P. 1
Prirodni polimerni materijali

Prirodni polimerni materijali

|Views: 735|Likes:
Published by Danijel Jurisic

More info:

Published by: Danijel Jurisic on Sep 02, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/26/2013

pdf

text

original

Sections

  • 1. UVOD
  • 2. STRUKTURA PRIRODNIH POLIMERA
  • 3. POLISAHARIDI
  • 3.1. ŠKROB
  • 3.2. CELULOZA
  • 3.2.1. Mikrokristalična celuloza
  • 3.2.2. Prirodna celulozna vlakna
  • 3.2.3. Regenerirana celuloza
  • 3.2.4. Celulozni derivati
  • 3.3. ALGINSKA KISELINA
  • 3.4. Ostali polisaharidi
  • 4. LIGNIN
  • 5. PROTEINI
  • 5.1. PROTEINSKA VLAKNA
  • 5.1.1. Svila
  • 5.1.2. Vuna
  • 5.1.4. Svojstva prirodnih vlakana
  • 5.2.1. Struktura micela kazeina
  • 6.1. Prirodni kaučuk
  • 6.1.1. Derivati prirodnog kaučuka
  • 6.2. Procesi prerade kaučuka
  • 6.2.1. Mastikacija
  • 6.2.2. Vulkanizacija
  • 6.2.3. Oblikovanje kaučuka i proizvodnja gume
  • 7.3. Oporaba gume i regeneracija kaučuka
  • 7. PRIRODNE SMOLE
  • 8. LITERATURA

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

TE IŠ U
EUČIL

SPLIT

V

Branka Andričić

PRIRODNI POLIMERNI MATERIJALI (Priručnik)

Split, 2009.

U

S

Recenzentice Prof. dr. sc. Tonka Kovačić, Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu Prof. dr. sc. Zlata Hrnjak Murgić, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu

Odobreno Odlukom Senata Sveučilišta u Splitu br. 01-1-28/14-8.2008 od 27. listopada 2008.godine.

ISBN 978-9953-98372-5-7 Izdavač: Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu, siječanj 2009.

SADRŽAJ

1. UVOD……………………………………………………………………………… 2. STRUKTURA PRIRODNIH POLIMERA………………………………………...

1 3

3.POLISAHARIDI……………………………………………………………………. 7 3.1. Škrob……………………………………………………………………………... 3.2. Celuloza………………………………………………………………………….. 3.2.1. Mikrokristalinična celuloza (MCC)……………………………………………. 3.2.2. Prirodna celulozna vlakna……………………………………………………… 3.2.3. Regenerirana celuloza………………………………………………………….. 3.2.4. Celulozni derivati………………………………………………………………. 8 12 13 14 16 18

3.3. Alginska kiselina…………………………………………………………………. 21 3.4. Ostali polisaharidi………………………………………………………………... 4. LIGNIN…………………………………………………………………………….. 5. PROTEINI…………………………………………………………………………. 5.1. Proteinska vlakna………………………………………………………………… 5.1.1. Svila……………………………………………………………………………. 5.1.2. Vuna……………………………………………………………………………. 5.1.3. Kolagen………………………………………………………………………… 5.1.4. Svojstva prirodnih vlakana…………………………………………………….. 5.2. Kazein……………………………………………………………………………. 5.2.1. Struktura micela kazeina……………………………………………………….. 6. KAUČUK………………………………………………………………………….. 6.1. Prirodni kaučuk…………………………………………………………………... 6.1.1. Derivati prirodnog kaučuka……………………………………………………. 23 24 27 33 33 35 36 38 41 41 43 43 45

6.2. Procesi prerade kaučuka………………………………………………………….. 45 6.2.1. Mastikacija……………………………………………………………………... 6.2.2. Vulkanizacija………………………………………………………………….. 6.2.3. Oblikovanje kaučuka i proizvodnja gume……………………………………... 6.3. Oporaba gume i regeneracija kaučuka…………………………………………… 7. PRIRODNE SMOLE………………………………………………………………. 45 46 49 50 52

8. LITERATURA……………………………………………………………………... 59

enzimi omogućavaju kemijske procese u živim organizmima. koji se u prirodi nalaze kao dijelovi biljnih ili životinjskih tkiva. ustvari od početka života na Zemlji. Naravno. škrob i lignin osnovni su konstitucijski elementi biljaka. To su meñusobno vrlo različiti i složeni spojevi. Prirodne smole Naravno. Nazivaju se još i biopolimerima. prirodnim polimerima smatraju se makromolekulski spojevi. to ne znači da su manje važni. UVOD Mnogo ranije nego što su postojali sintetski polimeri. renewable resources). Ne razmišljamo o njima na isti način kao o sintetskim polimerima «jer nisu rezultat ljudske genijalnosti». Celuloza. Lignin ili polimerni materijali na bazi koniferil alkohola 3. meñutim ne smatraju se polimernim materijalima u pravom smislu jer osim funkcije u živim organizmima nemaju nikakvu primjenu.1. Prirodni kaučuk 5. RNA i DNA su komponente gena. Za takve materijale kaže se da potječu iz obnovljivih izvora (eng. kolagen je sastojak kože itd. Za drvo se može kazati da je prirodni kompozit. deoksiribonukleinska kiselina (DNA) i ribonukleinska kiselina (RNA). Proteini (bjelančevine) ili prirodni poliamidi 4. Dakle. Polisaharidi 2. S obzirom na podrijetlo i način dobivanja polimerima iz obnovljivih izvora u širem smislu smatraju se još dvije skupine polimera: 1 . u prirodi postoje različite makromolekule koje su sastavni dio živih organizama. S obzirom na ponavljajuće jedinice u makromolekuli mogu se svrstati u nekoliko skupina: 1. molekulske mase od nekoliko tisuća do nekoliko stotina tisuća. prirodne makromolekule su i polinukleotidi tj.

gen modif. Monomer.CoA Slika 2 . slika 1.Proces sinteze poli(hidroksi-butirata). proizvodi se C6 H12 O6 glukoza fermentacija O C OH 2 HO CH dehidracija oligomeri mliječne kiseline mliječna kiselina termičko krekiranje [O CH3 O CH C PLA ]n pop O H3C O CH C O C HC O CH3 pop . Primjer je polilaktid ili poli(laktidna kiselina).CoA acetoacetil . slika 2. (CoA-koenzim A) 2 .Proces sinteze polilaktida 2. E. Do danas ovu grupu čine uglavnom poli(hidroksi-alkanoati): poli(hidroksi-butirat). (PLA).polimerizacija otvaranjem prstena laktid Slika 1 . 2 acetil . ranije: Alcaligenes Mikrobna sinteza (Alcaligenes Eutrophus. poli(hidroksi-valerat) (PVA) i njihovi kopolimeri. mliječna kiselina. Coli kondenzacija eutrophus. a u tijeku su i istraživanja bakterijski sintetizirane celuloze. biopoliester sintetiziran iz mliječne (laktidne) fermentacijom ugljikohidrata. Ralstonia eutropha. E. Polimeri sintetizirani u mikroorganizmima ili genetski modificiranim bakterijama. Polimeri proizvedeni klasičnom kemijskom sintezom iz monomera podrijetlom iz obnovljivih izvora. CH3 kiseline. (PHB).CoA redukcija CH3 O CH2 C [ O CH PHB ]n polimerizacija hidroksibutiril .1. coli gen modif.

3 . stabilizatori. u polimerima meñumolekulske sile relativno su velike jer se multipliciraju (uvećavaju) povećanjem broja konstitucijskih jedinica tj.Poput sintetskih polimera i prirodni polimeri rijetko se upotrebljavaju u izvornom obliku. Neki prirodni polimeri već se prilikom izolacije iz sirovine dobivaju u modificiranom obliku (kao npr. bitno poboljšavaju jedno ili više svojstava pa se tako dobivaju uporabljivi polimerni materijali u različitim industrijama (tekstilna. kao što su punila. prirodni polimeri puno su kompleksnije makromolekule. Taj proces može uključivati i izravni utjecaj kataboličkih enzima ili neizravno djelovanje sekundarnih činitelja iz okoliša na polimer. STRUKTURA PRIRODNIH POLIMERA Kemijski sastav. Neki sintetski polimeri takoñer su biorazgradljivi. Aditivi. Struktura podrazumijeva konfiguraciju makromolekula – prostorni razmještaj atoma ili skupina atoma oko jednog ugljikovog atoma u molekuli koji je odreñen pri sintezi polimera ne može se mijenjati bez kidanja kemijskih veza i stvaranja novih. morfologija. omekšavala i kao takve smjese nazivaju se prirodni polimerni materijali. prehrambena. veličina molekula. farmaceutska. boja i lakova itd. kristaličnost. 2. Većina prirodnih polimera biološki je razgradljiva (biorazgradljivi polimeri) tj. algi) do ugljičnog dioksida i vode u aerobnim. npr. alginska kiselina u obliku alginata). mogu se razgraditi djelovanjem mikroorganizama (bakterija. već se za odreñene primjene modificiraju ili im se dodaju različiti dodaci odnosno aditivi. dipol-dipol veze i van der Waalsove veze). gljivica. pigmenti. te konformaciju makromolekula – odnosi se na geometrijski oblik cijele molekule i rezultat je rotacija oko pojedinih C. promjena pH. Tako su npr. kozmetička. funkcionalnost.C veza zbog djelovanja topline ili postojanja sekundarnih veza meñu makromolekulama (vodikove veze. Na brzinu biorazgradnje utječu faktori okoliša i značajke polimernog materijala (struktura.). ind. konfiguracija te konformacija čine molekulsku strukturu polimera. Jedan od razloga je taj što su osnovne konstitucijske jedinice složenije nego kod sintetskih polimera. Općenito. odnosno ugljičnog dioksida i metana u anaerobnim uvjetima u prihvatljivom vremenskom periodu (koji se razlikuje od polimera do polimera). iako prisutni u relativno malim koncentracijama. topljivost i molekulna masa). povećanjem molekulske mase. Za razliku od sintetskih polimera koji imaju relativno jednostavnu strukturu. kao npr.: poli(ε-kaprolakton) i poli(tetrametilenadipat-ko-tereftalat).

slika 3. Slika 3 . tj. Ukoliko sekundarne veze nastaju zbog postojanja privlačnih sila izmeñu atoma ili atomskih skupina unutar iste makromolekule tada se nazivaju intramolekulske veze. bilo prirodnih ili sintetskih. Povezivanje većeg broja makromolekula u polimernom sustavu rezultat je postojanja intermolekulskih veza. Ona može biti različitog stupnja sreñenosti i to: .kristalična U amorfnom polimeru ne postoji sreñenost izmeñu makromolekula dok u kristaličnom polimeru postoji sreñenost. a njihov način povezivanja odreñuje nadmolekulsku strukturu. pravilnost u slaganju velikog broja makromolekula. tvori samo djelomično ureñene strukture. Kristalična područja prikazana su plavo. kako su makromolekule vrlo velike. one se općenito slažu (pakuju) nejednoliko tako da formiraju sreñena ili kristalična područja rasporeñena unutar nesreñene ili amorfne matrice tvoreći kristalast polimer. a ako se sekundarne veze ostvaruju zbog postojanja privlačnih sila izmeñu atoma ili atomskih skupina susjednih makromolekula tada se nazivaju intermolekulskim vezama.amorfna .Morfologija kristalastog polimera U orijentiranom kristalastom polimeru kristalična i amorfna područja orijentirana su u istom smjeru što sustavu daje veći stupanj ureñenosti. Naime. Potpuno amorfan polimer sastavljen je od potpuno sklupčanih i isprepletenih makromolekulskih lanaca. Najčešći konformacijski oblici pojedinačnih makromolekula su: cik-cak konformacija. spiralna (helikoidna) konformacija ili heliks te statističko klupko (privlačne sile unutar makromolekula puno su jače od onih izmeñu makromolekula). Meñutim. većina makromolekula. amorfna crno. 4 .vodikove veze u nekim polipeptidima i celulozi jače od primarnih veza.

kristalasti polimeri su tvrñi. Intermolekulske vodikove veze omogućavaju paralelno povezivanje lanaca celuloze u jednoj ravnini u strukture veće sreñenosti. Usporedba svojstava škroba i celuloze tipičan je primjer koji pokazuje koliko je važna molekulska i nadmolekulska struktura i koliko utječe na svojstva materijala. slika 5. u odnosu na prethodnu ponavljajuću jedinicu.duljina osnovnog lanca .intermolekulske veze Stupanj kristaličnosti raste s povećanjem duljine lanca. U škrobu su sve ponavljajuće jedinica glukoze orijentirane u istom smjeru. što omogućava stvaranje vodikovih veza izmeñu lanaca celuloze. Škrob i celuloza grañeni su od istih monomernih jedinica (glukoze). jer bočni lanci predstavljaju smetnje pri slaganju makromolekula.Nadmolekulska struktura odreñuje fizikalna i mehanička svojstva polimera. Takve strukture povezane su van der Waalsovim silama okomito na lance celuloze.Konfiguracija ponavljajućih jedinica u osnovnom lancu škroba 5 .grananje osnovnog lanca . žilaviji. U celulozi je svaka druga ponavljajuća jedinica glukoze zakrenuta za 180°C oko glavne osi lanca. a smanjuje se s povećanjem stupnja grananja u makromolekulama. U odnosu na amorfne polimere. Na stupanj kristaličnosti utječe: . slika 4. OH O HO CH 2 O OH OH O HO CH 2 O OH OH O HO CH 2 O OH OH O HO CH 2 O OH O Slika 4 . slabo ili nikako topljivi u uobičajenim organskim otapalima. manje prozirni. Intermolekulske veze doprinose povećanju kristaličnosti polimera. slika 6.

Konfiguracija ponavljajućih jedinica u celulozi Slika 6 . juta). konoplja. lan. a škrob može. HO OH O OH O HO HO O HO OH O OH O HO HO O H 2C O H2C O O CH2 HO CH2 HO Slika 5 .Intermolekulske (izmeñu molekula) i intramolekulske (unutar iste molekule) veze u celulozi 6 . Škrob je praktično neupotrebljiv kao materijal. celuloza zbog veće sklonosti stvaranju sekundarnih veza ima i veću sklonost stvaranju ureñenih kristaličnih područja. Celulozu mogu razgrañivati samo neke životinje (termiti. Celuloza ima bolja mehanička svojstva od škroba i netopljiva je u vodi.Dakle. preživači). U ljudskom organizmu celuloza se ne može enzimski razgrañivati. dok je celuloza dovoljno čvrsta za izradu vlakana (pamuk.

