Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?
Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snježana Kovaček Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana Škorić

Zagreb, 2010.

Filozofija i umjetnost – problem područja definicije 4. Put tumačenja likovnih djela 3. Pojava kiča 5.Sardžaj: 1. Zaključak 6. Uvod 2. Literatura .

Naime. koji umjetnost ili interpretiraju na svoje načine ili je niječu u potpunosti. i cijela se povijest temelji upravo na pokušaju da se taj ideal uozbilji. Hans. u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu. koliko god ta riječ označavala nešto statično i nepomično. koji su posljednja stepenica. kiparstva i arhitekture. U XIX. time se u potpunosti izgubio mit sa svojim značenjem onoga što se pripovijeda na način da nitko ni ne dvoji. Matica hrvatska.1. koja nikada ne miruje. a koji su u izgubili ulogu da prikažu Apsolut.Georg: Nasljeđe Europe. kao što to Gadamer tvrdi2. stoljeću. – 58. da nitko ni ne pomisli pitati je li nešto istina.1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetničkog. kraja oblikujuće volje čovjekovih snova i čežnji. . neće biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti život. i to na području slikarstva. A umjetnost? Ovdje je opisana riječima lijepa umjetnost. 1997. zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. kad svaki kraj označuje početak nečeg novog? Čak i sama smrt otkriva nove svjetove. kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. Zbog čega se onda uopće javlja pitanje kraja umjetnosti. Zašto bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. 1 2 Prema Gadamer. str . Svaki tobožnji kraj umjetnosti bit će početak nove umjetnosti. Prema Ibid. str.. Boga..“ Ovo su riječi kojima Hans – Georg Gadamer završava razmišljanje pod naslovom „Kraj umjetnosti?“ u djelu „Nasljeđe Europe“ . metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privođenja završetku puta prema slobodi.53. u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. pitanje kraja općenito. nešto beživotno. Dakle. što se samog kraja tiče. novovjekovnim pojmom kojim se obilježava njena spoznaja same sebe. Uvod „Kraja umjetnosti. Jer. stoljeću se javljaju i mnogi –izmi. Naime. 49.

Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazličitije teme. nema razloge koji bi kao duša iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmišljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. KruZak. Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje. Zato je važno. svrhom. 3 Taj isti umjetnik je pokušao još nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. poput smrti Egipćana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu. ne može biti? Problem je možda upravo u pozadini toga svega. Naime. ili pretvorba osjećaja u „jedno raspoloženje. kojeg je Danto nazvao J. str. temom. koja je metafizička slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prašinom… zašto bi svako to djelo bilo umjetničko. 11. a primjerice djelo umjetnika. geometrijsku apstrakciju u djelu „Crveni kvadrat“. C. Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponašanje.. . pejzaž moskovskog Crvenog trga. Platon u svojim djelima preko Sokrata. 1997. opisujući samo oponašanje kao puko udvostručavanje prethodne stvarnosti“ 5 . Ali J je u zanosu nakon 3 4 Prema Danto. str. Ibid. u umjetničku komponentu toga djela. „Nirvanu“. : Preobražaj svakidašnjeg. Naime.. Tako se u knjizi Arthura Dantoa „Preobražaj svakidašnjega“ susrećemo s navedenim primjerom. 5 Ibid. može se prikazati površina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome. a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju „umjetnosti kao zrcala realnosti“4 koja bi tvrdila da je „umjetnost oponašanje realnosti. 11. Put tumačenja likovnih djela Svako djelo koje susrećemo u današnej doba ima zadaću da nas začudi. Filozofija umjetnosti. mogao bi biti prilično skeptičan i sumnjati. zapravo i s pravom. ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraživanjem te misli. A. Zagreb. u jedinstvenu boju“ koja prikazuje psihološki portret Kierkegaarda. spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i nečega već viđenoga.2. čak i poviješću umjetnika ili globalnim događanjima. Neki su u tome pokušaju dostigli i razinu umjetnosti. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost škodljiva. koje isto prikazuje površinu obojenu jednom bojom. da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala. posebice u današnje vrijeme.

Roberts. koje je slučajno ovdje djelo.8 6 7 Davies.“6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost važniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza. C. „Ono što možemo možemo vidjeti ili dotaknuti u umjetničkom djelu samo je dio priče. 1997. A. ali da mu umjetnička komponenta ideje izmiče zbog činjenice da se zrcala javljaju „podjednako i u predmetu i u djelu“. str. XXVI. Stanek. Hofrichter. KruZak. a da pritom nije zrcalo. 2008. Simon: Jansonova povijest umjetnosti.. Filozofija umjetnosti. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da poviješa zrcala po zidovima. Denny.otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponašanja – on je kao umjetničko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti želio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti. : Preobražaj svakidašnjeg. 8 Prema Ga Prema Danto. Jacobs. jer nešto može oponašati. a da pritom nije imitacija. Prema Ibid.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetničkog u „Zrcalu“? Danto ima jako dobar odgovor. Zagreb. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomoću kojega možemo dobiti odraz. ali je zaboravio da umjetničko djelo treba imati i određeni odmak od stvarnosti. (…) Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je nešto umjetnost – prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila. .

