Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?
Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snježana Kovaček Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana Škorić

Zagreb, 2010.

Sardžaj: 1. Zaključak 6. Pojava kiča 5. Literatura . Put tumačenja likovnih djela 3. Filozofija i umjetnost – problem područja definicije 4. Uvod 2.

Naime. Jer. kao što to Gadamer tvrdi2. Hans. da nitko ni ne pomisli pitati je li nešto istina. kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. Uvod „Kraja umjetnosti.Georg: Nasljeđe Europe. 1 2 Prema Gadamer. Zbog čega se onda uopće javlja pitanje kraja umjetnosti. u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. pitanje kraja općenito. kiparstva i arhitekture. a koji su u izgubili ulogu da prikažu Apsolut.1. Zašto bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. str. u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu. U XIX. koja nikada ne miruje. Naime.. stoljeću se javljaju i mnogi –izmi. koji umjetnost ili interpretiraju na svoje načine ili je niječu u potpunosti. i cijela se povijest temelji upravo na pokušaju da se taj ideal uozbilji. i to na području slikarstva. nešto beživotno.. str . zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. Svaki tobožnji kraj umjetnosti bit će početak nove umjetnosti. 1997. koji su posljednja stepenica. – 58.“ Ovo su riječi kojima Hans – Georg Gadamer završava razmišljanje pod naslovom „Kraj umjetnosti?“ u djelu „Nasljeđe Europe“ . Matica hrvatska. metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privođenja završetku puta prema slobodi.1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetničkog. stoljeću. koliko god ta riječ označavala nešto statično i nepomično. novovjekovnim pojmom kojim se obilježava njena spoznaja same sebe. što se samog kraja tiče. kad svaki kraj označuje početak nečeg novog? Čak i sama smrt otkriva nove svjetove. . kraja oblikujuće volje čovjekovih snova i čežnji. Boga. time se u potpunosti izgubio mit sa svojim značenjem onoga što se pripovijeda na način da nitko ni ne dvoji. neće biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti život. A umjetnost? Ovdje je opisana riječima lijepa umjetnost. 49. Dakle. Prema Ibid.53.

. str. koja je metafizička slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prašinom… zašto bi svako to djelo bilo umjetničko. ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraživanjem te misli. Zagreb. a primjerice djelo umjetnika. ili pretvorba osjećaja u „jedno raspoloženje. Naime. Neki su u tome pokušaju dostigli i razinu umjetnosti. u umjetničku komponentu toga djela. kojeg je Danto nazvao J. 1997. a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju „umjetnosti kao zrcala realnosti“4 koja bi tvrdila da je „umjetnost oponašanje realnosti. Ibid. Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponašanje.. Tako se u knjizi Arthura Dantoa „Preobražaj svakidašnjega“ susrećemo s navedenim primjerom. u jedinstvenu boju“ koja prikazuje psihološki portret Kierkegaarda. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost škodljiva. Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazličitije teme. C. posebice u današnje vrijeme. geometrijsku apstrakciju u djelu „Crveni kvadrat“. opisujući samo oponašanje kao puko udvostručavanje prethodne stvarnosti“ 5 . da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala. Naime. : Preobražaj svakidašnjeg. str. svrhom. Zato je važno. Put tumačenja likovnih djela Svako djelo koje susrećemo u današnej doba ima zadaću da nas začudi. spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i nečega već viđenoga. Filozofija umjetnosti. 3 Taj isti umjetnik je pokušao još nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. 11. nema razloge koji bi kao duša iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmišljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. pejzaž moskovskog Crvenog trga.2. 11. KruZak. zapravo i s pravom. može se prikazati površina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome. koje isto prikazuje površinu obojenu jednom bojom. mogao bi biti prilično skeptičan i sumnjati. 5 Ibid. temom. „Nirvanu“. ne može biti? Problem je možda upravo u pozadini toga svega. čak i poviješću umjetnika ili globalnim događanjima. A. Platon u svojim djelima preko Sokrata. poput smrti Egipćana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu. Ali J je u zanosu nakon 3 4 Prema Danto. . Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje.

8 Prema Ga Prema Danto. KruZak. Roberts. Jacobs. (…) Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je nešto umjetnost – prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila. 1997. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da poviješa zrcala po zidovima. Stanek. Hofrichter. a da pritom nije imitacija..“6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost važniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza. ali je zaboravio da umjetničko djelo treba imati i određeni odmak od stvarnosti. Zagreb. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomoću kojega možemo dobiti odraz. koje je slučajno ovdje djelo.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetničkog u „Zrcalu“? Danto ima jako dobar odgovor. A. C. a da pritom nije zrcalo. Filozofija umjetnosti. . Simon: Jansonova povijest umjetnosti.8 6 7 Davies. jer nešto može oponašati. : Preobražaj svakidašnjeg. „Ono što možemo možemo vidjeti ili dotaknuti u umjetničkom djelu samo je dio priče. ali da mu umjetnička komponenta ideje izmiče zbog činjenice da se zrcala javljaju „podjednako i u predmetu i u djelu“.otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponašanja – on je kao umjetničko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti želio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti. Denny. Prema Ibid. str. 2008. XXVI.