POLISAHARIDI Polisaharidi su prirodni polimerni ugljikohidrati sastavljeni od 10 i više monosaharidnih jedinica (šećera). postoje samo u amorfnom obliku.Krute. Rezultat takve nadmolekulske strukture je vrlo velika čvrstoća svilenih vlakana. Vrlo velika elastičnost. cisolefinskih skupina. kao npr. Najvažnije aldopentoze su: H C OH H H C C C H HO HO H HO H O H C C C C O H C O C C C H C O C C C OH H HO H H H OH HO HO HO HO H H H OH C H 2OH C H 2OH C H 2OH C H 2OH D(+)-arabinoza D(+)-ksiloza D(-)-riboza D(-)-liksoza Aldoheksoze (najvažnije) su: H C H HO H H C C C C OH H HO OH HO HO H H O H C C C C C O H H OH OH H C H HO HO H C C C C O OH H H OH C H OH 2 C H OH 2 C H OH 2 D(+)-glukoza D(+)-manoza D(+)-galaktoza 7 . Monosaharidi se s obzirom na broj ugljikovih atoma dijele na pentoze (5 C atoma) i heksoze (6 C atoma). u prirodnom kaučuku. umrežene strukture. cis-poli(izoprenu) i postojanje velikih. Makromolekule proteina u svili stvaraju intermolekulske vodikove veze koje rezultiraju pravilnim slaganjem ploha i tako omogućavaju nastajanje kristalične strukture. takoñer onemogućavaju stvaranje sreñenih područja. kao kod lignina. 3. a s obzirom na funkcionalnu skupinu na aldoze (aldehidna skupina) i ketoze (keto skupina).

pektin. agar-agar. amilopektina. ŠKROB Škrob je polisaharid sastavljen od jedinica D-glukoze povezanih preko C-1 jedne molekule glukoze i C-4 druge molekule glukoze. C H OH 2 H 5 4 H O H 1 H CH2OH O H H OH HO HO H H konformacijska formula OH OH H 2 OH 3 H OH OH Haworthova formula Slika 7 . u stvari. od anhidroglukoznih jedinica. Najpoznatiji polisaharidi su škrob. ima cikličke strukture od pet (furanoze) ili šest ugljikovih atoma (piranoze). alginska kiselina. slika 8. Prosječna molekulska masa amiloze je 200 000…300 000. a mogu se prikazivati na nekoliko načina. tzv. Škrob i celuloza sastoje se. 8 . Amilopektin je topljiv u vodi i razlikuje se od amiloze po tome što se otprilike na svakoj dvadesetpetoj glukoznoj jedinici nalazi bočni poliglukozidni lanac vezan na šesti ugljikov atom. amiloze i 75% razgranatog dijela.Ciklička struktura glukoze 3. Sastoji se od 25% linearnog polisaharida. Te strukture (poluacetali) nastaju intramolekulskom adicijom jedne hidroksilne skupine na karbonilnu. celuloza.Ketoheksoze su: C H 2 OH C HO H H C C C O H OH OH H HO H C H 2 OH C C C C O HO H OH H H H C H 2 OH C C C C O OH OH OH HO HO H C H 2 OH C C C C O H H OH C H OH 2 C H OH 2 C H OH 2 C H OH 2 D(-)-fruktoza D(-)-sorboza D(-)-psikoza D(-)-tagatoza Većina ovih monosaharida. kao što je prikazano na slici 4. meñutim. slika 7. α-glukozidnim vezama (cis).1. hitin.

površinska obrada). Morfološka struktura granula škroba ovisi o porijeklu. centrifugira i suši. Pritom molekule amilopektina ne mogu asocirati (želirati) zbog bočnih lanaca te ne stvaraju gel pod tim uvjetima.Struktura amilopektina u škrobu Škrob se upotrebljava u industriji papira i tekstila (ljepila.Osnovni izvori škroba su različite žitarice i krumpir. Dobivanje škroba iz biljnog materijala započinje usitnjavanjem biljne mase u vodi. Tako. OH O CH 2 O HO OH OH O CH 2 O HO OH OH O O HO CH 2 O OH OH O HO CH 2 O HO OH O OH O HO CH 2 O OH OH O HO CH 2 O OH CH 2 O OH O Slika 8 . što rezultira stvaranjem viskozne koloidne disperzije. granule bubre i pucaju. Hlañenjem disperzije nastaje gel zbog asocijacije molekula amiloze. koja sadrži i nešto otopljenog škroba. Dobivena kaša se filtrira kako bi se dobila suspenzija granula škroba. granule krumpirovog škroba imaju glatku zaobljenu površinu. Škrob s jodom daje karakteristično plavo obojenje te se u analitici koristi kao indikator. prehrambenoj industriji (zgušnjavalo) te kao dodatak mnogim sintetskim polimerima gdje kao biorazgradljivi polimer uzrokuje dezintegraciju polimernog materijala i omogućava lakšu svjetlosnu ili toplinsku razgradnju sintetskog polimera. Ako se suspenzija škroba zagrije na 60…80°C. dok je površina granula kukuruznog škroba nepravilna i 9 . npr.

Kao polimerni materijal škrob sam po sebi nema zadovoljavajuća mehanička svojstva. ukoliko se prethodno ne omekša. Krumpirov škrob Kukuruzni škrob Slika 9 . Umreživanje Stvaranje umrežene strukture 10 . 2.Modifikacija škroba Tip modifikacije 1. Fizikalna modifikacija Kontrolirana razgradnja Oksidacija Osnovni cilj modifikacije Poboljšanje disperzivnosti u hladnoj vodi Niža viskoznost Niža viskoznost Poboljšana stabilnost viskoznosti 4. kemijski modificira ili kombinira s nekim drugim materijalom.skupine Manji stupanj asocijacije i kristaličnosti Uvoñenje hidrofobnih skupina Poboljšana stabilnost viskoznosti 5. Supstitucija OH. 3. Tablica 1 . Upravo te šupljine omogućavaju bržu enzimsku razgradnju (hidrolizu) kukuruznog škroba jer je omogućen pristup enzimima u unutrašnjost granula. slika 9.Površina granula škroba različitog porijekla Fizikalna i kemijska modifikacija škroba provodi se iz više razloga od kojih su neki navedeni u tablici 1.šupljikava.

Nedostatak polimernih mješavina koje sadrže škrob je velika krtost pri većem udjelu škroba. ali je uvoñenje karboksilnih ili karbonilnih skupina u lance amiloze osnovni razlog zbog kojeg se reducira mogućnost kristalizacije škroba. Supstitucija OH. Kontrolirana razgradnja Da bi se dobio škrob niže viskoznosti potrebno je hidrolizirati glukozidne veze prirodnog škroba. Sustav se zatim neutralizira. polieteri i urea. Taj nedostatak umanjuje se. povećanje hidrofobnosti. škrob se pere i suši. sorbitol i drugi niskomolekulski polihidroksi spojevi. Prednost mješavina sintetskih polimera sa škrobom je njihova djelomična biorazgradljivost.50) otopina koja sadrži do 60% škroba slobodno teče. Umreživanje. uključujući i sintetske. Molekule se statistički cijepaju u kraće fragmente. Oksidacija Ovisno o tipu oksidacijskog sredstva u molekulu škroba uvode se karbonilne ili karboksilne skupine. smanjenu elastičnost ipovećanu vlačnu čvrstoću. Uobičajena omekšavala za hidrofilne polimere poput škroba su glicerol. 2. Dekstrinizacija podrazumijeva prženje škroba u prisutnosti kiseline (HCl).. 4.1. Škrob sve veću primjenu nalazi u kombinaciji s drugim polimerima. djelovanjem same kiseline ili enzimatski (α-amilazama). Kiselinska hidroliza škroba provodi se suspendiranjem u vodenoj otopini HCl-a ili H2SO4 te miješanjem na toplom dok se ne dobije željena viskoznost. uz zadržavanje biorazgradljivosti. 5. dodatkom biorazgradljivih omekšavala. Provodi se pomoću fosfornog oksiklorida (POCl3) u alkalnom mediju. čineći polimerne mješavine. Hidroliza se može provesti kombiniranim djelovanjem kiseline i topline (dekstrinizacija).skupine Osnovni razlog te modifikacije je povećanje otpornosti prema vodi tj. Fizikalna modifikacija Fizikalno modificirani škrob ustvari je gelirani škrob koji se primjenjuje u prehrambenoj industriji. Umreženi škrob ima manji stupanj bubrenja i želiranja. što se provodi acetiliranjem ili uvoñenjem hidroksipropilnih skupina.. 3 . 11 . industriji papira i ljepilu za zidne tapete. Zbog nižeg stupnja polimerizacije (DP = 20. Reakciji podliježu i amiloza i amilopektin.

Većina reagensa jednostavno ne može prodrijeti kroz površinu vlakana. CELULOZA Celuloza je polisaharid čiju strukturu čini.63 gcm-3. a pamuk i laneno vlakno preko 90%. Skupine celuloznih lanaca nazivaju se fibrili. kao i kod škroba. To su vodene otopine anorganskih kiselina. posljedica kojih je kristalična struktura celuloze. 3. Rendgenskom analizom utvrñeno je da se celuloza sastoji od dugačkih paralelnih lanaca povezanih vodikovim vezama. uz dodatak omekšavala prevodi u termoplastičan materijal. celuloza ima poli-β-glukozidnu konfiguraciju. cinkovog klorida. slika 5. Stupanj polimerizacije glukoze može biti od 2000 do 6700. Vidljivo je da je celuloza ustvari sastavljena od niza celobioznih jedinica. kalcijevog tiocijanata. Ali. Drvo sadrži 40…50% celuloze.4-glukozidnom vezom. niz glukoznih jedinica povezanih 1. Prosječna molekulska masa celuloze može se odrediti mjerenjem viskoznosti tih otopina. za razliku od škroba. H CH2OH H H O HO O H OH H OH HO HO H H OH H C H2OH O H H Slika 10 .Škrob se ekstruzijom. procesom prerade djelovanjem toplinske i mehaničke energije.Struktura celobioze 12 . Celuloza se može alkilirati i acilirati. Acetolizom celuloze nastaje disaharid celobioza. Gustoća kristalične celuloze je oko 1. Precipitacijom viskoze neotapalom iz njenih otopina dobije se amorfna regenerirana celuloza. amorfne oko 1. slika 10. litijevog klorida. ali samo na nekim vanjskim hidroksilnim skupinama. Celuloza se otapa u otapalima koja mogu prekinuti jake vodikove veze. U proizvodnji termoplastičnog škroba omekšavala imaju zadatak smanjiti utjecaj intramolekulskih vodikovih veza stvaranjem intermolekulskih vodikovih veza škrob-omekšavalo i doprinijeti stabilnosti svojstava proizvoda. dimetil dibenzil amonijeva hidroksida i kadmij ili bakar amonijeva hidroksida (Schweitzer-ov reagens).2. tj. Kemijska otpornost celuloze u vezi je upravo s njezinom fibrilnom strukturom.47 gcm-3.

Taj polisaharid naziva se hemiceluloza. U drvnoj masi nalazi se i 5…16 % celuloze stupnja polimerizacije manjeg od 200. u strukturnim kompozitima. lako se preša. bijeli prah.Potpunom hidrolizom celuloze nastaje D-glukoza. To je fini. razrijeñenom kiselinom enzimski Lignin. Nakupine od cca 250 glukoznih jedinica tvore mikrokristal veličine 15. koji su prisutni u nekim bakterijama i gljivama i koji mogu cijepati β-glukozidnu vezu. MCC je netopljiva u vodi i razrijeñenim kiselinama. hemiceluloza ima statističku amorfnu strukturu i lako hidrolizira u razrijeñenim kiselinama i lužinama. modifikatora viskoznosti i zamjene za dio masnoće u prehrambenim proizvodima. koncentriranom kiselinom (HCl. Nastaje tako da se amorfne domene u celulozi uklone hidrolizom s jakom mineralnom kiselinom (HCl). Primjenjuje se u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. kristalita.. Mikrokristalinična celuloza ima i ulogu prirodnog stabilizatora. Osnovni monomeri su pentoze te glukoza i glukuronska kiselina (-CH2OH skupina glukoze zamijenjena je -COOH skupinom). Klasična metoda proizvodnje MCC je hidrolitička razgradnja u šaržnom (kotlastom) reaktoru. Novopatentirana metoda je reaktivna ekstruzija (US patent: 6 228 213).1. Može se provesti na tri načina: u jednom stupnju. 3. 1. koji nastaje kao nusprodukt hidrolize celuloze. Enzimska razgradnja celuloze odvija se u prisustvu različitih enzima pod nazivom celulaze. pa se stoga koristi kao nosač lijekova u tabletama. a bubri ili se vrlo slabo otapa u 20% NaOH. U prirodi se razgrañuje djelovanjem cijelog niza hemicelulaza koje su i komercijalno zanimljive jer «otvaraju» strukturu drva i tako olakšavaju izbjeljivanje. može služiti kao izvor energije za proces hidrolize i na taj način sam proces učiniti ekonomičnijim. Proces reaktivne ekstruzije provodi se u dva stupnja. H2SO4. čvrsta i ne hidrolizira. bez okusa i mirisa. izbjeljivanje) 13 .. stupanj a) cijepanje lignoceluloznih kompleksa ekstruzijom materijala u lužnatom mediju b) odvajanje celuloze od lignina i hemiceluloze (ev.40 µm. Mikrokristalična celuloza Mikrokristalična celuloza (MCC) je celulozni materijal visokog stupnja kristaličnosti koji se sastoji od nakupina tzv.2. Za razliku od celuloze koja je kristalasta. Hidroliza celuloze (saharifikacija) od interesa je u proizvodnji bioetanola i proizvodnji stočne hrane. u industriji papira. HF) u dva stupnja.

Brazilu i Egiptu. lan. Rusiji… Duljina vlakana je 2…5 cm. a izuzetno do 1250 g pamuka. a promjer 5…20 µm. Branje se obavlja ručno ili strojno. a nakon cvjetanja od samo 10 sati. Pamuk Lan Konoplja Juta Slika 11 .Izvori celuloznih vlakana 14 . Prirodna celulozna vlakna Još od prapovijesti čovjek je upotrebljavao celulozna vlakna koja je pronašao u prirodi: pamuk. stupanj a) doziranje celuloze i otopine kiseline u drugi ekstruder b) hidroliza djelovanjem kiseline pod utjecajem mehaničkih sila u ekstruderu c) ispiranje. a ostatak sjeme. Pamuk je grmolika biljka iz porodice Gossypium koja se uzgaja uglavnom u SAD-u. Reaktivna ekstruzija može se dodatno poboljšati višestrukom ekstruzijom. Ukoliko se koristi čista celuloza proces je jednostupanjski. konoplju. Ručno obrani pamuk je čistiji od strojno obranog pamuka. 3. Pakistanu. Jedna biljka daje 125. Turskoj. Indiji.500.2. Jednu trećinu mase čine pamučna vlakna. Proces reaktivne ekstruzije ima niz prednosti u odnosu na proces u šaržnom reaktoru: brži proces kontinuirani proces bolji kontakt celuloze i kiseline: manji utrošak kiseline ekološki prihvatljiviji meñusobna neutralizacija lužine iz prvog stupnja i kiseline iz drugog stupnja. Nakon sijanja pamuku je potrebno 3-4 mjeseca da procvjeta..2. bijeljenje. a zatim se pamuk odvaja od sjemena i dalje obrañuje.2. sušenje. jutu … (slika 11). treba 2-3 mjeseca da sjeme sazrije.

Njemačkoj. tako da je uveo obradu u lužini uz istezanje. Poljskoj. Naime. sisal (iz lišća agave).2epoksipropana) ili di-epoksidbutadiena. Belgiji… Konoplja ( Cannabis sativa) uzgaja se otprilike u istom području kao i lan. Uzgaja se u Pakistanu. a nekad se upotrebljavala i kao punilo za linoleum. ali i u sjevernoj Italiji. g. Iz 100 kg suhe stabljike dobije se oko12 kg lanenog vlakna. Uzgoj konoplje brzo opada jer je zamjenjuju juta i sintetska vlakna. što uzrokuje oksidacijsku razgradnju lignina. U tu svrhu rabe se najčešće di(N-hidroksimetil)uree. Osim navedenih vlakana u manjoj mjeri iskorištavaju se neka «egzotična» vlakna: ramija. Juta (Corchorus capsularis) je slična konoplji. razrañeni su različiti postupci za poboljšavanje svojstava pamučnih vlakana. žuka. Iz sjemenki se dobiva laneno ulje koje služi za impregnaciju drva i u proizvodnji bojila i lakova. Stabljike se moče u vodi 3…6 tjedana. Poprečnim povezivanjem (umrežavanjem) celuloznih lanaca pamuk postaje otporan na gužvanje.2 H2O HO O CH N 2 + O NCH O Celulozna vlakna pamuka mogu se umrežavati i djelovanjem epiklorhidrina (3-klor-1. Engleski kemičar John Mercer primijetio je (1844. Ukrajini.Poput drugih oblika celuloze i pamuk je otporan na kemijska djelovanja. povećanjem broja hidroksilnih skupina mijenja se kristalična struktura: poboljšava se čvrstoća. manila. Na Orijentu se iz konopljinog ulja dobiva hašiš. Srednjem i Bliskom istoku. kokosovo vlakno. Upotrebljava se za izradu vreća. rafija. 15 . Laneno vlakno ne dobiva se iz ploda već iz omotača stabljike biljne vrste Linum usitatissimum koja može narasti do 80 cm visine. površinska svojstva i podložnost bojenju. g) da se svojstva pamučnog vlakna mijenjaju ukoliko se obradi koncentriranom vodenom otopinom natrijeve lužine pri 18°C. Postupak se po autoru naziva mercerizacija i često se primjenjuje u obradi pamuka. Ipak. Lowe 1890. prostirki. Francuskoj. Proces mercerizacije unaprijedio je H. Bangladešu i u okolini Kaspijskog jezera. Drvenasta tvar odvaja se od celuloznih vlakana koji se dorañuju. U prisustvu Lewisovih kiselina ti reagensi premošćuju hidroksilne skupine susjednih celuloznih lanaca: O + HO HOCH N 2 NCH 2 OH MgCl 2 . Lan se uzgaja u Rusiji. Ima visoki sadržaj lignina u stabljici. kopriva.

Danas se najviše proizvodi viskozni rejon ili ksantatna celuloza u obliku vlakana ili filma. Sirovina (celuloza) se omekšava i preša u ploče. Regenerirana celuloza Kemijska modifikacija celuloznih vlakana provodi se u cilju postizanja topljivosti u organskim otapalima ili u cilju omogućavanja stvaranja različitih oblika. Proizvod se naziva Chardonnet svila. H H HO OH O C H2 NaOH H HO H H OH H O O H n H ONa C H2 O H n H OH H H CS 2 HO OH H O C H2 O H C S S Na n H O 16 . 3. Mrvice se otapaju u natrijevoj lužini (alkali-celuloza). A. U manjoj mjeri proizvode se i liocelna vlakna. Celuloza se otopi u amonij-bakar-hidroksidu. a prvi stupanj je stvaranje nitratnog estera. Otopini se dodaje ugljikov disulfid i stvara se natrijev ksantat. Ploče se melju u tzv.2. Viskozna vlakna Proces proizvodnje viskoznih vlakana sastoji se od nekoliko stupnjeva: 1. Vlakna se zatim denitriraju djelovanjem amonijevog hidrogen sulfida pri oko 40°C. mrvice . Prvi proces pripreme regenerirane celuloze datira još iz 1884. a zatim u obliku vlakana uvodi u otopinu sulfatne kiseline kako bi se regenerirala celuloza. Film je poznat pod nazivom celofan. godine. Takav materijal naziva se regenerirana celuloza. kao što su film ili vlakno. uz naknadno vraćanje u netopljiv oblik. 2.3. Nitrirani materijal otopi se u smjesi etanola i di-etil etera i ekstrudira u vlakna. 4. meñutim. Cu(NH3)4(OH)2.3. U manjoj mjeri proizvodi se bakar-amonijev rejon (kupramonijev rejon). čini se da se ovaj proces više nigdje ne provodi.

po kojoj je cijeli postupak dobio ime. upredaju i istežu hladnim postupkom. To je zatvoreni proces s 90%-tnim povratkom 17 . Vlakna se peru. Najvažnije od svega pri proizvodnji liocela je ekološki siguran proizvodni proces. pa se kaže da ksantatni produkt ima stupanj supstitucije 1 od moguća 3. Viskoza zrije (stari) 2…3 dana. Liocelna vlakna Pod imenom liocel podrazumijeva se celulozno vlakno dobiveno izravnim otapanjem celuloze u organskim otapalima i ispredanjem mokrim postupkom. a potom ekstrudira kroz uske sapnice (sito) u vlakna te provodi kroz koagulirajuću otopinu sulfatne kiseline i njezinih soli kojima se neutraliziraju alkalije i regenerira celuloza u kontinuirana vlakna: H H HO OH O C H2 10-15% H 2 SO4 10-20% Na 2 SO4 H HO H H OH H O O H C S S Na n CH 2 O H n H O H OH (U prosjeku reagira samo jedna hidroksilna skupina s ugljičnim disulfidom na svakoj anhidroglukoznoj ponavljajućoj jedinici. Liocel je generičko ime za vlakno.5. Otopina se kroz sapnice injektira u neotapalo (vodu) pri čemu se formiraju vlakna. Ksantatna otopina izlije se u 20%-tnu otopinu NaOH pri sobnoj temperaturi i stvara se viskozna otopina koja se naziva viskoza. prvi put napravljeno sedamdesetih godina 20. Viskoza se filtrira. B. stoljeća. Izvor celuloze za proizvodnju liocelnih vlakana je drvna masa iz koje se izdvaja lignin i hemiceluloza. V. izbjeljuju. kako bi im se povećala čvrstoća. prije Courtaulds. stvara se celofanski film koji se obično omekšava pranjem u kupelji s dodatkom glicerola. a najčešće se pojavljuje pod trgovačkim imenom Tencel (proizvoñač Acordis. To je relativno novo vlakno. 7. Britanija). 6.) 8. Celuloza se otapa u N-metilmorfolin oksidu (C5H11NO2) koji mijenja kemijska i površinska svojstva celuloze. Kada se celulozni ksantat ekstrudira u kiselu kupelj kroz uski prorez. Tijekom zrenja neke ksantatne skupine se raspadaju.

Izbjeljivanje se vrši natrijevim hipokloritom. film celuloznog nitrata. a zaostala kiselina ispere vodom. korišten je u filmskoj tehnici. a zatim i kao zavoj (kolodion). Meñutim. na dodir su poput svile i podnose strojno pranje. piling. a manifestira se stvaranjem malih loptica na površini vlakna. Celulozni derivati Celuloznim derivatima smatraju se celulozni esteri organskih i anorganskih kiselina. poznat kao celuloid. Stupanj nitriranja 18 . ne skupljaju se niti šire pri pranju i sušenju poput pamuka ili viskoze.otapala u proces. Liocelna vlakna su meka. eteri i različiti graft (cijepljeni) kopolimeri celuloze. Osušena celuloza moči se u smjesi kiselina 20…60 minuta. Jedan od prvih polimernih kompozita bio je sendvič od celuloznog nitrata i dva sloja stakla. što smanjuje sposobnost prihvaćanja bojila. Celulozni nitrat Prvi komercijalni celulozni ester bio je celulozni nitrat. sigurnosno staklo za automobile. stoljeća. još uvijek to su relativno skupa vlakna. malo se gužvaju.4. ali bojila koja se upotrebljavaju su skupa. Celuloza se. Liocelna vlakna takoñer imaju svojstvo fibrilacije tijekom prerade i nošenja što uzrokuje tzv. To ne znači da ih je nemoguće obojiti.2. pri 30…40°C. Osnovni nedostatak tih vlakana je relativno niska vrijednost površinske energije. 3. hladna i udobna. proizvod je potpuno biorazgradljiv i može se materijalno oporabiti (reciklirati). Upotrebljavan je kao eksploziv sredinom 19. Istrošena kupelj odstrani se centrifugiranjem. Prednosti liocelnih vlakana su: velika čvrstoća u mokrom stanju. nakon odvajanja od lignina. A. Kasnije. Kad staklo pukne vlakna ga zadržavaju da se ne rasprsne uokolo. nitrira smjesom nitratne i sulfatne kiseline i vode: H H HO O H OH H O HNO 3 / H2SO4 H H HO NO2 H O O C H2 H n H C H2 O H n OH ONO 2 Tip kiselinâ u smjesi ovisi o namjeni produkta.

kontrolira se reakcijskim uvjetima i udjelom vode u kupelji za nitriranje. Produkt koji sadrži 1,9…2,0 nitratnih grupa po svakoj glukoznoj jedinici upotrebljava se kao plastomer i za lakove. Sadržaj nitratnih grupa u materijalu koji se koristi kao eksploziv je 2,4…2,8.

B. Celulozni acetat

Zbog zapaljivosti celulozni nitrat učinkovito je zamijenjen celuloznim acetatom. Acetiliranje celuloze provodi se otapanjem u smjesi anhidrida octene kiseline i sulfatne kiseline, pri čemu nastaje triacetat. Ukoliko se želi niži stupanj esterifikacije, triacetat se djelomično hidrolizira. Postupak se nužno odvija u dva stupnja jer nije moguće kontrolirati stupanj esterifikacije u reakciji s anhidridom octene i sulfatnom kiselinom. U tipičnom procesu acetiliranja celuloze suha celuloza se najprije tretira sa smjesom koja sadrži 300 dijelova anhidrida octene kiseline, 1 dio sulfatne kiseline (katalizator) i 400 dijelova metilen klorida (otapalo triacetata). Reakcijska smjesa se miješa pri 25…35°C oko 7 sati i za to vrijeme celuloza se otopi i formira celulozni triacetat. Djelomična hidroliza postiže se dodavanjem 50%-tne vodene otopine octene kiseline u otopinu triacetata (radi uklanjanja sulfatnih i viška acetatnih skupina). Stajanjem oko 72 sata pri sobnoj temperaturi postiže se primjeren stupanj hidrolize. Ostatak katalizatora (sulfatne kiseline) neutralizira se dodatkom natrijevog acetata, a veći dio metilen klorida se izdestilira. Proces se može prikazati na sljedeći način:
CH 3 H H HO OH O
C H2 (CH 3 CO) 2 O H 2 SO 4 C H2

C H3 H H C O O O C H O n O H

H

O

C O

O H n CH 3 H H H C O

H

OH

H

O

C H3 O H O

H2 O H+

O

C H2

H

O

O H C O CH 3

n

19

Djelomično hidrolizirana celuloza precipitira se vodom i ispere. Nastali hidrogensulfatni esteri, koji uzrokuju nestabilnost celuloznog vlakna, u ovom stupnju ispiru se vrlo razrijeñenom otopinom sulfatne kiseline. Sintetiziraju se i mješoviti celulozni esteri. Jedan od njih je celulozni acetat-butirat. Za esterifikaciju se upotrebljava smjesa odgovarajućih anhidrida uz sulfatnu kiselinu kao katalizator. Produkt se zatim djelomično hidrolizira. Butiril skupine poboljšavaju fleksibilnost i otpornost na vlagu. Celulozni acetat-butirat je tvrda plastika i ima primjenu u izradi ručki različitih alata. Proizvod nižih molekulskih masa upotrebljava se kao površinski premaz.

C. Celulozni eteri

Prvi celulozni eteri pripravljeni su još 1912. godine i unatoč tome nisu postigli veću industrijsku važnost. Tipični komercijalni celulozni eteri su metil, etil, hidroksietil, hidroksipropil, karboksimetil, aminoetil i benzil. Eteri se dobiju reakcijom alkali celuloze s alkil halidom ili epoksidom. Tako etil celuloza nastaje reakcijom etil klorida i alkali celuloze:

H H HO ONa

H O HO
C 2 H 5 Cl

H H

C 2 H5

H O

O

CH2 H ONa H

O n H

CH2 O H
C2 H 5

O n

Etil celuloza ima primjenu slično kao i celulozni acetat. Vodotopljivi eteri: metil, hidroksietil i karboksimetil celuloza, koriste se u industriji papira, kao ljepila za papir i ugušćivači.

Hidroksietilceluloza dobiva se reakcijom alkali celuloze i etilen oksida tako da se neke hidroksilne skupine u celulozi zamijene hidroksietileter skupinama:
CH 2 CH 2 OH H O O CH2 n H O H CH 2 CH 2 OH O n

H H HO ONa

H O
CH 2

H
O CH 2

H HO

CH2 H ONa H

O

20

Hidroksietilceluloza, koja služi i kao laksativ, primjenjuje se za ugušćivanje šampona i smanjenje pjenjenja. Takoñer, povećava moć pranja na način da se polimerni lanci obavijaju oko nečistoća te s njima stvaraju koloidne čestice koje ostaju suspendirane u vodi i potom se lakše ispiru. I na kraju, potrebno je naglasiti da se velike količine celuloze iz drva koriste za proizvodnju papira. Kako bi se spriječila prekomjerna sječa šuma danas se sve više stari papir sakuplja i prerañuje (reciklirani papir).

3.3. ALGINSKA KISELINA

Alginska kiselina prirodni je hidrofilni koloidni polisaharid, opće formule (C6H8O6)n dobiven iz različitih velikih smeñih morskih algi (Phaeophycota), gdje je sastavni dio stanične membrane. To je linearni kopolimer D-manuronske kiseline vezane β-1,4 vezama (M segmenti) i L-guluronske kiseline vezane α-1,4 vezama (G segmenti). Monomeri su obično povezani u homopolimerne blokove odvojene područjima s alternirajućim sekvencama dvaju kiselih monomera. Udio pojedinih monomera ovisi o vrsti alge. Strukturna formula prikazana je na slici 12.

Slika 12 - Strukturna formula alginske kiseline

Amonijeve i metalne soli alginske kiseline nazivaju se alginati. Alginati se dobivaju u iskoristivim količinama (30-40% suhe tvari) samo iz velikih algi i trava (Laminariales i Fucales). Soli jednovalentnih kationa lako se otapaju u hladnoj vodi, dajući viskozne otopine pri niskim koncentracijama (Na-alginat), a soli dvovalentnih kationa su netopljive u vodi jer stvaraju netopljive komplekse (slika 13). Izmeñu Ca2+ iona i karboksilne skupine nastaje koordinativna veza. Pri tom nastaje trodimenzijska mreža sastavljena od dugih lanaca Msegmenata i čvorišta nastalih izmeñu kalcija i G-segmenata alginske kiseline. 21

tako da se alginati upotrebljavaju kod trovanja olovom i stroncijem-90. Ispod mreže alginatnog zavoja stavljenog na ranu stvara se krasta. Ca-alginat koristi se za proizvodnju zavoja za velike rane i opekline gdje je uobičajeni zavoj vrlo teško (i bolno) odstraniti. Glavni proizvoñači su Škotska. olovo i drugi teški metali prije će se vezati nego natrij. Alginati vežu teške metale. Pri tome nastaju kuglice netopljivog Ca-alginata unutar kojeg se nalaze zarobljene stanice kvasca ili molekule enzima. za printersku tintu. u kozmetici. npr.Tako se npr. kvasca) ili enzima na alginatu u biotehnološkim procesima. a zavoj se odstrani otopinom natrijevog klorida. Ca++ Ca++ Slika 13 . kalij i lakši metali. Postupak se sastoji u sljedećem: u otopinu Na-alginata doda se kvasac ili odreñeni enzim te dokapava u otopinu CaCl2. Nadalje. alginati se primjenjuju kao zgušnjavala u industriji bojila za tekstil. jer netopljivi Ca-alginat prelazi u topljivi Na-alginat. Kina (Laminaria japonica) i SAD (Macrocystis pyrifera). Na istom principu temelji se i imobilizacija mikroorganizama (npr. Norveška (Ascophyllum nodosum i Laminaria hyperborea).Nastajanje kompleksa alginske kiseline i Ca2+ iona 22 . a nešto manje količine proizvode se u Japanu. farmaceutskoj industriji. želirajući agens i emulgator. Godišnje se u svijetu ekstrahira 32-39 000 t alginske kiseline. u prehrambenoj industriji kao stabilizator. Čileu i Francuskoj.

4. Gymnogongrus.Dodatci koje je prema hrvatskom zakonu dopušteno rabiti u ekološkoj proizvodnji živežnih namirnica (izuzev vina) Šifra E 170 E 270 E 290 E 296 E 300 E 306 E 322 E 330 E 333 E 334 E 335 Mliječna kiselina Ugljični dioksid Jabučna kiselina Askorbinska kiselina Mješavina tokoferola-koncentrirana Lecitin Limunska kiselina Kalcijevi citrati Vinska kiselina (L (+) -) Natrijev tartarat Antioksidans u mastima i uljima Naziv Kalcijev karbonat. Maroku. Ahnfeltia. Na popisu sastojaka odreñenog proizvoda označavaju se šiframa. ksantan i karaja guma te guma arabika. Gelidium. Za alginate. Čileu. Gracilaria). a upotrebljavaju se za podešavanje viskoznosti prehrambenih proizvoda. sastavljen od alternirajućih jedinica D. Eucheuma. Kaliforniji. tragakant. U javnosti postoje različita mišljenja o utjecaju nekih od navedenih dodataka na ljudski organizam. Novom Zelandu. Naziv je izveden od irske riječi za morsku algu.3. agare i karagenane uobičajen je termin «industrijske gume». što podrazumijeva proizvode koji se dobivaju sintetskim putem ili su pak izdvojeni iz biljaka ili životinja. Južnoj Africi. Agar koji se danas koristi u različite svrhe je pročišćeni oblik koji se uglavnom sastoji od neutralne frakcije (agaroza). carrageen. Karagenan je naziv za skupinu polisaharida iz morskih algi (Chondrus crispus. guar. a na drugom C atomu nekih jedinica nalazi se sulfatna skupina.i Lgalaktopiranoze. Upotrebljava se kao čvrsta podloga za mikrobiološke kulture u laboratorijima te u prehrambenoj industriji za proizvodnju konzervirane hrane i pekarskih proizvoda. Portugalu. tablica 2. kalcijev hidrogenkarbonat Napomena 23 . Ostale industrijske gume su: karuba. Ostali polisaharidi Agar je opći naziv za polisaharid dobiven iz odreñenih vrsta crvenih algi (Pterocladia. a proizvodi se oko 10 000 t agara godišnje. Indiji. Meksiku. Gigartina) koji sadrže samo jedinice D- galaktopiranoze. Naziv je izveden iz malajske riječi «agar-agar» što znači morska alga. Tablica 2 . Alge koje sadrže agar skupljaju se ručno u Španjolskoj.

Tipični monomeri. ovisno o izvoru iz kojeg je dobiven. narančama i sl. a procesom ekstrakcije iz drva molekulska masa se smanjuje. Strukture lignina su različite. koji je po kemijskom sastavu poli(N-acetilglukozamin). LIGNIN Pod imenom lignin podrazumijeva se grupa visokomolekulskih. Upotrebljavaju se kao sredstva za želiranje.nastavak E 336 E 341 E 400 E 401 E 402 E 406 E 407 E 410 E 412 E 413 E 414 E 415 E 416 E 440 E 500 E 501 E 503 E 504 E 516 E 524 E 938 E 941 E 948 Kalijev tartarat Monokalcijev fosfat Alginska kiselina Natrijev alginat Kalijev alginat Agar Karagenan Karuba guma Guar guma Tragakant guma Guma arabika Ksantan guma Karaja guma (I) Pektin Natrijevi karbonati Kalijevi karbonati Amonijevi karbonati Magnezijev karbonat Kalcijev sulfat Natrijeva lužina Argon Dušik Kisik Obrada površine peciva lužinom Sredstvo za podizanje tijesta Oklopi različitih rakova i kukaca sadrže 30% hitina. dunjama. različitog stupnja metoksilacije tj. 4. umreženih. monolignol monomeri. limunima. Pektini su poliuronske kiseline koje se nalaze u jabukama.Tablica 2 . polisaharida koji sadrži i dušik. Molekulsku masu lignina teško je odrediti jer su to polimeri kompleksne strukture. amorfnih spojeva koji se nalaze uglavnom u drvu (25-30%). tzv. sadržaja -OCH3 24 .

-OH skupine u monomerima. U izoliranim ligninima pronañeno je do 5 % jedinica koje sadrže aldehidne ili ketonske skupine i nazivaju se nepotpuni ili modificirani monolignoli. Pretpostavljena struktura lignina prikazana je na slici 15. Neki organizmi. prikazani su na slici 14. 25 . Kad -OH skupine reagiraju meñusobno stvara se eterska veza. (alkoholne -OH vezane na bočnom lancu ili fenolne -OH skupine vezane za aromatsku jezgru) mogu reagirati meñusobno ili s aldehidnim ili ketonskim skupinama. U tehnologiji prerade drva lignin se definira kao dio drvne mase netopljiv u razrijeñenim kiselinama i organskim otapalima. Pripadaju skupini fenilpropanoida.skupina. ali češće kao gumasta smjesa lignina široke raspodjele molekulskih masa. razvili su potrebne enzime za cijepanje lignina (peroksidaze iz bijelo-crvenih gljivica).Najčešći monomeri lignina Iz biljne mase lignin se ponekad izolira kao smeñi prah. Najčešće zastupljeni monomer je koniferil alkohol. što znači da na fenolnoj jezgri postoji bočni lanac od 3 C atoma. Može se kvalitativno dokazati reakcijom s otopinom anilinhidroklorida pri čemu nastaje žuto obojenje. Reakcijski produkt lignina i formaldehida može se upotrijebiti kao ljepilo za drvo. Lignin je otporan na većinu mikroorganizama i anaerobni procesi uopće ne djeluju na aromatsku jezgru. p-kumaril alkohol koniferil alkohol sinapil alkohol Slika 14 . Aerobna razgradnja je spora. Reakcijom -OH skupine s aldehidnom nastaju hemiacetali (poluacetali). Biosinteza lignina u biljkama počinje od aminokiseline fenilalanina. a s ketonskom ketali. Razgradni produkti lignina služe u manjoj mjeri za sintezu ion-izmjenjivačkih smola te kao komponente lakova i sintetskih smola. posebno gljivice.

LIGNIN Bazno katalizirana depolimerizacija (BCD) Acidifikacija Ekstrakcija BCD produkt Regeneracija lužine Hidrodeoksigeniranje (HDO) Blago hidrokrekiranje (HCR) Ugljikovodični aditiv za goriva BCD produkt Selektivna hidrogenoliza Esterifikacija Oksigenirani aditiv za goriva Slika 16 . daju karakterističnu aromu dimljenim prehrambenim proizvodima.Procesi pretvorbe lignina u aditive za goriva 26 . Oni npr.Slika 15 .Segment makromolekule lignina Pirolizom lignina tijekom sagorijevanja drva ili drvenog ugljena nastaju različiti proizvodi od kojih su karakteristični metoksifenoli. Najznačajniji metoksifenoli su gvajakol i siringol. Bazno kataliziranom depolimerizacijom (BCD) lignina moguće je proizvesti aditive za goriva. ali istraživanja su još u eksperimentalnoj fazi. slika 16.

Lignin se otapa u vrućoj lužini i bisulfitu. Kružni tok CO2 može se slikovito prikazati: Fotosinteza Biomasa Proizvodnja goriva (etanol. vuna. prilikom izgaranja ne povećava koncentracija CO2 u atmosferi. neki proteini su važni komercijalni materijali: animalna ljepila. Općenito. svila. Proteini sadržani u koži. Osloboñeni CO2 (iz proizvodnje i upotrebe. Može se koristiti u tercijarnoj metodi crpljenja nafte ili kao dodatak pri asfaltiranju. biodizel) 5. biomase u biogoriva ne zahtijeva energiju iz fosilnih goriva.skupine iz α-amino kiselina karboksilne kiseline): O n HO C CH R' NH2 O (amino skupina vezana je na α-ugljikov atom [ C CH R' NH ] n + (n-1) H 2 O 27 . lignin koji zaostaje u procesu dobivanja različitih proizvoda iz drva može se izravno upotrijebiti kao gorivo i na taj način učiniti procese ekonomičnijim. tj. Nadalje. kosi. krvi i predmet su interesa biokemičara. Sulfonirani lignin ima molekulnu masu izmeñu 4000 i 100 000. Osnovni su konstitucijski element životinjskih tkiva. Meñutim. goriva iz biomase značajna su po tome što se. Poliamidi u prirodi nastaju reakcijom karboksilne i amino. za razliku od fosilnih goriva. sagorijevanja biogoriva) pretvara se ponovo procesom fotosinteze u sastojak biomase Pretvorba uzgojem energetskih usjeva koji su nova sirovina za proizvodnju biogoriva. PROTEINI Proteini ili bjelančevine prirodni su poliamidi koji hidrolizom daju različite αaminokiseline.

Meñutim. Izmeñu svake amidne skupine postoji šest CH2 skupina. Raznovrsnost tih skupina i njihov poredak u bjelančevinama mogu rezultirati s beskonačno različitih svojstava. Još jedna zanimljivost: u prirodi se sinteza polipeptida odvija u vodenom mediju. Neke od njih nazivaju se esencijalnim aminokiselinama (treonin. koje sadrže takve bjelančevine. Kad se mreža formira i osuši postaje netopljiva u vodi. tiroksin. Sintetski poliamidi dobivaju se u kemijskih reakcijama di-karboksilnih kiselina i di-amina. leucin. ne mogu se uzajamno preklopiti te se nazivaju enantiomerima. tablica 3. dijodotirozin. Za takve molekule kaže se da su u zrcalnom odnosu (tj. kiralne. Izolirane su iz različitih proteina reakcijom hidrolize. lizin. hidroksiprolin i hidroksilizin. priroda je mnogo ekonomičnija jer kod prirodnih poliamida postoji samo jedna CH skupina izmeñu dviju amidnih skupina. Tako se Nylon 6. triptofan. Iz nekog. tako da neke bakterije. Činjenica da se u sintezi koristi samo jedan enantiomer omogućava prirodnim polipeptidima stvaranje helikoidne konformacije kao posljedicu stvaranja intramolekulske vodikove veze. nama nepoznatog razloga. uz još pet nestandardnih: cistin. priroda koristi samo lijevi enantiomer aminokiselina koje se sintetiziraju u biljkama ili životinjama. odnose se kao predmet i njegova slika u zrcalu ili kao lijeva i desna ruka). Ovakva konfiguracija rezultira i odreñenim specifičnostima. U proteinima postoji dvadeset standardnih aminokiselina. Prolin je jedina ciklička aminokiselina. imaju asimetrični ugljikov atom i optički su aktivne. već ih je za potrebe metabolizma nužno unijeti hranom. glicina odnosno α-aminooctene kiseline. Mogu se smatrati derivatima glicina koji se izvode zamjenom jednog od α-vodikovih atoma odgovarajućim skupinama. Sve aminokiseline osim jedne. Npr: pauk plete mrežu iz otopine polipeptida u vodi tako da otopinu istiskuje kroz uske otvore i brzo razvlači. metionin i fenilalanin). To znači da ih ljudski organizam ne može sintetizirati. mogu preživjeti i u kipućoj vodi. U prirodi svaka ponavljajuća jedinica ima specifičnu i različitu skupinu R. Prvo. 28 . valin.6 ponavljajuće jedinice: O O CH2 CH 2 CH2 CH2 C NH CH2 CH 2 CH 2 CH 2 CH 2 CH2 NH [C ]n dobiva se polikondenzacijskom reakcijom adipinske kiseline i heksametilendiamina. Ta konformacija povećava stabilnost bjelančevina. izoleucin. dok se u laboratoriju poliamidi sintetiziraju u otrovnim organskim otapalima. pojedini segmenti molekule su optički aktivni ili kiralni.R' označava različite skupine karakteristične za svaku aminokiselinu.

Aminokiseline nañene u proteinima Temp. taljenja ili raspada /°C 233(rasp.Tablica 3 .) Topljivost u vodi pri 25°C/ (g/100 ml ) 25 Naziv Kratica Struktura NH 2 glicin Gly(G) H CHCO2 H NH2 alanin Ala(A) CH 3 CHCO H 2 NH 2 297(rasp.) 17 valin Val(V) (CH ) CH 32 CHCO2 H NH2 315 9 leucin Leu(L) (C H 3 ) CH CH 2 2 CHCO2 H 337 2 CH 3 NH2 CHCO2 H izoleucin Ile(I) C H 3 CH 2 CH CH2 284 4 prolin Pro(P) NH CH2 CH2 NH 2 220 162 CHCO2H fenilalanin Phe(F) CH CHCO2 H NH2 CH2 CHCO2 H 283 3 triptofan Trp(W) N H 289 1 NH2 metionin Met(M) CH 3S CH2 CH2 CHCO2H 283 3 29 .

Važna značajka aminokiselina je njihov amfoterni karakter. što znači da mogu djelovati i kao kiseline i kao baze. 30 .6 NH2 CHCO2 H NH 2 CHCO2 H NH2 Asp(D) HOCCH 2 O 269 0.4 Iz tablice 3 takoñer se može vidjeti da svaka aminokiselina ima različitu R' skupinu.Tablica 3.4 glutamin asparaginska kiselina glutaminska kiselina Gln(Q) H2 NCCH 2 CH2 O CHCO2 H 186 3.) 15 NH2 histidin His(H) N CH2 N H CHCO2 H 287 0.4 Glu(E) HOCCH 2 CH 2 247 0. (nastavak) NH2 serin Ser(S) HOCH 2 OH CHCO2H NH2 CHCO 2 H NH2 228 5 treonin Thr(T) C H 3 CH 257 jako cistein Cys(C) HSCH2 CHCO2 H NH2 jako tirozin Tyr(Y) HO CH 2 CHCO2 H 344 0. ovisno o relativnom broju amino i karboksilnih skupina.7 lizin Lys(K) H N CH H 2 2 NH 2CH 2 CHCO 2 H NH2 CHCO 2 H 255 jako argininin Arg(R) H2 N CNHC H CH CH 2 2 2 230 (rasp.04 O NH 2 CHCO2 H NH 2 asparagin Asp(D) H2 NCCH 2 O 236 2.

Aminokiseline ustvari postoje u obliku unutarnjih soli. Prostorni razmještaj ili konformacije proteina nazivaju se sekundarnom strukturom. Konjugirani proteini uz osnovni lanac aminokiselina sadrže i druge komponente koje se zovu prostetičke skupine (npr. fosfatne skupine). Većina proteina su monodisperzni materijali. Jednostavni proteini sadrže samo aminokiseline. prikazane na slici 17. Poredak ili sekvence amino kiselina u proteinima nazivaju se primarnom strukturom. unutarnja sol Moguće su različite i brojne kombinacije aminokiselina tako da su proteini veoma složene makromolekule. iako se taj naziv uobičajeno upotrebljava za niskomolekulske frakcije (<10 000)..uzvojnice u proteinima 31 .Konformacija α. tripeptid tri itd. Istraživanja su pokazala da vlaknasti proteini mogu postojati u konformaciji α-uzvojnice (heliksa). Slika 17 . Amidna veza u biokemiji naziva se peptidna veza ili peptidna skupina. a polipeptid označava protein. za razliku od polisaharida koji su uglavnom polidisperzni. Dipeptid tako sadrži dvije aminokiseline. β-naborane plohe (slika 18) ili statističkog klupka. zwitteriona: + NH 3 CH 3 CHCO 2 alanin.

cisteina i prolina u molekuli. 32 . godine. odnosno vrste amino kiselina i sekundarne strukture. Poremećaj tercijarne strukture proteina naziva se denaturiranje. promjenom pH ili mehaničkim postupkom. formira se jer je omogućeno da vodik iz amino skupine i karbonilni kisik tvore jake intramolekulske vodikove veze što stvara dovoljno prostora za veće supstituente u amino kiselinama i tako stabilizira strukturu. cistein i treonin ne tvore helikoidne strukture. Ako su supstituenti u aminokiselinama mali. Slika 18 . treonina. tada se polipeptidni lanci slažu jedan do drugog i tvore pločaste strukture. Kako bi nastala vodikova veza izmeñu paralelnih lanaca.Antiparalelni β-poredak ili naborana konformacija proteina Cjelokupna. veza izmeñu primarne strukture proteina. Postoji. izoleucin.Helikoidna konformacija. zbog specifične konfiguracije. Proteini koji sadrže mali udjel polarnih i nepolarne aminokiseline stvaraju agregate (nakupine molekula). Proteini hidroliziraju u razrijeñenim kiselinama. Ova konfiguracija naziva se βporedak. valina. Sadržaj helikoidnih struktura obrnuto je proporcionalan sadržaju serina. α-uzvojnica ili α-heliks. a može biti izazvan zagrijavanjem. valin. trodimenzijska slika proteinske strukture naziva se tercijarna struktura. ruši strukturu heliksa. lanci se nastoje kontrahirati i tvore naborane plohe. Ninhidrin s aminokiselinama daje karakteristično obojenje koje se na taj način odreñuju kolorimetrijski. serin. kao u fibroinu. Obrnuto. Ovu tehniku razvili su Martin i Synge. dobitnici Nobelove nagrade za kemiju 1952. Prolin. Kuhanje hrane je svakodnevni denaturacijski postupak. naravno. a smjesa aminokiselina može se odijeliti i identificirati kromatografijom na papiru. a može biti paralelan i antiparalelan (slika 18). jer se nastajanjem peptidne veze s prolinom uklanjaju amidni vodikovi atomi te nije moguća vodikova veza.

1.1. kolagen (koža) i miozin (mišići). tablica 5. Njihove intermolekulske sile su slabe. Niti svile omekšavaju se umakanjem u ulje. perje). Vlaknasti proteini su dugačke molekule koje čine strukturu životinjskih tkiva. kosa. albumin iz jaja. najčešće dudova svilca. ili preciznije. pletu čahure koje su im potrebne pri transformaciji u leptire. keratin (vuna. hormoni. Rotirajuće četkice hvataju kraj svilene niti i namotavaju 4…10 niti zajedno. Sn-Fosfat se pomoću Na-silikata prevodi u Sn-silikat. Ovoj skupini pripadaju fibroin (svila). 5. a zatim peru od sericina sapunima sa što manjim sadržajem alkalija. Struktura molekula svile neuobičajena je za polipeptide. odnosno o vrsti svilene bube. Glicinski segmenti stvaraju ravne. koje na vlaknu daju Sn-fosfat. Ovisno o vrsti aminokiselina. u kristaličnim segmentima svilenog fibroina postoje tri tipa veza: kovalentne veze u prvoj dimenziji. a polarne su orijentirane prema vodi. Punjenje se provodi tretiranjem vlakana vodenim otopinama SnCl4 i Na2HPO4. U vodenim otopinama teže stvaranju takvih oblika gdje se nepolarne molekule nalaze unutar strukture (hidrofobni džep). jer sadrži veliki udio nesupstituirane aminokiseline. Da bi se dobila svila ličinke se ubiju parom ili vrućim zrakom. Posljedica je kristalična struktura svile. glicina. istegnute lance. vodikova veza u drugoj dimenziji i hidrofobni agregati u trećoj dimenziji.1. Od 3000…4000 m niti po čahuri. koja svili daje čvrstoću i malu fleksibilnost. što omogućava višestruke vodikove veze okomite na peptidne lance. Globularni proteini povezani su jakim intramolekulskim vodikovim vezama u kuglaste ili eliptične forme (enzimi. pa se mora pojačavati (punjenje). Ovim postupcima svila izgubi na težini oko 25%. Kristalični dio fibroina je heksapeptid (-Gly-Ser-Gly-Ala-Gly-Ala-)n. Uranjanjem čahura u vodu svileno ljepilo omekšava. Dakle. rogovi. Svila Svila. nokti. a sastoji se od 78% svilenog fibroina i 22% svilenog ljepila (sericina). prirodna svila. PROTEINSKA VLAKNA S obzirom na oblik proteini se mogu podijeliti u dvije skupine: globularni proteini i vlaknasti proteini. topljivi su u vodi i razrijeñenim otopinama soli. koji se mogu vrlo gusto «slagati». hemoglobin). Polipeptid je složen u antiparalelne β-naborane plohe. 33 . samo oko 90 m ostane neoštećeno i iskoristivo. glatke.5. tablica 4. dobije se kada ličinke nekih kukaca. mijenja se stupanj kristaličnosti fibroina.

Uobičajeni sadržaj vlage u svili je oko 11%. a sposobnost upijanja vlage je do 30%.Ovaj način obrade svile poboljšava mekoću na dodir i sjaj. Zbog izraženog kiselog karaktera ima afinitet prema baznim bojilima. Tablica 4 . Pošto nema disulfidne mostove ne napadaju je moljci. Metionin Cistin Cistein Lantionin Prolin Hidroksiprolin Amidni dušik Merino vuna 693 415 427 579 236 206 856 554 353 103 192 603 58 U tragovima 503 1012 40 470 30 ∼10 650 Svileni fibroin 5700 3740 281 68 84 81 1542 115 660 21 42 60 23 166 130 10 14 160 Goveñi kolagen 3740 1170 212 279 123 152 423 189 52 279 535 51 76 5 8 74 1460 1014 - 34 . Glutaminska kis.Sadržaj aminokiselina u prirodnim vlaknima Sastav / mmolkg-1 Aminokiselina Glicin Alanin Valin Leucin Izoleucin Fenilalanin Serin Treonin Tirozin Triptofan Lizin Arginin Histidin Hidroksilizin Asparaginska kis. Tretiranje taninom provodi se samo u slučaju ako će se svila naknadno bojati u crno. Svila se takoñer odlikuje velikom sposobnošću bubrenja pri čemu se presjek vlakana povećava 30…40%.

Zato peptidni lanci ne mogu stvarati naborane plohe.1.) .2. Mikrofibril Mikrofibril Makrofibril Protofibril α-uzvojnica Slika 19 .5 24 Teče te se produljuje do 35% 5. U prostoru izmeñu protofibrila u mikrofibrilu nalazi se proteinska matrica s visokim udjelom sumpora (6%).heliksa). (Fibrili općenito označavaju strukture u obliku niti. Jedanaest protofibrila tvore mikrofibril u kojem devet protofibrila okružuje dva.Shema vunenog vlakna 35 . s težim bočnim lancima. već isključivo α-uzvojnice (α .Tablica 5 . Peptidni lanac sadrži skoro sve aminokiseline.Svojstva svilenog fibroina ovisno o vrsti svilene bube Vrsta svilene bube Anaphe moloneyi Bombix mori Antherea mylitta Kristaličnost /~ % 95 60 30 Produljenje u točki pucanja /% 12. Vuna Vuna je sastavljena od vlaknastog proteina keratina. slika 19. Ovi helikoidni peptidi povezani su u skupine od tri lanca i tvore protofibrile. Više mikrofibrila tvori jedan makrofibril poput vlakana u konopcu.

SEM snimka vunenog vlakna. slika 21. -SH skupine u keratinu oksidiraju u S-S mostove (keratinizacija). Proteinski lanci formirani u predkeratinskoj zoni topljivi su u vodenoj otopini uree. Relativni udio tih disulfidnih mostova nije poznat. Čak i slabo upredene niti su jake što omogućava proizvodnju tkanja koja zadržavaju zrak kao toplinsku izolaciju. Vlakno obavija vanjski sloj sitnih preklapajućih ljuskica. za razliku od sintetičkih vlakana koja apsorbiraju samo 2…3% vlage.i para-ovojnica vunenog vlakna (b) Slika 21 . (b) oštećenog: uočavaju se makrofibrili Zbog svoje heterogene strukture vunena vlakna su veoma porozna i reagiraju na promjenu vlažnosti. Osim toga vuna ima svojstvo da se u vlažnoj i toploj sredini steže što pričinjava teškoće pri pranju. ali se zna da ova umreženja čine vunu netopljivom. slika 20.Orto.i para-ovojnice. Kad dlaka izbije na površinu. 400-800 po cm.Ovojnica se sastoji od dva dijela neznatno različitih svojstava: orto. orto-ovojnica para-ovojnica (a) Slika 20 . Kada se vuna u tim uvjetima 36 . koji se djelomično nalaze izmeñu protofibrila. Vuna može apsorbirati vlagu u iznosu od oko 1/3 vlastite mase. a) neoštećenog. čime vunena vlakna postaju netopljiva. što vunenom vlaknu daje svojstvo uvijanja (kovrčanja). Helikoidna struktura vlakana i njegovih dijelova rezultira žilavim i elastičnim ponašanjem Spiralna forma fibrila omogućava da se vlakna omataju zajedno.

tetiva i dominantan oblik u starim ožiljcima. važan za stabilnost kolagena. Ta pojava sprječava se miješanjem vune sa sintetičkim vlaknima.1. pa se dobiju tkanine koje se ne skupljaju pri pranju. Stoga. tzv. Reakcija zahtijeva vitamin C (askorbinsku kiselinu) koji potpomaže adiciju kisika. ligamenata. što uzrokuje različita oštećenja (npr. slika 22. Polipeptidni lanac tropokolagena posjeduje alternirajuća polarna i nepolarna područja. Sastoji se uglavnom od prolina. ona se istežu i sušenjem zadrže taj oblik. Tri povezana peptidna lanca tvore trostruki heliks.S.Struktura kolagena prema Protein Data Bank (D. Tip II: osnovni sastojak hrskavice. ako se u organizam ne unosi dovoljno vitamina C. sporo zarastanje rana ili čak stvaranje novih). kostiju i drugih vezivnih tkiva. Hidroksiprolin. Goodsell) Do danas je poznato 19 vrsta kolagena i nekoliko manjih molekula koje izgledaju kao rezervni dijelovi kolagena. Primarna su 4 tipa kolagena. kostiju. Glicin Hidroksiprolin Prolin Alanin Hidroksiprolin Prolin Slika 22 . Kolagen je vlaknasti protein koji tvori 75% ljudskog tijela: kože.3. vlakna se skvrče i poprimaju izvornu αkeratinsku konformaciju. glicina i hidroksiprolina. Meñutim. Kolagen Riječ kolagen grčkog je podrijetla i znači «stvaranje ljepila». prilikom ponovnog namakanja voda narušava vodikove veze. zaustavlja se stvaranje novog kolagena u vezivnim tkivima. protofibril ili tropokolagen. stvara se modificiranjem prolina nakon što se stvori polipeptidni lanac. 37 . 5. Tip I: osnovni sastojak kože. Nepolarna područja sadrže neutralne aminokiseline i bogata su prolinom i hidroksiprolinom.prede u vlakna za tkanine.

Tip III: najzastupljeniji u tkivu embrija. najmanje 100 nm. Toj duljini obično odgovara prosječna relativna molekulska masa 10 000 i više. kolagen kontrolira oblik stanica te migraciju i sintezu brojnih proteina. Zagrijavanjem kolagena uništava se njegova struktura. upije svu vodu u okolini. Poželjno je da vlakna po duljini imaju veliku čvrstoću na istezanje. Životinjski kolagen uglavnom se upotrebljava u prehrambenoj. Kada se ta denaturirana masa ohladi. Često se za finoću vlakna koristi i starija jedinica denier (oznaka den) koja označava masu vlakna duljine 9 000 m. jer je time uvjetovana čvrstoća konačnog proizvoda. Važno svojstvo vlakana je finoća vlakna i teorijski predstavlja mjeru za površinu poprečnog presjeka vlakna. 5. Za finija vlakna u uporabi je deset puta manja jedinica dtex (deciteks) i označava masu vlakna u gramima duljine 10 000 m. masa odreñene duljine vlakna. Meñutim. Jedinica za duljinsku masu je tex i predstavlja masu vlakna duljine 1 000 m (x tex = x g/1000 m). Tip IV: pronañen isključivo u osnovnim staničnim membranama. a s krom-kompleksima nastaju koordinacijske veze. osim «kolagenaze» koja ga može cijepati u manje fragmente. Reakcijom s aldehidima nastaju kovalentne veze meñu lancima. Svojstva prirodnih vlakana Na temelju opisanih karakteristika pojedinih vlakana može se zaključiti da makromolekule koje izgrañuju prirodna (a i sintetska) vlakna moraju biti razmjerno dugačke. Čvrstoća na istezanje rezultat je 38 . farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te estetskoj kirurgiji. Njegova struktura je takva da je ne oštećuju različiti enzimi koji cirkuliraju tijelom. te stvara želatinu. dok je ostatak isti. Izgleda kao da je priroda stvorila specifične ruke čiji se vrhovi prstiju spajaju sa krajevima molekula u odreñenim stanicama i tako ih povezuju.4. Što je površina poprečnog presjeka manja. vlakno je tanje i finije. Čvrstoća kolagena veća je od čvrstoće čelika. Makromolekule kolagena mogu se meñusobno umrežavati kemijskim ili fizikalnim vezama (proces koji se primjenjuje pri štavljenju kože). trostruki heliks se odvija i lanci se razdvajaju.1. Za vlakno finoće 2 texa to znači da 1 000 m vlakna ima masu 2 g. poput spužve. Osim vezivne uloge. Kolageni različitih tipova razlikuju se samo na krajevima makromolekule. vlakna obično imaju vrlo mali poprečni presjek koji je teško izmjeriti te se kao mjera za finoću vlakna uzima duljinska masa (Tt) tj. a kod odraslih u krvnim žilama i probavnim organima.

Jedinica za prekidnu čvrstoću vlakna je cN/tex odnosno cN/dtex (cN = stoti dio njutna. Da bi se poboljšala čvrstoća vlakana vlakna se podvrgavaju procesu hladnog istezanja. Nastaju statistički orijentirane kristalične domene.Usporedba polimernih lanaca prije i poslije hladnog izvlačenja Čvrstoća vlakana mjeri se dinamometrom (kidalicom). Prekidna čvrstoća nekih vlakana prikazana je u tablici 6. U ovom slučaju fizikalno orijentirana morfologija je stabilna i zadržava se u konačnom proizvodu (nepovratna. ireverzibilna deformacija). pri čemu se odreñuje sila pri kojoj se vlakno odreñene duljinske mase prekida (prekidna čvrstoća). Pri odreñenoj temperaturi vlakna se djelovanjem sile izvlače i na taj način se isprepleteni polimerni lanci u odreñenoj mjeri orijentiraju. polimer postaje kristaličan i krut i ne može se primijeniti kao vlakno. centinjutn).5 cN/dtex. slika 23. Meñutim. ako su te sile prejake. Najjača vlakna su oko 50% kristalična . Za izradu upotrebnih tvorevina vlakno mora imati prekidnu čvrstoću najmanje 2. Statistički raspored kristaličnih domena prije hladnog izvlačenja Sreñene kristalične domene nakon hladnog izvlačenja Slika 23 . ali i bolje sreñene amorfne domene. Da bi se razvile razmjerno jake intermolekulske sile polimerni lanci moraju biti dovoljno blizu. 39 .sreñenosti molekula i stupnja strukturne simetrije.

197 0.Prekidna čvrstoća prirodnih vlakana Vlakno Pamučno (sirovo) Laneno Konopljino Juteno Vuna Svila Prekidna čvrstoća/cN/dtex 3.7 2.Tablica 6 .7 5.8 3.251 0.6 .4. a ostatak je porozan i lako se drobi meñu prstima. vodlj. Toplinska vodljivost izražava se količinom topline u kJ u minuti koju provede sloj materijala debeo 0. izmeñu ostalog.6. Bojila se na vlakno vežu fizikalnim (vodikove veze.4 .Neka toplinska svojstva prirodnih vlakana Vlakno Pamuk Viskozni rejon Vuna Svila Topl.255 0. Tablica 7 .0 . mirisu i ostatku nakon gorenja. dipolno privlačenje) ili kemijskim vezama. Osjeća se miris izgorjele kose ili perja.180 Temp.1. Proteinska vlakna (vuna i svila) gore polagano i nakon izdvajanja iz plamena prestaju gorjeti.5.5 mm pri 20°C. Prirodna vlakna mogu se meñusobno razlikovati po brzini i načinu gorenja.8 1.0 . Nakon bojenja svojstva vlakna ne smiju se značajnije izmijeniti. Reaktivna bojila imaju reaktivnu atomsku skupinu koja se veže s hidroksilnim skupinama celuloznog ili amino-skupinama proteinskog vlakna i daje obojenost visoke postojanosti.5. Pri tom se osjeća miris izgorjelog papira i ostaje rahli.9 2. 5. Kisela. Kazein 40 . moraju imati svojstvo da dobro prihvaćaju bojila. pepeljasti ostatak./kJmin-1 0.8 .7.2.0 .2 Toplinska vodljivost i temperatura razgradnje najvažnijih prirodnih vlakana prikazane su u tablici 7. bazna i supstantivna bojila vežu se na vlakno fizikalnim silama i slabih su mokrih postojanosti (postojanost pri pranju). razgradnje/°C 150 190 135 150 Vlakna. Celulozna vlakna gore brzo te nastavljaju gorjeti i nakon što se izvade iz plamena.

slika 24. Postoje 4 različita tipa kazeina: αS1. Predstavlja 80% svih mliječnih proteina i sastavljen je od 21 različite aminokiseline.Kazein je fosfoprotein (znači: konjugirani protein) sadržan u mlijeku do 3% u obliku kalcijeve soli. a razlikuju se po sadržaju hidrofobnih i hidrofilnih domena.6 (izoelektrična točka) i izrazito je fleksibilan jer molekule ne stvaraju kristaličnu strukturu. Kazein u mlijeku postoji u specifičnoj strukturi kazeinskih micela. Konformacija kazeina podsjeća na denaturirane globularne proteine. grozdastu strukturu: Ca2+ 41 . Zahvaljujući hidrofobnim interakcijama nastaju sub-micele na čijoj se površini nalaze nabijene fosfatne skupine: - PO3-O O-PO3Ca2+ Kompleksiranjem s kalcijem stvaraju se micele koje imaju tzv. Struktura micela kazeina Za strukturu micela kazeina važne su fosfatne skupine konjugiranih aminokiselina (fosfoserina) jer je veza kalcija i pojedinačnih molekula kazeina proporcionalna sadržaju fosfata. Slika 24 .1.2. αS2.SEM snimka micela kazeina 5. Nepostojanje tercijarne strukture povećava otpornost prema toplinskom denaturiranju. Slabo je topljiv pri pH=4. Meñutim. ponaša se drugačije od ostalih proteina. jer ne postoji struktura koja bi se mogla narušiti. β i κ.

bojila. Nakon izdvajanja kazeina ostaje žućkasta otopina koja se naziva surutka. Dodavanjem kiseline nastaje topljivi Ca-acetat i netopljivi fosfoprotein. glicerol) i dodatak protiv kvarenja koje nastaje djelovanjem različitih gljivica. Modificiranjem κ-kazeina. njegova hidrofilna priroda onemogućava faznu separaciju kazeina. industriji ljepila. Snižavanjem pH mijenja se naboj κ-kazeina i nastaje jogurt. Kazein ima primjenu u kozmetici. Sferične čestice «plutaju» u mlijeku i raspršuju svjetlo. Ne treba posebno naglašavati da se ubrajaju u ekološka ljepila. Kazein se u laboratoriju dobiva precipitacijom kiselinom (najčešće octenom) iz obranog mlijeka. Sir nastaje uklanjanjem κ-kazeina s površine micela djelovanjem enzima proteaze (sirište) pri čemu dolazi do fazne separacije. tinte i tekstila. Dobivaju se otapanjem kiselog kazeina u odgovarajućoj lužini. Fosfopeptidi kazeina mogli bi nadomjestiti kalcijev fosfat i na taj način pomoći u obnovi zubi. koji ne veže Ca2+. Kazeinska ljepila pored kazeina sadrže omekšavalo (npr. pićima i smrznutim slasticama. 6. Sušenjem nastaje produkt topljiv u vodi. Precipitacija je potpunija ako je otopina topla. Mješavina kazeina i formaldehida patentirana je 1899.Ca2+ Ca2+ Ca2+ Ca2+ 90-150 nm Veličina micela odreñena je sadržajem κ-kazeina. kalijev kazeinat dodaje se sladoledu i voćnim sokovima. Moderni polimerni materijali postupno su zamijenili galalit koji se danas koristi isključivo za izradu specijalne dugmadi. Služe npr. i predstavlja jedan od prvih sintetskih polimernih materijala nazvan galalit. za lijepljenje papirnatih etiketa na staklenu i plastičnu ambalažu. micele stvaraju agregate i formiraju zgrušani gel. Upotrebljavao se za izradu niskonaponskih električnih prekidača. natrijev kazeinat služi kao emulgator u prehrambenoj industriji. već omogućava njegovu disperziju u mlijeku. KAUČUK 42 . što mlijeko čini bijelim. Karijes nastaje zbog nedostatka kalcijevog fosfata uzrokovanog djelovanjem bakterija u usnoj šupljini. Pretpostavlja se da kazein može služiti i u prevenciji karijesa. za izradu nakita. Soli kazeina nazivaju se kazeinati. Amonijev kazeinat upotrebljava se u pekarstvu. kalcijev kazeinat dodaje se različitim sirevima. naliv-pera i dugmadi.

bilo prirodni ili sintetski. a trans-1. 43 . Prirodni kaučuk Prirodni poli(izopren) ili prirodni kaučuk.4-poli(izopren) dobiva se iz drva vrste Hevea brasiliensis (kaučukovac) koje raste u Srednjoj i Južnoj Americi. slika 25. ali sve do 19.4-poli(izopren) (gutaperka. 1% trans-3.Strukturna formula ponavljajuće jedinice poli(izoprena) cis-1. Hevea daje lateks koji sadrži oko 35% poli(izoprena) i 5% krutih tvari kao što su proteini. Prije transporta lateks se stabilizira protiv djelovanja mikroorganizama dodatkom 5-7 g amonijaka/L. Guma je materijal koji se dobije preradom prirodnog ili sintetskog kaučuka. stoljeća. u prirodi postoji u dvije konfiguracije: cis-1. Molekulska masa prirodnih poli(izoprena) je izmeñu 200 000 i 500 000. 6. na početku je nužno definirati što se podrazumijeva pod kaučukom.4 jedinica. lipidi i anorganske soli. a što pod gumom. koji se uzgajaju na plantažama Jave i Malaje. [ H 2C C H3C C CH2 H ]n Slika 25 . 1% trans-1. a ostatak je voda. upotrebljavali su ga Maje u Centralnoj i Južnoj Americi prije 12. Poli(izopren). stoljeća (otkrića vulkanizacije) nije služio ničemu osim za brisanje olovke.4-poli(izopren) iz vrste Plaquium gutta i Mimusops balata. jedan od najvažnijih biološki neaktivnih prirodnih polimera. drugih elastomera i pored osnovnog polimera sadrži različite dodatke.Kako bi se izbjegle nedoumice. Zarezivanjem kore drveća počinje teći lateks koji se skuplja u posude. slika 26.1. Nazivlje u literaturi je različito.4 jedinica strukture glava-rep. U Europu ga je donio Columbo. balata). Poli(izopren) se sastoji od 98% cis-1. U daljnjem tekstu pod nazivom kaučuk podrazumijeva se polimer poli(izopren).4-poli(izopren) (prirodni kaučuk) i trans-1.4 jedinica.

Fizikalne karakteristike prirodnog kaučuka Svojstvo Gustoća /gcm -3 Vrijednost 0. i proteine koji ubrzavaju vulkanizaciju. Tablica 8 .Sakupljanje lateksa kaučuka Koncentriranje lateksa provodi se zagrijavanjem u prisustvu lužine i dodatkom zaštitnih koloida.913 670 x 10-6 -72 28-39 64 Volumni koef. taljenja /°C Toplina taljenja /kJkg-1 44 . Prirodni kaučuk sadrži masne kiseline.5% mravlje kiseline. Nasuprot tome. nego enzimatskom polimerizacijom izopentenilpirofosfata (koji nastaje složenim reakcijama počevši od tioestera octene kiseline i koenzima –A): OH CH 2 CH 2 O P O O OH P O OH CH 3 H2 C C Neke fizikalne konstante prirodnog kaučuka prikazane su u tablici 8. koje djeluju kao stabilizatori. Meñutim. ekspanzije /K-1 Staklište /°C Ravnotežna temp. znatne količine kaučuka koaguliraju se dodatkom 1% octene ili 0. Na taj način smanjuje se udio vode i povećava sadržaj krute tvari na oko 75%. sintetskom kaučuku treba dodati stabilizatore i amine.Slika 26 . Kaučuk u prirodi ne nastaje polimerizacijom izoprena.

