Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?
Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snježana Kovaček Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana Škorić

Zagreb, 2010.

Sardžaj: 1. Put tumačenja likovnih djela 3. Zaključak 6. Literatura . Pojava kiča 5. Uvod 2. Filozofija i umjetnost – problem područja definicije 4.

. koliko god ta riječ označavala nešto statično i nepomično. 1997.53. u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije.. da nitko ni ne pomisli pitati je li nešto istina. novovjekovnim pojmom kojim se obilježava njena spoznaja same sebe. Hans. Matica hrvatska. metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privođenja završetku puta prema slobodi.1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetničkog. u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu.“ Ovo su riječi kojima Hans – Georg Gadamer završava razmišljanje pod naslovom „Kraj umjetnosti?“ u djelu „Nasljeđe Europe“ . kraja oblikujuće volje čovjekovih snova i čežnji. Jer. kiparstva i arhitekture. Uvod „Kraja umjetnosti. Boga. Svaki tobožnji kraj umjetnosti bit će početak nove umjetnosti. a koji su u izgubili ulogu da prikažu Apsolut. 49. pitanje kraja općenito. time se u potpunosti izgubio mit sa svojim značenjem onoga što se pripovijeda na način da nitko ni ne dvoji. i cijela se povijest temelji upravo na pokušaju da se taj ideal uozbilji.Georg: Nasljeđe Europe. nešto beživotno. Zbog čega se onda uopće javlja pitanje kraja umjetnosti. U XIX. str . zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. što se samog kraja tiče. Prema Ibid. koja nikada ne miruje. kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije.1. Zašto bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. str. neće biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti život. kad svaki kraj označuje početak nečeg novog? Čak i sama smrt otkriva nove svjetove. Dakle. stoljeću. kao što to Gadamer tvrdi2. . A umjetnost? Ovdje je opisana riječima lijepa umjetnost. Naime. koji umjetnost ili interpretiraju na svoje načine ili je niječu u potpunosti. stoljeću se javljaju i mnogi –izmi. 1 2 Prema Gadamer. koji su posljednja stepenica. Naime. i to na području slikarstva. – 58.

temom. opisujući samo oponašanje kao puko udvostručavanje prethodne stvarnosti“ 5 . 3 Taj isti umjetnik je pokušao još nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. a primjerice djelo umjetnika. Zato je važno. čak i poviješću umjetnika ili globalnim događanjima. „Nirvanu“. zapravo i s pravom. KruZak. kojeg je Danto nazvao J. : Preobražaj svakidašnjeg. 11. koja je metafizička slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prašinom… zašto bi svako to djelo bilo umjetničko. u jedinstvenu boju“ koja prikazuje psihološki portret Kierkegaarda. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost škodljiva. ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraživanjem te misli. pejzaž moskovskog Crvenog trga. Ibid. može se prikazati površina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome.. geometrijsku apstrakciju u djelu „Crveni kvadrat“.2. koje isto prikazuje površinu obojenu jednom bojom. u umjetničku komponentu toga djela. Naime. Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponašanje. Neki su u tome pokušaju dostigli i razinu umjetnosti. da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala. posebice u današnje vrijeme. a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju „umjetnosti kao zrcala realnosti“4 koja bi tvrdila da je „umjetnost oponašanje realnosti. 11. Put tumačenja likovnih djela Svako djelo koje susrećemo u današnej doba ima zadaću da nas začudi. 1997. spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i nečega već viđenoga. A. Ali J je u zanosu nakon 3 4 Prema Danto. Zagreb. 5 Ibid. ne može biti? Problem je možda upravo u pozadini toga svega. mogao bi biti prilično skeptičan i sumnjati. Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazličitije teme. Naime. ili pretvorba osjećaja u „jedno raspoloženje. str. svrhom.. str. poput smrti Egipćana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu. C. . Platon u svojim djelima preko Sokrata. Tako se u knjizi Arthura Dantoa „Preobražaj svakidašnjega“ susrećemo s navedenim primjerom. nema razloge koji bi kao duša iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmišljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje. Filozofija umjetnosti.

Denny. a da pritom nije imitacija.8 6 7 Davies. jer nešto može oponašati. 2008. 1997. Zagreb. XXVI. Prema Ibid. : Preobražaj svakidašnjeg. Jacobs. 8 Prema Ga Prema Danto. „Ono što možemo možemo vidjeti ili dotaknuti u umjetničkom djelu samo je dio priče. . Hofrichter.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetničkog u „Zrcalu“? Danto ima jako dobar odgovor.otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponašanja – on je kao umjetničko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti želio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti. (…) Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je nešto umjetnost – prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila. ali je zaboravio da umjetničko djelo treba imati i određeni odmak od stvarnosti. Stanek. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da poviješa zrcala po zidovima. ali da mu umjetnička komponenta ideje izmiče zbog činjenice da se zrcala javljaju „podjednako i u predmetu i u djelu“. Filozofija umjetnosti. KruZak. Roberts. C..“6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost važniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza. str. koje je slučajno ovdje djelo. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. A. a da pritom nije zrcalo. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomoću kojega možemo dobiti odraz.

