Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?
Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snježana Kovaček Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana Škorić

Zagreb, 2010.

Literatura . Filozofija i umjetnost – problem područja definicije 4. Pojava kiča 5. Uvod 2. Put tumačenja likovnih djela 3.Sardžaj: 1. Zaključak 6.

Dakle. Hans. i to na području slikarstva. Zašto bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu.“ Ovo su riječi kojima Hans – Georg Gadamer završava razmišljanje pod naslovom „Kraj umjetnosti?“ u djelu „Nasljeđe Europe“ . koji umjetnost ili interpretiraju na svoje načine ili je niječu u potpunosti. Naime. – 58. kad svaki kraj označuje početak nečeg novog? Čak i sama smrt otkriva nove svjetove. Naime. kao što to Gadamer tvrdi2. stoljeću. 49. nešto beživotno. u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. kiparstva i arhitekture. da nitko ni ne pomisli pitati je li nešto istina.. kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije.53. Zbog čega se onda uopće javlja pitanje kraja umjetnosti. koliko god ta riječ označavala nešto statično i nepomično. str. što se samog kraja tiče. novovjekovnim pojmom kojim se obilježava njena spoznaja same sebe. koji su posljednja stepenica. Uvod „Kraja umjetnosti. str .1. koja nikada ne miruje. neće biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti život.Georg: Nasljeđe Europe..1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetničkog. kraja oblikujuće volje čovjekovih snova i čežnji. Prema Ibid. zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. A umjetnost? Ovdje je opisana riječima lijepa umjetnost. i cijela se povijest temelji upravo na pokušaju da se taj ideal uozbilji. a koji su u izgubili ulogu da prikažu Apsolut. time se u potpunosti izgubio mit sa svojim značenjem onoga što se pripovijeda na način da nitko ni ne dvoji. pitanje kraja općenito. Jer. metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privođenja završetku puta prema slobodi. U XIX. 1 2 Prema Gadamer. Matica hrvatska. Boga. stoljeću se javljaju i mnogi –izmi. 1997. Svaki tobožnji kraj umjetnosti bit će početak nove umjetnosti. .

5 Ibid.. Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje. ne može biti? Problem je možda upravo u pozadini toga svega. A. Zagreb. 11. opisujući samo oponašanje kao puko udvostručavanje prethodne stvarnosti“ 5 . Platon u svojim djelima preko Sokrata. Tako se u knjizi Arthura Dantoa „Preobražaj svakidašnjega“ susrećemo s navedenim primjerom. ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraživanjem te misli. temom. 3 Taj isti umjetnik je pokušao još nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. svrhom. koja je metafizička slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prašinom… zašto bi svako to djelo bilo umjetničko. spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i nečega već viđenoga. kojeg je Danto nazvao J. Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazličitije teme. 11. geometrijsku apstrakciju u djelu „Crveni kvadrat“. : Preobražaj svakidašnjeg. koje isto prikazuje površinu obojenu jednom bojom. ili pretvorba osjećaja u „jedno raspoloženje. pejzaž moskovskog Crvenog trga. da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala. mogao bi biti prilično skeptičan i sumnjati. u jedinstvenu boju“ koja prikazuje psihološki portret Kierkegaarda. čak i poviješću umjetnika ili globalnim događanjima. „Nirvanu“. poput smrti Egipćana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu. a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju „umjetnosti kao zrcala realnosti“4 koja bi tvrdila da je „umjetnost oponašanje realnosti. Put tumačenja likovnih djela Svako djelo koje susrećemo u današnej doba ima zadaću da nas začudi. Naime.. KruZak. str. Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponašanje. . Filozofija umjetnosti. Zato je važno. a primjerice djelo umjetnika. nema razloge koji bi kao duša iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmišljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. str. C. može se prikazati površina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome. Naime.2. Ibid. u umjetničku komponentu toga djela. Ali J je u zanosu nakon 3 4 Prema Danto. Neki su u tome pokušaju dostigli i razinu umjetnosti. 1997. posebice u današnje vrijeme. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost škodljiva. zapravo i s pravom.

“6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost važniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza.otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponašanja – on je kao umjetničko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti želio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. Prema Ibid. Jacobs. „Ono što možemo možemo vidjeti ili dotaknuti u umjetničkom djelu samo je dio priče. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomoću kojega možemo dobiti odraz. XXVI. C. KruZak. A. Zagreb. a da pritom nije imitacija. Denny. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da poviješa zrcala po zidovima. koje je slučajno ovdje djelo. (…) Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je nešto umjetnost – prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila.8 6 7 Davies. ali je zaboravio da umjetničko djelo treba imati i određeni odmak od stvarnosti. : Preobražaj svakidašnjeg. Stanek. 2008.. ali da mu umjetnička komponenta ideje izmiče zbog činjenice da se zrcala javljaju „podjednako i u predmetu i u djelu“. 1997.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetničkog u „Zrcalu“? Danto ima jako dobar odgovor. Roberts. 8 Prema Ga Prema Danto. Filozofija umjetnosti. str. jer nešto može oponašati. a da pritom nije zrcalo. Hofrichter. .

On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraživanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla. 10 . ne može dokučiti. Umjetnost XIX. posebice u ovom dobu. 11 Prema Ibid. stoljeća otvara i stvara nove mogućnosti za izraz. ako ne dostiže potrebnu razinu da dobije taj pridjev. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti. Filozofija i umjetnost . no ne osigurava svakome mogućnost da postane umjetnik.11 9 Ibid.. jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nužnošću i dovoljnošću. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetničkim. Čak se i definicija umjetnosti. što uviđa i Danto. iako je umjetnost prečesto bila suprostavljena filozofiji. osoba za koju je „filozofija uvijek predstavljala problem“9. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori nešto što već znamo ili da je lažna ako na prerušen način govori nešto što je protivno onome što znamo. jer u umjetnosti ne postoji način da se povuče jasna granica između pokušaja i uspjeha u nastalom djelu.3. jedino na što se mogu kritičari. i XX. koja se traži i u filozofiji. Prema Ibid. No ni autor ne mora značiti isto što i umjetnik. Filozofija umjetnosti. ta se činjenica reflektira i u njegovim činima. Tako komentari poput „To bi i djete moglo“ ili „To sam i ja mogao bez problema“ jednostavno nemaju smisla kada se traži filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena.problem područja definicije Ne postoji ni jedan veći mislilac koji nije barem nešto govorio o umjetnosti. a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. a pozivanje na intuiciju je ono što svako traženje definicije čini suvišnim. str. On smatra. u Dantovom tumačenju.81. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein. teško je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti.10 Već samo promatranje daje nam uvid u stil određenog autora nekih djela. ili nešto što upotpunjuje određeni sustav filozofa. ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetničkim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi šteta da vrhunska ostavrenja prikaza sličnosti s prirodom ili zamislima uspoređujemo s pukim imitacijama.

12 12 Prema Gadamer. i ono u tom pogledu slijedi Platonovo mišljenje. str.4. I u velikim stilskim epohama prošlosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadržaja. Hans. 1997. ukoliko svi doživljavaju jednaku prisutnost. . Umjetnost moderne obilježena je time što se stalno nalazi u traganju za zajedničkim i samorazumljivim. Cilj možda i jest plemenit. a ne možemo ni sva djela lošije izvedbe jednostavno nazvati – kičem.. 49. – 58. Matica hrvatska. Pojava kiča Hegelovo je stajalište da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha. ali komercijalni kič zapravo i nije puno gori od nekog koji služi u dobre svrhe.Georg: Nasljeđe Europe. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajedničkog. a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetničkog stvaralaštva. javlja se fenomen kiča kao potreba za nečim zajedničkim.

ostaje pitanje zašto tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac želi nazvati umjetničkim? Pretvara li se sve današnje u kič i baca li se u vjetar vrijeme koje je utrošeno na imitacije neke nove ideje koju je teško shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije završila lijepa umjetnost. izražajnu. a ja se s njime slažem. Kraj? Nikako… samo nova zagonetka… . barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali. tada samo preobražaj svakidašnjeg u nešto novo omogućuje uzdignuće stvarima do statusa umjetničkog djela. veli i Gadamer.Danto pitanjima poput zašto su određeni izlošci umjetnička djela. ovi filozofi zadiru u srž problematike klasifikacije moderne umjetnosti . a Gadamer u pokušaju pronalaženja zajedničkog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiču.. do sada ono koje najviše prostor ostavlja pojedincu.5. svako vrijeme ima nešto po čemu se razlikuje – je li ovo naš opis? Kraj umjetnosti samo označava početak nove. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta. dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu. jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronašao razloga i dalje slijediti takvu misao. a opet. a taj početak nam ne obećava savršen kraj ili istraživanje svih aspekata. Ali to ne znači da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajedništva. imala su čistu formu. No. Zaključak Umjetničkim je djelima u povijesti pripadala velika čast da ih se tumači kao ljepšima i uzvišenijima od običnih stvari. ali ako se razlika između umjetničkih djela i realnih stvari zamuti. Baš je ovo vrijeme. „formu svršnosti bez svrhe“.

literatura Gadamer. Jacobs. Zagreb.XXXI . 1997. C. Roberts. Matica hrvatska.. 1997. Hofrichter. Davies. 49. Filozofija umjetnosti. : Preobražaj svakidašnjeg. A.6. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. Prema Danto. Hans. str. – 58. Denny. str. I . Stanek..Georg: Nasljeđe Europe. KruZak. 2008.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful