Migel de Servantes Don Kihot

DIO PRVI Sa panjolskog preveli Iso Velikanovi i Josip Tabak Objanjenja Josip TabakVOJVODI OD B EJ ARA BANARESA, VIKONTU OD LA PUEBLE DE ALCOCER, MARKIZU OD GIBRALEONA, GROFU OD BENALCAZARA I GOSPODARU MJESTA CAPILLE, CURIELA IBURGUILLOSA Pouzdajui se u prijazni doek i potovanje to ga Vaa Preuzvienost iskazuje knjigama svake vrste, kao velika koji je istinski voljan zakriljivati lijepe umjetnosti, osobito one koje su plemenite i ne snizuju se do sluganstva i sebinosti proste svjetine, odluio sam izdati na svijet BISTROGA VITEZA1 DON OUIJOTA OD MANCHE, pod zatitom prejasnoga imena Vae Preuzvienosti, te odajui svaku ast tolikoj veliini, molim, primite ga milostivo pod svoje okrilje, da osjenjen njime, iako nema onoga dragocjenog nakita elegancije i erudicije kojim se znaju zaodijevati knjige to su ih napisali ljudi uena soja, mogne mirne due izii pred sud onima kojino, ne zadravajui se u granicama svojega neznanja, obiavaju osuivati tue radove s veom krutou i manjom pravednou; ako dakle smiljenost Vae Preuzvienosti svrati pogled na moju dobru namjeru, uzdom se da nee odvrgnuti malou mojega poniznog poklona. MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRAProslov Dokoni itateljul I da ti se ne kunem, moi e mi vjerovati kako sam elio da ova knjiga, edo mojega uma, bude najkrasnija, najumiljatija, najduhovitija to se zamisliti moe. No nisam se mogao oteti prirodnom zakonu da svako bie raa nalino bie. Sto je dakle mogao roditi moj jalovi i slabo uljueni duh nego priu o suhoparnom, mrzovoljnom, hirovitom sinu, natrpanu svakakvim mislima koje nikome drugom na pamet ne padaju - ba onakvu kakva se ve raa u zatvoru,2 gdje se svaka neudobnost bani i svaka nemila buka domuje! Tiina, ugodno mjesto, ljupka polja, vedro nebo, ubor izvora, duevna mirnoa pomau jako da se najneplodnije muze oplode i porod izrode kojemu se svijet ne moe da nadivi i naraduje. Dogaa se da otac ima sina runa i bez ikakve miline, a ljubav kojom ga ljubi zasjenjuje mu oi te ne vidi sinovljih mana, nego ih jo smatra domiljatou i vrlinama, pa ih kazuje prijateljima kao neku bistrinu i milinu. Ali ja, koji se inim dodue ocem Don Quijotovim, a uistinu sam mu ouh, neu da se povedem za obiajem, niti sam voljan, predragi itatelju, gotovo sa suzama u oima preklinjati tebe, kako drugi ine, da oprosti ili s uma smetne greke koje u mojega sina vidi, jer ti mu nisi ni brat ni svat, nego je tvoja voljica tvoja slobodica, ti si gospodar na svojevini, kao car na carevini, pa moe i caru ipak pokazati kad on ne vidi. Sve to vadi tebe i oslobaa od svakog obzira i svake obveze, te moe govoriti o ovoj prii to god te volja, ne strahujui da e biti oklevetan za zlu rije niti nagraen za dobru koju o njoj izrekne. Volio bih ti prikazati ovu priu istu i golu, neokienu proslovom i bez neizmjerne povorke uobiajenih soneta, epigrama i pohvalnica koje se tiskaju na poetku knjige.3 Mogu ti naime rei: premda me stajalo neto truda dok sam

napisao ovu knjigu, ipak sam se najvie namuio piui predgovor to ga evo ita. Mnogo sam se puta laao pera da ga napiem, i opet ostavljao pero, jer nisam znao to bih napisao. Tako ja jednom sjedim neodluan, papir poloio preda se, pero zadjenuo za uho, podlaktio se o stol, podnimio rukom lice i premiljam to bih rekao, a uto bane k meni prijatelj, domiljan i bistra glava, pa kad spazi kako sam se zamislio, zapita me za uzrok. Ja mu ne zatajim, nego reknem kako premiljam o proslovu to treba da ga napiem prii o don Quijotu, a to mi je tolika muka te ne bih ni da ga piem niti bih da na svijet iznosim junaka djela toli plemenita viteza. Ta kako bi da me ne zbunjuje to li e rei onaj stari zakonodavac kojega krste svjetinom, kad razabere da ja, nakon tolikih godina to sam ih prespavao u tiini zaborava, izlazim sada, gdje su mi tolike godine na grbai,4 s priom suhom kao sita, slabe domiljatosti, mrava stila, siromanih misli, bez ikakve uenosti i pouke, bez biljeaka na rubu i bez napomena na kraju knjige, a vidim da druga djela, premda izmiljena i profana, vrve reenicama Aristotelovim, Platonovim i cijelog roja filozofa, pa se itatelji dive i smatraju pisce naitanima, uenima i rjeitima? A tek kad uzmu citirati Sveto pismo Sto e, nego mora rei da su to neki sveti Tome i drugi crkveni oci, a znaju sve u asti urediti tako da u jednom retku opisuju raskalana zaljubljenika, a u drugom donose kransku porodiicu te je radost i slast sluati ih i itati. Bez svega toga bit e moja knjiga, jer niti znam to bih biljeio na rubu, niti to bih pri kraju napominjao, a pogotovu ne znam za kojim bih se piscima poveo pa da ih na elu knjige, kao to ine svi, poredam po slovima ABC, poinjui s Aristotelom i zavrujui sa Ksenofontom i Zoilom ili Zeuksisom, premda je jedan bio klevetnik, a drugi slikar. Isto tako mora moja knjiga biti bez soneta na poetku, barem bez soneta koje su ispjevali vojvode, markizi, grofovi, biskupi, dame ili najslavniji pjesnici. Dodue, da ja dvojicutrojicu uslunih5 prijatelja zamolim za sonete, znam da bi mi ih dali, i jo takvih da im ne bi bili ravni soneti pjesnika kojima je ime uvenije u naoj panjolskoj. Naposljetku, gospodine i prijatelju moj - nastavih - odluio sam neka gospodar Don Quijote ostane sahranjen u arhivima u Manchi dokle god nebo ne poalje koga tko e ga iskititi svim i svaim to mu treba: ja po svojoj nesposobnosti i malom znanju nisam to kadar, a po prirodi sam lijen i trom da uzmem eprkati po piscima koji kazuju ono to ja i bez njih znam rei. Otuda neodlunost i uzrujanost u kojoj si me zatekao, a i dovoljan mi je razlog za njih u ovom to si uo. Kad je prijatelj moj to sasluao, pljesnu se po elu, prasnu u smijeh te mi ree: Boga mi, brate, sada mi istom puca pred oima u kolikoj sam zabludi bio sve vrijeme otkada te znam, jer ja sam tebe smatrao svagda smiljenim i razboritim u svemu to god ini. Ali sada vidim da je od tebe do pameti ko od zemlje do neba. Zar moe biti da takve neznatnosti, koje se lako rjeavaju, mogu u nepriliku baciti i preneraziti takav zreo um kao to je tvoj, i jak da svlada i pregazi kudikamo vee potekoe? Vjere mi, nije to tebi od premale vjetine, nego od prevelike tromosti i preslabe promiljenosti. Bi li htio znati je li istina

to ja velim? Onda posluaj paljivo, pa e vidjeti kako u za trenue oka ukloniti sve tvoje potekoe i doskoiti svim smetnjama koje te bune i brane ti da izda na svijet slavnoga svojega Don Quijota, sunce i uzor svega skitnikog vitetva. Reci - uzvratim ja, kad sam sasluao to mi kazuje - kako kani zatrpati provaliju mojega straha i osvijetliti zbrku moje smetenosti? Na to mi on odgovori: Ponajprvo, to se tie smutnje zbog soneta, epigrama i pjesama pohvalnica, koje bi ti trebale s poetka, a prilii se da budu od uglednih i znatnih ljudi, tomu e doskoiti ako se sam malko potrudi te ih sastavi. Onda ih moe okrstiti imenom kojim voli; moe ih prisili popu Ivanu od Indije6 ili caru od Trebizonde, jer oni su, znam, na glasu kao slavni pjesnici, a sve i da nisu, pa da se i nae kakav cjepidlaka i bakalaureat da te za to napadne s lea i posumnja u tu istinu, ni briga te, jer da i bude uhvaen u lai, ne mogu ti odsjei ruku kojom si to napisao. Sto se tie knjiga i pisaca iz kojih vadi misli i reenice i citira ih na rubu svoje historije, tu ti jedino trebaju u pravi as kakve god sentencije ili latinske izreke, koje zna napamet ili ih moe s malim trudom nai. Ako na priliku govori o slobodi i o ropstvu, dodaj: Non bene pro toto libertas venditur auro.1 I odmah na rubu citiraj Horacija, ili tko je ve to rekao. Ako raspreda o moi smrti, odmah priskoi sa stihovima: Pallida mors aequo pulsat pede pauperum tabernas Regumque turres.8 Ako govori o prijateljstvu i o ljubavi, koju nam Bog nareuje i spram neprijatelja, odmah se toga asa svrati na Sveto pismo, a to moe uz iolicak panje, pa spomeni rijei Boga samoga, Ego autem dico vobis: diligite inimicos vestros.9 Ako raspravlja o zlim mislima, priskoi s Evaneljem: De corde exeunt cogitationes malae.10 Ako e o nestalnosti prijatelja, eto ti Katona, koji e ti dati svoj distih: Donee eris felix, multos numerabilis amicos,Tempom si fuerint nubila, solus eris.u Uz takve latinske i druge krnjatke smatrat e te barem znalcem jezika, a to u dananje doba nije mala ast i korist. Sto se tie biljeaka koje se pridaju na kraju knjige, to moe izvjesno rijeiti ovako: ako u svojoj knjizi spomene kojega gorostasa, pobrini se neka to bude Golijat, i s njim e samim, gotovo bez ikakva truda stei veliku biljeku, jer moe napomenuti: Gorostas Golijas ili Golijat bio je Filistej, koga je pastir David snanim metkom iz prake ubio u dolini terebinskoj, kako se pria u Knjizi o kraljevima, u poglavlju gdje e ve nai da to pie. Osim toga, da se pokae ovjekom koji je naobraen u humanistikim znanostima, i kozmografom, udesi da u tvojoj historiji bude spomenuta rijeka Tajo, i eto ti odmah jo jedne divne biljeke, jer moe primijetiti: Rijeka se Tajo zove tim imenom po jednom kralju panjolskom; izvire tamo i tamo, i utjee u Ocean, oplakujui zidine slavnoga grada Lisabona, a misli se da u njezinu

pijesku ima zlata, itd. Ako govori o razbojnicima, evo ti prie o Kaku,12 koju napamet znam; ako e o raskalaenim enama, eno ti biskupa od Mondoneda,13 koji e ti uzajmiti Lamiju, Laidu i Floru, a biljeka o njima silno e ti dii ugled; ako e o okrutnim enama, Ovidije e ti dati Medeju; ako e o arobnicama i vjeticama, Homer ima Kalipsu, a Vergilije Kirku; ako e o junakim vojvodama, Julije Cezar ponudit e ti samoga sebe u svojim Komentarima, a Plutarh e ti dati tisuu Aleksandara. Bude li priao o ljubavi, a zna iole beknuti toskanskim jezikom, eto ti Leona Ebrea,14 koji je kao naruen za taj posao. Ali ako nee u tue zemlje, ima kod kue Fonsecu,15 O ljubavi prema Bogu, gdje je zbijeno sve to bi god i ti i najbistriji ovjek mogao o tome poeljeti. Napokon, jedina ti je briga da ta imena nabroji, ili u svojoj kronici spomene ove koje maloas rekoh, a meni prepusti da ja primetnem biljeke i napomene; ja ti se kunem da u sve rubove prepuniti primjedbama i jo na kraju knjige natrpati etiri arka. Da se vratimo sada na citacije pisaca koje se u drugim knjigama nalaze a u tvojoj ih nema. Tomu je lako doskoiti, jer ti valja jedino potraiti koju knjigu gdje su oni svi pomenuti, od A do Z, kako veli.16 Tu istu abecedu prenesi ti u svoju knjigu, pa sve ako se jasno bude razbirala la, jer su ti oni pisci slabo i bili potrebni, svejedno ti je; moda e ipak tkogod biti tako glup te e povjerovati da si se ti u svojoj priprostoj i nekienoj historiji svima njima posluio. A ako to nije niemu, ono e barem od takva dugaka popisa odmah poskoiti knjizi vrijednost, pogotovu gdje se nitko nee laati posla da istrauje jesi li se povodio za njima ili nisi, jer je svejedno. tovie, tvojoj knjizi, ako pravo razabirem, i ne treba nita od svega toga to veli da joj nedostaje, jer cijela ti je knjiga napadaj na viteke romane, o kojima Aristotel nita ne kazuje, sveti ih Bazilije ne spominje, a ni Ciceron ih ne poznaje; s priom o izmiljenim nesklapnostima ne idu u spregu ni tonosti istine ni astroloka opaanja, niti joj vrijede geometrijske mjere, niti pobijanje argumenata kojima se slui retorika; niti se ovdje komu propovijeda, pa da se mijea ovjeansko s boanskim, jer ne valja da se takvom mjeavinom odijeva ikakav kranski razum. Jedina je zadaa knjizi oponaati ono to opisuje, te to savrenije bude oponaanje to e bolje biti ono to se pie. I kako ovaj tvoj spis ne ide ni za im drugim nego da uniti ugled i vlast koju i meu svijetom i meu svjetinom uivaju viteke knjige, ne treba ti prosjaiti sentencije od filozofa, reenice iz Svetoga pisma, prie od pjesnika, govore od retora, udesa od svetaca, nego nastoj da ti u knjizi budu krepke, valjane i dobro probrane rijei, pa da ti prianje i reenice poteku zvuno i ugodno, koliko god moe, zna i voli, a da misli svoje iskazuje ne brkajui ih i ne zamraujui. Nastoj i o tome da se itajui tvoju historiju melankolik nasmije, smjeljivac da puca od smijeha, priprostomu da ne bude na dosadu, razborit ovjek neka se divi invenciji, ozbiljan neka je ne odvrgne, a umnik neka je svagda hvali. Sve u sve, upni da razori loe osnovanu zgradu tih vitekih knjiga to ih mnogi mrze a jo brojniji hvale; ako to postigne, nisi postigao malenkost.

Bez ijedne rijei sasluah to mi prijatelj veli, i njegovi mi se razlozi tako utuvie da nisam ni raspravljao o njima, nego ih odobrio i uznastojao od njih samih sastaviti ovaj predgovor, iz kojega e, dobrostivi itatelju, razabrati razboritost mojega prijatelja, sreu moju to sam u takvu asu i potrebi naao takva savjetnika, i tvoju okrepu to si stekao tako iskrenu i nepromijenjenu historiju slavnoga Don Cjuijota od Manche, o kojem svi redom itelji onoga kraja na Montielskom polju sude da je bio najedniji zaljubljenik i najhrabriji vitez to je od mnogih godina vien u onome kraju. Neu da preuznosim uslugu koju ti iskazujem upoznavajui te s tako znamenitim i estitim vitezom; ali iziskujem da mi zahvali to te upoznajem sa slavnim Sanchom Panzom, perjanikom njegovim, u kojemu, kako mi se ini, nudim tebi sabranu svu milinu perjaniku to je razasuta u jatu pustih knjiga vitekih. A sada Bog s tobom, pa ni mene ne zaboravio! Zdrav mi bio!KNJIZI O DON QUIJOTU OD MANCHE17 URGANDA NEZNANKA Ako, knjigo, ti valja-Citatelja eli ste-Zvekani e tebi re-Da je tvoja elja maNo ako li zvekani-Ti ne kani biti hra-Ti sirotuj meu nji-I s voljom e biti sviPa e ljudi prste li-I o neba tebe diIz iskustva znamo sta-Tko se skloni pod drve-U sjeni se naodma-U Bjaru usud dob-Kraljevsko ti drvo da-A knezovi na njem ro-I vojvoda na njem cva-Nov veliki Aleksan-U sjenu se skloni k nje-Da te uzme pod okriTi junaka priaj dje-Plemenitog Don Ouijo-Dokolan je mnogo ti-I pameu pomjeri-Te od dama i juna-Buknu njemu jarost ta-I akva ga ljubav pe-Da bjesnei ko Orlan-Dulcineju od Tobo-Hrabrom rukom sebi stjeNek neskromni hijero-Ne bani se po tvom ti-Jer na titu slikovi-Svaka toka malo zna-edan budi i poni-Te rugai nee re-Da Hanibal od Karta-I de Luna, don Alva-I kralj Franjo od Spani-Kunu udes, to te stvo-!S Kad sueno tebi ni-Da toliko uen bu-Ko to crnac Juan Lati-19 Latinskih se rijei klo-Pameu se ne razmetni mudroom, koje ne-Jer e pravi pismenjaKrivit usta kad te u-I na ui aptat ti-Sto je ovaj namjeri- Ti se dri puta svo-Ne brini se ni za ko-Jer tko tuu brigu vo-Taj do svoje ne doho-A tko voli da se a-Tomu svijet i odva-Ti se brini svakog a-Da do dobra dopre gla-Jer tko ludost tampat da-Dovijeka mu prijekor traZnaj da mudar ovjek ni-U koga je krov od sta-20 Pa se maa za kame-Da susjedu krov razbi-Pamti: ovjek koji pi-Djelo svoje promozga-Stupa svagda polaga-A tko tampa knjigu za-Da enskinje njega ti-Taj piskara ludoriAMADIS OD GALIJE DON QUIJOTU OD MANCHE SONET Ti, koji si se poveo po meni, Po icu mojem to me jadom goni I iz radosti ovamo me skloni Na pokoru na Sirotnoj Stijeni; Ti, kojemu se, ko napitak slani, Iz oiju niz lice liju suze, Kom srebro, bakar, kositar se uze I zemlja ga na zemlji jelom hrani; Zivuj i znadi: dok nebesa stoje, Bar donde dok Apolon goni plavi Konjice jo po sferi etvrtoj,

Junako ime svijetli se tvoje, Domaja tvoja prva je po slavi, A nenatkrivljiv umni pisac tvoj. DON BELIANIS OD GRECIJE DON QUIJOTU OD MANCHE SONET Sijeem, kidam, zborim, tvorim, davim, Vie neg igda vitez skitalica; Lukav sam, hrabar; tisuu krivica Osveujem, a sto tisua mlavim. Vjenosti dadoh slavna djela svoja; Ljubavnik bijah uljudan i mio; Patuljkom mi je i div svaki bio, Jer nije meni doraso do boja. Do nogu mojih evo puste sree, Jer pamet moja prihvati je smjela I priliku za perin k sebi ote. Al iako mi dobra srea lijee Nad mjesec tamo, junaka ti djela Ja zavidim, oj veliki Quijote.GOSPOA ORIANA DULCINEJI OD TOBOSA SONET Kom bi se, krasna Dulcinea, htjelo, Kad u Tobosu Miraflores11 on ima, Za volju mira i udobnostima I za sam London dati svoje selo1. Ah, da je meni i odjeu tvoju I elje tvoje odjenut na sebe I usreenom junaku od tebe U nejednaku diviti se boju1. Ah, da sam se s istotom ovolikom Don Amadisu znala oprijeti, Ko ti junaku ednom Don Quijotul Zavidjeli bi meni, a ja nikom, I ne bih sada ginula u sjeti, Uivala bih veselo milotu. GANDALIN, PERJANIK AMADISA OD GALIJE, SANCHU PANZI, PERJANIKU DON OUIJOTOVU SONET Zdrav bio, slavna ljudino, kog zove Srea da bude dinim perjanikom, Dosuduju mu s blagou velikom Da proslui bez smetnje ikakove. Sjekira i srp s vitetvom se slae, Me vitezove konjuar je stao Prostodunik, i jako mi je ao Na oholicu to k mjesecu nae. Zavidljiv sam ti oslu i imenu I tvom torbaku zavidan sam ja: Taj torbak pamet odaje u tebi. Jo jednom: zdravo, Sanchol tvoju cijenu I panjolski na Ovidije zna I klanja ti se, Ijube ruku - sebi.22DEL DONOSO, UMILJENI PJESNIK, SANCHU PANZIIROCINANTU SANCHUPANZI Ja konjuar Sancho Pan-U manchanca Don Quijo-Hvatao sam svagda mag-Da poivim razbori-Jer utljivi Villadie-Dravnu je svu mudro-Na uzmaku osnovaTako veli Celesti-A u knjizi boanstve-No prepunoj ljudskih stva-23 ROCINANTU Ja sam slavni Rocinan-Babiekino praunu-Zbog greke mlitavo-Dadoe me Don Qujo-Jesam nalik na mlitav-Al pameti mojoj konj-Izmakao jeam ni-To me ui Lazar i-2" Koji vino vjeto kra-Jer na slamku srkat zna-BIJESNI ORLANDO DON QUIJOTU OD MANCHE SONET

Ti nisi knez, al bit bi mogo njime, Me knezove bi prvim knezom stao, I ne znam kud bi jo se uzvitlao. Oj pobjednice, nesvladan ni kime. Ja sam Orlando, komu smete glavu Anglica, sav svijet sam obiao, Na oltar slavi ja sam rtvovao Svu hrabrost koju oteh zaboravu. Ja s,tobom jednak nisam; nek te kite Slava i djela junakih ti glas. Premda si i ti enuo pameu. Ali jednaki smo kada divlje Skite I Maure goni, jer braom zovu nas, Spominju hudu ljubavnu nam sreu. VITEZ OD FEBA DON QUIJOTU OD MANCHE SONET Vitee slavni, sunce Hispanije, Sa tvojom slavom svoju ne jednaim, Ni ma svoj s tvojim vrednijim i jaim; uven je bio, danas vie nije. Carstva sam prezro; bajnu carevinu Svijetli Istok zalud meni nudi, Jer za krasotom divnom moje grudi, Za Claridianom, zorom vedrom, ginu. Od jedine i udesne krasote Neljubljen, dalek, jak sam, te u meni Moj pk strepi, krotim ga u sebi. Ti, plemeniti, jasni si Quijote Za Dulcineju sam na vasiljeni, A ona krasna, asna, mudra tebi.Don Quijote DE SOLISDAN DON QUIJOTU OD MANCHE SONET Gospodine Quijote, ludorije Zaokupile um tvoj pomueni, Al in nijedan sramni, nepoteni Okaljao te prigovorom nije. Tvoja su djela svjedoanstvo za te: Ti po svijetu zatire krivice, I zato ropske due, kukavice, Prostaci tebe hvataju i mlate. Sad ako tvoja Dulcinea mila Ipak ti bude jako neljubazna I ljubavi ne prikloni se jo, U takvu jadu utjeha ti bila: Sancho je svodnik glup i poso ne zna, Ona je kruta, ti ljubavnik lo. RAZGOVOR MEU BABIECOM IROCINANTOM B. Oj Rocinante, to si s mesa spao? R. Jer posla ima, hrane nema za me. B. Zar jema tebi ne daju ni slame? R. Gospodar moj ni trunka ne bi dao. B. Gospodine, lo sluga si u gose, Kad na njeg die jezik magarei. R. Oslom je roen i u grob e lei Gospodar moj, jer uj: zaljubio se. B. Je V ljubav ludost? - R. Nije mudra jako. B. Ko metafizik zbori. - R. Glad me mori. B. ali se slugi! - R. Slaba utjeha mi. Ta komu bih se tuio i plako, Kad goso moj i momak to ga dvori, Ko Rocinante mre su i sami1.Prva glava Prva glava koja pria o stanju i ivovanju slavnog viteza don Quijota od Manche. U nekom selu u Manchi, kojemu ne elim ime spominjati,25 ivio je prije malo vremena plemi, od onih koji imaju koplje na stalku, starinski tit, kukavno kljuse i hitra hrta. Olla,26 vie od govedine nego od ovnovine, naveer ponajvie

hladno isjeckano meso s lukom, subotom praetina s mozgom,27 petkom soivo, nedjeljom jo koji golubak, tako je troio tri etvrtine svojega prihoda. Preostatak bi planuo na zobun od fina crna sukna, na kadifne hlae za svece, na isto takve papue i na najfinije nebojeno polusukno, u kojem se koio u radne dane pod nedjeljom. U kui mu bila gazdarica koja je prevalila etrdesetu, i sinovica, koja jo nije navrila dvadesetu, pa momak za poljski i kuni rad, koji mu je i konja sedlao i kosijerom rabotao. Po dobi se na plemi hvatao pedesetih i bio je snana rasta, suhonjav, mrav u licu, velik ranoranilac i ljubitelj lova. Kazuju da mu je prezime bilo Quijada, ili Quesada jer se donekle razilaze pisci koji o tom piu, premda se po vjerodostojnom nasluivanju moe dokuiti da se zvao Quejana.28 Ali to malo vrijedi za nau pripovijest: dovoljno je da priajui o njemu ne skrenemo ni za dlaku s istine. No, treba znati da se spomenuti plemi u asovima koji su mu dokoni a tih je u godini najvie i bilo s tolikim arom i slau odavao itanju vitekih knjiga da je gotovo sasvim zaboravio na lov, dapae i na upravljanje svojim imanjem. Zaokupila ga tolika radoznalost i ludost da je poprodavao mnoge hanege29 orae zemlje i kupovao viteke knjige, da ih ita, i tako ih zgrnuo u kuu koliko ih se god domogao. A od sviju mu knjiga nikoje nisu toliko po volji bile koliko one to ih je napisao slavni Feliciano de Silva,30 jer jasnoa njegove proze i 0ne zamrene reenice njegove inile mu se biserom, pogotovu kadbi uzeo itati ona laskanja ili izazove na megdan, gdje esto pie: Smisao besmislice, koja mi na misao pada, toliko mi raslabljuje misli, te mislim da se s pravom alim na vau krasotu. Ili kad bi itao: ... visoka nebesa, koja vau boanstvenost boanski utvruju zvijezdama i vama iskazuju dostojanstvo dostojnosti, koje je vaa uzvienost dostojna. Od takvih se reenica jadnome vitezu pomuti pamet. Nabdio se on, da bi ih razumio i dokuio im smisao, to ga ne bi dosegnuo pameu ni razumio ni sam Aristotel, sve da jedino radi toga ustane iz groba. Nisu mu bile po volji rane koje je don Belianis drugima zadavao i sam ih dopadao, jer kakvi god, misli, slavni vidari viali njega, ipak mu je jamano i lice i cijelo tijelo posuto brazgotinama i oiljcima. No ipak je hvalio autora njegova to je zavrio knjigu s obeanjem one nezavrive pustolovine, pa ga je esto podilazila elja da se lati pera i da je uistinu dokona, kako se ondje obeava. Bio bi to svakako uinio i izvrio, da ga nisu odvratile druge, vee i neprestane misli. Cesto se sa upnikom svojega sela a bio je to uen ovjek, doktor, promoviran u Sigenzi31 prepirao o tome tko je bio vei vitez: Palmerin od Engleske, ili Amadis od Galije. Ali majstor Nicols, brija u tome istom selu, govorae da nitko nije ravan Vitezu od Feba, a ako se itko usporediti moe, onda je to don Galaor, brat Amadisa od Galije, jer je zgodnije opremljen za sve, i nije kicoki vitez niti plako, kao to je njegov brat, te ni po junatvu nije gori. Sve u sve, tako se zapleo u svoje tivo da je itao po cijele noi od veeri do jutra i po cijele dane od zore do mraka. I tako se njemu, od maloga spanja i mnogoga itanja, osui mozak i pamet mu se najposlije pomuti. Po glavi mu povrvi sve to to je u knjigama itao, i arolije, i kavge, borbe, izazovi, rane,

udvaranja, ljubavi, nezgode i gluparije neuvene. A uvrtio je u glavu da je zgoljna istina sva ta zbrka sanjarija to ih je itao, te mu na svem svijetu nije bilo pouzdanije historije. Govorio je da je Cid Ruy Daz32 bio dodue jako valjan vitez, ali ipak, rei se mora, s Vitezom od Plamenoga Maa33 usporediti se ne moe, jer je taj jednim zamaajem prepolovio dva divlja, strahovita diva. Radiji je bio Bernardu od Carpija,34 jer je u Roncesvallesu ubio zaaranoga Roldana, utjeui se lukavtini Herkula, koji je Anteja, sina Zemljina, u rukama zadavio. Jako je lijepo spominjao diva Morganta, jer jest dodue od divovskoga roda, a divovi su svi uznoljivi i surovi, ali je on jedini blagostiv i uljudan. No nadasve mu u volji bijae Reinaldos od Montalbana, osobito kad ga gleda gdje kree iz kule i pljaka svakoga na koga naie, i jo kad je ugrabio onaj lik Muhamedov, sav od suha zlata, kako njegova historija kazuje. Da mu je nekoliko puta aknuti nogom izdajicu Galalona, ne bi alio dati svoju gazdaricu, a za prid i sinovicu. Naposljetku, kad mu je pamet ve klonula, sine mu najneobinija misao koja je ikada ikojemu luaku sinula. Uini mu se zgodnim i potrebnim, za veu ast svoju i za korist dravnu, da se prometne u skitnika viteza i krene svijetom oruan i na konju, traei pustolovine i izvrujui sve ono to je itao da izvruju skitnici vitezovi: da zatire svakojaku nepravdu, da se izvrgava nezgodama i opasnostima, da ih svladava i stjee vjeitu slavu i ime. Ve mu se jadniku po glavi motalo da e za junatvo svoje ruke biti okrunjen barem za cara od Trebizonde. I tako se on u tim ugodnim mislima, zanesen divnom slau koja mu se priviala, pouri uiniti to je namjerio. Ponajprvo se lati posla da oisti bojnu opremu pradjedovsku, koja je davno baena u kut i zaboravljena, pa je ondje zarala i popljesnivila. Oisti je i uredi to god je bolje mogao, ali odmah zapazi nedostatak: nije imao ljema s vizirom, nego obinu kacigu. No vjetina njegova doskoi i tomu, te on od ljepenke sadjelja neto nalik na pol ljema s vizirom. Dodue, kad je htio iskuati je li mu ljem jak i moe li podnijeti udar, pa potegnuo ma i maznuo dvared po ljemu, ve je prvim udarom u jedan mah unitio sve to je radio tjedan dana. Bude mu krivo to je tako lako bilo pokvariti ljem, te da se osigura od takve opasnosti, uzme ga opet izraivati, ali sada umetne iznutra eljezne ipke, tako da mu je ljem bio vrst i po volji; iskuavati ga ne htjede opet, nego ga proglasi i uze smatrati najizvrsnijim ljemom s vizirom. Onda se ogleda za svojim konjem. Konj taj spao dodue u mesu kao gladna godina i bio puniji mana od Gonelina35 konja, koji tantum pellis et ossa fuit, ali njemu se uini da ni Aleksandrov Bucefal ni Cidov Babieca nisu njegovu konju ravni. Dva-tri je dana premiljao kakvo bi mu ime nadjenuo, jer kako je govorio sam sebi ne prilii se da konj ovakva slavna viteza, a i sam po sebi zgodan, bez uvena imena bude. Zato mu je nastojao sloiti i dati takvo ime da jasno kazuje to je bio dok jo ne bijae konj skitnika viteza, a i to je sada. im gospodar mijenja stale, najrazboritije e biti da i konju promijeni ime i da ga prozove slavnim i sjajnim imenom, kakvo dolikuje novom stanju i zanimanju kojemu se ve odao. Poto je dakle mnoga imena poizmiljao, brisao, odbacivao, skrpio, raskvario i opet ih stao kovati u glavi i u mozgu, prozove ga naposljetku

Rocinante,36 jer to mu se ime uini uzvienim, zvunim, a i kazuje kakav bjee neko, dok je jo bio kljuse, a nije bio ovakav kao danas, jer sada je prvak meu svomDon Quijote kljusadi na svijetu. Kad je tako po volji nadjenuo ime svojemu konju, nakani nadjenuti ime i sebi. U tome mu razmiljanju proe opet osam dana, a na koncu se nazove don Quijote. Po tom su imenu, kako rekosmo, pisci ove istinite povijesti naslutili da se jamano zvao Quijada, a ne Quesada, kako drugi opet misle. No on se jo sjeti da se junaki Amadis nije zadovoljio pukim imenom Amadis, nego je dometnuo i ime svoje kraljevine i postojbine, da je proslavi, te se prozvao: Amadis od Galije. Zato i on, kao dobar vitez, nakani svojemu imenu dometnuti ime svoje domovine i prozvati se don Quijote od Manche. Tako je, po svojemu sudu, jasno oznaio svoj rod i postojbinu i poastio ju uzimajui od nje svoj pridjevak. Bojna je oprema dakle oiena, kaciga je pretvorena u ljem s vizirom, kljusetu je nadjenuo ime, a odredio je i kako e se sam zvati. Treba mu jo jedino, ree on sam sebi, potraiti damu u koju bi se zaljubio, jer skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lia i bez ploda i tijelo bez due. Govori on sebi: Ako ja za kaznu svojih grijeha, ili po srei svojoj, skobim gdjegod kakva diva, kao to obino biva skitnicama vitezovima, te ga u prvom sukobu oborim, ili ga prepolovim, ili ga, napokon, prevladam i predobijem, zar nee dobro biti da ga mogu komu poslati, neka se pokloni; neka ue k mojoj slatkoj vladarici, neka klekne pred nju i glasom poniznim i pokornim rekne: ,Ja sam, gospoo, div Caraculiambro, gospodar otoka Malindranije, koga je na junakom megdanu svladao nikada dovoljno nahvaljeni vitez don Quijote od Manche, te me on alje da se poklonim vaemu svijetlom licu, a vaa milost neka od mene ini to joj je po volji. Oh, kako se uzradovao na dobri vitez kad je izgovorio taj govor, a jo vie kad je naao komu bi dao ime svoje dame! Bila je, kako vele, u selu blizu njegova sela seljaka djevojka, jako lijepa, u koju je on neko vrijeme bio zaljubljen, ali ona, razumije se, nije o tome ni sanjala i nije ni marila za njega. Zvala se Aldonza Lorenzo, i on pomisli da e biti zgodno ako njoj pridjene ime vladarice svojega srca. Potrai ime koje bi se valjano slagalo s njegovim, a dolikovalo bi i pristajalo princezi i otmjenoj dami, te je naposljetku prozove Dulcinea od Tobosa, jer je rodom bila iz Tobosa: to je ime, po njegovu miljenju, zvuno i neobino i ima znaenje, kao i sva imena koja je sebi i oko sebe ponadijevao.Druga glava to pria o prvom pohodu na koji je sa svoje postojbine krenuo bistri don Quijote. Poto je dakle sve uredio i spremio, ne htjede oklijevati da uini to je naumio; straila ga misao da e zatezanjem nahuditi svijetu, jer je nakanio tegobe uklanjati, krivice ispravljati, nepravde zatirati, neredu doskakivati i zla djela osveivati. I tako, ne javljajui nikome svoju nakanu i krijui se, jednoga se jutra prije zore, a bio je jedan od najsparnijih srpanjskih dana, oborua svom svojom bojnom opremom, zajae Rocinanta, natakne na glavu skrpani ljem, nadjene na

ruku tit, zgrabi koplje, te izjae iz dvorita kroza stranja vrata u polje, silno zadovoljan i veseo to vidi da mu se tako lako zapoeo izvrivati dobri naum. No tek to je ispao u polje, zaokupi ga strahovita misao koja ga je malne odvratila od zapoetoga pothvata. Sjetio se on da jo nije primljen meu vitezove, te po vitekom zakonu ne moe i ne smije dii oruje ni na kojega viteza; a sve da i jest, morao bi kao novi vitez nositi samo svijetlo oruje,37 bez znamenja na titu, dokle god ga junatvom ne stekne. Te ga misli uskolebaju u naumu, ali kako mu je ludost bila jaa od ikoje razloitosti, smisli on da e upriliiti neka njega ovitei tko mu drago, na koga naie, po primjeru mnogih drugih koji su tako uinili, kao to je itao u knjigama koje su ga zaludile. A sto se tie svijetloga oruja, nakan je, im dospije, oruje tako oistiti da bude sjajnije i bjelje od hermelina.38 S tim se smiri i nastavi svoj put, udarajui onamo kamo je konja volja, jer to i smatra pravim nainom za pustolovine. Jae tako na novi novcati pustolov putem, razgovara sa sobom i veli: "Dok bude jednom na svijet izdana istinita povijest mojih slavnih djela, nema sumnje da e mudrac koji ih bude opisivao ovako zapoeti 1 priati prvi moj pohod u ranu zoru: ,Tek to je rumeni Apolon po licu daleke i prostrane zemlje razastro zlaane niti svoje krasne kose, i tek to sitne, arene ptiice umiljatim jezicima, slatkom i medenom harmonijom pozdravie osvit rujne zore, koja ustaje iz meke postelje ljubomornoga mua, te se kroz vrata i balkone manchanskoga obzorja javlja smrtnicima, kadli slavni vitez don Quijote od Manche ustade s dangubnoga perja, zajaha slavnoga konja Rocinanta i krenu na put niz drevno i uveno39 Montielsko polje. I doista je tim poljem jahao. A onda nadovee: Sretna li doba i sretna li stoljea kad se izdaju na svijet slavna moja junaka djela, vrijedna da budu salivena od mjedi, isklesana u mramoru i naslikana na slikama, da budunosti ostane uspomena. Oj ti mudri arobnie, bio tko bio, komu je sueno da bude ljetopisac ove neobine historije! Molim te, nemoj zaboraviti mojega dobroga Rocinanta, svagdanjega druga mojega na ovim mojim hodovima i putovima! Onda opet zapone, kao da je zbilja zaljubljen: Oj princezo Dulcinejo, vladarice ovoga zaljubljenoga srca! Jako si mi naao uinila to si me otpravila i odbila me s krutim jadom i naredila mi da se ne javljam pred licem tvoje krasote. Smiluj se, gospodarice, i sjeti se ovoga pokornoga srca koje od ljubavi za tebe toliku muku mui.40 Uz to je nizao putem jo druge ludorije, sve onako kako su ga njegove knjige nauile, i povodio se, koliko god moe, za jezikom tih knjiga. A jahao je tako polagano, i sunce je tako naglo i s tolikom egom pripeklo da bi mu jamano isprilo mozak, kad bi ga jo bilo. Jahao je gotovo cio taj dan, i nita se nije dogodilo to bi vrijedilo pripovijedati, te je oajavao, jer mu je elja da to prije skobi koga na kome bi okuao jakost svoje junake ruke. Ima pisaca koji vele da mu se prva pustolovina pruila u klancu Lapice;41 drugi vele: kod vjetrenjaa; ali ono to je meni polo za rukom iznai i to je zapisano u manchanskim ljetopisima, kazuje da je jahao cio taj dan, a kad se poe noati, iznemogoe i kljuse i on i malne skapae od gladi. Obazre se na sve strane nee li ugledati

kakav dvor ili kakvu pastirsku kolibu, da se skloni i da namiri mnogu svoju potrebu, i opazi nedaleko od puta kojim jae krmu. Kao da mu je sinula zvijezda i kao da ga ne dovodi u trijem, nego u dvore spasenja. Pohiti onamo i stigne krmi ba kad e se zanoati. Na vratima zatekne on dvije djevojke, seke hoke, koje putuju u Sevilju s mazgarima. Svratili se oni noas u krmu da ondje predane. Kako se naem pustolovu sve to god misli, vidi i to mu se utvara priinja zgodom koja se zbiva onako kako je on itao, i krma mu se, im ju je opazio, uini dvorom sa etiri kule i s vrcima od blistava srebra, pa je tu i most koji se uzdie, i dubok rov, i sve ime su takvi gradovi opravljeni. Kad se priblii krmi koja mu se uinila dvorom, pritegne malko uzde Rocinantu, jer se ponadao da e kakav patuljak iskrsnuti navrh kule i javiti trubom da se vitez pribliuje dvoru. Ali kad razabra da ondje zateu i da Rocinante navaljuje u staju, dojae on krmi do vrata. Tu opazi one dvije razuzdanice, i njemu se uini da su dvije krasote gospoice ili umiljate dame koje se dvoru pred vratima etaju. Uto se sluajno dogodi da svinjar potjera sa strnita krdo svinja koje se, da prostite, tako zovu i zatrubi u rog, da se svinje skupe. I odmah se don Quijotu priini ono to eli, to jest da to patuljak objavljuje sada tim znakom njegov dolazak. Jako zadovoljan prie dakle krmi i damama, ali kad one ugledaju onako oboruana ovjeka, s kopljem i sa titom, poplae se i nagnu bjeati u krmu. No don Quijote, koji im po bjeanju razabra strah, odigne vizir od ljepenke, otkrije svoje suho, zapraeno lice, te progovori uljudnim i smirenim glasom: - Ne bjeite, milostive gospoice, i ne bojte se nikakva zazora, jer vitekom redu u koji se i ja brojim, niti dolikuje niti je posao da ikomu zazor ini, a pogotovu takvim uzvienim djevicama kakve se vi jasno ukazujete. Gledaju ga djevojke i zaviruju, da mu razaberu lice, koje je zakriveno loim vizirom; ali kad zauju da ih krsti djevicama, to im se nikako ne slae sa zanatom, ne mogoe se suspregnuti, nego prasnue u toliki smijeh da se don Quijote raestio i rekao: - Krasoti jako dolikuje uljudnost, a dalje, velika je ludost smijati se ni zbog ega. Ali ja vam to ne velim zato da se razjadite ili ozlovoljite, jer moja je volja jedino da vam na slubu budem. Taj govor, nerazumljiv tim gospama, i nepodobna pojava naega viteza jo jae potakne njima smijeh, a njemu ljutinu, i jo bi i gore bilo da nije u taj as iziao krmar, ovjek jako debeo i zato jako miroljubiv. Kad on spazi onu nakaznu spodobu, opremljenu onakvom neskladnom bojnom opremom: uzdama, kopljem, titom i oklopom, gotovo da se i sam pridruio djevojakom veselju i prasnuo u smijeh. Ipak se poboja tolike gomile oruja, te odlui da mu uljudno odgovori, i ree ovako: Gospodaru vitee, ako vaa milost trai noite, u ovoj ete krmi, sim postelje jer postelje nema nijedne, sve drugo nai u preobilju. Kad don Quijote vidje poniznost zapovjednika ove tvrave, jer tako mu se prividio krmar i krma, odgovori:

Meni je, gospodine katelane, sve po volji, jer oruje je nakit meni, a borba je odmor moj...42 Kad je nazvan katelanom, pomisli krmar da gaje onaj okrstio tako jer mu se uinio kastiljanskim potenjakom,43 a on je Andaluanin, i jo s obale sanlucarske, nikako manji lupe od Kaka, ni manji objeenjak od aka ili paa.44 Odgovori on dakle: - Prema tomu je vae perje tvrda stijena, a va san je vjeno bdjenje. Kad je tako, izvolite samo odsjesti, jer u ovoj e vam kui biti pouzdano zgode i prilike da ne spavate i cijelu godinu dana, a kamoli jednu jedincatu no. Tako ree i pridra stremen, a don Quijote sjaha s velikom tegobom i mukom s konja, kao ovjek koji cio dan nije okusio jela. Odmah naredi krmaru neka se valjano pobrine za njegova konja, jer ovo je najbolje stvorenje koje na svijetu kruha jede. Pogleda krmar konja, i ne uini mu se ba onakav kako ga don Quijote hvali, pa ni napolak. Odvede ga u staju i vrati se da vidi to zapovijeda gost. A njemu djevojke, koje su se ve izmirile s njim, skidaju bojnu opremu. Svukle mu oklop s prsiju i s ramena, ali nikako ne znaju i ne mogu da istave oklop na vratu ni da mu skinu nepodobni ljem, privezan zelenim uzicama; vorovi se nisu mogli razrijeiti, nego treba da se presijeku. Ali on ne htjede ni za to pristati, i ljem mu ostane svu no na glavi, tako da se smjenija i neobinija slika ne moe ni zamisliti. A dok su mu one skitnice i pohotnice skidale bojnu opremu, sve je mislio da su to neke otmjene gospoe i dame iz onoga dvora, te im je govorio nadasve uljudno: Nigda nije vitez bio Tako sluen od gospoda, Ko to bjee don Quijote, Kada iz svog sela dode: Gospe dine dvore njega, Dvorkinjice paze konja45 ili Rocinanta, jer to je, gospoe, mojemu konju ime, a don Quijote od Manche ime je meni. Nisam se dodue kanio odati tko sam, dokle god me ne odaju moja junaka djela u vaoj slubi i za vau korist, ali sam morao u ovakvoj prigodi primijeniti tu staru romancu o Lanzarotu, i zato ste mi prije vremena saznali ime. No kucnut e as kada e mi vaa gospodstva zapovjediti, i ja u posluati, a hrabrost moje ruke dokazat e koliko sam eljan sluiti vama. Djevojke, koje ne bijahu navikle sluati sline govore, ne odslovie, nego ga samo zapitae bi li prezalogajio togod. _ Bih ja to mu drago - doeka don Quijote - jer mislim da bi mi i trebalo. Sluajno je bio petak, i u svoj je krmi bilo samo nekoliko obroka ribe, koju u Kastilji zovu osli, u Andaluziji bakalar, u drugim krajevima treska, a opet u drugima pastrmica. Zapitaju ga bi li moda izvolio pastrmice, jer drugom ga ribom ne mogu ponuditi. - Ako ima mnogo pastrmica - odgovori don Quijote mogu one biti zajedno jedna pastrma; jer ako mi dadu osam reala u sitnu novcu, isto mi vrijedi kao osam reala u komadu. tovie, moglo bi s tim pastrmicama biti kao s teletom, koje je bolje od krave, ili s jaretom, koje je bolje od jarca. No bilo kako mu drago, neka se odmah donese; jer muka je i teret oruje, i ne moe ga nositi ako ne pazi na utrobu. Da bude na svjeem zraku, postave mu stol krmi pred vrata, a krmar mu donese obrok bakalara, loe nakvaena i jo gore

skuhana, i kruh crn i prljav kao i njegovo oruje. Smijeno ga je gledati kako jede. ljem nije skinuo, a vizir mu je navuen, te ne moe nita k ustima prinijeti, nego mu mora tkogod davati i ba u usta metati. U toj mu potrebi pomae jedna od onih gospoa. Ali piem ga napojiti ne mogoe, i ne bi ni mogli, da nije krmar izdubao trsku, pa mu jedan kraj turio u usta, a u drugi lio vino. Sve je to strpljivo primao, samo da mu ne rastrgaju uzice na ljemu. Uto sluajno krmi stigne svinjski troja; najavi on svoj dolazak i zaduhne etiri-pet puta u trskovu sviralu, a time sasvim uvjeri don Quijota da je u nekom slavnom dvoru, da ga slue uz glazbu, da je bakalar pastrma, da je crni kruh bijeli, da su bludnice dame, da je krmar dvorski katelan, i po tome rasudi da se u dobar as odluio krenuti. No sve ga je jae morilo to nije oviteen, jer dok nije u viteki red primljen, misli da se po pravu ne smije ni u kakav junaki posao uputati.Trea glava u kojoj se pripovijeda kako je don Quijote zgodno oviteen. Moren dakle takvim mislima, pouri se on sa svojom oskudnom veerom, kakva se ve dobije u krmi, a kad je doveerao, zovne krmara, zatvori se s njim u staju, klekne preda nj i progovori: - Hrabri vitee, odavle gdje kleim, ne ustajem ja dokle god se vaa dobrota ne privoli da me obdari milou za koju vas elim zamoliti, a bit e vama na diku i svemu ljudskome rodu na korist. Kad krmar vidje svojega gosta gdje pred njim klei, i zau to on govori, zagleda se zbunjen u njega ne znajui ni to bi uinio ni to bi mu rekao. Navali na njega neka ustane, ali on ni za to ne htjede, dokle god mu nije obeao da e ga obdariti milou za koju ga moli. - Tome sam se, gospodaru, od velikoduja vaega i nadao - doeka don Quijote; - evo dakle za koju sam vas milost zamolio, a vaa mi je plemenitost obeala: milost da sutra izjutra oviteite mene. Noas u ja u kapeli vaega dvora odstojati strau pod orujem, a sutra e se, kako rekoh, izvriti to toliko udim: da mognem, kako se prilii, na sve etiri strane svijeta ii traei junake zgode, za korist onih koji su u nevolji, jer to je zadaa vitetvu i skitnicima vitezovima, a takav sam i ja, te za takvim junatvima ginem. Krmar je, kako rekosmo, prilian objeenjakbio i ve je neto naslutio da mu gost nije sasvim pri pameti. A kad ga je uo to sada govori, konano se uvjeri. Zato, da bi noas bilo smijeha, odlui pristati uza alu. Ree mu dakle da je posve pravo to eli i moli; takva se nakana prilii i prirodna je ovakvim otmjenim vitezovima kakvim se on ini, a po naoitom liku i jest. Kaza kako se i sam za mladih dana bavio tim asnim poslom, te je obiao mnoge krajeve po svijetu traei junakih zgoda, a nije propustio ni suionice ribe u Mlagi, ni naselja Riarnska, ni Comps u Sevilji, ni trite u Segoviji, ni Oliveru u Valenciji, niRondillu u Granadi, ni obalu u Sanlucaru, ni Potro u Crdobi, ni vinare u Toledu,46 ni druga mjesta na kojima je iskuao brzinu svojih nogu i vjetinu svojih ruku, te poinio mnogu nepravicu, predobio udovicu mnogu, naeo poneku djevicu, prevario pokoje nedoraslo eljade i konano se upoznao s

gotovo svim velikim i malim sudovima, koliko god ih ima u svoj panjolskoj; naposljetku se, veli, sklonio u ovaj svoj dvor, te ivi tu od imanja svojega i tuega i prima svakoga skitnika viteza kojega god podrijetla i stanja bio, sve zato to ih silno voli i to oni, za nagradu njegovoj dobroj volji, dijele s njim to god imaju. Ree mu i to da u ovom svojem dvoru nema nikakve kapele u kojoj bi mogao pod orujem odstojati strau, jer je kapela sruena da bude nova sagraena; ali kad je potreba, moe se, zna on, odstojati straa gdje mu drago, te bi je mogao noas odstojati u kojem dvorskom dvoritu; a sutra e se, ako Bog da, izvriti ceremonije koje trebaju, pa e on biti oviteen, i jo tako da na svem svijetu ne bi mogao biti oviteen bolje. Zapita ga ima li sa sobom novaca. Don Quijote odgovori da nema ni pikule, jer u historijama skitnika vitezova nije nikada itao da je ijedan novac sa sobom nosio. Na to mu odvrati krmar da se vara: sve ako to i ne pie u historijama, ne pie zato to se njihovim piscima nije inilo nunim pisati o neem to je tako jasno i potrebno kao to da mora ponijeti novac i iste koulje, i stoga ne smije suditi da vitezovi nisu te potreptine sa sobom nosili. On smatra dakle pouzdanim i dokazanim da su svi skitnici vitezovi, kojih su tolike knjige pune i prepune, nabijene kese nosili, da im bude novaca ako ustreba, a isto su tako nosili koulje i katuljicu punu masti da njome viaju rane koje im budu zadane, jer na poljima i pustolinama, gdje se bore i dopadaju rana, nema im svagda tko bi ih lijeio, manj da im je prijatelj koji mudrac arobnjak, te im on odmah upomo priskakuje i zrakom im na oblaku dovodi djevojku ili patuljka, s posudicom takva snana napitka te im gutnu kap, ozdravljuju od svake rane i svakog uboja, kao da ga nije ni bilo. Ali kad nisu imali toga, starodrevnim je vitezovima svagda bio naviaj da su im perjanici opskrbljeni novcima i drugim potreptinama, kao to je svilac i melem, da se lijee. A kad bi se dogodilo da ovakav vitez nema perjanika no to je malo i rijetko bivalo, sam bi vitez sve to nosio sa sobom u maloj torbici na konjskim sapima, tako te bi se inilo da je u njoj togod vano. Jer ako ne bi bilo s takva razloga, skitnicama vitezovima ne dolikuje nositi torbaka. Zato mu savjetuje, premda bi mu kao vitekomu posinku svojemu, to e mu nabrzo biti, mogao i zapovjediti, neka odsad ne kree na put bez novaca i bez spomenute zalihe, pa e vidjeti kako e mu na korist biti kad se i ne nada. Don Quijote obea da e uiniti sasvim onako kako ga svjetuje. Uglave dakle odmah da e odstojati oruanu strau u velikom dvoritu uz krmu. Don Quijote skupi sve svoje oruje, metne ga na valov kraj studenca, nadjene na ljevicu tit, prihvati koplje i silno se dostojanstveno uzeta pred valovom. On se uzeta, a uto se i no uhvati. Krmar pripovjedi svima koji se zatekoe u krmi kako mu je budalast gost, te kako odstojava oruanu strau, iekujui da bude oviteen. Zaude se oni takvoj neobinoj budalatini te odu da ga vide iz prikrajka i ugledaju ga kako se as mirno eta, as opet u koplje podupire, a oi upire u oruje i ne moe da ga se nagleda. No se sasvim unoa, ali takva jasna mjeseina zasine da bi se mogla

takmiti sa suncem, u kojega svjetlost zaima. Tako oni sve jasno razabiru to god novi taj vitez ini. Onda naspije jednom od onih mazgara u krmi da ode i napoji svoje mazge. Treba sada maknuti oruje don Quijotovo, koje lei na valovu, ali kad on spazi mazgara gdje prilazi, za vikne u sav glas: - Ej ti, bio tko bio, smioni vitee koji prilazi oruju najjunanijega skitnika viteza to se ikad maem opasao! Pazi to ini, i ne diraj mi oruja ako ne eli glavom platiti smionost! Mazgar ne htjede mariti za te rijei a bolje mu bjee hajati za njih, da izmakne nevolji, nego zgrabi oruje za remenje i odbaci ga daleko od sebe. Kad to vidje don Quijote, podie oi k nebu, svrnu misli kako se ini na svoju vladaricu Dulcineju i ree: - Budi meni, vladarice moja, na pomoi u ovoj prvoj uvredi i pogrdi koja stie ove grudi, tebi podinjene: ne uskrauj mi milost i zatitu u ovome prvom odlunom boju. Te i jo druge takve rijei izree, te odbaci tit, odie obadvjema rukama koplje i njime opatrnu mazgara tako silno po glavi da se krvav svalio na zemlju, pa da ga je jo jednom zviznuo, ne bi mu trebalo lijenika da ga lijei. Poto je to uradio, skupi svoje oruje i uzeta se opet, isto onako mirno kao i dotle. Malo zatim drugi mazgar, ne znajui to se dogodilo jer je onaj prvi jo onesvijeten bio, doe s istom onakvom nakanom, da napoji mazge. Ali kad on prie da ukloni oruje i raskri valov, don Quijote ne progovori ni rijei i ne zamoli milost ni u koga, nego i opet odbaci tit, i opet die koplje, te maznu i toga mazgara vie nego triput po glavi, ali koplje se ne razmrska, nego glava mazgarova pue etiri puta. Na tu se halabuku sletje sav svijet iz krme, a meu njim i krmar. Kad to vidje don Quijote, nadjenu tit na ljevicu, poloi desnicu na ma i ree: _ Oj vladarice krasote, snago i jakosti oslabljenoga srca mojega! Kucnuo je as da svrne uzviene oi na ovoga tvojega roba viteza, koji se danas nada veliajnomu junakomu djelu. Time se, uini mu se, toliko ojunaio da ne bi ni korak uzmaknuo sve da navale na njega svi mazgari ovoga svijeta. Kad one ranjenike vidjee drugovi njihovi kakvi su, obasue don Quijota izdaleka kamenjem, a on se, koliko god mogae, titio titom, ali se od valova ne smjede udaljiti, da mu oruje ne bude bez obrane. Krmar se uzvika neka ga se okane, jer im je ve rekao da je gost lud, pa ga kao luaka ni sud ne bi osudio, sve da ih redom pobije. Don Quijote uzvikao se jo jae, te ih krsti nevjerama i izdajnicima, a gospodaru zamka veli da je hulja i prostaina, kad doputa da tako postupaju sa skitnicima vitezovima; samo dok on bude oviteen, platit e mu, da zapamti nevjerstvo svoje. - A za vas, podla i kukavna fukaro, ja ne hajem: bacajte, prilazite, dolazite, zlostavljajte me, koliko god moete; vidjet ete ve kako u vam odmastiti za budalatinu i drskost. To izree toliko odreito i srano da je silan strah spopao napadae. I tako oni malo zbog toga, malo po krmarovu savjetu, prestanu bacati kamenje. A on ih pusti da uklone ranjenike, i uzme opet s onim istim mirom i spokojem

odstojavati oruanu strau kao dotad. Ne svidjee se krmaru gostove budalatine, te on odlui sve prekratiti i odmah ga oviteiti zlosretnim vitekim redom, dok ne bude jo gore bijede. Pristupi mu dakle, ispria se to je taj prosti svijet onako obezobrazio s njim, jer on nije o tom ni sanjao; no zato su oni za drzovitost estito kanjeni. Ree mu, kako mu je ve rekao, da u zamku nema kapele, ali za ono to se jo mora uiniti i ne treba kapela. Kad tko hoe da bude oviteen, glavno je, koliko on zna viteki ceremonijal, udar po zatiljku i po ramenu, a to se moe izvriti i nasred polja. Sto se pak tie oruane strae, dovoljno je odstraiti dva sata, a on je eto odstojao vie od etiri. Sve mu to povjeruje don Quijote i odgovori mu da ga je ovoga asa voljan posluati, pa neka izvri sve to god bre moe, jer ako bude opet napadnut, poto ve bude oviteen, nee u zamku nikomu poaliti glave, a samo e onima oprostiti ivot koje domain odredi, i njemu u ast. Tako opomenut i preplaen, donese krmar odmah knjigu u koju zapisuje slamu i jeam to ih daje mazgarima. S njim iziu one dvije spomenute djevojke, djeak ponese ugorak svijee, i vajni katelan Pfie don Quijotu i zapovjedi mu neka klekne. Uzme itati iz svoje biljenice, kao da govori kakvu pobonu molitvu, a nasred itanja digne ruku i odvali don Quijotu estit udarac po vratu, onda ga njegovim vlastitim maem plotimice mazne svojski po ramenu. Uz to je vazda mrmljao kroza zube, kao da ita obrednu molitvu. Poto je to uinio, naredi jednoj od onih dama neka mu opae ma, a ona to izvri s velikom vjetinom i bistrinom, jer nije ala susprezati smijeh uza svaku toku te ceremonije; ali junaka djela novoga viteza, koja ve vidjee, suzbie im smijeh. Opasujui ga maem, ree estita gospoa: - Bog vam dao, milostivi gospodaru, da budete sretan vitez i da vam se posrei u bojevima. Don Quijote zapita je kako se zove, da zna u budunosti komu duguje zahvalnost za iskazanu milost, jer je nakan odijeliti njoj jedan dio slave koju e stei junatvom svoje ruke. Ona mu s velikom poniznou odgovori da se zove Tolosa, a ki je nekoga krpe rodom iz Toleda, koji ivi u atrljama u Sancho Bienayi; ona mu je voljna posluiti to god poeli, i smatrati ga gospodarom. Don Quijote odvrati joj neka njemu za ljubav i za volju pridjene svojemu imenu don i neka se prozove doa Tolosa. Ona mu obea, a druga mu djevojka natakne ostrugu, i on razvede s njom gotovo isti razgovor kao i s onom koja mu je pripasala ma. Zapita i nju za ime, a ona mu odgovori da se zove Molinera mlinarica, jer je ki estita mlinara iz Antequere. I nju zamoli don Quijote neka imenu pridjene don i neka se prozove doa Molinera, te i njoj ponudi svoju slubu i naklonost. Poto su dakle navrat-nanos dokonane ceremonije, nikada jo donde viene, nije mogao don Quijote doekati as kada e se vinuti na konja i potei da trai pustolovine. Osedla odmah Rocinanta i uzjae, zagrli domaina, te hvalei mu to ga je oviteio, nagovori mu takva udesa da se to ne moe ni pogoditi ni iskazati. A krmar, samo da mu se nosi iz krme, odgovori na njegov govor isto tako rjeito, iako sa manje rijei, pa ne istui plau za ugoenje, pusti ga neka ide s milim Bogom.etvrta glava

to se dogodilo naemu vitezu kad je krenuo iz krme. Bjee pred zoru kad don Quijote krenu iz krme, tako zadovoljan, sretan i veseo da mu je od radosti pucao kolan na konju. Ali na pamet mu padnu savjeti krmarovi, kako je potrebna zaliha koja se sa sobom nosi, osobito novci i koulje, te odlui vratiti se kui i ondje se opskrbiti svime, pa i perjanikom, jer kani za perjanika uzeti susjeda svojega, seljanina, koji je siromah i ima djece, ali je vrlo zgodan za perjaniku slubu u viteza. S tom milju navrne Rocinanta k selu, a Rocinante, kao da ve osjea pau, pojuri onamo tako voljno te se inilo da i ne dodiruje nogama zemlju. Ne proe daleko, kad mu se uini da se iz umske gustare, tamo s desne strane, uje neiji glas kako jadikuje. im to zau, progovori: Hvala nebesima na milosti koju mi iskazuju kad mi ovako brzo daju priliku da mognem izvriti to mi je dunost po zvanju, i da uberem plod svojih dobrih nakana. Jamano je to glas kakva potrebnika ili potrebnice, kojoj treba moja dobrota i pomo. Potegne uzde i svrne Rocinanta onamo odakle mu se ini da dopire glas. Tek to je nekoliko koraaj a uao u umu, opazi kobilu privezanu za hrast, a za drugi hrast privezana djeaka od nekih petnaest godina, gola do pojasa. Taj se djeak uzvikao, a ima i zato, jer ga neki krepki seljanin neprestance mlati remenom, a kad god ga osine, kori ga i upuuje te mu govori: Jezik smiri, a oi rairi! A djeak odgovara: Neu vie nikada, gospodaru! Tako mi muke Isusove, neu vie to uiniti. Obeavam da u odsad bolje paziti na stado. Kada don Quijote razabra to tu biva, progovori rasrena glasa: - Neusrdni vitee, ne dolikuje hvatati se ukotac s onim koji se ne moe braniti. Nego uzjaite konja i prihvatite koplje - a uistinu je bilo prislonjeno koplje uz hrast za koji je povodcem svezana kobila - pa u vam ja pokazati da je kukavtina to vi inite. Kad seljanin ugleda nad sobom tu spodobu, optrpanu orujem, kako mu se razmahuje kopljem ispred lica, pomisli daje poginuo, te odgovori dobrostivim rijeima: - Gospodaru vitee, taj djeak koga ja kanjavam, u mojoj je slubi i uva mi kao ovar stado ovaca to imam u tom kraju. Tako je nemaran da mi svaki dan nestaje po ovca. I jer ga ja katigujem za nemarnost i objeenjatvo, veli on da ja to inim od krtosti, samo da mu ne platim plau koju mu dugujem, a tako mi Boga i due, lae. - Kako preda mnom smije izustiti rije lae, ti prosta huljo? - zavikne don Quijote. - Tako mi sunca koje nam sija, raskomadat u ja tebe ovim kopljem na komadike. Da si ga odmah isplatio bez ijedne rijei! Ako nee, tako mi Boga, koji je gospodar nad nama, ovoga u te asa smlaviti da ti ni traga ne bude. Odvezuj ga odmah! Seljanin obori glavu i bez ijedne rijei odrijei ovara, koga sada don Quijote zapita koliko mu duguje gospodar. Ovar odgovori da mu duguje za devet mjeseci, po sedam reala mjeseno. Don Quijote srauna i pronae da je to u

svemu ezdeset i tri reala, te zapovjedi seljaninu neka ovoga asa plati ako nee da pogine od njegove ruke. Zaplaeni se seljanin zabogma i mjestom na kojem stoji i zakletvom kojom se zakleo a zakleo se niim jo nije da nisu toliki novci, jer se moraju odraunati i odbiti tri para cipela koje mu je dao, i jedan real, to mu je dvaput putana krv kad je bolovao. - Sve ti to dobro navija - odvrati mu don Quijote; - ali cipele i putanje krvi neka se odrauna za bubotke kojima si ga bez krivice izubijao. Ako je on razderao kou na cipelama koje si ti platio, ti si mu razderao kou na tijelu. A ako mu je brico putao krv kad je bolovao, ti si mu je putao zdravomu. Po tome on dakle tebi ne duguje nita. - Nevolja je, gospodaru vitee, to ja nemam novaca sa sobom. Neka Andrs poe sa mnom mojoj kui, i ja u mu isplatiti sve do reala. - Da ja opet odem s njim? - odvrati djeak. - Zlo i naopako! Neu ja, gospodaru, ni za to, jer ako on mene uhvati sama, izbit e me na mrtvo ime. - Nee - odvrati don Quijote; - dovoljno je da ja naredim, i on e posluati. im se on meni zakune po zakonu vitekog reda, koji je primio, oslobodit u ga obeanja i zajamit u tebi da e ti platiti. - Promislite, milostivi gospodaru, to govorite - rei e djeak; - moj gospodar nije vitez i nije nikakav viteki red primio, nego je on bogati Juan Haldudo, itelj quintanarski._ Svejedno - odgovori don Quijote; - Haldudi47 mogu biti vitezovi, jer svatko je sam svoje sree kova. _ Istina je - ree Andrs - ali tko je ovome mom gospodaru skovao sreu, kad on meni krati moju plau, moj znoj i moju muku? _ Ne kratim ja tebi, brate Andrse - odvrati seljanin; - privoli se samo da poe sa mnom, a ja se kunem svim vitekim redovima koliko god ih na svijetu ima da u te isplatiti do reala, i jo biranim novcima.48 _ Volja vas ne birati - odvrati don Quijote; - samo mu isplatite u realima, i ja u se zadovoljiti. Ali pazite da uinite kako ste prisegli, jer ako ne uinite, kunem vam se onom istom zakletvom da u se vratiti i potraiti vas i kazniti, a pronai u ja vas sve ako se sakrijete bolje od gutera. A elite li znati tko vam ovo zapovijeda, pa da uzmorate jo jae prionuti i obeanje izvriti, znajte da sam ja junaki don Quijote od Manche, osvetnik krivdi i nepravic. Ostajte s Bogom i ne smeite s uma to ste obeali i prisegli, da vas ne stigne kazna kojom sam vam zaprijetio. Tako ree, obode Rocinanta i za tili as odjuri od njih. Poprati ga seljanin oima, a kad vidje da je izmaknuo iz ume i nestao, okrenu se ovaru Andrsu te mu ree: - Hajde, sinko, da ti platim to ti dugujem, kako mi je zapovjedio onaj osvetnik krivica. - Kunem vam se - odvrati Andrs - kako god vi naumili izvriti zapovijest toga estitoga viteza, koga Bog tisuu godina poivio, on je, tako mi svetoga Roka, takav junak i pravedan sudac da e se vratiti i sve izvriti to je rekao! - I ja se kunem - odgovori seljanin - ali kad te toliko volim, elim poveati dug, da ti poveam i plau. Zgrabi ga -za ruku, ponovno ga priveza uz hrast, i izmlati ga na mrtvo ime.

- Hajde sada, gospoicu Andrse - govorio je seljanin - zovni osvetnika krivica, da vidi hoe li osvetiti ovo. Samo mi se ini da jo nisam dokonao posao, jer me snalazi volja da te iva oderem, kako si se i bojao. Naposljetku ga odrijei i pusti da poe traiti svojega suca, pa neka mu on izvruje osudu koju je izrekao. Andrs jadan i zlovoljan ode, kunui se da e potraiti junakoga don Quijota od Manche i pripovjediti mu sve redom to se dogodilo, pa e mu gospodar ljuto iskihati sve. Ali uza sve to ode on plaui, a gospodar ostade smijui se. Tako je dakle osvetio krivicu junaki don Quijote. Sav zadovoljan tom zgodom, uvjeren da Je najsretnije, uzvieno, zapoeo svoja viteka djela, silno uivajui u samom sebi, jae on ka svojemu selu i govori tihano:Uistinu se moe zvati sretnom iznad sviju koje god ive na zemlji, oj krasoto nad krasotama, Dulcinejo od Tobosa, jer tebi je sudbina dosudila da svakoj tvojoj volji i hiru bude podvrgnut i pokoran ovakav junaan i slavan vitez kao to jest i kao to e biti don Quijote od Manche, koji je, kako sav svijet zna, juer oviteen, a danas je doskoio najveoj nepravdi i krivici koju je nepravednost smislila i okrutnost poinila: danas sam oteo bi iz ruke nemilosrdnoga neprijatelja koji je bez ikakva uzroka ibao onoga njenoga djeaka. Uto stigne na put koji se ralja na etiri strane, i odmah mu padnu na pamet raskrija gdje se skitnici vitezovi zamiljaju kojim bi putem udarili. Da uini poput njih, zastane askom, ali nakon premiljanja pusti Rocinantu uzde i preda svoju volju volji svoga konja, a taj udari onamo kamo je odmah namjerio, ravno svojoj staji. Poto je projahao otprilike dvije milje, naie don Quijote na skupinu ljudi, toledskih trgovaca, kako je kasnije doznao, koji putuju u Murciju da kupuju svilu. estorica su, sa suncobranima, a uz njih su etiri sluge na konjima i tri mazgarska momka pjeaka. im ih don Quijote spazi, odmah pomisli da je tu nova pustolovina, a kako je nakan da se u svim zgodama, koliko god moe, povodi za onim to je itao u svojim knjigama, uini mu se to ba lijepom prigodom da izvri to je namislio. S pristalom se otmjenou i sranou upre dakle vrsto u stremen, uperi koplje, zakrili titom prsa, stane nasred puta i poeka da mu stignu oni skitnici vitezovi, jer za takve ih je smatrao i cijenio. A kad se primaknue da ga mogu vidjeti i uti, zaviknu don Quijote iza glasa i ree im nabusito: - Neka sav svijet stane, ako sav svijet ne bude priznao da na svem svijetu nema krasnije gospe nego to je carica od Manche, neprispodobiva Dulcinea od Tobosa! Na te rijei zastanu trgovci, a kad promotre neobinu spodobu onoga koji govori, razaberu odmah, i po spodobi i po rijeima, da je taj gospodin mahnit. Ali htjedoe i da vide to e mu ono priznanje koje trai, te e jedan od njih, podrugljivac i veliki domiljan, rei:

- Gospodaru vitee, mi ne znamo tko je ta estita gospoda koju spomenuste, nego vi nama pokaite nju, pa ako je zbilja takva krasotica kako rekoste, drage emo volje i bez ikakve sile priznati istinu koju od nas traite. - Da ja vama nju pokaem - odvrati don Quijote - kakva bi vam dika bila priznati istinu koja je tako jasna? U tome i jest vanost, da vi, premda je niste ni vidjeli, morate vjerovati, priznavati, tvrditi, zaklinjati se, braniti je; a ako neete, izlazite mi na megdan, vi nepokorni i obijesni ljudi! Istupajte jedan po jedan, kako viteki zakon nareuje, ili svi etimice udarite, kako je obiaj i sramotan posao ljudima vaega sojal Evo izgledam i iekujem vas, uzdajui se u pravicu, koja je uz mene. _ Gospodaru vitee - odgovori trgovac - molim vau milost u ime sviju nas knezova, koji smo ovdje, nemojte da optereujemo svoju savjest priznajui ono to nikada nismo vidjeli ni uli, pogotovu gdje bi to bio zazor caricama i kraljicama u Alcarriji i Extremaduri,49 nego se udostojte pokazati nam kakvu god sliku te gospoe, sve ako je slika malena kolik penino zrno, jer po sitnu se gata krupno; a ja mislim da smo se ve toliko privoljeli njoj, te emo mi, sve ako joj je na slici jedno oko kiljavo a iz drugoga joj oka kaplje rumenica i sumpor, ipak rei da je krasna koliko god elite, samo da ugodimo vaoj milosti. - Ne kaplje njoj, gade odurni - odvrati don Quijote razjaren - ne kaplje njoj, velim, ono to ti kae, nego joj njeno kaplje ambra i bizam, a nije ona ni kiljava ni nakriva, nego ravna kao vreteno na Guadarrami.50 Ali e ljuto okajati veliku klevetu kojom si opao onakvu krasotu kakva je u moje vladarice. Tako ree, te spusti koplje i s tolikim bijesom i ljutinom pojuri na ovjeka koji mu je ono rekao, te bi taj smioni trgovac nastradao da nije, na sreu njegovu, Rocinante na pol puta posrnuo i pao. Rocinante pade, a gospodar mu se dobrano otkotrlja niz polje. Htjede ustati, ali ne moe nikako, jer mu smeta koplje, tit, ostruge i ljem, a teka je starinska bojna oprema. Mui se on tako, htio bi ustati, a ne moe, te govori: - Ne bjeite, ljudi kukavice; priekajte, ropske due; jer nisam se ja ovamo izvalio po svojoj krivici, nego po krivici mojega konja. Jedan od mazgarskih momaka, koji se ondje naoe, a nije ba bio dobroudan, ne otrpi kad zau tolike pogrde od onoga jadnika to lei, nego mu uzvrati u rebra. Pojuri k njemu, zgrabi mu koplje, razlomi ga u komadike, te ga jednim ulomkom, unato oklopu, izmlati kao vola u kupusu. Uzviu se gospodari na njega, neka ga ne bije toliko i neka se okani, ali se momak ve razjario te ne htjede odustati dok nije bijes izdovoljio i srce iskalio. Pograbi on jo i druge ulomke koplja i sasvim ih razmrska na jadniku to lei. Ali don Quijote, koliko god pljute po njemu udarci, ne suspree jezik, nego prijeti i nebu i zemlji i razbojnicima, jer za razbojnike ih smatra. Umori se momak, i trgovci udare svojim putem, za kojega su imali Prilike da se dosita napriaju o izmlaenom jadniku, a ovaj, kad vidje da Je sam, opet pokua hoe li moi ustati. Ali kad nije mogao dok je bio zdrav zdravcat, kako bi mogao sada, ovako izbijen i razbijen? A ipak je zadovoljan, jer to smatra za pravu

nevolju skitnika viteza, te svu krivicu Pridaje svojemu konju. No ustati ne moe jer mu je sve tijelo izubijano.Peta glava u kojoj se nastavlja pria o nezgodi naega viteza. Kad on vidje da se doista ne moe ni maknuti, naumi utei se obinomu svojem utoitu, to jest dosjetiti se kojemu mjestu iz svojih knjiga, i mahnitost mu navede na pamet ono o Baldovinu i markizu od Mantove, kad ga je Carloto ostavio ranjena u planini. Znaju tu priu djeca, poznaju je mladii, hvale je ak i vjeruju u nju starci, a ipak uza sve to nije istinitija od udesa Muhamedovih. Uini mu se da se ta pria ba ne slae s nevoljom u koju je zapao; stane dakle iskazivati silni bol, po zemlji se valjati i s iznemoglim dahom govoriti one rijei to ih je, vele, vitez govorio u umi: Gdje si sada, gospo moja, Da poali jad moj, mila? Ili ne zna, il ne haje, U si vjeru pogazila?51 I tako nastavi romancu sve do onih stihova koji kazuju: O; markie od Mantove, Plemeniti gospodaru I roeni strie... A kad on stigne do toga stiha, sluajno naie ba onuda seljanin iz njegova sela i susjed njegov, koji je nosio vreu penice u mlin. Kad on ugleda izvaljena ovjeka na tlu, pristupi mu i zapita ga tko je i kakva mu je nevolja da tako alostivo jadikuje. Don Quijote pomisli jamano da je to markiz od Mantove, stric njegov, te mu ne odgovori nita, nego nastavi svoju romancu, u kojoj pria o svojoj nevolji i o ljubavi careva sina i njegove ene, sasvim onako kako to romanca pjeva. Seljanin se zadivi, sluajui onakve budalatine, onda mu odigne vizir, razmrskan ve udarima, i obrie mu lice, zapraeno sasvim. im ga obrisa, ve ga prepozna i ree: _ Gospodaru Quijana ovako se valjda zvao dok je jo bio pri zdravoj pameti i nije se od mirna plemia pretvorio u skitnika viteza, tko je na vas navalio toliku nevolju? Ali don Quijote nastavlja svoju romancu kao da ga onaj i ne pita. Kad to vidje dobrijan, skine mu, to god bolje zna, oklop s prsiju i s ramena, da pogleda je li gdje ranjen, ali ne naie ni na krv ni na masnicu. Upne se da ga digne sa zemlje, i s prilinom ga mukom popne na svojega magarca, jer pomisli da je na magarcu mirnije jahanje. Skupi mu oruje, ak i krhotine njegova koplja, privee to na Rocinanta, uhvati Rocinanta za uzdu a magarca za povodac, i krene svojemu selu, sav zamiljen u one budalatine to ih je don Quijote govorio a on ih sluao. Zamislio se i don Quijote, koji se nemoan i izubijan jedva dri na magarcu, te kadikad samo uzdie k nebesima. Tim on navede seljanina da ga opet zapita to ga boli. No don Quijotu kao da sam avo dovlai na pamet prie koje se slau s njegovom zgodom: sada on zaboravi na Baldovina i sjeti se Maura Abindarreza,52 kako ga je porkulab antequerski, Rodrigo od Narveza, uhvatio i zarobio u svojoj tvravi. Kad ga dakle seljanin i opet zapita to je i kako mu je, on mu odgovori onim istim rijeima i reenicama koje je zarobljeni Abencerraje odgovorio Rodrigu od Narveza, sasvim onako kako je tu historiju itao u knjizi Diana od Jorge de Montemayora, gdje se o tome pripovijeda.

Zaokupio don Quijote neprestance o tom te o tom, tako da se seljanin vraki nasluao ludorija bez kraja i po njima razabrao da je njegov susjed mahnit. Pouri se dakle da to prije stigne u selo i da se otrese neprilike koju mu je don Quijote navalio svojim brbljarijama zavrujui ih ovim rijeima: Znajte, milostivi gospodaru don Rodrigo od Narveza, da je ona krasna Jarifa, to sam je spomenuo, sada umiljata Dulcinea od Tobosa, za koju sam ja izvrivao, izvrujem i izvrivat u najslavnija viteka djela to su viena, vide se i vidjet e se na svijetu. Na te rijei odgovori seljanin: Ta molim vas, milostivi gospodaru, tako mi grene due, nisam ja don Rodrigo od Narveza, ni markiz od Mantove, nego va susjed Pedro Alonso; a ni vi niste Baldovinos ni Abindarrez, nego estiti plemi, gospodin Quijana. " Znam ja tko sam - odgovori don Quijote - i znam da ja mogu biti neDon Quijote samo svaki od onih koje sam spomenuo, nego i svih Dvanaest banova od Francije, i jo svih Devet banova od Slave,53 jer moja junaka djela nadvisuju sve junake pothvate to su ih izvrili svi oni skupa i svaki posebice. U tim i takvim razgovorima stignu pred mrak k selu, ali seljanin poeka dok se unoa, da ne vidi svijet na emu isprebijani vitez jezdi. Kad bude vrijeme koje se seljaninu zgodnim uini, ue on u selo pa u kuu don Quijotovu, te je zatekne svu uzbunjenu. Ondje su upnik i brija seoski, prisni prijatelji don Quijotovi, i ba im gazdarica njegova govori u sav glas: - Sto sudite vi, gospodine licencijate Pero Prez jer tako se upnik zove, o nezgodi mojega gospodara? Ve tri dana nema ni njega, ni kljuseta, ni tita, ni koplja, ni oklopa njegova. Jadne li mene! Slutim ja i sveta je istina, kao to sam se rodila te u umrijeti, da su njemu pomutile pamet one proklete viteke knjige to ih on ima i svagda ita, jer sada se sjeam, sluala sam ga gdje govori sa samim sobom i esto spominje kako e se preobratiti u skitnika viteza i krenuti svijetom unakrst, traei pustolovine. Odnio vrag i sotona te knjige, koje su upropastile najbistriju pamet to je u svoj Manchi bila! Sinovica ree to isto i jo priklopi: - Znajte, gospodaru majstore Nicols jer tako se zove brija, esto je bivalo da je moj gospodar stric znao dva dana i dvije noi itati te bezdune i zlosretne knjige, pa bi naposljetku odbacivao knjigu iz ruku, maao se maa i poinjao dijeliti megdan sa zidovima: kad bi se premorio, govorio bi da je ubio etiri gorostasa kao etiri tornja, a znoj koji bi ga oblio od umora krv je, veli, od rana zadobivenih u boju; onda bi odmah iskapio golem vr hladne vode, pa bi ozdravio i smirio se, a govorio je da je ta voda dragocjen napitak koji mu je donio mudrac Esquife,54 velik arobnjak i prijatelj njegov. Ali svemu sam kriva ja to vam nisam javila budalatine mojega gospodara strica, da mu se pomogne dok se jo nije dogodilo to se evo dogodilo sada, i da budu spaljene te proklete knjige, kojih on ima svu silu, a treba da budu saeene, kao da su nevjernici. - I ja velim tako - ree upnik - i uistinu nee minuti sutranji dan a da im javno ne izreknemo presudu. Neka budu osuene na oganj, da ne bi nikome jo, tko ih

bude itao, namakle priliku da poini ono to je moj dobri prijatelj valjda poinio. Sve to pred vratima sluali seljanin i don Quijote. Sada seljanin konano razabere bolest svojega susjeda, te e u sav glas: - Otvarajte, milostivi gospodari, otvarajte gospodinu Baldovinu iPeta glava jnarkizu od Mantove,55 koji dolaze u ljutim ranama, i gospodinu Mauru Abindarrezu, koga zarobljena vodi junaki Rodrigo od Narveza, porkulab antequerski. Na te rijei izlete svi, pa kad prepoznaju neki svojega prijatelja, drugi svojega gospodara i strica, koji jo nije bio sjahao s magarca, jer nije mogao, potre da ga zagrle. A on ree: - Stojte; jer ja dolazim ljuto ranjen po krivici mojega konja. Spremite me u postelju i zovnite mi, ako moete, mudru Urgandu, da mi rane vida i nadgleda. - Zlo i naopako! - zajaue sada gazdarica; - znala sam ja u srcu dobro na koju se stranu naherio moj gospodar. Ni brige vas, gospodaru: znat emo mi vas izlijeiti ovdje i bez one smutljivke.56 Proklete bile, velim, i opet i stoput one viteke knjige to su vam toliko zlo nanijele! Spreme ga odmah u postelju, potrae mu rane i ne nau nijedne, a on im pripovjedi da se samo izgruhao jer je silno tresnuo o zemlju skupa s Rocinantom, konjem svojim, kad se borio sa deset divova, najsmionijih grdosija to ih ima na dalekom svijetu. - u-mu - odvrati upnik; - zar ba divovi? Tako mi kria, sutra u ja jo prije noi spaliti te divove. Uzmu don Quijota zapitkivati mnogo, ali on ni na koje pitanje ne htjedne odgovoriti, nego zaite jedino da mu dadu jesti, i neka ga puste da spava, jer to mu je najpotrebnije. Uine mu po volji, a upnik ispita seljanina potanko kako je naao don Quijota. Seljanin mu sve pripovjedi, skupa s budalatinama koje je don Quijote govorio kad ga je on naao i kad ga je vodio. Tim jo jae ukrijepi licencijata u onoj odluci koju je nakanio sutradan izvriti.esta glava O velikom i zabavnom pretresu to su ga upnik i brija obavili u knjinici naega bistroga viteza. Don Quijote jo spavae. upnik zaite u sinovice kljueve sobe gdje su one knjige, zaetnice te nevolje, i ona mu ih drage volje dade. Uu svi, s njima i gazdarica, te nau vie od stotinu svezaka velikih knjiurina, vrlo dobro uvezanih, i jo drugih malih knjiga. Cim ih gazdarica ugleda, okrene se i pojuri bre iz sobe, te se odmah vrati sa kropionicom, kropilom i svetom vodom, pa ree: - Evo vam, asni gospodine: pokropite sobu, da ne bi tu koji od onih mnogih arobnjaka to su u tim knjigama oparao i nas, za osvetu to ih mi hoemo otjerati sa svijeta. Nasmije se licencijat priprostoj gazdarici i naredi brijau da mu dodaje jednu po jednu knjigu, da vidi to piu, jer se mogu meu njima nai i takve koje ne zasluuju da budu za kaznu spaljene.

- Ne - usprotivi se sinovica; - nema zato da se oprosti ijednoj, jer su sve pogubne. Najbolje e biti da ih kroz prozore poizbacujemo na dvorite, pa ih potpalimo. Ili ako neete, onda da ih iznesemo na dvorite gdje je ivad; ondje emo dii lomau, i nikome nee smetati dim. Isto tako ree i gazdarica: tolika im je elja da smaknu one nedune knjige; ali upnik ne htjede pristati dok im ne proita barem naslove. Prvo to mu majstor Nicols u ruke dade bijahu etiri knjige Amadisa od Galije,57 te upnik ree: - Nekako neobian sluaj, jer ovo je, kako sam uo, prva viteka knjiga koja je u panjolskoj tiskana, a sve su kasnije knjige potekle i lozu povukle od nje. Mislim zato da nju moramo, kao zaetnicu ovako zle sekte, bez ikakve isprike osuditi na spaljenje. - Ne, gospodine - uzvrati brija - jer ja sam takoer uo da je to najbolja od sviju knjiga koje su napisane u tome rodu. Kao jedinoj Joijizi te vrste moramo joj dakle oprostiti. _ Istina je - potvrdi upnik - i zbog toga joj zasad poklanjamo ivot, pa vidimo tu drugu, to je do nje. _ To su - odgovori brija - Junaka djela Esplandidna, roenoga sina Amadisa 0d Galije. I zbilja je istina - ree upnik - da oeva estitost sinu ne pomae, zmite tu knjigu, gospo gazdarice, otvorite taj prozor i bacite je na dvorite, neka bude prva u gomili za lomau koju emo podii. Gazdarica sva zadovoljna prihvati knjigu, te dobri Esplandian izleti na dvorite, oekujui sa svom strpljivou vatru koja mu prijeti. - Dalje - pouri upnik. - Ova je knjiga sada - rei e brija - Amadis od Grecije, i sve su knjige u ovom redu, ini mi se, od iste loze Amadisove. - Neka onda sve lete na dvorite - odredi upnik - jer da saeem kraljicu Pintiquiniestru, i pastira Darinela, i njegove pastirske pjesme, i vragodune, zbrkane reenice njegova pisca, spalio bih ja s njima i oca svojega koji me rodio, kad bi mi osvanuo u spodobi skitnika viteza. - Tako sudim i ja - priklopi brija. - I ja - dometnu sinovica. - Kad je tako - rei e gazdarica - dajte mi ih, pa neka lete u dvorite. Dadu joj knjige, kojih je sva sila bila, a ona, da se ne mora penjati po stubama, baci sve kroz prozor. - Kakva je ono debela knjiurina? - zapita upnik. - To je - odgovori brija - Don Olivante od Laure. - Pisac te knjige - pripomene upnik - bio je onaj isti koji je napisao i Cvjetnjak. I uistinu ne zna odsjei koja je od tih dviju knjiga istinitija, ili, da bolje reknem, manje lana; samo to znam da e ova knjiga na dvorite jer je nesklapna i naduta. -Za njom dolazi Florismarte od Hircanije - nastavi brija. Je li tu gospodin Florismarte? - uzvrati upnik. - Odmah ga bacajte na dvorite, unato njegovu udesnom roenju i izmiljenim

pustolovinama, jer drugo nije ni zavrijedio svojim tvrdim i suhim stilom. Na dvorite s njime, a i s ovim, gospo gazdarice. Meni je s voljom, gospodaru - odgovori ona izvrujui s velikim veseljem to joj nareuju. " Ovo je Vitez Platir - rei e brija. Stara knjiga - odvrati upnik - a ja ne znam u njoj nita to bi zasluilo oprotenje. Neka se bez prigovora pridrui onima drugima.Tako i uine. Onda rasklope drugu knjigu i proitaju da joj je ime Vitez od Kria. - Zbog toga svetog imena, kojim se knjiga zove, moglo bi joj se oprostiti neznanje, ali kazuje se: iz mire tri vraga vire, zato u vatru! Prihvati brija drugu knjigu i ree: - Ovo je Ogledalo vitetva. - Znam ja ve njihovo gospodstvo - ree upnik. - Tu ti je gospodar Reinaldos od Montalbna s prijateljima i drugovima, koji su vei lupei od Kaka, i dvanaest banova, s istinitim pripovjedaem Turpinom. Ja sam zbilja nakan osuditi ih na vjeito progonstvo, pa bilo i samo zato to su pridonijeli zamisli slavnoga Mattea Boiarda, od kojega je opet satkao svoje tkivo kranski pjesnik Lodovico Ariosto: ako ovoga zateknem tu, pa govori drugim jezikom a ne svojim, neu ga mnogo paziti, ali ako svojim jezikom govori, svaka mu ast i dika. - Ja ga imam u talijanskom jeziku - primetnu brija - ali ga ne razumijem. - Ne bi ni valjalo da ga razumijete - odgovori upnik - a ne bi bilo zamjerke gospodinu kapetanu da ga i nije donio u panjolsku i pretvorio u Kastiljca, jer je time djelo izgubilo mnogo od svoje izvorne vrijednosti, a tako je svagda kad ljudi nastoje knjige u stihovima prevoditi na drugi jezik: koliko god pomno radili i kolikom se god vjetinom odlikovali, ipak te knjige ne doseu nikada do one visine na kojoj su ta djela u prvotnom liku bila. Nego ja mislim da ovu knjigu i sve knjige koje piu o francuskim zgodama bacimo i spremimo u presuen zdenac, dok ne budemo dokoniji da razvidimo to emo s njima, osim nekoga Bernarda od Carpija, koji se ovuda vucari, i one druge knjige, koja se zove Roncesvalles, jer ako te knjige dopanu mojih aka, predat u ih u gazdariine ruke, a iz njenih e ruku, bez ikakve milosti, odletjeti u vatru. Brija odobri sve to, i sve mu se uini dobrim i valjanim, jer zna da je upnik takav estit kranin i takav prijatelj istine da ni za to na svijetu ne bi nita rekao protiv nje. Rasklopi on drugu knjigu i vidi da je Palmerin od Masline, a uz tu opet knjiga Palmerin od Engleske. Kad to opazi licencijat, ree: - Tu olivu maslinu rascijepajte odmah i spalite je, da ni pepela ne ostane od nje, ali ovu palmu englesku ostavite i ouvajte kao rijetkost: njoj bi se trebala nainiti onakva kutija kakvu je Aleksandar naao meu blagom Darijevim te odredio da se u njoj uvaju djela pjesnika Homera. Ova knjiga, kumaine, vrijedi s dva razloga: prvo, jer je sama po sebi veoma dobra, a drugo, jer vele da ju je napisao neki mudri kralj portugalski. Sve su pustolovine u dvorcu Miraguardi jako dobre i izvrsno su smiljene, a reenice su skladne, jasne, uvaju i paze

ugled onog3 koji govori, te je u njima velika osebnost i bistrina. Velim vam dakle, majstore Nicolas, da ovu knjigu iAmadisa od Galije, ako se vi slaete, oslobodimo od vatre, a sve druge, bez mnogoga prekapanja, neka ginu. _ Nemojte, gospodine kume - usprotivi se brija - jer evo ovo to mi je u ruci razglaeni je Don Belianis. _ No, taj - odvrati upnik - s drugim, treim i etvrtim dijelom, potrebovao bi malko rabarbare, da mu se iisti pregomilana u. Trebalo bi izbrisati ono o Dvorima slave i jo druge znatnije besmislice, pa bismo se mogli nekako strpjeti s njim, a ako se popravi, smilovali bismo mu se i bili bismo mu pravedni. Meutim, kume, ponesite vi te knjige svojoj kui, ali ne dajte ih nikomu da ih ita. - Drage volje - odgovori brija. Ne htjede se dalje muiti da rasklapa viteke knjige, nego zapovjedi gazdarici neka uzme sve redom i pobaca na dvorite. Ona to jedva i doeka. Milije joj je paliti te knjige negoli ita tkati, sve da je najvee i najfinije tkivo. Zgrabi ona osam knjiga odjedanput te ih izbaci kroz prozor. Ali kako ih je mnogo najednom pograbila, padne jedna knjiga brijau pred noge, a on je od radoznalosti podigne i vidi da pie na njoj: Historija slavnoga viteza Tiranta Bijeloga. - Boe mili! - klikne upnik na sav glas. - Zar i Tirante Bijeli tude! Dajte mi ga, kume, jer sudim da sam s njim stekao blago zabave i zlatan rudnik razonode. Tu je don Quirieleison od Montalbana, junaki vitez, i brat njegov Tomas od Montalbana, i vitez Fonseca, tu je okraj hrabroga Tiranta s mesarskim psom, bockalice gospoice Placerdemivide, ljubakanje i spletke udovice Reposade, pa gospoa carica, koja je zaljubljena u Hipolita, konjuara Tirantova. Istinu vam velim, kume, ova je knjiga po stilu najbolja na svijetu: ovdje vitezovi jedu i spavaju, i umiru na svojim posteljama, i piu prije smrti oporuke, 1 jo tota ima u njoj ega nema u svim drugim knjigama. A uza sve to velim vam da bi pisac te knjige, zato to je navlas napisao tolike ludorije, zasluio da robuje na galiji dokle god ivi. Ponesite knjigu kui i proitajte je, pa ete vidjeti da je istina to vam o njoj rekoh. Hou - odgovori brija; - ali to emo s ovim malim knjiicama to su jo tu? Te knjige - odvrati upnik - nisu valjda viteke, nego su pjesme. Kasklopi on jednu i vidje da je Diana od Jorge de Montemavora. Pomisli da su sve redom od te vrste, pa ree:- Ove knjige ne zasluuju da budu spaljene kao one drage, jer nisu i nee ni biti na tetu kao to su bile viteke knjige; to su zabavne knjige, one nikome ne ude. - Ah, gospodine! - rei e sinovica; - naredite vi mirne due da se i te knjige spale kao i druge, jer dok moj gospodar stric ozdravi od viteke bolesti, ne bi bilo udo da njega, ako on uita te knjige, spopadne elja da se prometne u pastira i krene po umama i livadama pjevajui i svirajui; ili, to je jo gore, da postane pjesnik, a to je, kako vele, neizljeiva i prijelazna bolest. - Pravo veli ta djevojka - ree upnik - pa nee biti zgorega da unaprijed uklonimo ispred naega prijatelja tu smetnju i opasnost. Zapoet emo dakle od

Diane Montemavorove, pa sudim da je ne spalimo, nego samo uklonimo iz nje sve ono to pie o mudroj Feliciji i o arobnoj vodi, a i gotovo sve vee pjesme; neka joj onda sretno preostane proza i ast to je prva od ovakvih knjiga. - Ovo je sada - rei e brija - Diana, takozvana Druga Diana od Salamananina, i evo jo jedna knjiga, a napisao ju je Gil Polo. - Ona Salamananinova knjiga - odgovori upnik - neka se pridrui osuenicima na dvoritu i neka im povea broj, a ova od Gila Pola neka se uva kao da je od samoga Apolona. Hajdemo dalje, kume, pourimo se, jer e se umraiti. - Ovo je - ree brija rasklapajui knjigu - Deset knjiga o ljubavnoj srei, napisao Antonio di Lofraso, pjesnik sardinski. - Tako mi reda koji sam primio - uzme govoriti upnik - otkad je Apolon Apolon i otkad su muze muze, a pjesnici pjesnici, jo nije napisana tako aljiva i vragometna knjiga; ipak je najbolja od knjiga toga pravca i najosebnija od sviju te vrste to su ikada na svijet izdane. Tko nju proitao nije, neka zna da nikada nije zabavno tivo itao. Dajte mi je, kume, jer mi je milije to sam nju naao nego da su mi poklonili reverendu od florentinske svile. Skloni on knjigu s najveim veseljem, a brija nastavi: - Ovo je dalje Pastir od Iberije, Vile od Henaresa i Suzbijena Ijubomornost. - S tima ne moete inae - rei e upnik - nego ih predajte svjetovnoj vlasti gazdariinoj, ali ne pitajte me zato, jer ne bih nikada dokonao. - Sada dolazi Pastir Filidin. - Nije to pastir - odvrati upnik - nego najmudriji dvoranin: neka se uuva kao dragocjen poklad. - Ova velika knjiga to sada dolazi - rei e brija - zove se Blago lZliitih pjesama. pa ih nema toliko - napomene upnik - bile bi vrednije. Ta knjiga eba da se protrijebi i proisti od nekih prostota koje se u njoj zatjeu ,eCtu divotama. Neka se uuva, jer pisac joj je prijatelj moj, a i zbog tovanja prema slavnijim i uzvienijim djelima to ih je on napisao. Ovo je nastavi brija - Pjesniki zbornik Lopeza Maldonada. I pisac te knjige - odgovori upnik - prisni mi je prijatelj. Stihovima ;z njegovih usta divi se svatko tko ih uje; tolika je milina njegova glasa ojim ih pjeva, da oarava. Neto je preopiran u svojim eklogama, ali o valja, ne dodijava nikada. Uuvaj ga meu izabranicima. Ali kakva e knjiga to do njega? - Galatea, od Miguela de Cervantesa - odgovori brija. _ Mnogo mi je ve godina dobar prijatelj taj Cervantes i znam da je on vjetiji nevoljama nego stihovima. Njegova je knjiga prilino dobro zamiljena, ali se on laa kojeega a ne dokonava nita. Moramo saekati drugi dio, koji obeava; ako mu taj bolji bude, moda e stei cijelome djelu milost koja mu se sada uskrauje. Meutim, dok se ne vidi, zadrite ga zakljuana u svojoj kui. - Drage volje, kume - odgovori brija. - Evo jo tri knjige, sve zajedno: Araucana, od don Alonsa de Ercille, Austriada, od Juana Rufa, opinskog

dobavljaa u Cordobi, i Monserrate od Cristobala de Viruesa, pjesnika iz Valencije. - Sve tri te knjige - ree upnik - najbolje su to su u herojskom stihu na panjolskom jeziku napisane, i mogu se mjeriti s najuvenijim talijanskim djelima: neka se uuvaju kao najbogatiji pjesniki pokladi to ih ima panjolska. Umorio se upnik razgledajui knjige, te odredi neka sve druge knjige osjekom spale, ali brija ve rasklopio jednu, koja se zove Suze Angelikine. - Ja bih suze isplakao - ree upnik kad je uo naslov - da sam takvu knjigu vatri predao, jer pisac je njen bio jedan od najslavnijih pjesnika na svijetu, ne samo u panjolskoj, a izvanredno mu je uspio prijevod nekih pria Ovidijevih.Sedma glava O drugom pohodu naega estitog viteza don Quijota od Manche. Uto se uzvie don Quijote i progovori: - Amo vas, amo, hrabri vitezovi! Ovdje vi pokaite snagu junakih miica, jer e vas dvorani nadjunaiti na megdanu! Slete se na tu viku i halabuku i okane se pretraivanja drugih knjiga, koje su jo preostale. Zato se misli da su nerazgledane i nesasluane poginule u vatri: Carolea, Lav od Spanije i Careva junaka djela, koja je opisao don Luis de Avila, a bila su bez sumnje meu preostalim knjigama, no da ih je upnik opazio, ne bi ih valjda stigla onakva ljuta sudbina.58 Kad oni stigoe don Quijotu, bio je on ve ustao s postelje. Vie on svejednako, preklapa kojeta, bode i mlati na sve strane, a budan je kao da nije nikada ni spavao. Obuhvate ga i silom svale na postelju, a kad se malo smirio, razvede on opet razgovor sa upnikom i ree: - Zaista, gospodine nadbiskupe Turpine,59 velika je sramota nama, koji se zovemo Dvanaest banova, to smo tako na laku ruku prepustili pobjedu na ovom turniru vitezovima dvoranima, unato tomu to smo mi vitezovi pustolovi u tri prijanja dana dobili nagradu.60 - Smirite se, gospodine i prijatelju - rei e upnik; - dat e Bog i srea junaka, pa to se danas izgubilo, sutra e se vratiti. Zasad vi pazite samo na zdravlje, jer meni se ini da ste vi jamano silno umorni, ako niste i ljuto ranjeni. - Ranjen nisam - odgovori don Quijote - ali sam izubijan i sav izlomljen, o tom nema sumnje. Onaj me kopilan don Roldan izmlatio hrastovim stablom, a sve od same zavisti, jer vidi da sam mu ja jedini takmac u hrabrosti. Ali ne zvao se ja Reinaldos od Montalbna ako mu ne odmastim im budem ustao s postelje, usprkos svim njegovim arolijama. No zasad mi dajte da ruam, jer znam da mi je to najpree, a za osvetu u se jave pobrinuti. Tjine mu po volji i dadu mu jesti. Onda on opet zaspi, a oni se samo ude mahnitosti njegovoj. noi popali i saee gazdarica sve knjige koliko god ih bjee u dvoritu i u svoj kui. S njima izgorjee jamano i knjige koje bi vrijedile da budu sauvane u vjenim arhivima. Ali im to nije dopustila vlastita sudbina i lijenost njihova

suca, te tako se na njima obistini rije da za grenika stradavaju katkad i pravednici. Jedan od prvih lijekova kojim upnik i brija stadoe sada viati boljeticu svojega prijatelja bjee da zazidae i zagradie sobu u kojoj su bile knjige, da ih on ne nae dok ustane jer kad bude uklonjen uzrok, prestat e moda i djelovanje, a oni e mu rei: neki je arobnjak odnio, i knjige, i sobu, i sve u njoj. Tako oni bre-bolje uine. Nakon dva dana ustane don Quijote, i prvo mu bi da ode i pogleda svoje knjige. Kad ne nae sobu gdje ju je ostavio, poe je traiti i odovud i odonud. Nae gdje bi trebalo da budu vrata, pa ih napipa rukama, strijelja oima i ovamo i onamo, a ne govori ni rijei. Ali naposljetku, nakon prilina vremena, zapita gazdaricu gdje li je soba s njegovim knjigama. Gazdarica, koja ve valjano bijae upuena to e rei, odgovori mu: - Kakvu to sobu vi traite? Nema u kui vie ni sobe ni knjiga, sve je odnio sam avo glavom. - Nije bio avo - priklopi sinovica - nego nekakav arobnjak koji je doao na oblaku one noi nakon dana kad ste vi krenuli odavde. Dojahao na nekoj zmiji, sjahao tu, uao u sobu, i ne znam to je u sobi poinio, ali dmala izleti on kroz krov, a za njim ostade sva kua zadimljena. Namjerile mi pogledati to je uinio, a ono ni knjigama ni sobi nema ni traga. Samo se toga dobro sjeamo i ja i gazdarica daje taj zlopaki starac, kad je odlazio, u sav glas rekao kako je od tajne mrnje na gospodara tih knjiga i te sobe poinio kui tetu koja e se kasnije vidjeti, i jo je priklopio da se zove mudrac Muatn. - Rekao je valjda: Frestn - ispravi je don Quijote. - Ne znam - odvrati gazdarica - je li rekao Frestn ili Fritn; samo je imenu na svretku ton. Tako je - ree don Quijote; - to je mudrac arobnjak, ljut neprijatelj Tnoi koji mene mrzi jer je po svojoj umjetini i znanju dokuio da u Ja jednom dok tomu kucne as, zametnuti boj udvoj s vitezom koga on zaklanja i titi, i da u ga pobijediti, a on to ne moe sprijeiti. Zato je on na me nazuban i dodijava mi svakakvim smicalicama, koliko god moe. : 0 neka pamti da nije moan niti usprotiviti se, niti ukloniti se onomu stojenebo odredilo.- Tko sumnja o tom? rei e sinovica. - Ali tko vas, gospodine strie, goni u te zadjevice? Zar nije bolje mirovati kod kue i ne obilaziti po svijetu, traei nad kruhom pogau i ne pazei da onaj koji za tuom vunom pode sam ostrien kui dode? - Oj sinovice moja - preuze don Quijote - kako si ti neupuena! Prije nego to e itko mene otrici, zderat u ja kou i bradu iupati svakomu ako mi dirne ma u dlaicu. Ne htjedoe mu njih dvije nita vie odvraati, jer vidjee da ga spopada jarost. Proboravi on tako dva tjedna kod kue, sasvim miran, niim ne odajui da kani ponoviti svoje prijanje budalatine. Za tih je dana razvodio srdane razgovore sa svoja dva prijatelja, sa upnikom i brijaem, i dokazivao im kako su na svijetu nadasve potrebni skitnici vitezovi, a u njemu eto uskrsava skitniko vitetvo. upnik mu je kadikad uzvraao, onda opet poputao, jer bez takvih

ustupaka ne bi mogao izii s njim nakraj. Za to vrijeme uze don Quijote pregovarati s jednim seljaninom, susjedom svojim, estitim ovjekom ako se estitim ovjekom moe krstiti onaj koji je siromah, ali bez mnogo soli u glavi. Toliko mu je napokon nabio ui, toliko ga smotao, da je siromah seljanin odluio krenuti s njim i sluiti mu u konjuarskoj slubi. Govorio mu don Quijote, medu inim, neka se ne skanjuje mnogo, nego neka krene s njim, jer se moe pruiti zgoda, dok trene okom, da predobije koji otok i njega tamo postavi za namjesnika. Na takva i slina obeanja ostavi Sancho Panza, jer tako se zvao taj seljanin, i enu i djecu i najmi se susjedu za konjuara. Odmah se pobrine don Quijote da najami novaca. Neto proda, neto zaloi, a sve raspe budzato, i tako smogne priline novce. Opskrbi se okruglim titom, koji je posudio u nekoga prijatelja, opravi svoj razbijeni ljem to god bolje moe, i javi svojemu konjuaru Sanchu dan i sat kada kani krenuti na put, da se opskrbi svime to misli da mu je prijeko potrebno, a osobito ga uputi neka ponese bisage. Sancho odgovori da e ponijeti, a nakan je povesti i svojega magarca, koji je jako valjan, jer on, seljanin pripoljac, i nije navian mnogo pjeaki. Sto se tie magarca, prigovori don Quijote malko, te uze premiljati hoe li mu pasti na pamet kakav skitnik vitez koji je vodio sa sobom perjanika na magarcu. No ne moe se nijednomu dosjetiti. Uza sve to odlui neka Sancho povede magarca, te naumi pribaviti mu valjaniju jahau ivotinju im se slui prigoda da otme konja prvomu neuljudnom vitezu na koga naie. Opskrbi se kouljama i drugim ime moe, kako ga je ono krmar uputio, i kad je sve to uinio i posvravao, niti se Panza oprosti s djecom i enom, niti don Quijote s gazdaricom i sinovicom, nego oni izduhnuI 49 2 sela obno, ni od koga vieni. Te noi odjau tako daleko te su bili, Jcad se razdanilo, sigurni da ih susjedi iz sela nee stii, sve da poteknu za njima. jae Sancho Panza magarca kao patrijarh, sa svojim dvojaama i vinskim pjenom i sa silnom eljom da ve bude namjesnik onoga otoka to mu ga je gospodar obeao. Sluajno udari don Quijote onim istim putem cestom kuda je krenuo na svojem prvom putu, to jest Montielskim poljem, ali sada putuje njime s manjom mrzovoljom nego prije, jer je rano jutro i zrake sunane koso padaju na njih, te im ne dodijavaju. Uto e Sancho Panza gospodaru: _ Pazite, milostivi gospodaru skitnice vitee, da ne zaboravite onaj otok to ste mi obeali, jer ja u znati vladati njime, koliko god velik bio. Don Quijote mu odgovori: - Znaj i pamti, prijatelju Sancho Panza, starinskim je vitezovima bio svagda obiaj svoje perjanike postavljati za namjesnike otocima ili kraljevinama koje predobivaju, a ja sam odluio ne zatirati takav dobri obiaj. Radiji sam jo i natkriliti ga, jer su drevni vitezovi katkad, a moda i ponajvie, ekali da im perjanici ostare, pa kad ih se perjanici naslue i namue se loih dana i jo gorih noi, davali su im titulu grofova, ili ak markiza kojega kraja ili pokrajine, bila ona neto vea ili manja. Ali ako poivi ti i poivim ja, lako se moe dogoditi

da ne proe ni tjedan i ja steknem takvu kraljevinu, uz koju, u prid, idu jo i druge kraljevine, pa se slui da u kojoj od njih bude okrunjen za kralja. I nemoj se uditi, jer ovakvim se vitezovima ukazuju zgode i prigode kakve nitko nije ni vidio ni zamislio, pa bih ti ja moda jo mogao i vie dati nego to ti obeavam. - I tako - doeka Sancho Panza - ako se ja, po kojem od tih udesa to ih spominjete, zakraljim, onda e Juana Gutirrez,61 enica moja, postati kraljica, a moja djeca kraljevii. - Pa tko sumnja o tom? - uvjerljivo e don Quijote. Sumnjam ja - uzvrati Sancho Panza - jer ovako ja sudim: sve kad bi Bog odredio da kraljevine pljute na zemlju, nijedna ne bi pala na glavu Mariji Gutirrez.62 Znajte, gospodaru, ona za kraljicu ne vrijedi ni Prebijene pare; za groficu bi ve bila zgodnija, ali i to uz Boju pomo. Prepusti ti to, Sancho, Bogu - odvrati don Quijote - a Bog e ve dati s joj najvie dolikuje. Ali ne snizuj svoju elju toliko da bi se zadovoljio Clm manjim nego da bude namjesnik. 1 neu, gospodaru - odgovori Sancho Panza - pogotovu kad imam vakva odlina gospodara, koji e znati to meni valja i to mogu dobiti.Osma glava O dobroj srei koja se junakomu don Quijotu javila u strahovitoj i nezamislivoj pustolovini s vjetrenjaama, i o drugim dogaajima dostojnim sretnog spomena. Uto ugledaju u polju trideset ili etrdeset vjetrenjaa, a im ih spazi don Quijote, ree on svojemu perjaniku: - Dobra srea upuuje nae pothvate na bolji put nego to bismo i pogodili poeljeti; jer evo vidi, prijatelju Sancho Panza, pojavljuje se ondje trideset ili neto vie grdnih gorostasa, s kojima sam ja nakan zametnuti boj i svima im glave poskidati, a kad ih oplijenim, blagom emo se njihovim poeti bogatiti. Jer astan je boj i velika sluba Bogu, onakvu gadnu pasminu zbrisati zemlji s lica. - Kakvi gorostasi? - u udu e Sancho Panza. - Oni to ih vidi - objasni mu gospodar - oni s dugakim rukama, koje e u nekojih biti od gotovo dvije milje. - Pazite, gospodaru - odvrati mu Sancho Panza - ono to se ondje vidi nisu gorostasi, nego vjetrenjae, a to se ini da su ruke, to su krila, pa ih vjetar vitla da vrte kamen u mlinu. - Jasno mi je - odgovori don Quijote - da nisi vj et ovakvim pustolovinama. Ono su gorostasi. A ako te strah, skloni se, pa se moli dok ja budem s njima bio ljut i nejednak boj. Tako ree te obode ostrugama konja svojega Rocinanta, ne marei to mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na to on navaljuje uistinu vjetrenjae a nisu gorostasi. Ali je on tako tvrdo vjerovao da su gorostasi te nije ni uo glas svojega perjanika Sancha, niti je vidio to su, premda im se ve pribliio, nego se uzvikao u sav glas: - Ne bjeite, jadne kukavice, jer jedan jedini vitez navaljuje na vas! Uto zapuhne malo vjetar, a golema se krila stanu kretati. Kad to vidje don Quijote, progovori:Osma glava

5ve da se vi razmahujete sa vie ruku nego gorostas Briarej,63 meni ete ogovarati! Tako ree, preporui se od svega srca vladarici svojoj Dulcineji, zamoli je a mu u 0V0 J P0gbiJi bude na pomoi, dobro se zakrili titom, zataknu koplJe u kariku na prsnom oklopu, potjera Rocinanta to ga noge nose, i iuri na prvu vjetrenjau, koja stoji sprijeda; a kad on kopljem udari u jcrilo okrene vjetar krilo toliko estoko da je razmrskao koplje, odigao i konja i viteza, pa ih izgruhane odbacio u polje. Doleti mu Sancho Panza upomo koliko god mu magarac mogae trati, a kad stigne, razabere da se don Quijote ne moe ni maknuti: tako je nastradao i on i Rocinante. _ Boe, pomozi! - ree Sancho. - Zar ja vama, gospodaru, nisam govorio da dobro pazite to inite, jer to su vjetrenjae koje se na vjetru vrte, a tko ne vidi to su, valjda mu se i samom u glavi vrti. _ uti, prijatelju Sancho odgovori don Quijote - jer bojni su poslovi, vie nego ikoji, izvrgnuti neprestanoj mijeni; pogotovu jer ja mislim, a istina je, da je onaj arobnjak Frestn, koji mi je oteo sobu i knjige, pretvorio te gorostase u vjetrenjae samo da mi ugrabi slavu pobjede: toliko mi je on neprijatelj; ali na koncu, slabo e mu vrijediti arolije protiv mojega valjanoga maa. - Neka Bog uini kako moe - doeka Sancho Panza. Pomogne mu da ustane i popne ga opet na Rocinanta, koji je na mrtvo ime izubijan. Razgovarajui o toj prigodi udare putem na klanac Lapice, jer ondje, veli don Quijote, ne moe biti da se ne bi dogodile mnoge i razliite pustolovine, budui da onuda mnogi svijet prolazi. Samo se jako rastuio to je skrhao koplje. Razglaba o tome s perjanikom svojim te veli: - Sjeam se, itao sam kako je panjolski vitez, po imenu Diego Prez de Vargas, kad mu se u bitki slomio ma, otrgnuo sa hrasta teku granu ili odvodnicu, te njome poinio onoga dana tolika junaka djela i pomlatio tolike Maure da mu ostade nadimak Machuca, to jest Mltac; tako se od onoga dana sve do danas potomci njegovi zovu Vargas y Machuca.64 Ovo sam ti pripovjedio zato to sam nakan od prvoga hrasta ili esvine na koju naiem otrgnuti granu, onakvu i ba isto onako valjanu kao to sam zamislio; pa sam voljan poiniti njome tolika junatva da e ti biti sretan 1 presretan to si vrijedan da ih gleda i to si svjedok zgodama koje e se teko i vjerovati. Sto Bog da! - rei e Sancho. - Ja sve vjerujem to vi velite. Ali osovite e malko, jer meni se ini da ste se nakrivili, a to ste se valjda izgruhali kada ste se sruili. Istina je - odgovori don Quijote; - pa ako se ja ne tuim na bolove, to Je stoga to skitnicima vitezovima ne dolikuje na ikakvu se ranu tuiti, sveda im se utroba kroz ranu istrese. - Ako je tako, ni da bih rijei - odvrati Sancho - ali tako mi Boga, ja bih volio da biste se vi, gospodaru, potuili ako vas to zaboli. Sto se mene tie, ja u se potuiti im me ita boljecne, samo ako nije s perjanicima isto onako kao sa skitnicima vitezovima, pa da se ni oni ne smiju tuiti. Don Quijote morade se nasmijati neukosti svojega perjanika, te mu objavi da mu je slobodno tuiti se

kako i kada eli, po volji ili preko volje, jer on sve dosad nije nita protivno itao u vitekim zakonima. Sancho mu napomene neka smisli da je vrijeme jelu. Gospodar mu odvrati da jo nije gladan, a on neka jede ako hoe. Nakon toga doputenja namjesti se Sancho na svojem magarcu, te je vadei iz bisaga to je u njih bio natrpao i jedui jahao za gospodarom, a poesto i potezao vina iz mjeine s tolikom slau da bi mu zavidio najvei sladokusac krmar u Mlagi. Tako on jae, gucka gutljaj za gutljajem, i ne sjea se vie nikakvih obeanja gospodarovih, pa i ne smatra ni za kakvu muku, nego za odmor, obilaziti za pustolovinama, kako god opasne bile. Naposljetku, tu no prenoe oni pod drveem, te od jednoga drveta otrgne don Quijote suhu granu, koja mu moe nekako posluiti mjesto koplja, i natakne na nju eljezni iljak, skinut sa skrhanog koplja. Cijele te noi nije don Quijote spavao, nego je premiljao o svojoj vladarici Dulcineji, da bude po onom to je itao u svojim knjigama, kako su vitezovi bez sna provodili mnoge noi po umama i pustolinama zabavljeni mislima na odabranice svoga srca. Ali nije tako proveo no Sancho Panza, jer on je ljudski napunio eludac, no nije ga napunio vodom od cikorije, pa je cijelu no prespavao. A da ga nije zovnuo gospodar, ne bi ga probudile ni zrake sunane to mu sinuse u lice, niti bezbrojne ptice to pjesmom radosno pozdravljaju svanue novoga dana. Kad ustade, gutnu jo iz mjeine i opazi da se neto splotila od sino, te mu se raalosti srce, jer mu se ini da ne udara putem na kojem e moi naskoro doskoiti toj nestaici. Don Quijote ne htjede dorukovati, jer se, kako rekosmo, hranio slatkim uspomenama. Nastave put u klanac Lapice, kamo su i udarili, te ga oko treeg sata po svanuu ugledaju. - Ovdje, Sancho Panza - ree don Quijote, kad je uoio klanac - moemo do lakata zamoiti ruke u ono to zovu pustolovinama. Ali pamti: sve da me ugleda u najljuoj pogibiji ovoga svijeta, ne smije se laati maa da me brani, osim ako vidi da su oni koji me napadaju prost svijet i fukara, jer u takvu mi sluaju smije upomo priskoiti. No ako su vitezovi, nije tebi, dokle god nisi oviteen, nipoto doputeno ni dano da mi pomae. - Da znate, gospodaru - odgovori Sancho - ja u vas u tome valjano posluati, pogotovu jer sam ja miran ovjek i ne marim petljati se u kavgenjave. Ali opet istina je: ako uzmoram braniti sebe, neu ja mnogo 1 7ti na te zakone, jer i Boji i ljudski zakoni doputaju svakomu da se brani ako mu tko naao ini. jJi ja to ne poriem - ree don Quijote - no ti mora susprezati svoju rirodnu estinu, pa mi ne smije pomagati protiv vitezova. ja i velim - odgovori Sancho - da u tu naredbu sveto obdravati, Icaoto i nedjelju. Dok su oni tako razglabali, pojave se na putu dva fratra reda Svetoga genedikta, na dva dromedara: jer nisu im manje mazge na kojima jau. Imaju oni zatitne naoari i suncobrane. Za njima se vozi koija, koju prati etir-pet konjanika, a za njom pjeae dva mazgarska momka. U koiji se vozi, kako se kasnije doznalo, neka gospoda iz Vizcaye, a putuje u Sevilju svojemu muu, koji e preko mora

sa osobito asnom zadaom. Fratri sluajno idu istim putem, ali ne putuju s njom. Cim ih opazi don Quijote, progovori on svojemu perjaniku: - Ili se ja varam, ili e ovo biti najslavnija pustolovina koja se ikada dogodila, jer one crne spodobe to dolaze jamano su, i bez sumnje jesu, arobnjaci koji su oteli neku princezu i voze je u toj koiji. Moram dakle svom silom svojom doskoiti toj krivici. - Gore e ovo biti nego vjetrenjae - ree Sancho. - Pazite, gospodaru: to su fratri Svetoga Benedikta, a u koiji je valjda svijet koji je za putom. Pazite to vam velim, i razmislite to inite, da vas opet vrag ne zavara. - Rekao sam ti ve, Sancho - odgovori don Quijote - da ti slabo razumije to su pustolovine. Istina je to ja velim, i odmah e vidjeti. Tako ree, pa pojuri i stade nasred puta, a kad mu se oni pribliie, te mu se uini da e ga uti to im veli, viknu u sav glas: - Oj vi avolji ljudi neljudi, da ste ovoga trena pustili uzviene princeze koje nasilu vozite u toj koiji; ako pak neete, znajte, odmah ete poginuti, da okajete zlodjela svojal Trgnu fratri uzde, te se udom zaude i spodobi don Quijotovoj i njegovim njeima, a onda mu odgovore: Gospodine vitee, nismo mi ni avolji ni neljudi, nego smo redovnici Svetoga Benedikta i idemo svojim putem, te ne znamo voze li se ili ne voze kakve otete princeze u toj koiji. "" Meni se vi rijeima neete umiliti, jer ve znam tko ste, vi nevjere i "itarije! odvrati don Quijote. I ne ekajui vie odgovora, obode on Rocinanta, uperi koplje i poleti na prvoga fratra s tolikim bijesom i sranou, te da se fratar nije bre bacio s mazge na zemlju, bio bi ga on odande u zao as strovalio i ljuto ranio, a moda i sa ivotom rastavio. Kad drugi fratar vidje to onaj ini odnjegova druga, obode on svoju valjanu mazgu nogama u slabine, te pojur niz polje bre od vjetra. Sancho Panza, kad vidje fratra na zemlji, sjae urno s magarca, zaokupj fratra i stane mu skidati haljine. Uto stignu fratarski momci i zapitaju ga zato svlai fratra. Sancho im odgovori da mu to pripada po zakonu kao plijen od boja u kojem je njegov gospodar don Quijote pobijedio. Momci koji nisu znali za alu niti su razumjeli ono o plijenu i boju, kad vide da je don Quijote ve odmaknuo te razgovara s onima u koiji, navale na Sancha, obore ga na zemlju, iupaju mu svu bradu, iscakaju ga i dobro izmlave, pa ga ostave onako izvaljena na zemlji, bez daha i bez svijesti. A fratar ni asa ne poasi, nego sav zaplaen i zastraen, i blijeda lica, skoi bre na mazgu, pa kad je uzjahao, potjera za svojim drugom koji je podalje odande izgledao i ekao kako e se ta strahota zavriti. Ne htjednu njih dvojica saekati konac te nevolje koja se zapoela, nego nastave svoj put, krstei se vie nego da im je vrag za leima. Don Quijote je, kako rekosmo, razgovarao s gospoom u koiji, te joj kazivao: - Vaa krasota, gospoo, neka ini od svoje osobe to god ju je volja, jer ova je moja junaka ruka ve na zemlju oborila bahatost vaih otimaa. I da se ne

muite dok biste doznali ime svojega izbavitelja, znajte da se ja zovem don Quijote od Manche, skitnik vitez i suanj neprispodobive i krasne gospoe Dulcineje od Tobosa. A za nagradu dobrom djelu koje sam vam iskazao, ne iziskujem nita drugo nego da se vratite u Toboso, pa da se javite onoj gospoi i njoj reknete to sam ja za vae osloboenje poinio. Sve to to je don Quijote govorio sluao jedan od onih konjuara koji prate koiju, a taj bijae Viskajac. Kad on vidje da don Quijote ne kani propustiti koiju, nego jo veli da se odmah mora vratiti u Toboso, poletje on na don Quijota, navali na njega kopljem i ree mu loim jezikom kastiljskim i jo loijim viskajskim:65 - Odlazi, vitee, da ne biti zla; tako mi Boga koji me stvorio, ne bio ja Viskajac, koji jesam, ako te ne ubijem, ne ostavila ti koiju. Don Quijote razabere valjano to mu veli, te mu sasvim mirno odbesjedi: - Da si ti vitez, kao to nisi, ja bih tebe, ropska duo, ve kaznio za tvoju ludoriju i drzovitost. Uzvrati mu Viskajac: - Ja ne biti vitez? Kunem se Bogom da ti lae koliko god si zinuo. Ded odbaci koplje i potegni ma, pa ti vidjeti tko je maji kaalj. Viskajac na kopnu, plemi na moru, plemi dovraga, a ti lae ako si nakan drugaije rei.fiah e vidjeti, veli Agrajes66 - odgovori don Quijote, pa baci koplje zerrJju trgne ma, nadjene na ruku tit i navali na Viskajca, voljan da 113 sa ivotom rastavi. kaiac je bio na looj, najmljenoj mazgi, u koju se ne moe pouzdati, kad vidje don Quijota da mu onako prilazi, htjede sjahati, ali jedva t dospio da samo trgne ma. No nasreu bjee blizu koije, te odande rabi jastuk, koji mu poslui mjesto tita, i njih se dvojica sudare kao va krvna neprijatelja. Drugi ih htjedoe umiriti, ali ne mogoe, jer im Viskajac odvrati svojim nesklapnim govorom da e on, ako ga ne puste da dokraji boj, pobiti i gospodaricu i sve njih koji ga prijee. Gospodarica u koiji, zauena i uprepatena onim to gleda, naredi koijau neka odande pritjera malko ustranu, da bi iz daljine motrila ljuti boj. U tom boju Viskajac estito mazne don Quijota preko tita po ramenu, i bio bi ga rasjekao sve do pasa, da se nije zakrilio. Kad je don Quijote stekao takav grdan zvizgac, zavie on iza glasa: _ Oj vladarke due moje, Dulcinea, cvijete krasotel Priteci upomo ovomu svojem vitezu koji je, da udovolji tebi dinoj, zametnuo ovaj ljuti boj! Tako ree, pa zgrabi ma, valjano se zakri titom i kao strijela srnu na Viskajca, jer je odluio da jednim udarom dokona sve, kako srea dade. Viskajac, kad ga vidje gdje navaljuje na njega, razabra mu po nasrtljivosti da je sran, te odlui uiniti isto onako kao i don Quijote. Tako se on dobro zakrije jastukom i prieka ga, ali mazgu nije mogao krenuti ni amo ni tamo, jer je bila umorna i nenavikla na takve ludosti, pa ona nikud ni makac. Udario dakle, kako rekosmo, don Quijote na opreznoga Viskajca i zamahnuo maem, nakan da ga prepolovi, a Viskajac ga priekuje isto tako uzdignuta maa i zakriven svojim jastukom. Svi pak okolo ginu od straha i izgledaju kakvi e biti ti silni udari kojima oni jedan drugome prijete. A gospoa u koiji i njene slukinje zavjetuju se s tisuu

zavjeta i rtava svim svetakim slikama i Bojim hramovima u panjolskoj, da im Bg izbavi konjuara i njih same iz tolike opasnosti u koju zapadoe. Ali sve to bjee ututanj, jer u taj mah i as pisac ove historije prekida taJ boj, ispriavajui se da o junakim djelima don Quijotovim nita vie niJe naao zapisano, osim onog to je ve ispripovijedao. No drugi pisac ovga djela nije bio voljan povjerovati da bi ovako znamenita kronika mgla biti gurnuta u zaborav i da bi bistre glave manchanske mogle biti a o neradoznale te se u njihovim arhivima ili registraturama ne bi zatekli yV sPisi koji piu o tome slavnom vitezu. Ovako dakle mislei, nije onuo nadom da e pronai konac te napete prie, pa se taj konac uz zju pomo i naao, kako e se u nastavku pripovjediti.67Don Quijote Deveta glava u kojoj se zavrava i dokonava zaudni boj hrabrog Viskajc s junakim Manchancem. U prolom smo dijelu ove historije ostavili sranoga Viskajca uvenoga don Cjuijota kako se razmahnue golim maevima da odval dva strahovita udarca, i to takva da bi njima, kad bi valjano pogodili u najmanju ruku jedan drugoga od glave do pete rasjekli i prepolovi i kao mogranje raskolili. Ali u taj mah zastaje i presijeca se ova so historija, a pisac nam njezin ne kazuje gdje bi se moglo nai t nedostaje. To me razjadilo, te mi se dobra volja to sam proitao ono mal prometnula u mrzovolju kad sam razmislio kakva e biti tegob pronai ono to po mojem sudu nedostaje ovoj zabavnoj prii. N moe, pomislih, nikako biti i sasvim bi neobino bilo da takav esti vitez nije imao kakva kroniara koji bi se latio posla da opie njegov neviena junaka djela, jer to nije nedostajalo nijednom od skitnik vitezova o kojima svijet pria da kreu na pustolovine.68 Svaki je o njih imao po jednoga ili po dva vjeta kroniara koji im nisu sam crtali djela nego su im opisivali i najsitnije misli i djetinjarije, koliko god tajne bile. I ne moe biti da bi ovakav estit vitez toliko nesreta" bio te ne bi imao ono to su napretek imali Platir i drugi takvi.69 Zat nisam nizato povjerovao da bi ovako izvrsna historija mogla ostat krnja i sakata, nego sam to u grijeh upisivao zlokobnomu vremenu koje sve prodire i niti, pa je sakrilo ili unitilo i njezin nastavak. U drugu ruku ini mi se: kad se meu vitezovim knjigama naoe takve nove knjige kao to je Suzbijena Ijubomornost i Vile i pastiri od Henaresa, jamano je i njegova historija nova, pa sve ako ona nije zapisana, valjda ivi u pameti svijetu u njegovu selu i susjednim selima uokolo. Ta me misao bunila, a i budila mi elju da pravo i istinskiDeveta glava Jnznani ---- -------- ------ ------- -r-J---Quijta OC anche, sunca i ugleda manchanskom vitetvu, prvoga Ej ikog vitetva, da osveuje krivice, da priskakuje udovicama u -, u nae doba, u ovako zlosretno vrijeme, daje na muku i slubu m sav ivot i udesna djela naega uvenoga panjolca don

i
S

rni da zakriljuje djevice, i to one koje su na konjima, s biem u P s cijelim svojim djevianstvom na sebi, jahale s gore na goru i doline u dolinu; pa ako se ne bi dogodilo da ih koji nitkov ili koji lZostak sa sjekirom i kukuljicom, ili koji strahoviti gorostas siluje, bivalo je nekada takvih djevica koje bi osamdeset godina proivjele i nijedan dan ne bi provele pod krovom, pa bi i na smrti bile jo tako neoskvrnjene kao i mati koja ih je rodila.70 Zato velim da je s ovih i mnogih drugih razloga na vrli don Quijote zavrijedio trajnu i vjeitu hvalu, a ni meni se ne smije uskratiti hvala za trud i mar to sam potraio konac ove historije; ali da mi nije bio na pomoi Bog, sluaj i srea, znam da bi svijet ostao bez zabave i naslade koju e poldrug sata uivati pozorni itatelj. A pronaao sam nastavak evo ovako: Jednoga dana, kad sam se naao u Alcani71 u Toledu, ponudi jedan djeak nekomu trgovcu svilom na prodaju ispisane biljenice i stare papire. Kako je moja strast da sve itam, pa bio to i zguvan papir s ulice, uzmem ja, naveden prirodnom svojom sklonou, jednu od onih biljenica to ih djeak nudi, te razaberem da su arapska pismena. Poznao sam ih dodue, ali proitati ih nisam znao, te poem razgledati nee li se ondje nai kakav Maur koji zna i panjolski i arapski,72 da mi ih proita. Nije mi bilo teko nai takva tumaa, pa da sam traio i za koji bolji i stariji jezik,73 bio bih ga naao. Naao mi se dakle tuma, te kad mu ja rekoh to elim i dadoh mu u ruke jednu biljenicu, rasklopi je on u sredini, malo proita i prasnu u smijeh. Zapitah ga emu se smije, a on mi odgovori da se smije neemu to je na rubu pribiljeeno. Rekoh mu neka i meni proita, a on e mi, sveudilj se smijui: Na rubu pie, kako rekoh, ovo: Ta Dulcinea od Tobosa, koja se toliko spominje u ovoj biljenici, vele da je znala usoljivati svinjetinu bolje negoli ikoja druga ena u Manchi. Kad zaujem da se spominje Dulcinea od Tobosa, trgnem se i znenadim, jer sam odmah pomislio da e u ovim biljekama biti historija don Quijotova. Zato navalim na njega neka mi proita naslov, a n me poslua te mi ga odmah prevede s arapskog na panjolski i ree da pie ovako: Historija don Quijota od Manche, napisao Cide Jamete Benengeli, povjesniar arapski.74 Moradoh se jako suspregnuti a prikrijem zadovoljstvo koje me zaokupilo kad sam zauo naslov.Preteknem dakle svilara, te kupim od djeaka sve papire i biljeni za pol reala, ali da je bio pametan i naslutio koliko elim te papir mogao je zacijeniti mi te uzeti vie od est reala. Odem odmah Maurom preko dvorita stolne crkve i zamolim ga neka mi prevede kastiljski jezik to god pie o don Quijotu, i neka nita ne isputa i domee, a ja u mu platiti to bude zaiskao. On se zadovolji sa dvij arrobe suaka75 i sa dvije fanege penice, te mi obea da e preve-valjano i vjerno i to bre. No ja, da posao ubrzam i da ne ispusti iz ruku onakav dobar nalazak, odvedem njega svojoj kui, ondje m on za malo vie od poldrug mjeseca prevede sve, evo ovako kako ja priopujem. U prvoj je biljenici bio i vjeran crte don Quijotova boja s Viskajcem te njih dvojica stoje ba onako kako kronika pripovijeda: digli maeve I jedan se

zakrilio titom, drugi jastukom, a Viskajeva je mazga tako ivo naslikana te na strelomet razabire da je najmljena. Viskajcu pie I do nogu: Don Sancho de Azpeitia, kako mu je jamano bilo ime, a dol nogu Rocinantovih opet: Don Quijote. Rocinante je bio divno prikazan, I tako dugaak i otegnut, tako mrav i upao, s takvom kimenjaoml i tako naskroz suiav te se jasno vidi kako mu je mudro i zgodnoj nadjenuto ime Rocinante. Do njega je Sancho Panza, koji dri nal povodcu svojega magarca, a njemu do nogu opet ovaj napis: Sancho Zancas, valjda zato to je imao, kako slika kazuje, golemu trbuinu a nizak rast i tanke noge, pa mu je po tom nadjenuto ime Panza i I Zancas, i s ovim se dvama nadimcima spominje on nekoliko puta u I ovoj historiji.76 Trebalo bi da spomenem jo neke sitnice, ali su sve one i manje vane i ne pripomau nita da se pripovijest istinitijom prikae, jer nijedna pripovijest nije loa, samo ako je istinita. Ako se ovoj pripovijesti moe ikoliko prigovoriti to se tie istinitosti, bilo bi jedino to to joj je pisac Arapin, a ljudima iz toga naroda priroeno je da budu laljivci. No ba zato to su oni toliki neprijatelji nama, prije bi se moglo pomisliti da je on u pripovijesti izostavljao negoli dometao. Tako se meni i ini, jer kad mu bijae prigoda da se raspie hvalei ovako estita viteza, on kao da namjerice uti. Loe je to, i jo loije smiljeno, jer povjesniari treba i duni su da budu toni, istiniti i bez strasti. Ni interes ni strah, ni mrnja ni ljubav ne smije ih skrenuti sa staze vrline, kojoj je mati povijest, suparnica vremena, uvarica djel i radova, svjedokinja prolosti, primjer i uiteljica sadanjosti, savjetnica budunosti. Znam da e se u ovo pripovijesti nai sve to se od najsonije pripovijesti eljeti moe: a ako bi to nedostajalo, mislim da e krivlji biti onaj pas77 pisac negodogaaj. Nastavak se dakle, po prijevodu, zapoinje ovako: SfA obadva junaka i ljuta borca trgoe i uvis digoe otre maeve, ilo se da prijete nebu, zemlji i paklu: takva im bjee sranost i janje- A prvi je udar bio od ruke bijesnoga Viskajca i odvaljen s likom snagom i tolikom jarou, te da se nije ma putem zaokrenuo, t0 bi jedan udar bio dovoljan da dokona ljutu borbu i sve pustolovine naega viteza. No dobra sudbina, koja je njega uvala za vea djela, okrenu ma protivnikov tako da ga je dodue pogodio po lijevom ramenu, ali mu samo toliko naudio to mu je svu lijevu stranu razoruao, jer mu je usput odbio velik komad ljema i polovicu uha, pa mu sve to na stranu nevolju njegovu sleti na zemlju i on jadnik nastrada. Boe mili, tko bi sada znao opisati bijes to planu u srcu naega Manchanca kad je vidio da je ovako izmrcvaren! Velim jedino, toliko se razbjesnio da se nanovo digao u stremenu, obadvjema rukama prihvatio jae ma i tako ljuto navalio na Viskajca, te njega, iako je bio dobro zaklonjen, odalamio po jastuku i po glavi s tolikom silinom kao da se gora svalila na nj. Potee mu krv na nosnice, na usta i na ui, a on se uskoleba na mazgi kao da e pasti, pa bi i pao da nije mazgu ogrlio oko vrata. Ali noge mu ispadnu iz stremena i on ispusti vrat svoje mazge, a ona, poplaena strahovitim udarom, poletje niz polje i nakon nekoliko se skokova strovali s gospodarom na zemlju. Don Quijote mirne ga due gledao, te kad vidje da je pao, skoi s konja, pojuri bre k njemu, uperi mu iljak svojega

maa meu oi i ree mu neka se preda, jer e mu inae odrubiti glavu. Viskajac je toliko uprepaten bio da nije mogao ni rijei uzvratiti, pa kako su se don Quijotu zamaglile oi, zlo bi se onomu pisalo da gospoe u koiji, koje su dotle pokunjene gledale tunjavu, ne prioe naem vitezu i ne uzee ga preklinjati neka im iskae milost i dobrotu te pokloni ivot konjuaru njihovu. A don Quijote im odgovori ponosito i dostojanstveno: Svakako, krasne gospoe; veoma sam rad uiniti to me molite, ali samo uz uvjet i pogodbu, to jest: ovaj mi vitez mora obeati da e otii u selo Toboso i javiti se od mene neprispodobivoj gospoi Dulcineji, a na neka ini od njega to ju volja. a Plaene i oajne gospoe ne uzee raspredati to to don Quijote trai, i ne zapitae tko je Dulcinea, nego obeae da e konjuar uiniti SVe to god mu on nareuje. Jerujem vaoj rijei, te mu neu nita vie naao uiniti, premda JeJ kako zasluio.Deseta glava O ugodnim razgovorima koje su razveli don Quijote i njegov perjanik Sancho Panza. Sancho Panza, koga su fratarski momci prilino izmlatili, bijae dotle usta te je pozorno motrio boj svojega gospodara don Quijota i molio se Bo neka bude milostiv i dade mu pobjedu, pa da u boju stekne koji otok njega ondje postavi za namjesnika, kao to mu je obeao. A kad vidje da kavga dokonana i gospodar e mu opet zajahati Rocinanta, prie on da pridri stremen, pa dok jo nije don Quijote uzjahao, pade on pred njim koljena, zgrabi mu ruku, poljubi je i ree. - Gospodaru moj don Quijote, budite milostivi i dajte mi vlast nad otoko koji ste u ovoj estokoj tunjavi stekli, jer koliko god velik taj otok bio, meni ima snage, te u znati vladati njime isto onako kao i svatko drugi k je vladao otocima na svijetu. Na te mu rijei odgovori don Quijote: - Pamti, brate Sancho, da ova i ovakve pustolovine nisu pustolovine otocima, nego pustolovine na raskrijima, u kojima ne stjee nita drugo nego da ti razmecaju glavu ili odbiju uho. Strpi se, jer e jo biti pustolovina, gdje u te moi uiniti ne samo namjesnikom nego i im veim. Sancho mu jako zahvali, poljubi mu jo jedanput ruku i rogalj eljezne koulje njegove, te ga popne na Rocinanta, a on zajae svojega magarca i krene za gospodarom, koji je otrim kasom potjerao u oblinju umu, ne opratajui se i ne govorei vie s onima u koiji. Tjera za njim Sancho koliko god mu magarac moe kaskati. Ali Rocinante povitlao tako da je Sancho zaostao i morao doviknuti gospodaru neka ga prieka. Poslua ga don Quijote i pritegne Rocinantu uzde, dok mu ne stie umorni perjanik-A kad on stie, progovori: - ini mi se, gospodaru, da ne bi zgorega bilo kad bismo se mi sklonili u koju crkvu, jer koliko ste vi izmrcvarili onoga s kojim ste boj bili, ne bi bilo dat0 bude prijavljeno Svetom bratstvu78 i da nas oni zatvore. Jer ako zgrabe, tako mi vjere, naznojit emo se svojski79 dok se iz zatvora ne

"lobeljan101 gutji _ odvrati don Quijote. - Jesi li ti ikada vidio ili itao da su ma kojega Icitnika viteza potegnuli pred sud, ma koliko ubojstava poinio? S jvje znam ja to je neprijateljstvo80 - odvrati Sancho - i nisam se, otkad vim, ni s kim sneprijateljio. Znam jedino da Sveto bratstvo pazi na one koji se po polju tuku, a za drugo ne marim. Onda ne tari glavu, prijatelju - doeka don Quijote - jer u ja tebe iupati iz ruku kaldejskih, pa kako ne bih iz ruku Svetoga bratstva. A ded reci, tako ti ivota, jesi li ti na svoj zemlji, koliko god je otkrivena, vidio hrabrijega viteza od mene? Jesi li ikad itao o ijednom koji ima ili je imao veu sranost u napadanju, veu snagu u ustrajnosti, veu vjetinu u udaranju, ili veu hitrou u obaranju? _ Da istinu reknem - uzvrati Sancho - nisam ja nikada nita itao, jer ja ne znam ni itati ni pisati. Ali bih se smio okladiti da nisam, otkad ivim, sluio sranijega gospodara nego to ste vi, pa dao Bog da ta sranost ne bude naplaena onako kako sam rekao, to jest zatvorom. Samo vas molim da se vi ponete lijeiti, jer vam silna krv curi iz rane, a ja sam u dvojaama ponio svilca i malko bijeloga melema. - Sve bi to bilo suvino - ree don Quijote - da sam se sjetio pa zgotovio boicu Fierabrsova melema, jer bismo jednom kapi toga balzama pritedjeli i vrijeme i lijekove.81 - Kakva je to boica, kakav melem? - zapita Sancho Panza. - To je melem - odvrati don Quijote - kojemu recept znam napamet, a s njime se ne mora bojati smrti niti misliti da e od ikoje rane umrijeti. Dok ti ga dakle zgotovim i dadem, ti onda, ako bude vidio da me u kojem boju posred tijela prepolove, kako se esto zna dogoditi, uzmi onaj dio mojega tijela koji je pao na zemlju, i dok se jo krv nije stinula, jako ga smotreno namjesti na drugu polovicu koja je ostala na sedlu: samo mora paziti da obadva dijela nadlaku valjano sastavi. Onda e mi dati da gutnem samo dva gutljaja spomenutoga melema, i vidjet e da sam opet itaviji od jabuke. Ako je tako - ree Panza - ja se ovoga asa odriem onoga obeanoga otoka i ne traim za mnogu i valjanu svoju slubu nikakve druge plae nego a meni, gospodaru, date recept toga udesnoga melema, od kojega bi, Su dim ja, unca svagdje na svijetu vrijedila vie od dva reala, i onda meni ne Da . nita vie da poivim u potenju i u miru. Samo bih volio odmah znati e Jj Velik troak kad se prireuje. a manje od tri reala moe zgotoviti nekoliko oka - odgovori don vuijote.- Boe mili! - odvrati Sancho - to se vi onda skanjujete, gospodaru, da nainite i mene da nauite? - uti, prijatelju - odgovori don Quijote - jer ja sam nakan i vee tajne teL nauiti i vea ti dobroinstva iskazati. Ali sada ded da se lijeimo, jer rtj uho boli gore nego to mi je po volji.

Sancho izvadi iz bisaga svilac i melem. No kad don Quijote opazi kako mj je ljem razbijen, gotovo da pobjesni, te poloi ruku na ma, podie oi 1 nebu i ree: - Kunem se Stvoriteljem svega na svijetu i zaklinjem u sva etiri Evanelja gdje su najopirnije napisana,82 da u ivjeti onakvim ivotom kakvim je ivio veliki markiz od Mantove kad se zakleo da e osvetiti smrt svojeg sinovca Baldovina, to jest da nee jesti kruha sa stolnjaka, ni sa enom s sladiti, i jo kojeta drugo, to sam pozaboravljao, ali neka je i to reeno, sve donde dok se dokraja ne osvetim onomu koji me ovako ljuto obruio. Kad to uje Sancho, rei e mu: - Sjetite se, gospodaru don Quijote: ako vitez Viskajac bude izvrio ono to ste mu naredili, te ode i javi se gospodarici Dulcineji od Tobosa, izvrio j ve to je morao, i ne zasluuje jo i drugu kaznu ako ne poini drugo zlo. - Jako si to dobro rekao - odgovori don Quijote - te ja poriem svoju zakletvu, ukoliko se tie nove osvete; ali ponavljam i potvrujem da u ivjeti onakvim ivotom kako rekoh, dokle god nasilu ne otmem kojemu vitezu ljem poput moga i ba isto tako dobar. I nemoj misliti, Sancho, da ja ovo govorim uvjetar, jer znam dobro za kim se povodim, budui da se ovako doslovce dogodilo sa ljemom Mambrinovim pa ga je skupo platio Sacripante.83 - Dobijesa, gospodaru, takve zakletve - uzvrati Sancho - jer te zakletv mnogo smetaju spasu due i velika su teta savjesti. Jer ako nije tako, recite mi sada, to emo ako prou moda dani i dani a mi ne skobimo nikakva ovjeka sa ljemom? Zar da se onda obdrava zakletva, uza sve te nezgoc i neprilike, kao to su: spavati u haljinama, ne spavati pod krovom, i tisuu ovakvih pokora to su u zakletvi onoga staroga luaka markiza od Mantove, koju vi, gospodaru, hoete obnoviti? Evo dobro vidite da po ovim putovim ne prolaze oruani ljudi, nego mazgari i vozari, a oni ne samo to ne nose ljemove, nego valjda nisu, otkad ive, nikada ni uli da ima ljemova. - U tome se ti vara - odvrati don Quijote - jer neemo proi po ovim raskrijima ni dva sata, pa emo vie oruanih ljudi vidjeti nego to ih krenulo na Albracu da predobiju krasnu Anglicu.84 - Dobro onda, neka bude! - ree Sancho. - Bog dao da nam se posrei i ve stigne vrijeme kada emo predobiti onaj otok to me toliko muke staje pa sve ako ja odmah umro.kao sam ti ve, Sancho, o tome ne vodi brigu; jer ako nam se izmakne " c ima jo kraljevina Danska ili kraljevina Sobradisa,85 koje e ti biti 0t dne kao prsten na prst, i jo vie, jer te su kraljevine na kopnu, pa e zadovoljniji. Ali o tom emo kad bude vrijeme, a sada pogledaj ima li u bisagama, da pojedemo, a onda emo odmah potraiti koji dvor, da Stfenoimo i da priredimo melem o kojem sam ti govorio, jer ti se kunem 0gom da me uho jako boli. gvo imam glavicu crna luka, mrviak sira i ne znam koliko kora kruha ree Sancho; - ali to nije hrana koja dolikuje takvu junakom vitezu kakav ste vi, gospodaru. _ Kako ti to slabo razumije! - odgovori don Quijote. - Znaj, Sancho, skitnicima vitezovima dika je ako po mjesec dana nikakvo jelo ne okuse, a kad jedu, jedu

ono to im se ba nae. To bi ti znao da si itao tolike kronike kolike sam ja proitao. Jer iako ima sva sila tih povijesti, ni u jednoj nisam itao da bi skitnici vitezovi jeli, osim ako im se sluajno prui zgoda ili ako im bude prireena sjajna gozba, a inae su oni provodili dane ponajvie bez iega. Zna se dodue da nisu mogli ivjeti a da ne jedu i ne namiruju druge prirodne potrebe, jer su uistinu bili ljudi kao i mi, ali se ipak mora znati da su gotovo svega ivota obilazili umama i pustoima bez kuhara, i hranili se ponajvie seljakom hranom, ovakvom kakvom i ti mene sada nudi. Zato ti, prijatelju Sancho, ne tari glavu to meni godi, i ne nastoj svijet preobnoviti ni skitniko vitetvo skrenuti od njegovih obiaja. - Oprostite, gospodaru - odvrati Sancho. - Ja ne znam ni itati ni pisati, kako sam vam ve rekao, pa zato i ne znam nisam li se ogrijeio o pravila vitekog reda. Ali u ja odsad trpati u dvojae svakakvih suhih plodova za vas, koji ste vitez, a za mene, koji nisam vitez, ivadi i mrsnijih zalogaja. - Ne velim ja - opet e don Quijote - da skitnici vitezovi ba pod svu silu moraju jesti jedino onakve plodove kakve ti veli, i nita drugo, nego velim da im je obina hrana bila to i jo neke biljke koje su nalazili po polju, jer su ln Poznavali, a poznajem ih i ja. Valja to - odgovori Sancho - poznavati te biljke, jer ja sudim da e biti ana kada e nam koristiti budemo li poznavali biljke, adi on to je rekao, te oni to pojedu u lijepu miru i prijateljstvu. Ali Jato im potraiti gdje e prenoiti, te oni bre dokonaju svoju siromaku . jedicu, uzjau odmah i poure se da stignu u ljudsko naselje dok se jo ne unoalo. No sunce ih prevari, pa i nada da e stii kamo ele; dospjeli Samo do nekih kozarskih koliba. Odlue dakle prenoiti ondje. Koliko je to nem ne stigao u naselje, toliko mu je gospodar zadovoljan Ce Prospavati no pod vedrim nebom, jer mu se tako ini da se kao 0lTl ne Poveljom potvruje i krijepi dokaz da je vitez.Jedanaesta glava Sto se dogodilo don Quijotu s kozarima. Kozari ih prijazno doekaju. Sancho namiri ponajprije Rocinanta svojega magarca, to god bolje zna, a onda poe za mirisom koji iri od nekoliko komada kozjevine to se u kotliu na ognju kuhaju Volio bi odmah pogledati jesu li ve takvi da bi ih mogao iz kotlii premjestiti u eludac, ali se okani toga, jer kozari uto maknu kotli s ognja, pa razastru po zemlji nekoliko ovjih koa, prostru asoiJ svoj priprosti stol, pozovu njih dvojicu i od srca ih ponude svime itm imaju. Posjedaju uokolo na ovje koe estorica njih, koliko ih bijae kraj obora, ali najprije s nezgrapnom uljudnou ponude don Quijota neka sjedne na valov koji su izvrnuli i njemu namjestili. Sjedne do Quijote, a Sancho ostane na nogama da ga poslui roanim muljeml Kad ga gospodar vidje da stoji, ree mu: - Da vidi, Sancho, kolika je valjaltina u skitnikom vitetvu, te kako oni koji njemu kako god slue, lako i brzo postiu ast i tovanje w svijetu, elim ja da sjedne ovamo do mene i u drutvo ovih estitih ljudi, da bude jednak sa mnom, koji sam tvoj gospodar i prirodni poglavar, da jede s mojega tanjura i

pije odakle i ja pijem, jer "f skitnikom se vitetvu moe ono isto rei to se veli o ljubavi: izjednauje sve. - Velika vam hvala - odgovori Sancho - ali vam moram rei: ka" samo imam to dobro za jelo, pojest u ja to stojeki i sm same3 isto onako kao i da sjedim pokraj cara, a moda jo i bolje. A da vatf istinsku istinu reknem, i bolje meni sladi ono to ja pojedem gdjeg0 u zakutku, bez cifranja i parade, sve ako je suh kruh i crni luk, neg0 purani za neijim stolom, gdje moram polako vakati, malo piti, sva se as brisati, a ne smijem, kad mi nadoe, ni kihati ni kaljati, niti i drugo initi, to moe kad si sm i slobodan. Zato vi, gospodaru,lt koje mi kanite iskazati, jer sam slubenik i pristalica skitnikog vitetva, kao to i jesam kao konjuar vae milosti - preokrenite u togod drugo to bi meni bilo drae i korisnije, jer te asti primam ja dodue drage volje, ali ih se odriem odsad pa sve do konca svijeta. _ Uza sve to sjedni ti samo, jer tko sebe ponizuje, Bog ga uzvisuje.86 Uhvati ga onda za ruku i silom ga posadi do sebe. Me razumiju kozari to benetanje o konjuarima i skitnicima vitezovima, pa oni samo jedu i ute i gledaju svoje goste, koji s velikom milinom i uivanjem gutaju komadine od pesnice. Kad se pojelo meso, raspu kozari po ovjim koama hrpu suha ira, koji je nalik na ljenik, i metnu onamo pol sira, tvreg nego to je odvaljena buka. Nije dotle mirovao ni rog, nego je redom esto obilazio naokolo, as pun, as prazan, kao vedro na studencu, tako da se zaas ispraznila jedna od onih dviju mjeina to su im bile pri ruci. Poto je don Quijote valjano namirio svoj eludac, uzme on pregrt ira, zagleda se pozorno u ir i oglasi se ovom besjedom: - Sretnih li stoljea i sretnoga li doba to su ga stari nazvali zlatno! I ne stoga to bi se zlato, koje se u ovo eljezno doba toliko cijeni, u ono blaeno vrijeme bez ikakve muke stjecalo, nego stoga to oni koji su tada ivjeli nisu znali ove dvije rijei: tvoje i moje. U ono je sveto doba sve bilo zajedniko: za svakidanju se hranu nisi morao nikakvim poslom muiti, nego samo digni ruku i dohvati je sa snanoga hrasta, koji te dareljivo nudi svojim slatkim kusnim plodom. Bistri izvori i romon-potoci nude ti u preobilju slatke, bistre vode. Po pukotinama u stijenama i u upljem drveu osnivale su drave marljive i razborite pele, te svaijoj ruci nudile, bez ikakve sebinosti, obilatu privredu svojega preslatkoga rada. Golemo je plutovo drvee, bez ikakva naeg truda, bogato razdavalo svoju izdanu, laku koru, kojom su se poele Pokrivati kue, sagraene na grubom kolju, jedino da budu zaklonom d nepogode. Onda je bio sm mir, samo prijateljstvo, sama sloga: jos se nije teki raonik na krivom plugu usudio derati i raskrivati mu utrobu nae pramajke, jer ona je i bez sile iz svojega plodnoga 1 Prostranoga krila nudila svuda da nasiti, nahrani i razveseli djecu svju, koja su je tada nastavala. no su doba nevine krasne pastirice obilazile od doline u dolinu, visa na vis, gologlave, a odjevene samo toliko koliko je potrebno a se pristojno prikrije to pristojnost trai i dovijeka e traiti da ude prikriveno. A nisu se kitile onim ime se danas kite, i to sve p0skupljuje od tirskoga grimiza i od svile, muene na tolike

naine, nego su se kitile sa nekoliko zelenih listova, prepletenih brljanom,a s tim su bile valjda isto talco kitnjaste i dotjerane kao to su danas dvorske dame s onim rijetkim i neobinim pronalascima na koje ih je navela besposlena elja za novotarijama. U ono su se doba ljubavna uvstva onako priprosto i prostoduno iskazivala kako ih je dua zamiljala, i nisu trebale umjene i zakuaste rijei da se ta uvstva jo uzvise. Nije jo bilo lukavtine, varke niti se zloba mijeala s istinom i dobrodunou. Pravda je bila u svojim granicama i nisu se usuivale buniti je i vrijeati je ni pristranost ni sebinost, kojima ju danas krnje, bune i proganjaju. Sudaka se samovolja jo nije bila uvrijeila u sudake umove, jer onda jo nije bilo nikoga ni da sudi, ni da bude suen. Djevice su u potenju hodale, kako rekoh, kud god ih je volja, same samcate, bez straha da e ih iija drzovitost ili poudna nakana oskvrnuti, pa su nevinost gubile samo onda ako im je samima bila elja i volja. A sada, u ovo odurno doba, nije nijednoj sigurno potenje, sve da ga sakriva i zatvara u novom labirintu kao na Kreti, jer i onamo prodire kroz pukotine i zrakom, sa estinom prokletoga svojega nastojanja, ljubavna kuga i upropauje djevice, ma koliko se zaklanjale. Njima je za zatitu, kako je s vremenima sve jae rasla zloba, osnovan red skitnika vitezova, da brani djevice, zakriljuje udovice, pritjee u pomo sirotama i potrebnicima. Od toga sam reda ja, brao kozari, pa vam hvalim na lijepom doeku i srdanom prijamu to ste ga iskazali meni i mojemu perjaniku. Jer ako svi koji ive po prirodnom zakonu moraju ii naruku skitnicima vitezovima, ipak je pravo da vam od sveg srca zahvalim na vaoj dobrostivosti, gdje ste me, i ne znajui tu svoju dunost, tako ljubazno primili i pogostili. Svu tu dugaku besjedu, ovako sasvim ututanj, izrekao je na vitez jer mu je ir koji mu dadoe navrnuo na pamet zlatno doba, pa ga je snala volja da taj izlini govor istrese kozarima. A oni mu ne odgovore ni rijei, nego ga sasluaju zadivljeni i zapanjeni. utio je i Sancho, jeo ir i svaki as pohaao onu drugu mjeinu, koju su objesili na plutovo drvo da se vino ohladi. Govor don Quijotov pretraje veeru, a kad odveerae, rei e jedan kozar: - Da vi, gospodaru skitnice vitee, jo istinitije mognete rei da smo vas doekali drage volje i od srca, elimo vas zabaviti i razveseliti, pa e vam zapjevati jedan drug na, koji e odmah stii. To vam je veoma bistar momak i jako zaljubljen, a zna itati i pisati i u gusle guditi, da bolje ne moe biti. Tek to je kozar to izrekao, zau se guslanje, a nabrzo stie i svira, momak od dvadeset i dvije godine, veoma mila lika. Drugovi gapitae je li veerao, a kad on odgovori da jest, ree onaj koji je Jnudio pjesmu: Ded nam onda; Antonio, ugodi i zapjevaj nam malo, neka ovaj spodin gost vidi da i u gorama i umama ima tko zna glazbu. Priali srno mu o tvojoj vjetini, pa elimo da je pokae, neka vidi da smo istinu rekli. Molim te dakle, tako ti ivota, sjedni i zapjevaj pjesmu o svojoj ljubavi, koju ti je sloio tvoj stric nadarbenik i toliko je omiljela ljudima u selu. _ Hou, rado - odgovori momak.

jvje skanjujui se i ne nekajui sjede on na hrastov panj, udesi gusle i zaas zapjeva s velikom milinom ovako: ANTONIO Znam, Olalla, da me ljubi Mada usta ne kazuju, l ak oi ne govore Nijemi govor zaljubljenih. U pamet se tvoju uzdam, Da me nee odvrgnuti, Jer tko raskri ljubav svoju, Nigda nije u nesrei. Ja sam ti se i premnogo, Oj Olalla, namuio Od kamenih snjenih grudi I od krute due tvoje. Al iz tvoje nemilote I opore estitosti Pomalja se meni esto Rubom svoje halje nada. Za tim mamcem eljno hrli Moja vjera, svagda ista, Niti manja kad sam prezren, Niti vea kad me voli. Ako ljubav sreu nosi,Od ljubavi tvoje slutim Da e konac mojih nada Okruniti eljom mojom. Je li sluba preodana Podobna ti blait srce, Moja sluba premnoga e Razblaiti srce tebi. Gledala si i vidjela Da sam esto ostajao Ponedjeljkom u sveanim Haljinama od nedjelje. Odvijeka jednim putem Ide ljubav i kienost, I ja sam se kitit znao, Da ugodim oku tvojem. Zbog tebe sam i igrao, Zbog tebe sam svirku sviro I pjevao u nevrijeme, Kada pijetli prvi poju. Kolikom sam hvalom tebi Obasuo ja krasotu, zbog hvale istinite Djevojkama omrznuol Teresa del Berrocal mi, Kada tebe slavljah, ree: Mnogi ljubi majmunicu, A on misli: aneo je, Jer joj gleda nakienost, Lanu kosu i krasotu Udeenu, kojom znaju I Amora zavarati. La je, rekoh, rasrdihje,Zakrili je brati njezin, Izazva me, a ti znade

Ne volim te ja uludo, Nit te item, niti dvorim, Da te ljubim nevjenanu; Nakana je moja asna.

Crkva ima brani jaram Od svilenih konopaca: Hajde prigni vrat u jaram, Pa da vidi da u i ja. Ako nee, kunem ti se Najsvetijim svecem da ja lz planine nikud neu, Neg med same kapucine. S tim zavri kozar svoju pjesmu. Don Quijote zamoli ga da jo zapjeva, ali Sancho Panza ne pristane, jer mu vie bijae stalo da spava nego pjesme da slua. Rekne on dakle gospodaru: - Trebali biste odmah smisliti, gospodaru, gdje emo noas prenoiti, jer ovi su ljudi cio dan u poslu i ne mogu provoditi noi pjevajui. - Razumijem ja ve tebe, Sancho - odgovori mu don Quijote - jer vidim dobro da tvoji pohodi mjeini hoe da budu nagraeni vie snom negoli glazbom. - Svima nam je po kusu, hvaljen bio Bog - priklopi na to Sancho. Ne poriem ja to - odvrati don Quijote; skrasi se ti, dakle, gdje te vlja, a ljudima od mojega stalea vie dolikuje bdjeti nego spavati. Ali Pak bi, Sancho, dobro bilo da mi opet povee uho, jer me boli gore ego to bi trebalo. C111 i Sancho kako mu se nareuje. A jedan kozar, kad je vidio ranu ree neka se ne brine, jer on e mu dati lijek koji e ga lako jeciti. Natrga on neto rumarinova lia, kojega je ondje mnogo v Provae ga i smijea sa malo soli, pa onda poloi na uho, povee Jano i rekne da drugi lijek nee trebati. A tako i bude.Dvanaesta glava to je jedan kozar pripovijedao onima koji bijahu s don Quijotom. Uto stigne drugi momak, od onih koji donose iz sela ive, te zapita - Znate li, brao, to je u selu? - Odakle bismo znali? - odgovori jedan od njih. - Znajte onda - nastavi momak - da je jutros umro uveni ueni past Grisostomo, a svijet ape da je umro od ljubavi za onom djevojko Marcelom, kerju bogatoga Guillerma, koja se preruila u pastiric te luta po ovim pustim besputicama. - Za Marcelom, veli - rei e jedan. - Za njom - odgovori kozar; - a zanimljivo je to je u oporuci odre da ga zakopaju u polju, kao da je Maur, i to podno stijene, gdje j izvor, kod plutova hrasta, jer ondje je, kazuje se, a i vele da je i sa rekao, prvi put vidio Marcelu. I drugo je kojeta ovako ponareivao, a sveenici u selu govore da se to ne smije izvriti i ne valja da se izvr" jer se ini poganskim. Na sve odgovara davni prijatelj njegov, ue Ambrosio, koji se takoer s njim znao preruivati u pastira, da se sv mora izvriti onako kako je Grisostomo odredio, i nita se ne srni. ispustiti. Zbog toga se sada uzbunilo selo. Ali, kako vele, naposljet e se uiniti ono to Ambrosio i svi njegovi prijatelji pastiri tra" pa e ga sutra s velikim sjajem sahraniti ondje gdje sam rekao. A sudim da to vrijedi vidjeti. Ja u svakako otii da vidim, sve ako se ne mognem sutra vratiti. - Svi emo otii - odgovore kozari. - Bacit emo kocke da odredim koji e ostati i svima uvati koze.

- Pravo veli, Pedro - ree jedan od njih - no kockati se ne morat jer ja u ostati za sve. Samo me nemojte zato hvaliti kako sam estit kako nisam jako radoznao, nego ja ne mogu hodati jer mi se onomab0 trn u nogu. Svejedno mi tebi hvalimo - odgovori Pedro. 2amoli don Quijote Pedra da mu kae tko je taj pastir to je umro, i tko je ta pastirica. Pedro mu odgovori da je pokojnik, koliko on zna, bio bogat plemi iz susjednoga mjesta u toj planini. Mnogo je godina uio u Salamanki, a kad se nakon nauka vratio u svoje selo, iziao je na glas kao vr uen naitan ovjek. Osobito je, veli, znao nauku o zvijezdama, i kuda tamo na nebu hodaju sunce i mjesec, pa im je nadlaku kazivao kada lipsavaju ta nebeska svjetila. - Eklipsa zove se to, prijatelju, i ne lipsavaju, nego se pomrauju dva najvea svijetla tijela na nebu - ree don Quijote. A Pedro, ne ispravljajui takve sitnice, nastavi svoje prianje: - Isto je tako proricao kada e godina biti rodna a kada susiava. - Suna, hoe valjda rei, prijatelju - opet e don Quijote. - Suna ili susiava - odgovori Pedro - jedan je bijes. Velim dakle da su se njegov otac i prijatelji, koji su vjerovali njegovim rijeima, jako obogatili jer su onako radili kako je on savjetovao i govorio: Sijte ljetos jeam, ne sijte penicu; a ljetos sijte graak, nemojte jeam; dogodine e roditi uljika; a tri idue godine nee biti ni kapi ulja. -Ta se znanost zove astrologija - ree don Quijote. - Ne znam ja kako se zove - odvrne Pedro - znam samo da je on sve to znao, i jo vie. Nije dakle prolo vie od nekoliko mjeseci kako se vratio iz Salamanke, kad on jednoga dana odbaci prostranu odjeu koju je kao kolovan ovjek nosio, te osvanu odjeven kao pastir, s pastirskim tapom i kouhom. A zajedno s njim prerui se u pastira i desni mu prijatelj, po imenu Ambrosio, koji mu je bio drug na naukama. Zaboravio sam rei kako je pokojni Grisstomo jako vjeto sastavljao pjesme. Ispjevao je on i boine pjesme, i prikazanja Za Braanevo ili Tijelovo, u kojima su nastupali nai seoski momci, pa svi vele da boljih i nema. Kad seljani vidjee da su se ta dva kolovana ovjeka odjednom preruila u pastire, zaudie se i ne mogoe dokuiti sto ih je navelo da se tako neobino preodjenu. U to je doba ve bio Urnro otac naemu Grisstomu, te je on batinio mnogo imanje, i Zernlje i svega, pa mnogo blago i krupno i sitno, i silne novce. Svemu omu bude taj momak jedini gospodar, a i zasluio je zbilja jer je bio 0 valjan drug, i dobrostiv, i prijatelj dobrim ljudima, a lice mu bilo a se ne bi nagledao. Onda se prouje da se nije ni rad ega drugoga y io nego zato da krene po pustoi za onom pastiricom Marcelom Je na momak maloas spomenuo i rekao da je u nju bio zaljubljen Jni Grisstomo. A moram vam sada rei, jer treba da znate, tkoje ta djevojica: moda niste, a jamano i niste ovakvo to uli i neete ni uti za svega ivota, sve da poivite dulje od Sr abe. - Nije Sraba, nego Sara - ispravi ga don Quijote koji nije trpio Ja kozar prekree rijei. - Dugovjek je i srab - odgovori Pedro; - ali ako vi meni, gospodaru, svakom koraku budete kudili rijei, neemo mi dovriti ni za godinu, dana.

- Oprosti, prijatelju - ree don Quijote; - rekao sam samo zato to je velika razlika meu srabom i Sarom. No ti si jako dobro odgovorio: srab je zbilja dugovjeniji od Sare. Ded nastavi svoju priu, a ja te neu ni u emu vie prekidati. - Velim ja dakle, gospodaru, duo draga - opet e kozar - da je u naem selu bio ratar po imenu Guillermo, a taj je jo bogatiji bio od Grisstomova oca. Njemu je Bog, osim mnogoga i velikoga bogatstva dao jo i kerku, kojoj je mati umrla u poroaju, a bila je to najestitij ena u svem ovom kraju. Kao da je danas gledam, s onim lice kojemu se s jedne strane sija sunce a s druge mjesec; ali je bila vrijedna i dobrostiva siromasima, pa ja sudim da je njena dua sa u rajskom naselju, u okrilju Bojem. Od alosti za takvom valjano! enom umrije i mu njen Guillermo, a kerka mu Marcela, bogat curica, ostade na brizi strica sveenika, upnika u naem selu. Odrasl mala i toliko se razljepala da nas je mnogo podsjeala na svoju majku, koja je bila silna krasotica; no ipak se inilo da e majina ljepota uzmaknuti pred kerinom. Tako bude, kad je ona dorasla do etrnaeste, petnaeste godine, da je nitko nije mogao gledati a da ne slavi Boga to ju je onako krasnu stvorio. Mnogi su se i premnogi zaljubljivali i ginuli za njom. Stric j je dobro pazio i sklanjao, ali glas se o njenoj neobinoj krasoti pronese, te i zbog krasote i zbog velikog bogatstva njena ponu prosci ne sam iz naega sela nego i nekoliko milja unaokolo, te jo najbolji prose moliti, okupljati i napadati strica da je uda. A on, koji je naskroz valja kranin, iako ju je elio odmah udati im je vidio da je dorasla, ne htjede ipak bez njene privole, pa nije pazio na korist i dobitak o upravljanja djevojinim imanjem ako bi otegnuo njenu udaju. I tak mi vjere, gdje god ljudi ponu preklapati, spominju oni to u hval estitom sveeniku. Jer pamtite, gospodaru skitnice, po tim se mali selima o svemu razgovara i ape; a znajte, kao to ja znam, i suvis valjan mora biti pop ako hoe da njegovi upljani lijepo govore njemu, pogotovu na selu. - Istina je - potvrdi don Quijote. - Samo ti nastavi, jer pripovijest k_o dobra, a ti je, dragi Pedro, vrlo lijepo pripovijeda. !3g0g mi bio milostiv, jer to je meni najmilije. Znajte jo da je stric sinovici kazivao za svakoga od onih mnogih prosaca koji su je iskali to je i kakav je, pa je molio neka se uda i po volji neka odabere; no ona mu samo odgovarala da se jo ne kani udati jer je premlada i nije sposobna nositi brani teret. Nakon tih izgovora, opravdanih, kako se ini, nije joj stric dodijavao vie, nego je ekao da ona ue u godine i bude znala po volji odabrati druga. Jer on je govorio, a govorio je vrlo pametno, da roditelji ne trebaju djecu preko volje njihove eniti ni udavati. Ali eto jada iznenada, jednoga dana osvanu gizdava Marcela preruena u pastiricu. Ne mogae je odvratiti ni stric ni drugi svijet iz sela, nego ona krenu s drugim seoskim djevojkama u polje da uva svoje stado. A kad se ona tako javila meu svijet i njena se ljepota prokazala, ne bih vam ni znao rei koliki su se mladi momci, i plemii i seljani, obukli kao Grisstomo, te poli za njom po tim poljima da joj se umile. Jedan je od njih bio, kako sam ve rekao, na pokojnik, a on nju, vele,

nije samo volio, nego oboavao. No nemojte misliti da je Marcela, kad se odala slobodi i ivotu po volji, gdje je malo ili gotovo nikada sama, ita, ma i za trunak, posrnula u asti i potenju. Nije, nego ona toliko i tako pazi na svoju ast da se od sviju onih koji se umiljavaju i oko nje oblijeu nijedan nije pohvalio, a istinski se i nee moi pohvaliti da mu je razbudila ikakvu nadu kao da e mu se elje ispuniti. Ne bjei ona dodue i ne uklanja se iz drutva i od razgovora pastirskoga, uljudna je i prijazna s njima, ali ih odbije kao iz prake im koji prie i otkrije svoju nakanu, sve ako je ta nakana tako estita i sveta kao enidba i udadba. Od toga to ona ini vea je teta zemlji nego da je navalila kuga, jer ona prijaznou i ljepotom predobiva srca onih koji su s njom, pa je oblijeu, ali njen ih prezir i oporost strovaljuje u takvo oajanje te ne znaju to bi, nego u sav glas viu da je kruta i nezahvalna, i krste je sve takvim imenima koja jasno kazuju kakva je ona. Da vi dakle, gospodaru, ostanete koje vrijeme ovdje, uli biste kako ova brda i doline odjekuju od jauka odbijenih udvaraa koji ete za njom. Nedaleko odavde ima jedno mjesto gdje stoje gotovo ya tuceta visokih bukava, a meu njima nema nijedne da joj u glatku 0f u nije urezano i zapisano ime Marcelino, a na gdjekojemu je drvetu Rezana ozgo i kruna, kao da se tim jo jasnije kazuje da je izmeu sviju ras tica na svijetu Marcela nosi i zasluuje. Ovdje uzdie jedan pastir, nje cvili drugi; tu se uju ljubavne pjesme, ondje oajne jadikovke, jekoji provodi cijelu no sjedei pod kojim hrastom ili pod kojom J nom i ne zaklapa oiju, nego zaranja i zanosi se u svoje misli, paga tako izjutra zatee sunce. Drugi opet niti prestaje niti otpoiva od uzdisanja, nego se ljeti u podne, kad je najgora ega, izvaljuje na vreli pijesak, te preklinje milosrdna nebesa tualjkama. Niti za ovoga niti za onoga, ni za ove, ni za one ne haje krasna Marcela, slobodna bezbrina, i svi mi koji je znamo iekujemo ve kada li e joj prestati ponos i koji e biti sretnik da ukroti takvu divlju ud i predobije takvu neobinu krasotu. Kako je sve ovo to sam vam pripovjedio zgoljna istina, vjerujem da je istina i ono to na momak pria da govore o Grisstomu zato je umro. Zato vam velim, gospodaru, da svakako odete sutra na njegov ukop; bit e vrijedno pogledati, jer Grisstomo ima mnogo prijatelja, a odavle do onoga mjesta gdje je odredio da bude pokopan nema ni pol milje. - Pobrinut u se - odgovori don Quijote - a tebi hvala to si mi ispria takvu ganutljivu priu i razdragao me. - Oh! - odvrati kozar - ne znam ja ni polovinu sviju nezgoda koje s zadesile udvarae Marceline. No moda emo sutra skobiti pute kakva pastira koji e nam ih ispriati. A sada nee biti zgorega da s vi sklonite pod krov i prilegnete, jer da spavate pod vedrim nebom naudili biste svojoj rani. Nego vi ste takav valjan lijek metnuli na randa i ne moe ii po zlu. Sancho Panza, koji je ve zaelio da vrag odnese i kozara i njego brbljariju, navali na gospodara neka se skloni u Pedrovu kolibu, da ondje spava. Poslua ga don Quijote i provede gotovo svu no mislei na svoju vladaricu Dulcineju, sasvim onako kako i udvarai Marcelini. Sancho Panza smjesti se izmeu

Rocinanta i svojega magarca, t prespava no, ali ne kao odbijen zaljubljenik

nego kao ovjek iscakan nogama. I Trinaesta glava u kojoj se dovrava pria o pastirici Marceli, s drugim zgodama. Tek to se s istoka promolila zora,87 ustanu petorica od onih est kozara, probude don Quijota i zapitaju ga je li jo voljan ii da vidi slavni pokop Grisstomov, jer ako hoe, oni e s njim. Don Quijote, koji je to jedva i doekao, ustane i naredi Sanchu neka odmah sedla i uzda. Sancho hitro poslua i jednako brzo krenu svi na put. A ne prou ni etvrt milje, kad na nekom raskriju ugledaju kako im u susret ide est pastira, odjevenih u crne kouhe, ovjenanih vijencima od empresa i gorke zloljesine. Svakomu je u ruci debela batina esminova. S njima su i dva plemia na konjima, vrlo lijepo opremljena za put, i jo tri momka pjeaka, koji ih prate. Kad se sretnu, pozdrave se oni uljudno, te zapitaju jedni druge kamo e, a kad doznaju da svi idu na pogreb, krenu onamo zajedno. Jedan od onih konjanika, razgovarajui sa svojim drugom ree: Cini mi se, gospodine Vivaldo, da ne dangubimo i ne tratimo vrijeme uludo to hoemo na taj slavni pokop. I mora biti slavan, jer su nam ti pastiri silna udesa napripovijedali i o pokojnom pastiru i o pastirici ubilici. 1 meni se ini tako - odgovori Vivaldo; - nije mi ao potratiti taj dan, Da 1 nekoliko bih dana prodangubio, samo da to vidim, napita on Quijote to su uli o Marceli i o Grisstomu. Putnik 0dvrati da su jutros sreli te pastire, pa kad ih vidjee u alobnoj odjei, Pitae ih zarad ega su ovako krenuli; jedan im od njih odgovori i Drp6vjedi kakva je udesna i krasna ona pastirica Marcela, i koliki je a dii oblijeu u ljubavi, pa kako je umro taj Grisstomo, komu idu J!3 Pogreb. Naposljetku, ispripvjedio im sve to je i Pedro ispriao don Vuijotu. se taj razgovor i zapone se drugi. Onaj koji se zove Vivaldozapita don Quijota zato obilazi tako oboruan po takvoj mirnoj zemljj Na to mu odgovori don Quijote: - Zvanje koje izvrujem ne doputa mi i ne ostavlja mi drukij Lagodnost, gozba i otpoinak izmiljeni su za mekune dvoranike; trud, nespokoj i oruje izmiljeno je i stvoreno jedino za one koje svij krsti skitnicima vitezovima, a od njim sam, iako nedostojan, od svi najmanji ja. im su to uli, uzmu ga svi smatrati ludim ovjekom. A da se bolj uvjeri i vidi od kakve je vrste njegova ludost, zapita ga opet Vivaldo su to skitnici vitezovi. - Zar vi, gospodine - odgovori don Quijote - niste itali ljetopise povijesti o Engleskoj, gdje se opisuju slavna junaka djela kralja Artur koga mi u naem kastiljskom jeziku krstimo kralj Artus? O njemu pronosi stara pria po cijeloj kraljevini Velikoj Britaniji da i nije umr nego je arolijom pretvoren u gavrana, a kad stigne vrijeme, vratit e on da kraljuje i da opet preuzme kraljevstvo i

ezlo. Zato neete uti je od onoga vremena sve do danas ikoji Englez ijednoga gavrana ubi Za toga dobroga kralja osnovan je dakle uveni onaj viteki red Vitezo od Okrugloga Stola, i zbile su se, sve do jedne, one ljubavne zgode ko se ondje priaju o don Lanzarotu od Jezera i kraljici Ginebri,88 med kojima bijae posrednica i pouzdanica estita drubenica Quintan pa je otuda i nastala ona poznata romanca, toliko slavljena po na panjolskoj: Nigda nije vitez bio Tako sluen od gospoda, Ko to bjee Lanzarote, Kad iz britske zemlje doe, s onim slatkim i umiljatim nastavkom njegovih ljubavnih i juna djela. Od onoga se doba taj viteki red rasprostro i rairio po mnogi i raznim krajevima svijeta, te su se u njemu proslavili i po svojim djelima razglasili hrabri Amadis od Galije, sa svim svojim sinovima unucima sve do petoga koljena, i junaki Felixmarte od Hircanije, nikada, koliko treba, nahvaljeni Tirante Bijeli, pa nepobjedivi i juna don Belianis od Grecije, koga smo gotovo za naih dana vidjeli i zn" i uli. To vam je dakle, gospodo, skitnik vitez, a viteki je red onaka kako sam kazao. U ovaj sam se red, rekoh ve, ja grenik zavjetova na to god su se zavjetovali spomenuti vitezovi, zavjetovah se i ja. Zat ja obilazim po pustoima i bezljudnim mjestima, te traim prigodJI ran u dui, da rukom i osobom svojom srnem u najopasniju 0 lovinu j p0gjDao koju mi sudbina dosudi, i da budem na pomoi Sabirna i nevoljnima. tom se razlaganju putnici sasvim uvjere da je don Quijote enuo me-u a razaberu it0 kakva mu je ludost, pa joj se stanu isto onako j3 ti kako joj se dive svi koji je upoznaju. Vivaldo pak, koji bijae vrlo j0sjetljiv ovjek i vesele udi, naumi se zabaviti na ovome kratkom tu to ga imaju jo prevaliti dok ne stignu u planinu gdje e biti pokop, Pa e don Quijota skloniti neka istrese svoje ludosti. Ree mu dakle: ini mi se, gospodine skitnice vitee, da ste se vi zavjetovali na jedan od najstroih zavjeta to ih ima na svijetu, i sudim da ni zavjet fratara trapista nije tako strog. _Tako strog moe biti - odgovori na don Quijote - alijos kako sumnjam je li ovoliko potreban. Jer ako emo istinu, vojnik koji izvruje zapovijest zapovjednikuvu ne ini manje nego sm zapovjednik koji mu nareuje. Voljan sam rei da redovnici sasvim mirno i spokojno mole od Boga svako dobro za zemlju; ali mi vojnici i vitezovi izvrujemo to oni mole, branimo to hrabrou naih ruku i otricom naih maeva, bez krova i krovita, nego pod vedrim nebom, izvrgnuti ljeti sunanoj egi, da se peemo, a zimi studeni, da se jeimo. Mi smo dakle slubenici Boji na zemlji, mi smo ruke kojima se na zemlji izvruje pravda Boja. A kako se ratni poslovi i oni koji uz njih idu i pripadaju ne mogu izvrivati drukije nego u znoju, trudu i radu, iz toga slijedi da su oni koji se tomu posveuju svakako u veoj muci od onih koji u tihom miru i spokoju mole Boga da bude slabima na pomoi. Ne kanim rei i nije mi ni na pameti da je zvanje skitnika viteza onako valjano kao to je zvanje fratra

samotnika; elim jedino po onom to ja trpim utvrditi da je moje zvanje gladnije i ednije, jadnije, odrpanije i uljivije, jer nema sumnje da su nekadanji skitnici vitezovi trpjeli za ivota mnoge nezgode. A ako su se nekoji po junatvu svoje ruke ak i zacarili,89 tako mi vjere, stajalo in je mnogo krvi i znoja; ali da uz te, koji su se toliko uzvisili, nisu bili robnjaci i mudraci koji su ih pomagali, prevarile bi ih elje, izjalovile bi im se nade. Tako sudim i ja - odvrati putnik - ali mi se jedno, izmeu mnogoga gg, ini jako loim u skitnika vitezova, a to je: kad im se prui jagoda da izvre koju veliku i opasnu pustolovinu, u kojoj je jasna i J dana pogibao da mogu ivotom nastradati, nikada se oni u tom kada e se latiti oruja, ne sjete preporuiti se Bogu, kako svaki Scanin u takvim trenucima treba da ini, nego se s tolikom gorljivoui pobonou preporuuju svojim damama, kao da su one njihov BQ To mi je malko nalik na poganstvo.90 - Gospodine - odgovori don Quijote - ne moe to nipoto drukj, ni biti, i zlo bi se pisalo skitniku vitezu koji bi ino uinio, jer je Vi obiaj i navada u skitnikom vitetvu da skitnik vitez, kad se daje r koje junako djelo, pomilja na svoju damu, te njeno i ljubazno upr. oi u nju, kao da je moli neka ga zakrili i zatiti u borbi i pogibli u koju on sre. Sve ako ga nitko ne uje, dunost mu je da kroza zuL protisne nekoliko rijei kojima se od svega srca njoj preporuuje. TomJ mi imamo nebrojenih primjera u historijama. Ali se time ne veli da sJ ne preporuuju Bogu, jer za borbe imaju i kada i gdje to uiniti.91 - Uza sve to - odvrati putnik - jo mi jedna sumnja kopka po glavi. itao sam esto kako dva viteza preklapaju, pa se rije po rije takj razbjesne te okrenu konje, odjau prilian komad po polju, onda se odmah, ni pet ni est, okrenu opet i polete u sukob, a usred te trke preporuuju se svojim damama. Onda se u tome sukobu obino dogaa da jednoga protivnikovo koplje naskroz probode, te on sleti konju preko repa, a i drugi bi isto tako tresnuo o zemlju da se nije konju za grivu pridravao. Ne znam dakle kada bi pokojnik dospio da se za tako nagla posla preporui Bogu. Bolje bi zato bilo da je one rijei to ih je za trke potratio preporuujui se svojoj dami izrekao Onomu komu bi se kao kranin i morao preporuiti. tovie, sudim da i nema svaki skitnik vitez damu kojoj bi se preporuivao, jer nije svaki zaljubljen. - Ne moe to biti! - odgovori don Quijote. - Ne moe, velim, biti da bi ikoji vitez bio bez dame, jer njima je tako svojstveno i prirodno da budu zaljubljeni, kao i nebu da po njemu budu zvijezde. Sigurno je da jo nitko nije itao historiju u kojoj bi se naao skitnik vitez bez ljubavi. I sve da se nae takav vitez bez ljubavi, ne bi bio smatran istinskim vitezom, nego kopilanom koji u tvravu spomenutoga vitetva nije uao na vrata nego preko zida, kao razbojnik i lupe. - Ipak mi se ini - pritakne putnik - ja sam, ako se valjano sjeam, itao da don Galaor, brat junakoga Amadisa od Galije, nije imao nikakvu stalnu damu kojoj bi se mogao preporuiti, pa ipak nije loijim smatran, nego je bio hrabar i uven vitez. Na to mu odgovori don Quijote:

- Gospodine, jedna lasta jo nije proljee. Osim toga, znam dobro da f taj vitez potajice bio jako zaljubljen i zaljubljiv, nije bilo ljepotice koju nije volio: takva mu bijae narav, i nije ju mogao suspregnuti. Ali sveta je ipa istina da je on imao jednu koju je odabrao za vladaricu svoje volje, pa se njoj vrlo esto i potajno preporuivao, jer se ponosio da je utljiv vitez. 703...Da ga diro nije, Tko ne smije s Orlandom boj da bije.93 k remda sam od loze Cachopin od Lareda94 - primijeti putnik - ne 1 se usudio svoje ime usporediti s imenom Toboso od Manche, da nisam, da istinu reknem, takvo porodino ime nikada do dana ananjega ni uo. ak da niste jo uli! zaudi se don Quijote. ni i svi sluaju s velikom pozornou razgovor njih dvojice, pa ak Ako dakle svaki skitnik vitez mora biti zaljubljen - rei e putnik da je sva Pka da ste zaljubljeni i vi, kad ste od toga stalea. A " yj niste ponositi i utljivi onako kao don Galaor, istinski vas molim, lko gd mogu, u ime sv0Je i svega ovoga drutva, da nam kaete ime, znao a nu maju, stale i krasotu vae dame, jer ona e sretna biti ako sav svijet Kude dvori takav vitez kakvim se vi inite, pon Quij0te sada uzdahnu silnim uzdisajem i ree: Ne mogu potvrditi je li mojoj slatkoj neprijateljici po volji ili nije da svijet dozna da joj sluim. No za odgovor onomu to me tako uljudno molite, mogu vam rei da joj je ime Dulcinea; domaja joj Toboso, selo u Manchi; po staleu je, u najmanju ruku, princeza, jer je kraljica i vladarica moja; krasota joj je nadljudska, jer u njoj se obistinjuju sva mogua i matom doarana svojstva i krasote to ih pjesnici pripisuju svojim odabranicama: kosa joj zlato, elo rajska poljana, oi joj dva sunca, obrazi joj rue, usne koralji, zubi njeni biserje, vrat joj alabastar, grudi mramor, ruke su joj bjelokost, bijela je kao snijeg, a oni dijelovi koje stidljivost krije od ljudskih oiju takvi su, mislim, da im se samo mualjiva panja moe diviti.92 - Voljeli bismo znati od kakva je roda, koljena i plemena - opet e Vivaldo. Odgovori mu don Quijote: - Nije ona ni od starih rimskih Curtija, Gaja, Scipiona, ni od novih Colonna i Orsinija; nije ona ni Moneada ili Requesen iz Katalonije, niti Rebella ili Villanova iz Valencije, ni Palafox, ni Nuza, Rocaberti, Corella, Luna, Alagn, Urrea, Fox ili Gurrea iz Aragonije, ni Cerda, Manrique, Mendoza ili Guzmn iz Kastilije, ni Alencastro, Palha ili Menezes iz Portugalije, nego je ona od plemena Tobosa u Manchi, rod dodue nov, ali takav da od njega moe potei plemenito koljeno najslavnijih porodica buduih stoljea. I neka mi to nitko ne porekne, osim uz onaj uvjet koji je Zerbino napisao pod trofej Orlandova oruja:kozari i pastiri razaberu da je na don Quijote jako pomjerio Jedini je Sancho Panza vjerovao da je sve istina to mu gospodar govo-jer zna dobro tko je on i poznaje ga od roenja. Neto samo su-i ne vjeruje ono o krasotici Dulcineji od Tobosa, jer nikada nije za takvo ime ni za takvu princezu, premda

ivi blizu Tobosa. U razgovorima putuju oni, kad opaze gdje iz klanca iznad dva vis brda silazi dvadesetak pastira, odjevenih u crne kouhe i ovjena vijencima, nekoji tisovim a nekoji empresovim, kako se kasnih razabralo. estorica od njih nose izmeu sebe nosila, prekrivena mno i svakojakim cvijeem i granjem. Kad to vidje jedan od kozara, ree: - Evo idu i nose Grisstomovo tijelo, a podno toga brda jest mje gdje je odredio da ga pokopaju. Poure se, dakle, da stignu, pa i stigoe ba onda kada dooe or nosilima i na tlo ih spustie, a etvorica njih poee otrim pijuc kopati grob na jednoj strani podno tvrde stijene. Pozdrave se uljudno jedni s drugima, a don Quijote i oni koji stigo s njim, odmah upru pogled u nosila, te opaze na njima cvijee pokriveno mrtvo tijelo u odjei pastira, komu, onako naoko, mog-biti tridesetak godina: i na njemu mrtvu jo se vidjelo da je za ivota lijepa lica i naoita stasa. Oko njega su, na samim nosilima, leale n knjige i mnogi papiri, jedni otvoreni, drugi sloeni. I oni koji gledah oni koji su kopali grob, i svi koji ondje bijahu, sveano su utjeli, m vladao, dok jedan od nosaa koji su donijeli mrtvaca ne ree drugo"" - Pripazi, Ambrosio, je li to ono mjesto to ga je Grisstomo izabrao, ti eli da se sve nadlaku izvri to je i kako je on oporukom odredio - Jest, ovo je - odgovori Ambrosio: - koliko mi je puta moj nesr prijatelj pripovijedao tijek svoje zloduhe sudbine! Ovdje je, ree, p put vidio onu krvnu neprijateljicu ljudskog roda, ovdje joj je i prvi oitovao svoje misli, i asne i ljubavne, a ovdje gaje naposljetku Mare sasvim odvrgla i prezrela, tako da je dokrajio tragediju svojega jadn ivota. A ovdje je on, za uspomenu na tolike nesree, zaelio da b sahranjen u krilo vjenoga zaborava. Okrene se don Quijotu i putnicima, te nastavi: - Ovo tijelo, gospodo, koje vi milosrdnim oima gledate, bilo je st. dui u koju su nebesa poloila beskrajan dio svojega blaga. Ovo je tij Grisstoma, koji je bio jedincat po umu, uljudan kao nitko, izvanre po finoi, neobian u prijateljstvu, beskrajno dareljiv, ponosit bahatosti, veseo bez prostote, a naposljetku prvi u svemu to je dob i neprispodobiv po svakoj nesrei. Volio je, a bio mren; oboavao bio prezren; molio je okrutnicu, salijetao mramor, jurio za vjetroruio se samoi, sluio nezahvalnosti, koja ga je usred ivota njegova redala smrti za plijen, ivot mu dokonala pastirica koju je on nastojao ovjekovjeiti da ivi svijetu u uspomeni; mogli bi vam to dokazati ovi apiri koje vidite, da mi on nije naredio neka ih spalim im pokopam njegovo tijelo. _ Vi biste postupali krae i okrutnije s njima - ree Vivaldo - nego i sam gospodar njihov, jer nije pravo ni dolino da se iija volja izvri alco nareuje togod protivno zdravom razbora. Ne bi bio pravo uinio ni August Cezar kad bi bio pristao da se izvri ono to je u svojoj oporuci bio naredio boanstveni Mantuanac.95 Kad vi dakle, gospodine Ambrosio, tijelo svojega prijatelja

predajete zemlji, nemojte njegove spise predavati ognju i zaboravu, jer to je on u ogorenju naredio, ne valja da vi nepromiljeno izvrite. tovie, uuvajte te papire, neka se zapamti okrutnost Marcelina, za spomen onima koji budu kasnije ivjeli, neka se uklanjaju i neka bjee, da ne padnu u ovakav bezdan. Jer ja i svi koji smo amo stigli ve znamo ivot vaega zaljubljenoga i oajnog prijatelja, znamo prijateljstvo vae, i povod njegove smrti, i to je na samrti odredio. Iz te se alostive historije moe razabrati kolika je bila okrutnost Marcelina, ljubav Grisostomova, vjernost prijateljstva vaega, ali se vidi i meta kojoj stiu oni to bijesnom trkom jure niza stazu koju im mahnita ljubav otvara pred oima. Sino smo douli za smrt Grisostomovu i da e on na ovome mjestu biti pokopan, pa smo od radoznalosti i smilovanja skrenuli s ravnoga puta i odluili doi ovamo i svojim oima pogledati ono to nas je toliko rastuilo kad smo uli. A za nagradu naoj suuti i naoj elji to bismo bili voljni pomoi kada bismo mogli, molimo te, mudri Ambrosio, barem ja te molim, ne spaljuj te papire, nego dopusti da ja nekoje ponesem. I ne ekajui da mu pastir odgovori, prui on ruku i uzme nekoje papire koji su mu bili na dohvatu. Kad to vidje Ambrosio, ree: Da vam ugodim, pristajem, gospodine: zadrite papire koje ste ve Uzeli; ali uzalud mislite da u odustati i da neu spaliti ove preostale. Vivaldo poelje da vidi to na papirima pie, te rasklopi i proita na Jednom naslovu: Pjesma oajanja. Zau to Ambrosio i ree: Ovo je posljednje to je nesretnik napisao, i da vidite, gospodine, koliki su mu jadi na duu pali, proitajte naglas, da vas uju, jer imate Kada dok se ne iskopa grob. "Drage u volje proitati - odgovori Vivaldo. ako svima bjee ista elja, stadoe uokolo, a on jasnim glasom uze Cltati pokojnikovu pjesmu.etrnaesta glava u kojoj je oajnika pjesma pokojnoga pastira i druge neoekivane zgode. GRISSTOMOVA PJESMA Kad, okrutnice, ve eli, da se zna Po svijetu u svih jezika i ljudi estina tvoje krute nemiline, Od pakla u ja zamolit, nek mi da Glas bolan, nek se iz alosnih grudi, Drukiji od mog, sve do neba vine, Nek svud kazuje - da me elja mine -I golem jad moj, i huda ti djela; U strahovitu nek bijesu se ori, Nek kopa meni, da me ljue mori, I ovo srce iz jadnoga tijela. uj, sluaj pomno, ali blagih zvuka Ti nee uti; to je divlja huka, Sto sa dna due ogorene moje Uskriljuje se: ta mahnita buka -Za tebe muka, meni radost poje. Rik lavlji straan; urlik bijesnog vuka; Grozovit sikut Ijuskavice guje; Uasna ruka strahotne nemani; Vrana kad krei; graktanja zloguka; Gromovit tutanj bijesne jo oluje, Sto razuzdana po moru se bani, Ruk, kada rukne bik ve savladani; Grlice grgut, to sama samuje;Sova ko vrabac, kad tuna aluje, uk kom zavide sve po redu ptice; Paklenih eta crne tubalice -Nek svi iz due bolne navru moje, U jedincat glas sad neka se spoje, Neka s utima smijeaju se svima, Jer priat kanim jad i emer ljuti. Te e se uti s novim glasovima. Nit oca Taja obale pjeane, Nit uljike uz Betis proslavljeni Odjeknut nee alostivom jekom: Nek jad moj ljuti ori niz te strane, U dubok ponor, na visokoj

stijeni; Nek mrtav jezik zbori ivim rijekom, U dolji mranoj, na alu dalekom. Gdjeno ne via ni ovjeje lice, Kud sunce ne zna nikada da sine, II usred divlje zvjerovske mnoine, Sred hranjenika libijske ravnice. Nek po samoi i pustoi sada Glas mojeg muklog, mutnog ori jada, Krutou nek ti svuda razglauje: U naknadu sad za ice mi kratko, 0 jadu svatko glase neka uje. A prezir mori, strpljivost se rui, Cim sumnja grane, kriva ili prava; Od ljubomora pusti svijet gine; Dug rastanak je zator ljudskoj dui; Od tebe nee straha zaborava Odvratit nada sretnije sudbine; Al ja, oh udne sudbe neuvene Ja ljubomoran, prezren, rastavljeni 1 siguran u sumnji, smrtnoj meni, U zaboravu to saie mene, U jadu tekom ivim: nikada mi Ni traak nade ne blista u tami; Nadu ne udim, ve u svom oaju Priseem: ja u bez nade vjekovat, Uvijek tugovat, dok dani mi traju.15 Zar jednim mahom dua da mi uti I nadu i strah, kada svojoj stravi Znam uzroke jo kako pouzdane? Da stisnem oi, Ijubomor mi kruti Ieznut nee, ve svuda se javi Iz tisu rana due raskidane. Zar da se vrata nevjeri u mene Ne otvaraju irom kad se javlja Otkriven prezir, a sumnja to mori, Oh gorke mijene1, istinom se stvori, A istina se u la preopravlja? Oj ljubomore, zemlje Amorove Car-gospodaru, u ruke mi ove Ma dodaj bridak! Prezir to me davi, Ue nek mi dal Al jao! ne titi -Sav jad se niti, ona im se javi. Na koncu ja mrem, nada mi se gubi Da ima smrti ili ica u srei. Nek zato navijek moja sanja traje. Ja krstim umnim onog koji ljubi, I velim: dua koja se utei Ljubavi znade, vrh sveg slobodna je. Jo velim svojoj dumanici da je Lijepa duom i tijelom krasna; Sam samcat kriv sam njenoj nemilini, A za sve jade i zlo to mi ini, U ljubavi je i prava i vlasna. Tim miljenjem i uzetom debelim Vrijeme tuno ja ubrzat elim U kojem ginem od krutosti tvoje. Bez palme, vijenca, nek vjetar to kosi, Sa sobom nosi duu, tijelo moje. Ti, koja meni nepravdom tolikom Tu pravda eto volju bjelodanu, Da ne hajem za ivot omraeni, Sad razaberi evo jasnom slikom U mojem srcu preduboku ranu: Krutoa tvoja na radost je meni, Premiljat nemoj, ni askom ne treni,Rad moje smrti ni askom ne muti Nebesa vedra, krasne oi tvoje. Ne elim da su rtvom due moje, Da tvoja dua pokoru outi. Nad tunim mojim ba pokai grobom Smrt moja da je svean dan pred tobom. Al ludost mi je to ovako zborim, Kad tebi i jest slava to je pojem Te icu svojem konac to skorim. Odmah ovamo, jer vrijeme e biti, U veljoj edi Tantal neka doe, Nek Sizif na put s kamenom se dade, Neka s jastrebom Titije pohiti,

Iksion neka s kolom svojim poe, i Danajkinje mukotrpne mlade Svi oni redom neka smrtne jade Na mene stresu, pa ako se smije Za oajnikom tugom tugovati, Nek pjevaju, kad pokrov mi se krati, Zapijevke barem nujne, bolne, tije. Nek Cerber, pakla vratar sa tri drijela, I s njime eta ta nemanska cijela U kontrapunktu zaponu tuan poj: Ne treba opijelo drugo da prati Onog tko strati s ljubavi ivot svoj. I nemoj, pjesmo, oajna da tui. Kada se sa mnom jadnim ti razdrui, Jer otkud si nikla, znaj da se tobom I tvojim jadom krijepi njena srea Te biva vea: ne tui nad grobom.96 Svidje se Grisostomova pjesma svima koji su je uli, premda ita ree -a mu se ini kao da se ne slae s onim to se govori i to je on uo 0 estitosti i dobroti Marcelinoj, jer u pjesmi jadikuje Grisostomo o Jubomornosti, o sumnjama i o rastanku, a sve je to na tetu dobromu 1Valjanom glasu Marcelinu. a to mu odgovori Ambrosio, jer on je dobro znao najtajnije misli Svjega prijatelja: " Da se, gospodine, okanite ove sumnje, znajte: kad je onaj zlosretnik spjevao pjesmu, bio je daleko od Mrcele, a udaljio se po svojoj volji da vidi hoe li ga se rastanak dojmiti kao obino. A kako zaljubljeniku u daljini nema niega to ga ne bi muilo, i nema sumnje koja ga ne bi obuzimala, tako je i Grisstoma muila umiljena ljubomora sumnja, kojih se bojao kao da su istinite. Istina je prava to se kazuje 0 estitosti Mrcele; jedino to je ona kruta i ponosita, i vrlo gorda, ali inae joj ni sama zavist ne zna i ne moe nai zamjerke. - Istina je - prisnai Vivaldo. Htjede on proitati i drugi papir to je oteo ognju, ali ga sprijei divna prikaza jer takvom se uinila koja im iznenada iskrsnu pred oima. Navrh stijene pod kojom se kopao grob ukazala se pastirica Marcela takva krasna da je i nadmaila glas o svojoj krasoti. Oni to je jo ne bijahu vidjeli zagledaju se u nju s divljenjem i utei, a oni to su je ve navikli gledati zastanu zaneseni kao i drugi koji je jo nisu vidjeli. Cim je opazi Ambrosio, progovori silno razjaen: - Dolazi li ovamo, ljuti zmaju ovih planina, da moda vidi nee li, kad ti bude tu, opet zakrvariti rane ovoga bijednika,97 koga je tvoja okrutnost rastavila sa ivotom, ili dolazi da se razmee okrutnim djelima zle udi svoje, ili da sa toga visa, kao drugi nesmiljeni Neron, gleda poar zapaljenoga Rima, ili da bahato gazi nogama ovoj nesretno mrtvo tijelo, kao to je uinila nezahvalna ki oca svojega Tarkvinija?98 Kazuj bre zato si dola, ili to bi, jer kako ja znam da su Grisstomove misli za ivota svagda bile pokorne tebi, nastojat u,

premda je on mrtav, da te posluaju svi oni koji su se zvali njegovim prijateljima. - Ne dolazim ja, Ambrosio, ni za to od onoga to si ti rekao - odgovori Marcela - nego da obranim sebe i objasnim kako su nerazumni oni koji mene krive za nevolju i smrt Grisstomovu. Zato ja sve vas koji ste ovdje molim da me posluate. Nee trebati ni mnogo vremena ni mnogih rijei da razborite ljude uvjerim o istini. Bog me stvorio, kako vi velite, lijepu, i to tako da vas moja ljepota sili na ljubav, te vi ne moete nikud ni kamo. A za ljubav koju vi meni iskazujete, elite vi, 1 jo iziskujete, da ja vas moram ljubiti. Ja po svojoj prirodnoj pameti, koju mi je Bog dao, znam da ono to je lijepo ljudi vole; ali dokuiti ja ne mogu da onaj koji je ljubljen mora zbog toga ljubiti onoga koji ga ljubi zbog ljepote. Moglo bi se jo dogoditi da onaj zaljubljenik koji ljubi ljepotu bude ruan, a kako je rugoba nemila, ne bi nikako zgodno bilo rei: elim te jer si lijepa, a ti mene mora ljubiti iako sam ruan. No sve ako su jednake ljepote, jo ne moraju zato biti jednakih elja. Jer ne zaljubljuju se u svaku ljepotu: gdjekoja ljepotaeli oi, ali ne predobiva ljubav! Kad bi svaka krasota silila na ljubav i predobivala ju, nastala bi tolika brka i mjeavina ljubavi da ne bismo znali ni to emo ni kako emo. jer ako ima bezbroj lijepih bia, mora biti i bezbroj elja. A kako sam Ja ua istinska se ljubav ne dijeli, i mora biti od svoje volje, a ne naim. Kad je tako, a ja vjerujem da i jest tako, zato iziskujete da . jjloiri pokorim svoju volju, jedino zato to vi velite da me ljubite? Ako nije, recite mi: da me Bog nije stvorio lijepom, nego runom, bi li pravo bilo da se ja tuim na vas to me ne ljubite? tovie, trebali biste vi promisliti da nisam ja izabrala ljepotu koju imam, nego mi ju je takvu kakva jest dao Bog po milosti svojoj, a ja je nisam iskala ni birala. Zato isto onako kao to zmiju ljuticu ne treba kriviti za otrov koji je u njoj, premda ona tim otrovom mori, jer joj je priroda dala taj otrov, tako ni mene ne treba koriti to sam lijepa. Ljepota je u estite ene kao sklonjen oganj, ili kao otar ma: niti oganj ee, niti ma sijee onoga tko mu se ne priblii. Potenje i vrline uresi su dui, bez kojih se tijelo, sve ako je lijepo, ne moe lijepim smatrati. Ako je dakle enska ast jedna od onih vrlina koje tijelo i duu kite i krase najvie, zato da tu ast izgubi ona koja je ljubljena zbog ljepote, i da se oda volji ovjeka koji eli samo sebi ugoditi, te svom silom i vjetinom nastoji tu joj ast oteti? Ja sam se slobodna rodila, pa sam se zato da mognem slobodno ivjeti privoljela samoi dalekih krajeva. Drvee po ovim brdima moja je druba, bistra voda u potocima moje je ogledalo, s drveem i s vodom dijelim ja svoje misli i ljepotu. Ja sam sklonjen oganj i dalek ma. One koje sam zaluivala licem opameivala sam rijeima, pa ako se elje hrane nadama, ja nisam nikakvu nadu poticala ni u Grisostomu, ni u drugom ikome, a njega je, moe se rei, ubila tvrdokornost njegova, a ne moja okrutnost. A to me prekoravaju da su njegove misli bile asne i da sam im se zato trebala privoljeti, ja uzvraam da je on meni i na ovome istom mjestu gdje mu se sada kopa grob otkrio svoju asnu nakanu, a ja sam mu dgovorila da je meni nakana

ivjeti sama dovijeka, i jedina e zemlja bivati plodove moje samoe i batinu moje ljepote. Ako je dakle on, Ovako odbijen, ustrajan bio ondje gdje mu nema nade i tvrdoglavo P vio protiv vjetra, je li ikakvo udo to se utopio u moru lude strasti Svje? Da sam ga zavaravala, bila bih laljivica; da sam mu ugodila, nila bih bila protiv najbolje svoje nakane i odluke. Dodijavao mi a-a sam ga odbila, oajavao iako ga nisam mrzila; rasudite sada, je li praVo da za njegovu nevolju budem krivljena ja! Neka jadikuje onaj koji bude prevaren; neka oajava koga iznevjeri obeanje i nada; nelc se uzda u mene koga ja zovnem; neka se ponosi kome se ja odam, ajj neka me ne krsti okrutnom ni ubilicom onaj komu ja ne obeavam koga ja ne mamim, ne zovem i ne predajem mu se. Bog mi do dan nije jo dosudio da ljubim, a da se ja sama nakanim, nisam voljna. Ovo javno oitovanje neka bude na korist svakome od onih koji m salijeu, te neka se zna odsad, ako tko bude umro zbog mene, da nij umro od ljubomornosti ni od nesree, jer tko nikoga ne ljubi, ne mo-nikoga ni na ljubomornost navesti, a objanjenje se ne smije smatrat preziranjem. Tko mene krsti krutom i zmajem, neka se mene tetne i zle okani; tko me krsti nezahvalnom, neka mi se ne dodvorava; tko mi veli da ga od ponosa ne poznajem, neka ni on ne zna mene; tk me zove okrutnom, neka ne ide za mnom; jer ova kruta, ovaj zmaj, nezahvalnica, okrutnica, ova ponosna koja nikoga ne poznaje, nee i ni traiti, ni sluiti, ni znati, ni slijediti nikako. Ako je Grisstoma ubila nesuzdrljivost i smiona elja, zato da bud krivljen moj estiti postupak i opreznost? Ako se ja druim s drvee i uvam svoju ast, otkuda je kani upropastiti on, koji eli da ju f medu svijetom uuvam? Ja imam, znate i sami, svoje bogatine, i n gramzim za tuom; ja sam slobodna i nisam se voljna pokoriti; niti kog ljubim, niti mrzim; niti ovoga varakam, niti onoga zaokupljam; niti s s ovim alim, niti se s onim nestaim. Neduni razgovori s djevojkama po ovim selima i briga o mojim kozama zabava je meni. Moje su elje omeene ovim brdima, pa kad izlaze odatle, promatraju one kraso nebesku, jer tim putem stupa dua prvomu svojem prebivalitu. -Tako ree, te i ne ekajui da joj ita odgovore, okrenu im lea nestade u najguoj gutari oblinjega brda, a svi koji tome pribivah ostadoe u udu i od bistrine i od ljepote njene. Nekoji od njih, koj je ljuta strijela krasnih oiju njenih ranila, htjedoe za njom, ne mare za jasnu opomenu. Kad to vidje don Quijote, uini mu se da je sa prilika vitekom djelu da pritekne upomo djevicama u nevolji, pa o prihvati ma svoj za balak, te sve upozori otrim glasom: - Ni iva dua, od kojega god stalea i stanja da je, neka se ne usu krenuti za krasnom Marcelom, jer e svakoga stii kazna ljut nemilosti moje1. Ona je jasnim i dovoljnim razlozima dokazala da j malo kriva ili nikako i nije kriva smrti Grisstomovoj, te kako i ne sanja da bi udovoljila eljama ikojega od zaljubljenika. Zato je pravo da je nitko ne slijedi i ne progoni, nego da bude tovana i cijenjena o sviju dobrih ljudi na svijetu, jer ona pokazuje da je jedina na svijet koja po ovakvu estitom naelu ivi.li zbog tih prijetnja don Quijotovih, ili zato to im Ambrosio ree Ja im valja zavriti to duguju dobromu prijatelju, nijedan se pastir 0e maknu i ne ode odande dokle god nije grob bio

iskopan i papiri Grisstomovi spaljeni, te tijelo njegovo poloeno u grob, uz mnoge suze sviju uokolo. Poklope grob golemim kamenom, dok ne bude isklesana ploa koju Ambrosio, kako veli, kani naruiti, a na nju e napisati ovakav grobni spomen: U toj hladnoj sniva raci Zaljubljenik snom mrtvaca, Bjee pastir kod ovaca, Zla ga ljubav amo baci." Smrt nemilu zada ovu Krasotica nesmiljena, Da jo bude proirena Vlast nasilju Amorovu. Onda oni saspu na grob mnogo cvijee i granje, pa svi izjave suut pokojnikovu prijatelju Ambrosiju i rastanu se s njim. Isto tako uine Vivaldo i njegov drug, a don Quijote oprosti se sa svojim ugosnicima i s putnicima. Putnici ga pozovu da poe s njima u Sevilju, jer taj je grad jako pogodan ako trai pustolovine: ondje ih u svakoj ulici i za svakim uglom ima vie nego igdje. Zahvali im don Quijote na obavijesti i na volji to mu kane ugoditi, ali im uzvrati da zasad ne namjerava i ne moe u Sevilju dokle god ne proisti ove planine od razbojnika i lupea, jer se govori da oni ovuda vrve. Kad mu putnici razaberu tu dobru odluku, ne htjedoe vie navaljivati, nego se jo jednom oproste pa se rastanu s njim i nastave svoj put, na kojem im jee napretek razgovora, i o historiji Marcelinoj i Grisstomovoj, i o don Quijotovim ludostima. A on odlui potraiti pastiricu, te joj se Ponuditi da joj poslui ime god moe. No nije se dogodilo kako je 0n mislio, kao to se dalje pria u ovoj istinskoj pripovijesti, kojoj se ovdje zavrava drugi dio.Petnaesta glava u kojoj se pria nemila zgoda kako se don Quijote sukobio s nekim bezdunim konjarima.100 Pripovijeda ueni Cide Pamete Benengeli da je don Quijote, kad se rastao sa svojim ugosnicima i sa svima koji su bili na Grisstomovoj sahrani, krenuo s perjanikom u onu istu gutaru kamo je vidio da se uputila pastirica Marcela. Tom su gutarom prolazili vie od dva sata i traili na sve strane, ali nisu mogli Mrcele nai, nego onda stignu na travnu livadu kraj koje tee miran, hladan potok, pa ih to privue da ondje provedu podnevnu egu, koja e ba pripei. Sjau don Quijote i Sancho, puste magarca i Rocinanta neka po volji pasu, a oni se prihvate bisaga, pa u slast, u dobru miru i prijateljstvu, pojedu gospodar i sluga to u njima naoe. Nije se pobrinuo Sancho da Rocinanta sputa, jer predobro zna da je miran i nimalo uspaljiv, te ga sve kobile s panjaka u Cordobi101 ne bi mogle navratiti na nevaljaltinu. No sluaj i vrag jer ni on ne spava svagda navratio u tu dolinu neke konjare, koji pasu stado galjekih malina,102 a njima je navada btpoivati u podne s konjima gdjegod gdje ima pae i vode; to pak mjesto gdje se zatekao don Quijote bjee kao stvoreno za konjare. Slui se onda te Rocinante namjeri pozabaviti se s gospoama kobilama: im ih je nanjuio, okani se svagdanjega svojega koraka i navike, pa i ne pitajui gospodara, krene i dokaska onamo da se izdovolji s njima. Ali kobilama je, ini se, vie bilo do pae nego do kojeega, te ga one doekaju i zubima i potkovanim kopitima, i jo tako da mu je puknuo kolan i on ostao rasedlan, gol. No najgore ga zlo pogodi kad su konjari opazili

kakvo on nasilje ini njihovim kobilama, pa pritrali s ulama i tako ga izmlatili da su ga izubijana na tlo svalili. U taj mah stignu, sasvim zasopljeni, don Quijote i Sancho, koji sueli kako je Rocinante izgruhan, te e don Quijote Sanchu: oliko ja vidim, prijatelju Sancho, ovo nisu vitezovi, nego fukara i kukavan olo. Velim ti ovo zato to mi bogme smije pomoi da dolino etim sramotu koja je pred naim oima nanesena Rocinantu. Kakvom vrajom osvetom da se osvetimo - odvrati Sancho - kad njih ima vie od dvadeset, a nas smo samo dvojica, pa moda i nismo, neg0 samo poldrug. _ Ja vrijedim za stotinu - odgovori don Quijote. Ne ree ni rijei vie, nego pograbi ma i navali na konjare. Isto tako uini i Sancho, podjaren i pokrenut gospodarovim primjerom. I odmah don Quijote opatrnu jednoga takvim udarcem da mu je rasjekao kouh i prilian komad ramena. Kad konjari vide da ih ta dva sama ovjeka tako mlate, a njih je toliko, pritre sa svojim ulama, okrue njih dvojicu i stanu ih gruhati sa silnom estinom i bijesom. Sancha odalame dvaput i svale ga na zemlju, a isto tako bude i don Quijotu, te mu nije pomogla ni vjetina ni sranost. Srea ga nanese da je pao do nogu Rocinantu, koji jo nije bio ustao. Tolik bijae bijes s kojim su mlavile ule u tim surovim srditim rukama. Kad onda konjari vide koliko su udo poinili, svitlaju bre stado i krenu opet dalje, a naa dva pustolova ostadoe jadna lika i jo jadnije volje. Prvi se prenu Sancho Panza. Opazio on da je ukraj gospodara, te progovori slabim i nevoljnim glasom: - Gospodaru don Quijote! Ah, gospodaru don Quijote! - Sto bi, brate Sancho? - zapita don Quijote isto onakvim zbabanim i bolnim glasom kao i Sancho. - Ja bih, ako bi moglo biti - odgovori Sancho Panza - da mi date dva-tri gutljaja onoga napitka Paravragova,103 ako vam je tu pri ruci. Moda e koristiti izlomljenim kostima, kao to koristi ranama. - Kamo sree nae da ga ja nesretnik imam sa sobom! - zakuka don Quijote. Ali ja ti se, Sancho, kunem vjerom skitnika viteza da nee Proi ni dva dana, samo ako sudbina ne dosudi drukije, i ja u ga mati u rukama, tako mi ruke ne usahnule. 2a koliko dana mislite vi, gospodaru, da emo moi micati noge? zvaPita Sancho Panza. to se mene tie - odvrati izmlaeni vitez don Quijote - ne bih .nao uglaviti rok. No ja sam skrivio sve, jer sam se latio maa protiv Judi koji nisu oviteeni vitezovi kao to sam ja, pa zbog toga to Sam prekrio viteke zakone dopustio je bog bitaka da ovako budem jen. Zato, Sancho Panza, treba da zapamti to u ti rei sada, jer to je za veliko dobro nama obadvojici: kad opazi da nas onakav oloj sramoti, ne ekaj da se ja maa maim i udarim na njih, jer ja to neu nipoto uiniti, nego se ti lati svojega maa i kazni ih po miloj volji Ako njima na pomo dolete vitezovi, ja u znati tebe obraniti i na njib navaliti svom

snagom, jer ti si ve dosad razabrao po tisuama znakova i dokaza kolika je jakost ove moje junake ruke. Tako se ponio jadni vitez zato stoje svladao hrabroga Viskajca. No savjet se gospodarov ne svidje Sanchu Panzi, te on morade odgovoriti: - Gospodaru, ja sam ovjek miroljubiv, blag, tih i znam otrpjeti svaku uvredu, jer imam enu i djecu, koju moram izdravati i hraniti. Zato, milostivi gospodaru, da i vi znate, jer zapovijedati vam ne mogu: nipoto se ja ne laam maa, ni na prostaka ni na viteza, pa ja evo pred Bojim licem pratam odsad svaku krivicu koju mi je itko uinio, ili e uiniti, ili koju mi je tko mogao uiniti, ili bi mogao sada uiniti, ili e uiniti, bila to visoka ili niska linost, bogata ili siromah, plemi ili obian ovjek, a ne odbijam nikoji stale ni stanje. Kad je to sasluao gospodar njegov, odgovori mu: - Samo da mi je vie daha, te da mogu malko lake govoriti, i da mi ikoliko jenja bol u ovome rebru, ja bih tebi, Sancho, dokazao koliko se ti vara. uje, grenie: ako nam srea, koja nam dosad svagda bijae protivna, zapuhne povoljnim vjetrom i nadme jedra naih elja, da sigurno i bez ikakve smetnje stignemo u luku na kojem od onih otoka to sam ti obeao, pa ako taj otok osvojim i tebe uinim gospodarom nad njim, to e ti onda? Ta ti e mene sprijeiti, i zalud mi muka, jer niti jesi vitez niti hoe da bude, niti si junak i voljan svetiti se za uvrede i braniti svoju vlast. Jer treba da zna, u kraljevinama i pokrajinama koje su istom osvojene itelji nisu nikada osobito mirne udi, niti su toliko uz novoga gospodara da ne bi bilo straha nee li oni pokrenuti prevrat, da izmijene prilike i opet, kako se veli, okuati sreu. Novi gospodar mora dakle imati pameti da zna vladati, i sranosti da napada i da se brani u svakoj zgodi. - U ovome to nam se danas dogodilo - rei e Sancho - volio bih imati onu pamet i onu sranost koju vi spominjete; ali vam se kunem vjerom ovjeka siromaha da vie ginem za melemom nego za razgovorom. Pogledajte, gospodaru, hoete li vi moi na noge, pa da pomognemo Rocinantu, premda ne zasluuje, jer on i jest glavni krivac ovomu mlaenju. Nikada se ne bih tomu nadao od Rocinanta, jer sam njega smatrao za takvo isto i miroljubivo stvorenje kakvo sam i sam-Ta pravo vele da mnogo vrijeme mora protei dok upozna svijet, 1 da nita u tom ivotu nije pouzdano. Tko bi i rekao da e nakon onihInih bubotaka kojima ste vi poastili onoga nesretnoga viteza, udariti slinari ovoliki pljusak batina i nama se na leda oboriti? Tvoja su leda, Sancho - priklopi don Quijote - jo i stvorena za vakvu omJu au moia su odrasla u bijelom, finom holandijskom latnu, pa Je jasno da e ljue osjetiti bol u onakvoj nezgodi. I kad ja P bih mislio... to velim: mislio! kad ja ne bih sasvim pouzdano znao Ja uz junaki posao svagda idu neugodnosti i nevolje, volio bih odmah umrijeti od puke ljutine. Na to mu odgovori perjanik: Gospodaru, ako je od vitekoga posla ovakva berba, molim vas da mi reknete dolaze li te nezgode esto ili samo u nekojim rokovima, jer meni se ini da mi

nakon ovih dviju berba ne bismo bili spremni jo i za treu, ako nam Bog, po svojem beskrajnom milosru, ne pritekne upomo. - Znaj, prijatelju Sancho - odvrati don Quijote - da je ivot skitnik vitezova izvrgnut tisuama opasnosti i nesrea, ali je zato, ni manje ni vie, nego ba u njihovoj vlasti da se zakralje i zacare, kao to su mnogi i razliiti vitezovi pokazali, a ja im svima historiju dobro znam. Da mogu od bolova, ja bih ti odmah priao o nekojima koji su se jedino po hrabrosti svoje ruke popeli do onih visokih dostojanstava koja sam spomenuo, a i oni su sami zapadali i prije i kasnije u svakakve nezgode i nevolje. Junaki je Amadis od Galije pao pod vlast krvnoga neprijatelja svojega, arobnjaka Arcalausa, te se pouzdano pria da ga je ovaj, kad ga je zasunjio, privezao uza stup u dvoritu pa mu odudarao vie od dvjesta udaraca konjskim vodicama. Jedan neznani pisac, no kojemu se moe vjerovati, pria kako je zarobljen Vitez od Feba: u nekom mu se zamku pod nogama otkJopila vrata, pa kad je propao u dubok ponor pod zemljom, svezali mu noge i ruke te mu ustrali takozvani klistir od vode snjeanice i pijeska, a to mu je jako jurnulo u glavu, i da mu u silnoj nevolji ovoj nije priskoio upomo neki veliki mudrac, prijatelj njegov, ljuto bi nastradao jadni vitez. S tolikim valjanim ljudima mogu dakle i ja biti, jer oni su bili gore obruivani nego to sada obruuju nas. elim, Sancho, da zna: rane Zadane oruem koje se sluajno nae u rukama, ne kaljaju; tako stoji u zakoniku dvobojskom i pie izrijekom: ako cipelar udari koga kalupom OJ1 mu je u ruci, premda je taj kalup uistinu od drveta, ipak se nee rei da je nadrvario onaj koji je udaren. Velim ti ovo zato da ne bi mislio kao da smo mi osramoeni time to smo u tunjavi izmlaeni, ier oruje kojim su nas ti ljudi napali i izmlavili bile su samo ule, a ko od njih, koliko se ja sjeam, nije imao maa, sablje ni bodea.- Nisam imao kada odvrati Sancho - ni da pogledam estito, jer tek to sam se latio kusture,104 a oni mene ve stali krstiti svojim toljagama i odmah me ovamo svalili. Ne tarem ja sada glavu i ne premiljam jesu li one batine bile bruka ili nisu, nego mene pee bol od bubotaka, jer njih ja ne mogu zbrisati ni s pameti ni s leda. - Bilo to bilo, znaj, brate Panza - odvrati don Quijote - da nema spomena kojega ne bi vrijeme izbrisalo, ni bolova koje ne bi smrt dokrajila. - A zar i moe biti gore nesree od one - priklopi Panza - koja priekuje da je vrijeme dokraji i smrt zbrie? Ako je ova naa nevolja od onih koje se lijee sa dva-tri melema, ni po jada; no meni se sve nekako ini da e nau nevolju slabo okrpiti svi melemi iz bolnice. - Kani se ti toga i trgni se iz nemoi - ree mu don Quijote - a i ja u, pa da pogledamo kako je Rocinantu, jer meni se ini da on jadnik nije ba najmanji dio izvukao u ovoj nevolji. - Nije ni udo - odvrati Sancho - kad je i on skitnik vitez. Samo se ja udim kako je moj magarac ostao itav i nitko ga ni opuknuo nije, a nama su sve pucala rebra.105 - U svakoj nezgodi srea otvara vrataca, da mogne doskoiti

- napomene don Quijote. - Velim zato to e mi ovo ivine moi sada odmijeniti Rocinanta i odnijeti me odavle u koji zamak, da ondje lijeim rane. Takvo mi jahanje i nee biti na bruku, jer ja se sjeam, itao sam da je onaj stari dobrijan Silen, odgojitelj i uitelj veselog boga smijeha, kad je ulazio u grad od sto vrata, jahao sasvim blaen na prekrasnu magarcu.106 - Bit e istina da je on jahao onako kako vi, gospodaru, velite - uzvrati Sancho ali velika je razlika jahati ili prevaliti se preko magarca kao vrea gnoja. Na to mu odgovori don Quijote: - Rane zadobivene u boju n mnj ast, nego je veaju. Zato ti meni, prijatelju Panza, ne odvraaj nita vie, nego, kako ti ve rekoh, ustani koliko moe i digni me po miloj volji svojoj na magarca, pa da krenemo odavde dok nije zapala no te nas u ovoj pustoi zatekla. - Ta uo sam, gospodaru, kako ste kazivali - rei e Sancho - da mnogi skitnici vitezovi najvie noi u godini prespavaju u pustoi i na osami, i to im je veliko zadovoljstvo. - To je onda - odvrati don Quijote - kad oni ne mogu dalje, ili kad su zaljubljeni. Istina je, bilo je vitezova koji su znali na stijeni, na egi; u hladu, u nepogodi stajati po nekoliko godina, a njihova odabranica nije o tom ni sanjala. Jedan je od njih bio Amadis, koji se prozvaoltenebros, te je na Sirotoj stijeni proivio, ne znam ve ni sam 0sve sigurno i tono, ili osam godina ili osam mjeseci; nisam pravo upamtio, samo znam da je on ondje okajavao neto to je naao uinio p0i Oriani. Ali manimo se toga, Sancho, pa ded se pouri dok nije magarca snaa kakva nezgoda, kao to je zadesila Rocinanta. pobijesa, samo bi nam jo to trebalo! uplai se Sancho. 2ajaukne trideset puta, uzdahne ezdeset puta, opsuje i prokune sto j dvadeset puta onoga koji ga je ovamo dovukao, pa ustane, ali se nije mogao uspraviti, nego se zgrbio nasred puta kao turska sablja. Uza svu muku osedla on magarca, koji je danas, na ovakvoj velikoj slobodi, bio malko odlunjao. Digne onda Rocinanta, a da je taj imao jezik, kojim bi se potuio, jamano ne bi zaostao ni za Sanchom ni za gospodarom. Naposljetku Sancho natovari don Quijota na magarca, za ovoga pripne Rocinanta, povede magarca na povodu i krene otprilike onamo gdje misli da je cesta. A sudbina, koja sve s dobra na bolje107 navraa, namjeri njega, prije nego to je i milju prevalio, na cestu, i na cesti on ugleda krmu, koju njemu za jad, a sebi na radost, uze don Quijote smatrati za zamak. Tvrdi Sancho te tvrdi da je krma, a gospodar njegov da nije, nego dvor, zamak. Prepirka se otegne i oni stignu onamo dok jo prepirku zavrili nisu, pa tako Sancho, ne istraujui dalje, ude s cijelom svojom povorkom.esnaesta glava j to se bistromu vitezu dogodilo u krmi koju je on smatrao dvorom. Kad krmar ugleda don Quijota prevaljena preko magarca, zapita Sancha kakva mu je nevolja. Sancho odgovori da nije nita, nego je samo pao sa stijene i malko izgruhao rebra. Krmar je imao enu drukije udi nego to su obino ene u onom zanatu. Bila je od prirode blaga i alila blinjega u nesrei. Doletje

ona odmah da vida don Quijota, te naredi svojoj keri, jako lijepoj djevojci, neka joj pomogne njegovati gosta. U toj je krmi sluila slukinja iz Asturije, iroka lica, plosnate glave, zatubasta nosa, s jednim okom kiljavim, a i s drugim slabo zdravim. No zato joj tijelo bijae lijepo, te je naknaivalo druge mane: od glave do pete nije mjerila ni sedam pedalja, a ramena joj tijelu neto preteka, te su je silila da u zemlju gleda vie nego to mari. Ta ljepojka slukinja pomogne dakle djevojci, i njih dvije prostru don Quijotu prilino lou postelju na tavanu, kamo se neko, vidi se jasno, spremala mnogo godina slama. Ondje se nastanio i neki mazgar, a postelja mu bila malo podalje od postelje naega don Quijota. Bili to sami pokrovci i sedleni jastuci s njegovih mazga, ali je opet bolji leaj bio nego u don Quijota, koji je imao samo etiri hrapave daske na dva nejednaka podvalka, strunjau, tanku kao ponjava, punu gvala, pa da se kroz derotine ne promalja vuna, mislio bi po tvrdoi, kad pipne, da je ljunak, i imao naposljetku dvije prevlake, kao da su od one koe sa tita, i pokriva kojemu bi mogao konce prebrojiti i nijedan ne bi promaio. Na tu vraku postelju legne don Quijote, a krmarica ga i njena kd odmah izlijepe melemima od glave do pete, pri emu im je svijetlila Maritornes, kako se ona Asturkinja zvala. Krmarica, kako mu e lijepila meleme, opazi na don Quijotu masnice, pa ree kako joj se da se gost nije ugruhao nego je izgruhan. jsjije on izgruhan - odvrati Sancho - nego su po stijeni bili sami iljci, koCjne i grbine, pa je svagdje stekao po modricu, jo priklopi: Uredite vi to, gospoo, tako da preostane neto kuina; jamano ce "strebati komu, jer i mene malko bole kria. Onda ste valjda i vi pali? - zapita krmarica. fisam pao - odgovori Sancho Panza - nego kad sam vidio da mi je ospodar pao, strano sam se preplaio, i sve me zaboljelo, kao da su mi opalili tisuu vruih. jyj0e to biti - potvrdi mu djevojka - jer i meni se esto dogaalo te sanjam da padam sa zvonika i nikako ne mogu dolje na zemlju stii, a kad se probudim, izmlavljena sam i sva izlomljena, kao da sam zbilja pala. _ To i jest onaj bijes, gospoice - odvrati Sancho Panza; - ja nisam nita sanjao, bio sam budniji nego to sam sada, a modrica sam stekao gotovo koliko i moj gospodar don Quijote. - Kako se zove taj vitez? - zapita Asturkinja Maritornes. - Don Quijote od Manche - odgovori Sancho Panza; - on ti je vitez pustolov, i to od najboljih i najhrabrijih koji su od pamtivijeka vieni na svijetu. - Sto je to vitez pustolov? - zapita slukinja. - Zar si ti dananja na svijetu te ni to ne zna? - odvrati Sancho Panza. - Znaj dakle, sestro moja, vitez pustolov takvo je stvorenje koje, dok trepne, bude izmlaeno ili se zacari: danas je najnesretnije i najjadnije bie na svijetu, a sutra e imati dvije-tri krune i kraljevine da ih pokloni svojemu konjuaru. -Kad ste vi konjuar takva valjana gospodara - zapita krmarica -kako je to da vi niste stekli barem grofoviju? - Jo je prerano - odgovori Sancho - jer istom je mjesec dana kako smo krenuli za pustolovinama, i jo nismo naili na zgodnu. A esto biva i to da jedno trai

a drugo nae. Zaista, ako moj gospodar don Quijote ozdravi od te rane ili pada, i ja od toga ne obangavim, ne dam Ja ono emu se nadam ni za najbolju titulu u panjolskoj. av je taj razgovor don Quijote pozorno sluao, pa on sjedne na Postelji, kako ve moe, uzme krmaricu za ruku i rekne joj: "Vjerujte mi, krasna gospoo, pod sretnom ste se zvijezdom rodili, u Vam je sueno u svojem dvoru doekati moju osobu. Ja ne hvalim ke, jer se veli: tko se hvali, sam se kvari, no moj e vam perjanik rei 0 sam. Samo vam velim da u dovijeka pamtiti uslugu koju ste miiskazali, i hvaliti vam dokle god ivim. A da nije dobri Bog odredio ja budem ovako odan i pokoran zakonima ljubavi i oima one nernile krasotice kojoj samo aptom izgovaram ime, oi ove krasne gospodice zagospodarile bi mojoj slobodi. Krmarica i ki njena, i estita Maritornes, zapanje se sluajui govor skitnika viteza, jer su ga razumjele isto toliko kao da govori grki Jedino su razabrale da je sve to neka ponuda i laskanje. No kako nisu navikle na ovakav razgovor, stanu ga gledati i uditi mu se, te im se on uini sasvim drukijim nego to su ljudi koje one znaju. Zahvale mu dakle krmarskim rijeima na ljubaznosti te odu, a Asturkinja Maritornes uzme viati Sancha, komu je to bilo isto onako potrebno kaoto i gospodaru. Mazgar je s tom Maritornes ugovorio da e se noas njih dvoje pozabaviti, a ona mu je tvrdu rije zadala da e doi k njemu im polijeu gosti i pozaspe gospodari, pa e udovoljiti njegovoj volji koliko god eli. A pria se o toj dobroj djevojci da ona nikada ne bi pogazila rije, sve da ju je dala u umi i bez ikakvih svjedoka, jer se smatrala plemkinjom; ipak joj nije bila sramota sluiti, nego je govorila da su je nesree i nezgode na to natjerale. Tvrdi, niski, jadni i kukavni leaj don Quijotov bio je usred ruevne staje kojoj se kroz krov vide zvijezde; do njega je Sancho priredio leaj od rogoine i pokrovca, koji kao da i nije bio vunen, nego konopljan. Iza njihovih leaja bijae postelja mazgarova, namjetena, kako je ve reeno, od pokrovaca i od cijele opreme dviju najboljih njegovih mazga. Imao ih on dvanaest, sve samih sjajnih, ugojenih, izvrsnih mazga, jer je bio jedan od najbogatijih mazgara arevalskih, kako kazuje pisac ove povijesti, koji ga napose spominje, budui da ga je dobro znao: vele da je u nekom srodstvu bio s njim. Uope je Cide Hamete Benengeli bio pisac veoma brian i toan u svemu, a vidi se po tome to ne preuuje spomenutih sitnica, ma koliko neznatne i nitave bile. Trebali bi se zato ugledati na njega ozbiljni povjesniari, koji nam dogaaje priaju tako kratko i zbijeno da ih jedva dospijevamo i okusiti, a ono to je najglavnije izostavljaju od nemarnosti, zlobe i neznanja. Slava i dika zato piscu Tablanta od Ricamonta i one druge knjige, u kojoj se priaju djela grofa Tomillasa, pa jo sa koliko se tonosti opisuje sve!108 Poto je dakle mazgar otiao k mazgama i dao im drugi obrok, prui se on na svoje pokrove i uzme ekati da mu doe ona veoma tona Maritornes. Sancho je, izlijepljen melemima, leao na postelji i trudio se da zaspi, ali nije mogao od bolova u rebrima. A i don Quijote, oo istih takvih bolova u rebrima, ne zaklapa

oiju, kao zec. Sva se krmaala i nije u SV0J ui druge svjetlosti nego od svjetiljke to visi fgori u predvorju. fa divna tislna 1 one mlsn st0 naega viteza svagda navode na zgode koje se na svakom listu priaju u knjigama, zaetnicama njegove esree, zanesu ga u jednu od najneobinijih ludosti to se i zamisliti 0ioeTjmislio on da je stigao u nekakav slavan zamak jer, kako je ve reeno, njemu se zamkom ini svaka krma u koju se svrati, a krmarova mu se ki pretvorila u ker vlastelina toga zamka, te se ona svladana njegovom ljubaznou, zaljubila u njega i obeala mu da e noas, tajom od roditelja, doi njemu i podobro vrijeme proleati s njim. Tu on tlapnju, koju je sam smislio, uzme smatrati istinom i zbiljom u koju je zapala njegova ast. No u srcu odlui da se nee iznevjeriti svojoj vladarici Dulcineji od Tobosa, sve da sama kraljica Ginebra i njena dama Quintaona iskrsnu pred njim. Dok je on premiljao o tim ludorijama, bude vrijeme i sat a njemu zao as da dode Asturkinja, te ona, u koulji i izuvena, s kosom skupljenom pod epiu od parheta, tihim i opreznim koracima ue onamo gdje su njih trojica, da potrai mazgara. No tek to e ona na vrata, zauje nju don Quijote, te on, unato svim melemima i bolovima u rebrima, sjedne na postelju i raskrili ruke, da doeka svoju krasotu djevojku. Asturkinja, koja je edno i tiho stupala, te rukama pred sobom traila svojega miljenika, nabasa na ruke don Quijota, pa joj on vrsto uhvati ruku za zglavak, privue je k sebi i posadi na postelju, a ona se ne usudi ni pisnuti. Opipa joj on odmah koulju, koja je bila kruta kao ponjava, ali se njemu uini da je najfinije i najtanje platno. Na rukama joj bilo nekoliko nizova staklenih koralja, no njemu se u mraku prikae skupocjeni biser s Istoka. Vlasi, koje su joj nekako nalik na konjsku grivu, njemu bijahu kao niti najblistavijega arapskoga zlata to svojim s a J Jem pomrauje i sunce. A dah njen, to zaudara na hladno meso sto je prestojalo no, njemu se uini slatkim, balzamskim mirisom iz nJenih usta. Ona mu se napokon javi na pameti u onakvoj slici i prilici kako je u svojim knjigama itao o nekoj princezi, koja sa svim tim arima to ih spomenusmo dolazi k ljuto ranjenom vitezu koji je njenu Jubav zadobio. I takva je sljepoa zaokupila jadnoga viteza da ga nije razdrmao ni dodir, ni dah, ni drugo kojeta na dobroj djevojci, od ega 1 se smuilo ovjeku koji nije mazgar, nego mu se inilo da je ogrlio ozicu krasote. Dri on nju dakle vrsto, pa joj govori zaljubljenim, lh glasom: elio bih da sam moguan, uzviena i krasna gospoo, dolino vam Uzvratiti milost koju ste mi iskazali kad ste mi se javili u velikoj krasoti

svojoj. Al sudbina, koja navijek progoni estite ljude, bacila me n ovaj leaj, gdje leim tako izmlaen i izlomljen da ne bih mogao, sv da sam i voljan, udovoljiti vaoj elji. tovie, ovoj se nemoguno-pridruuje jo jedna druga i vea, a to je tvrda vjera koju sam zada0 neprispodobivoj Dulcineji od Tobosa, jedinoj gospodarici moj najtajnijih misli. Da me to ne prijei, ne bih ja bio takav glupi vitez da bih uludo propustio ovu sretnu priliku u koju me vaa velika dobrota navela. Maritornes trne, i hladan je znoj probija to je don Quijote tako dri pa ona i ne razumije i ne pazi to on epljuska, nego se i bez ijedne rijei otima. A estiti mazgar, koji je od svoje zle pomame budan, uo je ljubu109 im je na vrata ula, pozorno je sluao sve to joj don Quijote govori, pa od ljubomore da mu se Asturkinja ne bi, za volju drugomu iznevjerila, primaknuo se blie don Quijotovoj postelji i pritajio, da vidi emu su te rijei kojih on ne razumije. Kad vidje kako je djevojka upela da se otme, a don Quijote je svom silom dri, dozlogrdje mu ala, te se on razmahnu i grunu zaljubljenoga viteza tako strahovito pesnicom po jadnim eljustima da mu je iz usta krv briznula. Ni to nea bi dosta, nego mu skoi na rebra pa ga kao na vraju izgazi svega. Kako je postelja bila slaba i na labavu podnoju, nije mogla podnijeti jo i mazgara, nego se provali. Od toga se silnoga gromota probudi krmar i odmah pomisli da e to biti neko Maritornino maslo, jer ju je zvao a ona se nije odazvala. S tom on sumnjom ustane, upali svjetiljku i poe onamo odakle uje kavgu. A kad djevojka vidje da joj dolazi gospodar, zlovoljan i ljut, sva se uplaena i zbunjena zavue u postelju Sanchu Panzi, koji je ve bio zaspao, pa se tako uza nj zgri i sklupa. Ue krmar i za vikne: - Gdje si ti, droljo? Znam ja da si ti sve zamijesila! Uto se probudi Sancho, pa kad osjeti na sebi teret, pomisli da ga mora mori, te se pone razmahivati pesnicama i pogodi nekoliko puta Maritornu. A ona se, im ju je zaboljelo, okani stida te uzvrati Sanchu toliko bubotaka da se, hoe-nee, razdrijemao. On opet, kad je vidio to se s njime zbiva, a ne zna od koga je, uzme se braniti, uhvati se s njom ukotac, pa se meu njima zametne najee i najzgodnije tezmanje na svijetu. Uza svjetlost razabere mazgar to je i kako je njegovoj ljubi, okani se don Quijota i pritekne njoj upomo. Isto tako uini i krmar, ali s drukijom namjerom: nakan je platiti djevojci jer sudi: ona je jamano skrivila svu tu gungulu. Pa kako se veli: j starac babu, baba maku, maka mia,110 uzeo lupati mazgar Sancha Sancho djevojku, djevojka njega, krmar djevojku, i svi prionuli takotoko da ni askom ne zastaju. I jo htjede srea da se krmaru ugasi jgtjljka, te se oni u mraku svi sklupali i mlate se bez smilovanja, pa laida zvizne pesnica, odmah kvrga skae. i aino je te noi bio na noitu jedan orunik takozvanoga staroga Oledskog Svetog bratstva. Kad on zauje neobinu graju i tunjavu, hvati svoj kratki tap111 i limenku s ispravama, ue u mraku onamo zavikne:

Ivlir, u ime zakona! Mir, u ime Svetoga bratstva! Odmah naie na izbubanoga don Quijota, koji je onesvijeten leao na svojoj razvaljenoj postelji, a lice upro uvis. Uhvati ga za bradu i povie: U me zakona! No kad opazi da se onaj koga je zgrabio niti kree niti mie, pomisli da je mrtav i da su mu ovi drugi ubojice, te se u toj sumnji uzvie jo jae: _ Neka se zakljuaju vrata na krmi! Pazite da nitko ne izmakne, jer ovdje su ubili ovjeka! Taj ih uzvik sve zaplai, i svatko se okani tunjave kako u taj glas. Odulja se krmar u svoju sobu, mazgar na svoje pokrovce, djevojka u svoju izbicu. Samo se nesretni don Quijote i Sancho ne mogoe ganuti s mjesta. Ispusti sada orunik don Quijotovu bradu i ode po svjetiljku da potrai i uhvati krivce. Ali svjetiljke ne nae, jer ju je krmar namjerice ugasio kad je odlazio. Morade on zato k ognjitu, pa ondje, nakon dosta posla i vremena uee drugu svjetiljku.Sedamnaesta glava u kojoj se nastavljaju nebrojene muke to ih je junaki don Quijote sa svojim estitim perjanikom Sanchom Panzom pretrpio u krmi koja mu se, u zao as, uinila dvorom. Dotle se don Quijote bio osvijestio, te istim onim glasom kojim dozivao svoga perjanika juer, kad je leao u dolini Mlaenici,112 ga zvati i sada: - Sancho, prijatelju, spava li? Spava li, prijatelju Sancho? - Ja da spavam? Kojeta! - odgovori Sancho, zlovoljan, ojaen, zar nije kao da su noas svi vrazi pakleni navalili na mene? - Zaista, teko da se i vara - odvrati don Quijote - jer ili ja ne zna nita, ili je ovaj dvor zaaran. Da zna zato... Ali se mora zakleti i ovo to ti sada kanim rei nee odati dok ja ne umrem. - Kunem se - odgovori Sancho. - Ja to velim zato - nastavi don Quijote - to ne marim da ikor bude oteta ast. - Kaem da se kunem - opet e Sancho - pa u utjeti dok god gospodaru, poivite, a dao Bog da bih sutra mogao odati. - Zar sam ja tebi tolik zlotvor - zapita don Quijote - da mi eli brz smrt? - Nije zato - odgovori Sancho - nego ja ne marim nita uvati, pa mi sagnjije od duga leanja. - Bilo kako bilo - ree don Quijote - ja se vie uzdam u tvoju ljuba i odanost. Znaj dakle da mi se noas dogodila jedna od najneobinip prigoda kojom u se ikada moi podiiti. Da ti ukratko pripovjedili znaj, noas mi dola ki vlastelina ovoga zamka, a to ti je najzgodni i najkrasnija djevica to je ima nadaleko na svijetu. Sto da ti priam ljepoti njenoj? Sto o bistroj pameti? Sto o svemu drugom, skrivenom, koje neu da diram, nego utim o tome, eda bih ouvao, kako moranSedamnaesta glava mojoj vladarici Dulcineji? Samo to ti elim rei da mi je sudbina vJefU j;ela na tolikoj divoti kojom me srea obdarila, a moda je, kako Vo t reJcao a to i jest najpouzdanije, ovaj dvor zaaran, te u onaj Icad sam ja s njome razveo najslai i najljubazniji razgovor, pojavi C8 neka aka i ruka nekakva strahovitog gorostasa,

koje ja nisam ni sfjj0 njti znam otkuda je, te me zvizne pesnicom po eljustima da ih V1 sasvim prelila krv; a onda me ruka gorostasova tako izmlatila da mi e gre ne Juer su nas konjari zbog Rocinantove nevaljaltine obniili; kako i sam zna. Zato ja sudim, jamano neki zaarani Maur uva to blago, krasotu ove djevice, a to blago nije namijenjeno meni. pa ni meni - priklopi Sancho - jer vie od etiri stotine Maura mlatilo je mene, pa je spram toga ala i maji kaalj113 ono kako su nas jue krstili ulama. Ali recite mi, gospodaru, zato vi to zovete lijepom i rijetkom prigodom, kad smo mi ovoliko izvukli? Vama je bilo jo nekako, jer vi ste drali u naruju onu neprispodobivu krasotu, kako velite, ali to sam ja stekao nego jedino najmasnije batine otkada sam na svijetu? Jadna li mene i jadne mi matere to me rodila, kad ja, koji nisam skitnik vitez i ne kanim nikada ni biti, izvlaim vei dio sviju tih nevolja! - Zar si dakle i ti izmlaen? - zapita don Quijote. - Ta rekoh da jesam, jao djeco moja! - odvrati Sancho. - Ne vodi brige, prijatelju - rei e mu don Quijote - jer ja u odmah zgotoviti onaj dragocjeni melem i njime emo se mi izlijeiti dok okom trepne. Dotle je orunik uegao svjetiljku, te uao da vidi onoga o kojem misli da je ubijen. Kad ga ugleda Sancho gdje ulazi u koulji, s rupcem oko glave, sa svjetiljkom u ruci, ljuta lica, zapita gospodara: Da nije ovo, gospodaru, onaj zaarani Maur, pa se vratio da nam Podmiri ako je to zaboravio?114 Ne moe to biti onaj Maur - odvrati don Quijote - jer zaarane ne me nitko vidjeti. Ne vidimo ih, ali ih osjeamo - priklopi Sancho; - ako meni ne v er J ujete, neka vam reknu moja lea. Mogla bi priati i moja - odgovori don Quijote - no to ne kazuje jo v ljno te bismo mogli vjerovati da je ovaj koga vidimo onaj zaarani Maur. ae orunik i zapanji se kad ih zatee gdje se tako mirno razgovaraju. n Quijote, dodue, jo je leao nauznak i nije se mogao ni maknuti, - N 3Cen 1S3V bnJePJen- Pristupi mu orunik i zapita ga: kako je, dragoviu?Da sam na vaem mjestu - odbrusi don Quijote - ja bih to uljud-zapitao. Zar je u ovoj zemlji navada tako se obraati skitnici vitezovima, zvekane? Kad je orunik vidio da onakav jadnik tako postupa s njim, nije mog otrpjeti, nego se razmahne svjetiljkom i lupi njome don Quijota glavi, da je estito odjeknula, a svjetiljka se ugasila. Kako je nast mrak, izie onaj odmah, a Sancho Panza progovori: - Nema sumnje, gospodaru, da je ovo ipak zaarani Maur. Blgj on jamano uva za druge, a nama je od njega pesnica i zvizg svjetiljkom. - Tako je - potvrdi mu don Quijote - ali ne treba mnogo mariti za arolije, niti se ljutiti i jaditi zbog njih, jer one su nevidljive i sabias te ne moemo pronai komu bismo se svetili, koliko god se tru Ustani, Sancho, ako moe, zovi katelana ovoga grada i pobrini da dobijem malo ulja, vina, soli i rumarina, pa

da zgotovim ljeko melem. Uistinu mi, mislim, sada jako treba, jer mi silna krv tee rane koju mi je ona sablast zadala. S ljutim bolom u kostima ustane Sancho i uputi se u mraku ona gdje je krmar. Naie na orunika, koji je prislukivao to li e njeg neprijatelj, pa mu rekne: - Gospodaru, bili vi tko mu drago, kunem vam se i preklinjem, daj nam malo rumarina, ulja, soli i vina, jer to treba da se izlijei jed od najboljih skitnika vitezova to ih ima na svijetu, a lei on evo postelji ljuto izranjen od ruku zaaranog Maura iz ove krme. Kad je orunik to uo, razabere da je ovo budalast svt, a kako ve poelo daniti, otvori on vrata od krme, zovne krmara i re mu to taj ovo ite. Krmar mu dade to eli, a Sancho odnese d Quijotu, koji se rukama uhvatio za glavu te jadikuje kako ga boli onoga udarca svjetiljkom, premda su mu samo iskoile na elu dvi kvrge, a ono to je on smatrao za krv bijae znoj to ga je probio jada i muke koju je premuio. Uzme on dakle one sastojke, pa ih slije i stane mijeati i kuhati d mu se ne uini da su valjano smijeani i skuhani. Onda zaite ka bocu, da prelije melem, ali kako se boca u krmi nije nala, odlu preliti ga u limenu uljenicu koju mu je krmar poklonio, te izmoli n svime vie od osamdeset Oenaa i toliko Zdravomarija, Gospi pozdrava i Vjerovanja, a svaku je molitvu popraao krianjem, kao blagsilje. Sve su to gledali Sancho, krmar i orunik, a mazgar se bi" tiho oduljao, da prigleda i namiri svoje mazge. Kad je don Quijote dogotovio svoj dragocjeni melem, poeli odmSedamnaesta glava ati valjanost njegovu, kakvu je zamislio, te potegne od onoga to mogao pretoiti u limenku, nego je preostalo u loncu u kojem se halo otprilike poldrug funte. Ali tek to je potegnuo, odmah poe raati, te isprazni sav eludac. Od muke i od drmanja proznoji se liko da je zamolio neka ga pokriju i ostave sama. Posluaju ga, pa on t0 spava dobra tri sata, a zatim se probudi te osjeti da mu je u svem eru lake i bolje, tako da se opet uzeo smatrati zdravim. Istinski uvjerio da je naao Fierabrsov melem, i s njim moe odsad, bez ikakva straha, srtati u svaku pogibao, boj i kavgu, kakva god opasna bilaZaudi se i Sancho Panza kako mu se brzo oporavio gospodar, te ga zamoli neka mu d to je preostalo u loncu, jer je prilino preostalo. Privoli se don Quijote, a Sancho zgrabi lonac objeruke, pa u dobroj vjeri i jo veoj elji potegne junaki i saspe u sebe nimalo manje od gospodara. No eludac siromaha Sancha nije bio onako osjetljiv kao gospodarov, te se Sancho, prije izbacivanja, namuio tolikih muka i nevolja, toliko se naznojio i tako sav iznemogao da je mislio: kucnuo mu je zbilja smrtni as. Ovako snuden i turoban proklinjae i melem i hulju koja mu je melem dala. Kad ga don Quijote vidje onakva, ree mu: -Ja mislim, Sancho, sva ti je ta nevolja odatle to nisi oviteen vitez, jer ja sudim da ovaj napitak i ne koristi onima koji nisu oviteeni vitezovi. - Ako ste vi to, gospodaru, znali - odvrati Sancho Panza - to ste i dopustili da ga okusim, u zao as meni i svima mojima! Uto proradi napitak i siromah perjanik

pone sipati na oba kanala tako naglo da sasvim postrada i rogoina, na koju se opet bio izvalio, i konopljani pokriva kojim se pokrivao. Probio ga znoj od silne muke, uzela ga tresti vruica i boljetica, te nije samo on mislio nego i svi: izdahnut e duu. Ta oluja i nepogoda potraje gotovo dva sata, ali mu onda ne bjee lake kao gospodaru, jer je bio tako izmuen i izlomljen je jedva na nogama stajao. No don Quijote, koji se, kako rekosmo, jecao oporavljenim i zdravim, htjede odmah krenuti da trai Pustolovine, jer mu se inilo da za sve ovo vrijeme to ovdje zatee, otima sebe svijetu i onima to su potrebni njegova okrilja i zatite, Pogotovo uz ovo pouzdanje i vjeru koju je stekao u svoj melem. Tako n- Potaknut i ponesen tom eljom, osedla sm Rocinanta, osamari garca svomu perjaniku, pa i njemu pomogne da se odjene i da uzjae oga sivca. Onda i sm zajae konja, potjera u jedan kut na dvoritu Uzrne odande povelik kolac ili raanj, da mu poslui za koplje. na osie teGledaju ga svi koji god bijahu u krmi, a ima ih vie od dvadeset Gleda ga i krmarova ki, a ni on ne skida oiju s nje, nego kadifc protisne uzdah, kao da ga istiskuje sa dna due, te svi misle da bole rebra, barem tako misle oni koji su noas gledali kako je lijeplj melemima. Kad su ve obadvojica bili uzjahali i stigli krmi na vrata, zovnu krmara te mu ree veoma spokojnim i ozbiljnim glasom: - Mnoge su i veoma velike usluge, gospodine katelane, koje sy meni u vaem zamku iskazane, te moram zahvalan vam biti dokl-god ivim. Ako vam ih mogu uzvratiti tim da vas osvetim na koje-nasilniku koji vam je naao uinio, znajte da i jest jedina moja dunos zakriljivati nemone, osveivati one kojima krivicu ine, i kanjava" nevjeru i prijevaru. Pretitrajte u pameti, pa ako se sjetite ega takva meni biste se htjeli obratiti, ne susteite se, nego kazujte, jer ja vae kunem vitekim redom koji sam primio da u svakoj vaoj elj udovoljiti i osvetiti vas. Krmar mu odgovori isto tako spokojno: - Gospodaru vitee, ne treba da mi vi osveujete ikakvu krivicu, jer ako meni tko uini krivicu, znam je osvetiti i sam, kako dolikuje. Jedino treba da mi namirite to dugujete za ovu no u krmi, to jest za slamu i jeam ivotinjama, pa za veeru i za postelju. - Ovo je dakle krma? - zapita don Quijote. - Jest, i jo kako estita - odgovori krmar. - Onda sam ja dosad bio u zabludi - odvrati don Quijote - jer s zaista mislio da je ovo zamak, i ne lo. Ali kad je tako, te nije zam nego krma, onda se sada moe jedino to uiniti da mi ne zamjerit to ne plaam, jer ja se ne smijem ogrijeiti o zakon skitnika vitezova, o kojima znam pouzdano, te sve dosad nisam nita protivno itao da nikada nisu plaali za stanovanje ni za ita u krmi u koju bi se navratili, jer njima po svakom zakonu i pravu pripada da budu lijepo doekivani, u naknadu i nagradu za teke muke to ih oni podnose dok trae pustolovine obno i obdan, zimi i ljeti, pjeice i na konjU; eajui i gladujui, po egi i po

studeni, izvrgnuti svim nepogodan nebeskim i svim neudobnostima i nevoljama zemaljskim. - Slabo ja hajem za to - odgovori krmar; - platite vi meni to m1 dugujete, a okanite se brbljarije i vitetva, jer ja ne vodim brigu ni emu drugom nego o svojem poslu. - Vi ste glup i zao krmar - odvrati don Quijote. Obode on Rocinanta, uperi svoj raanj i krene iz krme, a da ga nitk0 nije zadravao. I ne obazirui se jae li perjanik za njim, dobrano se 459999Sedamnaesta glava ... cestom. Kad krmar vidje da on odlazi a ne plaa, pritri Sanchu da se od njega namiri, no Sancho izjavi: kad njegov gospodar ne an f ne plaa ni on, jer im je on konjuar skitnika viteza, kao to i P vrijedi za njega isto pravilo i pravo koje i za gospodara, da nita jest, J . . . . . , . ... neP laa po krmama i gostionicama. Raesti se krmar jako i zaprijeti ako ne bude platio, isklatit e on njega svojski, a to e zapamtiti. Odgvri mu na to Sancho da po zakonu vitekoga reda, koji je njegov soodar primio, nee platiti ni prebijene pare sve da bi izgubio glavu, r nije voljan gaziti dobru i starodrevnu navadu skitnika vitezova, te nee da se konjuari vitezova koji e se jo na svijet roditi tue na njega i prekoravaju ga to je zatro onako prav obiaj. Zla kob dosudi nesretniku Sanchu da se medu svijetom u krmi naoe etiri suknara iz Segovije, tri iglara iz Potra u Crdobi i dva itelja iz predgraa Heria u Sevilji,115 veseli ljudi, objeenjaci i aljivci. Kao da ih je sve potakla i podjarila jedna ista misao, priu oni Sanchu, skinu ga s magarca, jedan od njih donese pokriva s krmarove postelje, pa bace Sancha na pokriva. Pogledaju uvis i opaze da je strop pridvorja neto prenizak za njihov naum. Odlue dakle da iziu sasvim na dvorite, nad kojim je samo nebo, ondje poloe Sancha nasred pokrivaa, te ga stanu odbacivati uvis i igrati se njime kao psetom o pokladama.116 Jadni se poletarac s pokrivaa uzvie toliko da mu je glas dopro do gospodara. Zastane don Quijote da pozorno osluhne, te pomisli da mu se opet javlja nova pustolovina, no onda jasno razabere da to vie njegov perjanik. Vrne on dakle konja i stigne munim kasom pred zid krmi, ali su ulazna vrata sada bila zatvorena, te on pojase unaokolo ne bi li gdjegod pogodio ui. No dok jo ne bijae ni stigao k zidu oko dvorita, koji nije bio jako visok, opazi kakvo udo ine od njegova Perjanika. Vidje ga kako zgodno i brzo uzlijee i slijee zrakom, te bi jamano prasnuo u smijeh, kad bi mogao od ljutine. Pokua s konja Popeti se na zid, ali je jadnik vitez bio tako izmlaen i izlomljen da Jos nije mogao ni s konja sjahati. Tako on pone onima koji se loptaju n-hom dovikivati s konja tolike pogrde i psovke da se i ne mogu gVe Pzapisivati. No to njima nije smetalo smijehu i poslu, a letiovjek jeancno nije prestajao kukati, i uz to as prijetiti, as moliti. Samo, sve abo koristilo dokle god se igrai ne umorie i sami ne prestase. vedu mu onda magarca, posade ga na nj i ogrnu ga

kabanicom, a U J0113 Maritornes, kad ga vidje onako izmorena, smisli da e mu "rih aS vr vode, te zagrabi iz studenca, da bude hladnija, o Vat Sancho vr i prinese ga k ustima, ali zastane kad mu glas 80sPodarov dovikne.- Sancho, sinko, ne pij vode; nemoj je piti, sinko, jer e te ona uDJ Evo gledaj, evo ti udesnoga melema - i on mu pokae uljeniCJ napitkom - gutni samo dvije kapi, pa e sigurno ozdraviti. Na taj ga glas Sancho pogleda ispod oka i odvrati mu, uz druge masn-rijeci: - Ta zar ste vi, gospodaru, zaboravili da ja nisam vitez, ili biste vi da sasvim izrigam utrobu koja mi je od sino jo preostala? Neka je var dobijesa taj napitak, a mene se okanite. Tako ree te odmah navali piti, no tek to je po prvom gutljaju osjeti0 da je voda, ne htjede dalje, nego zamoli Maritornu neka mu donese vina. Ona mu ga rado donese i plati svojim novcem, jer o njoj Se zaista veli da je bila, premda je u onakvu zanatu, ipak poneto nalik na kranku. Kad se dakle Sancho napio, obode on magarca, pa kako su mu irom otvorili vrata, izjaha on sav zadovoljan to nije nita platio, nego je svoju volju proveo, sve iako je bilo na teret obinih jamaca, lea njegovih. Krmar se dodue za dug namirio njegovim! bisagama, ali Sancho to u zabuni, kako je odlazio, nije ni opazio. Kad je on iziao, htjede krmar zasunuti vrata, ali mu loptai ne dopuste jer to je bio svijet koji za don Quijota, sve da je on zaista bio izmeu I skitnika vitezova od Okruglog stola, ne bi hajao ni koliko je crno pod noktom.Osamnaesta glava u kojoj se pripovijedaju razgovori to ih je Sancho Panza vodio s gospodarom svojim don Quijotom, i druge zgode koje su vrijedne da budu zapisane. Stigao Sancho svojemu gospodaru tako iznemogao i klonuo da je jedva i mogao tjerati magarca. Kad ga don Quijote ugleda onakva, ree mu: - Sada ja konano vjerujem, dobri Sancho, da je ovaj zamak ili krma svakako zaarana, jer oni to su se tako okrutno potitrali tobom -to su i bili nego sablasti i privienja s drugoga svijeta? Ja to tvrdim, jer kada sam preko dvorinog zida motrio one prizore tvoje alosne tragedije, nisam se mogao na zid popeti, ni s Rocinanta sjahati, jer su me zaarali. A ja ti se kunem: ne bio koji jesam, ako te ne bih, samo da sam se mogao popeti ili sjahati, osvetio tako da bi se one nitarije i zlikovci dovijeka sjeali te svoje ale i budalatine, premda znam da bih se time ogrijeio o viteke zakone koji ne doputaju, kako sam ti ve esto spominjao, da vitez digne ruku na ikoga tko vitez nije, osim u Prijekom sluaju i u velikoj nevolji, kad brani vlastiti ivot i osobu. I ja bih se osvetio da sam mogao, bio ja oviteen vitez ili ne bio, ai nisam mogao. No ja sudim da oni to su se igrali mnome nisu lu sablasti ni zaarani ljudi, kako vi, gospodaru, velite, nego ljudi 0Q mesa i od kosti, kao i mi. uo sam ih i sluao kada su se mnome Ptali, svi imaju imena: jedan se zove Pedro Martnez, drugi Tenorio er nndez, a krmar se, uo sam, zove Juan Palomeque Ljevak. Sto gospodaru, niste mogli popeti na zid ni sjahati s konja, nisu arolije, nego drugo. No iz svega toga jasno razabirem da e ove na 0lvine za kojima mi tumaramo navesti

nas, na koncu konca, Zatk nevlJu da neemo vie ni znati koja nam je desna noga. 0 "i, po mojoj slaboj pameti, najbolje i najsigurnije bilo da se mi vratimo u nae selo, sada, gdje je vrijeme etvi, i da se brinemo 1 svoje gospodarstvo, umjesto to se potucamo i prebijamo od ner5 do nedraga, sa zla na gore, kako svijet veli. - Kako ti, Sancho, slabo zna prilike vitetva! - odvrati mu d0j Quijote. - uti i strpi se, jer svanut e dan i ti e roenim oi vidjeti kakva je ast u ovom poslu biti. Ako nije, reci mi: moe 1; veega zadovoljstva na svijetu biti, ili koja je radost jednaka onoj pobijedi u boju i nadvlada neprijatelja? Nikoja, bez ikakve sumnjJ - Ja dodue ne znam - odgovori Sancho - ali tako valjda i jest. Jedin0 znam: otkada smo skitnici vitezovi, ili otkada ste vi, jer ja ne smijetj, ubrajati se u takvo estito drutvo, nikada mi nismo ni u kakvu boju pobijedili, osim u boju s Viskajcem, a i odande ste vi, gospodaru izili bez polovine uha i polovine ljema. Otada pljute samo batine za batinama, pesnice za pesnicama, a ja sam jo i letio, ali kako mi se to dogodilo od zaaranih bia kojima se ne mogu osvetiti, zato ja i tu znam kolika je slast kad pobijedi neprijatelja, kako vi, gospoda: velite. - To i jest ono to jadi mene, a i tebe, Sancho, zacijelo jadi - odgovoi don Quijote - no odsad u ja nastojati da steknem takav ma da m mognem nikako biti zaaran kad ga nosim sa sobom. Moda e srea dati ma Amadisov, kad se Amadis zvao Vitez od Plamenogt Maa. Bio je to jedan od najboljih maeva to ih je ikada koji vitez ni svijetu nosio, jer osim one spomenute vrline sjekao je kao britva, te nije bilo oklopa, kako god jak i zaaran bio, da ga on ne bi rasjekao. J - Moja je srea takva - odvrati Sancho - sve ako vi i naete takav ma, on e opet, kao i melem, sluiti i koristiti jedino oviteenim vitezovima, a konjuarima kako bilo da bilo.117 - Ne boj se, Sancho - utjei ga don Quijote - dat e tebi Bog bolju sreu. Tako razgovarajui, jau don Quijote i njegov perjanik, kad don Quijote primijeti da se putem kojim oni udaraju vitla k njima silna i gusta praina. im ju je opazio, okrenu se Sanchu i ree: - Svanuo je, Sancho, dan kada e se vidjeti za kakvo je dobro sudbin3 mene uuvala. Svanuo je dan, velim ja, kada e se pokazati, kao 1 u kojemu drugom,118 hrabrost moje ruke, i kada u izvriti djela koj3 e u knjizi slave biti zapisana za sva vremena. Vidi li ti, Sancho, ofl prainu to se tamo uzvitlala? To vrvi silna vojska svakakvih, nebrojeni" naroda, i stupa odande. - Ako je tako, dvije su vojske - zapazi Sancho - jer i odonud se, druge strane, die ista onakva praina.Obazre se don Quijote da pogleda, i vidi da je istina. Obraduje se bino, jer je,

dakako, pomislio da su to dvije vojske koje e se nC biti i pobiti nasred te daleke ravnice. Jer njemu u svaki sat i as U e P Pameti bitke, arolije, pustolovine i nesklapnosti, ljubavne vfV je dvoboji, kako se priaju u vitekim knjigama, pa to god govori, Zi ili ini, navraa na njih. A onu prainu to je opazio uzvitlala su j velika stada ovaca i ovnova to tim istim putem dolaze s dvije trane, ali Praine ne vidi dok se ne priblie. No don Quijote tako je estoko tvrdio da su vojske, da mu je Sancho naposljetku povjerovao i zapitao ga: Gospodaru, to emo onda mi? to emo? - odvrati don Quijote. - Pritei i pomoi slabijima i nemonima. Znaj, Sancho, ovoj je vojsci, koja nam dolazi u susret, na elu i vodi je veliki car Alifanfarn, vladar velikog otoka Trapobane,119 a ono za mojim leima vojska je njegova neprijatelja, kralja garamantskoga, Pentapolina od Zasukanoga Rukava, jer on u boj hrli svagda sa za vraenim rukavom na desnici. - A zato je takva omraza izmeu ta dva vladara? - zapita Sancho. - Mrnja i zavada potjee odatle - odgovori don Quijote - to je taj Alifanfarn bijesan poganin, a zaljubljen je u ker Pentapolinovu, koja je veoma krasna i umiljata gospoica k tomu i kranka. Ali otac nee da je dade kralju poganinu dok se ne odrekne vjere svojega lanoga proroka Muhameda i na njegovu se vjeru ne prekrsti. - Tako mi brade - priklopi Sancho - sasvim pravo ini Pentapoln, i ja sam mu voljan pomoi koliko god mogu! - Uinit e samo to ti je dunost - ree don Quijote - jer da ue u ovakav boj, ne mora biti oviteen vitez. - To mi je po volji - odgovori Sancho - ali kamo bismo sklonili ovoga magarca, da ga sigurno naemo dok proe tunjava? Jer da ujaem u bj ovako na njem, mislim da to nije bio dosad obiaj. Istina je - potvrdi mu don Quijote. - Njega bi ti mogao jedino Popustiti sudbini, izgubio se ili ne izgubio, jer kad pobijedimo, imat Cemo toliko konja da e i sm Rocinante zapasti u opasnost neu li ga dmijeniti drugim konjem. No pazi i gledaj, jer hou da ti pokaem naglavnije vitezove koji u ovim dvjema vojskama dolaze. A da ih bolje ls i razabere, hajdemo na taj breuljak to se tu ispeo, pa emo jj atl0e moi obadvije vojske razgledati. s Pnu se oni tako na brdeljak, odakle bi se dobro razabirala ona dva i a koja su se don Quijotu uinila vojskama, da se nije vitlala praina k; ao lak, te smetala i prijeila pogled. Ali je don Quijote u svojojmati ipak vidio ono to niti vidi niti jest, te on progovori na sav - Onaj vitez u utoj opremi, to ga ondje vidi, a na titu mu okru- lav koji lei do nogu djevojakih, to je junaki Laurcalco, gosp od Srebrnoga Mosta; onaj sa zlatnim cvjetovima na opremi, a na su tri srebrne krune u modru polju, to je strani Micocolembo, y vojvoda od Quirocije; onaj tamo, golema tijela, s desne ruke njeg svagda neustraivi Brandabarbaran od Boliche, gospodar triju Ara koji

je obuen u zmijinji svlak i kao tit nosi vrata, a to su, kako pria, jedna od onih vrata na hramu to ga je Samson sruio da se snu svojom osveti neprijateljima. Ali svrni pogled na tu drugu stranu, e ugledati pred tom drugom vojskom, na elu njenu, pobje odvijeka i nikada nepobijeenoga Timonela od Carcajone, Nove Vizcave, u bojnoj opremi iskockanoj u kocke modre, zel bijele i ute, a na titu mu je zlatan maak u sinjastu polju i zapis kazuje: Miau, jer to je poetno slovo imenu njegove dame, to j kako vele, neprispodobive Miauline, keri vojvode Alfeniquena Algarbe; onaj to se kao teko breme natovario na leda snanoj konj u opremi bijeloj kao snijeg i sa istim titom bez ikakva gesla, nov vitez, francuskoga roda, po imenu Pierre Papin, gospodar Utri barunija; onaj to eljeznim iljcima svojih peta podbada u slabine arenu, hitru zebru, a oprema mu je pepeljasto-modra, to je m vojvoda od Nerbije, Espartafilardo od Sume, koji ima kao geslo titu parogu sjemenjau i zapis u kastiljskom jeziku to kazuje: M se srea sjemeni. Tako on nabroji mnoge vitezove iz jedne i druge vojske, kako ih sam zamiljao, a svakomu smisli i dade opremu, boju, geslo i za kako je ve skovao u mati svoje neviene ludosti. Nastavi on d ne zastajui: - Ova je eta pred nama sastavljena od ljudi raznih narodno ovdje su oni koji piju slatku vodu slavnoga Ksanta, koji gaze goro krajeve massilske, koji ispiru najfinije sitno zlato u Sretnoj Arab koji nastavaju slavne, hladovite obale bistroga Thermodonta, koji mnogim i raznim putovima razvode zlatni Paktol, tu su Numict nepouzdani u obeanjima, Perzijanci, uveni po lukovima i strijela Parti, Midani, koji se bore i kad bjee, Arapi nestalna doma, Ski okrutni koliko i bijeli, Etiopljani s probodenim usnama, i d nebrojeni narodi, kojima ja znam i vidim lica, ali im se ne sje imena. U toj drugoj eti dolaze oni koji piju kao suza bistru v Betisa, okruenoga maslinicima, oni koji miju lice vodom vjei bujnoga, zlatnoga Taja, koji uivaju ljekovitu vodu boanskoga Genipo bujnim panjacima tartekih polja, koji planduju po ju Jreza, Manchanci, bogati i ovjenani zlatnim klasjem, iici, drevni ostatak gotske krvi, oni koji se kupaju u venoj s tiha toka, oni koji svoje stado pasu po dalekim vijugave Guadiane, uvene zbog svojega skrivenog toka, od studeni umovitih Pirineja i od bijeloga snijega Apeninima, naposljetku svi koliko god ih ima i ivi u kolike je pokrajine nabrojio, kolike narode iznizao, i brzinom da se udi dao atribute koji mu pripadaju, sav "onjen u ono to je itao u svojim knjigama laljivicama. i guta mu rijei, a sam ne govori nijedne, nego se gdjekad vidi vitezove i gorostase koje mu gospodar spominje. A nijednoga, ree on: , nema tu, dobijesa, nigdje ni ive due, niti gorostasa, ikojega o kojima vi govorite da se vide. Ja ih barem ne su sve to arolije, kao i sinone sablasti, govori! - prekori ga don Quijote. - Zar ne uje rzanje sljenje i bubnjanje? ja nita - odgovori Sancho - nego silno blejanje ovaca i

, jer su obadva stada ve stigla pod breuljak, spopao - rei e don Quijote - te zato, Sancho, niti pravo pravo uje. Od straha tako i biva, da se iti bune, te se prikazuju onakve kakve jesu. Ali ako te toliko strah, skloni , da ostanem sm, jer ja sam i sam moan izvojtiti pobjedu iu upomo priteknem. , obode Rocinanta, utaknu koplje u kariku na prsnom oklopu grom niz breuljak, za njim Sancho: se, gospodaru don Quijote! Kunem vam se Bogom, to to e ovnovi su i ovce. Vraajte se, tako mi jadnika oca koji me a je to budalatina? Ta gledajte, nema tu nikakva gorostasa ni aka, ni oklopa, titova ni iskockanih ni itavih, ni pepeljaste i avolje. to vi to inite, grena li mene pred Bogom! se rijei ne vrati don Quijote, nego se jaui uzvikao na sav , vitezovi, koji stupate i vojujete pod zastavama junakoga tapolina od Zasukanoga Rukava, hodite za mnom svi, da o u ga lako osvetiti na neprijatelju njegovu AlifanfarnuDon Quijote od Trapobane! Tako ree, te uletje usred ovje vojske i poe kopljem bosti ovce s tolikom sranou i hrabrou kao da zaista probada krvne neprijatelje Ovari, pastiri i gazde, koji su za stadom ili, uzviu se neka to ne ini-ali kad vide da ne koristi, trgnu od pojasa prake i obaspu mu uj kamenicama od pesnice. No ne haje don Quijote za kamenje, nego juri na sve strane i vie: - Kamo tebe, bahati Alifanfarne? Ded mi doi, jer ja sam vitez samac, pa bih, junak s junakom, junatvo tvoje da vidim i sa ivotom da te rastavim, za kaznu to naao ini hrabromu Pentapolinu Garamanti. Uto doleti kamen, pogodi ga u stranu i ulomi mu dva rebra. Kad je vidio kako je nastradao, pomisli jamano da je poginuo, ili da je ljuto ranjen, te se sjeti svojega pia, izvadi uljenicu, nagne je i stane liti u eludac. No jo nije ni pretoio sve to mu se ini dovoljnim, kad opet doleti salutak, te ga toliko pogodi u ruku i samu uljenicu da mu je ovu razmrskao, usput mu izbio iz usta tri-etiri prednjaka i kutnjaka i dva mu prsta na ruci ljuto razmcao. Takav je bio prvi metak, a takav i drugi, pa oni svale jadnoga viteza s konja. Pritre mu ovari i pomisle da su ga ubili, pa bre svitlaju svoje stado, uprte pobijene ovce, vie od sedam, i ne marei ni za to, odmagle dalje. Sve to vrijeme stajao je Sancho na nizbrdici, gledao ludosti koje gospodar ini, upao bradu i proklinjao sat i as kad se na nesreu upoznao s njim. A kad onda vidje da se strovalio na zemlju, a pastiri ve izmakli, sie on niz breuljak i pristupi ranjeniku. Zatekne ga sasvim loa, ali ipak pri svijesti, te mu progovori: - Zar ja vama nisam govorio, gospodaru don Quijote, da se vratite, jer ono na to ste krenuli u napad nisu vojske, nego stada ovnova? - Kako to zna preobraziti i sve iskriviti onaj lupe arobnjak, neprijatelj moj! Znaj, Sancho, takvima je sasvim lako udesiti da se ini onako kako oni ele. Ovaj zlobnik koji me proganja zavidan je slavi koju je vidio da u stei u boju, pa je vojske neprijateljske pretvorio u stada ovaca. Ako ne vjeruje, Sancho, kunem te Bogom, uini ovako, pa e ti pui meu oima, i ti e vidjeti to ti ja velim: uzjai magarca i kreni lijepo za njima, te e razabrati da se oni, im

odavde malo odmaknu, prevraaju iz ovnova u ono to su i bili, u prave pravcate ljude, kako sam ih ja tebi maloas prikazao. Ali ne idi odmah, jer mi treba tvoja pomo: pristupi mi i pogledaj koliko mi zuba kutnjaka i prednjaka manjka, jer meni se ini kao da mi nijednoga nema u ustima. Prie mu Sancho tako blizu da mu je gotovo utaknuo oi u usta, a to ba u onaj as kad je u don Quijotovu elucuproradio melem, te je Sancho stigao pogledati u usta, provali onda ee nego god je unutri bilo, i sve na bradu milosrdnom perjaniku. Boja! - klikne Sancho - to se to dogodilo? Jamano je taj : ranjen, pa izbacuje iz usta krv. malko bolje promotrio, razabere po boji, okusu i mirisu, da _o melem iz uljenice, jer je don Quijota vidio da pije. Tako i eludac mu se uzburka, da se i on izrigao na gospodara, ica budu kano dva bisera. Otri Sancho magarcu, da iz i ime bi se otro i ime bi gospodara viao, a kad ne nae : mu gotovo da poludi. Uzme opet kleti te odlui u dui iti gospodara i vratiti se kui, sve ako izgubio plau za i nadu da e vladati onim obeanim otokom. Quijote ustao. Turi on ljevicu u usta, da mu ne poispadaju -om prihvati vodice Rocinantu, koji se nije ni maknuo od tako je on valjan i dobroudan, i poe onamo gdje mu stao, prsima se na magarca naslonio, a rukom podnimio ovjek koji se sav zanio u misli. Kad ga don Quijote spazi koliko je raaloen, ree mu: eho, da ovjek nije nita vie nego i drugi ovjek ako ne drugoga. Sve one oluje to nas biju znakovi su da e se vedriti i da e sunce sinuti i na naa vrata; kako ne moe biti bro trajno, iz toga slijedi da sada, gdje je zlo potrajalo dugo, . blizu biti. Nemoj dakle tugovati zbog nevolja koje mene ebe ne zapada nita od njih. ne zapada? - odvrati Sancho. - Zar je onaj kojim su se bio valjda koji drugi a nije bio sin mojega oca? A dvojae danas nestadoe sa svim mojim imuem, zar su iije nego bisage nestale, Sancho? - zapita don Quijote, da jesu - odgovori Sancho, amo danas nita jela - prigovori don Quijote. nekako i bilo - odvrati Sancho - kad ne bi po ovim livadama za koje vi, gospodaru, velite da ih poznajete i kojima se u pomau takvi zlosretni skitnici vitezovi kao to ste vi. to - rei e don Quijote volio bih ja sada jedan kruac ili dvije sardele, nego svekolike biljke koje opisuje Dioskorides, a objanjava doktor Laguna.121 No bilo kako bilo, uzjai, dobri magarca i hodi za mnom, jer Bog, koji se za sve brine, nee boraviti, pogotovo gdje mi njemu ovako sluimo, kao to ne muice u zraku, ni crvie u zemlji, ni abice u vodi, negoDon Quijote je milostiv, te daje da sunce sija i dobrima i zlima, a kia da pada nepravednicima i pravednicima.122 - Vi biste, gospodaru - na to e Sancho - zgodniji propovjednik bij nego skitnik vitez. - Sve, Sancho, znaju i moraju znati skitnici vitezovi - odvrati don Quijote - pa je za prolih vjekova bilo skitnika vitezova koji su znali usred polja izrei propovijed ih besjedu kao da su doktori s parikog sveuilita; po tom se vidi da nikada koplje ne zatupljuje pero, a pero ne zatupljuje koplje.

- Dobro dakle, neka bude kako vi, gospodaru, velite - pristane Sancho. Hajdemo sada odavde, pa da se pobrinemo gdje emo noas prenoiti, a dao Bog da bude gdjegod gdje nema pokrivaa, ni loptaa, ni sablasti, ni zaaranih Maura, jer ako ih bude, dobijesa i pita i tepsija. - Moli, sinko, Boga - ree don Quijote - i vodi kamo te volja, jer sada putam tebi da odabere gdje emo prenoiti. No ded se mai ovamo i pipni prstom da vidi koliko mi zuba prednjaka i kutnjaka manjka na desnoj strani, u gornjoj eljusti, jer tu me boli. Turi Sancho prste, opipa i zapita: - Koliko ste vi, gospodaru, imali kutnjaka na ovoj strani? - etiri - odgovori don Quijote - i jo zadnji zub, sve samih itavih i zdravih zuba. - Pazite, gospodaru, to velite - opet e Sancho. - Velim: etiri, a moda je i pet bilo - odgovori don Quijote, jer za svega mi ivota nije izvuen nijedan zub prednjak ni kutnjak, niti mi je ispao, niti ga je istroila gnjiloa ih reuma kakva. - Na ovoj donjoj strani dakle, gospodaru - rei e Sancho - nemate vie nego dva i pol kutnjaka, a na gornjoj ni pol zuba, niti ikakav zub, jer tu je ravno kao dlan na ruci. - Jadna li menel - zajaue don Quijote kad je uo tunu vijest svojega perjanika; - volio bih da su mi odsjekli ruku, samo neka nije ona u kojoj drim ma. Jer da zna, Sancho, usta su bez zuba to i mlin bez kamena, a zub je dragocjeniji od alema. Eto, svemu smo tome izvrgnuti mi koji smo od strogoga reda vitekoga. Uzjai, prijatelju, i vodi, a ja u za tobom kamo te volja. Poslua Sancho i udari onamo gdje misli da e nai sklonite, no nije silazio s glavne ceste, koja se ondje ravno otegla. Jau oni dakle polagano. Mui don Quijota bol u eljustima, te on ne moe bre. Onda Sancho, da ga zabavi i razveseli, uzme kojeta priati, pa meu inim i ovo to e se u iduoj glavi pripovjediti.Devetnaesta glava razgovorima koje je Sancho Panza razveo sa svojim xrom, i o zgodi koja se don Quijotu dogodila s mrtvacem, uz druge jo slavne dogodovtine. li, gospodaru, sve su te nezgode to su nas ovih dana snale nje kazna za grijeh koji ste vi poinili protiv vitekoga te odrali zakletvu da neete jesti kruha sa stolnjaka, ni s Je sladiti, sa svim onim to uza to ide, a vi ste se zakleli da ati sve donde dokle god ne otmete ljem onoga Mamina ho li se zove, ne sjeam se valjano, pravo veli - potvrdi mu don Quijote; - no da ti istinu sam to smetnuo s pameti. Isto tako pouzdano znaj i ti da si bio jer si skrivio to me nisi za vremena podsjetio. Ali ja u jer u vitekom se redu svemu moe doskoiti, se ja zakleo? zapita Sancho. je, sve ako se i ne zakleo - odgovori don Quijote; - im ja i ti sukrivac, nee biti zgorega, bilo kako bilo, pobrinuti se toimo. _o - odgovori Sancho - pazite, gospodaru, da ne biste i na avili, kako ste zaboravili na zakletvu; moda e sablasti volja da se jo jednom poigraju mnome, a moda i vama, jele kako ste vi tvrdokorni.

irim razgovorima zatekne ih no nasred puta, a oni niti mogu nai zaklon za no. A u zao as ljuto ih mori glad, nestadoe bisage, nestade im i sva hrana i ive. Da pako : gore zagrdi, slui im se pustolovina koja im se, bez ikakva uistinu takvom prikazala. Zapala prilino mrana no, ali tuju dalje, jer Sancho sudi da mora, kad je to kraljevska ju-dvije naii svakako na kakvu krmu. Jau oni dakle tako,po noi i pomrini, perjanik gladan a gospodar eljan jela, te spaze im po cesti kojom putuju dolazi u susret silno mnotvo svjetala, da su zvijezde koje se kreu. Kad ih Sancho opazi, protrne, a ustu i don Quijote: jedan trgne povodac svojemu magarcu, a drugi voi svojemu kljusetu, pa zastanu i pozorno se zagledaju to e to biti. Vi onda da im se svjetla pribliuju, a to im blie prilaze, sve se vei ine. Kad to spazi Sancho, zadre kao prut na vodi, a don Quijotu kosa na glavi nakostrijei. No on se malko ohrabri i progovori: - Ovo e, Sancho, svakako biti najvea i najopasnija pustolovina kojoj u morati pokazati svu svoju hrabrost i snagu. - Jadna li mene! - zakuka Sancho; - ako to bude pustolovina sablastima, otkuda u ja smoi rebra da izduraju? - Sve ako su sablasti - odvrati don Quijote - neu ja pustiti ni ti dlaka poleti s glave. Posljednji se put potitrae tobom jer se nisam mogao popeti na zid, no sada smo na ravnu polju, gdje u razmahnuti maem kako me volja. - Ali ako oni vas zaaraju i oslabe, kao to ve jesu - ree Sane - kakva vam korist, bili vi na otvorenu polju, ili ne bili? - Ja te, Sancho, ipak molim - uzvrati don Quijote - nemoj klonuti, ve e vidjeti da ni ja klonuo nisam. - Pa neu klonuti, ako Boja volja bude - odgovori Sancho. Svrnu oni ustranu s puta i uzmu opet pozorno motriti to li su svjetlosti koje putuju, te za malo vremena opaze mnoge spodo u dugim kouljama. Od njihove strahovite pojave zamre sas" srce Sanchu Panzi, i on zacvokoe zubima kao da ga trese grozni etvrtaa. A zaboboe i zacvokoe jo i jae kad su jasno razabr to je. Vide da je to dvadesetak ljudi u kouljama, svi na konjima, rukama im zapaljene zublje, za njima nosiljka, pokrivena crnino a iza nje opet est konjanika, u crnim mantijama koje seu do n mazgama; po polaganom se hodu vidi da nisu konji. Jau ti ljudi kouljama i mrmljaju neto tihim, alostivim glasom. Takva neobi pojava, u to doba i jo u takvoj pustoi, dovoljna je bila da ulije str u srce Sanchu, pa zamalo i njegovu gospodaru. Don Quijote se da zamislio, a Sanchovu junatvu ni traga. Palo Sanchu srce u pete, nije i njegovu gospodaru, jer njemu u taj mah sine u pameti da je t jedna od onih pustolovina iz njegovih knjiga. Ona nosiljka, zamisli on, nosila su na kojima lei ljuto ranjen ili mita vitez, a njemu je jedinom sueno da ga osveti. Zato on, bez ijedn rijei, pobode svoj raanj u oklop, ukoi se u sedlu, te s otmjenim junakim dranjem stane nasred ceste, kojom oni ljudi u kouljamS, a kad vidi da su se pribliili, zavikne iza glasa:

ovi, ili tko mu drago da ste, pa kazujte tko ste, odakle putujete, koga na tim nosilima nosite, jer sva je prilika li neku krivicu, ili su je uinili vama, te prilii i potrebno , pa da vas kaznim za zlo koje ste uinili, ili da osvetim vam je nanesena. ti - odgovori jedan od onih u kouljama - a krma je moemo stati da kazujemo to pitate. i krene dalje. Taj mu odgovor zamjeri don Quijote bi njegovu mazgu za vale i ree: !te uljudniji, a meni kazujte to sam vas zapitao; ako ite mi na megdan, zazorljiva, pa kad ju je uhvatio za vale, uplai se ona, .prebaci sa svojim gospodarom unatrag. Jedan momak da se onaj u koulji strovalio, uzme ruiti don Quijota, , ve rasren, ne otrpi due, nego upre svoj raanj, nasrne onih u crnini i ljuto ga ranjena obori na zemlju. Onda a, pa da vidi kako ih je brzo zaokupio i rastjerao, su u taj as porasla Rocinantu krila, tako je on ustar i su ti u kouljama bili plaljivi i neoruani ljudi, te odmah : se kavge i razbjegnu sa zapaljenim bakljama po polju, kao da se za vesele pokladne noi naokolo zabavljaju u crnini, zamotani i omotani svojim krilatim mantijama, maknuti se, pa ih don Quijote po miloj volji sve izmlati zlosretnoga bojita, a oni rado izmaknu, jer svi miljahu ; nego avo pakleni, koji je udario da im otme mrtvo : na nosiljci. Sancho, divi se smionosti svojega gospodara i govori u .gospodar zaista onako hrabar i junaan kako on i veli. iO koga je prvoga zbacila mazga leala je na zemlji zublja Uz njenu svjetlost opazi don Quijote toga ovjeka, prie iljak svojega ranja u lice i zaite neka se preda, jer ako ga. A povaljenik mu sa zemlje odgovori: "te predao, kad se ne mogu ni maknuti, jer mi je prebijena vas, gospodaru, ako ste vi vitez kranin, nemojte me uinite veliko zlodjelo, jer ja sam licencijat i primio sam vrag dovukao onda ovamo - zapita don Quijote - kad ste -ek? gospodaru? - odvrati povaljenik. - Nesrea moja!- Jo gora e vas nesrea snai ree don Quijote - ako mi udovoljite u svemu to sam vas maloas zapitao. - Rado u vam udovoljiti - odgovori licencijat; - znajte da gospodaru, ja sam dodue otoi rekao da sam licencijat, ali nis nego bakalaureat, po imenu Alonso Lpez; rodom sam iz Alcoben dolazim iz grada Baeze, s jo jedanaest sveenika, s onima to pobjegli s bakljama; putujemo u grad Segoviju i pratimo mrtvaca k je na toj nosiljci. Vitez je taj umro u Baezi i tamo su ga pokop a sada mu mi, kako rekoh, prenosimo kosti, da budu sahranjene Segoviji, odakle je rodom. - A tko ga je usmrtio? - zapita don Quijote. - Bog, kunom groznicom koja ga je snala - odgovori bakalaureat. - Onda je mene Bog - rei e don Quijote - rijeio muke da osve" njegovu smrt da ga je sluajno tkogod drugi usmrtio. A kako ga usmrtio Onaj koji jest, ne mogu ino nego utjeti i ramenima slijeg-jer to bih isto uinio da je i mene samoga usmrtio. elim pak biste vi, asni gospodine, znali: ja sam vitez iz Manche, po imenu Quijote, a moja je dunost i zvanje obilaziti po svijetu, te ispravlj nepravice i zatirati tegobe.

- Ne znam ja kakvo je to ispravljanje nepravica - odvrati bakalaur - kad ste vi mene pravoga iskrivili i prelomili mi nogu, koja se n ispraviti dokle god ivim, a tegoba koju ste zatrli eto je ta da navalili na mene tegobu koja e mi biti na potegu dovijeka. U zao s se as sreo s vama, koji idete za pustolovinama. - Ne zbiva se sve na jedan nain - odgovori don Quijote. - Nezg vam je bila, gospodine bakalaureate Alonso Lpez, dolaziti obno, k ste doli vi, odjeveni u te crkvene koulje, sa zapaljenim zublja mumljajui molitve, zaogrnuti crnim mantijama, tako da ste ba nalik na neto hudo i s drugoga svijeta. Nisam zato mogao nik drukije nego izvriti dunost i vas napasti, a ja bih vas bio napao da sam i posigurno znao da ste glavom vrazi pakleni, jer takvima s ja vas smatrao i drao. - Kad mi je ve ovako dosudila sudbina - ree bakalaureat - mol vas, gospodine skitnice vitee, koji ste mi ljuto zasolili,124 pomozi mi da se izvuem ispod ove mazge, jer mi je jedna noga zapala me stremen i sedlo. - A ja tu priam u nevrijeme!125 - klikne don Quijote. - Sto skanjujete i ne govorite kakva vam je nevolja? Zovne on odmah Sancha Panzu, neka doe, ali taj se ne utre da doao, jer se dao u posao da rastovari jednu mazgu i da joj skine iv ti estiti ljudi u svem obilju sa sobom ponijeli. Naini on -e vreu, strpa u nju to god je mogao zgrabiti, natovari na jarca, a onda otri gospodaru koji ga zove, pomogne mu bakalaureata izvue ispod mazge koja ga je prignjeila, na mazgu i da mu baklju. A don Quijote mu rekne neka drugove svoje i neka ih u njegovo ime zamoli da mu im je naao uinio, jer nije bio moan propustiti ono to je e mu jo i Sancho: gospoda ele znati koji im je junak ovako zapaprio, ospodine, da je to uveni don Quijote od Manche, drugim Vitez Tunog Lika. sada bakalaur. No zaboravio sam spomenuti da je prije ojo don Quijotu: gospodine, da ste izopeni, jer ste silovito digli ruku na ta illud, si quis suadente diabolo, i tako dalje.126 ja latinski - odgovori don Quijote ali dobro znam da ruku, nego koplje! Osim toga, nisam ja kanio navaljivati : i na crkvene svetinje, koje ja tujem i astim kao katolik i lin, koji jesam, nego na sablasti i nemani s drugoga svijeta. A jest tako, znam ja dobro kako je Cid Ruy Daz pred Svetim ao stolicu poslaniku onoga kralja,127 te ga je Papa zato onoga se dana hrabri Rodrigo de Vivar, zvani Cid, iskazao tit i junaan vitez. aur to uo, ode, kako je ve reeno, bez ijedne rijei t Quijote zapita Sancha to ga je navelo da ga krsti Vitezom , i nikada, nego ba sada. vam - odgovori Sancho; - ja sam vas gledao asom uza Jje to ju je nosio onaj nesretnik, i zbilja vam je od nekoga e najloije to sam ja ikada vidio; moda je zato to ste se boju, ili to su vam izbijeni i kutnjaci i prednjaci. . o - odvrati don Quijote - nego se valjda mudracu, komu je napie historiju mojih junakih djela, uinilo prikladnim Je nadjenut nadimak, kao to se nadijevao svima skitnicima i prolih vremena: jedan se vitez zvao od Platnenoga Maa, Jednoroga, onaj od Djevica,

onaj opet od Ptice Feniksa, drugi trei od Smrti, te se oni pod tim imenima i znacima znaju li zemaljskoj. Velim dakle: onaj ti je ve spomenuti mudrac sada na jezik i upamet da me prozove Vitezom Tunog Lika, se ja nakan od dana dananjega unaprijed i zvati. A da bi mi bolje pristajalo, voljan sam, im bude prilika, da mi se natit naslika tuna spodoba. - Nemojte tratiti vrijeme i novce - rei e Sancho - nego vi, gospoda samo pokazujte svoju spodobu i lice, pa neka vas gledaju. Onda e v i sami, bez ikakve slike i tita, prozvati Vitezom Tunog Lika. Vjeruj mi, istinu govorim, i kunem vam se, gospodaru ali to ja velim sam od ale, da vam je glad i bezubost tako nakazila lice te vam i ne tre" kako ve rekoh, ona alostiva slika. Nasmije se don Quijote ali Sanchovoj, ali ipak odlui prozvati se f imenom, pa e moi svoj tit isukati kako je zamislio. Htjede don Quijote jo pogledati je li ono tijelo na nosiljci sm kost ili nije, no Sancho se usprotivi i ree: - Gospodaru, ovu ste opasnu pustolovinu izvrili bolje nego ije koju sam ja vidio. No premda ste vi te ljude pobijedili i razviti mogu bi oni ipak promisliti kako ih je razbio jedan ovjek, pa da razjare i posrame te se vrnu, skupe, potrae nas i vrate nam svojs milo za drago. Evo, magarac je spreman, planina je blizu, glad n je valjan, te to bismo drugo nego lijepo strugnuti, jer, kako se v mrtvac ide u grob, a ivo eljade za kruhom. Potjera on magarca i zamoli gospodara da krene za njim. A gospod se i samomu uini da Sancho pravo veli, te ga ne uzme vie odvraa nego udari za njim. Projau oni dijelak izmeu dva breuljka i stignu prostranu, sklonitu dolinu. Sancho rastovari magarca, oni se izvale zelenu travu, i tako, uza zain svoje valjane gladi, dorukuju, poruaj pouinaju, poveeraju, sve u isti mah, i poaste svoje eluce mno dobrim zalogajima to ih na mazgi bijahu ponijela pokojnikova gospo sveenici, koji su svagda dobro opskrbljeni. Ali sada naie d nezgoda, po Sanchovu sudu gora od sviju drugih: niti imaju vina, piju, niti vode, da okvase usta. Mori ih e, te Sancho, gledajui kak j zelenom sitnom travom pokrivena livada na kojoj se nalaze, re ono to e se u iduoj glavi pripovjediti.Dvadeseta glava Dvadeseta glava vienoj i nikada uvenoj pustolovini kakvu nijedan ez na svijetu nije okonao s manjom opasnou nego : je to uinio junaki don Quijote od Manche. so drugaije biti, gospodaru, nego ova trava svjedoi zini jamano kakav izvor ili potok koji travu kvasi. Nee biti poemo li malko dalje, pa emo naii na vodu, da lovitu e to nas mori, i svakako je gora nevolja negoli svidi don Quijotu. Uhvati on Rocinanta za vodice, a rca za povodac, poto mu je bio natovario preostatke te oni pipajui krenu livadom, jer od none pomrine ne No ne prijeu ni dvjesta koraaja, kad zauju silnu -vode, kao da se rui niz visoku stijenu. Jako ih razveseli taj zrnu sluati otkuda se ori, ali uto zauju iznenada jo neku i, koja im razvodni i pokvari poetnu radost to ima vode pogotovo Sanchu koji je od prirode plaljiv i maloduan. Ico udaranje po taktu, uz to zveka eljeza i lanaca, a onda kovit gromot vode, tako da bi se zaplailo

svaije srce, Quijotova. No je bila, kako rekosmo, mrana. Stignu oni drvee, na kojem je Ue treperilo od blaga povjetarca aljivim utanjem. Ta samoa, mjesto, pomrina, huk toga lia plaio ih i straio, pogotovo kad vidjee da ni staje, ni vjetar ne jenjava, ni jutro ne svanjuje. A k tomu gdje su. No u don Quijota se prene neustraivo srce, te on Rocinanta, natakne na ruku tit, upre raanj i progovori: prijatelju, znaj, ja sam se po volji Bojoj rodio u ovo nae da uskrisim zlatno doba, ili pozlaeno, kako ga zovu. Ja sam su dosuene opasnosti, velika djela i junatva. Ja sam, velimopet, onaj koji e uskrisiti vitezove od Okruglog stola, Dvanaest ban od Francije, Devet banova od Slave, i onaj koji e odgurnuti u zabo Platire, Tablante, Olivante i Tirante, Febe i Belianise, i svu povor uvenih skitnika vitezova prologa doba, te e u ovo doba u kojem ivi poiniti tolika velika, neobina junaka djela da e potamnjeti najsjajnj djela onih davnih. Evo pazi, vjemi i estiti perjanice, pomrinu ove n neobinu tiinu, potmuli i nejasni um ovoga drvea, zastraljivu buku vode koju smo traili i tako ovamo stigli, a ona kao da se rui i strovalj s visokih gora mjeseevih,128 i naposljetku ovu neprestanu lupu to n u uima tutnji i dodijava: sve to zajedno, i svako za sebe, moe zaplai zastraiti i prestraviti samoga Marsa, a kako ne bi onoga koji nije nau na takve zgode i pustolovine. Ali sve ovo to ti kazujem potie i podb moju sranost, te mi ve srce u grudima igra od elje da srnem u pustolovinu, kako god tegobna bila. Pritegni dakle Rocinantu kol ostaj s Bogom! Priekaj me ovdje tri dana, dulje nemoj, pa ako se to vrijeme ne vmem, vrati se ti u nae selo. A da meni ugodi i do djelo izvri, otii odande u Toboso i reci tamo neprispodobivoj vlada mojoj Dulcineji da je njen rob vitez poginuo izvrujui djela koja bi uinila dostojnim da se zove njenim. Kad je Sancho uo to mu gospodar govori, zaplae ljuto i odgovo-- Gospodaru, ja ne znam zato biste vi krenuli na tu strahovi pustolovinu. No je sada, nitko nas tu ne vidi, moemo skrenuti puta te izmaknuti pogibli, pa sve ako tri dana ne pili. Kad nikoga ne da nas vidi, nema nikoga ni da nas okrsti kukavicama. Osim to ja sam upnika u naem selu, sluao kako propovijeda da onaj k pogibao trai, u njoj i pogiba.129 Ne valja dakle iskuavati Boga i la se takva opakoga posla iz kojega jedino po udu moe izmaknu Dosta vam je udesa ve iskazao Bog to vas je izbavio da ne bud loptani, kao to sam ja bio, te to vas je izveo kao pobjednika, zdra itava, izmeu onolikih neprijatelja koji su pratili mrtvaca. A ako to ne moe ganuti ni umekati kruto srce vae, ganite se kad pomisli i povjerujete da u ja, im vi odete odavde, duu svoju odmah preda od straha onomu tko je voljan odnijeti je. Ja sam krenuo s postojbin ostavio sam djecu i enu, da poem s vama, gospodaru, i da v sluim, jer sam iao za boljim, a nisam za gorim. Kad pretrpa vre proderat e se, pa tako su se provalile i moje nade, jer sada, gdje sa se najivlje nadao da u stei onaj zlosretni i prokleti otok koji mi toliko puta obeavali, vidim da me, za nagradu, i namjesto oto kanite evo ostaviti na ovakvu mjestu gdje nema ni ive due. Tak vam jedinoga Boga, gospodaru, ne inite mi ovako naao. A ako nisDvadeseta glava

i odustati, nego hoete izvriti to djelo, odgodite barem mi kazuje iskustvo koje sam stekao dok sam bio pastir, zore ni tri sata, jer nam je nad glavom njuka Maloga , g pono je kad nam je na pravcu lijeve ruke. i vidi, Sancho - zapita don Quijote - gdje je taj pravac i i ili zatiljak koji spominje, kad je takva mrana no da i ne vidi ni zvijezde? - potvrdi Sancho - no u strahu je ovjek okat i vidi pod noli ne bi vidio nad sobom, na nebu. Ta tko god valjano lako e pogoditi da je blizu dan. i ili ne bio, ne marim - odvrati don Quijote - jer o meni Je rije, ni sada nit ikada, da su me suze i molbe odvratile kao vitez moram initi. Zato te molim, Sancho, uti, rji mi je usadio u srce da krenem sada na tu nevienu i pustolovinu, pobrinut e se da mene ouva a tvoju tugu 1 ti samo pritegni valjano Rocinantu kolan i ostani ovdje, a i vratiti, ili iv ili mrtav. xo uo konanu odluku svojega gospodara, te kako ne haje jete i molbe njegove, naumi se okoristiti svojom vjetinom, ne, primorati gospodara da poeka do dana. Kako je dakle nju potprug, polako on, da gospodar ne opazi, sputa i povodcem obadvije noge Rocinantove, pa kad htjede don uti, a ono ni makac, jer mu konj moe jedino poskakivati, i da mu je lukavtina uspjela, te e rei: e, gospodaru, moje su suze i molbe ganule Boga, te je odredio rite ne moe maknuti. A ako se vi budete tvrdoglavih, pa luzali i tukli, razgnjevit ete sudbinu jer ispravljate krivu Quijote u oaj. to god on jae mamuza Rocinanta, sve r kree. Ne pada mu na pamet da je Rocinante sputan, te smiri i poeka, ili da se razdani ili da se Rocinante 1 i ne sanja da to nije ni od ega drugoga nego od lukavtine Ree mu dakle: Ico, Sancho, te se Rocinante ne moe maknuti, ja sam voljan : se zora ne nasmijei, ali bih plakao to toliko otee, i biste plakali - odgovori Sancho - kad u ja vas, gospodaru, . i priati vam prie sve do zore, ako ba ne kanite sjahati i i zelenu travu da spavnete malko, kako je navada skitnicima aa, pa da budete odmorni dok svane dan i bude vrijeme da fina onu neprispodobivu pustolovinu kojoj se nadate.- aio u govori: sjanati, to ti govori: spavati? - usprotivi se Quijote. - Zar sam ja moda od onih vitezova koji otpoivaju kad opasnost granuti? Spavaj ti, koji si se rodio da spava, ili radi to volja, a ja u uiniti to meni bude najpogodnije. - Nemojte se ljutiti, gospodaru moj - odgovori Sancho - nisam mislio. Pristupi on don Quijotu, uhvati jednom rukom za glavinu sprijeda sedlu, a drugom za krstinu straga, tako da je ogrlio gospodaru lij bedro, pa ne smije nikuda ni makac: toliko ga je strah od one lupe jo zaori na mahove. Zaite don Quijote neka mu pripovjedi to da ga zabavi, kako je obeao, a Sancho odgovori da bi pripovjedio, ga je strah od onoga to uje. - No ipak u nastojati da ispriam priu koja je od najboljih, samo je budem mogao ispripovjediti svu i ne budem smetan. Pazite da gospodaru, jer ve poinjem. Bilo je, kako je bilo; to je dobro, n bude svima, a to je zlo, onomu koji ga trai... A znajte, gospodaru, ljudi u staro doba nisu ma kako poinjali

svoje prie, nego ima je reenica Katona Zonzorina,130 koja veli: zlo je za onoga koji ga trai to je zgodno ovdje kao prsten na prst, zato da biste vi mirovali i nik ne ili traiti zlo. Bolje bi bilo da mi skrenemo na drugi put, jer ni nas ne sili da udaramo ovim putem na kojem nas tolik strah spopa - Priaj dalje, Sancho - rei e don Quijote - a meni prepusti b kojim emo putem udariti. - Velim dakle - nastavi Sancho - bio je u nekom selu u Extremad pastir kozar, to jest koji uva koze, a tomu je kozaru, kako se orr mojoj pripovijesti zove, bilo ime Lope Ruiz; a taj je Lope Ruiz _ zaljubljen u pastiricu koja se zvala Torralba; ova je opet pastiri po imenu Torralba, bila ki bogata gazde ovara; a taj bogati ga ovar... - Ako ti, Sancho, ovako bude priao svoju priu - prekine ga d Quijote - pa bude po dva puta ponavljao to kazuje, nee ni za d dana dovriti. Govori redom i pripovijedaj kao razborit ovjek, a nee tako, nemoj nikako. - Ovako kako ja pripovijedam - odvrati Sancho - pripovijedaju se mojoj postojbini sve prie, i ja ne znam drukije, pa ne valja to vi mene oekujete da ja nove obiaje uvodim. - Govori kako te volja - privoli se don Quijote - pa kad mi je sude da te sluam, moram, to u. Hajde dalje! Nastavi priu! - Dakle, gospodaru, duo moja draga - nastavi Sancho - taj je past kako sam ve

rekao, zaljubljen bio u Torralbu pastiricu, a ona je b

otresita djevojka, prilina mukara, s maljama kao da je sada gledam, nao? zapita don Quijote. - odgovori Sancho - ali onaj koji mi je ovu priu 10 mi je da je pria tako pouzdana i istinska te kad je pripovijedao, mogu ustvrditi i zakleti se da sam sve dakle tako dani za danima, a vrag, koji ne spava, nego kopa, udesio da se ona ljubav pastirova za pastiricu mrnju i neprijateljstvo. Uzrok je bio, kako zlobni jezici iv sitni ljubomor koji je ona u njem razbudila, a prelazio ivao ve nedolian. Zagrdio je onda toliko da je pastir nju to, te da je ne vidi, odluio

krenuti iz toga kraja i kamo tye je oima nee gledati. Torralba, kad vidje da ju je Lope i njega jae nego ikada. navada - priklopi don Quijote - ne mariti onoga koji ih onoga tko ih mrzi. Nastavi, Sancho, e tako - nastavi Sancho - da je pastir izvrio svoj stado i uputio se poljem extremadurskim, da stigne Portugaliju. Torralba doznade to i potjera za njim. Prati ine pjeice i bosonoga, sa tapom u ruci i dvojaama na a, kako priaju, nosi ulomak ogledala i komadi elja-nekakvu boicu s bjelilom za lice. Ali nosila ona to mu namjeran prionuti sada da istraujem, nego velim, ljudi pastir sa svojim stadom stigao na rijeku Guadianu, te ju . A u to je vrijeme rijeka bila ba nabujala i samo da nud kud je stigao nije bilo ni amca ni una, niti ikog evezao, njega i njegovo blago, a u drugu je ruku zapao jer vidi da mu se Torralba ve jako primakla, pa e mu svojim molbama i suzama. Uzme traiti, te ugleda ribara ; ali tako maljucan da u njega moe stati samo jedan koza. Ipak se on s ribarom dogovori i pogodi da preveze Stotine koza to su s njime. Ue ribar u amac i preveze K vrati se i preveze drugu, vrati se opet i opet preveze vi, gospodaru, koze, koliko ih ribar prevozi, jer ako samo zaboravljena, zavrit e se pripovijest, i neu moi ni rijei Pripovijedam dakle dalje i velim da je ona obala prijeko ijao bila glibovita i klizava, pa je ribaru danguban posao i vraati se. No ipak se on uvijek vraao opet po jednu po jednu, i opet po jednu.131 ih sve prevezao - nestrpljivo e don Quijote - a nemoj iovamo i onamo prelaziti, jer ih nee prevesti ni za godinu dana. - Koliko ih je prevezao dosad? - zapita Sancho. - Zar ja to dobijesa znam? - odvrati don Quijote. - Eto, to rekoh: treba valjano brojiti! Sada je dakle svrena pria, ja ne znam dalje. - Kako to moe biti? - zapita don Quijote. - Zar je toliko van toj prii da se tono zna koliko je koza prelo, pa ako se zabunimo jednu, ne moe ti nastaviti priu? - Ne mogu, gospodaru, nizato - odvrati Sancho - jer im sam ja zapitao da mi kaete koliko je koza prelo, a vi ste mi odgovorili ne znate, u onaj sam as smetnuo s pameti sve to bi trebalo jo pripovjedim, a tako mi vjere, bilo je jako valjano i zanimljivo. - Pripovijest je dakle ve gotova, nema je vie? - zapita don Quij - Gotova, nema je vie kao ni pokojne mi majke! - potvrdi Sanch - Velim ti zaista - rei e don Quijote - da si ti ispriao novu nov priu, i to takvu pripovijest ili historiju kakvu nitko na svijetu zamislio ne bi. To kako si je ti pripovjedio i prekinuo, niti e tko vi " niti je ikada od svijeta vidio, premda se niemu drugomu od pameti ni nadao nisam. Ali se ne udim, jer moda je ova nepres lupa tebi mozak pomutila. - Sve moe biti - odvrati Sancho - ali znam da se u mojoj pripovij nita vie ne moe rei, jer ona se zavrava ondje gdje se zapo" zabuna u raunu koliko je koza prelo.

- Neka joj dakle, s milim Bogom, bude kraj gdje joj volja - pri don Quijote - pa da pogledamo mie li se ve Rocinante. Opet ga on obode, i opet poskoi Rocinante, pa ni makac: tak valjano bio sputan. Sada, ili je od hladnoe, jer se ve jutrilo, ili je Sancho veerao to otuno utrobi, ili je pak bila prirodna potreba a to i jest najvie n na istinu, samo njega snae volja i elja da uini ono to nitko di za njega uiniti ne moe. A tolik mu je strah ovladao srcem, te smije od gospodara maknuti se ni koliko je crno pod noktom, da ne uini to ga je zaokupilo, ni to ne moe. Zato, da bi s mir prolo, povue on desnu ruku, kojom se drao za sedlenu krstinu, polako i bez ikakve buke potegne svitnjak, koji mu bez iega drug dri hlae i lako se drijei, a im ga je potegnuo, spadnu mu i ost na nogama kao negve. Onda zadigne koulju to god bolje moz natri zadnjicu, koja je bila omana. Poto je to uinio a mislio je se tim izvukao iz neprilike i nevolje, snae ga jo gora nevolja, jC zna kako e obaviti posao bez umova i halabuke. Uzme stiskati z11ena, a dah zadravati koliko god moe. No uza svu tu dogodi mu se nesrea da je naposljetku malko zahalabuio, drukije od one halabuke to ga toliko plai, don Quijote i zapita: to buka, Sancho? , gospodaru - odgovori on. - Neto je novo jamano, jer rea ne zapoinju ma ime. sreu, i sada mu tako dobro poe da se bez buke i graje Jiereta, koji ga je teko titao i muio. A u don Quijota otra bila kao i ulo sluha, a Sancho je bio tik do njega, gotovo ravno uvis dizao, tako da morade neto udariti i nos. A im je udarilo, pritekne on nosu upomo: uhvati i ree hunjkavim glasom: Sancho, da se ti jako boji. : - odgovori Sancho - ali po emu vi to zapaate jae sada to sada jae vonja, ali ne ba po ambri - odvrati don biti - rei e Sancho - a nisam kriv ja, nego vi, gospodaru, rite u nevrijeme po tim neobinim putovima, ti, prijatelju, tri-etiri koraka - zapovjedi mu don Quijote, ai prste s nosnica - a odsad pazi vie na sebe i kakav da mene. Ja sam tebi dobrostiv, a ti se obezobrazio, bih se, gospodaru - ree Sancho - vi mislite da sam ja ine prilii. ne diramo u to - presijee don Quijote. m razgovorima provedu vitez i perjanik no. No kad da svanjuje, razdrijei polako Rocinanta, a hlae svee. Rocinante da je slobodan, premda od prirode nije nimalo oivi i pone se batrgati prednjim nogama, jer poigravati ijem njegovim neka se rekne ne zna. Opazi dakle don se Rocinante ve mie: uini mu se to dobrim znakom i i za onu pustolovinu. Uto se posve razdani i sve se pone ivati. Razvidi don Quijote da je pod visokim drveem i da ovi, pod kojima je mrak jo mraniji. Razabere i to da lupa , ali nije znao otkuda je. Ne zateui dakle dulje, obode on , oprosti se opet sa Sanchom, naredi mu neka ovdje prieka dana, a ako se on za tri dana ne bi vratio, neka zna posigurno !olji Bojoj u toj opasnoj pustolovini dokonao svoje dane. om preporui i ponovi poruku koju e prenijeti vladaricinjegovoj Dulcineji, a radi plae za svoju slubu neka se ne brine, jer je prije odlaska iz svojega sela sastavio oporuku, u kojoj ga je

nagradj to se tie plae, onoliko ve koliko ga ide za vrijeme to bude ski u njega. A ako ga Bog izbavi iz ove pogibli, iva, zdrava i itava, n zna da e kudikamo vie dobiti nego onaj otok to mu je obeao, je Sancho uo te alostive rijei svojega dobroga gospodara, udari o kukati te odlui da ga nee ostaviti dokle god se sasvim ne dokon ne dovri taj pothvat. Po tim suzama, i po toj asnoj odluci Sancha Panze, sudi pisac povijesti da je on od estita plemena bio i u najmanju ruku kra-od iskona.132 Ta bol gane malko njegova gospodara, ali ne toliko da ita popustio, nego se on uhini to god bolje moe, pa krene on-odakle mu se ini da voda umi i lupa da se sve ori. Sancho p pjeice za njim, a na povodcu povede, kako mu je obiaj, magar svagdanjega druga u srei i nesrei. Prijeu oni prilian put is kestenja i hladovita drvea i ispadnu na livadicu podno viso stijena, s kojih se sunovrauje golem slap. Pod stijenama stajale n-jadne kue, nalinije na podrtine nego na zgrade, a izmeu tih k-razaberu oni da se ori um i lupa vode i udaraca koji ne presta-Rocinante uzme zazirati od uma i od lupe, ali ga don Quijote prir te poe malo-pomalo prilaziti tim kuama, preporuujui se od sv srca svojoj vladarici i molei je da mu bude danas na pomoi u ovo strahovitom, junakom djelu, a usput se preporuujui i Bogu neka ne zaboravi. Sancho se ne odmie od njega, nego prua vrat i napi se da vidi izmeu nogu Rocinantovih to li ga toliko iznenauje i pl Prevale jo kojih sto koraaja, a onda obiu neki ugao, te im se otk i pokae to je uzrok i da ne moe biti drugi uzrok toj tarlabuci zastranoj lupi koja ih je zapanjivala i plaila svu no. A bilo je to ne1 ti, itaoe, ne bude na mrzovolju i dosadu! est tuaka u valjaoni koji su na mahove lupkarali i tako gromotali. Kad don Quijote razabere to je, zanijemi i protrne od glave do pet Pogleda ga Sancho i razabere da je glavu spustio na prsa. Vidi se da je posramljen. Pogleda i don Quijote Sancha, te opazi k je napeo i stie zube, da ne prasne u smijeh koji mu se ita s li Gledajui Sancha, nije se uza svu zlovolju mogao suspregnuti da ne nasmije. A kad Sancho vidje da se gospodar poeo smijati, u u tolik smijeh te se morade obadvjema pesnicama podboiti da se iskida. Nekoliko se puta smiri i nekoliko puta provali iznova u i takav hihot kao i prvi put. Od toga smijeha poelje don Quijote da vrag odnese, pogotovo kad je uo gdje Sancho govori, kao da muDvadeseta glava Znaj, prijatelju Sancho, ja sam se po volji Bojoj rodio u rio doba, da uskrisim pozlaeno ili zlatno doba. Ja sam u dosuene opasnosti, velika djela i junatva... I tako je ili gotovo sve rijei koje mu je izrekao don Quijote im strahovitu lupu. jote primijeti da mu se Sancho podruguje, rasrdi se i ;o da se razmahnuo kopljem i odvalio mu dva takva ga nije pogodio po ramenima, nego po glavi, ne bi mu plau, osim jedino njegovim nasljednicima. Vidi Sancho ale izlegla rava zbilja, pa se poplai da mu gospodar zagrdio, i progovori preponizno: , gospodaru, ta ja se, tako mi Boga, samo alim, fali, ne alim se ja - odvrati don Quijote. - Sluaj ti, ti sudi, kad ovo ne bi bili tukovi u valjaonici nego pustolovina, da u meni ne bi bilo junatva da srnem u .konam? Zar ja, kao

vitez, koji jesam, moram poznavati glasove, te znati kako lupa valjaonica, ili ne moram? e bi moglo biti, to i jest, da ja nikada jo u ivotu nisam 3ICU, kao to si je vidio ti, koji si prosta seljaina, pa si en meu valjaonicama. Ako nije, ded neka se ovih est ati u est gorostasa, neka mi ravno u brk nasrnu jedan svi zajedno, pa ako svi oni ne zavitlaju nogama po zraku, ti meni koliko god te volja. vie, gospodaru - na to e Sancho - jer ja priznajem da presolio alu. Ali recite vi meni, gospodaru, sada gdje smo a dao Bog da vi iz sviju pustolovina to e vam jo naii ko zdravi i itavi kao to ste isplivali iz ove: zar nije bio za nije za priu onoliki strah to smo ga prepatili? Barem to io ja, jer vi, gospodaru, znam ja, ne poznajete straha, niti prezate od ikakva uasa i strave. - odgovori don Quijote da je ovo to nam se dogodilo Ijeh; no nije za prianje, jer nije svaki ovjek toliko razborit pogodi to je posrijedi. , gospodaru - rei e Sancho - valjano pogodili kopljem, i u glavu, a odvalili ste mi po ramenima, hvala Bogu i ;m sam u pravi as izmaknuo. Ali neka, ljeskova je mast a ljudi vele: tko ne bije, prijatelj ti nije. I jo, velika im reknu slugi nemilu rije, odmah mu poklanjaju hlae, am to obiavaju slugi davati kad ga izbiju ako nije moda vitezovima obiaj da nakon batina poklanjaju otoke, iliDon Quijote kraljevine na kopnu. - Moglo bi biti - ree don Quijote - da se obistini sve to ti ve Oprosti dakle to se dogodilo, jer ti si pametan i zna da nitko n: prvomu ganuu gospodar. A pamti odsad da suspree jezik i da mje to sa mnom govori, jer koliko god sam ja vitekih knjiga proit-a proitao sam ih svu silu, nigdje nisam naao da bi ikoji perja toliko razgovarao s gospodarom, koliko ti sa svojim. Smatram zaista velikom pogrekom i tvojom i svojom: tvojom, to me prem tuje, a svojom, to ne iziskujem da me vie tuje. Eto Gand perjanik Amadisa od Galije, postao je grofom od Tvrdog Otoka, moe se o njemu itati da je svagda, kad god je govorio s gospodaro drao kapu u ruci, glavu sputao i tijelo sagibao, po turski. to da reknem o Gasabalu, perjaniku don Galaorovu, koji je tako uti bio da se za dokaz te izvanredne i zaudne utljivosti ime njeg samo jedanput spominje u svoj toj historiji, istinitoj koliko i velik Po svemu to rekoh rasudi, Sancho, da se mora razlikovati gosp-i momak, starjeina i sluga, vitez i perjanik. Zato od dana dananj traim da mi iskazuje veu ast i da me ne zadirkuje, jer ako se rasrdim ita na te, pui e ti upa. Milosti i dobroinstva koja sam obeao stii e kad im bude vrijeme; a sve da ne stignu, nee ti bar izmaknuti plaa, kako sam ve rekao. - Sve je dobro to vi, gospodaru, velite - odgovori Sancho - ali bih volio znati, ako sluajno ne bi stiglo vrijeme milostima, n bismo se morali utei plai: koliko je u ono doba dobivao perj skitnika viteza, i jesu li se pogaali na mjesec, ili na dan, kao zid nadniari? - Ne vjerujem - ree don Quijote - da su takvi perjanici sluili ika za plau, nego su sluili za milost. A ako sam se ja tebe sjetio u svo: oporuci, koju sam zapeatio i kod kue ostavio, uinio sam to j svata moe biti. Ne znam ti ja

kako e u ova naa zla vremena b s vitetvom, a ne bih htio da mi dua na drugom svijetu bude mukama zbog kojekakvih sitnica. Jer znaj, Sancho, da na svijetu ne opasnijega zanimanja od pustolovnoga. - Istina je - potvrdi Sancho - jer ve lupa tukova u valjaonici m zaplaiti i uznemiriti srce takvu junakom skitniku pustolovu ka ste vi, gospodaru. Ali znajte pouzdano da ja odjko ni zinuti neu vam se podrugujem, nego jedino da vas astim, kao gospodara svoj i naravnoga starjeinu. - Onda e - doeka don Quijote - poivjeti na licu zemaljskom, j nakon roditelja treba da tuje gospodare, kao da su ti roditelji.Dvadeset prva glava uzvienu pustolovinu i bogato dobite Mambrinova ?, s drugim zgodama koje su se dogodile naemu nepobjedivom vitezu. omicati kia, te Sancho poelje da uu u valjaonicu, ali toliko bijae dogrdjela ona nemila ala da ni za to ne Skrenue dakle desno i udarie drugim putem od onoga poli. Zamalo ugleda don Quijote ovjeka jahaa, s vi to mu se blista kao da je od zlata; u koji ga mah opazi, achu te mu ree: Sancho, sudim, nema poslovice koja ne bi bila istinita, prireice uzete iz samoga iskustva, a iskustvo je roditelj nju. Pogotovo je istinita ona poslovica to veli: Kad se zatvore, druga se otvore. Velim evo: ako nam je sudbina rila vrata pustolovini koju smo traili, te nas zavarala sada nam ona irom otvara druga vrata, za bolju i pustolovinu, pa ako ja ne pogodim ui, moja e krivica moi izgovarati da ne poznajem valjaonice i da je mrana , ako se ne varam, ide nama u susret ovjek s Mambrinovim glavi, a radi toga sam se ljema ja zakleo, kako zna. podaru, to velite, i jo bolje, to inite - ree Sancho volio da opet budu neke valjaonice, te da nam sasvim ; pamet. vrae! - odbrusi don Quijote - to e ljem s - odgovori Sancho - ah tako mi vjere, kad bih smio govoriti obiavao, moda bih ja vama nagovorio toliko te biste vi, razabrali da se bunite u tome to velite, se bunim kad govorim, ti podmukla kukavico! - za viknedon Quijote. - Govori: zar ne vidi onoga viteza to nam stie u sus jae groasta ilaa, a na glavi mu zlatan ljem? - Ja vidim i razaznajem jedino - odgovori Sancho - ovjeka na mag sivu kao to je moj, a tomu je ovjeku na glavi neto to se blista. - To i jest Mambrinov ljem - ree don Quijote. - Skloni se ti i mene nasamo s njim; vidjet e kako ja neu ni rijei progovo samo da ne tratim vrijeme, nego u dokonati ovu pustolovinu i s ljem kojega sam se toliko zaelio. - Ja u se drage volje skloniti - odvrati Sancho - ali dao Bog, ve opet, da ovo bude smilje i kovilje, a samo da ne budu valjaonice. - Rekao sam ti ve, brajane, da mi valjaonice vie nisi spominjao mislima zaprijeti don Quijote - jer ti se kunem... i ne velim nego u ti duu provaljati. Zautje Sancho od straha da mu ne bi gospodar zbilja izvrio zakl kojom se zgranuo na njega. A sa ljemom, konjem i konjanikom to ih je don Quijote ugle bjee ovako: bila su u tom kraju dva sela, a od njih je jedno maleno da nije imalo ni ljekarne ni

brijaa, a drugo je do njega i Tako je brija iz veega sela posluivao i manje selo. Tamo treba jednom bolesniku pustiti krv, a jednoga ovjeka obrijati, pa b krenuo na put i ponio svoju mjedenu pliticu. Dogodi se onda da pone promicati kia, te brija, da mu se ne skvasi eir, koji je v nov bio, metnuo na glavu pliticu, a ona se, kako je ista, blista na milje. Jae on, kako je Sancho i rekao, na sivu magarcu, te zato se Quijotu priini da onaj jae groasta ilaa, i da mu je zlatan ljem glavi, jer to god vidi, udeava on po svojem mahnitom vitezov i zlosretnim svojim mislima. A kad opazi da se jaha primaknuo, progovori s njim ni rijei, nego uperi raanj, te to god Rocinanta n nose nasrne na njega, da ga naskroz probode. Ali kad mu se prib zavikne, zastajui u bijesnoj trci: - Brani se, ropska duo, ili mi od svoje volje predaj to s toli pravom pripada meni! Kad brija opazi da navaljuje na njega onakva sablast o kojoj nije mislio ni sanjao, nije znao ni kud ni kamo, da se ouva od ranja, n se zbaci s magarca; a nije jo ni zemlju dodirnuo, i ve odskoi bre jelen, te poletje niz polje ravno, da ga ni vjetar dovitlao ne bi. Os mu na zemlji plitica, a don Quijote se zadovolji njome i ree poganin pametno uinio to se poveo za dabrom, jer dabar, kada da su lovci nagli za njim, odgriza i kida zubima sa sebe ono radi1 ga proganjaju,133 i on to po svojem prirodnom instinktu zna.on Sanchu neka odigne ljem, a Sancho ga uze u ruke i ga, plitica je dobra i vrijedi do pare srebrnu kudu. ru, a on je nataknu na glavu. Okree se on i amo i trai vizir, a kad ga ne nade, ree: aboac komu je taj uveni ljem neko skovan, bio je ivo glavurdan; a najgore je zlo to ljemu nema polovine, ta uo da on pliticu krsti ljemom, nije mogao suspregnuti : sjeti ljutine gospodareve, te zape usred smijeha, ti smije, Sancho? - zapita don Quijote. - odgovori Sancho - jer gledam koliku je glavurdu imao te, gospodar toga ljema, slinoga kao jaje jajetu brijakoj Sancho, to ja umujem? Ovaj slavni komad zaaranoga no je nekim neobinim sluajem dopao u ruke nekome znao cijeniti vrijednost, te ne znajui to ini, a videi da data, rastalio drugu polovinu i unovio, a od ove polovine to to je nalik na brijaku pliticu, kako ti veli. No bilo tu promjenu vidim, i meni ona ne smeta, jer u prvom ie kova uredit u ja ljem da nee bolji od njega biti, pa ljem to ga je kovaki bog skovao ratnom bogu.134 A nositi kakav bio da bio, jer bolje ita nego nita, pogotovo moi obraniti od kamenja, i - odgovori Sancho - ako ne budu hitali iz praaka, kao onda kad je bila bitka izmeu one dvije vojske, pa su vam ke i razbili vam uljenicu s onim blagoslovenim napitkom t ja izrigao crijeva, ene to sam izgubio lijek, jer si ti, Sancho, vidio rei e r - da ja recept znam napamet, i ja - odvrati Sancho - ali ako ga ja ikada u ivotu nainim dabogda odmah izdahnuo. A i pazit u ja da nikada ne u takvu prigodu gdje bi mi trebao, i uvat u se sa svih da ne budem ranjen i da ne ranim nikoga. Hou li jo o tom ne kazujem nita, jer takvim se nezgodama niti, pa ako

te pogode, ne moe ni kud ni kamo, nego a, sustegni dah, stisni oi, te putuj kud te zavitla sudbina Sancho, kranin - ree don Quijote kad je to uo - jer "Jtaboravlja nepravicu koja ti je jednom nanesena. No znaj i velikoduni duhovi ne haju za djetinjarije. Koja ti je noga ohromila, koje ti je rebro slomljeno, a kamo ti razbijena glava ne moe zaboraviti onu alu? Jer ako razmotri pravo, bila je to s-ala i zabava, pa kad ja ne bih sudio ovako, bio bih se ve vratio on da te osvetim, i vei bih pokor poinio tamo nego to su poinili zbog otmice lijepe Helene. Ali da Helena ivi u nae vrijeme, ilj je Dulcinea u ono vrijeme ivjela, ne bi se jamano Helena to" proslavila krasotom svojom. Tu on uzdahne i protisne uzdisaj u oblake. A Sancho prihvati: - Neka za alu bude i ovako, kad se zbiljski osvetiti ne moete; n znam, kakva je bila i zbilja i ala, a znam i to da ih neu smetnu pameti, niti e mi se one zbrisati s lea. Ali kanimo se toga, neg meni, gospodaru, recite to emo s onim groastim ilaem, koj nalik na siva magarca, a odlunjao je bez gose kad ste vi onoga kuka svalili s njega. Jer kako je podbrusio pete i uhvatio maglu, teko nakan ikada vratiti se. A tako mi brade, ila je dobar. - Nikada ja ne obiavam - odgovori don Quijote - pljakati koje pobjeujem, niti je navada viteka otimati im konje, da mo pjeaki, osim jedino onda ako pobjednik izgubi u boju svojega ko jer u tom je sluaju slobodno uzeti pobjednikova konja, kao plije asna boja. Okani se zato, Sancho, toga konja, ili magarca, ili to v da jest, jer dok njegov gospodar vidi da smo odmakli odavle, vratit se po njega. - Tako mi Boga, volio bih ga ja uzeti - rei e Sancho - ili ga ba izmijeniti s ovim mojim, koji mi se ne ini tako valjan. Strogi bogme viteki zakoni, kad se ni toliko rastegnuti ne mogu da b: smio magarca zamijeniti drugim magarcem. A da mi je znati b: barem opremu smio zamijeniti. - To ja ne znam sasvim sigurno - odvrati don Quijote - pa u t dvojbenom sluaju odreujem, dok se ne uputim bolje, da sm! opremu zamijeniti, ako ti je prijeko potrebna. - Toliko mi je potrebna - rei e Sancho - da mi ne bi potrebnija ni onda kad bih je trebao za samoga sebe. I odmah, im je stekao doputenje, uini mutatio caparum,u5 te o svojega magarca svom onom krasotom, tako da se u stoput ljep pretvorio. Kad je to dovrio, dorukuju oni to im je ostalo s maga kojega su oplijenili, i napiju se vode iz valjaonikoga potoka, ali se obazru da vide valjaonice. Toliko su ih zaplaile da jo zaziru od nj Poto im se ublaila srdba, pa i sjeta, uzjau, ali ne usmjere nika cilju, jer skitnicima vitezovima i prilii ne udarati nikuda namje nego puste Rocinantu na volju, kamo on odabere. Za njim se pove i magarac, koji u lijepoj ljubavi i drugarstvu poe za njim vodio. Ipak, oni i tako ispadnu na cestu, te krenu njome Bog da.

tako, a Sancho e onda gospodaru: meni, gospodaru, dopustili da se ja malko razgovorim otkad ste vi meni izrekli onu krutu naredbu da utim, sni u elucu mnogo toga, a teta bi bila da uludo propadne fht je sada navrh jezika. jt ree don Quijote - ali ukratko, jer nitko ne voli to se ie, gospodaru - odgovori Sancho - da ja ve nekoliko dana kako je slab dobitak i zarada od toga to vi obilazite i traite po ovim pustoima i raskrijima, jer sve ako vi pobijedite snijim pustolovinama, nikoga nema ondje da ih vidi i zna. e sueno da navijek budu zaboravljene, mada vi eljeli da one bile vrijedne da ne budu zaboravljene. Zato se bi bilo bolje osim ako vi, gospodaru, sudite da je drugo odemo u slubu kojemu caru, ili kakvu drugom velikom vodi kakav rat, pa onda vi u njegovoj slubi pokaite rt, silnu snagu svoju i jo veu pamet. Kad to bude vidio u sluimo, morat e nas nagraditi, svakoga po zaslugama tamo e i biti tkogod koji e zapisati junaka djela vaa, zatre spomen. O svojima i ne govorim, jer e biti samo ali velim: ako je u vitetvu obiaj da budu zapisivana konjuarska, ni moja nee valjda biti naodmet, nego e i, Sancho, loe - odvrati don Quijote - ali da vitez dopre najprije, radi iskuenja u vitetvu, obilaziti po svijetu a i izvriti nekoliko njih, te stei takvo ime i slavu d doe na dvor kojemu velikom vladaru, bude ve kao t po junakim djelima. I im vide djeca da on ulazi na a, lete za njim, okruuju ga i uzvikuju: To je Vitez od od Zmije, ili od kojega drugoga znaka pod kojim je izvrio Ovo je - rei e onaj to je na megdanu svladao silno rostasinu Brocabruna; onaj koji je s velikoga mameluka od luo davne ari, kojima je bio zaaran gotovo devet stotina ko e mu se, od usta do usta, razglasiti djela, a na viku goga svijeta kralj one kraljevine javit e se na prozoru svoje palae, te kad on spazi viteza i prepozna ga po grbu ili po tu, morat e zaviknuti: Haj, hoj, na noge, vitezovi moji,koliko god vas na dvorima mojim ima, da doekate cvijet vitetva evo dolazi. Na tu e zapovijest skoiti svi na noge, a on e sam na susret do sredine stuba, zagrlit e ga od svega srca, zagrliti i u lj poljubiti, a onda e ga za ruku odvesti u odaju gospoi kraljici, gj e nju zatei s kraljevnom, kerkom njenom, koja je od najkrasniji najsavrenijih djevica, kakva se s tekom mukom moe nai nadalefe u zemljama otkrivenim do danas... Onda e odmah njene oi zapeti na vitezu, a vitezove oi na njoj, j e se jedno drugomu uiniti biem vie nebeskim nego zemaljskin I ne znajui to je ni kako je, zapadaju i hvataju se oni u nerazmrsiv ljubavnu mreu, i srca im se jako raalouju, jer ne znaju kako bi a razgovarali da otkriju svoje enje i uvstva. Odande e ga odvest nema sumnje, u sjajnu odaju u dvoru, gdje e mu skinuti oruje i da mu bogat grimizni plat da se ogrne njime, i koliko god je u bojni opremi bio naoit, isto je takav i jo ljepi u odjei. Kad padne no veerat e s kraljem, kraljicom i kraljevnom, te nee s kraljevu skidati oiju, nego e je gledati potajice od prisutnih, a ona e isl tako, s istom takvom opreznou, jer ona je, kako ve rekoh, jal razborita djevojka... Onda e se raspremiti stol, a najedanput ulazi na vrata u dvoran ruan, maljucan patuljak, s krasnom gospoom, koja izmeu d gorostasa ide za njim, a to je neka

pustolovina koju je upriliio ne drevni mudrac, te tko je izvri, bit e smatran za najboljega vites na svijetu. Kralj e zapovjediti da se svi okuaju u toj pustolovu ali nitko je nee izvriti ni dokonati, nego jedini gost vitez, koji 6 se jako proslaviti i osobito e udovoljiti kraljevni, te e ona sada jo zadovoljnija i sretnija biti to je svoju ljubav dala i poklonila takv uzvienu ovjeku... A po srei taj kralj, ili knez, ili to ve bio, vodi ljut rat s drugu kraljem, koji je moan kao i on, te ga vitez gost nakon nekoliko dan to je proboravio na kraljevim dvorima moli da mu smije sluiti i u ti rat krenuti. Kralj e mu rado dopustiti, i vitez e mu uljudno poljubi ruke to mu takvu milost iskazuje. Te e se noi on oprostiti sa svojoi vladarkom kraljevnom, i to kroz reetku od vrta, koji je do sobe gj ona spava. Kroz tu je reetku ve esto razgovarao s njom, a pomagal im je i znala je sve neka djevojka u koju se kraljevna jako uzdala. Oi e uzdisati, ona e se onesvijestiti, a djevojka e donijeti vode i u silni e se brigu dati, jer ve svanjuje, a ona ne bi da budu otkriveni, zbofl asti gospoiine. Naposljetku e se kraljevna osvijestiti, te e k0 reetku pruiti vitezu svoje bijele ruke, a on e ih tisuu i tisuua ih okvasiti. Ugovorit e njih dvoje kako e jedno ati svoju dobru ili zlu sreu, a kraljevna e njega zamoliti Sto prije. On e joj obeati, klet e se i preklinjati, pa e biti ruke i rastati se s njom u tolikom jadu te samo to Onda on odlazi u svoju odaju i svaljuje se na postelju, zaspati od boli zbog rastanka s njom. U ranu zoru odlazi s kraljem i kraljicom i s kraljevnom... o s kraljem i kraljicom, vele mu da je kraljevna bolna i ti posjet. Vitez zna da ona jaduje zbog njegova odlaska, .o zaboli te umalo da nije javno iskazao svoj jad. Tu je i a im je posrednica. Ona pazi na sve i pamti, te odlazi arici i kazuje joj. A kraljevna je doekuje u suzama i najljui jad to ne zna uope tko je njen vitez, i je li loze ili nije. Djevojka je uvjerava da onolika uljudnost, rost kakva je u njena viteza i ne moe biti ni u koga o jedino u pravoga kraljevskog koljenovia. Utjei se :: nastoji se primiriti, da se ne bi odala roditeljima, te se iana opet pojavi meu svijet... otiao; ratuje on, svladava kraljeva neprijatelja, osvaja sve, pobjeuje u mnogim bitkama, vraa se na dvor, t vladaricu, gdje je ve obiava susretati, ugovara s njome nagradu svojoj slubi, od oca zaiskati za enu; kralj nee da , jer ne zna tko je, ali on ipak, bilo otmicom bilo kako mu Sje, dobiva kraljevnu, pa je naposljetku i kralj sav sretan sjer doznaje da je taj vitez sin junakoga kralja ne znam rine, koja nije valjda ni narisana na zemljovidu. Umre uje ga kraljevna, i vitez se, ni pet ni est, zakraljuje. Sada da nagradi svojega perjanika i sve one koji su mu pomogli visoko uspne: konjuara on oeni djevojkom u kraljevne, om to im je pomagaica u ljubavi, a kerka je znamenita i, pravo i zdravo - ree Sancho; - u to se ja uzdam, jer sve od rijei do rijei, dogoditi vama, gospodaru, koji se zovete ; Lika. aj o tome, Sancho - odvrati don Quijote - jer istim ovim istim ovim putem, kako sam ti pripovjedio, skitnici se iljuju i zacaruju, zakraljivali su se i zacarivali. Treba sada koji kralj, kranski ili poganski, vodi rat i ima krasoticu ima kada da mislimo o tom, jer, kako sam ti rekao, najprije proslaviti po drugim mjestima, a

onda u istom na dvor. Ijo neto treba: ako se nae koji kralj s ratom i krasnom kerkom ako ja steknem nevjerojatnu slavu po svem svijetu, ja ne znam kak se moglo pronai da sam od kraljevske loze, ili barem drugobratu carev. Jer nee mi kralj htjeti dati ker za enu ako se najprije uvjeri da je tako, premda moja slavna djela zasluuju i vie... Zbog toga se nedostatka dakle bojim da ne bih izgubio ono sam junakom rukom zadobio. Jesam, istina je, plemi od po plemena, imam svoje stanje i imanje, s pravom na odtetu od stotina soldina.m I moglo bi biti da kroniar koji e moju histo pisati pronae moje srodstvo i moju lozu, pa da sam ja u petom estom koljenu kraljevski unuk. Jer da zna, Sancho, na svijetu dvojake porodice: neke vuku lozu i potjeu od knezova i vladara, ali s vremenom malo-pomalo posrnule, te pole na manje, kao iz piramide, u iljak; druge potjeu iz puka, te se diu od stupnja stupanj, dok ne budu velika gospoda; meu njima je dakle takva r da su neke bile ono to vie nisu, a druge su ono to nisu bile... Moda sam ja od ovih, te moda je, ako se potrai, moje porij veliko i slavno, te bi se njime morao zadovoljiti kralj koji e mi punac. A ako nije, kraljevna e me ljubiti toliko da e me ocu svoj usprkos uzeti za gospodara i mua, sve da sam sin kakva vodon A sve da i to nije, ovdje je prilika da je otmem i odvedem kamo volja, dok vrijeme ili smrt ne atre srdbu njenih roditelja. - Tu je prilike i onom - ree Sancho - to neki bezdunici vele: moli od milosti to moe zadobiti silom; a jo se zgodnije veli: ti je izmaknuti kazni nego da dobri ljudi za tebe mole. Velim to, ako se gospodar kralj, punac va, gospodaru, ne privoli da vam moju gospodaricu kraljevnu, nema ni kud ni kamo nego da je, velite, otmete i odvedete. A nevolja je da donde dok ne bude mir ne steknete u miru kraljevinu moe jadnik konjuar zijevati za svoj plaom. Jedino bi valjalo da ona djevojka pomagaica, to e mu ena, pobjegne s princezom, pa da se on s njome zlopati dok od B ne bude bolje sree; jer ja sudim da bi mu je gospodar mogao od dati za zakonitu enu. - Nitko mu to ne moe braniti - potvrdi don Quijote. - Kad je dakle tako - rei e Sancho - to emo nego se B preporuiti, pa neka sve tee onako kako tee. - Dao Bog - odvrati don Quijote - da bude kako ja elim, i kako te Sancho, treba, a tko sebe smatra za nitariju, neka nitarija i bude- Neka po Bogu bude - ree Sancho - a ja sam od iskona kra to mi je toliko kao da sam grof.- priklopi don Quijote - a sve da i nisi, svejedno bi bilo; jer kralj, mogu tebi pokloniti plemstvo, sve ako ga nisi kupio meni posluio. im sam ja tebe nainio grofom, smatraj viteza, a drugi neka govore to ih volja jer, tako mi vjere, svi nazivati blagorodnim gospodinom, htjeli ili ne htjeli, me, znat u ja drati se po svojoj datuli! - ree Sancho, treba da kae, a ne po datuli - ispravi ga gospodar. govori Sancho Panza. - Ja u se dakle znati dobro snai, ivota, ja sam nekada bio sluga u jednoj bratovtini, i tako priliila sliiinjska odjea te svi rekoe: takav sam po liku o biti i starjeina u tome istom bratstvu. to e tek biti a na

ramena vojvodsku dolamu, pa kad budem u zlatu kakav stranjski grof? Ja sudim da e svijet od dvadeset , samo da mene vidi. ti biti - ree don Quijote - ali bradu e morati ee jer tvoja je brada gusta, raerupana i zaputena, pa e komet poznati tko si, ako je ne bude barem svaka dva ao. f - odvrati Sancho - najmiti u kuu brijaa, pa ga plaati? ebno, neka ide za mnom, kao konjuar za velikaem, zna - zapita don Quijote - da velikai vode za sobom odgovori Sancho. - Prije nekoliko godina proivio dana u prijestolnici i ondje sam vidio nekoga jako mladoga o kojem vele da je velik velika, pa kud god on krene, njim neki ovjek na konju, ba kao da je njegov rep. Pitam jek ne ide naporedo s onim, nego svagda za njim, rekoe njegov konjuar, a velikaima je obiaj da vode za sobom re. Otad znam i nisam zaboravio. - ree don Quijote; - moe dakle voditi za sobom . Nisu obiaji nastali svi odjedanput, niti su izmiljeni u pa e ti biti prvi grof koji za sobom vodi svojega brijaa, ji pouzdanik koji ti strie bradu nego onaj koji ti sedla Je na mojoj brizi - rei e Sancho - a na vaoj je brizi zakraljite i mene grofom uinite, biti - odgovori don Quijote, oi, te ugleda ono to e se ispripovijedati u glavi kojaDvadeset druga glava Kako je don Quijote oslobodio mnoge nesretnike koje su pr, volje njihove vodili onamo kamo oni nisu eljeli. Pripovijeda Cide Hamete Benengeli, pisac arapski i manchans ovoj prevanoj, uzvienoj, potankoj, ljupkoj i kienoj historiji, nakon onoga razgovora koji se raspreo izmeu slavnoga don Qui od Manche i njegova perjanika Sancha Panze, a ispripovijedan j kraju dvadeset prve glave, kako je don Quijote uzdignuo oi i da putem kojim on kree pjeaci dvanaestak ljudi koji su vrato nanizani na eljezni lanac, kao zrna na patricama, a svima su lisie rukama. S njima idu jo dva konjanika i dva pjeaka, oni na konj s pukama, a pjeaci sa sulicama i maevima. Kad ih ugleda S Panza, ree: - To su na lancu galijai, koji pod mora idu na kraljevske galije. - Kako to pod mora? - zapita don Quijote. - Zar kralj ikomu ini? - Ne velim ja to - odgovori Sancho - nego su to ljudi koji su za s zloinstva osueni da moraju kralju sluiti na galijama. - Dakle - odvrati don Quijote - bilo to bilo, ti ljudi idu jer ih s vode, a ne idu od svoje volje. - Tako je - potvrdi Sancho. - Kad je tako - prihvati gospodar - moram ja i ovdje vriti svoj p zatirati nasilje, a bijednicima pomagati i priskakati. - Pazite, gospodaru - opomene ga Sancho; - pravda, a to i kralj, ne ini nasilje i ne ini naao onakvim ljudima, nego ih ka zloinstva. Uto stigne lanac galijaki, te don Quijote zamoli jako uljudnim rije one koji idu s galijaima kao straa, da bi ga izvoljeli obavijestiti i k mu s kojega uzroka ili s

kojih uzroka vode te ljude tako ujarmljstraara konjanika odgovori da su to galijai, robovi idu na galije. Nema nita vie da mu rekne, a i ne mora znati. - uzvrati don Quijote - elio od svakoga od njih doznati zapao u nevolju, i takvih uljudnih rijei, kako bi ih sklonio da mu reknu da mu onaj drugi straar konjanik ree: dodue popis tih nesretnika i prepisanu osudu svakoga od 10 kada zastajati pa vaditi i itati, nego vi, gospodaru, zapitajte njih same, a oni e vam kazivati budu li htjeli, su to ljudi kojima je slast lopovtine initi i pripovijedati enjem, koje bi don Quijote prisvojio i da ga nije dobio, a lancu i zapita prvoga to li je zgrijeio da je u takvo zlo mu odgovori da je u zlo zapao zato to je zaljubljen. ? - odvrati don Quijote. - Ta ako onoga koji je zaljubljen i, otkada bih ja ve morao veslati na galiji! va ljubav kakvu vi mislite - rei e galija; - ja sam koaru punu rublja i tako sam je arko zagrlio te je sve bih od svoje volje ispustio da mi je nije silom oteo sud. ibai pri poslu, nisu me morali muiti da priznam, osuda mi sto vruih po leima, priklopili mi jo tri godine posao. prid? - zapita don Quijote. vori galija. : od koje dvadeset i etiri godine, a ree da je rodom . Zapita don Quijote isto tako drugoga, ali taj mu ne rijei; toliko je bio tuan i alostan. No za njega odgovori i, ide kao kanarinac, to jest to je svira i pjeva. - opet e don Quijote. - Zar na galiju idu takoer zbog .ja? , gospodaru - odgovori galija - jer nita nije gore nego ti. ree don Quijote - nekada uo gdje vele: tko pjevati jade. obratno - odgovori galija: - tko jedanput pjevati zae, rei e don Quijote, straar odgovori:- Gospodaru vitee, na muci pjevati, to ovome bezbonom svij znai: priznati na mukama. Ovoga su grenika udarili na muke, priznao svoje zlodjelo, da je kradljivac, konjokradica. A jer je pr osuen je na est godina na galiju, i jo na dvjesta udaraca, ko! ve dobio po leima. Sada je vazda zamiljen i alostan, jer ovi zlikovci to su tu neprestano ga diraju i pogruju, rugaju mu preziru ga zato to je priznao i nije imao petlje da zanijee. Vele o rije ne ima isto toliko slova koliko i rije da, a zloincu je velika dana kad mu od vlastitog jezika zavisi ivot, a ne zavisi od svjed dokaza. I ja mislim da prilino pravo i vele. -1 ja sudim tako - priklopi don Quijote. Okrenu se on k treemu i zapita ga ono to je i druge zapitao, mu, ni pet ni est, brzopleto odgovori i ree: - Ja u na pet godina dana na gospou galiju, jer mi je nedos deset dukata. - Dat u drage volje dvadeset - odvrati don Quijote - da vas oslob iz te nevolje. - To mi je tako - prihvati galija - kao onaj to je nasred m puine i ima novaca, ali umire od gladi jer ne moe nigdje kupi mu treba. Da sam u pravo vrijeme imao tih dvadeset dukata, t vi sada nudite, bio bih podmazao sudskoga pisara i razbistrio p advokatu, tako da bih se danas banio nasred trga Zocodovera u Tol a ne bih bio na ovom putu, sapet kao hrt. Ali Bog je velik: st spaen.

Okrene se don Quijote etvrtomu. Bio je to ovjek ugledna V sijeda mu brada pala niz prsa. Kad on zau pitanje zato ga tj udari u pla i ne odgovori ni rijei. No peti osuenik priskoi da tuma, te ree: - Taj asni ovjek ide na etiri godine na galiju, poto se naj proetao u sveanoj odori, u sjajnoj povorci, na konju. - Kako se meni ini - uskoi Sancho - jahao je on za sramotu mag kroz grad.139 - Tako je - potvrdi galija. - A skrivio je to je meetario doukivan; a nije vodio samo brigu o uima nego i o cijelom tijelu. Taj je vitez d da vam reknem, svodnik i bavio se jo vraarskim majstorijama. - Da niste spominjali te majstorije - rei e don Quijote - ne kao svodnik zasluivao da ode na galiju i da vesla, nego bi tr zapovijedati galijama i biti im general. Svodniki zanat nije kaalj, nego je to posao za pametne ljude i najpotrebniji u valj ureenoj dravi, a treba da ga rade samo estiti ljudi. I morao b nadglednika i ispitivaa, kao i drugi zanati. Morao bi se tu odrediti i znati broj, kao meetarima na burzi, pa bi mnogomu zlu koje nastaje zato to se tim zanatom i vi neuk i nedotupavan svijet, kojekakve enetine, derani , zeleni po godinama i po iskustvu, te kad treba to vano iu se oni kao tele u arena vrata i ne znaju ni koja im je , Volio bih ja nastaviti dalje i razloiti zato treba da budu koji e se u dravi baviti tako potrebnim zanatom, ali ovo prilika. Ja u to ve jednom rei onima koji se o tome !uti i mogu tomu doskoiti. Velim sada jedino to da mi se sam vidio ovu sijedu kosu i asno lice u takvoj nevolji zbog , ali ne alim ga kad smislim da je u nevolji i zbog arolija. :ro da nema na svijetu arobnjaka koji bi mogli skrenuti iiju volju, kako gdjekoje bene sude, jer naa je volja te je ne moe ni na to primorati ni biljka ni arolija. A ono ojekakve budalaste enturae i prepredene varalice, to su otrovi kojima zaluuju ljude i opsjenjuju ih, kao da imaju uzbuditi ljubav, a ja sam ve rekao da volju primorati ne potvrdi starina; - istinski vam velim, gospodaru, da ja, to njatva, nisam kriv; svodnitvo pak ne mogu zanijekati, ja nisam ni mislio da tim ikakvo zlo inim, jer meni je sva da svemu svijetu bude veselje i da svi poive u miru i kavge i jada. A nije mi nita koristila moja dobra elja, onamo odakle se povratku ne nadam, jer su me pritisle est u mjehuru, od koje nemam nikada mirna trenutka, dari u pla kao i prije; i tako ga poali Sancho da je izvadio real desetak i dao mu ga kao milostinju. Quijote dalje i zapita opet jednoga to je poinio, a taj mu amo ivlje od prethodnoga: ju jer sam preveliku alu provodio s dvjema neakinjama, a neakinjama koje nisu moje; naposljetku sam s njima alu i od te nam se ale tako zamrsilo srodstvo da ga ni razmrsio. Sve mi bude dokazano, zakrilja nisam imao, bio novaca, te umalo da nisam omastio ue, i ja priznadoh: kriv ini je kazna, no ja sam mlad momak, poivjet u, a dok sam se nadam. Ako vi, gospodaru, moete ime pomoi ove , Bog e vam na nebu platiti, a mi emo nastojati da se u tvarna molimo za va ivot i zdravlje, neka vam potraju i ti onako kako to va estiti lik zasluuje.Bio je on u akom ruhu, a jedan od straara primijeti da je v govorljivac i vrlo vjet latinac. Iza sviju njih doe

ovjek jako pristala lika, ali ukrstio oi pa kilj Taj je drukije sputan od drugih: na nozi mu je silan lanac, koji mu mota oko svega tijela, na vratu dva eljezna ogrljka, jedan na lancu drugi je onakav to ga zovu uvar i potporanj; s lanca idu do poj eljezne ipke, na kojima su lisice, a u lisicama su ruke i na nji-jo lokoti. Tako on niti moe ruke dii k ustima, niti glavu sagnuti rukama. Zapita don Quijote zato je taj ovjek sputan jae od drugih; str mu odgovori da je zato to je taj jedan jedini poinio vie zloinst nego svi drugi skupa, a tako je odvaan i silan zlikovac da ni sa gdje ga ovako vode, nisu sigurni za njega, nego su u strahu nee li pobjei. - to li je poinio - zapita don Quijote - kad ipak nije zasluio g kaznu nego da bude otjeran na galiju? - Ide on na deset godina - odvrati straar - a to mu je isto to i s Dovoljno vam je znati da je ovaj ovo zloglasni Gins od Pasamon po nadimku Ginesillo od Parapille. - Gospodine komisaru - odmah e galija - tie, tie, nemoj sada nadijevati imena i nadimke! Ja se zovem Gins, a ne Ginesi prezime mi je Pasamonte, a nije Parapilla, kako vi velite. Neka sva mete pred svojim vratima, bit e mu dosta posla. - Ne vii, gospodine arcilopove - odvrati mu komisar - jer u ja te uutkati, pa e se eati. - to e, ovjek mora kako je Boja volja - odgovori galija -svanut e dan i netko e upamtiti zovem li se ja Ginesillo od Parap! ili ne zovem. - A zar te ne zovu tako, ti huljo? - zapita straar. - Dabome da me zovu - priznade Gins - ali oduit u ja njih ve toga imena, jer u im svojski ispraiti lea.H1 Ako nam moete to da gospodine vitee, dajte nam i idite s Bogom, jer nam je dozlogrdje ve to toliko zapitkujete za tui ivot. A ako elite upoznati m ivot, znajte da sam ja Gins od Pasamonta, koji je sm svojom ruko opisao svoj ivot. - Istinu on veli - potvrdi komisar; - on je sm napisao svoju histori da bolje ne moe biti; a zaloio ju za dvjesta reala u zatvoru. - A iskupit u je - ree Gins - sve da sam je zaloio i za dvje dukata. - Zar toliko valja? - upita don Quijote.Dvadeset druga glava 0 - odgovori Gins - da" e se uima poklopiti Lazarillo 1 sve nalik to je napisano ili e se jo napisati. Velim vam iznesena zgoljna istina, a ta je istina tako ugodna i lijepa da ve lai koja bi joj bila ravna. je zove knjiga? - zapitat e don Quijote. sa od Pasamonta - odgovori onaj. iga zavrena? - opet e don Quijote, bila zavrena - odgovori Gins - kad mi se jo nije zavrio ?o sam zgode od svojega roenja sve dovle, gdje sada opet liju. ve bili na galiji? - zapita don Quijote. Bogu i kralju proboravio sam ondje ve etiri godine, te v je dvopek i volovska ila - odgovori Gins. - Nije meni na galiju, jer ondje u imati prilike dovriti knjigu. Imam priati, a na panjolskim galijama ima vie spokoja nego 3 premda za ono to hou jo da napiem ne

treba bogzna ko sve napamet znam. i si ti sposoban - ree don Quijote. - priklopi Gins - jer pametnu glavu svagda proganja nitarije - dometne komisar. : vam ve, gospodine komisaru - odvrati Pasamonte - da tie, jer nisu vama gospoda dala vlast zato da muite nas 4 nego da nas odvedete i otpremite kamo njegovo velianstvo Jer ako nije, tako mi... ali neka, jer svaka e zvjerka pokazati i4 Neka svatko uti, valjano ivi i jo valjanije govori... a sada dosta ale. zamahnu tapom da udari Pasamonta to mu prijeti, ali se "te isprijei i zamoli ga neka ga ne bije, jer nije ni udo da se ne su svezane ruke odrijeio toliko jezik. Onda se okrenu na lancu, te ree: ovoga, predraga brao, to ste mi rekli, razabrao sam jasno njavaju dodue za vau krivicu, ali vama nisu nikako po "e na koje vas udaraju, nego vi nerado i preko volje idete yaj je bio lo junak na mukama, onaj nije imao novaca, trei imao potpore ni pomoi, a naposljetku je i sudac nepravo zbog toga niste naili na pravdu koju ste eljeli. Sve se to prikazuje u pameti, i to tako da mi govori, navraa me i potie me da na vama pokaem u kakvu je svrhu nebo dalo svijet, te mi odredilo da primim ovaj viteki red koji samprimio, i po njemu se zavjetovao da u pomagati onima koji su nevolji i koje ugnjetavaju silnici. Ali ja znam kako mudrost nareuj da ono to moe dobrim postii ne ini zlim, te sam voljan zamol gospodu straare i komisara neka vam izvole raskovati okove i pusti vas da se s mirom raziete, jer ima i drugih koji e kralju u bolji prilikama posluiti, a meni se ini okrutnou zarobljivati one koje Bog i priroda stvorili slobodne. I jo, gospodo straari - dometnu d Quijote - ovi siromasi nisu vama nita skrivili. Neka svatko o svoji grijesima vodi brigu. Bog je na nebu, i on nee promaiti da zloga ka a dobroga nagradi. Ne valja zato da estiti ljudi budu krvnici drugi ljudima, koji im nisu nita naao uinili. Molim vas to ovako blago mirno, da vam mognem zahvaliti ako mi izvrite elju. A ako je izvrite, ovo e vas koplje, ovaj ma i hrabra ruka moja primorati uinite pod silu. - Zgodne li besmislice! - odvrati komisar. - Gle ale, ime biste dokrajili razgovor! Vi biste da mi pustimo kraljeve robove, kao bismo mi i smjeli njih razdrijeiti, ili vi zapovijedati nama! Idite gospodine, s milim Bogom, kamo ste namjerili, namjestite tu pliti to vam se nakrivila na glavi, i ne traite vraga.145 - Vi ste vrag i hulja! - otkresa mu don Quijote. I ni pet ni est, navali on na njega tako naglo da se nije ni dospio brani pa ga kopljem teko rani i na zemlju obori. A na svu je sreu bio onaj s pukom. Ona se druga dva straara zaude i zaprepaste od neoekivane zgode, ali se obadva jahaa opet snau i trgnu maeve, pjeaci se prihvate svojih sulica, te svi udare na don Quijota. No on! sasvim mirno saeka. I bio bi jamano ljuto nastradao da nisu galij uoili priliku gdje e se osloboditi, te prionuli da raskinu lanac na k su prikovani. Nastala uzbuna, straari as lete galijaima, koji se trgaj as navaljuju na don Quijota, koji udara na njih, i tako ne uinie ni estito. Sancho pak pomogne Ginsu od Pasamonta da se raskuje, on prvi skokne u polje slobodan i razrijeen, napadne na svaljeno komisara i otme mu ma i puku. Tu on puku

na jednoga nania u drugoga uperi, ali je ne ispali, te razvitla straare, i oni se razbjegn neto od puke njegove a neto od silnoga kamenja kojim su ih obas galijai, ve osloboeni. Rastui se Sancho zbog toga uspjeha, jer sjeti da e odbjegli straari prijaviti dogaaj Svetome bratstvu, a on e zazvoniti u sva zvona i za zlikovcima udariti u potjeru. Ree on gospodaru i zamoli ga da bi se odmah sklonili odande i sakrili se planinu, koja je tu blizu. - Dobro je - odgovori mu don Quijote - ali ja znam to sada prilion sve galijae, koji su komisara opljakali do koe, te sada Okrue ga da vide to im kani rei, a on im progovori: svijetu dolikuje da zahvali na dobroinstvima koja mu se t nezahvalnost je od onih grijeha koji najgore vrijeaju Boga. to, jer vi ste, gospodo, vidjeli i jasno razabrati kakvo sam djelo uinio. Zauzvrat elim ja i traim da vi uprtite ovaj sam vam ga skinuo s vrata, te odmah krenete na put i odete :so, pa da tamo iziete pred gospou Dulcineju od Tobosa joj da vitez njen, onaj od Tunog Lika, alje vas i pozdrav, i povjedite sve nadlaku kako se zbila ova slavna pustolovina izbavio na eljkovanu slobodu. A kada to uinite, idite volja i kud bilo da bilo. i odgovori mu Gins od Pasamonta i ree: nama kazujete, gospodaru i osloboditelju na, ne moemo izvriti, jer mi ne smijemo putem hodati svi zajedno, nego razii i svaki ii sam za sebe, pa se i u zemlju skriti, samo pronae Sveto bratstvo, koje e svakako krenuti da nas vi biste, gospodaru, mogli uiniti neto, i pravo je da uinite: vi tu nau slubu i put do gospoe Dulcineje od Tobosa u neki broj Zdravomarija i Vjerovanja, pa emo ih mi za ije izmoliti, jer to se moe initi i obno i obdan, i kad se odmara, i u miru i u ratu. Ali ako vi sudite da smo se ljeli robovanja, pa da emo sada uzeti svoj lanac i krenuti onda vi valjda mislite da je sada no, a evo nema ni deset . Ako to traite od nas, isto je kao da biste vi htjeli kruaka ja kunem - zaviknu don Quijote, koji se ve razgnjevio - ti kurviu, don Ginesillo od Paropilla, kako li se zove, da. !ti rep meu noge, uprtiti cijeli lanac na lea i otii onamo nije ba bio strpljiv, a ve je razabrao da don Quijote nije pameti, dok je poinio takvu ludost da njih oslobaa. Kad ividi to mu don Quijote govori, migne drugima, a oni malko pa obaspu don Quijota tolikim kamenjem te nije mogao toliko ruku da se zatiti titom; a jadni Rocinante i ne mari "-, nego se ukoio kao saliven. Sancho se skloni za magarca i obrani od kamenja to je kao kia zapljutalo na njih dvojicu, te se titom nije mogao tako zatititi, te ga ne znam koliko zgodi tolikom silom da se svalio na zemlju. im on padne,Don Quijote sleti ga onaj ak, zgrabi mu pliticu s glave, tresne njome tri-etiri pu u don Quijotova leda i isto toliko puta o zemlju, da se plitica goto razletjela. Skinue s njega haljinac, koji je oblaio na oklop, a bili mu svukli i dokoljenice, da su mogli od oklopa na nogama. Sane svuku ogrnja i ogole ga. Razdijele onda ostali plijen iz bitke, te sv krene svojim putem, vie se brinui svi da izmaknu Svetomu bratst od kojega zaziru, negoli da uprte lanac te odu i poklone se gos Dulcineji od Tobosa.146

Ostadoe sami magarac i Rocinante, Sancho i don Quijote; maga oborio glavu i strie gdjekada uima, jer misli da jo nije pres pljusak od kamenja; Rocinante se otegao do svojega gospodara, j njega je kamen svalio na zemlju; Sancho je bez haljetka i sve zebe Svetoga bratstva; a don Quijote ljut kao ris to je tako nastradao onih kojima je toliko dobro iskazao.Dvadeset trea glava Dvadeset trea glava u Sierra Moreni dogodila slavnomu don Quijotu najneobinijih pustolovina to se u ovoj istinskoj historiji priaju. lijte vidje kako je nastradao, ree svojemu perjaniku: , Sancho, sluao rije: pomozi sirotu na svoju sramotu, rovao to si ti rekao, bio bih izmaknuo ovom jadu. Ali pjet emo, a odsada emo paziti, i, gospodaru, ba onako kao to sam ja Turin - odgovori o kad sami velite da biste izmakli toj nevolji da ste meni vjerujte mi sada, pa ete izmaknuti jo goroj nevolji, jer bratstvo ne haje za vitetvo i ne bi dalo ni piljive pare vitezove koliko god ih ima; i znajte, meni se ini da mi ve strijelama zuji oko uiju.147 , roena kukavica - ree don Quijote; - ali da ne rekne doglav te nikada ne inim to mi savjetuje, posluat u i ukloniti se nevolji koje se ti toliko boji. No to e pogodbu: da nisi smio nikada, ni za ivota ni za smrti, rei da sam ja uzmaknuo ili se uklonio iz ove pogibli od jedino zato da udovoljim tvojoj molbi; ako pak drugaije o, lagat e, i ja tebe odsad donde i odonda dovde tjeram da lae i da e lagati svaki put kad god bude to mislio 1 nemoj mi nita uzvraati, jer ako ti ita misli da se ja uzmiem iz kakve opasnosti, osobito iz ove, gdje ipak ima straha, voljan sam ovdje ostati sm i doekati ne samo vo, koje ti spominje i boji ga se, nego i brau od dvanaest skih, i sedam Makabejaca, i Kastora i Poluksa, i jo svu koliko god ih ima na svijetu. odgovori Sancho - uzmak nije bjeanje, a doekivanjenije razbor, kad je opasnost gora nego to si se nadao. Pametne glave uvaju danas za sutranji dan, i ne srljaju na sve u jedan mah sam dodue prostak i seljak, ali znajte da je i mene zapalo neto onoga to zovu sol u glavi. Nemojte se dakle kajati to ste posl, moj savjet, nego uzjaite Rocinanta, ako moete, a ako ne moete u vam pomoi, pa hajte za mnom, jer meni se sve ini da su n sada potrebnije noge nego ruke. Ne odvrati don Quijote ni rijei vie, nego uzjae, Sancho kr na magarcu pred njim, i oni udare u Sierra Morenu, koja im bij nadomak. Namjerio Sancho prevaliti cijelu planinu i stii u Viso, u Almodovar del Campo, te se na nekoliko dana sakriti u toj divlj da ih ne pronae Sveto bratstvo, ako ih bude trailo. U tome se ohrabri kad je vidio da je iz kavge s galijaima spaen ive to je na magarcu, a to on uze smatrati za udo, kad su ih galijai o pretraili i opljakali. Te noi stignu usred Sierra Morene. Sanchu se uini zgodnim ondje provedu no, pa i jo nekoliko dana, barem donde dok im b potrajao ive to ga imaju. Tako oni prenoe izmeu dviju stij pod plutovim drveem, kojega je tu mnogo bilo. Ali zla sudbin kojoj ljudi neprosvijetljeni istinskom vjerom sude da ona sve po sv volji vodi, udeava i ureuje, odredi sada da se Gins od Pasamo uvena

varalica i razbojnik, junatvom i ludou don Quijoto izbavljen s lanca, takoer skloni u tu planinu, gonjen strahom Svetoga bratstva, kojega se s pravom bojao, i navede njega sudb; strah ba onamo kamo je dovela don Quijota i Sancha Panzu. St: on i prepozna ih, pa prieka dok nisu zaspali. I kako su zli ljudi sv nezahvalni, a nevolja je prigoda da se lati onoga to ne valja, t bolja dananja pomo od sutranje, smisli Gins, koji nije ni zahv ni estit ovjek, da Sanchu Panzi ukrade magarca. Za Rocinanta ni mario, jer mu se uini preloim plijenom i za zalog i za pro Dok je Sancho Panza spavao, ukrade on magarca i nestade netra dok se jo nije ni razjutrilo. Svanu zora i obradova zemlju, ali raalosti Sancha Panzu, jer rmi nestalo sivca. Kad oh vidje da ga nema, poe naricati najalosni najbolniju naricaljku to je moe biti na svijetu. Razbudi se od to kuknjave don Quijote, te ga zauje kako jadikuje: - Oj sinko roeni moj, koji si se u mojoj kui rodio, ti radosti m djece, veselje moje ene, zavisti mojih susjeda, olakico mojih m" i naposljetku hranitelju moj napolak, jer ti si zaraivao dvadeset i maravedija na dan, a to je polovica mojega troka!lijte uo kako on kuka i doznao uzrok, uzme ga tjeiti im rijeima znao, i moliti ga neka "se strpi, a on mu obveznicu s kojom e dobiti tri magarca od pet magaraca voj kui ostali. e Sancho, obrie suze, suspregne jecanje i zahvali don dobru koje mu ini. A don Quijote se, im je uao u seli, jer taj mu se kraj ini zgodnim za pustolovine koje ule mu na pameti neobine zgode koje su se po takvim ljinama dogaale skitnicima vitezovima, te se zamislio se i zanio da se niega drugoga i ne sjea. A Sancho, ini da je na sigurnu putu, ni o em ne vodi brigu nego ieludac preostacima popovskoga plijena. Ide on dakle za , optrpan svim onim to sivac mora nositi, pa vadi iz vree I dok mu je tako, ne bi on ni prebijene pare dao ni za nu. oi te opazi da mu je gospodar zastao i iljkom svoje da zahvati neki svenji to lei na zemlji. Pritri on bre e, ako ustreba, a ba u onaj mah kad on stie, odie don om svojega koplja sedleni jastuk i torbu, svezanu za nj, a 0, gotovo istrulo, iskvareno. Ali je bilo teko, te Sancho ti148 da odigne. Zapovjedi mu gospodar neka pogleda 1, i Sancho odmah poslua. Na torbi je dodue bio lanac kako je bila kvarna i trula, razabra on ipak to je u njoj: : od finoga holandskog platna, i jo druge rubenine, lijepe rupiu nae zamotanu prilinu hrpicu zlatnih kuda. Kad ne on: besima, kad nam namaknue i pustolovinu koja je od ! e i nae biljenicu, bogato iskienu. Zaiska mu don Quijote I novce neka zadri i neka mu budu. Sancho mu za zahvalu pa povadi rubeninu iz torbe i potrpa u onu vreu gdje je to vidje don Quijote, ree: se, Sancho, a drugaije ne moe ni biti, da je neki putnik toj planini, pa su ga razbojnici napali, ubili, te ga na ovo ijesto donijeli i pokopali. odvrati Sancho - jer da su bii razbojnici, ne bi oni ovdje ce.

li - pristane i don Quijote; - ne znam i ne mogu dokuiti . Ali ekaj, da pogledam ne pie li togod u ovoj biljenici, Je dosegnemo i doznamo to elimo.Rasklopi on biljenicu i odmah naie na lijepo napisan nacrt soneta da uje i Sancho, proita ga naglas: II Amor nee da za mene znade, II hoe ljuom mukom da me mori, II meni kani usud ponajgori Dosuditi jo neviene jade. Je V Amor bog, na svijetu njemu nije Skriveno nita. Pamet sama veli: Bog nije krut. Tko onda ipak eli Da nevolja strahovita me bije? Da velim: ti si, slagao bih, djevo; Da dobra jesi, zar da bude zla? Na koncu, ni ti ne kara me, Boe. Znam da u brzo umrijeti evo. Jad kom se uzrok ne moe da zna, Lijeiti se samo udom moe. - Iz te se pjesme - doeka Sancho - ne moe nita dokuiti, n jedino ostaje da uhvatimo onaj konac i da tako odmotamo cij klupko. - Kakav konac? - zapita don Quijote. - Ja bih rekao - Sancho e - da ste vi tu spomenuli nekakav k djevojin. - Nije to onakav konac, nego kraj19 - odvrati don Quijote - a djevoj je ona dama na koju se tui pisac ovoga soneta, i tako mi vjere, do je on pjesnik, ili ja ne razumijem nita o toj umjetnosti. - Ta zar se vi, gospodaru - zapita Sancho - i u pjesme razumijete? - Vie nego to i sanja - odgovori don Quijote. - Vidjet e to, te budem poslao vladarici svojoj Dulcineji od Tobosa s pismo napisanim u stihovima ozgo do dolje. Jer da zna, Sancho: svi gotovo svi skitnici vitezovi prolih vremena bijahu veliki pjes" i veliki svirai. Te su vjetine, ili da bolje reknem: darovi od B ve priroeni zaljubljenim skitnicima vitezovima. Samo je istina da pjesmama nekadanjih vitezova ima vie duha nego umijea. - itajte, gospodaru, dalje - rei e Sancho. - Moda e biti i tog da nam bude po volji. Don Quijote prevrnu list i ree: - Ovo je proza, a ini se da je pismo. - Kakvo pismo, gospodaru? - zapita Sancho. - Po poetku se ini da je ljubavno - odgovori don Quijote. - Onda, gospodaru, itajte naglas - ree Sancho - jer ja te ljubaDvadeset trea glavatvolim. ne don Quijote, no itati, kako ga je Sancho zamolio, a pie ovako: obeanje i moja sigurna nesrea gone mene onamo odakle Hjeti do tebe vijest o mojoj

smrti nego glas moje tube, me, neharnice, za volju onomu koji je bogatiji, ali nije mene; no kad bi vrlina bila bogatina koju cijene, ne bih tuoj srei, niti bih oplakivao svoju nesreu. to je tvoja radila, tvoja su djela poruila: po krasoti sam sudio da i po djelima spoznajem da si ena. Ostaj s mirom, ti koja lHDJu nevolju, i dao Bog da se nikada ne raskrije kako si ojega zarunika, da ne bi morala okajavati to si uinila, bih svetio, kako ne elim. Stao pismo, rei e don Quijote: i se pismu, a jo vie po stihovima, moe dokuiti da ih je ci prezreni zaljubljenik, gotovo svu biljenicu, te nade jo i drugih pjesama i ice je mogao proitati, a nekoje nije. No u svima bijae je, kukanje, ljubomora, elja i zlovolja, ljubav koja se slavi, ji se oplakuje. Quijote listao biljenicu, listao je i Sancho po torbi, te orbi i u sedlenom jastuku bilo mjesta da ga nije pretraio, pronjukao, niti ava koji nije rasporio, niti uperka vune ipao, samo da ne bi togod promaio u brzini i nepanji, amamu uzbudile u njemu one zlatne kude to ih je naao, javie od stotine. I premda nita vie nije naao, prealio je on i i to su se loptali njime, i to se izrigao od onoga napitka, krstili ulama, i to ga je mazgar izgruhao, i to su mu ene a ogrnja otet, i to je gladovao, edao i muio muke jjega estitog gospodara, jer sudi da je plaen i preplaen . to mu je poklonjen nalazak. io Vitez Tunog Lika da dozna tko je vlasnik te torbe, i pismu, po zlatnim novcima i po valjanim kouljama da to pripada nekome odlinom zaljubljeniku, koga je utost njegove odabranice navela na oajnu odluku. No ne nenastanjenom, divljem kraju nema ni ive due koju zapitati, hitio je samo dalje, udarajui onim putem to ga ! Rocinante, a Rocinante voli onuda kuda moe proi. Vitez io u misao da u ovoj gutari mora svakako naii na kakvu Lpustolovinu.Jae on talco i premilja, a uto na vrhu brdeljka to mu se pred o ispeo opazi nekoga ovjeka kako ustro skakue sa stijene na stij te od grma do grma. Uini mu se da je onaj goliav, obrastao crn bradom i gustom, upavom kosom, bosonog i golokrak: na bed mu hlae, kako se ini, od sinjava baruna, ali tako razderane da odasvud izviruje gola koa. I gologlav je. Skakue on hitro, kako je reeno, ali mu je ipak sve te sitnice vitez opazio i primijetio. Htj ga stii, no nije mogao, jer ove strmine nisu za mlitavost Rocinanto pogotovo za njegov sitni, tromi korak. Odmah pomisli don Quijote e ono biti vlasnik sedlenoga jastuka i torbe, te odlui potraiti ga, ako bude morao godinu dana obilaziti po toj planini dok ga ne na Naredi dakle Sanchu neka krene prijekim putem u planinu, a on drugim, pa e valjda, ako ovako uznastoje, naii na toga ovjeka t tako hitro projurio ispred njih. - Ne mogu - odgovori Sancho - jer im se ja odmaknem od gospodaru, odmah e me spopasti strah i zaokupit e me svakoj strahotama i prikazama. Zapamtite to velim, pa me odsad odmiite od sebe ni pedlja. - Neka ti bude! - odgovori Vitez Tunog Lika. - Pravo se ti utje mojoj hrabrosti, jer prije e tvoja dua iznevjeriti tijelo nego m hrabrost tebe. Kreni ti sada polagano za mnom, kako ve bu mogao, te valjano otvori oi. Prokrstarit emo

ovu planinicu, pa e moda skobiti toga ovjeka to smo ga vidjeli, jer on nije jama nitko drugi nego vlasnik naega nalaska. Na te rijei odgovori Sancho: - Bilo bi mnogo bolje ne traiti ga, jer ako ga naemo i on je mo! vlasnik tih novaca, jasno je onda da mu ih moram vratiti. Bolje bi bilo da se ne muimo uludo i da ja u dobroj vjeri zadrim novce d se kakogod drugaije, ali ne ovako navlas i svom silom, ne prona pravi gospodar; donde bih ja moda i potroio novce, a gola ovj nitko ne orobi. - Vara se ti, Sancho - odgovori don Quijote - jer im smo mi naslu vlasnika i gotovo naili na njega, dunost nam je potraiti ga i vra mu njegovo. A ako ga ne potraimo, onda smo ovom jakom slutnj da je on moda vlasnik ve zgrijeili isto toliko kao da i zbilja jesm Nemoj zato, prijane Sancho, aliti da ga potrai, jer meni e odlanu ako ga naem. Obode on dakle Rocinanta, a Sancho krene za njim, natovaren i pjeic po krivici Ginesilla od Pasamonta.150 Prou oni planinom i naiu uginulu mazgu, gdje lei u potoku, osedlana i zauzdana, poizgrizanavana od gavranova. Sve im to jo utvrdi slutnju da je onaj gospodar mazgi i sedlenom jastuku. -mazgu, zauju zviduk kao od pastira koji uva stado, -e trena s lijeve strane pojavi poveliko stado koza, a za vrhu brda, kozar koji ih uva, vremean ovjek. Zovne ga i zamoli neka sie k njima. On im odvikne i zapita tko u ovaj kraj, kuda jedva i kozje noge gaze, a obilaze samo zvijeri. u Sancho neka sie, a oni e mu sve lijepo ispripovjediti. a kad je stigao don Quijotu, ree: se da vi gledate ovu mazgu najmljenicu to lei uginula i mi vjere, ve est mjeseci lei ondje. Recite mi, niste j na njena gospodara? li ni na koga - odgovori don Quijote - nego smo nali jastuk i torbu nedaleko odavle, naao - rei e kozar - ali nisam im se nikada htio pribliiti , u strahu da me ne bi stigla kakva nesrea, ili da me ne krau. Prepreden je avo i zna ti baciti klip pred noge, pa : i padne kako nisi ni sanjao. i ja - priklopi Sancho - jer i ja sam naao sve to, ali nisam aenomet primirisati, nego sam sve ostavio tamo, i tamo i bilo. Ne diram ja u ono za im se avo krije.151 , prijako - zapitat e don Quijote - zna li ti ije su rei jedino to - odgovori kozar - da ima est mjeseci o ovamo ili onamo, kako je k jednom toru i pastirima, jinilje odavde, stigao mladi stasit i naoit. Jahao je mazgu, uginula, a imao je uza se onaj sedleni jastuk i torbu to ste nali i niste dirnuli. Zapitao nas na koju je stranu lenija i najzabitnija, a mi mu odgovorismo da je ovdje a, kako zbilja i jest, jer ako uete jo pol milje u planinu, ni pogoditi iz nje. udim vam se kako ste i stigli dovde, puta ni staze ovamo. Kad je mladi shvatio na odgovor, konja i udari onamo kamo mu rekosmo, a mi se uzmemo oj ljepoti i uditi se to on to pita i kamo je onako urno IUO u planinu. nismo vie vidjeli dokle god nije onomad presreo jednoga !a, te ga bez ijedne rijei okupio, izgruhao ga pesnicama, a, onda poletio k magarici na kojoj je ive, i pograbio bilo na njoj kruha i sira. Kad je to uradio, opet se bre-bolje i

golema plutova stabla. Izie nam u susret jote kako prij Odjea mu je bila ve izderana, a lice izoblieno i posve osmagl sunca, tako da smo ga jedva prepoznali, ali smo mu zapamtili odj pa iako mu je sada razderana, poznali smo po njoj da je onaj traimo. Pozdravi nas uljudno i rekne nam u nekoliko rijei, no sa-razborito, neka se ne udimo to ga vidimo onakva, jer tako nj prilikuje da izvri pokoru i okaje grijehe. Mi ga zamolimo da nam rekne tko je on, ali ga nismo mogli navra Zamolismo ga jo, kad ustreba ivea, bez kojega ionako ne m biti, neka nam rekne gdje emo ga nai, i mi emo mu drage v i sigurno donijeti; ako mu pak ni to nije po volji, neka dolazi i a neka ne otima pastirima. On nam zahvali na ponudi, zamoli da mu oprostimo napad i obea da e odsad moliti da mu Boga udijelimo, a nee nikomu dodijavati. to se pak tie toga gdje prebiva, ree da prebiva ondje gdje mu stigne i gdje ga zatekne no rijei svoje zavri takvim ganutljivim plaem da bismo mi, koji smo sluali, od kamena bili kad ne bismo zaplakati s njim, pogotovo g smo mislili kakav je bio kad smo ga vidjeli prvi put, a kakav je s Jer on je, kako rekoh, bio vrlo pristao i lijep mladi, a po ulju mu se i razboritim rijeima razbiralo da je od dobra i plemenita r Mi smo dodue seljani, ali smo ipak razabrali kakav je on fin ovj No usred govora zastao bi smuen i zanijemio; upiljio oi u zem te sveer pilji, a mi se svi stiali i zapanjili, gledamo mu zanesen alimo ga i ekamo kako e zavriti. On pak svejednako pilji u zeml ni da trene, onda opet sklopi oi, pa stite usne i namrti obrve, i t razabrasmo da ga je spopalo neko ludilo. I odmah se mi po njemu samom uvjerismo da je istina to smo mis Skoio on sav bijesan sa zemlje, kamo se bio svalio, napao na prv do sebe sa silnom estinom, i bio bi ga ubio pesnicama da mu nismo oteli; a uz to je neprestance vikao: Oj ti nevjero Fernando! e, tu e ti okajati nepravicu, koji si meni skrivio: ovim u ti ruk iupati srce gdje se gnijezde i okupljaju sve zloe, prijevare i la Govorio je jo i druge rijei, kojima je samo ruio onoga Fernan te ga krstio izdajicom i nevjerom. S prilinom mu mukom otme pastira, a on vie ni rijei, nego nam izmakne i odjuri trkom u grmi i gutaru, te ga ne mogosmo stii. Po tome smo dokuili da ga lu spopada na mahove, i da mu je neki ovjek koji se zove Fernando, ne prima on to mu pastiri od svoje volje nude, nego cama. Ali kad je pri sebi, moli on Boga radi, uljudno i juje da i ne moe ljepe, i suze roni. gospodo - nastavi kozar - juer smo odluili ja i etiri slug i dva prijatelja moja, traiti ga dokle ga ne ga naemo, mi emo ga, milom ili silom, odvesti u ovar, osam milja odavde, da ga ondje izlijeimo, ako ima lijeka, ili da saznamo, kad bude pri sebi, tko je e, da joj javimo njegovu nesreu. Eto to vam, gospodo, to ste me zapitali. A znajte da one stvari to ste nali JI istomu koga ste vidjeli kako je ustro projurio gotovo Quijote mu bjee ve rekao da je vidio onoga ovjeka po planini. Quijote tomu to je uo od kozara, i jo vie zaeli da nesretni mahnitac. Odlui dakle ono to je ve bio potrai po svoj planini, da zaviri u svaki zakutak i u svaku ga ne nae. No bolja mu srea poslui nego to je i ao, jer ba u taj as iz

planinske gudure, koja se ovamo pojavi se mladi koga su traili. Ide on i govori neto to se ne bi razabralo ni iz blizine, a kamoli iz daljine, kako je ve opisana, ah kad se pribliio, zapazi don na njem razderan kaput od koe to bijae namirisana se sada sasvim uvjeri da ovjek u takvoj odjei jamano roda. ! pristupio, pozdravi ih muklim, hrapavim glasom, ali , Don Quijote mu uzvrati pozdrav isto tako uljudno, sjae zagrli ga s paljivom otmjenou i finoom i zadri ga aju, kao da ga ve odavno poznaje. A onaj koga moemo : Jadnog Lika kao to je don Quijote Vitez Tunog isputen iz zagrljaja, odgurne malko don Quijota od sebe, amke na ramena i zagleda se u njega, kao da eli razabrati ; nije se valjda manje zaudio liku, stasu i bojnoj opremi voj nego to se don Quijote zaudio gledajui njega, nakon zagrljaja, progovori najprvo Odrpanac, te ree t dalje pripovjediti.Dvadeset etvrta glava u kojoj se nastavlja pustolovina u Sierra Moreni Pripovijeda ljetopis da je don Quijote s najveom pozornou sasl jadnoga Planinskog Viteza, koji je nastavio ovako: - Zaista, gospodaru, bili vi tko mu drago jer ja vas ne poznajem, h vam to ste mi iskazali dobrotu. Kamo sree da vam mogu prijazni d uzvratiti im drugim, osim dobrom voljom. Ali sudbina mi je uskra da iim drugim mogu uzvraati dobra djela, te ih ja uzvraam do eljama. - Moja je pak elja - odgovori don Quijote - da vam posluim, te odluio ne otii iz ove planine dok vas ne naem i ne ujem od vas m li se tome jadu, koji se vidi po vaem neobinom ivovanju, nai ka. lijek, te da ga ja potraim koliko god revnije mogu. A ako je vaa nev takva da je zakren put svakoj utjehi, nakan sam jadati s vama i oplakr vau nevolju koliko god mogu, jer ipak je utjeha stei u nevolji koga tko ali. Pa ako moja dobra nakana zasluuje zauzvrat kakvu panju, ja mo vau veliku uljudnost, koju u vas vidim, te vas i zaklinjem onim to st ivotu najjae ljubili ili ljubite, recite mi tko ste i to vas je navelo da i i umirete u ovoj zabiti kao zvjerka, jer vidim po vaoj odjei i linosti vam to ne dolikuje, te nastavite li tako, morate umrijeti. A ja se kune dometne don Quijote - vitekim redom koji sam primio, iako nedostoj i grenik, i mojim zvanjem skitnika viteza, da u vam, gospodine, ste voljni, sluiti revno kako ve moram po staleu u kojemu sam, da odmognem vaoj nevolji, ako joj se odmoi moe, bilo da je s v oplakujem, kao to sam vam obeao. Kad je umski Vitez uo Viteza Tunog Lika to govori, uze ga gledati gledati, i opet gledati od glave do pete, a kad ga se nagledao, ree: -Ako mi imate togod dati za jelo, Boga radi dajte mi, a kad se najedem, u vam rei to elite, da vam zahvalim na dobroti koju ste mi iskazali-Dvadeset etvrta glava adi Sancho iz vree, a kozar iz torbe jela, da Odrpanac utai i on to mu dadoe, kao zanesen i tako pomamno da je trpao alogaj i vie prodirao nego gutao. Dok je jeo, ne progovori ni rnrti oni to ga gledahu. A kad se najeo, mahne im da pou za t posluaju. Dovede ih na zelenu livadicu, nedaleko odande, za nom. Kad stigoe onamo, prui se on na zemlju, na travu, oni ivi bez ijedne rijei. Onda se Odrpanac smjesti, i progovori: gospodo, voljni da vam ukratko

ispripovijedam beskrajnu ju, morate mi obeati da mi neete ni pitanjem niti iim ilostivu priu, jer im je prekinete, u onaj je mah dopriana sjete don Ouijota na onu priu to mu je priao perjanik lio koliko je koza prevezeno preko rijeke, te je tako pria : nastavi: aprijed traim, jer bih to bre htio ispriati svoje jade. Kad i u pameti, samo jo gomilam nove jade. to god dakle manje ivali, to u vam ih bre iskazati, a neu nita ispustiti to je da posve udovoljim vaoj elji. : mu u ime sviju obea, a on se zadovolji i zapone ovako: r Cardenio; rodio sam se u jednom od prvih gradova ovdje u fod plemenita sam roda; roditelji su mi bogati; moja je nesrea je jamano oplakali moji roditelji i poalio moj rod, ali je i. ne mogoe ublaiti; jer bogatina je ljudska nemona da lijei je nebo. U tom mi je zaviaju ivjela ona, nebo moje, u kojem TO to ga je moja ljubav znala zaeljeti: takva je krasota a, djevica plemenita i bogata kao i ja, ali sretnija od mene, i go joj dolikuje uz moje asne namisli. Ljubio sam Luscindu, ao jo od ranoga djetinjstva i maloe, a i ona je ljubila mene ao i bezazleno, kako ve u njenim mladim godinama moe biti. I nai znali nae namjere, i nije im bilo krivo, jer su vidjeli: ako avi, nee se drugaije zavriti nego da se uzmemo, a to sasvim smo jednaki i po rodu i po bogatstvu, sli, rasla nam i ljubav, te se onda Luscindinu ocu uini da mi ara zabraniti da mu dolazim u kuu, poput roditelja one Tizbe dci toliko opjevali.153 No ta je zabrana rasplamsala plamen i n, te ako su nam uutkani jezici, nisu nam uutkana pera, koja slobodnije nego jezici iskazivati to se zaljubljenicima krije Bpred ljubljenim se biem zna zbuniti i zanijemjeti najodreitija eustraiviji jezik. Boe, kolika sam pisamca napisao! Kolikesam umiljate i estite odgovore dobio! Kolike sam pjesme i zaljublj stihove spjevao u kojima srce iskazuje i javlja svoje osjeaje, slika svoje" elje, obnavlja njen spomen i oivljuje svoje elje! Ali kad mi dozlogr i srce mi pogibe od elje da vidim dragu, odluim izvriti i dokonati jedan mah to mi se najzgodnijim ini kako bih postigao eljeno b svoje, koje sam zavrijedio, to jest da je od oca zaitem za vjenanu i Tako i uinim. Otac mi njen odgovori da mi hvali to sam mu narnj iskazati tu ast, pa i on eli mene poastiti svojim prijateljstvom; ali je moj iv, te zapravo dolikuje njemu da za mene zaprosi djevojku, jer nije njemu sasvim po volji i po elji, Luscinda se kradom ne uzima i daje za enu. Ja mu zahvalim na ljubaznosti, i uini mi se da on pravo v a otac e mi ve pristati, im mu reknem. U toj nakani odem odmah da mu reknem to elim. Uem mu u sobu i zateknem ga ba s otvore pismom u ruci. Nisam jo dospio ni rije progovoriti, a on mi prui pismo i ree: ovom e pismu, Cardenio, razabrati volju vojvodinu da ti iskae milo Kako vi, gospodo, valjda znate, taj je vojvoda Ricardo, velika panjolski, vlastelin u najboljem kraju ovog dijela Andaluzije. Uzmem i proitam koji je bio tako usrdan da se i meni samom uinilo nezgodnim ako otac ne izvri to ga vojvoda moli, to jest ako me odmah ne posije on k njemu. eli on da ja budem drug, ne sluga, starijemu sinu njegovu, a e se pobrinuti da me izvede u poloaj koji e biti

onolik koliko on m cijeni. itam ja pismo i itajui nijemim, a jo gore kad zauh to mi veli: Za dva dana, Cardenio, ti e na put, kako vojvoda eli, i hvali to ti otvara put na kojem e postii ono to si po mojem sudu zavrije Priklopi on jo nekoliko oinskih savjeta. Svane rok mojemu polas Razgovorim se ja te veeri s Luscindom, ispriam joj sve to se dogo ispriam sve i njenu ocu i zamolim ga neka prieka nekoliko dana i neka ne udaje dok ja ne vidim to bi vojvoda od mene. On mi obea, a Lusc potvrdi nebrojenim zakletvama i nesvjesticama. Stignem najposlije vojvodi Ricardu. Lijepo me on primi i uzme postupati sa mnom da se odmah uzbunila zavist. Pozavidjeli mi slubenici, da ne bi njima na tetu bila milost koju vojvoda iskazuje m No najjae se obradova mojemu dolasku drugi sin vojvodin, imen Femando, pristao mladi, sran, iv, zaljubljen. Za kratko se vrij sprijatelji on sa mnom toliko da su nas svi poeli spominjati. Volio m stariji brat i bio mi milostiv, ali ni izdaleka onoliko koliko me volio Feman i dobrostiv mi bio. Kako naime meu prijateljima nema tajne koju oni bi jedan drugomu odavali, a moje se drugovanje s Femandom prevratilo prijateljstvo, kazivao mi on svaku svoju misao, a osobito ljubav svoju, ksemirivala. Volio je neku seosku djevojku, ker oeva kmeta, a, a tako krasnu, valjanu, pametnu i estitu da nitko koji god rje mogao odluiti koje od tih svojstava u nje bijae sjajnije i vrline krasne puanke toliko razbude Fernandove elje, te obeati da e je uzeti, samo da predobije i prevlada nevinost ju drugaije ne bi mogao dobiti. jfcti prijateljske uznastojim, to god sam razboritijim rijeima ijim primjerima mogao, zadrati ga i odvratiti od te nakane, razabrao da ne koristi, odluim sve javiti vojvodi Ricardu, ocu Fernando je bio lukav i domiljat, te se dosjeti i poboji toga, sudio da je meni kao estitu slubeniku dunost ne prikrivati : okaljati ast mojemu gospodaru vojvodi. Da me dakle zbuni ; mi da ne zna nikakav drugi nain kojim bi sebi izbio iz glave to ga je zaokupila, nego da se ukloni na nekoliko mjeseci, i 0 nas dvojica mojoj oinskoj kui, a vojvodi emo za izliku IdjerJ i kupiti neke posebno dobre konje u mojem gradu, koji to uveno s najboljih konja na svijetu.155 im sam uo to i se svojom ljubavlju, te mu odobrim odluku, premda nije ana, kao najrazboritiju to se zamisliti moe, jer sam razabrao 1 zgodu i priliku uluiti da opet vidim svoju Luscindu. U toj odobrim mu ja naum i potaknem mu nakanu, nagovarajui ga to prije, jer je sigurno da daljina rastavlja, koliko god vrste to govorio, on je ve, kako kasnije doznadoh, kao tobonji obljubio seosku djevojku, te je sada vrebao priliku da izmakne, to e mu otac vojvoda uiniti dok mu douje nevaljaltinu. Ali !il ljubav ponajvie nije nita drugo nego pouda, kojoj je sva a kad bude zadovoljena, nestaje ono to se samo ini ljubavlju riti, jer ne moe prijei granicu koju mu je udarila priroda, l ljubavi nema te granice, tako se i Femandu poslije smiri pomama; dotad je govorio da eli otii kako bi se oslobodio ija, a sada je doista elio da ode samo da ne odri

rije. Vojvoda i naredi meni da ga pratim. Stignemo u moj grad, i moj ga otac mu dolikuje. Ja odmah pohodim Luscindu, te mi opet oivi da nije ni bila umrla, a ni zamrla. , ja ispriam svoju ljubav don Fernandu, jer po velikom koje mi je iskazivao miljah da mu ne smijem nita kriti, mu hvalio krasotu, milinu i razboritost Luscindinu te je moja a u njem elju da vidi djevojku, obdarenu tolikim vrlinama, ja mu udovoljim i jedne mu je veeri, kad je bila uza svijeu,pokaem kroz prozor, na kojem smo se obino razgovarali. Smotri je u takvoj odjei i takvu da je pozaboravljao sve krasotice koje je donde vidio. Zanijemi on, obezumi se, zanese i naposljetku se zaljubi, kako ve vidjeti dalje u prii o mojoj nesrei. A da mu se jo jae razbudi koju je meni krio i jedino nebu odavao, dogodi se te on jednoga nae njezino pismo, u kojemu me ona moli da je zaprosim u oca, a to pismo bilo tako razborito, edno i zaljubljeno, te on, kad je proitao, i da su u jedinoj Luscindi okupljene sve miline, krasote i pameti koje porazdijeljene meu drugim enama na svijetu. Istina je, priznajem da je don Fernando dodue sasvim pravo slavio Luscindu, ali mi je i mrsko bilo sluati iz njegovih usta toliku hvalu. Ponem ga se pribojavati i zazirati od njega, jer ne bi ni tren proao da zapodjene razgovor o Luscindi. Razbudila se u meni neka ljubavna su Nisam se dodue straio da e se uskolebati dobrota i vjernost Luscin no ipak sam se bojao zle kobi, koja me i zadesila. Svagda je don Fern gledao da ita pisma to ih Luscindi piem, i njene odgovore, pod i da uiva u naoj duhovitosti. Dogodi se onda te me Luscinda zamc knjigu o vitekim junatvima, da je ita, jer ona je te knjige nadasve voP a bio je to Amadis od Galije... im je Don Quijote uo da se spominje viteka knjiga, progovori on: - Da ste vi meni, gospodine, odmah na poetku ove prie spomenu gospoica Luscinda voli viteke knjige, ne biste je trebali dalje sla" dokazivati uzvienost njena uma. Njen um i ne bi bio tako valjan kako opisali, kada ona ne bi marila za onakvo vrijedno tivo. Ne troite rijeci vie i ne kazujte mi njenu krasotu, valjanost i pamet, jer im sam uo to ona voli, potvrujem daje ona najkrasnija i najumnija ena na svij A ja bih, gospodine, volio da ste joj zajedno sAmadisom od Galije po Don Rugela od Grecije, jer znam da bi gospoica Luscinda mnogo ui u Daraidi i Garavi, i u bistroi pastira Darinela,156 i u drvnim stiho" njegovih pastirskih pjesama, koje on pjeva i prikazuje vrlo umilno, b slobodno. Ali moda e kada biti vrijeme da vi taj nedostatak nadokna a i nadoknadit e se odmah, samo ako ste vi voljni otii sa mnom u selo, jer ondje vam ja mogu dati vie od tri stotine knjiga, koje su slast due i zabava mojega ivota; premda sudim da nemam vie nijedne, zlobi opakih, zavidnih arobnjaka. A vi mi, gospodine, oprostite to s" ogrijeio o obeanje da vam se neu utei u govor, jer im sam ja uo rij vitetvu i o skitnicima vitezovima, isto mi je tako teko bilo da ne gov1 kao i sunanim zrakama da ne griju, i mjeseevim da ne vlae.157 Opr dakle i nastavite, jer to je sada najglavnije. Dok je don Quijote govorio tako, spustio Cardenio glavu na grudi, teduboko zamislio. Dvaput mu don

Quijote rekne neka nastavi ne die glave i ne odgovara ni rijei. Najposlije podie glavu se meni izbiti iz glave, a nitko mi na svijetu nee izbiti niti drugo, a glupan je tko god drugaije misli i vjeruje, nego da je majstor Elisabat bio sulonik kraljice Madsime.158 1 - odvrati don Quijote sav ljut i kresne po obiaju kletvu, zloba, ili bolje: niskost. Kraljica je Madsima bila vrlo estita nema sumnje da se onakva uzviena dama nee uputati s ko drugaije sudi, taj lae kao najgori nitkov. A ja u mu to : ili na konju, oruan ili neoruan, obno ili obdan, ili kako fjio oi u njega. Opet ga spopalo ludilo, te on ne nastavlja -A ne bi ga don Quijote ni sluao, jer toliko ga je ozlovoljilo o Madsimi. Za divno udo, zauzeo se on za nju kao da mu va vladarka: toliko su ga zaludile njegove proklete knjige! A o, ionako lud, uo gdje ga vitez krsti laljivcem, nitkovom i pogrdnim imenima, dozlogrdi njemu, te on zgrabi kamen j njega, i grune njime don Quijota u prsa da se izvalio na Panza, kad je vidio kako mu ovaj zlostavlja gospodara, stisne na njega, ali ga Cardenio doeka, svali ga pesnicom sebi na njega i izgazi mu rebra do mile volje. Kozar mu priskoi ada i sm. A kad ih je sve posvaljivao i namlatio, okani ih : i mimo skloni u planinu. 5, te se onako bijesan to je ni kriv ni duan izbijen, zgrane na njem iskali srce, i prekori ga da je on kriv to ih nije upozorio spopada gdjekada ludilo, jer da su oni znali, mogli bi paziti mu odgovori da je rekao, a ako Sancho nije uo, nije on Sancho, i opet uzvrati kozar, pa se najposlije pograbe za brade titi pesnicama, te da ih nije don Quijote razdvojio, bili bi se Lo, jo se nosei s kozarom, ree: , gospodaru Vitee Tunoga Lika, jer on je seljanin kao i ja, a vitez, pa mu se ja mogu po volji osvetiti to me uvrijedio, i njim kao poten ovjek. odgovori don Quijote - ali ja znam da on nije nikako kriv dogodilo. ", te opet zapita kozara bi li mogao nai Cardenija, jer je uti nastavak njegove prie. Kozar mu odgovori to mu je i :, da se ne zna pouzdano gdje prebiva; no ako bude mnogo krajem, nad e ga svakako, ili pri pameti, ili luda.Dvadeset peta glava u kojoj se pria o neobinim zgodama to su se u Sierra Mo dogodile junakom Vitezu od Manche, i kako se on poveo pokornikim ivotom Beltenebrosovim. Rastane se don Quijote s kozarom, uzjae opet Rocinanta i n Sanchu da krene za njim. Poe Sancho na svojem magarcu,139 ali j zlovoljan. Jau oni polako, te stignu tako u najstrmeniji kraj u pl Sancha ubi elja da se razgovori s gospodarom. Ne bi da se ogrij zapovijed, i sve eka da gospodar pone prvi. No kad nije vie m podnijeti toliku utnju, progovori: - Gospodaru don Quijote, blagoslovite mene i otpustite me, j bih htio odavde vratiti se kui, svojoj eni i djeci, pa u s njima b razgovarati i preklapati to god me volja. Ako vi itete, gospodaru, ja putujem s vama po ovoj zabiti obdan i obno, a da ne govorim me elja snae, onda ste vi mene iva zakopali. Kad bi barem ivo govorile, kao to su govorile u vrijeme Jusufovo,160 jo bi nekako jer bih ja onda s mojim magarcem vodio razgovor kako volim, i bi mi odlanulo.

Teak je to posao i ne moe ga otrpjeti, obilaziti pustolovinama dokle god si iv, i ne nailaziti ni na to nego da te c; i loptaju, zasipaju kamenjem i bubaju akama, a ti ne smije ni i rei to ti je na dui, kao da si nijem. - Razumijem ja tebe, Sancho - prihvati rije don Quijote. - Mui to sam udario zabranu na tvoj jezik. Ja evo dokidam tu zabranu, sada ti govori to te volja, ali uz pogodbu da dokinue vrijedi s donde dok mi po ovoj planini obilazimo. - Dobro - doeka Sancho. - Ja dakle sada govorim, jer Bog zna to kasnije biti. Odmah se koristim tim doputenjem i pitam: to ste gospodaru, navalili da se toliko zauzimate za onu kraljicu Magim" kako li se zove? I to se vas tie je li onaj opat bio njezin ljuba i, 1UU un luiuKO niste sudac, ja mislim luak bio dalje priao, i mi ne bismo izvukli bubotke i i nogama, i jo vie od pol tuceta pljusaka. vjere - odgovori don Quijote - kad bi ti znao, kao to ja je kraljica Madsima bila estita i valjana gospoa, znam da kako sam jako strpljiv bio kad nisam razbio ona usta iz kojih ve hule. Jer najvea je hula rei ili misliti da je kraljica ifidarova. Istina je pak da je taj majstor Elisabat, to ga je enuo, bio veoma uman ovjek i razborit savjetnik, a bio ojitelj i lijenik. A da je kraljica bila njegova ljubaznica, : i zasluuje najveu kaznu. I da vidi kako Cardenio nije ori, znaj da on onda ve nije bio pri sebi kad je to rekao. slim - ree Sancho - niste ni trebali mariti to luak da vam nije posluila dobra srea, pa da vam nije uputila u prsa, nego u glavu, lijepo biste mi nastradali branei traga joj ne bilo! A da vidite, Cardenija ne bi ni osudili, lih i od luaka duan je svaki skitnik vitez braniti ensku te ena koja mu drago, a pogotovo braniti ast kraljicama na roda i estitosti kao to je bila kraljica Madsima, :ito cijenim zbog njenih vrlina, jer nije bila samo krasna veoma razumna i vrlo strpljiva u mnogim nevoljama to le. A savjeti i drutvo majstora Elisabata mnogo su joj i olakah da svoje muke podnosi razumno i strpljivo. I i, zlobna svjetina uluila priliku da govori i misu kako bila sulonica; ah ja opet velim da lau, i lagat e svi koji i govore, koliko god puta pomisle i reknu. lim, niti mislim - odvrati Sancho; - neka oni sami taru su udrobili, neka i kusaju; jesu li sulonici ili nisu, neka s unaju; ne vodim tuu brigu i ne znam nita; ne bodem posao; tko lae, sebi u grlo lae. Pogotovo jer sam se gol jesam; niti gubim, niti dobivam; ako i jesu bili sulonici, to e? Na vuka vika, a lisice maslo liu. A tko bi svima brnjice f Ta i Boga pogruju. miloga! - klikne don Quijote - kakve ti to ludorije nie, ve veze ima ovo to mi govorimo, s tim poslovicama to o? Tako ti ivota, Sancho, uti pa se odsad brini kako e ca, a ne petljaj se u ono to se tebe ne tie. I zapamti sa pet uti, da je sve ono to sam ja uinio, to inim i to , sasvim razumno i sasvim se slae s vitekim zakonima, aja ih bolje znam nego to ih je znao ikoji vitez koji je ikada pripa vitekom redu. - Gospodaru - odvrati Sancho - zar je i to valjan zakon viteki mi lutamo po toj planini gdje nema ni staze ni puta, i traimo lu koga e moda, ako ga naemo,

snai volja da zavri to je zapo ali ne svoju priu, nego vau glavu, gospodaru, i moja rebra, pa da sasvim skrha? - uti, Sancho, velim ti i opet - ree don Quijote; - znaj da ja ovom kraju ne obilazim jedino od elje da naem onoga luaka, n sam nakan izvriti junako djelo kojim u stei vjeito ime i si po svoj otkrivenoj zemlji, a to e junako djelo natkriliti sve ime skitnik vitez moe proslaviti i pokazati savrenim. - A je li tako opasno to junako djelo? - zapita Sancho Panza. - Nije - odgovori Vitez Tunog Lika - ali kocka se moe izvrnuti i Iiho, mjesto na tko. Sve e to biti do tvoje revnosti. - Do moje revnosti? - zapita Sancho. - Jest - odvrati don Quijote; - jer ako se brzo vrati odande kamo kanim poslati, brzo e se dokonati moja muka i brzo e svanuti m slava. I jer ne valja da dugo bude u udu i da eka to li u ti r-znaj, Sancho, da je slavni Amadis od Galije bio jedan od najizvrs! skitnika vitezova. Nisam dobro rekao: bio jedan; bio je on jedini, p jedincati, prvak meu svima koliko god ih je u njegovo doba bilo svijetu. Dovraga i dobijesa Belianis i svi oni koji vele da su mu u i jednaki, jer oni se varaju, kunem se. Velim jo: kad se koji slikar proslaviti u svojoj umjetnosti on nastoji oponaati djela najslavni slikara koje poznaje. Taj isti zakon vrijedi i za sve vane polo radove koji su na ures dravi. Tako mora initi, te zaista i ini onaj eli stei ime razumnika i patnika. On e se povesti za Uliksom, ijoj nam osobi i mukama Homer slika ivu sliku razboritosti i pat-kao to nam je Vergilije u Enejinu licu prikazao vrlinu estita sina, bistrinu hrabra i razumna voe. Nisu oni njih slikali i opisivali ona kakvi su zbilja bili, nego kakvi treba da budu, da po svojim vrlin budu primjer buduim naratajima. Isto je tako Amadis bio vo zvijezda Danica, sunce hrabrih i zaljubljenih vitezova, i za njim tr da se povodimo svi mi koji vojujemo pod zastavom ljubavi i vite Kad je dakle ovako, kao to jest, ja sudim, prijane Sancho, da se onaj skitnik vitez koji se najbolje bude povodio za njim, najb primaknuti savrenosti vitekoj i stei je. A jedna od onih zgoda g se taj vitez najvie iskazao svojom razboritou, valjanou, hrabro stalnou i ljubavlju, bila je kad se, prezren od gospoe Ariane, sklDvadeset peta glava Stijenu, da tamo ini pokoru, te promijenio svoje ime u , dakle u ime koje jamano ima i znaenje161 i podesno je "V je on od svoje volje odabrao. Meni je eto lake povesti za njim negoli prepolavljati gorostase, sjei zmajevima glave, ! e, razbijati vojske, nititi mornarice, razdreivati arolije, ovaj kraj zgodan za ovakva djela, nisam nakan promaiti ja mi se sada nudi sama. vi dakle, gospodaru, u toj zabiti? - zapita Sancho. i ve rekao? - odgovori don Quijote. - Hou da oponaam ida se gradim ovdje oajnikom, luakom i bijesnikom, o oponaam junakoga don Roldana, kad je kod nekog znakove da je krasna Anglika uinila nevaljaltinu s od toga je on jada poludio, te stao upati drvee, mutiti m vrelima, ubijati pastire, tamaniti stada, paliti kolibe, , otjerivati kobile i initi stotinu tisua drugih neobinih !a su zavrijedila slavu i pismeni spomen. Ne kanim ja na, Orlanda, Rotolanda jer sva

je ta tri imena on nosio potpunoma, u svim ludostima koje je on inio, govorio i liego u izmeu njih probrati to god bolje budem mogao koje mi se ine najhitnije. A moda u se zadovoljiti i samim Amadisa, koji nije inio tetne ludosti, nego jedino e, te tako stekao veu slavu od ikoga. 0 - priklopi Sancho - da su vitezovi koji su to inili bili e su imali rasta da ine ludorije i pokoru, ali radi ega biste pomahnitali? Koja vas je dama prezrela, ili kakve ste 1 koji vam dokazuju da je gospoa Dulcinea od Tobosa djetinjariju s Maurom ili kraninom? - odgovori don Quijote - u tom i jest divota mojega djela. tnik vitez s kakva uzroka poludi, niti mu je zasluga, niti majstorija je pobenaviti bez razloga i pokazati odabranici: inim ovoliko, to bih tek uinio da sam lud? Pogotovo 0 imam dovoljnoga razloga, jer sam odavno ve daleko od "ladarice svoje Dulcineje od Tobosa, a ti si uo onomad kako asi veli da je onaj koji je rastavljen od drage u svakom Ne trati dakle vrijeme, prijane Sancho, savjetujui mi ovoga neobinog, jo nevienoga oponaanja. Ja sam da ludujem sve donde dok se ti ne vrati s odgovorom koje po tebi kanim poslati svojoj vladarici Dulcineji. Ako de onakav kakav dolikuje mojoj vjernosti, dokonat e se 1 pokora; ako pak bude sumnje, ja u zbiljski poludjeti, pa kad budem lud, neu ni osjeati ludost. Kako god ona odgovcr iskopat u se iz smetnje i muke u kojoj me ostavlja, te u se ili zdravoj pameti radovati dobromu glasu koji mi javlja, ili neu, ni osjeati nesreu koju mi donosi. Ali reci mi, Sancho, jesi li do spremio Mambrinov ljem, jer ja sam vidio da si ga podigao sa ze kad ga je onaj zlosretnik htio unititi? Ali nije mogao: vidi se od je fine kovine i vrste grae. Odgovori mu Sancho: - Tako mi Boga ivoga, gospodaru Vitee Tunog Lika, poneto toga to vi velite, ne mogu vie otrpjeti ni mirno podnijeti. Got-pomiljam da je sve to to mi priate o vitetvima, o osvaj kraljevina i carevina, o poklanjanju otoka i o razdavanju drugih mih i divota, kako je obiaj skitnicima vitezovima, sve redom puka lag-uvjetar, same kule u olucima, ili u oblacima, kako U se kae. Jer tko uje, gospodaru, gdje velite da je brijaka plitica Mambrinov lj da to u ova dvatri dana niste jo progledali, to e se suditi o ono koji tako govori i tvrdi, nego da mu se pomutila pamet? Pliticu sam spremio u vreu; sva je ulupljena. Ponijet u je i kod kue popra-da se brijem iz nje, ako mi Bog bude milostiv te se jo kada vra svojoj eni i djeci. - Pazi, Sancho! - ree don Quijote. - Tako mi Boga, kojim se i ti k ti si krae pameti nego to je danas ili je ikada bio ikoji perjanik svijetu. Zar ti za sve ovo vrijeme otkad sa mnom obilazi nisi jo op da je sve to god se dogaa skitnicima vitezovima nalik na p" ludosti i gluposti, i da sve biva naopako. A nije tako, nego oko nas neprestance itav roj arobnjaka, koji sve to god je nae mijenjaj izvraaju i preudeavaju po svojoj volji, kako ve ele, da nam ponr ili da nas upropauju. Ono dakle to se tebi ini brijakom plitic meni se ini

Mambrinovim ljemom, a drugomu e se uiniti drugim. Neobino je oprezan bio arobnjak koji je meni pomagao, je udesio da se ono to je zapravo i doista Mambrinov ljem svima pliticom, jer taj je ljem tolike cijene da bi sav svijet na mene nava samo da mi ga otme. Ali kad vide da nije nita nego brijaka pliti ne haju da ga se domognu, kako ga je eno i onaj to ga je htio raz ostavio na zemlji i nije ga digao. A tako mi vjere, da ga je prepozn ne bi ga ostavio nipoto. uvaj ga, prijatelju, jer sada mi ne tre nego sam nakan baciti svu tu bojnu opremu i ogoljeti se kako s roen, ako me snae volja da se u pokori povedem vie za Roldno nego za Amadisom. U tom razgovoru stignu pod visoko brdo to se kao strma hrid isDvadeset peta glava brda uokolo. Niza strminu tee mu tih potoi, a prostrla zelena, bujna livada, da je se oi ne mogu nagledati. ogo umskoga drvea, biljaka i cvijea, i mjesto je ba mjesto izabere Vitez Tunog Lika za svoju pokoru, te kad ga , progovori na sav glas, kao da je enuo: oj Boe, ono mjesto koje ja odreujem i odabirem da nesreu u koju si me strovalio. Ovo je mjesto gdje e oiju dolijevati vodu u taj potoi, a neprestani, duboki i svagda njihati lie na umskom drveu, da se pamti i mui moje ucviljeno srce. Oj vi umski bozi, koji mu drago 5j zabiti prebivate, sluajte jade nesretnoga zaljubljenika, " rastanak i ljubavna sumnja nagnala da kuka u ovoj divljini i o krutosti one neharnice krasotice koja je vrhunac i domet ljepote! Oj vi nimfe i drijade, koje obiavate prebivati u rama, hitri, poudni satiri, koji vas, iako uzalud, ljube, ili slatki mir va ako budete sa mnom oplakivale moju je barem htjele sluati! Oj Dulcinejo od Tobosa, dane moje vo moje muke, vodiljo mojih putova, zvijezdo moje I dao sreu, koliko god je bude molila, ali pogledaj mene, r kakav sam se jad strovalio jer nisam s tobom, i uzvrati mi kako moja vjernost zasluuje! Oj samotno drvee, od dana drugovi moje samoe, zanjiite tiho granama i javite mi da ska pridolica! Oj ti perjanice moj, mili drue u sretnim prigodama, pamti svojski to e ovdje vidjeti da inim, pripovijedati onoj to je jedina skrivila sve ovo! ovorio, sjae s Rocinanta, uas ga razuzda i rasedla, te ga am po sapima i ree: -ti poklanja onaj to ju je izgubio, konjiu moj, slavan po an po sudbini. Idi kamo te volja, jer tebi pie na elu n po hitrini ni Astolfov Hipogrif, ni uveni Frontino, koji po stajao Bradamanta.163 Sancho, rei e: u koji nam je maknuo s vrata posao da sivcu skidamo mi vjere, i ja bih sivca znao pljeskati i kojeta rei u njegovu je on ovdje, ne bih ja dopustio da ga itko rasamari, jer i se njega tiu sve te ludorije zaljubljenikove i oajnikove, njegov gospodar, nego sam po Bogu ja. Nego, gospodaru og Lika, ako je moje putovanje i vae ludovanje zbiljsko, st osedlati Rocinanta, da on zamijeni sivca, jer ja u tako i natrag. A ako krenem pjeice, ne znam kada u stiitamo i kada 61 dopjeaiti natrag, jer ja sam zapravo lo pjeak.

- Neka ti bude, Sancho, kako voli - pristane don Quijote; - nisj smislio loe. Za tri e dana krenuti, a dotle e vidjeti to ja zbog inim i govorim, pa e joj pripovijedati. - A to u vidjeti to nisam ve vidio? - zapita Sancho. -1 ne sanja ti! - odgovori don Quijote. - Razderat u ja sada odje porazbacati oruje, treskati glavom o ove stijene, i jo kojeta rida e se uditi. - Za Boga miloga! - odvrati Sancho. - Pazite kako ete to tres glavom, jer biste mogli udariti o kakvu stijenu tako nezgodno da se mogla, kad prvi put trsnete, rastresnuti sva vaa pokora. Ali vi, gospodaru, mislite ba da morate treskati glavom i da vam p ne bi valjao bez toga, ja sudim, kad je ionako sve to himba, opsj i lakrdija, da biste se vi mogli zadovoljiti i tim da treskate i udar glavom o vodu ili o togod mekano kao pamuk. A ja u, ne brinite pripovijedati ve gospodi da ste vi, gospodaru, tresnuli glavom o na stijeni koja je tvrda od dijamanta. - Hvala ti, Sancho, na dobroj nakani - odgovori don Quijote -ti kazujem i znam da sve ovo to ja inim nije lakrdija, nego p zbilja. Da je drukije, bilo bi protivno vitekim zakonima, koji zabranjuju svaku la, neemo li da budemo za kaznu izbaeni, a jedno umjesto drugoga isto je to i lagati. Ja moram dakle ud istinski, snano i valjano, bez ikakva mudrovanja i izmiljanja. M mi zato ostaviti malo svilca, da se viam, kad nam je po nesrei ne melema. - Jo je gora nesrea - odvrati Sancho - to smo izgubili magarca, s njim je nestao i svilac i sve drugo. Ali ja vas, gospodaru, molim da spominjete vie onaj prokleti napitak, jer im mu zaujem ime, iz se u meni dua, a ne samo eludac. I jo vas molim: zamislite vi kao su ve prola ta tri dana to ste mi odredili kao rok u kojem u gle kakve ludorije vi inite. Ja sam voljan priznati da sam ih vidio i da prole pravo i valjano, te u gospoi Dulcineji pripovijedati ud A vi napiite pismo i otpremite me odmah, jer sam jako eljan da to prije vratim i vas, gospodaru, izbavim iz ovoga istilita u koj vas ostavljam. - istilitem ti to zove, Sancho? - zapita don Quijote. - Bolje je to okrsti paklom, ili jo gorim imenom, ako ima ita gore. - Tko je u pakao zapao - odgovori Sancho - mla est retentio,l6A sam uo da vele. - Ne razumijem, to je retentio - doeka don Quijote.znai - odgovori Sancho da onaj koji je u paklu nikada ne moe izii. Ali vama e biti, gospodaru, drukije, tako "bogu, da ih mognem micati i mamuzati Rocinanta, da ga dok ja samo stignem u Toboso, pred lice gospodi Dulcineji, at u se ja njoj o glupostima i ludorijama jer to je koje ste vi, gospodaru, poinili i jo ih inite, pa e se ona i biti meka od rukavice, sve ako je bila tvra od drveta. fea se slatkim i medenim odgovorom vratiti zrakom kao te u vas, gospodaru, izbaviti iz ovoga istilita, koje vam Som, ali nije, jer vama ima nade da ete izii, dok onima koji taema. Mislim da ni vi neete rei drugaije, ree Vitez Tunog Lika; - no, kako da napiem pismo? L mjenicu - dometne Sancho, zajedno - odvrati don Quijote - a kako nemamo papira, ti da ja, kao u stara vremena, napiem na lie s drveta, ploice; no i njih

bismo sada teko nali, kao i papir, se ve sjetio na emu e zgodno biti da napiem, i jo : u biljenici to je bila Cardenijeva, a ti se onda pobrini prepisano na papir im stigne u prvo selo, gdje ima o nema uitelja, prepisat e koji god crkvenjak; samo !vati nijednomu pisaru, jer e ga narkati kao kakav pis i onda ga nee moi ni vrag proitati. s potpisom? - upita Sancho, ije Amadis potpisivao svoja pisma - odgovori don vati Sancho - ah mjenica se mora svakako potpisati, prepisivana, rei e da je potpis laan, i ja ostadoh bez u ja potpisati u toj istoj biljenici, pa kad je bude vidjela i, nee ti kratiti to mjenicom odreujem. A to se tie pisma, potpisat e: Va sve do smrti, Vitez Tunog Lika. to e biti od tue ruke, jer koliko se ja sjeam, ne zna pisati ni itati, a otkad ivi nije nikada vidjela ni slovca ni a; moja je i njena ljubav bila uvijek platonska, i mi smo se tenju gledali. A i to je porijetko bivalo, te bih se smio po da sam je za ovih dvanaest godina, otkad je ljubim jae i svojih oiju, vidio svega nekoliko puta; a moe biti da ni ko puta nije ona ni jedanput opazila daju gledam; tako su i sklonito odgojili otac njezin Lorenzo Corchuelo i mati ales.Ehe-he! - klikne Sancho. - Gospoa je Dulcinea od Tobosa dai ki Lorenza Corchuela, i drugo joj je ime Aldonza Lorenzo? - Jest - potvrdi don Quijote - a ona je vrijedna da bude viadas cijelom svijetu. - Znam ja nju dobro - prihvati Sancho - pa vam velim da ona b motku kao najjai momak u cijelom selu. Tako mi svega, to je c od oka, od kremena, nebojazna. Izvui e ona iz kripca kojega g skitnika viteza, ili koga god drugog, ako nju uzme za enu. Aoh, maji sine! ilava je ona i grlata! Znam ja kako se jednoga dana popela selu na zvonik, da svie momke s oeve ugarnice: bilo je donde v od pol milje, a ipak su je uli kao da su pod samom zvonarom, najljepe joj je to nije ni najmanje gizdava, nego sa svakim prista sa svakim se ali, u svakoga zabada i bocka. Velim dakle, gospodi Vitee Tunog Lika, nije to samo da vi moete i treba zbog nje inite ludorije, nego i sasvim pravo treba da oajavate i da se objesi jer tko god douje, rei e da ste jako dobro uinili, sve ako vas i vi odnese. A ja bih to prije na put, samo da nju vidim, jer je ve odav nisam vidio. Jamano je ve ogrdjela, jer enama se jako kvari ty kad su svagda po polju, na suncu i na zraku. A priznajem vam istu gospodaru don Quijote, da sam sve dosad bio u velikom neznanju; sam mislio zacijelo da je gospoa Dulcinea svakako princeza u k ste zaljubljeni, ili takva enska glava koja zasluuje one bogate dare to ste joj vi, gospodaru, poslali, onoga Viskajca i one galijae, i mnoge druge koje ste joj jamano poklonili, jer vi ste zacijelo izvojl i izvojevali mnogo pobjeda jo i onda dok vam ja nisam bio konju Ali kad pravo smislim, to e to gospoi Aldonzi Lorenzo, to j gospoi Dulcineji od Tobosa, da joj dolaze i na koljena padaju pf njom oni koje ste vi, gospodaru, pobijedili, te ih aljete i jo ete slati? Ta moglo bi se dogoditi da joj dou i zateknu je ba gdje gre lan, ili mlati ito na gumnu, pa e se oni zastidjeti kad je vide, a o e ismijati poklon i ozlovoljiti se.

- Ja sam tebi, Sancho, esto ve govorio - odvrati don Quijote - si ti velik brbljavac, ali se uza svu svoju plitku pamet voli razmeta kao da si mudra glava. Da vidi dakle kakav si ti tupan a kako sam razuman, pripovjedit u ti priu, pa sluaj: Bila dakle neka lijepa, mlada udovica, slobodna, bogata i uza to i naravi, pa ti se ona zaljubila u momka laika, jedra i gromorna. Dozu to njegov starjeina, te e jednoga dana bratinski prekoriti udovii udim vam se, gospoo, i ne mogu se preuditi kako se takl odlina i krasna i bogata dama kao to ste vi zaljubljuje u onako jadovjeka kao to je taj i taj, a imate u ovom samostanu tara, magistarskih kandidata i bogoslova, te biste ih vi kao kruke i govoriti: ovoga hou, onoga neu. Ali ona vrlo domiljato: Vi se, preasni gospodine, jako varate i :o starinski, ako mislite da sam ja njega loe odabrala jer jupanom. Za ono to ja od njega elim zna on isto onoliko :oliko i Aristotel, i jo vie. Sancho, za ono to ja elim vrijedi meni Dulcinea od Tobosa ienija princeza na svijetu. Tako i svi pjesnici slave dame ia koja im sami nadijevaju, a ipak one nisu njihove. Zar ti sve te Amarilide, Filide, Silvije, Dijane, Galateje, i druge, knjige, romance, brijanice, pozornice, zaista ikada ivjele ice onih koji su ih slavili i slave ih pjesmama? Nisu bogme, iiajvie izmiljaju da o njima grade stihove, te da budu zaljubljenike, kojima je stalo do toga da su zaljubljeni, le dovoljno kad mislim i vjerujem da je Aldonza Lorenzo i estita, a to se tie porijekla, svejedno je. Nee joj ti porijeklo da dobije kakav habit, a ja raunam da je ona "ja princeza na svijetu. Ako ti, Sancho, ne zna, znaj sada da odlike potiu ljubav jae od drugih: velika krasota i dobar se dvoje u savrenosti nalazi u Dulcineje, jer po krasoti joj ravna, a po dobru glasu malo je koja nalik na nju. Da ja sudim da je sve ovako kako velim, ni vie ni manje, a ja u svojoj pameti kako ja elim, i po ljepoti i po plemenitosti, niti Helena ravna, niti Lukrecija jednaka, niti ikoja druga od a iz starih vremena, grkih, barbarskih ili latinskih. Neka ri to ga je volja, pa ako me budu neznalice za to kudile, me ljudi nee koriti. : - odgovori Sancho - da vi, gospodaru, sve pravo velite, a jarac. Ali to ja i spominjem magarca, kad u objeenikovoj ilja govoriti o uetu. Nego dajte vi meni pismo, pa da s :moi krenem na put. "ote izvadi biljenicu, skloni se i pone sasvim mirno pisati ga je napisao, zovne Sancha i rekne mu da e mu ga a on neka pamti, da ga zna napamet ako bi ga sluajno tem, jer se od zlosretnika moe nadati svakom zlu. mu na to Sancho: ga vi, gospodaru, dvaput-triput u tu biljenicu i dajte mi je, jano uvati, jer ludo je i pomisliti da u napisano zapamtiti, famenje tako loe da esto zaboravljam i kako se zovem. Ali, ,--------- V-.BH, jci znam e biti kao iz knjige. - Sluaj to pie u pismu - ree don Quijote. PISMO DON QUIJOTOVO DULCINEJI OD TOBOSA Visoka i uzviena gospoo1. Od ranjenoga iljkom odsutnosti i prostrijeljenoga strijelama k srce preslatka Dulcinejo od Tobosa, pozdravlje tebi alje i eli zdra kojega on nema. Ako tvoja

krasota mene prezre, ako mi tvoja vred-ne bude sklona, ako me tvoj nehaj razjadi, neu se moi, premda jako strpljiv, oduprijeti nevolji, koja nije samo ljuta nego i trajna, e te estiti perjanik Sancho, krasna neharnice, ljubljena neprijate moja, potanko obavijestiti u kakvu sam stanju zbog tebe ostao ov, ako si mi voljna priskoiti, ja sam tvoj; ako nisi, ini to ti se mili; kad dokonam ivot, udovoljit u i tvojoj okrutnosti i svojoj elji. Tvoj do smrti, VITEZ TUNOG LIKA.. - Tako mi oeva ivota - klikne Sancho, kad je uo pismo - t najuzvienije to sam ikada uo. Zakona mu, kako vi njoj, gosp sve tu javljate to god elite, i kako je tu ba zgodan potpis: Tunog Likal Istinsku vam istinu velim: vi ste, gospodaru, pravcati vrag, pa i nema to ne biste znali. - Sve treba u staleu u kojem sam ja - odgovori don Quijote. - Onda mi napiite, gospodaru - ree Sancho - na drugoj strani mjenicu na tri magarca, i potpiite jako razgovijetno, da je svi po kad je vide. - Hou - odgovori don Quijote. Napie, te proita, a bilo je evo ovako: Na ovu magareu prima-mjenicu, predajte, gospoice sino Sanchu Panzi, mojemu perjaniku, tri od onih pet magaraca t mi kod kue i na vaoj su brizi. Nareujem da mu ta tri mag doznaite i isplatite za isto toliko magaraca koje sam ja ovdje pri gotovu, to je ovim i njegovom namirom namireno. Izdano usred S Morene, dne 22. kolovoza ove godine.165 - Dobro je - rei e Sancho - a sad potpiite, gospodaru. - Nije potrebno potpisivati - odgovori don Quijote - nego je dov kovrica166 od mojega potpisa, jer to je isto to i potpis, a vrijedi magarca, pa i za tri stotine. - Ja se uzdam u vas, gospodaru - pristane Sancho. - Pustite m odem i osedlam Rocinanta, a vi se spremite da se oprostimo, j sam voljan odmah krenuti, da ne gledam ludosti to ih vi jo krei da sam vidio tolike te i ne elim vie. t barem, Sancho, a elim jer je tako potrebno, da me vidi , pa da ja poinim jedno ili dva tuceta ludosti. Ja u ih za manje od pol sata, a kad ih bude vidio roenim e se mirne due zakleti i za sve druge, koje jo kani , A ja ti velim da ih ti i ne zna toliko iskazati koliko ih ja iti. imiloga, gospodaru moj, nemojte da vas gledam gola golcata, Itfto jako raalostiti, i morat u zaplakati. 1 tako me jo boli i sam sino plakao za sivcem, pa ne bih opet u pla. A ako dim nekoliko vaih ludorija, radite ih odjeveni, ukratko, ise sjetite. Pogotovo gdje meni to i ne treba, nego se samo, Tekoh, otee moj put, i ja u se kasnije vratiti s glasovima i, elite i zasluujete. A ne bude li tako, neka se pazi inea, jer ako ona meni ne odgovori kako dolikuje, kunem le to god znam, ja u njoj cakanjem i pljuskama izbiti Jjan odgovor. Kako bi se i trpjelo da tako uven skitnik i ste vi, gospodaru, luduje ni zbog ega i ni rad ega, nego te... Neka gospoica samo pazi da ja ne zinem, jer, svega Usponem nizati i redati, nee doekati kraja. Vjet sam ja i! Ne zna ona mene, ali da me zna, tako mi vjere, pazila Sancho - na to e don Quijote - ja bih rekao da ni ti nisi l mene.

I toliko lud - odvrati Sancho - ali sam ei. No, manimo se te vi, gospodaru, jesti, dok se ja ne vratim? Kanite li, kao t doekivati na putu i pastirima otimati? tome brigu! - odgovori don Quijote. - Sve i da imam jela, jtnita nego biljke i plodove s ove livade i drvea, jer u tome t: ne jesti i jo se trapiti. S Bogom dakle. Ib vi, gospodaru, ega se ja bojim? Da neu pogoditi natrag to, jer je tako skrovito, iljano znakovima - ree don Quijote - a ja u paziti da se ne trle, i jo u se penjati na ove hridi, da te dogledam kad se . Da me pak ne promai i ne zaluta, bit e najsigurnije granica od utilovke, koje ovuda ima sva sila, i da ih razmake baca, dok ne izie u polje, pa e ti te granice putokazi i znakovi da me na povratku nae kao to je oac Tezeju u labirintu ili nedohodu. li uiniti - odgovori Sancho Panza.Nasijee on neto granica, zamoli gospodara za blagoslov i oprosti s njim, pa zaplae i on i gospodar. Uzjae onda Rocinanta, a gospo mu usrdno preporui neka pazi na konja kao na sebe samoga. Tako Sancho udari putem u ravnicu, sipajui na razmake granic utilovke, kako mu je savjetovao gospodar. Krenuo on dakle, a sve ga jo mui to nije vidio barem koju ludoriju don Quijotovu. Nije prevalio ni sto koraaja, okrenu on Rocinanta i ree: - Pravo ste ono rekli, gospodaru: da se ja mognem bez tegobe savjesti zakleti da sam vas vidio kako radite ludorije, dobro bi bil vidjeti barem jednu, premda je prilino velika ve i ta to vi ostaji ovdje. - Zar ti ja nisam govorio? - rei e don Quijote. - Priekaj, Sancho, ja u je uraditi dok ni Vjerovanje ne izmoli. Skine on bre-bolje hlae, te ostane gol, samo s kouljom na se Onda, ni pet ni est, skoi dvaput uvis i pljesne se po tabani dvaput se prebaci naglavce i zavitla nogama po zraku, te raskrije ne dijelove, tako da je Sancho, samo da ih ne bi opet vidio, okren Rocinanta, zadovoljio se i uvjerio: moe se zakleti da mu je gospo lud. Pustimo dakle perjanika neka ide svojim putem, dok se ne vrati, a e ubrzo biti.Dvadeset esta glava joj se nastavlja kako je don Quijote bio njean zaljubljenik u Sierra Moreni. ,je kazuje to je Vitez Tunog Lika radio kad je ostao sam. Poto letanje i prekobacivanje onako od pojasa gol i odjeven iznad je vidio da Sancho nije htio due ostajati i gledati mu ludorije, i Quijote navrh visoke hridi i tu opet svme puste misli na ono o ! esto premiljao, ali se nikada nije mogao odluiti; razmiljao je bi mu bilo bolje i zgodnije: ili silovitim mahnitanjem oponaati nujnim ludorijama Amadisa. Razgovara on sam sa sobom i ; bio tako valjan vitez i tako hrabar kako svi kazuju, nije ni bio zaaran, i nitko ga nije mogao usmrtiti dok mu ne ubode u pribadau od pol maravedija, pa je zato i nosio postole sa sedam plata.157 Ali ga ni te domiljatosti nisu obranile od Bernarda koji ih je dokuio te ga u Roncesvallesu zaguio rukama.168 No, sada njegove hrabrosti, pa se vratimo na ono kako je enuo je doista poludio kad je kod vrela naao znakove i kad mu je io da je Anglica barem dvaput u podnevno doba spavala ondje paem Agramantovim, kutravim maurskim

mladiem.169 le uvjerio da je to istina i da ga je voljena osramotila, Iako mu ijeti. No, kako da se ja povedem za njim u ludovanju dok se i i u razlogu? Jer ja bih se usudio zakleti da moja Dulcinea od ivi, nije jo ni vidjela Maura, kakav je i kako je odjeven, i i i danas ista kao i mati koja ju je rodila.170 Bjelodanu bih joj -lo kad bih ita drugo pomislio o njoj, te poeo ludovati onako Roldan. U drugu ruku, vidim da Amadis od Galije niti je enuo je radio ludorije, pa je stekao veu slavu zaljubljeniku nego o povijest kazuje, nije uinio drugo nego, kad je vidio da ga jeprezrela odabranica njegova Oriana te mu zabranila da joj izlazi na oi do god nju ne bude volja, sklonio se s nekim pustinjakom na Sirotnu Stijeg te se ondje sit naplakao i Bogu se namolio, dok mu se Bog u najgorem jadu nevolji ne smilova. Ako je to istina, kao to i jest, zato bih se ja sada mu1-i sve sa sebe zbacivao, zato bih oteivao ovo drvee koje mi nije ni naao uinilo, i zato bih mutio bistru vodu ovim potocima, iz kojih u napiti dok oednim? Slava uspomeni Amadisovoj! Za njim e se pov-don Quijote od Manche u emu god bude mogao, te e se i o njemu r to se i o drugom reklo: ako nije izvrio velika djela, nije alio glave da ! izvri: pa ako mene nije odvrgla i prezrela Dulcinea od Tobosa, dovoljno je, kako ve rekoh, to sam daleko od nje. Na posao dakle: javljajte mi na pameti, djela Amadisova, i pouite me odakle bih vas poeo opona-Ali znam da se on najvie Bogu molio i preporuivao... A kako u ja, nemam patrica? Uto se sjeti kako e ih namaknuti: otrgne od pole na koulji, to jest donjeg dijela koulje to niza nj visi, dugaak trak i zavee jedanaest uzi a jedan medu njima krupniji od sviju drugih; to su mu za sve vrijeme to ondje proboravio bile patrice, i na njima je izmolio milijun Zdravomarija. Samo mu je na muku bilo to tu nema i pustinjaka koji bi ga ispovije" i s kojim bi se tjeio. Zabavljao se dakle tim da se eta po livadici, te rezucka u koru na drveu i pie po sitnom pijesku silne stihove, sve re o jadima svojim, a nekoje u slavu Dulcinejinu. Ali jedino su se ovi s" zatekli itavi i mogli se proitati kad njega naoe ondje: O; drvee, rae, biljke, Razasute po tom dolu, I visoke, i zelene, prisluajte mojem bolu, Poalite tuna mene. Ne bjeite od mog jada. Iako je pun grozote. Ja se grenik kajem sada, Ovdje kuka don Quijote Za dalekom Dulcinejom Od Tobosa. To je mjesto kamo se je Zatravljeni dragi skrio Gospoice Dulcineje, I sad ne zna ni kako e, Ni kuda bi udario. Od ljubavi, stare zloe,Za nos vuen kroz strahote Naplako je bavu suza. Ovdje kuka don Quijote Za dalekom Dulcinejom Od Tobosa. Pustolovnog on se puta U zabiti prihvatio, I kunui jad

svoj luta Kroz nevolje i bez traga, Niz doline, uz viste. Ne blai ga ljubav blaga, Volovskom ga ilom gruha. eui se iza uha Kuka ovdje don Quijote Za dalekom Dulcinejom Od Tobosa. se nasmijali oni koji te stihove naoe, to je Duldnejinu : od Tobosa. Uini im se da je don Quijote valjda mislio, ako od Tobosa, nee se pjesma razumjeti; a tako je i bilo, priznao Napisao je on jo i mnogo drugih pjesama, ali se nisu mogle kako rekoh, niti su bile cijele, nego su se uuvale samo Tako je on provodio vrijeme, uzdisao, zazivao faune i silvane potone nimfe, tunu, planu Ehu, da mu ova odgovori, one a oni da ga posluaju, i traio biljke, da se prehrani dok se . A da je Sancho umjesto tri dana izostao tri tjedna, Vitez aav bi se izobliio da ga ne bi poznala ni roena mati. ga ostavimo onako zaokupljena uzdisajima i stihovima, pa da se dogodilo Sanchu Panzi u njegovu poslanju. Kad je ispao on put u Toboso, te stigne sutradan pred onu krmu gdje nezgoda s loptanjem. im ju je opazio, odmah mu bijae leti u zrak. Ne htjede zato ui, premda je bilo vrijeme jelu, a ti togod toplo, nakon mnogih dana gdje se samim hladnim krmi, ali se jo skanjuje bi li uao ili ne bi. Dok se on u iz krme dva ovjeka, koji ga odmah prepoznaju. I zapita upnie, nije li ono na konju Sancho Panza, o kome naega pustolova da je otiao kao konjuar s njenim ti upnik - a konj je don Quijotov.Poznavali su ga dobro, jer su to bili upnik i brija iz njegova sela, koji vitezu onomad razgledali knjige i sudili im. im oni prepoznae San Panzu, poeljee da douju to je sa don Quijotom; pridoe mu, a u ga zovnu imenom i zapita: - Prijane Sancho Panza, gdje ti je gospodar? Poznade ih odmah Sancho Panza, ali odlui zatajiti gdje mu je gospo to radi. Odgovori im dakle da je gospodar zaposlen negdje neim to jako vano, ali on ne smije ni za ivu glavu odati to je. - Neemo tako, Sancho Panza - odvrati mu brija - jer ako ne rekne g ti je gospodar, pomislit emo, kao to ve i mislimo, da si ga ti ubio i oro kad ionako jae njegova konja. Ili nam kazuj gdje je gospodar toga ko ili e se tebi zlo pisati. - emu mi prijetite, kad ja ne robim i ne ubijam nikoga. Neka sva pogine kako mu dosudi sudbina, ili Bog, koji ga je stvorio. Moj je gos ondje u planini, pa ini pokoru po svojoj miloj volji. I odmah im brzorjeko, ne zastajui, pripovjedi kako je gospodar ondje o i kakve su im se pustolovine dogodile, i da nosi pismo gospoici Dul od Tobosa, keri Lorenza Corchuela, u koju je don Quijote zaljubljen ludila. Zaude se njih dvojica to im Sancho Panza pria. Znaju dc ludost don Quijotovu, i kakva je, ali to dalje sluaju sve se vie Zamole Sancha Panzu da im pokae pismo to nosi gospoici Dul od Tobosa. On im ree da je pismo napisano u biljenici, a gospodar je naredio neka ga dade prepisati na papir im u prvo selo stigne. Z upnik neka mu pokae pismo, a on e ga prepisati to god ljepe m Mai se Sancho Panza u njedra i potrai biljenicu, ali

je ne nae, a ne1 naao ni da je trai do dananjega dana, jer mu je don Quijote nije ni nego je ostala kod njega, a perjanik se nije sjetio da je zaite. Kad Sancho opazi da biljenice nema, problijedi kao smrt. Uzme se bre pipati po cijelom tijelu, ali je nema te nema. Onda se on, dok bi tren zgrabi obadvjema rukama za bradu i iupa pol brade, pa naglo i uzast odvali pet-est puta pesnicama sebi po licu i po nosu da je odmah b krv. Kad to vide upnik i brija, zapitaju ga to mu je da se tako zlostavlja. - to mi je! - odvrati Sancho. - Nita nego da sam, dok sam se maknuo, tren izgubio tri magarca, od kojih svaki vrijedi careva grada. - Kako to? - upita brija. - Izgubio sam biljenicu - odgovori Sancho - u kojoj je bilo pismo Dul i mjenica potpisana od mojega gospodara, kojom nareuje da mi nje sinovica dade tri magarca od onih etiri-pet to su mu u kui. I sada im pripovjedi kako mu je nestao sivac. Uzme ga tjeiti upnik ireDvadeset sesta glava t gospodara, im ga nae, navesti neka obnovi taj zapis i neka i na papir, kako mora i treba da bude, jer se ne primaju i ne lice zapisane u biljenicu. Sancho i odvrati: ako je tako, ne ali ba jako to je izgubio rji, jer ga zna gotovo i napamet, pa ga moe kazivati u pero l god budu htjeli. e, Sancho - ree brija - pa emo ga onda napisati, i stane i poee glavu, da se dosjeti pismu. Postajkuje on as lna drugu nogu. Sad gleda u zemlju, sad u nebo, a naposljetku, vrh na noktu, progovori, kad su se oni ve naekali, :rei: , gospodine upnie, vrazi je odnijeli. Ono ega se jo sjeam je poetak Visoka i uzvikana gospoice. - primijeti brija nego: uzviena. - potvrdi Sancho. - Onda, ako se valjano sjeam, pie dalje... i valjano: Ranjeni, besani i izubijani ljubi vam ruke, neharna i t krasotice, i ne znam kakvo joj zdravlje i bolest alje, onda i kraju: Va sve do smrti, Vitez Tunog Lika. tafih dvojica kad su vidjeli kako je u Sancha dobro pamenje, ole neka im jo dvaput kazuje pismo, da ga i oni zapamte, napisati na papir. Sancho im ponovi jo triput, pa im ijo i tri tisue drugih ludorija. Onda uzme i sam priati o ali ni rijei ne ree kako je on, perjanik, bio loptan u i sada skanjuje ud. Pripovjedi im i to kako e njegov gospodar, : dobar glas od gospoice Dulcineje od Tobosa, krenuti na i, ili u najmanju ruku da bude vladar, lako su njih dvojica i, a nije gospodaru ni teko da to postane, koliki je on ! ruke. Kad se to zbude, gospodar e njega, vjernog konjuara, e Sancho dotad ve obudovjeti, jer manje ne moe ni biti, i enu cariuiu djevojku, batinicu bogate i velike zemlje na i i otoka za koje on ne mari. i i govori tako mimo i tako smueno da se njih dvojica opet iljajui kolika je silna ludost spopala don Quijota, kad je eto t ak i tomu siromahu. No ne htjedoe se muiti da ga trgnu misle: sve dok nije na tetu njegovoj savjesti, bolje ga je ri, pa e im biti vee uivanje da mu sluaju budalatine. i neka se Bogu moli za zdravlje gospodarovo, jer s vremenom i i sva je prilika da e mu gospodar postati car, kako ree, Lip, ili drugi takav dostojanstvenik. A Sancho odgovori na- Gospodo, ako sudbina okrene tako te se mojemu gospodaru prohtj

da ne bude car, nego da bude nadbiskup, ja bih elio sada znati: to obita skitnici nadbiskupi davati svojim konjuarima? - Obiaju davati - odgovori upnik - kakvu nadarbinu, samu ili sa tu-ili crkvenjaku slubu, koja nosi lijep godinji dohotak, i uz to uzgr prihode koji vrijede jo toliko. - Za to e biti potrebno - napomenu Sancho - da konjuar ne bude o i da zna barem ministrirati. Ako je tako, zlo i naopako po mene, jer ja oenjen i ne znam ni beknuti iz abecede! to e biti od mene ako nv gospodara snae volja da bude nadbiskup, a ne car, kao to je stara na skitnicima vitezovima? - Ne brini se ti, prijane Sancho - ree brija. - Mi emo zamoliti tv gospodara i posavjetovat emo mu neka pravo razmisli te neka bude ne nadbiskup, a to e i njemu lake biti jer je on hrabriji nego ueniji. -1 meni se tako ini - odgovori Sancho - ali velim da je on svaemu Zato sam ja nakan zamoliti Boga neka ga navrati onamo gdje e n; najbolje biti, a gdje e i meni najvee dobro uiniti. - Pametno govori - kaza upnik - postupa kao valjan kranin. No treba da smislimo kako bismo tvojega gospodara odvratili od one su pokore to veli da je ini. Nee biti zgorega da se vratimo u krnr razmislimo to emo i da se okrijepimo jer je ve vrijeme. Sancho im odgovori neka oni uu, on e ih priekati vani te im zato nije voljan ui u krmu; ali ih moli da mu donesu togod topla j Rocinantu jema. Uu oni i ostave ga, a zaas mu brija iznese jelo, vrati upniku. Razmisle onda njih dvojica kako bi postigli to su nau upniku padne na pamet misao koja sasvim pristaje don Quijotovu a zgodna je i za ono to oni kane. Ispria on brijau to je smislio: prerui u putnicu, gospoicu, a on neka se to moe prikladnije kao konjuar, pa e tako otii don Quijotu. Gospoica e se pretvarati da pogibli i nevolji, te e zamoliti don Quijota za uslugu, a on joj kao j skitnik vitez nee moi odbiti. A ta usluga bit e da on poe s njom ga vodi, te da osveti nepravicu to joj je nanio neki zlikovac vitez. O ga jo moliti neka ne iziskuje da skine koprenu s lica, i neka je ni ispituje dokle god joj ne izvojti pravdu. upnik misli da e se don s; privoljeti svemu to ga budu molili pod tom izlikom, pa e ga tako odande i dovesti u svoje selo, gdje e razmotriti ima li kakav lijek nj neobinoj ludosti.Dvadeset sedma glava upnik i brija prodrli sa svojim naumom, i jo "e zgode koje su vrijedne da budu zabiljeene. zamisao ne uini brijau loom, nego dapae tako dobrom prihvati. Zamole u krmarice ensku haljinu i kapu, a kao ostaviti novu reverendu upnikovu. Brija naini bradurinu ega volovskog repa u koji je krmar zaticao ealj. Zapita ih 1 e im sve to. upnik joj ukratko pripovjedi ludovanje don kako im je ta preobuka potrebna da ga izmame iz planine dmah se dosjete krmar i krmarica da je taj mahnitac onaj jmelemom, gospodar onoga konjuara koga su loptali, te oni sve to im se dogodilo s njim, i ne preute ono to je preuivao. Onda krmarica uresi upnika da ga bijae ti: dade mu suknju po kojoj su sami traci crna baruna od : izupanim mbovima, i prsnik od zelena baruna, optraen

i, i ovo i suknja jo iz vremena kralja VVambe.172 Da mu metnu, ne dopusti upnik, nego sam natakne kapicu od la, koju obno navlai, povee elo podvezom od crna uge podveze naini koprenu, koja mu je dobrano pokrila natue na glavu eir, tolik da bi mu mogao sluiti i za e se kabanicom i sjedne na mazgu poprijeko kao ena, a brija, s bradom do pojasa, koja se i rumeni i bijeli, jer "mo, bila od repa vola rumenka. sa svima, i s dobrom Maritornom, a ona im obea da e, nica, izmoliti krunicu da im bude od Boga sree u tome anskom poslu. Ali tek to izioe iz krme, zaokupi da mu ne valja to se tako preodjenuo, jer mu to kao dolikuje, sve ako je dobrom djelu za volju. Rekne on oli ga da zamijene odjeu, jer je zgodnije da brija budeucviljena gospoica, a on konjuar, pa e mu tako manje biti povrijecj upnika ast. A ako brija ne pristaje, odluio je on, upnik, da u dalje, pa ma don Quijota odnio vrag. Uto stigne k njima Sancho, te ih spazi u onakvoj odjei, prasne u smijeh. Brija pristane na sve je upnik poelio, te oni zamijene svoju preobuku, i upnik ga p kako e se vladati i to e govoriti don Quijotu, kako bi ga nanu" natjerao da s njime krene sa svojega plandita to ga je odabrao za sv bezrazlonu pokoru. Brija odgovori da e on i bez pouke svojski ob posao. No preodjenuti se ne htjede, nego e istom onda kada r onamo gdje je don Quijote. Sloi dakle brija odjeu, upnik namj sebi bradu, te oni krenu putem kamo ih vodi Sancho Panza. A on uzme pripovijedati to im se dogodilo s luakom s kojim su se suko planini, ali im preuti kako je naao torbu i koliko je u njoj bilo, jer je glup, ipak je ovo malko lakom. Sutradan stignu na put to ga je Sancho granicama oznaio da p natrag, na mjesto gdje je ostavio gospodara. Prepozna on mjesto i im da se tuda ulazi, neka se sada preodjenu, ako je to potrebno da izbavljen njegov gospodar. Oni mu naime bijahu ve rekli da je vrlo tako postupati: moraju se preruiti ako ele da mu izbave gospo onoga nemilog ivota to ga je odabrao. Njemu svojski utuve u neka ne kazuje gospodaru tko su oni, ni da ih poznaje. A ako ga za kao to ga i hoe zapitati, je li predao Dulcineji pismo, neka odg da jest, ali ona ne zna itati, te je odgovorila rijeima i poruuje, prijetnjom svoje nemilosti, neka odmah ovoga asa krene k njoj, je vrlo vano. Tim i jo onim to mu kane rei smatraju pouzdan e ga navratiti na bolji ivot, te ga naputiti neka krene odmah na da postane car ili vladar, a nikako nadbiskup. Sve to sluao Sa vrlo dobro popamtio i zduno im zahvalio na nakani to e gosf savjetovati neka bude car, a ne bude nadbiskup, jer on sudi da mogu vee dobro iskazivati svojim konjuarima nego nadbiskupi, im i to kako bi dobro bilo da on poe naprijed i potrai gospod mu javi odgovor od njegove gospoice; moda e biti dovoljno izvue odande, pa se oni i ne moraju muiti. Svidi im se to S Panza veli, te oni odlue priekati ga dok se ne vrati i ne javi da je gospodara. Sancho ue u planinsku guduru, a njih ostavi u prodolici kojom malen, tih potoi, zasjenjen ugodnom, hladovitom sjenom r drvea. Bilo je u mjesecu kolovozu, teka omara kao ve obino krajevima, a tri sata poslije podne, pa im

stoga jo ugodnije bij mjesto koje kao da ih poziva neka tu priekaju dok se Sancho neDvadeset sedma glava Dok su njih dvojica boravila u miru i hladu, zauju neiji povija umilno i slatko, bez pratnje ikakva glazbala. Zaude im se ne uini da je to prikladno mjesto gdje bi bilo tako Govori se dodue da po umama i poljima ima pastira vima, ali to je zacijelo vie pjesnika hvala nego istina, de kad razabrae da to to uju nisu pjesme priprostih otmjene gospode. To im potvrdi i pjesma koju zaue: to su muke svakidanje? Preziranje. im se gora bol jo gorom? Ljubomorom. Kad strpljivost tuna gine? Iz daljine. Nema lijeka mome jadu irom svijeta i puina. Unitie moju nadu Ljubomornost, prezir i daljina. Od ega mi bol to davi? Od ljubavi. Od ega mi srea gine? Od sudbine. Tko je sudac jada mog? Bog. t Sluti mi se da je meni Poginuti od zla tog, Kad me more udrueni Ljubav, sudba, Bog. Tko e moje jade strt? Smrt. Kod kog ljubav rado gosti? Nestalnosti. to lijei jadovanje? Ludovanje. Nikoje te dakle znanje Od ljubavi ne lijei. Lijei su njoj ponajprei Smrt, nestalnost, ludovanje. :blae njih dvojica sluajui u taj sat, u to vrijeme, u toj vjetinu pjevaevu. Smire se, oekujui nee li jo koju No kako podugo potraja tiina, odlue krenuti i potraiti W7pjevaa to tako lijepim glasom pjeva. Ali kad ba htjedoe kre-zastadoe opet, jer onaj isti glas zapjeva ovaj sonet: O; prijateljstvo sveto, to se kree Sa zemlje ove lakokrilo gore I u radosti u nebeske dvore Med blaienike due dolijee, Odande nama javlja sa visine Mir istinski, zakriven koprenama, Al kroz taj veo znaju rado nama Probit se zloe to se dobrom ine. S nebesa sidi, prijateljstvo sveto, I ne daj varci da se tobom kiti, Da tvoje tenje iskrene razara. S nje ruho tvoje ne bude V oteto, I opet e svijet se zaratiti, Obnovit zbrku nesloga e stara. Pjesma se zavri dubokim uzdahom, i njih dvojica uzmu opet po sluati hoe li jo pjevati. No, razabravi da se pjesma pretvorila u je i alostivo jadikovanje, odlue razvidjeti tko je taj alosnik slatka i bolna uzdisanja. A tek to krenue i zaoe za jednu hrid, ugl ovjeka onakva rasta i lika kako im je Sancho Panza opisao Card kad im je jadnik pripovijedao svoju historiju. Kad ih taj ovjek ne uplai se i ne umaknu, nego ostade kao zamiljen; spustio je na prsa i samo jedanput digao oi i pogledao ih kad su iznenada upnik, koji je ve znao njegovu nesreu i sada ga prepoznao, a i jako

rjeit, pristupi k njemu, te ga u nekoliko pametnih rijei za posavjetuje neka se okani toga jadnoga ivovanja, da ne propadne u n a to bi u nesrei bila jo najgora nesrea. Bio je sada Cardenio sasvim pameti, slobodan od onoga nastupa bjesnila to ga je poesto rasta" sa svijeu. Kad on dakle opazi njih dvojicu u toj odjei, neobinoj zabiti, zaudi se prilino, a jo vie gdje je uo da mu govore o njeg prilikama kao da ih znaju to je po upnikovim rijeima razabrao, t odgovori ovako: - Gospodo, bili vi tko mu drago, vidim da Bog, koji pomae dob esto i zlima, alje meni, iako nisam zavrijedio, ovamo u zabit, skloni ljudskih putova, ljude koji meni predouju ivim i svakojakim razlo kako ja bezrazlono ivujem ovdje ovako, te me nastoje odavle na bolji ivot navratiti. No ne znaju oni to ja znam: ako iziem nevolje, zapast u jo u goru, te e me smatrati za plitku glavu, gore, za luda ovjeka. A ne bi ni udo bilo da jesam, jer mene jeDvadeset sedma glava ji s tolikom snagom obuzela i "toliko mi je na propast, da obraniti, nego zamirem, te mi nestaje svijesti i razuma. Ja istina kad mi pripovijedaju i pokazuju to sam uinio dok onim strahovitim nastupom gnjeva. I to u nego da i hulim ututanj zlohudu sreu svoju, te da ludovanje javam, priajui njegove uzroke svakomu tko hoe da slua, ljudi razaberu razloge, nee se uditi posljedicama, pa u izlijeiti, nee me barem kriviti, nego e im se mrzovolja buzdanosti preobratiti u aljenje moje nesree. Ako o, dolazite s onom istom namjerom s kojom su i drugi vas, prije nego to nastavite svoje rjeito nagovaranje, da vijest o mojim nevoljama, jer kad je ujete, moda ete da tjeite jad kojemu nema utjehe, jedino i eljeli da iz njegovih usta doznaju uzrok nevolje le neka im pria, a oni ga nee nagovarati ni svjetovati, biti kako je njemu samomu po volji. Zapone dakle tuni ostivu povijest gotovo istim onim rijeima i reenicama prije nekoliko dana pripovijedao don Quijotu i kozaru, jstora Elisabata i zbog don Quijotova revnovanja za ast lo pripovijedanje, kako je ve reeno. Ah sada ga sreom ie ludilo, te on dokona pripovijest. Kad je dakle stigao don Femando u knjizi o Amadisu od Galije naao pismo, o da on to pismo zna napamet, a glasi ovako: ENUU vam u vama vrline koje me primoravaju i sile da vas sve dakle elite da izvrim dug, ali da ne budem povrijeena e vam je da to uinite. Moj vas otac poznaje, a mene jako ; ali nikako preko moje volje, privoljeti onomu to je pravo ako me cijenite onako kako velite i kako ja mislim. om Luscinda potaknula da sam je zaprosio, kako vam zbog toga pisma uze i don Fernando smatrati Luscindu jrazboritijih i najpametnijih ena svojega vremena. A to i razbudilo elju da mene uniti dok se jo moje elje nisu edih don Fernandu emu Luscindin otac zamjera: on zaprosi nju, a ja se bojim ocu to rei. Strah me da nee on dodue poznaje Luscindinu otmjenost, dobrotu, tu, sva njena svojstva po kojima bi bila na diku svakoj .jolskoj, ah sam mu znao elju da se ne oenim tako brzo, Sto je vojvoda namjerio sa mnom. Reknem dakle Fernandu jem govoriti s ocem o tom, i zbog one zapreke, i jo zbog kojeega drugoga, to mi ni samome nije jasno, ali me plai, i sve ini da se nikada nee ispuniti to ja elim. Na sve mi to

odgovori Fernando da e on govoriti s mojim ocem i skloniti ga neka g0v Luscindinim ocem. Oj vlastoljubivi Marije, okrutni Katilina, zlikovce Sula, laljive Galal izdajico Vellido, osvetljivi Julijane, lakomi Juda!173 Izdajnice, okrut osvetljive, laljive: to ti je naao uinio jadnik koji ti je tako is otkrio tajne i elje svojega srca? ime te uvrijedio? Je li ti ita reka ita svjetovao to nije jedino za to veu tvoju ast i tvoj probitak? na to se ja jadnik tuim! Kad zvijezde poteku tako te potegne zla s visine dolje i strovali se bijesno, estoko, nema sile na zemlji k je zadrala, ni vjetine ljudske koja bi joj se oduprla. Tko bi i mis e don Fernando, otmjen, razborit kavalir, komu sam ja usluljiv podoban da postigne sve za ime mu se god ljubavna elja pomami gdje - da e on prionuti, te meni oteti, kako se veli, jedinu ovicu, nije jo moja! No emu ta razmatranja, nekorisna i suvina! Da na gdje sam prekinuo svoju tunu priu! Don Fernandu se dakle uini da mu ja smetam: nee moi, dok ja ondje, izvriti svoj podmukli i runi naum. Odlui zato da me svojemu starijemu bratu pod izlikom da zaitem novce koje da plati za est konja. Te je konje navlas kupio onoga dana kad ponudio da e mi govoriti s ocem, a kupio ih samo zato da mene i da se mogne bolje prihvatiti svojega podmuklog nauma. Poradi to i poslao po novce. Zar sam mu mogao predusresti nevjeru? Zar s mogao i slutiti? Nipoto; nego se ja jo najsrdanije ponudih da o otputujem, sav zadovoljan dobrom kupnjom. Te se veeri jo razgo" s Luscindom i reknem joj to sam ugovorio sa don Femandom, i se vrsto nadam da e nam se ispuniti dobre i pravedne elje. O zamoli, ne slutei don Fernandovu nevjeru kao ni ja, neka nastojim se vratiti, jer misli da e nam se naskoro ispuniti elja, im moj bude govorio s njenim. Ne znam zato su joj, kad je to izgovorila, navrle suze na oi i grlo j steglo, te mi nije mogla ni rije vie izrei, premda mi se inilo jo mnogo kani rei. Zaudio sam se, jer to jo nikada u nje nisam Kad god smo po dobroj srei ili po mojoj snalaljivosti razgovarali, s smo bili veseli i zadovoljni, nismo u razgovor mijeali suze, uz ljubomoru, sumnje i strah. Ja sam slavio sreu svoju to mi je Bog takvu izabranicu, hvalio sam njenu krasotu, divio joj se dobroti i ra" Ona mi je isto tako uzvraala, te mi kao zaljubljeno eljade hvalil je smatrala vrijednim hvale. Uza to, pripovijedali smo nebrojeneDvadeset sedma glava i znancima, a kad bih se razjunaio, uhvatio bih t krasnu, bijelu ruku i pritisnuo je k ustima, koliko sam tijesnu, nisku reetku to nas rastavlja. No te veeri uoi ga odlaska plakala je ona, jecala i uzdisala, te odjurila, njen i zapanjen, uplaen to se tako neobino i alosno dina bol i jad. Ali ja nisam razarao svojih nada, nego sam ljubav i na bol, koju prouzrouje rastanak zaljubljenih. :sljetku, alostan, uznemiren mislima i sumnjama u ni sam u to sumnjam: sve sami jasni znakovi koji mi jne tuna sudbina i nesrea oekuje. kamo sam bio poslan; predam pisma don Femandovu lijepo doekan, ali me on ne pusti brzo, nego mi, na naredi da poekam osam dana, no da se krijem, da me njegov, vojvoda, jer mu brat pie da mu bez oeva znanja vce. Sve je to skovao podmukli don Femando, jer bratu bilo za novce, te me mogao odmah otpraviti.

Zapovijest je takva te malne naumih da je ne posluam, jer kako da dana daleko od Luscinde, pogotovo gdje sam je ostavio kako sam vam pripovjedio. Ali ja, kao valjan slubenik, premda sam osjeao da mi je na propast. No dva-tri dana dolaska stigne neki ovjek, potrai me i dade mi pismo, prepoznam da je od Luscinde. Otvorim ga u strahu, sam pomislio da je jamano vano im mi sada pie gdje rijetko mi je pisala dok sam bio ondje, sam uzeo itati, zapitam ovjeka tko mu je dao pismo i avio na putu, a on mi odgovori da je sluajno u podne gradskom ulicom, a neka ga vrlo lijepa djevojka zovnula u oima, te mu jako urno rekla: - Brate, ako si kako se ini, molim te, Boga radi, odnesi odmah ovo i onomu komu pie na pismu; jako e ugoditi samomu bude za put, evo ti ovo u rupcu. ,Tako ree, te mi kroz rubac, u koji je bilo zavezano sto reala, onda ovaj zlatni to sam vam dao. Nije mi ni priekala odgovor, nego se s prozora. No ipak je jo vidjela kako sam uzeo pismo domahnuo da u uiniti kako me zamolila. Vidio sam, sjajno plaen za posao da vam pismo odnesem, a po o da ga alje vama, gospodine, koga ja vrlo dobro , pogotovo gdje me ganue suze one krasne gospoe, da ni u koga, nego da odem sam i vama predam pismo. Za otkad mi je dano pismo, prevalio sam taj put, a vi znate daima osamnaest milja. Dok mi je usluni, nenadani glasnik to g0 pazio sam mu na svaku rije, a noge mi klecale da sam jedva Onda otvorim pismo i proitam evo ovo: Rije koju vam je don Fernando zadao da e vaemu ocu govoriti govori s mojim ocem, iskupio je on vie sebi po volji nego vama na Znajte, gospodine, dame on zaprosio za enu, a moj se otac sav koliko po njegovu sudu don Fernando natkriljuje vas, te se s to arom privolio njegovoj elji te za dva dana treba da bude svadb tako tajnom i bez ikoga da e jedini svjedoci biti Bog i nekoliko uk Kako mi je, znate i sami; ako ste voljni doi, doite; a konac e u zgode dokazati da li ja vas ljubim Ui ne ljubim. Dao Bog da vam stigne u ruke prije nego to moja ruka bude zdruena s rukom ono tako kri zadanu rije. Tako je ukratko pisalo u pismu. Odmah ja krenem na put, ne ni na odgovor ni na novce, jer sam sada jasno razumio da m Fernando nije poslao bratu radi kupnje konj, nego radi svojega Bijes moj na don Fernanda, i zebnja da ne izgubim blago svoje sam toliko godina pazio, eljkovao i milovao, pourie me, te ja, me vile nose, stignem ve sutradan u moj grad, ba u doba kad otii Luscindi na razgovor. Uem kradom u grad i ostavim m kojoj sam dojahao kod onoga estitoga ovjeka to mi je donio Posrei mi se te Luscindu zateknem kod reetke kraj koje smo mi ljubavne razgovore vodili. Poznade me Luscinda odmah, kao nju, ali nita ne bijae kao prije. A tko se na svijetu moe pohvali prodro i razumio zbrkane misli i prevrtljivost ensku? Jamano ni Kad me dakle Luscinda ugleda, ree: Cardenio, ja sam u vjen ekaju me ve u dvorani nevjernik don Fernando i moj lakomi i jo drugi svjedoci, ali e oni prije biti svjedoci mojoj smrti mojemu vjenanju. Ne zaprepauj se, prijatelju, nego nastoj da na vjenanju, te ako ga ja ne mognem sprijeiti rijeima, imam s bode, koji e sprijeiti i jau silu, te dokonati moj ivot i tebi po kako sam te voljela i volim. Ja njoj odgovorim zbunjeno i u straha hou li dospjeti da joj

odgovorim: Obistini djelima rijei jer ako ima bode, da odri svoju volju, ja imam ma, da tebe ob ili da sebe smaknem, ako nam sudbina krene ukrivo. Nije valjda sve te rijei, naglo je pozovu, jer je ekae mladoenja. Prekrila me no moje tuge, pomralo sunce moje radosti, oii zamaglile, um mi se pomutio, ali onda shvatim koliko je p da budem ondje, zbog onoga to se u toj prilici moglo dogodit ohrabrim to god sam mogao, i udem u kuu. Znao sam dobro svete uem ni od koga opaen, pogotovo u tome meteu kad se ipremalo. Uspije mi da se prokradem u dvoranu, pa u jedan Jubak, gdje sam se sakrio za kitnjastim, resastim zastorom i ie neopazice motriti sve to se u dvorani zbiva, o iskazati kako mi je zakucalo srce kad sam ondje stajao, : misli zaokupile te o emu sam poeo premiljati, jer je bilo da ne mogu izrei, a i ne valja da se izrekne! Znajte samo da ao u dvoranu, ali nije bio kien, nego u svakidanjoj odjei, sobom kuma, bratueda Luscindina, a u svoj dvorani nije ovjeka, samo kuni slubenici. Za kratko vrijeme doe iz da, a s njome mati i dvije njene djevojke. Bila je odjevena 0 dolikuje njenu staleu i krasoti, u savreno otmjenoj U divljenju i zanosu nisam pravo opazio i zapamtio svu samo sam primijetio boje, rumenu i bijelu, i kako se sjajuca i nakit na glavi i po svoj odjei. No sve je natkriljivala krasne, zlatne kose, koja se pred oima sjajnije blistala cjeno drago kamenje i nego svjetlost od etiri debele orani. smrtni neprijatelju mira mojega! emu da se jo sjeam krasote oboavane neprijateljice svoje? Zato me, _e, ne sjea i ne spominje mi kako sam onda, uvrijeen "ljao da barem ne poalim ivota ako se ne osvetim? ovoljiti, gospodo, to sam ovoliko zastranio; moji se jadi ne 1 pripovijedati ukratko i povrno, jer mi se svaka zgoda u inom da bude potanko ispripovijedana. -govori da im nije dodijalo sluati, nego su im dapae mile on pria, jer su takve da bi bila teta premuati ih, kad su u sasluane kao i sva pripovijest, le svi okupili u dvorani - nastavi Cardenio - ue sveenik dvoje za ruke, da izvri to je za takva ina potrebno, i te li, gospoice Luscinda, gospodina don Fernanda za oga mua, kao to zapovijeda Sveta Mati Crkva? Ja u zastora svu glavu i vrat, sa svom upornou i uzbuene to e Luscinda odgovoriti, oekujui od njena odgovora svoju, ili spas svojega ivota. Da bjee onda u mene i zaviknuti: Ah Luscinda, Luscinda! Pazi to ini! Smisli . Pamti da si moja i da ne moe biti niija vie! Znaj, u onaj ekne: da, okonat e se moj ivot. Ah, nevjernice don au mojega blaenstva, smrti mojega ivota! to eli? isli da ti, ako si kranin, ne moe postii svoju elju,jer Luscinda je moja ena, a ja sam njen mu. Ah, luda li mene! S gdje sam daleko i nema mi opasnosti, velim da sam morao uiniti nisam uinio! Sada, gdje sam otrpio da mi otmu sve blago moje, hup otimaa komu sam se mogao osvetiti, da mi je bilo srca za osvetu ka,, ga sada imam za jadikovanje! Bio sam eto u onaj mah kukavica i gu pa to u nego da sada ginem u bijesu, kajanju i ludilu. Sveenik poeka Luscindin odgovor. Prilino je dugo oklijev kad ja pomislih da e trgnuti

bode i obraniti se, ih e progovo rei im kakvu istinu ili objanjenje za moje dobro, zaujem nju iznemoglim, mlitavim glasom odgovara: Uzimam, a isto ree i Femando; dade joj prsten, i oni budu svezani nerazdruivom v Pristupi mladoenja da zagrli mladu, ah ona pritisne ruku na s onesvijeStena se srui majci u zagrljaj. Jo treba da reknem kako bilo kad sam uo njen pristanak, te vidio da su mi potonule sve da su lane rijei i obeanja Luscindina, i da nikada vie ne mogu ono dobro koje sam toga asa izgubio. Bio sam dotuen, kao da odbacio Bog, a zemlja nee da me nosi, nego mi uskrauje zrak diem, i vlagu kojom mi se kvase oi; ali je oganj buknuo u meni, i raspalih od bijesa i ljubomore. Svi se zbunili Luscindinom nesvjesti a mati joj raskopala haljinu na prsima, da lake die. U njed- se nae smotan papir, a don Femando ga odmah zgrabi i uzme ukraj svjetiljke. Kad je proitao, svali se na stolicu, podnimi rukom i zanese u misli, ne dolazei meu one koji se trude da mu os mladu. Kad sam vidio kako su se svi ukuani uzbunili, ojunaim se izii, me ih ne vidjeli. Ako me opaze, voljan sam bio poiniti toliko udo i da bi sav svijet saznao pravedno zgraanje mojega srca i kaznu za o podmukloga don Fernanda, a i nestalnost onesvijetene nevjernic sudbina mi dosudila gore jade, ako ih moe biti, te odredila da mi onaj as prevladala zdrava pamet, koje odonda nemam. Nisam se osvetio najljuim svojim neprijateljima, premda sam lako mogao as, kada mi se nisu nadali, nego odluih dii ruku na se i sebe onim to oni zasluuju, a moda jo i ljue nego to bih postupio njima da sam ih onog asa usmrtio, jer nenadana smrt brzo doko muku, ah ivot u mukama ubija neprestance. Iziem najposlije iz te odem onome ovjeku komu sam ostavio mazgu. Naredim da osedla, te se i ne oprostim s njim, nego uzjaem i krenem iz gra usuujui se, kao drugi Lot, ni obazreti se i pogledati grad. A naoh sam u polju, te me crna no prekrila i nona mi tiina izm jadikovke, a ne moram paziti ni bojati se da e me itko uti i prepprogovorim, i uzmem toliko huliti Luscindu i don Fernanda otud odlanuti jad to su mi ga oni zadali. -du okrutnom, tvrdom, laljivom i nehamom, ali omom, jer ju je zaslijepilo bogatstvo mojega neprijatelja, avila i predala se onomu koga je srea obdarila veim -d toga neprekidnog proklinjanja i ruenja ja sam je opet Ivice, te sam govorio da nije udo ako je djevojka koja roditeljskoj kui, stvorena i nauena da slua roditelje, voj elji da joj daju za mua onako odlina plemia, ri otmjena ovjeka. Da ga nije htjela, pomislili bi ili da nije eti, ili da voli drugoga, a to bi joj bilo na tetu dobrom Onda uzmem opet govoriti ovako: kad bi ona rekla da lik, vidjeli bi roditelji da i nije loe odabrala, te bi je dok je nije zaprosio don Fernando, ne bi oni, ako pametno : sami znali poeljeti svojoj keri boljega mua. No ona je ego to je nastupio odluni trenutak udaje, rei da se ve a ja bih onda iziao i priznao sve to god bi ona u toj zgodi sam se naposljetku da je ona imala premalo ljubavi i a suvie lakomosti i tenje za sjajem, te je smetnula jom me zavaravala, prelaivala i podravala u vrstim i eljama. se u sav glas, u tome nemiru proputujem tu no, a o u ovu planinu. Prolazio sam njome tri dana, ne pazei ni ilput, dok ne stigoh na neku livadu, ne znam na

kojoj strani Uje zapitam neke pastire koji je najstrmenitiji kraj u planini. da je evo ovaj. Odmah se uputim amo, jer sam nakanio Kad sam prispio u ovu divljinu, srui mi se mazga od te ugine, ili, moda tonije, pade zato da zbaci sa sebe teret, mene. Opjeaio ja, iznemogao, ogladnio, niti mi pomogne, niti sam ga nakan traiti. Tako proboravili ilji, ne znam ni sam koliko vremena, a onda ustanem, a glad. Ugledam do sebe neke kozare, jamano one koji su nevolji. Oni mi pripovjede u kakvu su me stanju zatekli smislice i ludorije govorio, tako te je bilo jasno da sam I ja sam otad i sam osjetio da nisam uvijek pri razboru, tako smutiti i klonuti da svakojake ludorije inim, kidam viem po ovoj zabiti na sav glas, proklinjem svoju ponavljam ljubljeno ime svoje neprijateljice, te mi je ao i nakana da tom vikom skratim svoj ivot i muke. A , tako sam izmoren i izlomljen da se jedva i miem.Obino prebivam u duplji plutova drveta, koja je dosta prostra u nju moe stati ovo jadno tijelo. Kravari i kozari, koji obilaze po planini, saalili se te me izdravaju, ostavljaju mi hrane po puto po hridima, kuda misle da u moda proi i nai je. Sve ako i nis pameti, prirodna me potreba upuuje na jelo, budi u meni elju traim, i volju da ga uzimam. Gdjekada mi oni pripovijedaju, kad zateknu pri svijesti, da ja na putovima doekujem pastire koji nose iz sela u torove, te im ga silom otimam, premda mi ga oni daju volje. Ovako ja provodim svoj jadni, oajni ivot, dok se Bog ne smiluje dokona ga, ih mi ne zbrie s pameti krasotu i nevjeru Luscindinu i Fernandovu izdaju. Ako Bog uini tako i ne makne me sa ivota, e se misli opet navratiti na bolji put; ako pak ne bude tako, je je moliti Boga da se smiluje mojoj dui, jer u mene nema ni odre" ni snage da trgnem svoje tijelo iz ove nevolje u koju sam ga str svojom voljom. To je, gospodo, alostiva povijest moje nesree: recite mi je li t bi se mogla iskazati sa manje uvstva nego to ste ga vidjeli u m nemojte se truditi da me nagovarate i da mi savjetujete ono to pamet veli da bi meni moglo koristiti, jer bi mi isto onoliko ko koliko i bolesniku lijek to mu ga propisuje koji slavni lijenik ali bo nee da ga uzima. Ja ne elim spasa bez Luscinde, te kad je ona da bude tuda, a moja je, ih treba da bude moja, voljan sam da nesretan, iako sam mogao sretan biti. Ona mi je svojom nevjerom dokonati propast, ja nastojim da sebe upropastim, te u ud njenoj elji, i bit u onima u budunosti primjer, jer ja jedini nisam ono ega nesretnici imaju i suvie, kojima je obina utjeha ba nemaju utjehe; meni je pak utjeha samo uzrok veim bolima i j jer ja i ne mislim da e se oni zavriti sa smru. -Time zavri Cardenio svoj dugi govor o svojoj nesretnoj ljubavi. mu htjede za utjehu rei nekoliko rijei, ali u taj mah zauju izi neki glas koji alostivo govori ono to e se pripovjediti u e dijelu ove povijesti, jer ovdje zavrava ovaj trei dio174 mudri i s pripovjeda Cide Hamete Benengeli.Dvadeset osma glava ia novu i zabavnu pustolovinu to se dogodila upniku i brijau u onoj istoj planini.

i blaena bila vremena kad se na svijet rodio junaki don nche, jer njegova dina odluka da e uskrisiti i obnoviti na skitnika vitezova, koji je ve bio propao i zamro, pribavila nae doba, koje nema vesele zabave, ne samo da se sladimo tom historijom nego i priama i epizodama u njoj to su Aako zanimljive, razborite i istinite kao i sama historija. Ta , nastavlja svoj izgrebenani, ispredeni, namotani konac, te upnik ba nakanio tjeiti Cardenija, ali ga sprijeio neiji uo kako alostivo govori: sam ve stigla na ono mjesto koje e biti skroviti grob ovoga tijela to ga preko volje nosim? Tako e i biti, ako samoa to je obeava planina. Jao, nesretne li mene, ove hridi i grmovi, meu kojima u jadikovati da me nebesa ! drutvo mojemu naumu nego ikoje lice ljudsko, jer nema :oga od koga bi mi bilo savjeta u dvoumici, olakice u jadu, olji! nju i razaberu upnik i oni to su s njime. Uini im se da ;u blizini, te oni ustanu da potrae tko ih je izrekao. Ne feset koraaja, kad opaze iza hridine pod hrastom nekoga jakoj odjei kako se nagnuo licem k potoku to onuda u njemu noge. Lica mu ne vide. Priu mu tako tiho da ih i ne pazi ni na to, nego pere noge, a te su nalik na dva i u potoku izrasla izmeu kamenja. Zadive se oni kako su ne, te im se uini da i nisu stvorene da gaze po njivama za plugom i za volovima, a onamo se po odjei vidi da je dakle razaberu da ih nije opazio, onda upnik, koji ideprvi, mahne drugima neka miruju, ili neka se sakriju za stijene. 7 uine i ponu gledati to mladi radi. Na njemu je siv kaput od pole, vrsto stegnut oko pasa bijelim rupcem. Hlae mu i dokolj takoer od siva sukna, a na glavi siva kapa; dokoljenice zavrn-nogama to mu se bijele kao ubjel. Oprao lijepe noge, izvadio kape runik i uzeo ih otirati. Kad je skidao kapu, dignuo on lice, ugledaju takvu neiskazanu krasotu da je Cardenio tiho rekao up- Ako to nije Luscinda, nije ni ljudsko bie, nego boansko. Mladi skine kapu, zatrese glavom lijevo i desno, te mu se pr razaspe kosa, kojoj bi i sunce moglo pozavidjeti. Po tome oni r da je taj tobonji seljanin zapravo ena, njena i najkrasnija kr koju njih dvojica ikada vidjee, pa i Cardenio, da nije znao Lupriznao je kasnije da se s tom ljepotom moe natjecati jedino lj Luscindina. Duga joj zlatna kosa nije prekrila samo ramena, n obavija svu, te joj se od cijeloga tijela vide samo noge: takva j tolika kosa. elja se ona samim rukama, pa ako se noge njene ine da su od prozirca, ruke su joj u kosi nalik na zgusnut snij mogoe njih trojica da se nadive svemu, te jo jae zaeljee uti ona. Odlue dakle da joj se jave, a im pooe, krasota djevojka glavu, razdijeli obadvjema rukama kosu ispred oiju i pogleda je tropot. A im ih opazi, skoi na noge, te niti se obuje, niti kosu, nego zgrabi bre platnen svenji to je do nje, te zbu zaprepatena udari u bijeg. Ali nije potrala ni pet-est koraaja, joj noice ne mogoe dalje po tvrdom kamenju, i ona se srui na Kad to vide njih trojica, pritre joj, a upnik joj progovori prvi: - Stanite, gospoice, tko ste da ste. Mi, koje ovdje vidite, elimo biti vam na usluzi. emu ste udarili bjeati, kad eto niti va mogu, niti vas mi putamo.

Na sve to ne odgovori ona, zaprepatena i uplaena, ni rijei. P k njoj, upnik je uhvati za ruku i nastavi: - Ono, gospoice, to vi svojom odjeom tajite, vaa vam kosa to jasno kazuje da su jamano vani razlozi preruili vau krasotu u neprikladno ruho i doveli u ovu zabit, gdje smo vas po srei nali priskoimo upomo vaim jadima, ili da vas barem posavjetuje dokle god nam se nije zavrio ivot, nijedan nas jad toliko ne m nam toliko dotea da bismo bjeali i ne bismo htjeli barem p" savjet koji se patniku daje u dobroj namjeri. Zato, gospo gospodine, to vas je ve volja da budete, nemojte se stidjeti to ugledali, nego nam prip6vjedite svoju dobru ili hudu sreu, jer " i svi skupa, i svaki posebno, spremni priskoiti upomo vaoj "erupnik tako govorio, stajala je preruena djevojka sva Jleda ih sve, a ne mie usana i ne govori nijedne rijei, L kad iznenada ugleda togod neobino ega nije nikada ko je upnik sve dalje govorio i sve ju zdunije nagovarao, itvusdahnu, prekide utnju i ree: ova zabita planina nije mogla skriti, a rasuta mi je kosa i, zaludu bih se jo prenavljala, jer da mi vjerujete, bilo losti nego zbog iega drugoga. Kad je ve tako, hvala na ponudi, koja me obvezuje da vam po volji uinim olili. Ali me strah da vam pria o mojoj nesrei nee smilovanje nego vas i razjaditi, jer ne moete nai nete, ni savjeta da je ublaite. A da ne bude moja ast vaim mislima, kad ste u meni ve prepoznali enu i i mlada djevojka, sama i u ovoj odjei, a to sve zajedno i moe okrnjiti svaiji dobar glas, pripvjedit u vam ono ipremuati, kad bih mogla. tka ne zastajui, tako rjeito i takvim umiljatim glasom njezinoj razboritosti koliko i krasoti. Uzmu joj opet iluge i opet je moliti neka ispuni obeanje. A ona, ve fcsvoj se pristojnosti uas obuje i skupi kosu, te sjedne na trojica uokolo. Suspreui suze, koje joj naviru na oi, i i jasnim glasom pripovijedati svoj ivot: iluziji ima selo od kojega nosi titulu neki vojvoda, te je ! od onih koje zovu velikaima od panjolske.!7S Ima on i je batinik njegova imanja, a ini se i njegove estitosti, a i emu je batinik, osim nevjerstvu Vellidovu i laljivosti 3bme su velikau moji roditelji podrunici, niska roda, ali : samo da im je rod bio jednak s bogatstvom, niega oni b vie, niti bih ja zapala u ovu nevolju u kojoj me vidite, sva nesrea to mi roditelji nisu od plemenita roda. Nisu niska roda da bi se stidjeli svojega stalea, a ni tako visoka ila iz glave misao kako mi je puko porijeklo skrivilo elji su mi dakle seljani, priprost svijet, koji nije pomijean glasnim plemenom;176 oni su, kako se veli, stari prastari bogati da su po bogatstvu i po dobru ivljenju malo-: smatrani plemiima, pa i vitezovima, i bogatstvom i plementinom cijenili to sam im ja ki. A i druge batinice ni batinika i bili dobri roditelji, mazili i nikad nisu roditelji mazili dijete. Ki im je bila ogledalo lldaju, potpora njihove starosti, jedina im, uz Boga, elja.S njihovim eljama, koje su tako dobre bile, slagale se svagda i elje. Pa isto onako kako sam bila gospodarica njihovu srcu, bila gospodarica i njihovu imanju. Ja sam naimala i otputala sluge; u i je rukama bio raun o usjevu i prirodu, uljeni i vinski tijesak, k.-i sitno blago, pelinjak... Ukratko, ja sam vodila brigu o svemu moe imati i ima onakav imuan seljanin

kao to je moj otac, bila kuanica i gospodarica, a tako marna i toliko po volji ocu da se i ne nahvaliti. Sto god mi je po danu preostajalo vremena, kad ponared poslove slugama, pastirima i nadniarima, provodila sam u radu djevojkama dolikuje i potreban je, bavila se ivanjem i ipkanje-poesto i preslicom. A kad sam htjela odahnuti i ostavljala taj rad, sam se pobone knjige, ili sam prebirala na harfi, jer sam se uvje glazba smiruje nemirnu duu i duevne muke olakava. Eto ta je bio ivot u roditeljskoj kui, a ja ga nisam zato ispripovjedila potanko da se pohvalim i da vam pokaem kako sam bogata, n vidite kako ja nisam kriva to sam iz onoga dobra zapala u nes kojoj sam sada. Provodila sam dakle ivot tako zaposlena i tako sklonita kao u samostanu. Nitko me, mislila sam, i ne vidi, nego samo si u kui, jer i kad sam u crkvu odlazila, bivalo je rano izjutra, te pratila mati i slukinje, a ja bih tako prekrila lice i zamotala se jedva vidjela pred sobom onoliko zemlje koliko koraam. Pa ip svojim oima otkrila ljubav, ili bolje da reknem: dokolica, jer nema otrijih oiju ni ris.177 Bile su to oi don Fernandove, jer zove mlai sin onoga vojvode o kojem sam vam priala. -im je pripovjedaica spomenula don Fernandovo ime, promij Cardenio u licu i od silne ga uzbuenosti probije znoj. Zup brija pogledaju, te se uplae da ga ne bi spopalo ludilo, o koj uli da ga gdjekad obuzme. No Cardenio se samo znojio, te miru skida oiju s djevojke, jer ve sluti tko je ona. A ona i ne opazi Cardenio uzbudio, nego nastavi svoje kazivanje: - im me ugledao pripovijedao mi je kasnije, zaokupila ga silna 1; kako sam mu razabrala po vladanju. Ali da brzo dokonam nab nebrojenih svojih jada, neu spominjati sve njegovo nastojanje izjavi ljubav: podmiivao je sve sluge u kui; davao i obeavao i usluge mojoj svojti; obdan je na mojoj ulici bila sama slava i obno nije nitko mogao zaspati od glazbe; pisma su mi dolazila u ni sama ne znam kako, a bila su puna zaljubljenih rijei i uvjerav vie obeanja i zakletava nego to ima slova u njima. No od sveg ne samo to se nisam ganula nego sam jo i otvrdnula, kao da elj, i kao da sve to radi kako bi me predobio ini ba s lom. Nije meni mrsko bilo udvaranje don Fernandovo, avala njegova revnost: godilo mi je da me onakav odlian ni, i nisu mi mrske bile ni hvale u pismima, jer ako smo e, mislim da nam ipak godi sluati hvalu kako smo lijepe, tomu protivila moja pristojnost i neprestani savjeti mojih su jasno razabrali namjere don Fernandove, pogotovu to o, sve ako ih sav svijet sazna, roditelji da je u mojoj estitosti i dobroti sva njihova neka promislim kolika je razlika izmeu mene i don ve po tome razaberem da on misli iako drugaije svoju nasladu nego na moju sreu; a ako ja elim ovo nedolino oblijetanje, oni e me udati za koga god od najboljih mladia u selu, ili za kojega iz okolice, jer .utku roditeljskom i po mojem dobrom glasu moemo inrati. Tim pouzdanim uvjeravanjem i istinitim rijeima stili djevojaku estitost, te ja nikada ne htjedoh don ni rijei koja bi mu, ma izdaleka, davala ikakvu nadu da eli. tezanje, to ga je on smatrao valjda pukim suzdravanjem evojke, jo mu je jae razbudilo poudnu elju, jer tako njegovu ljubav. Da je njegova ljubav bila

kakva dolikuje, sada doznavali, jer ne bi ni bilo prilike da vam o tome tko, don Fernando dozna da me roditelji kane udati, izmaknuti nada da e me predobiti, ili u barem stei da me uvaju. Taj mu glas i slutnja bijae uzrokom da tete sada uti. Jedne sam noi bila u svojoj sobi sama s me slui, sva vrata bila pozakljuavana, da ne bi zbog ast moja zapala u opasnost, kad li se odjednom, i ne ida, unato mojoj opreznosti i panji, stvori on preda oi i tiini... ledala, zbunim se toliko da me izdadoe oi i jezik mi bila kadra ni zaviknuti, a on bi me valjda i sprijeio, poletio k meni, zagrlio me ja sam se, kako rekoh, zbunila snage da se branim i uzeo mi govoriti takve rijei te u laljivosti tolika vjetina u slaganju rijei da se ine ernik je uzdasima i suzama potvrivao to je govorio i sirotica, sama, nenauena meu svojima na takve zgode, sama ne znam kako, vjerovati tim laima, ali me ipak i uzdisaji nisu naveli na predaju. Kad me dakle minulaprva prepast, saberem se te mu odgovorim, odlunije nego to mislila da mogu: Da sam ja, gospodaru, kao to sam u tvojem zagrljaju, dopala u ljutom lavu i mogla se osloboditi samo tako da uinim ili reknem na tetu mojoj asti, ne bih to uinila ni izgovorila jer to nije mr isto onako kao to nije mogue da ne bude ono to je ve bilo. Ako meni obujmio rukama tijelo, moja je dua vrsta u potenim na koje su sasvim drugaije od tvojih, i ti e se o tome uvjeriti b htio silom dalje. Ja jesam tvoja podrunica, ah ti nisam ropkinja; plemenita krv nije i ne treba da bude mona obeastiti i obruiti priprostu krv. Ja, puanka i seljanka, cijenim sebe onoliko kop" sebe, gospodaru i vitee. Meni ne moe nita tvoja sila, niti mi tvoje bogatstvo, niti me mogu zaluditi tvoje rijei, niti me ganuti suze i uzdisaji. Da ita od toga to rekoh vidim u onoga koga mi rodreuju za mua, pokorila bih njegovoj volji svoju volju, i moje bi kraj njegove nestalo; onda bih ti, ma i bez ljubavi, ali u potenju, bila predati ega bi se ti sada silom htio domoi. Rekoh ti sve ov sanjaj da e od mene ita postii tko nije moj vjenani mu. - Ako ti je to jedini prigovor, prekrasna Dorotea jer to je ime nesretnici - ree nevjerni vitez - evo ti ruka da u te uzeti, a da govorim, neka mi svjedoi Bog, komu nita nije skriveno, i evo o svete Bogorodice. Kad je Cardenio uo da se djevojka zove Dorotea, opet se zap i sasvim se uvjeri da je istina to je maloas pomislio, ali joj ne prekidati kazivanje: htio je uti kako se zavrilo ono to ve na-Zapita je samo: - Dorotea vam je ime, gospoice? uo sam za jednu Doroteju, takoer u takvoj nesrei. Nastavite, a bit e prilike da vam pripo neto to e vas iznenaditi koliko i pogoditi. Dorotea se zaudi Cardenijevim rijeima i njegovoj neobinoj ra odjei, te ga zamoli, ako zna togod o njenoj nevolji, neka joj rekne, jer sudbina ju je barem neim dobrim obdarila: sranou podnositi svaku nesreu to ju snae, premda je uvjerena da jadi ne mogu ni za trunak poveati dananju joj nesreu.

- Ne bih se, gospoice, ni asak skanjivao - odgovori Cardeni vam reknem to mislim, kad bih pouzdano znao da je istina, ali prilika i ne bi vam koristilo da doznate. - Neka bude tako - odvrati Dorotea. - Da nastavim: don Fe uze sliku Bogorodiinu to je u toj sobi bila, te je zazva za sv naemu vjenanju. Najodlunijim mi se sveanim rijeima zapremda sam mu ja, dok jo nije zavrio, rekla neka dobro i neka promisli kako e mu se otac ozlovoljiti kada douje anku, podrunicu svoju. Neka se ne zasljepljuje sada i, kakva god bila, jer ljepota nije dovoljna da opravda o eli meni po volji uiniti, i za ljubav kojom me ljubi, da mi sudbina bude spram mojega stalea, jer ovako ovi ne valjaju nikada i ne traju dugo u ljubavi u kojoj su rekoh, rekla sam njemu, i jo mnogo ega se ne sjeam, moglo odvratiti od nakane, ba kao to onaj koji ne kani ne pazi, kad je ionako namjerio u kupovanju prevariti, ovorim ukratko sama sa sobom te reknem sebi: Ta koja se udajom popela iz niskoga u visoki stale, niti biti prvi koji je uzeo druicu nejednaku po rodu. Ne svijet ni obiaj, pa zato ne bih prihvatila ovu ast koju , premda trajala ljubav samo dok se elja ne zadovolji, u ipak biti njegova ena. Ako ga pak grubo odbijem, gledati, nego e upotrijebiti silu. Onda sam obeaena se ne mogu opravdati, jer nitko ne zna kako sam ni kriva Ja: ta ime bih mogla uvjeriti roditelje svoje i drugi taj vitez uao u sobu bez mojega pristanka? nja i odgovore obredala zaas u pameti, a osim toga ladavati i na propast moju navraati neoekivane zakletve e, svjedoci koje on zaziva, suze koje roni, i naposljetku , naoita pojava, pogotovu gdje toliko iskazuje istinsku obio svako srce, slobodno i estito kao moje. Dozovem se na zemlji pridrui nebeskim svjedocima. Don opet i potvrdi svoje zakletve i dodade onim prvima za svjedoke i istrese tisuu prokletstava ako ne bude ava; uzme opet roniti suze i sve jae uzdisati; stisne rljaju, iz kojega me nije nikada ni putao; i tako, kad i iz sobe, ode i moje djevojatvo, a on bude nevjera i le noi nije se razjutrilo onako brzo kako mislim da elio, jer kad si zadovoljio poudu najprea ti je elja ie gdje si je zadovoljio. Velim ovako zato to se don o da ode od mene, te on uz pomo one moje djevojke, u sobu, izie na ulicu. A kad se rastajao sa mnom s i estinom nego onda kad je doao, ree mi neka se vu rije i vjeru, jer su mu zakletve tvrde, iskrene; dami pak potvrdi to veli, skine s prsta skupocjen prsten i nata meni na prst. Ode on dakle, a ja ostadoh, ne znam ni sama, ili radosna. Znam samo da sam bila zbunjena i zamiljena i kao sebe od iznenaenja, te nisam ni kanila, ili se nisam sjetila, pre djevojku to je pustila don Fernanda u sobu, jer nisam jo bila nai li dobro ili zlo to mi se dogodilo. Don Fernandu rekoh na rasta-mi moe, kad sam ve njegova, i dalje dolaziti obno ovim istim kad god htio, dok se zaruke ne objave. Ah mi vie nije dolazio, samo jo idue noi, a ja ga vie od mjesec dana ne vidjeh nigdje, ulici, ni u crkvi. Uzalud sam se trudila da se sastanem s njim, a sam da je kod kue i da ponajvie odlazi u lov, u kojem uiva. Zlokobni su mi i zlosretni bili oni dani i sati; poeh

onda su don Fernandovoj ljubavi te izgubih vjeru u nju. Sada prekorim i djevojku, koju prije nisam prekorila zbog one njene drzovit-tekom sam mukom susprezala suze i nastojala ne mijenjati se samo da me roditelji ne zapitaju to sam zlovoljna, te da im ne lai izmiljati i govoriti. Ali sve se to u jedan mah zavri, i nast-kada mi je iezla plahost, kada mi je nestalo ednoga rasuivanja, nestrpljiva, odam svoje tajne misli. Zbilo se tako te se nakon n dana razglasi u selu kako se u nekom gradu u blizini don Fe oenio prekrasnom gospoicom, od odlinih roditelja, premda nij bogata da bi po mirazu mogla oekivati onakvu sjajnu udaju. Re se zove Luscinda, i da su se za vjenanja dogodile jo nekoje ne zgode. Kad je Cardenio zauo Luscindino ime, samo trgne ramenima, usne i namrti obrve, i odmah mu iz oiju poteku dva potoka Dorotea ipak nastavi priu i ree: - Stigao mi taj tuni glas, i umjesto da mi srce zamre kad sam g bukne u njem tolika srdba i bijes te umalo to nisam istr-ulicama se uzvikala, razglaujui izdaju i nevjeru Fernandovu. primirim bijes milju da u nano izvriti to sam nakanila: o se ovom odjeom, koju sam dobila od nekoga oeva pastira, sam otkrila svu svoju nesreu i zamolila ga da me otprati u gra se, kako sam ula, nalazi moj neprijatelj. Pastir mi prekori s" i pokudi moju odluku, no kad je vidio da ne odustajem, pfs da me prati, kako ree, i nakraj svijeta. Odmah ja strpam u p svenji ensku haljinu, neto nakita i novaca, da bude za potrebu-odajui nita nevjernoj djevojci, iziem one tihe noi iz kue sa i s mojim mislima. Krenem pjeice u grad, sva usplahirena el samo stignem onamo, pa kad ve ne mogu sprijeiti to se dzapitati don Fernanda gdje mu je dua to se tako ponio, dana stignem kamo sam namjerila, uem u grad i upitam dinih roditelja, a prvi koga sam zapitala odgovori mi i sam eljela uti. Ree mi za kuu i sve to se dogodilo pri dinoj. Sav je grad brujao i preklapao o tome. Pripovjedi veer kad se don Fernando vjenao s njom i ona pristala Jena, pala ona u teku nesvjesticu, a mladoenja pristupio j haljinu na prsima da mogne lake disati, te joj naao u o, napisano njezinom rukom. U tom pismu ona izjavljuje ifeiti don Fernandova ena, jer je ve Cardenijeva, a taj je mi onaj ovjek, jako otmjen vitez iz istoga grada; ona anju jedino zato rekla da uzima don Fernanda, jer nije roditeljima nepokorna. U pismu je, veli, pisalo dalje da se poslije vjenanja, a kazuje i zato bi si oduzela ivot. Sve , jer su joj i bode nali u odjei. Kad je don Fernando sve mu se da gaje Luscinda prevarila, osramotila i prezrela, te bode to je naen u nje, i naleti na nju dok se jo nije ni je probode, pa bi naum i proveo da ga nisu sprijeili njeni koji bijahu ondje. Veli jo da je don Fernando odmah da se istom sutradan osvijestila, te onda pripovijedala je ona prava ena onomu Cardeniju koga sam spomenula. to da je Cardenio pribivao vjenanju, a kad je vidio da se "onu se on nikako nije nadao, otiao je oajan iz grada, u kojem kazuje kakav mu je jad zadala Luscinda, i da ga ni iva dua nee pronai. znalo u gradu i svi su o tome govorili, a jo vie uzee proulo da je Luscinde nestalo iz oinske kue i iz grada, iu ne nalaze, a roditelji da joj polude i ne znaju to e, i To to sam doula, oivi mi opet nadu, i ja se poradujem don

Fernanda, jer kad nije oenjen, nisu ni meni jo nego je valjda sam Bog sprijeio ovo drugo vjenanje ti don Fernanda neka spozna to je prvomu vjenanju promisli da je kranin, te mora vie paziti na svoju duu obzire. Sve sam to premetala u glavi i tjeila se, ali se zavaravajui se kojekakvim pustim, nemonim nadama, i ivotu, koji mi je ve omrznuo. bila u gradu, ne znajui to bih, kad ne nalazim don "em javni proglas kojim se obeava velika nagrada onomu javlja se moja dob, ak i odjea koju nosim; ula sam i iz roditeljske kue odbjegla s onim momkom to me pratio. To me dirnuta, jer sam razabrala kako je nastradao moj glas, jer ga ne nite samo time to javljaju da sam pobjegla, n kime, a taj je ovjek bio priprost i ne bi bio vrijedan da ga zavolim sam ula proglas, otputim se iz grada sa slugom, koji se ve, ini uskolebao u vjernosti to mi je obeao. One se noi sklonimo mi u umsku gutaru, od straha da nas ne nau. No kako se govori da za zlom dolazi jo gore, a kad se dokona nesrea, zapoinje se jo ljua, tako bude i meni. Moj vam se sve donde vjeran i pouzdan, uzbudi, ali vie od nevaljaltine n moje ljepote, te se htjede okoristiti prilikom koja mu se ovdje u uinila zgodnom, i stane me bez stida, bez straha od Boga, bez-napastovati; a kad je vidio da mu otrim rijeima, kako dolikuje, sramotnu ponudu, okani se on moljenja, kojim se isprva namj koristiti, te se lati nasilja. No pravedni Bog, koji rijetko ili n!" promai vidjeti i uvati estitost, ouvao je i mene, te ja slabim silama i bez velike muke strovalim onoga u provaliju i tamo ga o ne znam da li mrtva ili iva. Onda se brzo, koliko sam mogla od umora, sklonim ovamo u planinu, ni na to ne mislei i ne kane drugo nego da se u planini sakrijem i izmaknem ocu i onima on razaslao da me trae. S tim sam naumom stigla ovamo. Prije nekoliko mjeseci, ne tono, susrela sam nekoga stoara, koji me poveo za slugu u sv usred planine. Njemu sam sluila sve to vrijeme kao pastir i nastojala da budem vani i mognem kriti kosu to mi se sada rasula. Ali mi nije koristilo sve lukavstvo i nastojanje, jer moj g dokui da ja nisam momak, te i on naumi isto onakav gadan n i moj sluga. No sudbina ne alje u svakoj nevolji i pomo, te mi nala opet gudura i provalija kamo bih strmoglavila i gospodara, sam slugu. Bilo mi je dakle zgodnije pobjei od njega i skloniti u tu divljinu nego se braniti silom i rijeima. Skrila sam se ovamo i traim gdje u bez smetnje moi suzama moliti Boga da mi se smiluje u nesrei i pomogne da se" iz nje, ili pak da mi nestane ivota u ovoj zabiti, te da ne o spomen o alosnici, o kojoj e se, bez njene krivice, govoriti i po domaji i po tuini.radeset deveta glava : zgodna smicalica kako je na zaljubljeni vitez Ijen iz ljute pokore na koju se zavjetovao. -, istinita povijest mojega tunoga ivota.178 Razmotrite je li bilo dovoljno razloga uzdasima koje ste uli, rijeima i suzama koje ste vidjeli. Kad promislite kolika je moja t ete da su uzaludni savjeti, jer toj nesrei nema vas molim, a to moete lako uiniti i treba da uinite, gdje bih provela ivot da me ne ubije strah i nespokoj

oni koji me trae. Znam dodue da me roditelji ljube dobrostivo primili, ah kad pomislim da bih pred njih Sja nego to su mislili da sam, tako me stid da mi je tm se sasvim s oiju nego da im na licu itam kako oni u vie onu estitost kojoj su se pouzdano nadah, "e, a rumen joj na licu odade jasno i uvstva i stid u i su je sluah osjetie u duama i smilovanje i divljenje ee. upnik je htjede utjeiti i posavjetovati, ali joj aihvati ruku i progovori: , gospoice, krasna Dorotea, jedinica ki bogatoga erazi kad je zaula da joj oevo ime spominje taj o jadan, jer je ve reeno kako je Cardenio bio jadno ga ona dakle: , brate, te znate ime mojemu ocu? Jer ako se valjano o svojoj nesrei nisam spomenula oevo ime. vori Cardenio - onaj nesretnik o kome je, kako velite, da je njegova ena. Ja sam zlosretni Cardenio, a mene istoga ovjeka koji je vas upropastio strovalila u zlo vidite, odrpana, gola, bez ikakva ljudskoga zakrilja i,___,________, ,u mu jjanieu samo onda kad se prohtjedne da mi je dade na kratak as. Dorotea, onaj sam kojj gledao nevaljaltinu don Fernandovu i ekao da ujem Luscindu izgovara pristanak da ga uzima za mua. Onaj sam koji nije sranosti da vidi kako e se zavriti njena nesvjestica, ni to je u i koje joj se nalo u njedrima, jer mi dua nije mogla podnijeti nesree u jedan mah. Otiao sam dakle iz kue, izgubio strpljiv domainu sam svojemu ostavio pismo i zamolio ga neka preda Lus I doao sam u ovu zabit, da ovdje zavrim ivot, koji sam otad; kao smrtnoga neprijatelja. Ali me sudbina ne htjede liiti ivota, mi samo ote razum, moda zato da mi prui ovu sreu to sada s vama sastao. Ako je istina to ste mi pripovjedili, a ja da jest, moda je nama obadvoma dosudio Bog bolju sreu u nevoljama nego to se i nadamo. Ako se Luscinda ne moe vj sa don Fernandom, jer je moja, a don Fernando ne moe se njome, jer je va, i ona je to onako jasno objavila, ima nama nade da e nam Bog vratiti to je nae, jer to jo postoji, nij i nije nestalo. I kad imamo tu utjehu, koja nije od puste nade osnovana na ludom matanju, molim vas, gospoice, da na dr navratite estita svoja uvstva, kao to u i ja svoja, i da se po boljoj sudbini. Kunem vam se vjerom vitekom i kranskom neu ostaviti dokle god ne budete don Fernandova, a ne mo ga razumnim rijeima skloniti da spozna to vam je duan, posl se svojom vitekom slobodom te u ga s potpunim pravom na dvoboj, da osvetim krivicu koju on vama nanosi, a neu nepravdu koju je skrivio meni, nego za nju preputam osvetu u priskakati samo vaim jadima upomo. Cardenijevim se rijeima nije mogla Dorotea nauditi. Nije zn bi mu zahvalila na tolikoj usluzi, te mu htjede obujmiti i noge, ali joj Cardenio ne dopusti. upnik odgovori za ob pohvali pametne rijei Cardenijeve, a onda ih zamoli, posavj pone nagovarati da pou s njim u njegovo selo, gdje moi nab im treba. Ondje e se moi dogovoriti kako bi potraili don Fe ili odveli Doroteju roditeljima, ili to im se uini najzg" Cardenio mu i Dorotea zahvale i pristanu na ponudu. Brija, svemu udio i samo

utio, progovori takoer i ree dobru rije ponudi isto onako rado kao i upnik da im bude na usluzi. Pn on onda ukratko to je njih dvojicu ovamo dovelo, u kakvo je n ludovanje zapao don Quijote, i kako oni sada ekaju njegova ko koji je otiao potraiti ga. Cardenio se kao kroza san sjeti svoje----.via yiavfl otom, pa je takoer pripovjedi, ali nije znao rei zato su viku i razaberu da to vie Sancho Panza, jer ih nije naao s njima, te ih sada doziva. Pou mu u susret i zapitaju ga ota, a Sancho im odgovori da ga je zatekao samo u koulji, blijeda, gdje umire od gladi i sve uzdie za gospoicom Rekao je vitezu da mu Dulcinea nareuje neka krene e u Toboso, gdje ga ona eka, ali on odgovara da je izlaziti pred njenu krasotu sve dok ne izvri takva junaka e zavrijediti njezinu milost. Ako dakle ovako potraje, st da don Quijote i nee postati car kako mora, pa ni a to je barem najmanje to treba da bude; zato neka gledaju e da ga izvuku odande. upnik mu odgovori neka se e ga oni izvui, bilo kako bilo. Pripovjedi upnik odmah oroteji to su smislili da izlijee don Quijota, samo da ga Na to napomene Dorotea da e ona bolje nego brija iljenu gospoicu, pogotovu gdje ima sa sobom odjee da Ijene; neka zato glumu njoj prepuste, a ona e ve odigrati rtrebno da im se naum ostvari: itala je mnoge viteke zna kako govore alostive gospoice kad mole skitnike milost. ne treba nita vie - doeka upnik - moemo se odmah Jasno je da nam je sudbina sklona, dok je vama, gospodo, odkrinula vrata vaemu spasenju, a nama olakala odmah iz svoje platnene torbe lijepu skupocjenu od krasne, zelene tkanine, a iz katulje izvadi ogrlicu te se zaas iskiti kao kakva bogata, velikaka gospoa, li, ponijela od kue, ako joj ustreba, a sve joj dosad nije . Svima se jako svidi njena milina, ljupkost i ljepota, te "je je don Fernandu bila pamet te je odbio takvu krasotu. joj se divio Sancho Panza, jer njemu se uini kao to i tako lijepo eljade nije vidio otkad ivi. Zapita on zato je ta hjepa gospoica i to e u toj vrleti, epa gospoica, brate Sancho - odgovori upnik - glavom izravnom mukom koljenu, velike kraljevine Micomicn. i tvojega gospodara, hoe ga zamoliti za uslugu i milost nepravdu ih krivicu nanio joj neki zlobni gorostas. I do dopro glas koji se o tvojem gospodaru ponio po svem vijetu, teje ona dola iz Guineje.179- Sretna potraga i sretan nalazak progovori sada Sancho P - samo neka se mojemu gospodaru posrei da osveti tu nepra ispravi tu krivdu, te ubije toga kopilana gorostasa to ga spomen A i ubit e on njega, samo ako ga skobi te ako nije sablast, jer pr sablasti nije moj gospodar moan. Ujedno vas molim, meu gospodine upnie: nastojte da se mojemu gospodaru ne bi proh postati nadbiskupom, jer toga se ja bojim; zato vi njemu posavj neka se odmah oeni ovom princezom, pa onda ne moe p-! nadbiskupski red i lako e osvojiti svoju carevinu, a ja u naposlj postii to ehm. Ja sam dobro promozgao i

sraunao da meni ne ako moj gospodar bude nadbiskup, jer ja sam oenjen i nisam zg za crkvu. Imam enu i djecu, pa ne bi bilo ni kraja ni konca trka, i moljakanju za dispens, da mognem dobiti crkvenu nadarbinu. je glavno da se moj gospodar odmah oeni ovom gospoicom, koj znam ime, jer jo ne poznajem njezinu visost. - Zove se - odgovori upnik - princeza Micomicona, jer kad j kraljevina zove Micomicn, jasno je da se ona mora zvati tako. - Nema sumnje - odvrati Sancho: - vidio sam ja da mnogi prezime i nadimak po selu gdje su se rodili, te se zovu Pe Alcal, Juan de Ubeda, Diego de Valladolid, a takav je obiaj ja i u Guineji, da se kraljice zovu po svojim kraljevinama. - Tako i jest - potvrdi upnik - a to se tie enidbe tvojega gos ja u upeti koliko god mogu. Sancho se obraduje upnikovu obeanju koliko se i upnik njemu kakav je zvekan i kako mu po glavi vrve one iste ludorije i gospodaru njegovu: tikvan vjeruje i ne sumnja da e mu se go zacariti. Dotle je Dorotea ve uzjahala na upnikovu mazgu, a brija p uz lice bradu od volovskoga repa, te reknu Sanchu neka ih vodi gdje je don Quijote. Opomenu ga neka se ne odaje da poznaje u i brijaa, jer ih ne smije ni za to na svijetu poznavati, hoe li se gospodar zacari. upnik i Cardenio ne htjedoe s njima, da bi don Quijote sjetio kavge s Cardenijem, a upnik zato to nije jo potreban ondje. Tako puste one neka idu naprijed, a dvojica za njima pjeice, polagano. upnik jo uputi Doroteju radi, ali ona odgovori neka se ne brinu, jer ona e sve uraditi kako to opisuju i propisuju viteke knjige. Prou tri etvrtine spaze onda meu zgomilanim hridinama don Quijota, ve odj ah nenaoruana. Kad ga Dorotea opazi i Sancho ju obavijesti df don Quijote, osine ona svojega konjica, a

bradonja brija po

don Quijotu, konjuar skoi s mazge i doeka Doroteju sjae hitro i baci se pred don Quijota na koljena. Navali , ah ona ne htjede ustati, nego progovori ovako: ja odavde, hrabri i srani vitee, dokle god mi vaa irokogrudnost ne obea milost, koja e biti na ugled i i na probitak najneutjenije i najucviljenije gospoice grijalo. Ako je hrabrost vae junake ruke ravna vaoj duni ste vi priskoiti nesretnici koja za slavom a imena dolazi iz dalekoga svijeta i trai od vas da joj nevolji. ni rijei odgovoriti, krasna gospoice - odvrati don sam voljan sluati vas dokle god ne ustanete sa zemlje, em, gospodine - odgovori ucviljena gospoica - dok mi obea milost koju molim, e i dajem - pristane don Quijote - ako nije na tetu ih na u kralju, mojoj domovini i onoj koja ima klju mojega e. dobri gospodaru, na tetu ni sramotu onima koje odvrati ojaena gospoica. Sancho gospodaru i apne mu na uho: , gospodaru, poklonite tu sitnu milost za koju vas moh: oga silnoga gorostasa, a mohteljica je uzviena princeza kraljica velike kraljevine Micomicn u Etiopiji, o mu drago - odgovori don Quijote uinit u to Sto mi nalae moja savjest, po onome na to sam se n gospoici i rekne: velika krasota ustane, jer obeavam milost koju god ree gospoica - da vaa velikodunost poe odmah sa je budem odvela te mi obea da nee ulaziti ni u koju vinu ni potragu dokle god me ne osveti od nevjernika V boanskoga i ljudskoga prava preoteo kraljevinu, obeavam odgovori don Quijote. - Zaboravite dakle, dana dananjega tugu koja vas mori, i neka vam izmuena nove snage, jer uz pomo Boju i moje ruke brzo ete vi eni u svome kraljevstvu i zasjest ete na prijestolje stare svoje, na jad i bijes huljama i zlikovcima koji su je oteh. e, jer tko se skanjuje, nikad mu ne svanjuje. gospoica silom htjede poljubiti ruke, ali don Quijote, uvijek uljudan i udvoran vitez, nikako ne dade, nego je jo dj zagrli je uglaeno i veoma uljudno i zapovjedi Sanchu neka prit Rocinantu kolan, a njega odmah naorua. Sancho skine bojnu opr to je, poput trofeja, visjela na drvetu, pritegne potprug Rocinan askom oborua gospodara. A kad se don Quijote oboruao, ree: - Hajdemo u ime Boje, da budemo na pomoi ovoj uzvi gospoi. Brija, sveer na koljenima, s tekom je mukom susprezao smij pazio da mu ne spadne brada, jer ako mu spadne, moda im se sv izjalovi estita nakana. Ali kako je vidio da je don Quijote ob milost i sada se revno sprema da je izvri, ustane on, uhvati gosp za ruku i njih je dvojica dignu na mazgu. Onda uzjae don Q-Rocinanta, brija se namjesti na svojoj drtini, a Sancho mo pjeaiti, te se opet sjeti izgubljenoga sivca, koji bi mu evo sada tr No sve je sada njemu po volji, jer mu se ini, gospodar mu je u pravim putem da se zacari, a i nema sumnje da se nakanio oeniti princezom i postati, u najmanju ruku, kralj micomiconski. Jedino je nemila misao to je ta kraljevina u crnakoj zemlji i to su koji e mu biti podanici sami crnci. Ali odmah on u mislima dos tomu, te rekne: A to smeta ako mi podanici budu crnci? Nat u ih i odvesti u panjolsku, pa u ih prodavati. Plaat e meni u gotovu, i ja u za te novce moi kupiti

kakvu titulu, ili slu mimo ivjeti do smrtnoga asa. Nisam ja mrtvo puhalo, imam p i vjetine da prodam dvadesetak-tridesetak tisua podanika dok trene! Tako mi Boga, letjet e oni, i mah i veliki, kakvi ve budu. ako su crnci, pobijelit e oni i poutjeti.180 Dajte mi ih samo: nis ja najeo ludih gljiva! Uiva on i koraa zadovoljan, te je zaboravio nevolju to mora pjeaiti. Sve to gledaju iz grmlja Cardenio i upnik, i ne znaju kako bi pridruili. No upnik, prepredena glava, brzo smisli to e i kak Izvadi iz kesice noice i bre podree Cardeniju bradu, odjen-svoj sivi kaput i dade mu crnu mantiju, a sm ostane u hla prsniku. Cardenio se sasvim promijenio: ni sm sebe ne bi pozn se pogleda u ogledalu. Dok su se tako preodijevali, oni su drugi odmakli, ali Cardenio i upnik stignu ipak prije njih na cestu, jer grmlje i po loim ovim umskim putovima tee prolaze konjanici pjeaci. Izbiju oni tako na ravnicu pod planinom, a kad se pojavi Quijote i njegovo drutvo, uzme ga upnik gledati iz daljine, po kao da ga ba sada prepoznaje, a poto ga se nagledao, poleti ra ruku k njemu i klikne:stigao, uglede vitetva, estiti zemljae moj don Quijote cvijete i diko plemstva, pomoi i zakrilje potrebnicima, vitezova. J obujmi don Quijotu koljeno lijeve noge. Don Quijote se jui i sluajui to taj ovjek govori, zagleda se pozorno u .jetku ga prepozna. Iznenadi mu se te upne svom silom ga upnik ne pusti, pa tako don Quijote ree: e, gospodine upnie, jer se ne pristoji da ja jaem, a ovako kao to ste vi da pjeaci. nipoto - odvrati upnik. - Ostanite vi, vaa milosti, vi na konju izvrujete najvea junaka djela i pustolovine ih vremena viene. A meni je, nedostojnom sveeniku, sjednem na sapi jedne od ovih mazga koje pripadaju s vama putuju, ako im nije krivo. Meni e biti kao da Pegaza, ih zebru, ih pak vilovitog ata to ga je jahao uveni aque, koji jo i danas lei zaaran u velikoj gori Zulemi, Compluta.181 ni sjetio, gospodine upnie - odgovori don Quijote, e princeza, znam, biti tako dobra te e zapovjediti -juaru da vas pusti na sedlo na svojoj mazgi, a on neka , ako mazga moe nositi, moe - odvrati princeza - a ja znam da to ne moram ni ojemu gospodinu konjuaru, jer on je tako uljudan i fin iti da duhovnik pjeaci, kad moe jahati, potvrdi brija. le i ponudi upniku sedlo, a upnik odmah i primi. Ah eto htjede brija na mazgu straga uzjahati, mazga, koja je : se onda ve zna da je loa, uzbaci stranju stranu i ritne zraku, pa da je majstora Nicolsa pogodila u prsa ili u a bi mu bilo to je i doao po don Quijota. Uplai se : je pao na zemlju, a kako nije pazio, spadne mu i brada, bradio, nije znao to e, nego bre sakrije obadvjema i zajaukne da mu je mazga porazbijala zube. Don Quijote i bradurinu bez eljusti i krvi, daleko od lica izvaljenoga klikne: , velika li uda! Istrgnuta mu je i skinuta brada, kao da mu jana. re da mu je naum u opasnosti, te bi mogao biti tri zato bre k bradi i pojuri s njom onamo gdje majstor i sveudilj vie. Prikui glavu k njegovim prsima, te mu urno namjesti bradu, apui nad njim neke rijei. To je, velj basma koja pomae u priljepljivanju brade, kako e vidjeti. Kad prilijepio, odstupi, a ono

brija obradatio i zdrav kao i prije. 2 se don Quijote tim neobinostima, te zamoli upnika da ga prigodom naui tu basmu; on sudi da e se njena mo protezati i od brade, jer je jasno da se ondje gdje se kida brada mora ozlij i raniti i meso, pa kada se sve to lijei, nije ta basma od koristi bradi nego i svem tijelu. - Istina je - potvrdi upnik i obea da e mu prvom prilikom tu basmu. Dogovore se da e sada uzjahati upnik, a onda e se njih t redom izmjenjivati, dok ne stignu do krme, dvije milje odatle, uzjae, to jest don Quijote, princeza i upnik, a trojica krenu pj Cardenio, brija i Sancho Panza. Onda e don Quijote gospoi - Vodite nas, vaa visosti, kamo vas je volja. Nije ona jo dospjela odgovoriti, a upnik e: - U koju nas kraljevinu kani vae gospodstvo odvesti? Da nee u Micomicn? Tako e valjda i biti, ako se ja razumijem u kralj Ona ga je odmah razumjela, te je znala kako e odgovoriti, dakle: - Da, gospodine. U tu je kraljevinu meni put. - Ako je tako - prihvati opet upnik - proi emo kroz moje odande moete udariti na Cartagenu. Ondje se moete, ako ukrcati, pa ako bude vjetar povoljan, more tiho i bez oluje, nee ni devet godina te ete ugledati veliku Mokrau, Movaru meo odande je malo vie od sto putnih dana do kraljevine vae viso - Varate se, gospodine - odgovori ona - jer nema ni dvije godine sam odande otputovala, i nikada nisam imala povoljna vreme sam ipak stigla i ugledala onoga koga sam toliko eljela, gos" don Quijota od Manche, o kome mi je dopro glas im sam z na panjolsko tlo, a taj me glas i naveo da njega potraim, preporuim njegovoj milosti i da svoju pravdu povjerim hra njegove nepobjedive ruke. - Ni rijei vie! Prestanite me hvaliti! - klikne sada don Quijote. ja sam neprijatelj svakomu laskanju. Ovo nije dodue laskanje, takve rijei vrijeaju moje edne ui. Ja vam samo velim, gos bilo u meni hrabrosti ili ne bilo, onoliko koliko imam i nemam, e vama dokle god je meni glava na ramenima. No, o tome em bude prilika, a sad molim gospodina upnika da bi rekao odakl dospio ovamo sm samcat, bez slugu, i ovako bez iega. Pravou vam ukratko - odvrati upnik. - Znajte dakle, sam s majstorom Nicolsom, prijateljem i brijaem u Sevilju da dignem neke novce to mi je poslao roak, mnogo godina odselio u Indije.182 Nisu bili mali novci, tisua pesa, u srebru, a to je dvostruko. Kad smo juer , ispadnu pred nas etiri razbojnika te nas opljakaju do li su nas zbilja tako da je brija morao nainiti lanu su mladia - pokae na Cardenija - valjano pustili kroz jivo je to se po ovom kraju na sva usta govori: oni to neki su galijai to ih je, vele, gotovo na ovome mjestu silni junak, te ih oteo i komisaru i straarima. Nema ovjek nije pri pameti, ili je i on onakva nitarija kao to bez due i bez savjesti, kad je pustio vuka meu ovce, oi, muhu u med, ogrijeio se o pravdu, usprotivio se i prirodnom gospodaru, to jest njegovim pravednim galijama radnike, uzbunio Sveto bratstvo, koje bijae spokojno, izvrio naposljetku djelo kojim se gubi va se tijelo.

upniku i brijau pripovjedio pustolovinu s galijaima, gospodar s onolikom slavom okonao, pa se sada upnik r da vidi to e uiniti ih rei don Quijote, a don Quijote u licu i ne usuuje se izrei da je on oslobodio one fine i oni koji su nas orobili - rei e upnik. - A Bog bio "o onomu koji je njih oteo zasluenoj kazni.Trideseta glava koja pria o razboritosti krasotice Doroteje, uz druge ugodne i zabavne zgode. Nije upnik jo ni valjano zavrio, a Sancho ve progovori: - Tako mi vjere, gospodine upnie, ono je junako djelo izvri gospodar, premda sam mu rekao unaprijed i upozorio ga neka p ini, jer je grijeh oslobaati njih, kad su to najgori nitkovi, zat tjeraju na galije. - Glupane! - zavikne sada don Quijote. - Skitnik vitezova ne i nije im posao ispitivati jesu li ti ucviljeni, okovani, ugnjeteni lj koje nailaze po putovima, onako bijedni po svojoj krivici ili po nesrei. Vitezima je dunost pomagati im, jer su u nevolji, te za njihove muke, a ne i njihove nevaljaltine. Ja sam skobio po poput patrica nanizanih, ojaenih nesretnika, te sam uinio kako moj viteki red nareuje, a za drugo ne marim. Komu t po volji, osim svetoga dostojanstva gospodina upnika i njegove osobe, ja mu velim da slabo zna viteke poslove i da lae kao k i nikogovi, i to u mu dokazati svojim maem, svagdje i na mjestu. Tako ree, pa se ukoi u stremenima i nabije ljem, jer brija pliticu, koja je po njegovu miljenju Mambrinov ljem, obj sedlenu glavinu, da je dade opraviti od galijakoga gruhanja. Dorotea je bila razborita i jako dosjetljiva, a opazila je da j Quijote sulud i da svi osim Sancha zbijaju alu s njim. Prohtje njoj malko ale, te kad je vidjela kako se vitez ozlovoljio, ree: - Gospodine vitee, sjetite se milosti koju ste mi obeali, i prema tome ne smijete uputati ni u kakvu drugu pustolovinu god hitna bila. Smirite vi srce, jer da je gospodin upnik znao nepobjediva ruka oslobodila galijae, bio bi triput zaio usta iTrideseta glava _S jezik, a ne bi protisnuo ni rijei koja e vas rasrditi. kunem se - potvrdi upnik - prije bih iupao brk183 nego -nuo. se, gospoice - ree don Quijote - i suspregnut u _jev to je ve buknuo u mojim grudima. Mirno u i pati dokle god ne izvrim to sam obeao. Ali zauzvrat j volji molim vas, recite mi, ako vam nije preteko, kakva olja i kolika, tko su i kakvi su oni na kojima vas moram ovoljtinu vam priskrbiti. :lje - odgovori Dorotea - ako vam nije mrsko sluati nesree. biti mrsko, gospoice - odgovori don Quijote, a na to e : dakle pozorno. la, pristupe k njoj Cardenio i brija, radoznali da vide povijest smisliti dosjetljiva Dorotea, a isto tako uini i je ona zavarala kao i gospodara njegova. Namjesti se ona lje se i zapone umiljato priati: znajte, gospodo, da se ja zovem... 0, jer je zaboravila ime koje joj upnik bijae nadjenuo, je zapela, pa joj priskoi upomo i ree: , vaa visosti, to se vi bunite i zapadate u neprihku kad

jade, jer ti jadi znaju biti takvi da zamagljuju pamenje pogode, te se onda jadnik ne sjea ni vlastitog imena. 1, vaa milosti, i vi ste zaboravili da se zovete princeza zakonita nasljednica velike kraljevine Micomicn. Po pomeni moi sada vaa milost lako sjetiti tune svoje u ste nam voljni pripovjediti. .odgovori gospoica - ali mislim da mi odsad nee trebati lena, jer ja u znati i sama valjano kazivati svoju je: moj otac, kralj, po imenu Tinacrio,184 vrlo uen u je umijeem dokuio da e moja mati, kraljica Jarmilla, njega, a kratko e vrijeme iza nje i on promijeniti da u ja ostati siroe bez oca i bez majke. Ali je govorio jadi toliko koliko ga mori neto drugo: pouzdano zna, s, vladar velikoga otoka, odmah do nae kraljevine, po lando Zlopoglea jer on zaista, premda su mu oi na i ravno gledaju, ipak kilji, kao da je kiljav, a to ini zaplai i zastrai one koje gleda, znao mi je dakle otac tas Zlopoglea, im douje da sam osirotjela, zavojtitis velikom silom na moju kraljevinu i svu mi je preoteti, te mi preostati ni malo seoce kamo bih se sklonila. No, svoj toj nev nesrei mogu ja izbjei ako se udam za njega. Ali on sudi da me n-nee snai volja za takav nejednak brak. I jest rekao zgoljnu i jer nikada mi nije ni na pamet palo da poem za toga gorost i ni za koga drugoga, koliko god velik i golem bio. Ree otac kad on umre, i ja budem vidjela da Pandafilando navaljuje na kraljevinu, da mu se i ne opirem, jer bi mi to bila propast, nego mu dobrovoljno prepustim kraljevinu elim li svoje dobre i vj podanike ouvati od smrti i unitenja, jer od avolje sile goros" ne mogu se obraniti. No neka se onda sa nekoliko svojih ljudi u u panjolsku: ondje u nai pomo svojoj nevolji. Naii u na ski viteza, o kome e se u to vrijeme pronijeti glas po svoj toj kralje zvat e se, ako se dobro sjeam, don Azote, ih don Jigote.85 - Don Quijote valjda je rekao, gospoice - umijea se Sancho - da, don Quijote, ih drugim imenom: Vitez Tunog Lika. - Istina je - potvrdi Dorotea. - tovie: rekao mi je da je visoka suh u licu, te ima na desnoj strani, pod lijevim pazuhom, ili negdje, taman made s dlakom nalik na ekinje.186 Kad je to uo don Quijote, ree svojemu perjaniku: - Ded mi, Sancho sinko, pomozi da se nad paom razodjenem: vidjeti jesam li ja vitez koga je taj mudri kralj prorekao. - Zato biste se vi skidali? - zapita Dorotea. - Da vidim imam li ja onaj made to ga va otac spominje - o don Quijote. - emu biste se svlaili - ree Sancho - kad ja znam, gospodaru, takav made imate nasred lea, a to je znak ovjeka junaka. - To je dovoljno - doeka Dorotea. - Tko bi i pazio na sitnice, svejedno, bio made pod pazuhom ili na leima. Samo kad je pa bio ma gdje, jer je na istoj koi. Ja sam dakle dobro pogo. sam se preporuila gospodinu don Quijotu. On je onaj koga mi j spominjao, jer se slae i lice i slava njegova, koja mu se ne ori s"

panjolskoj nego i po cijeloj Manchi: im sam se iskrcala u O odmah sam se nasluala njegovih junakih djela, te mi je dua je on onaj koga traim. - Kako ste se vi, gospoice - zapita don Quijote - iskrcali u kad Osuna nije morska luka? No prije nego to je Dorotea odgovorila, prihvati rije upnik - Gospoica princeza eli rei: im se iskrcala u Mlagi, stigl Osunu i ula ondje prvi glas o vama.-Ja rei - potvrdi Dorotea. Bee upnik. - Nastavite, vae velianstvo, nastavila - zapone Dorotea - nego da mi je sudbina viteza don Quijota, pa se sada ve raunam i smatram spodaricom cijele svoje kraljevine, im mi je on, po osti i velikodunosti, obeao milost da e sa mnom god treba da ga vodim, a to nee biti nikamo nego protiv Zlopoglede, da ga ubije i meni vrati to mi je otima po Sve e se dogoditi kako elimo, jer tako je prorekao Tinacrio Mudrac. A rekao je jo, i to napisao slovima grkim, jer ja ne znam proitati: ako taj proreeni vitez, IUO gorostasa, poeli uzeti mene za enu, neka se i, bez ijedne rijei otpora ili kolebanja, da mu budem , i neka mu zajedno sa svojom osobom predam i svoju s , prijane Sancho? - zapitat e don Quijote. - uje li ti ja tebi nisam govorio? Eto nama i kraljevine, da vladamo, oenimo njome. ;a - zavikne Sancho - kopilan bio tko se ne bi oenio kad vitezu Pandahiladul I nije loa ta kraljica! Samo da se postelji pretvore u ovakvu! poskoi dvaput i od silnoga se veselja lupi po nogama. Dorotejinu mazgu za uzde i zaustavi je, klekne pred zamoli da joj poljubi ruke, u znak da je priznaje za i vladaricu. Kako da se ne smiju svi, gledajui ludost i budalatinu sluginu? Dorotea mu dakle prui ruke i e ga dii na veliku ast u svojoj kraljevini, ako joj Bog " joj se vrati kraljevina i vlast. A Sancho joj zahvali takvim : se opet svi nasmijali. io - nastavi Dorotea - moja povijest. Jo vam samo je od sve pratnje koju sam povela iz svoje kraljevine o ovaj bradati konjuar. Svi su mi se drugi utopih za koja nas je zatekla nadogled luke, a nas smo dvoje, isplivah na dvjema daskama na kopno. Samo je udo i "v moj ivot, kako ste zapazili. A ako sam to preopirno :x nije jasno, kako bi trebalo da bude, bacite krivicu na in upnik spomenuo na poetku moje pripovijesti: eobini jadi otimaju patniku pamenje, nee oteti, uzviena i junaka gospoice - klikne don 1 o god ih ja pretrpio sluei vama, i koliko god velikii nevieni oni bili! Ja evo nanovo potvrujem milost koju sam obeao, i kunem se da u s vama nakraj svijeta, dokle god s skobim s vaim neprijateljem, komu sam nakan, uz pomo Boju i moje ruke, skinuti bahatu glavu otricom ovoga... neu da re valjanoga maa, jer moj je ma ukrao Gins od Pasamonta.188 To je promrsio kroza zube, a onda nastavi: - A kada divu odrubim glavu i vas uspostavim u mirnoj vlasti vaom zemljom, od volje vam od sebe initi to god elite, jer d meni misli zaokupljene i volja zarobljena i pamet nestala za on ne vehm nita vie, ne smijem ja ni u snu pomisliti da se oenim da je ta ena jedincata kao ptica Feniks. Sanchu se uini sasvim loe to to mu gospodar govori da se ne eniti, te se rasrdi i zavikne na sav glas:

- Ja se, gospodaru don Quijote, kunem i preklinjem da vi niste pri pameti. Ta kako biste se skanjivali da uzmete ovako u princezu, kao to je ova? Zar vi mislite da e vam se iza sv ugla nuditi ovakva srea kakva vam se sada nudi? Zar je gosp Dulcinea ljepa? Boga mi, nije, pa ni napol: vehm da nije ni do ovoj. Kako u ja onda, dobijesa, dobiti grofiju kojoj se nadam, traite kruha preko pogae! Zenite se odmah, enite se, doa" uzimajte tu kraljevinu to vam sama pada u ruke, a kad budete nainite mene markizom, ma vrag odnio sve! Kad je don Quijote uo takvu hulu na svoju vladaricu Dulcinej mogao otrpjeti, nego zamahne aalicom i bez ijedne rijei dvaput po Sanchu, tako da ga je svalio na zemlju, te da se nije D uzvikala neka ga se okani, bio bi ga sa ivotom rastavio. - Zar ti misli, prostaino seljaka - progovori on nakon aska -ja skrtenih ruku gledati dovijeka kako ti luduje i vjeno ti op Izbij to iz glave, ti prokleti nitkove, koji i jesi, im hoe da j blati neprispodobivu Dulcineju! Zar ti, klipane, huljo, lupe zna da ja ne bih bio moan ni buhu ubiti kad moju ruku ne bi j ona? Ded reci, ti beno zmijinjega jezika, to misli tko je preo kraljevinu i odsjekao glavu tomu gorostasu, i nainio tebe mar jer sve to smatram da je prolo i da je gotovo, ako to nije vt Dulcineje, koja se slui mojom rukom, te ini junaka djela? bije boj mnome, a ja ivim i diem u njoj i za nju, nema me b njome postojim. Oj, ti nitkovski kopilane, kako si nezahvalan, a J tebe digao sa zemlje iz praine, da bude gospodin i velika, dobroinstvo uzvraa hulom na onoga tko ti ga je iskazao! Sancho nije bio toliko izubijan da ne bi uo sve to mu goSon prilino brzo, zakloni se za Dorotejinu mazgu i ree daru: ako ste vi odluili da neete uzeti ovu veliku je jasno da vas nee ni kraljevina zapasti, a kad je tako, moete meni iskazati? To i jest ono na to se ja tuim, gospodaru, oenite svakako tom kraljicom, dok nam je .nam je ve pala s neba, a poslije moete opet urediti s Dulcinejom, jer valjda je bilo kraljeva na svijetu koji su . to se tie ljepote, ja se u to ne petljam, jer od istine, em, obadvije mi se mile, premda ja nisam nikada vidio cineju. vidio, ti nevjero i klevetnie? - vikne don Quijote. - Zar donio poruku od nje? nisam ba sasvim valjano vidio - odgovori Sancho - da abrao njenu ljepotu i sve dobre strane na njoj redom, -u; ah ovako mi se odoka ini prilino lijepom. i - ree don Quijote - a ti meni oprosti to sam se -jao na tebe, jer kad srce prekipi, ode pamet. ;to - odgovori Sancho. - U mene uvijek tako zakipi lja da govorim, i ja moram barem jedanput izrei to mi Sancho - ree don Quijote - to govori, jer vr ide na velim ti nita vie. dvrati Sancho. - Bog je na nebu, on zna svaku smicalicu, ti koji od nas dvojice vee zlo ini: ja, to ne govorim Dspodaru, to ne inite pravo. we! - umijea se Dorotea. - Otri, Sancho, poljubi i, zamoli ga za oprotenje, te odsad pazi bolje to hvali ne pominji loim rijeima gospoicu Toboso, koju ja ne sam joj voljna sluiti, i uzdaj se u Boga, jer nee tebi s na kojem e kneevski ivjeti, glavu i zamoh od gospodara ruku, a on mu je prui janstveno. Poto ju je poljubio,

blagoslovi ga don Quijote bi poh malo naprijed, jer ga mora neto pitati i s njime o neem vanom. Sancho ga poslua, te njih dvojica rijed, a don Quijote progovori: e vratio, nisam imao prigode da te potanko zapitam za O poruci s kojom si krenuo na put, i za odgovor s kojim se smo, sreom, uhvatili vremena i priliku, pa mi ne krati kojim e me usreiti tvoji dobri glasi.- Pitajte, gospodaru, to elite - odgovori Sancho - a ja u vam re na sve to pitate, lijepo odgovoriti. Ali vas molim, gospodaru, nem odsad biti onako osvetljivi. - Zato ti to veli, Sancho? - zapita don Quijote. - Velim zato - odgovori on - jer ova sam dva udarca maloas i-vie zbog one kavge to ju je onomad po noi zametnuo med n-vrag, nego zbog ovoga to sam rekao protiv gospoice Dulcineje, ja cijenim i tujem kao svetinju zato to je ona vaa, sve ako sv u nje nema. - Ne vraaj se opet na takav razgovor, Sancho, tako ti ivota -don Quijote - jer to mene ozlovoljuje. Ja sam ti otoi oprostio, zna kako se veli: nov grijeh, nova pokora. Dok se to dogaalo, ugledaju gdje im putem dolazi u susret ovjek na magarcu, a kad stie nablizu, uini im se da je Cig Ali im je Sancho Panza, komu odmah igraju oi i dua kad magarca, opazio toga ovjeka, prepozna on Ginsa od Pasamonta, se, da ne bude prepoznat i da proda magarca, preodjenuo u Cig-jer on je znao i ciganski i mnoge druge jezike kao da su mu mate-Promotri ga Sancho i prepozna, a im ga je promotrio i prepo uzvie se na sav glas: - Ej lopove Ginesillo! Amo to je moje, vrati meni moj iv otimaj meni moje blaenstvo, daj mojega magarca, daj moju ra Sijevaj, kopilane, bjei, lopove, i putaj to nije tvoje! Nije mu ni trebalo toliko vikati i psovati, jer im je zapoeo, Gins i zagrebe kasom, gotovo trkom, te im zaas izmae i nesta Sancho prie svojemu sivcu, ogrli ga i ree: - Kako ti je bilo, dobro moje, sive, oinji vide i drue moj? Ljubi ga i miluje kao da je eljade. A magarac uti, puta da ga S ljubi i miluje, i nita ne odgovara. Stignu svi k njima i zaredaju e to se naao magarac, a najvie don Quijote, koji rekne Sane zbog toga ipak ne opoziva svoju zadunicu na tri magarca, i S mu zahvali.190 Dok su se njih dvojica tako razgovarala, ree upnik Doroteji da j razborito smishla pripovijest nalik na one iz vitekih knjiga i kra izloila. Ona mu odgovori da je mnogo vrijeme provela itaju knjige, ali ne zna gdje su pokrajine i morske luke, te je zato na" rekla da se iskrcala u Osuni. - Opazio sam - rei e upnik - zato sam odmah priskoio t ispravio, pa je sve u redu. No zar nije neobino gledati kak nesretni vitez tako lako vjeruje svim tim bajkama i laima, ke poput njegovih nesklapnih knjiga? potvrdi Cardenio; neobine su to i neviene sljeparije, te U takva bistra pamet koja bi ih pogodila kad bi ih htjela aditi od samih lai. neto - rei e upnik: - Osim tih budalatina, koje itez u ludilu svojem govori, moe raspredati s njim o wn, te on besjedi i raspravlja najpametnijim rijeima i

svemu bistar i vedar razbor, tako da ga nitko ne bi, dokle dirne u vitetvo, sudio drugaije nego da je sasvim pri oni tako, a don Quijote nastavlja svoj razgovor i veh se, prijatelju Panza, kavge i zadjevice, pa mi sada bez ikakve srdbe i zamjerke: Gdje si, kako i kada zatekao :o je radila? to si joj rekao? to ti je odgovorila? Kakva je 1 je itala moje pismo? Tko ga je prepisao? I sve to misli odi vrijedno znati, pitati, obavijestiti, samo nemoj nita ti, da mi zasladi, ah ni otkidati, da mi slast uskrati. - odgovori Sancho - ako emo po istini, pismo mi nije , jer ja nisam ni ponio nikakvo pismo. - ree don Quijote. - Biljenicu u koju sam napisao sam ja kod sebe dva dana nakon tvojega odlaska i jako io, jer nisam znao to e ti kad bude vidio da nema mislio da e se vratiti im opazi, vratio - odgovori Sancho - da ga nisam ve zapamtio dok , te sam ga u pero kazivao nekom crkvenjaku, a on ga po ju lijepo redom napisao. I veh da takvo pismo nije jo . itao, premda je proitao ve strahotu od pisama, jo napamet, Sancho? - zapita don Quijote. jodaru - odgovori Sancho - jer kad sam ga izrekao. vie ne treba, zaboravio sam ga. Sjeam se samo, na uzvikane, to jest uzviene gospoice, i na kraju: Va sve ; Tunog Lika. A u sredinu izmeu toga dvoga natrpao stotine dua, i ivota, i oiju svojih.Trideset prva glava Soni razgovori izmeu don Quijota i Sancha Panze, njeg, perjanika, s drugim jo zgodama. Sve mi to nije nemilo, nastavi samo - ree don Quijote. - Prispi to je radila kraljica krasote? Jamano si je zatekao gdje nie bi-gdje zlatom veze geslo ovomu svojemu zatravljenome vitezu. - Nisam - odgovori Sancho - nego sam je zatekao gdje vije u dv dva tovara penice. - Onda vjeruj - rei e don Quijote - da se to penino zrnje pre u biser kad bi ga svojim rukama dotakla. A jesi h opazio, prijate h penica bjelica ili je rumenkasta? - ukasta je bila - odgovori Sancho. - Onda ti ja velim - opet e don Quijote - kad ju je ona svojim izvijala, bit e bijeli kruh, bez ikakve sumnje. Ali ded dalje: kad dao pismo, je li ga poljubila? Je h ga uza elo pritisla? Je li po kako joj je stalo do toga pisma? Da joj je drago? to je uope u: - Kad sam joj pismo predavao - odgovori Sancho - ba je bila posla sa silnim itom i tresla je reeto, pa mi rekla: Metni to prijatelju, na onu vreu; ne mogu ga itati dok ne izreetam sv ovdje. - Pametna gospa! - doeka don Quijote. - To je jamano zato ita po lanu i da uiva. Dalje, Sancho! A dok je bila zaposlena, razgovarala s tobom? to te pitala o meni? A to si joj ti odgo Kazuj sve dokraja i nemoj ni trunak zaboraviti!

- Nije me nita pitala - ree Sancho - ali ja sam joj rekao gospodaru, njoj sluite i pokoru inite, goli do pojasa, kao divlja u planini, te spavate na zemlji, ne jedete kruha sa stola i ne bradu, nego plaete i proklinjete sudbinu. - Nisi dobro rekao da ja proklinjem sudbinu - doeka donTrideset prva glava rimi ba blagosiljem, i blagosiljat u je dokle god ivim, to da budem vrijedan ljubiti tako uzvienu gospoicu kao to od Tobosa. jest - rei e Sancho - jer tako mi vjere, nadvisuje me vie , Sancho? - zapita don Quijote. - Jesi li se ti mjerio s njom? sam se ovako odvrati Sancho: - pristupio sam da joj natovariti na magarca vreu penice, pa kad sam stao do sam da me nadvisuje vie nego za estitu aku. r istina - odvrati don Quijote - da se toj veliini pridruuje ja duevnih krasota! Ali jedno mi nee porei, Sancho: pribliio njoj, zar nisi osjetio sabejski miris, neki aromatski tako ugodno da i ne znam izrei imenom? Neki miomiris i , kao da si u finom rukaviarskom duanu? o - odgovori Sancho - da sam osjetio kao neki mirisak od jda se od mnogoga posla oznojila i zajapurila. - uzvrati don Quijote - nego si ti valjda bio u kihavici, ili zaudarao, jer dobro znam kako ona mirie, ta rua meu , taj ljiljan u polju, ta rastopljena ambra. biti - odgovori Sancho; - esto se isparuje iz mene zapah, da mislio da se isparuje iz gospoice Dulcineje, ali nije ni edan je vrag nalik na drugoga. Je - nastavi don Quijote - izreetala je penicu i poslala je je uinila kad je proitala moje pismo? nije proitala - odgovori Sancho; - veli da ne zna ni ti, te je razderala pismo na sitne komadike, jer nee dati da joj proita, pa da joj po selu znaju tajne. Dosta , ono to sam joj naustice kazao, kako vi nju, gospodaru, vi neobinu pokoru inite zbog nje. Naposljetku vam , gospodaru, da vas pozdravlja i da bi vie voljela vidjeti vas pisati; moli vas i zapovijeda vam da odmah poto primite krenete iz te ikare i okanite se ludorija, i da se pravo uputite u Toboso, ako vam se ne dogodi togod krupno, jer da vas vidi. Slatko se nasmijala kad sam joj rekao da se vi, , zovete Vitez Tunog Lika. Zapitao sam je li se pojavio onaj i Viskajac; veli da jest, i jako je zgodan ovjek. Zapitao sam , ali veli da dosad nije vidjela nijednoga. Lro dotle - ree don Quijote. - A kakvu ti je dragocjenost nku, da te nagradi to si joj donio glas od mene? Jer obina navada u skitnika vitezova i njihovih dama, da perjanike,djevojke i patuljke koji im donose glase, njima od njihovih dama damama od skitnika vitezova, nagrauju njih kakvom dragocjenou zahvalu za dobru vijest. - Moda je tako, i ja to smatram dobrim obiajem, ah je to bilo valj u nekadanja vremena, jer danas se uobiajilo da ti dadu komad km i sira, pa mi je to dala i gospoica Dulcinea iz dvorita, preko trnja zidu, kad sam se rastajao s njom, a po svemu je bio ovji sir. - Jako je dareljiva - ree don Quijote - pa ako ti nije dala ni dragocjenost, valjda je to zato to je u onaj mah nije imala pri ruci ti je dade. Ah bolje ita nego nita. Dok ja odem onamo, sve e se urediti. Zna li ti emu se ja udim? Meni se ini kao da si ti on-i natrag putovao zrakom, jer se za put u Toboso i za povratak

dulje zadrao od tri dana, a ima odavde donde vie od trideset: Zato ja sudim da ti nisi ni osjetio kako ti je uskorio i skratio put arobnjak koji je meni na pomoi i prijatelj mi je, jer ja moram t prijatelja svakako imati, ta inae ne bih ni bio valjan skitnik vitez, takvih arobnjaka to uzmu skitnika viteza dok spava u postelji, te i ne zna sutradan kako je osvanuo tisuu milja i dalje od mjesta gdj omrknuo. Da nema toga, ne bi skitnici vitezovi mogli u opasnos priskakati jedan drugomu upomo, kao to priskau svaki as. tako da se koji vitez bori u planini u Armeniji s kakvim zmajem, s kakvom nemani, ih s drugim vitezom, pa mu borba po zlu te samo to nije poginuo, no uto mu iznenada stie na oblaku ih ognjenim kolima prijatelj vitez, koji jo as prije bijae u Engleskoj, mu upomo priskoi te ga iz smrti izbavi. I nano je opet nae u sv kui, te uslast veera. A od jednoga mjesta do drugoga esto dvije ih tri tisue milja. Sve to stvara vjetina i mudrost tih arobnj koji vode brigu o skitnicima vitezovima. Zato ja, prijatelju Sancho, ikakve sumnje vjerujem da si za tako kratko vrijeme prevalio pu Toboso i natrag, jer tebe je jamano, kako ve rekoh, letimice pr koji prijatelj arobnjak, a ti nisi ni osjetio. - Bit e tako - ree Sancho - jer tako mi vjere, Rocinante je jurio cigansko magare kojemu je mva u uima.191 - I jest bilo ive u njemu! - prihvati don Quijote. - I jo cijela bjesova, jer to je eljad koja neumorno putuje i sa sobom vodi k god hoe. No okanimo se toga! to misli, kako bih ja uinio sada, mi moja vladarka zapovijeda da doem k njoj? Znam dodue da duan izvriti njezin nalog, ali opet ne mogu, jer sam obeao rn princezi koja je s nama; viteki me zakon primorava da se drim ri a ne mile volje svoje. U jednu me ruku mui i mori elja da vidim sTrideset prva glava drugu me ruku jako potie i zove vjera koju sam zadao, i u tim djelom stei. Nakan sam zato pouriti se i stii to gdje je gorostas, pa da mu odsijeem glavu, princezu u -vim u kraljestvo te odmah krenem natrag, da vidim sunce obasjava. Njoj u se ispriati, i ona e mi odobriti to sam : e da je sve samo za veu slavu i diku njenu, jer to god ivim, postigao, postiem i jo u postii orujem, sve je koju ona meni iskazuje, i odatle to sam njen. pi Sancho - jo vam se vrzu po glavi te tlapnje! Ta recite : kanite li vi taj put proi uludo, pa propustiti te izgubiti i divnu enidbu kao to je ova, gdje u eninstvo dobivate 4coja, kako sam pouzdano uo, mjeri opsegom vie nego ja milja, te obiluje svime to je potrebno ovjeku za t, a vea je od Portugalije i Kastilije zajedno? utite, za , i sram vas bilo to ste rekli; posluajte moj savjet: oenite u prvom selu gdje ima upnik; a ako neete, evo naega e to valjano uiniti. I znajte da sam ja u godinama gdje etovati, i da vam je ovo dobar savjet, i da je bolji vrabac u b na krovu, jer tko trai vee, gubi i ono iz vree, o! - rei e don Quijote. - Ako ti meni zato savjetuje !m da bih se ja, kad ubijem gorostasa, zakraljio, te da mi lako iskazivati tebi milosti i dati ono to sam ti obeao, znaj vrlo lako ispuniti elju sve ako se ne oenim, jer prije nego i boj, ja u ugovoriti, ako izidem kao

pobjednik iz borbe se htio eniti, da me mora zapasti polovina kraljevine, iogu pokloniti kome hou; a kad mi je dadu, kome u je go tebi? - doeka Sancho - ali gledajte da bude uz more, jer ako ne bude mililo ivjeti, da mogu ukrcati svoje podanike od njih to sam ve rekao. A vi, gospodaru, ostavite sada "e gospoici Dulcineji, nego najprije gorostasa ubijte, pa zavrimo, jer tako mi Boga, ini mi se da e od toga posla fslave i velike koristi. Sancho - odgovori don Quijote - da ne vodi brigu, a ja u ti et da najprije krenem s princezom, a zatim u Dulcineji. I : nikomu nita ne kazuj, ni ovima to su s nama, to smo uili i utanaili, jer Dulcinea je tako estita te ne eli da se saznaju, pa zato ne valja da ih ja ili tkogod drugi oda. - upita Sancho - zato vi, gospodaru, sve one koje ste om pobijedili aljete neka se poklone gospoici Dulcineji,kad vi time i sami potvrujete da je volite i da ste zaljubljeni im vi njih silite da odlaze k njoj i na koljena da padaju pred njom joj moraju govoriti da dolaze od vas da joj se poklone, kako se kriti to vas dvoje mislite? - Oh, kakva si ti neznalica i tupan! - klikne don Quijote. - Zar Sancho, ne vidi da sve to veha slavu njenu? Znaj, dakle, da je naoj vitekoj navadi dami velika ast kad ima mnogo skitnika vite koji joj slue i mislima ne smjeraju dalje, a slue joj stoga to je ta i takva, te oni ne oekuju nikakvu drugu nagradu nego da se udostoji primiti ih za svoje vitezove. - Ja sam uo gdje propovijedaju - prihvati Sancho - da t ljubavlju treba voljeti Svevinjega, zbog njega samoga, a ne treba nas na ljubav navodi ni nada u blaenstvo, ni strah od kazne, pr bih ga ja rado volio i sluio mu za ono to on moe. - Vrag te odnio, seljaino - klikne don Quijote - kakve h to mu gdjekada govori! Rekao bi ovjek da si bio na naukama. - Ta ja ne znam, tako mi vjere, ni itati - odgovori Sancho. Uto im dovikne majstor Nicols neka malko priekaju, jer e sta se napiju na vreocu na koje su tu naili. Stane don Quijote, na v radost Sanchovu, koji se ve umorio laui, te se boji da ga gos ne uvreba u lai, jer on jedino zna da je Dulcinea seljanka u Tobo je nije vidio nikada.192 Dotle se Cardenio odjenuo odjeom to bijae na Doroteji kad nali. Nije ta odjea bila ba osobita, ah kudikamo bolja od onog to je sa sebe skinuo. Sjau oni kod vrela, prihvate se ono malo jel ga je upnik ponio iz krme, pa utae ljutu glad koja ih je sve mo Uto udari onuda putem neki mladi, te se silno pozorno zagl njih kraj vrela, a onda odmah pojuri k don Quijotu, obuhvati mu zaplae gorko i progovori: - Jao, gospodaru! Zar vi mene ne prepoznajete? Ta pogledajte dobro! Ja sam onaj momak Andrs to ste ga vi izbavili kad je svezan za hrast. Prepozna ga don Quijote, uhvati ga za ruku, okrenu se drutvu i r - Da, gospodo, vidite od kolike je vanosti da na svijetu ima ski vitezova, koji osveuju krivice i nepravde to ih ine drzoviti i zli lj znajte ovo! Jednoga sam dana prolazio umom, te zauo jauk i alo vikanje, kao od eljadeta to je u muci

i nevolji. Po dunosti s pojurim odmah onamo odakle mi se ini da dopire jauk, te na privezana za hrast ovoga mladia to je evo sada pred nama, i j se radujem u dui, jer e on posvjedoiti da ne laem. Bio jeTrideset prva glava , gol do pojasa, a neki seljak, o kome sam kasnije uo da dar, mlati ga konjskom uzdom. Kad ja to ugledam, zapitam o ga tako iba i mrcvari, te mi onaj prostak odgovori da ga bije je sluga i to je neto tamo zanemario, vie od lopovtine posti. A djeak ree na to: Gospodine, on me tue jedino tem plau. Gospodar uzme kojeta evrdati izmotavajui sluao, ali nisam mario. Naredim mu naposljetku da ga zakunem ga da momka povede sa sobom te ga isplati do reala, i jo biranim novcima. Zar nije tako, sinko Andrs? o kako sam mu odreito zapovjedio i kako je on ponizno e uiniti to god mu nareujem, objavljujem i iziskujem? nemoj se mesti ni skanjivati! Pripovjedi ovoj gospodi to , neka vide i razaberu kolika je korist to po cestama ima 3va. . vi, gospodaru, rekli, cijela je istina - odgovori mladi - ali o naopako, obratno od onoga to vi mislite, pako? - zaudi se don Quijote. - Zar te nije seljak Sto me nije isplatio - odgovori momak - nego, kad ste vi Sume i mi ostali sami, opet me svezao za onaj isti hrast i toliko da sam bio kao izmrcvareni sveti Bartol. A uza svaki me mlatio alio se on i lakrdijao podrugujui se vama, te onoliko boljelo, nasmijao bih se to sve govori. Poinio je takvo udo da sam sve dosad bio u bolnici i lijeio se, zlobni seljanin izubijao. Sve ste to skrivili vi, gospodaru, li svojim putem i da se niste svraali kud vas ne zovu, niti u tue poslove, moj bi mi gospodar odudarao tuce ih dva ca, pa bi me odmah odrijeio i platio mi to mi je duan, vi njega onako ni za to obruili i tolika mu prostatva planuo je od ljutosti, pa kad je nije mogao iskaliti na vama, i ljutinu, kad je ostao sm sa mnom, iskalio na meni, i jo da vie neu biti ovjek kakav treba da budem. - rei e don Quijote - to sam ja otiao, a nisam ostao ne plati, jer ja sam po davnom iskustvu morao znati da koji e odrati zadanu rije ako vidi da mu je od koristi je. Ali ti se sjea, Andrse kako sam se ja zakleo da u, platio, doi i potraiti ga, te u ga nai, sve da se sakrije - prizna Andrs - ali to koristi! e vidjeti koristi li - odvrati don Quijote.Tako ree, ustade bre i zapovjedi Sanchu neka zauzda Rocinanta je pasao dok su oni jeli. Dorotea ga zapita to je naumio, a on odgovori da e potraiti on seljaka, kazniti ga za onakvu zlou i prisiliti ga da isplati Andrsa posljednjega maravedija, usprkos i uznos svima seljacima koliko ih ima na svijetu. Ona mu na to odgovori neka ne zaboravi da se obeanoj milosti ne smije uputati ni u to dokle god ne dovri n: posao: i sam to bolje zna nego itko, te neka primiri srce dok se ne iz njene kraljevine. - Istina je - odgovori don Quijote. - Andrs se dakle mora str dok se ja ne vratim, kako vi, gospoice, velite, a ja se opet kun nanovo obeavam da neu mirovati dok djeaka ne osvetim i on bude isplaen. - Ne vjerujem ja tim zakletvama - odvrati Andrs. - Volio bih vie svake osvete na svijetu da je meni sada stii u Sevilju. Dajte mi, imate, da togod pojedem i

ponesem, pa ostajte s Bogom, gosp i vi i svi skitnici vitezovi, proskitali se, dabogda, onako sretno kao i ja. Sancho izvadi iz svoje vree komad kruha i sira, dade mladiu i r- Evo ti, brate Andrs. Svakoga je od nas zapao po komadiak nesree. - A kakav je komadiak zapao vas? - zapita Andrs. - Evo ova krika sira i kruha to ti dajem - odgovori Sancho Bog zna hoe li mi nedostajati ili nee. Pamti, prijane, da mi konj skitnika vitezova trpimo ljutu glad i nevolju, i jo drugo kojeta bolje trpjeti nego kazivati. Andrs primi kruh i sir, pa kad je vidio da mu nitko ne daje nita obori glavu te uhvati put pod noge, kako se veli. Samo jo pri odi ree don Quijotu: - Bogom vas kunem, gospodaru skitnice vitee, ako me opet sretne priskaite mi i ne pomaite mi, ma vidjeli da e me raskoma nego me pustite u mojoj nevolji, jer ni ona mi nee biti gora od ne" to e me stii ako mi pomognete vi, dabogda prokleti bili, pa skitnici vitezovi koliko ih se god rodilo na svijetu. Don Quijote htjede ustati da ga kazni, ali on odjuri, ni hrt ga stiga bi. Razbjesnile Andrsove rijei don Quijota, te se oni drugi nam suspreui smijeh, da im se vitez sasvim ne raesti.Trideset druga glava i pria to se u krmi dogodilo cijeloj povorci don Quijotovoj. iiali, uzjau odmah te bez ikakve zgode koju bi vrijedilo ti stignu sutradan u onu krmu to je strah i trepet Sanchu ao se on, dodue, da ue, ah nije mogao izmaknuti, krmar, njihova ki i Maritornes, kad opaze da dolaze don Sancho, krenu im u susret i doekaju ih s velikim veseljem, a : uzvrati s dostojanstvenom mirnoom i prijaznou, te im mu spreme bolju postelju nego to mu je onomad bijahu rica mu na to odgovori: ako bude bolje platio nego prenut e mu kneevsku postelju. Don Quijote odvrati dae ntu spreme prilinu postelju u komori gdjeno i proh put, te ne, jer je bio sav izlomljen i smuen, on sklonio, saleti krmarica brijaa, zgrabi ga za bradu i i, ne dam ja vie svoga repa da vam bude brada, nego vi rep vratite; mojemu se muu vue po zemlji da je sramota; to jpjer njega ja zatiem u svoj dobri rep. i rep, ah brija ga ne htjede dati, dok mu upnik ne ree neka "ne treba vie onakve varke, nego neka se otkrije i u svojemu Si, a don Quijotu neka rekne da je dobjegao ovamo u krmu Opljakali razbojnici galijai. A ako bude zapitao za princezina jarei e mu da ga je ona poslala naprijed, neka objavi svijetu djevini da ona dolazi i dovodi sa sobom osloboditelja. Vrati krmarici rep, a vrate joj i sve drugo to im je posudila don Quijota. Svi se u krmi zadive krasoti Dorotejinoj i pastiru Cardeniju. Narui upnik da im spreme za jelo to u i, te se krmar ponada da e dobro platiti, i tako upne da imprilino jelo priredi. Sve to vrijeme don Quijote spavae, pa oni odlue da ga i ne bude, jer njemu je sada probitanije spavati nego jesti. 2a jelom uzmu razgovarati o neobinoj budalatini don Quijotovoj i kako su ga nali, a bili su tu krmar, njegova ena, njihova ki, Maritornes i svj putnici. Krmarica im pripovjedi to se dogodilo s njim i s mazgarom pa se obazre za Sanchom, i kad opazi da ga nema, ispria im

kako su se njime loptali, i oni to sasluaju s uivanjem. A kad upnik ree da su don Quijotu pomutile pamet viteke knjige koje je on itao, rei e krmar: - Ja ne znam kako bi to moglo biti, jer zbilja, koliko ja razumijem, nema na svijetu boljega tiva. Imam ja dvije-tri takve knjige, i jo neke papire to me zaista oivljuju, i ne samo mene nego i mnoge druge. Kad je etva, skupljaju se ovdje na blagdane mnogi eteoci i svagda se nade koji to zna itati. Uzme on u ruke koju od tih knjiga, nas tridesetak i vie posjeda oko njega, pa sluamo, uivamo i pomlaujemo se. Mene, kad ujem kako vitezovi mlate bijesno i strahovito, spopada elja da i ja tako uradim, pa bih sluo priu po cijele noi i dane. - I ja isto tako - priklopi krmarica - jer mi nema u kui mira dok ti ne uzme sluati to itaju; onda se zanese i zaboravi na svau. - Istina je - primetnu Maritornes; - tako mi vjere, i ja volim sluati te pripovijesti, jer su veoma zabavne, pogotovo kad priaju kako se gospoica pod naranama grli sa svojim vitezom, a djevojka im straari te umire od zavisti i od silna straha. To je, velim ja, medeno. - A to sudite vi, gospoice? - zapita upnik krmarovu ker. - Ne znam, gospodine, due mi - odgovori ona; - i ja sluam, i zaista volim sluati, premda ne razumijem; ali ja ne volim ono udaranje, to moj otac voli, nego one jadikovke, kad su vitezovi daleko od svojih dama, te sam ve znala i zaplakati, koliko ih alim. - Vi biste ih dakle usliali, gospoice, kad bi za vama jadali? - upita Dorotea. - Ne znam to bih uinila - odgovori djevojka - samo znam da su nekoje od tih dama tako okrutne te ih njihovi vitezovi krste tigrovima i lavovima i tisuama drugih neprilinih imena. Isuse moj, kako moe nekoja biti onako bez due i bez savjesti, pa pustiti estita ovjeka da umre ili da poludi jer ga ona ne mari. emu bi se prenemagale: ako je u potenju, neka se uzmu, jer drugo i ne ele. - uti, malal - rei e krmarica - ini mi se da ti mnogo o tome znas, a ne valja da djevojke toliko znaju i govore. - Kad me gospodin pita, morala sam mu odgovoriti - odvrati ki.

- Onda mi, gospodine krmaru - rei e upnik - donesite te knjiga ih vidim. Drage volje - pristane krmar. Je u svoju sobu pa iznese staru torbu, zatvorenu laniem. Otvori upnik i nae u njoj tri velike knjige i nekoliko papira, jako lijepo pisanih rukom. Prva knjiga koju je otvorio i vidio bijae Don Cirongilio Tracije; druga Felixmarte od Hircanije; trea pak historija velikoga ojvode Gonzala Hernandeza od Cordobe, sa ivotom Diega Garcije Paredesa.193 Kad je upnik proitao ona dva prva naslova, okrenu se rijau i ree:

Da nam je sada ovdje gazdarica naega prijatelja i njegova sinovica! A zato odvrati brija - kad ih mogu i ja odnijeti u dvorite ili u in, jer evo ba gori dobra vatra, biste vi spalili moje knjige? - zapita krmar. Samo ove dvije - odgovori upnik: - don Cirongilija i Felixmarta. Onda su valjda - opet e krmar - moje knjige heretine ili flegmatine, d ih hoete spaliti? Sizmatine, hoete rei, prijatelju - ispravi ga brija - a ne gmatine. Tako je - potvrdi krmar. - Ali ako hoete koju spaliti, spalite vi toga likoga vojvodu Diega Garciju. Volio bih da mi spalite sina nego koju onih dviju knjiga. Brate moj - prihvati rije upnik - te su dvije knjige laljive i pune orija i budalatina, a onaj je veliki vojvoda istinita povijest to povijeda djela Gonzala Hernandeza od Cordobe, koji je mnogim ojim junatvima zavrijedio da ga sav svijet zove velikim vojvodom, venim i slavnim pridjevkom, koji on jedini zasluuje. A taj je Diego arcia bio odlian vitez, rodom iz grada Trujilla u Extremaduri, nadasve abar vojnik, a od prirode tako snaan da je jednim prstom zadravao insko kolo u najbrem okretaju; s maem u ruci staje on pred most i bija cijelu nebrojenu vojsku da ne moe preko mosta; i jo je drugih djela poinio, te ih pripovijeda on sam i opisuje sa ednou viteza vlastitoga ljetopisca, ali da ih je opisao tkogod drugi slobodno i bez krasti, zaboravila bi se junaka djela Hektorima, Ahilima i Roldanima. udna li uda! - odvrati krmar. - Ba se kojeemu divite: zadrao nsko kolo! Bjee vam, Boga mi, itati to sam itao ja o Felbcmartu od ircanije, koji je jednim zamaajem prepolovio pet gorostasa po pojasu 0 da su mahune i fratrii koje djeca prave za igraku.194 A drugi je opet navalio na silnu i prejaku vojsku od milijun i est stotina tisua jnika te ih sve rastjerao kao da su ovje stado. A to velite o estitom Cirongiliju od Tracije, o kojem pria knjiga da je bio tako hrabar i te kad je jednom plovio rijekom, iskoi isred vode ognjena zmija, a on, im ju je ugledao, pojuri na nju, uzjae joj na ljuskava leda i stisne joj obadvjema rukama grlo s tolikom silom da je zmija vidjela: poginut e te nije znala ni kud ni kamo, nego zaroni u dubinu te odvue sa sobom i viteza koji je ne puta. A kad stigoe dolje, naoe se u nekim sjajnim dvorima i vrtovima da je divota. I onda se zmija pretvori u drevna starca koji mu je nagovorio toliko da se ovjek ne moe nasluati. utite gospodine, jer da vi to ujete, poludjeli biste od uivanja. Marim ja za velikoga vojvodu i za toga Diega Garciju to ih spominjete! Kad je to ula Dorotea, ree potiho Cardeniju: - Zamalo, pa e na krmar biti drugi don Quijote. - I meni se ini - odgovori Cardenio - jer on kanda smatra cijelom istinom da se sve to priaju te knjige zbilja dogodilo, i ba onako kako one piu, pa ga ni bosonogi fratri ne bi uvjerili da je drugaije. - Znajte, brate - opet e upnik - da nikada nije ni bilo na svijetu Felixmarta od Hircanije, ni don Cirongilija od Tracije, ni drugih takvih vitezova o kojima viteke knjige priaju. Sve su to izmislile i sloile besposlene glave, i to u onu svrhu koju ste spomenuli, da se potrati vrijeme, kao to su ga i vai eteoci tratili

sluajui te prie. A ja vam se istinski kunem da nikada nije na svijetu bilo takvih vitezova, niti su inili onakva junaka djela i ludorije. - Solite vi drugima pamet - odgovori krmar. - Kao da ja doista ne znam do pet brojiti, i ne znam gdje me svrbi! Neete vi meni prodati rog za svijeu; nisam se ja ludih gljiva najeo. to vi meni kazujete da je sve to ove estite knjige piu ludorija i la, kad su knjige tiskane s doputenjem gospode od Kraljevskoga vijea, kao da su to ljudi koji bi dopustili da se skupi i tiska tolika la, tolike bitke i toliko aranje da se ovjeku pamet muti! - Rekao sam vam ve, prijatelju - odvrati upnik - da je ono za razbibrigu naim dokonim mislima. Kao to u ureenim dravama igraju ah i bilijar i loptaju se, da se zabave ljudi koji nee, ne moraju ili ne mogu raditi, tako se doputa tiskanje ovakvih knjiga, jer se zaista misli da ne moe biti takvih neznalica koji bi ikoju od tih knjiga smatrali istinitom-Kad bi sada bila prilika i kad bi sluatelji traili, rekao bih kojeta o tome kakve treba da budu viteke knjige, da budu dobre i moda od koristi i jo nekima na slast; ali se nadam da u to moi kada pretresti s onim koji je moan tomu doskoiti. A dotle mi, gospodine krmaru, vjerujte to sam vam rekao; evo vam vaih knjiga i nazdravlje vam bile njihove istine ili lai, i od koristi vam bile, te vam Bog dao da ne zapadnete u koloteinu don Quijotovu. - To neu - odgovori krmar; - nisam ja lud da postanem skitnik vite m ja dobro da danas nije kao neko, kada su, kako vele, obilazili po ti slavni vitezovi. sred toga razgovora bane k njima Sancho, te se sav zbuni i zamisli je uo to vele kako nisu danas u obiaju skitnici vitezovi, a sve viteke knjige ludorije i lai. Odlui zato u dui saekati kako e se vriti taj gospodarov put, pa ako se ne dokona sretno, kako on misli, avit e ga i vratit e se eni i djeci, i obinom poslu svojemu. mar prihvati torbu i knjige, ali mu upnik ree: Priekajte! Ja bih da razgledam kakvi su ovo papiri to su tako lijepo isani. adi ih krmar i dade mu ih da proita, te upnik vidje da ima do araka, ispisanih rukom, a na elu pie krupan naslov: Pripovijest o azboritom znatieljniku. upnik proita u sebi tri-etiri retka i ree: Naslov mi se ove pripovijesti ini zaista zgodnim, i ja bih je proitao a to mu odgovori krmar: Pa proitajte, asni gospodine, i znajte da su jako zadovoljni bili neki ti koji su je ovdje proitali, te su je htjeli izmoliti od mene. Ali nisam htio dati, jer u je moda jo vratiti onomu koji je ovdje zaboravio bu s tim knjigama i papirima. Moda e se kada njihov vlasnik viti. Zao bi mi bilo rastati se s knjigama, ali sam voljan to uiniti, jer o sam krmar, ipak sam kranin. Pravo velite, prijatelju - ree upnik - ali ipak, ako mi se pripovijest Je svidjela, dat ete mi da je prepiem. akako - odgovori krmar, k su oni tako govorili, Cardenio je uzeo pripovijest i zapoeo je itati, -jemu se svidi, kao i upniku, te ga on zamoli neka je proita svima las.

Proitao bih je - odvrati upnik - ako nije bolje prospavati ovo vrijeme -jesto da itam. Najbolje u otpoinuti - odvrati Dorotea - ako provedem vrijeme ajui kakvu pripovijest, jer mi duh nije jo tako miran da bih mogla -uti kao to bi mi trebalo. Onda u itati - ree upnik - pa bilo samo od radoznalosti: moda e togod i zabaviti. -vali moliti i majstor Nicolas, pa i Sancho. Kad je to vidio upnik i -brao da e biti uitak svima, pa i njemu samomu, ree: Kad je tako, pazite svi, jer se pripovijest poinje ovako:Trideset trea glava u kojoj se kazuje Pripovijest o nerazboritom znatieljniku.195 U Firenzi, bogatu i uvenu gradu u Italiji, u pokrajini koja se zove Toscana, ivljahu Anselmo i Lotario, dva ugledna i bogata viteza, a takvi prijatelji da su ih svi koji ih znaju zvali asnim pridjevkom: prisni prijatelji. Bili su neoenjeni, mladii istih godina, istoga ivovanja, te su se zbog svega toga slagali u uzajamnom prijateljstvu. Anselmo je dodue bio neto bri na ljubavnu zabavicu od Lotarija, komu je opet miliji bio lov. Ali kad se dogaalo, znao se Anselmo odrei svoje sklonosti i prilagoditi se Lotarijevoj, a Lotario se opet okaniti svoje i pristati uz Anselmovu. I ovako su se njihove volje slagale toliko da ni najtoniji sat ne bi tako iao. Anselmo je bio do ludila zaljubljen u odlinu krasnu djevojku u tome istom gradu, kerku tako dobrih roditelja i tako dobru po sebi te se odluio, ako pristane prijatelj Lotario, bez koga on nita ne ini, zaprositi nju od roditelja za enu. Tako on i uini. Za prosca bude poslan Lotario te on obavi posao tako po prijateljevoj elji da mu je prijatelj nabrzo stekao onu koju eli. A amila je toliko bila sretna to je stekla Anselma za mua da je neprestano hvalila Bogu i Lotariju, po kome se ovako usreila. Prvih dana, kako ve svadba zna biti vesela, Lotario je i dalje, po obiaju posjeivao kuu prijatelja Anselma, nastojei ga astiti, slaviti i zabavljati koliko god moe. No kad prooe svatovi, te se smire i smanje posjeti i estitanja, pone Lotario oprezno izostajati iz Anselmove kue, jer mu se inilo kako i treba da se ini svakomu tko je razborit da kuu oenjena prijatelj ne treba i dalje pohaati onako esto kao onda dok su bili neoenjeni Dobro, istinito prijateljstvo ne moe dodue i ne smije ni na sumnjati, ali ast oenjena ovjeka ipak je tako osjetljiva da je m0!?11 povrijediti valjda i roena braa, a nekmoli prijatelji.Opazi Anselmo kako se Lotario ustee i pone se jako tuiti. Kad bi znao, veli, da e njegova enidba prekinuti uobiajeno druenje, e bi se ni oenio. Njih su dvojica, dok se on jo nije oenio, slonim prijateljstvom stekli asno ime, prozvani su prisnim prijateljima, pa _n ne doputa da se zatre taj proslavljeni i lijepi naziv, a ni rad ega drugog3 nego zbog nekih obzira. Moli ga dakle, ako meu njima jo tfaje ovakva rije, neka opet bude gospodar u njegovu domu, neka dolazi i odlazi kao i prije, a on ga uvjerava da njegova ena amila nema druge sklonosti ni druge volje nego onu

koju on eli da ima; ona 2na kako su se iskreno njih dvojica voljeli, te je sada zbunjena gdje vidi Ja se on tako uklanja. Tim je i drugim takvim rijeima navraao Anselmo Lotarija da mu opet po obiaju dolazi u kuu. Lotario mu je pak odgovarao tako promiljeno, razborito i zrelo, da je Anselma zadovoljila dobra namjera prijateljeva. Sloe se dakle da e Lotario dva dana u tjednu i na blagdane dolaziti na objed. Ali iako su tako ugovorili, odlui Lotario ipak da nee uiniti nita to ne vidi da se slae s au prijateljevom, jer njegov je dobar glas cijenio vie od svojega. Govorio je, a govorio je pravo, da oenjen ovjek, komu je Bog dao lijepu enu, treba isto toliko paziti kakve prijatelje prima u kuu, kao to pazi s kakvim mu prijateljicama ena druguje, jer ono to se ne uini i ne ugovori na trgu, ili u crkvi, ili za javne sveanosti, ili na protenjima sve to ne moe mu eni svagda kratiti, ugovara se i mogue je u kui prijateljice ili roakinje s kojom ona voli drugovati. Govorio jo Lotario kako oenjenomu koristi imati prijatelja koji mu kazuje to je u svojem vladanju zanemario, jer se dogaa da mu, kad jako voli, ne upozori enu i ne govori joj neka togod uini ili ne uini, samo da je ne bi ozlovoljio, premda e joj biti na ast ili na pokudu vo ili ono. Da ga je pak prijatelj upozorio, lako bi doskoio svemu. Ali gdje je takav razborit i tako estit i iskren prijatelj kakva Lotario smilja? Zaista ne znam; samo je Lotario bio takav te brino i marno Pazio na prijateljevu ast, trudio se da prorijedi i pootkida dane kada P dogovoru pohaa prijateljevu kuu, da se besposlenoj svjetini i eravim oima ne uini neprilinim to on, mlad ovjek, bogat, Pemenit, uljudan, s onakvim vrlinama, kako sudi sam, posjeuje uu onako krasne ene kao to je amila. Njena dobrota i estitost uzdava dodue svaki zlobni jezik, ali ipak on ne htjede izvrgnuti uninji dobar glas njen i prijateljev. Zato je one ugovorene dane . 0vdio ponajvie drugdje i drugim se ime zabavljao, pa se onda Svarao da nije mogao dospjeti. Tako je esto prolazio po cio danjednomu u jadanju, a drugomu u ispriavanju. Dogodi se onda da su jednoga dana etali po istini pred gradom, t e Anselmo rei Lotariju: - Sudi li, prijatelju Lotario, da ja za ovu milost koju mi je Bog iskazao kad me stvorio na svijet od ovakvih roditelja kao to su moji i dareljivo me obdario i prirodnim darovima i bogatstvom, ne znam njemu zahvaliti onako kako dolikuje da zahvalim na dobru koje mi je dao, pogotovo to mi je dao tebe za prijatelja i Camilu za enu, dva blaga koja cijenim koliko god mogu, kad ve nisam moan cijeniti ih koliko bih morao. No, uza sve te darove, koji su obino ljudima sve na svijetu da zadovoljno ive, ja sam ti najoajniji i najzlovoljniji ovjek, jer me ve odavna mui i mori tako udna elja, tako neobina med" svim ljudskim eljama, da se udim samom sebi, sam sebe kudim i grdim, te bih da je uutkam i prikrijem od vlastitih misli. Ipak me ta tajna misao izjeda: ne mogu joj odoljeti, a ne bih opet htio raskriti je svakomu. A kad je moram odati, hou da bude u skrovitu tvoje tajne, jer se uzdam da e mi skrovito i marno, kao iskren

prijatelj moj, pomoi, te u se nabrzo izbaviti iz tjeskobe u kojoj sam, i po tvojem e se nastojanju moja radost uspeti onoliko koliko mi se sada uspela mrzovolja zbog moje ludosti. Lotario se zaudi Anselmovim rijeima, ne znajui kamo smjera taj dugi uvod. Pretitrao je dodue u pameti kakva bi to bila elja to mu toliko mui prijatelja, ali nije znao ni izdaleka pogoditi istinu. Da se dakle to bre izbavi iz muke te neizvjesnosti, ree Anselmu da mu jasno vrijea iskreno prijateljstvo kad toliko okolia otkriti mu najskrovitije svoje misli, a zna pouzdano da bi od njega dobio ili savjet, da ih mogne suspregnuti, ili pomo, da ih izvri. - Istina je - odgovori Anselmo - s tim ti pouzdanjem evo kazujem, prijatelju Lotario, svoju muku: mori me elja da doznam je li amila, ena moja, onako estita i savrena kao to ja mislim, a tu ja istinu ne mogu dokuiti ako nju ne prokuam tako da mi pokus dokae njenu istou, kao to se u ognju prokuava isto zlato. Jer sudim, prijatelju, da je ena onoliko estita koliko je oblijeu ili ne oblijeu, a samo je ona vrsta koja se ne podaje ni obeanjima, ni darovima, ni suzama, ni neprestanom navaljivanju estokih udvaraa. Sto i vrijedi - ree on -da je ena estita, kad je nitko ne napastuje da bi pogrijeila? udna u uda da je sklonita i plaljiva ena koja nema prilike slobodnije ivjeti ili koja zna pouzdano da e je mu ubiti ako joj uvreba ikakvu nevjeru-Zato ja onu koja je estita od straha, ili jer nema prilike, ne mog11 cijeniti onoliko koliko cijenim onu koju oblijeu i napastuju, a ona ak slavno pobjeuje. Zbog toga dakle, i s mnogih drugih razloga koje bih ti mogao rei da dokaem i utvrdim svoj sud, elim da moja ena amila proe te potekoe, da se proisti i prekali u ognju oblijetanja, . to bude od onoga koji je vrijedan da razbukti u njoj udnju. ona iz te borbe izie, kao to sam i uvjeren, s pobjednikom palmom, bit u sretan neizmjerno; moi u rei da je moja elja do vrha zadovoljena; rei u da me zapala vrsna ena o kojoj veli mudrac: tko e je nai?196 A ako se dogodi naopako, dakle drukije od onoga to ja mislim, onda u ja uz veselje da sam pogodio istinu podnijeti pokorno jad kojim e me zaista zaokupiti takvo nemilo iskustvo. Znaj da nita to god bi mi rekao protiv ovoga mojega nauma nee koristiti i nee mene odvratiti da ga ne provedem; molim te zato, prijatelju Lotario, privoli se i budi orue koje e mi provesti tu nakanu kako elim. Ja u ti pruiti prigodu da mogne provesti moj naum i da ti ne uzmanjka nita to ja smatram potrebnim da potakne estitu, sklonitu, skromnu enu. I jo me neto navraa da ovo tegobno djelo povjeravam tebi: ako ti predobije Camilu, ti nee pobjedu iznijeti i dovesti dokraja, nego samo toliko da bude uinjeno to se uiniti mora, zbog asti i potenja. Neu ja dakle biti uvrijeen jae nego samo eljom, a moja e sramota biti skrivena u vrlini tvoje utnje, koja e u svemu onom to se mene tie, znam ja, biti vjena kao smrt. Ako dakle eli da ja ivim ivotom koji se zaista moe nazvati ivotom, kreni odmah u tu ljubavnu bitku, ali nemoj mlako i tromo, nego sa arom i revnou, kako moj naum iziskuje, i s pouzdanjem za koje mi jami nae prijateljstvo.

Takve bijahu Anselmove rijei Lotariju. Lotario ih saslua pozorno, te osim onih rijei koje su zapisane, nije izustio ni jedne dok nije Anselmo dokonao. A kad je vidio da Anselmo ne govori vie, zagleda se u njega podugo, kao da gleda neto to jo nikada nije vidio, te mu na udo i divljenje, potom odgovori: Nikako ne vjerujem, prijatelju Anselmo, da to nije ala to si mi rekao. Kad bih mislio da si istinu govorio, ne bih te ni pustio da nastavi, niti bih te sluao, i tako bih sprijeio tvoj dugi govor. ini 011 se ili da ti mene ne poznaje, ili ja ne poznajem tebe. Ali nije tako; znam ja dobro da si ti Anselmo, a ti zna jednako da sam ja Lotario. Samo mi se, naalost, ini da ti nisi onaj Anselmo kakav si j10 a ti si jamano mislio da ni ja nisam onaj Lotario kakav treba da udem. To to ti meni govori, ne govori onaj moj prijatelj Anselmo, to to trai ne moe se traiti od onoga Lotarija koga ti poznaje. r avi prijatelji stoje uz prijatelje i zakriljuju se uzajamno, kao toveli pjesnik, usque ad aras,xsl ali se ne smiju prijatelji zakriljivati onom to je protivno Bogu. Kad je tako sudio o prijateljstvu pogaujn koliko bolje treba o njemu da sudi kranin, koji zna da mu ni kakvo ljudsko prijateljstvo ne valja gubiti prijateljstvo Boje? A ako se prijatelj zaletio toliko da zaboravi i strah Boji, samo da priskoj prijatelju, ne smije to biti zbog sitnica, nego s kakva krupna razloga a tie se prijateljeve asti i ivota. A ded mi sada reci, Anselmo: to je od toga dvoga u opasnosti, da se ja odvaim i tebi ugodim, te uinim ono bogomrsko djelo za koje me moli? Zaista nijedno; nego ti od mene trai, koliko mogu dokuiti, da se ja potrudim oteti tebi ast i ivot, a zajedno s tobom i samom sebi. Jer ako ja nastojim da ti otmem ast, jasno je da ti otimam i ivot, jer ovjeku bez asti gore je nego da je mrtav. Ako ja budem, kako ti eli, orue tolikomu zlu tvojemu, zar se neu i ja obeastiti, te po tome izgubiti ivot? Sluaj, prijatelju Anselmo, i strpi se da mi ne odgovara dok ti ne reknem sve to mi pada na pamet o tome to si zaelio i zaiskao, a ti e imati kai da mi uzvrati i da te ja sasluam. - Dobro - doeka Anselmo - govori! A Lotario nastavi i ree: - ini mi se, Anselmo, da je u tebe sada onakva pamet kao to je svagda u Maura, kojima ne moe bludnju njihove sekte objasniti stavkama iz Svetoga pisma, niti razlozima koji se sastoje u razumnom rasuivanju ili su osnovani na vjerskim zasadama, nego im mora iznositi opipljive primjere, lake, razumljive, temeljite, nesumnjive, S matematikim dokazima, koji se ne mogu porei, kao kad vele: ai od dva jednaka dijela otrgne jednake dijelove, oni dijelovi koji ostaj opet su jednaki. A ako to ne razumiju rijeima, kao to zbilja i n razumiju, mora im pokazati rukama, iznijeti im pred oi, pa i on jo nije dovoljno da im dokae istinitost moje svete vjere. Ovako u isto morati i ja postupati s tobom, jer tvoj je naum toliko iskoio iz koloteine i tako je bez trunka ikakva razbora, da je teta tratiti vrijeme i tebi objanjavati tvoju zabludu, jer drukije ne znam sada nazvati tvoj naum. Snalazi me gotovo elja da te i pustim u tvojoj trabuni, za kaznu to si ono namjerio. No tako krut ne mogu biti jer sam ti prijatelj i ne smijem te pustiti u takvoj oitoj pogibli; u kojoj e propasti. A da to jasno

uvidi, reci mi, Anselmo: ne upuuje li ti mene da napastujem sklonitu enu, zaluujem estitu enU; zaokupljam skromnu enu, da se udvaram razboritoj eni? UpraV to ini! A ako ti zna da ima sklonitu, estitu, skromnu, razbori enu, to bi ti jo? A ako si uvjeren da e ona sve moje napastov daTrideset trea glava nadvladati, kao to bez sumnje i hoe, kakvim e je ljepim imenima slaviti nego to je danas slavi, i po emu e biti vrednija nego danas? Ili ti nju ne smatra onakvom kakva veli da jest, ili ti ne zna to jte. Ako ti nju ne smatra onakvom kakva veli da jest, emu je eli iskuati, ako ba ne kani s njom uiniti to te volja, kao da je ona zla? Ali ako je tako estita kako ti sudi, emu da uludo prokuava tu istinu, kad e je nakon iskuavanja cijeniti isto onako kao i prije. Iz toga slijedi da samo nerazumne i bjesomune glave zamiljaju ono od ega moe lake biti tete nego koristi, pogotovo kad zamiljaju -no na to ih nitko ne sili i ne primorava, te ve izdaleka jasno vidi da je oita ludost to i zamiljati. Teka se djela ine Bogu za volju, ili za volju svijetu, ili jednomu i drugomu. Ona koja se ine za Boju volju inili su sveci, te su ivjeli aneoskim ivotom u ljudskom tijelu. Svjetska djela izvruju oni koji prelaze beskrajne puine, najrazliitija podneblja, upoznaju svakojake narode, da steknu blaga zemaljskoga. A djela za Boga i za svijet u isti mah izvruju junaki vojnici: im oni opaze u neprijateljskom zidu samo toliku rupu koliku moe probiti topovsko tane, ne mare za strah, ne premiljaju i ne gledaju na oitu opasnost koja im prijeti, nego zaneseni eljom da vojuju za vjeru, za narod, za kralja, srcu neustraivo u tisuu smrti to ih oekuju. Ta se djela poduzimaju, te je ast, slava i probitak poduzimati ih, iako su teka i opasna. Ali to to ti, kako veli, kani poduzeti i provesti, niti e ti pribaviti slavu od Boga, niti blaga zemaljskoga, niti ast medu svijetom. Sve ako dokona onako kako eli, niti e biti zadovoljniji, niti bogatiji, ni potovaniji nego to si danas. A ako ga ne dokona tako, zapast e u gori jad nego to se moe zamisliti, jer ti onda nee koristiti ako pomisli da nitko ne zna za nesreu to ti se dogodila. Da se jadi i mui, dovoljno ti je to je sam zna. Da ti to potvrdim, evo ti kitica koju je spjevao slavni pjesnik Luigi Tansillo198 na koncu prvoga dijela Suza svetoga Petra, a glasi ovako: Porasle boli, porasla sramota, Kad Petar vidje da ve zora rudi. U srcu njega pee sad sramota Od sebe samog, i kad neznan bludi, Jer plemenitu srcu je grehota Grijeiti i tad kad ne vide ljudi. U grijehu grenik pred sobom se stidi, Premda ga samo nebo, zemlja vidi. ko isto nee moi ni ti zatajiti svoju bol, nego e plakati nePrestance, pa ako ne bude plakao suze iz oiju, plakat e krvavesuze iz srca, kao to ih je plakao onaj budalasti doktor o kojem nam pjesnik pria to je pokuavao s aom, a mudri Reinaldos bio oprezniji, te nije pokuavao:199 sve ako je ovo pjesnika izmiljotina ipak ima u njoj tajne pouke, koja je vrijedna da je zapazi, poslua i za njom se povede, pogotovo gdje e po ovom to u ti sada rei sasvim razabrati veliku zabludu u koju si nakan zapasti. Reci mi, Anselmo: kad bi tebi nebo ili dobra srea dala da bude

gospodar i zakoniti vlasnik prekrasnoga alema, kojemu su o vrijednosti i istoi uvjereni svi draguljari koji su ga vidjeli, pa ti svi u jedan glas i slono govore da je po istoi, vrijednosti i sjaju savren koliko god moe biti takav dragulj, a i ti sam sudi tako i ne zna nita protivno, bi li bilo pametno da te snae volja te uzme taj alem i metne ga meu nakovanj i eki i onda iza sve sile to ti ruka moe udari, da ga prokua je li zbilja onako tvrd i fin kako vele? tovie: da tako uini i kamen izdri tu glupu kunju, zar bi on zato bio vredniji i slavniji? A da se razmrska, to se takoer moe dogoditi, zar ne bi zauvijek propao? Bi, zaista, i gospodaru bi zbog toga ostao glas da ga svi smatraju glupanom. Smisli dakle, prijatelju Anselmo, da je amila i po tvojoj i po tuoj ocjeni najfiniji dragulj i nije pametno izvrgavati ga opasnosti da bude razmrskan, kad ionako ne moe biti jo vredniji, ako ostane itav; ako pak ne istraje i ne izdri, razmisli sada kako e ti biti bez nje i kako e sasvim pravo morati samoga sebe kriviti to si upropastio i nju i sebe. Pamti da nema na svijetu blaga koje bi bilo vrijedno iste i estite ene, i da je enama sva ast u dobru glasu medu svijetom. Tvoja je ena na dobru glasu, da i ne moe na boljem biti, pa zato bi ti izvrgavao sumnji tu istinu? Promisli, prijatelju, ena je nesavreno stvorenje i ne valja pred nju bacati prepreke, da se spotakne i padne, nego joj treba smetnje uklanjati i s puta joj odmicati svaku potekou, da mogne bez muke i hitro postii savrenstvo, kojega nema, a to je da bude estita. Pripovijedaju prirodnjaci da je hermelin ivotinjica bijela bjelcata krzna, pa kad ga lovci love, slue se ovom lukavtinom: znaju oni mjesta kuda hermelin prolazi i juri, zakre ih blatom, te ga onda potjeraju i navrate na ono mjesto. Kad hermelin ugleda blato, zastaje i puta neka ga zgrabe, samo da ne prelazi preko kala te ne iskvari i ne uprlja svoje bjeline, koja mu je milija od slobode i ivota.200 estita je i ista ena hermelin, a vrlina je estitosti bjelja od bijeloga, istoga snijega; ali tko nee da je izgubi, nego da je uuva i zadri, mora drukije postupati nego to postupaju s hermelinom. Ne treba iznositi pred nju blato udvaranja i laskanja nametljivih zaljubljenika, jer moda ona nema, a jamano iTrideset trea glava nema, toliko vrline i prirodne snage da bi sama po sebi mogla pregaziti j prijei te zapreke: treba zato da ih ukloni ispred nje i da iznese pred nju istou vrline i krasotu, koja je u dobrom glasu. estita je ena jo i kao ogledalo od sjajna i jasna kristala, ali to se ogledalo muti j tamni im ga dah zadahne. S estitom enom treba postupati kao sa svetakim moima: oboavaj i ne diraj. uvaj i cijeni dobru enu, kao to se uva i cijeni krasan vrt, pun cvijea i rua, kamo gospodar ne puta nikoga da ulazi i rukom da hvata: neka svijet iz daljine i kroza eljeznu reetku uiva miris i krasotu. elim ti naposljetku rei nekoliko stihova, koji mi padoe na pamet, a uo sam ih u jednoj novoj komediji te mislim da pristaju k ovomu to smo govorili. Savjetuje neki razboriti starac drugomu, djevojakom ocu, neka sklanja, uva i zatvara ker, te mu meu inim veli ove rijei: Staklo ti je ena mlada,

Ali kuat dobro nije, Moe li se da razbije, Jerbo svata biva tada. Lako e se da rastepe, Nije zato mudrost ui U opasnost, gdje e pui, Sto ne mogu da slijepe. Ta se mudra miso pie I vjeruje medu svima; Dok Danajd svijet ima, Bit e za njih zlatne kie.201 Sto sam ti dosad govorio, Anselmo, ticalo se samo tebe - a sad treba da uje i ono to se tie mene. Ako budem opiran, oprosti, jer moram tako zbog nedohoda u koji si zalutao i sada bi da te ja izbavim. Ti mene smatra prijateljem, a kani mi uiniti to je protivno prijateljstvu, kani me obeastiti. I nije samo to, nego hoe da i ja obeastim tebe. Da si me nakan obeastiti, jasno je, jer kad amila bude vidjela da je napastujem, kako ti trai, jamano e me smatrati za nepotena, loa ovjeka, kad sam namjerio initi ono to ne dolikuje meni i ne slae se s naim prijateljstvom. A da ti iziskuje da ja obeastim tebe, 0 tom nema sumnje, jer kad amila bude opazila da ja nju oblijeem, morat e pomisliti da sam zapazio u nje kakvu lakomislenost, koja me ojunaila da joj otkrijem svoju poganu elju, a im ona sebe smatra nepotenom, njeno se nepotenje tie i tebe, jer si njen. Odatle nastaje ona navada da mua preljubnice, premda ne zna za preljub 1 nije skrivio da mu je ena onakva kakva ne treba da bude, premda nije bio ni nemaran, ni nepaljiv, ali nije mogao sprijeiti nesreu, ipak zovu i krste pogrdnim i runim imenima, pa ga oni koji znaju za grijeh njegove ene gledaju prezirno, umjesto da ga gledaju sa saaljenjem jer nije on u tu nevolju zapao po svojoj krivici, nego po volji svoje prevrtljive druice. Ali hou da ti kaem uzrok zato mu nevaljale ene sasvim pravo gubi ast, premda i ne zna da je nevaljala, i nije skrivio, i nije joj dao povoda ni prilike da se pronevaljali. Neka ti nije mrsko sluati me, jer sve e ti ovo koristiti. Kad je Bog stvorio naega praoca u zemaljskom raju, pripovijeda Sveto pismo, pusti on san na Adama, te dok je Adam spavao, izvadi mu s lijeve strane rebro i stvori od njega nau pramajku Evu. Kad se Adam probudio i smotrio ju, ree: Ona je tijelo od mojega tijela, kost od mojih kostiju. A Bog ree: Zbog nje e ovjek ostaviti oca i mater, i bit e njih dvoje jedno tijelo.202 Onda je ustanovljen sveti sakramenat braka, s takvim vezama da ih jedino smrt moe razrijeiti. A u tom je divnom sakramentu tolika snaga i sila, da od dva razliita bia stvara jedno tijelo; jo i vie: iako su dvije due, imaju samo jednu volju. Iz toga slijedi: kako je enino tijelo jedno s muevljim tijelom, to onda i ljage koje na nju padaju, ili mane kojima se ona ogrijei, kaljaju i muevlje tijelo, premda mu, kako rekoh, nije skrivio to zlo. Kao to dakle bol na nozi ili na kojem god

udu osjea sav ovjek, jer mu je sve to jedno tijelo, te glava osjea bol u glenju, premda je nije prouzrokovala, tako je i mu sudionik u nepotenju svoje ene, jer je on jedno te isto s njom; a kao to sva ast i beast na svijetu jest i raa se od mesa i krvi, tako je i beast nevaljale ene od te vrste, te mora i mua zapasti jedan dio njen, i on se mora smatrati obeaenim sve ako i ne zna. Razmisli dakle, Anselmo, u kakvu pogibelj sre kad eli poremetiti mir u kojem tvoja estita ena ivi. Razmisli, s kolikom nitavom i nepodobnom radoznalou kani uzbuniti strasti koje sada miruju u srcu tvoje iste ene. Znaj da postii moe samo malo, a izgubit e toliko da ne marim ni spominjati, jer ne znam izrei. Ali ako ti sve ovo to rekoh, nije jo dovoljno da te odvrati od tvoje zle nakane, moe traiti drugo orue svojemu obeaenju i nesrei, jer ja nisam namjeran to biti, sve ako zbog toga izgubim tvoje prijateljstvo, a to mi je najvei gubitak to zamisliti znam. Kad je to izgovorio, zauti estiti i razboriti Lotario, a Anselmo se zbuni i zamisli da dugo nije mogao ni rijei odgovoriti; a naposljetku ree:Vidio si, prijatelju Lotario, da sam pozorno sluao sve to si mi umio rei. Po tvojim sam rijeima, primjerima i prispodobama azabrao kako si razborit i kakav si mi istinski prijatelj. Vidim priznajem i to da time to se ne povodim za tvojim miljenjem, o za svojim, bjeim od dobra i letim za zlom. Neka je tako, pa ti zamisli da ja sada bolujem od one bolesti koja zna spopadati neke ene, te bi jele zemlju, sadru, ugljen i jo gore tvari, gadne drugomu gledati, a nekmoli jesti. I meni trebaju tako neki otrovi da budem ijeen, i lako je to, samo ako pone udvarati amili, ma i mlako toboe; nije ona tako podana da joj od prvoga sastanka podlegne t; ja u biti zadovoljan i tim poetkom, a ti si onda uinio to kao rijatelj mora, te mi nisi samo vratio ivot nego si me i uvjerio da na eni nema sramote. I ve s jednoga razloga mora mi to uiniti, jer ja tvrdo odluio taj pokus izvriti, a ti valjda nee pustiti da svoju udalatinu priopim komu drugom te izvrgnem opasnosti ast svoju, koje je tebi stalo da ne nastrada. Sto e pak tvoja ast u Camilinim 1a, dok joj bude udvarao, biti na manjoj cijeni nego to bi trebalo, labo to smeta ili nita, jer ti e joj moi za kratko vrijeme, im se vjerimo da je ona estita, kako se nadamo, cijelu istinu rei o naoj letki, pa e te ona astiti kao i prije. Malo rtvuje, a toliko e me dovoljiti bude li se rtvovao. Nemoj me dakle odbiti, sve ako ti jo eprilinije bilo, jer, kako rekoh, im zapone, ve e mi biti kao da i zavreno. d je Lotario vidio odlunu volju Anselmovu i nije vie znao kakve i primjere smogao i kakve bi razloge smislio da ga odvrati, a Anselmo prijeti da e komugod drugomu priopiti svoju zlosretnu nakanu, ui da mu udovolji i da mu uini to eli, samo da bi se sprijeilo ee zlo, ali naumi uiniti tako da se Anselmo zadovolji, a da Camiline sli ne uzbudi. Odgovori mu, dakle, neka nikome ne kazuje to je umio, a on se laa toga posla i zapoet e ga kad god Anselmo eli. li ga Anselmo njeno i razdragano i zahvali mu za pristanak, kao da uje iskazao kakvu veliku milost. Sloe se oni da e odmah sutradan poeti. Anselmo e mu

urediti gdje e i kada nasamo razgovarati Camilom, a dat e mu i novaca i dragulja, da joj dariva i poklanja, "savjetuje mu neka joj prireuje podoknice i neka sastavlja pjesme njenu slavu, a ako nee da se mui, on e ih sam spjevati. Lotario "stane na sve, s drukijom dodue nakanom nego to je Anselmo islio, te se nakon toga dogovora vrate Anselmovoj kui i nau ondje amilu u strahu i u brizi, gdje oekuje mua, jer je danas dulje nego bino izbivao.Lotario ode svojoj kui, a Anselmo ostane u svojoj, zadovoljan kao to je Lotario bio zamiljen, jer nije znao to bi i kako bi, da se iskopa 13 toga nezgodnoga poloaja. Ali te noi smisli on nain kako e Anselrna zavarati, a Camilu nee uvrijediti. Doe sutradan prijatelju na objed, te bude lijepo doekan od amile, koja ga je uvijek rado doekivala i astila, znajui kolik mu je prijatelj mu njen. Odruaju oni, stol bude raspremljen, a Anselmo rekne Lotariju neka ostane s Camilom dok on obavi neki hitni posao; za poldrug e se sata vratiti. amila ga zamoli neka ne odlazi, a Lotario se ponudi da ga otprati, ali Anselmo ne htjede ni jedno ni drugo, nego navali na Lotarija neka ostane i njega prieka, jer bi da se razgovori s njim o neem to je vrlo vano. Rekne i amili neka ne ostavlja Lotarija sama dok se on ne vrati. Znao je uistinu svoj izmiljeni posao, zbog kojega odlazi, prikazati tako vanim da nitko ne bi sanjao o varci. Otie Anselmo te ostanu amila i Lotario sami za stolom, jer drugi su ukuani ve otili. Vidi Lotario da je na bojitu to mu ga je odabrao prijatelj, i da je pred njim neprijatelj koji bi krasotom pobijedio itavu eskadronu oruanih vitezova: kako ga se onda ne bi pobojao Lotario! Ali on se samo podlakti na naslon na stolici, podnimi dlanom obraz, umoli Camilu da mu oprosti neuljudnost, i ree da bi elio malko otpoinuti dok se Anselmo ne vrati. amila odvrati da e bolje otpoinuti ako prilegne, nego onako na stolici, te mu ponudi neka ode u gostinsku sobu. Ali Lotario ne htjede, nego prospava na stolici dok se nije vratio Anselmo, a kad taj zatee Camilu u njenoj sobi a Lotarija gdje spava u blagovaonici, pomisli, jer se ionako dugo zadrao, da su se njih dvoje ve razgovarali, kad je doteklo vremena i za spavanje. Jedva dakle on saeka da se Lotario probudi, pa da se ieta s njim i zapita ga kakve je bio sree. Sve mu bude po elji: Lotario se probudi, i odmah njih dvojica krenu od kue. Zapita on Lotarija to je elio, a Lotario mu odgovori da mu se nije uinilo zgodnim da se odmah od prvoga puta oituje, te je samo veliao Camilinu ljepotu i rekao joj da u cijelom gradu govore jedino o njenoj krasoti. To mu se ini dobrim poetkom, da je ponajprije udobrovolji i toliko je predobije da bi ga drugi put rado sluala, a slui se on umjetinom kakvom se sluzi sotona kad zaokuplja onoga koji je na oprezu i pazi se: promee se u anela svjetlosti, premda je aneo tmine, nadijeva na sebe astan lik 1 tek na koncu otkriva tko je, i odaje svoju nakanu, ako mu se odmah s poetka ne razabere varka. Sve to bude po volji Anselmu, te on ree da e i sutra upriliiti zgodu, nee dodue otii od kue, ali e se ko kue pozabaviti kojeim, te amila nee progledati smicalicu.proe tako nekoliko dana, a Lotario ne ree amili ni rijei. Anselmu e pak kazivao kako govori s njom, ali joj nije mogao izmamiti ni najmanji znak da ona pristane na ikakvo skretanje,

niti da mu daje i traak nade; prije bi rekao kako je sklona sve kazati muu ako je se ne okani. _ Dobro je - rei e Anselmo. - Dosad se amila obranila od rijei; 3 jo vidim kako e se obraniti od djela. Dat u ti sutra dvije tisue Ratnih kuda da joj ponudi i dade, i jo toliko kuda da nakupuje dragulja, da je namami, jer ene, pogotovo kad su lijepe, pa bile i jo kako estite, ginu za tim da se lijepo odijevaju i kite. Ako se ona od te napasti obrani, ja u se zadovoljiti i neu ti vie dodijavati. Lotario mu odgovori: kad je zapoeo, on e i dokonati, premda zna da e biti utuen i pobijeen. Sutradan on dobije one etiri tisue kuda i s njima etiri tisue neprilika, jer nije znao kakvu bi novu la smislio. Ali onda odlui da e rei kako je amila isto tako nepodatljiva obeanjima i poklonima kao to i rijeima, te mu i ne vrijedi muiti se dalje, jer uludo trati vrijeme. No sudbina odredi drukije, te kad je Anselmo ostavio, kao i vie puta ve, Lotarija i Camilu nasamo, zatvori se on u pokrajnjoj sobi i pone kroz kljuanicu na bravi motriti i sluati to njih dvoje rade. Vidi on da za dulje od pol sata nije Lotario amili ni jedne rijei uputio, te da ni jedne ne bi progovorio da je ostao i dovijeka. Zakljui da je sve izmiljotina i la to mu je prijatelj dosad govorio o Camilinim odgovorima. A da vidi da je zbilja tako, izie iz sobe, zovne Lotarija nastranu i zapita ga kakvih novosti ima i kakve je volje amila. Lotario mu odgovori da nije nakan nita vie poduzimati, jer mu amila odvraa tako osorno i nemilo da joj nije voljan progovoriti ijednu rije. - Ah, Lotario, Lotario! - klikne Anselmo. - Kako ti iznevjeruje Prijateljstvo i veliko uzdanje moje! Ja sam tebe maloas motrio, koliko sam mogao kroz kljuanicu, pa sam vidio da nisi amili ni rijei progovorio. Po tome sudim da joj uope nisi jo nita govorio. Ako je tako, a tako i jest, zato me vara ili zato mi tim lukavstvom otima sredstva kojima bih mogao postii to elim? Samo to ree Anselmo, ali i to to je rekao posrami i zbuni Lotarija, te se on kao nekako uvrijedi u asti to je uhvaen u lai, i zakune se anselmu da e odsad svojski prionuti i nee mu lagati: moi e se o tome i sam uvjeriti bude li ga od radoznalosti uhodio; ali i ne treba da Se upinje, ta ve e mu on, Lotario, razbiti sve sumnje. Anselmo mu p0vJeruje, te da mu prui pouzdaniju i nesmetaniju prigodu, odluiotputovati na osam dana prijatelju na selo, blizu grada. S tim on prijateljem ugovori da ga hitno pozove, kako bi pred Camilom imao izliku za put. Zlosretni, nepromiljeni Anselmo! Sto ti to ini? to snuje? to smjera? Pazi da ne uini sam sebi naao, kad snuje svoje beae i srlja u svoju propast! estita je tvoja ena amila; u miru je i tiini ona tvoja; nita ne buni tvoje sree; misli njene ne lete izvan kunih zidova; ti si joj raj na zemlji, ostvarenje njenih elja, vrhunac njene sree, i mjera o koju ona mjeri svoju volju, prilagoujui je p0 tvojoj i po Bojoj volji. Kad rudnik njene asti, krasote, estitosti i ednosti daje tebi bez ikakva truda sve bogatstvo to ga samo moe poeljeti, emu kopa zemlju i traga za novim ilama novoga i nikada vienoga blaga, te se izvrgava opasnosti da se sve strovali, jer sve je poduprto jedino krhkim potpornjem njene slabane prirode? Znaj da onaj koji trai to mu ne

moe biti zasluuje da mu bude uskraeno ono to moe biti, kako to bolje veli pjesnik: U smrti bih ica nova, I zdravlja bih u bolima, I slobode u tamnici, I spasenja iz okova, I da lupe asti ima. Al sudbina meni zla Nigda ne da to bih ja. Ja bih mnogo i premnogo, A jer hou nemogue, Krati mi se i mogue. Sutradan otputuje Anselmo na selo, poto je jo rekao amili da e za njegova izbivanja dolaziti Lotario da nadgleda kuu i da ruava s njom, a ona neka nastoji s njim postupati kao sa samim Anselmom. amila se kao razborita i estita ena acne od te muevlje zapovijedi, te mu rekne neka promisli kako ne prilii da za njegova izbivanja drugi sjedi na njegovoj stolici za njegovim stolom; a ako on to nareuje, jer se ne uzda da ona zna upravljati kuom, neka sada pokua, pa e vidjeti i uvjeriti se da je ona dorasla i veim brigama. Anselmo joj odgovori da je takva njegova volja, a ona se mora pokoriti i posluati. amila mu odvrati da e tako uiniti, premda joj je nemilo. Otputuje Anselmo, a sutradan doe u kuu Lotario i bude u Camile doekan ljubazno i asno. No nikada mu se nije dogaalo da bude s njom nasamo, jer je svagda okruena slugama i slukinjama, a pogotovo je uz nju djevojka njena, imenom Leonela, koju ona jako voli, jer stJ njih dvije jo od maloe u roditeljskoj kui Camilinoj odrasle zajednoa ju je amila sa sobom povela kad se udala za Anselma. Za prva .1: tri dana nije Lotario nita govorio, premda je mogao, kad bi se spremio stol i sluinad se po Camilinoj zapovijedi pourila da izie j jede. Leoneli je bila naredila da ona prva jede i onda da ne odlazi od nje. A Leoneli bilo na pameti drugo, po vlastitoj volji, pa joj je ba to vrijeme bilo potrebno za vlastitu zabavu, i tako ona nije svagda izvravala gospodariinu zapovijest, nego je njih dvoje putala nasamo, kao da su joj tako zapovjedili. Ali asno dranje Camilino, ozbiljno lice njeno i dostojanstveno vladanje zauzdavali su Lotariju jezik. f4o ako je bila korist od velikih vrlina Camilinih te su Lotariju uutkale jezik, bilo je to obadvoma ipak najgore, jer ako je jezik utio, misao je govorila i imala prilike promatrati redom sva dobra svojstva i krasotu Camilinu, u koju bi se zaljubio i mramorni kip, a kamoli ne bi srce u iva eljadeta. Za ono vrijeme dok bi Lotario mogao govoriti s njom, gledao ju on i razmatrao kako je vrijedna da bude ljubljena, pa to razmatranje stade pomalo ruiti obzire spram Anselma, i tisuu puta on naumi pobjei iz grada i skloniti se kamo god, gdje ga nikada nee vidjeti Anselmo, i gdje on nee vidjeti Camilu; ali elja da se nagleda amile prijeila ga i zadravala. Silio je sebe i borio se sa sobom da zatre u sebi osjeaj slasti to ga proima kad gleda Camilu; krivio je sam sebe da luduje; nazivao je sebe loim prijateljem i jo loijim kraninom; premiljao te

usporeivao sebe s Anselmom, a sve svodio na to da je vea ludost i uzdanje Anselmovo nego njegova nevjera, te e mu oprostiti i Bog i ljudi ovo to je nakan uiniti, i ne treba da se boji kazne za svoj grijeh. Krasota i dobrota Camilina, a s njima i prigoda koju mu je glupi mu namjestio, najposlije obore estitost Lotarijevu. Prestade on mariti za ita drugo osim za ono kamo ga srce vue, te kad prooe tri dana Anselmova izbivanja, za kojih se neprestano borio i odupirao se svojim eljama, pone on salijetati Camilu s tolikim arom i tolikim zaljubljenim rijeima, da se zapanjila, pa samo ustala i bez ijedne se rijei sklonila u svoju sobu. Ali od te hladnoe ne klonu u Lotarija na da, koja se svagdje raa zajedno s ljubavlju, nego on uze jo vie C1jeniti Camilu. A ona, kad je vidjela u Lotarija ono emu se nikada ne bi nadala, nije znala to bi. Pomisli da nije ni sigurno ni valjano ako nJemu bude i opet prilika da joj onako govori; odlui dakle da jo te ni Anselmu poalje a tako i uini po momku pismo, u kojem pie vako:Trideset etvrta glava u kojoj se nastavlja Pripovijest o nerazboritom znatieljniku. Kao to se kazuje da ne vrijedi vojska bez voe ni tvrava bez zapovjednika, tako ja velim da je jo gore mladoj, udanoj eni bez mua, ako on nije zaprijeen jako opravdanim razlozima. Meni je tako zlo bez tebe, i nikako ne mogu podnijeti taj rastanak, te ako se ne vrati brzo, morat u otii u roditeljsku kuu, sve ako tvoja kua ostala bez paske, jer ovaj paznik koga si mi ostavio, ako mu pristaje to ime, pazi vie na svoje elje nego na tvoje dobro; a kako si ti razborit ovjek, ne treba dalje da ti kazujem, a i ne valja da ti kaem jo vie. Kad je Anselmo dobio to pismo, razabra on da je Lotario ve zapoeo posao, a amila mu je onda odvratila onako kako treba. Obraduje s uvelike tomu glasu, te porui amili neka se nikako ne seli iz kue, j on e se ubrzo vratiti. Zaudi se amila odgovoru Anselmovu i jo se vie zbuni, jer se boji ostati u kui, a jo gori joj strah otii roditeljima. Ako ostane kod kue, u opasnosti joj ast, a ako ode, ogrijeit e se o muevu zapovijed. Naposljetku se odlui na ono to je vee zlo: da ostane i da se ne uklanja Lotarijevu drutvu, jer drukije bi samo potaknula sluinad na brbljarije. I poali ve to je pisala muu, jer se poboja nee li on pomisliti da je Lotario opazio u nje kakvu lakomislenost i ta ga potakla da zaboravi na duno potovanje. Ali uzdajui se u svoju estitost, pouzda se u Boga i svoje asne nakane, te se ponada obraniti se utei, govorio Lotario to mu drago. A muzu nee nita vie javljati, da ga ne baci u svau i nepriliku. Uzme dapae smiljati kako bi ispriala Lotarija Anselmu ako je zapita za povo zato mu je ono pismo pisala. S tim mislima, koje su dodue asne ali slabo razborite i probitane, saslua ona sutradan Lotarija, a on odmah prione toliko, da se p kolebati postojanost Camilina, i sva se njena estitost mora1flpregnuti da joj oi ne odaju suosjeaj koji su joj u srcu razbudile suze i riJei Lotarijeve. Sve je to vidio Lotario i jo se jae uzbudio. jCad rnu je Anselmo odlaskom svojim pruio priliku, odlui on da treba junaki opsjesti tu tvravu, te joj navali na samoljublje velianjem njene krasote, jer nita ne osvaja i ne predobiva utvrene kule tatine u lijepih ena

kako ih osvaja i predobiva ta sama tatina, kad ju laskanje na jeziku nosi. Tako on vjeto potkopa hridinu njene estitosti i podmetne takav lagum te bi je sruio sve da je amila bila od eljeza. Plakao je, molio, zaklinjao se, laskao, navaljivao i hinio s takvom strau i s tolikom istinitou, da je nadvladao razboritost Camilinu te iznio pobjedu koju je vie elio nego joj se nadao. Predala se amila: amila se predala; ali zar je udo kad se nije odralo ni prijateljstvo Lotarijevo? Jasan primjer koji nam dokazuje da se ljubavna strast svladava jedino bijegom i da se nitko ne smije hvatati ukotac sa tako jakim neprijateljem, jer bi mu trebale boanske sile da svlada onu ljudsku silu. Leonela je jedina znala za slabost svoje gospodarice, jer od nje je ne mogoe sakriti nevjerni prijatelji i novi ljubavnici. No Anselmova zahtjeva ne htjede Lotario amili odati, da ne bi ona manje cijenila njegovu ljubav te mislila da je on samo zbog prilike i nasumce, bez istinske ljubavi, nju salijetao. Za nekoliko se dana Anselmo vrati kui, ali i ne opazi da mu je nestalo ono na to je najmanje pazio, premda mu je najvie stalo do toga. Pohodi odmah Lotarija i zatekne ga doma; izgrle se, te on zaite neka ga prijatelj izvijesti o ivotu ili smrti. - Prijatelju Anselmo - ree Lotario - mogu te izvijestiti da ima enu koja je vrijedna da bude primjer i dika svim estitim enama. Ututanj su bile rijei koje sam joj govorio; ponude mi je prezrela; darove mi odbila; a mojim se hinjenim suzama jasno rugala. Sve u sve, amila ti je ugled krasote, ona je poklad u kojem poiva estitost i ivi ednost i razboritost, i sve vrline koje su na diku i na sreu potenoj eni. Vraam ti, prijatelju, novce, evo ti ih, nisam ih ni trebao, jer Camilina se krepost ne predobiva ovakvim niskim sredstvima kao t su obeanja i darovi. Zadovolji se, Anselmo, i nemoj ju dalje jo Pokuavati. Pregazio si, a da se nisi okvasio, more onih muka i sumnja to nas znaju i mogu zapadati od ena, pa opet roniti u duboku puinu nvih nezgoda, i ne prokuavaj jo kojom kunjom valjanost i vrstou brda koji ti je od Boga dosuen da na njem plovi po moru ovoga jeta; nego znaj da si ve u sigurnoj luci, te se usidri sidrom zdrave Pameti i miruj, dokle god ne zaitu da plati dug od kojega ne oslobaa ikakva plemenitaka povlastica.Anselmo se jako obraduje Lotarijevim rijeima, te im povjeruje kao da ih je izreklo koje proroite. No ipak ga zamoli neka se jo ne okani udvaranja i salijetanja, ma i samo od radoznalosti i za zabavu. Ne mora vie onako navaljivati i truditi se kao dosad, nego neka samo napie nekoliko pjesmica njoj u slavu, ali pod imenom Cloride, a on e kazati amili da je zaljubljen u neku damu kojoj je nadjenuo to ime, da je moe slaviti u potenju, kako dolikuje njenoj estitosti. Ako pak njega mrzi pisati stihove, on e ih, Anselmo, spjevati sam. - Ne treba - odgovori Lotario. - Nisu mi muze toliko neprijateljice da me ne bi kojiput u godini pohodile. Reci ti amili to si kazao o mojoj tobonjoj ljubavi, a stihove u ja spjevati. Ako ne budu onako dobri kakvi bi dolikovali onoj kojoj pjevam, bit e barem najbolji to sam ih kadar spjevati. Tako ugovori nerazboriti prijatelj s nevjernim prijateljem, pa se Anselmo vrati kui te upita Camilu ono emu se ve udila da je nije jo zapitao: zato mu je

pisala i poslala ono pismo. amila mu odgovori da joj se uinilo kao da je Lotario motri malko drzovitijim pogledom nego onda kada je on kod kue; ali se razuvjerila i misli da je to bila utvara, jer se Lotario kloni nje i pazi da se ne sastanu i ne ostanu nasamu. Anselmo joj odvrati neka ni najmanje ne sumnja, jer on zna pouzdano da je Lotario zaljubljen u otmjenu gospoicu u gradu, koju slavi pod imenom Cloride, a sve i da nije zaljubljen, ne treba se bojati, jer Lotario je valjan ovjek i oni su prisni prijatelji. Da Camilu nije Lotario ve prije obavijestio o toj tobonjoj ljubavi za Cloridu, te sam to rekao Anselmu samo da se moe koji asak zabaviti veliajui Camilu, bila bi ona jamano zapala u mreu oajne ljubomore; ali je ve bila obavijetena, te se ne iznenadi i ne razjadi. Sutradan, kad su sve troje bili za stolom, zamoli Anselmo Lotarija neka im kae koju pjesmu to je spjevao svojoj ljubljenoj Cloridi; amila je ne poznaje, te on moe slobodno kazivati. - Sve da je i poznaje - odgovori Lotario - ne bih ja nita krio, jer kad zaljubljenik velia svojoj dragoj ljepotu i kudi njezinu okrutnost, ne pogruje on dobri glas njen. Ali bilo kako bilo, evo ovaj sam sonet spjevao juer neharnoj Cloridi: SONET Kad samrtnike slatki sanak mili Zaokuplja u noi tihoj, tada Sirota pjesma mojih ljutih jada K nebesima i Cloridi se krili. I kada sunce s istoka se javlja.K nebesima i Cloridi se krili. Put sunca lete uzdisaja jata I jadikovka stara se obnavlja. I kada sunce zrake baca ive Na zemljicu s prijestolja zvjezdana, Jo gori tui jecaj plana dua. No opet pria prie alostive, I sved jad moj za noi i dana: Nit nebo mene nit Clorida slua. Svidje se amili sonet, a jo vie Anselmu. Pohvali ga on i ree da ;e Clorida veoma okrutna dama ako ju takva istinita ljubav ne moe ganuti. Onda zapita amila: - Istina je dakle sve to zaljubljeni pjesnici govore? _ Ukoliko su pjesnici, ne govore istinu - odgovori Lotario - ali ukoliko su zaljubljeni, svagda su plahi i istiniti. _ Nema sumnje - doeka Anselmo, samo da potkrijepi i potvrdi amili Lotarijev naum, ali ona i ne haje za Anselmove lukavtine, jer je ve sva zaljubila u Lotarija. Uiva ona u svemu to on ini, a razumjela je da je i ljubavna pjesma namijenjena njoj i da je zapravo ona ta Clorida. Zamoli ga zato, ako zna jo koji sonet ili koju pjesmu, neka kazuje. - Znam - odgovori Lotario - ali ne vjerujem da je sonet onako dobar kao prvi, ili je barem manje lo. Rasudite sami, evo ga: SONET Znam, pie mi se smrt, al vjerovati Jo nisi voljna. Ja do tvojih nogu, Oj neharnice, umrijeti mogu, Al se za ljubav neu pokajati. Da odem tamo u kraj

zaborava, Gdje nema ica, ljubavi ni slave, Iz grudi mojih, da ih raskrvave, Izvirila bi tvoja krasna glava. Tu svetinju uuvat u za kruti Put, kojim idem jak, od nesmiljene Tvrdine tvoje nauen na muke. Ah, plovim tuan, a nebo se muti, Po tuem moru sudba vodi mene, Bez zvijezda gore i bez bliske luke. ohvali Anselmo i taj sonet, kako je pohvalio i prvi. I tako je on nizao "iku za karikom u lancu koji je omotavao i spletao njegovu beast,jer to god ga je Lotario vie obeaivao, sve mu je govorio da je asniji, a sa svakom stepenicom niz koju je amila silazila k svojerrm ponienju uzvisivala se u muevljim oima vrhuncu vrline i dobroga glasa. Onda se dogodi jednom, te amila ostade nasamo sa svojoj djevojkom i ree joj: - Stid me, draga Leonela, to sam ovako slabo cijenila sebe i to nisam barem zategla, da me istom kasnije Lotario predobije, nego sam se ovako rado i brzo sasvim predala. Bojim se da e prezreti moju hitrinu i lakomislenost i nee misliti kako se nisam mogla oduprijeti njegovoj moi nada mnom. - Ni brige vas, gospodo, za to - odgovori Leonela - jer ne vrijedi, a j nema razloga da se manje cijeni ono to se daje, ako se daje brzo, samo ako je to to se daje dobro i vrijedno da bude cijenjeno. Ta govori se: dvaput daje, tko brzo daje. - Ali se govori takoer - odvrati amila - po to stekao, po to i cijenio. - Ne valja ovdje ta izreka - rei e Leonela - jer, kako vele, nekomu ljubav leti, nekomu hoda; ovomu juri, onomu se skanjuje; jednoga mlaci, drugoga ari; gdjekojega ranjava, gdjekojega ubija; u koji je mah pojurila sa svojim eljama, u taj ih je mah ve zavrila i dokonala-izjutra opkoljuje tvravu, a obno se tvrava ve predala, jer nem sile koja bi njoj odoljela. Tako je, pa to se onda plaite i bojite, jer tako se isto moralo dogoditi i Lotariju, kad je ljubav uluila prilik gdje gospodara nema doma, te vas prevladala. I moralo se izvri ono to je ljubav odredila, dok se nije Anselmo vratio i svojom prisutnou pomrsio posao; jer ljubav nema boljega slubenika koji njene elje izvruje nego to je prilika: prilikom se ona slui u svim svojim poslovima, pogotovo iz poetka. Dobro ja znam sve to, vie po iskustvu nego po uvenju, pa u vam, gospodo, jedanput ispriati; ta i ja sam od mlade krvi i mesa. I onda jo, gospoo amila, niste se v. predali odmah, nego ste mu ponajprije po oima, po uzdisajima, p rijeima, po obeanjima i darovima progledali duu i u njoj sve vrlin po kojima je Lotario zavrijedio da bude ljubljen. Tako je, pa neka vas ne more sumnje i otune misli, nego znajte pouzdano da i Lotario cijeni vas, kao to i vi njega, pa kad ste ve zapali u ljubavnu zamkuj budite sretni i blaeni to vas je osvojio onaj koji je vrijedan i cijeni vas, te u koga nisu samo ona etiri S, to vele da moraju biti u svakog3 valjanoga zaljubljenika,203 nego i cijela abeceda: ako ne vjeriijete sluajte, pa ete vidjeti kako u vam napamet iskazati. On je, kak vidim, i kako mi se ini, alem, fcogat, estit, dobar, fin, glasit, hrab tinrt junaina, krasan, ubazan, mlaci, naoit, odlian, plemenit, S vnjiv 1 etiri S, kako vele, onda temeljit, uman, fatren. X mu ne staje, jer je oporo slovo, Y je isto to , a Z zaljubljen u vas. Njasmije se amila djevojinoj abecedi i razabere da je ona vjetija ljubavnim poslovima nego to bi se reklo. Prizna to i ona sama, te ja

amili da vodi ljubav s nekim odlinim mladiem iz toga istoga orada- amila se zbuni i poboja se da joj otuda ne nastane opasnost dobromu glasu. Ispita djevojku je li im ljubav doprla dalje od rijei, a Leonela joj odgovori, sa malo stida i s prilinom drskou, da jest. Zna se ve: im gospodarica pogrijei, obezobrazi se slukinja; kad ona vidi da je gospoda posrnula, asom e i slukinja za njom, te i ne mari zna li se to. amila nije dakle znala ni kud ni kamo, nego zamoli Leonelu neka ne kazuje nita o njoj onomu koji joj je, veli, ljubaznik, i neka krije svoju vezu, da ne bi doznali Anselmo i Lotario. Leonela joj obea da e je posluati, ali uini svoje, tako da je amila uvidjela kako se s pravom pobojala nee li joj zbog nje nastradati dobar glas. Kad je nepotena i drzovita Leonela vidjela da joj se ni gospodarica ne vlada kako treba, obezobrazi se ona i poe svojega ljubavnika putati k sebi, u kuu, uzdajui se da je gospodarica nee smjeti odati, sve ako je i vidi. Takvo zlo nastaje kad gospodarica pogrijei i postane ropkinja svoje sluinadi te im mora prikrivati nepotenje i sramotu. Tako se dogodilo i amili. Opazila je dodue vie puta da je Leonela sa svojim ljubaznikom u sobi u kui, ali ju nije smjela ukoriti, nego joj jo pomagati da ga sakrije, uklanjati joj s puta svaku smetnju, samo da je ne bi opazio Anselmo. No nije mogla sprijeiti da ga jednom pred zoru ne opazi Lotario gdje izlazi. Nije prepoznao tko je, i u prvi mu se mah uini da je prikaza. A kad razabere da taj hoda, krije lice, te se briljivo i oprezno krade, okani se one lude misli i zapadne u drugu, koja bi ih sve upropastila da nije amila sprijeila. Ne pomisli Lotario je taj ovjek, koga je u nevrijeme vidio gdje iz kue izlazi, bio tamo g Leonele, niti se sjeti da i postoji kakva Leonela na svijetu, nego Pomisli da je amila, kako je bila podatljiva i lakomislena s njim, isto kva bila i s drugim, jer kad se ena pronevaljali, grijeh njen urodi Urne da joj pada ast i u samim oima onoga to ju je molio i zaklinjao, te mu se predala, pa sada on sudi da se ona jo lake predaje drugima, "Tdo vjeruje svakoj sumnji koja ga obuzme. Kao da mu je u taj mah estalo zdrave pameti i kao da je smetnuo s uma svaki razboriti sud Postupa li valjano i razborito, odjuri on odmah k Anselmu, dok jo bio ustao, sav nestrpljiv i slijep od bijesne ljubomore koja ga je aa i ginui da se osveti amili, koja mu i nije naao uinila, te murece: - Znaj, Anselmo, da seja ve mnogo dana borim sa sobom i suspree se da ti ne reknem to ne mogu i nije ni pravo da ti dulje krijem. Z-da se stalnost Camilina sruila i pokorila se u svemu to sam volj initi od nje. Skanjivao sam se da ti istinu otkrijem, jer sam eli vidjeti je li joj to lakomislen hir, ili ona to ini da mene iskua i Vidj je li vrst naum ovoj mojoj ljubavi koju sam ja s tvojim doputenjen zapoeo. Mislio sam takoer: kad bi ona bila onakva kakva treba i bude i kakvom smo je obadvojica smatrali, bila bi ti ve javila da j nju salijeem; ali kako sam vidio da ona oklijeva, razabrao sam: istinito je obeanje njeno da emo se, dok ti opet ode od kue, sastati orunici, gdje je tvoje oruje - a ondje se zbilja sastajao s amilo-

- ali nemoj naglo doletjeti da joj se osveti, jer grijeh je poinjen samo u mislima, te e se moda amila jo predomisliti dok nije zgrijeila, i umjesto grijeha se pokajati. Kad si mi dakle svagda u svemu, barem donekle, sluao savjet, primi i posluaj i ovaj savjet sada, bez varke i sa zrelim razborom uini to misli da treba. Priini se odlazi od kue na dva-tri dana, kako ve obiava, i dobro se sak u orunici; ima ondje svega i svaega, moe se lako sakriti, pa e onda vidjeti roenim oima, a ja svojima, to je amila naumila; ak je nevaljaltina, koje se tebi vie bojati nego joj se nadati, moe bi tih, bistar i razborit osvetnik svoje sramote. Zapanji se, iznenadi i zaudi Anselmo Lotarijevim rijeima, koje zatekoe kada se najmanje nadao da e ih uti, jer je ve mislio da j amila odoljela tobonjoj napasti Lotarijevoj, te je ve uivao u sla-te pobjede. Poutje asak, zagleda se ukoenim pogledom u pod, onda ree: - Ti si, Lotario, uinio to sam od tvojega prijateljstva oekivao. Ja u svemu moram sluati tvoj savjet. Uini to te volja, i uvaj tajnu kak ti se ini najbolje u ovoj iznenadnoj zgodi. Obea mu Lotario, ali se ve pri rastanku sasvim pokaje to mu je to kazao. Vidi da je ludo uinio, jer amili se mogao osvetiti a da ni. udario ovakvim okrutnim i neasnim putem. Uzme proklinjati svO. pamet, ruiti svoju naglost, ne znajui kako bi razmrsio to je smrsio, ili navratio na pametniji svretak. Naposljetku odlui sve rei Can11 a kako mu je bilo uvijek prilike, nae je samu jo toga dana. Ali inl 1 ona vidjela da moe govoriti s njim, ree mu: - Znaj, prijatelju Lotario, da mi je na srcu jad koji me toliko m mislim, srce e mi pui, i udo je pravo to nije ve puklo. Leonela toliko obezobrazila da svaku no puta u kuu svojega ljubavnika, i je 2 s e r je kod nje do jutra, na tetu mojemu dobromu glasu, jer tko god gdje u ovako neobino doba izlazi iz moje kue, moe suditi to je volja. A nevolja mi je to je ne smijem ni kazniti ni ukoriti, jer zna za nau vezu, te mi je zaepila usta, pa moram utjeti o njenim slovima; strah me, zlo e se izlei otud. je amila poela govoriti, pomisli Lotario da je to lukavtina om ga kani zavarati kao da toboe nije njen nego Leonelin ljubavnik aj koga je vidio gdje izlazi iz kue. Ali kad on vidje da amila plae kuka, i moli ga za pomo, povjeruje da je istina, a kad je povjerovao, sasvim se zbuni i pokaje za sve. No ipak odgovori amili neka se ne brine, on e srediti da Leonelina bezobratina bude zauzdana. Onda joj prizna to je u ljutom bijesu ljubomore rekao Anselmu, i kako su se ogovorili da se Anselmo sakrije u orunicu i jasno se uvjeri kako mu a nevjerna. Zamoli je da mu oprosti tu ludost i da mu savjetuje ako bi je ispravio te se izvukao iz toga zbrkanoga nedohoda, u koji ga e zavela luda pamet i ljubomora. ,mila se prenerazi kad je ula to Lotario govori: ozlovoljena, prekori i pokudi razboritim rijeima tu nevaljalu zamisao i glupu i zlu odluku, b u ene je bri

duh i u dobru i u zlu nego u mukarca, ali zato slabiji treba svojski i promiljeno raditi, te se amila odmah dosjeti kako :e razmrsiti to to se ini nerazmrsivim. Lotariju ona naredi neka se pobrine da se sutradan sakrije Anselmo gdje je rekao, jer ba to joj je skrivanje zgodno da uredi kako bi se odsad mogli milovati bez ikakve etnje. Ne htjede mu objasniti to je zamislila, nego mu rekne neka samo spremi, kad se bude Anselmo sakrio, da odmah doe im ga nela zovne, i neka na sve to ga bude pitala, odgovara onako kako odgovarao kad ne bi znao da ga Anselmo slua. Lotario je uzme liti da mu dokraja objasni to je naumila, jer e on onda pouzdanije nije paziti na sve to smatra potrebnim, e treba ni na to paziti - odgovori amila - nego mi samo odgovaraj te budem pitala. e htjede ga amila obavijestiti to je naumila, jer se bojala da on e htjeti raditi po njenoj zamisli, koja joj se dobrom ini, nego e ti i smiljati drukije, kako ne valja. e sada Lotario, a sutradan otputuje Anselmo, pod izlikom da e selo k prijatelju, ali se opet vrati i sakrije, to lake to su mu amila eonela namjerice pomagale. akrio se dakle Anselmo, te u sto muka, koje je lako zamisliti, eka da enim oima vidi kako mu kidaju ast, i kako e izgubiti ljubljenu amilu, najmilije dobro svoje. Kad su amila i Leonela pouzdano vei posigurno znale da se Anselmo sakrio, udu one u orunicu, a im je amila onamo zakoraknula, uzdahne duboko i progovori. -Jao, draga Leonela! Dok nisam izvrila to ne elim da zna, jer neu da me pokua sprijeiti, zar ne bi bilo bolje da prihvati Anselmov bode, koji sam od tebe zaiskala, te probode ovo sramotno srce moje? Ali nemoj, jer nije pravo da ja budem kanjena za tuu krivicu. Hou najprije da znam to su drske i bestidne oi Lotarijeve vidjele na meni da se on obezobrazio te mi onakvu elju iznio, na sramotu prijatelju svome i na beae moje. Otii, Leonela, onamo k prozoru i zovni ga, jer on je jamano na ulici: eka da izvri svoj zli naum. Ali prije u ja izvriti kruti i asni svoj naum. - Ah, gospodo! - odvrati domiljata Leonela, koja je bila ve upuena. - Sto biste vi s tim bodeom? Da ne kanite ubiti sebe ili Lotarija? I jedno i drugo to vi kanite upropastit e vam ast i dobri glas. Bolje je i ne mariti za uvredu, te onoga zlog ovjeka ne putati sada u kuu, da nas ne zatekne same. Mi smo eto, gospoo, slabe ene, a on je mukarac i odreit. U njega je lo naum, zaslijepljen je i strast ga vodi, pa e on moda prije nego to vi izvrite svoj naum uiniti ono to je mnogo gore nego da vas ubije. Zlo i naopako gospodaru Anselmu, kad je pustio da mu onaj bezonik toliki mah preotme u kui! Ako ga, dakle, gospodo, ubijete, kao to mislim da kanite, to emo onda s mrtvacem? - Sto emo? - preuze amila. - Ostavit emo ga neka ga Anselmo ukopa, jer je i pravo da njega zapadne posao kako e sakriti pod zemlju svoju sramotu. Zovni bre onog bezonika, jer to god dalje odgaam osvetu za uvredu koja mi je nanesena, mislim da sve gore krnjim vjernost koju dugujem muu. Sve je to sluao Anselmo i svaka mu rije Camilina mijenja misli; ali kad je zauo da je nakanila ubiti Lotarija, htjede izii i odati se, da ne bi svoje uinila.

No ipak ga zadri elja da vidi dokle e ona dospjeti u toj sranoj i asnoj odluci, a on je nakan za vremena iskoiti i sprijeiti zlo. amila sada padne u teku nesvjesticu i srui se na postelju koja je toj sobi bila. Leonela zaplae gorko i zajaue: - Jao, jadne mene, ako mi po nesrei umre ovdje na rukama cvije estitosti, ponos valjanih ena, ugled istoe...! Tako ona zareda; tko je uje rekao bi da je najucviljenija i najvjernij djevojka na svijetu, a njena gospodarica nova Penelopa,204 koju proganjaju. Za kratko se vrijeme osvijesti amila, a kad se osvijes tila, rece:Kolik brani Lukn 2ato ne zove, Leonela, toga vajnoga najvjernijeg prijatelja meu ijateljima, koga je ikada obasjalo sunce i skrila no? Bre, tri, : jdi, da se od tvojega oklijevanja ne ugasi ar moje srdbe i da aVednu osvetu, kojoj se nadam, ne iskalim u samim prijetnjama i oklinjanju! Odmah u ga zovnuti, gospoo - odgovori Leonela - ali mi prvo ijte taj bode, da ne biste, dok mene nema, poinili njime ono to bi k0ji vas vole oplakivali dokle god ive. jsje boj se, draga Leonela, neu nita uiniti - odvrati amila. -oliko god ja bila, po tvojem sudu, nepromiljena i luda to ovako im svoju ast, ipak nisam toliko nepromiljena i luda kao ona ukrecija, o kojoj priaju da se ubila, a nije nita zgrijeila, niti je ponajprije ubila onoga to joj je skrivio nesreu. Ako je do umiranja, umrijet u ja, ali hou jo da se osvetim i da uzvratim onomu koji je kriv to sam ja dospjela ovamo, da plaem zbog njegove bezonosti, iako je nisam niim skrivila. Jedva ona namoli Leonelu da ode i zovne Lotarija, a kad je naposljetku otila i dok se nije vratila, uzme amila govoriti, kao da razgovara sama sa sobom: Boe mili! Zar ne bi bolje bilo da sam otpravila Lotarija kao to sam ga ve vie puta otpravila, nego to ga evo sada navodim da me smatra nepotenom i pokvarenom, barem donde dok mu ubrzo ne razbijem zabludu? Svakako bi bolje bilo; ali ja ne bih bila osveena, a ast mojega mua ne bi stekla zadovoljtinu, kad bi se on ovako, nikomu nita, mirne due vratio odavde kamo su ga zle nakane dovele. Neka nevjernik ivotom plati poganu elju svoju: neka svijet dozna ako bude doznao da amila nije samo ouvala vjernost svojemu muu nego ga je i osvetila na onome koji se drznuo uvrijediti ga. Ipak bi, mislim, bolje bilo da sam to kazala Anselmu; no ja sam mu ve natuknula u onom pismu to sam mu poslala na selo, a kad on nije uznastojao doskoiti ovomu zlu koje sam mu spomenula, valjda nije, kao predobar i povjerljiv ovjek, ni htio ni mogao vjerovati da bi se Srcu prisnoga prijatelja mogla roditi misao koja kalja njegovu ast. Ni Ja to nisam dugo vjerovala, a ne bih nikada ni vjerovala da se nije

n e

J gova bezonost usudila jo i dalje, te mi javnim darivanjem, silnim ecanjima i neprestanim suzama otkrila sve. Ali emu sada ovo Pomiljanje Zar treba sranoj odluci ikakav savjet? Nipoto. Ne bilo . - zdajnie; zdravo, osveto! Ulazi, nevjero, hodi, pristupljuj, umri okonaj, pa bilo to bilo! ista sam dospjela u vlast onomu koga Je nebo dosudilo da bude moj; ista hou da odem od njega, i jo

Leonela i Lotario zapanje se i preneraze to se dogodilo. Vide amila u krvi lei na podu, a jo sumnjaju je li sve zbiljski. Pritri gdje loj bre Lotario, bez due i bez daha, da joj istrgne bode. No kad opazj malu ranicu, snae se od straha koji ga je spopao, te se opet zadivi bistrini, pameti i velikoj razboritosti Camilinoj. Ali da pomogne onim to njega ide, otegne on alostivu naricaljku nad Camilinim tijelom kao da je mrtva, te stane sipati kletve i na sebe i na onoga koji ga naveo na ovo zlo. A kako je znao da ga slua prijatelj Anselmo, kukao je tako da bi ga svatko tko ga uje vie alio nego i Camilu, sve ako misli da je mrtva. Leonela je digne na rukama i poloi je na postelju; a Lotarija zamoli neka otri i potrai koga tko e Camilu tajom lijeiti-zapita ga i za savjet, to misli da bi rekli Anselmu o toj gospodariinoj rani, ako se on moda vrati dok jo nije ozdravila. Lotario joj odgovori neka reknu to ih volja, on ne zna savjetovati to bi valjalo; jedino veli neka gleda da joj zaustavi krv, a on e u svijet bez traga. I jasno odajui bol i jad izleti on iz kue; a kad bude sam, gdje ga nitko ne vidi, uzme se krstiti i krstiti, udei se lukavtini Camilinoj i vjetini Leonelinoj. Pomisli kako je Anselmo uvjeren da mu je ena druga Porcija, i poeli da se sastane s njim, pa da njih dvojica proslave to najvee prijetvorstvo lai i istine to se ikada zamisliti moe. Leonela zaustavi, kako joj je reeno, gospodarici krv, koja joj je samr toliko tekla da potvrdi prijevaru, ispere joj malo ranu vinom i povee je koliko zna. A dok ju je viala, govorila je tako te bi Anselmo, sve da i nije uo ve ono prije, morao povjerovati da mu je amila prav" boanstvo estitosti. Uzme onda govoriti i amila, te nazivati sebe plaljivicom i kukavicom to ba onda kad je trebalo nije bila srana da se rastane sa ivotom to joj je dodijao. Zapita ona djevojku za savjet, bi li ili ne bi odala svu tu zgodu svojemu ljubljenomu muu, a ona joj odgovori neka mu ne kazuje, jer e se on onda osvetiti Lotariju. To je opasno, a dobra ena ne smije muu navraati priliku za kavgu, nego mu mora uklanjati svaku takvu priliku koliko god moe. amila joj odgovori da pravo i veli, te e je posluati; ali ipak treba razmisliti to bi rekla Anselmu otkuda je ta rana, jer on e je svakako opaziti; Leonela pak odgovori da ona ne zna ni za alu lagati.

- A otkud bih ja znala, sestro? - odvrati amila. - Ne bih se ja usudila izmisliti i tvrditi la, sve da mi se radi o glavi. Kad ne znamo St emo i kako emo, bolje e biti da reknemo zgoljnu istinu nego da nas uhvate u lai. - Ni brige vas, gospoo - odgovori Leonela. - Ja u do sutra razmis0 to bismo rekli. Kad vam je rana na tome mjestu, moi ete je sakriti o ne vidi, a Bog je dobar i pomoi e nam u naim valjanim i potenim .anama. Primirite se, gospodo, i nastojte da se ne uzrujavate, da vas oSpdar ne zatekne ovako uzbuenu, a svu drugu brigu prepustite eni i Bogu, koji pomae svaki dobri naum. selmo je najpozornije sluao i gledao kako se prikazuje tragedija lft.j njegove asti, a osobe koje su je igrale prikazale su je s tako binim zanosom j ivotnou kao da su se pretvorile u onu istinu oju hine. Jedva on eka da se smrai, pa da nae dobroga prijatelja otarija i da se vesele estitoj srei to je u dobroj eni otkrio ovakav ragocjen biser. Njih se dvije pobrinu da on mogne lako izmaknuti, i on ului prigodu te se iskrade. Odmah potrai Lotarija, a kad ga je jao, nije mogao da ga se nagrli, veselja svojega da se napripovijeda i "amile da se nahvali. Sve je to sluao Lotario, ali se nije mogao nikako jovati, jer mu se po pameti motalo kako je prevario prijatelja i ljuto osramotio. Anselmo je vidio dodue da Lotario nije veseo, ali je mislio da je zato to se amila ranila, a on je bio povod. Rekne mu dakle edu inim neka se ne brine za Camilu, jer joj je rana jamano laka, su se njih dvije dogovorile da e mu je zatajiti. Nije eto opasno, pa uiva i veseli se s njim, kad se po njegovoj vjetini i pomoi uspeo najvie sree koja se moe poeljeti; a odsad ne bi nita drugo nego pjeva pjesme u slavu amili, da bude ovjekovjeena dok je svijeta jeka. A Lotario mu pohvali dobri naum i obea mu pomoi u tome ijnom djelu. .o je Anselmo izvaran masnije nego itko na svijetu: on sam odvede ruku svojoj kui onoga koga je smatrao za orue svoje sree, a ono bjee propast dobroga glasa. amila ga doeka, ini se, nadurena, a e joj igralo. Potraja ta varka kratko vrijeme, dok za nekoliko mjeseci a ne okrenu kolo, te se pojavi zloa, sve dotad vjeto sakrivena, i elmo plati glavom svoju nerazboritu radoznalost.Trideset pete glava u kojoj se pria o junanoj i strahovitoj bitki koju je don Quijote izvojevao s mjehovima rujna vina i zavrava se Pripovijest o nerazboritom znatieljniku. Kad se ba imala doitati pripovijest, dotri Sancho Panza sav uprepaten iz pregratka na tavanu, gdje otpoiva don Quijote, i za vikne: - Pohitite bre, gopodo, i priskoite upomo mojemu gospodaru, jer on je zapodjenuo najljui i najei boj to sam ga ikad oima vidio. Tako mi Boga, zviznuo je on gorostasa, neprijatelja gospoe princeze Micomicone, i skinuo mu s ramena glavu, kao da je repa. - Sto ti to, brate, veli - zapita upnik i prestane itati to je j preostalo pripovijesti. - Jesi li ti, Sancho, pri sebi? Kako, dobije moe to biti kad je gorostas dvije tisue milja odavde? Uto oni zauju u pregratku silnu halabuku i glas don Quijotov kako vie:

- Stani, lupeu, zlikovce, kukavico Uhvatio sam ja tebe, i nee G koristiti tvoja sablja-krivaa. Onima koji su ga uli uini se kao da on udara po zidovima. A Sancho e rei: - Ta nemojte se skanjivati i sluati, nego uite i prekinite im bitku, ili priskoite mojemu gospodaru; ali nee trebati, jer gorostas jamano ve poginuo, otiao Bogu na raun za svoj pogani ivot to ga je provodio; vidio sam ja da tee po podu krv, a glava mu je odsjeei i pala nastranu, i velika je kao najvea vinska mjeina. - Bog me ne ubio! - zavapi sada krmar. - Da nije taj don Quijote don Vrag uzeo udarati po kojem od mojih vinskih mjehova to su p rumenoga vina i vise mu povrh glave, a ono to taj ovo misli da je bit e proliveno vino.0 ree i ue u komoru, a svi za njim, te zateknu don Quijota najudnijoj odjei to se moe vidjeti. Bio je u koulji, ali mu je jlja sprijeda pokratka, tako da ne pokriva bedra, a straga je jo palaca kraa; noge mu duge, mrave, rutave i nisu ba iste; na vi mu crvena masna kapa krmarova; oko ljevice omotao pokriva postelje, na koji je Sancho bijesan, a zna i zato; u desnici mu gol mlati on na sve strane i govori takve rijei kao da se zbilja bori jiekim gorostasom. A kad tamo, oi mu jo zaklopljene, te on spava anja da je u boju s gorostasom; tako je ivo u mati zamislio onu tolovinu to je kani izvriti, te sada sanja da je stigao u kraljevinu comiconsku i bije boj s neprijateljem. Tako je on, mislei da udara neprijatelju, udarao po vinskim mjehovima, te je po svoj komori eklo vino. Kad to vidje krmar, razgnjevi se i navali na don Cjuijota ga nemilo izudarao pesnicama: da mu ga ne otee Cardenio i nik, brzo bi on dokonao bitku s gorostasom. No uza sve to jadnik vitez nije probudio dokle god nije brija donio sa studenca veliko ro hladne vode i polio ga od glave do pete. Sada se vitez razbudi, i jo ne razabere toliko da bi vidio to se dogaa. Dorotea, koja je la kako mu je kratka i tanka odjea, ne htjede ui da vidi bitku edu svojega zatitnika i svojega neprijatelja. eho poe traiti po cijelom podu gorostasovu glavu, a kako je ne free: nam ja ve, u ovoj je kui sve zaarano. Onomad su me, ba ovdje : sam sada, izbubali i premlatili, a ja niti sam znao tko me lupa, niti : mogao ikoga vidjeti. Sada eto nema ni traga ni glasa toj glavurdi, odenim sam oima vidio kako je odrubljena i kako iz tijela bije krv iz vrela. O kakvoj ti krvi i o kakvu vrelu govori, ti neprijatelju Bogu i "cima? - vikne krmar. - Zar ne vidi, lupeu, da ta krv i to vrelo 1 nita drugo nego moji mjehovi, to ih je on isprobadao, i rumeno to je preplavilo ovu komoru. Pakao preplavio duu onomu to je isprobadao! " Ne znam ja nita - odgovori Sancho - jedino znam da sam ja etnik ako ne naem tu glavu, jer e mi se grofovija rastopiti kao uvodi. W gore Sanchu budnu nego njegovu gospodaru, snenu i zbunjenu; ko su ga sludila gospodarova obeanja. Krmar da pobjesni gledajui Vnodunost konjuarovu prema teti to ju je gospodar poinio, te zakune da nee sada biti

onako kao onomad i nee oni izmai ne tlvi, niti e ita vrijediti viteki zakoni, nego e oni sada platiti i Josjovo i prijanje, pa ak i zakrpe na probodene mjehove. upnik uhvatio don Quijota za ruke, a on misli da je ve dokonao pustolovinu te da sada stoji pred princezom Micomiconom. Klekne on dakle pred upnika i progovori: - Uzviena i slavna vladarice, neka vaa visost ivi od dananjega dana bez brige da bi joj mogao nahuditi onaj zlosretnik, a i ja sam slobodan od rijei koju sam vam dao, jer sam je izvrio, uz pomo velikoga Boga i po milosti one za koju ivim i diem. - Zar vam nisam rekao? - klikne Sancho kad je to uo. - Eto, da j nisam bio pijan! Zasolio je moj gospodar gorostasu! Nema sumnje:2" dobro se pie mojoj grofiji! Tko se ne bi nasmijao budalatinama njih dvojice, gospodara i sluge? Svi se i nasmiju, jedini se ne smije krmar, nego kune da bi ih vrag odnio. Naposljetku uspije brijau, Cardeniju i upniku da strpaju don Quijota s tekom mukom u postelju, te on zaspi, a vidjelo se da je sav izmoren. Puste ga neka spava, oni pak iziu u veu da utjee Sancha Panzu to nije naao gorostasovu glavu. Ali jo im vea muka bjee dok nisu umirili krmara, koji je oajavao zbog nenadane smrti svojih mjehova. A krmarica se uzvie i zasike: - U zao mi je i proklet as doao u kuu taj skitnik vitez. Kamo sree da ga nikada oima nisam vidjela, jer me skupo stajao. Onomad mi je pobjegao i nije platio troak za noite, veeru, postelju, slamu i jeam, za sebe i konjuara, za konja i magarca, nego veli da je on veliki skitnik vitez ubio ga Bog, i njega i sve skitnike vitezove koliko god ih je na svijetu, pa zato ne mora nita plaati, jer tako pie u zakonima skitnikog vitetva; a sada, da prostite, doao i ovaj gospodin, pa mi odnio moj rep, a kad mi ga je vratio, ono je za dvije etvrtine manji i loiji, i sav istrcan, pa ne valja mojemu muu za to mu treba; naposljetku, da dokraja zagrdi, razderao nam mjehove i prolio nam vino, prolila mu se krv, dabogda. Ali neka on ne misli da e se izvui, jer tako mi kostiju mojega oca i pokoja materina, ako mi on ne isplati sve dokraja, ne zvala se ja kako se zovem, i ne bila ki ija sam! Tako i nalik govori krmarica u silnoj ljutini, a pomae joj dobra slukinja Maritornes. Ki joj uti i samo se pogjekada posmjekujej Sve ih umiri upnik, poto je obeao da e im namiriti tetu to g bolje moe, i za mjehove i za vino, a pogotovu za oteeni rep, zbo8 kojega su se toliko usplahirili. Dorotea pak utjei Sancha Panzu: obe mu, im se utvrdi da je njegov gospodar odrubio gorostasu glavU. im se ona mirno vrati u svoju kraljevinu, poklonit e mu na grofoviju to je u kraljevini ima. Time se Sancho utjei i ree princ. je zacijelo vidio gorostasovu glavu, i na njoj bradu do pojasa; a da je ne ve zat0 to Je u 0V0J ku" sve zaaran; kao to se on jo ornad uvjerio kad je tu prenoio. Dorotea mu odgovori da i ona leo sudi, ali neka on ne mari za to, jer e sve dobro biti i po miloj se v0lji njegovoj urediti. Cad su se svi umirili, poeli upnik da dokraja doita pripovijest, jer e vidio da jo samo malo preostaje. Cardenio, Dorotea i svi drugi zamole ga da je doita. A

on, da im ugodi svima, a da se i sam zasladi, uzme dalje itati Pripovijest o nerazboritom znatieljniku, koja je lVravala ovako... zavrsavi E Kad se dakle Anselmo uvjerio kako je amila valjana, umirio se, te je ivio zadovoljno i bezbrino, a amila se toboe mrtila na Lotarija, da Anselmo vidi ba ono to je obratno od njene volje. A da jo bolje utvrdi to ini, zamoli ga Lotario neka shvati to mu nee vie dolaziti u kuu, jer se jasno vidi s kolikom ga zlovoljom doekuje amila. No prevareni mu Anselmo odgovori neka to nipoto ne ini. I tako Anselmo na tisuu naina kovao svoju beast, mislei da mu je srea. Meutim se Leonela u svojem ljubakanju uslobodila toliko nije vie ni na to pazila, nego se sasvim razuzdala, uzdajui se u ju gospodu da e je prikrivati i jo je upuivati kako da postupa a pobudi sumnju. Ali jedne noi zauje najposlije Anselmo korake u nelinoj sobi, te htjede ui, da vidi iji su. No osjeti da pridravaju ta. Zato jo jae navali da otvori vrata: upre s tolikom silom da ih je lio te uao u sobu ba u onaj as da opazi kako je neki ovjek skoio Z prozor na ulicu. Pritri on bre da ga uhvati ili prepozna, ali nije ttogao ni jedno ni drugo, jer ga Leonela obuhvati i ree mu: "Umirite se, gospodaru, i nemojte se buniti, i ne gonite onoga koji je iskoio: mene se tie, jer on je moj mu. Anselmo joj ne povjeruje, nego slijep od ljutine trgne bode da e je rbosti i zapovjedi joj neka govori istinu, a ne bude li govorila, ubit Je- Ona mu pak u strahu odvrati, i ne znajui to govori: Nemojte me, gospodaru, ubiti, a ja u vam kazati mnogo toga o emu i ne sanjate. lovori odmah - ree Anselmo - jer u te ubiti. e rnogu sada, zbunjena sam odgovori Leonela. - Pustite me do a. a onda ete uti i udit ete se. Ali znajte da je ovaj to je skoio 2 Prozor mladi iz ovoga grada, te mi se zakleo da e me uzeti.Anselmo se na to smiri te odlui priekati koliko ga je zamolila. M;je ni sanjao da e uti ita protiv amile, jer o njenoj je estitosti bj0 uvjeren i siguran. Ode on dakle iz sobe, zakljua u njoj Leonelu. i zaprijeti joj da nee odande izii dok mu ne rekne to mu ima kazati Poe odmah amili, da joj pripovjedi sve to mu se dogodilo s njenom djevojkom, i kako mu je obeala ispriati neke vane dogaaje. Je li Se amila zbunila ili nije, ne treba ni kazivati: kad je pomislila, a sasvim i pravo, da e Leonela Anselmu sve po istini iskazati to god o njenoj nevjeri zna, nestane joj sranosti da saeka hoe li joj sumnja biti lana ilj nee, te jo te noi pokupi svoje vrednije dragocjenosti i neto novaca iulja se iz kue da je nitko nije opazio, te ode Lotariju. Ispripovjedi mu to se dogodilo, i zamoli ga da je zakrili ili da se obadvoje sklone gdje e biti sigurni od Anselma. Lotario se od Camilinih rijei tako zbuni da nije znao ni rijei progovoriti niti se odluiti to bi uinio. Naposljetku smisli da otpremi Camilu u samostan, u kojem je jedna njegova sestra nadstojnica. Pristane amila, te je Lotario brzo, kako je ve morao u takvoj prigodi, odvede u samostan i ostavi ondje, a sam se ukloni odmah iz grada, ne kazujui nikomu o svome odlasku. Kad svane, ustane Anselmo; i ne primjeujui da nema amile do njega, odmah poleti onamo gdje

je zakljuao Leonelu, sav eljan da uje to e mu rei. Otkljua sobu i ue, ali ne nae Leonelu; jedino vidje plahtu, privezanu na prozor, i jasno razabra da se Leonela onuda spustila te izmakla. Vrati se onda raaloen, da rekne amili, a kad je ne zatekne ni u postelji ni u svoj kui, prenerazi se. Zapita kunu sluinad za nju, ali nitko mu nije znao nita rei. Pode traiti Camilu i naie na njene otvorene sanduke, iz kojih su povaene dragocjenosti, te sada uvidi svoju nesreu i razabere da mu ta nesrea nije od Leonele. Onakav kakav bijae, napol odjeven, alostan i uznemiren, odleti da iskae prijatelju Lotariju svoju nesreu. Ali kad ga ne nade, a sluge njegove rekoe da je po noi otiao iz kue i ponio sve novce, Anse je gotovo poludio. A da se prevri mjera, ne nae on u kui, kad vratio, nikoga od slugu i slukinja; kua mu prazna i pusta. Nije znao ni to bi mislio, ni to bi govorio, ni to bi radio, i pamet 11 se zavrti. Premilja i vidi da mu je u jedan as nestalo ene, prijate i sluinadi, te mu se ini da ga je ostavilo i samo nebo to je O-njim, a nadasve mu okaljana ast, jer Camilin je bijeg upropasti njegovu ast. Naposljetku se, nakon duga skanjivanja, odlui otic selo prijatelju, gdje je bio i onda kad je upriliio tu svoju nesre Pozakljuava vrata na kui, uzjae konja i krene sav bez due na P ali tek to je prevalio pol puta prevladaju ga teke misli, te klone da v0 lfadne sjahati. Privee konja za drvo, te se srui kraj toga stabla, Utlji i bolno uzdiui. Tu ostane dok nije zanoalo, a onda opazi od grada jae neki ovjek na konju, pozdravi ga i zapita za novosti U pirenze. A graanin mu odgovori: Majneobinija zgoda to se ve odavno nije ula u gradu. Pripovijedaju -vi da je Lotario, onaj veliki prijatelj bogataa Anselma, to prebiva kod Svetoga Ivana, oteo noas Camilu, enu Anselmovu, a ni njega nema- Sve je to kazala jedna slukinja Camilina, koju je noas uhvatio naelnik kad se s pomou plahte sputala s prozora Anselmove kue. jje znam ba sasvim dobro kako se dogodilo, samo znam da se sav grad udi toj zgodi: ta tko bi se i nadao tomu od velikoga prijateljstva njih dvojice, jer prijateljstvo im je bilo toliko da su ih zvali: prisni prijatelji- Zna li se moda - zapita Anselmo - kojim su putem udarili Lotario i amila? - Ni izdaleka - odgovori graanin - premda je naelnik nastojao jo kako da ih nade. - S Bogom poli, gospodine! - ree Anselmo. - S Bogom ostali! - odvrati graanin i odjae. Kad je Anselmo douo te zlosretne glase, zamalo da nije poludio i gotovo se ubio. Jedva jedvice ustane i stigne kui svojega prijatelja, koji mu jo nije znao za nesreu, ali kad ga ugleda kako je ut, iscijeen, propao, razabere da ga je teak jad pogodio. Zamoli odmah Anselmo da ga spreme u postelju i da mu daju pero i papir. Uine mu tako, te ga ostave u postelji, sama, kako je zaelio, i zatvore vrata. Kad je dakle idio da je sam, tako mu zaokupi sve misli nevolja njegova te je jasno razabrao da mu je kraj ivotu. Odlui ostaviti iza sebe vijest

o uzroku svoje neobine smrti. Zapone pisati, ali prije nego to je dokonao sto eli, klone te izdahne ivot u bolima koje mu je zadala nerazborita znatielja. K ad bude ve kasno, a jo se Anselmo ne pojavljuje, odlui domain u i vidjeti nije li mu gore, te ga nae ispruena, sputene glave, Polovinom tijela na postelji a s polovinom na stolu, na kojemu lsPisan papir, a gostu u ruci jo pero. Domain ga zovne, a onda ljU Pristupi i uhvati ga za ruku. Ali kad je vidio da ne odgovara, a Ukan Je, uvjeri se da je mrtav. Zapanji se i razjadi jako, te dozove sve . Cane, da vide nesreu Anselmovu. Naposljetku proita pismo, od Sjmove ruke, a pisale su u njem ove rijei: j a mi je, nerazborita elja prekinula ivot. Ako glas o mojoj smrti re do amile, neka zna da joj opratam, jer ona nije bila dunainiti udesa, a ja nisam ni smio zahtijevati da ih ini; jer sam dakj ja sam skrivio svoju nesreu, ne bi bilo... Dotle je napisao Anselmo, te se po tome vidi da je umro dok jo zavrio reenicu. Sutradan prijatelj javi o smrti njegovim roditeljima koji su ve znali za nesreu, i znali samostan gdje se amila sklonila I ona umalo da ne pode za muem na taj nepovratni put, ali ne zt-glasa o muevoj smrti, nego zbog toga to je ula o odsutnom prijatelj, Vele da ona, premda je obudovjela, ne htjede vie iz samostana, ali htjede poloiti ni zavjet da bude duvna, dokle god joj nije, za krat vrijeme, stigao glas da je Lotario poginuo u bitki koju je u ono doba bi Monsieur de Lautrec s velikim vojvodom Gonzalom Fernandezom o Cordobe u Napuljskoj kraljevini, kamo je i njen neprealjeni prijate otiao. Kad je to doula amila, poloi zavjet i dokona nabrzo iv u ljutoj tuzi i jadu. Takav bijae svima kraj, koji je potekao iz onakva nerazbori poetka. - Svia mi se ova pripovijest - ree upnik - ali ne vjerujem da istinita; ako je pak izmiljena, loe ju je pisac izmislio, jer se ni zamis ne moe da bi bilo takva glupa mua koji bi se dao na onakav opa pokus kao taj Anselmo. Kad bi se to dogodilo meu ljubavnik i ljubavnicom, jo nekako, ali meu muem i enom, ini mi teko da bi moglo biti; to se pak tie samog pripovijedanja, nis nezadovoljan.Trideset esta glava u kojoj se priaju druge neobine zgode to su se dogodile u krmi. mah ree krmar, koji je bio na vratima krme: ide lijepa povorka gostiju. Ako skrenu amo, bit e zabave i av je to svijet? - zapita Cardenio. :tiri su ovjeka - odgovori krmar - na konjima, s pritegnutim stremenima, s kopljima i titovima, a svi s crnim krinkama;206 s njima je ena u bjelini, na enskom sedlu, i ona zakrivena lica, i jo dva momka pjeaka. - Jesu li blizu? zapita upnik. -Tako su blizu - odgovori krmar - da su umalo ve ovdje. Kad je to ula Dorotea, pokrije lice, a Cardenio ode u komoru don Quijotu. Tek to oni odoe, uu u krmu svi to ih je krmar spomenuo. Sjau ona etvorica, stasiti i pristali ljudi, pa priskoe eni da sie sa sedla. Jedan je od njih doeka na ruke te je posadi na stolicu, do vrata u onu komoru kamo se sklonio Cardenio. Sve to

vrijeme niti je ona mti su oni skidali krinke, a niti su govorili ijedne rijei. Istom kad e sJela, uzdahne ena duboko i ruke joj klonu, kao da je bolesna i znemogla. Momci pjeaci odvedu konje u staju. a d ih vidi upnik, radoznao da douje tko su ti ljudi to dolaze tako . Jeveni i tako utljivi, ode onamo k momcima i upita to je elio, a an mu odgovori: Jere mi, gospodine, ne znam vam ni ja rei tko su; znam jedino da Valjda jako otmjeni, osobito onaj to je doekao na ruke gospou Ju ste vidjeli. Velim tako, jer mu svi oni drugi iskazuju ast i jer nita 1Va nego to on naredi i zapovjedi. ko je ta gospoda? - upita upnik.- Ne znam ni to - odgovori momak - jer joj za svega puta nisam vicjj lice, ali sam joj uo mnoge uzdisaje i jecaje, i kao da sa svakim izdij-duu. Nije ni udo to ne znamo vie nego to velimo, jer moj r i ja istom ih dva dana pratimo; sreli su nas na putu, te nas zamolj privoljeli da poemo s njima do Andaluzije, a oni e nam vrlo dobr-platiti. - A jeste li uli kojemu od njih ime? - zapita upnik. - Nismo - odgovori momak - jer svi ute da je pravo udo. Ne uje nita nego samo uzdisanje i jecanje jadne gospode, od kojega nam sr puca. Zakleli bismo se da nju silom vode nekamo, a po odjei bism-rekli da je duvna, ili e biti; tako valjda i jest, a ona moda ne eli bi opatica, nego ju sile, i zato je, vidi se, alosna, nesretna. - Moda je zaista tako - potvrdi upnik. Ode od njih i poe Doroteji, koja se posve ganula im je ula onu p koprenom kako uzdie, te joj pristupila i zapitala je: - Zato se jadate, gospoo? Moda je togod emu ene po iskustvu navici znaju pomoi; ja u vam evo rado posluiti. Na sve je te rijei utjela rastuena gospoda. Dorotea se i dalje trudi oko nje, ali ona je svejedno utjela, dok onda ne pristupi zakrink" vitez o kojem je rekao momak da ga drugi sluaju, te on ree: - Ne muite se, gospoo, da joj ita nudite, jer njen je obiaj da zahvaljuje to joj inite, i nemojte nastojati da vam odgovori, ako elite uti kakvu la. - Nikada je nisam izrekla - progovori sada ona koja je sve dosad utj" - nego ba zato to sam istinita i lai ne smiljam, zapala sam u or nesreu; posvjedoite mi i sami da je moja ista istinitost natje" vas u la. Te je rijei uo Cardenio jasno i razgovijetno, jer je bio blizu i samo ga rastavljala od njih vrata komore u kojoj je bio don Quijote. A kf ih je uo, zavikne na sav glas: - Boe mili! Sto to ujem? iji to glas ujem? Na taj se uzvik gospoa, sva uprepatena okrene, te kad ne ugle onoga koji to govori, ustade i poe prema komori, ali vitez to op" te je zadri, pa nije smjela ni koraknuti dalje. Kako se uzbunu uznemirila, spadne joj veo kojim joj bijae zakriveno lice, te se po neprispodobiva krasota i divan lik, blijedo, dodue, i zaplaeno u Oi joj zvjeraju na sve strane, kuda god moe pogledom doprJ i tako se upinju kao da nije pri pameti. Jako je poale i Dorte svi koji su je gledali, premda nisu znali to joj je. Vitez ju je vr drao za ramena i toliko je bio tim zauzet da nije mogao bre

pridsvoju krinku koja mu je padala, te mu zbilja i spadne. Dorotea - koja je bila ogrlila gospou, uzdigne oi i opazi da je taj koji je u samu ogrlio, njezin mu don Fernando. im ga je prepoznala, cikne iz dubine grudi otegnutim, alostivim glasom: jaoh! i srui onesvijetena nauznak, pa bi i pala na tlo da se nije do nje naao g te ju doekao na ruke. Pritri odmah upnik, da joj skine coprenu nce PPrsa vodom, a kad on nju otkri, prepozna je don cernando, te gotovo zamre gledajui je. Ali ipak ne ispusti Luscindu, :er Luscinda bijae ta koja mu se otimala iz ruku i koja je po glasu prepoznala Cardenija, a on nju. Zauo Cardenio i onaj Dorotejin jaoh se onesvijestila; pomislivi da je Luscinda, istri prestravljen iz more i prvo ugleda don Fernanda gdje dri u zagrljaju Luscindu. on Fernando prepozna odmah Cardenija, te sve troje, Luscinda, rdenio i Dorotea zanijeme i zapanje se, kao da ne znaju to im se gaa. ute i svi se zgledaju: Dorotea gleda don Fernanda, don Fernando denija, Cardenio Luscindu, a Luscinda Cardenija. A prva prekine ju Luscinda i progovori don Fernandu: - Pustite me, don Fernando, promislite tko ste, ako ve za drugi obzir ne marite, pustite me da se privijem uza zid kojemu sam ja jan, pustite me potpornju od kojega me nije moglo otrgnuti vae valjivanje, vae prijetnje, vaa obeanja, ni vai darovi. Evo vidite, o je mene Bog, po neobinim putovima, tajnim od nas, sastavio s jim istinskim muem; i znajte po tekom iskustvu da e mi jedina izbrisati njega iz pameti. Neka vam bude dovoljna ova jasna ka, pa vi sada, ako ne moete nikako drugaije, pretvorite ljubav jes, naklonost u srdbu, i u toj srdbi dokonajte mi ivot, jer izdahnem pred svojim milim muem, nije mi ivot zaludan bio: oda e smrt moja uvjeriti moga istinskog mua kako sam mu vjerna do posljednjega daha. tle se Dorotea osvijestila, te je ula sve to Luscinda govori, i po ezinim rijeima dokuila tko je ona. A kako je vidjela da don Fernando jednako ne isputa Luscindu iz ruku i ne odgovara na njezine rijei, ne svu snagu, ustane, klekne preda nj te mu progovori, ronei silne i gorke i alostive: o tebi, gospodaru moj, zrake ovoga sunca, koje pomraeno dri naruju, nisu zasjenile i zatamnile zrake tvojih oiju, valjda si ve brao da je ova to ti klei pred nogama nesretna, dokle god je ja volja, i ucviljena Dorotea. Ja sam ona skromna seljanka koju si P svojoj dobroti i ljubavi, uzvisio da se zove tvojom, ja sam onakoja sam, zagraena granicama estitosti, ivjela zadovoljnim ivotom dokle god nisam, zaokupljena tvojom naoko istinskom ljubavlju otvorila vrata svoje nevinosti i predala ti kljueve svoje slobode, Jq nisi ti zahvalan bio na tome daru, dokazao si to jasno, i zato me nalazjg ovdje, a ja tebe gledam takva. Ali nemoj ni nakraj pameti pomisliti da sam ja ovamo dola neasnim putem, jer ja sam stupala samo putem boli i jada to si me ti zaboravio. Ti si elio da budem tvoja, i tako si silno elio, te danas, sve ako ne eli, ne moe prestati da budej moj. Promisli, gospodaru, da neprispodobiva ljubav kojom te ljubim moe naknaditi krasotu i plemenitost zbog koje me ostavlja. Ti n moe pripasti Luscindi, jer si moj, a ni ona ne moe biti tvoja, jer je Cardenijeva. Ako promisli, lake e ti biti vratiti ljubav svoju onoj koja te

oboava, negoli onu koja te mrzi navratiti da te ljubi. Ti si zaokupio moju neopreznost, te si namolio moju nevinost; znao si od kojega sam ja stalea, i zna kako sam se predala svoj tvojoj volji: ne moe se i ne smije izgovoriti da si bio u zabludi; ako je tako, a jest tako, te ako si ti kranin i vitez, zato toliko okolia i zatee da me napokon usrei, kako si me u poetku usreio? A ako zato to sam ova nisi voljan da me uzme za pravu i zakonitu enu, uzmi me i priri me ma i za ropkinju, jer ako budem pod tvojom vlau, bit u sretn" i blaena. Ne putaj me i ne ostavljaj, pa da svijet uzima na je moju ast; ne jadi mi u starosti roditelja, jer nisu to zasluili poteno-podrunikom slubom, kojom slue tvojim roditeljima odvijeka. A misli li da e okaljati svoju krv ako je smijea s mojom, promisli i malo ima ili i nema na svijetu plemenitih rodova koji nisu udarili ti putem; od ene se trai druga plemenitost, a ne plemenito porijekl Prava je plemenitost u vrlini, pa ako si ti bez nje i krati meni to tako pravo duguje, onda sam ja plemenitija od tebe. Naposljetku velim, gospodaru: ja sam, htio ti ili ne htio, ena tvoja; svjedoci rijei tvoje, koje ne mogu i ne smiju biti lane, ako hoe da se ponos onim zbog ega mene prezire; posvjedoit e to zakletva kojom si se zakleo, i Bog, koga si zazvao za svjedoka svojoj zakletvi. A da sve toga nema, tu je tvoja savjest, koja e te utei glasno opominjati tvojoj radosti, svagda ti ponavljati ovu istinu to ti je rekoh, i buniti tvoju sreu i slast. To je i jo vie govorila ucviljena Dorotea, tako ganutljivo i u suzama su je ak i oni u pratnji don Fernanda, i svi koji su ondje bili, poprat1 suzama. Sasluao je don Fernando Doroteju, ali joj ne odgovori rijei, dok ona nije zavrila svoje i udarila u takvo jecanje i uzdisanje da bi morao biti kamena srca koga takva bol ne bi ganula. Gleda jscinda, rastuena njenim jadom i zadivljena velikom razboritou i s0tom. Htjede joj pristupiti i utjeiti je s nekoliko rijei, ali ju don Fernand0 vrsto dri i ne isputa iz ruku. A on se zbunio, zapanjio ozorno se zagledao u Doroteju, te istom nakon duljega vremena aStavi ruke, pusti Luscindu i ree: pobijedila si, krasna Dorotea, pobijedila si; niije srce ne moe odoljeti tolikoj istinitosti. Luscinda je bila sva iznemogla, te kad je ispusti don Fernando, gotovo se sruila, ali joj se nade u blizini Cardenio, koji je stao don Fernandu iza leda, da ga ne prepozna, te on smetne svaki strah i, ne marei za opasnost, priskoi da pridri Luscindu, uhvati je i naruje i ree: _ Ako milosrdni Bog hoe i eli da se ti malo smiri, estita, vjerna, krasna druice moja, nigdje nisi sigurnija nego u ovim rukama, koje te sada grle kao to su te grlile i onda dok sam te po srei zvao svojom. Na te rijei upre Luscinda oi u Cardenija, polako ga prepoznavajui, ponajprije po glasu, a onda sve pouzdanije po licu, uvjeravajui se da je on. Malne sva obezumljena, i ne pazei ni na kakav asni obzir, obisnu mu oko vrata, prisloni lice njegovu i ree:

- Da, vi ste istinski gospodar ove vae ropkinje, koliko god prijeila kivna sudbina i koliko god gronje zaokupljale ovaj ivot, koji ivi sav u vaem ivotu. Neobian to prizor bijae don Fernandu i svima prisutnima, koji se ne mogoe nauditi toj nevienoj zgodi. Doroteji se uini da se don Fernando promijenio u licu i sprema se osvetiti Cardeniju, jer je opazila kako se maio rukom za maem. im je to pomislila, obujmi mu bre koljena i poljubi ih, te mu progovori, drei ga vrsto, da se ni maknuti nije mogao, i neprestano lijui suze: - Sto si namjerio uiniti u ovoj nenadanoj prigodi, ti, koji si jedino utoite moje? Do nogu ti je vjenana druga, a ona koju eli da ti bude enom u zagrljaju je svojega mua. Promisli, prilii li, i moe h rastaviti ono to je Bog sastavio, ili pak prilii da digne i sa sobom ujednai onu koja nije marila ni za kakvu smetnju, nego je odluna u istini i stalnosti, te ti je pred oima i lije tebi, istinskomu muu ojemu, ljubavne suze na lice i na grudi. Molim te i zaklinjem Bogom avim, zaklinjem te tobom samim, neka ti ovo jasno razoaranje ne razbudi srdbu, nego neka je ublai, da u miru i spokoju pusti ovo jjvoje neka ive mirno i bez smetnje, koliko god im je Bog dosudio. kazat e u tom velikodunost otmjenoga i plemenitoga srca, a jet e vidjeti da je u tebi jai razbor od poude. k je to Dorotea govorila, Cardenio je drao Luscindu u zagrljaju, ali nije skidao oiju s don Fernanda, jer ako se on samo makne da na njega, odluio je braniti se i svom silom navaliti na svakoga tko mu bude elio nauditi, sve ako ga stalo ivota. Ali u taj mah pritre prijatelji don Fernandovi, i upnik i brija, koji su sve gledali; nj estiti Sancho ne uzmanjka, te svi okrue don Fernanda i navale ga moliti neka se smiluje na suze Dorotejine. Ako je istina to je rekla a oni ne sumnjaju, nego vjeruju da je istina, neka ne puta da je tako opravdane nade izdaju. Neka promisli da ovo nije sluajnost, kako se ini, nego sama Providnost, volja Boja, da su se okupili svi na tome mjestu gdje nitko ne bi ni sanjao. Neka evo zna - ree upnik - da jedina smrt moe odijeliti Luscindu od Cardenija; a sve da ih rastavi otri ma, oni bi tu smrt smatrali presretnom. U ovakvim zgodama, koje se ne mogu ispraviti, najvea je mudrost primorati i pobijediti samoga sebe, pokazati plemenito srce, i pustiti neka po volji uivaju njih dvoje sreu koju im je nebo udijelilo. Neka i svrne pogled i na krasotu Dorotejinu, te neka vidi da joj je ravna rijetko koja ili nikoja, a nijedna je ne natkriljuje; neka gleda i krasotu njenu i poniznost silnu ljubav kojom ga ljubi, a nadasve neka zna, ako sebe cijeni ka viteza i kao kranina, ne moe drukije uiniti nego odrati ri pa e izvriti dunost spram Boga i udovoljit e razboritim ljudim koji znaju i poznaju da se krasna ena, iako je puanka, samo ako estita, moe dii te izjednaiti s kojom god enom visoka roda, ikakve tete onomu koji je die i sa sobom izjednauje. Kad se da izvruju jaki zakoni ljubavi, ne grijei onaj koji ih slua, samo ako nije primijeao grijeh. Uz te rijei nadovee jo i mnogo drugih takvih, tako da se estito sr don Fernandovo, u kojem je ionako plemenita krv, ganu i pokori isti koju ne bi

mogao porei ni da hoe. U znak da se pokorava i preda njihovu nagovoru, sae se, zagrli Doroteju i ree: - Ustani, ljubavi moja, jer nije pravo da mi do nogu klei ona koju nosim u srcu. Ako ja dosad nisam odavao ono to kazujem, mo: je tako odredio Bog, da ja vidim s kolikom me vjernou ljubi, te znam cijeniti kako zasluuje. Molim te, nemoj mi zamjeriti zlo i nehaja, jer ovaj isti povod i sila koja me prinudila da te priznat11 svojom, ona me i odvraala da budem tvoj. Da istinu velim, evo se okreni i pogledaj ve usreenoj Luscindi u oi, te e u njima proita oprost svim mojim grijesima. Ona je nala i postigla to je eljela 3 ja sam naao u tebi sreu svoju; neka ona dakle pozivi bez brige j zadovoljstvu mnogo godina sa svojim Cardenijem, a ja u se mo Bogu da mi dade mnogo sretnih godina s mojom Dorotejom.Potr 0 ree, te je poe opet grliti i prislanjati lice k njenu licu s takvim enim uvstvom da je jedva suspregao suze, koje bi sasvim odale ovu ljubav i kajanje. No ne suspregoe suze Luscinda i Cardenio, gotovo svi koji ondje bjehu, nego udare u tolik pla, neki od svoje e, neki od tue, te se inilo kao da svi tuguju teku i ljutu nevolju, plakao ak i Sancho Panza, ali on je kasnije govorio da je plakao o zato to je vidio da Dorotea nije, kako je on mislio, kraljica Micomicona, od koje se nadao tolikim milostima, otraje im svima prilino vrijeme u plau i uenju, a onda kleknu denio i Luscinda pred don Fernanda, te mu za milost koju im je iskazao zahvale takvim uljudnim rijeima da on nije znao kako bi im dvratio. Digne ih dakle i izgrli s velikom ljubavlju i uljudnou. ita onda Doroteju kako je dospjela ovamo, ovako daleko od jega sela. Ona mu kratkim, razboritim rijeima pripovjedi sve je ve pripovjedila Cardeniju; to se tako svidi don Fernandu i a s njim, da poalie to nije pripovijedanje potrajalo due; s likom je milinom Dorotea priala svoje nevolje. A kad je zavrila, !povjedi don Fernando to mu se u gradu dogodilo poto je naao njedrima Luscindinim pismo kojim ona izjavljuje da je Cardenijeva a i ne moe biti niija vie. Ree da ju je htio ubiti, i ubio bi je, ga nisu sprijeili njezini roditelji. Krenuo je dakle od svoje kue, 1 posramljen, s odlukom da se osveti im ului priliku. Sutradan ade da je Luscinda nestala iz roditeljske kue, a nitko ne zna o se djela. Napokon on, nakon nekoliko mjeseci, dokui da je nekom samostanu, te kani ondje provesti ivot, ako ga ne moe s denijem proivjeti. im je to doznao, odabrao je i okupio ova tri eza, te se zaputio onamo gdje je ona. Nije traio prilike da govori s m, jer se pobojao da e u samostanu bolje pripaziti ako douju da on trai. Uvreba dakle dan kad su samostanska vrata bila otvorena, avi dvojicu na strai na vratima, a s treim ude u samostan da e Luscindu. Zateknu je u samostanskom hodniku gdje razgovara ekom duvnom, te je zgrabe i bre odvedu na neko mjesto gdje se govore kako e je otpremiti dalje. Sve im je to lako polo za rukom, Je samostan u polju, podaleko od sela. Kad je, veli, Luscinda vidjela Je u njegovoj vlasti, onesvijestila se, a kad se osvijestila, samo je sala i plakala i nije govorila ni rijei. Tako su dakle,

utei, uza nJene, stigli ovoj krmi, te mu je sada kao da je stigao u nebo, Je se zavravaju i dokonavaju nevolje zemaljske.Trideset sedma glava u kojoj se nastavlja povijest slavne princeze Micomicone, s drugim veselim zgodama. Sve je to sluao Sancho, i dua ga boljela, jer je vidio da mu ginu kao dim nestaju nade u gospodstvo, a lijepa se princeza Micomicona preobratila u Doroteju, gorostas u don Fernanda, a gospodar mu mirno spava i ni brige ga nije za sve to to se zbiva. Dorotea sveer nije vjerovala da joj ova srea nije san, Cardenio je isto tako mislio, a i Luscindu je jo zaokupljala ta misao. Don Fernando hvalio je Bogu na milosti koju mu je iskazao kad ga je izbavio iz ovoga zbrkanoga nedohoda, gdje je gotovo izgubio i ast i duu; naposljetku, i svi u krmi bijahu zadovoljni i veseli to se tako sretno zavrila ta zamrena zgoda. Sve je to upnik kao pametan ovjek uredio kako valja, te je svakomu estitao sreu koja ga je zapala. Ali najvie se veselila krmarica, jer su joj Cardenio i upnik obeali platiti svu tetu to ju je don Quijote poinio i sav troak. Jedini je Sancho, kako ve rekosmo, bio ucviljen, nesretan i alostan. Ude on dakle turobna lica k svojemu gospodaru, koji se ba budio, te mu ree: - Spavajte vi samo, gospodaru Tunog Lika, koliko god vas volja, i ne vodite brigu da ubijete ikakva gorostasa, niti da vratite princezi njenu kraljevinu, jer je sve ve uinjeno i zavreno. - Dabome da jest - odgovori don Quijote - jer ja sam odrao s gorostasom najstrahovitiji i najbjenji boj to u ga ikada za ivota bmti. Ja njega zvizgac! i odletje mu glava na zemlju, a tolika je krv navalila da su po zemlji tekli potoci, kao da je voda. - Kao da je rujno vino, istinitije biste rekli, gospodaru - odvrati SancM -jer znajte, ako ne znate jo, daje taj ubijeni gorostas proboden mie a krv, to je est vedara rumena vina iz njegova trbuha, a odrubljena J vraja mater, koja me rodila, i neka sve davo nosi. ti to bunca, luae? - zgrane se don Quijote. - Jesi li pri ava-to ...ieti? Tjstanite, gospodaru - ree Sancho - te ete vidjeti udo to ste inih, i to moramo plaati. I vidjet ete da se kraljica prometnula obinu gospou, po imenu Doroteja, i jo ete se kojeta emu viti dok sve razaberete. Miemu se neu uditi - odvrati don Quijote - jer ja sam ti, sjea e rekao onomad kad smo ovdje bili da je ono to se tu dogodilo sve a arolija, te ne bi udo bilo da i sada bude tako. Sve bih ja to vjerovao - ree Sancho - da je od toga soja bilo ono oje loptanje; ali nije, nego je bilo zbiljsko, istinsko; vidio sam ja kako je taj krmar, evo ga i danas ovdje, drao pokriva i odbacivao mene uvis lako i ivo, i pucao od smijeha; kad sam ja te ljude vidio i znam ih, sudim, ma i bio glup i grenik, da to nije nikakva arolija, nego veliko enje i velika nevolja.

obro dakle, Bog e pomoi - ree don Quijote. - Ded mi pomozi se odjenem pa da iziem, jer elim vidjeti to se dogodilo i kakve te preobrazbe to ih spominje. icho mu dade odjeu, a dok se don Quijote odijevao, pripovijedao upnik don Fernandu i drugima ludorije zaluenoga viteza, i om su ga lukavtinom odvabili sa Sirotne Stijene, gdje je namislio bivati jer ga je prezrela njegova vladarica. Ispria im gotovo sve olovine to ih je Sancho pripovjedio, a oni se zadive i nasmiju, im se uini, kao i svakomu, da je to najneobinija vrsta ludovanja moe kojoj mahnitoj glavi na pamet pasti. Ree jo upnik kako sretna zgoda Dorotejina prijei te ne mogu nastaviti onako kako naumili: moraju sada smisliti i nai togod drugo, da mognu don ijota otpremiti u zaviaj. Ponudi se onda Cardenio: on e nastaviti su zapoeli, a Luscinda e preuzeti Dorotejinu ulogu, e, ne treba - ree don Fernando. - Ja bih da Dorotea nastavi to zamislila. Nije ba daleko selo toga estitoga viteza, a ja sam voljan Pnpomoi da ga izlijeimo. I Nema odavde vie od dva dana puta. Da je i dalje, rado bih prevalio taj put, samo da uinimo dobro 0. ta j as izie don Quijote, u svoj bojnoj opremi svojoj: na glavi mu ambrinov ljem, dodue izgruhan, na ruci mu tit, a podtapio se m motkom ili ranjem. Zaude se don Fernando i oni drugi inoj spodobi don Quijotovoj, kad mu opazie lice, otegnuto pol U t:milje, suho i uto, nejednaku opremu i ozbiljno vladanje. Posute sy da vide to e rei. A on vrlo dostojanstveno i mirno upre oi u krastu, Doroteju, te e joj: - Doznajem, krasna gospodo, od ovoga svoga perjanika da se vaSa visost ponizila i da se va stale preobrazio, jer ste se od kraljice i velike vladarice, kakvom ste obiavali biti, prevratili u obinu gospoicu Ako je to po odredbi kralja arobnjaka, oca vaega, jer se on boji da vam od mene nema potrebne i dune zatite, onda velim da je on t-posao znao i zna ga onoliko koliko i krava latinski, i da je slabo peen vitekom znanju i vitekim historijama: da je on njih proitao i prosa onako pozorno i polako kao to sam ih proao i proitao ja, naao bi svakoj strani kako su drugi vitezovi od manjega glasa nego to je rn izvrivali i tea djela. Sala je ubiti gorostasia, koliko god drzak bio. i ja sam se evo maloas pobio s njim i... utim, jer neu da mi rekn kako laem; ali vrijeme, koje raskriva sve na svijetu, prokazat e i t kad ne budemo ni sanjali. - Pobili ste se vi sa dva mijeha, a niste s gorostasom - priklo krmar. Don Fernando mu zapovjedi da uti i da nikako ne prekida d Quijotov govor, a don Quijote nastavi: - Naposljetku, visoka i rascarena gospodo, ako je vas preobrazio ot va s onoga razloga koji sam spomenuo, nemojte vi mariti za to najmanje, jer nema na svijetu opasnosti kroz koju ne bi ma rri prokrio put, te u ja njime odrubiti glavu vaemu neprijatelju i malo vremena vau glavu okruniti krunom.

Samo to ree don Quijote pa onda poeka da mu princeza odgovo A ona, znajui ve volju don Fernandovu da se dalje nastavi varka, dokle god don Quijota ne otpreme u zaviaj, odgovori umiljato i dostojanstveno: - Rekao vama tko mu drago, junaki Vitee Tunog Lika, da sam ja preobrazila i promijenila stale, nije vam rekao cijelu istinu, jer a i danas ona ista koja sam bila juer. Istina je dodue da su se zbile sam: neke zgode, koje su mi donijele sreu da bolju ne bih mogla poeljeti; ali sam ipak svejednako ona koja sam bila, i sveer mi je na umu elji kao i prije, da biste me vi zatitili svojom hrabrom i nepobjedivom rukom. Udobrite se dakle, gospodine, te vratite ast ocu koji me rodio, i uvidite da je on mudar i razborit, jer je po svojem zvan11 pronaao ovako lak i prav put da doskoi mojoj nesrei. Ali da vas ne bjee, gospodine, nikada ja ne bih postigla ovu sreu koju sam sa postigla; govorim pravu istinu i svjedoci su mi sva ova gospoda ovoj staje nam jedino da sutra krenemo na put, jer danas ne bismo vie prli daleko, a za dalju moju dobru sreu, kojoj se nadam, uzdanje je Bog i hrabro srce vae. Jeo ree pametna Dorotea, a kad ju je sasluao don Quijote, okrenu on Sanchu, te mu ljut preljut progovori: Velim ja tebi, Sanchiu, da si ti najgora hulja u panjolskoj. Reci mi, lupeu i vucibatino, zar nisi ti meni maloas kazao da se ova princeza reobratila u gospoicu koja se zove Dorotea, a glava koju ja mislim 3 sam odrubio, to je vraja mater koja te rodila, i jo druge ludorije, koje su me zbunile kako jo nikada nisam bio zbunjen otkad ivim? Tgko m" Pseda on u nebo i zakripi zubima - uinit u ja od tebe toliko udo, da e sinuti pamet svima laljivim perjanicima koliko god jh od dana dananjega bude na svijetu u skitnika vitezova! _ Umirite se, gospodaru - odgovori Sancho - jer moda sam se ja i zbilja zabunio to se tie preobrazbe gospoice princeze Micomicone; ali to se tie gorostasove glave, ili barem probodenih mjehova, i toga da je rumeno vino krv, nisam se ja prevario, tako mi Boga ivoga, jer mjehovi su razderani i eno ih elo vae postelje, a od rujnoga se vina razlilo itavo jezero po sobi. Ako ne vjerujete, uvjerit ete se u pravo vrijeme; " hou da reknem: sve e se pokazati kad gospodin krmar zaite da namirite tetu. Ali to je gospoa sveder kraljica koja je bila, veselim se ja u dui, jer ako se bude dijelilo, i mene e zapasti togod. -Velim ja tebi, Sancho - ree don Quijote - da si zvekan, i kraj! - Kraj je pritvrdi don Fernando - i ni rijei vie! Kad gospoica princeza veli da cerno sutra na put, jer je danas prekasno, tako e i wti, a ovu emo no provesti u lijepu razgovoru sve do jutra. Onda emo otpratiti gospodina don Quijota, jer elimo da budemo svjedoci hrabrih i neuvenih junakih djela to e ih on izvriti u velikom poslu kojega se latio. Meni je dunost da vama sluim i vas da pratim - odgovori don Quijote - vama pak hvala na milosti koju mi iskazujete, i na dobru sudu o meni, a ja u nastojati da va sud bude opravdan, sve ako me stalo ivota, i jo ega vie, ako moe biti vie.

Mnogo jo uljudnih rijei i mnogo ljubaznosti bude meu don Vuijotom i don Fernandom, ali oni uute, jer u taj as ude u krmu Putnik komu se po odjei vidi da je kranin to se vratio iz maurske 2emlje. Na njemu je kaput od modra sukna, s kratkim polama, s kavima dolaktaima i bez ovratnika; hlae su mu od modra platna, KaPa iste boje i tkanine; na nogama mu mrke topanke,208 a prekoprsiju mu visi remen i na njemu maurska sablja. Za njim ude, na magarcu, ena u maurskoj odjei, lica sakrivena koprenom, s kapiCw od brokata i feredom to ju pokriva od ramena do nogu. Bio to ovjek jaka, lijepa rasta, neto preko etrdeset godina, u lj prilino crn, brkat i njegovane brade; sve u sve, pojava mu takva da bi ga smatrali za otmjena ovjeka od dobra roda, samo da je bolje odjeven. Ue on i zaite sobu, a kad mu rekoe da u krmi nema sobe, kao da se snudio. Sie k eni, koja se po odjei inila da je Maurkinja, te je spusti s magarca. Luscinda, Dorotea, krmarica, njena ki i Maritornes okrue Maurkinju, radoznale da vide tu novu nonju kakve jo nisu vidjele, a Dorotea, koja je uvijek prijazna, uljudna i razborita, rei e, kad je opazila da su se ona i njen vodi snudili to nema sobe: - Nemojte, gospodo, mariti to ovdje nemate nikakve udobnosti, jer tako vam je po krmama; ali ako ste voljni pridruiti se nama - ona pokae Luscindu moda e vam ipak biti ugodnije nego to vam j bilo na putu. Zakoprenjena ne odgovori nita, nego samo ustane odande kamo je bila sjela, prekrsti obadvije ruke na prsima, nagne glavu i pokloni se u znak hvale. Po njezinoj utnji pomisle da je jamano Maurkinja, te ne zna kranskoga jezika. Uto pristupi suanj, koji je donde bio zaposlen drugim poslom, t kad opazi da su svi okruili enu to je s njim dola, i da im ona ne odgovara ni na to, ree: - Gospode, ova gospoica slabo razumije na jezik i zna samo svoj roeni. Zato nije valjda nita odgovorila i ne odgovara, ma to je pitali. - Ne pitamo je nita - odgovori Luscinda - nego joj nudimo da nam se noas pridrui i s nama se smjesti u sobi, gdje e joj biti udobno, koliko ovdje moe biti, jer elimo pokazati uslunost strancima, pogotovu ako su ene. - Ljubim vam ruke, gospodo - odgovori suanj - i u njeno i u moje im Cijenim kako je vaa ponuda milostiva i koliko se prilii, a u ovak prilici i od takvih osoba kao to ste vi, napose je velika milost. - Recite mi, gospodine - zapita Dorotea - je li ova gospoica krani ili Maurkinja? Po odjei i po utnji rekli bismo da je ono to ne bism eljeli da jest. - Maurkinja je po odjei i po krvi, ali je u dui prava kranka, jer svega srca eli da bude. - Nije dakle krtena? - zapita Luscinda.fjije joj bilo prilike - odgovori suanj otkad je krenula iz Alira, 0je domovine i zaviaja, nije do dana dananjega nikada jo zapala u jnrtnu pogibelj, da bi morala biti krtena dok jo ne zna sve obrede koje nareuje Sveta Mati Crkva. Ali Bog e biti milostiv i ona e se

nabrz krstiti kako prilii njenu staleu, jer ona je odlinija osoba nego jto biste sudili po odjei i njenoj i mojoj. j-e rijei ponesu eljom sve koji su ih uli, da doznaju tko li je ta jvlaurkinja i njezin pratilac. Ali nitko ga ne htjede u taj as pitati, jer su svi uviali da im je sada prei otpoinak nego ispitivanje o njihovu votu. Dorotea uhvati Maurkinju za ruku, posadi je do sebe i zamoli da skine koprenu. Ona pogleda sunja, kao da ga pita to vele i to bi uinila. Suanj joj arapskim jezikom rekne da je mole neka skine koprenu. Skine je ona dakle i otkrije tako krasno lice da se Doroteji uinila ljepa od Luscinde, a Luscindi ljepa od Doroteje. Svi pak oko njih rekoe da se s njima dvjema moe takmiti jedina Maurkinja, a bilo ih je medu njima kojima se po kojeem vie svidjela od njih dviju. A kako krasota ima tu vlast i milinu da izmiruje duhove i predobiva volju, svi su eljeli biti na usluzi i krasnoj Maurkinji ugoditi. Zapita don Fernando sunja kako se zove Maurkinja, a on odgovori da se zove Lela Zoraida. A kad ona to zau, razabra to su zapitali kranina, te ree bre, nezadovoljna ali umiljata: - Ne, ne Zoraida? Marija, Marija! - objasni ona da se zove Marija, a ne Zoraida. Te rijei i velika revnost s kojom ih je Maurkinja izgovorila izmame dosta suza nekojima od njih, osobito enama, koje su po prirodi njene i milosrdne. Zagrli je Luscinda a brinom i zatitnikom ljubavlju i ree joj: -Jest, jest, Marija, Marija. A Maurkinja joj potvrdi: -Jest, jest, Marija! Zoraida macange1.209 - a to znai: Ne Zoraida. Uto i zanoa, a po naredbi pratilaca don Fernandovih pobrinuo se 1 uPeo krmar da im spremi veeru, to god moe bolju. Kad bude dakle vrijeme veeri, posjedaju svi za velik stol, nalik na druinski, jer gostinskoga ni drugaijega stola nije bilo u krmi. U proelje posade, Premda se nekao, don Quijota, a on poeli da do njega sjedne 8spoica Micomicona, jer je on njen zatitnik. Onda posjedaju s cinda i Zoraida, njima suelice don Fernando i Cardenio, zatim SUzanJ i oni drugi vitezovi, a do gospoda upnik i brija. Tako Pveeraju u veliku zadovoljstvu, a ono im jo poraste kad vidjee da e don Quijote prestao jesti te progovorio, jer ga je opet ponio duhDon Quijote koji ga je ono prije navratio na govor kad je veerao s kozarima: - Zaista, gospodo moja, ako se dobro promisli, velikih i neuveni, zgoda doivljuju oni koji su od reda skitnika vitezova. Ta ima li iv eljadeta na svijetu koje bi sada ulo na vrata ovoga grada i vidje0 nas kako smo se okupili, te bi mislilo i vjerovalo da smo mi oni koji jesmo? Tko bi rekao da je evo ova gospoda do mene velika kraljiCa koju svi znamo, i da sam ja onaj Vitez Tunog Lika o kome se raznosi slava od usta do usta? Nema dakle sumnje da moja umjetina i posao natkriljuje sve druge koje ljudi izmislie, pa se moraju to vie cijeniti to su opasniji. Neka mi ne dolaze oni koji vele da je znanost iznad oruja! Njima ja velim, bili oni tko mu drago, da ne znaju to govore Takvi ljudi dokazuju, i toga se dre, da su djela duha znamenitija od tjelesnih, i da orujem radi samo tijelo, kao da je to nadniarski posao za koji ne treba nita osim estite snage! Kao da se u bojnom poslu, kako ga zovemo mi koji smo od toga posla, ne izvruju

hrabra djela, za koja treba mnogo pameti! Ili kao da ratnik komu je na brizi vojska ili obrana, ne radi isto tako pameu kao i tijelom. Ta promislite mogu li tjelesne sile postii da razumije i dokui neprijateljevu nakanu, plan, lukavtine, zapreke, i da se ouva od opasnosti koja ti prijeti. Sve to radi pamet, a nipoto tijelo. Bojni posao iziskuje dakle duha, kao to ga iziskuje i znanost, te emo sada pogledati koji od ta dva duha prevladava, uenjakov ili ratnikov. Razabrat e se to po svrsi i cilju za kojim svaki od njih ide, jer ona namjera mora se vie cijeniti koja ide za plemenitijom svrhom. Cilj je i svrha nauci - a ja ne govorim sada o boanskom nauku kojemu je svrha da due die i upuuje k Bogu, jer s takvom se beskrajnom svrhom ne moe takmiti nijedna druga - nego govorim o ljudskoj nauci da je njezina svrha kriti put pravici, svakomu davati to je njegovo, paziti i raditi da se dobri zakoni odravaju i provode. To je zacijelo plemenita i uzviena svrha i vrijedna velike hvale. Ali nije ipak zavrijedila onoliku hvalu koliku zavreuje svrha za kojom tei oruje, jer oruju je cilj i svrha: mir, a to je najvee dobro to ljudi mogu zaeljeti u ivotu. Zato je prvi dobri glas koji je svijetu i ljudima javljen bio onaj to su ga u visini zapjevali aneli u noi, koja je nama postala danom: Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje na zemlji! A pozdrav kojemu e najvei uitelj na zemlji i na nebu uio svoje uenike i sljedbenike bi je neka govore kad uu u koju kuu: Mir ovomu domu!210 I esto im je govorio: Mir s vama dajem, mir vam ostavljam, mir s vam3 bio! To je blago, zalog i poklad od takve ruke da bez toga blaga nem nikakva dobra ni na zemlji ni na nebu. Taj je mir prava svrha ratu, jeTrideset sedma a glav. je, rekao oruje ili rat. Ako je dakle istina da je ratu svrha mir, da P tome rat nadvisuje svrhu nauke, prijeimo sada na tjelesnu pjiuku uenjakovu i ratnikovu, da vidimo koja je tea. Tako i takvim razboritim rijeima nastavi don Quijote svoj govor, te ga tico od onih to ga sluaju ne bi mogao smatrati za luaka. tovie, Jcako su ponajvie sluatelji bili vitezovi, oruju vini, sasluaju ga s uivanjem. A on nastavi i ree: Uenjakova je muka dakle ova: prvo je siromatvo; ne velim da su sVi oni siromani, nego napominjem krajnost koja ga moe biti, a im rekoh da ga bije siromatina, ne treba valjda ni redati druge nevolje, jer siromah je ovjek gotovo davo. Ta ga siromatina bije svakojako, as gladom, as zimom, as golotom, as svime zajedno, ali ipak nije tolika da ne bi imao to jesti, ma bilo to i neto kasnije nego to je obiaj, i ma jelo bilo i od otpadaka bogatakih; a najgora im je nevolja trati trbuhom za juhom,211 kako oni vele. No njima se vazda nae kojagod tua pe ili kamin, a naposljetku i nouju oni pod pokrivaem. U druge sitnice neu ni da tiem; dovoljno je spomenuti da je u njih navijek nestaica u kouljama, a nije nikada suviak u cipelama; loa im je, istrcana odjea, a prejedaju se kad im dobra srea namakne da budu gdjegod poaeni. Po tome vrletnom i tegobnom putu koji sam vam ocrtao, tu se oni spotiu, tamo padaju, ovdje ustaju, ondje se opet strovaljuju, uspinju se do asti koju su eljeli, a kad

su je postigli, vidimo da sada, gdje su proli kroz te Sirte i Scile i Haribde, kao da ih je dobra srea prenijela na krilima, vladaju i upravljaju sa svojega sjedita svijetom, pa im se glad prevrati u sitost, hladnoa u hladovitost, golota u odjeu i sjaj, a spavanje na rogoini u poinak na holandijskom platnu i damastu, sve za pravedno zasluenu nagradu vrlini. Ali ako usporedimo i prispodobimo njihove muke s mukama vojnika ratnika, zaostaju one daleko, kao to u sada izloiti.Trideset osma glava Osobiti govor to ga je izrekao don Quijote o oruju i o naukama. Nastavi don Quijote i ree: - Zapoeli smo kod uenjaka od siromatva i njegovih prilika, te ako sada pogledamo je li vojnik bogatiji, vidjet emo da nema siromanije siromatine od njegove. Sve mu je i sva ona jadna plaa koju dobiva kasno ili nikako, ili to napljaka svojim rukama, uz veliku opasnost i svojemu ivotu i savjesti. Gdjekada mu je golotinja tolika da mu je izderan i haljetak, i odjea, i koulja. Usred cie zime on je pod vedrim nebom, u polju, u nepogodi, pa se grije jedino dahom svojih usta; ali taj dah dolazi iz praznine, pa izlazi jamano studen, protiv prirodnoga zakona. Ali on se, mislite, nada noi, da se od tih neudobnosti oporavi u postelji koja ga oekuje. No postelja mu nije nikada pretijesna, osim da bude po njegovoj vlastitoj krivici, te moe po volji otezati noge po zemlji i prevrtati se koliko god hoe, bez straha da e se zamotati u plahte. Nakon svega toga doe dan kada e ga promaknuti u vojsci: nastaje bitka, pa mu na glavu natiu kianku,212 ali nainjenu od svilca, da vida njime ranu od metka koji ga je moda pogodio u sljepooicu, ili mu osakatio ruku ili nogu. A ako ne bude tako, nego ga milosrdni Bog ouva te odri iva i zdrava, ostat e valjda u onome istom siromatvu u kojem je i bio. Morat e moda redom srtati u bojeve i bitke, te rz sviju izii kao pobjednik, da barem neto postigne. No takva se udesa rijetko dogaaju. Ako ste dakle, gospodo, razmiljali o tome, recite i sami da je innog0 manje onih to ih je rat nagradio negoli onih koji su u ratu poginu Odgovorit ete bez sumnje da se to ne moe ni prispodobiti, Je mrtvima nema ni broja, a oni koji su ostali na ivotu te su nagrade"1 mogu se napisati brojem od tri brojke. Sve je to drugaije u uenja ika i slinih, jer svi oni imaju puta, neu rei: mita, da se vaju;213 vojniku je pak to manja nagrada stoje vea muka njegova, to se moe odgovoriti da je lake nagraditi dvije tisue uenjaka o trideset tisua vojnika, jer uenjacima se daju slube koje se i raju davati onakvim ljudima, a vojnici mogu biti nagraivani jedino imutka onoga gospodara komu slue, a kako to ne moe biti, jo e vjerujem da pravo velim. p4o, pustimo to, jer iz toga je nedohoda jako teko izii, nego se atimo na prednost oruja pred znanou, a to se jo mora utvrditi, a dokazima koje svaka strana bude iznijela. Meu dokazima ve spomenuo kako znanost veli da bez nje ne bi oruje ni moglo tojati, jer i rat ima svojih zakona i podvrgnut je njima, a zakoni tpadaju pod znanost i uenjake. Na to odgovara oruje da bez njega bi mogli postojati zakoni, jer orujem se brane drave, uzdravaju kraljevine, zatiuju se gradovi, uvaju se putovi, raiuju

se mora gusara; da napokon oruja nema, drave bi, kraljevine, monarhije, ovi, morski i zemaljski putovi morali trpjeti nasilje i nered to rat navaljuje na njih, dokle god traje i dokle god mu je sloboda da to ga volja i to moe. Prava je istina da ono to te najvie staje vie cijeni. Dok postigne da bude odlian u znanosti, potratio vrijeme, nabdio se, nagladovao, napatio se golote, glavobolje, kvarena eluca i drugih nevolja koje uz to idu, a neto sam vam o ima ve napomenuo; ali tko zaista hoe da bude dobar vojnik, staje ga kudikamo vee muke nego uenjaka, da se ne moe ni prispodobiti, vojnik svagda nosi glavu u torbi. Zar je strah od nude i od omatva, to stie i mui uenjaka, ravan s onim strahom kad je !nik u opkoljenoj tvravi, te je na strai na kojem bedemu ili nasipu, azi da pod onim mjestom gdje on stoji, neprijatelj kopa lagum, a nik se ne smije nipoto maknuti odande niti skloniti se iz opasnosti a mu iz ovakve blizine prijeti? Jedino moe javiti zapovjedniku to zbiva, da on uzvrati protulagumom, a donde ostati gdje jest, pa trahovati i nadati se sve dok iznenada ne odleti bez krila u oblake i t se strmoglavi bez svoje volje. se pak ovo ini malom opasnou, da vidimo je li joj jednaka ili jo natkriljuje ona pogibao kad se dvije galije nasred prostranoga a sukobe kljunovima, pa se zbiju i zakvae, te vojniku preostaju 0 dvije stope prostora na kljunu; a on, premda vidi da mu s njateljske strane prijeti toliko slubenika smrti koliko ondje ima va, koji nisu od njega ni koplje daljine, i premda vidi da e se ab, ako mu se omakne noga, strovaliti u duboko krilo Neptunovo, ZOipak se neustraiva srca, oduevljen au, izvrgava paklenoj vatr te srce tim uskim putem na neprijateljski brod. A najvie se moraj diviti nevjerojatnoj sranosti: im se jedan srui onamo odakle nee ustati do Sudnjega dana, odmah drugi staje na njegovo mjesto, pa akQ i taj padne u more, koje ga oekuje kao neprijatelja, dolaze za njirr, redom drugi, ne dajui ni vremenu vremena da ih ubija. To je najvea hrabrost i neustraivost to je ima u ratnoj opasnosti. Blago onim blagoslovenim stoljeima dok jo ne bjee strahovitoga bijesa ovih avoljih topova; njihov je izumitelj, sudim ja, u pakl-nagraen za svoj sotonski izum, po kojem podla, kukavna ruka ni ivot junakomu vitezu, te niti zna kako niti odakle, nego kad dua i hrabro srce plamti sranou i junatvom, doluta otkuda g-tane, to ga je ispalio ovjek koji moda bjei, jer se uplaio kad bljesnula ona nesretna naprava te izbacila metak, pa to tane presij i zavruje misli i ivot ovjeku koji bi vrijedan bio da jo mnogo godi pozivi. Kad ovo dakle promislim, velim da mi je teko pri dui to s-odabrao ovo zanimanje skitnika viteza u ovo odurno doba u koj ivimo, jer iako mene ne strai nikakva opasnost, ipak me mori bri nee li puani prah i olovo oteti i meni priliku da se hrabrou svoje ruke i otrinom svoga maa proslavim i prodiim po svoj otkrivenoj zemlji. Ali neka Bog dade kako je njegova volja, jer ako ja budem izvrio to sam naumio, bit e mi jo vea dika to sam se izvrgnuo veim opasnostima nego to su se izvrgavali skitnici vitezovi pro" vjekova. Cijeli je taj govor izrekao don Quijote dok su drugi veerali, te j zaboravio i zalogaj zaloiti, premda ga je Sancho Panza nekoliko puta opominjao neka

veera, a kasnije mu je prilika govoriti koliko go_. hoe. A svi koji su ga sluali poale opet, gledajui ovjeka koji im se ini da je dobre pameti i dobra razbora u svem o emu raspravlja, a onamo sasvim skrene im progovori o svojem tunom i zlosretnom vitetvu. upnik mu ree da pravo veli to god je rekao o oruju, te da tako i sam sudi, premda je uio kole te ima znanstveni stupanj. Odveeraju, stol bude raspremljen, te dok su krmarica, njena kci Maritornes spremale komoru don Quijota od Manche, gdje e noca same ene noivati, zamoli don Fernando sunja da im pripovjeo svoj ivot, jer ve po ovom to dosad vide, i po dolasku njegovu Zoraidom, prolost mu je jamano neobina i zanimljiva. SuanJ mu na to odgovori da e on rado udovoljiti, samo se boji da im lt?ce pripovijest toliko ugoditi koliko on eli; ali e je on ipak pripovijeda1upnik i svi drugi zahvale mu i opet ga zamole, a kad on vidje da 8lilci mole, odgovori da ne treba molbe gdje se moe zapovijedati. M ka dakle gospoda paze i neka sluaju istinitu priu, kojoj moda nisu avne ni lane prie koje se sastavljaju s matovitom i promiljenom vjetinom. jCad n ta rece, svi se ponamjetaju i mukom zamuknu, a on, videci . svi ve ute i oekuju to e im pripovjediti, zapone ovako priati ugodnim i smirenim glasom:Trideset deveta glava u kojoj suanj pripovijeda svoj ivot i svoje zgode. Iz sela u leonskim brdima potjee moja obitelj, kojoj je sklonija i dareljivija bila priroda negoli srea. No u siromatini onih sela bijae moj otac ipak uven bogata, pa bi zaista bogata i bio da se toliko trudio ouvati imutak koliko se potrudio rasuti ga. Razmetljivac je pak i raspikua bio odatle to za mladih dana bijae vojnik, a vojnitvo je kola u kojoj tvrdica postaje dareljiv, a dareljivac rasipnikom; ako se ba nae koji skupac, to je udovite kakvo se rijetko vidi. Moj je otac prekoraio granicu dareljivosti i zapadao u rasipnost, a to nikako ne valja oenjenu ovjeku, koji ima djece, te mu djeca treba da batine ime i poloaj. U mojega su oca bila tri djeteta, sami sinovi i svi u dobi kad mogu odabirati zvanje. Kad mi je dakle otac uvidio da nije moan, kako sam ree, ukrotiti svoju ud, odlui da sam sebe lii onoga orua i uzroka zbog kojega je rasipnik i dareljivac, to jest odbacit e imutak, bez kojega bi i sam Aleksandar morao biti skupac. Jednoga dakle dana sazove on nas trojicu nasamo u sobu, te nam rekne otprilike ovako: - Djeco, da bih vam rekao kako vam dobro elim, dovoljno je napomenuti da ste vi moja djeca. A da razaberete kako vam zlo elim, dovoljno je napomenuti da vam nisam moan ouvati va imutak. I da odsad vidite kako vas ja oinski volim, te da vas nisam nakan ouhinski upropastiti voljan sam s vama urediti neto o emu sam mnogo dana mozgao, te sam zrelo promislio i odluio. Vi ste ve u godinama kada ete birati zvanje, ili barem latiti se zanimanja, koje e vam biti na ast i od koristi dok budete stariji. Moja je dakle namisao da imutak razdijelim na etiri dijela; tri u dijela porazdavati vama, svakomu onoliko koliko ga zapada, i nikoga necU zakinuti, a etvrti e dio ostati meni, da ivim i da se odravam kolik0 mi je milostivi Bog odredio jo ivota. Ali ja bih elio da

se svaki prihvatrtoga Puta kJ l-u mu Preiloiti. Ima u naoj panjolskoj poslovica, koja e po mojem sudu tvrda istina kao to su i sve poslovice, jer to su kratke izreke, crpene iz duga i otra iskustva, a ta poslovica na koju mislim kazuje: W u crkvn, H na more, ili pak na carske dvore. To se jasnije moe rei tko eli asti i bogatstva, neka prihvati Crkvu, ili neka plovi morem i trguje, ili neka ide na Dvor i slui kralju, jer vele: Vie valja mrvica od kralja, nego sva milost od plemia. Velim ovo zato to bih elio i volja je moja da jedan od vas ode na nauke, drugi u trgovinu, a trei da slui kralju u ratu, jer na dvorima se teko doepati slube, a rat ako i ne bogati osobito, pribavlja ipak ast i slavu. U roku od osam dana isplatit u vam vae dijelove u gotovu i neu vas ni za trunak zakinuti, kako ete se uvjeriti dok vam budem dijelio. Recite mi dakle sada jeste li se voljni povesti za mojim miljenjem i savjetom to sam vam izloio. Meni, kao najstarijem, naredi otac da odgovorim prvi. Ja mu odvratim neka se ne rastaje s imutkom, nego neka troi koliko ga je volja, a mi smo mladi i znat emo stei. Na koncu pak reknem neka ini kako eli, a ja sam nakan prihvatiti se oruja, da orujem sluim Bogu i kralju svojemu. Mlai ga brat uzme isto tako nagovarati, a onda se odlui da ide u Novi Svijet i da ponese novce to mu zapadnu. Najmlai pako brat, a po mojemu sudu i najrazboritiji, ree da je nakan sluiti Crkvi, ili zavriti u Salamanki nauke to ih je zapoeo. Kad smo se dakle sloili i odabrali svoja zvanja, izgrli nas otac svu trojicu, te u onako kratkom vremenu kako je rekao izvri sve to nam je obeao. Svakome dade dio, koliko se sjeam, tri tisue dukata gotova novca - jer je jedan stric na prekupio cijelo imanje te isplatio kupovinu u gotovu, da imanje ne ode iz porodice - pa se istoga dana oprostimo s ocem sva trojica. Ali jo toga mi se dana uini neovjeno da otac u starosti ostane s onako malim imanjem, te ja uredim s njim da on od moje tri tisue dukata zadri dvije, jer meni je ostatak dovoljan da nabavim to mi kao vojniku treba. Obadva se brata povedu za mojim primjerom i svaki dade ocu po tisuu dukata, koliko je valjda vrijedilo imanje koje mu je zapalo, a nije ga htio prodati, da mu ostane i neto nekretnina. Oprostimo se naposljetku _ cem i stricem koga sam spomenuo, svi ganuti i u suzama, a oni nam P narede da im javljamo, kad god bude prilike, i dobru i zlu sreu svoju. oeamo im, izgrlimo se s njima, oni nas blagoslove, i mi krenemo: jedan u Salamanku, drugi u Sevilju, a ja u Alicante, gdje doznam da je u luci Senoveki brod koji tovari vunu za prijevoz u Genovu. t e dvadeset i dvije godine kako sam krenuo iz oinske kue, a za sviju , godina, premda sam pisao nekoliko pisama, nisam ni od oca ni od ra e dobio nikakav glas. A to mi se za tih godina dogaalo pripovjeditJ_J am se u Alicanteu, sretno doputovao u Genovu, odande krerm u Milan, ondje nabavio oruje i drugu vojniku opremu, a odane htjedoh u Piemont, da se uvojaim. Bio sam ve na putu u Alessandrij della Paglia, kad doznadoh da veliki Vojvoda de Alba kree u Flandrija Ja odmah preumim, odem k njemu, te sam sluio pod njim u njegovim vojnim pohodima. Pribivao sam smrti grofova Egmonta i

Horna,214 postao sam zastavnik uvenoga vojskovoe od Guadalajare, Diega od Urbine a nakon nekoga vremena to sam proboravio u Flandriji doujem glas o savezu to ga je sklopio Sveti Otac, papa Pio Peti, slavne uspomene, Mlecima i sa panjolskom protiv zajednikog neprijatelja, Turina, jer je ovaj u to vrijeme svojom mornaricom osvojio divni otok Cipar, koji je donde bio pod mletakom vlau: alostan i nesretan gubitak. Proulo se pouzdano da e voa te savezne vojske biti svijetli don Juan od Austrije, polubrat naega estitoga kralja don Felipa; razglasilo se kakve su goleme priprave za taj rat; sve to potakne i navrati mi misao i elju da krenem na tu vojnu koja se oekuje. Nadao sam se dodue, a i izvjesno mi je bilo obeano da u pri prvoj prilici biti promaknut za kapetana, ali sam volio ostaviti sve i krenuti, kao to sam zbilja i krenuo, u Italiju. Dobra mi srea dade da je ba u to vrijeme stigao u Genovu don Juan de Austria, koji je kretao u Napulj, da se zdrui s mletakom mornaricom, kao to se kasnije zdruio u Messini. Sudjelovao sam dakle u toj presretnoj vojni, te postao ve pjeaki kapetan, na koju me ast vie digla dobra srea moja negoli moje zasluge. A onoga dana, koji je tako sretan bio za kranstvo, jer onda se svijetu i svim narodima razbila zabluda u koju su vjerovali, da su Turci nepobjedivi na moru, toga dakle dana kada je skrhan ponos i bahatost osmanlijska, ja sam jedini bio nesretnik meu tolikim sretnicima ondje, jer krani koji tada poginue jo su sretniji bili od ivih i pobjednika. Ali mjesto onoga emu sam se nadao, mjesto brodarske krune koju bih stekao za rimskih vremena, zapadoe mi te noi iza slavnoga dana okovi na noge i lisice na ruke. A dogodilo se ovako: Uchali,215 kralj alirski, junaan i sretan gusar, bio je napao i nadvladao malteki admiralski brod, tako da su na brodu samo tri viteza ostala na ivotu, ali i oni bijahu ljuto ranjeni. Dojuri nam u pomo admiralski brod Giovannija Andreje,216 na kojem sam bio Ja sa svojom satnijom. Ja uinim to u takvoj prilici moram, i skoim na neprijateljsku galiju, ali uto se galija otrgne od galije koja ju je bila napala te moji vojnici ne mogoe za mnom. Tako ja zapadoh meu neprijatelje-Premnogo ih je bilo, nisam se mogao obraniti, nego me naposljetku sveg3 izranjenoga

prevladaju. uli ste, gospodo, da se Uchali spasio s cijelom om eskadrom. Tako ja ostadoh pod njegovom vlau, zasunjen, te ah jedini alosnik od tolikih veselih i suanj od tolikih slobodnih, jer a je dana steklo udenu slobodu petnaest tisua krana koji su veslali a turskim brodovima. gudem doveden u Carigrad, i tu sultan Selim imenuje mojega gospodara zapovjednikom na moru, jer je u bitki izvrio svoju dunost, te dokazao je junatvo otevi zastavu maltekoga reda. Dogodine, to jest godine sedamdeset druge, naem se ja u Navarinu, veslajui na galiji od tri fenjera.217 Vidio sam onda i uoio kako je promaena prilika gdje su cijelu mrsku mornaricu mogli uhvatiti u luci; svi turski mornari i janjiari koji su bili na brodovlju smatrali su

sigurnim da e biti napadnuti u toj luci, te su ve bili pripremili svoju odjeu i svoje pamage, to jest svoju obuu, da odmah pobjegnu na kopno, i ne ekajui da budu napadnuti; toliki ih je strah spopao od nae mornarice. Ali Bog je odredio drugaije, samo to nije bilo po krivici ni po nebrizi voe koji je naima zapovijedao, nego zbog grijeha u kranstvu, da svagda ima bieva koji nas kanjavaju. Tako uzmakne Uchali k Modonu, malenu otoku do Navarina, iskrca momad na kopno, utvrdi ulaz u luku i primiri se, dokle god se gospodar don Juan nije vratio. Na tom je putu oteta galija koja se zvala Plijen, a zapovjednik joj bio sin onoga uvenoga gusara Barbarosse. Otela ju je napuljska galija Vuica, kojoj je zapovijedao onaj ratni gromovnik, otac vojniki, sretni i nikada pobijeeni kapetan don Alvaro od Bazana, markiz od Santa Cruza. A sada moram pripovjediti to se dogodilo kad je oteta galija Plijen. Okrutan je bio taj sin Barbarossin i tako je zlostavljao svoje sunjeve, te kad veslai vidjee da Vuica napada na njih i da ih stie, ispuste svi u isti mah vesla, navale na zapovjednika, koji je stajao na svojem mostu i dovikivao im neka bre veslaju, te ga uzmu bacati s klupe na klupu, od krme prema pramcu, i tako ga izgrizu da nije dospio ni do jarbola i ve je predao duu paklu: tolika je, vele, bila okrutnost s kojom ih je muio, i mrnja kojom su ga mrzili. Mi se vratimo u Carigrad, a nagodinu, to jest sedamdeset tree, douje Se ondje da je gospodar don Juan zauzeo Tunis, oteo tu kraljevinu Turcima, predao je u vlast Mula-Ahmetu, pa tako Mula-Hamidu,218 najokrutnijemu i najhrabrijemu Mauru to ga je ikada bilo, razorio nadu e se opet zakraljiti. Ljuto osjeti sultan taj gubitak, te se poslui Ukavou, koja je priroena svima od njegove porodice: sklopi mir s eanima, koji su bili jo eljniji mira negoli on, te udari dogodine, Sedamdeset etvrte, na Goletu219 i na tvravu koju je tik do Tunisa napol Saradio gospodar don Juan. U svim sam tim bitkama bio i veslao, bez ikakve nade da u se osloboditi; otkupom pak nisam kanio stei sloboda te sam zato i odluio da neu ocu pisati niti mu javljati svoju nesreu Naposljetku padne Goleta, padne i tvrava. Bilo je tu sedamdeset i pet tisua turskih vojnika plaenika, a Maura i Arapa vie od etiri stotjn tisua. Ta je silna vojska imala toliko streljiva i ratnih potreptina, i tolie kopae da su mogli rukama, grabei zemlju na pregrti, zasuti i GoIetu i tvravu. Prva pade Goleta, koju su dotad smatrali za nepredobivu a ne pade po krivici svojih branitelja, jer oni su za obranu uinili to g0 su morali i mogli, nego zato to se pokazalo i dokazalo kako se u tome pustinjskom pijesku lako kopaju jarci. Do vode je tu trebalo dva pedlja a Turci nisu ni za dva lakta nailazili na vodu. Nagomilali oni dakle silne vree pijeska i podigli tako visoke opkope da su nadvisivali gradske zidine te kad stadoe odonud pucati, nije se nitko mogao oprijeti ni obraniti. Bilo je ope miljenje da se nai nisu trebali zatvoriti u Goleti, neg-doekati neprijatelja na otvorenu polju, pri iskrcavanju. Koji tako vele govore iz daljine i slabo su iskusni u takvim bitkama. U Goleti je i u tvravi jedva bilo sedam tisua vojnika, pa kako da ta aka ljudi, ma kako junaka bila, izlazi u polje i brani tvrave od onolike sile neprijateljske? I kako ne bi pala utvrda kojoj ne pritjeu

u pomo, a okruili je premnogi i tvrdokorni neprijatelji, pa jo u svojoj zemlji? Ali mnogima se inilo, a inilo se i meni, da je osobita dobrota i milost koju je Bog iskazao panjolskoj kad je dopustio da bude oboreno ono leglo i okrilje zloe, ono drijelo i spuva i moljac nebrojenim novcima to su se ondje uludo tratili, ni rad ega drugoga nego da se ouva spomen da je tu tvravu nekada osvojio, preslavne uspomene, najnepobjediviji Karlo Peti, kao da je toboe potrebno ono kamenje da mu bude vjena uspomena, kakva ona jest i ostaje. Pade i utvrda, ali Turci je moradoe osvajati pedalj po pedalj, jer vojnici koji su je branili tako su se junaki i hrabro borili da su u dvadeset i dva opa juria pobili vie od dvadeset i pet tisua neprijatelja. Od tri stotine branitelja koji ostadoe ivi i dopadoe ropstva, nijedan nije bio bez rane, pouzdan i jasan dokaz kako su se junaki, srano i ustrajno borili i branili svoja mjesta. Predade se jo po pogodbi mala tvra ili kula, koja je bila usred vode, a zapovijedao joj don Juan Zanoguera, vitez iz Valencije i uven vojnik. Zarobljen bude don Pedro Puertocarrero, zapovjednik Golete, koji je nastojao, koliko god je mogao, obraniti svoju tvravu, a kad je tvrava pala, tako je klonuo da je od jada umro na putu u Carigrad kamo su ga vodili u suanjstvo. Zarobljen je i zapovjednik utvrde, P imenu Gabrio Serbelloni, milanski vitez, velik inenjer i prehrabaf vojnik. Poginuli su u te dvije tvrave mnogi veliki i znameniti ljudi,-eu nj -oT koje dokazao plemenitou spram brata, slavnoga Oiovannija ,u,Mv norije; a na vec a e a ost J -" J to Je poginuo od ruke nekih Arapa, kojima bio povjerio kad je ve vidio da e tvrava pasti. Oni mu obeae da S e ga u maurskoj preobui odvesti u Tabarcu, malu luku ili skladite to C na on0J a maiu Genovljani koji ondje vade koralje. A ti mu Arapi odsijeku glavu i odnesu je zapovjedniku turske mornarice, no on postupi s nju"113 P na"i Posovc kastiljanskoj: Izdaji sam rad, izdajica gad, te tako vele, naredi zapovjednik da povjeaju one to mu donesoe dar, jer mu ga nisu doveli iva. Medu kranima koji se u tvravi izgubie bijae i jedan po imenu don Pedro od Aguilara, rodom iz nekoga mjesta u Andaluziji. Bio je on u tvravi zastavnik, znamenit ratnik i pametna glava; osobito vjet u pjesmama. Spominjem ga zato to je njega sudbina dovela na moju galiju i na moju klupu, te je robovao istomu gospodaru sa mnom. A prije nego to smo krenuli iz one luke, spjevao je taj vitez dva soneta, kao dva grobna napisa, jedan Goleti, a drugi tvravi. Rado bih vam stihove kazao, znam ih napamet, a mislim da e vam prije ugoditi nego dosaditi. im je suanj spomenuo don Pedra od Aguilara, pogleda don Fernando drugove, i sva se trojica nasmijee. A kad on spomenu sonete, rei e jedan: - Dok jo niste nastavili, molim vas, recite mi to je dalje bilo s tim don Pedrom od Aguilara, koga spomenuste. - Znam jedino - odgovori suanj - da je dvije godine proboravio u Carigradu i onda u arnautskoj odjei pobjegao s nekim grkim uhodom. Ne znam je li se dokopao slobode, ali mislim da jest, jer nakon godine a vidio sam u Carigradu toga Grka, samo ga nisam mogao zapitati je im bijeg bio sretan.

Kad je tako - odgovori vitez - taj je don Pedro moj brat, te je sada u m zaviaju, sretan i bogat, oenjen i ima troje djece. Hvala Bogu - ree suanj na milosti koju mu je iskazao, jer ja sudim da ema na svijetu sree koja bi bila ravna onoj kad opet stekne izgubljenu slobodu. I jo - nadoveza vitez - znam i ja sonete to ih je moj brat spjevao. Kaite ih onda, gospodine - ree suanj - jer vi ete ih bolje znati od ene. Vrlo rado - odgovori vitez. - Sonet Goleti bijae ovakav: Ne dan li inetrdeseta glava u kojoj se nastavlja sunjeva povijest. SONET Oj sretne due, iz zemskih nizina Osloboene od smrtnikog vela, Vi za nagradu junakijeh djela Put nebeskih se krilite visina. U srdbi ljutoj asno revnujui Na borbu snanim pregnuli ste tijelom, Omastili ste krvlju svojom vrelom I puinu i kopnom pijesak vrui. Iznemoglima nesta ica prije Neg sranosti; pobijeeni svi Pobjeujete, gube rusu glavu. Iz alostive smrtne pogibije Med ziem, gvoem, iznijeste vi Glas na svijetu i na nebu slavu. - Tako ga isto znam i ja - ree suanj. - A onaj sonet tvravi - rei e vitez - ako se pravo sjeam, gla ovako: SONET Iz ovog pustog, jalovoga kraja, Iz razvaljenih kula, due svete Triju tisu ratnika ive lete Put nebeskoga boljeg zaviaja. Zaludu bjee i dua hrabrena I snana ruka eti od junaka, Izmorila se premalena aka, Poletjee im glave sa ramena.etrdeseta glava su Od pamtivijeka ta je zemlja bila Vir nebrojenih, tunih uspomena Za prijanjih i dananjih vremena. Al jo se k nebu iz krutog joj krila Nijesu vile due pravednije, Junaka boljih na njoj bilo nije. rilini im se uine soneti, a suanj se obraduje glasu o svojem drugu, te nastavi svoju pripovijest i ree: Kad dakle padoe Goleta i tvra, narede Turci da se Goleta razori rjer tvrava je bila takva da nisu imali nita ruiti, a da to dovre to bre i s manjim trudom, potkopaju s tri strane lagumove; ali nijednim lagumom ne mogoe razoriti ono to im se inilo najslabijim, to jest stare zidine, a to je jo stajalo od novih utvrda koje sagradi Fratin,220 sasvim je lako srueno. Brodovlje se najposlije vrati s pobjednikim slavljem u Carigrad, a za nekoliko mjeseci umre moj gospodar Uchali. Zvali su njega Uali Farta, a to u turskom jeziku znai krastaii odmetnik, jer to je i bio. U Turaka je naime obiaj da nadijevaju nadimke po kojoj mani to je ovjek ima, ili po vrlini kojom se dii. To je zato to imaju samo etiri plemenska prezimena za etiri loze Osmanova roda, a oni drugi dobivaju, kako rekoh, imena i prezimena as po tjelesnim manama, as po duevnim vrlinama. I taj je krastonja bio rob sultanov, te je etrnaest godina veslao na galiji. Bio je ve navrio trideset etvrtu godinu, kad se poturio od bijesa to mu je neki Turin odvalio pljusku dok je veslao, pa da se mogne osvetiti, odree se vjere. Tolika mu je bila hrabrost da je, i ne sluei se onim

neasnim sredstvima i putovima kojima se diu drugi miljenici sultanovi, postigao da bude kralj alirski, i onda zapovjednik mornarice, a to je trea ast u turskoj carevini.221 Bio je rodom iz Calabrije i po znaaju svojem valjan ovjek. Jako je ovjeno ostupao sa svojim sunjima, kojih je naposljetku imao tri tisue, te nakon njegove smrti, kako je odredio u oporuci, podijeljeni meu sultanom koji je batinik svakomu koji umre, najednako s djecom Pokojnikovom i medu njegovim odmetnicima. Tako ja dopadnem nekomu mletakom odmetniku, koji je neko bio mornar, a Uchali ga asunjio i toliko ga zavolio da mu je bio jedan od najmilijih momaka. se pak prometnuo u najokrutnijeg odmetnika to ga ikada bjee. Jao se Hasanaga222 i jako se obogatio, a naposljetku postao i kralj "irski. n Jrn ja odem iz Carigrada, donekle zadovoljan to u se pribliiti Panjolskoj. Nisam bio nakan ikomu pisati o nesrei svojoj, nego htjedoh vidjeti hoe li mi u Aliru biti srea povoljnija negoli u Carigradu, gdje sam na tisuu naina pokuavao pobjei, ali nije bil0 zgodne prilike ni sree. U Aliru u, mislio sam, nai drugih sredstava da postignem ono za im toliko udim, jer nikada nisam gubio nadu da u se osloboditi. I kad mi u onome to sam kovao, smiljao i inio, nije uspjeh bivao kakvu sam se nadao, nisam ipak duhom klonuo, nego bih odmah uzeo zamiljati i traiti drugu nadu koja e me podrati, ma kako slaba i nitavna bila. Tako sam provodio ivot, zatvoren u tome zatvoru, u veliku zdanju to ga Turci zovu: banjo.223 Tamo oni zatvaraju kranske sunje, to i kraljeve sunje i sunje nekih imunih ljudi; takoer one koje zovu magazinskim sunjima, a to je kao da kaemo opinski sunji, jer oni rade javne gradske radove i druge poslove. Tima se sunjima teko dokopati slobode, jer su opinsko vlasnitvo i nemaju zasebnoga gospodara, dakle nikoga s kime bi se moglo pregovarati o otkupnini, ako je i imaju. U banjo dovode, kako rekoh, i neki privatni graani svoje sunje, osobito one za koje oekuju otkupninu, jer ondje im nisu na brizi i sigurni su dokle god ne stigne otkupnina. Ni kraljevi sunji koji e biti otkupljeni ne izlaze na rad s drugima, nego jedino onda ako dugo ne stie otkupnina, pa ih onda tjeraju i na rad i po drva s drugim robovima, jer to je muan posao, i oni e onda pisati po otkupninu i pourivati je. Ja sam dakle bio jedan od onih za koje oekuju otkupninu. Znali su da sam kapetan, te nije koristilo to sam govorio da sam slaba stanja i nemam imutka, nego oni ubroje i mene medu one koji e biti otkupljeni. Navale na mene lanac, vie za znak da sam otkupljenik nego da me uvaju. Tako mi je prolazio ivot u tome banju, s mnogim drugim vitezovima i odlinim ljudima, koji su oznaeni i smatrani za otkupljenike. Morila nas je dodue poesto, gotovo svagda, glad i golota, ali najgori nam je jad bio to smo na svakom koraku sluali i gledali neviene i neuvene okrutnosti kojima je moj gospodar muio krane. Svaki dan je koga vjeao, koga na kolac nabijao, komu ui rezao; inio je to zbog ega god, pa i bez ikakva razloga, tako te i Turci razabrae da on to ini samo zato da bude uinjeno, i jer mu e priroena ud da bude zatornik svega ljudskog roda. S

njim je nekako nakraj izlazio jedino neki panjolski vojnik, po imenu Saavedra;22 taJ je poinio takva djela da e dovijeka ostati u pameti onim ljudima sve zato da se oslobodi, pa ipak ga onaj okrutno nije nikada ni udario niti dao izbatinati, niti mu nemilu rije rekao; za najmanje od mnog1 onih djela to je poinio bojali smo se da e biti na kolac nabijen, a0 se i on sam pobojao. Da je sada samo vrijeme i zgoda, pripovjedio vam ja kojeta to je taj vojnik poinio, pa biste se udili i sluali apetije nego to ete sada, gdje vam priam svoj ivot. Valja znat na dvorite naega zatvora gledali su prozori kue nekoga dlinoga i bogatoga Maura. Ti su prozori bili, kao ve obino u Maura, vie nekakvi otvori nego prozori, a bili su zakriveni gustim jnoebacima. Dogodi se onda jednoga dana da sam s jo tri druga stajao na terasi naega zatvora, te smo pokuavali skakati s lancima i tako provoditi vrijeme, jer smo ostali sami, a svi drugi krani otili na rad. Sluajno ja dignem oi te opazim da se kroz onakav prozori, akriven muebakom, promolila trska kojoj je na vrhu privezan rubac, i ta se trska njihala i kretala, kao za znak da se pribliimo i da je uzmemo. Jedan od mojih drugova ode i stane pod trsku, da vidi hoe li je ispustiti. No im on pristupi, digne se trska i mahne na obadvije strane, kao da tko glavom mae: ne. Odstupi taj kranin, a trska se opet spusti i opet uzme mahati, kao i prije. Prie drugi drug moj, te i njemu bude to i prvomu. Naposljetku pristupi i trei, ali i njemu isto kao i prvomu i drugomu. Kad sam to vidio, ne htjedoh se skanjivati da okuam sreu, a im sam se pribliio i stao pod trsku, bude ona isputena i padne meni pred noge. Pohrlim odmah da odveem rubac, te ugledam na njem uzao u kojemu naem deset sijanija, maurski novac od loa zlata, komad vrijedan deset reala naih. Da sam se obradovao tomu nalasku, ne treba ni spominjati, ali koliko sam bio sretan toliko sam se i udio premiljajui otkud taj novac i zato ba meni, jer da je meni dar namijenjen jasno se pokazalo kad trska nije nikomu pala nego meni. Uzmem dakle svoje lijepe novce, slomio trsku, vratim se na terasu, Pogledam k onom prozoru i opazim da se promolila bijela bjelcata a, te da brzo otvara i zatvara prozor. Po tome mi razaberemo da je to dobroinstvo iskazala neka ena koja ivi u toj kui, te joj mi zahvalimo selamom po maurskom obiaju: sagnemo glavu i naklonimo Se drei ruke na prsima. Kratko vrijeme nakon toga bude kroz taj prozor ispruen malen kri, nainjen od trske, i odmah opet IVuen natrag. Taj nas znak uvjeri da je u toj kui jamano zarobljena kva kranka, koja nam se tako predstavlja. Po onoj bijeloj ruci i Po narukvicama to smo opazili na njoj, preumimo opet da je valjda a kranka otpadnica; takve ropkinje uzimaju gospodari esto za onite ene i smatraju to sreom, jer cijene njih vie nego ene jega roda. Sto god smo smiljali, nije bilo ni nalik na istinu. Sva ruka nam zah-se i Pov kaknam je odsad zabava bila gledati i upirati oi u onaj prozor, odak nam se poput zvijezde javila ona trska. Ali prou dva tjedna, a mi njtj vidjesmo nju, niti ruku, niti ikakav znak. Muili smo se i trudili za t0 vrijeme da doznamo tko u toj

kui ivi, te nije li tu koja kranska otpadnica, ali nam nikada nije nitko znao nita rei, nego jedino da u toj kui ivi odlian i bogat Maur, po imenu HadiMurat, bivi dizdar u Pati, a to je u njih vana sluba.225 I kad se nismo ni u snu nadali da e odonud opet zapljutati dukati ugledamo iznenada da se promolila trska, i opet rubac na njoj, s joj veim uzlom. Bijae to opet u vrijeme kad je banjo bio pust, bez ljudi kao i nedavno. Pokuamo svi opet redom doekati dar, ali nikomu trska nije pala nego meni: kad sam ja pristupio, isputena je na zemlju. Razuzlam uzao i naem u njemu etrdeset panjolskih zlatnih kuda i pismo napisano arapskim jezikom, a na koncu pisma nacrtan veliki kri. Poljubim kri, uzmem kude, vratim se na terasu, i mi se poklonimo s naim selamom. Opet se promoli ruka, ja dojavim znakom da u proitati pismo, i prozor bude zatvoren. Svi se mi zbunimo i obraujemo toj zgodi. Arapski nije nitko od nas znao, a velika nam elja bila da doznamo to u pismu pie, ali jo je vea bila potekoa da naemo tko e nam ga proitati. Naposljetku odluim da se povjerim jednom odmetniku, rodom iz Murcije, koji mi se prikazivao velikim prijateljem, a bilo je meu nama poslova zbog kojih nije smio nikoga odavati. Obiavaju naime neki odmetnici, kad se kane vratiti u kransku zemlju, ponijeti sa sobom pisma odlinih suanja u kojima im se potvruje, kako se ve moe, da je taj i taj odmetnik estit ovjek, i da je svagda dobro inio kranima, te eli da pobjegne im mu se prui prilika. Ima ih koji sebi pribavljaju takve potvrde s potenom nakanom; drugi se pak slue njima u kojekakvim prigodama: krenu na pljaku u kransku zemlju, te ako sluajno zalutaju ili budu zarobljeni, vade oni svoje popratnice i govore da e se po tim pismima razabrati s kakvom namjerom dolaze, to jest da ostanu u kranskoj zemlji, radi ega su i krenuli s Turcima na pohod.226 Tako se oni vade iz prve nevolje, te se bez ikakve tete izmire s Crkvom; a im ulue priliku, vraaju se u Berberiju, da budu to su i bili. Ima opet drugih, koji se tim papirima slue i nabavljaju ih s potenim naumom, te ostaju u kranskoj zemlji. Jedan je dakle od tih odroda to sam ih spomenuo bio taj moj prijatelj-Jedini je od sviju nas imao potvrde, u kojima ga lijepo preporuujemo da su mu Mauri nali te papire, bili bi ga iva spalili. Znao sam a on dobro zna arapski, i ne samo govoriti, nego i pisati. Ali prije negam mu se oitovao, reknem mu neka mi proita to pismo to naao u zakutku u sobi. Otvori ga on, te ga uzme neko vrijeme irrlatrati i prevoditi kroza zube mrmljajui. Zapitam razumije li ga, zav ma n mi odgovori da ga veoma dobro razumije, pa ako hou da mi "bjasru rije po rije, neka mu dam tinte i pero, jer tako e biti bolje asnije- Damo mu odmah to ite, a on polako prevede, te kad je lVrio, ree. to god je ovdje na panjolskom jeziku, sve to pie u pismu na aurskome, i nijedno slovo nije isputeno. A ova Lela Marien iz pisma znai Djevica Marija.121 proitamo pismo, a pisalo je ovako: Dok sam bila dijete, imao je moj otac rophinju, koja me u mojem eziku nauila kranskim molitvama22 i mnogo mi je priala o Lela arieni. Kranka je umrla,

i ja znam da ona nije u ognju, nego -d Allaha, jer otad sam ja nju dvaput vidjela, te mi je rekla neka bjegnem u kransku zemlju, da vidim Lela Marienu, koja me jako i. Ne znam kako bih onamo: mnoge sam krane vidjela kroz taj xnor, i nijedan mi se do tebe nije uinio vitezom. Ja sam jako lijepa djevojka, i imam mnogo novaca, koje u ponijeti: gledaj da izmaknemo odavde, pa e mi tamo biti mu, ako hoe, a ako nee, svejedno mi , jer e mi Lela Marien nai za koga u poi. Ja sam ovo napisala; i komu e dati da proita: ne uzdaj se ni u kojega Maura, jer svi izdajnici. To mi je na veliku muku: voljela bih da se nikomu otkriva, jer ako mi otac dozna, bacit e me u studenac i zatrpati enjem. Na trsku u objesiti konac, te na njega privei odgovor, a ne nade nikoga tko e ti ga napisati arapski, reci mi ga znakovima, e Lela Marien dati da te razumijem. Ona i Allah titili tebe i ovaj !i, koji ja esto ljubim, jer tako mi je kazivala ropkinja. smislite, gospodo, kako smo se zadivili i obradovali rijeima u tome srnu. I divljenje nam je i radost bila tolika te je i otpadnik razabrao se to pismo nije sluajno nalo, nego je zaista nekomu od nas ano. Zamoli nas, dakle, ako je istina to on sluti, da se pouzdamo nJega i da mu reknemo, a on e ivot svoj metnuti na kocku za e osloboenje. Tako ree, te izvadi iz njedara metalno raspelo i uza e nam se suze zakune Bogom, koga onaj lik prikazuje i u koga on eno i vjerno vjeruje, iako je grenik i zlikovac, da e nam drati i uvati svu tajnu, koliko god mu je htjednemo otkriti, jer njemu ini i on gotovo prorie da emo po ovoj to je to pismo napisala n i svi mi stei slobodu, pa e postii ono to toliko eli: vratiti se u krilo Svete Majke Crkve, od koje se kao truo ud otkinuo i odijeliopo svojem neznanju i grijehu. Izgovorio je to otpadnik uz tolike sy_ i s tolikim jasnim kajanjem, te svi slono pristadosmo te odluism kazati mu istinu o toj zgodi. Pripovjedimo mu dakle sve i nita mu ne zatajimo. Pokaemo mu prozori kroz koji se promolila trska te on zapamti kuu, da se s osobitim i velikim marom obavijesti tko u toj kui ivi. Sloimo se takoer da e dobro biti ako odgovorim0 Maurkinji na pismo. Kako smo imali ovjeka koji to zna uiniti, napie odmetnik odmah, onoga asa, sve ono to sam mu govorio, a bilo je doslovce ovako kako u vam kazati, jer to god mi se vano dogodilo u ovoj prigodi, nisam zaboravio i neu zaboraviti dokle ivim. Maurkinji sam dakle odgovorio ovako: Istinski Allah ouvao tebe, gospoice, i ona blagoslovena Marien, koja je prava mati Boja, a tebi je u srce ulila da ode u kransku zemlju jer ona tebe voli. Moli joj se neka ti bude milostiva i neka te naui kako e izvriti ono to ti nareuje, jer ona je tako dobra i uinit e ti. U moje ime i u ime sviju ovih krana to su sa mnom, obeavam ti da emo za tebe uiniti sve to god budemo mogli, pa i umrijeti. Pii mi svakako i javi to kani initi, a ja u ti svaki put odgovoriti, jer veliki nam je Allah doveo sunja kranina, koji dobro govori i pie tvojim jezikom, kako e razabrati po ovome pismu. Moe nam dakle bez ikakva straha javljati to god eli. Sto veli da si voljna poi za mene, dok stigne u kransku zemlju, ja ti se kao estiti kranin obeavam, i znaj da

krani dre to obeavaju, bolje od Maurd. Allah i njegova mati Marien uvali tebe, gospodarice moja1. Kad je to pismo bilo napisano i zapeaeno, poekam dva dana, dok se nije banjo po obiaju ispraznio, a onda odem na obino mjesto na terasi, da vidim hoe li se pojaviti trska. I zbilja se ona brzo pomoli. Nisam dodue vidio tko ju je istaknuo, ali im sam je opazio, pokaem ja pismo, kao znak neka spusti konac. No konac je ve visio na trski, te ja priveem pismo, i zaas se opet javi naa zvijezda, sa svenjiem, kao s bijelom zastavom. Spusti ga, a ja ga dignem i naem u rupcu vie od pedeset kuda u svakakvim srebrnim i zlatnim novcima, ite kude upedesetorostrue nau radost i uvrste nau nadu da emo se domoi slobode. Te nam iste noi navrati opet na odmetnik i ree nam to je doznao-da u toj kui ivi zaista onaj Maur o kome nam rekoe da mu je im Hadi-Murat, bogat prebogat ovjek; ima jedinicu kerku, koja e mu batiniti sav imutak, a svi vele u gradu da je najljepa u svoj Berberi prosili su je mnogi od potkraljeva koji amo dolaze, ali se ona nikak0 ne htjede udati; doznao je jo i to da je imala ropkinju kranku, koj3etrdeseta gtav ve umrla. A sve se to slagalo s onim u pismu. saVjetujemo se odmah s odmetnikom to bismo i kako da otmemo 0 urlcinju i da svi pobjegnemo u kransku zemlju. Sloimo se onda saekamo jo jednu vijest od Zoraide, jer tako se zvala ona koja da hoe da se zove Marija. Znali smo dobro da nas je ona jedina, nikoja druga, kadra izbaviti iz nae nevolje. Kad smo tako odluili, ee nam odmetnik neka se ne brinemo: ili e on poginuti, ili e nas osloboditi. etiri je dana bilo u banju svijeta, te se etiri dana nije pojavljivala trska; ali kad se napokon ispraznio banjo kao obino, eto i trske s potekim rupcem, od kojega bjee nade valjanu porodu. Nagne se k meni trska i rubac, te ja naem u rupcu opet pismo i sto zlatnih kuda, bez ikakvih drugih novaca. Bio je s nama odmetnik, te mu damo pismo, da nam ga proita u naoj spavaonici sobi. A pismo je pisalo ovako: Ne znam vam rei, gospodaru, kako bismo mi u panjolsku, niti mi je Lela Marien javila, premda sam je molila. Jedino vam mogu kroz ovaj prozor davati u obilju zlatnih novaca. Otkupi se njima ti i tvoji prijatelji, a jedan neka ode u kransku zemlju, te kupi barku i ovamo se vrati po druge. Mene e nai u vrtu mojega oca, kod Babazonskih vrata,229 na obali, gdje u cijelo ljeto proboraviti s ocem i sa slugama. Odande me moete po noi izvesti bez ikakva straha i odvesti me u barfoi; ali pamti da ti mora biti moj mu, jer ako ne bude, molit u ja Marienu da te kazni. Ako se ne uzda ni u koga da ode po barku, otkupi se i otii sam; ja znam da e se ti vratiti izvjesnije nego itko, jer ti si vitez i kranin. Raspitaj se za vrt, a kad se bude ovuda etao, znat u da je banjo prazan, te u ti dati mnogo novaca. Allah te uvao, gospodaru moj. Tako je pisalo i javljalo drugo pismo. Kad smo ga uli, svaki se od nas Ponudi da bi elio biti otkupljen, i svaki obea da e otii po barku 1 pouzdano se vratiti,

a ponudim se i ja. Svemu se tomu usprotivi dmetnik i ree da nikako ne pristaje, dokle god su na okupu, da oji ode sam na slobodu, jer mu je iskustvo dokazalo kako oni koji 811 se oslobodili slabo dre rije danu u ropstvu; esto se ve dogaalo -linim sunjima da su ovako uinili i otkupili koga da ode s novcima u valenciju ili na Mallorcu, pa da opremi barku i vrati se po one koji 811 ga otkupili, a on se nikada vie nije vratio, jer steena sloboda strah da je ne bi opet izgubio brisali su mu s pameti sve obveze 0vga svijeta. Da utvrdi tu istinu, pripovjedi nam ukratko zgodu koja e gotovo u to isto vrijeme dogodila nekim kranskim vitezovima,najneobiniju zgodu ak i u zemlji gdje se na svakom koraku zbiya svata emu se ne moe nauditi i nadiviti. Naposljetku ree da e najbolje i najpametnije biti ako te novce to ih imamo za otkup koj6ga kranina dademo njemu, da kupi u Aliru barku, pod izlikom da e kao trgovac trgovati u Tetuanu i po obali; a kad bude imao svoju barku lako e uluiti priliku da ih sve izvede iz banja i ukrca, pogotov ako Maurkinja bude davala novaca, kako veli, da se svi otkupe, j kad budu slobodni, lako im se ukrcati i usred bijela dana. Gora je nezgoda to Mauri ne doputaju da ikoji odmetnik kupi i ima bark nego moe imati samo velik brod za krstarenje po moru, jer se boj da onaj koji kupuje barku, a pogotovo ako je panjolac, eli jedin umaknuti u kransku zemlju; ali on e doskoiti toj neprilici: udrui e se s jednim Maurom Tagarinom,230 da zajedno uzmu barku i dijel trgovaki dobitak. Pod tom e izlikom moi nabaviti barku, a onda lako posvravati sve drugo. Meni se i mojim drugovima inilo dodue zgodnijim da poaljemo na Mallorcu po barku, kako nam je Maurkinja rekla, ali se ne smjedosmo usprotiviti, od straha da nas odmetnik ne bi odao ako ne uinimo to nam predlae, i da nas ne bi izvrgnuo opasnosti da izgubimo glave ak oda na dogovor s Zoraidom, jer za njen bismo ivot svi mi rtvovali svoj. Tako mi odluimo predati se u ruke Boje i odmetnikove. U isti mah odgovorismo i Zoraidi i javismo joj da emo sve uiniti kako nam je posavjetovala, jer nas je valjano pouila, kao da ju je sama Lela Marien nadahnula, a sada je jedino od njene volje hoemo li bijeg odgoditi ili odmah izvriti. Obeam joj i opet da u je uzeti, te tako ona sutradan, kad mi se dogodilo da ostanem sam u banju, dade nama nekoliko puta, na trski i u rupcu, dvije tisue zlatnih kuda i pismo, u kojem javlja da prve dume, to jest petka, odlazi u oev vrt, a prije odlaska dat e nam jo novaca; ako to nije dosta, neka joj javimo, je ona e nam dati koliko god zaitemo; u oca joj je toliko blago te on ni osjetiti nee da je ita nestalo, pogotovo gdje su u njenim rukama kljuevi. Dademo odmah odmetniku pet stotina kuda, da kupi barku; za osam se stotina otkupim ja, to jest dadem novce nekomu trgovcu iz Valencije koji se u taj mah naao u Aliru, i on me otkupi u kralja-uzme me na rije i zavjeri se da e otkupninu za mene platiti cM stigne prva laa iz Valencije; jer da je odmah isplatio novce, pobudi0 bi u kralja sumnju da je moja otkupnina ve odavno u Aliru, a trgovaC ju je zatajio i trgovao njome. Moj je gospodar, uostalom, bio tako lukav da se ne bih ni usudio isplatiti mu odmah sav novac.etvrtak, uoi onoga petka kada je lijepa Zoraida rekla da e u vrt, dade nam ona jo tisuu

kuda i javi nam svoj odlazak, e zamoli, ako se budem otkupio, neka se odmah raspitam za njena oca i svakako se potrudim onamo doi i s njome se sastati. Odgovorim J uratc0 a u tak uiniti, a ona neka ne smetne s da nas preporui Lela Marieni u svim molitvama koje je nauila 0d ropkinje. Nakon toga prionemo da se i tri naa druga otkupe, te da tako lake ziu iz banja, jer kad bi oni vidjeli da sam se ja otkupio, a oni nisu, premda je novac u mene, mogli bi se uzbuniti, i vrag bi ih mogao navratiti da uine togod Zoraidi na tetu. Znao sam dodue tko su i kakvi su, te me nije trebao takav strah hvatati, ali ja ne htjedoh ipak nita stavljati na kocku. Otkupim ih dakle isto onako kako sam otkupljen i ja: predam cijelu otkupninu trgovcu, da mogne sigurno i pouzdano jamiti. Ni njemu ne otkrismo svoj naum i tajnu, jer bi bilo opasno.etrdeset prva glava u kojoj suanj nastavlja pripovijedati svoje zgode. Ne prou ni dva tjedna, a na je odmetnik ve kupio jako lijepu la u koju moe stati vie od trideset ljudi. Da osigura ovo to ini, i da se prikrije izlikom, odlui krenuti, pa i zbilja krene u mjesto koj se zove Sargel,231 a trideset je milja od Alira prema Oranu, gdje j velika trgovina suhim smokvama. Dva ili tri puta putovao je ona- s onim Tagarinom, koga sam spomenuo. Tagarinos zovu u Berbe-aragonske Maure, granadske zovu Mudejares, dok se u kraljevini Fe ti Mudejares zovu Elches,232 a kralju od Feza slue u ratu najvie ljudi. Kad god bi dakle odmetnik plovio, usidrio bi se u malom zatonu niti dva dometa od vrta u kojemu nas oekuje Zoraida. Onamo je sa svojim Mauriima veslaima namjerice dolazio, te as klanjao molitvu, as toboe od ale pokuavao to je uistinu nakan uiniti: odlazio je u Zoraidin vrt i iskao voa, a njen mu je otac, ne znajui ga, i davao. Kako mi je kasnije rekao, spopadala ga je elja da govori sa Zoraidom i da joj rekne da je on taj komu sam ja naredio da odvede nju u kransku zemlju, pa neka bude bez brige i bez straha. Ali nije nikada mogao, jer Maurkinje se ne pokazuju ni Mauru ni Turinu ako im ne zapovjedi otac ili mu. No s kranima robovima razgovaraju one i drue se i vie nego to bi trebalo.233 I meni bi samom bilo nemilo da je govorio s njom, jer bi joj mrsko bilo kad bi vidjela da je njen naum povjeren jednom odmetniku. Ali Bog je bio odredio drukije, te se nije ispunila estita elja odmetnikova. Kad je dakle odmetnik vidio kako bez ikakve smetnje odlazi u Sargel i odande se vraa, te lako pristaje kada, kako i gdje hoe, 1 da je drugu njegovu, Tagarinu, sve s voljom to god on odredi, a Ja sam ve otkupljen i samo jo treba da naemo nekoliko krana koj1 to i gos veslati, ree mi neka razvidim kakve bih ljude jo mogao povesti onih otkupljenika, te neka ih unajmim za prvi petak, jer onda svakako na put. Pogodim ja tako dvanaest panjolaca, sve samih anih veslaa, koji smiju sasvim slobodno izlaziti iz grada. Nije bila u ovim prilikama nai toliko veslaa, jer je u

taj as bilo dvadeset odova na plovidbi, te oni bijahu pokupili sve veslae. Ne bih ja ni naao, da njihov gospodar nije ljetos izostao od plovidbe, da dovri 1 ovu galiju na gradilitu. Ne rekoh im nita, nego jedino da se u petak veer iuljaju kradom jedan po jedan iz grada, te dou u vrt Hadi-uratov i tamo poekaju dok ja ne stignem. Svakomu od njih reknem tozasebno i jo im naredim, ako ondje zateknu drugih krana, neka rn samo reknu: ja sam im naloio da ondje ekaju. Poto sam to uredio, preostade jo ono ondje najglavnije: obavijestiti Zoraidu neka bude spremna i oprezna, neka se ne uplai ako krenemo prije nego to je mislila da e se vratiti kranski brodi. Odluim dakle otii u vrt i vidjeti hou li moi s njome govoriti. Tako ja, prije svoga odlaska, uem jednoga dana u vrt, kao da toboe berem neke biljke. Prva osoba na koju sam naiao bio je njen otac, te me on zapita Jto u u njegovu vrtu i tko sam. Zapitao me onim jezikom kojim cijeloj Berberiji, i ak u Carigradu, govore sunji s Maurima, a je to ni maurski jezik, ni kastiljski, niti ikojega naroda, nego neka leavina sviju jezika,234 u kojoj se svi snalazimo. Ja mu odgovorim sam suanj Arnauta Mamija235 jer sam jako dobro znao da mu je o najbolji prijatelj te da traim svakojakih biljaka za salatu. Zapita onda da li se otkupljujem ili ne otkupljujem, i koliko ite moj spodar za mene. Dok smo bili u tom razgovor, izie iz kue u vrt lijepa Zoraida, koja ve odavno bila opazila, a kako se Maurkinje ne susteu pokazati kranima, i ne uklanjaju im se, kao to sam ve rekao, nije se ni a skanjivala doi ovamo, gdje je njezin otac razgovarao sa mnom; ovise, otac ju je, kad je vidio da dolazi, sam zovnuo i rekao neka e. m moan iskazati sada veliku krasotu i milinu, divni i bogati nakit kojim mi se pojavila ljubljena moja Zoraida: rei u samo da joj je e bisera bilo na prekrasnom vratu, u uima i u kosi, nego to je Ja kose na glavi. Noge joj, po obiaju, nisu bile pokrivene, te su joj glenjevima bile dvije karkae236 tako u maurskom jeziku zovu vne od suha zlata, posute tolikim draguljima da ih je otac njezin jenio, kako mi je kasnije rekla, na deset tisua zlatnika, a narukvice joj na rukama vrijedile jo toliko. Bisera je imala prekrasnoga svu silu, jer Maurkinjama je najvea dika i sjaj kititi se dragocjeni biserom krupnim i sitnim, tako da u Maura ima vie i krupnoga sitnoga bisera nego u sviju drugih naroda. A otac je Zoraidin bio n glasu da ima mnogo bisera i jo najkrasnijega u svem Aliru, a osi toga vie od dvije stotine tisua panjolskih kuda, i svemu je tomu bila gospodarica ona koja je sada gospodarica moja. Je li u svem tom nakitu bila i tada krasna ili nije, i kakva je bila za sretnih dana, moj ete prosuditi po tomu kakav je sada, nakon tolikih naih muka. Ta zna se da nekim enama ovisi ljepota od dana i od asa, te se prema prilikama manji ili raste, a prirodno je da duevne mijene diu ilj smanjuju ljepotu, ili je pak nite. Ali onda je ona bila nadasve krasna meni je barem bila najkrasnija ena to sam je ikada vidio. A kad sam jo promislio kakva mi je dobroinstva iskazala, inilo mi se da preda mnom stoji boica nebeska, koja je sila na zemlju za moju sreu i za moje spasenje.

Kad je pristupila, ree joj otac svojim jezikom da sam ja rob njegova prijatelja Arnauta Mamija, te sam doao ubrati salate. Ona prihvati rije, te me onom mjeavinom od jezika to sam je spomenuo zapita jesam li ja vitez i zato se nisam otkupio. Odgovorim joj da sam se ve otkupio, a po visini otkupnine moe razabrati koliko me gospodar cijenio, jer sam platio za otkup tisuu i pet stotina sultani ja.237 A ona odgovori: - Da si ti mojega oca rob, ne bih pustila ni da te za dvostruku cijenu dade, jer vi krani laete to god govorite, i pretvarate se da ste siromasi, samo da zavarate Maure. - Moda je tako, gospoice - odgovorih joj - ali ja sam zaista bio poten prema gospodaru, pa u tako biti prema svakomu na svijetu. I - A kada odlazi? - zapita Zoraida. - Mislim da u sutra - uzvratih - jer je ovdje usidrena francuska laa koja e sutra odjedriti, pa sam nakan otputovati njome. - Zar ne bi bilo bolje - odvrati Zoraida - da poeka dok doplovi koja panjolska laa i da krene njom, a da ne ide francuskom laom, kad vam oni nisu prijatelji? - Ne bi - odgovorim - no ako je istina, kako vele, da dolazi naskoro panjolska laa, ja bih je priekao, ali je meni zgodnije putovati sutra, jer sam se jako zaelio vidjeti zaviaj i one koje volim. Ne mogu ekati drugu priliku, otegne li se dugo, ma kako pogodna bila. - Ti si jamano oenjen u zaviaju - ree Zoraida - pa zato eli st prije otii i sa enom se sastati. - Nisam oenjen - prihvatih - ali sam se zavjerio da u se oeniti ciCetraesei o stignem. je H lijepa djevojka kojoj si zadao vjeru? - zapita Zoraida. Jeo je lijepa odgovorih - te ako bih da joj pohvalim ljepotu i tebi u reknem, rei u ti da je jako nalik na te. bmu se 0 SfCa nasmJe otac nJen rece: laha mi, kranine, onda je jamano veoma lijepa, ako je nalik na ju ker, jer moja je ki najkrasnija djevojka u ovoj kraljevini. Ako vjeruje, pogledaj je valjano, pa e vidjeti govorim li istinu. A tih nam je rijei i razgovora bio tuma Zoraidin otac, koji je tjji jeziku. Znala je dodue i ona onu mjeavinu od jezika to se Jje govori, kako sam ve rekao, ali se vie objanjavala znakovima o rijeima. Dok smo mi bili u tim i drugim razgovorima, dotri -n Maur i na sav glas zavikne da su preko zida i preko trnja na u skoila u vrt etiri Turina pa trgaju voe, premda nije jo ni lo. Uplai se starac, a i Zoraida, jer je svima Maurima priroen h od Turaka, pogotovu od vojnika, koji su napraiti i siloviti spram aura to su pod njihovom vlau, te postupaju s njima gore nego s robovima. Ree zato otac Zoraidi: - Keri, ui u kuu i zakljuaj se, a ja u govoriti s onim psima. A kranine, natrgaj tih tvojih biljaka, i otii za vremena i Allah te 10 doveo u zaviaj. se poklonih, a on ode da potrai Turke i ostavi me sama sa Zoraidom. se isprva

priini kao da e otii kamo joj je otac naredio, ali tek je on zmaknuo za drveem u vrtu, okrenu se ona k meni te mi e, oiju punih suza: amii, kranine, tamii?23s - A to znai: Odlazi li, kranine, zii? dgovorih joj: -Odlazim, gospoice, alt ni za to ne odlazim bez tebe: ekaj me sada "tak i nemoj se uplaiti kad nas ugleda jer da zna posigurno, mi o u kransku zemlju. orio sam joj tako da je razumjela svaku rije koja je meu nama ena. A ona me zagrli i krene polaganim korakom svojoj kui. o mi dakle tako, i ona me, kako rekoh, ogrlila, a onda se dogodilo ;lo se pak dogoditi na zlo, da Bog nije drukije odredio te joj se vrati, poto je otpravio Turke, ugleda nas gdje ovako idemo, i mi imo da nas je vidio. Ali je Zoraida bila pametna i razborita, te ne ruku, kojom me ogrlila, nego mi se jo blie privi i nasloni mi ,Vu na prsa, te poe malo klecati, da se jasno vidi i razabere kako je nesvijest, a ja se priinim kao da je podravam preko volje svoje.Otac njezin dotra onamo k nama, te videi ker svoju onako kloriij zapita to joj je, a kad ona ne odgovori, ree otac: - Jamano se preplaila to su provalili ti psi, pa se onesvijestila Uze je dakle iz mojega naruja, te je prihvati sam, a ona uzdahnu i j vlanih oiju od suza ree meni opet: -Amei, kranine, amei.239 Odlazi, kranine, odlazi! Otac joj odgovori: - Ne mora kranin otii, kerko: nije ti nita naao uinio, a Turci ve otili. Nemoj se niega plaiti, kad nema ni od ega prezati, jer sam Turke, kako rekoh, namolio da i odu kako su doli. - Oni su je, gospodaru, i uplaili, kako si kazao - reknem ja njezhr ocu - ali kad veli neka odem, neu da je zlovoljim. Ostaj s Bogom a ako ustreba i ti mi dopusti, svratit u se opet u tvoj vrt po biljfc-jer moj gospodar veli da nigdje nema boljih biljaka za salatu neg tvojem vrtu. - Kad god te bude volja, svrati se - odgovori Hadi-Murat. - Nije te moja ki tjerala zato to si joj na dosadu ti ili ikoji kranin, nego je tebe otpravljala jer je htjela da Turci budu otpravljeni, ili zato to ti j vrijeme da trai te svoje biljke. Tako se ja odmah s njima rastanem. Ona ode s ocem, i vidjelo joj kako joj je dua uzbuena. A ja, traei toboe biljke, obiem lije po volji sav vrt: razmotrim valjano ulaze i izlaze, i kako je smjeste-kua, i kakve su prilike uokolo, da bi nam olakao posao. Poto samt zavrio, odem te javim odmetniku i drugovima sve to je bilo. Nisam vie mogao doekati kada u se nauivati onoga blaga mi dobra srea daje, ljepote i krasote Zoraidine. Proe naposljetk vrijeme, svanu ueni dan i rok. Uinimo svi po onom planu i zamis koju smo toliko puta zrelo promozgali i potanko dogovorili, t postignemo uspjeh kakav smo eljeli. Prvoga petka nakon onoga dana kad sam u vrtu razgovarao Zoraidom na se renegat, im je zanoalo, usidri gotovo do samo vrta Zoraidina. Krani koji e veslati bili su ve spremni i kojeku posakrivani po okoliu. Svi su me radoznalo i radosno oekivali, eljni da napadnu na lau to nam je pred oima, jer nisu

znali da sam ja u dogovoru s naim renegatom, nego su mislili da moraju poubija11 Maure na brodiu pa da hrabrom rukom steknu i zadobiju slobodu-Kad se dakle javismo i ja i drugovi, te nas opaze oni posakriva pristupe i oni. Bilo je doba kad je grad ve zatvoren, i nigdje ne bi ni ive due. Sabrali se mi, ali smo se kolebali bi li bolje bilo oti najprije po Zoraidu, ili prvo savladati bagarine240 Maure veslaejju. Dok smo tako oklijevali, stigne nam na odmetnik i zapita r jt0 se skanjujemo, kad je ve vrijeme, jer su svi njegovi Mauri brini a najvie ih je i pozaspalo. Reknemo mu zato oklijevamo; narn pak odgovori da nam je najvanije domoi se broda, a to emo 0,1 m lako i bez ikakve opasnosti, pa onda moemo po Zoraidu. Svi 53 odobrimo, i tako mi, ne krzmajui dalje, odemo pod njegovim "dstvom k jadi. On skoi prvi u tu ladu ili brodi, prihvati ma i V vikne maurskim jezikom: pa se nitko nije maknuo odavde ako mu je mila na ramenu glava! jjto su bili prodrli na lau gotovo svi krani. Mauri ba nisu bili naCi, a kad vidjee da im gospodar tako govori, uplae se, te se nijedan od njih ne lati oruja, kojega su ionako malo imali ili gotovo nita, nego bez ijedne rijei puste da im krani svezu ruke. Krani ih bre svezu, a Maurima poprijete da e ih sve posmicati, ako ikoji pisne. Kad smo to zavrili, ostane polovina naih da uva Maure, a mi drugi krenemo, opet pod vodstvom renegatovim, prema vrtu Hadi-Muratovu, i dobra nam srea dade, kad smo stigli k vratima, da su se tako lako otvorila kao da i nisu bila zatvorena; tako mi u najveoj tiini i miru doemo do kue i nitko nas ne opazi. Krasotica Zoraida ekala nas na prozoru, a kad primijeti ljude, zapita tihim glasom jesmo li nizarani,1AX kao da nas pita jesmo li krani. Odgovorim joj da jesmo i neka sie. Kad me prepoznala, nije se ni asak skanjivala. Ne odgovori mi ni rijei, nego za tren oka sie, otvori vrata i javi se pred nama u takvoj krasnoj i bogatoj odjei da je ne bih znao nahvaliti. im je ugledam, uhvatim joj ruku i uzmem je ljubiti, a mnom i renegat i obadva moja druga. Oni drugi nisu znali to je, ali d vide to mi inimo, uine isto, te bijae kao da joj svi iskazujemo hvalu i priznajemo je za gospodaricu svoje slobode. Renegat je zapita Mrskim jezikom je li joj otac u vrtu. Ona odgovori da je u kui, ali spava. Onda ga moramo probuditi - odvrati renegat - pa da povedemo sa m njega i sve to god je vrijedno u ovome krasnom vrtu. e - ree Zoraida - oca mojega ne dirajte! U kui pak nema nita nego ovo to ja nosim sa sobom, a to je toliko da ete se svi obogatiti zadovoljiti. Priekajte as te ete vidjeti. akon tih rijei krenu natrag u kuu, ali ree da e se odmah vratiti, neka mirujemo i budemo tihi. Zapitah renegata to je to govorio nJm, a on mi rekne; ja mu naredih da nita ne uini to Zoraida Jto se i ona vrati s koveiem punim tolikih zlatnih kuda Je jedva i nosila. Ali zla srea htjede da joj se u taj as probudio sobo -Ne neg0 zad Nak : s nirDon Quijote

otac i zauo buku u vrtu. Promoli se kroz prozor i odmah razazna su svi ovi u vrtu krani, pa se uzvie u sav glas zapomaui arap Krani, krani! Razbojnici! Razbojnici! Od te se vike svi strahovito zbunimo i poplaimo, ali renegat razabere u kakvu opasnost zapali, i kako sada valja dokonati posao, dok ne bude zateeni, te pohiti bre onamo gore Hadi-Muratu, a za njim j nekoji od naih. Ja nisam mogao ostaviti Zoraide, koja mi se goto onesvijetena sruila u naruje. Oni dakle to su odjurili gore, dok dlanom o dlan vrate se s HadiMuratom, komu bijahu svezali rukei rupcem zaepili usta, da nije mogao ni rije progovoriti, a i poprijeip mu jo da e platiti glavom ako samo rije izusti. Kad ga ugleda k zakrije oi da ga ne vidi, a otac se njen prenerazi i ne znajui da je po svojoj volji zapala u nae ruke. Ali sada je bio posao u nogama, mi bre-bolje pohrlimo na lau, a oni to su nas ondje ekali ve su i pobojavali nije li nas zadesila kakva nezgoda. Nije jo ni dva sata bila odmakla no, a mi smo se ve ukrcali, razrijeimo Zoraidinu ocu ruke i izvadimo mu rubac iz usta, ali renegat i opet rekne neka ni rije ne govori ako nije voljan poginuti, on, kad vidje da mu je tu kerka, uzme ganutljivo uzdisati, i jo kad vidje da sam je ja privinuo i zagrlio, a ona je mirna, niti se br niti jadikuje, niti se otima. Ali je ipak utio, da mu ne bude po oni mnogim prijetnjama renegatovim. Kad je dakle Zoraida vidjela da je ve u lai i da smo nakani zaveslati, i kad je vidjela oca i one svezane Maure, porui mi po renegatu da me moli neka odrijeim Maure i neka joj oslobodim oca, jer ona e prT skoiti u more nego gledati kako pred njenim oima i zbog nje rob" otac njen, koji ju je nadasve volio. Renegat mi isporui, a ja odgovori da u drage volje to uiniti. Ali mi renegat odvrati da se to ne moe, j ako mi njih ostavimo tu, svikat e oni odmah svijet na kopnu i uzbu grad, pa e udariti za nama potjera na lakim fregatama, opkolit nas i s kopnene i s morske strane, tako da neemo moi izmaknu moemo ih jedino osloboditi kada stignemo u prvu kransku zemlj Svi se sloimo s tim, pa se zadovolji i Zoraida, kojoj smo razloili23 joj ne moemo odmah udovoljiti elji. Nai se snani veslai u velikoj tiini i s radosnom hitrinom prihvat odmah vesala, te se mi od svega srca preporuimo Bogu i zaplovimo otoku Mallorki, jer to nam je bila najblia kranska zemlja. Ali ka je zapuhao vjetar sjevernjak i more se uzburkalo, nismo mogli udari na Mallorcu, nego smo morali neprestance du kopna prema Oran i svagda nas morio strah nee li nas opaziti iz Sargela, koji je na ,. geZdeset morskih milja od Alira; bojali smo se takoer da ne nemo ovdje uz obalu koju galiju od onih to ovuda obino plove s bom z Tetuana, no ipak smo svi redom sudili da neemo nastradati 0 skobrmo trgovaku galiju, samo ako nije gusarska, nego moemo 2 i preol:e,: au na kojoj emo sigurnije dokonati svoj put. A dok o plovili, skrivala je Zoraida glavu meu moje ruke, da ne vidi oca, s. 0 sarn je uo kako zaziva Lelu Marien da nam bude na pomoi. prevalim mi tridesetak milja, a onda svane, te ugledamo na tri kometa kopno, ali sasvim pusto i bez ikoga tko bi nas mogao dieti. No mi se ipak iza sve sile upnemo zaploviti prema otvorenijem moru, koje se neto smirilo. Kad smo otplovili

dvije milje, naredim eslaima neka veslaju naizmjence, da malo prigrizu, jer hranom smo dobro opskrbili ladu, ali oni za veslima odgovore da sada nije vrijeme nikakvu otpoinku; neka jedu koji ne veslaju, a oni ne putaju nipoto vesala iz ruku. Bude tako, a uto puhne jak vjetar, te moradosmo odmah razapeti jedra i dii vesla, pa udariti na Oran, jer nismo mogli ni na koju drugu stranu. Sve smo to uradili veoma brzo, te smo sad jedrili vie od osam milja za sat i jedino smo se bojali da ne skobimo kakav gusarski brod. Tagarinskim Maurima dademo jesti, a renegat ih utjei i rekne im da nisu zasunjeni, nego e pri prvoj prilici biti osloboeni. Isto tako bude reeno i Zoraidinu ocu, ali on odgovori: - emu god se ja nadao i to god ja sudio o vaoj velikodunosti i vaim dobrim nakanama, oj krani, ipak ja nisam tako lud te bih mislio da ete vi mene osloboditi. emu biste se izvrgavali opasnosti mi slobodu otmete, kad biste sada bili voljni tako mi je velikoduno atiti, pogotovo gdje znate tko sam i koliku korist moete izvui dok mene ne oslobodite; samo vi kazujte koliko elite, a ja vam evo nudim to god budete iskali za mene i za ovu moju nesretnu ker, ili ako ete, onda za nju samu, jer ona je vea i bolja polovina moje due. z te rijei zaplae on tako gorko da smo ga svi poalili, a Zoraida ga morade pogledati. Kad ona vidje da joj otac plae, tako se gane da ustala ispred mojih nogu, pristupila k njemu i zagrlila ga: sljubili licima, te tako alostivo zaplakali da su im se pridruili mnogi od nas- Ali kad otac opazi da mu je ki u sveanim haljinama i iskiena toikim draguljima, zapita je svojim jezikom: - oto je to, keri moja? Sino, prije nego to nas je pogodila ova rahovita nesrea u kojoj smo sada, vidio sam te u obinim, domaim jinama. Nisi imala vremena da se preodjene, a i nije se dogodila ikakva vesela zgoda da je slavi, te se kiti i gizda, a ti si sada odjenuta epe haljine to sam ti ih znao i mogao nabaviti dok nam jeDon Quijote srea bila sklona. Odgovori mi, jer ja se tomu udim vie nego i sajj nesrei u koju sam zapao. Sve to to je Maur govorio keri tumaio nam je renegat, a Zoraj nije odgovarala ni rijei. Ali kad on ugleda u kutu u ladi kovei kojem ona uva svoje dragulje, a on dobro zna da je ostavljen u Alj-i nije ponesen u ljetnikovac, jo se gore zbuni, te je zapita otkud je koveg dospio nama u ruke i to je u njemu. Na to mu uzvrati reneg-i ne ekajui hoe li odgovoriti Zoraida: - Nemoj se muiti, gospodaru, ispitujui toliko kerku Zoraidu u ti ja ovim jednim to ti uzvraam odgovoriti na sva pitanja. Z dakle da je ona kranka, te da je raskinula nae lance i oslobodila n iz ropstva. Ide ona sada od svoje volje, a ja sudim da se veseli, kao o koji iz mraka izlazi na svjetlost, iz smrti na ivot, iz muke u slavu. - Je li istina, keri, to on veli? - zapita Maur. - Istina je - odgovori Zoraida, - Ti si dakle kranka - opet e starac - i ti si oca svojega predala vlast neprijateljima njegovim? Na to mu odgovori Zoraida.

- Kranka jesam, ali nisam tebe predala ovoj nevolji, jer mi nika nije elja bila da te ostavim ili da ti ita naao uinim, nego sam je eljela sebi dobro. - I kakvo si dobro uinila sebi, keri? - Zapitaj Lelu Marien - odgovori Zoraida - ona e to bolje znati ne to ja znam. im je Maur uo te rijei, baci se on naglavce, s nevjerojatn brzinom u more, i bio bi se jamano utopio, da mu prostrane halj njegove nisu bile na smetnju te ga zadrale malo nad vodom. Uzvi se Zoraida, da bi ga spasili, a mi odmah svi pritrimo te ga zgrafr za haljinu i izvuemo ga napol onesvijeena. Zoraida se toliko razja kao da joj je otac ve mrtav, te zakuka nad njim alostivim i bol" glasom. Izvrnemo ga naglavce, te on povrati silnu vodu, pa se nakon sata osvijesti. Dotle se vjetar okrenuo i potjerao nas opet kopnu, te iza sve sile zaveslamo, da se ne nasuemo. I dade nam dobra srea stignemo u zaton, pokraj malena rta kojemu su Mauri nadjenuli i Cava Rumia, a to u naem jeziku znai: zla kranka. Pripovijed Mauri da je ondje pokopana Cava, zbog koje je propala panjols jer kava znai u njihovu jeziku zlu enu, a rumia kranku.242 Zato na zlo slute kad ih nevolja natjera da se ondje usidre, jer bez nevo onamo ne pristaju. Ali nama ono ne bijae pristanite zle ene nego sigurno utoite i zaklon, dok se more ne smiri. Razmjestietrdeset prva glava kopnu strae, a vesla ne ispustismo iz ruku, te se nahranismo P gt0 nam je renegat bio spremio, i pomolimo se od svega srca u i Bogorodici, neka nam budu na pomoi i milostivi, da sretno i konamo to smo estito zapoeli. j 2oraidinu molbu odredim da na kopno iskrcaju oca njena i sve one g Maure to ih svezane vodimo, jer nije vie imala due i njeno joj srce kidalo kad je gledala svezana oca i svoje zemljake zasunjene; jecamo joj dakle da emo joj po volji uiniti: kad budemo odlazili, ostavit emo ih na ovome nenapuenom mjestu, gdje nam to nije opasno. vjisu nam uzalud bile molitve: nebo ih uslia, jer nam odmah zapue povoljan vjetar, more se smiri i pozove nas da opet bodro nastavimo zapoeti put. Kad to vidjesmo, razrijeimo Maure, te ih jednoga po jednoga iskrcamo na kopno, na veliko udo njihovo. Ali kad htjedosmo iskrcati Zoraidina oca, koji se bio sasvim osvijestio, progovori on: - to mislite, krani, zato je ovoj djevojuri radost to ete mene osloboditi? Zar od kerinske ljubavi za mene? Nije zaista zato, nego da joj ne smetam kad se bude odala zlim svojim nakanama; i nemojte misliti da ona mijenja vjeru zato to je vaa vjera bolja od nae, nego zato to zna da je u vaoj zemlji razuzdanost slobodnija nego u naoj. Onda se okrene Zoraidi i progovori njoj, a ja i jo jedan kranin drali smo ga za obadvije ruke, da ne uini kakvu ludost. - Ti gaduro, ti neuputna i neposluna djevojko! Kamo si slijepa i nepromiljena namjerila s ovim psima, iskonskim neprijateljima naim? Proklet bio as kada sam te rodio, proklet uitak i slast u kojima sam te stvorio! Ali kad sam vidio da nema kraja ni konca njegovu govoru, bre ga iskrcam na kopno, a on nastavi ondje u sav glas proklinjati i jadikovati,

molei Muhameda neka moli Boga da nas smlavi, atre i uniti. A kad s mo odjedrili, te mu nismo mogli uti rijei, vidjeli smo jo kako se razmahuje, upa bradu, trga kosu i po zemlji se valja. No jedanput vikne tako glasno da smo ga uli: rati se, mila keri, vrati se na kopno! Sve ti ja opratam. Pokloni lr n ljudima sve blago, koje je ionako ve njihovo, i vrati se, da utjei n ga oca, koji e na ovoj pustoj pjeari izdahnuti ivot ako ga ti ostavi. e Je to sluala Zoraida, jadila se i plakala, a nije znala drugo odgovoriti ne8o ovo: da K ak e -a tvoju tugu utjei Lela Marien, koja je mene navela udem kranka. Allah dobro zna da nisam mogla drugaije, negoonako kako sam uinila, i da ovi krani nisu mene ni na to navrat sve da sam ja bila nakana ne odlaziti s njima, nego ostati kod kue bih to mogla, jer me due silila da izvrim ono to se meni ini ! onako dobrim kao to tebi, dragi oe, zlim. Tako ree, ali otac je vie nije uo, a ni mi nismo njega vidjeli. Uzrn dakle tjeiti Zoraidu, a svi prionemo za naim putom, i jo nam ga ola povoljan vjetar, tako te se ponadasmo sutra u zoru stii na panjols" obalu. Ali nema sree iste i nepomuene, nego je svagda prati slijedi za njom kakvo zlo koje ju muti i kvari, te i nas stie nevolja moda kletva kojom je Maur prokleo ker, jer svaka je oeva kle teka, ma kakav otac bio. Bila su gotovo tri sata u noi odmakla, a ve isplovili na puinu, razapeli jedro ozgo do dolje i privezali ves jer je vjetar bio povoljan i nismo ih trebali, kad ujedanput opazi--po jasnoj mjeseini kako ispred nas plovi okruglasta laa,243 razape jedara, a upravljaju njome s vjetrene strane; bila je ispred nas tako blizu te moradosmo jedra spustiti i vesla prihvatiti da se ne sukobimo, a isto tako zaveslaju i oni, da nas propuste. Na ladi pak stoje ljudi r rubu, te nas pitaju tko smo, odakle idemo i kamo plovimo; ali kako nas to zapitali francuskim jezikom, ree na renegat: - Neka nitko ne odgovara, jer to su jamano francuski gusari, koji pljakaju. Kad nas je tako opomenuo, nitko ne odgovori ni rijei. Ali tek f smo odmaknuli malo i laa krenula po vjetru, ispale oni iznen" dva topovska zrna to bijahu lancem spojena,244 te nam prepokr jarbol i jedra bace u more; u taj mah opali i drugi top i zrno pog nau lau u sredinu te je svu probije, ali nikakve druge tete poini. Kad mi vidjesmo da tonemo, uzviemo se iza svega glasa udarimo u zapomaganje, molei napadae neka nas izbave da se utopimo. Skupe oni jedra, spuste u more amac ili barku, te ue nju dvanaestak oruanih Francuza, s pukama i sa zapaljenim fitilji i stignu k nama. Kad oni vide koliko nas je malo i kako nam l1. tone, prime nas i reknu da nam se ta nezgoda dogodila zato to sfl bili neuljudni i nismo im odgovorili. Na renegat uhvati kovei Zoraidinim blagom i baci ga u more, a nitko ne opazi kad je to ura Prijeemo dakle svi k Francuzima, a oni nas najprije ispitaju, htjedoe znati, te nam onda kao krvni neprijatelji pootimaju sve smo imali. Opljakaju i Zoraidu, te joj skinu ak i grivne s nogu, mene to nije jadilo onako kako je jadilo Zoraidu, nego sam se boj nee li oni, dok joj pootimaju sav taj bogati i skupocjeni nakit, ot njoj i ono blago koje je navrednije i do kojega joj je najvie stalo-nisu bili poudni ni za im

drugim nego za novcem, i nikada ti " lakomost ne moe nasititi. A tolika im je bila lakomost, da bi i11 kjij poskidali i suanjske haljine, samo kad bi im bile od ikakve Njeki sU n smatra a 01 naJzgdnije bilo umotati nas u jedro . ugciti u more, jer su bili nakanili trgovati u nekim panjolskim i kama pod bretonskim imenom, a da nas povedu ive, otkrilo bi se azbojstvo, te bi bili kanjeni. No kapetan, koji je bio opljakao moju jragu Zoraidu, ree daje zadovoljan nagrabljenim plijenom, te ne kani ristati ni u kojoj panjolskoj luci, nego hoe da proe nou, ili kako bude mogao, kroz Gibraltarski tjesnac, i da se uputi u La Rochelle, dakle je krenuo. Odlue dakle da nam sa svoje jedrenjae dadu amac j sve to nam treba za ovaj kratki put to ga jo imamo prevaliti. Tako oni sutradan i uine, ve na dogledu panjolskoga kopna, a kad ga mi ugledamo, pozaboravljamo u jedan mah sve nevolje i siromatinu, kao da ih nismo nikada trpjeli: tolika je slast stei izgubljenu slobodu. Bilo je otprilike podne kad su nas pustili u barku te nam dali dvije bave vode i neto dvopeka. A kad je ulazila prekrasna Zoraida, ne znam kakvo je milosre ganulo kapetana, te joj dade etrdeset zlatnih kuda i ne dopusti da joj vojnici skinu ovu odjeu to je evo i sada na njoj. Uemo u barku i zahvalimo im na dobru koje su nam iskazali, jer nam je bilo vie do hvale nego do jadanja, a oni krenu na more, ravno ka Gibraltaru. Ali mi nismo pazili kamo e oni, nego smo upirali pogled u kopno to se pojavilo pred nama, te prionemo veslati tako revno da smo o sunanom zapadu bili nadomak kopna i nadali se da cemo prije noi stii. Ali te noi nije bilo mjeseine, nebo mrano, a mi nismo poznavali obalu. Uini nam se zato da nije sigurno izlaziti na kopno. Mnogima se pak od nas uini da jest, te reknu da se iskrcamo, ako smo meu hridinama i daleko od ljudskoga nastana: nee nas barem moriti strah da bi mogli naii gusarski brodovi tetuanski, koji aju omrknuti u Berberiji a osvanuti na panjolskoj obali, pa kad se napljakaju, vraaju se na noite kui. Izmeu ta dva protivna miljenja Prihvatimo ono da se polako pribliimo kopnu i da se iskrcamo gdje emo, bude li more mirno. Tako i uinimo, te malo prije ponoi nerno pod visok brijeg, ali taj nije bio tik do mora, nego je bilo Jsta da se moemo udobno iskrcati. Udarimo o pliinu, iziemo na Qpn, poljubimo zemlju te u suzama radosnicama zahvalimo Bogu, j sPdu naemu, na neprispodobivom dobru koje nam je iskazao. PutaVarim Z barke ive, izvuemo je na kopno i prilian se komad Uspnemo uzbrdo, jer iako smo bili na obali, jo se nismo pravomogli u srcu smiriti ni konano povjerovati da smo evo u kran.tfl zemlji. i Svanu dan, ali nama se uini da je zakasnio, i jedva ga doeka Popnemo se navrh brijega, da vidimo hoemo li odande vidj kakvo ljudsko naselje, ili kakve pastirske kolibe, ali koliko god se ogledavali, nigdje ne ugledasmo ni sela, ni ive due, ni staze, ni pu Ipak odluimo zaputiti se dalje, jer moramo valjda nabrzo naii koga tko e nam rei

gdje smo. Ali najgora mi muka bijae gledati kako po toj vrleti pjeaci Zoraida. Nosio sam je dodue poesto a-nju je vie umarao moj umor nego to ju je odmarao vlastiti odrnor te nije vie doputala da se ja tako muim, nego je strpljivo i bodro stupala, a ja sam ju sve vrijeme vodio za ruku. Prevalismo otprilie gotovo etvrt milje, kad zaujemo malu klepku, a to je jasan znak da je u blizini kakvo stado. Ogledamo se pozorno hoe li se tko pojaviti i ugledamo pod plutovim drvetom derana pastiria kako mirno i bezbrino noem rezucka tap. Zovnemo ga, a on digne glavu i skoi bre na noge, jer kako smo kasnije doznali, prvoga je opazio renegata i Zoraidu, te je pomislio da sva Berberija navaljuje na njega. Potri on dakle umom to ga noge nose, i uzvie se u sav glas: - Mauri, Mauri provalili u zemlju! Mauri! Mauri! Na oruje, na oruje! Od te se vike zbunimo svi, te nismo znali to bismo. Vidjeli smo da e pastirova vika uzbuniti svijet, te e odmah dojuriti obalski straari na konjima, da vide to je; uglavimo dakle da renegat skine turske halje i uzme suanjski kaput jednoga od nas, a taj ostane u koulji. Preporuimo se dakle Bogu i krenemo onim istim putem kojim je udario pastir, sveudilj iekujui da na nas naiu obalski straan. I nismo se ni prevarili, jer ne prou ni dva sata, a mi iz gutare ispadnemo na ravnicu te ugledamo pedesetak konjanika koji u kas jure k nama. im smo ih ugledali, stanemo i poekamo ih, a kad oni stigoe i umjesto Maura, koje su traili, zatekoe jadnike krane, zbune se, i jedan nas od njih zapita jesmo li moda mi oni zbog koji je pastir zvao na oruje. - Jesmo - odgovorih ja i htjedoh zapoeti o tome odakle dolazim0 tko smo, ali jedan od krana koji bijae s nama prepozna onoga Jana to nas je zapitao, te mi se utee u rije i klikne: - Hvala milomu Bogu, gospodo, to nas je ovako izveo na dobro! Jer ako s ja ne varam, ovaj kraj, u kojem smo, pripada Vlez Mlagi,24 a ako go mojega robovanja nisu u mojoj pameti zatrle sjeanje, vi, gospodine, nas pitate tko smo, vi ste Pedro od Bustamanta, ujak moj.to kranin suanj izrekao, skoi konjanik s konja, zagrli i ree: C e duo i ivote moj, prepoznajem te. A ja sam tebe ve - f 0 mrtva, i sestra moja, mati tvoja, i svi tvoji, koji su jo na opla gcg je bio milostiv i poivio ih da se nauiju sree gledajui te. iv. Q 3 si u Aliru, a po odjei tvojoj i tvojega drutva razabirem 2n3.se po udu oslobodio. Istina je - odgovori mladi - a bit e kada da vam sve povjedimo. tn u konjanici uli da smo mi sunji krani, sjau oni sa svojih Iconja i svaki nas pozove da nas na svojem konju odvede u grad Velez Jvlalag11 poldrug milje odande. Nekoji odu da otpreme u grad barku, sto smo im rekli gdje smo je ostavili, drugi nas posade iza sebe v konje, a Zoraida uzjae iza ujaka onoga kranina. Sav nam grad izie u susret, jer jedan bijae otiao naprijed i javio na dolazak. Nisu se udili osloboenim sunjima ni zarobljenim Maurima, jer sav je svijet na toj obali navikao gledati i jedne i druge, ali se zadive krasoti Zoraidinoj. U taj je mah ona ba bila najkrasnija: zaarilo joj se lice i od puta i

od radosti to je stigla napokon u kransku zemlju, i nije ju strah da e nastradati, pa joj sinulo takvom bojom te bih rekao, ako me nije onda ljubav zavarala, da ljepega bia nema na svem svijetu, ili ga ja barem nisam vidio. Krenemo ravno u crkvu, da zahvalimo Bogu na milosti, koju nam je iskazao. Ue u crkvu i Zoraida, te ree da tu ima likova koji su nalik na Lelu Marien. Odgovorimo joj da su to njene slike, a renegat joj objasni to god je jasnije mogao to te slike znae, pa neka ih tuje kao daje svaka od njih zaista sama Lela Marien, koja je govorila s njom. Kko je ona razborita i bistre pameti, odmah je razumjela to joj je rekao o slikama. Odande nas odvedu i razdijele po raznim kuama u Sradu; renegata, Zoraidu i mene povede onaj kranin to je s nama doao u kuu svojih roditelja, koji su bili po imetku srednje ruke, ali as poaste kao i roenoga sina svojega. est dana proboravimo u Velezu, a onda renegat, poto se obavijestio . treba da ini,246 otputuje u Granadu, da se posredovanjem Svete vizicije vrati u krilo Svete Crkve; oni se drugi osloboeni krani _ kukamo se komu zgodnijim uinilo; preostadosmo jedino Zoraida as ono kuda to ih je Francuz od uljudnosti dao Zoraidi. Od tih pa nVaca kupio ovo ivine na kojem ona jae, te sam je sve dosad j 0 kao otac i kao konjuar, a nipoto kao mu. Nakani smo otii, dirno je li mi otac iv i je li koji od moje brae bio bolje sree odmene. Ali kad mi je Bog dao za druicu Zoraidu, ja mislim da ne bi bila vrednija nikakva srea koja bi me mogla zapasti, ma estita bila. Tolika je i takva je strpljivost s kojom Zoraida p0cjnevolje siromatva, i tolika je elja njena da bude kranka, te loj divim i voljan sam joj sluiti dokle god mi ivot traje. No elju m da budem njen i da ona bude moja, muti i kvari to to ne znani houlj u zaviaju nai kutak kamo bih ju sklonio, i nije li vrijeme i smrt tolj promijenila stanje i ivot mojemu ocu i brai, da moda neu ni nai tko me zna, ako njih vie nema. Ispriao sam vam, gospodo, do kraja svoja lutanja. Rasudite sarnii svojoj pameti je li vam moje kazivanje ugodno i na udo. Volio bih 4 sam sve ispriao krae, ali i ovako mi je nekoje zgode skinuo s jezij strah da vam ne bih dosadio.etrdeset druga glava etrdeset druga glava ja pria to se dalje dogodilo u krmi, i jo mnoge druge zgode, vrijedne da se znaju. on tih rijei zautje suanj, a don Fernando mu ree: aista, gospodine kapetane, nain kako ste pripovjedili te neobine doivljaje bio je takav da je jednak s novou i neobinou samoga todaja. Sve je neobino i rijetko i prepuno zgoda to su na udo i ivljenje svakomu koji ih uje, a toliko nam je zadovoljstvo bilo sluati ih, nas i do zore pripovijest drala u napetosti, i mi bismo uivali kad bi se opet iznova zapoela.

D rekoe, te se i Cardenio i svi drugi ponude da budu na usluzi, koliko mogu, a ponude se takvim iskrenim i toplim rijeima da je njihova obrota ganula kapetana. Osobito mu ponudi don Fernando neka krene s im, pa e privoljeti svoga brata markiza247 da bude krteni kum Zoraidin, ;a e sam opremiti tako da e se moi vratiti u zaviaj dostojno i lobno, kako mu dolikuje. Na svemu tome zahvali kapetan uljudno, ali htjede primiti nijedne od tih velikodunih ponuda. zanoa, a kad se smrailo, stigne pred krmu koija s nekoliko ijanika. Zaitu noite, a krmarica im odgovori da u cijeloj krmi a nezapremljena mjesta ni kolik je dlan. " Bilo kako bilo - ree jedan od onih konjanika - mora biti mjesta za Podina suca, koji evo dolazi, je krmarica ula to ime, zbuni se i ree: podine, velim jedino da nemam postelje. Ako je gospodin sudac 0 posteljinu, kao to valjda i jest, neka izvoli ui, jer emo mu stit nau sobu, da gospodinu ugodimo. 0 valja - odgovori konjuar. dotle je ve bio siao s koije ovjek komu se ve po odjei razabirala 1 sluba to ju obnaa. Bila je na njem duga halja, na njoj iroki divlje da bi se o-Tak, dob njim, i a njeg: udobn nehtnaborani rukavi, te mu se vidjelo da je sudac, kako je onaj sluga i reka Vodio je za ruku djevojku od nekih esnaest godina, u putnim haljina a tako milovidnu, krasnu i stasitu, da su se svi zadivili kad je ugledae da nisu u krmi vidjeli Doroteju, Luscindu i Zoraidu, mislili bi da se tej moe i nai ljepotica kao to je ta djevojka. Kad su ulazili sudac i djevojka, nae se tu i don Quijote, i kako ih ugleda, ree: - Samo izvolite, gospodine, ui i razonodite se u ovome dvoru. Tije je dodue i neudoban, ali nema na svijetu te tjesnoe i neudobn gdje ne bi bilo mjesta oruju i znanosti, pogotovo kad oruje i znano-imaju pratilicu i vodilju, kao to vaa znanost, gospodine, ima tu krasn gospoicu, kojoj ne samo da se moraju otvarati i raskivati dvori nego j se moraju uklanjati i hridine, rastavljati se i ulijegati bregovi, da njoj bude zaklona. Uite, velim, gospodine, u ovaj raj, jer ovdje ete nai zvijezda i sunaca to dolikuju nebu koje vi sa sobom vodite: ovdje ete nai oruje u svoj slavi i krasotu u svem savrenstvu. Zadivi se sudac don Quijotovu govoru, a onda ga uzme pomnije promatrati, te se zaudi njegovoj spodobi isto onako kaoto i rijeima. Nije znao to bi mu odgovorio, i nije mu se mogao nauditi, no uto ugleda pred sobom Luscindu, Doroteju i Zoraidu, koje su od krmarice bile doule za nove goste i za krasotu djevojinu, te sada dooe da je vide i pozdrave. A don Fernando, Cardenio i upnik doekaju suca najprijaznije i najuljudnije. Sudac ude, zbunjen i time to vidi i time to uje, a krasotice u krmi pozdrave dobrodolicom krasotu djevojku. Sudac razabere dodue da su svi ovi ovdje sami otmjeni ljudi, ali ga je bunila don Quijotova spodoba, lice i vladanje. Poto su dakle zavrili uljudne pozdrave i razmotrili koliko se mogu udobno smjestiti u krmi, urede sve onako kako su se ve dogovorili: sve ene udu u ve spomenutu komoricu, a mukarci ostanu vani, kao za strau enama. Sudac pristane da njegova ki, jer ona mu je

djevojka bila ki, otie s gospoama, a ona vrlo rado i pode. S uskom posteljom krmarovom i s polovinom posteljine to ju je sudac donio pripreme se za no i bolje nego to su mislile. Sunju kapetanu od onoga je trena kad je ugledao suca zakucalo srce od slutnje da je to njegov brat. Zapita jednoga od slugu koji su s nji"1 doli kako mu je ime, i zna li iz kojega je kraja. Sluga mu odgovori se zove licencijat Juan Prez od Viedme, a vele da je iz nekoga mjesta leonskim planinama. Ta vijest i sve ono to je vidio sasvim ga uvjeri da je to njegov brat, koji se po oevu savjetu dao na nauke. I uzbuen i ve zovne ustranu don Fernanda, Cardenija i upnika, te im pripovjedi se dogodilo, i pouzdano im povjeri da mu je taj sudac brat. Rekaoje su: meksikome. Doznao je jo da mu je ona djevojka ki, mati joj je SUt la u poroaju, i da je jako bogat po mirazu pokojne ene koji je s lnlrkom ostao u kui. Zapita ih dakle za savjet kako bi se otkrio, i bi li p iskuao hoe li ga se brat stidjeti to je siromaan, ili e ga srdano p tite mene, ja u pokuati - ree upnik - pogotovo gdje i nema rnnje, gospodine kapetane, da e vas on lijepo primiti. Po dostojanstvu S zboritosti, koja se jasno vidi u vaega brata, ne moe on nipoto biti tav da e se tuiti od vas, nego e znati kako je srea nestalna. Ipak bih volio - ree kapetan - da mu se ne otkrijem iznenada, nego bih Ja zaokoliamo. Velim vam - odgovori upnik - uredit u tako da emo svi biti zadovoljni. Dotle je bila spremljena veera, te svi posjedaju za stol, osim sunja i gospoda, koje su zasebno u svojoj sobi veerale. Usred veere progovori upnik: -Ja sam, gospodine sue, u Carigradu proveo nekoliko godina u suanjstvu, te sam ondje imao druga koji je va prezimenjak. Taj je moj drug bio od najhrabrijih vojnika i kapetana u svem panjolskom pjeatvu, ali koliko god je bio sran i junaan, isto je toliko bio i nesretan. - A kako se zvao taj kapetan, gospodine? - zapita sudac. - Zvao se - odgovori upnik - Ruy Prez od Viedme, a bio je rodom iz nekoga mjesta u leonskim planinama. On mi je pripovjedio jednu zgodu koja mu se dogodila s ocem i s braom, i da mi to nije pripovjedio onakav istinit ovjek kao on, rekao bih da je bajka, kakve priaju zimi kraj ognjita. Ispriao mi kako je otac njegov razdijelio imutak meu tri sina i posavjetovao ih onda bolje od samoga Katona. Izabrao on dakle ratni posao i tako se iskazao u njemu da se za malo godina hrabrou 1 srcanou svojom, niim drugim nego svojom valjanou, popeo do Pjeakoga kapetana i samo to ve nije postao pukovnik. Ali srea mu se nevjeri ba ondje gdje se najvie nadao, te on onoga presretnoga dana, jbitkj kod Lepanta, izgubi slobodu, ba kada su je toliki drugi stekli. Ja Se izgubio u Goleti, i tako se mi nakon svakojakih zgoda zdruimo Carigradu. Odande je doao u Alir, i tu mu se dogodila jedna od jjneobinijih zgoda to se ikada dogodila na svijetu. 21 tako upnik, te ukratko pripovjedi to se kapetanu dogodilo sa ; radorn. Sve je to pozorno sluao sudac, kao jo nita dotad.248

upnik i Povjedi donde kako su Francuzi opljakali krane, te njegov drug i Sotica Maurkinja zapadoe u siromatvo i nevolju. A dalje, veli, ne zna ,a i to da je gospodin imenovan za suca onkraj oceana, pri Velikomto je od njih bilo: jesu li stigli u panjolsku, ili su ih Francuzi odvelj Francusku. Sve to to je upnik pripovijedao sluao je sa strane kapetan i pazi0 svaku kretnju bratovu. A ovaj, kad je vidio da je upnik dovrio sv-pripovijest, uzdahnu iz dna grudi i progovori, a na oi mu navrijee su - Oh, gospodine, kad biste vi znali kako me u srce dira to to ste pripovjedili, te ne mogu da suspregnem suza, koliko god bih volio da skrijem! Taj hrabri kapetan koga ste spomenuli, moj je stariji brat, koji bio junaniji i zanosniji od mene i od mlaega brata mojega, te je odab-asni i dostojni ratni posao, a to je bio jedan od onih triju putova na koj nas je naputio otac, kao to vam je rekao va drug u onoj, kako velite, baj to ste je uli. Ja sam se latio nauka, te me u njima Bog i moja marljivo digoe na ovu ast u kojoj me vidite. Mlai mi je brat otiao u Peruj tako je bogat da je onim to je poslao ocu i meni namirio onaj dio koji ga je zapao, i jo je dao ocu toliko da moe udovoljavati svojoj priroenoj dareljivosti, a i ja sam se mogao dolinije i dostojnije baviti naukama, te postii ovu ast u kojoj sam danas. Ziv mi je jo i otac i gine od elje da dozna za sina prvenca, te se neprestano moli Bogu da mu ne bi smrt sklopila vjede dok nije za ivota pogledao sinu u oi. Razborit mi je brat, i ja se udim kako se u tolikim mukama i jadima, pa i u dobroj srei, nije pobrinuo da ocu javi ikakav glas o sebi, jer da je otac doznao, ili tko od nas, ne bi on morao oekivati ono udo s trskom, da stekne otkupninu. A sada me mori strah, kad pomislim jesu li ga oni Francuzi oslobodili, ili su ga moda ubili, da prikriju svoje razbojstvo. Mui me sve to, i nema mi na putu vie onoga zadovoljstva s kojim sam krenuo, nego samo tuge i alosti. Oj dobri brate moj, gdje li si sada, da te potraim i da te izbavim iz muka tvojih, sve ako ja zapao u muke! Oh, tko e naemu starcu ocu javiti glas da si na ivotu, ma i u najdubljoj tamnici u Berberiji, jer tebe e izbaviti odanle njegovo blago, bratovo i moje! Oj krasna, estita Zoraido, tko bi tebi uzvratio dobro koje si iskazala mojem bratu! Da nam je biti kod preporoda tvoje due i u svatovima tvojim, kolika bi nam radost bi svima! .. To je i tako je govorio sudac, sav ganut glasom o bratu, a svi koji su ga c pridruie se i poalie njegovu tugu. Kad je dakle vidio upnik da rnjj je ovako dobro polo to je naumio i to je poelio kapetan, ne htjede dulje putati u alosti, nego ustane od stola, ode onamo k Zoraidi, un je za ruku, a za njom pou Luscinda, Doroteja i sueva ki. Kape0 ekao da vidi to to upnik kani, a on uhvati drugom rukom i njega ruku, pristupi s obadvoma sucu i onim drugim vitezovima i ree: ... - Suspregnite suze, gospodine sue, jer vama se izvruje to god ste ze etrdeset druga glava red vama dobroga brata i dobre snahe vae. Evo kapetana Viedme krasne Maurkinje, koja mu je onoliko dobro iskazala. Francuzi o 1 eV sarn vam govorio, ovako su ga ogolili, da vi mognete pokazati svoju Jlikodunost.

leti kapetan da zagrli brata, a on mu poloi obadvije ruke na prsa, da raZmotri malo izdaljega; ali kad ga je prepoznao, zagrli ga tako srdano a r0jje tolike suze radosnice, da su se za njim poveli gotovo svi koji su 1 jje bili- Rijei koje su njih dvojica govorili, i uvstva koja su iskazali, ko da se mogu i zamisliti, a kamoli opisati. Sad pripovijedaju nabrzo svoje doivljaje; sad iskazuju bratsku ljubav; sad sudac grli Zoraidu; sad 0j nudi sav svoj imutak; sad veli svojoj keri neka je poljubi; sad krasna kranka i prekrasna Maurkinja opet izmamljuju suze svima. Sve je te neobine zgode pozorno i bez ijedne rijei promatrao don Quijote, te ih smatrao za prikaze skitnikoga vitetva. Uglave sada da kapetan i Zoraida odu s bratom u Sevilju i jave ocu da se sin naao i oslobodio, pa da otac, ako uzmogne, bude u svatovima i na krtenju Zoraidinu, kad ve sudac ne moe odustati od puta na koji je krenuo, jer mu je stigao glas da za mjesec dana kree mornarica iz Sevilje u Novu panjolsku, te bi mu jako nezgodno bilo da promai tu plovidbu. Svi se obraduju i povesele sretnoj zgodi sunjevoj, a kako je bila ve prevalila pono, odlue se za poinak, koliko im je od noi jo ostalo. Don Quijote se ponudi straiti u dvoru, da ne bi nahrupio kakav gorostas, ili drugi skitnik zlotvor, pomaman za skupocjenim blagom krasote to se tu nalazi. Zahvale mu oni koji su ga znali, i pripovjede sucu udni hir don Quijotov, pa se i on nasmije. Jedini Sancho Panza htjede svisnuti to toliko oklijevaju s poinkom, te se smjesti bolje od sviju, na samaru svojega magarca, ali to e on ljuto iskihati, kako e se dalje vidjeti. ene se dakle sklone u svoju sobu, oni se drugi smjeste kako su mogli, a don Quijote izie pred krmu, da strai i uva dvor, kako je obeao. Kad bude pred zoru, zauju gospoe tako mio i lijep glas, da ga se nisu mgle nasluati, pogotovo Dorotea, koja jo bijae budna i do koje spavae ona Clara od Viedme, jer tako se zvala sueva ki. Nitko nije ni sanjao 0 to pjeva, a bio je to samo glas, i nije ga nikakvo glazbalo pratilo. Sad ltr se inilo da pjeva na dvoritu, sad opet u staji. I dok su one, zauene, mo sluale, prie Cardenio vratima njihove sobe i ree: 0 ne spava, neka slua! ut e mazgara, koji pjeva da je milina lti.249 ujerno ga ve, gospodine - odgovori Dorotea. Otj , e Cardenio, a Dorotea uzme sluati to god je pomnije mogla, te ovu pjesmu:etrdeset trea glava u kojoj se kazuje umiljata pria mazgarova, i jo druge neobine zgode koje su se dogodile u krmi. Ja sam brodar ljubavi, Po puini plovim njenoj, Al mi nada poginula, Da u stii kojoj luci. U daljini vidim zvijezdu, Blistaviju i krasniju,

Neg Palinur250 to je vidje, I ja hrlim za njom samo. Ne znam, zvijezdo, kud me vodi, Ja zbunjene due plovim I upirem k tebi oi, Tihe due u nemiru. Nemilom se stidljivou I oporom au krije Ko oblakom ispred mene, Kada ginem da te gledam. Oj zvijezdo jasna, sjajna, Tvoja svjetlost mene krijepi, Onog asa kad se smrai, Smrait e se ivot moj. Kad je pjeva dotle dopjevao, prisjeti se Dorotea da ne bi ni lan zgorega uti onako lijep glas. Prodrma je dakle i odovud i odonU kad ju je probudila, ree joj: - Oprosti mi, mala, to te budim, htjela bih da se naslua i nau glasa kakva nee moda uti za svega ivota. Clara se probudila: sva jo sanjiva, nije u prvi mah ni razumjela st 01 tea kazuje. Zapita je dakle, a Dorotea joj ponovi. Clara pripazi, tek jto je ula dva stiha koje je pjeva otpjevao, zadrhta ona tako da je trese groznica. Privinu se k Doroteji, ogrli je i ree: Jaoh gospoice, duo i ivote moj! Zato ste me probudili? Kamo e da mi je sklopiti oi i zaepiti ui, pa da ne vidim i ne ujem toga nesretnoga pjevaa! to ti to govori, djevojice? Ta vele da to pjeva neki mazgar. " Nije nego vlastelin - odgovori Clara - a u njegovoj je vlasti moja dua te ako je on ne oslobodi, nikada mu se nee oteti. Zadivi se Dorotea djevojinim ganutljivim rijeima, i uine joj se mnogo razboritijima nego to bi bile spram mladih godina njenih, te ,j rekne: Vi tako govorite, gospoice Clara, da vas ne mogu razumjeti, ibjasnite mi i recite to je to s duom i s vlastelinom i s tim pjevaem iji vas glas toliko uznemiruje. No ne odgovarajte mi jo sada: voljna sam vam pomoi da se ne bojite, ali bih rado uivala sluajui to on pjeva. ini mi se da je zapoeo pjevati novu pjesmu i nov napjev. - Uivajte! U dobar as! - odgovori Clara. I da ne uje, zaepi obadvjema rukama ui. Dorotea joj se zaudi, ali e sluati to onaj pjeva. A on nastavi ovako: O; nado mi slaana, Sto kri put po ljutim tjeskobama I kroi postojana Po stazi kud si namjerila sama, Nek srce te ne zebe, Kad svakog trena gleda smrt do sebe. Pobijedit nigda nee Nit asno slavlje slavit due trome: Zadobit nee sree, Kad u nemoi usudu se svome Odupirat ne znadu, Neg tihomu se odaju neradu. Sto ljubav cijeni drago Milinu svoju, pravo je, valjano; Najvrednije je blago Sto njenim miljem bude

prokuano. Starinska istina je, Da ne cijeni to te malo staje. Sve zapreke bez broja Prevladat ljubav postojana znade;. ni li 1111 rnuja Premoi sve e nebrojene jade. Te vrstu nadu gojim. Sa zemlje stii k nebesima svojim. Tako on zavri pjesmu, a Clara opet zajeca. Sve to razbudi u Dorote" elju da uje uzrok toj umiljatoj pjesmi i alostivu plakanju. Zapjta dakle opet to je ono maloas htjela rei. Onda se Clara, u strahu H, je ne bi ula Luscinda, privije uz Doroteju, zagrli je, primakne usta V njenu uhu, samo da nitko ne uje to govori, te e joj: - Taj to pjeva, gospoice, sin je nekoga viteza iz kraljevine Aragonije vlastelina dvaju sela, a ivi suelice mojoj oinskoj kui u Madridu Prozori su na oevoj kui bili dodue zimi zastrti,25 a ljeti zatvore kapcima, ali kako bilo da bilo, taj me vitez opazio, ili u crkvi, ili drugome mjestu, ne znam. No on se zaljubio u mene, a to mi je prozora svoje kue kazivao tolikim znacima i tolikim suzama, da sj mu morala povjerovati i zavoljeti ga, i ne znajui jo to hoe. Javljao znakom zdruujui ruku s rukom, te mi time kazivao da e se vjen; sa mnom. Jako sam se tomu radovala, ali kako sam sirotica bez maj! nisam znala komu bih se povjerila. Nisam mu dakle iskazivala nikal drugu sklonost, nego samo kad nije bio kod kue moj otac, a ni njegi digla bih malko zastor ili odkrinula kapak, da me vidi. Tomu bi se toliko veselio te se inilo da e poludjeti od veselja. Uto doe vrijei da moj otac otputuje. On je to znao, ali nije doznao od mene, jer nisam imala prilike da mu reknem. ujem onda da se razbolio alosti, te kad smo odlazili, nisam ga ni vidjela, da se barem oi oprostim s njim. No kad smo proputovali dva dana i stigli u gostionij u nekom selu, dan puta odavde, opazim ga na gostionikim vrati: preodjevena u mazgara, a ta mu je preobuka tako pristajala te ga bih ni poznala da mi nije u srcu njegov lik. Prepoznam ga, zaudim obraujem. On me pogleda kradom od oca, od koga se uvijek krio god bi me sreo na putu ili u gostionici. A jer znam tko je on, i vidid da od ljubavi prema meni i pjeaci i toliko se mui, ginem ja od jadj te kud god on stupi, onamo lete moje oi. Ne znam to on kani i k je izmaknuo ocu, koji ga neizmjerno voli, jer mu je jedinac i jer vrijedan, kako ete se uvjeriti i sami dok ga budete vidjeli. A jos velim: sve to to pjeva, iz njegove je glave, te ujem da je jako u1 k tome pjesnik. Kad god ga vidim ili mu zaujem pjesmu, sva dr od straha i bojim se nee li ga otac prepoznati, te dokuiti nau lju Nisam, otkad ivim, ni rijei progovorila s njim, a ipak ga toliko v da bez njega ne mogu ivjeti. Ovo je, gospoice, sve to vam 2,1 fetrdeset trea glava i o tome pjevau, iji vas je glas toliko razdragao; po samome glasu fC Wrete ve da on nije mazgar, nego gospodar duama i selima, kao t0 sam vam rekla. jsje brinite se, gospoice Clara - ree sada Dorotea te ju izljubi tisuu puta - ne brinite se, velim, nego poekajte dok svane dan, aja uzdam u Boga da u vau ljubav uputiti na pravi put i navratiti na retan svretak, kakav i prilii takvu valjanu poetku.

Jaoh, gospoice! - odgovori doa Clara - kakvu svretku i da se nadam, kad je njegov otac onako otmjen i bogat, te e mu se initi da ja nisam dostojna ni da budem slukinja njegovu sinu, a kamoli ena? A da se udam kradom od mojega oca, to ne bih nipoto. eljela bih jedino da se taj mladi vrati i mene se okani. Kad mi ne bude pred oima i kad nas rastavi daleki put, odlanut e mi valjda ova tegoba. Ali da pravo reknem, ne vjerujem ni da e mi to pomoi. Ne znam otkud me i kako zaokupila ta ljubav, jer ja sam jo djevojica, a i on je mladi valjda istih godina. Nisam jo navrila ni esnaestu; sada u o Miholju navriti, veli otac. Dorotea se nije mogla suspregnuti da se ne nasmije kad je ula kako djetinjasto govori doa Clara, te joj ree: - Hajde, gospoice, da otpoinemo jo ovo malo noi, a dok svane, uredit emo ve, ako Bog d. Umire se one, i u svoj krmi zavlada mrtva tiina. Samo krmariina ki i Maritornes, slukinja njena, nisu spavale. Znale su one od kakve bolesti boluje don Quijote i da on sada strai pred krmom oruan i na konju. Odlue dakle njih dvije da se malo psale s njim ili barem da protrate vrijeme sluajui njegove ludorije. Na cijeloj krmi ne bijae prozora koji bi gledao van, nego je jedino na slamari bila rupa kroz koju izbacuju slamu. Pred tu rupu stanu one dvije poludjevice i smotre don Quijota na konju, kako se podupro o syoj raanj, te as po as bolno uzdie - misli: evo e mu se iskinuti dua. A i zauju ga kako govori njenim, zaljubljenim glasom: Oj vladarice moja Dulcinea od Tobosa, ti udo od krasote, kraju i Vriko razboritosti, poklade najvee domiljatosti, skrovite estitosti aposljetku sliko svega to je valjano, estito i ljupko na svijetu! . 0 h rni sada radi? Misli li moda na svojega sunja viteza, koji k rado srnuo u tolike pogibije, samo da tebi poslui? Oj ti svijetla zce s tri liv a javi mi glas o njoj! Moda ti sa zaviu gleda sada en lice, a ona se eta po hodniku sjajne palae svoje, ili se grudima Ce na balkon, te razmilja kako bi, bez tete svojoj uzvienosti i tosti, ublaila jad od kojega ovo moie iarlnr. ---:-- kako bi prodiila moje muke, kako bi umirila moju brigu, te kako l naposljetku, udahnula ivota mojoj smrti i nagradila moju slubu ti, sunani boe, koji valjda ve hiti i pree konje, da urani i uglecja moju vladaricu, molim te, kad je bude ugledao, pozdravi mi je; pazi, kad je ugleda i pozdravi, da joj ne bi cjelnuo lice, jer ja ljubomorniji biti na tebe nego to si ti bio na onu hitru nehamicu zj kojom si se znojio i trao po ravnici tesalskoj, ili po obali Penejevoj;, sjeam se pravo kuda si onda trao ljubomoran i zaljubljen.253 Kad je don Quijote u svojoj tualjci dospio dotle, zaapue krmariina ki s-s! te mu rekne: - Molim vas, gospodine, hodite ovamo! Kad mu je tako dala znak i progovorila, obazre se don Quijote i mjeseini, koja je jasno sijala, opazi da ga zovu k onoj rupi, a njemu se ta rupa uini prozorom, i jo s pozlaenim reetkama, kakve prilie sjajnim dvorima, jer njemu je ta krma dvor. I odmah on zamisli u ludoj pameti, kao to onomad, da ga krasotica

djevojka, ki gospodarice toga dvora, svladana ljubavlju, opet napastuje; ali ne htjede biti neuljudan i nezahvalan, te okrene Rocinanta, pritjera ga k rupi, a kad opazi oif dvije djevojke, rei e: - alim vas, krasna gospoice, to ste ljubavne misli svoje navra" ovamo, odakle vam one ne mogu biti uzvraene onako kako zasluuje vaa vrednoa i milina. Ali nemojte za to kriviti ovoga jadnoga skitnika viteza, komu je Amor onemoguio da ljubav svoju pokloni ikojoj drugoj do jedinoj onoj koja je neograniena vladarica njegove due onoga asa kad ju je oima ugledao. Oprostite mi, estite gospoic sklonite se u svoju odaju, te mi nemojte vie dojavljivati elje svoje, ne uzmoram i opet iskazivati nezahvalnost. No ako ljubavi vaoj sp mene mogu ugoditi iim drugim to nije ljubav, samo kazujte, a ja i se kunem onom odsutnom mojom slatkom neprijateljicom da u vam udovoljiti, sve ako zaitete pramen Meduzine kose, koja je od samih zmija, ili same zrake sunane, da vam ih u staklenicu zatvorim. - Nita od toga ne treba mojoj gospodarici, gospodine vitee - prikloP1 Maritornes. - to treba dakle vaoj gospodarici, umna drubenice? - zapita Quijote. - Samo jedna od vaih krasnih ruku - odgovori Maritornes - da nj o ublai ivu elju to ju je dovela na ovaj prozorak, na veliku opasn njenoj asti, jer da je opazi otac, svu bi je sasjekao. - To bih ja htio vidjeti! - odgovori don Quijote. - Pazit e se on, nee da nastrada ljue nego ikoji otac na svijetu, to je ozlijedio njetrdeset trea glava .. Jo zaljubljenoj keri svojoj. tornes nije ni sumnjala da e don Quijote pruiti ruku, kako su ga jile, te smisli to e sada uiniti. Sie odande, otri u staju, skine 23 rCu Sancha Pan.e povodac, te se bre vrati k rupi ba u onaj 1,1 kad je don Quijote stao nogama Rocinantu na sedlo, da dohvati pr ozor s reetkom, za kojim je zamiljao zaljubljenu djevicu, pa i ruku i progovori: gv0 vam, gospoice, ova ruka, ili, bolje da reknem, ovaj bi otvorima na svijetu: evo vam, velim, ova ruka koju nije dirnula ruka niedne ene, pa ni one koja je neograniena vlasnica svega mojega tijela- Ne pruam vam aku da je poljubite, nego da razmotrite tkivo njenih tetiva, krepinu njenih miica, jedrinu i punou njenih ila, te da rasudite po tome kolika je jakost cijele ruke koja ima onakvu aku. _ Odmah emo vidjeti - odvrati Maritornes, pa spetlja od povoda petlju, ali na eput, da se lako drijei, i nabaci mu na aku, onda sie odande od rupe i svee vrsto drugi kraj na bravu od vrata na slamari. Don Quijote osjeti na ruci hrapavo ue, te ree: - ini mi se, gospoice, da vi meni vie eete ruku, nego milujete. Nemojte tako loe postupati s njome, jer ona nije skrivila ovo zlo koje vam ja po svojoj volji inim, a i ne valja da na ovakvoj maloi iskaljujete svoju zlovolju. Promislite da se onaj koji istinski ljubi ne sveti ovako ljuto.

Ali sav taj govor don Quijotov nije nitko vie sluao, jer im ga je Maritornes svezala, utee i ona i ona druga i gotovo puknue od smijeha, a njega ostavie tako svezana da se nije nikako mogao osloboditi. Stoji on dakle, kako je ve reeno, na Rocinantu, sva mu ruka u rupi i ezana za bravu na vratima, pa ga mori silan strah i briga da se ne bi 0c inante iole maknuo, jer onda e se on objesiti o ruku; ne smije on to ni da se gane, premda bi se od strpljivosti i mirnoe Rocinantove 8ao jamano nadati da se nee maknuti itavo stoljee. a d je don Quijote dakle vidio da je privezan, a djevojke ve otile, tar16 Umiat da se sve to dogodilo po aroliji, kao to onomad p 8a je u tome istom dvoru izmlatio onaj zaarani Maur mazgar. nast 30 Je u seb SV0JU lou pamet i neoprez, gdje je ve jedanput SL; radao u tome dvoru, pa i drugi put srnuo u tu opasnost, premda je M tniri. .... , lili . i . i ima vitezovima mudra navika: kad pokuaju koju pustolovinu ikom, da to smatraju znakom koji im kazuje namijenjena njima, nego drugima, te im nije Pustolovirpotrebno pokuavati je iznova. No ipak je trgao ruku, da vidi hoejl se kako osloboditi, ali bijae tako vrsto privezan da mu je zaludna bjj muka. Istina je dodue da je trgao oprezno, samo da se ne bi maknu Rocinante; eljan je da sjedne i da uzjae na sedlo, no ne moe, negft mora stajati na nogama, ili iupati ruku. Sjeti se on sada Amadisova maa, nad kojim ari nemaju nikakve m0A. stane proklinjati sreu svoju; pone kukati kolika e svijetu teta bit dok on bude ovdje boravio zaaran, jer da je zaaran, o tom nije sumnjao; uzme se opet sjeati ljubljene svoje Dulcineje od Tobosa-okrene dozivati estitoga perjanika Sancha Panzu, koji se izvalio samar svojega magarca i zaronio u san, pa ne zna toga asa ni za mato koja ga je rodila; uzme vitez prizivati mudrace Lirgandeja i Al quii da mu pomognu; uzme zazivati dobru prijateljicu Urgandu, da priskoi. Tako svane naposljetku i jutro, a on, oajan i zbunjen, kao bik i ne nada se da e ga minuti nevolja dok se razdani, negoj smatra vjeitom i misli da je zaaran zauvijek. Pogotovu tako kad vidi da se Rocinante i ne mie; sudi dakle da e ovako, ne jedu ne pijui i ne spavajui, prostojati on i konj njegov sve donde doki mine kobna sila tih zvijezda, ili dok koji jo mudriji arobnjak ne sk s njih ini. No jako se prevari, jer tek to stade svitati, stignu pred krmu e ovjeka konjanika, dobro opremljeni i oboruani, s pukom na oblu Ponu lupati krmi u vrata, koja su jo bila zatvorena, a kad to don Quijote, koji jo uvijek strai strau, zavikne otresitim glason - Oj vi vitezovi, ili perjanici, ili to bili da bili, ne lupajte u vrata ov dvora, jer valjda je prilino jasno da u ovo doba u dvoru spavaju, i i obiaj otvarati tvrave dok sunce ne sine po svoj zemlji. Odlazit ekajte dok se ne razdani, a onda emo vidjeti je li pravo ili nije vam otvore.

- Kakva je ovo, dobijesa, tvrava ili dvor - rei e jedan - pa da i trebaju takve ceremonije? Ako ste vi krmar, naredite neka otvore. Mi smo putnici, pa bismo samo da nahranimo konje i dalje krenemo, jer nam se uri. - Zar sam ja, vitezovi, nalik na krmara? - zapita don Quijote. - Ne znamo na koga ste vi nalik - odgovori onaj - ali znamo da gov ludorije, dok ovu krmu dvorom krstite. - Dvor je ovo - odvrati don Quijote - i jo od najboljih u svem ov kraju, a u dvoru su linosti koje su drale ezlo u ruci i nosile na glavi. - Bolje bi im bilo obratno - priklopi putnik - ezlo u glavi i k- Bit e valjda unutri kakva glumaka druina, jer oni znaju zaista Ca nositi krunu i ezlo; ali ne vjerujem da bi u ovakvoj maloj krmi, je je ovakva tiina, prebivale linosti dostojne krune i ezla. Slabo vi poznajete svijet - odvrati don Quijote - kad ne znate kakve zgode obiavaju dogaati skitnikomu vitetvu. 0 sadi putnicima taj razgovor s don Quijotom, te oni opet zaponu usno lupati, tako da se probudio krmar, a i svi koliko god ih je u krmi- Ustane krmar, da vidi tko to lupa. A dotle jedan od konja na kojima su doli ovi to lupaju bijae pristupio da omirie Rocinanta, koji je, krotak i turoban, oputenih uiju, nepomian, nosio svojega otegnutoga gospodara; inio se dodue Rocinante kao da je od drveta, ali i on je na koncu konca bio od mesa, te se morao osvrnuti da i sm omirie onoga koji ga tako miluje. No im se on maknuo, razmaknu se don Quijotu noge, okliznu se sa sedla, te bi bubnuo o zemlju da nije visio o ruci. Tako ga strano zaboli, te je pomislio ili da mu sijeku aku ili da mu kidaju ruku. Najgore mu je zlo bilo to je malne na zemlji bio 1 gotovo dodirivao tlo nonim prstima, jer kad vidi da je ovako blizu i samo to nije stao tabanima, mui se i otee, koliko god moe, da dopre do zemlje, poput onih koje udaraju na muke i vjeaju ih tako da i dodiruju i ne dodiruju zemlju, te nesretnici sami veaju svoje bolove se upinju da se otegnu, zavarani nadom da e dohvatiti tlo ako se jo malko protegnu.etrdeset etvrta glava u kojoj se nastavljaju neuveni dogaaji u krmi. Uzvikao se don Quijote toliko da je krmar sav zaplaen bre otv na krmi vrata te iziao da vidi tkono onako jaue; a i oni vani pri isto tako. Maritornes, koja se ve bila probudila i ni od koga op-odrijei povodac kojim je don Quijote privezan, te se on odmah na zemlju, pred krmarom i putnicima, koji su mu prili, te ga zapitaju to mu je da tako vie. Don Quijote im ne odgovori ni rijei, nego skinu ue s ruke, usta uzjaha na Rocinanta, prihvati tit, uprije raanj i odjaha komad u pol vrati se srednjim kasom i ree: - Tko god veli da sam ja s pravom bio zaaran, ja njemu, ako vladarica moja princeza Micomicona doputa, odgovaram da je 1 ga izazivam na dvoboj. Pridolice se zaude don Quijotovim rijeima, ali im krmar raz uenje, rekav im tko je don Quijote i da ne trebaju mariti za nj jer nije pri zdravoj pameti.

Zapitaju oni krmara nije li moda u ovu krmu stigao momi petnaestak godina, odjeven kao mazgar, takav i takav, pa ga opisu onako kakav je bio zaljubljenik done Clare. Krmar im odgovori krmi ima mnogo svijeta, a on nije primijetio momia za koga pi No kad jedan od njih opazi koiju u kojoj se dovezao sudac, rei - Tu je on jamano, jer je tu koija za kojom je, vele, otiao, jedan od nas ostane na vratima, a drugi e ui i potraiti mom Dobro bi bilo kad bi koji od nas pripazio oko cijele krme, da n ne pobjegne preko zida. - Tako emo i uraditi - odgovori jedan od njih. Uu dakle dvojica u krmu, jedan ostane na vratima, a jedan oko krme. Sve je to gledao krmar i nije mogao dokuiti stoetrdeset etvrta glava o uurbali, premda je ve razabrao da trae onoga mladia koga ,ITVU opisaliS tle se razdanilo, pa se i zato, i zbog vike don Quijotove, svi Razbudili j poustajali, pogotovo doa Clara i Dorotea, koje su loe i P avale tu no, jedna od uzrujanosti to joj je oboavatelj u blizini, druga od elje da ga vidi. Don Quijote je malne svisnuo i pobjesnio 3d ljutrne iaca t0 mtk d te etvorice putnika i ne mari za njega, a 3 pitanja mu i ne odgovaraju, pa da je pronaao u vitekim zakonima da je skitniku vitezu slobodno latiti se i prihvatiti se drugog posla, kad se ve rijeju i vjerom zavjerio da se niega nee laati dok ne dovri to je obeao, udario bi on sada na sve njih, te bi ih prisilio da odgovaraju, htjeli ili ne htjeli. Ali kako je sudio da mu ne prilii i ne valja zapoinjati ikakvo novo djelo dok nije Micomiconu uspostavio u kraljevstvo, morade utjeti i mirovati, pa saekati da vidi to su ti putnici toliko upeli. Jedan od njih nade mladia, koga je traio: spava on kraj momka mazgara, te i ne sanja da ga itko trai, a kamoli da bi ga tko naao. Uhvati ga taj ovjek za ruku i ree: -Zaista, gospodine don Luise, jako vam dolikuje ova odjea u kojoj ste, a postelja ba i pristaje uz njegu u kojoj vas je odnjegovala mati vaa. Mladi protare sanjive oi i zagleda se u toga to ga je uhvatio. Onda prepozna oeva slugu i tako se uplai da nije neko vrijeme mogao ni rije izustiti. A sluga nastavi: - Nema sada druge, don Luis, nego vi otrpite i vratite se kui, ako ne elite da va otac, a moj gospodar, promijeni svijetom, jer nikako drugaije nee ni biti, u kolik je jad zapao kad ste vi nestali. A otkud mi je doznao otac - zapita don Luis - da sam ja udario ovim Putem i u ovoj odjei? vJdao mu je - odgovori sluga - neki ak komu ste vi rekli to kanite, ga je ganuo jad u koji je va otac zapao poto ste vi nestali. Poslao e uakle etiri sluge da vas trae, i evo smo vam svi na slubu, sretni i esretni to smo izvrili nalog, i vraamo se s vama pred oi onomu jivas je eljan vidjeti. , 11 e onako kako ja budem htio ili kako nebo odredi - odgovori to biste vi htjeli, i to bi nebo odreivalo, nego da se vratite? I ne drugaije. v 0 su b: njih dvojica razgovarali sluao je momak mazgar, koji je bio don Luisa. Ustane on, ode k don Fernandu i Cardeniju, i svimadrugima, koji su se ve

odjenuli, te im kae to se zbiva. Ispria - J kako onaj ovjek govori tomu mladiu: don, i to oni razgovaraj,, kako ga sluga nagovara da se vrati u oinsku kuu, a mladi neJ zbog toga i zbog onoga to su ve znali, zbog lijepoga glasa to rru je nebo dalo, poele svi da uju poblie tko je on, i da mu porno-ako mu se bude kakvo nasilje inilo. Odu dakle onamo gdje don jo bijae u razgovoru i prepirci sa svojim slugom. Uto izie iz svoje sobe Dorotea, a za njom sva zbunjena dona Q-Dorotea zovne Cardenija ustranu i prenese mu ukratko vezu pjeva i done Clare. A Cardenio izvijesti Doroteju kako su dole oeve s i trae mladia, ali joj ne ree ba tiho, pa ga je Clara ula, te se sva zaprepasti, i zacijelo bi se sruila da je nije Dorotea bre pridr Cardenio ree Doroteji neka se vrate u sobu, a on e nastojati sver4 doskoiti, pa tako one i uine. Ona etvorica to su u potrazi za don Luisom bijahu ve u krf okruili oni mladia i nagovaraju ga neka se ne skanjuje, nego ne1 odmah vrati ocu. On im odgovori da nipoto ne moe dokle go obavi neto gdje mu se radi o ivotu, asti i dui. Zaokupe ga sluge i reknu mu da se nikako ne vraaju bez njega, te e ga pov htio on ili ne htio. - Neete - odvrati im don Luis - osim da me mrtva odvezete; god vi mene odavde vodili, odvest ete me mrtva. Na tu se prepirku ve sletjeli gotovo svi koji su u krmi: Card" don Fernando, drugovi njegovi, sudac, upnik, brija i don Quijot on ne smatra vie potrebnim straiti pred dvorom. Cardenio je ve znao za mladievu ljubav, pa zapita sluge zato da odvedu toga mladia protiv njegove volje. - Zato - odgovori jedan od njih etvorice - da spasimo ivot nj ocu, jer otkad je mladi nestao, jedva mu je otac i iv. Na to mu odgovori don Luis: - Neka se nitko ne brine to ja radim. Ja sam slobodan, pa ako bude volja, vratit u se, a ne budem li htio, nitko me od vas ne siliti. - Prisilit e vas, gospodine, vaa pamet - odgovori onaj ovjek ne bude pameti, bit e nas, da uinimo ono zato smo doli i sto je dunost. - Da ujemo kakav je povod vaem zahtjevu - rei e sada sudac-Ali onaj ga je ovjek kao susjeda prepoznao, te odvrati: - Zar ne poznajete, gospodine sue, ovoga viteza? To je sin v susjeda, a izmaknuo je iz oinske kue evo u toj odjei, kojlikuje njegovu staleu, kako i sami vidite. o eleda ga onda sudac pozornije i prepozna ga, pa ga zagrli i ree: Kakve su vas djetinjarije, don Luis, ili kakvi jaki razlozi naveli da se iavljujete u ovakvoj odjei, koja loe pristaje vaemu staleu. Mladiu udare suze na oi, te nije mogao ni rije sucu odgovoriti. A udac rekne onoj etvorici neka budu s mirom, jer e sve dobro biti, 8 uhvati don Luisa za ruku, odvede ga ustranu i zapita ga kako je dospio ovamo. Dok je sudac ispitivao to i jo drugo, zauje se krmi na vratima silna yilca. Bika to dva gosta koji su prenoili u krmi, pa kad vidjee kako sU svi zabavljeni time da doznaju to ona etvorica trae, namjerili oni jjmaknuti i ne platiti to duguju. No krmar se vie brinuo za svoj probitak nego za tue poslove, te kad oni htjedoe iz krme, zaustavi ih i zaite neka plate, i pokudi im nevaljalu nakanu

takvim rijeima da su mu oni odgovorili pesnicama. Uzmu ga dakle gruhati, te se jadnik krmar uzvikao i zapomae. Krmarica i njena ki smotre da jedini don Quijote nije zaposlen, pa bi mogao priskoiti upomo; zovne ga dakle krmariina ki: - Pomozite mojemu ocu, gospodine vitee, tako vam junatva kojim vas je Bog obdario, jer ga oni nitkovi mlate kao ito. Don Quijote joj odgovori mirno i vrlo ravnoduno: - Krasna gospoice, vaa molba nije pogodna, jer se ja ne smijem laati nikakva drugoga posla dokle god ne zavrim onaj na koji sam se zavjerio. Ali ja vani evo velim to sada mogu uiniti i ime vam mogu posluiti: otrite i recite ocu neka se dri u tome boju to god bolje moe, i neka se nipoto ne d pobijediti dok ja od princeze Micomicone ne zamolim doputenje da mu smijem priskoiti u nevolji, pa ako mi ona dopusti, znajte pouzdano da u ga izbaviti iz nevolje. -Boe mili! - klikne Maritornes, koja je tu bila - dok vi dobijete to doputenje o kojem govorite, ode moj gospodar na drugi svijet! Pustite me, gospoice, da ja zamolim za to doputenje - odgovori BLQuijote - jer kad ga dobijem, svejedno je: bio on i na drugom Vl Jetu, i odande u ja njega izbaviti, sve ako se sav svijet usprotivi, 1u vas barem tako osvetiti na onima koji su ga strovalili u to zlo da P jo kako biti zadovoljeni. . rece nita vie, nego klekne pred Doroteju, te zamoli vitekim i tnikim rijeima njenu visost neka bude milostiva i dopusti njemu Priskoi i pomogne katelanu toga grada, koji je zapao u veliku z godu. Princeza mu drage volje dopusti, te on odmah natakne na ev icu tit, prihvati ma i potri krmi na vrata, gdje su ona dva gostasveudilj zlostavljala krmara. No kad je stigao onamo, zastade i SrnJ se, iako su mu Maritornes i krmarica dovikivale neka se ne skanjuje nego neka pomogne njihovu gospodaru i muu. - Zastao sam - odgovori don Quijote - jer meni nije slobodno laa se maa protiv perjanikog soja; nego mi dozovite mojega perjanf Sancha, njegov je posao i dunost ova obrana i osveta. To se zbivalo na vratima krme, gdje su jo pljutali bubotci i pljusk sve na tetu krmarovu i na jad Maritorni, krmarici i njenoj ke koje su oajavale gledajui oklijevanje don Quijotovo i nevolju u k im je zapao mu, gospodar i otac. Ali ostavimo sada krmara, jer valjda e se tkogod nai da mu prisko a ako se ne nade, neka trpi i uti onaj koji se usuuje na vie nego mu je spram sila - i vratimo se pedeset koraaja, da vidimo to je d Luis odgovorio sucu. Ostavili smo ih kad je sudac zapitao don Lu: zato je doao pjeice i jo u takvoj priprostoj odjei. Mladi ga na rijei uhvati krepko za ruke, kao da mu eli iskazati kolika mu bol ti srce, te proli rijeku suza i ree: - Gospodine, ne znam nita drugo rei, nego otkad je nebo dosud i susjedstvo nae upriliilo da sam ugledao donu Claru, kerku v i vladaricu moju, od toga je asa ona zagospodarila mojom voljom, ako vaa volja nije protivna, istinski

gospodaru i oe moj, jo danas mi biti vjenana druga. Zbog nje sam pobjegao iz oinske kue, z nje sam u ovoj odjei, da poem za njom kud god ona krene, kao strijela za nianom, kao brodar za zvijezdom. Ona i ne zna za moje elje, to jest ne zna nita vie nego to je razabrala nekoliko puta kad je odande gledala kako mi suze udaraju na oi. Vi, gospodine, znate i sami da su mi roditelji bogati i plemeniti, a ja sam im jedinac batinik. Ako su vam te prilike pogodne da biste me htjeli dokraja usreiti, primite me odmah za sina. A ako u mojega oca budu drukije nakane, te njemu ne bude po volji blago koje sam ja naao, od ljudske je volj jae vrijeme, koje razara i mijenja sve. Tako ree zaljubljeni mladi i zautje. Sluao ga sudac zauen, zbunjen i zadivljen od toga naina i razboritosti kako mu je don Luis otkrio svoje misli, te nije znao ni to bi ni kako u toj nenadanoj i neoekivanoj zgodi. Odgovori mu dakle jedino to neka se sada sfflr i neka zadri svoje sluge, da ga danas jo ne vraaju kui, pa e bit vremena smisliti to e svima najbolje biti. Don Luis pristane, polju 1 mu ruke, okvasi ih suzama, te bi bio ganuo i kameno srce, a kamoli ne bi ganuo srce sucu, koji je kao razuman ovjek ve bio razabrao ka . je ovo njegovoj keri zgodna prilika za udaju; ali ako se moe, eli samar Sanci ga,te - Ha, samar KadjV grdi, ulice to bude s privolom don Luisova oca, za koga zna kako tei da mu sin uzvisi. tle su se gosti izmirili s krmarom, te mu po savjetu i po dobrim Cima don Quijotovim, vie nego zbog prijetnja, isplatili sve to je 0 Don Luisove su sluge ekale da se sudac izjasni i da se njihovu podaru vrati odmetnuti sin. No sada se uplete davo, koji nikada ne a: ba u taj tren ue u krmu onaj brija komu je don Quijote oteo Iambrinov ljem a Sancho Panza magarev samar, te ga zamijenio arom svoga sivca. Odveo brija svojega magarca u staju i tu opazio ha Panzu gdje neto petlja na samaru, a im ga je opazio, prepozna te se razjunai, navali na Sancha i zavikne: a, gospodine kradljivce, jesam li te uhvatio! Vraaj mi pliticu i r i svu opremu to si mi oteo! Kad je Sancho vidio kako taj odjedanput napada na njega i uo kako ga L zgrabi jednom rukom samar, a drugom pesnicom bubne brijaa e, tako da su mu se zubi okrvarili. No brija se uhvati za samar i ne puta ga, nego udari u toliku viku te se svi u krmi trcali na tu halabuku i kavgu: - Upomo, u ime kraljevo i u ime pravde! Ja hou to je moje, i eto me ubi ovaj nitkov i razbojnik! - Lae - odgovori Sancho Panza - nisam ja razbojnik, nego je moj gospodar don Quijote zadobio ovaj plijen u potenu boju.

Prikuio se ve i don Quijote, obradovao se kako se njegov perjanik valjano brani i napada. Uze ga sada smatrati za asna ovjeka te odlui u srcu da e ga prvom prilikom oviteiti, jer je udovoljio vitekim zakonima. A brija ree u kavgi meu inim i ovo: - Gospodo, ovaj je samar moj isto onako kao i dua koju Bogu dugujem, 1 poznajem ja njega kao da sam ga rodio, a tu je u staji moj magarac, koji me nee utjerati u la. Stavite mu samar: ako mu ne pristaje kao saliven, ne bio ja ovjek. tovie: onoga istoga dana kad su mi oteli samar, oteli su mi i novu novcatu mjedenu pliticu, koju nisam jo ni Upotrebljavao, a stajala me cijelu kudu. u n Quijote se nije mogao dulje suspregnuti: poe meu njih, razvadi ln. poloi samar na zemlju, da se vidi dok se ne bude istina objasnila, i ree: kvo vidite, gospodo, jasno i oito, u kakvoj je bludnji ovaj jadnik kad ei da je plitica ovo to je bilo, jest i bit e Mambrinov ljem, koji Sam ja zadobio u potenu boju, te zagospodario njime kao zakonitim Pravim vlasnitvom. to se tie samara, u to se ja ne mijeam; znamjedino rei da me moj perjanik Sancho zamolio za doputenje d smije skinuti opremu s konja ove pobijeene kukavice i njome okititi svojega.254 Ja sam mu to dopustio, on je opremu uzeo, a kako se on-preobrazila u samar, tomu ne znam drugi razlog nego onaj obini, da se ovakve preobrazbe znaju dogaati u vitetvu. Da ovo potvrdim otri, sinko Sancho, i donesi taj ljem to ga ovaj ovo krsti pliticom - Bogme, gospodaru - odvrati Sancho - ako mi nemamo boljeg-dokaza da se opravdamo, nego to to velite, onda je plitica isto onaka Mambrinov ljem kao to je i ona njegova oprema magarei samar. - Uini to ti nareujem - odvrati don Quijote; - ta valjda nije sve u tome dvoru zaarano. Sancho ode po pliticu te je donese, a kad je don Quijote ugleda, uze je u ruke i ree: - Evo, gledajte, gospodo, s kojim obrazom taj jadnik veli da je ovo plitica, a nije ljem, kako sam ja rekao. Tako mi vitekoga reda, kojemu pripadam, ljem je onakav isti kakav sam i uzeo, a ja mu nisam nita dodao niti otkinuo. - O tome nema sumnje - priklopi sada Sancho - jer otkad ga je moj gospodar stekao, sve do dana dananjega bio je on s njime samo jednu bitku, kad je oslobaao one nesretnike u lancima; a da mu onda ne bjee toga ljema od plitice,255 zlo bi mu se pisalo, jer u onoj je bitki pljutalo kamenje.etrdeset peta glava etrdeset peta glava kojoj se konano objanjava sumnja o Mambrinovu ljemu i plitici, i jo druge zgode koje su se dogodile po zgoljnoj istini. velite, gospodo1. - rei e brija. - Ovi ljudi svejednako kazuju i e da ovo nije plitica nego ljem. tko drugaije rekne - umijea se don Quijote - ja u mu pokazati lae, ako je vitez, a ako je perjanik, da lae tisuu puta. brija, koji bijae prisutan, a dobro je znao don Quijotovhir, nakani poveati zbrku i produiti alu, da se svi

nasmiju, te progovori mu drugomu brijau: - Gospodine brijau, ili to ste, znajte da sam i ja od vaega zanata. Imam ja due od dvadeset godina svjedodbu, osposobljen sam stor i znam jako dobro sve brijake sprave i poslove. Osim toga, ja sam za mladosti bio i vojnik, te znam i to to je ljem, to je kaciga, to je ljem bez vizira, i to su sve druge naprave koje pripadaju vojnitvu, jest sve vrste ratnike opreme. Ne protivei se dakle valjanijemu "ljenju i pokoravajui se svagda pametnijemu sudu, tvrdim da ova ar ovdje, koju taj estiti gospodin dri u rukama, ne samo da nije -jaka plitica nego ni izdaleka ne moe biti plitica, kao to bijelo ne e biti crno, a istina ne moe biti la. I jo velim da je ovo dodue jem, ali nije itav ljem. Zaista nije - prihvati don Quijote - jer nema sredine to pokriva adu. Tako je! - ree i upnik, koji je ve razumio nakanu prijatelja jaa. tvrde mu isto tako Cardenio, don Fernando i njegovi drugovi, a 0 bi pripomogao ali i sudac, samo da nije toliko razmiljao o don ti: ono o emu je sudac mozgao bijae tako ozbiljno i toliko ga je KuPilo, da za one ale nije mario, gotovo i nije na njih pazio.- Boe mili - kliknu sada zalueni brija. - Kako moe ovoliki pote svijet govoriti da ovo nije plitica, nego ljem? To bi valjda mogl0 udo staviti itavo jedno sveuilite, kako god pametno bilo. No a. je ova plitica ljem, onda je jamano i ovaj samar konjska opre kako ovaj gospodin ree. - Meni se ini da je samar - doeka don Quijote - ali ja sam ve re da se u to ne mijeam. - Je li to samar ili konjska oprema - priklopi upnik - to e presu jedini gospodin don Quijote. Njemu se u tim vitekim poslovi pokoravaju sva ova gospoda i ja. - Tako mi Boga, gospodo - ree don Quijote - na ovom sam dvo dvaput boravio, i tolike su mi se neobine zgode dogodile na njemu, da se ne usuujem pouzdano suditi ni o emu to na ovome dvoru biva, jer mislim da se sve ovdje dogaa po nekim arobnjakim i avoljim spletkama. Prvi sam put jako nastradao od nekoga zaaranog Maura, a od drugih njegovih pomagaa ni Sanchu nije bilo bolje. Noas sam pak gotovo dva sata visio o ruci, i ne sanjajui kako sam zapao u tu nevolju. Drska bi dakle bila presuda, kad bih ja sada htio suditi o zbrci ovoj. Na to to vele da je ovo plitica, a nije ljem, ve sam odgovorio, ali se ne usuujem konano presuditi je li ovo magarea ili konjska oprema, nego preputam vama samima, gospodo, da rasudite. Vi niste oviteeni vitezovi, kao to sam ja, pa moda niste opinjeni, nego vam je pamet bistra, te moete sve na ovome dvoru razabrati kako je zaista, a ne kako se meni ini. - Tako i jest - povladi mu don Fernando - vrlo je dobro rekao gospodin don Quijote, da je na posao-sada presuditi. A-dajnaa presuda bude to temeljitija, ja u vaa miljenja, gospodo, pokupiti od svakoga nasamo, te u jasno i potpuno objaviti zakljuak. Onima koji su znali kako je don Quijote sulud bilo je sve na silan smijeh; ali onima koji nisu znali uini se prijedlog najveom glupos na svijetu, osobito onoj etvorici don Luisovih sluga, a i don Lui pa i onoj trojici putnika to su sluajno stigli u krmu, a ini se su orunici Svetoga bratstva, kao to su i bili. No

najoajniji bij brija, ija se plitica tu pred njegovim oima pretvorila u Mambrin ljem, pa on vidi da e mu se jamano i samar preobratiti u bogatu konjsku opremu. Svi se redom smiju gledajui don Fernanda ka obilazi od jednoga do drugoga i svakoga pita za miljenje, te mu sva na uho ape i tajno mu priopuje je li ono dragocjeno blago o kojerfj se prepiru magarea ili konjska oprema. A kad je pokupio glasove onih koji znaju don Quijota, progovori naglas:pa P0 reknem prijane, umorio sam se ve skupljajui tolike " sove jer koga god zapitam ono to elim doznati, svaki mi veli ko je ludst rec da je ovo magarea oprema, kad je konjska, i jo konja plemenite pasmine. Otrpite dakle, jer unato vama i vaemu 5 agarcU ovo Je conJsk sedlo, a nije magarei samar, te ste vi svoje i i miljenje loe ustvrdili i nikako dokazali. Me bilo mi u raju naselja progovori jadnik brija - ako nije istina a se svi vi, gospodo, varate; i dua mi ne dola pred Boje lice ako vo nije samar, nego sedlo. Ali sila je jaa256 ... ne velim nita vie. Ta isam ja pijan, kad se nisam jo ni omrsio, osim po grijehu. Brijaevoj se nevolji nasmiju isto toliko koliko i don Quijotovim ludorijama. A onda e rei don Quijote: _ Sad ni kud ni kamo, nego da svatko uzme to je njegovo, pa komu Bog dao, sveti mu Petar blagoslovio! Jedan se od one etvorice slugu oglasi: -Ako ovo nije smiljena ala, ne razumijem kako mogu ovako razboriti ljudi, kakvi svi ovdje jesu, ili se ine, govoriti i tvrditi da ovo nije plitica, a ono da nije magarei samar. Ali kad vidim da oni to tvrde i vele, zacijelo je posrijedi neka tajna, dok svi tako tvrdoglavo udaraju protiv onoga to nam kazuje sama istina i samo iskustvo. Jer tako mi... - i on izvali ime se kune - koliko god ivi na svijetu ljudi, nee oni meni izbiti iz glave da je ovo brijaka plitica, a ono magarei samar. -Moda je i magariin - nadoveza upnik. - Svejedno je - rei e sluga - jer to se ne pita, nego se pita je li magarei samar ili nije, kao to vi, gospodo, velite. Jedan od one etvorice orunika to su uli, plane od srdbe i zlovolje kad je uo tu prepirku, te zavikne: Magarei je samar isto onako kao to je meni otac otac, a tko je drugaije rekao ili rekne, taj se valjda nacvrkao. Lae kao prosta hulja! - odvrati mu don Quijote. Jamarme se on ranjem, koji nije putao iz ruku, te da nije orunik taknuo, bio bi ga odvalio po glavi i sa zemljom ga sastavio. Raanj Se na zemlji slomi, a kad oni drugi orunici vide kako je nemilo napao a njihova druga, uzviu se i zazovu upomo Sveto bratstvo, ernar koji je i sm pripadao orunicima,257 otri bre po svoju kratku Palicu i ma, te se pridrui drugovima; don Luisovi sluge okrue don sa, da im u meteu ne umakne; onaj brija, kad vidje da se sve mealo, zgrabi opet svoj samar, a zgrabi ga i Sancho; don Quijote ati maa i navali na orunike; don Luis se uzvie na svoje sluge neka kane njega i neka priskoe upomo don Quijotu, a tako i Cardeniju i don Fernandu, koji su pritekli don Quijotu; upnik se uzvi krmarica zaciala; ki zajadala; Maritornes zaplakala; Dorotea zbunila; Luscinda se prenerazila; a dona

Clara pala u nesvijest. Brij gruha Sancha; Sancho mlati brijaa; don Luis, koga se jedan si usudio uhvatiti za ruku da mu ne umakne, odvalio mu pesnicom su mu zubi zakrvarili; sudac ga uzeo braniti; don Fernandu je nogama jedan orunik i on ga gazi po miloj volji; krmar se jo ja uzvikao, te zove upomo Sveto bratstvo, tako te je u svoj krmi sa cika, vika, jauk, zbrka, preneraenje, uas, nevolja, bubotci, pljus batine, krvoprolie. A usred toga metea, rulje i gungule, mune J Quijotu odjedanput u glavu da se nalazi u kavgi na bojnom pol Agramantovu, te podie toliku viku da je nadvikao svu krmu: - Stanite svil Utaknite maeve! Smirite se! Sluajte me svi, ako elite izgubiti glave! Na tu silnu viku svi zastanu, a on nastavi i ree: - Zar ja vama ne velim, gospodo, da je ovaj zamak zaaran i da u nj jamano prebiva neka vraja eta. Da se uvjerite o tome, pogled eto roenim oima kako je ovamo prela i preselila se meu kavga s bojnog polja Agramantova.28 Gledajte kako se tu borej ma, tamo za konja, ovdje za orla, ondje za ljem, i svi se borimojj nitko nikoga ne razumije. Dete dakle, gospodine sue, i vi, gospoJ upnie, neka jedan bude kralj Agramante, a drugi kralj Sobrino, da sklopimo mir, jer tako mi Boga svemoguega, ljuta je sramota zbog ovakvih trica i kuina koljemo mi, ovoliki odlini ljudi to se ovdje okupili. Orunici, koji nisu razumjeli don Gjuijotova govora, a nemilo su1 izubijani od don Fernanda, Cardenija i drugova, ne htjedoe da smire; brija se smiri, jer mu je u tunjavi raupana brada i stra samar; Sancho, kao dobar sluga, poslua odmah im je gospo progovorio; a smire se i etiri sluge don Luisove, jer vidjee da im od slabe koristi kavga; jedini je krmar svom silom iziskivao da bu kanjene bezobratine toga luaka koji mu svaki as uzbunjuje kr Naposljetku se buka stia, a u don Cjuijotovoj pameti ostade sve Sudnjega dana da je magarei samar konjsko sedlo, da je plitica ije a krma dvor. Kad su se dakle po nagovoru suevu i upnikovu svi ve sminjj sprijateljili, navale opet sluge da don Luis odmah krene s njima Dok se on s njima natezao, pripovjedi sudac don Fernandu, Garde i upniku to mu je don Luis priopio, i posavjetuje se s njim3 da tu uini. Uglave naposljetku da e on, don Fernando, sluirt! Luisovim rei tko je i kako, kao velika, eli da don Luis pode s nl u Andaluziju, gdje e ga njegov brat, markiz, cijeniti po zasluzi; jj sU da don Luis nije nikako voljan vraati se sada ocu, sve da ga iva sasijeku. Kad su ona etvorica ula tko je don Fernando i to , j don Luis, odlue medu sobom da se trojica vrate i pripovjede . ovu ocu to se dogodilo, a etvrti e ostati da slui don Luisa, te ee odlaziti dokle god se oni ne vrate po njega, ili dok ne douje to . njegov otac odreuje. Tako se razmrsi ta zbrka od prepiraka, po ,eledu Agramantovu i po mudrosti kralja Sobrina.259 Ali kada avo, neprijatelj sloge i zavidnik miru i tiini, vidje da su ga tako prezreli i tako mu se narugali, i kako je slab rod rodio od te zbrke i metea u koji ih je sunovratio, namjeri on i opet pokuati sreu te obnoviti kavgu i bunu.

Kad su orunici nauli kakva su stalea ljudi s kojima su se pokavili, smire se i ostave tunjavu, jer su promislili: kako god se zavrilo, oni e izvui krai kraj. No jednome od njih, i to onomu koga je mlatio i gazio don Fernando, padne na pamet da meu uhidbenim nalozima to ih nosi protiv zloinaca ima i nalog za don Quijota, koji se po odredbi Svetoga bratstva ima uhititi zato to je oslobodio galijae, kako se sasvim pravo pobojao Sancho Panza. Sjeti se orunik toga, te da se uvjeri slau li se podaci zapisani o don Quijotu, izvadi iz njedara pergament, nae u njem to je traio, i pone itati, polagano, jer nije bio jako pismen, pa je nakon svake rijei koju proita ibao oima za don Quijotom, isporedujui opis u nalogu s don Quijotovim licem. Razabra dakle da je to bez sumnje onaj za kojim je raspisana tjeralica, a im se o tom uvjerio, sloi svoj pergament, uhvati ljevicom uhidbeni nalog, zgrabi desnicom don Quijota vrsto za vrat da nije mogao ni dahnuti, pa zavika u sav glas: I U ime Svetoga bratstva! A da se vidi da ja ovo s pravom inim, Proitajte ovaj nalog u kojem pie da se taj drumski razbojnik mora uhititi. Uz e upnik nalog i vidje da je sve istina to orunik kazuje i da se Ps podudara sa svime na don Quijotu. Ali kad je don Quijote vidio ako ga napade taj prostak i nitkov, raesti se strahovito, upe se koliko u je mogao, zgrabi orunika obadvjema rukama za grkljan, te da u drugovi ne pritekoe upomo, prije bi on ispustio duu nego don VjWjote plijen. Krmar, koji je po slubi morao biti uz njih, priskoi rrtah da im pomogne. No kad krmarica vidje da e joj mu iznova u njavu, uzvika se opet, a njoj se odmah pridruie Maritornes i ki. atlcho pak, gledajui to se zbiva, ree:- Tako mi Boga, istina je sve to moj gospodar veli o arolijarna avoljim prstima u tome dvoru, jer ne moe od njih ni sat proivjet s mirom! Don Fernando razdvoji orunika i don Quijota, te im obadvojici ug0cj. rastavljajui im ruke kojima je jedan bio zgrabio drugoga za od kaputa, a onaj njega za grkljan. No orunici su ipak i dalje iskali svojega uhienika, te zvali upomo da ga svezu i prevladaju, jer takva je volja kralja i Svetoga bratstva, pa u njihovo ime itu oni da im Se pritekne i priskoi upomo da uhite tog otimaa i razbojnika to hara po putovima i cestama. Nasmija se don Quijote sluajui te rijei j ree: - Sluajte vi mene, prostaci i ljudi neuljueni: zar vi razbojstvom krstite kada ja oslobaam one koji su u lancima, putam uhienike priskakujem nesretnicima, diem one koji su pali, pomaem potrebnicima? Vi nitkovi, koji po svojoj niskoj i jadnoj pameti niste zavrijedili da vam Bog objavi vrednou skitnikog vitetva, ni da vas uputi u kakvu ste grijehu i neznanju, kad ne znate tovati i samu sjenu skitnika viteza, a kako li tek zbiljskoga! Sluajte mene, nitarije orunici, koji i niste orunici nego drumski razbojnici po doputenju Svetoga bratstva,260 recite mi: Tko je ta neznalica to potpisuje uhidbeni nalog za ovakva viteza kakav sam ja? Tko je taj koji ne zna da su skitnici vitezovi izuzeti ispod svakoga suda, te da je njihov zakon ma, njihovo sudite snaga, a volja njihova vodi? Tko je taj luak, velim opet, koji ne zna da nijedan plemi nema toliku vlast s onolikim

pravima i pogodnostima koliku stjee skitnik vitez onoga dana kad bude oviteen, te se lati krutoga posla vitekoga? Koji je skitnik vitez plaao porez, namet, prinos o kraljevskoj svadbi,261 prirez, maltarinu ili vozarinu? Koji mu kroja ite naplatu za odjeu to mu ije? Koji mu vlastelin naplauje to ga je pogostio u svojem zamku? Koji ga kralj nije posadio za svoj stol? Koja ga djevica nije zavoljela i nije mu se predala na milu volju njegovu? I naposljetku, je li ikada na svijetu bilo, ima li i hoe li biti skitnika viteza u koga ne bi bilo snage da i etin stotine orunika, ako mu se usprotive, etiri stotine puta

umlati? etrdeset esta glava znamenitoj pustolovini s orunicima i o ljutom bijesu naega estitoga viteza don Quijota. je don Quijote govorio, obavjetavao je upnik orunike da don Quijote nije pri pameti, kao to mu vide po djelima i po rijeima. Ne ijedi tjerati mak na konac, jer sve da ga uhite i odvedu, morali bi ga ah pustiti, jer je lud. Na to mu odgovori onaj to dri uhidbeni g da nije njegov posao suditi o ludosti don Quijotovoj, nego on a izvriti to mu je poglavar naredio, a kad ga bude uhitio, neka ga iju ma i tri stotine puta. lo kako bilo - ree upnik - neete vi njega sada odvesti, jer on se ee dati, koliko ja njega znam. Toliko je upnik znao pripovijedati i toliko je don Quijote znao vati da bi orunici bili jo ludi od njega kad ne bi razabrali da je Ion Quijote zaista lud. Zakljue dakle da im je najbolje mirovati, pa jo uzmu i sami miriti brijaa i Sancha Panzu, koji jo bijahu u estokoj irci. Kao slubenici pravde utiaju oni napokon kavgu i presude je suci, tako da nisu dodue sasvim udovoljili, ali ipak donekle ugodili idvjema stranama: zamijenjeni su samari, ali ne kolani i oglavci. A tie Mambrinova ljema, to upnik kradom, da ne opazi don jote, isplati za pliticu osam reala, a brija mu dade potvrdu262 da primio i nee nikada vie govoriti da je prevaren, i amen. Poto su akle smirene te dvije prepirke, koje su bile najglavnije i najvanije, ebalo je jo jedino da don Luisove sluge pristanu,263 te da trojica odu, dan ostane i otprati don Luisa kamo ga bude don Fernando odveo, tako je dobra sudbina i jo bolja srea poela ve uklanjati smetnje lakavati potekoe i zaljubljenicima i junacima u krmi, htjede jo dokonati i sretno zavriti, te sluge pristanu na sve to je don Luis , i doa Clara toliko se obraduje da je svatko koji joj pogleda lice izludi don C

mogao proitati kako je u dui sretna. Zoraida nije razumijevala sve t zgode to ih gleda, ali se as alostila, as veselila, kako je ve zaW ili radost viala i zapaala na njihovim licima, pogotovo na SpanjolCu u koga je neprestance upirala oi i zanosila se svom duom. Krmar koji je zapazio kako je upnik obdario i namirio brijaa, zaite da m se plati troak don Quijotov i jo teta na mjehovima i od prolivenog vina, te se zakune da mu nee iz krme izii ni Rocinante ni Sancho magarac dok mu ne bude isplaeno sve do novia. Sve to uredi upnik, don Fernando namiri troak, a i sudac se ponudi da e drage volje platiti. Svi se dakle umire, tako da krma nije vie nalikovala na mete na bojnom polju Agramantovu, kako je bio rekao don Quijote nego na mir i tiinu Oktavijanovih vremena.264 A svi se sloe da za sve to treba zahvaliti estitoj volji i velikoj rjeitosti gospodina upnika i neprispodobivoj dareljivosti don Fernandovoj. Kad je dakle don Quijote vidio da se oslobodio te izvukao iz tolikih kavga i perjanikovih i svojih, uini mu se da bi sada valjalo nastaviti put kojim je udario i dokonati onu veliku pustolovinu na koju je pozvan i odabran. Zato se brzo odlui, te klekne pred Doroteju, ali mu ona ne dopusti da i rije progovori dok nije ustao. Poslua je on, ustade i ree: - Krasna gospoice, poznata je poslovica da o muci grozdovi vise, te je u mnogim i vanim prigodama iskustvo dokazalo da maran poslenik i neodlunu parbu dobiva. Ali ni u emu se ta istina ne pokazuje jasnije nego u ratnim poslovima, gdje brzina i hitrina pretjee neprijateljeve nakane i zadobiva pobjedu jo prije nego to se protivnik i zapoeo braniti. Sve ovo, uzviena i slavna gospoice, velim zato to mi se ini da nam dulji boravak u ovome zamku nije na korist, nego bi nam mogao biti od tolike tete da bismo je poslije i te kako osjetili. Ta tko bi znao nije li va neprijatelj gorostas po tajnim i revnim uhodama doznao ve kako ja kreem na nj da ga zatrem, te se on moda, dok mi oklijevamo, utvruje u kakvu nepredobivu gradu ili tvravi, gdje mu slabo moe nahuditi moja ustrina i snaga moje neumorne ruke-Pobrinimo se dakle, gospoice, kako rekoh, da preteknemo njegove naume i krenimo odmah, pa to nam srea dala, jer vama, visosti, nema eljene sree dok se ja ne ogledam s vaim neprijateljem. Zautje don Quijote i ne ree ni rijei vie, nego mirno saCt;. odgovor krasotice princeze; a ona dostojanstveno i sasvim na na don Quijotov odgovori ovako: - Hvala vam, gospodine vitee, to iskazujete elju da mi bud na pomoi u velikom jadu mojem, kao vitez komu je priroeno likuje da pomae sirotama i potrebnicima. A dao Bog, izvrila se i moja elja, te ete vidjeti da ima na svijetu zahvalnih ena. Sto puta, krenimo odmah, jer u mene nema druge volje nego to je Zapovijedajte meni po miloj volji, jer ona koja vam je povjerila anU

svoje osobe i u vae ruke predala uspostavu svojih vladarskih ava, ne smije ni zamisliti da bi se protivila onomu to vaa mudrost eduje. akle to Bog dal - ree don Quijote. - Kad se gospoda ovako aje preda mnom, ne elim promaiti priliku da je uzvisim i lem na oinsko prijestolje. Putujmo odmah, jer meni potie elju i goni me na put ona poznata izreka: tko se skanjuje, tomu ne svanjuje. kako nebo nije stvorilo niti je pakao vidio onoga koji bi mene plaio raio, Sancho, sedlaj Rocinanta, opremaj magarca i kraljiina ata, se oprostimo s gospodarom ovoga grada i s ovom gospodom i aah krenemo. ncho zaklima glavom i lijevo i desno, te ree: ah, gospodaru, gospodaru, vee zlo se pie neg to selo kie, da aste ove enske glave! akvo zlo moe biti sad u ikojem selu, ili po svim gradovima na etu, da bih ja to iskihao, ti prostae? ko se vi, gospodaru, ljutite - odgovori Sancho - ja u utjeti, pa rei to kao valjan perjanik moram i to dobar sluga treba da le gospodaru. Jovori to eli - odvrati don Quijote - ako nisi naumio da me ojim rijeima zastrai; jer ako se ti boji, na tvoju je duu, a ako se ie bojim, meni i prilii. lije to, za Boga miloga! - odgovori Sancho - nego se meni ini no i pouzdano da je ova gospoda, koja veli da je kraljica velike kraljevine micomiconske, kraljica kao i moja mati, jer da je ono to veli, ne bi se ona, im okrene glavu, iza svake rijei cmakala s jednim 1 toga drutva. rotea se od Sanchovih rijei zacrvenje, jer njen je mu don lando zaista nekoliko puta, kradom od drugih, kraducao usnama ana nagradu svojoj ljubavi, a to je Sancho opazio i rasudio da va razuzdanost vie prilii milosnici negoli kraljici onakve velike Ijevine. Dorotea mu nije mogla i nije htjela ni rijei odgovoriti, 8 ga pusti neka svoje tee dalje, a on e rei: 1 vam zato velim, gospodaru, jer mi emo se nahodati po putovima estama, napatit emo se loih noi i gorih dana, a naom e se kom okoristiti taj to se epiri ovdje u krmi. emu bih se ja ondaDon Quijote urio da sedlam Rocinanta, samarim magarca i opremam ata, kacJ je pametnije mirovati; to koja nevaljalica radi, nek joj i bude, a mi Se ogledajmo za rukom. Boe mili, kako li se strahovito rasrdio don Quijote kad je uQ bezobrazne rijei svojega perjanika! Tako se, velim, rasrdio da je j progovorio mucajui, usplahirenim glasom, sipajui ivu vatru 7 " oiju: - Oj ti prosti nitkove, ti gade, bezobraznie, neznalico, ti pogana jeziino, ti drski opadau i klevetnie! Zar takve rijei smije ti govoriti pred mojim licem i pred ovim svijetlim gospoama? 2ar se takve sramote i bezobratine metu tebi po umastoj glavi? Kidaj mi se s oiju, ti nemani prirodna, ti skladite lai, riznico sljeparija stovarite lupetina, ti pronalaznie nevaljaltina, objavitelju gluposti neprijatelju potovanja koje treba da se iskazuje kraljevskim osobama! Kidaj mi se s oiju i ne javljaj mi se pred licem ako nee da te stigne moj bijes! Tako ree, te uzvede obrve, nadme obraze, ogleda se na sve strane i tresne iza sve sile desnom nogom o zemlju, sve u znak kolika mu srdba kipti u srcu. A te njegove rijei i bijesne kretnje uplae i zastrae Sancha toliko da bi najradije u

zemlju propao: nije dakle nita drugo mogao nego se okrenuti i ljutomu gospodaru nestati s oiju. Ali razborita Dorotea, koja je ve upoznala don Quijotovu ud, ree, da mu ublai srdbu: - Ne estite se, gospodine Vitee Tunog Lika, na gluposti to vam ih je izrekao va estiti perjanik, jer ih moda nije rekao bez razloga, a ne moe se niti posumnjati da bi on, kako je bistre pameti i kranske savjesti, lano svjedoio protiv ikoga. Bit e dakle, a bez sumnje i jest, kako vi, gospodine vitee, i velite, da se u zamku ovom sve zbiva 1 dogaa po arolijama, pa je valjda i Sancho na taj avolji nain vidio ono to veli da je vidio, na toliku uvredu moje asti. - Tako mi svemoguega Boga - klikne don Quijote - vi ste, vasa visosti, pogodili istinsku istinu, da se tomu jadniku Sanchu javila neka runa prikaza, te je vidio ono to ne bi nikako mogao vidjeti da wje zaaran. Znam ja kako je dobar i neduan taj nesretnik i da on nikog3 ne bi oklevetao. - Tako je i tako e biti - ree don Fernando; - zato vi njem. gospodine don Quijote, morate oprostiti i opet ga primiti pod okruj ilosti, sicut erat in principio,265 dok mu jo nisu takve prikaz svoje milosti, sicut erat in principio, pomutile pamet. Don Quijote odgovori da mu oprata i upnik ode po Sancha.9 etrdeset esta glava nCho sav ponizan, klekne i zamoli od gospodara ruku, a kad mu je odar dao, izljubi je. Onda ga gospodar blagoslovi i ree mu: 8 cada si valjda, sinko Sancho, uvidio konano da je istina to sam ti "esto govorio, da u ovom zamku sve biva po zaaranosti. I ja to vjerujem - potvrdi Sancho - osim onoga s loptanjem, jer to bijae gola zbilja, a na priin. jsje vjeruj - odvrati don Quijote - jer da je tako, ja bih te bio onda svetio, pa i sada jo, ali nisam mogao ni onda ni sada, a nisam ni vidio na kome bih osvetio krivicu koja ti je nanesena. Svi poele da uju to to bjee s loptanjem, te im krmar potanko spripovjedi kako je Sancho letio. Dobro se svi nasmiju, pa bi se nasmijao i Sancho da ga gospodar nije ponovo uzeo uvjeravati kako sve bijae arolija i priin. To je Sancha zaista raestilo, jer iako bijae budalast i naivan, nije bio lud da povjeruje gospodaru: znao je da je loptanje bilo stvarno i istinito, a ne izmiljeno i da oni koji su ga loptali bijahu iva bia od krvi i mesa, a ne utvare i prikaze, kako je njegov gospodar mislio, vjerovao i tvrdio. Dva su dana bila protekla otkad se slavna ta druba bavi u krmi. Uini im se dakle da je ve vrijeme krenuti, te uzmu smiljati kako bi upnik i brija po elji svojoj odveli don Quijota te mu se u zaviaju pobrinuli da bude izlijeen, a da ne mue i ne navraaju Doroteju i don Fernanda u svoje selo s don Quijotom i onom izmiljotinom 0 osloboenju kraljice Micomicone. Urede dakle ovako: s nekim se vozarom, koji se sluajno vozio onuda na volovskim kolima, pogode da on poveze don Quijota: naine od motaka i letava neto nalik na kavez, tolik da se u njemu moe don Quijote udobno smjestiti. Onda, po naredbi i po uputi upnikovoj, don

Fernando i njegovi drugovi, s don Luisovim slugama i s orunicima, zajedno s krmarom, svi zakriju lica i prerue se, netko ovako, netko onako, tako da su se don Quijotu Uinili drugaiji od onih to ih je na tome dvoru vidio. Poto su to Uradili, udu u najveoj tiini onamo gdje je on spavao odmarajui se . d prolih kavga i sukoba. Mirno i bez brige da bi mu se ita moglo dogoditi, spava don Quijote, a ni mu dodu, tajom ga zgrabe i dobro mu svezu ruke i noge, te kad ,e trgnuo i probudio, nije se mogao ni maknuti, nego se jedino zaudio 1 Prenerazio gledajui pred sobom onakve neobine grdobe. I odmah "UJ padne na pamet ono to mu se neprestano vrzlo u zaluenoj "ti, te pomisli da su sve te spodobe same prikaze i sablasti iz toga haranoga zamka, a on je jamano i sam ve zaaran dok se ne moe lc ati ni braniti, sasvim onako kako se i nadao upnik, koji je priredio svu tu lakrdiju. Od svih koji su tu jedini je Sancho bio pri sebi i nije preobrazio; nije dodue ni njemu bilo daleko do one iste budalaj gospodarove, ali je ipak prepoznao tko su sve te preruene spodobe samo se nije usudio ni pisnuti, dok ne vidi to e biti od toga napar. na gospodara i od toga udnog uhienja. Ni don Quijote nije govori-nita, nego je ekao kako e se zavriti ta nevolja. A zavrila se time da su dovukli kavez, njega zatvorili u nj i zakucali letve tako vrsto da jjj ne bi razvalio ma koliko trgao. Dignu ga onda na ramena, a kad su izlazili iz sobe, zauju strahovit glas, koliko god je mogao da ga izvije brija, ne onaj od magareega samara, nego onaj drugi, domai, i taj ree: - Oj Vitee Tunog Lika! Nemoj hajati to si uhien, jer tako mora biti da se to bre zavri pustolovina na koju je tebe navelo junako srce tvoje. Izvrit e se ona onda kad se ljuti lav od Mace2" zdrui s bijelom golubicom od Tobosa i prigne ponositu iju pod njeni jaram enidbeni, a iz toga e nikada vienoga zgloba proistei na bijeli svijet junaki momi, s otrim pandama kao u hrabroga oca. I to e biti, dok potjernik vile bjegunice nije u svojoj brzoj, prirodnoj trci jo ni dvaput protekao kraj svijetloga zvijea. Oj ti najplemenitiji i najposluniji perjanice koji si ikada pasao ma, nosio bradu i imao otar nos, neka te ne plai i ne ozlovoljuje to ovako ispred tvojih roenih oiju nose cvijet skitnikoga vitetva, jer ako Stvoritelja svijeta bude volja, nabrzo e ti biti tako uzvien i uznesen da nee sm sebe prepoznati i nee se izjaloviti obeanja kojima te obdario tvoj dobri gospodar. uj dakle pouzdanu poruku mudre Lainijane,267 da e ti se plaa isplatiti i _, e to zaista vidjeti. I idi za stopama hrabroga i zaaranoga viteza, jer treba da ostanete udrueni. I nita drugo ne smijem rei, nego ostajte s Bogom, a ja se vraam onamo kamo znam. Kad je brija dovravao to proroanstvo, uzvisi asom glas, a onda ga spusti tako ganutljivo da su i oni koji su znali za tu alu gotovo povjerovali da je istina to uju. Utjei se don Quijote proroanstvom koje je uo, jer je naskroz razumio to to proroanstvo kazuje i razabrao kako mu se obeav da e biti svetim i zakonitim brakom zdruen s ljubljenom svojo Dulcinejom od Tobosa, kojoj e iz blaene

utrobe proistei lavii sinovi njegovi, na vjenu slavu Manchi. U to on povjerova vrst tvrdo, te die glas, uzdahnu iz dna due i ree: jj - Oj ti, bio tko bio, koji si mi toliko dobro prorekao! Molim te, ;,I11a u moje ime mudraca arobnjaka komu su na brizi moji poslovi ne ne dopusti da ja poginem u ovome zatvoru u kojem me sada vomi se ne izvre ona radosna i neprispodobiva obeanja koja su maloas izreena. Jer ako je tako, meni e muka u ovome zatvoru ponos, ovi okovi kojima sam okovan bit e meni slast, a ovaj na koji su me smjestili nee meni biti tvrdo bojno polje, nego i sretna svadbena postelja. A to se tie utjehe Sancha Panze, ega perjanika, ja se uzdam u njegovu dobrotu i valjano vladanje, ! mene nee ostaviti ni u dobru ni u zlu, jer ako htjedne zla srea ova ili moja, te ga ja ne budem mogao obdariti otokom ili imgod m isto tolike vrijednosti, kako sam mu obeao, njegova se plaa nee izgubiti, jer ja sam ve napisao oporuku te u njoj odredio se njemu ima dati, ne po mnogim i valjanim slubama i zaslugama jegovim, nego po mogunosti mojoj. Sancho Panza vrlo se uljudno pokloni, te mu poljubi obadvije ruke, jer obadvije bile svezane i ne bi ni mogao poljubiti samo jednu, da one prikaze dignu kavez na ramena i smjeste ga na volovska a.etrdeset sedma glava 1 O udnom nainu kako je zaaran don Quijote od Manche, s drugim slavnim zgodama. Kad je don Quijote vidio da su ga tako strpali u kavez i natovarili na kola, ree: - Mnoge sam slavne povijesti o skitnicima vitezovima itao, no nikada jo nisam ni itao, ni vidio, ni uo da ovako vode zaarane vitezove, i jo ovako polagano, kako ve znaju ii ove trome i spore ivotinje. Svagda je obiaj da zaarani vitezovi budu u silnoj brzini noeni po zraku, ovijeni kakvim mutnim i mranim oblakom ili na kakvim ognjenim kolima, ili na kakvu hipogrifu ili drugoj takvoj ivotinji. Ali kako me evo sada vode na volovskim kolima, to me bogme buni! No moda mora vitetvo i aranje ovih naih dananjih vremena drugim putovima udarati nego to je udaralo neko. Moglo bi i to biti, kako sam ja nov vitez na svijetu i prvi koji sam uskrisio zaboravljeno ve skitniko vitezovanje, da su se sada opet pronala drugaija aranja i drugi naini kako se vode zaarani vitezovi. Sto sudi ti o tome, sinko Sancho? - Ne znam ja to bih sudio - odgovori Sancho - jer ja se nisam toliko vitekih knjiga naitao koliko vi, ali bih ipak rekao i zakleo bih se da ove prikaze to se evo tuda vrzu nisu sasvim blagoastive. - Blagoastive? Boe mili! - klikne don Quijote. - Kako bi i bile blagoastive kad su ovo sami bijesi, koji su se uobliili u ovakve neobine prikaze zato da me gurnu u ovakvo stanje. A eli li se uvjeriti da je istina to ti velim, dirni ih i pipni, pa e razabrati da su im tijela samo od zraka, te su jedino privienja. - Tako mi Boga, gospodaru - odvrati Sancho - ja sam ih ve dirnuo-ovaj bijes to se oko nas uzmuhao, jedar je i zadrigao, a ima jo jedno svojstvo, koje bjesovi nemaju, kako sam ja uo. Veli se da svi onietrdeset sedma glava I daraju na sumpor i na druge gadne smradove, a ovaj mirie do pol K-e po ambri. je Sancho rekao o don Fernandu, koji je kao velik gospodin valjda ;0 i mirisao.

emoj se tome uditi, prijatelju Sancho - objasni don Quijote - nego hvati da vrazi znaju mnogo, pa iako vonjaju, oni sami ne zaudaraju ni emu, jer su dusi, a ako na to miriu, ne mogumirisati ni na to ugodno, nego samo na gad i na smrad. To je zato to oni, gdje bili da bili uvijek sa sobom nose pakao i nikakve im olakice ne moe biti u mukama, a kako je ugodni miris na slast i na veselje, nemogue je da ii oni mirisali na ita dobro. Ako se pak tebi ini da taj bijes to si ga imenuo mirie po ambri, onda se ti ili vara, ili on eli tebe zavarati ga ne smatra za bijesa. Takve su razgovore razvodili gospodar i sluga. Poboje se zato don ando i Carenio da im ne bi Sancho sasvim dokuio naum, kad je ve prilino napipao, te odlue ubrzati odlazak. Zovnu krmara flstranu i narede mu da osedla Rocinanta i osamari Sanchova magarca, to bre-bolje uradi. Dotle je upnik uglavio ve s orunicima da tprate do njegova sela, a on e im platiti za svaki dan. Cardenio objesi Rocinantu na sedleni obluk s jedne strane tit, a s druge strane pliticu, mahne Sanchu i zapovjedi mu da uzjae magarca i prihvati cinantove vodice, a onda namjesti ona dva orunika s pukama s viju strana uz kola. Ali prije nego krenue, dou jo krmarica, njena ki i Maritornes da se oproste s don Quijotom, te se uzmu retvarati kao da plau od boli zbog njegove nesree, a don Quijote ree: e plaite, dobre gospoe, jer sve ove nevolje zapadaju ljudima vitekoga reda, od kojega sam ja; i da se meni ovakve nezgode ne daju, ne bih ja sebe smatrao za slavna skitnika viteza; vitezovima slaba imena i glasa nikada se ne dogaaju takve zgode, jer oni ;u nikomu ni na pameti. No junacima se dogaaju, jer njihovoj su rosti i junatvu zavidni mnogi knezovi i mnogi drugi vitezovi, nastoje da nevaljaltinama satru estite junake. Ali vrlina je ipak tko mona te sama po sebi, uza sva aranja koliko god ih je znao Prvi izumitelj njihov Zoroaster, pobjeuje u svakoj nevolji i sja na jetu onako sjajna kao to sja sunce na nebu. Oprostite mi, krasne darne, ako sam vam, po nepanji svojoj, ita naao uinio s voljom i znanjem nisam to uinio nikada nikomu, i molite se Bogu da me avi iz ovoga zatvora u koji me strpao neki zlobni arobnjak; a dok ja oslobodim odavde, neu smetnuti s pameti dobrotu koju ste mi bio da i Takv Fern ga je ustr; ga o obje plitL Rocir obadDon Quijote iskazale na ovome dvoru, nego u vam zahvaliti, odsluiti i uzvraf vam je kako je vrijedna. Dok se to zbivalo medu damama iz dvora i don Quijotom, oproste upnik i brija s don Fernandom i njegovim drugovima, s kapetan0 i njegovim bratom i sa svim onim veselim gospoicama, osobit0 Dorotejom i Luscindom. Svi se izgrle i

zareknu da e se javljati kak im je. Don Fernando rekne upniku kamo da mu pie kad mu bud javljao o don Quijotu i zajami kako mu je to najmiliji glas koji elj uti, a on e mu sm javljati sve to god misli da bi mu bilo drago- svoju enidbu, i krtenje Zoraidino, i zgode don Luisove, i Luscindin povratak kui. upnik obea da e sve dokraja uiniti to mu nareuje I opet se izgrle i opet se stanu nadmetati prijateljskim ponudama, i Uto pristupi upniku krmar, dade mu neke papire i ree da ih jg naao u podstavi one torbe u kojoj je naao i Pripovijest o nerazboritom znatieljniku, pa kad se gospodar tih stvari nije vie vratio, neka uzme upnik sve, jer njemu, krmaru, ne treba kad ne zna itati. upnik mu zahvali, rasklopi odmah i vidi da na prvome od tih listova pie: Novela 0 Rinconetu i Cortadillu. Po tome razabere da je to pripovijest, a kako je ona o Nerazboritom znatieljniku bila dobra, pomisli da e valjati 1 ova, jer moda su obadvije od istoga pisca. Spremi je dakle i odlui proitati dok bude zgode.268 Uzjae on, a tako i prijatelj njegov brija, s krinkama na licu, da ih odmah ne prepozna don Quijote, i krenu za kolima. A poredali se ovako: prvo kola, koja vodi njihov vlasnik; s obadviju su strana, kako rekosmo, orunici s pukama; onda jae Sancho na magarcu i vodi Rocinanta za vodice; a iza sviju jau na naoitim mulama upnik i brija, zakrinkana lica, kako je ve spomenuto, ozbiljna i dostojanstvena vladanja, pa putuju polagano, kakav je ve spori korak volovski. Don Quijote sjedi meu reetkama, svezanih ruku, ispruenih nogu, naslonjen na letve, tako tih i strpljiv kao da i nije ovjek od mesa, nego kameni kip. I tako oni polagano i tiho prevale do dvije milje, te stignu u neku dolinu, koja se volaru uini zgodnim mjestom za odmor i volovima za pasu. Rekne on to upniku, ali brija rasudi da je bolje jo malo dalje otii, jer on zna da za ovim pristrankom to se vidi u blizini ima dolina s bujnom travom i mnogo boljom nego to je ova. Brijaevo miljenje bude prihvaeno i oni tako nastave put. Uto se upnik obazre i opazi da im iza lea dolazi nekih est-sedam ljudi na konjima, u dobroj odjei i opremi. Ti ih ljudi brzo stignu, jef nisu putovali sporo i tromo poput volova, nego onako kako jau n3 kanonikim mulama kad ele stii u podne u krmu, koja je odatle bietrdeset sedma glava jjena rnanje od milje. Brzi stignu polagane i pozdrave se uljudno, dan od tih pridolica, ukratko kanonik iz Toleda i gospodar onima gim to ga prate, kad ugleda ovu povorku u kojoj se niu kola, nici; Sancho, Rocinante, upnik i brija, i jo don Quijote zatvoren Jcavez, morade zapitati zato tako vode toga ovjeka, premda je ve U orunikim znakovima razabrao da je to jamano neki zlikovac, ?. razbojnik, ili kakav drugi zloinac koga e Sveto bratstvo kazniti, i dan od orunika, koga je zapitao, odgovori mu: Zato ovaj vitez ovako putuje, neka vam, gospodine, odgovori on sam, jer mi ne znamo. Zauje don Quijote taj razgovor, te progovori:

Jeste li vi moda, gospodo vitezovi, vjeti i upueni u poslovima skitnikoga vitetva? Ako jeste, pripovjedit u vam svoje jade, a ako niste, emu i da se muim priati ih. Dotle su ve bili prili upnik i brija. Vide oni da su putnici u razgovoru s don Quijotom od Manche, pa bi im htjeli odgovoriti tako da putnici ne otkriju njihove smicalice. Kanonik, komu je don Quijote ono rekao, odgovori: - Zaista, brate, bolje ja znam viteke knjige nego dijalektiku Villalpandovu.2"1 Ako je dakle samo to, moete mi pripovjediti to ilite. ime Boje dakle! - prihvati don Quijote. - Kad je tako, gospodine znajte da sam ja zaaran u ovoj krletki od zavisti i prijevare bnih arobnjaka, jer vrlinu vie proganjaju zli, nego to je ljube valjani. Ja sam skitnik vitez, ali nisam od onih kojima boica slave nije zapamtila ni ovjekovjeila ime, nego od onih koji e usprkos i unato zavisti, te svima, koliko god ih ima, magovima u Perziji, brahmanima u Indiji i gimnosofistima u Etiopiji, prodiiti svoje ime u hramu besmrtnosti, da bude za ugled i primjer buduim vijeima, te da skitnici vitezovi vide stope po kojima treba da stupaju ako ele doprijeti do vrka i visa junake slave. - Istinu veli gospodin don Quijote od Manche - progovori sada upnik Jer on se na tim kolima zaaran ne vozi po svojoj krivici i zbog svojih 8rijeha, nego od zlobe onih kojima je vrlina nemila i hrabrost mrska. Ovo je, gospodine, Vitez Tunog Lika, ako ste mu ve uli ime; njegovo junatvo i velika djela biti zapisana u krutu rudu i vjeni mramor, koliko god se muila zavist da ih pomrai i zloba da ih skrije. ad je kanonik uo i onoga zatvorenoga i ovoga na slobodi kakav su razgovor raspleli, gotovo se prekrstio od uda i nije znao to je Posrijedi, a isto se tako zaude i svi koji su s njim. Dotle se pribliioSancho Panza, koji im je uo razgovor, pa e i on istresti to zna: - Sada, gospodo, ili vi meni zamjerili ili ne zamjerili to se utje u rije; evo to je: gospodar moj don Quijote zaaran je isto ona kao to je zaarana i moja mati; sasvim je on pri pameti, jede, rj i obavlja nudu kao i svi drugi, pa ju je i juer obavio, prije nego j je strpan u kavez. Kad je eto ovako, tko e meni osoliti pamet je on zaaran? Ja sam sluao kako sav svijet govori da zaarani Iju niti jedu, niti spavaju, niti govore, a moj e vam gospodar, ako ga sprijeite, govoriti vie nego trideset advokata. Okrene se on, pogleda upnika i nastavi: - Ah, gospodine upnie, gospodine upnie! Zar ste vi mislili da v ja ne poznajem i zar ete vi misliti da ja ne dokuujem i ne pogaaj kamo te nove arolije ibaju? Znajte da ja vas poznajem, koliko g-vi sakrivali lice, i znajte da ja vas razumijem, kako god vi tajili svoj smicalice. Napokon, gdje zavist vlada, ne moe ivjeti vrlina, a gdje j krtost, nema dareljivosti. Dovraga! Da vas nije bilo, asni gospodr sada bi moj gospodar ve bio vjenan s princezom Micomiconom, ja bih bio u najmanju ruku grof, jer niemu se drugomu ne bih mog-nadati ni od dobrote mojega gospodara Tunog Lika ni od veli mojih

zasluga! Ali vidim da je istina to kazuju da se kolo sree okre bre od vodenikoga kola, te tko je bio juer na visini, danas je zemlji. Zao mi je djece moje i ene moje; mjesto da oni ugledaju oca, kako bi mogli i kako bi trebali, gdje im ulazi na vrata kao namjesnik" potkralj kakva otoka ili kraljevine, ugledat e oni njega gdje im uli, kao konjuar. Sve ovo to sam rekao, gospodine upnie, ne velim rad ega nego da vi, asni gospodine, po dui i po savjesti promisli kako to postupate s mojim gospodarom, pa da pazite nee li vas Bog drugom svijetu potegnuti zbog toga to ste zatvorili mojega gospoda i nee li vam u grijeh upisati to je moj gospodar don Quijote za ov vrijeme dok je zatvoren promaio tolike prilike gdje bi bio pomogao dobra djela uinio. - A gle toga bijesa!270 - klikne brija. - Zar si i ti, Sancho, od isto" kova od kojega je tvoj gospodar? Tako mi Boga, i tebe u ja jo vidje u drutvu s njim u kavezu, pa e biti zaaran kao i on, kad se i te prima njegova ludost i njegovo vitetvo. U zao te mah obremeni svojim obeanjima, u zao ti je as ubio u tikvu taj otok, kojega si S toliko zaelio. - Nisam ja ni od koga bremenit - odgovori Sancho - i nee mene ni obremeniti, sve da je sam kralj; ako sam siromah, ja sam kranin starine i nikomu ne dugujem nita; ako ja elim otoke, drugi i tk od0 i vie; to tko ini, na obraz mu pada; im sam ovjek, mogu ati i PaPa a kamoli ne bih mogao postati namjesnik kojega otoka, P otovu gdje moj gospodar moe osvojiti toliko otoka da nee ni P .j komu bi ih porazdavao. Pripazite, gospodine brijau, to vi 1 vorite, jer to vam nije onakav posao kao kad brijete komu bradu271 nije zJat sto to znat- a t0 velim, Jer m se syi poznajemo, pa vi eni neete prodati rog za svijeu. A to se tie zaaranosti mojega odara, Bog bi znao to je istina; neka dakle bude kako jest, jer je jo gore dirati u to. Brija ne htjede Sanchu odgovarati, da on ne bi svojim budalatinama otkrio to brija i upnik svom silom nastoje sakriti. Od toga istoga straha ree upnik kanoniku da bi malko odmakli naprijed, pa e mu pripovjediti tajnu o ovjeku u kavezu i jo mnogo toga to e mu biti na zabavu. Kanonik uini tako, krene naprijed sa svojim slugama i s njime te pozorno saslua sve to mu je upnik priao o don Quijotovu stanju, ivovanju, ludosti i navadama. Ispripovjedio mu ukratko poetak i uzrok njegova ludovanja i sve redom zgode njegove, dokle d nije strpan u taj kavez da bude odveden u zaviaj, pa da mu ondje ;e ludost, ako se moe izlijeiti kakogod. Zaude se opet sluge tonik, sluajui neobian ivot don Quijotov, a kad su ga dokraja rei e kanonik: Zaista, gospodine upnie, ja sudim da su tetne u dravi te kozvane viteke knjige. Ja sam dodue od dosade i od nevaljala sa gotovo svim tim knjigama, koliko god ih je tiskano, proitao etak, ali nikada se nisam mogao nakaniti da ikoju proitam od tetka do svretka, jer mi se ini da je u svima manje-vie jedno te 3, pa to je tu, to je i tamo, a to je ovdje, to je i ondje. Takve su njige i sastavci po mojem sudu jo loiji od Miletskih pria,212 a to esklapne pripovijesti, kojima je jedini naum zabavljati, a nije i Javati; drugaije su pak poune prie, koje zabavljaju i pouavaju ti mah. No sve ako je takvim knjigama

prva svrha zabavljati, ne nam kako e one to postii kad su pune i prepune ludorija; jer slast u dui osjea treba da ti nastaje od krasote i sklada to ih vidi tri u onom to ti se javlja pred oima ili u mati; ali ono u emu rugobe i nesklada ne moe nam biti ni na kakvu radost, kve ljepote ili kakva sklada dijelova s cjelinom i cjeline s dijelovima biti u knjizi ili u prii u kojoj mladi od esnaest godina juje na gorostasa golema kao gora, te ga maem prepolovljuje 90 kakav kolai? A kad hoe da nam opiu bitku, onda kazuju da na Prijateljskoj strani ima milijun boraca, no im udari na njih junakte knjige, moramo vjerovati, htjeli ili ne htjeli, da taj vitez zadobj pobjedu samom snagom junake svoje ruke. A to da reknemo o On0-lakoi s kojom kraljevska ili carska nasljednica srce u zagrljaj skitni vitezu koga nije ni znala? ijoj bi pameti, ako nije sasvim barbarska i neuljuena, moglo godjf kad ita kako kula puna vitezova plovi po moru kao brod na povoljnoni vjetru, pa je danas omrkla u Lombardiji, a sutradan osvanula u zemlji popa Ivana od Indije ili u drugoj zemlji, koju nije otkrio ni Ptolomej ni vidio Marco Polo? A ako mi se na to odgovori da pisci tih knjiga piu njih kao izmiljotine, te ne moraju dakle paziti da budu savjesni i istiniti, onda ja velim da je izmiljotina to bolja to se istinitijom ini i to zanimljivija to je podobnija da bi se mogla dogoditi. Izmiljene prie treba da ugode itateljevu razboru time to su napisane tako da mu olakavaju ono to ne moe biti, uravnjuju ono to je golemo, uznose duh, zadivljuju ga, zapanjuju, uzbunjuju i zabavljaju, tako da naporedo ide uenje i veselje. A svega toga ne moe imati tko se uklanja vjerojatnosti i oponaanju, u kojima i jest savrenost onoga to se pie. Nisam jo nikada vidio viteku knjigu koja bi prikazivala potpunu cjelinu prie sa svim udovima, tako da se sredina slae s poetkom, a svretak s poetkom i sa sredinom; nego oni sastavljaju takvu knjigu od tolikih esti te bih rekao da im je nakana stvoriti sablast i neman, a ne skladnu sliku. Osim toga, stil im je opor, dogodovtine neuvjerljive, ljubavne zgode razuzdane, uljuenost nikakva, bitke preopirne, razgovori tupi, putovi glupi, sve u sve bez ikakve razumne vjetine, te su zato takvi pisci zavrijedili da budu kao beskorisna eljad istjerani iz kranske drave. Sluao ga upnik s velikom pozornou; uini mu se da je to ovjek bistre pameti, koji o svemu pravo sudi to god veli. Odgovori mu dakle da i sam misli tako i mrzi viteke knjige, pa je spalio sve viteke knjige don Quijotove, kojih je bila sva sila. Pripovjedi mu kako im je sudio, te koje osudio da budu spaljene, a koje ostavio na ivotu. Nasmija se kanonik od srca i ree da je dodue pokudio te knjige, a se ipak nae u njima neto dobro, jer u njima je bistroj pameti zgodna prilika da se prodici: tu je iroko i daleko polje po kojem moe per letjeti bez smetnje, crtati brodolome, svim svojstvima to ih mor imati, to jest biti oprezan i znati presretati neprijateljske lukavttne, biti rjeit govornik, koji zna i potaknuti i zauzdati svoje vojnike, zre u odluci, brz na djelu, hrabar u obrani i navali; tu pero moe opisiva 1 as koju tunu i traginu zgodu, as koji veseli i nenadani dogaaj sad prekrasnu damu, estitu, razboritu i valjanu; sad kojega kraninza, uljudna i hrabra; as kojega silovitoga prostaka razmetljivca; dobra,

junana i mudra vladara; moe prikazivati dobrotu i most podaniku, uzvienost i milost njihovih gospodara. Moe se -c pokazati as kao astrolog, as kao slavan kozmograf, sad kao .benik, sad kao vjetak u dravnim poslovima; ako ga je volja, bit e moda prilike da se pokae i kao arobnjak. Moe on prikazivati avost Uliksovu, pobonost Enejinu, hrabrost Ahilovu, nesreu Ictorovu, izdaju Sinonovu, prijateljstvo Eurijalovo, dareljivost -ksandrovu, veliinu Cezarovu, blagost i istinitost Trajanovu, rnost Zopirovu,273 mudrost Katonovu, uope sva ona svojstva koja vravaju i die ovjeka, pa moe as jednoga kititi svima njima, ih dijeliti mnogima. A ako to ini tenim stilom i s duhovitom encijom, koja je nalik na istinu koliko god moe biti, satkat e tkivo svakojakih krasnih ica, pa kad ga bude otkao, tako e biti savreno asno te e dosei vrhunac ljepote koja se trai od knjiga, to jest, . u isti mah i pouava i zabavlja, kao to sam ve rekao. A ako se knjige slobodno piu, ima autor prilike pokazati se i kao epski i i lirski pisac, kao traged i kao komik, sa svim onim ega god ima u lijepoj i umiljatoj vjetini pjesnitva i rjeitosti, jer epsko se djelo napisati i u prozi i u stihovima.etrdeset osma glava 1 u kojoj kanonik nastavlja razglabati o vitekim knjigama, s drugim pojedinostima dostojnim njegova uma. Tako je kako vi velite, preasni gospodine kanonie - ree upnik - i zato zasluuju to veu pokudu oni koji jo i danas piu takve knjige, a ne paze ni najmanje na zdravu pamet, ni na umjetnost i pravila za kojima bi se morali povoditi, pa da se proslave u prozi onako kao to su se u stihovima proslavila ona dva prvaka grkoga i latinskoga pjesnitva. - I mene je - odvrati kanonik - bila preuzela neka napast da napiem viteku knjigu, pa sam se htio u njoj drati svih pravila to sam ih spomenuo; a da istinu priznam, napisao sam vie od sto listova. Da se onda uvjerim slae li se ono to sam napisao s mojim naelima, priopio sam to ljudima koji poznaju i vole takvo tivo, uenim i razumnim ljudima, pa i neznalicama, kojima je jedina elja sluati gluposti, i svi su mi oni prijazno odobravali. Ali nastavio ipak nisam, jer sam sudio da to ne dolikuje mojemu staleu, a i vidio sam da vie ima glupana nego razumnih ljudi, te premda je bolje biti hvaljen od rijetkih razumnika nego ismijavan od mnogih tupana, ipak nisam htio izvrgavati se smuenom sudu tate svjetine, koja najvie i ita takve knjige. No jedan me argument naveo da sam se okanio toga posla, pa i same misli da ga dovrim, a taj sam argumenat iscrpio rz komedija koje se i danas prikazuju, i predoio ga sebi: Glume koje se danas prikazuju, i izmiljene i povijesne, sve su redom ili gotovo sve puka glupost bez glave i repa, a ipak ih svjetina zadovoljno slua, smatra ih valjanima i odobrava im, mada nisu ni izdaleka vrijedne-Ali pisci koji te glume piu, i glumci koji ih glume, vele da onakve moraju biti, jer ba onakve trai svjetina i nikakve drugaije. Oni paJC koji osnivaju i grade fabulu po zakonima umjetnosti, piu samo z3etrdeset osma glava glcolik0 umnih ljudi, koji ih razumiju, a svi drugi nee ni da znaju njihovo umijee. Zato je piscima bolje stjecati kruha od mnotva, ego slavu od ovih

rijetkih. Ja u dakle razbijati glavu i muiti se da apiem knjigu, a kad je budem napisao, sva e mi muka biti ututanj. nekoliko sam puta nastojao uvjeriti glumce da im ne valja to tako sude, jer bi vie svijeta privukli i veu slavu stekli kad bi prikazivali davali pravu umjetnost, nego one nesklapnosti, ali su oni tako ogunasti i tvrdokorni u svojem miljenju da ih ne moe odvratiti nikakvim rijeima ni jasnim dokazima. Sjeam se da sam jedanput rekao jednom od tih tvrdoglavaca: Zar se vi ne sjeate da su se prije nekoliko godina prikazivale u panjolskoj tri tragedije, koje je napisao slavan pjesnik iz kraljevine,274 a te su tragedije bile takve da su im se udili, veselili i divili svi koji su ih uli, i neuki i umni, i svjetina i odabrani ljudi, pa su glumci s te tri tragedije zaradili vie novaca nego s trideset najboljih tragedija koje su otad napisane? - Nema sumnje - odgovori onaj umjetnik - vi, gospodine, mislite na tragedije: La Isabela, La Filis i La Alejandra. - Te ja i mislim - odgovorim; - pa eto, zar u njima nisu pazili na zakone umjetnosti, zar nisu te tragedije cijenjene po vrijednosti i zar nisu ugodile svima? Nije dakle kriva svjetina, koja trai gluposti, nego su krivi oni koji ne znaju nita drugo prikazati. Nije zaista nesklapnost bila Osveena nezahvalnost niti ima nesklapnosti u Numanciji, a nema je ni u Trgoicu ljubavniku, pa ni u Prijaznoj neprijateljici,275 ni u drugim dramama to su ih napisali pametni pisci, pa stekli slavu i ast, a glumcima privrijedili novac. I jo kojeta sam mu rekao, te sam ga, mislim, malko smeo, ali ga nisam zadovoljio, ni uvjerio, ni odvratio od pogrenih zakljuaka. - Vi ste sada, preasni gospodine - rei e upnik - dirnuli u pitanje koje u meni razbuuje stari bijes na te glume to se danas prikazuju. Taj je bijes jednak onomu bijesu na viteke knjige. Teatar treba biti, P Ciceronovim rijeima, ogledalo ivota, ugled udorednosti i slika lstine, ali ove predstave to se danas daju ogledalo su gluposti, ugled neznanja i slika razuzdanosti. Moe li u ovom o emu raspravljamo biti Vece ludosti nego kad se u prvom prizoru prvog ina pojavljuje dijete u Povojima, a u drugom ve je bradat ovjek? I ima li vee ludosti nego tad nam prikazuju starca junaka, mladia kukavicu, lakaja govornika, Paza savjetnika, kralja prostaka i princezu sudoperu? to da tek reknem o tome kako ne paze na vrijeme u kojem se nagu ili bi se mogle dogoditi zgode to se prikazuju, kad se prvi in Poinje u F.vropi, drugi u Aziji, trei se zavrava u Africi, a da su ri ina, etvrti bi se zavrio u Americi, te bi se gluma dogaala tako ga, oni na sve etiri strane svijeta! A ako je oponaanje glavno naelo k0: treba da se gluma dri, kako moe i srednjoj pameti biti po volji kad prikazuje radnja koja se zbiva u vrijeme kralja Pipina i Karla VelikQ a glavno je lice u drami car Heraklije, koji s kriem ulazi u Jeruzal, i osvaja grob Spasiteljev, kao Godefrov od Bouillona, premda su i vremenski razdaleko. Ili kad se gluma osniva na izmiljotini, ali se pridodaju povijesne injenice s primjesom drugih zgoda, koje su sg dogaale raznim osobama i u razno vrijeme, a to se ne ocrtava tako da

bude nalik na istinu, nego s oitim pogrekama, koje se nikako ne mogu opravdati. Zlo je pak to ima takvih neznalica koje govore da je to savreno i da ne treba nad kruhom traiti pogae. Ako sada prijeemo na duhovna prikazivanja, kolika lana udesa izmiljaju u njima, kolike apokrifne, izvrnute zgode, pa se i svecima priivaju udesa drugih svetaca. Ne zaziru ni od toga da i u svjetskim dramama prikazuju udesa, bez ikakva tovanja i obzira, samo zato to im se ini da bi tu bilo zgodno takvo udo ili pojava, kako oni to krste da se neuki svijet divi i dolazi u glumite. Sve je to na tetu istini i na kodu povijesti, a i na sramotu panjolskome duhu, jer stranci, koji u tanine paze na dramske zakone, smatraju nas barbarima i neznalicama kad vide kakve besmislice i nesklapnosti piemo. Nije dovoljna isprika rei da valjano ureene drave zato doputaju javna prikazivanja jer im je glavna namjera da se opinstvo zabavi estitom zabavom i gdjekada odvrati od loih navada to ih rada dokolica; kako se to postie svakom glumom, bila ona dobra ili loa, emu da se postavljaju zakoni i emu da oni koji piu drame ili ih prikazuju budu siljeni da to ine kako valja initi, kad se, kako rekoh, svakom dramom, kakva god bila, postie ono za im se tei. Na to bih ja odgovorio da se ta svrha mnogo bolje, i bez ikakve prispodobe, postie dobrim dramama negoli onima koje ne valjaju, jer sluatelj koji uje umjetniki sastavljenu i vjeto graenu dramu razveseljuje se alama, pouava se istinom, divi se zgodama, umudruje se razboritim rijeima, upozorava se lukavtinama, urazumljuje se primjerima, rasruje se na opainu i zaljubljuje se u vrlinu. Sve te osjeaje dobra drama treba da budi u sluateljevu duhu, kako g priprost i trom bio. I ne moe biti da drama koja sva ta svojstva ima ne bi veselila i zabavljala, udovoljavala kudikamo vie nego drama koja tih svojstava nema, kao to ih ponajvie i nemaju drame to se danas obino prikazuju. A nisu tomu krivi pisci koji ih piu, jer ilia meu njima takvih koji jako dobro razabira u emu grijee, te znaju u tanine to bi trebali uiniti; ali drame su postale kupovna roba, P vele, a istinu vele, da im glumci ne bi ni kupovali drame kad ne . bile od toga kova. c se dakle nastoji prilagoditi onomu to od njega eli glumac i m plaa djelo. Da je to istina, vidi se po mnogim i premnogim j rnama koje je napisao jedan presretan duh u naoj kraljevini,276 toliki01 sjajem, s tolikom milinom, u takvim kitnjastim stihovima, S takvim lijepim rijeima i ozbiljnim mislima, i naposljetku u takvu bujnu i uzvienu stilu da mu se po cijelom svijetu zaorila slava; ali e prilagodio glumakoj volji, te mu nisu sve drame dosegle, kao to ekoje jesu, ono savrenstvo za kojim one tee. Drugi opet piu drame ne pazei to piu, pa kad budu prikazane, moraju glumci bjeati i uklanjati se od straha da ne budu kanjeni, kao to je esto bivalo, jer su prikazivali ovo ili ono to vrijea kojega vladara ili je pak na sramotu kojoj porodici. Sve bi te neprilike prestale, i jo mnoge druge, kojih i ne spominjem, kad bi u prijestolnici bila koja inteligentna i razborita osoba koja bi pregledala sve drame prije nego to bi se prikazivale, ne samo one koje se daju u prijestolnici nego uope sve koje e se prikazivati u panjolskoj. Bez toga odobrenja, peata i

potpisa ne bi smjela nijedna oblast dopustiti prikazivanje ikoje drame. Tako bi se glumci brinuli da alju drame u prijestolnicu, te bi ih mogli bez straha prikazivati, a pisci bi brinije i pomnije pazili to piu, jer e im djela podvrgnuti strogom ispitu ovjek koji taj posao razumije. Tako bi se pisale dobre drame i sretno bi se postizalo ono za ime se u njima tei: narodu zabave, umnim glavama u panjolskoj zadovoljstvo, glumcima interes i sigurnost, te bi im se skinula s vrata briga nee li biti kanjeni. A kad bi se komu drugom, ili tomu istom, povjerio posao da ispituje nove viteke knjige koje se piu, mogle bi jamano izii nekoje onako savrene kao to vi rekoste, te bi obogatile na jezik dragocjenim blagom rjeitosti i prouzrokovale bi da stare knjige potamne od svjetlosti novih, koje bi se izdavale za pristojnu zabavu ne samo dokonim ljudima nego i najzaposlenijima, jer kao to lik ne moe svagda biti napet, tako ni slaba priroda ljudska ne moe biti bez koje doputene zabavne okrepe. Kad su kanonik i upnik dotle dospjeli u razgovoru, priblii se brija, Prie im i ree upniku: Evo to je, gospodine licencijate, ono mjesto gdje bismo ugodno Proboravili podne, a volovima ima bujne zelene pae. 1 meni se tako ini - odgovori upnik. ee on kanoniku to je namjerio, pa se i kanonik odlui ostati snjima. Namamila ga krasna dolina koja im je sada pukla pred oi pa da se nauiva nje i razgovara sa upnikom, koji mu je ve omili0 da dozna u tanine junaka djela don Quijotova, zapovjedi on neki od svojih slugu neka odu u krmu, koja nije daleko odatle, i ngi odande donesu to ima jela, da bude svima, jer tu je nakan proborave podne i poslijepodne. Na to mu odgovori jedan sluga da je tova magarac jamano ve stigao u krmu, a na njemu ima dosta ivea ne moraju iz krme uzimati nita osim jema. - Kad je tako - ree kanonik - odvedite onamo sve konje, a vrati ovamo tovarnoga magarca s jelom. Dok se to zbivalo, razabere Sancho da bi se sada, gdje nisu neprestano uz njega upnik i brija, koji su mu sumnjivi, mogao razgovoriti gospodarom, te prie kavezu u kojem mu se vozio gospodar i ree: - Gospodaru, da mi odlane na savjesti, hou da vam reknem to je i kako je s vaom zaaranou. Ova dvojica to su s vama, a zakrili su lice, to su upnik iz naega sela i brija. A meni se ini da su oni i smislili kako e vas ovako odvesti, od puke zavisti to ste njih, gospodaru, pretekli u slavnim djelima. Ovo je dakle istina, jer vi niste zaarani, nego vas oni zaluuju i titraju se vama. Da vam to dokaem, htio bih vas neto zapitati, pa ako vi meni odgovorite onako kako ja mislim da ete odgovoriti, dokuit ete i sami tu varku i vidjet ete da niste zaarani, nego vam se pomutila pamet. - Pitaj to eli, sinko Sancho - doeka don Quijote - a ja u ti udovoljiti i odgovoriti po svoj volji tvojoj. A to ti veli da su ovo nama upnik i brija, nai mjetani i znanci, moda se tebi zaista ini da su oni; ali da su to zbilja oni, nemoj nipoto vjerovati. Ako se pak oni tebi ine onima to veli, znaj i pamti da su se prometnuli u taj lik i u tu slinost uobliili oni koji su mene zaarali, jer

arobnjacima je lako preobliiti se u svaku spodobu u koju ele, pa su se valjda uobliili u oblije tih naih prijatelja da tebi bude prilika misliti tako kako sada misli, te da zabludi u ovome nedohodu tlapnja i ne moe pogoditi iz njega sve da ti je konac Tezejev. Moda su i zato uinili da se ja uskolebam u svojem miljenju i ne mognem dokuiti otkud me bije ta nevolja; ti meni evo veli da me prati brija i upnik iz naega sela, a ja opet vidim da sam zatvoren i znam da me ljudska sila ne bi bila podobna zatvoriti, nego jedino vrhunaravna, pa to bi ti onda da ja velim ili mislim, nego jedino da ovaj nain kako sam zaaran nadilazi sve druge naine to sam ih itao u svim kronikama koje priaju o zaaranim skitnicima vitezovima? Okani se dakle rru da su to oni koje veli, jer ako su to oni, onda sam ja Turin. to se paetrdeset osma glava onoga to me eli pitati, govori, a ja u ti odgovarati, sve ako me Ae ispitivao do sutra, gveta Bogorodice! - zavikne Sancho na sav glas. - Ta valjda vi niste, oSpodaru, tako tvrde glave i plitke pameti te ne vidite da je cijela tina to ja velim i da je ovomu vaemu zatvoru i nevolji krivlja zloba 1 ego arolija? Ali kad je tako, ja u vama jasno dokazati da vi niste .jarani. Recite mi dakle, tako vas Bog izbavio iz te nevolje i tako vas rij a j primila gospodarica Dulcinea kad se ne budete ni nadali... emoj me zaklinjati - odvrati don Quijote - nego pitaj to eli, a ti rekao da u ti potanko odgovoriti: b ja i traim - odvrati Sancho; - htio bih znati, i da mi reknete, ali da ne domeete i ne krnjite, nego da pravu istinu govorite, kao je jamano moraju govoriti i govore svi oni koji se bave orujem, 80 to se bavite vi, gospodaru, pod imenom skitnika viteza... -Velim ti da neu nita lagati - odgovori don Quijote. - Izreci napokon pitanje, jer si mi zaista ve dodijao tim ispriavanjem, moljakanjem i disanjem, Sancho, se dakle uzdam u dobrotu i istinitost mojega gospodara, pa neu da evrdam, nego pitam, ali samo u asti, nije li vas, gospodaru, otkad ste strpani u kavez, ili zaarani, kako vi mislite, snala moda elja ili volja da obavite vei ili manji posao, kako se obiava govoriti. - Ne razumijem, kakav posao, Sancho; izreci jasnije, ako hoe da ti iskreno odgovorim. - Kako vi, gospodaru, ne biste znali to je mali ili veliki posao? Pa to tuve u glavu djeci u koli. Dakle, ja bih htio znati nije li vas snala elja krenete onamo kamo i car pjeaci. mijem te, Sancho, sada te ve razumijem! I koliko puta snala! da opet! Izbavi me iz te nevolje dok sam jo suh!etrdeset deveta glava u kojoj se pripovijeda umni razgovor to ga je Sancho Panza raspreo sa svojim gospodarom don Quijotom. Hej! - zavikne Sancho. - Jesam li vas uvrebao: to sam i elio znati-tako mi due i ivota. Zar nije istina, gospodaru, da se obino v kad se tko pokunji: Ne znam to mu je: niti jede, niti pije, r spava, nit odgovara ako ga zapita; po svoj je prilici zaaran! Oda se razabire da su zaarani oni koji ne jedu, ne piju, ne spavaju i j obavljaju prirodnu potrebu o kojoj govorim, a nisu zaarani oni koj

snalazi onakva potreba kao to sada vas, gospodaru, pa koji pije, mu dadu, i jede, kad ima, i odgovara na sve to ga pitaju. - Istinu veli, Sancho - odgovori don Quijote - ali sam ti ve rekao da ima mnogo naina zaaranosti. Moda se s vremenom preobrati taj nain u drukiji, pa je danas zaaranima obiaj initi sve ono ja inim, premda nekada nisu toga inili. Prema tomu, ne smije se prigovarati navadama dananjega vremena i ne smije se nita dokazivati time. Ja znam i sudim da sam zaaran, i to je meni dovoljno da mi savjest bude mirna, a pekla bi me jako kad bih mislio da nisam zaaran, nego da ljenarim kao kukavica u ovom kavezu, te tako ne dajem onu pomo to bih je mogao davati mnogim potrebnicima i jadnicima kojima je moja pomo i zatita u ovaj as moda ba prijeko potrebna i nuna. - No ipak ja velim - odvrati Sancho - da bi nam bilo na veu korist i zadovoljstvo kad biste vi, gospodaru, nastojali izmaknuti i?- t08a zatvora. Ja vam obeavam da u se iza sve sile upeti da vam to olakam i da vas izbavim, a onda vi opet zajaite estitoga Rocinanta, koji i takoer ini kao zaaran, tako je turoban i alostan. A kad zajaet pokuat emo opet sreu i krenuti za pustolovinama. Ako nam pak ne posrei, imamo uvijek vremena vratiti se u kavez, a ja vas,0r ako vi moda budete tako nesretni, i a tako VUd t Vama u ta e pode za rukom to velim. ast da nam Ja sam voljan uiniti to ti kae, brate Sancho - odvrati don Quijote o ului priliku da me oslobodi, ja u te posluati u svemu i aemu. Ali ti e, Sancho, vidjeti kako se vara i kako ne poznaje nevolju. im su se razgovorom zabavljali vitez skitnik i perjanik jadobitnik ne stigoe onamo gdje su upnik, kanonik i brija ve sjahali, te oekuju. Volar izjarmi volove i pusti ih irom po zelenom, lijepom, jnom panjaku, koji mami na uivanje svakoga tko nije zaaran kao on Quijote, nego je pametan i razuman kao njegov perjanik. Zamoli Je Sancho upnika neka dopusti da mu gospodar izie asom iz a, jer ako ga ne puste, nastradat e istoa u zatvoru, kako ne lje vitezu kao to je njegov gospodar. upnik ga je razumio i -kao da bi drage volje uinio to mu ite, ali se boji nee li njegov spodar, dok osjeti da je na slobodi, udariti u svoje ludorije i odmagliti z traga i glasa. i jamim da nee pobjei - odgovori Sancho, "amim i ja - priklopi kanonik pogotovu ako mi zaloi viteku rije nee nikud od nas dokle god se mi ne privolimo. Evo moja rije - uzvrati don Quijote, koji je sve to sluao - kad nako onaj koji je zaaran, kao to sam ja, nije slobodan initi od be to sm voli, jer onaj koji ga je zaarao moe njega ukoiti da tri stotine godina ne mie s mjesta, a ako pobjegne, dognat e ga imice. d je dakle tako, mogli bismo ga pustiti, pogotovo gdje je to svima korist; ne budu li ga pak pustili, neka znaju da e im se nosovi ilo namirisati ako se ne uklone odande, nonik se porukuje s njim, premda su vitezu ruke bile svezane, te na vjeru i na asnu rije puste. Obradova se don Quijote silno i eiskazano kad se oslobodio, pa najprije protee cijelo tijelo, a onda odmah uputi k Rocinantu, pljesnu ga dvaput dlanom po sapima i e.

Jo se ja uzdam u Boga i u blagoslovljenu majku njegovu, oj ti cvijete uglede medu konjima, da emo nas dvojica naskoro stii onamo "mo elimo: ti s gospodarom na leima, a ja jaui na tebi i vrei unost za koju me Bog na svijet stvorio. ree don Quijote i skloni se sa Sanchom ustranu. Odande se ati olakan i jo eljniji da izvri to mu perjanik savjetuje.Gleda ga kanonik i divi se tolikomu udu velike budalatine njegoVe kako mu se po svemu to god govori i odgovara vidi najbistrija pamet ali im progovori o vitekim poslovima, odmah se rastaje s pameu kako je ve reeno. Raali se kanoniku, te kad su svi posjedali i UZej! ekati jelo, ree on: - Zar vas je zbilja, plemeniti gospodine, pusto i besposleno itanje vitekih knjiga toliko zaokupilo i tako vam pomutilo pamet te vi sada mislite da ste zaarani i sve tako kojeta to nije ni izdaleka istinito kao to ne moe la biti istina? Kako i moe biti ljudske pameti koja bi sebi utvorila da su zbilja na svijetu bili oni bezbrojni Amadisi i sva ta rulja slavnih vitezova, toliki carevi od Trebizonde, toliki Felixmarti od Hirkanije, toliki atovi, tolike djevice-skitnice, tolike zmije, zmajevi, gorostasi, tolike neuvene pustolovine, tolike svakojake arolije, tolike bitke i ljuti okraji, tolike sjajne haljine, tolike zaljubljene princeze, toliki perjanici grofovi, toliki umiljati patuljci, tolika pisma i laske, tolike junake ene i naposljetku tolike i tolike budalaste zgode kako se priaju u vitekim knjigama? Kad ih uzmem itati, te smetnem s pameti da je sve to la i puka izmiljotina, nekako uivam. Ali im shvatim to su te knjige, lupit u i najboljom od njih o zid, a bacio bih je i u vatru ako bi mi se nala u blizini, jer zaista i zasluuju takvu kaznu, zato to su laljivice i varalice, to su bez trunka prirodne istine, to izmiljaju nove sekte i nov nain ivota, te to neuki puk misli i sudi da su istinite sve one budalatine u njima. I jo su toliko drzovite da se usuuju buniti pamet razumnim i odlinim plemiima, kao to se vidi po ovom to su poinile od vas. Dotle su dotjerale da smo vas morali zatvoriti u kavez i odvesti vas na volovskim kolima, kao to voze ili vode kakva lava ili tigra od sela do sela, te ga za novce pokazuju svijetu. Dete, gospodine don Quijote, raalite se na samoga sebe i opametite se. Bog je bio milostiv i dao vam dobru pamet, pa se okoristite njome i skrenite bogodani dar svojega uma na tivo koje e biti vaoj savjesti na probitak a vaoj asti za veu korist. Ako pak po naravi svojoj ginete za tim da itate knjige o junatvima i vitetvima, onda itajte u Svetom pismu Knjigu o sucima: ondje ete nai velianstvenih istina i istinitih junakih djela. Luzitanija je imala svojega Virijata, Rim Cezara, Kartaga Hanibala, Grka Aleksandra, Kastilja grofa Fernna Gonzlesa, Valencija Cida, Andaluzija Gonzala Fernndeza, Extremadura Diega Garciju od Paredesa, Jerez Garci Pereza od Vargasa, Toledo Garcilasa, Sevilja don Manuela od Leona, pa e se i najvii duhovi zabaviti, pouiti, nasladiti i nadiviti itajui njihova junaka djela. Takvo je tivo zaista dostojno vae bistreeti, gospodine don Quijote, jer ete se njime uputiti u historiju, voljeti vrlinu, nauiti se dobroti, uznapredovati u estitosti, pa ete iti junani bez nasrtljivosti, smioni bez

kukavtine, a sve to za slavu gozju a svoju korist i na diku Manchi, odakle je, kako ujem, vaa loza i koljeno. pon Quijote je najpozornije sasluao kanonikove rijei, a kad je vidio da je zavrio, zagleda se u njega neko vrijeme, te onda ree: ini mi se, plemeniti gospodine, vaim je rijeima nakana obavijestiti e da na svijetu nije bivalo skitnika vitezova i da su sve viteke knjige e, varave, tetne i beskorisne dravi, a ja sam zlo inio to sam ih itao, jo gore to sam im povjerovao, najgore pak to sam se poveo njima i smislio da se latim pretekoga posla skitnika viteza, kako a one knjige ue, pa vi sada meni poriete da je ikada na svijetu bilo adis, i od Galije i od Grke, i svih onih drugih vitezova kojima te ijige obiluju. Sve je to ba doslovce tako kako vi, gospodine, velite - rei e anonik. a to mu odgovori don Quijote: Dometnuli ste jo i rekli da su meni jako naudile te knjige, jer su mi mutile pamet i skrivile da sam strpan meu reetke, pa bi, kaete, lo bolje da se ja popravim i promijenim tivo, te da itam istinitije ijige, od kojih je bolja pouka i zadovoljstvo. Tako je - potvrdi kanonik. Onda ja od sebe sudim - odvrati don Quijote - da ste bez pameti zaarani vi kad ste se usudili tolike hule izrei na ono to svijet riznaje i smatra istinom, tako da onaj koji to nijee, kao to nijeete , zasluuje onakvu istu kaznu kakvu vi velite da dosuujete knjigama d ih itate i one vam dodijavaju. Ako vi ikoga elite uvjeriti da adis nije ivio na svijetu, a ni svi oni drugi vitezovi pustolovi kojima biluju te pripovijesti, to vam je isto tako kao kad biste dokazivali da nce ne sija, zima nije hladna, a mi ne obitavamo na zemlji. Zar ima a svijetu takve mudre glave koja bi ikoga mogla uvjeriti da nije istina no to se pripovijeda o princezi Floripesi i Guvu od Burgundije, i o ierabrsu kod mosta od Mantible, kako se dogodilo za vrijeme Karla elikoga, a ja se kunem da je sveta istina, ba kao to je sada dan. A o je to la, onda je la valjda i ono da je bio Hektor, i Ahil, i rat rojanski, i Dvanaest banova od Francije, i kralj Artus od Anglije, koji Je do dana dananjega preobraen u gavrana i neprestano ga oekuju u njegovoj kraljevini.

jo bi se valjda tko usudio rei da je lana povijest o Guarinu Kukavcu

i potraga za svetim Gralom, i daje apokrifna ljubavna zgoda don Trista i kraljice Isolde, i ljubavna zgoda Ginebre i Lanzarota, a onamo ima svijeta koji gotovo pamti da je vidio slubenicu Quintaonu, a ta je najbolja vinotoica stoje od pamtivijeka bila u Velikoj Britaniji. Tak0 je to, pa se i ja sm sjeam kako mi je znala govoriti baka po ocu, ka vidi koju slubenicu s asnom koprenom: Ova mi je, unue, nalik na slubenicu Quintaonu. Po tome sudim da ju je jamano poznavala ili barem vidjela gdjegod njenu sliku. A onda, tko smije ustvrditi da nije istinita povijest o Pierresu i lijepoj Magaloni, kad jo i danas moe u kraljevskoj orunici vidjeti klin kojim je junaki Pierres upravljao svojega drvenoga konja kad je na njem jahao po zraku, a taj je klin neto vei od rude na kolima? A do klina je sedlo Babiekino, a u Roncesvallesu rog Roldnov, tolikaran kolika je greda: iz toga slijedi da je bilo Dvanaest banova, da su bili Pierresi, Cidi i drugi takvi vitezovi o kojima svijet pripovijeda da su kretali na pustolovine.

Ako nije tako, recite mi jo nije li istina da je skitnik vitez bio junaki Luzitanac Juan od Merla, koji se zaputio u Burgundiju te se u gradu Arrasu pobio sa slavnim vitezom Charnijem, prozvanim gospodin Pierres, onda u gradu Baselu s gospodinom Henrijem od Romestana, te u oba dvoboja pobijedio, proslavio se i prodiio; i nisu li istinite pustolovine, bitke i pobjede to su ih u Burgundiji izvojevali junaki panjolci Pedro Barba i Gutierre Quijada, od ijega koljena potjeem ja ravno po mukoj lozi, a on je nadvladao sinove grofa od SaintPaula. Neka mi se porekne jo i to da je za pustolovinama krenuo u Njemaku don Fernando od Guevare i tamo se pobio s gospodinom Georgom, vitezom iz doma vojvode austrijskoga; neka reknu i to da su bile ale bitke Suera od Quionesa, onog od Megdana, napadi gospodina Luisa od Falcesa na don Gonzala od Guzmna, viteza kastiljskoga, i jo mnoga druga junaka djela koja su izvrili kranski vitezovi iz ove kraljevine i tuine, a tako su pouzdana i istinita te opet velim da u onoga tko to porie nema ni trunka mozga ni zdrave pameti. -Zadivi se kanonik kad je uo don Quijota kako muka istinu i la i kad je vidio kako on u tanine zna sve to god se tie i to god pripada skitnikom vitetvu. Odgovori mu dakle: - Ne mogu ja porei, gospodine don Quijote, da u tome to ste vi rekli ima neto istine, pogotovo to se tie panjolskih skitnika vitezova, priznajem takoer da je bilo Dvanaest banova od Francije, ali nikako ne vjerujem da su uinili sve ono to nadbiskup Turpin pie o njima,etrdeset deveta yin 0 je istina da su to bili vitezovi koje su odabrali francuski kraljevi, prozvani su tako zbog toga to su svi jednaki bili po hrabrosti, ernenitu rodu i estitosti, ili ako nisu bili, trebali su barem biti. Bio to neki red, kao to su danas redovi od Svetog Jakova ili Calatrave, se od onih koji tomu redu pripadaju trai da su hrabri, estiti tezovi plemenita roda. I kao to danas vele: Vitez od San Juana ili Alcntare, tako su u ono doba govorili: Vitez od Dvanaest banova, Lj. su bila jednaka ta dvanaestorica to su odabrana u taj ratniki red. a je ivio Cid, pa i Bernardo od Carpija, o tom nema sumnje, ali slim da je pod velikom sumnjom jesu li poinili ona junaka djela se pripovijedaju.277 Sto se pak tie onoga klina grofa Pierresa, to e ga vi spomenuli, a lei u kraljevskoj orunici do Babiekina sedla, najem grijeh da sam tolika neznalica, ili tako kratkovid, te sam o dodue sedlo, ali nisam zapazio klin, premda je onako golem, Ico rekoste. Ondje je on, o tom nema nikakve sumnje - odvrati don Quijote - a znate jo, spremljen je, vele, u konu kesu, da ne istrune. Sve to moe biti - odgovori kanonik - ali tako mi reda koji sam lio, ja se ne sjeam da sam ga vidio. No sve ako i jest tamo klin, ja ne moram vjerovati u ivotopise tolikih Amadisa, ni onolike je vitezova kojima nam nabijaju ui, a ni vama, gospodine, takvu itu i valjanu ovjeku, u koga je bistra pamet, ne dolikuje vjerovati su istinite one nebrojene i neobine budalatine to su ispisane u sklapnim vitekim knjigama.Pedeseta glava O umnom rjekanju don Quijotoiu i kanonikovu, s drugim

zgodama. Divota! - odgovori don Quijote. - Knjige koje su tiskane s kraljevskim doputenjem i s odobrenjem onih kojima je to posao, a itaju ih uslast i slave veliki i mali, bogatai i siromasi, ueni i neuki, puani i vitezovi, uope ljudi svakoga stalea i stanja, zar su takve knjige la? Ta u njima se jasno razabire istina, jer one nam pripovijedaju o ocu, o materi, 0 domovini, o roacima, o dobi, o boravitu i o junakim djelima, jedno po jedno i dan po dan, to god je taj vitez uinio ili to god su vitezovi uinili. utite vi, gospodine, i ne hulite onako, nego vjerujte da vam savjetujem ono to kao pametan ovjek treba da inite; ako pak neete, itajte te knjige i vidjet ete kako ete uivati. Ta recite mi: ima li vee slasti nego da sada, primjerice, pukne pred naim oima veliko jezero od smole, koje vri i kljua, a po njem plivaju i vrve nebrojene zmije, ljutice i guteri, i svakakve druge divlje 1 zastraujue ivotinje, a ispred toga jezera ori se prealostan glas i veli: Oj ti vitee, bio tko bio, koji promatra ovo grozovito jezero, ako hoe da se domogne blaga to se krije na dnu ovih crnih voda, pregni junakim srcem i strmoglavi se u tu crnu, plamenu iinu, jer ako to ne uini, nee biti dostojan gledati divna udesa to su zatvorena i skrivena u sedam dvorova pod ovom crnom vodurinorn, a u njima stoluje sedam vila. A im je vitez zauo taj zaplaeni glas, ne skanjuje se on niti promilja iole o opasnosti u koju srce, pa i ne skida sa sebe teko svoje oruje junako, nego se preporuuje Bogu i svojoj odabranici te se strmoglavljuje usred kljualoga jezera. I za tili tren, dok bi dlanom o dlan, stie on na cvjetne poljane, s kojima se ru izdaleka ne mogu takmiti Elizejske. Ovdje mu se i nebo ini vedrije, sunce mu sija jasnijom svjetlou.J oima mu se otvara ubav gaj od zelena, lisnata drvea da seli gledajui to zelenilo i uiva sluajui slatku pjesmu sitnih v br0jenih, arenih ptiica to skakuu po isprepletenim granama. Tu potoi, a hladna mu voda kao tekui kristal tee preko sitnoga J -pslca i bijeloga ljunka, koji nalikuje na suho zlato i sjajni biser. Tu i vodoskok od arena jaspisa i glatka mramora, ondje opet drugi, neisklesan, dje su poredane sitne koljice klapavice i zavojite spuoline, bijele i ukaste, a meu njima su razasuti blistavi kristali i Icarnenje nalik na smaragde, pa to arenilo, oponaajui prirodu, gotovo Ja ju i natkriljuje. Ondje se iznenada ukazuje tvrdalj grad ili sjajan zamak, kojemu su zidovi od suha zlata, krunita od alema, vrata od jacinta. Ali kud je divno sagraen od samoga alema, mrkoga i sjajnoga rubina, bisera, zlata i smaragda, jo mu je skupocjenija gradnja. I kad si to vidio, moe li jo ita ljepe vidjeti nego kad iz zamka vrvi na vrata jato djevojako u takvim sjajnim i naoitim haljinama, da ih sada uzmem opisivati kako nam ih historije opisuju, nikada ne bih zavrio. A onda ona koja se ini da je meu djevojkama prva, hvata za ruku neustraivog viteza to se strmoglavio u kljualo jezero i vodi ga bez ijedne rijei u bogati zamak ili dvor, te se on svlai i bude gol golcat, kako ga je mati rodila, a djevojka ga okupa u mlakoj vodi, pomae ga svega mirisnim uljima i bakarnima, odjene mu

koulju od najtanje svile, svu mirisavu i mirisima natopljenu. Pritri sada druga djevojka i zaogrne mu ramena platem, koji u najmanju ruku vrijedi, kako se veli, careva grada i jo vie! Divota je onda to nam priaju kako ga nakon svega toga vode u dvoranu, gdje ve zatjee prostrt i prireen stol, da se samo udi i divi. Divota je kako mu polijevaju ruke vodom to mirie po ambri, a prijekapom je dobivena od mirisava cvijea! Pa kad ga posade na stolicu od bjelokosti! Kad ga uzmu sluiti sve te djevojke, ali nijedna ni da bi rije progovorila! Kad mu iznesu tolika raznolika jela i tako teno prireena da mu zazubice rastu i ne zna to bi izabrao! Kad zauje glazbu, koja mu romoni dok blaguje, ne zna tko pjeva ni odakle zvui. A kad je odruao i stol je pospremljen, te se vitez naslonio na stolici i moda aka zube, kako je obiaj,278 ulazi lznenada na vrata u dvoranu druga djevojka, krasnija nego ikoja od nih prije, sjeda do viteza i poinje mu pripovijedati iji je taj zamak 1 kako je ona tu zaarana, i jo druge zgode kojima e se uditi vitez i diviti se itatelji koji budu itali njegove doivljaje. Neu dalje raspredati, jer se ve iz ovoga moe razabrati da se svako o u kojoj god kronici kojega god skitnika viteza ita na slast i nadivljenje svakom itatelju. Vjerujte mi dakle, gospodine, i kako s arr, vam ve rekao: itajte te knjige, pa ete vidjeti kako one razbijaj tugu koja vas mui i vedre vam volju ako vam se moda natmurila Q sebi pak evo velim: otkad sam skitnik vitez, otad sam hrabrar, edan dareljiv, velikoduan, uljudan, neustraiv, blag, strpljiv, te podnosi muke, zatvor, zaaranost; i premda su me, nema dugo, zatvorili kao luaka, nadam se ipak da e mi zbog hrabrosti moje ruke nebo bitj milostivo i srea mi nee biti huda, te u se za koji dan zakraljjtj u kakvoj kraljevini, gdje u moi pokazati koliko je zahvalnosti i dareljivosti u mojem srcu: jer tako mi vjere, gospodine, siromah nije podoban ikomu iskazivati vrlinu dareljivosti ma koliko je imao-a zahvalnost koja se sastoji jedino od elje mrtva je, kao to je mrtva vjera bez djela. Zato elim da bi mi srea naskoro pribavila priliku gdje bih se zacario, da pokaem kakva sam srca i da iskaem dobro svojim prijateljima, osobito ovomu siromaku Sanchu Panzi, mojemu perjaniku, koji je najbolji ovjek na svijetu. elim mu dati kakvu grofiju, koju sam mu ve odavno obeao; samo se bojim da nee on biti vjet upravljati svojom dravom. im je Sancho uo te posljednje rijei gospodarove, upadne mu u rije: - Pobrinite se vi, gospodaru don Quijote, da mi date grofiju koju ste mi obeali i ja joj se nadam; velim vam, neu biti nevjet upravljati njome; pa sve da i jesam nevjet, ja sam sluao kako vele da ima na svijetu ljudi koji uzimaju od gospodara zemlju u zakup i njemu plaaju godinju zakupninu, pa oni vode brigu i upravljaju, a gospodar planduje, uiva dohodak koji mu daju i ni rad ega ne tare glavu; tako u i ja uiniti i neu se skanjivati ni cjenkati, nego u odmah sve otresti sa sebe i uivati svoj dohodak, kao da sam herceg, a drugi neka sviraju!

- Istina je, brate Sancho - rei e kanonik - to se tie uivanja dohotka, ali za sudovanje mora se brinuti gospodar drave, a tu treba vjetine i bistre pameti, i osobito dobre volje da pogodi, jer ako nema toga iz poetka, svagda e biti pogrena i sredina i konac; zato Bog pomae dobru volju bezazlenih i odmae zloj nakani umnih. - Ne znam ja te mudrolije - odgovori Sancho Panza - nego jedino znam: im steknem grofiju, znat u i vladati njome, jer i ja imam duu kao i svaki, i tijelo kao i drugi, pa bih i ja bio isto onakav kralj11 mojoj dravi kao i svaki u svojoj; a da sam kralj, radio bih to hou a da radim to hou, bilo bi mi po volji; a da mi je po volji, bio M zadovoljan; a da sam zadovoljan, ne bih nita vie elio; a da nita vieelim, gotovo je; dajte mi dakle tu dravu, pa s Bogom, dok se "jjrno, kako ono ree slijepac drugomu slijepcu. Mije loa mudrolija, kako ti, Sancho, veli, ali bi se ipak moglo jo " nog govoriti o tim grafijama. Ma to e priklopiti don Quijote: Me znam to bi se moglo jo rei; alija se povodim samo za primjerom elikoga Amadisa od Galije, koji je svojega perjanika imenovao za grofa 0d Tvrdoga Otoka; mogu dakle i ja, bez grinje savjesti, imenovati Sancha Panzu za grofa, jer on je jedan od najboljih perjanika to je ikada bio u skitnika viteza. Zaudi se kanonik kako je don Quijote nanizao te ludosti, kako je ocrtao pustolovinu Viteza od Jezera i kako su ga svega zaokupile izmiljotine i lai koje je itao u onim knjigama, a naposljetku se zaudi budalatini Sanchovoj, gdje se on toliko upeo te eli zadobiti grofoviju koju mu je obeao gospodar. Uto se ve vratie kanonikove sluge to bijahu otile u krmu po tovarnoga magarca sa iveom. Prostru umjesto stolnjaka sag na zelenu travu na livadi, posjedaju u hladovinu pod drvee i tu ruaju, da volar ne promai priliku za pau, kako rekosmo. Dok su jo jeli, zauju najedanput klepet klepke, koja je zaklepetala do njih iz nekoga trnjaka i susjedne gustare. U isti mah ugledaju kako je iz toga bunja ispala lijepa koza arka, sva crna, bijela i siva. Za njom ide kozar, doziva je, govori joj i miti je neka stane ili neka se vrati stadu. Bjegunica, straljiva i zaplaena, prie drutvu, kao da mu se utjee, i stane. Stigne i kozar, uhvati je za rogove i uzme joj govoriti, kao da mu ona razumije rijei: -Oh ti skitaice, skitaice, aruljo, aruljo, kamo si mi sada othramala! Zar te strah vukova, dijete? Sto ne govori, ljepojko? Nije, nego ti si enka i ne moe mirovati! Dobijesa i tvoj hir i svi za kojima se povodi! Vrati se, vrati, mila! Ako ba nisi zadovoljna, a ono si barem sigurna u svojem toru, sa svojim drgama. Ta ako ti, koja bi morala uvati i voditi, ovako vrlja i lunja, to e tek one! rovim se rijeima pozabave sluatelji, osobito kanonik, te e mu Tako ti ivota, brate, smiri se malo i nemoj se uriti da tako brzo ati kozu u tor, jer kad je ona enka, kako veli, mora za svojim Prirodnim nagonom, koliko god se ti upinjao da je sprijei. Evo, Prigrizi zalogaj i gutni gutljaj, pa e ti se ublaiti ljutost, a dotle e se Wa odmoriti. Tako ree, te nabode noem rebro od hladna kunia i ponudi kozaru. , 377

Prihvati kozar i zahvali, onda pijucnu, umiri se, te ree: - Nemojte vi, gospodo, misliti da sam ja lud to sam onako koje govorio toj ivinici. Ima zaista neka tajna u tim rijeima to sam in rekao. Ja sam seljak, ali nisam toliko neuk da ne znam kako trek postupati s ljudima i sa ivotinjama. - To ti vjerujem i jo kako - ree upnik - jer znam po iskustvu da planine raaju uenjake, a u pastirskim kolibama prebivaju filozofi - Ako ita, gospodine - odvrati kozar - a ono barem ive u njima ljudi koje je nevolja umudrila. A da povjerujete tu istinu i da je sasvim dokuite, ja u vama i nezamoljen i nezapitan, samo ako vam nije na dosadu i ako me hoete askom pozorno posluati, pripovjediti neto i dokazati vam da je istina ono to je kazao ovaj gospodin on pokae na upnika i ono to ja velim. Na to odgovori don Quijote: - Vidim da je ova zgoda neto nalik na viteku pustolovinu; ja u te dakle, brate, vrlo rado sluati, a sluat e te i sva ova gospoda jer su jako razumni ljudi i vole zanimljive novosti, koje iznenauju, razveseljuju i zabavljaju: kako e jamano biti i tvoja pripovijest. Priaj dakle, prijatelju, a mi emo te svi sluati. - Bez mene279 - priklopi Sancho - jer ja u s ovom pitom na potok, pa u se ondje najesti za tri dana. uo sam od mojega gospodara don Quijota da perjanik skitnika viteza treba da se nboka koliko god moe kad uhvati, jer mu se zna dogoditi da sluajno zabasa u kakvu besputnu umu i est dana ne moe pogoditi iz nje. Ako se onda nisi najeo ili se nisi pobrinuo za punu torbu, moe se osuiti kao trta, kako esto i biva. - Pravo veli, Sancho - potvrdi don Quijote; - idi ti kamo te volja i jedi koliko god moe, a ja sam sit i jedino bih jo duu okrijepio, pa u je i okrijepiti sluajui pripovijest ovoga dobrog ovjeka. -1 svi emo okrijepiti duu - dometne kanonik i odmah zamoli kozara da zapone priu. Kozar kozu, koju je drao za rogove, pljesnu dvaput dlanom po leima te joj ree: - Lezi, mala, do mene; imamo kada vratiti se toru. Koza kao da ga je razumjela, jer im je sjeo gospodar, prui se ona sasvim mirno pokraj njega i zagleda mu se u lice, kao da mu kazuje kako pozorno slua to e on priati. A kozar uzme pripovijedati ovako:Pedeset prva glava u kojoj kozar pripovijeda svoju priu onima to vode don Quijota. milje od ove doline ima selo, koje je dodue malo ali je od jbogatijih sela u ovome kraju. U tom je selu ivio vrlo ugledan janin, a premda uz bogatstvo obino ide i ugled, ipak je on bio edniji po estitosti kojom se odlikovao negoli po bogatstvu to ga imao. No najvea mu je, govorio je i sam, srea bila to je

imao ker ve izvanredne krasote i takve rijetke pameti, miline i estitosti svatko koji god je zna i gleda divio kolikim ju je neobinim ovima obdarilo nebo i priroda. Bila je lijepa jo za maloe; to je "la, sve se ljepala, a najkrasnija bijae u dobi od esnaest godina, o njenoj krasoti uzeo se iriti po svim okolnim selima, a to ja i: po okolnim selima, kad se pronio i po dalekim gradovima, pa ro i na kraljevske dvore i douo se kod ljudi svakoga roda, te joj oe oda sviju strana dolaziti kao kakvu udu ili udotvornoj slici je vide. vao ju otac, a uvala se ona i sama, jer nema lokota, strae ni ve koja djevojku bolje uva nego vlastita joj estitost. Bogatstvo vo i krasota kerina navratie mnoge, iz sela i s drugih strana, da zaprose. Ali otac, koji e to dragocjeno blago pokloniti, u veliku je zapao i nije se mogao odluiti komu bi je dao od tih nebrojenih ga salijeu. edu drugima koji su se zanosili tom slatkom eljom bio sam i ja, a ogo sam se i silno nadao dobru uspjehu, jer sam znao da me otac en poznaje tko sam: iz istoga sam sela, iste kranske krvi, mladih -ina, bogata stanja, a nisam ni loe pameti. isto takvim eljama oblijetao nju jo jedan mjetanin, pa joj se g toga otac skanjivao i kolebao, jer je sudio da bi mu se ki dobro udomila sa svakim od nas. Da se dakle izbavi iz neprilike, odlui sve rekne Leandri jer tako se zove ta bogataica to me u bijCj strovalila i da joj objavi kako smo mi obojica jednaki, te je od vojj njoj, ljubljenoj keri, da odabere koga hoe: dostojan primjer za koji bi trebalo da se povedu svi oevi koji ene ili udaju djecu. Ne velim j da bi putali neka biraju zlo ili nevaljalo, nego da im nude ono to j dobro, a izmeu dobroga neka im djeca biraju po volji. Ne znam to je njoj bilo po volji, ali otac se izgovarao nama obadvojiCj da mu je ki jo premlada, sve onakvim opim rijeima koje nitj obeavaju niti odbijaju. Moj se suparnik zove Anselmo, a ja se zovem Eugenio, da znate imena proscima u ovoj alostivoj zgodi, koja se dodue jo nije zavrila, ali se jasno razabire da e joj svretak bi nesretan. U to vrijeme doe u nae selo neki Vicente de la Roca, sin siroma-seljaka iz toga istog sela. Taj se Vicente vratio iz Italije i drugih zemalja po kojima je vojnikovao. Njega je jo kao djeaka od dvanaest godina odveo iz sela neki kapetan, koji je sa svojom kompanijom prolazio sluajno onuda, a sada se nekadanji djeak vratio nakon dvanaest godina, kao mlad ovjek, u vojnikoj odori, sav aren u tisuu boja, a po njemu vise same kristalne titreike i sitni elini lanii.280 Danas se odijeva u jednu sveanu odoru, sutra u drugu, ali sve mu je nitavo, areno, neukusno i male vrijednosti. Seoski je svijet ionako zloban, a kad je besposlen, onda je tek zgoljna zloba, pa su ljudi pazili na njega, broj ili mu redom svu odjeu i nakit te dokuili da ima tri preobuke razliitih boja, s podvezama i arapama to idu uz odjeu. Ali je on stao odjeu tako udeavati i svaemu se domiljati, pa da nisu brojili, zakleo bi se tkogod da on ima vie od deset odora i vie od dvadeset perjanica. A nemojte misliti da ovo ne treba i da je suvino to vam priam o njegovu odijevanju, jer to je vano u mojoj pripovijesti. Sjedne on tako na naem trgu, na kamenoj klupi pod velikom

topolom, a mi zinemo i ne moemo ga se nasluati kako nam pria svoja junatva. Nema te zemlje na svem svijetu koju on nije vidio, ni te bitke u kojoj njega nije bilo: vie je on Maura pobio nego to ih ima u Maroku i Tunisu, a odrao je vie megdana, kako veli, nego Gante i Luna, Diego Garcia od Paredesa i jo tisua drugih to ih je spominjao; a odasvud je izlazio kao pobjednik i nije prolio ni kap krvi-Drugi je put opet pokazivao brazgotine, koje se nisu dodue zapaale, ali on nam je govorio da su od puanih metaka koji su ga pogodili u raznim okrajima i bitkama.281 Naposljetku, bio je tako bahat da je govorio rt ne samo onima koji su mu jednaki i koji ga znaju negjglijima, pa je kazivao da mu je ruka otac, djela mati, a on, im je nik- nJe or n oc kralja. Uz tu e i bahatost bio poneto glazben rndao u gitaru, pa se nekima inilo da iz nje izvija glasove kao da iva- Ali ni to jo nije bio konac njegovoj darovitosti: imao je on i esnike ice, te bi o svakoj djetinjariji koja se zgodi u selu spjevao ancu od poldrug milje. a dakle vojnika to sam ga opisao, toga Vicenta de la Roca, toga etljivca, toga gizdelina, toga glazbenika, toga pjesnika, opazila je esto promatrala Leandra s prozora na svojoj kui, koji je gledao na trg. Zaljubila se ona u klobodan na njegovoj sjajnoj odori; oaravale ju jegove romance, koje je svagda u dvadeset prijepisa razdavao; doula junaka djela koja je o samom sebi priao, te se naposljetku, jer 0 je valjda odredio avo, zaljubila u njega, dok njemu nije bilo jo nakraj pameti da je uzme oblijetati. I kako se u ljubavnim poslima ne zavrava lake od onoga uza to stoji enska volja, sloe se lako ndra i Vicente, te dok jo nijedan od mnogih njenih prosaca nije sanjao to je namjerila, bila je ona ve izvrila namjeru, odbjegla iz e miloga i ljubljenoga oca, jer matere nije imala, i nestala iz sela s nikom, koji je veu pobjedu postigao u tome poslu nego u svima a kojima se hvalisao, udi se toj zgodi cijelo selo i svi koji je doznadoe, ja se zapanjim, elmo se zaprepasti, otac se raalosti, roaci se zastide, oblasti se ne, orunici se uurbaju; udare cestama, pretrae ume na sve e, te nakon tri dana nau pomamnicu Leandru u peini u planini, u koulji, bez onih silnih novaca i skupocjenih dragulja to ih je kue ponijela. Vrate je rastuenomu ocu; zapitaju je za nesreu u i ona im bez sile prizna da ju je Vicente de la Roca prevario, joj dao da e je uzeti i nagovorio ju da odbjegne iz oinske kue, e je on odvesti u najbogatiji i najsjajniji grad to postoji na svem jetu, to jest u Napulj. A ona mu, po looj pameti i jo goroj varci, vjerovala; okrala dakle oca te one iste noi kad je nestala krenula s centom, a on ju odveo u divlju planinu i zatvorio je u tu peinu, gdje 1 naoe. Pripovjedi ona jo kako joj je vojnik oteo sve to je imala, li joj u ast nije dirao, nego ju je ostavio u onoj peini i odmaglio. Toj se zgodi i opet zaude svi. Teko je bilo, gospodaru, vjerovati da e mladi suspregao, ali ona se klela i preklinjala, te se neutjeivi otac utjei. Nije on mario za dragocjenosti koje su mu ukradene, samo kad

njegovoj keri ostalo ono blago kojemu nema nade da e se ikada i im bude izgubljeno. toga istoga dana kad naoe Leandru, otac je ukloni ispred naih97 U originalu: Vienes a ver... si con tu presencia vierten sangre las heridas deste miserable a quien tu crueldad quit la vida...? Dolazi li da vidi., nee li, kad bude tu, opet zakrvariti rane ovog bijednika komu je tvoja okrutnost ivot oduzela...? Tu je, kako istie Rodrguez-Marn, rije o narodnom vjerovanju da rane na rtvi opet zakrvare kad se pojavi onaj koji ih je zadao. 98 Cervantes je prvi dio D. Q., kako znamo, pisao u zatvoru, gdje ne imae nikakvih pomagala, pa otud greka: Tullia naime bijae ena Tarkvinijeva, a gazila je mrtvo tijelo svoga oca Servija Tullija. 99 Ta dva stiha u originalu glase: Que fu pastor de ganado, Perdido por desamor. Tu je igra rijeima ganado i perdido; potonja rije znai izgubljen, a prva: dobiven i blago stado. 100 U originalu: yangeses, itelji sela Yanguas u okruju segovijanskom -prema jednima; po drugima, itelji istoimenog sela u okruju Logroo. 101 O Crdobanskim panjacima ima dosta spomena u panjolskih pisaca iz onog vremena. Ti panjaci bijahu na glasu, pa su i iz drugih krajeva dovodili konje onamo na ispau. Na dobrim panjacima, jasno, uzgajahu se i dobri konji. 102 Galjeki malini, sitni ali jaki konji, poznati s izdrljivosti. Kako u ono doba konj, mazga i magarac bijahu jedino prometalo, ti konji bijahu osobito na cijeni, pa su ih kirijai drali da ih dju u najam. Rije gallego pridjev je od imena Galicia, a to je pokrajina na sjeverozapadu panjolske. 103 Sancho ime Fierabrs izvre u feo Blas runi Bla. Nije to Cervantesova omaka, ni tiskarska greka, kako iznose neki prevodioci i komentatori D. Q. Nikako! Cervantes to namjerno stavlja Sanchu u usta - da prikae nespretni narodni govor. Jo e toga izvrtanja biti u Sanchovu govoru, kao to ga je bilo i u kozarovu XII. poglavlje. Dosta toga ima i u D. Q. i u Uzoritim pripovijestima. 104 U originalu: tizona. To je u prenesenom znaenju ma, ba kao i coladaObjanjenja Obje su rijei nastale aluzijom na Cidove maeve s tim imenima, te prema jme znae: valjan ma, ali se uzimaju u aljivom tonu. 105 ra rijeima costas - costillas, u prijevodu: opuknuo - pucala. _J

Silen je, po prii, odgojitelj i drug Bakhov - dobroudan, obino pijan starac to jae na oslu i prezire zemaljska dobra; uzima se kao slika mudrosti to krije u nepristalu ruhu. Cervantes Tebi u Beotiji, zaviaju Bakhovu, pridaje naziv grada sa stotinu vrata, a taj pripada Tebi u Egiptu. 107 Ovo s dobra na bolje, razumije se, valja uzeti kao ironiju; vitezu je jdbina ila sve sa zla na gore. _J8 Tablante de Ricamonte objavljen u Toledu 1513. viteki je roman iz bretonskog ciklusa. Grof Tomillas junak je vitekog romana karolinkog ciklusa Historia de Henrique fi de oliva... to je objavljen u Sevilji 1498.. Ironina je Cervantesova primjedba o tonosti u tome romanu. 109 U originalu: coima. Rije je uzeta iz govora podzemlja, nalazi se i u jeziku panjolskih Cigana, a znai: draga, Ijubatmica. Biljee je i manji ciganskopanjolski rjenici. U arapskom ima rije kajjima, koja znai djevojka, ali vie u smislu dvorkinja. no U originalu: el gato al rato, el rato a la cuerda, la cuerda al palo maka mia, mi ue, ue tap; i panjolci, kako vidimo, imaju svoju Pola koka na pazar. ni tap vara kao znak vlasti nosili su predstavnici pravde; ovaj orunik ima kratki tap media vara, jer to bijae znak vlasti to su ga nosili orunici Svetoga bratstva. O Svetom bratstvu bijae rijei u napomeni 78. 112 U originalu: en el val de las estacas U dolini vrljika poetni je stih u nekoj staroj romanci. 113 U originalu: tortas y pan pintado. Taj se izriaj uzima kad se netko ali na kakvu nevolju, a drugi mu veli neka se tjei, jer je jo i gore moglo biti; uzima se kad se usporeuju dva zla, pa se za jedno kae da nije nita prema drugome. Tome u nas najbolje odgovara smilje i bosilje, smilje i kovilje, med i eer, milost boja itd. U prijevodu Poljaka W. Zakrzewskog stoji lechtanie kakljanje, dakle dobro, jer je rije o batinama. I nekiEnglez na drugom mjestu, gdje se usporeuju jedne batine s drugima stavlja: tickling. U svakom se jeziku nae neto to odgovara, kakav adekvat ili jednaak. 114 Ni frazu dejarse quedarse en el tintero ne smijemo doslovno prevoditi. Jest nastala tako to je nekome neto ostalo u tintarnici, ali znai: zaboraviti. 115 Sve eljad na zlu glasu. O Crdobanskom Potru bijae rijei u napomeni 46. U pikaresknu mapu panjolske to je crta Cervantes u svojim djelima valja eto unijeti i Segoviju, koju zastupaju njezini suknari zapravo: gargai to gargaaju,

grebenaju vunu i Quevedov probisvijet picaro Pablo. Feria ili, kako Andaluani vele, Herid dio je Sevilje, gdje je etvrtkom bio sajam feria. 116 Rije je o zabavi to potjee iz prastarih dana. Svetonije pripovijeda kako je rimski car Oton znao nou obilaziti gradom, pa kad bi koga naao pijana, naredio bi da se njime onako loptaju. aci sa panjolskih sveuilita zabavljahu se o pokladama tako to bi se loptali kakvim psom. O loptanju kao to je ovo sa Sanchom ima dosta primjera u panjolskih pisaca. 117 U originalu: y los escuderos, que se los papen duelos. Duelos su jadi, nevolje, muke itd. Papar u familijarnom jeziku znai srkati, kusati, jesti, gutati. Reenica bi prema tome glasila: a to se tie konjuara, neka ih jadi izjedu tuga ih ubila i si.. 118 U originalu: tanto como en otro alguno. Rodrguez-Marn veli da se to ima uzeti u smislu: tanto como en el que ms - kao ni u kojem drugom. Dakle ne: kao i svagda. 119 Trapobana metatezom od Taprobana neko nazivahu Cejlon. 120 To nizanje valja uzeti kao parodiju pustih onih imena u klasinim djelima. Cervantes s jedne strane uzima slavnu rijeku Ksant, to se spominje u Homera, Ovidija, Vergilija i Horacija, a s druge - Pisuergu, to protjee kroz Valladolid kao kad bi Poeanin svoju Orljavu usporedio s kakvom slavnom i posveenom rijekom iz klasike. 121 Andrs Laguna, panjolski lijenik iz XVI. stoljea, preveo je na panjolski i prokomentirao Dioskoridovu raspravu o biljkama. Dioskorid bijae grki lijenik iz I. stoljea nakon Krista. 122 Evanelje po Mateju, y 45. 123 Sancho izvre ime Mambrino. 124 U originalu teko prevodljiva igra rijei andante i andanza. 125 U originalu: hablara yo para maana - a to je fraza koja se uzima kad se hoe pokazati kako netko nije pogodio pravi as da govori. Prema prilici odgovara joj i: ma to mi prije ne rekoste! 126 Oni koji imaju kakvo izdanje D. Q. u originalu, neka se ne ude ovoj preinaci; svakako je loginije da je onu latinsku izrekao onaj klerik negoli don Quijote

koji veli: ne znam ja latinski... ili pak - Sancho, kako stoji u prvome izdanju Juana de la Cueste Madrid 1605.: Zaboravio sam kazati... itd. U drugom izdanju Juana de la Cueste Madrid, iste godine i u njegovu treem izdanju Madrid 1608. stoji da je te rijei izrekao don Quijote; proveo se dakle ispravak. panjolski erudit Juan Eugenio Hartzenbusch u svome drugom izdanju u Argamasilli 1863. stavlja te rijei u usta onome kleriku, a engleski hispanist James Fitzmaurice-Kellv ono zaboravio sam rei umee malo nie nego to je u ovome prijevodu, naime iza prve reenice u drugom pasusu od ove brojke Con esto se fu bachiller...; i u njega dakle, kako je logino, onu latinsku izgovara klerik. Rodrguez-Marn u svom izdanju D. Q. Madrid 1922.-1923. prenosi tekst iz drugoga i treeg izdanja Cuestina te stavlja biljeku u kojoj iznosi kako bi bilo loginije. One latinske rijei znae: Osim toga, ako tkogod po avoljem savjetu..., a to su poetne rijei u nekom dekretu Tridentskoga ekumenskog sabora 1545.-1563.; odnose se na svete osobe, a ne na svete stvari. Quijotova pustolovina s mrtvim tijelom Cervantesova je aluzija na prijenos kostiju San Juana de la Cruza iz Ubede u Segoviju. Dana 14. prosinca 1591. u samostanu u Ubedi umro je mistini pisac i potonji svetac San Juan de la Cruz. Dvije godine poslije sveeve smrti neke su se pobone osobe upustile u pothvat da ukradu i u Segoviju prenesu zemaljske ostatke ispovjednika Svete Tereze, unato razliitim udima i privienjima to su se putem dogaala poiniteljima te pobone krae - kako

pripovijeda Jernimo Ezquerra de Rozas, bolje poznat pod svojim karmelitskim imenom Fray Jernimo de San Jos umro 1654. koji je San Juanu de la Cruzu posvetio dva svoja djela.

127 Rije je o francuskom kralju, kako mu je legendarni panjolski junak Cid pred Papom razbio stolicu od bjelokosti, a Papa na to Cida izopio, pa mu opet oprostio; o tome pjeva Romancero del Cid. 128 Nee biti da tu don Quijote misli na Mjesec; bit e prije - kako Rodrguez-Marn prenosi Pellicerovo miljenje - da aludira na rijeku Nil, to se, izvirui u Gornjoj Etiopiji, u brdu Luna, kako se neko vjerovalo, buno rui u dva slapa ili vodopada. 129 I ta je uzeta iz Biblije. 130 Premda Sancho Katonov nadimak Censorius izvre u Zonzorino nezgrapan, svejedno je udno odakle ga je smogao. 131 Rodrguez-Marn napominje da i sad u panjolskoj priaju inaice na ovu Sanchovu, a uzimaju ih i kao uspavanku djeci. U nas veseljaci znaju pjevati ponavljajui neprestano: Od Save do Dunava, Od Save do Dunava... a kad kome dodija, pa zapita: A dalje? - odgovaraju: Ne mof dalje, voda je. 132 Biti cristiano viejo, kranin od iskona, kranin starinom - tj. ne biti idovskog ili maurskog porijekla - meu panjolcima se smatralo osobitom asti i prednosti i uvijek se isticalo. U jednoj od Cervantesovih meuigara El retablo de las maravillas neki se junak smijeno hvali svojom kranskom starinom: Cuatro dedos de enjundia de cristiano viejo rancioso tengo sobre los cuatro costados de mi linaje etiri prsta slanine starodrevnoga kranina uhvatilo se na sva etiri djedovska koljena moga roda. 133 Tako se neko vjerovalo, a love ga radi dabrovice, koja se upotrebljava u medicini. Spominje se onako i u Bijesnom Orlandu, XXVII, 57 134 Rodrguez-Marn biljei: Tu se zabunio don Quijote: nije Vulkan skovao oruje Marsu, nego ovaj Vulkanu, i to od najgore vrste, u dogovoru s lkanovom enom Venerom. lAutatio caparum, izmjena kardinalskih i prelatskih talara svake godine, prema Rimskome obredniku. U Adventu i Korizmi i u drugim pokornikim danima u godini upotrebljava se ljubiasta boja, koja oznauje poniznost i pokoru: crvena se upotrebljava na Duhove - itd. Dr. D. Peek, Katolika liturgika, Zagreb 1932., str. 22-23. 136

fuero Juzgo a to je zbirka starih gotskih zakona na starokastiljanskom jeziku propisivae da oni koji plemiima nanesu kakvu uvredu ili pak tetu njihovoj imovini, imaju uvrijeenim ili oteenim plemiima platiti 500 sueldos odtete. Oni su zakoni bili na snazi u panjolskoj od njihova uvoenja za gotske vladavine pa do XIII. stoljea, a kasnije se mijenjali. 37 Vele da je tu Sanchu po svoj prilici na nianu don Pedro Tllez Girn, Vojvoda de Osuna. Gente non santa po latinskom gente non sancta; to je onaj Davidov vgoj lohasid zao, bezboan svijet iz psalma 43. Cervantes je taj svijet i njegov govor prikazao i u pripovijesti Rinconete i Cortadillo. 139 Rije je o kazni u ono doba: osuenik je morao kroz grad jahati na magarcu, a krvnik bi ga osuenika bievao vodei ga na sramni stup ili na vjeala. 140 O slobodnoj volji govori Cervantes i u drugim svojim djelima El licenciado Vidriera, Los trabajos de Prsiles y Segismundo. 141 Prijevod ne prenosi to kazuje original, ali je i teko prenijeti, jer je u originalu igra rijeima, preuivanje, a ujedno i kazivanje bezonosti. Original veli: - Si llaman - respondi Gins; - mas yo har que no me lo llamen, o me las pelara donde yo digo entre mis dientes. Ispred glagola pelar upati nalazi se akuzativ lana las, koji stoji umjesto objekta barbas bradu. Fraza pelarse las barbas doslovno: upati sebi bradu znai estoko se ljutiti, pucati od bijesa itd. Kako je posrijedi igra rijeima, valja uzeti i doslovno znaenje; Gins bi iskalio bijes na onima to mu priivaju onaj nadimak doslovno: iupao bi sebi bradu; ruke su mu u lisicama, sputene, ne moe ih dii do brade - i zato bi iupao bradu gdje su mu ruke: kazuje dakle bezonost, koja njemu i pristaje, a da je ipak ne izrie sasvim.142 Lazarillo de Tormes, djelo nepoznata autora pripisivano Diegu Hurtadu de Mendoza, tiskano prvi put u Alcal de Henaresu 1554. Lazarillo de Tormes, Alemnov Guzmn de Alfarache 1599. i Quevedov Buscn 1626. glavna su djela posebne vrste u panjolskoj knjievnosti zvane picaresca. Nazivom novela picaresca pikareskni roman okrstio se taj posebni rod panjolskog romana zato to opisuje doivljaje probisvijeta i objeenjaka, koje u panjolskoj obuhvaaju imenom picaros. 143 Zacijelo aluzija na slabu djelatnost panjolske flote. 144 U originalu: que podra ser que saliesen algn da en la colada las manchas que se hicieron en la venta moe biti da e se jednog dana pokazati to se nainilo u krmi. Neki komentatori vele da je to aluzija na neki prijanji dogaaj u krmi, za putovanja onih galijaa - dogaaj u kojem je komisar neto skrivio, pa zato

Gins prijeti komisaru. Fraza todo saldr en la colada doslovno: sve e izii u pranju, u rublju, u cijeu znai: jednom e se za sve traiti raun, izii e djelo na vidjelo, svaka e zvjerka pokazati svoj trag, doi e koka na jaje itd. 145 Buscar tres pies al gato doslovno: traiti tri noge u make fraza je koja znai: traiti povod svai, zametati kavgu, izazivati avla i si. 146 Mnogi se komentatori dugo zadravaju na ovoj zgodi s galijaima i vuku paralele; tu bi don Quijote vrio ulogu to ju je vrilo kranstvo u propadanju drave u Starom vijeku; galijai bi bili robovi to su zbacili jedne okove da uzmu nove. 147 Vidi napomenu 78. 148 Bit e da je Cervantes prekinuo pisanje ovog poglavlja pa nastavio poslije due stanke i tako zaboravio da su Sanchu ukrali magarca. U prvom izdanju Juana de la Cuesta, u Madridu 1605., zapravo nema svega onoga to se poinje rijeima Te noi stignu u sredinu Sierra Morrene..., a zavrava rijeima: zahvali don Quijotu na dobru koje mu ini. U drugo Cuestino izdanje, iz iste godine, unijela se izmjena, ali nedosljedno. U prvom izdanju, u kojem se i ne govori o krai magarca, rijei Ide on za gospodarom, optrpan svim onim to sivac mora da nosi, pa vadi ii vree i trpa u sebe - glase ovako: Ide on za svojim gospodarom, sjedei na svome magarcu onako kako ene jau, pa vadi iz vree i trpa u sebe. Malo dalje, u ovome istom poglavlju, vidjet emo Sancha kakr. . a na poetku XXV poglavlja opet je na svome magarcu. Cervantes i o tome govori u drugom dijelu, na kraju III. poglavlja, a na poetku IV poglavlja objanjava kako su Sanchu ukrali sivca. 149 U originalu, u sonetu umjesto onoga djevo stoji Fili. Isti se taj mravi sonet pojavljuje u Cervantesovoj viteko-pastirskoj igri La casa de los celos Kua ljubomore, in III; umjesto Fili ondje je ime Anglica. Sancho ono Fili uje kao hilo konac. 150 Evo Sancha opet pjeice. U prvome Cuestinu izdanju, gdje nema rijei o krai magarca, stoji: y sigui Sancho con su acostumbrado jumento. 151 U originalu: no quiero perro con cencerro doslovno: neu psa s klepkom, fraza kojom se kazuje kako iza neeg lei pogibao. 152 U originalu: coleto... era de mbar. Rije mbar komentatori i prevodioci D. Q. razliito tumae: jednima je to jantar, pa prema tome i uta boja, drugima koa namirisana ambrom; jednima dupinova koa, drugima svila; jednima neka tkanina s Istoka, drugima opet neto drugo - ukratko: svata. No, valja

razlikovati fosilnu smolu mbar jantar od izluine mbar ili, tonije, mbar gris ambra. Ambra je izluina to je iz utrobe izluuje morski sisavac uljeura glavata; ta se masna i mirisna izluina nalazi u komadima razliite veliine to plutaju morem, a zbog jaka mirisa upotrebljavala se za namirisavanje odjevnih predmeta, poglavito konih rukavica, prsnika, kouha itd.. Danas se upotrebljava za proizvodnju mirisa. Kako u ono doba nisu znali odakle potjee ambra, ljudi su oko nje namatali razliite prie, a cijena joj bijae vea negoli zlatu. Rije dolazi od arapske ,anbar. 153 Piramu i Tizbi roditelji su branili ljubav, tako te njih dvoje mogahu razgovarati samo kroz otvor u zidu - kako pjeva Ovidije u svojim Metamorfozama IV. 154 Rije je o Vojvodi de Osuna. Grande de Espaa bijae najvea plemika titula; grande je, osim drugih povlastica, uivao i tu da se pred kraljem mogao pojaviti pokrivene glave. 155 Crdoba bijae uvena sa svojih konja.Daraida, Garaya, Darinel - lica iz vitekog romana Don Florisel de Niquea Salamanca 1551., to gaje napisao Feliciano de Silva. 157 I sada se u astrologiji kazuje kako je Mjesec planet vlaan i hladan i kako djeluje na ud ovjeju. 158 Maestro Elisabat, glasoviti vidar iz vitekih romana, vie je puta izlijeio Amadisa od Galije. 159 Evo Sancha opet na magarcu. 160 Sancho ime Isopete - kako su u panjolskoj nazivali Ezopa - izvre u Guisopete, a to bi bio deminutiv od guisopo, kako u Andaluziji izgovaraju rije hisopo, koja znai miloduh biljku i kropilo u crkvi. Malo dalje, kad Sancho opet uzima rije, on ime Madsima izvre u Magimasa, a Elisabat u abad opat. 161 Ime Beltenebrs sloeno je od pridjeva bello lijep i tenebroso mraan, te bi znailo da je lijep i tuan onaj koji ga nosi. 162 0 tim ludostima Orlandovim rije je u pjevanjima XXIII, XXIV, XXIX, XXX, XXXIX. Ariostova spjeva Orlando Furioso. 163 Don Quijote daje slobodu Rocinantu kao Ruggero Frontinu u Bijesnom Orlandu XLV 92; i don Quijotove pohvale Rocinantu parodija su Ruggerovih pohvala Frontinu. 164

Latinskoj in inferno nulla est redemptio kad si u paklu, nema vie spasa Sancho izvre ono redemptio u retentio, tako da njegova zvui: u paklu nema ustavljanja pa je stoga don Quijote ne razumije. 165 Cervantes parodira klauzule na mjenicama. Neki komentatori na priliku Sir H. Rawdon Brown vele da je sve to oko magaree mjenice zapravo politika aluzija: Sancho bi tu bio grof Pedro Franqueza, tajnik 1 miljenik Vojvode de Lerma; tome su grofu predali trojicu od petorice sinova Emmanuela Savojskog kad su ih pozvali u panjolsku da se ondje prikau i da ondje ive; medu tom trojicom bijae i kraljevi Filippo, neak panjolskoga kralja Filipa III., a bio je poslan u panjolsku zato daObjanjenja bi doao na panjolski prijesto, ne imadne li kralj potomstva. Te su se nade izjalovile kad se 1605. rodio Filip IV 166 U originalu: rubrica, a to je ara to se stavlja uz potpis, te je i dandanas sastavni dio samog potpisa. 167 Igla pribadaa - u originalu: un alfiler de a blanca, a to e rei pribadaa od pol maravedija od pol groa, to jest golema, prosta pribadaa nikako fina, kako stavljaju neki prevodioci. Sedmere je eljezne ploe nosio Ferrati Ferago na trbuhu jer mu pupak bijae ranjivo mjesto, a to se tie Orlanda, Ferito esser potea sotto le piante, Ma le guard con ogni studio et arte. Orlando Furioso XII, 49. 168 O tome nema nita u romancama o Bernardu del Carpiju. U Bijesnom Orlandu XXIII, 85 kazuje se kako je Orlando pograbio paganskoga kralja Mandricarda Re pagano Orlando ebbe ghermito: Lo stringe al petto; e crede far le prove Che sopra Anteo fe gi ilfigliol di Giove. 169 Medor kao i Kloridan pa je Dardinellov, a ne Agramantov. 170 Napominju neki komentatori: ini se da je tekst ovdje izmijenjen; zacijelo je u originalu bilo: kao od majke roena. No nije tako, tekst je valjan, jer Cervantes tu parodira; tko to mjesto popravlja, upropatava Cervantesov humor. Vidi napomenu 70. Jednako kazuje drubenica Marialonso u Cervantesovoj pripovijesti Ljubomornik iz Estremadure El celoso Extremeo. 171 Tekst je autentian, Cervantesov, iz prvoga izdanja D. Q., po kojem su nainjena tri prva lisabonska izdanja i sva moderna. U drugome Cuestinu izdanju nekomu se nije svidjelo to don Quijote pravi krunicu od koulje, pa je to mjesto ovako prepravljeno:

Ali ja znam da je njemu glavno bilo moliti se, pa u tako i ja. i poe da se moli, a kao krunica sluile mu iarice s nekoga plutova drveta, to ih je nanizao po deset. 172 Wamba, vizigotski kralj iz VII. stoljea, kad su Vizigoti vladali u panjolskoj.I danas to ime uzimaju kad se eli kazati kako je neto staro i prastaro. U nas, u takvoj prilici: Kulin ban, Marija Terezija itd. 173 Marije C. Marius, rimski vojskovoa i protivnik Sulin, bio je konzul sedam puta. Katilina, Rimljanin to je doao na zao glas s urote protiv domovine. Sula, rimski diktator, istaknuo se progonom svojih neprijatelja marijevaca; njegov neak Publius Cornelius Sulla bijae umijean u Katilininu zavjeru. 0 Galalonu vidi napomenu 53. Vellido, zapravo Bellido Dolfos, vitez iz Zamore, muki je ubio kralja Sancha II. za opsade toga grada 1072.. Grof don Julin predao je Ceutu Maurima da se osveti kralju Rodrigu, koji mu je zaveo ker Florindu zvanu Cava; u bitki kod Guadalete borio se na strani Saracena VIII. stoljee. I o grofu don Julinu i o Bellidu Dolfosu pjeva se u panjolskim romancama. 174 Kako je reeno u napomeni 67, Cervantes je prvi dio D. Q. bio razdijelio u etiri knjige; kad je poslije deset godina 1615. objavio nastavak svoga djela, okanio se te podjele pa je iznova poeo redati poglavlja, a cio se nastavak zove Drugi dio. Prema tome, I. dio D. Q. ima i imao je pedeset 1 dva poglavlja, a II. dio sedamdeset i etiri. 175 O tituli grande de Espaa bijae rijei u napomeni 154. Pripovijeu Cardenija i Doroteje Cervantes je nianio na neke istinske dogaaje; akademik RodrguezMarn pronaao je o tome i dokumente s kraja XVI. stoljea, ali ih u svome komentaru D. Q. nije objavio, nego je - iznosei u nekoliko redaka o emu je rije - ovako napomenuo:... u naoj domovini ta vrsta istraivanja nailazi na tako nemio doek i tako slabu zatitu, te ne znam neu li se naposljetku odluiti da zauvijek ostavim da poivaju ti zlosretni plodovi moga strpljenja i moje platonske ljubavi prema takvu radu. Cardenio je neki Crdenas iz Crdobe; don Fernando je don Pedro Girn, drugi sin prvoga Vojvode od Osune; Dorotea je doa Marta de Torres, koju je zaveo vojvodin sin don Pedro... Don Pedro nije se oenio svojom rtvom, nego je otiao u Napulj, kad mu je otac imenovan za potkralja Napuljskoga kraljevstva. Ondje je don Pedro i umro kao neenja 1583., a zemaljske su mu ostatke prenijeli u vojvodski panteon u Osunu, gdje se i danas uvaju. Vidi biljeku 132.Objanjenja Neko su vjerovali da risov pogled prodire kroza zidove U Cervant

Razgovoru pasa Coloquio de los perros krmarica kazuje- a eSOVU i . i. .. i i-i -a. ja nisam ris da moram vidjeti kroza sedam zidova. 178 panjolski akademik i poligraf Marcelino Menndez y Pelayo 1856 -1912. upozorio je na vezu izmeu Dorotejine povijesti i povijesti o Flixu i Felismeni, to ju je Montemayor, ugledajui se na Bandella, unio u svoju Dianu; Menndez y Pelayo veli: As la novela sentimental, cuyo tipo castellano fu la Crcel de amor, de Diego de San Pedro, explica mucho de lo bueno y de lo malo que en la retrica de las cuitas y afectos amorosos contienen las historias de Cardenio, Luscinda y Dorotea, en la ltima de las cuales es visible la huella del cuento de don Flix y Felismena, que Montemayor, imitando a Bandello, introdujo en su Diana. Isto tako, sentimentalni roman, kojega kastiljanski pralik bijae Crcel de amor Diega de San Pedra, objanjava mnogo dobroga i loega to u retorici o ljubavnom jadu i aru imaju povijesti Cardenija, Luscinde i Doroteje; u ovoj potonjoj vidljiv je trag prie o Flixu i Felismeni, koju je Montemayor, ugledajui se na Bandella, umetnuo u svoju Danw. - Cultura literaria de Miguel de Cervantes y elaboracin del Quijote govor itan na Sveuilitu u Madridu, 8. svibnja 1905. I upnik zna objeenjaiti! Uz to, kako upozorava Clemente Cortejn u svome kritikom izdanju D. Q. Madrid 1905., upnik pojaava komiku poseui za rijeima to se zavravaju na -on: varn, don, Micomicn. 180 Pobijeljet e oni i poutjeti, to jest Sancho e ih pretvoriti u srebrnjake i zlatnike. 181 Zulema od arapskoga Debel-es-Stdejman ime je brdu juno od Alcal de Henaresa; na tom su brdu neke ruevine; misli se da je to drevni Complutum. 182 panjolci i Portugalci nazivahu Ameriku Zapadnom Indijom, a azijsku Indiju Istonom Indijom, jer je Kolumbo - hotei plovljenjem u zapadnom smjeru stii u Indiju u Aziji - otkrio Novi Svijet, Indias Occidentales. Tim imenom panjolci nazivahu Ameriku sve do polovine XVIII. stoljea. 183 Na tome mjestu Rodrguez-Marn napominje: Tu se moe vidjeti kakokrivo ine ilustratori D. Q. koji upnika slikaju obrijana lica, kao da je posrijedi kakav dananji sveenik. U Cervantesovo doba sveenici su obino imali brkove i bradicu podusnicu. 184 Umjesto trinacrio kazivalo se i tinacrio. To je adjektiv od Trinacria, kako se neko zvala Sicilija. Grki Trinakra, od treis i akron, to jest troiljasta, s tri glavice - jer Sicilija ima oblik trokuta.

185 Azote znai bi, a jigote - paprika. 186 Doroteja spominje desnu stranu, a lijevo pazuho - kako bi imala vie prilike da pogodi, i jo dodaje tamo negdje. Oito je dakle da nije posrijedi neka Cervantesova ili tiskarska greka, kako misle neki komentatori. Ta Doroteja zbija alu! U popularnom djelu Historia verdadera del rey don Rodrigo y de la prdida de Espaa - mistifikaciji granadskog Maura Miguela de Lune, koji je svoju podvalu napisanu izmeu 1589. i 1592. pripisao izmiljenom Arapinu Abdul-Kasimu Tarifu Abentariku - pripovijeda se, uz ostale izmiljotine, kako je Tariku, kad je 711. preao iz Afrike u panjolsku, neka ena rekla da e, po proroanstvu njezina oca, panjolsku osvojiti vojskovoa koji pod desnim pazuhom imadne kosmat made velik kolik graak slanutak. 187 Iz Dorotejinih rijei izlazi kao da je panjolska dio Manche. - O onome iskrcanju u gradu to nije na moru, nego na kopnu, juno od Crdobe, Rodrguez-Marn citira izvadak iz matice krtenih, u kojem se kazuje: Dana dvadesetoga, mjeseca studenog, godine tisuu pet stotina osamdeset i tree, ja Juan de Rueda, upnik ove stolne crkve u Osuni, krstio sam nezakonitu ker don Pedra Girna, viteza Calatravskog reda i sina seor don Pedra Girna, Vojvode od Osuna - i done Marije de Torres iz Estepe... Vidi napomenu 175. 188 Ta kraa, koja bi bila u skladu s vitekim knjigama, nije se nigdje spomenula; zacijelo je Cervantes imao u osnovi da je dometne u onoj zgodi s galijaima, ali je smetnuo s uma. 189 Don Quijote prijeti Sanchu kazujui prvi dio poslovice, koja veli: Tanto va el cntaro al agua, hasta que se rompe Vr ide na vodu, dok se ne razbije. 190 Svega toga o nalasku magarca naime rijei: Dok se to dogaalo, opaze oni gdje im putem dolazi u susret... pa do ove brojke nema u prvome izdanju ni u tri lisabonska izdanja, tiskana prema prvome Cuestinu, nego se iza rijei nov grijeh, nova pokora prelazi na odsjek to dolazi iza ove brojke, naime na rijei: Dok su se njih dvojica tako razgovarala... 191 Tom su se podvalom sluili Cigani da bi ivotinja ilo kroila, pa da je na sajmitu lake prodaju. 192 U XXV poglavlju reeno je da Sancho pozna Dulcineju, to jest Aldonzu Lorenzo. Malo poslije stoji kako je Haldudo mlatio Andresa konjskom uzdom, a prije je reeno u poglavlju IV da ga je mlatio remenom. 193 .

Los cuatro libros del valeroso Cavallero Don Cirongilio de Tracia etiri knjige o djelima hrabroga viteza don Cirongilija od Tracije viteki je roman to je objavljen u Sevilji 1545., kao prijevod Bernarda de Vargasa s latinskoga. - O drugom romanu bilo je rijei u napomeni 57, uza VI. poglavlje. U kasnijim izdanjima ime Florismarte preinailo se u Felixmarte. - Cordnica del gran Capitdn Gonzalo Herndndez de Cordoba y Agnilar objavljena je u Zaragozi 1554. i poslije pretiskivana; opisuje djela Gonzala Hernandeza de Cordoba 1453.-1515., panjolskoga vojskovoe zvanoga Gran capitdn. Toj je kronici dodana Vida del famoso caballero Diego Garcia de Paredes, ivotopis Diega Garcije de Paredesa 1466.-1530., koji je s Gonzalom Hernandezom de Cordoba sudjelovao u ratu protiv Francuza u Italiji; borio se u papinskoj vojsci, sluio kralja Fernanda Katolikog itd. 194 Frailecicos ili frailecitos - igraka koju djeca prave tako to odreu gornji dio mahune, izvade iz nje zrna, pa ljuska ostane kao fratarska kukuljica. 195 Prigovara ovome umetku bakalaur Sanson Carrasco u III. poglavlju drugoga dijela D. Q. Cervantes se u ovoj umetnutoj pripovijesti oito ugledao u dijalogiziranu fantastinu pripovijest El Crotalon, koja se pripisuje erazmistu Cristobalu de Villalnu, a koja je napisana po ugledanju na Erazmovu Pohvalu ludosti i na Ariostova Bijesnog Orlanda XLIII, 12-46. 196 To je ona Salamunova, to na hebrejskom glasi: eet-hajil mi imca Vrsnu enu tko e nai? - Poslovice, XXXI, 10. 197 Ona je izreka sve do groba Periklova, a prenosi je Plutarh.198 Luigi Tansillo 1510.-1568., talijanski pjesnik, ija se djela takmie s Tassovim i Bembovim, jedan od najitanijih u panjolskoj. Taj je pjesnik sudjelovao u panjolskom i mletakom osvajanju Hercegnovoga, a poslije pjevao o svojim lutanjima uz dalmatinske obale i o pokolju panjolaca kod Hercegnovoga. Vidi: dr. J. Torbarina, Pjesniki odjeci bitke kod Hercegnovoga g. 1539., Hrvatsko kolo, XXII. Tansillove Le lacrime di San Pietro preveo je na panjolski Cervantesov prijatelj Luis Glvez de Montalvo, a oponaao ih Rodrigo Fernndez de Ribera. 199 Rije je o arobnom peharu to ima svojstvo da ...svakog kavalira Napoji kome je supruga valjana, Dok vino naprotiv iz toga kondira Onome kome je ena puna mana, I kome nevjerstvo u braku se slui, Mjesto u guu mu, u njedro se srui.

Bijesni Orlando, XLIII, 28 - prijevod Stanojeviev. Kunju s arobnim peharom nalazimo u priama razliitih naroda; Cervantes se spominje onih dviju iz Ariostova spjeva XLIII, 12-46 i 67-144, ali smee s uma pojedinosti. 200 To o hermelinu pusta je pria, kao i ono o dabru ili o risu. Dabrovu dabrovicu i risove oi nisu, dodue, jo stavili na grb, ali jesu hermelina i lozinku: Prius mori quam foedari Prije umrijeti, negoli se okaljati. 201 Pria kazuje kako je Akrizije, kralj u Argu, iz nekog prorotva saznao da e ga ubiti njegov unuk; kralj ima ker Danaju; da ne bi dobio unuka, zatvara je u kulu, ali toj zatvorenici silazi Jupiter u prilici zlatne kie i zatvorenica rodi Perzeja. 202 Cervantes citira Bibliju, Prvu knjigu Mojsijevu, to jest POSTANAK, II, 24: Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. 203 Ta etiri S, to treba da rese svakog zaljubljenika, jesu poetna slova pridjeva sabio, solo, solicito, secreto mudar, jedincat, paljiv, tajan - kako je to izloio Luis Barahona de Soto u spjevu Las Idgrimas de Angelica pjevanje IV, s kojim smo se susreli u don Quijotovoj knjinici.Penelopa i Porcija, koju emo kasnije susresti, esto su ponavljana imena iz skladita klasike. Penelopa, po mitologiji grkoj ena Odisejeva, odolijevae proscima ostajui vjerna muu, koji je otiao u trojanski rat; Porcija, Bratova ena, ubila se kad je ula za muevu smrt. 205 U originalu: ciertos son los toros - fraza uzeta iz borbe s bikovima, a znai: stvar je pouzdana, nema nikakve sumnje i si. 206 U originalu: y todos con antifaces negros a svi s crnim krinkama. Antifaz plural: antifaces bijae krinka to se nosila ne zato da bi se ovjek zakrabuljio, nego zato da bi na putu zatitio lice od sunca i praine. 207 U originalu: al freir de los huevos lo vera doslovno: vidjet ete kad se jaja budu prila; ta fraza znai vidjet ete u pravo vrijeme u svoje vrijeme, kad bude vrijeme. Ne moe se doslovno prevesti, jer u tekstu nema govora o jajima. Fraza je uzeta iz neke prie u kojoj se kazuje kako je neka ena u ugljenara kupila koaru ugljena te ga upitala valja li ugljen, a on joj odgovorio: Vidjet e kad na njemu bude prila. 208 U originalu: borcegues - starinska obua to see iznad glenja pa do polovine noge. Vele da rije dolazi od flamanske brosekin. Tko zna nije li onako kako veli don Quijote u LXVII. glavi II. dijela. 209

U originalu: macange, alirski provincijalizam za knjievno arapsko ma kane ejun, koje znai: Nije nita. 210 Evanelje po Mateju, X, 12. 211 U originalu: andar a la sopa - ii na juhu, termin uzet iz govora probisvijeta i siromanih aka to su ili na siromaku juhu koja se besplatno siromasima davala u samostanima. O tome pripovijeda Quevedo u ivotopisu lupea Historia de la vida del Buscn, u poglavlju XV 212 Borla, kienka - aluzija na kiene kape, obiljeja onih to su stekli naslov doktora na kakvu sveuilitu. 213 U originalu igra rijeima: porque de faldas, que no quiero decir de mangas, todos tienen en qu entretenerse. Cervantes je tu rastavio esto ponavljani adverbijalni rijek de faldas o de mangas ili de haldas o de mangas, koji znai: ovako ili onako; svakako; htio-ne htio; hoe-nee. Da nije taj rijek rastavio, reenica bi mu kazivala: jer svi oni ovako ili onako imaju od ega da se izdravaju. No duhovitim je rastavljanjem onog rijeka reenica drukije okrenula. Rijeiaz i manga imaju mnogo znaenja - uz ostalo prva je jo i suknja i skut, a druga i rukav. Nema razloga da rije falda uzmemo u doslovnom znaenju pa da uenjaci ive od sukanja, ali igrom rijei ovdje moe biti skut, dakle faldas i mangas: skuti i rukavi jednoga te istog ruha. Sam za se, adverbijalni rijek de haldas ili de faldas kontrapozicija je rijeku de mangas znaenje mu je dakle: redovitim prihodima i si. Rije mangas plural znai: probitak, korist, dobitak, dar, mito, podmazivanje, podmiivanje, podgoiaranje, prihod okolinim putem i si. Adverbijalni rijek de mangas sam za se znai: mitom, od mita, od prihoda okolinim putovima i si. Kako Cervantes rijeju uenjaci letrados ne misli ba samo na uenjake nego i na ljude to ive od pera, najprije na pravnike, suce, pravne zastupnike, dravne inovnike - to mu je reenica u skladu s drugim mjestima na kojima u svojim djelima dovodi ona zvanja u vezu s mitom. Sve u sve, Cervantes se onim dvjema rijeima poigrao u njihovu dvostrukom znaenju. U XXXI. poglavlju imamo rije mangas u znaenju darovi, ali u frazi: buenas son mangas despus de Pascua, koja je na onome mjestu dobro prevedena: bolje ita nego nita; u drugoj bi prilici znaila: kad su darovi posrijedi, dobro doli u svako doba, ili: kad korist nosi, svako je vrijeme dobro. U LI. poglavlju drugoga dijela nalazimo rijek de haldas o de mangas u Sanchovu pismu don Quijotu, a preveden je i opet valjano, premda drukije. 214 Rije je o pogubljenju tih grofova godine 1568., jer bijahu pobunili Flandriju protiv panjolske tiranije. - Onaj poslije spomenuti capitn de Guadalajara ili

Diego de Urbina bijae zapovjednik odreda u kojem se Cervantes borio u pomorskoj bitki kod Lepanta. 215 Uchali itaj Uali - tako su panjolci zvali kalabrekog odmetnika koji je prozvan Ild-Ali i koji je sluei Turcima postigao razliite poloaje, pa tako bio i kralj u Aliru. panjolci su dakle iskrivili nadimak onog odmetnika. Ild-Ali znai Odmetnik Alija, jer arapski ,ild znai prebjeg, odmetnik. 216 Genovljanin je Giovanni Andrea Doria zapovijedao panjolskim brodovima na desnom krilu kranske flote u bitki kod Lepanta.U originalu: bogando en la capitana de los tres fanales. Ono tres fanales nije ime brodu, nego su to svjetiljke kao zapovjedniki znak na nekadanjim ratnim galijama. 218 U originalu: Mtdey. To nije ime, nego titula od arapskoga maula ili meilaj gospodar, gospodin, u nas poznata u obliku mula, na priliku: dahija Mula-Jusuf. panjolski ha Goleta, talijanski La Goletta, francuski La Goulette -utvreni dio luke u Tunisu. Cervantes iznosi dogaaje koji su se doista zbili; isto tako imena koja se spominju potkraj ovog poglavlja jesu imena koja su zabiljeena u povijesti. 220 Fratin, nadimak glasovitoga graditelja Paleara, koji bijae vojni inenjer u slubi Karla V i Filipa II. 221 Poslije sultana prvi bijae veliki vezir, a drugi muftija. Cristbal Villaln u djelu Viaje de Turqua, u kojem je opisao doivljaje za svoga dugog suanjstva u Carigradu, iznio je zanimljive podatke i o hijerarhiji u turskoj carevini. 222 Trebalo bi da bude: Hasan-paa. Cervantes ga pravim imenom naziva u svojoj komediji Los baos de Argel. I taj Hasan-paa bijae odmetnik, iz Mletaka. Zanimljive podatke o Aliru iz onog vremena dao je Diego de Haedo u djelu Topografa e Historia general de Argel, Valladolid 1612. 223 U originalu: bao. Ta rije nema nikakve veze s kupkama, kako krivo tumai Jean Babelon i drugi, jer nije latinskoga, nego arapskoga porijekla. Znai: zgrada, zdanje, obzidani prostor, u kojem su u Aliru drali sunje. Arapski bina znai zgrada, graevina, zdanje i si., a dolazi od glagola bena, jebni, benjun - graditi. Banin ili albani znai graditelj, zidar, pa otud i panjolski albail, zidar. I hebrejski bana znai graditi kaldejski bena, a banaj - graditelj. Rije bao susreemo i u Cervantesovoj komediji Los baos de Argel. 224 Tu je posrijedi sm na pisac. Cervantes se esto vraa na patnje u alirskom ropstvu. Ondje su mu se dogodili nevjerojatni dogaaji, u kojima je pokazao takvu hrabrost da je upravo neshvatljivo kako ga je okrutni Hasan-paa potedio.

Sjeanja na ropstvo u Aliru nalazimo svuda u Cervantesovim djelima: osim u D. Q. ima ih u pripovijestima El amante liberal i La espanola inglesa, a poglavito u komedijama El trato de Argel i Los banos de Argel. 225 U originalu: alcaide od arapskog al-kaid, zapovjednik utvrenoga grada, dizdar. Pata, ili tonije, Bata, utvrda kraj Orana. Neto prije spomenut je maurski novac sijani. To je arapska rije, koja glasi sidni. Tu zapravo imamo glagolski korijen saane, koji se sam ne upotrebljava, nego dolazi u drugim proirenim vrstama glagola i od njih izvedenih rijei; siani znai sitno, razbijeno, sitnina. 226 Takvom se ispravom opskrbljuje otpadnik Hazen u spomenutoj Cervantesovoj komediji Los banos de Argel in I. I u drugom se ova umetnuta pripovijest slae s onom komedijom. 227 Lejla ili Lajla esto je ensko ime na Istoku. U jednoj lijepoj perzijskoj poemi to ju je napisao Nizami, primjerice, pjeva se o ljubavi Mednuna i Lejle. No, ta se rije uzima i u znaenju gospoda, poglavito u algarabiji. - Marjam ili Merjem arapski je oblik imena Marija hebrejskiMirjani. 228 U originalu: zala obinije azald, molitva muslimanska - od arapske rijei assalah, molitva salld - moliti se. 229 Jedna od deveterih vrata to ih bijae u gradu Aliru; vodila su na istok, a po njima se zvala jedna gradska etvrt. Moglo bi to biti Bab-uz-zejjin, to jest Tijesna kapija. Neki komentatori vele da bi to imalo biti Bab-ghazzon i da znai Vrata stada, jer da je onud prolazilo stado. Ako je tako, onda bi arapski naziv glasio Bab-ul-ganem. 230 U originalu: tagarinos, Mauri koji su ivjeli meu kranima u Valenciji, Aragonu i Kataloniji. Rije dolazi od arapske es-sagrijju, koja znai graniar, krajinik, a ta opet od es-sagru, koja znai granica, krajina. Taj naziv nosilo je nekoliko pograninih pokrajina u islamskome svijetu, na priliku: Sagru-am Samsko-Sirijska krajina, pa tako i Aragonija bijae Arapima Sagrun, jer bijae najsjevernija, najdalje zemlja u kojoj ivljahu Arapi. Danas erel - mjestance na dvadesetak milja zapadno od Alira, drevna Julia Cesarea.Mudejar- musliman, podanik kranskih kraljeva. Rije dolazi od arapske mudehan - podanik ili onaj koji plaa danak. Elche vidi u napomeni 215, a tagarino u napomeni 230. 233 Maurkinje bijahu sigurne u razliku po rasi i vjeri, koja ih dijeli od krana. O tome govori nam Cervantes u komediji Los bafios de Argel in II. 234

Lingua jranca, mjeavina panjolskoga, portugalskoga, katalonskog, provansalskog, talijanskog, grkog i arapskog, to je jo i sada u upotrebi na Sredozemnome moru - nastala po svoj prilici za kriarskih vojni i u trgovini izmeu Levanta i gradova na evropskome Jugu. 235 Gusarski zapovjednik Arnaut Albanez Memi, poznat i pod imenom Deli Memi, zarobio je i u ropstvo u Alir odveo Cervantesa i njegova brata Rodriga, kada su se na panjolskoj galiji El Sol vraali iz Napulja u panjolsku u rujnu 1575. Spominje se i u Cervantesovoj pripovijesti La esparlola inglesa. 236 U originalu: carcajes, od arapske rijei el-halhalu griima. Za rije grivne u originalu stoji: ajorcas, a to je arapska rije aorka. 237 U originalu: zoltani tonije bi bilo: sultani - sidtani, zlatan novac u upotrebi u nekadanjoj turskoj carevini. 238 U originalu: tamxixi, nepravilan oblik iz alirskoga govora za knjievni arapski hel temi? ili e temi? ide li? - od glagola: mea, jemi, mejun ii. 239 U originalu: Amexi - nepravilan oblik iz alirskoga govora za knjievni arapski imiJ odlazi - imperativ za drugo lice jednine od glagola: mea, jemi, mejun ii. 240 U originalu: bagarinos - plaeni veslai od arapske rijei el-bahhdru - mornar. 241 U originalu: nizarani. Arapski tmsranijjun - Nazarejac, sinonim kranina. 242 Rumia po arapski jest kranka, ali kava nije zla ena, niti uope onaj naziv ima veze s Kaicvom enom, a najmanje s onom avom, o kojoj Dijase rijei u napomeni 173. Onaj se rt po arapski zove Kabrur-rumi, a to e rei Rimski grob, jer ondje kod Srsela zaista bijae grob - ruevine kraljevskoga mauzoleja to ga je sagradio Juba II. Arapski su naziv iskrivili u Caba Rumia, pa ga u narodnoj legendi poistovjetili s imenom Florinde, zvane Cava, keri grofa Juliana. I tako se Kabrur-rumi Rimski grob prometnuo u zlu kranku. Arapska rije kabr poznata je u nas u obliku kabur grob. 243 Bajel redondo, okruglasti brod. Jedni vele da je to naziv jedrenjaku na kojem je jedro u etvorokut, a ne u trokut; drugi dovode naziv u vezu sa irinom same brodice. 244 Neko su dva i vie zrna spajali lancem da bude vee tete. 245

Vlez Mlaga, mjestance na junoj panjolskoj obali, dvadesetak kilometara Mlagi na istoku. 246 Odmetnik koji bi se vratio u panjolsku morao se prijaviti graanskim i crkvenim oblastima - prvima, da ga unesu u listine, a drugima, da dade izjavu o svojoj vjeri, kako ne bi bio osumnjien s krivovjerja. 247 ...svoga brata markiza - jo jedan dokaz za tvrdnju Rodrgueza-Marna vidi napomenu 175 da u don Fernandu valja gledati don Pedra de Girna, drugog sina prvoga Vojvode od Osune: prvi sin vojvodin, don Juan Tllez Girn, kao prvenac nosio je naslov marqus de Peafiel, dok nije, po oevoj smrti, naslijedio naslov vojvode. 248 U originalu igra rijeju oidor u smislu sudac i sluatelj. 249 U originalu paronomasija: canta - encanta, kojom se Cervantes poigrava i u drugim svojim djelima. 250 Palinur, kormilar Enejin, u Vergilijevoj Enejidi III, 513. 251 U doba kad se zbiva ova radnja - kako napominje Rodrguez-Marn - a to je godina 1589., stakleni prozori u panjolskoj bijahu rijetkost. Umjesto stakla, zatezalo se bijelo platno. 252 Neki napominju da Cervantes tako naziva Mjesec zbog tri oblika u kojima se poKazuje: miaaaK, polumjesec, utap; no bit e prije da je posrijedi sjeanje iz klasike Luna na nebu, Dijana na zemlji, Hekata ili Prozrpina u podzemnom svijetu. 253 Mitoloka fabula kazuje kako je bog sunca Apolon trao za Dafnom, kerju rijenog boga Peneja, pa ova bila pretvorena u lovor. Usporedi Ovidijeve Metamorfoze, I, 453-567. 254 U XXI. poglavlju vidjeli smo kako se brija na magarcu zaputio u susjedno selo; don Quijote u svojoj je mati vidio u njem viteza na konju, groastu ilau, ba kao to je i u plitici vidio zlatan ljem. Sad opet don Quijote, dosljedan sebi, spominje konja, ali kad onim zavretkom iz teksta kazuje kako je Sancho opremom s konja okitio svojega - onim svojega el suyo pretvara Sanchova sivca u konja. Vidi napomene 148, 150, 159, 190. 255 Objeenjak Sancho naziva predmet spora sloenicom baciyelmo - prvi dio baca plitica, a drugi yelmo ljem - da kae istinu, a da ne uvrijedi gospodara. 256

U originalu: pero all van leyes... Brija kazuje prvi dio poznate poslovice, koja veli: All van leyes do quieren reyes - Zakon ono kae tono kralj nalae to jest: u koga je sila, u njega i zakon. Poslovica potjee od zgode u kojoj je kralj Alfons VI. 1072.-1109. svoju volju nametnuo kao zakon kad se u Toledu odluivalo o tome koji liturgijski obred da se izabere: rimski ili mozarapski; kralj je nametnuo svoju volju, u korist rimskog obreda, koji ve bijae prihvaen u Aragoniji, Kataloniji i Navarri, premda izbor bijae ispao u korist mozarapskog, koji je odonda istisnut, a sada se jo odrava samo u posebnoj kapeli katedrale u Toledu. Pridjev mozrabe odnosi se na krane to su neko ivjeli medu Maurima u panjolskoj; dolazi od arapske rijei muarrab, koja znai poarabljen, arabiziran. Rito mozrabe varijacija je liturgijska, a porijeklo joj je zapravo vizigotsko; dugo se drala u panjolskoj crkvi, kao u nas glagoljaka misa, a ograniena je, kako rekosmo, samo na jednu kapelu u toledskoj katedrali, kao to su u nas glagoljake mise samo u nekim crkvama. 257 Krmari na selu, sa svojih posebnih razloga, bijahu pripadnici Svetoga bratstva, bilo kao njegovi orunici ili drukije kako. Probisvijet Guzmn de Alfarache zaposlio se u jednoga takva, o kojem veli: La palabra del ventero es una sentencia definitiva: no hay a quein suplicarsino a la bolsa, y no aprovechan bravatas, que son los ms cuadrilleros, y por su mal antojo, siguen a un hombre callando liasta poblado, y all le probarn que quiso poner fuego a la venta, y les dio de palos, o le forz la mujer o hija, slo por hacer mal y vengarse. Krmarska je rije konana presuda: nema se kome utei doli depu; i ne koriste ti u krmara junaenja, jer su krmari najveim dijelom lanovi Svetoga bratstva, pa e tako ponekoga iz istog hira tiho slijediti do nastanjena kraja te mu ondje dokazati kako je htio podmetnuti oganj u krmu, kako ih je namlatio ili kako im je silovao enu ili ker - a sve to ine samo zato da nanesu zlo i da se osvete. - Mateo Alemn, Guzmn de Alfarache, dio I, knjiga 2, poglavlje I. 258 Poznata je nesloga i kavga na polju Agramantovu, o kojoj se pjeva u Bijesnom Orlandu XXVII, a koja se zapodjela s razliitih uzroka od kojih ni jedan ne bijae kakav ljem. 259 Agramante i Sobrino, dva kralja iz Ariostova spjeva; ovaj potonji, premda najrazboritiji u onoj neslozi, nije razmetnuo kavgu, ali je udijelio mnogi savjet i prijekor XXX, 27. 260 I probisvijet Guzmn de Alfarache naziva orunike onog bratstva opakim i bezdunim svijetom gente nefanda y desalmada i lopovima ladrones, te kazuje: Lbrete Dios de delito contra las tres santas: inquisicin, hermandad y cruzada. Bog te oslobodio prijestupa protiv triju svetih: Inkvizicije, Bratstva i Kriarske vojne. - Dio I, knjiga 1, poglavlje VII. 261

Cliapin de la reina doslovno: Kraljiina papua, novani dar to ga je kraljevina Kastilja davala prilikom kraljevske svadbe - kako objanjava Rjenik panjolske akademije. Naziv je nastao tako to se neko enama koje bi se udale darivahu papue chapines ili novani dar za papue para chapines, jer obiaj bijae da ena nosi papue istom kad se uda. Tako je rije chapin postala sinonim svadbenog dara - pa prema tome i svadbenog dara to su ga podanici kraljevine Kastilje u novcu davali kraljici o njezinoj udaji. 262 I na mnogo manje svote izdavale su se potvrde, a javni se spisi sastavljali i za najbeznaajnije poslove; pisac se ruga takvoj poslovnosti. 263 Nije trebalo da sluge pristaju, jer se ve bijahu sami o tome dogovorili, kako smo vidjeli u prolom poglavlju.uveni Oktavijanov mir Pax Octaviara, razdoblje mira to je nastalo poto je Caesar Octavius Augustus nazvan Octavianus osvojio Egipat. 265 Sicut erat in principio, kako bijae na poetku - reenica uzeta iz molitve Slava ocu. 266 Umjesto len manchego lav manchanski ili len de la Mancha lav od Manche, brija kazuje: len manchado umrljani lav, lav od Mae i tako zbija alu suprotstavljajui lavlje mrlje mae bjelini golubice. 267 U originalu: Mentironiana - od mentira, la. 268 Rije je o najljepoj izmeu Cervantesovih Uzoritih novela, u kojoj je nalije imperijalne panjolske. 269 Teolog i propovjednik Gaspar Cardillo de Villalpando 1527.-1582. napisao je djelo Summa summularum 1557., po kojem se uila dijalektika na sveuilitu u Alcal de Henaresu. 270 Brija kazuje: adbame esos candiles, a to je fraza to se uzima za porugu onome koji izvaljuje kakvu nesklapnost; odgovara joj prema prilici naa: to ree, a iv ostade! Kad u Bosni tko izvaljuje nesklapnosti ili pak pokrupno lae, doekuju mu govor: A kad se ti probudi, ono ve pijetli pjevaju. 271 Hacer la barba znai brijati i, u prenesenom znaenju, ogovarati, zlo o kome govoriti. 272 Rije je o lascivno-erotskim Miletskim priama Milesiakd grkoga pisca Aristida Mileanina iz II. stoljea prije Krista; oponaao ih Apulej. 273

Taj se Zopir sam osakatio, da bi Dareju Histaspoviu pomogao osvojiti Babilon. 274 Posrijedi je pjesnik i povjesniar Lupercio Leonardo de Argensola 1563.-1613.; njegove su one tri tragedije to se malo nie spominju La Filis se izgubila. 275 La ingratitud vengada pisac Lope de Vega ; Numancia pisac Cervantes ;Don Quijote El mercader amante pisac Gaspar de Aguilar; La enemiga favorable pisac kanonik Francisco Trrega. 276 Te pohvale idu Lope de Vegi. 277 Don Quijote i kanonik iznizae mnoga imena. Izostavimo ope poznata, ostala kratko objasnimo, sva u ovoj jednoj napomeni. Fernn Gonzlez X. stoljee, glasoviti nezavisni kastiljanski grof, velik borac za slobodu svoje domovine. Gonzalo Fernndez de Crdoba 1453.-1515., panjolski vojskovoa, koji u ratovima bijae sretne ruke, pa je odnosio mnoge pobjede i bio krcat asti i titula. Poslovinim su postali rauni cuentas del Gran capitn to ih je poloio Fernandu Katolikom da bi opravdao svoju rastronost. Diego Garca de Paredes 1466.-1530., panjolski Herkul, sudjelovao s Gonzalom Fernndezom de Crdoba u ratu protiv Francuza, u Italiji. Garc Prez de Vargas spomenut je u poglavlju VIII. i u napomeni 64. O njemu se pria da je prilikom osvajanja Sevilje dvaput sam proao izmeu Maura, a ovi se nisu usudili napasti ga. Garcilaso de la Vega, ratnik iz prve polovine XVI. stoljea, predak istoimenog pjesnika i ratnika. Manuel de Len, iz vremena Fernanda i Isabele, junak je mnogih djela u stihu i u prozi: o njemu se pripovijeda kako je neka dama htjela iskuati njegovu ljubav pa pustila da joj rukavica padne u zvjerinjak meu lavove, a vitez joj donio rukavicu, ali za tu damu vie nije htio da zna. Taj su motiv uzimali Bandello, Lope de Vega, Mira de Amescua, Miguel Snchez, Schiller, Brantme, Leigh Hunt, Robert Browning i drugi. Povijest cara Karla Velikoga i dvanaestorice banova od Francije, koju je na panjolski preveo Nicols de Piamonte, pripovijeda o kraljevni Floripesi i o vitezu Guyu od Burgundije kako je kraljevna primila toga viteza s ostalim banovima od Francije u neku kulu, gdje su se opirali protiv njezina oca Emira Balanta, dok im nije pomogao Karlo Veliki. U toj se povijesti govori i o mostu kod Mantible, mostu s trideset mramornih lukova i s dvije mramorne kule, to ga je na juri osvojio Karlo Veliki uz pomo Fierabrsovu. O Fierabrsu vidi jo napomenu 81. Caldern je napisao dramu to nosi natpis La puente de Mantible. U Povijesti britanskih kraljeva Historia regum Britanniae pripovijeda se ono to o kralju Arturu kazuje don Quijote vidi na poetku XIII. poglavlja. O kraljici Ginevri i o Lanzarotu vidi napomenu 88. O Quintanoni govori sm don Quijote u XIII. poglavlju.WUjaillJtLIJQ

Povijest Pierresa, sina Grofa od Provanse, i Magalone, keri Kralja od Napulja, prevedena je na panjolski i objavljena 1519. Juan Joo de Merlo, vitez portugalskog porijekla iz XV stoljea, bijae u slubi Juana II. Kastiljanskog. Pedro Barba i Gutierre Quijada, panjolski vitezovi iz XV stoljea; o njihovim djelima pripovijeda Crnica del rey donluan II. de Castilla. Fernando de Guevara, panjolski vitez iz istog vremena. Suero de Quiones, vitez iz istog vremena, junak uvenog turnira, to nam ga je povijest zabiljeila. Ono del Paso iza njegova imena nije dio samog imena; Cervantes time poblie oznauje tog junaka napominjui mu uz ime i slavni turnir na kojem se istaknuo, a turnir ili megdan po panjolski se veli paso. Luis de Falces bijae vitez iz Navarre; ime nosi po jednome mjestu u Navarri. O nadbiskupu Turpinu vidi napomenu 59. Dvanaest banova od Francije o kojima vidi napomenu 53, po panjolski Los doce pares de Francia, francuski: Les douze pairs de France; kanonik kazuje da su tako prozvani stoga to svi bijahu jednaki panjolski par, francuski pair, znai jednak, ravan. Orden de Santiago Red svetog Jakova, jedan od etiri panjolska vojnika reda, utemeljen u drugoj polovini XII. stoljea. Orden de Alcntara, panjolski vjersko-vojniki red, utemeljen u XII. stoljeu. Naziv dobio po istoimenom gradu na Taju, a grad opet po Trajanovu mostu arapski: al-kantara, most. Bernardo del Carpi spomenut je u napomeni 34. 278 Drei se tog obiaja, zube su akali i oni koji nisu jeli, vitezovi-gladnici, to su ih naslikali pisci onog vremena. 279 Saco la ma, eliptina reenica iz kartakoga govora to je kazuje onaj koji ne ide mit, dakle ohne, bez mene. 280 U ono doba vojska nije imala podudarne odore, nego se svatko odijevao na svoju: bijae svakakvih boja, pogotovo u zastavnika i kapetana, dok su obini vojnici manje gizdavi, no ipak dobrano dotjerani. I sluge se pravde odijevahu u areno, pa su ih naprosto zvali papagayos. Cervantesov junak Toms Rodaja preodijeva se u kriave boje kad polazi s kapetanom Valdivijom u pripovijesti Licencijat Staklenko. Rodrguez-Marn prenosi jednu Gngorinu kiticu na raun onakvih vojnika i kriavih boja na njima:Al que de sedas cargado, Tal para Cdiz camina, Que apenas se determina Si es bandera o si es soldado... Neki sav se usvilio, On u Cdiz nakan ti je, Ali ne zna to bi prije: Zastava il vojnik bio... 281 Takva jednog laljivca prikazao je Quevedo u ivotopisu lupea Historia de la vida del Buscn, X. 282 Sancho se u nevolji zabunio.

283 To Sancho zacijelo misli na stotinu kuda to ih je naao u Sierra Moreni. 284 U drugim krajevima u panjolskoj i udanu enu zovu djevojakim prezimenom. to se tie imena Sanchove ene, ve smo vidjeli kako je Cervantes na razliitim mjestima razliito krsti. 285 Po tome se zavretku vidi kako Cervantes nije imao sasvim odreene osnove da pie drugi dio, barem ne u onaj as kad je stavljao epitafe to dolaze. 286 Epitafi i soneti to dolaze u stilu su s pjesmama na poetku knjige. Zanimljivo je miljenje iznio cervantist Jos Mara Asensio op. cit. str. 485-488: oni bi akademici mogli biti graani Argamasille koji se sastajahu u ljekarnika, itelja u onome istome mjestu; Asensio te epitafe i sonete uzima kao dokaz vie da je Cervantes bio u Argamasilli. Drugi to cervantisti pobijaju. 287 Moda e kom bolje odjeknuti strune - stih s kraja 16. stance u XXX. pjevanju Ariostova Bijesnog Orlanda.Kazalo Posveta..........................................4 Proslov..........................................5 Knjizi o don Quijotil od Manche Prva glava....................................27 koja pria o stanju i ivovanju slavnog viteza don Quijota od Manche. Druga glava.................................21 to pria o prvom pohodu na koji je sa svoje postojbine krenuo bistri don Quijote. Trea glava...................................26 u kojoj se pripovijeda kako je don Quijote zgodno oviteen. etvrta glava...............................31 to se dogodilo naemu vitezu kad je krenuo iz krme. Peta glava.....................................36 u kojoj se nastavlja pria o nezgodi naega viteza. esta glava...................................40 O velikom i zabavnom pretresu to su ga upnik i brija obavili u knjinici naega bistroga viteza. Sedma glava.................................46 O drugom pohodu naega estitoga viteza don Quijota od Manche. Osma glava..................................50 0 dobroj srei koja se junakomu don Quijotu javila u strahovitoj 1 nezamislivoj pustolovini s vjetrenjaama, i o drugim dogaajima dostojnim sretnog spomena.Deveta glava.................................56 u kojoj se zavrava i dokonava zaudni boj hrabrog Viskajca s junakim Manchancem.

Deseta glava.................................60 O ugodnim razgovorima koje su razveli don Quijote i njegov perjanik Sancho Panza. Jedanaesta glava..........................64 Sto se dogodilo don Quijotu s kozarima. Dvanaesta glava...........................70 Sto je jedan kozar pripovijedao onima koji bijahu s don Quijotom. Trinaesta glava.............................75 u kojoj se dovrava pria o pastirici Marceli, s drugim zgodama. etrnaesta glava..........................82 u kojoj je oajnika pjesma pokojnog pastira i druge neoekivane zgode. Petnaesta glava.............................90 u kojoj se pria nemila zgoda kako se don Quijote sukobio s nekim bezdunim konjarima. esnaesta glava............................96 Sto se bistromu vitezu dogodilo u krmi koju je on smatrao dvorom. Sedamnaesta glava......................102 u kojoj se nastavljaju nebrojene muke to ih je junaki don Quijote sa svojim estitim perjanikom Sanchom Panzom pretrpio u krmi koja mu se, u zao as, uinila dvorom. Osamnaesta glava.......................109 u kojoj se pripovijedaju razgovori to ih je Sancho Panza vodio s gospodarom svojim don Quijotom, i druge zgode koje su vrijedne da budu zapisane. Devetnaesta glava........................117 O umnim razgovorima koje je Sancho razveo sa svojim gospodarom, i o zgodi koja se don Quijotu dogodila s mrtvacem, uz druge jo slavne dogodovtine.Dvadeseta glava.........................123 O nikada vienoj i nikada uvenoj pustolovini kakvu nijedan slavni vitez na svijetu nije okonao s manjom opasnou nego stoje to uinio junaki don Quijote od Manche. Dvadeset prva glava..................133 koja pria uzvienu pustolovinu i bogato dobie Mambrinova ljema, s drugim zgodama koje su se dogodile naemu nepobjedivomu vitezu. Dvadeset druga glava................142 Kako je don Quijote oslobodio mnoge nesretnike koje su preko volje njihove vodili onamo kamo oni nizu eljeli. Dvadeset trea glava..................152 Kako se u Sierra Moreni dogodila slavnomu don Quijotu jedna od najneobinijih pustolovina to se u ovoj istinitoj historiji priaju. Dvadeset etvrta glava..............260 u kojoj se nastavlja pustolovina u Sierra Moreni. Dvadeset peta glava...................266

u kojoj se pria o neobinim zgodama to su se u Sierra Moreni dogodile junakom Vitezu od Manche, i kako se on poveo za pokornikim ivotom Beltenebrosovim. Dvadeset esta glava..................2 79 nastavlja se kako je don Quijote bio njean zaljubljenik u Sierra Moreni. Dvadeset sedma glava................285 Kako su upnik i brija prodrli sa svojim naumom, i jo druge zgode koje su vrijedne da budu zabiljeene. Dvadeset osma glava..................297 koja pria novu i zabavnu pustolovinu to se dogodila upniku i brijau u onoj istoj planini. Dvadeset deveta glava...............207 u kojoj se pria zgodna smicalica kako je na zaljubljeni vitez izbavljen iz ljute pokore na koju se zavjetovao. Trideseta glava............................216 koja pria o razboritosti krasotice Doroteje, uz druge ugodne i zabavne zgode.Trideset prva glava.......................224 Soni razgovori izmeu don Quijota i Sancha Panze, njegova perjanika, s drugim jo zgodama. Trideset druga glava.....................231 koja pria to se u krmi dogodilo cijeloj povorci don Quijotovoj. Trideset trea glava......................236 u kojoj se kazuje Pripovijest o nerazboritom znatieljniku. Trideset etvrta glava...................250 u kojoj se nastavlja Pripovijest o nerazboritom znatieljniku. Trideset peta glava.......................264 u kojoj se pria o junakoj i strahovitoj bitki koju je don Quijote izvojevao s mjehovima rujna vina, i zavrava se Pripovijest o nerazboritom znatieljniku. Trideset esta glava......................2 71 u kojoj se priaju druge neobine zgode to su se dogodile u krmi. Trideset sedma glava....................2 78 u kojoj se nastavlja povijest slavne princeze Micomicone, s drugim veselim zgodama. Trideset osma glava......................286 Osobiti govor to ga je izrekao don Quijote o oruju i o naukama. Trideset deveta glava...................290 u kojoj suanj pripovijeda svoj ivot i svoje zgode. etrdeseta glava..........................296 u kojoj se nastavlja sunjeva povijest. etrdeset prva glava...................306 u kojoj suanj nastavlja pripovijedati svoje zgode. etrdeset druga glava.................321

koja pria to se dalje dogodilo u krmi, i jo mnoge druge zgode, vrijedne da se znaju. etrdeset trea glava...................326 u kojoj se kazuje umiljata pria mazgarova, i jo druge neobine zgode koje su se dogodile u krmi.etrdeset etvrta glava...............334 u kojoj se nastavljaju neuveni dogaaji u krmi. etrdeset peta glava...................342 u kojoj se konano objanjava sumnja o Mambrinovu ljemu i o plitici, i jo druge zgode koje su se dogodile po zgoljnoj istini. etrdeset esta glava..................347 O znamenitoj pustolovini s orunicima i o ljutom bijesu naega estitoga viteza don Quijota. etrdeset sedma glava................354 O udnom nainu kako je zaaran don Quijote od Manche, s drugim slavnim zgodama. etrdeset osma glava..................362 u kojoj kanonik nastavlja razglabati o vitekim knjigama, s drugim pojedinostima dostojnima njegova uma. etrdeset deveta glava...............368 u kojoj se pripovijeda umni razgovor to ga je Sancho Panza raspreo sa svojim gospodarom don Quijotom. Pedeseta glava.............................374 O umnom rjekanju don Quijotovu i kanonikovu, s drugim zgodama. Pedeset prva glava......................3 79 u kojoj kozar pripovijeda svoju priu onima to vode don Quijota. Pedeset druga glava....................384 O kavgi koju je don Quijote zametnuo s kozarom, i o neobinoj pustolovini s bogomoljcima, koju je vitez zavrio sretno, ali se naznojio. Objanjenja.................................394.