P. 1
Ante Tomic-Klasa Optimist

Ante Tomic-Klasa Optimist

|Views: 732|Likes:
Published by m_engija

More info:

Published by: m_engija on Sep 20, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/22/2013

pdf

text

original

Sections

  • Mučni sat
  • Desant na kolijevku
  • Vjerujte u Djeda Mraza!
  • Dalaj-galama
  • Neka cvjeta tisuću lotosa
  • Krava sa šlagom
  • Velike pive i mali narodi
  • Nosi mi se bila boja
  • Zodijački mrak
  • Gebis eliminator
  • Slavodobitnik Alke
  • Što je muškarac bez štucni
  • Udruga malih dioničara Ivice Olića
  • Iz poraza u blagostanje
  • Belmondo veličanstveni
  • Krumpirova pobjeda
  • Mladunče samohrane košute
  • Sentimentalna ekskurzija
  • Ja, dakle on
  • Obrana dekoltea
  • Tijesna koža
  • Seks bomba
  • Koordinirani ženoljupci
  • Literarno silovanje
  • Hulje na platnu
  • Ustanak sivih čaplji
  • U poj, u poj!
  • Dokumentarni sliškopis
  • Vujiću, daj pare!
  • Povratak Freddvja Krugera
  • Suvremeni hrvatski laminatizam
  • Seksualna kontrarevolucija
  • Suza za saborske brege
  • Kurve bez erosa
  • Suhe smokve za najdražeg gosta
  • Vojna pošta Bagdad
  • e si ti ratov'o?
  • Skidajmo se za NATO
  • Rakija od tu ih šljiva
  • Sram te bilo, Joviću!
  • Gdje je nestao čovjek
  • Generalu nema tko da piše
  • Odnio Haag šalu
  • Strah i trepet šibicara
  • Piranski zaljev svinja
  • Nova hrvatska pesnica
  • Demokršćanin u trenucima dokolice
  • Maslačak na vjetru
  • Kosti u ilovači
  • Besmrtne duše domobrana
  • U ime oca i oba sina
  • Kum 2
  • Žubor biskupskog jacuzzija
  • Krunica za pale spermije
  • Evan elje po don Anti
  • Cigarete, šećer, domovina
  • Naprid, bili!
  • Zubi Denzela Washingtona
  • Privedite stare Grke!
  • Neće Hrvat na Hrvata
  • Moja lična česma
  • Neraspore eni medo
  • Tozin poučak
  • Bolan leži harambaša Boško
  • Rezak vonj svlačionice
  • Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda
  • Domovinski obrat
  • Nadnica za trudove
  • Kalafat iz Drniša
  • Kovanje u zvijezde
  • Grad pod Olimpom

1

Ante Tomić: KLASA OPTIMIST
Split happens
"Zašto ne preseliš ovdje?", pitaju me moji zagrebački prijatelji. Za njih imam dva odgovora. "Zato jer mi ne odgovara grad gdje na ulicama samo kolporteri viču", kažem ja ponekad, a drugi ću put opet reći: "Zato jer u Splitu nema onih moje dobi koji hodaju u odijelima." Moji zagrebački prijatelji na prvo se nasmiju, a drugo ih malo začudi. Kako to mislim da u Splitu nema ljudi u odijelima? Lijepo, nema ih. Da ja sutra iza em iz kuće s kravatom, čitav grad bi za mnom vikao: "Alo, kravata!" Zagrepčani zapanjeno podignu obrve, a ja pojasnim kako se u Splitu, kao posljednji, bijedni ostatak nekada slavne crvene tradicije, njeguje pučki prezir prema otmjenosti, barem onoj muškoj, i kako mi dolje ne znamo i ne želimo znati za dress code. U Splitu, govorim ja ne bez ponosa u zagrebačkim pivnicama, nema biznis klase. Mi letimo ekonomskom. Ako uopće letimo. Temeljna je zapravo razlika da Split još nije upoznao kapitalizam. Grad sasvim upropaštene privrede, koji se očajno koprca u tranzicijskom siromaštvu, još uvijek živi po nekim starim, lijenim socijalističkim navikama. Nekoliko solventnih poduzeća, koja su čudom uspjela preživjeti strahote devedesetih, su premalena da promijene socijalnu sliku te su vrijednosti bitno drukčije nego u glavnom gradu. Konobar u kafiću, recimo, ovdje bi još mogao proći kao uspješan tridesetogodišnjak. Ako nemate ozbiljnijih ambicija, vjerujte, ovo je pravo mjesto za vas. Neće vas frustrirati kada mladi menadžer u Guccijevom odijelu i s laptopom preko ramena protrči pored vas, jer takvi u Splitu ne postoje. Ako se netko takvim predstavi, nemojte se odmah prepasti, velika je vjerojatnost da laže, da je redikul i da je u boršu za kompjutor stavio stari telefonski imenik. Kako bi on mogao biti menadžer? Koja ga je, od one tri i po normalne firme u gradu, uopće zaposlila? Predstavi li ti se netko kao poslovni čovjek u Splitu, opravdana je bojazan da je tip eventualno pročitao "Kako uspjeti u životu", i to samo prva tri poglavlja. Sjedne li do vas u lokalu, nemojte ni trenutka dvojiti tko će platiti ceh. Vi. Provincijalac poput mene stoga se uvijek nemalo iznenadi Zagrebom, svim onim brižljivo dizajniranim narodom u Bogovićevoj, koji zadovoljno čavrlja o after work partyjima, brain stormingu, team buildingu, public relationu, o brandovima, eventima... Zadivljeno ih slušam i svaki put naučim neku novu riječ. "Ja ću to hendlati", reče mi netko prošli tjedan. Ja poslušno kimnem. Znam, naravno, što znači hendlati. Bože, pa nisam seljak. Hendlati dolazi od heklati, samo što to nije kad heklaš s običnim bijelim koncem, nego... Dobro, uhvatili ste me, ne znam što znači hendlati. Ali, inače sve razumijem. Sve japijevske fazone imam u malom prstu. Ako mi netko kaže da je menadžer korporativnih komunikacija, nemam problema s tim. Znam, menadžer korporativnih komunikacija je ono što su prije zvali referent za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Tako se ja učim korporacijskom kapitalizmu kada do em u Zagreb. A nije lako, znate. Jedne sezone tako skontam se da svi jedu meksičku spizu i na tečnom španjolskom s laganim guadalajarskim akcentom naručuju u restoranima. Drugi put, me utim, kada do em i poletno trljajući ruke pitam: "Oćemo u Meksikanaca?", svi me u društvu prijekorno pogledaju i odmah znaju da je došao buzdovan iz Splita. Jer, Bogu hvala, ide se u sushi bar. Ekipa potkovano nabraja japanska jela, kao da su jučer bombardirali Pearl Harbour. Ili, muzika. Nikako da se uštekam koji je etno u Zagrebu trenutno fora. Vidio sam fazu s Buena Vista Social Gubom, i kada je sve što diše pod Sljemenom cvililo od ugode slušajući Nusret Fatah Ali Khana, i kada su se onesvještavali na koncertima Cesarije Evore, i kada su plakali od fada, i kada su zveckali narukvicama na ciganske trubače...

2 Prestao sam pratiti kada sam shvatio da je s tako brzom izmjenom glazbenih trendova upravo fizički nemoguće neku pjesmu poslušati više nego jednom. Eto, zato živim u Splitu. Moj grad ima, čini mi se, malo postojaniju osobnost. Ili, ako vam se tako više svi a, personalitv. Nakon dva dana u izmaštanom Manhattanu Bogovićeve ulice, u socijalnom autizmu gdje su temeljni pojmovi "in" i "out", volim se vratiti u ovaj postsocija-listički očaj koji ne zna što mu budućnost donosi. Ako mu je budućnost korporacijski kapitalizam, ja bih, naiskrenije, volio da ona nikada ne do e. Koliko god to nastrano zvučalo, makar i da ostanemo siromašni, ne bih se bunio. Sjedio bih zauvijek pred kafićem, plaćao bezbrojne ture menadžerima s telefonskim imenicima u torbama od kompjutora i slušao njihove jadne laži, zato jer mi se nekako čini da je isto bilo malo bolje kada su bili Boro i Ramiz nego kad su došli Dolce i Gabbana.

Mučni sat
Putujete li avionom iz Splita u Zagreb, neizbježno ćete letjeti s nekim koga znate s televizije. "Gledaj, Tomac", šapuće u redu pred aerodromskom kontrolom narod nadvirujući se kako časni zastupnik prazni džepove od metalnih predmeta - ključeva, sitnog novca, mobitela, grickalice, pljoskice... "Još nešto?", pita policijski službenik nervozno. Zdravko Tomac nevoljko vadi magnum ispod pazuha, zbrojovku iz stražnjeg džepa i lovački nož iz lijeve sokne. "Uuuuu!", uzdahnu zadivljeno gra ani. No, sada već počne meškoljenje, namigivanje i pokazivanje obrvama na Ivicu uzela, skockanog u nešto tako blještavo da aerodromsko osoblje mora staviti naočale za varenje da bi ga uopće mogli pogledati. Ili se, razgrćući preplašenu masu, pojavi stasita pjevačica Colonije, ili neki perspektivni stoper u trenirci, ili neurotična dramska prvakinja, ili menadžer s poštovanja vrijednom kolekcijom optužnica za korupciju, pronevjeru i nesavjesno poslovanje, čije su ime tisuće očajnika pronosili na transparentima ispred policijskih patrola... Na ete li se dakle u avionu na jednoj od dvije ozbiljne naše domaće zračne linije, lijepo si možete predstaviti u kako maloj zemlji živite. Sruši li se, ne dao bog, neki, bilo koji avion izme u Splita i Zagreba, u televizijskom Dnevniku te večeri najmanje četvero njih dobit će trideset sekundi nekrologa. Usporedbe radi, medu tisućama koje je al-Qa'ida spržila u napadu na Twin Towerse, nije bio nitko doista poznat, nego su sve neki statisti izginuli. Ovdje, eksplodira li jedan sasvim mali Airbus Croatia Airlinesa na letu izme u naša dva najveća grada, istog časa se, s matematičkom vjerojatnošću, možemo pozdraviti s nekolicinom čije ste ime makar jednom upisali u posebno označena polja skandinavke, s dva ministra, po prilici, dva nogometaša, s jednom pjevačicom, jednim kazališnim redateljem, jednim televizijskim reporterom, jednim nadbiskupom i prvom pratiljom Miss turizma. Eto, to vam je slava u Republici Hrvatskoj. Malo jadno, nije li? No, što ćemo, to je prokletstvo malih sredina. Kada živite u selu, svi vas znaju, a četiri i pol milijuna doista nije puno veće od sela, i kada si netko uvrti u glavu da je popularan u nas, to uvijek djeluje nekako jadno i seljački. Pogledajte, uostalom, tekst ove pozivnice koju mi je jučer pokazao jedan prijatelj. "Pozivamo Vas na gala promociju uzbudljive potrage za novim - svjetskim licem Guess satova", stoji u vrhu papira. Dolje, sitnijim slovima se nabraja: "na promociji očekujemo više od 400 uzvanika, medu kojima su Ivana Banfić, Niko Kranjčar, Husein Hasanefendić Hus, Mihael Mikić, Ljupka Gojić, Branka Slavica, Nensi Brlek, Martina Pongrac..." i tako dalje, tridesetak imena je organizator naveo, glazbenika i glazbenica, nogometaša, manekenki, glumaca ili naprosto slavnih opće prakse, kao što su na primjer Vlatka Pokos i Maro Srezović. Što da vam kažem, sve najbolje kćeri i sinovi ovog naroda, creme de la creme ove zemlje.

3 "Tko nije na listi, neka se zamisli što je u životu napravio", reče moj prijatelj poraženo, jer njega nema. Baš kao ni mene, kad smo kod toga. "Uzbudljiva potraga za novim - svjetskim licem Guess satova" prošla je tako bez naše dvije beznačajnosti. Mogli smo doduše ispred Aquariusa, gdje se u četvrtak navečer sve ovo doga alo, onesvijestiti Iris Androšević i Renea Bitorajca, odvući ih u grmlje pa upasti s njihovim pozivnicama i umiješati se u masu što se oko švedskog stola otimala za pršut i francusku, kulen, losos i pohane škampe. Mogli smo u svojoj najboljoj odjeći u vitkim čašama mućkati neko strašno bijelo vino koje je organizator kupio u rinfuzi. Mogli smo s Helgom Vlahović čavrljati o biljkama lončanicama ili brojati kalorije s Ljupkom Gojić. Mogli smo se medu popularnima i mi barem malčice popularno osjećati. Prešlo bi to valjda nekako s Ivane Kindl i Lane Klingor i na nas dvojicu. Ali, eto, nismo otišli. Bilo nas je malo sram. Jer, znate, taj Guess, to vam je, ako ne znate, marka američke konfekcije, osrednja casual odjeća, nije za podcijeniti, ali nije baš ni za pasti na guzicu. Takvi su im i po prilici satovi. Solidne, zgodne, ali zapravo ne osobito maštovito dizajnirane čuke od sto dolara otprilike. I sami takvo nešto nosite na zapešću. Teško je zamisliti da bi tu išta moglo biti uzbudljivo i pustolovno kako stoji na pozivnici. Osim valjda našim celebritiesima. Oni su tu stajali ozareni, zahvalni mami, tati, dragom Bogu i američkom proizvo aču konfekcije. Sretni što uopće postoje u prostornom i vremenskom kontinuitetu u kojemu pouzdano otkucavaju Guess satovi, nazdravljali su ispred fotoreporterskih objektiva. Njih trideset slavnih u masi od tristo sedamdeset anonimnih okretalo se zadovoljno ispod sponzorskog logotipa sve gledajući hoće li im netko prići, upitati ih autogram, čestitati im za sve što su učinili za hrvatski narod. A čitav taj cirkus je samo zbog nekakvih čuka od sto dolara. Što to nije jeftino, očajno i seljački, točno da se posramiš zbog njih, kada su oni sami tako blesavi pa su to zaboravili.

Desant na kolijevku
Televizijski snimatelj mi se zakleo u autentičnost te priče. Početkom devedesetih je kao slobodnjak za lijep novac radio za nekakve Meksikance što su došli praviti reportaže o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Najlakše zara ene pare tom našem čovjeku bile su malo prije ponoći na Silvestrovo 1993-e, kada su se popeli na vrh jednog splitskog nebodera, upalili reflektore, novinar stavio modru pancirku i u kameru se, dok je noćno nebo iza njega sijevalo od plotuna, dramatičnim glasom javio izravno iz okupiranog Sarajeva. Devet godina kasnije mi smo dobili neke petarde iz Hercegovine. Strašno su jeftine bile, ali bez ikakve deklaracije na kutiji. Malo duže, debele kao prst, zelene s crvenim vrškom, fosforni vrh kresneš na kutiju šibica. Vjerujem da se radi o eksplozivu koji je ostao kada su razoružali Hrvatsko vijeće obrane. Da nije bilo Daytonskog sporazuma, to bi valjda završilo na Bugojnu. Jednu petardu smo bacili na balkon. Bljesnulo i puklo je kao da je grom pogodio kuću. Kada se dim razišao, svi smo bili pokriveni crnim humusom iz lonaca za cvijeće, meni je krvarilo iz desnog uha, a žena je šokirana hodala uokolo i ponavljala: "Nije mi ništa! Nije mi ništa!...". Više nijednu nismo bacili. Kutiju smo ostavili na vrhu ormara, gdje je djeca ne mogu dohvatiti. Ako trebate negdje minirati liticu, spremate se rušiti zid prema špajzi ili naprosto okupljate zločinačku organizaciju, slobodno nam se javite. S kutijom tih petardi mogao bi se, mislim, uništiti čitav konkurentski narkolanac od Teherana do Graza, a dajemo jamstvo i za slučajeve etničkih čišćenja i terorističkih napada na aerodrome. Kako se to našlo na blagajni trgovačkog centra u Sovićima, ne znam, ali sa zebnjom iščitavam crne kronike očekujući znatan porast stope krvnih delikata u Mostarskoneretvanskom kantonu. Premda, za pravo reći, da imam želju, ovih bih dana, s

a s njima i nebrojeni naraštaji kasnijih teologa. Baltazar magnum. kaže Matejevo evan elje. svetoj Luciji. To oružje. razloga puno čekati. Kao što ga. dok iza skandinavskog bradonje stoje me unarodne kapitalističke korporacije i navika iz socijalističkih vremena. čučnite. no to je naposljetku sasvim odbačeno. I ništa od toga naposljetku vam opet ne garantira da ćete preživjeti. to vam može spasiti glavu. svi se slažu. više nego išta pripada naravi Božića. Me utim. Ne znam jesu li vam poznati ti podaci. pršut i francusku. Mi zapravo nemamo baš nikakva razloga pjevati "Tihu noć". imate zrele izglede da se izvučete s ubojstvom iz nehata i kojom godinom uvjetno. dakle. ustrijelivši pritom dvije ovce i lakše ranivši jedno magare. uostalom. Djedu Mrazu ili svetom Nikoli? U javnom natječaju za četvorni metar parketa pod božičnom jelkom najnesmiljenija je ipak konkurencija dvojice potonjih: za sveca bučno navijaju iz crkvenih krugova. ali neukošću ili nesmotrenošću kasnijih prepisivača. Djed Mraz stoga je uvjerljivo premoćan. pognuti pretrčite tih nekoliko metara. čak i ako vas uspiju identificirati. naime. Malom Kralju Melkior je donio kratku sačmaricu. Betlehemska zvijezda u stvarnosti je bila žuta signalna raketa. po nekakvom običajnom pravu i tradiciji. Čim nekako iza nekadašnjeg Dana Republike čujete da je prasnula prva petarda.4 beznačajnom vjerojatnošću da će me uhvatiti. jer će državno odvjetništvo imati dosta ozbiljan problem dokazati kako vaš čin nije bio nehotična posljedica blagdanskog veselja. A nama zapravo trebaju sajmovi oružja: jeftine izraelske strojnice prije nego Coelho. a dobro da je i toliko. bez vize i prijave boravka u . Isus je dohvatio trideset i treću. Sveti Josip je. znate da je samo pitanje trenutka kada će u nekim novinama ili na radiju krenuti polemika o tomu kome doista. Tko bi. a i Bogorodica je. Vjerujte u Djeda Mraza! To je sezonska ludost koja počne početkom prosinca i završi s istekom godine. samo jedan mjesec traje. Trebate li na zahod. razilaze se u stavovima jesu li pastiri bili naoružani kalašnjikovima rumunjske ili korejske proizvodnje. neki metak bio vaš? Ili. mogli su ga još u kolijevci ubiti. u ite i razgledajte bez obveze. jednu stvar svakako morate napraviti . Djedu Božićnjaku. Nemate. češke zbrojevke umjesto kuharica. mogao otkriti da je u baražnoj vatri iz mnogih cijevi. Glavni crkveni argument u ovoj je raspravi da Djed Mraz ne pripada našoj kulturi te kaptolski ideolozi nastupaju gotovo kao nekakvi inspektori rada. za Boga miloga. Gašpar ručni protutenkovski projektil. Blagdansko je vrijeme neobično prikladno za takve stvari. pripada koncesija na blagdansko darivanje najmla ih -malome Isusu. u novu 2004. gotovo da nema županijskog središta bez toga. ali je neizostavna od početka devedesetih. kako Hrvati tradicionalno proslavljaju ro enje Spasitelja. Jedno vrijeme se naga alo da su imali svijetleće metke. Nemojte izlaziti na prozor više nego je nužno. jer narod svoju sreću svake godine izražava sve krupnijim kalibrom. Kako je počelo. na vijest o ro enju ispalio nekoliko kratkih rafala. Spustite šampanjske čaše. Ure ujete li kuću ovih dana. uistinu. Ako ostajete u stanu. U prosincu je prošlih godina došla navika da se ograniziraju sajmovi knjiga. Sveto pismo je prilično krivotvoreno. američke jurišne puške na blagdanskom popustu od dvadeset posto. prostrite sve na podu kao na izletu. Malo prije ponoći preporučujemo vam da odete u podrum.selotejpom izlijepite sva stakla da vas krhotine ne poubijaju. i sam mogao počiniti umorstvo do dva. u ite bez svojih dušmana. što suprotnu stranu ponekad dovodi do izljeva potpuno nerazumnog bijesa. hicima u nebesa svake godine iznova ubijaju ovdje u nas. evan elisti Luka i Ivan. ilegalnog useljenika što. Protivnika u crvenoj dolami i kapici prokazuju kao stranca. Kako bilo. plaho bacila nekoliko dinamitskih štapina u sijeno.

Kada neki naš biskup kaže da Djed Mraz ne postoji. ali zapravo vrlo slično komesarski doživljavaju tu stvar. Uistinu. jer je riječ o ljudima podjednako lišenim imaginacije. Baš kao i u svetog Nikolu. i u malog Isusa. u osnovi jednaka. stvar mi se čini pogubnijom. zapravo ne zvuči ništa pametnije ni odraslije nego kada moj šestogodišnji sin pita je li Spiderman jači od ninja kornjače. Popovi.. Nije lijepo čuti. Optužuju ga da je komunist. Trebate u svemu baš slušati svoje župnike.5 RH. Crkva. "Davno su. Vjerujte u Djeda Mraza. to što govorimo otišlo je daleko preko ruba pameti. i u svetu Luču. kada nekakvi komiteti ili biskupske konferencije. kako se čini. Vi mu slobodno možete reći da je sveti Nikola jednako tako katolička izmišljotina.bolje da su vam kći ili sin razmaženi nego da izrastu u isključivu i zapjenjenu budalu. utvara iza koje si se sakrio da bi djetetu kupio igračku. baš kao i onog miša što pod jastukom tobože klincima ostavlja novac za mliječne zube. ima puno pravo inzistirati na oživljavanju svojih tradicija koje su desetljećima bile potiskivane ili čak otvoreno zabranjivane. osim toga ćete i razmaziti dijete. kaže moj šestogodišnji sin. na crno daruje našu djecu pa pozivaju sve policijske ophodnje da zaustave njegov jelenski šesteropreg i žurno ga isključe iz prometa. Osim. Ali. Djed Mraz. ako ne upišeš teologiju. kupite i zamotajte svome djetetu nekakvu sitnicu. naravno. Kada odrasteš.. moj dragoviću. dakako. zbog čega je Skandinavac izašao na vrlo loš glas medu vjerničkim pukom. ima razloga biti uvrije ena zlostavljanjem nekadašnjih komunističkih vlasti. a kada se nečja zadrtost počne baviti dječjom maštom. Čak i za Djeda Božićnjaka. kada čak i izmišljeno biće. stvarno. što nije sasvim istinito. Kako uopće polemizirati kada predmet polemike ne postoji? Djed Mraz kao i sveti Nikola naprosto su fik-cionalna bića. posve je svejedno. Dalaj-galama "Tata. postane politički ili vjerski poćudna ili nepoćudna. znaš šta ću ja biti kad odrastem". reče mi tako neki dan jedan bogobojazni Hrvat. ali strasnije zvuči. "Šta?" . oni pripadaju dječjoj mašti. Dajte da pokušamo trijezno promisliti o tome. riječ je u bitnome o jednakom nasilju nad našom memorijom.. a kada je o dvije izmišljotine riječ. kada Crkva uime te tradicije pokušava istisnuti jednu drugu. Ljudi. izmislili smo ih s nekim davno zaboravljenim povodom da razvedrimo djecu. ali je tako i kada biskup kaže da je Djed Mraz komunistička izmišljotina. da se previše uzrujavam oko nečega što je djetinjarija. nema što raditi u nas. ali baš zato što je djetinjarija. on uostalom i ne postoji. to je upravo nevi eno diktatorski. dosta koštati. nekakvim tonom kao da je Djed Mraz zapravo stari udbaš koji je izbijao bubrege kada bi nekoga uhvatio da pjeva Vilu Velebita. koja se ukorijenila u posljednjih pedeset godina. to kako neki naši svećenici govore o svetom Nikoli i Djedu Mrazu. uistinu je uzaludno se prepirati koja je stvarnija. kažu. nego je komunistička utvara. rekli smo. naravno. Što nije točno. Treba se vratiti običaj da se o svetom Nikoli daruju djeca. a da se ne učini nova. Ta će vas ekumenska gesta. A meni se momentalno smu-čilo od te slijepe i priproste mržnje koja ne pošteduje ni nešto tako bezazleno kao što je dječja fantazija. ne postoje. što to znači? Znači li to možda da biskup misli kako sveti Nikola postoji? Njihovim preuzvišenostima netko bi napokon morao javiti da je taj Nikola već stanovito. Ako je Djed Mraz uistinu plod komunističke nepravde nad tradicijom štovanja svetog Nikole. ne može se ta nepravda sada ispraviti. ali znate što . Nekome će se možda učiniti da koristim teške riječi za jednu zapravo perolaku temu. ali neka mu bude. Djed Mraz kao i sveti Nikola.. ne nose duge crne kožne kapute i lugere na opasaču i nikoga neće isprebijati zato što vjeruje u Djeda Mraza. prestaneš vjerovati u te priče. uzimaju sebi pravo odlučivati u što klinci trebaju vjerovati. prošla ona vremena kad je Djed Mraz donosio darove". makar pojma nemamo otkud se sad još i taj stvorio. zapravo čak i dosta dugo vrijeme mrtav.

a sariji i mirisni štapići čak su mi i izrazito odbojni. potrošači. To mi se nekako. On zapravo ne zna što bi s pobačajem ili eutanazijom. lica su se kočila u sretnom osmijehu. svojim je jednostavnim porukama očarala televizijske reportere više nego Ćiro Blažević. Gandhi nam je prestao biti svijetli uzor. Tonći Šitin. da nije lijepo izlijevati motorno ulje u okolišu ni u kinima lijepiti šmrklje ispod sjedalica. onda je njegovo zagovaranje nenasilja uistinu vrlo sumnjive vjerodostojnosti. U zemlji gdje bi se svi poubijali da je rat potrajao još šest mjeseci i gdje ni poslije opetovanih poziva još sve duge i kratke cijevi nisu predane MUP-u. ozareno šapne moje malo sunce. pokajali. ali mene sada proganja jedan. Ajde. vegeterijanci me zbunjuju. ostvario je nekoliko noćenja. a kućanice su se isplakale kako nisu valjda još od "Titanica". priznajem. Recimo. uostalom. ne isključuje to da je kineska okupacija Tibeta jedna užasna svinjarija i da je od Mesića bilo uistinu kukavno da nije primio čovjeka. gra ani i porezni obveznici. vrlo paranoičan dojam.. kako čujem. Rječnikom turističkih pregalaca. Premda baš i ne vidim velike šanse da bih ga mogao školovati za jedi viteza. dva dana kasnije nije prestao cerekati. ovaj put.. čini mi se. baš mi je drago da se odlučio.. mirotvorca i mudraca. simbola milosr a i zauzetosti za dobrobit čovječanstva. kada smo prošvercali pušaka u dovoljnom broju. da se odmah ogradim. Po strani od toga. jest da je pobenavila sa zapravo vrlo bezveznim povodom. te su se čak i kamiondžije i kondukteri. ja nisam tip koji se pali na istočnjačke trice. Da je čitava ova zemlja lagano pobenavila. sjećate se. još se ni sada. klijenti. po prilici. a da i ne spominjemo zahvalna srca i radosni spokoj mnoštva koje je na svakom koraku pratilo toga plemenitog redovnika. Kada god mu . Svi skupa shvatili smo da možemo biti bolji roditelji i supružnici.. Može vam ovo zazvučati čudno. čini kao ono kada su se u nas na početku rata palile svijeće na prozorima i zagovarao nenaoružani otpor. samo da ovi nisu pobjegli u Srbiju.. Okej. Istog časa. najednom svi palamude o nenasilju i razoružanju i razmišljaju kako bi se svakako izljubili sa svojim neprijateljima. reinkarnacija Avalokitešvare. Stvari uvijek mogu biti i ovakve i onakve. vozači i pješaci. kao što. Gdje god bi prošao. ne mogu si pomoći. a nuklearne pokuse u Indiji skanjuje se osuditi već stoga jer mu je Indija pružila azil. Sve ovo što je dalje napisano. reinkarnacija mi je uvjerljiva koliko i gospodarski program Ivice Račana. blagost i dobrota spustile su se na naša sela i gradove. No. Tako bi.. ja ne vjerujem tom lami. No. Njegova Svetost Dalaj-lama. susjedi.. sam Dalaj-lama mi je dao puno razloga da tako mislim. ponešto je ušićarila i izvanpansionska ponuda. gra anskog imena Tenzin Gvatso. Da su lame imale dovoljno kalašnjikova. da se razumijemo. bilo i u Tibetu. čini mi se. dobro. pacijenti. najbliže što bih mogao je da ga dam u specijalnu policiju. ali samo do trenutka dok nismo nabavili oružje. mislim se ja. intelektualno posve neuzbudljiv doga aj. Kada ste takvog mišljenja. odbacili janjetinu i navalili na sojine odreske.. ako znate da je on izbjegao iz Tibeta tek nakon propasti oružanog ustanka protiv kineske okupacije. nebeskog Bude s tisuću ruku. posjet Dalaj-lame valjda i ne možete drukčije doživjeti nego kao isprazan. idemo mi arbajtovat. Tenzin Gvatso bi u svetim knjigama već našao nekakav mudri citat koji odobrava njihovu upotrebu. Izme u obrva prolaznika su se otvarale i snagom milijuna sunaca žarile treće oči.6 "Jedi". A ono što mi se čini još jezivijim. Njegova Svetost nikada nije ni dala nikakav stvarno odlučan odgovor na ona stvarno goruća moralna pitanja suvremenog svijeta. samo za primjer. Veselo se kikoćući i namigujući ispod cvikera. Iskreno. čvrsto sam uvjeren u to. braća i sestre. pohodio je našu zemlju.

čak ni puno imućnije i prosperitetnije države ne bi si priuštile da im takva osiona neznalica kakva je Slavko Linić. Uistinu. Pa što onda? I Fani Čapalija je za mir u svijetu. bojimo se. Lijepo. nema u pjesničkim antologijama. on odgovara prijaznim smijehom i s nekoliko jednostavnih. Tako da čitavu ovu pomamu za tim čovjekom ja doista ne mogu objasniti nego kao zastrašujuću intelektualnu površnost onih koji svoju filozofsku znatiželju i inače utažuju Coelhom. ali ni po čemu što smo čuli u onih nekoliko dana nemamo razloga vjerovati da se veliki Avalokitešvara inkarnirao u nekom stvarno bistrom obličju. Oko moje kućice sjeverac ne zavija.. I to me stvarno živcira. Mislim. vjerojatno je naša najskuplja proračunska stavka u posljednje četiri godine. Strugar i društvance. Ne bih htio griješiti dušu. nasilnicima će se i poboljšati zdravlje te će imati veću sposobnost učenja i pamćenja. ako vam je možda promakla ta vijest. Linić je. a što se Nadi Šurjak i Bozi Skoki s HTV-a čini upravo kvintesencijom mudrosti. zar ne? S osobitim bismo veseljem sada izdeklamirali i nešto o Slavku Liniću. baš po mjeri Richarda Gerea i Stevena Segala. više nekako za Riplevja. Kurdistan ili naprosto male dioničare Koteksa. zapravo sasvim neznatnih 150 tisuća kuna biti potrošeno za organizaciju tečajeva joge. Dakle. no takvoga nečega. A ne mogu u tome naći ni istinski emocionalni angažman. Lijepo bi se.. honorirat će majstore joge koji će nastavno osoblje učiti tehnikama opuštanja. nije ništa što ne možete naučiti već ako redovito gledate "Pokemone". Niti se oko nje južnjak ovija. po svemu se čini da je riječ o uistinu dragoj osobi. Tako da mi je malo kao i neugodno govoriti koliko sam se blesavo osjetio u ponedjeljak ujutro kada sam u novinama našao da će iz budžeta Ministarstva posvjete u iduće tri godine malenih. dapače. odjednom su se našli silno ganuti kineskom okupacijom Tibeta. Osim toga. stvarno. kada sve zbrojimo. može biti da je dobar čovjek i smjeran redovnik. bude potpredsjednik Vlade. za direktora i čitav Nadzorni odbor riječkog Brodogradilišta Viktor Lenac. Tek da bi znali da u onomu što se njima doga a nema ničega novog. Niti oko nje proljetni lahor ćarlija. cjevare i montere. Već se ona pod užasnim teretom povija: Pod dugom od petnaest tisuća i dvjesto sestercija. užasno banalnih istina kao iz onih plitkih priručnika iz popularne psihologije. to što Dalaj-lama govori. Pokraj Slavka Linića ništa u ovoj zemlji nije zapravo skupo. evo malo klasične književnosti. slagalo da ga stave na istoj stranici s pričom kako je Kaligula konja imenovao senatorom. Tako . posvećujemo im jedan maleni epigramčić Gaja Valerija Katula.7 postave neko malo golicavije pitanje. pa nitko ne pravi veliku misu od toga. Ljudi koji su do sada bili savršeno ravnodušni za Srebrenicu. na žalost. eda bi oni potisnuli nasilne porive prema učenicima. za inženjere. sve bilo poznato još u antičkom Rimu. nemojte me zezati! Neka cvjeta tisuću lotosa Za sve varioce. Slavko Linić. Dalaj-lama misli da treba čuvati prirodu. takav bezobrazni ekonomski diletant. Jaka stvar! Dalaj-lama je za mir u svijetu. mislim. vjerovali ili ne. nego je. Dajte. majstore i Milicu iz računovodstva. Uistinu. koncentracije i disanja. Više mi je to šminkerski. pa se s Dalaj-lamom drže za ruke i utječu da mu veliki Buda podari snage da izdrži.

Prosvjetni jogin tek dvaput duboko udahne puneći želudac kisikom. a razuman će se čovjek... Ali. plingL.. u najkraćemu... Stvar zatim ide dalje. goni ga se prekršajno ili čak kazneno. tko s čizmicama iza vrata.. koliki je pravi kut?" "Oko dva metra".. odlaze u razrede i ništa ih ne može izbaciti iz njihova blaženog mira. državna briga bila preodgajati neke učiteljske sadiste koji šamaraju djecu? Zašto se takvom nekakvom mamlazu naprosto ne izrekne nekakva disciplinska mjera. držeći palac i kažiprst kao da će posoliti juhu. dok mlada nastavnica glazbenog odgoja . tko s čelom na stomaku.pling!. oči su im upale. Om!.. I nema nijedan da je živčan. pa sklopljenih očiju zaneseno mrmlja: "Om!.. Tada nastupa napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike. Dapače. Tako relaksirani. gotovo lebdeći iznad linoleuma na hodnicima. doista ne postoji ozbiljan razlog zašto. A nastavnik na ovo samo lagano trepne. s rukama na koljenima. Brate. a nitko ne pije kavu. Sidarthe Gautame hrvatskog školstva potom. problem Ministarstva prosvjete? Po svemu. te spokojnim glasom reče: "Ivice. zapitati zašto bi." Potpuna je nirvana u čitavoj školi. "Ivice. ako već imamo para za Linića. Tako da ne mogu stvarno reći da me nerviraju prosvjetni tečajevi joge. sve je to iščezlo. doduše.. prekriženih nogu. ne puši se. Nastavno osoblje vidljivo kopni. zašto je to. dobro. Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje ne bi zainteresiranima pokrivao sve troškove promjene spola. Ako imamo Slavka Linića za potpredsjednika Vlade. sasvim razumljiv ljudski poriv da majmuna uhvati za glavu i s njome uhvati bjesomučno mlatiti o školsku ploču. Veliki odmor. nek' je maskenbal. kaže Ivica spremno. Prirodan. kako smo rekli. nikakav nam trošak uistinu nije prevelik.. pling! . Mnogima. Astralna im aura svijetli lijepim zelenkastim svjetlom. da mu se mlade krvi napije. nastavnici jogini samo lagano otvore svoje treće oko i nema toga mangupa kojega neće uhvatiti kako prepisuje. A napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike je kada ih navikneš da žive samo sa šakom riže dnevno. Mozak im je potpuno ispražnjen. modre kute gotovo vise na mršavim tijelima naših jogina. Poneki već sjede za katedrom samo s komadom tkanine oko bokova. jasno. Poneki su toliko lagašni da bi mogli ležati na ležaju od čavala. Om!. takvi bi slučajevi trebali biti u nadležnosti policije i sudstva Republike Hrvatske. ili da ga opali nogom u guzicu da kroz prozor odleti s drugoga kata. uskrati mu se stanovit dio plaće. A kada je kontrolni. samo primjera radi.na sitaru prebire nekakav tradicionalni himalajski napjev. nitko se ne sva a zbog rasporeda ili pokvarenog grafoskopa. nauči tu stvar do iduće inkarnacije. molim te. . kad je bal. me u prosvjetnim radnicima cvijeta tisuću lotusa. Situacija je. to i nije bio osobit napor. pobogu. najiskrenije. na primjer.. malo me i zabavlja zamišljati zbornice iduće jeseni. oronuli nastavnik fizike ne vadi kriomice bocu šibenske travarice iz kartonskog registratora u napuštenoj školskoj arhivi u ćošku. tako jasno da u mračnim zimskim popodnevima gotovo i ne treba paliti žarulje. na što mu se u plamenim cvjetovima rastvore čakre uz kralježnicu. U sladunjavom mirisu indijskih štapića nastavnički zbor udobno se zavalio. Om!".8 vele u novinama. Nastavnici transcendiraju.

dugi ili kratki. peti bi kratku s malo šlaga. kazao da više nemaju šalice s logotipom Lavazze. dok je drugome zahtjev bio da površina kave točno pokriva gornji rub slova.. činjenica je doista da je kava postala nešto jako osobno. njih su se dvojica gotovo rasplakali. Ugostiteljski personal vjerojatno više i ne pamti naša imena. rekli biste mu svečanim glasom i poljubili ga u oba obraza. a možda čak i muzej vrećica za usisavače. pozdravit će nas kada u emo.. što je radio kao konobar sve dok su mu nisu sasvim stradali živci. "nosati dupla kratka s malo mlijeka" ili "krava sa šlagom". nijedan neće naručiti istu kavu. I to nam se zapravo svi a. s toplim ili hladnim mlijekom. Sasvim iskreno. jer to istodobno doživljavamo kao poštovanje naše osobe i našeg prava na izbor. bez kofeina. koji su. no s druge strane iznimno je neukusno kada vi očekujete . Drago nam je kada se poštuje naš mali kaveni hir. čini se da je neminovnost da svijet biva sve raznolikijim. može razlikovati tek po volumenu i promjeru otvora na njoj. Ako ovo možda i jest ponešto ekstreman primjer.. Gorenju i što ja znam gdje sve ne uspjelo nešto s tako skromnim brojem osobina napraviti u toliko kombinacija da je praktično posve isključeno da biste mogli otići kod susjeda posuditi vrećicu za usisivač? Uistinu. Kako je inženjerima u Electroluxu. misleći kako bi se.. postalo je gotovo sastavnicom gra anskog identiteta. bez šećera. To je mali ugostiteljski trik. pozvati da ponovno do e do mog stola. Jedan bi izvolio duplu običnu s dva Natreena. da prije emo sada na našu današnju temu. konkretno. Kada je Nikola jednom. je li vam ja možda izgledam kao netko tko pije ovakvo nešto?! Molim! Zar vi mislite da sam to JA?!?!" Zbog ovakvih stvari najsigurnije je odlaziti na jedno mjesto i zahvalno kimnuti kada konobar sam kaže ono što ste vi upravo zinuli da kažete.. a drugi kapučino bez kakao-mrvica na pjeni. Poželim ga tada zovnuti preko cijelog kafića. koliko ja to mogu vidjeti. osjećate se gotovo voljenim. naglašava. a ti gledaš konobara kako blijedi i grize donju usnicu. pazi. mene. Držite li i vi to barem malo bolesnim? Tih je vrećica više nego hrvatskih pravaških stranaka. Ako se neka vrsta slabije prodaje.. četvrti pita onu. umjesto s kavama. ispunja istinskom tjeskobom kada do em u novi kafić i vidim da mi je konobar zeznuo kavu.. ja nisam baš najsigurniji da u svijetu u kojemu postoji tristo vrsta vrećica za usisivače uopće treba imati djecu. Ali. iz čiste ljudske zloće. krasno je zadovoljstvo kada u kafiću znaju kakva je vaša kava. da stvar bude zabavnija.9 Krava sa šlagom Pročitao sam to nedavno u jednim novinama. bez mlijeka. a tko bi od nas. u Europi se prodaje više od tristo vrsta vrećica za usisavače. pazite. umalo da bi otišli do konobara i zagrlili ga. Moj prijatelj Nikola. jedan je tražio da mu kava bude do donjeg ruba natpisa Lavazza otisnutog na unutrašnjoj stijenci šalice. osjećate se priznatim kao čovjek i kao gra anin. treći makjato s više mlijeka.. molim te. s pjenom ili sa šlagom. toliko ih je da bi sada valjda već trebalo osnivati klubove kolekcionara. možda bi se i Greenpeace trebao zauzeti kako se inače Greenpeace zauzima za spas izumirućih vrsta. Jedna stvar mene ovdje posebno zanima. Izabrati način na koji će ti u kafiću pripremiti espresso. srce vam zaigra. priznajmo. Nade li se u lokalu za stolom petero ljudi. dolazili skupa. imao je za goste dvojicu potpunih idiota. jedna se od druge... Vrećica za usisivač razmjerno je jednostavan predmet.. No.. ali vama godi. no za njih smo samo "gospodin kratka".. "Hvala ti. rijetko se vida da je netko uložio toliko pameti.. možda i razmijeniti s nama nekoliko uljudnih fraza. divljački napad na vlastito dostojanstvo i osobni integritet.. da mu pokažem na ono što mi je donio i vrisnem: "Čovječe. hladnog mlijeka. "gospo a kapučino bez šećera". puno radije vratio s velikom sjekirom. radnih sati i gableca u nešto što je upravo čudovišno imbecilno. a poneke od nas.. sa šećerom. bijelim ili sme im. tomu odolio. s umjetnim sladilom. stari!". Doživjeli su to kao nečuven.

Zato ja uvijek volim zamoliti. šireći ruke. istina je. Premda uistinu ima puno reklama koje ponižavaju ženu. Fuj! Zbog ljudi što u kafiću kažu "Daj mi onu moju". skroz kratku. na što ja obično u em u kafić. a pred njim se stvori božanstvena gospo ica. "Dvije kratke u jednoj šalici". ali svejedno te iznenadi kada vidiš što sve neki nalaze erotičnim. u prosjeku. Bezobrazni konobar mi samo kimne da je razumio i donese kapučino s puno pjene. lično i personalno. Feminizam mi je inače dobar. Jedan jedini tjelesni otvor u kojem ja zamišljam suhu svinjetinu u najlonskom omotu su. zlatna medalja na županijskom natjecanju. zakoljem krhotinom neke boce. zaboga. uzeo Heineken. ja nisam imao pojma da je u njoj išta razvratno. savršeno sam ravnodušan i na tikvice i na krastavce. Gdje su našli toga retardiranog? To bi ubre trebalo uhapsiti čim iza e iz supermarketa. osim toga. Čovjek začu eno podigne obrve. sebično zagrli karton Heine-kena i okrene leda Jennifer Aniston. zgrabim stolicu i porazbijam staklariju. primijetio sam. najprije nepristojno. Dečko. Vidjeli ste potom svakako i onu reklamu s trojicom na zidiću fontane. moje mišljenje nekako mimoilazi s feministkinjama. pitam ga. A ima i takvih. ali nemojte. da muškarac izme u piva i društva prekrasne žene bira pivo. Nije mi baš najjasnije ovo pitanje. Zaustavio sam se za svaki slučaj još jednom ispod jumbo plakata s manekenkom i salamom. usta.10 da bi konobar to trebao znati. pita. na primjer. To je kobasica. Velike pive i mali narodi Opisujući tikvice u svom vrtu jedan mi seljak. Dok se nisu javile organizacije za ženska prava i ravnopravnost spolova. a konj je. bezobrazni konobar ništa ne pita." Ako je gluplji konobar. Jedan zatvori oči i baci pivski čep u vodu iza le a. tada obično pita da kakva je to dupla kratka. Momak ode s njom. zaboga. jednom reče: "Narasle. Počnem čupati kosu svaki put kada vidim tu ludost. "Hoćete u veliku ili u malu šalicu?". Žene koje poznajem. ali ovaj put me je iskreno prepalo što je u glavama tih aktivistica. sami tražiti da vam to pokazuju. iskrena je šteta da u zakonodavstvu više nema smrtne kazne. a potom i jadno i iskompleksirano čuti nekoga tko inzistira na svojoj ugostiteljskoj slavi. . Lijepo je da vas priznaju. a ova dvojica mulaca što su ostala na fontani. što oni nakon toga žmireći požele? Još po jedno pivo! Prijatelj im je upravo odšetao grleći Playboyevu duplericu od svibnja. zapanjujućom učestalošću ponavlja isti tupavi obrazac. znate takve tipove. me utim. zaboga. zašto bi se morao ispričavati zbog dimenzije tikvica? To je samo povrće. a budale su naručile još po tri deci nekakve mlake industrijske mokraće koja se u maloprodaji nudi za manje od četiri kune. baš ništa lascivno neće pasti na pamet kada netko spomene bilo kakav duguljasti plod. na tome da je u ovom kafiću način na koji on konzumira espresso nešto tako općepoznato i konstantno kao Lu-dolfov broj pi. ako je u smjeni. Stvarno. Jennifer Aniston. dugo je gledao i nisam mogao sebi pomoći. da oprostite. Treći. Meni. posebno priznanje za osobnost na sajmu u Londonu. a njega. pojasnim. čak i ako znam da je nepotrebno: "Duplu. kristalni pokal na republičkoj smotri. da oprostite. to su oni što ulazeći u kafić kažu: "Daj mi onu moju kavu". recimo. Tako je. Mene izlu uju pivske reklame. cura kakvu. sretneš jednom u dva stoljeća. konobar picajzla. Ljudska pohota. a neke od njih tako su odvratne da ja ponekad zbilja opsujem ispred televizora. savršeno će prirodno oguliti bananu i bez imalo je srama i osjećaja krivnje pojesti. barem meni. zna ići kojekakvim putevima i stranputicama. Nova reklama za Gavrilovićevu salamu dosta je dobar primjer toga. U tome se. sa sasvim malo mlijeka. molećivo je pogledala tipa. sram ga bilo. gdje se. ovakve!" "A zašto 'da oprostite'?".

Kristofor Kolumbo nabasao je na Rubel misleći da je Indija. ali svaki put kada bih to vidio. "Obični deterdžent" univerzalni je antijunak svih reklama za deterdžent. Može biti. Da biste shvatili kakva je pobjeda posrijedi. Priča se da homoseksualci vladaju modnom industrijom. On se drzne odriješiti joj naramenice haljine i mi pred malim ekranima. Slobodan Milošević me valjda nije mogao iznervirati kao taj glumac što u reklami umjesto ženskih sisa hvata pivsku čašu. Zvučat će vam možda pretjerano. za apsolutno sve nove deterdžente. snažno sam poželio ošamariti mamlaza.siva i skvrčena majica oprana običnim deterdžentom. Ali. Bogu hvala. kako se lijepo vidi na mikroskopskoj snimci tkanja. u kotrljanju bubnja vešmašine ovdje se sažima veličanstveni hod ljudske povijesti. što gospodin napravi dok mlada dlanovima panično hvata grudi? Ta ljudska bijeda. kao pomalo tupi . premda je zapravo htio napraviti Faks helizim. No.11 Mujo i Haso u čitavoj povijesti viceva o njima nisu napravili ništa ni približno tako imbecilno. ali recimo da poštujem ljude koji piju. Takvi u stvarnosti zapravo i ne postoje. uzeo s rezervom. prije nekoliko godina bila je reklama gdje se muškarac vrti oko djevojke koja pleše s pivom u ruci. Imam strpljenja i sućuti za njihov mjehur. molim te. U čistoj bijeloj majici na desnoj strani ekrana sadržana je upravo sva čovjekova bit. kada bi ijedan od njih napravio išta nalik onome u tri gore opisana primjera. ostvarenje našega vjekovnog sna. zločinac i narkoman zadovoljno uzme pivo iz njezine ruke. Svaka reklama. Napokon dolazi meni najužasniji ovakav slučaj. nisam siguran. Prestao se prikazivati i dobro je da je tako. s razumijevanjem ću klimnuti svakih petnaestak minuta kada kažu "pričekaj. moron. naravno. ja bih mu preporučio psihijatra. razgovor sa župnikom. a što je sada srećom prevladano . No. koji. s druge strane televizijske slike. koji u usporedbi s Arielom ili Faksom stoji kao debeli Chico pokraj mišićavog Zagora. nikada ne može do kraja izvući nečistoću iz vlakana. srce. ono mizerno što je čovjek nekada bio. a Robert Oppenheimer je napravio atomsku bombu. Sjetit ćete se. jedna od temeljnih marketinških strategija pivske industrije jest da je ljepše lokati nego biti sa ženom. Brad Pitt je glupi luzer. Pivo ne pijem. tu stvar bih. Ta mala fiziološka žrtva čini mi se vrijednom njihovog zadovoljstva. savjetovao mu da se sam javi policiji ili da naprosto donira bubrege. Ono. Neki su mi od njih i dragi prijatelji. reklame idu. Pogledate li pozornije. gdje vas pivovare pokušavaju uvjeriti da je njihov proizvod bolji od seksa. ako dopustite. pravedno i istinito. Sve vas televizijske reklame pokušavaju to uvjeriti: Galileo Galilei umro je s imenom Ariela na usnama. jer bi inače od bijesa već razbio televizor. tamo slijeva stavljena je naša tegobna prošlost. ta nakaza. Oženio se s Jennifer Aniston umjesto da cuga Hei-neken. skačemo na noge od oduševljenja. me utim. sekundu" i izgube se u pravcu zahoda. Kome treba ševa dok je Karlovačkog u frižideru. svaki je dan makar jedna na televiziji. Nosi mi se bila boja Na televizijskoj slici uzdužno podijeljenoj napola zdesna je ono dobro. blistavi trijumf zapadne civilizacije. ističe superiornost svojega proizvoda tome bezimenom "običnom deterdžentu" iz neprivlačno dizajnirane kutije. jetru i rožnicu i lijepo se ubije. jer takva beštija upravo i ne zaslužuje živjeti.besprijekorno bijela majica oprana tim i tim superdeterdžentom. socijalnog radnika. još nisam sreo muškarca koji bi bio takav. nešto zbog čega se stoljećima ginulo u rovovima . što mi se čini dosta pouzdanim je da pederi drmaju u pivovarama. njišući par prelijepih sisa. Bolje hladno Ožujsko nego topla snajka.

12 Desmond uz pronicavog Ripa Kirbvja ili doktor Watson uz Sherlocka Holmesa, ukratko, kao moguće čak i drag, ali potpuno beskoristan bezveznjak, što je tu samo da se uza nj ljepše istaknu vrline glavnog frajera. No... sada dolazi ono najljepše u svemu... mi zapravo ne znamo koji je taj bezveznjak. Jer, ako se listom svi deterdženti proglašavaju boljim od njega, tada nam ne preostaje nijedan, ili barem mi ne znamo ni za jednoga koji bi bio običan. Razumijete, ako su svi deterdženti super, kao što reklame, svaka za sebe, tvrde, gdje je onda taj koji ništa ne valja? "Obični deterdžent" iz reklama odjednom se pojavljuje zagonetan kao sveti gral ili izgubljena druga knjiga Aristotelove "Poetike", kao kentaur, jednorog ili troglavi pas, kao jedna posve mitska pojava u potrošačkoj kulturi. Svi govore o njemu, a nitko za njega ne zna ni kako se zove, ni tko mu je proizvo ač, ni gdje ga ima za kupiti ni koliko košta. Pokušajte uostalom zamisliti ovakav prizor... "Dobar dan." "Dobar dan, izvolite." "Ja bih kupio vrećicu običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?" "Onoga običnog. Sigurno znate o kojemu se radi, na televiziji stalno govore o njemu." "Samo recite, kako se zove?" "Ma, nikako se ne zove, to je samo 'obični deterdžent', klinac od ovce, uglavnom beskoristan protiv tvrdokornih mrlja i posve neupotrebljiv kada se radi o tkaninama osjetljivim na pranje na visokim temperaturama... Zapravo, kada malo bolje promislim, to vjerojatno baš i nije deterdžent, ali ne znam kako bih ga drukčije nazvao." "Je li vi to mene zajebavate?", kaže trgovac sumnjičavo. "Ne, ne, kada vam kažem, bilo je na televiziji." "Milice", obrati se trgovac svojoj pomoćnici, "imamo li mi običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?", upita Milica... Vidite, stvar naprosto ne hoda, jer govorimo o nečemu čega nema. Proizvo ači sredstava za pranje rublja, zajedno s televizijom, nas su prevarili. Najprije su nam dali za neprijatelja nešto što ne postoji, a onda izmislili vlastitu pobjedu nad tim neprijateljem. Mi kupujemo Ariel, Faks, Rubel, Avu ili neki drugi, posve je svejedno koji deterdžent, dijelom vjerojatno i zbog reklame, koja je tek manipulacija, lukava medijska opsjena o proizvodu koji se potvrdio u posve imaginarnom nadmetanju s nepostojećom konkurencijom. Zvuči vam šašavo sve ovo? Pa jest dok se radi o deterdžentima, no valja imati na pameti da su i neki ratovi počeli na jednako klimavim premisama. Neki bi mudrijaš negdje izmislio nekakvog neprijatelja, a četiri godine godine kasnije bismo brojali nekoliko stotina tisuća mrtvih. Mislite da pretjerujem? Ama, jok. Vidite, i kod ratova i kod deterdženata radi se zapravo o istoj stvari - čišćenju.

Zodijački mrak
Godišnji horoskop za 2003., koji je kao specijalni dodatak u koloru izašao u jednim našim dnevnim novinama, savjetuje Lavovima: "Ne upuštajte se ni u kakve sumnjive, kriminalne ili, pak, vrlo obećavajuće poslove." Eto ti ga, vraže! Da sam ja, slučajno, ro en u astrološkom znaku Lava i da sam u idućoj godini namislio počiniti kakav sumnjiv ili kriminalni biznis, grabežno umorstvo, prevaru sa svetim relikvijama, šverc kontingenta kineskih gra ana preko graničnog prijelaza Vinjani Donji ili, na primjer, oružanu pljačku mjenjačnice Dugi pogled, ova bi me stvar svakako pokolebala. S tim se stvarima nije za šaliti. Al Capone u svemu se savjetovao sa svojim astrologom, a kad ga samo jednom nije

13 poslušao, opće je poznato, isti ga je dan uhapsilo. Pa i Lee Harvevju Oswaldu, ubojici Johna Kennedvja, u horoskopu je za onaj dan jasno stajalo da "ako je moguće, izbjegava odlaske u Dallas", samo što je to pisalo u Austin Dailvju, a Lee Harvev je bio pretplatnik San Antonio Tribunea. A sada ozbiljno. Ako ta stvar uopće može biti ozbiljna, zašto bi u novinama koje nisu bilten za štićenike nekog kaznenog zavoda, nego tobože ozbiljan obiteljski list, horoskop trebao upozoravati čitatelje da se klone kriminala? Zašto bi prosječnoj Hrvatici i prosječnom Hrvatu, koji su u policijskim evidencijama zavedeni samo s lakšim prometnim prekršajima i eventualnim prijavama susjeda zbog preglasne muzike, trebao astrološki savjet da ostanu pošteni? Mislim, zar nije poštenje nešto što se podrazumijeva? I što im uopće znači kada kažu bi se Lavovi trebali kloniti sumnjivih i kriminalnih poslova? Je li to hoće reći da, recimo, Rakovi i Vage ne moraju imati takvih ograda, a da Vodenjacima ili Strijelcima, dapače, zvijezde najtoplije preporučaju da u 2003., bez ikakvog gra anskog zazora ili bojazni od Kaznenog zakona RH, sasvim slobodno muljaju i pljačkaju. Kako zgodno! Ona glasovita sentenca Immanuela Kanta u čovjeku se dijeli nadvoje: moralni zakon u njemu vuče ga na jednu stranu, zvjezdano nebo nad njim na drugu. Kao svršeni profesor sociologije... s prilično neslavnim prosjekom ocjena, ali ipak profesor... napravio sam mali socijalni pokus. Istrgnuo sam stranicu s gornjim citatom iz novina i krenuo ga pokazivati poznanicima. Stao bih pokraj njih prstom im pokazujući na mjesto u podnaslovu gdje je ta stvar izvučena velikim slovima, iščekujući da se počnu smijati, dok mi je i samome već krajičak usana titrao od osmijeha. Reakcija je, me utim, u natpolovičnom broju slučajeva po prilici bila zbunjeno podizanje obrva i "Da? I?" Narod uglavnom uopće nije kontao na što ih upozoravam. Nakon četvrtog "Da? I?" prestao sam se smješkati, shvaćajući koliko su ljudi oguglali na svinjarije da u onome što su pročitali nisu primijetili ništa neuobičajeno ili čak duhovito. Kao svršeni profesor sociologije imao sam istraživanje s bizarnim povodom na malom i sasvim nereprezentativnom uzorku, ali zapravo vrlo obećavajuću početnu hipotezu za magisterij koji nikada neću napisati, o tome kako Hrvati, ta drevna civilizacija i jedan od najstarijih europskih naroda, imaju zapravo neobično visok prag tolerancije kada govorimo o "sumnjivim i kriminalnim poslovima", te nalaze uistinu vrlo umjesnim da bi medu astrološkim savjetima mogla biti i upozorenja ove vrste. Dobro, naravno, ono o Lavovima u novinskom horoskopu napisala je koza sa srednjom ugostiteljskom i vikend tečajem iz astrologije, a u tiskaru pustio nekakav blentov od urednika koji vjerojatno ne vlada sa sva tri stupnja komparacije pridjeva, ali nije li ta rečenica, u svoj svojoj imbecilnosti, prekrasna ilustracija ovog našeg bolesnog mentaliteta koji naročito cijeni propalice, a okretnost u vrdanju i varanju smatra vrlo poželjnom gra anskom vrlinom. "Čovjek se snašao", kaže naš narod. "Mangup jedan", govore zadovoljno vrteći glavama kada netko izbije mirovinu u trideset sedmoj, digne kuću na općinskom zemljištu ili za tisuću maraka negdje kupi diplomu veterinarskog tehničara. Taj jadni šljam, a pritom mislim na znatan dio populacije ove zemlje, k tomu stanuje u ružnim ilegalnim kućama koje nemaju ni gra evinskih ni lokacijskih dozvola, vozi aute kupljene na ilegalne invalidske povlastice, puši ilegalne cigarete iz Hercegovine, ilegalno je na birou rada, ilegalno je u penziji, ilegalno je valjda i u vrtiću. Čitav svoj život taj narod provodi u odmetništvu. On je divlja hajdučija u dubokom, iskonskom nepovjerenju prema svakom poretku, organskoj odbojnosti prema zakonima, koja uistinu ne nalazi ništa patološko u kriminalu. Patološki je kada se muški drže za ruke i kada djeca puno čitaju, ali kada netko nešto ukrade ili prevari, Bože dragi... Tako da naposljetku počinjem smatrati vrlo zgodnim ono upozorenje Lavovima kojima u 2003. nije za preporučiti kriminalne i

14 sumnjive rabote. Upozorenje, naravno, ostaje glupo do neba, ali ako već ljude ne možeš razumom privesti redu, možda pomogne nerazumni strah od zvjezdanih konstelacija, Merkura u trećoj kućici i šta ti ja znam... Samo, jednom kada pripitomimo Lavove, što ćemo s preostalih jedanaest znakova? Meni, recimo, jedan Škorpion s Vagom u podznaku stalno parkira pred dvorišnim ulazom. Recite, što da radim s mrcinom?

Gebis eliminator
Bilo je to prije nekoliko godina. Jedna moja prijateljica tek se bila honorarno zaposlila u jednom ženskom magazinu, kojemu ću ovom prilikom izostaviti ime. Uglavnom, prvi novinarski zadatak djevojci je bio da sastavi recept za tjednu dijetu, kako već svaki ženski časopis koji drži do sebe u svakom broju mora imati recept za dijetu, psihotest i horoskop. Za pisanje nijednog od to troje, naravno, ne treba apsolutno nikakva kvalifikacija, ali moja prijateljica to nije znala. Došla mi je gotovo u suzama moleći da joj pomognem, a ja sam joj u pola sata sastavio jedan pravi bombončić od dijete, nešto doista za Godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Izgubio sam originalni tekst, pa sada rekonstruiram po sjećanju. 1. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite nesoljen kuhani krumpir - uvečer, ako baš osjetite glad, molite se Djevici da vam da snage da izdržite. 2. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite... Da ne duljim, šest dana ponavlja se potpuno jednak tretman, s tim da mi se sedmi dan više nije dalo pisati pa sam samo kratko stavio da se ne smije jesti ništa. Dao sam to. prijateljici, a ona me cmoknula u obraz i otrčala urednici. Evo što je urednica rekla: "Hm, vrlo smiono! Osmi dan ukućani neće imati osobito težak posao iznoseći jelov sanduk s našom čitateljicom." To me je na neko vrijeme uvjerilo da dijete možda baš i nisu moj novinarski forte, ali, da vam pravo kažem, ne znam u čemu sam pogriješio. Dosad sam vidio jedno sedamsto pedeset tisuća novinskih dijeta, od čega je tek manji dio djelovao razumnije od one moje. Recimo, jedna od posljednjih koju sam vidio... ponovno ću prešutjeti o kojim se novinama radi... izme u ostalog kaže: "Post treba početi u točno odre eni sat, odnosno u vrijeme Mjesečeve mijene, kada se mijenja i magnetsko lunarno polje na Zemlji". Tko je ovo pisao? Čarobnjak Merlin? Baba Poludnica? Kakve veze ima probava s Mjesecom? Pretilost je sve veći problem razvijenog svijeta, baš kao što je glad problem one njegove nesretnije polovice. To su valjda spojene posude, što god se nekom jadniku u Nigeriji otopi s rebara, na mističan se način nakupi oko bokova vaše supruge. Dok ona biva sve deblja, njezinog Doriana Graya iz Obale Slonovače već pomalo izdaju mršave nožice, i sve dok nam se ne objasni taj tajanstveni mehanizam, valja nam s jedne strane slati brodove s hranom u Afriku, a s druge trpjeti teror nadrinutricionista iz domaće štampe. Žalosno je to vidjeti. Žene, dok su mlade, razmjenjuju recepte za papicu, no ako su uhvatile četrdesetu, već počnu razmjenjivati recepte kojim bi poništile poguban učinak iste one papice od prije nekoliko godina. Ima, doduše, i drugih načina osim dijete. Jedni su, primjerice, oni čudesni praškovi koji se piju, od slučaja do slučaja, dvaput ili triput, iznimno, ako je prodavač vrlo pohlepan

osnovano sumnjate. sve dok joj jednom nije onaj donji dio kliznuo ispod nogu. lampi ni čilima. ali s vremenom je i u njemu nestalo magije. burazeru! Tako je ona sirota pumpala. ništa vas ne može spasiti od vašeg jadnog života. Kako bilo. popijete i poslije. vidite. Hrvatska". prevarili ste se.. baš svaki od vas može imati. ispunjavate narudžbenicu za jednu od onih čudovišnih naprava za istezanje. ili 209 kuna za muški model. pouzećem je kupila nešto takvo od neke vucibatine iz Novog Sada. malo zatim pogledali ste okrutnu realnost oko sebe i otrijeznili se. Od svoje šeste godine uspješno razlikujete bajku od realnosti. ovčje salo i obojene kovine. Za metar čelične opruge upakirane u kartonsku kutiju s dopadljivim imenom i slikom manekenke u trikou dali ste pola plaće. tu nema puno mjesta čarolijama. nego ga. mučeći se s dikcijom obavještavaju javnost da su "redovitom konzumacijom". ispred televizora u dnevnoj sobi ili s knjigom u postelji. na jednom bi se kraju pritisnulo pod stopala. Uvijek se pitam čime su ih to strašnim proizvo ači Ultraslima ucijenili da tako bezočno lažu narod.. poskočio i izbio joj tri zuba u donjoj i četiri u gornjoj čeljusti. Nema dakle čudesnih predmeta. još u Jugoslaviji. Nikada nitko. po pristupačnoj cijeni od 199 kuna ako ste žena. Prsten postoji i zbog njega čak ne morate ići u izmaštano Me uzemlje i ratovati s čudovišnim bićima. vrte se reklame za te preparate. s izuzetkom nekih deterdženata za čišćenje tvrdokornih mrlja. do potpunog psihičkog iscrpljenja gledateljstva. neodoljivo me podsjećaju na one propalice u kariranim sakoima iz kaubojskih filmova. niste mislili kako bi ta priča mogla biti istinita. Zvalo se. što ja znam. sjetit ćete se.. gdje nekakvi luzeri u ispranim trenirkama.. fasovali od Ultraslima. "Ultraslima u šest tjedana izgubili sedamnaest kilograma". a Miomira Žužula pretvorio u hrčka. Razuman ste čovjek i shvaćate da su zakoni fizike po kojima je ure en naš svijet dosta rigidni i da. Na malim lokalnim televizijama bjesomučno. navodno. E. naime. koja se silno obogatila na tome. stočića. Navodno su jednak takav nosili faraoni i visoko . koji su osvajačima Zapada bočice s prljavom vodom ponekad prodavale kao ljekariju protiv hemoroida. na drugom zgrabilo s obje ruke. No. U knjižnici ili videoteci našli ste ih na polici s fantastikom. savjetuje nas gospoda Ljubica Popara iz Čačvine. i pumpala bez osobita uspjeha. ispred komode na kojoj je porculanski labud u prirodnoj veličini. Slavodobitnik Alke Gledali ste Jacksonove filmove ili možda čitali Tolkienovu sagu o prstenu koji onome tko ga nosi daje moć vladanja svijetom. nije na analizu dao te praškove. pa pumpaj. Na kraju. a ponekad kao sredstvo za čišćenje mrlja. i pumpala. sada izmišljam. I tada je zbilja smršavila. Oziris ili tako nekako. Neka firma prodaje ga pouzećem. Jedna moja debela susjeda jednom davno. a živo me zanima što bi se našlo u njima. pa sada stenjete i pušete u dnevnoj sobi. razmutite prašak u vodi. Prodavači tih čudesa. gledajući "Dobro jutro. iscrpljeni od proljeva kojega ste. Posebno ne s prste-novima. Jednom davno vjerovali ste u onaj vjenčani. nije nužno imati dlakava stopala i zašiljene uši hobita. neko egipatsko ime su mu nadjenuli. možete bez straha od debljanja jesti svinjske nožice. a kasnije. kada vam ni petsto sedamdeseta dijeta ne pomogne. Zavela vas je eventualno na sekundu slatka sanjarija kako bi krasno bilo imati prsten koji bi otplatio vaš stambeni kredit. sjedeći u otrcanoj fotelji s miljeom na rukohvatu. čak i četiri ili pet puta na dan. "stomak eliminator". dolje pod prozorom parkirao srebrni Mercedes S klase.15 pa mu je namjera da što brže smažete staro i naručite novo pakiranje. Bojim se nekako da je malošto tu znanstveno utemeljeno. jer se zubni tehničar baš nije žurio popraviti štetu.

Otkrilo se naime da sam ja. bioenergijom. Onda mi je svekrva darovala prsten Oziris i ja sam u manje od mjesec dana rodila krupne i zdrave šestorke. Dan kad sam na ruku stavio prsten Oziris ima sasvim osobito mjesto u mom životu. je poštanska narudžbenica koja vam nudi da ga pokušate nositi mjesec i pol. Njihova fantastična iskustva po prilici idu ovako. Ali. Zato sam. jer su reklame gotovo zagušile naše novine. a ne John Lennon i Paul McCartney. sunce je zasjalo i u mom životu. sve bez osobita uspjeha. Danas sam predsjednik Vlade Republike Hrvatske. KRUNO J. Sad baš čekam da nazovu i kažu da sam dobio Nobelovu nagradu za alkemiju. svi ismijavali moj doktorat. Premda smo svašta pokušavali. I to još nije sve. koji je zbog nestručnog rukovanja ručnom bombom u JNA ostao bez noge.. Ako nešto takvo doista postoji. Uz reklamu. listopada 1999. Osim toga.. 62 godine. Školovao sam se u Austriji. morao bih se suočiti s tim da je čovječanstvo većim dijelom imbecilno. već do Božića narasla mi je nova. kunući mi se u njegova čudesna svojstva. na jesen ću polagati za instruktora. Nekog vraga u svemu tome valjda ipak ima. čisto da ne kvarim prosjek. Već prvi radni dan nove godine upisao sam se u plesnu školu. Sve to dugujem prstenu Oziris. a onda sam na nagovor prijatelja počeo nositi prsten Oziris i moj život se gotovo preko noći promijenio. 38 godina. dobro posluje. Ljudima je upala sjekira u med. Zatim sam se neko vrijeme bavio izdavaštvom. Oscara za specijalne efekte i Pulitzerovu nagradu kao takvu. Na svojoj staroj nozi nosio sam cipelu broj 42. koju ćete vjerojatno naći i u ovom primjerku novina.. Nikad neću moći dovoljno zahvaliti prstenu Oziris. jer su se toliki dosad osvjedočili u njegove čudesne moći. Tako nekako idu ispovijesti osoba što su za tričavih dvjestotinjak kuna naručile malenu pozlaćenu alkicu i s njom gane novu..16 svećenstvo u starom Egiptu. Bit će svakako da i sami nose faraonski nakit. Bilo je to 12. velika je prodaja. U me uvremenu sam prošao četiri stupnja. Jedna je beba Kinez. i sam naručio jedan prsten Oziris i od jučer ga nosim. Tako mi je lakše. jasno. Više se ne sjećam tko mi je preporučio prsten Oziris. IVO S. MILICA G. No. pa ako vam prsten Oziris u tom vremenu ne promijeni život. s umjetnom oplodnjom. Da ne vjerujem da prsten može promijeniti život. već 13. BOZO R. 44 godine. ljepšu i sretniju budućnost. A nevjerojatno je.. zdravlje i pare. Čitava ta priča s čudesnim prstenom. Da skratim.. osvojio sam Wimbledon. Na dan kada sam ga stavio na ruku. kad se odbije porez. da vam taj prsten neće donijeti ljubav. sasvim dobra noga. Pepeljuga je naturalistička drama. Prije toga bio sam jadni invalid. Prsten Oziris darovao mi je mladi brat. donijelo nešto preko četiri milijarde dolara od tantijema. . listopada ujutro osjetio sam neobično peckanje u onom mom patrljku. Nikada ga neću skinuti. ali su. Nisam mu isprva vjerovao. oni garantiraju povrat novca. Još malo će biti dvije godine kako ga nosim. bijelom magijom i susjedom Zvonimirom. Prsten Oziris učinio me je najsretnijim čovjekom u Koprivničko-križevačkoj županiji. prilično je nevjerojatna. a nova je čitavih 46.. kada sam se vratio u domovinu. pa kazalištem. Moj muž i ja dugo nismo mogli imati djece. napisao Yesterday od Beatlesa i to mi je. Godinama sam se kao nekvalificirani radnik mučio na poslu pomoćnog skladištara u Podravki. Tu se. 51 godina. složit ćemo se. dakle. Dan kasnije vidio sam da nešto tamo dolje bubri i tuče pod kožom. ja sam ipak odlučio u sve vjerovati. Mnoštvo gra ana Hrvatske moralo je kupiti prsten Oziris da bi firma koja ga prodaje sebi mogla priuštiti tolike oglase.

17 Što je muškarac bez štucni Subota je ujutro. sreća ovih klinaca u plavim trenirkama. Ne znam. Utoliko mi se svi a da netko. I tako. Znam da će ovo zvučati strahovito zatucano. nešto što je naprosto greška u mentalitetu. Eto. ni njihove lijepe djevojke.. Dapače. pretjerujem. Neki će za to optužiti nezaposlenost. Cehova. Gledam. Čak i ako su i obijesni . Osim toga. barem sve dok oni ne požele nešto u vezi Gotovine. i gledam igrače Dinama koji su tu. tako er. sasvim slučajno. čini mi se. Nezaposlenost je. u to dokono subotnje jutro.mnogi što traže posao stvarno mole Boga da ga ne nadu. a ovi ovdje i bez Cehova mogu biti sasvim pristojna djeca. koja budala ne bi. trebali biti jasniji i odrješitiji u izboru svoje sudbine. gdje je upravo sasvim prirodno da u svojoj tridesetoj živiš od roditeljskog džeparca. "u karanteni". ja stvarno ne želim ni njihove pare. Mercedes bih volio imati. barem u nas. jedan od njih. dakle. Mi živimo u zemlji u kojoj se vrlo kasno sazrijeva. mislim da bi ljudi. jer sam nisam izabrao to mjesto. jer to ne može napraviti bolju osobu od tebe. Ne znam kako je s vama. Kvragu. ali ne mogu u tome sebi pomoći . pomislio bih da se radi o maturalcu. najiskrenije. Dobro. to sam čuo. kao ova djeca u trenirkama.. ni Mercedese. premda smo dva svijeta koja se nigdje. ali uistinu teško da bi nas dvojicu itko zamijenio. možda mi je malo i drago zbog nje. Sve drugo mi je okej. izvalili u kožne naslonjače. u devetnaestoj moraš biti obijestan. Baš kao ovi nogometaši. već u šesnaestoj ima jasnu predstavu što želi od vlastitog života. u jednome času zaprepastim sam sebe otkrićem kako mi se zapravo svi aju ti nogometaši. . Skladno koegzistiramo u ovome hotelskom lobiju. Gledam ih bez zavisti. ja znam da su pravi gadovi. da razmišljajući o njima ne upadnem u zamku intelektualne oholosti.Ante Tomić. ali meni je već muka od neodgovornih četrdesetpetogodišnjaka što od roditelja penzionera žicaju za cigarete i kavu. za neke što Cehova imaju u malome prstu. samo zgodan alibi za nešto što je daleko neiskorjenjivije i fundamentalnije od nezaposlenosti. palamudeći kako se još traže ili kako su baš na životnom raskrižju. Ako već nisam sasvim ravnodušan na tu sreću. Ne smatram se. ili gotovo nigdje. kako kroz džepove trenirki češkaju jaja. barem ako mene pitate. u iznenadnom napadu posve neobjašnjive filantropije. Jednostavno. ali ja ne mislim da je to zbog toga. Gledam ih kako su se ponešto prekomotno. ali zbog toga me ipak ne smeta. Najozbiljnije vam to govorim! Evo i zašto. a čisto sumnjam i da je njemu netko kazao kako mu se svidio "Muškarac bez brkova". kao što mnoge smeta. Trudim se. Da nisu u dresovima i da je hotel malo manje otmjen. mi smo naprosto ljudi koji bi od zlatne ribice vjerojatno poželjeli tri sasvim različite stvari i ja to poštujem. sjedeći tu u tome hotelskom lobiju i gledajući tu mulariju koju su ovdje zatočili da bi ih natjerali da misle na utakmicu. pretpostavljam. premda su se još prije dva desetljeća morali naći i odabrati. kako se igraju ključevima ili traže svoja imena u Sportskim novostima. recimo.neka su. tu mladost u plavim trenirkama i mislim da ni oni meni ne bi trebali ništa zavidjeti. Meni nitko nikada nije rekao kako mi je sjajno bilo ono proigravanje protiv Čakovca. na primjer. ne dotiču. a ne na manekenke. Jako su mladi. sjedim u lobiju hotela Opera. vrednijim od njih zato što sam čitao. zove se kao i ja .

Jer. ili gotovo nigdje ne dotiču. I koliko god me nogomet ne zanima. on još ni s bjelkinjama nije došao ispod pojasa. U to se ponovno pojavljuju mama i tata. ali drek. mislim da su taj užas i spremnost na suočenje s njim. to se shvaća povodom da se prisutni iskreno i od srca nasmiju kako već odavno nisu. da nitko zapravo ne zna koliko vrijedi talent tog sportaša. Tako izgledaju vodoinstalaterski pomoćnici ili portiri. malome u džep od košulje trpa marke. . Bolje od Cedevite. ili će neki bekovski mazgov naletjeti na tebe i nepopravljivo potrgati ti ligamente koljena. uvijek možeš naletjeti na nekoga trenera koji te neobjašnjivo mrzi. medu nama rečeno. Menadžer mulja i laže. posve pogrešnoj stavci ugovora.18 Vi ćete sada reći kako je njihov izbor bio lak. čitava nacija sa zebnjom iščekuje da će biti spašena hrvatska izvozna bilanca. Bajadere i Sumameda. Sjedeći u lobiju hotela Opera i gledajući tu djecu. a mama iz kuhinje sve osluškuje. od toga da će on odjenuti časnu. A talentirani je junior izbezumljen jer. inzistira na nekoj. u dnevnoj sobi. gotovo priprosto. ali i ne mora. da će ga voditi u Amsterdam da ševi crnkinje. od sebe pomalo tup. Olićev "osjećaj za gol" najsolidniji je domaći proizvod. po prilici da njegov sin na svakoj utakmici mora imati čiste štucne. Pokušajte sebi predstaviti to popodne kada je nekakav pokvareni menadžer došao njihovim roditeljima s prijedlogom da takoreći posini njihova malog. čini se. Uz viski iz regala. ili ga makar oni što misle da znaju i pozvani su da sude o tome znatno precjenjuju. Mama plače. a tata. Kao što će ga vjerojatno i prevariti. kod nekoga tko ima devetnaest ili dvadeset. Njegov menadžer. taj naoko ni po čemu osobit dečko okretan je centarfor koji nam je darovao jedan od rijetkih časova radosti u tugaljivoj epizodi koja se zove nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu i dobrim dijelom baš zbog toga sada je. namiguje mu i šapće. a kada je netko spomene u direkciji nekog. sjede oko staklenog stolića menadžer. najbolje što možemo ponuditi u inozemstvu. Udruga malih dioničara Ivice Olića Djeluje jednostavno. Ili će te klub dati na posudbu negdje u neku Babinu Gredu i zauvijek zakopati u blatu nekog provincijskog stadiona koji je u drugoj polovici radnog vremena pašnjak. Ivicu Olića mogli bismo i sasvim lijepo zamisliti kako u bijeloj vezenoj košulji i sa šokačkim šeširićem mangupski zabačenim na zatiljak naceren cupka i ijuju-če na pozornici akovačkih vezova. a u ovoj specijalnoj situaciji gotovo katatoničan. iz jednostavna razloga što na novinskom prostoru koji nam je povjeren ne bi doteklo za tu količinu nula. U tako nježnoj dobi počinje jedna karijera koja može završiti petogodišnjim ugovorom u Barceloni. koliko god smo mi dva svijeta koja se nigdje. ima razuman prijedlog da ga ustupi nekom velikom klubu za svotu koju ćemo morati označiti nepoznanicom x. ali obvezujuću sintetičku majicu nekakvog Lazija ili Zaragoze. S njegovim okruglim licem. ona je tu kao krava kojoj odvode sasvim mlado tele. umišljam sebi da mogu i vidjeti nekakav grč toga užasa na njihovim licima. Tata je oprezan jer misli da će ga tip prevariti. nešto što jednostavno morate cijeniti. Pa ipak. Svotom koju smo označili s x u civiliziranom se svijetu trguje s naftnim poljima i taktičkim nuklearnim oružjem. naravno. Nevolja je. potpuno oduzete sposobnosti rasu ivanja. ma koliko moćnog nogometnog kluba. me utim. kada se mama i tata povuku na vijećanje. Broj nesretnih ishoda ovdje je mnogostruko veći od broja sretnih. recimo. što vi znate o tome. sitnim okicama i nakostriješenim čuperkom na čelu. talentirani junior i njegov tata.

uostalom. tko ga stvarno može zastupati a tko je samo pikzibner. ali stvarno ne znamo koliko to vrijedi. ono kako bi to izgledalo u američkim filmovima je. Oliću ne treba govoriti. svakako ste se susretali s tom glupom. naime. Netko takav možda je uništio poduzeće u kojemu ste radili. Meni se sasvim vjerojatnim čini da bi se kroz tjedan ili dva. on će za pristojan ugovor dopustiti da se s njim odnose kako god hoće. možda i više nego što ste htjeli. seljačkom razmetljivošću. Djeluju sigurno i suvereno kada pričaju o milijunima. Da nije njih. ugostitelja i vele-trgovca ribom kojeg se svojedobno sumnjičilo za reket. ja ne bih želio biti na njegovu mjestu. ta stvar ne vrijedi ljudskog dostojanstva. premda uistinu pojma nemaju o čemu govore. mogla pojaviti udruga malih dioničara Ivice Olića.. gospodar. nego živčano čeka da zazvoni mobitel. nejasni su k tomu i interesi predsjednika bivšeg Olićeva kluba. s transparentima na Markovu trgu." Iz poraza u blagostanje Isuse. pa oderemo onako odoka potpuno nesuvislu cijenu. Zamišljam ga kako sjedi na trosjedu u dnevnoj sobi dok se na televizijskom ekranu ispred njega vrti neki film s Jeanom Claudom Van Dammom. kakav mir! Pola sata nakon utakmice s Ekvadorom sjedim u kafiću sasvim sam. muža i odnedavno oca. da nogometaši zara uju.. nakon što se otkrije da je istinski vlasnik Ivice Olića zapravo stanovita off shore kompanija s Djevičanskih otoka.. kao nečijeg sina. dosad neutvr en broj njih očekuje stanovit postotak od njegova transfera u veliki inozemni klub. Upoznali ste se predobro. ispravan i čovječan kraj ove priče.. izvjesno je tek da se Olića samog u tome ništa gotovo i ne pita. samo nečije vlasništvo. S Ivicom Olićem po novinama se tako razvlači vlasnički triler vrlo nalik slučajevima Name ili Slobodne Dalmacije. U svemu tome Ivica Olić. Koliko god je nekome možda takva usporedba pretjerana. kao što je. a jeka s tribina mu odgovori: "gospodar. a treći bezvoljno mete opuške. a u sve se hoće umiješati i jedan diler oružja.. On je. ali sve da dobijem trostruko od onoga što će on dobiti. stoji po strani. Volio bih da griješim. i nije sasvim izvjesno tko je u pravu a tko ne. čak i novine se koriste tim rječnikom. meni se čini kako se s Ivicom Olićem u malome ponavlja groteska o hrvatskoj privredi u devedesetima. Oko mene dva konobara slažu stolice što su u vrijeme prijenosa polukružno stajale oko televizora. gospodar.. Naprosto. Takvo što. da čovjek nije roba. Znam da se većina vas ne bi složila sa mnom. ustvrdio bih da u bitnome zapravo nema nekakve velike razlike izme u "prodaje nogometaša" i toga da mafijaši u istočnoj Europi i medu sobom trguju moldavskim i ukrajinskim djevojkama. a da uistinu nije sasvim jasno ni čije je to što smo prodali. i dosad dopuštao. ali on je sasvim nesabran pa gotovo i ne gleda. ali je svejedno prekršena ista stavka iz UN-ove Povelje o ljudskim pravima . gospodar. s takvim menadžerima. da bismo na kraju nabrzinu uzeli nekakav sitniš.. koje se kupuje i prodaje. pa da mu napokon kažu što se od njega očekuje u idućoj nogometnoj sezoni.19 Ako i baš ništa ne znate o tom svijetu. no ono što bi bio dobar. .. Ivica Olić izlazi na potpuno pust stadion okupan milijunima kilovata.... pa se ne zna posjeduje li njegov menadžer stvarno njegov ugovor ili je možda u pedeset postotnom vlasništvu jednog nogometnog suca. pazite sada ovaj kadar. ne zna se. ne bih ni znao da još ima života. ali po svemu što se da pročitati u novinama.. Gdje će se sve to završiti.ona. Razumije se. Mi bismo tu nešto prodali. pa i uvredljiva. naravno. dakako. i to više nego dobro. kojeg smo u me uvremenu pomalo i zaboravili kao osobu. Oko tog Olića doga a se jedna strašna priča o ljudskoj gramzivosti. stane nasred terena i prodere se: "Ja sem svoga tela gospodar!". i da ih njihovi menadžeri ipak ne šamaraju.

. generalno uzevši. koliko god smo izgubili toliko smo i dobili ovim porazom. puno preko granice onoga što je nekakvo normalno ljudsko ponašanje. "naši dečki". baš kao što se nismo nagledali ni pravoga nogometa. Dobro. Sve će. Sve to do sada uistinu. nogomet će napokon pripasti pravoj nogometnoj publici.20 Sve je tiho i nepokretno. nije imalo baš previše veze s nogometom. Nad ishodom utakmice s Italijom strepilo se možda tek nešto malo manje nego što se prije deset godina strepilo nad sudbinom Vukovara. pravosudnom i. ako smo bili došli do toga da voditelj televizijskih Vijesti u dresu reprezentacije s navijačkim šalom oko vrata čita vijest o mrtvima na Bliskom istoku ili. kada bolje pogledaš. a pobjeda. priznat ću. I zato mi se čini da je ipak dobro da je sada sve završilo. ako sudac Lozina u procesu osumnjičenima za ratne zločine u Lori. A to nije bilo i nije moglo biti. Slušam prije neku večer neku voditeljicu na televiziji kako za reprezentativce kaže "naši dečki" i to me vrati u vrijeme od prije desetak godina. a ne da njime crtaju kockice po čelu.. drugim riječima. počinuti od one silne tenzije da svi moramo kao jedan stajati pod barjakom za "naše momke" u štucnama. Danijela Trbović Vlajki više se neće morati glupirati vičući "Vau-vau-vau-vau!". svoje uvodno slovo počinje spominjanjem naše čudesne pobjede nad Italijom. ofucani i bijedni. Da se ubiješ. ali ako mene pitate. civilizacijskom ispitu ove države. tako smo govorili u ono vrijeme za onu nevoljnu mladost što je u tenisicama i s crnim vrpcama oko glave odlazila u rat. pravo da vam kažem. a rekli smo već da se sve to bilo izmetnu-lo u pravi rat. poraz od Ekvadora rastjerao je tu psihozu i vratio nas spokoju civilnog življenja. a bankovne službenice više neće u dresovima dočekivati stranke. za nas će početi tek našim ispadanjem s njega. koji su. Naprosto. nogomet. ne mogu reći da mi je posve krivo što je naša mlada država na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu izgubila presudnu utakmicu za prolazak u drugi krug natjecanja. Osim toga. I baš mi. ne bih znao objasniti. drago mi je da nas je Ekvador nakantao samo da se ta nesretna starica izbavi iz ropskog poniženja da je ljudi gledaju u majici od Prosinečkog.. S istom onom mješavinom nježnosti i straha s kojom su žene onda izgovarale "naši dečki". negdje skriveno mi je isto malo žao Jozića i igrača. nemojmo se zezati. paše da je tako. Utakmice će gledati još samo oni koji stvarno vole utakmice. u jednom strašno važnom političkom. makar se meni tako čini. Ne mogu reći da mi je posve krivo što sada ne čujem rikanje automobilskih sirena manijaka koji ushićeno jure kroz crveno. Sjećate se toga izraza. svinjarija koja je puno. još gore. Ako ni zbog čega drugog. ma koliko iznošeni. To što se nekima od nas možda činilo suprotno. ne urla i ne polijeva me pivom.. još uvijek bolji od bezumlja koje je nama vladalo posljednjih tjedana. nisu mogli ovi "naši dečki" i oni "naši dečki" prije deset godina biti isto.. Jutro prije utakmice s Ekvadorom na splitskom Pazaru vidio sam debelu zdepastu babu gdje prodaje krumpir i zelje u nogometnom dresu s natpisom "Prosinečki" na le ima.. nikakvo polufinale ili finale. to je. veselilo bi me da su prošli. što oko mene ne pršte razbijeni izlozi. na grad se spustila prava mediteranska sies-ta. damama će biti vraćeno pravo da ruž za usne koriste kao ruž za usne. već bila otišla jako predaleko. pravo Svjetsko nogometno prvenstvo.. ne može biti toliko važan. Ako smo i izgubili nogometni obraz. a posebno žene. Kako je do toga došlo. pokrenula je slavlje kakvo se ne pamti od osloba anja Knina. a ne onoj moronskoj gomili manekenki iz "Nogometne televizije" koja plješće samo kada u studiju zasvijetli natpis "Aplauz". i inače skloni samozavaravanju. Neka kaže tko što hoće. na neki način. dobili smo natrag naše živote. ali u neko doba stvarno si imao dojam da su svi skupa povjerovali da je japansko prvenstvo naš novi rat. sada se govorilo o Bokšićevim preponama. mala posrana pobjeda u skupini. Ta nogometna stvar je. . čak ni svjetski.. bilo je samo stoga jer smo se zavaravali kako su narodi u ratu. što nitko ne puca.

Budimo razumni. prevoditelja i kritičara potrpalo se u autobus da obi e Istru i preko čaša malvazije. osvjedočio sam se. držao sam da mi je dana velika milost što sjedim pokraj Mate Parlova. doista bez ikakve potrebe za isticanjem. Ima ponešto staromodan ukus. jasno. onako. U njegovu izlizanom. izbaci ponekad neku budalu koja prekardaši i ne žali se.. diže čaše prema svjetlu pa huče u njih i briše svoj dah na staklu. naš svakodnevni život i naše psihičko zdravlje sada su svakako u plusu.. toči pelinkovce i kave. neki su nas već vidjeli i u finalu. Vodi jedan malo zapušteni pulski bife. no on bi radije. kada za to do e vrijeme. ljudi. bila je to jedna vrlo kukavna pobjeda koju imamo zahvaliti samo neobjašnjivim časovima slaboumnosti danskog suca. nije velika šteta što nas više neće biti tamo na Dalekom istoku. od utakmice s Ekvadorom gledao sam svega skupa najviše dvadeset minuta. iskreno sam protrnuo zbog jedne njegove rečenice. ovo će sada zvučati šašavo. da je stvarno velikim ljudima čitav svijet zavičaj. bilo je kada nas je taj stari boksač pogledao i rekao: "Pa ne mogu ja biti nacionalist. pričao o poeziji.. naime. zabacivao glavu i pjevao. u tih jedanaest riječi koje je Parlov izrekao.. Mnogo puta u tih nekoliko večeri osjećao sam se silno polaskanim što sam tu. prozaika. "Snijeg pao na behar na voće. A da samo čujete kako pjeva Mate Parlov... nas pedesetak pjesnika.. čavrlja o Brodskom i Carveru. koje smo proveli s njim. ispričati svome sinu. ali mi i naše obitelji. jedini general kojega on priznaje. ne da se pravi važan pred nama. ekskurzija za čudake koji se bave literaturom. nešto što ću. ali. tih nekoliko večeri u Puli. ali ono što sam tamo vidio uistinu je imalo jako malo sličnosti s balunom. Parlov je drukčiji. Možda je izdaleka podsjećalo na ispašu goveda. Za Jozića i igrače to je. koju je sam uglazbio na neku melodiju pa je. stajala je jedna divna mudrost koja nam je stalno nekako izmicala posljednjih desetak godina. za sebe pjeva kada je sam u autu. to je nešto što pamtiš za cijeli život. nego kao neki jednostavan i samorazumljiv sud. a onda nas u jednom času sve upitno pogleda. a šampionski je i ostario. ja sam bio prvak svijeta". ali zna što je u pjesmama vrijednost. sitno pijuckajući gemišt i prisjećajući se nekih starih sevdaha.21 Poslije pobjede s Italijom nevi eno smo digli glavu. ponavlja on lijepim baritonom načetim duhanom.". Belmondo veličanstveni Harmonikaš je ozarena lica razvlačio svoju dugmetaru. strukiranom kožnom kaputu s krznom na reverima.." E. I bilo nam je lijepo. u jednoj beskrajno otužnoj hotelskoj sali za ručavanje. kao da se čudi što mi ne pjevamo i mi se sramežljivo uputimo za njim: "Neka ljubi tko god koga hoće. On je bio šampion. a stari je boksač stiskao oči i mrštio obrve ispresjecane sitnim ožiljcima od davnih tučnjava. Nekakvo okupljanje pisaca je bilo. izme u zalogaja ombola i ovčjeg sira. kako je i inače jedan neobično bistar kit. priznajmo sami sebi. pa čak i otpjevao Preradovićevu "Zmiju". Svi bi s njim pričali o boksu. Ja se u tu stvar možda i ne razumijem najbolje. na behar na voće. To. ali nogomet to doista nije bio. no pravo veselje došlo je tek kada se medu nama ukazala još uvijek čvrsta pojava nekadašnjeg svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji. Nešto što ću uvijek pamtiti. Petar Prerado-vić je. Nekadašnje sportske legende. kaže. veliki gubitak. U toj rečenici. U sitne ure naizust nam je deklamirao Ujevića i Matoša. neka ljubi tko god koga hoće. sa zlatnom narukvicom i pečatnjakom na malom prstu djelovao je pomalo kao Belmondo u nekom starom filmu. a da je nacionalizam . najozbiljnije. a u jednom času. znaju biti čangrizavi i sebeljubivi starci koji nikada nisu prestali živjeti u vremenu svoje slave i posljednjih trideset ili četrdeset godina ne rade ništa drugo nego cvile kako su ih svi zaboravili.

je. hrvatski magistri zbog istog razloga po dvadeset godina nisu mogli doktorirati. to da su Hrvati sve ih je skupa ispovjedilo i pričestilo. svaki je ljudski peh našao opravdanje i oprost u nacionalizmu. ispod je krumpir. nisam poslušao vijesti na radiju. scenografijom koja se da vidjeti još samo u prljavijim restauracijama. s druge strane piramide sivih prašnjavih gomolja iznad koje je na pravokutnom kartonu kvrgavo napisano . osjećaju se nesigurno i manje vrijedno u tu im jezicima i navikama. ustvrdio kako bi on. "Ovaj ću uzeti". nemam puno problema s tim. i sve tako u tom stilu. kulturnije i čestitije nego drugdje. zar to nije da čeljade podivlja? Padaju mi na pamet glupave poljoprivredne emisije koje povremeno.. Mislim. još nisam otvorio novine. Tako naprosto funkcionira mozak tih nacionalista." Što bi Mate Parlov učinio? Nije teško pogoditi. pa se zatvaraju. u svim segmentima toga obrta. ne sjećamo se nažalost tko. da još jednom za svaki slučaj pogledam. deset kuna. još nerazbuden. slušaj. kažem. u nenarodnom režimu. O nesretnim penzionerima koji bojažljivo obilaze štandove. Zapanjeno gledam cijenu. Gledajući Matu Parlova kako žmireći pjeva "Ne klepeći nanulama". tek da bi sakrili da se boje ma i nosom prismrditi preko granice.. Ne. da su njegove knjige loše napisane. Franjo Tu man bio upravo jeziv. ti ne možeš biti svjetski prvak u poluteškoj kategoriji zato jer si Hrvat. nekih nedovršenih. da i ne govorim. a onda su utjehu našli u nacionalizmu i svima se živima uvrije eno unose u facu i govore kako je svemu krivo to da su oni Hrvati. pokušavam zamisliti kako bi to bilo da je njemu onda. valjda od rakije. Tu man je ozbiljno povjerovao toj bezočnoj laski. govoreći o svojim knjigama. u . Sjetit ćete se možda one smiješne zgode kada je Franjo Tu man. samo malo.. Jednostavno. "Kad ogulim koru. najavljuje priloge reportera.. Uzmem jedan krupniji plod i dodam ga seljanki. Da je kao pisac. pa mi ga prerežite popola. to jest Tu man. u nekom intervjuu rekao da mu je netko. svakako odavna bio okićen Nobelovom nagradom za književnost samo da nije Hrvat." Baba na splitskom Pazaru spusti obrve i uvrije eno naškrubi usne. Premda to neće priznati. frustriranih tipova koji bi prostor u kojem žive smanjili do mjere vlastite neznatnosti. Po našim jadnim palankama naći ćete bezbroj luzera koji su bili prelijeni. kojima se. plitke i dosadne. "ali mi je prevelik. obično malo tresu mikrofoni. "To nisu tartufi?" Žena odmahne glavom da nisu. izmišljaju da ih drugi ugrožavaju i laprdaju kako je u nas sve ljepše. istina je. nepovjerljivo gledajući krumpir kao da je mango. razbio bi mu pičku i pošao dalje. Pisci nisu ni pisali ni objavljivali zato što su bili Hrvati. Nešto tako neza-htjevno za gledati fino je odabrano za nedjeljno jutro. gledajući me sada i malo neprijateljski. Krumpirova pobjeda "To su krumpiri?" Seljanka kimne. hrvatski centarfori nisu davali golove jer su morali dodavati loptu igračima srpske nacionalnosti.10 kn. Skamenjen u fotelji dekoncentrirano zurim u mucavog voditelja kako pred rešetkom od letvica s plastičnom puzavicom. ali svakako mora biti da je noćas počeo rat. jer mi se nekako čini da je pravo ljutnje ovdje isključivo moje. ne razumijevajući što je toliko ispitujem. Pokojnom predsjedniku ni na sekundu nije palo na pamet da Švedska kraljevska akademija nikad nije ozbiljno razmatrala njegov slučaj zato što je on netalentiran. preglupi ili naprosto prepijani da bilo što naprave od svojih života. ništa drugo? Nema nikakvih iznena enja?" Baba se ukipi s rukama u krilu. njemu je bilo dosta kazati kako je sva njegova književna nesreća to da je krive nacionalnosti i to mu je bilo dosta. netko došao i rekao: "Mate. jer te emisije. Ali..22 većim dijelom samo uskogrudna tlapnja nekih polutalenata i poluinteligenata. Skroman kakav je već bio. Jutro je. Takvima trebaju granice jer ih široki svijet plaši.. Inače ne znam kako bih objasnio taj idiotski fakat da je kilogram krumpira. gledam nedjeljnim jutrima. Ozbiljno se naljutila.

s izuzetkom kruha. u gumenim čizmama iskorači iz kukuruza. Kada vidim da za kilo tog ploda neki od njih traže deset kuna. da bi s prvim kišama iznijeli svoje proizvode na štandove i sve nas skupa prevarili. suša. gospodarski pojas. ili makar nedostupnija. nego je sve lijepo niknulo. jedne nedjelje objesiti u štaglju ili s krikom baciti pod kombajn. suncokreta ili nasada šećerne repe pa udre u kuknjavu. znam. Socijalna država. I tako iz godine u godinu seljaci cvile o jednom ili drugom. možda najozbiljniji problem s kojim se ova zemlja u ovome času suočava. sada nas bez pardona deru. s neizbježnim refrenom gdje se osu uje uvoz hrane. Može vam se učiniti čudnim što se žestim zbog toga. Plače seljak. Europska unija. Dapače. biljni nametnici. dok gledam pravokutni karton nad piramidom gomolja na Pazaru. prirodno je da stvar poskupljuje. ja bih negdje kupio krumpira dvostruko više nego što Hrvatskoj treba i u bescjenje ih pustio na domaće tržište. podlost je koja ne zaslužuje da bi prema njoj išta ljudsko osjetio. ista ona koja je proljetos budalasto štitila domaće proizvo ače. Ove godine je tako bila suša. jer se radi o nečemu što je naša temeljna hrana. na užas svih nas pred malim ekranima. Ovisno o sezoni. Krumpir po deset kuna nesumnjivo je stvarniji i veći problem od svega što ćete čuti u predizbornoj kampanji. jedna elementarna namirnica. sram me je zbog svake sekunde sućuti koju sam u proljeće osjetio prema seljacima. što ste im uopće ostavili?! Gotovina i Haag. ali ta stvar je. ako mene pitate. Ako siromašnima uskratite veselje u zdjeli pomfrita. i samo gledaš kako će se koji od njih. ozonske rupe i nuklearni pokusi nisu sasvim upropastili njive i nasade. u zamazanom maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. onda je cijena takva da ne možeš pokriti ni gorivo za traktore. ne zaboravimo. Nema uistinu ništa. što je važnije u našoj prehrani. da slijepo patriotski i bez ikakve računice. suza suzu goni. sada bi morala zaštititi domaće potrošače i da se mene pita. poticajima i otkupom zaštiti domaće proizvo ače. ti seljaci su. barem meni. Neki gazda. ako upitate bilo kojeg agrarnog analitičara u maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. Ono u Bibliji što ste možda čitali. uvijek drve o istome. Oni koji su do prije koji mjesec plakali kako su gola sirotinja i vapili da im se iz proračuna nadoknadi šteta od suše. me utim. je dim stanovitog organa prema očaju tog seljaka zato što te godine ili a) ništa nije rodilo. ili je b) rodilo kao mutavo. ništa nije vrijedno uzrujavanja kao to da je dijelu stanovništva postala nedostupna. poljoprivredne reportaže imaju samo dva motiva. sažalijevajući nevoljne poljoprivrednike protiv kojih se naposljetku i nebo urotilo. kako su Židovi cmizdrili za Zionom. Čak i da sam ih dvije kune po kilu platio. tržište formira cijenu prema zakonu ponude i potražnje. Zadaća je države. ne mareći za jeftiniju i možda kvalitetniju hranu iz uvoza. ako je nečega nestašica. Tako će ti poljoprivrednici cviljeti čitavo proljeće i ljeto. mogu svi skupa lijepo propasti.23 osnovi. U redu. No. dogodine. Odrastao sam na selu. dao bi krumpire za dvadeset lipa. nemam baš ni trun milosti prema njima. ali su otkupne cijene nikakve. njihova retorika izrazito je socijalna. Zvuči možda okrutno. prvi koji će ustati protiv tržišta. Da se svi oni seljački mudrijaši koji su ga mislili prodavati za deset kuna lijepo požderu od muke. tuča. Iz čiste pakosti. vidio sam odrasle ljude gdje plaču zbog krepanih krava i mogu lako pojmiti koliko je teško tom narodu. Ako već poplava. . ali to da su mudrijaši iskoristili nestašicu krumpira da bi mu nabili cijenu kao tropskom voću. rijetke bolesti. Danas. U kasno proljeće užasnuto smo gledali sparušena krumpirišta i kržljavo žito.

Pa ćeš vidjeti što je atavizam. ali taj Aca Ranković nije baš bio tako crn kao što se govori. tko će koga. rvuči se sa životinjom po mokrom šušnju. Lov mi je sramotan i.a može biti. ili bih životinjama podijelio puške. istoga bih ga časa zabranio. za nevolju. Lovce bih pak slao na psihijatrijsko liječenje. nekakvo naše pećinsko naslijede koje probija na površinu i štatijaznam. Čovječe. a da nije protuzakonito. srameći se da pogledaju jedan drugoga. to što je on napravio lovcima.. u crnoj kronici.i seljacima vratio njihove patrone. Jer.. Uistinu. za priliku. nimalo se nije svidjelo Rankoviću. Nesretnici se na jelene. "Stojane. dvojice tih lovaca. naravno. ja bih ili razoružao lovce. Ostavi ti. Ma. kao budale. kažu. Ili kada netko u lovu padne i opali mu puška. Onaj užas koji ih je obuzeo pred razgoropaćenom životinjom dvostruko težom od njih. pa su mu rekli što je posrijedi i on se. o tomu kako je lov iskonski dio čovjekove prirode. a znamo da je drug Tito bio nečuveno bistar. pa on. Ivicu Todorića prvoga. koje je osobno šef uprave državne bezbjednosti razoružao. zapovjedi da se seljacima oduzme municija. Pokušajmo zamisliti susret. tko zna. s veprom od dvjesto pedeset kila. što bi ispalo da drug Tito nije bio bistar. majci. upravo je ono što bi im i ja . zbog sasvim drugog motiva . to je. u sasvim neravnopravnom dvoboju. dragi čitatelji. kume moj. ne iz nužde. Ne znam kako je s vama. bez ikakva pretjerivanja. No. to da bi se naš doživotni predsjednik. i da nije skontao da tipovi oko njega šetaju s praznim puškama. kada bolje promislim. to da netko. rekao bih mu da ga vidim. s nekim seljacima poći u lov. Zapravo. pročitam da je negdje u lovu netko kolegu lovca slučajno nabio sačmom. trostruki narodni heroj i jedan od šefova pokreta nesvrstanih mogao naći u šumi okružen gomilom naoružanih muškaraca. ali mene upravo neizrecivo veseli kada u novinama.. Recite što hoćete. a Stojan samo zinuo i ukipio se pa i ne osjeća kako mu se nešto toplo slijeva niz bedra i tiho puni gumene čizme.. ispotiha da Tito ne čuje. No. laserski ciljnik doma.. On mi je posebno nejasan. pa izvoli medu uloviti samo s kamenom sjekirom. Jer. s ustima cijevi sretno okrenutima baš u pravcu njegova trbuha. Stvarno. Lovci inače vole palamuditi o nekakvim atavističkim nagonima.24 Mladunče samohrane košute Priča je istinita. čini mi se u Bosni. da sam vlast. pa što ti treba da loviš muflone?! Lovi tajnice.volio napraviti.doduše. budalaština bez ikakve osnove. medede i drugi šumski živalj uputiše s praznim puškama. I tko zna što bi od toga ispalo da Brozu nije u neko doba sinulo kako je dosta čudno da nitko oko njega ne gruva. ne znam da postoji ništa tako odvratno. Makar je vjerojatnije da ćeš vidjeti svoga boga. Poželio drug Tito jednom negdje. veprove. udri ga kundakom!". ni sa Colonijom. maršal. Fuj! Takva mi je gnjusoba eventualno prispodobiva samo s novim albumom grupe Colonia. i da je drug Marko baš tu pao u nemilost . ubije jelena koji nema nego svoje četiri noge. nego samo zato jer ga to zabavlja. ravno mi je tomu da netko u mraku sačeka i prebije invalida. strašno naljutio na Rankovića . beno jedna! . s opremom od tri ili pet tisuća maraka. I to bi učinjeno.. kao što je to činjenica da nekakvi trbonje s fazanovim perima na šeširićima i pljoskicom viljamovke u džepu rekreativno pucaju na jelene. To mi isto nije mrsko pročitati. Pa da vidimo. dere se jedan panično.

a nekmoli da bi mogli kontrolirati i onu biološku. iznad šoferskog mjesta. Lovreć. svako toliko neko sitno dijete negdje otraga povrati. Drmusamo se lošim asfaltom kroz krševitu krajinu. u izrazito teškoj materijalnoj situaciji. ta lovačka logika mi se čini uvjerljivom koliko i ono da je jedan što je ubio oca i mater od suda zatražio da mu kao olakšavajuću okolnost priznaju to da je ostao siroče. krupnim sisavcem koji je neumjesnom šalom Providnosti od vozača autobusa prvo načinjen generalom. tek se jedan smjerno osmjelio primijetiti. Kako oni shvate da je neka životinja višak? Računaju valjda da jedna nezaposlena samohrana košuta. Problem s Ljubom Ćesićem Rojsom zapravo je u tome. čuj. da bi negdje iznad njega trebao stajati natpis: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem". Pustimo načas Rojsa i po imo na jednu sentimentalnu ekskurziju s nekim od tih strašnih vozila. Sentimentalna ekskurzija Baš sam pročitao vrlo glup intervju s Ljubom Ćesićem Rojsom. tu negdje. me utim. ispravi me on. pa isto ne mislim da mi to daje pravo da je tresnem čekićem po oklopu. tako da mi je ostalo nejasno što je zapravo mislio s tim argumentom da lovci hrane životinje. prekinuo sam ga. Posrijedi je groteskno licemjerje tipova koji tobožnjom skrbi da životinje ne poubija glad zapravo tek prikrivaju fakat da će ih nešto kasnije poubijati oni sami. pokraj krava koje začu eno podižu glave i gledaju nas. inače podstanarka u jednosobnom brlogu bez grijanja. Dosta mi je zagonetna perverzija novinara koji ustrajno guraju diktafone pod nos tom nesretniku. pokraj napola izguljene naljepnice "I love Ljubuški" i zastavice nekog seoskog kluba na retrovizoru. . ostavljaju im sijeno i zob zimi kada sve pokrije snijeg i nema ničega osim smrznutih lišajeva. "I hraniš ga?" "A hvala Bogu da ga hranim". "jesi li eventualno ovih dana planirao pucati u maloga?" Frajer se tako naljutio da ostatak večeri nije htio progovoriti sa mnom. doma imam malu kornjaču. kao. brinu za biološku ravnotežu ubijajući nekakav. Ja. a onda i saborskim zastupnikom. upitao sam čovjeka. kako oni to shvaćaju. rekao je on neoprezno. ipak oni hrane životinje. da on sam u toj stvari ništa nije kriv. nije u mogućnosti odgojiti dva laneta. autobus se ljulja.. od usta sebi odvajam da mi ona ima što jesti. višak životinja." "Slušaj".. "ti ono imaš kćer. bogati". kako to lovci znaju što je to biološka ravnoteža?! Mislim. Kotači propadaju u rupe s blatnjavom vodom. je li tako?" "Sina". "Ali.. Ili onaj argument da se lovci. Sjećate se kako je nekada stajala. pa joj oni onda jedno smaknu i požderu. "Daj kesu". "Pa reci mi. Cista Provo. čisto da mladunče ne bi palo na teret šire društvene zajednice?! Zbilja. ja kada ih vidim onako nalivene rakijom. meni se čini da oni imaju problema i s vlastitom.25 Prije neku večer o ovome sam ozbiljno razgovarao s nekim ljudima i uglavnom smo se složili oko odurnosti lova i lovaca. recimo. Nesumnjivo je. shvatio sam.. mesingana pločica i na njoj: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem". Studenci. Ako mene pitate. viče izbezumljena mater. pa i sada se još gdješto da vidjeti u starim rasklimanim autobusima.

psuju nekoga koji se zadužio i pobjegao ili žale zbog drugog koji se mlad utopio. nešto kao VIP loži autobusa za prijatelje i pouzdanike prijevozničkog osoblja.. ta se stvar ne čini osobito dojmljivom.. Nekako je samorazumljivo da je šofer u ovoj situaciji vrhovni autoritet. pješke. Dosta bi bilo da šofer čuje kako netko slamčicom srče "dvojni ce" i odmah gnjevnim pogledom u retrovizor strijelja koji je to bezobraznik. Povlačio je muški na jednu pa na drugu stranu.26 Crna najlonska vrećica solidarno putuje od ruke do ruke niz uzak hodnik. kondukter do njega i putnici u prva dva reda siceva. "Može. Napokon. o suši ili gramzivosti djevojaka na frankfurtskom Banhofu. Dok mu žena dlanom pridržava oznojeno čelo. O svemu si s tim vozačima mogao razgovarati i ništa to nije utjecalo na njegovu radnu koncentraciju... Jer. pa neka ona. ruku na srce. ali onda si morao biti veliki frajer da bi upitao.. Pušenje. "Velika tragedija".. znate. redovito bi negdje otraga zakreštala zbog dima. a muškarac bi ga krotio raširenih ruku kao da hvata tele što mu je uteklo.. Neka napirlitana glupača. kad god joj je drago. Sjetit ćete se možda tih bakelitnih bijelih volana. čime ga to 'raniš?". On će se velikodušno zaustaviti premda nije stanica. o čemu smo ono govorili?" Nakon kraće pauze ponovno oživljava rad debatnog kluba u prvom dijelu kola. zabranjeno. Čitav autobus napeto iščekuje ishod njegove agonije s probavom. naravno. Razgovor se nastavlja. slobodno nastavi na svježem zraku. kaže šofer bez truna ali baš ikakve emocije u glasu. Autobus bi se tresao. dječak je na samom rubu da svoju nejaku dušu ispusti u crni najlon. šoferi autobusa su bili impresivni. Vozač. a onda na nekoliko trenutaka sve utihne. Tada bi svi morali mučati. U ovo vrijeme hidrauličnih. cijela zemaljska kugla bi se zavrtjela oko svoje osi. "E. čitavim putem u autobusu se muha nije čula. o otkupnoj cijeni grož a. "Daj kesu!". Putnici slušaju kako mali bljuje. bilo je. viče ponovno ona žena. mogu li zapalit?" A gospodar života i smrti na redovnoj liniji Split -Imotski u retrovizoru pogleda koji je to što pita pa lijevom malo povuče prozor i kratko reče. o vojsci. "A krvi ti. jer bilo je. u doba o kojemu govorimo.." Generacije muškića iz tog kraja ušle su u svijet odraslih u času kada bi ih vozač pustio da u autobusu zapale cigaretu. kao i razgovor s vozačem. doduše. vozač se prvi oglasi. može izaći. mekanih volana kojima bi mogli vladati i učenici nižih razreda osmoljetke. . o poljodjelstvu i lovu na veprove. upita vozač zlovoljno. Iz VIP lože sada se čuje tiho smijuljenje... tu mudruju o komparativnim prednostima njemačke automobilske industrije. svaki je u promjeru kao krošnja stoljetnog hrasta bio. Jedino ako bi majstor bio mamuran. na što svi povla ujući kininu. ali hajdučka tradicija živahno se opirala propisima. o nogometu i djevojačkoj kreposti... ali harambaša za upravljačem uljudno bi joj odgovorio da ona. koliki je bio hod tog upravljača. kada postane savim jasno da će dijete ipak preživjeti. "Majstore. u tom autobusu ponekad kao da si u pušnicu ušao. veliki muškarci za širokim kotačem volana. ako joj smeta duhan.

probija koliko se meni svi a biti tata mom dječaku. jasno. valjda od tuge. a on sam ipak nije mogao gledati i cestu i Jeana Claudea Van Dammea. nesvjesnog. ne mogu napraviti puno štete. dakle on Sam sebe ponekad ulovim u tome. mater vam nabijem". ali ta pojava da netko o sebi govori u poštovanom trećem licu gdješto zna poprimiti upravo groteskne razmjere samodopadnosti. jer je poznata neugodna navika tog patuljastog siledžije da tuži novinare i na ime duševnih boli izbija goleme svote od novinskih nakladnika. posve bezazlen slučaj. Neki put.27 Stvar se radikalno promijenila kada je u autobuse došao video. Tomislav Merčep to nikada ne bi potpisao.. Ujutro. taj svakako ne može biti sasvim prisebna osoba. nego je tu u vama i s vama nekakav zagonetni "on". ali nitko nije izlazio. a on bi popravio sintetičku kravatu. to iz moga podsvjesnog. zašto sam poljubio svog jedinca. Merčepa stvorio na vlastitu priliku. A ima puno samodopadnosti u toj šizofreniji kada o sebi počnete govoriti kao o "njemu". sve psihijatrijske dijagnoze koje su u sudski spis priložili njegovi odvjetnici potresno su autentične. Šoferi su. recimo. plitkoj. Gramatički oblik nepogrešivo otkriva koliko sam samozaljubljen u ulozi oca.. "Izlazite vanka. vozač bi ugasio motor i otvorio vrata. kada dovedem dijete u vrtić. jer se čini kao da osoba nije jedinstveno i nedjeljivo "ja". Umišljeni očevi. došao je video. Sjetit ćete se. ako se baš ne zovu Marinko Lučić. naravno. Zašto sam to napravio? Ne. gdje je novinar umalo sva pitanja košarkašu formulirao u trećem licu: što Toni Kukoč misli o reprezentaciji. Prije nekoliko sam tjedana. Novinari bi ga nešto upitali. smatra li se Toni Kukoč možda . Konkretno. Pa kada mi netko kaže da je svaki tehnološki napredak nužno dobar. taj u svakom smislu beznačajni primjerak ljudskog bića. Tomislav Merčep će ono. u jednom sportskom tjedniku našao intervju s Tonijem Kukočem. uočio bih tek da je u svim tim sporovima Tomislav Merčep zaradio baš svaku lipu. dok smo se mi otraga nasla ivali koreografiranim nasiljem u slow motionu. hidraulički volani i dobri amortizeri pa su i djeca sve manje bljuvala. rekao bi tada vozač bijesno i ugasio nam video.. S malim ekranima iznad siceva više nitko nije imao potrebu razgovarati s vozačem. U tim autobusima ne znam ni sam koliko sam puta gledao oba dijela "Krvavog sporta". ali ona je prva u svojem korijenu zapravo pomalo šizofrena. uhvatim ga za ramena i kažem: "Daj da te tata poljubi". Usamljen je sjedio sasvim naprijed. očarani vještinom flamanskog majstora šore i šege. kada u opisanom slučaju ja kažem "Daj da te tata poljubi?". Ovo je. doduše. primjerice.. šutke piljeći preda se. prije četiri godine kada je Tomislav ing. jer kada netko za sebe tako sustavno govori "on". ne bismo do kraja odgledali film. nego zašto sam mu svoju namjeru da to učinim obznanio u trećem licu jednine? Zašto nisam jednostavno rekao: "Daj da te poljubim"? Vi možda ne vidite osobitu razliku u ove dvije izjave. Nije se više pušilo u kolima. ostavim mu jaknu u ormariću pa čučnem. u svakoj se njegovoj ubogoj. Sjedili smo otvorenih usta piljeći uvis.. ako već ne i sramotno neciviliziranoj rečenici čulo da je dragi Bog baš Tomislava ing. Njegovo je vrijeme prošlo. Ja.. A toga ima upravo nesnosno puno i smatra se sasvim prirodnim. nakašljao se u modri rupčić i važnim glasom neizostavno počinjao sa: Tomislav Merčep će ovo. otišli u generale i narodne poslanike. do kada Toni Kukoč još namjerava igrati. odakle li već. Merčep na predsjedničkim izborima polučio gotovo infitezimalni postotak glasova stanovništva ove zemlje. kao Gospu da smo vidjeli. Autobus bi došao na imotski kolodvor. skinem mu cipelice i nazujem papuče. u kampanji kada je govorio o sebi. valjda nijednom nije rekao "ja". Skanjujem se malo pisati o tome.

28 već pomalo potrošenim... Čitavo mu se vrijeme, ako je suditi po onome što je izašlo u novinama, obraćao kao da je onaj što je sjedio s druge strane stola samo nekakav glasnogovornik Tonija Kukoča, a ne Kukoč himself. Košarkaški mu je gastarbajter k tomu... kako je on i inače jedan pristojan i skroman dečko... ustrajno odgovarao u prvom licu, ponavljao je neumorno ja, ja, ja, ja, gotovo ga očajno, činilo se, upozoravajući: "Ej, čovječe, ali ja sam tu", no ovaj se mudrijaš nije dao smesti. Sportski novinari gdješto znaju biti strašno neuki. Što zapravo i ne čudi, kada vidiš kakva im je klijentela. Miroslav Blažević, recimo, vrlo često govori o stanovitom Ćiri. Davoru Šu-keru katkad je drago prisjetiti se blistave internacionalne karijere Davora Šukera. Kao da ih je dvojica. Gotovo da bi pomislio da je Davor Šuker kadar sam sebi nabaciti u šesnaesterac. Kada god čujete nekoga da o sebi govori u trećem licu i "ja" zamjenjuje vlastitim imenom i prezimenom, možete biti načisto da je nesretnik sebi svašta umislio, ako već nije i ozbiljno pošandrcao od manije veličine. Na čudnovat način, on se u sebi odvojio od svoje javne osobe, jer misli kako je njezin javni značaj toliki da više naprosto nekako ne pripada njegovom smrtnom tijelu. Primjera radi, kada Miroslav Blažević govori o Ćiri, on svoju trenersku ličnost nije rascijepio da bi uzimao duple premije, i za Blaževića i za Čiru... makar ni to, ruku na srce, ne bi bilo daleko od istine... ne, on nam zapravo prije hoće neskromno kazati da i kada Miroslav Blažević jednog dana, ne dao Bog, umre, Ćiro će ostati s nama, u našim srcima i u historiji. Slava ga je učinila ponešto šizofreničnim, tek što ozbiljni, pravi šizofrenici imaju maniju veličine umišljajući da su slavni vojskovo e, evan elisti ili pape, a u ovom, blagom i društveno prihvatljivom obliku ovog poremećaja, ličnost se podijelila unutar jednog gra anskog identiteta. Sve je, što bismo rekli, ostalo u familiji. Spomenuo sam slavu, makar ona nipošto nije presudna u ovakvim slučajevima. Dapače, vrlo često bude da je tip bezvezni Iks Ipsilon, a da to vlastito Iks Ipsilon izgovara s takvom samodopadnošću kao da je iza matematičkih nepoznanica glavom George Bush. Pijanci, primijetili ste, neobično vole samozaljubljeno izgovarati vlastito ime i prezime. Što zapravo i ne mora biti tako loše. Dapače, to što je u osnovi privatna trauma, u konačnici bi moglo biti i društveno korisno. Mi smo mali narod. A zamislite kako bi lijepo bilo da svaki od nas počne o sebi govoriti kao o veleuvaženom "njemu". Bogu hvala, bilo bi nas devet milijuna. Ako ne i koji milijun više.

Obrana dekoltea
Bude tako neka stvar koja ti se učini da je po svemu dobra i ispravna i da se za nju vrijedi zauzeti, a onda u neko doba shvatiš da te živcira. Ne govorimo, ako ste možda na to pomislili, o Draženu Budiši, nego o pridjevu "urbano". Ispočetka, tamo devedesetih, u onome sveopćem poseljačenju Hrvatske, kada je rahmetli Tu man, kao ordinarna generalska neznalica, zaneseno govorio o "čudu hrvatske naive" i gurao nam pod nos dirljivo nevjesta ulja na staklu zemljoradnika iz Podravine kao jedinu autentičnu hrvatsku likovnu umjetnost, i kada je režim divinizirao tamburicu kao jedino naše sto posto domaće glazbalo pred kojim se sva druga glazbala imaju postideno sakriti u mišju rupu, bilo je sasvim prirodno dreknuti da oskudno obrazovan diktator i njegovi glupi pripuzi nemaju pojma, da mi nismo nekakvo urodeničko pleme iz centralne Afrike, nego naša kultura stoji uz bok drugim kulturama, pa da i mi znamo što je violina, gipsani odljev i apstraktni ekspresionizam. U to vrijeme, dakle, pridjev "urbano" bio je dobar, ispravan i za njega se vrijedilo boriti. Pro e, me utim, neko vrijeme i režim se promijeni, a onda shvatiš da je preko noći nekako došlo da istim tim pridjevom Vlatka Pokos brani dekolte iz kojega su joj umalo

29 ispale sise, baš kao i Indira Vladić iz grupe Colonia, koja svoju rijetko slaboumnu glazbu smatra "urbanom" i samim tim, jasno, vrednijom od druge glazbe. Na posljetku, svi oko tebe, valjda čak i nogometaši, počnu ponavljati ono "urbano" kao kakvu mantru, kao nešto apsolutno sjajno, bolje od seksa i jače od kokaina i ti skontaš da ti to ide na jetru, kako te i inače izlu uju ideološke laži koje svaka bena prihvati jer joj je malo komplicirano i naporno ozbiljno promišljati stvarnost. Ono "urbano" je postalo jedna takva ideološka laž. Najprije stoga, naravno, što je u ovoj zemlji gradsko stanovništvo u velikoj većini tek u drugoj generaciji doista takvo, obično su to potomci onih što ih je socijalizam s prvim petoljetkama nabio u gradove, te je tu stvar, fućkaj ga, zapravo nemoguće sasvim odijeliti. Potom, čak i kada bismo doista stavili na stranu onaj uistinu gradski segment populacije, koji je takav od stoljeća sedmog ili tek nešto kasnije, tko vam je kazao da bi čak i u toj maloj društvenoj skupini sve bilo lijepo, dobro, pametno i čestito, u jednu riječ - urbano?! Ruralno je u našem općeprihvaćenom doživljaju svijeta postalo sinonim netrpeljivog i neciviliziranog, rat su, kažu mudrijaši, počeli seljaci, oni su bombardirali gradove zato jer ih mrze i tomu slično. Sve to danas pričaju čak i oni za koje znate da su '92. ili '93. govorili da Srbe i Muslimane valja poubijati. I čovjek uistinu poželi staviti se u zaštitu tih ubogih seljaka, koji, vjerujte, čak i vrlo često znaju biti vrlo pristojna čeljad što je nekada lijepo živjela sa svojim susjedima druge vjere, kumila se s njima i čestitala im slave i Bajrame. Postotak ubradi me u njima sasvim vjerojatno nije ništa veći nego me u stanovnicima, na primjer, Vlaške ulice, a malogra anski fašizam ni po čemu ne smatram civiliziranijim od priprostog seljačkog šovinizma nekoga iz Muca, dapače, onaj prvi mi je zbog nečega, valjda stoga jer je posrijedi malo obrazovaniji svijet, malo i gadljiviji... Zamišljeno sam išao ulicom kontajući sve ovo u glavi kad sam se odjednom zatekao na Pjaci, gdje je trajao predizborni skup Siniše Vuce. Na pozornici se u taj čas u razglas od nekoliko tisuća vata producirao stanoviti guslar iz Cetinske krajine. Sasvim iskreno, to me je ipak malo pokolebalo u mojim stavovima.

Tijesna koža
Neki muževi tuku svoje žene. Brak je u tom smislu vrlo zahvalan. Vratiš se s posla živčan, no tu je uvijek netko tko će ti, ovisno o tjelesnoj spremnosti, sparirati rundu ili dvije i, ako baš nisi oženjen za bacačicu kladiva, sva je prilika da ćeš se lijepo provesti. Dum! Dum! Pljas! Tres! Odvališ majci svoje djece dva krošea i već se bolje osjećaš. Ona ostane jecajući, sklupčana na pločicama, a ti je prekoračiš i odeš do frižidera po pivicu. Mrzla žuja uvijek fino legne u ovakvim situacijama. A ne dao bog da glupača nije ostavila pivo da se ohladi. Uuuuu! Za takvu stvar momentalno se ponovno razgoropadiš i onda ide rad nogu. Dum! Dum! Dum! Tako se to radi u boljim familijama u nas. Saznalo se tako prije neki dan da je jedan vi eni zagrebački advokat mlatnuo svoju gospo u, pa je čak i policija intervenirala u slučaju. Nasilnik, upitan kasnije za izjavu za novine, bio je, me utim, vrlo suzdržan u prepričavanju ove zgode. Vrijedi čuti što je čovjek rekao. "U jednom trenutku, pod povišenom tenzijom i gestikulacijom", kaže dakle taj ugledni član odvjetničke komore, "slučajno sam je udario odozdo prema gore, tako da se koža na nosu rastvorila, možda milimetar, dva". Ne znam za vas, dragi čitatelji, ali ja mislim da je ovo najduhovitiji opis šamara koji sam u životu čuo. Tip bi vjerojatno i Ratka Mladića slično branio. "Gospodin Mladić je pod povišenom tenzijom i gestikulacijom, vodoravno, slijeva nadesno, potegao protuavionskim mitraljezom, tako da je nešto Muslimana ostalo ležati na proplancima, možda tisuću, dvije." Uvjerljivo zvuči, jel'da?

30 No, to još nije sve. "Ne mogu reći da se radi o klasičnom obiteljskom nasilju, već o incidentu izme u mene i supruge s kojom sam u postupku razvoda", kaže u nastavku svoje izjave advokat ozbiljno, ne objašnjavajući podrobnije što to kod njega nije "klasično". Što je to drukčije, osobeno u njegovu slučaju? Dogodilo se a) nasilje u b) obitelji. Imamo dakle obiteljsko nasilje, klasično ili moderno, kratko ili dugo, ravno ili sa šiškama, sasvim je svejedno, i to se ne da spasiti nikakvom muljažom poput "incidenta izme u njega i njegove žene". Lijep broj godina sam u braku i znam što je incident sa ženom, obično bude oko prljavih čarapa nasred sobe, otvorene tube zubne paste i slično, dogode se nekad i dvaput ili triput tjedno medu nama povišene tenzije i žustrije gestikulacije, ali nikad dosad nismo jedno drugome ni pokušali otvoriti kožu na nosu. Ta stvar je s druge strane jedne prilično jasne granice izme u normalnog i bolesnog odnosa izme u dvoje ljudi. Jedino doista dobro u onome što je advokat ispričao je da su u postupku razvoda. Mimo toga žena, saznajemo, neće "povlačiti druge poteze protiv njega". Premda bih joj ja savjetovao. Kada je on već nju potegao odozdo prema gore, mogla je i ona njega odozgo prema dolje. No, nevolja je da su žene slabije i sitnije i te im stvari nije pametno savjetovati. U tome da su žene tjelesno nejakije zapravo je sav smisao muške vlasti nad ovim planetom. Rodna neravnopravnost svoj temelj ima samo u mišićima muškaraca. Pokret za emancipaciju žena tako je i počeo tek s industrijskom revolucijom. Tek kada su im parni strojevi donekle izjednačili šanse s muškarcima, žene su se osmjelile zatražiti svoja prava. S razvojem tehnologije sve su glasnije. Industrijski napredak, koji im sve uspješnije nadomješta fizički manjak i čini dostupnim poslove što su nekada bili isključivo muški, svaki dan sve više emancipira žene. Tek što se u kuhinjama i dnevnim sobama, eto, muškarci još povremeno sjete da im je priroda dala mogućnost da odvale šljagu svojim suprugama i cijela se stvar ponovno vrati nekoliko stoljeća unatrag. Kod obiteljskog nasilja vrlo često se kao osobit kuriozum ističe da zlostavljači nisu samo nekvalificirani tipovi, zidari, kamiondžije, skladištari i slična bagaža, nego da ih ima i s fakultetom, me u odvjetnicima, liječnicima i sveučilišnim profesorima. Nikako ne kontam zašto se ta stvar drži neobičnom. Ja, dapače, mislim kako je dosta očekivano da akademska čeljad mlati gospo e. Jer, pogledajte, posrijedi su pametni ljudi, završili su fakultete i naravno da će, ako već biraju koga bi zviznuli šakom, procijeniti svoje mogućnosti i razumno odabrati nekog sitnijeg. Bagra što od sedam do tri vozi viljuškar ili tuče ruzinu u škveru ne misli o tim stvarima. Takvi se blesani, ne gledajući tko je pred njima, bezumno zalete u tučnjavu, pa što bude. Ali, gospon doktor, molit ću lijepo, ne. On do e kući i pričeka dok žena pegla. Nije glup da se opeče na glačalo. Tek kad ona završi posao, on uskače u ring i spremno vitla šakama. Osim toga, još jedna stvar o kojoj nismo razmišljali, intelektualci su sušičavi tipovi, nema prave snage u njima. Pola su se života, snivajući o magisterijima i doktoratima, grbili po vlažnim čitaonicama i kada hoće ispuniti svoju potpuno normalnu, priro enu mužjačku potrebu da nekome raskrvare arkadu, mogućnosti su im dosta skučene. Mogu, doduše, lemati djecu, ali je nevolja da djeca rastu i znaju biti zlopamtila koja na pragu punoljetnosti neke davne aperkate vraćaju s kamatama. Ostaje, dakle, tko? Žena. Gospoda doktorica sutradan ujutro odlazi u mesnicu s tamnim naočalama kao Sofia Loren, a mesar si misli kako je to tak' Bože dragi, gospon doktor ima jedan stresan posel pa je normalno da tu i tamo izgubi živce...

Živo sam znatiželjan tko je birao te nesretnice i kako su ih. Pomislite kako bi to bilo da živite. Takvo što. Tren kasnije. tj.. zašto samo žene? Jesu li Čečeni kukavice ili naprosto kontaju da je muški život predragocjen za tako nešto? Ili je i jedno i drugo. treći . bolje pošalji ženu. Ovako ih pošalju da se raskomadaju u moskovskoj podzemnoj željeznici. od američkih i engleskih do kolumbijskih. sasvim malo prije nego i vas lijepo ne raskomada onaj eksploziv koji je zgodna crnomanjasta Čečenka. pravo za reći. me utim. a kamoli da bi sa sobom u smrt povele i nekoliko tuceta nedužnih prolaznika. u haljinama neobično širokog kroja. objašnjavajući zašto će sudjelovati u predizbornoj kampanji Hrvatske demokratske zajednice. birali? Mogao bih nekako i zamisliti: prvi ešalon . prolomi se strahovita eksplozija i djevojka se doslovce rasprsne pred vama. na primjer. u Moskvi. drugi ešalon besramnice koje su odrezale kosu. Da je mir. isključivo mlade žene nosile su nekakav dinamit pod jaknom i aktivirale ga u času kada su se našle u nekakvoj ljudskoj masi. dok čekate u redu pred ulazom. nosila oko pasa. Uvažene zastupnice u nas nemaju osobit poriv da umru za ideale. Uočite taj neobičan slučaj i ne možete mu se pravo načuditi u sićušnom djeliću vremena. I to je nešto što uistinu zaslužuje ime "pametna bomba". marokanskih. pa ste izašli u diskoteku i. Onda ona uoči da je gledate pa vam se prijazno nasmiješi i namigne. što bi se reklo.kurve u hlačama. a vi ste već izbezumljeni od požude.31 Seks bomba Dino Dvornik. a kada je mješavina. dobar stuff. po kojim kriterijima. oduševljeno izjavljuje kako Ivo Sanader u njemu "budi neku kemiju". "Ahmede. muškarac. "Nemoj. Alaha ti. onda možete biti mirni . oni bi slali žene u dućan po pivo. da bi natovario ženu eksplozivom i potjerao je s električnim upaljačem u znojnom dlanu medu neprijatelje. do sada su se listom samo Čečenke ubijale. Ljerki Mintas-Hodak prilazi se bez ovlaštenog policijskog pirotehničara. eno je pukla na stadionu!" I nije tim muškarcima. preznojavajući se od užasa. Primijetili ste možda da u samoubilačkim napadima u Moskvi dosada nije sudjelovao nijedan čečenski terorist. dovikuju se oni s brijega na brijeg. intravenozno ili na neki treći način upoznao ih je svakakvih. peti one koje iz četvrtog pokušaja nisu rodile sina. oralno. čovjek nikada nije prodao lošu kemiju. Slavko Sakoman morat će nas sve skupa skidati s HDZ-a. Na ulici se bez ikakvog straha možete mimoići s Jadrankom Kosor i Marijom Babić-Petričević. katkad očituje i na puno ružnije načine.one što čitaju. mi živimo u zemlji gdje simpatizerke opozicije ne preferiraju takve odjevne detalje. zamišljam kako se dogovaraju čečenski politički vo e. A možda se organiziraju i u udrugu udovaca palih hraniteljica.preljubnice i nerotkinje.to je to. Ne. kibicirate neku zgodnu crnomanjastu. naime. turskih i afganistanskih. Dok Amerikanci ulažu milijarde u . gdje ti je žena?". ionako ti je ni za šta". a vama srce zalupa. on zna kada je čista. Bogu hvala. A to valja respektirati. Potom vam ona otpuhne poljubac s vrhova prstiju. danas postoji samo u primitivnim društvima kao što je čečensko. Rašide. Što opet možda i nije najgore što bi nam se moglo dogoditi. taj ima golemo iskustvo s njima. U čemu je fora. četvrti . oni uzmu penziju i stan i dobiju povlasticu na uvoz auta. Jedna za drugom silaze sa svojih planina sa štapinima oko rebara. Politika se. Dinu Dvorniku.. uistinu. Nakon što im supruga položi svoj mladi život na oltar domovine. Kada takav jedan me unarodni autoritet i pasionirani pronalazač stalno novih i novih kemija kaže da je Ivo Sanader dobra supstanca. loše. otkrit će se u kasnijem policijskom izvještaju. "Mašala.

hoće li to na kraju krajeva. jer samo majmunu može pasti na pamet ono što su oni napisali u priopćenju. Baš kao i Ivan Aralica. koje su još uvijek daleko najjeftinije sredstvo za čišćenje kade. makar je nama svima. bez da ih se nadzire u stanju su rukovati jednostavnijim kućanskim ure ajima.. i bez suda sasvim jasno da su posrijedi sve sami majmuni. kada je o reprodukciji vrste riječ. peru i peglaju. Samo što se nekako bojimo da baš kada se emancipiraju. ni ja sada ne bih smio napisati kako mislim da u Koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata sjede sve sami majmuni sve dok se putem suda ne dokaže da u Koordinaciji sjede sve sami majmuni. jer je i njemu sasvim bjelodana superiornost žena. Što to nije prekrasno?! Poštovanoj Koordinaciji svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. Pa. I naš nacionalni klasik nemilo će se naljutiti ako ga nazovete ženomrscem. Još jedan takav rijedak slučaj poštivanja osobe jedne žene dogodio se prije nekoliko dana u Sinju. a Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata nakon toga se oglasila priopćenjem gdje stoji da oni.. I cijene ih. Tako da.32 konstrukciju projektila koje će nadzirati s displeja u Washingtonu. tada će ih nekako i nestati i već vidimo nekog njihovog demografskog zlogukog proroka. Jer. do sedam puta zaostaju za mačkom. demokratska procedura... dok se to ne dokaže putem suda. nije isključeno. samo potpuni idiot mogao bi kazati da časni zastupnik Anto Kovačević ne voli žene. Dokazano je k tomu. ne sjećamo se više koji je znanstveni časopis o tome pisao. nekog njihovog don Antu Bakovića. A pritom su sasvim besplatni. da su žene pametnije od dupina. da im je spreman oprostiti i to da one. možda. U prirodi ih ima koliko voliš. ali da.. molit ću lijepo. a koji im svejedno naposljetku uzaludno padnu na nekakvu iračku pustopoljinu.. osim ako se za dokaz ne prihvati nekakav mućak što se izlegao u gnjiloj slami kojim je napunjena Čondićeva tikva. popraviti položaj žena u ovoj zemlji? Hoće li biti prepoznat njihov veliki doprinos. vlakovima. čečenski projektili s navo enjem danima putuju drndavim autobusima. a dupini ipak ne. Važna je. sve dok neka sudbena instanca ne donese pravorijek da je Vesna Pusić vi ena kako maše torbicom u Jurišićevoj. Već prema tomu se čak i Vesnu Pusić odbija nazivati kurvom. samo za primjer. a pokazale su se i kao dosta pouzdana zamjena za daljinski upravljač kada u ovome riknu baterije. te je stoga ona za njih za sada nevina". a sličnoga je mišljenja i don Anto Baković koji tako voli žene. kako ljuto nariče: Ostaje li Čečenija bez majki?! Koordinirani ženoljupci Naši desničari vole žene. bez obzira na sve. Pitanje koje nam se ovdje nameće jest. "nisu upoznati s tim problemom. četiri i pol puta za ovcom i čitavih dva i pol do tri milijarde puta za pčelinjom maticom. te se s emancipacijom zemlje dogodi i rodna emancipacija? Hm. citiramo prema novinskom izvještaju. na kraju nepogrešivo nalazeći svoj cilj. misle da se Vesna Pusić ne može nazivati kurvom. gdje je lokalna aktivistkinja HNS-a prosvjedovala zbog toga što je Mirko Čondić Vesnu Pusić nazvao kurvom. koja čini onu finu razdjelnicu izme u civiliziranog društva i barbarskog plemena. jer da žene peru sude. Kada se sve to sabere. kada Čečenija jednom stekne nezavisnost. . Za ovu priliku sasvim je nevažno da nema ama baš nikakvih dokaza da je Vesna Pusić takvo što činila. žene se može naučiti mnogim korisnim vještinama: one kuhaju. na prikolicama kamiona. ruku na srce.

"Ambra" je dijelom pornografski roman. Eventualno bi mu okrpili nekakvu obaveznu mjeru liječenja. košmarnog i bijedno napisanog romana. Sve to još nekako može proći. neskriveno uživa u opisima sisa. I ne samo zato jer bi Aralica sa svojom saborskom mirovinom Amsterdam mogao i sam sebi priuštiti. ne bismo se usudili spekulirati.. nakon čitanja "Ambre". Nakon posljednjeg romana toga čovjeka. do prava da bez pratnje koračaju ulicom i da u ugostiteljskim objektima samostalno naručuju piće. ozbiljno dvojimo da je takvo što mogao napisati netko posve ubrojiv. lijepo je isto da je jedna žena zaštićena od ružnih objeda i što. bedara i (ponovno. Puno je strasnija njegova mržnja prema ženama. ali ipak. Araličina nerazumna mržnja prema Stjepanu Mesiću čak i sporedna. Aralici bi netko zamjerio i to da svoje političke protivnike hoće diskvalificirati njihovim (navodnim) seksualnim navikama. malobrojni. sposobni dogurati i do male mature. demenciji ili je posrijedi poremećaj neke žlijezde. on tako slini zbog tih butina. makar nastupa kao čedan katolički moralist. Pa da on s nekakvom spretnom mulatkinjom tamo ovaploti sve ono što je u "Ambri" samo imaginirao. naravno.. Aralice i don Ante Bakovića. jest to da njezin autor. sasvim iskreno i bez ikakva prenemaganja. držim. dakako. Od Kovačevića. Svakako. svekolika naša desnica uzvisuje ženu kao neobično inteligentnog sisavca. Merčepa. konkretno Vesni Pusić i Ingrid Antičević. . navodnih) snošaja naših narodnih zastupnica. ta stvar pokazala potpuno besmislenom. kakvim se naš klasik iz Promine voli smatrati. Takva je to golema čežnja u ovome ubogom penzioneru. Primitivnom čovjeku naprosto valja oprostiti što moral i ćudore e smatra istovjetnim te pridjev čestito koristi u tradicionalnijem.nekima će se to jamačno učiniti duhovitim. Svaka ljudska sućut. posve je isključena zbog zla i mržnje što isijavaju iz tog glupog. Aralica ne. to još uvijek njegove autore ne kvalificira za ludnicu. naime. obično su sramežljiva i suzdržana gospoda koja zaobilaze anatomske i fizološke potankosti. Ali. Dobri konzervativni pisci. svaka žena u našoj mladoj državi može ostvariti svoje Ustavom zajamčeno pravo na madrac. doduše. da neki od njih. sasvim je bjelodano da on tamo ne bi bio osu en. do Vukojevića. To. generalno uzevši. osjećam samo najdublju ljudsku i kršćansku sućut. kako je naslovljen taj ingeniozni uradak.33 Kako bilo. Literarno silovanje Neki od nas odvažili su se primijetiti kako Ivan Aralica zbog svojih protumuslimanskih pamfleta u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata zavre uje niskokomforni smještaj u Haagu. čiji su najuspješniji primjerci. me utim. ta te samilost brzo napusti. ma koliko to nevjerojatno zvučalo. Ivkošića i Čondića. ponešto proširenom značenju. Takva je silna udivljenost naših čestitih katoličkih muževa drugim spolom. krivo zaključujući da je netko pokvaren već zbog svoje razvratnosti. Autor "Ambre" tako sladostrasno opisuje noge Ingrid Antičević. Radi li se u ovome slučaju o mitomaniji. guzica. nema puno veze s normalnošću autora: znamo za puno pornografskih romana i premda nismo našli da je ijedan od njih stvarno dobar. Sada se. naime. Za te sirotice ja. da ti ga skoro do e milo.. Ono što "Ambri" daje notu jedne nimalo bezazlene mahnitosti. čak i žive sa ženama. da umalo poželiš da mu Društvo književnika iz svojega (valjda postoji takvo nešto) fonda solidarnosti uplati sedmodnevni aranžman u Amsterdamu ili Bangkoku. koju bi netko mogao osjetiti prema piscu "Ambre". ali ni to nije znak nenormalnog. I pritom je. što ih je u romanu ..

dok neki. kako je jedan moj dragi kolega kazao. One u minicama pak neizostavno su drolje. Njih bih s osobitim veseljem liječio.. žena s migrenom. "Doktore". A i oni bi mene. drugu zbog njezinih otkrivenih bedara. A on ih mrzi jer ih se boji. koja se ševi samo u mraku i o tome ne voli kasnije pričati. Onda. a neke se žene počele tresti. potrebno je samo da je čovjek dovoljno beskrupulozan. doduše. Do e tip kojemu otpada kosa." A ja . Bogom nadahnutih prstiju. voljeli. kako vam se svi a moj naum? Mislite da pretjerujem. . iz čitave države bi me pohodili. pitam.. Ne bih čak ni naplaćivao svoje usluge. I tako nešto kontam u sebi kako bih mogao dati otkaz u Jutarnjem listu. pa i iz susjedne BiH. posebno kada vidite da se u našim bolnicama počelo umirati i od anestezije. luster se zaljuljao. uistinu. pa otvoriti ordinaciju alternativne medicine. a ja joj odvalim šamar. Prvu mrzi zbog njezine pameti. lomove kostiju. Uskoro bih izašao na dobar glas. bolne menstruacije. To da je netko svoj život i zdravlje dao u ruke nekome indijskom pastoru.. sa suzama u očima. ljudsku naivnost. koji liječi samo dodirom svojih čudotvornih. Vraga. ja mu odvalim šamar. ja mu odvalim šamar... dokazano je. samo zato jer volim ljude. Dobra mu je žena tek ona što je smjerna i podložna muškarcu. zove se silovanje. Zašto ne. Ingrid Antičević . što je svježi slučaj iz Splita. "Ko rukom odneseno". inače normalni i razumni. ali ja nakon Aralice ne bih ni kvaku na vratima primio u ruku. Makar imaju dobre noge.. Najozbiljnije vam govorim... noćno mokrenje u djece. u neko doba čak bi i ministri i saborski zastupnici dolazili da ih šamaram. samo nedostatak dobrog odgoja. Hulje na platnu Teško je imati vjere u zdravstvo. Do e mi. kaže on zahvalno. Ne. Literarno. ono što je Ivan Aralica u "Ambri" učinio Hildegardi Zavrtnik . nikada ne možeš dovoljno precijeniti. Do e jedan s hemoroidima. činio bih to iskreno i od srca. otkriva nam onu nakaznost psihe kakva se obično susreće kod silovatelja. da se ne zezamo. Uistinu. Sjedim i gledam ih sumnjičavo.. vjerujem. ali me isto malo osupne svaki put kada čujem da je netko negdje otišao nekakvom iscjelitelju. epilepsiju.eksplicitno se pozabavivši njezinim tobožnjim spolnim avanturama. dolazi tako jedan. loveći trenutak kada će netko nekome namignuti i zacerekati se. da meni naskoro padne na pamet da bih i ja vjerojatno bio sasvim uspješan iscjelitelj. ja samo odvaljujem šljage.ili.pljus! "Je li sad u redu?". recimo. gdje bih liječio šamarima. ali silovanje.34 premda ja to smatram potpuno imbecilnim — nazvao Esmom Frčko i Hildegarda Zavrtnik. čak visokoobrazovani pripovijedaju kako je pastor došao medu njih i kao nekakva blaga svjetlost da se spustila s visina. Kažite što hoćete.. ali oni su tako ozbiljni i uvjereni u iscijeliteljski dar toga indijskog šarlatana. To je naprosto bolesno. I stvarno bih uživao u tom poslu. To da pisac istodobno i uzdiše za tim nogama i smatra ih gadljivim. opekotine. "rame mi nešto trne. ispunjava me tako golemim zaprepaštenjem da samo šutim. I to nije. I sve tako liječim: upale sinusa. mislim se.

šezdesetak hektara Vežinih maslinika. počeo rat. pet tisuća maraka. nego su mu je samo opisali preko radija.. kada su pokraj cijevi kalašnjikova pošle tužne kolone prognanika. tisuću i petsto maraka. i to u Srbiji. ja se ne bih začudio. čak i ne osobito slatkorječivo. malo mi je skoro i žao što sada jede i spava na račun Ministarstva pravosu a SR Jugoslavije. da je netko od njih možda i liječnik ili nastavnik. Nudio je nekakvog Botterija. da je to u meni stvarno ubilo svaku vjeru u sretnu budućnost čovječanstva. početna cijena sedamsto maraka. Ustanak sivih čaplji Kada je ono prije jedanaest godina. ali za takvo što kao što je radijska aukcija slika. treba barem oduzeti djecu i dati je nekim pametnijim ljudima na posvajanje. jedno kratko vrijeme svi su.. Krivić je ljude otkrio kao tako kolosalne imbecile. daj zajebi. pedeset puta sedamdeset centimetara. četristo pedeset tisuća Trebotićevih crkvica i duplo toliko čempresa pokraj njih. Sjećate se što je sve taj Krivić činio ljudima. sjećate se onih njegovih televizijskih aukcija? Izuzmemo li ratne strahote. Nekome tko je u stanju dati osamsto maraka za sliku koju čak nije ni vidio. ali ja sam uistinu bio ozbiljno nespokojan množinom tih idiota. ja ipak nisam bio spreman. činilo se... Radio Kaštela je. a jadna je raja svejednako zvala i nudila petsto maraka. bio. prodavao slike i preko radija. koji je godinama narodu ovdje uvaljivao najbezočnije krivotvorine pod umjetnička djela. Ma. I. kada su prvi leševi stigli u otvorenim kamionskim prikolicama. I da sam nakon toga čuo kako je Zoran Krivić negdje nekome prodao Michelangelovu skulpturu Ferrarija ili... i ponudio osam-sto. Dokazano je da ljudsku naivnost uistinu nikada ne možeš dovoljno precijeniti. vozačku dozvolu. taj je prodao jedrilica u sutonu da ih valjda na čitavom Pacifiku ne bi toliko skupio. ne baš inteligentnog varalice. Gledao sam kako se za golem novac kupuje ordinarno likovno smeće i stvarno sam bio iskreno užasnut da je medu tim ljudima možda i netko tko će mi sutra doći popravljati elektroinstalacije. Ne znam kako je s vama. to je. Botticellijevu Veneru koja otvara i zatvara oči i govori "Mama!".. jednoga uistinu ubogog i.. ako mene pitate. priznajem.. to još nije bilo najgore. A ja sam istoga časa poželio emigrirati. šeststo pedeset milijardi Lackovićevih potočnica. Taj Krivić je. kada me je spopalo njegovo meketanje. granate zarovale po šljivicima i iz kukuruzišta izvirili tenkovi. a koji je tek od prije neki dan u pržunu. to je. tisuću maraka. makar se meni tako čini. uspjeh glazbenog talenta Tončija Huljića i Dražena Budišu kao takvog. pomislio sam. No. s mobitela u vožnji je čak zvao. što ja znam. ja ne znam da je išta bilo tako porazna slika našega mentaliteta kao oni nesretnici što su se preko telefona jagmili oko majmunarija koje je Krivić. cvijeća više nego ga je bilo na sprovodu Kim II Sunga. Mislim. jedno sam popodne uključio radioprijamnik.. ne znam kako bih to uopće nazvao..35 U tom smislu vrlo je ilustrativan i slučaj Zorana Krivica. grafika. ne znam je li znate. nudio na OTV-u. Baš svi. Generalićevih kokošiju za osamnaest do dvadeset peradarskih farmi. Ja ne pamtim da me je ijedan horor ikada tako uplašio kao te aukcije. čini mi se. Sasvim slučajno.. a neki čak i pištolj. stariji će se sjetiti toga. da svi oni odreda imaju glasačko pravo. Taj budalaš u naše je dnevne sobe uspio plasirati po prilici dvanaest milijuna Berberovih konja. da znate. bili spremni ginuti. Taj me je hohštapler baš na sve navikao. Onda se javio nekakav mamlaz. aktova koliko u svim kuplerajima odavde do Kijeva ne bi našao. Čak i nekakav miroljubiv ...

Naravno. povikali bi mi prestrašeno. izgladnjelih i skorbutnih od bijednih i neredovitih honorara./03. Jedan moj profesor. u koje bi se uvuklo nekih trideset do pedeset flautista. nevi ena je svinjarija koja bi se. Mi ovdje u gradovima smo se pravili blesavi. Kazališna sezona 2002. jer o njima se ovdje radi. koji su branili svoj položaj u kazališnom lokalu do posljednje kapi vlahovca. kao stari Sven Lasta koji je sa snajperom kisnuo na Baniji. pro e dvijetisućita. recitirali i crtali. a Mirko. vojnim komisijama muljali o vodi u koljenu i alergiji na pelud ili naprosto pobjegli u inozemstvo. najprije u zagrebačkom HNK glumci odbijaju nastupiti na dogovorenom gostovanju u Beogradu. samo se cerio i kao Sledge Hammer mazno prislanjao obraz uz kuburu. ta jadna žgadija na posljetku nikad nije otišla na front. dogovori se da njihove crnogorske kolege uzvratno gostuju u uprizorenju Čehovljeva "Ivanova" u Gavelli. duge ili kratke. sve se završi. a po onome . U ratu su ostali samo oni koji su imali želudac za to.. izvukao magnum iz borše. u kojima se tankoćutno nacionalno biće naših dramskih prvaka našlo povrije eno kolegama druge vjere i nacije. osma i deveta. nanoseći neprijatelju strahovite gubitke u ljudstvu i vojnoj tehnici. ne može!" Samo preko njih mrtvih. pa i malo preko toga. Bilo je više načina da izbjegneš obavezu prema Lijepoj našoj. uvijek poslije treće travarice. inače doktor filozofije. pa bi se oni kao postrojavali i stupali glavnim ulicama. kako se to onda zvalo. no nekolicina glumaca u tamošnjem kafiću na vrijeme se trgnula. po Zakonu o radu trebala sankcionirati otkazom. u alkoholnom deliriju. čak i zamjetan. ne moram to ni spominjati. ali ovo o čemu je ovdje riječ je. liječnici. deviznu su ušte evinu davali za nekakve cijevi. ako mene pitate. malo su prvih mjeseci deklamirali Matoša i Preradovića. treća. odakle bi se još samo povremeno začulo kako netko viče da će za sat vremena biti u vojnom transportu za istočnu Slavoniju.36 svijet. sveučilišni nastavnici. počnemo pomalo kao normalno živjeti. majku ti Božju. Bilo je veselo vidjeti koliko njih sebe doživljava akcijskim junakom. svi oni slabići i papučari koje se jednom zvalo "poštenom inteligencijom". ne daju Crnogorcima. A onda. glumce. i laštili ih zamišljajući kako bi bilo lijepo klepnuti nekog Srbina. od toga se odustalo. podignula glave s mramornog šanka. naučio sam da izvanredne dramske role ponekad ostvaruju ljudi s intelektom sive čaplje ili ježa. u emo u novi milenij. a malo nakon toga sličan se skandal dogodi i u Dramskom kazalištu Gavella.. rijetki su uistinu medu njima što su. Ako je koji od njih i otišao. "Mirko. tih je dana u fakultetskoj kantini. recimo. oni neće glumiti s njima. počela je tako s dva divljačka. To da netko ne želi raditi s ljudima zato što su oni neke druge vjere i nacije. Ako se to uopće može smatrati nekakvim ratnim doprinosom. ne traži veliku pamet. a jedan je od možda najlukavijih bilo ukipat se u nekakvu. po Zakonu o visokom školstvu poništavanjem diplome. I pro e tako devedeset druga. miči to čudo odavde!". Nakon uspješnog gostovanja hrvatskih glumaca u Podgorici. zbilja doživjeli rat. šovinistička skandala. pa ne znam što bih rekao. no kada se vidjelo da druga strana bez ozbiljnijih posljedica preživljava vezani stih. vidio sam slučajeve da talent. mogao si sat naviti po njemu. mater im srbočetničku. brzo se vratio neugodno iznena en činjenicom da se tamo puca. karikaturista. pro e devedeset peta. odlikovani Redom Danice s likom Marjana Badela. koliko je njih ispod turobne gra anske obrazine našlo Jamesa Bonda. Junaci Domovinskog rata. čitavih sedam godina nakon završetka rata. dva bi ih krupnija četnika sve skupa razjurila. Uzmemo li. za primjer. Našle bi se nekakve rashodovane uniforme i opasači. mlatnula otvorenim dlanom i dreknula: "E. svirali. na svetu hrvatsku pozornicu. Ili. no to je više bilo onako. cvijet hrvatskog glumišta razočarano se povukao u kazališne birtije. barem. sonetista i glumaca. U nekoliko navrata posljednjih godina osobno sam se osvjedočio da nekim glumcima nedostaje tri do pet režnjeva sive kore velikog mozga. "umjetničku satniju". pisci. pjevali.

stvarno. i ti su se Crnogorci dosad toliko puta ispričali da bi to dostajalo pa sve da su atomsku bombu bacili na Stradun. tako malo pjesnika?". htjeli okrijepiti i lijepom književnošću. otprilike. Sva je prilika ipak da Hrvati pišu pjesme. ljudi moji. koji bi se nakon paškog sira i janjetine. u koju je njezin prire ivač Zvonimir Mrkonjić uvrstio tek zanemarivih stotinjak autora. pjesnika. kada se sve to pogleda. od posljednje bitke na jugu Hrvatske još i dvije više. upravo tako treba raditi. recimo. mnogočim zadužili čovječanstvo. pokazao kako je itekako živahan pjesnički nerv u našem narodu. Prije pet godina osvojili smo broncu na mundijalu u Francuskoj. prirodno. osim što je divljenja vrijedna patriotska gesta koja spašava čast nacionalnog pjesništva. drugi će vjerojatno sumnjičavo zavrtjeti glavama zbog njegovih kriterija. Osim toga. to je nekakva usrana kultura. zakasnili za svojom postrojbom. ali. Bijela kuća u Washingtonu zidana je bračkim mramorom. netko bi napokon morao otići do onoga kafića tamo da toj "umjetničkoj satniji" kaže: "Momci. zlobe ili nečeg trećeg. hrvatski se pjesnici. Ali. ovdje bi netko mogao primijetiti da nije to baš svaka druga vjera i nacija. zbog nekakvog osjećaja inferiornosti. Baš tako . a u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku visi fotografija primoštenskih vinograda. koje je prire ivač drsko izostavio. To svaki stranac." U poj.37 o javnom zdravstvu hitnim smještanjem u odgovarajuću bolničku ustanovu. Malo je nedostajalo. znatiželjno podići obrve i zakimati kada čuju kakav domišljati srok na jeziku svojih ljubaznih domaćina. predsjednika kulturno-umjetničkih društava iz Otočca i Ivanić Grada. u čitavoj zemlji tek koja stotinica njih piše pjesme. uglavnom iz provincije. kada je predsjednik Društva Slavko Mihalić ogorčeno ustao protiv te književne veleizdaje. "Gdje su vam pjesnici?". tko su ti Hrvati iz Gavelle koji su se sada našli tako silno uvrije eni Crnogorcima. stotine i stotine malih knjižica Matičinih tajnika i učitelja iz Drniša i Gračaca. Jadran je. A. duboko je čovjekoljubno i u širem smislu. a ne pišu! Pa neće valjda baš tako biti. kada je Društvo hrvatskih književnika odbilo tiskati antologiju domaćeg pjesništva prošlog stoljeća. šuti. Kao da su gubavi. pitaju oni. upozoravajući na čitav niz vrijednih hrvatskih pjesnika.sabotiraju! Krasna je ilustracija toga skandal od prošlog tjedna. Ne treba odmah tući po glavi . bestidno sabotiraju. malo ste. tako blistavoj kulturi. i Englezi i Francuzi. naravno. Nekih jedanaest godina. i Mrkonjiću i svima nama. Pjesnike treba osokoliti da pišu. u poj! Naša mala zemlja ponosi se svjetskom juniorskom prvakinjom u skoku u vis. čini se. treba to otvoreno kazati. ali da se o tome. osim toga. Čitaju se i Amerikanci. kućanica iz Petrinje i samostalnih poljoprivrednih proizvo ača iz Ivankova kod Vinkovaca. Nema. Drniški pršut zacijelo je najbolja hrana koju je ljudski rod ikada načinio. Sve u svemu. A domaćini krše ruke i ispričavaju se. takvi genijalci. na posljetku i prije svega zapravo. Morate uistinu biti silno velikodušni da biste nazvali pjesnicima velik dio onih što ih predsjednik DHK spominje. a nema pjesnika?! Izumili ljudi penkalu. Dobro.. Ornitolozi od čuda sebi ne mogu doći koliko močvarica obitava u Kopačkom ritu. primijeti. nego baš ona druga vjera i nacija koja je šibala iz krupnih kalibara po Dubrovniku. Nestašica je s tim artiklom. najčistije more. Gdje su ti ratovali? Mislim. "Kako to da je u tako značajnom narodu. kažu. Nije li to malo čudno? Mi. čude se gosti iz inozemstva. Osjetljivije me u nama možda će ganuti ta dobrota. To što je on učinio. Stipe Božić popeo se na najviše planinske vrhove svih kontinenata.. a naši ništa. Hrvati su. No. Čitavi opusi. antologija samo što nije otišla u tiskaru. sedam je godina prošlo. to su glumci. da ne nabrajamo dalje. bezbroj tankih ali poštenih zbirčica Mihalić je makar nakratko izvukao iz mračnih i pljesnivih kutova lokalnih biblioteka da bi. jedna stvar uočljivo nedostaje.

