P. 1
Jakov Jukic - Buducnost Religije

Jakov Jukic - Buducnost Religije

|Views: 555|Likes:

More info:

Published by: Kristina Kljucic Lučić Andrijanić on Aug 17, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/20/2012

pdf

text

original

JAKOV JUKIĆ

BUDUĆNOST RELIGIJE
SVETO U VREMENU SVJETOVNOSTI

MATICA HRVATSKA SPLIT 1991

PREDGOVOR
Knjige se rađaju kao djeca: u trudovima i radosti. Poslije se jednako prate željama i pažnjom. Unatoč toj skrbi, njihova je sudbina češće označena zaboravom nego uspjehom. Zato valja otkloniti sve zamke preuzetnosti i taštine, posebice onda kad je u pitanju vlastita knjiga. U naše se doba i već tako nepovoljno stanje — koje bismo mogli nazvati naravnim — drastično pogor­ šalo. Knjige više nisu na velikoj cijeni, jer je u društvu došlo do posvemašnje prevlasti novih, drugačijih i zanimljivijih vrsta sredstava priopćivanja. Možda se još uvijek knjige kupuju, ali rijetko kad čitaju. Nije različito ni s knjigama o religiji. Naprotiv, njihovu su većem obezvređenju dodatno pogodovale prilike i kretanja u području suvremene nove religioznosti, o čemu tre­ ba nešto reći. Dok su se naime u dalekoj prošlosti religije više izražavale u njihovu osobnom i zajedničkom življenju, dotle u novije vrije­ me — točnije od prosvjetiteljstva — postaju one poglavito pred­ metom oštrih i nepomirljivih teorijskih suprotstavljanja. Na dje­ lu je dakle njihovo djelomično preoblikovanje u ideologije. Pri­ tom je ateizam imao nezaobilaznu ulogu poticatelja cijelog po­ stupka. Tako se prije tridesetak godina, kad je taj tijek bio na vrhuncu, o religiji gotovo samo čitalo, razmišljalo i raspravljalo. Bio je to istodobno i drugi zlatni vijek teologije, ali i teorije ateiz­ ma. Novovjekovni poremećaj ide znači na štetu življenja svetoga, a u korist razmišljanja o svetome. Danas je to stanje posve prevladano jer se zbio neočekovani povijesni obrat: odsad nova religioznost — jednako u Crkvi i iz­ van nje — postaje neizbrisivo obilježena upravo nestrpljivim po­ vratkom življenju svetoga. Zbog svoje privatnosti i individualiz­ ma, ta se religioznost nužno pretvara u neku otvorenu pobunu protiv svakoga znanja o religiji. Razvidno je da vjera živi od vje­ re, a nipošto od znanja o vjeri. Prije su svi mnogo čitali o religiji, sad tu religiju hoće samo živjeti, a malo ili ništa ne žele o njoj znati. Stoga onim upućenijima u društvene prilike nije uopće pri­ jeporna današnja nadmoć čežnje za »religioznim iskustvom« nad potrebom za »religioznim znanjem«. Otud konačno i tvrdnja da je religija prije svega življeno iskustvo i neskriveno osobno svje­ dočenje, a ne njezino puko shvaćanje, često lišeno moralnih duž­ nosti i obrednih iskaza. Dapače, brojni teoretičari počinju tvrditi da religija — kao misaoni sustav i zbroj teologijskih ideja — za5

pravo uopće ne postoji, nego da zbiljski postoji samo religioznost ljudi koji su je iskreno prihvatili i istinski je žive. Između znanosti o religijama i ljudske samosvojne religioznosti zjapi toliko dubok jaz da ga nije moguće premostiti ni s kakvim sredstvima, osim ako se prije toga oba pojma ne steriliziraju, ideologiziraju ili fal­ sificiraju. o Ima dakako još nešto. Ne samo da se u naše doba knjige religiji manje čitaju nego se i teže pišu. Razloga za tu pojavu ja­ mačno ima više. Ovdje ćemo spomenuti samo najvažnije: prvo, golem i nepregledan broj izvješća o religijskim događajima što neprestance stižu iz svih krajeva svijeta, ali i umnožavanje njiho­ vih znanstvenih tumačenja; drugo, teorijska zbrka u oblasti te­ meljnih pojmova, kao što su religijsko, religiozno, sveto, crkveno i vjersko-, treće, nepredviđena pojava necrkvene i izvancrkvene religioznosti koja stanje čini krajnje nepreglednim; četvrto, du­ boka kriza racionalističke teologije i svih znanosti što se ukorijenjuju u pozitivističku baštinu, pa onda i njihova sve očitija neu­ potrebljivost u istraživanju novih oblika religioznosti. Usprkos dvjema opisanim nepogodnostima — devalvaciji knjige kao sredstva religijskog obavještavanja i teškoći u točnom određenju identiteta religije — usudio sam se ipak objaviti ove tekstove. Izazov mi je dolazio iz prostora neponištive obveze svih tragatelja smisla — što je ljudsko biće već po svojoj iskonskoj na­ ravi — da u preispitivanju religijske zbiljnosti nikad ne treba za­ stati, iako je dobro poznato da na sva pitanja sigurnih odgovora zacijelo nema. To se dakako posebice odnosi na sociologiju reli­ gije, čiji zaključci brzo zastarijevaju. Čim ona uspije izreći neku sigurniju tvrdnju, odmah je preteknu nove činjenice. Vrijeme je dakle počelo brže protjecati nego što ga naše ljudske sposobnosti mogu hvatati. Ta suluda i mahnita trka s vremenom u stvari je jedina draž, ali i istodobno nepreskočivi nedostatak svake socio­ logije religije. Moja se prva knjiga Religija u modernom industrijskom društvu bavila suvremenom pojavom sekularizacije u svim njezi­ nim brojnim i raznovrsnim odrednicama. Bilo je to vrijeme pot­ pune nadmoći svjetovnoga mentaliteta koji je također duboko zašao u područje Crkve i osvojio njezinu teologiju. Svi smo od­ mah postali dionicima i promicateljima tog optimističkog ozrač­ ja i velikih društvenih nadanja. Jednakim poletom nudile su se lijeve marksističke utopije i Koncilski novi zanosi. Stoga je knjiga pisana s golemim ushitom, oduševljenjem i iščekivanjem. Bio je to danak što smo ga svi, manje ili više, plaćali svojem vremenu. Druga moja knjiga, pod naslovom Povratak svetoga, bilježi sad već prve pobune svjetovnoga čovjeka protiv toga odveć svjetov­ noga svijeta. Razumljivo da je prvotno oduševljenje brzo splas­ nulo, a nadanje polako iščezavalo. U tom se okviru pojava pučke religije pokazuje kao neka izrazita oporba protiv svjetovnosti svi­ jeta i svjetovnosti Crkve. Bez obzira da li prevladava traženje
6

svetoga ili bijeg pred svjetovnim, uvijek je na djelu jedna te ista pobuna religiozne čežnje u čovjeku protiv odveć svjetovna svije­ ta. Kad su u pitanju Crkve ili društveno uspostavljene religije — što su se u međuvremenu posvjetovnile — onda je to opet ista pobuna čežnje u čovjeku protiv odveć svjetovne Crkve ili religije. Tih je pobuna inače u povijesti bilo u izobilju, što otkriva da se sveto u isti mah kvari i očišćuje. Što je, primjerice, pokret buddhizma ili novijeg hinduizma unutar obrednoga brahmanizma, što je pojava proročke religije unutar judaizma, što je širenje grčkih misterija na području službene religije olimpskog panteo­ na, što je stvaranje redovništva unutar juridiziranog i vlašću moćnog crkvenog kršćanstva i konačno, što je oblikovanje sufizma unutar ortodoksnog islamizma — što je to drugo ako ne ope­ tovana pobuna gorljivosti religijskog proleterijata protiv svjetov­ nosti svijeta, svjetovnosti religije i svjetovnosti Crkve. Spomenuti se buntovnički tijek' nastavlja u suvremenosti obnovom sekta, nicanjem karizmatičkih družba i pojavom novih religijskih po­ kreta. Moja se nova knjiga nadovezuje na prethodnu jer pokušava uglaviti i opisati sve preostale nositelje velike moderne pobune religijskih podzemljara protiv svjetovnosti, a ne samo nezadovol­ jnike iz kruga pučke religioznosti. Kad čovjek ne može redovitim putem doseći sveto, onda ga traži i stvara u samom svjetovnom. U tom smislu je moguće navesti nekoliko primjera iz novije povi­ jesti. Tako je radništvo u prošlome stoljeću moralo biti vođeno s doista vrlo uzvišenim idejama sveopće pravednosti i jednakosti da bi moglo postići vrlo skromne rezultate u stvarnosti, kao skra­ ćenje radnoga vremena i dobivanje socijalne zaštite. Čini se da čovjek ne može ostvariti ni male stvari ako ne vjeruje u velike ideale. Drugačije rečeno, ljudi religiozno misle i kad svjetovno stvaraju. To je neka dijalektika svetoga u ljudskoj povijesti. Uos­ talom nije li i komunizam bio jedna velika svjetovna religija, kao i sve velike ideologije našega stojeća? A nisu li svi izgledi da ni ovaj antikomunizam neće proći bez svjetovne religije: sa svojim obraćenicima, iskupljenicima, neofitima, odricateljima »grešne« prošlosti i obredima? Zar i slabije upućenima nije jasno da kapi­ talistički neoliberalizam u mnogim svojim obećanjima postaje također svjetovnom religijom? Zato se postavlja pitanje da li čov­ jek uopće može izići iz toga začaranog kruga i prestati biti »stro­ jem za pravljenje bogova«, ali i »strojem za ubijanje bogova«. S tim se istorodnim nabrajanjem može nastaviti: nije li u do­ ba sekularizacije Zapad živio razdoblje »smrti bogova«, a Istok sve donedavno razdoblje »rađanja svjetovnih bogova«, pa se sad situacija posve obrnula te »dolaskom svetoga« Zapad počinje živ­ jeti vrijeme »rađanja novih bogova«, a Istok ulaskom u rano gra­ đansko društvo prolazi kroz davno viđenu sekularizaciju i »sum­ rak bogova«, ali poslije jednog općeg meteža — a upravo se sad u njemu dramatično koprcamo — u kojemu su se izmiješali svi svjetovni bogovi, potrošački i politički, pa se na trenutak čini da je društveno ravnovjesje zahvatio teški i nepovratni poremećaj.
7

Jednako se može ponoviti za budućnost religije. Sociolozi i fenomenolozi očito nisu proroci i njihova su predviđanja uvijek bila pogrešna. To ipak ne znači da se o budućnosti religije ne može baš ništa suvislo reći. Vjerojatno da će religija u narednom stoljeću biti prisutnija nego danas, ali u manje određenim oblici­ ma, slobodnija u iskazu, podložna osobnim prohtjevima, pomije­ šana sa svjetovnim nadomjescima, često okultna i mistička, s ob­ veznim primjesama bolesne nestrpljivosti i želje da se odmah dohvati sveto. Ukratko, krajnje destabilna kao što su to u suvre­ menom društvu postali moral, običaji, navike, shvaćanja i pona­ šanja. Krivulje društvene krize ispisuju sociolozi, a tumače feno­ menolozi i povijesničari. Protivno tome, za religioznoga čovjeka svjetovni je svijet zapravo uvijek u krizi, pa su onda za njega i sva razdoblja jednako teška po grijehu i jednako radosna po vrlini. Nema naime takva društvenog sustava — a nije nikad ni posto­ jao — u kojemu bi bilo lako živjeti dobrotu, pravednost, pomaga­ nje bližnjega, mirotvorstvo i opraštanje. Kad se pak sociolog i re­ ligiozni čovjek nađu u jednoj osobi — kao što je u mene slučaj — onda znanstveni odabiri postaju još teži, moralna odgovornost veća, a obveza razlučivanja između njih još neodgodljivija, ako je naravno to razlučivanje uopće moguće obaviti u našem zemalj­ ski »nesavršenom« svijetu. Na koncu treba upozoriti da je većina tekstova iz ove knjige već objavljena u brojnim našim i inozemnim časopisima. Budući da je riječ o vrlo stručnim i specijaliziranim revijama — često tis­ kanim u malom broju primjeraka — sasvim je jasno da su spo­ menuti članci danas postali gotovo nepristupačni, čak i za vrlo zainteresirane čitatelje. Otud potreba da se saberu na jednom mjestu. Možebitni prigovor da je time sadržaj knjige postao ne­ dovoljno sustavan i cjelovit otpada, jer su svi tekstovi usmjereni na nekoliko ključnih religijskih tema, koje se, kao u nekoj simfo­ niji, na mnogo načina variraju, hoteći prije svega pokazati kako se u različitim područjima uspostavljaju uvijek slični religijski ustroji i jednaki putovi razvoja svetoga. Stoga se iste tvrdnje po­ nekad ponavljaju, ali uvijek u funkciji drugih motiva. Glede literature koju u knjizi navodim, ona je u velikoj mjeri doista i korištena, iako se nerijetko spominju izvorna djela koja uvijek nisam bio u mogućnosti nabaviti, pa sam se morao poslu­ žiti prijevodom. Ne bi konačno bilo pravedno prešutjeti mnogostruku potpo­ ru mojih prijatelja koji su mi znatno olakšali i pomogli pri pisa­ nju ove knjige. Ovdje u prvom redu mislim na gotovo sve naše sociologe religije koji su me svojim poticajem, razgovorima, sav­ jetima i podrškom ohrabrivali, a dakako i mnogi drugi što se od početka dobrohotno zanimaju za moj dugogodišnji trud i rad. Ima još jedna skupina dobročinitelja. U naše vrijeme visoko raz­ vijene specijalizacije nije uopće moguće napisati stručnu i znan­ stvenu knjigu — pogotovu iz oblasti sociologije, fenomenologije i religiologije — bez stalnoga praćenja odgovarajuće literature
8

on­ da je sigurno da će svrha njezina objavljivanja biti ispunjena. Za izdašno darivanje i redovno dostavljanje naručenih knjiga i časopisa osobitu zahvalnost du­ gujem Vinku Marianiju iz Sjedinjenih Američkih Država. Svima im velika hvala. Ipak se nadam da će poruka ove knjige sretno susresti — negdje na polovici puta njihova ukrštavanja — nesmirene čež­ nje i misaona traženja čitatelja. Ako pritom nekome postane još i svojevrsna pobuda za daljnje istraživanje fenomena religije. Paoli Soave i Adrianu Bausoli iz Italije. 9 . zatim Vladimiru Merćepu.koja je narasla do neizbrojivosti. Svjestan sam kako pisana riječ nikad ne može zamijeniti ži­ vu vjeru. Mla­ denu Karadoli iz Belgije i Jeanu-Yvesu Calvezu i Genevieve Rivi­ ere iz Francuske.

druš­ tvenu ili gospodarsku — odričući religiji svaku izvornu i samos­ vojnu posebnost. Da bi to postigla. Comte smjestio religiju na početak razvojnog tijeka koji prolazi kroz tri susljedna razdoblja: teološko s oznakom fikcije. u povijesti se nažalost brzo pokazalo da je njihovo sučeljavanje često završavalo s više nesporazuma nego uspješnih ishoda. Istu je sudbinu doživjela sociologija kad se sa svojom metodom pokušala približiti i istražiti fenomen reli­ gije. konačno. metafi­ zičko s oznakom apstrakcije i znanstveno s oznakom poziviteta. Radi bolje pre­ glednosti. premda nisu uvijek u jednakoj mjeri prisutna. sociologija je sve­ to svela na druge oblike ljudske djelatnosti — razumsku. a u budućnosti čak osuđena na potpuno iščeznuće i nestanak. U trećem razdob11 . Sociologija je time na sebe preuzela ulogu filozofije i ponudila onaj u XIX. TEORIJSKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Za sociologiju religije bila je svakako nesretna okolnost što se ona povijesno začela i oblikovala pod znakom filozofijskog pozitivizma koji je pokušavao na konačan i isključiv način odre­ diti narav i bit religije.SOCIOLOGIJSKE METODE I RELIGIOZNI DOŽIVLJAJI Iako su susreti između pojedinih znanosti i fenomena religi­ je u teoriji bili vrlo poželjni. dok ih rješenja jedva prate i dostižu. u trećem i najnovijem razdoblju povijesti sociologije religije u prvi plan dolazi do izražaja pluralističko-interdisciplinarna metoda. Prvo je razdoblje u povijesti sociologije re­ ligije obilježeno nadmoćnošću teorijsko-ideologijske metode. U prošlom je stoljeću utemeljitelj sociologije A. ta bi se uzbudljiva i poučna povijest zacijelo mogla podijeliti na nekoliko vremenskih razdoblja u kojima prevlada­ vaju različite metode. stoljeću toliko traženi ključ za razumijevanje religije uopće. To su dakako samo zamišlje­ ne vremenske cjeline jer u zbiljnosti sva tri pristupa fenomenu religije uporno traju i do danas. drugo je takvo razdoblje obilježeno nadmoćnošću iskustveno-kvantitativne metode. ali je istodobno u sadašnjosti shvaćena kao suvišna. Na taj je način religija doduše prolazno ocijenjena u prošlosti. Zato se već od prvih početaka uspostavljanja nove društve­ ne znanosti o religiji pa sve do naših dana gomilaju i zbrajaju problemi.

ali posve istim mjerilima s kojima prirod­ ne znanosti istražuju predmete u svijetu. Ukratko rečeno. metafizike i svjetovne religije. Čini se da je A. str. 65. Iza sakralnih simbola treba tražiti društvene realitete. Durkheima bila jako prisutna redukcionistička shema. sadržaju i cilju. koja ima svoju crkvu. katekizme. naravno po uzoru na samu religiju protiv koje je ustajao žestokom kritikom i odlučnim nijekanjem. Comte mogao sociologe suprotstaviti svećenicima. Zajednica ima svojstva re­ ligije. Dürkheim oz­ načava religiju kao čovjekovu projekciju društva u svijesti ili kao simboličku predodžbu zajednice. čovjek je životinja koja sazdaje zajedništvo: izvan sebe stvara moć koja ga u isti mah • H e n r i G o u h i e r . pa ju je sociologija određivala i tumačila u ovisnosti o povijesti. Ideologijski su naglasci bili toliko izraženi da je A. integrira i povezuje ljude u zajedništvo. Na gotovo istom tragu kreću se razmišljanja E. mučenike. Durkheima. reli­ gija se pokazuje kao jedan cjeloviti i isključivo socijalni fenomen koji je društven po podrijetlu. skuplja. Str. Iz svega proizlazi da je u E. Za njega je prvo pitanje bilo: kako se zapravo društvo održava na okupu i obdržava u zajedništvu? Zato je usredotočio svu pažnju na one odrednice u društvu koje potiču koheziju i solidarnost. ali jedne religije u svemu posebne i različite. Našao je da upravo religija u najvećoj mjeri postaje čimbenikom grupnog identiteta i integracije u društvu. La vie d'Auguste Comte. sakramente i liturgijsku godinu.2 Odatle funkcija religije da »služi« društvu. shvaćene kao egzaltacija ideala samoga društva. pa onda i jedino objektivan. blagdane. koja je pozvana da u svemu zamijeni tradicionalnu kršćansku vjeru. velikoga svećenika. 177. P a r i s . Između religije i društva stav­ ljen je dakle znak jednakosti. Religiju će zamijeniti nova zna­ nost »socijalna fizika« kojoj je zadaća da analizira strukture i mehanizme društva. Comte samo zamijenio staru kršćansku s novom svjetov­ nom vjerom u kojoj će čovječanstvo biti istodobno i objekt i sub­ jekt te vjere. us­ postavljajući čisto svjetovnu religiju čovječanstva. Les formes e l e m e n t a i r e s de la vie religieuse. opći i trajan uzrok čovjekova sakralna iskustva. To je stajalište nadahnjivalo prve istraživače religi­ je. P a r i s . Stoga baš pozitivizam — kao temeljna ideologija sociologijske znanosti — postoje nova 1 religija čovječanstva. pa se uz shvaćanje sociologije kao strogo pozitivne i iskustve­ ne znanosti također proširilo ideologijsko shvaćanje sociologije kao filozofije. a ne obratno. Tako je rodonačelnik pozitivističke ideologije uzdigao znanost na razinu reli­ gije. E m i l e D u r k h e i m . pozitivnu vje­ ru i laički kult. 1965. Jer. drugog velikog sociologa iz povijesnog razdoblja nadmoći teorijsko-ideologijske metode u pristupu pojavi religije. Čovječanstvo je jedino božanstvo. 2 1 12 . Religija se u konačnici ipak svodila na društvenu činjenicu. a pozitivizam njegova vje­ ra. dogme. 1868. životu i društvenim iskazima u kojima se očitovala.Iju za religiju dakle nema mjesta. U tom slijedu E. To je razlogom da religija uvi­ jek sjedinjuje. Sveto je obična projekcija iskustva društvenog bića. odnosno društvo simbolički mišljeno.

S w a n s o n .njujuća. A . a l i ostaje p r i t o m p o s t o j a n o u s v i m k u l t u r a m a . N e w York. Feuerbach uzeti za okosnicu svojega tu­ mačenja religije. XX—XXIX. Z a g r e b . N. Religija je onda svijest društva koje ono ima o sebi. u p r e d g o v o r u knjige Elementarni oblici religijskog života. Daljnji je z a m a h toj r e ­ habilitaciji d a o G . str. Svjetovna religija iz koje je proizlazila i svjetovne religi­ je koje je predviđala kao da su zatvorile krug u kojemu se kreta­ la sociologijska misao E. ukročuje. Njegov je uspjeh — misli M. Eliade 4 — u tome što je točno prorekao ono što će se nekoliko godina kasnije pojaviti u većini evropskih zemalja. Pripremao je tako čitaoce na mogućnost da jednog dana drža­ va. 240. Treći mislilac koji se u XIX. D u r k h e i m a . stoljeću bavio religijom kao društvenom činjenicom jest K. S t o g a s v e t o p r o l a z i k r o z m n o g e p o v i j e s n e oblike. D u r k h e i m a . P r e m a n j e g o v u mišljenju u p r a v o s e i d e j a s v e t o g a p o k a z a l a m n o g o s ­ t r u k o sjed. His Life and Work. S t e v e n L u k e s . Durkheima. P u t je o t v o r i o S. P r a d e s . Comtea. Actualiser Dürkheim et repenser modernus. P a r i s .3 Kritičari s pravom upozoravaju da je E. ondašnji porast nacionalizma. Zato djelo E. a ne s a m o E. Emile Dürkheim. jednako na Istoku i Zapadu. Za E. C. 2 9 3 ) . Međutim. jača i podržava. Taj krug označuje ujedno njezin nedostatak i njezin krajnji domet. Persistance et mštamorphose du sacrš. gdje se skuplja sva ljudska zajednica da probudi i učvrsti svoje društveno jedinstvo. 1 9 8 8 . C a z e n e u v e a i R. i a k o su njegovi p r i g o v o r i još uvijek v r l o ozbiljni i b r o j n i (usp. str. 4 7 7 ) . Sociologija religije Emila Dirkema. koje p r e t h o ­ di i nadživljuje razvoj ideje o B o g u . B e l l a h a . U n a s na istoj c r t i r e h a b i l i t a c i j e u s t r a j e najbolji p o z n a v a t e l j te sociologije Aljoša M i m i c a . 13 . svaki će nepristrani 3 * U s u v r e m e n o j Je sociologiji religije na djelu v e l i k a »korekcija« u s t a l j e n o g s h v a ć a n j a ideja E. 3 3 . 1 9 8 7 . najzaslužniji z a v r a ć a n j e D u r k h e i m o v a u g l e d a j e k a n a d s k i s o c i o l o g religije J . I p a k . Božanstvenost društva. str. J. Durkheima ta moć nije međutim nešto nadnaravno nego je sila samoga društva. Dürkheim ne­ ovlašteno proširio neke spoznaje o totemističkim vjerovanjima i obrednim običajima u Australiji na cijeli svijet i prikazao ih kao opće važeće teorije o svetome. Comtea — premda na manje izravan način — utje­ caj ideologije ogleda u redukcionizmu koji religiju svodi na ko­ lektivitet. L u k e s . p o l i t e i z m i m a . Ta se svijest osobito očituje u kolektivnim pred­ odžbama i blagdanskim slavljima. u tradicionalnim 1 m o d e r n i m d r u š t v i m a . što će na osobnom planu L. p o s e b i c e u s m i s l u njihove h e u r i s t i č k e vrijednosti. individualističkoj i agnostičkoj Francuskoj. klasa i narod mogu postati svete stvari u krajnje svjetovnom okružju. str. I ovdje se kao i u A. Lacroixa. materijalizmima. B. D u r k h e i m a t o č n e i z n a n s t v e n o p l o d n e . panteizmima. E. 4 M i r c e a E l i a d e . 1 9 7 2 . U jednoj antiklerikalnoj. B e o g r a d . P r a d q s . Totemistički sis­ tem u Australiji. učvršćuje. A Historical and Critical Study. Durkheim je ustrajao na tvrdnji da su svi ko­ lektivni interesi i zajednička oduševljenja nužno religiozne nara­ vi. k a o n e k a n a j o p ć e n i t i j a k a t e g o r i j a u p o d r u č j u religije (usp. J o s e A. koji s m a t r a d a s u t e m e l j n e intuicije E . str. p o k u š a v a o b u h v a t i t i D r a g u t i n N o v a k o v i ć . j e r o n a o t k r i v a p o s t o j a n j e n a t p o v i j e s n o g i s k u s t v a . Durkhe­ ima daleko više pomaže da se bolje razumiju zbivanja prvog svjetskog rata. 1 9 7 2 .obuzdava. m o n i z m i m a . 1 9 8 2 . pojava fašizma i staljinističkog komunizma nego religioznost australijskih do­ morodaca. P a r i s . Mnogi bi ga htjeli odvesti na druge kolosijeke i ustvrditi da on nije razvijao svoju teoriju 0 religiji na nasljeđu A. Religions australiennes. Slijedila su d j e l a J. Marx. d o k cijelu f r a n c u s k u sociologijsku školu. Sociologija religije Emilea Durkheima i francuske sociološ­ ke škole. Fillouxa.

M a r x a k o j a vodi r a č u n a o zbiljskim ljudima. K. M a r x n e o t u đ i v o p r i p a d a XIX. u Social 14 . k a o i p o k u š a j u s p o s t a v l j a n j a j e d n e dijalektike p r i r o d e koja ć e o s i g u r a t i p o d u ­ d a r n o s t filozofije m a r k s i z m a s t e z a m a o n d a š n j e z n a n o s t i . S t o g a g a j e m o g l a t a k o s n a ž n o o d u š e v i t i p o j a v a D a r w i n o v e teorije evo­ lucije 6 i n e k e d r u g e g r a đ a n s k e pozitivističke h i p o t e z e koje su. o s p o r a v a l e istinitost religije i k r š ć a n s t v a . T o m b i o p e r a c i j o m m a r k s i z a m k o n a č n o izišao čist i n e o k a l j a n . 7 M E G A . 204. 180—181. filozofiju i politiku. E n g e l s je tu scijentističku t e m a t i k u — tek mjestimice iskazanu — uveo na široka v r a t a u m a r k s i z a m . O t u d t u m a č e n j e religije isključivo u d r u š t v e n o . 533. S a ž i m a j u ć i t u mi­ s a o K. F. F. ali s a m o o n d a k a d s e o n a p r i b l i ž a v a l a »buržujskom« m o d e l u p r i r o d n o . d a b i n a k r a j u e k o n o m s k i p r o s u đ i v a o religiju. a ne p o j e d i n c u . • the Early Writings of Marx. Z a t o je religija oblik ljudske svijesti — ideologije — o d r e đ e n s t v a r n i m o d n o s i m a u d r u š t v u . odvuk­ li su o v u m i s a o na s t r a n p u t i c e i p l i ć a k e scijentističkog pozitivizm a najgore vrste. 21. Str. Man's Self-Alienation in Research.e k o n o m s k o m ključu. M a r x u s t a n o v i t i m r a z d o b l j i m a svojega ž i v o t a b i o o p s j e d n u t m o ć i m a z n a n o s t i . o n i s u p o s t o j a n o istica­ ni i j a k o k o r i š t e n i u cijeloj povijesti m a r k s i z m a — p o s e b n o u kri­ tici religije — pa je ozbiljno p i t a n j e da li će ih se m a r k s i z a i n i k a d a uspjeti do k r a j a osloboditi. Z a t o će vrijediti o b r n u t i slijed p r i u k i d a n j u religije: najprije t r e b a poći o d e k o n o m i j e . o n d a politički p r o s u đ i v a o religiju i filozofiju. str. 2. str. s t a r u d v a stoljeća. P o g r e š n o i b r z o p l e t o b i bilo zaključiti d a s e p r o b l e m m a r ­ k s i s t i č k o g p o z i t i v i z m a m o ž e l a k o razriješiti. M a r x a p o j a m religije i m a svoje izvorište u d r u š t v u . a p o z i t i v i z a m p o s t a v l j e n na mjesto koje mu u povi5 K a r l Löwith. 5 S o b z i r o m n a pozitivističke s a d r ž a j e . I I I . Čak je K. M a r x se z a č u d o t o m e nije o p i r a o . 6 M E G A . Njegov p a k pojed­ n o s t a v n j e n i s a ž e t a k m a r k s i z m a u Anti-Düringu. koji su par excellence ideo­ logije t o g a d o b a . u t o m s l u č a j u o n e n i s u n o s i l e p e č a t ideolog i č n o s t i n e g o v a l j a n o s t z n a n s t v e n o s t i . p a i h t r e b a j e d n o m zauvijek o d s t r a n i t i . F e u e r b a c h a bit ć e z a m i j e n j e n a m a t e r i j a l i s t i č k o m a n t r o p o l o g i j o m K. 1954. stoljeću i n j e g o v i m d v j e m a o p r e č n i m obilježjima: p o z i t i v i z m u i d r u š t v e n o m u t o p i z m u . ia­ k o v r l o s u m n j i v e vrijednosti. Z a n e k e j e t o prije s v e g a j e d n o s t a v a n p r o b l e m i z o p a č e n j a : m a r k s i z m u s u t u đ i svi pozitivistički i d r u g i slični sadržaji. njihovoj e k o n o ­ miji i u v j e t i m a n j i h o v a p o l i t i č k o g života. Löwith k a ž e da je K. Za K. M a r x najprije filozofijski p r o s u đ i v a o religiju. što z n a č i da je s v e t o uvijek n e k a d r u g o r a z r e d n a i izve­ d e n a p o j a v a : izvorište o t u đ e n j a j e i z v a n njega. E n g e l s je p r e p o r u č i v a o p r e v o đ e n j e i objavljivanje a t e i s t i č k e l i t e r a t u r e f r a n c u s k i h e n c i k l o p e d i s t a .e k s p e r i m e n t a l n e z n a n o s t i i k a d je p o t v r đ i v a l a n e k e njegove teorijske izvode. 3. I z ideologijske s f e r e i z u z i m a o j e z n a n o s t . A p s t r a k t n a a n t r o p o l o g i j a L. z a t i m p o l i t i k e i na k r a j u filozofije. 7 J a s n o .u v i d u s t a n j e s t v a r i to l a k o o p o v r ć i i o t k r i t i da K. I I I .

s i l o m prilika. n e s t v a r a n . p o t p u n a novost. izvjestan. M . B u d u ­ ć i d a s e s p o m e n u t o r a z o t u đ e n j e još nigdje nije zbilo m a r k s i z a m je m o r a o .e k o n o m i č n o s t u s k l o p u d r u š t v e n o g života. p r e v r a t n i č k a m o ć i r a d i k a l n i o b r a t . Najprije uglav­ ljuje s m i s a o k a t e g o r i j e k a r i z m e . W e b e r d r ž i d a j e čovjek životinja koja s t v a r a z n a č e n j e . K a k o m a r k s i z a m n e m a n e k i svoj p o s e b n i i s a d a š n j i teorijski a t e i z a m — o s i m o b e ć a n j a da će se on o s t v a r i t i u b u d u ć n o s t i — n e p r e o s t a j e m u d r u g o n e g o d a poseg­ n e z a pozitivističkim m a t e r i j a l i z m o m k a o svojom i d e o l o š k o m p o d l o g o m . vjerojatan. U t a k v u je s k l o p u a t e i z a m s a d s h v a ć e n — za r a z l i k u od n j e g o v a teorijskog p r e t h o d n i k a — k a o d r u g o t a n . Z a t o u njegovu s u s t a v u religijske činjenice uživaju r e l a t i v n u a u t o n o m i j u . p a n i s u p o t p u n o o v i s n e o e k o n o m ­ s k i m i d r u š t v e n i m utjecajima. N a ž a l o s t . jer d r u g i h j e d n o s t a v n o n e m a . što s u z a p r a v o istinski p o k r e t a č i svjetske povijesti. J e d i n u j e ozbiljnu i z n i m k u u t o m d u g o m p o v i j e s n o m v r e m e ­ n u očite n a d m o ć i ideologije i r e d u k c i o n i z m a činio M .jesti ljudske misli p r i p a d a . D r u g i m riječima. Pitanje j e n a i m e d a l i s e religija. O ž i v o t v o r e n i a t e i z a m — koji č e s t o n o s i i m e h u m a ­ n i z m a — u s a d a š n j o s t i još nije p r i s u t a n . u o p ć e m o ž e d r u g a č i j e z a n i j e k a t i o s i m pozitivistič­ k i m i m a t e r i j a l i s t i č k i m o b r a z l o ž e n j e m . S t o g a j e n a k r a j u o s t a l a još s a m o vjera p r o t i v koje j e m a r k s i z a m bio t a k o nametljivo ustao. Stoga mu s o b z i r o m na o s p o r a v a n j e religije j e d i n o p r e o s t a j e v r a t i t i se sta­ rim argumentima i znanstvenim naivnostima predmarksističkog m a t e r i j a l i z m a . jer s p r a m religije h o ć e i s t o d o b n o z a d r ž a t i i a t e i s t i č k u n e g a c i j u i teorijsku afirmaciju da je ateizam m o g u ć s a m o u budućnosti. a n e s a m o d r u š t v o djelovati n a religiju. O s i m k r i t i k e religije s pozitivističkih vidika. D o k je E. više p o t i c a t i vjerovanje u tu m o g u ć n o s t n e g o se p i t a t i d a li s u svjetovni eshaton ili s e k u l a r i z i r a n a g n o s t i č k a pleroma u o p ć e dohvatljivi z a n a š »pali« ljudski r o d . k r i t i k a religije j e vjerojatno m o g u ć a još s a m o u p o t r e b o m k l a s i č n e m e t o ­ d e d o s a d a š n j i h m a t e r i j a l i z a m a . čet­ vrti veliki sociolog religije i z p r v o g a r a z d o b l j a n o v e d r u š t v e n e z n a n o s t i o s v e t o m e . jer se u s t v a r i t e k t r e b a d o g o d i t i . M a r k s i z a m . m i s l e ć i na sve o n o p o s e b n o i iz­ v a n r e d n o u slijedu s v a g d a š n j i h d o g a đ a j a — ausseralltäglich — što i s t o d o b n o ostaje n a č i n d a n e š t o p o s v e n o v o u o p ć e u đ e u povijest. A d o g o d i t ć e s e s a m o o n d a a k o s e svijet r a z o t u đ i . Religija d a k l e m o ž e djelovati n a d r u š t v o . J a m ­ s t v a z a r a d i k a l n i e k o n o m s k i o b r a t koji ć e n e i z o s t a v n o donijeti o d u m i r a n j e religije zacijelo n e m a i t e š k o d a g a u o p ć e m o ž e i biti. p r i h v a ć a p o z i t i v i z a m i d r u g e nje­ g o v e d e r i v a t e n e i z z a b l u d e ili n e z n a n j a n e g o i z n u ž d e . m a r k s i z a m d o ­ n o s i — na izgled s u p r o t n o — i j e d n o u t o p i s t i č k o o b e ć a n j e o poja­ vi d r u š t v a b e z religije. D u r k h e i m m i s l i o da je čovjek živo­ tinja koja s t v a r a zajednicu. W e b e r . izričita a n t i . p r e t p o s t a v l j e n . p r o b l e m je dublji i složeniji n e g o što s e p r e t p o s t a v l j a . K a r i z m a je p r a v a rijetkost. U p o t v r d u t o m e M. z n a č i . n a r a z ­ ini mišljenja. ovisan. Poslije t o g a o b i č n o n a s t u p a »rutiniziranje« i z v o r n o g 15 . n e o s t v a ­ r e n i b u d u ć i . W e b e r n a v o d i tri p r i m j e r a iz povijesti religija.