Filozofija umjetnosti.problem područja definicije Ne postoji ni jedan veći mislilac koji nije barem nešto govorio o umjetnosti. No ni autor ne mora značiti isto što i umjetnik. koja se traži i u filozofiji. On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraživanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla.81. u Dantovom tumačenju. On smatra.. Čak se i definicija umjetnosti. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein. ta se činjenica reflektira i u njegovim činima. iako je umjetnost prečesto bila suprostavljena filozofiji.10 Već samo promatranje daje nam uvid u stil određenog autora nekih djela. Tako komentari poput „To bi i djete moglo“ ili „To sam i ja mogao bez problema“ jednostavno nemaju smisla kada se traži filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. što uviđa i Danto. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori nešto što već znamo ili da je lažna ako na prerušen način govori nešto što je protivno onome što znamo. no ne osigurava svakome mogućnost da postane umjetnik. da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena. posebice u ovom dobu. jedino na što se mogu kritičari. Filozofija i umjetnost .11 9 Ibid. 10 . teško je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti. a pozivanje na intuiciju je ono što svako traženje definicije čini suvišnim. i XX. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetničkim. a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. Prema Ibid. stoljeća otvara i stvara nove mogućnosti za izraz. str. 11 Prema Ibid. Umjetnost XIX. ne može dokučiti. ako ne dostiže potrebnu razinu da dobije taj pridjev. osoba za koju je „filozofija uvijek predstavljala problem“9. jer u umjetnosti ne postoji način da se povuče jasna granica između pokušaja i uspjeha u nastalom djelu. ili nešto što upotpunjuje određeni sustav filozofa. jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nužnošću i dovoljnošću.3. ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetničkim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi šteta da vrhunska ostavrenja prikaza sličnosti s prirodom ili zamislima uspoređujemo s pukim imitacijama.

12 12 Prema Gadamer. str. a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetničkog stvaralaštva. ukoliko svi doživljavaju jednaku prisutnost. 49. Matica hrvatska. a ne možemo ni sva djela lošije izvedbe jednostavno nazvati – kičem.. Pojava kiča Hegelovo je stajalište da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha. . Umjetnost moderne obilježena je time što se stalno nalazi u traganju za zajedničkim i samorazumljivim. ali komercijalni kič zapravo i nije puno gori od nekog koji služi u dobre svrhe. 1997. javlja se fenomen kiča kao potreba za nečim zajedničkim. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajedničkog. Cilj možda i jest plemenit. Hans. i ono u tom pogledu slijedi Platonovo mišljenje.Georg: Nasljeđe Europe. I u velikim stilskim epohama prošlosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadržaja.4. – 58.

Danto pitanjima poput zašto su određeni izlošci umjetnička djela. a opet. barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali. No. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta. ovi filozofi zadiru u srž problematike klasifikacije moderne umjetnosti . dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu. imala su čistu formu. tada samo preobražaj svakidašnjeg u nešto novo omogućuje uzdignuće stvarima do statusa umjetničkog djela. „formu svršnosti bez svrhe“. do sada ono koje najviše prostor ostavlja pojedincu.. jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronašao razloga i dalje slijediti takvu misao. Ali to ne znači da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajedništva. Zaključak Umjetničkim je djelima u povijesti pripadala velika čast da ih se tumači kao ljepšima i uzvišenijima od običnih stvari. a Gadamer u pokušaju pronalaženja zajedničkog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiču. Baš je ovo vrijeme. veli i Gadamer. ali ako se razlika između umjetničkih djela i realnih stvari zamuti. Kraj? Nikako… samo nova zagonetka… . a ja se s njime slažem. a taj početak nam ne obećava savršen kraj ili istraživanje svih aspekata.5. izražajnu. svako vrijeme ima nešto po čemu se razlikuje – je li ovo naš opis? Kraj umjetnosti samo označava početak nove. ostaje pitanje zašto tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac želi nazvati umjetničkim? Pretvara li se sve današnje u kič i baca li se u vjetar vrijeme koje je utrošeno na imitacije neke nove ideje koju je teško shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije završila lijepa umjetnost.

Zagreb. Hans. 1997. 2008. : Preobražaj svakidašnjeg. KruZak. C. 49. I .6.Georg: Nasljeđe Europe. str. Davies. A. – 58. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. Roberts. literatura Gadamer. Denny. Filozofija umjetnosti. Hofrichter.. Stanek. 1997.. Matica hrvatska. str. Prema Danto.XXXI . Jacobs.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful