P. 1
44844717-kraj-umjetnosti-ili-kraj-lijepe-umjetnosti-KOVAČEK

44844717-kraj-umjetnosti-ili-kraj-lijepe-umjetnosti-KOVAČEK

|Views: 33|Likes:
Published by Adnan Jasika

More info:

Published by: Adnan Jasika on Aug 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/31/2011

pdf

text

original

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?
Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snježana Kovaček Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana Škorić

Zagreb, 2010.

Zaključak 6. Pojava kiča 5. Put tumačenja likovnih djela 3. Filozofija i umjetnost – problem područja definicije 4. Literatura . Uvod 2.Sardžaj: 1.

Zašto bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. pitanje kraja općenito. u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu. nešto beživotno.1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetničkog. . metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privođenja završetku puta prema slobodi. zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. 1997. Dakle. Jer. kad svaki kraj označuje početak nečeg novog? Čak i sama smrt otkriva nove svjetove. Hans. u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kršćansko – humanističke tradicije. i to na području slikarstva. Zbog čega se onda uopće javlja pitanje kraja umjetnosti. A umjetnost? Ovdje je opisana riječima lijepa umjetnost. i cijela se povijest temelji upravo na pokušaju da se taj ideal uozbilji.1. U XIX. Naime. kraja oblikujuće volje čovjekovih snova i čežnji.“ Ovo su riječi kojima Hans – Georg Gadamer završava razmišljanje pod naslovom „Kraj umjetnosti?“ u djelu „Nasljeđe Europe“ . novovjekovnim pojmom kojim se obilježava njena spoznaja same sebe. neće biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti život. koji umjetnost ili interpretiraju na svoje načine ili je niječu u potpunosti. 49. a koji su u izgubili ulogu da prikažu Apsolut. kiparstva i arhitekture. koji su posljednja stepenica. koja nikada ne miruje. stoljeću se javljaju i mnogi –izmi. str . da nitko ni ne pomisli pitati je li nešto istina. stoljeću. time se u potpunosti izgubio mit sa svojim značenjem onoga što se pripovijeda na način da nitko ni ne dvoji. str. Uvod „Kraja umjetnosti. koliko god ta riječ označavala nešto statično i nepomično. što se samog kraja tiče. Svaki tobožnji kraj umjetnosti bit će početak nove umjetnosti..53. Boga. Matica hrvatska. Naime. kao što to Gadamer tvrdi2.Georg: Nasljeđe Europe. 1 2 Prema Gadamer.. Prema Ibid. – 58.

Tako se u knjizi Arthura Dantoa „Preobražaj svakidašnjega“ susrećemo s navedenim primjerom. 5 Ibid. pejzaž moskovskog Crvenog trga. poput smrti Egipćana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu. u jedinstvenu boju“ koja prikazuje psihološki portret Kierkegaarda. čak i poviješću umjetnika ili globalnim događanjima. koje isto prikazuje površinu obojenu jednom bojom. svrhom. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost škodljiva. kojeg je Danto nazvao J. Zato je važno. 3 Taj isti umjetnik je pokušao još nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazličitije teme. Ali J je u zanosu nakon 3 4 Prema Danto. u umjetničku komponentu toga djela. ne može biti? Problem je možda upravo u pozadini toga svega. : Preobražaj svakidašnjeg. geometrijsku apstrakciju u djelu „Crveni kvadrat“. 11. posebice u današnje vrijeme. a primjerice djelo umjetnika. nema razloge koji bi kao duša iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmišljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. ili pretvorba osjećaja u „jedno raspoloženje. . zapravo i s pravom. opisujući samo oponašanje kao puko udvostručavanje prethodne stvarnosti“ 5 . A. str. „Nirvanu“. KruZak.2. Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponašanje. Naime. Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje. Naime. Neki su u tome pokušaju dostigli i razinu umjetnosti. da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala. Ibid. mogao bi biti prilično skeptičan i sumnjati. koja je metafizička slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prašinom… zašto bi svako to djelo bilo umjetničko. ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraživanjem te misli. a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju „umjetnosti kao zrcala realnosti“4 koja bi tvrdila da je „umjetnost oponašanje realnosti... Zagreb. Filozofija umjetnosti. može se prikazati površina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome. Put tumačenja likovnih djela Svako djelo koje susrećemo u današnej doba ima zadaću da nas začudi. 11. Platon u svojim djelima preko Sokrata. temom. spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i nečega već viđenoga. 1997. C. str.

Zagreb. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da poviješa zrcala po zidovima.8 6 7 Davies. Denny. 1997. Stanek. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomoću kojega možemo dobiti odraz. . ali je zaboravio da umjetničko djelo treba imati i određeni odmak od stvarnosti. A. Roberts. : Preobražaj svakidašnjeg. koje je slučajno ovdje djelo. ali da mu umjetnička komponenta ideje izmiče zbog činjenice da se zrcala javljaju „podjednako i u predmetu i u djelu“.“6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost važniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza. XXVI. Jacobs. Filozofija umjetnosti. jer nešto može oponašati.. (…) Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je nešto umjetnost – prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila.otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponašanja – on je kao umjetničko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti želio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti. Simon: Jansonova povijest umjetnosti. Prema Ibid. KruZak. „Ono što možemo možemo vidjeti ili dotaknuti u umjetničkom djelu samo je dio priče. 8 Prema Ga Prema Danto. C.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetničkog u „Zrcalu“? Danto ima jako dobar odgovor. Hofrichter. 2008. str. a da pritom nije zrcalo. a da pritom nije imitacija.

što uviđa i Danto.problem područja definicije Ne postoji ni jedan veći mislilac koji nije barem nešto govorio o umjetnosti. Filozofija i umjetnost .11 9 Ibid. Čak se i definicija umjetnosti. 10 .81. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori nešto što već znamo ili da je lažna ako na prerušen način govori nešto što je protivno onome što znamo. Filozofija umjetnosti.10 Već samo promatranje daje nam uvid u stil određenog autora nekih djela. jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nužnošću i dovoljnošću.. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti. 11 Prema Ibid. posebice u ovom dobu. str. u Dantovom tumačenju. a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. no ne osigurava svakome mogućnost da postane umjetnik. Tako komentari poput „To bi i djete moglo“ ili „To sam i ja mogao bez problema“ jednostavno nemaju smisla kada se traži filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. No ni autor ne mora značiti isto što i umjetnik. iako je umjetnost prečesto bila suprostavljena filozofiji. osoba za koju je „filozofija uvijek predstavljala problem“9. Prema Ibid. i XX. ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetničkim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi šteta da vrhunska ostavrenja prikaza sličnosti s prirodom ili zamislima uspoređujemo s pukim imitacijama. jer u umjetnosti ne postoji način da se povuče jasna granica između pokušaja i uspjeha u nastalom djelu. jedino na što se mogu kritičari. koja se traži i u filozofiji. stoljeća otvara i stvara nove mogućnosti za izraz. ne može dokučiti. Umjetnost XIX. da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein. ako ne dostiže potrebnu razinu da dobije taj pridjev. On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraživanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetničkim. ili nešto što upotpunjuje određeni sustav filozofa. ta se činjenica reflektira i u njegovim činima.3. teško je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti. a pozivanje na intuiciju je ono što svako traženje definicije čini suvišnim. On smatra.

ukoliko svi doživljavaju jednaku prisutnost. javlja se fenomen kiča kao potreba za nečim zajedničkim. 49. I u velikim stilskim epohama prošlosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadržaja. Hans. Umjetnost moderne obilježena je time što se stalno nalazi u traganju za zajedničkim i samorazumljivim.. i ono u tom pogledu slijedi Platonovo mišljenje. 1997. Pojava kiča Hegelovo je stajalište da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha. – 58. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajedničkog. . a ne možemo ni sva djela lošije izvedbe jednostavno nazvati – kičem. Cilj možda i jest plemenit.4. a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetničkog stvaralaštva. Matica hrvatska.12 12 Prema Gadamer. ali komercijalni kič zapravo i nije puno gori od nekog koji služi u dobre svrhe.Georg: Nasljeđe Europe. str.

.Danto pitanjima poput zašto su određeni izlošci umjetnička djela. ostaje pitanje zašto tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac želi nazvati umjetničkim? Pretvara li se sve današnje u kič i baca li se u vjetar vrijeme koje je utrošeno na imitacije neke nove ideje koju je teško shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije završila lijepa umjetnost. tada samo preobražaj svakidašnjeg u nešto novo omogućuje uzdignuće stvarima do statusa umjetničkog djela. Ali to ne znači da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajedništva. a Gadamer u pokušaju pronalaženja zajedničkog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiču. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta. veli i Gadamer.5. a taj početak nam ne obećava savršen kraj ili istraživanje svih aspekata. a ja se s njime slažem. jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronašao razloga i dalje slijediti takvu misao. ali ako se razlika između umjetničkih djela i realnih stvari zamuti. dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu. ovi filozofi zadiru u srž problematike klasifikacije moderne umjetnosti . No. izražajnu. svako vrijeme ima nešto po čemu se razlikuje – je li ovo naš opis? Kraj umjetnosti samo označava početak nove. Kraj? Nikako… samo nova zagonetka… . Baš je ovo vrijeme. Zaključak Umjetničkim je djelima u povijesti pripadala velika čast da ih se tumači kao ljepšima i uzvišenijima od običnih stvari. „formu svršnosti bez svrhe“. imala su čistu formu. a opet. do sada ono koje najviše prostor ostavlja pojedincu. barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali.

– 58. Simon: Jansonova povijest umjetnosti.XXXI . Hofrichter. Roberts. 1997. Hans. 49. Zagreb.Georg: Nasljeđe Europe. Davies. C. A. str. Filozofija umjetnosti. Denny. Matica hrvatska. Prema Danto. : Preobražaj svakidašnjeg. 1997. KruZak. I ... literatura Gadamer. Stanek. 2008. str.6. Jacobs.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->