Bogati. stvar je u tome da ta antologija naprosto nije posao za jednog čovjeka. dok si dlanom o dlan. pa i pomoći im ako je potreba. Ako je nedjeljom redovit na misi. da je kupovao slike. "Senečić i Prizmić strašno su simpatični i u njihovu mi je društvu jako ugodno". i evo filma. Sve me oko toga veseli. Mrkonjić je ustvari trebao imati nekih petsto. zelen bor. još bi ga čovjek nekako i razumio. Oni su tamo stavili stavke za kombije i ostale stvari koje ionako imamo. U Hrvatskoj se stihova objavljuje ponekad i do šezdeset posto više nego u istom tromjesečju prošle godine i bili smo doista na dobrom putu da dobijemo stvarno dobar domaći proizvod koji će biti konkurentan i na inozemnom tržištu. koji bi lijepo obišli cijelu zemlju i od vrata do vrata pitali ljude da ako imaju nešto za antologiju hrvatskog pjesništva dvadesetog stoljeća. Ako je neki sa sela malo slabiji u pravopisu. koji u pregled stoljeća uvrsti sto ljudi. me utim. gotovo da bi ga čovjek stavio za Vujića umjesto Vujića. Ne možeš. Volio bih da Društvo književnika ozbiljno razmotri ovaj moj prijedlog. s druge strane treba uvažiti da je pjesnik imao rekordan prinos kukuruza. Društvo književnika već je učinilo puno u tom smislu. ne bute gledali. no stvar se nametnula kada smo otkrili da je pokojni Sliško bio jedan takav ljepoduh da je volio čavrljati s arhitektima. i mislim da bi mogli napraviti film. ja ne vjerujem da bi bilo ijednog domaćinstva u kojemu baš ničega ne bi bilo. Nevolja je. Sudbina dokumentar-ca što su ga o životu Ante Topića Mimare namjeravali snimiti Željko Senečić i Igor Prizmić sada je posve neizvjesna. Valja biti obazriv s tim pjesnicima. nego pogledaj je li on dobar muž i otac. Čekam brzi odgovor. inkasatora. a nije žalio ni uložiti koju kintu u nešto tako beznadno neprofitabilno kao što je hrvatski film. posthumno objavljenom intervjuu u Globusu. tako. oprostit ćeš mu poneku rogobatnu rimu. Zapravo. Taj film. Dokumentarni sliškopis I tako nam ubiše Vjekoslava. Ako je dobar muž i otac. dozvolit ćeš da mu sonet ima samo jednu tercinu. Treba platiti samo glumce. pišu poeziju. a s druge strane pjesništvo je postalo jedna od propulzivnijih grana naše privrede. Na jednoj strani. "Zabavljaju me. gdješto djevojački spomenar sa suhim ciklamama medu listovima. Sve to brižljivo valja izvagati kada sastavljate pjesničke antologije. kaže "hrvatski kralj poker-automata" u svojemu zadnjem. brate. ako razumijete što hoću reći. lijepo je vidjeti kada mladi čovjek ne zapostavlja svoje obrazovanje i prava je šteta da je taj mecena naše kulture skončao s metkom u lubanji. a ja već na prvi pogled vidim da u tome nema ni 40 tisuća realnih troškova. rekla bi Švejkova gazdarica. Uistinu. kad bolje promislim. da još uvijek imamo takva neka gun ala kao što je Zvonimir Mrkonjić. sva je prilika.38 čovjeka. upozoriti da se imenice u hrvatskom ne pišu velikim slovom i da se "ne moj mo" ispravno piše skupa. Da ih je stavio sto tisuća. pa nije se ni Baudelaire naučen rodio." Tako je to. po svemu baš i nije tema kulturnih rubrika. pa još i dokumentarni. Gdješto bi našli pokoju srednjoškolsku pjesmu. htio riješiti Vjeko Sliško. . uvjetno rečeno. jedan nesretni čovjek u sitnu uru u kolodvorskoj restauraciji konobarici može pokazati iskaznicu DHK. čak i kada su mi pokazali neki troškovnik od 60 tisuća maraka. primivši u svoje članstvo brojne vrijedne i drage ljude koji. najokretnijim hrvatskim prodavačem cigala. Vita jela. kako bih rekao. Dobit od toga je dvostruka. Prošlotjedno bezobzirno umorstvo tipa kojega su smatrali najuspješnijim našim kamatarom i iznudivačem.

čak i njemu. Svale ti se na glavu silne uvrede čim samo pomisliš da bi za knjigu mogao dobiti nekakvu svotu zbog koje ti se susjedi neće smijati iza leda. No. Baš kao i onaj Šojić iz blaženopočivaše Komercijalne banke koji je upropastio novčarsku kuću kupujući nebulozne količine Tudmanovih i Pavletićevih knjiga pa. pa mu guraju nekakav tefter na kojemu je. to i nije takav kuriozitet kako se čini.uistinu mogli zažaliti svoju ženu i za kojega se idiota ta nesretnica udala. vrije aju čovjekovo dostojanstvo. veličanstveno djelo sedme umjetnosti. Vujiću. ako je suditi po minulome radu njegova autora. Novcem iz proračuna. ulaznicama za svoje. Vjeko. budimo skromni . da bi labilniji medu nama . a nedavni bankrot činjenici da je predsjednik umro. ovo ti je toliko i toliko". završio u ludnici. Što to nije sjajno: Senečić i Prizmić uopće se nisu potrudili objasniti mu da u dokumentarnome filmu nema glumaca! Vjeko Sliško bio je mafijaš čiju je smrt teško žaliti. dao bih mjesec dana života da mogu vidjeti Sliška kako upicanjen nervozno seta ispred dvorane Kinoteke na Danima hrvatskog filma. kaže Sliško. a vjerojatno i krše UN-ovu Povelju o pravima čovjeka i gra ana. Primjera radi. Histrioni. vjerojatno bi bio golo filmsko smeće. djelo o Mimari. Ja se oznojim od užasa već kada samo pomislim na tako nešto. kao prvorazredni kulturni doga aj. čak i za minhauzenovski svijet naše kinematografije. Fakat. koje je u našim kinematografima pogledalo . puno više zadivljuje Senečićeva i Prizmićeva smionost.ajde. sasvim bjelodano da mu hoće maznuti pola od onoga koliko im uistinu treba. kako pričaju. jer novac od prodaje kazeta i diskova s hitovima ove sjajne priredbe ne dostaje ni za kulise i rasvjetu. posebnu nagradu Glasa Koncila za promicanje etičkih vrijednosti na filmu! Za ovo bih dao najmanje godinu. Ili još da mu.ako medu piscima uopće ima ijedan koji nije labilan . čim se naši pisci pobune zbog toga. na stvari bila iznuda: ljudi su poslovali sa Štefom zvanim Braco iz straha ili su tako kupovali političku naklonost. posrijedi je uistinu nevi ena majstorija i stvarno ti bude krivo što nije do kraja ostvarena. brčkaju se i sunčaju na teret proračuna. i eto filma". zapravo vrlo očekivano. ako bolje pogledate. na primjer. čovjek treba imati testise da bi išao muljati jednoga prononsiranog mafijaša. "treba platiti samo glumce. No. ako ćemo pravo. daj pare! Književni su honorari. da su klinac od ovce i sve tako to. a onda mu još nekakve nepostojeće troškove napumpaju za dvadeset somova dojčmaraka. daju Zlatnu uljanicu. što on nesumnjivo jest. I opet je. inače apsolutno genijalne predstave ne namire valjda ni trećinu svojih troškova. u Republici Hrvatskoj bijedni.sto i pedeset ljudi s plaćenim ulaznicama. plaća se i festival lakih nota na splitskim Prokurativama. Državni novac . gdje je producent bio genijalni biznismen Stjepan Tu man. dalje.39 Od Sliškove poslovnosti nas ovdje.ajde. budimo velikodušni . A dosta je sumnjivo da im i toliko treba. na posljetku mogli i mi svi skupa s njim. da oni ne postoje kao tržišna činjenica. Senečić je tražio od iznudivača da mu bude sponzor filma: što je tu tako drukčije od slučaja njegova posljednjeg filma "Dubrovački suton". hvala Bogu i blaženoj Bogorodici. a ova dvojica ništa. Premda. me utim. jer. posve nevičnom. kako znamo. Gdje bismo. kao dobar dan nekoga ustrijeliti. Mladi sin pokojnog predsjednika svoj je strelovit poslovni uspjeh imao zahvaliti činjenici da je predsjednikov sin. stvari stoje ponešto dručije. što valjda ne pokriva ni honorar pomoćnika rekvizitera u filmskoj ekipi. Kvragu. Sedlar je dobio . Zamislite samo tu drskost redatelja i producenta koji idu žicati lovu od tipa kojemu je. mudrijaši ih idu ismijati da što hoće ti što prodaju po tristo pedeset knjiga. sve mi se čini.dva milijuna maraka i snimio "Četverored". Jer. dolaze i kažu: "Evo. dobiju pare za brod pa čitavo ljeto plove uz obalu. pa ipak.

. recite i sami. njih država dotira. ja doista ne znam kako ćemo dalje. netom nakon što je mudrošću gradskih vijećnika postavljen na to časno mjesto. gimnazijske ljepotice i lokalne dužnosnike Mladeži HDZ-a. skaute. s ležaljkama na trijemu. intelektualno insuficijentan. ja sam se osjetio prije nekih mjesec i pol kada je Milan Štrljić. folklornim društvima. blagoslovljena ona bila. Tolika ljubav za domovinu. neslužbeno ali sasvim pouzdano. Pa ipak. baš kao i "Ptičice" Filipa Šovagovića. kreten. ministrante. da oprostite na izrazu. smijati u lice i govoriti da koji sam ja faktor kada nisam prodao niti pet tisuća knjiga. ta opaka nakaza. Zašto Zoran Ferić. "državotvorni" pisci. likovnim kolonijama. . hrvatske pisce voli kao mater ludu ćer. od ove jeseni više neće igrati. mislim na sasvim osobito značenje ove riječi: mentalno zaostao. U takvom jednom malogra anskom ružičnjaku. pasionskim teatrima. tek da se malo odmori od žene i punice? Dajte nam samo pola od onoga što inače dobivaju Branko Schmit i Zlatko Vitez i mi ćemo biti zadovoljni. Svi navedeni kao tržišna su činjenica jednaki drek kao i potpisnik ovih redaka koji u dokolici piše kratke priče i romane. svi oni imaju zaštitu države koju smo tisuću godina sanjali. najednom se počnu doga ati užasni zločini počinjeni od neke evidentno potpuno poremećene psihe. Baš kao taj Freddy. Zbog čega bi to svi drugi bili bili nekakva društvena vrijednost i kultura s golemim k. samo sam ja. vrlo često budu smješteni u ljupko provincijsko mjestašce. novi intendant splitskog HNK. gledali ste.. odlikaše uzorne i u izvannastavnim aktvnostima. već prema uzusima žanra. tutni i nama štogod u džep. kojemu će se neki tamo lijevi izdavač. pitomi neighbourhood s drvenim katnicama uz drvored. Ta i mi smo. evo. sve dok ga na posljetku sile Dobra. odreda finu djecu. U suprotnome. Stanoviti Freddy Kruger s nehrdajućim oštricama umjesto prstiju nenadano uhvati tranširati adolescente. po svemu. A posve nezasluženo. ja sam znao da tu za mene neće biti mjesta. šmokljan i bena. je li to lijepo? Dabome da nije. kešira im nebulozne iznose čak i kada stvar do neba smrdi na gospodarski kriminal i vapi za financijskom policijom. A posebno mi ne idu u glavu oni tzv. debilan i slično. izjavio kako će "vratiti ljepotu u kazalište". gdje bi glumci valjda trebali brati jaglace i skakutati za leptirima. ne bi lijepo dva mjeseca o trošku Republike Hrvatske u Hvaru dumao nad svojom novom knjigom? Zašto Ćići Senjanoviću ne bi platili dva tjedna u švicarskim Alpama. uredno potkresanim živicama i iščetkanim škotskim ovčarima na pokošenoj tratini. a nepojmljiv je problem kada pisci zatraže dvije tisuće puta manje za arak proze? Stvarno. Kako se čuje. u nastupnom intervjuu. smotrama kazališnih amatera. života ti. Hrvati! Daj. da oprostite. braćo. Vujiću. fotoklubovima. Pa. samo primjera radi. Hrvatska država. mlade atletske nade. uredništvima nebrojenih časopisa ogranaka Matice hrvatske. kućnog odgoja i kršćanske krjeposti ne uguraju u neku usijanu furunu. u Štrljićevoj teatarskoj ljepoti. potvrda je toga stigla ovih dana. junfere. komad nad kojim očinstvo dijelim s Ivicom Ivaniševićem.40 pokraj svega toga ide galeristima. Čim sam čuo da se ljepota vraća. a samo od pisaca se očekivalo da ovise o tržištu? I kakva je to logika da se u ovoj državi čak i za filmove dokazano nedarovitih redatelja uvijek nade milijun maraka. čime su hrvatski pisci zaslužili da taj specijalni tretman? Kada kažem "specijalan". "Krovna udruga". koji i sam živi od potpore i otkupa. tolika odanost . I doista.kako im se samo da?! Povratak Freddvja Krugera Američki filmovi strave. majmun.

u malo više od pola godine dvadeset osam puta napunila gledalište i da je vjerojatno jedina tržišno uspješna predstava koju je novi intendant zatekao na repertoaru. i zloglasni austrijski kaplar i ništa manje čuven gruzijski brko. stalno vraća. ne moramo uopće sumnjati u to. Osjećam se. ako je on jadan išta mislio. pričaju. ali to nisu Štrljić i njegovo lijepo kazalište. baš kao što su svi svjedoci optužbe pred Županijskim sudom u Splitu odjednom. Kada bih bio prost. bila presudna da gradski vijećnici gospodi Gotovac ne obnove intendantski mandat. pročuju se kao one kozje uši cara Trajana. ako se to smije tako zvati. te svinjarije. pravo reći. zaboravio i na izbacivanje iz stanova i na komediju o tomu. koja je onomad silno uzrujala Luku Podruga. I upravo sav je kunst u tome da je on kupio stanovit broj kvadrata podnog laminata druge klase i promijenio pod. To je nešto što valja prognati iz svijeta uredno potkresanih živica i iščetkanih škotskih ovčara na pokošenoj tratini. kakva bila da bila. Nisu to na posljetku bile ni nekakve ozbiljne pare da se uzrujavam.. sasvim iskreno. misleći da je to . Teatarska idila kakvu je Milan Štrljić zamislio. da može. Tu ni Edip. Iz potpuno istovjetnog razloga. koliko godi ih potiskivali. Milan Štrljić bi. koliko god ga ubijali. U ovom i ovakvom Splitu meni se svi a biti autsajder. i nama. umjesto da popiju otrov. i u oba je slučaja uglavnom bilo čudovišno. sve je to bilo samo vedra kulisa iza koje su ljudi krepavali u plinskim komorama ili na sibirskoj studeni. jer ja doista ne bih ni volio biti netko za koga bi oni mislili da ga treba pozdravljati. rekao bih čak da me boli neka stvar i za Štrljića. na kraju će nasmiješeno nazdraviti bočicama sponzorskog Pipija. ja svim svojim srcem želim biti nitko i ništa. mišićavi i plavokosi članovi Hitlerjugenda i sisate komsomolke u narodnim nošnjama. a koja je. poštrihati i nadopisati neke scene. vedri je kič kakav su beziznimno zagovarale sve diktature. "Krovna udruga" je gadni Freddv koji ne pripada ljepoti naše provincijske arkadije. nemam ni trun želje da Freddv ponovno budem baš ja. i za njihove glupe žene s kojima me nikada nijedan od njih nije upoznao. To što novi intendant naziva ljepotom je umjetnost.. a Romeo i Julija. Štrljić sklanja s repertoara našu malu komediju o deložacijama iz oficirskih stanova '91. jer je frajer ostavio potpuno prazne galerijske zidove i tek je na podu promijenio parket. nego su uvijek prepadnuto šutjele iza njihovih leda. Vratit će se. sve se u sebi smijuljeći kako će se raja naći u čudu da di su slike.. a to što ju je on sada maknuo. u znanstveno potpuno neobjašnjivoj epidemiji amnezije. i kako će neki možda. u splitskom HNK Judita i Holoferno zagrljeni će pjevati "Nima Splita do Splita". više ne ubija svoga ćaću. Ali. U ovoj stvari ne osjećam ni srh ikakvog osvetničkog poriva. bavi se nečim za što Štrljić ne želi znati da se uopće doga alo u pitomim krajolicima Lijepe naše. i za njegove desničare. pomalo i povlaštenim što me taj svijet više neće pozdravljati na ulici. i za njihovo cmizdravo hrvatstvo. niti se Hamletova mater kurva s djeverom. Zapravo. da je ta "Krovna udruga". u gradu u kojemu je Luka Podrug netko i nešto. Suvremeni hrvatski laminatizam Prije neku večer na televiziji pričaju o izložbi Tome Savića Gecana.. nekako ćemo to već srediti. Na filmu se Freddy. baš me briga. uvijek negdje isplivaju. u kojoj su podjednako uživala dva najveća krvnika stoljeća iza nas. Ljepota koju su oni htjeli gledati. Neke samo čekam da promole iz svoje rupe pa da ih mlatnem po njuškici. možda bi malo i preuzetno bilo kazati da je posrijedi izložba.41 Na našu ljupku vukojebinu spustio se mirisni spokoj i ničega ružnog i uznemirujućeg tu se više ne prikazuje kazališnim pretplatnicima.. me utim. čini mi se. a ne mogu se ovaj čas sjetiti nijednog dobrog razloga da to ne budem. pozaboravljali na sva zvjerstva u Lori. U ovoj stvari mi je dosta da se Ivica i ja nismo osramotili.

našao uzbu enim zbog nekakvog parketa? Čovjek se sam sebi učini kao zadrta seljačina čak i ako se usudi takvo nešto pomisliti. Kao da je umjetnost nekakav ekstremni sport. bježi! Jer. ruku na srce. i još ih sfuša kako nijedan pošten parketar koji drži do svojega imena i djela ne bi. a bude počesto da ti se učini kako ni sam stvaralac ne zna što je skupusio. Ono što tu možete naći. stavi u praznoj galeriji nove parkete. Neki više ili manje netalentiran fotograf. eto. ne dao Bog. pa i tjeskobno. ponekad se. kažu na televiziji. prvih pričesti i krizmi. zapravo vitalno kao i prije. obično vlasnik lokalnog fotografskog obrta nazvanog njegovim krštenim imenom. Možda bi se taj neki sasvim lijepo našao u poslu vulkanizera. osjeća smeteno. kojega je taj užasni trud kao trebao dokinuti. Možeš si mislit! Tjeskobno! Dao bi im ja dva dana života nekog Jože skladištara iz Name što tri godine nije dobio plaću. pa bi oni vidjeli što je tjeskoba! Stvarno. Nekakav Savić Gecan. nego sutra čeka novine da vidi kako će mu kritičar to objasniti. i dići ruku na sebe od tjeskobe što nas je spopala u suočenju s pitanjem što umjetnost zapravo jest. ali. odvaži izložiti nešto manje bogougodno: aktove neke mjesne ljepotice. Troškove parketiranja da i ne spominjemo. Apsurd je to veći što je staromodno štafelajno slikarstvo. normalan čovjek biva sve konzervativniji u svojim estetskim nazorima. dok nas avangardna stremljenja koja se beskonačno pitaju što je umjetnost ostavljaju manje ili više hladnima. kao. pa ima i drugih poslova. k vragu. tipovi se natječu koji će biti provokativniji i ta stvar pomalo biva sve idiotskija. neki "Foto Zvonimir". kakve se sve ludosti hoće prošvercati pod umjetnost. jer živi uglavnom od slikanja vjenčanja. Najsigurnije je. a nikome neće pasti na pamet da pogleda pod noge. padati u nesvijest i tražiti da nam donesu cukra i vode kako je to fenomenalno nadahnuto i turboinjekšn genijalno. Seksualna kontrarevolucija Vi a se to gdjekada u našim malim mjestima. uopće trebao razmišljati o prirodi umjetnosti? Ljudi se obično ne muče takvim sumnjama gledajući Gauguinova ili Matisseova platna. obično su vrlo banalna estetska promišljanja i prvoloptaške metafore. golema većina tih što. možda bi ga ispunilo srećom da napravi Eiffelov toranj od šibica? Sve je bolje od toga da on svojim sumnjama gnjavi općinstvo koje se boji kazati da je to što on radi ordinarna zvizdarija koja ne vrijedi ni koliko papir na kojemu je tiskana pozivnica. tobože. Bože dragi. a mi bi na to trebali. taj zaigrani eros i ljepotu od koje im do u suze na oči. I Rembrandt i Goya nas uzbu uju kao što su uzbu ivali i one tristo pedeset godina prije nas. na primjer. kojemu je Crkva umalo pa strateški partner. inkasatora ili mesara. zato jer negdje u svojoj utrobi ćute tu strast. biti što radikalniji. ako ćemo pravo. uglavnom rade potpune bezvezarije i već ih je pomalo ubogo i vidjeti u tome. uistinu. Ma.42 izložak. Kako makar i mrvicu takve slasti mogu proizvesti novi laminati na podu galerije i tko se ikada. . Osim toga. sprovoda. obično u nekom malo boljem kafiću. propituju granice umjetnosti i grozničavo se upinju biti originalni i šokantni. pred bijelim zidovima iznenada suočen s pitanjima o naravi umjetnosti. Rečena se gra anstvu velikodušno očitovala sa svim svojim spolnim atributima. Posjetitelj se tu. Oni stoje pred tim slikama bez ikakvih dvojbi je li to kunst. Ili bi čak mogli. naravno. ako umjetnik sam nije načisto što je umjetnost. zašto bi posjetitelj izložbe. mimo parketara. pompozno proglašavajući smrt štafelajnog slikarstva. njegov cijenjeni potpis tražiti u dnu metalnog crvenog sanduka hidranta na zidu.

a ti više i ne znaš što ti je tužnije. gdje bi seks. Apsurdno je malo to za vidjeti. uglavnom ćete vidjeti da je lice sasvim neraspoznatljivo. I onda. iznad križaljke i horoskopa.43 ali joj je. Pogledate li malo bolje. elektrifikacija zemlje. Nije rijetkost da poneki od njih po mjesečini sačeka i umjetnika. Partizani raspomamljeno kao satiri jure za drugaricama. a neke samo male i crno-bijele.. Čak i ako nije posrijedi fotografija. toga problema u jugoslavenskom socijalizmu koji se ne bi dao ilustrirati snošajem. aktovi po našim galerijama mahom su bez identiteta. ili se pak dala uslikati odstraga. otu enost čovjeka po čovjeku i štatijaznam. Ili je makar takva postala u posljednjih desetak godina. obnova zemlje. a o penisu da i ne govorimo. posve bezrazložno. narodnooslobodilački rat.. Javni moral u nas sasvim isključuje javnu golotinju. ali lica nema. pivska se bratstva satima prepiru oko identiteta besramnice. i ta pojava ne zaobilazi čak ni ideološke hardcore naslove koje su producirali komiteti. nema. koje cičeći bježe. što se obično smatra za golotinju društveno prihvatljivim medijem. U likovnim kritikama kasnije ćete pročitati kako je umjetnik time htio prikazati dehumaniziranost erotike u suvremenom svijetu. u ulju ili pastelu. tras!. Dati se uslikati gol u nas je strašno odiozna stvar. nekakvo takvo vrijeme do e da za pokazati pubis. zbrčkano u nekoliko ovlašnih poteza. njihove ovješene guzice ili sistem u kojemu se takvo što još smatra provokacijom. a Botticellijeva Venera bi se nagutala Lexaurina. Na posljetku. beziznimno. na sjajnom papiru. lemaju svoje kćeri. Jednom davno i mi smo uživali u tekovinama seksualne revolucije. i u novinama i na filmu. a onda zacijelo dijelom i zbog toga jer je eros postao nepriličan u ratnom thanathosu. ili gleda negdje poda se i ustranu. naprosto zato jer bi suprotan slučaj znatno umanjivao njegove izglede za udajom. Najprije s HDZ-ovim zvizdarijama o duhovnoj obnovi. Model nema lica.. čini se. vrteći se u krugu osumnjičenih. Školuje se čitava jedna generacija glumica koje smo naslobodnije odjevene vidjeli kada su imale pulover s v-izrezom.. no vi znate da je sve to buli shit. a nekadašnje erotske ikone jugoslavenskog filma sada . a ćaće. Neke na su na duplericama. nemojmo se zezati. Istodobno. trebao služiti samo za reprodukciju nacije. svega toga najednom nestane. kao. a Talijani dekadentni. agrarna reforma. i nije bilo domaćeg filma da se nije neka gospo ica makar gola kupala u nekom koritu. Manetovu bi Olimpiju vjerojatno svećenik odbio pričestiti.. Čitava varoš samo o tome priča. I na televiziji. Sa svojom nagošću oni su tu da kažu "ne" sistemu. samoupravljanje. Iako nekada nije bilo tako. lice ili pokriveno kosom. Ustaše i četnici više su silovatelji. filmovi su puni seksa. no i oni obično samo da bi prosvjedovali protiv gra anskog licemjerja. za Renoirovim kupačicama mangupi bi izvikivali prostote. Čak i bez ikakve osnove u priči. U našoj maloj seljačkoj zemlji Govinu Maju ni portir ne bi smatrao za dobru ženidbenu partiju. krilo i bradavice predočeni su s neobičnim osjećajem za detalj. meka erotika sramežljivo dolazi i u noćni program televizije i sve se čini kako krupnim koracima kročimo u sjajnu budućnost u kojoj će konačno biti zbačen vjekovni jaram grudnjaka i gaćica. s izmišljenom noticom koju je napisao neki duhoviti pripravnik iz gradske rubrike. Onda se svi živi sjate oko te anonimne crno-bijele nagosti na sjajnom papiru i naga aju koja je od njihovih sumještanki posjednica uslikanih sisa i stražnjice. obračunavanje s kulacima. premda je sasvim razvidno da nemaju ništa protiv. sve novine objavljuju akt fotografije.. tek da se napaćeni radni narod proveseli. s pomnjom što odaje strasnog erotomana. i kod naslikanih aktova. Klasna borba. gdješto i sasvim bezrazložno. a često bude i da ga je slikar ostavio sasvim praznim. Nijemci hladni sadisti. treba više gra anske hrabrosti nego za pokazati na tajnog petog ortaka. skidaju se eventualno tek konceptualni umjetnici.

upravo do zadnjeg zareza prepisao magisterij. Mali čovjek propinje se na prste pred šalterima i sa svojim malim potplatima sitno gazi rubom pločnika. To ja zovem nepostojanjem perspektive i već zbog toga mi je razumljivo da se mladi ljudi stalno iseljavaju iz Hrvatske. dokazano. ovo ovdje je land of oportunities. ako imamo ugledne političke novinare što su jedva shvatili razliku izme u parlamenta i vlade. što je to uopće mali čovjek u ovakvoj zemlji? Eto. i baš nekako nehumano. ako su šoferi uvaženi zastupnici. Čitavih deset godina tako pro e sasvim bespolno i čedno kao da smo ih proveli u katoličkom liceju. Mislim. u čemu je kvaka . skrušeno se predajući tu oj moći. ipak prekasno. gdje je početkom rata vodila nekakve mediokritetske emisije o izbjeglicama. a ti gledaš za njim podvojenih osjećaja. novu Arenu s Jadrankom Kosor koja s naslovnice obećava: "Bit ću predsjednica Hrvatske". zar to nije glupo i strašno. a ako ga slučajno upitaju za mišljenje zacrveni se i smete. Eto. stvar se u me uvremenu ipak malo raskravila. cereći se. ispod Bukovčeva platna. recite i sami. jede iz malog tanjura s naslikanim medvjedićima. a gradonačelnici pijani bježe pred policijom. da u sretnom obratu pokojni Tu man nije negdje čuo njezino patetično kokodakanje o "povratku na ognjišta" i .? Ili. mogao potpisivati kao mr. na primjer. kakav Novi Zeland. Desetljećima je tavorila na najboljem putu u malodušnost i gorčinu. čini mi se. Hrvate više ne donose rode. A on se ništa ne buni. odijeva se na dječjem odjelu robne kuće. Biografija kakvu ima Jadranka Kosor u ovoj zemlji je. kako već doajeni državnog radija obično završe u malodušnosti i gorčini. kakva Amerika i Australija. za neke je stvari. Mesar mu.44 gledamo kako cmizdre za domovinom u predizbornim spotovima vladajuće stranke. Suza za saborske brege To je tako tužna rečenica: "Ja sam mali čovjek". Psi mu zapišavaju nogavice. gdje ćete. Dobro. recimo. Mali čovjek pije svoj mali konjak na kraju šanka i ne sudjeluje u birtijskim debatama. on je mali čovjek. ne razumijem. ako je Slavko Lozina sudac. Gra anin vas gleda vlažnim očima svojevoljno poništavajući vlastiti život. ako je netko. ako se menadžerima predstavljaju osobe koje ne vladaju tablicom množenja. Konobari mu pljuju u juhu. da nikome ne bi stao na put. kao i tisuće drugih. da bi joj naknadno u kumrovečkoj partijskoj školi u moždani korteks serijski ušarafili desetak ispranih marksističkih fraza. Potom se zaposlila na državnom radiju. oduzimajući mu svaki društveni značaj i pravo na odlučivanje o ičemu. Dajte.zašto bi itko bio mali čovjek? Uzmite. bez ikakva pretjerivanja. spava u dječjem krevetiću. ispriča se on zamuckujući pa plati i pobjegne. gove i loj zaračunava kao biftek. gdje baš nitko nije toliko bezvezan da se ne bi mogao zamisliti kako iz vile na Pantovčaku. Diplomirala je. jednako tako. ali vjerojatno nikada nećemo znati kakve su zapravo Severinine sise. "Ja sam mali čovjek". Golubovi ga seru. uz kuće. estradne zvijezde sve slobodnije govore o svojem spolnom životu i glumice se ponovno počinju razodijevati. ako dakle svi mogu biti sve. Ne znaš bi li ga sažalijevao ili ošamario. budite pametni. bezbroj. No. ako ministarski pomoćnici kupuju diplome. u bidermajerskom trosjedu svim gra ankama i gra anima Republike Hrvatske želi sretnu Novu godinu. da mi znamo i za najsitniju anatomsku pojedinost na Madonni. Njega se ništa ne tiče. a onda dobro promislite kada drugi put budete prosu ivali vlastitu veličinu. pravo. doslovce. zašto bi se netko drugi unizio izjavom da je malen? Zar se ne bi i on.

siročadi." I sada ta persona. Sjedite po portirnicama. ta i takva Jadranka Kosor. a to što Budiša misli. gospodarskim ili umjetničkim uspjesima. Dok su se hadezeovski lopovi s vrećama para iskradali u dnu scene. mislim. zovnu narikaču. nešto je tako banalno i neuzbudljivo i loše. dragi moji.veličina u nas doista nema nikakve veze sa znanstvenim.. malošto je u ovoj nevoljnoj zemlji tako precijenjeno kao političari. šesnaest godina išao u školu.. nikada nismo vidjeli u njoj. sportskim. kao kada na sprovod. Možeš ako misliš da možeš. po prilici. krvario nad trigonometrijskim jednadžbama i kinjio se ruskim realizmom da bih danas mislio što misli taj ufitiljeni malogra anin? Mislim. Ako bi se i odvažila zinuti o nečemu. u Areni tobože šaljivo govori kako misli da je vrijeme da Hrvatska dobije predsjednicu. kao što je Jadranka Kosor odlučila. a baš je nekako došlo vrijeme da generalni tajnik Ujedinjenih naroda napokon bude jedan Hrvat. to je jedina točka koju je ona svekolikom općinstvu ikad pokazala. Draže vam je kopati kanale nego sjediti na sjednicama Me unarodnog monetarnog fonda. veličina je isključivo stvar čovjekove odluke. ako se s kojim od vas sretnem. da bih mogao čuti i od svojega vodoinstalatera. Ako ste odlučili biti veliki. zapita se čovjek na posljetku. Tu man ju je uzeo k sebi. u posljednje vrijeme. s karijerom ma kakva ona bila. Doista. to je bilo tako banalno. Kurve bez erosa Što Budiša misli? — pita se nacija ustreptalo. Dapače. rodilja. Vi ćete reći da su oni obični ljudi.45 spasio njezin nesretni život uzevši je u HDZ kao figuru nekakve ženske osjećajnosti. panel-diskusije mudrijaša po birtijama. nego ste lijeni. ona je grcala u suzama sasvim naprijed. da stvar ispadne malo dramatičnija.. vjeverice i ježevi. nezaposlenih. Zar sam ja uistinu. samo dajte. obično je nevrijedno ozbiljnijeg mentalnog napora i tako plitko da bi ermano Senjanović Čičo tu mogao igrati picigin. I zato. usrdno vas molim.. Upravo sva zadaća Jadranke Kosor je bila da uvijek bude u stanju emocionalne napetosti i spremno cmolji za domovinu. udovica.. Pogledajte je i shvatite već jednom .. stoput sam se dosad osvjedočio. kumice na placu i vrapci na granama. Nebrojeni sati televizijskog vremena i čitavi hektari novinskih komentara. govore Amerikancima na tečajevima autosugestije. da bi se gotovo sažalio nad njom. A možete se okladiti da nije mislila na Doris Dragović. .. pišem ove bezvezarije. ako ćemo pravo. mene iskreno zanima što misle Susan Sonntag. nekoga tko će za potrebe stranke cmizdriti nad sudbinom invalida. mudra sova i lukava lija. primijetit ćete da rečenicu vrlo često počinje sa: "Pa kako je naš gospodin predsjednik doktor Ivo Sanader već kazao. Postavljate pločice po kupaonicama i fućka vam se za diplomatsku karijeru.. Nikakvog integriteta. umjesto da operirate srčane bolesnike." Niste mali. To što Budiša misli. Ja bih ih doveo na dva tjedna u Hrvatsku da bih im pokazao koliko ta stvar može biti istinita. Čistite zahode. a mogli ste biti na znanstvenom simpoziju u Švicarskoj. Predsjednička ambicija gospode Kosor ulijeva nadu svim malim ljudima ove zemlje. Pa i ja sam. Noam Chomsky ili Umberto Ecco. I nikada ništa više od tog plakanja nismo vidjeli od nje. Što bi čovjek uopće kazao na to? Ako mene pitate. Pa. ako je upitaju za nešto. stvarno. moralnog ili intelektualnog. to je dobra vijest. sav životinjski svijet kida se od neizvjesnosti što se mota izme u ušiju Dražena Budiše. nemojte reći: "Ja sam mali čovjek.

ma koliko vam to paradoksalno zvučalo. dok je takvih medu našim poslanicima i ministrima. te su se sasvim očekivano ispilili u intelektualno posve neizazovne pojave. kako je red. kurve: puno mi je zanimljivije to da su oni kurve. takav je to frajer. ako samo naslutite da će vam se sin jednom iščahuriti u takvo nešto. gdje je i dočekao prve demokratske izbore. da su sive. Nijedan od ovih umjetnika nije odgovoran za glupost State Departmenta. rocker i playboy. na e se gdješto kakva pronicljiva.. sasvim lišene erosa. što ja znam. a staviti embargo na Boba Dylana. Šalji dalje!" Nijednu od ovih poruka nisam proslijedio. što bi narod kazao.. zamolim da mi ispriča ono najosnovnije iz svojega životopisa.. . upravo nezamjetno malo. Ili Mato Arlović? Njega bih mogao zamisliti da čini nešto tako pustolovno kao što je.. Na početku razgovora ja ga.. Flatlanderse. što bi Jozo Radoš radio da nije ministar obrane? Meni on nekako najviše daje na one manijake što grade Eiffelov toranj od žigica. Medu običnim ljudima. Toma Waitsa ili Lucindu Williams. učinilo socijaldemokratskog Kurta Cobaina. to da su oni. naime.46 Ali nisu. na primjer. najseksepilnije medu njima? Ma. o kojemu se pronio glas da je poduzetan i nekonvencionalan. tražim izuzeće od tih slučajeva. Čitavo vrijeme mi novinari nasilno se trudimo humanizirati ta uboga bića. Join us and send this message to 10 friends globally". koji su umjesto Sylvije Plath i Henryja Millera gutali političku memoaristiku. slobodno ga dajte na posvajanje nekim bogatim Talijanima što ne mogu imati djece. dajte. naime. Biste li za svoje dijete poželjeli takav život? Ej. Ako naše vlade odluče ubijati muslimane. Što mislite. Suhe smokve za najdražeg gosta Ovu sam SMS poruku. njihova u Bagdadu. činovničke egzistencije skučenih nazora i oskudne imaginacije. Za ovaj put ostavit ću po strani njihovu široko razglašenu pokvarenost. Pokušajte. skupljanje salveta. Što nekada uistinu zna biti potpuna smijurija. Na nekoliko trenutaka to mi je sasvim oduzelo dar govora. pa se onda zaposlio u Gradskom komitetu SKJ. samo što ne otvara pivu zubima. perspektivnim esdepeovcem. skoro pa buntovan. što da vam pričam. S prvom imam silan problem da su jedini američki proizvodi u kojima svakodnevno uživam glazbene prirode. Dok je njegova generacija u distorzijama Hendrixova Fender-Stratocastera otkrivala Duh Božji što lebdi nad vodama. zamisliti mladost Ivice Račana. s druge strane. što za kruh privre uju izgovarajući blijede fraze odavno lišene značenja. molim lijepo. A ova mi je došla triput: "Peace in action! Večeras od 22 do 24 upaliti sva vanjska svjetla. zato jer je fuckin1 moron od njihovog predsjednika počeo rat na Srednjem istoku. Satelit ce snimati ovu inicijativu za mir. to. a on se pohvali kako je diplomirao politologiju. u srijedu dobio četiri puta: "Bovcott ali US products the day they attack Iraq without UN approval. Tim nesretnicima što su u životu kupovali krive knjige i ploče.. a naša u Čapljini. Što to nije stravično?! Dopalo me tako prije nekoliko godina napraviti intervju s jednim mladim. Ivica Račan je pio tursku kavu s Dušanom Dragosavcem. iza kojih stoji žaljenja vrijedna štreberska biografija omladinskih rukovodilaca. koji ne znaju ni tko su Kaurismaki ni Coppola. baš kao što se ni ja ne osjećam krivim zato što je jedan drugi fuckin' moron prije deset godina počeo rat u Bosni. kako za sebe tako i za Dylana. uostalom. mi se uzaludno mučimo podariti nekakve ljudske atribute. čini mi se vrlo besmislenim. kako je bila silna medijska manipulacija s kojom se od nekoga tko je završio najbezvezniji fakultet u Sunčevu sustavu i uhljebio na najimbecilnijem mjestu u čitavome kozmosu. od nekih inače razumnih osoba. Johnnyja Casha. duhovita i moralno ispravna individua. Izabrati.

S druge strane. kada bi omladinac sa štafetom ozareno hitao stubama do svečane lože. Ako analiziramo Sanaderov i Račanov postupak na moti-vacijskoj razini. Ivica Račan odjednom vam se svidi više nego što ste ispočetka željeli... maja gledali na Stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu. imamo bijedno. makar je sasvim bjelodano da je to učinio više zato jer se boji svojih glasača nego stoga što tako doista misli. Normalnom je čovjeku to načelna stvar. Sanaderova će vam se gesta učiniti još odboj-nijom. Ako me baš trebate. Mislim.. Humanisti koji bi sada odbacili baš sve američko u tom smislu nisu ništa obazriviji od Bushove bombe od devet tona. Imat ćete ispred sebe tek vrlo općenitu satelitsku snimku koja nije ništa bolja i istinitija od satelitskih snimaka koje gleda George Bush. do ite malo bliže. bila mi je odbojna jer me takve manifestacije vrlo podsjećaju na konceptualnu umjetnost koju smo četrdesetak godina svakog 25.. a ako ste usput još u posljednjem Globusu pročitali neuvijene prijetnje američkog ambasadora hrvatskim vlastima i njegovu nježnu zahvalu na podršci od demokršćanske opozicije. do Zagreba sve da osvoje.47 Druga SMS poruka. ljudi. barem malenog poštovanja. postupili ste upravo onako kako je vaš neprijatelj želio da postupite. Velike slike. Tako bi valjda sada mojih stotinu vata na terasi trebalo biti sićušnim djelićem nekakve satelitske snimke koja bi na neobjašnjiv način pomogla famoznom "miru u Svijetu". tako imamo zrele šanse da bojkotom američkih proizvoda odbacimo puno toga što je doista. Ma. Tko se od njih bolje okladio. Da njegovi postupci nisu potaknuti kukavnim oportunizmom. baš kao što mi je preopćenit i zahtjev da se bojkotira baš sve s oznakom "Made in USA". koji je još do prije nekoliko godina bio protagonist jedne operetne diktature u kojoj su obavještajne službe namještale nogometna prvenstva?! Pred tim besramnim ulizivanjem gotovo poželite da Amerikanci izgube rat i iračke trupe grunu preko svih granica. Naš je premijer. dok ljudska slagalica dolje na travnjaku dresirano trči iz golemog srpa i čekića u monumentalno "Druže Tito. vrijedno iz ove velike zemlje. medu njima nema razlike. U ekstremnim situacijama ljudi su skloni ekstremnim zaključcima. Vi možete imati odlučno i jednoznačno negativno mišljenje o iračkom i američkom predsjedniku.. Ako padnete u iskušenje da tako nešto napravite. u svakom ljudskom smislu. jer tu stvar ne doživljavam kao okladu. tek što se predsjednik Hrvatske demokratske zajednice odlučio za stanoviti otvor Georgea Busha. gdje bi nekoliko milijuna nas potrpali u jedan kadar. oba su moralno potpuno ništavna. što hoće taj Ivo Sanader? Otkud mu obraz da se po američkom tisku sada producira pričama o "slobodnom svijetu" i bude kao zabrinut zbog nekakve diktature u srednjoj Aziji... čovjek bi čak mogao razumjeti skanjivanje Ivice Račana u ovom pitanju. s dvadeset kilometara visine. mi ti se kunemo". on. i to je vrijedno nekakvog. meni je potpuno nezanimljivo. slabašno tipujući na onaj s ljudskijim posljedicama. Kao što je vjerojatnije da će mlazna grdosija usmjerena na iračkog diktatora ubiti ili osakatiti nekoliko desetina njegovih savršeno nedužnih podanika. naposljetku odbio blagosloviti američki napad. Obojica su to napravila da se uvuku nekome. ona s pozivom na paljenje vanjskih svjetala u kasnu večernju uru. Sjećate se tih prizora. neoprostivo zanemaruju detalje. ali je svaki odlučan i jednoznačan stav o milijunima Iračana i Amerikanaca neizbježno pogrešan. stvarno. čine mi se ponešto preopćenitima. Kada tako postavite stvari. nemojmo se zezati!. a netko od načela može samo bespomoćno i s ga enjem gledati oportunizam političara. Hrvatska vlast našla je ipak nesimpatičnim to da netko babama i djeci tranšira batake i razbacuje ih po iračkoj pustinji. dok su čelniku socijaldemokrata bile privlačnije stražnjice nekih budžovana Europske unije. pa da Sadam Husein . idite u guzicu! Ne želim da me snimate satelitima iz stratosfere.. ulizivačko pismo predsjednika naše najveće opozicijske stranke u Wall Street Journalu.

"Definitivno. Što mislite o slanju hrvatskih vojnika u Irak? Meni se. šipak. evo me ponovno na starome poslu. Proizvodnja će biti vrlo nezahtjevna. penziju. stan i povlasticu na uvoz auta. Poslao bih. unese mu se u facu i strašnim ga glasom upita: "Je li.48 bane u urede na Trgu žrtava fašizma. Pod jedan. Momčina je upravo stasao za armiju i u cijelosti. takvo je što. u plavoj ili narančastoj boji. svatko bi od njih medu užom rodbinom našao ponekog kandidata za Irak. ta zamisao neobično svi a. podržava mamine stavove. Vod od ministarskih sinova i nećaka me unarodnoj bi zajednici bio jasan pokazatelj kako se Republika Hrvatska čvrsto zalaže za mir na Srednjem istoku. mente i kamilice i istresati ih u kutije s natpisom Hvperslim. a svi koji kupe više od tri kutije. Za očekivati je da bi ministrica branitelja. . zgrabi prestravljenog Sanadera za prsa. naravno. "jednostavno je. kaže. pretpostavljam. da se Vlada malo potrudi. želimo li se uvući u Bushovo dupe. govorim." "I to je čaj za mršavljenje?" "Da!". "Ne".. u malo vremena mogao bih paletu proizvoda proširiti i na Hvperslim s okusom marelice. Ponekad mi se učini da ću umrijeti u ovim novinama. na dar dobivaju ukusno dizajnirano plastično cjedilo za čaj. nema problema. Vojna pošta Bagdad Čaj za mršavljenje. S naglaskom na samo čaj. a bude li na tržištu interesa za to. Pa ako ga i vrate u limenom sanduku. "Kako ne razumiješ". Iračani nikad neće doći do Zagreba. Kupovat ću u dućanu čajeve od šipka. socijalne skrbi i generacijske solidarnosti dala sve od sebe da njegovi najmiliji dobiju lijep pogreb o državnom trošku. menta i kamilica. nekako mi se vjerojatnijim čini da bi Sanader gospodina Huseina dočekao s travaricom i suhim smokvama i darovao mu kravatu Croatu.Hyperslim. Saborska rasprava o slanju trupa pritom bi bila sasvim suvišna. čak i da do u.. Imam i ime . Kutija od sto grama stajat će četristo kuna. kokice. sedam dana piješ čaj. U prvo vrijeme proizvodit će se u tri okusa. najbolji čaj za mršavljenje koji ćete naći na tržištu. Pazite ovo. a pod dva. a osim toga. "Ne razumijem". viknem ja oduševljeno. to je biznis! Nevjerojatno je zapravo kako se jedan ušljivi hrvatski pisac poput mene sjetio nečega tako genijalnog. ne. držite li se disciplinirano uputa. apsolutno neostvarivo. upitam ja razočarano. Prijatelj me zaprepašteno gleda. kaže mi prijatelj. "baš volio završiti u zatvoru?" "Ne svi a ti se ideja?". Sve bi ostalo u obitelji. teško da bi u čitavoj zemlji našli nekog prikladnijeg da mu nabijemo šljem i pancirku i otpravimo ga put Bagdada. u sedam dana. garantiram gubitak od najmanje sedam kilograma tjelesne težine. za početak. Potrebno je samo piti čaj. I uopće. jesi li ti onaj što je o meni pisao one gluposti u Wall Street Journalu?!" No. To je jedino što smiješ staviti usta. ja upravo ne mogu zamisliti ljepšu gestu." I tako. po izboru. sina Jadranke Kosor. reče on. "A ti bi". recimo.

barem malo opametio. a to "ustaše" nisu izgovarali s mržnjom i porugom. "Poginuo mi je mali od susjeda. ali zapravo. kažem. I tako je uglavnom bilo sa sinovima guzonja. I nastavili se perom boriti za Hrvatsku. Momci u naponu snage.. ali klinac . bez zajebancije. jer im je.49 Uistinu. zgodnije kada protuavionski mitraljez raskomada nekoga iz Vinkovaca nego nekoga iz Athensa u Ohiu. u najljepšim godinama da polože svoj mladi život na oltar domovine. Ako treba poslati nekakav vod. recimo. slaviti naše momke u rovovima i nesmiljeno grmiti protiv pacifista i jugonostalgičara. Zašto bi on bio bolji od nekoga drugog? Njegov otac. osim toga. Seks ili Glavaš? Šeksov sin. " e si ti ratov'o?". Prošli rat u tome nas je. a naše budale dignu glavu da bi mi Hrvati svakako išli. Uz hladnu prasetinu. da ne kažem četnika i ustaša. Ministar vanjskih poslova istog časa rezervira pedeset punih pansiona u Bagdadu. rekao bi. ako bi im i došao mobilizacijski poziv. Pa da vidimo kolika bi onda bila njihova spremnost da sudjeluju u toj ludosti. ali stvarno. nekih pola godine nakon potpisivanja daytonskog mira. Ej.". Amerikanci traže vojsku za Irak. potjerali iz Drvara i Grahova. Ali. pomalo. tako er je u dobi da bi mogao sasvim dobro marširati po pustinji.. Dapače. suprotno očekivanom. medu frajerima koji su tih godina nadahnuto pisali kako je divno poginuti za Lijepu našu." To je bilo najbolje čega se sjetio. vjerujem. bio vrlo srdačan. 'ko ga jebe. tu se o netom završenom ratu pripovijedalo s vedrom sjetom i uz duboko uvažavanje neprijatelja. Mislim da je to bio trinaesti ili četrnaesti četnički vojvoda kojega sam upoznao taj dan. idemo ga. sastaviti od najuže rodbine pedeset prvih ljudi u HDZ-u. njihova su s državnom stipendijom negdje u Vermontu studirala me unarodne odnose.. ili bi se izvukli radnom obvezom. .. ali kakva je naša korist? Zašto bi itko od nas negdje nakraj svijeta poginuo za sretnije sutra djece Miomira Žužula? Strašna je ta drskost s kojom se država igra s tu im životima. I uopće. oko boce Johnnvja Walkera. dakako. kao vlastito dijete i bio prepun poštovanja za njegovu smrt. Hebrang. njegovo pravo dijete u to je vrijeme ipak studiralo. Kao reporter zatekao sam se u miješanom društvu srpskih i hrvatskih ekstremista. Neka ishitrena mladost gnojila je ledine oko Kupresa dok je Dejan Košutić otvarao štedionice.svi su ostali živi. u jednoj gostionici na Palama u Republici Srpskoj. zašto se taj netko ne bi prezivao Sanader. Takva je po prilici logika i s ovim u Iraku.. Dok ste se vi nespokojno ljubili sa svojom djecom pred vojarnama. obratio se u neko doba meni jedan što se predstavljao kao četnički vojvoda. "A tko je tebi poginuo?" "Pa poginuo mi je. a buraz mu vozio automobilske utrke. Poslat ćemo susjedovog malog.. ne znam je li vam upalo u oči ..imaju pametnijega posla.. od te će stvari valjda imati neke koristi. Bio je izgleda jako vezan za susjedovog malog. pa su tako Hrvati hvalili srčanost Srba kojima se dogodio peh da ih je sramotno izdao Slobodan Milošević. a ugo aj je. e si ti ratov'o? U životu nisam vidio puno tako bizarnih zgoda kao što je bila ta u proljeće 1996. nego vrlo ozbiljno i dostojanstveno. Bit će nenadoknadiv gubitak ako ga vrate s nogama naprijed. a Srbi su se neskriveno divili vojničkom geniju Franje Tu mana i tomu kako su ih ustaše. reče on i zastane da razmisli.. Volio ga je. treba li netko od nas poginuti od autobombe u Basri. opomenuo me tako jedan što se "perom borio za Hrvatsku". "Drukčije bi ti govorio da ti je netko poginuo". ako pogledate. "Ma daj". odjednom bi ih uhvatio lumbago ili nezaliječena tuberkuloza.