1.i tricikličke strukture odvojene CH2 skupinama ili pak necikličke izoprenske jedinice. 6. 45 . Kloriranjem prirodnog kaučuka dobije se klorirani kaučuk koji sadrži oko 65% klora. Derivati prirodnog kaučuka Zagrijavanjem prirodnog kaučuka iznad 250°C u prisustvu proton donora (fenol) snižava se molekulska masa s oko 300 000 na 3 000 do10 000 uz istovremenu ciklizaciju. Tijekom procesa nastaju makroradikali čija se meñusobna reakcija sprječava dodavanjem agensa za prijenos rasta lanca. 6.1.Nevulkanizirani kaučuk podliježe tipičnim reakcijama za olefine: hidriranju.) dolazi i do supstitucije. a njegova otopina upotrebljava se za lijepljenje elastomera i metala. Ovaj proces prvi je proveo T. hidrohalogeniranju. antioksidanse). teorijski max. Klorirani kaučuk otporan je na djelovanje alkalija. Upotrebljava se za printerske boje. di. Procesi prerade kaučuka 6. kloriranju. Na taj način dobije se materijal niže viskoznosti. godine u stroju s nazubljenim valjcima i nekoliko godina čuvao tu tajnu. Mastikacija Sirovi prirodni kaučuk zbog odreñenog sadržaja gela nepotpuno je topljiv u otapalima i ima molekulnu masu nekoliko puta veću nego sintetski kaučuk. Mastikacija je proces mehaničke i termooksidacijske razgradnje lanaca poli(izoprena) u lance manje molekulske mase. koji lakše prihvaća različite dodatke (punila. Danas se proces provodi u zatvorenom Banbury mikseru s rotirajućim noževima ili na otvorenim dvovaljcima gdje se materijal istovremeno miješa i gnječi.1. Ovisno o uvjetima i dosegu reakcije nastaju mono-. koji se nazivaju peptizeri. Očito je da istodobno s adicijom klora na dvostruke veze (51% Cl. Ciklički kaučuk ima staklište oko 90°C i svojstva poput vulkanizirane gume ili gutaperke. ozonolizi.2. epoksiranju.2. Zbog toga je neprikladan za preradu te je neophodno prethodno cijepanje makromolekulnih lanaca ili mastikacija materijala. podesniji za preradu. Tijekom ciklizacije gubi se 50 do 90% izvornih dvostrukih veza. lakove i ljepila. Hancock 1820.

na dalje Amerikanac C. Prema Vulkanu. godine (US patent 3644).2. H3 C H2 C C H3 C H2 C H3 C H2 C C CH CH2 C CH CH 2 H3 C CH CH 2 CH2 H3 C CH2 H 3C CH2 C CH CH 2 C CH CH 2 + S (8) 140°C 10 sati C CH CH2 S H3 C H2C C CH S S H3 C H2 C C CH CH2 H3 C CH2 C CH S S S C CH CH 2 CH 2 H3 C C CH S S CH 2 CH2 CH 2 H3 C CH2 C CH CH2 H3C H 2C Slika 27 . rimskom bogu vatre i kovača proces je nazvao vulkanizacijom. pri višim temperaturama mekan i ljepljiv. Sasvim slučajno 1839. ali ni krta pri nižim temperaturama.2. Od 1831. Vulkanizacija Bez obzira na mastikaciju prirodni kaučuk je termoplastičan materijal tj. Goodyear tražio je način na koji bi poboljšao uporabna svojstva kaučuka.6. U procesu vulkanizacije pomoću sumpora stvaraju se jaka kemijska umreženja (do 5%) izmeñu polimernih lanaca kaučuka uz otvaranje nekih dvostrukih veza. Taj svoj pronalazak patentirao je 1844. godine otkrio je da smjesa kaučuka i sumpora nakon zagrijavanja više nije ljepljiva. slika 27. a pri nižim temperaturama tvrd i krt materijal.Vulkanizacija kaučuka 46 .

tiokarbamata. Da bi se vulkanizacija ubrzala dodaju se različiti ubrzivači. koja se može rezati. Hladna vulkanizacija provodi se pomoću S2Cl2 pri čemu meñu lancima nastaju monosulfidni mostovi. dok kod vulkanizacije sumporom nastaju polisulfidni mostovi. procesom vulkanizacije smanjuje se gibljivost polimernih lanaca i onemogućava tečenje pri višim temperaturama. materijal prestaje biti krt pri niskim temperaturama jer su molekule čvrsto vezane i nije ih lako razdvojiti. a gume s 25…40% sumpora nemaju ni svojstvo gume niti elastičnosti. Dakle. one s 5…20% sumpora imaju nižu elastičnost. Stupanj umreživanja tijekom vulkanizacije prikazuje se krivuljom vulkanizacije. područje B je period očvršćivanja (eng. Time se postižu potrebna uporabna svojstva gume. scorch time). curing).Tipična krivulja vulkanizacije prirodnog kaučuka 47 . piliti i polirati. cinkovog oksida u kombinaciji s masnim kiselinama ili aminima (anilin) čime se vrijeme vulkanizacije s nekoliko sati smanjuje na otprilike 15 minuta. Gume s udjelom sumpora do 5% zovu se meke. koja predstavlja promjenu nekog svojstva materijala. a u području C dolazi do prejakog očvršćivanja ili preumreživanja (eng. Modul elastičnosti B C A Vrijeme vulkanizacije Slika 28 . a vlačna čvrstoća je i do deset puta veća u odnosu na nevulkanizirani kaučuk. overcuring). poput merkaptobenzotiazola. Područje A naziva se vrijeme indukcije ili predumreženja (eng.Kaučuk tada poprima elastomerna svojstva. proporcionalnog stupnju umreživanja. Tipična krivulja vulkanizacije prikazana je na slici 28. To je tvrda guma ili ebonit. Isto tako. s vremenom vulkanizacije.

Ovisnost deformacije (istezanja) o naprezanju kod nevulkaniziranog i vulkaniziranog kaučuka prikazana je na slici 29. a ostatak se nadoknañuje sintetskim kaučukom. Nevulkanizirani kaučuk istegne se i do 6 puta u odnosu na početne dimenzije djelovanjem relativno malog opterećenja i nakon prestanka djelovanja sile ne vraća se u prvobitno stanje. brzim elektronima te sporim neutronima. Potrošnja kaučuka posljednjih godina po pojedinim granama industrije bila je: 48 .5%. a može se selektivno ozračivati različitim dozama pojedine dijelove izradaka. Prema najnovijim procjenama Meñunarodnog instituta proizvoñača umjetnog kaučuka (International Institute of Synthetic Rubber Producers) porast godišnje potrošnje sintetskog kaučuka bit će 2. Kod vulkaniziranog kaučuka za isti iznos istezanja treba primijeniti i do 5 puta veću silu. Radijacijsko umreživanje ubrzava preradu. ukupno je potrošeno 15 milijuna tona kaučuka. Većina sintetskih kaučuka ne može se vulkanizirati (umrežiti sumporom) već se za umrežavanje koriste drugi kemijski agensi kao što su peroksidi. Godine 2000. Umrežavanje se može provesti i γ-zračenjem. a prestankom djelovanja sile materijal poprima prvobitne dimenzije. što znači da deformacija nije elastična. To odgovara i svjetskom porastu u gospodarstvu.Odnos naprezanje-istezanje vulkaniziranog i nevulkaniziranog kaučuka Prirodnim kaučukom danas se pokriva nešto više od 40% ukupnih svjetskih potreba. Naprezanje / N Istezanje / % Slika 29 .

2. Sintetski kaučuk vrlo je sličan prirodnom. dodatke za poboljšanje preradljivosti.3.strojevi i izgradnja postrojenja .grañevni sektor . u otopini pentana ili heksana. dodatke 49 .tehnički gumeni proizvodi za vozila .ostalo 56% 11% 9% 9% 3% 3% 9% Sintetski kaučuk u užem smislu. ne smije sadržavati ciklopentadien koji djeluje kao katalitički otrov.4.4. Oblikovanje kaučuka i proizvodnja gume Uz sustav za umreživanje postoji niz dodataka koji se prije umreživanja miješaju s kaučukom da bi se postigla željena svojstva gumenih tvorevina. Danas se poli(izopren) s oko 96% cis-1.industrija obuće . slika 30. pigmente. tj sintetski poli(izopren) prvi put dobiven je polimerizacijom izoprena uz katalizator alkil-litij u otopini ugljikovodika.struktura. Monomer mora biti vrlo velike čistoće. osim što sadrži 1-2% manje cis-1. Uz osnovni sastojak kaučuk.4. Dobiveni proizvod sadržavao je 92…94% cis-1. kao npr: metilni kaučuk. kloroprenski kaučuk. trialkil-aluminija i trialkil-aluminij-eterata. omekšavala. H n H H C C C C H CH 3 H Ziegler-Natta katalizator [ H C C H3 C C CH 2 H ]n Slika 30 .struktura i ima manju molekulsku masu (brojčani prosjek molekulskih masa prirodnog kaučuka je oko 5 milijuna). kaučukove smjese sadrže brojne dodatke: punila..industrija gumenih pneumatika .Dobivanje sintetskog kaučuka polimerizacijom izoprena Osim poli(izoprena) postoje i drugi sintetski elastomeri koji služe za proizvodnju gume i trivijalno se nazivaju kaučucima. Postupak smješavanja (kompaundiranje) kaučuka i dodataka u kaučukovu smjesu kompleksan je proces i podešava se prema namjeni gumene tvorevine. stiren-butadienski kaučuk… 6.struktura proizvodi uz Ziegler-Natta katalizator prireñen iz smjese titanovog klorida. butadienakrilonitrilni kaučuk.modificirani polimerni materijali .

kaučuk se može oblikovati ekstrudiranjem te tlačnim i injekcijskim prešanjem. npr. Pjenasta guma upotrebljava se za spužve. ambalažu. stakla ili porculana tada se to obavlja višekratnim uranjanjem u otopinu kaučuka. U Dunlopovom procesu kaučuk s dodacima mehanički se ispjeni mućkanjem. aktivatore. jer se npr. umrežavala. Takoñer. pri čemu nastaje kisik koji stvara šupljine u rastaljenom kaučuku. danas se u te svrhe najviše koriste pjenasti poliuretani.za sprječavanje starenja. Kaučuk se može oblikovati u željeni proizvod na više načina. tako da automobilske gume predstavljaju i najveći udio u gumenom otpadu. Ispjenjena masa ulijeva se u kalupe i ohladi na -30°C da se zamrzne postojeća struktura. Pjenasta guma dobiva se tako da se u kaučukovu smjesu prije vulkanizacije doda sredstvo za pjenjenje. a zatim se pri 110°C vulkanizira (Talalay proces). usporavala ako se želi spriječiti predumreženje kaučukove smjese i dr. Iz sustava se vakuumom istjera zrak. Svaka kaučukova smjesa sadrži prosječno od 10 do 20 različitih dodataka. a razlozi su sljedeći: • • • to je dobar način zbrinjavanja gumenog otpada zamjenjuju se drugi izvori energije. Razmak izmeñu valjaka kalandera odreñuje debljinu proizvoda. naličje tepiha itd. energijski i kemijski). 7. Nastala pjenušava masa ulijeva se u kalup i umreži.3. u cementnoj industriji otpadne gume koriste kao izvor energije (energijska oporaba) dobivanje regeneriranog kaučuka U skladu s Baselskom konvencijom Ujedinjenih naroda iz 1998. i europskog standarda CWA 14243:2002 rabljene automobilske gume nisu opasan otpad ukoliko se pravilno skladište i transportiraju. Kalandriranje se koristi i za impregnaciju tekstilnih materijala. Politika EU potvrñuje ekonomski i ekološki opravdanu prednost materijalne oporabe auto-guma. gumeni prah i gumene niti (slika 31). Veliki dio tog gumenog otpada se oporabi (materijalno. ubrzavala. Oporaba gume i regeneracija kaučuka Najveći dio kaučuka upotrebljava se za izradu automobilskih guma. jer se otpadne gume usitnjavaju u gumeni granulat (gumena zrnca različitih dimenzija). Kada se želi tankim slojem gume obložiti površina metala. Meñutim. automobilska i druga sjedala. jastuke i madrace. kao što su transportne vrpce prerañuju se kalandriranjem. Velike tanke ploče. Ugradnjom graviranih valjaka dobije se proizvod s odreñenim uzorkom. 50 . vodikov peroksid.

a zatim se odvaja metal. obloge za izolaciju krovova. brtvila i sl. Slika 32 . 51 . porozna bitumenska veziva. U procesu regeneracije kaučuka guma se najprije usitnjava. zvučne barijere u graditeljstvu. potplate za cipele. automobilski dijelovi. granulata. dodatak asfaltima. Granule se melju i prosijavaju te podvrgavaju djelovanju pare i različitim kemikalijama u svrhu uklanjanja sumpora (devulkanizacija). devulkanizacija rezultira snižavanjem molekulske mase kaučuka. što se odražava na svojstva regeneriranog kaučuka. regenerated rubber) upotrebljava se za izradu podmetača u automobilima. različite oznake u cestovnom prometu. Na slici 32. tekstil i granule gume. Meñutim. obloge u stajama. potplata za obuću. prikazan je dio pogona za granuliranje automobilskih guma. razni prešani proizvodi. niti Usitnjena guma upotrebljava se za izradu različitih proizvoda kao što su: podloge za sportske terene i zaštitne podne obloge.Slika 31 . pune gume za kolica i kante za smeće. U tom smislu procesi devulkanizacije se kontinuirano usavršavaju te većina velikih svjetskih proizvoñača automobilskih guma ima svoj način devulkanizacije. Regenerirani kaučuk (eng. itd.Usitnjene auto-gume u formi praha.Postrojenje za recikliranje otpadnih auto-guma Regenerirani kaučuk je termoplastični materijal koji se dobiva iz otpadna gume te ponovo vulkanizira i prerañuje.