u Dantovom tumačenju. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori nešto što već znamo ili da je lažna ako na prerušen način govori nešto što je protivno onome što znamo. ako ne dostiže potrebnu razinu da dobije taj pridjev. jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nužnošću i dovoljnošću. i XX. str. stoljeća otvara i stvara nove mogućnosti za izraz. teško je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti. Prema Ibid.. On smatra. 11 Prema Ibid.problem područja definicije Ne postoji ni jedan veći mislilac koji nije barem nešto govorio o umjetnosti. jedino na što se mogu kritičari. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetničkim. a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. Umjetnost XIX. Filozofija i umjetnost . što uviđa i Danto. posebice u ovom dobu.10 Već samo promatranje daje nam uvid u stil određenog autora nekih djela. osoba za koju je „filozofija uvijek predstavljala problem“9. 10 . ili nešto što upotpunjuje određeni sustav filozofa.3. a pozivanje na intuiciju je ono što svako traženje definicije čini suvišnim.11 9 Ibid. On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraživanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla. ta se činjenica reflektira i u njegovim činima. iako je umjetnost prečesto bila suprostavljena filozofiji. ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetničkim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi šteta da vrhunska ostavrenja prikaza sličnosti s prirodom ili zamislima uspoređujemo s pukim imitacijama. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti. no ne osigurava svakome mogućnost da postane umjetnik. jer u umjetnosti ne postoji način da se povuče jasna granica između pokušaja i uspjeha u nastalom djelu. Tako komentari poput „To bi i djete moglo“ ili „To sam i ja mogao bez problema“ jednostavno nemaju smisla kada se traži filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. ne može dokučiti. No ni autor ne mora značiti isto što i umjetnik. Filozofija umjetnosti. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein. da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena.81. Čak se i definicija umjetnosti. koja se traži i u filozofiji.

4. Cilj možda i jest plemenit. ukoliko svi doživljavaju jednaku prisutnost.Georg: Nasljeđe Europe. ali komercijalni kič zapravo i nije puno gori od nekog koji služi u dobre svrhe.. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajedničkog. 1997. 49. javlja se fenomen kiča kao potreba za nečim zajedničkim. i ono u tom pogledu slijedi Platonovo mišljenje. . – 58. a ne možemo ni sva djela lošije izvedbe jednostavno nazvati – kičem. a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetničkog stvaralaštva.12 12 Prema Gadamer. Umjetnost moderne obilježena je time što se stalno nalazi u traganju za zajedničkim i samorazumljivim. I u velikim stilskim epohama prošlosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadržaja. str. Hans. Pojava kiča Hegelovo je stajalište da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha. Matica hrvatska.

5. No. ostaje pitanje zašto tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac želi nazvati umjetničkim? Pretvara li se sve današnje u kič i baca li se u vjetar vrijeme koje je utrošeno na imitacije neke nove ideje koju je teško shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije završila lijepa umjetnost. a taj početak nam ne obećava savršen kraj ili istraživanje svih aspekata. ali ako se razlika između umjetničkih djela i realnih stvari zamuti. dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu. a Gadamer u pokušaju pronalaženja zajedničkog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiču. tada samo preobražaj svakidašnjeg u nešto novo omogućuje uzdignuće stvarima do statusa umjetničkog djela. veli i Gadamer. ovi filozofi zadiru u srž problematike klasifikacije moderne umjetnosti . a opet. jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronašao razloga i dalje slijediti takvu misao.Danto pitanjima poput zašto su određeni izlošci umjetnička djela. barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali. Kraj? Nikako… samo nova zagonetka… . Ali to ne znači da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajedništva. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta. izražajnu. do sada ono koje najviše prostor ostavlja pojedincu. imala su čistu formu. „formu svršnosti bez svrhe“.. svako vrijeme ima nešto po čemu se razlikuje – je li ovo naš opis? Kraj umjetnosti samo označava početak nove. Zaključak Umjetničkim je djelima u povijesti pripadala velika čast da ih se tumači kao ljepšima i uzvišenijima od običnih stvari. Baš je ovo vrijeme. a ja se s njime slažem.

Davies. Zagreb. str. Denny. 49. : Preobražaj svakidašnjeg. – 58. str. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. A. Roberts. Jacobs. literatura Gadamer. 1997. KruZak. Matica hrvatska.Georg: Nasljeđe Europe. Hofrichter. Prema Danto. Filozofija umjetnosti.. C. Stanek.XXXI .6. Hans. 1997. I .. 2008.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful