Sadraj: Osloboeniteritorij.................................................................................................................4 Prvano .............................................................................................................................4 MojdrugMoa ...................................................................................................................7 Bojanskaeta......................................................................................................................9 Prvidojmovi.....................................................................................................................11 Vrnogra ..........................................................................................................................14 OprotajsaBojanskometom...........................................................................................17 Gigevaetaoujakkolovoz1942....................................................................................18 Zalutalimetak...................................................................................................................18 UskrsuPeckom................................................................................................................20 PraviBanijci.....................................................................................................................

23 Bosna ...............................................................................................................................27 KakojeGigacspasioastete ..........................................................................................30 SmrtVasiljaGaee..........................................................................................................33 PothvatGigeveete ........................................................................................................41 Bijelevode .......................................................................................................................49 Lebrenica..........................................................................................................................53 Krvavivis .........................................................................................................................57 Ojevojko... ..................................................................................................................60 Praznikpuaa..................................................................................................................62 unti...............................................................................................................................64 alostandogaaj...............................................................................................................67 Oprotaj............................................................................................................................69 Banija ...............................................................................................................................72 Kalnikiodredrujan prosinac1942...................................................................................76 Dalekiput .........................................................................................................................76 izme ...............................................................................................................................82 PrekoVranogkamenaiBilogore ......................................................................................85 Kalnik...............................................................................................................................90 Gerilskiivot ....................................................................................................................96 ImaidobrihdananaKalniku............................................................................................99 Crnalegija ......................................................................................................................103 Utrismjera.....................................................................................................................107 PovrataknaKalnik .........................................................................................................109 OprotajsKalnikom.......................................................................................................114 Sedamnaestaudarnabrigadasijeanj studeni1943..........................................................118 Novagodina ...................................................................................................................118 Trivagona ......................................................................................................................124 Napadnarodnigrad.......................................................................................................126 Drugizdjetinjstva ..........................................................................................................129 BorbakodKajgane .........................................................................................................132 Nevaandogaaj ............................................................................................................135 Oujskaofenziva ............................................................................................................139 ZdrugpukovnikaBosnia ...............................................................................................144 NapadnaVoin ..............................................................................................................147 Grlica .............................................................................................................................150 ProdoruPoekukotlinu ................................................................................................152

or .................................................................................................................................154 Slijepitop .......................................................................................................................156 Susretnacesti.................................................................................................................159 udouKutjevu..............................................................................................................161 Ferdo ..............................................................................................................................163 Partizanskiposli .............................................................................................................165 IlijinagredaiEvinbudak ..............................................................................................169 Povratak .........................................................................................................................176 Ofenzivnipohod!............................................................................................................178 eneratnici ..................................................................................................................186 Mojinajdrairatnidrugovi .............................................................................................189 Zatije.............................................................................................................................193 Zagrebakikorpusprosinac1943.svibanj1945. .............................................................197 Zagrebakikorpus ..........................................................................................................197 Povlaenje ......................................................................................................................200 Nakostrijeenistarac.......................................................................................................204 Saveznici ........................................................................................................................206 Keerovac.......................................................................................................................208 Velikapogibija ...............................................................................................................210 Dugiput .........................................................................................................................212 KakosekorpusprobioizZagorja ...................................................................................217 Poslijeofenzive ..............................................................................................................220 Ludbrekigrobovi ..........................................................................................................222 Tomoantalab................................................................................................................224 ansazadomobrane .......................................................................................................225 MrtavjeDemonja...........................................................................................................227 Podravskakampanja .......................................................................................................228 OsloboenjeBeograda....................................................................................................233 Gudovac .........................................................................................................................234 Crvenaarmija .................................................................................................................236 MostnaDravi.................................................................................................................240 Daruvariazma.............................................................................................................243 Probojsrijemskogfronta.................................................................................................246 SmrtPetraBikupaVene ................................................................................................249 Posljednjimar ...............................................................................................................251

Osloboeniteritorij Prvano
Ovo mi je prva no na osloboenoj zemlji. Upravo je zidna ura melodiozno odzvonila dvanaest, pa ako je bar donekle tona ta stara seoska zidna ura mogu sa zadovoljstvom ustanovitidajepoeonovdanidajouvijekivim.Danasjedvadesetidevetisijenjatisuu devetstoetrdesetidruge...Velikajestvarivjeti!Velikaivrijedna. ovjek je udna zvjerka! Sve dok mu se ne priblii smrtnije svjestan vrijednosti i veliine ivota. Ali kad osjeti da je smrtna opasnost sasvim blizu, bori se za svaki asak ivota i razumominagonom.Dodueakoganemiliceidugoprogonetenemaviesnage,nitjelesne ni duevne, moe izgubiti hrabrost i pomiljati ak na samoubojstvo. Ta neprirodna pomisao ponekad je i posve ozbiljna. Ali im se progonitelji umore i dopuste progonjeniku da makar samo naas predahne, njegovo se iznemoglo tijelo i izmuena dua odmah oporave i iznova musevraaivotnipolet. Kako je divno osjeati se sigurnim i bezbrinim! Vi koji ivite u sigurnosti i nemate pravih briga,vitonemoetenirazumjetiniosjetiti.ovjeknikadnecijenionotoima...Ajasam zadovoljan i dobro raspoloen. Mogu se, na primjer, ako ba zaelim, raskomotiti, lei u postelju i zaspati tvrdim snom. Greno je od ivota zahtijevati vieodtoga!Alijaipakneu spavati.elimuivatinajavi,aneusnu.Kadaspava,nitanezna,zapravoineivi.Nebi libilotetatakoupropastitisvojuprvuspokojnuno? Je li ova no uistinu spokojna? Jest, spokojna je, ali samo toliko to niotkuda ne prijeti opasnost. Prvi put poslije dugo vremena niotkuda ne prijeti opasnost! Slobodni teritorij Banije, prekriven debelim pokrivaem snijega koji je zameo sve putove i prilaze, zaista je siguran.Itaspoznajadanemaidajonekolikodananeebitirazlogavelikomstrahu,stvara umenidobroraspoloenje.Nemogugapokvaritinitmurnemisli,kojeselukavoprikradajui pokuavaju se nametnuti. Kada bi se nametnule, kada bi pobijedile, nestalo bi dobra raspoloenja. Jer one me vraaju kui, a razmiljanja o kui rastuuju.Netrebamisliti,treba osjeati.Netrebasevraatikui,trebasmoisnagezanoviivotiutjeitisespoznajomdaje onima koji su ti najdrai isto tako kao i mnogim drugima u dananjem svijetu. Kako e ivjetiiboritiseakonisisposobanzatakvuutjehu? Soba je jednostavna, seljaka, sa zemljanim podom. U jednome kutu eka me pripremljen krevet. Nasred sobe velik etvero uglasti stol, na njemu petrolejska svjetiljka, oko njega tri grubo istesana stolca i uska neudobna klupa s izrezbarenim naslonom. Pored zidne ure s utezima ikona, pred njom gori kandilo koje rasprostire mutno, slabo svjetlo uljevita mirisa i okusa. Svetac na ikoni ima azijatsku fizionomiju: kose oi, ispupene jabune kosti i tanke oputene brkove, kao Tatarin. Trebalo bi da te ikone budu veselije! Pokraj tunog bojeg ugodnika, pred kojim gori vjeno svjetlo, uokvirena fotografija mlada ovjeka u husarskoj odori. Momak se isprsio, brkovi su mu ufitiljeni, husarski, po tadanjoj modi. To je slika mojeg domaina iz davnihdana.Sdrugestranekuhinjskivez:nekolikosmijenihlikova,koji oito predstavljaju kraljevsku obitelj Karaorevia. Takva izvezena platna s likovima lanova kraljevske kue vise u mnogim seoskim kuama ovoga kraja! Ona bude u meni sjeanja na rodnukuuidjetinjstvo.Iunaojkuhinjibilasudvaslinakuhinjskaveza,samo je umjesto likova kraljeva i kraljica, prineva i princeza, na jednome bila crvenim koncem izvezenaizrekaMarljivostiednostjestvelikavrijednost,anadrugomGdjeukuivel'ka

ki,majkalahkoduljespi!Mojesestreitalesutepouneiodgojnerijeikrivimredom,pa jeispadaloGdjeukuimajka,lahkovel'kakiduljespi!... Nita ne znam o ovim ljudima kod kojih sada stanujem. Sudei po ikoni i kuhinjskom vezu, sigurno su Srbi, pravoslavne vjere, koji na svoj jednostavan nain potuju kraljevsku obitelj kojajepobjeglauinozemstvo,anjihprepustilavlastituudesuutomzabaenomseluBrestiku, uglinskomkotaru,poznatompoustakimpokoljima...Nekolikokuadaljesmjestiosetab Banijskog partizanskog odreda. Tamo sam veerao, a ovamo su me kasno u noi doveli na spavanje. ovjekjeuivotuestosamoprtljagakojomraspolaudrugi.Takosenekakoija sadaosjeam:utabusuodredilidaseodmaramdokmenepoaljuuoruanujedinicu. Vani je oblano i pada gust, sitan snijeg. Da nisu posvuda naokolo straari, koji zaustavljaju prolaznike i trae lozinku i odziv, bilo bi dobro malo proetati. Uvijek sam volio takvo vrijeme... Kad je ovjek ovako sam u sobi, najbolje je da se prepusti matanju. Sanjariti je ljepe nego sanjati, a neusporedivo ljepe nego razmiljati . . . Ugodno je sjediti u toploj sobi i gledati kakovaniprisnijeg.DasambarsadanegdjeuAlpama,ukakvojmaloj,snijegomzametenoj alpskoj kui! Da sjedim tamo s djevojkom koju volim pa da pijuckamo vrelo kuhano vino iz velikih aa. Nita ne bismo govorili, ni rijei, samo bismo osjeali. (U tim snijegom zametenim planinskim kuama sada su faistiki oficiri i vojnici. I oni piju kuhano vino i imaju mnogo djevojaka. Ali ne ute i nita ne osjeaju: ne vole ih. Raspojasano kikou, pjevaju, pleu i ljube se s djevojkama. Neki misle, da ive, neki su svjesni da bjee od ivota...Menebitamouoili,biobihimsumnjiv,odmahbimeuhapsiliiubili). Mnogo matam o povratku u Zagreb, poslije pobjede. Takvo je sanjarenje smijeno i djetinjasto, ali i lijepo. Tek je pet dana otkako sam napustio grad, sav sretan to odlazim iz onog prokletog gubilita, a ve sanjam o povratku! Vidim u duhu duge zbijene redove partizana kako vrstim vojnikim koracima mariraju poznatim gradskim ulicama. Meu njima vidim i sebe. Prolazimo kroz palir graana. Doekuju nas cvijeem. Mnoge meu njimapoznajemipozdravljamih.Ioniprepoznajumeneimaumi.Tojeslavlje!Aaszatim zauzimamo grad juriom. Nae se kolone sa svih strana nezadrivo slijevaju prema centru. Pranismo,znojniikrvavi...Kakoedugotrajatirat?Jonijepravonipoeo,amenigaje ve dosta! Tek je prva ratna godina. Vrijeme sporo odmie. Bit e da sam nepopravljiv optimist. Jer, kako bih inae ve sada matao o svretku rata?! Da nisam optimist, bio bih uvjerendaupoginutiidaneudoekatikraja.Ilibihstrahovaodaekrajratabititakavda jeboljeakogaovjeknedoeka.Aumojimmislimakrajratauvijekjepobjedonosan.Lijepo bibilodasevratimokaooslobodiociiheroji! Trebalobivoditidnevnik,dokrajaratailidosmrti.Naprostobiljeitisvesvojemisli,osjeaje idoivljaje.Alitonijelako.Uovajaszaokupilameidejadavodimdnevnik,alimorambiti iskren pa u priznati nisam ba posve siguran da mi je namjera dovoljno vrsta i ozbiljna. Bojimse,poetuuredno,pedantnoinadobudno,aimiskrsnuprvepotekoedojaditemi i unitit u sve svoje biljeke. Ustrajnost nije moja vrlina! A moda ak neu niimati prilike da se bavim tako beznaajnim poslom da vodim svoj privatni dnevnik. Ovdje nema privatnog ivota, pa kako da onda bude privatnih dnevnika! ivot koji me eka nee biti pogodannidapiemnidauvamonotobudemnapisao.Bituumoraniiscrpljen,bolestani prestraen, moda gladan i edan, modaalostaninesretan,pazacijeloneuimatidovoljno snage da ustrajem. Vjerojatno u pisati i odustati, opet zapoeti i opet odustati, prema

raspoloenju, prilikama i mogunostima. Praznine koje tako nastanu ispunit u, kad mi se pruiprilika,posjeanju.Imamizvrsnumemoriju.Poetuodmah... Juer,usumrak,naputudotabaOdreda,dolismouseloVelikiGradac.Upravosupokapali poginula partizana. Nae su saonice zastale i tako smo bili nazoni ceremoniji ratnikog pogreba. Tmuran sijeanjski dan. Nad glavama nisko sivo nebo, puno tekih olovnih oblaka. Kasno je poslijepodneivesesputasumrak.Poinjupadatirijetke,krupnepahuljemokrasnijega. Utomsumrakuisiviluseloizgledavrlotuno.Spaljenekue,sazgaritastredimnjaci,golii sablasni. Na pustim poljanama, prekrivenima aavim razgaenim snijegom, okupljaju se vrane. eta je postrojena pokraj odra. Pokapaju poginulog borca. (Pao je prilikom napada na andarmerijsku stanicu.Podigaoseizazaklona,zamahnuorukomdabacibombu,imetakga jepogodiougrudi). Poginuli lei u grubo izdjeljanom lijesu od jelova drva. Pokrili ga dvjema zastavama: jugoslavenskomtrobojnicomscrvenompetokrakomzvijezdomusredini,ipurpurnocrvenom proleterskomzastavomsazlatnoizvezenimsrpomiekiemuuglu. Pribliim se lijesu i pogledam . . . Preda mnom je mladi koji tek to je zakoraio u pravi ivot. Lice mu votanoblijedo, gotovo prozirno. Oko sklopljenih oiju stvorili se tamni kolobari. Beskrvne usne otkrivaju jake ute zube. Pogoen je u lijevu stranu grudi,modau samosrce.Navojnikomkoporanuostalajeosuenakrv.Prviputgledampomnjivoiizbliza ubijenaovjeka,itonasamdandolaskaupartizane. etaseprestrojavapripremasezapoasneplotune.Licaboracasuozbiljnaisvanekakosiva kao i olovno nebo iznad njih. Koliko su ih ve ovako pokopali? Koliko su zajednikih uspomena i zajednikih doivljaja imali s ovim poginulim mladiem? Sigurno svaki od njih u ovomasuzamiljasebenaistomovakvomodru. Zasmrtovogamladiaznatesamonjegovinajbliidrugoviizete,amodaeuskoroioni poginutipaneeznatinitko. Jedan je ovjek drhtavim glasom poeo nadgrobni govor. Plotuni su odjeknuli jedan za drugimtriplotuna.Vranesuseuznemirileipoelekruitinadzgaritima. Mojejeraspoloenjesumorno.

MojdrugMoa
Putujemo saonicama. Jurimo snijegom prekrivenim putovima i praporci veselo zveckaju. Mora da se, na prvi pogled, doimamo kao obijesna, jogunasta druina momaka i djevojaka kojisevozenazabavuususjednoselo.Kadzastanemo,negdjeusput,daseodmoreinahrane konjiikoijainaekaravane,odmahseokupeseljaci,pogledajunasizblizaishvatedanismo objesna druina mladih ljudi, nego tuna skupina nepoznatih doljaka iz grada, izmuenih i osakaenih. Nadomak slobodne zemlje doivjeli smo teke asove. Seljaci klimaju glavama i psujuslabuorganizacijuvezekojanijeznaladovestinaszdraveiivedopartizanskogodreda. Neugodnoimjetosmotakoloeproli. UposljednjimsaonicamaleiMoa.Prijetridanatekojeranjenuustaisadmujenaoigled sviju nas naglo otekla glava. Ostavlja dojam ovjeka koji je sasvim blizu smrti. ape mi: Ako za satdva ne budemo kod doktora, umrijet u. Poelo je trovanje. Bit e kod doktora za nepun sat, ne boj se! umirujem ga, iako ni sam ne znam koliko je daleko do bolnice i kakav je tamo lijenik. Ako umrem, ne zaboravi enu imalu,molimeistiemi ruku.Rukamujevrelaisuha.Imavisokutemperaturu. Nae odredite je selo Brestik. Na nekom raskru se razilazimo. Moa odlazi u bolnicu, mi ostali nastavljamo put do taba Odreda. Osmjehnuo mi se na rastanku. Lice mu je tamnoljubiasto, mjestimice gotovo crno i iznakaeno. Njegov osmijeh mogao bi me rasplakati. On je uvjeren da se nikada vie neemo vidjeti. Mi smo jo mladi i u danima ilegalneborbeugraduestosmoualigovorilidaemoiuoismrtiimatidovoljnosnageda senasmijemo.SigurnoseMoasjetiotihnaihrazgovora. Ostalo nas je petero: Maca Greti, Ana Konjovi, ic i ja smo neozlijeeni ikica je lake ranjenuaku.AnkaButoracumrlajeukostajnikojbolnici.Bilajesmrtnoranjenaustaesu 1 jeuhvatiliiodvezliuKostajnicu.Zanjujeboljedajepodlegla. Ne znam hoe li Moa preivjeti. Rana je teka, a on se tri dana ovako ranjen vukao po seoskim stajama i zemunicama, preputen brizi seljaka. Negdje su pronali malo hipermangana. Ispirao je ranu, to je bilo jedino lijeenje. Ako umre, meni e biti neizrecivo teko i tuno. On je moj drug iz djetinjstva. Ja sam ga doveo u udarnugrupuizajednosmo izvodili oruane akcije na zagrebakim ulicama. U naoj grupi nije bilo hrabrijeg i pouzdanijegovjekaodMoe.Zajednosmoproganjani,zajednosmobjealiiskrivalisepred ustakimredarstvomiGestapom.Zajedno,naistomsastanku,primljenismouPartiju.Ranjen jepokrajmene,uasukadseokrenuopremaustaamakojisunasprogoniliipovikaolezi! Metakgajepogodiouotvorenausta.Vidiojekakoustaaleinaprtiniigaaunas.Htioje menespasitizatojeviknuolezi!asamjestradao.Vukaosamgasatimakrozvisoksnijeg i nekako, ni sam ne znam kako, uspjeli smo izmaknuti. On je hrabar, vjet, pouzdan i inteligentan.Akopreivi,biteizvrstanborac.Akopreivi!?Sutraugaposjetiti. ef bolnice je doktor Kreo. Nije on ba pravi doktor, samo je student medicine, kojega su ovdje u partizanima kratkim postupkom promovirali. Sada, kako sam kae, nekad s vie
1

24.I.1942.krenulisuizZagrebauBanijskipartizanskiodred:AnkaButorac(lanCKKPH),MacaGreti, AnaKonjovi,ArnoldHorvatMoa,ZlatkoCesarikica,IvaniciIvanibl.Napraguosloboenogteritorija nailajetagrupazagrebakihilegalacanaustae... DogaajjeopisanuprvojknjiziovihsjeanjaIzprijeratnogi ilegalnogZagreba.

nekad s manje uspjeha lijei sve bolesti od svraba do tifusa, ree ruke i noge i obavlja sve nunekirurkezahvate.todaseradi?Pravidoktorijonisustigli. Sluajno se poznajemo iz djetinjstva i ovdje smo se poslije mnogo godina sreli. Kao djeak nosiojeduguplavukosu,potadanjojdjejojmodiunaemumjestu. SinojeoperiraoMou.Izranjavaizagnojenamesavadiomujekomadiesmrskanihkostiju, naravno bez narkoze. On je sve to trpio ne pustivi od sebe glasa. Svi u bolnici, i doktor Kreo,tvrdedajonikadanisuimaliposlastakoizdrljivimovjekom. Njegovo je stanje jo uvijekvrloteko.Cijeladesnastranalicajeiznakaena.Velidajevei dio donje eljusti ispljuvao komadi po komadi u sitnim koicama. One najsitnije ostatke, kojisusezabiliumeso,izvadiojedoktor.Tekogovori.Morammusesasvimprimaknutida bihgarazumio.Uhvatiomezarukuipokuaoseosmjehnutioima.Ispalojejakotuno. Akoumrem,interesirajsetojesmojima. Neeumrijeti,odgovoriosam. Moa ima enu i trogodinju ker. Mala se zove Mercedes. Moi se svialo ime Mercedes i tako je djevojica sa zagrebake periferije, kiradnikairadnice,steklaudno,dalekoimeza koje nitko u njihovoj okolini nije jo uo. Pred oima su mi njezina majka i ona. Mala je imala svijetlu kosu i uvijek je u jednoj ruci drala veliku crvenu rajicu, a u drugoj komad suhe slanine. Imala je dobar apetit i bila je bucmasta. I majka i mala Mercedes sada su u ustakomlogoruitekodaeseikadavratiti.Moatoznaistotakodobrokaoija. Bio je izvanredno lijep i markantan mlad ovjek, pravilnih crta lica i plemenito oblikovane glave.Pogledmujebiovedar.Izsvakenjegoverijeiizbijalajeinteligencijailjubavzaivot. Mnogosealio...Itojeodsvegatogaostalo?Onjeiznakaen,narubuivotaismrti,aena muidijetesuuustakomlogoru,izkojegsenitkonevraa.Aborbajetekpoela.Kakvae bitinjegovapobjedaakopreivirat?

Bojanskaeta
Ve sam napola partizan. Nemam dodue puku, ali imam svrab i sav sam namazan utom, smrdljivom mau. Nazdravlje! Uostalom, stara je i poznata izreka da iskusan ovjek mora biti namazan ili premazan svim mastima. Osim toga, u mojem donjem rublju nae se i gdjekoja u ili, kako se po vojniki kae, vaka ta svim vojnicima svijeta najprivrenija domaa ivotinja. Bilo ih je vie, ali nauio sam pronalaziti ih u njihovim skrovitima. Najprije su ginule izmeunokata,doknisamsmislioboljiihigijenskijinainipoeoihtucati drkom pitolja, kao ljenjake. Zgodno pucketaju! O buhama i stjenicama ne vrijedigovoriti. To su zapravo sasvim pristojni kukci, koji se na tijelu izdovolje nou, a u rublje i odijelo uopesenezavlae. Samo,pogrenobibilovjerovatidasamsesasvimtimvojnikutakoodanimivotinjamasreo tek danas ili juer. Nipoto! Upoznao samihvenapraguosloboenogteritorija.Nobilobi nepravilnodavatiimsuvievelikoznaenjeipisationjimanaprvojstranicidnevnika. U svakom sluaju ostat e vjenom tajnom nastaju li ti nametnici u ratu ili su i u predratno vrijeme bili rasprostranjeni u ovim selima. Tvrdim da ih nisam na sebi donio iz grada. Ovdanji ljudi govore da svrab i ui dolaze s godinom. Neke (rodne) godine ih ima, a neke (nerodne) godine ih nema. Kao to jedne godine ljive rode, a druge ne rode. I tu nema pomoi.Svrbimecijelotijelo! U etu me poveo arles, kurir taba Odreda. arles je zanimljiv tip. Nije onako ba pravi ratnik, nego vie dovitljiv i snalaljiv momak koji je u stanju provui se kroz neprijateljske poloajeikojisvugdjeimadobrihveza.Vezesumuobinoenskogroda.Takavgaglasbije. Zato se zove arles, ne znam. Treba pretpostaviti da mu je otac bio u Americi pa je i sinu nadjenuoamerikanskoime,kojejeovdjenaBanijiprilagoenonarodnomizgovoru. Dakle,arlesjepredtabOdredadojahaonagizdavudoratu.Sobomjedoveomanjegizdava riana. Taj je bio namijenjen meni. Ponudio mi da uzjaem. Najprije sam pokazao uzornu odvanostipriaotojnepoznatojivotinjisigurnoivano,kaodasam,tonoseveli,odrastao usedlu...Alikonjisuprokleteivotinje.Imajudobarinstinktiodmahosjeteiocijeneskim imaju posla. Tako je i moj rian mene proitao otprve. to da duljim: poelo je strizanjem uijuidrugimsumnjivimznacima,azavrilomojimsaltommortaleusnijeg,pokrajprtine. Odustao sam od jahanja i pristao na pjeaenje. arles je rezignirano slegnuo ramenima i pojahaokorakom,ajasamkoraaozanjimsretantosamserijeioopasnezvijeri.Putinije takodugsamoetirisatapjeaenja! NaaetajeregrutiranaoddobrovoljacaizselaBojneiokoliceizatojezovuBojanskaeta. Unato tom svojem nazivu, ovako naprvipogled,nedjelujebabojnoibojovno.Aliovjek se na prvi pogled moe, naravno, i prevariti. eta ima oko ezdeset boraca, veinom sredovjenih brkajlija, no ima tu i mlaih ljudi. Osim nekoliko vojnikih puaka, veinom starih austrijskih manliherica, koje imaju vodnici i desetari, sve ostalo naoruanje jesu lovake puke, jednocijevke i dvocijevke. Ali zato eta ima top. Nije to ba pravi top, nego neka udnovata izmiljotina napravljena od obine gvozdene cijevi koja je usaena u drveni stalak. Stalak ima na prednjem kraju dvije noge. Top se postavi na vatreni poloaj, topnik zapalikudjeljuionda...tobudedabude!Kaudasetogatopabojiionajtkopucaionajna kojegasepuca.Teakjedvadesetkilogramaisvigaborci,paipolitkomesarete,naizmjence nose na leima. Komandir ete jedini ne nosi top. On ide pokraj etne kolone, lagan poput

ptice,ijedejabuke.elimmudobartek!Zanimljivo,tosamopaziotekondakadjenamene doao red da teglim, a to se dogodilo prvi put upravo na najnezgodnijem mjestu. Ili smo iz Bojneuirovaciprelazili strmuplaninuPreviju,kojaseisprijeilaizmeutadvasela. Sad jo nekoliko rijei o uniformama mojih novih drugova. Zapravo, rije uniforma je pogrena, jer o nekoj uniformnosti nae ete u odijevanju nema ni govora. Borci pokazuju zadivljujui ukus i smisao za kicoenje. Na njima se mogu vidjeti svi mogui primjerci vojnikih i civilnih odijela, a osobito kapa, koje su prije pripadale tko zna kakvim sve vojnikim i poluvojnikim formacijama ili pak vatrogascima, financima, seoskim pandurima i slinom ljudskom soju. ubare nose samo oni koji se jo nisu domogli kakve telerice. U najveoj su modi telerice nakrivljene tako da ispod njih viri obilnija upa kose. Neki, uglavnom starjeine, imaju i troroge partizanske kape, obino predimenzioniranih rogova, onako po ovdanjem ukusu. Ja sam tu kolekciju kapa upotpunio tamnoplavom ildkapom s naunjacima, koja kod mojih suboraca nije pobudila nikakav vidljiv interes. Ipak ima neto zajednikonasvimtimubarama,partizankama,telericamaidrugimpokrivalimanasvima supriivenecrvenepetokrakezvijezde. Vrlosamumoranibolemenoge.Tkomijekriv,zatoneznamjahati! Ovdje nema pravog duhana ni za lijek. Pui se suho hrastovo i bukovo lie, tavalj i aj. Blago onom tko ima drveni cigarpic. Moe ga valjiti do mile volje, a moe i nastrugati s njega ute naslage nikotina i smotati u kakve stare novine. Ipak mirie na duhan! Pui se i cimuljika, korijen duhana. Izgleda kao hren, i nariba se kao hren, ili se sitno isjecka i onda zavije u papir i pui. Gdje ima cimuljike, moralo bi biti i duhana! Ali jest! Cimuljike ima, a duhananema. Kada dulje vremena ne pui pravi duhan, nego se zavarava kojekakvim surogatima, moe gananjuitinakilometar.Tojedragocjenosvojstvostrastvenihpuaa.Itonijeobianmiris! To je miomiris. Mirie kao najmirisnija rua, i jo ljepe . . . Iako puim ve vie od deset godina, tek sam danas otkrio da imam tu osobitu sposobnost puaa. Evo kako je to bilo: Odjednom osjetih da mi lahor donosi blaeni, opojni miris duhana. Nije to miris obinog duhana, pomislim duboko izdiui zrak. To mora biti neki osobito fin duhan kakva jo nisam puio! Naprosto sam se od zraka opio. Uputim se, kao zaaran, u smjeru odakle je lahor donosio divni opojni miris. Njukao sam visoko kao dobar lovaki pas i tako, poslije vie od kilometar puta krozselo,dospiodoskupinepartizanaokupljenihokoovjekakojije prodavao prave pravcate Drava cigarete. Nije mogue da su 'Drave' sada tako dobre kakvoe i da ire tako slavan miris, pomislim i laktovima se uguram u gomilu. Zapala me cijelakutijaoddvadesetkomada. Radujem se to u noas mirno leati, otvorenih oiju u mraku puit u i razmiljati. Sve ee razmiljam o svojem prijanjem ivotu i o bliskim ljudima. Ovdje sam stekao mnogo novihznanacaidrugova,alipravimojiprijateljiiljudikojevolimdalekosu.Tekomijebez njih. Jo uvijek se nisam privikao novoj sredini. Vjerujem da tu svoju tugu dobro i vjeto skrivam! Javio mi se Moa iz bolnice. Njemu je dobro, ostat e iv. Ali nikada nee biti u prvojbojnojliniji... Ovdje ovjek nikada nije sam, a zapravo je uvijek sam. Samoa mi je potrebna da mogu mirno i nesmetano razmiljati o ljudima koje volim i bez kojih mi je teko. Za to je no najbolja.Osamiseumislimaisjeanjimaiopijasedimomitugom.

Prvidojmovi
eta je zauzela poloaje nasuprot ustaama iz susjednih muslimanskih sela. Granini predio izmeu srpskog i muslimanskog stanovnitva zovu ovdje Suva mea. Muslimani, koje svi Bojananinazivaju Turcima, dobro su naoruaniisada,potosuSrbistavljeniizvanzakona, zalijeuseuovaselaupljakuipokolj.Napoloajimasepomalopukaraidosadnojenita 2 senedogaa.NajboljistrijelciunaojetisuMilanVrpoljaciRadeBijeliBrko. Obojicasu sredovjeni ljudi. Imaju manliherice i od njih se oekuje da pogode Turina i na kilometar udaljenosti! Odjednom se nekakav odrpanac s turske strane odvojio i trkom zaletio prema naim poloajima.Njegovisugatitilieomvatromizpuakaijednogpukomitraljeza. Idekrastikomuinu!reemiBrko,mojdobrovoljnipartizanskiinstruktor. Zaista,napolju,izmeunjihovainaegpoloaja,bilojesnopovamokretrulekomuine.Polje se smatralo niijom zemljom i komuina se mogla pospremiti samo pod cijenu smrtne opasnosti. Da li je otimanje komuine stvar vitetva i odvanosti, ili je za njih tako dragocjena,nisamjouspioustanoviti. Kad se odrpanac primaknuo uenom kupu, koji od naega poloaja nijebioudaljenvieod kojih stotinu metara, Brko i Milan zapucaju. Pucali su i ostali, to jest samo oni koji imaju karabine.Lovakapukanenositakodaleko.Nisugapogodili.Ustakimecifijukalisunisko iznad naih glava ili se zabadali oko nas u snijeg i, talei ga, cvrali kao utipci na vreloj masti. Nije bilo lako podii glavu i pozorno nianiti. ovjek je stigao do komuine, uprtio dobarnaramakizejimtrkomodmaglionazadsvojima. Spustiosesumrakiarkaprestade.Ujutroemoopetnaistipoloaj. Tako to ide iz dana u dan, ree mi Brko. Da nedrimotajpoloaj,zalijetalibinamseu selanapljakuipokolj.Divljajeto,opaka,zakljui. Akomuina?upitam. Eh,komuina!Kradujesvakidan.Toimjekaonekinjihovsport.Modaseiklade.Desise daustrijelimoponekog.Neuteeuvijekkaodanas...Znabitiveselije.Dovikujuoninamai minjima.Danassubilimualjivi. Atoviete? Na komandir zove se Rara, a njihov Zara. Oni viu Bolji Zara nego Rara, a mi: Bolji Raranegoara...ipsujemose...tabidrugo? Kakvo zadovoljstvo strijeljati odrpance iz susjednih sela, koji se zalijeu po trulu komuinu tko zna iz kojih razloga! Sva srea to nemam karabina, a moj preklopni tuc broj 16 nosi samo etrdeset koraka! Bojanska eta je sastavljena od sirovih momaka. Njih oito ne more slinebrige.Onititesvojaselaodpljakeipokoljaisvakognaoruanogustau,kadimstupi nanian,gaaju.
2

MilanVrpoljaciRadeBijeliBrkopoginulisuuNOBi.

Pada hladna veljaka kia. Poljana je prekrivena prljavim, razgaenim snijegom. eta je postrojenapokrajblatna,raskvaenogputa.Nasuprotsuseljacimukarci,eneidjeca.Ima ih nekoliko stotina. U sredini je pijun, pokraj njega dva borca s pukama o ramenu. To su sprovodnici. pijun je sredovjean ovjek, visok, mrav, oputenih brkova svijetloprljave boje. Sirotinjski je odjeven ukratkomotrcanomkaputuistarimhlaamasazakrpama.Ruke sumudebelimlancemvezanenaleima.Licemujesivoodstraha. Komesar je iziao iz stroja. Opisao je pijunovu krivicu i zatraio smrtnu kaznu. Svi su povikali:Smrt! Vodnik je vojnikim korakom priao pijunu, odrjeitim i vinim zahvatom trgnuo veliki pitoljizkonogtokaopojasu,sigurnomrukomnanianioizblizineiopalio. Pogodio ga je tono u zatiljak. Najprije mu naglo klecnue noge u koljenima. Tako je asak ostao u poluueem stavu. Onda se zaljuljao prema naprijed, pa prema nazad, i sasvim se izvrnuonaleda. Narodsepoeorazilaziti.Komandirjepoveoetuubazu... Jeliovjek,kadagastrijeljaju,uvijekpadanalea?upitamBrku,kojimijenajdraiueti. Uvijek,akogapogodiuzatiljak,odgovorionznalaki. Jesilitivekogastrijeljao? Dogaalose...itie,reeosvjedoeno. Zalakesluajevetrebadobroizbatinati,azateestrijeljati. Kakvisutolakisluajevi? Pato,kadoduuuporitetrgovati...itako.Uhvateihustaeiispitujuonama. tomogusaznatiatoveneznaju? Gle vraga! to mogu saznati!? Saznaju za zemunice s hranom, za lanove odbora i za partizanskefamilije...svata. Itakve,kae,trebabatinati? Takve koji izdaju treba ubiti, a sve bez razlike koji odlaze u varo i meetare s ustaama treba batinati. Prije se batinalo, vie ne smijemo. Zabranjeno je od taba. Sad ti je i kod nas sve po propisima kao u pravoj vojsci. Da se mene pita, ja bih uveo batinanje. Lijepo ga naguzi i raspali mu deset do pedeset vrstih dobrim prutom, ve prema krivici. Moe ovjekpodnijetiiprekostobatina. I? ta,i?Nita!Stresese,pogladisepozadiiodesretantonijegoreproao.

Da,mogaojeigoreproi,sloimse... Nee mi biti lako medu Bojananima. Zasad sam jo regrut i zelemba, i najinteligentnije je da utim i promatram. Inae bi se moglo dogoditi da i meni raspale deset do pedeset vruih vrstim prutom, ve prema krivici. Uostalom, ovjek, pogotovo ako je mlad i ako dolazi iz grada, mora biti pripravan da se u ovakvim prilikama otarasi romantine popudbine i prilagodiserealnomivotu... Stigla je moja partijska karakteristika. Odmah je sazvan sastanak, izabralisumezasekretara elije. To je moja prva partijskafunkcija.UnaojetisuetirilanaidvakandidataPartije. Skojevaca nema. lanovi su: Adam Mrakovi, komesar Milan Sunjeviiko, delegat 3 MilanJednak ,vodnik,ija.Kandidatisu:RadeGrmua,komandiriIvanic,borac. DrugogadanaprekomandiranjeAdamMrakovinadunostkomesaraunekudruguetu.Na njegovo mjesto, za komesara nae ete, postavljen je Milan Sunjevi, a za politikog delegata Prvog voda postavili su mene. Avanzirao jesam, ali potene se puke domogao nisam. Novi komesar dao mi je neke politike materijale i darovao mi svojukonutorbicuu kojoj u ih uvati. Meu njima nalaze se i Dvanaest uslova boljevizacije, koji se prouavaju na svim partijskim sastancima.Odmahsumepoelizvatidruepolitiki!Tako je ovdje uobiajeno. Dosad me nisu zvali nikako. Prezime mi teko izgovaraju, a za ime se nisu interesirali . . . Preklopni tuc broj 16 opasno mi kvari ugled. Srea to sam iz Zagreba doniopitolj.PitoljjeuBojanskojetirijetkost. AdamMrakoviseisteveerioprostio.Ponosanjetosugapostavilizapolitikogkomesara Prve ete 1. bataljona. To je najbolja eta u Odredu. Naa Bojanska eta jo je mlada i loe naoruana. Ne uiva osobit ugled. On odlazi, a mi ostajemo da i dalje pukaramo oko trule komuinenaniijojzemlji.

MilanJednakpoginuojeuNOBi.

Vrnogra
Bila su dva muslimana s karabinima. Naili su na nau zasjedu. Jedan je ubijen, drugi zarobljen.ToznaidaseetadomogladvajupravihvojnikihkarabinaMausera. Ubijeni se zvao Suljica, zarobljeni se zove Meho. Kakav je bio Suljica, ne znam. Kau da je bio kolja, i vjerojatno je doista bio kolja. Ali Meho nije kolja. Ostao je iv i mogao je objasnitidanijekolja. Prije etrnaest dana vratio se iz njemakogzarobljenitva.Dalisumupuku.Unjegovuselu svi su imali puke. I tako je opet dopao zarobljenitva, ovaj put partizanskog. Moda je to dobrozanjega!Tkoznatobibilodajeostaokodsvojih!?Postaobikolja,tobidrugo! Razgovaram s njim ve nekoliko dana. Kae da e ostati u partizanima, ako ga hoemo primiti.Uimgapartizanskuabecedu: Crvena petokraka zvijezda je simbol bratstva i ljubavi svih naroda na svih pet kontinenata. Crvena boja znai ljubav, a pet krakova predstavljaju pet kontinenata. Imam muke da mu objasnim to su kontinenti. Bio je u Austriji, u zarobljenitvu, pa neprestano brka Austriju i Australiju. JadniMeho!KaedasuSuljicaionilikupovatirakiju.Pukesunosilijerseunjihodoruja nikad i ne rastaju. Odjednom je, veli, raspalilo po njima. Njega nije pogodilo, a Suljicu je preklalo, tono pod grlom. Raspalilo, pogodilo, preklalo! Tako se to kae u narodu. Neto neodreeno,kaonekoelementarnozlo. Meho ima fes, a takva kapa nije ovdje naroito omiljela. Htio mi je ugoditi pa je od neke seoskedjevojkezatraiodamunapravicrvenupetokrakuzvijezdu,alionagajeotjerala.Nije se uvrijedio ni demoralizirao. Zamolio je drugu djevojku, i ta mu je uinila po elji. Tako se predamnompojaviospetokrakom,ajajenisamniopazio.Fescrven,petokrakacrvena,pase jedvaiopaa. to vrijedi vie, zaplijenjena puka ili dobiven ovjek? upitao sam svog druga Brku slavodobitno. Puka,odgovorionnetrepnuviokom... Oni odrpanci koji pod prijetnjom smrti otimaju gnjilu kukuruzovinu sa zaputenih polja jesu iz Vrnograa i okolnih sela. Smatraju ih divljim i opasnim borcima. O njima postoji izreka: Kadgagoni,neegastiikadtegoni,neeutei!Prebacujusesvisanavisnevidiih ineznaodaklevrebasmrt.NoaskreemonaVrnogra. NapadajuKordunai.Naajeetauzasjedi. Kolona je dugo marirala po snijegu i blatu cijeli dan. Treba stii iz daljine i iznenada, da neprijateljneopazikoncentraciju. Stiglismounoizauzelirubrijetke,goleume. Imamtremu.Tojemojaprvapartizanskaakcija.Aliumoripospanostsunadvladali...Dami je spavati i spavati, makar i u ovoj bljuzgavici. Svi su polijegali na poloaju. Vodnici i

desetari su nas rasporeivali, i kako je tko rasporeen, tako bi onoga asa legao u snijeg i blato,zagrliopukuizaspao.Takavjepartizanskiivot. Zapucalisuuskoro.Nenanaempoloaju,negonegdjepovisovimaiglavicamanaokolo.Ne znamotosedogaa.Nikomandirikomesarneznaju.Samonagaaju. OpejemiljenjedasutoKordunainailinaturskezasjedepapukarajujedniidrugi. Nepucaj!tihoseodovjekadoovjekaprenosizapovijedkomandira.
4 Tko opali prije moga nareenja, ubit u ga! zaprijeti Mile Jamar , moj desetar. Treba ih pustitiblizu,nadvadesetmetara...idasepritajitekaodavasjezemljaprogutala.

Dum!!!zaorizanamainekoudnouketanjepreletivisokoiznadnas. Tukunasbacaem,izjaviBrkoznalaki. Tobdija,majkutimangupsku!izderesekomandiriodjurinazadnatopovskipoloaj. Tojeopalionatop!reeJamar.Opetjepokvarioitavplan,majkumuitomtopu. Ajasammisliodajeturskibaca,reeBrkopokajniki. Napadai su se umirili. Prestali su se prebacivati. Mirovali su asdva, a onda pucnjava ponovnopoe. Sad moemo i mi, dopusti Jamar. I onako nas je top otkrio. Turci sad nee naprijed ni koraka.Bojeseonitopa!Nisugavidjeliizbliza,paseboje. Opetsumecizapucketalinadnama. Ovihtopucketajuseneboj,pouimeBrko. Onukojatepogodineuje! To su dumarice. uj kako se rasprskavaju u zraku. Kad takva pogodi, napravi rupu kao djejaglava,upozorime. Nisu to nikakve dumarice, objasni Jamar. To metak prolazi kroz zrakoprazan prostor pa pucketa,nadodavano. Jamar je u bivoj vojsci bio kaplar. Sad je stajao iza bukve i pozorno nianio na nekog Turinakojemuseizastablavidiosamotur. Dumaricesu,apnemiBrko.Sluajtimene!...Jamaropaliipromai.Metaksezabiou snijegnekolikometaraodTurinovazaklona.Turinsesklonisasvim. PoslijeJamarazapucajuiostali.

MileJamarpoginuojeuNOBi.

Samoonikojiimajukarabine,deraosekomesar. Lovakepukenenosedaljeodetrdesetakmetara. Ipak, pucali su i tucevi. Pokuam i ja. Moram valjda u prvoj borbi opaliti puku, makar i u prazno,dasmirimsavjest.Uzalud,mojpreklopnitucbroj16nijehtioopaliti. Nee,potuimseBrki. Kadjevlanovrijeme,obinonee.Probajsdrugimpatronom,predloimi. Izvadimvlanupatronuizpukeiuguramdrugu.Itajebilavlana,alijeopalila.Grunulaje kaotop. Za zasjedu, kad naiu blizu, bolja je od karabina, utjei me Brko. Kad ga sastavi iz nje, nikakvigadoktorineezakrpati. U Vrnograu je vatra bivala sve jaa . . . Kod nas se opet smirivalo. Drhturimo umorni i pospani. Drim svoj tuc prozeblim, odrvenjelim rukama i zapravo sam tom prvom akcijom gorkorazoaran.Oekivaosamdaebitidrukije,uzbudljivije. Bitedatanaaetanijebogznakakva,kadjojdajutakvezadatkemisliosam. Mobilii Hairo, mobilii azim i Buim i Podzvizd i Kladuu, derali su se Turci s brda nabrdo. Tooniplae,objasniBrko.Znamomito...Trebalobiihtopom. Top je ponovno opalio poslije pola sata. Toliko je trebalo da se obave potrebne predradnje. Kamojegranataodlutala,nijesemogloustanoviti. PodveersmosepovukliuGlinicu.Tojenaabaza. Napad je svrio tragino. Kordunai su prodrli u Vrnogra, ali tamo nije bilo nijednog naoruanog ovjeka. Bule su ih napadale vilama i vrelom vodom,kaousrednjemvijeku.Ali oruanih neprijatelja nije bilo. Onda je odjednom poelo pukaranje s okolnih visova i neprestano se pojaavalo. (To je bilo ono pukaranje kojeseulonanaempoloajutekto smostigli).Napadaojenevidljivneprijatelj.Sasvihstranaiizsveveeblizine. Neki su se uspjeli spasiti iz obrua. Ostala je Malika desetina. Njih desetoricu uspjeli su opkoliti i pobiti sve do jednoga. Kordunai su tako izgubili deset dobrih boraca, devet karabinaijedanpukomitraljez. Meho je bio s nama. Doduebezoruja,alibioje.Biojeinijeutekao.Dajehtio,modaje mogaoutei.Njegovinisubilidaleko.Bivinjegovi.Zavrijemeborbenaiganisubastalno drali na oku. Sad ve i ostali u eti vjeruju da nee dezertirati. Zna da crvena petokraka zvijezdaznaibratstvoiljubavsvijuljudinasvihpetkontinenata!

OprotajsaBojanskometom
Partizanski su oprotaji esti sa ivima i mrtvima. O ovjeku koji ode ili pogine govori se takodugodokopetneodeilinepoginenekidrugiovjek. arles me je doveo u etu, on e me i odvesti u drugu etu. Poznaje sve puteve i prolaze, praveipoprene,svetaboveisvekomandire. alosnejevijestidanasdonioarles.PoginuojeAdamMrakovi.Samojepetnaestdanabio na novoj dunosti. Prva eta je stalno u borbama, u njoj se gine ee nego u naoj eti. U naoj,Bojanskojeti,zapravoseinegine.Otkakosamovdjenitkojonijepoginuo. Adam je bio moj prvi komesar. Dao mi je prve pouke da se lake i bolje snaem u novoj sredini.Rukovodiojesastankomelijekadsumeizabralizasekretara.Predoimamijeslika kako je pojahao konja, lako i vjeto, i radosno poao u prekomandu. On seiskrenoradovao toideuPrvuetu...Kaodajeodjahaousmrt. S vijeu o pogibiji Adama Mrakovia arles je donio i zapovijed taba kojom se ja odreujemnanjegovomjesto,namjestokomesaraPrveete. Uvijek mi se inilo da se nisam saivio s novim drugovima za ovih mjesec dana. Sada, kad odlazim, opaam da sam se privikao na njih i da mi je ao otii. Moda je i njima ao za mnom! Za jednog sam siguran da mu je ao. To je Meho. On ostaje. Vie nije samo zarobljenik, nego napola zarobljenik napola partizan. Ne mili mi se ponovno prilagoavati novim ljudima i novoj sredini. A imam itremu.UPrvojetisusamiprokuaniratnici.Svaki imazasobommnogookrajasneprijateljem.Kakavujanjimabitikomesar!?Bituimak, a ne komesar. Samo ako budu imali sa mnom strpljenja! Nije lako gradskom ovjeku meu ovim seljakim momcima. Jer oni poznaju svaki grm i svaki puteljak. Ratujuusvojemkraju. Ne treba im ni specijalka ni kompas. A ja moram gledati s koje strane na stablu raste mahovina da pogodim gdje je sjever. Tako su me nauili. Ako nema mahovine, nema ni sjevera. Idem.arlespouruje.ImadvadanahodadoPrveete.

Gigevaetaoujakkolovoz1942. Zalutalimetak
arles me doveo u asu kad je poinjala borba. eta je zaposjela Luane, selo na brdskoj kosi,austaesunadiralifrontalnosravnica.Mogloihjebitidostotinu. Pomijeam se meu partizane koji su hvatali zaklone i pripucavali na ustaki streljaki lanac. Ustae su se prebacivali pojedinano i u grupicama, hvatajui zaklone. Nisu bili daleko, najviedotristotinemetara.Dobrosemoglaraspoznatisvijetlozelenaustakaodora,paaki metalnoUkakosvjetlucananjihovimkapama. Kojisiti?iskesisenamenemravidugonjaslicemstareene. Tojenovikomesar,odgovoriarlesvano. Glevraga,a'dimujepuka? OndolaziizBojanske,objasniarlesindirektno. Aha,reedugonjasrazumijevanjem. IzBojanske.Tamosutucoviiduplice.Zatonis',komesaru,donijetucdaidemoulovna zecove!? naceri se i pokae bezube desni ... I bivi komesar je do'o iz Bojanske, prisjeti se, taj je ima'karabin...Ginesekodnas,mojdrue!Onjebiotreizamjesecdana,ijo petranjenih. Jovaneee!Jel'tiaoSrbijeeee,timajkuvlaku!zaujesesustakihpoloaja. Jes'uokakoriekavo,reedugonjaiodmahseisamizpetnihilaprodere: Otkrijse,...tePaveli,datiJovanpokaekakogaaaa!Nanianipaljivoiopali. Dalekoje,majkumu!huknenezadovoljnoi opetseprodere: Jetvrua?... Nisam ja Jovan. Ja sam Nikola Demi iz Bijelih Voda, kotarGlina,predstaviseipruimi ruku.OnisvenaszovuJovaniineslaniJovani.Nemamodovoljnosoli. Juer, kod Bukvika, Markeza je skin'o jednog na dvi 'iljade metara daljine, mitraljesca, pohvalise.
' O izama!O'soli!O'municije,Jovaneee!!!Ohoj!!!,javiseistiglassdrugestrane.Gust rafalizpukomitraljezapokropipoloajiokonassitnokaoosezapsiuzrna:psik,psik,psik.

Priuvajseti,komesare!opomenemeNikola. Odaklesi?upitame.

IzZagreba,odgovorim. Aha, Hrvat, je li? Pazi da ne pogine vode od svojih! . . . alim se. Ima u naoj eti dosta Hrvata. Ima i jedan vaba, delegat Prvog voda. Ime mu je Ferdo, a prezime mu vrag ne bi izgovorio. Mojejeprezimeibl,aimeIvan,predstavimse. iblin,kae,etojevelake,viejeponaki. Cijelidanganjamoseokoprugeinita,potuisedugonja. Nit'moguonitanama,nit'minjima.AjuersmomoglikodVla'ovia(Vlahovia).Nijeda komandir,boja'segubitaka. Mrai se. Sunce zalazi i ustae se stanu povlaiti u najblie uporite. Ne vole nonu borbu. etaihispraapokojimrafalom,onakoredaradi.Nojepartizanskocarstvo. inisedajeokrajzavriobezrezultata,neodlueno.tojekodustaa,neznase.etaima samo jednog ranjenika. Komandirov kurir, petnaestogodinji deko, zavukao se meu ovce koje su pasle s druge strane sela, iza dva reda kua. Legao je usred stada na trbuh da ga sluajnonepogodikakavzalutalimetak.Ipak,suenogajezrnopronalo.Probilojedvareda drvenih seoskih kua, prolo izmeu ovaca ne dotakavi nijedne i pogodilo djeaka u stranjicu.Bitiranjenopenitonijedobro,alikadsiveranjen,najboljejeudebelomeso. Sad svi borci komentiraju sluaj. ude se i smiju kako je to maloga snalo izmeu ovaca i kakosetozgodnodogodilo. arles me poveo do komandira ete Petra Krnjaia. Upoznali smo se. On je vrlo upadljiv ovjek. Vidio sam ga onog dana u Velikom Gradcu kad su pokapali poginula partizana. Zapovijedao je poasnom etom na pogrebu. Bila je to ova ista eta u kojoj sam sada komesar. Krnjai je ovjek srednje visine, moe mu biti oko trideset godina. Odjeven je kicoki. Nosi plavu avijatiarsku odoru, uske naborane izme i kacigu. Utegnut je i, osim revolvera i bombe, preko ramena i opasaa vise mu sve mogue kone torbice i futrole sa specijalkama, kompasom i kojekakvim potrebnim i nepotrebnim ratnikim predmetima. Crne naoale skrivaju mu pogled, i nikako ne mogu ocijeniti kakav je ovjek. U razgovoru je simpatian i primio me srdano. Odmah mi je ispriao sve o sebi. Prije rata bio je trgovac u oblinjem Makovu selu. Svrio je estomjeseni etniki kurs u Mariboru. Pokazao mi je etniku kamu s mrtvakom glavom. Nosi je uvijek u sari izme, za uspomenu. On vie nije etnik. Na Baniji uope nema etnika. Ovdje je ustanak organizirala i podigla partijska organizacija i jedino ona ima za sobom stanovnitvo ustanikih krajeva i osloboenog teritorija. I PetarKrnjaiprimljenjeuPartiju,veprolegodine.Uivaglashrabraovjekai izvanrednojevjetboracikomandir.etamujenajboljauOdreduinajpopularnijanaBaniji.

UskrsuPeckom
Ustae su poeli piti ve u ranu zoru. Pili su vino i rakiju, ali vie rakiju, jer Pecko nije vinorodno selo. Pili su i slavili Uskrs. Nauili su ih da ovo nije obian Uskrs kao to su bili predratni Uskrsi. Ovo je godinjica uskrsnua Nezavisne Drave Hrvatske i stvar je providnosti boje to se datumi tako zgodno poklapaju. Ne ba tono na dan, alipriblino,i red je da se oba ta Uskrsa, i onaj bojeg sina i boga naeg hrvatskog, i ovaj poglavnikov, proslave zajedno. A to nije mala stvar, bogara mu ivoga! Jo Hrvatska ni propala! Srbe na vrbe!Majkuvamvlaku!ivioPoglavnik! Pili su i derali se. Piti je dobro iz vie razloga. U prvom redu prija tijelu i dui. U utrobi postajeugodnotoploikrvbrekolailama.Postajedobroraspoloeniosjeasehrabrimi jakim, nepobjedivim. Ne boji se ak ni partizana. U trijeznom stanjuustaeizPeckogbojali su se partizana. Susjedi su i moraju se bojati. A imali su i ega da se boje. Partizani ive u umi, skau po drveu kaomajmuni,imajukopitairogove,i,razumijese,repove.Jerkakav bitobiopartizan bezrepairogova!? Ima u Peckom ljudi koji su ve sreli partizane i razgovarali s njima. ovjek ide poslom u umu i namjeri se na svakog vraga! Nisu imali ba prave rogove i repove i govorili su kao ljudi, ali istina je da nose udne rogate kape kakve ne nosi nijedna poznata vojska repove vjerojatno skrivaju u hlaama. Veleasni je poslije toga na propovijedi rekao: Nose kape sa trirogaiboreseprotivBoga!aonvaljdaznanaijojjestraniBog. Ali danas je Uskrs, hrvatski, katoliki, i sveto je ljudsko pravo opijati se na takav dan. I oni piju i ne boje se ni repatih ni rogatih njih dvadesetestorica, u ganc novim, utozelenim odorama i ganc novim svjetloutim izmama (na krip) i kapama s velikim dobro isidoliranim slovom U, s karabinima, bombama i bajunetama. Malo ih je, to je istina, jer partizanaimavie,aliustaesuvlast,apartizanisuipaksamoumskiodmetniciibezbonici. Vlastjeuvijekbilajaaododmetnikaizelenogkadra,pakenadjaatiisada. Ustaki stoer u Petrinji bio je oprezniji od pripitih peckovljanskih ustaa. Zato je u Pecko poslao domobransku satniju, za svaki sluaj. Ne bi bilo zgodno da na sam Uskrs, i to jona ovakavdvostrukiUskrs,partizaniprovaleuseloinapravezbrku.Bilabitobruka! I tako se ve rano ujutro pojavila u Peckom nekakva emerna domobranska satnija. Sve su domobranske satnije emerne, ali ova je bila emernija od svih koje su se dosad vidjele u ovome kraju. Vukla se kroz seosku ulicu, u koloni po jedan, i domobrani, u otrcanim odorama, traparali su umorno i nezainteresirano. Samo je porunik, zapovjednik satnije, pokazivaonekuskakutavuustrinu,rasporeujuimomkenapoloaj. Mjetani su provirivali kroz prozore i gledali soldaiju, jer soldaija je za njih oduvijek prvorazredna atrakcija, ak i ako vie lii na hodoasnike i romare Majke Boje Bistrike nego na pravu vojsku. A i dobro je kad ima vojske u selu, kakva bila da bila osjeaju se sigurniji. Djeurlija je ostavila omiljeli uskrnji sport, gaanje pisanica sekserima, i takoer trkaralaokosatnije. Samosuustaedaljepiliiizseoskebirtijeulasepijanavika: VisokijeTrebevi,nanjemsjediPaveli, vinopije,peejanjce,koljeSrbijance!

Nee se valjda osvrtati na piljive domobrane!? Inae, peckovljanski ustae i nisu tako krvoedni kako bi se moglo zakljuiti po pjesmama koje pjevaju. Zapravo, nisu jo dospjeli postati krvoedni. U borbama ne sudjeluju i jo ih petrinjski naredbodavci nisuupotrijebilini zakakavmasovnijipokoljuokolnimsrpskimselima.Kadadoevrijeme,upotrijebiteinjih, i oni e postati krvoloni kao i svi drugi. Zasad je to jo obino busanjeuprsaisamohvala, podutjecajemrakije. Bit e da je ustaka pjesma o Trebeviu i Paveliu, janjcima i Srbijancima nervirala domobranskogzapovjednika.Poslaojeposeoskogkneza(svakoseloimakneza),ikadjeon doaoiponiznoskinuoklobuk,upitaogajestrogimglasom: Kakvaseonobagradereukrmi? Knez se najprije duboko pokloni, zatim se uspravi, isprsi i sastavi pete, kako je i red, te odgovori: Pokornojavljam,gospodineporunice,tosunaiustae.Uskrsjepamaloslave! (Ovopokornojavljamnauiojeonjouaustrougarskojvojsciisadmujedobrodolo). Reciimdaseprestanuderatiiliuihuhititi,narediporunikstrogo.Valjdaujatupijanu bagruosiguravatidamoemirnijelokali! Knezsmjernopouridaizvrinalog,alisejobrevratiiree: Pokornojavljam,izbacilisume.Pijanisu! Porunik se asdva predomiljao. Neto je aputao s dvojicomtrojicom doasnika. Onda je izdvojiodesetinusvojihdomobranaipoveoihukrmu.Snjimajekrenuoiknez. ivjelahrvatskavojska!doekaihpijanaustakadobrodolica.Klupesuprivuene,aesu natoene i prijateljstvo izmeu ustaa i domobrana uspostavljeno je u tren oka. Poasno mjestozastolompripalojemladomistrogomzapovjednikusatnije. Pijete?Nebojiteseodmetnika?prigovoriojeporunik. Kakviodmetnici,materimnjihovu!Pij,porunice!Nebojsedokteustaabrani!vikalisu. Kolikovasimauselunaoruanih?interesiraosezapovjedniksatnije. Dvadeset i est, dosta za svu umsku bandu, odgovori ustaa s rojnikim zvjezdicama. I svismoovdje.Akoseboji,poaljisvojemomkenaosiguranje.Namanetrebaosiguranja. Pa dobro, ree porunik hladnokrvno, kad vam ne treba osiguranja i kad se ne bojite nikoga,toevamipuke.Odloioruje!drekneprijeteimglasom,munjevitotrgnepitolj i uperi ga rojnikuugrudi.Istodobnosvinjegovidomobraniprebacepukenagotovsiupere ihnaustae. Razorualisuih,povezaliimrukenalea,ipovelipredseoskucrkvu.

Skupinarod!zapovjediporunikknezu.Ovajpouridaizvrinalog. U partizanima sve to je dobro svrava mitingom. Sad je odran prvi miting u Peckom. Na njemu su bili svi mjetani bez razlike, ukljuujui i dvadesetoricu vezanih ustaa koji su se ve otrijeznili, dva voda nae ete, i novoosnovana Banijska proleterska eta na elu s komandirom Nikolom Demonjom. Demonja je uspjeno odigrao ulogu domobranskog porunika, zapovjednika satnije. Ja sam bio samo skromni domobran. Prevelik injel vukao misepoblatuistalnosamsespoticao. Ono o rogovima, kopitima i repovima nismo im spominjali. Neuk i neupuen svijet kadar je povjerovatiiusasvimnevjerojatnebudalatine. Govornici su se redali jedan za drugim. Takav je u nas obiaj. ak je i mene zapalo, kao novopeenogkomesara.Tojemojprvijavninastup.Sreomimamdobrumemorijupamogu ponavljatisvetosamupamtiosmnogobrojnihprijanjihzborova.Peckovljanisuslualiisve manjestrahovaliodpartizana. Ustaesmopustilinaslobodu.Njihovegancnoveodoreigancnoveizmeikarabinkei sve ostalo, osim slova U s kapa, prelo je u nae vlasnitvo. To je ratni plijen. Mi partizani nismoosjetljivinavrstuikrojodore.Priijemopetokrakuisvakaodorapostajepartizanska. Dobrotitoveze,komesaru,'kobireka'!pohvaliNikolaDemimojprvigovor. Sad si se domoga' ustakog karabina na jeftin nain. Ni puka nije planula. E, jesu to pravi budalai,tiseoskikokoari!

PraviBanijci
NaBanijisekraakonjaivolovasmatralaunekurukuvitekimzanatom.Josedanasovdje prepriavajuduhovitipothvatiseoskihbaraba,specijalistazatakveotimaine.Ukraduvolove, navuku im na papke opanke, i to naopako. Odvedu ih u jednom smjeru, te za sobom ostave trag kao dasuljudiuopancima,anevolovi,otiliusuprotnomsmjeru.uosamjomnogo slinihpriaopothvatimatihduhovitihidovitljivihmomaka. Kadseobijesniseoskiilkoivraajukuisprela,nerijetkozapaleusputneijitagalj,ilibar sijeno na livadi, da im svijetli u tamnojnoi.NemanaBanijiovjekakojinijebiopogorelac. Kada se kome zamjeri, zapali ti kuu ili sjenik, ve prema prilikama i mogunostima. Da zovne u pomo andare, ne bi bilo poteno i sva bi te okolina osudila, a osim toga sa andarima je bolje nemati posla. Preostaje ti da dobrom susjedu vrati istom mjerom. Predsjednik narodnooslobodilakog odbora u Bojni, Duan eran, dobar je, blag i razborit ovjeksvigapotujuivole.Upitaosamgajednomdalijeion,prijerata,kojiputpogorio. Petputa,odgovoriojeinasmijaosemojemunaivnompitanju. Takojebiloprijerata.Sadasudrugavremenailjudisuzaokupljenidrugimbrigama.Drukije se ivi. Opasnost od istrebljenja izbrisala je sve stare zadjevice. Otimanjem konja i volova, paljenjem kua i itavih sela poeli su se baviti ustae i Nijemci. To je sada dravna politika NDH.Kudgodprou,selagore. Unato tim predratnim banijskim obiajima, o kojima se sada govori kao o dobrim alama, Banijci su otvoreni, iskreni i bistri ljudi. Zainteresirani su za politike dogaaje i znaju logino misliti i zakljuivati. S njima je lako raditi i uvelike se razlikuju od seljaka koji su nekadbilikmetovi.OvdjeseprotezalaVojnakrajinailjudisuratovaliprotivTuraka.Nikada nisu bili kmetovi ili gospodski sluge. Navikli su vojnikom i ratnikomivotu.Ljubavprema oruju nasljeduju od oeva i djedova i svi ele biti junaci. Izbjegavanje borbe i kukaviluk ovdjesesmatrajunajveomsramotom. Moda grijeim i moda su moja opaanja sasvim povrna, ali ini mi se da u naoj eti ima nekoliko tipinih predstavnika te stare Banije, koji nose u sebi sve vrline i mane toga po tradicijivojnikogairatnikogakraja. Markeza je najbolji strijelac ete. Na tri stotine metara moe iz vojnikog karabina pogoditi metuveliineljudskeglave,tonousredinu.Takokau,adalijebapravaistina,trebalobi provjeriti. Kad ide u patrolu, ulja se jarcima i uz ivice i uvijek opazineprijateljaprijenego neprijatelj njega. Pravo mu je ime Markan, Markeza to je od milja. Ima mu oko etrdeset godina.Srednjejevisine,prijevisoknegonizak.Putmujebronana.Imasnaanpovijennos. IzgledakaoIndijanac.Prijazanjeovjek,uetiuivavelikugledivolega. Mile P. nosi ogromnu crnu bradurinu. Brade su kod nas partizana velika rijetkost, zato ta njegova carica sviju brada zasluuje da joj posvetimo nekoliko redaka. Brada je oznaka etnika. Oni ale za kraljem i kraljevinom te se, u znak alosti, prema starim obiajima, ne briju i neiaju.Svedlakenatijeluslobodnorastuibujajudokalostnemine.(Tvoractoga starinskog propisa oito je smetnuo s uma da na svijetu osim korisnih kukaca, kao to su pele, ivi i mnogo tetnih kukaca, kao to su ui i buhe, kojima neobino pogoduje bujno raslinstvo na ljudskom tijelu, a osobito se razmnoavaju upravo u ratnim prilikama kad su i alostinajvee).

Mile je, dakle, jedini partizan na Baniji koji nosi bradu. Njegova brada stekla je u eti i u cijelomOdredusvagraanskaipolitikapravaonajeizuzetak.Uvjerensamdaegzistencijui ugled zahvaljuje svojoj sasvim osebujnoj ljepoti i bujnosti, osobito bujnosti. Zbog bujnosti moemo je s pravom nazvati bradom nad bradama. Dostojna je kakva kalifa iz Tisuu i jedne noi i svih drugih velikodostojnika iz vremena kad su se mudrost i ugled cijenili po veliiniiljepotibrade. MileP.onizakjeovjekidanemabrademodaganitkonebinizapazio.Pravoreeno,njega seodbradeinevidi.Prekrivamucijelolice.NitkoneznakakveMileimaobraze,kakvebore oko usta, kakvu boju puti, jer sve je skriveno pod gustim i kovravim crnim dlakama. Iz te kao ugljen crne ume viri samo vrak nosa, koji je takoer obrastao dlakama, samo neto rjeim.Dlakepoinjurastiodmahispodoijuiokouha,takodabradaseeodoijudopasa, golema, bujna, gusta, kovrava i crna kao no. Na sljepoonicama spaja se s jakim, gustim i debelim sastavljenim obrvama. Iznad obrva ima dvatri prsta slobodnog prostora, iza kojeg poinje carstvo guste, crne i kovrave kose. Da Mile ipak nema umjesto glave runo crnog janjeta, moe se zakljuiti po tome to se izmeu dlaka krijese dva ivahna crna oka i to iz bradegovori,psuje,potcikujeismijese.Tadaseraslinstvorasklapauvisiniustaiiznjegase pokaenekolikorijetkihutihzuba. Zamislite kako se osjea zarobljeni domobran kad ugleda naeg Milu!? Srce mu smjesta padneugaeion,akomurijenijezamrlaugrlu,molimilost.(Meumnogimetnimalama vanomjestozauzimaplaenjezarobljenikaMilinombradom). Inae je Mile pitom i duevan ovjek, moglo bi se rei dobriina. Te njegove neosporive kvalitete dobro su zakamuflirane bradom, i tko ih eli osjetiti i izvesti na svjetlo dana, mora dobroraeprkatidunglukojaihskriva. (ProitaosamMiliP.oduonjegovojbradi.Biojezadovoljanipolaskan). Trei ovjek u naoj eti je Ia D. Ia, to je Ilija od milja. Malen je i ima napadno iroka i podignuta ramena,kaodaseuvijektrudidabudevii.Izgledakaostarigrabovpanj,Iasve zna i kad god se u njegovoj nazonosti ljudi spore o bilo emu, on se smjesta uplie u raspravuiizriesamouvjereno: Tovimenepitajte! Akonetkopriaokakvunapetomiuzbudljivomdoivljaju,Iaupada: Nijetonita.Dajavamaispriam. Svaka Iina reenica i svaki razgovor poinju: Ti sunce, a pri tom odmahuje glavom u pravilnomritmulijevoidesnoiobilnoznalakipijuckanasvestrane. Mican K. veliki je oboavatelj ljivovice. Kada nema ljivovice, zadovoljit e se i drugim vrstama estokih pia:rakijomodrepe,odkukuruzailiodkakvihdrugihzemaljskihplodina. Rakija je, tvrdi on, blaeno pie koje se moe pei ak i od obinog drva. Uostalom, ni ona trojicakojesamprijespomenuonisuneprijateljipia.

Partizanisenesmijuopijati.Skojevciiomladinciuopenesmijuokusitinikapialkohola,jer kod nas u eti vladaju red i disciplina, ali ovim starim vojniinama gleda se kroz prste ako s vremenanavrijememalogucnu.Netrebaodljudizahtijevatiprevie! Kadsenapiju,pjevajubanijskeautohtonepjesme. Svakapjesmazavravanaoooj! Dakle, Markeza, Mile P., Ia D. i Mican K. ljudi su iz nae ete s kojima, kako me svi uvjeravaju, ni prije rata nije bilo uputno svaati se. Ima u eti jo takvih boraca, ali ova etvorica svakako su najmarkantniji. Recite sami, je li lako meu takvim ljudima biti novopeenipolitkomesarkojijonijepravoproaonipotenoratnokrtenje!? Poslije borbe u Luanima Krnjai je odjahao u bazu, a mene je zapala dunost da povedeni etu.Zadatakjednostavanidobroizmiljenzanovopeenogkomesara. eta broji oko ezdeset boraca, i kad se rastegne u kolonu po jedan, duga je i do tri stotine metara. Kad su borci disciplinirani i ne zaostaju, lako ih je voditi. Ali kad nisu disciplinirani, negosegubeizkoloneizaostaju,trebaneprestanobjeatiselanazaeljeiopetnazad,ato jeposaoprilinozamoraniovjeklakoizgubinerve. Prvidioputa,odLuanadoslobodnogteritorija,moralosemariratiposvimpravilimaratne slube.Tolikoakijaznamovojsciiratu.VodnikPrvogvodaAdamPetrovi,zvaniGigac, poslao je desetinu u prethodnicu, vodnik Drugog voda Greb ostavio je desetinu u zatitnici. Bona osiguranja nismo izbacivali, jer mi partizani ipak se ne drimo previe strogo pravila. Presporobismosekretali. Na zaelju glavnine, negdje u sredini izmeu zaelja i zatitnice, vukla se grupa naih etnih vojniina. Svi do jednoga napunili u Luanima uturice pa se sada obilato astili rakijom. Kaonadobudnimladikomesarpozvaosamihdaostaverakijuidaseprikljuekoloni.Bilisu ve nakresani i ratoborni. Psovali su i sunce i sunevu majku, ne ba meni nego onako openito,ipritommumljalinetosumnjivookaputaimaizelembaima.Praviosamsedato nerazumijem. Ostalidiscipliniraniborci,paisamvodnikGigac,promatralisusukobsvelikiminteresom,ali senisuuplitali.Oitosusmatralidakomesarmorasamrijeitisporirakijakugrupuutjeratiu red. Ne znam jesam li dobro postupio. Rijei nisu vrijedile. Da izvadim pitolj i maem im ispod nosa, ispao bih smijean. Da naredim borcima da ih veu i povedu, ne bi me posluali. Ostaviosamihdadaljepijuiotiaonaelokolone.Biosamuvrijeenialostan. Zato su oni prema meni takvi? upitao sam Nikolu Demia, mojega prvog poznanika iz noveete. Onslegneramenimaineodgovori. StobinamojemumjestuuinioKrnjaiilipokojniAdamMrakovi?

E, moj komesaru! Ne bi to oni ni uinili da je tu Krnjai ili pokojnikomesar.Toonitebiu inat.Tekoetisnama! Doieveimojevrijeme,tjeiosamse... Poslije akcije na Pecko odran jeetnisastanak.Biojetoprvisastanakotkakosamdoaou etuiprvaprilikazaozbiljanrazgovor.PretpostavljaosamdajeKrnjaiunetkoizeterekao kako su postupili prema meni u Luanima, ali on je utio pa sam utio i ja. Nisam htio tuakatiitraitidami netkodrugispaavaautoritet.UBojanskojetiprimilisumebolje! UPeckomjeodstarihvojniina(takouihzvati)biojediniMarkeza.Onsezajednosnama maskirao i sudjelovao u razoruavanju ustaa. Akcija na Pecko nije bila nimalo opasna. Radilo se samo o tome hoe li ustae pred nama pobjei ili emo ih pohvatati. Svrha maskiranja bila je da ih pohvatamo. Rastjerati ili pobiti mogli smo ih i u otvorenom napadu. Ipak, ba zato to su se banijski partizani prvi put maskiralikaodomobrani,napadnaPecko smatra se pothvatom, i svima nama koji smo sudjelovali porastao je ugled. Neto od toga ugledazapalojeimene,novogkomesara. Na etnom sastanku raspravljalo se o akciji na Pecko i svi mi domobrani morali smo potanko priatikakojebiloikakosusedraliustaekadsmoihpozvalidaodloeoruje,i zatoihnismosvepostrijeljali.
5 Politdelegat Prvog voda, Ferdo Herbstsommer (to je onaj vabo kojemu Nikola Demi ne moe izgovoriti prezime), ispriao je nekim borcima da sam prije dolaska u partizane sudjelovaouoruanimakcijamauZagrebu.(Onimjetoapnuovjerojatnoizsamilostiprema meni, jer i sam je prvih dana nakon dolaska bio u tekom poloaju. ak sugaihapsilizbog sumnje da je pijun. Ima nesreu to je osjeki vabo!). Pozvali su me da priam kako je u ZagrebuikakosunasustaenapaliprilikomdolaskanaBaniju.

Kau da jeovajetnisastanakbiozanimljivijiodsvihprijanjihsastanaka.Markeza,MileP., IaD.iMicanK.sirovisuigrubimomciibilobinaivnooekivatidaedoiiispriatiseto su me loe primili. Ali svi oni sada lijepo i ljubazno sa mnom razgovaraju i priaju mi o svojim ratnim (i predratnim) pothvatima. Sto je bilo meu nama, to ne spominjemo. Postali smodobriprijatelji.

FerdoHerbstsommer,radnikizOsijeka,predratnikomunist,poginuojeuNOBi.

Bosna
Nezahvalno je biti pomonik pukomitraljesca. Neprestano tegli ranac s municijom, u borbi posluuje pukomitraljesca i izloen je istoj opasnosti kao i on, a sva slava pripada uvijek samopukomitraljescu.Pukomitraljezacpripadaetnojaristokraciji,anapomonikasenitko i ne osvre. Ima takvih zvanja u svako doba, pa i u ratu. Kad eta prolazi kroz selo, pukomitraljesci sami nose svoje pukomitraljeze. Ali izvan sela vjeno se svaaju i nee da ih nose. Lijepo je nositi pukomitraljez kada te gledaju cure i snae, nude ti jelo i pie i darivaju te lijepo izvezenim rupcima i runicima. A pukomitraljesce najvie daruju. Oni su glavni u eti. Njihove pomonike rijetko kad to zapadne, osim neprijateljske mine na poloaju. Mina je pravednija od cura i snaa pogaa i pukomitraljesca i pomonika podjednako. Iunaojjeetitakavpomonikpukomitraljesca.Zoveseoka,ilipopravomStojan.oka, to je od milja. Ve je ovjek u godinama i najvee je gunalo i zanovijetalo meu svim etnim gunalima i zanovijetalima. Ali ni prema gunalima i zanovijetalima ne treba biti suviestrogipretjeranoihosuivati.Naesemeunjimaitakvihkojidodueuvijekgunaju i nezadovoljni su, rogobore protiv svake odluke, no svoje zadatke izvravaju dobro, ak i boljeodonihkojinegunaju.Meutakvespadaioka.Gunaitegli,tegliiguna,izatoje predmetvjenogzadirkivanjasvojihsuboraca,itovrlozahvalanpredmet... Tako eta prekrauje vrijeme za dugih i napornih mareva. Zahvaljujui oki, podbijeni tabanimanjebole,naporiselakepodnoseiveselijeje. PokretaetnogzabavljanjauvijekjemojprijateljNikola. Oj oka! zaurla on s ela na zaelje. (Nikola je na elu, a oka na zaelju kolone u pokretu). OmojNikola!Jel'tomen'bilosilanos'tprokletogvoe!spremnosejadneoka.
1 Adataneg'datijebilosila.Vebiteustaedavnopreklaleka'tos tikla'svinjeitelad! (okajepozanimanjumesar).

O moj Nikola! Imam ja zemun'cu, pa po njoj posijana zob. Unesem vedricu vode, kruva, lampu,padavidikakos'ivi.Zobdasezakumuflijera,zna! A'divrinudu?postavljaNikolaglavnopitanje. Poda se, ki krava, cereka se oka slavodobitno jer zna da taj odgovor najvie uveseljava etu. Kad oka nije raspoloen za razgovor, Nikola sam odigra cijelu toku. Sam pita svojim, a odgovaraokinimglasom.Jeronjedobarimitatorioponaasvakog,anajvieoku. Drugatokamarevskogetnogprogramajekomandirovkurir,maliNikolica.(Tojeonajto jeuLuanimaranjenustranjicu). Nikolanamjestiglasizaunjka:

Bako,dajvarenike,jasamkurirKrnjaia! Nemasinko,telesvepos'alo,oponaaNikolabaku. Umuz'ti,umuz',vejeulousise! Krnjaivievoliljivovicunegomlijeko,iNikolicatrai unjegovoimeapijesam. Tako se eta zabavlja i kree prema Uni i svi borci do jednoga znaju da e jo noas prijei Unu i prebaciti se u Bosnu, iako im to nije nitko rekao. To je etni instinkt. Kad se ide u akciju,svivedandvaprijeznajutoesenapasti,premdasestvardoposljednjegasadri utajnosti.Usvimpartizanskimjedinicamajetako.Zato,neznase.Naprostoetniinstinkt. Kad se kae Bosna, to za banijskog partizana ne zvui lijepo. Potuju oni Bosnu. Tamo je KozaraiMladenStojanoviiRatkovabrigadaiSosaioeiBokoiSimelaolaja.ulisu oni za njih i znaju da su bosanski partizani brojniji i bolje naoruani od banijskih, a to ovdje potuju.Aliopet,iiuBosnu,nemilisenikom. Jer nije to mala stvar.Zasobomostavljajuene,djecuiroditelje,vekakokoji,imodajo itavu,nepopaljenukuu,aimodu,odmaheofenziva. Znaju oni da se Banijski odred povlai u Bosnu, jer su komanda i O. K. (Okruni komitet) odluili tako iz svojih razloga. A oni sluaju, jer sluati se mora, a milije bi im svimabiloda seuBosnuneide,negodaseostanenaBanijiokosvojihsela,patobudedabude. OmojNikola!zakukaoka. Kad tamo ne mogu nit' oni Bosanci onol'kim naoruanjem, ta 'mo mi sa tucovima i duplicama! (U eti ve davno nitko nije nosio ni tuca ni duplice, ali je oka i taj tobonji argumentupotrijebiodapotkrijepisvojezlogukoproroanstvo). Tu 'mo mi svi izgin't. Najvie mi je za sinom. To ti je deko. Ima mu navrenih esnajst god'na.Bioj'pisarnaopini.Znarad'tnamainu. Tako su okine jadikovke odjednom dobile tragian prizvuk, Nikola se i sam sjetio svoje djecepaokanijedoekaoodgovor. No je donijela kiu i oluju. Borci su se drali za puke, da se ne prekine veza. Zavladala je potpunatama.Unajemalarijeka.KodselaDobretina,namjestuodreenomzaprijelazete, nije ira od tridesetak metara. Ali Una je brza. Akoseotisneamcemsjednepremadrugoj obali, struja e te do druge obale odnijeti i do sto metara nizvodno, pogotovo kad je olujno vrijemepasevesla,itosnaanivjet,moraboritiiprotivbrzematiceiprotivvjetra. Nai su amci plovili tiho, jedan za drugim preko brze vode.Ljudisusmukomveslaliteko krei otpor struje i sporo savlaujui irinu korita rijeke. Ali je neprijatelj osjetio da se na rijecinetodogaa.DuUne,sbosanske strane, prolazi pruga NoviBiha, a uz prugu naikane su neprijateljske karaule. Osjetili su nasiotvorilipremanamauraganskuvatruizsvihoruja.Tuklisutopovi,bacaiimitraljezii

sve se slijevalo s olujom i grmljavinom. Na Baniji se nikad nije ula takva vatra, ili se to u mrklojnoiiolujisamotakoinilo. Korito rijeke je dobar zaklon. Neprijateljska vatra nije nam mogla nanijeti gubitaka. Tukli su nadruguobalu,skojeseetapoelaprebacivati. Starjeine se prebacuju posljednji. Na drugoj obali ekala je eta. Ronili smo po jarcima punim vode prije nego to smo je u tami pronali. Trebalo je pjeaiti jo cijelu no da se stigne do odredita u novom nepoznatom kraju. Kia nije prestajala i mi, onako okupani u jarcimaipokislidokoe,krenusmo. RanouzorudolismouseloRakane,naunovubazu. Preko Une u Bosnu prebacio se cijeli na odred. Na Baniji je ostala samo Demonjina ProleterskaetaisnjomVasiljGaea,komandantOdreda.Raunasedaeetabitiustanju uspjeno se varakati s neprijateljem, koji je poduzeo proljetnu ofenzivu na osloboeni teritorij, i nanositi mu udarce. Sastavljena je od ezdeset najboljih boraca Odreda, vrlo je pokretnaidobronaoruana.Osimtoga,snjomsuDemonjaiGaea.Miostalipokuatemo daovdje,nanepoznatomterenu,izvrimonekeakcije. Kraj u koji smo doli zove se Podgrme. Nalazi se uz Unu pod planinom Grmeom. To je partizanski teritorij, vri i sigurniji od naeg u Baniji. Samo je siromaniji i jo mnogovie opustoen ratom i pljakom. Hranimo se loe. Svaki dan suha kozetina, neslana, kuhana u kotlu, i kao hostija tanak komadi kukuruznog kruha. Partizan mora biti skroman i malih zahtjevausvemupaiuhrani. Nevjerojatnojekakosuoviseoskimomcivezaniuzsvojaselaisvojekue.Dajeponjihovu, nikadseoninebimaknuliizsvojihopina. Openito uzevi, koze ne bi trebalo jesti. Kao to nije obiaj da se jedu rode, psi, nojevi i slineivotinje,takonebitrebalojestinikoze.Jarieda,alimatorekozenikako!

KakojeGigacspasioastete
Prljavi obojak objeen o puanu cijev, to je kod domobrana znak predaje. Jer, tko e domobranimadatipravubijeluzastavu?Pravabijelazastavaobjeenaokopljesvakakobiakt predaje podigla na viu razinu ispalo bi dostojnije. Ali domobrani, ve po svojoj naravi, ne vode raunao triarijamainepateodpretjeranavitetvaidostojanstva.Poslueseobojkom, gaama, kouljom ili kakvom starom krpom, ve prema tome to se nae pri ruci. Nisu oni gizdavi.Glavnojezdravljeidugivot,adabisepoivjelotrebasepredatiibos,ugaamai koulji(akakvesudomobranskegaeikoulje,znase)iodepesatikui.Dogodise,dodue, da se domobrani i ne predaju. Toznaidasuzaskoeni,panisuimalikadadasepredaju,ili suimasnicivapskoustakisimpatizeripaimtonedoputaju. Kadadomobranskaposadaotvoriuraganskuvatrunanapadae,tonetrebaozbiljnouzeti.Jer domobrani pucaju od straha, a ne od borbenosti, i to vie pucaju, to se vie boje. Osobito nou.Noupucajuikadihnitkonenapada.Okonjihovihutvrdamoesenaiubijenihkonja, krava i drugih domaih ivotinja. une negdje u kukuruzu i odmah prorade sva oruja koja imaju. Na svu sreu, nekog naroitog oruja i nemaju. Ne daju im. Davati domobranima orujeistojetoiopskrbljivatipartizane. Takve je pekmezare u karauli na osiguranju pruge napala noas naa eta. Napala ih i temeljito se obrukala. Oekivanog obojka na puanoj cijevi nije bilo. Umjesto njega etu je doekaladomobranskavatra.Gorjelojenebo,gorjelajezemlja.Nisimogaookaotvoritiieti nijepreostalodrugonegodasezajednoskomandiromikomesaromuuriuzaklonuislua kakodomobrani,pobjenjeliodstraha,troemuniciju. ueiuzaklonu,karaulasenemoeosvojiti.akniondakadajebranedomobrani.Juriatii ginuti nikom se nije mililo. Doekati jutro i postati vidljivom metom pri povlaenju bilo bi glupo.Znai,trebalosepovui,tobisereklo,podokriljemmraka,iveglaveiitavekoe. Slabdan!Dogaasesvakojetidaimaslabdan.Modasuiovibosanskidomobranidrukiji odbanijskih?tozna!? Pri povlaenju obasjao nas je poar sa susjedne karaule. Gorjela je. Poar je bio znak da je Druga eta uspjela izvriti zadatak i sada vjerojatno prebrojava zaplijenjeno oruje i svlai domobrane. Kakojeponekadtekoiskrenoseradovatituemuspjehu! Sto e nam reiutabubataljona?Dakaemokomandantudajeetaimalaslabdan?Teko da u tabu imaju razumijevanje za psiholoke finese. Odgovorit e nam dajeetadobraida nemoeimatislabdan.Reiedasmoslabdanimalikomandirija,aneeta.etanijekriva nikada, krivi mogu biti samo pojedinci, i to starjeine. Najee je kriv komesar. Kad akcija uspije, slava i zasluga ide komandira, a kad ne uspije, obino je kriv komesar. Tako je to u partizanima! Onda se pojavio Gigac. Njega smatraju najboljim borcem ete. Svi su se pomirili s neuspjehom, ali on nije. On je smatrao da se stvar jo uvijek moe popraviti. Imao je i prijedlog.Zahtijevaojedamudodijelimodesetakboracaitekimitraljez.Odvesteihnatrag dokaraule,zauzetipoloajnauzviiciiznadnjeipucatinadomobrane.

Prijedlog zaista nije bio blistav. Gigac se oito elio osveivati domobranima, a ne zauzeti karaulu.Paipak,dalismomudesetakboracaitekimitraljez.Nekaide,kadnemamira!Tko nemauglavi,imaunogama! Uspelisusenauzviicuiznadkaraule.Gigacuzmedalekozordaosmotritoradedomobrani. Oko karaule sve je mirovalo. Kao da je naputena, pomisli on i, da provjeri, naredi niandiji tekog mitraljeza da pusti krai rafal po krovu karaule. Mitraljez se javi, meci pokropekrovzgrade.Nita!Domobranisuutjeli.Gigcupostadejasno:akodomobranneda odgovor na ovakav mitraljeski pozdrav, znai da ga nema. Karaula je oito naputena. Uplaili se sudbine svojih kolega iz susjedne karaule, koja je noas izgorjela, i odmaglili. To je ve sasvim domobranski, ne iznenauje. Ipak, za svaki sluaj, da jo bolje provjeri, naredi Gigac dulji rafal po zgradi i okolnim rovovima. Rafal je dugo tepao svuda naokolo, obigravaorovoveipukarnice,alidomobranskogodgovoraopetnijebilo. Gigac je nestrpljiv i plahovit ovjek. Ne govorei nita, sjuri nizbrdo i potri ravno prema karauli. Njegovi borci nisu ga slijedili. Mislili su da eli prii blie i bolje osmotriti to je s domobranima. Prolo je ve pola sata, a Gigac se nije vraao. Od njihova poloaja do karaule bilo je kilometar zrane linije. Borci su se zabrinuli da mu se nije to dogodilo. I upravo kad su se njihnekolicinaspremilidapouzanjimidagapronau,zauseizdaljineGigevpovik: Domobrani, predajte se! ... Opkoljeni ste ... moete me ubiti, ali onda nijedan od vas nee ostatiiv!...Predajtese!...Nitavamneemo!... Borci pogledaju prema karauli odakle je dolazio Gigev glas i ugledaju udan prizor. Gigac samsamcatstojispukomujednojibombomudrugojruciusredneprijateljskihrovova.Oko njega sve je nepomino. Onda se napokon kroz pukarnicu karaule promoli prljavi obojak objeenopuanucijev.Odmahzatimpromoleseiizostalihpukarnicairovovabijelekrpe. Domobranisunakrajuipakostalivjernisvojimobiajima,predavalisuse. Gigevi borci sjure niz brijeg da se svojem vodniku nau pri ruci, jer to da pone s tolikim domobranima! Ako shvate da je sam, mogu ga i ubiti. Zakasnili su, Gigac je bez njihove pomoi zarobio cijelu posadu. Pedeset domobrana naoruanih karabinama i pukomitraljezima. Pedeset puaka i etiri pukomitraljeza. To znai jedna nova partizanska eta. Isti oni domobranikojisunoupucalikaoludi,danjunisubiliustanjuispalitinijedanjedini metakibezotporasusepredalijednomjedinomovjeku.Amoglisugasasvimlakoubitiili zarobiti. Moda ih je impresionirala Gigeva hrabrost, moda ih je zahvatila panika zbog susjedne karaule. Tko e znati! Uostalom, lako je abu natjerati u vodu i domobrana na predaju. Gigacnamjeposlijepriao.Biojeuvjerendaukaraulinemavienikoga.Priaojedorovova i odjedanput se naao meu domobranima. Bili su ih puni rovovi. Stisnuli su se i ekali sudbinu. Uzmaknuti vie nije mogao. I tako, odluio se na blef, inae bi vjerojatno izgubio glavu.Jeridomobranmoepostatiopasanakopokaedagaseboji. Sa zarobljenicima i ratnim plijenom Gigac se trijumfalno vratio u bazu. Iza njih vjetar je kovitlao gust icrndimzapaljenekaraule.Amiskeptici?ulismopjesmuGigevedesetinei

naslutili da se zbilo neto veselo. Poletjeli smo putem prema njima. U susret nam je urio Gigac sretna lica, a za njim, praeni borcima koji su stavili bajunete na puke, vuklo se pedesetdomobrana. Takojespaenaastete.DobrojetoetaimaGigca!

SmrtVasiljaGaee
Dan je, povratkom iz Bosne u rodnu Baniju, poeo ugodno i veselo. Karaule uz prugu nisu vie postojale, ostala su zgarita koja neprijatelj ne moe zaposjesti. Posade tih unitenih uporita probijaju se sada preko osloboenog i neosloboenog podruja, i jedina im je elja dokopatisesvojihkrajeva,gdjeeseskrivatipozemunicamaiklijetimaitakosenanekoliko tjedanailimjeseciizvuiizovoggnusnograta,dokihponovonepohvatajuinenatjerajupred partizanske cijevi. Kad domobrani putuju iz naeg zarobljenitva, obino su bosi i samo u donjem rublju. Cokule i odore im svuku, iako mnogo ne vrijede. Pri tom najvie uivaju stanovniciosloboenogteritorija.Miloimjevidjetidomobraneugaama.Dravnavlast,iju oruanu silu predstavljaju ovakvi eprtlje koje su partizani liili svih vojnikih oznaka, nee biti ba vrsta i dugotrajna, rezoniraju oni, i tako ugled dravne vlasti pada, a partizanski raste. Kako kapitulante doekuju na neosloboenom teritoriju, to ne znamo, ali se moe predvidjeti da ni tamo ne djeluju dobro u smislu ustake promibe (propagande) o svakidanjimpobjedamanadodmetnicima. Karaula,dakle,vienemaiUnasemoeprelazitiusreddana.Tojerezultatnaegboravkana Podgrmeu.Danjurijekaneizgledastrana.Teebrzoidivnejetamnozeleneboje.Nemogu vjerovatidajetoistaonavodakojusmoprijetritjednatakomunosvladavali. eta je stala na banijsko tlo i Mile P. Bradonja, koji se inae ne zna pristojno vladati, uze kamen i baci ga preko Une na Bosnu. Bacio se na nju kamenom kao da mu je to skrivila i pokazaodanemarizapruenogostoprimstvo...Takobisetajnjegovnepristojniaktmogao tumaiti. U tom sluaju bio bi za svaku osudu. Zapravo, nije se Bradonja bacio na Bosnu kamenomzatotobiimaonetoprotivnje.Onjesamonatajsebisvojstven,pomalobanijski nain,pokazaokakojeprivrenrodnojBanijiikakoseradujepovratku.Modamusemaloi podrignulo na suhu i neslanu kozetinu, i sjetio se banijskih kulena. . . i zato se nabacio kamenom.ZatonekamuBosancitooproste,akoikadsaznaju.Takavjeon,sirovineotesan, alinijelo. etaneedaseodmara.Inaeuvijekhoeodmoripredahumaru,asadtonee.Svisuilii ustri i u stanju su bez zastoja prijei cijeli put do svojih sela. Kao umorni konji kad osjete blizinusvojestaje,paihkoijavienemoratjerati. Na Baniji je tri tjedna haraio Mrak, zloglasni ustaki komandant. Ne istie se toliko pobjedama u borbi koliko haranjem po nezatienim selima. I ovaj je put spalio i opljakao mnoga sela. Ljudskih rtava bilo je malo. Banijci vie ne ekaju neprijateljsku soldatesku. Sklone se u umu i uvaju glave, a s imovinom kako bude. Nauili su da je ivot vaniji od imanja. Proleterska, na elu s Demonjom i komandantom Odreda Gaeom, prola je bez gubitaka. Bilo je vie okraja s Mrakovim bandama, ali to su bili iznenadni napadi na pojedine manje kolone,autakvojvrstiborbepartizaniobinoprolazebezrtava. Sada je partizanski teritorij Banije opet slobodan. Samo je jo vie opustoen. Koliko e takvihigorihofenzivaprohujatiovimkrajem!? Uveer je eta stigla do svojeg odredita, sela Trnovca. Tu nas je doekao Gaea s Proleterskom etom. Stajali smo pred njim postrojeni i on osobno podijelio nam je cigarete. Zatim je eta rasporeena po seljakim kuama, na veeru i spavanje. Sve je bilo mirno i

nita nije slutilo na osobite dogaaje. Poeo je opet redovit i normalan ivot naeg odredau sigurnimbazama. Nije nam bilo sueno da se dugo odmaramo. Tono u pola noi dan je znak za uzbunu. PoskakalismosleajaivezadesetakminutanaaiProleterskaetastajalesu,postrojenei spremne za pokret i borbu, na istini kraj sela. Gaea nam objavi svoje namjere i dade zadae. Prema obavijestima trebalo je da toga jutra krene jaka neprijateljska kolona iz irovca (sela osloboenogteritorija)zaGlinu.Naedvijeetedobilesuzadaudatojneprijateljskojkoloni postave zasjedu, napadnujeiunitejednunjezinupobonicu.Nismoimalidovoljnosnagaza napad na glavninu, a raunalo se da ni pobonica nee biti manja od dvije stotine vojnika. Gaeanaspovede. To je mojnajteidoivljajotkakosamupartizanima.Pothvatjezavriotragino,poginuoje VasiljGaea,nakomandant... Vasilja Gaeu vidio sam prvi put onog istog dana kad je naa osakaena grupa Zagrepana stigla na osloboeni teritorijBanije.Dobrosesjeamsvega,nematomejonietirimjeseca. Zastali smo u Velikom Gradcu i prisustvovali partizanskom pogrebu. Tu je bio i visok, suhonjavikoatovjekodkojihtridesetipetgodina,odjevenuodoruodprostogvojnikog sukna. Na glavi mu crna ubara s petokrakom. Prodornim i otrim pogledom crnih velikih oiju,natkrivenihgustimobrvama,promatraojepoasnuetupostrojenukrajlijesa.Govorio je kratko i odrjeito, vojniki. Lice mu je u kontrastu s crnim oima, obrvama i kratkim potkresanim brkom, blijedo. Jak pravilan nos, snano ispupene jabune kosti i energino rezanadonjaeljust,alicemuimatvrdioporizraaj,kaodajegruboisklesanoizkamena. ZaVasiljaGaeu,komandantabanijskihpartizana,uosamjouZagrebu...Neznamdali pod dojmom jednostavne a ipak sveane ceremonije ratnikog pogreba, ali mene se Vasilj Gaea tada dojmio kao pravi legendarni ustaniki voa. Doslovno je odgovarao mojim knjikim predodbama o likovima revolucionarnih komandanata, kakvi su bili, recimo, apajev,orsidrugi.Oito,biojeonsasvimdrugiformatovjekanegolisviostalipartizani ipartizanskistarjeinekojesamdotadsusreo. Onjegovujunatvuprialoseposelimaipartizanskimlogorima.Nesamoojunatvunegoio nesavladivoj energiji, odlunosti i upornosti. Vojskom je zapovijedao kao da je vojnik od zanata. Ne znam je li istina, ali govori se da su neprijateljski oficiri u nekom okraju s partizanima uli Gaeine komande. Poslije toga proirila se u svim okolnim garnizonima verzija da je na elu partizanskog odreda Banije neki general koji se poslije rasula jugoslavenskevojskevaljdaprikriouovimumama...Vasiljjedoustankabioobianratar. IsteveerikadjenaazagrebakagrupastiglauBrestik,utabOdreda,upoznalismoGaeu osobno.Nisamtadanislutiodaubitijedanodnajbliihsvjedokanjegoveskorepogibije,ito u prvoj i jedinoj borbi, ako je to uope i bila borba, u kojoj sam imao prilike s njime sudjelovati. Do ustanka, Gaea je bio obian banijski seljak. ivio je u Vlahoviu, selu glinskog kotara, oraojeikopaoiiviokaotoiveisvidrugiseljaci.Paipak,mnogosevetadarazlikovao odostalihseljaka.Veupredratnovrijemepoznavalisugaucijelojokolicikaoovjekasvoje volje i svoje glave. Nekako je bio roen da zapovijeda i njegovi seljaci priznavali su ga

predvodnikom. Imao je osjeaj za pravdu, a na svakom koraku morao se sukobljavati s nepravdom. Neobuzdan i silovit ponaravi,dolaziojeestousukobsaandarima,financima, egzekutorima i slinim predstavnicima vlasti, koji su sedanomicepojavljivaliuselima.Bojali su se Vasilja Gaee i dobro pazili da ga ne susretnu nasamo. On se ni prije rata nije rado rastajaoodkubureilovakepuke. DrugovikojisunaBanijiorganiziralinarodniustanakznalisuzaVasiljaGaeu.Ocijenilisu da je on pravi ovjek za partizanskog komandanta. Na dan 27. srpnja 1941. godine, kada je prema planu trebalo u isto vrijeme napasti nekoliko neprijateljskih objekata i podii ustanak, Gaeina skupina iz Vlahovia i okolice najbolje je i najodlunije izvrila zadatak. Tako je Vasilj ostavio kuu i obitelj i postao komandantom novoosnovanog partizanskog odreda ili, kako su ga svi zvali, komandantom Banije. Politiki komesar toga odreda bio je uro Kladarin. U poetku je Partija imala i potekoa s Gaeom, jer je bio politiki neizgraen i sirov. Trebalo ga je izgraivati. Kod toga su veliku ulogu odigrali drugovi iz Okrunog komiteta. Vasilj je bio bistar i inteligentan. Imao je mnogo vrlina. Brzo je shvatio i prihvatio ideje i ciljeve oslobodilakog rata i revolucije. U vrijeme kada sam ga prvi put susreo,Vasiljjeve biolanKomunistikepartije. PrveborbepokazalesudajeGaeazaistapravikomandantbanijskihpartizana.Biojeotar, strog i pravedan. Umio je cijeniti kvalitete dobrih i potenih boraca. Osobno vrlo hrabar i karakteran, volio je hrabre i karakterneljude,apreziraoslabieiplaljivce.Hrabrimajelako prataoiteepropusteipogreke,premakukavicamabiojeneumoljiv. VelikajetetatojeVasiljpoginuo.Poginuoje,kao toestobiva,bezpotrebe,smrukoju nije zasluio takav ovjek, u jednoj situaciji do koje nije dolo zatotojemoralodoi,nego naominjegovomkrivicom. Njegovajesmrtteakudaraczanarodovogakraja,teiodijednogudarcadosad.Unjemuje narod gledao olienje otpora slobodnih banijskih sela. Maloduniji se plae da e njegovom smru propasti i borba, prestati svaki otpor, i da nitko vie nee biti kadar uspjeno se oduprijeti nadmonom neprijatelju i pobjeivati ga. Tek je poetak i mnogi ovdje nisu jo svjesni uloge Komunistike partije i ne znaju da naa borba ne zavisi i ne moe zavisiti o ivotu jednoga ovjeka, ma bio on i ne znam kako snana i velika linost. Prost i neuk, politiki neizgraen svijet ne zna da je i Vasilj Gaea, kao i svi ostali, samo vojnik Partije kojapredvodioslobodilakuborbu.Evokakosedogodilanjegovatraginapogibija: Pamtit u taj noni mar dok budem iv. Iako je kraj travnja, pada susnjeica, a zemlju je prekrila gusta neprovidna magla. Vlaga prodire kroz odijelo, kou i meso do kostiju. Glavinjamo kozjim putovima, spotiemo se o korijenje i panjeve posred guste planinske ume.Putsmoizgubiliisadanasumcelutamo.Nekoristenibaterije,nivodii.Svesegubiu magli. Ali jo uvijek mislimo na neprijateljsku pobonicu i zadatak. Zato treba to prije nai putiiziiizume,doknesvane.Ujutroebitiprekasno.Neemostiinaodreenepoloajei neprijateljeproi. Cijela no protekla jeulutanju.Osvanulojebljedunjavokrmeljivojutro,amisvibilismona izmaku snaga, nesposobni i za zasjedu i za borbu i za bilo to drugo osim za spavanje i odmor.

Snijeg i kia padali su jo uvijek, a magla kao da je postala jo gua i neprovidnija. Naa izmrcvarenakolonauspjelaseorijentiratiteknegdjeokodevetsati.Bilismodalekoodmjesta kamosmoseuputili.Podnama,naudaljenostiodnekolikokilometara,nalaziseumskoselo 6 Brubno . Da stignemo do poloaja gdje smo namjeravali postaviti zasjedu, trebalo bi nam dobradvasatahoda,ai pitanjejehoelineprijateljpoovakvunevremenuuopeikrenuti. Gaeajesazvaokrataksastanakstarjeina.Posavjetovaosesnamaprijenegotoedonijeti odluku o buduim postupcima. Odluili smo odustati od namjeravanog napadaispustitiseu Brubnogdjebismoseodmoriliiosuili. Selo je naputeno. Ljudi su seskloniliispredMrakovihbandiisadsunegdjeuumi,stisnuti oko vatara. Proleterska eta i tri voda nae ete razmjestie se po pustim seoskim kuama. 2 etvrti vod nae ete, odjeljenje tekog mitraljeza,komandantbataljonaMiun ,Krnjaiija, a s nama i Gaea, smjestili smo se u veliku i lijepu kuu, malo izvan sela blizu ume.Toje jednokatnica,sagraenaodpeeneopekemodernazgradascentralnimgrijanjemipotpunim komforom. Mogla bi stajati u Zagrebu i u svakom drugom gradu. Tu palau u umskoj divljini sagradio je nekoliko godina prije rata Amerikanacpovratnik po imenu Januz. Zbog toga je u cijeloj okolici poznata kao Januzova kua. U normalno vrijeme u njoj je partizanskaambulanta.Sadajezgradaprazna,jerjeambulantanavrijemeevakuirana. Postavili smo straara i raskomotili se. Da bi Mrakove bande po tom vremenu mogle doi u ovozabaenoselonijenamuopepadalonapamet. Od toga asa, kada smo uli u kuu i raspasali se pa nadalje, sjeam se sasvim tono svake pojedinosti, i kako je situacija postajala tea i bezizlaznija, tako su mi se, sve reljefnije, urezivaliumozakrazliitidetaljiodkojihmnoginisubilinimaloznaajninibitni. ZlokobnaJanuzovakuaimadvijekuhinje.Veailjepajeuprizemlju,neuglednijaimanjau suterenu. U velikim tednjacima obiju kuhinja partizani su odmah naloili vatre, poeli se grijatiisuiti.Mnogisuse,nasvojunesreu,sasvimrazodjenuli.Veinaboracasmjestilaseu prizemnu kuhinju. Tu smo bili i svi mi starjeine. U suterenskoj kuhinji ostala su samo trojica... Vrlo ugodan osjeaj obuzima ovjeka kada se umoran, prozebao i mokar do kostiju nae pokraj tople pei. Tijelompoinjuetatimarci,savlaujegaugodandrijemiobuzimaslatka sladostrasnaobamrlostudovaimiijaslatkoprotezanjeimuzikalnozijevanje.Alijestrano kadasetozasluenouivanjeiznenadapokvari,anemavremenanimogunostidasepsihiki pripreminatodasestanjepogoralo...Dakle,utakvustanjuslatkeklonulostibilismokad jepoelapogibija. Gaeajesjedionastolicipriljubljenuzpe.Otkopaojeuturicusopasaailijevaorakijuu vojniku porciju. Zatraio je eera. To su, koliko se sjeam, bile posljednje njegove rijei. udnovatokakoneoekivanoovjekaponekadzadesismrt... Najprije su jedna za drugom zatutnjale dvije mukle eksplozije. Po zvuku se nije moglo razabratidolazeliizdaljineilijenegdjeubliziniproradilokakvooruje.Nisunasuznemirile. U ratu se uho privikne na eksplozije. . . Ia D., jedan od etnih askara, sveznalica, rekao je nesigurnimglasominagaajui:Bacamina...Neebitibaca,odgovorimmu...as

SeljaciovoselozovuBrubanj

dva poslije toga vladala je tiina i bili bismo ve zaboravili eksplozije i lijepo se dalje odmaralidanijeodjednomzaorilapaljbasasvihstrana. Prozorska stakla nae kuhinje prospu se po podu i na prozorima se pojave ustae sa ljemovima na glavama, uperenih puaka i pukomitraljeza. Otvorili su ubitanu vatru sa samo nekoliko koraka. Neki izmeu njih nasrtali su ve i na kuhinjska vrata. Promatrao sam kakoonisprozoramirnoodvrurunebombe,rutiniranoihudarajuookovpukeibacajuu nau kuhinju. Bombe su se kotrljale po podu, itale i svjetlucale upaljaima, a mi unutra hvatali smo mrtve kutove, pronalazili kojekakve smijene zaklone, puzali po podu ukratko reeno,prualismobijednuslikuneorganiziranegomileosuenenabrzuineminovnusmrt.U asukadasunasiznenadazasulivatrom,letiminosampogledaoVasiljaGaeu.Skoiojesa stolice,trgnuopitoljipoletiopremauskomhodnikukojinaukuhinjuveesasuterenom.Bit e da se htio tim putem probiti iz zgrade. Izgubio se u tom uskom hodniku i vie ga nisam vidio. Veinu boraca obuzela je panika, ne obina panika kakva zahvaa ljude kad nastane poar, negoposvemanjapanika,kadarazumpotpunoprestanefunkcioniratiiljudinisuviseustanju uinitibilotokorisnoisvrsishodno.Panikasemanifestiralauraznimoblicima... Neki supuzalipopoduizavlailisepodstoliceistolove,kaodanatamjestasmrtnemoe doprijeti.Pritomsuvritalikaomaladjeca.Strahimje,uprvimah,posveparaliziraorazum. Drugisupoletjelipremaprozorimaravnonaustakecijevi,unadidaesemodaprobitikroz prozore,iziivanizzgrade.Bilisutoonikojiveposvojemtemperamentunemoguizdrati u tekom poloaju i trae izlaz makar i pod cijenu najveeg rizika. Veinom su padali pokoeni ustakim rafalima. Ostali, meu koje moram ubrojiti i sebe, stajali su kao uzeti i gledaliizbezumljenonaokolo,utomasupotpunonesposobnidabilotopoduzmu.Tojeono stanje kada ovjek, nemoan da bilo to spasonosno uini ili bar pokua uiniti, jednostavno opustirukeiprepustisedogaajima. U prvi mah nitko nije pomiljao na otpor. Sve je dolo suvie naglo i neoekivano. Mrtvi i ranjenilealisunaokolo. Panikanijetrajaladugo.Modateknekolikosekundi.Alitosudugesekunde,dovoljnoduge dasvidospijupoginuti. OpaziosamkomandantabataljonaMiunakakopucaizrevolverauprozoriiskaeizzgrade. Biojebosiugaama,aimaojedolamicuipartizanku.ZanjimsezaletioistomprozoruPera Janjatovi, voa odjeljenja tekog mitraljeza. Pao je pred prozorom. Ustaki ga je metak pogodio ravno u elo. Za njim sam poao ja, automatski potaknut njegovim primjerom. Trgnuosamsenazaduzakloniopaliometakuljemustaepredprozorom. Sadjevepoelaborba...Nisuuspjelidokrajaiskoristitiprednostprepadai nasrnuliodluno uzgradudanasunite.Dopustilisudasesnaemoipruimokakavtakavotpor.Odbilismo ih od zgrade i sami zaposjeli prozore s unutranje strane. Povukli su se iza gospodarskih zgrada, kakvih desetak metara od nas, i odande tukli u nae prozore. Na poloaj ostao je i daljevrloteak,noipakboljinegoprije. Dakaemtosammislioikakosamseosjeaozavrijemeustakogprepada,osobitouprvim asovima oajne panike koja nas je sve zahvatila?Touistinunebihumio!inimisedasam seubrzoposlijeprveobamrlostipomiriospoloajemiodluiodasebranimuzgradizajedno

s ostalima, sve dok me ne nae moj metak, a da e se to ubrzo dogoditi u to nije trebalo sumnjati. Svu strahotu takve situacije nije mogue opisati. ovjek se osjea tako izravno ugroenitolikoblizusmrtiteseosjeajgroze,straha,uasaineznamkakvihsveafektivnih stanja toliko potencira da zapravo nita vie i ne osjea nego je izbezumljen i reagira automatskiinesvjesno.Hvatapukuilirevolverpuca,obavljaodreenepokreteiradnje,vie ili manje logine i svrsishodne, a sve jesasvimsigurnoizvandomaajanekejasnijeilitonije odreenesvijesti.Toje,dakle,takvostanjekojejeposlijetekoocrtati,jertkoeznatikako je zapravo izgledalo! Svaki pojedinac doivljava drukije, zapaa to drugi nije zapazio i reagira sasvim na svoj nain to ovisi o duevnoj konstituciji i tjelesnoj spremnosti, a u prvomereduotemperamentu,iskustvuiprekaljenostiuborbi... Ustaka je vatra pomalo jenjavala. Trebalo je vremena da se priberem i ustanovim kako jo samo poneki meci ulijeu u nau kuhinju. . . Obazrem se i opazim da oko mene nema ivih. Napodujelealodesetakmrtvihboracaizeteprepoznavaosamihredomjednogpojednog, iako su nekima lica bila iznakaena od bombi ili metaka koji su udarali pljotimiceodbijajui se od tvrdih zidova...Ostaosamsam,ivmedumrtvima.Oitoucijelojzgradinikogavie nije bilo. Onda opazim Krnjaia. Spustio se s kata i odmah zapucao kroz prozor na ustae izvan kue. Opalio je dvatri metka i sklonio se. Pogledasmo se i bez rijei, nijemim sporazumom,odluismodasetrebaprobijatiizzgrade.Poemzanjim,jouvijekmakinalno, iobojicaistrimonavrata.Pucalismobrzoinasumcepredase.Odnaezgradedoumebilo jesamokakvihpedesetmetara. Maglajedanasbilaustakasaveznica,asada,kadabinamadobrodoladanaszakloniodoka izrna,nestalaje.Vaninasjedoekaoprohladan,jasanivedarproljetnidan...Bilismodobra ibliskameta. Ustae su zapucali odmahimsmosepojavili.Mecisuudaraliokonasgustopoputtue,ali nijebilovremenadaseotomvodirauna.Tojerizik,hazard,igranaminimalnumogunost. Pogodilinasnisu.Kadovjekbjei,obinoganepogode. Iza ugla naiemo na ustau koji je leao na zemlji i gaao nas. Moda je bio i ranjen. Nali smo se s njim oko u oko, na tri koraka.Jedanzadrugimopalimounjega,svakipometak,i potrimo dalje. . . Sad smo odjednom bili trojica. Odnekud se stvorio partizan iz nae ete i prikljuionamse.Desetakmetaratraojezajednosnama.Nijeimaosree.Paojepogoen, mrtav ili ranjen. Tko e znati. Nismo imali vremena provjeravati. Spaavali smo vlastite glave... Sad mi se ini da sam bio siguran kako me nee pogoditi. Zapravo, u tom bijegu na ivot i smrtvjerojatnonisamnimisliootome.Odakletajosjeajsigurnosti,neznammodasvatko tako osjea. I kad ga zaista ne pogodi metak, ini mu se da je taj osjeaj bio toan. Kada pogodi,ondamusevieneininita.Moglisumepogoditikaoionogpartizanakojijetrao kraj nas. Uostalom, to se nije dogodilo danas, ne znaci da se nee dogoditi sutra, ni prekosutra, ni. . . Tek sam tri mjeseca ovdje, kako e biti do kraja rata! Trei upitao sam Krnjaia:GdjejeGaea?Onjeodmahnuorukomiodgovorio:Mrtavje,vidiosamga. UumijeekalaProleterskaetaidvavodanaeete.Prvivodnaeeteupravojedolazioiz sela, obilaznim putem. Tu su bili svi preivjeli iz Januzove kue. Mnogo ih je nedostajalo. Nekisubosiiugaamacupkaliposnijeguicvokotaliodzimeisvegaostalogjernecvokoe sesamoodzime.

Vasilja Gaee nije bilo i ja sam znao da ga nee biti. Krnjai i ja znali smo da ga vie nee biti... Prikupili smo se i krenuli u protunapad. Bilo je prekasno. Neprijatelj se povukao, bolje rei otiaojesvojimputem. NasreddvoritaJanuzovekue,ublatu,lealojetruplonaegakomandanta.Biojeiznakaen. Leine koje ostavljaju ustae uvijek su iznakaene. Ostavili su ga u samom donjem rublju i izuvena. Po tijelu su se vidjeli tragovi ustakog divljanja i iivljavanja. Lice mu je bilo pretvoreno u krvavu masu, pola lubanje odvaljeno, dva prsta lijeve noge odrezana noem. Prepoznalismogapomravu,koatomtijeluiostacimaodijela... Jedan je borac pobjegao sa strijeljanja. Pria kako su ih petoricu zarobili i odmah poslije borbe poveli na strijeljanje. Tukli su ih kundacima da bre kopaju vlastite grobove. Iskopali su plitke jame u mekoj mokroj zemlji. Onda su im vezali ruke i okrenuli ih licem prema jamama, leima prema ubojicama. Svi su bili izmrcvareni i izranjeni od udaraca i uboda ustakih bajuneta. Bio je etvrti po redu. Trojicu njegovih drugova ubili su iz puaka pred njegovim oima. Njemu se iznenada vratila snaga i poeo je bjeati onako vezanih ruku. Pucali su za njim i ranili ga na nekoliko mjesta. Ipak, uspio se sakriti u grmlju, i kada su ga prestalitraitidovukaose...Tonamjeispriaoiposlijenekolikoasakaumro.Daliodrana iliodsvegatojeprepatio? Osim te petorice zarobljenih i strijeljanih, u borbi je poginulo jo dvanaest boraca nae ete, otprilikepolovicaodsvijunaskojismosezatekliuJanuzovojkui. Sadvemoemopriblinorekonstruiratikakosesvetodogodilo.Rekonstrukcijamodanee biti sasvim tona jer ni svi podaci kojima raspolaemo nisu provjereni, ali nepoznanice e ostatinepoznaniceicijelaistinaodogaajutekodaeseikadasaznati. Nae dvije ete naile su u Brubno iznenada. Selo je bilo naputeno. Ljudi su pobjegli pred nama mislei da dolazi neprijateljska vojska jo je trajala ofenziva i nisu znali da su se partizani vratili iz Bosne. Bjeei pred nama, neki od njih zaista naletjee na ustae koji su ulazili u selo s druge strane. Ustae su ih pohvatali. Ispitivali su ih nema li u selu partizana. Seljaci, uvjereni da se u selu ve nalazi neprijateljska vojska, odgovorie da partizana nema, ali da su u selo malo prije uli njihovi. Tako su ustae krenuli naprijed, bezbrino, ne oekujui nikakvo iznenaenje. Njihova prethodnica izbila je pred Januzovu kuu i jedan ustakiarkarueuzgradusastranjestrane.Nastraarbiojeutomasusprednjestrane zgrade i nije gaopazio.Tomejepridonijelaigustamagla.Ustaaueiznenadausuterensku kuhinju i zatee u njoj trojicu naih boraca. Tu se dogodio udan sluaj koji je prethodio tragediji. arkar nije ni pomislio daje medu partizanima. Nai su borci odjeveni uglavnom vojniki, a tadasusebiliraskomotiliiskinulikape,tesenipoemunijeuprvimahmoglorazabratida supartizani.Kakojeustaaiinaeoekivaodasuuseludomobraniiliustae,vjerovaojeda jemeusvojima.Ipak,htiosenaalitipoustaki,pauperinanjihpukuipovie:Predajte se! Jedan od trojice partizana odmah je shvatiosituaciju,dohvatiosvojkarabinispovikom Komedasepredam!pokuaoopalitinaustau.Aliuonojbrzinizaboraviojeubacitimetak u cijev i okida mu kljocne naprazno. Ustaa se smjesta snae i ustrijeli ga prvim hicem. Drugipartizannatoodmahustrijeliustau.Tosubilaonadvamuklapraskakojisusenamau prizemnoj kuhinji, jer su dolazili iz podruma, inili kao eksplozije kojima nismo mogli odreditiudaljenost.

Ostali ustae odmah uletjee u zgradu i na prozore zgrade i tako poe pogibija. Bila je to upravo ona ustaka pobonica od oko dvije stotine vojnika kojoj smo toga jutra trebali postaviti zasjedu. Samo, nisu se kretali smjerom kojim smo pretpostavili nego preko sela Brubna.Modabazatodanelutajuumagliumom... Krnjai i ja izili smo ivi iz kue zahvaljujui Gigcu i njegovu vodu. Opet Gigac! S vodom sesmjestiouselu.KadjezauovatruizsmjeraJanuzovekue,odmahsesnaaoizapucaona ustae. Ovi, doekani iznenadnom tonom vatrom, shvatie da partizani nisu samo u kui nego i u selu te prihvatie borbu i snamauzgradiisGigevimvodom.Zatojejednogasa napadnazgradujenjaoimismouspjeli,iskoristiviustakuzabunu,probitiseispasitiivote. Samo,tadajonismoznali daseustaeokreuvatrompremaGigevuvodu. Eto,takosetootprilikedogodilo. Danasjesrijeda,27.travnjagodine1942. Pada sitna, ledena kia. Selo je obavijeno maglom. Stojimo postrojeni oko iskopane rake,na mokroj, blatnoj zemlji. Pokraj rake je odar na njemu je mrtvo tijelo Vasilja Gaee, pokriveno zastavama. Nema nigdje nijednog cvijeta. Poljsko i umsko cvijee ovdje jo nije niknulo. Proljee kasni. Domae, pitomo cvijee nitko i ne uzgaja. A i to e cvijee? Mrtvakiodarbezcvijeadjelujeratnikiozbiljnoizahtijevadostojanstvoutuzi. Imavrlo,vrlotunihdanaupartizanima.Dananjidantunijijeodsvihproteklihdanauovoj prvojratnojgodini. Mnogo ljudi okupilo se oko groba. Prokisli su i promrzli, siromaki su odjeveni i polubosi, mraviiumorni.Djelujuneizrecivotuno,tunijeodmrtvogtijelanaodru. Ta izmuena gomila ljudi plae zajednikim udnim nepoznatimplaem.Takoseneplaeza ovjekom kad umre ili pogine. Za njim mogu plakati pojedinci koji su ga poznavali i voljeli, koji su zajedno s njim ivjeli i radili. Ovdje ne plau pojedinci, ovdje plae velika skupina ljudi. ak ena njegova i brat njegov ne plau pojedinano nego zajedniki sa svima. Teka, potresnatugagomileobuzelajesveinitkojojsenemoeoprijeti.

PothvatGigeveete
Za komandanta Banijskog odreda postavljenje ane Bjelajac, dosadanji naelnik taba Odreda. ZanaelnikatabaOdredapostavljenjeMiunPavlovi,dosadanjikomandant1.bataljona. ZakomandantaI.bataljonapostavljenjePetarKrnjai,dosadanjikomandirPrveete. ZakomandiraPrveetepostavljenjeAdamPetroviGigac,dosadanjivodnikPrvogvoda... itakodalje. Zvuisuhoparno,kaoupravojregularnojvojsci.Jedanjevelikovjekpoginuo,pokopanjei cijela ga je Banija oplakala. Sada, poto je sve to uinjeno, treba rjeavati nove probleme. Treba se dalje boriti. Prvi i najvaniji problem jest da se pronau ljudi koji mogu uspjeno popuniti prazna mjesta na komandnim poloajima. Drugog Gaee na Baniji nema. Svi koji dolaze poslije njega i na njegovo mjesto mogu biti izvrsni borci i junaci, mogu biti politiki izgraeniji od njega, s veom opom kulturom mogu ak biti ivojnikinaobraeniji.Takvih imaunaemodredu.Paipak,Gaeajekaolinostbiosnanijiodsvih.Biojepraviustaniki voa, od onih koji iskrsnu odjednom iz mase u danima openarodne borbe i postaju legendarni junaci o kojima budua pokoljenja pjesme pjevaju. Dosad smo imali komandanta Banije, odsad imat emo samo komandanta Banijskog partizanskog odreda. Nikada vie nijedan komandant Odreda nee imati onakav ugled u jedinicama i u narodu kakav je imao VasiljGaea. Komandir nae ete postao jeGigac,najboljiboracunjoj.KakavjeGigac?Otomesemoe mnogo govoriti. Svakako, mnogo se razlikuje od dosadanjeg komandira Petra Krnjaia. Krnjai se odijeva paradno, a Gigac skromno, partizanski. On ak i ne voli vojniku odoru. Nosi obine civilne hlae i cipele. Kae da mu rajthoze i izme smetaju kad pjeaci, nisu mu dovoljno komotne. Krnjai ima strog komandantski izgled i izraaj lica. Gigac djeluje blago. Onieg je stasa vitak, mlad, plave kose i svjetlosivih oiju. Vrlo je ustar i pokretan. Govori i komandira visokim reskim glasom i u svakom juriu uvijek prvi dopre do neprijateljskog poloaja. On nee borcima biti samo komandir nego i ravnopravan drug i suborackojijeponikaoizeteikojijesvetoznanauioueti.Sadasenaaetanezove vie Krnjaieva nego Gigeva eta. Ona e i dalje ostati najbolja eta Banije.Opisatuprvu akcijupodGigevomkomandom... CestomodPetrinjepremaGrabovcuvuklase,ukolonipojedan,domobranskasatnija.Bilaje to krnja satnija u koloni moglo se nabrojiti jedva pedesetak traljavih momaka u starim i tronim odoramakakveobinonosepripadnicitakozvanihpohodnihdomobranskihpostrojbi. Nije dobro ratovati kao pripadnik takve satnije. Ona je naprosto predodreena za rtvu. Vjeno krstari cestama i prugama radi osiguranja prometnihvezaitako,stjecajemokolnosti, prua partizanima izvanredno mnogo povoljnih prilika da joj postavljaju zasjede i iznenadne prepade. Zato su takve satnije obino krnje i loe naoruane. Momad mnogo gine, oruje dospijeva u partizanske ruke, a popune nema. U pohodnim satnijama ostaju samo nevjeti domobrani, koji osim toga nemaju protekcija. Svi ostali izvlae se na razne naine. Neki, slijedei stare i slavne tradicije, jednostavno dezertiraju i skrivaju se po seoskim sjenicima dokihneuhvateiponovoneotjerajuurat.Nekipak,poueniodoevaidjedova,pijuduhan, kukurijekilikakavdrugispasonosnikorov,trujuseinamjernokvarevid,ilisenastrijele,kroz komis,naneopasnomemjestu,paseondavukupobolnicamaizatvorimakaotosusevukli

njihovioeviidjedoviipradjedovi.Nekipodmiteoficireipostajuimsluaci,iligrickajutuu mukupokuhinjamaiskladitimakaosititakoriimaroderi. Glavnojedasedomobransnae.Akosenesnae,tkomujekriv!Naletjete,prijeiliposlije, upartizanskuklopkui,akodostabrzonedigneruke,lakogaodnesevrag... Iz grabovake satnije opazili su pohodnu satniju. Ustaki ih je zapovjednik gledao nekoliko asakadalekozoromkrozpukarnicui,potoseuvjeriodadolazebraapooruju,nastaviose brijati. Brijao ga je arkar, koji je britvu prethodno naotrio po staroj navadi pljunuvi na brusni kamen. Ali to nasapunani zapovjednik nije vidio, a moda je i vidio pa mu nije smetalo. Jer tko e u ratu voditi rauna o higijeni? Ostali ustae zanimali su se uobiajenim jutarnjim poslovima. To znai da su trijebili ui, tucali stjenice, brijali se, primali zajutrak na kotlu, istili puke i mitraljeze, ili spavali. U ovakvim utvrenim objektima obino, poto svane, poputa napetost. Nou su na pukarnicama, u bunkerima i u patrolama spremni doekati partizane, ako se usude napasti. Danju partizani obino ne napadaju utvrena uporita.Tekosemoguneopaziceprivuinajurinuudaljenostiizvritiprepad.Opazilibiih izdaljineipostrijeljalinabrisanomprostorukaozeeve.Okotakvihuporitauvijekjebrisani prostor. Dodue, grabovaka posada nije strahovala od partizana ni nou. Jer Grabovac je dobro utvren objekt. Na breuljku posred sela stoji bivi Sokolski dom. Zgrada je tvrda i debelihzidova,prozoresuzazidaliipretvoriliupukarnicesavterennaokolojeravaniist, a sad sugajoigustominirali,sveosimcestekojavodiuseloidoutvrde.Predulaznimsu vratima dva velika betonirana bunkera iz kojih i danju i nou vire mitraljeske cijevi. Izraen je i plan vatre, tako da se u sluaju napada moe sistematski tui svaka stopa zemljita oko utvrde. Banijski partizani nemaju tekog oruja, a pukama i pukomitraljezima nikada Grabovacnemoguzauzeti.Tosuustaeznaliizatonisustrahovali. Posadajekratilavrijemekorisnimizabavnimakcijama.Zalijetalaseuokolnaselanapljaku, pale i pokolj, i to uvijek u nezatiena sela, kad su partizani daleko. Zato je bilo dobro i lijeposluitipoglavnikautojustakojjedinici. Domobrani su se primicali sporo i kolona im se otegnula u beskraj, iako ih nije bilo mnogo. Jer domobran pohodne satnije lunja cijelu no, umoran je i polugladan, tegli tridesetak kilograma ratne opreme, demoraliziran je i nediscipliniran, sklon panici i defetizmu, i uope svemutonevalja,zarazlikuodustae. Otprilike na pedeset metara od ulaza u grabovaku utvrdu satniju zaustavi opori otegnuti vojniki stoooooj! Zaustavio ju je arkar iz bunkera s ceste pred ulazom. Satnija se zaustavila i domobranisu smjesta posjedali ujarkesobijustranaceste,onakoukolonikako sunaili.Kakosuposjedalitakosupoelidrijemati... Nastade tajac. Potraja nekoliko asaka. To je arkar smiljao kako da malo preplai ovu domobraniju. Postoje smislio, zavie grubo i otro, ali s prizvukom podrugljivosti Sad e strojnica! Ali domobrana se arkarova prijetnja uope nije doimala. Drijemali su mirno dalje, jer znaju oni kako se vojnici ale. Osim toga, jarci su prilian zaklon, a ako jo legne natrbuh,nikakavtemetakneepogoditi. Dokjesatnijadrijemalaujarku,arkarjeuredovao.Sjetiosesvojestraarskedunosti.Tko ide?upitaglasno.Odsatnijeseodvojiasnik,mladovjekudobrojodori. TridesetiestapohodnasatnijaizPetrinje,odgovori.

Jedannaprijed,ostalistoj!naredistraar. asnikseuputistraaru.Ovajje,podunosti,uperiosvojustrojnicuravnouasnikovegrudi. Na pet koraka pred bunkerom straar opet zaustavi domobranskog zapovjednika: Bojni zov?upitagapopropisu. Neznamvabojnizov,odgovoriasnikleerno.Nemamoisteznakoveraspoznavanja...i kogamevragagnjavi,zovisvogzapovjednikadasesnjimobjasnim,dodanervozno. Straar je asdva razmiljao kako da postupi, onda se odluio i poslao drugog arkara po zapovjednika. Domobranisuidaljedrijemaliujarku. Grabovaki zapovjednik pojavi se poslije nekoliko minuta. Doao je u hlaama i koulji svjeeizbrijan,spapuamanabosimnogama...Preddomobranemoeseiziiiuneglieu. Priaojedomobranskomasnikuiodmahmufamilijarnopruioruku. Dolazitebeznajave,aneznateniznakoveraspoznavanja,predbacimlaemkolegi.Daste se namjerili na kakvog manje inteligentnog straara, mogao vas je jednostavno postrijeljati i jodobitizatopohvalu. Vrim dunost prema nalogu koji sam primio od stoera u Petrinji, opravdavao se domobranskiasnik. Partizanenistesreli?interesiraoseustakizapovjednik.Noujeovdjeopasno. Ah!Jednomsemorasresti,odgovoridomobranacrezignirano.Uovakvimsatnijamakao tojemoja,ovjekionakomorastradati,prijeiliposlije. Dobro,uiteiodmoritese!ponudiustaa... Domobranmahnerukomsatnijiisamse,zajednosustakimzapovjednikom,uputiuutvrdu. Satnijasepodigneizjarkaipolakokrene. Uu u utvrdu iizmijeajusesustaama,uzgradiiuokolnimrovovimaibunkerima.Vojnici vrlo brzo uspostavljaju medu sobom kontakt, ak i onda kad jedni pripadaju posljednjoj kategoriji domobrana, a drugi su elitna ustaka vojska. Odmah su poeli razgovori: o kui, obitelji, o zaputenoj zemlji koju nema tko obraivati, i o svakidanjim potekoama vojnikogiseljakogivota. Domobranski asnik zabavljao se s ustakim zapovjednikom u njegovoj sobi. Pijuckali su rakijuigrickalisiriunku. Samojedandomobrannijetraiodrutvo.Obilaziojeutvrduirazgledavaojesasvihstrana.S ponekim izmeu svojih supatnika domobrana izmijenio bi pokoju rije i odmah poao dalje. Poizgledunijeserazlikovaooddrugih.Nanjemujeotrcanaiprljavaodoraimasnazguvana domobranskakapa.Jedinojepokazivaovieivotaiznatielje.

Uustakojspavaonici,pokrajprozora,jedanjeustaaupravopokazivaofotografijudjevojke. Njegovnovipoznanik,domobran,razgledavaojeslikusazanimanjem... Ajelitivjerna?upitaojeustau. Vojniciuvijekrazmiljajuovjernostienaidjevojakakojesuostavilikodkue. Pri tom se domobran pomaknuoraskoraionoge,takodasuseispoddugavojnikoginjela pokazalecrnecivilnehlaeomotanevojnikimglenjacima. Ustaa zapanjeno pogleda hlae i izraaj lica odjednom mu se pone mijenjati. Neto mu ponesvitatiupameti. Polakosegnezapukomkojajestajalanaslonjenaoziddoprozoraiprivueje... Pati nisidomobran,tisiparti...,zausti. Nijeuspioizreidokrajasvojeotkrie. Drugi domobran, koji se naao u blizini, promatrao je budnim okom razvoj situacije. Onoga asakadjeustaapodigaopukudaustrijelidomobranaucrnimcivilnimhlaama,prasnuoje hitaciznjegovepukeiustrijelioustaunamjestu. Smjestazaoripoklisustaonogdomobranakojisemotaopocijelomobjektu. Predajtese...ovdjesupartizani! Bio je to reski pokli dobro poznat svim pridolim domobranima. Pokli njihova novog komandiraGigca. Tkosemakne,poginute! Ali je grabovaka posada ve poskakala na noge . . . Zaas se u cijelom uporitu razigrao bojnikrkljanac.TuklisuseGigevidomobraniiustaeprsaoprsa:bombama,revolverima ibajunetama.IzmeusvihnjihborioseGigacikosiolijevoidesnokaoaneosmrti. Potrajalo je kratko, jedva nekoliko minuta. Onda je krkljanac poeo jenjavati. Jo su se uli pojedinani usamljeni hici i eksplozije runih bombi. To su Gigevi domobrani istili rovove i bunkere i obraunavali se s pojedinim ustaama koji su se posakrivali u kojekakve zakutke. Kada je prasnuo prvihitac,kojimjeubijenonajustaatojeposumnjaouovjekascivilnim hlaama,ustakijezapovjednikostaviosirirakijuiuznemirenorekao: Opetnekakavskandal Domobranskiasniktrgnuojepitoljipozvaogadapodigneruke. Zatimgajerazoruaoiprisiliodasjednenastolicuidamiruje.Utakvupoloajuzateklisuih poslijesvretkakratkogokraja.

Do prozora, gdje je ubijen onaj prvi ustaa, dva su Gigeva domobrana poveli razgovor. Onajucrnimcivilnimhlaamaionajkojijeustrijelioustau... O moj Mrkalju, moj Vasilju, ti se bogami raskrei pred ovim ovdje ki krava. Briga tebe za civilnepantalone! DatinebitvogNikolice,bilab'ijopepoasnasalvanagrobu,ha? Pritomjedugakimkoatimprstompokazaoubijenogustaukojimujeleaopodnogama, akrajnjegafotografijadjevojke. Mazna,Nikola,opravdavaoseVasoMrkalj,prialinasdvojicaka'ljudi,panisamvodio rauna,znakakoje,ovjekzaboravigdijeiskimje. PristupiojeiGigac. Koga si vraga puca' prije mog nareenja? upita Nikolu Demia, dugonju koji je svojem druguVasiMrkaljuspasioivot... Pitaj ovog ovdje, odgovori Nikola i upre prstom u Vasilja . . . ta mu nis' da' vojnike pantalone! Prebrojilisumrtve,ranjeneizarobljene.Dvadesetmrtvih,desetteeilakeranjenihitrideset zarobljenih ustaa. Zarobljen je i ustaki zapovjednik. Dvadeset ustaa uspjelo je pobjei. Iz Gigeveetepoginuojesamojedanborac. Zaplijenjeno je mnogo oruja i municije i ratne spreme. Osamdeset puaka, etiri pukomitraljeza.Tojedovoljnodasenaoruajojednapartizanskaeta. Objekt je zapaljen.Nikadgavieustaeneemoizaposjesti,auovomekrajunemadrugog takvogobjekta.TakoseosloboeniteritorijBanijejovieuvrstioiproirio. etasevraalaubazu.Tjeralisuzarobljenikeipjevali: Paveliu,jojPaveliu,jel'tibiloaoo! Kadsiujo,jojkadsiujo,daj'Grabovacpaoo! DugonjaNikolaDemipoviesaelanazaeljekolone: Ooojoka!!!Sadnemoravievr'tnudupodasekikrava! (Grabovac je selo oke tekovia, pomonika pukomitraljesca, koji ima zemunicu i po njoj posijanuzobdasezakamuflira). O moj Nikola! zabugari oka. Sad e banda u reakciju. Zapal'e i ono malo stanja to j' joostalo. okanikadnijeoptimistikiraspoloen.Iondakadasvidrugipjevaju,onmislinazlo.Alije uvijeknasvomemjestu... Ideja je potekla od taba bataljona. Plan je bio ovakav: Rano ujutro pojaviti se iz smjera Petrinje, odakle ne dolaze partizani, pred grabovakom utvrdom. Predstaviti sekaopohodna

domobranskasatnijakojaimazadaukrstariticestomPetrinjaGrabovaciosiguravatipromet. Nakontoga,naravnopodpretpostavkomdaegrabovakizapovjedniknasjesti,uiuobjekt, neopazice u njemu zaposjesti sve kljune toke i na Gigevu komandu poeti likvidaciju ustakeposade. Kakoeseustaeponaati,akosvebudeteklopremapredvienomplanu,nijesemogloznati. Gigac je vjerovao da e se predati bez borbe, zbunjeni iznenadnim prepadom. U najgorem sluaju biti e borbeprsaoprsauzgradiiurovovimaokonje.Nitoganijezabrinjavalo.U borbi izbliza svaki je partizan borac bez premca, a imat e i veliku prednost to je daje iznenadni prepad, spremno oruje i unaprijed zauzete najbolje pozicije. Neprijatelj bi se tek moraosnalaziti,skakatizaorujemihvatatipoloaje,azatobibiloprekasno. Svejeovisiloouspjenomulaskueteuobjektiutomjebiokljuniproblem.Trebaprevariti strau na ulazu a kako e je prevariti kad ne zna znakove raspoznavanja, ne pozna domobranske komande ni obiaje koji vrijede u odnosima izmeu neprijateljskih postrojbi. Ukratko,neznanitaineraspolaenisaime,osimneuvenomdrskou. Takvih je akcija ve bilo. Kordunai su na isti nain uli u Karlovac, a i naa je eta prije mjesec i pol dana, maskirana u domobrane, likvidirala ustaku posadu u Peckom. Ali grabovaka je utvrda neto sasvim drugo. Tu treba na prijevaru ui u utvreni objekt ne u seloiliugrad,negobausamobjekt.Tojeteeiriskantnije.tojenajgore,nitkouetinije sluioudomobranstvu,abiojepotrebanupravotakavovjek.Jernetkomorapreuzetiulogu asnikakojievoditisatniju,dovestijedoobjekta,uspostavitikontaktsastraaromiposlije s ustakim zapovjednikom Grabovca. To je glavni zadatak, i ako on ne bude izvren bez pogreke, akcija ne samo to nee uspjeti nego bi mogla zavriti katastrofalno. Ako ustae progledajuvarku,izginutepolaete.
7 Onda se pojavio Ivo Mladen , Taj mladi sa dva imena, od kojih je jedno ime a drugo prezime, i nitko ne moe upamtiti koje mu je ime a koje prezime, doao je u etu prije nekolikodanainijejosudjelovaoniujednojborbi.Dakle,ovjekneprovjerenibezikakvih bojnih iskustava. Bio je nekoliko tjedana u domobranstvu i jedini u eti zna domobranske komandeiuopedomobranskisevladati.Aliminismoznalitoonzna.Moglismomusamo vjerovati. Vjerovati nepoznatu ovjeku lijepo je i dobro kadseradiomanjeriskantnojstvari ilikadsetieosobnotvojekoe,alikadaseradiosudbinieteioishoduakcije,ondatreba biti oprezniji i sumnjiaviji. Jer ako se pokae da je Ivo Mladen obian smetenjak i nespretnjakovi,toonda?Zbuniteseunajodsudnijemtrenutku,pokvaritesveiposlijee bitiprekasnokajatise.

Istina,ostavljaojedobardojam.Pozanimanjujestudent,doaojeizSiska,umijeseuglaeno ponaati,atosuveozbiljniuvjetidaseulogadomobranskogasnikaodigrauspjeno.Bojao seoitonije.tovie,onjeakbiouvjerendaetajnajteiinajodgovornijizadatak,akomu bude povjeren, izvritidobroibezosobitihpotekoa.Kolikozbogdobradojmatolikozbog toga to boljeg rjeenja nije bilo, Mladen, ili Ivo, navukao je odoru domobranskog asnika, priiozvjezdiceispodgrlaikrenuonaeludomobranskesatnijeususretsvojojprvojakciji, ukojojimaprilikedaseproslaviijovieprilikedaizgubiglavuiupropastietu.Jerrizikje biogolem,gotovonedopustiv.

IvoMladenpoginuojeuNOBikaokomandantbrigade.

Gigac,pravikomandirete,igraojeutojfaziakcijeuloguobinogdomobrana.Ukomandira trebadasepretvoritekkadponeguva. Poslijezavrene,itosretnozavreneakcije,mogloseustanovitislijedee: Gigac je cijelo vrijeme bio optimistiki raspoloen. Takav je on po naravi, inae ne bi ni bio Gigac. Njegovo optimistiko raspoloenje trajalo je sve dok nisu stigli pred neprijateljski objekt.Tadasugapoelemoritizleslutnje.Sveviejerazmiljaoopovlaenjukrozjarkeuz cestu, a sve manje o okraju s ustaama u uporitu. Jarci su ga donekle umirivali. Zato je odmah i naredio da borci posjedaju s obiju strana ceste u jarke. Bit e manje rtava ako se stvarokrenenazlo. Borci su, prema instrukcijama, glumili umorne i pospane domobrane. Spavalo se, naravno, nije nikome, unato probdjevenoj noi, jer tko bi spavao neposredno prije ovako opasne i uzbudljive borbe. Kad ljudi idu u borbu, misli im, sve dok ne planu prve puke, grozniavo rade. Svaki stvara u mati slike budueg okraja. Mogunosti su mnogobrojne i kombinacija ima napretek. Mozak ih ne moe odjedanput sve obuhvatiti. Zato misli skau s jednog predmeta na drugi, s jedne nedovrene i nepromiljene varijante na drugu. Gotovo je nemogue koncentrirati se i sve realno predvidjeti. Pa i onda kada najrealnije predvia, obino se dogaa drugaije, jer redovito nastaju okolnosti koje nitko nije pretpostavljao. Ukratko, u mozgovimaisrcimapospanihirezigniranihGigevihdomobranaskrivalesuse misliistrepnjeboracakojieasposlijezagazitiuborbunaivotismrt. Ivo Mladen bio je hladnokrvan. Nije mislio ni o emu nego o svojoj zadai. U ustaku dovitljivostnijevjerovao,alijevjerovaousvojusposobnostdaodglumiulogudomobranskog asnika.Onogaasakadjeustaaizbunkeranacestipovikao:Stoj!sadestrojnica,znao jedajetrikuspioidajebitkadobivena.Imadobrouhoiodmahjeugrubojustakojprijetnji osjetio podrugljiv prizvuk. Taj prizvuk podrugljivosti bio je najbolji znak da je straar progutaomamacinasjeopodvali.Mladenje,uostalom,toioekivao.Nakontogasvejeilo lakoijednostavno.Premaustakomzapovjednikuponaaoseslubouljudnoivojniki,kao mlai kolega prema starijem kojega potuje i ije iskustvo cijeni. Kada ga je razoruao, ustaki je zapovjednik izbuljio oi kao som i trebalo je nekoliko asaka da shvati to se dogodilo. Moda bi se iznenaeni ustae predali bez borbe. Ali zbilo se ono nepredvieno incident izmeu Vase Mrkalja i ustakog arkara. Dugonja, Nikola Demi, nije ekao da arkar ustrijelinjegovadrugaVasu,kojijeneopreznodopustiodasevidenjegovecrnecivilnehlae ispoddugainjela,negojeustrijelioustau.Gigacjeuoprasakpukeiodmahpoeoborbu, iako svi punktovi jo nisu bili zaposjednuti. Zbog toga se dvadesetak ustaa i uspjelo spasiti bijegom.NeznasekakojepoginuoNikolaKarajica,boracnaeete.Modaodustakog,a moda i od partizanskog metka. U borbi prsa o prsa, osobito u zatvorenoj prostoriji, ovjek lako pogine i od metka svojih drugova. Ustae su pruili sasvim kratak otpor, kao to se i oekivalo. Novi komandant bataljona Petar Krnjai i komesar bataljona Joa Horvat gledali su s nekog visadalekozorimatosedogaapredgrabovakomutvrdom.Gledalisuipremiraliodstraha. OsobitokomesarJoaHorvat,kojijedaoideju.Biojetostraanrizik.Odlaknuloimjekadje izutvrdepoeosukljatigusti,crnidim. etaseopetproslavila.

ProslavioseiGigac. A najvie Ivo Mladen, koji je s mnogo hrabrosti, umjenosti i hladnokrvnosti obavio svoju zadau.Abilamujetoprvaakcija. udnovatokakoneustraivimogubitidomobranikadstupeupartizane! GlavnojedajeprvaakcijaetepodGigevomkomandomdobrouspjela.

Bijelevode
etaseodmaravedvadana.SvaselaosloboenogteritorijaBanijedoekujunassrdano,ali se najljepe i najbolje osjeam u Bijelim Vodama. Moda zato to je iz tog i inae gostoljubivogiromantinogselamojratnidrugizeteNikolaDemiDugonja.Njegovastara mati,enaidjecanatjeusekakoemiboljeugoditi...BijeleVodesuuvenepotrenjama i peninim pogaama. Na Baniji se jede iskljuivo kukuruzni kruh, i pogaa od peninog branazamenejepravaposlastica.Bjelovoanskepogaesuvelikekaokotakola,hrskavei sjajne (premazuju ih bjelanjkom), a iscifrane narodnim ornamentima. Moja ljubav za trenje i penine pogae ovdje je poznata jo otprije, i im sam se pojavio u selu donijeli su mi golemupogauivelikuzdjelupunukrupnihitvrdihruteva(treanja)...Ibatu,uBijelim Vodama, najgostoljubivijem i meni najdraem selu banijskog partizanskog kraja, doivjeli smotekeasove. Poslijedvadanaodmoraetajebilaspremnazaakciju.Misenikadaineodmaramodueod dvatridana.PozvaonasjePetarKrnjaiinarediodakrenemonaPrekopu.(Prekopajeselo blizu Gline, u kojem su glinski ustae masovno ubijali Srbe). Napasti i zauzeti to slabo neprijateljsko uporite nije nikakav osobit zadatak. Vie je to demonstracija prema glinskom garnizonunegobojnaakcija.TakobismomizadatakishvatilidanamKrnjainijezapovjedio dasvekueuseluspalimoisvemukarcestarijeodesnaestgodinapoubijamo! Nikada nijedna partizanska jedinica Banijskog odreda nije dobila takvu zadau. Nai borci nisu navikli dapalekuebezrazlogaidaubijajudjecu.Svioniznajudasepartizaninebore radi osvete i da djeca ne mogu biti kriva ni odgovorna za zloine svojih oeva. A Prekopa i nije ustako selo. Nisu stanovnici Prekope krivi to su glinski ustae ba u njihovu selu masovno ubijali i pokapali Srbe iz okolice. Ali u naem odredu vlada stroga disciplina. Nikada ne raspravljamo o naredbama pretpostavljenih, Nastojimo ih uvijek izvriti kako najboljemoemoiznamo.Polismonazadatak. S jedne strane u Prekopu je provalio Gigac, na elu Prvog voda. S druge strane prodro je Jerkovi,operativnioficirbataljona,naeluDrugogvoda.Sastalisuseusredinisela.Snjima je bio i ukrija Bijedi, partijski sekretar bataljona. Mene su s Treim i etvrtim vodom poslalinaosiguranjepremaGlini. Prekopa je zauzeta na juri, tako rei bez borbe, ali nai borci, pod komandom Jerkovia, ukrije Bijedia i Gigca, znali su to izvesti tako da ne uhvate nijednog nenaoruanog mukarca i nijednog djeaka iznad esnaest godina starosti. Poginulo je samo nekoliko naoruanih domaih ustaa koji su pokualipruitiotporizapaljenojenekolikokua.Bioje topreutansporazumsvihnaihboracaistarjeina. eta se vratila u Bijele Vode rano ujutro i komandantu bataljona Petru Krnjaiu podnijet je izvjetajoizvrenomzadatku.Tomprilikomsjetiosamsenjegovaetnikognoasaznakom mrtvake glave, koji uvijek nosi u sari svoje kicoki naborane izme, za uspomenu. Prvi put otkako poznajem Krnjaia posumnjao sam da taj no moda nije samo bezazlena uspomena. No odmah sam svjesno odagnao te misli, jer kako da posumnjam u ispravnost ovjeka i svojegaratnogdrugazbogjednejedinepogrenenaredbekojaionakonijeizvrena.Modaje bio loe raspoloen? Moda ima nekih svojih posebnih rauna s Prekopom? Tko zna nije li tko od njegovih ubijen u tom selu? Smirit e se, pa e i sam bitisretan to eta nije izvrila njegovo naredbu ...DanijebiloPetraKrnjaia,modanikadanebihiziaoivizJanuzove kueuBrubnuonognesretnogdanakadajepoginuoVasiljGaea.

OdBijelihVodadoPrekopeinazaddugjeinaporanput.Vratilismoseumorni,polijegalipo vonjacima oko kua i, grijui se na zrakama jutarnjeg sunca, zadrijemali. Ali nije nam bilo sueno da se dugo odmaramo! Iznenada je dan znak za uzbunu. Poskakali smo, prihvatili oruje i treim korakom pohitali na poloaj. Na prilazima selu pojavio se neprijatelj . . . Teren oko Bijelih Voda je manevarski. Naokolo su lako prohodna brda, od kojih su neka prekrivenaumom.NajviebrdozoveseLebrenicatujebioobrambenipoloajnaeete. Neprijatelj je nastupao jakimkolonama.Prednaimpoloajimapoeoserazvijatiustrijelcei pripucavati. Bilo ih je mnogo. Lijepo se dalekozorom vidjelo kako dolaze jedan za drugim nekoliko streljakih lanaca. Nisu nas otkrili, pucali su neorganizirano i nasumce, za svaki sluaj.Takonamsebarinilo...Zanassujouvijekpostojaladvadobraizlaza.Prviizlazbio je da ih pustimo na malu udaljenost i tada otvorimo na njihbrzupaljbuiizvrimojuri.Ako todobroizvedemo,uredovimaneprijateljazavladatepanikairazbjeatese.Trebateim nekolikosatidaseponovnosredeikrenuunapad.Adotadamoemoocijenitisituaciju,paili prihvatitiborbuilisepovui.TakosuuvijekpostupalipartizaniBanijskogodreda.Isadanije bilo razloga da se tako ne postupi, to vie to je na nedalekoj glavici drala poloaje Druga eta,kojasemoglaneopaziceprivuiblieidoekatineprijateljabonomvatrom. Drugi izlaz iz te situacije bio je da ne prihvatimo borbu i da se odmah, dok je jo vrijeme, neopazicepovuemo. Borci su ve zauzeli poloaj kadsenavrhuLebrenicepojavioKrnjai.Obukaojenovuutu kouljukojasemoglaopazitiinakilometardaleko. Nijedobrazaborbu,reemmu. Zato?upitaoninasmijese. Opaziteteodmahisvietebegaati. Neka...neemenemetak...Samonekagaaju! Dohvatio je dalekozor i poeo osmatrati kako neprijatelj nastupa. Prvi streljaki lanac ve je doprodopodnojanaegpoloaja.Drugedvijekolonezavijalesubonoibilojeoitodanas opkoljavaju. Oni znaju za nas, izjavi Gigac uvjereno. Znaju, a ne pucaju. Samo nastupaju. To nije njihovobiaj...AkogajevragaKrnjaiobukaoovuutukoulju,apnemi. Volisekicoiti,odgovorim. Daontobandinesignaliziradaganegaaju!?upitameinamignesumnjiavo.Poslijeone famozne Krnjaieve naredbe da spalimo Prekopu i poubijamo sve mukarce iznad esnaest godinastarostiGigacmuvienijevjerovao. Nepriajkojeta!ukorimga. Vidjete,toneedobrosvriti,opomeneme.

Udaljenost izmeu nas i najbliih neprijateljskih strijelaca smanjila se na kakvih tri stotine metara. Istodobno su nam ve ostali zalazili s bokova i leda. Bilo je krajnje vrijeme ili da otvorimo vatru ili da se povuemo. Toga asa Krnjai naredi operativnom oficiru Jerkoviu daseprobijedopoloajaDrugeeteidajojdazadatak.Jerkovijekrenuonateakput. Krnjaijejouvijekosmatraonastupanjeneprijatelja. Dajdasadraspalimoponjimaijurnemo,predloiGigac. ekajimirujdoknenaredim!odgovoriKrnjai.Nijejovrijeme. Borcisunapetopratilipokretestrijelacakojisuseuspinjaliotkriveni,spukamanagotovs... I tada, kada je trebala pasti komanda Brza paljba i odmah zatim Hura! juri!, Krnjai naredi: Trkom na onaj uvik! Rukom nam pokae najbliu glavicu. Krenemo i muno se, poslije petnaest minuta trka, zadahtani uspnemo na susjedni poloaj. Odmah zatim Krnjai ponovno naredi: Trkom onamo! Pokazivao je na treu glavicu, takoer kakvih petnaestak minuta udaljenu od sadanjeg poloaja. Oba posljednja poloaja stavljala su nas prema neprijateljuuloijupoziciju. Ubituga,majkumunjegovu!stenjaojeGigac,alijeetuvodiokakomujenareeno.Na treojglaviciborcisuvebilitolikoizmorenidasuimdrhtaleirukeipuke. Tada neki borci zapucaju bez zapovijedi. Nisu vie mogli izdrati blizinu neprijatelja koji se veuspeonabombakuudaljenost. Trkom u dolinu! zapovjedi Krnjai, i prvi se pred svima sjuri s brda u kotlinu opkoljenu breuljcima, na koje e se za nekoliko trenutaka uspeti neprijateljski strijelci. Borce zahvati panikaionisesjurezanjim. Neprijatelj je otvoriouraganskuvatruizpuaka,mitraljezailakihminobacaa.Bjealismou smjeru pruge, prema bukovu gaju, na nesiguran teren, koji nam se u tom asu inio jedinim moguim izlazom. Bilo je to bjeanje na sreu. Tukli su po nama sa svih strana oko nas su praskali hici iz puaka i rafali iz mitraljeza, dizali nam oblaie praine oko nogu i fijukali oko uiju. Nitko nije komandirao, ni Krnjai, ni Gigac, ni ja, ni vodnici, ni desetari . . . Bjealosebezreda,pojedinanoiugomilama,premapruzi. Ako nas i tamo ekaju, nitko nee ostati iv, dobaci mi Gigac u trku . . . Dr' se blizu Krnjaia,njeganeegaati,posavjetujeme. utakouljabjealajeustroilako,aokonjezujalisumecikaoiposvuda... Slabosugaali.Nisuznaliilinisuhtjelidanasunite,aimalisudobrupriliku.Dogaaseda domobrani loe gaaju, namjerno ili nenamjerno, ali ovo nisu domobrani to su Mrakove bojne.Naaseetaprobiladobukvika,prekopruge,iborcisupolijegalidaodahnu,skriveni ugaju.Manjkalojedesetboraca.Trojicasusedoveeriprobiladonas,sedmoricasuostalau kotlinipodLebrenicom.Mrtvi,ranjeniilizarobljeni? U Gigevoj eti nema vie nijednog borca ni starjeine koji ne sumnja u Petra Krnjaia, svojegbivegkomandiraisadanjegkomandantabataljona.SumnjajuunjegazbogPrekopei zbog Lebrenice, a najvie zbog koulje napadno ute boje, koju nikada ne bi obukao nijedan pametaniiskusanborac.Zatonijedopustiodaotvorimovatruupravias?Zatonasjebez

razlogaprebacivaosvisanavis?Zatojeobukaoutukoulju,kojuinaenikadanijenosio? Takva i slina pitanja bruje etom, i kad bismo Gigac i ja naredili ljudimadaveuKrnjaiai dagastrijeljaju,onibitoizvrilisnajveimzadovoljstvom.Onsedripostraniivjerujemda mujeneugodno. Gigacmuprieiupitagaotvoreno: Zatosinasgoniosuvikanauvikiondakomandirao,trkomudolinu? Ostavimenamiru!Lodan,odgovori. Vratio se i Jerkovi. Uspjelo mu se probiti do Druge ete, a na povratku naiao je na neprijateljske poloaje. Bili su to bivi nai poloaji i Jerkovi nije znao da nas tamo vie nema.Zapucalisunanjegaizblizineiraniligauakudesneruke.Nijeopasno. Ponovo sam se sjetio etnike kame s mrtvakom glavom i estomjesenog etnikogkursa. Na Baniji, dodue, nema etnikih formacija, ali moda ima prikrivenih etnika? To se ne bi dogodilo daje iv Vasilj Gaea! Ni uro Kladarin, komesar Banijskog odreda, vie nije ovdje. Postavljen je za komesara 1. operativne zone i sada je negdje u Lici. Nema ni Demonje.OtiaojenaelusvojihproleteraprekoKozareuSlavoniju.ZatoseKrnjaiprevie osilio. On je sada u narodu najpopularniji partizanski komandant. Pria se kako su svi oekivali da e poslije Gaeine smrti on biti postavljen za komandanta Odreda, a ne ane Bjelajac. Moda se i nadao tome . . . Bio je vjet i smion borac i komandir na elu najbolje ete,adanasjepokazaotakavkukavilukdabigatrebalosmjestadegradirati.Ilijenamjerno htio svoju etu izloiti unitenju!? . . Sve je jo suvie svjee. Treba dobro razmisliti. Nae sumnjemogubitiineosnovane.Modasenaprostonijesnaao.

Lebrenica
Ima mnogo promjena. U Odredu je osnovan Peti bataljon i naa kompletna eta prekomandiranajeutajnovibataljon.SadanismovisePrvaetaPrvogbataljona,negoPrva eta Petog bataljona. Dobro je to smo se rijeili Krnjaia, jer u njega nitko vie nema povjerenja. Komandant naeg bataljona je Sava Gaji. Dosad je bio komandant Treeg bataljona. On je podoficir ili oficir, ne znam tono, bive jugoslavenske vojske. Kau da je vrlo hrabar i sposoban.Nosiplavuavijatiarskuodoru,kosamujesvjetloplava,alicepreplanuloodvjetra isunca.Naodoriimaumjerenukoliinukonihuprtaaidrugihvojnikihukrasa,kaotojei red.Vedarjeiveseoovjek.Vidjetemokakoebitipodnjegovomkomandom! Politiki komesar Petog bataljona je Milan Despot. Bio je dosad komesar DrugeetePrvog bataljona. On je grafiki radnik iz Gline. Dobro se poznajemo iz prijanjih akcija Prvog bataljona. Unaojetisvejeostaloisto. Sutra idemo u borbu. Prva borba u sastavu novog bataljona. Na Kozari je ofenziva i naa je zadaa ne samo naa, nego cijelog Odreda da napadima u Pounju pokuamo rasteretiti kozarakepartizanekojisuuobruu. Poslijenapornanonogmarakolonasezaustavila.SonustranuUne,izBosne,ulasemukla tutnjavakaodagrmiudaljini.Topovi,bacaiiavioninaKozari.Oslukujemo,alidalekojei neuznemirujenas. Odnekud,prekobrda,dolijeuulukupuanimeciifijuuvisokoiznadnas.Tojeveblie,i zatotojeblierazbijaumoripospanost.Akopotraje,naviknutemose,nerviepopustitii opetecijelaetapolijegaliizaspati.Sviosimstraaipatrola. To dvorske i matijevike strae pukaraju, osjetili su nas, kae Nikola Demi. On uvijek zna tko puca i odakle se puca. Nalazimo se dvatri kilometra zrane linije od Dvora i Matijevia,iNikolaDemivjerojatnoimapravo. Dolutali metak zabio se u vrat etnog bolniara. On zaurla kao ranjeni tigar i odmah zatim zabugariseljaki:Ajoooj!Pogiboh! Metak se na dugoj putanji, preko dva brijega, ohladio i samo se do polovice zabio u bolniarev vrat, pa ga je jedan borac iznenada zgrabio i naglim trzajem iupaoizmesa,kao zubarklimavizub. Bolniar je sam sebi omotao vrat s mnogo zavoja, smirio se, izvadio alat, rasporedio ga paljivonastarompanjuipoeobrijatirasanjeneborce.Kadnemaranjenika,bolniarpostaje etnibrico. KomandantbataljonaSavaGajisjeojenatravu,razastropredsobomspecijalkuizabuljiose u nju. Bio je ozbiljan i zabrinut. Gigac i ja sjeli smo pokraj njega i takoer se zabuljili u njegovuspecijalku,iakonismoznalioemuebitirijei.

Znate kakva je ova uka? upita nas pokazujui prstom odreenu toku na karti. To je 8 Lebrenica , a ovo ispod nje je Laudonov klanac. To su znamenita mjesta, upamtite! ree strogoipouno...Jasamiztogakrajapaznam.NaLebrenici,onponovoupreprstomu kartu, austrijski general Laudon branio je Turcima prijelaz preko Une. Turci nikada nisu uspjelizauzetiLebrenicuiprijeiLaudonovklanac.Nikada,unatomnogimpokuajima.Tko dri Lebrenicu, taj dominira nad cijelom okolicom ... Tu Gaji zastane i pogleda nas ozbiljno.Mi,tojestPrvaiDrugaetanaegbataljona,moramojenoaszauzetinajuri. Zauzetemo,izjaviGigacsamouvjereno. Zauzetemo,sloimseija,podunosti,kaopolitikikomesar. Zauzetemo,sloisesnamaiSavaGaji,alisprijeteimprizvukomuglasu. Zauzetemo,izjavionjojedanput,pamakarnasnavrhukestiglasamotrojica. Atajegore?upitaGigacposlovno. Gore su dvije haubice i tri teka minobacaa, odgovori Sava. A gdje su haubice i minobacai,tamoimaimitraljezaipukomitraljezaisvakogadrugogvraga.toimaodljudi ikakvisu,neznasetano.Mislimdasudomobrani.Nekaartiljerijskajedinica. Poutjelismoasdvarazmiljajui. Akakavjeplan?upitaopetGigac.
9 To je velika operacija, pone Sava Gaji. Ratkova brigada napast e Novi s bosanske strane. Na odred napast e Dvor i Matijevie s ove strane Une. To e biti fingirani napad, toliko da posade iz tih uporita budu zauzeteidanepriteknuupomoNovom.Mimoramo zauzeti Lebrenicu, i to odmah u poetku operacije, najuri. Ako ne zauzmemo Lebrenicu, Bosanci se ne mogu odrati u Novom. Topovi ibacai s Lebrenice tui e odozgo ravno u njih.Takavjetopoloaj.

Bila je no kad su ete krenule. Poslije nekoliko kilometara zajednikog puta razdvoje se na raskrsniciiodusvakanasvojustranu,premazadatku. Naoblailo se. Tama je postala gotovo neprovidna i borci su koraali tiho i neujno. S vremena na vrijeme tamu su presijecali svijetlei meci. To su strae s osiguranja razbijale vlastitistrahisignalizirale. Poslije dva sata hoda uspela se eta na uzviicu obraslu niskim grmljem. Pod nama, malo udesno,udoliniUne,pokauseodjedanputsvjetlagrada. S lijeve strane rijeke vide se tamni obrisi visoka istrmailjatavisa.TojeLebrenica,nakoju emo uskoro juriati. Gledao sam je sa strahopotovanjem, dok elo kolone nije krenulo polakosesputajuinjezinupodnoju.Ilismosporoioprezno.Neprijateljjeblizu.

8 9

PostojedvijeLebrenice.JednajekrajBijelihVodauglinskojopini,adrugavieBosanskogNovog. uvenabosanskajedinica.ImejedobilaposvomkomandantuRatku(IviciMaruiu)...IvicaMaruiRatko biojepredratnizagrebakikomunist.PoginuojeuNOBi.Proglaenjenarodnimherojem.

eta zastane u dolini pod samim visom. Gigac rasporedi borce u streljaki lanac i obie svakog pojedinca, a sa svakim desetarom i vodnikom izmijeni nekoliko rijei. Polako i paljivo, da ne bi zveckali, borci stave noeve na puke, pripreme bombe i spreme se za poetaknapada. Zasvenasnastadesadatjeskobniasovi,kaopredsvakuborbukojaebititekaiozbiljnaiu kojojemodanekiipoginuti.Nekiizmeunas... Petnaestminutaprijepolanoizauseizdaljinedetonacija.Bosancisuizbacaabaciliminu naLebrenicu.Minaproitinadnamaipadnenegdjepodvrhglavice.Tojeznakzapoetak napada. Istodobno sdrugestraneLebrenicepoepuanaimitraljeskapaljba.Kratkoikrto tektanjepukomitraljezaoznaavalojedatotukupartizani,naviklidatedemuniciju.Bilaje toDrugaetanaegbataljona.Poelajenapadtonopremaplanu. Nastreljakilanacpokrenesepuzei.Itadazaorisasvihstrana.PosadaLebreniceotvorilaje zaglunuvatruizsvihvrstaoruja.Odmahjojsepridrue,kaopodogovoru,posadeDvorai Matijevia. Vie se nije moglo razaznati tuku li topovi, bacai, mitraljezi ili puke. Sve se slilouprijeteegrgotanjekaodasmolaikatrankljuajuudivovskomkotlu. Uspeli smo se i polijegali blizu bodljikave ice, kojom je opasan neprijateljski poloaj na vrhu.Moglismoveijuriati,alitrebalojeekatidabosanskibacaispalidesetuminu,kako je bio dogovor, a ta mina trebala je biti ispaljena tono upolanoi.Inaebismobiliizloeni vatrivlastitabacaa.Bilojejosedamminutadopolanoi.Teminuteoteglesuseubeskraj. BrojiosamzajednosGigcemiSavomGajiemmine.Minutuprijepolanoi,pomojemsatu, navrhglavicepadedesetamina.Sada!vikneSavasvomsnagomGigcuuuhoiovajodmah iz dva pripravljena raketna pitolja ispali u visoku luku crvenu i zelenu raketu, pa zaurlavi reskim i prodornim glasom otegnuto juri! hurrrra!, s naporom poleti pred svima nama uzbrdicom prema bodljikavoj ici. Uz njega, s revolverom u desnoj i odvrnutom bombom u lijevojruci,juriaojeSavaGaji. Hurrrra!Juuurrrri!prihvateborciisrnunaprijed. Gore su osjetili blisku pogibelj i poeli nas tui karteom. Posvuda naokolo eksplodirale su rune granate montirane na bodljikavim icama. Bacali su ih iz rovova. Tamu su gusto presijecalisvijetleimeciusvimsmjerovima. uo se jauk pogoenih. Ostali, ne osvrui se, nalete na icu, najteu zapreku, pregaze je onakoshodaiprovaleuneprijateljskerovove. Titrava, blijeda, crvena i zelena svjetlost raketa, kojima je neprijatelj osvjetljavao okolicu da bi mogao uspjenije gaati, odraavala se na licima napadaa. Obasjani drhtavom svjetlou djelovali su kao prikaze koje srljaju naprijed, ne obazirui se ni na jauke umiruih ni na ubitanuvatru,opijenijuriemiborbomiodlunidasvojunamjeruostvareposvakucijenu. Bio je to odluan juri. Ni karte, ni bombe, ni ica, ni uzbrdica, ni sve oruje nisu pomogli braniocima. Petnaest minuta poslije pola noi prestao je otpor. Upravo toliko koliko je priblinotrebalodaseuzkrajnjinaporuspnemoodpolaznihpoloajadovrhaglavice.Tamo suraspaljeniborcibombamaibajunetamaaskomodluiliborbuusvojukorist.

AlinavrhLebrenicestigaojesamojedandioete.Glasneosvojivavisaonajeskupoprodala. Dvadeset to tee to lake ranjenih i osam mrtvih boraca ostalo je na prilazima vrhu, pod icom i oko rovova. Nosai ranjenika nosili su ih na previjalite. Osim u Brubnu, kada je poginuo Vasilj Gaea, eta nikada nije pretrpjela tolike gubitke. Dvadeset i osam izbaenih izstroja,tojevieodtreineete.KrvavajeLebrenica! Desetak metara ispod vrha izdisao je na Gigevim rukama Sava Gaji, na novi komandant koji nas je vodio u prvu i najteu borbu. Bio je smrtno pogoen bombom. Jo je bio pri svijesti i moda je osjetio slast pobjede. Osmjehnuo se i, teko hropui, pohvalio etu . . . Onda je zaelio crne kave. Gigac je nije imao. Ponudio mu je rakije iz uturice. Odbio je ... uo se smrtni hropac i Sava je izdahnuo mirno i junaki kao to se i borio. S uglova usana poteklasumudvatankamlazakrvi,anacrvenulicupojavilosemrtvakobljedilo. Gigac zaplae kao malo dijete i sputene glave poe do svojih boraca da im objavi tunu vijestokomandantovojsmrti.

Krvavivis
Gigac se premjetao s jedne haubice na drugu, uzjahivao ih kao djeak drvene konje i ciao oddragosti. Zamiljao je u mati povratak ete u slobodna banijska sela. Bit e to trijumfalan povratak, razumije se. Ljudi e izii pred kue i zadivljeno gledati pobjednike iz velike borbe na Lebrenici ... U koloni: haubice, teki minobacai i teki mitraljezi, sve okieno cvijeem mnogo drugog zaplijenjenog oruja i ratne spreme ... i na zaelju kolone stotinjak zarobljenika, kojekako odjevenih, ali uglavnom lienih svojih odora i drugih vojnikih atributa. Ljudi zure iskolaenih oiju u sva ta uda i ugled Gigeve ete raste u nedogled. Djevojke darivaju umorne i razdragane borce lijepo izvezenim runicima i rupcima, daju im svjeevodeinudeihbiranimjelima,onakousput...Anaveerbanijskokolo,bezglazbealis pjesmom,premaovdanjemobiaju: Milamije,jojmilamijevojnikaparada... TakvesuzamamneslikeuzbuivaleGigca,zatojeiciaooddragosti. Dok Gigac jae haubice, njegovi borci priaju sa zarobljenicima. I borci su razdragani kao i njihov komandir, i zato to su razdragani puni su blagonaklonosti prema pobijeenima. Osjeajneprijateljstva naprosto se izgubio, kao da ga nikad nije ni bilo. A joprijepolasata tuklisusebombamaibajunetama.Ispadakaodaizarobljeniciimajustanovitihzaslugatoje eta osvojila krvavi vis, jer da ga nisu branili, ne bi ga eta ni zauzimala pa se ne bi ni proslavila...Imaiutomnekelogike! UNovomjezatovrijemetrajalaborba.OkoDvoraiMatijeviasepukaralo.Samonanaoj glavici,kojajeupravoizmeutatribojnapoprita,vladamiritrijumf...Bosanskipartizani tuklisusesbraniocimaNovogizmeukua.Mnogesukuegorjele.Promatralismoprizors osvojenogpoloajauvjerenidaeNoviuskoropasti. Na mene se napopastio zarobljeni satnik, zapovjednik pobijeene artiljerijske jedinice na Lebrenici. Moljakao me da mu dam priliku. (On je, veli, na simpatizer te e vrlo rado dokazati lojalnost. Svi su zarobljeni satnici nai simpatizeri!) Predlagao je da okrenemo haubiceibacaepremaNovomionda,uznjegovustrunupomo,otvorimovatrunabranioce grada. Prijedlog mi se, moram iskreno priznati, uinio vrlo zamamnim i da nije potjecao od zarobljenogsatnikaodmahbihgaprihvatio.Svatapadanapametzarobljenimsatnicima!Jo prije pola sata tukao nas je karteom i nanio nam osjetne gubitke (dvadeset ranjenih i osam mrtvih), a sada bi na brzu ruku htio da se od zarobljenika prometne u partizana i da za nas osvoji Novi. To za njega nije nita as domobran,aspartizan,vepremaprilikama!Ispada damujesvejednonakojojsestranitue,glavnodasetue.Onjeaktivnioficir,profesionalac ...Vjerojatnose,jerjeprofesionalnivojnik,nebavipolitikomnegojelojalanpremasvakom poslodavcu poput vojnikaplaenika. Tako sam razmiljao i zato mu nisam dopustiodatue Novi . . . Bilo je i drugih, ne manje jakih razloga, koji su upuivali na to da se ne trebamo mijeati u borbu za grad. U Novom su i nai i njihovi. Tko zna na koga bi padale granate i mine s Lebrenice? Moda bi satnik pobio nae, u najboljoj namjeri? Odavde je teko ocijeniti do kojeg su dijela grada doprli partizani. Naa eta,uostalom,nijedobilazadauda tue Novi iz zaplijenjenih haubica i bacaa, nego da na juri zauzme Lebrenicu i samim tim osigura Bosancima napad na grad. Tu smo zadau izvrili. Sad treba mirovatiiekatirazvoj dogaajainovenaredbe.

Novih naredbi nije bilo. Sava Gaji je poginuo odmah na poetku borbe, a ni Gigac ni ja nismo znali to treba raditi poto bude osvojen poloaj na Lebrenici. Bilo nam je jasno da poloajtrebadratisvedoktrajeborbauNovom,aborbauNovomjojeuvijektrajala.Znali smo takoer da haubice i bacae treba to prije evakuirati u pozadinu, jer ako ostanu na poloajudozore,neemoihuopeevakuirati.Poslatezrakoplovstvoionoesvepobitina ovoj goloj glavici koja je kao stvorena za avijatike ekshibicije. Sami nikako nismo mogli organiziratievakuaciju.Zahaubiceibacaepotrebnajekonjskailivolovskazaprega,anjuse moglonaisamouselima. Napisao sam izvjetaj o svim tim problemima i poslao ga patrolom u tab bataljona. Sati su nam prolazili u oekivanju, ali patrola s odgovorom nije se vraala. Tko zna da li se uspjela probitiposvudaokonasvodilaseborba. Satprijesvanuapoelojeononepredvieno... U velikom rovu, natkrivenom atorskim krilima,drijemalismoGigacijaijonekolikonaih boraca.Odjednomjenaatorskekrilopaonekipredmet.Prenemoseizdrijemeaiuhvatimo zapitolj.Predmetseodbioodatorskogkrila,paopokrajrovaitogasazagluinassnana detonacija. Shvatimo odmah da netko na na rov baca rune granate. Uto zaprati sa svih strana.Poskakalismoizrovanajveombrzinombrzinomzakojujeovjeksposobansamou takvim i slinim sluajevima ... i prije nego to smo se dospjeli snai i orijentirati, ustanovismo da je na poloaj prodro neprijatelj i da se ve svuda oko nas vodi borbaprsao prsa. Prednost je bila na strani neprijatelja. Iznenadili su nas i napali neoekivano . . . Opet su svijetleimeciparalitamuiopetsesasvijustranaorilohurra!juriii!,samosutoovajput bili povici neprijatelja. Na poloaju su se smeteno vrzmali borci, ekali su zapovijed za povlaenje. Neki su i bez zapovijedi jurili niz strminu. Oni najhrabriji hvatali su se s neprijateljskimvojnicimazagueituklikundacima. Povlai se! urlao je Gigac. Povlaenje! vikao sam i ja. Muvali smo se obojica naokolo i ekalidaborcinapustepoloajispaseseunoi. Ne znam kako se moglo dogoditi ali nitko od nas u cijeloj toj guvi nije nastradao. Na podnoju Lebrenice nali smo se svi na okupu, zdravi, ivi i pokunjeni. Na vrhu brijega ostalisutopovi,bacai,mitraljeziisvedrugoorujekojesmosamoestsatiprijezaplijenili. est smo sati bili gospodari toga krvavog visa i svega ivog i mrtvog na njoj. Nai su bili topovi i bacai, nai su bili zarobljenici, na je bio i njihov zapovjednik satnik. A sada vie nita nije nae. Ostalo nam je jedino da se prebrojavamo i da alimo za osmoricom mrtvih i dvadesetoricomtoteetolakeranjenih. Gore su ostali i svi nai zarobljenici, svi do jednoga. Ostao je i njihov zapovjednik satnik, kojemunisamdopustiodadokaelojalnost.. SvitalajezorakadsusehaubiceibacaisLebreniceponovojavili.TuklisuNovi.Satnikuse ispunila elja. Samo, sada je vjerojatno tukao nae, a ne branioce grada . . . Ubit u ga ako namponovnopadneuake!Toizjavljujemsveano,nezatotobihbiobijesannanjega,nego zatotosambijesannasebe.TrebalojedopustitidatueNovi!Sigurnobiutomsluajusve

drukije svrilo. Ako nita drugo, satnik bi se kompromitirao i morao bi zajedno sa nama bjeati. Sada je sve gotovo, propalo u nepovrat. I kao to uvijek biva, sada su svi pametni. U tabu kau da je svakako trebalo tui Novi iz haubica i bacaa. eta je, tvrdi se sada, propustila jedinstvenu priliku da s Lebrenice odlui itavu operaciju u nau korist. Ni sami nismo bili svjesni to znai taj prokletivis.AsvemujekrivasmrtSaveGajia,naegakomandanta.Da jeonostaoiv,sigurnobisesnaao.TakogovoreutabubataljonaiutabuOdreda...ibite da imaju pravo. Pa ipak, bolje bi bilo da nita ne govore. deremo se Gigac i jaicijelaeta vienegosvionizajedno.Jermismoteprokletehaubicevidjeliipipali,Gigacjeakijahao nanjima.Smatralismoihsvojima.Zatojenamateenegonjima.Paimojizvjetajprimilisu u tabu bataljona. Patrola se probila i predala ga na vrijeme. Ali konje po haubice i bacae nisuposlali.InjimajemanjkaoSavaGaji,nesamonama,napoloaju. Znam unaprijed da e u svakoj buduoj borbi,srazlogomibezrazloga,ibacaisLebrenice bitispominjani: Eh,danamjesadamakarjednaodonedvijehaubice,makarsjednomjedinomgranatom! Takoegovoritikadabudupukamatukliukakavtvrd,zidaniilibetoniraniobjektodkojeg sepuanoimitraljeskozrnoodbijakaodabacabobozid. Eh,danamjesadamakarijedanodonatribacaa,makarisjednomjedinomminom,daje bacimo preko brda i javimo se da smo tu! govorit e kad neprijateljska kolona izmakne iz zasjede i ode svojim putem prema uporitu . . . nita, drugi put neka juriaju svi oni koji su sada pametni i tvrde da bi znali iskoristiti uspjeh. Gigac i ja pobrinut emo se za konjsku ili volovskuzapreguiorganiziratievakuaciju.Sveebitibezgreke!

Ojevojko...
Pokuajte,akoimatedovoljnomate,zamislitiotprilikeovakavugoaj: Zimskodoba.Sputasesutonivisjediteutoploj(obinopretoploj)sobiseoskekuezatrpane snijegom. Kua se svakako mora nalaziti negdje uz debelu, neprohodnu umu. Na zamrznutomstaklumalenogoknavistetvrdimidebelimnoktomkaiprstadesneruke(atajje nokat moan poput papagajeva kljuna)izgreblioveiokrugaoiprovidanprostor,tekrozanj promatrate kako snijeg sipi, a iz oblinje ume dopire do vaih istananih uiju jezivo vuje zavijanje. Gladni su zimski vuci i sad se sazivaju da krenu u pljaku osamljenih torova. U sigurnostiste,aipakvasodtogavujegzavijanjaprolazemarcistraveinehoticeseogledate prema ulaznim vratima da provjerite jesu li vrsto zatvorena. Tuno je i sablasno to vuje zavijanje. Nebojtese,jervukovauovomekrajunema,ivarateseakouistinuvjerujetedasetoupavi umski razbojnici sazivaju za noni pljakaki pohod! Ne, nisu to vuci, to borci Banijskog odredaususjednojkuipjevajuomiljenuljubavnupjesmusvojegakraja: Ojevojko,dragaduomoja,oj... Rijei se ne uju, jer vrata su zatvorena i gusto sipi snijeg, uje se samo otegnuto zavijanje. Kad Banijci pjevaju, ovjeku koji nije Banijac jei se koa. Ali treba voljeti i potovati ne samo ljude s kojima ivi i bori se, nego i njihove obiaje, pa i njihove pjesme. Zato ja zajednosnjimapjevamitrudimsedavijemjednakolijepoidobrokaoioni,alimitonikako neuspijeva.Nemogupogoditipravuintonaciju,aitimbarglasaneodgovara... Za vrijeme mareva i borbi esto je uz nauetuKoleKai,zamjenikkomandantabataljona. PrijerataKolejebiouitelj,akakosamijanekakavpropalipreparandist,sprijateljilismose ne samo kao ratni drugovi nego ipotojprofesionalnojliniji.Trebadaznate:svakiuitelj,ili nesueni uitelj, nosi u sebi sve do duboke starosti, ili ak i do smrtne postelje, neostvarene glazbene, veinom pjevake ambicije i uvjeren je ne samo u to da divno pjeva i da ima apsolutni sluh nego da je u stanju i druge nauiti da pristojno pjevaju, pa i one koji uope nemajusluha. Tako eta pjeaci, po umama i gorama, u koloni po jedan ili u propisnom vojnikom etveroredu, ve prema terenu, na elu stupamo Kole Kai i ja, i obojica, iz petnih ila, nadobudno pjevamo revolucionarne partizanske pjesme, jednu za drugom neumorno i nepokolebljivo.Zajednosnama,sistimarom,pjevaiFerdoHerbstsommer,politikidelegat Prvog voda i moj zamjenik. Istrenirani smo tako savreno te smo u stanju pjevati iz svega glasa ak i kad se penjemo uz strmine od preko etrdeset i pet stupnjeva. Katkada nam se stidljivopridruiiDuanavi,politikidelegatDrugogvoda.OnjeautohtoniBanijac,alije radio u gradu pa je donekle poprimio gradske obiaje i gradsko pjevanje. Svi ostali borci mumljajuizpristojnosti...Znajuonidasutorevolucionarnepjesmeidaihkaoljudisvjesni ovenaeborbemorajusluatisdunimpotovanjem,aliopet,akosepravouzme,zvueim kao crkveno pojanje . . . Ipak, htio ne htio, moram priznati da lake Banijci ue revolucionarne pjesme nego Kole Kai i ja njihove ojkalice. Jedino ih Ferdo Herbstsommer,iakojepravipravcatiosjekivabo,pjevaveprilinodobro... Imaju Banijci i nekoliko originalnih i slikovitih tekstova po kojima ojkaju. Najvie mi se sviaovaj:

Stani,mala,nacipelemojedanezebubelenogetvoje Zamiljam bosonogu seljaku curu kako se iskrada nouizkueisastajesuvegijomkoji ve nestrpljivo eka. Ljube se strastveno, a da im bude udobnije i zgodnije (osobito njoj), stala mu je bosim nogama na cipele . . . Noge manje zebu, o tom nema sumnje, a i via je. Praktino,zarne!? Pjevasecijenipojainiglasainipoemudrugome.Kadzanekogpjevaakaudamore riknutka'bik,ilika'vo,tojenajveemoguepriznanje. Kole i ja vrlo smo uporni . . . Kao to rekoh, svaki uitelj ili propali uitelj sueni je ili nesueni seoski zborovoa, a ako je osobito muzikalan, moe postati i crkveni orgulja . . . vrsto smo odluili da ove banijske vukove preobrazimo u slavuje (to se pjevanja tie), i tako,uzpomotenaeupornosti,etajenapokonunisonopropjevala: Poumamaigorama naezemljeponosne, iduetepartizana, slavuborbepronose... Poslije je ve ilo lake. Nauili su Mitrovanku, Bileanku i apajevku. Rijei se svima sviaju,alimelodijesuimtueidaleke. S pjesmom se lake marira, a pjevanje borbenih i revolucionarnih pjesama moe se smatrati politikopropagandnimradom.Budelipjevalaeta,pjevateiomladinaposelimakrozkoja prolazimo. Kole, Ferdo i ja znamo sve mogue pjesme iz ruske revolucije i s repertoara radnikih pjevakih drutava od prije rata. . . . Ipak, kada nai borci zapjevaju radi vlastita uitka,anezbogtogatosusvjesniovenaeborbe,opetzaoreojkalice...

Praznikpuaa
todasekaeonapadunaneprijateljskouporiteMajur?Imaakcijaokojimasenitaosobito nemoereijersenitaosobitonijenidogodilo... eta je tijekom dana marirala, u prvi mrak izbila je na granicuniijezemljei,preavije, poelaseuljatinaprstimakaodaideutetu.Uvelikomluku,asveuljajuise,zaobilaje Majur,stiglaunekoselo naneosloboenomteritorijuitusezavuklaudvaprostranasjenika partizanskihsimpatizera.Nasjenicimaborcisuprodrijemaliostataknoiisavslijedeidan,a uveer,sprvimmrakom,uljanjesenastavilo.etaseprovlailakrozseoskesokakeiizmeu neprijateljskih bunkera i poto se dobra dva sata neujno prikradala, stigla je blizu ustakih rovova na periferiji uporita. Bio je pun mjesec i vidjelo se nadaleko kao po danu. Rasporeeniustreljakilanac,poelismopuzati,tihoipolako. Nije trebalo ni pripucati. Samo su neki, po navici, urliknuli hura i juri i zaas je cijela eta uskoila u ustake rovove. Bili su nam okrenuti leima. Nisu oekivali napad s neosloboenogpodruja.Zateeni,nisunipokualioduprijetise. Ostale nae ete privukle su se vojnim objektima neujno kao i mi. Samo je na eljeznikoj postaji bilo kratka pukaranja. Zapovjednik domobranske posade koja je branila postaju pokuaojepruitiotpor.Togajestajaloglave.OnjejedinartvaborbezaMajur,akojetoi bilaborba. Poslije svake uspjene akcije broje se zarobljenici i ostali ratni plijen. Posada Majura bila je sastavljenaodustaa,domobranaiandara.Zarobljenajegotovokompletna.Zaplijenjenojei dosta pjeakog oruja i druge ratne spreme. Sve je prebrojeno, sortirano i jo iste noi evakuirano. Kada svane zora, u Majuru nee vie biti ni nas ni naeg plijena. Prava partizanskaakcija. Poslije zarobljenih i nakon toga izgubljenih lebrenikih topova i bacaa bilo bi dosadno nabrajatisitnopjeakeorujeizmajurskeakcije,Moglibismopostatiloevolje. To je sve to se moe rei o napadu na neprijateljsko uporite Majur. I da na eljeznikoj postajinijepronaenvagondragocjenesadrine,tabiakcija,iakovrlouspjena,ubrzobila zaboravljena.Ovako,bazbogtogavagona,ostateonamnogimborcimaBanijskogodredai mnogimstanovnicimaslobodnihbanijskihselautrajnojiugodnojuspomeni. Kakvajerazlikaizmeupuaainepuaa?Velikarazlika,svakako! Nepua se hrani kruhom (kukuruznim ili zobenim), pokrije se dekom, razmilja dulje ili kraeosvemuisvaemu,iondaseuljuljausan. Puasetakoernahranikruhom,modaposlijetogaakilegneipokrijesedekom,alisad, ba tada kada bi trebalo razmiljati, sreivati dojmove i psihiki se pripremati za budue dogaaje, on ako nema duhana, a obino ga nema nije u stanju koncentrirati se i svaki pokuajdaseumislimazanimabiloimeosimproblemomnabavkeduhana,bijednopropada. Poinje ga gristi injenica da nema ni jednog jedinog ika ... I dok nepua slatko spava, pualunjakaoukletinjukanaokoloupotrazizaneimizegasemoeizvlaitidim. Za vrijeme borbe nepua puca iz zaklona, ili juria, ili bjei, ve prema prilikama, i pri tom misliiskljuivonaborbu,ilinemisliuopenita.

Puaseboriistokaoinepua,samostomrazlikomtoonogaasakadmupopustinervna napetostosjeaneodoljivupotrebuzanikotinom.Modaakpremeedepovemrtvimaitrai cigareteilibilokakavsurogatzaduhan... Ima u partizanskom ivotu i lijepih, romantinih asova. Najljepe je kad se u toplim ljetnim noima eta utabori u umi. Suma je divna u ljetnoj noi (ako ne grizu komarci). Borci se okupe oko vatara i vode partizanske razgovore o minulim borbama, o drugovima koji su poginuli ... i o svojim intimnim brigama. Najvie govore o intimnim brigama. eznu inadaju se, strahuju i mire se s najgorim, zaboravljaju i opet se sjeaju. Ugoaj je topao, intiman, potreban svima nama kao kruh i voda umjesto kue i obitelji, umjesto prijatelja, umjesto ljubavi, umjesto svega to smo imali i to sadvienemamo...Puajeprokletobieako nemaduhana,nemoeseukomponiratiakniutakavugoaj. Jednom rijeju, pua ima uvijek i u svakoj prilici jednu brigu vie od nepuaa, i to veliku briguvie.Puaupartizanskomratu,itouovakvomnesretnomkrajuukojemunemaduhana ... Pa ipak, nikad neu ostaviti duhan! Sve kad bih i naao u sebi dovoljno snage da ga ostavim,nebihgaostavio.Jeripakjeljepeivjetipuaunegonepuau,samotonepuai nisu toga svjesni . . . Ponekad ima duhana. U tim rijetkim asovima puai u svemu uivaju dvostruko.Obavijesedimomimata.Matosedogaalo,krijepiteigrijespoznajadaima duhanaidamoezapalitikadgodzaeli. Zaistamijeaolebrenikihtopovaibacaa,alimoramiskrenopriznati,uovomeasunisam siguran da bih ih zamijenio za vagon cigareta i duhana zarobljen na eljeznikoj postaji u Majuru. To je heretika misao, no ako mi budu sudili puai, osuda nee biti teka. Oni e razumjetimojuherezu. Svismonabilidepove,torbiceinogavicesvimvrstamacigareta,duhanaupakliima,pravim papiriima. Prije akcije nisam imao ni trunka duhana, a sad odjedanput Ljubuki, Rama, Dubrava,Velebit.Imamnogovrstacigareta...Bajedobratamajurskaakcija! Pokraj nas nepuai liu med. Odmah do vagona s duhanom pronali su vagon pun meda. Napunili porcije, uturice i ratne ljemove. Umljackani su i ljepljivi kao muhe uhvaene na lijepak.Nacigareteseineosvru.Nepuaisuiskljuivi,zarazlikuodnaspuaa.Mipuai spremni smo za sve vrste uitaka. Liznemo med, pa zapalimo opet liznemo i opet zapalimo.Uvijekdvostrukiuitakzapuae. Za etnom kolonom vije se mirisav dim. Usputdijelimocigareteipaketieduhanaseljacima. TojepraznikpuaanaosloboenomteritorijuBanije.

unti
Usredselajecrkvaiodmahdonjezgradafranjevakogsamostana.Crkvajebijelookreenai ima visok zvonik, a zgrada samostana obrasla je brljanom. Kad je lijepo sunano vrijeme, gledanoizdaljine,toselo,bazbogcrkveisamostana,djelujeromantino,kaonarazglednici za uskrnje estitke. Iz daljine se ne vide vjeto zakamuflirani rovovi kojima su okrueni crkvaisamostan,inemoguseraspoznatifizionomijeustakihkoljaakojiiztihrovovatreba dabraneiobraneselo(icrkvuisamostan)odnaegnapada. Ustae u rovovima su domoroci. Hvale se da im nije potrebna pomo, da mogu i vlastitim snagamaiziinakrajspartizanima.Zatouuntiunemastraneposade.Hvalese,takoer,da seunjihovusamostanu(obraslombrljanom)jodavnoprijerataskrivaoAntePaveli.Dali se zaista skrivao ili je to izmiljeno radi reklame, ne zna se sigurno. Sviovdje vjeruju da se zaistaskrivao,atonijedobrozaunti. Prije rata selo je bilo beznaajno. U ratu postalo je poznato, po zlu. Fratrima je uspjelo tijekom godina odgojiti stotinjak po izbor koljaa i upravo njihovom zaslugom unti je danas najkrvavije ustako gnijezdo na Baniji. Poharali su okolna srpska sela, obogatili se pljakomiproulinadalekosvojimkrvolotvima. Gigac se okladi s Jerkoviem da e prvi, na elu ete, upasti u ustake rovove oko crkve i samostana. S Gigeve strane ulog je talijanski pitolj marke Beretta, s Jerkovieve runi sat. Kad Gigac likvidira ustae, mora se javiti s crkvenog zvonika. Zvonjava crkvenih zvona znak je daje borba za unti zavrena ... i da je Jerkovi izgubio okladu. Znam sigurno da Gigac eli dobiti tu okladu i jo sigurnije da je Jerkovi eli izgubiti. (Uostalom, u naem bataljonu ima vanih novosti. Umjesto poginulog Save Gajia za komandanta bataljona postavljenjeMateJerkovi). Kod nas se akcije pripremaju u strogoj tajnosti. Napad na unti takoer je pripreman u strogoj tajnosti. Ali kad su nae napadake kolone krenule iz svojih baza, za njima se digla kukaimotika...Osjetilisustanovnicipoharanihseladajeuntisazorioipolisupo svoje. Svi takvi napadi teku na slian nain. eta se privukla neujno na jurinu udaljenost. Rasporeeni u streljaki lanac, borci su polijegali iza prirodnih zaklona i ekali znak za poetakjuria.Noninapadisupartizanskispecijalitetipravojeudokakoseustaejonisu uspjeli prilagoditi takav nainu borbe.TonoupolanoiGigacjeispalioizraketnogpitolja jednu crvenu i jednu zelenu raketu. itale su prema ustakim poloajima u velikom luku i, prije nego to su pale i ugasile se, mi smo zapucali i jurnuli ... U juriu partizani ne pucaju mnogo svaki strijelac po koji metak, pukomitraljesci po koji krai rafal. Uspjeh ovisi o silovitosti i brzini napada, a mnogo pucnjave usporava jurianje. Neprijatelj, kada se brani iz takvih objekata, obino ima ve razraen plan vatre. Svako automatsko oruje ima svoju strogoodreenuzadaui,kadaponenapad,svisusmjerovinastupanjapremacentruobrane pokriveni gustom i unakrsnom vatrom. Tako je bilo i u untiu. Na streljaki lanac juriao je,pomalopucajui,austaeizrovovabranilisusebrzompaljbomizpuakaimitraljeza. Utakvimmomentimakomandagotovoinedolazidoizraaja.Tamajeiljudisemeusobom neraspoznaju.Uzbuenjejenavrhuncuisvatkovodiraunasamoosebi.Svakiboracpostaje sam svoj starjeina i uspjeh ovisi preteno ba o sposobnosti pojedinca da se sam snae i izvri svoj dio zadatka. Mora znati gdje je neprijateljski poloaj ikako e najlake do njega

doprijeti. Mora biti borben, hrabar i odgovoran, jer e inae ostati iza zaklona u pozadini i tamo na sigurnome mjestu ekati ishod borbe. Starjeina ga ne vidi i ne moe ga nadzirati. Vjet i hrabar borac prebacivat e se hitro od zaklona do zaklona sve blie neprijateljskom objektu.Kadadopreblizurovova,odmahnapadarunimbombama.Neprijateljskavatra,iako unaprijed isplanirana, teko moe sprijeiti partizanski napad. U mraku se ne gaaju ivi ciljevi, puca se napamet, i ve u pomalo paninoj situaciji. Kada doe do obrauna runim bombama,atojezavrnidiojuria,bitkajeobinovedobivenazanapadaa.Braniocibjee ipredajuse. untiki ustae nisu se predavali. Bili su krvoloci i znali su da za njih nema milosti ... U rovovimaokocrkveisamostanaodigraosekrvavobraun. Bit e da se Jerkovi iznenadio! Tono petnaest minuta poslije poetka napada, jo dok su partizani istili rovove, zaula se zagluna zvonjava s untike crkve. Gigac je potezao uadnazvonikukaopomamanizvoniotakostrunokaodajecijelogivotabiozvonar. Jo se ponegdje u selu pukaralo, kad su seljaci iz pozadine, koju sam okrstio kuka i motika, provalili u prve periferne kue i poeli istiti ormare, ostave i staje. Uzimali su svetosemoeponijetiilipotjerati,samo,naalost,nisuimalidostarukudaiziunakrajs nagomilanim untikimbogatstvom.Netrebaimzamjeritiakosenisukapriciralidapronau iuzmubaonotojenekadanjimapripadalo.Tkoeseubrzinisnai! Zanimljivo je promatrati narod kad se spontano organizira u kuku i motiku i pone operirati u osvojenom neprijateljskom uporitu, osobito kada se radi o ovakvu gnijezdu kao tojeunti.Tekojetoiopisati.Trebalobinaslikati. Babe obino vuku mast u kantama i upovima, tekstil i posteljinu. Nevjerojatno koliko kilogramamoeuprtitiiodnijetitakvaisuenastarabaka!Mukarcisenajviebaveokostaja i svinjaca. Kao pametni, svjesni ljudi i dobri gospodari oni znajugdjeleinajveebogatstvo. Blagodobropoznajupaseutakvimprilikamameunjimavodeinteresantnirazgovori: uj, Ljubane! Bi l' to bila junica onog Markana Dulikrave iz Komogov'ne!? . . . Sve mi se vididaj'tobanjegovajunica. erajje,ijabiladabila...naaje,narodna!odgovaraLjubanistrunojerazgledava. Imainesnalaljivih.Tiuzimajubaonotoimposvojojprilicinikadaneetrebati.Iskopaju, naprimjer,kunipragpagavukuusvojeselo.Iliuprteprozorskeokvirebezstakla,staklasu porazbijali,inoseihurno,kilometreikilometre,kaodagradenovukuuanedostajuimba prozorskiokviri. Naiekonomiiintendantisusistematiniji.Priredilisukola,upreglikonje,lijeposlaurobui tjerajuunaebaze.Tojeratniplijen. Utakvimasovimanajteejekomesarima.Jerakoseipartizaniizoruanihjedinicapretvore, u opoj guvi koja nastaje, u ekonome i intendante i zaborave da su pravi vojnici, lako se svatamoedogoditi. Obilazim etu i otimam borcima kojekakve drangulije pokupljene po seljakim kuama. Osobito me nervira kad partizanima iz depova i torbica vire bijele krpetine: koulje, gae,

runici i drugi odjevni predmeti. Ti su predmeti, dodue, vrlo potrebni, ali nije dobro kad se partizanzbognjihpretvaraukramara. Slavljejebilonavrhuncu... Ne znam tono koliko kilometara ima od untia do Komogovine. Deset najmanje, moda i petnaest. Cijeli taj put jutros smo prevalili u trku, kao trenirani dugoprugai. Bio je to pravi crosscountry, sa svim moguim prirodnim zaprekama samo to nam, na alost, nitko nije mjerio vrijeme pa se nikada nee ustanoviti jesmo li postigli kakav rekord na toj stazi. Dodue, start nije izveden po pravilima. Umjesto startnog pitolja koji pucanjem odreuje poetakutrke,pucalajezanamacijelaustakabojnatakodaseokonassveprailo.Bojnaje, naime,polaizPetrinje,potisnulanaeosiguranjeiiznenadaprodrlauunti.Zakasnilajeda spasiuntikeustae,alijestiglaupravonavrijemedanampriredidobarispraaj.Bjealose iz petnih ila. Gigac i ja naprijed, Jerkovi nekoliko koraka iza nas, a posvuda oko nas, pojedinanoiuskupinama,partizaniiseljaciiraznedomaeivotinjeizrazvaljenihuntikih staja. ivotinjesu,kaoimi,bjealenapartizanskiteritorij.Valjdasujopamtilesvojarodna selaizkojihsuihuntikiustaebilioteli. Gigcaunatoneslavnomispraajuizosvojenoguntianijeostavljalodobroraspoloenje.U punom trku i sav zadahtan i znojan, jer peklo je srpanjsko sunce, rekao mi je isprekidanim glasom: SreatomijeJerkoviveda'sat.Sadmugavienevraam! UtomasuJerkovijebiodesetakmetaraizanasinijemogaoutitoGigacgovori. Pravajeistinadasupartizanineunitivi.Neunitivisuakiseljaciizpartizanskihsela.Jedan jeovjeknaulaskuuKomogovinu,dakleizvansvakeopasnosti,paounesvijest.Jedvasuga oivili umjetnim disanjem i ljivovicom. Ustvreno je da se onesvijestio zbog toga to je na sebiimaotriodijelaipetkoulja.Damurukeostanuslobodne,svetojemogaoobukaojena sebe. Trka je bila otra, a vruina velika, pa su ga opljakana odijela i koulje gotovo stajali glave.Alipovratioseipreivio.Samo,kadsepribrao,odijelaikouljavienijebilo.Oduzeli sumuihzakaznu.(Pitanjejedalijetakaznapravedna). eta se u kompletnom sastavu nala u Komogovini. Poginuo nije nitko, ranjen nije nitko, nestao nije nitko. Sjedimo u sjeni aavih golih zidova Komogovina je odavna spaljena i psujemoDrugibataljonkojijepropustioustakubojnuuunti. Tada jo nismo znali da je u borbi s ustakom bojnom poginuo Milan Mrakovi, komandant Drugog bataljona. Bio je najbolji pukomitraljezac na Baniji i poznati junak izprveGaeine ustanikegrupe.

alostandogaaj
Ovih dana strijeljan je Petar Krnjai, bivi komandir nae ete i bivi komandant Prvog bataljona . . .PoslijenapadanaPrekopupozvanjeutabI.operativnezonedapoloiraun zatojenarediodaseselospali,asvimukarcistarijiodesnaestgodinapoubijaju. Utabuzoneosudiogajeratnisudnasmrtstrijeljanjem.Osudajenekidanizvrena.Kauda jepoginuomirnoisvjestansvojekrivnje. Ne znam jesu li u tabu zone raspravljali i o borbi kod Bijelih Voda, kad je naa eta lako mogla biti unitena, i da li je odgovarao za smrt sedmorice boraca koji se nisu vratili ispod Lebrenice. Kod nas jo uvijek vlada uvjerenje da je Petar Krnjai namjerice pokuao unititi etu. Sada mnogi ljudi na Baniji govore da je bio povezan s ustaama u Glini i s Mrakom osobno. Da lijeistina,neznam.MnogisumnjajudajeKrnjaikrivizaGaeinusmrt.Neki ak smatraju da ga je on osobno u onoj guvi ubio. Bio je, kau, nezdravo ambiciozan i vjerovaojedaeposlijeGaeinesmrtipostatikomandantBanijskogpartizanskogodreda.To su neutemeljene sumnje. Nitko ne zna kako je poginuo Vasilj Gaea. To se moe samo nagaati.Istinaje,KrnjaimijeubijegurekaodajeGaeamrtav,dajevidionjegovotruplo. Mi ostali vidjeli smo mrtvoga Gaeu tek poslije povratka u Januzovu kuu. Leao je u dvoritu, na mjestu gdje posve sigurno nije pao. Ustae su ga izvukli iz zgrade i tamo izmrcvarilimrtva,amodaiiva.Nikadseneesaznatikakojebilo. PoslijeGaeinesmrtiKrnjaijepostavljenzakomandantaPrvogbataljona.Odtogaasaon sejakoizmijenio.Tomoemoposvjedoitisvimikojismozajednosnjimratovali.Osiliosei postao samovoljan. Oito se smatrao najboljim i najpopularnijim partizanskim komandantom. Za njega vie nije bilo autoriteta. Zato se i dogodila ona famozna akcija na Prekopu koja je mogla u hrvatskim selima Banije teko kompromitirati Narodnooslobodilaki pokret. Treba zahvalitiukriji,Bijediu,JerkoviuiGigcutosetoipaknijedogodilo.Onisuznaliizvriti bojni zadatak, no isto tako znali su vjeto izbjei pokolj i haranje. Ali je unato tome u Prekopi spaljeno nekoliko kua i poharano nekoliko domova, i politika teta od toga je nesumnjiva. BorbakodBijelihVodainjegovodranjeuonimnajodsudnijimmomentima,kadaseradiloo opstanku ete, ostat e nerazjanjeni. Moram rei da mu svi mi vie zamjeramo Bijele Vode negoPrekopu.Alinasnitkonijeotomepitao,atrebalisunaspitati.Samo,idasunaspitali, tekobidolidonekihodreenijihzakljuaka.Jedinomi,borciistarjeinePrveete,bilismo oevici. Krnjai bi se mogao izgovoriti na stotinu naina. Tko bi mu mogao dokazati da je imao zlu namjeru? Ali mi, njegovi partizani, dobro znamo kako je on bio vjet i sposoban komandir. Mnogo je puta bio u teim situacijama i uvijek se znao snai. Kako to da je na Lebrenici i kod Bijelih Voda odjedanput postao maloduan paniar i potpuno nesposoban komandant!? Uostalom,sadajesvejedno!PetraKrnjaiavienema.Poginuojesramotnomsmru,amogao je asno ivjeti i boriti se, i svima nama koristiti. Mnogi ljudi ginu, moda emo svi mi do kraja rata poginuti. alimo ih i sjeamo ih se. Ali okolnosti koje su uzrokom smrti Petra Krnjaia alosne su i ostavljaju muan dojam. U svima nama izazivaju loe raspoloenje.Taj jedogaajmeubanijskimpartizanimajedinstvenibezprimjera.Odsadmoramobitibudnijii oprezniji. Neprijatelj e, to god budemo jai i brojniji, sve ee i vie pokuavati da protiv nasdjelujeiiznutra.

Ne znam kako bi zavrio Petar Krnjai da je ostao iv. Ali ne mogu se oteti uvjerenju da je postao partizan i partizanski komandant samo zato to na Baniji nikada nije bilo etnika. Da ih je bilo, Krnjai bi bio etnik i etniki komandant. U to ne treba sumnjati. Pa i ovako, naao bi ih on prije ili poslije. Nije uzalud svrio i etniki estomjeseni kurs jo prijeratai nije uzalud u sari izme nosio etniku kamu, saznakommrtvakeglave...Abiojesmioni vjetboracikomandir,dobargerilac.

Oprotaj
Oprotaji su uvijek tuni, a promjene su obino dobrodole. Zato ovogasaneznamsasvim tonojesamlialostaniliradostan. Prolo je pet mjeseci od dana kada me je arles doveo. Ovdje je pet mjeseci mnogo. Kada meci zvide oko uiju, vrijeme sporo odmie minutesukaosati,satikaodani...uosam mnogo jauka i smrtnih hropaca, pretrpio mnogo velikih i malih strahova smrt vreba na nas svakog asa i svaki novi dan ivota zapravo je ist dobitak. Na sreu, o tome rijetko kada razmiljamo. Prijedolaskauetunisamimaoprilikesteiosobitabojnaiskustva.Sveborbeukojimasam prijesudjelovaojedvasemogunazvatiratnimkrtenjem.Itako,iskrenogovorei,biosam jonapolaregrut.Nijedobrobitiregrut.Kadzapuca,neznatkopuca,topucaiodaklepuca. Mora zapitati nekog pravog partizana je li opasno i kako se treba vladati. Inae se moe dogoditi da munjevito legne na trbuh, dok svi oko tebe stoje uspravno kao svijee i mirno razgovaraju o svemu i svaemu. Isto tako moe se dogoditi da ostane mirno stajati i da zvjera naokolo onda kada zaista treba lei na trbuh i prilijepiti se za zemlju kao taksena marka. Nikola DemiDugonja, (Nikola DemiDugonja poginuo je u NOBi. op.p) s licem stare ene, najvie mi je pomogao prvih dana regrutskog staa. Biomijedobrovoljniinstruktoriz partizanskog ratovanja. Pri tom se dosljedno pravio nevjet i uvijek kada bi odgovarao na nekomojeregrutskopitanjeuiniobitotakokaodajaprovjeravamnjegovoznanje.Bilojeto lijepoodnjega.Nikola!Kol'kosudidaimadoonoghrastia?pitamga. Mojkomesaru,pomomimaestometarainicolavienimanje!Znatitoboljeodmene, odgovaraNikola. Ondajaneopazicepomaknemniansetiristonaestometara,iakosamprijebiouvjerenda nemanitristapedeset.Regrutuvijekmislidajeudaljenostmanja. Starietnikurjaci:Markeza,MicanK.,MileP.,IaD.(MarkezajepoginuouNOBi.Ostala trojicadanasiveusvojimselima.op.p) idrugiprimilisumesprilinimnepovjerenjem.Oni spadajuuredljudikojinitanedrenidokakvihkarakteristikaipopratnihspisaiosvemuse ele uvjeriti osobno, vidjeti vlastitim oima. ovjek iz grada je kaputa, moebitiiustaaili ustakipijun,ibezobziratotkoonjemumislioigovorio,trebadaonprvopokaenadjelu tko je i kakav je ... Sada, kadjesveprolo,moramistinizavoljupriznatidanioninamene nisu u prvi mah uinili osobito povoljan i ugodan dojam. Poslije se sve izmijenilo. Ti grubi momci nauili su me ratovati. Zajedno s njima mnogo sam puta svladavao smrtni strah i juriao,mnogoputapodlijegaoopojpaniciibjeaosvomsnagomimnogoputaosjetioslast pobjedeigorinuporaza. Tako su me nauili i da ih volim. Teko bi biloivjetiiboritisemeuljudimakojenevoli. Tobibiloteeodsvihratnihnapora.ovjeknemoeivjetisam,nemoerazgovaratiuvijek samo u sebi i sa samim sobom. Ratno drugarstvo ujedno je i intimno osobno prijateljstvo. Trebanadomjestitisvetojeostavljenoimodazauvijekizgubljeno. Tko zna hou li ikada jo sresti drugove koje ostavljam? . . . Jedno je sigurno: nikada mi nijednadrugajedinicaneenadomjestitiGigevuetu,ukojojsampostaopravipartizan.

Oprotaj s Gigcem i njegovom etom poeo je na Kordunu, sasvim iznenada i neoekivano. TamonasjepoveonovikomandantPetogbataljonaMateJerkovi.Krstarilismoopustoenim kordunskim krajem. Kordun je siromaniji od Banije i preko njega prele su tee ofenzive. Nadaleko nema itave zgrade, nema ljudi. Kuda god prolazimo nailazimo na opustjela zgarita. Zajedno s etom Kordunaa napali smo andarmerijsku stanicu u emernici. andari su obino ljuti i ogoreni protivnici. Izvrsno vladaju orujem, brzi su i dobri strijelci i iskusni borci. Godinama se ne rastaju od puke i bombe. emerniki andari bili su ba takvi i odluilisuboritisedokraja. eta je izvela dobar juri i prodrla do zidova neprijateljskog objekta. Pukamaimitraljezima andari nas nisu mogli zaustaviti. Pod zidovima zgrade zasuli su nas bombama. Bacali su ih krozotvorepukarnicaitakonamonemoguilidaminiramoobjekt.Svejeteeosvajatitvrde zgrade bez tekog oruja. Ako neprijatelja ne zahvati panika i ne pokua proboj, ili se ne preda,preostajenamjedinodadobromorganizacijomvatrezatvorimopukarniceipoaljemo odjeljenja jurinih pionira da se podvuku sve do zidova i miniraju zgradu. Bombama i benzinskimbocamatekojegaatikrozmaleotvorepukarnica.Pritakvimpokuajimaborci mnogoginu,auspjehaobinonema.Dasunamsadalebrenikitopoviibacai! Napadsenijerazvijaodobro,stajaojenamrtvojtoki.Objektje,dodue,bioopkoljenipod stalnom vatrom, ali to jebilaneorganiziranaineefikasnavatrakojanemoeandareistjerati van. Borci su tukli nasumce i rijetko je koji metak pogaao cilj. Banijci izvrsno juriaju i obinoodluujuborbuodmahuprvomnaletu.Kadasetoipaknedogodi,kadaseneprijatelj uspije odrvati, akcija teko uspijeva. estoki smo, ali premalo uporni i izdrljivi. To nam je slabost. U takvim asovima, kada se napad raspline, najvanija je uloga starjeina. Treba poduzeti ozbiljnu i organiziranu akciju koja e radikalno izmijeniti situaciju u nau korist. Ali ni starjeine nisu uvijek raspoloeni da sebe i svoje drugove izloe ubitanoj vatri. To su slabi dani. Radije ekaju da se neto samo od sebe dogodi, ili da netko drugi umjesto njih rijei stvar. Ipak, treba priznati da nas ta emernica zapravo i nije mnogo interesirala. Napalismo je tek toliko da nam ne prigovore kako ovdje na Kordunu samo plandujemo. Da je taj neprijateljskiobjektnaBaniji,vegadavnonebibilo. uljali smo se naokolo, pucali, sklanjali se u mrtve uglove, i vrijeme je prolazilo, dan se pribliavao.Okonaspraskalesuandarskebombe,kojimasmolakoizmicali.Kadazapaljena bomba nou leti zrakom, ostavlja za sobom svijetao trag kao zvijezda repatica. Sve dok ne eksplodiralijepojemoeokompratitii,akosivjet,ugnutijojsenavrijemeumrtviugaoili, ako nema mrtvog ugla, lei na trbuh, smanjiti se i stanjiti u nadi da te nijedan geler nee zahvatiti. Stajao sam s Gigcem iza zida gospodarske zgrade udaljene desetak koraka od objekta. Provirivali smo iza ugla i promatrali kako se andari vjeto brane bombama i kratkim mitraljeskim rafalima. Kurir je otiao po Jerkovia. ekali smo ga da zajedno neto poduzmemo. Jedna je bomba u svjetlucavu luku i itei doletjela i pala nam pod noge. Udarila me u cjevanicu. Brzo je odgurnem cipelom i oba se povuemo nazad iza zida. Eksplodiralajetekposlijenekolikosekundi.

Nee aco da je dugo driuruci.Zapalijeiodmahbaci,reeGigaciopetsepromoliiza ugla. Druga bomba nije letjela na nas. Nismo je ni vidjeli. Samo je odjednom u blizini eksplodiralaiGigacseuhvatiozarame. Ranjen sam, majku mu! rekao je jadljivim glasom kao da ga je ujela osa. Povukao se do mene i pokazao mi desno rame. Njegov civilni kaput bio je rasporen na mjestu gdje ga je zahvatila krhotina i bio je ve obilno natopljen krvlju. Stajali smo jo neko vrijeme za naim zidom. Ni on ni ja nismo znali treba li njegovu ranu shvatiti ozbiljno. Sreom, stigao je Jerkovii odmahotjeraoGigcaupozadinunaprevijalite. Da povuemo vojsku? predloi mi. Samo je vaa eta doprla do objekta. Doi emo im drugiput.JerkoviasekosnulotojeGigacranjen.Izgubiojevoljuzaovuakciju. Povuklismose. Posjetio sam Gigca (Adam PetroviGigac, ratni invalid, narodni heroj. ivi u Glini) na previjalitu.Biojenanogama.Samomujerameupovoju.Nijenitaopasno.Zamjesecdana, jo i prije, bit e opet u stroju. Ipak, to je oprotaj. Sprema se velika reorganizacija u partizanskomodreduBanije.Tekodaemojoikadazajednoratovati.JerGigaczasadostaje u bolnici, a kad mu rana zarasle, vratit e se u etu. Mene vie nee zatei, moram u prekomandu.DolajezapovijedtabaOdredakojomsampostavljenzapolitikogakomesara Prvogbataljona.Tojerastanak.

Banija
Moj novi komandant zove se uro Vuji. Visok je oko metar i devedeset, irok najmanje metar.Sastavljenjeodkrupnihkostijuitvrdihmiica.Njegovarastvorenaakanijemanjaod reketa za pingpong, a kad bi mu izmjerili obujam grudi, siguran sam da se mjere ne bi postidio ni mnogi profesionalni rva teke kategorije. uro Vuji je takva ljudina, takva ljudeskara kakva se rijetko sree. Kad bi paleontolozi za nekoliko tisua godina sluajno iskopalikosturovakvaovjeka,dobilibiposvepogrenupredodbuodimenzijamadananjih ljudi.Onjaevelikogisnanogparipa,aliitaj,poslijedvatrikilometraputa,ponepodnjim posrtati. Za mojega novog komandanta trebalo bi zaplijeniti onu bronanu kljusinu s JelaievaspomenikauZagrebu. Kao to je i red za takva diva, uro Vuji je velika junaina i jo vea dobriina. Da je dobriina, poznaje mu se policuipogledu.Izvelikeglave,rumenihiirokihobraza,gledaju dva dobra i vedra oka, i kad se moj novi komandant razljuti i razbjesni do krajnjih granica, pogled njegovih oiju ostaje i dalje blag, pa odmah svatko zna da se on samo pravi ljut i da nema razloga strahu. A da je junaina, razabrat e se najbolje ako opiem jednu beznaajnu epizodu iz borbe naeg bataljona. Neki dan bataljon je napao domobransku satniju koja je prodrla na slobodni teritorij i ukopala se kod sela Brnjeuke. Domobran u takvoj situaciji obino zabije glavu u rov rovove kopaju solidno i duboko isturi puanu ili mitraljesku cijev i puca napamet. uro Vuji je dojuriao do rovova i akom zgrabio za cijev pukomitraljeza,kojijesipaorafalegaajuivraneuletu.Domobransevrstouhvatiozasvoj pukomitraljez zaduen je za njega pa ga je moj komandant, zajedno s njim, izvukao iz rova. Pri tom je, naravno, temeljito opekao dlan, jer cijev je bila vrua, i sad nosi aku u povoju. Na domobrana se ipak nije naljutio. Kao i ostala njegova subraa, neslavni je strojniarotiaouGlinunaravnougaamaikoulji,kaotojeobiaj. Sve partizane i uope sve stanovnike slobodnog teritorija naziva skupnim imenom braa. Zatoinjegasvizovubraturo.Svojuterminologijunemijenjanikadpieizvjetajeviem ilisusjednomtabu.Dopustitusebislobodudacitiramnekolikoredakaiztihnjegovihope poznatihipopularnihizvjetaja. Brao moja! er im nji'ovu, jo ima te bande! Tol'koihtuemo,anjihsvevieivie.Jane znam,braomoja,erimnji'ovu,taj'tabandasmislila!?...Odjutrosje,brao,banda,er jojnjezinu,ulauVla'ovi.Predlaemdavi,brao,sprvimmrakompritisneteodBukvika,a braturoesasvojombraoms...(Moetemislitiodkuda). TakoratujemomiborciistarjeinePrvogbataljonapodkomandombrataure.Moeserei ratujemopodomaiipopartizanski,atojemnogoboljeiuspjenijenegotoratujunai neprijatelji,kojisusvrilisvemoguevojnekole. Inae,kodnas,naosloboenomteritorijuBanijeiKorduna,vladazatije.Neprijateljneizlazi iz svojih garnizona, a ni mi partizani nismo ba osobito aktivni. Zato neprijatelj miruje, ne znam.Mimirujemozatotonemamomogunostidabudemoaktivni.Pokualismolikvidirati uporitaemernicuiVrginmost,alinismouspjeli.Nemamotekogoruja,aiskrenogovorei nemamo ni dovoljno iskustva za napade na vee i solidnije utvrene objekte. U napadu na Vrginmostmojbataljonjeimaoosjetnegubitke:desetmrtvihidvadesetipetranjenihboraca. Arezultatnikakav.Imajojedanrazlognaeneaktivnostiinaihneuspjeha.Najboljejedinice naeg odreda nisu vie na Baniji. Jo u svibnju otila je Demonjina Proleterska eta preko Podgrmea i Kozare u Slavoniju. Prije mjesec dana za njom su otila, samo drugim putem,i

tri banijska bataljona. Poveo ih je Nina Marakovi, dotadanji komandant Treeg bataljona. Meu njima je i Peti bataljon s Matom Jerkoviem i Gigeva eta. To je, zapravo, novoosnovana I. banijska brigada, iako se slubeno jo tako ne zove. Lijepo je to Banija pomae Slavoniji i Sjevernoj Hrvatskoj, ali nije lijepo nama koji ostajemo ovdje! Pusto je i monotono. Lutamo pranjavim putovima imijenjamokonakeobilazeispaljenaiopljakanaselaBanijei Korduna. Drimo mitinge i dajemo kulturnoumjetnike priredbe. Hranimo se sve slabije. Prola su ona dobra, stara vremena kad se u svakoj kui mogao dobiti kulen i kad su nam snae pekle utipke. Sada se kuha u vojnikim kazanima, a kako se kuha i to se kuha, o tomeboljedanegovorim,tosvakakonisuutipci.Sreajetosenaejopokojacigaretaiz majurskeakcije! Partizanski je ivot sve manje romantian. Osloboeni teritorij pretvorio se u pravu partizansku dravu u kojoj sve funkcionira prema mogunostima i prema zahtjevima ratne situacije. Privatnih osoba nema, svi stanovnici partizanske drave su slubeni, zadueni, i u svakojprilicipunivanostiiozbiljnosti. Kae, primjerice, nekoj seoskoj djevojci da ima lijepe oi, ona ti odgovori: Drue, budi svjestan ove nae borbe! ... I to moe? Pokunji se i lijepo pozdravi naim borbenim pozdravom Smrt faizmu!. Jer to nije vie obina seoska cura, nego je, recimo, potpredsjednica seoskog odbora Antifaistike fronte ena i kao takva nije raspoloena da primabilokakvesumnjivekomplimente. MnogosetogaizmijeniloodonogadanakadamejearlesdoveouBojanskuetuikadsumi blagonaklonodalipreklopnitucbroj16sasedamnaboja. Dakle,utojmonotonijiivotanavrstomisigurnomteritorijuBanijeiKordunaodjednomje imenisvanulonovosunce,itoulikumojegastarogznancaJoeHorvata. Joa je ve prije nekoliko mjeseci otiao s Banije u Liku, za pomonika komesara II. operativne zone, a sad se vratio i pozvao me da poem s njim na Kalnik. U Glavnom tabu Hrvatske dali su mu zadau da ode do Slavonije i pokupi tamoDemonjinuProleterskuetu, za koju se vjeruje da je ve prerasla u bataljon, i da je odande povede na Kalnik. Dobio je odobrenje da sa sobom odvede jo nekog ovjeka iz Banijskog odreda, prema svojem nahoenju.Tajovjek,ponjegovunahoenju,bituja.Bajedobrotomesesjetio! Oprostio sam se s bataljonom i s bratom urom, sjeo u seljaka kola i krenuo u tab grupe kordunakihodreda,odakletrebadakrenemo... Put nije proao bez incidenta. Na Baniji i Kordunu seljaci uvijek tjeraju konje u galopu, po putuipobespuu.Tjeratikonjeugalopu,bezobziranastanjeputainaprirodnezapreke,to spadaukodeksbanijskeikordunakeasti.Tkogodsetakonevozi,nijemukaracnegobaba i sigurno bi se o njegovoj djeci govorilo: Vidi, to ti je sin, ili ak sinovac, onog Markana kojisebojaopotjeratkonje. Jurili smo kao da nas vile nose, s tri kotaa u zraku a jednim na zemlji, poskakivali na prednjem sjedalu i pipali vlastite bubrege, te tako stigli do korita rjeice Trepe. Moj Korduna nije se obazirao na tu prirodnu zapreku, nego osinu konje i natjera ih galopom u

rijeku. Obala je na tome mjestu strma i njegov junaki pothvat zavrio je prilino neslavno. Zajednosasjedalompreletjelismoprekokonjaizabiliseglavamaumulj. Stajao sam mokar u vodi do pasa i itao svom koijau litanije lauretanske, koristei se svim svojim jezinim blagom steenim u civilnom i vojnikom ivotu i obogaenim folklornomslikovitouBanije.Kordunajestoikisluaosvemojekletveipsovkeikadsam seispuhao,jojemirnijeodgovorio: Atamislidajemeniboljeneg'tebi!? Imaojepravo!Snjegasecijedilavodakaoismene,moraojeputovatimokardokasnouno kaoija,anifizikinijebiootpornijiodmene.Svasreatojeljetnodoba! Oko ponoi stigli smo u nekakvo selo na noenje. Odijela su seosuilananamaisvejeve bilo u najboljem redu i poretku. Ali nije mi bilo sueno da se okrijepim zasluenim zdravim snom. Leaj koji su mi odredili na zemljanu podu sobe u poluspaljenoj kui bio je zapravo mravinjak. Ne ba pravi mravinjak, jer nisu to bilimravi,negobuhinjak.Upaliosamsvjetloi ugledaonetotojonikaduivotunisamvidio.Nameniiokomenerojilesusetisuebuha, i to nekih sitnih buhica kojima je usud iznenada donio svjeu i dobru veeru (jer svojih ukuana ve su se bile zasitile). Da je doista tako, vidjelo se po tome to su svi oni mirno spavali i hrkali kao da je u kui tog dana izvrena temeljita dezinsekcija. Znai, buhice su se okomilesamonamene. Ustao sam, iziao pred kuu i sjeo pod ljivu. Zapalim majursku cigaretuiponemsnatritio Kalniku. Bili su to lijepi snovi. Kalnik, to je kao Zagreb. Kao da se poslije viemjesenog izbivanja vraam kui. Tamo sam iz Zagreba sa kolom iaonaizlet.Sigurnonemanitoliko buhakaoovdje,amodanisvraba. Ujutro se probudim mokar od rose i drven od hladnoe,iakojesredinakolovoza.Razgibam seipotraimmalosuncadaseugrijem.Negdjeublizinibiglisaojeslavuj,amenejesvrbjelo cijelo tijelo od glenja do vrata opominjajui me da je bolje ne ulaziti vie u kuu, ak ni za cijenudoruka. NaodlaskuelimnekolikorijeiposvetitiBaniji... Kada partizan ude u bilo koju kuu osloboenog teritorija Banije, uao je u svoju vlastitu kuu. Svi ljudi oko njega njegovi su ratni drugovi. Ako je doao blatnjav i mokar (partizani dolaze obino blatnjavi i mokri), ujutro e nai suho, oieno i pokrpano odijelo i dobro osuene, podmazane cipele, a u svojem partizanskom torbaku kruha i mesa i jo kojeta drugog, ve prema tome ega u kui ima. Itobezrazlikesvakipartizan,bioSrbin,Hrvatili muslimanskevjere,poznatilinepoznat,starjeinailiobianborac. Seljaci daju hranu i podvoz. Oni su vodii sve do pred neprijateljski poloaj. esto je prvi neprijateljski metak njihov. Kad partizani spavaju, oni im dre strae. Znaju za sve bolnice i zemunice skrivene u umama. Znaju za njih i ne odaju ih. A kad se partizanske ete povuku pred nadmonijim neprijateljem, njihova sela ostaju nezatiena. Pale im kue i otimaju sve egasedomognu.Koljuihiodvodeulogore.Ubijajusve,oddjetetaukolijevcidonemonih staraca i starica koji vie ne mogu bjeati. A oni ne proklinju partizane, jer partizani su njihova vojska. Razumiju da tako mora biti i ne gube vjeru u pobjedu ni onda kad im je najtee.

Najbolje i najdrae to imaju alju u partizanske ete. To su krni momci i jedre djevojke, veinomudobiizmeuesnaestidvadesetgodina.Iakojekojitakavmladijokodkue,to nije zato to ne bi elio u Odred, nego zato to Banija nema toliko puaka, ak ni lovakih, kolikoimadobrovoljaca.

Kalnikiodredrujanprosinac1942. Dalekiput
U tabu grupe odreda, na slobodnom teritoriju Korduna, okupilo se drutvo putnika u nepoznatekrajeve. Pruila mi se prilika da napokon i osobno upoznam zagrebake potare o kojima sam ve toliko uo. To su: Joa uljat, Slavko Markon i Nada Galjer. Zovem ih potarima jer su prije godinu dana izvrili veliku diverziju na Glavnoj poti u Zagrebu. Dan nakon diverzije osvanuli su na svim oglasnim stupovima veliki plakati s njihovim fotografijama. Ucijenili su ih sa 100.000 kuna. Graani su itali plakate i gledali bezbrina simpatina lica trojice mladiaijednesasvimmladeeneuvjenanojhaljini.ItakosuMarkon,uljat,VilimGaljer i njegova ena Nada preko noi postali najpopularniji ljudi u Zagrebu. Otada se mnogo toga izmijenilo. Nada Galjer ne nosi vie vjenanu haljinu, nego partizansku uniformu, i izraaj lica nije joj vedar i bezbrian kao na fotografiji s ustakog plakata. Njezin drug Vilim Galjer poginuo je odmah, nekoliko mjeseci poslije dolaska u partizane, u borbi s ustaama kod Slunja.JoauljatiSlavkoMarkonsadasukomesaribataljonaukordunakimodredima. Potariputujunaumberak.Dioputa,doKupe,trebadaprijeemozajedno. Ovdje je i Josip Cazi, poznajemo se iz Zagreba. Putuje u Slavoniju. Bio je dosad komesar odredauLici.Sobomnositovarknjiga,teakdvadesetakkilograma,iposvojpriliciemote njegoveknjigenasmjenuteglitisvedoSlavonije.tomoemo,premamarksistikojliteraturi, i prema literaturi uope, treba se odnositi s dunim potovanjem . . . Drue, budi svjestan naeborbe! Meu nama, putnicima u nepoznato, jest i skupina partizana koji su doli ak iz Vrhovnog taba,izGlamoa. Petar Drapin(umro je poslije osloboenja kao komandant tenkovske armije u inu general potpukovnika. Proglaen je narodnim herojem) je panjolski borac. Donedavno bio je komandant operativnog taba za Hercegovinu. Radojica Nenezi, ura Duli i Ranko Zec, partizani iz srbijanskih odreda. Poslije ofenzive Nijemaca na osloboeni teritorij Srbije povukli su se sa svojim jedinicama i s VrhovnimtabomuBosnu.Kaostareiiskusneborce uvrstilisuihuPrateibataljonVrhovnogtaba. SvioniputujuuSlavoniju,gdjetrebadabudurasporeeninastarjeinskedunosti. Iz Vrhovnog taba zajedno s njima stigla je i skupina Srijemaca, na elu s Nikolom Gruloviem,starimipoznatimrevolucionarom.Iduufrukogorskepartizanskeodrede. U Slavoniju putuje i ore Momilovi. Dosad je bio na dunosti komandanta bataljona u Kordunakomodredu. I na kraju Joa Horvat i ja. Usuujem se rei da nas dvojica imamo najtei i najuzbudljiviji zadatak. Dodue, svi putujemo u nepoznato. Svi se moramo probijati kroz neosloboene predjele,prelaziticeste,eljeznikeprugeirijekedastignemoukrajeveokojimaznamovrlo malo. Ali Joa i ja idemo ak pod Zagreb, na Kalnik. Tamo nema osloboenog teritorija,

nema veih partizanskih jedinica, ni partizanskih bolnica i svih drugih ustanova na koje smo ovdje navikli. Nema seoskih odbora koji se brinu za prehranu i smjetaj. Tamo su samo neprijateljskigarnizoniiteknekolikopartizanskihskupinakojeseskrivajupoumama,ivei boreseunajteimuvjetima. Za komandanta nae putnike kolone izabran je Petar Drapin, a za komesara Nikola Grulovi. Svi ostali bit emo, dok traje put, obini borci. Put doSlavonijetrajatenekoliko dana. Putujemo od releja do releja. Veze izvrsno funkcioniraju i divno je udo kako je na neosloboenomteritorijusvedobroorganizirano:vodii,prehrana,smjetaj.Krenemoobino naveer, kada padne prvi mrak, i pjeaimo cijelu no. Prije nego to svane ve smo na sigurnome mjestu. Na relativno sigurnome mjestu! To znai negdje u ikari, ili na kakvu seoskomsjeniku.Ponekadputujemoipodanu,toovisiosigurnostiterenakojimprelazimo. DosadsmopreliglavnupruguBeogradZagreb,kaonajopasnijemjesto,ijoprijetogadvije rijeke, Kupu i Savu. Sve je dobro prolo. Ako sluajno na nas naie koji pastir ili seljak, zadrimo ga dok opet ne krenemo. Moramo biti oprezni. Ima svakojakih ljudi. Mogli bi nas odati. Sada smo pravi gerilci. Malo nas je i svi smo neprekidno na dunosti ili na strai, ili u izvidnici.Pukajeuvijekupripravnosti. Neki dan predanih smo u Kljuki, umi izmeu Kupe i Save. Prihvatio nas je bataljon Kljuka. To je pravi gerilski bataljon koji samostalno operira na tom tekom i opasnom terenu. Komandant im je Ivo Mladen, isti onaj Ivo Mladen ovjek s dva imena koji je, maskiranudomobranskogasnika,uveoGigevuetuuustakuutvrduuGrabovcu. U partizanima se ljudi brzorazvijaju,akosuhrabriisposobnii,razumijese,akoimajusree daostanuivi.PozdravilismosekaostaridrugoviizGigeveete...Gigevaeta!Kaoda vespadaudalekuprolost. UumiBrezovici,petkilometaraodSiska,postojilogorsisakihterenaca.Tisuterencipravi ilegalci. Odlaze u Sisak, vraaju se i stalno komuniciraju izmeu grada i partizana. Za takav radpotrebnajevelikahrabrostiodgovornost. Predanili smo u njihovu logoru. Vrijeme je lijepo i sunano. U logoru, iako je samo pet kilometara udaljen od Siska, ivi se slobodno i mirno. ovjek se osjea kao da je na nedjeljnomizletu. Priamosnovimznancima.Kadasesastanupartizani,temezarazgovorsuneiscrpne. Promatrao sam jednogadrugakakosipabijeliprahukovertu.Priaosammuiupitaogato radi. Pravimpaklenistrojzajednogzlikovca,zasisakoglogornika,odgovorimiinasmijese. Poeo mi je objanjavati kako sepaklenistrojmoenapravitiiutakvoj,najobinijojkoverti. Njega je to nauio neki iskusni diverzant. Poalje pismo, logornik ga otvori i ono mu eksplodiraurukamairaznesega. Slegnuosamramenimaiudaljiose.Imamloeiskustvoseksplozivima.

Nijeprolaniminutaodnaegrazgovoraibijeliprahgrunu.Drugkojijepraviopaklenistroj zalogornikaostaojenamjestumrtav. Okupili smo se oko mrtva tijela. Medu nama je i drugarica stradalog ovjeka. Pokuali su je odvesti, jer truplo je raskomadano. Nije dopustila da je odvedu. Gledala je raskomadanu, krvavuleinuitiho,sasvimtihojecala. este su u partizanima ovakve tragedije. Tako este da ih nitko vie i ne smatra osobitim tragedijama.Naviklismogledatikakoljudiginu,naviklismosluatiosmrtiigovoritiosmrti samismouvijekspremninasmrt. ordu Momiloviu, koji je sluajno bio blizu, izranjeno je cijelo lice. Bio je savu krvi. Na prvipogledinilosedajeopasnoranjen,nasreu,bilesusamoogrebotine.Poginulogdruga su pokopali, ordu su isprali i dezinficirali ogrebotine. Spustio se mrak, mi se oprostismo i krenusmo. Drugovikojisudoliizpasivnihiopustoenihpredjelaoduevljenisuovdanjomprehranom. ZanjihovepojmoveakseinaKordunudobrojede.MiBanijcismatramodasenaKordunu jede prilino slabo. Pored toga tvrde da mi banijski partizani ne znamo to je partizanija jer uopeinismopartizaninegoobinipekmezari.Kakavjetopartizan,kauoni,kojinikada nije osjetio to je glad, ona istinska besperspektivna glad koja se pretvara u psihiku glad, dakle u pravu duevnu bolest koja ne prestaje ak ni onda kad ima dovoljno hrane. Moda imaju pravo! Oni su, ako im je vjerovati, esto pasli travu. Osim pinata, matovilca i zelene salate, kako saznajemo od njih, ima i drugih vrsta jestivih trava, na primjer: divlji luk, sremua i kiselica. U danima izobilja pili su govedski aj i vakali neslanu govedinu. Govedski aj je specijalitet opustoenih krajeva. Govedina se kuha u vodi, bez soli i bez ikakvihdrugihdodataka.Juhadobivenanatajnainzovesegovedskiaj. Sudei po apetitu Petra Drapina, Radojice Nenezia i ostalih pravih partizana (onih iz pasivnihiopustoenihpredjela),njihovesutvrdnjeistinite.Radojicajejednomprilikom,pred naim oima, pojeo dva kilogramasira,aPetarDrapinnikadaizasebeneostavljanimrvice zaptice(iakooninebolujuodpsihikegladi). UnekomselunarjeiciIlovipriredilisunamribepeenenaranju.Bilojemnogoriba,anas malo sasvimobratnoodpoznatogbiblijskogsluajakadjeIsussciglihpetribaidvahljeba nahranio pet tisua ljudi. Da su medu tih pet tisua kojom nesreom bili Petar Drapin i Radojica, arolija bi uspjela samo onda ako bi se meu ribe zabunom umijeao i koji kit. Ondamoda! Dobre su bile ribe peene na ranju. Pogotovoposlijeoapa.Oapjekordunakispecijalitet. Ima takvih lokalnih specijaliteta koji su, uostalom sasvim nezaslueno, slabo poznati u iroj javnosti. Oap se prireuje ovako: ljive se kuhaju, s koticama ili bez kotica kako gdje i kakokadasvedoksenepretvoreuitkumasu,nekakavprijelaznistadijizmeukompotai pekmeza. Kada se najede toga prijelaznog stadija, koji se na Kordunu zove oap, najpametnijejedasezadravavrloblizutakvamjestakojepruadobarzaklonodokaizrna, osobito od oka. Nipoto se ne preporuuje uivati oap prije pokreta i borbe, jer e inae napadaka kolonasporonapredovati,ajoprijenegotoueubojmnogienapunitigaei nikadseneeustanovitijelitoposljedicaslabihivacailioapa,ilijednogidrugogzajedno!

U Golubinjaku koji nikada neu zaboraviti bogatom srpskoekom selu kraj Daruvara, rasporedilisunasunekolikokua.PetarDrapin,RadojicaNenezi,uraDuliiRankoZec (travoderi iz pasivnih krajeva) i ja (jedini predstavnik banijskihpekmezara)imalismoveliku sreu.Zapalanasjeimunasrpskakua. Pokuat u nabrojiti sve to smo nas petorica izjeli za ruak. Ve oko deset sati iznijeli su prednasobilatokuhaneunke,siraijaja.Svesmoslistiliutrenoka.Upodnesunaspozvali na objed. Najprije su svladana dva ovea lonca juhe od pilee sitnei. Poslije juhe istu su sudbinudoivjelemnogekuhanekokoi,prireeneskiselimhrenomipirekrumpirom,idvije peene guske. Onda je zbrisano sa stola ezdeset valjuaka sa ljivama i dvije velike tepsije savijaeodjabukaisira.Ruakjedovren voem:krukamaigroem. Oko nas okupili se ukuani i njihovi najblii susjedi. Zadivljeno su promatrali kako hrana nestaje u bezdanu naih eludaca. Po narodnom shvaanju dobar junak mora mnogo jesti. Kraljevi Marko mogao je prodrijeti peena ovna, a moda ak i peena vola. Jadni nai gostoprimci nisu znali da imaju posla s etvoricom rekonvalescenata poslije kronine gladi i jednimskromnimalirazmaenimbanijskimpekmezarom. Duevna hrana, to je ve neto drugo. Ima naa skupina i duevnih potreba. Ne samo to teglimo Cazijeve knjige, mi ih pomalo i itamo. A i razgovaramo o knjievnosti i o drugim estetskim pitanjima. Joa je prozaik, Cazi pjesnik. Mi ostali izriemo o njima hladne i nepristranesudove.PoslijeseraspravljaoJesenjinuiMajakovskom,aniostalivelikaniperai duhaneostajupoteeni. U najprikladnijem asu Pero Drapin skree diskusiju na vojnostrateki i vojnohistorijski kolosijek. To je teren na kojem on suvereno vlada. Jedini je izmeu nas itao Klausewitza i Engelsa (kao vojnog pisca) i umije ih u pravo vrijeme citirati. Njegovi povijesni uzori jesu velikivojskovoeodCezaradoNapoleona,sviredom,ukljuujuiSuvorovaiKutuzova. Itakonaakolonaputuje...DrapinnasjenauiokomsomolskupjesmuKrasnijflotisad, potosmostigliupoluosloboenekrajeveSlavonije,putujemoidanju,azanamaseori... Anaparahodjeskrasnimibukvami Kamsamolnapisano... 10 Krasnijflotkrasnijflot... Putujemo ve tri tjedna i sada smonadomakcilju.CiljjetabIII.operativnezone.Biteda Nezavisna Drava Hrvatska(UnabhangigerStaatKroatien)egzistirasamougradovimaidu vanijih cesta i eljeznikih pruga. Ovdje u brdskim masivima Papuka i Psunja svakako ne egzistira.KaoinaBanijiiKordunu,ovdjejepartizanskadrava. Svakikrajimasvojeosobitosti.OsobitostosloboenogipoluosloboenogpodrujaSlavonije iMoslavinesukonspirativninadimciiuopekultkonspiracije.Svipartizaniiterenskiradnici kojesusreemoimajunadimkeinitkoihnezovepravimimenima.Obinoseineznakakose zapravozovu.Zanasjetonovo.NaBanijiiKordunu,isvugdjegdjesmodosadbili,ivisei ratuje pod pravim, na krtenju dobivenim imenima, i prezimenima naslijeenim od otaca i djedova.

10

AnaparobroducrvenimslovimaKomsomoljenapisanoCrvenaflota,crvenaflota

Rije konspiracija ima ovdje svestrano znaenje. tab je u konspiraciji, kau Slavonci, a to znai da je tab u umi. U tom kontekstu,prematome,konspiracijaznaiuma.Naravnoda svi znaju gdje je tab i o nekoj stvarnoj konspiraciji nema ni govora. I bolnica je takoer u konspiraciji,tojestuumi. Zdravo drugovi! Ja sam Zeko, pozdravlja nas i predstavlja se komandant mjesta u Bijeloj. Bijela je selo na granici slobodnog teritorija Slavonije, pod Papukom. Zeko se zapravo zove drukije,atomujekonspirativnoime. Moramjavitiutabzonedastevipartizani,kaenam,mislilosedasteetniciizBosneili Srbije.Takavseglaspronio. Dakle, dok je naa nadobudna partizanska skupina putovala prema slobodnom teritoriju Slavonije i puna optimizma teglila Cazijevu marksistiku literaturu pjevajui Krasnij flot, pred nama je hitao glas daidubosanskiilisrbijanskietnici!Zatosunassmatralietnicima, Zekonijeumioobjasniti.Modazatotonemamokonspirativnihimena.Slutimdasuzabunu stvorileakireRadojiceNenezia,RankaZecaiureDulia.Imajunekenemoguehlae skrojene nevjetom rukom od grube vojnike deke, a i kape su im slinije ajkaama nego titovkamailipartizankama. Konspirativna imena izmiljena su zato da se ustae i Nijemci ne bi osveivali partizanskim obiteljima koje ive naneosloboenomipoluosloboenompodruju.Tojezacijelopametno. Prirodno je da su prilikom dodjeljivanja tih tajnih nadimaka pojedincima dole do izraaja razliite ambicije i sklonosti. Neki su stvar shvatili vie sa aljive strane to su oni koji imaju smisla za humor. Drugi su pak eljeli da im novo ime tono odredi politiku, klasnu i revolucionarnu pripadnost. Trei vole patos, pa su im imena patetina. Ima ih i s jasnom sklonou za romantiku. Ali ne odreuje ovjek uvijek sam sebi nadimak, ak ni u partizanima.Ponekadnaprostonasastankuodredekakoeseovajilionajdrugzvati.Utom sluaju on je kao novoroene na krtenju, i ne moe ga okriviti ako ti se njegovo ime ne svia. Uzmimo na primjer nadimak Zeko. Neprilina li nadimka za partizana! Partizan mora biti hrabar, a hrabru ovjeku bolje pristaju nadimci Lav, Tigar, Vuk ili ak Zmaj. (Tigra, Vuka i Zmaja upoznali smo jo u Moslavini, Lava zasad jo nismo sreli!). Akojekomandantmjesta u Bijeloj sam sebe okrstio Zekom, onda ima smisla za humor. Ako su mu jednostavno dodijelilitoime,tomoe,nijekriv. Nadimci Traktor i Kombajn to je ve neto drugo. To su simboli. Iako su konspirativni nadimci, nisu apolitiki kao Zeko. U njima je sadrana perspektiva, mehanizacija poljoprivrede.DrugoviTraktoriKombajnzacijelovideudaljiniprostranoobradivozemljite kolhoza, a na kolhozima su, kao to se zna, glavni ba traktori i kombajni. Drue, budi svjestannaeborbe! Drugarice Bukva i ojka nisu u izboru nadimka imale politikih pretenzija. Njihovi nadimci podsjeajunalicaizRobinHoodovedrube. StrijelkaiZvjezdanka,tosulijepaimena,premdanisuprava.StrijelkasezoveMarica(suvie prozaino),aZvjezdankajeobinaDuanka.

DrugoviOktobariFebruarnosezaistapraverevolucionarnenadimke.Upoznajesesnjimai pritomrepetirakratkikursizpovijestiSKP(b).Tojekorisno. OraoiBijeliOraozvuinekakomonarhistikii,pomojemumiljenju,nepriliipartizanu. Imajomnogokonspirativnihimenaimoglabiseonjimanapisatipravastudija. Unekomselu,naputudotabazone,jednajedrugaricaudvavelikakotlakuhalapekmezod ljiva.(Nekordunakioap,negopravislavonskipekmezodljiva).Zamoliosamje,ponizno, da mi da malo pekmeza. Od djetinjstva volim pekmez odljiva.Drue,tojezatabzone, odgovorila je s prizvukom ponosa istrahopotovanjauglasuipogledalameprijekorno.Nije mi dopustila ni da se pribliim toj posveenoj hrani. Uzdahnuo sam eznutljivo (za pekmezom!)ipoaosvojimputemsretantomenijeistuklakuhaom. Kamo god stigne, uvijek novi dojmovi i nova iskustva. Tako je, putujui i skupljajui dojmove,naaskupinastiglaidocilja,tabaIII.operativnezone,useluZaile,naPapuku. Uglednijidrugoviprimljenisukaogostiprvogarazreda.Toznaidaspavajuukuizajednos lanovima taba i da se hrane u blagovaonici biranim jelima rafinirano prireenim u tapskoj kuhinji.Nasostaletretirajukaogostedrugogarazreda,ilikaopratnjuuglednijihdrugova.To znai da spavamo gdje hoemo, a hranimo se iz kotla s pritapskim osobljem. Kazanska hrana nije prireena nimalo rafinirano. U tabu III. operativne zone ne vlada uravnilovka. Uravnilovkajetetna,azavojsku,akizapartizanskuvojsku,moglabibitiiopasna.Naelo komunizma ipak je donekle ostvareno: Svakome prema potrebi! Razumije se, potrebe drugovautabuveesunegonae. Mojidrugovinakotlu,poredostalih,jesuibosanskiibanijskiproleteri.Bosanskiproleterisu pod pritiskom etnika bili prisiljeni preplivati SavuiprobitiseuSlavoniju.Banijskiproleteri 11 su moji stari znanci s Banije. S njima su Demonja i Mrki , komandir i komesar ete. eta nije prerasla u bataljon, kao to se pretpostavljalo u Glavnom tabu Hrvatske, nego je jo uvijeksamoeta.BanijskiproleteritrebadaidusJoomHorvatomisamnomnaKalnik. Da ne dangubim, ekajui dok se osnuje odred za put na Kalnik, zaduili su me da privremeno budem komandir tapske strae. Sada skakuem s brda na brdo i obilazim straarska mjesta. Ne znam zato se govori ravna Slavonija. Oko nas su same umom obrasleplanineikudokoseenigdjeravnice.Osimunekojveojofenzivi,tekodaesebilo kojaneprijateljskajedinicaodvaitiuiuovenepregledneume. Banijskibataljoni,podzapovjednitvomNineMarakovia,vesugotovomjesecdanauovim krajevima.Vrlosuaktivni.NapalisuGrubinoPoljeiGoilo.Tosuvelikaijakaneprijateljska uporita. Imali su uspjeha. Goilo je vaan objekt. Tamo su izvori nafte koje eksploatiraju Nijemci. VoliobihdasenaemsBanijcima,aosobitosGigevometom.

11

VladoMutak

izme
Ovdje sam ovjek bez posla i bez prave dunosti, zato neu opisivati kako je tekao napad slavonskih i banijskih partizana na panovicu. Osobno nisam sudjelovao u akciji i ne znam posve tono kako je tekla borba. Rei u tek toliko da je panovica najzloglasnije ustako koljakognijezdouovomekraju. Zadrat u se samo na dva uzbudljiva dogaaja koja sam doivio i, na sreu, preivio toga dana. Joa Horvat i ja bili smo uz operativni tab koji je rukovodio napadom. Borba je trajala i iz panoviceseviogustcrnidim,znakdasunaiprodrliuuporiteidaizanapadakihkolona veoperirakukaimotika.panovicaovdjeuivaistionakavglaskaountinaBaniji. Dornieri su se pojavili iznenada nisko nad nama. Pokraj mjesta gdje su nas zatekli postoji dubokousjeenumskiput,atojenajboljizaklonutakvusluaju.Joaijalealismoutome zaklonu, i tonatrbuhu,kadsunaszasulibombama.Bilasusamotriaviona,aliimamdojam da su sve svoje bombe izbacili na nas dvojicu.KaodasuznalidasebaJoaijaspremamo podZagreb,paimupravoodnasdvojiceprijetinajveaopasnost. Tko nije doivio neto slino nee sebi moi predoiti kako je bilo. Bombe su jedna za drugom padale tono u na usjek. Prevrtalismoseicviljelikaositnatenad,samosetonije ulo, jer su grmjele eksplozije. Mislio sam da je Joa poginuo, a on je pak mislio da sam poginuoja.Inaprostojenevjerojatnokakosmoostaliivi,inesamoivinegoineozlijeeni! Bilismozasutiilovaomivapnominaprvipogleduprilinojadnomstanju,aliiviizdravi. Terenjetamomekanpasusebombezabijaledubokouzemlju. Avioni su otili i mi stresosmo sa sebe zemlju i vapno, nasmijasmo se oduevljeni svojom izuzetnomsreominastavismopromatratidimizpanovice. Drugijedoivljajtogadanazanimljivijii,barzamene.mnogoznaajniji. Komandant zone Grga Jankez opazio me blizu taba odmah poslije bombardiranja i dao mi zadatak.Biojetovrloudanzadatak,udnijiodsvihzadatakakojesamikadamoraoizvriti. U selu Dragoviu, koje je odmah do panovice, postoji zgrada osnovne kole. Ustae su je pretvoriliusvojeuporite.Zazidalisuprozoredopola,napravilipukarniceiorganiziraliplan vatre. Bez teeg oruja teko se moe zauzeti takva zapravo sasvim obina zidana kua. Ustakaposadateutvrdejojeuvijekuspjenoodolijevalasvimnapadima. Morao sam izabrati deset banijskih proletera i s njima zauzeti ustaku utvrdu, i to ovako: pronai u seljaka kola, to nije teko, natovariti ih vreama napunjenim zemljom, to takoer nije teko, gurati taj improvizirani partizanski tenk do pukarnica i onda vjeto ubacitiuzgradubombeizapaljenebenzinskeboce.Atojevetekoinesamotekonegoi neizvedivo! Naime, kola natovarena vreama zemlje ipak nisu tenk, a da bi mogao ubaciti bombuilibenzinskubocukrozpukarnicuuobjekt,moraseotkritiisigurnojedaedobiti svoje,odmahimsepomoliizazaklonadazamahnerukom.

Prijenegotoponemosprovedbomtogaplana,trebadaustaamapoaljempismenipozivza bezuvjetnupredaju.Takomijezapovjediokomandant. Izabrao sam deset Demonjinih proletera. Uzmemo kola, natovarimo ih vreama zemlje izrovane bombama, i tako ekipirani uputimo se prema koli. Oko nje komeali su se partizani i pomalo pripucavali. Pod pukarnicama, na dvatri metra od zgrade, lealo je nekoliko mrtvih. Mrtvi su svjedoili o ozbiljnosti pokuaja da se likvidira uporna ustaka posada.Nisuuspjeli. Napiem pismo ipoaljemnekustarubakudagapredabraniteljimazgrade.Bakaimsenee uiniti opasnom, smatrali smo. Uputila se neodlunimkoracima.Napetestmetaradoulaza pokosijekratkirafalustakogmitraljeza.Tojebioodgovornanapoziv. Promatrali smo jadnu baku gdje s pismom u ruci mrtva lei pred zgradom i razmiljali kako daprovedemotuudnuzamisao. Ne znam to bi se dogodilo da se toga asa nisuponovnopojaviliistioniDornieri.(Otili suuZagrebpobombeigorivoisadsunadlijetaliniskonadnama.)Vjerojatnobinasustaeiz objekta sve postrijeljali. Uostalom, tko zna, moda zamisao nije bila loa, moda bismo i uspjeli! Avioni nas zaspu gustim rafalima tekih mitraljeza i kiom malih pjeakih bombi. Morali smo potraiti zaklone. Ustae nisu ekali. Iskoristili su priliku i juriem se probili iz zgrade.Nekolikoihpadeodmah,ostaliseratrkajuposelukojejebilopunopartizana.Teko dasudalekodospjeli! Avionisuodletjeliimiuemouzgradu. Sa tapske osmatranice komandant je dalekozorom pratio razvoj borbe oko posljednje neprijateljske utvrde u panoviciDragoviu. Gledao je kako guramo kola i kako poslije slobodnohodamookozgradeiulazimounju.Biojeponosannasvojuzamisaokojaje,tako museiniloizdaljine,odmahdalaeljenirezultat. Petar Drapin, novi operativac taba zone, odnekud se stvorio pokraj mene. Upro je prst na poginula borca koji je s benzinskom bocom u desnoj ruci leao pred pukarnicama i pouno miree: Vidi,ovojeheroj!...Samotonijepametno,dodaoje.Natajnainnemoeseosvojiti ovakvautvrda. Uzgradisulealadvamrtvaustae.Jedanjepogoenuglavu,drugiusrce.Tosubilajedina dva tona pogotka od nekoliko tisua ispaljenih hitaca u borbi za likvidaciju bive kolske zgradeuDragoviu! Bio sam napola bos. Moje cokule od sirove telee koe raspale su se na dugome putu od Korduna do Slavonije. Prsti su mi virili iz kapice. Osim toga moje hlae od atorskog krila bile su prljave i otrcane. ovjek u takvu stanju mora misliti i na sebe. Okrenuo sam se po sobamaipoeotemeljitupretragu.Udrvenojkrinjinaaosamparnovihnovcatihizamaod prave ruske juhtovine i sasvim novu ustaku oficirsku odoru. Da su izme doista od prave ruskejuhtovinetvrdesvikojiserazumijuukou.Odmahsamobukaoodoruiobuoizme. Biojelodan,alisedobrozavrio.ProblemodjeeiobuezaputnaKalnikjerijeen.

Sreatomijekomandantpovjerioovajudanzadatak.InaebihnaKalnikmariraobosiu poderanimhlaamaodatorskogakrila.

PrekoVranogkamenaiBilogore
PredpokretpostrojenismouBijeloj.Gapar,politkomesarzone,odraonamjegovor.Kalnik je nepoznanica. Naa je zadaa da se tamo odrimo pod svaku cijenu i podignemo ustanak. Pokuatemo!Bilogorskiodredideprvidioputasnama.Miproduujemo,aBilogorciostaju naBilogori. Novoosnovani Kalniki odred ima neto vie od dvije stotine boraca. To su dobrovoljci iz Slavonije i ezdeset Demonjinih proletera. Proleterska eta je rasformirana, a svi proleteri rasporeeni su u tom odredu kao starjeinski kadar, za desetare, vodnike, delegate i komandire eta. To su stari i iskusni partizani i svaki od njih sposoban je za starjeinsku dunost. Na novi odred ima dva mala, laka i pokretna bataljonaodpostotinuboraca.Svakibataljon ima dvije ete. Naoruani smo pukama i pukomitraljezima. Teren na kojem emo ratovati zahtijevadabudemoizvanrednobrziipokretni. Komandant Odreda je Mate Jerkovi. Izrazio je elju da ide s nama na Kalnik i tako mu je Nina Marakovi odobrio prekomandu iz Petog banijskog bataljona u Kalniki odred. tab zonesesloio.Tojevrlodobrorjeenje.Matejedobarratnikihrabarovjek. KomesarOdredajeJoaHorvat. Za komandanta Prvog bataljona postavljen je Nikola Demonja, dosadanji komandir Proleterskeete. PolitkomesarPrvogbataljonajeVladoMutakMrki,dosadanjikomesarProleterskeete.On jetakoerbanijskipartizan,inaeZagrepanin,metalskiradniknaeljeznici. ZakomandantaDrugogbataljonapostavljenjeSlobodanIliia,slavonskipartizan. PolitkomesarDrugogbataljonasamja. No nas je zatekla u umama Vranoga Kamena i Pijetlove Noge. To su dva visoka, umom obrasla vrha, koje treba prijei na putuizslavonskogbrdskogmasivazaBilogoru.Tu,utim umama,daklevenaprvimkilometrimadugogmara,zbioseprviokrajnaihdvajuodreda s neprijateljem. Neprijateljska kolona nastupala je prema slobodnom teritoriju s namjerom da ujutroiznenadaprovaliupartizanskasela.Susrelismoseneoekivano.Okrajnijetrajaovie odpetnaestakminuta.Razbilismoihirasprili,ioteliimbrdskitop.Tojeprvitopslavonskih partizana. Bilogorci e ga poslati u Slavoniju. Ni njima na Bilogori ni nama na Kalniku top neebitipotreban.Biobinamsamonasmetnju. Putje,dakle,poeosretno. Nalazimo se blizu Virovitice. Virovitica je moj rodni grad. Bilo bi lijepo kada bih mogao posjetiti rodnu kuu i vidjeti se sprijateljimairoacima.Naalost,tonijemogue.Tamoje veliki neprijateljski garnizon i morat u se strpjeti do bolje prilike. ovjek mora mnogotoga pregorjeti,osobitouratu. Pokraj Virovitice, sedam kilometara na zapad, jest opinsko mjesto piiBukovica. Kao dijete esto sam pjeaio iz Virovitice u piiBukovicu. Otac me vodio u svoje poslovne

posjete nekom Jungu, domaem seljaku. Jung je mjesni vabo i, ako je jo iv, moda je kulturbundovac ili ak kakav Gruppenfuhrer. Tko bi znao! Noas e Kalniki odred napasti eljezniku postaju u piiBukovici, onako usput. Osiguravaju je domobrani. Napada Prvi bataljon,amojDrugibataljondriosiguranjepremaVirovitici. Moram rei da sam se prilino obrukao. Na sreu, to nitko nije opazio, a ja mudro utim i osim ovog mog dnevnika nitko nee saznati moju sramotu, tonije reeno za moj vrlo razvijensmisaozaorijentaciju. Napad Prvog bataljona je uspio. Domobrani bilo ih je samo etrdeset predali su se bez borbe s cjelokupnim naoruanjem. To cjelokupno naoruanje sastoji se od etrdeset starih francuskih trometki s dugim cijevima i bolje bi bilo da ih odmah unitimoilizakopamonego daihteglimonaKalnik. Na naem osiguranju prema Virovitici takoer se nita nije dogaalo. Virovitiki garnizon nijekretaoupomonapadnutimpiibukovikimdomobranima. Za zborno mjesto odreeno je bilogorsko selo ibenik. Vodia nismo traili, jer to e nam vodi kad ja, kao roeni Virovitianin, poznajem taj teren bolje od ikoga! Pri tom nismo mislilinatodasamsejaizViroviticeodseliokaodekooddvanaestgodina,tedamicentar zaorijentacijuiinaenefunkcioniranaroitodobro,pogotovonou. Povukli smo se sa zasjede im nam je kurir javio da je akcija zavrena i krenuli prema ibeniku. Zapravo, mi smo samo mislili da idemo prema ibeniku . . . Poslije nekoliko kilometara puta pred nama se odjednom ukazu svjetla grada. Virovitica nije ba pravi grad i svjetla iz nje ne blijete nadaleko. Treba prii posve blizu pa da ovjek mojega kova shvati gdje je. Ogledao sam se malo pozornije oko sebe i ustanovio da se nalazimo na kraju Strossmayerove ulice. Umjesto u ibenik, doveo sam bataljon u Viroviticu. Lijepa parada! Okrenuli smo se nalijevo krug i brzim koracima poli najprije nazad i onda pod pravim kutomnajuguBilogoru.Uibeniksmo,umjestoupono,stiglitekusvanue. Svi su utjeli i zadovoljili se mojim jednostavnim tumaenjem da smo naprosto zalutali. inilo se da nitko iz bataljona nije opazio da sam ih doveo u Viroviticu. Tek drugi dan, za vrijeme mara, stidljivo mi se prikljuio bataljonski bolniar Rudi Rajh i upitao me: Drue komesaru, je li dasmonoasbiliuVirovitici?RudiRajhjeizVirovitice,kaoija.Alionje esnaestogodinjidjeakijasammusuperiornoodgovorio:Tositisanjao,kakvaVirovitica, totipadanapamet!Komesarbataljonaznaboljeodbataljonskogbolniara,iRudiRajh nijevienainjaotutemu. Moda i nisam toliko kriv kao to se ini. Moda je moje rodno mjesto djelovalo na mene snagom magneta! Uostalom, da smo zaista dokraja zalutali i uli u centar grada, na promenadu,tkoznatobisedogodilo.MoglismotakoinehoticezauzetiViroviticu. Ima dana kad je zaista dobro biti partizan. Danas je takav dan: dobar za partizane i neoekivano sretan za ivalj Bakovice. Bakovica je srpsko selo na Bilogori i sluaj je, sasvimizuzetansluaj,tosenalaziupravonanaojrutizaKalnik. Komandant i komesar naega odreda odluilisudautomseluzastanemo,ruamoiodrimo miting.Bakovicajebogatoseloipametnajezamisaobaunjemuzastatiiruati...atose

tiemitinga...odravamoihusvimselimakrozkojaprolazimo,onisuneizbjeni,ipravaje sreatosepublikamijenjapamoemogovoritiuvijekjednoteisto. Pribliili smo se cilju odmoru, jelu i mitingu kad je patrola prethodnica dovela dva mladia.Nalisuihskriveneugrmljusjonekolicinomljudikojisuserazbjeali.Mladiisu biliprestraeni.Vjerovalisudasuihuhvatiliustaeilidomobranijerpartizanskihjedinicau ovom kraju nema i nisu ih mogle razuvjeriti ni rijei ni crvenepetokrakezvijezdenanaim trorogim partizanskim kapama. Ipak, obavijestili su nas da suunjihovuseluodjutrosustae izVelikePisanicenjihdvojicapobjeglisuprednjimauumu...Izselaseulopukaranje. Komandant Odreda odmah je naredio da se ustroje dvije napadake kolone. Svakoj koloni dodijeljenjepojedanmladizavodia. Vidjetete,rekaoimje,jesmoliustaeilipartizani,samosejomalostrpite! Poelojeopkoljavanje... Nisu oekivali napad. Bili su zabavljeni i zanijeti pljakom. Zato je borba potrajala upravo tolikokolikojetrebalodaodjurinihpoloajadopremodosredinesela. EvotopriajuzarobljeniustakiarkariizVelikePisanice: Pili su od veeri do ponoi, rakiju i vino. Prije pothvata uvijek piju. Poslije je lake i ovjek ne misli. Onda je dola zapovijed za pokret. Uzeli su oruje i posjedali u kamione njih ezdeset i dvojica u tri kamiona. Dio puta pjevalo se i pilo,anegdje,veblizusela,kamioni sustaliitaborniknaredidaseiskrcajuiumuknu.Ostatakputaprelisupjeice. Jurine poloaje zaposjeli su jo za mraka, a kad je poelo svanjivati, zapucali su po krovovima i uli sa svih strana. Neki ljudi izili su da vide to je. Te su ubijali odmah na kunome pragu i na putu. Mnogi, osobito mladi ljudi, bjeali su. Ustae su se zabavljali gaajuiunjih.Tekojepogoditiizpukeovjekakadbjeivijugaiprebacujeseodzaklona dozaklona.Izstrojnice,tojedrugorafaluneelakoizbjei. Uvijeksetakoodigravauprvomnaletunekipoginu,drugiserazbjeekojekudapookolnim umarcima. Ostale pohvataju pa ili pobiju na mjestu ili otjeraju u logor. Ve prema tome kakvesuvoljeikakoimseprohtije. Svi su ljudi istjerani iz kua, od starih baba do onih u pelenama. Takva je bila zapovijed. Mukarce su povezali icom, po dvojicu u jedan red,icijeluvrstuspojilikrozsredinu.Tako ih je najlake tjerati i ne treba mnogo osiguranja. ene i djecu sabili su u hrpu i stavili pod strau,dasenerazbjegnu. Poslije je poela pljaka. Upregnuta su sva seoska kola i natovarena svime to se nalo po kuama, podrumima i trapovima od hrane, pia i robe. Za koijaesuizvueniizicestariji ljudi koji ne mogu bjeati. Onda su otvorene staje i svinjci i sve je blago istjerano na put. Sagnalisugaukrdaioporeiodreenisugonii,opetodonihizice. Ostalojejodasezapaliselo.Tojetrebalouinititekprijepokreta.Daljeznate...

Na seoskom putu, blizu crkve, postrojenje odred partizana. Nasuprot odredu okupila se gomila seljaka. Izmeu postrojenih partizana i seljaka stoji trideset zarobljenika u zelenim odorama i visokim utim izmama. Svima su vezane ruke na leima, lica su im bijelosiva i odraavajusmrtnistrah.UprainiokonjihovihnogurazbacanesuustakekapesaslovomU, i sasvim mala djeca skupljaju ih i igraju se njima. Partizani koji uvaju zarobljenike dre puke na gotovs na puanim cijevima nataknute su gole bajunete. Od njih se odbija sunevasvjetlost,pablijeteismetajuoima.Straariizgledajutvrdoinemilosrdno. Svaki as iskoi ponetko iz gomile seljaka i poleti prema zarobljenicima stisnutih aka i s oajnim divljim krikom. Ponekad poleti ih i nekoliko odjedanput. Straari s bajunetama na puanimcijevimanedoputaju. Odbijte,drugovi!Nisteihvizarobili,govoregrubo,alibezljutnje. Jednaseenaprokradeizmeunjihdomladogplavokosogustaesoznakomasnika.Bacise nanjegaskletvomizaderemunoktimalice.Straarjemirnouhvatizaruku,otrgnejeigurne nazadugomilu. Pogled mi doluta do oblinje seoske kue. Na pragu lei mrtav ovjek, oko njega praina je ve upila krv. Preko trupla pala je ena, grli ga i narie. U ovome kraju za mrtvima se ne plae,negonarie. Ajoooj,ubieeemooogaaaMinlanaaa!oriseselom. Ima jo mrtvih seljaka i seljanki pred kuama i u dvoritima i mrtvih ustaa u zelenim odoramaposvudanaokolo. Putem lunja uznemirena stoka. Krave i konji sami se vraaju u svoje staje. Svinje ruju po jarcima.Nekolikostarijihljudimuisedaihotjeraudvorita. Predstrojzarobljenikaizvedenjetabornik,zapovjednikuniteneustakepostrojbe.Tojeonaj plavokosi asnik kojega je izgrebla seljanka. Na obrazima poznaju mu se tragovi noktiju. Gledatupoineodreeno,unita...Sigurnosepomiriosasudbinom. Jedan od partizana izvadi pitolj iz konog toka, prie sasvim blizu i opali mu metak u zatiljak. Taborniku klecnu koljena, zanjie se i padne licem prema zemlji. Tijelo mu pone podrhtavatiigrevitosetrzati.Partizanseprigne,pogledaodozdonagore,ponovoseprignei mirno izjavi: Metak mu viri iz glave. Prignu se i drugi da provjere. Zaista, iz kose neto povie ije virio je metak. Tijelo se grilo i jo podrhtavalo. Drugi partizan skine automat s prsijuipokosigakratkimrafalom.Taborniktrnenogamajojedanputismirise... Drue,dajdaijastrijeljammakarjednoga!obratisemoleivimglasomdjevojka.Ubilisu miocaibrata. Odlazi!zapovjedimjoj. Pokrajnassudvapartizanaispitivalasluaj: Proirena cijev, konstatira prvi ogledajui pitolj. To je njegov, izjavi i pokae glavom strijeljanogustau.Jasamgaosobnozarobio.Sakrioseusijeno,majkumubanditsku!

Ne znai da je proirena, odvrati drugi. Moe biti i slabo punjenje,dodaznalaki.Nije mubilosuenodapogineodvlastitogoruja...akae,sakrioseusijeno?Da,usijeno... jednagajebabaopazilakadsezavlaioutagalj,pasamgaieprkao. Ljudi iz Bakovice poludjeli su odradosti.Zaboravilisvojemrtveipridruilisepartizanskim kolima.Pravojeudokolikonaiborcimoguigratiukolu,akiposlijetridesetakkilometara mara. Ne dogaa se esto da partizani ovako u posljednji as spase selo od propasti. Pogotovo ne u ovim krajevima gdje nije bilo veih naih jedinica. Sad svi govore: Ve je i vrijemedaseBosnaiLikapreseleiknamanaBilogoru.Misledanasimanajmanjetisuu,a nesamodvijestotine. Bio je izvrstan objed i sjajan miting. Najbolji od svih mnogobrojnih mitinga na kojima sam dosad sudjelovao. Izredali smo sesvi,komesariikomandanti.Mikomesarigovorimouvijek, u povoljnim i u nepovoljnim situacijama komandanti govore samo u izuzetno dobrim prilikama.Tonijepravedno,alinekaimbude... teta to moramo otii. ekanasduginaporanput.Pridruilonamsedvadesetmladihljudi iz sela. Meu njima su i ona dva momka koje je dovela patrola i koji nikako nisu htjeli povjerovati da smo partizani. Sad vjeruju. Svu dvadesetoricu naoruali smo karabinima pisanikihustaa,odkojihsenijedanjedininijevratiouPisanicu. Zaista,tojebiodobardanzapartizaneivrlosretandanzastanovnikeBakovice...

Kalnik
Dragisumlsamomojidomaimotivi, iskrenovolimsamonjihoveboje ipunimpluimaudiem samonjihovemirise. Umoran sam na smrt i neispavan do oaja. Teturam u koloni i drijemam, a kada kolona zastane,udaramnosomoprednjinianpuke,kojasenjienaleimamogprethodnikabite daionspava.Snaporomizvlaimtekeizmeizgustailjepljivogutogblatakojebeznadno prekriva sav predio jer mi ne putujemo tvrdim cestama, vuemo se po raskvaenim i razgaenimbespuima.Sipigustaihladnajesenskakiaivlagaprodiredokotanesrisvie bljedunjavoikrmeljivojutro,uvodujedannovipartizanskidan. Razbijam snenost i palim cigaretu. Danju je puenje doputeno. Posvuda naokolo je poznati krajolik, nai pitomi domai motivi vinogradi i vonjaci po breuljcima, klijeti i tuna osamljena stabla bresaka. Sve je obavijeno rastrganom koprenastom maglom magla se isparuje iz opojno mirisne kmetske zemlje na kojoj dobro rodi noja . . . Sada su vinogradi i vonjaciobraniipusti... Iako je tmurno, kiovito jutro ve poodmakle jeseni, u meni se rada radost. Kao da sam s daleka puta i poslije duga izbivanja ponovno doao kui, vratio se u rodni kraj. Lake izvlaim umorne noge iz ove masne ilovae na poljskoj stazi kojom koraam. I mirisi su ovdje drukiji, poznatiji i opojniji, kao da je zemlja natopljena vinom iz malih klijeti rasutih poobroncima.Znamsasvimtonokakvesuklijetiiznutraikakavjeokusvina,itvrdogasirai prostihkobasica. U dvoritimaseoskihkualeehrpevelikihutihbundevazasvinje,puisegnojnicaisveje punotrokutastihkokojihtragova.Podstrehamaviseutiklipovikukuruza. Bit e teko ratovati u ovom kraju. Ne pristoji se ovdje ubijati ljude. Ovdje rat jo nije ni poeo. Sve je kao i nekad, mirno i neoskvrnjeno, zastrto tajnim nevidljivim velom tihe tuge. Osjeate je posvuda u kuama i klijetima, pogledima ljudi ... i kad pjevaju opijeni vinom zaboravaiutjehe. Danasjedvadesetilistopadatisuudevetstoetrdesetidruge.Tojedanpovratka! PrvibataljonsmjestioseuMaliPoganac.DrugibataljonuBotinovac,tabOdredanegdjena srediniizmeujednogidrugogsela.BotinovaciMaliPoganacsuvezanaselainalazesepod Kalnikom jo je svega trietiri sata hoda do Beline tvrave na vrhu, dakle do krajnjeg cilja naegadugogputa. Sjedim u istoj, jednostavno namjetenoj sobi kue Gaje Krajinovia iz Botinovca. Zadovoljno dimim dobru cigaretu i pomalo pijuckam tudum koji mi moj gostoljubivi domain stalno natae. Pri tom mi ne vjeruje ni jedne jedine rijei i uvjeren je da sam zamaskiraniustaa.Nabiosamnaglavupartizanskukapuisadsetrudimdagaisprovociram. Trud mi je uzaludan, jer Gajo nije rekao jo nita loega o ustaama ili Nijemcima, ali ni o partizanima. Ni loe ni dobro . . . Govori neodreeno, pitijski, i ne mogu ga uhvatiti ni za glavunizarep.Moradajeneobinoponosannatusvojuvjetinudasepravieretbudalom. Takonasdvojicapijuckamotudum,nakojijeGajotakoerveomagord,irazgovortee:

Sluaj, Gajo! velim mu s urotnikim prizvukom u glasu, jesu li u vaem selu ve bili partizani?Jesiliihikadavidioirazgovaraosnjima? Mismotu,znategospodine,postraniodglavnogputa,odgovaraon.Knamarijetko'koi zaluta...Takopijemopomaloidijelimodokjomoremo.Zapolitikunevodimobrigu. Adaliti,Gajo,volipartizaneidaliseradujetosmodoliutvojeseloiutvojukuu? zapitkujemuporno. Vraga ja znam kog volim, a kog ne volim! Volim svakog onog 'ko mi hoe dobro samo takvih je malo onog pak 'ko mi eli zlo, uvam se, ako morem . . . Ali i uvati se danas je teko. Pravi se da ne zna za partizane, a nama je dobro poznato da si ti pravi partizanski simpatizeridavaidomaipartizani,tugoreizume,svraajuktebiukuu. tabikodmenetraili.Kodmenejonigdonijebio...Zavasotkudmoremznatikakvaste vojska? Da nekakova jeste to vidim, ali kakova to ne bih znao rei. 'Ko bi se tu snaao kod tulikovrstivojske.Zamojevrijeme,doksamjasluio,bilajesamojednavojska. Naormarusuposlaganedunjeikasnejabukepausobiugodnomirie.Okostolaporedanesu irokedrveneklupesnaslonom,nazidovimaviseobiteljskefotografijeobiteljiKrajinovi. Gajinaenaispeklanamjekajganuiskuhalapunlonackrumpira.Nudimedajedem:Ijmilo rijepice!...Rijepicajekrumpir. Na obroncima Kalnika ima dvadesetak srpskih sela. Njihovi stanovnici govore nekom udnomtokavskokajkavskommjeavinom. Uovimsekrajevima,naoko,joisadivikaoumirnodoba.Uselimaradetrgovineitrafike, postoje opine s biljenicima i pisarima i, to je glavno, s opinskim blagajnama, kojima se obilno koristimo. Poalje patrolu u opinu sa zadaom da zaplijeni novac iz blagajne, spali svespise,iakojemogueiopinskuzgradu.Zaplijenjenimnovcempatrolakupiutraficisve cigarete i sav duhan, u trgovini nakupuje eera u kockama, lampica, baterija i drugih sitnih potreba. Tako poslujemo ve poevi od zapadne Bilogore, i sada svaki borac naeg odreda ima u torbici, u svako doba, kutiju od sto cigareta i kilogram eera. Ve su poeli puiti i nepuai.Blaenovajkraj!Samo,kakoedugopotrajati? Neprijatelj u okolnim garnizonima vjerojatno jo nije uspio prikupiti tone podatke o nama. Kad ih prikupi, napast e sa svih strana: iz Krievaca, Koprivnice i s ceste Krievci Koprivnica.ModaiizVaradina...Utonetrebasumnjati. U tabu Odreda interesiraju se za situaciju na putu do vrha Kalnika. Sutra uveer treba da krenemo.Terennamjesasvimnepoznatineznamotonaseka. Pukaranjejepoelonalijevomkrilu.TojeprviokrajsneprijateljemnaobroncimaKalnika, gdjetrebaizboritibitkuzaopstanakpartizanaizaopiustanak.

Demonja, komandant Prvog bataljona, ustao je, lijeno se protegnuo i samouvjereno rekao: Nebrinite,saduihjaumiriti.Onoitovjerujeusvojeborceiusebe.Zaista,vezaetvrt sata stigla je u tab Odreda obavijest, potpisana Demonjinom rukom, da je Prvi bataljon rasprioneprijateljakojijepokuaoprodrijetiuMaliPoganac,izarobiopetnaestdomobrana. Demonja je poslao desetinu da obie protivnike poloaje i pripuca im s lea, onako po partizanski.Staraiprokuanapartizanskataktikapokazalasejojedanputvrlodjelotvornom. imjedesetinazapucala,domobranisuserazbjeali. Pukaranjejeubrzopoeloinadesnomkrilu,kodDrugogbataljona.Inatomjepoloajubio prviokrajzakratkovrijemezavren.Neprijateljusunanesenigubiciiodbijenje.Povukaose ipripucavaoizdaljine. Stizalisuzarobljenici,isjednogisdrugogkrajarasporedanaihbataljona.Prateihoznojenii umorni borci. Preko zarobljenika odmah smo ustvrdili da nas napadaju koturai iz Koprivnice i legionari izKrievaca.Zajednoihimadodvijetisue.Dakle,dvijetisueprotiv dvijestotine...Samo,vievrijedijedanDemonjanegocijelanjihovabojna!Itonijenimalo pretjerano. Oko podneva poele su tui dvije haubice. Dovukli su ih na cestu KrievciKoprivnica i pokuali gaati nae poloaje. Granate su u visokom luku prelijetale iznad nai eksplodirale negdjedalekouumi. Mjetani Botinovca i Malog Poganca sada vjeruju da smo partizani. I ta injenica toliko ih oduevljava da zaboravljaju na opasnost. Obilaze borce na poloaju i nude im hranu i pie, skau oko zarobljenika kao djeca i ude se kako to partizani lako izlaze na kraj s domobranima i kako je jednostavno bahate neprijateljske vojnike pretvoriti u prestraene i pokornebijednike.Stari,bradatiseljaci,vojniciprolihratova,stiupesniceigrozeseprema Krievcima i Koprivnici. Aha, sad vam se Bosna preselila i ovamo pod Zagreb! viu pobjedonosno,kaodajeratveprizavretkuinaapobjedaosigurana. Moj gostoprimac, Gajo Krajinovi, naprosto je pomahnitao od oduevljenja. Oi su mu vlane od suza (i od tuduma), i lunja kao sumanut od jednog do drugog partizana s demionom u jednoj i aicom u drugoj ruci i nutka ih da piju. Pri tom, od vremena do vremena, stavlja demion na tlo i smijenoirirukekaodaelizagrlitisveokosebe.Svojim tekimakamabrieoiirazmazujesuzeiznojpolicu.udiseinegodujetopartizanimalo piju. Spustio se mrak i borba je prestala. Imamo petoricu ranjenih i dvojicu poginulih boraca. Ranjenikemoramovozitisasobom.Uovomkrajunemapartizanskihbolnica.Poslijeemoih otpremitiuSlavoniju. Pred nama je jedno neizvjesno partizansko sutra. Noas naime kreemo dalje prema vrhu Kalnika. Ujutro e neprijatelj vjerojatno ui u Botinovac i Mali Poganac. Ali ljudi su jo uvijek puni oduevljenja i ne misle na jutro. Bjeat e u ume i skrivat se. to moemo, drukijesepartizanskiratnemoevoditi. No je tamna, bez mjeseine. Napredujemo sporo. Umorni smo od borbe, a put do vrha Kalnika vrlo je naporan. Ne znamo to je pred nama i kreemo se oprezno moramo biti spremni na iznenadni susret s neprijateljem. Ipak drijemamo hodajui. Partizan moe

drijemati u hodu ak i po bijelom danu, kad sja sunce nou moe drijemati i kad se kolona probijapobespuu.Neispavanostjegoraodgladiiodsvihratnihpotekoa. im kolona zastane, svi odmah polijegaju i zaspu. Spavaju u blatu, u vodi i na tvrdom umskom korijenju. Svejedno gdje . . . spavati se moe uvijek i svugdje. Postoji samo jedno prokuana sredstvo protiv spavanja to su hici ispaljeni u blizini puani, revolverski ili mitraljeskihici.Smjestasetrgne,ivcisenapnuivietisenespava. Nabataljonjenazaelju.elojezastalo,polijegaloizaspalo.Sigurnokomandantikomesar Odreda ispituju teren. Treba to iskoristiti i spavati. Spavaju borci, spavamo i mi starjeine. Starjeine ne bi smjeli spavati, opasno je i nije doputeno. Ali pospanost je jaa od osjeaja dunostiiodgovornosti,jaaodsvega,osimodstraha.Ponekadjejaaakiodstraha. Leimublatu,glavusamnaslonionapanj,isanjam.Mojisusnoviuvijekisti.Zapravo,toje uvijek samo jedan san u bezbroj varijacija. San o urednom i isto presvuenom krevetu u toploj, jednostavno namjetenoj, pospremljenoj sobi. Nema opasnosti, nema dunosti i nema nikakve gamadi, ak ni jedne jedine muhe. I ne moram ustati, tako dugo dok me ne bude volja. Ne moram nikamo ii, nemam ba nikakvih obveza. Naprosto spavam i svjestan sam toga da spavam. Svjestansamugodeiljepotespavanja...isvejenaokolomirnoispokojno. To je bit svih mojih partizanskih snova. Onda se osjeaj odgovornosti kao crv zarije u moje snove.inisedanaakolonavedugoleiispava.Zatotakodugo?Tojesumnjivo,neto nijeuredu,isigurnosamjakriv!Rujecrvumeniitjeramedaustanemidaprovjerim. Ustao sam i zaglavinjao pokraj usnule kolone, gazei preko ispruenih tijela na umskome putu. Pred elnim borcemisprijeilosestablobukve.elakolonenijebilo.Otilojenaprijed iodmaklonekolikokilometara,dokjezaeljespavalo.Probudiosamelnogborcaiodmahse sve objasnilo. Uinilomusedajebukovostabloovjek,njegovprethodnikukoloni.Stablo ovjekstajalojenepomino,atojebioznakdakolonastoji.Ionjezastao,legaoizaspao,a svimizanjim,jedanzadrugim,kaokaddjecaslaukarteilidomino,ikadprvusrue,rusese isveostalezanjom. Brzo budim borce. Oni grubo psuju i teturajudalje.Poslijepolasatastiglismoelokolonei prikljuilise.Tamonitkonijeopaziodanasnema. Prednamasuprveseoskekue.TojeApatovac,selonaputuzaKalnik.Kolonaulazioprezno i polako. Mrtva tiina! prenosi se zapovijed s ela na zaelje. Sviponavljajumrtvatiina, mrtvatiina,mrtvatiina...Tkozna,nemaliuApatovcuneprijatelja. Planulo je nekoliko hitaca i kolona se uskomeala. Neki pohitaju naprijed da se obavijeste. I onda, poslije tih nekoliko hitaca, opet se s ela na zaelje prenosi poruka: Zarobili smo domobranskusatniju. Satnijajezanoilauapatovakojkoli.TojekonjikasatnijaizVaradinasamobezkonja koja je stigla prole noi. Imala je zadau napasti nas s lea rano ujutro, im svane, u naimbazamaBotinovcuiMalomPogancu.Naapatrolaiznenadajenailanadomobranskog straarapredkolskomzgradom.Propukaralisuseiodmahjesvebilogotovo. Zapovjedniksatnije,domobranskiporunikA.N.,zavriojekoluuStockerau.Udepunosi ljubavna pisma nekakve Mitzi iz Bea i Hitlerovu fotografiju. Za ljubavna pisma Mitzi iz

Bea manjevie, a to se tie Hitlerove fotografije!? . . . Bolje bi mu bilo da ju jeostaviou kasarniiznadnonogormaria. Imamo desetak ranjenika i istotolikobolesnika.Jovica,lijeniknaegodreda,imapuneruke posla.Moraprevijatiinjegovatiakiranjenedomobrane.Inae,onjestudentmedicinedruge godine. Nije lako biti ranjeni partizan. Bolnica ovdje nema. Sve nepokretne ranjenike i bolesnike morat emo hitno uputiti u Slavoniju. To nije jednostavno. Treba se probijati najprije preko ceste J pruge KrievciKoprivnica na zapadnu Bilogoru, poslije toga preko cesteiprugeBjelovarurevacuistonuBilogoru,inapokonprekocesteiprugeDaruvar ulovac u slavonska brda gdje su partizanske bolnice. Zaista nije lako biti partizan! Meu ranjenicima je i Demonja. Ranjen je nesretnim sluajem. U guvi koja je nastala kada smo zarobljavali satniju jedan na pukomitraljezac nehotice je okinuo. Metak je pogodio Demonju u lijevu nogu i proao kroz meso. Rana nije opasna, ali Demonja ipak mora u bolnicu.Nepokretanje. Sadasvakiboracteglidvijedotripuke,mnogomunicijeidrugeratneopreme.Ovdjeimatri putavieorujanegopartizana,atonijedobarznak.Unitavatipukeimunicijunesmijemo, iako imamo za to veliku volju. Protivi se partizanskom naelu. Morat emo zakopati oruje, iako ni to ba nije u skladu s naim obiajima. Sudbina da bude zakopan stii e i na teki mitraljez Schwartzlose, kojem smo se noas, kad je zaplijenjen, toliko radovali. Nae kolone moraju biti vrlo brze i pokretne. Zato je za nas prikladno samo lako pjeake naoruanje. Tusuizarobljenici.Imaihvieodstotineiakoovakopotrajeuskoroseneeznatitkokoga vodi, mi zarobljene domobrane ili oni nas. Zarobljenog domobrana moe se rijeiti na tri naina:dagapusti,dagapretvoriupartizanailidagaubije.etvrtinainjonijeotkriven. A nama bi trebao upravo taj etvrti, jo neotkriveni nain. Pustiti ih, opasno je. Njihovi garnizoni su blizu i neprijatelj bi o naem odredu vrlo brzo doznao mnogo toga to ne zna i to je bolje da i ne dozna, ili danedoznaodmah.Upartizanimaneeliostatinijedanjedini odsvihstotinuzarobljenika.Pitalismoihsvedojednog,aksmoihmoliliinagovarali.Nee. Ubiti ihtakoernemoemo,nemamopravihrazloga.Itakoihvuemosasobomigubimos njima vrijeme. Po svoj prilici emo ih morati pustiti. teta to ih ne moemo zakopati kao puke i municiju! Kad sepojavedomobraniugaama,poovomkinomjesenskomvremenu, bitetouovimkrajevimanovostiatrakcija.Jedinadobrastranatogaprisilnogrjeenja. Svejetoala,azbiljajedasmosasvimiscrpljeniidasejedvavuemo. Prema otprije odreenom planu taba Odreda morali bismo odmah nastaviti put do vrha Kalnika. Jer, vrh Kalnika nije samo puki simbol i ne radi se o naem kapricu da na najviu kotu zataknemo partizansku zastavu kao znak nae nazonosti u ovim dosad neosloboenim krajevima ... Na vrhu Kalnika su ume. To je jedini prikladni teren na kojem moemo organizirati poetne baze, dok ne izvojujemo pravo boravka u selima. Nama su takve, relativno najsigurnije baze potrebne za odmor poslije borbe i za prikupljanje novih snaga. Osim toga, treba pohvatati veze s partijskom organizacijom koja djeluje na tome terenu i s nekoliko gerilskih skupina koje operiraju u okolici. Zasad smo jo sami i sve je nepoznato i neizvjesno. Komandant i komesar Odreda dugo su vagali situaciju prije nego to su donijeli odluku. Odluka je da se vratimo u Botinovac i Mali Poganac, da se probijemo nazad na Bilogoru i

odande poaljemo ranjenike i bolesnike u Slavoniju. Na Bilogori Odred e se nekoliko dana odmarati. Vratiti se u Botinovac i Mali Poganac znaiponovnoprihvatitiborbusneprijateljemskojim smosejuercijelidantukli. Pada kia, a zarobljeni porunik ima dobru vojniku kinu kabanicu. Dobre kine kabanice imaju i trojica zarobljenika podoficira. Mi kisnemo, a oni ne kinu. Kabanice im jo nisu oduzeli, ili zbog pretjerana obzira, ili naprosto zato to se nitko nije sjetio. I tako se,sasvim prigodno opremljeni, vuku zajedno s nama nazad u Botinovac i Mali Poganac kroz debelo i masno,ljepljivoutoblatokalnikihvinograda,kaodajesasvimnormalnoiuredutoonine kinu a mi kisnemo. Jedino porunik ima nekih potekoa. Njegove kicoke izme, s naboranimsarama,skliuseionponekadetveronokepuziuzbrdo,kaodijete.Nisutoizme zapjeaenjepoblatunegozajahanje.Onje,danezaboravimo,konjikiasnik(bezkonja). Treba im uzeti regenmantle, kae moj drug iz bataljona, i to iz slijedeih razloga: prvo i prvo,regenmantlisunabavljenizanarodninovac,anarodnavojskasmomi,anedomobrani. Prematome,tiregenmantlisunaevlasnitvoonisuihsamoprisvojili.Drugoidrugo,htjeli sunasujutronapastisledaipobiti.Dasuuspjeli,hvalilibiseposvimvaradinskimbirtijama i pravili se junacima. Moda bi dobili i odlikovanja. Tree, oni su domobrani, to jest nai neprijatelji. etvrto porunik nosi u depu Hitlerovu sliku i treba mu skinuti ne samo regenmantlnegoiglavu. A ljubav s Mitzi iz Bea i njezina pisma? upitam. (Pisma su bila u istom depu u kojem i Hitlerova fotografija). to e Mitzi misliti o nama ako njezin porunik pokisne i dobije kihavicu? To je etiri prema jedan u korist oduzimanja kabanica, odgovori drug iz bataljona. Tako su porunik i njegovi doasnici ostali bez kinih kabanica, i mi vie ne kisnemo . . . Surovjerat! U Botinovac i Mali Poganac uli smo rano ujutro zajedno s krievakom legijom i koprivnikim koturaima. Mi s jedne, oni s druge strane . . . Propukarali smo se onakos hoda, i legionari i koturai smjesta su se razbjeali. Oni koji nisu uspjeli utei poveali su ionako veliko brojno stanje nae zarobljenike kolone. Borba je opet trajala do mraka i opet su bez prekida sa svih naih poloaja stizali novi zarobljenici. Mjetanima naih sela (jer BotinovaciPoganacsunaasela)postalojevepomaloismijenokakomilakoizlazimona kraj s ovom slubenom NDHazijskom vojskom.MojGajoKrajinovi,kaoijuer,hodapo selu s aicom i demionom. Nudi nas da gucnemo, a sam pije kao smuk, i to pravi nepatvorenidirektor,odkojeggauopeneboliglava.

Gerilskiivot
Uvjeti za pisanje dnevnika, ovdje na Kalniku, vrlo su loi. Svakoga dana, dodue, dogodi se poneto to bi vrijedilo zabiljeiti ali, ako i uhvatim malo slobodnog vremena, obino sam toliko umoran da zaista ne nalazim u sebi snage odrvati se neodoljivoj potrebi organizma za snom.Zapamtitusvetojezanimljivopaunaknadnoopisatikadnastanuboljidani... Mojpartizanskistatrajevevieoddesetmjeseci.RatovaosamnaBanijiiKordunuineto malo u Bosanskoj krajini. Ne moe se rei datonijebiopravipartizanskirat!Banijskisuse partizani sluili partizanskom taktikom iznenadnih prepada, postavljali su zasjede, naglo se pojavljivali tamo gdje ih nitko nije oekivao i naglo iezavali. Sjeate se kako smo se maskiraliudomobraneitakosedomaksimumasmionoidrskokoristilineuvenimratnikim varkama koje su uvijek davale izvrsne rezultate!? Ako ikada tko bude obraivao iskustva partizanskog ratovanja, ne bi smio mimoii nas banijske partizane i mnoge nae tipino partizanske i gerilske pothvate iz prve godine ustanka. Ali pravi gerilski ivot upoznao sam tek ovdje na Kalniku. Ovdje nema osloboenog ni poluosloboenog teritorija. Nama partizanima pripada upravo onoliko terena koliko moemo pokriti dometom svojih puaka i mitraljeza i obraniti u svakidanjoj izravnoj borbi s neprijateljem. Ovdje neprijateljska ofenziva traje neprekidno. Na Baniji i Kordunu govori se: martovska ofenziva, ili proljetna ofenziva, a kad ofenzive prou, na osloboenom teritoriju opet dulje vremena vlada mir i partizani se bore samo kad napadaju neprijateljske objekte. Kod nas borba traje bez prestanka i puke se nikada, ni danju ni nou, ne nose na ramenima nego uvijek na gotovs. Kakotoizgledaupraksi,tekojeopisati.Modaotprilikeovako:Vodimoborbuodjutrado mraka napadamo, izmiemo i manevriramo, a kad padne suton, odskoimo pedesetak kilometara u nepoznatom smjeru, razorimo negdje prugu, ulovimo teretnu ili putniku kompoziciju, likvidiramo oruniku postaju. Poslije se opet izgubimo, odahnemo satdva i ponovno prihvaamo borbu ili izmiemo, jer je neprijatelj ve otkrio nae poloaje. Mi pjeaimo, oni putuju kamionima. Poslije cijelog dana borbe mariramo umskim stazama i bespuima, na smrt umorni i iscrpljeni, da nekako zametnemo trag, a naineprijatelji odlaze kamionima na veeru i spavanje uoblinjegarnizone,dobrosenaspavajuiujutrosvjeiisiti opet dolaze kamionima do naih poloaja. Ve prije podneva borba ponovno poinje. Neprijateljskauporitanaikanasuposvudaokonas.NemamjestanaKalnikuiuokolicido kojeg ne dopiretopovskotaneispaljenoizbilokojeguporita,itoneizdalekometnogtopa. Svi mi borci Kalnikog odreda imamo kondiciju maratonskih trkaa. Za nas je tridesetak kilometara mara obina etnja. Ne svlaimo se i ne izuvamo danima, spavamo usput, kad kolona zastane koju minutu, ili naprosto hodamo i spavamo. Kad mi se prui prilika, izujem svojefrancuskeizmeodruskejuhtovineisvuemhlae.Tadadolazinaredbolnaprocedura odmatanja zavoja s iravih i gnojnih nogu. Od kukova do stopala na objema nogama imam stotine gnojnih rana. Zavoji se zapeku i slijepe, noge svrbe i bole sliim pobonom, strpljivom Jobu kojega je gospod Bog iskuao na taj odvratan i sadistiki nain. Ovo moje tuno stanje ljudiiz naroda zovu jednostavnim imenom mokri svrab, i nikome ne pada na um da me zbog triavih stotinu ireva i gnojnih rana smatra bolesnim. Osim toga imam i uticu. ut sam kao ganac ili kanarinac i stalno imam temperaturu. Morao bih leati i dijetalno se hraniti. Zamislite tu ideju: leati i dijetalno se hraniti na Kalniku! Da to nekome kaem,smatralibidasamenuoiimalibipravo.Valjapjeaitiakoseeliivjeti!ivot,to jegibanjemirovanjejesmrt!TuznanstvenudefinicijuivotaismrtitrebanaKalnikushvatiti bukvalno.

Srea to ovdanje neprijateljske jedinice nemaju ratnog iskustva. Nisu jo upoznale partizansku taktiku. Lako izlazimo s njima na kraj. Dosad smo ih potukli u svim okrajima i svaka akcija potpuno nam je uspjela. Zato nam je moral, moe se rei,navisini.(Mojmoral je,iskrenogovorei,ispodsvakekritike,alisamozbogirevaiutice). Ljudska izdrljivost, kao to je poznato, ipak ima granica. Zbog toga ni partizani Kalnikog odreda ne mogu vjeno i bez predaha pjeaiti, bdjeti i boriti se. Kad se toliko umorimo da zaista nismo vie sposobni ni za to, mi prelazimo prugu i cestu KrievciKoprivnica i odlazimo na Bilogoru. Sve je relativno! Na Baniji i Kordunu misle da je Slavonija vrlo nesiguran kraj. U Slavoniji smatraju da je Bilogora vrue tlo. Nae kalniko iskustvo pokazuje naprotiv da je Bilogora pravi partizanskiEldorado...BilogoraiKalnik,tojekao neutralna i ratna zona. Na Kalniku je uvijek borba, na Bilogori zatije. Moje je miljenje da neprijateljpredlaenijemipreutnisporazum:Bilogorunampreputa,alizatoKalniknedani po koju cijenu. Partizani iza ceste iprugeKrievciKoprivnicauopeihneuzbuuju,noim prijeu graninu liniju prema obroncima Kalnika, i dalje na sjeverozapad, poinje ogorena bitka. Sve to je preko ceste i pruge, to su neuralgine toke. Priznajemo da nam je na Bilogori lijepo i ugodno, ali na ovakav sporazum ipak ne moemo pristati, jer na cilj je Kalnik.Bilogorusmatramoveosvojenom. Inae, u Odredu ima promjena. Prile su nam tri gerilske skupine koje se u ovim krajevima bore jo od 1941. Kau da dolazak naega odreda za njih znai osloboenje. Dojadila im konspiracija, zaeljeli se otvorene borbe i slobodnog ivota meu svojima. To su ludbreka, kalnikaibilogorskagrupasvihzajednoimaihokopedeset.Veinomsutoseljaciizokolice te radnici i studenti iz oblinjih gradova. Svi su predratni lanovi Partije i SKOJa ili simpatizeri.Dobropoznajuovajteren,atojezanasvrlovano. PoslijenjihpojavilasenaKalnikuetaKordunaa.DoveoihjeIzidortrok,panjolskiborac i kordunaki komandant bataljona. Zapravo, oni su doputovali vlakom! U ovim krajevima dogaaju se kojekakva uda, pa se, eto, moe dogoditi i to da partizani putuju eljeznicom. Vlak su zaplijenili negdje usput, i kako je trok ovjek izvanredno poduzetan i dovitljiv, iskoristio je tu okolnost,ukrcaosvojeKordunaeikrenuonaputpunneizvjesnosti.Dolisu do Ivanca, iskrcali se, skinuli vlakovou i strojovou, dobro naloili lokomotivu i cijelu kompoziciju poslali u Varadin (naravnopraznu)kaopartizanskipozdravgraanima.Nezna sekakvajesudbinazadesilatajvlakfantom.Posvojprilicisenegdjezaustavio. Dolazak Kordunaa sa trokom na elu uzrok je jednom sasvim neobinom sluaju, jedinstvenom u naemratu,amodaiupovijestiratovauope.trokje,naredbomtabaII. operativne zone (Kalniki odred je pod komandom toga dalekog i nepoznatog taba), postavljen za komandanta Kalnikog odreda! Do te zbrke dolo je jednostavno zatototab zoneniodkoganijeobavijetendajeKalnikiodredkidnapiraoJerkovia,kojijepreuzeo ast i dunost komandanta. I tako imamo sada dva komandanta! Problem je naoko teak i nerjeiv, ali partizani su isti praktiari, nisu optereeni vojnikim naelom subordinacije, i tako je naprosto do daljnjega ostavljen status quo i mi se borimo protiv nadmonog neprijatelja pod dvostrukom komandom. trok i Jerkovi se savreno slau i potuju, zajedno rjeavaju stvari, a jamstvo takva slonog drutvenog rada, dobrih odnosa i zdrave atmosfereutabusvakakojeJoaHorvat,politikikomesarOdreda. Dolaskom ovdanjih gerilskih grupa i Kordunaa Odred je brojano ojaao. Pristupaju nam danomice i mladi ljudi iz kalnikih i bilogorskih sela. Nastali su uvjeti za reorganizaciju. Osnovan je trei bataljon. Za komandanta novoga bataljona postavljen je Stevan Doen. Za

komandanta Prvog bataljona, umjesto ranjenog Demonje koji je prebaen u Slavoniju, postavljenjeStojan Komljenovioka.DoeniKomljenovisubanijskiproleteri. tab Odreda uspostavio je veze s partijskim organizacijama. Sav taj teren pokriven je partijskim elijama i komitetima (opinskim, kotarskim i okrunim). Najbolja je veza sO.K. Varadin. Na njihovu podruju ratujemo. (Kad smo na Bilogori, suraujemo s bjelovarskim O.K.).SekretarO.K.VaradinjeStjepanIviMali,lanovisuStjepanPuklekJura,Gabrijel Santo,JoauljakCrniijonekolikodrugovakojimaneznamoimena.Dobrojeimati vezus Partijom,noistodobnotouvijekraainovezadatke.Nijedovoljnotoratujemoipjeaimo do besvijesti, sada uz to jo osnivamo po selima narodnooslobodilake odbore i odbore Fronte. Dakle, muimo se, ali i napredujemo. Bitka za Kalnik traje i na vojnom i na politikompolju.

ImaidobrihdananaKalniku
Na omiljeli sport je lov na vlakove. To je naroita i zaista vrlo uzbudljiva vrsta lova. Mi neobinovolimohvatatiputnikeiteretnekompozicijei,kadakreemouakcijunaprugu,ne smatramo da idemo na zadatak, jer za nas je takav pothvat uitak i zasluena naplata za muan i teak ivot. Vlakovi se love ovako: Najprije se minira pruga na dva mjesta.Izmeu jednog i drugog miniranog mjesta ostavi se razmak dovoljan da u nj komotno stane cijela kompozicija. Kada vlak naie, mineri dignu prugu na udaljenijem kraju. Vlakovoa i strojovoa vide i uju eksploziju i odmah zakoe. To je i predvieno! Vlak muno zakripi, vagoni se lagano sudare naspojnicama,izatimsepolakozaustavi.Stojiasdvanamjestui, kako se nita osobito ne dogaa, ludo se ponadaju da nee biti napadnuti i pokuajupobjei natrake. U tom asu grunu mine straga i ulovljeni su. Mogu se jedino vozati naprijed i nazadizmeupolomljenihtranica. Mi leimo blizu pruge, na nekom zgodnom poloaju, i ekamo strpljivo. Potrebna je velika strpljivost, kao i u svakom lovu, jer uNDHnepotujuvozniredinemoeseznatikadae vlak naii! im posljednja mina grune, pustimo plotun po krovovima vagona. Dobro pazimo da ne pogodimo putnike, oni su nam potrebni ivi i zdravi, a i iz humanosti.Potojeplotun ispaljen, odmah jurnemo. Sve je to vrlo uzbudljivo iz vie razloga. U prvome redu, nikad se ne moe unaprijed znati to ima u kompoziciji! Moe biti oruje i municija, ili transport vojnika,moebitimesoilibrano,amogubitiidjejakolica.Tojelutrija!Minajvievolimo putnike vlakove. Pretraga vagona putnikih vlakova zanimljiva je i uzbudljiva. Nae se u njimaustaa,njemakihvojnika,policijskihagenata,gestapovaca,domobranaidomobranskih asnika, obinih vercera, nakupaca, zemprovaca i drugih zanimljivih bia. Sve ivo i neivo iskrcamo, a vlak zapalimo. Civilima odrimo govoruvijektigovori!ipustimoihdaidu svojim putem, pjeice. Oni ne odlaze praznih ruku i ne treba ih saaljevati! Doputamo da ponesu ivenih namirnica zarobljenih u vlaku kolikoimslabesiledoputaju.Daimsusret s partizanima ostane u to ljepoj uspomeni . . . Kako su mone te njihove slabe sile! Dirljivo je promatrati kako graani razvlae ivene namirnice i vuku ih na leima, u koliinama i teinama kojih se ne bi postidio ni mnogi profesionalni diza utega. Mnogo moeovjekponijetikadnosizasebe.GladvladauNDH. Noasjenabataljonuloviobastakavputnikivlak. Uhvatilismogenerala,javilisumi.Doidagavidi,tujeuklijeti,pozvalisume. General,akakojeiobiandomobranski,nijemajikaalj,ijasamustaoipoao. Posvijetlim ga baterijom i odmah ustanovim da nije general nego bojnik. Vii domobranski. asnici prilino su nakieni kojekakvim gajtanima i rojtama, pa su nai partizani mislili da imaju u rukama generala. Nije general nego obian bojnik! objasnim im razoarano i onda ga pogledam u lice. Preda mnom je u slici iprilicistajaomojtrafikantizZagreba,odjevenu pravu asniku odoru, s pravom k. u. k. telericom na glavi i bojnikim zvjezdicama pod grlom.Zanijemiosamigledaozapanjeno. PavistedralitrafikuuZvonimirovojulici,izustimnapokon. Je,dral semtrafiku,priznabojnik.Jasevasseam.Puiliste,Ibar'cigarete...

,Ibar'! Svaki dan jednu kutiju ,Ibra' za pet dinara, razveselim se, sjeajui se starih, dobrih vremena. Pakakotodastesadabojnik?upitamga. Dalsemsereaktivirat,odgovoribivitrafikant. Moraoje,dakle,poetirat,moralasedogoditiokupacijazemljeimoralisupoteipotocikrvi dabihsaznaotosekrijeizastarogtrafikantaizZvonimiroveulice,pokrajUnionkina... Nikadanebihpomislio,niusnu. Odveosamgaubazuipoastioukusnomkokojomjuhomikuhanomkokoi.Kuhanekokoi sada su u Zagrebu rijetkost i ne jedu ih ak ni bojnici, ako nisu na terenu. Jeo je velikim tekom. Hoetelijokomadi?ponudiosamga. Je,prosilbijojednokrilce,nijesedaodugonuditi. Viditekakovekmoeimatisreuvnesrei,rekaojekadjepojeokrilce.Vragznakajbi ovivaidekizmenenaredilidasenisemnavasnameril!... Bilajetonaivnadomobranskaprovokacija. Mi svakom po zasluzi, odgovorim strogo. Ako niste nikoga zaklali ili ubili, skinut emo vasdokouljeigaaiposlatiuKrievce. Kaj,todelateizviimasnikima?upitaojesnevjericomuglasu. Isviimaisniima...Viiasnik,skupocjenijaodora. Akakvajevaaara,aksmempitat?vjetojepromijeniotemu.Vidite,janisamznalda steivivumimedodmetnikima,kakbirekel. Rijeodmetnicioitogajezbunila. Odrao sam mu miting . . . To je partizanska, a osobito komesarska dunost. Prenoio je, a ujutro pronala se za njega nekakva stara domobranska odora u najbjednijem stanju. Presvukaose,odrezaoizgrmapodebljubatinuipognuteglavekrenuozaKrievce. KadaprijeemosKalnikanaBilogoru,estobataljonzanoiuandrovcu.androvacjeselo izvancesteunjemucarujuvjenimirivjenoblato.Blatojevisokodokoljena,itkoivrsno, kao vrhnje androvakog uitelja kod kojega se uvijeksmjetanatab.tabjeobinotamo gdjesenajboljejedeispava!Zatotouandrovcuvladavjenoblato,postojiunaroduizreka Ajd u androvac po kremenje! Jer u androvcu bi lake naao slonove nego ijedanjedini najsitniji kremeni, osim u kakvu seljakom upaljau. Uvijek usesjeatiandrovca,selau kojem vlada mir i spokoj, i seoskog uitelja, prijazna i gostoljubiva ovjeka koji nas izdano gosti kobasicama, krvavicama, sirom i vrhnjem, jabukama, orasima i medom a sve je prvorazrednedomaekakvoe.

Prigodom takva jednog ugodnog boravka u androvcu, poto se bataljon dobro najeo, naspavao i izdosaivao, krenuli smo u napad na vlak koji vozi prugom urevacBjelovar. Napad je uspio i, izmeu mnogih vrijednih stvari koje se uvijek nalaze u vlakovima, zarobili smo domobranskog satnika K. Upravo tome domobranskom satniku Ku posveujem ovih nekoliko redaka ratnog dnevnika. Doveli smo ga u androvac. Satnik K. je sedamdesetogodinjak, ali jo uvijek u aktivnoj, to jest djelatnoj slubi. Poloaj u vojsci mu nije osobit on je vojni referent u urevcu, ali ako se uzmu u obzir njegove asne godine i asnesjedine,ondajesvakakohvalevrijednotojeuopejoubilokakvojslubi,pogotovo u ovim tekim ratnim vremenima. Satnik je, naravno, bivi austrougarski k. u. k. oficir i dolaskomNDHizvukaoseizmirovineiponovnostupioizpasiveuaktivu. Starac je inae impozantan. Visok je dva metra i nosi izvrstan novi asniki injel. Taj injel jejedinavrijednostkojasenanjemumoenaiiposlijenajpomnijepretrage. askali smo sa satnikom krkajui pomalo uiteljeve orahe do jutra i tako sam saznao da je onbratmojeganekadanjegprofesoraizcrtanja.Tajprofesorizcrtanjaprogoniomekaovrag grenu duu kroz sve razrede nie gimnazije, jer sam bio totalni antitalent za tu plemenitu vjetinuiliumjetnost,isadse,eto,njegovbratnaaoumojimrukamakaooficirneprijateljske vojske. Linija Narodnooslobodilake borbe ne doputa da se ljude kanjava zbog krivice svojihnajbliih.Nitimogukaznitisvojegaprofesora,svekadbiseinalazioumojimrukama, to mu je brat neprijateljski oficir, niti pak smijem kazniti zarobljenog satnika to me je njegovbratprogoniokaovraggrenuduu. Zato sam poslije ugodna askanja sa satnikom, koje je potrajalo do zore, naruio udobne saonice,posjeogaunjih,osobnogabriljivopotrpaoutoplegunjeve,danenazebe,daomu naput nekamusenaetisuukunaiuputiogauurevacnadunost.Moraomijedati potenu asniku rije da e izruiti moje srdane pozdrave i potovanje svojemu bratu, profesoru. Neznambihlitrebaospomenutidajeipakostaobezsvojeganovoginjelaiodore.Odjenuli smoga,siromahastarog,unekedronjke,kojisumu,jerjebiozaistanapadnovisok,sezalido koljena.Istinizavoljutrebarei,satnikK.zanasjebioslabplijen.Koristinijedoniobogzna kakve,astajaojeprilinotrudaitroka.Osobnojeproaoizvrsnoisigurnoesedugosjeati dana kad su ga zarobili partizani Drugog bataljona Kalnikog odreda. Proveo je cijelu nou drutvu ugodnih i ljubaznih mladih ljudiu toploj gostinskoj sobi androvakog uitelja, izjeo jetomprilikommnotvoakonija,ukljuujuioraheimedenjake,narazgovaraoseijodobio tisuu kuna za put. Ovako neto lijepo i u isto vrijeme uzbudljivo teko daje ikad prije doivio.Do smrtiepriatisvimsvojimznancimakakojezapaoupartizanskozarobljenitvo i tko zna kako e iscifrati tu svoju priu. Na taj nain bit e, vjerojatno prvi put u ivotu, interesantan.Nikadseneznatosemoezarobitiuvlaku!Lutrija! Na bataljon zaista je pravi eljezniki bataljon. Ovaj put napali smo eljezniki tunel kod Miulinovcaito,moeserei,sluajno. Moj novi komandant Joka, bivi barjaktar i pukomitraljezac, i ja dogovarali smo se to da napadnemo. Na Bilogori je tako. Moe napasti sve to ti padne na pamet i nema straha da napad nee uspjeti. U obzir su dolazila dva objekta: posada uSirovojKataleniiposadakoja osiguravatunelnaMiulinovcu.Odluilismosezatunel,naprostozatotonamjebioblie... Ijoneto:napadjeizvrenupobijeladana,tonoupodne.Partizaniobinonapadajunou,

ali kako je postojala opasnost da e se domobrani nou posakrivati, odlueno je da ih pokuamopohvatati danju.Napadjetekaotonopoplanu.U12satibataljonjeizbionahrbattunelaiondasepola boraca sjurilo niz jednu a pola niz drugu stranu brda na prugu, i akcija je bila zavrena. Svi domobrani, na elu sa svojim zapovjednikom, pohvatani su ivi i zdravi. Pucali nisu, ili nisu htjeli ili nisu dospjeli. Komandir Druge ete Milo Krea zarobio je jednog domobrana sa samim revolverom na dvije stotine metara daljine. Takvo zarobljavanje moe se smatrati raritetom, jer domobran je drao u rukama puku, a puka nosi 2.000 metara, dok vojno dravnipitoljMiloaKreenenosidaljeodpedesetakmetara.KreajezaurlaoPredajse! idomobran,dokogajejedvadoproglas,odmahjeposlunoodbacioorujeipodigaoruke... Nemaihmnogo,samoetrdesetdomobrana,zajednosazapovjednikom. Zapovjednik je priuvni domobranski satnik O., po zanimanju u graanstvu hotelijer iz Osijeka.Moetezamislitikakavjetozapovjednikikakvajetosatnija! Svukli smo ih do gaa i pustili. Sutra e vjerojatno opet osiguravati tunel. Ako nam bude usput,posjetitemoih.Sadsepoznajemosazapovjednikompaenambitilake.Moglismo gazadratizatapskogkuhara,sigurnose,kaohotelijer,razumijeukulinarskoumijee. Opisao sam, ukratko, ovih nekoliko veselih i donekle romantikih dogaaja iz borbe i ivota naegbataljona.Inae,ivotnaKalnikuje,vjerujtemi,vrloteakimukotrpan.Tkoznatoe bitisutra!

Crnalegija
Evo zore, evo dana evo Jure i Bobana, pjevaju crni ustae i juriaju na nae poloaje. Zapravo,oniinejuriaju,oninaprostonadiru.Naisupoloajiboljiodnjihovih.Onajtkose brani u poetku je obino uvijek u povoljnijem poloaju od napadaa. Ali napada zato ima psiholoku prednost. Tuemo ih iz puaka i pukomitraljeza, i ne moe se rei da naavatra nijedjelotvorna.Ginuprilino,nonjihovistreljakilanci,iakoprorijeeni,napredujujedanza drugim uzbrdo prema nama potiskuju nas prema vrhovima Kalnika. Nije to uobiajeno vojniko nastupanje, kao kod Nijemaca. Vojniki nastupati znai organizirano napredovati prebacujuisespoloajanapoloaj,svebliecilju,podzatitomvatre. Crnolegionariseneprebacuju,oninadiruhodajuiuspravnoipucajuipredase.Slinokaoi partizani. Jesu li crnolegionari hrabri? upita me mali Valent. Valent je dvanaestogodinji tapski djeak koji nema druge dunosti nego da postavlja kojekakva pitanja. Ostavi me na miru, ba me briga, odgovorih. Poslije, za vrijeme kratkog nonog predaha, umjesto da spavamo poeosamrazmiljatikakobitrebaloodgovoritinaValentovopitanje. Zaista,jesuli crnolegionarihrabri? Juer je poela ozbiljna neprijateljska ofenziva na Kalnik. To nisu vie ustae i domobrani iz okolnih garnizona, s kojima se ve dva mjeseca poigravamo oko Kalnika i Bilogore to je FrancetievaCrnalegija.PovuklisujeizBosneiposlaliovamosazadaomdanaslikvidira. Crna legija je najelitnija ustaka postrojba. Upotrebljavaju je samo u borbama na najkritinijim terenima, ili u kaznenim ekspedicijama. Kalnik je sada za njih kritian, jer je blizu Zagreba toj injenici treba da zahvalimo to su nas poastili Francetievim ustaama. Legija je formirana od nekoliko tisua divljaka iz vjerski i nacionalistiki najzadrtijih i najzatucanijih sredina. To su primitivni gortaci, zalueni od katolikih popova i kasnije korumpirani pljakom i pokoljima. Nose crne ustake odore i za vrijeme borbe uvijek su pijani. Kada napadaju, iz njihovih se redova ori divlja, sumanuta rika i teko ih je zaustaviti. Oko vrata vise im kriii, a u lisnicama i notesima imaju svete sliice. Tkozna,modaimje negdje u zamagljenoj svijesti zaostao fratarski nauk o svetoj misiji da unitavaju bezbonike, misiji koju svaki dobar katolik i Hrvat (a po njihovu najbolji Hrvati i katolici jesu ustae) trebaobavljatizaCrkvu,poglavnikaihrvatskudravu. Zapovjednik im je ustaki pukovnik Jure Franceti. Njegov zamjenik je ustaki bojnik Rafael Boban. Obojica su emigranti. Franceti je, kakoustakenovinepiu,najzaslunijizaosnutak Crnelegijeizasvenjezineuspjehe.TakoerpiudajenjihovdiniJuresindobrehrvatske i katolike obitelji iz krsne Like. Kod njih je sve dino i krno. Inae, taj je uveni krvolok nekada bio student. Sudjelovao je u frankovakim teroristikim akcijama i tako kao frankovaki terorist emigrirao u Italiju.IzItalijesepovremenoilegalnovraaouJugoslaviju. Uustakimemigrantskimlogorimadokolovaosezadananjezadaekojezdunoizvrava. Rafael Boban, njegov zamjenik, koliko se zna, ivio je u Belgiji kao ekonomski emigrant. Tamo su ga ustae zavrbovalii stvorili od njegakoljakogzapovjednika.Juersuprovaliliu selo Kalnik i dali strijeljati uitelja i uiteljicu, iz ista mira. Nisu bili partizanski pomagai. Strijeljalisuihnaprostoradizabave.

to je hrabrost? itao sam Tolstoja. On ne priznaje romantinu ratniku hrabrost. Priznaje samo onu svakidanju obinu vojniku hrabrost koja se oituje u pomalo fatalistikom obavljanju tekih i opasnih ratnikih dunosti. Njegovi primitivni i iskusni kavkaski oficiri i vojnicimuiciiveiratujukaoratniciijunaci,nouopeiminepadanapametpitanjejesuli hrabri.Kadmogu,oniuvajuglavekadmoraju,oniihizlauinajveojopasnosti.Vidiosam mnogotakvihboracaikodnas.Pomojemumiljenjutakvahrabrostjevelikaratnikavrlina. Ali treba rei da hrabrost mora predstavljati spremnost da se rtvuje ivot za plemenite ciljeve.Kadaovjekinismionpothvat,aktakavpothvatkojemusesvidive,ondajehrabar, ali samo uz uvjet da je svjestan plemenitosti i korisnosti cilja za kojisertvuje.Uvjerensam daitakavovjekosjeastrah.Itekakogaosjea.Nikomenijeugodnokadmukuglezvide okouijuibombepraskajuokonjega.Svatkosebojismrti,tojeuljudskojnaravi.Ikadipak, iunatotometomujeivotusmrtnojopasnosti,predanovrisvojudunost,akivienego to mora, onda je to zaista hrabar ovjek. Promatrana s te toke gledita, hrabrost je svladavanjestraha.Onajtkonepoznajeosjeajstrahanemoebitihrabar.Neplaitisesmrti, tojeilidefektilipomanjkanjesposobnostidaseshvatiopasnost.Akoimaljudikojiuistinune znaju zastrahikojisepriistojsvijestiiutrijeznustanjunebojesmrti,ondatonisuobini, normalni ljudi i ne treba ih mjeriti obinim ljudskim mjerilima. A hrabrost moe biti svojstvenasamoobinom,normalnomovjeku. Crni ustae su napojeni rumom i rakijom. Topovsko meso seuvijekopija,jerupijanustanju bolje juria i lake gine. Ovako pijani nastupaju srano i gotovo su nezadrivi. Ne osvru se nametkekojiihkose.inisedasuzaistahrabri.Alizatosveto!?Kakavjeciljprednjima? Opiciljjenakazanizloinaki,osobnimotivsvakogpojedincajepljakaikrvolotvo.Tuse neradiohrabrosti.Hrabrostjeplemenitaosobinaovjeka,anespontaniporivzvijeri. Teko ih je akimrziti.Kakodamrzidivljuzvijerzato tojeopasnaikrvolona?Trebaje onemoguiti,naprostoiznudeizbogopegdobra. Malo je komplicirano, ali moda e me tapski djeak Valent razumjeti. On je bistar partizani. Na vrhu Kalnika vijori ustaki stijeg. Lijepo se prostim okom vidi s naegvisa.Nekigledaju dalekozorom i tvrde da pod stijegom stoji Franceti, glavom, i svira gitaru. Kau da mu raspoznajupukovnikerozete.Janevidimtakodalekonidalekozorom.Joseuvijekpomalo puca. To to Franceti za vrijeme borbe svira gitaru, smatra se u neku ruku kuriozitetom, a njegovoj osobi daje pomalo misterioznoobiljeje.Znatekakoje:Crnalegijacrnaodora,crni ustae, kaznena ekspedicija sve misteriozno, stravino i strahopotovanja dostojno, kao podzemne sile pakla. I povrhsvegajogitara.Anemaniegmisterioznog,svejesamotriki blef,itojeftintrikiblef.Stvaranjesamozloin.Uasan,zapanjujuizloin,alizloinkojise afirmirao,kojijeozakonjenpabigatrebalosmatratikorisnimipozitivnim,povijesnonunim iopravdanim. ujesepijanaustakapjesma: VisokijeTrebevi,nanjemsjediPaveli vinopije,peejanjce,koljeSrbijance... Klati Srbijance sveta je misija ustatva, sveta i povijesna . . . Srbijance, idoveiCigane,sve bez razlike, a Hrvate ako su komunisti ili antifaisti ili ako ne odobravaju i ne povlauju ustakimzloinima.

Ali ja ne mislim o tome. Sjeam se jednog naeg akog izleta na Kalnik, na kojem sada vijoriustakistijeg.Otadajeprolosamosedamgodina,akolikosetogaizmijenilo.Bilismo opijeni od mladosti, zraka i mota to smo ga potajno pili u ovim istim klijetima. Bili smo zaljubljeniudjevojkeizrazreda,aonenasnisuhtjeleozbiljnouzeti.Voljelesuoneizstarijih razredaisasveuilita.Pjevalismopristojneinepristojneakepjesme.Produciralismosei nastojalibitiprviuneposlunostimapremarazrednikukojinasjevodio.Initkoodnasjonije mislio na rat. Bili smo sasvimpomireni sa sudbinom seoskih uitelja i prema idealu veine profesora seoskih crkvenih orguljaa. A sada ratujemo na svim stranama svijeta i u svim moguim vojskama. Ima nas u partizanima, u domobranima i ustaama, u njemakoj vojsci. Svugdje. Mnogi su i ubijeni ... Na razrednik umro je prije rata. Srea za njega to nikada nee saznati da su upravo oni koje je cijeli ivot progonio sada bolji od onih koje je uvijek stavljaozauzordrugima. Zarjetobamoralotakobiti!? Ustaki stijeg na vrhu Kalnika vjerojatno treba da znai da je Kalnik oien od partizana i ponovno osvojen za ustae. Izdrljiv je na odred, i usprkos Francetiu i Crnoj legiji uvijek emosevraatinaKalnikiostatemoovdjedokrajarata. Pokret! To je prokleta rije, i kad god je zaujem prokunem prostaki, u sebi ili glasno, ve premaprilikama.Psovkamedoneklesmiri,laganoustajemiporavnavamremenjeiremenie o kojima visi ratna sprema i oruje, guram upavu kosu pod kapu, i trljam slijepljene krmeljive oi ako mi je preostalo snage za tu ne ba prijeko potrebnu nonu partizansku toaletuiondapolakozaglavinjamdalje,kaoisviostali,zabataljonom.Tuesecijelidans Crnom legijom, a to puki reeno glasi: puca i bjei uzbrdo, stane, puca i opet bjei uzbrdo, jer nije uvijek dano da se bjei nizbrdo. I tako bez prekida do prvoga mraka. Kada padnemrak,borbaseprekidaipoinjepjeaenje.Nepetkilometara,nideset,nipetnaest,ni dvadeset, nego trideset, etrdeset ili ak pedeset kilometara treba prevaliti do zore i pri tom tegliti ratnu spremu i oruje, a to znai 15 do 30 kilograma tereta. Negdje poslije desetak prevaljenih kilometara, na kakvoj umskoj stazi, kolona zastane. Svi odmah polijegaju preko stazeizaspukaozaklani,iakoznajudaodmorneepotrajatidueoddesetakminuta.Ijato znamkaoiostali,aliipaklijeem,iakokaostarjeinabanebihsmio.Moram,nemamsnage da se oduprem enji svih svojih udova i organa za odmorom i snom. Onda mi u san grubo prodre rije pokret. Na tu sto puta prokletu rije reagiramo kao seizmografi na potrese. Jedinozvukispaljenogmetkabudibreitemeljitijeodrijeipokret. Vue se naa napola usnula kolona prema nekom selu podno Kalnika, a to je u selu ne znamo.Modanasekazasjeda.Jer,zatoustaenebipretpostavilidaemoseprobijatiba tim smjerom? Ako se pokuaju uivjeti u nau situaciju, mogli bi pogoditi. Nema tu velikog mudrovanja.SelosezoveLjubeica,lijepoime,svakakoljepenegoVelikiiliMaliPoganac ...Patrolaprethodnicajavljadajeuselunekabanda,akakva,neznase. Umoran partizan loe je volje, i zato to je loe volje bolje se bori nego odmoreni partizan. Naletjeli smo na Ljubeicu i jednostavno slistili s lica zemlje nekakve traljave domobrane koji su imali zadau zadrati nas i pobiti. Siguran sam da ih ima posakrivenih po svim seoskimgnojnicama.Domobranseobinosakrijeugnojnicu,vjerujedagatamoneetraiti. Nijenjemudogizdeiratnikeasti! PredzoruOdredjestigaonaKozjiHrbat.Tojejedanodkalnikihvisova,posutvinogradima i malim drvenim klijetima. Uli smouklijetiposkupinamai,naravno,smjestazaspalikaoda namnaKozjemHrptuneprijetinikakvaopasnost.

Sanjaosamsvojvjeitipartizanskisanoistojpriprostonamjetenojseoskojsobiikrevetusa svjeom, dobro opranom grubom posteljinom, u kojem spavam i svjestan sam da spavam, uivamuspavanjuimoguspavatidoklegodhou...Probudiomeonajkarakteristinizvuk kojitvorepuaniimitraljeski mecikadprobijajudrvenezidove. Otvorim oi i ugledam zanimljiv prizor. Moj etni komandir Joka nas dvojica sami smo u klijeti stoji uz prozor i tue kratkim rafalima iz pukomitraljeza. (Joka je jedan od onih komandira ete koji se nerado rastaju od pukomitraljeza}. Tue kratkim rafalima i pri tom veselojujuekaodajeuseoskimsvatovima. Skoim s leaja i pogledam kroz prozor. Prema naim klijetima nadirali su streljaki lanci crnih ustaa, kao i juerpodBelinomtvravom.Nadiralisupucajuipoklijetima,takodaje svakogasaponekimetakzacvraounaojizbi. Blago nama dok imamo ovakvih Joka, pomislim i munem ga pod rebra . . .Bjeiodatle, ubit e te! opomenem ga. On se prene, pusti jo jedan malo dulji rafal, i iskoi zajedno sa mnomizklijeti. Odigrala se repriza jueranjeg okraja. Tukli smo i povlaili se. Crnolegionari su tukli i nadirali.Svedonoi...Uostalom,ostajenamutjeha.Mipartizanineobiavamo,akonema posebnih razloga, vrsto drati poloaje. Ne odgovara nam frontalna borba. Slabi smo u naoruanju i imamo malo municije. to e nam Kozji Hrbat? Neka im bude! Mi emo ve zagristinegdjegdjeseneenadati.

Utrismjera
Crnalegijamilijeiuticu.Goninastakoupornoisistematinodazaistanitkonemavremena razmiljatiovlastitimproblemima.Nijavienerazmiljamotomedasamjouvijekutkao kukuruzni kruh i da vjerojatno imam temperaturu. Ope je stanje mojeg organizma, uslijed totalne neispavanosti i premorenosti, takvo da utica i laka groznica koju osjeam idu u red sasvim sekundarnih pojava i bilo bi smijeno davati im osobitu vanost. Moj mokri svrab, tojevenetodrugo.Onjemunemoedanerazmiljasvrbiipeenemilosrdno,itovie pjeai i dulje se ne izuva, to je strasnije. Za mokri svrab ak su i crnolegionari preslabi lijenici! Premoren je Kalniki odred i po svoj prilici emo Francetiu rei do vienja i odmagliti s Kalnika. Nee ni on dovijeka ostati na Kalniku, a im ode, smjesta se vraamo. Zasademosedratinarodne:Pametnijipoputa! U tabu Odreda odlueno je da se s Kalnika izgubimo u tri smjera. Izraen je detaljan plan. Prvi bataljon kree prema Zagrebakoj gori, Trei bataljon prema Zagorju, a na, Drugi bataljon, ostaje na zapadnom dijelu Bilogore. U praksi, koliko mogu na osnovi iskustva predvidjeti, ta e operacija iezavanja tei ovako: Prvi i Trei bataljon, a s njima i tab Odreda, provodit esepodZagrebom(ilinadZagrebom,akodoudoSljemena)jomnogo gorenegotosuseprovodilidosadnaKalnikujerimaigorihterenaodkalnikog.Goniteih danju i nou bez predaha. Uostalom, im se sazna da su tamo, krenut e za njima i Crna legija. Vratit e se, poslije duljeg ili krae vremena, ito ne kao bataljoni, nego u izoliranim grupama, grupicama ili ak pojedinano. Ali vratit e se uglavnom svi. Kalniani su neunitivi! uje se, ne znam je li istina, da je takva odluka taba Odreda inicirana od nadreenekomande.Navodnosuprimilipismoukojemimsavjetujudaubuduenebjees Kalnika nazad (misli se na Bilogoru) nego da pokuaju bjeati naprijed (misli se na Zagrebaku goru i Zagorje).Ovaformulacijabjeitenaprijed!vrlojeduhovita!Ipak,treba napomenutidajenadreenakomandadalekoidanemoeimatipravupredodbuosituacijiu ovim krajevima. Oni to promatraju i ocjenjuju sa stanovita opih planova i zadaa, a ne sa stanovita naih mogunosti. Sva je srea to je nabataljonzapalazapadnaBilogora.Idok e se dva drugarska bataljona zajedno s komandantom (tonije reeno s dva komandanta) i komesarom Odreda natjeravati s ustaama i vabama oko Sljemena i Ivanice, mi emo na Bilogori uivati i misliti na njih. Uivati, to u partizanskom argonu znai jesti, piti i spavati domilevolje.Kadseumorimoodsilnogodmoraikadnamdosadimiranivot,napastemoi likvidirati kakvu domobransku posadu u blioj okolici ili minirati koji vlak. To pak znai da emoimatinapretekcigareta,novaca,dobrihodoraiizamaijokojekakvihdrugihluksuznih stvarica,kaotosu:satovi(depniiruni),nalivpera,lampice,baterije,noiiislino.Toga seuovakvimpohodimauvijeknae,apravojedaipartizaniimajunetoodivota! Pokret! Prvi i Trei bataljon otili su u nepoznato, mi noimo u selu Gornje Zdjelice na zapadnoj Bilogori. Kalnik je ostao pust od partizana. Tamo su sada samo crnolegionari i ustakodomobranskepostrojbeizokolnihgarnizona. Neki borci mi priaju kako je zapravo poela borba s Crnom legijom. Prvi bataljon bio je u kalnikom selu Ivancu. Oko podne odjedanput se usred sela stvorila grupa crnih ustaa. Zapucali su i poela je borba u Ivancu izmeu kua. U isto vrijeme napali su odredi crnolegionaraselosasvihstrana.Grupaustaakojaseprobilameunaeborcelikvidiranaje, no bataljon se morao povui pod pritiskom onih koji su napadali izvana. Navodno se ta ustaka grupa prokrijumarila u selo u vozu slame. Dovezao ih je seljak, njihov ovjek. Iskoili su iz slame i napali. Ali to je neprovjereno i po svoj prilici neistinito. Vjerojatnije je dasuseuuljalipokrajnaihstraaiizvidnicakojesumalopridrijemale.Modaihjeproveo

kakav njihov simpatizer koji dobro poznaje teren. To je prvi sluaj da neprijatelj napada na partizanskinain.Znai,poelisusesluitinaomtaktikom...Dobrojebitioprezan!

PovrataknaKalnik
Bilogorskaidilatrajevedvadesetakdana.SaZagrebakegoreiIvanicenemamonikakvih vijesti. Odande ne dopiru do nas ak ni glasine koje se obino ire, a uvijek su ilipanineili suvie optimistine. Bataljon provodi akcije za svoj raun, kao potpuno samostalna jedinica kojoj ne zapovijeda nikakav nadreeni tab. To je divno doba u ivotu naeg bataljona! Imamo mnogo zaplijenjena oruja i ratne spreme kroz nae ruke prolo je u ovih dvadeset dana samostalnog ivota na stotine zarobljenika, veinom domobrana najnie kategorije, ali i ustaa i Nijemaca. Prilo nam je i trideset novih boraca, mladia iz bilogorskih sela.Desetje putabataljonnapaoeljeznikepruge,postajeivlakove.Napadnutesuidomobranskeposade u Sirovoj Kataleni i Velikom Trojstvu. U svim tim akcijama imali smo stopostotan uspjeh. Bataljon nema ni poginulih ni ranjenih. Vjeran ovdanjim obiajima, neprijatelj nas na zapadnoj Bilogori nije ni jedan jedini put uznemirio. Ratovali smo samo kad se nama prohtjelo.Ukratko,tojeivotkakavsvakapartizanskajedinicamoesamopoeljeti. Crna legija otila je s Kalnika odmah drugoga dana nakon to su bataljoni Odreda krenuli prema Zagrebu i Zagorju. Nae patrole danomice kontroliraju kalnika sela. Sada se Kalnik ve moe smatrati pravim partizanskim krajem. Stanovnici brdskih sela postali su ozbiljni i zabrinuti. Poharali su ih, a mnoge i popalili. Ima i ljudskih rtava u Botinovcu, Malom i Velikom Pogancu, Ivancu i drugim naim selima. Ljudi su shvatili da e borba biti duga i teka i da njih eka sudbina Bosne, Like, Korduna i Banije. Ono to su u tim krajevima proivljavali prole godine sadajepoeloiovdjeugornjojHrvatskoj.Osvojitijedanpredioi osloboditi ga znai istodobno izloiti ga bijesu povremenih ustakonjemakih ofenziva. Tko je s nama, mora biti spreman na rtve: popaljena sela, opljakanu imovinu i mnogo ljudske krvi...ImamdojamdaseKalnikopredijeliozaborbu.Tvrijesadaizrelijinegoprvihdana, kadasmopobjeivaliusvimokrajima. Bataljoni sa Zagrebake gore i Ivanice su se vratili. Vijesti o njima donio je Joa Horvat, komesar naeg odreda. Sad znamo sve. S Joom smo se sreli sluajno. Partizani pronalaze uvijek iste puteve. Izbjegavajucesteinaselja,dresebrdskihprijelazaiumskihstaza,pase estodogodidaseiznenadasretnuibezdogovora...Zamalodazapucamojedninadruge. Evokakosezbionasusret: Dotjerali smo kolonu zarobljenih domobrana u umu iznad Trojstva i poeli uobiajenu proceduru.Najprijeihsasvomsvojomslatkorjeivounagovaramodaostanuupartizanima. Priamo im o plemenitim ciljevima oslobodilakog rata, tumaimo im liniju NOB koja je prihvatljiva za svakog rodoljuba i potenog ovjeka, obavjeujemo ih o stvarnom stanju na svjetskim bojitima ... i pri tom smo nevjerojatno strpljivi i uporni. Kod nas se ve uvrijeila izreka: to mi tu pria k'o zarobljenom domobranu! Srca zarobljenika obino ostaju zatvorena, a mozgovi totalno neprijemljivi, iako se svesrdno zalaemo i trudimo. Tek vrlo rijetko nae se i meu domobranima pojedinac koji izjavi da jespremanostati.Takviobino postaju dobri borci. Poslije kratkog kursa iz NOB, koji nije urodio vidnijim plodom, obavlja se akt svlaenja. Kad nee da ostane s nama, izvoli otii u gaama i bos! Nevjerojatno je kako zarobljeni domobran lako kree na dug put u gaama i bosonog po trnovitim umskim bespuima.(Glavnodajeglavanaramenu,azaobrazitabanevrlovano!)...Dakle,upravo seobavljaotajnemiliaktrazodijevanja,kadsuizvidnicejaviledaumomdolazinekavojska. Dohvatili smo oruje i zauzeli poloaje iza bukava. Vojska se uskoro pojavila razvijena u strijelce (jer i oni su nas opazili) prebacivali su se oprezno s pukamanagotovs.Prilisu ve sasvim blizu kad smo se prepoznali. Bio je to Joa Horvat s desetinom boraca Treeg bataljona i petoricom Rusa. Joa vodi Ruse u Slavoniju. To su crvenoarmejci iz njemakog

zarobljenitva. Bili su na radu u tajerskoj, pa ih je Trei bataljon u zajednici sa slovenskim partizanima oslobodio. Zovu se: Vanjka, Nikolaj, Semjon, Aleksej, a onom petom zaboravio samime.Zarobljenisuodmahuprvimdanimarata,uljetugodine1941.Dobrojetosmoih oslobodili ba mi, jugoslavenski partizani! To je na prvi susret s crvenoarmejcima. Tko zna kadaemosesrestispravomnaoruanomCrvenomarmijom? Joa nam pria o borbama Prvog i Treeg bataljona pod Zagrebom. Ne znam jesu li to bile borbe ili pustolovine, ili moda partizanski krini put!? Jer Joa je duhovit i temperamentan pripovjeda, i sada, kada je sve sretno svrilo, svaki pa i najtei doivljaj s puta u njegovoj interpretaciji djeluje kao vesela zgoda. ovjek mora poznavati Jou Horvata i znati sluati izmeu redaka. U tom sluaju otkrit e, makar djelomice, istinu da su oba bataljona preivjelavrlotekedane.Tuklisuseipjeailidanjuinoubezprestanka,dogaalosedaih raspreugrupepojedinegrupeostajalesubezmeusobnevezeiorijentacije,skrivalesuseu grmlju oko kojeg su cijelog dana krstarili Nijemci i ustae ... i tako dalje, slino kao i na Kalniku za vrijeme crnolegionarske ofenzive,samojomnogogore.Jednomprilikomproveli su trok i Joa na elu grupe boraca itav dan u rijetkom grmlju. Joa jehtiodaseprobiju, grmlje nije smatrao nikakvim izlazom iz mune situacije. Ali trok je pravi, stopostotni gerilac. Povukao ih je u grmlje, legli su na trbuh, stavili prste na okidae puaka i pitolja i ekali no ...Nojebiladaleka,neopisivodaleka,analivadiokonjihutaboriliseNijemci. Da bi situacija bila to kompliciranija, grupa je vodila sa sobom dva zarobljena njemaka vojnika, vjerojatno iz jedinice utaborene pokraj njih. Zarobili su ih te noi . . . Tako su zarobljeni Nijemci gledali kako se na udaljenosti od kakvih tridesetak metara eu njihovi slobodnikolege.Situacijaneobinaiopasna,izapartizaneizazarobljenike. Bjeitenaprijed!direktivaviekomande,pokazalaseipakpametnom.Akonaibataljonii ubudue budu bjeali naprijed, umjesto nazad, kao to se obino bjei, ustaama nikada vie nee pasti na um da poduzimaju vee ofenzive na Kalnik. Bolje je za njih da se partizani zadravaju na Kalniku nego da se s Kalnika bjei naprijed, to jest u Zagreb. Partizani u Zagrebu,tojeipakmalopreviezapoetak!Ovajputtosegotovodogodilo. PrvibataljonOdredakojijepredvodioJoaHorvat,jeronizvrsnopoznajetajteren,iznenada sepojavionaSljemenu...TrebaobjasnititojetoSljeme!SljemejenajviivrhZagrebake gore.Preacemimaodgradadopiramidenavrhusamodesetkilometara,aprekotakozvane Mrcine(najstrmijimusponom)jomanje.DobarpjeakuspnesenavrhSljemenazamanjeod dvasata.SvakenedjeljepolazenaSljemetisueZagrepana.Tosenesmatrapravimizletom nego malo ozbiljnijom etnjom. Jer Sljeme je zapravo Zagreb! Kad dopre do Rauchove lugarnice,moese,bezvelikemuke,spustitiuTukanaciliuMaksimir.UTukancustanuje veinaustakihglaveina.Bilabi divnaparadakadabismoimiznenadapokucalinavrata! Joa je s nekoliko partizana uao u planinarski dom i zatraio aja. Konobarica ga upita: Kolikoajevaelite?Zajedandobarpartizanskibataljon!odgovorion.Nijepovjerovala. Naokolo je bilo mnogo izletnika, meu njima i nekoliko domobranskih oficira u drutvu djevojaka. Ni oni nisu vjerovali Joi. Mislili su da se glupo i neslano ali. Kakav partizanski bataljonnaSljemenu! Povjerovali su tek kad su ih, po starom obiaju i nepisanom zakonu, svukli dogaaiposlali nizbrdouZagreb,radipropagande.Modanijetrebalodatoine,sobziromnatotosubiliu drutvu djevojaka. Blamirali su ih! Hoe li ove djevojke i dalje voljeti i potovati svoje vitezove(ugaama)?

Poslije posjeta Sljemenu postalo je na cijelom okolnom podruju vrlo vrue ... U Mariji Bistrici, odakle je Joa telefoniraonekomoblinjemneprijateljskomzapovjednikuiizgovorio pregrt drskosti, iznenadili su ih tenkovi. Ali partizani Kalnikog odreda su kao divokoze. Udari dlanom o dlan i nema ih. Ratrkaju se i na prvome vrhu opet se svi prikupe. Vodi ih partizanski instinkt, irijetkosekadakojiizgubi.(Tomprigodomizgubiosepukomitraljezac Ivan Pra, sisaki omladinac i banijski proleter. Lutao je tjedan danasamsamcatnepoznatim krajevimainapokonipakpronaaosvojujedinicu.Doniojeisvojpukomitraljez!).Stiglajei Crna legija. Zajedno s ustaama i domobranima iz okolnih garnizona zaposjeli su sve ceste i prugeatajkrajgustojeispresijecancestamaiprugamainepodesanzapartizanskoratovanje tako da se bataljon mogao probijati samo pod cijenu stalnih otrih okraja. Takve uvjete ivotaiborbenemoguejeizdrati.Uskorosuseraspriliugrupeisvakasegrupaprobijalau svojemsmjeru. Na elu kolone bio je komandant Odreda Jerkovi. Teren nitko nije poznavao i grupa se kretala s pomou sekcije i kompasa, a sekcija i kompas u nono doba vrijede manje nego pouzdanvodi.Nailisunanekoselo.TogaasazaustaviihstraarskiStooj!Tojeznailo da su selo zaposjeli ustae,kojisubiliposvudanaokolo,pagrupainijemoglanaiinakoga drugog. Jerkovi se smjesta odluio. Stao sam! odgovori otro vojniki. Tko ide? slije dilojeuobiajenostraarskopitanje.18.pohodnadomobranskasatnija,istreseJerkovikao iz rukava. Bojni zov! Mi smo pohodna satnija iz Zagreba. Ne znamo va bojni zov. Na bojnizovjeZagreb!NajeKarlovac,prolazi!odgovoriustaa. Partizani su se priljubili uza zemlju spremni za borbu i pogibiju, a Jerkovi se upustio u opasnu igru. Naprijed! zapovjedio je i poveo svoju kolonu kroz selo. Prolazili su pokraj nekeustakejedinicekojaseupravopostrojavala. Nisu bili maskirani. Svisunakapamaimalicrvenepetokrakezvijezde,ananjimasubilesve poznatevrsteodora,oddomobranskihdonjemakihbilisuuizmama,cokulamaiuobinim civilnimcipelama.Partizaniarolikikaoiuvijek. Ustaesu,neznajuioemuseradi,zauenogledaliarenukolonukojajepokrajnjihmirno prolazila. Samo je ustaki asnik postavio neugodno pitanje: Kakvi ste to areni kao partizani? Maskirani smo, odgovori Jerkovi hladnokrvno. Aha, za borbu protiv partizana. Razumijem, odgovori ustaa. Nije htio da pred tim domobranom ispadne neupuen. Kolonajeproduila,sadavesigurnije,auJerkovievumozgujednajedrskostraaladrugu. On zastane naas kraj ustakog pukomitraljesca, pri krajustroja,venaizlaskuizzaselka,i zatrai strogovojniki:Dajmisvojustrojnicu!Tiostajeovdje,ajaidemuborbu!Ustaa se zbuni pred asnikom jer asnik je asnik i procijedi smeteno: Kad ete mi je vratiti? Zaduen sam za nju! Odmah ujutro, im se vratimo s poloaja, obea Jerkovi i uzme pukomitraljez. PolasataposlijeustaesuotvorilibjesomunuvatruzaJerkovievomkolonom.Valjdasupo nekim znakovima zakljuili da su im ispred nosa proli partizani. Ustaka vatra nije bila efikasna. Kolona je, im su izali iz sela, krenula treim korakom da to prije i to dalje odmakne. Sada moemo, ovdje u spokojnoj Bilogori, raspravljati o tome da lijeJerkovievhazardbio doputen. Kau da je dobro sve to se dobro svri, i bez obzira na sve Jerkovi i njegova

grupaizvrilisupravipothvat.Sinetakoovjekuuhipuneuvenodrskaidejaionpostupapo osjeaju i instinktu. Drskosti ovakve naraviobinodobroispadaju.Takvojedosadanjenae iskustvo. Mala grupica Kalniana s Joom na elu povlaila se Zagorjem. Bilo je teko i bataljon se rasuo u grupe, i svaka se grupa samostalno probijala kroz neprijateljske poloaje prema Kalniku. Pred Joinom grupom iskrsnulo je neko udno betonsko zdanje.Niokozdanjaniuzdanjus kojegsuprijeteigledalepukarnicenijesemogaoopazitinitkoiv. Poelisuobilazitigraevinu,kojajeoitobilabetonskibunker,vjerojatnonaputen. Hej!Imalikogaunutra!povikaojeJoa...Nitkoseneodazove.Pokualisuui,aliulaz jebiozakljuan. Daj eksploziv da ga miniramo, derao se Joa iz svega glasa, za svaki sluaj. Jer moda je netkoipakunutra. Njegova grupa nije imala ni grama eksploziva. Joa je samoprijetio.Partizaniponukuckati po betonu kao da bue rupe u koje e staviti eksploziv. To se pokazalo djelotvornim. Iz bunkeraseodjedanputjaveglasovi: Joj!Najtenasminirati! Nebumo,ak'seodmapredate,odgovoriJoa,kojiseuhipusnaaoishvatiodaimaposla sasvojimstarimznancima,domobranima.JerJoajespecijalistzadomobrane. Je,nebumosepredali,ustvrdoglavesebraniocibunkera.Vinamnemreteni! Moremo,moremo,butevevideli...Dajtajeksploziv! Buenjerupaubetonuopetsenastavi. Abutenaspustilidoma?javesedomobrani. Bumo, bumo, sve vas bumo pustili. Samo oruje vam bumo zeli i bumo vas svlekli, prihvati Joa pogaanje. Jedino e ostanete pri nami, ne bumo vas svlekli i puke vam ostavimo! Tako su eto domobrani predali bunker, koji ni partizanska brigada ne bi topovima zauzela. Biloihjetridesetak.Blaenidomobrani! Usuujem se rei da su Kalniani izvrsni borci i izvanredno dobri partizani. To potvruje i ovih nekoliko epizoda sa Zagrebake gore i iz Zagorja. Slabiji i manje iskusni ljudi ne bi mogli opstati i odrati se utakvimuvjetimaivotaiborbe.Jezgranaegodredajesubanijski proleteri, slavonski dobrovoljci, kordunaki partizani i stari gerilci iz ovih krajeva. Banijska Proleterska eta regrutirana je od najhrabrijih i politiki najizgraenijih banijskih partizana, prvoboraca. Meu njima ima mnogo pravih proletera, predratnih lanova Partije i skojevaca. eta je od osnutka do ulaska u Kalniki odred imala vrstan komandni kadar. Slavonski partizanikojisusedobrovoljnojavilidapouizslobodnihiprostranihumaPsunjaiPapuka

na Kalnik, u neizvjesnost, isti su kao i proleteri. Svi su izvanredni borci, ilavi i uporni, te podnose sve potekoe i napore. Kordunaka eta, koja nam se pripojila neto kasnije, sastavljena je takoer od iskusnih ratnika. Oni su ve prije odlaska na Kalnik sudjelovali u mnogim borbama. Drugovi iz gerilskih grupa s ovog terena ivjeli su ovdje i borili se u najteim moguim uvjetima. Bolje od svih ostalih poznaju ove krajeve i njihova nazonost u Odredujedragocjena.Dobrojetonaodrednemalokalnoobiljeje.Svinaiborcidavnosu raskrstili sa svojim selima i kuama. Moe ih se odvesti u bilo koji kraj Jugoslavije i svijeta daseborezasloboduipobjedurevolucije.Onisuuistinupraviproleteri.Inaesupartizanski odredi veinom jo uvijek jedinice koje imaju lokalni karakter. Bore se u svojem kraju, oko svojihkuaisela.Tekudrugojfazirazvojapostajusposobnizadugemareveiborbeubilo kojem kraju zemlje, prema intencijama viih komandi. Tojevefazakadodrediprerastajuu brigade. Na odred sastavljen je od Banijaca, Kordunaa, Slavonaca, Kalniana i Bilogoraca. Nikada nije pripadao nekoj pokrajini. Sada pripada Kalniku, gdje se pojavio iznenada i osvojio ga za partizane. Ofenziva Crne legije je prola i Kalnik sada smatramo osloboenim ili bar poluosloboenim teritorijem. Mogu nas potisnuti samo veim snagama i po cijenu velikih rtava. A tako je i u svim ostalim partizanskim krajevima. Kad odu, opet emo se vratiti...MojGajoKrajinoviizBotinovcaivjeizdrav,ioninjegovaobitelj.Opljakali suih.Gajojesaenomidjecombjeaopoumamaipatiose,alisvejedobroprolo.Istoje kaonaBanijiiKordunu.Kalnikjedoistapostaopartizanski.

OprotajsKalnikom
OdredjeizbionaobronkeKalnika,useloBotinovaciMaliPoganac,ujutro20.listopadaove godine. Od tada do danas (26. prosinca) prolo je vie od dva mjesecaiprviputnaKalniku vlada mir. Niotkuda se ne uju ni puke ni topovi, ne nadlijeu avioni i nijedna patrola ne javlja da je neprijatelj na vidiku. Moda jo ne znaju da su kalniki bataljoni opet u svojim bazama.Akoneznaju,uskoroesaznati,jerKalnianinisunaviklimirovati. Prekomande i reorganizacije uvijek dolaze iznenada. Tako je i zapovijed vie komande o reorganizaciji Odreda grunula meu nas neoekivano kao bomba baena iz aviona skrivenog oblacima. Tom zapovijedi prekomandirali su Prvi i Drugi bataljon u Slavoniju i oni ulaze u sastav novoosnovanih slavonskih brigada. Na Kalniku ostaje samo Trei bataljon, kao jezgra iz koje treba da ponovno izrasle odred. S njim ostaju Joa Horvat i trok. (Jerkovi, prvi samozvani komandant Kalnikog odreda, ve je nekoliko dana u Slavoniji. Postavljen je za naelnika taba novoosnovane Slavonske divizije). Kod nas se zapovijedi viih komandi izvravajusmjesta. Svrstavamoseukolonupojedanivekreemo.Kadaovjekmariraukolonipojedan,aput jedalek,imamnogovremenazarazmiljanje...Svakanaakolonaimastrogoodreenicilji, premda jo nismo ba prava regularna vojska, sve tee po unaprijed odreenom planu. Pjeaimo tako danima i noima (uvijek u koloni po jedan), svladavamo desetke, stotine i tisue kilometara, u svim smjerovima. Probijamo se preko eljeznikih pruga i cesta, prelazimo rijeke i potoke, ali nikada, ba nikada, nismo bez cilja. . . Treba, po vioj zapovijedi, prijei s Banije na Kordun, s Korduna u Slavoniju i iz Slavonije na Kalnik. Ve drugogdanapjeaiukolonipojedan,svladavasvemoguezaprekenaputu(kaojegulja), koristisevezama,akadihnemasnalazisesam,idospijevaunajkraemmoguemrokuna mjesto kamo su te dirigirali. (elio bih vidjeti kako bi to ispalo u pravoj regularnoj vojsci o kojojikodnassadamnogogovore!).Borise,recimo,naKalnikumjesecdvadanaiopette, u koloni po jedan, vraaju u Slavoniju. Na stotine takvih kolona po jedan, duljih i kraih, zbijenih i manje zbijenih (ve prema terenu), krstare neprekidno diljem Jugoslavije od Triglava do evelije. Njihovi su putovi komplicirani i nevjerojatno ispresijecani, ali unato tome sve tee po unaprijed odreenom planu. Tono se zna u koji kraj treba poslati jae snage,znasekadaigdjesusazreliuvjetizaosnutakbrigadaidivizijaigdjejetkopotreban. Rastemoirazvijamose.Sigurnoemodobitirat! Na Drugi bataljon ulazi u sastav novoosnovane 17. slavonske brigade. Prvi bataljon ulazi u sastav 16. slavonske brigade. Vidjet e Slavonci kakvi su borci Kalniani! Kad kaem Kalniani, pod tim imenom uglavnom se kriju banijski proleteri, slavonski dobrovoljci, Kordunai i neto malo pravih Kalniana. AliKalniani su za mene sasvim drugi pojam. To suborcikojisevetreimjesectukuunajteimuvjetimanaKalniku.Zatounaprijedznamda enaPrviiDrugibataljonbitinajboljibataljoni16.i17.slavonskebrigade. Put od Kalnika do slavonskih brda dalek je, a nai bataljoni privlae neprijatelja poput magneta. Privlai i on nas. Bit e da u tome treba traiti razloge mnogim usputnim doivljajima. Poelo je odmah, prvog dana pokreta, u bilogorskom selu Zdelicama. Bataljoni susesastali, prenoili i ujutro se postrojili na zbornome mjestu. Toga asa napala nas je legija iz Krievaca.Zatitnicasearkalaslegijomipovlailasepodborbom,propisnovojniki,anaa kolona po jedan krenula je mirno i dostojanstveno svojim smjerom. Pokret je bio neto bri

nego inae, a razmak izmeu boraca u koloni dvostruko vei nego u normalnim prilikama. Legija je potisnula zatitnicu iz sela, uspela se na brdsku kosu vie nas i tukla po koloni pukama, mitraljezima i bacaima. Bili su udaljeni kilometar zrane linije islabosugaali.U toj jedinici, premda se kiti imenom legija, oito prevladava domobranski duh! Tako su nas gonilipremaMalomTrojstvu. Selo je na prijelazu iz zapadne u istonu Bilogoru, blizu pruge urdevacBjelovar, i mi Kalniani uvijek prolazimo tim putem. Nitko od nas nije slutio da je neprijateljski napad planiran i dalekosean i da nas u Malom Trojstvu eka zasjeda. Pribliivi se nadomak selu, patrola je osjetila da situacija nije ista i bataljoni se razviju u strijelce te jurnu naprijed. Bili su domobrani, samo jedna satnija. Zatekli smo ih pijane. Cijela eta, osim zapovjednika, bila jepripitapaimnijeninapametpalodapucaju.Smjestasusepredali...Idoksamnadobudno s pukom u ruci i sav u aru iznenadnog okraja jurio kroz selo, u susret mi je doteturao domobran,pogledaomepijanoirekaopodomai: Gospon, kaj ne da nas ne bute zafrknuli! Na brzinu ih prikupimo, postrojimo i zajedno s njimanastavimotrku.Jerlegijajebilablizu... Negdje oko Ribnjake i Bakovice odustali su danasdaljegoneivratilise,anamajeostala cijeladomobranskasatnija.Naprostosunasprisililidajezarobimo. Zapovjednik satnije je priuvni domobranski porunik Berislav Katunar, po profesiji u graanstvu uitelj. Tih mojih nesuenih kolega, pukokolskih uitelja, ima sva sila i u partizanima i u domobranstvu. Oito je da su to pravi predstavnici narodne inteligencije. Katunar je na simpatizer. Sklonio se u domobrane pred hapenjem. Odmah je izjavio spremnost da ostane u bataljonu. Neka ga, neka, rekli bi nai stari, treba i nama narodne inteligencije. A evo kakvih sve uda ima: Ima naime domobrana pravih pravcatih Srba pravoslavne vjeroispovijesti. Ne samo domobrana pojedinaca, nego i cijelih pukovnija. Samo, ustae nemaju povjerenja ak ni u takve Srbe koji slue u vojsci NDH. Daju im umjesto pravih puaka neke smijene pretpotopne ruske i francuske trometke, i ne alju ih u borbu nego na rad.TosutakozvaniDORApukovi(Domobranskiradnipukovi). Noas su nai borci iz Ribnjake, gdje se odmaramo, usput otili po takvu jednu srpsku domobransku bojnu, koja se nastanila u Bulincu, a sijee drvo u umi Pupelici. Postrojili su trometkae i njihova zapovjednika, satnika, i sve zajedno dotjerali u Ribnjaku. Ima ih etiri stotine. Ujutro sam im odrao govor. Iako sam isti takav govor drao ve pedeset puta (ovaj putsa stanovitimmodifikacijamasobziromnaspecijalnisastavtebojne),ipaksamnastojaoostaviti dojamdagovorimizsrca. I to mislite, koliko ih je od tih 400 mladia s Korduna, Banije i Bosanske Krajine izjavilo spremnostdaostanuupartizanima?Svegatrideset,itoposlijeviesatnognagovaranja.Samo toihnakoljenimaisklopljenimrukamanismomolilidaostanukodnas. Ali to je ipak bolje nego inae. Od obinih domobrana poslije cijele procedure obino ne ostaje nijedan, a od ovih domobrana pravoslavne vjere ostalo je trideset. Bit e da ja slabo drimgovore,ilibitrebaloprimijenitikakavdrugi,boljinainpolitikogubjeivanja.

Rat je surov. Surov je i partizanski rat. Svi mi, htjeli ne htjeli, moramo sudjelovati u surovostima. Nismo krivi, ne ratujemo zato to volimo rat i ratne surovosti, ratujemo jer su nasprisililidaubijamoakohoemoivjeti.Ratjenajveatragedijaljudskogaroda.Pogotovo je rat tragedija za ljude koji su odgojeni u pacifistikom i antimilitaristikom duhu, za ljude koji mrze odoru kao pojam i koji su nagonski i svjesno protivnici svakog nasilja. Takvi su upravo komunisti. Bili smo daci ili radnici, seljaci ili studenti, i uvijek smo smatrali da je pacifizam jedan od bitnih uvjeta naih gledita o svijetu i nae ideologije. I sada tako smatramo, a ipak smo prisiljeni nositi odore, iako partizanske, da budemo vojnici, iako narodni, da ratujemo, iako u oslobodilakoj borbi, da ubijamo, iako stvarne i najvee neprijatelje ovjeanstva. Jer mi nismo apstraktni pacifisti. Ne zadovoljavamo se miroljubivim izjavama i lijepljenjem mirotvornih plakata. Kao komunisti, navikli smo boriti seprotivkorijenadrutvenihzala,jerdokseneiskorijeneuzrocidotlesenemoeiskorijeniti nisamozlo.Azatojeuvijekpotrebnakrv,naainjihova,atragedijaostajetragedijaiuvijek etobitidoklegodovjekbudeubijaoovjeka. Zapovjednik DORA bojne iz Bulinca, satnik L., ovjek je u estom desetljeu ivota. Za naepojmovetojevestarovjek,jernikomeodnasnijejonitridesetgodina.Biojeaktivni oficir bive jugoslavenske vojske, po narodnosti je Srbin. Ne Srbin iz Hrvatske, nego SrbijanacizunutranjostiSrbije.UprolomratuboriosesatnikL.,kaovojniksrpskevojske, protiv AustroUgarske i zajedno sa srpskom vojskom preao albanske planine i sudjelovao u posljednjimbitkamanaSolunskojfronti.Takosunjegovivotinjegovakarijerateklilogino i dosljedno, moglo bi se rei asno i bez prigovora. Sve do novog rata. Onda je sve polo drugimtijekom.DrugisvjetskiratpostaviojepredsatnikaLatekuinerjeivualternativuza mnoge druge rjeivu, ali za njega nerjeivu. Morao se odluiti, ili da dosljedno svojem dosadanjem ivotu stupi u redove aktivnih boraca protiv zatiraa svojega naroda, ili da kapitulira pred tim zatiraem. Prva mogunost bila je jasna i nedvosmislena, jer pravi put je uvijek jasan i nesumnjiv morao bi aktivno, na ovaj ili onaj nain, sudjelovati u Narodnooslobodilakompokretu.Drugamogunost,tojestkapitulacija,moglaseostvaritina vienaina.MogaojezajednosobiteljiotiiuSrbijuipostatiobianpasivnigraanin.Tobi u zlu bilo najbolje. Mogao je postati i nedievac, ili Peanev ili Drain etnik. Mogao je ostatiiuHrvatskojipostatiPavelievasnikuDORApuku.Tumogunost,daostanuivii zdraviuNDHidabuduPavelieviasnici,nisuimaliostaliSrbi.L.je,tkoznazato,imaoi takvu priliku. Vjerojatno zato to se oenio pravom pravcatom bosanskom Hrvaticom, trgovakomkeri,pasuustakevlastipremanjemuinjegovojobiteljiipakimaleobzira.Ion jeodluioiskoristitituspasonosnupriliku.PostaojesatnikizapovjednikDORAbojne,koja je, naoruana starim francuskim i ruskim trometkama, sjekla drvo u umi Pupelici. Ali ta kapitulantskavarijantazakojuseL.odluiosamojeprividnobilasigurnijazaspasivotaod onog drugog potenog rjeenja. Nae vrijeme ne trpi kompromisa. Mora biti na naojstrani ili protiv nas, a svakastranazahtijevatotalnuangairanost.OdsvojegasatnikaLaustaesu trailimnogo.Nisusezadovoljavalisamoobinomodanou,htjelisuveeangairanje.Tako jesatnikL.postaoustakidounikidenuncijant.Modasenjemutogadiloontvrdidamuse gadilo.Modaseontogaposlaprihvatiozaistavrlonevoljko.Radomuvjerujemo.Alimorao je,jeronjeSrbiniteemujeuNDHspasitinegoizgubitiglavu.Aonjehtioivjetiposvaku cijenu. Ne zbog sebe nego zbog svoje obitelji, ene i dviju djevojica. Zbog njih je postao Paveliev satnik, zbog njih je postao i ustaki dounik. Satnik L. je strijeljan. Tako je neminovnomoralazavritinjegovaizdaja. Zar mnogi od nas nemaju ene i djecu? Ili moda nemaju toliko ljubavi za njih kao to je imao L.? Nae najmilije zatvaraju, mue i ubijaju i gotovo da izmeu nas nema ni jednog

ovjekakojinijeproivionajteuosobnutragediju.Zasvojenajmilijeborimosehrabrou,a neizdajom,iznamodaeborbabaodnaszahtijevatinajveertve...Alinemojterei:Vi ste heroji, a mi smo obini ljudi. Nemojte rei: Vi ste fanatici,amismonormalnigraani. Minismosposobnizajunakadjela.Nemojtetoreijertonijeistina.Nismominiherojini fanaticimismo,kaoivi,obiniljudiinormalnigraani.Isvivisposobnistezaistadjelaiza iste rtve kao i mi, jer ne radi se o heroizmu i fanatizmu nego u prvome redu o potenju i ljudskomdostojanstvu! Na stolu su sitni predmeti iz njegovih depova. Medu njima su pisma i fotografije njegove ene i dviju djevojica. Pisma su dirljiva, ne moe se osporiti. I nije Lova kapitulacija neshvatljiva. Dajeiviounormalnovrijeme,ostaobivjerojatnoastanovjek.Ovako,ratje postavio pred njega zahtjeve kojima nije bio dorastao. Pokleknuo je i izdao, i zato je morao stradati ... Pa i ne radi se o njemu osobno ili o njegovoj obitelji. Mnogo ima satnika La, mnogo ena i djece. Svakog dana gine ih diljem svijeta na desetke tisua. I nismo uvijek potpuno svjesni ratnih strahota dok god promatramo stvari generalno i dok god operiramo brojkama. Strahote i sva tragika postaju reljefno jasni tek onda kad upoznamo sudbine pojedinaca,kadrazotkrijemoosobnetragedijeikadubrojkamanauimogledatiljude. Onda ostaje u nama muan osjeaj . . . Teko da u ikada zaboraviti dan kad je strijeljan satnikL. Do nas je doprla vijest da je poginuo Jure Franceti, ustaki pukovnik i zapovjednik Crne legije. O njegovoj smrti govori ustaka radiostanica u Zagrebu, a javila je i Slobodna Jugoslavija. Franceti je putovao avionom iz Zagreba u Otoac, da u svojem rodnome mjestu proslavi Boi. Avion je imao defekt na motoru i morao se prisilno spustiti u okolici Slunja, na partizanski teritorij. U blizini nije bilo nijedne partizanske jedinice, no tu su se nali seljaci i zatukli ga sjekirama. Nije umro odmah. Prevezen je u partizansku bolnicu u besvjesnom stanju. Drugog dana podlegao jeranama.Nijeviedolaziosvijesti...Takojezavriojedan odnajveihustakihkrvoloka.Sveustakenovineizilesucrnouokvireneipunesunapisao Francetiu.Proglasilisugavitezomikrilnikom. Joprijenepunihmjesecdanaariojeipaliopokalnikimselima.Asadasumu,umjestonas kalnikih partizana, doli glave kordunaki seljaci. Prepoznali su ga i sudili mu po zasluzi. Tko zna koliko je nevinih ljudi pogubio tajuveni ustaki krvolok, predvodei kaznene ekspedicijeunezatienapartizanskaseladiljemzemlje! Prolaze posljednji dani druge ratne godine. Pribliava se nova, tisuu devetsto etrdeset i trea. Kakva e biti? Oba kalnika bataljona jo su uvijek na putu do svojih brigada. Pripremamo se za veliku borbu. Osnutak novih slavonskih brigada poinje napadom na jako neprijateljskouporiteuVoinu.Verazraujemoutabusvojdiozadatka.

Sedamnaestaudarnabrigadasijeanjstudeni1943. Novagodina
Danasje31.prosincatisuudevetstoetrdesetidruge.Imamdvadesetipetgodina,idanije rat...Danijerat?tobibilodanijerat?Uzmimodavrijediotomematati... Namojemsatukojiimafluorescentnebrojkeikazaljke,askinutjeprijenekolikodanasruke domobranskogasnika,tonojejedanaestili,preciznovojniki,dvadesetitrisata.Dakle,da nije rat, sada bih se zabavljao u drutvu svojih vrnjaka na poznati silvestarski nain. Moda bimibiloakiugodno.NaStarugodinusvisezabavljajuilibarnastojedasezabave. Naa via komanda nema smisla za silvestarske ugoaje. To najoitije potvruje injenica dajebataljonupravoovogasaupokretu,naposljednjojetapi.Mariramoforsirano,jertono upono(kadaseuplesnimdvoranamaugasesvjetlaikadponesveopeljubljenje)trebada zagazimouborbu. Voin ima elektrino osvjetljenje i, kada ga nou gledam iz blizine, doima se kao pravi mali grad. Zapravo, Voin nije nikakav, pa ak ni mali grad, nego sasvim obino opinsko selo. Alisvetrebapromatratiurelacijamajasamsadaumskiovjekizameneje(upravozatoto nisam uvijek bio umski ovjek) elektrino svjetlo nedostiiv san. To je svjetlo jednog izgubljenog svijeta, svjetlo mojih davnih izgubljenih veeri, svjetlo koje se po volji paliigasi nesamozbogpotrebanegoipremaraspoloenjima,svjetlospomoukojegsemoguizvoditi kojekakve majstorije. Tamo gdje je elektrino svjetlo, mora biti i grad. Mi umski ljudi izbuimo ovei krumpir ili jabuku, u upljinu ulijemo rastopljenu mast, stavimo stijenj i zapalimoga,tojepartizanskaelektrika.Sretnismokadseunekojseoskojkuinamjerimona pravupetrolejskulampu. Desetak arulja svijetli po voinskim ulicama. Osvijetljeni prozori kua, u kojima jo ovog asa normalno graanski ive obitelji, ljudi, privlae me neodoljivo kao to svjetlost u tami privlai nonog kukca. Ti osvijetljeni prozori sjeaju me na jedan svijet u kojem sam i sam nekada ivio. I moja enja da doem u taj divni mali grad sve vie raste. Makar da samo jedan jedini dan preivim kao sit, okupan i ispavan graanin. Ali nije lako ostvariti taj neskromnisanumskogovjeka. Partizani nemaju tekog oruja. Nemaju ni tenkova ni aviona o tenkovima i avionima nitko od nas i ne misli, osim kad nas napadaju. Nedostaje ak i obina puana i mitraljeska municija. Brojano smo takoer mnogo slabiji od neprijatelja. Zato su napadi na vea utvrena uporita za nas partizane vrlo teke vojne operacije. Moramo raunati na dugu dnevnu i nonu borbu. Za takvu borbu treba mnogo iskustva i umjenosti,veibrojvrstihi prekaljenih jedinica, takvih jedinica koje su u stanju i zauzeti uporite, a to znai likvidirati posadu u rovovima, bunkerima i drugim utvrenim objektima, i po svaku cijenu, bez obzira na gubitke, sprijeiti sve pokuaje neprijatelja da se iz susjednih uporita probije u pomo napadnutomiugroenomgarnizonu.Oninastupajuuzpomotenkovaizrakoplovstva,imaju mnogo topova i bacaa i neogranieno mnogo municije. Mi se branimo samo pukama i mitraljezimainikadnemamodovoljnomunicije.Nejednakaborba,kakosetoobinokae. U voinskoj operaciji sudjeluju tri brigade i nekoliko partizanskih odreda. Samo uporite, mjesto i Turski grad, napada 12. brigada. Ostale dvije brigade, 16. i 17, imaju zadau da po

svaku cijenu sprijee prodor neprijateljskih kolona iz susjednih garnizona u Voin. Odredi zatvaraju sporedne smjerove. To je prva akcija tek osnovane Slavonske divizije. Sveanost i aktosnivanjaobavljaseuborbi. MiKalnianinikadadosadnismonividjeliostalenaebataljone.Prviputsesusreemo,itou ovojdosadnajveojpartizanskojoperacijinapodrujuizmeuSaveiDrave. Iznad Voina jeTurskigrad.Tvrdeidebeleoronulezidinestrenanepristupanomvisukao orlovo gnijezdo na strmoj litici. Nou obrisi te stare gradine djeluju sablasno i prijetei. Jo prijegodinudvijevjerojatnosuuTurskomgradudjeacitrailiskrivenoblago,ilisunaprosto lovili sove i imie sada je zaposjednut od jedne bojne ustaa i domobrana. To su branioci Voina. Glupo je to te stare sredovjene gradine, donedavno obitavalita imia i sova, predstavljaju za nas partizane jo i danas, u dvadesetom stoljeu, vrlo ozbiljne zapreke! Prokletjetoratratbeztopovaibacaa,ratukojemsesvakaborbarjeavajuriemnagole cijeviigolebajunete. Ugodno je ekati u zasjedi i oslukivati kada e poeti napad. Ima neeg posebnog u partizanskom nonom napadu na utvrena uporita. Po intenzitetu puane i mitraljeske paljbe, praene eksplozijama runih granata, ofenzivnih i defenzivnih, i tromblonskih bombi, moesepriblinoocijenitikakoserazvijaokrajikakvajesituacijanapoprituborbe.Kada neprijateljske predstrae osjete da se pribliuju napadake kolone te zapucaju na njih, mi tono znamo to sedogaa.Tosudvatripuanahicainekolikoduljihikraihmitraljeskih rafala. Hici i rafali predstraa sadravaju prizvuk panike napadaki kratki mitraljeski rafali regeu nasrtljivo. Sigurno je da raspoloenje strijelca utjee na karakter paljbe. Znamo i kad supredstraeiznenaeneibjeedaihnapadainepohvataju.Ondaseujetekpokojipuani hitac ispaljen u bijegu, a kratkih napadakih rafala nema. Komandir je samo naas zaustavio kolonu, oslukivali su, proaptali dvijetri rijei, pognuli se jo vie i pourili naprijed prema neprijateljskim poloajima. Vano je koliko e vremena protei od asa kad su napadai opaeni do asa kada e stii na polazne poloajeinapasti.Pravi,uspjenipartizanskinapad iznenadan je i silovit. Predstrae su ili zaobiene ili rastjerane prije nego to su se uspjele javiti.Razvijesepravibojnikrkljanacokorovovaibunkeraimeukuama.Viesenemoe razabrati kakvo oruje djeluje, sve se slije u jednoliko brujanje. Kada napada, to je uvijek dobarznak. Prve puke planule su tono u pono. Oekivali su napad nisu dopustili da ih iznenadimo. Njihova via komanda, kao i naa, nije na uobiajen nain doekivala Novu godinu. Znai, 12.brigadapoelajeborbuzaVoin.Minazasjedamamoemodojutramirovati.Kodnase poeti tek negdje prije podneva. Sluamo paljbu i nagaamo to se dogaa nedaleko. Dvanaesta ima zapravo dva zadatka. Da bi se zauzeo Voin, mora se likvidirati posada Turskoga grada. Dok je na Turskom gradu neprijatelj, nemogue je odrati se u mjestu. No isto je tako nemogue organizirati napad na Turski grad ako se prije toga ne oisti samo mjesto.Likvidiranjeneprijateljaumjestusmatraselakimzadatkom. Ujutro 1. sijenja borba je postala estoka i krvava, u Voinu i na svim smjerovima nastupanja neprijateljskih kolona, koje su odmah krenule u pomo napadnutoj posadi. Dvanaesta je uspjela da za kratko vrijeme zaposjedne sve objekte u mjestu i sada se bori na prilazimaTurskomgradu.

Naa brigada bori se od svanua po cijeloj duini fronte. Mi zatvaramo virovitiki smjer. Tukunastopovimaipovremenoizaviona.Napadajuikolonamatanketa.Otrojepoelanaa trearatnagodina! Demonja i Zet (Marko BuloviZet) jurnuli su na elu desetine dobrovoljaca na kolonu tanketa koja se, krei put pjeadiji, probijala cestom prema Voinu. Dvije tankete su onesposobljene i zaplijenjene. Njihove su posade izginule. Tenkovska kolona je odbijena, pjeadija se povukla. Nai su napali runim granatama i benzinskim bocama. Tankete nisu tenkovi, ali za nas partizane su gotovo isto to i tenkovi: puana i mitraljeska zrna ne probijaju njihov oklop, a protutenkovskog orujanemamo.Tojesamojednaizmeumnogih epizodaizprvogdanaborbezaVoiniprvogdanaborbeipostojanja17.brigade.Iesnaesta, u kojoj je Prvi kalniki bataljon, tue se ducijelogsvojegpoloaja,dosadtakoersmnogo uspjeha. Ako odrimo poloaje i sprijeimo neprijateljske kolone iz Virovitice, Podravske SlatineiDaruvaradaprodruuVoin,posadanaTurskomgraduneeseodrati.Nestateim hraneivode.Vodajepodbrdom,akojeelepiti,morajusedonjeprobijatiborbom.Plaaju je ivotima. Samo, hoemo li odrati poloaje? Bojna na Turskom gradu moe uspjeno branitisvojepoloajeiviedana.TosuustaeidomobraniGorskogzdruga,kojisuistikaoi ustae... Borba traje ve etiri dana. Jedanjedankaoidrugi.Borbenapoloajimanaei16.brigade poinjutonou7satiujutro,jerneprijateljjetoan,trajucijelogadana,azavravajusprvim mrakom. Veeri i noi su mirne. Nou se prestrojavamo i pregrupiramo jedinice. Imamo i prilino mnogo gubitaka. Neprijateljski gubici na naim poloajima mnogo su vei od naih. Mnogo smo ih zarobili i zaplijenili vee koliine oruja i municije. Materijalno se voinska akcija ve isplatila. Pa i s moralnog stanovita pokazala se ova velika i sloena operacija opravdanom. Nae brigade su dorasle nadmonom neprijatelju. To su prave frontalne borbe koje zahtijevaju vrstu disciplinu, veliku vrstinu i upornost jedinica. A mi smo jo do juer bili partizani, navikli samo na iznenadne prepade i gotovo iskljuivo nonu borbu. Sada je drukije. Svaki borac i starjeina svjestan je odgovornosti. Napustiti poloaje i propustiti neprijatelja u Voin znailo bi ne samo upropastiti cijelu operaciju nego i 12. brigadu, koja napada, dovesti u vrlo teku situaciju. Postoji stalna veza izmeu naih jedinica koje osiguravaju napad i Dvanaeste koja je u napadu. aljemo im svakoga dana po nekolikoputa pismene poruke u kojima jamimo da emo odrati poloaje i tako im omoguiti nesmetanu aktivnostuuporitu.OdgovarajunamdaeispunitioekivanjailikvidiratiTurskigrad. Hrabrenja su korisna, pomau odravanju morala, ali razgovori u tabovima odaju teku zabrinutost i odgovornost. Akcija moe uspjeti, a moe i ne uspjeti. Ima uvijek razloga za sumnju. Sumnja se uvlai i u mozgove i osjeaje onih koji su najodgovorniji. Moraju se truditi da je prikriju, ali ne uspijeva im uvijek. Raspoloenja i intonacije u takvim asovima govore vie nego rijei. Petar Drapin, komandant divizije, smatra da treba izdratidokraja. To je njegovo vrsto stanovite. Ipak, pitanje je koliko e jo dugo nae brigade izdrati pritisak koji ne prestaje? Borbe su sve tee, hladno je i vlano. Mnogi su borci bosi i loe odjeveni. Nasiztabovabataljonaibrigadazovunasastanak,interesiraihnaemiljenje.Mi uvijek podravamo stanovite da treba ustrajati. Tako su nas nauili. U partizanima nema mjesta paniarima i defetistima. Ako se intimno u sebi pribojavamo, a sigurno je da se pribojavamo, onda sami sebe prekoravamo i trudimo se da mislimo samo na uspjean ishod borbe. Drapin je tvrd.Kaedajeboljeimativeegubitkeiuspjeti,negomanjegubitkeine uspjeti.Tojesasvimsigurnobolje.Alimoesedogoditidagubicibuduvelikiidaseunato tome ne uspije. to onda!? Drapin daje veliko znaenje i psiholokom momentu: Ako je nama koji napadamo teko, kako je tek njima na Turskom gradu? Predvia da branioci

Turskoga grada nee vie dugo izdrati i da e se pokuati probiti. Neprestano istie da najveuodgovornostzakrajnjiishodborbezaVoinsnosimominazasjedama.SDrapinom nemaale.Napustitipoloajbeznaredbenadreenogtabaipropustitineprijateljaznaivojni sudistrijeljanje. Peti dan! Moram rei kako sve manje vjerujem da e nam uspjeti zauzeti tajprokleti Turski grad. Borba traje ve suvie dugo, bojim se da e nam ponestati daha. Nikad jo nije bilo ovako duge i krvave borbe. Dogodi se da nas potisnu sve do prvih voinskih kua. Onda ipak iscijedimoizsvojihboracaiizsebeoneposljednjeatomesnageidahaiodrvemosepritisku. Neprijateljske jedinice u napadu mijenjaju se i uvijek su svjee i odmorene. Nae jedinice su uvijek iste nema tko da ih zamijeni i svi smo uvijek neispavani i umorni. Nema vie fizikih rezervi, to su moralne rezerve, a i te su pri kraju. Uostalom, zaplijenili smo mnogo oruja i municije i nanijeli neprijatelju velike gubitke. Akcija e svakako dati isto toliko rezultata izvanVoinakaoiusamomVoinu,akipodpretpostavkomdaTurskigradnepadne. Noas je na bataljonsmijeniojedanbataljonDvanaestepodTurskimgradom.Sektorjevrlo aktivan. To je ba ono mjesto gdje se ustae probijaju do vode. Mora da im je dogustilo. Neprekidno nadirupremavodi.ImaDrapinpravo!Neeviedugoizdrati.Napokon,nama se radi o uspjehu ili neuspjehu, njima o ivotu i smrti. Lake je nama nego njima. Nai komandanti Radojica Nenezi i Demonja ne misle o neuspjehu. Sigurni su da emo odrati poloaje. Inae,ovdjepodTurskimgradomjelakeizanimljivijenegonazasjedi. Izmeu okraja vode se razgovori s poloaja na poloaj. Blizu smo, najvie pedeset metara zrane linije. Razgovori su uvijek praeni duljim i kraim rafalima ili osamljenim hicima iz puaka.Jer,imavrloupornihizadrtihstrijelacainanaojinanjihovojstrani.Leenamuici puke ili mitraljeza i satima strpljivo ekaju da se netko na suprotnom poloaju otkrije. Ako se to dogodi, odmah slijedi rafal ili hitac. Njihovisurafalidugi,naisukratkikaoiuvijek. Obino je promaaj, ali ponekad bude i pogodak. Onda nastaje vrisak i radosna cika. To je surova igra ratnika. Noas je najrazgovorljiviji Svrabo, (Milan SvrabiSvrabo) komandir Prveete: tatroimojumuniciju,matertiustaku! On, naime, ustaku municiju ve unaprijed smatra svojom i ao mu je svakog ispaljenog metka. Doiponju,nebojse,majkutitvoju!odgovaraustaa. Alitojesamouvodudaljisadrajnirazgovor,kojiimapretenopolitikikarakter.Ustaa zastupanacionalistikanaelaiSvrabi,koji,naravno,nastupasastrogofrontovskogagledita idriselinije,nikakoneuspijevauvjeritigadaminismoetnicinegopartizani.Upostojanje partizana ustaa ne vjeruje i sve nas smatra etnicima. etnici i odmetnici, a sve je jedno te isto,isviseboreprotivHrvataiukoristSrbaiidova.ZatraiojeodSvrabedaopsujekralja Petra i kraljicu Mariju, kao dokaz da nije etnik. Svrabo mu je s najveim uitkom ispunio elju,alijeodmahzatraioiodustaedaopsujePavelia.Netrebanispominjatidarazgovor nije tekao tako suhoparno. Sve je bilo zainjeno s mnogo Jovana, kralja Petra, Pavelia, izama, soli, vode i kojekakvim glagolima i imenicama, koje na alost nije mogue biljeiti

akniuintimnomratnomdnevnikuosimtokicama...(mnogotokica!!!)Ibauasukad je ustaa umuknuo, jer nije htio ni mogao opsovati Pavelia, i kada mu se Svrabo ponovno obratio, neki je arkar raspalio na njega rafal. Nije ga, dodue, pogodio,aligajeprekinuou polrijeiiSvrabosezavueuzaklon. Jesiranjen?upitaganjegovustaazabrinuto. Nisam!odgovoriSvrabo. Sta puca na njega, majku ti ustaku, vidi da razgovaram s ovjekom, okosi se ustaa na onogkojiihjeprekinuo. Znai, i meu ustaama moe se nai ovjek koji ima smisla za alu ak i u najteim asovima. Da ga uhvatim, pustiobihga,astimi!izjaviSvrabovelikoduno.Aliutojnjegovojizjavi nemanitrunkeistine.PrijebivrbagroerodilanegotobiSvrabopustioustau.Domobrane putamo,ustaeunitavamobezmilosti. Odmah poslije toga zapucali su otro. Opet su pokuali doi do vode. Svrabo ih je osjetio i pritajio se. On je izvanredno vjet i lukav borac. Kad su se spustili na vodu i poeli piti i punitiposude,priuljaosesnekolikoboracaizasuoihdefanzivnimbombama.Kaedasupili pohlepno,bezobziranabombe.ejejaaodstraha.Nekejepobio,nekimajeuspjelovratiti seurovove...SadvjerujemdaseTurskigradneeviedugoodrati. Danas je esti dan. Bataljon je opet na starim poloajima. Borba je jo otrija nego prolih dana. tab brigade i tab naeg bataljona smjestili su se u Popovcu. Selo je odmah kraj Voina. Oslukujemo vatru s Turskoga grada. I tamo je ivlje nego inae, pravi bojni krkljanac. Modaseprobijaju,nagaamo...Poelojeiznenada.Ustakistreljakilanacnajuriaoje tono na naa dva taba. Pucali su preda se i nezadrivo nadirali. To nije bio napad nego probijanje. Takav je neprijatelj najopasniji, teko ga je zaustaviti. Osim desetine uz tab brigade, u naoj blizini nije bilo boraca. Nastao je mete. Razbjeali su se kuriri i kuharice, konjuari i pratioci i itava volumenta koja neizbjeivo prati sve tabove, nie i vie. Razbjeali smo se i mi, neki s vie neki s manje dostojanstva. Unato sasvim realnim mogunostima da se izgubi glava, bilo je sve to i pomalo smijeno. Seoskim putem praili smo iz petnih ila, i komandanti i komesari, njihovi zamjenici i naelnici tabova, zajedno s kuharicama i kuririma, i nitko se nije ba mnogo osvrtao nazad, jer svaki je trenutak bio dragocjen.Okonasfijukalisumeciisvajesreatosuslabogaali. Pogledao sam Demonju. Od sviju nas njemu je najmanje godilo bjeanje. Bijesno je istrgnuo nekom borcu pukomitraljez iz ruku, okrenuo se i poeo iz stojeeg stava tui ustaki streljakilanac.Takonamjemalopomagaodauteemo.Tojebiojedinipokuajotpora... Dokopali smo se breuljka uz put, sredili se, pripucali i odbili ustae na stranu prema Svrabinupoloaju.MoglojebitiopasnozaSvrabu.Doiemuslea. Svrabojeupravovodioestokuborbusneprijateljem,kojijouvijeknijeodustaoodnamjere da se probije u Voin, kad mu je odred ustaa s Turskog grada zapucao s lea. Nije se dao zbuniti. Okrenuo je pola ete prema novim napadaima i nakon kraeg okraja uspio ih

razbiti. Uskoro se pojavio kod taba na elu zarobljenike kolone. Moda je meu zarobljenimustaamaionajarkarskojimjesinorazgovarao?Pohvatalisugotovosvekoji supreivjeli.BilajetosamojednagrupasTurskogagrada,manjidiobojnekojasepokuala probiti u nekoliko smjerova. Veinom su zaglavili. Meu zarobljenicima je i zapovjednik bojne, bojnik S. Uhvatila ga je Dvanaesta. Vidio sam ga. Malog je rasta i nosi dugu crnu bradu. Nezgodno je kad zarobljenikimabradu.Moenekompastinapametdagapoteeza taj muevni ukras lica. Ima svakojakih ljudi, a brada uvijek djeluje izazovno. Svaka mu ast, dobrosetukao!Samo,nevjerujemdaemutajfakatposluitikaoolakotnaokolnost.Nanio namjeprilinihgubitaka. U Popovcu je poginulo nekoliko boraca iz tapske strae. Meu poginulima je i Marijan Vitanovi,kalnikiprvoborac.Biojedesetar.Voliosamgaiaomije... Borba za Voin je zavrena. Neprijateljski pritisak na prilazima prestao je uskoro poslije likvidacije Turskoga grada. Vie im nije vrijedilo krvariti. Drapin je imao pravo. Bilo je uvjeta da akcija uspije, on ih je znao vidjeti, ocijeniti i iskoristiti. Divizija se proslavila ve u prvojborbi. Spavam u lijepoj, udobno namjetenoj sobi. Na ormaru su poslagane velike ute dunje koje cijelu prostoriju ispunjavaju ugodnim i toplim domaim mirisom. Okupao sam se u pravoj kadi. Odijelo i rublje oieni su od uiju i izglaani. Ali, za svaki sluaj, ipak sam odjeven. Izuosamsamoizmeiraspasaose.Nemazapartizanapravekomocije!

Trivagona
Trivagonanisuobinieljeznikivagoni,osobniiliteretni.Trivagonauopenisuvagoni.Tri vagonasuspecijalnavrsta.ega?...Alinajprijetrebaobjasnitihistorijat. Ni u jednom ratnom dnevniku (pa prema tome ni u intimnom ratnom dnevniku) nije uvijek mogueizbjeinajnunijevojnepodatke.Evotihnunihineizbjeivihpodataka: Poslije osloboenja Voina naa je divizija izvrila veliku diverziju na magistrali Zagreb Beograd. eljeznika pruga razruena je tom prigodom na duljini od nekoliko desetaka kilometara, spaljene su sve eljeznike postaje i drugi ureaji na toj dionici. Cesta je na mnogo mjesta prekopana i razruena. Uniteno je mnogo vagona i nekoliko lokomotiva. Zaplijenjene su vee koliine dragocjenog materijala. Na istoj toj dionici likvidirane su potpuno ili djelomiceposadekojesuosiguravaleprugu.Zaplijenjenojemnogoorujairatne spremeizarobljenojeokostotinuneprijateljskihvojnika. Bilajetovrlouspjenaakcijatekosnovanedivizije. Negdje na napadnutoj pruzi, kau blizu Okuana, zbio se jedan mali, sasvim sporedan dogaaji. Bio je to zaista sporedan dogaaji i u sklopu velike i uspjene diverzije kojom su neprijatelju naneseni osjetljivi gubici tako neznatan da ga u nekom normalnom ratu vjerojatno nitkonebiregistrirao,niumozguniudnevniku.Alipartizanskiratnijenormalan ratitakosedogodilodajeupravotaneznatna,sitnaepizodazapovijestslavonskihpartizanai stanovnika osloboenog teritorija postala vanija nego ta velika akcija. Usuujem se ak ustvrditi da e velika akcija biti ve davno zaboravljena a o tri vagona e se jo uvijek govoriti. tovie, veina ljudi, kada budu izgovarali te dvije rijei, nee ni znati odakle zapravotatrivagonapotjeu.Jernisusviljudiradoznaliinezapitkujumnogo... Da napokon prijeem na stvar. Tri vagona jesu specijalna vrsta duhana. Izmeu zaplijenjenih kompozicija, osobnih i teretnih, u mnotvu najrazliitijeg materijala, bila su i tri vagona duhana. (Bilo je zapravo est vagona duhana, ali evakuirana su, zbog kratkoe vremena, samo tri, i zbog toga e i biti govora samo o ta tri vagona duhana). Duhan je prekrasne svijetloute boje i njenih kao pauina tankih vlakana, poput najvrsnijeg trebinjca. Kaudajetobugarskiduhanposlannekojzagrebakojtvornicinapreradbu.Neznamodakle uvijektisasvimprecizniiiscrpnipodaci.Vjerojatnoihnetkonaprostoizmisli! Tajbugarski,ilinebugarski,finisvjetloutiduhantankihvlakana,kaonitipauine,prozvanje trivagona.(Toimeostatemudokrajarata),inemaineebitiovjekakojijeutodoba bio na osloboenom podruju Slavonije bilo u partizanskim jedinicama, bilo da je bio terenski, politiki ili partijski radnik, bilo obini civil koji se do smrti nee sjeati tri vagona. (Ako ne vjerujete, pokuajte provjeriti). A tko e se sjeati velike diverzije Slavonske divizije na eljezniku prugu koja je izvrena u sijenju tisuu devetsto etrdeseti treegodine!?Svakakosamovrlomaloljudi! Ima'trivagona'?pitaboracborca. Imam, odgovara upitani i prua mu dozu ili duhankesu punu osuene i mirisave biljke, kojajesvojimopojnimmirisavimdimomkadraakiratuinitisnoljivim.

Dodue,trivagonasuslabduhan,nemoegasenapuiti.Nemaunjemusnage.Modaje to denikotinizirani duhan, Ersatz (kao i mnogi drugi vapski ratni izumi), ali kakav jest da jest, svi ga ovdje pue i u pomanjkanju boljeg duhana dobro je doao. On je nepotroljiv. ovjek ne bi vjerovao kakva je to koliina tri vagona duhana! A bolji je od hrastova lista, stavljaikojekakvadrugogbiljakojesmodosadpuiliipakjepraviduhan. Naravno, 'enina ostaje 'enina. Ima, naime i 'eninih cigareta ili 'eninog duhana.'eninajepravacigaretaiztrafike'eniniduhanjepraviduhaniztrafike.Kao topostoji'eniniiku'ruznikruh,takopostojii'eniniduhanzarazlikuodtrivagona. Ku'ruzni kruh jede se svakoga dana, a 'enini samo u izvanrednim prilikama. Isto tako tri vagona pue se svakoga dana, a 'enini duhan, ili 'enine cigarete, kad ih se sluajno domogne. Ima'senini'?molipartizanpartizana. Nemam.Ako'oe'trivagona'. Toimamisam. TakojerijeenakrizaduhananaosloboenomteritorijuSlavonije.

Napadnarodnigrad
Sjedimutabu12.brigade,dokborbazaViroviticutraje.Noje!Posvudanaokolosepukara . . . Sjedim i pokuavam matati o djetinjstvu, jer Virovitica je moj rodni grad. Matanje ne uspijeva osobito, jer sve oko mene isuvie je realno i ne mogu sekoncentrirati.Svakogasa poneki detalj privue moju pozornost. Ali, duan sam najprije objasniti kako to da gubim vrijeme u tabu Dvanaeste, dok se vodi borba zaosloboenjemojegarodnogmjesta.Nijeto moja krivnja. Po zapovijedi viega taba izdvojili su me od moje jedinice i dodijelili tabu Dvanaeste, kao ovjeka iz Virovitice koji taj teren poznaje kao svoj dlan. Treba da im posluim umjesto specijalke. (Sva moja uvjeravanja da ne poznajem ni teren oko grada ni prilike u gradu nisu pomogla. Naprosto ne vjeruju. I tako, napad na rodno mjesto traje, ja sjedim u tabu i grijem se, a moj bataljon i moja brigada napadaju sa sjeverne strane. Sa sjeverne strane je kasarna, a nedaleko od kasarne i kua u kojoj sam proveo djetinjstvo. Dakle,svakakojezanimljivijenegoovdje,abiobihikorisniji,jerjedinotamozaistadonekle poznajemteren). tab Dvanaeste smjestio se u vlastelinskoj kui pustare Branjevina, u virovitikom Antunovcu, nedaleko od grada. Nalazimo se u gostinskoj sobi (Herrenzimmeru) obitelji M. (vlasnika pustare), i ta se gostinjska soba, koliko se mogu sjetiti sadaposlijetrinaestgodina, nije mnogo izmijenila. Samo su dvije znatnije promjene koje odmah padaju u oi: na zidu je golema Hitlerova slika, a na podu pokraj kanabetajekrinjapuanemunicijeijedansasvim novvojnikikarabin. Vlasnici pustare Branjevina, obitelj M., bili su u doba mojega djetinjstva, dok smo ivjeli u Virovitici, nai dobri poznanici. Posjeivali smo se. Vlasnik pustare W. M. esto mi je pokazivao staje i obore na pustari i ja sam se divio istokrvnim drijepcima i kobilama, bikovima i kravama. Neu pogrijeiti ako ustvrdim da mi je ba iz toga doba negdje u zamagljenoj svijesti ostala potisnuta enja za ivotom na pustari. iroki i prostrani travnati ispusti prema Dravi, osamljene crvotone erme na kojima biroi napajaju stoku, i brojna jata bijelih pitomih gusaka, koje ponekad uzlijeu visoko i krue iznad panjaka kao da se ele pridruiti svojim divljim sestrama. To jetapotisnutaenja...SadajeW.M.nekakav nacistiki funkcionar u gradu, Gruppenfuhrer ili tako neto. On je, naime, Nijemac (virovitiki vabo) te je pripadnik njemake nacionalne skupine (Volksdeutscher) i lan Kulturbundaisveonotoneizbjenoiztogaslijedi.AjasampartizaninapadamViroviticui kadbimisluajnodopaoakatajGruppenfuhrer,gadnobiseproveo.Aliminijedopaoaka. Pobjegao je pred nama. Ostala je samo krinja municije i novi karabin. I golema Hitlerova slikanazidu. Akadbihjanjemudopaoaka? Razmiljam to bi sa mnom bilo da se kao dvanaestogodinji djeak nisam zajedno s roditeljimapreselioizViroviticeuZagreb.Dalibihsadabiopartizan?Nevrijedinagaati. MojpratilacTomopozovemeuvlastelinskusmonicu: Gledaj,druekomesaru,kak'ovivabe,vrakimmaternjihovu,spremajukrumpire! Pokazaomijenekolikoredovavelikihstaklenkipunihvelikih,bijelih,okruglihplodova. Odmahnapuniranactim krumpirom,zapovjedimmu.

Otvorilismojednustaklenkuikualikakvisuvapskikrumpiri. Tomo se udio. On je seljaki momi iz imljanice u Moslavini, a u imljanici nitko ne spremakompotodbresaka. Krenuli smo u grad, Tomo i ja posve sami. Poela je kia. Na klinanici u hodniku visio je kiniogrtamogbivegznancaW.Ma,Gruppenfuhrera.Obukaosamgabezgrinjesavjesti. W.M.jerastomniiodmeneiogrtamidopiresamodokoljena.Ali,zanudu,posluite. U gradu je vladalo udno stanje. Naenapadakekoloneulesuumjesto,svedosredita,a nisunaileninakakavveiotpor.Jedinose17.brigadakodkasarneotrotukla.Sonestrane dopirala je snana paljba. Ostale jedinice su se prilino neorganizirano vukle ulicama grada i pucalenapojedineobjektekojejeneprijateljjouvijekdrao.inilosedaeViroviticapasti zakojisat. U sreditu grada je perivoj. Na breuljku usred perivoja stari je dvorac grofa Pejaevia (zapravo jo turski dvorac). ini se da se u tom dvorcu koncentrirao neprijatelj. Naokolo se pukaralo, bez rezultata. Do toga perivoja stigli smo Tomo i ja. Moglo se sasvim slobodno kretatiulicama.Samonekeprostore,kojisubilivieotkriveni,trebalojepretratiupognutom stavu. Tomo i ja imali smo plan traili smo cigarete, i to 'enine. U jednoj kui blizu perivojapostojiduan.NekadjetobioBovduan,pomislim.SadajefirmaglasilanaTa. . . Aha, B. je idov, a T. je ustaa, sjetim se (toliko poznajem prilike u svojem rodnom gradu).Prematome,Basuotjeraliulogoriubili,aT,jeprisvojionjegovduan.Duanje bio zatvoren i nas dvojica uemo u kuu i zalupamo na vrata . . . Kada vojnici za vrijeme borbe,osobitonou,lupajunaneijavrata,obinoimodmahneotvaraju.Utakvimprilikama pristojnigraanileepodpodrumskimprozorima,umrtvimuglovima,potrbuke,aprozorisu ispunjenijastucimaiperinama,kojemetaktekoprobija.Namatakoernisuodmahotvorili. ..Dajbombu!povieTomo.Dajbombu!tojemaginaformulakojaotvarasvakavrata, idanjuinou. Maginaformulapokazalaseiovajputdjelotvornom.Vratasuseodmahotvorila,ananjima se ukazala prilika ovjeka u donjem rublju. Bio je vrlo prestraen. Mucao je i pleo ruskim naglaskom da vlasnik trgovine ne stanuje u ovoj kui, da je ovdje samo duan i da se u duanuneprodajucigarete. VisteRus?upitamganajpitomijimglasom. Da,Rus,odgovoriovjekudonjemrubljuiproblijedi.Licemujepostaloblijedokaozid. Ne bojte se! utjeim ga. Vrangelovce zasad jo ne ubijamo. To ne bi bilo na liniji Narodnooslobodilakefronte. Interesantnokakotiljudislabopoznajuliniju! Ni Tomonijaneshvaamozatosetakouplaio.Obojicasmouvjerenidadjelujemosasvim miroljubivo. Dodue, Tomo dri u rukama otkoeni majser, a ja veliki pitolj i bateriju koja svijetliovjekuulice,aliratjeinemoedrukijedoktrajeborba.

Uputio nas je u oblinju kuu. Tamo je duan, a prodaju se i cigarete, objasnio nam je. Tomo i ja upadnemo kroz dvorite u neku kuhinju punu ena. Neke od njih sam poznavao. Kad ovjek oekuje poznata lica, lako prepoznaje nekadanje znance. Ali sam obino ostaje neprepoznat, jer nitko od domaih i ne pomilja na njega. Tako se dogodilo i meni. Jedna ena,itobaonakojusamnajboljepoznavao(LilaHarger),stalajepredameisvausuzama zdvojno krila ruke. Nemojte me ubiti, imam mua i dijete, molila je. Neu, ako mi donesetekutijucigareta,svejednokakvih,obeaosam. Odmah se preda mnom stvorila velika kutija s pet stotina komada cigareta Ljubuki. Izvadim novarku i platim velikom novanicomukunama.Cigaretestojemnogomanje.Ne trebatevraatiostatak,izjavimgalantno,imauvirovitikojtedionicidostapapira.Doista, ustakinovaczanasnepredstavljaproblem. Pozdravilismoiotili.Prijeodlaskapozvaosamprestraenuenuiapnuojojuuhotkosam. Mora da joj je sada neugodno to me molila da joj potedim ivot jer da ima mua i dijete. Kaodjecazajednosmoseigrali ...Ipakjezanimljivoratovatiurodnomgradu! VratiosamseutabDvanaeste.Napadslabonapreduje. Povlaimo se. Svanulo je i sve nae kolone odstupaju. Iz grada se uje estoka vatra, neugodnoestokavatraneprijateljakojinastupa.Vijestisuvrloloe,tragine. Bataljonkojijeimaozadauprekinutieljeznikuprugupropustiojetouiniti.Ugradsuuli oklopni vlakovi i doveli pojaanje. Jedna eta Prvog bataljona esnaeste (to je na Prvi kalniki bataljon) zateena je na nekoj livadi uz prugu. Izginulo je ezdeset boraca, sve kalnikih proletera, i s njima komandant bataljona Stojan Komljenovioka (narodni heroj), proslavljenibanijskiproleter,poznatikalnikiboracijedanodnaihnajveihjunaka. U mojem rodnom gradu ustae su slavili slavlje. Masakrirali su mrtvu etu Kalniana iz 16. brigade. Tome su nazoni bili i graani, masovno neki silom, a neki i po vlastitoj volji. Raspolaemotonimpodacima. Zijad, komandant bataljona koji nije izvrio zadau te propustio prekinuti eljezniku prugu, izvedenjepredratnisud,osuennasmrtistrijeljan.Krivjezasmrtezdesetoriceboraca16. brigade i za smrt komandanta bataljona Stojana Komljenoviaoke. Kriv je to napad na Viroviticunijeuspio. Trebalo bi da prokunem svoj rodni grad. To je najvei poraz koji su ikada dosad doivjele naejediniceuovimkrajevima.Alineu,rattraje,itonijeposljednjinapadnaViroviticu. Moja brigada je izvrila svoj dio zadae. Na juri je zauzela kasarnu. Zaplijenila je mnogo oruja i druge ratne spreme. Dovela je i dosta zarobljenika. Istakao se Drugi bataljon (Kalniki)podJokinimzapovjednitvom.Tojemojbataljon...Alijanisambiosnjima. AkakojelakoViroviticamoglapasti!

Drugizdjetinjstva
Kolonasevueblatnimputem.Naisumarevidugiinaporni.Zajednosnamagaapoblatu i moj drug iz djetinjstva Zarobljen je u Voinu kao domobran, i sad treba da postane partizan. Sve vie zarobljenih domobrana postaju partizani. je ovjek kolovan, pa iako nikada,kolikomijepoznato,nijesimpatiziraosrevolucionarnimpokretom,nijeiskljuenoda e se u sadanjoj situaciji izmijeniti i postati pravi partizan i revolucionar. Mnogi su tako postalipartizaniirevolucionari,bazbognovostvorenesituacijeukojojsusenali.Zasad. jo nema oruja, takvo povjerenje bilo bi preuranjeno, nego nosi novi novcati pisai stroj taba bataljona. U svakoj vojsci, pa i u partizanskoj, uvijek se piu izvjetaji i stroj je vrlo potreban. Izasvojegadrugaizdjetinjstva,iliporednjegavekakoterendoputagacamja.Poznanik mije,akaopolitkomesaruidunostmijedasebrinemzanjegovmoral.Itakosamgauzeo uzadatak... Razgovaramo o Narodnooslobodilakoj borbi. Trudim se da ga ne muim parolama, i uope da iziem iz klieja, jer . je, kao to sam napomenuo, ovjek kolovan i jamano ne bi bilo dobro kada bih s njim razgovarao kao s obinim zarobljenim domobranom. Mi raspravljamo ... . uglavnom slua, kao to je i red, i kad god nabacim neko pitanje iz nae politike, on povlauje.Slaesesamnom.Itakojenaaraspravaepava,nikakodaserazvijeuprepirku. A moje je miljenje da je potrebno ba neslaganje i prepirka ... A modajeovakobolje!to damiproturjeiakoseuistinuslae!Samo,nevoljajeutometozarobljenidomobransmatra damuinepreostajedrugonegodaseslaesasvimutogauvjeravajuonikojisugazarobili. Nebisemogloreidajetakvoshvaanjenerazumljivo.De,pokuajnesloitise!mislion u svojoj domobranskoj glavi . . . . oito ne gleda u meni druga iz djetinjstva i poznanika, negojednogodonihkojisugazarobili,iposvojojprilicirezoniraovako:Dasambarobini domobran (zagorski, prigorski ili slavonski) i da sam bar seljak, a ne kolovan ovjek. Onda bih mogao rei: Pustite me doma na grunt. Ako me opet mobiliziraju, donijet u vam jo jednupuku.Kaokolovanovjektonemoezahtijevati.Odnjegaseoekujedaraspravlja o ciljevima Narodnooslobodilakog pokreta i o njihovoj pravednosti i opravdanosti. Ako raspravlja o tome, mora se u vlastitu interesu i izjasniti njima u prilog, a kad se izjasni, loginojedaostaneupartizanimaiborisezanjihovuprovedbu.Pogotovokadjezarobljenu Voinu,gdjesusekrvavotuklipunihestdanaisamozadlakuizmaklidasviskupanebudu postrijeljani. Ba me zanima hoe li . ostati kod nas ili e prvom prilikom odmagliti. Dogaa se da zarobljenidomobrani,kadihuvrstemeupartizane,odmagleimsepruipovoljnaprilika. Mom znancu u ubrzo e se pruiti povoljna prilika. No je, amisepribliavamoPakracu. Moesesakritiizagrma,ikadnaakolonaproe,jednostavnootiiugrad.Ipak,nevjerujem da e utei! Nije valjda lud, sada je tisuu devetsto etrdeset i trea, Nijemci su doivjeli straanporazkodStaljingradaitkojovjerujeukonanupobjedufaista!?...Neeutei! Spremamo napad na Pakrac. Sve jedinice su ve dobile zadatke. Imam zapovijed u depu. Napadamo noas. Na bataljon ima zadau prodrijeti u grad iz smjera sela Prekopakre i zauzetitriutvrenaobjekta.Tosu:Pikovazgrada,hotelPakraciuiteljskakola.(Zlobno primjeujem da mi je, kao propalom aku uiteljske kole, osobito drago to napokon imam prilikusorujemurucinapastiilikvidiratizgraduustanovemrskogimena).Svenaejedinice

izvrilesukoncentracijuinalazeseuselimaokograda.impadneprvimrak,kreemo.Moj drug iz djetinjstva, bivi domobran i sadanji polupartizan ., jo uvijek nosi pisai stroj. Drimoganaoku. BataljonsesmjestiouDonjemagliutojesamotrikilometradalekoodPakraca.Pakrake straepomalopukaraju.Osjetilisunas. Poelo je oko podne. Izili su iz grada i napali nas, ne samo na bataljon u Donjem agliu nego i sve ostale nae snage, u svim smjerovima. Bit e da imaju inteligentnog zapovjednika kojijeumioocijenitidajeboljenapastinegoekatidabudenapadnut. Tonismooekivalipajenastalaprilinazbrka.Moralismosepovui.Sadasjedimouumii pokuavamo uhvatiti vezu sa tabom brigade ili tabom divizije, ali ne uspijevamo. Potpuno smo dezorganizirani. Joka i ja raspravljamo o tome da li da napadnemo. Znamo da sve jediniceneekrenuti,jersunakonispadaneprijateljaizPakracapokidanevezeinitkonezna todrugimisleiradeiuopeukakvojsusituaciji.Aliinjenicajepakdasvojuzadauznamo idasmoduniizvritijebezobziranadruge.Takvajeinaaodluka.Mikreemo,tobiloda bilo! ItakonastavljamogazitiblatoukolonipojedanputempremaseluPrekopakri. Lupamonavrataseoskekole.Zgradajezidana,vrsta,dobrazatabiambulantu.Moramo imati ambulantu, biteranjenih.Lupanekoristi,poobiaju.Potrebnajemaginaformula, koja uvijek otvara sva vrata danju i nou. Bacaj bombu! dere se moj Tomo. Otvorila je uiteljica, zagrnuta u kunu haljinu i bosa. Stajala je na betonu i cvokotala od zime i straha. Joka je velik kavalir. Obujte papue, prehladit ete se! savjetovao joj je brino. Odmah se prestalabojati.Tabosonogaenajeuiteljica,naasimpatizerkaisuradnica.Aliisuradnicise prestraekadimnoulupajunavrata,acijelidanseposvudanaokolopucalo.Nikadsenezna tkolupanavrataikakvesumunamjere. Bataljon je u naletu pregazio bodljikavu icu, upao u rovove i likvidirao ih. Sva tri utvrena objektatakoersuosvojenanajuri.Sadseepirimuzgradiuiteljskekole,odaklepartizani evakuiraju nove domobranske odore i mnogo pari posve novih cokula . . . Uiteljska kola. Akojenisammogaosvladatiznanjem,baremsamjesvladaoorujemuruci.Itojeneto! Imamo osam ranjenih i tri mrtva druga. Uiteljica je rijetko dobra i portvovna bolniarka. Ispire im rane i previja ih, nita joj nije teko. Radi vjeto, brino, paljivo i brzo. Ostat e ranjenicimaDrugogbataljona17.brigadeunajboljojuspomeni.Moramojojbitizahvalni! Povuklismose.IzPakraca,alisasvimsdrugestranegrada,ujesepaljba.Tonapadajuneki dijelovi12.brigade.Ostalihjedinicanema.Vesvie. Cokule i odore poslali smoupozadinu,upratnjijednedesetine.Putemsusrelineprijateljsku kolonu i tako je dragocjeni plijen propao. Desetina se vratila i sad svi kunemo to odore i cokulenismoodmahrazdijeliliborcima.Drisereda,aispadaloe! Kolonaprelazicestu.Uasukadjepolakolonebilosjedne,apolasdrugestraneceste,naili su tenkovi. Pucnjava ... i nita. Tenkovi su proli i kolona se opetspojila.aksenijedanod etrdesetzarobljenihzdrugovacanijeizgubio.Svisunabroju.

Samobividomobran.jenestao.Neznasetonokada,alinestaoje.Nekikaudagaveod jueranje trke u Donjem agliu nitko nije vidio u bataljonu. Sobom je ponio i pisai stroj. tapska pisarica Dara psuje, jer e sada morati pisati rukom. Nee dugo. Zaplijenit emo mi njoj drugi, jo bolji i ljepi pisai stroj! Sad moj znanac i drug iz djetinjstva S. negdje u pakrakom zapovjednitvu iznosi podatke o nama. Vjerojatno je mnogo toga zapazio i ocijenio, jer je kolovan ovjek. Ako ga uhvatim poslije osloboenja, a uhvatit u ga, jer e zacijelo ostati iv i zdrav, nee se dobro provesti. Samo ako ja ostanem iv! Treba bolje provjeravatiakidrugoveizdjetinjstva! (. ivi jo i danas sretnim i spokojnim ivotom u Virovitici, mojem i svojem rodnome mjestu. Otkrio sam ga odmah poslije osloboenja. Kae da se onom zgodom, kada nas je neprijateljiznenadanapaouDonjemagliu,izgubio.UhvatilisugaiodveliuPakrac.Pisai strojsumuoduzeli,anjegaoptuili.Imaojegrdnemukedaseizvue!Kakomunarodnisud nije mogao dokazati protivno, ni ja se nisam kapricirao, i danas, poslije sedamnaest godina, sve je palo u zaborav. Inae, . je u naemu rodnom mjestu poznat kao ovjek koji je za vrijemerataproaositoireeto).

BorbakodKajgane
Oko 11 sati izbila je u Kajganu III. neprijateljska grupa i estoko napala dijelove Drugog bataljona17.brigadeutomrajonu.TojebilaI.bojnaIV.Gorskogzdruga,podranaspetest tenkovaijednimdivizionomartiljerije.Ovabojnakrenulajeu03,00izIvanovasela,pravcem Grubino PoljeVeliki ZdenciKlokoevacKajgana. Njeni napadi bili su vrlo estoki i esti, nojosueibiliprotunapadidijelovaDrugogbataljona17.brigade.SeloKajganaprelazilo je u toku 23. februara nekoliko puta iz ruke u ruku. Hrabri borci 17. brigade odbijali su pukomitraljezima i runim bombama neprijateljske tenkove i pjeadiju, a kad im je nestalo municije, jurnuli su na neprijatelja kundacima i bajunetama i izbacili ga definitivno iz sela. (Vidi knjigu admirala M. Jerkovia: Borbe u Slavoniji za vrijeme IV. i V. neprijateljske ofenzive.M.J.biojeutodobazamjenikkomandantaI.slavonskedivizije). ImaosamastdazajednosdijelovimaDrugogbataljona17.brigadesudjelujemuborbiprotiv nadmonih neprijateljskih snaga kod sela Kajgane, na prilazima Garenici. Pokuat uopisati kako je ta borba izgledala izbliza,gledanaokomovjekakojijebiousredituzbivanjaikoji jesnosionajveidioodgovornostizanjezinishod. To je pria o junakom dranju pedesetorice boraca i njihova komandira, i o junakom dranjuzamjenikakomandantabataljona... Dvanaesta je napala Garenicu. esnaesta i Sedamnaesta osiguravale su napad. Postoji nekakav sporedni seoski put koji preko Tomaice i Kajgane vodi u Garenicu. Nitko nije pretpostavljao da e neprijatelj iz daruvarskog smjera krenuti tim putem. Ipak, za svaku sigurnost i eventualnost, upuena je na taj smjer Svrabina eta. Sve ostale snage 17. brigade rasporeene su na vanije poloaje, ili su ih ostavili u brigadnoj rezervi. Svrabina eta se u posljednje vrijeme najvietuklaibiojojjepotrebanodmor.Takosuzakljuiliutabuizato sujeposlalinatajsporednismjer,gdjevjerojatnoneebitiborbe. NapadnaGarenicupoeojenou,aodmahujutrozaulaseestokavatralijevoodpoloaja Svrabine ete, na glavnoj cesti. Taj poloaj zaposjela je glavnina brigade. Tukli sumitraljezi, bacai i topovi, a na cesti su brujali kamioni i tenkovi. Poloaj je poeo nadlijetati i avion izvia,zanjimobinodolazebombarderi. Borba na poloaju glavnih snaga brigade trajala je jo sat, dva. Onda je poela jenjavatiido uskorojesasvimutihnula.Donaegpoloajaprobiosekurirtababrigade.Predaojeporuku tabadaneprijateljunijeuspiopokuajprobitinaulinijukakobiprodrouGarenicu. Povukao se s prilinim gubicima u mrtvima iranjenima.Naejedinicetakoerimajumrtvihi ranjenih okraj je bio kratak, ali ogoren i estok. Poslije borbe nekoliko je Dorniera poelobombardiratipoloajenaglavnojcesti. Satprijepodnevapoelojepukaranjenanaempoloaju.Neprijateljskakolona,odbijenana smjeru glavnih snaga brigade, sada se pokuavala probiti prema Garenici sporednim putem preko Tomaice i Kajgane. Svrabinoj eti oito nije bilo sueno da se odmara, anijejojbilo sueno ni da u ovako velikoj operaciji ima sporednu ulogu. Neprijatelj se poslije prve vatre razvio u streljaki lanac, opet su grunuli topovi i bacai, zrak su zaparali mitraljeski rafali i poela je repriza jutronjeg okraja s glavne ceste. Samo, glavnu cestu drale su jake partizanskesnage,aovdjesenalotekpedesetboracaSvrabineete.

Borba se vodila izmeu seoskih kua, na sasvim maloj udaljenosti. Zdrugovi su nastupali zatienijakomvatrom,aSvrabinapedesetoricapovlailase,podborbom,preputajuistopu postopubranjenogprostora. Odmahsamposlaokurirautabbrigadeizatraiopomo.Odgovorenomijedashvaajusvu teinu nae situacije, ali pomo ne mogu poslati jer nemaju raspoloivih snaga no poloaj moramo po svaku cijenu odrati da neprijatelj ne prodre u Garenicu, u kojoj Dvanaesta jo uvijek vodi borbu. Ipak, pokuat e nam poslati kao pojaanje jednu etu Moslavakog partizanskogodreda. Pomo nije stigla, a borba u Kajgani postajala je sve dramatinija. eta je imala malo municije ve na poetku borbe, a sada, poslijenekolikosatiestokepaljbe,ostalojesvakom strijelcujosamodesetak,asvakompukomitraljescudopedesetakmetaka.Gubicisubilisve vei.Neprijateljskibacaituklisugustoiunitavalinaavoritaobrane.Borcejepostepeno zahvaalapanika. etaMoslavakogpartizanskogodredaipakjestiglatozapravonijeetanegoetrdesetloe naoruanih boraca. Poslali smo ih smjesta na poloaj, ali bez vidnijegrezultata.Neprijateljje estoko napadao frontalno, a istodobno je nastupao bono nastojei nas opkoliti. Ve nas je tukla snana bona vatra, tako da smo opet bili prisiljeni odstupati. Do Garenice vie nije bilodaleko. Svrabojebiosvuda.Tukaojeizpukeiizpukomitraljeza.Obilaziojesvesvojeborce.Vie ih nije bilo mnogo. Od pedesetorice ostalo ih je trideset. Dvadeset ljudi iznijeli su etni bolniari, to mrtvih to ranjenih. Svrabo je sokolio borce, a Nikola Sunjevi sokolio je Svrabu.Alisvi,iborciiSvraboiSunjevi,znalisudasetajpoloajnemoeodrati. Pedeset metara iza bojnog poloaja, pred nekom seoskom kuom, postavili smo tab. Sjedio samtamosnekolikodrugova,partijskihradnikaizMoslavine,islaokurirenasvestranenebi li nam tko poslao pojaanje. Kuriri su odlazili, ali se nisu vratili. tab brigade poruio je da moramoizdrati.OtiaosamnapoloajirekaoSvrabiiNikolidamoramoizdrati.Znalisu, kao to sam i sam znao, da moramo izdrati. Ali bilo je jasno da je to nemogue. Pojedini borci ve su poeli izmicati s poloaja. Vraali smo ih nazad da potroe jo jedini preostali metak.Upukomitraljezimamoglosenaijopopetestmetaka. Onda je i Svraboizgubioivce.Pohvatatenasive!rekaojesoajnikimizraajemlica. Nemoemosetuibezmunicije! todamuodgovorim!Kundacima,rekaosam,tektolikodanetokaem. Dapokuamojuriati?predloim. Moemo,sloioseSvrabo. Borcisuopaliliplotun,zaurlaliipoletjelinaprijed. Dogodilo se udo. Streljaki stroj zdrugovaca se pokolebao, zadrhtao i rasuo se. Trideset preostalih boraca Svrabine ete, na elu sa Svrabom, gonili su ih i hvatali ive na cijeloj duini puta do crkve u susjednom selu gdje su im bili utvreni poloaji . . . Trideset boraca bez municije gonilo je bojnu gorskog zdruga, koja je brojila najmanje est stotina vojnika i

koja je bila pojaana jednim artiljerijskim divizionom. Zdrugovci su bacali oruje i municiju dabimoglibrebjeati. Nikola Sunjevi i ja takoer smo poli za njima. Ali preli smo samo stotinjak metara i zastali. On se smijao i ja sam se smijao. I nikad u ivotu nismo bili sretniji . . . Sputao se sumrak, a umorni borci vraali su se u malim skupinama s trijumfalnim izraajem lica. Zarobljenikenisudoveli. VratioseiSvrabo. Vididasemoeikundacima,rekaosammu. Moese,odgovorion,akojekomandireteludiSvrabo. Svrabo,naime,nikadanijezadovoljan. Primili smo estitke iztababrigadeitabadivizije.tabdivizijeizdaojezapovijedkojaima daseproitapredstrojemsvihjedinica1.slavonskedivizije.UzapovijedisepohvaljujePrva eta 2. bataljona 17. brigade za herojsko dranje u borbi protiv nadmonih neprijateljskih snagakodTomaiceiKajgane. Drapinnasjenauiodasebojnipoloajnesmijenapustitibeznaredbeniukakvimuvjetima inipokojucijenu.

Nevaandogaaj
Imaupartizanskomivotudogaajakojemodanevrijedinispominjatiakamolizapisivatiu biljenicu. Dogaaju se danomice i sami po sebi nisu ni znaajni ni odvie zanimljivi. Ipak, neki ljudi tvrdedasevelikiivanidogaajisastojeodmnogositnihisporednihdogaaja.U svakom sluaju treba ustanoviti to se dogaa naim jedinicama u intervalima izmeujednei druge znaajnije oruane akcije. Treba to ustanoviti kako bi se bolje upoznalo partizane i partizanski nain ratovanja. U ratu uope, a pogotovo u partizanskom ratu, dogaa se da neprijatelj uini neto nepredvieno i poremeti odreeni plan. Osim toga, planovi komandanataiviihtabovanisubauvijeksavreni,katkadasuiloi.(Uintimnomdnevniku ovjeksebidopustiovakveslobodneinevojnikekonstatacije!). Nije bilo po planu tabadivizijedaihiznenadineprijatelj.Upalisuimuseloirastjeraliihna sve strane. Nema goreg nego kad je iznenaen tab, pogotovo vii tab. U takvim, na sreu vrlorijetkimsluajevima,nastajepotpunazbrkaidezorganizacijainijednajedinicaneznato daradiikamodakrene.Vezesu,dakle,prekinute,anaabrigadasjediutrimoslavakaselai eka naredbuzapokret.Naredbezapokretnemajernematabanitapskihkurirainitkone znagdjesu.ZnasejedinotodaseuseluPopovcu,ukojemsesmjestiotab,maloprijeotro pucalo,apucaseiposvudanaokolo,pai okonaihsela. Uveersesmirilo,alivezejouvijeknisuuspostavljeneijoseuvijeknitanezna.Nagaase dodue, a kad partizani nagaaju to se dogodilo, onda su takva nagaanja obino tona. Partizan ima uho izvjebano da ocijeni karakter vatre, kao to muzikalan i glazbeno naobraenovjekumijeocijenitikakosvirakojiinstrumentuorkestru.Zatomipojueranjoj vatriuPopovcusasvimdobroznamodajetabdivizijeiznenaenidasesadaskupljaju,alise jonisuskupili.Jerdasuseskupili,mibismodobilinaredbuzapokret. Ako tijekom noi ne stigne nikakva naredba za pokret i ako nas dan zatekne u ovim selima gdje se nalazimo, nee bitidobro.Neprijateljjeposvudaokonas,opkoljenismo.Nounebi bilo teko probiti se iz obrua.Partizanskakolonaumijesekretatineujnopoputduhovaiu stanju je provui se izmeu gustog neprijateljskog rasporeda. Kako e biti, budemo li prisiljeni probijati se danju, veliko je pitanje. Uvijek imamo malo municije, a i terennamnije najpoznatiji. No je, ali nitko ne spava. Oslukujemo kaozeevi,jermogunasnapastiiprije dana. PredzorustigneunaeseloJerkovi.Onjejunainaisamsedonasprobiokrozneprijateljski raspored. Naa nagaanja bila su ispravna. tab divizije sreivao se sve do sada. On e se probijatisnaombrigadom.OstalidrugoviiztabaprobijatesesDvanaestomiesnaestom, drugimsmjerom.SvimanamjeciljBilgora,ondagrebenomBilogoredoVranogaKamena,i kui, na osloboeni teritorij Slavonije. Ovdje u Moslavini neprijatelj donekle i tolerira kakav partizanski odred. Ali divizija, to mu je ve previe. Odmah reagira koncentracijom svojih snagaiprotuofenzivom. Dan nas je zatekao u Trnovitikim vinogradima. Na bataljon je na elu kolone koja se probija.Tujedolodoglavnogsukobasneprijateljem...Nijebiloteko.Uspjelonamjeda ih odmah u naletu razbijemo i proemo svojim putem. Sreom smo naili na nekakvu domobraniju...Alimunicijejesvemanje,aVraniKamenjejovrlodaleko. Neki pjesniki nastrojeni partizani, koji su se zaeljeli slavonskih uma i planina, propjevali su:

Ahdamije,padastanem, naslobodniVraniKamen! Tosustihovisroeniunarodnomduhu... Pribliavamo se cesti GrevacBjelovar. Cesti se uvijek prilazi oprezno, jer nikad se ne moe znati kakvo te iznenaenje eka. Partizani mrze ceste i eljeznike pruge. to manje cestaipruga,toboljezanas. Auto...osobni,pronosisekolonom,odborcadoborca.Tiina!... Zasjeda je postrojena, automobil je zaustavljen nekakav mali zeleni automobil. Putnici su obini graani, za nas nimalo interesantni. Da su ustaki, ili makar domobranski oficiri, ili funkcionari, to bi bilo neto drugo. Ali, na alost, nisu . . . Obini civili, zagrebaki graani koji se vraaju u Zagreb. Uostalom, moda su i ustaki funkcionari incognito, ili policijski agenti,tkoeznati!? Kamionnacesti,javljaizvidnica. Odmah skrenemo auto i putnike s ceste u umu i postavljamo novu zasjedu. Kamion dolazi. Otvorenje,unjemusudomobrani...Otrapaljbaisvejeuhipugotovo.Kamionleiujarku uzcestu. U kabini su dvojica mrtvih domobrana. Formalno su im otkinute glave. To je djelo Branka Mievia, pukomitraljesca Svrabine ete. Stao je nasred ceste i pustio dulji rafal ravno u prednji dio kamiona, u staklo kabine. Gore u kolima su jo dva mrtva domobrana. Trojici je uspjelopobjeinekamouumu.Negonimoih. Ovaj put bila nam je srea sklona. Kamion je pun puane municije i mina za teki baca. Puanamunicijanamjeprijekopotrebna,aimineedobrodoi.NegdjeuSlavonijipostoji teki baca, bez jedne jedine mine. Nema, dodue,ninianskihsprava.tozato!Snaiemo seibeznianskihsprava. Zagrepani iz automobila bili su svjedoci te munjevite partizanske akcije. Sad su jo uvijek prilinoustraeni,alikadihpustimobitesretnitosuimaliovakozanimljivdoivljaj.Priat e u Zagrebu da su proveli pola sata (oni e vjerojatno rei tri sata) s pravim pravcatim partizanimaidasusvojimoimavidjelinakojinainpartizanidolazedomunicije. Aimavammednjimiiistpristojnihdekih...akiZagrebanof,govorite. Moda e ih zbog toga i uhititi. Netko bi ih mogao denuncirati da vre odmetniku promibu. Akosulopovi,aitonijeiskljueno,jer,ipak,vozeseuautomobilu,smijatesekakosunas namagarili.tomoemo!Zapropagandumorasenetoiriskirati. Sili smo s ceste i krenuli umskimputem.Teglimokrinjepunemunicijeimina.IzGrevca vetukuzanamaizdvatopa.Znai,naisuautomobilististigliuGrevac.Tukunapamet,ali prilinotono.Granatepadajublizunaekolone...

Ahdamije,padastanem, naslobodniVraniKamen! Nijebapravapoezija,alijeiskrenaeljasvijunas! Putujemo grebenom Bilogore, a prate nas tuke. Bilogora jeprvobrdokojesamugledao moj rodni grad je pod tom lijepom i pitomom gorom. Na obroncima Bilogore su vinogradi. Tamo sam kao dijete iao uberbu.JoprijenekolikomjeseciBilogorajebilasretnoutoite kalnikih partizana. Na Kalniku je bilo vrue, na Bilogori je uvijek bila hladovina. A sada!? Sada je Bilogora najprokletiji teren to se moe zamisliti. tuke nas tuku ve danima. Poinju odmah ujutro, a prestaju kad se spusti sumrak val za valom. Jedino kad je kiovitoioblanovrijemeostavljajunasnamiru. Kaudasutukeizbaeneizupotrebe.Njemakavojskaimasadaboljeibrebombardere. tuke su prespore. Ali za nas partizane posve odgovaraju. Mi nemamo ni protuavionskog oruja ni lovake avijacije. Nas se moe tui iz svakog aviona, ak bi nas se moglo tui i iz luftbalona. Ne samo naspartizane,negoinezatienestanovnikenaihsela.Zanjemakei ustakepilotetonijerat,tojezanjihsportiugodnarazonoda.Douiizbacajubombe,vrate se na zagrebaki aerodrom i uzmu nove bombe, dolete ponovno i opet ih izbacaju. To se ponavljaodjutradomraka.NastalnizranipratilacjezrakoplovnojatopukovnikaDala. TosuustakipilotisistonogbojitakojiseupravonalazenazasluenomodmoruuZagrebu. Dabiuveerimalioemupriatisvojimdjevojkama,danjusezabavljajusnama. Sva srea to slabo gaaju. Nai gubici suneznatni.Alinijenilakobombardiratipartizansku kolonu.Tankajeilaganapasenemoradratiirokihputova.Kreemoseilinou,anoune bombardiraju,ilidanjukrozume.Nevidenasibacajubombenapamet.Totrajevedesetak dana... Ahdamije,padastanem, naslobodniVraniKamen! Na Vranom Kamenu prestat e bombardiranje. Pomirili su se s injenicom da je tamo u slavonskim planinama i umama partizansko carstvo. Ali na Bilogori ne vole vidjeti ovako velikeformacijekaotojedivizija.Stimsejonemire. Sad jo malo o tukama i njihovim stravinim sirenama. tuke se obruavaju i dobro gaaju, bolje od ostalih bombardera. Takvo je nae iskustvo. Svi mi najvie strahujemo upravoodnjih.Kadnasnadlijeuibombardirajudrugitipovibombardera,recimoDornieri, ne bojimo se toliko. Gotovo bi se moglo rei da ih podcjenjujemo. Ali tuka, to je neto drugo.No,kolikogodstrahujemoodtuka,ipakjeistinadanamavioniuopenanosemalo gubitakapartizanskujedinicutekojeotkriti.Dosadnamnitukenisunanijelemnogozla, ali iz uha sve to ipak respektiramo. Zato? Da li samo zato to gaaju bolje od ostalih bombardera ili ima i drugih uzroka? Moda respektiramo tuke i zato to njihove sirene tako stravino tule!? One nadlijeu u krugu i jedna zadrugomseobruavajuokomitoprema cilju koji tuku. Pri tom sirene tule i izazivaju jezu i paniku. Ljudi bjee na sve strane neorganiziranoineoprezno,otkrivajuseipostajudobrametazaavionskemitraljeze. Nacistiki psiholozi sigurno su raunali s ljudskom sklonou misticizmu. Moda su i sami skloni misticizmu. Jezovitost i tajanstvenost utjeu prvenstveno na neuke i primitivne ljude.

Aliikodnaobraenihljudi,akintelektualaca,mogusenaiostacikojekakvihpraznovjerica. Igraju patience i pri tom zamiljaju kojeta. Ako patience izie, ispunit e se odreena elja,akoneizie,neeseispuniti...Pogledajiumojualicu!Stovidinamomdlanu? Ne vrijedi dlan desne nego lijeve ruke! kae, na primjer, profesor prirodnih znanosti ili lijenik . . . Nije to uvijek samo prilagoavanje drutvu ni sasvim bezazlena razonoda. Nae se ak i kod takvih ljudi djeliak praznovjerja i sklonosti misticizmu. Znaju oni da su sve te alice s talogom od kave, dlanovi i karte najobinije budalatine. Ali to im govori znanje i razum, a negdje duboko u ovjeku ostao je strah pred tajanstvenim i mranim pojavama ostalo je to jo iz mranih dana ljudskoga roda. A da i ne govorimo o astrologiji i horoskopima! Kau da Hitler, na primjer, mnogo dri do predvianja astrologa. Astrolozi u nacistikojNjemakojuivajuvelikugled.Ratisvenevoljeistrahotetogaprateizvanredno pogoduju irenju i razvijanju mistike i praznovjerica. Nacisti iskoriuju tu injenicu. Moda zatotonisudovoljnomoni,aeledaihtakvimasmatraju. Dakle,neuseviebojatistravinogzavijanjatukinesirene.Nekazavijakolikojojdrago, samonekabombeisputanakrivomjesto.

Oujskaofenziva
Ne znam jesu li vii tabovi imali provjerene podatke o ofenzivi veih razmjera koju je neprijatelj namjeravao poduzeti. U naim bataljonima, a vjerujem ni u tabovima brigada, nitko nije ni slutio daje neprijatelj krenuo. Naprotiv, mi smo spremali ofenzivne pohode . . . Takojeipoelo. Prvi dan. Bataljon je forsiranim marem preao pedesetak kilometara i napao neprijateljsku posaduuKutjevu.Napadnijeuspio.Kutjevakaposadaneprovodinoumjestu.impadne mrak,oniodlazeuokolnabrdaitamoekajujutro.Takojebataljonudarioupraznoiuaou Kutjevobezikakvaotpora.Poelajeevakuacijaratnespreme,naeneuvojnimnastambama, i plemenitih rasnih konja iz ergele. U Kutjevu je velika ergela za uzgoj konja lipicanske pasmine. Sutra kreemo dalje na istok prema neprijateljskim uporitima: Kula, Darkovac, aglin... Drugidan.Otpadapokretnaistok.Iztabadivizijedobilismonajhitnijuzapovijeddasmjesta napustimo Kutjevo i forsiranim marem krenemo do zadanih poloaja. To su sela Bokane, Macute i eralije, blizu Podravske Slatine. Od Kutjeva do tih sela, zaobilaznim partizanskim putevima, ima najmanje ezdeset kilometara. Da bismo na karti prekontrolirali zadanu marrutu, morali smo sastaviti tri sekcije. Pedeset kilometara do Kutjeva, probdjevena no, i sadanovihezdesetkilometaranazaddoPodravskeSlatine.Takavjepartizanskiivot!Oito se neto dogaa, jer kako da inae protumaimo hitnu zapovijed taba divizije! Uvijek to prokletopjeaenje! Tri bataljona Sedamnaeste zaposjeli su Bokane, Macute i eralije oko osam sati naveer. Iz Kutjevasmokrenuliprijesvanua.Tojepunihpetnaestsatihoda,okoetirikilometranasat! I borci i starjeine su na izmaku snaga. Umorni su ak i kutjevaki lipicanci. Neprestano nesnosnoru,eznuzasvojimstajama.Rasporeenismouseoskekue,nahranuispavanje. Nitkonemanisnagenivoljedaekadokkuharispremeveeru. Na tab je u Bokanima. Upravo su nam servirali veeru kad je poelo pukaranje. Napada tirovabojna.TojezloglasnaustakajedinicastacioniranauPodravskojSlatini.Zapovjednik bojnejebivislatinskistolartir.udnojetonapadajunou,tonijenjihovobiaj.Poelisu i oni primjenjivati partizansku taktiku. Borba se vodi du cijelog poloaja, ispred svih triju naih sela. Napadaju nasrtljivo, ali nai ih borci slabo respektiraju. Navikli su na Crnulegiju! Okopolanoiborbajezavrena.Ustakabojnarazbijenajeirasprena.Imajumnogomrtvih. Ranjenikaizarobljenikanema.Nijedobronapadatiumorneiljutitepartizane,osobitonou! Okraj je trajao nepuna etiri sata. Od pola noi do svanua ipak se moe nekoliko sati odspavati,atojezanasmnogo.Alinijenambilosueno.Tonoupolanoistigaojekuririz tabadivizije,doniojenovunaredbu.Proitalismojeiodmahprokleliivotiratiizgovorili kojeta na raun tapskih birokrata koji nemaju pojma o tome to se dogaa na poloajima. Umor je neopisiv osim toga smo pospani i gladni . . . Pedeset kilometara do Kutjeva, najmanje ezdeset kilometara od Kutjeva do Bokana, Macuta i eralija, i sad jo kakvih etrdeset kilometara do Ravne gore (Metla, Skresine i Kadimlije), i to uzbrdo. Partizanski ivot zaista nije uvijek zamaman! Psujemo, ali izvravamo nareeno. Kolone su postrojene, spremnezapokret.PrekoVoinasenemoe,jerVoinjevezaposjeoneprijatelj.Teksada saznajemo emu toliki marevi. Poela je velika neprijateljska ofenziva na partizane i slobodni teritorij Slavonije. To to su neprijateljske snage zaposjele Voin, ne bi za nas bilo

osobito znaajno da nam zbog toga nije produljen put do Ravne gore za jo desetak petnaestakkilometara.Moramomnogoobilaziti. Trei dan. Jo uvijek pjeaimo. Kakve su to snagekojenaspokreu,nijesasvimjasno.Ima granica ljudskoj izdrljivosti, fizikoj i moralnoj. No mi se vuemo dodue polagano i jadno kao ranjena glista, ali ipak, vuemo se prema zadanom cilju. Otkako sam u vojsci i otkako ratujem,uvijekjetako.Umorisenasmrtjoprijenegotosidoaouprilikudaispaliprvi metak. Na nove poloaje bataljoni su stigli oko tri sata poslije podne. To je etrnaest sati mara, poslije vie od stotinu kilometara ve prije prijeenog puta. A nekad sam se divio maratonskim trkaima! Moj bataljon je na Skresinama. Tamo je i Prvi slavonski partizanski odred. Tuku se ve od jutra s neprijateljem koji nadire s cestePakracPoega.Neprijateljske snage su nadmone brojem i orujem i potiskuju ih. Bataljon je odmah uao u borbu do veeri neprijatelj je vraen na polazne poloaje. Dobra je ova borba. Lei i puca pomalo. Umoran si i pospan, a i ivci su popustili pa te topovska paljba sasvim uspavljuje. To je opasno.Moesedogoditidazaspitvrdimsnom,tvojisepovukuizaboraveteiprobudise tek kada te kakav ustaa mune izmom pod bubrege. Nije dobro drijemati na poloaju, pogotovozavrijemeborbe.Uveerjeopetstiglanaredbazapokret.inisedaseuopenee spavati ni jesti dok ne proe ofenziva.Odvajamoseizsastava17.brigadeiprikljuujemose 12. brigadi. To je samo privremeno, dok traje ofenziva. Naa brigada probija se u smjeru Bilogore.Miostajemouslavonskimbrdima,naPapukuiPsunjuivragznagdje.Dakle,opet pokret.ovjekmoebititakoumorandavieineosjeaumor!Mislitedanemoe!? etvrtidan.BorbakodBujajouvijektraje.Zatvorilismoobruokonekenjemakejedinice i nastojimo je likvidirati. Pitanje je hoemo li uspjeti. Nijemci se brane organizirano i ne podlijeu lako panici. Nae i njihove poloaje stalno nadlijee mali izviaki avion Roda. Predviamo da e dovesti bombardere, jer ti mali izviaki avioni obino su pretee bombardera.estonastavljajukruitiizavrijemebombardiranja.Iznadtoakakojetrebatui bombamaputajunekespecijalneraketekojeserasprsnuuzrakuostavljajuitragdima.Toje znak za tukeioneseobruavajujednazadrugomnaobiljeeno mjesto.ZatomiRode mrzimovienegobombardereiborciihvolegaatipukamaipukomitraljezima.Letenisko i polako i dobro organiziranomvatrommoglebisesruiti.Ipak,tonamdosadjonijepolo zarukom. OvajputRodanijedovelabombardere.Kruilajenekovrijemeiondasejednostavno,pred naim oima, spustila na cestu izmeu njemakih poloaja. Bili smo zaprepateni to zaista nitkonijeoekivao.Udaljenostizmeunaihpoloajaimjestagdjejeateriraoizviakiavion iznosi najvie kilometar i pol zrane linije. Borci tuku kao pomamni iz sveg raspoloivog oruja,alibezrezultata.Predalekoje.INijemcisupojaalipaljbu,titeRodu.Pokuavamo i prodrijeti, ali ne doputaju. Prostor je brisan i bilo bi mnogo rtava. Promatramo dalekozorom. U avion ulazi vii njemaki oficir. Time je sve razjanjeno. Roda se spustila daizvueizobruanekogviegkomandantakojiseovdjezatekaoprijenapada.Pozvalisuje preko radija. Zatim se Roda uzdigla polako, napravila jo dva kruga oko naih poloaja i mirnoodletjela.Tojedapukneodbijesa!Dasunambaremmahalibijelimrupiima! Nouodstupamo.Nijemcisuseuspjeliodrati.Tekojesnjimaratovati. Zaista nema smisla brojiti dane. Svi su podjednaki. Borbe nisu osobito teke, jer neprestano manevriramo. Ne mogu nas prisiliti na frontalan otpor i na to da vrsto drimo zauzete poloaje. Ne izlaemo se nepotrebnim gubicima. Kada pritisak postane suvie snaan, odstupimo. Naa je taktika jo uvijek preteno partizanska. Postavljamo zasjede na cestama

kojima neprijatelj komunicira. Juer je jedan bataljon Dvanaeste unitio jaku neprijateljsku kolonu. Zaplijenili su dosta oruja i municije.DrugibataljonDvanaestenabasaojeupokretu iznenadananekunjemakujedinicu.Razbiojujeitakoerzaplijenioveukoliinuoruja. Manevrirati znai pjeaki danju i nou bez prestanka. Oujska ofenziva na osloboeni teritorij Slavonije ostat e mi uvijek u sjeanju zbog tog nesnosnog pjeaenja. I na Kalniku se mnogo hodalo, ali svi kalniki marevi u usporedbi s ovim oujskim maratonskim trkama samo su bezazlene etnje. Vie mi ni izdaleka toliko kao prije ne imponiraju sudionici Velikog mara kineske revolucionarne armije. Oni su prevalili samo 10.000 kilometara. Uvjeren sam da je svaki na borac s Kalnika, koji i sada pjeaci s Dvanaestom, samo u posljednjih pola godine, kada bi se sve zbrojilo, prevalio i vie od 10.000 kilometara. Pravo govori jedan moj ratni drug, inae sklon mudrovanju, da su noge glavno partizansko oruje. One nas, veli, spaavaju iz tekihinemoguihsituacijaukojedospijevamozbogludihglava. Uvjeravamedae,preivilirat,uvijekstavljatijastukpodnoge,anepodglavu.Imaistineu njegovimrijeima. Ostaje injenica da je Vicko AntiPepe, komandant 12. brigade, ovjek vrlo sklon manevarskom nainu ratovanja. Takav je nain ratovanja vrlo djelotvoran. Neprijatelju nanosimo gubitke, a sami gotovo i nemamo rtava. Ali je vrlo naporno! Blago onima koji znaju jahati. Ima dobrih konja zaplijenjenih u kutjevakoj lipicanskoj ergeli i svi bataljonski starjeinepomalojauiolakavajusebiivot,nojajouvijeknemamhrabrostidaseuspnem na lea opasne ivotinje koja me je odmah prvih dana dolaska u partizane onako neslavno zbacilaudubokisnijeg,itonaglavce. Desetidan.PrelazimocestuPakracPoega,toznacidaidemosRavnegorenaPsunj.Zato idemo na Psunj, ne znamo. To je stvar taba i komandanta Dvanaeste. Na bataljon je u prethodnici. U selu Branecima, na cesti, zametnula se iznenadna borba u susretu. Ustae su sesmjestiliukoliiunekimokolnimkuama.Borcisunaletjelikaovuci.Borbeusluajnom susretu partizana jesu partizanski specijaliteti. Izmijeali smo se s neprijateljem. Vidio sam kakojeSunjevinadvakorakapogodiojednogzdrugovcatonoukacigu.Odbiomujepola glave. Srea to nose ljemove, pa se raspoznajemo. Neprijateljska jedinica unitena je za ciglih etvrt sata borbe. Ima mnogo zarobljenika. Sad emo jo i njih morati vui sa sobom. Mala Bosa Bogdanovi sama ih je dotjerala desetoricu. Smijena slika osamnaestogodinja seljanica s pukom na gotovs tjera pred sobom deset mukaraca u vojnikim odorama. Svatasedogaaupartizanskomratu!BosaBogdanovijedesetariideurednajboljihboraca ubataljonu.Kakavsiuborbi,takavtijeiugled.ZatoBosaimoevoditidesetinusastavljenu odsamihmomaka.Inijednomenepadanapametdajeneposlua. Pokuat u objasniti to mi, slavonski partizani, smatramo glau! Ali prije toga moram objasnititosusuhoputnestanice. Osloboeniteritorijdobrojeorganiziran.Tudjelujupozadinskeustanovekojemisleosvemu. Tepozadinskeustanoveizgradilesunaviemjestauumamaskrivenezemunice,ukojimaje konzervirana priuvna hrana. Kad neprijatelj za vrijeme veih ofenziva zaposjedne sela i oduzme partizanskim jedinicama izvore hrane, treba da se jedinice opskrbljuju iz takvih skrivenihzemunica.Zemunicese,vojnikimjezikom,zovusuhoputnestanice. Ne znam zato, ali u tim naim suhoputnim stanicama, koje su vrlo dobro zakamuflirane i struno izgraene, nema nikakve druge hrane osim pekmeza od ljiva i dvopeka. Pekmez je kuhan na seljaki nain, to jest bez eera, ali zato s koticama dvopek ima okus po

pljesnivoj pogai od pilovine osuenoj na suncu. Dakle, kad je slavonski partizan, zbog nestaicesvakedrugehrane,prisiljenjestitajpekmezodljivaidvopekizsuhoputnihstanica, ikadtakvoalosnostanjepotrajenekolikodana,ondasetosmatraglau.Kadsenapunitim pekmezom i dvopekom, a mora se napuniti jer drugog izbora nema, obuzme te takva garavica da od nje formalno crkava. Sveano izjavljujem da nikada i ni u kojoj prilici, ako preivim rat, neu staviti u usta licu pekmeza od ljiva, ak ni u sluaju da je prireen s mnogo eera i bez kotica i peteljki, pa ak i od oguljenih ljiva! To sam duan obeati svojemodgaraviceizmuenomtijelu. Poslijepodnesebataljonnamjerionakrdopitomihsvinja.Odmahjepoeoopilov.Dobarje obiaj slavonskih seljaka da krda svinja putaju po umama. Svinjetina je u naih naroda, osim u muslimanskom dijelu puanstva, vrlo cijenjena hrana, vie nego govedina ili teletina, akvieiodperadi.Alidanebudezabune,moramobjasnitikakojebilostimsvinjamaina koji je nain bataljon uivao u svinjskoj peenki. Ve sam lov bio je vrlo muan i naporan. Ubijati iz puaka nije se smjelo, jer neprijatelj je blizu i pucnji bi otkriligdjesmo.Trebaloih je hvatati ive. To su, dodue, pitome svinje, ali kad krdo takvih pitomih svinja ivi dulje vremena u umi, gotovo podivlja. Krdo je, dakle, po svim pravilima partizanske ratne vjetine, opkoljeno, bajunete su nataknutenapuke,iondajepalakrv.Bilojeveselogledati kako se svinjetine eljni borci bacaju za ivahnom, ustrom i vrlo pokretljivom hranom, kao golmani za loptom, i kako potcikuju u trijumfu kad bi rtva pala. Svaki boracimaojepravo da od komada odsijee ovei komad mesa. Vatre su naloene. Svatko je svoj komad mesa, zajedno s ekinjama, nataknuo naprutiipekaoganavatri.Tojeosobitodobropolaziloza rukom nama gradskim ljudima koji smo u tim stvarima vrlo spretni. Da sam bar bio skaut ili planinar, bolje bi mi uspjelo! ekinje su se osmudile, koa je postala ilava kao on, a mesosenijemoglojestibezsoliikruha.Asoliikruha,razumijese,nijebilo...Eto,itakvo stanje ishrane smatramo mi, slavonski partizani, glau. Znam, ljudima koji ratuju u pasivnim krajevima tamojakuknjavaizgledatejadna,smijenaivrijednaprezira,alibezobziranato odluio sam da u ovom svojem intimnom ratnom dnevniku biljeim samo istu istinu. Naposljetku, nisu slavonski partizani krivi to seljaci imaju obiaj da krda svinja otjeraju u ume i to su pozadinske ustanove na vrijeme osigurale pekmez od ljiva i dvopek za zle dane. etrnaesti dan. Pjegavac. Proklete ui! Na meni i na svim drugovima oko mene ima ih na stotine i stotine. To su bijele ui, a bijele ui prenose pjegavac. Na one u kosi se i ne osvremo. Te samo grizu, inae nisu opasne. Bijelih uiju razmnoilo se toliko da ih se, u ovakvim prilikama, uope ne moerijeiti.Sada,kadsuzbjegoviseljakapoumama,uina mnogim mjestima puze po travi kao mravi i biljni uenci. Ima ih posvuda. Pojavio se i pjegavac. To nisu vie pojedinani sluajevi kojih je bilo i prije ofenzive, to je ve poetak epidemije. Danas sam u umi naao partizana oboljela od pjegavca. Izgleda kao poluivi kostur. Sjedio je pod bukvom naslonjen na deblo, i ekaosmrt.Zaostaojeizanekejedinice. Sadsevoziukolima,zabataljonom.Oboljeliodpjegavcaumiruobinokadveprebole,kao rekonvalescenti. Zapravo je to smrt od gladi. Organizam je sasvim iscrpljen visokim temperaturamai,akonemadovoljnodobreikalorinehrane,nemoeseodrati.Dosadseu Slavoniji nije umiralo od pjegavca. Kako e biti ubudue, ne znamo. Ofenziva je, i moe jo dugopotrajati. I dalje neprestano pjeaimo. Prevaljujemo svakog dana desetke i desetke kilometara. Sino se bataljon sukobio s neprijateljem u Bikupcima, u Poekoj kotlini, a ve u zoru tukli smo se kod Bijele Stijene. To je udaljenost od najmanje trideset kilometara. Da nema tih napora,

ofenziva nam ne bi bila teka. Naokolo gore sela. Unitit e sve baze. Ofenziva je uvijek najstranijazapuanstvoosloboenogteritorija. Dvadeset i drugi dan. Danas je bio dobar dan. Brigada se namjerila na dvije ete Nijemaca. Ukopali su se na Javorovici. To je najvii vrh Psunja. Borba je trajala od jutra do veeri. Neprestanojuriiiprotujuriiugustojidebelojumi.Borbauumijeteka.Sveseizmijeai puca se sa svih strana. Dogodisedaneznagdjesutvojiagdjenjihovi.Nijemcisuprokleti ratnici. Sve druge vojske i vojne formacije koje se bore protiv nas, ukljuujui i ustae, nisu prema Nijemcima nita. Dvije ete Nijemaca broje do tri stotine ljudi. Naa brigada ima oko tisuu ljudi. Pa ipak,borbajetrajalacijelidan.OdNijemacanijeostaoivnijedanjedini,na naoj strani ima pedeset ranjenih i mrtvih, veinom ranjenih. Da nismo imali dovoljno snaga, bili bi se probili. Kad god su juriali na na raspored, uvijek su ga probili. Naprosto ih ne moe zadrati. Tuku organizirano i nadiru. Bili smo blizu. Razgovijetno sam uo Zugsfuhrerakakoskandira:Vorwarts,Vorwarts!,akadZugsfuhrerkaeVonvarts!onda vaba ide naprijed. Ne osvre se na mrtve i ranjene samo nadire. Prodirali su, a nai su ih bataljoni ponovo okruivali. Tukli smo i bacaem. Poslije posljednjeg juria na vrh Javorovice, kojim je borba napokon zavrena, pred nama se pruila grozna slika pokolja. Raznijeto ljudsko meso. Na kronji stabla visjela je noga u kratkoj njemakoj izmi. Raskomadanatjelesa. Ofenziva je poela jenjavati. Neprijatelj se povlai u okolne garnizone. Ima mnogo spaljenih selanaslobodnompodrujuSlavonije.Partizanskiratpostajesvekrvaviji. Modaemosemaloodmoriti.

ZdrugpukovnikaBosnia
Prolo je etrnaest dana od neprijateljske ofenzive. Za svih tih etrnaest dana trajala je i jo traje estoka ofenziva ustakog propagandnog, ili, po njihovu, promibenog aparata. Puke i topovi vie se ne uju, dim sa zgarita vie se ne die. Sad avioni bacaju letke i propusnice. Lecima nas uvjeravaju da ne postojimo, a propusnice prilau da bismo se, valjda zato to ne postojimo, predali u najbliem uporitu. Predati se, kau, to je jedino pametno i u naem interesu,aosimtogadrugonaminepreostaje.Jernemaviebrigada,ostalesusamopojedine rasprene odmetnike skupinice koje e u slijedeem proeljavanju terena biti unitene, naravno, ako se navrijemeuzdignutihrukunepojaveuPoegi,Pakracu,Daruvaruilikojem drugomgarnizonu. Postavlja se pitanje da li ustaki promibeni efovi lau nama ili pokuavaju lagati sami sebi,ilipakuopenelaunegosusaminamagareniodsvojihvrlihvojnihzapovjednikakoji su sa svojim jedinicama sudjelovali u oujskoj ofenzivi. Jer kakva je logika da letke i propusnice bacaju po slobodnom teritoriju gdje svako dijete zna i vidi stvarno stanje stvari!? (Leciipropusnice,dodue,dobrodolazemoguseupotrebitiumjestocigaretnogpapira.Tri vagona ima, ali cigaretnog papira nema. No to im, vjerojatno, nije svrha). Prema tome, moda uistinu misle da, osim u rasprenim i demoraliziranim skupinicama, ne postojimo. Napokon,mnogiljudisusklonivjerovati uonotoele! Inae, nae brigade su odmorene, popunjene i uope u dobroj kondiciji. Imamo i vie oruja nego prije ofenzive. Svi borci i starjeine puni su poleta i optimizma ... U takvu stanju doekalismozdrugpukovnikaBosnia. Pukovnik Bosni poveo je svoj zdrug, poslije petnaest dana propagandne ofenzive, iz Slavonske Poege na osloboeno podruje dakonanolikvidiraiteraspreneskupinicekoje se nisu htjele predati i da se pobjedonosno vrati u bazu. To je ono proeljavanje terena kojim sutolikoprijetili. Nouizmeu15.i16.travnjavelikoumskopodrujeuPapukuobasjavalesulogorskevatre Bosnievih vojnika. Nai su bataljoni bili blizu, mnogo blie nego to je Bosni sa svojim tabom vjerovao, ako, naime, i on nije bio prevaren slubenim izvjetajima o rezultatima ofenzive. Na jednoj koti u umi pritajio se i na bataljon. Samo, mi nismo palili logorske vatre. Lijevo od nas, sasvim na drugom krilu prema Bosnievu rasporedu, isto su se tako pritajilibataljoniDvanaeste. Jutrojepoelokanonadom.Zdrugsepokrenuoisteiterenpredsobomtopovskompaljbom. Moda Bosni ipak nije posve siguran u priu o skupinicama. Granate su prelijetale preko nas,jermismobilisasvimblizu.NeznamtonokakoseodigralokodDvanaeste,kodnaeg bataljonasvejeteklopoplanu. Na breuljku suprotno od naega poloaja, udaljenom najvie pedeset metara zrane linije, nagomilala se jedinica zdruga. Bilo ih je najmanje tri stotine. Ukopavali su teke mitraljeze i tekeminobacae.Zapovijedao jeasniknakonju.Breuljakjenavrhugotovogol,obrastao samorijetkimgrmljem,isvakiseovjeknanjemuvidi.Bataljonjeekao.Odjednompoena poloajima Dvanaeste paljba. Nai zdrugovci su se uznemirili i poeli se komeati. Bili su sasvimzbijeni.

Svipukomitraljesciisvistrijelcibataljonaotvorilisuvatru.Brzakratkapaljbaiondajuri.. . Mnogo ih je poginulo na mjestu, neki su zarobljeni. Ostatak se skotrljao niz brijeg u Vujaki klanac, kojim je nastupala Bosnieva glavnina. Desnu pobonicu sjurili su u klanac bataljoniDvanaeste.Zatimsmonapaliglavninu. Zarobljenojeeststotinaneprijateljskihvojnika,poginuloihjestoosamdeset.Zaplijenjenisu topovi i minobacai, mnogo puaka, mitraljeza i svih vrsta municije, radiostanice i mnogo druge ratne spreme. Zarobljen je i pukovnik Bosni zajedno sa svojim tabom. Nai gubici bilisupetmrtvihidesetakranjenihboraca. Tojebilaakcijadaseboljanemoenizamisliti! est stotina bosonogih zdrugovaca u gaama i kouljama postrojeno je u nekoliko kolona i poslano u oblinje neprijateljske garnizone. Umjesto odmetnika pozvanih na predaju. Nisu trebali propusnicu. Nemamo aviona i ne moemo bacati letke. Naa je promiba skromna: putujeugaama,kouljamaibosonoga,alijeunatotomeitekakouvjerljiva. PukovnikBosnizadranjeuzarobljenitvu.Priamosnjimbezzlobe,iakosunamsmijena njegovastrunovojnikarazmatranjaodogaaju.Kaedajenastupaoukari.Neobinoje ponosan na tu svoju karu. On je profesionalni vojnik. Ne eliostatiupartizanima.Navodi stotinu razloga zbog kojih ne moe ostati. Ali, ne putamo ga. Uvjeravamo ga da e ga strijeljati ako se vrati. Upropastio je itav zdrug s tom svojom karom. Upropastio bi ga i bez kare ma u kakvom poretku da je nastupao. Koristimo ga kao nastavnika na partizanskom oficirskom teaju. Nadamo se da e dai biti talentiraniji od uitelja! Tako je zavriloproeljavanjeterenakojimsunamprijetiliposlijevelikeoujskeofenzive. Na prvomajskoj priredbi u Velikoj, selu Poeke kotline, na Kalniki bataljon Sedamnaeste izveo je pred vie tisua gledalaca (civila i partizana) ske o pukovniku Bosniu i njegovu zdrugu.NapriredbijebioikomandantdivizijePetarDrapin.Skenijebiounaprijednapisan niti reiran, nego je naprosto odigran. Kod nas se i vanije stvari esto samo improviziraju. Glavnu ulogu, pukovnika Bosnia, odigrao sam ja. (Svi tvrde da sam bio izvanredan). Drapin se hvatao za trbuh od smijeha, ne znam da li zbog duhovitosti samog skeailizbog togatosammusvremenanavrijemenamigivao.Tojeneposredankontaktizmeuglumaca igledaoca!Sadrajjebiojednostavan:Utapskojsobi(stolijednastolica)pukovnikBosnis cvikerom na nosu i povealom u ruci, s kompasom i specijalkama na stolu, studira i stvara plan napada. To traje cijelih pet minuta. Pri tom govori (kao za sebe) o kari kojom e nastupati u ofenzivnom pohodu protiv razbijenih i izoliranih grupica odmetnika na Papuku. (Taj dio uloge biomijenajtei.Nemaakcijeineprestanosusveoiuprteumene.Neznam zato se sva publika odmah poela grohotom smijati?). Zatim pukovnik rikne odrjeitim vojnikim glasom: Ordonans! Pojavi se domobran, propisno stane u pozor, pozdravi i takoer rikne slubouljudno: Izvolite, gospodine pukovnie! . . . Smjesta pozovi sve zapovjednike bojni! zapovjedi Bosni. Ordonans opet rikne: Na zapovijed! isprsi se, pozdravi, okrene nalijevokrug i izie. Bosni dalje zuri u specijalku . . . Dolazezapovjednici bojni,pozdravljajuitd.Pukovnikizdajezapovijedzanapad. SkesvravatakodakrozBosnievukancelarijubjeeprestraenidomobrani,noseikokoiu rukama i vojnikim prtenim torbicama. (Domobrani su poznati kradljivci kokoi!). Partizani suihrazbili isadbjee.Zajednosnjimabjeiipukovnik.

ive kokoi u zavrnoj sceni skea neobinosuuzbudilegledaoce.Raspoloenjeugledalitu bilo je izvanredno. Svi su urlali i smijali se oduevljeni neoekivanim obratom situacije. Mnogikaudaovakouspjelepredstavejonijebiloipitajutkojenapisaoske. Glumaku karijeru poeo sam u prvom razredu zagrebake Uiteljske kole, ulogom u Kranjevievu oratoriju Prvi grijeh. Uloga je bila prilino beznaajna. Glumio sam genija! (Naime svi tenori recitirali su tekst u koru genija, a basovi u koru demona. U to vrijeme pjevao sam u kolskom zboru prvi tenor, pa me je tako i zapala uloga genija!).SvojudruguuloguodglumiosamistegodineuCankarevojdramiSlugaJernej.Ni ta uloga nije bila osobito znaajna. (Jedan izmeu seljaka koji sjede u krmi i piju bez teksta).UlogapukovnikaBosniapredstavljaumojojglumakojkarijerividannapredak.

NapadnaVoin
Opet jedna no koja se dugo pamti! Lijeva hladna kia, uporno, monotono i neumoljivo, a naanapadakakolonamarirapremaVoinu.Svismoprokislidokoeipromrzlidokostiju. Sadajepoetaksvibnjanajljepegmjesecaugodini!inaprostojenevjerojatnokakovjek, kadjezlesree,moeozepstiukinojsvibanjskojnoi. Razmiljam o prvom napadu na Voin. Otad su prola etiri mjeseca, a meni se ini da su proledugegodine.Mogaobih,okreuistranicednevnika,prilinotonoustanovitikolikoje u tom razdoblju bilo okraja, koliko je mojih drugova poginulo i koliko smo kilometara propjeaili. Ali emu statistike? Bilo je mnogo okraja i mnogo je neprijateljskih metaka prozvidalo iznad naih glava. Kada bi samo svaki tisui pogodio, nitko ne bi preivio. I mnogo je mojih drugova poginulo! Srea to o tome ne mislim esto. Kod nas se ne gine mnogo,noipak,kadsesraunakolikopartizanaizjednogjedinogbataljonabudeizbaenoiz stroja (mrtvi i ranjeni) u ovako relativno kratkom razdoblju, ispada prilina brojka ... I kilometri se niu, po suncu i kii, snijegu i ledu, danima i noima. Kilometar za kilometrom, uvijek u koloni po jedan. Trebalo bi skupiti sve specijalke Banije, Korduna, Podgrmea, Slavonije, Moslavine, Kalnika i Bilogore, pa crvenom olovkom ucrtati na njih nevjerojatne partizanskeputanje.Zatimizraunatikolikojekilometarasvakiodnasprevalio.Uvjerensam dabicifrebilefantastine!Pjeaimotakoiviemanjesvakogdanaobilnoponamapucajuiz svih vrsta oruja. Pravo je udo kako ve nismo svi izginuli. A ja jo nisam bio ni ranjen. Ponekadmijekrivotonikadanisambioranjenneteenegolake.Malobihseodmorio,a poslije, kada bih se vratio u stroj, mogao bih, kao i veina mojih ratnih drugova, ponosno pokazivatioiljakodraneipriatikakosamseosjeaoonogaasakadmejekuglapogodila. Ispadadjetinjasto,alitkoodnasnematakatkadakaodijetedjejisusnovinajavi! KakoeproiovajdruginapadnaVoin?Prvinapadnatajlijepimalipartizanskigradibio je neobino teak, ali i uspjean. Tada su me zanosila elektrina svjetla i snovi o jednom jedinom danu civiliziranog ivota. Sad vie nemam takvih snova. Bit e da sam do kraja ogrezaouovomtvrdompartizanskombivstvovanju. Juer su bataljonu dodijeljena dva nova borca (To su Enci Herbert i Branko Kobali. Enci Herbert postao jenaelniktaba17.udarnebrigade,poginuouNOBi.op.a.)obojicadolaze iz Zagreba. Tek su stigli i ve zajedno s nama gaze blato do glenja. Prvi dojmovi o partizanskom ivotu zacijelo im nisu ba blistavi! Osamareni su ogromnim naprtnjaama u kojima nose sasvim nepotrebne predmete, i muno svladavaju sklizak i neravan teren. Izgledaju kao uvelo cvijee, a jo prije nekoliko sati uinilo mi se da su sasvim pristali momci.(SjeamseprvihdanaboravkauBojanskojeti,suosjeamsnjima,alisamipomalo zloban!). Kako tko ima sreu! Prije nekoliko tjedana stigla je povea skupina mladia i djevojaka, takoer iz Zagreba. Stigli su u dobro vrijeme. Bataljon se odmarao u travnatu vonjaku i sve je izgledalo romantino. Bio je lijep proljetni dan. Uili su nas da pjevamo lagere koji su sada popularni u gradu!!! Nije li udno to ima ljudi koji u dananje vrijeme pjevaju lagere? Naravno da pjevaju! I pleu i etaju, idu u kino i na nogometne utakmice uope,ivenaistinainiliotprilikeistokaoiumirnodoba.Amiovdjegazimoovoprokleto itkoblatoineznamohoemolidoekatisutranjidanilienasgrobariodnijetinanosilima mrtve negdje s poloaja oko Voina, ili ostaviti naa trupla nosom zabijena u blato ako neprijateljska vatra obaspe to mjesto. (Jer nije pametno ginuti zbog mrtvih). Mladii i djevojkeizzagrebakeskupinesadasuveokorjelibrigadisti.Neslievieregrutima.Kod nasjeregrutskistakratakmar,borba,mar,borbaizadandvaratnojekrtenjegotovo.Jo su svi ivi. Kako tko ima sreu! Samo nekoliko dana prije dolaska ovih mladia i djevojaka

bataljon je prihvatio transport novih boraca. Stigli su toga dana iz Zagreba pjeice. (Sada dolazi mnogo Zagrepana). Bili su slabe sree . . . Odmarali su se u nekom ljiviku, ve na osloboenom teritoriju. Naili su bombarderi i posuli selo s mnogo malih bomba za ive ciljeve. Poginula je jedna djevojka. Bila je mlada i lijepa, a morala jepoginutiodmahprvoga dana. Koliko e jo mareva i napada protei do kraja rata?Dalijeveizraenakuglailigranata, bomba ili mina koja e prekinuti sve moje neostvarene elje i nade, enje i iekivanja, iluzije, nastupe straha i asove oduevljenja, smiriti me zauvijek? Nije dobro o tome razmiljati. ovjek bimogao klonuti duhom. Mi partizaninesmijemosebipriutititajluksuz da klonemo duhom. Ne moemo nazad, moemo samo naprijed. Za nama su porueni svi mostovi i pozatvarana sva vrata. Pred nama je sve otvoreno, ali moramo mnogo pjeaiti i mnogonapadatiakoelimostiidocilja.Moesedogoditidanatomedugomputuostavimo kosti, ali ivjeti moemo samo ako pobijedimo. Poraz bi bio sigurna smrt za sve nas.Zaista, nijeuvijekdobrorazmiljatiotome.Boljejepaljivokoraatipokvrgavimumskimstazama i paziti da se ne spotakne i ne udari nosom u deblo bukve. A ako ipak udari, opsuj prostaki i daj sebi oduka, slavei nae narode to su stvorili jezik bogat sonim izrazima! Alinipsovanjeunapadakojkoloninijedoputeno.Kolonasekreeneujno,dajeneprijatelj neosjetiprijevremena. Napad je poeo pred zoru. Bataljon nadire iz klanca, od voinskog mlina. Kia jo uvijek lijeva i nema znakova da bi uskoro mogla prestati. Ratovati po ovakvu vremenu prava je muka ne zna se to je gore, neprijateljski meci ili kia i blato. Ali ima to i svojih dobrih strana.Oblacisuniskoisigurnoneebitiavijacije...Snaegpoloajatueitekiminobaca. Sadi mine po Prevendi i Turskome gradu. To su dvakljunavoritaobrambenogsustava Voina. I njihov teki baca tue na poloaj. Zapravo je to dvoboj dvaju bacaa i njihovih posada! Pokuavaju i brdskim topom, ali bez uspjeha. Na klanac je uzak i nije ga lako pogoditi iz topa. Baca je prokleto oruje, od njega nema zaklona. Od prvih dviju mina obinojednaprebaci,drugapodbaci,atreeseuvaj,jersigurnoetresnutinegdjeblizu.Da nema tekih minobacaa, topova, aviona, te da neprijatelj nije mnogo jai i da nema neograniene koliine municije, da ustaama i domobranima izdano ne pomau Nijemci, mi bismo ve odavno pobijedili! Kada bi se moglo dogoditi da Nijemci prepuste Jugoslaviju vlastitu udesu! Bilo bi sve gotovo za tri mjeseca. S ustaama, etnicima, domobranima, nedievcima i rupnikovcima (velikoduno im ostavljamo i Talijane, Bugare i Maare) svrili bismo brzo. Osim ustaa i jednoga dijela etnika, svi bi pobacali oruje od straha! Ali ovi voinski ustae senepredaju.Napadamosdvjemabrigadama,anjihnemavieodtisuu,ali jo ni na jednom dijelu nije postignut ni poetni uspjeh. Zapravo, dvije tisue napadaa je premalozatisuubranilacauovakvojborbi,akipopartizanskimmjerilimaodnosasnaga.U pravim, regularnim vojskama takav je odnos izmeu napadaaibranilacaiskljuen.Potrebno jetridopetvojnikaunapadunajednogvojnikauobrani.Dvijepartizanskebrigadeunapadu i ne broje zapravo dvije tisue boraca. Neki su bataljoni u rezervi, neke ete su na osiguranjima, i kako to ve biva. Za ovakve akcije kao to je voinska potrebno je mnogo snaga. Pucasesasvihstrana.UVoinuinaokolovrijekaoukotlu.Ibrigadenaosiguranjimavode ogorene borbe protiv neprijateljskih kolona koje su krenule u pomo ugroenoj voinskoj posadi. Borci naeg bataljona lee u blatu i tuku iz puaka i mitraljeza ustake poloaje. Svaki as nosai ranjenika ponekog odnose na previjalite. I mi iz taba leimo s njima u blatu i ne

znamo to da poduzmemo. Poi na juri ne vrijedi. Pobit e nas iz rovova i bunkera. Pokuavali smo nekako, vie da ocijenimo snagu otpora doekali su nas jakom vatrom. Sad sepukarabezodreenesvrhe,tektoliko... Vjerujemdaeopijuriizsvihsmjerovapoetinou. Krenuli smo oko ponoi. Do nas su sili i drugovi iz taba brigade. Kia i dalje curi. Raspoloenje boraca je slabo. Juri nije uspio, ne samo na naem dijelu napada, nije uspio nigdje. Odbili su nas. Po svemu se ini da ova akcija nee uspjeti. Mnogi misle da bi bilo pametno povui se. Ni u tabu brigade nisu uvjereni u uspjeh. Oni to ne govore, ali im se moeproitatinalicu.Meniseinidajekiaubilamoralsvijunas.Loijeodjeveniiobuveni borci su polugoli i bosi. Odjea i obua naprosto se na njima raspala. Neke smo prisiljeni povui s poloaja. Neizdrljivo je ... Ako se ustae uspiju odrati samo jo jedan dan, pobijedilisu.Moratemosepovui. Odbijen je i drugi juri. Imamo dosta izbaenih iz stroja. Ustae su postali agresivniji. Poeli suizvoditiprotunapade.Sadamismukomodravamopoloaje.Nasreu,vesesputamrak paesevjerojatnopovui uutvrde. Preokret je nastao iznenada. Nou, satdva prije nego to je trebala stii zapovijed za povlaenje, esnaesta je prodrla na Prevendu. Nekako im je uspjelo u mraku se privui na jurinu udaljenost i prodrijeti. (Moram iskreno priznati, bio sam uvjeren da uzalud gubimo vrijeme.Nikadajonisamdoiviodabiakcijakojajeovakonesretnopoelaipotrajaladobro svrila).OdmahsunasizvijestiliouspjehuesnaestenaPrevendi.Tokaodajevratilomoral ostalimborcimaistarjeinama.Odmahjeizvrenestoknapadnasveneprijateljskepoloaje. Prodrli smo u grad i izmeu kua se razvila borba prsa o prsa. Ustae nisu vie pruali organiziraniotpor.Njihoverazbijenejedinicetuklesusesvakazasebe,nastojeiseprobitiiz Voinaipodzatitommrakaseprikrastidosusjednoguporita.Tojebiokraj... Na nekoj kui u sreditu gradia bio je znak crvenog kria . . . Ovo mora da je njihova bolnica,pomislimiodmahpozovemnekolikoboracadazajednouemo.Ulineborbebilesu ve pri kraju, no u ovu zgradu oito jo nitko od naih nije uao. Sve je zaudaralo onim posebnimzadahomjoda,karbola,kasarnskogznojaikrvi.Uprostranojsobinapodulealisu teki nepokretni ranjenici. Napustili su ih i lijenici i bolniari i vjerojatno svi laki ranjenici koji su jo mogli hodati. Svi su bili u pokislim i rasparanim zelenim ustakim odorama, s rukama, nogama, glavama, grudima u krvavim zavojima. Neki su jaukali. Naokolo su leale puke i ustake kape. Ugledali su nas i toga asa, kao po dogovoru, njih nekoliko upale defenzivnebombe.Dralisuihupripremi.Brzosepovuemosulazauprostorijuizaklonimo seizazida...ulosenekolikodetonacijajednazadrugom,isvesesmirilo... Prizor je bio straan. Raznesena tjelesa, krv po zidovima, po podu, gaze i zavoji posvuda naokoloiodvratanzadahkrvi,joda,karbolaimokrihprljavihodora. Hoe li pokuati da nam preotmu Voin? Kia nemilosrdno lijeva, a moj bataljon opet je u koloni po jedan. Kreemo na Ljuto, jedan od vrhova Papuka. Tamo emo logorovati u prirodi, pod vedrim nebom. Nema nade da e se nebo ikada razvedriti! To je jo petnaest kilometaraputa.

Grlica
U slavonskim partizanskim jedinicama etni i bataljonski starjeine idu pjeice, zajedno s kolonama svojih boraca. To je obiaj ili ak nepisano pravilo. Oni su, tvrdim bez pretjerivanja,pravimuenici.Morajupodnositisvefizikenaporekaoiborci,akadzaborce naporiprestanutesemoguodmoritiiispavati,starjeinesujodugovremenabudnijertreba da postave osiguranja, da napiu izvjetaj nadreenom tabu, da razmisle o sutranjem pokretuiliborbiidadonesuodlukuoprovedbikakvazadatka.Dogodise,dodue,daponeki komandantilikomesarbataljonazajaekonja,jermuseurinasastanakutabkojijeudaljen vie kilometara, ili u sluaju da napori njihovih boraca nisu veliki. No u pravilu to se ne dogaa i zato je, bez sumnje, lake i zahvalnije biti obian borac nego starjeina etnog i bataljonskogranga. Komandanti i komesari brigada jau. To je nepisano pravilo! Samo kad su napori boraca izvanredni, ili kad u koloni ima ranjenih i bolesnih, a nema dovoljno kola, treba da sjau s konjaiustupesvojemjestoonimakojimajepotrebnije.Zatojeboljebitistarjeinabrigadnog negoetnogili bataljonskogranga.Utonemasumnje! Neki dan postavili su me za politkomesara 17. brigade. Naime, poslije oujske ofenzive pokret je u Slavoniji silno nabujao pa su osnovane dvije nove brigade (17. i 21) i nova divizija. Stvoreni suuvjetiizaosnutakSlavonskogkorpusa.Uvezistimenastalajepotreba za uzdizanjem kadrova. Tako je i mene zapala via dunost. Ne mogu rei da mi nije drago tosumepostavilizakomesarabrigade. Komesar bataljona bio sam vie od godinu dana na Baniji, na Kalniku i u Slavoniji pa drim da sam tu dunost prilino ispekao. Ali ipak, ima jedan znaajan razlog zbog kojeg mi to povjerenje i unapreenje i nije sasvim dobrodolo.Sadu,tojeneizbjeno,moratina konja! Konj je nepoznata i opasna zvjerka koju treba izbjegavati. Zastrie uima i dilitne sestranjimnogama,paakosineoprezan,lakomoeipoginuti.Poginuojeupartizanima,ali ne od neprijateljskog zrna, nego od udarca kopita vlastita konja zamislite kako bi to zvualo!?Moekonjiujesti,itoopasnoujesti.Pribliimusestraga,ritnete,pribliimuse sprijeda, ujede te. Ako te sluajno ne ritne i ne ugrize, i ti se nekako (uz pomo drugih) uspetlja na sedlo, on sagne glavu meu prednje noge, a stranjima se odbaci visoko, i ti odletiprekokonjskeglavenaglavce,uvisokomluku,izabijeseutrnje. Da mi se sve to ne dogodi ili, ako se ve mora dogoditi, da se dogodi to je mogue blae, naredio sam da se skine mitraljez s Grlice i da se ista osedla za novopeenog politkoma brigade i novopeenog jahaa. Grlica je sitna i mala prljavobijela i pjegasta kobilica na kojoj nikada nitko nije jahao. Dosad je mirno i bez ambicija teglila teki mitraljez i ni u najneobuzdanijimsnovimanijepomiljaladaezajednosamnomionaavanzirati.Samo,moj skok prema vioj dunosti normalan je i redovit, a njezin je sasvim izvanredan. Prva jahaka ruta bila je velika. Brigada je logorovala na Ljutou, a pozvali su me na konferenciju u tab Slavonskog korpusa, koji se nalazio u Poekoj kotlini. To je ezdeset kilometara puta. Pomogli su mi da uzjaem, i ja u pratnji tapskog kurira, jo djeaka, krenem. Istoga asa spustio se snaan pljusak koji se tijekom puta pretvorio u pravi prolom oblaka. Kia nije prestajalazasvevrijememojegmukotrpnogprvogjahanjadotabaKorpusa. Jahao sam uporno i stalno korakom. Grlica nije bila nimalo ustra ni temperamentna kobila. Vukla se, s noge na nogu unato kii koja je prala i nju i njezina jahaa, navikla, kao ratno mitraljeskogrlo,nasvamoguazla,skeptinai,tobisereklo,duranaprekosvakemjere.

Uzalud je konj malog kurira nestrpljivo cupkao i pourivao, uzaludjedjeaknutkaosvojega komesara da pokua laganim kasom. Grlica nije hitala, a komesar se nije usuivao u kas, jer stalnosumunogeispadaleizstremena,pakuriruinjegovuparipunijepreostalodrugonego dasepomiresastanjemstvariidasevukuikisnuzajednosnadreenimstarjeinama. Put je bio sretan sve do sela Bikupaca,gdjesesmjestiotab4.divizije.Putovalismodugo, alizatonisambioniritnut,niujedan,nizbaen.Grlicajevrlopitomakobilica.OdBikupaca dotabaKorpusatrebalojeprijeijosamokojikilometar...Itada!Tadasedogodiloonoto se neizbjeno mora dogoditi svim takvim jahaima. Pred tabom 4. divizije bila je velika i najmanje pola metra duboka blatna lokva. Grlica je, osjetivi u blizini staju, malo ivnula i pokualapreskoititusudbonosnulokvu.Pritomsejadnicaoskliznulaipala.TotojeGrlica pala i ne bi bilo tako strano. Preskaui zapreke padaju i bolji konji od Grlice,anjunikada nisutreniralizasteeplechas.Aliprekonjezineglavepaojeitonekakonespretno,postrance usredlokveinjezinjaha. Sad se suim u tabu 4. divizije, a moj sluaj ispunjava drugove nemalom radou. Teka je dunostbitipolitkomesarbrigade!

ProdoruPoekukotlinu
Partizani zaas spjevaju pjesmu. Svi znaajniji dogaaji i sve vee akcije odmah se opjevaju. Sada se nae dvije divizije sputaju s Papuka u Poeku kotlinu i ve svi bataljoni i brigade pjevajunovupjesmu... SaPapukarijeketeku, Rijekevojskenarodne. Faistikugamadgone, IzPoekekotline! Pjesma je narodnog i partizanskog anra, ali nije u narodnom desetercu. Moda ju je sainiokakavpripadnikAgitpropa. Nasmjerje:VelikaVetovoKutjevoKulaDarkovacaglin. Velikajepalajoprije.Oslobodilajuje12.brigada.Tomprilikomzbilasezanimljivazgoda. Dvanaesta je imala teki minobaca sa samo tri mine i bez nianskih sprava. Neprijateljska posada koja je branila mjesto zbila se sva u veliki zidani bunker. Trebalo je s te tri mine likvidirati posadu u bunkeru. Gaao je Frane Kofler, bivi domobranski asnik. Kofler je strunjak za teke minobacae. Kau da boljeg niandije za baca nema nadaleko. Ali pogoditibunkerbeznianskihsprava,stisuumetaradaljineisasamotrimine,svakakonije lako. To je zapravo neizvedljivo i moe se uspjeti samo pukim sluajem. Kofler je imao veliku tremu. Znao je da se od njega mnogo oekuje, a znao jeitodamupartizaninitane vjeruju. On je bivi domobranski asnik, a domobranskom asniku poinje se vjerovati tek kadatozaslui.Osimtoga,medupartizanimaDvanaeste,borcimaistarjeinama,zavladaloje miljenje da taj bunker, sada kad imaju teki minobaca, uope nije problem. Likvidirali su onitakvebunkereibezbacaa!(Minaiztekogbacaanemoeprobitizidanibunkerakni ako ga pogodi. Ipak, u takvu sluaju posada se esto demoralizira i onda ili pokua da se probijeilisepreda). Frane Kofler je namjestio cijev bacaa onako od oka, stavio minu i, naravno, nije pogodio. Nije mu bilo lako. Kraj njega je stajao Milan StanivukoviOficir,( Milan Stanivukovi poginuo je kao komandant 12. slavonske divizije. Proglaen je narodnim herojem) naelnik taba, s otkoenim pitoljem u ruci (radi kontrole) i promatrao ga ljubaznim pogledom. Prva je mina, dakle, promaila, a pogled Milana Stanivukovia postao je jo ljubazniji. Frane je uzdahnuo, korigirao cijev, napamet, i ponovno opalio minu. Kae da se u tom asu vepomiriosasmru.Evosademeovajbudalaustrijelitimisliojetanitkoneelitako vrue kao ja pogoditi taj prokleti bunker! Ni druga minanijepogodilacilj.Prvajeprebacila, druga je podbacila. Ima jo jednu ansu, dreknu Milan Stanivukovi i zaprijeti pitoljem. Koflerjeopetkorigiraocijeviopaliotreuiposljednjuminu,minuivotailismrti...Trea je mina pala na vrh bunkera. Borci oko bunkera su zaurlali juri! hura!, i posada je likvidirana. Frane Kofler samo to se nije onesvijestio, sad kad je napetost prola, a Milan Stanivukovi jujukao je od veselja i stalno grlio i ljubio biveg domobranskog asnika, kojegajeasprijehtioustrijeliti,kaodamujenajdraidrug.Dodue,Stanivukovisadatvrdi da mu nije bilo ni na kraj pameti ustrijeliti ovjeka, jer zna on kako se gaa bez nianskih sprava,aliuspjehsemoraoosigurati. Naa Sedamnaesta brigada ula je bez borbe u Vetovo i u Kutjevo. Neprijatelj se povlaio. Stalno jaem na Grlici i jo uvijek iskljuivo korakom, nipoto kasom ili, ne daj Boe,

galopom.Stidimse,jersvimiserugaju,alitomogu!Strahjejaiodstida.Najgorejebilou Kutjevu. To je varoica i ovjeku se ne mili, pogotovo kada nosi na rukavu crvenitrokut sa zvijezdom (znak komesara brigade), preko promenade jahati na Grlici. Zamislite taj sluaj, u mjestu uvenom po najljepim punokrvnim konjima. Tu se svako dijete razumije u konje. Upravitelj ergele W. boluje od konjske bolesti ili hipofilije. Predveli su ga u tab brigade jo sinouVetovunekamosebiouputio.UkovegusumupartizaninaliGoringovufotografiju svlastorunopisanomposvetom.Zatakvufotografijusposvetomgubiseudananjevrijeme glava, ali W. mi je objasnio da ju je dobio kad su mu konji pobijedili na nekakvoj izlobi u Njemakoj,aondasGoringominaenijeniukakvojvezi.Danasmijepokazivaofotografije pokojnih konja i kobila i ive plemenite egzemplare u ergeli. Najljepi je pastuh Tulipan. Nemojte od mene oekivati ljudsku logiku, govorio je W. Od mene oekujte konjsku logiku i konjski nain miljenja, jer ja nisam ovjek, ja sam konj! zavrio je ponosno. Bog zna moe li on u trku putati vjetrove pomislio sam sjetivi se Haekova dobrog vojaka vejka. Juer i danas poslije podne igrali smo nogometnu utakmicu protiv domaeg kluba. Prvi dan, jodoksuprednamaimalirespekta,pobijedilismosa54:4.Drugidan,kadasushvatilidaim se nita nee dogoditi ako pobijede, tukli su nas sa 4:0. Ipak, Radojica Nenezi, zamjenik komandanta divizije, koji je i sam igrao, naredio nam je da prije zavretka igre napustimo teren, jer je smatrao da je sudac pristran i da sudi u korist Kutjevana. Inae, ta druga utakmica odigrana je uz pratnju puane i mitraljeske paljbe iz susjednog sela Kule.Tamoje kulturbundovski garnizon, a kutjevako je igralite na livadama prema Kuli. No to je udaljenostodtrikilometrapanijebiloopasno. Iz Kule su pobjegli, a u aglinu takoer nije bilo borbe. Napali smo, ali domobrani su nas preduhitriliipredalise.Veputujuugaamaikouljama.Domobranskiudes! Komandant brigade Nikola Demonja stalno mi se prikrada i iznenada udara moju Grlicu korbaem po sapima. Ona sirota udari u trk, a ja se onda treskam na njenim leima poput privezane vree. Od tih Demonjinih ala stradavaju moji unutranji organi, osobito bubrezi, alinjemujeveselo.tomogu,ovjekseovdjemorapriviknutinatvrdodrutvo!

or
Kaudanasvijetuimamnogoljudisklonihkocki,rizikuihazardu.Beztogaimjeivotpusti dosadan. Svoju opasnu sklonost iivljavaju na stotinu naina. U mirno doba, ili u normalnim ivotnim okolnostima, igraju na ruleti, kartaju, klade se na konjskim i pasjim utrkama, ili se klade u bilo kakvoj prigodi, pekuliraju na burzi. ak su i mala djecasklonatimuzbudljivim igrama. pekulaju se, kockaju o sitan novac, gaaju uskrnja jaja novcem. Ima i mnogo ivotnih hazardera. Bitnim pitanjima svoje egzistencije pristupaju krajnje rizino i hazarderski, pa ili uspijevaju ili nestaju. Postoji pouna anegdota o dvojici strastvenih kockara.Sjedilisuukavani,pilicrnukavuidosaivalise.Nijebilonikaratanikocakadase razonode.Itako,dosaujuise,izmislilisunovuhazardnuigruzakojunisupotrebnenikarte ni kocke. Svaki je preda se stavio komadi eera i uloio dogovorenu koliinunovca.Ulog dobiva onaj na iji eer prijesletimuha!Uostalom,okockanjuikockarimaisvimavrstama ivotnih hazardera ispisane su itave knjige i napisani milijuni slubenih spisa i privatnih pisama. Gotovo da i nema romana u kojem glavni junaci nisu hazarderi. ovjeku je unaravi da voli uzbudljive dogaaje, osobito ako je u njima i osobno zainteresiran, a svake minute i svakogsataivotaimamoprilikeriskirati. Za nas partizane tvrde mnogi da smo najvei kockari. Ako pri tome misle na politiko hazarderstvo, ne moemo prihvatiti ne slaemo se. Ali ako pod time misle na or, moramopriznatidanjihovatvrdnjanijebeztemelja. Kodnasjestrogozabranjenokartanjeikockanje. Novac u partizanima ionako nema vrijednosti i nitko ga ne cijeni, ali unato tome nisu doputene igre takve vrste ni radi zabave. U mnogim stvarima mi smo pravi puritanci, jer to zahtijevaju interesi borbe. No i partizani su ipak samo obini ljudi, i zato to su obini ljudi imaju u sebi i sve vrline i mane ljudskoga roda. Piti se ne smije, zaljubljivati se takoer nije preporuljivo, duhana esto nema, a normalan ovjek ipak ne moe ivjeti samo i iskljuivo za borbu i revoluciju . . . Tako je nastao or. Postoji orvieno, poslije se razvio i u ornevieno. orvienojepartizanskauzbudljivahazardnaigra,aigraseovako: Kakavtijetosat?pitadrugdruga. toperica,odgovoriupitani. Dajdavidim! Hoeor?predlaepotojujedobroitemeljitopregledao. Zata?interesirasedrugi. Zasat,depni,odgovaraprvi.PravaeljezniarskaOmega! Vadi iz depa ogroman depni sat. Kad je i taj sat temeljito pregledan, ako su uvjeti za sporazum povoljni, utanaen je or, i satovi se odmah mijenjaju. U dep prvog partizana prelaziOmega,anarukudrugogpartizanaprelazirunatoperica...Nijeiskljuenodae

obasatavezapetminutaponovnopromijenitivlasnika.Ionakosujoprijekratkogvremena pripadali drugima . . . To je, dakle, orvieno, zapravo sasvim obina trampa. ovjek, konano,moratrgovatinanekinain.ivotjemanjemonotonmislim,duevniivot! ornevienoigraseovako: Dvapartizanaimajusatove. ornevieno!,kaejedan. or,odgovaradrugi. Mijenjaju bez provjere. Prvi dobiva, recimo, vrsnu depnu Omegu, drugi dobiva kakav prastari depni lokot, moda ak bez kazaljki i brojanika, ili uope bez mehanizma . . . Imasvakojakihsatovaupartizana. orvieno i ornevieno igra se za satove, nalivpera, penkale, izme, cokule, kape i uope sve mogue predmete koje partizani posjeduju. Olako se dobiva i olako se gubi. Partizan se u takvim prilikama uvijek ponaa kao pijani milijuna za ruletom. Do satova, nalivpera i drugih predmeta prikladnih za or dolazi relativno lako, a moda e sutra i poginutiibagabrigajelidaopravisatzaupljiilidobronalivperozatuljacbezpera,jerbio jeornevieno. Najstrastveniji orist u naoj brigadi je Boo Gunjevi, zvani Kubura. On je vrlo hrabar borac,aliporedmnogihneosporivihvrlinaimaiponekumanu.Sklonjekicoenju,skupljanju svilenih koulja, finih sapuna i parfema. I sklon je svim vrstama trampe, trgovine i kojekakvimposlovimatakvenaravi.Uvijekjepoeljan,ist,namirisaniizglaan,kaodaide u svatove. Ali svaki tjedan najmanje se jedanput pojavi polugol i u nemoguim dronjcima. orao je nevieno, i neki ga je majstor dobro namagario. Kubura se ne uzbuuje zbog toga.Uprvojakcijiiliprilikomprvoguspjenogoraonjeopetkaoizkutije.Imakodnas uSlavonijivietakvihKubura! Eto,tajorjedinajevrstahazardaupartizanima. Ipak,jelibajedina?

Slijepitop
Naabrigadaimatop.ZoveseMika.Kodnaspartizanasvako vanijeorujeimaime,ilibar nadimak. Mika je pravi brdski top, kao ono banijsko udovite proizvedeno u vlastitoj radionicikojejepucalosamodasepucaibilopodjednakopogibeljnozaobjeratujuestrane. Dodue,iMikaimasvojihnedostataka.Gdjejetajtkoihnema!?Alitrebareidasunjegovi nedostaci objektivne naravi i nipoto ne proistjeu iz kakve Mikine krivice. Naime, Mika nemanianskihsprava.Prijenegotojepaounaerukedomobranisuihrazbacaliiunitili,i tako je on, moe se rei, slijep. Top bez nianskih sprava jest slijep top, moe vidjeti i pogoditi cilj samo kad ga dovede u neposrednu blizinu i uperi mu cijev tamo gdje eli da pogodi.ImaMikajojedanitopriliannedostatakmanjkamupravadobramunicija.Prava municija jesu granate, a on ima samo rapnele. Kakvasumunicijarapnele,netrebagovoriti nijednompartizanu.Dogaalosedanasneprijateljtuerapnelima.Rasprskavajuseuzrakui nikada se jo nije dogodilo da bi krhotina rapnele ikogaranilailiusmrtila.Zatomipartizani rapnele podcjenjujemo i ne smatramo ih djelotvornom topovskom municijom. Dakle, nema nianskih sprava, a ima samo rapnele. Ima i svojega komandira. Komandir se zove Gajo Ivanoviivelikjestrunjakzabrdsketopove.Alitovrijedistrunostbeznianskihspravai granata. Eto, takvo je stanje s naim brdskim topom. to da se radi, u partizanima jerijetko tokompletnoipotpunoonakokakobitrebalobiti! Ima naa brigada i teki minobaca. Nije ba vlasnitvo brigade, ali nam je dodijeljen za slijedeu akciju. Baca ima dovoljnu koliinu mina i sad ima i nianske sprave. Frane Kofler kae da mu vie nisu prijeko potrebne. Nauio je gaati bez njih pomogao mu je Milan Stanivukovi u borbi za Veliku. Samo, mine na alost takoer ne mogu probijati tvrde objekte,akikadjepunpogodak. Ima u partizanskom ratutrenutakakadjevieodsvegapotrebnadobraioriginalnazamisao. Izmiljati dobre i originalne ideje spada u nadlenost tabova, u prvom redu komandanata i komesara,alidogaase,iakonepreesto,datapski,komandantskimozgovizataje,aprava ideja sine u glavi obinog borca ili nieg starjeine. Eto, upravo se tako dogodilo za vrijeme napadanaebrigadenaneprijateljskouporiteuSirau. Sira branijedna satnija Gorskog zdruga. To je oko stotinu i pedeset neprijateljskih vojnika. Napada jedan na bataljon. To je oko tri stotine partizana. Dva naprama jedan u nau korist nije osobito povoljan omjer, ali napadala je Sedamnaesta i pod mnogo gorim uvjetima . . . Borba traje ve cijeli dan. To zabrinjava. Nismo raunali s tako ozbiljnim i ogorenim otporom, jer zdrugovci su u biti ipak samo domobrani. Odmah u prvim satima napada napustilisusvebranjeneobjekteumjestuipovukliseuzgradupukekole.Napustilisuak i siraki stari grad, koji je davao najbolje mogunosti za dugotrajniji otpor. Okotihobjekata razvilasekraaborbaibataljonjepostigaopoetneuspjehe.Likvidiraoihjesvedojednogai zarobiotridesetakzdrugovaca.kolskazgradajedobroutvrenaidotjeranazaduljuobranu. Treba pretpostaviti da su se povukli iz svih objekata u Sirau i smjestili se u tu utvrenu kolsku zgradu prema unaprijed smiljenom planu obrane. Njihov zapovjednik oito vjeruje da odatle mogu odolijevati napadima partizana sve dok im ne stigne pomo iz susjednih uporita. To je sumnjiva pretpostavka! Pomo iz okolnih garnizona teko e prodrijeti do Siraa. Napad osiguravaju ostale nae jedinice na svim smjerovima eventualnog nastupanja neprijatelja.Zdrugovcima,prematome,preostajejedinodaizginuuborbiilidakapituliraju. Prve jurie odbili su glatko i imali smo dosta gubitaka. Tuku kroz pukarnice i bacaju defenzivnebombe.Tekojepriiblizuiminiratiilipotpalitizgradu.Nesreajetonaslijepi

top ne moemo iskoristiti. Da imamo granate umjesto rapnela, bila bi borba za Sira zavrena za pola sata. Ovako treba pronalaziti druge mogunosti.rtveselakeprebolekad akcija uspije. Najgore je kad jedinica ima gubitaka, a uspjeha nema. A upravo u ovakvim napadimatoseestodogaa.Ujuriimaginunajboljiinajsranijiborcinajvieseizlau. Napadsepostepenoizrodiouopsadu,aopsadautvrenihzgradadajeslabeizgledezauspjehi neodgovaranaemnainuborbe.Tosukrizekojenastajusvremenanavrijemeikodboracai kod starjeina. Ni najbolja jedinica nije u svakoj akciji jednako dobra. Tada treba smisliti ozbiljanikonkretanplaniorganiziranogaprovesti.Inaejepametnijeodstupitiiuvatiljude. Opsada ne daje rezultata, a borci ipak ginu. Municija se troi uzalud. Na alost, originalne ideje koje smjesta donose preokret vrlo su rijetke. Ostaje tek da se pokua ponovni, bolje izvedeni napad. Sve pukarnice zaspu se jakom i dobro organiziranom vatrom, tako da neprijateljski strijelci ne mogu gaati, i dok jo vatra traje, odred jurinih pionira treba da se podvue pod zidove i minira objekt, ili se nekako probije unutra. Takvu akciju nije lako ni organiziratiniizvestiposlijenekolikoneuspjelihjuria. Savjetujem se sDemonjom,alinetoosobitonismoustanjusmisliti.Napisatuimpismo, predloim.Napii,slegneramenima.Onoitonevjerujeupisma.Pozvatuihnapredaju i zajamit u im ivot, svima bez razlike, insistirao sam. Moda se predaju. Demonja jo jedanput slegne ramenima, a to je vjerojatno znailo da mi ne moe zabraniti ako ba elim mritipapirigubitivrijeme. Pismojebilokratko,jasnoijezgrovito.Iakonemamoriginala,lakomoguponovitisadraj: Domobrani!Sirajeopkoljenjakimsnagama6.slavonskogkorpusa.Vaotporjebeznadani besmislen!Uzaludoekujetepomoizsusjednihuporita.Posvudanaokolosunaebrigadei nikakva vam pomo ne moe stii. Obustavite borbu i predajte se. Razoruat emo vas i pustitikuama.Usluajudaneobustaviteborbuinepredatese,izginutetesvidojednoga. Udariosampeattaba17.brigadeipotpisaosebeiDemonju.Onsamnijesehtiopotpisivati. Pismojeodniozarobljenizdrugovac. Borba je naas prestala, no umjesto bijele zastave na zgradi osnovne kole uskoro nam je uiteljevasluavkadonijelaodgovor: Vae uvjeteizahtjevzapredajuodbijamosnajveimprezirom.Namastievelikapomoiz DaruvaraiPakraca.Ovdjesuhrvatskidomobranikojisenepredaju.Doite,mi vasekamo! Potpisneitljiv. Psovao sam glupave domobrane, a Demonja se smijao. Nisi valjda misliodaesepredati!? Tko je jo pismom zauzeouporite!...Pukaranjeokozgradesenastavilo.Imalismove pedesetboracaizbaenihizstroja.Poeosesputatimrak.Ondaseodjednomrodipravaideja kojasmjestaizosnovamijenjasituaciju.RodilaseuglavitopnikaGajeIvanovia. U poetku nije nam se uinila osobitom. On je, naime, predlagao da se iz svih rapnela povade upaljai i da se tako izbacuju iz topa u zidove objekta, kao kamenje. rapnele bez upaljaa ne mogu eksplodirati, a probojna snaga bit e im tolika kolika im je teina plus brzina.Gajoje,dakle,predlagaodanaMikapostanekatapultidatuemoiznjegakaostari Rimljani i Kartaani. Ali boljih ideja nije bilo, i tako je Gajo iz svih osamdeset rapnela povadio upaljae, dovukao Miku ravno pred zgradu i kanonada je poela. U isto vrijeme je Koflersastarogagradagaaobacaem.

rapnele su letjele jedna za drugom i bubale po zidovima, mine su eksplodirale okozgradei zdrugovci u koli sigurno se nisu dobro osjeali. Podigla se neprozirna magla od vapna i razbijenih cigala posvuda naokolo, no Gajo nije prestajao sve dok i osamdeseta rapnelanije bubnulauvesasvimrazruenizid.Togaasaborcisuprodrliuobjekt.Odstotinuidvadeset zdrugovaca spasio se samo jedan, i to ba onaj koji se nije smio spasiti. Zapovjedniksatnije, koji nam jeodgovorionapismo,iskoristiojemagluinoinestao.Dogaasedabanajvei zlikovac izmakne kazni. On je kriv za pedesetoricu ranjenih i mrtvih partizana i za mnogo mrtvih zdrugovaca. Zaplijenjeno je mnogo puaka i mitraljeza i jedan protukolski top, opet bez nianskih sprava. Razbacali su ih, da nam ne padnu u ruke. Sada ih preivjeli zdrugovci trae.Maloihjepreivjelo. U zgradi su zajedno sa zdrugovcima cijelo vrijeme bili uitelj, njegova ena i odrasla ki. Nisuihpustilivan.Nijeimsenitadogodilo,alipolumrtvisuodstraha. Tako je s pomou dobre i originalne ideje topnika Gaje likvidirano neprijateljsko uporite u Sirau.

Susretnacesti
Danas je divno vrijeme, pravi vedriljetnidan.Seljacianju,popcipjevajuiposvudanaokolo letejatagolubova.Natakvedanenebisesmjeloratovati. Joka i ja dosaujemo se u tabu ekamo da Dvanaesta dovri posao pa da i mi povuemo bataljonespoloajaikrenemousvojebaze.Priamosaseljacimaokojeemuiunamanema ni trunka ratnikog raspoloenja. Najpametnije bi bilo razastrti gunj na livadi, izvaliti se po njemutesedobroitemeljitonaspavati.Svejepitomoimiroljubivo,nitaovjekanenukana oprez,idasepomalonepucauoblinjimBastajimainapoloajimapremaDaruvaru,sasvim bismozaboravilidajeratidasmonasdvojicauakciji. Na operativni tab je u selu Gornjoj Vrijeski, na cesti izmeu Malih Bastaja i Daruvara. Dvanaesta napada Bastaje tamo su kulturbundovci, ustae i domobrani. Sedamnaesta (zapravo samo dva bataljona Sedamnaeste) zaposjela je poloaje prema Daruvaru. U Bastajimaborbatraje,alinemamojoizvjetajaiztabaDvanaesteineznamokakvajetamo situacija. Na naim poloajima prema Daruvaru takoer se jo od jutra puca. Neprijatelj je iziao iz grada odmah poto je Dvanaesta napala, no naiao je na naa dva bataljona i zaustaviose.Zauzelisupozicijunasuprotnaojipoelojesitnoarkanje.Zasadanepokazuju prave namjere da prodru do Bastaja. Pucaju, onako reda radi, valjda da im se ne prigovori kako nisu pokuali pomoi susjedima. Ni njima nije do borbe u ovom lijepom sunanom danu. Desnoodnas,akoseokrenemopremaMalimBastajima,prostireseuma.Njezinkrajdopire tik do napadnutog uporita. Joka je iskusan ratnik i pretpostavlja da e se neprijateljski vojnici, kada Dvanaesta likvidira Bastaje, razbjeati po toj umi, u grupicama i pojedinano. Uvijek se dio razbijene posade spaava bijegom. Tamo, u toj umi, trebalo bi ih hvatati, tvrdion. Borba u uporitu, sudei prema vatri, ula je u zavrnu fazu. Zato Joka uporno motri dalekozoromrubume.Odnaegatabadoumeimaokodvakilometra.Motrimija,none opaamnita.Motreiseljacikojisuseokupiliokonas,prostimokom.Seljaciiprostimokom vide vrlo daleko, mnogo dalje nego ljudi iz grada. Prvi ih je ipak opazio Joka. Eno ih, prebacuju se, povie s prizvukom lovake strasti u glasu. Na nesreu, u tabu osim nas dvojice i nekoliko tapskih kurira i straara nije bilo nikoga. Ali Joka nije mogao mirovati. Postrojio je sve te kurire i straare i poslao ih u umu da love bastajske bjegunce. Jesu li to zaistabilivojniciilisamoseljaciizokolnihsela,nikadasenijeustanovilo. Poto su kuriri i straari otili, nas dvojica ostali smo u tabu posve sami. Za svaki sluaj izvadismo pitolje, otkoismo ih i stadosmo motriti prema Bastajima u nadi da emo uskoro ugledatikuriraDvanaestekakonamnosivijestdajeborbazavrenaidasemoemopovui. Odjedanputseudaljinipojavilavojska.Bilajetoprava,urednopostrojenavojnaformacijau jaini otprilike jedne ete tako, do osamdeset vojnika. Dolazili su cestom prema nama. Odoreimjonismomoglirazaznati. Kakvajetovojska?upitaJoka. Sigurno je eta Dvanaeste . . . Nose nam mine, odgovorim. Joka se sloio s takvim tumaenjem.

(Naime,uzapovijedizanapadnaMaleBastajeizriitojenareenodanam12.brigada,poto likvidira eljezniku postaju, poalje mine. Na naim poloajima prema Daruvaru bio je baca,alispremalomina,apretpostavljalosedabinammogletrebati.tabKorpusajeimao podatkedaneprijateljnaeljeznikojpostajiimatekiminobaca). Krenemo u susret eti 12. brigade. U rukamasmojouvijeknosiliotkoenepitolje.Nijeto bilamjeraoprezanaprostosmozaboravilidaihstavimoufutrole. ovjek ratuje iz dana u dan i iz godine u godinu, pa nije ni udo to mu se dogaaju kojekakve zgode i nezgode. Neki doivljaji najprije se ine vrlo ozbiljnima, a poslije, kada sve svri, dobivaju vie aljivo obiljeje. Ne znam je li ovaj Jokin i moj doivljaj ozbiljan ili aljivmogaoje,takomiseini,bitiitragian,alizavriosedobroisretno,isadamijedrago tosamgadoivio.SigurnojetoiJokidrago! Stali smo jedni pred drugima na deset koraka udaljenosti. Joka i ja s partizankama i petokrakim zvijezdama i pitoljima u rukama, a nasuprot nama prava nepatvorena eta neprijateljske vojske sastavljena od kulturbundovaca, ustaa i zdrugovaca. Ne znam kako je dugo potrajala obostrana ukoenost i kako su nam dugo svi dijelovi tijela, a osobito ruke i noge, bili paralizirani. Svakako ne predugo. Moda smo ak zapanjeno razjapiliusta.Moda ih i nismo razjapili. Ali jedno je sigurno uplaili smo se. Danas alim to nas nitko u tom momentu nije fotografirao. Znam da mi je u asu posvemanje uzetosti palo na um da je to zapravo neprijatelj iz Bastaja koji bjei u Daruvar i vjeruje da se jednostavno moe probiti cestom. Ipak, u Joki i u meni na vrijeme su proradili partizanski refleksi. Odloi oruje! zaurlali smojednoglasnoizpunagrla.Mitoznamozaurlativrlootroigrubo.Ovajputbilojeotrije i grublje nego inae, ne znam da li zbog toga da prepadnemo neprijatelja ili da ohrabrimo samisebe. BandaizMalihBastajabilajetogadanavepobijeenaodDvanaestepobijeena,razbijenai demoralizirana. Ili su vjerovali da Joka i ja nismo sami . . . Tek injenica je da su na poziv odloi oruje prva desetorica u stroju pobacali puke i podigli ruke. Ostali su se asdva kolebaliizatimserazbjealinasvestrane. Ostao sam uvati zarobljenike, dok je Joka trao za bjeguncima du ceste i gaao ih iz pitolja.Naalost,bezrezultata.Pitoljjeorujeizkojegaseuborbinikadanitkonepogodi. Zarobilismopetzdrugovacatezaplijenilidesetpuakaijednuradiostanicu. Ne moe se osporiti da je doivljaj smijean. Seljaci iz Gornje Vrijeske, svjedoci Jokine i moje pobjede nad cijelom satnijom neprijateljskih vojnika, i to upravo onih koji su dotad teroriziraliokolicuMalihBastajapaistanovnitvotogasela,udeseigovore:Znalismoda ihpartizanituku,alidaseitakotomoezbiti,nismovjerovali! Sad se smijenio i Joka i ja. Ali to bi bilo da se banda iz Malih Bastaja nije dala zaplaiti naimpozivomodloiorujemakolikomigrmoglasnourlali!?AtobibilodaseJokaija nismoprvisnaliipodiglipitolje!?Tkoznatobibilo!Tovespadauoblastnagaanja.

udouKutjevu
Tri puta je Sedamnaesta napadala Kutjevo. Prvi put udarila je u prazno, posada se ve prije napadapovuklauumu.Togadanapoelajevelikaoujskaneprijateljskaofenziva,atojeza sve nas znailo mjesec dana neprekidne borbe, danononog pjeaenja mjesec dana nespavanja, pjegavog tifusa i neto malo, ne mnogo, gladovanja. Zlo je zapoelo poslije jalovaudaranaKutjevo! Drugi put Sedamnaesta je napala Kutjevo za vrijeme nedavne kampanje Slavonskog korpusa na Poeku kotlinu. Neprijatelj je iz Kutjeva pobjegao u Kulu i brigada je ula u mjesto ne opalivi ni metka. Da ratujemo kao to ratuju regularne vojske u regularnom ratu, to bi se smatralo uspjehom. Jo je bolje ako se neprijatelj povue pa zauzme vano uporite bez borbe. Ali mi partizani drukije gledamo na stvar. Za nas je vano unititi neprijatelja i oteti mu oruje i municiju. Kutjevo, ili bilo koje mjesto, za nas je manje vano. to e nam kad ionako ne moemo u njemu ostati dulje od nekoliko dana!? Tom prilikom izabrana jedanaestorica iz brigade, meu njima i politiki komesar, odigrali su protiv kutjevakog nogometnog kluba dvije utakmice. Ometali su nas puanom i mitraljeskom vatrom iz susjednog vapskog sela Kule. Nogometne utakmice su svakako i politiki uspjeh to je djelovanje na kulturnoprosvjetnom planu, zbliavanje s mjesnim puanstvom uz pomo fiskulture.Alipraviuspjehtoipaknije.emudasezavaravamo! Ovaj jueranji napad na Kutjevo je trei. I opet nije bilo sree, i ne samo da nije bilo sree nego su ustae iz Kutjeva izveli neto to nitko od nas jo nije uo ni doivio i to se moe smatrati udom. Uporite je branila bojna PTZ (Poglavnikova tjelesnog zdruga).Osamnaesta brigadanapada,anaa,17.brigada,imazadaunapravititankistreljakistrojokomjestaiui uakcijuakoneprijateljuspijeprodrijetikrozrasporedOsamnaeste. Osamnaesta je napala nou i postigla poetne uspjehe ve u prvom naletu. Likvidiran je vanjski sustav obrane i svi branjeni objekti u mjestu. Ustae su imali gubitke do stotinu mrtvih, ranjenih i zarobljenih. Bilo je i plijena u oruju i municiji. Glavnina ustake bojne povuklaseukutjevakuergeluiodandeprualailaviogorenotpor. Kutjevaka ergela je masivan, velik objekt, vrlo prikladan za obranu. Sastoji se od glavne konjunice i nekoliko sporednih zgrada. Borba je jotrajala,alipremanaemiskustvumogla sevesmatratizavrenom.etiristotineustaastjeranihnajednomjestoiopkoljenihdvjema brigadama,OsamnaestomokoergeleiSedamnaestomokoKutjeva.Kakosusemogliizvui!? UKutjevosuuliitabSlavonskogkorpusaitabovidivizijateobatababrigada.Mjestoje bilo u naim rukama. Odluni juri na ergelu dogovoren je za pola noi. U tabu Korpusa razraen je detaljan plan. Sve je bilo spremno. Napad je zaista izveden po planu i tono u dogovoreno vrijeme. Borci Osamnaeste otvorili su brzu paljbu i jurnuli. Upali su u praznu ergelu. Unutra nije bilo ni jednog jedinog ustae, ni ivog ni mrtvog. Nije bilo ni ranjenih. tovie, za njima nije ostala ni kap krvi, ni komadi gaze ili zavoja. Nijedna puka, nijedan metak, bas nita. Pa ipak, Osamnaesta je cijelo vrijeme, sve do napada, drala poloaje oko ergele i ustae su tada bili unutra. Pucali su i vikali kojeta. Kako su odjednom nestali? SedamnaestajeopasalacijeloKutjevo,aipaknijeopazilaniustakukolonukojakriombjei inijednogjedinogustau.Naprostosuiezli.Gdjesuigdjebimoglibiti? Zamalo da nismo povjerovali u nadnaravnu mo kutjevake ustake bojne, ali se zagonetka ipakuskoroobjasnila.Evokakojebilo.

Partizanisuobinopremoreni.Kadaborbanijeintenzivna,dogodisedazaspunapoloajima. Ustae su iskoristili tamu i nebudnost partizana. Jedan po jedan izvukli su se tiho iz ergele i krenuli iz Kutjeva u brda. Sobom su odnijeli i ranjenike. Nijedan borac Osamnaeste nije ih opazio. Putem je ustaka kolona srela patrolu Sedamnaeste. Pritajili su se u tami, zaskoili trojicu boraca iz patrole i zaklali ih prije nego to su dospjeli alarmirati ostale. U rasporedu Sedamnaestenalaseigrupakukavica.Opazilisuustakukolonu,alinisuzapucali.Preplaili suseipustiliihdaprou. Ne zvui vjerojatno, ali ba tako se dogodilo. Ustae su se poeli sluiti partizanskom taktikom.Ueodnas. Sada sjedimo u Kutjevu i bjesnimo sami na sebe. Dobro su nas udesili. Nemazanassreeu Kutjevu!

Ferdo
Grlicajedegradirana!Vraenajeumitraljeskoodjeljenjeiopetjeobinotovarnokljuse.ak vienenosimitraljeznegosandukemunicije.Malomezbogtogagrizesavjest,potenomije sluila. to mogu, nisam ja kadar izmijeniti svijet. Takav je konjski udes. U svijetu kojim gospodareljudikonjinemoguraunatisljudskomzahvalnou.Nemoguraunatiniljudi,a nekmolikonji!Sadimamnovogkonja.Pospolujeparip,pabojizelenko.ZoveseFerdo!Ne moe se rei da Ferdo nije lijepo i gizdavo ime za paripa! Da je pastuh, bolje bi mu pristajalo ime Sultan ili Arslan ili neko drugo gromoglasno ime koje oznaava mukost i mukusnagu.Zaparipa,Ferdojeprikladnoipristojnoime.Paomijesneba!Kolonabrigade prolazila je kraj livade na kojoj je paslo nekoliko raga. Rage koje pasu na livadama osloboenog teritorija ne smatraju se niijim vlasnitvom. Obino su to isluene i za rad neupotrebljive ivotinje putene da pasu i da se same snalaze. Tako, neka vrsta predsmrtne konjske mirovine. teta je na njih potroiti metak, a i ne mili se ovjeku bez prijeke potrebe ubijatikonja...JednaizmeutihragabiojemojFerdo.Glavamujevisiladozemlje,oisu mubilepunekrmeljanakojimasuseskupljalemuhe,dlakaotrcanaibezsjajaukratko,slika najvee bijede i oaja. Ali u naoj brigadi ima ljudi koji se dobro razumiju u konje. To je istokrvnilipicanac,modabaizkutjevakeergele,ustvrdiojejedantakavstrunjak.Poao jedorage,ogledaojesasvihstrana,opipaojojnoge,zadovoljnokimnuoglavomidoveojeu kolonu. Dvatjednaragajejelaiodmaralase,ailijeilisuje.Postepenojedlakadobivalasjaj,sapisu sezaobljivale,vratseuzdigaoisaviokooperno,asvremenanavrijemeakbiizarzala. Nekakoutovrijemepoeosamsenakonjuosjeatisvesigurnije.TjeraosamGrlicuukas,no njezin kas bio je tako sitan i cupkav da su me zaboljeli bubrezi. Galopirati na Grlici bilo bi neovjeno, a i smijeno noge su mi se vukle gotovo do zemlje. Tako se dogodilo da je Grlicaotilanatragumitraljeskoodjeljenjeimojkonjjepostalaniijaragaslivade.Aonase upravopretvaralaulijepojahaegrlosrednjeveliine,kakvoovjeksamopoeljetimoe. Odmah sam ga zavolio, a kad nekoga voli, onda mu i tepa. Nazivao sam ga mnogim imenima od milja, no najee sam mu tepao Konjoslav i drijeboljub. U slobodnom prijevodu s naega jezika na njemaki ili s njemakog na najezik,Konjoslavilidrijeboljub glasi (Pferd) Ferdinand, to jest Ferdinand glasi Konjoslav ili drijeboljub. Dakle, skraeno Ferdo! Tako se niija raga s livade, anonimnog podrijetla iako moda aristokratskog podrijetladomoglaotmjenogimena. ImamojFerdoisvojihmanaatkoihnema!Naderaosezobipaseuzobijestioipostaovrlo plahovit.Jaemugalopuseoskimputemiodjedanputsenaemuivici,aonjuridaljekaoda gagoneneistesile.Toznaidajenegdjenaputuugledaokakavbijelipapiriilibijelopileili bilo to bijele boje. Kad ugleda iznenada neto bijelo, trgne se i ritne, pa ako nisi ti ugledao istustvarnavrijemeiakonevodiraunaotojnjegovojfobiji,morasesvakakonaiuivici krajputa.No,privikaosamseiviemenemoetakolakozbaciti. No je obasjana mjeseinom. Vidi se gotovo kao danju. Divne su vedre ljetne noi u prostranim slavonskim ravnicama. Kolona brigade putuje. Sve naokolo je mirno i slobodno. Samo iz velikih daljina uju se rijetki osamljeni puani hici. To je vrlo, vrlo daleko i ne naruava mir. Na borcima u koloni tiho zvecka oruje, a njihovi teki koraci slijevaju se u muklimonotonitopot.Mojkonjnosimelaganoiugodno.Lijepojeputovatiutakvojnoi.

Zaboravljadajeratipreneseseucarstvomate.SvedokFerdoneugledabijelikamenii opettenevratiugruburealnost...

Partizanskiposli
Epidemija pjegavca prolazi. Nije bilo mnogo rtava. Od stotinu oboljelih umirao je samo jedan...Ujediniceseizbolnicevraajumnogidobriborciistarjeine.BataljoniSedamnaeste opet se popunjavaju i postaju kompletni. Mnoge je pjegavac privremeno izbacio iz stroja. U naem tabu odbolovali su pjegavac svi osim mene. Ne smijem se tuiti na sreu. Grizle su me iste ui kao i sve ostale drugove iz taba esto spavamo zajedno u krevetu ili jedan do drugoganapodu.Uope,iviosamupotpunojednakimuvjetimakaoisviostali,alipjegavac mejepotedio.Modasamgaiprebolioublagojformi,neznajui.Toseponekaddogaa. Za vrijeme oujske ofenzive razbolio se od pjegavca i Petar Drapin. Tek danas sam to saznao. Dobar dio ofenzive proveo je u konspirativnoj zemunici, u bunilu, s jo nekoliko oboljelih drugova i jednom jedinom bolniarkom. Da je bio pri istoj svijesti, ne bi izdrao. Dugo je trajalo. Korpusom je za to vrijeme komandirao Mate Jerkovi. Mate je izvrsno izvrio svoju dunost. U svim slavonskim brigadama zavladao je veliki polet. Proljetos su prebroene sve potekoe i iz svih njih jedinice su izile ojaane brojem i orujem.Uspjeno je svladana velika neprijateljska ofenziva, a ni pjegavac, koji se pojavio istodobno s neprijateljskim kolonama, nije mogao ozbiljnije nauditi ni vojsci ni civilnom puanstvu. U Slavoniji jo uvijek ima dovoljno dobre i kalorine hrane, i rekonvalescenti nisu morali umrijetizbogopeslabostiorganizma...Kreemouofenzivnipohodpremaistoku. Dvanaesta napada Naice. Sedamnaesta je na osiguranju prema Osijeku. U Naicama traje borba, a iz smjera Osijeka neprijatelj napada estoko. Unato tome nai poloaji nisu ugroeni.tabjeulugarskojkui,narubuume,blizucesteNaiceOsijek...Aliprijenego prijeem na stvar, moram objasniti da imam dobar vojniki odgoj koji zahvaljujem jo bivoj jugoslavenskoj vojsci, a bit e da sam i po naravi sklon redu, disciplini i poslunosti. Ovo je objanjenjevano! Disciplinamijenaprostoukrvi.Izdresiralisume...jodavno,itomijeostalosvedodana dananjega. U staroj vojsci znao sam napamet sva pravila slube, a osobito ono o disciplini Disciplina je vojnika vrlina koja se sastoji u dobrom poznavanju i svesrdnom izvravanju svih pravila, propisa inareenja.Tuformulumoraojeznatinapamet svakivojnik,podoficir ioficirosobitovojnik.Dogaalosedamekaplarprobudiizdubokasnaijaonakobunovani krmeljiv, u vojnikom donjem rublju (kao zarobljeni domobran), odmah automatski viknem (jeruvojscisemoragovoritiglasnoirazgovijetno):Izvol'tekaplare!inadoveem,iakome nijepitao:Disciplinajevojnikavrlina...Jednommejetakoprobudioizasnaimojdrug, supatnik, i onoga asa kad me je prodrmao ve sam stajao pred njim u stavu mirno i urlao: Izvol'tekaplare!Rugalisumisezbogtoga,alistarjeinesumesmatraledobrim,odrjeitim vojnikom,atomijebilonajvanije.Vjerojatnouzbogtogadobrogvojnikogodgojadaleko dotjerati... Likvidirati neprijateljsku posadu u Naicama nije teka zadaa. To je domobranska jedinica koja se na domobranskoustakom jeziku zove obkoparska bojna (inenjerijski bataljon). Kakvivemogubitiborcidomobraniijoktomeobkopari,otomenetrebanirazmiljati. Borba u Naicama bliila se kraju, kad se desno od nae lugarske kue, na pola kilometra udaljenosti, pojavila skupina od trideset obkopara. Pobjegli su iz garnizona i sad se pokuavajuokolnimputovimaprovuidoOsijeka.Nisuimalisree,nabasalisunanatab!

Opazili su nas i smjesta polijegali u visoku travu, po nojevskom obiaju. Ako ne vidim ja tebe,valjdanevidinitimene!Nekolikotapskihstraarapolojedaihdovede.Predalisu sebezotpora. Meu tridesetoricom obkopara nalo se i pet obkoparskih asnika. Imali su lijepe asnikeodoreidobreizme.Imalisuisatovenarukama.Lijeposmoihprimili,poobiaju. Dogaaj ne bi sam po sebi bio vrijedan spomena da tom zgodom nije dolo do potpunog izraaja moje divno vojniko svojstvo da uvijek i u svakoj prigodi postupam strogo prema propisima. Naime, stari je partizanski obiaj svlaiti zarobljene domobrane. Odore su nam potrebne,obuanamjejopotrebnija,adrugonaminepreostajejer,kaotosezna,vlastitih tvornicanemamo.Demonjajebiosklondaih,unatokulturnomprijemu,izujeisvuesvedo donjegrublja.Isviostalilanovitabanikakonisubilizatodasetoneuini.Samosamseja, kao politiki komesar, tome suprotstavio. Postoji izriita i jasna naredba taba Korpusa, potpisana rukom komandanta Petra Drapina, da se svi zarobljeni oficiri imaju netaknuti sprovesti u vii tab. Nareenje izvrenje, za mene je to svetinja. Prema tome, na tab brigade duan je petoricu zarobljenih asnika poslati netaknute u tab divizije. Tako je i uinjeno.Ipak,satovisuimoduzeti,nalijepnain...Hm,gospodoasnici...znate,vama e biti lako nabaviti druge satove ... i tako dalje. Mi partizani nemamo dovoljno satova, a potrebnisunam.Zapravo,svakinadesetartrebalobidaimasat.Vitorazumijete...itako dalje.Alinaravnodarazumijemo!spremnosupristaliipoeliskidatisatove.Uopenijeu pitanju, nemojte se molimo vas ustruavati. Uzmite sve to vam treba, kako ne bismo razumjeli,hm...itakodalje. Ne moe se osporiti da je takav nain oduzimanja satova kulturan i vrlo obazriv, jer se zarobljenim asnicima satovi mogu oduzeti i bez mnogo razgovora. Ovako ispada da im satovi i nisu oduzeti, sami su ih ponudili. To je, tako rei, njihov rodoljubiv doprinos NarodnooslobodilakompokretuiNarodnooslobodilakojvojsci,aonisu,razumijese,uvijek biliiostatenaisimpatizeri. asnici su iz taba brigade poslani u svojim gizdavim odorama i kicokim izmama (samo bez satova) u tab divizije. Prije toga su, s velikim odobravanjem, sasluali moja svesrdna uvjeravanja da ih nee svlaiti do gaa i koulja i da e postupak prema njima i dalje ostati korektan. Akcijajezavrenauspjenoibrigadesevraajuusvojebaze.Negdjenaputubiojetodrugi dan mara poslije pada Naica stigla je kolona Sedamnaeste kolonu taba Korpusa. Jahao sam na Ferdi, puio pravu cigaretu i svaki as zagledao na svoj runi Marvin s fluorescentnim brojkama. Odjednom osjetim da me netko iz kolone taba Korpusa upravo smo prestizali njihovu kolonu promatra. ovjek ponekad moe osjetiti da ga netko promatra! Pogledam odozgo dolje (s konjskih lea na pjeaka) i ugledam neke jadne neobrijane odrpance. Vukli su se bosonogiiuritama,sastarimmasnimkapetinamanaglavi. Njihova lica bila su mi odnekud poznata ali nisam se mogao sjetiti otkuda. Gledali su me prijekorno. Zar se vie ne sjeate!? obrati mi se jedan od petorice odrpanaca. Nemate ba dobro pamenje! Prekjuer smo se upoznali. Stao je pokraj mojega konja i prstom pokazivao Marvinnamojojruci. Sjetiosamseipodbokonja.emudaseobjanjavamsnjime.

Nareenje izvrenje! Smisao naredbe taba Korpusa da se zarobljeni asnici moraju netaknuti slati u vii tab shvatio sam toga asa i s drugoga gledita o kojemu dosad nisam razmiljao. (Jer o naredbi se moe razmiljati samo sa stanovita kako e je to bolje i potpunijeizvriti.)Smisaoje,dakle,utomedalijepeigizdaveodoreikicokinaboraneizme zarobljenih asnika obkopara nose sada pisari iz viih tabova, umjesto nas. Jo me samo interesirajesuliihsvukliutabuKorpusailiveutabudivizije.Nijebitno,alimeinteresira. Raspitatuseprvomprilikom...Ubrzojesveizilonavidjelo. Iste noi brigada je stigla u svoje baze. Pozvao sam efa kurira da odnese izvjetaj u tab divizije. Pojavio se u novoj odori s obkoparskim oznakama. Nije skinuo ak ni satnike zvjezdiceispodvrata.Nanogamajeimaonoveotmjeneoficirskeizme. Odakletitauniforma?upitamga. Odsatnika,odgovoriojeprostodunoiiskreno. Ajesamlitistrogonarediodaihnesmijesvlaiti!? Kriv sam!, priznao je. Ali da ih nismo svukli mi, svukli bi ih u tabu divizije. Znam ja kakosetoradi. Aznalititojedisciplina!? Ukrutiseustavumirnoiree:Znam,druekomesaru! E, ne zna . . . Disciplina je vojnika vrlina koja se sastoji u dobrom poznavanju ...itako dalje. AjasamvebiosklondaoptuimtabdivizijeitabKorpusa. Svui e tu uniformu i te izme,naredimefukurira.Isviostalikojisuuzeliuniformei izmeodzarobljenihoficiranekaihsvuku.OdnijeteihtiosobnoipodijelitiborcimaPrvog bataljona,onimakojimajenajpotrebnije,jesirazumio?! Razumijem, drue komesaru, isprsio se ... Samo to da mi obuemo. Svoje smo ve razdijelili,imsmoovoobukli. Nosisedoavola!kapituliraosampredneoborivimargumentima. Nareenjeizvrenje! Rekonvalescenti koji su preboljeli pjegavac i vratili se iz bolnica jo se uvijek oporavljaju. Neki od njih nisu sasvim pri sebi i buncaju kojeta. Dogodi se da odlutaju pa ih moramo traiti.Tojeprivremenoludilo.Moepotrajatiipolagodine,aliuvijekprolazi. DanassamsreostarogratnogdrugaB.OnjeboracDemonjineProleterskeete.Ratovalismo zajedno na Baniji i na Kalniku. Sada jeuesnaestojbrigadi.Kamoe?upitamga.Idem malokuiuSisak,odgovorimi.(B.jeizSiska.)alise!Ne,nealimse,idemkuiu

Sisak,potvrdiojeodluno.BiosamnaTurskomgradu,nastavioje.Tamosuvelikeruske tvornice aviona i tenkova, otii pa pogledaj, predloi mi. Tek tada opazim da ga prate dva partizana pod orujem. Davali su mi znakove iza njegovih lea. Poludio je od pjegavca, apnemijedanodnjih.Pobjegaojeizbolnice.Jedvasmogapronali.Vodimoganazad. Oprostilismose.Odvelisuga,ajasamotiaosvojimputem,ipremda znamdaeB.sasvim ozdraviti, ipak mijetekoiimamlopredosjeaj.SiromahubunilusanjariokuiuSiskuio velikimruskimtvornicamaavionaitenkova... Odmah poslije susreta s Bom javio mi se dobro uhranjen nepoznat partizan. Ne prepoznajeteme?upitaoje.Ne,neprepoznajemte!odgovorimmu.Jasamonajskeletiz umenaPsunju.Sjeasekadsimenaaopodbukvom?Pjegavac!podsjetime.Naravnoda samsesjetio.Pretvorioseusasvimdrugogovjeka.Nikadganebihprepoznao.Tadajeimao najvie trideset i pet kilograma, a sada ima najmanje sedamdeset. Vraam se iz bolnice u svojujedinicu,pasamdoaodatisejavimidatizahvalim.Ostanikodnas,ponudimmu. Hvala, ne mogu! odgovori. Sedamnaesta mi je spasila ivot, ali ja volim svoju Dvanaestu.Razveseliomeje.

IlijinagredaiEvinbudak
Metla,SkresineiKadimlije,tosudobrenaestarekote.Poznajemosvakigrmnanjimaioko njih. Pod tim partizanima najvjernijim visovima rasuta su popaljena i poharana brdska sela. Pod gorom je cesta, a preko ceste Psunj, prekriven gustim hladovitim umama. To je srce osloboenog teritorija Slavonije predio izmuen i osiromaen, opustoen i primitivan. Mi vievolimoboravitiuistimibogatimselimaokoDaruvarailiuPoekojkotlini,alikadgod zagusti, evo nas na Metli, Skresinama i Kadimlijama, u Budiima, Koturiima, Popovcimaili prekoputauTisovcuiZabrdskimKrikama. Rano ujutro na cesti se pojavila motorizirana kolona Nijemaca. To je velika motorizirana kolona. Vee dosad nismo vidjeli. Brojimo tenkove i samohodne topove. Kamione i ne brojimo. Uveersusvecestekojeopasujuilipresijecajuslobodniteritorijbilezaposjednute...Poinje velikaljetnaofenzivaneprijatelja. Sedamnaesta ima zadau probiti neprijateljski raspored na cesti PakracPoega, a poslije proboja usiljenim marem izbiti na Savu, forsirati rijeku i preko banijskog trokuta prijeina Baniju. SaSedamnaestomjetab28.divizijeitabKorpusa.Dvadesetprvabrigadaostajeuobruu. 12.divizija(l2,16.i18.brigada)vesudvadesetdanaugornjojHrvatskoj. Noaspoinjenavelikimar! Noni juri na Nijemce koji vrsto drecestu.Nekolikouzastopnihnonihjuria.Nijedanne uspijeva.Svakiseputmoramopovui.Njihovajevatrajakaidobroorganizirana.Puketako rei i ne tuku. Imaju mnogo lakih mitraljeza. Odstupamo nazad na Ravnu goru. To je jo jedandanuobruu...TekoeiisNijemcima. aljemo izviake grupe da pokuaju otkriti slabe toke u neprijateljskom rasporedu. Vratile susetekpredveer.Vijestisuloe.Komunikacijajezaposjednutauneprekidnomnizu.Nema slabihtoaka. tab Korpusa donio je odluku da pokuamo cestu prijei partizanski, to znai da se neujno provuemo kroz neprijateljske poloaje i dohvatimo se psunjskih uma. Ne znam kakoemo izvriti taj zadatak. Raspored neprijatelja je gust, a naa kolona nije nevidljiva, ak ni nou. Moda bi pravi partizanski odred uspio. Na nekadanji Kalniki odred sigurno bi se provukao. Ali naa kolona nije partizanski odred. Tu je cijela brigada, tabovi divizije i Korpusa sa svim pritapskim dijelovima i jedinicama, to je zmijurina duga najmanje pet kilometara moda i dulja. Kako da se takva ogromna zmijurina prikrade izmeu dva neprijateljskaosiguranjakojajednooddrugognisuudaljenavieodstotinumetara? Topoviitekiminobacaisuzakopani.Nadamosedaihdonaegpovratkanitkoneeotkriti. Moramoseosloboditisvegatobinamonemoguavalodaneujnoprijeemocestu.Oprostili smo se i s pukovnikom Bosniem. To je onaj pukovnik koji je zajedno sa svojim zdrugom zarobljen u Vujakom klancu. Kod nas je ve tri mjeseca. Uvijek je gnjavio da ga pustimo ena,djeca,itakodalje.Neznamkakoeobjasnitiiopravdatitojedopustiodamuunitimo savzdrug?Modabibiloboljezanjegadaostanesnama!

Napredujemopolakoioprezno.elokolonesvakiaszastaje,ekaizvjetajprethodniceitek poto prethodnica izvijesti da je naprijed sve u redu, krene dalje, polako, korak po korak. Borci hodaju tiho i mekano. Rukama pridravaju oruje da ne zvecka. Svaki tropot moe prouzrokovatineuspjehivelikupogibiju. Izbili smo na cestu bez smetnje. elo kolone poelo se na prstima provlaiti izmeu njemakihpoloaja.Svisuukoeniinapeti,nosepukeiautomatenagotovs.Svakogasa moesedogoditidanasosjeteiotvorevatru. Radojica Nenezi, zamjenik komandanta divizije, ija stojimo na cesti i pourujemo borce da brzo prelaze. S druge strane ceste je Demonja. Joka je komandant marevske kolone. Odjednom opazimo da pokraj nas stoje dva njemaka vojnika s kacigama na glavi. Mora da su Nijemci, nitko od naih nenosikacige!Pogledamoihjojedanputpaljivo.Nijemcisu, apne Radojica. On je vrlo snaan ovjek. Dohvatio je blieg Nijemca oko vrata i prislonio mu cijev pitolja na trbuh. Dao se zarobiti bez rijei. Nije se snaao. Drugog probodu bajunetama dva borca iz kolone. Primijetili su da se neto dogaa i priskoili da pomognu. Zarobljenogodveduodmahprekoceste,probodenijeostaoleati.Svesetozbiloutrenoka. Uspjelo je. Za jedan sat kolona je prela cestu. Sad smo u psunjskim umama. Jo uvijek mariramo,alinapetostjeprola.Potajnopalimocigarete.Skrivamar.Takoradesvipuai. Zarobljeni Nijemac je trgovaki pomonik iz Graza, unteroficir. Dvadeset i jedna mu je godina. Kae da ofenzivu protiv nas provodi Rommelov korpus zajedno s ustako domobranskimsnagama.Udariteuprazno.Dvadesetprvaimadostamanevarskogprostora. Psunj,Papuk,Krndija.Vidjetejesamokadihnapadne. Tkoepobijeditiuratu?pitamounteroficira. Hitler!odgovaraspremnoiuvjereno. Sadajeljetotisuudevetstoetrdesettreegodine.NaistonombojituNijemcigubebitkuza bitkomipovlaese.IstjeranisuizAfrike(zatoijestRommelovkorpusovdje).Saveznicisuu Italiji i Italija moe svakoga dana kapitulirati. Osovinaseraspada!Svakomovjeku,ako nije posve zatucan, jasno je da e faisti izgubiti rat. Naem unteroficiru to nije jasno. to mu moe!? ZatomislidaeHitlerdobitirat,pitamodalje. Pieuzvijezdama,odgovaranam. Ne ali se on kad kae da pie u zvijezdama. Naprotiv, govori ozbiljno i ak nekako pobjedniki, kao da nas obavjeuje o neprijepornim injenicama koje su nam do ovog asa bile skrivene. Nacistika propaganda (Goebbels) u posljednje vrijeme mnogo operira s astrologijom i horoskopima. I Hitler je dao da mu izrade horoskop. Sudei po ovom zarobljenom podoficiru, ta vrsta propagande ima uspjeha. Uvjerili su ga da je Hitlerova pobjedasigurna.Pieuzvijezdama!

Sto trai u Jugoslaviji? Zarobljenim Nijemcima uvijek postavljamo takva pitanja. Naivno senadamodaemakarjedanizmeudesetoriceshvatitikakavodgovorelimo.Alineshvaa nijedan.Sviodgovarajuotprilikeisto: Jasamnjemakivojnik.Izvravamnalogesvojekomande. Trgovaki pomonik iz Graza zaudo ne odgovara tom uobiajenom formulom. On problem promatrasdrugogagleditaiimasvojodgovor: Mi imamo pravo da budemo u vaoj zemlji. Imamo svoju ideju i borimo se za nju, izjavljuje nadobudno. Sigurno je lan Hitlerjugendairatujenesamozatotomujenareeno negoisasvijeuonunostinovogporetka.Kodnasseskupoplaajutakvauvjerenja! Posvuda naokolo kulja gust, crn dim. Po visoko uzdignutim stupovima dima nagaamo koja sela gore. Znai, jutros su Nijemci, ustae i domobrani krenuli u unutranjost osloboenog teritorija. Pokazujemo zarobljeniku stupove dima i objanjavamo mu da to Nijemcipalenaa sela. uje se i regetanje mitraljeza. To pucaju na ene i djecu po umama, govorimo mu. Nevrijedi,nikadaganeemouvjeritidasunjemakivojniciratnizloinci! Objasnio nam je kako se dogodilo da su on i njegov kolega stajali na cesti i zurili u nau kolonu.Poslalisuihususjednujedinicudaodnesupotu.Putemsunailinanas.Dralisuda to neka ustakodomobranska jedinica ide na neki zadatak. ekali su da kolona proe pa da produe. Tipino vapsko rezoniranje! Kako bi vojnik Rommelova korpusa mogao pomisliti daepartizaniimatismjelostietatiprekocestekojajeunjihovimrukama!Takvonetonije predvieno u ratnoj slubi Wehrmachta. I to jo najmanje pet kilometara duga kolona partizana! DrugiobruneprijateljajenacestiPakracOkuani.Natucestukolonajeizbilauprvimrak. elnibataljonibrigadeodmahsuuliuborbu.Biojetoestokdvosatniokraj.Neprijateljje razbijen i raspren. Zaplijenjeno je neto oruja i municije. Kolona je odmah prela cestu i nastavilamar. Na prostoru izmeu ceste PakracOkuani i Save nisu nas uznemiravali. Komandant Slavonskog korpusa Petar Drapin kae kako Nijemci vjerojatno misle da je pogreka nae komande to je brigadu dovela na ovaj teren koji daje malo manevarskih mogunosti pa nas mogulakoopkolitiiunititi.TekoepretpostavitidanamjeravamoforsiratiSavu. GlavnucestuipruguZagrebBeogradkolonajeprelabezzastojaiuskoroposlijetogaizbila naobaluSave.Brigadaje,poplanu,obilaseloKrapje(nalazisepokrajJasenovca),ukojem je ustaka posada, inapalaseloPuku.Jedanbataljonbrigade(ekipraporJanika)ostao je u Krapju i poeo fingirani napad na ustaku posadu, da nam ne ometaju prijelaz preko rijeke.SeoskiustaeizPuke,osjetividasepribliavajujakepartizanskesnage,uzelisusve raspoloive amce i preveslali na drugu obalu Save. Napadnutoj posadi Krapja pritekli su u pomo jasenovaki ustae. Koncentracioni logor Jesenovac ima jaku posadu od tri tisue probranihLuburievihkoljaa. Situacija se izmijenila. Trebalo je odustati od plana da se u Puki forsira Sava i odmah provestinovplan.PremanovomeplanutrebalojesvimraspoloivimsnagamanapastiKrapje, likvidirati ustaku posadu u selu i zaplijeniti skelu. Na toj skeli kolona e se po dijelovima prebacivatinadruguobalu.

Krapje je zauzeto u naletu, osim crkve. S crkvenog zvonika ustae su pruali jak otpor. Istodobnobrigadajevodilaotruborbusjesenovakimustaama. Jasenovaki koljai i ubojice interniraca slabi su borci. Ubojice nikad nisu dobri borci! Bataljoni Sedamnaeste potukli su ih do nogu. Na bojnom polju izbrojena su sedamdeset i tri ustaka lea. Poginuo je i ustaki zapovjednik bojne. Moda e se drugovi iza logorske ice radovati naoj pobjedi, ako su jo sposobni da se raduju. Moda e ih ba zbog te nae pobjedenoasubijatijomasovnije.aonamjetoimnemoemopomoi. Plan je opet izmijenjen. Nemamo vremena zadravati se u Krapju oko zvonika. Joka je u Puki pronaao nekakav ami, prevezao se na drugu obalu Save i doveo osam amaca kojimasubilipobjegliseoskiustae.Takojepoeloprebacivanjekolone. Danasjevedarisunanljetnidan.Podneje.Kolonasepodijelovimaprebacujeuosammalih amaca. Zatitnica vodi borbu s jasenovakim ustaama, koji su opet krenuli unapad.Borba nije sasvim ozbiljna. Nai bataljoni poigravaju se s ustakim koljaima. Puste ih blizu pa ih doekajubrzompaljbomiprorijede.Ostalisepovuku.Mecizvideprekorijeke.Nijeopasno. Rijeno korito je mrtvi ugao, ne mogu nas gaati. Neki drugovi se kupaju. Nadlijetao nas je avion.Neevaljatiakodovedebombardere. Vlado JanjiCapo i Radojica Nenezi, dva najjaa ovjeka meu slavonskim partizanima, veslaju neprestano s jedne na drugu obalu i prebacuju borce. Dosad su ve dvadeset puta preli rijeku. Capo je politiki komesar, a Radojica zamjenik komandanta divizije. Joka, koji je osobno doveo amce s druge obale, zamjenik je komandanta brigade i komandant marevske kolone. To moe biti samo u partizanskoj vojsci! I to je, po mojemu miljenju, jedanodbitnihrazloganaenadmoi. PrekoSavejebanijskitrokut.NaibataljonizanoilisuuselimaIvanjskomBoku,Crkvenom Boku i Strmenu. Sela su izmeu Save i pruge. To nije osloboeni teritorij, ali nema ni neprijatelja. Niija zemlja! Seljaci nam se raduju. Vole partizane. Srdani su i gostoljubivi preko svake mjere, po banijskom obiaju. Svaki borac Sedamnaeste pamtit e kako su nas doekali stanovnici tih triju sela, a sasvim je sigurno da e se i oni jo dugo sjeati SedamnaesteudarneinjezinevelikepobjedeullijinojGrediiEvinomBudaku...Aliotom poslije. Umorni smo i iscrpljeni do krajnjih granica. Ve est dana pjeaimo i gotovo gladujemo. Borci su optereeni s mnogo oruja i municije, nose na smjenu pukomitraljeze i teke ranevemitraljeskemunicije.Obuaseraspada,odoresuizderaneiprljave.Ubijanasivelika vruina,srpanjje.Vienesliimovojsci,aknipartizanskojizgledamokaokolonaodrpanih skitnica koji putuju svijetom trbuhom za kruhom. Ne znam to e se dogoditi ako nas neprijateljzatekneuovomstanju!Gladansam,anemogujestiodumora. Demonja spava s ekim praporom i Svrabinom etom u Strmenu. Ja spavam s ostala dva bataljona u Crkvenom Boku. Kaem da spavamo, no to nije prava rije. To nije onaj obini sankojimspavajuljudiposlijednevnograda.Tojestanjenajdubljegmrtvila.Takonespavaju iviljudi,takospavajumrtvaciugrobovima.Zavrijemeteposvemanjeobamrlostibudiome kurir taba divizije. No mrtva ovjeka, kao to je poznato, nije mogueprobuditi.tojesve kurirsamnomradio,neznam.Modameitukao.injenicajedamujeuspjeloutrpatiuruke naredbu za pokret, i injenica je da sam ja tu naredbu preuzeo i gurnuo je u dep. Kurir je,

posve opravdano, smatrao da je svoju dunost izvrio! Otiao je, a ja se okrenuo na drugu stranuiponovnosevratiomrtvilu. Probudila me podsvjesna grinja savjesti. Na mojem satu s fluorescentnim brojkama (koje tadanisubilepotrebne)kazaljkesupokazivaleestsati.Bilojedivnovedrojutro.Maimseu depipronaemnaredbuzapokret.Dakle,onoskuriromipismomnijebiosan!?Unaredbi je stajalo da se tono u tri sata poslije ponoi kree do oblinje ume koja se zove Ilijina Greda.Taumaodreenajezakoncentracijskomjestomarevskekolone. Putem do Ilijine Grede, negdje oko sedam sati ujutro, naa crkvenoboka grupa prestigla je grupetabadivizijeitabaKorpusa.Nisamzaspaosamoja,zaspalisuioni!Mojpropustnije tom injenicom umanjen, ali mi je ipak lake. Na vrijeme se probudio samo Demonja i sad nasoekujeuIlijinojGredi. Bataljoni su bili u umi kad se iz Demonjina smjera zaula jaka paljba. Moda je napao neprijateljskukolonunacesti pomislim.Razvijemoseustrijelceipourimonaprijed. Stigli smo u pravi as. Demonja i Svrabo vodili su borbu s legijomizDubice,kojajenapala nenadano. S nama legionari nisu raunali. Doli smo im s leda i borba je istog asa prela u zavrnufazu.Dvijelegionarskebojneunitenesutakoreidoposljednjegovjeka. Evokakojetobilo: Demonja je doveo eki bataljon i Svrabinu etu u Ilijinu Gredu, kako jebilozapovjeeno,i ekao. ekajui na dolazak, svi su zaspali. Dvije legionarske bojne iz Dubice krenule su nekako u isto vrijeme da nas napadnu. Imali su podatke da u Crkvenom Boku, Ivanjskom Boku i Strmenu ima esto na smrt umornih partizana, i da samo treba doi i odvesti ih u zarobljenitvo. Naili su na usnuli eki bataljon i Svrabinu etu u Ilijinoj Gredi. Svi su spavali kao zaarani. Legionari su mirno opkolili bataljon, zapucali i pozvali ih na predaju. Komandant bataljona Ruika velik je junak, osim toga s njima su bili Demonja i Svrabo. Pograbili su oruje i prihvatili borbu. Tukli su se izmeu stabala u umi i hvatali se s legionarimaprsaoprsa.Utomasunailismomi. Ono to je ostalo od dvije legionarske bojne bjealo je prema Savi. Na obali su ih doekali jasenovakiustae i postrijeljali. Naime, njihova akcija bila je unaprijed pripremljena i prema njihovimpredvianjimatrebalojedapremaSavibjeimomi.Jasenovakiustaenisuznalida se plan izjalovio i da rasprene skupine koje im bjee u susret nisu partizani nego legionari. Nijemci, jer na svim komandnim poloajima u legionarskim jedinicama su njemaki oficiri i podoficiri,suserazbjesnilinaustaeirazorualiih.Poslijesusevaljdaipaksporazumjeli. Sada seljaci iz okolnih sela skupljaju mitraljeze po Ilijinoj Gredi i Evinom Budaku (to je umapokrajIlijineGrede)izakapajuleevelegionara.Imaihtolikodaihnestignuzakopati. Bacajuihupresahliumskizdenac. Meu zarobljenim legionarima bilo je i pet njemakih podoficira. Odrali smo im govor i pustili ih. Moda e u njemakoj vojsci o nama dobro govoriti. Oduevljeni su i ponavljaju kaomajmuni:Gutpartisan,gutpartisan.

Nagovaram zarobljenog legionara, Zagorca iz okolice Krievaca, da ostane u partizanima. Jojgospon,jasamvamtakvstrahu.Javamnisnikakavborac,izgovaraseon.Zalegijuje biodobar,azanasvelidanije.Nekagavragnosi,aliugaama,naravno. Idejadasezarobljeninjemakipodoficiripustenijebiladobra.Odmahdrugidanvratilisuse s kaznenom ekspedicijom. Raskopali su onaj umski zdenac pun leeva. Govori se da su trailitruplonekogviegoficira.Usputsumaltretiraliseljake. Postavlja se pitanje to bi bilo da nismo zaspali i zakasnili na zborno mjesto! Sve bi se dogodilo drugaije i moda bi nam izmakla ova izvanredna pobjeda. U tabovima se esto planira jedno, a na bojnom polju dogaa se posve neto drugo, nepredvieno. Dolaze do punog izraaja sluajnost s kojima nitko unaprijed ne moe raunati. To, uostalom, tvrdi i TolstojuRatuimiru,alion,iakojevelikpisac,nijenikakavvojskovoapamuseinemora vjerovati. Na tab je u Klasniu, nekadanjoj bazi Gigeve ete. Selo je potpuno spaljeno, kao to su bila i sva sela kroz koja je naa kolona prola. alosno izgleda slobodna Banija, alosno i siromano! Poharali su je stotinu puta. I pusta je. Banijska divizija borila se u grupaciji oko Vrhovnog taba kroz etvrtu i petu neprijateljsku ofenzivu. Sada se preko Bosne vraa na Baniju.Tamosusvimojiratnidrugovi.TamojeiGigac.IMoa,mojdrugizZagreba,kojega sam ostavio u bolnici u Ljeskovcu, takoer je s njima. Gdje je Banija iz prvih mjeseci tisuu devetstoetrdesetdruge!?Skupoenasstajatipobjedaisloboda,vrloskupo!Neosjeamse dobro ponovno na Baniji alostan sam. Govorisedaje7.banijskadivizijauetvrtojipetoj ofenzivitekostradala.Bilisuuzatitikoloneranjenikaibolesnikaicijelasedivizijazarazila pjegavcem. Stalni marevi i stalne borbe, ljuta nesmiljena glad i pjegavac. Moe li neku partizanskujedinicuzadesitiveezlo? Ipak, sreo sam i mnoge stare poznanike. Neki stari banijski partizani ostali su u novoosnovanim jedinicama koje kontroliraju osloboeni teritorij. Neki su u komandama mjestaiukomandipodruja.KomandantjednogodredajeuroVuji,mojstariratnidrugiz Prvog bataljona. Gdje je to vrijeme! U partizanima dani brzo prolaze, ali kad pogledam godinuipoldanaunazad,inimisekaodajeprolacijelavjenost. Preostali stanovnici nekadanjih banijskih sela ive u bajtama. Svugdje po umama nailazimo na male kolibe spletene od granja. Neke su oblijepljene ilovaom. Oskudijevaju i u hrani. A nekadsunasusvakojkuinudilikulenima!Ipak,primalisunaslijepo.Dragoimjetojena Baniju dola Slavonska brigada. Kod nas su mnogi njihovi sinovi i roaci: Demonja, Joka, Sunjevi,Svraboidrugi.VeinomsutoborciProleterskeete,kojajejouproljeetisuu devetsto etrdeset druge otila s Banije u Slavoniju. A i osjeaju se sigurnije. Priamo im o tome kako smo se muno probijali iz Slavonije. O velikoj pobjedi nadlegijomizDubiceuli suprijenegotosmostigli.Tanasjepobjedaproslavilauovomkraju. PrvidannaBanijibiojenajljepi.Naperiferijislobodnogteritorijanaeseiponekoselokoje nijedokrajaspaljeno.Brigadajelogorovalauumiiseljacisunamdonijelihranesvakakua za petpartizana.Takojeodredioseoskinarodnooslobodilakiodbor.Mojojgrupidonijelaje hranu djevojka koja me je ve jednom, u vrlo tekim prilikama, sakrila i nahranila. Nisam je vidio otada, ali dobro pamtim fizionomije i odmah sam je prepoznao. Bilo je to u sijenju tisuu devetsto etrdeset i druge. Naa grupa Zagrepana teko je stradala probijajui se do Banijskogpartizanskogodreda.Jednajedrugaricapoginula,advasudrugaranjenausukobu s ustaama u Velikom Krevu. Mi koji smo preivjeli rasuli smo se kojekuda. Jednu no

prenoio sam u staji u jaslama kod seljaka Damjana Petrovia, u selu Rakovcu. Rakovac se nadovezuje na sedam kilometara dugo selo Svinicu. U Svinici su bili ustae, u Rakovcu jo nisubili,aliseznalodaeujutrodoi.PrijezoreodveomeDamjanPetroviuoblinjuumu i sakrio u svoju zemunicu. Svaka seljaka kua imala je zemunicu u umi. Tamo su skrivali hranu od ustake pljake. Sjedio sam u zemunici i zebao, oslukujui kako ustae u selu pukaraju. Uinilo mi se da se pucnjava sve vie pribliava. Iziem iz zemunice, uspnem se na vrh breuljka pod kojim je zemunica iskopana, da ocijenim situaciju. Istoga asa po meni se ospe paljba iz pukomitraljeza i ja se sruim niz breuljak u ikaru. Nisu me pogodili. Zajednosamnomskotrljaosenizbreuljakisinmojegdomaina.Biojetodjeakodkakvih petnaest godina. Ustae su ga hvatali i on je od kue bjeao prema zemunici. Tako ih je i doveo. Pobjegosmo obojica u oblinje selo, u kuu njegovih roaka. Ukuijebiladjevojka. Iznijela je pred nas zdjelu kupusa. Toga asa ustae su provalili i u to selo. Bili su pijani. Tjerali su kolonu otetih kola i konja s opljakanom imovinom srpskih seljaka.Usputsutukli izpuaka,itonasvakogtkosezatekneokokue.Ubilisunekogseljaka.Djevojkanasodmah sakrijeustaju.Ustaesuproliimisevratismoukuudapojedemokupus.Biosamgladan. Dvatridanajedvadasamtojeoikupusmijeprijao. Bilajetoistaovadjevojkakojamijesadadonijelahranu.Ovajputnijekupusnegojaja,siri vrhnje.Podsjetiosamjenaonajdankadmejenahranilaisakrilapredustaama. Inae, ovdje vlada savreni mir. Mirujemo i mi, odmaramo se. Odmor nam je zaista i potreban.JonemamovijestiizSlavonijeineznamotosetamodogaa.

Povratak
Sedamnaesta je pohvaljena naredbom Glavnoga taba Hrvatske za uspjene borbe prilikom proboja neprijateljskog obrua u Slavoniji, za forsiranje Save pod borbom, i za pobjedu nad legionarima u umama Ilijinoj Gredi i Evinom Budaku. Istom naredbom proglaena je udarnom brigadom! Svi nai bataljoni sada su, u pravom smislu rijei, udarni. Iskusni su i sposobniizvritisvakupovjerenuimzadau,iunapaduiuobrani... Na Baniji je brigada provela nepunih mjesec dana. Prvi put otkako je osnovana dobro se odmorila. Partizanisukaokonji.Pjeaeiizjednogudrugobanijskoselovuklismosesnogenanogu, a sada, na povratku u Slavoniju, odmor nam uope nije potreban. Kao da hodamo duama i srcima, a ne nogama. Ba kao konji kad osjete da se vraaju u svoje staje ma kako da su umorni,poinjulakokaskati. Nosimo eksploziv. Poslali su nam ga iz Glavnoga taba. Svaki borac ima u rancu nekoliko kilograma plastika. U Slavoniji nema dovoljno eksploziva, a potreban je za ruenje eljeznikihpruga,cestaimostova.Tojevrlodragocjenivrloopasanteret. Napovratku,kolonajebezincidentaprelasveceste,prugeirijeke.Zastalismounekomselu slavonskogtrokuta.Tojeveslobodnopodruje...Katastrofasedogodilaiznenada... Borcisuupravoprimaliveeru.Biloihjemnogonaokupuokonekolikovelikihkotlova.Oni koji su ve dobili hranu posjedali su naokolo i jeli. Grunulo je strahovito. Svi smo istrali iz kua. Prizor je bio straan. Oko razbijenih kuhinjskih kotlova lealo je mnotvo krvavih i izmasakriranihtjelesanaihboraca.Nekisupoderaniiokrvavljenihlicairukutralinaokoloi zapomagali. Izbrojeno je osamdeset mrtvih i ranjenih. Sreom u nesrei, nema mnogo teko ranjenih.Petnaestboracapoginulojenamjestu. Nemoemoustanovitikakosedogodilakatastrofaitkojezanjuodgovoran.Pretpostavljase da je nekom borcu eksplodirao plastik u rancu. Za vrijeme puta na Baniju, u svim borbama kojejenaabrigadavodila,izbaenojeizstrojasamotridesetipetboraca(dvanaestmrtvihi sedamnaest ranjenih), a sada odjedanput osamdeset. To su veliki gubici. Prokleti eksploziv! Sve do danas brigada je bila sretna, a sada, na kraju duga puta, ipak nas je morala zadesiti nesrea. Jer to je prava nesrea. Dogaa se da u borbi bude mnogo rtava, ali ovo su nepotrebni gubici i zbog toga nepopravljivi. Kako objasniti borcima injenicu to smo dopustilidanosesmrturancima?Modajetoisabotaa!Tkoznaodaklejetajplastikitkoje tu imao svoje prste! Nitko od ljudi koji se razumiju u eksploziv ne zna objasniti kako se to moglodogoditi...Partizanimorajubitioprezniakikadprimajudarove! Mrtvisupokopaniistenoi.Plastikjenatovarennakolaiposlannaodredite. Brigada je tuno produila put, aizanjevuesepedesetseljakihkolasranjenicima.Mnogi jauuodbolova.Nekieumrijetiprijenegotostignudobolnice. Neprijateljska ofenziva na Slavoniju, zbog koje se Sedamnaesta sa tabovima divizije i korpusa probijala do Banije, trajala je samo nekoliko dana. Poslije toga neprijateljske su kolonenenadanootilenajug.OekujesedaeItalijauskorokapitulirati.Nijemcimorajuna

tu frontu baciti sve svoje raspoloive snage. Prvi put otkako traje rat saveznike pobjede imajuizravanutjecajnanausituaciju!

Ofenzivnipohod!
DvanaestadivizijavratilaseuSlavoniju.VieodmjesecdanatuklaseirazbijalapoBilogori, naKalnikuiuZagorju.Tosuvrlovruitereni! PredamnomjeizvjetajtabaDvanaestestogaputa.Unjemusuopisanesveborbeipobjede, priblino tono izneseni su podaci o gubicama neprijatelja i o vlastitim gubicima. Neu prepisivati izvjetaj. Podaci o borbama i pobjedama te divizije, ovako jednostavno prepisani, ispali bi suhoparni i dosadni oiviti mogao bi ih ovjek koji je osobno sudjelovao u svim akcijama ili ih bar promatrao iz blizine. Pokuat u istaknuti samo najbitnije, jer za nas iz Dvadeset i osme vana su iskustva Dvanaeste ona se vratila, a mi upravo kreemo njezinim tragom. Cijelim putem do Zagorja Dvanaesta je danomice imala teke borbe. Slino se provela i na povratku u Slavoniju. Ratovati u tim krajevima izvanredno je naporno i ne moe se bez gubitaka. Tamo se mogu odrati brojano manji i vrlo pokretljivi partizanski odredi, no za naevelikejedinice,brigadeidivizije,tajterenjouvijeknijesazrio. Dvanaesta je unato tekim uvjetima ivota i borbi imala znatne uspjehe. Osloboena je Lepoglava.NapadnakaznenizavoduLepoglaviizvrenjenou1314.srpnjatojedanpada Bastille. Sudjelovali su DvanaestadivizijaiKalnikipartizanskiodred.Osloboenojestotinu politikih zatvorenika. Mislim da je osloboenje Lepoglave najljepa partizanska akcija izvrena u naim krajevima. Moramo iskreno estitati drugovima iz Dvanaeste i Kalnikog odreda. estitamo im, ali im i zavidimo. Osloboenje Lepoglave ima velik politiki odjek u cijelojzemlji.(PogledajtepodHrvatskoZagorjeuNOBop.p) PrijenapadanakaznenizavodlikvidiranojeuporiteJalkovac.OnojeudaljenoodVaradina samo tri kilometra. I ta akcija Dvanaeste i Kalnikog odreda vrlo je znaajna. U Jalkovcu je bio domobranski topniki sklop (artiljerijski poludivizion). Zapovjednik, domobranski bojnik Demeter Varda, odravao je ve otprije veze s varadinskim Okrunim komitetomis Kalnikim odredom. Demeter Varda je antifaist i napredan ovjek. Slino kao on bili su orijentirani i ostali njegovi asnici, a i vei dio posade. Akcija na Jalkovac unaprijed je pripremljena i dogovorena. Sklop se predao bez borbe i odmah preao na stranu partizana. Zaplijenjeno je mnogo oruja i ratne opreme. Divizija je, na alost, morala unititi est haubica i mnogo granata. Dvije brdske haubice i potrebnu koliinu granata ipak smo evakuirali. Jedna od njih iskoritena je u napadu na lepoglavsku kaznionicu. Zbog probojne snage te haubice posada koja je branila kaznionicu kapitulirala je relativno brzo. Ipak, borba jetrajalapunihosamsati. Prijelaz bojnika Demetra Varde i svih njegovih asnika na elu topnikog sklopa u Narodnooslobodilaku vojsku ima velik politiki odjek. To je u naim krajevima prvi sluaj dakompletandomobranskigarnizonprijeeupartizane. OosloboenjukaznenogzavodauLepoglaviioprijelazujalkovakihdomobranaupartizane govorilajeiSlobodnaJugoslavija. Dvanaesta se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uspjela odrati mjesec dana. To je njezin najvei uspjeh. Stanovnitvo tih predjela prvi je put imalo prilike vidjeti velike jedinice NarodnooslobodilakevojskekojapobjeujeNijemce,ustaeidomobraneuotvorenojborbi. Zbog toga se oslobodilaki pokret i u tim krajevima poeo naglo omasovljavati. Domae

partizanske jedinice narasle su i ojaale. Odmah nakon odlaska Divizije osnovana je Brigada braeRadia.TojeprvabrigadasjeverozapadneHrvatske. Sada je preda mnom izvjetaj Dvadeset i osme divizije. Dvadeset i osma je krenula tragom Dvanaeste, ali se nije mogla okoristiti i njezinim iskustvima. Bolje reeno, nije se morala okoristiti njezinim iskustvima. U naem ratu situacija se mijenja iz dana u dan i ono to je vrijedilo juer danas vie moda ne vrijedi. U mjesecu srpnju saveznici su se iskrcali na Siciliji, a nedugo zatim, 7. rujna ove godine, kapitulirala je Italija. Kapitulacija Italije nije se, dodue,usjevernojHrvatskojodrazilatakoneposrednokaoujunojDalmacijiiPrimorju,no ipak se i ovdje kod nas upravo u tom razdoblju ustanak naglo irio, a neprijatelj je bio u potpunojdefenzivi. Divizija je napredovala i likvidirala uporite za uporitem. Neprijateljske snage angairane su na jugu zemlje u borbi s naim jedinicama koje su poslije kapitulacije Italije oslobodile jadransku obalu. Zato se neprijatelj Dvadeset i osmoj ne suprotstavlja aktivno za vrijeme cijele kampanje. Umjesto toga slui se slabom taktikom pasivne obrane. Utvruju i pojaavaju svoje garnizone, da bi se mogli uspjenije braniti kad budu napadnuti. Susjedni garnizonidunisunapadnutom uporitupruitiaktivnupomo. Prva akcija: Napad na Hercegovac izvela je 17. udarna brigada. Hercegovac brani bojna Gorskog zdruga koja ima 500 vojnika.Uuporitujejoijednapoljoprivrednabojnaod400 vojnika. Ova prva akcija Divizije samo je djelomice uspjela. Poljoprivredna bojna cijela je zarobljena, a bojna Gorskog zdruga uspjela je obraniti uporite. Borba se vodila nou, a u svanue tabII. operativne zone naredio je povlaenje. Mi iz Sedamnaeste ogorenismoto nam nije pruena mogunost da nastavimo borbu po danu i likvidiramo posadu Hercegovca. Ogoreni su i u tabu Divizije. Operativno potpadamo sada pod komandu taba II zone i moramo sluati. Drugovi iz taba 11. zone vjerojatno nisu jo navikli na dnevne borbe. Nisu htjeli preuzeti rizik da jedinicu ostave na ravnom prostoru. Sedamnaesta je od osnutka do danas uvijek dokraja izvrila svaki zadatak u napadu i u obrani. Ovaj put nismo potpuno izvrili zadatak jer nam nisu dali dovoljno vremena i mogunosti da ga izvrimo. alimo za tabom 6. korpusa i Petrom Drapinom, naim komandantom, kojiinsistiradaseizvrisvaki zadatakiuvijekjespremanpreuzetirizik. Druga akcija: Predala nam sebojnaGorskogzdrugaizPopovae.ZapovjednikbojneBrada razoruao je andarmerijsku stanicu, koja nije sudjelovala u dogovoru,ipostrojioprednama cijelu bojnu sa cjelokupnim naoruanjem. Raportirao je Demonji i akcija se mogla smatrati uspjenozavrenom.Tojemnogooruja,municije,odjeeiobue.Osimtridesetdomobrana kojiostajukodnas,ostalisuputenidaidukamohoe. Priam s bojnikom Karlom Bradaem. On je aktivni oficir bive jugoslavenske vojske. Ispriao mi je jedan svoj ratni doivljaj u kojem, kako kae, umalo nije izgubio glavu . . . PartizanisunapaliGarenicu.Onjesasvojimzdrugompoaoupomougroenojgarenikoj posadi.UseluKajganisukobiosespartizanskimsnagamanaosiguranju.Razvilaseogorena borba koja je potrajala sve do predveer. Onda su partizani izvrili protujuri i tjerali su ih kilometredalekosvedopolaznihpoloaja.Velidasugazamalouhvatiliiva. Gledam tu jadnu zarobljenu domobraniju, koja je jo prije satdva nosila ponosni naziv Gorski zdrug, i tog njihova bojnika Karla Bradaa, uostalom vrlo simpatinog ovjeka, sluam njegovu priu o borbi u Kajgani i ivo se sjeam kako nam je bilo toga dana prije sedammjeseci.Mismoizvriliprotujuriizoajabezmunicijeisasamotridesetakljudi.On

jesretantojeuspioizvuiivuglavu.Kaodavetadanijemogaopredatitusvojunesretnu bojnu.Jonijebiosazrio,premdajeveiutovrijemeimaovezusmoslavakimpartizanima. I to to on jo nije bio sazrio moglojesvenasuKajgani(Sunjevia,Svrabuimene)stajati glave.Astajalojetoglavepetnaestoricudobrihboraca,dainegovorimooranjenima.Velika je razlika izmeu zdrugovca kad napadaipotiskujeilikadagagledazarobljenakaodanije istiovjek. Ipak,dobrojetojebojnikBradapredaobojnu! Treaakcija:DvadesetiprvajenapalailikvidiralaSv.Ivanabno,samodvijestotineustaa i andara. Sedamnaesta se za to vrijeme tukla s neprijateljem koji je krenuo iz Bjelovara. Razbila ga je u trosatnom nonom okraju i odbacila nazad u Bjelovar. Razruili smo deset kilometaraprugeKrievciBjelovar. Svesutosamousputneakcije. etvrta akcija: Brigada brae Radia napada Varadinske Toplice. Sedamnaesta osigurava napad prema smjeru Novi MarofZagreb. Dvadeset prva i Kalniki odred zatvaraju ostale smjerove. Varadinske Toplice, to je ve vrlo vrue podneblje! Na zasjedi prema Zagrebu je zanimljivo. Ne napada nas nitko, promatramo kako napreduje napad na Toplice i pomalo hvatamo grupice feldandara, koji bjee iz napadnutog uporita. Uhvatili smo ih dosad oko trideset. Neprijateljska posada u Toplicama povukla se u Josipovo kupalite i odande prua ogoren otpor. Opet stara pria, nema tekog oruja . . . Ali Radii su dolinaoriginalnu ideju, jo originalniju od one u Sirau kad je topnik Gajo povadio upaljae iz rapnelaisvoj brdski top pretvorio u katapult. Dovukli su veliku vatrogasnu trcaljku i nalili u nju dvije stotine litara benzina. Uz pomo vatre vatrogasna trcaljka postala je velik baca plamena. Josipovo kupalite je zapaljeno i napad na neprijateljsku posadu u Toplicama zavren je uspjeno. Sedamnaesta je prola kroz osloboeno mjesto ikrenulauoblinjeseloSvibovac.Takonam je nareeno. tab brigade obino trai najbolju kuu u selu, a u takvim selima obino su najboljekueupnidvori.Zakucalismonavratagospodinaupnikaizatrailidanasprimiu goste.Odbioje.Izgovaraosedanemadovoljnomjesta.Mispopovimauvijektaktiziramone elimo se zamjerati bojim slugama i nismo inzistirali. Utivo se ispriamo i krenemo u potragu za drugom dobrom kuom. Tog asa naiu tuke i ponu bombardirati. Uspjeli smosklonitisesdrugimaudvoritesusjednezgrade.Prvipunpogodaktekombombombio je u upni dvor. To se dogodilo pred naim oima. tuke su otile, a iz ruevina upnog dvora izvukao se upnik bijel kao mlinar. Smjerno je pogledao crkvu ona je odmah pokraj upnog dvora prevrnuo oima, sklopio ruke i izjavio: Glavno da se crkvici nije nita dogodilo! Njegova kua pogoena je po sredini krova. Bomba je probila sve do podruma i tamo eksplodirala. Podrum je, na upnikovu sreu, imao dvije pregrade. On je bio u onoj drugoj i tako je ostao iv i zdrav. Njegovo je zahvaljivanje Bogu to se crkvici nije nita dogodilopomojemumiljenjuiskreno.Kuajesamokua,aradionicajeglavna.Uradionici (iliuduanu)stjeesekua.Dokduandobreide,lakojesteinovukuu. Kakojedobrotosvibovekiupniknijegostoljubiv! Peta akcija: Ludbreg je jako uporite bojna Gorskog zdruga, orunika satnija ustaa ukupno 800 neprijateljskih vojnika. Smjestili su se u neku veliku utvrenu zgradu koju zovu Alkazar. Tvrde da je nitko ne moe zauzeti. Napali smo tono u pola noi. U osam ujutro

Ludbreg je bio u naim rukama. Zarobljeno je 500 neprijateljskih vojnika, meu njima i 20 oficira.Naigubiciiznose70izbaenihizstroja. Moram spomenuti i Brigadu brae Radia. To je mlada, ali ipak vrlo dobra i pouzdana jedinica. Za vrijeme napada na Ludbreg ona je vodila krvavu borbu na poloaju prema Varadinu. Neprijatelj iz Varadina krenuo je jakim snagama u pomo Ludbregu. Imali su tenkove, a podravala ih je i avijacija. Prodor im ipak nije uspio. Radii su izvanrednom borbenou i junatvom boraca i starjeina odrali poloaj. Neprijatelj je pretrpio velike gubitke,alinigubiciBrigadenisumali oko200ranjenihimrtvih. Prvenstveno je njihova zasluga to je Ludbreg u naim rukama. Mnogo puta je tee odrati poloajnaosiguranjunegolikvidiratiuporite!Ovajputbilojetako. esta akcija: Dvadeset i osma divizija i Brigada brae Radia prodiru jo dublje u Zagorje. Najprije suRadiilikvidiraliposaduuIvancu.Domobranskasatnijaosiguravalajeivaneki rudnik ugljena. Bila je to sasvim smijena akcija. Radojica Nenezi zauzeo je Ivanec telefonom.Nazvaojezapovjednikasatnijeisavjetovaomudapredasatnijubezborbe.Satnik jedoduebiorezervnioficir,alinijeodmahpristao.Interesiraosekolikonasima.Vjerojatno se bojao da e se predati kakvoj desetorici partizana, a to bi bila sramota. Radojica mu je objasnio da nas ima dosta i rekao mu neka se ne predomilja mnogo jer ga neemo dugo moliti.Itakosesatnikpredao.PrihvatilaihjeBrigadabraeRadia. Sedamnaesta je za to vrijeme tukla neprijatelja koji je krenuo iz Varadina u jaini od 1.200 vojnika.Odbaenisu,nazaduVaradin. DvadesetiprvajelikvidiralaBisag,uporiteuzcestuVaradinZagreb. Sedma akcija: Na tab je u Zlataru. Sastavljamo pozdravni brzojav Paji GregoriuBrzom. Brzi je lan Centralnog komiteta i glavni organizator ustanka u Slavoniji i Moslavini. Roen je u Zlataru. Teka je bila borba za osloboenje Pajina rodnoga grada, preko svakog oekivanja. Napadala je Sedamnaesta. Ali ja vienisamuSedamnaestoj.Komesartedivizije, Capo, postavljen je na dunost komesara Korpusa i ve se vratio u Slavoniju. Na njegovo mjesto, u tab te divizije, odredili su mene. Ipak, bio sam sa Sedamnaestom u napadu na Zlatar... Neu opisivati cijelu borbu. Trajala je dva dana i u dva dana dogaali su se mnogi obrati. Sedamnaestajesadanavrhuncuudarnemoiinikadaneulaziuborbukolebljivo. Ima izvrstan komandni kadar i iskusne borce. Zlatar su napali poput orkana. Ali ubrzo se pokazalodasusenamjerilinatvrdorah.Dvijestotineipedesetustaa,orunikaifeldandara vie ih nije bilo pruilojeotpornakakavnaabrigadajonijenaila.Izmjenjivaosejuri za juriem, uvijek bez rezultata. Za to vrijeme nadirala je iz Zagreba jaka neprijateljska kolonapotpomognutatenkovimaiavijacijom.Pritisakjebivaosvejai. Posljednji i najtei juri na glavne utvrene objekte u Zlataru izvela je Prva eta Treeg bataljona. To je bio juri kakav se rijetko vida. Komandir ete Marko Abali poveo je svoje borce junaki i vjeto. Juriali su prignuti, s bombama i benzinskim bocama u rukama, koristei se svim mrtvim uglovima. Bila je no. Neprijatelj je tukao dobro organiziranom mitraljeskomvatromimalimtopom.Formalnojesvakastopaterenabilapodstalnomvatrom. Tukli su znalaki nisko. Ali uza sve to nisu mogli zaustaviti nalet ete. Borci su doprli do

zidova neprijateljskih utvrda. Ubacivali su bombe kroz pukarnice, padali mrtvi i ranjeni, sve bez uspjeha. Branioci Zlatara nisu kapitulirali. eta je juriala nekoliko puta i uvijek se ponoviloisto.UjednomodtihjuriapoginuojeikomandirMarkoAbali. Drugoga dana postao je pritisak zagrebake kolone neizdrljiv. Zlatar je samo 40 kilometara daleko od Zagreba! tab zone povukao je jedinice s osiguranja, a nama je naredio da obustavimo jurie na Zlatar. Zagrebaka kolona prodrla je u mjesto, spojila se s posadom i odmahsevratila.Zlatarsunamprepustili.Uborbinaotvorenomterenupretrpjelisugubitke. Naejediniceuspjelesuimotetiijedanpetnaestotonskitenk. Brigada je zarobila tridesetak ustaa, andara i feldandara. Imamo pedeset boraca izbaenih izstroja,veimdijelomranjenih. eta Marka Abalia, poginulog komandira, pohvaljena je naredbom taba 28. divizije. Naredbajeproitanapredstrojemsvihjedinica. Sada smo u Zlataru, ali osloboenje toga glavnog zagorskog uporita nije nam donijelo mnogo radosti. Zlatarska posada pokazala se doraslom da odoli svim juriima. Ne smatramo svojomzaslugomtojeZlatarunaimrukama.Takvoosloboenjenijeponaemukusu. Osmaakcija:NaanajveasveanostjegodinjicaVelikeoktobarskesocijalistikerevolucije. U svim jedinicama govori se o Oktobru i svugdje se prireuju akademije. Ali se mi ne zadovoljavamo samo takvim proslavama. Bile bi isuvie redovite i mirnodopske, a mi smo u ratu. Zato uvijek nastojimo da Oktobarsku revoluciju oznaimo i nekom veom pobjedom. Nije, prema tome, sluajno stoje Koprivnica napadnuta ba nou uoi 7. novembra, na dvadesetiestugodinjicuOktobra. Koprivnica je velik grad, velik za partizanske pojmove. Izmeu Save i Drave jo nije osloboentakovelikgrad...Nojehladnainaenapadakekolonemarirajupozamrznutu tlu.Uzbuenismo,iborciistarjeineisvitabovi.Bitedivnoakoakcijauspije.Razmiljam o napadu na Viroviticu, prije devet mjeseci. Napad na Viroviticu nije uspio. Onda su nae brigade bile jo mlade i neiskusne. Sad je drugo vrijeme. Koprivnica je isto tako velik grad kaoiVirovitica,imaakiveuposadu,paipaksvivjerujemouuspjeh. Napadaju 21. brigada i Kalniki odred. Brigada napada grad, a Kalniki odred Danicu i ardu. Danica je bivi koncentracioni logor, u ardi je smjetena neka padobranska kola. Grad brani 500 domobrana, 200 ustaa, 120 feldandara, 60 priuvnih domobrana posadne satnije, 100 Nijemaca (jedna kvartir satnija) i 20 andara. Zajedno sa 120 pitomaca padobranskekoletojeokol.100neprijateljskihvojnika. tabnaedivizijesmjestioseukoprivnikimvinogradima. Borba je trajala trideset i est sati. Najprije je pao grad, a tek dan poslije pale su Danica i arda. Pitomcipadobranskekolepruilisunajeiotpor.Tkobirekao!Dvadesetiprvaje dobro izvrila zadatak. Osobito se istakao zamjenik komandanta brigade Mijo Bobetko. Organizirao je napade na pojedine glavne objekte u uporitu i tako pridonio brzoj likvidaciji jakekoprivnikeposade.

U tabu divizije na koprivnikim vinogradima takoer je bilo napeto. Ustae sa eljeznike postaje izveli su protujuri i doprli ravno pred na tab. Nisu nas zbunili. Organizirali smo tapskustrauijedinicuurezerviiodbiliihnapolaznepoloaje. Drugoga dana borbe za Koprivnicu krenula je u pomo ugroenoj posadi jaka neprijateljska kolona iz Varadina. Pred Ludbregom su ih doekali Radii.Uspjelisuihzadratiivratiti uVaradin. NasmjerupremaKrievcimatuklase2.moslavakabrigada.(Poslije1.brigadebraeRadia osnovana je u sastavu II. operativne zone i 2. moslavaka brigada). Moslavaka brigada takoerjepotuklaneprijateljaiodbacilaganapolaznepoloaje.Imalajegubitke:50ranjenih imrtvih boraca. Neprijatelj se nije htio pomiriti s injenicom da je Koprivnica potpuno u partizanskim rukama. Dva dana poslije osloboenja Koprivnice krenula je iz Bjelovara kolona od 800 Nijemacasazadaomdaponovnoprodruugrad.Pomagalisuimtenkoviiavijacija.Doekala ihjeSedamnaesta,Borbajetrajalacijelidan,apredveerbrigadajeNijemcerazbilainagnala ih u bijeg imali su osjetne gubitke. Sve su nae brigade dobre, ali kad se Sedamnaesta tue, znaseunaprijedkakavebitizavretakborbe.Kaudaje17.udarnabrigadajobolja,aline vjerujem.Moebitiistotakodobra,boljanikako! Borba za Koprivnicu (osim za Danicu i ardu) zavrena je prije svanua. Krenuo sam u osvojenigrad.Naulicamanijebiloivaovjekasvepustoitiho.NaDaniciiardi,alitoje daleko, jo se pucalo. Divan je osjeaj kad ee pustim ulicama osvojena grada. To je nagrada za duga i muna pjeaenja i za sve napore partizanskog ivota, za sva stradanja najljepetoovjekupartizanimamoeosjetiti. U osvojenim objektima partizani su sortirali i prebrojavali zarobljenike i zaplijenjeno oruje. Graanisejonisuodvailiiziiizkua.Zatosuulicebilepuste. Zarobljeno je 400 vojnika i oficira. Zaplijenjeno je 8 tekih pukomitraljeza, 4 laka minobacaa,605karabina,7automata,10pitolja,300.000metaka,954bombe,620minaza lakiminobaca,475kgeksploziva,2kamiona,2automobila,4motocikla,600bicikla. tab divizije smjestio se u lijepoj vili blizu centra. Vila je komforna nekadanje veinske udobnosti vie nas ne bi zadovoljile. ovjek se vrlo lako privikava na komfor, ali se teko odvikava.PokojniSuvorovzacijelonebidopustiodamuseoficirinaviknuudobnomivotui omlitave! Koprivnianke donose kolae i kompote za ranjenike. Javljaju se za bolniarke. Omladinci i omladinke javljaju se u brigade i odrede. Graani se aktiviraju u masovnim organizacijama i narodnooslobodilakimodborima.Lijepojesvetogledati,aliimaloneprilino.Naime,imam dojam da koprivniki graani misle da je rat gotov i da ustaka vlastnikadvieneedonjih doprijeti. Sve rade javno, i kad jednom budemo morali odstupiti i ostaviti ih,onikojiostanu loe e se provesti. Nai e se ljudi koji e ustaama ispriati sve to se dogaalo u vrijeme partizana. Koprivnika akcija dala je najvei plijen koji se ikada naao u neprijateljskom uporitu. Na kolodvoru je zateeno 400 vagona i 12 lokomotiva. Iznesen je materijal iz vagona i sada ih unitavamo. Endehazija e ostati bez eljeznikog prometa. etiri stotine vagona i dvanaest lokomotiva,tojezaustakitransportprevelikudarac.Nijemcieimmoratidatidrugevagone

i lokomotive, ako ih i oni jo imaju. Zaplijenjeno je 2,5 vagona soli, 7 vagona eera, 10 vagonabrana,20vagonatiskarskogpapira(doosloboenjanakoprivnikompapirutiskanje Naprijedidrugenaenovine),1.000novihodora. Dobro su nae brigade proslavile dvadeset i estu godinjicu Velike oktobarske socijalistike revolucije! Devetaakcija:TritjednanakonosloboenjaKoprivnicenapalesujediniceII.operativnezone i28.divizijeazmu.Samo,javienisamu28.diviziji.MarkoBelini,komesarII.operativne zone, odlazi u CK Hrvatske, mene su postavili na njegovo mjesto za vrioca dunosti.Toje rastanak sa Sedamnaestom i Dvadeset i osmom. One e se vratiti u Slavoniju, a ja u ostati ovdje u Zagrebakoj oblasti. Uvijek rastanci: s Bojanskom etom, s Gigevom etom, s Banijom, s Kalnikim odredom i Kalnikom, i sad sa Sedamnaestom i Slavonijom. Rat traje, kolikoujokomandiijedinicapromijeniti!?Razvijamose. azmu je napala 2. moslavaka brigada. Na osiguranju prema Vojnom Kriu (zagrebaki smjer) je Sedamnaesta. Prema Bjelovaru osigurava napad Dvadeset i prva. Kalniki i Moslavakiodredkontrolirajukrievakismjer. azmu brani 500 zdrugovaca, 200 feldandara i 60 andara ukupno 760 neprijateljskih vojnika. Druga moslavaka svladala je uporite nakon 36 sati otre borbe. Ne pamtim da je ikada neprijateljska posada likvidirana tako potpuno kao u azmi. Rijeka azma poplavila je teren tako da se mjesto nalo opkoljeno brdima osloboenog teritorija i vodom. Od cijele posade uspjelo se spasiti bijegom samo 13 zdrugovaca i 2 feldandara. Svi ostali zarobljeni su ili poginuli.Najvieihseutopilo.Seljacijouvijekizvlaeleeveiznabujaleazme. Odmah poto je akcija zavrena, komandant zone Vlado Mateti i ja krenuli smo iz taba u mjesto. Avijacija nas je zatekla na breuljku kod crkve. Tamo su bili i glavni neprijateljski poloaji. Tukli su malim bombama za ive ciljeve. Te male bombe bacaju u pregrtima kao konfete.Kamosegodskloniuvijekimaosjeajdaetipastinaglavu.Sreom,breuljakje pun iskopanih rovova. Dobro su nam doli. Bombe su eksplodirale posvuda naokolo, ali ranjen nije nitko. Avioni su bacili i nekoliko tekih bombi. Jedna je od njih pogodila crkvu. Zaglavila se izmeu dvije grede u potkrovlju i nije eksplodirala. Teka je osamdeset kilograma.Tajsluajdobroedoiazmanskimpopovima.Dasamnanjihovumjestu,jabih gaiskoristio! Dvadeset i prva jevodilatekuborbukodNarte.NeprijateljjenadiraoizBjelovara.Tekom je mukom odrala poloaje. Imaju oko stotinu ranjenih i mrtvih. Sada je i 21. brigada udarnadobilajetajnazivposlijeosloboenjaKoprivnice. Sedamnaesta se opet proslavila. Osobito se istakao Demonja. Tri dana uzastopce tukli su neprijateljskekolonekojesunadiraleupomoazmanskojposadi,itotemeljito.Demonjaim je svaki put namjestio klopku. Prihvatio bi frontalnu borbu i polako se povlaio sve do iza bosiljevakog mosta. (Bosiljevo je selo kraj azme). Istodobno su njegovi bataljoni s oba boka kriomice nastupali. Kada bi glavnina neprijatelja prela most, Demonja bi s fronte prelazio u protunapad, a boni bataljoni napali bi s oba boka. Sva tri dana uzastopce neprijateljjeglupoupadaouistuklopku.

Tako je Sedamnaesta zaplijenila 10 tekih mitraljeza, 4 teka minobacaa, mnogo pukomitraljeza, 50 karabina, 30.000 metaka, 5 sanduka bombi i nekoliko radiostanica. Na bojnom polju izbrojeno jeoko300mrtvihneprijateljskihvojnika.Unitenoje10kamionai6 osobnihautomobila.Krunauspjehasudvasruenaaviona.Mitraljiralisuuniskomletuiborci Sedamnaeste skinuli su ih pukomitraljezima. To je sasvim izuzetan sluaj. Jedan od sruenihavionajeMesserschmidt.Survaoseprednjimanalivadu. U sva tri dana borbe 17. brigada imala je 2 mrtva i 5 lake ranjenih boraca. ini se nevjerojatno,alijeistinito.

eneratnici
U etama nae brigade ima mnogo partizanki. To su veinom seljake djevojke, Slavonke i Kozaranke, sve jo vrlo mlade. Pjeae u naoj koloni, bore se na poloaju, juriaju na utvrenauporitaneprijateljazajednosostalimborcimaprvebojnelinijepodnosesvenapore partizanskog ivota. Sada, prigodom oprotaja sa Sedamnaestom, posveujem tim djevojkamaratnicimanekolikorijei. Ve sam prije u dnevniku pisao o Bosi Bogdanovi kako je u iznenadnom susretu brigade s ustaama sama dotjerala deset zarobljenika. Ona je vodnik u Svrabinoj eti i ubraja se meu najboljeborcenaebrigade.DobrosesjeamdanakadjeBosastupilaubataljon.Prednama u tabu stajale su dvije djevojice. Prave smijene djevojice djejih lica i dugih trkljastih nogu do listova prekritih irokim seljakim rokljama. Obje imaju tanke kestenjaste pletenice, nalik mijim repiima.Hoedaseboreprotivustaaivabaieledaihuvrstimoubataljon! to e nam djeca u bataljonu, branimo se Joka i ja, i to jo enska djeca! Zaplakale su objeiusuzamaisprialedasukozarakasiroad.Nemajunikogaroditelji,braaisviroaci stradalisuuofenzivi.ivekodovdanjihseljaka.PriajuiopartizanimaBosanskeKrajine:o MladenuStojanoviu,oSimeliolaji,oiiBokuiljegoviu.Tosuonaznamenitakrajika djecakojadonoseborcimahranunapoloaj,posjeujuranjenikeupartizanskimbolnicama... Itouiniti!?Takvadjecamorajuseprimitiubataljon. Tukla se mala Bosa u svim okrajima, juriala i bacala bombe, gaala iz puke i automata i nikada nijednom borcu nije palo na pamet da joj se naruga to je ensko i to ima tanku kestenjastu pletenicu, poput mijeg repia. U Sedamnaestojsejunacimanerugaju!Bosavie nije mala djevojica i ne nosi pletenicu. Izrasla je u krupnu, snanu djevojku i nosi kratko odrezanu kosu kao i sve druge partizanke. Pravi jeratnik,pohrabrostiravnanajhrabrijima,i to u brigadi Nikole Demonje, Radojice Nenezia, Milana Joke, Milana Svrabia i Nikole Sunjevia. Slavonke su iste kao i Kozaranke. U napadu na Sira poginula je jedna od najhrabrijih djevojaka nae brigade i cijele Slavonije, Persa Bosanac.( Persa Bosanac proglaena je narodnim herojem) Persa je rodom iz eralija kraj Slatine. Bila je tanka, vitka osamnaestogodinja djevojka. Govorili su za nju: Persa se ne zna bojati ... U borbi na Javorovici, za vrijeme oujskeofenzive,poslijecijelogdanajurianjaupalajemeuprvimau neprijateljske postave i tukla se s Nijemcima prsa o prsa sve dok nisu uniteni. Bile su dvije satnijedobronaoruanihNijemaca! Pala je pod sirakom kolom, u jednom od mnogih juria na taj utvreni objekt. Persa je moralapoginuti.Izlagalasemnogo,nijeseznalabojati!KadjekolauSirauosvojena,borci nisu potedjeli ivot nijednome zdrugovcu. Bilo je mnogo mrtvih partizana u toj borbi, ali u konanomobraununajskupljejenaplaenaPersa. Na Javorovici je pokraj nje juriala i Katica Hacman, Bilogorka. Bile su najbolje drugarice i uvijeksusedralejednauzdrugu.UposljednjemjuriuKaticujezahvationeprijateljskirafal ismrtnojeranio.Podleglajenabataljonskomprevijalituodmahposlijeborbe. UproljeetisuedevetstoetrdesetitreeSedamnaestajetrailapopunu.Neprestanojebila u akcijama i brojno stanje osjetno se smanjilo. Osloboeni teritorij Slavonije nije vie mogao mnogo dati. Omladina je ve sva u odredima i brigadama. U mobilizacijskim centrima nalazilo se jo poneto djeaka i djevojaka. Tako je dola i MilevaJorgi,izKometnikakraj

Voina. U mobilizacijskom centru uvijek je spavala sa svojom pukom. Zbog toga su joj se rugali. Nije to bila ba prava puka, nego neka uboga prastara puica, dobra za vjebe u mobilizacijskom centru, ali neupotrebljiva za borbu. Mileva ju je zavoljela kao to bi neka drugadjevojica,udrugimprilikama,zavoljelalutku. Naraslajeipostalaratnik.Imairoko,vedroliceidobre,njeneoi.Spadaurednajhrabrijih partizanki nae brigade, ali je osjeajnija od sviju. Lijepo se razvija i politiki. Sada je vodni delegat,iuzBosuBogdanoviiPersuBosanacnajpopularnijajepartizankauBrigadi. U Sedamnaestoj nema ranjenika koji nije leao na rukama Duanke Krnjai, bolniarke. Duanka je bolniarka prve bojne linije. Izvlai ranjenike s poloaja i prua im prvu pomo. Mnogejeizvuklapuzeiispodneprijateljskihrafala.Moesebitihrabaribezoruja!Vidjela je mnogo mrtvih, premnogo za djevojku njezinih godina, i mnogi su izdahnuli na njezinim rukama. Ve mjesecima slua posljednje poruke umiruih, pie pisma koja joj oni govore i sluajauke.Onajesvimamajkaisestraienairatnidrugpredkojimnematajni...Garava bolniarka,DuankaKrnjai. Mileva Bera je poginula, Bogdanka Njegovan jo se bori s pukom u ruci. Obje su Kozaranke. AnaKopaSitnajekomesarbolnikeeteuBrigadi.Onajestarapartizankaivedugovodi bolnikuetu. Sestre Milja i Danica Zlokapa(Sestre Zlokapa poginule su istoga dana 1944. godine u borbi protiv vlasovaca kod azinanske Dubrave) su pukomitraljeskinje. Tek su nedavno dole u nau brigadu, no ve su stari borci. Hrabru ovjeku potrebno je samo jedno ratno krtenje. Milji je esnaest, Danici osamnaest godina. Milja je pukomitraljeskinja, Danica njezina pomonica. Na smjenu nose pukomitraljez i ranac municije i ne doputaju da im itko pomogne. Ne vole davati oruje iz ruku. Koraaju u koloni, pognute pod tekim teretom, i pjevaju. Mala Vuka iz Klise (ne znam joj prezime) slabo je izrasla bljedunjava petnaestogodinja djevojica. Nosi dug vojniki injel, vue joj se do zemlje, tegli puku i municiju i gaa prozeblim bosim nogama po hladnom zimskom blatu i bljuzgavici. Takva e mi ostati u sjeanju. Ali nikad ne sustaje i nikad jo nije zaplakala. Kad je naa brigada osvojila prvi plijen, Vuka je dobila cipele velike i teke vojnike cokuletine za svoju djeju nogu. Radovalaimsevienegogospodskodijetesafijanskimizmicama. Nisam dosad spomenuo nekoliko naih partizanki koje su dole u Sedamnaestu zajedno s 2. kalnikimbataljonom... NajuvenijaenaratniknaKalnikubilajeutodobaMilenaCetuiVitanovi.Uborbijeod 1941.godine,itoupravojborbispukomuruci.Pripadalajekalnikojgerilskojgrupi,koja se spojila sOdredomujesen1942.Njezinkonspirativninadimakjeojka,alisadajevesvi zovu pravim imenom. Borba u ovim krajevima postala je opa i legalna pa se konspirativni nadimciuglavnomgube. S varadinskoludbrekom gerilskom grupom dola je u Odred i varadinska studentica teficaKukec.teficajesitna,gracilnaplavadjevojkakojasekonspirativnozvalaSrna,alije

svi zovu Mrvica, i to e joj ime ostati. Pristaje joj. Mrvica je sada pisarica u tabu drugog bataljona. U naoj su brigadi i tri sestre Nabergoj: Draga, Dora i Ivanka. Najstarija,Draga,kuharicaje tabaBrigadesrednja,Dora,pisaricautabu,anajmlaaIvanka,bolniarka.Ivankinemajo esnaest godina. Sestre Nabergoj su Slovenke. Zajedno s roditeljima, Nijemci su ih protjerali iz rodne kue u Sloveniji pa je cijela obitelj doselila u kalniko selo Sveti Petar Orehovec. KadjeOdredprviputdoaouselo,svetrismjestasustupileupartizane.Izcijelogselasamo te tri mlade djevojke. Vrlo su vrijedne, disciplinirane i portvovne. Kuhaju nam, peru nae rublje,istenasoduiju,lijeenasivodetapskuadministraciju...Iakosmopartizani,ipak sebavimoadministracijomineprestanopiemonekakveizvjetaje. U partizanima openito nije lako u Kalnikom odredu bilo je izuzetno teko i naporno. Tekoe inaporepartizanskogivotajedvasvladavajuizdravi,snanimukarci.Kakojetek enama i djevojkama!? A one sve to trpe bez rijei i pogovora i sretne su to mogu biti jednakekaoinjihovidrugovi,mukarci.Trebaimodatiposebnopriznanje! Ima mnogo partizanki u Sedamnaestoj udarnoj. Neko vrijeme bilo ih je gotovo dvije stotine. Sveihnemoguspomenutipoimenice. U ratu i u surovim uvjetima ivota ljudi mogu lako postati grubi i bezosjeajni. Hoe li se i ove djevojkeratnice prometnuti u mukarce? Moda e ih ratne strahote u kojima su prisiljene sudjelovati liiti divnih svojstava koja enu ine enom i kakva elimo osjetiti kod ena koje volimo! Ima zacijelo, mi partizani znamo to bolje od drugih, ratova i ratujuih strana u kojima su ljudi postali gori od divljih zvijeri. Ali na oslobodilaki rat oplemenjuje ovjeka. To je plemenita borba moda ba zato u njoj i mogu sudjelovati ene. Medu tim djevojkamaratnicama nema ni jedne jedine koja nije teka rtva rata. Nad svima njima izvren je krvav zloin, ubijeno im je djetinjstvo. Pred oima su im, dok jo nisu bile ratnice nego djeca, ubijali roditelje, brau i sestre. Tako se u njihovim djejim duama poeo raati strah,aizstraharodilasemrnja.Mrnjajeraslazajednosnjima,mrnjaieljazaosvetom. Modajemnogeodnjihmrnjaidovelauborbuimodaihjemrnjamoglaiznakaziti.Nebi bila njihova krivica. Ali nije ih iznakazila. Mi obino metkom plaamo za sva zlodjela za klanje mirnih ljudi i za ubijanje djece po logorima. To nije osveta, to je zahtjev ovjeanstva da se kanjavaju udovini zloini. I nema kod nas boraca koje u borbi pokree mrnja i osveta.

Mojinajdrairatnidrugovi
Opratajui se sa Sedamnaestom, opratam se i s najdraim ratnim drugovima: Nikolom Demonjom (Nikola Demonja poginuo je u NOBi i proglaen je narodnim herojem), Radojicom Neneziem i Milanom Jokom. Ve dugo ratujemo zajedno i mnogo puta gaalo nas je isto neprijateljsko oruje. Demonja, Radojica i Joka hrabri su ljudi, malo ima hrabrijih u naem ratu. I kad bi me tko upitao tko je medu njima ipak najhrabriji, ne bih znao odgovoritijednakosuhrabriijednakovjetiborci. Demonju poznajem najdulje . . . Dobro se sjeam prvoga dana dolaska u partizane. tab Banijskog odreda bio je u Brestiku i mi doljaci iz Zagreba, izmueni i osakaeni odmah na dolasku, zvjerali smo neiskusno i znatieljno, studirali fizionomije novih poznanika i rjeavali se,netkobrenetkosporije,romantineprtljagekojomjeisvakimladirevolucionarizgrada neizbjeno optereen. Pri prvom susretu Demonja mi se nije osobito svidio. Ve tada i smatrali su ga, poslije Gaee, najveim junakom Banije. Pripadao je Gaeinoj ustanikoj grupiizselaVlahovia.iBiojemladioddvadesetidvijegodine.Istakaoseodmahuprvoj akciji. Napali su neku andarmerijsku stanicu i on je, s bombom u jednoj a revolverom u drugoj ruci, sam uskoio kroz prozor meu andare i prisilio ih na predaju. Ali tadanji Demonja nijeodgovaraomojim(romantinim)predodbamaopartizanskimherojima.Oniska je rasta, ali dosta temeljan. Podboio se na pravi vojniki karabin (tada je pravi vojniki karabinbiorijetkost).Nosiirokepumphlaeodsivogvojnikogsukna,dugedoglenja,i teke planinarske cipele. Na nategnutoj dolamici imao je koe za dobar kilogram: opasa, razni uprtai, i jo kojekakvi remeni i remenii, a o njima vise bombe (ofenzivne i defenzivne, svih moguih produkcija, od kragujevake do talijanske kaikare i njemake klipare jer Demonja ratuje protiv svih moguih vojski). Pa onda nabojnjae s municijom, no,bajuneta,revolverinekolikotorbicazaspecijalkeidrugipotreban(inepotreban)ratniki pribor. Takva je bila banijska partizanska moda! Limena puceta na dolamici, sva sila puceta, napravljena su vjetom rukom partizanskog obrtnika, u obliku petokrakih zvijezda i crveno obojena.(Petokrakemorajubiticrvene).Prekoramenaimagajtan,aogajtanuvisizvidaljka. Zvidaljkom Demonja poziva borce u stroj. Tamna kosa,gustaitvrdakaorunocrnogovna, raste mu prstdva vie gustih i sastavljenih obrva i kicoki bjei ispod kapepartizanke na kojojselelujajutrigolemaroga,svakinasvojustranu.(Nosikapusatrirogaiboriseprotiv boga!).Anaprijedjecrvenapetokrakazvijezda,velikakaodlanmukeruke. Oi su u kontrastu s grubim crtama lica, modre i blage. Da nema tih oiju, Demonja bi izgledaokaopoganskiratnikumirkomeseprinoseljudskertve...TakavjebioDemonjaiz sijenja tisuu devetsto etrdeset i druge ... ili mi se samo uinio takvim. Ne bih se usudio ovako ga opisati da poslije nismo postali pravi ratni drugovi. Ne opisujem ga sa zlobom u srcu,negosasimpatijomiljubavlju,imodasnetomaloblageironije. Tih dana, poetkom tisuu devetsto etrdeset i druge, Demonja je postavljen za komandira Banijske proleterske ete. Iz svih eta Odreda uzeti su najbolji i najizgraeniji borci i Demonjujezapalaastdaimbudeprvistarjeina.PrijenegotosuotiliuSlavoniju,ratovali smozajednonaBaniji:uPeckompresvueniudomobrane,iuBrubnukadjepoginuoVasilj Gaea. No jo uvijek ga nisam dobro poznavao. Na Kalniku je bio ranjen ve drugi dan nakon dolaska i morao sevratitiuSlavoniju.Alivetadasvatkojemogaoopazitidatonije vie onaj isti Demonja. Nestali su remeni i remenii, i kapa s golemim rogovima, i crveno obojena limena puceta u obliku petokrakih zvijezda. Samo je zvidaljku zadrao. Lice je prestalo biti grubo, a plave blage oi ispod gustih crnih obrva postale su jo ljudskije i jo blae.OdosnutkaSedamnaeste(napadanaVoin)ratujemozajednoisadserastajemo.

Demonja je borac i ovjek od formata. Temperamentan je i nagao. U borbi ga treba obuzdavati,inaeelakopoginuti.Nevoliseprigibatinileatinatrbuhu,idosadnomujeu tabu za vrijeme borbe. Kad ti nestane s oka, moe biti siguran da jenegdjegdjesebacaju bombe.Kaudatonijedobro.Komandantbrigadenebacabombenegozapovijedabrigadom! Ali o tome bi se, pogotovo kad je rije o naem ratu, moglo mnogo razgovarati. Mnogo je vanije da se komandant pojavi u prvoj bojnoj liniji i na pravome mjestu nego sve komandiranje iz taba. esto sam svjedok scena izmeu Demonje i Radojice, za vrijeme okraja.RadojicagrdiDemonjutosenezaklanjaitosesuvieizlae,iakoisamraditoisto. Sebidoputa,njemunedoputa! Demonjajeponaravibistaritalentiran.Vrlojeduhovitioriginalan.Najviesealinavlastit raun. Malo ima partizanakojisetakomaloobazirunaneprijateljskemetkekaoon,astalno govori kako se za vrijeme borbe prilijepio uza zemlju kao taksena marka. Demonja je i izmislio taj izraz taksena marka i on se sada upotrebljava u cijeloj Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj. Ne voli mitinge. Govornici na partizanskim mitinzima imaju svoje klieje. Govor obino poinje: Drugovi i drugarice! Kad je krvavi faistiki okupator upao u nau zemlju . . . Poslije uvoda dolazi opisivanje razvitka Narodnooslobodilake vojske. Najprije su bile grupice,pasuprerasleugrupe,uete,bataljone,odrede,brigade...itakodalje.Najednom od mnogobrojnih mitingagovorniksenijezadovoljionabrajanjem,negojenadugoinairoko govorio o grupicama, pa o grupama, etama i bataljonima. Kad e doi do korpusa, uskliknuojeDemonjaglasnotese,dubokouzdahnuvi,okreneinapustimiting. U drugom napadu na Voin poli smo zajedno na poloaj. Stotinjak metara od poloaja, u mrtvomuglu,leaojenekiborac.Valjdajebionovajlijapanijeznaoocijenitidagaovdjene moe pogoditi zrno i da nema zato leati. Demonja stane pokraj njega i povie: Lezi, prilijepisezazemlju,vididapucaju!Mecisuprelijetalivisokoiznadnas.Boracgajerado posluao.Pripiosezatlojojaeistanjiosejovie,kaotaksenamarka.Nijeshvatioalu, iako je njegov komandant stajao pored njega uspravno. Tako smo ga i ostavili. Majku mu njegovu,smijaoseDemonja,tajenassvepreivjeti! Kada borci mlako napadaju, Demonja zna uzeti mitraljez i pustiti nekoliko rafala preko njihovihglava.Oniodmahznajudaihopominje.Radojicasetadasmijekaolud,pokazujena njegaprstomiupozoravaJokuimene:Pazite,opetgajeuhvatioamok. Drapin, Stari Capo, Jerkovi i svi starjeine iz taba naeg korpusa i taba divizije najvie voleDemonju.Volegaisvinjegoviborci,osobitobanijskiproleteri.Nagaojeineobuzdanu borbi, ali je prema borcima blag. Od starih boraca i podreenih starjeina trai i oekuje mnogo.Njegovajedinicauvijekizvravazadatke. Radojicu poznajem sa zajednikog puta u Slavoniju. Naa grupa formirala se u tabu kordunakih odreda i do Slavonije se putovalo nepun mjesec dana. Ve za vrijeme puta sprijateljili smo se: Radojica, Ranko Zec, ura Duli i ja. Radojica je mladi od preko sto kilograma i stari ratnik. Bio je srbijanski partizan od ustanka u Srbiji, preivio prvu neprijateljsku ofenzivu na osloboeni teritorij Srbije i poslije se nekako uspio probiti za VrhovnimtabomuBosnu.DopolaskauSlavonijubiojeboracPrateegbataljonaVrhovnog taba.

Uborbijesranivjet,kaokomandant.Kadametakprozvidikrajuha,svatkotrneglavom. Tojeautomatskipokretinemoguegajekontrolirati.Naprostorefleks.No,metakjebriod svakogrefleksa,itrzajglavejeuzaludan. Ako te pogodi, dogodit e se to prije nego to dospije maknuti glavu. U tom pogledu Radojicajefenomen.Promatraosamgavieputa.Onnikadanetrneglavomineprignese. Kao da je odvaljen od stijene. To kod boraca mnogo vrijedi! Za vrijeme napada na kulturbundovce u Orljavcu metak ga je pogodio u trbuh. Imao je sreu. Udaren je ravno u nabojnjau. Meci u nabojnjaci su se rasprsnuli i izranili mu trbuh na vie mjesta, ali povrinski.Nabojnjaamujespasilaivot. Poznaje sve borce u naoj brigadi. Od svih komandanata s kojima sam ratovao Radojica najbolje umije podii borbeni duh Brigade. Ima organizacijskog talenta. Ali on i najtee proivljavasvertveisveneuspjehejedinicekojomzapovijeda. Joka je banijski proleter i stari Kalnianin. Iz Sedamnaeste je otiao jo prije nego to je Dvadeset i osma krenula u sjeverozapadnu Hrvatsku. Negdje oko NoveGradikepojavilase skupina naoruanih etnika. Bili su to bosanski etnici koji su preli Savu sa zadaom da u Slavoniji organiziraju etniki pokret i oruane formacije. Na tih tridesetak naoruanih slijepaca i njihova komandira, etnikog majora Janjia, poao je slavonski protuetniki bataljon.USlavonijinikadanijebiloetnikaiprotuetnikibataljonosnovanjesamozbogte bosanske skupine. Trebalo je najenerginije sprijeiti svaki pokuaj stvaranja etnike jezgre meu slavonskim Srbima. U tombataljonu su okupljeni izvrsni borci iz svih naih bataljona. Veina ih je iz Sedamnaeste, i to iz Drugog kalnikog bataljona. Na elo protuetnikog bataljonapostavljenisuJokaiedoGrbi,auprvuakcijusnjimapoaojeiDemonja.Janji jeunekomselublizuGradikepostaviosvojtab.Nazgradutabastavilisunatpis:tabII. gorskogpuka,valjdauuvjerenjudaeimnetkopovjerovatikakoihimavieodtrideset,ili zatodaostaveboljidojam.Protuetnikibataljonnapaojepopartizanski,iznenada.Pobilisu i rastjerali sve etnike, a major Janji uspio je u posljednji as pobjei iz kreveta, u gaama. Ostaviojezasobomarhivu,novaciljubavnicu,tolikomuseurilo.Demonjasevratiounau brigadu, a Joka i edo Grbi (iz 12. brigade) su ostali u protuetnikom za svaku eventualnost. Ve se dugo vremena borimo Joka i ja zajedno na Kalniku i u Sedamnaestoj udarnoj. Vee nas mnogo zajednikih uspomena. U Banijskoj proleterskoj eti bio je barjaktar i pukomitraljezac. Za barjaktara su ga izabrali jer je visok i stasit kao jablan, mlad i lijepkao djevojka, i jer su znali da e prije poginuti nego proletersku zastavu ostaviti neprijatelju. Pukomitraljez su mu dali zato to je strastven i neustraiv ratnik. Pratim njegov uspon odavno. Poslije je postao komandir ete u Drugom bataljonu Kalnikog odreda, a uskoro zatim i komandant toga bataljona. Kad je iz Sedamnaeste udarne otiao u protuetniki bataljon, Joka je bio na poloaju zamjenika komandanta brigade. To su ljudi koji se uzdiu talentom, junatvom i potenjem u borbi i odnosima s ostalim ratnim drugovima. Kad ih ocjenjujemo,nemoemoseprevariti.Naratstvaradobreuvjetezarazvitaktakvihljudi.Joka je velik borac i vrlo je snalaljiv u svim situacijama. Vie od svih partizana koje poznajem voli borbu i u pravom je elementu ba za vrijeme najeih okraja. Pravi je partizanski komandant prve bojne linije. Uzima pukomitraljez u ruke i tue neprijateljski poloaj, ili protutenkovskupuku,akonastupajutenkovi.Dobroserazumijeusvakooruje.Aktivanjei neumoran. Oko njega nikad se ne miruje, uvijek je sve u pokretu i vrenju. Sedamnaesta je njegovimodlaskomizgubilamnogo.Samo,Jokaesevjerojatnovratiti.KadDemonjaodeu

vii tab, njegovo je mjesto predodreeno i rezervirano za Joku. Boljeg komandanta za Sedamnaestunema.Akoseneumijeasmrt... Demonja, Radojica i Joka! Uvijek u ih se sjeati. Takvih boraca bit e u naim brigadama svemanje.Omasovljujesenaavojska.elimimmnogouspjeha.

Zatije
U gornjoj Hrvatskoj ve dugo vremenavladazatije.Posvudaokonasjemirno,niotkudane ujemo oruje ni brujanje motora. Ako negdje i opali puka, znamo da je to neki neoprezan partizanokinuonehotice...Mirujeneprijatelj,mirujemoimi!Tkoeprvipoeti? Ovakav savren i niim nepomueni mir po mojem je miljenju tetan, i to iz vie razloga. Partizani ovih krajeva nisu navikli mirovati. Nae ui uvijek oslukuju. Tukli su topovi i bacai, eksplodirale granate i bombe, regetali mitraljezi. Negdje na cesti ili seoskom putu, nedaleko, brujali su tenkovi i kamioni. ak i kad se jedinica zatekla duboko u srcu osloboenog teritorija, morala je voditi rauna o avijaciji. Neki izmeu nas imaju savreno izvjebaniizotrensluhustanjusuosjetitibrujanjemotorapetnaestakminutaprijenegoto se bombarderi pojave. Oni koji nemaju tako izotreno uho rugaju im se da su u strahu od aviona.Naeuhoocjenjujesvetepogibeljnezvukove,odreujeodakledopiru,izdaljineiliiz blizine,prijetilineposrednaopasnost.Iskusnojepartizanskouho,rijetkokadseprevari.Tako to traje ve mjesecima i godinama, svakoga dana i sata, danju i nou, bez prestanka. Koliko ovjek pri tom straha pretrpi nije mogue izmjeriti svima su nam ivci napeti. Vjeita prenapetost postala je dijelom naeg bivstvovanja nismo je vie svjesni. Saivjeli smo se. Samo kad je smrtna opasnost posve izravna, uplaimo se i aktivno suprotstavljamo to je borba za ivot. Kad nas obuzme panika, suprotstavljamo se automatski i spaavamo ivot. Kada nadvlada umor i kada nas izmue do rezignacije, suprotstavljamo se po navici, ali nam vie nije stalo do ivota. Uvijek dosad bilo je tako na Baniji i Kordunu, na Kalniku i u Slavoniji. Osobito na Kalniku. Nikada od dolaska Kalnikog odreda, prije vie od godinu dana, nije ovdje trajao mir ni nekoliko sati. Pokvarit e nas novim uvjetima ivota, postat emo meki i spori, izgubit emo brze partizanske reflekse i omlitaviti u svakom pogledu. ovjekselakonaviknedobru.Kadprestanezatije,tekoemoponovnopostatidobriratnici. Ratejodugotrajatimodagodinudana,modaidvije.Ovosavrenozatijeprvajenaa proba prije potpunog povratka u mirnodopske uvjete ivota. Ja sam, matajui o zavretku rata i pobjedi, uvijek oekivao veliku bezgraninu radost, pravi ok radosti, sree i divnih uzbudljivih dojmova. Ali ini se da sve dolazi postepeno i da nee biti ni velike bezgranine radostinipravogosjeajatrijumfa.Bitesamomnogomalihradosti.Svedolazipostepeno,a to nije dobro. Ljepe bih i cjelovitije doivio i osjetio slast pobjede kada bi ona dola odjedanput, naglo i nenadano, umjesto da dolazi malo pomalo i neopazice . . . Nema vie neizvjesnosti, sve je postalo jasno i nesumnjivo. Pobjeda je naa i nitko nam je ne moe oduzeti.Tojedobro,alinijevieosobitouzbudljivo. tabII.operativnezoneprilagoujesenovimuvjetimaborbeiivljenjaudvorcubaruniceW. I. (I ... su maarski plemii). Dvorac u Rasinju, selu pod obroncima Kalnika, blizu ceste LudbregKoprivnica. ivimo kao pravi baruni, a jo prije godinu dana gonila nas je po kalnikimbrdimaCrnalegija.Vremenasemijenjaju!(Imiunjima). Moram priznati da se vrlo brzo navikavam na komforan i spokojan ivot i da uspjeno reaktiviram mnoge davno zaboravljene navike, jednu za drugom. No tako je, koliko mogu razabrati,isostalimmojimratnimdrugovima.(ivotvienijenimalosuvorovski!). Barunica W. I. je sredovjena rezolutna dama, udovikog stanja. Treba napomenuti, ona je ladanjska plemkinja i dobro se snalazi s nama umskim ljudima. Iskusna je u gospodarskim poslovima i brino pazi svoje imanje. Bila je prisiljena uputiti se u gospodarske poslove jer nemaukuimukeruke.Zatouvijekglasnoprotestiraisvaasesnamatotapskikonjijedu u barunskoj staji barunsku zob i sijeno. Baruniini buni protesti nas zabavljaju. Otvrdnuli

smo. Kako i ne bismo, ve godinama ivimo i hranimo se po tuim kuama, mi i nai konji. Moj Ferdo e se od silne zobi uzobijestiti, kao i njegov gospodar od lagodna ivota (dobre posteljeidobrekuhinje)!Zasluilismoobojicaibanasbrigatogospodabarunicanemaza torazumijevanja. Ferdoseodmaraijedezobubarunskojstaji,ajasevozikamunovomnovcatomHorchu. Horch je elegantna crna limuzina. Zaplijenjen je na koprivnikom kolodvoru, u vagonu. KaudajebionamijenjenPaveliu.Toposvojprilicinijeistina,alitezuprihvaamoiradou nju vjerujemo, naprosto zato to nam je privlano vozikati seHorchomoduzetimPaveliu isprednosa.Istinizavoljumorampriznatidasamsedosaduivotuvozioautomobilomsamo dvatri puta, i to starim i otrcanimtaksijem,odkolodvoradokue.Horchjesasvimneto drugo. To je nama naa borba dala! Ipak, neki dan se pokazalo da je konj sigurniji od auta. Ferdo je morao spaavati situaciju. Evo kako se todogodilo:ZavolanomjeRadeBulat.On tvrdi da dobro vozi. Kraj njega sjedim ja, a straga Mira upan i Radojko Jei, lanovi partizanske glumake druine. Poslije osam kilometara none vonje po ravnoj cesti Bulatje pao na ispitu kod prve kunje. Kunja i nije bila velika blagi zavoj kod sela Subotice, tri kilometra daleko od taba u Rasinji. Uplaio se zavoja i naglo zakoio. Horch se naao u jarku s kotaima okrenutim prema zvjezdanomnebu. Mi putnici dubili smo u njemunaglavi svedoknasseljacinisuizvuklivan.StradaojejedinoHorch.(Dalijetosreailinesrea?). Savseslupaoimoraustarogvoe.Tkobigaovdjepopravio? Utakvimsituacijamanajboljejenegovoritinita.ZatoBulatunerekohnijednejedinerijei. Ali sam se zakleo u sebi da me nikada vie nee voziti, ni on ni njemu slini, ma koliko me uvjeravaliusvojeoferskekvalifikacije.Ferdojepozvantelefonski.Brzojestigao. Trebasepriviknutinadvorceielegantnelimuzine.Nijetozasvakoga,izjavilajebarunica, nebezzlobe. Priviknut u se. To je nama naa borba dala! Uostalom, ovaj va dvorac i nije nikakav dvoracnegoobinaladanjskakua.Avisteobinaljivarka,odgovoriosamuosvetnikom tonu. U jednoj od mnogobrojnih soba vlastelinskog dvorca u Rasinji visi na zidu umjetnika slika, izraenauljenimbojama.Slikaprikazujeenuustarinskojgospodskojnonji.enadriuruci cvijet.Boljereeno,enajedosinodralaurucicvijet,aodsinodriurucirupu.Iupravo zbogtogacvijeta,ilizbogterupe,naagospoabukticijelidananjidankaobengalskavatrai neprestanoprelaziizkomandantovesobeumojuiizmojesobeukomandantovuipravinam uljive scene. Netko je,naime,noemiliiletomizrezaocvijetsaslikeisadbarunicastalno ponavljavrlopovienimglasomdajetoistivandalizam.Kaedasuunjezinudvorcubilii ustae i Nijemci i domobrani, pa ak svojedobno i crnolegionari i vrag zna kakve sve druge soldateske, ali ovakvih vandala da jo nije vidjela. Rijei vandali i vandalizam oito joj se sviaju! Teko je ratovati dok na svijetu postoje babe koje svoje kaueve, slike i parkete smatrajuvanijimodpobjedenadsilamaOsovine! Istraga je, jer barunica nas je prisilila da iz pristojnosti povedemo istragu, nedvosmisleno ustvrdiladacvijetsaslikenijeisjeenizdivljakihpobudanegonaprotivizromantinih.Moj pratilacTomoantalabzagledaoseudjevojkuizsusjedstvaiumjestopravogcvijetapoklonio joj naslikani. Mora se priznati, zamisao je originalna!MojTomojeiinaeneobinodovitljiv mladi.Zimaje,iuRasinjinemapravog,prirodnogcvijea!

Predveosamkrivcabaruniciizapovjediomudamolizaoprost. Zaradil bum ja vama, gospoja, lepu sliku. Ova ionak ni bogzna kakva, izvali Tomo prostoduno. Ti se jako mnogo razumije u slike, kao i tvoj gazda, prekinula ga je bijesno. Uostalom, moda ste vi sami izrezali cvijet, a njemu ste naloili da preuzme krivicu, nadodala je podrugljivo. Djevojkasecvijetuzacijeloobradovala(kadjetakolijepoizraen,kaodajepravi!),atkobi seinaeobradovaoonojukunbabiizvlastelskeobitelji.I? Gospoa W. I. ionako nije plemikog podrijetla. Bila je obina graanska djevojka i plemkinjajepostalatekpostoseudalazastarogbaruna. Gdje su ona dobra stara vremena kad su revolucionari sjekli aristokratima glave, a ovi su ponosnoginulispoklikomViveleroi! Modajeovafrontovskaplatformapreiroka!Usvakojpotenojrevolucijiplemstvosebojalo revolucionara kao kuge, a u naoj revoluciji se ne boje. Znaju liniju, mi im je sami utuvljujemo u glavu. Gdje bi se, recimo, nekakav piljivi ruski plemi u doba Oktobarske revolucije (ili za vrijeme Pugaova i Razina) usudio prosvjedovati to mu uzimaju zob i sijeno,ilitosumuizrezalicvijetsprabakineslike?Biojesretanakomunisuodrezaliglavu! tetatootimsvojimrazmiljanjimanesmijemobavijestitibarunicu,makarnafinnain! Uostalom, i baruni mogu biti demokratski raspoloeni i pristupani! Prije, u Zagorju, predstavio nam se barun O. Pokazalo se da je O. vrlo napredan i puki nastrojen plemi. Dragomije,gospodinebarune,rekaosamutivo,potomijepruioruku.Molimvas,ne zoviteme:gospodinebarune,upozoriomeje...Zoviteme:drugbarun.Sazadovoljstvom sammuispunioelju.irokajenaaplatforma! U sjevernoj Hrvatskoj ima sva sila dvoraca i baruna. ak se nae i gdjekojipravigrof!Zato smatramdamijebiladunostreionjimanekolikodobronamjernihrijei. Dvadeset i osma je poslije osloboenja azme prodrla dalje prema Zagrebu, sve do Velike Gorice. Tamo je likvidirala posadu aerodroma i unitila nekoliko aviona. Poginuo je Matija Mickovi,komesar21.udarnebrigade. Juer je Dvadeset i osma ponovno prola preko naeg teritorija. Vraa se u Slavoniju. Prolazei kroz Podravinu divizija je oslobodila urevac. urevaka ustaka posada se, ugledavidugupartizanskukolonu,pobojaladaebitinapadnutaipovuklaseizmjesta.Tako seosloboeniteritorijopetproirio.urevacjekotarskomjesto. PolitikisekretarOblasnogkomitetaPartijejeAntunBiberTehek.Tehekjemojstariznanac izilegalnogZagreba.Odravaojevezusnaomudarnomgrupompronalazionamjestanove kad smo bili provaljeni i poslije mnogih peripetija otpremio nas je u partizane. Razgovaramo otimdanimakojisusadavedalekozanama.

Ispriao mi je kako je u Zagrebu umalo poginuo i tvrdi da bih ga u tom sluaju zajedno s ustakim agentima i ja imao na dui. Ipak, sve je zavrilo sretno i ta injenica prua mi mogunostiprilikudaispriamovdjeTehekovdoivljaj.Bilojeuzbudljivo! U stanu nekogsimpatizeraTeheksesukobiosagentimaustakogredarstva.Doaojenoiti, jernijeznaodajestanprovaljen,itakojenaiaonaagente.Prvisesnaao,potegnuopitolji otvorio vatru. Pucali su i agenti, ali ga nisu pogodili. On je bio bolje sree. Pogodio ih je nekoliko u stanu i dvoritu. Pri tom je potroio sav arer municije i jo nekoliko metaka iz priuvnog arera. Uspio je pobjei iz kue i izgubiti se. Sukob se zbio u Juriievoj ulici, dakleunajstroemsreditugrada,iTehekovobraunsagentimaustakogredarstvasvakako jedobarpoduhvat. Tosedogodilouskoroposlijeodlaskanaegrupeupartizane.Dobrosesjeamkakosmose opratali s Tehekom prije polaska na kolodvor. U to doba kod nas je vladala glad za revolverskim mecima i priuvnim arerima. Tehek i ja imali smo svaki po dva arera. Nagovarao sam ga uporno da mi da svoj priuvni. Imali smo pitolje istoga tipa i kalibra. inilomisedaimampravonatriarera,jerodlazimupartizane.Zanjega,kojijoostajeu Zagrebu,biojepomojemumiljenjudovoljanijedanarer.Dugosekolebao.Napolajeve popustio.Predomislioseuposljednjias,nasvojusreu.Danijeimaotajpriuvni,nebiseu borbisagentimamogaoobraniti.Vjerojatnobigabiliubili. Dobrojesvetosedobrosvri! Dosadanji komesar zone Marko Belini jo je ovdje. I on je moj stari znanac iz ilegalnih dana u Zagrebu. Marko je jedan od glavnih organizatora ustanka u ovim krajevima. Izvrsno poznaje prilike. Obavijestio me je o situaciji, ukratko. Kod nas partizana primopredaja je akt koji ne traje dugo. Uvijek nam se uri. Zajedno obilazimo osloboena mjesta i sela, organiziramo mitinge i drimo sastanke. U osloboenim predjelima uvruje se narodna vlast i rastu masovne organizacije. Svugdje su uspostavljene vojnoteritorijalne komande mjestaipodruja. Obilazimoioperativnejedinice:odredeibrigade.Naazonaimadvijedivizije.Svakadivizija po dvije brigade. Brigade brae Radia i Matije Gupca ule su u sastav 32. divizije, 1.12. moslavaka brigada u sastav 33. divizije.Komandant32.divizijejeIzidortrok.Komesarje Ivo Robi. trok je panjolski borac, inae stari Kalnianin iz prvih dana borbe Kalnikog odreda. Robi je moj znanac iz Zagreba jo iz akog doba. Komandant 33.divizijejeJosip AntoloviHrvat, nekadanji komandant 12. slavonske brigade. Ratovati je poeo u Srbiji, gdje je i dobio nadimak Hrvat. Komesar je Vlado MutakMrki, nekadanji komesar Banijske proleterskeete.Mutakjezagrebakiradnik,metalac.Podkomandomtabazonejeisedam partizanskih odreda: Kalniki, Moslavaki, Zagorski, Zagrebaki, Bjelovarski, Posavski i Podravski. Brigade i odredi imaju svojih problema. Nema dovoljno oruja, a priljev novih boraca je stalan i sve vei. U svakoj brigadi ima po nekoliko stotina nenaoruanih ljudi. im ponu borbe,nastatevelikepotekoe.

Zagrebakikorpusprosinac1943.svibanj1945. Zagrebakikorpus
Danasje24.sijenjagodine1944.Osnovanje10.korpusZagrebaki. Uvijek istiem da piem privatni ratni dnevnik. Nije ba sasvim privatan, ali ipak nastojim prvenstveno iznositi vlastite dojmove iz pojedinih borbi i zgoda iz partizanskog ivota. No situacija se kod nas mijenja. To nisu vie prve ratne godine i mi nismo vie samo partizani. Nae su brigade postale vrlo sline pravoj vojsci. Svi komandiri i komandanti rade sa specijalkama ikompasima, u tabovima se preciznoizraujuzapovijedi,borcidobivajuhranu iz kotlova imaju vojnike porcije i uturice, za tabove se kuha u tapskim kuhinjama. U vlastitim radionicama izrauje se obua i odjea pa ondasvemoguepozadinskekomandei ustanove, organi nove revolucionarne vlasti, masovne organizacije. Ukratko, prava vojska i pravadrava. Moj poloaj takoer se bitno izmijenio. Na Baniji, i poslije na Kalniku i u Slavoniji, bio sam pravi partizan borac i starjeina u partizanskim odredima i u brigadikojajeupoetkuimala jo preteno partizanski karakter. Takav moj poloaj iziskivao je, dodue, mnogonapora,ali je, to se tie voenja privatnog i donekle intimnog ratnog dnevnika, bio vrlo povoljan. U svakidanjem kontaktu s borcima, u bojnojliniji,doivljavasemnogoipotpuno,mnogovie nego u tabovima. A upravo takvi neposredni kontakti i doivljaji daju zahvalnu grau za ovakvuvrstudnevnika.Veutabubrigade,atonijeosobitovisoktab,osjetiosamdagubim teren. Ovaj bataljon na ovom poloaju, onaj osigurava iz tog smjera, ova etajeutapskoj rezervi ... i sve sami suhoparni podaci. Suhoparni su, a mora ih iznijeti! Kako e tek biti sada, u tabu zone!? Dakle, molim: moj dnevnik izmijenit e silom prilika i stjecajem okolnosti svoj dosadanji karakter, nee vie biti samo privatni partizanski dnevnik u kojem biljeim preteno vlastite impresije i doivljaje nego u u njega unositi i poneto osnovnih podatakaonaimineprijateljskimjedinicamaiopojvojnopolitikojsituacijinatomsektoru ...Zapravotoveiinimodrujna1943.godine,tojestodpokretaDvadesetiosmeprema zapadu, u gornju Hrvatsku ili Zagrebaku oblast. Moram najprije objasniti to je to zagrebakaoblast.Obinimjezikomreeno,tojenajiraokolicaZagreba.Obuhvaanekoliko pokrajina: Zagorje, Prigorje, Meimurje, Moslavinu, dio Posavine i Podravine i predjele oko zapadne Bilogore. Svi ti krajevi gusto su naseljeni zajedno sa Zagrebom imaju vie od milijun ljudi. Najvie planine na tome podruju jesu: Ivanica (1.061), Zagrebaka gora (1.035), Kalnik (643), Gari (485), te Strahinica i Bilogora. Nisu to prostrane, teko prohodne planine kao Psunj i Papuk, ineomoguujusolidnebaze.Tojevrlolakoprohodan teren. Cijela oblast ispresijecana je gustom mreom dobrih komunikacija i posvuda naokolo sujakineprijateljskigarnizoni.SasjeveraijugasuDravaiSava.Omeentimdvjemavelikim rijekama, sav je prostor stijenjen. Neprijatelju je lako opkoljavati nae jedinice, a nama ostajuvrlomalemogunostizamanevriranje.Tekojeratovatiuovomkraju! NapodnojuBilogore,KalnikaiGariaimanekolikodesetakasrpskihselauMoslavini,oko Bjelovara i u Podravini ima neto eha i Maara. Inae u Zagrebakoj oblastiiviiskljuivo hrvatsko puanstvo. Politiki, to je najosjetljiviji dio Hrvatske. Seosko stanovnitvo bilo je pod jakim utjecajem hrvatske buroazije (Maeka), koja je prije rata djelovala pod demagokom parolom borba za rjeenje hrvatskog pitanja, a od okupacije nadalje propovijeda politiku ekanja. ekanje pogoduje Nijemcima i ustaama. Omoguuje im da bez otpora mobiliziraju ljude u kvislinke vojne formacije i za rad u Njemakoj. Takozvani

ustakipokrettakoerje,osobitoupoetkuokupacijeiuspostaveNDH,imaoutjecajanadio stanovnitva tih krajeva. Jakih ustakih politikih uporita ovdje nije bilo, no ipak su mnogi nasjeli lanim priama o slobodnoj Hrvatskoj pod okriljem Nijemaca. NDH se brzo kompromitirala i uskoro je veina ljudi shvatila da to nije drava nego samo okupatorska ratnatvorevina. To su objektivni razlozi vojnike i politike naravi zbog kojih se ustanak u Zagrebakoj oblasti nije razvijao (a nije se ni mogao razvijati) ravnomjerno s ustankom u drugim hrvatskim pokrajinama. Osim toga, ti su krajevi vrlo znaajni za Nijemce. Kroz njih prolaze komunikacije za Balkan. Takoer su od ivotne vanosti za ustae neposredna blizina Zagreba, najvei dio hrvatskog puanstva . . . Ukratko, to je srce Hrvatske. Izgubiti vlast i kontroluovdjeznaiostatibezonomaloterenakojiimjoostaje. Masovniustanakutojoblastiuvjetovanjevojnimuspjesimanaihjedinicaiistotolikonaim politikim uspjesima. A sve to u objektivno povoljnom razvoju situacije u Jugoslaviji i na svjetskimbojitimaosobitonaistonombojitu. Partijajemoralaizvojevatipolitikepobjedenadvijefronte:ustakojimaekovskoj.Tijekom prveidrugeratnegodineobjesmobitkedobili,iodsredinetisuudevetstoetrdesetidruge nazirusetukonturemasovnogustanka.Sadajeustanakukulminaciji. Poslije prodora 12. i 28. divizije, od kojih je osobito prodor 28. divizije bio uspjean jer je izvren upravo u asu kapitulacije Italije, dakle u vrlo povoljnim prilikama, uspostavio se u Zagrebakoj oblasti velik i relativno vrst osloboeni teritorij. Jo otprije postoji na Kalniku, u Moslavini i na zapadnoj BilogorislobodnopodrujekojekontrolirajuKalniki,Moslavaki iBjelovarskiodreduZagorjujoodpoetka1942.djelujupartizanskeete.Sadajeslobodni teritorij povezan i uvren. U naim rukama je sedam kotarskih sredita: Koprivnica, Ludbreg,NoviMarof,Zlatar,Ivanec,azma,urevac,tenekolikoveihopinskihsredita: Varadinske Toplice, Novigrad, Pitomaca, Klotar, Virje i drugi. Slobodna je Podravina od VaradinadoVirovitice,cijelaMoslavina,dioZagorjaiPosavine.Osnovanesuimnogenove jedinice,odrediibrigade. Osloboeni teritorij se organizirao. U tom je razdoblju osnovan Oblasni komitet Partije, Oblasni narodnooslobodilaki odbor i Oblasni odbor Fronte. Okruni, kotarski, opinski i mjesni organi tih institucija i organizacija postoje ve otprije. Ustaka vlast je u potpunom raspadu... Akt slubenog osnutka Zagrebakog korpusa proveli su drugovi iz Glavnog taba, a bio je nazoan i Marko Belini iz Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske. Zapravo, ne dogaa se nita osobito vano. tab zone naprosto mijenja naziv u tab korpusa. Bar sadau poetku nee biti bitnih razlika u nainu ratovanja i u organizaciji jedinica. Ipak, osnutak korpusa, ovdje u neposrednoj blizini Zagreba i u srcu Hrvatske, svakako ima politiko znaenjekojenetrebapodcjenjivati.SjeamseprvihborbiKalnikogodreda.Otadajeprolo samopetnaestmjeseci!Dugojetovrijemeupartizanskomratu. Unaemtabunemaveihpersonalnihpromjena.DosadanjikomandantzoneVladoMateti ijaostajemo.Naelniktaba,RadeBulat,postavljenjezakomandantazapadnegrupeodreda, ananjegovomjestodoaojeJosoRukavina.

Divizijeigrupeodredapodkomandomtaba10.korpusabrojeoko5.000boracaistarjeina prve bojne linije. Teren je dobro obuhvaen. Svugdje funkcioniraju teritorijalne komande podrujaimjesta,organiziranesubolniceiradionice,kaoinaosloboenomteritorijuBanije, Korduna i Slavonije. Ali ne treba se zavaravati. Gornja Hrvatska je oblast posve razliita od svih ostalih oblasti na kojima postoje slobodna partizanska podruja. Korpus je velika formacija,anaKalnikuiuZagrebuneprijateljneeviedugomirovati.Nesmijemomirovati nimi.Odnassezahtijevavelikaaktivnost. S juga nam dolaze mnogi politiki radnici. Tek kada prokrstare osloboenim teritorijem gornje Hrvatske uzdu i poprijeko,poinjuvjerovatidajesituacijaovdjetonoonakvakako je prikazujemo u izvjetajima. Sve do tada ne vjeruju da i ovdje, pod Zagrebom, postoje osloboenikrajevinakojimaseiviistokaoitamoodaklesustigli,samostomrazlikomto kod nas ima dovoljno hraneidobrihstanova.Naalost(ilinaradost,neznamnisam)istina sve vie prodire do svih moguih specijalista i strunjaka iz ZAVNOHa, Glavnog taba i mnogihdrugihinstitucijakojesebaveizgradnjomnovedraveipraveregularnevojske.Luta ih ovdje na stotine i mnogi od njih provode svoje zamisli vrlo nasrtljivo. Pred nekima je uputno skrivati se. Drugovi specijalisti neka mi oproste zlobu! Mi stariKalnianibojimosei nove drave i regularne vojske. Ne bojimo ih se openito, ali strahujemo od njih na ovom vruemterenu.Aterenpoznajemoboljeodsvihteoretiaraupoznajemogavedvijegodine nesamoglavamanegoitabanima.Imamosvojihiskustavaipredviamodaeiovasadanja improvizacija partizanske drave uskoro postati suvie komplicirana, kao to e i na tek osnovani korpus postati isuvie regularan za ovo vrue zagorsko, kalniko i moslavako tlo. Uostalom, Demonja je ve prije posljednje ofenzive na Slavoniju, u ljetu prole godine, uskliknuo proroki: Dosad sam morao skrivati sebe, ali kako da sada sakrijem cijelu dravu! S te toke gledita bilo je prije zaista lake i jednostavnije. trok i Joa Horvat sakrili su cijelu partizansku etu u grmlje, oko kojeg su cijeli dan krstarili Nijemci. Kalniki odred,preteaKorpusananaemsektoru,biojebrzonogilak.Pukaipukomitraljezbilisu tadajedinopartizanskooruje.Putovalismobrepjeicenegoneprijateljkamionima.Uistinu, vremenasemijenjaju.

Povlaenje
Rasinjskidvoracjevedavnisan,aKalnikjeopetkaoustarimdanima,kadaseOdredborio protiv Crne legije. Ustake bojne krstare posvuda naokolo, i sela gore. Vjetar raznosi vonj paljevine i na sve strane vije se dim. Kau daje to esta neprijateljska ofenziva. Poela je u junim pokrajinama ve lanjske jeseni, a sada je zahvatila i gornju Hrvatsku, ba u ovo najgoreveljakovrijeme.Kalnikeovajputstradatiozbiljnijenegoikadaprije. Brigade 32. divizije i odredi zapadne grupe su na poloajima. 33. divizija i odredi istone grupesuuMoslavini,naBilogoriiuPosavini.Tikrajevijonisuzahvaeniofenzivom.Borci leeublatuistalnoseborespremonimneprijateljskimkolonamakojenadirusasvihstrana. Kada pritisak postane neizdrljiv, povlae se na druge poloaje, legnu u blato i bljuzgavicu i dalje pucaju na ustake streljake lance koji dolaze jedan za drugim. Nou mariraju desetke kilometara, mokri su, prozebli i prehlaeni, izjedaju ih ui i loe se hrane, neispavani su i potpuno iscrpljeni odijela i cipele raspadaju se na njima. Uvijek je tako dok traje ofenziva. Komandiriikomesarimuesesnovacima,odkojihmnoginemajuoruja.Marirajugoloruki kraj svojih naoruanih drugova, lee pored njih na poloajima, a beskorisni su. Puku moe novak dobiti samo od poginulog ili ranjenog borca, ili iz plijena. Do plijena je u ovakvim uvjetima borbe teko doi. Ima pojava demoralizacije i dezerterstva. Kako brzo i iznenada dolaziunaemratudovelikihobrata! Juersmoimaliiznimnusreu!KolonatabaKorpusa...Moramnajprijeobjasnitiodegase sastojala i kako je izgledala! Dakle, u kolonipojedankreesetab,svipritapskidijelovi(a tih ima nesumnjivo vie nego to je potrebno), stotinjak terenskih radnika koji se za vrijeme ofenzive obino prikljuuju vojsci, stotinu seljakih kola s kojekakvim potrebnim i nepotrebnim (veinom nepotrebnim) stvarima, dvije stotine kola s ranjenicima i bolesnicima evakuiranimizumskihbolnica,inaposljetkudesetinaiztapskestraeijednaetaizbrigade kojaosiguravaprijevoz.Takvakolonadugajenajmanjetrikilometra,sporijajeodkornjaei vie manje nesposobna za borbu. Onaj tko zna to je Kalnik i tko poznaje ovdanje prilike, kad ugleda takvu slabo pokretljivu i glomaznu procesiju, mora se uhvatiti za glavu i prorei jojbezrazmiljanjanajcrnijusudbinu.Istina,sadavienije1942.nego1944.godina,iKalnik nijeviesasvimonakavkakavjebionegda,aliipakjetojouvijekvrlovruteren,ikadate napadnu jaim snagama, u tren oka se situacija mijenja i odrati se mogu samo lake, pokretljiveidobrepartizanskejedinice. BilajevedubokanokadsenaakolonanalapredKoprivnicom.UtabuKorpusaimalisu izvjetaje i podatke po kojima je taj na najvei grad jo uvijek slobodan i moglo se kroz njega nesmetano proi dalje prema Podravini ili Bilogori. To je i bio plan! Ali u ratnoj dinamicisituacijesemijenjajubrenegotosekreudugeiglomaznetapskekoloneipodaci zaas zastare. Pola sata prije nas u Koprivnicu je stigla Crna legija i naa prethodnica je na ulazu u grad naila na ustae. Zavladala je panika. Laki ranjenici i bolesnici poskakali su s kola i pobjegli u mrak. Tei ranjenici su zapomagali i jaukali. Mnogi su kategoriki zahtijevali bombe i pitolje da se ubiju. Bolje je ubiti se nego iv pasti u rukecrnolegionara! Stanje je postalo kritino. Starjeine, koji bi morali u takvim situacijama sauvati ivce,jurili su s ela na zaelje kolone u dobroj namjeri da uvedu red i disciplinu, no i sami su bili uzbueniisvatkojenareivaonetodrugo.Koijaisukleli,konjisunjitaliirzali,mnogisu borci upalili lampae i baterije, svaali su se, vikali i lupali. Nije lako okrenuti tri stotine seljakih kola na cesti pred Koprivnicom samo pedeset metara daleko od ustaa. Kuriri i bolniari u mraku su pronalazili uokolo rasprene ranjenike i bolesnike i dovodili ih nazad u kolonu. Ne znam kako se moglo dogoditi da nas ustae, unato tome vaaru koji je trajao

najmanje pola sata, nisu otkrili i postrijeljali! Kolona se sredila, okrenula za sto osamdeset stupnjevaipolakopolaukalnikabrda. Ujutro,8.veljae,prodrlisuizetirismjera: KrievciVojakovakiOsijekApatovacVelikiPoganacGrabianiPrkosRasinja VaradinskeTopliceLudbreg VaradinLudbreg KrievciKoprivnica. Imaihoko10.000ito:crnolegionara,ustaaPTZaiNijemaca. Nae snage na kalnikopodravskom sektoru imaju oko 2.500 boraca. Od tih 2.500 boraca najmanje500ihjebezoruja.Nijenamlako! Dobro se dre Radii i Gupci, osobito Radii. Ta brigada je najstarija, ima dosad najvie borbi i najiskusniji komandni kadar. Gupci su mlada jedinica, bez dovoljno bojnog iskustva. tabKorpusadaojedirektivudaneprihvaajufrontalnuborbuinebranepoloajepodsvaku cijenu. Iako jedinice treba da postepeno prerastaju u redovite vojne formacije i da se osposobljavaju i za dulje frontalne borbe, u ovakvim uvjetima jedino je dobra i spasonosna naa stara partizanska taktika. To je taktika manevriranja i iznenadnih udara. Neprijatelj ima veliku brojanu nadmo i mnogo je bolje naoruan i opremljen. Ne bismo bili u stanju suprotstaviti se frontalno. Frontalna borba zahtijeva mnogo ljudskih rtava, a osloboeni teritorij ipak ne bismo obranili. teta to 28. divizija nije ovdje! Da se kojim sluajem zadrala,propalabineprijateljskaofenziva. Poslije tri dana borbe, 8, 9. i 10. veljae, neprijatelj je uspio prodrijeti na svim smjerovima nastupanja. Opet je Crna legijanaKalniku.SadajojjezapovjednikRafaelBoban,nekadanji Francetiev zamjenik. Sva vea mjesta na Kalniku, u Zagorju i u Podravini opet su u vlasti ustaa. Imamo vijesti da provode represalije. Ubijaju graane koji su s nama suraivali, osobitouKoprivnici. Ranjenike i bolesnike uspjeli smo evakuirati s ugroenog podruja. Sada nam je lake. tab Korpusa ostao je na Kalniku. Vea mjesta gubimo, brdska sela uvijek ostaju naa. Neprijateljske kolone prou kroz njih, popale ih i poharaju, ali se u njima ne zadravaju. Stanovnici tih sela bjee u ume. Sa sobom vode stoku i nose najnunije. Zalihe hrane skrivajuuzemunicama.Tunojegledatiseljakezbjegoveuogoljelimhladnimumama.Kad neprijatelj dolazi, zbjegovi odlaze za brigadama. Vuku se starci i starice, ene i mala djeca, svi prokisli i promrzli. Ispatit e se nas narod kao to se nije ispalio nikada, pa ni u tursko doba. Vojne operacije popraene su intenzivnom politikopropagandnom kampanjom. Posvuda naokoloavionibacajuletkekojimanaspozivajunapredaju.akobeavajuamnestiju!Bacaju i propusnice tiskane na hrvatskom i njemakom jeziku PropusnicaPassierschein. Nije loe! UzmePropusnicuPassierscheinijaviseustaamaunajbliemuporitu.Onitelijepoprime,

ispitajuosvemuizatimustrijeleiliubijubatom.Malosuzakasnilistomsvojomamnestijom. Sada je godina 1944. Partizana ima na stotine tisua, neprijatelji gube na svim bojitima. Prijanjih godina nisu bili tako milostivi! Inae, propaganda im je glupava kao i uvijek. Uvjeravaju nas da smo uniteni i da zapravo vie ne egzistiramo. Neki dan su im avijatiari podvalili, hotice ili nehotice, ne znam, ali podvalili su im. Bacali su letke u kojima doslovce stoji: Partizani Bosanske krajine! Predajte se. Ne dajte se zavaravati od srpskih i idovskih komesara. Vai drugovi izmeu Save i Drave ve su se predali. Oni vam poruuju da ne vjerujetekomesarskimlaima.itd. VjerojatnosuuBosanskojkrajinibacaliletkenamijenjenenamaizmeuSaveiDrave. Uostalom,slavonskiduhantrivagonajouvijekpomalotrajeileciizavionadobrodolaze. Partizani nemaju cigaretnog papira. Bolje da bacaju letke i Passierscheine nego bombe. Na alost,bacajuibombe. Poeojepadatisnijeg.Prilagoujemosesadanjimuvjetimaivota.Nisuzanasnovi. Bio sam deset dana u Moslavini. U azmi je15.i16.veljaeodranopartijskosavjetovanje za sjevernu Hrvatsku i Slavoniju. Vratio sam se danas, 27. veljae. Snijeg jo uvijek pada. Noje,sjedimkodpetrolejskelampeibiljeimudnevnik. U Moslavini je jo uvijek Eldorado. azma je slobodna. ivi se kao to se ovdje naKalniku ivjelo prije poetka ofenzive. Neprijatelj oito nema dovoljno snage da sav teren zahvati odjedanput.PopaliteKalnikitektadaenareddoiMoslavina.Kalnikuvijekstradavaprvi. Moslavaki partizani (33. divizija i Moslavaki odred) ive relativno spokojno. Nitko ih ne napada. Poneto su i aktivni.NekidannapalisuKlotarIvani.Klotarskaposadaosjetilaje pokretdivizijeipovuklaseizuporita. Prije dva dana teko je bombardirana Dubrava. U devet sati ujutro doletjele su tuke i formalno razorile mjesto. Dubrava je vee opinsko selo kraj azme. Tu se zatekla 33. divizija. udnim sluajem divizija uope nema rtava. Meu mjetanima ima mnogo mrtvih i ranjenih. No prije bombardiranja spavao sam u Dubravi. Sat prije dolaska bombardera krenuo sam saonicama prema Bilogori i Kalniku. Obitelj trgovca S., kod koje samstanovao, takoer je stradala. Mrtvi su svi: mu, ena i mali sin. Sklonili su se u podrum bomba je pogodilakuu,probiladopodrumairaznijelaih.Zaomiihje,osobitodjeaka. Na Kalniku je stanje nepromijenjeno. Radii, Gupci, Kalniani i Zagorci stalno su u borbi. Ne moe se rei da jo uvijek traje ofenziva. Neprijatelj je temeljito proeljao sav osloboeni teritorij Kalnika i jakim snagama zaposjeo sva vea okolna mjesta. Kontrolira ceste i pokuava uspostaviti promet na eljeznikim prugama Krievci Koprivnica ekenje i Bjelovarurevac. Te su pruge ve dulje vremena izvan prometa. Nama su ostala brdska sela Kalnika. To su ista ona sela koja su krajem godine 1942. bila prve baze Kalnikog partizanskog odreda. Svakoga dana zalijeu se neprijateljske kolone iz okolnih garnizonanatajtuniostatakosloboenogteritorija. UtabususreenipodaciogubicimaneprijateljauprvatridanaborbezaKalnikiPodravinu. Imaju vie od 200 mrtvih i oko 400 ranjenih. Gubici 32. divizije i Kalnikog odreda su minimalni.

elekovani trae komandira i komesara za svoju etu. elekovac je selo u koprivnikom kotaru. Zovu ga mala Moskva. Imaju brojnu i jaku partijsku eliju jo od prije rata i svi su listom aktivno uz Narodnooslobodilaki pokret. U naim brigadama i odredima ima mnogo mladia iz toga sela. Sada, u jeku neprijateljske kampanje, osnovali su etu. Odmah smo im poslali komandira i komesara. Osnutak elekovake partizanske ete najljepi je dogaaj od poetka ofenzive do danas! Iz elekovca je seljaki pisac Mihovil PavlekMikina. Bio je napredanovjekiustaesugaotjeraliulogor,gdjejeubrzozaglavio.AliMikininutjecajje ostao. Meu ovdanjim seljacima ima mnogo lijevo orijentiranih radievaca. Maek i Paveli pokuali su ih predobiti, no nije im uspjelo. Kod nas su: Filip Laku, Stjepan Prvi, Franjo Gazi, Tomo Gazi, Tomo ikovi, Viktor Tot, Luka Pahi i mnogi drugi. To su vrlougledni ljudi.Njihovopristupanjenaempokretuimavelikoznaenje.

Nakostrijeenistarac
Privremeno sjedite taba Zagrebakog korpusa jest kua starog uke u kalnikom selu Ribnjaku. Banda (skupni naziv za neprijateljsku vojsku) prola je tu nekoliko puta, ali iz nepoznatih razloga i suprotno obiajima nije palila . . . Stari uka je vjeno namrgoen i zlovoljan.Sitjeivotaituisenakostobolju.Smetajuganavikemladih,anaspartizaneoito smatra nezvanim gostima i pravom napasti zbog koje banda pali i hara mirna kalnika sela. Kae da e uskoro umrijeti, jer mu ne prija puenje. Ipak, kad mu ponude tri vagona, izmijea gasasuhimhrastovimlistomizavijeuustakonjemakuPropusnicuPassierscheini slasnozadimi.Takvacigaretadebelajekaocigaraidugadobrihdvadesetcentimetara.Nezna se koliko stari ima godina moda ezdeset, moda sedamdeset, moda i vie. Kosa mu je ukastosijeda i nakostrijeena. Davno se on prestao eljati. Brada mu raste mjestimice, u upercima.Njegoviukuanitvrdedase,koliko pamte,nikadanijebrijao,anikaramakratio dlake. Izraslesutakvekakvejesuivienerastu,samostrenasvestraneipomalosetroe. Nalik je zloudnom starcu iz bajke sav kvrgav i vorugav kao stari grabov panj koji godinamaprkosizubuvremena,abezvidljivesvrheirazloga... O partizanima zaista ne misli dobro. Smatra nas beskunicima i skitnicama bez krova nad glavom koji nemaju to izgubiti jer nita nisu ni imali, pa lutaju umama u ludoj nadi da e pobijediti dravnu vojsku i Nijemce. Svoj sud o nama izrie glasno kad god mu se ukae prilika. Najvie mrzi partizanke. U tapskoj kancelariji rade dvije drugarice s njima je u stalnoj svai. Naziva ih ticama i vidi se da mu idu na ivce. Osobito se nervira kad se umivajuiureuju.Otimaimposudesvodomizrukuipsuje:Ludetice!Vavijekbisesamo praleicifrale! Donedavno bio je stari uka glava obitelji. Ukuani, ima ih mnogo, sluali su ga i izvravali sve njegove naloge. Ali doao je rat, pojavili se partizani, poelo se pucati po Kalniku i Bilogori, vremena su se izmijenila i mladi uke sve su vie dolazili do rijei. Sinovi i keri, zetovi i unuci vole partizane i aktivno ih pomau. Dobivali su i zadatke, a mogli su ih izvravati samo starome iza lea, ili otvoreno protiv njegove volje. Tako su postepeno i neopazice preuzeli vlast u kui i ne osvru se na djeda. A djed dalje trkara oko kue i gospodarskihzgrada,zabijastareavleupotrganplot,psujezbogsijenaizobizapartizanske konje, zboghranekojujedemoilialjemoubolnice,nonajviezbogtogatomuneprestano netkosmetaukuikojakakoonkaevieinijenjegovanegosvaijaikojeija. tab se ovaj put zadrao u ukinoj kui dva dana. Trei dan ustae su ponovno prodrli i morali smo, zajedno s brigadama, krenuti na druge poloaje. Ribnjak je pravo partizansko selo.Mjetaninedoekujubandumukarci,eneidjeca,kraveikonji,lonci,gunjciijastuci, sve bjei u oblinje ume, ponekad i kilometrima za brigadama. Kuda brigade, tuda i oni. Jedino stariukauvijekostajenakunompragu.Boljedameubijuuvlastitojkuinegoda lipsam negdje od gladi i umora, kae on. Ostao je i ovaj put da doeka ustae ... a nije ga trebalo ostaviti! Svi stanovnici Ribnjaka znaju za skrivene partizanske zemunice i bunkere u kojima su moda teki i nepokretni ranjenici, municija, oruje ili kakav dragocjen materijal. Znatoistariuka,aonnevolipartizane.Akogauhvate,moeimsveizdati. Brigadesuotiledaleko.MjesecdanauRibnjakunijebilopartizanaizasvetovrijemenitko nijemislioostaromuki.Tekposlijemjesecdana,kadjetabnaegakorpusaponovnodoao naKalnik,naprolazukrozpoharanoi popaljenoselosaznalosekakojeproaostarigunalica ineprijateljpartizana.

Uhvatilisu ga odmah, jer nije se on ni pokuao sakriti. Pitali su ga za zemunice i bunkere, i uope o svemu, vie kundacima nego rijeima. uka nijeodgovarao.Tuklisugaiupalimu bradu i kosu, bockali noevima i gazili tekim vojnikim cokulama. Ali stari nije rekao ni jednejedinerijei.Nisugaubili.Onakoizmrcvarenaotjeralisugaukrievakizatvor.Tamo se ispitivanje nastavilo. Stari uka zna o partizanima mnogo.Svikalnikitaboviprolisu mu kroz kuu i sa svima se uvijek svaao. Ali pred ustaama nije htio progovoriti. Trpio je mukeiupornoutio.Neznasezato,alinisugadotukli.Ukrievakomzatvorunaprostosu zaboravilinanjega.Imajumnogovanijegposla.Njemusuzacijelileraneinetkogajeposlije etrnaestdanaposlaokui.Modamuseismiliostarac.Vratiosezgaritu. Kae da mu je najtee bilo zbog tica. Iza otomana u sobi ustae su nali revolver. Zaboravila ga je drugarica iz tapske kancelarije. Najvie su ga tukli zbog toga revolvera. Pitali su odakle u kui oruje. Stari je odmah pretpostavio da revolver vjerojatno pripada jednojoddvijutica.Ludatica!Ostavilaorujeukui.Vragajezanjurepetirka,gunao jeubradu,viezasebe.Nisurazumjelitoontogunaoticama. Imamosjeajkrivnjepredstarim ukom.

Saveznici
Kad kaem saveznik, mislim na Engleze i Amerikance. S Francuzima ne dolazimo u kontakt, a Sovjetski Savez i Crvenu armiju ne nazivamo tim imenom. Rije saveznik upotrijebljenazanjihbilabisuviehladnaislubena. Poeli smo dolaziti u kontakt s engleskim i amerikim vojnicima i oficirima. Iznad nas esto prelijeu savezniki avioni.Prepoznajemoihpobrujanjumotorajoprijenegotosepojave. Tosutekeformacijeleteihtvravailakeeskadrilelovacakojiihprateradizatite.Diuse iz svojih baza u Italiji i Sjevernoj Africi i odlaze da bombardiraju ciljeve u Austriji, Njemakoj i Maarskoj. Poslije se vraaju istim putem. Kadikad ujemo muklu grmljavinu bombi iz daljine. Teko Nijemcima! Vraaju se u vrsto zatvorenim formacijama, a za njima seredovitovukuranjeneleteetvrave.Ranilaihjeprotuavionskaartiljerijailisuihpogodili lovci. Ti ranjeni bombarderi obino postaju rtve njemakih Messerschmidta. Messerschmidt je vrlo brz i pokretljiv napada. Proleti munjevitokrajranjenabombardera, opalidvatriputaizbrzometnogtopaiborbajezavrena.Iztvraveponesukljatigust,crni dim i odmah se visoko gore pojave raskriljeni padobrani. Posada spaava ivote. Dok su tvrave u zatvorenim formacijama, njemaki im lovci teko mogu nauditi. Dobro su naoruaneitukunasvestrane.Osamljenatvrava,pogotovokadjeoteenaispora,nemoe sesuprotstavitinapadau.Kadapadobrancipadnunanateritorij,prihvatimoihipoaljemou LikuiliBosnu.Tamoimapartizanskihaerodroma. Kadseprikupe,dolazeiztalijanskihbazaponjihiopetsuuskoroustroju. Prvigostnaegatababiojejedanamerikimajor.Avionmujepogoenionjeskoio.ivio je s nama nekoliko tjedana. im su ga doveli, upitao je da li se moe javiti eni. Za svoju komandu nije pitao. Mi smo, dodue, samo obini partizani, no ipak bi se svaki od nas najprije pokuao javiti svojoj komandi. Meni, kao civilistiki nastrojenom ovjeku i po sili vojniku to i nije tako udno, ali meu nama u tabu ima i profesionalnih oficira koji se, naravno, zgraaju. Inae, major je sasvim simpatian ovjek. Kae da je po zanimanju inenjeridajeizChicaga.Gledaojekakoigramoahiudiose.Nikadanijevidiotuigru! Poslije majora doli su nam deseci i stotine spaenih avijatiara. Bombardiraju svakog dana i svakog dana Nijemci ponekog srue. Ako imaju sreu, padnu na partizanski teritorij. U protivnom sluaju hvataju ih ustae. Ili ih predaju Nijemcima ili ih opljakaju i na mjestu ubiju.Ovisioustakomraspoloenju. Prvi engleski oficiri stigli su u oujku godine 1943 dva mukarca i jedna ena. Bili su specijalno kolovani ratni obavjetajci. Tada jo nije na naem teritoriju bilo aerodroma i avion je doletio nou i spustio ih na prostor oznaen vatrama. Tako se to radi. Jave nam iz vieg taba vrijeme dolaska aviona i mi odozdo signaliziramo vatrama. Jedan od mukaraca dobro govori hrvatski. Kae dasezoveSingeridajeizZagreba.Nekolikogodinaprijerata emigrirao je u Palestinu i sad je oficir engleske vojske. Od nas su otili u Slavoniju, a iz SlavonijeprelisuuMaarsku.Imamopodatkedasuihmaarskifaistiotkriliistrijeljali. Poslije njih stigli su prvi lanovi engleske vojne misije. ef misije je kapetan David Arthur Gordon Allan. Dali smo mu konja Labuda. On ga zove Lebud. Kapetan Allan trudi se da nauinajezikiveznamnogorijei.UmisijijeimajorEnols.Onje,kakoseini,zaduen za poslove politikoobavjetajne naravi. Po stranakoj pripadnosti je laburist. Ima jo

nekoliko lanova misije, meu njima i jedna mlada ena, porunik engleske vojske. Zove se porunikCheebv!MisijajeuvijekublizinitabaKorpusa. tab naega korpusa premjestio se s Kalnika u azmu. Nekoliko kilometara od azme izgraen je na livadi partizanski aerodrom. Engleski avioni sputaju se uvijek nou. Maskiramo prostor vatrama i oni slijeu. Donose nam obuu, odjeu i oruje. Premale koliine za nae potrebe, ali ipak mnogo nam vrijedi. Avioni su dvomotorci,tipaDouglas. Potoistovareteret,ukrcajunaenajteeranjenike.OdvozeihakuItaliju.Dabiranjenikiz nae umske bolnice stigao seljakim kolima do aerodroma potrebno je pet sati vonje. Od aerodromadoengleskihvojnihbolnicauItalijistiuzasamodvatrisata.udnojetozanae predodbe. Prije nekog vremena javili su iz Vrhovnog taba da dolazi jo jedan lan engleske vojne misije.ZoveseEliJoel.Skoiojepadobranom.Sreosamgadrugogdanauazmi.Biojeto Mirko Levventhal, moj kolski drug iz Zagreba, roeni Zagrepanin. Otkad se zove Eli Joel?upitaosamga.Ispriaomijedaje1938.otiaouPalestinu.Sadajenarednikengleske vojske,radiotelegrafist,izoveseEliJoel.Svataovjekdoiviuratu! Kapetan Allan jesimpatianovjek.Imamdojamdadobroobavljasvojudunostefamisije. Pokazuje nam brzojave koje alje svojem zapovjednitvu. Zahtijeva odluno da poalju sve to traimo i ljuti se kad ne ispunjavaju zahtjeve. Portvovan je i savjestan kao pravi vojnik. Prije nekoliko dana jahali smo s Kalnika u azmu. Kod sela Liana, osam kilometara od azme, treba prijei rijeku preko uskog mosta. Moj Ferdo se uzjogunio i nikako nije htio zakoraitinamost.ZaraziojeiAllanovaLabuda.Vuklismouzde,aliuzalud.Allannijenita rekao. Svukao se gol golcat i zagazio u korito rijeke. Za uzdu je poveo Labuda. Ferdo je krotkopoaozanjim,ajasamgospodskipreaoprekomosta.Dobrojeputovatiskapetanom Allanom!

Keerovac
tabnaegakorpusapreselioseuazmu.ivimoustarojjednokatnicinabreuljkuisluimo sesvimsteevinamacivilizacijetoihtakvakua,utakvomemjestu,moepruitiuetvrtoj ratnojgodini.To,naravno,nijebogznato,aliuusporedbisuvjetimastanovanjaupogorjelim kalnikim selima nesumnjivo je mnogo. ivimo tako i svravamo svoje tapske poslove i nitko nas ne uznemiruje, iako su glavna pruga i cesta udaljene samo petnaest kilometara. Netkoenasosumnjiitidakodustaaivabaimamoprotekciju!Dogaase,dodue,danas nadlijeu Dornieri. Ali bombe uvijek izbacuju po okolnim selima i umama, a na tab sasvimzapostavljaju.Neemoseuvrijediti!Moradaimjeloaobavjetajnaslubanasektoru Moslavine, ili ne vjeruju podacima koji tvrdedasenekiviitabnalazinatakootkrivenomi markantnompoloaju. Starakuanabreuljku,ukojojmirnoprolazenairatnidani,zoveseKeerovacivlasnitvo je obitelji davno pokojnog azmanskog advokata Keera. Uz nju su vezane neke moje uspomene iz djeakog doba. Naime, Keeri su mi dalji roaci i jednom sam za vrijeme akihpraznika,poslijeetvrtograzredagimnazije,proveokodnjihmjesecipoldana.Tosu bile moje najljepe ferije! Obitelj tada ve pokojnog advokata Keera sastojala se od dviju sestara te jedne mlae ene i njezina sina, mojeg vrnjaka. azma onoga doba pruala je etrnaestogodinjim djeacima mnogo jeftinih atrakcija. Igrali smo nogomet, kupali se u rjeici esmi, jeli mnogo dobrog voa, etali promenadom i nitko nas nije prisiljavao da idemoranospavati.Svetrieneukuitrudilesusedanamtoboljeugode...Staricesui sadaukui.Svakogadanasreemihuprolazu.Nosecrninuibojaljivourehodnicimadase to prije sklone u svoje sobe. Boje nas se. Mi smo uljezi i njihovi neprijatelji. Ve vie puta bilo mi je na jeziku da im sejavimikaemtkosam.Poznajemnjihovukuuistotakodobro kaoione.Sjeamsesvakogagrmaogrozdaisvakogstablamarelicauvrtu.Isveovesobei hodnike poznajem. Ali nemam snage da im se javim. to bih im mogao rei, ime da ih utjeim? Njihov unuk i praneak, moj vrnjak i bliski prijatelj iz djeakih dana, nije ovdje. PostaojeustakiporunikisluiuCrnojlegiji.Dokovopiem,onvjerojatnopalinekoselo oko Kalnika. Nemam snage da se sa staricama uputam u rasprave je li njihov Boro kriv ili neduan. Da se sluajno negdje sretnemo, a nije iskljueno da setomoedogoditi,pucaobi on u mene i ja u njega, bez milosti. A prije dvanaest godina bili smo dobri prijatelji. Bio je veseo, dobroudan djeak. Tko bi i pomislio da e postati oficir najzloglasnije ustake postrojbe! udne se stvari dogaaju u revolucijama i ratovima . . . Boro je sluajno postao ustakim asnikom. Interesirao sam se o njemu i svi mi tako kau. ivio je kod kue kao studenti,dasespasioddomobranstvaiterenskeslube,pristupiojeposadnojustakojsatniji, regrutiranojodmjetana.Posadnasatnijaimalajezadauosiguravatimjesto.Obealisuimda eostatiuazmi.Modasugaovedvijestaricenagovoriledatouini.Bojalesusedaneode i ne pogine negdje u borbi protiv partizana! Poslije su posadnu satniju jednostavno uvrstili u praveustakeformacije.NjegajezapalaCrnalegija.Naaborbanetrpikompromise.Tkonije snama,morabitiprotivnas,htionehtio.Ustaeitekakovoderaunaotomedakolebljivce privuku na svoju stranu i kompromitiraju. im takav kolebljivac ubije prvog ovjeka i zapali prvu kuu, nema mu vie povratka meu asne ljude. Zloin se reda za zloinom. ao mi je druga iz djetinjstva. Nekada smo mislili i osjeali jednako. Sada sam ja partizan istanujemu njegovoj kui, a on je ustaa. azma je glavni grad Zagrebake oblasti. Tu su u samome mjestuiliokolicisvenaevojneipolitikecentralneustanove:tabKorpusa,Korpusnavojna oblast, Oblasni komitet Partije, Oblasni narodnooslobodilaki odbor, Oblasni odbor Fronte, i mnogedruge.

Inae, inicijativu na naem sektoru jo uvijek ima neprijatelj. Samo oko azme je mirno. Ponavlja se situacija iz godine 1942, ali se sve dogaa u mnogo veim razmjerima. I tada je neprijatelj bio izvanredno osjetljiv na teritorij sjeverozapadno od ceste KrievciKoprivnica. Za Bilogoru i Moslavinu nije mnogo mario. Kao da se pomirio s injenicom da ti krajevi pripadajupartizanima.Isadajenekakoslinasituacija. Korpus se donekle konsolidirao, ali jo uvijek nemamo dovoljno snaga da krenemo u vee ofenzivneakcije.Uskoroemopoeti.Pritisakneprijateljapoputa. IzmeuSaveiDravepojavilasenovavrstaneprijateljskevojske.Kaodaihidosadanijebilo dosta! To su konjike formacije iz armije izdajnikoga generala Vlasova. Vlasov je predao svoju armiju Nijemcima odmah prvih dana poslije napada Nijemaca na Sovjetski Savez. Meu vojnicima tih konjikih jedinica ima mnogo Azijata, pa ih svi ovdje zovu erkezima. Mnogi prelaze na nau stranu i ima ih u svim naim brigadama. Od njih saznajemo kako su postali njemaki vojnici. Drali suihulogorima,podnajteimuvjetima.SSovcisuihubijali masovno ili su umirali od gladi i izmorenosti. Na taj nain prisiljavali su ih da se daju mobilizirati u Hitlerovu vojsku. Mnogi su umirali, a mnogi su, da bi se spasili od sigurne smrti, pristali. Ali ima meu njima i petokolonaa s okupiranih dijelova Sovjetskog Saveza. Svi starjeine, od desetara do komandanta, su Nijemci, osim atamana. No nisu to pravi kozaki atamani nego bjelogardijci. Njima su Nijemci povjerili da meu vojnicima djeluju politiki, u kontrarevolucionarnom duhu. Za nas su te brze konjike jedinice vrlo neugodan neprijatelj. Pokretne su i lako nas izmanevriraju. Konj moe svugdje kao i pjeak, a bri je i izdrljiviji. Nai tereni izvrsno im odgovaraju. Ravni su ili valoviti, a ima dosta hrane za konje.Vojnicisuimnaoruaninjemakimlakimmitraljezimaivrsnosenjimaslue. Za stanovnike naih sela erkezi (odsada u ih tako zvati) prava su napast. To su divlje pljakake horde, kao da dolaze iz Dingiskanovih vremena. Pljakaju, pale, siluju i ubijaju. Upotrebljavaju ih i kao kaznene ekspedicije. Nema im povratka! Oni znaju da e faisti izgubiti rat i da za njih nee biti milosti. Demoralizirani su i utoliko opasniji. Sada na podrujuZagrebakeoblastiimamo:ustae,domobranegorskihzdrugova,domobraneobine, crnolegionare, ustae PTZa, legionare, Nijemce i erkeze. (Ima jo i mnogo podvrsta). Poteenismojedinoetnika,kojihovdjenema,iTalijana,kojisuionakokapitulirali.

Velikapogibija
Iz Glavnoga taba Hrvatske najavljena je poiljka ratnog materijala. alju nam oruje i municiju. Na obali Save, kod sela Oborova, poiljku je ekala 2. moslavaka brigada. Obala Save je opasan teren za partizansku brigadu. Posvuda naokolo je prostrana i pregledna ravnica,prednamajevelikarijeka,azaleimacestaiprugaZagrebBeograd,kojomseslui neprijatelj te se moe prelaziti samo kriomice ili pod borbom. Zato je preuzimanje ratnog materijala precizno isplanirano. Izmeu taba naega korpusa i Glavnoga taba izmijenjeno je nekoliko depea i sve je tono utanaeno. Brigada treba da stigne na odreeno mjesto otprilike u isto vrijeme kad i poiljka, treba je odmah preuzeti i vratiti se. Da bi zadatak bio to bolje izvren, tab Korpusa je na lice mjesta poslao svojeg operativnog oficira Vojka Hochstadtera. Zajedno s komandantom brigade Miloem Koraem i politkomesarom Piom Steinerom on je odgovoran za tonost provedbe dobivene naredbe i treba da daje direktive, bude li nepredvienih dogaaja. Planira se esto dobro i precizno, a u praksi ispadne loe. Zataji organizacija na terenu i zakau pojedinci. Prave se teki i neodgovorni propusti zbog kojihmoedoiidokatastrofe.Takosedogodiloovajput. Poiljka ratnog materijala nije stigla u dogovoreno vrijeme. Brigada je ostala na obali Save ekajui. Izvijestili su tab Korpusa, a iz taba Korpusa odmah su radiogramom urgirali u Glavnitab.Javilisudapoiljkamorastiisvakias.tabmoslavakebrigadejeupozorenda bude krajnje oprezan i budan. Drati brigadu na savskim ravnicama nekoliko dana je velik rizik. Zagrebaki okruni komiteti Partije i SKOJa iskoristili su boravak te brigade na svojem terenu. Sazvano je savjetovanje. Tako se oko Oborova tih dana zateklo osim moslavake brigadeimnogopartijskihipolitikihradnika. Radiogrami su se i dalje izmjenjivali, a poiljka nikako da stigne. Dogaalo se nije nita osobitoiBrigadajesvojboravaknasavskojobaliproduljivalaizdanaudan.Nijebilorazloga dasepovueneobavljenaposla,jerpoiljkajeuistinumoglastiisvakogasa. erkezi su doli estog dana. Baze oko Save idealansuterenzakonjikejedinice.Napalisu sa svih strana. Borba je potrajala od jutra do noi nejednaka borba zavrila je tragino po brigadu. Poginulo je oko dvije stotine boraca, mnogi su ivi uhvaeni. Stradalo je i mnogo partijskih i politikih radnika. Ostali su se uspjeli probiti iz neprijateljskog obrua i spasiti ivot. Poginuli su operativni oficir Korpusa Vojko Hochstadter i politkomesar Brigade Pia Steiner.KomandantBrigadeMiloKoraseprobioispasioivot. Sada se vodi istraga. Trae se krivci. Ne znam hoe li nai prave krivce! Sumnjam! Prvi je loa organizacija, a tko je kriv za lou organizaciju? Mi, s ovu stranu Save, ne smatramo se odgovornima.Urgiralismonekolikoputa.tabBrigadesmoneprestanoopominjalidapojaa budnost i oprez. Sa tabom je bio i operativni oficir Korpusa, dobar i iskusan vojni rukovodilac. iv je ostao jedino Milo Kora, komandant. I srea to je ostao iv, pamakar bio i kanjen. Kriv je rat. Uvijek su nae brigade u neprijateljskom obruu i jedanput mora popustitipozornostizakazatiorganizacija.Kadasetodogodi,nastajuveepogibije. Dvije stotine boraca nenadoknadiv je gubitak za brigadu. Takva je brigada teko ranjena i proiemnogovremenadokseonaoporaviiizlijei.Dolazenoviborciipopunjavajumjesta u stroju, ali to ipak nije dovoljno. Potrebni su novi uspjesi da se uvrsti poljuljani moral. Najgore je ako borci i nii starjeine izgube povjerenje u sposobnost viih starjeina. Takvu

ranjenu brigadu treba dobro voditi, stati je u akcije koje e sigurno uspjeti i mnogo i dobro raditi u etama i bataljonima. Nikada jo nisu nae jedinice pretrpjele tako teak udarac kao tojevelikapogibijakodOborova.

Dugiput
Veeras kreem na dug put. U Glavnom tabu Hrvatske dogovoreno je savjetovanje svih politkomesarakorpusa.GlavnitabjenegdjeokoPlitvikihjezera,ajasetrenutanonalazim u azmi. To znai da me eka veliko pjeaenje partizanskim stazama oko tri stotine kilometara tamo i isto toliko natrag. Samo est stotina kilometara!!! to je to za biveg Kalnianina kojem su glavno partizansko oruje uvijek bile noge! Potrebna su povremena savjetovanja, ne moe se osporiti, ali prevaliti est stotina kilometara da bih nekoliko sati mogao sluati i govoriti (ali preteno sluati) o vojnopolitikim problemima, tojespecifian partizanski sluaj i moe ga shvatiti samo onaj kojemu noge ve godinama slue umjesto automobila,eljeznica i putnikih aviona. Ako ovaj moj dnevnik budu itale budue generacije, mislit e da laem. Ali nijedan jugoslavenski partizan nee u tome nai nita osobito. Da to zaista nije nita osobito, potvruje i injenica da zajedno sa mnom putuje jo stotinu vijenika ZAVNOHa, a meu njima ima i staraca od sedamdeset godina, te osamnaestoricaspaenihamerikihavijatiara.Alineradisesamooduljiniputa.Osimtoje dug, on je i vrlo opasan. Treba prijei glavnu prugu i cestu ZagrebBeograd, Savu i Kupu, i jo nekoliko manjih pruga i cesta i voda, a sve kontrolira neprijatelj. To nije put, to je provlaenjeipuzanjeizmeubunkera! Sa mnom putuju ime Balen i Milo Kora. Balen je sada politkomesar 32. divizije ide na zasjedanje ZAVNOHa. Kora je bivi komandant 2. moslavake brigade koja je nedavno stradalanaobaliSave.Prekomandiranjeu4.korpusiputujekuinaKordun.Vrlojepotiten. Smatradanijeimaopravospasitise. Kolonu osigurava desetina boraca Moslavakog odreda to je devet puaka i jedan pukomitraljez. Balen, Kora i ja imamo pitolje i njemake automate naa dva pratioca imajupuke.Svi ostalinaoruanisusamopitoljima. Putjepoeovrlouzbudljivo.Noasnasjevodiproveokrozsredinuneprijateljskoguporita, izmeu Vojnog Kria iNovoselca.VojniKriiNovoselecsedodiruju,aujednomidrugom mjestusudomobranskeiustakeposade.Izvrstanvodi!Moradasavrenopoznajeprilikeu ovomkraju.Velikjerizikvoditiovakodugu,slabopokretljivuiuopenespretnoskalupljenu kolonukroztakoopasnamjesta.Umuknulismokaomieviiprovuklisetiho,naprstima.Sve jeprolobezincidenta. PrijelazprekoglavnecesteiprugeZagrebBeogradtakoerjeproaosretno.Naosiguranjusu domobrani koji nou drijemaju, ili se prave da drijemaju. Bunkeri su blizu i treba se dobro uljati. Kolona je upravo prelazila prugu kad je iz oblinjeg bunkera sijevnula bijela raketa. Svijetlila je u visokom luku i pala tono na tur amerikog narednika Louisa, kojijelegaona trbuh i ekao da opasnost mine ili da ga u ovom nepoznatom i divljem predjelu nae smrt. Raketaseugasila,smrtnijedola,ikolonajetihokrenuladalje.Sluajsraketomdjelovaoje na raspoloenje nae kolone povoljno. Razgovaramo s amerikim avijatiarima. To zapravo nije razgovor nego sporazumijevanje na svim moguim jezicima i sa svim moguim znakovima. Nijedan izmeu njih nikada nije uo za Adamia, Dreisera, Uptona Sinclaira i Sinclaira Louisa! Amerikanci se oito zanimaju samo zapraktinaivotnapitanja.Kadnaiu njemaki avioni, oni odmah skau u grmlje ili, ako nema grmlja, lijeu na trbuh. Imaju velik respekt predavionima.Modazatotosuavijatiari!Namajetosmijeno.Akoneprijateljski avionnepokazujezlenamjere,partizanisenanjegaineosvru.Jedemomaloiloe,veinom golikukurunjak.

KukurunjakAmerikancimaoitoneprija.Jedusasvimmalo.Naputsukrenuliiliiveseli,a sadaizgledajukaouvelocvijee. Interesantno je promatrati starce kako prelaze prugu. Do prve tranice idu oprezno i polako kaopojajima.imsedohvatetranice,skaupomamnonadrugustranuiaksemeusobom guraju. Pri tom pokazuju zapanjujuu ustrinu. Kao da na drugoj strani pruge nema vie opasnosti. Vezafunkcioniradobro.amcinaSavibilisupripremljeniikolonajespretnoprebrodilaitu zapreku.Vesammnogoputaprelaziorijeke,aliovojeprviputdasuljudisamcimaekali spremni. Uvijek je oko toga bilo komplikacija. Prijelaz Kupe takoer je proao bez zastoja. Neto se kvalitativno promijenilo u organizaciji partizanskih veza! Ili imamo sasvim izuzetnu sreu. tab 4. korpusa (nekadanji 1. hrvatski korpus) je u Topuskom. Komandant je Ivo Vladi (Jozo Rukavina), komesar je Veco Holjevac. Veco mi je dao auto. Oprostio sam se s Amerikancima i ostalim drugovima iz kolone i gospodski se dao odvesti u Glavni tab. Modamojpostupakinijedrugarski,alitolikogodimojimtabanimadanisammogaoodoljeti zamamnojponudi... Glavni tab Hrvatske smjeten je u lijepim barakama u umi kraj Plitvikog Ljeskovca. Primio me komandant Ivan Gonjak. Nae komesarsko savjetovanje trajalo je jedan dan!Tu subilisvikomesarikorpusauHrvatskoj,osimBokailjegovia,iz8.dalmatinskogkorpusa. Njegajedinognepoznajem.Ostale:VecuHoljevcaizetvrtog,StarogCapu(VladoJani)iz estogiArturaTurkulina(ArturTurkulinumrojeuNOBi.Proglaenjenarodnimherojem) izJedanaestogkorpusapoznajemotprije. PrimionasjeiorganizacionisekretarCKHrvatskedrugStevo.(IvanKrajaiStevo) Na Liku i Kordun poela je ofenziva. Moda mi iz gornje Hrvatske privlaimo neprijatelja! Glavni tab, Centralni komitet i sve ustanove iz Like ve su u povlaenju. Kau da je to sedma ofenziva. Ako je ovo zaista sedma ofenziva, onda bi se moglo zakljuiti da je esta ofenzivaprola!Kodnasgoreuvijekjeofenziva,samoihminenumeriramo. Ovdje se povlaenje obavlja kamionima. Imaju mnogo velikih talijanskih kamiona. oferi su bivi vojnici talijanske vojske. Voze sjajno. S ogromnim mainama ulaze brzo i sigurno u uske serpentine oko Plitvikih jezera. Svaki put malo se ukoim oekujui da e se kamion survaliuprovaliju.PutujemokrozRakovicupremaSlunju. U Slunju i okolnim selima su institucije ZAVNOHa. Sreo sam mnoge poznate drugove i narazgovaraosesnjima.Ugodnojeovdjeimirno.Jedeseloe. Na III. zasjedanju ZAVNOHa u Topuskom predstavili su me Vladimiru Nazoru. Stari hrvatski pjesnik proao je s naim brigadama Bosnu i Crnu Goru, itavu etvrtu i petu ofenzivu.KaudasedrugTitomnogobrinuozanjega.Intimnousebinadaosamsedauna zasjedanju ZAVNOHa moda vidjeti druga Tita. Mi partizani gornje Hrvatske i Slavonije samogovorimoipjevamoonjemu,alividjeliganismo.Nekinairatnidrugovi,kojisudoli odozdo, poznaju ga. Priaju o njemu mnogo. Sada ve i kod nas u gornjoj Hrvatskoj i SlavonijiimaTitovihfotografijapabarznamokakoizgleda.

Iz Topuskog sam krenuo u Glinu. Boravak u tim zaista temeljito osloboenim krajevima stvaraumeniosjeajkaodasumeizprvebojnelinijeposlalinadopustudebelupozadinuda se malo odmorim i osvjeim veze s civiliziranim svijetom. Ovdje se naveliko tiskaju novine (jo uvijek na papiru zarobljenom u Koprivnici), piu se kolski programi, prosvjetni radnici prepiru se oko pedagokih problema, partizanska kazalitaprireujupravepredstave(nekao onaj moj ske o pukovniku Bosniu) i uope ljudi se bave sasvim mirnodopskim poslovima. Ovdjezaistapostojesviuvjetizaizgradnjunovedraveiprave,regularnevojske.Kodnastih uvjeta jo nema, a vjerojatno ih nee nikada ni biti. Mi iz gornje Hrvatske morat emo do kraja rata ostati preteno partizani. Jer ovdje je centar, a kod nas je periferija, iako smo tik pred vratima Zagreba. Glavni grad nove revolucionarne drave je Topusko. Dobro pamtim kako je nekadanji Banijski partizanski odred obilazio oko Gline, toga zloglasnog gnijezda, i kakosmojesviproklinjali.IzGlinejedolazilouvijeksamozlo!Unjojjeionacrkvaukojoj su ustae godine 1941. poubijali sedam stotina Srba. Oevici kau da je krv tekla ispod crkvenihvrata.SadajeGlinaslobodanpartizanskigrad.Velikaveinastanovnikaovenekada zloglasne varoice nisu krivi za ustake zloine i ja sam, naravno, toga svjestan. Pa ipak ne volimGlinu.Hodampranjavimulicamaistalnoimamnekilopredosjeaj. Tu na glinskimulicamasreosam,sasvimiznenada,Mou.Dolaziomijeususretismijaose. Jedva sam ga prepoznao. Od njegova smijeha hvata me tjeskoba i alost. Jer, Moino lice je iznakaeno.Izvadilisumueljustiprepoznajemgajedinopooimaistasu.Stalnoodvraam pogled.Ontoopaa,alinegovorinita.Ipak,poslijeprvihpozdravnihrijeirekaomije,kao usput:Doktorimisledaemiposlijeosloboenjamoipopravitigubicu.Plastinaoperacija, zna...Namjestitemizlatnueljust.Uzeomejezarukuiodveousvojusobu.Dugosmo razgovarali,smijalismoseimnogoplakali.Ustaesumuubilienuiker.Onimafotografiju svoje djevojice. Mala, trogodinja bucmasta curica plave kutrave kose stoji pred kuom, u jednoj ruci dri komad kruha, u drugoj jabuku. Na fotografiji se dobro vidi i periferijska straara, dom nekadanje Moine obitelji. Iz nje je Moa godine 1941. vjeto umakao agentima ustakog redarstva. Ostala je ena s malim djetetom. Odveli su ih i ubili. Koliko bi vremenamoraloproidaMoatozaboravi?Vienegototrajedesetljudskihivota! Posljednji put vidio sam Mou u sijenju 1942, u umskoj bolnici u Ljeskovcu. Tada ga je doktorKreootimaosmrti.Ispriaomijekakojeproivioovedvijeipolgodine. Iz bolnice je iziao relativno zdrav, ali potpuno nesposoban za borbu. Morao je obavljati pozadinske poslove. Obolio je odpjegavcakadasesaSedmombanijskomdivizijomprobijao kroz neprijateljske postave, za vrijeme etvrte ofenzive. Negdje u Crnoj Gori pao je u etniko zarobljenitvo. etnici su ubijali zarobljenepartizane,aosobitoHrvate.AliMoaje neobino spretan i promuuran ovjek. Nekako ih je uspio prevariti. Nije jo znao da su mu enaikimrtveimisliojedazbognjihvrijediboritisezaivot.Biojejadaninapolamrtav, kao i svi rekonvalescenti poslije pjegavca, no uspio je prevariti etnike da nije partizan. Morao je izmoliti pravoslavni oena. Moa je pravi Zagorac i kajkavac, ali pravoslavni oena sluajno je znao, nauio ga je u bivoj jugoslavenskoj vojsci. Izmolio ga je bez pogrekeitakospasioivot.etnicimajeposlijenekolikodanaumakao,alije,probijajuise prema partizanima, pao u ruke Nijemaca. Prevario je i njih da nije partizan nego domobran kojijepobjegaoizpartizanskogzarobljenitva.Moadobrogovorinjemaki,atokodvaba mnogo znai. Predali su ga ustaama. Pria o domobranu koji je pobjegao iz partizanskog zarobljenitvaupalilajeiovdje.Poslalisugaulogorzaizgubljenedomobraneidomobranske dezertere,kojijebiopokrajKarlovca.UlogorujesreodesetakznanacaizZagreba.Svisuoni znalidajeMoapartizanidagajesvojedobnotrailoustakoredarstvo,aliganisuodali.Iz karlovakoglogorarasporeenjeunekudomobranskujedinicukojajeosnovanauBjelovaru.

Tamojenaaobratasvojeene.Odnjegajesaznaodasumuenaikimrtve.Onmujedao propusnicu i vojniku objavu. Umjesto da krene udomobranskujedinicu,Moaseprobiona osloboeni teritorij Banije. Oprostili smo se ujutro. On je skren ovjek. Niti je sposoban za vojsku, niti za rad u pozadini. Trebalo bi mu dugo lijeenje. Na rastanku upitao me kakav imaminipoloaj.Rekaosammu.Radovaosetome.NemoguopisatikakomijeaoMoe. (Arnold HorvatMoa poginuo je prvih dana nakon osloboenja kao oficir JRV u prometnoj nesrei.) Znamkakojeinteligentanikakojebiosposoban. Da nije imao toliko nesree, i ja i mnogi drugi uili bismo od njega kako treba ratovati u partizanima. Sada on radi nekakav beznaajan posao u intendanturi Komande mjesta Glina. Kakvaebitinjegovapobjedaakopreivirat!? Kolonaseponovnoformirala.NedostajuamerikiavijatiariiMiloKora.Avijatiarimoda vebombardirajuciljeveuAustrijiiNjemakojKorajeostaonaKordunu.Prikljuilisuse: SlobodanTomi,komesar18.slavonskebrigade,ijonekipartijskiradnici. Ovajputjeorganizacijavezezatajila.DoSavejeilodobro,aodSaveloe.Kolonajeizbila na obalu prije svanua, kako je dogovoreno. Nisu nas ekali ni amci, ni vodii. To je vrlo opasanteren na kojem nije dobro doekati dan. Potraili smo zaklon u oblinjoj ikari.Brzo sunasotkrili.SlobodanTomiinekadrugaricaizkolonepolisuuselo.Nailisunaustae. Slobodan je poginuo, drugarica je uhvaena. Sada, zbog toga nepredvienog sluaja, lutamo umamaokoSaveivarkamosesustaamaiandarimakojisukrenulinanasizsvihokolnih garnizona. Nee nas zaskoiti. U ovim umama pase stoka. Hvatamo pastire koji dobro poznaju teren i prisiljavamo ih da nam pomognu sakriti se pred andarima i ustaama.Treba doekati veer, a to nije lako. ime Balen i ja imamo ratobornih namjera. Znamo da e se ustae i andari prije mraka povlaiti u svoja uporita. Namjeravamo se osvetiti za dnevna stradanja. Napast emo zaelje kolone, partizanski. Cijelu kolonu ne moemo napasti prevelikaje,anasjemalo.Alipoznatoje,toznamoiziskustva,dasezakolonomuvijekvuku repovi.Napastemotakavjedanrep. VijenikeZAVNOHasklonilismoudubinuume.Mistojimoizadebelihstabalakrajcestei gledamo neprijateljsku kolonu koja kree u bazu. Opljakali su okolna sela i kolona je optereenaseljakimkolima,kojavozehranu,ikrdimagoveda.Izastabalastojimoimeija, naadvapratiocaipukomitraljezacizmoslavakedesetine. Natristotinemetaraizakolonenailojepetandara.Vozilisuseuseljakimkolima.Basu namdobrodoli,kaonarueni! emu otvarati vatru na tih nekoliko andara? pala mi je na um loa misao. Predat e se. Iziem na cestu, stanem pred njih i pozovem ih da odloe oruje. Onoga asa kad su me ugledali, andari iskoe iz kola takvom hitrinom da sam jedva dospio povui obara na automatu. Automat je zatajio i jedan je andar strelovito ispalio na mene dva ili tri hica iz puke. andari su veliki majstori u rukovanju orujem. Pucao je u mene s nekoliko metara. Prvim metkom probuio mi je kapu, druga dva metka su promaila. Bio je suvie uzbuen. Togasaraspalilisudrugoviizastabala.etiriandarapoginulasunamjestu,peti(onajkoji mejegaao)sklonioseujarakuzcestu.Zaklonjebioslabipukomitraljezacgajeustrijelio prvim rafalom. andarska kolona se okrenula i otvorila vatru prema nama. To nije smetalo mojempratiocuPikovudasvueandaraitakoobnovisvojuodoru.

Skupili smo ratrkane vijenike i brzo preli cestu. Spustio se mrak i andari nas nisu progonili. Vezajeuspostavljena,amcisupronaeniikolonajekrenulapremaazmi.

KakosekorpusprobioizZagorja
Preda mnom je dnevnik naelnika taba korpusa, potpukovnika Jure Rukavine. Rije je o Zagorskojkampanji.Rukavinajevojnikodkarijere,pajeioperativnidnevnikvodiostrunoi saeto. Naalost, takvi struni i saeti operativni dnevnici obiluju suhoparnim podacima o rasporedu neprijateljskih i naih jedinica, o dobivenim i izgubljenim borbama, o nastupanjima ipovlaenjima,oratnomplijenuigubicima.Nepristajetonikakouovakavprivatandnevnik. Podaci su suhoparni, a pravi sadraji koji se iza njih kriju ostat e zauvijek pokopani u sjeanjimaljudikojisusvutugolgotu,nazvanuZagorskomkampanjom,proivjeli. Nisam bio s njima, pa ne mogu o tom ni pisati. Ali istog onog dana kad sam se iz Glavnog taba Hrvatske vratio u azmu, sjedite taba korpusa, poeli su se iz Zagorja vraati borci naih brigada. Pristizali supojedinanoiumanjimiliveimgrupama.Vijestikojesudonosili bilesupanine.Naime,utakvimjeprilikamasvatkosklonvjerovanjukakojesamoonspasio glavu, a svi drugi su izginuli ili su zarobljeni. Mi stari partizaniimamo u tom pogledu dosta iskustva i znamo unaprijed da sve to nije tako crno kako se na prvi pogled ini i da e se uskoro glavnina ipak prikupiti, makar se vratili i jedan po jedan. Partizani, a Zagrebaki korpus zadrao je jo partizanski karakter, imaju vrijedno svojstvo: u takvim se situacijama neobino dobro snalaze. To je teko objanjiva instinktivna orijentacija na nepriznatim terenima,kaokodpticaselicailigolubovalistonoa. Takoseidogodilo.Dolazilisutridanaitrinoi,ibrigadesuseopetformirale.Dakakodaje bilo i rtava. Svi se nikad ne vraaju. Meu posljednjima stigao je i komandant Korpusa, Mateti. Stara je to pria o potrebi prodora veih jedinica u Hrvatsko Zagorje. Sluamo je od 1942. godine, jo od onih dana, kad se ma obroncima KalnikoggorjapojavioKalnikipartizanski odred. Direktive Glavnog taba Hrvatske i Centralnog komiteta KP Hrvatske uvijek su nas upuivale u Zagorje. Mi smo ponekad sluali, a ponekad i nismo sluali. Ve prema prilikama. Za nas partizane onoga kraja Slavonija je Eldorado, Moslavina predvorje raja, Kalnik vrui teren, a Hrvatsko Zagorje!? To je naprosto teritorij gdje e sigurnonastrugati. Prola su vremena slavne Zagorske kampanje 28. Slavonske divizije i ovdanjih brigada iz 1943.godine.Sadasuneprijateljskesnagetamobrojneivrstodreuporitaikomunikacije. Prodor onamo predstavlja veliki rizik. I kad itam operativni dnevnik naelnika taba, vidim da je do odreenog momenta lijepo biljeio sve vane a manje vane dogaaje. Gupci su napali ovo, Radii isu napali ono uporite. Uspjeli su ili nisu uspjeli. Ovdje su zatvorili pravac, ondje su se provukli pod pritiskom nadmonih neprijateljskih snaga. Neprijatelju su nanijeti gubici u ljudstvu i ratnom materijalu. Nai gubici iznosili su toliko mrtvih i toliko ranjenih...Ikakosetovepie.Ondajednevniknaprostoprekinut.Toznaipoelosetrati. U ratu, pogotovu u naem partizanskom ratu, esto se tri, uzbrdo i nizbrdo. I u dragim ratovima se tri. Samo to se naziva odstupanjem ili povlaenjem, a nije ni odstupanje ni povlaenje,negobapravopravcatobjeanjeUbijegu,tekojevoditioperativnidnevnik. Zagorje se moe lako i sa relativno malim snagama odsjei od Kalnika. Ipak probili su se. SamodrugoviuGlavnomtabunikadaneesaznatikakojetekoratovatiuovimkrajevima. NijetoLika,niKordun,niBanija.TosuvrataZagreba. Usuujem se tvrditi da, izuzev partizanskog, nema korpusa koji u ovim uvjetima ne bi bio uniten. Na korpus, ne samo da se vratio, iako sa znatnimgubicimaiprilinoneslavno,ve

jeakuspiodanateritorijuHrvatskogZagorjaformiranovubrigadu.Zagorskabrigadaostala jedaseboriusvomkraju.

UmorstvoBoeRuaka
Zamjena zarobljenika izmeu nas i neprijatelja obavlja se povremeno jo od godine 1942. Bilo je ve nekoliko takvih zamjena. Najprije se sastanu nai i njihovi parlamentarci i slubeno se dogovore o uvjetima. Razgovori se vode na neutralnom podruju ili u neprijateljskom uporitu. Poznajem neke drugove koji su bili u svojstvu parlamentaraca kod Nijemaca, ak i u Zagrebu. Kau da su postupali s njima korektno. Uoi zamjene utanai se nekoliko sati primirja. Mi obino dajemo zarobljene neprijateljske vojnike za drugove iz logoraizatvora.Zarobljenihpartizananema,iliakoihsluajnoimaondajetoneznatanbroj. Naoruani partizani u pravilu se ne predaju. U svakoj situaciji bore sedoposljednjegmetka. Tako su odgojeni. Drugove iz logora i zatvora traimo poimenice, u okviru dogovorenog broja. Rijetkokadispunjavajunaezahtjeve.Izgovoresedasunekiodtraenihdrugovave mrtvi neke pak ubiju samo da nam ih ne bi morali izruiti. Dogovoreni broj popunjavaju kakohoe.Namajesvakidrugizlogoraizatvoradobrodoao. Za vrijeme zagorske kampanje jedinice su zarobljavale dosta ustaa PTZa. Na pregovore o zamjeni tih zarobljenika za nae poao je vojni sudac taba naega korpusa Boo Ruak. Ustae su ga doekali, odveli u Varadin i dogovorili se s njim o svemu. Iz Varadina se Ruak javio pismom tabu Korpusa. Poslije sugaotpratiliuLudbreg,valjdadaprovjeriima li tamo zarobljenih partizana. U Ludbregu ga je jedan ustaki arkar ustrijelio iz pitolja nasredulice. Tome ustakom zloinu nema primjera. Nismo mi traili pregovore o zamjeni zarobljenika negooni.Poruilisunamdapoaljemoparlamentarcaidaliusmenoipismenojamstvodamu se nita nee dogoditiidaebitikorektnoprimljen.Nemamoiluzijaoustaamainedajemo osobitoznaenjenjihovimjamstvima.ZnalismodaBooRuakriskira.Aliiskrenogovorei, nitkonijevjerovaodaega,suprotnovlastitiminteresima,ustrijeliti. Umoruzloinakojesuustaeizvriliotkakotrajerat,umorstvoBoeRuakanijeniprvani posljednja rtva. Pa ipak, pozvati parlamentarca, doekatiga,dogovoritisesnjimizatimga iz ista mira ustrijeliti, postupak je koji se ne moe svrstati ni u jedan kodeks ratnikih obiaja. (Kaem ratnikih obiaja, jer radi se o ustaama i ne moe se govoriti o ratnikoj asti!) Sumnjam da igdje u dananjem svijetu, u kojem ima mnogo ratnih zloinaca, postoje vojnicikojibitakonetouinili.

Poslijeofenzive
Prodorom brigada u Hrvatsko zagorje nisu odtereeni istoni predjeli Zagrebake oblasti. Neprijatelj je i dalje ofenzivan i aktivan. Na naem sektoru koncentrirane su jake ustako domobranske i njemakokozake snage. Crna legija kontrolira Podravinu, Vlasovljev kozakikorpusPrigorjeiPosavinunaKalnikuiuZagorjusuustakizdrugovi(PTZ)ineke jedinice njemake vojske. Sve te neprijateljske formacije stekle su veliko iskustvo u borbi protivpartizana.Zanasnemavielakihuspjeha.Prolasuvremenakadjeneprijatelj,osimu ofenzivama, uglavnom mirovao i doputao da koncentrirano napadamo i likvidiramo jaka uporita jedno za drugim. Nauili su ratovati. Neto se bitno izmijenilo, ne samo u odnosu snaga nego i u taktici, i naoj i neprijateljskoj, na ovom sektoru. Moje je neoficijelno stanovitedabinajboljebilosastavitiobakorpusa,SlavonskiiZagrebaki,tezajednokrenuti uofenzivunasjeverozapad.Misamismopreslabi. Svakih nekoliko dana neprijatelj provaljuje u azmu. Obino su to kozake jedinice. Propukaramoseipovuemouokolnasela.Svekomandeuazmipostalesuvrlopokretljive. Nijemci su izmislili i novu vrstu odreda i grupa, specijalno za borbu protiv partizana. To su takozvani trupovi, nevelike i lako naoruane formacije.Pritajeseblizupartizanskogtaba,ili kakve druge vojne ili politike ustanove, i nou iznenada napadaju. Dosad nam nisu nanijeli gubitaka. Jo uvijek smo toliko partizani da takvi napadi ne mogu biti djelotvorni. Kozaci imajuvolegrupe(vujegrupe).Tosutakoermale,lakonaoruanespecijalnejediniceza izviaku i diverzantsku slubu. Nai su u umi kraj Dubrave otkrili takvu volu grupu, opkolili je i likvidirali. Treba pojaati oprez. Iz taba Korpusa aljemo svakog dana nove direktive u jedinice. esto se prakticiraju probne none uzbune. Neki dan gotovo da me je takva jedna probna uzbuna stajala glave. Upozorili su me da e oko 3 sata u noi poeti pukaranje oko taba. Tako je i bilo. Odmah su me probudili i rekli mi da napadaju Kozaci. Primio sam obavijest, okrenuo se na drugu stranu i nastavio spavati, sretan to mi poloaj doputadaivimugodnijeikomotnijeodsvojihdrugova.(ovjeksebrzonaviknedaiskoristi povlastice!). Spasio me Vlado Mateti, komandant Korpusa. Dojurio je u moju sobu, probudio me, priekao da se spremim. Obojica smo trkom izili iz azme. Naime, probna uzbuna pretvorila se u istinsku Kozaci su zaista napali i pukom se sluajnou poklopilo vrijemenjihovanapadainaetapskevjebe. Jednoga dana dosadilo nam je to stanje stalne pripravnosti. U tabu korpusa ovjek se ipak moraosjeatirelativnosiguranakohoedaradi.Zatosmosepreseliliuumu.Sagraenesu lijepeiudobnebarake,uvedenojeelektrinosvjetloipoeojenovivot.Odmahdonasbile su jo otprije barake Oblasnog komiteta i Povjerenstva CK za Slavoniju i gornju Hrvatsku. Razumijese,kaotoestobiva,odonogdanakadasetabevakuiraoizazmeiKozacisuse prestalizalijetaliutajglavnigradpartizanskerepublikegornjeHrvatske.Namapakuskoroje ivotuumidosadioiponovnosevratismouKeerovac. Loejeovoproljee1944.godine!UposljednjojofenzivinaMoslavinuustaesuotkrilineke nae konspirativne zemunice. Pronali su tapsku arhivu i meu ostalim spisima dio mojega ratnog dnevnika. Taj dio morat u rekonstruirati po sjeanju. Nali su i kopije nekih komesarskih izvjetaja Glavnom tabu Hrvatske i Centralnom komitetu. To su redoviti mjeseni izvjetaji a, na nesreu, sadravaju dosta podataka koji se mogu dobro iskoristiti u antipartizanskoj propagandi. Odmah su ih poeli prevakavati u ustakom tisku. U nekim zagrebakim novinama pretiskali su jedan izvjetaj, kompletan, naravno sa svojim korekturama.Laskamitopiuomeni,alisebojimzasvojeuZagrebu...

PoginuojekomandantGupevebrigadeMijoBobetko.Brigadasenalazilauzagorskomselu itomiru.NousunapaliNijemci.Biojevrlohrabarboracidobarstarjeina.

Ludbrekigrobovi
Poetkom lipnja godine 1944. na teritorij Zagrebake oblasti ponovno je stigla 28. udarna divizija, proslavljena u ovim krajevima jo u mnogim prijanjim borbama. Sada ona ima tri brigade: 16, 21.i25.brodskuudarnubrigadu.Tosujediniceprekaljeneumnogimborbama, vrlo iskusne i relativno dobro naoruane. Divizija je poslana na na sektor po dogovoru izmeutaba6.slavonskogi10.Zagrebakogkorpusa,apremasugestijamaipoodobrenju GlavnogatabaHrvatske. Odmah nakon dolaska, Divizija je, u zajednici s nekim jedinicama 10. korpusa, napala neprijateljska uporita Veliki Grevac i Pisanicu. Napad je poeo 11. lipnja uveer. Te noi oba su ta uporita likvidirana. Zaplijenjeno je dosta oruja i opreme, ubijeno je i zarobljeno oko 300 neprijateljskih vojnika. Poslije tih uspjeha nae se jedinice zajedno sa 28. divizijom prebacuju na sektor Kalnika. im je osjetio koncentraciju, neprijatelj je reagirao iz svih okolnihgarnizonajaimsnagama.Nadan29.lipnja1944.godine21.udarnabrigadadonogu je potukla neprijatelja na prostoru oko sela Prkosa i Grabiana, otela mu nekoliko topova te mnogoostalogorujairatnogmaterijala.Tomprigodomneprijateljjesamonabojnompolju ostavio vie od 100 mrtvih, a 80 neprijateljskih vojnika, veini dijelom ustaa, je zarobljeno. Gubicibrigade:7mrtvihi20ranjenihboraca. Noas 28. udarna divizija, zajedno s naim jedinicama, kree u napad na Ludbreg. Kao i prolegodine,uporitenapadaSedamnaesta.Tadagajeoslobodilaposlijesamo8satiestoke borbe. Napad je zavrio tragino. Sedamnaesta mi je najdraa partizanska jedinica. Nikada je neu zaboraviti! Sudjelovao sam u svim njezinim borbama i pobjedama od osnutka krajem 1942. doodlaskaiznjekrajemgodine1943.Tojenajboljabrigadakojupoznajem.Unjojseidanas bore moji najbolji i najmiliji ratni drugovi. Nikada nije znala za neuspjeh. Njezini borci i starjeineakiporazpretvarajuupobjedu.Ludbrekigrobovi!Jeli toporaz? PredamnomsudvaborcakojimajeuspjeloprobitiseizustakogobruauLudbreguikojisu jedini ivi svjedoci ludbreke katastrofe. Biljeimudnevnikpremanjihovuprianju,nekoliko danaposlijetepogibije. Na dan 30. lipnja godine 1944. poginulo je na ulicama Ludbrega stotinu boraca Treeg bataljona 17. udarne brigade. S njima je poginuo i Birta Mojica, (Birta Mojica proglaen je narodnim herojem.) njihov komandant. Ustae su skupilileeveisazvalipuanstvoLudbrega dasepohvalepobjedom.Poslijesuihzakopalinaludbrekomgroblju. Prodor kroz vanjski sustav obrane izveo je Trei bataljon. Bio je to glavni i najtei zadatak operacije. Kad se otvori brea na vanjskom sustavu obrane, kroznjuostalenapadakesnage ulaze u uporite. Poinje borba izmeu kua.Tajdrugidiooperacije,poslijeproboja,obino jemnogolaki.AliunapadunaLudbregtoseiskustvonijepotvrdilo. Bataljon je napao silovito. Odmah u prvom naletu dvije ete na elu s Mojicom prodrle su preko bodljikavih ica, uskoile u ustake rovove i bunkere, unitile posadu, zaplijenile prvo oruje i tako odmah prodrle u mjesto.Vjerovalose,sudeipotompoetnomuspjehu,dae 17. udarna brigada jo jedanput likvidirati Ludbreg relativno brzo i lako, kao i u prvom napaduurujnuprolegodine.

Preokretjenastaoiznenada.imsudvijeMojiineeteprodrlenaludbrekeulice,neprijatelj jeizveoprotunapad. Uspioihjeodsjeiodostalihsnaga17.brigadeiponovnozatvoritibreu.Podacikojejeimao tab Korpusa nisu bili toni. Ludbreg nije branila samo jedna ustaka bojna nego dvije, a modaitri.Zatojeprotunapadiuspio.Dralisuupripremiodredkojijeimaozadauodsjei naesnagekadaprodruumjesto. Ostalibataljoniibrigade28.divizijenapalisuestoko.Borbajetrajalacijelunoicijelidrugi dan, ali ponovni prodor u Ludbreg nije uspio. Ustae su odbili sve jurie. Divizija se morala povuiitakosudvijeMojiineetepreputeneunitenju.Katastrofajepoela. U poetku su se nadali da e se ostali bataljoni Brigade probiti do njih i osloboditi ih iz ustakog obrua. Poslije, kad je borbaokoLudbregaprestala,znalisudaihekaneminovna smrt.Alinisusepokolebali.Borilisusedaljeustrajnoiogoreno,ijocijelijedandan,poto je opsada naputena, bjesnila je na ulicama i meu kuama Ludbrega borba na ivot i smrt. Dvije partizanske ete protiv dviju ustakih bojni stotinu partizana protiv tisuu ustaa. Nijedansenijepredao,nijedannijezarobljen.Spasilosesamonekolikoboraca.Nekakoimje uspjelo probiti se iz uporita. Meu posljednjima poginuo je komandant bataljona Mojica Birta. Naoslobodilakiratdajesvakogadanamnogoprimjerapojedinanogimasovnogheroizma. Ali i u naem ratu rijetki su takvi primjerimasovnog heroizma kakav su pokazaliborcidviju izginulih eta Treeg bataljona 17. udarne brigade. U svakoj, pa i najboljoj sredini, nae se slabih i malodunih ljudi, sklonih da u alternativi izmeu ivota i smrti kapituliraju. Ovdje nije bilo takvih. Zabarikadirani u dvjema kuama, opkoljeni sa svih strana, bez ikakve mogunosti za spas, tukli su se do posljednjeg metka i, kad vie nisu imali metaka, zalijetali sesupaljenimbombamameuustaeipadalipokoenimitraljeskimrafalima. Mojica Birta postao je heroj na elu svojih boraca u zajednikoj smrti. Borio se i ivio sa svakim borcem. Sa svakim od njih je ginuo i dobro je to su im u ludbrekim grobovima izmijeane kosti. Pasti na elu svojih eta, poto je ispalio i posljednji metak, najslavnija je smrtkojumoedoekatijedankomandant. Takojezavriodruginapad17.udarnebrigadenaneprijateljskouporiteuLudbregu. Ludbreki grobovi! Poraz ili pobjeda? Sedamnaesta pobjeuje i kad je poraena. Dugo e partizani Slavonije i gornje Hrvatske pamtiti ludbreke grobove i govoriti o junakoj borbi Birte Mojice i njegovih dviju eta. Na takvim primjerima odgajaju se nae brigade, borci i starjeine.Zatotoinijebioporaz.

Tomoantalab
Moj pratilac i kurir, Tomo antalab, poginuo je prije nekoliko mjeseci. Mjeseci su u partizanima dugi kao godine pa mi se ini da je od njegove smrti prolo doista mnogo vremena. Ve sam u ovom dnevniku spominjao Tomu. To je onaj mali tapski kurir koji je za vrijeme napada na Viroviticu prvi put u ivotu vidio kompot od bresaka pa je mislio da su breskve oguljeniiposebnospremljenikrumpiri.URasinji,udvorcubaruniceW.I.,izrezaojecvijets umjetnike slikeidarovaogadjevojciizsusjedstva.SamnomjedoaoizDvadesetiosmeu tab II.operativnezone.Biojeveseomomak,plavihoijuilicaiaranogsunanimpjegama. Iz rasinjskog vlastelinskog dvorca krenuo je Tomo tih dana na svoje posljednje kurirsko putovanje.Nosiojepotuutab33.divizije.NacestiBjelovarKrievciuhvatilisugaustae. Odveden je u Sveti Ivan abno. Tamo su ga nekoliko dana presluavali i muili. Poslije je objeennasredsela. tabzonejeodmahizvijetendajeTomozajednoskurirskompotompaouustakerukeida jeobjeen.Smjetajeutabdivizijeposlandrugikurirsnovimdirektivama,razlinimodonih kojesuimaliustae,itakojepitanjerijeeno.Tomojemrtavginuimnogidrugikuriri,amoj novipratilacpostaojePikov...isvejeuskorozaboravljeno. Kolona prolazi kroz selo Poveli. Prie mi nepoznati partizan, pozdravi propisno vojniki i obratimiserijeima: Drue komesaru! Ovaj paketi naen je jutros na nekom sjeniku, i dade mi staru kurirsku torbicu. Otvorio sam je makinalno, bez interesa. U njoj je nekakav prljavi zapeaeni omot. Raspeatim ga i naem desetak spisa, poutjelih od vlage i izjedenih od mieva. Na njima je igtabaII.operativnezone,naslovljenisutabu33.divizije...Tojenekastaraizgubljena pota, pomislim u prvi mah. Istoga asa osjetim kako mi tijelom prolaze marci i sjetim se svojega kurira i pratioca Tome antalaba, koji je prije mnogo vremena poginuo u abnu. (Poveli je blizu ceste i pruge KrievciBjelovar). Bila je to njegova pota, prepoznao sam torbicu. Morali smo tada mijenjati sve direktive poslane komandantu i komesaru divizije. A nije trebalo! Junaki, mali, veseli, pjegavi djeak Tomo antalab znao je da smije poginuti tek poto je siguran da njegova pota nee pasti u ruke neprijatelja. On je kurirsku slubu vrio zdunodosmrti. Vie nije iv ni moj novi pratilac Pikov. Od nas je otiao na dunost zamjenika komandira ete u svoje rodno Zagorje. Poginuo je u juriu na neprijateljski transport, negdje na pruzi. Mnogodobrihboracaipravihpartizanagine!

ansazadomobrane
azma je puna domobrana idomobranskihasnika.Dolazeizokolnihgarnizonaiprikljuuju se partizanima. Dolaze iz Zagreba. Neki dan stigla je iz Maksimira protuavionska artiljerija. Dovuklisukamione,topoveireflektore.Moglobiserei,alitonebibilopolitikiispravnoa nipristojno,datakorinaputajubrodkojitone. Titov poziv domobranima i domobranskim asnicima da do 15. rujna prijeu na stranu Narodnooslobodilake vojske ima masovan odziv. asnicima, ako nisu ratni zloinci, bit e priznatiinovi.Modatonijebapravedno,alijekorisno.Nemoramoginutinapadajuiih,a donoseimnogooruja.Pavelievadravnavojskaraspadasenaglo.asnicimajedanaansa ionijeiskoriuju. Mnoge pridole domobranske asnike poznajem. Oduevljavaju se s nama partizanima i osobitosamnom.Pitomisu,jeduizruke.Isvibidoliveodavna,modajo1941.godine, ali prilike im nisu doputale ena, djeca, stari roditelji, pomanjkanje sigurnih veza i tome slino. Ali ima meu njima i iskrenih ljudi. Domobranski porunik J. bio je dosad zapovjednik pohodne satnije u Kriu. Svi ovdje znaju da se dobro i zduno borio protiv moslavakih partizanskih jedinica. Vi ste se u borbama protiv nas pokazali izvrsnim borcem, predbacio sam mu. Jesam, odgovorio je otvoreno, ali daznate,tkojesmrdiou domobranima, smrdjet e i u partizanima! Ima neto alosne istine u toj njegovoj tvrdnji. Vidjetemohoeliinjegovsluajpotvrdititualosnuistinu! Nai borci uivaju! Svi domobranski asniciidoasnici,aimnogiobinidomobrani,otimaju sezaengleskeodore. Nastojesepodsvakucijenurijeitidomobranskihodoraikapai,kadvenemoguiznutra,da se makar izvana odmah pretvore u prave partizane. Moda im se engleska odora i inae svia?!Nastalojeopemijenjanjeipresvlaenje.orcvatekaotonikadacvaonije.Daju nove novcate asnike odore, od porunikih do pukovnikih, za stare poderane engleske u kojima su vlasnici proli vatru i vodu. Ipak, to imslabokoristi!Domobranostajedomobran, bez obzira na to kakvu odoru obukao i kakvu kapu natukao na glavu. Vidi mu se po fizionomiji, preplaenom pogledu i cjelokupnom dranju. Savjesno pozdravljaju svepartizane koje sretnu. Pri tom se dogodi da stare navike pobijede pa najprije ustaki podignu ruku otvorena dlana i tek tada se sjete gdje su pa brzo stisnu aku i izgovore: Spremni, ovaj oprostite...Smrtfaizmu!Mislimdaeuskoromoratiopetmijenjatiengleskeodore.Sada ve, naime, svatko ovdje zna da engleske odore nose domobranski asnici i doasnici, a partizanskistarjeinevrlorijetko. Aliimaiobratnihsluajeva...Nekidan,upravokadjedomobranskaguvauazmibilana vrhuncu, pristupi mi nepoznata, vrlo privlana djevojka i upita bi li mogla razgovarati s komesarom Korpusa. Govorite! rekao sam joj. Ja sam komesar! to biste vi bili komesar, vi ste domobran! izjavi ona, ne bez prezira. Napominjem, imam novu odoru, skrojenu i saivenu u partizanskoj krojakoj radionici, i titovku s propisnom crvenom petokrakomzvijezdom.Naobarukavapriivenisumistarjeinskiznakovi.Initkomezasve triratnegodinenijesmatraozadomobrana!Nepoznata,vrloprivlanadjevojkajeprofesorica S. iz azmanske gimnazije. Dola je u tab da se potui na svoje ake i gojence. Kriomice donoseukoluiuinternatbombe,revolvereiautomate.aciigojencisudjeaciizmeu12i 16 godina, skupljeni iz naih brigada i odreda. Navikli su da se ne rastaju odoruja.Njihovi drugovi se bore, a oni moraju ivjeti u akom internatu i ii u kolu. Medu njima je i moj

mali pratilac Dragec Vlahek. Nali su u njegovu nonom ormariu svu silu njemakih defenzivnihbombi.Kaedamukolasmrdikaokuga! Nesporazumomenikaodomobranuodmahjeizglaen,alialacusrcujeostao. Danas sam primio pismo ustakog zapovjednika Ludbrega, bojnika Nalisa. To se dogodilo zbog nesporazuma . . . Poslije Titova pozivadomobranimadado15.rujnaprijeunastranu Narodnooslobodilake vojske, poslao je i tab naega korpusa pisma svim domobranskim zapovjednicima u okolne garnizone. Pozvani su da zajedno sa svojim posadama bez straha i oklijevanja prijeu na nasu stranu. To domobranima poslano pismo dolo je nekako i u ruke ustakogbojnikaNalisa.Odgovorionamje: U ludbrekoj ustakoj posadijouvijekivijunakihrvatskiustakiduh.Neemosenikada predati kralju Petru ni njegovim etnicima. Doite pa ete se provesti kao vaa elitna 17. udarnabrigada,ijiborcitrununaludbrekomgroblju!Potpis:ustakibojnikNalis. Moram priznati da me je uspio razbjesniti. Taj ustaki bojnik Nalis bio je oficir kraljevske vojske i uvijek se eksponirao kao izraziti Jugoslaven. Poslije sloma bive Jugoslavije i kapitulacije preao je u domobranstvo. Najprije je bio najobiniji domobranski asnik, no stalno se isticao kao ustaa i molio da ga prevedu u ustaku vojnicu. To mu je uspjelo tek 1943. godine, u doba kad su se mnogi ve poeli izvlaiti. Tako je s vremenom postao i zapovjednik bojne PTZa. Istakao se u obrani Ludbrega, prilikom nedavnog napada 17. udarnebrigade.Takomujemeuustaamajovieporaslacijena.Sadavienemoenazadi izaziva.Kolikojenedotupavanvidiseposadrajupisma.Onjouvijek,uetvrtojgodinirata, nerazlikujeetnikeodpartizanaivjerujedasepartizaniborezakraljaPetra!Ilisepravilud? Posvudaokonjegaraspadasefaistikavojska,aonpiepismaojunakomhrvatskomduhu ustakihjunakauLudbregu. Imamomnogoposla.Rasporeujemodomobraneunaejedinice.Brzoepostatipartizani.

MrtavjeDemonja
Iztaba6.korpusajavljaju:Dne6.rujna,prilikomnapadanaSlavonskuPoegu,poginuoje NikolaDemonja,komandant12.udarnedivizije. Napali su domobranskoustaki garnizon u Slavonskoj Poegi. Neprijatelj je pruao otpor samo jo iz nekih izoliranih utvrenih objekata u gradu borba se pribliavala kraju. Kod jednogodtihobjekata,uposljednjimasovimaborbe,paojeDemonja.Kaoiuvijek,boriose u prvim linijama.Otkriosedabacibombuismrtnojeranjenmitraljeskimrafalom.Kaodaje jurinipionir,anekomandantdivizije.Umrojenaputudobolnice.Alinekasenitkoneusudi reidajepoginuoludoinepotrebno!Nekanitkoneponavljauobiajenefrazedakomandantu divizije nije mjesto meu bombaima i da dobar komandant ne juria nego rukovodi operacijama s komandnog mjesta! Jer to su samo openita pravila koja mogu vrijediti za svaku vojsku, pa i za nau, ali koja ne mogu vrijediti za ratne heroje tipa Nikole Demonje. NesreajetojeDemonjapoginuo,alinijenesreatojepaouizravnomokrajusbombomu ruci. Nije volio za vrijeme borbe biti u tabu. Ali je bio vrstan komandant. Bolji od onih komandanata koji rukovodenagnutinadspecijalke,saestarima,crvenimiplavimolovkama, prekotelefonaidepea.TojeDemonjauvijekpreputaodrugimasamjeupravljaoborboms najboljeg mjesta, as s komandantske osmatranice, as iz zaklona najblieg neprijateljskom poloaju. Pa i tu, pred neprijateljskim utvrenim objektom gdje je poginuo, bio je zato to napad njegovih boraca nije bio dovoljno odluan. Htio je da im pokae kako treba napadati. Pogoenje,itodaseradi!Jednomjemoraobitipogoen.Danemaboracaistarjeinakakav je bio Demonja, ne bi ni naa Armija bila takva kakva jest. Junatvo i portvovnost, osobno zalaganjeiprednjaenjeuborbinajveesuvrlinepartizanskihstarjeina.Zatoihborcicijenei vjeruju im, zato se i oni rtvuju. Na dan smrti Demonja je navrio dvadeset i pet godina. Mladisunaikomandantiimladiginu. Lei na odru u ratnoj spremi. Ve dva dana je mrtav, ali nije se mnogo izmijenio. Da mu podignuvjeebiobikaoiviDemonja.Baciosamgruduzemljeunjegovgrob. Kod nas u 10. korpusu Zagrebakom osnovana je nova brigada. Nazvali smo je 1. srpska brigadaNikoleDemonje.Onjemnogopridoniorazvitkuustankauovimkrajevima.Boriose sa svojim proleterima na Kalniku, uMoslaviniinaBilogori.Njegovipreivjeliborcibanijske Proleterske ete sada su na visokim komandnim poloajima u svim jedinicama Slavonije i gornje Hrvatske. Njegov junaki lik ivi u njima uvijek im je bio uzorom. Hoemo da njegovo ime i uspomena na njega uvijek ive meu nama. Zato je nova brigada tako i nazvana.

Podravskakampanja
Stiglaje7.banijskadivizija.Poslalisujedanampomogneuborbamaidaunaimkrajevima mobilizira nove borce. Izvori za mobilizaciju novih boraca na Baniji odavnasupresahli.Kod nasjonisu. U 7. banijskoj diviziji bore se moji stari ratni drugovi iz nekadanjeg Banijskog partizanskog odreda.Mnoginisuvieivi.ProsulisukostipoBosni,Hercegovini,CrnojGoriiSandaku, za vrijeme etvrte i pete neprijateljske ofenzive. Divizija je bila u grupaciji oko Vrhovnog taba. Imala je teku zadau. Kretala se i probijala na zaelju grupacije i titila kolonu od 5.000 ranjenika i bolesnika. Tukli su se i gladovali. Meu ranjenicima i bolesnicima bilo je mnogo tifusara. Divizija se zarazila i ne zna se je li vie boraca stradalo od neprijateljskih metakailiodpjegavcaigladi.Tamogdjenemahranepjegavacjesmrtonosnabolest. Ni Gigac nije vie u stroju. Bio je komandant bataljona kroz cijelu etvrtu i petu ofenzivu. Kad se divizija uljetu1943.vratilanaBaniju,tekojeranjen.Moralisumuamputiratinogu iznad koljena. Sada je stopostotni ratni invalid. ivi na osloboenom teritoriju Banije, u pozadini.ekadazavrirat. ovjeknikadneznatomuideukorist.Dameuljetugodine1942.nisuizBanijskogodreda prekomandirali na Kalnik, otiao bih sa 7. divizijom u etvrtuipetuofenzivuitko znabihli preivio. Vjerojatno ne bih. Veina banijskih boraca iz 7. divizije su poginuli. Velika veina! PoginuojeikomandantdivizijeNinaMarakovi. Na na teritorij izmeu Save i Drave stigaojeiJaki,(PavleJaki,narodniheroj)naelnik Glavnoga taba Hrvatske. Ima zadau da koordinira operacije 7. slavonskog i 10. korpusa Zagrebakog. U Srbiji nai su se spojili s Crvenom armijom. Poele su borbe za osloboenje Beograda. U tim operacijama sudjeluje i 27. udarna divizija. Krenula je iz Slavonije u Bosnu i preko Bosne u Srbiju. Sada je u sastavu II. armije NOV Jugoslavije. DragomijetosemojabivadivizijaborizaosloboenjeBeograda. Zagrebaki korpus se ojaao brojanoinaoruanjem.Jedinicesupopunjenenovimborcimai pridolim domobranima. Osnovane su i dvije nove brigade: Podravska brigada Mihovila PavlekaMikineiSrpskabrigadaNikoleDemonje. Danas je 3. listopada 1944. godine. Slavonci kreu u napad na Viroviticu, mi Zagrepani na Pitomau i Klotar. Poela je kampanja za ienje Podravine. Sva uporita u Podravini od Pitomae do Koprivnice dri Crna legija, na elu s Bobanom. Viroviticu dri uglavnom doasnika domobranska kola s domobranskim pukovnikom Begiem na elu. Virovitica je jak garnizon. Ima vie od 1.000 neprijateljskih vojnika. U Pitomai je I. ustaka bojna V. ustakog stajaeg zdruga. (Tako se sada zovu crnolegionari). Klotar brane tri satnije istoga zdruga. I u Pitomai i u Klotru neprijatelj je dobro naoruan. Imaju topove i bacae. Osim toga, na toj liniji operira i ustaki brzi zdrug. To je motorizirana jedinica: tenkovi, kamioni i motocikli.ZapovjedniktogazdrugajepoznatiustakikoljaOrekovi,zvanGandi. Crnolegionarinisuvieonotosubilinekada,uFrancetievodoba.Mnogosuginuliisadsu im bojne popunjene prisilno mobiliziranim ljudstvom iz naih krajeva. Sve vie slie domobranima. Ipak, tuku se jo uvijek ogoreno. Komandni kadar i sr momadi su stari ustakirazbojnici,kojimainepreostajedrugonegodaseboredosmrti.Zanjihnemamilosti.

Napad je poeo nou. Slijedeeg dana sva su tri uporita zauzeta. U Virovitici je neprijatelj imaooko1.000mrtvih.Zaplijenjenojemnogoorujairatneopreme. Neu opisivati borbu za Pitomau i Klotar. Napadala je 33. moslavaka divizija i u oba uporita trajalo je kratko. Preivjeli ustae su zarobljeni ili su se razbjeali. Opisat u samo kakojeosvojenvelikimlinuKlotru,posljednjiobjektizkojegsuustaeprualiotpor.Toje u sklopu cijele operacije beznaajna epizoda, ali ba tu, kod toga velikog parnog mlina, bio samsvjedokomjunatvanaihboraca. Borba za Klotar ve je zavrena, ali mlin se jo uvijek dri. Dvadesetak crnolegionara zabarikadiralo se u potkrovlju i pruaju ogoren otpor. Tuku pukomitraljezima i bacaju bombe. Dok su god oni u mlinu, Klotar nije zauzet. Mlin dominira iznad mjesta i ustae mogu s njegovapotkrovljadratipodvatromsvakuseoskukuu. Jedna je eta doprla do mlina. Dobro organiziranom vatrom uutkala je branioce. Odmah se izdvojio odred jurinih pionira i podzatitomvatresvojihdrugovaborcisuprodrliuzgradu. Ustae su ih doekali bombama. U potkrovlje se moglouspetisamospomouljestava,kroz otvor na stropu. Iz tog otvora na stropu crnolegionari su tukli mitraljezima i automatima. Gusto su padale defenzivne bombe. eta je opkolila mlin, a u njemu su bili ustae i jurini pioniri. Borci udonjojprostorijizauzelisuzakloneiekali.Jedanizmeunjih,obianborac, negovoreinirijei,uzmeljestvepodrukuiodvijenudefenzivnubombuudruguruku,zaleti se naglo i nenadano u susjednu prostoriju, poloi ljestve prema otvoru na stropu i pone se uspinjali. Stigao je do polovice puta i pao mrtav pogoen kratkim rafalom. Za njim krene drugi jurini pionir. Partizan pukomitraljezac zaspe vatrom otvor. Ustae nisu odmah odgovorili. Borac se popne po ljestvamagotovodopotkrovlja.Zapalibombuiubacijekroz otvor.Istodobnoplanehitacionsesruipogoenuglavu.Bombajeeksplodirala,modajei uinilasvoje,aliustaesuidaljevatromodbijalinapadae.Joihjebiloivihisposobnihza otpor.Tadasejavitreiborac.Dr'ihpodvatrom!doviknepukomitraljescuipoletiprema ljestvama.Poniojenekolikokilogramatekubombunapravljenuodtopovskegranate.Ponovi se isto to se ve dva puta dogodilo. Dopro je do otvora, uspio je upaliti i ubaciti bombu, i onda pao mrtav. Njegova velika bomba je eksplodirala, ali ustae su i dalje pruali otpor. Moradasugoreupotkrovljuimalidobrezaklone. Komesar divizije Vlado MutakMrki i ja promatrali smo pothvate jurinih pionira. Da zapalimomlin!?predloimmu.Moramogazapaliti,nemasmisladaljudiginu,sloiose.I tako je veliki parni mlin u Klotru zapaljen. Bio je pun ita, planuo je brzo poput baklje. Nekoliko ustaa u crnim odorama popelo se na krov. Gorjeli su i guili se u dimu. Borci iz etegaalisuihpukamairuilijednogzadrugim.Klotarjebiozauzet. Likovi poginulih boraca blijede u naem sjeanju. Trajna uspomena pripast e samo najznaajnijima. To je nepravedno! Bitke se dobivaju zahvaljujui upravo neznanim junacima. Svaka naa borba i svaka naa pobjeda satkana je od mnogo takvih epizoda, koje namse,usklopucjelokupneoperacije,apogotovoakoihmjerimopovijesnimmjerilima,ine beznaajnima. Zaplijenjena je i sva motorizacija ustakog brzog zdruga. Bjeali su iz Pitomae i Klotra preko podravskih livada i bara i zapali u debeloblato.Vozaitenkova,kamionaimotocikla,

kaoistrijelciskamiona,uglavnomsuserazbjealiisveostavili.Sadaraspolaemospetnaest talijanskihtanketaistotinunovihZundappmotorkotaasprikolicama. NeznamotosedogaauVirovitici.KlotariPitomaavesudavnozauzeti,aodtaba6. korpusanemamovijesti.Telefonskelinije,poobiaju,nefunkcionirajunetkoihjevjerojatno prekinuo.Prekoradiovezesenejavljaju,valjdanemajuvremena. Uzeo sam ofera i zaplijenjeni Zundapp i krenuo cestom prema Virovitici. Prije Staroga Graca, sela petnaest kilometara udaljenog od Virovitice, naili smo na prve slavonske jedinice.Reklisunamdajeborbazavrena.Viroviticajeosloboena!NaZundapppojurio jedalje. KodStarogGraca,nacesti,pokuaonasjezaustavitistraar.Misliosamdahoepropusnicu. Zbogpropusnicenemasmislazaustavljatiseigubitivrijeme.urilomiseuosloboenirodni grad! U posljednji as sine mi mozgom da straar moda uva tenkovske mine, ukopane u cestu prije poetka napada. Ne znam kako mije ta misao dola na um! Valjda zbog izbezumljenastraarevaizraajalicakadjevidiodanezaustavljamomotor.Skreiujarak! viknem vozau. Moj pratilac, koji je sjedio na stranjem sjedalu, baci se na cestu, a ja u prikolici ukoim noge da ne slomim koljena od naglog udarca. Nali smo se u jarku, neozlijeeni. Iziemo na cestu i tek tada spopadne me drhtavica. Na njoj su bile ukopane veliketenkovskeminedvaredaminauahovskomporetku,takodaseprekonjihnikakonije mogloprijei.Zundappjeskrenuoprekasno.Izmeuminalijeposevidiotragkotaa.Alije ipakskrenuo,izatosukotaimogliproitonoizmeumina.Mislimdajonikadanitkonije imaotakvusreu!Motorsmoproguraliprekojarka,biojeneoteen,ikrenuliuViroviticu. U tabu 6. korpusa ispriali su mi kako je tekla borba zaViroviticu.Zapovjednikvirovitike posade, pukovnik Begi, napravio je lo plan obrane. Njegova zamisao bila je da cjelokupnu posadu koncentrira u virovitikom dvorcu i odande prui otpor. Dvorac je usred grada, na umjetno napravljenom breuljku. Naokolo je irok jarak i perivoj. Zidine su debele potjeu joizturskihvremena,alisuprilinotrone.Begisenadaodaeodoljetinapadima. Slavonske brigade zauzele su lako sve objekte na periferiji grada i u gradu. Branioci su ih naputali i povlaili se u dvorac. Bilo ih je unutra oko tisuu, veinom pitomaca doasnike kole. Slavonci su dovukli haubice i poeli tui. Granate su probijale debele zidine.Zatimsu borci Osjeke brigade izvrili juri. Komandant Osjeke brigade sada je Milan Joka.Provalili su u neprijateljske postave i razvila se borba prsa o prsa. Od tisuu neprijateljskih vojnika jedvadajepreivjelonekolikodesetaka. Sjeam se prvog napada na Viroviticu, u veljai godine 1943. Komandant jednog naeg bataljona na osiguranju propustio je da prekine prugu i u grad su uli oklopni vlakovi. Zato napad nije uspio. Izginula je cijela eta 16. omladinske brigade, na elu s komandantom bataljona okom. oka (Stojan Komljenovi) je bio jedan od najveih junaka Banije i Slavonije.MaloeDemonjinihproleterapreivjetirat! SadajeViroviticaprviputosloboena.Naedivizijepostalesujakeidobrosunaoruane. Danas je 5. listopada 1944. godine. Divizije Slavonskog i Zagrebakog korpusa krenule su prema Koprivnici i Bjelovaru. Na putu su napale i likvidirale crnolegionarska uporita u urevcu, Virju i Klotru. Imamo silan ratni plijen: 155 tenkova, 20 topova, 100 novih motocikla s prikolicama, 30 kamiona, 10 oklopnih kola, 5 osobnih automobila i velike koliinelakogorujai municije.Tosubrojkekaoupravom,velikomratu.

Podravinajeslobodna,odOsijekadoKoprivnice! Napad na Koprivnicu nije uspio. Imamo tisuu boraca izbaenih iz stroja: 200 mrtvih i 800 lakoitekoranjenih.Tojevelikporaz,veinikadanismodoivjeli. U operativnom tabu raspravljalo se prije napada da li je bolje i svrsishodnije napasti Koprivnicu ili Bjelovar. U Koprivnici su koncentrirane sve preostale snage V. ustakog stajaeg zdruga (crnolegionari). Prema podacima kojima raspolae operativni tab, ima ih 3.000. To je vrlo jaka posada, sastavljena od probranih Bobanovih koljaa koji se bore na ivot i smrt. Koprivnica se nalazi na podravskoj magistrali i vano je vorite. Ako je zauzmemo, teko emo je zadrati. Bjelovar je opasanosloboenimteritorijemiodsjeenod svih okolnih uporita. Vezu sa Zagrebom odrava avionom. Posada je vea od koprivnike, ali potpuno demoralizirana. Svakoga dana domobrani bjee iz garnizona, u veim i manjim skupinama, i prelaze na nau stranu. Imamo dobrih veza s nekim asnicima. U sluaju da oslobodimo Bjelovar, vjerojatno bismo ga zadrali dulje vrijeme. Politiki odjek bio bi takoerznatan.BjelovarjeveigradodKoprivnice. Svi ti elementi razmotreni su u operativnom tabu i zapravo je sve ilo u prilog tome da se najprijenapadneizauzmeBjelovar.NapadnaBjelovarsigurnobiuspio.Paipak,odluenoje da se najprije napadne Koprivnica. Crna legija je tuena od Virovitice do Koprivnice. Imaju velikih gubitaka u ljudstvu i naoruanju. Treba joj zadati posljednji udarac! To su bili argumenti da se prvo napadne Koprivnica. Nisu bili dobri, alisada,poslijesvega,lakojebiti pametan! U napadu na Koprivnicu i osiguranjima od okolnih neprijateljskih garnizona sudjelovale su sve raspoloive snage 6. i 10. korpusa: 12. i 30. slavonska divizija, 7. banijska divizija, 32. i 33.divizijaiZagorskabrigada10.korpusa,tePodravskiiBjelovarskipartizanskiodred.Toje oko20.000boraca.Imalismo20topovaidovoljnogranata.Postojalisusviuvjetidanapadna Koprivnicuuspije. Borba je trajala est dana. Sve nae brigade smijenile su se u napadima i pokuajima da probiju vanjski sustav obrane. Nijedna nije uspjela. Samo je Osjeka brigada provalila u ustake postave i postigla poetne uspjehe. No i nju su ustae protunapadom potisnuli na polaznepoloaje. Artiljerija je est dana bez prestanka tukla neprijateljske poloaje na periferiji i u gradu. Ali na tab nije umio dobro upotrijebiti topove kojima je raspolagao. Podijeljeni su divizijama i brigadama i za sve vrijeme borbe nisu bili djelotvorno iskoriteni. Trebalo je koncentrirati artiljeriju te planski i sistematino tui ustake postave na onome mjestu gdje e se pokuati prodor u grad. I tako dalje, i tako dalje. Ni operativni tab, ni tabovi divizija nisu se proslavili utojvelikojakciji! CestomodKoprivnicepremaNovigraduvuesedugakolonamrtvihiranjenihboraca.Tuno je poslije poraza. Gubici se ne mogu opravdati. Imamo veliku vojsku, ali nemamo jo dovoljno iskustva i znanja za velike operacije. Napadi na dobro utvrene gradove teke su i vrlokompliciranevojneoperacije. IzVrhovnogtabanareenojedakrenemopremapruziicestiZagrebBeograd.Neprijateljje poeo izvlaiti snage iz Srbije i iz Beograda. Povlae se na zapad. Treba ih tui na pruzi i

cesti.Jaki,naelnikGlavnogatabaHrvatske,odmahnamjedaonovezadatkeuvezistom naredbom.ModadasmojokojidanostaliokoKoprivnice? Epilog! Stigli su podaci iz Koprivnice. Boban je, navodno, osobno postrijeljao sto i pedeset ustaakojisusezavrijemeborbedemoraliziraliipoelipresvlaitiucivilnaodijela.Nemora biti istina, ali tako kau podaci! Onaj dan kada su se nae snage povukle, ustae su namjeravali napustiti obranu grada i probijati se iz obrua. Nisu vie mogli izdrati pritisak! NaotvorenomterenulakobismoihtukliiKoprivnicabibilaosloboena. Sadabobanovcislaveiterorugradutraje.

OsloboenjeBeograda
NatabjeuVirovitici.Posjeujemznanceiprijatelje,priamoosvemuisvaemu,anajvie o aktualnim politikim pitanjima. Svi se zanimaju kada e zavriti rat. Uvjereni su da je njihov grad osloboen definitivno i da ustae i Nijemci neeviedolaziti.Mipartizaninismo u to ba tako vrsto uvjereni. Pri tom me neumorno nude da jedem i pijem, a takvim je ponudama prilino teko odolijevati. O meni govore samo u superlativima, kao stoje i red! Takvim utjecajima nije se lako oteti, jer ovjek je ipak bie slabo i nesavreno. Lijepo je ivjeti u osloboenom gradu. Dvostruko lijepo je ivjeti u osloboenom rodnom gradu! Ali takav ivot ima i svojih negativnih strana. Postepeno i u ratama uivljava se u ulogu pobjednikaioslobodiocaiprivikavasenovomnainuivota.Apoznatojedaovjeknajvie uivakadasreadoeiznenadaiodjedanput(aneuratama!).Ljepejeizvuiglavnizgoditak na lutriji i preko noi postati milijuna, nego postepeno i neopazice bogatiti se nizom sitnih dobitaka. Ve etiri godine radujem se danu dolaska u Zagreb. Mislim o tome kada sam budan,fantaziramotomeisanjamotome.Aliveunaprijedosjeamdaeodmojihsnovai matanjaostativrlomalo.Jerslobodatakoerdolazipostepenoiuratama!Vekrajem1943. osloboenisuvelikipredjeligornjeHrvatske.Dobrosetadaiugodnoproivjeleurasinjskom vlastelinskom dvorcu. To je bila prva akontacija. Poslije, u prvoj polovici 1944. godine, azma je postala glavni gradnaepartizanskerepublike,iuKeerovcusenormalnoivjeloi radilo,gotovokaodasvakogadanaidemouured.Posjeivalismoakiazmanskikino.Toje bila druga rata slobode. Sada ivim u svojem rodnom gradu, koji je moda definitivno osloboen.PoslijesvegatogadolazakuZagrebbitenetosasvimnormalnoinikakvavelika radostneeiztogaispasti.EtostiglismouZagreb,kaotosmoprijetogadoliuKoprivnicui azmuiViroviticu! Veeras, kod starih prijatelja moje obitelji, upravo kad su servirani kolai, odjedanput zaori paljbasasvihstrana.Tuklesupukeimitraljeziipitolji,anononeboparalesuraketesvih boja. Eto ti mirnodopskog ivota, pomislim i poletim izkuedaustanovimtosedogaa. Moji su prijatelji problijedili od uasa. Moda su ustae izvrili prepad!? Ulice su bile pune partizana. Pucali su u zrak. Pozvao sam najblieg i upitao zato pucaju. Osloboen je Beograd, pukaramo od radosti, odgovori. U takvim prigodama doputeno je troiti municiju.Danasje20.listopada1944.godine.Trebaupamtitiovajdatum!

Gudovac
Njemakedivizijepovlaeseizjunihiistonihpredjela.Prolazeprekonaegteritorijaituse zadravaju dulje ili krae vrijeme. Zagrebaka oblast sve vie slii kotlu u kojem neprekidno kljua.inisedaetakopotrajatisvedopotpunogosloboenjazemlje. Ne poduzimamo vee operacije. Svi okolni garnizoni slue kao odmaralita njemakih jedinica. To su, dodue, desetkovani dijelovi pobijeenih divizija i pukova, ali za nae mogunosti jo uvijek su prejaki brojem i naoruanjem. Zadovoljavamo se napadima na komunikacije, koje su sada vrlo prometne, i poduzimamo akcije na manja uporita. Imamo uspjeha. Izmeusvihtihpothvatanaihdivizijaibrigadaopisatukakosulikvidiraneustakeposade uGudovcuiKorenovu,selimablizuBjelovara. O Korenovu nema to da se kae obino selo u kojem je ustaka posada. Gudovac je vrlo zloglasnoselo!OdmahposlijeslomastareJugoslavijeikapitulacijebivevojskeprouloseu Zagrebu da su gudovaki ustae poklali tri stotine Srba iz okolnih sela. Pohvatali, vezali, dotjerali u Gudovac i poklali noevima. Iz ista mira! Vijesti ne moraju uvijek biti istinite i oprezan ovjek ima pravo uzimati ih s rezervom. Bili su prvi dani okupacije i nitko od nas nije jo bio navikao da slua o masovnim umorstvima nevinih ljudi. Faizam i ustatvo, kao njegova podvrsta, bile su jo isuvie teoretske kategorije i moglo se predviati i nasluivati, alineidokrajashvatiti,kakoesvetoizgledatiudnevnojpraksi.Vijestomasovnompokolju Srba u Gudovcu kraj Bjelovara bila je prva u nizu kasnijih slinih vijesti. Priznajem, primio sam je s rezervom. Ali nekoliko dana poslije toga u Zagreb je stigao moj prijatelj Pero BikupVeno. Vratio se, nakon rasula bive vojske, kao domobranski dezerter. Biskup je po naravivrlosentimentalanimekanovjek.Imaojenesreudakaodomobranuvastraukod gudovakih leeva. Bili su poslagani poput cjepanica pokraj iskopanih velikih jama, njihovih zajednikih grobova. Moj prijatelj Veno sakrio je puku, presvukao se u civilno odijelo i pobjegao u Zagreb. Nisam vie sumnjao u istinitost vijesti o gudovakompokolju. Poslije je doao pokolj Srba iidovauJadovnu,pokoljSrbauglinskojcrkvisaznaloseostrahotama Jasenovca,StareGradike,RakovaPotokaiDotrinekrajZagreba,izamnogadrugamjesta u Hrvatskoj na kojima su ustae masovno ubijali. Takve vijesti nisu vie nikoga uzbuivale. Jerljudisenaviknu!Faizamnijeviebiosamoreakcionarnateorijanegokrvavastvarnost.U Gudovcujepoelo. Petar BikupVeno, moj drug i prijatelj,uskorojeotiaoupartizane.Sadajekomandant32. divizije,kojazajednos33.divizijomnapadaKorenovoiGudovac.Prijetriipolgodineuvao je strau kod tri stotine leeva kao prisilno mobilizirani domobran, asadaideuakcijuprotiv gudovakihustaakaokomandantpartizanskedivizije. AlinetrebamislitidajenapadnaGudovacosvetnikaakcijapartizana.Tkoznagdjesusada gudovakiustae?Sigurnosumnogiodnjihvedavnomrtvi.Tosusamoasocijacije,kojese nuno moraju javiti. Pa ipak, ova akcija ima politiko znaenje. Borci naih brigada su 90% hrvatske nacionalnosti likvidacijom posade u Gudovcu ele manifestirati bratstvo sa stanovnicimasrpskihselaoveokolice,nadkojimasugudovakiustae1941.izvrilimasovan zloin.ZatosuuBrigadibraeRadia,kojanapada,obnovljeneuspomenenatokrvoprolie. U napadu sudjeluje i nekoliko tanketa, zaplijenjenih u podravskoj kampanji. Partizani i tankete nikakoneiduzajedno.Borcismatrajudaeonesamezauzetineprijateljskebunkere.

Priznajem da sam i sam dosada precjenjivao tooruje.IzmislilisugaTalijanizarastjerivanje ulinih demonstranata, a ne za ozbiljnije borbe. Svi nai tenkisti izranjeni su po rukama i licima,jermitraljeskirafaliudarajupooklopuiodtogaseiznutrarasprskavametal.Oklopje posve tanak. Geleri izgrebu ake i lice vozaa pa se oni moraju povui jer su posve iskrvavljeni. Trebalo bi im dati maske. Jadan je takav tenkist! im su tankete ostavljene u pozadini,borcisupoeliboljeiorganiziranijenapadati. Borba za ova dva nejaka uporita jo je trajala kad je eskadrila saveznikih bombardera napala Bjelovar. Napad bombarderanaBjelovarimasvojupovijest.tabnaegakorpusave jenekolikoputazatraioodmajoraAllana,efaengleskemisije,danaruibombarderepada s njima sinkroniziramo akciju. Allan je uvijek postupao prema naim zahtjevima ili molbama pokazivao nam je depee, ali bombarderi nikada nisudolazili.Istinizavoljutrebapriznatida nitko od nas nije ni oekivao da e doi zahtijevali smo to onako, reda radi. Tako je bilo i prije napada na Gudovac i Korenovo. Ali da bi zahtjev za saveznikom podrkom iz zraka ispao to uvjerljiviji, poslije likvidacije tih mjesta, koja su tako rei bjelovarska predgraa, rekli smo da namjeravamo napasti i grad. (Ali to nikome nije bilo ni na kraj pameti!). I, zaudo, ovaj put saveznici su nam ispunili zahtjev. U Bjelovaru je, prema podacima kojima raspolaemo, zavladala velika panika. Partizani u Korenovu i Gudovcu, savezniki bombarderi nad gradom! Vjerovali su da je napad neizbjean. Odmah poslije odlaska bombardera komandant garnizona sjeo je u avion i odmaglio u Zagreb, toboe da se posavjetuje.RazruenesukasarneVojnoviijonekivojniobjekti.Allanseironinosmjeka ipitazatonismonapaligrad.Zaista,moglismoganapasti.Lakobismogazauzeli. GudovaciKorenovolikvidiranisunakonkraegokraja.Ubijenojeoko250,zarobljeno260 neprijateljskih vojnika i oficira. Pruali su prilino ilav otpor. I tako je akcija zavrena. Zapravoprilinoblijedaosvetazapokoljizgodine1941.

Crvenaarmija
Prije nekoliko dana, tonije reeno 6. prosinca 1944, jedinice III. armije NOV Jugoslavije forsirale su Dravu kod Barcsa i izbile u Viroviticu. S njima je i jedna desetkovana divizija Crvene armije neto malo pjeatva i artiljerije. Kau da je ta crvenoarmejska jedinica sudjelovala u tekim borbama na Dunavu. Izgubila je mnogo ljudi i eka popunu, a ona joj nikakonedolazi... Most kod Barcsa je poruen i prijevoz preko Drave, s nae na maarsku stranu, obavlja se skelom. Skelom upravlja desetina crvenoarmejaca. Cia je zima. Sjevernjak brije i dravska je ledinatvrdozamrznuta.NekolikoSibiracasjediokomalevatrenagolomsmrznutomtluipui lule.Imajumongolskejagodice,koseoi,ekinjastucrnukosukojaviriispodubarairijetke, oputenetatarskebrkove.Vatrajesasvimmalaibitedaslabogrije.Odravajujevjerojatno samo radi ugoaja. Ne razgovaraju sjede, ute i pue. Skela dugo ne dolazi. Ipak, svakih nekoliko minuta jedan Sibirac iz skupine oko vatre sastavi ruke oko usta i zavie prema drugojobali:Davajbistrapoporon!Pretpostavljamdatoznai:Dajbrzoskelu! Poporonunatoopetovanimpozivimanedolazibistranegovrlosporo.Hladnomije,ali seneuzrujavam.Uostalom,svetoideurokslube.PromatramoveSibirceunepomuenom istonjakom spokoju i sam postajem strpljiv, iako strpljivost nikako nije svojstvo mladih i nadobudnih partizanskih starjeina. Moda je ovaj na sjevernjak za njih obian proljetni lahor!? Davaj bistra poporon! Davaj! Davaj! Davaj! Tovarii, ja njet Sibirjak, menja oenj holodno!(Drugovi,janisamSibirac,menijevrlohladno.) Poporon napokon dolazi i prebacujenaautomobiluMaarsku.Putujemdobrimcestamado ikloa,podravskoggradiaukojemsenalazitabIII.armije.Morampriznati,tomije,kao partizanuizobrua,neobino,iispunjameponosomisvijeuovlastitojvanosti.Automobil Viroviticapoporon DravafokVaisloiklo...Nijetomalastvar! U tabu naega korpusa dva su crvenoarmejska oficira: pukovnik ernjavski i gardijski kapetan Pavlenko. Dodijeljeni su iz taba crvenoarmejske divizije zbog koordinacije i veze. ernjavskijestaloenovjekiokorjeliratnik.Ratuje,akadnemaborbe,razgovara,jede,pije ispava.Imadobarapetitidobarsan,auzdobrojeloprijamuobligatnihstogramavotke,ako nema vie. Njegova je omiljela izreka: Svjo budet harao! Pravi ruski ovjek! Pavlenko je mlad i nadobudan oficir. Svakih pet minuta, danju i nou, zove telefonom iz susjedne kue i pita:Kakuvasopstanovka!Svimanamjevedojadilatanjegovaopstanovka.Juermu se dogodio maler. Posjetio nas je komandant divizije pukovnik ernjikov. Mateti i ja neto smoraspravljalisjedeizastolom.Dabiutabuvladalaradnaatmosfera,prednamasuuvijek rasprostrte specijalke. Nesretni Pavlenko spavao je mirnim i zdravim snom pravednika, na slami u kutu. ernjikov se pozdravi s nama i onda mu pogled padne na usnuloga gardijskog kapetana.Pavlenko!zavieglasomjerihonsketrubeitakoga,zavojnikepojmove,njeno probudi. Pavlenko skoi i stane mirno mirkajui slijepljenim oima u oekivanju bure. Kamandant korpusa i kamesar korpusa rabotajut, a vi spite! ukori ga ernjikov. Pavlenko se nije dao zbuniti. Unato podreenom poloaju i nepovoljnoj situaciji u kojoj je zateen, kaoistrahopotovanjupremavisokomistrogomstarjeini,onslaebrzoivjeto:Cijeluno sam obilazio poloaje i samo sam malo prilegao! Starjeina u vojsci uvijek mora imati posljednju rije i ernjikov nije prihvatio Pavlenkovu ispriku. Znate li da je Napoleon spavaosamotrisatanadan?upitaon.Nu,janjetNapoleon!bubnegvardnjikapitenkao iz puke i pobjegne iz sobe. Pri tom je, u sasvim razumljivoj zbunjenosti, najprije otvorio vrata ormara,zatimsruiostolicuitektadaotkriopraviput.Veledajeernjikovvrlostrog starjeina,ilikakosetoruskikae:Oenjkrijepkij,haroijkamandjir!.

U Virovitici se smjestio generalmajor Blagodatov. On je jedan od mnogih zamjenika komandanta fronte. Blagodatov je stariji ovjek, bivi oficir carske vojske. Pozvao nas je na konferenciju. Mi govorimo, a on sjedi na elu stola i uglavnom slua. Samo svakih nekoliko minutauzdahneiizjavi:Nadaukrepitsa!toznaidasetrebautvrditi.Partizaneje,dodue, potrebno opominjati da utvruju poloaje, ali smatram da je ipak dovoljno rei to tri puta, umjesto pedeset. No, Blagodatov se oito dri stare izreke: Pametnom ovjeku sto rijei dosta! Svakopolasatausobuulazeruskedjevukeidonosenamzakusku.Zakuskasesastojiod ljetne salame i salate od kupusa i luka. Na uas sviju nas, salama i salata prelivene su kompotomodtreanja.Djevukeimajuvisokegrudi.irokebokoveirumeneobraze,isvesu meu se sline. Blagodatov ponavlja: Nada ukrepitsa!, djevuke svaki as ulaze, odnose ispred nas tanjure i ponovnodonosesasvimistukombinacijumivirkamoispodokananjihi akalicama nabadamo trenje i kiselo se smjekamo kad zajedno s trenjom zagrizemo i renjiluka.Vrlougodnoratnosavjetovanje!Nadaukrepitsa! Sjeam se prvih dana rata. Sjeam se, takoer, i prvih partizanskih dana. ivot je, kau, najbolja kola najbolja zato to daje ovjeku potrebna iskustva i pomae mu da se oslobodi lakovjernosti, iluzija i romantine prtljage. A tko od nas nije bio optereen, vie ili manje, iluzijamairomantinomprtljagom? Modasam,sobziromnanaslov,malonezgodnopoeoovopoglavljednevnika.Vjerujemda erecikojidolazeobjasnitikakomislimidanemislimloe.ovjeknaimeosvemutomuje nepoznato izgrauje odreene predodbe. Ako je zreo i iskusan, pri emu se pretpostavlja i nuna koliina zdrave pameti, bit e te predodbe donekle realne. Ali ako je ovjek mlad i neiskusan i jo k tome sklon romantici, zanosit e se iluzijama i njegove e predodbe o nepoznatom biti romantine. Moje je miljenje da je sklonost zaromantinokodmladihljudi korisna i esto prijeko potrebna, jer kad bi bili u stanju da svakoj stvari pristupaju zrelo i realistiki,tomoeznaitiisprilinoskepse,bilobivrloteko,gotovonemoguepokrenuti ih u akciju. Svaki iole riziniji pothvat smatrali bi nepametnim, nerealnim ili u najboljem sluajuproblematinim. Prigodom prvih susreta s partizanima, koji su u ono doba veim dijelom bili posve sirovi seljaki momci, morao sam uvelike korigirati otprije izgraene predodbe o ljudimaskojima u ivjeti i ratovati. Iluzije su rasprene, morale su prepustiti mjesto injenicama. Ali taj proces nije tekao na tetu nego naprotiv u korist mojih ratnih drugova, sirovih seoskih momaka. I u moju osobnu korist. Matanja o idealnim ljudima i idealnim sredinama su djetinjarije, a susreti sa ivim ljudima od krvi i mesa, koji imaju vrlina i mana ali koji su oplemenjeni revolucionarnom borbom, istinski su lijepi i vrijedni. Borba za velike opeljudske ideale,kojojsumnogiupoetkumodainesvjesnoprili,ujedinjujeihiaktivira u njima sve to je najbolje i najvrednije, istodobno potiskujui ono to ne valja. Rije je o ljudima koji aktivno sudjeluju u oslobodilakom revolucionarnom ratu. Mislim da se u svim drugim,pokarakterusuprotnimvrstamaratova,ljudskevrednotegube. Kad je 22. lipnja godine 1941. objavljeno u svim novinama i preko svih radiostanica svijeta da su Hitlerove armije prele granicu Sovjetskog Saveza i prodrle u unutranjost sovjetske zemlje,zameneimojedrugovedoaojedugoeljeniidugooekivanias.Iskrenogovorei, vjerovalismodajesHitlerominjegovomvojskomsvreno,jereihCrvenaarmijanaprosto uaszbrisatislicazemlje.

injenicadajeCrvenaarmijaulauratzanasjeznailapoetaksvretka,itopoetakbrzog svretka. Napad Hitlerovih armija na Sovjetski Savez popraen je estokom propagandnom kampanjom. Zagrebaki kolodvor bio je zauzet kompozicijama kojima su njemaki vojnici kretalipremaistoku,anasvakomvagonuispisalisuminijem:JederSchusseinRuss!,aliza nas sav taj moni Goebbelsov propagandni aparat nije znaio nita. Ni munjevit prodor njemakih armija prema Moskvi nije znaio nita. Ni opkoljavanje Lenjingrada nije znailo nita. Podacima o zarobljenim i ubijenim crvenoarmejskim divizijama i armijama, iz njemakih ratnih izvjetaja, jednostavno nismo htjeli vjerovati. Ratne uspjehe Hitlerove tumaili smo kao taktike i strateke uspjehe Staljina. Za nas je Crvena armija bila nepobjediva, a svakog crvenoarmejca smatrali smo peenim boljevikom ili bar komsomolcem tipa Koragina. Pred naim oima, razumije se pred oima naih sanja, marirali su elini redovi crvenoarmejskih jedinica, tenkova i topova kakve jo svijet nije vidio, a na Berlin je pikirao val za valom bombardera boljih od svih bombardera svijeta. to smo mi znali o tome da su dva desetljea ivota i razvitka jedne zemlje i jednog novog ureenja vrlo kratko razdoblje, i da su naa matanja o Crvenoj armiji jedno a stvarnost drugo! Nijemci su pobjeivali u svim bitkama, na kopnu, na moru i u zraku, ali nikada i ni jednog jedinog trenutka nitko od nas nije prestao vjerovati u konanu pobjedu Crvene armije.Mora dasmoneobinonerviraliskeptikeitakozvanetrijeznegraaneirealiste.Glasnoineoprezno izricalismosvojesudoveoishodurata.aksmopokuavalisokolitiidove,kojisuseuljali gradskim ulicama igosani velikim utim znakovima sa slovom na grudima i pleima. Samo,njihnitkovienijemogaoohrabriti.Uistinu,bilismoivileci. NepokolebljivajebilanaavjeraupobjeduCrvenearmije!Kaemvjera,jerunatorealnim raunicama o toj konanoj pobjedi, do koje e neminovno doi ali koja je jo daleko,zasve nas na okupiranom podruju stvarnost su predstavljali naoruani faisti na jednoj strani i goloruki revolucionari na drugoj, nezapameni teror i uvijek nove pobjede Hitlerovih armija. Umjestodasedemoraliziramo,mismosamoprolongiraliaskonanogobraunaiostalismo isto tako oduevljeni kao to smo bili 22. lipnja 1941. godine. Ubrzo smo i zapucali na gradskimulicama. Tekojerei,alitkoznakakobibilodanijebiloiluzijairomantinihpredodbi! Sada se jedinice Crvene armije bore oko Budimpete i Blatnog jezera. Rat se uistinu blii kraju i svi, pa i takozvani trijezni graani i realisti, znaju da je Crvena armija nepobjediva. Pokazalo se da su nae iluzije bile samo djelomice iluzije, aubitiipolitikireenobilajeto pravilna orijentacija i jedino ispravan i poten put. Rat jo uvijek nije zavren, iako je od napada Hitlerovih armija na Sovjetski Savez prolo tri i pol godine, ali e biti zavren pobjedom.JediniceCrvenearmijenisubakaosaliveneodgvozda,aliznajuratovatiboljeod ikoga i najzaslunije su za pobjedu. Crvenoarmejci nisu ba svi peeni boljevici i komsomolci tipa Koragina, ali ratuju kao to bi ratovali da su sasvim u skladu s naim nekadanjimromantinim predodbama. Tko zna odakle dolazi ova izdesetkovana crvenoarmejska divizija i tko zna koliko je boraca putempokopala!Tojedugput,negdjeodVolgedoDrave.Nemaihvieodetiristotine,jer popunanikakonedolazi,ioddivizijeimjeostalosamo ime.Jedinicakojuodrededaprobija neprijateljskepostaveuglavnomudarugotovodasemoebrisatispopisa.Onajertvovana

za opi uspjeh operacije. Nekoliko stotina umornih vojnika zaista nimalo ne slie paradnoj jedinici koja marira, kao od gvozda salivena, Crvenim trgom u Moskvi. Vie slie pravim ratnicima,kojipoznajuipobjedeiporaze.akakojodugonedobijupopunu,iakoihostane ustrojusamodesetak,ipakeidaljeivjetiduhnjihovedivizije. Trebalo bi pisati knjige o Pavlenku i ernjavskom i ernjikovu i Blagodatovu i, osobito, o onim Sibircima zaduenima za prijevoz skelom preko Drave. Jer oni su stvarni predstavnici borakeistarjeinskemaseCrvenearmijekojapobjeuje.

MostnaDravi
Veviedananisamudnevnikzabiljeionirijei.Nepiemiseizdvajurazloga.Prvije,to se vojne operacije na naem sektoru ne razvijaju najpovoljnije drugi, to se unato tome rat blii kraju. Da, rat se uistinu blii kraju i, kad sam sam, razmiljam o Zagrebu i o mirnodopskom ivotu. Dnevnik mi vie nije jedino utoite kao dosad. Slatke su misli o Zagrebu i ivotu poslije osloboenja! Od njih tijelom prolaze marci eznem za svojim nadamaimodailuzijama,istrahujemuistimah.toebiti?Kakoebiti?Kadebiti?Hou li doekati taj as!? Vjerujem da ima mnogo partizana, osobito ako im u ilama tee i nekoliko decilitara hazarderske krvi, koji bi mirno pristali na smrt, ali poslije godine dana slobodnogivota.Padajuminapametkojekakveopasneideje.Modabisejoovihnekoliko mjeseci do kraja rata trebalo nekamo sakriti i tako osigurati sretan finale. Zar nije sasvim glupoinesretnopoginutikorakpredciljem,kadtejezasveetirigodineborbesmrttedjela? Naokolotukutopoviitekumitraljezi,amojemislinisunimaloratnike.Mnogiginuupravo ovih dana. Rat trai sve vie rtava, i kod nas, izmeu Save i Drave, nikada se nije umiralo tolikokaoposljednjihtjedana.SamouZagrebakomkorpusudnevnigubiciiznose500boraca izbaenihizstroja400teeilakeranjenih,100poginulih.Nakorpusnebrojivieod6do 7 tisua boraca i starjeina prve bojne linije. Najvie ginu etni i bataljonski starjeine. Borci su veinom redovito mobilizirani momci i ne bore se umjeno i hrabro kao to su se nekada borili partizani naih brigada i odreda. A zadaci su sve tei. Zato i ginu starjeine. Oni su najodgovornijiidajusveodsebedasezadaciizvre.Uvijeksunanajistaknutijimpoloajima. Doknekrenuoni,nekreuniborci.estosedogaadakomandiriikomesarijurnunaprijed, aliihmalotkoslijedi.Ljudimasevienegine.Iakosutekjueriliprekjuerdoli,mnogiod njih imaju u glavama nevojnike i pogibeljne ideje. Stalno postavljamo nove komandire i komesare na mjesta ranjenih i poginulih. Postavljamo ih iveunaprijedznamodaezadan dva biti i oni mrtvi ili, budu li imali sreu, ranjeni. Sve to vrijedi izginut e, na pragu slobode. ovjek mora da se ljuti na ove prisilno mobilizirane kartove. Kad se samo sjetim nekadanjihboraca17.udarnebrigade! [b]Sada su u naem korpusu Zagorci najbolji. Zagorska brigada sauvala je, stjecajem okolnosti,partizanskikarakter.Unjojimanajviedobrovoljaca,pravihpartizana.Nekidanje jurialanaNijemceiustaeuseluZrinjskainaprostoihpokosila.[/b] Inae,opasituacijaugornjojHrvatskojiSlavonijiprilinojeotuna.Vemjesecipoldana borimo se za virovitiki mostobran. Zato tako grevito branimo taj nesretni pontonski most na Dravi, to nikome od nas nije sasvim jasno. Upali smo u veliki mehanizam ruskog valjka i sad se okreemo kao kotai u stroju i tko da vodi rauna o tome je li tom kotaiu neto jasnoilinije.Uostalom,moramtomalopotanjeobjasniti. Nai poloaji bili su na zapadu pred Koprivnicom, a na istoku negdje oko Osijeka. Sav taj prostor du desne obale Drave zaposjele su jake snage: III. armija, sa 5 dobro naoruanih divizija od kojih svaka broji 10 do 12 tisua boraca 6. slavonski i 10. korpus Zagrebaki (operativnousastavuIII.armije)korpusiimaju4divizije,svakaizmeu3i5tisuaboraca tedesetkovanacrvenoarmejskajedinica,kojojjouvijeknijestiglapopuna.Ipak,tihnekoliko stotinacrvenoarmejacapovezujunassIII.ukrajinskomfrontom.SlijeveobaleDrave,svedo BudimpeteiSzekesfehervara,bilojeslobodno. Protuofenziva Nijemaca poela je sredinom prosinca godine 1944. Napali su jakim snagama. Tosu,dodue,adhocskalupljene,preformiraneipregrupiranenjemakeikvislinkedivizije, dosad ve mnogo puta poraene, ali njemaka je komanda ipak na ovom sektoru stekla

brojanu nadmo dovoljnu za kakvutakvu protuofenzivu. Svi se slau u ocjeni da je to posljednja Hitlerova ofenziva, predsmrtni trzaj. Ali nama ovdje unato toj spoznaji nije lako. Nasmrtranjenazvijermoeubitii uposljednjimgrevima! Na poloajima pred Koprivnicom borbe su poele iznenada. Sve do tada neprijatelj je mirovao, a mi smo ekali naredbu da ponovno krenemonaKoprivnicuidaljenazapad.ak je 32. divizija, na inicijativu crvenoarmejskih komandanata i njihove krnje jedinice, prela Dravu i zaposjela sela Botovo, Golu i dalu. Jedva se probila nazad preko rijeke, i to uz pomoposvepartizanskesnalaljivostisvojegastarjeinskogkadra,osobitokomandantaRade Bulata. Istodobno je poeo snaan pritisak na sve nae poloaje. Prema obavjetajnim podacima na nas napadaju: Kozaki korpus, 1. i 5. ustakodomobranska divizija, jedna njemaka divizija i stanovit broj manjih njemakih i kvislinkih formacija. Neprijateljske snage koje napadaju sav taj sektor mnogo su vee: vojniki su organizirane u 91. armijski korpusi15.kozakikorpus.Trebareiitodasmoprisiljenivoditifrontalneborbe,aunjima nemamo iskustva, idasunaedivizije,osobitooneusastavuIII.armije,iakobrojneidobro naoruane, popunjene mladim i neprekaljenim borakim sastavom. Divizije u sastavu obaju korpusa jesu po broju i oruju partizanske, to jest nisu velike i naoruane su preteno lakim pjeakimorujem. PetnaestkilometarasjevernoodViroviticeteeDrava.SnaejestraneseloTerezinoPolje,s maarske strane je gradi Barcs. Izmeu Terezinog Polja i Barcsa Rusi su podigli pontonski most. Preko toga mosta odvija se vojni i civilni promet. Most povezuje nae snage s ove strane Drave s lijevim krilom III. ukrajinske fronte (Tolbuhin). Kontraofenziva Nijemaca zahvaa desnim krilom na sektor u dolini Drave i tako smo se,stjecajemokolnosti,nalina periferiji crvenoarmejskog lijevog krila. Za taj pontonski most na Dravi ili, kako mi kaemo, za virovitiki mostobran, vode se ve mjesec i pol dana ogorene borbe, u kojima gubimo mnogo ljudi. Zato je potrebno toliko krvariti oko toga prokletog mosta, nije mi jasno ne samo meni nego nikome u naem tabu. Nijemci e, s obzirom na razvoj situacije, svakako zauzetimostilikvidirativirovitikimostobran,prijeiliposlije.Naplanjedagazadrimoto duemoemoidaseprekonjegaevakuirajunasiguranteritorijMaarske,idubljenaistoku Vojvodinu, mnogobrojne ustanove s osloboenog teritorija izmeu Save i Drave, koji sada vienijeslobodan,tecivilnostanovnitvonesposobnozavojsku:ene,djecaistarci.Nakraju e se tim putem povui i cijela III. armija, i s njom ostatak crvenoarmejske divizije. U neprijateljskomkotluostajemosamomi,tojest6.slavonskii10.korpusZagrebaki.Nama slavonskimigornjohrvatskimpartizanimasuenojedasedokrajarataborimouobruu!Po mojem je miljenju i to mnogo bolje nego ginuti u frontalnim borbama za virovitiki mostobran,kojiionakonemoemoobraniti. Zagrebaki korpus dri obronke Bilogore. Nae brigade i divizije tuku se s vlasovcima is1. ustakodomobranskom divizijom. Imamo i dosta zarobljenika. Neki dan bio sam svjedokom interesantnog prizora. Gvardnji kapetan Pavlenko (onaj to je svojem komandantu divizije izjavio: Nu, ja njet Napoleon) sasluavao je skupinu zarobljenih vlasovaca. Pavlenko ih je grdio na sva usta: Nu, vi sabake, dere se on, doli ste da se borite protiv slobodarskog jugoslavenskognaroda...Nadavasnastreljat!Sabakesustajaleprednjimpognutihglava i viemanje rezignirano. Oni su znali da e jednom doi as kad e ovako pognute glave stajatipredcrvenoarmejcima,idaimneebitioproteno.Previejesovjetskinarodiskrvario da bi mogao pratati izdajicama. Pavlenko ih je sasluao, izgrdio i poslao u crvenoarmejski tab.

Borba naih naroda s ustaama na obroncima Bilogore tako je ogorena te se dogaa da u jednomedanupojedinaselanekolikoputaprelazeiznjihovihunaerukeiobratno. Pri tom najgore prolaze stanovnici tih sela. Ostavljaju sve, naputaju kue i odlaze. Ostaju samo najpromuurniji i najlukaviji. Jedan od takvih je upnik iz Turnaice. upni dvor je najbolja zgrada u selu i u njemu je uvijek tab, danas na, sutra ustaki. I tako to traje ve tjedandana.upnikjegostoljubivpremanamaipremaustaama.Namadajepodatkeonjima, njima daje podatke o nama. S pomou te njegove posrednike ulogesasvimsmosezbliilis komandantom 1. ustakodomobranske divizije generalom Mokovom, iako se osobno ne poznajemo. (Mokov je ustaki pukovnik i domobranski general to kod njih moe biti!). Samotosejonismopobratimili!Aupniklijepoiviipotpunojenemogueustvrditikome jeipakprivreniji,njimailinama.Imaupnikakojisuinamaprivreni! PoginuojekomandantGupevebrigadeStevanDoen.(StevanDoenproglaenjenarodnim herojem.) Danas je 9. veljae 1945. godine, posljednji dan borbe za virovitiki mostobran. Dok ovo piem,zastolomunaputenojkuisvojegrodnogagrada,virovitikimulicamakuljajukolone vojske, civilnog stanovnitva i raznih ustanova. ure se da na vrijeme stignu do mosta i prijeunamaarskustranu,gdjejejomirno.Odandee,nebuduliNijemcizaustavljeni,ak u Vojvodinu. Izmeu nas i crvenoarmejskih pontonijera, koji se smatraju odgovornim za most,zametnulaseunasvaa.Htjelisuskinutimostipovuise,bezobziranatotosesve jedinice III. armije i mnoge nae ustanove nisu jo evakuirale. Dobili su takvu naredbu nadreene komande, a oni potuju naredbe. Komandant III. armije Kosta Nad pokuao ih je urazumiti, naravno bez uspjeha. U regularnim armijama teko se nailazi na razumijevanje. Vojnikiniistarjeinanerazmiljajunegosluaju,takoimjenajlakeivjetiiratovati.Poeli su,dakle,skidatimost.Kostajebioprisiljendovestijedansvojbataljonizauzetimost.Nakon toganjegovaenerginogpotezaevakuacijaseprovodinesmetano. Mogli su se svi prebaciti ve prije mjesec dana. Utedjeli bismo mnogo ljudi, a Hitlerova posljednja protuofenziva svejedno bi ishlapjela, moda nekoliko dana kasnije i nekoliko kilometaradaljenaistoku,aliishlapjelabi. U naputenoj virovitikoj kui samo smo major Allan, ef engleske misije, i ja. Svi ostali otili su u bilogorske ume zajedno s kolonama naih brigada i onda grebenom Bilogore do Daruvara. Daruvar dre jedinice 6. korpusa. Naokolo tuku topovi i teku mitraljezi. Major Allanijasjedamoudip(naravnonjegov)iodlazimozakolonama.Vejesumrak.

Daruvariazma
Daruvar i azma, to su dva najblaenija mjesta u Slavoniji i gornjoj Hrvatskoj! Ako nije slobodan Daruvar, slobodna je azma ako nije slobodna azma, to jest kad nas istjeraju iz nje, moemo napamet i bez provjere otii u Daruvar, jer u njemu sigurno nema neprijatelja. Kao da im nedostaje snaga da istodobno zaposjednu oba gradia! Za nas je takva okolnost idealna. Ostavljeni smo u neprijateljskom kotlu da se kuhamo u vlastitom sosu i strpljivo ekamo proboj Srijemske fronte, a mi, selei se izDaruvarauazmuiizazmeuDaruvar, svojmartirijproivljavamoboljenegotojeikakavnepopravljivioptimistmogaopredvidjeti. Ali ni u Daruvar nije uvijek lako stii. Na primjer, major Allan i ja, poto smo se njegovim dipom odvezli iz Virovitice i krenuli grebenom Bilogore prema Daruvaru, doivjeli smo nezgodu.Bilajeveno,asvijetlitiuovakvimprilikamanijeuputno iAllanjediputjerao ukoritorijeke.Zaustaviogajenasredinitoka,inegovoreinirijei,poeosesvlaiti.Jasam mirno sjedio u vodi do grla i ozbiljno razmiljao kako bi bilo da uzmem pitolj i ustrijelim najprijenjegaazatimsebe.Uveljakojnoinijeugodnosjeditiodjevenutekuojvodikojati see do grla, a tek si na prvoj polovici puta! Allan se razodjenuo i stao na sjedalo dipa gol kao od majke roen. Golotinja se bjelasalautami,azubisumusnanocvokotali.Predbacio mi je to se i ja ne svlaim, pa da pokuamo zajednikim snagama izgurati dip iz sredine korita rijeke. On je Englez i oficir, a to znai da mora biti dorastao svakoj situaciji. Ali ja nisam Englez i samo sam silom prilika oficir (i to partizanski), a osim toga znam da nas dvojica neemo izgurati dip iz rijeke. Poao sam, onako mokar i otrovan, do prvihkuada zatraim pomo. Imali smo sreu! Zaselak je bio blizu i dva para volova su nas izvukli.Dva paravolova,umjestonasdvojice!Osuilismosekrajpeiikrenuli. UDaruvarusunasnapaliodmahdrugogadana.Borbajetrajalaodjutradoveeriiondaje, kao i obino u partizanskom ratu, poelo povlaenje. Jedna naa kolona (32. divizija sa tabom Korpusa) krenula je preko Vranoga KamenanazadnaBilogoruidaljepremaazmi, druga kolona (33. divizija) morala se probiti preko Daruvarske kotline i takoer krenuti u azmu.azmaje,naravno,bilaslobodna.Itako,izDaruvarauazmu,izazmeuDaruvar. Meustanicesu:GrubinoPolje,VelikiGrevac,VelikiZdenciidruge,aliglavnebazeostaju Daruvariazma.Blaenonajaskadsutadvamjestaosloboena! U selu Mikleuu, osam kilometara od azme prema brdima, ivi ve dugo godina upnik katolike upe Kockovi. On je pravi narodnooslobodilaki sveenik. lan je Okrunog odbora Narodnooslobodilake fronte i uvijek bjei pred ustaama i svim drugim neprijateljskim vojskama. Nosi masnu crnu reverendu i crni slanini eir. Da je pop, poznaje se samo po tome to nema kravate (kao da je drugi imaju!) i to mu je ovratnik koulje okrenutnaopako.Narodgavoliipotuje,doduenebazbogsvetogivota,negotoumijes ljudima, a kau da je u mlaim danima umio i sa enama. Kada drugi piju, pije i on. Kada drugikunu,kuneion.Kadadrugibjee,bjeiion.Dakle,pravinarodnisveenik! Juermijepriaokojekakvedogodovtineizsvojegadugogodinjegsveenikogivota.Bio jeuvijekpoznat,kakosamtvrdi,kaonarodskiovjek.Dobarglasdalekoseuje,pajedoproi do zagrebakog nadbiskupa. Nadbiskupu se nije svialo Kockovievo duhovno upravljanje pastvom. Pozvao ga je na razgovor. Mikleuki upnik je doao, poljubio nadbiskupu ruku i smjernoprevrnuooima.Mizavassvataujemo,rekaojenadbiskupstrogo.Imizavas svataujemo,alninevjerujemo!odgovoriKockovismjerno.

Drugomprilikomopetgajenadbiskuppozvaonaraport.Vistranopunopijete,Kockovi! Vanosjesavrleni!predbaciomuje.Preuzvienosti!Vajeplavi,ajamislimdatoniod mleka, odgovori nestani upnik. Nadbiskup je bio ovjek blage udi i Kockovi je, poslije ponovnogispadaidrskosti,relativnodobroproao.Osudilisugadanagodinudanaodemedu trapiste. Trapisti su strog fratarski red. Mnogo rade, malo jedu, piju samo vodu (iako proizvode pivo i sir),nesmijuuopegovoriti,ispavajuulijesu.TakojeupnikKockoviiz MikleuaodrobijaogodinudanapravogsvetakogivotakodtrapistauBanjojLuci. Moda e se religiozni ljudi, ako budu itali ovo poglavlje mojega ratnog dnevnika, sablazniti.Modaeaknetkorei:Panaravno,danijetakav,nebi,kaokatolikisveenik, nimogaobitilanOkrunogodboraNarodnooslobodilakefronte!Pritomepljunutiirei: Fuj! Sramota! Meni su, unato svemu, takvi upnici uvijek bili simpatini i stojim na stanovitu da nisu loije uvali povjerena im stada nego asketi, strogi prema sebi i drugima, aliviepremadrugima. Unaemtabubitepromjena.KomandantKorpusaVladoMatetiodlazinadunostutab II.armije.ZakomandantaH),korpusaZagrebakogpostavljenjeMateJerkovi,mojstari ratni drug s Banije, Kalnika i iz Slavonije. Budemo li imali sree, zajedno emo u Zagreb. NaelniktabaKorpusajeNikolaKai,dosadanjikomandantKorpusnevojneoblasti.Ionje staridrugsBanije. Uborbamazavirovitikimostobranneprijateljjeimaovelikegubitke.Sadasesreujupodaci iizvjetaji.Naisugubicimanji,premdamnogoveinegoikadaudosadanjimborbama. Sada je ovdje vrlo teko, tee nego ikad. Neprijatelj se pod pritiskom saveznikih i naih snaga na jugu i istoku povlai i gusto se koncentrira u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Na sektorpostaojepozadinaneprijateljskefronteuSrijemu.Istonosunai,zapadnosuNijemci. Mi manevriramo iza fronte, kao pravi partizani. I ovdje kod nas Nijemci utvruju nekoliko obrambenih linija. Spremaju se za posljednji otpor. Hitlerova protuofenziva, poeta kod Budimpete i Szekesfehervara, se istopila. Nije im uspjelo doprijeti do Dunava i forsirati ga, kakosuplanirali.SadaCrvenaarmijaopetnastupa.BorbazaBudimpetujepoela. U naem kotlu vode se neprekidne borbe. Nema vie osloboenog teritorija. Slobodno podruje je samo ono gdje su nae jedinice sve ostalo je zaposjednuto neprijateljskim snagama. Korpus je koncentriran, osim Zagrebakog i Zagorskog odreda. Tadvaodredajo uvijek djeluju u Zagorju i Prigorju. Imamo mnogo ranjenika i iznemoglih ljudi. Sreom, Daruvar je stalno pod kontrolom 6. korpusa. Tamo je izgraen aerodrom. Avioni dolaze svakoga dana. Donosemunicijuievakuirajuranjenikeibolesnike.Nismosasvimodrezaniod naih. Neki dan (24. II. 45) nae brigade napale su Garenicu. Poslije etiri sata borbe mjesto je zauzeto. Neprijatelj je pretrpio tee gubitke u mrtvima i zarobljenicima. Razgovarao sam sa zarobljenicima. Pripadaju XI. diviziji Luftwaffe (Nijemci). Drski su i glupi. Nalaze se u azmanskom zatvoru koji nije nita gori od drugih kotarskih zatvora stare Jugoslavije. Ipak, tue se na smjetaj. Kao da je u Oswiencimu ili Matthausenu bolje! Jo uvijek vjeruju u Fiihrera! Kau da e Hitler upotrijebiti tajno oruje, koje e posve izmijeniti ratnu situaciju. Nevjerojatno! Juer(27.II.45)napalismoNijemcenaprostoruokoazme.Napadjeuspio.Neprijateljima 120mrtvih,mnogoranjenihimanjibrojzarobljenih.

Danas (28. II) izvren je napad na neprijateljsku kolonu na cesti Zagrebazma kod sela Dabci i Pavliani. Ubijeno je oko 100, a zarobljeno 17 neprijateljskih vojnika. Pripadaju Plavojdiviziji.Zaplijenjenesuveekoliineorujairatneopreme. Takvihakcijaimasvakogadana...

Probojsrijemskogfronta
Krajoujkagodine1945posljednjeratnoproljee.Nijemcioekujuofenzivunaiharmijana Srijemskojfronti.Pritomimzaleimaoperirajudvapartizanskakorpusa,ukupnooko10.000 boraca prve linije. No, borbe u ovom naem slavonskom i gornjehrvatskom kotlu jo uvijek traju nesmanjenim intenzitetom. Od 9. veljae, dana kad je likvidiran virovitiki mostobran, do sada brigade i divizije su u stalnim okrajima, danju i nou. To je vrlo teko doba za partizane mnogo ginu. Neprijatelj takoer ima velike gubitke. Prema podacima kojima raspolae na tab, u ovom su razdoblju Nijemci, ustae i Vlasovljevi Kozaci pretrpjeli gubitkeodoko880mrtvihi500zarobljenih.Imajuimnogoranjenih.Naisugubicioko200 mrtvih, 450 ranjenih i 100 nestalih. Kod slavonskih jedinica ti su gubici jo manji. Meu mrtvimajeikomesar3.brigade33.divizijemajorMilivojMici. Unato tekim borbama i gubicima raspoloenje je kod sviju nas izvrsno. Osjeamo dah pobjede i slobode. Svakoga dana oekujemo da nam kuriri izdaleka donesu zapovijedi s posebnimzadacimakojetrebamoizvritiimponuborbezaprobojSrijemskefronte. Oba korpusa su na prostoru oko Daruvara i Pakraca. uvamo daruvarski aerodrom. Preko njega i radiostanica odravamo mi partizani iz obrua jedinevezesnaimvelikimarmijama. Nema vie mnogo pravih partizana u Jugoslavenskoj armiji! Mi (Slavonci i Zagrepani), Slovenciidvakorpusa(6.i11)uLici,Gorskomkotaru,KordunuiBaniji.Alibaposvepravi partizanski korpusi na podruju izmeu Drave i Save jesu, po mojemu miljenju, jedino Slovenski korpus i nai korpusi. Nekada smo svi eznuli da se to prije pretvorimo u pravu, regularnu vojsku. Sada smo ponosni na svoje partizanstvo! Ostat emo vjerni svojem nainu ratovanja do pobjede. Treba vidjeti i upoznati ivot u jedinicama regularne vojske pa da se shvate sve prednosti ivota u partizanskim brigadama i odredima. Ali ni mi nismo vie ba pravi partizani! Promakli su nas u inove i rangove. Komandanti korpusa: Veljko Kovaevi (komandant 6. korpusa), VladoMatetiiMateJerkovipostalisuvedavnogeneralmajori. Komesari korpusa imaju rang pukovnika. Oznake inova i rangova nosimo na rukavima. Mi borci iz godine 1941. nosimo i spomenice. ak nam dijele i odlikovanja:ordenezahrabrost, partizanske zvijezde, i druga. Gdje su ona vremena kad sam s drugovima iz Bojanske ete skakao po visovima oko Vrnograa i Podzvizda, naoruan preklopnim tucom broj 16 sa sedamlovakihpatronaizraenihukunojradinosti!? U naim tabovima radi se ozbiljno i struno. Nema vie partizanskih improvizacija. Specijalke, trokuti, estari i olovke svih moguih boja. Poloaji naih i neprijateljskih grupacija oznaeni su uredno na kartama i kad se udubi u takvu kartu ini ti se kao da si pravi pravcati generaltabni oficir. Samo meni nikako ne polazi za rukom da se pretvorim u regularca.Nekidanprimiosamdepeuiztaba6.korpusa.Interesiralisusekakvajesituacija na naem sektoru. Odgovorio sam lakonski: Kuriri otili. (Stvarno su bili otili s opirnim izvjetajem!). Sada mi se Veljko Kovaevi, komandant 6. korpusa, ruga zbog toga. O toj mojoj nesretnoj depei kuriri otili zna veitavaHrvatskaiSlavonija.Takojetokadnisi roenivojnik! Uostalom,evotojenaznaenounaimkartama.Danebihponovnodoiviokritiku,kaood Veljka Kovaevia zbog depee kuriri otili, pokuat u da situaciji ucrtanoj na kartama dodampotrebanvojnikikomentar.

Krajemgodine1944.ipoetkom1945.preraslajeNarodnooslobodilakavojskaJugoslavijeu suvremenu regularnu armiju. Njezina je zadaa unititi neprijateljske snage u zemlji i definitivnoosloboditiJugoslaviju.Tomesuprethodilislijedeidogaaji: Ve sredinom godine 1944. Vrhovni tab je devet naih divizija poslao prema Srbiji. Te su operacije usklaene s operacijama saveznikih snaga na istoku i jugu, izvan granica Jugoslavije. Tih devet divizija poelo je u suradnji sa srpskim i makedonskim jedinicama ofenzivu na Srbiju. Ostale snage Narodnooslobodilake vojske, u srednjim i zapadnim dijelovima zemlje, nastojale su za to vrijeme ozbiljno ugroavati poloaje njemakih i kvislinkihsnagasciljemdaimsprijeemakakveofenzivneakcije.Kaorezultatteofenzivei ofenzivnihoperacijanaostalimpodrujima,osobitouCrnojGoriiDalmaciji,dokrajagodine 1944.potpunojeosloboenaSrbijasVojvodinom,KosovomiMetohijom,Makedonija,Crna GoraivelikidijeloviBosneiHercegovine. Osloboenje tih velikih predjela Jugoslavije, osobito osloboenje Srbije, imalo je velik politiki odjek u zemlji i u svijetu, a da se i ne govori o vojnostratekom znaenju tih pobjeda. Njemake snage iz Jugoslavije i Grke (pod pritiskom saveznika) potisnute su na nekomunikativnetereneSandaka,CrneGoreiBosne.Tesusnage,stihpoloaja,povezivale neprijateljsku frontu u Jugoslaviji s frontom u Maarskoj i Italiji. Poetkom sijenja 1945. (dok su ve trajale borbe za virovitiki mostobran) uspostavljena je neprekidna neprijateljska fronta od Drave (kod Donjeg Miholjca) preko Srijema do utoka Drine u Savu. U dolinama rijeka Bosne, Neretve, Une i Kupe organizirana je obrana vanijih objekata i komunikacija. Na fronti u Jugoslaviji Nijemci su angairali: u Podravini 15. i 91. armijski korpus na Srijemskoj fronti 34. armijski korpus u Bosni, u zahvatu rijeka Bosne i Drine, 21. armijski korpusuzapadnojBosni,HercegoviniiLici15.brdskiarmijskikorpus.Osimtihnjemakihi kozakih veih formacija angairano je u Jugoslaviji i mnogo manjih njemakih jedinica, te jakekvislinkesnage(ustaeietnici). Osloboenjem velikih dijelova Jugoslavije, osobito potpunim osloboenjem Srbije, Makedonije, Crne Gore i Dalmacije, uspostavljena je i konsolidirana neprekinuta fronta prema neprijatelju. Na osloboenim podrujima osigurana je konsolidacija nove revolucionarnevlasti.UtovrijemedrugTitoiNacionalnikomitetdolazeuBeogradipojaan je rad na politikom uvrenju i afirmaciji u zemlji i u inozemstvu. Ujedinjene su sve napredne politike snage za pomo fronti, da bi se ubrzalo definitivno osloboenje zemlje. Tako je Narodnooslobodilaka vojska napokon dobila solidnu i stalnu pozadinu za mobilizacijuboracaimaterijalnihpotrebaistratekuosnovicuzadaljirat. SvitiuvjetiomoguilisuosnutakI,II.iIII.armije.Poetkomoujka(1.III45)formiranajei IV.armija.NOVjepreimenovanauJugoslavenskuarmijuiformiranjenjezingeneraltab. VrhovnikomandantnaeArmijejedrugTito. Te armije sa 2, 3. i 8. korpusom (8. korpus je sada IV. armija) vode frontalne borbe s neprijateljem.Uneprijateljskojpozadinidjelujemomi,korpusiizvansastavaarmija:6.i10.u Slavoniji i gornjoj Hrvatskoj, 5. korpus u zapadnoj Bosni, 4. korpus na Baniji, Kordunu, u Pokuplju i na umberku 11. korpus u sjevernoj Lici i Gorskom kotaru, 7. korpus u Notranjskoj,9.korpusuSlovenskomprimorjui IV.operativnazonautajerskojiKorukoj.

TojestanjeuoioekivanogprobojaSrijemskefronte. Dana12.travnjagodine1945.zapoelesuborbezaprobojSrijemskefronte.Stiglisuidugo oekivaniposebnizadacizaZagrebakiiSlavonskikorpus.Zadataknaegakorpusajesasvim prozaian: treba da pod svaku cijenu drimo Daruvar i daruvarski aerodrom. Slavonci imaju zaista poseban, da ne kaem udan zadatak. Treba da sa svim divizijama krenu prema neprijateljskim poloajima na Srijemskoj fronti i da udare s lea. Zadatak, ovako napisan i formuliran,inise,naprvipogled,logianivrloefikasan.Alikadpogledamoizblizinekako izgleda neposredna pozadina jedne fronte, kroz koju se divizije moraju probiti, lako je ocijeniti da sve to i nije ba tako logino i jednostavno . . . Glavno da poinje. Odravamo stalnevezesatabomIII.armije.Obavjetavajunasiostanjunaostalimfrontama.Naadva korpusastavljenasunaredbomgeneraltabapodkomandutabaIII.armije(KostaNa). DivizijeIII.armijeuspjenosuforsiraleDravuizmeuDonjegMiholjcaiOsijeka.Zauzelesu Osijek i sada razvijaju operacije kroz Podravinu. Za nekoliko dana emo se spojiti. Istoga dana izvrila je 1. armija (Peko Dapevi) proboj utvrenih neprijateljskih poloaja na Srijemskojfronti.Veprijetjedandana(5.IV)prelajeuofenzivuII.armija(KoaPopovi). Njezine divizije vode borbe za forsiranje rijeke Bosne. U sastavu II. armije je i nekadanja moja 28. divizija i s njom 17. udarna brigada. Slavonaca, Kalniana i banijskih proletera ima svugdje! Stigla je depea iz taba III. armije. Prilikom napada na neprijateljske poloaje u pozadini ranjen je Veljko Kovaevi, komandant 6. korpusa. Rana nije teka. On i njegov komesar Kultura (Otmar Kreai) nastupali su zajedno sa svojim jedinicamaustreljakomstroju.Bila jenoiizmijealisusesNijemcima.UspjeloimjeprobitisedoIII.armije,aliVeljkojeutoj guvi ranjen u nogu. ujemo da e se 6. korpus rasformirati. Njegove divizije ulaze u organski sastav III. armije. Na, 10. korpus Zagrebaki ivjet e kao formacija jo do osloboenja Zagreba (iz politikih razloga). Sve prolazi i sve e se promijeniti. Malo sam alostanzbogtoga,morampriznati. OkoDaruvaraiPakracanedogaasenitanaroito.Nitkonasneuznemirava.Neprijateljske kolone prolaze cestama daleko od nas. Jedna naa brigada imala je danas uspjeha. Napala je kolonuNijemacaiunitilaje.

SmrtPetraBikupaVene
Juer je poginuo Petar BikupVeno (Petar BikupVeno proglaen je narodnim herojem), komandant 32. divizije. Divizija je vodila borbu u rajonu ViroviticaPodravska Slatina, kod sela Pelica. Veno se vratio s poloaja u tab i uputio se na divizijsku osmatranicu. U asu kadjeuzeodalekozordaosmotripoloaje,pogodiogajemetak.Pretpostavljasedagajeubio neprijateljski snajper odakle, nije ustanovljeno. Ranjen je teko, u predio oko srca. Na putu do bolnice je umro. Veno je trei poginuli komandant divizije iz naih dvaju korpusa u posljednju godinu dana. Najprije Demonja, poslije njega Milan Stanivukovi, i sada on. Takavjetoprokletterenitakvisutoodviesmioniineoprezniljudi. Petra BikupaVenu poznajem od 1937. Ubrajam ga meu svoje najbolje prijatelje. Neko vrijeme godine 1940. ak smo i zajedno stanovali. Bio je seljakog podrijetla. U Bjelovaru i Zagrebuizuiojesoboslikarskiiliilakizanat.TojesezonskiobrtiVenojeveidiogodine imao vrlo mnogo vremena. U jednom od takvih gladnih razdoblja (obojica smo bili besposleni) Veno me odveo da kod njega stanujem. Vlasnica stana bila je Lorka Svjetlii njezinmuZvonkoSvjetliirobijaojeuMitrovici.Ujednojjedinojsobispavalismo:Lorka Svjetlii i njezin etrnaestogodinji sin Boris, Venin drug Mirkovi sa enom i jednogodinjim djetetom, Veno i ja. Plaao nije nitko nita. Ujutro bi Lorka u mljekarstvu kupila, na veresiju, mlijeka i kruha, svima nam skuhala kakao, i to nam je bila osnovna dnevna hrana. Veno i ja bismo jo u podne i naveer u Radnikom portskom klubu Metalac pojeli nekoliko pogaica od varaka ili hrenovke, takoer na veresiju. Zvonko Svjetlii je ubijen, njegova ena Lorka, naa stanodavka, takoer je ubijena u ustakom redarstvu u Zagrebu. I Mirkovi je ubijen. ena mu je iva, dijete im je umrlo. Mali Boris Svjetlii je iv. Neznani gdje je. Sada je poginuo i Veno. Kako e biti u osloboenom Zagrebu?Nitkonijeostaoiv!Modabibilonajboljeodselitiseunekidrugigradzakojime neveupredratneuspomene. Veno je bio visok tono dvametraiizvanrednosnaan,pravidiv.Aliunjegovuogromnom, snanomtijeluivjelajesentimentalnalirskanarav.Dasenijerodiokaoseljakodijeteuvrlo siromanoj obitelji i da nije izuio soboslikarski i liilaki zanat, vjerojatno bi pisao pjesme. Ovako se, stjecajem ivotnih okolnosti, u njemu sve izmijealo. Bio je radnik, a vjeito je deklamiraostihoveipodepovimanosiozbirkepjesama.Modajepotajnoipisaostihove. U partizane je otiao s prvom skupinom komunista iz Zagreba. Moe se slobodno rei da je Veno prvi zagrebaki partizan. Operirali su u blizini Zagreba, na istonim padinama Zagrebake gore. Povremeno se vraao u Zagreb. Bio sam s njim povezan. Skupljaosamza njega i njegovuskupinusanitetskimaterijal,obuuiodjeu.BilisuubrzorazbijeniiVenose prebacio na Kalnik, i poslije s Kalnika na Bilogoru i u Slavoniju. U Slavoniji smo se sreli krajem godine 1942. Radio je u Agitpropu. Dotada je Bikup preivio mnoge zgode i nezgode. Kako je dospio u Agitprop, nije mi jasno. Vjerojatno su ga, zbog sklonosti za poeziju, ocijenili kao radnika s intelektualistikim natruhama i dali mu da vrti ciklostil i ureujezidnenovine.NijeostaouAgitpropu.Uskorojepostavljenzakomesara18.slavonske brigade.Njemujeibilomjestoubrigadi. Poslije osnutka Zagrebakog korpusa prekomandiran je u gornju Hrvatsku. Tu je i poeo ratovati! Bio je vrlo hrabar ovjek. Jednom prilikom iznenadio ih je neprijatelj. Nou su provalili u selo i poela je borba prsa o prsa. Na naem terenu takva su iznenaenja esta. Uzeo je pukomitraljez u ruke i ponio ga kao igraku. Probio se na elo svojih boraca i neprijatelj je protjeran. Samo, on nikada nije govorio o borbi. Za njega je rat bio nuno zlo.

Nije u njemu mogao nai zadovoljstva. Zato se o njegovoj hrabrosti nije mnogo govorilo. Znalo se da je hrabar i dobar komandant i da je nekako drukiji od ostalih dobrih i hrabrih komandanata. Pokopan je u Podravskoj Slatini. Dovezli su ga na topovskom lafetu. Nije bilo mnogo ljudi. Borci su na poloajima, a civila ima malo. Na pogrebu smo bili Kosta Na i ja. Odraosam nadgrobnigovor,sasvimkratak.todagovorimnagrobuovjekakojegasamsamojadobro poznavao. Ono obino o njemu kao partizanu i partizanskom starjeini znaju svi sve ostalo zbogegasamgavoliointimnejenaravinijeaknizaintimniratnidnevnik. Za petnaest dana, otprilike, stii emo u Zagreb. Jo prije toga proi emo kroz Bjelovar. Venina majka ivi u jednome selu kraj Bjelovara. Ona je stara sirota seljanka. Veno mije o njojmnogopriao.Neznadajojjepoginuojedinisin.Petnaestdana,otprilike,prijeulaskau Zagreb.Borioseodkolovoza1941.dokrajatravnja1945.ibasadajemoraopoginuti.

Posljednjimar
U ivotu je sve prozaino. Vjeito gojimo nade, zanosimo se iluzijama, imamo skrivenih i neskrivenih elja. A nikada se nita ne ostvaruje, ili se ostvaruje samo djelomice i posve drugaijenegotosmosebidoaravaliusnovimanajavi.Itunepomaeiskustvo!Uzaludse sjeasvihneostvareniheljaiizjalovljenihnadaizproteklogivota!Jerimseukaeprilika, zaboravlja sve i ponovno poinje matati. Moda je to i dobro! Da nema elja i iluzija, da nemavjeitenade,kakobimladovjekizdraouratu... Nastupamo prema Zagrebu. Vie ne pjeaim, a rijetko kad i jaem sada putujemo automobilom.Nouseuautomobiludivnodrijema,iakosuputoviloi.OtporpredZagrebom jeposlijedugeiestokeborbeskreniminastupamoslobodno,spjesmom.Tojenekanova, divna pjesma, koju nikada prije nisam uo. Sve je raspjevano. Dugo su nas ekali i evo napokonsmostigli.Graaninaszasipajucvijeem. Automobil je u tom asu odskoio kao drijebe, ja sam udario glavom o krov ... i tako se probudio.Moradasamdugospavao.Sviezora,ekanasnaporanprozaiandan,jerdanasne poinju borbe za Zagreb nego za Viroviticu. Koliko emo puta osvajati to moje rodno gnijezdo? to da opisujem kako je poslije punih pet dana borbe pala Virovitica (jer divizije III. armije valjaju se polakoalisigurno,posvimratnimpravilimakaoEngleziiAmerikanciuItaliji),ili kako smo uli u Koprivnicu i za divno udo nismo na zidovima koprivnikih kua nali tragova topovske kanonade! (Da mi je znati kamo je tuklodvadesetnaihtopovacijelihest danaopsadegradaulistopaduprolegodine!?).Ili,damodapriamoBugarima,kojisusada desni susjedi III. armije? Poslije osloboenja Bugarske postali su nam saveznici i sad se zajedniki borimo. Njihovi oficiri nose male okrugle apke s kratkim, vrlo kosim titnicima i ukusnejanjeekouiebezrukava. Od svega toga mnogo je zanimljiviji, po mojemu miljenju, sluaj poginula njemakog kaplara. Ali ni to nije bogzna to! Ipak, ispriat u ... Na grebenu Bilogore, blizu sela Zrinjske, nali smo poginula njemakog kaplara. Mnogo vremena je trebalo da nae brigade zauzmu taj sasvim beznaajan poloaj. U mrtva kaplara naena je zapovijed kojom mu je nareeno da sa svojom desetinom brani odstupnicu bataljona do 17,30 sati,aposlijetogada se povuku. Kaplar je, dodue, poginuo, ali nai su prednji dijelovi uspjeli izbiti na branjeni poloajteku17,50sati.NapominjemdasevevodeborbeuBerlinu!Uvijeksamvjerovaoda esenjemakavojskaraspastiubrzopotoseponepovlaitisistonogbojita.Tojevojska stvorenazanapad,anezaobranu.Blitzkrieg!Kadnebudemunjevitihuspjeha,demoralizirat e se. Kakva je to bila zabluda! Hitlerovi vojnici su toliko zatucani da ih nije mogue demoralizirati. Mnogo ih zarobljavamo. No jo uvijek vjeruju u novo oruje! Fuhrer e uinitiudo! Jedna naa izviaka grupa uhvatila je komandanta XI. divizije Luftwaffe, njemakog pukovnika. Stvarno je doao kraj kad su ve izviai poeli zarobljavati komandante njemakih divizija! Luftwaffe, dodue, nije vie Luftwaffe nego obina pjeadija, i komandant divizije nije vie pravi komandant divizije, ali ipak, pukovnik je pukovnik, iako samo Ersatzkommandant Ersatzdivizije. Izviali su negdje oko Malog Trojstva. Naila je grupa njemakih oficira i vojnika. Nai su bili snalaljiviji, zauzeli su zasjedu i raspalili po njima. Neke su pobili, druge su pohvatali i doveli u na tab. Komandant je pravi njemaki oficir,kaotopieuknjigamanedostajemusamomonokl.Nikakodasenamjerimnavabu

smonoklom,ausvimsuihfilmovimaoprolomratuimali.teta!Uaojevrstimvojnikim korakom, stao mirno i propisno salutirao. Opaam da se Nijemci u zarobljenitvu dre korektnovojniki,kaodavesamimkorektnimdranjemelepodsjetitinanunostkorektnog postupka s nae strane. Prema svojim zarobljenicima oni se, naprotiv,ponaajukaoivoderi, osobito prema zarobljenim partizanima. Partizane, naravno, ne priznaju za ratujuu stranu i smatrajudauodnosupremanamanisuobveznipotovatimeunarodnaratnapravila.Obino odmah strijeljaju ili vjeaju! Poslali smo pukovnika u tab III. armije. Pred naim je obavjetajcimabioprekooekivanjagovorljiv. Pada kia. Mate Jerkovi i ja spavamo na trulim daskama odvaljena seoskog plota kraj androvca. Danas je pao Berlin! Stiemo se pod atorskim krilima i pokuavamo ustanoviti jelineugodnijidodirshladnimzrakomilismokrimatorskimkrilom.Jeli,Mate!obratim sesvojemkomandantuugluhodobanoi.Datijeprijemjesecdananetkorekaokakoena dan pada Berlina spavati na trulim daskama odvaljenoga plota kraj androvca, ne bi vjerovao!?Matejenetopromrmljaousnu,okrenuosenadrugustranu,zastenjaoinastavio spavati. On je zdrav i dobro spava. Zaspi istog asa kad legne, i nije mu teko ustati. Blago njemu!Kodmenejeobratno.Spavamisesamoranoujutro. Bjelovar je branio Boban. Kada kaem Boban, mislim na V. ustaku diviziju. Naime, Rafael Boban, nekadanji zapovjednik Crne legije i uveni kolja, sada je zapovjednik V. ustake divizije.Postaojegeneralivitez.Sviustakivisokikomandantisuvitezovi.(Kaousrednjem vijeku!) Dakle, kad su se nae trupe pribliile Bjelovaru, ustaki pukovnik i domobranski general vitez Rafael Boban (inae bivi torbar iz okolice Imotskog) sazvao je graanstvo na zbor.Popeosenapostoljeiodraogovor.Bjelovaranitvrdedajetobionajkraigovorkoji suikadauli.Vojnikuinepriliedugigovori!Spremni!viknuojevitezRafael.Spremni, odgovorili su okupljeni graani. Nisam navikao drati govore i bit u kratak! rekao je Boban.Hoeteliseboritiiliseneeteboriti!?upitaojeprijetei. Hoemo! urliknuli su graani unisono. Spremni! Spremni! i govor je zavren. Ali nisu se borili, ni Boban, ni Bjelovarani. Ujutro, poslije toga uvenog zbora, Boban je postrojio vojsku i napustili su grad, pod izlikom da nemaju dovoljno municije. Prije povlaenja postrijeljali su oko dvije stotine nevinih ljudi, veinom staraca i starica, pohvatanihdabudutaoci. Matanjadoistanisurealanivot!NaastvarokoosloboenjaZagrebaslabostoji.Naime,III. armija, prema operativnom planu, nastupa junom obalom Drave, smjerom Varadin Maribor, i neenapadatiZagreb.NapadajugaI.iII.armija,jednasasjeverne,drugasjune obaleSave.Naalost,10.korpusZagrebakijeusastavuIII.armije.Zagrebakikorpus,a neesudjelovatiuborbamazaosloboenjeZagreba!?Uregularnimarmijamanevoderauna o problemima suptilnije naravi. Prema tome nitko od nas zagrebakih partizana nee juriati zagrebakim ulicama i nee biti zasipan cvijeem graana (i graanki) eljnih slobode. Prolazit emo ulicama Varadina, Ptuja, Celja i Maribora, a kakvo je zadovoljstvo juriati ulicamailiginutinaprilazimatihgradova!?Sumnjivuitak,usvakomsluaju. Danas je 8. svibnja 1945. godine. Berlin je pao prije tjedan dana, a Zagreb je jo uvijek u neprijateljskoj vlasti. Stvari se razvijaju povoljno. Komandanti i komesari naih armija pokazali su razumijevanje za probleme naeg, Zagrebakog korpusa. Na liniji Zagreb Varadin razdvajamo se od III. armije i nastupamo prema Zagrebu. Napadamo ga jednom kolonom sa sjevera, preko Sljemena, drugom kolonom s istoka, smjerom SesveteDubrava Maksimir.astjespaena!

Osloboen je Varadin. Oslobodile su ga divizije III. armije. Sa sjeverne strane Drave, u akovcu,subugarsketrupe.Mnogohubavo!MajorBrunovi,oficiriznaegtaba,postavljen je za komandanta varadinskog garnizona. Oprostio se i otiao poletno na novu dunost. Sobom je poveo nekoliko Varadinaca iz brigada. Za njih je rat praktiki zavrio. Za nas, Zagrepane,jonije. Sjedim kraj radija u kui seoskog trgovca u Sv. Petru Orehovcu, na sjeverozapadnim obroncima kalnikoga gorja. Od Sv. Petra Orehovca do Zagreba varadinskom cestom ima oko 60 kilometara. Podne je. Naokolo se pukara. To borci naih brigada iste okolne umarke u kojima se skrivaju razbijene grupe ustaa, etnika i Nijemaca. Daj da ujemo hrvatskikrugoval,predloiJerkovi.Interesantnojesluatiposljednjeustakovapskelaio skraivanju bojita. Neposredno prije poraza propagandisti moraju lagati s mnogo invencije da bi bili bar donekle logini i uvjerljivi, Krugoval sepoeoudnovladati.Ustudijususe oito svaali i do nas dopru glasovi: Daj da govorim! Ne dam! I onda odjednom: Ovdje komandant bataljona . . . Graani Zagreba! Poslije etirigodinjeg ropstva Zagreb je osloboen! Ne znam kako sam ostao pri svijesti. Bio sam dirnut, ali istodobno i radostan i tuan.Radostantojemojgradslobodan,tuantojemojkorpuszakasnio,tosugapretekli! Glas nepoznatog komandanta bataljona ostat e mi uvijek u uhu. I njegove rijei uvijek u pamtiti.udnokakouovakvimtrenucimainajbanalnijerijeisnanodjeluju. Intendatura je dobila nalog da svim loe odjevenim borcima izda nove engleske odore. Dobrim radom engleske misije, a posebice efa misije majora Allana, na korpus je dobro opremljen. Komandanti su postrojili jedinice,pregledaliih,i10.korpusZagrebakikrenuo je na svoj posljednji mar. ZnalisudaiduuosloboeniZagreb,alinitkonijebioraspoloen. Osjeali smo se izigranima i prevarenima. Mi jo uvijek nismo pravi vojnici i nimalo nas ne zadovoljava spoznaja da je bitka za Zagreb dobivena ve prije, u mnogim borbama i okrajima u kojima su sudjelovale i nae brigade. Trebalo je da stignemo prvi, a stiemo posljednji,umiran,slobodangrad.Naprostosunasizigrali! Korpus je prenoio u blizini Zagreba, kraj Sesveta. Rano ujutro Jerkovi i ja sjedosmo u automobil i krenemo ugraddaizvidimosituaciju.Trebalojeispitatikakvesumogunostiza smjetaj jedinica i kakve e nam biti budue zadae. Moda e nam rei: Kad niste dosada doli,netrebamovasnisada!Vratiteseuazmu! Ulice su pune vojske. To su borciI. iII. armije. Dobro su naoruani i imaju tekesovjetske tenkoveT34.NatopovskimcijevimanapisalisubijelomuljenombojomPozdravPaveliu! Nije loe! Odjeveni su sasvim slabo. Armije su provaljaleSrbijuiSrijemiputemmobilizirale svetojebilosposobnodanosipuku.Seljakimomciuplovilisuubrigadesaajkaama, ubarama i klobucima prava narodna armija! Borci naega korpusa izgledaju prema njima kaogostinaelitnomoficirskomplesu. U Zagreb je prije nas stigao ak i Glavni tab Hrvatske iz Like. Nevjerojatno! Informirali su nas o situaciji i o perspektivama 10. korpusa. Jedinice II. armije pod komandom Koe Popoviaprvesuuleugrad.Potosu5.travnjapreleuofenzivu,forsiralesurijekuBosnu, oslobodile Doboj i izbile na Unu. Do 6. svibnja likvidirale su sva vorita neprijateljskog otporaudonjemtokuUneioslobodileKarlovac.ZatimjeII.armija,suraujuisI.armijom, poela napredovati premaZagrebu.NjezinedivizijenenadanosuizbilenaobaluSavesjune strane grada, likvidirale u naletu luburievce koji su branili most, i prodrle u Zagreb. Ustae sunapustilipoloajeupaninombijegu,takodanisuuspjelisruitimost.Divizijakojajeprva

izbilanaSavskimostiulauZagrebnekadanjajemojaDvadesetiosma.Tomijeutjehaza svenedae10.korpusauzavrnimoperacijama.Istinizavoljutrebapriznatidasetridivizije II.armijesporekojajeodnjihprvaulauZagreb,noostajeinjenicadajemedunjimai28. slavonska udarna divizija, pod komandom mojega starog ratnog druga Radojice Nenezia. Treba rei i to da je I. armija, nastupajui sjeverno od Save, naila na jak otpor neprijatelja. itavaistinajedasuI.i II.armijaoslobodileZagreb. U glavnom tabu Hrvatske obavijestili su nas da e jedinice 10. korpusa za prvo vrijeme preuzeti zagrebaki garnizon. Poslije e Korpus biti rasformiran, a divizije treba da uu u sastav II.armije. Sve kasarne u gradu krcate su vojskom. Mjesta nema nigdje. Na korpus, poto ueugrad, treba da prenoi na Spartinu igralitu kraj Gradskog vodovoda. To je sasvim na jugozapadnojperiferijiZagreba. Ulazak 10. korpusa Zagrebakog u osloboeni grad mora biti svean i trijumfalan. Zagrepaniebitiobavijeteniipozdravitesvojeborce... Svi imaju mnogo posla. Posvuda je urba i dezorganizacija. Najpametnije je sjesti u auto i vratitisesvojimjedinicama.Tamojemirijouvijekseivipartizanski. U grad je Korpus umarirao kasno poslije podne. Borci su ietkani i nalatenih izama i cipela, svjee obrijani i oiani. Sjaje se konji i sjaji se oruje! To je zavretak posljednjeg mara naih ratnih brigada. Pred svakim ealonom jae vod konjanika, a na elu voda ealonskikomandantiikomesari. palir graana koji doekuju ratnike svojega grada poinje u Dubravi, protee se Maksimirskom cestom i Vlakom ulicom svedoJelaievatrga.ujemihkakogovore:To jeelitnavojska!Zaista,svisuborciodjeveniidotjeranibesprijekorno,kaodaiduusvatove. Initkoodnjihgraananeznakolikobinambilomilijedasubrigadeskrileotporneprijatelja i ule u Zagreb juriem. Bili bismo blatni ili prani, mokri od znoja i aavi od baruta. Tada bismo uistinu bili elitna vojska! Pa ipak, borbe u kojima sudjelujemo ve odavna takoer netoznae! Obasipaju nas cvijeem i nude cigaretama, kao u mojim snovima. Osim cigareta i cvijea u gradu nieg i nema. Mi smo sitiji i bogatiji od njih! Jerkovi, Kai i ja vozimo se u novom kabrioletu. Posudili smo ga u Glavnom tabu specijalno za ovu prigodu. Kolona se pomie sporo i tako na kabriolet ili stoji ili se jedva kree. Zato smo nas trojica stalno na udaru graanaizpalira,itonam,iskrenogovorei,nijeneugodno.Zasulisunascvijeemiizljubili na mrtvo ime, mukarci i ene. Muki poljupci, kao to je poznato, ne ostavljaju tragova, enski ostavljaju. Zbog toga smo sva trojica iskieni otiscima usana svih moguih oblika, i u svimmoguimnijansamanetkobimogaopomislitidasmoobojeniratnikimbojama. Nepoznat ovjek upitao me zovem li se Ivan ibi. Bio je zadovoljan to me je pronaao. Donio mi je dobrih vijesti. Svi moji u Zagrebu su ivi. Toga asa kolona je krenula bre i nepoznatiseizgubio.Nisamsesjetioupitatigdjestanuju.Valjdauihnekakopronai! Inae, u paliru ima svakojakih ljudi. Meu onima koji oduevljeno kliu prepoznao sam i nekolikoustaaiakdvaustakakonfidenta.Alitosuizuzeci.todaseradi!?Takojeuvijek biloibiteusvimpalirimakojidoekujupobjednikevojske!

Dojueranji ratnici, borci naih brigada, provode svoju prvu zagrebaku no na Spartinu nogometnomigralitu,daklepodvedrimnebom.Pjevajupartizanskepjesmeipleukola.Kao iuvijekuslinimprilikama.Jer,trebaseradovati.Ratjezavren!Alinijebalakopriviknuti se mirnodopskom ivotu! U prvo vrijeme svima e nedostajati dobre stare partizanske baze, privrenaselainjihovimjetanikojisunasvoljelikaotonasnikadanitkovieneevoljeti. .. Nijanemoguspavati!Uzrujansaminervozan,sanminedolazi.Sjedimzastolomgraanski namjetene sobe u stanu stranih ljudi, odmah pokraj Spartina igralita, i pokuavam razmiljati.Lijepajesvibanjskanoijasamposlijetriipolgodineponovnousvojemgradu! Zato ne lutam ulicama i ne obnavljam uspomene iz predratnog ivota i iz ilegalnih dana 1941? Tri i pol godine ekao sam taj as. Obii u sve ulice i trgove i sve perivoje i sve uglovesvamjestakojihsesjeamizprolihdana.Takosammislioielio.Ibiosamuvjeren da me nikakvi poslovi u tome nee moi sprijeiti. Sada je drukije. Posla nemam, a ipak sjedim sam u stanu stranih ljudi i ne znam to da ponem. Sve moje misli i svi moji osjeaji vezani su za partizanski ivot, anezaonajpredratnizagrebaki.Nezanimajumeniulice,ni trgovi, ni perivoji. Zaboravio sam ja to. Moda bi najbolje bilo da odmah sutra zatraim prekomanduuazmuiliuDaruvar,svejednoukojiodtadvanajljepapartizanskagrada.Ili moda u Voin. Prije tri godine, kada smo napadali, privlaila me voinska elektrika kao nonog kukca. Zato ne bih mogao ivjeti u Voinu? Zagreb ionako nije vie grad moje mladosti,unjemuionakonemaviemojihprijateljaidrugova.Poubijalisuih,aakojenegdje netko i preostao, vjerojatno je u nekoj brigadi i nee imatinitaprotivivotauVoinu,iliu Daruvaru i azmi. Meni je svejedno! Zagreb je grad ljudi kojisemeusobomnepoznaju,a kad nekog ne poznaje, kako e znati to misli i osjea i kako da mu vjeruje. Mi partizani navikli smo provjeravati nepoznate ljude. Samo, u mirno doba teko je ovjeka provjeriti. U ratusuniklinovipartizanskigradovisvinjihovistanovnicidobrosemeusepoznaju. Daruvar,azmaiVoin...utimgradovimauvijeksamseizvrsnoosjeao.Svakeveeribile su priredbe. Kad nije bio pokret, sjedio sam u tabu do sitnih sati i priao s drugovima o svemu i svaemu. Najvie o Zagrebu i o tome kako e nam biti poslije osloboenja . . . to ovjekutrebadabibiosretan!?Damirnoradisvojposao,idaimadesetakdobrihprijateljai modaelektrinosvjetlo!Svedrugojesuvino. Cijeli dan ispitivali su me nepoznati graani to sam po inu i funkciji, kakva odlikovanja imam i koliko mi je godina. Odgovarao sam utivo, strpljivoi,upoetku,sazadovoljstvom. Pukovnik sam po inu, politiki komesar po poloaju, imam takva i takva odlikovanja, navrio sam dvadeset i sedam godina! Sluali su radoznalo i paljivo i pri tom pravili zauena lica. Kako ste mladi! govorili su ... i kakva vas karijera jo eka! Zaista, mi smoromantici,aoniradoznaligraanisurealisti.Visokinipoloajumladostiznaejovii in i poloaj u zrelim godinama. To su novci i povlastice, pa prema tome i drutveni ugled. Naravno, ako opet ne doe do preokreta, to po njihovu miljenju takoer nije sasvim iskljueno. I ja sam uvjeren da je veini tih graana koji se dive blistavim karijerama mladih partizanskihoficiraveomamilotonjihovisinoviimajusolidnagraanskazvanjaukojimase napredujepolakoisigurno...Posvemusudeimoratemoopetdratimnogomitinga! Vi ste neobino sretan mlad ovjek, rekao mi je graanin iz ove kue u kojoj sam se smjestio samo za jednu no. Bit u sretan kad opet postanem slian vama, pomislio sam, ali mu nita nisam rekao. Jer, zasadamejonemoguusreitinivisokiinovinivisokipoloaji. Mirnodopski ivot jo nas nije iskvario, a moda prave partizane nikada i nee iskvariti.

Moda i hoe, tko zna!? Nismo mi ni tako mladi kao to ovi graani misle! Ratne godine razlikuju se od obinih mirnodopskih godina. Moje je miljenje da jedna godina rata ini ovjekakojiratujestarijimzanajmanjetriobinegodine,akoseuopemoetakomjeriti.Mi nikada nismo bili mladi i nikada vie neemo biti mladi, bez obzira na godine i mladenaki izgled. Tko zna kako je sada u azmi, ili u Daruvaru, ili u Voinu ili u Koprivnici i Virovitici (mojem rodnom mjestu). Tamo su takoer pobjednike partizanske brigade, pjevaju partizanske pjesme i igraju kola. Ili su na priredbama. Drugaiji je to ugoaj! A naa slavonska, kalnika, bilogorska i moslavaka sela? Teko njima. Mi emo se nastaniti u gradovima i ona e opustjeli. Postat e opet obina sela. U ratu to nisu bila sela, to su bile partizanske baze. U njimaje,iakosuveinomspaljenaipoharana,bujaoivot.Nikadaimse neemomoioduiti! Idemipakugrad.Modasujoiviljudikojisumeskrivali.Zatrimjesecailegalnogivotau Zagrebu 1941. godine promijenio sam najmanje trideset stanova. Dobro se sjeam svih tih ljudiiadresa.Nekogausigurnopronai.Otiaobihdomajkeisestre,alinemampojmagdje su. Potrait u ih ujutro. Na Sljemenu se puca. To nai obraunavaju s ustakonjemakom kolonomkojasepovuklauZagrebakugoru. Mislimdajemojratnidnevnikzavren.