Prirodne smole su složene organske tvari koje se (osim šelaka i bitumena) nalaze u mnogim vrstama drveća i izlučuju se iz njih. PRIRODNE SMOLE Dok prirodni kaučuk i pamuk predstavljaju 40% ukupne proizvodnje elastomera i vlakana. Smole se iz živog drveta dobivaju smolarenjem. Prinos smole može se povećati upotrebom nekih 52 . što se danas kao fosilne. recentno-fosilne i fosilne smole. 7. Smole su biljkama važne jer nakon oštećenja stvaraju zaštitni površinski sloj koji ne dopušta prodor štetnih mikroorganizama. Tako su vjerojatno nastale i sačuvale se smole iz davno. prirodne smole veoma malo se komercijalno iskorištavaju. ljepljiva masa. Pirolizom nastaje: • • • Plinska frakcija. Hlapljivi dio te mase isparava. osim prethodno navedenih postupaka. a dijelom se spaljuje u svrhu proizvodnje energije Uljna frakcija. Otpadne gume mogu se. kojim se potiče stvaranje patološke smole. podvrgnuti procesu pirolize (kemijska oporaba). Recentna smola izlučuje se iz živog drveta kao gusta. a ostatak polagano oksidira i polimerizira.Regeneracija kaučuka iz gume ima niz prednosti: • • • • Regenerirani kaučuk košta i dvostruko manje od prirodnog ili sintetskog Neka svojstva regeneriranog kaučuka bolja su od izvornog Proizvodnja gume od regeneriranog kaučuka zahtijeva manje energije nego ukupni proizvodni proces iz novog materijala Čuvaju se neobnovljive zalihe nafte iz koje se dobivaju sirovine za sintezu umjetnog kaučuka. koja sadrži kapljevite ugljikovodike (kemikalije) Karbonizirani ostatak. Prema starosti razlikuju se recentne (suvremene). koja se djelomično vraća u proces radi održavanja topline. Smola u živom i neozlijeñenom drvetu postoji kao fiziološka smola. a izlučuje se u obliku balzama (otopine smole u eteričnim uljima) nakon ozljede drveta prirodnim putem ili učinjene namjerno (patološka smola). a i nedavno izumrlih šuma. a ujedno sprječava gubitak vode iz oštećenog tkiva biljke. odnosno recentno-fosilne smole pronalaze pod zemljom ili uz obale mora u različitim dijelovima svijeta. pa ona postaje vrlo postojana. Starenjem se topljivost smole smanjuje. koji sadrži cinkov sulfat kao nečistoću. Prilikom smolarenja zarezuje se kora drveta pomoću specijalne sjekirice i kroz nastale zareze polako se cijedi balzam u zatvoreni lončić.

amorfne tvari koje ostaju nakon što iz balzama ispare eterična ulja. Osim smolarenjem. uglavnom recentne smole (kolofonij. pa čak i crna. mastima i voskom. Prirodne smole sadrže uglavnom ugljik i vodik. Relativna molekulna masa ima je oko 2000. recentno-fosilne i fosilne smole (jantar. staklasta i sjajna smola. boja im je žuta ili smeña. Kako se smolarenjem biljkama oduzimaju hranjive tvari. ali je netopljiv u vodi. Poznatije prirodne smole su kolofonij. a ako se radi o boru naziva se borovom smolom. sandarak. ponekad crvena ili zelenkasta. U čistom stanju su bez mirisa i okusa. Po fizikalnim svojstvima smole su čvrste. Zagrijavanjem omekšavaju i tale se u širokom rasponu temperatura. jantar. šelak…) netopljive u alkoholu. Miješa se s uljima. od 40…360°C. damar. terpentin se dobiva i kemijskom preradbom drva (ekstrakcijom. prilikom prerade celuloze). eteru. koja se dobiva smolarenjem iz balzama borova i drugog crnogoričnog drveća mediteranskog područja i ostalih regija s toplom klimom. a sastoji se od terpentinskog ulja i kolofonija u približnom omjeru 30:70 te od malih količina vode i u vodi topljivih tvari. tališta u području 90…100°C. Otapa se benzenu. industrijsko smolarenje treba provoditi stručno i kontrolirano te ga usklañivati s racionalnim iskorištavanjem šuma. Nije polimerne prirode. recentni kopali. Kolofonij je prozirna. Zapaljive su i gore čañavim plamenom. s obzirom na topljivost i starost mogu se podijeliti u dvije skupine: • • topljive u alkoholu. Po kemijskom sastavu kolofonij je smjesa organskih spojeva s oko 90% smolnih kiselina. acetonu. mastiks. kopal. Terpentin se industrijski prerañuje destilacijom tijekom koje se hlapljivo terpentinsko ulje odvaja od nehlapljivog kolofonija. Terpentin je ljepljiv i mirišljiv. kloroformu i drugim organskim otapalima. Prilikom smolarenja iz stabla se cijedi balzam koji se naziva terpentin. suhom destilacijom. od kojih je najvažnija abijetinska kiselina C20H30O2: 53 .mineralnih kiselina. ali se otapaju u većini organskih otapala. Netopljive su u vodi. šelak (slika 33) te bitumen ili asfalt. Klasifikacija prirodnih smola otežana je zbog njihova različitog botaničkog i zemljopisnog porijekla i zbog razlika u kemijskoj strukturi. fosilni kopali…) Kolofonij je najvažnija prirodna smola. Ali. mastik. ali se upotrebljava u proizvodnji sintetskih smola i lakova. sandarak. damar. uz relativno malo kisika.

Najveći proizvoñači borove smole su SAD.CH 3 CH H3 C CH 3 H3 C COOH Ostale smolne kiseline su izomeri abijetinske kiseline. Svojstva običnog kolofonija poboljšavaju se modificiranjem i to reakcijama na dvostrukim vezama i karboksilnoj skupini smolnih kiselina. Španjolska. kolofonij kopal damar jantar sandarak šelak mastik Slika 33 . Grčka. a polimerizirani oblik služi u pripravi dodataka za lemljenje i u proizvodnji linoleuma. Hidrogenirani kolofonij upotrebljava se u proizvodnji ljepila.Neke prirodne smole 54 . Esteri kolofonija su ljepila za ambalažu. Francuska. Indija i Kina. Portugal. Rusija. ali s većim ili manjim stupnjem zasićenja. ili su jednake grañe.

Kopali su se ranije koristili kao sirovina u industriji lakova. koja osim karboksilne ima i 4 hidroksilne skupine. plavoj zemlji na obalama Baltičkog i nekih drugih sjevernih mora. a gori svijetlim plamenom. Najvažniji fosilni kopali su kongo-kopal i kauri kopal. mikroskopiji. Po njegovom grčkom nazivu (elektron) elektricitet je i dobio ime. Poliranjem površina jantara postaje sjajna. Iako je ta smola topljiva u alkoholu. proizvodnji emajl-lakova i u farmaciji za izradu flastera. ali se može naći i u ledenjačkim nanosima te u tropskom području (dominikanski jantar). Jantar je fosilna smola nastala od četinjača koje su rasle u prošlim geološkim razdobljima (oligocenu). To je najtvrña prirodna smola. Trljanjem se na jantaru stvara negativni električni naboj te je upravo jantar bio prvi materijal na kojem su zabilježene električne pojave. Potječu od stabala četinjača od prije više stotina ili tisuća godina i to onih koje u tom području odavno više ne rastu. na dubinama do 1 m. a danas služi za izradbu finih slikarskih lakova. Mastik (mastiks) je žućkasta ili zelenkasta smola u obliku zrnaca i kuglica promjera do 2 cm. niskog drveta Tetraclinis articulata iz porodice čempresa koje raste u sjevernoj Africi i Španjolskoj. Damar se upotrebljava u obradi papira. Fosilni kopali nalaze se u zemlji. Osim toga. Sandarak je svjetložuta smola koja se dobiva zasijecanjem kore grmolikog. Raspada se pri temperaturi oko 375°C. u litografiji i parfimeriji. dok su danas potisnuti alkidnim smolama. a neke su i recentne. Zbog dekorativnog izgleda od davnina je služio za izradu nakita i ukrasnih predmeta. žute boje poput meda. masnog sjaja. fotografiji. Oko 25% smolne mase čini damarolna kiselina C30H50O6. Pored ostalih sastojaka sadrži jantarnu kiselinu i eterična ulja. rjeñe smeña i crvena. Dobiva se od grmolikog drveća Pistacia lentiscus. sadrži i sastojke netopljive u alkoholu. upotrebljava se kao izolacijski materijal i za pripravu specijalnih lakova. Praktično je netopljiv u uobičajenim organskim otapalima. Nalazi se uglavnom u tzv.Damar se dobiva iz porodice drveća Dipterocarpaceae koje raste u Indoneziji. u tropskom obalnom pojasu. a od recentnih manila-kopal. još rjeñe plava. 55 . Mastik se ranije mnogo upotrebljavao u medicini. Upotrebljava se u proizvodnji firnisa i lakova. koje se od davnina uzgaja u Sredozemlju. Kopal je zajednički naziv za više prirodnih smola koje su uglavnom fosilne ili recentnofosilne.

Još u rimsko doba šelak se upotrebljavao za dobivanje bojila karakteristične boje. Proizvod je sekrecije insekta (štitne uši) Laccifera lacca. Grane drveća prekrivaju se smolom debljine 3…10 mm. a u početku se upotrebljavao za balzamiranje leševa. a danas se ovakav tip materijala upotrebljava u količinama manjim od 5%. u prehrambenoj industriji itd. 56 . slabije u eteru i ketonima. Pri višim temperaturama zbog umreženja postaje netopljiv i netaljiv. čvrsta. a nalazi se u prirodi ili se dobiva preradom nafte. ljepljiva. Meñutim. Osnovna upotreba šelaka od kraja 16. a ne biljnog porijekla. tvrda i teško taljiva ili netaljiva tvar. osim za premaze. Šelak počinje mekšati pri 35°C. a Rimljani bitumen. već u nižim dijelovima probavnog sustava te za tablete s vremenskim otpuštanjem djelatnih sastojaka. kao grañevni materijal. za razliku od prethodno opisanih prirodnih smola. zatim za brtvljenje pukotina izmeñu dasaka drvenih brodova te impregnaciju materijala u svrhu vodonepropusnosti. Prvo ime izvedeno je iz babilonskog «a spaltu» ono što je taloženo. 2 milijuna tih insekata. To je umreženi polimer koji se uglavnom sastoji od estera različitih alkohola i aleurinske ili trihidroksipalmitinske kiseline (9. Insekt izlučuje jantarnožutu smolastu tvar i za 1 kg šelaka potrebno je 20 lakshas (na Sanskrtu označava 100 000) tj. ili kao asfaltit. ispere vodom radi uklanjanja nečistoća i rafinira taljenjem. Danas se najviše bitumena troši u grañevinarstvu kao sredstva za izolaciju te u cestogradnji za izradu kolnika. Prema Bibliji Noa je svoju arku izvana i iznutra premazao bitumenom. kada je zamijenjen većim dijelom nitroceluloznim premazima. mekana čvrsta ili polučvrsta lako taljiva tvar. a Kula babilonska bila je izgrañena od kamenih blokova povezanih bitumenom. Grci su ga nazivali asfaltos. Sirova smola se usitni. kao prevlaka lijekova u tabletama i kapsulama koji se ne bi trebali otapati u želucu. prvu gramofonsku ploču napravio od šelaka. Prirodni bitumen koristio se već prije šest tisuća godina u zemljama izmeñu Nila i Inda. ljepilo. a tali se pri oko 80°C. Bitumen je crna. a netopljiv je u ugljikovodicima.Šelak je. zatim kao izolator. do početka prošlog stoljeća je kao zaštitnog premaza. sinteza anilinskih bojila potpuno je istisnula upotrebu u te svrhe. koja se dvaput godišnje sa njih sastruže. na sobnoj temperaturi čvrsta ili polučvrsta masa koja se sastoji od ugljikovodika i njihovih nemetalnih derivata. životinjskog. koji obitava na grančicama drveća u Indiji i Tajlandu. Dobro je topljiv u alkoholu. a danas se šelak upotrebljava. Edison je npr. 10. 16-trihidroksidekanske kiseline). Čisti prirodni bitumen nalazi se kao prirodni asfaltni bitumen. topljiv je u ugljičnom disulfidu.

u svakom bitumenu ima sumpora (do 5%). smole i ulja. Smole i ulja zajedno nazivaju se malteni. smola i kondenziranih policikličkih aromata (umak). Prevladava mišljenje da su prirodni asfaltni bitumeni nastali uklanjanjem hlapljivih sastojaka iz asfaltnih nafta. nešto kisika i dušika. konzistentna tvar. Slika 34 . Svaka od tih frakcija sastoji se od desetaka tisuća individualnih spojeva. a zatim ima pseudoplastično ponašanje (što znači da viskoznost opada porastom smične brzine).Asfaltno jezero na Trinidadu Reološka svojstva bitumena posljedica su njegove koloidne prirode. Pri sobnoj temperaturi bitumen je čvrsta. odnosno smičnoj brzini). a predstavlja mrežu asociranih polarnih molekula (špageti) u smjesi zasićenih nepolarnih aromata. dakle na način analogan onome kojim se umjetno proizvodi bitumen kao ostatak nakon destilacije nafte. molekulna masa ulja je 400…900. Na dovoljno visokoj temperaturi ponaša se kao njutnovska kapljevina (viskoznost ne ovisi o smičnoj brzini). Koloidna i reološka svojstva bitumena 57 . najprije se ponaša kao opće-binghamovo tijelo (teče tek pri odreñenoj smičnom naprezanju. Bitumen je veoma složena smjesa različitih spojeva koji se obično dijele u tri komponente: asfaltene. Slikovito. a asfaltena nekoliko desetaka tisuća. molekulna masa smola je nekoliko tisuća. Takoñer. naftenski (cikloparafinski) i parafinski. U svim frakcijama bitumena najzastupljeniji su ugljikovodici: aromatski. Koloidni sustav sastoji se od micela dispergiranih u viskoznom uljnom mediju. Postupnim zagrijavanjem. što nekim molekulama daje polarni karakter.Veliko nalazište čistog asfaltnog bitumena je jezero Bermudez u Venezueli (4000 ha) i deset puta manje Asfaltno jezero na Trinidadu (slika 34). struktura bitumena opisuje se kao «špageti u umaku».

elastične deformacije. Svrha je modifikacija točke mekšanja. 58 . krtosti. Modifikacija fizičkih svojstava bitumena provodi se dodatkom različitih sintetskih polimera (SBS. posebno njihova aromatičnost.zavise o sadržaju asfaltena. EVA). reoloških svojstava te adhezije u sustavu bitumen/agregat (u cestogradnji). Osobito je važan omjer smola i asfaltena te kemijski sastav smola i ulja. smola i ulja.

Zagreb. D. Svezak 12. Čunko. str. str. R. Polym. 22. H. S.ac. 2000.01.. Naklada Modus.bme.tu-graz.chem. Polimeri. 2000.html. 06.html.edu/mccpatent. Natural Polymers. Šercer. 05. Elias. An Introduction. 101 (2005) 580-583 17.unl. str. New York. H. Tekstilna vlakna. J. 12. 2003. 7. New York.edu/macrog/natupoly. str. J. Pine. 3. Biobased Packaging Materials for the Food Industry (An European concerted action). Velika Gorica. Zagreb.edu. Weber. Polimerizacije i polimeri. Plenum Press. Oporaba plastike i gume.usm. J. Janović. 135-137 59 . LITERATURA 1. 2001. Zagreb. str. D.03. P. str. 1995. 22 (2001) 113-118.8. A. 448 9. Appl.hu/researcho1. http://agproducts. 29-44 10.msu.cem.2003.psrc. V. Qiun. Yu.2005. www. 1992. New York. L. Jr. www. http://www. Marcel Dekker.-G.2003. 14. 05. 1997. Organska kemija. M. str.nonfood. Zagreb. J. 13. Seymour/Carraher's Polymer Chemistry. LZ «Miroslav Krleža». Macromolecules 2. 15. C.ox. Royal Veterinary and Agricultural University. 1037-1096 8. Barić.html.htm. 1996.04. 4th ed. 51-54 11. 14.E. Školska knjiga. 1994. 10. str. Ravve./~reusch/VirtualText/polymers.html. 812-844 5. 1977. Plenum Press.ac. Principles of Polymer Chemistry. mtg-topgraf. www. Friščić. 2003. http://xarch. H. 16. Carraher. Mathias. 381396 4. Opsenica i G. Fredriksberg. Inc. Z.at/home/gernot/weave/wool. Sci. Wang.html 6. Synthesis and Materials. Ick.uk/vrchemistry/chapter22/page22. Kolbah u: Tehnička enciklopedija. 27. C. 758-795. HDKI-Kemija u industriji. 164-194 2. H.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->