. a meni je. Okupljeni su tada sasvim izgubili zanimanje za moju personu glupog civilista. mezeći hladnu pečenku. zaneseni svojim mačističkim fantazijama koje su se sve ostvarile u ratu. onda je to sramotno. nastavili se vedro spominjati me usobnih klanja." "Pa što. da ne bude zabune. upitao me vojvoda sažaljivo.50 "Nisam bio u ratu". ne trebamo misliti ni o rezervistima koji su od svojega ratnog iskustva načinili memoarsku prozu.. Osim što je odličan pisac. jer jedni protiv drugih oni ustvari nisu imali ništa. Svaki drugi razlog sukoba tih ustaša i četnika.. "Ne. Već zbog toga taj mi je Arsenijević drag i blizak. začudio se on. ustaše i četnici. a riječ je. Kao Hrvat ga volim zato jer nije ubio. ranio. i prema kojemu nitko normalan ne može biti sentimentalan. o probranom društvancu hrvatskih nacionalista. stanoviti Nebojša Jovanović. objavljuju knjige uspomena jednoga što je u posljednjem ratu bio četnik i ne kaje se zbog toga. "A eto. Na predstavljanju knjige ratnih uspomena jednoga srpskog rezervista netko je iz publike autora pitao zna li za knjige Vladimira Arsenijevića. onda je u najmanju ruku poremećen. je kazao da je čuo za Arsenijevića. taj mi je Arsenijević i kao Hrvatu vrlo draga pojava. a autor. kazao sam ja. "Nisi bio u ratu?!". ili što se već poslužilo na švedskom stolu poslije predstavljanja knjige. U najkraćemu. To što su četiri godine ratovali. Ništa bolje.besmislenih muških fantazija o ratničkoj hrabrosti i časti. zadovoljno kimnuli svojim učenim tikvama. a preziru onoga što je odbio pucati po njima i njihovom narodu! Klopajući hladnu prasetinu. nije palio hrvatske kuće niti ukrao nijedan hrvatski videorekorder ili usisivač. u golemom je broju slučajeva značilo da je bio stoka. koji uz to sebe smatraju vrhunskim domoljubima. kao što su borba za teritorij ili vjerska i nacionalna nesnošljivost. nego sam samo u novinama čitao o tome. to da je netko u prošlom ratu bio srpski rezervist. mogli pričati kako su se jedni drugima najebali majke. sve bistrijim činilo da se čitav rat dogodio zapravo samo zbog ovoga . ali da ga ne cijeni osobito. još uvijek ne shvaća da je trebalo biti dezerter. ganuto su se prisjećali onih slavnih dana kada su se me usobno klali i sakatili. Na to su svi u prostoriji. Jer. S druge strane stoje glupi civilisti kao što smo Vladimir Arsenijević i ja. i '95. protisnuo sam ja. sada vi meni recite da to nije perverzno. Ako taj Nebojša Jovanović. Ako baš hoćete. on je jedan fini i dobro odgojeni dečko koji ni slučajno ne bi mogao nekome nešto loše učiniti. oprostit ćete. koji mislimo da je rat bio jedno krvavo sranje u kojemu nije bilo ništa časno ni ljudsko ni muški. Tako er. jadan ne bio?!". Ako Josip Pavičić ne shvaća da je ta stvar poremećena. bilo je samo zato da bi poslije svega.". Nisam joj svjedočio. ni o onima koji se pojavljuju kao izdavači toga smeća. svakako puno bolji od one budale-tine Jovanovića što ga je objavio Josip Pavičić. poslije svega jezivog što se dogodilo izme u '91. palili kuće i ambare i jedni drugima mažnjavali bijelu tehniku. kako se razina alkohola u sme oj boci snižavala. ovdje je posve izblijedio. osakatio ili silovao nijednu Hrvaticu ili Hrvata. E. Vlada Arsenijević nije bio stoka.. Gotovo istovjetna epizoda dogodila se prije nekih desetak dana u Zagrebu. nego upravo suprotno. jer je Arsenijević pobjegao od poziva za mobilizaciju. Neki Hrvati. silovali redom i muško i žensko.

bez jakne i remena u srijedu milostivo pušten u večernji avion za Split. dosta sam siguran da na njoj nema baš nikakvog metala. Bush to zatraži od nas. me utim. mislio sam. Policija ih ipak zbog nečega želi provjeriti rendgenom i ja se poslušno izuvam. Blažena Djevica. Me unarodni monetarni fond ne bi nam potpisao novi aranžman da se ja nisam izuo i izvukao remen. morao sam izvući i remen iz hlača i skinuti jaknu. a koji još uvijek ne misli da je to bilo nečasno. Razumjet ćete. Da ne spominjem kako je Josip Pavičić učinio nešto što ga kompromitira i kao Hrvata. bio sam premoren i gladan i baš kao mala djeca kad su pospana i gladna pa divlje udaraju oko sebe. a onda i pljunuo na grobove svih koji su poginuli u posljednjem ratu. preko Sarajeva i Srebrenice. nije nijednom upala u loše društvo. od Vukovara i Škabrnje. Skidajmo se za NATO Aerodromski je detektor za metal zapijukao i pozornik je zamolio da se izujem. uvijek toplo obuku. neobuven. Policajac u zagrebačkoj zračnoj luci nije se. čeliku i finoj elektronici istovarili na svadbeno slavlje u iračkoj pustinji. tihe i smjerne cipele s potplatima od sirove gume. Bistro je uočio da mi je jakna sumnjivo široka. Do jednoga bismo spremno otvorili usta i pustili da nam aerodromska kontrola posvijetli u ždrijelo. vlasnik i urednik Naklade Pavičić uvrijedio je najprije Hrvate. Pa i više od ovoga bismo napravili. jamčim vam da je to bestidna laž. poznato je iz FBI-evih priručnika. Ni glasa ne bismo pustili dok bi nam policijski službenik. do Kosovske Mitrovice i Prištine. Napokon. mogla je imati taj čestiti remen oko struka. Moj remen je tako er ispravan. Europa to traži od nas. ljudskih prava i drugih slavnih dostignuća Zapada. koji je pronicljivo primijetio da je moja jakna široka. Nema dosje. Malo prije. Da voda slobodnog svijeta George W. uime gra anske demokracije. upozorio sam službenika. Objavljujući ratne uspomene čovjeka koji je pucao po njegovu narodu. Pa i moja jakna je imala uzoran život. Cipele iz dobre obitelji. moramo malo pokazati guzicu. Pokorno prihvaćam da je sve to neizbježno. tako je mene prožela želja da zgrabim za vrat terorističkog analitičara sa srednjom školom Ministarstva unutarnjih poslova. A i vani je malo pretopio za nju. . Moje svijetle poluvisoke mekane cipele od antilopa. djeluju prijateljski. što su prije nekoliko dana kojih pola milijuna dolara u eksplozivu. Tek u jednoj malecnoj sekundi u srijedu navečer ispunio me je bijes. osim toga. U sićušnom trenutku taj mi bezobrazluk nije upravo bio ništa bolji od osione. pristojne. Ako ste ikada čuli da je itko rekao išta ružno o mom remenu. dao smesti. Teroristi se. a Bog zna da mi noge nakon cjelodnevnog tabananja prašnjavim zagrebačkim pločnicima ne vonjaju ugodno. da je nosila hlače. zločinačke gluposti američkih pilota. obazrivo se klonila nevolja. a i pretopla za ovo doba godine. To su dobre.51 Ta knjiga. Nikome ništa nažao nikad nisu napravile. Povelju Pravednika me u narodima mogla bi dobiti ta žuta kožna jakna. Želimo li u NATO. I tako sam ja. otraga gurnuo nauljeni kažiprst u sterilnoj gumenoj rukavici. taj pisac i taj izdavač učinili su nešto strašno uvredljivo prema svim žrtvama rata. rekao je taj briljantni kriminalistički um. mislio sam bojažljivo pridržavajući hlače. nijednom se putniku ne bi bilo teško skinuti do gola. sve dosad hodale su ovim svijetom uzdignute glave i čista obraza.

da ste mene pitali. naravno. Prije neki dan sam pročitao da u Plaškom od posljednjeg rata žive doseljenici iz BiH i štošta mi je postalo jasnije. na aerodromskoj kontroli. neonske lampe. Sadame!". kamo ideš i zašto. na tlu kiselom od mržnje i klanja. nisu jednake. može biti da je bilo neko drugo ličko mjestašce uz prugu. držeći hlače u rukama.njima nitko od nas nije nevin u znojnim čarapama. pridržavajući hlače. Tate galerija. tu e neožbukane kuće. Ne znam. Pamtim noć. pa te mrcvare još malo više nego što su mene. Kongresna knjižnica u Washingtonu. tuda iznošena odjeća. Riža i konzerve iz Caritasa. one što su oni sadili. kada se. Ermitaž. Na ploči iznad ulaza možda je pisalo Plaški. na primjer. sve blago vatikanskih arhiva. što li već. prometnika. u najkraćem. na posteru iz Hrvatskog vojnika. Rakija od tu ih šljiva Nikada nisam bio u Plaškom. sve što sam želio je topla večera i tuš. pokušavajući sebi predstaviti kakvo je to mjesto i ljudi što žive u njemu. ali zapravo je svejedno. razgažene blatnjave cipele i žute dječje čizmice jedne do drugih pored ulaznih vrata. niti su im vapnom obijelili debla. Sretniji tek zarade koju stotinu za metar bukovine. strojnicu. Možda sam se samo koji put u Marjan expressu probudio usred noći i shvatio da stojimo pa razmaknuo nečiste zavjese i kroz prozor ugledao bijelu prizemnu staničnu kućicu na rubu šume i prometnika u uniformi. ja više nisam bio isti čovjek. Vidim strah kako se rada iz straha. kakav očaj mora biti kad živiš u takvoj mračnoj selendri. kada sam ja shvatio da taj nesretnik misli da bih ja ispod jakne mogao imati nož. crveneći zbog vonja nogu stojim nasred aerodroma. osjetio kao šljam. Njihov očaj poznajem. za Osamu bin Ladena sam mislio da je cvijeće hrvatskog naroda. pariški Louvre. što je ubijao muslimansku djecu trotonskim bombama na koje je u divnom proplamsaju duhovitosti napisao "Pojedi ovo. u tom času. Sve to našao sam u sebi. Vraćao sam se kući uspavati svoju tromjesečnu kćer. Njihove šljive. No. šumu. čitav zapadni svijet. Sasvim lako mogu zamisliti da je neki musliman sa Srednjeg istoka baš tako postao terorist. Posljedice njihovih postupaka. ispod senzora za metal. na slavoluku policijskoj državi. Franjo Tu man u bijeloj uniformi. da bi te na kraju uljudno zamolili da se skineš i isprepipali. malo ljubičastoj od neonskog svjetla na peronu. Kada mi je policajac rekao da je moja jakna nekako preširoka. smučio mi se i George Bush i njegov zahvalni saveznik Ivo Sanader. Svi muslimani su mi bili tada braća. prodaju pokoje mršavo janje nekom ugostitelju uz cestu ili u bakrenim rakijskim kazani-ma ispeku malo gnjecavih šljiva što su ih skupili ispod zapuštenih stabala. Nisam više vidio baš nikakvog smisla u toj degeneričnoj civilizaciji. odvedu u neku sobu sa strane pa neko vrijeme ljubazno ispituju tko si i odakle si. nasilje iz nasilja. koje oni sami nisu ni sadili ni kalemili. a na zidu iznad otučenog štednjaka na drva. bombu. Na tom mjestu ja sam shvatio kako čovjek postane terorist. neki Hasan. Iskorijenjene iz zavičaja. s hlačama koje su mi malo spuznule niz bokove. izigrane i napuštene bosanske izbjeglice tu žive u zastrašujućoj bijedi. Samo minutu ranije ja sam bio miroljubivi civil. mržnju iz mržnje. bez ikakve šanse da prežive na opustošenoj i prokletoj zemlji. kalemili i . potom i sam leći pokraj žene i sina. Mogao bih naslutiti bijes tog čovjeka. ali u osnovi je riječ o istome .52 Gledao sam s mješavinom ga enja i sažaljenja tog nesretnog zagrebačkog policajca. u času kada ga je na nekom zapadnom aerodromu uvrijedila policija. kada su me ponizili da izgladnio i prljav. Ta aerodromska kontrola bila mi je sramotni poraz Zapada koji smo poznavali. I mogao sam po prilici zamisliti kako je to kada si. mogao je do temelja izgorjeti. leptiriće oko njih i sebe kako bunovan stojim na prozoru vlaka. baš kao što bih gledao nekog Jimmvja iz Lake Charlesa u Louisiani.

najnježnije rečenice. Plaški!. tim budalama što su se ovih dana raspizdile zbog njegovog poprsja. koji je u vukojebini ostavljen da iščezne u alkoholizmu i sporadičnim kivnim deliktima. domisliti u kakvom bi odnosu mogli biti zgoda kada je Nazor 1942. inače županijskog vijećnika HSP-a. . "Baš sam maloprije javio policiji da se netko smuca oko spomenika s grbom. Ne znam čemu to vodi. da ga izliju u bronci. ako je već imalo sreću da sačuva glave na ramenima. bosanskim katolicima zacijelo ne bi bilo mrsko u njihovom perivoju. praznih ruku na goloj ledini. za koji se racionirane količine sućuti mogu naći još samo u Caritasu i nekolicini opskurnijih nevladinih udruga. eto. Uzmite njegove "Slavenske legende". kada je taj blesavi narod ogorčeno ustao protiv ponovnog postavljanja brončanog poprsja Vladimira Nazora u mjesnom parku.. po prilici. bio je nacionalist i izme u svih lu aka.. puške i Marlboro. ali prelazi sve granice". Lako može biti da ih tamo u nekom Brčkom ili Goraždu bere upravo neki srpski izbjeglica iz Like. navuče zavjese. ostale su u Bosni i tko zna što je sada s njima. bezazlenu figuru s kozjom bradicom koja je za njihovu nesreću odgovorna. Baš o njima. nego će svaku večer čitava obitelj. naši junaci u Plaškom to nikada neće shvatiti ili. do bake s tetoviranim zapešćem.". pročitajte "Velog Jožu" i "Medvjeda Brundu". pokraj utišanog televizora izmoliti krunicu za besmrtnu dušu Franje Tu mana u bijeloj uniformi. A Nazor je k tomu. možda kao nitko drugi u čitavoj povijesti naše književnosti. Spomenik piscu. Njemu bi na tom bi mjestu vjerojatno sasvim lijepo stajalo naočito poprsje Darija Kordića. danas je blesavo kada vidite te ponesene alegorije o plemenu gorostasa. neće priznati da su krvavo namagarčeni. prometnik na peronu prodorno zazviždi. izjavio je za Jutarnji taj haespeovac utučeno. blesavo je kada pogledaš kako je Nazor dirljivo volio taj narod. pa ni inteligentno lice Vinka Martinovića. a putnik na prozoru podigne prozor. dok su njihove voljene vode mlatile pare švercajući naftu. ali stari Nazor. jer navodno ponovno žele staviti Nazora. o dobroćudnim i radišnim. osim ako se baš ne dogodi nekakva ludorija kao prije nekoliko dana.. u svojemu se bespomoćnom bijesu okomio na pjesnika hrvatske moderne.53 bijelili. da bi u drugoj polovici Hrvati na njegov mramorni postament stavili crveno-bijeli grb. strovali se na sic u kupeu i s kloparanjem kotača kompozicije ponovno usne. No. Vladimir Nazor. ako čak i shvate. napisao je svoje najljepše. on svakako ide medu suvislije pojave. To jadno topovsko meso. unatoč tomu što je pod stare dane na sitnom planinskom kljusetu kasao iza Titova lipicanca. Bosanski Hrvati tako žive u tom Plaškom sasvim zaboravljeni od političara zbog kojih su jednom strastveno ginuli pred bošnjačkim rovovima. Oni su neugodna uspomena na jedan sramotni rat i nitko više ne želi znati za njih. Sve što je doista ta sirotinja dobila iz rata koji ih je poubijao i raselio je da sada svaki na svojoj strani peče rakiju od tu ih šljiva. alkoholičara. koliko i Sunčeve pjege. stasitim muškarcima i čednim plavookim Hrvaticama. od najmla eg djeteta ro enog u izbjeglištvu. Pokušajte se. "prelazi sve granice". preko Kupe umaknuo medu partizane i to da je čitavih pedeset godina kasnije u Varešu neki Ibrahim prepilio komšiju Franju. "Hrvatske kraljeve". Taj upropašteni svijet. da bi koje desetljeće potomci njegovih divova u nekakvoj ličkoj zabiti maljevima mlatili po njegovoj brončanoj bisti. kojega su u prvoj polovici devedesetih maknuli Srbi. bolećivo volio taj narod. uostalom. "Plaški.. viče kondukter na hodniku. avanturista i ponekad ubojica što su se smjestili na toj odebljoj grani hrvatske literature. ostalo je bez svega drugoga. i shvatit ćete kakav je užasni košmar u glavama te izdane i ponižene sirotinje u Plaškom. iskreno je uzrujao političkog lidera male zajednice Bosanaca. i to mi se čini najgrotesknijim u cijeloj ovoj pripovijesti.

Šuljajući se iza naših pobjedničkih trupa. u prvim danima kolovoza '95. To se ne srni. "je još minirano. stupajući pred postrojeni vod. javio se Ivkošić. uzbu eni što sudjelujemo u tome. O tome svjedoči i videozapis koji je u našu redakciju stigao prije nekoliko dana. gospodo". Sram te bilo. u smjeru Splita. I sve vas ovde.. a ti skinio satelitsku antenu. na vidjelo izlaze mnoge nepoznate pojedinosti toga historijskog pothvata. Joviću. moraju bit predani pukovniku Željku Maglovu. Ona ne reagira na tvoju težinu. Sad. Ja te pošaljen da se popneš na kuću i skineš zastavu. nego su vojnici do zadnjega časno i poštujući sva ratna pravila i bolje običaje obavili povjerenu im zadaću. "Ili ti. Joviću". Ali. Joviću. "Kurac si moj napravio.54 Sram te bilo. eto šta si napravio. raširenim rukama pokazujući oko sebe. kojima je očito ponešto popustila vojnička disciplina. ako ti sam od sebe. Ž. Sve ovo ovde". U redu je uzet tako neku sitnicu. Bog te pita koliko protutenkovskih mina je u zemlji. Svaki od nas. gospodine natporučniče. bome je lipo dava odnio i frižider i tebe. silovito su nadirali konvoji bijele tehnike. Dok su naši junaci od Knina nezadrživo napredovali prema Bihaću i Banjoj Luci. gospodine natporučniče!". ako ugaziš u protutenkovsku minu dok nosiš frižider sa sobon. počeo je dakle G. obratio se ovdje natporučnik jednome od vojnika. Pljačka i palež ni slučajno nisu bili u planovima operacije Oluja. a onda se. oće imat neku uspomenu na ovo. nije nego sedandeset iljada priša. zaustavio pred nekim vojnikom. Ipak. viknuo je časnik da ga svi čuju. Ivankoviću. "ovo ovako više ne ide." . bit ratni trofej." Natporučnik je ovdje napravio nekoliko koraka pred strojem. Jučer te gledan kako iz jedne kuće iznosiš frižider. "tebe san posla da skineš srpsku zastavu s one jedne kuće. Ljudi moji". okrenuo se uzrujano G. nema problema. Svi auti. Ja ću reć da san van na vrime sve lipo objasnio. sve je više dokaza da je to učinjeno mimo znanja i protivno volji vojnog vrha. sve vas more sram bit šta radite. nego sve radi po svomu. praznih ruku ugaziš u protutenkovsku minu. a njihov escajg na drugu. Ž. Ž. namještaja i sanitarija. kojekakve su protuhe pljačkale i palile napuštene srpske kuće. fala bogu. Joviću! Skoro devet godina nakon Oluje. nervozno se ljuljajući na tabanima. Zadra i Šibenika. onog vremena kada su čak i oni s cipelama vrlo malenog broja smjeli ponosno reći da je oslobo ena svaka stopa hrvatske zemlje. ali isto vas molin da malo pripazimo šta radimo. "ako su mla i od deset godina. mater mu jebem.. brate. Četnici su otišli na jednu stranu. ali ne more. nastavio je časnik sada ponešto smirenije. I šta si ti napravio?" Jović nešto nerazumljivo odgovara dok ga časnik sluša s rukama na le ima. Znamo i spremni smo priznati da se na rubovima te izvanredno izvedene vojne akcije štošta toga ružnog dogodilo. a načinjen je negdje u okolici Drniša. Ivkošiću!" "Izvolite. Golf dizel. "ja znan da su ovo veliki trenuci. koji će ih podilit obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Transkript njegova govora prenosimo u cijelosti. sranje i ako meni sutra do e inspekcija. na drugu stranu. "Gospodo vojnici". "Ti si prije neki dan iz kasarne odnio one male televizije?" "Jesan. Ivankoviću. ja nišan ništa kriv. Ovde se pišu najslavnije stranice povijesti našeg naroda i svi smo. Naposljetku ga ljutito prekine. Ovo je. osandeset deveto godište. bijesno obraća svojim podčinjenima. Na snimci se jasno čuje i vidi kako se rezervni natporučnik G. nešto po čemu će pamtit da je bio ovde. sjetivši se nečega. a da ste vi jedna brezobrazna bagra koja ništa ne sluša. normalno.

opomenuo ih je časnik." . sve ću vas skupa naopako okrenit i skinit do muda-nata. Gazda je otprilike nakon pola sata obišao sanitarne prostorije. Tribalo bi in reć da puste snimku unazad. jebi ga". pojeo objed. nije srpski. sjeti se gostioničar. nije stavljao parmezana. za primjer primjera. dreknuo je tada natporučnik G. gostioničarka podiže obrve i sliježe ramenima. popio gemišt. Gostioničar bespomoćno širi ruke. Ž. ovdje se zaustavio i puhao vrteći glavom." Iz vojničkog stroja začulo se vedro kikotanje.. koji ćeš vratit di si ga i uzeo. zabrinut da se nije dogodilo zlo kao prije nekoliko godina s jednim padavičarem. jedan radiokazetofon sa dvi glave. no ugla enog tamnokosog stranca srednje visine. "I nigdje čovjeka?". A ko će nan reć šta to piše u Ženevskoj konvenciji?" Nitko se ne javlja da kaže što piše tamo. a sad ga nema. Gostioničar misli da je bio Belgijanac. Baš tako . ali sto posto znan da to nije ovo šta mi radimo. U to neki je vojnik u stroju plašljivo podigao ruku. A sad ono zbog čega san naredio postrojavanje. to nisu televizije. "malo nakon što je ovaj otišao u WC. žutoj majici i plitkim sme im cipelama bez čarapa na neki zagonetan način nije bilo tamo." Gdje je nestao čovjek Govorio je francuski. A sad voljno. premda se i sam malo nasmijao. "Ljudi.. Švicarcu. gostioničareva žena kaže Švicarac. Ne na en li ga na iston mistu u roku od po ure. jače grade. napominjemo. malo je kruha jeo. koja smo mi ovde pizda materina?!" G. nego moj. nema. gospodo vojnici. "ne znan ni ja šta piše u Ženevskoj konvenciji. jesmo li mi vojska ili krovopokrivači. Jučer. a uski prozor odavno zakucan čavlima bio je netaknut. "Dobro. ali se nije činio kao Francuz. "dobili smo zapovid da se ova akcija mora otpočetka do kraja pod konac provest po svin pravilima Ženevske konvencije.55 "E. otamo je izašao jedan Turčin. "Doduše". kako se život vraća u do jučer okupirane krajeve. Drugog izlaza.. "Šta ti sad oćeš?". a iza mene se četvorica popela na kuću pa skidaju krov s nje. pitamo vlasnike Zelenog dola. svečano. Ž. još se ne mogu načuditi tom Belgijancu. na ormaru livo od višalice. Taj radio. "Gospodine natporučniče". platio i nestao. do e televizija da nas snima i ja govorin novinaru sve kako je red. ja san ga od svoje kuće donio. bio je. upitao je časnik. otišao u zahod i netragom iščezao. što je došao u gluhi popodnevni sat jedne srijede potkraj kolovoza 2002. pa se neće vidit da skidamo krov. Složili se njih četvorica. nego će svi mislit da pokrivamo. U gostionici Zeleni dol kod P. nastavlja časnik." "Razumin!" "Gospodo vojnici!". skinili u potkošulje pa lipo dodaju ciglu po ciglu jedan drugomu. I sad. Naručio je tripice. ovo nije zajebancija".nestao. u lanenom odijelu. Ono u čemu se oboje slažu jest da je imao zelenkasti platneni šešir načičkan ribičkim mušicama. kao da ne može sebi doći. nego radarski sistem. kako god. šta će mislit hrvatska javnost kad to vidi. "Ovo su ozbiljne stvari. javio se vojnik "ovo kad nas je televizija snimila da dižemo ciglu. U mojoj kancelariji.

htjeli platiti. alžirskog emigranta. sada u obličju tursko-bugarskog vozača kamiona. kada je policijska ophodnja nakon desetak minuta stigla. a u jednom trenutku dosta ozbiljnom se činila indicija da je svirao bas gitaru u E-street Bandu. a general Ante Gotovina. već je brzinom od osamdeset pet kilometara na sat jurio prema slovenskoj granici. na europskoj turneji Brucea Springsteena. Stanoviti su se svjedoci kleli da su ga vidjeli gdje škilji kroz geodetski teodolit na nekoj ledini u pokraj Firenze. organi gonjenja našli bi tek uleknut. u bijegu. Plaho je kimnuo ugostiteljima. me utim. jednu kiselu vodu. ne da nisu našli tamnokosog konobara srednjih godina koji je posluživao hrvatske turiste. ne da se gostioničarka. Ante Gotovina se. Sve do prije nekoliko dana. hitro ga vezali i uhvatili potezati za lažnu bradu. zastrašujuće istrenirane. da bi zatim došla vijest kako naplaćuje ulaznice za tunel strave u jednom frankfurtskom lunaparku. djelomice ispunjenih užasnutim preklinjanjem. ustrajan je muškarac. Kako bilo. prema informaciji koju je OA dobila od obavještajne službe jedne europske zemlje. Kada su. da je Svami ijeva čupava brada autentična. još topao jastuk navodnog bjegunca. nego je ustanovljeno da u rečenoj kateferiji niti ne radi netko takav. No. "Ma. koji je malo prije ro enja djeteta pobjegao iz Danske. na pole ini računa našli su urednim štampanim slovima sitno napisano: "Poručite Pukaniću da ne priča bajke". Policija dugo nije imala nikakvih dojava o njemu. na svadbenom putovanju gospode i gospodina K. a incident je kasnije izgla en obećanjem da će RH uvesti jogu u osnovne i srednje škole. otkriveno je. Njih dvoje u nekoj su kafeteriji popili dva esspressa. činilo se. proljetost namjeravao susresti s predsjednikom Mesićem i premijerom Račanom. Napokon. Sve kasnije informacije o Gotovini mutne su. Hrvatski špijuni pod okriljem noći upali su u hotelsku sobu tobožnjeg Paramhansa Svamija Mahesvaranande. Gotovina kao da je u crnu zemlju propao. K-ovi su hitro alarmirali policiju. "A kad ti ja kažem da je bio Bugarin". ispravi ga njegova žena. jedan sok od naranče.. iz zahoda je izašao brkat i zapušten. na žalost. ustanovilo da zaista postoji i da se vratio u svoju domovinu. Ta zgoda od prije malo više od godinu dana posljednji je pouzdan trag koji hrvatske vlasti imaju o kretanju pakoštanskog junaka Domovinskog rata. Sve su ove dojave bile lažne. Naga alo se tako da je on danas zubni protetičar s uspješnom privatnom praksom na periferiji Lisabona. Za Hakima se. ona je uzela i pecivo sa sirom. čak ni lažnih. a gdješto i proturječne. sjeo u interkontinentalnu hladnjaču njemačkih registarskih oznaka i nestao niz autoput. vjerojatno krivotvorenoj crvenoj Reebok majici. s ogrlicom oko vrata. umrljanim sivim štofanim hlačama i prašnjavim. u stalnim promjenama adresa i identiteta i grozničavu nespokoju da su mu Lučinovi krvosljednici. a djelomice bijesnim psovkama na tečnom sanskrtu. Turčin". izašao na parkiralište pred Zelenim dolom. pa se načulo kako trguje gra evinskim materijalom u Krakomi i drži videoteku u Edinburghu. što je zbog optužnice pred Me unarodnim tribunalom za ratne zločine još od ljeta 2001. . Vruć trag kretanja Ante Gotovine. Nakon nekoliko minuta.56 "Bugarin". razgaženim mokasinama. za petama. zdepast muškarac u ispranoj i razvučenoj. iz Samobora.. nesigurne. nemilosrdne policijske životinje. pojavio se zatim u srpnju ove godine kada je jedna galeristica iz Kopenhagena za očinstvo svoje netom ro ene djevojčice sumnjičila stanovitog Hakima. Bračni par gostioničara još nije ni uočio nestanak švicarsko-belgijskog ribiča. gdje u potleušici od blata i balege živi sa ženom i sedmero djece. me utim. U Barceloni je to bilo. maskiran u narančastu haljinu jogina Svamidija. nekvalificiranog gra evinskog radnika i konceptualnog umjetnika u usponu. a ako je u kojoj i bilo nečega. Shvativši odmah o čemu se radi.

drugi je to veselje velikodušno podijelio s četiri milijuna ljudi. jer takvo što uistinu niste zaslužili. pa makar jeli govna. kad je odvratio: 'Govna'. pa je k tome i glavni junak u obje priče visoki časnik u mirovini.. Oćuti se uzvišenim. samo što je on u Marqueza pukovnik. Grijani tim patriotizmom.sedamdeset i pet godina života. koliko god hajcao vlastito domoljublje. Marquezov roman danas. Da ne duljim. hraneći se osjećajem zajedništva. Taj drek." Da. vrlo klonula domoljublja i drek s Bobetkova menija. cvile patetično naši komentatori obraćajući se tobože intimno haaškom optuženiku. a slično i vama želim. pita na kraju žena pukovnika. Posrijedi je navlas jednako bezna e. Gabriel Garcia Marquez kasnije je valjda imao i boljih knjiga. razlika izme u Marquezovog pukovnika i Tu manovog generala . ja sada Josip Jović ili Milan Ivkošić. kako se i inače u Marquezovim opisima tjeskobe u klimavim južnoameričkim režimima vrlo često mogla prepoznati naša tranzicijska zbilja. jer me svaki put smlave četiri drske rečenice na kraju. njima će valjda biti puno lakše u studenim i gladnim mjesecima me unarodnih sankcija što ćemo ih. blago rečeno. ja nisam blagoslovljen njihovim svetim čuvstvom narodnog jedinstva i ne nalazim ništa uzvišenog kada nam Bobetko kaže da budemo ustrajni. nevelik roman s početka karijere. Sve je drugo zapravo isto. ni to nekima nije osobit problem. Meni će. kusao bih nešto hranjivije. kako se sada čini. neumitno fasovati. No. s druge strane. Sa žaljenjem moram priznati da sam u ovome. Ponos visokih časnika optuženih za ratne zločine je i njihov ponos. patetične i ironične u isti mah. ne mogu doživjeti metaforom nacionalnog ponosa. ne mogu sebi pomoći. shvaća da su ga na posljetku porazile godine i glad. Oćuti se uzvišenim. kao svoju.. nemetaforičan i smrdljiv.dok je prvome odluka da jede izmet sasvim osobna. dok čekamo da nam čitava zapadna civilizacija zalupi vratima. jasnim. pokažite kao toliko puta dosad da vam je Lijepa . a u nas general. kunu se oni ovih dana. ili barem glume da osjećaju. junak davnog rata koji više nikome ništa ne znači. jasnim. na žalost. sve to biti daleko teže. kada je odvratio: 'Zbog mene ćete svi skupa jesti govna'. U ovome slučaju. nepokolebljivim. recimo. to mi uistinu ne bi bilo pretjerano bitno.da pukovnik dočeka ovaj trenutak. "Reci mi. mi je naprosto drek. naoko sićušna. njihovu kožu oni osjećaju. no sličnost izme u kolumbijske literature i hrvatske realnosti u ovom času.. ali ja ću mu uvijek ponovno uzeti "Pukovniku nema tko da piše". Ovih dana pojavilo se u novinama nekoliko članaka gdje se iskreni užas od sankcija prerušio u više ili manje licemjerne apele za Bobetkovom oficirskom čašću. jer Ivkošiću i Joviću upravo nema razlike izme u Bobetka i njih. Generalu nema tko da piše To je jedan od mojih najdražih književnih završetaka.57 O novim pojedinostima hvatanja haaškog bjegunca Ante Gotovine čitajte u idućim brojevima Astro magazina. u Hrvatskoj završava ovako: "Moralo je proći osamdeset i tri godine . Točno četrdeset i pet godina nakon njegova prvog izdanja. tolika je da je to upravo perverzno. ponos u tom bezna u. Svi smo mi Janko Bobetko. četiri rečenice u kojima jedan zaboravljeni starac. minutu po minutu . baš kao što su se lani kleli u jednog drugog generala. Marquez piše: "Moralo je proći sedamdeset i pet godina . što ćemo jesti?". tu je još jedna. nepokolebljivim. Ako je moguće." Sjetio sam se ovoga mnogo puta u posljednjih desetak godina. izborite još ovu bitku za nas.osamdeset i tri godine minutu po minutu da general Janko Bobetko dočeka ovaj trenutak. Da sam. Gospodine generale..

da vam pravo kažem. a Bobetku i njegovim pajdašima. Recite da sam sebičan i loš Hrvat. jučerašnji je rat bio sasvim besmislen. Prvo što sam osjetio kada sam čuo za bratstvo tih čudovišta bio je bijes. a osim toga još bih najmanje volio da on misli da sam mu ja išta dužan. njihovo prijateljstvo je uvredljivo. Majku mu. I basta. Josipu Joviću i Milanu Ivkošiću svaka čast. drugi će me put. razvedriti. Ako su tjerali ljude u smrt. želio bih čuti kako su ostavili svoje srce u klaonici južnoslavenskih naroda. samo bih rekao: "Dobar vam tek. Ako su u Medačkom džepu doista. sve gnjile kosti u balkanskim brdima ispadnu kao nekakav nepotrebni. pomislim. Šušak i Bobetko bili solidarni sa zločincem i zaštitili ga? Jer. čini se. nadzornika koncentracionih logora i zapovjednika genocida u ćelijama Me unarodnog suda za ratne zločine u Haagu. silovatelja. Nad šahovskom pločom u Scheveningenu. opet. Želio bih da se mrze. gospodo". Od njih bi očekivao da kažu kako im je rat bio na svijetu najbolje u njihovim životima.. Bošnjaci. To su ljudi koji su stotine tisuća njih ubili. o blagdanima pripremaju zajedničke večere i nazdravljaju slobodi. kao rod ro eni jedan drugome. kako haaška optužnica tvrdi. a gdješto sam vrlo blizu nečega što bi se moglo nazvati dirnutost. ja nisam spreman odreći se ničega. a u apsurdnom epilogu te svinjarije negdje na obali Sjevernog mora otkrili kako ipak mogu biti prijatelji. bez razlike. već mi je neugodno ponavljati onu imenicu s početka teksta. vjerojatno bih u Bruxelless poslao jedno kukavičko i denuncijantsko pismo u kojemu bih ponizno zamolio da mene skinu s brojnog stanja za fasung sankcija. ali to je stvarno svinjarija koju ja ne mogu prihvatiti svojom. Hrvati. ne znam zapravo što bih mislio o klubu balkanskih ubojica. dok god postoji i tračak sumnje da je Janko Bobetko bio solidaran s tom nakazom. Mislim. pametno i uvjerljivo objašnjenje kako to da su nakon akcije kojom je on zapovijedao na eni srpski leševi s odsječenim prstima i genitalijama? I kako to da nije kažnjen onaj koji je to učinio? Jesu li doista gospoda Tu man. valjda je za to bilo nekog razloga. U vojničku čast. igraju šah i prave kolače. baš i ne vjerujem. šašavi nesporazum izme u njih dvojice.. Tu se. panično lupaju čuvarima ako kojemu pozli. Srbi. osakatili i raskućili. Ako se u pitomom susjedstvu haaških ćelija Šešelj i Naletilić danas dobrohotno šale. Nijedna zvijer nije drugoj zvijeri neprijatelj. skupa plaču slušajući Bijelo dugme i Indekse.58 naša na srcu. ja znam da je rat bio besmislen.. umorili nekog civila tako da su ga sajlom vezali za kampanjolu i vukli unaokolo. zvučalo je kao krvavi sarkazam. drugi ga skinu sa samoubilačkog štrika. izrodi stoka. Ako neki jadnik baš izgubi svaku vjeru. Bobetko mi se k tomu čini vrlo deficitaran s tom osobinom. Mjesto je. no. Štela i Šešelj. Ja ne trebam njegovu žrtvu na oltaru hrvatske budućnosti. Milošević i Tuta. nego nešto puno manje svečano i herojsko .. Da je takvo što moguće. Odnio Haag šalu Neki me put ispune gnjevom. tješe se i hrabre. U času kada su iza njihovih leda tresnula . ako im se već svi a jesti. kao Ježeva kućica. A onda opet. nego se svi krasno druže i od srca pomažu. red je da se mrze. ja ne mogu. Sorry.za početak. živi kao u dječjim slikovnicama. Barem zbog onih što su poginuli pod njihovim zapovjedništvom. po svemu sudeći. ali ja za takav nacionalni ponos ne bih dao ni najmanji plastični komadić iz kompleta Lego kocaka svog sina. ja ne mogu biti solidaran s Jankom Bobetkom. ali nekako to ne želim čuti od njih dvojice. razmjenjuju pravne savjete i literaturu. Proturječnih sam osjećaja. da spomenem samo jedan iz nebrojenog mnoštva proizvoda iz Europske zajednice koji bi nam u skoroj budućnosti mogli biti uskraćeni. po ite u Haag i žrtvujte se za opće dobro! Ja neću tako nešto tražiti od Bobetka. što ja uopće znam o svemu tome? Što itko od nas zna? Oni više zapravo ne pripadaju ovome svijetu.

prva tučnjava u kratkoj povijesti ove pravosudne ustanove i premda je oko njih zacijelo bilo bar dvadeset prikladnijih neprijatelja. a vani. u tijesnim ćelijama dijelite zajedničko zlo. Štoviše. Bez autoriteta političkih funkcija i vojničkih činova stajali su sramežljivo skrivajući prepone. Da Tihomir Blaškić kaže kako mu je neki Bošnjak ili Srbin u nizozemskom zatvoru postao bliži od ijednoga Hrvata na svijetu. Na postelji u sobi za intimne posjete tiho cvile stiskajući se jedno uz drugo. Milošević. nitko od nas ne bi robijao umjesto njega. rosno cvijeće. Kako prenose sve agencije. sin istoimenog idiota iz Teksasa imao je pravo. novinski komentari u Hrvatskom slovu. nema Gazimestana. Sada otkrivamo koliko je saveznička vojna akcija u ovome dijelu planeta bila razumna. vjekovnih dušmana Srba i Bošnjaka. Čini se nelogično. Nacionalističke su drangulije pale s njih kada su se skinuli dogola pred zatvorskim liječnikom. bio je to samo nacionalistički bijes. što se zna. vjerujte. Jer. stideći se zbog nizozemskog policajca koji ih gleda na monitoru. od svih što su im se nekada zaklinjali na vjernost. Kordić.59 zatvorska vrata. Nikada nije ni imao. Lazarovih kostiju. sve je počelo zbog kemijskog oružja kojim je Sadam Husein prijetio budućnosti naše djece i unuka. uostalom. I doista. Tihomir Blaškić se ne bori za domovinu. potukla su se dvojica Hrvata. Bila je to. Oni više nisu bili vode i komandanti. Rajić. naši najbolji sinovi. Tomislava ni Lazara. na čitavom svijetu ostala su samo dva gola tijela nevoljnih supružnika. Nijedan od njih u tom času. za Tihomira Blaškića je učinio više nego sto milijardi fotokopiranih portreta na šoferšajbama u Hrvatskoj. ali samo u našem nacionalističkom svijetu. Slobodan Milošević. Ti portreti. ostale su još samo njihove žene. s druge strane. Sjećate se. Što Tihomiru Blaškiću znači da je netko stavio njegov fotokopirani portret na autobusnu šofer-šajbu? Ej. nemaš više baš nikakvih problema. ajmo biti ozbiljni. čitava ta bagaža zakoračila je u novu stvarnost u kojoj više nema Srba i Hrvata. onaj kojega terete za iste zločine. Zapjenjene gomile prosvjednika. ne zavidimo mu na herojstvu. nije više žudio o borbi za domovinu. spokojnom snu čitavog slobodnog svijeta. Nakon što si iza sebe prekasno ostavio sve glupe i opasne zablude o domovini i narodu. junaci televizijskih Dnevnika i guslarskih epova. oni su samo tjeskobno mislili o svojoj nesretnoj guzici. ja bih to mogao razumjeti. Šešelj. on stvarno nema nikoga od nas. oni će te razumjeti bolje od ikoga vani. kada mu ljubazno doda sol i papar u zatvorskoj trpezariji u Haagu. rekli smo. Kada su iza njih tresnu-la zatvorska vrata. U ćelijama na obali Sjevernog mora u zatvorenicima je umrla ideja domovine. nego za Tihomira Blaškića. S bivšim neprijateljima. ljudi. lukavo skriveno u ostavi za metle. Prije nekoliko dana Tihomir Blaškić je negdje u šetnji haaškim zatvorom šakom dvaput mlatnuo Ivicu Rajića. Oni više nisu bili ništa drugo nego mali usrani ljudi. američki su marinci u palači bagdadskog tiranina. kralja Tomislava i tisućljetnog sna o vlastitoj državi. mir se spustio na Irak. malog usranog čovjeka u petnaest kvadrata pod stalnim videonadzorom. uočio si kako su neprijatelji ljudi kao i ti. U realnosti haaškog zatvora. Budimo iskreni. Naletilić. a njemu je ozbiljna opasnost samo onaj što sjedi na optuženičkoj klupi do njega. ništa se od toga nije ticalo nijednog haaškog zatvorenika. Strah i trepet šibicara Pucnjava se sve slabije čuje. U Haagu te doista samo netko tvoj može zeznuti. Nema više Hrvatske ni Srbije. Oni tu imaju jedan drugoga. to bi mi bilo i pametnije i ljudskije od čitave Blaškićeve vojničke karijere. Blaškić. otkrili vrlo toksično sredstvo za čišćenje sanitarnih . nikada i nisu imali veze s Blaškićem. Milutinović.

Pojeo vuk magare. kada ih je kao komunističke brodolomnike primio u svoj nacionalistički čamac. stvarno. A nije ni zgadeno dao ostavku kada je shvatio da je bespomoćan u strukturama koje štite ubojice. Prsana. Tada se nije tražilo izuzeće druga Paje. gdje ona. kaže. kada je Franjo ispao iz špila. spržene dvotonskom bombom. za svojega mandata. Mnogima je od njih. brate. Maglov und Kamaraden. Brke. pravio se blesav i čekao penziju. no opet. nije dozvolio. U Slobodnoj od četvrtka na čitavoj stranici i pol Ivica Cipci. Suca gospoda Tu man i njezin odvjetnik drže neprikladnim zato jer je bio komunist te je vrlo moguće. čavrljali nije li neki klasni neprijatelj izmakao njihovoj komunističkoj pravdi. ni Dimnjačar ni Prsan nisu bili ubrad da do u u Nazorovu i kažu im: "Marš van!" Drugovi su ostajali drugovi. kaže se u zahtjevu za izuzećem. Za njegovog mandata za čitavih je . da bi on. bivši načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske. živi sve tamo od pedesetih godina minulog stoljeća. kada je Nevenkinom tatici udijeljeno rješenje da se sa suprugom i troje malodobne djece naseli u nacionaliziranoj židovskoj vili na Pantovčaku. U iščekivanju skorog savezničkog granatiranja zagrebačke industrijske zone. šutio. zbog sumnje da je. s kraćim prekidom kada je bila u braku sa stanovitim Košutićem i odselila se u Beograd. bez po muke uhvatiti. a kada to oružje ni u tragovima nije otkriveno. Ali. s njima su stazama revolucije odlazili na teferiće i u dimu roštilja.60 prostorija. kumili se. Zbilja. Nadmeno puckajući aromatizirani duhan. eto. Cipci čak priznaje novinaru kako je znao da se optuženi za ratne zločine krije u području pod njegovom nadležnosti. koristeći biološki fakat da joj je ćaća predsjednik. mogao biti pristran u pitanjima njezina malog biznisa s telefonijom. bespoštedno progonio šibicare. Dimnjačara. zašto neki ljudi olako računaju s našom glupošću? Odakle im drskost da posve normalnim i samorazumljivim smatraju da je svijet blesav i ne pamti što su oni jučer govorili ili činili? Primjer je ovo s Irakom. u pogonima našeg Badela. Nevenki Tu man poziv na su enje inače je došao na adresu Nazorova 3. bili drugovi. Najkraće rečeno. zahtijeva izuzeće suca. Otkud to da je sada njegova kći tako gnjevna na njih? Otkud. pomagali se makar potajno. koja u sudskom sporu što je ovih dana imao početi. Tu manovi nisu imali nikakvih predrasuda o komunistima. uostalom. u čitavom je Iraku otkriveno otrova manje nego ga je. Pokazujući iznimnu hrabrost. nesebično stavljajući na kocku svoj život i živote svoje obitelji. odvažio suprotstaviti hercegovačkoj ljutici. a da se ni jednom jedinom riječi ne ispričava zašto to nije učinio on sam. Tu man devedesetih vratio uslugu. S njima su se Tu manovi ženili i udavali. tvrdi. Tada. Zbog navodnog kemijskog oružja nadigla se nevi ena vojna sila. u nekih ljudi drskost da se ponašaju kao da smo posve zaboravili njihovu prošlost? Odakle im hrabrost da otvoreno krivotvore vlastite biografije ili ih u najmanju ruku neobično slobodno interpretiraju? Primjer treći. Ne. Komunisti su. Uče. nalazi umjesnim svisoka docirati današnjim policijskim vlastima koje su uhapsile Ivicu Rajića. prona en je sprej za koji se naknadnim forenzičkim vještačenjem utvrdilo da je oružje za masovno uništavanje insekata. Zagreb. recimo. Društvance se u kasnijim godinama ponešto osulo. imala je neprijavljenu dopunsku djelatnost s ukradenim autima i heroinom. dakako. druga Starog. nazdravljajući s mekom rakijom. razjurio je zločinačku organizaciju Roma koji su godinama na Pazaru gra anima uvaljivali lažne perzijske tepihe. uzimala proviziju za ugradnju telefonskih centrala u javnim ustanovama. Gospodin Cipci nije se. Ma kakvi. Šušak mu. a medu zgrčenim prstima jedne tobože civilne žrtve. Rajić je šetao Splitom. vojna policija. Ruka ruku mije. srdačno vas pozdravljam. nikome ništa. dok je načelnik Policijske uprave. koji kao nije bio komunist. već zbog svoje razumljive političke i ljudske nesnošljivosti prema njezinom pokojnom papi. nije. I mogao ga je. on je kolaborirao s tim strukturama. Drugi je svježi primjer Nevenka Tu man. tko bi se više i sjetio svih onih šašavih nadimaka kojima su se tih godina kitili komunistički moćnici.

umjesto da se pokrije ušima zato što je objektivno bio moralni slabić i jedna totalno bezvezna figura u Tudmanovom režimu. ali ipak. Hotel su im ionako već demolirali.61 šezdeset četiri cijelih tri posto smanjen postotak slučajeva da je netko nepotrebno pozvao dizalo. Štoviše. da puca na sve što se miče i govori "prosim lepo". da desetak nas nasiječe dugačkih šiba pa bane preko Macelja vičući "Šic! Šic!" Slovenke i Slovenci bi se tako bezglavo raz-bježali. u ovome slučaju i ja bih ratovao. i Rajića i boga jokina. Oni su dobri za njihovo samopoštovanje. Napokon da se dogodi i nekakav rat u kojemu ja mogu sudjelovati. da je to bilo u opisu njegova radnog mjesta. nije me sram to priznati. u jednoj maloj zabačenoj bari na Sjevernom Jadranu. mi već za četrdeset osam sati izbili na austrijsku granicu. neka ih nose pa makar samo zbog figure. ja mislim da bismo na Sloveniji bez ikakvog straha mogli poslati i postrojbu časnih sestara milosrdnica. rizik da dobiješ po tintari. i koji ni jednog jedinog malog friganog gavuna iz tog mora nisu pojeli. jer za rat protiv Slovenaca za njega doista nema potrebe. kaže prije neku večer moj prijatelj Ivica spremno. Premda. i vrije a taj idiotizam. a to razuman čovjek. Šibenski festival djeteta ili pokretne štićenike neke ubožnice. u ratovima čak i najbjedniji medu nama. i u znatnoj većini upravo oni. možda ne baš veliki.. Ta stvar ipak ne smije proći bez kalašnjikova. Stoga se ne treba začuditi da su sitni pogranični incidenti što ih je izazvalo nekoliko kočarica u Piranskom zaljevu. me utim. Meni je ispočetka. ipak skontao da to ne bilo u redu. "Ja bih u rat sa Slovenijom otišao kao komandos".. malo me. baš će biti super ako zaratimo sa Slovencima. izbjegava. Oružanim snagama. I Maglova. nego ako su na Bohinju ovaj čas na maturalcu učenici neke tehničke škole. nimalo ne sumnjam u to. postoji stanoviti. . neke Hrvate. No. ali mu je nekako bilo nezgodno da se prihvati čišćenja. razumjet ćemo zašto. nije učinio. ali on to. da bi. razumijete? Neozbiljno je malo vidjeti vojsku bez pušaka.. palo na pamet da možda uopće ne nosimo nekakvo ozbiljno oružje. Ili je možda još najbolje da nikoga i ne šaljemo. najiskrenije.. kukavica. Piranski zaljev svinja Narodi vole ratove. vjerujem. Ozbiljno. tako iživcirali da bi pred obalu Slovenije poslali čitavu ratnu mornaricu. Kada smo se ono prije desetak godina klali sa Srbima. najiskrenije. Čisto zbog našeg digniteta.. nisam se usudio ni primirisati u neki regrutni ured jer sam. Dosta bi bilo. Ja nizašto na svijetu ne bih propustio taj dernek i ljute me. prepoznaju priliku da svoje jadne živote okrune nečim tako lijepim i svečanim kao što je geler u glavu u vječnu slavu Lijepe naše. dakako. Jest. doduše. doduše. A ja baš nemam razumijevanja. valja mi priznati. Štoviše. naravno. ovi što za razgraničenje sa Slovenijom predlažu me unarodnu arbitražu. koji vjerojatno ni u nuždi ne bi ljetovali tamo. kada mi tu stvar možemo riješiti vlastitim snagama. da će. samo da im javimo da usput obave posao.. sada dizati nos i pričati kako je on sve znao i sve vidio. Na posljetku sam. Joj. ništa od toga smeća nije promaklo njegovom istreniranom policijskom oku. nemate pojma kako se ja veselim tom ratu. Njih bi dobili i da istrčimo na teren s drugom momčadi.. sa Slovencima je već druga pjesma. Ako ideš ratovati sa Srbima. Što treba za golem novac zvati nekakve strance da nam sole pamet.. Toliko je glupe taštine u sijedoj pravničkoj glavi ovog ugledog splitskog koljenovića.

i gane novih kombajna sa svim priključcima. Srbi su jad. da oće bar malo zaratit. pravo čovjek govori. koji ne pliva. dao pogubiti. vidio sam. goli opanak. Druga stvar koja rat protiv Slovenije čini znatno privlačnijim od ratovanja sa Srbima jest ta da se od Slovenaca da puno više ukrasti. Tada nisam znao što je posrijedi. i Nenad Miščević. veli. pa da nas njegovi kileri obučeni u elitnim terorističkim kampovima. kako Nova hrvatska desnica naziva komunikacijsko dostignuće koje srbokomunisti i masoni običavaju zvati Internet. i mnogi se hrvatski vojnik zacijelo osjetio prevarenim kada je u onom prošlom ratu osvajao srpska sela da bi se na kraju morao zadovoljiti skromnim plijenom od otučenih Obodinovih frižidera i crno-bijelih televizora marke EI Niš. a tko je vidio komandosa koji ne pliva?!" "Pa kao da za rat sa Slovenijom trebaju komandosi koji plivaju!".62 "Ma.. u tom bi ratu mogao biti Ante Gotovina. najviši. takva je vrsta razočaranja isključena. Sa Slovencima. i lijepih auta. dopao mi je u ruke katalog od Gorenja. kako to objasniti onom Račanu. dok druga dva zjape manje ili više prazni. Čitajući na Internetu taj popis neprijatelja. promijenila nabolje. taman nekako što je počelo ovo s Piranskim zaljevom. Triglav. Podugačak popis. koji bi tamo napravio disko i podzemnu garažu sa sedam tisuća parkirališnih mjesta. koji su u prosjeku ipak osjetno imućniji od nas. Čak i on.. ali sada mi je sve kristalno . koji se može naći na medumreži. koji i laganu šetnju svrstava medu ekstremne sportove. Ili recimo. bilo bi odlično da se Postojnska jama na devedeset devet godina da na koncesiju Igoru Štimcu. Premda bi i Slovencima zapravo bilo bolje da ih pokorimo i da do u pod našu upravu. ima tri vrha. ali se planinari penju samo na onaj srednji. šurikenima ili nunčakama. Nova hrvatska pesnica Štošta mi je toga sada jasnije. Jučer su mi. sva ta antihrvatska žgadija zajedno sa mnom. da se lijepo opustimo. za primjer. Možeš si misliti? Koji je lisac taj Schwartz! On bi da se sad svi. Tako kaže Schwartz. Tako tu lijepih špahera ima. Da se zna. dovezo bi striko pun traktor ovoga!" Ali. i Zora Dirnbach. mogu lakše koknuti. I da samo znate kako mi je žao zbog toga. Ima tamo nekih potencijala od kojih bi hrvatska pamet učinila čuda. Pazite što sam vam rekao . i Miljenko Jergović. recimo. zaključen je s drugom polovicom prošle godine i završava neobično velikodušnom napomenom da se navedeni. Jedna tako golema planina posluje samo s trećinom kapaciteta! S dolaskom hrvatskih turističkih poduzetnika ta bi se stvar. i Ivo Banac. i bijele tehnike. no sva je prilika da od toga na koncu neće biti ništa. Ne bi nas. i Denis Kuljiš. skinemo pancirke i prestanemo pognuti pretrčavati izme u zgrada. Gospe moja. profesionalci koji se jednako umiješno služe snajperom kao i otrovnim strelicama. ipak nemaju razloga smatrati osu enima na smrt. kako mu i samo ime kaže. govorim mu ja. Svakakvih mi još izvanrednih ideja pada na pamet. "pa ti ne znaš plivati. Samo tako nas je nabrojao. Baš prije neki dan. i kanadske šindre po krovovima koja bi lijepo pasala na našim vikendicama. Ništa drugo. suverenosti i teritorijalnog integriteta RH.čuda! Eto. sjetio sam se nekih čudnih slučajeva u posljednjih šest mjeseci. naime. pokazali da je i moje bezvrijedno ime u društvu nekoliko desetaka što domaćih što stranih zlikovaca koje je Mladen Schvvartz pobrojao kao unutarnje i vanjske neprijatelje Hrvatske. da sam na posljetku samo uzdahnuo: "A. ne sumnjam. unatoč svojim gnjusnim rovarenjima protiv poretka. Taj će se na kraju ipak nekako nagoditi i sve ovo bit će tek sanak pusti. daj". I zbilja. reče na to moj frend. Žalosna je istina da taj Triglav. Ima u njih. čim organi Republike Hrvatske do u u Ljubljanu.

Bio je to. njezina punija figura s bezličnim.). pokušali su mi podmetnuti otrovani bakalar bjanko (Badnjak 2002. Pa ako nas na kraju Mladen Schwartz i njegovi pouzdanici u sme im košuljama možda i ne dotuku metkom. skončati strašnom smrću od pravednog. Premda sam isprva malo bio u dvojbi da je Nova hrvatska desnica za ostvarenje svojih političkih ciljeva vrbovala čak i životinjski svijet. studenog 2002. ha?! E. uključujući potpisanog. pa i mene je. primjerice. patriotskog gnjeva Nove hrvatske desnice. Ima oružje. Izvor koji mi je sve ovo ispričao u diskreciji mi je povjerio i to da je Ana Lučić zapravo neobično mršava. Nijedan ih sud neće moći osuditi. No. koja me je zaskočila s jednog čempresa na Marjanu (5. izvan je svake sumnje. prosinca). . strujom. tko je onaj nizak suhonjavi muškarac u baloneru. Začudilo vas je ovo. U ovakvim slučajevima. to nije osobit gubitak za Novu hrvatsku desnicu. prosinca 2002. naime. prekidačem skrivenim u poklopcu narančastog ruža za usne. a bilježim i napad jedne izvrsno obučene i fanatično motivirane nacističke vjeverice. Bodlje tog Schwartzova terorističkog očajnika iz roda kukcojeda razletjele su se po čitavom vrtu. Sumnjičavo sam zastao i to mi je spasilo život. poznato da je jedan njihov u lipnju prošle godine s odličnim. Sve ovo dalo mi je misliti. recimo. U pravi čas. jer tek što sam se domogao suprotne strane. sve dok sam sebe nije nesretnim slučajem dokrajčio bombom koju je zaboravio u vodokotliću. eksplozivom dao raznijeti neki jež samoubojica.). perfektno ogranizirana i odlično trenirana. On nas nije osudio na smrt?! My ass! Sva će prodana soroševska gamad. recimo. a Globusov komentator samo nevjerojatnom slučaju ima zahvaliti da je prošao tek s neznatnijim ogrebotinama. Panično sam zamlatarao rukama na samom rubu okruglog uličnog otvora i jedva ga preskočio. kao drugi u klasi. siječnja 2003. saznao da je jedan od najbližih Schwartzovih suradnika vrhunski izra ivao tzv. Nova hrvatska desnica pokušala me je ubiti betonskim pločama koje su se tobože slučajno otkinule s gra evinske dizalice (4. Znam. Pouzdano sam. Schwartzov ubojica koji nam je upravo htio srediti kočnice. vrećastim puloverima zapravo je vješta maska ispod koje je sedam i pol kilograma najfinijeg trinitroto-luola koji će.63 bistro. koji se zatrčao da me gurne. koji je u devet i trideset 26. "mine iznena enja". I zato se ja ne dam umiriti napomenom na dnu liste unutarnjih i vanjskih neprijatelja Hrvatske koje je Schwartz objelodanio u virtualnom izdanju glasila Ultimatum. Popodne istog dana tog sam čovjeka vidio kako zamiče iza ugla desetak metara ispred mene i samo ga pukom srećom prepoznao po širokom crnom tragu od automobilske gume preko prsiju. definitivna potvrda ovomu stigla mi je od Borisa Dežulovića. kopljem amazonskih uro enika (13. dok je kosio travnjak.). a kojeg je moja žena prekasno uočila i pregazila lijevim stražnjim kotačem. pred kojim se jedno popodne. iza mojih je leda u kanalizaciju s krikom propao jatak onoga u baloneru. završio palestinsku dvosemestralnu visoku školu bacanja noževa i sjekirica. gotovo bulimična dama. A ubojicama iz Nove hrvatske desnice pravosu e neće moći ništa. Oni takvih ljudi imaju na tisuće. Nova hrvatska desnica je tako brojna. automobilskim kotačima ili dresiranim tuljanima. Doslovce se izgladnjuje. novac i nevi enu. upravo suicidalnu volju da uspije u svojim ciljevima. jer bih inače svakako upao u duboki kanalizacijski šaht koji je preda mnom otvorio taj plaćenik Nove hrvatske desnice. na ulici ležao pod našim autom. U mjesecima koji slijede. nadležan je psihijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Rebro. svi ćemo skupa poumirati od smijeha. Ta žena u stvarnosti jede kao ptičica. Manje je. što pamtim. Ali je tako. biti aktiviran prvom prilikom kada se teroristkinja uspije progurati pokraj predsjedničkog osiguranja.

Ne. uz tekst. objaviti svoju sliku u uskim svijetloplavim gaćicama. čak i daju. s neskrivenim zadovoljstvom i čašom graševine u junačkoj desnici. uslikati za novine. maljav kao primat. Takvo što ne izlazi u političkim tjednicima. pokazivao personalu i gostima nekih zagrebačkih lokala. Anto Kovačević. vrhunsku nasladu nalaze u gangama i bećarcima što su svojim sadržajem bolesniji od ičega što je ijedna američka radikalna feministička spisateljica ikada napisala. a svećenik se uplašeno prekriži. a doktor Antina. Mnogo tih što se u nas kite tim . makar je on u tome prominentnija figura. i pritom uopće nisam metaforičan. ali se naga a da je pošiljatelj bio model sam. žena istjera djecu iz sobe. hrvatska se desnica pokazala primitivnom. ne samo od Kovačevića. no ono što se zna. bojim se. u svijetloplavim uskim gaćicama.". za nesputane erotske igrice. eventualno ćete naći samo u specijaliziranim revijama koje na kioske ne dolaze bez najlonske navlake. doktor Anto spomene pedere. želio bih da desničari takvi stvarno budu.. u rubrici oglasi. a ponekad se. "Pristao muškarac pedesetih godina traži damu od 30 do 50. samo u uskim svijetloplavim gaćicama. Svake godine iznova svećenik i domaćin muški se kucnu čašicama i imaju isti small talk o tomu kako su izopačeni judeokomunisti umalo sasvim upropastili jadni hrvatski narod. počesto bude da ti što se zovu demokršćanima i konzervativcima u društvima vrlo slobodno komentiraju ženske sise. ima. smjerna ponašanja. a župnik mu svake godine blagoslivlja dom i svaki se put nakon obreda kratko zadrži na rakijici i razgovoru. bekrijski izvaljeni na nečijoj razbacanoj bračnoj postelji. Ta slika doista je nešto od čega gra anska doličnost okreće glavu i samo netko ne baš sasvim priseban dao bi se tako svojevoljno fotografirati. a jedan par samo ustao od stola i izašao niti ne pipnuvši teleće medaljone s gljivama koje im je konobar upravo donio. Tako se barem čini i tako bi bio red da bude. da se pretpostaviti. Na žalost. doktor Anto. Zašto je onda doktor Anto dao... medicina još zadugo neće biti u stanju dati valjan odgovor.. raskalašeno se ceri u objektiv fotoaparata bekrijski izvaljen na nečjoj razbacanoj bračnoj postelji . stigla u redakciju. jedna slabokrvnija gospo ica zakovrnula bjeloočnicama i pala na pod. za što postoje svjedoci. ali gnjevni i žestoki u obrani ćudore a. sve sakramente i krunicu na retrovizoru. poput one da je politika postala opscena. ako je dao. Anto Kovačević je desničar. ili makar zašto je bio razdragan kada je to objelodanjeno.. Promotrimo zato taj slučaj radije iz kuta političke znanosti. Za to nema dokaza. Čak i ja. Mnogo puta dosad. vozio je ženu na hodočašće u Bistricu i ispekao prase uvijek kada se njegovo dijete pričešćivalo. pričaju. a i tada uslikani ima crnu vrpcu preko očiju.ta je amaterska. evo. naprosto da bih na suprotnoj strani imao nekoga prema komu bih se mogao ozbiljno odrediti kao ljevičar. jest da ju je isti dan kad je stvar osvanula u tisku. izrijekom demokršćanin i konzervativac.. Lijepo se i u svemu slažu odžački demokršćanin i njegov župnik i bilo bi neprirodno da se ne slažu. Nikakva otrcana stilska figura. da oprostite. veliki je misterij ljudske psihe za koji. loše osvjetljena slika prije nekoliko dana izašla u jednom našem političkom tjedniku. koji ne bih dao pola lule duhana za sve njihove teorije.. Anonimno je. jer su oni čvrsti ideološki saveznici u svetom ratu protiv razvrata koji hara svijetom gra anske demokracije. o seksualnim devijacijama. u ovom slučaju radi se o opscenosti samoj. nije mi na pameti.64 Demokršćanin u trenucima dokolice Više ni političke novine ne možeš ostaviti na stolu da ih djeca slučajno ne dohvate. improviziram.. onda pop natukne nešto o bolesnom običaju razmjene partnera. pričaju o dekadenciji zapadne civilizacije. kažu. od čega je. poželjno puniju.

no ni to znatnije ne kvari raspoloženje. netko dakle tko troši najmanje dvadeset pet lipa od svake kune koju zaradite. Ovo s Kovačevićem. pet tisuća zdjelica graha za prvomajsku proslavu u Maksimiru. jest činjenica da se doktor Antine javne nastranosti smatraju njegovim ustavnim pravom. nemojte to zaboravljati. a da nitko nije reagirao. u parku. koje krasno naglašavaju njihovu priro enu neinteligenciju. koji za tog tipa nisam glasao i ne bi glasao valjda ni da sam na kokainu. zamišljam da je rekao neki debeli kapitalist u prsluku sa zlatnim lancem džepne ure i kubanskom cigarom medu zubima. gustom varivu iz kojega je obli kraj kobasice izvirivao kao krma Titanica iz sjevernog Atlantika ili kao božemiprosti da vam ne kažem što. topli grah bio je lukavi. ako bismo baš cjepidlačili. To bizonsko tijelo izvaljeno na zgužvanoj krevetnini. a koji se k tomu i predstavlja konzervativcem.. Neki će mu se samo nasmijati. dobro. I još nešto. Zašto? Pa nije Todorić blesav. Od proslave Praznika rada učinit će bezazlen dernek. ili možda štipali. Slučaj o kojemu govorimo nije najstrašniji. ne uznemiruješ se ni time. moj gra anski integritet pa. u mikrofone uzrujano trkeljaju o radničkoj obespravljenosti. kada su straže s palicama stajale ispred opustjelih tvornica. Što zapravo hoće ti umirovljenici. Nekako čak i strasnija od te slike. ide u red bizarnijih ispada na desnici. vrije a da se jedan parlamentarni zastupnik. nadut od fažola? Mislim. a i dnevnice i hoteli su mu iz vašeg džepa. Ma. kako se inače smiju doktor Antinim ludorijama. a usput i steći simpatije svojom velikodušnošću. Ove godine. hotel Opera darovao je. no nismo dozvolili da nam njihova biološka beznačajnost pokvari užitak u vrelom. ali ja nekako ne mogu. U ono doba radničkih nemira. upravo cijeli smisao odlaska u penziju je u tome da ti svaki dan bude praznik rada. podijelili samo žlice. sjetimo se. ako hoćete. a mrlje od proljetnog sunca koje se prošvercalo kroz krošnje igrale nam na licima. dok se . s dvobrojem novina pod stražnjicom. i nekakvo dostojanstvo ove usrane države. oni ne rade. dok su nas vlati trave škakljale po listovima. Čak i ja. S improviziranih pozornica u parkovima sindikalni vode sa šašavim kartonskim kapicama. u trenirkama.. blagujući grah i kranjske na tlu. valjalo bi se kod nekog entomologa raspitati što ta zločinačka gamad zapravo čini. slavnih bitaka za manje satnice i veće plaće. recimo. recimo. Sitna je nevolja bila i to da su od čitavog jedaćeg pribora. misliš izvaljen na travnjaku. mnogi su iseljeni i osiromašeni. Mravi su bjesomučno grizli.." I tako je ostalo do dana današnjeg. Baš kao ni vijest da su se u redu za repete dva umirovljenika dohvatila za prsa. S kobasicama u zubima doimamo se poput štenadi zbunjene svojom srećom. ako bismo tražili razloge zašto je grah s kranjskom postao prigodna. jer su zbog teorija nekih desničara. košta nas najmanje trinaest tisuća mjesečno.. nego je naprosto bilo sramotno necivilizirano. nenasilni ali izvanredno djelotvorni kontraudar druge strane. kao da smo robijaši. osjećam se prevarenim. čini mi se. Što se tiskaju gdje im nije mjesto? Ali. jasno.65 svjetonazorom. a neki su čak i glave gubili. prošlo je nekoliko dana otkad je to izašlo. teška hrana u želucu učinila te vrlo pomirljivim. Doista. po novinama producira kao manijak iz pornografskih oglasa. u bliskoj prošlosti mnoge kuće izgorjele. čak i neki uvaženi intelektualci i predsjednici Matice. "Nažderat će se i zaboraviti na radnička prava. Prizor kao s nekog Monetovog platna. Maslačak na vjetru Me unarodni praznik rada proslavili smo neradno i svečano. prvomajska spiza. "Pacifizirat ćemo kopilad fažolom". možda je kvaka baš u ovoj težini u želucu. dosad su izgovorili štošta toga što je bilo teško nazvati kršćanskim i konzervativnim. pišu novine. poput uskrsne šunke ili bakalara na Badnjak.

. vole ih uhvatiti pod ruku čim pro u grobljansku kapiju pa. svim mušterijama i poslovnim partnerima želimo sretan i uspješan Dan mrtvih. kada je osudio rad nedjeljom. najednom strašno uoz-biljene bijelim rosnim poluloptama krizantema što ih nose u naručju i kamenim an elima otkrhnutih krila koji sklopljenih dlanova kleče na .. ispod zvučnika iz kojeg tutnji plavback estradne zvijezde. neka žena. Žene zbog nečega vole na groblje dolaziti u pratnji muškaraca. Stvar je na žalost neizvediva. Što dakle učiniti? Ništa. Prrr!. kojoj očito ne ide najbolje u karijeri kada prihvaća gaze na prvomajskim teferičima. i on je svoj pravedni kažiprst upirao u veletrgovce gulikože samo za svoj račun. njegova je preuzvišenost zapravo docirala samo zbog nepoštivanja dana Gospodnjeg. potrude se još samo s vremena na vrijeme lagano odići jedan guz i diskretno prdnuti u travu. Prrr!.. Prrr!. ako Bozanića pitate. "Ga aju kemijskim oružjem! Ga aju kemijskim oružjem!". ne zbog nekakvih sindikalnih prava proleterki u bijelim kutama. Ležite pod hrastovima i topolama. njihovih mizernih nadnica i nogu koje otiču u platnenim cipelama. odjekuje s razglasa medu hrastovima. Praznik rada? My ass! Što mi to uopće praznujemo.. Vapite za iskupljenjem i neopaženo puštate vjetrove medu maslačke: Prrr!. sada je došla pokora probave. Svedeni na elementarne životne funkcije. koja je rečenica najdoličnija kada iza eš na ulicu u prohladno blagdansko jutro Dana mrtvih? Hoće li se čovjek naljutiti ako mu ne čestitam? Ili će se naljutiti baš ako mu čestitam? To s tim Danom mrtvih uvijek me je zbunjivalo i ispunjavalo laganom nelagodom. koji su se neštedimice lemali s policijom i štrajkbreherima. Prrr. stvarno izvrsna hrana. sav grijeh Keruma i Todorića upravo je u tome što svoje zaposlenice zadržavaju u vremenu kada bi one.. čini se. a s dekica i prazničnih dvobroja čuje se samo ponešto rezignirano: Prrr. Uvijek je tu. ako je uspio. blagoslovljen Dan mrtvih. takva je i njegova proslava. onog vedrog. Vrag je došao po svoje. Kakav nam je rad. Nije stvar u tome da se robinje iz supermarketa pusti da se naspavaju.. Prrr!. nego tek zato što one propuštaju službu Božju. "Molimo vas da jednim srdačnim pljeskom pozdravite gospodina premijera". da se u nedjeljno jutro lijeno protežu u posteljini i usput malo pomaže sa svojim muževima. žustrog ritma od kojega krv počne brže kolati? Tko će vratiti dostojanstvo i čestitost radu.. primijetili ste vjerojatno. Utješno je tek da je fažol s kranjskom. Nakon grešne naslade s vrućim varivom i masnom kobasicom. kako se uopće obraćati prijateljima i znancima. bacajući se licem u zemlju. mama ili baka. i čekate dok želučana kiselina ne obavi posao. panika onih u poduzećima pred stečajem ili neljudsko rintanje u firmama novih bogataša? Koliko je u Hrvatskoj rada koji je doista vrijedan koračnice orkestra limene glazbe u svježe prvomajsko jutro.. Prrr!. vaša supruga. Uistinu.66 radništvo izvalilo uokolo i obamrlo zuri ispod poluspuštenih kapaka. svake godine iznova mi je silan davež za kojega bih volio da me nekako zaobi e. u svojoj župnoj crkvi trebale udarati čelima u crvotočnu dasku klecala.. Fažol s kranjskom najviše je što možete dobiti za svoj Praznik rada. koja je bila uporna da vas dovuče na groblje. vratiti onaj zanos pjesama Woodyja Guthrieja? Nadbiskup Bozanić nedavno je nešto u tom smislu natuknuo u propovijedi s oltara zagrebačke prvostolnice. No. ne.. kakav je to rad koji mi danas i ovdje slavimo? Je li to malodušno bivanje nezaposlenih. deru se panično mravi i bubamare. vratiti mu stečevine davnih pobjeda heroja s plavim ovratnicima. Kosti u ilovači Živio Dan mrtvih.

ako uopće išta ozbiljno . Glupo mi je da je netko dvadeset godina odgajao svoga sina. tri. dva.dvadeset tri. Osvrćem se uokolo kao nemiran prvašić. lijeva. pa i sada. dvadeset devet. dvadeset šest. U tim časovima trebalo bi nešto ozbiljno i dostojanstveno misliti. naravno. lomio se nad logaritmima iz njegove domaće zadaće. Na crnoj granitnoj površini bijeli lik. čovjek u negativu. ali ne mogu tu sebi pomoći.. oni bi se upravo naježili od ushita svaki put kada je netko "položio svoj mladi život na oltar domovine". a onda do e rat i sudbina tog mladića se nade u rukama takvog jednog vojničkog genija kakav je. pjenio kako je Hrvatska staračka zemlja. Ne mogu se prisiliti da budem uzvišen i svečan. gledao ga kako spava panično osluškujući njegovo disanje. učio ga obrisati guzicu i potegnuti vodu u zahodu. usklade korak s tobom. da bi odmah nakon toga ponovno uključili kompjutore i u zanosu svog nekrofilnog domoljublja nastavili drljati svoje majmunske tekstove gdje se. koji ga u nekakvom hercegovačkom kamenjaru potjera na mitraljesko gnijezdo Armije BiH. jer sam sebi tako nalikujem onim državotvornim mudrijašima kojima se čitava ta ludost svi a. kimnuli ste rodbini s kojom dijelite drage pokojnike.. Pa.. Baš tada. i od čitavog onog dvadesetogodišnjeg mrcvarenja na kraju ispadne krasan drek. ulili svježu vodu u mramorne vaze i poredali cvijeće u njima. Sada sam malo patetičan i nije mi drago zbog toga. ali meni nekako ne ide. Prosječna starost naših pokojnika značajno je snižena u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. za priliku. Znam da zvučim zajedljivo. na televiziji ili u onim svojim smiješnim novinicama što su zagovarale pojačanu spolnu aktivnost medu katolicima. kada mi je to glupo.. Smrt je njihova droga i nikad im je neće biti dosta. Lijepa naša može se pohvaliti da ima možda najmla e mrtvace u čitavoj Europi. lakiran jelov sanduk i pogreb sa svim vojnim počastima o trošku Ministarstva obrane Republike Hrvatske. ne uzbu uju me kosti u ilovači i ne osluškujem šapate iz grobova kao što ih oni u svojim poetskim vizijama osluškuju. ja ne nalazim ništa lijepo i svečano u tome. meni najblesavije stvari padaju na pamet. Njih ta smrt istinski uzbu uje i nadahnjuje.. kao za inat. dok god takvo nešto nije očekivao od njih. pomeli grob od lišća pa se odmakli korak unatrag i postajali nekoliko časaka tronuto zagledani u crno-bijele sličice na porculanskim ovalima. četiri. u najkraćemu.. super im je.67 grobnicama. oduzimam u sebi srebrno ispisanu godinu smrti od srebrne godine ro enja. i evo vas na odredištu. dva. izbezumljen trčao s njim u naručju do ambulante kada bi dijete palo i raskrvarilo glavu. učio da uljudno pozdravi kada ude u prostoriju. a ti onda pošandrcaš. u vječnu slavu mile nam i jedine. Slobodan Praljak. koji su se iskreno prestravili kada bi im onih godina došao mobi-lizacijski poziv i koji su potrošili nekoliko radnih sati telefonirajući na visoka mjesta da se to povuče. Znam nekolicinu tih tipova. priželjkuju da se "ponovno gusta magla spusti". kako su i inače roditelji ove djece u mnoštvu slučajeva pošandrcali. četiri. Sve što ja mislim u ovo prohladno blagdansko jutro. velečasni. Nasuprot njima. iz onoga hrvatskog vjerojatno tutnje Led Zeppelini. tri. Vrlo prikladno.. slatkorječivo prizivalo još više raskomadanog ljudskog mesa i pougljenjenih tenkovskih posada. Lijeva. I toliko njih su klinci . Don Anto Baković često se puta.. kada su nam groblja sve mlada. dvadeset godina trsio da njegov sin ispadne čeljade na diku šire društvene zajednice. više od sedam godina nakon svršetka rata. te još i sada brišu prašinu s gramofona svojih sinova i svakog proljeća iznova na balkonima provjetravaju njihove zimske jakne. Gledam po nadgrobnim pločama u koje je klesarska vještina ugrebala lica mrtvih. Biti patetičan bila mi je zapravo zadnja namjera. Da se netko. Okupljaju li se na onome svijetu duše po zavičajnim klubovima.

iz inače neobično širokog asortimana gadnih nasilnih smrti što im se domislila ratnička pamet..". domobranska duša ode u Stvoriteljevo naručje. vlakom. brk mu se smije kako su to Hrvati. To mi se nekako čini vrlo prikladnim za meditaciju uz Dan mrtvih. Svi oni.. dakako. takva jedna. osobnim kolima... Trideset pet milijuna budžetskih kuna je koštalo. ne mogu biti u pravu.. ali mi upravo ne možemo zamisliti svotu koja je vrijedna zgrade iz koje će naši momci s blagoslovom odlaziti da izgube glavu u nekoj bezimenoj šumetini. vireći iza nekog oblaka. svakog kristala u lusterima. Nema uistinu tako gadne nasilne smrti. "Pjesma!". kako ne čujete!? Po ite onda do Ksavera. ali svi ozareni i veseli. naša majko. dok se duše poginulih postrojavaju pod plafonom. dok je neprijateljsko oružje bezbožno i zlo. a koje će vojnici glupo ljubiti prije nego negdje istrče na mitraljez.. Vidjeli ste novu zgradu ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru? Krasna gra evina. da ovako ili onako krepaš u nekom rovu. puškama. Drugi!. a za novi nema ni nagovještaja. I gotovo ti bude žao što je rat završio. kamenim sjekirama. pješaštvo mrmolji Očenaše. Vojnici vole vjerovati da je Bog s njima.. dakle. da bi se časak kasnije svi skupa. vikne još jednom general. Besmrtne duše domobrana Kakvo je to samo veselje poginuti za domovinu kao katolik.68 mislim. zgrada gdje će se svetom vodicom škropiti strojne puške. protiv nekih naroda. spremno prihvaćaju: "Rajska Djevo. mačevima. koji bez noge. ali vrijedilo je svake lipe. koji bez ruke. svakog končića u sagu na podu rezidencije biskupa Jezerinca. s uglačanog mramornog oltara nove zgrade vojnog ordinarijata svečano ispraćena pjevanom misom biskupa Juraja Jezerinca. bombama i raketama nasrću na druge vjernike. pošaljite svoje dijete na ekskurziju da to vidi. Bog je velik.. do ite u aranžmanu turističke agencije ili preko sindikata. ali nije proturječan. Vjernici tako od osvita civilizacija. kopljima. bajunet ti raspori crijeva. raskomada te granata ili rafal iz protuavionskog topa. pa da tvoja besmrtna katolička. divno načinili. da ti metak iz snajpera prosvrdla čeonu kost. gdje će im biskup svima skupa podijeliti medaljone s likom Majke Božje Bistričke." Čujete li ih kako pjevaju? Ma. Sablasti mrtvih domobrana. haubice i tenkovi i s propovjedaonice učiti da je dobro i bogougodno djelo drugog čovjeka ošinuti rafalom preko prsiju. svake pozlaćene kvake. svake šare u kamenu kojim je obložena gra evina. topništvo grmi Zdravomarije. tisućama godina. strelicama. Iz vojnog ordinarijata na Ksaveru duhovno ćemo okrijepljeni odlaziti u neke buduće ratove. Kome će se dakle On prikloniti? Kako kome? Pa jasno. dere se duša nekog generala. uputite se autobusom. kraljice Hrvata. koji bome i bez glave. inženjerija forsira Slava Ocu. Stani pa gledaj. "Na parove razbrojs!". znajući da je već potvr ena tvoja rezervacija na onome svijetu. vjerojatno oka ne može skinuti s nje. Pa ako i niste iz Zagreba. a da pritom znaš da si pripadnik svete i apostolske Crkve s vrhovnim poglavarom u Rimu. koje su opet njihovi vojni ordinariji uvjerili da smo zapravo mi ti koje je dobro i bogougodno ošinuti rafalom preko prsiju. Vojska ulazi i sjeda u klupe. a duše regruta spremno viču: "Prvi!. baš jedan drag i bogobojazan narod. u koloni po dva. naša zoro zlatna. Stajalo je trideset pet milijuna. Prvi!.. da baš njihovi meci zvižde u slavu Njegovu.. I svi su takvog mišljenja. Dobri Bog na nebesima. jest kako imam sina od šest godina i kako mi njegova predškolska dob nije zapravo nikakvo jamstvo da će biti pošte en od tih manijaka. Drugi!. onome tko ima . marševskim korakom uputili na onaj svijet. Svaka strana ima svoje biskupe koji će spremno izjaviti kako su nakon opsežnih konzultacija s Apsolutom zaključili da je njihova borba ispravna. koju ne bi spremno prihvatio.

Potom Bog zapovjedi voljno. mojih! Upadajte! Upadajte!". lagano se nakloni Sinu i Duhu Svetome. "Šefe. a danas se. Do temelja da spalimo Amsterdam. u liftu sa Spasojem sa sedmog kata i on kaže: "Hristo Stojičkov".69 ljepši vojni ordinarijat! Kužite sada kako je mudro bilo uložiti trideset pet milijuna kuna. je li ovoga pravoslavnog Djevica malo prenijela ili je onaj katolički nedonošče. a neki bivaju pametniji. porodiljski dopust i naknadu. jer znate da je zapravo svejedno. poljubi ruku Bogorodici. . sve nam je to poznato. to su Hrvati!" Onaj general što je dolje pod plafonom ordinarijata postrojio trupe. Koliko jučer Srbi i Hrvati. Duše iz Somalije. Molitve na crkvenoslavenskom nešto su složenije za naučiti. govori Bog veselo. odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. dakle samca. početi nuklearni rat. I do ite mu čestitati slavu. rekao je Sanader radosno. bez bojazni od žaba. "Hristos se rodi". Vidjeli ste na Dnevniku. U ime oca i oba sina Hristos se rodi – vaistinu se rodi. rekli smo. bez razlike. Spasitelju je. eto ti Isuseka u dva tjedna u dvije varijante. napasti. Maleni Nazarećanin pripada nama koliko i njima. da od Rotterdama kamen na kamenu ne ostane. Hristos voskrese . u onu zgradu na Ksaveru? S onakvim vojnim ordinarijatom Republika Hrvatska. molit ću. sve to stoji ispred šaltera svetog Petra. neki s vremenom poblesave. Je li se zbilja rodio? Mislim. viknite već s vrata. katoličkoj i pravoslavnoj. bjesomučno su uništavali trag onog drugog do zadnjeg crijepa na krovu i porculanske pločice u kupaonici. koji su jednog biskupa. Nasmiješite se pomirljivo kada Spaso sa sedmog kaže "Hrist". Na ete li se. uljudno mu odgovorite: "Vaistinu Stojičkov". eto. Ne kažu uzalud da Bog čuva djecu i lude.. a onda odjednom. smrti prvorodenaca i drugih Božjih kazni koje navodi Sveto pismo. iz čista mira. vidjeli ste. ali zapravo nema potrebe za tim. naprosto zaslužuje da mu sve oprostiš. vaistinu? Toliko se toga u posljednjem desetljeću strašnog ovdje dogodilo da smo već prestali vjerovati u njega. Nizozemsku?! Nema problema. Naučite te fraze. domaćine!". vi izaberite.. sada napravi prijavak. samo su gledali tko će koga dohvatiti krupnim kalibrom. maznuti videorekorder. evo.vaistinu voskrese. žali se Petar. pomalo. a an eli vojnicima podijele harfe i razmjeste ih na željezne krevete na kat po bijelim oblacima. da hoće. ministrica Kosor jednako bi se zauzela za prava pravoslavne i katoličke Bogorodice. velikodušno smjestili u koju tisuću četvornih metara stambenog prostora. može. Dosta je da na kraju kažete "amin" i to će biti shvaćeno kao ekumenska gesta katoličkog prijatelja i brata u Kristu. Bog bi nam samo odobravajući kim-nuo. Da se stvar doga a u današnje vrijeme i da je betlehemska štalica na teritoriju Hrvatske. jednoj kao i drugoj Mariji. dok s pjesmom na usnama u vječni život stupaju mrtvaci iz Lijepe naše. kakvi bakrači". "Srećna slava. Ili Hristu. "Vaistinu se rodi". odgovorio mu je Pupovac svečano. silovati mu gospodu. Možemo ovaj čas. iz Iraka. i nitko ne pita koji je od njih dvojice pravi. na primjer. srdačno rukuju i u kamere ozareno cere porculanskim gebisima. izražavajući zadovoljstvo. trebat će vam u ovo vrijeme skladnih i miroljubivih odnosa s pravoslavnim susjedima. "Ma. srušiti djedovsko ognjište. obojica. Duše poginulih s uputnicom našeg vojnog ordinarija preko reda ulaze u Kraljevstvo nebesko.. "Puštaj. kakva provjera. napokon priznato dvojno državljanstvo. skakavaca. A onda pojedite malo žita sa šlagom. kaže Stvoritelj neba i zemlje. Što to nije da čovjek barem malo pomakne pameću? Svijet se mijenja. siječnja 2004. kada su predsjednici Vlade i Sabora banuli kod Srba. čak i Amerikanci. S tri se prsta prekrižite ispod ikone. "Evo. pa oštro salutira Ocu. I da ja vidim onoga tko će još prigovarati zbog proračunskih trideset pet milijuna za zgradu na Ksaveru. ali ipak. ovo je baš nekako naglo došlo. nisam ih još sve provjerio". ili pet milijuna dolara. Priznaju se. jer takav jedan drag i bogobojazan narod poput Hrvata. Žlicu slatkog od dunja.

bolje da odmah nazove pogrebnike. Mrtvi kapital. Hristos se rodi. bio kum šestom djetetu. bla. mogao si kojeg žgoljavog pravoslavca zamijeniti za stasitog i naočitog hrvatskog branitelja. Sanader u austrijskom Kurieru izjavljuje: "Srbi su naše bogatstvo. neće te Bog spasitiiii!" Ne bih mu u prašini na stražnjem staklu auta pisao: "Ovo je Hrvatska!" Ne bih u haustoru na popisu dugovanja za vodu pokraj njegova imena nažvrljao "Srbi van!". tako bih i ja uložio u Srbe. Posrijedi je bio "uzoran slučaj obrade pacijenta". kretati burzovni indeksi. Dan ili dva prije nego što će čestitati Pupovcu. Kum 2 Ambulantna kola sedamdesetdevetogodišnju su Mariju Ozimec početkom prosinca dovezla u bolnicu Dubrava. Za Srbina baš ništa nisi mogao kupiti. iskreno polaskani. Premijer je negdje. Eventualno. da smo onda. Kako bilo. Njezin muž je. lijepo bih tamo još '92. laže. dok je Hitna pomoć kružila Zagrebom kao oni kamioni s makarskim smećem koje nitko ne želi uzeti. od riječi do riječi slagao. Ta starica bila je baš kao neko tu e smeće koje nitko ne želi u svome dvorištu. Aleksandra.. utvrdila da je spomenuta bolesnica hospitalizirana za tek nešto manje od dva sata. ne bih na stubištu pokraj njega onako napadno fućkao Vilu Velebita. malo ih obrisao. pomislite samo. a za slavu mu darovao monografiju Hilandara ili Gračanice. Ej. A onda. bla. a ne problem". I strpljivo čekao. s dvojicom njih. Taj bolnički road movie trajao je šest sati. a inače ništa od njega. a Josip Ozimec je valjda izmislio aferu. Hristos se rodi? Mašala. Starica je vikala zbog bolova u nozi. i Dubrovnik. Priča je osvanula u novinama i ministar je zapovjedio istragu. a danas sezonski mijenjaju mlažnjake. počešljao i po suho zlato prodao Sanaderu. Ili je sve ovo ipak slučaj liječničke bezočnosti? Ja bih se okladio na ovo drugo. Da sam znao kako će se početkom 2004. Budale bi mi se smijale. me utim. bio bih bolji prema Spasoju sa sedmog. Pa iz Dubrave u Merkur. ako je na liniji razgraničenja bila neka razmjena zarobljenika po načelu svi za sve. najednom. kad im je cijena bila najniža.. Da smo samo znali. Radujte se narodi. eto.. I svima bi se smrznuo osmijeh na licu kad bih na početku 2004.. znali ono što danas zna mudri doktor Sanader. Ali. dakle. čestitao bih mu Božić i Uskrs. zaboli li sutra nešto Josipa Ozimeca. Ništa se ružno ni protu-propisno nije dogodilo. da sam znao. napunio bih skladišta pravoslavnom braćom. Aleksandra Zec ove bi godine nekako slavila petu godišnjicu mature. Bio bih drag prema Spasi. izvukao Srbe iz skladišta. svima bi nam ljepše bilo. čime je nakon četiri godine pauze obnovljena tradicija da vlast kumstvom počasti . bla. Ne bih ga u gluho doba zvao i promijenjenim mu glasom u telefonsku slušalicu tulio: "Spasoooo.. Osamdeset godina čovjek ima i. a ja bih odmahivao rukom i govorio kako ću doći na svoje. kaže ministar Hebrang. Napokon. Iz Dubrave ponovno u Merkur. koja je. Kao oni vizionari što su koncem osamdesetih za sitniš kupili dionice Microsofta. Srbin postane bogatstvo. da sam znao kako će ta stvar ispasti. Rastuži me načisto da tu stvar nismo otkrili prije. jeftino nakupovao hrvatskih Srba. idemo na vedrije teme. i Spaso i ja. Iz Merkura su je vratili u Dubravu. i vrijeme mu je bilo.. Spasoje sa sedmog kata vrijedio je koliko i ček Glumina banke. i Srebrenica. Vukovar bi ostao čitav.70 osobito počašćeni. dapače. Opet. I tu je napokon primljena.. lijepa je budućnost pred nama. E. ljudi. S Kristom na našoj strani. Ponekad i doslovno. zaboravio sam gdje. Njezin suprug Josip osmjelio se sve to kazati tek kada je žena koji tjedan kasnije umrla u bolnici. Ej. otkud sad to? Kada se ta stvar dogodila? Prije deset godina Srbin u Hrvatskoj bio je klinac od ovce.

ako mene pitate. ako ništa od toga ne bude djelovalo. Ministarstvo turizma strancima broji noćenja. Stvar naprosto treba urediti po činovničkim razredima. šta ja znam. taj ih je dosad valjda na stotine poženio i poudao i nitko se nije sjetio da mu da neki Red Danice s likom. Što je notorni idiotizam . za osmo ministar europskih integracija. a i inače fenomenalno je upućen u crkvene stvari budući da mu pola familije živi od lemozine.. jedna stvar je isto dobra. počeo je sa šestim djetetom. očekujem od vas samozatajan i predan noćni rad na demografskom uskrsnuću Lijepe naše. još bi se više pooštrili kriteriji. Za početak bi. Naposljetku.. Više zbog skrbi za narodnu budućnost nego zbog para. Ako netko hoće predsjednikovo kumstvo. složit ćemo se. domalo više nitko živ neće znati govoriti. Tu man je tako skupio kumčadi da bi mogao jaslice otvoriti. malo se čini na ovome polju. nitko nije tražio takvu uslugu. A da sam ja na čelu Vlade. kao kum. Narod koji je čovječanstvo zadužio za kravatu i kemijsku olovku na rubu je izumiranja. valja se potruditi oko toga. o porezu na neženje. Ovim našim lijepim jezikom. najbolje bilo da neki Meštrovićev akt odlijemo u nekoliko desetaka tisuća komada i podijelimo po mjesnim odborima. ima sve sakramente. sve stalo. Jadranke Kosor. bio mudriji. Za sedmo dijete ide predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku. ali se zbog nečega odustalo od toga. zveči. U tome je Tu man. Žubor biskupskog jacuzzija S perona splitskog željezničkog kolodvora lijepo se vidi južno pročelje Biskupove palače. Još bi. izvrsna. One mesnate. Ili da "Gundulićev san" nosimo po selima. to je otprilike ta kategorija. ali ipak nije dovoljno poticajna. Milošću božjom i uredbom o povratu crkvene imovine. Kumstvo desetom djetetu je dobra mjera. na primjer. kojeg sam imao čast upoznati. recimo. To je. sve manje ševi. dakako. mislim. pjesnik bi kazao. Bez četrdesetog. deveto potpredsjednik Vlade. Svi govore o toj demografskoj kataklizmi. a Tu man. U Imotskoj krajini jedan se vrijedni gospodin. ovaj se narod. Šestom bi djetetu kum eventualno mogao biti tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. što bi rekli. zvoni i zvuči. ja ne bih uopće izlazio na teren. Meštrovićeve žene više se doimaju kao rodilje. Ono kada se u činu krštenja Sanader. Čovjek nema kvalifikacije za kuma. a osim toga ima u njima nacionalnog patosa od kojega ti namah do e bezumna želja da nekoj Hrvatici napraviš dvadeset do trideset komada djece. razumljivo. ako me hoćete za kuma. Molim lijepo. jer izravno radi na štetu države i naroda. Uopće. zuji. historicističkog zdanja koje je pola stoljeća bezbožne komunističke diktature skrnavila javna knjižnica. Sanader malo solidnije djeluje. a i bez toga. te mu već sada možemo prognozirati bogatu i plodnu karijeru kuma. vjerojatno bi mu ispala i glavicom udarila u krstionicu. oderi ga po džepu. ali doista ne činimo ništa da je spriječimo. valja i u tome biti obziran. Ta stvar bi bila. njemu da daš bebu u ruke. grba mu se priznaje kao porezna olakšica.71 najmla e u obitelji s mnogo djece. nije oženio zato što je grbav. recimo. a tek oko desetog bi se dalo razgovarati o premijeru.. pamtimo. mogao iz fundusa Moderne galerije izvući neke erotske grafike da malo narajca naciju. Onda je nakon 2000.. ta je . apetitlih. u ime malenoga odrekne Sotone i svih djela njegovih. mislim. Ako se netko. Tko god neće da se ženi. Premda. Početkom devedesetih govorilo se. Natalitetna nam bilanca stoji tako loše da premijer nipošto ne bi smio ići na manje.. Sve više je staračkih kućanstava.. Predsjednik Matice u nedjelju je na televiziji nešto govorio o tome. momci se ne žene. Račana. već decenijama bavi spajanjem partnera. Na posljetku. svakako ohrabrujuće znati. Igor Zidić izrazio je spremnost da se pozabavi tim slučajem. u najkraćemu. koji. ne bi li se pučanstvo pomamilo na Bukovčeve "Kupačice". rijetke su župe gdje je više krštenja nego sprovoda.treba ih brojati domaćima. nije šljivio ništa manje od desetog.

ubožnicu. sada bih gore puckao dobru. sadomazohistički spektakl jednog katoličkog fundamentalista masovno ih je oduševio. bome se isplatilo. neskromno je možda čuti. a narod bakšiš. koji je tako ushićen vi enim da se čini kako mu je u mraku kinodvorane vjerojatno još jednom prokrvarilo iz glave. brze i udobne automobile i. trebao biti smisao. idiote. bolnicu ili sirotiš-te. . a da Zemlja nije okrugla.72 sramotna hereza prije nekoliko godina napokon istjerana. proklinjem dan otprije dvadesetak godina. svakako mogao biti. tužno zureći u južno pročelje Biskupove palače i prostranu krovnu terasu. u kuhinji župnog dvora. da skratim. okrenuta moru. osine kandžijom po rebrima? Možda zvučim okrutno. Država im daje plaću. lukavo pravio blesav. onda bi im se vjerojatno svidjelo da ih netko. a onda se iz kina vrati kući pa izdere na domaćicu koja je zaboravila uključiti podno grijanje. tople i suhe kuće. Novinski oglas za film citira velečasnog Sudca. eksplicitno nasilje razgorilo je žeravu njihove vjere. sera" i poletno tancao s časnom Rozarijom. ako je patnja ona zbog koje su se jednom davno odlučili za svećenički poziv. kada mi je vjeroučitelj slatkorječivo opisivao divote sjemeništa. Biskupova palača sada je umalo gotova i svježa. Evo ti sad. ako oni Providnost prepoznaju upravo u dva sata divljeg i bezdušnog mrcvarenja filmskog Isusa. onda je dosta nejasno otkud Mercedesi u samostanskim garažama ili to da se časne sestre voze panoramskim liftovima? Ne znam. nijedan od njih nikada nije živio na minimalcu. Ta je terasa na krovu. prošapćem ja gorko. žive u luksuzu koji je nepoznat i dalek znatnoj većini stanovništva. s malo boljim dalekozorom. Ako je Spasitelj naš zbog ovakve investicije umro na križu. Oni tu ne pripadaju. kao kada je iz Biskupove palače izbacila javnu knjižnicu. obilate i ukusne objede. kako bi se dostojanstveno kazalo. prostor je ponovno posvećen i sada ga obnavlja gra evinski poduzetnik koji je medu natječajnom dokumentacijom vjerojatno morao priložiti i potvrdu da se vjenčao u crkvi. mrak se već pomalo spušta. imaju što mnogi nemaju. Stavio bih da svira "Que sera. vidio bih i Gibraltar. Svećenici ovih dana izlaze ozareni s projekcija Gibsonove "Pasije". što se pogledu općinstva neočekivano ukazala kada su maknuli skele. bonvivanski biskupski život i u dokonoj obijesti blagoslivljao mineralnu vodu. Baš suprotno. dragi čitatelji. bibliotekarski nekrst dobio je nogu u dupe. u Knjizi postanka su pogriješili . Visoko gore. što je to medu ulju enijim crkvama dobar običaj. Tomiću. u petnaest godina kako su joj dali slobodu da čini što hoće nije sagradila nijednu školu. I to čovjeku baš da misliti. Naime. Da sam biskup ili barem biskupski pripravnik. jedna fantazija. kao što ni obnovljena i svježe opiturana Biskupova palača ne pripada medu trošne proleterske zgrade. Naši svećenici. Gdješto će se poneki od njih osmjeliti na kakvu društvenu opservaciju. trpajući eklere u usta. ali to bi. a s mojom pameću to sam. Ako već crkveni profesionalci upravo u bičevanju otkrivaju božanski misterij. kler je deložirao prašnjave sveske. Svećenici uistinu ne žive s nama i. što je možda najvrednije. a ja ne mogu skinuti oka s Palače. Umjesto da se zlopatim kao trećerazredni novinarčić. vidi se sve do Ancone. u najboljoj namjeri. možda sam u krivu. Ako je vedro. nekako mi se čini. nula. imao bih lijep. upravo ništa. za nas. a ja se. ali čini mi se dosta proturječnim da se neki biskup trese u ognjici vjere gledajući mučeničku smrt Jima Caviezela.dobri Bog nikada nije istjerao čovjeka iz Raja. rukom smotanu dominikansku cigaru i pijuckao neki bolesno plavi koktel. Što se njih tiče. nemaju ama baš nikakvog straha od budućnosti. Brzi iz Perkovića zaustavlja se na peronu. Crkva u Hrvata. Stojeći na peronu. naravno. i to uglavnom ispadne smiješno jer s hrvatskim društvom nemaju nikakve veze. blije-dožuta blista u sumornom pejzažu oko kolodvora. govorim u sebi. prazan skup za dobro zajednice nije napravila. Svaki se udarac Pilatovog biča zaliječio u žuboru biskupskog jacuzzija. obično je pravila štetu. Zeznuo si se.

cmačete. djevojkom ili udanom. Na svijetu je šest milijardi ljudi i.". vjerujem.. Ali. vidi se u njegovu nijemom. Elem. cvili. ali ovo što ste pročitali zapravo se doga a. jeca... Stvar. "Pa moja domaćica. Ustanova koja bi trebala biti drugo ime za velikodušnost. našli crkvu s tako poraznim scoreom. obično i čini. za svoj gust. nije bitno za ovu priču. Svukli ste se. ili pod njom. Tražite li bližnjega svoga. prekine ga Bozanić te se ponovno okrene prema vama i ženi na krevetu. ali zabavljeni spolnim atributima žene pokraj vas.. ako razumno pretpostavimo da je svaki od njih začet u sličnoj situaciji. ili je barem vrlo blizu toga da se dogodi. počne on nesigurno. "Četnik". isprva ne reagirate. to da se netko za bijednu kutijicu od dvadesetak kuna. dobaci drugi glas prezirno. "otkud vi ovdje? Tko je vas pustio u sobu?" "Prezervativ. bez ikakve dvojbe". Sramežljivo se pokrivate dlanovima. uključite svjetlo na noćnom ormariću i okrenete. s okusom jagode. kakva su to muka i odricanje njih nadahnuli. nije sad važno. ne treba potanje opisivati. Neobičan vam je taj šum. Vi uzdišete. Prenete se. "Ako sam dobro vidio. mljackate. šapne netko otraga. Groteskan vam je ovaj prizor? Pa jest malo. Gleda vas mješavinom prijekora i razočaranosti. vjerujem. čitav crkveni vrh u crnim mantijama. Strašno mu je. a ona stenje. netko se tiho nakašlje iza vaših leda.73 Teško bi. ruku na srce. s grimiznim pojasevima na trbusima i srebrnim križevima oko vrata namršteno zuri u vašu dlakavu stražnjicu. "I još crveni". "Stavio je gumicu". bez želje da tim . obratite se na drugoj adresi." "Otkud znaš da je s okusom jagode?" Crkveni se velikodostojnik malo zbuni. što ti je čuti. Zašto drhture od oduševljenja. o kakvom to umiranju za druge oni govore? Osobno.. posrijedi je dosta široko rasprostranjena vještina. kako se to." "Dobro si vidio". ne. ili. legli na postelju jedno pokraj drugog i činite ono što se u takvim prilikama inače čini.. a tamo.. postelja škripi. i ako imate namjeru spetljati se s nekim na posteljini. doda drugi. u polukrugu oko postelje. kad. reče treći. "Vaše preuzvišenosti". ljutitom pogledu. Slomljeno padate na koljena nasred sobe i kroz ridanje molite Očenaš. čini mi se puno vjerojatnijim da bi se u kinu. svašta se tu čuje i lako je moglo biti da vam se pričinilo. Našli ste se s damom. upirući strogo kvrgavim kažiprstom u vaše prepone.. "Mislim da to ne želimo čuti". cijela biskupska konferencija. u času kada se Isus pojavi na platnu.. ležite tako vi na njoj. za malo pakiranje uvoznih kondoma odrekao svog vječnog života. postala je oličenje sebičnosti. dobro. priznajem. složi se treći. reži. promucate skačući dok žena hitro povlači plahtu do brade. Utoliko je dosta zagonetan ovaj cirkus s Gibsonovom "Pasijom".. "Crveni. reče neki biskup. ne obazirući se na pitanje. neki biskup mogao okrenuti kolegi do sebe i šapnuti: "Odakle je meni poznat ovaj tip?" Krunica za pale spermije Zamislite ovo. "Ateist".

kada su o tome tražili mišljenje od mjerodavnih u crkvenim vlastima. Ipak. što se dogodi ako je neka. Dati školskoj djeci da to gledaju je divljaštvo. recite nam. sveti Duje. po jednu za svaki spermij koji je ostao u Durexovu kondomu i bogzna što bi sve još mogli napraviti u svojemu zastrašujućem upadu u našu intimu. pa ako još s tom osobom niste vjenčani. samo ona ili nijedno? Hoće li njihovo dijete imati topao katolički dom ili će blagovati iz limenih zdjelica kakvog sirotišta? Kako će se malena ili maleni preživati? Što će kazati kada ga učiteljica u prvome razredu upita za ime oca? Svi smo mi grešni i u dvije tisuće godina crkvene povijesti svakako se morao dogoditi pokoji ovakav slučaj. kao što valjda i jest. Mali ministranti s kandilima trčat će za župnicima što će po šumicama oko gradova od auta do auta vjenčavati nevjenčane i bičevati preljubnike. na primjer. Podsjetimo. za svaki slučaj. Sve crkvene osobe. zdrobljenu lubanju ljudskog zametka. podrobno baš kao što je bio onaj film o pobačaju. medicinski užas koji bi teško podnio i kakav specijalizant patologije. don Ante Mateljan se on. no ni jedni ni drugi ne mogu pobjeći od popa. kud god kreneš. ne poriče povijesni fakat da su se partizanske vlasti gdješto i krvavo obračunavale s Katoličkom crkvom. i žene i muškarci. jedva da je itko smogao ozbiljnosti da reagira na to. za tobom se o trošne kamene zidove odbija propovijed koju loš razglas modulira u nelijepo meketanje. krvavu materncu.. s drvenim leptirima i kuhačama. koji će se zbog toga možda još noćima vrišteći buditi medu zapisanim plahtama.74 činom produžite ljudsku vrstu. gubite se iz naših spavaćih soba. Može sve ovo zvučati neumjesno. kasnije ćemo saznati. Kaptol će domalo slati patrole mladomisnika koji će držati ekspresne zaručničke tečajeve u motelima. dok oni nešto manje bogobojazni dangube nad kavama za stolovima izbačenim na ulicu. zavjetom su se odrekli tjelesne ljubavi. Zaprepašteno se gledamo. s kandira-nim voćem. nastavnik je odvrtio pred skamenjenim malodobnicima. da izmolite milijun krunica. časna sestra Cecilija udana za Isusa. hoće li pobaciti ili roditi? Ako rodi. Ako je njima dopušteno njuškati po našem rublju.. ali ne pamtimo da su biskupi ikada i igdje. Kako je krenulo. s roštiljem na . Dajte. Nitko od nas. nije u redu da oni uvrije eno stisnu usta kada mi upitamo za njihovo. tko će od njih napustiti službu . mudro bi vam bilo dvaput se zaključati i. zove. neka mi bude dopušteno da i ja zavirim u njihovu. dakako. oni su prvi počeli. samo koji tjedan kasnije stanoviti je vjeroučitelj u nekoj školi djeci pustio eksplicitan film o abortusu. ma barem jedan jedini put zucnuli o tomu. gumenim bombonima. E. ali zaboga. koji se dočepao mikrofona i u blagdansko jutro uzrujanim glasom gnjavi o progonu svećenstva u komunističko vrijeme. No. ako se oni već drsko miješaju u našu privatnost.. Raskomadane udove fetusa. Evan elje po don Anti Kroz čitavu Palaču odjekuje taj glas. sad. ali kakve veze ima ogorčeno popovsko meketanje o tomu s ovim vedrim proljetnim danom.. Narod se slatko smijao svećenicima kako živčane zbog tih delikatnih gumica. No. Srijeda. kako je počelo. Bila je to šaljiva aferica.oboje. ali ga vara s don Ljubom? Koriste li sestra Cecilija i don Ljubo u svome sramotnom grijehu puti kondom ili smjerno prihvaćaju naputak Hrvatske biskupske konferencije i ostvaruju cjelovit tjelesni kontakt? Ako je ovo drugo slučaj i dragi Bog učini da rečena Cecilija ostane u blagoslovljenom stanju. kako znamo. U suprotnom. nagurati ormar ispred vrata. Tražit će od vas. vrlo blizu silovanju. vjernički je puk u svojoj najboljoj odjeći izašao u procesiju. ako mene pitate. sve do najsitnijeg prljavog detalja. počelo je s osudom prezervativa. nitko se od njih nije osmjelio kazati da je to svinjarija i da mu je žao.

pa i Spasitelja našega. Titovi se razbojnici imaju smatrati odgovornima i za njegovu smrt. ali budući da je to bio dio odmazde za neku partizansku svinjariju.75 rivi. s čitavim inventarom jedne bezbrižne pučke fešte u slavu jednog davnog sirijskog mučenika? Konobar Špiro ozbiljnim glasom iznosi smjelu tezu da je baš Aleksandar Ranković. i ta pošast još uvijek vreba. obrecnuvši se. Ako se već neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. kidale uši i nosevi. Malo izokola. naravno. Katolička crkva ostavila u naslijede čovječanstvu i ne bi nas zapravo začudilo da se neki udbaški. Sve je to. S moralnom nad-menošću nekoga tko je valjda iznad svih opačina ovog svijeta. gdje je. a udovi rastezali do pucanja. raščetvoriti i spaliti. Dan kasnije pišem ovaj tekst i ne vidim da je u javnosti itko reagirao na lupetanje rečenog svećenika. jesu li mu slovoslagari možda zeznuli neke stranice? Nimalo ne dvojeći u historijsku činjenicu. Kada su u slavu Božju pucale kosti. Domalo saznajemo da su svetoga Lovru zapravo na Neretvi ispekli izgladnjeli borci Prve proleterske. ili štasijevski strvinar puno vjekova kasnije nadahnuo iz nepresušnog vrela te slavne tradicije mrcvarenja ljudi. kada su se čupali jezici. ne mogu se na ovom mjestu prešutjeti da je i Crkva jednom puno prije zapravo posve istovjetno griješila prema nekome drugome. vlastoručno zadavio svetog Duju i to heretičkoj bandi okupljenoj u lokalu bude sićušan povod za nekoliko minuta bezdušnog sprdanja na račun crkvene povijesti. Nitko se nije osjetio ponukanim da prozbori nešto o tome da je pred razglas. koje je to izdanje Svetog pisma taj imao u rukama. nego tronuto ali nepokolebljivo nastavlja nabrajati žrtve komunističkog terora. smaknuli Nijemci. vrijedi se valjda spomenuti i onih slavnih dana kada je sveta inkvizicija progonila bogumile i patarene. balonima koji su se otrgnuli djeci iz ruku i otplovili put oblaka. ubila struja. Baš kao što bi vjerojatno štimalo i da se nekoga svećenika što ga je. Uopće. nazove mučenikom prve petoljetke i svekolike elektrifikacije zemlje. majke ti. na drveni su križ otpremili farizeji marksisti medu kojima je. a javnost je ostala savršeno ravnodušna na njegovo sramotno krivotvorenje Evan elja. koja svoj srbokomunistički otrov razlijeva na stranicama Nacionala. Kada je majka Crkva uputnim držala da iz vještice najprije valja usijanim žaračem izvući priznanje da je vještica. na primjer. čak i na stanovitu "nevjernicu iz Rijeke". najglasniji bio neki Moša Pijade. Zanimljiva konkluzija. i neki brat franjevac kojega su. unatoč tomu što je Poncije Pilat do posljednjeg časa ponavljao "Nazarećaninu ne pakovati". u službeni raz-glas fešte svetoga Dujma velečasni Mateljan. neizrecivo ohol u svojoj tobožnjoj nedužnosti. kako kaže velečasni Mateljan. da ga čuje čitava Dioklecijanova palača i sav narod koji se za feštu sjatio u njoj. ne čuje naše huljenje. doduše. Velečasni Mateljan. rekao je tada netko u kafiću iznervirano. saznajemo. . ponavljam još jednom da su komunisti štošta toga zgriješili prema Crkvi. prema Lukinu evan elju. "Špiro. Nitko se nije zapitao koju je uopće Bibliju čitao taj pop. pojačaj malo muziku". ali štima. pripušten netko tko je u najmanju ruku neumjesno prozivao nekoga zbog njegovih vrlo osobnih uvjerenja. izme u ostalog. ili enkavedeovski. daj. zajedno s blagom iz vatikanskih riznica. odsijecale genitalije. taj je pop poručivao kako se neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. a onda je ubiti. poznat i kao Drug Marko. u tim su zločinačkim partizanskim umovima izmišljeni mnogi perfidni načini zatiranja svega katoličkog i hrvatskog. Predmnijeva se da je mislio na Vedranu Rudan. upozorio nas je u sunčano svibanjsko prijepodne.

digni stražnjicu i oti i do ure aja. evocirajući onih Kristovih četrdeset dana posta i odricanja u Galilejskoj pustinji. uvijača za kosu. estradni umjetnici ne mare za kreacije od lamea. Trebalo je sve u svemu nekih četrdeset minuta. na benzinskim crpkama ne lijevaju vodu u gorivo.76 Uistinu. ozbiljno i svečano... odveo dijete u vrtić pa svratio u kafić i sjeo za šank. izdašan dim i otpuhujući prema njoj ozbiljnim glasom rekao: "Duvana. izme u ostalih. kao što vjerojatno ipak hoće.. Cigarete. U jednoj obitelji katoličkih fundamentalista u Moslavini. Žrtvuj se malo. zapošljava i don Antu Mateljana. ništa se više ne može uključiti iz fotelje ili s trosjeda. PlayStationa.. a političari obazrivije biraju kravate.. sve one divljačke načine mučenja i pogubljenja političkih protivnika koje su u dvadesetom stoljeću prakticirale komunističke tajne policije. Sve zbog toga u ovo doba godine u našoj mladoj državi bude nekako dostojanstveno. na četrdeset dana su pod ključ stavili sve daljinske upravljače u kući: televizija. jer se konobarica vedro zakikotala i malo kao zacrvenila od neugode. Naša se ćakula okončala prije nego što je pravo i započela. gospodine dragi. Bilo je to nešto što je konobarici morala šapnuti na uho. DVD. glazbena linija. Televizijske su starlete diskretnije s maškarom. klimatizacija.. Zločinci su uvijek samo ljudi. shvatio sam. dok sam izašao iz kuće.? Tja! Toliko je tih poroka i slabosti koje je katolički živalj Lijepe naše. Onda je prijateljica njoj otkrila što je njezin korizmeni zavjet. da me prvi put u ovoj godini to pitaju. molimo se da se to nikada i nigdje više ne dogodi. i napokon shvatimo da ne postoje ni zločinačke ideologije ni zločinačke religije. Sezonu je otvorila mala punašna konobarica. sve dok petnaestak minuta kasnije nisam čuo kada je s prijateljicom razgovarala o tome i kazala da je u idućih četrdeset dana smjelo odlučila sasvim izbaciti šećer iz prehrane. tekućeg pudera. stvarno ne preostaje ništa drugo nego da oprostimo. "Čega si se odreka u korizmi?". Korizma je! Kasnije tog jutra sretnem jednog hadezeovca. dao bih deset tisuća da znam čega se to konobaričina prijateljica odrekla u korizmi: čokolade." Djevojka je uvrije eno stisnula usnice i okrenula glavu od mene. A ja sam zastao da pripalim. a nama. da prpošnim dezenom ne povrijede uspomenu na slavnu pobjedu vjere. kada je tridesetogodišnji Spasitelj izgovorio historijsko ne Sotoni koji ga je iskušavao. domovina. upitala je ispirajući šalice nad sudoperom.. Da me je tada to netko upitao. Nitko ne galami. konvencionalnih rečenica lišenih svake srdačnosti. gostionice nude samo grah za katolike koji su se u korizmi odrekli kranjskih. povukao sam jedan dobar. davno su iskušali zločinci na platnom spisku iste one ustanove koja danas.. tako da mi nije bilo dano da saznam čega se ona odrekla. s kojim se pozdravim i povremeno razmijenim nekoliko uljudnih. video. svima skupa. kave sa šlagom. Anto apić se odrekao magisterija. . ne sjećam se više tko mi je to ispričao. Jedna se banka u korizmi odrekla kamata. šećer. nego. strpljivo i ponizno pateći. peciva od integralnog brašna. Nešto vrlo intimno. rašpice za nokte. u srijedu ujutro. u korizmeno vrijeme naumio sasvim izbaciti iz svojih života. Ideje su manje ili više nedužne.

sitnije neke stvari. kažem. a da se ipak previše ne izmrcvarite na drugoj. Valja razumno promisliti o zavjetu. Naprid. primjerice. molit ću lijepo. Piranskog zaljeva. sada ja njega upitam: "A čega ste se vi. voćnih kupova. kažem ja vedro. tako. Problem gladi na Crnom kontinentu u interpretaciji matere moga oca je da "crnčad".. Susjede na ovo . Hadezeovac mi se lukavo naceri. odrekli?" "Seksa". Pod konac. Korizma je. Ta stvar gdješto će se nekome učiniti licemjernom. Ne. bili! Moja baba je rasist. umjesto da se lijepo prihvati motike. Žao mi je što to moram reći. a drugi pečenoga." Čovjeku se smrači lice. nego sam samo htio biti logičan.77 "Čega ste se odrekli u korizmi?". zacijelo misleći kako to baš i nije daleko od istine.. pa i nekorizmeno da se njegova gospo a odrekla. Nakon bezmalo šest tjedana tog odricanja. Dragom Bogu hvala. osim toga. recimo. Ako ste. nećemo više ni pozdravljati. "Domovine". Pa što im fali? Ljudi se ponekad malo žrtvuju. A nije grijeh imati trezvenu i jasnu računicu. samo leži. Mladi je gospodin ispravno shvatio kada im je na vjeronauku časna govorila o plemenitoj ideji korizmenog zavjeta. kaže moja baba kad se povede razgovor o tomu.. da ne uprskate svoje šanse za Kraljevstvo nebesko na jednoj strani. Dečko pije Sprite. Makar ja stvarno nisam ništa loše mislio. "A vaša supruga?" Državotvorna opozicija začu eno izvije obrve. radije pojeo vlastitu cipelu nego radio. reče tip spremno. kamenim bedemima njegove vjere. ali nije takva. maže se kremom za sunčanje i čeka kada će se na horizontu pojaviti UNICEF-ov kamion s rižom i makaronima. U tim stvarima moramo biti koordinirani. na primjer. a ona nije. "Mislim. ali ta mila starica doista drži da su crnci lijeni i lažljivi. recimo. Ne može se. nije baš nužno da se u korizmi odreknete dijalize. bilo bi prilično glupo. zgodna prilika da se odreknete kćeri koja je pristupila hare krišnama ili sina što je bez vašeg znanja prodao i zapio komad djedovskog grunta. Kao da nas je Otto Barić nacrtao. slučaj dvanaestogodišnji sin mog prijatelja Zlatka. kako ona voli reći. jedan od ukućana odreći lešo mesa. što ja znam. Nego. Crnac bi. promislite. bubrežni bolesnik. jer nemam upravo nikakvih problema s tim da on što god hoće misli o meni. na primjer. pojasnim mu. "Pa pretpostavljam da se onda i ona odrekla seksa?". jer to onda znači da ćete četrdeset dana jesti samo prilog i salatu. Nemojte se zalijetati. izvući optimum. Ako se on odrekao seksa. naći dobru mjeru. Odrecite se. pita čovjek. Jedan fratar što ga znam. Da se odreknete samo mjesečnika o nautici. Nacerim se i ja njemu. Od sada se. Njih se odrecite preko Arene. mnogi je naši svećenici imaju. "Ma. nemojte". u Korizmi se odrekao svoje terenske Mazde i četrdeset dana.. te su sve one priče o gladi u Africi najobičniji buli shit. valja samo imati trezvenu i jasnu računicu. proganja me neugodan dojam. gdje god da se uputi. on je u duhu sasvim blizu izmučenom Isusu iz Galilejske pustinje. Slično bih preporučio i vama. ali inače im je okej. bilo bi dosta nezgodno da ste se vi odrekli. koji se u korizmeno vrijeme odrekao Coca-cole. Nečastivi je nemoćan pod tvrdim i visokim. mora sjedati u Mercedes. već ste bolji od znatnog postotka hrvatskog klera. Poučan je.

Od osmorice njih sedam su maloljetnici. zaslinjene od suza. ni s vremenom. a ja sam mu spreman do zadnjeg slova povjerovati. Tako navodi policijski izvještaj. jer je izdaja ako ikada ikome i išta oprostite. ni nezaposlenost. nesmiljene mržnje prema svima drugima. kako im se žgoljava ramena. Ali.78 odobravajući kimnu. No. a on se trenutno onesvijestio od strave. Uzmete li Antologiju hrvatske gluposti od Lučića i Dežulovića. urlajući i kezeći se bijelim zubima. svakako najvažniju suvremenu publicističku knjigu. i kako bi od njih zapravo i očekivao rasne predrasude. osim da se to. jer je takav stav o ovoj temi prevladavajući u našem selu u Dalmatinskoj zagori. pa još iz zabiti. a ja sam sasvim blizu tome da im povjerujem. pomislim kako bi policijski izvještaj lako mogao biti istinit i da ti ljudi možda stvarno puno prije zaslužuju sućut nego batine. opet. a očevi suhih usta zure preda se. uredno i redovno se školuju. zatekao u nekom normandijskom rovu. ni bilo koja druga uobičajena sociološka zvizdarija. naprosto uzmite Hrvatsko slovo. "što misliš o tome da idući papa bude crnac?" . ni loš obrazovni sustav. Nekolicina zagrebačkih skinheadsa prošli je tjedan tako premlatila jedanaestogodišnjeg sina egipatskog diplomata u Hrvatskoj. "Baba". Ne. doista svakome moglo dogoditi. nije mi teško to zamisliti. Batinaši su. baš kao što ni mojoj babi ne možeš dokazati da se u centralnoj Africi stvarno umire od gladi. baš onako kako je njihov white power sinek udarao jedanaestogodišnjeg egipatskog dječaka. ovdje i u ovom trenutku. u policijskom predvorju cvile njihove nenašminkane isprepadane matere. misleći da je sam crni vrag došao po njegovu grešnu težačku dušu. jednostavni dobrodušni ljudi koji nikome ne žele zlo. Uopće nam nije jasno kako se to dogodilo. Njega nitko živ ne bi uvjerio kako onaj u rovu na atlantskoj obali doista nije bio gospodar pakla. ni neplansko širenje gradova. to uistinu nema nikakve veze. a onda i jednu obitelj Pakistanaca. tresu od ridaja. Desetljećima kasnije taj je pripovijedao o svojem kratkom susretu s onostranim i nikada vjerojatno nije shvatio kako ga je gubitak svijesti tada spasio od savezničkog bajuneta u crijevima. ne samo u selu. Mašta mi se u ovom trenutku bori s porivom da zamislim sebe sama kako upadam u predvorje i s bejzbol-palicom ih oboje mahnito udaram. dolaze iz "primjerenih obiteljskih sredina" i "za počinjeno djelo izrazili su iskreno kajanje". ispovijedaju se policijskim službenicima roditelji nasilnih zagrebačkih skinheadsa. Netko bi sada mogao reći kako su posrijedi dvoje vremešnijih ljudi. ni zaga enje. kada je pred njega banuo jedan ča avi. shvatit ćete kolika je sreća da su mali Egipćanin i ono troje Pakistanaca dobro živu glavu izvukli. užas koji je proklijao iz njihova sedamnaestogodišnjeg djeteta zaprepastio koliko i nas. Cvile oni. možda ih je. gdje. ni kada se s rubova civilizacije primičemo njezinim središtima. u vijet-namkama išaranim kukastim križevima i goticom. I da tomu uistinu nije krivo ni siromaštvo. dapače. I zapravo ne znam što bih im rekao. Fokus ili bilo koju drugu od onih majmunskih novinica u kojima se patriotizam mjeri količinom zadrte. šovinističke i rasističke nakaznosti domaćeg tiska u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. vjerojatno i ne znajući. mogao bih zamisliti te male posrance izbrijanih tjemena. Štoviše. s izuzetkom jednoga što se kao soldat Wermachta u lipnju 1944. Suvišno je kazati kako nitko. Možda su njih dvoje zbilja "primjerena obiteljska sredina". nikada nije ni vidio crnca. napravili diplomatski incident te je policija bila ponešto revnija i domalo se čitavo ćelavo društvance našlo u marici. gdje su probrane najstrašnije nacionalističke. čak i svećenici tvrde da se mržnjom valja ponositi i pomno je njegovati. kažem ja. Živite li u društvu gdje mržnja nije zlo kojega se pristojan čovjek stidi. Osvjedočili smo se mnogo puta dosad da svijet baš nimalo ne biva pametniji. tada se i u boljim obiteljima može dogoditi da im djeca subotom navečer s palicama obilaze šire gradsko središte. nego u čitavom kraju. pa nekog stranog studenta.

. izvičem na njega i kaznim ga zabranom igranja "Tomb Ridera" poslije večere. primijetio sam. premda naravno tako i ne mora biti. a slično je zapravo i drugdje. kaže mi sinoć za večerom sasvim iznenada moj petogodišnji jedinac. ponovi on. a kroz otvorena im se usta vidi crna čeljust gadno načeta karijesom. zamrznuti u trenutku kako gnjevno urlaju ispod transparenta s nekim prigodnim napisom. me utim. Nemoj to više nikada nikome reći. ponekad s. kokardama i šajkačama ili crnim ustaškim kapama na glavama. s nekakvim lubanjama i gušterima po sebi izgledao je kao kabinet biologije.. tko ima curu. jer mu se svi a da me živcira. Primjerice. puno me manje zabavlja. Ja se silno trudim oko toga i užasno me zapravo smeta kada vidim da neki drugi roditelj. ako san i ostarila. Bio je sav istetoviran." Gdjekada zna biti zabavno što djeca pričaju u vrtiću. Neobrijani muškarci. jedan je dan došao sasvim izbezumljen jer je od jednoga Luke čuo da. s okruglim pivskim trbuščićem i gotovo potpuno bezub. Vjerujem. Loši zubi mi se nekako čine najvjerojatnijima. recimo. i bio je žgoljav. pazite sada ovo!.. nezaposlen. sada sabotira moj trud. da je bio na onim prosvjedima kada se predsjedniku države i premijeru vikalo "Cigane!" i Vesni Pusić "Kurvo!" Zamišljam da je luzer. taj je peder. jedan stari broj Lifea listao sam tako prije neki dan i našao fotografiju južnjačkog rasista kako pozira gol do pojasa s dvocijevkom u rukama. "Cigane!". "pazi kako govoriš s menon. Takve su to fizionomije. Ovo večeras. čine znatan dio posjetitelja svih desničarskih skupova u svim državama bivše Jugoslavije. Ta gospoda.79 "Šta si reka?!" zaprepasti se stara. "Andrija. pokušavam zamisliti toga tatu imbecila koji je u vrtić moga djeteta donio rasističku pogrdu. a dijete se vrpolji i prepredeno smješka i vidim da me ne sluša. možda i sasvim slučajno. pogleda mene moja baba ozbiljno. pušeći na terasi. Ja. ovisno o prilici.. "Kažu da bi idući papa moga bit crnac?" "Ante". prestani!" "Cigane!" Odlažem pribor za jelo i sabranim mu glasom pokušavam objasniti da su Cigani nesretni. neki imbecil koji je svoje dijete naučio da govori "Cigane!". eventualno sa srednjom stručnom. Kasnije. "Cigane jedan". siromašni ljudi i da je strašno ružno rugati im se." Zubi Denzela Washingtona "Cigane jedan". ima loše zube. vidjeli ste u posljednjih petnaestak godina bezbroj njihovih slika po novinama na različitim mitinzima." "To je grozno. vozi starog Golfa. moj sin četvrti put te večeri i ja se silno uzrujam. Moj mali. nišan poludila. Ti kreteni su . redovito kupuje novine s malim oglasima i nekakvu sitnu paru uplaćuje na sportskim kladionicama. jer su djeca male životinje kojima se svi a biti okrutan i s kojima treba proći puno muke dok ih naučiš što je ljudska samilost i solidarnost. kazat će koju minutu kasnije. "Gdje si to čuo?" "U vrtiću.

neću reći ništa novo. od evrsaka do Muskogeeja u Oklahomi. preplavljen bijesom. vidio kako lijepe bijele zube ima Denzel Washington! Tako je i s ovim našima. da mi se lukava njuškica došla ispričati samo da ga pustim da igra "Tomb Rider". taj ološ ispunja me upravo neizrecivim ga enjem. stvarno. I što dublje potonu u svojoj bijedi. pokajničkim glasom. Izgube li posao. a za Cigane im ne treba upravo nikakav razlog. i mrze listom sve Srbe. ali recite i sami. a policija sada ispituje lokalne homoseksualce. alkoholiziraju se ili gube plaće na poker-automatima. Drugo što mi je palo na pamet je kako bih ga volio sresti i kazati mu kako je glup. Glavni problem rasizma i šovinizma je. Židova i Cigana. tuku djecu. Iza njihove netrpeljivosti stoji duboki ponor očaja. proklinjat će Židove." "Molim?" "Tata. Ne. siromaštvo. koji su su prljavi. Duh svoj predavao je Gospodinu. otkrilo se. za to predvi ene otvore na . ta uboga životinja koja živi za to da se napije i potuče. oprosti". sve redom ispravni. Taj glupi momak. čedni momci što svoje osobno naoružanje guraju samo u propisne. Židove i Cigane. Neki navijač Torcide tako je nedavno izjavio u jednoj televizijskoj emisiji. svuda je to isto. koji uistinu živi jadnim i nedostojnim životom. umalo sam zaboravio.80 stvarno posvuda isti. I sve se ono zlo u meni u trenu rasprši i osjetim se čistim kao da sam ovaj čas izronio iz Gangesa. ne znam baš da bih mu rekao da je glup dok mu je dvocijevka u rukama. za one što viču "Cigani! Cigani!" uistinu nemam ni trun sažaljenja. čini mi se da su mu nedostajala dva zuba u gornjoj čeljusti. pa bili to i siroti Cigani. pomislio sam. Kod američkog bijelog smeća kao i kod dezorijentiranih lumpenproletera s Poljudova sjevera. izgube li plaću na poker-aparatu. Posrijedi nije ništa drugo nego jedna golema ljudska nesreća. naravno. Dobro. smatra se superiornim Franzu Kafki?! E. psovat će Srbe. U ovome slučaju ipak ne mogu. Privedite stare Grke! Nepoznati je počinitelj prije nekog vremena umorio svećenika koji je zavjet celibata povremeno kršio mazeći se s muškarcima. a onda i zato jer ima puno siromašnih i beperspektivnih. dobro ograniziranoj istrazi naši heteroseksualni pozornici. Odsutnost svake nade u nekakvo civiliziranije sutra sakrila se u vjerovanju da su ipak bolji od nekoga. zlostavljaju svoje žene. povremeno dijelio sa svojim ljubavnikom. netko ga je ubio. da. Sjedim na terasi. a ipak su smjeran i pristojan svijet koji nikoga ne mrzi. Ugodan mi je zapravo taj bijes u meni i volio bih da potraje. kaže on tihim. Neki od njih su najgori ljudski ološ. otvaraju vrata i na terasu izlazi moj sin. "Tata. U zamašnoj. nisam ni ja blesav. Najprije zato jer ne mogu baš biti sućutan prema nekome tko bi nekome drugom palicom razbijao glavu. paleći cigaretu za cigaretom. dok je svoje grešno tijelo. lijeni i prijetvorni. kako netko tko jede s takvim krnjacima može vjerovati u supremaciju bijele rase?! Je li on ikada. oni će sve strastvenije mrziti. Makar znam. idiot jedan. U to se. Ili možda ljubavnicima? Kako bilo. me utim. nešto prema čemu bih u nekoj drugoj prilici vjerojatno bio sućutan. a opet se smatraju vrednijim i boljim od Srba.

razdvoji to dok mi se ne uhvati jebat ovde po stanici. a gdje ti je glava!" Načelnik postaje momentalno ga je poslao kući da se malo odmori. daj mi nji'ova imena?. Raspitati se kod njihova veleposlanstva..." "Daj. šta ima veze. nemoj mi se sad tu prenemagat. sad me baš zafrkavaš. Kako si post'o peder? Jesi li se tak'i rodio ili si se baš školov'o za pedera? U baletnoj školi? E. unoseći se jednom osumnjičeniku u lice.. Ako si i peder. brate.. ime.. Gdje to more bit normalno? Stari Grci da su to radili? Koji Grci.. starija žena. Ja mislio da smo prijatelji. kako je ono bilo kad si ubio onog popa?. sasvim slomljeni. dobro. prijatelju.81 ženskom tijelu. malo zanio pa. Pritisnuti pred zid.. tamo toga nema. uvredama i urlanjem heteroseksualnih organa sigurnosti. "Šta bi ti ćaća kazao da te sad vidi.. kako moreš? Ma. šta radite? Ajde.. jesi normalan. Kako normalno? Šta nije ljepše nać' neku snajku pa s njom fino. reci. doveli smo one pedere.. Nisi ga ubio? E. E. bilo je. ali nemoj mi samo govorit da je to normalno. šta je bilo. možda ona nešto zna? Možda ona zna kako joj sin peder u gluho doba ubija popove? Šta kažeš? Majka ti ne zna da si peder? Ma. Ajmo.. vidiš ti.." Tako do dugo u noć traju ispitivanja homoseksualaca. perverznjaci zamalo sve priznaju: neki je prekjučer kupio kremu za ruke i nije uzeo račun. deru se mupovci. nećeš znat gdje ti je dupe. svitli jedan prozor kraj ardina. 'ko bi rek'o? Pa. iscrpljen od višesatnog zavrtanja ruku nastranima. srce bi joj prepuklo da joj neko kaže da joj se sin. jadna li ti majka koja te je takvog na svijet donijela. ti si bolestan.. prošapću: "Ajde.. strahotnim glasom dreknuo: "Slušaj. inače sasvim nezasluženih. drugi se otkriva kao autor anonimnih ljubavnih pisama kolegi s bolničkog odjela. U jednostavnim. Meškolje se u hodniku ne usu ujući se od stida pogledati jedan drugoga. ime oca. kako vi to? Taj pederluk.. Nije red. ako te ja uhvatim jebat. Neki se inspektor. mog'o sam i mislit. Prizor iz jedne druge sobe. A da ti odem mater upitat'. prezime. E. a ti ovako. Tvrdo policijsko srce ovdje popusti. A ima? Jesi siguran? Onaj s brkovima? Ma. ako te nije bilo sram dok si se pederis'o. Nije? Ajde. samo da se malo ispovraćam. kad ti tako kažeš." "Di?" "Evo ih ovdje pred vratima.. bogati. Šta misliš da ti ja sad odem u majke. isprepadane pedere.. mislim. podigni glavu. dobro. Nego. Nemoj zajebavat'?! Tamo?! Sačekaj pet minuta.?" . jasno. šta te je sad sram pričat o tome? Kaži lijepo. poneki od njih sada čučnu pokraj osumnjičenog i toplim im. Iza žutih prozora policijskih postaja užasnuto se cicanje pedera izmjenjuje s prijetnjama. "Zna li ti majka za to?!". "Šefe. jesi mi fino ogadio današnji dan. POLICAJAC: Pjevaj. Kako moreš to radit? Ajde. na informativne razgovore privode neke jadne. pogledaj me. Policijski službenik bilježi: "Ispitani je iznio indicije da su u zločin možda umiješani i neki grčki državljani. ime majke. Pune postaje pedera. Ustavom zajamčenih prava. Ja sam diz'o tegove." Homoseksualci se razdvajaju po sobama za ispitivanje. po duši reci. ptičice! PEDER (kroz suze pjeva tankim glasićem): I svitli. sivo oličenim prostorijama sa stolom i dvije nasuprotne stolice ta se gnjusna čeljad ispituje uz puno poštovanje njihovih.. treći već pola godine u veš-mašinu ne stavlja omekšivač za rublje. očinskim glasom punim razumijevanja. gur'o sam ga tu i tu.. nesrećo jedna!?" Pederi plaču.. da sve moremo reć jedan drugome.

Pederi su sastavili ortački ugovor da opljačkaju Dubrovačku banku. samo što ja nekako mislim da bi ih na kraju ipak neki zlikovac zasuo kamenjem. koje premlaćuje. strahotno kriknuvši. pa da ih lijepo stavimo u kavez na odjelu drugih sisavaca. zacijelo je najstrašniji izraz mržnje koji se ikada usudio promoliti u našoj javnosti. Pederi su se i u vojnu policiju uvukli. da ti ne povjerujemo. ha. majica na kojoj je pisalo "Pedere u logore". Palili su srpske kuće po Krajini. Tako to naprosto biva u smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša. i ustašama i četnicima. prezimena.. ubili obitelj Zec. bake s unucima i školske ekskurzije iz provincije. da izbrijanih torza. i jedni i drugi držali su ipak ponešto preradikalnim za svoje vjekovne neprijatelje. Upravitelj nekog zvjerinjaka trebao bi se gradskim očima Amsterdama obratiti s molbom da nam doniraju jedan reprezentativan par mužjaka ove vrste. Pa ako i nije kriv. vikala bi djeca razdragano. Bilo bi nam vrlo veselo s tim pederima.. Za cijelo vrijeme rata. ta se stvar. dokazano je. Za sve što se zlo u ovoj jadnoj zemlji dogodi zgodno bi bilo optužiti nekog pedera. "Konačno rješenje". ili im dobacio breskvu u koju je utisnuo polovicu žileta. gdje su trgovali heroinom. ha. gore nego da je bengalski tigar krenuo na njih. Ponekom od njih do e odvjetnik. Potukli su se sa srpskim navijačima u Kranju. naravno.. bilo i mangupa koji bi izazivali. prisjetite se. zauzvrat možemo dati dvije baranjske čaplje. Sjedili bi spokojno brbljajući medu sobom dok se publika ne bi okuražila i prišla im sasvim blizu. ha. da se poslužim riječima neprežaljenog Kancelara. reketari i ubija ugostitelje i bankare. otrovao. "Pederu. čini sasvim zgodnom. unatoč svim bezumnim ratnim godinama i manijačkoj me unacionalnoj nesnošljivosti koju smo proživjeli. silovanja i paljenja kuća. Dapače. možete biti sigurni da bi bili potpuno jednodušni u tome. vid' pedera!". što ga ne bi zgrabio za dlakavu stražnjicu kad je već on sam okolo nudi? Neće Hrvat na Hrvata U smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša.. Oni su.. Kad je ono bila njihova parada. Izgubljeno zure preda se i više ništa ne možeš saznati od njih. u crnim kožnim tangama dočekuju ljubopitljivo gra anstvo.. molim te. recimo. naftom i ukradenim autima. premda bi.82 Homoseksualci potom padaju u katatonični stupor. što ju je nosio onaj moron u gomili što je prosvjedovala zbog zagrebačke gay parade prošle subote.... me utim. u kartotekama su nam svi do jednoga. najnovija oprema. Šta ste im vi? Advokat? Ma. Tu u nas. vrišteći razbježali. U peder-skom slučaju. "Nastavnice! Nastavnice." S vremenom bi pederi ipak naučili s takvima. digitalnim kamerama. pazi.. a ne pamti se ni da se neki četnik odjenuo u "Hrvate u logore". mi njima.. Bacaju suzavce na koncertima. fotografije i jedinstvene matične brojeve svega toga homoseksualnog smeća koje se udružuje u zločinačke organizacije... Truju pse u parkovima. Lijepo. A i šta toj bagri treba advokat? Sve mi njih znamo. homoseksualci se od svojih susjeda doista nemaju prava ničemu ljudskom nadati. sakaćenja. kako je inače u nas golem strah od pedera. Imamo imena." "Ne bi ti ja ni da'. ta stvar je jasna . Podmeću nam požare na Jadranu. izme u mrkog mede i lukave lije. . čak ni kada je bilo najužasnije. skočio na rešetke i svi bi se učas...pedere bi valjalo smjestiti u zoološki vrt. 'oćeš kikirikija?" "Neću. sa slavnom tisućljetnom tradicijom ubijanja. svejedno nitko nije izašao na ulicu s majicom "Srbe u logore".. a onda bi jedan od njih iznenada. lukavo smo im dali dozvolu da šetaju po Zrinjevcu i usput ih sve snimili. Policijski ih službenici sumnjičavo gledaju.

. ja ne znam da su ijednog homoseksualca vidjeli da je razbio izlog dućana ili prevrnuo kontejner nakon utakmice. Uzgred budi rečeno. da se skupi sve njihovo obrazovanje na jednu hrpu. u odnosu na njihove neprijatelje me u njima je znatno viši postotak visokoobrazovanih. kada jedan muškarac uvali jezik u usta drugome. govori mi blagajnica u samoposluživanju. svakako puno prije nego što bi pederi došli na red. precizni inženjeri. nego pipa". Hm!. je li Ćiro Blažević bio u gay paradi? Moja lična česma Primijetili ste možda koliko stručnjaka za jezik hoda uokolo. šljam i da se jednom doista. i personalno. koje je onako zapjenjeno urlalo pogrde homoseksualcima. vidjet ćete ih u kazalištima i na izložbama. Gledajući.. reče poštanska službenica pružajući mi formular za preporučeno pismo. dapače. upozori me policajac. a ja momentalno podivljam i najradije bih ih. Djelovali su kao propalice bez alata i zanata. i dirao pedere? Pod jedan. Tako misle one obrijane neonacističke glavice lumpenproletera iz zagrebačkih predgra a. da se pomokrio u liftu. dočekivali su kao da su životinje. je li to uistinu tako?. naime. Čisto sumnjam. kojima je podrignuti poslije piva nešto najtranscendentnije što su ikada oćutili. da je u marici u tri ujutro pijan napao službenu osobu. nego osobna".. "Nije lična.. opomene me ona uljudno. No. oni su doista pravo.. Tu nevoljnu čeljad. gospodine. konc-logori se čine kao sasvim razumno rješenje pederskog pitanja. Homoseksualci obično čitaju još ponešto mimo sportskih stranica u novinama.. lično i osobno. Kad malo bolje pogledaš. uistinu vjerujući da su oni sami po svemu bolji od njih. a biljar najsloženije što su ikada shvatili. zašto su konobari. Bog te mazo. dobrohotno će vodoinstalater. u nas počnu provoditi rasni zakoni i otvore konc-logori. Pa ako su i sasvim neobrazovani. stručni i savjesni liječnici.. koji su prošle subote s palicama nasrtali na isprepadane hrvatske homoseksualce. strpljivi nastavnici. A zašto bi netko. nije se baš najbolje vidjelo na televiziji. pa krvavih glava do u kućama i zlostavljaju žene. te sva pregnuća koja je Treći Reich učinio na tom planu valja pozdraviti s visoko podignutom desnicom. koja se jedva usudila pokazati da je živa. nije se uistinu doimalo nimalo arijevski. nego tisuća". vodoinstalateri i policajci? Kako to da nisu na lingvističkom kongresu u Dubrovniku? "Ispunite ovo". ja sam ozbiljno posumnjao da bi se medu svima njima. kisela voda.. čak ni meni nije ovo lako izreći. a Coloniju slušaju samo ako su baš jako perverzni. "Nije. "Štampanim slovima?" "Tiskanim slovima". to je uistinu tako pogano i nearijevski da niti ne zavre uje ništa bolje od ciklona B. ako ćemo pravo. A meni . sve skupa poslao u jedan organ kojega ne bilježe čedniji rječnici hrvatskog jezika. o kojoj bi se dalo psi-hologizirati da itko ima volje zajebavati se s tako rudimentarnom psihom. "Ne kaže se česma. Bio je to. Vrlo lako mogao bih ih zamisliti kako se napiju i potuku u krčmi. ne dao Bog. "Nije hiljada. uredno vraćaju knjige u biblioteke.. opomene me konobar. po novinama slike onih ćelavih i krezubih prosvjednika kontra pedera. uostalom. što svi ti ljudi rade na blagajnama samoposluživanja. To jadno odjeveno. dala sastaviti jedna pristojna svjedožba srednje škole. Me u homoseksualcima ima izvanredno talentiranih pisaca i redatelja. nego mineralna". cvijeće hrvatskog naroda. vjerojatno bi baš oni medu prvima u izašli kroz dimnjak. znaju biti briljantni znanstvenici.83 U njihovoj paničnoj homofobiji. da je demolirao autobus i zapalio telefonsku govornicu.. istetovirano bijelo smeće. ti pederi su vjerojatno najuzorniji dio naše populacije. u najkraćemu...

a što ne može kazati. Stoljeća frustracije tu im jezicima dovela su nas u frustraciju da govorimo naški. ma što to ispravno značilo. nije ni pegla ni glačalo. dekoncentriran sam ili. nema u njima ništa loše ni nepatriotski. Za smijeh se morate osjećati slobodni. na primjer.. uče nas jezikoslovci. ali ja svaki dan nešto krojim od tog materijala i odlično sam upućen u to što se može. špricer. Zato što nema jezika na kojemu bismo se smijali. Hrvati kroz čitavu svoju povijest žive s njom. nećete pogriješiti. česma. Svi znate tu frustraciju. da znate da vas nitko neće prekinuti i upozoriti da ste nešto krivo kazali. upitala me je na jednoj književnoj večeri prije nekoliko mjeseci jedna žena. ma arski. Stojim. osloba ajući se od tu ih jezika. da je to jednako valjano kao i 'tiskana slova' i 'žurna pošiljka1. ajncug. Prije mjesec dana najprije general Vladimir Zagorac. o jeziku znam ponešto više od vas. i bilo je naravno strašno ponižavajuće kada bi ti nabili na nos da ne govoriš kako treba. slučajno sam hrvatski književnik i.. On sam je taj jezik i čitav njegov svijet je u njemu. latinski. nego odjebite! S tom jezičnom diktaturom jednom napokon treba prestati. karfiol. da bismo se smijali. Upotrebljavajte ove riječi. brigadir Jozo Lacić. na filmu ili televiziji. okupljenima će biti dosta neugodno zbog toga. gledam malo u obrazac za preporučeno pismo.. ako vam je tako lakše. lična karta. Zbog svega toga meni nekad do e da stanem na ulicu i derem se da me svi čuju: kafa. Dapače. po našku. Zašto je u našoj književnosti malo humora. ciferšlus. gospodo. Možda ste uočili kako su apsurdna ova dva doga aja. Ono što se naziva hrvatskim književnim jezikom medicinski je nesposobno za humor. najveća prijetnja hrvatskom upravo je hrvatski. Nemojte se ljutiti. "Gruntovčani". saberem se i ispunim obrazac tiskanim slovima kako me je gospoda uputila. Hrvatskom danas zaista nije prijetnja ni srpski. a vi kažete da je mama Muju poslala do hladionika. džabalebaroš. ovo što doživljavamo stvarnošću. morali smo pobjeći u azil narječja u kojemu lektori nemaju ingerencija. Sve čemu smo se smijali napisano je na nekom malom jezičnom idiomu. odgovorio sam joj tužno. hiljada. ispraviti." Naposljetku ipak ništa ne kažem. pa malo u ženu iza šaltera i jedva se obuzdavam. pegla. doista postoji samo u jeziku. Imate li. sav hrvatski humor. Hrvati se boje govoriti hrvatski. Upravo zato. sa strašnim nezadovoljstvom u sebi. zastrašujuća potreba da se govori ispravno. naposljetku postali zatočenici onoga vlastitog. . a sada i njegov bivši zamjenik. njemački. i odem pokisao. turski ili srpski. u nekom je dijalektu: "Tko pjeva zlo ne misli". Ma. nego glačalo. Nitko živ se neće smijati. Razumljivo je da čovjek ima potrebu da oslobodi jezik zapreten u njemu. čitava stoljeća vlast je govorila drukčije od nas. premda to ne bi bilo ništa drukčije od toga da sam ga ispunio štampanim. Inače smo potpuno invalidni. vic u kojemu mama šalje malog Muju po pivu iz frižidera. upućen ili neupućen.84 do e takva neka slabost u ruke da jedva kemijsku držim. hartija. njima kupujete svoju slobodu od jezičnih policajaca. ili kontroliram. Nije pegla. Svijet. ćebe. pretučeni su u Zagrebu palicama za bejzbol. Emancipirajte glasnice i govorite kako vas je volja. ni turski ni engleski. kaciola. i zato lijepo začepite labrnju. Udahnite i kažite 'kisela voda' i vaš će svijet u trenutku biti malo veći. Bogu hvala. džezva. "Naše malo misto". Ostalo mi je malo mjesta da primijetim još jednu stvar. apsurdna je stvar da smo mi. u knjigama. da diše na tom jeziku. dopustit ćete.. neusredotočen i najradije bih rekao: "Znate. Ako sam kazao 'štampana slova' ili 'hitna pošiljka'. vjerujte mi da se tako smije kazati. Pokušajte ispričati vic na jeziku kojim govori Stjepan Babić. najednom više ne znam po što sam došao. Ali. čim zinu golema je strava u njima da će ih netko.

Neraspore eni medo Jasmin Stavros u Italiji je kupio kaput od vučje kože i nekoliko se dana kao kakav pračovjek špancirao u njemu. "Vučo kupio lančić kozi!" "A. Civiliziranost jednog društva mjeri se njegovom spremnošću da stane u zaštitu slabijih. A sada ozbiljno. Nije ti ovo socijalizam.85 Ljude koji su kupovali raketne sisteme za milijune dolara. svakovrsnih granata. da im unatoč njihovoj nesposobnosti za samostalan život daju da se osjete kao ljudi. "Vidi ovo". milijune metaka. Zbog svega što su učinili za ovaj narod. koji su u Hrvatsku uvezli tisuće strojnih pušaka. Njima će prvima ukinuti hranu. čak se i za novine takav slikao. To je tužno mjesto i svaki se put put užasnemo izgladnjelim i smrdljivim beštijama koje tu žive. koliko smo zapravo svi skupa u ovom tranzicijskom sranju.. Zoološki vrt pripada tome svijetu. a ja mu govorim: "Šta je. da pokaže kako nije ozbiljno mislio. tako ponizan da mi je muka od njega. promet se civilizirano zaustavlja kada neka krava iza e na cestu. U nekim ih se drugim kulturama poštuje. Makar su životinje zatvorene. a gamad ih je dočekala s tokarenim bukovim oblicama. nitko im se ne mora ulagivati.. na fotografijama se smješka kao da je ovaj čas zaklao neku ovcu. Zavijat će grudobolno u pokvaren razglas u nekoj diskoteci čitavu jednu večer za spas naših kurjaka. tako i ove životinje krepavaju jer su u kavezima. dragoviću moj. Nekima je malo bolje. bogati". generala Zagorca i njegove suradnike trebalo je barem zoljom ga ati. Smaže ga skoro još u letu i traži još. tako da bez ikakvih posljedica možemo preskakati njihove obroke i sve rje e mijenjati slamu u njihovim kavezima. baš kao i paraplegičara ili šizofrenika. Drugi put opet uhvate Sinišu Vuču kako na javnom mjestu mrcvari neku mršavu kozu pa se nadigne graja zbog zlostavljanja životinja. ili su je možda već ukinuli. te joj naposljetku čak i lančić pokloni. a onda mu je netko valjda rekao: "Jasmine. Ponekad odemo u zoološki vrt na Marjanu. vičem ja iz sobe. jeo bi. koji . pa kako se možeš odijevati u ugrožene vrste" i on se posramio. nego moraju šutjeti i slušati što im se kaže. Recite što hoćete. sebi više nego njima. Baš kao kada je država potkradala penzionere. pa da samo ležiš i jedeš!" Medo ništa ne razumije šta mu govorim. divljaci su prebili drvenim motkama. dokazao kako ne mora ubijati. jer je znala da joj ti starci nisu nikakva prijetnja. a? E. On je milosrdni gospodar planeta. a Vučo. nekima malo lošije. Medvjed me upalim očima gleda kako gulim mandarinu. sasvim ovisne o ljudima. On ih dobrostivo hrani i tetoši ne bi li. nije lako biti životinja u nas. staraca i djece. ali meni je to jasan znak da su Hrvati izgubili svako poštovanje. Oni su tražili samo vrhunsku tehnologiju. zaprepasti se moja žena čitajući novine.. čovjek bi tu zapravo htio graditi prijateljski odnos s njima. "kad mu pere i pegla i red je da joj nešto kupi!" Uistinu. okladio bih se. U nas ničega toga nema. da to više ne pripada njegovoj prirodi. svi bi samo gledali kako bi toga jadnog psa drmnuli nogom u slabine. te najavljuje dobrotvorni koncert za zaštitu vukova. kretenu jedan. da se pročuje da je duša nekog ministra završila u nekom psu. ne može.. pregovarali za tenkove i nadzvučne lovce. Gledam toga medvjeda i mislim koliko smo slični. jer su bespomoćne. Svejednako pilji u onu mandarinu pa ja naposljetku odustanem od glupiranja i bacim mu plod. U nas. a redovnici se sasvim odriču mesa vjerujući da su u životinje preselile duše umrlih. a ovim životinjama je najgore. da nemaju kalašnjikove. pozove novinare da ga slikaju kako grli i cjeliva rogatu živinu. Čak ni glasačko pravo nemaju.

nema znatiželjnog gra anstva. Ali. mogao bi naći curu. istina. jer je vani džungla i ljudi žive kao životinje.. jedan dosta naočit lužnjak. Držite li da je to malo neobičan prizor? Svakodnevno gledamo kako se grle muževi i žene. kakva smo i mi jednom davno bili. nema više školske djece ni ekskurzija. bjež' otale!" Drugo objašnjenje kojega sam se domislio je da u ovome mora biti nešto pseće. Dan poslije Na plakatu Hrvatske seljačke stranke muškarac zaljubljeno grli stablo. Do sada je živjela u civilizaciji toplog i suhog kaveza s tri redovita obroka dnevno. Te civilizacije. Budišu i Sanadera. to da bi netko hodao po šumi i trljao se o stabla. kao što. ovo će vam sada čudno zazvučati. ali isto. nego o videozapisu. što ja znam. Žena mi je maloprije donijela novi Nacional.. nema više ničega. idemo onda do kraja. ni djedica s unukama. Zašto mladi čovjek to radi? Izgleda zgodan.. iznutricama. Ja. I razmišlja li on što će mu majka i otac reći kada im objavi da se vjenčao sa stablom? Padaju mi na pamet dva suvisla objašnjenja ove slike. ribom. nego se u panici grabi. neki društveni potres kakav je. jer više ničega nema.86 svima. Ali. bio onaj koji smo mi preživjeli. i Tomčića. Stojim pred plakatom i od čuda ne mogu sebi doći. Još ako jedna drugu malo potapšu po guzi.. me utim. gdje propagandni genijalci Hrvatske seljačke stranke govore kako muškarac sa stablom i djevojka s jabukama u naručju poručuju da Tomčić und Kamaraden vole prirodu. pa i najslabijima. Hrast koji grli je.. ne. Dogodi se. dovedemo na Markov trg i pustimo iz kaveza. Jer. više nema. od svih poznatih vrsta. uostalom. zajedno s metalcima i neraspore enim policajcima. daje da žive.. Samo malo pričekajte. Ono što mi na plakatu ne vidimo je da je hrast možda dolje otpiljen. Ta živina u kavezima sada je nigdje. Pa neka sve tamo rastrgaju i požderu. u kojemu se sve svete ljudske i gra anske vrijednosti najednom uruše i. baš kao što inače biva u takvim nesrećama. roditelji i djeca. Da nije riječ o fotografiji. više nitko ne gleda na zajedničko dobro. Tako to biva u civiliziranim zemljama blagostanja. nogometaši i pijanci.. ne čini se da tip ne bi mogao imati prikladnijeg i doličnijeg partnera ili partnericu. dakle. Jedino pravo tu je pravo jačega. Za to vrijeme u zoološkim vrtovima zaboravljene životinje gladno tule i riču i ništa im nije jasno. Više nemamo dobro besplatno zdravstvo ni školstvo. Ako već trebamo živjeti kao životinje. nastranost je koja mi je sve do ove predizborne kampanje bila potpuno nepoznata. Životinje se uznemireno vrte kavezima očekujući čuvara sa sijenom. recimo. a mirovine su sve manje i sve se neredovitije isplaćuju. samo psi znaju biti tako posesivni prema stablima. Vidiš. svakoj životinji prema meniju. nitko sretniji od mene. jedno po jedno otpadaju sva socijalna prava. To mi se doima uvjerljivije. otima i preko onih što su posrnuli bezobzirno grabi prema izlazu.. Ona odavno više ne pripada divljini. Thompson i Skoro. me utim. strašno volim gledati kada se zagrle dvije odbojkašice. i Račana. ni mnogim penzionerima ni danas nije najjasnije što se zapravo zbilo. ne zna loviti da preživi i nema neprijatelja. da bi bilo najbolje da ih. . Što. za priliku. napraviti? Što s ovim medvjedom koji mi jede evo već šestu mandarinu? Što s tigrom? Što s vukom i lukavom lijom? Što ćemo s mravojedom i tapirom? Meni se nekako čini. a fotografija je snimljena sekundu ili dvije prije nego će se on srušiti po muškarcu. a čuvari ne dolaze. Haesesovac zapravo grli stablo zato što je pokraj njega zakopao kost. sve do jednoga neka oglodu. Prvo je da haesesovac drži stablo da ne padne. vjerojatno bismo čuli kako netko u offu užasnuto viče: "Marko.

Zagrliti stablo.. kako će se okupati i promijeniti veš. Seljačka stranka. groteskna pompoznost. Osjetim se bespomoćno. Predizborna kampanja pomalo je patološko vrijeme. u osnovi vrlo slično pijanstvu.. kako će naći pošten posao i redovito plaćati alimentaciju. uistinu je ono što je majci prirodi. Huh! Sve teže podnosim ove izbore. fenomen koji će svakog od nas ushititi. recimo. ruku na srce. burne emocije. informatizaciju škola i fakulteta. Kakva besmislica. kada se hvataju za srce i cmizdreći viču. Uštogljeni ljudi obično znaju biti tako nesigurni . kao da im je štap u guzici. Čitava predizborna kampanja doima se kao neobuzdana pijanka u nekoj prljavoj špelunki na periferiji. A znači li to da ćemo uskoro vidjeti Božidara Pankretića s vjevericom? Ili Luku Trconića kako sklopljenih očiju grli suncokret? Zlatka Tomčića glavom uz glavu tovne junice?. doduše. kada u nekom ćumezu poslije boce vinjaka počnu padati u naručje jedan drugome. nuklearno oružje i svemirski program sa zrelim planovima da se. osim u jednome. Jedina emocija koju zaista mogu prepoznati u tim kampanjama je strah političara da će ispasti smiješni. a da ih pitaš. U ovoj HSS-ovoj kampanji. Sve do dana nakon izbora. I to čak i ne same izbore. zagrijane bolnice i vrtiće koji ne prokišnjavaju. od svih Kornata i čitavih Plitvičkih jezera. Nekoga. mamurnost. sve to vrlo je nalik ponašanju naših političara u predizborno vrijeme. jer one postoje sasvim izvan realnosti. U centralnoj Africi. no njima manjka pitke vode. Toliko para bačenih u vjetar.. slinavo se cjelivati i kroz suze obećavati jedan drugome neke potpuno neostvarive stvari. bez ikakve vjere u budućnost ljudskog roda kada vidim sav taj očajni trud kojim neki. kada nastupa dugo i mučno triježnjenje. usudio bih se reći. Tozin poučak Nije. sa svojim nadutim predsjednikom i njegovom golemom stravom da ne ispadne smiješan. naravno. Baš sve je jednako kao kod pijanaca . posve je svejedno. pripada biračima. Političke stranke u svojim alkoholnim delirijima grle se sa stablima i patetično kunu u punu zaposlenost. bez problema bi ti obećali i ukidanje svih poreza. Živimo. gdje se čeljade svako toliko od srca krepko nasmije ludoriji nekog mamlaza u. izvršnoj ili sudskoj vlasti. tek su dijelom elektrificirani i voze se volovskim zapregama. velikodušnost.boje se da će im se drugi smijati pa to skrivaju mrgodeći se svisoka. da ih cijela birtija čuje. nekada potpuno neobjašnjivi postupci. sasvim se lijepo može prepoznati ta pojava. u optimalnom omjeru udobnosti i apsurda.. hrvatska ekspedicija iskrca na Saturnu. Ovo je baš smiješna država. Premda oni nisu okusili ni kap alkohola. da si ne lažemo. nemjerljivo više od svih jabuka i hrastova. gdje uz tamburice i cerek kurvi potpuno neubrojive persone licitiraju sa sasvim nebuloznim brojkama. najkasnije do ljeta 2008.. Baš kao pijanci. Nama se ovdje ipak ne može dogoditi da u epidemiji slinavke kolabira čitav prometni sustav. kako će od sutra biti dobri. a opet je veselo. inače bezosjećajni tipovi javnosti pokušavaju posredovati nekakvu emociju. neka povlastica biti gra anin Republike Hrvatske. taj bi vjerojatno zagrlio Severinu. na žalost. nade se i šaljivijih. u nekom parku. te ludorije i . kako više neće lokati. Jer.87 toga se nikad ne bih dosjetio. poljoprivredne poticaje za marihuanu. kroz pola sata najkasnije dva stasita bolničara s psihijatrije bi ga vezala za ležaj u ambulantnim kolima. molim vas lijepo?! Da u stvarnosti to netko učini. koliko me iscrpljuju idiotske predizborne kampanje. vjerujem.budalasti. Tako nešto moguće je vidjeti samo u predizbornim kampanjama. uspjelo sa Severinom. Da ijednog od nas pitaju kako bi pokazao da cijeni prirodu. zakonodavnoj. pogotovo od pojasa nagore. naposljetku je ispala groteskno pompozna.

što jest . ponešto narasli. takoreći. Nakon bespravne kuće Branka Jordanića... uopće nije jahao konja.jest. Stotinama godina bili smo mali narod.. uistinu. bude ugodno rasterećujuće i ljekovito.. laktovima se naslanjajući na stolicu. a vas molim za trenutak koncentracije. dvojica patuljastih štito-noša spremno bi dotrčala sa sobnim ljestvama. ali ako imate smisla za šalu. Pa onda Stjepan Radić. Utoliko je atentat na njega posve nevjerojatan. "A di su mušterije?". promucao kako nije znao da mu treba dozvola. a on im. Tozo je u pravu. a pancirni prsluk darovao mu je. samo primjera radi. Narodno je zdravlje naposljetku na dobitku od komedije da su. istina. eto. popeo na gubilište pa se zbunjeno osvrće. ilirska plemena. primjerice. inače. koji je kazao: "Lajbek je otkopčan". Istinsko veselje u slučaju glavnog državnog inspektora ipak je nastupilo koji dan kasnije. Pozdravimo ovacijama glavnog državnog inspektora koji nije čuo za gra evinsku dozvolu. Puniša Račić. . Ljudevit Gaj. dosta niski. koji je "Smrt Smail-age Čengića" većim dijelom napisao stojeći. bio je tako malen da je mač za njim orao po prašini. Branka Jordanića. dobrostiva neka zidarska duša. Kada bi kralj ujedinitelj poželio zajašiti konja. bila su nemalo zbunjena našim karavanama. pojašnjava Tozo. pa i nanizali neke dojmljive me unarodne košarkaške uspjehe. obazrivo valja pripomenuti da nijedan od njih nije imao preko metar pedeset pet. a tek je u visini vikendice Jordanić sebi ponešto dao oduška. Vlatko Maček. a austrijski se krvnik sa sjekirom. bio je gora od čovjeka. Posljednjih smo desetljeća. Kada smo prije četrnaest vjekova banuli preko istočnih granica Rimskog Carstva. mene bi eventualno iznenadila jedino vijest da se Slavko Sako-man predozirao. "Upravo si ih ugazio". govorimo li o hrvatskim velikanima.. "živjeli niski ljudi". s druge strane. tvrdi gospodin Ibrahimović.. pod crnom kapuljačom s prorezima za oči. uhvatili u bespravnoj gradnji vikendice. Novi objekt. dovikne iz okupljenog mnoštva netko razdragano. Što mislite zašto su ga uopće zvali Stipica? Kada ne bi mogao spavati. generalno uzevši.. no to je razumljivo.. pita on. kupljen je u Beču. jer su tu nekada. Legendarni Mačekov lajbek. da nitko ne bi mogao garantirati da sutra neće nekog suca Vrhovnog suda zateći gologuzog na ilegalnoj useljenici iz Moldavije i da se potom taj neće živo začuditi kada mu reknu da je prostitucija protuzakonita. Činili smo im se. Hrvatski urotnici vezanih su ruku. Što se još uopće može dogoditi? Očekujte neočekivano. jer ovo je takva država. Dakako. koji svu krivnju preuzima na sebe. kao da se neki vrtić organizirano uputio na predstavu u lutkarsko kazalište. i upravo ih je to prevarilo. kepeci. utemeljitelj i predsjednik Hrvatske seljačke stranke nervozno je šetao ispod kreveta. napravio je vraški dobar posao kada je nekoga tako sitnog uspio pogoditi. mora se priznati.. Kralj Tomislav. Poslije njega došao je dr. Pamti se tako i anegdota s pogubljenja Zrinskog i Frankopana. no nije uvijek bilo tako. Hrvati su. glavnog državnog inspektora. s mistrijom u ruci. Ipak. dvanaestogodišnji sin jednog bugarskog vladara. kao dječica. Njemu bi osedlali purana. kada se u novinama oglasio izvo ač radova na inkriminiranoj vikendici. slijedi citat. klečeći čekali da im odrube glavu. stanoviti Hasan Ibrahimović zvani Tozo. nakon što ga je prerastao. Petar Krešimir. pričaju svjedoci. a investitora brani argumentom da ovaj zapravo nije zidao izvan gabarita kamene kuće koja je nekad stajala na tom mjestu.88 razbjesne. Sa svojih metar i šezdeset tri centimetra svisoka je gledao bana Ivana Mažuranića.. u radnji znamenitog Rudolfa Schwartza mla eg. u dužinu i širinu. što su ova područja naseljavala prije nas. carskog i kraljevskog krojača za djecu i dojenčad. u milimetar je jednak starom. Doista.

Ili uzmu malo bolovanja da zakolju prase. Ili čak u invalidsku mirovinu. vjerujem. godini. odabrao ovaj krasni citat: "Nakon što je iz SIS-a izbačeno 167 mojih kolega u 2000. Glavni državni inspektor Branko Jordanić posve je nevin u cijeloj stvari. specijaliziranog. no bit ste. s kojim se. Bolan leži harambaša Boško "Uzeo san malo bolovanja da uredin vinograd". upravo suprotno. prosinca te godine. shvatili. . Premda. jednim toliko zgusnutim stilom. kada počnu proljetni radovi u polju. Ta sindikalna stečevina Zapada ovdje se prometnula u šašavi običaj nekakvog dopunskog dopusta za domišljatije. Zbog tako beznačajnog krimena vjerojatno će završiti u mirovini. harambaša je dakle izašao pred novinare i natrkeljao ludorija za čitave dvije strane novina. to je vrhunac karijere svakog od tih pametnjakovića . godine. doživotno bolovanje bez prava na pomilovanje. odavno nišan bio". zapovjednikom čete alkarskih momaka. "Baš bi moga uzet malo bolovanja. strasnije kompromitirao vlastiti mozak. bivšim šefom splitskog SIS-a. od kojih sam. ordenjem u količini koja bi valjda dostajala za Eisenhowera i Montgomervja i sve časnike i dočasnike koji su sudjelovali u invaziji na Normandiju. znali smo tako reći za jednog kolegu što bi uvijek nekako u ovo doba. U zemlji u kojoj mnogi glumci ne znaju ni dobar dan čestito izgovoriti. Jer. velikih i malih boginja. ožene sina. da posjeku neku šumu. epilepsija. Harambaša Ramljak nametnuo se unatoč tako oštroj konkurenciji. Počeo sam s ovim malo podužim uvodom zapravo zbog jednog intervjua od prošlog petka u Slobodnoj Dalmaciji. objašnjavaju oni kao da je to upravo najprirodnija stvar. na primjer. Nakitivši se kao papagaj tudmanovskim ordenjem na običnoj bijeloj majici kratkih rukava. S Boškom Ramljakom su razgovarali. otišao na bolovanje do 31. prelijepo se uklopila u hajdučki mentalitet koji drži neupitno ispravnim kada netko zajebe državu ili poduzeće. Za dugogodišnji predan i samoprijegoran rad predsjedniku Vlade bih preporučio da mu uruči bogato ilustriranu "Snjeguljicu i sedam patuljaka". teško je zapravo sjetiti se da je netko u posljednjih desetak godina u toliko malo četvornih centimetara novinskog prostora. jasno.invalidska penzija. kako sam kaže. krste unuku. nešto zašmirao pred nekim specijalistom medicine rada. kažu naši ljudi. srčanih i moždanih udara. šizofrenija i inih boleština u protuvrijednosti od valjda pola milenija bolovanja. kada sam umirovljen". uzima. bolovanje se široka srca. Ne. stoji opravdana bojazan da bi novi prosvjetni kadar brzo zdimio na bolovanje. alergija.89 Mogli bismo ovako unedogled nabrajati. Ako ponekad i lanete nešto blesavo. ja sam 20. iz prosvjeda i u znak potpore tim ljudima. Što dakle učiniti da se publika vrati domaćem filmu? Zar ne vidite? Akademija dramskih umjetnosti trebala bi dati otkaz Tonku Lonzi i za profesora glume uzeti nekog rekordnog simulanta udruženog rada. malo je vjerojatno da će to biti posebno uočeno i upamćeno u gomilama blesavosti koje svakodnevno emitiraju naši tiskani i elektronski mediji. Dapače. s neobičnom dragošću. Dušmani su ga dohvatili kada je svoju skromnu ušte evinu uložio u obnovu ruševine nečega što je uistinu bilo možda kao malo veći kokošinjac. kao posebnu poslasticu za čitatelje Jutarnjeg. naravno. i sada povremeno vidi i proljudika. nesvojevoljno i zapravo neželjeno. čelnikom lokalnog ogranka Hrvatskog bloka i intimusom odbjeglog Gotovine. anonimne su kazališne prvakinje i prvaci u posljednjih pedeset godina po našim ordinacijama odglumili kostobolja. za karakterne role astmatičara. "Ostalo mu je bolovanja od prošle godine". kada pomnije proučite ovih četrdesetak riječi njegove izjave. Uzeti bolovanje. Ovo je zemlja u kojoj je teško ispasti baš jako glup. kolovoza 2002. To više čak nije nešto što se dobiva. Ili ga naprosto uzmu. da naliju betonsku ploču ili stave krov na kuću.

gada premijera jajima ili gnjilim povrćem. naravno. bez imalo srama. pogledajte samo drugu ludost koju je blagoizvolio kazati taj. na cijeni su neke. koji sasvim javno. ja jako navijam za Cro Copa i svejedno mi je zapravo koja ga je stranka kandidirala. Koliko god da je sinjski pašalićevac uzeo u tih dvadeset mjeseci. pred malim ekranom. makar sitnu nelagodu za stvar za koju navijaš. koji je. me utim. kakvog smisla ima cjepivo protiv malarije. radikalniji su se pojedinci skloni čak i politi benzinom i zapaliti... navodno. Naš blesavi narod još uvijek misli da narodni poslanik mora biti obdaren hitrim umom i otrovnim jezikom. odlučio se za formu protesta dosad nezabilježenu u čitavoj historiji ideje gra anskog neposluha. pa da harambaša lijepo s kamatama vrati sve što je požerao u posljednje dvije godine. u medicinskoj literaturi ne spominje kao razlog za bolovanje. ne mogu si pomoći. kako sada vidimo. zastupnike što uglavnom besmisleno kriče i lupaju. Oblici prosvjeda kakve poznaje suvremena demokracija su. taj. Kada vidim zvjerinjak koji se zove najvišim zakonodavnim tijelom RH. čini mi se vrlo korisnim novitetom u Hrvatskom saboru. Osnovno je u svim ovim aktivnostima biti zamijećen. jeftino smo ga se riješili. čovjeka. Biste li vi išta od toga nazvali prosvjedom? Ali.. a ne znam više što bih rekao.. odricanje od nasilja sam je temelj civilizacije. prema tome. ružno je to čuti. bio lažan. mlati s čudovištima što su samo greškom matičara upisani kao ljudska bića. intelektualne vještine. kako znamo. Rezak vonj svlačionice Jako bih volio da se Mirko Filipović nade u novom sazivu parlamenta. a drugi ga čak otvoreno ismijavaju. kada netko seta s transparentima. kada štrajka gla u. Ramljak je morao navesti nekakav drugi. uredio vinograd. Makar su neki rezervirani prema političkom angažmanu tog štemera. ja ne bih žurio s tim. kada pogledate naš Sabor? Zar je zbog tih budala Galileo umalo planuo na inkvizicijskoj lomači? Zar zbog ovakvih ljudski duh svaki dan pravi sve bolje omekšivače za rublje? Mnogo mi se puta dosad. naime. u vešu od perlona. otrpjeti nekakvu. mogao bi protiv Ramljaka pokrenuti radni spor sa zrelim izgledima da ga dobije na svim instancama. igrao biljar. neka mu. zaklao prase. Ipak. uhvati me mala snaga. on je lijepo otišao na bolovanje pa čitao novine. eventualno nalio neku betonsku ploču. Premda mnogi ne misle tako. razumna razmjena argumenata trebala bi pobijediti nerazumnu razmjenu udaraca. Znam. nasušno nedostajala. Penzioniranjem ovako bistroumnih obavještajaca državna je sigurnost. ako se to smije tako reći. Da i u jednoj od ove dvije državne ustanove netko ima volje za to. prosvjed zbog otpuštanja ljudi i potpore navodnim žrtvama crvenog terora nigdje se. Filipovićev smrtonosni high kick. u našem parlamentu. držim. čitavih je dvadeset mjeseci imao da učini one stvari koje Hrvati inače čine kada odu na bolovanje. Ali. Ja bih. izvikuje parole. Nemojte ovo nikako shvatiti kao agitaciju za njih. barem ako mene pitate. zaprepašteno prateći direktni prijenos . Zar je to civilizacija? Uistinu. kao što vjerojatno ipak nema. a nije na odmet ni prinijeti neku žrtvu. u ovom slučaju doista mi je bitan samo taj Slavonac. potpisuje nekakve peticije. Jer. Ne'š majci. u svakom slučaju na dobitku. izjavljuje da je dulje od dvadeset mjeseci s lažnim bolovanjem pljačkao SIS i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. čeljade bi se moralo uzdići iznad nagona.90 Pod jedan. Ta stvar nam je. ozbiljniji motiv. Imamo. Sve bih mu oprostio. me utim. On je na bolovanje otišao iz prosvjeda protiv komunističke vlasti i potpore otpuštenim kolegama. i najbrži mozak i najotrovniji jezik mijenjao za jedan kvalitetan kružni udarac nogom u glavu. Harambaša Ramljak. koji se za kruh po Dalekom istoku.

hrvatski George Washington". Seks je flaster Arloviću. Ako ude u Sabor.disciplinirani su. gdje će ih predsjednik stranke "galvanizirati" za predstojeći parlamentarni dvoboj. To je divno sa sportašima . nedostaje stranačkim klubovima u Saboru. nakon zajedničkog gledanja Sedlarova filma "Franjo Tu man. začudi se Mirko. Po . davati im precizne upute. pokrivajući dlanom usta. a svjetlo se u spavaonicama gasi u deset. Pogledajmo kako je sportu koji je još uvijek sport. doista zaslužuju jest pošten udarac nogom. Zato mi je drago zbog Filipovićeve kandidature. šapće Račan. igrače Hajduka je primio Ivan Pavao Drugi. "Onu s kratkom kosom". pokazujući prstom na Jadranku Kosor. sasvim poništavajući vlastitu osobnost. a gotovo je sigurno da hoće. taj ni kravatu neće vezati bez konzultacija s predsjedništvom svoje stranke. dame i gospodo!". "Pst!". shvatio sam. Znat će se tko što radi . hajdukovci su Svetog Oca najprije darivali nekom zastrašujućom mazarijom Josipa Botterija. psikne Račan. jer takva je stranačka stega medu socijaldemokratima. nego će svoje golemo me unarodno iskustvo znati primijeniti i u domaćim prilikama.Glavaš čuva Jurjevića. na sve što su Splićani kazali. No. javlja se u to svojim baritonom čitača prognoze za sjeverni Jadran predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Već vidim kako će to izgledati. HDZ je tako na svoju listu stavio trofejnog rukometnog trenera Linu Červara. Gospodin Červar. na školskoj ploči nacrtati gdje će koji od njih sjediti. Jadranka Kosor užasnuto bježi i zaključava se u ženskom zahodu. svi će se hadezeovci povlačiti u karantenu u neke provincijske toplice. Civilizacija je. da vas više ne gnjavim izborima. neovisan o svakoj politici. nema ženskih. sav taj trud čovječanstva učinio sasvim uzaludan. "Udari je!" Mirko Filipović spremno ustaje. Račan se hvata za glavu. barem u stražnjicu. Primijećeno je da je Ivan Pavao Drugi. Mirko!" "Koga?". a i zastupnica. "Mir. sjajan je politički kadar koji o mnogim pitanjima ima Sanaderovo mišljenje. "Udri je". kao mravi će raditi za kolektiv. kako smo prije neki dan imali prilike vidjeti u vrlo zanimljivom razgovoru s novinarkom ovog lista. Potom krikovi. pokoriti se autoritetu. prošapće sada Cro Cop. dobro. Taj duh momčadi. Prije izglasavanja nekog važnijeg zakona. reče Račan. a potom se i zadržali u ugodnom kraćem razgovoru s njim. reče predsjednik stranke očajno.91 prijepodnevnog zasjedanja na Markovu trgu. Mirko! Onu tamo!". Nadam se samo da znameniti kickboksač neće biti suzdržan i staložen kakva je stranka koja ga je stavila na listu. na tom mjestu izgubila sve bitke i jedino što mnogi od tih zastupnika. "Udri je. S Červarom će Sanader dobiti tu stvar. Dan prije utakmice s Romom. "Ne nju! Ne nju. zadovoljno tresao glavom. rezak vonj svlačionice. "Tiše!" "Koga da udarim?". marš na tuširanje! I nema pića. Ako se koji od hadezeovaca pobuni. Jako je dobro da se na ovim izborima pojavljuju ljudi iz sporta. Cro Cop krupnim koracima prelazi saborsku dvoranu. ideologiji i vjeri. Poslušat će što im govoriš. i odalami po zubima Ingrid Antičević-Marinović. Zahvalni za sve što je učinio za hrvatski narod i državu. ruku na srce. Časak kasnije otamo se čuje razbijanje vrata.

jednom riječju: "Intelektualac". tako er studenata povijesti. zavre uje naše poštovanje. Igramo tresetu u studentskom domu. Vidjevši ga. ali rekao bih da pasu travu. državotvorni.kralj na konju. ali svakako pozdravljam Bobanovu predanost i trud. Sasvim osobit svijet. ali i ja imam to zvanje. Njihova strast. više ili manje pritajeni antisemiti. Kratak tekst o ovoj neveseloj preobrazbi u jednoj reviji kratko je naslovljen. Moji zemljaci bili su očarani tim kičem. u tamnosivom odijelu kako smjerno sluša rektorov govor. Dakle. Još i danas imam u uhu njihov latinski s tvrdim zavičajnim naglaskom kada bi rekli: "Antemurale christianitatis". Izgubili smo fantazista iz veznoga reda.. Njegovih sam godina otprilike i mislim da bih radije darovao oba bubrega nego opet studirao. ne vidi se najbolje. terena za golf i čega se već drugog igrači na izmaku karijere ne domišljaju kada ih netko upita ima li života poslije sporta. nego zato jer je to bila njihova religija. dekanovim potpisom na dokumentu u futroli od crvenog baršuna započela je jedna sasvim osobita resocijalizacija bivšeg nogometaša. na skromnoj svečanosti promoviran je u profesora povijesti. U civilni život nekadašnja se zvijezda Dinama i Milana i državni reprezentativac vjerojatno najzaslužniji za bezumnu sreću nacije u srpnju 1998. ljuta katolička korjenika što je povijest upisivala ne zato što je propala na medicini ili elektrotehnici. junačka mu desnica na bogato ukrašenom balčaku. Ta stvar uistinu. sve moji zemljaci. zadrti. Studenti iz Imotskog. nitko nije strastvenije čitao historijske knjige kao ti dečki iz kamenjara s imenima narodnih vladara. Sjetio sam se nekih ljudi kada sam i sam učio za profesora. saznajemo. Drniša. španjolskog suca. smiješno će vam možda zvučati. sjaji se kao Zepter lonac u limenom oklopu. Trpimiri. kako bi Hajduk mogao pobijediti Romu? Ako utakmicu sudi sudac Lozina. dobili još jednog više ili manje nepotrebnog svršenog povjesničara. marina. Bra-nimiri. baš kao i pokojnog predsjednika.. dok su podanici uokolo popadali na koljena. Dogodilo mi se da sam studirao početkom devedesetih i baš sam s njima najbolje razumio narav diktature koja se tiho valjala.. na žalost. ne bih nazvao intelektualcem baš svakoga tko se domogao visoke stučne spreme.Roma još nije počela u vrijeme pisanja ovog teksta. potomci hercegovačkih kolonizatora Slavonije. Zvonimiri bili su mali Tu mani.92 završetku ovog historijskog susreta. hotela. sličicom svetog Ante u medaljonu od prozirne plastike na privjesku s ključevima i crvenom vrličkom kapom na zidu uske sobice u studentskom domu. Sinja.studenti povijesti iz provincije. sjetio sam se ljudi poput Bobana. izgubili ovaj ogled. Boban se prihvatio knjige i za malo vremena završio studij. što god mislili o Bobanu. a povijest su zamišljali kao Ivekovićeva ulja . evidentno potplaćenog. Rekao bi da im je bajadera u ustima. taj naslov pripada. me utim. vratilo mi se to vrijeme. Osobno. Svi ti jedva punoljetni Krešimiri. s kakvom su slašću to izgovarali. Ako ste bili na Filozofskom možda ste ih uočili . poglavar Katoličke crkve svom je osobnom tajniku izjavio: "Baš su drag svijet ovi Litavci. Benkovca. bila je uglavnom pogrešna: povijesti ih je vukao nacionalizam. a kolega se toliko zapjenio s nekakvom bulom .. Doista. obožavatelji Hitlera.. s glavama pri zemlji." Utakmica Hajduk . rekao bih. Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda I tako nam je Zvonimir Boban diplomirao. tako da vas ne mogu izvijestiti da su "majstori s mora". biranijem društvu umnika. odbacio je sigurne pare koje bi mu donijela gradnja stanova. besramno pokradeni od. Ispričat ću vam samo vic koji sam prije neki dan čuo u Splitu. ne vraća kao vlasnik diskoteke ili lanca sportskih kladionica.

samo zlobom kasnijih židovskih lektora Biblije. kada bi čuli da je ono što znaju o Tomislavu većim dijelom bljez-garija koja nema osobite veze s historijskom istinom. Već u trećem razredu u SK! Valjda ni Ivo Lola Ribar nije imao tako dobro prolazno vrijeme. Kada govorimo o fenomenu političkog obraćeništva. komplet Budaka. jedan od onih nesmiljenih. intelektualac (35). silno ih je uzrujavalo ako bi netko povijest. zakiti se ukusnim križićem iz dućana sakralne galanterije. oni će ga malčice krivotvoriti. naravno. majku mu? Kad je stigao? On je negdje moje godište. pokušao pretvoriti u znanost. Uobičajeno je vjerovati da su konvertiti presvukli političku košulju da bi sačuvali stan. Tek povremeno učini mi se da bi to mogli biti oni. nije lijepo. ali moji zemljaci ne odustaju. pokušavamo pojmiti kakva se to ljudska drama morala dogoditi u njemu. Ako im neki podatak ne štima. bilo koji. A bio je i u Partiji?!" "Ko. čuti tu kurvu Gospu i krv Isukrstovu. a netko kaže: "Je li znate da je njemu stari bio vojno lice?" "Ma. Nacionalizam. Glave pune tih mitova. Našli bi se iskreno uvrije eni ako bi im tko rekao da je neki knez." "Pa kako. Sve to vrati mi se danas kada gledam Bobana s diplomom u crvenom tuljcu. kazivanja medugorskih vidjelaca i svetog Augustina." "Pričao mi jedan što je s njim bio u gimnaziji. mislim ja. Nimalo slučajno. objesi zastavicu neke gardijske brigade na retrovizor i uhvati drljati ganutljive tekstove o Mirku Norcu. onda do e devedeseta i dečko. državnu sinekuru i službeni auto i u mnoštvu je slučajeva nedvojbeno . otac?" "Ne. znam da je izabrao povijest tek da bi tobože znanstveno uozbiljio svoj nacionalizam. najčešće ćete čuti da ljudi to čine zbog oportunizma." Ma.93 nekakvog Bele da ne vidi su mu tri trice bez baštoni u rukama. Sve drugo je tu. u osnovi i nije ništa drugo nego krivotvorena povijest. Prava povijesna znanost to. u regalu poreda "Bespuća". umjesto da prokazuje revizioniste koji su izdali besmrtnu misao Eduarda Kardelja. brak. Jedno dijete nije problem. ali mi je svejedno bilo drago kada sam vidio slavnog nogometaša medu novopečenim profesorima. savršeno razumijem kako se on našao na tom mjestu i makar sam. ispušteni iz Knjige postanka. sjetio sam se nekih ljudi koje sam nakon fakulteta posve izgubio iz vidokruga. Ali. nego on. i on je iz Imotskog i nosi ime jednog narodnog vladara. njihov imenjak. nije u stanju. Trebali ste vidjeti njihov bijes. moguće. zapravo bio besprizoran bandit. ljuta trava. njihovu nacionalističku religiju. ta mladost je dolazila studirati povijest i redom bi se razočarala. nacionalisti siluju historiju. iskreno zadivljen njegovim akademskim uspjehom. mirne naravi. ponavljam. kada otvorim Vrtuljak ljubavi u Areni i pročitam: "Katolik. Navlas jednako kako su komunisti mrcvarili filozofiju. daj?!" "Ozbiljno. dakako. zagovornik stajališta da su Hrvati. Stojimo u kafiću s pelinkovcima i kavama na pola puta od usta i. Uopće. To. gledaj ti naprednog omladinca. U trećem razredu se upisao. gledajući ga gdje se zaustavio pred semaforom. traži poštenu Hrvaticu za ozbiljnu vezu i." Domovinski obrat Prije neki dan preko šanka u izlogu kafića gledamo gdje se vani na semaforu zaustavio stanoviti državotvorni intelektualac mlade generacije. tek je možda nešto elegantniji.

tako osilili. doduše puno rje i. Na sve strane nekakvi bivši partijski sekretari i partijski pouzdanici u novinama. plakali neutješnije nego moja tetka kada je gledala "Kramer protiv Kramera". Ono što mi se čini intelektualno daleko izazovnijim su oni. u ovome. nemam ništa protiv njegove pravoslavne majke. da sam i ja spreman biti vrlo bezobrazan prema njima. komunistima i kako već sve ne. sasvim lijepo mogu to zamisliti. a nije mi mrsko ni. ako se sjećate. jedna rečenica koja savršeno opisuje to što se njemu dogodilo i još mu se uvijek doga a. Taj nesretnik koji je u sebi u jednom času. Drugi put opet neki od tih obraćenika tvrdi kako je nemoguć život sa Srbima. I to je. Citiram po sjećanju: "Mnoštvo radikalnih mišljenja počiva na zloj savjesti". Što je jedna strašno glupa situacija. ništa ne zamjeram ako je svog Nenada mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. naime. da je čovjek malo smjerniji. Sve je. stari Vonta. Nenada Ivankovića pretjerano ne zanima. u romanu "Lavica". čak i neobično česta pojava. opsovati mu pravoslavnu mater. svoj radikalizam zapravo ima zahvaliti frustraciji zbog nekakvog ćaće zastavnika prve klase. uvjeren sam. Zamjeram mu samo što ga je mlatio mekim uvezom. Ima kod Josefa Škvoreckog. tobože nedržavotvornih. danas u protokolom propisanim crnim odijelima zamišljeni stoje u prvom redu zagrebačke prvostolnice. adolescentske partijske karijere. Uopće. ujutro postrojavao. on tog neprijatelja mora barem imaginirati. sve što kažeš to si ti? O tome bi. moralno puno pošteniji. koji ga je možda. Ovi naši pametnjakovići su se. a rečene je nacionalnosti upravo žena s kojom dijeli stol. Premda. To su nekakve vrlo intimne ljudske nesreće u koje je bolje ne gurati nos. Jedna takva zastrašujuća osobna ispovijest jednom je čak i izašla u novinama. ja se bez pardona spomenem njegova partijskog perfekta. toga da u njihovoj borbi s vlastitim frustracijama svako toliko kao kolateralna žrtva padne netko od nas. u djetinjstvu prejako mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. Takav je. Da bi se oslobodio svojih demona. proroci samoupravljanja koji su jednom davno. Što im reći na to? Je'n. u tim sam stvarima još najmanje sklon kriviti one koji su izvor frustracija današnjeg obraćenika. onaj mladi državotvorni intelektualac s početka naše priče. nakon kratke. recimo. mi čitamo njegove šovinističke ispade zapravo samo zato jer mudrijaš nema hrabrosti pokrenuti razvod braka. čitao mu dnevnu zapovijed i tjerao da pozdravlja trobojnicu s petokrakom. slučajevi da je obraćenik s iskrenom gorlji-vošću zastupao i ono prije i ono poslije devedesete. u nekoj drugoj prilici. nego bi takvu ideološku nakazu eventualno našli još samo u Sjevernoj Koreji. tako banalna da ne vrijedi razmišljati o njoj. ako bolje pogledate. premda duševno ne baš sasvim uravnotežen. naravno. pojava da Nenad Ivanković obračunavajući se s vlastitom mladosti s vremena na vrijeme skoči na nekoga za koga on misli da je današnje utjelovljenje te mladosti. Neugodna je. to bi vrlo lako mogla biti jedna draga gospoda koja se silno trudila lijepo odgojiti vucibatinu od svoga sina. bilo vrlo ružno govoriti jer je stvar vrlo osobna. me utim. prozivaju na red naš nacionalni osjećaj i nazivaju nas izrodima. Ta je moralna niskost. Nije baš jako pristojno.94 da se baš tako dogodilo. srbočetnicima. tri. ako je već takva zgoda. . vrhunski je neukus. ali nam ništa drugo ne preostaje. Da nije jedne stvari. mislim. Starom Vonti. dva. To da danas u čitavoj Europi nema ljevičara koji bi bio i približno nalik njemu iz osamdeset i neke. Dapače. O tim stvarima je ružno razgovarati. a pisati o tome u novinama. čitajući Lenjinovu "Državu i revoluciju". Pa kada netko od njih počne dvojiti u moju nacionalnu pripadnost. kada je ono Nenad Ivanković prije nekoliko godina u jednom intervjuu cvilio u stilu da ga je otac. me utim. ponavljam. otkrio plamenog hrvatskog nacionalista. postelju i tekući račun u banci. kao što ja sada činim.

Pod jedan. a medicinska praksa bilježi i takve slučajeve. kako smo već kazali. a gospodin Bandić na vratima čisto bi se ganuo vlastitom dobrostivošću i okrenut le ima krišom otrao krupnu suzu s obraza. medu gra evinskim dozvolama za trgovačke centre i odlukama o imenovanju direktora javnih poduzeća. Isto kao i u poljoprivredi. više nijedna susjeda s njom od zavisti ne bi razgovarala. vizionarski dosjetio zaštititi domaću proizvodnju. nije to bogzna što. prikrao bi se valjda njihovu ležaju.šeststo kuna. šapnula bi zahvalno mama za njim. svejedno. Muške ili ženske. vani je to biznis. Vražja mediokritetska zloba naposljetku sve lijepo i plemenito uništi. da je usvojen. Sad. potpuno jednako kao što se radi i s maslinom. znao cijeniti. portir na izlazu spremno bi skočio i salutirao Bandićevom milosr u i samoprijegornoj brizi za boljitak domovine. me utim. govorile bi zadivljeno za njim na bolničkim hodnicima sestre u svijetloplavim kutama. Dok bi iscrpljena mater. No. znate već kako je to u nas. jebi ga. Ovdje. on bi to. Pa neka je i malo skuplje. I tako ona leži. sve bi žene u Hrvatskoj došle roditi u Zagreb. molim vas. Kao žrtva u zagrebačkom me ustranačkom ratu. Potom bi se tiho iskrao iz prostorije. Ali zamislite. upitala bi rodilja iznena eno. Milan Bandić svima bi skromno ponavljao da ne treba. poželjno da je visoko. Ja znam jednog Ciganina što tako trguje. još bolje od Bandića. ne biste vjerovali. Jedne godine šestorke. tisuću kuna. A kada se to dogodi. fin čovjek. Šest beba . "To je onaj Bandić što svim bebama iz gradske kase daje po sto kuna". daš na usvajanje ili. solidna primanja. znam što ćete reći. nažalost nije prošao u Gradskoj skupštini. nije prošao u Skupštini. jer nije blesav. odmah ga pokopamo. njegov prijedlog. još znojna i raščupana. papirnatu bolničku masku s nosa da ga ona može prepoznati. ja ne znam kako bi to u stvarnosti funkcioniralo. HNS-ovim se vijećnicima nije svidio. nažalost. Pa i s tim prijedlogom. poneki umirovljenik poželio bi mu stegnuti desnicu. čim bi neka rodilja zaradila sto kuna. da su djeca naše najveće bogatstvo i da se tu hitno moraju uvesti poticaji. nemojte sumnjati. Sto kuna. ona i on intelektualci. pretvori u ozbiljan biznis. svim malim goluždravim posrancima koji prvi put kriknu u administrativnim granicama glavnog grada esdepeovski bi odličnik darovao jednu narančastu banknotu. a Bandić bi veselo namignuo i možda samo malo spustio zelenu. Kažem vam. Plaćaju. da žena rodi šestorke. Da je neki stranac na našem mjestu. a što je napravila? Ništa. Zagrebački esdepeovac zna. "Šta je ovo?". Samo je legla. prvi put dojila svoje novoro enče. Rodilišta bi po . bogami. mekano rastvorio sitnu šakicu i tutnuo pare u nju. I uopće. Aha! Jeste vidjeli?! Odmah ste se prestali smijati. čim se javi pametan čovjek. Žena je zaradila šeststo kuna. profesionalac. nevino je skončala i ideja da se ra anje u ovoj zemlji napokon. crnomanjasto i da ima plave oči. Pare lijepo staviš u džep.95 Nadnica za trudove Prijedlog. druge ne treba nego četvorke i u dvije godine skupi se tako. sve uredno. još bolje. Sijedi primarijusi nehotice bi mu se klanjali. gospodine Bandiću". ako si pametan. trokatnica s bazenom otplaćena. Jer. a pare same dolaze. ali je naše. da nije to ništa. hrvatsko. jer što ti drugo treba za dijete. samo. strašne se pare vrte i pitanje je dana kada će jeftine turske. za proviziju od petnaest posto smjesti ti dijete u neku finu talijansku familiju. kako je i red. mislim da bi se s tih sto kuna za bebu u nas otvorio prostor za različite malverzacije. Kao što i nije. a djecu. nego da legneš u kakvom muškom društvu. Takvi bi ne znam što dali za bebu. ma arske ili čak tajlandske bebe stići i kod nas. gorko ćemo zažaliti što smo odbili Bandića koji se prvi. suncokretom ili šećernom repom. prodaš u Italiji. "Hvala. Tek toliko da žena vidi za koga će glasati u studenome. Milan Bandić htio je da se sa sto kuna iz gradskog proračuna nagradi ro enje svake bebe u Zagrebu. ne mogu imati djece.

..". nemojte se sada iznenaditi. sa zelenom kapicom. vikali bi preplašeni muškarci svojim uspuhanim gospo ama na stražnjim sjedištima. Osoba koja vjerojatno nije ni brodomodelar.. sada je pozvan da iz gliba nerentabilnosti iščupa nacionalnu brodogradnju. Kao haeselesovac. pusti malo i druge da ra aju. Dražen Budiša trebao bi biti predsjednik nadzornog odbora holdinga u koji se ujedinjuje pet hrvatskih brodogradilišta. vraga bi se Hercegovac tek tako. tu je da nadzire i usmjerava posao od kojega. toga sjetio. Zar to ne bi bio krasan prizor? Na moju golemu žalost. "Šta ti opet radiš ovdje?". Kakav je to red. s iznimnim bih veseljem to učinio.96 našoj provinciji opustjela. kažem mu blago. Zašto? Zbog vjekovne tradicije brodogradnje u njegovu rodnom Drnišu? Zbog tankera koje je još kao mali dječak gledao kako tiho plove rijekom Čikolom? Razmišljajući o tome palo mi je na pamet nešto jako blesavo. ovise sudbine desetaka tisuća ljudi.što?" "Moje slijepo crijevo.. a ni član HSLS-a. "Hoćete li moći. Da se zbilja daje sto kuna za bebu. pa ja vas znam. Profesor filozofije i sociologije.. "Izdrži još malo. Budiša". Kalafat iz Drniša Pa vi recite da je to normalno. znate što mi je sada palo na pamet? Mora biti da je neka ženska u Bandićevoj rodbini. Stvarno. procjenjujem. posredno ili neposredno. apsolutno je neostvariv. proštenje čestiti liberal. prošapće Budiša i onesvijesti se od anestezije." "Oh. ljubavi. prepozna neka sestra i izbaci je kroz prozor radaonice na trećem katu bolnice. ali baš sam nekako poželio da mogu Draženu Budiši. protisne žena molećivo. sasvim bih lako mogao postati . vi ste novinar". vrlo brzo bi se natiskalo u rodilištima i kome je potreba i kome nije. reče pacijent umornim glasom. sa zvanjem koje imam.". Ma.. Sigurno je lukavac sve to smislio da bi s rodicom kasnije podijelio pare. iz čiste filantropije. koje je slučajno jednako zvanju koje je stekao Dražen Budiša. neću se naljutiti. da bi se za sat vremena vratila prerusena. jer ja nisam ni kirurg. Da sam u HSLS-u.... "O. "ja o slijepom crijevu znam možda i više nego vi o brodogradnji. da bi se potom s promjenjivim uspjehom okušao u politici. U zelenom kirurškom ogrtaču. Tolika bi to navala bila da bismo. obrecne se živčani liječnik na neku trudnicu. jer tko je blesav da tu rodi besplatno kada u glavnom gradu šakom i kapom dijele pare za to. koji je petnaestak godina u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici vrebao da plijesan i gljivice ne napadnu rijetke inkunabule.. "Ja bih rodila". "Ne može.?" "Hoću li moći . sa šeširom i sunčanim naočalama.." Žena se pokunjeno okrene i ode. posve je svejedno. "Opustite se. makar daljoj. A ja gledam oštricu skalpela kako se presijava prema reflektoru i ništa mu ne odgovaram... noseća i da nosi najmanje trojke. to bi već bila druga pjesma. najkasnije za šest mjeseci morali ograničiti količinu poroda. me utim.. Ovaj put je. prošli mjesec si dvaput rodila... jasno. Recite da mi nisu svi vijci dobro pritegnuti. onda dobro.. ili u SDP-u.. maskom na licu i gumenim rukavicama na rukama ulazim u salu gdje me na jarko osvjetljenoj postelji čeka već napola omamljen potpredsjednik Vlade RH. Mogu se čak i vrlo živo zamisliti u toj ulozi. Jer. operirati slijepo crijevo. evo nas u Ivanić Gradu!".

za burek . lijepo javiš u neku upropaštenu firmu i radiš od dvanaest do podne. Iznenadila me je tako jedna vijest od prije možda mjesec dana.pogača. kao što se račva pred njihovim uštogljenim aktivistima. o stečaju u imotskoj Agrokoki. da bi onda nekako nestao iz javnog života i sada se evo reinkarnirao na mjestu stečajnog upravitelja Agrokoke u Imotskom. divnom ustrajnošću. uhljebiti kao vladine povjerenike za prometnu signalizaciju i vožnju desnom stranom. nekakvo mjestašce u državnoj upravi. dok god Budiša predsjedava nadzornim odborima brodogradilišta. no činjenica je da u partitokraciji. Vama ime možda ne znači puno. Bog nam je svjedok. a onda se. što se kaže . kako su mi rekli. Kako su bili škrti. Kasnije pripovijedam o tome prijateljima i smijemo se.po čitavome gradu žica dvije kune. Marko Bitanga se on zove. Jedino što mi je palo na pamet jest da mora biti da Bitanga ide od jedne do druge i zavrće im vratovima. s diplomom pod rukom. možda se to čak moglo i izbjeći da se moj tata isprsio za prvu klasu. a ne moraš ni dolaziti. Bio je hadezeovski epizodist kojega je Pašalić u neko doba pomeo. Zrno po zrno. I sada. Samo da u najbliži ogranak ove stranke do em s dvije svoje slike i potpišem jednu pišivu pristupnicu. to je nešto u čemu je budućnost. u saborsko povjerenstvo za sušenje kamilice. Ja se uvijek malo kao sažalim kada vidim te stranačke nesretnike u štofanim hlačama kako pod miškom nose kartonske fascikle s nekakvim besmislenim "materijalima". oni mogu biti najveći blesani u čitavoj jugoistočnoj Europi. uvijek su kupovali drugu klasu. Posao nije specijalno ni težak ni odgovoran. županijski ured za istraživanje svemira ili neku sličnu funkciju od presudnog nacionalnog interesa. ako niste znali. ne znam više u kojim novinama je to bilo. budućnost bi se u nebrojeno staza račvala preda mnom. nalik pčeli. predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo ili predsjednik Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. naći im. po prilici. kako čitam.fol. da ne vladaju sa zbrajanjem razlomaka. dirigent Zagrebačke filharmonije. pomislio sam. Slučajno znam za tu farmu kokoši jer je u mom zavičaju. koja u nas sada već poprima sasvim groteskne obrise. To su ljudi kojima pripada naše sretnije sutra. no njihova će se partija uvijek majčinski zbrinuti za njih. su ona jaja koja treba oprati od kokošjih govana. Inače je profesor nečega. barem za pet tisuća kuna mjesečno. Onda mi jedan otkrije da je biti stečajni upravitelj jedna zapravo vrlo zgodna solucija kada nemaš drugog posla. Da sam haeselesovac. Druga klasa. Važan je stečajni upravitelj. imao bih. Moji su tamo povremeno kupovali jaja. vjerujem. I sada ja to čitam i pokušavam se domisliti kako to jedan profesor fizike može likvidirati farmu s nekoliko tisuća nesilica. baš kao i ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda. kao što sam se osvjedočio. mislim da je fizika posrijedi. zrele šanse da na idućim Olimpijskim igrama budem hrvatski predstavnik u disciplini bacanja kladiva. jer ono što se tu moglo zakenjati uglavnom je odavno zakenjano. Stečajni upravitelji. mogu biti tako tupi. mravu ili lastavici koja gradi gnijezdo od mnogo sitnih komadića blata što ih je u kljunu donijela . no nije to važno za ovu priču. Za zvanje stečajnog upravitelja. firma je u stečaju. ali nitko nije pretjerano žalio zbog toga. traži da znaš koja rijeka teče ispod savskog mosta. mi ovdje u Splitu ga bolje znamo. Kovanje u zvijezde Ima jedan narkoman kojega čitav Split zna jer .97 kirurg. najprije moraš položiti jedan vrlo težak ispit gdje se. svakog će nam ih dana sve više i više trebati.

skloniji smo šuštećim nego zvečećim zadovoljstvima. Moj prijatelj Ivica jednom je uočio da zacijelo u čitavoj državi od toga džankija nema uvjerljivijeg znaka stabilnosti naše nacionalne valute. Svi mi. Na izlazu iz kafića presretne me onaj pacijent s početka ove priče. A sirotan to čini valjda već sto godina i nikada otkad se zna nije tražio više od dvije kune. i sve je drugo počelo gubiti na vrijednosti. idiot. isto volim. me utim. i koji nikada nisu marili ni za ljude ni za sitan novac. pjevao je davno Jura Stublić opisujući onu mirnu ljepotu svijeta u kojemu se svemu znala cijena pa je već i po tome sve nekako izgledalo jeftinije. dakako. počeli su nestajati ljudi. Dok postoji sitniš. a ja nipošto ne bih kazao da je to slučajno. u onim kovanicama od jednoga. misleći kako mali čovjek nije sasvim izgubljen sve dok postoje mali apoeni. eto. ali ja ga. dva ili pet apoena u malenom džepiću traperica zapravo je naša sreća i budućnost. svega mi. ja istoga časa pakiram kufere i bježim u neku zemlju gdje se prorezi na fliperima ne mijenjaju. . oružju i patnji. Dogodilo se.98 pod strehu. najviše je kriv Slobo Milošević. "Prika. Za raspad Jugoslavije. malo nakon što su nestale kovanice. nije najpametnija stvar ufati se u njega. Upravo kao što je pojavi Hitlera prethodila mnogoznamenkasta njemačka inflacija i iščeznuće metalnih maraka. sitne se ribe još imaju čemu čemu nadati. Bilo je to početkom osamdesetih. sretan da je svijet tako dobar da. Ako ovaj. pet dinara u fliper". Otkad je Ivica to rekao. lijepo je živjeti u zemlji u kojoj se zna što je sitniš i kada bi trebalo izabrati pet stvari koje su dobre u RH. počeo je rat. I koliko god me plašili pričama da je kuna precijenjena. Novac je postao tako bezvrijedan da ga se više nije isplatilo kovati. on dipa ulicama pomalo skupljajući za šut. heroinu. Zbilja. želimo svaku sreću u daljnjem životu prethodilo išče-znuće kovanih dinara. stvarno. imaš dvi kune?" Ja mu spremno dajem. uz "Hello Walls" Willieja Nelsona. I. a onda i četveroznamenkasta inflacija. uglavnom su zagnojili kakvu ledinu. milijuni su* nam nekako bliže srcu od desetica. vjerujte. Sitniš koji su dobila od djeda djeca su prestala ubacivati kroz proreze na kašicama. opet se dobro osjećam dok ispijam posljednju kap espressa pa iz džepića na trapericama palcem i kažiprstom vadim pet kuna. Neka se on meni. ali. sve dok ja znam da te dvije kune što ih je zaiskao još uvijek nešto vrijede. jednom upita tri kune. ne dao Bog. Sklon sam vjerovati da je već tada sve krenulo nizbrdo. Red je ustupio mjesto kaosu. i heroinski ovisnici znaju što je red. Malo potom bivšu je Jugoslaviju poharala najprije troznamenkasta. fliperima i telefonskim govornicama bivali su učestalo prilagodavani stalno novim i vrednijim kovanicama. jedna od njih svakako bi bio kovani novac. Kada je obezvrije en sitan novac. Valjda se to zove patriotizam. cigaretama. koji je bio dobar samo onim zlikovcima koji su se nebulozno obogatili na benzinu. Neki bi cinik ovdje vjerojatno primijetio da takvi slučajevi baš i nisu najbolja preporuka za kovani novac. "Pet dinara u džuboks. Svi a mi se kada kovanica zvecne o mramornu ploču šanka i držim je zadovoljno još na trenutak pokrivenu dlanom. sunce bakino. a prorezi na džuboksima. sve dok nisu uveli žetone i metalni novac nije napokon sasvim iščezao. drogira. da je pojavi balkanskog krvoloka kojemu usput. dakako. Oni koji su za taj sitan novac marili i pobožno ga brojali. ja uvijek darivam sirotana.

I tada su se svi smijali. U svečanom mimohodu prolaze predstavnici Argentine. ispovjedio se. što ćemo. požurite napraviti djecu. "Idemo. . Idemo. Mliječni put. od stida pomrla sva ta ljudska bijeda? Što bi još Ivica Škarić mogao napraviti da napokon zašute svi ti gubitnici? Podsjetimo samo kako je prije devet godina. "Mnoge Milan piše sam". da vide to čudo. kreten. valja raditi. nema veze. A što se dogodilo? Već u siječnju 2007. koji u ovim časovima ne zna bi li plakao od ganuća ili skakao od veselja. dragi gledatelji. učen. prva je atomska bomba domaće proizvodnje bačena pokraj Kaštel Štafilića. me utim. prije trinaest godina. Tja! Neki se ljudi baš znaju snaći. predsjednik Me unarodnog olimpijskog odbora. kuma zovem samo kada treba oštemati za kabel ili naliti betonsku deku na vikendici. kada je gospodin Škarić predložio da se ova." Možete li ih zamisliti? Njih dva u sitnu su uru sjeli za pisaći stroj pa. nadrobili u tri kartice jedan bombončić od komentara. mogao i zamisliti da bi se takvo što moglo ostvariti?! Gdje su sada oni zlobnici koji su se izrugivali kako su Škarićeve vizije od bogdanuše i plavca malog? Je li. Što on to sada čini? Približimo malo naše kamere. potkovan. neobuzdanu sreću ovog zaslužnika. u ljeto 2005. Kirgistan. ne žal' honorare/ Dok dva kuma pišu komentare". biti domaćin Olimpijskih igara. prolazi Burkina Faso. za čitavu Europu.. dok se ja ovdje mrcvarim sam kao pas. u oduševljenju škarama reže kravate svojih suradnika! Valja razumjeti. Malodušnici iz medija gotovo su ga razapeli zbog toga. vjera i rasa dolje sa staze ushićeno mašu Ivici Škariću u svečanoj loži poljudskog stadiona. prolazi Sjeverna i Južna Koreja. Na prigodnoj svečanosti Ivica Škarić tada je obećao da će Split iz vlastitog proračuna financirati razvoj svemirskog programa u Lori. Umjesto da zovnem kuma. Milan Ivkošić. Kazahstan. mi zajedno radimo". Obala Bjelokosti i Laos. a Iljf i Petrov hrvatske desnice pišu tekstove za novinarsku antologiju. u lektiru bi ga valjalo staviti.99 Grad pod Olimpom Nema za novinskog komentatora u nas većeg berićeta nego imati pametnoga kuma. velik je ovo dan za Split i Dalmaciju. Četveroručno tipkaju bisere zrelog tudmanizma. Raskalašeno se cereka dok mu se krupne suze cijede niz obraze. za Svemir! Olimpijada u Splitu! Tko je onda. na primjer. Uzbekistan. Ja. tu je Island i Malta. Split će 2016. ostavimo se kuknjave. što ćemo". Meni je Ivkošić kum. Ali. Evo. eto ti teksta o čemu god hoćeš. a nema razloga vjerovati da bi išta moglo poći ukrivo. dobro. Sunčev sustav. prema stenogramu iz Banskih dvora. već po onoj narodnoj da je umniji čovjek i magare nego magare samo. čitaju ga jedan drugome preko ramena. Ivica Škarić. "ali ponekad mi zajedno navečer sjednemo kod mene i idemo. "Ja sam kriv za možda trideset Ivkošićevih komentara u Večernjem listu. pred ovim prizorima razdragane mladosti i zdravlja. Markica Rebić Franji Tu manu u lipnju 1998. koji je ovih dana u nastavcima izlazio u Slobodnoj. priznaje Rebić. da bi se potom zagrlili i u mlačnu zagrebačku noć zadovoljno zagangali: "Predsjedniče. Škarić je s najbližim suradnicima kročio na Mjesečevo tlo. kaže jedan. i Splitski se festival održava u jednom iznimno akustičnom krateru tamo. Afganistan i Pakistan. Škarić pokrenuo pokusnu proizvodnju nuklearnog oružja u napuštenom pogonu bivše Jugoplastike. najveća i najvažnija svjetska sportska priredba održi u nas. odmah uz Držića i Šenou. za Svijet. sportašice i sportaši iz svih zemalja. svih nacionalnosti. što ćemo? Pro e li sve kako treba. a od 2010. Ako ih već nemate. i tek što si dlanom o dlan. pismen. dok drugi uvlači bijeli papir u mašinu. prolazi Brazil i Čile. poželjno najmanje troje. Ni dvije godine kasnije. Urugvaj i Paragvaj.

. budući će historičari zabilježiti. koji nas je otprije zadužio svojim bezbrojnim uspjesima. U susjednu se Italiju odlazi vitkim visećim mostom. Ta priredba dolazi u lijepi život jednog bogatog grada i prosperitetne regije. Ivica Škarić.100 Doba je progresa zahuktalog. Olimpijada. u svemu tome nije nimalo slučajna. Narod ga zove da ustane i pozdravi ih. u kojima neurokirurzi gotovo sa stopostotnom uspješnošću izvode složene operacije presa ivanja glave. . a i onaj posljednji je. ponavlja živčano konobar u restoranu Šumica. S tribina se ori: "Digni se! Digni se! Digni se!. zatvaramo!". jedna za medicinu i čak šest onih za ekonomiju proteklog su desetljeća pripale Splićanima. Čitav poljudski stadion. godišnje odsjeda nešto više od dvjesto sedamdeset milijuna turista. Digni se! Digni se! Digni se. Četiri Nobelove nagrade za fiziku. naposljetku nas je. S navoza Brodosplita jesenas je porinut tanker dvaput veći od Kraljevine Norveške. kao nikada do sada. dakle. zapravo sasvim očekivano. Nakon višemjesečnog skrivanja u vrletima Kozjaka. umro od sreće. zapravo posve slučajno. organima gonjenja se početkom 2009predao i zadnji splitski nezaposleni. i u sportskom smislu učinio središtem svijeta.. dvije za kemiju. medu kojima samo najubogiji nose četiri zvjezdice. U splitskim hotelima. Split ima sedam najsuvremenijih bolnica. U Splitu u dvije i pol godine nitko nije umro. čije su tribine za ovu priliku proširene za novih dvadeset tisuća mjesta. drmusajući usnulog Ivicu." "... ovog mu časa skandira. Split je modernim osmotračnim superautocestama povezan s ostatkom svijeta.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->