Tako komentari poput „To bi i djete moglo“ ili „To sam i ja mogao bez problema“ jednostavno nemaju smisla kada se traži filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. str. On smatra. No ni autor ne mora značiti isto što i umjetnik. Umjetnost XIX. ta se činjenica reflektira i u njegovim činima. no ne osigurava svakome mogućnost da postane umjetnik. Filozofija i umjetnost .3. koja se traži i u filozofiji. ili nešto što upotpunjuje određeni sustav filozofa. jer u umjetnosti ne postoji način da se povuče jasna granica između pokušaja i uspjeha u nastalom djelu.81. a pozivanje na intuiciju je ono što svako traženje definicije čini suvišnim. Filozofija umjetnosti. 10 . ako ne dostiže potrebnu razinu da dobije taj pridjev.11 9 Ibid. da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori nešto što već znamo ili da je lažna ako na prerušen način govori nešto što je protivno onome što znamo. što uviđa i Danto. ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetničkim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi šteta da vrhunska ostavrenja prikaza sličnosti s prirodom ili zamislima uspoređujemo s pukim imitacijama. a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. iako je umjetnost prečesto bila suprostavljena filozofiji. ne može dokučiti.10 Već samo promatranje daje nam uvid u stil određenog autora nekih djela. On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraživanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla.problem područja definicije Ne postoji ni jedan veći mislilac koji nije barem nešto govorio o umjetnosti. Prema Ibid. i XX. posebice u ovom dobu. Čak se i definicija umjetnosti. u Dantovom tumačenju. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetničkim. osoba za koju je „filozofija uvijek predstavljala problem“9. teško je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti.. jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nužnošću i dovoljnošću. stoljeća otvara i stvara nove mogućnosti za izraz. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti. jedino na što se mogu kritičari. 11 Prema Ibid.

ali komercijalni kič zapravo i nije puno gori od nekog koji služi u dobre svrhe. ukoliko svi doživljavaju jednaku prisutnost.12 12 Prema Gadamer. Matica hrvatska. i ono u tom pogledu slijedi Platonovo mišljenje. str. .. a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetničkog stvaralaštva.Georg: Nasljeđe Europe.4. 49. – 58. Cilj možda i jest plemenit. javlja se fenomen kiča kao potreba za nečim zajedničkim. 1997. Pojava kiča Hegelovo je stajalište da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha. Umjetnost moderne obilježena je time što se stalno nalazi u traganju za zajedničkim i samorazumljivim. I u velikim stilskim epohama prošlosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadržaja. a ne možemo ni sva djela lošije izvedbe jednostavno nazvati – kičem. Hans. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajedničkog.

izražajnu. jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronašao razloga i dalje slijediti takvu misao. svako vrijeme ima nešto po čemu se razlikuje – je li ovo naš opis? Kraj umjetnosti samo označava početak nove. a ja se s njime slažem. a opet. a taj početak nam ne obećava savršen kraj ili istraživanje svih aspekata.5. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta. ostaje pitanje zašto tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac želi nazvati umjetničkim? Pretvara li se sve današnje u kič i baca li se u vjetar vrijeme koje je utrošeno na imitacije neke nove ideje koju je teško shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije završila lijepa umjetnost. dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu. imala su čistu formu. Zaključak Umjetničkim je djelima u povijesti pripadala velika čast da ih se tumači kao ljepšima i uzvišenijima od običnih stvari..Danto pitanjima poput zašto su određeni izlošci umjetnička djela. do sada ono koje najviše prostor ostavlja pojedincu. Baš je ovo vrijeme. Kraj? Nikako… samo nova zagonetka… . tada samo preobražaj svakidašnjeg u nešto novo omogućuje uzdignuće stvarima do statusa umjetničkog djela. ali ako se razlika između umjetničkih djela i realnih stvari zamuti. barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali. veli i Gadamer. a Gadamer u pokušaju pronalaženja zajedničkog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiču. „formu svršnosti bez svrhe“. Ali to ne znači da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajedništva. No. ovi filozofi zadiru u srž problematike klasifikacije moderne umjetnosti .

Matica hrvatska. I . KruZak.. Davies. C. Jacobs. 1997.XXXI . literatura Gadamer. – 58. A. 2008.Georg: Nasljeđe Europe. Filozofija umjetnosti. 1997. 49. Hofrichter. str. Zagreb. Hans.. Prema Danto. Roberts. : Preobražaj svakidašnjeg. Stanek. Denny. str.6. Simon: Jansonova povijest umjetnosti.