redukcionizam i svjetovnu religioznost. str. J. sa svojim svojstvima nepredvidljivosti. institu­ cionaliziraju i sklerotiziraju. Tü­ b i n g e n . koji za­ cijelo zaključuje to prvo razdoblje. M. E. svezak. Comtea. pozvane da postane model svim drugim dis­ ciplinama. čime se dakako stavljaju u pitanje sve redukcionističke revnosti pozitivizma i ideologije u prvom razdoblju raz­ voja sociologije. L. Ako izuzmemo M. svezak. stoljeća. koji će tek u kalvinistič­ kom protestantizmu doći do punoga izražaja. Webera. 1920. Marx — podlegli kušnjama i opasnostima mentaliteta XIX. pa mu nesporno pripa­ daju. Gesammelte Aufsätze zur Religionssoziologie. 10 To je tipična ideologija stanovite znan­ stvene slike svijeta. Možda se baš pojava karizme. H a r m o n d s w o r t h . str. Comte. 8 Religijske su ideologije hinduizma. 1972. I. pa se novosti polako birokratiziraju. Durkheima i K. Za nas će biti dovoljno ako istaknemo tri ideologijska sas­ tojka klasične sociologije svetoga: pozitivizam. Drugi primjer M. Gesammelte Aufsätze zur Religionssoziologie. 6. E. Tü­ b i n g e n . E. svi su drugi klasici sociologije religije — A. buddhizma i konfucionizma doduše svojim sakralnim učenjem spriječavale gospodarski napredak i razvoj racionalnosti u društvu. Simona.' To razvidno poka­ zuje da religija može imati i stvaralački poziv i povijesnu uspješ­ nost na zemlji. Positivist Philosophy. meto­ dičkim monizmom ili idejom o jedinstvenoj znanstvenoj metodi u odnosu na različite predmete njezina znanstvenog istraživa­ nja. 1920. što se uostalom moglo s ve­ likom vjerojatnošću i očekivati. Weber uzima iz drevnog hinduizma. Weber je u naše doba sigurno pridobio najviše sljedbenika. U trećem je pak primjeru riječ o uplivu pro­ testantske etike na novovjekovnu građansku ekonomiju i to u smislu poticaja razvoja. najviše suprostavlja sociologizmu A. str. 16 . uvjerenjem da su samo egzaktne prirodne znanosti idealni ili savršeni metodički uzorci za ocjenu svih drugih discip- • 8 Max Weber. Passmorea. a ne nedjelotvornog odraza. 442. koja je nerijetko izrijekom potvrđena — ich bin zwar religiös absolut unmusikalisch — M. Marxa. KRITIKA TEORIJSKE SOCIOLOGIJE RELIGIJE Nema dvojbe da se prvo razdoblje u razvoju sociologije reli­ gije. 12—25. Kolakowskoga — njegovo je mjesto u povijesti suvremene filozo­ fije relativno određeno. 10 Leszek K o l a k o w s k i . Zahvaljujući svojoj neutralnosti. gdje su utjecaji religijske ideologije zaustavljali vertikalnu promociju ljudi u tadašnjem kastinskom poretku.nadahnuća karizme. oblikovalo pod pre­ sudnim utjecajem ideologije. F. ali je suprotno tome židovstvo podržavalo spomenute svjetovne ishode. Durkheim i K. jednako znan­ stvenoj i osobnoj. Poslije mnogih i izvrsnih suvremenih znanstvenih prinosa o pozitivizmu — W. Obilježena je s dvjema pretpostavkama: prvo. III. Manuela. 9 M a x W e b e r . drugo. kao samostalne znanstvene discipline.

o n d a j e d n a k o v a ž i i z a o n u k o j a t u s h e m u ut­ v r đ u j e i primjenjuje. stoljeća. U o s t a l o m . k a o što je b i o l o š k a .lina. filozofiju. A. M a r x ." Taj m e h a n i z a m projici­ r a n j a m o ž e biti s više s t r a n a o s p o r a v a n . m e h a ­ n i z a m je p r o j i c i r a n j a i z j e d n a č e n s t r a n s c e n d e n c i j o m . P r e o s t a j e n a m d a točnije o d r e d i m o p o j a m r e d u k c i j e . o d a n t r o p o l i g i j e d o sociologije. M o d e l o m projekcije t u m a č i religiju m o d e r n a mi­ s a o od L. A u p r a v o je taj u z r o č n i o d n o s d a n a s t e š k o p r i h v a t ­ ljiv j e r u n j e m u i s a m a sociologija na t i p i č n o i d e o l o š k i n a č i n . U s p o m e n u t o j kritici iluzija ili l a ž n e svijesti religija z a u z i m a p o s e b n o mjesto. M a r x a do E. 1974. ko­ ja je prvi pokret. k o j a s u n a p r a v l j e n a s a stajališta m o d e l a projekcije. k a o A. s h e m a projekcija-redukcija m o g l a j e biti s a m o r e z u l t a t n a k n a d n e spoz­ naje. M i s a o XIX. a n e p r e t h o d n i h e u r i s t i č k i p r i n c i p . D u r k h e i m a i S. u m j e t n o s t . Vergote. j e r j e o d r e đ e n a k a o o t u đ e n j e u i m a g i n a r n o j projekciji. religiju. ne bi trebalo provesti ni redukciju. F e u e r b a c h a . E. C o m t e a . u s p o s t a v l j a d r u š t v e n i i e k o n o m s k i redukcionizam. smatrajući da e k o n o m s k i temelj i d r u š t v e n a zbilja u s v e m u o d r e đ u j u razvoj r e ­ ligijske ideje. O n e s u lice i n a l i č j e j e d n e t e iste s t v a r n o s t i . C o m t e . T r e ć i je ideologijski s a s t o j a k sociologije religije n j e z i n o n e o ­ č e k i v a n o svojstvo da se p r e o b l i k u j e u svjetovnu religiju. t r e b a prije t o g a biti p r o j i c i r a n o . Taj o d n o s m e đ u t i m m o ž e m o b e z p o s l j e d i c a p r e o k r e n u t i i r e ć i d a j e čovjek b i ć e koje p r o j i c i r a j e r j e b i ć e koje t r a n s c e n d i r a . stoljeća s t a l n o p o k u š a v a svesti sve d u h o v n e f e n o m e n e — jezik. N a t u s e ideologizaciju p r i r o d n i h z n a n o s t i o d m a h n a d o v e z u je r e d u k c i o n i z a m . D u r k h e i m i K. z a sociologe r e d u c i r a t i z n a č i s p u s t i t i se od n e č e g a što je l a ž n o — a to je za njih religija — na o n o što je istinito. P o sebi j e j a s n o d a s u t e ideje s u d b o n o s n o dje­ l o v a l e na religiologiju XIX. K. iskupljenje i ozdravljenje čovjekova bića. p s i h i č k a ili d r u š t v e n a j e z g r a . Svi u p o r ­ ni z a g o v o r n i c i iskustva. Z a t o p r e v l a d a v a a n a l i t i č k o . a u d r u g o m t r e n u t k u m i s a o p r e u z i m a tu p r e d o d ž b u i pri­ daje joj svojstvo u t v r đ e n e istine.u z r o č n o t u m a č e n j e religije. p r e m a o v o m e mišljenju. z a v r š a v a j u k a o s t r a s t v e n i z a č e t n i c i i p o k r e 11 Antoine 206—208. P r e m a o n o m e što s m o d o s a d rekli. koja r a d i k a l i z i r a čovjekov ze­ m a l j s k i svijet do j e d i n o g o n t o l o š k o g izvorišta. Da n e m a projekcije. r a z u m n o s t i i zbiljnosti. o t k l a n j a j u ć i sve d r u g e u z r o k e . Taj se p r o c e s razvija u dvije f a z e : u p r v o m t r e n u t k u čovjekova se želja p r o j i c i r a u i l u z o r n u p r e d o d ž b u v l a s t i t o g ostva­ renja. U t u m a č e n j i m a r e ­ ligije. A k o t a s h e m a vrijedi z a s v a k u s p o z n a j u . Ć i m čovjek misli. To o t k r i v a da p o č e t n i p o k r e t koji u t e m e l j u j e n a v o d n u l a ž i iluziju religije ni­ j e r e d u k c i j a n e g o projekcija. o n v e ć stavlja u p o k r e t m e h a n i z a m p r o j i c i r a n j a . p r a v o — na n e k o j e d n o s t a v n i j e p o č e l o . F r e u d a . U s e b i krije filozofiju a p ­ s o l u t n e dovoljnosti u i m a n e n c i j i . koja je drugi p o k r e t u m e h a n i z m u r a z o t u đ e n j a . Z a t o se i sociologija religije bez priziva priklanja vladajućem redukcionizmu. a to je za njih čovjekov i z v o r n i d r u š t v e n i svijet. str. Interpretation du langage religieux. j e r d a b i s e n e š t o r e d u c i r a l o . 17 . R e d u k c i j a je. Paris.

J e r . s a d a j e s t r o g o p r o v o d i l a j e d n u e m p i r i j s k u sociologiju. Bruxelles. sociologija religije je u š l a u d u g o r a z d o b l j e s o c i o g r a f s k e euforije. sociologija religije se o b r a t i l a . j e r otkrivaju t o č a n broj v j e r n i k a i u č e s t a l o s t n j i h o v a s u d j e l o v a n j a u religijskom o b r e d u . č i s t o m i s k u s t v u . 137. r a d p r e t e ž n o t e h n i č k i i j e d n o s t a v a n . 1973. induktivne. A. S obzi­ r o m d a j e č i n p o h a đ a n j a nedjeljne m i s e n a j l a k š e mjeriti. U p r a v o s t i m o k r e t a n j e m p r e m a n a j n e p o s r e d n i j e m iskustvu. Z a t o je XIX. 1 2 U sva­ k o m slučaju.t a č i n o v i h svjetovnih religija. P r e d n o s t j e d a n a d e s k r i p t i v n o m istraživanju. s h v a ć e n u k a o p o z i t i v n u z n a n o s t . objektivnosti i z n a n s t v e n e n e u t r a l n o s t i . str. U m n o g i m zemljama Evrope i Amerike. pozitivne i p r a k t i č n e znanosti. n e u m o l j i v o m lo­ g i k o m p o r a z a z e m a l j s k i h osvajanja n e b a . a p r i s t u p a se i s t r a ž i v a n j u l o k a l n i h o b r e d n i h p o j a v a p o s v e k o n k r e t n e c r k v e n e vjere. n e g o s u z d r ž a n o m i p l o d n o m z n a n ­ s t v e n o m p r o s u d b o m . T a tendencija empirijske. da je sociologiju religije vrlo b r z o s v e l a na čistu sociografiju religijskih č i n j e n i c a i s t a v i l a je u službu crkvenog pastorala. p o t p u n o a u t o n o m n u i neo­ v i s n u o teologiji i filozofiji. i s t r a ž e n e su na ovaj n a č i n g o t o v o sve biskupije i žu­ p e . U t o m o z r a č j u t r o s t r u k o g i d e o l o š k o g p r i t i s k a : pozitivizma. k a o n a j p r i k l a d ­ niji z n a k o v i z a p r o m a t r a n j e . stoljeće više obilježeno su­ k o b o m C r k a v a s j e d n e s t r a n e i velikih svjetovnih ideologija reli­ gijske p r o v e n e n c i j e s d r u g e . E M P I R I J S K A S O C I O L O G I J A RELIGIJE Ozbiljno z a s t r a š e n a od z l o u p o t r e b a ideologija i l a ž n i h filozo­ fija. U m j e s t o o p ć i h sinteza. U s r e d i š t u su z a n i m a n j a p o d a ­ ci o i z v r š a v a n j u i o b d r ž a v a n j u vjerskih d u ž n o s t i . u svojem d r u g o m razdoblju. D a n a s p o z n a j e m o n o r m a l n e p r o p o r c i j e v j e r n i k a u svakoj • 18 12 Liliane Voye. T a k v u je sociologiju religije — mini­ m a l i s t i č k u u svojim teorijskim z a h t j e v i m a — m o g l a p r i h v a t i t i i C r k v a . v j e r n e d e s k r i p t i v n o j m e t o d i koja i s t r a ž u j e s a m o o n o što j e mjer­ ljivo i provjerljivo. s n a g l a s k o m na statističku o b r a d u p o d a t a k a . s vrlo o g r a n i č e n i m društvenim značenjem. o n p o ­ staje p r v i p o k a z a t e l j o p ć e r e l i g i o z n o s t i u n e k o m d r u š t v u . P r o m a t r a s e s a m o o n o što s e m o ž e p r e ­ brojiti. . d o d u ­ še iz r a z u m l j i v i h r a z l o g a o p r e z n o s t i . T a k o pozitivizam. mjeriti i g r a f i č k i p r i k a z a t i . s p o s e b n i m p o s t u p k o m i m e t o d a m a . pa i d r u g d j e . b e z o p ć i h m e ­ todičkih načela. Z a t o u d r u g o m r a z d o b l j u r a z v o j a sve više izbija n a p r i j e d j e d n a c r k v e n a sociologija. N a p u š t a s e ispitivanje o p ć i h r e l i g i o z n i h p o j a v a i k r u g o v a razvo­ ja. r e d u k c i o n i z m a i svjetovne r e l i g i o z n o s t i i z m i č e s v a k a p r i l i k a d a s e d o s t i g n e sveto k a o čovjekovo z a d n j e z n a č e n j e i najdublji s m i s a o njegova t r u d n o g postojanja. i z m e đ u b o r b e n e svjetovne r e l i g i o z n o s t i i t r a d i c i o n a l n e crkve­ n e religije t e š k o d a j e m o g u ć o d n o s n e p r i s t r a n o s t i . u tolikoj je mjeri s u z i l a p o j a m iskustva. Sociologie du geste religieuse. n a š t e t u o p ć e sociologije religije. m e t o d a o p o r b e i o t k l o n a religije j e d v a d a m o ž e biti p r i m j e r e n a i s t r a ž i v a n j u f e n o m e n a religije. z a v r š a v a u f i d e i z a m .

Tako je empirijsko istraživanje zapelo na granica­ m a tz. o s i m a k o n e želi p o s t a t i i d e o l o g ili filozof. i z n a d koje s o c i o l o g u nije d o p u š t e n o ići. d a p a č e još i u ž e . B o u l a r d p r v i i z r a d i o o p s e ž a n a t l a s h o m o g e n i h z o n a religijske p r a k s e z a r u r a l n u F r a n c u s k u . po kojoj nedjel­ j n a v j e r s k a p r a k s a tvori z a v i s n u varijablu. d r u š t v e n o . p r e b i v a ­ l i š t e m u g r a d u ili selu. p o s t a o g o t o v o zahtjev vremena. og­ r a n i č a v a l a se na sudove o značenju. O d t a k v a i s t r a ž i v a n j a n a g o m i l a o s e g o l e m i socio g r a f s k i m a t e r i j a l . n a o b r a z b a . i z r a ž e n u p o s t o c i m a i p r e d o č e n u m a t e m a t i č k i m v e l i č i n a m a .i m o v i n s k a k a t e g o r i ­ ja. Ipak. P o k a z a l o se. koju t r e b a uvijek s u p r o s t a v l j a t i m n o š t v u n e z a v i s n i h v e l i č i n a iz društvenoga konteksta. i a k o se r a z m e ć a l a s u p u s t v i m a za djelovanje. sociologija religije n u ž n o s e o p r e d i j e l i l a z a j e d a n p o m a l o n a i v n i d e t e r m i n i z a m i j e d n o s t a v n u d r u š t v e n u m o t i v i r a n o s t vjer­ ske prakse. Dalje o d t o g a nije išla. m i g r a c i j a m a i d r u g o . u s m i s l u z a g o v o r a R. a r a z n e d r u š t v e n e oz­ n a k e : o p r e k a grad-selo. sociologija religije t r a ž i i o t k r i v a t e k p o j e d i n a č ­ ne z a k o n e i k o n s t a n t e vladanja za o g r a n i č e n o vrijeme i prostor­ no područje. P o k u š a l a se utemeljiti i tipologija vjernika. Paris. demografiji. teorije s r e d n j e g d o m a š a j a — middle range theory — koja je. K. n a k o n č e g a s u slijedili slični po­ 13 t h v a t i u m n o g i m z e m l j a m a . T r a ž e n je u toj u s p o r e d b i o d g o v o r n a p i t a n j e : o d a k l e različitost u religijskoj p r a k s i . d o b . n a t a l i t e t u . Z a u s t a v l j e n a n a g r a n i c i s p e c i j a l n i h teorija 1 s u ž e n e g e n e r a l i z a c i j e . O b r a z ­ loženje se k r e t a l o u m e h a n i c i s t i č k o j p e r s p e k t i v i . U tak­ voj p e r s p e k t i v i . d a s u regio­ n a l n e r a z l i k e u vjerskoj p r a k s i tolike d a n a c i o n a l n i p r o s j e k n e m o ž e biti u z e t k a o r e a l n a vrijednost. Ako je p o n e k a d i p r i h v a t i l a izazov o p e ć n i t o s t i . obiteljska situacija — n e z a v i s n u varijabilu. 147. Toj euforiji b r o j e v a n i t k o ni­ je p o t p u n o i z m a k a o . n u ž n o s t i i funkcionalnosti religije u u s k o m p r o s t o r u s a m o j e d n e k u l t u r e . 1966. pa je vjerski život. o v a s e k v a n t i f i c i r a n a sociologija nije u p u š t a l a u općenitije zaključke. nije s e o s t a l o n a s a m o m b r o j e n j u nedjeljnih posjetite­ lja. v o d e ć i r a č u n a 0 p o l o ž a j u koji z a u z i m a j u u d r u š t v u . Sociologija religije je p o s e g n u l a i za p o s v e svjetovnim p o d a c i m a : s t a n o v a n j u . p a j e F . T a teorija u p u ć u j e n a p o s t u p a k d a r a d n u h i p o t e z u o n e ­ k o m k o n k r e t n o m p r o b l e m u t r e b a n a k n a d n i m i s t r a ž i v a n j e m ot- • 13 str. r a z d i o b o m p o k l a s a m a . Fernand Boulard. n e d j e l j n a p r a k s a s h v a ć e n a j e k a o z a v i s n a veliči­ n a . Brojevi s u b r z o p r e n e s e n i n a z e m l j o p i s n e k a r t e . M a r t o n a . O g r a n i č e n a s a m o na dva stava uspo­ r e d b e . o n a j e u s r e d o t o č i l a svoje z a n i m a n j e n a m i k r o s o c i o l o š k a istraživanja. N e j e d n a k a v j e r n o s t nedjel­ jnoj p r a k s i i s p i t a n i k a s t a v l j e n a je u o d n o s s n j i h o v o m d o b n o m pi­ r a m i d o m . č e s t o n e p r e g l e d a n i t e š k o u p o t r e b l j i v u teorij­ s k e s v r h e . i m o ­ v i n s k o m stanju. n a k a r t i . P r e m a očekivanju. b i l a o p ć e n i t o p r i h v a ć e n a od sociologije religije k a o k r i t i č n a t o č k a r a z g r a n i č e n j a .d r ž a v i i o b l a s t i . Premiers itineraires en sociologie religieuse. r a z l i č i t o š ć u spolova. spol. 19 . Izbjegavajući n a taj n a č i n o p ć e d r u š t v e n e istine.

ona nikad ne ide iznad činjenica. kategoriziraju i vrednuju stu­ panj osobno ukorijenjene religizonosti. lake obrade. međutim. 169. Izjednačiti religioznost s redovitošću ispunjenja crkvenih ob­ veza znači osiromašiti religiju do izobličenja. jer ono može biti rezultat dubokog vjerskog opredjeljenja. Tako smo doznali ne samo koliko ljudi ide u crkvu. posebno zbog neke jednostavnosti.10 milions de Francis croient sans . izmjeriti tu subjektivnu stranu religioznosti. preuranjenih zaključaka u smislu općeni­ tosti. Kloneći se. To je konačno razlogom zašto se danas u sociologiji religije toliko spominju tendencije i vjerojatnosti. 1970. ta nova sociologijska tendencija prihvatila je srednji put. Zbog toga se počeo tražiti odgovor na pitanje u što netko vjeruje. a potisku­ ju se kruti i nepromjenjivi zakoni. religioznost je u stvari toliko složen pojam da ga nije mogu­ će jednim svojstvom iscrpsti. • 20 14 P i e r r e V i l a i n .kriti kao istinitu ili ne. Kakva je učinkovitost takvih anketa u području religioznosti nije lako odrediti. Messe. statistika pribivanja ne govori ni­ šta o tome kako vjernici osjećaju to sudjelovanje u obredu. ali tako­ đer i posljedica obiteljskih običaja ili društvene prisile.. pa u modernom svijetu ima sve više vjernika koji ne prakticiraju svoju vjeru. P a r i s . ko­ je dopuštaju iznimke i izmjenu cijelog sustava metoda. Spomenuta radna hipoteza. možda zbog svoje jednos­ tavnosti pitanja. reprezentativnog značenja uzorka i tehničke spreme osoblja. preglednosti i uvjerljivosti. La Foi sans la pratiquer. Ispitivanja javnog mišljenja. Jer. iako je osvješćuju u osobnom prostoru. Sto­ ga su u opticaju specijalne teorije a ne globalne pojmovne she­ me. u kojemu suženi broj podataka biva interpretiran s posebnim i specijalnim teorijama. oslanjajući se na sposobnost onih koji odgovaraju. pored vjerske prak­ se. s vreme­ nom je postalo razvidno da može postojati vjera bez kulta i da kult sam po sebi ne definira religiju. Kod toga se nije dugo ostalo..14 Ta je situacija prisilila sociologe religije da preispitaju svoja bitna gledišta o pokazateljima religioznosti. ali se one u Evropi i Americi redovito vrše. O čudnoj pojavi »religije bez obreda« — nasuprot »političkoj religiji s obredom« — postoje danas izu­ zetna svjedočanstva. kao ostaci pozitivističke i ideo­ loške tradicije. Ako je neka općenitost dopuštena.. str. nego i koliko ih vjeruje u Boga i u druge vjerske istine. Bilo je više nego jasno da se re­ ligioznost ne može svesti samo na svoj izvanjski kultni izričaj. Istraživanja što su slijedila pokazala su potpunu opravda­ nost prigovora da postupak praćenja obdržavanja nedjeljne ob­ veze ne mjeri svu religioznost. mo­ že biti primijenjena samo na vrlo ograničeni broj činjenica. Naime. dakle. ali je teško reći u kojoj mjeri oni pomažu da se pronikne u stvarno stanje religije u druš­ tvu. a ne samo kako to vjerovanje iskazuje. pokušala su. Sigurno da prizemni empirizam i amaterska metodologija iz prvog razdoblja razvoja iskustvene sociologije religije imaju stanovite prednosti. što su provedena posljednjih godina.

litur­ gijsku (sudjelovanje u obrednoj praksi) i posljedičnu (praktična primjena moralnih načela). pona- • 15 Charles Y. U Evropi se duže ostalo kod stare metode. spoznajna. ali su nadodane još dvije dimenzije: stupanj pripadnosti religijskoj sku­ pini i prvobitna motivacija ispunjavanja vjerske prakse. Religija se iskazuje kroz četiri bitne dimenzije: intelektualnu (spoznaja vjerskih istina). Vrhunac višedimenzionalnoga pristupa mo­ že se naći u postupku američkih sociologa M. 112. 1965. Hunta. Fukuyama. 1959. Kinga i R. pobožnost. Iskustvena dimenzija pokušava mjeriti stupanj osjećajne pri­ vrženosti nadnaravnome. A. broj se indikatora religioznosti počeo brzo množiti. str. Rezultate su podvrgli faktorskoj analizi i iskazali ih u šest pri­ marnih mjera religioznosti s dvije ili više relativno neovisnih podgrupa. Glock. ideološka dimenzija izražava mjeru podređenosti vjerskoj grupi ili njezinoj istini. obred. 21 . Str. konačno. To je razlogom zašto se danas povećava broj indi­ katora religioznosti. Poslije će biti pridodana peta dimenzija. Religion. iako se podjela nešto razlikuje. The Religious Revival in America. ideološku (prihvaćanje tih istina). Glock — Rodney Stark. u zborniku Religion and the Face of America. 1975. 17 Ronald L. uključenje u Crkvu pohađanjem obreda. koji su iskoristili sva dosadašnja iskustva na tom područ­ ju. Englewood Cliffs. Sociologische analyse van de Katholicitet.Jednom udvostručen. ideologija i etičke posljedi­ ce. slije­ dio je prilikom provedbe jednog empirijskog testa Y. go. obredna je već poznata i uključuje po­ hađanje crkve i molitveni život. The Sociology of 16 Charles Y. organizacionom djelatnošću i nov­ čanom pomoći. godine poduzeto veliko sociologijsko istraživanja religioznosti u Rimu." Tu podje­ lu religije u četiri dimenzije. poznavanje vjere. Oni su tako utvrdili 11 načina da se bude religiozan. 19 Žmile Pin-Cesare Cavallin. usmjerenost na religiju. koja mje­ ri znanje vjernika o bitnim porukama njihove religije." određujući ih kao spoznajnu. 24—42. La religiositä dei Romani. 1973. 18—38. str. str. jer ako i nije lažna. iskrivljuje mnoge važne razli­ ke između ljudi s obzirom na ono što smatraju da je religioznost i izražavanje svoje privrženosti religijskoj grupi i njezinu ideološ­ kom sustavu. u nešto promijenjenom obliku. 50—51. Naznačimo neke od njih: priznanje vjere. Rotterdam. str. Johnstone. Ch. B. Glock 15 nalazi da unutar religije postoje četiri dimenzije: religiozno iskustvo. prihva­ ćene su upute Ch. Broj dimenzija i njihovi sadržaji ko­ rišteni su na približno isti način. 1970. kojom je prilikom napuštena metoda isključive okrenutosti kultnoj praksi. Prvi počeci višedimenzionalnog pristupa religiji izvršeni su pod utje­ cajem američkih iskustava. di­ menzija etičke dosljednosti određuje posljedice pridržavanja vjerskih pravila u prostoru općeg ponašanja skupina i pojedina­ ca. obrednu. Religion and Society in Interaction. vjersku i devocionalnu dimenziju.19 U suvremenoj je sociologiji s vremenom prevladalo uvjere­ nje da je bilo kakva jednodimenzionalna mjera religioznosti nuž­ no nedovoljna. Religion and Society in Tension. Glocka o peterostruko]' dimenziji religije. 18 Kad je 1 9 6 9 . Berkeley. Roma. 430. Chica­ 18 Karei Dobbelaere.

R i c h a r d l a s . n e g o o i n t i m n i m s a d r ž a j i m a vjerskog uvjerenja i v l a d a n j a . Sigurno da empirijske m e t o d e p o k a z u j u očite n e d o s t a t k e k a d s e primijenjuju n a t a k o s l o ž e n p r e d m e t i s t r a ž i v a n j a k a o što j e čovjekova religioznost. e k s t a t i č k i m s t a n j i m a . d o b r o t i i trpljenju. i m a ­ ginacija. e m p i r i j s k a je sociologija sa svo­ jim m e t o d a m a i t e h n i k a m a doživjela d a n a s d v o s t r u k u k r i t i k u : d a je n e p o g o d n a za i s t r a ž i v a n j e f e n o m e n a religije i da je isključivo u s m j e r e n a n a c r k v e n u religioznost. 2 1 Č i n i s e d a sve s r o d n e d u h o v n e d j e l a t n o s t i — u m j e t n o s t . r e c i m o . r a z v o j u p o s t i n d u s t r i j s k o g d r u š t v a . P r e d n o s t je ove tipologije ne s a m o u t o m e što k o m b i n i r a najbolji uvid iz v e ć i n e p r e t h o d n i h p o k u š a j a d a s e izmjeri religioznost. 1982. T o s e d o i s t a zbilo. 22 . 1972. p o l i t i č k i m p i t a n j i m a . ali ostaje pri­ jeporno koliko stvarno p r i d o n o s e njezinu razumijevanju. v i đ e n j i m a . in Hunt. p a d a n a s n e m a m e t o d e koju sociologija religije nije p o k u š a l a primijeniti. Taj n o v i i m n o g o s t r u k i p r i s t u p religiji. b a r e m što s e tiče k r š ć a n s t v a i n j e m u sličnih religija. p o s e b n o k a d se iskazuje u svojim v r h u n ­ s k i m i z d a n c i m a : mistici. ekologiji. grijehu. Religion 22—31. što ljudi m i s l e o s l o b o d n o m v r e m e n u . bit ć e r e d o v i t slučaj d a s e i z r a d a m e t o d i č k o g dijela s p r i p a d a ­ j u ć i m s r e d s t v i m a a n a l i z e povjeri s t r u č n j a k u z a s t a t i s t i č k u t e h n i ­ k u i s t r a ž i v a n j a . D a p a ­ če. u r b a n i z a c i j i . KRITIKA E M P I R I J S K E S O C I O L O G I J E RELIGIJE T a k o p o v i j e s n o o b l i k o v a n a . K i n g . pa i o obi­ teljskim p r o b l e m i m a i s e k s u a l n i m t e š k o ć a m a . molitvi. Oxford. Z a t o je u p o t r e b a broje- 20 • 20 M o r t o n B. d o k ć e s o c i o l o g u religije o s t a t i s a m o d a opširnije o b r a z l o ž i d o b i v e n e p o d a t k e . n e g o što određuje niz novih mjera za svaku dimenziju posebno. Specijalizacija j e d o s t i g l a t o l i k u r a z ­ i n u d a j e s t v a r n o n e m o g u ć e biti i s t o d o b n o i s t r u č n j a k z a m a t e ­ m a t i č k u s t a t i s t i k u i do k r a j a u p u ć e n u z n a n o s t sociologije religi­ je. 68. Teško je z a m i s l i t i d a postoje još n e k i n a č i n i n a koje s e m o ž e biti religio­ z a n . o n i r i č k a s t a n j a — dijele istu s u d b i n u . pjesništvo. M o g l o se s t o g a oče­ kivati d a ć e sociologija religije — s u o č e n a s a s l o ž e n o š ć u z a d a t a ­ ka — posegnuti za svim dosad poznatim istraživačkim tehnika­ m a u d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a . postoje r a z v i k a n e i d o b r o n a p i s a n e sociologije u m j e t n o s t i . P r e m d a j e j a s n o d a sociologija religije u n a š e d a n e d o s e ž e visok s t u p a n j t e h n i č k e i m e t o d i č k e o p r e m l j e n o s t i — u p o t r e b o m k o m p j u t o r s k e t e h n o l o g i j e i p r o s t o r n e i m a g i n a c i j e — o n a ni u ko­ j e m s l u č a j u n e p r e s t a j e biti s t r o g o e m p i r i j s k a z n a n o s t . Dal­ str. traži m n o g o savršenija statistička p o m a g a l a od onih iz r a z d o b l j a p r e b r o j a v a n j a p r i s u t n i h u crkvi. A. s t r . Pođimo od prve primjedbe. J e d n a ­ ko je s r e l i g i o z n o š ć u . Sociological Perspective. 21 B r y a n R. svjedočenje i svijest o v a ž n o s t i religije za život. W i l s o n . žrtvi. D o d u š e . Measuring Religious Dimensions. koji r a b i d e s e t i više indikatora.sanje. M n o g o je l a k š e sa z n a n s t v e ­ n i m t e h n i k a m a i s t a t i s t i č k i m m e t o d a m a istraživati.

T a k o n e k e m e t o d e k o j i m a s e r e d o v i t o k o r i s t i m o u d r u g i m p o d r u č j i m a života i društvenim u s t a n o v a m a imaju vrlo o g r a n i č e n u primjenu u pro­ s t o r u religije.c r k v e n o m p o d r u č j u . koje i m a o g r a n i č e n u vrijed­ nost. p a zaključci i z to­ g a i z v e d e n i zacijelo s k r o m n o o d s l i k a v a j u p r o m j e n e u v j e r s k o m 23 . i z v o r n o š ć u i n o v o š ć u ci­ j e p a j e d i n s t v o v j e r n i k a n a d v a dijela: n a o n e koji d o s l o v c e . Sociologija religije je d a k l e p o s t a l a sociologijom c r k v e n e r e l i g i o z n o s t i i v j e r s k i h u s t a ­ nova. z l o u p o t r e b i i o s k v r n e . Štoviše. Z a t o je s o c i o l o g i z l o ž e n u n u t r a š ­ n j e m o s o b n o m p r o c i j e p u : m o r a u isti m a h biti n e p r i s t r a n i d o b r o ­ h o t n o suživljen s r e l i g i o z n o š ć u v j e r n i k a koju istražuje. D r u g i se p r i g o v o r tiče u v o đ e n j a s a m o c r k v e n e religije u is­ t r a ž i v a l a č k i o b z o r d r u š t v e n e z n a n o s t i . A k o reli­ giju m r z i ili p r e z i r e n e ć e o d nje n i š t a shvatiti. Preciznije i s k a z a n o . nije u m o g u ć ­ n o s t i u o p ć e z a p a z i t i i ispitati tu i z v a n . D a b i s o c i o l o g u s p j e š n o i s t r a ž i v a o religij­ s k e činjenice. ostaju vjerni svojoj C r k v i i o n e koji d o p u n j u j u svoju i n s t i t u c i o n a l n u v j e r n o s t o s o b n o m r e d e f i n i c i j o m vjere. p a s p o n t a n o š ć u . o d n j e g a s e t r a ž i d a istinski i d o k r a j a r a z u m i j e o n o što vjernici osjećaju i iskazuju. z a p r a v o . S o c i o l o g s e n e smije p o n a š a t i k a o vjernik. ali u slučaju religije j e d v a da d o s e ž u izvanjski sloj p r o b l e ­ m a . n e g o jednostavno.va i p o s t o t a k a u p o d r u č j u religije p o d l o ž n a o p r a v d a n i m prigovo­ r i m a . m o r a se i s t o d o b n o u njih i s k r e n o uživiti i o s t a t i s p r a m njih krajnje objektivan. b a r e m n e d o k ispituje svoj p r e d ­ m e t z a n i m a n j a . h o ć e r e ć i k a k o e m p i r i j s k a sociologija n e s a m o što zapostavlja izvan-crkvenu religioznost. R e l i g i o z n o s t je o d v e ć o s o b n o i ozbiljno p i t a n j e — što z a d i r e u n a j d u b l j e slojeve l j u d s k o g a b i ć a — da bi se l a k o izložila mjere­ nju s g r u b i m i n e p r i k l a d n i m s r e d s t v i m a . a z a b o r a v l j a n a s v a k u d r u g u i z v a n r e d n u o b u z e t o s t č u d n i m i t r a n s c e d e n t n i m . O s o b i t o je bilo iz­ v r g n u t o kritici k o r i š t e n j e u p i t n i k a . r a z b o r i t o . n a o b r a z b e . postoji o p a s ­ n o s t d a s e u p o t r e b o m n e p r i m j e r e n i h m e t o d a vjerski doživljaj o m a l o v a ž i . b a š z b o g svoje o g r a n i č e n o s t i u m e t o d i č k o m p r i s t u p u . I m a još j e d n a stvar. S d r u g e p a k s t r a n e . M o g u ć n o s t n e s p o r a z u m a ovdje j e z a i s t a g o l e m a . a ne fenomenologija općeg iskustva svetoga. t a d a i h t r e b a r a b i t i s v e l i k i m o b z i r o m . u n u t ­ r a š n j e i izvanjski. a k o j e o d v e ć u v a ž a ­ v a n e ć e o d i s t r a ž i v a n j a i m a t i n i k a k v e koristi. o n a istražuje eklezijalno u s m j e r e n u r e l i g i o z n o s t . spola. Ako se i p a k p r i h v a t e i p r e n e s u iz o s t a l i h g r a n a so­ ciologije. Da­ p a č e .c r k v e n u i n o v u u n u t a r -crkvenu religioznost. m n o g i p o k r e t i i oblici mišljenja u s l u ž b e n o j C r k v i v e ć su n e k a e m i g r a c i j a i o s p o r a v a n j e . jer b i t i m č i n o m p r e s t a o biti sociolog. što s e k a o slut­ nja » p o t p u n o D r u g o g a « začinje u i z v a n . krivotvori. T i m e se. g o s p o d a r s k o g polo­ žaja. koja i s p u š t a i z v i d a m o g u ć n o s t d a b i m o g l a p o s t o j a t i još n e k a d r u g a r e l i g i o z n o s t o s i m o n e s t r o g o in­ s t i t u c i o n a l i z i r a n e u p r o s t o r u c r k v e n o s t i . Upitnici su m o ž d a korisni za dobivanje običnih p o d a t a k a : dobi. d r u š t v e n o g položaja. t e h n i k e ispitivanja c r k v e n e r e l i g i o z n o s t i n i s u p r i m j e r e n e n o v o m p r e d m e t u i s t r a ž i v a n j a . Taj p r i g o v o r p o g a đ a em­ pirijsku sociologiju religije u njezinoj p o t p u n o j o k r e n u t o s t i p r e ­ m a eklezijalnoj religiji. T o č e s t o n e i d e s k u p a . » d r u g a crkva« koja je i z m a k l a eklezijalnim s t r u k t u r a m a .

č i m e s e i z l a ž e m o o p a s n o s t i d a n i k a d n e o t k r i j e m o istinski s a d r ž a j svijesti vjere is­ p i t a n i k a . a n e s a m o j e d a n m o d e r n i svjetovni jezik b r o j e v a o religiji. u pri­ z n a t u z n a k o v i t o s t i s l u ž b e n u teologijsku s e m a n t i k u . u k o j e m će s l u č a j u od­ g o v o r i n a t e o l o š k o m p l a n u izgubiti s v a k o z n a č e n j e i p r a k t i č n u u p o t r e b l j i v o s t jer n i s u j e d n o z n a č n i . n u ž n o d a s e p o s l u ž i m o sa­ m o n i k l i m i n e h o t i č n i m j e z i k o m vjernika. a i p a k b r o j e v e doživljavaju u mijeni p r i r o d e k a o o z n a k e b o ž a n s k o g a . u zborniku Kirchliche Lehre. 2 3 m o g u se n a ć i s k u p l j e n i p o d a c i o sakralizaciji brojeva. g o t o v o n e m o g u ć e ot­ kriti. 24 • 23 Friedrich Heiler. I m a d a k l e j e d n a d r e v n a religija brojeva. u d r u g o m i s h o d u . u c r t a t i u g r a f i k o n e . P r i m j e n o m m e t o d a e m p i r i j s k e sociologije religije. S u m e r u i Egiptu. izraziti u u s p o r e d b a m a i u v r s t i t i u tablice. Freiburg. ili j e p a k . " Bit će. N e k a primitivna p l e m e n a u Africi. Bambura. ne p o z n a j u u o p ć e r a č u n a n j e . sociologija d o s e ž e s a m o definiciju. N a t u s u m n j i v u poziciju soci­ ologije u p o z o r i l a je t e o l o g i j a . s d a n a š n j i m m e t o d a m a e m p i r i j s k e sociologije. t e o l o g a ili k a t e k i z a m a . 1970. To je r a š i r e n n a č i n iskazivanja svetoga. Aritmeti­ ka se pojavila u B a b i l o n u . N a s t a l a je više k a o v r s t a svete z n a n o s t i s v e ć e n i k a n e g o r a č u n a r s k a t e h n i k a svjetov22 Franz Haarsma. str. ali n e u s m i s l u v e ć e g d o s e z a n j a m a t e m a t i č k e t o č n o s t i n e g o p o g o d n a s r e d s t v a s a k r a l n o g očitovanja. A k o ne u s p i j u prijeći u j e z i č n e i o b r e d n e n o r m e hijerarhije. o b l i k o v a t i u i n d e k s e . koje s u o d r e đ e n e j e d n i m o d službe­ n i h c r k v e n i h »jezika«. ot­ k r i v a j u s e s a m o o n e r e a k c i j e i s p i t a n i h v j e r n i k a koje s u v e ć p r e ­ t h o d n o s t a n d a r d i z i r a n e u upitnicima. 1961. D o k teologija r a z l u č u j e ispovi­ jed vjere o d o d r e đ e n j a vjere. To stavlja sociologiju još j e d n o m p r e d p r o c i j e p : ili vrijede f o r m u l a c i j e u p i t n i k a . U svakoj d o b r o j f e n o m e n o l o g i j i religije. t e š k o ć e bilo koji o d o s o b n o doživljenih zamišljaja vjere biti u o p ć e p r o v j e r e n i p o t v r đ e n u dimenziji društvenosti. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. Da bi se jasnije u o č i l o k o l i k o j e š i r o k r a z m a k i n e p r e m o s t i v i p o n o r zjapio i z m e đ u t a k v a e m p i r i j s k o g p r i s t u p a u s o c i o l o g a i s a m o s v o j n o g doživljaja sveto­ g a u vjernika. B R O J E V I O RELIGIJI I RELIGIJA BROJEVA Iz s v e g a p r o i s t j e č e da je sociologija religije. u svojem d r u ­ g o m povijesnom razdoblju. Stuttgart. Skepsis der Gläubigen. Die Lehre der Kirche und der Glaube ihrer Glieder. j e d n a k o k a o što t o č a n o d g o v o r n e j a m č i z a s a m o s v o j ­ n o s t u vjeri. p o s e b n o onoj F. Heilera. Z a t o je s a v r e l i g i o z n i život v j e r n i k a p o k u š a l a p r e t v o r i t i u postot­ ke.p r o s t o r u . i z r a č u n a t i u o d n o s e . 161 — 176. bila gotovo opsjednuta brojevima. str. 9—36. bit ć e k o r i s n o u p o z o r i t i n a z a n i m l j i v u pojavu obo­ ž a v a n j a brojeva. . p r i s u t n o s t n o v i h i n e p r e d v i đ e n i h o b l i k a r e l i g i o z n o s t i u C r k v i i i z v a n nje. To znači da je u n a č i n u o b l i k o v a n j a i i z b o r u m e t o d a s a d r ž a n a i m p l i c i t n a definicija o n o ­ g a što s e m o r a s m a t r a t i k a o vjera. d a k l e . S t o g a p o g r e š a n o d g o v o r u a n k e t i n e p r e d s t a v l j a još z n a k o d s u s ­ t v a vjere.

Budući da za Pitagoru prvi broj nije još sredstvo umnožavanja koje ulazi u bes­ konačni niz. broj osam izlaže božansku sreću i islamska neba. nositelj me­ tafizičke esencije. Brojevi su posrednici između božanske i ljudske sfere. onda je zacijelo simbol savršene cjeline. počelo vremena i okosnica duhovnog života. 2 0 ) . axis mundi. naime. predočeni su brojem četiri. Svejedno. Naravno.ne nadmoći nad prirodom. kvalitetna zbiljnost. U svojoj pak teologiji sv. s brojem tri je izraženo božansko savršenstvo i mnoš­ tvo metafizičkih. broj nije bio sa­ mo čista kvantitativna jedinica. kozmički govor. bro­ jevi su neotuđivi dio sakralne baštine iz pradavnih vremena. utegu i mjeri (Knjiga Mudrosti 1 1 . etičkih. Religijska se aritmetika dalje razvijala i uvirala u vrlo istan­ čanu hermetiku sakralne vrijednosti brojeva. šest izražava mistiku makrokozmosa. U početku. Slična su svjedočanstva zabilježena u babilonskoj astrologiji. kozmos i ravnovjesje svjetskih osi. Tako su 22 slova abecede i prvih deset brojeva Božje emanacije i odgovaraju mnogostrukom očitovanju u stvaranju. U najmlađoj objavljenoj religiji. iz broja dva izlaze povijesno broj­ ni religijski dualizmi i polariteti. Tako Bogu pripada broj jedan. Zato bi se bez brojeva kozmos brzo vratio natrag u svoj početni kaos. pet je simbol mikrokozmosa i pla­ neta. s teologijskog 25 . Augustin sjedinjuje židovsku i neoplatonsku tradiciju. antropoloških. smatrajući da su brojevi na neki način Božje ri­ ječi: numeri in scripturis sacratissimi et mysteriorum plenissimi. pa sada svaki od njih redovito dobiva svoje posebno značenje. pa im se pridaju nadnaravne moći koje se opet samo po njima mo­ gu mjeriti. U hinduizmu su brojevi obožavani kao brahman — božanska sila koja djeluje u svetom pravilu — dok i u staroj in­ dijskoj filozofiji Samkhya jednako prevladavaju brojevni izričaji. ki­ neskoj »knjizi preobrazbe« (I-ching) i buddhističkoj kozmologiji. iskazi sve­ toga i poruke najvećega Smisla. što tvori podlogu za matematičke operacije zbrajanja i oduzimanja. nego je odražavao bit stvari i pojavljivao se kao sveti znak. Anguttara-nikaya u kanonu Pali je zapravo zbornik Buddhinih govora koji su raspoređeni po uzlaznom brojačnom slijedu. neke šiitske sekte jednako vjeruju da su 32 slova arabsko-iranske abe­ cede u stvari Božje vlastitosti i da različiti zvukovi koji oni proiz­ vode najuspješnije otkrivaju njegovu bit. i obratno. Iz toga slijedi da aritmetika svoje podrijetlo ne vuće toliko od nužnosti računovodstva i zemljom­ jerstva koliko od religiozne potrebe za uspostavljanjem simbolič­ kog jezika brojeva koji je za čovjeka najednostavniji. od yina i yanga do Kristove dvi­ je naravi. raspoređena unutar jednoga sustava. koji je simbol izvornog jedinstva i zato ima središnje mjesto u svim monoteizmima. kozmoloških. to određivanje ne staje nego ide do najvećih brojeva. liturgij­ skih svetih trijada. a slično je sa četiri slova Božjega imena. Treba upozoriti na Kabalu koja donosi kompliciranu židovsku mistiku brojeva. U mnogim istočnim kulturama svaki pojedinačni broj ima svoje­ ga boga ili božicu. U Starom se zavjetu spominje da je Bog sve uredio po broju. sedam je poslije bro­ ja tri najčešći sveti znak jer služi za predodžbu numinozne cjeli­ ne i punine svetoga. devet je znak svetog savršenstva. Štoviše. islamu.

PLURALISTIČKA S O C I O L O G I J A RELIGIJE U t r e ć e m r a z d o b l j u svojega r a z v o j a koje o b u h v a ć a s a d a š n j e d o b a . R a č u n a r s k a e l e k t r o n s k a t e h n o l o g i j a j a m a č n o j e j a k o u z n a p r e d o v a l a . H o u t a r t a i G. 1969. koja izviru iz E. d r u g u p o d u p l i v o m m o d e r n e p r o t e s t a n s k e teolo­ gije. 2 6 Z a t o se sve dvojbe i k r i t i k e iz p r v o g a r a z d o b l j a d a n a s s a m o p o ­ navljaju. a d r u g i i s t r a ž i v a l a č k i m p o s l o m n a p r i k u p l j a n j u p o d a t a k a . I. ali s u njezine m o g u ć n o s t i n a p o d r u č j u r e l i g i o z n o s t i o s t a l e p r i b l i ž n o is­ te. A Rumor of Angels. po­ kušavajući nadvladati rascjep između neplodnog empirizma i a p s t r a k t n e t e o r e t i č n o s t i . N e k i s u p a k sociolozi p o s t u p n o p o t p a d a l i p o d različite ut­ jecaje. New York. a svjetovna se r e l i g i o z n o s t — poslije b r o d o l o m a staljinizma. 153. New York. str. New York. po­ s e b n o je to izostalo u oblasti metodičkih p o m a g a l a . . R. 25 a t r e ć u p o d u p l i v o m r u m u n j s k o g r e l i g i o l o g a M. sociologija religije nije o t v o r i l a m n o g o n o v i h p o g l e d a . p r e m d a s v e ć o m u p u ć e n o š ć u i s m a n j e strasti. 129. 1979. 1969.s t a j a l i š t a ć e biti d o p u š t e n o zaključiti k a k o s e Božje biće d o d u š e iskazuje u b r o j e v i m a . pojavio s e s t a n o ­ viti broj s o c i o l o g a koji j e d n a k o m a r n o obavljaju s t a t i s t i č k a istra­ živanja r e l i g i o z n o s t i u d r u š t v u i b a v e se teorijom o s v e t o m e . M. S t v o r e n je d a k l e tip »mješovitog« socio­ l o g a religije — što je j e d i n a n o v o s t u t r e ć e m r a z d o b l j u — koji u sebi z b r a j a m e t o d i č k e p o s t u p k e o b a j u r a z d o b l j a . Tako su vjerno nasljeđem već opisani trendovi razvoja iz prvih dvaju r a z d o b l j a . M a r x a . 25 Peter L. S a m o l e t i m i č a n p o g l e d n a s u v r e m e n u sociologiju religije od­ m a h o t k r i v a njezine u z o r e i n e s k r i v e n a p o v i j e s n a izvorišta. pa p r i m j e r i c e P. str. 206. Tlak je i d e o l o g i č n o s t i i isključivosti očito p a o . E m p i r i s t i p r e d b a c u j u te­ o r e t i č a r i m a d a s e n e b a v e dovoljno i s t r a ž i v a n j e m . Ipak. J e d a n d i o s o c i o l o g a n a s t a v i o s e baviti t e o r i j s k o m k r i t i k o m r e ­ ligije. 26 of the Supernatural. Elements of a Sociological Theory of Modern Society and the Rediscovery Contemporary Possibilities of Peter L. D u r k h e i ­ m a . d o k s e i s t o d o b n o veliki dio e m p i r i j s k o g i s t r a ž i v a n j a p o k a z a o n e k o r i s n i m z a teorijsku o b r a d u . The Heretical Imperative. m a o i z m a i k o n t r a k u l t u r e — p o ­ č e l a u z n a n o s t i p r i m a t i s k r a j n j o m z a d r š k o m . Po sebi je jas­ no da t i m e nije u d v o s t r u č e n a i njihova p l o d n o s t u z n a n o s t i . The Sacred Canopy. G a u c h e t a koja p r o i z l a z e iz M. Eliadea. 26 Peter L. Religious Affirmation. W e b e r a te F. L u c k m a n n o v o i J. G u i z z a r d i j a što proistječu iz K. S t o g a z n a č a j a n broj sociologijskih teorija ostaje n e ­ p o t v r đ e n . Berger. str. B e r g e r piše svoju p r v u knjigu 2 4 p o d upli­ v o m K . Razumljivo je što je i z m e đ u tih s o c i o l o g a religije d o š l o do n e s l a g a n j a i r a z m i m o i l a ž e n j a . M a r x a . C a k m e đ u s o b n o p o s v e r a z l i č i t a mišljenja o religiji k a o što su Desroch o v o . a t e o r e t i č a r i s u u v j e r e n i d a e m p i r i s t i n e p o d u z i m a j u sve d a b i potkrijepili nji­ h o v e teorije. ali je u krajnjoj c r t i Bog i p a k veći od svih b r o j e v a j e r i m a t a k o đ e r i i z n i m n o svojstvo d a j e jedini bez b r o j a : anarithmetos. Y i n g e r o v o . Berger. W i l s o n a i M. Utopije n i s u više • 24 Religion. z a t i m mišljenja B. Berger.

T a k o s u p r v i sociolozi u n a s d a l e k o više sličili n a m r t v o z o r n i k e religije n e g o n a njezine i s t r a ž i v a č e . V e r s une nouveau christianisme ?. Zbilj­ n o s t religije. S l u ž b e n a i m ideologija nije b i l a o s o b i t o s k l o n a i s l a b o su g l e d a n a u v l a d a j u ć i m k r u g o v i m a . str. religija j e b i l a r a z m a t r a n a k a o n e š t o b o l e s n o . str. izdržljivost. D j e l o m i č a n raskid s t o m n e z n a n s t v e n o m tradicijom n a s t a o je tek o n d a kad s u sociolozi počeli n a empirijski n a č i n ispitivati r e l i g i o z n o s t pu­ č a n s t v a . n j e z i n a životnost. p a j e zacijelo više o d svih d r u g i h g r a n a sociologije z a o s t a l a z a d a n a š n j i m svjetskim z n a n ­ stvenim standardima. U t o m n e p o v o l j n o m okvi­ r u . O t u d povoljniji uvjeti za p l o d n i j u o c j e n u i n e p r i s t r a n i j i z n a n s t v e n i s u d o f e n o m e ­ n u religije. P a r i s . Le desenchantement du monde. S t o g a j e t e š k o biti z n a n ­ s t v e n o u s m j e r e n p r e m a religiji. 27 . pri­ vremeno. S t o g a j e d o t a d a bilo t e š k o u o p ć e i govori­ ti o n e k o j sociologiji religije. u p o t r e b o m o d g o v a r a j u ć i h p o z i t i v n i h m e t o d a i uobičaje­ n i h s t a t i s t i č k i h t e h n i k a . A t a k o i s t r a ž i v a t i religiju z n a č i ne s a m o r e ć i o n o što mi o religiji m i s l i m o n e g o je i p u s t i t i d a o n a o sebi s a m a i z v o r n o p r o g o v o r i . 397. P a r i s . Za­ to se t e ž e o s l o b a đ a l a u t e g a ideologije. Religija s e s a d p o č e l a s h v a ć a t i k a o d r u š t v e n a č i n j e n i c a koja s e m o ž e i p r o m a t r a t i . osuđeno na odumiranje i posvemaš­ nji n e s t a n a k . 1985. 28 Daniele Hervieu-Leger. G a u c h e t a 28 i D. H e r v i e u . Introduction ä Ia sociologie du christianisme occidental. što p o k a z u j e d a s u v e ć u s a m o m sociologijskom stajalištu postavljeni uvjeti z a n e p r i s t r a n i j i pri­ s t u p pojavi religije. opasno. 312. s p o s o b n o s t p r i l a g o d ­ b e i d r u g a obilježja n a g n a l i s u s o c i o l o g e d a religiju u v a ž a v a j u i i s t r a ž u j u b a r e m k a o d r u š t v e n u zbilju. • 27 M a r c e l G a u c h e t . N a š o j je d o m a ć o j sociologiji religije d u g o t r a j n o i j e d i n o n a d ­ a h n u ć e b i o m a r k s i z a m . T a s e n a š a e m p i r i j s k a sociologija religije u b r z o s u s r e l a s a s v i m o n i m i s t i m p o t e š k o ć a m a m e t o d i č k e n a r a v i — i a k o n a nižoj r a z i n i — koje s m o prije opisali. 1987. Za o p r a v d a n j e joj m o ž e služiti o t e ž a v a j u ć a o k o l n o s t d a s u d r u š t v e n a i s t r a ž i v a n j a u n a s t a d a op­ ć e n i t o b i l a j a k o z a p o s t a v l j e n a . Novi n a r a š t a j i s o c i o l o g a u t i r u d a k l e p u t d r u š t v e n o j z n a n o s t i o religiji t e k k r o z e m p i r i z a m i z d r u g o g a r a z d o b l j a r a z v o j a s p o m e n u t e d i s c i p l i n e . a n e j e d i n o pobijati. Une historie politique de la religion. S t o g a j e sociologija religije u n a š i m p r o s t o r i m a i m a l a d u g o r a z d o b l j e p o r o đ a j n i h n a p o r a i p o č e t n i h u z l e t a . Z a sociologiju n a i m e č i m j e n e k a p o j a v a d r u š t v e n o postojeća. natražno. pa je njihov vidik — htjeli o n i to p r i z n a t i ili ne — i p a k p o s t a o m a n j e i d e o l o š k i uvjetovan. a i s t o d o b n o o s t a t i g l u h z a taj nje­ zin o s o b i t i s a k r a l n i »govor«. a e r o s p r e o b r a z b e k a o d a s e p o v u k a o . p r e m d a n e p o t p u n o i iščezao. U p o t v r d u t o g a t r e b a p r o č i t a t i s a m o dvije posljednje 27 i z v r s n e knjige iz p o d r u č j a sociologije religije — M. n e p o ž e l j n o . T o m j e p o z i t i v n o m n a g n u ć u najviše p r i d o n i j e l a o k o l n o s t što su n a š i p r v i sociolozi bili n a o b r a ž e n i u struci.n a cijeni. o n a j e o d m a h i d r u š t v e n o r e l e v a n t n a .L e g e r — pa se uvjeriti u kojoj je mjeri n e k a d a š n j i ideološki n a p o n p o p u s t i o . n a ž a l o s t č e s t o onaj n a j n i ž e k a k v o ć e .

28 . naravno.Osim opisanog pluralizma — teorijskog i empirijskog — u sociologiji se religije u njezinu trećem razdoblju razvoja po­ javljuje još jedna odrednica: interdisciplinarnost. premda se najviše trudi da baš o njoj mnogo ustvrdi. Na poprištu je ostala dakle sa­ mo sociologija koja na suvremen i priopćiv način najbolje artiku­ lira problem religije svjetovnom čovjeku. filozofija se zavukla u teško razumljiv jezik apstrakcije. Ako sve probleme o religiji sabijemo u samo jed­ nu znanost. dok je teologija zabludila u antropologiju pa je njezin govor iz takva motrišta posve promašen. Jer. poništavajući sve njihove pristupe. što je dakako više posljedica očitosti da se sa sociologijom ne može odveć daleko doprijeti u razumijevanju religije. sociologija može zaista malo znati o reli­ giji. A upravo to hoće moderna sociologija religije koja sebe smatra najpozvanijom da izrekne konačni sud o svetome. Stoga u naše doba sociologija religije stalno prekora­ čuje — nerijetko i protiv svoje volje — granice iskustvene poseb­ nosti i zalijeće se u druge znanstvene oblasti. Povi­ jest religija sa svojim arhaizmima nikoga više ozbiljno ne zani­ ma. Razloga za taj iskorak treba tražiti u praktičnoj nemogućnosti sociologije da. U tom smislu moguće je poslije svega zaključiti kako buduć­ nost pripada vjerojatno samo onoj sociologiji religije koja uspije izbjeći trostrukoj opasnosti: da ne postane ideologijom. Taj idealni zahtjev. psi­ hologija se pretežno bavi patološkim slučajevima religioznosti. Otud bujanje interdisciplinarnosti. Time međutim prestaje biti sociologijom religi­ je i postaje nekom vrsti laičke teologije ili popularne filozofije. potpuno je neizvodiv poku­ šaj da se samo iz razine društvenih znanosti pokuša reći sve o re­ ligiji. da se ne pretvori u idolatriju brojeva i da prestane prekoračivati vlastite granice. ali u znanosti nije toliko važno dosegnuti ciljeve koliko u dosljed­ nosti hodati prema njima. dostupne znanju i zanimanju današnje tehničke inteligencije. Zbog njezina povlašte­ nog položaja dolazi međutim u opasnu kušnju i naopaku težnju da pokuša riješiti svekoliku tajnu religije. neće biti lako ostvariti. onda se ne trebamo čuditi što ta znanost postaje zapravo i jedina znanost o religiji. što je unaprijed osuđe­ no na neuspjeh. kao poseban pristup i metoda. Metodički gledano. nego želje za vraćanjem na ideološki re­ dukcionizam iz prošloga stoljeća. što ne ide skupa. smisleno dosegne i obuhvati svu složenost religijskog fenomena.

izabrati i teži put koji nadilazi puko prepričavanje tuđih tekstova. koje zahtijevaju dugo i potanko tumačenje. koja im je proizvođač. Guizzardi sa skupi­ nom svojih sljedbenika na sveučilištu u Padovi. izaziva u njih redovito strah. Dapače. što daka­ ko proistječu iz posve suprotnih teorija sociologije religije. koji ih troše. 12. POLITOLOŠKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Prva takva šok-tvrdnja glasi: religija je sakralni proizvod za­ posjednut od crkvenih ustanova. nastojeći ih prikazati poglavito u njihovom logič­ kom slijedu. Tko krene tim putem mora stalno pronalaziti ne­ ku unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih te­ orija o religiji. 160. Bourdieu. a model klasno-hegemonistički. No cijeli taj sklop najnovijih sociologijskih teorija o religiji pokazuje u svojem drugom dijelu neočekivani rasplet. međutim. Može se. pa u svemu ne odgovara vremenskom tijeku na­ stanka pojedinih sociologijskih teorija. et structure du champs religieux. jer kršćane može vrlo iznenaditi. Možda bi najlakše bilo izdvojiti samo poznatije teorije i o svakoj ponešto posve kratko priopćiti. Svaka od tih teorija ima uvijek neku svoju središnju tvrdnju koju nazivamo šok-tvrdnjom. 1979. u kojemu nove spoznaje potpuno obrću prvotni redosljed. Genese s t r . zazor ili čak odbojnost. ali ipak prati opće usmje­ renje razvoja religijske situacije u modernom društvu. Bourdieu. a ne povijestan. Naravno da je spomenuti slijed prije svega suvislan. i vjernika. a u Italiji sociolog religije G. jer je u suvremenoj sociologiji religije uklop­ ljeno cijelo mnoštvo novih i vrlo složenih teorija. 2 9 4 — 3 3 4 .NOVIJE TEORIJE U SOCIOLOGIJI RELIGIJE UVOD Zadatak što proizlazi iz naslova ovog poglavlja jamačno ne­ će biti lako ispuniti. To mišljenje u Francuskoj brani 1 P. U središtu joj je kategorija religijskog polja na kojemu se obavlja razmjena »dobara spasenja« između Crkve. No ta »spasenjska dobra« ni­ su nikada predmet slobodne razmjene i ravnopravnog položaja • se de 2 Pierre s o c i o l o g i e . 1 9 7 1 . str.2 Nadahnuće spo­ menute teorije izričito je marksističko. u Reuve francai- Gustavo Guizzardi. pa šok-tvrdnje poči­ nju polako ustupati mjesto drugim. anti-šok tvrdnjama. La religione della crisi. Milano. 3. 29 .

Ta klasno-politološka teorija religije smatra da je Crkva došla neov­ lašteno u posjed religijskog polja i da vrši ideološku manipulaci­ ju sa svetim. Na sociološ­ koj razini oblikuje se to kao dobro ustrojeni sustav odnosa. vidovnjaci i vjernički narod. drugo. narod iščekuje i prihvaća. Vjernici su izjednačeni s proleterijatom. nadzi­ ranjem religije i njezinih oblika izražavanja. Zato u politološkoj sociologiji religije Crkva mno­ go više sliči na kapitalističko poduzeće nego na Božji narod ili barem na zajednicu vjerskih službenika. Moć takva razlu­ čivanja dakako pripada Crkvi. vjerničke mase daju za uzvrat pri­ volu da im baš Crkva preuzme organizaciju njihova religijskog života. Tko samo i površno poznaje marksizam taj će lako uočiti da se ovdje radi o pukoj primjeni zasada političke ekonomije na us­ tanovu Crkve. Crkva djeluje i presuđuje. religijsko je polje kontrolirano od klera kao administratora toga polja. U konačnici dakle Crkva odlučuje što je religiozno. u ko­ jemu Crkva jedina ima ovlaštenje da organizira religiozno.njihovih nosilaca. Za politološku sociologiju. osim što je utemeljena na društvenoj moći Crkve. Naprotiv. proroci. Iz svega se može zaključiti da je po toj teoriji Crkva aktivni. Protiv te eklezijalne uzurpa­ cije vlasništva »spasenjskih dobara« ustaju tijekom povijesti broj­ ni heretici. Ključno mjesto za razumijevanje religije nalazi se u činu uspostavljanja crkvene vlasti i to na dva načina: prvo. Ta nejednaka razmjena između sakral­ noga proizvoda i moći nad njim određuje zapravo srž politički shvaćene religije. Crkva daje narodu religiju u zamjenu za vlast nad tom religijom. Zakonitost posjedovanja re­ ligijskog područja. karizmatici. Zato treba obaviti eksproprijaciju vjerskih sredstava. klerici s kapitalistima. Crkva uključuje u sebi prostor koji naziva »istinska religija« i prostor izvan sebe koji naziva »lažna religija«. da bi dobili religiju shod­ no njihovu stanju podložnosti. a tržište roba s religij30 . Logika re­ ligijskog polja — koje je stavljeno pod upravom eklezijalne orga­ nizacije — sadržava mogućnost izuzimanja onih vjernika što od­ bijaju prihvatiti službeno određenje svetoga. Zavladala je dakle hegemonija eklezijalne ideologi­ je na štetu življene religije naroda. a ne vjerničkom puku. Zbog opće društvene i poli­ tičke podređenosti niže su klase dakle bile prisiljene izražavati svoje interese u religijskim predodžbama koje su im ponudile vladajuće elite i crkvena birokracija. održava se još zahvaljujući sposobnostima crkvenih struktura da pruže narodu takav tip religioznosti koji će odgova­ rati uvjetima života pojedinih grupa. određenjem religije. Crkva ima potpuni monopol i svu ovlast nad »spasenjskim dobrima«. Naime. To teologijsko defini­ ranje religije međutim lako prelazi u društvenu vlast nadziranja nad religijom. a što nije. Oni žele destabilizirati vlast Crkve činom revolucionar­ nog prijestupa kojim bi ta »spasenjska dobra« prešla u posjed na­ roda. shizmatici. Ukratko rečeno. Upotrebljavajući baš taj »vladajući religijski proizvod« podređene klase prihvaćaju isto­ dobno i samu vladavinu Crkve. a vjernički puk pasivni subjekt.

jer nje sigurno ima. izravno se natje­ cati s drugim nosiocima »spasenjskih dobara«. koja više nije neka obvezna struktura s točnom hijerarhijom značenja. nažalost često i previše. Vjerske predodžbe — onako kako su ob­ likovane u službenim crkvenim modelima — prestaju biti jedine i obvezne religijske teme. jer ne raspolaže više nikakvim posebnim monopolom u društvu. već radije bogati. Time se naravno ne želi reći da nema nikakve potrebe tematizirati Crkvu u njezinoj političkoj i gospodarskoj djelatnosti.skim poljem gdje se razmjenjuju »spasenjska dobra«. SOCIOLOGIJA RELIGIJSKOG TRŽIŠTA Prva šok-tvrdnja o Crkvi kao kapitalističkom poduzeću koja ima potpuni monopol na tržištu »spasenjskih dobara« ili »po­ sljednjih značenja« postala je međutim ubrzo bespredmetna jer je upravo proces sekularizacije društva dokinuo crkveni mono­ pol na tržištu ideja i svjetonazora. Zato vjernost politološkoj metodi ima smisla obdržavati samo dotle dok ona ne počinje izobličavati predmet koji istražuje. za umjetnost i druge duhovne tvorbe. To stajalište zastupa u suvremenoj sociologiji religije P. 1969. On je dakle slobodniji uspostaviti svoj osobni identitet. uvijek mogućih potrošača njezi­ nih vjerskih proizvoda. str. Berger. nego je. Tu su još i druge bitne marksističke kategorije. raznovrsni asortiman mogućnosti. Proširenjem potrošačkog mentaliteta i osobne neovisnosti vjerojatnije je da će pojedinac početi pristu­ pati svijetu religije kao kupac. 127—153. Ako se ta kritična granica preskoči. Nezgodno je samo to što je spomenuta politička i gospodarska djelatnost načelno spo­ redna za Crkvu. koji je obilježen religijskim pluralizmom. The Sacred Canopy. nego obilježava odnos pojedinaca prema kulturi. kao što je beznačajna. New York. Elements of a Sociological Theory of Religion.3 U novom kontekstu. Po­ trošački mentalitet nije ograničen samo na ekonomske proizvo­ de. pojedincu je inače. Stoga se pojavila druga šok-tvrdnja koja Crkvu izjednačuje sa svakim drugim proizvođačem ideologija. zanimanja i ideje. pristupačan podjednako svakom korisniku. Crkva ne prenosi više neki opće priznati i obvezni religijski model. Jer. ostavljena sloboda da iza­ bere materijalna dobra i usluge. a ne eklezijalnom isključivošću. u mnogo većoj mjeri nego u tradicionalnom društvu. Crkva se doduše i danas pojav­ ljuje kao društvena moć. prisiljena ući u sukob. prijatelje i susjede. 31 . Berger. Taj konzumistički mentalitet prožima danas pojedinca i kad se odnosi prema religiji. L. ali samo kao jedna između mnogih dru­ gih. recimo. onda više nemamo posla uopće s Crkvom nego nečim što je njoj posve suprotno. naprotiv. To znači da on sad može slobodno • 3 Peter L. kako bi privukla pažnju »slobodnih« pojedinaca. Stvoren je tako jedan novi povijesni prostor.

J e d n o s t a v n o . v o d e n s a m o p r e d n o s t i m a i p r v e n s t v i m a p o n u đ e n i h »spa­ senjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja«. P r e m a t o m e . k a o s v a k a d r u g a r o b a . sad se moraju organizirati tako da privuku pažnju potrošačkog m n o š t v a . T o m o d e r n o r a z d o b l j e l a i k a — k a k o g a n e k i zovu — i m a n a i m e svoje d r u š t v e n o korijenje u obilježjima l a i k a k a o potrošača. N e t r e b a s e s t o g a č u d i t i d a u p r a v o t u situaciju p l u r a l i z m a i v j e r s k o g t r ž i š t a — s u p r o t n o monopolističkom stanju u razdoblju crkvene n a d m o ć i — p r a t i p o v e ć a n o z a n i m a n j e za m j e s t o i u l o g u l a i k a u religijskim u s t a ­ n o v a m a . u n a t o č svojim p o s v e s u p r o t n i m teologijskim u č e n j i m a . religijska tradicija. L. O d a t l e v a ž n o s t »rezultata« u religijskom svijetu. S p o m e n u t a religijska situacija u m n o g o m e sliči situaciji m o d e r n o g g o s p o d a r s k o g tržišta. B e r g e r misli da je religija d a ­ n a s p o s t a l a » e l e m e n t l u k s u z n e potrošnje« u g o l e m o m s u p e r m a r k e t u p l u r a l i s t i č k o g života. s l u ž b e n i č k o z a n i m a n j e i slobod32 . o z n a č a v a z a p r a v o p o č e t a k t e n d e n c i j e koja ovlašćuje p o t r o š a č e d a v r š e n a d z o r n a d p r o i z v o d i m a koji i m s e n u d e n a tržištu. S a ž i m a j u ć i b i t n a obilježja p l u r a l i s t i č k e situacije t r e b a r e ć i d a religija više n e m o ž e biti j e d n o s t a v n o n a m e t n u t a . a p r i t o m e n e voditi r a č u n a o nji­ h o v i m ž e l j a m a i p o t r e b a m a . S t o g a P. u o t v o r e n o j k o n k u r e n c i j i s d r u g i m s k u p i n a m a koje sli­ j e d e isti cilj. u n a š e d o b a religijske zajednice p r e l a z e o d s t a n j a m o n o p o l a n a s t a n j e k o n k u r e n t s k o g tržišta. P r o š i r e n j e b i r o k r a t ­ s k i h s a d r ž a j a u religijskim i n s t i t u c i j a m a čini da o n e počinju iz­ m e đ u s e b e sve više sličiti j e d n a n a d r u g u . N u ž n o s t d a s e p r e m a o s o b n i m želja­ m a v e l i k o g dijela p u č a n s t v a p r i l a g o d e t e m e l j n a obilježja »po­ sljednjeg z n a č e n j a « ili »spasenjskih d o b a r a « . Nije t e š k o vidjeti d a t a situacija d o n o s i ozbiljne posljedice u p o d r u č j u d o s a d a š n j i h d r u š t v e n i h s t r u k t u r a r a z l i č i t i h vjerskih g r u p a . C r e s p y ih je s v r s t a o u g r a đ a n ­ s k u k l a s u . koji je više n i s u prisiljeni p r i h v a ć a t i . jer j e t r e b a p r o d a t i m u š t e r i j a m a »spasenjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja«.b i r a t i . A si­ t u a c i j a »tržišta« n e j a m č i n i k a k a v s i g u r a n »rezultat«. Utjecaj t r ž i š n e logike n a p o n a š a n j e p o t r o š a č a »spasenjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja« o d r a z i o s e t a k o đ e r p o s r e d n o i na položaj s v e ć e n i k a u Crkvi. ali n e m o n o p o l i s t i č k o g n e g o s l o b o d n o g . ta se racionalizacija i z r a ž a v a p r v e n s t v e n o u pojavi b i r o k r a c i j e . koje s u m u p r u ž e n e u b o g a t o m i z b o r u . t e r c i j a l n u djelatnost. Z a t o je p l u r a l i s t i č k a situacija s u v r e m e n e religije u s t v a r i k l a s i č n a t r ž i š n a situacija. A taj p l u r a l i z a m d o v o d i neizbježivo do religijskog »tržišta«. koja j e n e k a d m o g l a biti n a m e t n u t a o d a u k t o r i t e t a . N e m o g u ć e j e n a i m e p o n u d i t i r o b u s l o b o d n i m p o t r o š a č i m a . n e g o m o r a n a ć i svoje m j e s t o n a t r ž i š t u ideja. G. O t u d se u p r o s u d b i s u v r e m e n e vjerske situa­ cije p r i m j e n j u j u o n a i s t a m j e r i l a koja se i n a č e r a b e u ispitivanju t r ž i š t a d o b a r a š i r o k e p o t r o š n j e . K a o i u d r u g i m u s t a n o v a m a m o d e r n o g društva. p a ć e d o b a r dio s a k r a l n e d j e l a t n o s t i biti v o đ e n l o g i k o m t r ž i š n e e k o n o m i j e . Dok s u t e za­ j e d n i c e prije vršile isključivu k o n t r o l u n a d svojim vjernicima. s a d m o r a biti b a č e n a n a tržište. N u ž n o s t d a s e d o đ e d o »rezultata« d o v o d i d o p o t r e b e racionalizacije.

no zvanje. a ne općom so­ cijalizacijom. Svećenička tehnokracija je udaljenija od poruke Evanđelja nego svećenička aristokracija. ali koji ne proizvode ništa što bi društvu bilo prijeko potrebno. savjetnici za bračna pitanja. Tvorac je te socio­ logijske teorije o nevidljivoj religiji Th. Nažalost. The Invisible Religion. međutim. a više njegova ljudska raspoloživost. Naime. u kojoj je uposleno gotovo dva milijuna činov­ nika. The Transformation of Symbols in Industrial Society. Za­ hvaćeni krizom. a više njego­ va sposobnost da ga sasluša. svjetovne su se ponude tih značenja i dobara pokazale vrlo prihvatljive i prikladne za privatiziranog i individualiziranog čovjeka današnjice. 68. To. Zato se kler danas osjeća društveno potisnut i životno marginaliziran. Jednoga dana ćemo možda uvid­ jeti — poručuje naš zemljak I. manje teologijsko znanje. 1989. liječnici. N e w Y o r k . psihoterapeuti. 33 . jer ona počinje s osobnim izborom. koje je. drugi djelitelji po­ moći ljudima u nevolji i stručnjaci za ljudske probleme — kao psiholozi. Množi se stoga i broj činovnika u Crkvi na štetu broja navjes­ titelja i prenositelja kršćanske tajne. Ilich 4 — da uspješno poslovanje mnogo lukavije kompromitira kršćanski život Crkve nego što je to nekad činila vlast klerika u društvu. str. Svetkovina svesnosti. posebice u usporedbi • 4 I v a n Ilič. str. SOCIOLOGIJA NEVIDLJIVE RELIGIJE S vremenom je postalo sve očitije da na tržištu »spasenjskih dobara« ili »posljednjih značenja« izgledi crkvene religije poči­ nju polako opadati. psihijatri. 117. udaljuje svećenike od evanđeoskog poziva i gura ih u red obič­ nih stručnjaka za svjetovna pitanja čovjeka i međuljudskih odno­ sa. 5 T h o m a s L u c k m a n n . Poziv na institucionalnu revoluciju.5 U pomanjka­ nju šire društvene potpore i crkvena utjecaja. načet krizom i uznemiren gubitkom identiteta. naime. socijalni radnici. U ozračju opće privatizacije življenja po sebi je jasno da će vjerni­ ku manje značiti svećenikova doktrinarna podrška. Luckmann. naravno. Otud treća šok-tvrdnja koja predviđa istodobni nadolazak nove društveno nevidljive re­ ligije i iščeznuće stare crkveno vidljive religije. svećenici se obraćaju znanju izvan religijskog polja. pojedinačnom ukusu i modi. Stoga će tako nastali sustavi »posljednjeg znače­ nja« imati za posljedicu nestalan realitet. Niš. najviše pridonijelo potkopavanju i obez­ vređivanju temelja njihove duhovne djelatnosti. takvih je humanističkih ponuda upravo sa svjetovne strane dolazilo sad najviše. nevidljiva će religi­ ja biti prepuštena slobodnoj igri bez priprave. Sociolozi ističu da je Rimo­ katolička Crkva postala danas najveća ne-državna birokratska tvorba na svijetu. čiji se uspjesi mjere rastom broja njihovih mušterija — zacijelo su mnogo nadmoćniji i stručniji od svećenika koji u tim svjetovnim strukama traže naknadni oslo­ nac za svoj slabiji položaj na tržištu ideja i duhovnih usluga. Na mo­ dernom konkurentskom tržištu ideja.

o n a i s t o d o b n o živi u svojim č l a n o v i m a i n a s t a v l j a živjeti i z v a n njih. Seksualnost je sredstvo samo-transcend i r a n j a i p o t v r d a s l o b o d e u n u t r a š n j e g čovjeka. seksu­ a l n o s t p o s t a j e s p o s o b n a p r e u z e t i o d l u č n u funkciju u čovjekovu traženju samo-ostvarenja i samo-iskazivanja. U n a t o č s p o m e n u t i m t e š k o ć a m a . O s l o b o đ e n a o d izvanjske d r u š t v e n e k o n t r o l e . 34 . R a z u m l j i v a je n e ­ s t a b i l n o s t t e m ä nevidljive religije. O d t r e n u t ­ k a k a d j e » u n u t r a š n j i čovjek« u z e t k a o n e o d r e đ e n a ili t e š k o o d r e d i v a b i t n o s t . njegovo o č e k i v a n o o t k r i ć e n a m e ć e t r a ž e n j e tijekom cijelog života. Sve t o čini d a s e nevidljiva religija n e m o ž e t a k o l a k o opisati. Th. a n e izlazi više i z t r a n s c e n d e n t n o g p o r e t k a . S t o g a se za suv­ r e m e n o g čovjeka »posljednje značenje« n a l a z i s k r i v e n o u privat­ n o m životu. u č u v s t v i m a i osjećajima. p o v e z a n a s religijskim t e m a m a s a m o . koji s e p o v u k a o u p r i v a t n i p r o ­ stor vlastitog postojanja. Z a t o o s o b a koja n a s t o j i p r o n a ć i izvor »posljednjeg z n a č e n j a « u subjektivnoj dimenziji svojeg ž i v o t o p i s a p o d u z i m a u stvari b e s k r a j a n p o s t u p a k samo-ostvarenja i samo-iskazivanja. To d a k a k o ne znači d a o n a u p r i j a š n j i m d r u š t v i m a nije i m a l a v a ž n o m j e s t o ili d a nije k o r i s t i l a religijski o b l i k za svoj i z r a ž a j . t e k u n a ­ š e d a n e s e k s u a l n o s t . P r i t o m e t r e b a r e ć i d a t e m e koje d a n a s z a u z i m a j u v l a d a j u ć e m j e s t o u čovjekovoj r e l i g i o z n o s t i i m a j u svoje izvorište u i n d i v i d u a l n o j egzistenciji.o s t v a ­ r e n j a i s a m o . jer im je izvorište u i s k u s t v i m a p r i v a t n o g p o d r u č j a življenja. t a k v a ć e biti očito i s a m a religija. j e d n a k o k a o i te­ m a s e k s u a l n o s t i . S o b z i r o m n a m j e s t o koje z a u z i m a u d a n a š n j e m svijetu. T o z n a č i d a u m o d e r n o m d r u š t v u s a m o . I m a još j e d n a t e m a nevidljive religije.i s k a z i v a n j a . b a r e m n e o n a k o o d r e đ e n o k a k o j e t o bio slučaj s e k i e z i j a l n o m re­ ligijom.s v r l o č v r s t i m i i s t o r o d n i m c r k v e n i m p o r e t k o m . P a i p a k . J a č a ­ n j e m s r e d n j i h k l a s a u i n d u s t r i j s k o m d r u š t v u . Slično s e k s u a l n o s t i i obitelj i g r a u l o g u s a m o . u p r o s t o ­ ru gdje se t o č n o s t i s k a z i v a n j a i n a č e t e š k o p o s t i ž e i traje.t r a n s c e n d i r a n j a . počinje i g r a t i u l o g u i z v o r a »posljednjeg z n a č e n j a « z a m o d e r n o g čovjeka. N a i m e . s e k s u a l n o s t z a s l u ž u j e i z n i m n u p a ž n j u p o t r o š a č a religij­ s k i h d o b a r a . Obitelj djeluje k a o n e k a v r s t a s u r o g a t a t r a n s c e n d e n t n o g a . j e r j e obitelj u p r a v o u n a š e d a n e i z g u b i l a m n o g e d r u š t v e n e funkcije koje je i z v r š a v a l a u t r a d i c i o n a l n i m s t r u k t u r a m a . očito j e b a š g u b i t a k t i h funkcija u č i n i o d a s e obitelj p o v u k l a u n u t a r » p r i v a t n e sfere« i t a k o p o s t a l a v r l o plo­ d a n i z v o r »posljednjih z n a č e n j a « . L u c k m a n n i d e ko­ r a k dalje u svojem t r a g a n j u i p o k u š a v a uobličiti n e k o l i k o t e m e l ­ j n i h t e m a nevidljive religije. To je obitelj.o s t v a r e n j e i samo-iskaziv a n j e u n u t r a š n j e g s l o b o d n o g čovjeka p r e d s t a v l j a j u najvažnije te­ me nove religioznosti. k o j a s e n a t u obiteljsku s t r u k t u r u oslanja. P r e v l a s t p o č e l a pokretljivosti u s u v r e m e n o m životu m o ž e bi­ t i o z n a č e n a k a o d a l j n a t e m a nevidljive religije. B u d u ć i da je u n a š e m v r e m e n u obitelj d r u š t v e n o o s l a b l j e n a i n e p o s t o j a n a . I a k o to sve stoji. t e m a o s o b n e sa­ m o s t a l n o s t i p o s t a j e s r e d i š n j a t e m a nevidljive religije. što s e n a p r v i po­ g l e d m o ž e činiti č u d n o . u kojoj se n e p o s r e d n o o s t v a r u j e čovjekova a u t o n o m i j a .

seksualnost i obitelj. Theory. 593. 1970 str. New York. S druge pak strane sociolog J. a ne religija koja mu postaje sredstvo održavanja. Stoga funkcionalisti zaključuju da religijska vjerova­ nja doduše nisu istinita u znanstvenom smislu riječi. Taj • 6 Thomas F. Zato bismo u sažetku mogli reći da se čovjek u nevidljivoj religiji transcendira samo-potvrđivanjem i samo-iskazivanjem unutrašnje slobode. pokretljivost. Cesto je jedino rješenje za povijesne nedaće. O'Dea6 misli da doživljaj svetoga potiče izmirenje protuslovnih težnji. barem potencijalno. FUNKCIONALISTIČKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Sve se dosadašnje sociologijske šok-tvrdnje o religiji — poli­ tološka. obavlja funkciju društvenog nadzora i pomaže odre­ diti osobni i zajednički identitet. pa se okrenula nevidljivoj religiji i njezi­ nim vlastitostima. U tom je kontekstu jedino važno odrediti doprinos koji religija daje funkcioniraju i održavanju stanovitog društvenog poretka. stišava za­ brinutost. opravdava sukobe. Tako sociolog Th. daje hrabrost. 307. M. str. Iako je dakle — prema funkcionalistima — religija samo korisna pomisao i privid. tržišna i nevidljiva — zapravo utemeljuju na samo jed­ noj jedinoj tvrdnji: onoj o prvenstvu funkcije religije nad njezi­ nom istinom.Obiteljsko je transcendiranje međutim drugačije od seksualno­ ga. stalnija i dugotrajnija tvor­ ba od senzualnog osjećaja. konačno. Skupa s krizom crkvenih ustanova i prevlašću svjetovnog mentaliteta išla je u naše doba nestrpljiva potražnja za religijskim ishodima. Nabrojili smo pet tema nevidljive religije: samo-ostvarenje. osobne nesigurnosti i društvene promašaje. 35 . koja nije mogla biti uslišana eklezijalnom ponudom. liječi tjeskobe. O'Dea. 1970. Interpretation. The Scientific Study of Religion. New York. 7 Milton J. Stoga treba nešto sasvim kratko reći i o toj četvrtoj šok-tvrdnji koja se iskazuje u pretpostavci da je religija potrebna samo onoliko koliko je društveno korisna. ali su stvar­ no korisna za društvo. Sociology and the Study of Religion. suprostavljajući se tako sebičnim željama i posebnim interesima pojedi­ naca. što su isto­ dobno vladajuće svjetovne vrednote jednog izričito kapitalističko-konzumističkog društva. jer je obitelj. potvrđivanjem kroz seksualni život koji je svjedočenje slobode i. Uvijek je društvo prvo bo­ žanstvo. tumači neuspjehe. samo-iskazivanje. Yinger. U tim tvrdnjama funkcionalista religija je očito podređena društvu i postoji samo radi društva. Yinger 7 navodi kako religija zacijelo više od drugih medija ujedinjuje i sjedinjuje ljude u služenju istim vrednotama. Research. uklanja bol. ona ipak ublažava nemire. obiteljskim životom koji je po­ vlašteno područje te slobode. pa je — obratom pouč­ ka — sve ono religija što je društveno korisno. Otud funkcija reli­ gije da »služi« društvu. pokretljivošću u prostoru što je također oblik slobode. doprinosi učvršće­ nju i redu. podržava pothvate.

Bellah. str. U temeljnim dokumentima povijesti Sjedinjenih Država Amerike — kao što su Deklaracija o neovisnosti i govori predsjednika od A. onda je jasno da su tu funkciju preuzele u modernom društvu druge ustanove i ideolo­ gije. 36 i . Beyond Belief. 298. znanost i psihoanalizu. Kenedy Ameriku nazvati »Novim Jeruzalemom«. obredi i ob­ redno okupljanje smatraju strogo privatnom stvari. New York. uz­ danica. 1972. U tom smislu treba onda i shvatiti — primjerice — pozivanje na Boga kod ustoličenja novog pred­ sjednika države. The Sociological Interpretation of Religion. sudnici. Bellah. ali i sudac nacije.preokret u pristupu religiji povijesno je vrlo dalekosežan. 1971. za veliku ve­ ćinu Amerikanaca vrijede neki zajednički religijski sadržaji koji su odigrali bitnu i nezamjenjivu ulogu u razvoju američkih usta­ nova i koji još uvijek daju kršćansko obilježje javnom životu. Ovdje ćemo se zadržati samo na tri modela takve religije. Reagena — Bog se svečano pojavljuje kao nalogodavac. Johnson reći da je Bog po­ mogao pothvat stvaranja njihove države. nacionalizme. str. Lincolna do R. Religija ne može posve nestati.8 Spomenimo samo političke totalitarizme. Bellah pruža još primjera. 1962. Tako će J. humanizme. Zato funkcionalisti u sociologi­ ji religije rado rabe pojam »funkcionalne alternative«. jer se njime potvrđuje zakonitost najvećeg poli­ tičkog autoriteta. uk­ ljučujući i političku djelatnost. 156. nego na novčanici dolara. misleći pri tome na sve one strukture i ideje što zamjenjuju religiju i u sta­ nju su obavljati funkciju koju je u prošlosti ispunjavala Crkva. 11 Robert N. Str. 56. Premda se osobna vjerska uvjerenja. N. Prvi model se odnosi na civilnu religiju — Civil religion — koji je u naše doba najviše zagovarao i teorijski obradio američki socio­ log religije R. • 8 9 Colin Campbell. jer je vezana uz vječitu fun­ kciju integracije društva — bez čega bi se ono brzo razgradilo — ali može promijeniti svoj oblik. 1970. društvene utopije. a L. 38—39. Oxford. interna­ cionalizme. Vernon." O spomenutim su se »fun­ kcionalnim alternativama« razmnožile ponude do nepregled­ nosti. u državnoj himni. Toward a Sociology of Irreligion. ustavu. Glenn M. Ako je naime sjedinjavajuća funkcija bitna značajka svake religije.11 On je upozorio na zanimljivu činjenicu da se u američkom društvu Bog ne pojavljuje samo u molitvi vjernika ili na oltarima crkava. a or­ ganizirane je religije više ne izvršavaju. sekularizme. U mnogim do kraja laiciziranim poredcima — gdje je obavljeno potpuno odvajanje Crkve od države — brojni tradicionalni religijski simboli ipak i dalje na­ stavljaju živjeti. 10 Roland Robertson. London. R. Sociology of Religion. svjedok. str. N. Essays on Religion in a Post-Traditional World. svjetovne ideologije.10 SOCIOLOGIJA SVJETOVNE RELIGIJE Time je bio otvoren put — u uvjetima opće sekularizacije društva — pojavi novih i neočekivanih oblika svjetovne religije. New York.

z e m a l j s k i raj b e z k r i z a i si­ r o m a š t v a . ali za r a z l i k u od nje za svoje se u č v r š ć e n j e ne ko­ risti k r š ć a n s k i m s i m b o l i m a . str. s a v r š e n i svjetovni E d e n i d u g o t r a j n o z l a t n o d o b a . S o b z i r o m na to koliko je m o g u ć e . C i v i l n a religija n e s t v a r a d a k l e n o v e vjerske p r e d o d ž b e n e g o p r e u z i m a i r a b i s t a r e c r k v e n e sim­ bole. Politička o b e ć a n j a bit ć e p o n a j p r i j e doživljena k a o n e k a r e l i g i o z n a objava. O t o m s v j e t o v n o m n a d o m j e s t k u t r a d i c i o n a l n e reli­ gije p i š u d a n a s m n o g i p o z n a t i sociolozi. A m e r i č k a je povijest p u n a biblijskih slika: o n i su. B e l l a h — s u g l a s n o s Božjom voljom i z a t o osvjetljava p u t d r u g i m n a r o d i m a . t o m s e c r k v e n o m religijom. d o s l j e d n o n a d o v e z u j e n a civilnu religiju. 12 • N i k o l a D u g a n d ž i j a . T o j e d r u g a m o ć n a svjetovna religija d a n a š n j i c e . T r e ć i s e m o d e l svjetovne religije o d n o s i n a p o l i t i č k u ideolo­ giju. d a k a k o . a m e r i č k o je d r u š t v o — p r i o p ć u j e b e z sus­ t e z a n j a sociolog R. M n o g i o s p o r a v a t e l j s k i p o k r e t i i m a j u isključivo p o l i t i č k o tu­ m a č e n j e z a n e r e d e u d r u š t v u . tjeskobe i d r u š t v e n i h n e m i r a . d a b i n a k r a j u sociologija nevidlji­ v e religije navijestila m o g u ć n o s t p o j a v e p o s v e n o v i h s a d r ž a j a s v e t o g a . P o p u t k o n z u m i s t i č k o g t a k o i p o l i t i č k o d r u š t v o n e r i j e t k o p o p r i m a ideološko. p a nije i z n e n a đ e n j e što s a m o o d političke akcije o č e k u j u p o t p u n o o s l o b o đ e n j e . Obilježja su mu p r e k o m j e r n o povjerenje u p o l i t i č k a rješenja i o p o r b a o t u đ e n i m sastojcima kapitalističkog potrošačkog poret­ k a . S p o l i t i č k i m se s r e d s t v i m a sve rješava. 145—147. N. njihova j e s u d b i n a e g z o d u s i mesijanstvo. Svjetovna religija. u t o p i j s k o i religijsko z n a č e ­ nje. S t o g f u n k c i o n a l i s t i č k o g g l e d i š t a bilo j e o n d a m o g u ć e u g l a v i t i i n a s t u p triju v l a d a j u ć i h o b l i k a svjetovne religije d a n a s : civilnu. k o n z u m i s t i č k u i političku. B e o g r a d . U s p u t . stavljajući j e u s l u ž b u svjetovnih i n t e r e s a . n a i m e . s a ž i m a j u ć i u sebi g o t o v o sve m o g u ć n o s t i življenja s v e t o g a u d a n a š n j e m svje­ t o v n o m p r o s t o r u svijeta. n e g o s e p r e d s t a v l j a k a o izrazito sak­ r a l n a pojava. p o s e b i c e a k o s e o d p o l i t i k e očekuje d a n a d v l a d a i o t k l o n i sve o n o što je tištilo ili o t u đ i v a l o ljudsko biće u d o s a d a š n j o j povijesti. u č i n i l o d a j e r o đ e n o toliko o č e k i v a n o d r u š t v o o p ć e g b l a g o s t a n j a . O v i m t r i m a m o d e l i m a završili b i s m o o p i s t e k p r v e p o l o v i c e k r u g a k r o z koji j e p r o š l a s u v r e m e n a sociologija religije. ž r t v a koja d o n o s i plod. koristi i m a n i p u l i r a . a i s t r a ž u j u je već i n a š i stručnjaci. S t v o r e n a je iluzija o m o g u ć n o s t i p o t p u n a o s l o b o đ e n j a od oskudi­ ce. Najprije je p o l i t o l o š k a sociologija religije u t v r d i l a m o n o p o l i s t i č k i položaj C r k v e u d r u š t v u . Na p o p r i š t u — k a o n a j m o ć n i j e — o s t a l e su s a m o k o n z u m i s t i č k a i p o l i t i č k a religija. d o d u š e . 37 . o n d a je sociologija religij­ skog tržišta ustanovila ukidanje toga m o n o p o l a i uspostavljanje p l u r a l i z m a religijskih p o n u d a .Postoji cijelo m n o š t v o s i m b o l a koji p o t v r đ u j u t u p o d u d a r n o s t i z m e đ u a m e r i č k e nacije i religijskih u z o r a . Sve s e njezine teorije s a v r š e n o u k l a p a j u u taj k r u g i logički slijede j e d n a iz d r u g e . 1980. r a t o v a . 1 2 N a t r e n u t a k se. i z a b r a n i n a r o d . koja se. D r u g i s e m o d e l svjetovne religije o d n o s i n a p o t r o š a č k u ideo­ logiju b o g a t o g Z a p a d a . redovito.

II religioso implicito. I u bogatstvu se čovjek otkriva — možda još i više — kao nedovršeno. u Social Arnaldo Nesti. Prva takva je o implicitnoj religiji koju zastupa i teorijski brani talijanski sociolog A. 25—82. mržnje. Acstr. Religion et secularismes dans les societes socialistes. str. Stoga se druga polovica kruga — koju nam tek treba proći — poklapa upravo s opisom onih škola sociologije re­ ligije koje odslikavaju istodobnu silaznu putanju obožavanja svjetovnoga i uzlaznu putanju rasta zanimanja za religiozno. njezin je pad bio još spektakularniji. Nesti sa sveučilišta u Firenzi. uhvaćeno u žrvanj zup­ čanika nesmislenog rada. SOCIOLOGIJA IMPLICITNE RELIGIJE Ta nova situacija krize svjetovnosti odrazila se ubrzo i na so­ ciologiju religije. droge. od Tirane do Južne Amerike. nepotpuno i osakaćeno biće. neuspjehe studentskih nemira. Dovoljno je podsjetiti na jesen pa­ riškog proljeća. sve svjetovno što je življeno kao religiozno biva redovi­ to osuđeno na raspadanje i propast. Dapače. lijanski sociolog religije Renato Stella u nedavno objavljenoj knjizi Sabino S. ono što je mišljeno kao sveto — a u stvari je svjetovno — to uvijek i neopozivo zakazuje. jer je sreća etička kategorija. Po nekoj čudnoj logici konzumistička je utopija dospjela jednako u krizu kad i politička vizija. brodolom kontrakulture u Americi. Blagostanje ne usrećuje. Roma. 181 — 186. 1.Ali kao sve svjetovne religije tako su i ove dvije — konzumistička i politička — počele propadati onda kad su najviše obeća­ vale. uništenja prirode i genetičke ma­ nipulacije. str. 38 . la secolarizzazione. Zato smo svjedoci krize i neuspjeha svih svjetovnih religija u suvremenosti. A ni trošenje na dugi rok ne donosi radost. ucjena. a time naravno i same kategorije svjetovnosti kao izvorišta smisla i jamstva ljudske bu­ dućnosti. Tu je moju podjelu opširno prikazao i raspravio ta­ Jakov Jukić. 5—24. 14 Compass. Crv sumnje je počeo nagrizati idiličnu sliku o sretnoj sutrašnjici. Svjedoci smo stečaja velikih obećanja jedne materijalističke civilizacije. Fine di un'ideologia-. Do­ šli smo u situaciju da danas nitko više javno ne pokušava braniti marksizam i njegova povijesna ostvarenja. otkriće Gulaga i krizu marksističkog socija­ lizma od Baltika do Pekinga. a ne puko biološko is­ punjenje potreba. 1981. Otuda onda umjesto šok-tvrdnja sad prevladavaju anti-šok tvrdnje. prazne dokolice i obiteljske uznice. terorizma. Raste tjeskoba od nasilja. 28. 1985. Zanimljivo je da se na našim prostorima bio uspostavio je­ dan i drugi oblik svjetovne religije 13 — politički i potrošački — što je imalo za posljedicu još teže razočarenje i bolniju deideologizaciju u svjetovnih »vjernika«. Ne sekularizira se dakle samo religija nego i svaka politika shvaćena kao religija. Jednako se dogodilo i s političkom religijom.13 ali izri- • 13 quaviva — Renato Stella. Jer. Roma. 1989. Jer. promiskuiteta.

ljepoti. druga od Crkve. 2—3. Šutnja je dakle neka paradigma drugoga i drugačijega u svijetu. Str. rađanju djece. ljudskom biću postoji neka zapretena mogućnost za transcendentno — kao uspavana potenci­ ja — koja traži da se u svim predmetima i prilikama neizostavno ostvari. susretu s prirodom. nestal­ nosti i bezimenosti. strahu. nezadovoljstvu. SOCIOLOGIJA DIFUZNE RELIGIJE Druga anti-šok tvrdnja pokušava pokazati kako se dapače i crkvena religija razlijeva i rasprostranjuje mnogo izvan svojega službenog obruba. Zato se sociolo­ gija okreće onim zbiljnostima koje doduše izgledaju manje »reli­ giozne«. stanju nemoći. To su tragovi drugoga i drugačijega. zlu. To nije puko odsustvo govora nego njegovo rađanje. Tišina je emi­ nentno religiozna odrednica. dopuštajući sociologiji da stavi u pitanje navodno nezaustavljivo širenje moći svjetovnoga u modernom društvu. a u svakoj mistici nezaobilazni put prema božanskim tajnama ljudske duše. Stoga je primjerice za sektu kvekera tišina obred. Štoviše. jer je sveto prešutno nazočno u mnogo širem pro­ storu nego što ga Crkva pokriva svojim ovlastima. 30. Kao što se u filozofiji Bog otkriva samo per viam negationis. Tu zanimljivu teoriju zagovara u liku difuzne religije talijanski sociJ a k o v J u k i ć . dobroti i smrti budi se osjećaj božanske pri­ sutnosti. Fenomenologijski smjer u sociologiji religije. koji nisu nužno po­ vezani s crkvenom vjerom i njezinim učenjem. kroz koji se najuspješnije iskazuje sveto sadržano u nesvetome. često zamjetljivi u čovjekovoj želji.15 Prema predstavnicima spomenute škole religiozno iskustvo može biti izazvano od bilo kojeg uzroka. pa je na neki način logička nadopuna pre­ thodne anti-šok tvrdnje. tako se njegova Riječ jedino u šutnji naslućuje. Bailey i mnogi drugi. Nesti po­ sebnu pažnju posvećuje fenomenu ljudske šutnje. Sociologija implicitne religije nalazi u tkivu suvremenog društvenog življenja brojne znakove svetoga. Implicitna se religija skriva u umjetnosti. šutnji. Prva ide od svijeta. dvoznačnosti. Između brojnih tema implicitne religije. sociolog A. ti znakovi proširuju granice religijskoga iznad i izvan kruga utjecaja službene Crkve. 15 u Sociologija. protuslovljima ži­ vota. religiologijske i sociologijske fenomenologije. Ta se škola teško može razumjeti bez poznavanja temeljnih zasada filozofijske.jekom također E. 245—265. Unutar suvre­ mene kulture i čovjekove svagdašnjice — unatoč plimi svjetovno­ ga — lako se nalaze tragovi čežnje za sveobuhvatnim smislom. 1988. 39 . iskustvu čudesnoga. Sučelice ljubavi. ljubav­ nom odnosu. U svakom. Bez obzira da li se uzbiljuju u iskustvu usamljenosti i tjeskobe ili radosti i stvaralaš­ tva. tišina je majka svih zvuko­ va i stvari u svijetu. naime. ali su zapravo samo teže dostupne čovjekovu istraživač­ kom postupku.

tradicije i akulturacije — ima u Italiji danas oko 60%. od zabave. Može se čak naći u osobama što su se opredijelile za suprotne ideološke pozicije u društvu. od vjerske nastave i od­ goja. U zbilji se radi o građanima koji ne poka­ zuju da su potpuno poslušni uputama crkvene hijerarhije. sa rimskog sveučilišta. U različitim prilikama životnog kruga — od krštenja do pogreba i od prve pričesti do vjenčanja — ta se sjećanja brzo vra­ ćaju i obnavljaju. 146. Pripadnicima difuzne religije trebamo označiti i mnoge nevjernika jer oni s vjernicima dijele u svagdašnjem životu neke istovjetne temeljne vrednote što su iz­ vedene baš iz crkvene religije. Izvor joj je u Crkvi i njezi­ noj religiji. Difuzna religija predstavlja onu vrstu vjernika koji su primi­ li jedan posredan ili neposredan vjerski odgoj i na njega se onda oslanjaju u vrlo širokom smislu. unatoč činjenici da je od njih istodobno i osporavana i odbacivana. Crkva vrši dakle vrlo jak utjecaj na sve društve­ ne slojeve. Sociolog. a nastaje u stvari od djelovanja eklezijalnih ustanova u određenom društvenom konteksu. R o m a . koji je nedavno napisao 18 knjigu pod istim naslovom. 1988. Cipriani. Ovdje važnost službene crkvene religije nije nešto spo­ redno i drugorazredno — kao prije u prethodnoj sociologijskoj teoriji — nego naprotiv sudbonosno utječe na društveni okoliš. Zato je ta religija rasplinuta. Iako taj ut­ jecaj s protokom vremena popušta i slabi. Katolička religija se širi. Sve poka­ zuje da katolički model u evropskoj kulturi prožima daleko veći broj ljudi nego što ih stvarno ide na nedjeljnu misu. često sve dotle da uvjetuje mišljenje i svojih suparnika: marksista i liberala. nerijetko bez čvrsta identiteta. Šezdesetih godina ljevica se borila kroz religijsku kontestaciju. R. ali još manje spremni da prihvate potpuni obrat nekih temeljnih nače­ la koja također ulaze u područje vrednota što ih zastupa katolič­ ki nauk. • 40 16 R o b e r t o C i p r i a n i . Zato se vrednote nadahnute kršćanstvom mogu pod­ jednako naći na desnici i na ljevici političkoga života. Drugim riječima. . etičko pamćenje na­ stavlja djelovati i onda kad se na Crkvu posve zaboravi i od nje odaleči. Difuzna religija nije vezana uz ispu­ njavanje obrednih dužnosti nego se javlja u stanovitim trenuci­ ma osobnog i društvenog života ljudi.log R. a deset godina poslije des­ nica kroz religijsku konzervaciju. ne­ dohvatljiva i nejasna u svojem određenju. rezlijeva i razgranjuje daleko izvan svojih povijes­ nih ustroja i službenih okvira. Većina današnjeg mlađeg i odraslog pučanstva evropskih naroda primila je golem poticaj i jak upliv od katoličkog modela obitelji. ili pak prihvaćaju u mnogim slučaje­ vima društveno-političke naputke crkvene središnjice. vjera jednom upoznata traje mnogo dulje od pripadnosti vjerskoj ustanovi od koje je to poznavanje poteklo. što glasaju za demokršćansku stranku. igre i zajedništva u crkvi i oko crkve. La religione diffusa. Cipriani misli da tih vjernika — podržanih od prvotne crkvene socijalizacije. str.

Nekad je pučka religija zahvaćala isključivo seljake. Semantičko bogatstvo toga pojma proizlazi najviše iz činjenice što mnoge znanosti — polazeći sämo sa svojega mot­ rišta — kane istražiti istu pojavu. ostajući odveć »svjetovna« da bi prihvatila sve važnije sastojke crkvenoga učenja i istodobno odveć željna zadnjeg zna­ čenja da bi se olako privikla živjeti u vremenu koje ostaje »bez Boga i proroka«. Ta kriza svjetovnosti nije među­ tim jedino izazvala nemir i neuslišanost u ljudi nego je prouzro­ čila i njihovu otvorenu pobunu. pa je drugačije vide.To naposljetku znači da difuzna religija zastupa zapravo one zatomljene vjernike što. Pojam je pučke religije dosta neodređen jer ima više različi­ tih značenja. Ogled o pučkoj religiji. dotle su svetišta i prošteništva sve punija hodočasnika. žene i nezaposleni. Iz svih krajeva svijeta dolaze vijesti o porastu narodne pobožnosti. Između svjetov­ nog svijeta u krizi i novog zamaha crkvenog pravovjerja — ortodoksije — difuzna religija se smjestila negdje na sredini tih dviju krajnosti. Upravo na tom razmeđu nastaje i razbuđuje se difuzna religija nove sociologije. dok se danas za nju opredjeljuju in­ dustrijski radnici. kojima se očito suprotstavljaju njihova racionalistička shvaća­ nja. ne uspijevaju prihvatiti sve sadržaje crkvene pouke. Spomenuta pobuna može najprije biti masovna. SOCIOLOGIJA PUČKE RELIGIJE Prve dvije anti-šok tvrdnje — o postojanju implicitne i difuzne religije — odslikavaju samo krizu svjetovnosti. selioci i sezon­ ski nadničari. Narod je to bez novca. 42. Zato se treća anti-šok tvrdnja is­ crpljuje u opisu pučke religije kao masovne vjerničke pobune protiv narasle svjetovnosti. najvi­ še izvan Crkve. 1989. bez moći i bez znanja. str. Taj po­ mak pokazuje da je na djelu nepredvidljiva obnova pučke religi­ oznosti. u ko­ joj narod — nezadovoljan i ozlojeđen podmetanjem lažne za is­ tinsku religiju — ustaje i traži vjerodostojno sveto. Stjeran u podzemlje svjetovnog i crkvenog društva. 5. Za točnije 17 J a k o v J u k i ć . Stoga.17 Sociolozi upozoravaju na jednu po­ sve običnu činjenicu koja je svakome lako uočljiva: dok se naše gradske crkve prazne od vjernika. ali zbog toga ne prestaju tražiti dublje značenje svemu po­ stojećem u svijetu. ali i u njoj samoj. A riječ je o uvijek istim ljudima. taj se religijski proleterijat iskazuje u vrlo različitim oblicima. više nego što svjedoče prvenstvo proce­ sa sekularizacije. politički i gospodarski prebjezi. čini se da radije potvrđuju stalnost i trajnost nazočnosti svetoga u sekulariziranom društvu. 83—86. jer su prethod­ no mjerodavno utvrdile da svjetovnost ne može nikada do kraja zavladati i prevladati u društvu. Primjer tak­ vog bunta imamo u pojavi i oživljavanju pučke religije koja je čisti masovni revolt naroda na prevare svjetovnih utopija. u Vjesniku đakovačke i srijemske bis­ 41 . uronjeni u svjetovnu zbilju suvreme­ noga života. kupije. istinski ustanak protiv svjetov­ nog duha.

Zato su fenomenolozi skloni upravo u činu ze­ maljskog traženja svetoga — čija je paradigma putovanje — naći najkraće određenje fenomena religije. Odatle odbojnost pre­ ma svakoj odveć apstraktnoj i dogmatskoj religioznosti teologa i prema pravničkom ustroju crkvenih naputaka uopće. simbolično nad dogmatičnim. spontanost nad nametnutim. 20 Victor Turner. isp. čini se.određivanje valja upozoriti na to da u pučkoj religiji vjernik nije jedino nedjelatni potrošač nego često vrlo mnogo utječe na obli­ kovanje predodžbe božanstva. Vjernik nai­ me u pučkoj religiji nastoji uspostaviti što jednostavniji. jer mjesto u kojemu se nalazimo nije više istinski sveto. koje je doduše daleko. 315—419. A hodočasnici odlaze na put jer traže neko novo. • 18 Michel Meslin. izvornije i vjerodostojnije sveto mjesto od onog koje su dosad poznavali. ali ga je prijeko potrebno naći. Neki sociolozi čak misle da je pučka religija danas svedena goto­ vo samo na svoj hodočasnički vid. poći. du divin. funkciju kritike stanovitih pro­ tuslovlja službene Crkve. U tom smislu. istrošenog i dotrajalog sve­ tog mjesta. Hodočašće nastaje kao pobudna že­ lja da se otiđe posjetiti sveta mjesta postanka određene religije. iako su brojnije one koje opisuju prošlost te pojave. L'experience humaine pologie religieuse. Paris. izvorniji. str. Du Sacre. uputiti se. 1987. svemoćnog i sakralnog. nerijetko — barem je ta­ ko bilo u prošlosti — više povezana s bogatima i moćnima nego sa siromašnima i potlačenima.1' Svi se slažu da je hodočašće poticano poglavito ljudskim iskustvom privremenosti i nestalnosti života. To je raz­ logom da u pučkoj religiji prevladavaju osjećaji nad razumom. Paris. 18. sudjelujuće nad određenim. koja je. prema svojim antropomorfiziranim željama. možda i posve nehotično. 1978. 260—291. čudesnog. Fondements d'une anthro- 19 možda najbolji tekst o hodočašćima. Alphonse Dupront. pa je najbolje simbolizirano neprestanim od­ laskom i traženjem svetoga. 18 Ne iznenađuje što pučka religija time obavlja. O hodočašću je napisano mnoštvo izvrsnih knjiga. Otud slijedi da je jedino važno otići. Od svih sastavnica pučke religije pojava hodočašća najbolje predočava suvremeno nezadovoljstvo sa svjetovnošću Crkava. prisniji i neposredniji odnos s božanstvom. str. New York. Na taj način pothvat hodočašćenja postaje vrsta prosvjeda protiv starog. Bez te neutažive potrebe za hodočašćem brzo bi se istopila i ugasila i sama religi­ oznost u čovjeku.20 Poslije duga i naporna putovanja zbiva se neočekivani susret vjernika sa slabašnim odbijescima transcendencije i to točno na mjestu gdje su ostali najdublji tragovi i najvidljiviji znakovi bo­ žanskog. 1988. Perspectives. čovjek svuda i uvijek traži spasenje — soteria — povjerivši se svetome. Croisades et Pelerinages. Antropological 42 . Image and Pilgrimage in Kad sam pisao svoju knjigu o pučkoj religiji nije nažalost bio još objavljen Christian Culture. pučku religioznost ne treba suprostavljati službenoj i učenoj nego ustvrditi da ona živi u osobitim oblicima sakralnih predodžbi narodne pobožnosti. krenuti na put. str. Jer.

recimo. 1987. Zato se u potrazi za novim duhovnim sadržajima ljudi okreću od Crkve i hrle prema karizmatičnim zajednicama i divljim kultovima. L. a ne možda nekolicina sveće­ nika što su potpali pod utjecaj teologije »mrtvoga Boga«. U njima se kršćanstvo svelo na javnu djelatnost i propovijed društvenog morala. Rasprava o novim sektama. str. 22 Nikola Dugandžija. koje stav­ ljaju u središte svojeg znanstvenog zanimanja sve najnovije ško­ le sociologije religije.SOCIOLOGIJA NOVIH RELIGIJSKIH POKRETA I SEKTA Osim netom opisane masovne pobune vjernika protiv svje­ tovnosti — iskazane u obnovi pučke pobožnosti — istodobno teče i pobuna religijske elite protiv te iste svjetovnosti. Berger i R. S čisto religijskog stajališta valja reći da su velike institucionalne Crkve otišle od­ već daleko u svojem kompromisu s modernim mentalitetom." Za opći sociologijski vidik ipak je najvažnije slijedeće pita­ nje: koji su to uzroci potakli današnje nepredviđeno bujanje i nicanje sakralnih družbi? Uzroci su dvostruki i nalaze se ili u pro­ storu Crkve ili u prostoru suvremenog društva. Fichter. P. Bellah — tvorci teorija o religijskom tržištu i civilnoj religiji — gotovo posve okrenuli istraživanjima novih sekta i modernih vjerskih grupa u Crkvi i izvan nje.21 još manje da iznesemo vrijedne rezulta­ te istraživanja naših domaćih malih vjerskih zajednica u Zagre­ bu. Ona se u suv­ remenosti utjelovljuje u pojavi bezbrojnih sakralnih grupa i sku­ pina. Religioznost u malim vjerskim zajednica­ ma. New York. Zagreb.. poduzeća ili banaka. Fichter misli da su za takvo us­ mjerenje krive i odgovorne Crkve. N. Stoga se naša četvrta anti-šok tvrdnja odnosi baš na taj neočekivani vjerski preporod i duhovnu revoluciju. 158—181. Pođimo od prvoga uzroka. u Marksističke teme. 5. Te skupine upozoravaju — svojim suprotnim usmjerenjem — na proces birokratizacije koji teži da se funkcioniranje Crkve goto­ vo izjednači s radom velikih svjetovnih organizacija. " Joseph H. str. H. A suvremeni čovjek ne prihvaća svećenika kao specija­ lista ili funkcionera nego traži neposredan i čuvstven dodir sa svojim duhovnim vođom. Razočaranoj mladeži — od svjetovne crkve i religiozne politike — nove sekte pružaju razložnu i koherentnu cjelinu sakralnih simbola i prikladno podneblje za duhovni život. • 43 . str. 11. Tako su se. Božja djeca. 1990. 105. 2 3 Crkva danas plaća cijenu za podršku koju je davala jednom koristolju21 Jakov Jukić. Američki katolički sociolog J. koje se u čudesnoj podudarnosti javljaju jednako u Crkvi i izvan nje. Za sociologiju jedan od uzroka pojave novih religijskih pokreta — svih vrsta i oblika — treba tražiti u novovjekovnoj sekularizaciji Crkava. tehnokrati ili menadžeri — toga mu je ionako puna glava — već iščekuje svece i dobre ljude. Ne dopušta nam prostor da spomenemo razne tipologije no­ vih religijskih pokreta. The Catholic Cult of the Paraclete. 1975. 3—4. Ne zanimaju ga političari. dok je misterij potpuno ishlapio.

gradsku uznicu i medijsku ludnicu. Getting Saved from the Sixties. Otud pojava kontrakulture u Evropi i Sjedinjenim Državama. Jer. dotle su je drugi — posebice R. psihodeličkog zastranjenja i rasprostranjenosti sljedbi »Božje djece« i »Isusovih bezumnika«. Dok su neki sociolozi — kao I. ali zato tehnički razvoj — što je nezaobilazni uvjet obilju — proizvodi samo prijetnje: uništenje prirode. Naprotiv. što je sve završilo stvaranjem novih religijskih pokreta. 1973.24 Sekularizacija i religijska obnova se ne suprostavljaju. Drugi američki sociolog W. Ellwood — smjestili u slijedu psihodeličke kontrakulture. Berkeley. str. str. prije dvadesetak godina legimitet modernog načina života ušao je u krizu. 44 . 163. Moral Meaning in Con­ version and Cultural Change. Leone i A.25 Još dalje ide S. Paris. Zaretsky. Bainbridge smatra da takve osobe zadržavaju do­ duše vjeru u postojanje nadnaravnoga. 1985. Stark je pak empirijskim istraživanjem utvrdio da nove grupe cvjetaju upravo ondje gdje su tradicionalne crkvene ustanove zapustile svoje specifično re­ ligijsko svjedočenje. Američki sociolog R. atomsku opasnost. Opadanje broja članova Crkve ne znači dak­ le uspon ateizma ili vjerske ravnodušnosti nego jednostavno po­ većanje broja unchurched — vjernika bez Crkve.bivom shvaćanju svijeta i što nije javno obznanila evanđeoski go­ vor o siromaštvu.28 Slično stajalište susrećemo u D. Zvuči nevjero­ jatno. P. ali se taj gubitak legimiteta više tumači uspjehom nego po­ razom modernog načina života. Revival and Cult Formation. Berkeley. energetsku oskudicu. M. demografsko neravnovjesje. 25 Daniele Hervieu-Leger. New York. Bella. New York. klasični racionalizam i znanstveni utilitarizam. 364. Tipton kad drži da je pojavljivanje kontrakulture zapravo znak i odgovor na etičku krizu koja se proširila i produbila jer je ćudoređe u kapita­ lističkom društvu imalo tri vrlo oprečna izvorišta: biblijsku obja­ vu. Vers un nouveau christianisme?. obilje materijalnih dobara zacijelo donosi stanovito zadovoljstvo. 1987. Daniel Bell. 1976. Gree­ ley — u toj duhovnoj obnovi vidjeli treću veliku religijsku revolu­ ciju u Sjedinjenim Državama. The Future of Religion. podzemne su skupine posegnule za novim tipom etičke procjene i tako završile u duhovnu oblast nove religioznosti. Tipton. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. 27 Daniel Bell. Seculari­ zation. S. S. The Cultural Contradictions of Capitalism. one idu skupa jer je sekularizacija proces koji u isti mah rastvara crkvenu vjeru i proizvodi nove necrkvene religijske tvorbe. ali su izgubili vjeru u sposobnost konvencionalnih Crkava da tumače i služe tom nadnaravnom vjerovanju. 429—456. The Coming of Post-Industrial Society. 26 Steven M. Naime. M. Drugi uzrok pojavi novih religijskih pokreta nalazi se u društvenoj zbilji današnjice. 1982. pa mu je domet očito ograničen. Raz­ loge tome rascjepu treba tražiti u temeljnoj nesposobnosti koristoljubivog individualizma da pruži ljudima prihvatljiv sustav značenja na osobnoj i društvenoj razini.27 Pre­ ma njegovu mišljenju moderno razvijeno društvo i čovjek u nje- • 24 Rodney Stark-William Sims Bainbridge. u svezi s utjecajem evangelističke tradicije. str. Sučeljene s tim protuslovnim temeljima.

obnova zanimanja za duhovno također je jednako privreme­ na i nestalna. pa mnogi u njima nalaze zakrilje za narcističku identifikaciju.mu duboko su podijeljeni na tri odvojena i suprostavljena poret­ ka življenja: prvo. Zwischen Sehnsucht und 45 . kojoj reli­ gijski ishodi sad omogućuju da svoju pobunu živi tako da ne ug­ rozi društveni poredak. F r e i b u r g . što lako navodi na zaključak da ima novih religijskih pokreta i neurotič­ nog podrijetla. drugo. Sucht. j. U takvom vidokru­ gu. vrednuje nove reli­ gijske pokrete kao racionalnu alternativu vladajućoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji. više ma­ nje poznato u svim povijesnim razdobljima. očišćene i oslobođene od pozitivističke iluzije o potpunoj ljudskoj autonomiji i neograniče­ nim moćima racionaliteta. a ne na kolektivnoj anonimnosti u stvaranju novoga društva. poredak masovne kulture koji se zasniva na logici užitka i slobodne potrošnje. na emocionalnom zajedništvu. slučajnost i cijena rasta. Prva skupina sociologa drži da je današnja kriza moderniteta privremeno stanje depresije. napretka. Iz tih posve suprotnih načina ponašanja u jednom te istom društvu proistječu svi problemi. Druga skupina sociologa. gospodarski poredak koji je uvjetovan logikom stroge funkcionalne racionalnosti s obilježjima što veće učinkovitosti. • J o h a n n e s R. Suprotno toj opasnoj i isključivoj vla­ davini racionalizma. Taj preobražaj svijesti u čovjeku nije međutim dovoljan nego je potrebna i pomoć vjerničke zajednice i duhovno vodstvo jedne zaista karizmatičke osobe. sve nove religijske zajednice ističu ulogu čuvstva u »promjeni svijesti« ili »unutrašnjeg obraćenja« o čemu zapravo ovisi — prema njihovoj prosudbi — sudbina čovječan­ stva i opće spasenje svijeta. Polazeći od tih činjenica moguće je dati dva različita odgovora. 28 Tako se čini da je povijesni put koji ide od kontrakulture do novih religijskih pokreta — određenije od socijalnog osporava­ nja do mirenja u svetome — u stvari proces ponovnog pomirenja svjetovne mladeži s vladaj učim vrednotama u društvu. infantilizam. Po sebi je pak jasno da spomenuta druš­ tvena izobličenja nužno prolaze kroz psihičke doživljaje. Stoga pojavu nove religioznosti shvaćaju kao uspostavu postmoderne utopije. Otud nagla­ sak na vlastitoj preobrazbi.aj se povratak religiji — revival — obavlja u vremenu krize zapadnjačkog društva koje u post-političkoj i post-znanstvenoj situaciji počinje polako pitati za granice razuma. bolesnu regresiju i patološku ovis­ nost o duhovnom vođi. G a s c a r d . poredak vlasti i društvene pravde koji je ustrojen logikom pravne države i opće jednakosti građana pred zakonom. korisnosti i proizvodnosti. str. 28 Neue Jugendreligionen. a ne na promjeni političkog poretka. 112. razvoja i slobode ljudske djelatnosti. koji se onda prenose i odražavaju na područje religioznosti. 1984. Ipak. treće. suprotno tome.

sociologije pučke religije na sociolo­ giju novih religijskih pokreta i sekti. mogu uvijek omesti »krivi« putovi ili »zli« proroci. sociologije religijskog tržišta. U tome ih. Poslije toga smo se obrnutim putem vraćali od sociologije implicitne religije. sociologije difuzne religije. Najkraće i najsažetije koliko je to bilo moguće. ali duboka i istinska težnja za religioznim spasenjem neprestance ostaje i traje. Prvo smo pošli od politološke sociologije religije. Svaka od tih sociologijskih škola nosi svoju istinu i jamačno je nije moguće potpuno poreći. jer je u čovjekovoj naravi neizbrisivo i od iskona usađena. premda joj se oblici iskazivanja — od svjetovnih do sakralnih — stalno mije­ njaju. Zato je na kraju moguće zaklju­ čiti da je religija vazda jednako nazočna u svijetu.ZAKLJUČAK S ovim smo završili naš opis razvoja suvremene sociologije religije. nego isto tako i društvo u svojem zajed­ ničkom kretanju. 46 . On otkriva ne samo da čovjek u svojem pojedinačnom traženju nužno ide prema obzorju svetoga. Ipak mnogo je važniji od spomenutih djelomičnih istina stal­ ni i nezaustavljivi tijek zbivanja u području religije. sociologije nevidljive religije i došli do funkcionalističke sociologije religije i sociologije svjetovne religije. dakako.

Negdje će sveza između ideologije i znanstvenosti sociologije biti očita. dakako. Na taj način sociologija prolazi obrnut put od onoga kojim se dosad kretala: ne ide od pretpostavke vlastite znanstvenosti prema kritici tuđe ideologičnosti nego se od kritike vlastite ideologičnosti okreće prema pretpostavkama tuđe znanstvenosti. naime. Htjeti uspostaviti sociologiju re­ ligije koja bi do kraja bila deideologizirana nije samo uzaludan trud — kako se danas u postmarksističkom razdoblju s pravom upozorava — nego krajnje opasan pokušaj. Stoga bi bilo korisno pokazati kako se fenomenološko usmjerenje u sociologiji religije s vremenom oblikovalo i potvrđi­ valo. pa onda naravno i sociologije religije. pozitivističke i marksističke — koje ispod navod­ ne iskustvenosti stidljivo kriju svoja ideolpška izvorišta. fenome­ nologijska sociologija religije jasno i bez skanjivanja otkriva svo­ je prisne odnose s filozofijom.FENOMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA RELIGIJE Zadaci moderne hermeneutike mnogobrojni su i neodgodivi. Taj hermeneutički krug — obilježen katarzom od sindroma ideologičnosti — ima za poglaviti cilj da ispita valjanost sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće. a drugdje opet jedva vidljiva ili posve skrivena. ostala najviše svjesna i prisebna spo­ menutih opasnosti. možda je upravo hermeneutika najviše pozvana da u naše krizno doba počne hrabro razotkriva­ ti bjelodane ideološke temelje novovjekovne društvene znanosti. Zato je prije­ ko potrebno podržati svaki teorijski pothvat koji sociologiju reli­ gije podvrgava epistemološkoj analizi. otkrivajući svoje puno značenje kroz tri uzastopna vidika: filozofijski. Bez te naknadne provjere ispravnosti pređena puta. FILOZOFIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE Za razliku od svih drugih sociologija religije — osobito funkcionalističke. To je onda razlogom da naše ras47 . religijski i sociologijski. ozbiljno riskira da se potpuno rastvori u isprazan i otuđen ideološki govor. jer najradikalnije izokreće bit i zamračuje istinu o fenomenu religije. neće biti potrebno sve ovdje posebno nabrojiti i potanje označiti. zacijelo. Ipak. što dakako ne znači da im sama nije potpuno izbjegla. Od svih je suvremenih škola i smjerova fenomenologijska sociologija religije. sociologija religije. Za naš ih slučaj.

Istina dakle počiva na onom istom zadnjem i neposredovanom temelju koji se u čov­ jeku iskazuje kao samosvijest o jedinstvu života — Lebenseinheit. Tako W. von Hartmann taj isti izraz stavio u naslov svoje knjige Phänomenologie des sittlichen Bewusstseins. Time je napravljen obrat u pogledu predmeta istraživanja jer se gnoseološka pažnja po­ makla od svijeta prirode na povijesni svijet ljudskih proizvoda-. Der Aufbau senschaften. ide od genetičkog tumačenja u pozitivističkom ključu — Erklären — do dubljeg i sudjelujućeg shvaćanja — Verstehen — koje za predmet rasudbe uzima čovje­ kov duh i njegova povijesno-kulturološka ostvarenja. Feno­ menologija. ali nikad do kraja određeno i rastumačeno. na nju oslonjenu. neraskidiva poveza­ nost. Filozofijska je fenomenologija proizvod našeg stoljeća. a tek onda izvanjskim zbivanjima. To će mu poslužiti da na djelotvoran način opovrgne središnju pozitivističku kategoriju tumačenja — Erklären — i uzvisi kate­ goriju razumijevanja — Verstehen. G. Kao odgovor na evolucionistički pozitivizam i nje­ gov obvezni analitičko-uzročni postupak. Dilthey začinje novu i važnu kate­ goriju : življeno iskustvo — Erlebnis — koje može biti samo isku­ šano i označeno. sociologiju religije. Prema njoj je ljudska duša uvijek izvorna struktura. Svaka je istinska znanost najprije okrenuta tom duhovnom iskustvu. koje su bile u korijenu svih evolucionističkih ob­ jašnjenja podrijetla religije. Smjer. Kant u svojem djelu Metaphysische Anfangsgründe der Natur­ wissenschaft. a ne prirodoznanstvenih činjenica. živi organizam koji je opskrbljen vlastitim zakonima i ciljevima. dakle. Hegel u svojoj Phänomenologie des Geistes i J. Zato Dilthey odbacuje asocijativnu teoriju i genetič­ ku psihologiju. 98. E. W. uvodi sad Dilthey bitno razlikovanje između »prirodnih znanosti« i »duhovnih znanosti«. Prve zametke fenomenološke problematike u današnjem od­ ređenju susrećemo tek u W. F r a n k f u r t . dinamički ustroj. jednako se zbio obrat u pogledu cilja. Diltheya.pravljanje započnemo s prikazom onih filozofskih učenja koja su presudno utjecala na stvaranje i ustrojavanje današnje feno­ menologije religije. • 1 W i l h e m Dilthey. i navješta mogućnost utemeljenja deskriptivne i analitičke psihologije.' Spomenuto unutrašnje življeno iskustvo tvori autonomnu danost koja se ne može posredovati i zato je istovjetna čovječjoj samosvi­ jesti. 1970. Uza sve to njezino se ime javlja mnogo ranije. Uspostav­ ljanjem te nove paradigme bio je istodobno istaknut zahtjev za autonomnošću pojedinca i za priznavanjem njegove spiritualne posebnosti. jer je u prvi plan došlo pri­ kazivanje kulturoloških i duhovnih fenomena. Njegova je zasluga u tome što je dosljednom razložnošću uspio obraniti autonomiju duhov­ nih znanosti. dok je E. str. ovdje još ne znači neki opći misaoni sustav. Fries u svojem tekstu Neue oder anthroplogische Kritik der Vernunft. jasno. nego je uzeta u smislu filozofijske teorije spoznaje ili metafizičke oznake za različite pojavne oblike apsolutnog duha. a onda posredno također na istoimenu. Tako ga je rabio već E. der geschichtilichen Welt in der Geisteswis­ 48 . neka cjelovitost.

U s p r k o s toj a m b i c i o z n o j želji. F e n o m e n o l o g i j a s m a t r a d a je s v a k o stanje svijesti s t a n o v i ­ ta d i n a m i č k a relacija. p a cilja n a n e š t o što s e b i t n o r a z l i k u j e o d nje s a m e . filozofijska se f e n o m e n o l o g i j a — više n e g o s u s t a v j a s n i h o b r i s a — p o k a z a l a k a o n e o d r e đ e n i n e ­ d o v r š e n tijek viđenja svijeta i čovjeka. I s p o d bu­ jice življenih s t a n j a i p o k r e t n e r a z n o l i k o s t i n e n u ž n i h pojava. j e r je n e o t u đ i v o u p u ć e n a n a p r e d m e t e . Na p o č e t k u s v a k e s p o z n a j e m e t o d i č k i stoji s u m n j a . u logičnoj cjelovitosti.P r e m d a su z a s l u g e W. polet. Z a t o je to u č e n j e i z a z v a l o vrlo različite i često o p r e č n e interpretacije. Z a n a š e r a s p r a v l j a n j e bit ć e d o s t a t n o rasvjetliti četiri k l j u č n e t e m e f e n o m e n o l o g i j e : i n t e n c i o n a l n o s t spoznaje. p s i h o l o g i j s k a t u m a č e n j a i m e t a f i z i č k e spekulacije. n e p r o m j e ­ njive ideje i b i t n e oblike. O d a t l e p o t e š k o ć e u p o k u š a j u da se t o č n o i vjerno. z a n o s — elan — p r e m a p r e d m e t u . P o d int e n c i o n a l n o š ć u H u s s e r l s h v a ć a s a d r ž a j e koji s u t a k o življeni d a s u uvijek svjesni p r e d m e t n o s t i i z v a n s e b e . ostaje on i p a k u n e k o j u p o r n o j u d a l j e n o s t i . H u s s e r l daje i m e eidetska intuicija i eidetska redukcija. o n a je prije s v e g a z n a n o s t o b i t i m a jer se os­ t v a r u j e k a o i n t i u i t i v n a i a p o d i k t i č k a s p o z n a j a s v e m i r a . j e r . D a b i n e p o s r e d ­ n o d o s t i g a o i n t e n c i o n a l n i p r e d m e t . p o š t o je p r e t h o d n o o t k l o n i o za­ p r e k e u spoznaji: k o n t i n g e n t n o s t s a s t o j a k a i e g z i s t e n c i j a l n u p a r 49 E. Taj p o v r a t a k s t v a r i m a i d e d a k l e d a l e k o i z n a d fizičkih č i n j e n i c a i osjetilnih kvaliteta. Čovjek se o d r e đ u j e u od­ n o s u n a svoju p r i s u t n o s t u svijetu. s t a l n e ustroje. U uskoj je svezi s i n t e n c i o n a l n o š ć u » p o v r a t a k s t v a r i m a « . D i l t h e y a — koji više p r i p a d a filozofij­ s k o m s m j e r u h e r m e n e u t i k e — n e s p o r n e . N a p r o t i v . z n a n s t v e n e teorije. n e k i z a m a h . p r i k a ž e n j e g o v a filozofijska p o r u k a . Z a t o f e n o m e n o l o g i j a odbija biti oblik e m p i r i z m a ili p o zitivizma. fe­ n o m e n o l o g i j a t r a ž i i d e a l n e s t r u k t u r e . pa je t r e b a u t o m e z n a ­ čenju r a s k l o p i t i . t r a n s c e n d e n t a l n u r e d u k c i j u i »svijet života« ili Leben­ swelt. N e r a d i se j a m a č n o o t o m e da se ispitaju u z r o c i f e n o m e n a ili njihov od­ n o s s d r u g i m b i ć i m a n e g o d a i m s e izljušte biti. pitajući p r e d m e t e što s u z a p r a v o o n i s a m i . T o m p o s e b n o m m e t o d i č k o m p o s t u p k u ljudski d u h u p r a v o po n j i m a z a m j e ć u j e bit s t v a r i — eidos — u n e ­ p o s r e d n u i j e d n o s t a v n u u v i d u . I n t e n c i o n a l n o s t izra­ ž a v a k o n s t i t u t i v n i d i n a m i z a m s p o z n a j e . H u s s e r l je svoje u č e n j e n u ž n o razvijao i mijenjao. što j e z a p r a v o d r u g o i m e z a intencionalnost. F e n o m e n o l o g i j a s e p r v o t n o pojavila k a o m e t o d a istraživanja. p o v r a t a k n e p o s ­ r e d n o m e . koja j e više d u h o v n e n e g o p r o s t o r n e n a r a v i . Poslije j e m e đ u t i m p o k u ­ š a l a p r u ž i t i rješenje z a n a j d u b l j a p i t a n j a čovjekove egzistencije. I a k o j e svijest. d a k l e . i p a k j e n a k o n a č n o obli­ k o v a n j e f e n o m e n o l o g i j e religije n a j o d l u č n i j e djelovao E. Z a t o p r e d m e t p r e m a ko­ j e m u je upravljena ljudska spoznaja i m a nenadomjestivu ulogu. d u h m o r a n a d i ć i s u s t a v sim­ b o l a . u kojoj svijest s t a l n o n a d i l a z i sebe. n a č i n d a s e p o s t a v e p r a v a p i t a n j a i b r i g a z a o d r e đ i ­ vanje p u t o k a z a z n a n s t v e n o m mišljenju. Kako je dosta d u g o živio. Između neotičkog čina i njegova n e o m a t i č k o g sadržaja uspostav­ lja se u s k a s o l i d a r n o s t i m e đ u o v i s n o s t . H u s s e r l . N j e g o v a je pozicija isključivo filozofijska.

1954. Pojam Lebenswelt je zaista privlačan jer obećava nepos­ rednost. dotično onaj izvorni i čisti ego cogito. Ideen zu einer reinen Phänomenologie und phänomeno­ logischen Philosophie. ona je nuž­ na etapa u razvoju metafizike. dakle sve ono što se nalazi u sa­ mom temelju stvari i zato nije logički provjerljivo. D e n H a a g . što je onda odvaja od svih filozofijskih i znanstvenih teorija. od kojega uostalom sve i počinje. S obzirom na kategoriju svijet života — Lebenswelt — ne mo­ že se zanijekati da je ona utjecala na današnju fenomenologiju religije.tikularnost. str. S njim se još hoće nadvladati dihotomija između čovje­ ka i predmeta. D e n H a a g . Svijet života se ne može svesti na nešto drugo kad zapravo postoji prije svega drugoga. Svrha je transcendental­ ne redukcije u tome da se kroz pročišćavanje subjekt oslobodi predrasuda. sve ono što čini »fakticitet« 2 jedne mobilne situacije. On stavlja svi­ jet »unutar zagrada«. U tom kontekstu može se reći da baš znanost postaje najvi­ še ovisna o kategoriji Lebenswelta. 67. Postupkom redukcije — epochs — feno­ menologija se namjerno uzdržava od suda. 4 Edmund Husserl. To pokazuje da fenomenologija znatno više uočava nazoč­ nost predmeta u svijesti. 1950. prvotnost. Die Krisis der europäischen Wissenschaften und die transzendentale Phänomenologie. To će otkriće transcendentalnog subjekta učiniti da čovjek iziđe iz svoje misaone naivnosti pretkritičkog gnoseološkog realizma i da ude u svoju duhovnu zrelost. ali odgonetljivo — rätselhaft — s ciljem da se svijet bolje i dublje razumije. što označava izrazom epochs. str. Ukratko. str. stavljajući na taj način u pitanje objektivnost zna­ nosti. Ono što je izgledalo opće poznato i očito — selbstverständlich — postaje problematično i enigmatično. Zato Husserl izbacuje iz igre ontološka obilježja stvari. izvorište razumijevanja i raspo­ loživosti prema smislu — s kojima je čovjek trajno zaokupljen.4 Iz toga slijedi da je horizont smisla i značenja prvobitno smješten u čovjeku: izvoriš­ te vrednota i struktura začeto je u ljudskom duhu. 182. svijet života je neki stalni prostor valjanosti. Husserl nikad nije odveć teorijski bavio problemima religije i etike. odakle se plo­ di tvarna zbiljnost. izvornost. Drugim riječima. Poznato je da se E. 1950. Stoga je transcendentalna redukcija nešto mnogo više od metodičkog umijeća.3 Fenomenološko stajalište ne kani nijekati postojanje svijeta nego ga samo privremeno apstrahira. Fenomenolozi nastoje deideologizirati čovjekovo naravno stajalište — natürliche Einstellung — i dostići stanje transcen­ dentalne svijesti. Taj je propust pokušao nadoknaditi njegov učenik Max Scheler koji je fenomenološku metodu — ba- • 2 E d m u n d H u s s e r l . D e n H a a g . 3 E d m u n d H u s s e r l . 391. U redukciji ne biva stavljeno u za­ grade biće svijeta nego njegova dogmatička ili bezazlena pred­ odžba. Uobličuje se tako eidetska znanost i vizija biti — We­ senschau — kojom čovjek obavlja »zrenje biti« fenomena. 50 . a objekt od izobličenja. nego što dohvaća njihovu zbiljnost. Cartesianische Meditationen und Pariser Vorträge.

Vom Ewigen im Menschen. La prospettiva fenomenologica.rem u nekim vidovima — proširio i primijenio na područje sveto­ ga i ćudorednoga. str. enteleheia H. sve što je nastalo kao reakcija na evolucionistički pozitivizam bi­ lo je u isti mah poticaj za rascvat fenomenologije religije. egzistencijalnu psihijatriju L. A baš ta »strukturalistička« teorija stoji u temeljima religij­ ske tipologije. Binswangera i mnogo raniju teoriju predmetne intencionalnosti u Fr. Ona je jednako ostala dužnik stanovitim psihologijskim školama i sad­ ržajima Gestaltpsychologie. jasno s malo uspjeha. Driescha. našao je priključak na druš­ tvenu zbilju. Tako je već E. Zato je sociologiju religije shva­ ćao kao sastavni dio sociologije kulture. Lebensphilosophie G. najniža mu je osjetilna. Stoga je njegov utjecaj na suvremene smjero­ ve fenomenologije religije također uočljiv i neprijeporan. jer je zahtijevao da ona ispituje posljedice religioznih opredjeljenja na društveni život. a ne mehanicistički za­ koni. Pogrešno bi bilo zaključiti da je samo fenomenologija — u li­ ku filozofijske metode i istoimena općeg sustava — trajno odre­ dila usmjerenje fenomenologije religije.6 U prvome je razdoblju života pokušavao — s dosta filozofske naivnosti — pomiriti psihologiju i sociologiju. Bergsona. Ne treba jamačno zaboravi­ ti ni na Jaspersovu psihopatologiju. Zna­ či da zbiljom vladaju vitalističke silnice. str.5 Zanimljivo je da se M. a naj­ viša religijska vrednota. što čudnovato podsjeća na Husserlov Lebenswelt. U teoriji vrednota. Na ljestvici vrednota. U sociologiji je bio dosta blizak Maxu Weberu. Scheler provodi dosljednu fenomenološku analizu vjerskih iskaza i traži neka se religijski fenomeni puste da govore sami za sebe. Roma. Spranger poznavao izraz struktura — iako ne uvijek u točnom i jednakom značenju — koja će se u fenomenologiji religije preoblikovati u sakralni tip. U svakom slučaju. što će ubrzo postati povlaštena tema fenomenolo­ gije svetoga. Bern. a predstav­ lja u stvari življeno iskustvo svetoga. • Max Scheler. za Schelera fenomenologija ide mnogo iznad filozofije i teologije jer dohvaća samu bit — eidos — fenomena religije. 391. Simmela. Sva ta istraživanja sakralnih pojava idu za otkrićem njihove biti — Wesenschau. koji daju presudnu vrijednost oblici­ ma. 236-243. Našlo se tu dakako još i drugih utjecaja. Sveto pak otkriva kao eminentnu kategoriju božanstva. 6 5 51 . Arnaldo Nesti. bez potrebe da se prisile ući u neku unaprijed pripremljenu ideološku shemu. 1954. onako kako se očituju u neposrednom iskustvu. U njima onda lako pronalazi stanovita fundamentalna obilježja: transcendenciju i osobnost božanstva. Brentana. po mnogome sličan etič­ koj djelatnosti. Inače. 1985. Scheler zalijetao na područje sociolo­ gije religije. Schelerov pristup nastoji spasiti intencionalne značajke religioznog čina koji prvenstveno vidi" kao vrednosni čin. U prvom redu zabilježimo: elan vital H. koje se ne mogu stvoriti i pro­ izvesti nego samo otkriti i priznati. u zborniku Sociologia della religione.

Essais d'hermeneutique. 1969. čije stajalište uzima u obzir i povijesne danosti. Paul Ricoeur. Paris. Diltheya dobiva svoje rodonačelnike. Prva svjedočanstva o fenomenologiji religije susrećemo početkom XIX. Eliadea7 i P. 9 Paul Ricoeur. Teorije o znakovlju i značenju mogu se naći već u sv. Pri tome promatra kako se svaki od spomenutih tipova strukturira i ustaljuje. koja je obećana zemlja za svaku filozofiju. Više od polovice stoljeća kasnije P. str. str. Heideggera i L. Fragments d'un Journal. P. obredno čiš­ ćenje. Augustina. kao i prije. post — nastojeći da otkrije što je u njima istinski religioz­ no. Na evropskom je prostoru fenomenologiju religije počela oplođivati — zacijelo posredno — hermeneutika H. koji obavlja razdiobu povijesnog materijala po religijskim tipovi­ ma — fetišizam. odnosno znanosti o značenju. egzistencijalizmom.8 Time se hermeneutika približila ontologiji. Ali. 1965. str. hermeneutika crpi svoje nadahnuće na različitim vrelima. D. II. a što nije. Schleiermachera i W. zapaža se sve veći oslon fenomeno­ logije religije na filozofijsku hermeneutiku. On joj vidi zametke u srednjovjekovnoj egzegezi i kasnijoj tekstualnoj kritici svetih knjiga. 415. međutim. na kraju okreće u lingvisti­ ku. astrolatrija. Ricoeur ulazi u dijalog s fenomenologijom. što opet nije moglo proći bez stanovite ontologije. Zato se »razu­ mijevanje povijesti« preoblikuje u »povijest razumijevanja«. G. U djelu ovog posljednjeg. koja s imenima F. kako se moglo i očekivati. Chantepie de la Saussaye prvi će u svojoj knjizi Lehrbuch der • Mircea Eliade. Paris." premda obećava da će se s te razi­ ne vratiti sebi. Wittgensteina. 10 što je dosljedno na liniji. str. 8 7 52 . povlašteni prostor shvaćanja postaje još jednom jezik. 1975. Tübingen. Ricoeura. sto­ ljeća istinski se začinje hermeneutika. koji su se proširili gotovo na sve predstavnike fenomenologijske škole u Chicagu. idolatrija. RELIGIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE Mnogo vremena prije pojave filozofijske fenomenologije ro­ dila se njezina istoimena religijska disciplina. M. To je razlogom da se hermeneutičko raz­ mišljanje. Prolaz međutim ide preko lingvističke odrednice. D. G. Gadamer može slobodno napisati kako se »iskustvo svi­ jeta zbiva u jeziku«. Le conflit des interpretations. kult mrtvih. 1981. 361. 14. 432. što u povijesti zna­ nosti i nije neka iznimka. semantiku i semiologiju. pa H. ali ovaj put oboga­ ćeno vrhunskim iskustvom rasudbe o ljudskom jeziku. svezak. Wahrheit und Methode. stoljeća u djelu Ch. psihoanalizom i strukturalizmom. Gadamera. Dovoljno je pri tome spomenuti međusobne misaone sveze M. Jer shvaćanje nije način ponašanja subjekta nego način njegova postojanja. No tek pojavom povijesne znanosti početkom XIX. Paris. Usput će preći putanju od od­ ređenja shvaćanja kao načina spoznaje do shvaćanja kao načina postojanja.U novije doba. La metaphore vive. 10 Hans-Georg Gadamer. Meinersa.

psihologija o b l i k a — pa je. F e n o m e n o l o g i j a religije je s u s t a v n i r a z g o v o r o o n o m e što se pojavljuje u o b z o r u s v e t o g a . d a b i n a k r a j u p o s t a l o p r o z i r n o i d o s t i g l o s a v r š e n u shvatljivost. Očito­ v a n j a su zamjetljiva u d r u š t v u i njih opisuje povijest religija. O d a t l e nje­ zin poziv d a t r e b a »vratiti religiju njoj samoj«. t r e ć e . filozofija v r e d n o t a . č i m e se s r e t n o zbrajaju stajališta filozofije i povijesti religija. P r e m a n j e m u je z a d a t a k t a k v e feno­ m e n o l o g i j e da i s t r a ž u j u ć i religiju u g l a v i n j e z i n u bit — Wesen — a o n d a otkrije izvanjska o č i t o v a n j a — Erscheinungen. P r e o s t a j e n a m još »stavljanje u z a g r a d e « — epoche — i s h v a ć a n j e biti — eidos — religijskog f e n o m e n a . f e n o m e n o l o g i j a religije z a p o ­ činje svoj povijesni p u t k o n a č n o g z n a n s t v e n o g o b l i k o v a n j a t e k u n a š e d o b a . T a t v r d n j a uključuje t r i posljedice: prvo. To su d v a d o p u n j u j u ć a . i a k o č e s t o o p r e č n a m e t o d i č k a p o s t u p k a . Taj o d n o s je v r l o s l o ž e n i teorijski z a m r š e n . nije j e d n o s t a v n o n e š t o p r e d m e t ­ n o . pa nju d o h v a ć a filozofija religije. n e g o p r o i z v o d s u s r e t a r e l i g i o z n o g s u b j e k t a i religijskog objekta. o s n i v a č a filozofijske f e n o m e n o l o g i j e .Religionsgeschichte u p o t r e b i t i i z r a z f e n o m e n o l o g i j a religije u d a n a š n j e m s m i s l u riječi. G. C h a n t e p i e d e l a S a u s s a y e misli d a j e u p r a v o f e n o m e n o l o g i j a religije pozva­ na da p o s r e d u j e i z m e đ u u v i d a u bit religije i i s t r a ž i v a n j a njezinih izvanjskih očitovanja. F e n o m e n o l o g i j a religije taj p r o ­ b l e m r a z l i č i t o postavlja. U t o m s k l o p u f e n o m e n o l o g i j a religije n e p i t a z a i s t i n u s v e t o g a n e g o j e stavlja u z a g r a d e — epoche — n a n a č i n k a k o t o čini i filozofijska feno­ m e n o l o g i j a . d o k je bit s k r i v e n a . t e ć e biti dovoljno a k o z a o v u p r i l i k u r e č e m o d a s u izvori f e n o m e ­ nologije religije u n j e z i n a p r v o g p r e d s t a v n i k a p r e t e ž n o filozofij­ ski — aksiologija. H u s s e r l a . O n o što z n a n o s t o b i č n o n a z i v a o b j e k t o m religijskog i s t r a ž i v a n j a u s t v a r i j e subjekt r e l i g i o z n o g doživljavanja. U s p r k o s t i m s v j e d o č a n s t v i m a . S t o g a u V a n d e r L e e u w a f e n o m e n . No to je t e k » p o v r a t a k s t v a r i m a « i » p r e d m e t n a i n t e n c i o n a l ­ nost«. p s i h i č k i m i d r u š t v e n i m da­ n o s t i m a bit s v e g a o n o g a što j e z a i s t a r e l i g i o z n o . Najugledniji joj je p r e d s t a v n i k s v a k a k o G. V a n d e r L e e u w n a s t o j i — p o s r e d s t v o m e i d e t i č k e r e d u k c i j e — o s l o b o d i t i u povijesnim. j e r s v a k a s p o z n a j a z a nju uvijek p r e t p o s ­ tavlja m i s l e ć i subjekt. T a o p e r a c i j a nije s a m o l o g i č k a n e g o i n t e n c i o n a l n a j e r s e iskazuje k a o p r o d u b l j e n j e od­ n o s a i z m e đ u r e l i g i o z n o g s u b j e k t a i religijskog objekta. d a i m a n e š t o . recimo. d a s e t o n e š t o pojavljuje. ali n i n e š t o subjektivno. što je p o v e z a ­ n o u z p o j a m življene i n t e n c i o n a l n o s t i . čije se djelo n e r i j e t k o vezuje uz H u s s e r l a i njegovu filozo­ fiju f e n o m e n o l o g i j e . P o j a v a — g r č k i phainomenon — d o s l o v c e z n a č i ono što se po­ kazuje ili očituje. D. o p r e č ­ n o p r e m a o b j e k t u u pozitivizmu. T u j e n a r a v n o još i i n t e n c i o n a l n o s t . Z a p o č e t a k p r i p o m e n i m o d a etimologija ovdje m a l o m o ž e p o m o ­ ći. d r u g o . a što je is53 . Z a t o s v a k i sak­ ralni f e n o m e n prolazi kroz tri razvojna stupnja: k a o nešto rela­ tivno s k r i v e n o . d a postaje f e n o m e n u p r a v o p o t o m e što s e pojavljuje. V a n d e r Leeuwa bez dubljeg pozna­ v a n j a t e k s t o v a E. teško razumijeti G. v a n d e r Leeuw. S t o g a s a k r a l n e činjenice t r e ­ ba prije s v e g a u z e t i u njihovu v l a s t i t o m z n a č e n j u . što s e p o s t u p n o otkriva. k a o što s e H u s s e r l v r a ć a o s t v a r i m a . P.

Diltheya nego fenome­ nologiji E. Van der Leeuw opisuje sveta čovjeka: po­ kajnika. propovjednika. žrtva." Najprije istražuje objekt religije. kult — od unutrašnje sakralne djelatnosti: religiozno iskustvo. Terrin 12 misli da je prvak moderne feno­ menologije daleko bliži hermeneutici W. str. Ipak. dok je u Husserla to sržna misao. U značenju se naime obavlja ujedinjenje i izjedna­ čavanje subjekta i objekta religije. sveca. Jednaku suzdržljivost pokazuje i francuski sociolog religije F. Spomenutim trima razvojnim stup­ njevima odgovaraju tri egzistencijalna stupnja: življeno iskustvo — Erlebnis — religijskog fenomena. pleme. 11 Aldo Natale Terrin. zavjet s božanstvom. 1955. jer se pod­ jednako odnosi na religiozna čovjeka i na religijski predmet nje­ gove spoznaje. ima pozna­ tih teoretičara religije koji mu osporavaju bilo kakvu ovisnost o E. U suočenju religijskog objekta i religioznog sub­ jekta on razlikuje izvanjsku sakralnu djelatnost — čišćenje. »energija« i »život« kao najosnovnija religijska ideja — Urmeinung — s njezine tri temeljne strukture — Grundstrukturen: dinamizam. što jamči za potpunu autono­ miju svetoga. Spiegare o comprendere la religione?. svećenika. njegovo shvaćanje — Ver­ stehen — i svjedočenje — Bezeugung. 692. što • Gerardus van der Leeuw. U potvrdu tome navodi da se u njega nigdje izričito ne spominje intencionalnost nego se radije govori o življenom iskustvu — Erlebnis — što je baš klasična formulacija W. crkvu. sveta riječ. dotle Van der Leeuw čini od vjere u Boga isto objekt. Isambert.tovjetno kategoriji značenja. božansko sinovstvo. Le scienze della religione a confronto. novo rađanje. koji se razvija od primitiv­ nih do najsavršenijih oblika. sektu. Tako A. kralja. Husserlu. Primjenjujući fenomenološku metodu na povijesnu zbiljnost religije. Paris. 11 54 . premda se mo­ že prepoznati u rasklopu pojma Einfühlung. nadnaravna ljubav. Osim toga smatra da pojam redukcije — epochs — os­ taje donekle strano tijelo u cijelom sustavu fenomenologije reli­ gije. Diltheya. animizam i deizam. narod i sveto u čovjeku: dušu. mit. u zborniku Introduc­ tion aux sciences humaines des religions. blagdan. La Phänomenologie religieuse. 13 Frangois A. La religion dans son essence et ses manifestati­ ons. zatim svetu zajednicu: obitelj. ali zato da ga ne bi morao staviti u pitanje. Isambert. vrača. U odjeljku o re­ ligioznom subjektu G. molitva. Husserla. Phänomenologie de la religion. obred. A. vjera i duhovnost. Paris. 1983. Poslije sli­ jedi ideja »oca« »velike majke« i »dobrih duhova«. Poslije svega teško je zanijekati nazočnost filozofijske termi­ nologije i tematike u djelu G. 167—170. 1970. 255. Van der Leeuw vrši globalnu i definitivnu sistematizaci­ ju.13 Njemu se čini da Van der Leeuw daje riječi epochs odveć egzistencijalno značenje. U početku stoji neka sakralna »moć« — macht — »snaga«. Središnje mjesto u feno­ menologiji religije pripada dakle kategoriji značenja. Van der Leeuwa. Van der Leeuwa. posvećenje. str. proroka. Zato spomenutu riječ i ne nalazimo nigdje u tekstovima G. str. Dok Husserl stavlja u pitanje svijet prirode da bi ga mogao potvrditi kao objekt. obraće­ nje. Padova.

moramo se pozivati jedino na svjedočanstvo vjernika. Metodički put sad ide od istraživanja pojava — phainomen — do utvrđivanja biti — eidos — svetoga. čime se zatvara krug pitanja. jer svako istraži­ vanje religijskog objekta potiče nehotice rast vjere u religioznom subjektu. 1960. jedan od prvih odličnika moderne feno­ menologije religije F. sad se pojam intencionalnosti. teško je povjerovati da se fenomenologija religije baš ni u čemu ne upire na svoju filozofijsku podlogu u Husserla. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. 15 F r i e d r i c h H e i l e r . B. 15 Za taj heuristički pothvat postavlja on čak veće zahtjeve nego W. Ta se teza zapravo u neprekinutom tijeku nadovezuje na diltheyovski Erlebnis i husserlovski Lebenswelt. Van der Leeuwa razgranalo u više različitih odvojaka. koji nezabludivo upućuje na postojanje te povezanosti. ok­ renuli smo leđa povijesnoj stvarnosti i gledamo isključivo sebe. 55 . ali ne o ukupnom dojmu. Kristensen jer proširuje značenje intencio­ nalnosti: ne može se nitko baviti znanošću o religijama ako sam • 14 W i l l i a m B r e d e K r i s t e n s e n . Kristensen14 daje prven­ stvo vjerničkom doživljaju nad znanstvenim tumačenjima toga doživljaja. primjerice. Heilera. O detaljima se doduše možemo slobodno sporiti. fee­ ling. koje ovdje nije moguće do kraja pratiti. The Meaning of Religion. Štoviše. Druga fenomenološka tema stavlja u središte pažnje religiozno iskustvo koje je predmet spomenute intencionalnosti. Ako se pak naše mišljenje razlikuje od mišljenja vjernika. Lectures in the Phe­ nomenology of Religion. čije je najslavnije ime R. Jer. Duhovno se nasljeđe G. reli­ gijskom fenomenu treba pristupiti s osjećajima simpatije. Bez obzira na te kritičke primjedbe. To će imati odjeka na osobu znanstvenika. Otto. uvijek imati pravo — the believer is always right — čime je u najvećem stupnju ob­ razložen primat življena iskustva svetoga nad teorijskim otuđe­ njem. Kristensen raspraviti dvije fenomenološke te­ me. Nadilaze se dakle vanjski oblici religije — Er­ scheinungsformen — da bi se došlo do same biti — Wesen — re­ ligije: program što ga ukratko sažimlje sam naslov poznate knji­ ge F. a ne netko drugi. B. Mjerodavan je sadržaj religioznog. Zato W. To pokazuje da će vjernik. 17. Naime. kao upućenost na religijski predmet. upotpunjuje novim prinosima. Uza sve to što dolazi iz religiološke škole u Marburgu. Tako će. Stuttgart. Ne zabravimo da ne postoji druga religija osim one koju žive vjernici. Postupci su im gotovo istovjetni. onda to znači da mi ne govorimo više o religiji nego o nečemu sasvim drugom. str. W. B. intencionalnost i primat religioznog iskustva. Heiler također nastavlja zastupati filozofij­ sku tradiciju G. koje imaju svoju težinu. Str. L e i d e n . 1961.je zasigurno posve različit prilaz činu redukcije — epochs. Želimo li doista razumjeti religiju. razu­ mijevanja. empathy. 565. uživljavanja i suosjećanja — simpathy. svaki je pojedini fenomenolog religije uzimao iz te bogate ostav­ štine poglavito ono što mu se učinilo da je najvažnije. dok će druge izostaviti. Van der Leeuwa i ponavljati njegove ključne reli­ gijske motive. a ne društveni uv­ jeti njegova postanka.

sveti prostor. posredstvom usporedaba. Naizgled čvrst sklop metode i učenja u fenomenologiji religi­ je ubrzo se počeo klimati i pucati. str. kozmogoniju i antropogoniju. Heiler oblikuje veličanstvenu viziju svoje fenomenploške slike religije. Inače. Heiler najviše uzvisuje. S obzirom da je za njemačkog fenomenologa. Erscheinungsformen. Bleekera. Einführung in die Religionsphänomenologie. stvaranje svemira. 1978. 1959. sveto zvukovlje.17 Prema njegovu stajalištu fenomenologija se bavi. teogoniju. sveto vrijeme. sudbinu. treći obuhvaća ono što ide u susret skivenom Bogu — Deus absconditus. Posljednji je dio posvećen življenom religioznom iskustvu koje je u svim vjerama istovjetno. nije dovoljno poznavati povijest religije nego i povijest religioznih na­ kana. religija prvenstveno življeno iskustvo — Erlebnis — svetoga. Menschin­ ga. potvrđujući time drev­ no načelo similia similibus cognoscuntur. soterologiju. religija se u G. str. ot­ kupljenje. utemeljen na življenom iskustvu. J. Dar­ mstadt. postaje po­ sve razumljivo da će mu život mističara u najvećoj mjeri iskazi­ vati baš to iskustvo. Bit je pak religije viđe­ na kao susret i doticaj sa svetim ili življeno iskustvo čovjekova zajedništva s transcendentnom Zbiljnošću. svetog čovje­ ka i svetu zajednicu. Pod tim vidikom F. koja se poklapa s fenomenološkim opisom. . Njegov se po­ stupak odvija na dvije razine. To razumijevanje ne dohvaća samo jednu religijsku manifestaci­ ju nego njihovu cjelokupnost. To je faza sistematizacije. objavu. Negdje na sredini tih oprečnih usmje­ renja treba smjestiti misao C. čime se intencionalnost proširuje na sve ljudsko trajanje. S druge strane. a doseže svoj vrhunac u misti­ ci. a onda i primjerenim razumijevanjem. svete riječi. Na istom su tragu fenomenološka istraživanja G. sa svetim i čin kojim čovjek — dodirnut od svetoga — na njega odgovara. Na prvoj se obavlja usporedba raz­ nih religija s ciljem da se osvijetle tipološke i strukturalne srod­ nosti. drugi govori 0 poruci objavljenog Boga — Deus revelatus. sustavnim proučavanjem religije 1 traženjem njezine biti. Menschinga definira kao susret. to ne može biti konac postupka jer je svrha fenomenologijskog istraživanja razumijevanje biti religije. Tako se fenomenološka metoda sabire u tri koncentrična kru­ ga: prvi se sastoji od vidljivih sastojaka religije. Strukturtypen und Lebensgesetze. On je u svojim spisima preporučivao da se fenomenologija religije drži daleko od teških • 56 " Gustav Mensching. Stuttgart. Die Religion. 13. U drugom dijelu svoje goleme fenomenološke freske crta religiozne predodžbe: vjerovanje u Boga.nije dovoljno duboko i iskreno religiozan. 18 Slične se ideje mogu naći u djelu G. drugi svijet. Najprije obrađuje svete predmete. Dvije su se teorijske težnje sup­ rotstavile i stvorile dubok rascjep: jedna koja je tražila više filo­ zofsko opravdanje religije i druga koja je nastojala više istražiti povijesne danosti religije. 19 " Günter Lanczkowski. kako smo netom vidjeli. inače pisca jedne neuspjele sociologije religije. eshatologiju i spasenje. To je Bog mističara kojega F. Da bi se međutim dostigla bit. svete brojeve. Lanczkowskog.

Spomenutim rascjepom — na filozofijsku i povijesnu feno­ menologiju — otvoren je put za stvaranje nove škole u postojećoj fenomenologiji religije. 19 Carl Jauko Bleeker. Researches into the Nature and Structure of Religion. kul­ tura i područja na svijetu. kristalizirajuće točke i tipič­ ne modele. pa je utoliko ipak različita od povijesti religija koja je deskripcija i kronologi­ ja. S obzirom na znanje o toj filozofiji. u zborniku Problems and Methods of the History of Religions. a ipak u zbilji primijeniti sva njegova načela. Leiden. apokalipsa. The Sacred Bridge. Jer. posebna ozračja i funkcije u društvu. eshatologija. politeizam. Ona je bitno klasifikacija i sistematizacija. traži nji­ hov logos i zapitkuje o njihovoj entelehei. • 57 . njima pridaje četiri načina očitovanja: kroz stalne forme. ponikao je najug­ ledniji predstavnik te nove škole G. smrt. Ta empirijska fenomenologija religije želi ostati izvan svih episte­ moloških i filozofijskih polemika. ne mora se uopće upotrijebiti husserlovsko nazivlje. fenomenologija religije nije filozofijska disciplina ne­ go sistematizacija povijesnih činjenica koja je obavljena u namje­ ri da se shvati njihovo religiozno značenje. ne obazirući se na razvojne smjerove. obred. 1963. Štoviše. 1972. Bleeker često doziva u pomoć isprobane sadržaje filozofijske fenomeno­ logije: načelo eidetske redukcije — epoche — kojom se dohvaća bit — eidos — religijskih fenomena. zlo. 19 Stoga nije iznenađenje što je unatoč dobroj namjeri posijao obilje vrijednosnih sudova po stranicama svojih tekstova. monoteizam. svaki je dobar poznavalac etnoloških i povijesnih religija pravi početnik koji se ne bi trebao upuštati u tako teška i zamršena pi­ tanja. pa izostaje govor o biti. Bleeker uvodi novine koje su esencijalistički obojene: izjednačuje eidos s logosom ili strukturom. zadržavši čisto iskustveno obi­ lježje. žrtva. Zato će i njegova ponuđena razdioba biti filozofijska: ona razvija theoriu fenomena. Leiden. intencionalnosti. To je zapravo obična povijest religija. duša. Na drugoj strani obale. molitva.18 Svejedno. Fenomenologija skuplja sakralnu građu iz svih razdoblja. Tko samo prelista knjigu G. Uostalom. str. To su 18 Carl Jauko Bleeker. mistika i objava. filozofiji ili teologiji. a ne fenomenološko-hermeneutičke sad­ ržaje. Naglasak joj je stavljen na povij esno-kulturološke.filozofijskih spekulacija. nesvedive čimbenike. koja ima svoje sjedište u Uppsali. mit. The Contribution for the Phenomenology of Religion to the Study of the History of Religions. ali razvrstana po tematskim cje­ linama i tipološkim podjelama: panteizam. U tu zamku najlak­ še se hvataju upravo oni fenomenolozi religije koji je uporno ho­ će izbjeći. 25—35. Metoda pak kojom se neopozitivistička fenomenologija re­ ligije koristi opisna je i filološka. gnostički mentalitet. transcendentalnoj redukciji. str. Za fenomenologiju religije bi bilo koris­ nije kad bi se njezini ciljevi jasno razgraničili i razlučili od onih filozofijske fenomenologije. ispovijed. Widengren. začetnik neopozitivističke fenomenologije. kao reakcija na navodnu preveliku apstraktnost i idealizam. Widengrena o fenomenu religije uvjerit će se lako da u njoj uop­ će nema spomena o psihologiji. 39—51.

koji s e k o n a č n o i p a k nije m o g a o odluči­ t i k o j e m ć e s e u s m j e r e n j u p r i k l o n i t i . 177—195. po­ vijest u svojoj religijskoj dimenziji. Introduzione alia storia delle religioni. o d n o s n o . T a k o s h v a ć e n a . str. To p o s e b n o valja r e ć i za A. 1959. u zborniku Le scienze della religione oggi. koji s t a l n o u s t r a j a v a n a p o t r e b i u v o đ e n j a povijesnih mjerila. Berlin. k o n a č n o . 209—219. i a k o i u n j e g a i m a t r a g o v a 24 f e n o m e n o l o š k e tiplogije. Chicago. Roma. koja j e z b o g C r o c e o v a h i s t o r i c i z m a s a z a z o r o m b i l a p r i m a ­ n a . njegovi u č e n i c i o d l u č n o i u p o l e m i č k o m ž a r u u s t a j u p r o t i v s v a k e f e n o m e n o l o g i j e religije. od kojih c r p i s a v iskus­ t v e n i m a t e r i j a l . Mariasusai Dhavamony. u zborniku History of Religion. N e š t o je b l a ž i U. Poslije slijedi r a s ­ p o r e d i u s t r o j tipologije. 1966. D h a v a m o n y j a . Z a t o M. 9. 2 0 I n a č e . u s p o s ­ tavljanje p o v i j e s n e tipologije. str. koji d a n a s p r e d a j e na P a p i n s k o m sveučilištu Gregoriana u R i m u . U R. t e k f e n o m e n o l o g i j a daje povi­ j e s n i m d i s c i p l i n a m a o n a j dublji osjećaj z a r e l i g i o z n o . 684. 1983. 1973. t u m a č e n j e feno­ m e n a u s v r h u r a z u m i j e v a n j a n j e g o v a značenja-. Phenomenological Structure and Historical Development. str. D h a v a m o n y 2 1 n i k a d ne postavlja p i t a n j e gle­ de filozofske ili t e o l o š k e biti religije n e g o s a m o uglavljuje njezi­ n u e m p i r i j s k u srž. Religionsphänomenölogie. 335. Kriza znanosti o religijama. str. Mariasusai Dhavamony. m e t o ­ dički p o s t u p a k o b l i k o v a n j a t i p o v a i d e k r o z č e t i r i f a z e : o p i s feno­ m e n a . B r e l i c h a . ali s d r u g e s t r a n e ."1 ko­ risti r e z u l t a t e psihologije religije. 24 A n g e l o Brelich. p r e m d a je n j e g o v a f e n o m e n o l o g i j a s i g u r n o n e š t o m a n j e p o v i j e s n a i filološ­ k a . 2 3 P r o t i v n o s v o j e m učitelju. Roma. str. P e t t a z z o n i j a z n a n o s t se o r e l i g i j a m a r a z d v a j a na dvije g r a n e : n a povijest i f e n o m e n o l o g i j u . u Crkva u svijetu. 1974. The Supreme Being. 22 Jakov Jukić. u v r š t e n j e f e n o m e n a u s u s t a v n i p o r e d a k . Pet­ t a z z o n i j a f e n o m e n o l o g i j a i povijest n i s u dvije različite z n a n o s t i n e g o d v a u p o t p u n j u j u ć a v i d a i n t e g r a l n e z n a n o s t i o religijama. 1969.i s t o d o b n o n a s l o v i poglavlja u s p o m e n u t o j knjizi. Pettazzoni pri k o n c u ž i v o t a osjetio p o t r e b u d a r e h a b i l i t i r a f e n o m e n o l o g i j u reli­ gije. 3. 11—87. Fe­ nomenologia della religione. f e n o m e n o l o g i j a je r e l i g i o z n o r a z u m i j e v a n j e povijesti. B i a n c h i . ali i h rijetko • G e o Widengren. u zborniku Le scienze della religione oggi. 23 Raffaelo Pettazzoni. 1981. Roma. Fenomenologia storica della religione. 21 20 58 . koji o n e s a m e n e b i m o g l e n i k a d dostići. iz koje je m o g u ć e izvesti t e m e l j n o z n a č e ­ nje religije. sociologije religije i religijske antroplogije. S l i č n a n a s t o j a n j a o p a ž a j u se u M. 364. Na talijanskom jezičnom području jedino je R. S t o g a p r e m a stajalištu R. Str. N a koji n a č i n ? F e n o m e n o l o g i j a n e m o ž e u o p ć e živjeti b e z etnologije i d r u g i h povijesnih d i s c i p l i n a . I p a k i h nastoji p o v e z a t i i m e d u n j i m a u s p o s t a v i t i s k l a d n a višoj r a z i n i z n a n s t v e n e o p ć e n i ­ tosti. još preciznije. Mariasusai D h a v a m o n y . Phenomenology of Religion. 60. str. F e n o m e n o l o g i j a religije j e d a k l e i s k u s t v e n a z n a n o s t koja p o u z o r u n a s i n t e t i č k u Religionswissenschaft. Prvi z a d a t a k vidi u odjeljivanju e l e m e n t a r n i h s t u k t u r a od go­ l e m a m n o š t v a r a z l i č i t i h religijskih f e n o m e n a . Bologna. Essays in Methodo­ logy.

Z a t o g a m o r a j u r a z u m j e t i i o t k r i t i m u • Ugo Bianchi. f e n o m e n o l o g i j u . I z p r o s t o r a š p a n j o l s k o g jezičnog p o d r u č j a d o l a z e zanimljivi prilozi. koja teži d a p r o ­ n i k n e i p r o t u m a č i s v a k i tip s u s r e t a čovjeka s a svetim. 2 8 P o č e t a k . Le Haye. T a k o M. 27 k a o r e c i m o onaj J. Kitagawa. Paris. 1982. 1977. 30—63. 1987. Religijska h e r m e n e u t i k a u z i m a u o b z i r r a d o v e R. 137. 5. Ric o e u r a . 30 Joseph M. Classical and Modern Religions. O n a sjedinjuje u p i t n o s t i i d u b i n u s t a r e f e n o m e n o l o g i j e s a z a h t j e v i m a z a i s k u s t v e n i m po­ t v r đ i v a n j e m n o v e f e n o m e n o l o g i j e . u zborniku Le scienze del­ le religioni. str. f e n o m e n o l o ­ gija nije s a m o p o v i j e s n a disciplina. Essays on the Problem of Understanding. Primitive. B u l t m a n n a i H. O t o m e je n a p i s a o D. A Per­ spective on Understanding the History of Religions. b e z o b z i r a koji m u s e s m i s a o p r i d a j e o d s t r a n e Homo religiosusa. 40. T a k o više d o z n a j e m o što j e n e k a d bilo n e g o što s e d a n a s k l j u č n o zbiva u f e n o m e n o l o g i j i religije. F i l o r a m o . Velasca. 1965. koja zajednički s m o r f o l o g i j o m i tipo­ logijom s r e đ u j e t u g r a đ u i . E l i a d e a što je p o k u š a o s h v a t i t i i za d r u g e osvijetliti po­ n a š a n j e Homo religiosusa i njegov m e n t a l n i svemir. str. Methodologie et histoire des reli­ gions. str. p r e ­ m d a se u n j e g a osjećaju utjecaji m o d e r n e psihologije i filozofije. m e đ u t i m . J o n e s a . S p o m e n u l i s m o d a j e u n a š e d o b a najviše o d j e k a i m a l a h e r m e n e u t i č k a f e n o m e n o l o g i j a religije. E l i a d e u i s t r a ž i v a n j u religije zove u p o m o ć t r i d i s c i p l i n e : povijest. h o t e ć i p o k a z a t i k o h e r e n t n o s t e l i a d o v s k e m e ­ t o d e koja n e i z b j e ž n o klizi u h e r m e n e u t i k u . H e i d e g g e r a i P. Problemi di storia delle religioni. 300. str. h e r m e n e u t i k u . Le Sacre et le Profane. str. M. Mircea Eliade. La Nostalgie des origines. 28 Juan Martin Velasco. Structure and Creativity in Religion. Mircea Eliade's Phe­ nomenology and New Direction. Treći j e p r e d s t a v n i k G . o p a ž a da u v o d n i odjeljci — koji s a d r ž a v a j u povijest f e n o m e n o l o g i j e religi­ je — r a s t u b r o j e m s t r a n i c a .k a d rabi. u zborniku The History of Religions. str. uvijek p r i p a d a r e l i g i o z n o m iskustvu. Giovanni Filoramo. 2 8 N a i m e . n a kraju. U n j i m a se. str. 28 25 25 26 27 Douglas Allen. k a o što je to a r h e o l o g i j a ili n u m i z m a t i k a . koja s k u p l j a s a k r a l ­ nu g r a đ u . Le scuole fenomenologiche. Chicago 1967. E l i a d e a . Brescia. 79—138. T a k o z a m i š l j e n a f e n o m e n o l o g i j a u s t v a r i s i n t e t i z i r a religijske vi­ d i k e i t u m a č i p o r u k e svetoga. 28 Mircea Eliade. 1981. 3 1 J e r istraži­ vači i teoretičari n e m a j u n i k a d n e p o s r e d n u spoznaju religioznog i s k u s t v a d r u g o g čovjeka. 340. a na š t e t u i z n o š e n j a p r o b l e m a . n u m i n o z n o ga. Roma. n e g o j e d n a t o t a l n a h e r m e n e u t i k a . N a t o m s e i s k u s t v u — bilo o n o svetoga. 31 Madrid. koja p r o n i č e u n a r a v religijskih p o j a v a i o d g o n e t a v a njihovo z n a č e n j e . 59 . S v r h a je h e r m e n e u t i k e da ospori društveno-psihički redukcionizam i p o t v r d i istinitost slike o religiji koja se o s l a n j a na s a m u s e b e . Introduccidn a la fenomenologia de la religion. 1971. o d p r a p o ­ vijesti d o d a n a s . 3 0 Z a s l u g a je u p r a v o M. M. z a k o j e g a s e m o ž e r e ć i d a najviše n a g i n j e povijesnoj f e n o m e n o l o g i j i religije. p a t r e b a o č e k i v a t i d a ć e s e m o ž d a približiti starijim u z o r i m a . Paris. a l i se na s a m o s v o j a n n a č i n i u isključivoj o k r e n u t o s t i p r e m a s v e t o m e a r t i k u l i r a t e k u M. Allen cijelu knjigu. m e đ u t i m . J e r s l a b j e z n a k k a d s e n e k a z n a n o s t p r e t v a r a u svoju v l a s t i t u povijest. b o ž a n s k o g a — temelji s v a k i religijski f e n o m e n .

Zadnji cilj f e n o m e n o l o ­ gije nije. 1971. N e w York. postajući tako najpogodnijom općom pretpostav- • Eric J. 1973. T h e H a g u e . Č a k u S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a .z n a č e n j e . institucionalizacija. Comparative Religion. 1967. stavljajući u o d n o s socijalnu f e n o m e n o l o ­ giju s a sociologijom religije. gdje n e p r i k o s n o v e n o v l a d a Comparati­ ve religion. 311. str. 1973. Phenomenology and Science in Contemporary European Thought. Phenomenology and the Social Sciences. v e ć se p r i l i č n o raz­ g r a n a l a i z a p a ž e n o je p r i s u t n a u s t r u č n o j l i t e r a t u r i . 1966. str. i d e n t i t e t . U t o m s k l o p u bit ć e n a k r a j u p o t r e b n o s p o m e n u t i b a r e m N . N e w York.T h o m a s L u c k m a n n . O s t a l o n a m je da p o k a ž e ­ m o još taj t r e ć i tijek mišljenja. S h a r p e . religiologijski i sociologijski. Alfred S c h ü t z . N e w York. T o m o ž e m o u č i n i t i n a j e d a n k o m ­ pliciraniji i d u ž i n a č i n . M a u r i c e N a t a n s o n . The Phenomenology of the Social World. I m a u toj f e n o m e n o l o g i j i a k s i o l o š k i h n a g l a ­ s a k a . d r u š t v e n a legiti­ macija. S O C I O L O G I J S K I VIDIK F E N O M E N O L O G I J E Iz f e n o m e n o l o š k e j e z g r e i z n i k l a su t r i s u s l j e d n a i z d a n k a : fi­ lozofijski. 3 4 T e m e su joj r a z n o v r s n e : s t r u k t u r e u svijetu života. S o c i j a l n a je f e n o m e n o l o g i j a ili f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija z n a n o s t n o v i j e g a d o b a . E v a n s t o n . d a k l e . u t o m e d a p o k a ž e k a k o postoji s t a n o v i t broj tipo­ v a ili s h e m a religijskog p o n a š a n j a . koje p r a t i p o s e b n a s i m b o l i k a i t u m a č i teologija. 1973. N e w York. višest r u k o s t zbiljnosti. P e t e r B e r g e r . S m a r t a koji religiju s h v a ć a k a o i s k u s t v o s v e t o g a . B u r k a r t H o l z n e r . 1973. sociologija s p o z n a j e . A r o n G u r w i t s c h . E v a n s t o n . Alfred S c h ü t z . N j e z i n a pove­ z a n o s t s f e n o m e n o l o g i j o m očituje se u t o m e što u p r a v o f e n o m e ­ nologija e p i s t e m o l o š k i u t e m e l j u j e i daje »teoriju« d r u š t v e n i m znanostima. 13. The Social Construction of Reality. što j e ovdje s a m o u s p u t s p o m e n u t o . To je s e m a n t i č k o »precrtavanje« i s h v a ć a n j e n a r a v i r e ­ l i g i o z n o g i s k u s t v a u p r a v o h e r m e n e u t i k a . 33 32 60 . N i n i a n S m a r t . jer stavlja u p o k r e t čovjeka u njegovoj o s o b n o j cjelovitosti. U s v a k o m slučaju dosljedno domišljena fenomenologija n i k a d ne može proći bez hermeneutike. Reality Construction in Society. Studies in Phenomenology and Psychology. a l i i n e p r i k r i v e n i h h e r m e n e u t i č k i h poticaja. Phenomenological Sociology. p r o b l e m i d r u š t v e n e akci­ je. 1962-. Evan­ ston. N e w York. N j e g o v a j e fe­ n o m e n o l o g i j a 3 3 h o l i s t i č k a . j e r b i r a z r a d a t o g p r o j e k t a z a h t i j e v a l a m n o g o t r u d a i d o b r o po­ znavanje stvari. The Phenomenon of Religion. socijalizacija.32 f e n o m e n o l o g i j a je u s p j e l a izboriti mjesto p o d s u n ­ c e m . koji u s h v a ć a ­ nju religije n a l a z e svoje p u n o ispunjenje. 1968. B e r n h a r d W a l d e n f e l s . s o c i j a l n a d i s t r i b u c i j a s p o z n a j e . I a k o je t e k u z a m e t k u . Das Zwischenreich des Dialogs: Sozialphilosophiche Untersuchungen in Anschluss an Edmund Husserl. Predaleko bi n a s odvelo k a d bismo pokušali iscrpno prikaza­ ti d a n a š n j e s t a n j e f e n o m e n o l o g i j e i h e r m e n e u t i k e religije.T h o m a s L u c k m a n n . Ge­ orge Psathas. 1975. The Structures of the Life-World. n e g o prije d a r a z u m i j e njihovo z n a č e n j e . 34 Anna-Teresa Tymieniecka. A History. E v a n s t o n . C a m ­ b r i d g e . s u s t a v jezika i k o m u n i k a c i j a . Issues and Applications.

psihologije. Njegovo n a d o v e z i v a n j e na E. sociologije. u kojoj se u s p o s t a v l j a dijalektički o d n o s i z m e đ u ljudske djelat­ n o s t i i d r u š t v e n i h institucija. p r e s k o č i v š i n a m j e r n o f e n o m e n o l o g i j s k u sociologiju. To je d a k a k o teži i strmovitiji p u t . U socijalnoj f e n o m e n o l o ­ giji z n a č a j n o mjesto z a u z i m a A. O d a t l e o b r a n a t e z e d a j e s h v a ć a n j e svijeta uvijek a k t i v n i čin koji j e d n a k o o b u h v a ć a subjekt i objekt. d a k a k o . P o k a z a l o se.k o m z a n a š e postpozitivističko vrijeme. filozofije i teologije religije.k u l t u r o l o š 35 k u oblast. T o j e r a z l o g o m d a s e v r l o b r z o osjetila p o t r e b a z a sjedinjenjem pojedi­ n i h d i s c i p l i n a i p o d r u č j a u j e d n u z n a n o s t — Religionswissen­ schaft — koja bi svojom o p ć e n i t o š ć u n a d m a š i l a p l u r a l i z a m pri­ s t u p a i različitost m e t o d i č k i h i s h o d i š t a . W a c h a v e ć o d p o č e t k a težilo stvoriti s v e o b u h v a t n u z n a n o s t o r e l i g i j a m a — Religionswissenschaft — koja bi p o k u š a l a s r e t n o n a d i ć i specijalnosti p o j e d i n i h discipli­ n a : povijesti. gdje se u jednoj osobi s a b i r e i s k u s t v o f e n o m e n o l o g a i p o ­ t h v a t sociologa. 61 . koja je i z j e d n a č e n a sa zbilj n o š ć u s v a g d a š n j e g života. T a k a v i d e a l n i pri­ mjer. d a k l e u t v r d i u s t a l n i m o b l i c i m a . m a n j i m ili v e ć i m dijelom. Z a t o t r e b a p o k u š a t i ići p r e č a c e m . P r v a mu je za­ o k u p l j e n o s t b i l a u p r a v l j e n a na s t r u k t u r e u svijetu — Strukturen der Lebenswelt — ali s h v a ć e n e u o b i č n o m s m i s l u riječi. u t j e č u n a s p o z n a j u i s t o g a relativi­ ziraju njezin d o m e t . A . Taj o d n o s teži da se objektivizira. S t r u k t u r e . p r e m a njoj o k r e n u t e . n a i m e . S c h ü t z j e u p o z o r i o . u s v a g d a š n j e m živo­ tu — što je za socijalnu f e n o m e n o l o g i j u t e m e l j n i specifični okvir — j e d i n a čovjekova zbiljnost jest n e k a d r u š t v e n a k o n s t r u k c i j a . str. 1962. n a l a z i m o u liku J. H u s s e r l a je očito i izrijekom p o t v r đ e n o . f e n o m e n o l o g i j e . • 35 Alfred Schütz. S c h ü t z . z n a č i . koji k a o institucije djeluju p o ­ v r a t n o n a p r o c e s socijalizacije s v a k e o s o b e . Nije p o t r e b n o n a g l a š a v a t i koliko je u socijalnoj f e n o m e n o l o ­ giji p r e s u d n a k a t e g o r i j a Lebenswelta. što se o s t v a r u j u u d r u š t v e n o j k o n k r e t ­ nosti. d a n e m a j e d n e o p ć e z n a ­ n o s t i koja b i s e isključivo b a v i l a religijom n e g o d a s u sve p o s e b ­ n e z n a n o s t i . n a životni svijet — Lebenswelt — a l i t a k o đ e r na s u b j e k t i v n o s t i n j e z i n e m e đ u l j u d s k e p o v e z a n o s t i . W a c h a . što je e m i n e n t n o f e n o m e n o l o š k a tvrdnja. N o t a k a t e g o r i j a d o b i v a n o v o obzorje: socijalitet m e đ u s u b j e k t i v n i h o d n o s a koji s u postojali prije r o đ e ­ nja i bili t u m a č e n i od d r u g i h — n a š i h p r e t h o d n i k a — k a o već bit­ n o o r g a n i z i r a n i svijet. t e s e u s r e d o t o č i t i n e p o s r e d n o n a u č e n j e o n i h s o c i o l o g a religije koji s u prije bavljenja d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a v e ć bili p r i h v a t i l i f e n o m e n o l o š k u m e t o d u i h e r m e n e u t i č k i p o s t u p a k . D a p a č e . Z a t o se b a v i t i p i z a c i j a m a i i n t e g r a t i v n i m p r o c e s i m a k o n k r e t n o g života — Lebenswelt — koji su s a d p r e m j e š t e n i u d r u š t v e n o . pa njegov slučaj za­ služuje d a b u d e ovdje s v a k a k o s p o m e n u t . The Hague. The Problem of Social Reality. M n o g e je s a d r ž a j e filozofijske f e n o m e n o l o g i j e u s p j e š n o p r e n i o n a socijalno p o d r u č ­ je: Life-World je isto što i h u s s e r l o v s k i Lebenswelt. 149. Z n a n s t v e n o j e djelo J .

40 41 Joachim Wach. 1948. str. Leipzig. p u t e m djelovanja u p r a k t i č ­ n o m životu i k o l e k t i v n o u d r u š t v e n o j dimenziji. W a c h . Prolegomena tstheoretichen Grundlegung. 3 9 Za psihologiju i filozofiju religije r e ­ z e r v i r a n a je p o s e b n a disciplina. psi­ hologijsku ili m e t a f i z i č k u teoriju. i a k o t a d a još nije n o s i l a i m e f e n o m e n o l o g i j e . Bonn. j e d n a k o k a o što j e p r e s k o č e n a psihologija i filozofija religije. Gustav Mensching. jer n e m a s p o m e n a o religiji p r i m i t i v n i h n a r o d a . j e d a n od o s n i v a č a te z n a n o s t i u N j e m a č k o j . Religionswissenschaft und Theo­ 39 Joachim Wach. Leipzig. 37 zu ihrer wissenschaf- 24. Sociology of Religion. psihologiju i filozofiju religije. Religionswissenschaft. str. 38 Karl Girgensohn. 4 1 T r e b a dostići i r a z u m j e t i zna­ čenje religijskih f e n o m e n a . str. Geschichte der Religionswissenschaft. 12. 7. Poslije j e W a c h d o n e k l e izmijenio o v u r a z d i o b u : u v e o je sociologiju i f e n o m e n o l o g i j u religije. b e z o b z i r a na bilo koju filozofijsku. Leipzig.U mijenjanju u n u t r a š n j e s t r u k t u r e z n a n o s t i o r e l i g i j a m a 36 — čijom se poviješću ovdje n e ć e m o baviti — v a ž n o mjesto zauzi­ ma J. W a c h izričito o d b a c u j e psihologiju religije k a o z a s e b n u disciplinu. 1924. str. I z s v e g a p r o i z l a z i d a j e W a c h z a p r a v o religiju uvijek p r o m a t ­ r a o p o d o p ć i m i s i n t e t i č k i m v i d i k o m s v e o b u h v a t n e z n a n o s t i o re­ ligijama. 1925. New York 1963. Religionspsychologie. No ta bi a r t i k u l a ­ cija b i l a j a m a č n o o s u đ e n a n a p o t p u n i n e u s p j e h d a z a nju nije 36 logie. H e r m e n e u t i k a o t č i t a v a religijske ideje. Z a t o j e p o l a z i š t e t o m i s t r a ž i v a n j u u i s k u s t v u s v e t o g a . Joachim Wach. 1924. N a i m e . d o k s e d r u g a o p e t dijeli n a m a t e r i ­ jalnu i f o r m a l n u sistematiku: p r v a je deskriptivna. W a c h . ali o n a nije u p o d r u č j u z n a n o s t i n e g o filozofije. str. a ne n j e z i n i h p o j e d i n i h disciplina. str. što m u j e z a m j e r i o K. d r u g a je kom­ p a r a t i v n a i t r a ž i z a j e d n i č k e c r t e . G i r g e n s o h n 3 8 d o k za filozofiju religije drži da joj n e ­ ma m j e s t a u z n a n o s t i o religijama. 1962. Ali u svim je v r e m e n i m a čovjek j e d n a k o osje­ ć a o p o t r e b u d a a r t i k u l i r a t o svoje r e l i g i o z n o i s k u s t v o n a t r i nači­ n a : p o j m o v n o u t e o l o š k i m t e o r i j a m a . Chicago. t e m e l j n e ideje. P r v a t r e b a d a istraži p o s t u p a k i razvoj p o j e d i n i h k o n k r e t n i h religija. a d o p u s t i o — v a l j d a p o d u t j e c a j e m o t k r i ć a e m p i r i č n o s t i d u š e v n i h z n a n o s t i — d a psi­ hologija u đ e u njegovu s i s t e m a t i k u . The Comparative Study of Religions. Joachim Wach. 165—192. N i t k o s e o d s u v r e m e n i h s o c i o l o g a religije nije toliko b a v i o p r o b l e m i m a m e t o d e i e p i s t e m o l o g i j e z n a n o s t i koliko je to d u g o i s u s t a v n o či­ n i o b a š J . On z n a n o s t o reli­ g i j a m a dijeli u dvije g l a v n e d i s c i p l i n e : povijest religija i iskustve­ n u z n a n o s t o religijama. 1—2. 4 0 R a z v i d n o je da se f e n o m e ­ nologija religije u n j e g a s k r i v a u s p o m e n u t o j f o r m a l n o j s i s t e m a ­ tici. 62 . koji je iz­ m e đ u d v a r a t a prvi z n a č a j n o i s p r a v i o k l a s i č n u t r i h o t o m s k u r a z ­ d i o b u : povijest. Religionswissenschaft. 113—164. 3 7 O d m a h ć e m o o p a z i t i d a j e o t p a l a o p ć a povijest religija. o b r e d n e č i n e i vjerske institucije. jer je z n a n o s t o r e l i g i j a m a iz­ r a z i t o e m p i r i j s k a z n a n o s t . najšire z n a n s t v e ­ ne p o j m o v e i o p ć e z a k o n e r a z v o j a u religijskim p o j a v a m a . Z a t o u n j e g a na p r v o m j e s t o d o l a z i j e d n a isto t a k o s v e o b u h v a t n a h e r m e n e u t i k a . Prolegomena zu ihrer wissenschaf­ tstheoretischen Grundlegung.

psihologije. a tek onda njegovo vanjsko iskazivanje. Neupućenim se može 42 J o a c h i m Wach. Sociologiju religije dakle očekuje zadatak da istraži društveno značenje oblika iska­ zivanja iskustva svetoga: mitove. pa potpada pod njezinu isključivu oblast. koja naravno primjenjuje svoju posebnu metodu. Takva mu je uosta­ lom i tipologija religijskih autoriteta: utemeljitelja. 32—33. svećenika i hodočasnika. 63 . Na toj točki proučavanje još ne za­ staje jer treba tipologijski i usporedbeno utvrditi sheme udruži­ vanja i njihove različite načine povezivanja. Predmet pak sociologije religi­ je. svetaca. jer ona iznutra oživljava svako društveno očitavanje religije. naime. Types of Religious Experience. Cjelovitost pristupa religiji — koju Religionswis­ senschaft drži na okupu prinosom različitih disciplina — odgo­ vara u J. žrtvu. Wach ga ipak ne smatra jedinim ključem za shvaćanje religijskog fenomena. 434. molit­ ve. Drugim riječima. str. simbole. obrede." Iako je čvrsto uvjeren u važnost sociolo­ gijskog pristupa. Wach u samoj sociologiji — što je logički posljedak njegova stajališta u hermeneutici — više obrađuje reli­ gijske skupine nego skupine religioznih ljudi. Sociology of Religion. Sam­ pradaya u hinduista. ne može nika­ da zauzeti mjesto fenomenologije. vjerska učenja. 1951. 1945. U igri je opet življeno iskustvo — Erlebnis — i intencionalnost. proroka. misterijima u starih Grka i Rimljana. To je uzrokom da J. Sociologija. Chicago. što se ogleda u opisu religijskog objekta kao predmeta na koji je čovjek nezaustavljivo upravljen. sektama i crkvama. sociologija religije samo je dio znanosti o reli­ gijama. jest prouča­ vanje utjecaja religijskih sustava na društvo i u isti mah utjecaj društva na religijske sustave. Slijedom toga treba očekivati da će pothvat sociologije u području religije po svojim rezultatima biti vrlo umjeren i skro­ man. u zborniku 20th Century Sociology. Stoga se može­ bitni sporovi između fenomenologije i sociologije moraju rješa­ vati unutar znanosti o religijama. Taj religijski objekt stoji na polovicu puta između »vječnoga u čovjeku« i povijesno-društvene stvarnosti. biti sposobna otkriti narav i bit religije u sebi. N e w York. što dakako nije is­ to. međutim. obnovitelja. sred­ njovjekovnim redovima. Wacha i cjelovitoj hermeneutičkoj definiciji religije: ona je potpuni odgovor čovjekova cjelovitog bića na ono što doživlja­ va kao svoju posljednju zbiljnost.jamčila univerzalnost religiozne naravi u čovjeku koja je omogu­ ćavala subjektu da shvati različite sakralne objekte. najprije dolazi religiozno iskustvo. kao sporedan odjeljak opće znanosti o religijama. Christen and Non-Christen. str. 43 J o a c h i m Wach. Okreće se stoga tajnim društvima u primitivnih naroda. Želi se samo bolje razumjeti — uvijek u sklopu drugih vidi­ ka — uloga religije u društvu." Od hermeneutike se treba sad spustiti do sociologije. Zato Wach upozorava kako je naiv­ no očekivati da će sama sociologija . kult. Za Wacha. povijesti i teologi­ je religije. Nijedno proučavanje društve­ nog podrijetla religije ne može zanemariti važnost ideje svetoga.

Tko se pažljivo po44 T h o m a s L u c k m a n n . Posebno mu je privlačna misao o svetome u ru­ munjskog religiologa. tra­ dicije i refleksije. odjek i poti­ caj. 390. The Transformation of Sym­ bols in Industrial Society. Zato sud o utjecaju društva na reli­ giju treba uvijek upotpunjavati s ocjenom o utjecaju djelovanja religije na društvo. Schütza. protuslovlja uopće nema. Desroche. N e w York. Th. Schützom napisao knjigu o strukturama Lebenswelta. vuku duhovno podrijetlo iz ško­ le fenomenologijske sociologije njihova učitelja A. ali taj opis u mnogome nadilazi okvire ovog poglavlja. str. U P. iako ga bije glas da je vjeran nastavljač durkheimovske baštine društvenog funkcionalizma.44 Pažljiv čitalac lako će u djelu Th. religijske ustanove nisu univerzalne nego su to samo njihovi arhetipski uvjeti postanka. Phenomenology and Sociology. Bergera. Eliadea. Schütza i zagovornika religijske hermeneu­ tike M. Selected Readings N e w York. zamje­ ćuje se također utjecaj A. Luckmann i P. 46 P e t e r L. U Francuskoj je fenomenologiji vrlo blizak sociolog religije H. Svejedno. pa jednako ističe sakralnost iskustva. L. U stvari.činiti da Wach mjestimice upada u protuslovlje: s jedne strane tvrdi da je religija odsjev određene situacije. Contemporary Possibilities of Religious Affirmation. Berger je nekad nudio vrlo jednostrane funkcionalističke definicije religije i bio privid­ no jako udaljen od fenomenoloških tokova. posredovanje i izvornost. a da ne govorimo o tome da je čak uredio jedan zapažen i jedinstven zbornik radova o fenomenologijskoj sociologiji. 45 T h o m a s L u c k m a n n . a prihvatiti je u njezinu antropološkom temelju. Luckmanna 45 uočiti mnoge fenomenološke poticaje: shvaćanje religije kao nadilaženja čovjekove biološke naravi. drugog spomenutog sociologa religije. Luckmann je negdje duboko u podtekstu pritajeni fenomenolog religije. Spomenimo ipak činjenicu da dvojica prvaka današnje sociologije religije u Sjedinjenim Drža­ vama. globalnog sustava znače­ nja i supstrata socijalizacije. 117. 1978. 1980. pre­ mda odriču mogućnost da budu nazivani fenomenolozima reli­ gije ili sociolozima takva nadahnuća. str. Berger. jer je religija fenomen dvostrukog smisla: istodobno je odraz i ostvarenje. Th. The Heretical Imperative. 64 . The Invisible Religion. str. N e w York. s druge opisuje reli­ giozno iskustvo kao zbiljski uzrok društvenog objavljivanja sve­ toga. U novijim tekstovi­ ma 4 8 potpada sve više pod utjecaj fenomenologije i hermeneutike religije. Iako ga mnogi smatraju sim­ boličkim funkcionalistom. Zato treba napustiti određenje reli­ gije u njezinu institucionalnom obliku. što je tipičan fenomenološki zaključak. 206. 1967. Premda dvostruka poziva — sa zvanjem sociologa i teologa — P. Bolje reći. Ta je ovisnost dvostruka: od fenomenologijske sociologi­ je njegova učitelja A. Uplivi fenomenologije na suvremenu sociologiju religije bit će zacijelo još uočljiviji i dalekosežniji. Schütza. ne treba zabora­ viti da je prvi od njih zajedno s A. B e r g e r .

R o m a . Ako ba­ rem to postigne.48 U zadnjem razdoblju života vra­ tio se temama iz mladosti. Ferrarottija da je Eliadeova knjiga o svetome »suvremeni klasik. osim možda što se katkad pojavi po koja po­ vršna i znanstveno neozbiljna pozitivistička kritika te škole. To do­ nekle potvrđuje i njegova izvanredna erudicija i odlično pozna­ vanje povijesti svih religija. 165. R o m a . Le sacrš sauvage et autres essais. ali ovaj put utjelovljenim u »divlju sakralnost« — sacre sauvage — pobunjenih nezadovoljnika iz urbane džungle i industrijske uznice. u Dizionario di sociologia e antropologia culturale. 195. Raz­ loge za takvo stanje treba vjerojatno tražiti u dugom razdoblju monopola marksističke ideologije koja je pokazivala krajnje ne­ razumijevanje i odbojnost prema religiji. Sciences humaines et experien­ ces religieuses. str. 1975. 1974. Zato je u našim prostorima upravo fenomenologija najviše pozvana da popravi spomenuti dvostruki propust sociologije religije. Religione. Još manje se sociologija može baviti religijom ako je dovoljno ne poznaje u njezinu povijesnom bogatstvu. 494 i 503. L'homme et ses religions. 51 A r n a l d o N e s t i . 49 R o g e r B a s t i d e . nažalost. 1985.53 U nas se.47 taj će možda ustvrditi nazoč­ nost brojnih skrivenih sadržaja fenomenologije religije. II religioso implicito. Ako ništa drugo. i mistikom svetaca. 48 R o g e r B a s t i d e . Nesti.« i to baš u oblasti sociologije religije. str. R o m a . Sociologia e psicologia del misticismo. 1984. 239. 239. • 65 .sveti njegovim novijim tekstovima. 146. knjigom koja već po naslovu — implicit­ na religioznost — to najavljuje. 47 H e n r i D e s r o c h e . Assisi. str. koji se u mladosti zanimao. str. La prospettiva fenomenologica. 249—254. 52 Franco Ferrarotti — Roberto Cipriani.51 Nije slučajan ni navod F. Bastidea. str.49 U Italiji je primjetljivu naklonost prema fenomenologiji po­ kazao sociolog A. P a r i s . Možda je došlo vrijeme da se ta nepravda ispravi i propust nadoknadi. P a r i s . ispunila je u dostatnoj mjeri svoje znanstveno poslanje. osim sociologijom inkulturacije i milenarizma. u z b o r n i k u Sociologia della religione.52 U novijim rječnicima i enciklopedijama sociologijske znanosti fenomenologija religije se također značajno uvažava i opetovano spominje. str. 1985. 53 E n z o P a c e . o fenomenologijskoj sociologiji religije ni­ šta ne objavljuje. str. postaje svakim danom sve jasnije — a u vremenu krize dramatič­ no očito — da se religija ne može svoditi na puku društvenu uzročnost. 1972.50 iako je u drugim prilozima imao na račun fenomenološkog ustroja sociologije religije ozbiljnih zamjerki. Isto se može ponoviti za R. 1975. 50 A r n a l d o Nesti. Sociologia del fenomeno rehgioso. Roma.

istjeran. bespredmetnim. str. u z b o r n i ­ ku L'ateismo contemporaneo. Nezainteresiranost spram pita­ nja religije je prestanak svakog traženja zadnjeg značenja ljud­ ske egzistencije. 2 G i u l i o G i r a r d i .FENOMENOLOGIJA RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI Možda nema tako teška i složena problema u području reli­ gijske znanosti i prakse kao što je onaj o vjerskoj ravnodušnosti. 399. ateizam još može biti neka religija. ateizam ne. s druge. The Religious Life of Man. lukovao mimoilaze i preskaču. 1969. Fondamenti teoretici degli ateismi contemporanei. Di Nola. U religioznoj indiferen­ ciji Bog nije samo prestao biti nazočan nego je također stalno po­ stao odsutan.1 Paradoks postaje još očitiji kad znamo kako se dramatično danas raspravlja o religioznoj ravnodušnosti. Zato ga mnogi. Kad bi netko uspio kompjutorski izračunati broj objavljenih radova o ateizmu ili političkoj teologiji. svezak. naime. Za mnoge je ona predstavljena čak kao do kraja radikalizirani ateizam. dade nabrojiti jedva desetak ozbiljnijih studija. Nietzschea i drugih borbenih ateista — ovdje je Bog jednostavno proglašen nepoznatim. Ni golema Encik­ lopedija religija u šest svezaka. ne poznaje taj pojam. Heilera i drugih fenomenologa uop­ će nije razrađena problematika vjerske ravnodušnosti. Takve knjige ili članka tamo jednostavno nema.2 Naime. odbačen ili ubijen — u smislu F. To se smatra uzaludnim. M. K a r p i n s k i . i usporediti ga s brojem napisanih radova o religioznoj ravnodušnosti. Ne bi trebalo ulaziti u razloge spomenuta rascjepa između važnosti teme i opsega njezine obrade. 1978. njezina ko­ načna praznina. Mjesto da bude zanijekan. s jedne strane. A to nije ista stvar. O našoj se temi. ali vjerska ravnodušnost ni­ kada. nepotrebnim trudom koji samo oduzima dragocjeno vrije­ me i kvari dobro zemaljsko raspoloženje. III. 21—22. suviš­ nim. U djelu F. 66 . dok o ateizmu ili poli­ tičkoj teologiji ima na tisuće tiskanih naslova. ostao bi zacijelo silno iznenađen. kad to mogu. Guide to Basic Literature. str. U najnovijem pak popisu struč­ ne religijske literature koju je izradio L. T o r i n o . Čini se da je istini najbli- i s • 1 Leszek M. Slično je Königovim Rječnikom religija. Ravnodušnost je odsutnost Boga. koju je uredio A. To je potpuno ishlapljenje sakralne dimenzije. osporen. Karpinski također će­ mo uzalud tražiti knjigu ili članak o vjerskoj indiferenciji. L o n d o n .

o č e m u p i š e M a r i j a n Mole. o vjerskoj ravnodušnosti u kriznim društvima. 1965. međutim. Ako je vjerska ravnodušnost potpuna. Mogli bismo kao primjer uzeti islamizam. 1960. Naša je zadaća da vjersku ravnodušnost pokušamo premisliti s religioznog mot­ rišta. Leiden. Zato rabimo antropološki pristup. To je sada već neki izrazito svjetovni obzor. 5 N e t r e b a d a k a k o podcijeniti n i očiti utjecaj k r š ć a n s t v a n a u č e n j e s u f i z m a . što se našem naraštaju sve razvidnije otkriva. Ona se. 4 W i l l i a m B r e d e K r i s t e n s e n . teolo­ gije. naime. 5 koji je po svojim obilježjima još tipični3 C a r l J o u k o Bleeker. Otkud sad ta prijeporna i čudnovata zamisao da reli­ giozni osjećaji mogu slabiti u poretku gdje prisutnost Crkve pro­ žima život svih ustanova i osoba.3 To je opet uvjet da bi vjerska ravnodušnost uopće ušla u krug razložna zanimanja religijske znanosti. u duhu čovjeka koji doista vjeruje. ali u smislu religijske antropologije. str. u dru­ gom o vjerskoj ravnodušnosti u svjetovnim društvima i na kraju. Stvar se. a ipak se istodobno od njega udaljuje. psihologije. Reli­ gijsko događanje treba razumjeti na religiozni način. ali moguća.ža tvrdnja o neraščišćenosti nadleštva u metodi. onda ona zapravo više i ne spada u pred­ met religiozna istraživanja. U tri poglavlja našega ogleda potrudit ćemo se ponuditi pre­ gršt neobveznih teza i domišljenih slutnji. Ravnodušnost spram svetoga često više obeskrepljuje vjeru nego sam ateizam. Lectures in the Pheno­ menology of Religion. 67 . 1963. Metoda će biti fenomenološka. a ne samo njegovo lice. P a r i š . VJERSKA RAVNODUŠNOST U RELIGIJSKIM DRUŠTVIMA Sigurno da će u prvi mah tvrdnja o rasprostranjenosti vjer­ ske ravnodušnosti u religijskim društvima izazvati opravdane prigovore. filozofije. str. U prvom poglavlju bit će riječ o vjerskoj ravnodušnosti u religijskim društvima-. koja srž — eidos — traži u sakralnim pojavama. Za­ to je fenomenologija poglavito znanost o religioznom značenju pojedinih pojava. str. pa je onda to i njezina ravnodušnost kojoj čovjek može prići dok traži sveto. Researches into the Nature and Structure of Religion. Ideja zaista protuslovna. ne brine toliko o činje­ nicama koliko o značenju koje ljudi pridaju tim činjenicama. Leiden. Nema sumnje da je religija povijesna zbiljnost. povijesti. Tome teškom i zahtjevnom problemu valja pristupiti inter­ disciplinarno i pluralistički: sa stajališta biblijske znanosti. pa se ne vidi što bi tu još imali raditi teoretičari religije. The Meaning of Religion. The Sacred Bridge. u trećem. Les mystiques musulmans. 9—10. 25—33. A baš protiv gore spomenutih očitosti fenomenologija usmjerava svoju sumnju.4 U tom svijetlu treba sada pokušati opisati naličje srednjovje­ kovnog kršćanstva. može postaviti sasvim obrnuto i pitati nije li upravo odsutnost religije najveći izazov i zagonetka za religioz­ na čovjeka. sociologije. 8. bolje reći.

vjerske radnje bile su obavljane u ozračju trostruka utjecaja: Crkve. Od svojih početaka kršćanstvo ne slijedi crtu uzlaza. Srednjovje­ kovne kronike pune su svjedočanstava o dubokoj religioznosti naroda. u XIV. duhovnu baš­ tinu i sakralno pokućstvo. u XVII. 10. Te odredbe nisu bile mrtvo slovo na papiru pa su kazne česte. ona je demantirala svaki priziv na savršenstvo vjerskoga života u prošlosti. koja je golema i neosporna. mot fallacieux. i XV. here­ ze. 7 G a b r i e l Le B r a s . i XIII. a predočen u pred­ rasudi da je do XIX. može govori­ ti o crkvenoj juridičkoj prisili. ostaje još uvijek otvoreno pitanje koliko je to isto kršćanstvo zaista kršćan­ ski živjelo svoju vjeru u vlastitim redovima. što je dovelo do toga da su se župnici počeli žaliti na blagost sudskih odluka. Nešto je. u svim klasama i kod svih naraštaja. države i društva. u XVI. kri­ ze i metež. st. ali može li se zato tvrditi da je narod kristijaniziran? Prema mišljenju Le Brasa. s jedne stra­ ne. godine. Dšchristianisation. običaj koji uključuje odveć van6 G a b r i e l Le B r a s . • 68 . međutim. ratovi i epidemije. nastao u Francuskoj poslije revolucije 1789. određenija državna prisutnost u crkvenim poslovima. iako u is­ to vrijeme izražavaju poštovanje prema civilizatorskoj ulozi Crkve. str. druš­ tvena je prisila zacijelo najučinkovitija. pa premda na izgled manje živa od prve. u Social Compass. zabranjivala krčmarima primati goste u vrijeme vjerske službe. st. i »moderne nevjere«.7 Obredna je praksa bila dio društve­ nih navika pa mnogi govore o izvanjskoj religioznosti koja je više običaj nego zrela i djelatna vjera. stoljeća kršćanstvo vladalo na svim područ­ jima. Etudes de sociologie religieuse. 6 Doista. u prošlosti je postojala vrlo moćna kršćanska tradicija koju su podržavale jake institucije. a državna malo djelotvorna. neredi u Crkvi.1963. 445—452. str. Katolički povjesničari prosvje­ duju protiv idilične slike srednjovjekovnog kršćanstva. 245—247. doduše na posredan način. ali je u te dane osiguravala red u crkvi i mir pred crkvom. s druge. P a r i s . arhivi duhovnih stolova pokazuju rijetkost takvih slučajeva. 1965. Ako je postojalo neko opiranje kršćanstvu izvana. G a b r i e l Le B r a s . Država se nije brinula o izvršavanju nedjeljnih i blagdanskih vjerničkih dužnosti. De la morphologie ä Ia typologie. ali jednako i tradicija indiferentizma.ji. P a r i s . skepticizam. ali također o njegovim ispadima nevjerovanja. ravno­ dušnosti i skepticizma. ali radije ostanimo kod kršćanstva jer nam je ono bliže i po­ znatije. 6. st. djedovske navike. u širem smislu. Sela i obitelji uporno su branili svoje plemenske običaje. Premda se. Etudes de sociologie religieuse. Stoga treba reći da je iskaz 0 »općoj i gorljivoj vjeri starih vremena« zapravo mit. U to vrijeme Crkva posjeduje religijski monopol i vremenitu moć. sajmove 1 svjetovne zabave. Klasičnoj viziji »vijeka vjere«. Ako je crkvena prisila bila rijetka. ali novi prekršaji još učestaliji. str. ono ne ide od manje savršenog prema savršenijem stanju. 780. smatrala nedopuštenim rad i trgovinu. st. treba suprostaviti realistički prizor povijesne nestalnosti i izmjenjivanja: u XII. 1955. Sociologie de la pratique religieuse dans les campagnes francaises.

koje propovijedaju potuno nenasilje — ahimsä — cijeli ži­ vot stoje na istome mjestu da ne bi slučajno hodajući ugazili mrava ili koje drugo živo biće. pokorom i zavjetima. postu. U toj religiji ima mnogo praz­ novjerja i magije. Vjerske navike s vremenom postaju važnije od vjerska uvjerenja pa vanjski znakovi ostavljaju dojam potpune kristijanizacije naroda. prevladavaju obred­ ne pobožnosti koje žive u kultu svetaca. ni odricanja. životinja i predmeta. tradiciji. u redovničku zajednicu — zvanu samghe — može ući samo onaj tko ima sina i napusti ga zauvi­ jek. a ne mjesta kušnje i žrtvovanja.. ali malo religijske kulture. pričama i sakralnom fanatizmu. a ne unutraš­ nje preobrazbe. zavjeti­ ma. U svojim višim stupnje­ vima savršenstva kršćanstvo se doista teško dostiže. le­ gendama. Spomenuto se snižavanje razine svetoga ne zbiva samo u kršćanstvu nego gotovo u svim religija­ ma. ne pokušavaj sakriti svoju vlastitu zloću. Kako ispu­ niti jasne zahtjeve Evanđelja: ljubiti neprijatelje. Prema indijskoj tradiciji. čist sam. ni milostinja. Tako je obredna religija stvorena po mjeri palog i slabog čovjeka. prividom. pokori. Ni proučavanje Veda. U staroj hinduističkoj literaturi naveden je i ovaj zanimljiv tekst: »Grešniče. relikvijama.. ali i najblaži stavlja u sumnju idiličnu sliku potpune kristijaniza­ cije puka u prošlim vremenima. Religija je ovdje u funkciji društvene kohezije. Dapače. ni trpljenja. ženu i djecu. čist sam. da li je ono pokoravanje predaji ili pro­ dubljivanje osobne pobožnosti? Odgovor neće biti jednostavan.« 69 . hodočašćima. daje se važnost oprostima. Zato bi iz sadašnje povijesne udaljenosti trebalo s pravom pitati: je li to kršćanstvo zaista religija osvjedo­ čenja ili vjerski običaj. blagoslovu polja. Ovo sve nije izrečeno zbog prijekora. pretva­ ranjem. pružiti desni ob­ raz kad te netko udari po lijevome. prije više od tri tisuće go­ dina ljudi su već znali za razliku između kultne pobožnosti i etič­ ke religioznosti. ni žrtva. Pripadnici nekih sljedbi u buddhizmu i džainizmu. ni strogost ne mogu spasiti čovjeka kojemu je srce zlo. svetkovinama seoskog zaštitnika. podijeliti sve imanje siromasima. ukazanjima. napustiti oca i majku. egzistencijalne upitnosti i traženja transcendentnog spasa.jskog sjaja. Inače bi samostani postali utočište usamljenika. iščupati oko koje s požudom pogleda ženu. Ali i odabranici ostaju svuda vjerni visokim idealima sveto­ ga. U egipatskoj Knjizi mrtvih spominje se ova ispo­ vijed pokornika na Zadnjem sudu: Nisam bio nepravedan prema ljudima Nisam hulio na Boga Nisam osiromašivao siromahe Nisam ubijao Nisam bližnjemu zla nanio Čist sam. Kao da je Crkva naslutila svu krhkost ljudskog bića i njegovu nemoć u duhovnim stvarima pa je pustila narod da nađe vjerski oslonac na nižim razinama religiozna iskaza. oprostiti onome koji te bije.

u povijesti se znalo događati da se predstavnici Crkve gdjegod spuste ispod postignuća pučke naravne religioz­ nosti i vanjštine sveta znakovlja. Velika povijest Crkve. pa su zbog pretje­ rane revnosti u duhovnim stvarima postali ravnodušni prema čovjeku i svijetu. osporavatelji Crkve ići iz­ nad zahtjeva kršćanske vjere i zabludjeti u prezir prema svijetu. Pozna­ ti mističar Angelus Silesius usuđivao se napisati: »Malo je važno što se Krist radio u Betlehemu. da je materija nečista i zla. lombardski i sionski siromasi. opraštanja. služenja. to su jasnije u dje­ lokrug kritičke svijesti ulazili poroci Crkve u srednjem vijeku. ali su ustrajno osuđivali raskošno blještavilo. proroci. hereze i shizme: monastički krugovi. str. religijski pokreti. mirotvornosti. hilijasti. U stanovitim razdobljima zavla­ dalo je u njoj otuđenje i od evanđeoske vjere i od manje savršene obredne religije. razni vidioci. 1971. Kako god da okretali problem. Stoga se dobri Isus — ako je to teološki dopušteno reći — samo dva put »naljutio«: kad je tjerao trgovce iz hrama i kad je prijetio farizejima. albigenzi. pučki propovjednici. uvijek ćemo imati posla s nekom vjerskom ravnodušnošću: ili prema Bogu ili prema čov­ jeku. a brak ne­ potreban. dakle. a da ne govorimo o pustinjacima kojih je broj počeo naglo rasti. Što je više ljudi bi­ lo privučeno religiozno-asketskim idealima. razumije se.8 U svojoj gorljivosti znali su. III. karizmatičari. Oni su. Tako su.No vratimo se kršćanstvu. A kršćanski je Bog u osobi Isusa Krista također 1 čovjek. Ta činjenica zacijelo nije bez značenja. ali je u Evanđelju kao obveza i pred­ met ljubavi izjednačeno. važnije je da se on rodi u tvojoj duši« {Le Pelerin cherubinique. svjetovni posjed i poli­ tičku moć Crkve. svezak. flagelanti. Protiv izopačenja i zloupotreba u Crkvi ustali su mnogi poje­ dinci. primjerice. Napose se na monastičkom pod­ ručju pojačala težnja za strožom askezom. Političke i svjetovne koristi nadjačale su sve du­ hovne pobude. begardi. pa ni onda kad su ga tukli i raza­ pinjali na križ. I. valdezi. Među njima su. Sociolozi pojavu hereza tumače u smislu poli­ tičke pobune porobljenih klasa. 381—382. 70 . Vidjeli smo da je u njemu odveć velika vjernost obrednoj religioznosti poticala neku vrstu ravno­ dušnosti spram temeljnih istina kršćanske vjere: dobrote. Povijesno gledano. što ontološki nije isto. išli suprotnim putem. neki štošta naopako naučavali. a zapravo se radi o religioznim iskazima nemirenja sa svjetovnim životom predstavnika Crkve. U neku ruku to su čini­ li i mnogi ljudi unutar Crkve. 61). katari naučavali da ovaj vidljivi svijet nije stvorio Bog nego Sotona. milosrđa i djelatne ljubavi. sv. Joakim iz Fiore. Nažalost. A nema težeg prijestupa nego što je manipulacija sa svetim. međutim. Nije čudno što se religiozni ljudi nisu zadovoljavali službenom Crkvom i što su tražili vlastitu duhovnost. katari. Crkvi je prijetila opasnost od dviju religi­ oznih gorljivosti: od pučkog obrednog kršćanstva koje je klizilo u pogansku idolatriju i od iracionalne krajnosti zanesenih du8 Hubert Jedin. ere­ mite. Franjo Asiški. Nikad više. Zagreb. patareni.

Traženje svetoga u divljim oblici­ ma koje je tada zavladalo u društvu. Iako ih nikada nije tiskao. Corpus hermeticum. dok je racionalizam u velikoj mjeri kršćanstvo sabio u filozofijsku teologiju. židovska gnoza. Crkva je pribjegla novim sredstvima uvjeravanja i djelova­ nja. T. Protivno uobičajenom mišljenju da su pokreti renesanse i humanizma — koji tada vremenski slijede — bili prvi izdanci nereligiozna svijeta. Da bi spasila ravnotežu bogočovještva. a nastala je. C h i c a g o . koje je pronašla B. Nitko jamačno nije slutio da će pravda i um — izbačeni iz kruga sveto­ ga — jednog dana više poslužiti širenju ateizma nego što će us­ pjeti obraniti zasade kršćanske vjere. Veliki humanisti Marsilio Ficino i Pico della Mirandola nisu imali sumnji u pogledu svojega pra­ vovjerja. u današnjim znanstvenim prosudbama pre­ vladavaju baš oprečna gledišta. Giordano Bruno and the Hermetic Tradition. Summa perfectionis. okultizmom i nostalgi­ jom za mitskim počecima svijeta. Pitagore i Platona.9 I Newton — utemeljitelj moderne mehanike — prihvaćao je postojanje jedne primordijalne tajne objave. dok je danas to industrijski način rada. spekulacije alkemičara. Newton se. 1964. posred- • 9 F r a n c e s A. napisao je bezbroj alkemističkih spisa. Kopernikovu je shemu tumačio kao hijeroglife božanskih misterija. a racionalizam smiriti neobuzdanost i pretjeranost mističkih strujanja. Tabula Smarag­ dina. Plotin.hovnjaka. ubrzo je samovol­ jno bogoslužje bilo stjerano u obrednu rubricistiku i liturgijski formalizam. Juridizam je imao spriječiti bujanje magijske paraliturgije. Renesansa i humanizam smat­ raju se posve religioznim odgovorima na spomenuti juridizam i racionalizam službene Crkve. a preko aristotelizma uvela je u kršćan­ stvo razloge svjetovna uma. Budući da je time povjerenje u prvom redu ukazano svjetovnim sredstvima. Renesansa je bila prožeta hermetizmom. navodno. dogmu i moralističku kauzistiku. str. Samo je onda nosilac ra­ cionalizma bila Crkva. drevna egipatska magija. 154. grčki misteriji. prije Mojsija. ali zato što je smatrao da heliocentrizam ima duboko magičko i religioz­ no značenje. Bio je odan djelu Hermesa Trismegistosa i egipat­ ske sakralne tradicije. Tražila se neka prvobitna »ob­ java« koja sažimlje poruke svih religija. 71 . Još veće iznenađenje izazvalo je otkriće da su u to doba i za­ četnici novovjekovne pozitivne znanosti u svojim istraživanjima zapravo više tražili potvrdu raznih religijskih učenja nego doka­ ze za nove astronomske i fizikalne teorije. Štoviše. a ipak su obojica pisala o divnom skladu između hermetizma i kršćanstva. U opticaju su bili: neoplatonizam. tajne nauke orfizma. Preko recepcije rimskog prava uvela je u kršćanstvo razloge svjetovne pravednosti. Asclepius. Dobb. Tim različitim gorljivostima — kao uvijek u zbiljnosti — odgovarala je jedna pogibeljna ravnodušnost: ona spram evanđeoskog čovjekoljublja. Tako je Giordano Bru­ no s velikim oduševljenjem prihvatio Kopernikove teze. vrlo je nalik na suvremeno širenje sekti i novih religijskih pokreta. odnosno smatrali da Kabala potvrđuje Kristovo božanstvo. Y a t e s .

Zanimljivo da su u prostoru religije prvi počeli popuš­ tati izvanjski potpornji vjere: obredi. gre­ šan. raspad religije kao si­ gurnosti. folklorno kršćanstvo. nezaštićen. lako će zapustiti svojega bližnjega. Otpalo je ono što je u kršćanskoj vjeri bilo rubno i manje značajno. Najviše uzroka takvoj ravnodušnosti treba tražiti u nemogućnosti da se sveto obuhvati u svojoj cjelovitosti. Na Zemlji se pak može ispuniti samo dio reli­ gijskih obveza. izvjesnosti. da­ kako. U religijskom pogledu čovjek se otkrio ogoljen. A prema opće usvojenim onodobnim shvaćanji­ ma alkemija se poistovjećivala s religijom. zavjeti i javne molitve. Tih se Izvanjskih izraza svetoga sretno dohvatila sociologija religije i napravila kolosalan posao. Zato svaki religiozni žar ostavlja mjesta i za istodobnu religioznu ravnodušnost.stvom alkemije. Bio je to pokušaj integracije alkemije i mehanicističke filo­ 10 zofije prirode. To je ostvarljivo isključivo u transcendenciji. oslabljen. 72 . religijski proletarijat i običan trudni narod teško izdržava u svojoj vjeri. The Foundations of Newton's Alchemy. J e r samo je obredna vjera mogla biti pretočena u brojeve. 230. Dok se u prošlosti radilo o ravnodušnosti spram istine kršćanstva. malo je što i ostalo. Kad je to palo. Ako se netko previše posveti obredima i posredni­ cima. To. Današnja se ravnoduš­ nost počela dakle širiti baš na onim točkama koje su služile kao podloga liturgijske religioznosti. procesije. Da zaključimo prvo poglavlje. nego je posljedica ograničena ustrojstva ljudskog bića. koja ima svoje podrijetlo upravo u onom zanemarenom dijelu svetoga. Cambridge. Sve pokazuje da je u religij­ skim društvima bila dosta rasprostranjena vjerska ravnoduš­ nost. nije uvijek stvar zle namjere. ali za religiozna čovjeka — s fenomenološkog vidika — sudbonosno. Naime. podzemljari. Tijekom posljednjih stoljeća duh je sekularizma neprestano rastao i u našem vremenu dosegao vrhunac. stečena posjeda i sastav­ na dijela jedne kulture i društvenog života uopće. 1975. pučka masovna pobožnost. prepušten svim kušnjama i napastima svijeta. str. Stoga je sociologija religije kao predmet svojih istraživanja 10 Betty I. recidivi praz­ novjerja. bez potpore. obično zaboravi na Boga. koja se ogleda u vjernosti bogočovještvu. vanjska uporišta. VJERSKA RAVNODUŠNOST U SVJETOVNIM DRUŠTVIMA U drugom poglavlju razmotrit ćemo pojavu vjerske ravno­ dušnosti u svjetovnu društvu. Teeter Dobbs. bez pomoći tih vanjskih uporišta. ali uvijek u djelomičnu domašaju i u posebnoj vrsti. crkveni blagdani. sada smo došli u situaciju ravnodušnosti s obzirom na znakove i oslonce te vjere Nastupila je kriza vidljivosti svetoga. preda li se bez pridržaja osobno­ me duhovnom životu ili prikloni traženju zadnje mudrosti. ali jednako i obredna ravnoduš­ nost. Sve je više izostajala obredna vjera. nadao otkriti istosmislenu strukturu mikrokozmosa.

Social Relations in the Urban Parish. Vjerski je život bio predočen u brojevima. str. 1 2 odnosno četiri tipa: 13 »odijeljene« kršćane koji više nisu ili su još jedva religiozni. Pin čija vjerska tipologija ima čak pet­ naest mogućih obilježja: ateizam. 24—69. četvrti. Sličnu podjelu na­ pravio je J. Bologna. kojih je p r a k s a sporadična i samovoljna u odno­ su p r e m a zahtjevima Crkve. sakralno-magička religija i vjera proročke ino­ 16 vacije. 14 J o s e p h H. 51—89. postkoncilsko usmjerenje. Carpe diem. a ne od vjernosti božanskom osmišljenju života. iako nehotice. str. Sociologie da la pratique religieuse dans les campagnes francaises. redoviti praktikanti koji čine poglavitu m a s u katolika. tablicama. C h i c a g o . prvoj pričesti. Le Bras označio je tri. učvrstila opće tradicionalno mišljenje da se re­ ligija prije svega sastoji od ispunjavanja bogoslužnih dužnosti. Vjera je u kršćana bila. Time je sociologija religi­ je. »praktikante« koji redovito posje­ ćuju liturgijske službe. 1967. naravno. kultni čini.« 1975. dakle. drugi. a treći nikako. 97—117. modal. grafikonima i dijagramima. religijske spoznaje. postocima. oni koji su praktički napustili katolicizam. treći. 1955. sprovoda i zaređenih svećenika. preciznije rečeno. obavljenih ispovijedi. vjenčanju i sprovodu. Italian! in Chiesa. eufo­ rija se mjerenja stišala. Međutim. Dove va la cristianitd italiana ?. to su vođe u župi čija je vjernost u izvršavanju dužnosti najjasnije obilježena. Tako je stvorena tipologija vjerske prakse. • L i l i a n e Voye. religiozni indi­ vidualizam. pa je kasnije društvena znanost uvidjela da se zapravo radilo o sociologiji religijske kretnje — sociologie du geste religieux11— a ne o religioznosti općenito. B r u x e l l e s . indiferentna vjera. podvrgnuta stup­ njevanju. 16 E m i l e Pin — S e r g i o Bolasco. održanih kršte­ nja. str. str. G. drugi djelomično. ali nisu prešli u neku novu konfesiju. »Katolička akcija«. službeni model Katoličke Crkve. i napokon. 1954* str. 13 Silvano Burgalassi. a to su.uzela ono što je lako mjerljivo i primjetljivo. 14 ali sa stajališta zauzetosti vjernika u župi: dormant. Sociologie du geste religieux. Prvi. Fichter. in­ tegrirana svijest. primljenih pričesti. »sezonske konformiste« što svoju vjeru iscrpljuju u četiri glavna obreda: krštenju. E t u d e s de sociologie religieuse. vjenčanja. »unutarsvjetska« vjera. Najdalje je išao E. marginal. Brescia. Burgalassi 1 5 predlaže složenu peterodijelnu tipologiju. F i c h t e r . G a b r i e l Le B r a s . P a r i s . a n g a ž i r a n a vjera. Analisi sociologica del comportamento religioso. Istraživanja su otkrila — što se moglo očekivati i bez pomoći sociologije — da se vjernici ne odnose podjednako s p r a m svojih kultnih obveza: prvi ih obdržavaju redovito. 5—7. 314. nuclear parishioners. B o l o g n a . vjera u onostrani život. religiozna indiferencija. otklon kršćanstva. »pobožne« koji u svemu slijede naputke Crkve i natprosječno su religiozni. reli­ gijska vjernost. str. p r e m d a nije pogrešno nazvati je i tipologijom vjerske ravnodušnosti. 1973. matematičkim odnosima. 15 S i l v a n o B u r g a l a s s i . 1970. brojke posjetilaca nedjeljnih bogos­ lužja. ali no­ va sadržaja: ateistička vjera. 12 11 73 . 162. Le cristianitä nascoste. H. La religiosita dei romani. Talijanski sociolog S. kulturološka religioznost. odbijanje katolicizma.

Pina i P. str. Definiranje »distanciranog« vjernika je različito. U Pinovoj tipologiji ravnodušnim vjernicima mogu se pridodati obilježja: Carpe diem. Reyes zagovaraju sljedeću tipologiju za »distancirane«: nehaj­ no odalečeni. u Communaute chretienne. Reli­ gijska apstinencija potanje označuje neprekidno distanciranje. 5. 1984. J. Turcottea — za nas postaje zanimljivo samo njihovo mišljenje o religioznoj ravnodušnosti. m o r a l n u dosljednost i karitativnu zauze­ tost. U suvremenoj društvenoj znanosti ravnodušnost se. Sociolozi upozoravaju da indiferen­ tni kršćani doduše odbijaju eklezijalne strukture. ali ne žele po­ sve odbaciti m o r a l n e ideale i ključne poruke kršćanstva. Mnogi indiferentni kršćani doživljavaju svo­ ju vjeru kao »klasni posao«. Theories et pratiques. u Pretre et pasteur. To je bijeg u privatnu sferu. djelomično ili potpuno. To je kršteni vjernik koji ostaje svjestan da je kršćanin. Religija je uvijek doživljavana izvan obodnice svakidašnjeg života. • 74 . 84. u zborniku Les mouvements religieux aujourd'hui. vjenčanje i smrt — koji su do­ stojni svečanih okupljanja. 300. No najviše se izražava u odnosu p r e m a Crkvi kao instituciji. spoznajno odalečeni. Brideu i L. Burgalassija do E.19 Sažimajući pozicije sociologije — od G. Taj tip karakterizira prije svega nedostatno i oskudno ispunjava­ nje obrednih dužnosti. D. 17 Paul-Andre Turcotte. međutim. O n a slabi pastoralnu djelatnost. 18 M a r c e l Viau. H. 1 8 A. ako nije i potpuno zatvaranje u osobnu svijest. neredovito se pribiva nedjeljnoj misi. str. Osim toga. ali održava labavu sve­ zu. 20. 1 9 8 1 . osjećajno odalečeni i ravno­ dušno odalečeni vjernik. S. a zaokupljene još možda svojim zdravljem i uspostavlja­ njem dobrih odnosa s bližnjima. 19 A r m a n d a B r i d e a u — L e o p o l d De Reyes.Novija sociologija religije. Une pastorale paroissiale adaptee aux distants. To su redovito osobe čija je egzistencijalna potka oblikovana samo od r a d a i do­ kolice. Vjerska je ravnodušnost poslje­ dica suzdržavanja i nedostatka religiozna uvjerenja. ravnodušnost. 1 1 8 . nesretnih pustolovina ili naizgled nepremostivih teškoća. ceux qui refusent l'institution. ravnodušni se vjernici ob­ raćaju crkvenim uslugama u povodu različitih životnih neuspje­ ha. često nepostojeću. dakle. L'approche dialogale dans l'approche des distants. s institucionalnom Crkvom. sjećanje na djetinjstvo. Taj je čin udaljavanja od eklezijalnih struktura višeznačan: simbolički ili disciplinski razmak ili odstu­ 17 panje. Le Brasa. sastojak protekla života. Fichtera. S Crkvom se sastaju u zaista iznimnim događajima — rođenje. »unutarsvjetska« i kulturološka religioznost. 3 1 1 — 3 2 0 . vjerski individualizam. bojovno izbivanje i disidenstvo ili istup. Str. 1 9 8 1 . Les abstentionnistes. posuđen iz područja glasačke tehnike i određi­ vanja stupnja sudjelovanja birača u stranačkim izborima. vjerskih sljedbenika u odnosu p r e m a in­ stitucionalnoj religiji koju oni odbijaju. A. a euharistija se malokad prima. običan objekt kulturna zanimanja. Središnji je pojam u njezinoj tipolo­ giji apstinencija. Mon­ t r e a l . 2 9 9 — 3 2 6 . već se služi jednim izri­ čito politološkim rječnikom. koristeći se unutrašnjim ili izvanjskim prosvjedom. definira kao namjerno povlačenje i odstupanje od crkvenih sus­ tava.

n e v j e r o v a n j e i r e l i g i o z n a indiferencija«. str. De Rosa suža­ va ih na tri. ali sve je više indiferentnih. 9 % .22 iako su gotovo istovjetni. Sociologija religije još nam duguje odgovor na pitanje o uz­ rocima vjerske ravnodušnosti. 20 Istraživački centar EDIS u Madridu u anketi provedenoj na cijelom području Španjolske ustanovio je da je u god. U si­ ječnju 1 9 8 5 . umorni kršćani koji teško uspijevaju uskladiti vlastitu patnju s božanskim pla­ nom spasenja. Tu vlada dosta velika neujednače­ nost u stajalištima. U mladeži se smanjuje broj ateista. U početku su više zastrašeni svojim grijehom ne­ go poticani Božjim milosrđem. rezignirani. G. Doduše 8 0 % Portugalaca vjeruje u Boga. u toj izrazito katoličkoj zemlji religijska je praksa doživ­ jela vrtoglavi pad od oko 8 0 % na 1 0 % u posljednjih 50 godina. 8 % nepraktikanata. U Argentini religijska praksa jedva doseže 12 do 1 3 % . a on to nije učinio ni svojem Sinu na križu. R o m a . 1 9 8 2 . Gallup je pokazao da 7 0 % pučanstva čvrsto i bez sumnje vjeruje u Boga. dok 4 6 % redovito pohađa crkvu ili sinago­ gu. bilo-. Htjeli bi da im Bog odmah pomog­ ne. O t o m e p o b l i ž e p o g l e d a t i č a s o p i s Atheism and Dialogue. 21 G i u s e p p e De R o s a . 8 5 . 75 . ali samo 3 0 % izjavljuje da ispunjava etičke i obredne duž­ nosti što ih Crkva nalaže. do 2 3 . a ostali bivaju spominjani prema prilikama. Prema posljednjim skupnim pokazate­ ljima. 2 1 . 2 — 3 . 7 % indiferentnih i 4 5 . Inače. ali bez redoslijeda važnosti i obveze šireg obrazloženja: — industrijalizacija i racionalizacija rada i života — urbanizacija prostora i demografska koncentracija — vanjske migracije i unutrašnja seljenja — zaokupljenost potrošnjom i priklon užitku — komercijalizacija zabave i duhovnih potreba — oblikovanje kritičke i svjetovne koncepcije svijeta • 20 Za najnovije s t a t i s t i č k e p o d a t k e o r e l i g i o z n o j r a v n o d u š n o s t i i izbivanju s n e d j e l j n o g b o g o s l u ž j a k o r i s t i o s a m se i z l a g a n j i m a s u d i o n i k a Općeg sabora Taj­ ništva za one koji ne vjeruju. Iz toga mnoštva daju se izlučiti najvažniji uzroci vjerske ravnoduš­ nosti. 1 9 7 8 . Premda ne želimo zamarati brojevima. ravnodušni kršćani prelaze polovicu sve populacije u Itali­ ji. Per un'analisi sociologica dell'indifferenza religiosa. str. a p o d n a s l o v o m »Ateizam. a ni umjesnost da još budu vjernici. što opet ukupno iznosi 5 6 . Slični su podaci dobiveni od mladih is­ pitanika: 1 1 . o ž u j k a 1 9 8 5 . 7 % .Često su to razočarani. Indifferenza religiosa e secolarizzazione. R o m a . g o d i n e u Ri­ m u . Nekoliko se sržnih razloga ipak uvijek ponav­ lja. 1 9 7 8 . Indiferentni kršćani jednostavno ne nalaze dovoljno razloga da vjeruju u Boga ili pripadaju Crkvi jer im to ne donosi ništa osobito u njihovu životu. 1 1 . 22 Antonio Grumelli. 2 3 . Grumelli na četiri. Zato na kraju ne osjećaju ni po­ trebu. 1 1 9 — 1 4 6 . 6 % katolika koji malo prakticiraju svoju vjeru. prevareni. u z b o r n i k u L'indifferenza religiosa. bilo bi dobro iznijeti barem neke od najnovijih podataka. u z b o r n i k u L'indifferenza religiosa. š t o je o d r ž a n od 2 0 . 9 8 — 3 2 0 . Nešto je po­ voljnije stanje samo u Sjedinjenim Američkim Državama.21 a A. ni prikladnost. 2 0 . 5 % indiferentnih. ni shodnost. 0 % neprakticirajućih katolika. što ukupno ispada 5 6 . str. 1 9 8 5 .

sociologija religije s pritajenim zadovoljstvom brojila i prebrojavala otpale kršćane i ravnodušne vjernike. književnosti i kulture — pojava novog znanstveno-tehničkog mentaliteta — golem utjecaj sredstava priopćivanja. hindusa i drugih. Suvremena svjetovna religija g r a n a se u svoja dva različita odvojka: jedan mitologizira sadašnjost. Sociologija doista sve dobro zna o licu. primisivni individualizam i etički a n a r h i z a m — odsutnost Božjih znakova u svijetu i opća sekularizacija društva — p r o d o r religijskog pluralizma i uspostavljanje slobodnog tržišta ideja — r a s t u ć a neupućenost vjernika i nevjernika u pitanjima re­ ligije i Crkve — proširenost mišljenja da je Crkva bogata i da je na strani bogatih. svatko želi mimoići kušnje pustinje. ali malo o naličju problema. nego koju stvarnost čov­ jek prihvaća kao svetu. te napokon.— utjecaj laičke umjetnosti. do­ tle je na sasvim d r u g o m kraju neočekivano rasla i razrasla svje­ tovna religija. feminis­ tičkom. o n d a u ustrojstvu tipologije po sasma političkom uzoru. Za potvrdu dovoljno je upozoriti na činjenicu da je vjerska ravnodušnost postala u naše doba obična navika i društveni običaj. Ali se homo religiosus nije predavao. dok je današnja rav­ nodušnost p r e m a toj obrednoj religiji istina o vjerniku koji je do d n a iscrpio sakralnu supstanciju iz obreda. u nabrajanju razloga za rav­ nodušnost koji nisu religijski obilježeni. r a s n o m i ekološkom — porast moći ideologija koje žele biti zamjena religijskom projektu — promjena uvjeta življenja i mišljenja — relativizam. što je isto nekad bila i iz­ vanjska religioznost. bo76 . jednakosti i sudjelovanja — oslobođenje k a o prva čovjekova zadaća. naime. posebice TV i dnev­ nog tiska — afirmacija slobode. i to u najrazličitijim područjima — društvenom. J e r nemoguće je na duži rok živjeti bez potpore sveto­ ga. A fenomenolo­ gija ne pita je li stanovita vjera istinita. izvanjski su znakovi svetoga nužno morali zahiriti. muslimana. Ponavljani bez unut­ rašnje gorljivosti i oduševljenja. političkom. što je vrlo brzo izbilo na vidjelo. slobode. Ovaj k r a t a k iskorak u područje sociologije religije imao je svrhu da pokaže kako se fenomen vjerske ravnodušnosti razrje­ šava na trostrukoj svjetovnoj razini: najprije u brojčanoj tehnici mjerenja obredne redovnosti. p r a v a i dostojanstva ljudske osobe. Uostalom. Stoga je za n a s ustrajanje na obrednoj religiji u svojem naličju n e k a ravnodušnost s p r a m istine kršćanstva. mnogi su vjernici počeli posve svjetovne predmete. Ne nalazeći više u obred­ nim kretnjama dublji religiozni smisao. Naše stajalište ide obrnutim smjerom. Dok je. zbivanja i ideja doživljavati na religi­ ozni način. seksualnom. Zahvatila je veliko mnoštvo bivših i ohlađenih kršćana. vrednota pravde.

odnosno vjera u potpunu sadašnju i p o t p u n u sutraš­ nju sreću čovječanstva. Osim politike. No to nije ravnodušnost s p r a m istine religije nego s p r a m njezina izvanjska znakovlja. naime. drugi mitologizira budućnost. Baveći se. Zato je njezin vijek trajanja kraći nego bilo koje druge religije. poredak. Za njih su. Ukratko. Dok je o b r e d n a religija b a r e m posredno bila povezana s transcendentnim — iako se u njoj često više pažnje posvećivalo po­ srednicima nego Bogu — svjetovna religija nije imala b a š nikak­ va priključka na onostrano. N e m a sumnje da u svjetov­ nim društvima vjerska ravnodušnost doseže neslućene razmjere. Stoga je o n d a takva i njihova religija. Spomenute dvije velike svjetovne religije imaju svoje svete knjige. a zapravo se isključivo okreću oko Crkve i nje­ zine organizacije. Mogli bismo reći da je svjetovna religija nadomjestak. Još dalje idu radikalni lijevi sociolozi koji misle da razgrću svu tajnu religije. crkve. Konzumistička je ponuda. iš­ čekivanje pravde. druge zbilje nema. oslobođenje. klasnu borbu. Nitko nije s p r e m a n bra­ niti svoje gledište ako ono za njega nije sveta i posljednja istina. predaju. Ostala je u imenenciji kao n e k a vrsta idolatrije i fetišizma. Marxov izraz — u krizi. Nije li o n d a posve logično da svjetovna religija — u svoja dva s u v r e m e n a oblika — doživi neuspjeh. potrošnju. rad. istodobno s razvika­ nim potrošačkim idolima i priželjkivanim ideološkim eshatonima. Dovoljno je dobro otvoriti oči i cijeli će se svijet pokazati kao borilište suočenja i oporbi različitih religijskih ideja. društveni obrat. religijom kao politi­ kom. napredak. r a d i k a l n a sociologija nije ni opazila da se kroz to vrijeme i s a m a politika preobrazila u religiju. doduše. a ne izvornik. »znakova« i »šifri« u svijetu. da je posljedica očaja što svetoga ne­ ma. a ne n e o t u đ e n a vjera. obrede. zadovoljila neke materi77 . apokalipse. novac. Stoga im je izmakla svjetovna religija. dobitak. dobri vjernici vojnici jedne ideologije. Da zaključimo drugo poglavlje. eshatologije. shizme i hereze. kao što su otpali ili ravnodušni vjernici pogodni novaci druge ideologije. da­ n a s planetom vladaju dvije svjetovne religije: konzumistička i politička.gatstvo. Kriza se ovdje. blagdane. A za mnoge je ta istina isključivo svjetovna i zemaljska. VJERSKA RAVNODUŠNOST U KRIZNIM DRUŠTVIMA U trećem poglavlju razmotrit ćemo pojavu vjerske ravnoduš­ nosti u kriznom društvu. zabavu. dakle. svećenike. To što su one obučene u svjetovno r u h o malo mijenja na stvari. božanstva. Čudnovato da su ta dva svjetovna božan­ stva — bogatstvo i politika — bila u prošlosti Crkve njezina dva najveća poroka. To se zaista i dogodilo. Za­ to nije iznenađenje što se upravo sociologija — koja je čak tu kultnu vanjštinu kvantificirala — u naše d a n e najviše bavi religi­ jom. užitak. naravno. odnosi na svje­ tovnu religiju koja je brzo i nezaustavljivo ušla u stanje rasapa. zakon. da se iscrpljuje u tjeskobnu traženju i nenalaženju božan­ skih »poruka«. Opredmećeno je kršćanstvo — da parafrazi­ r a m o jedan K.

J e r kada toga ne bi bilo. Najpri­ je su to bili ključni poroci Crkve u prošlosti. 5. Zato nije pogešno ustvrditi da je vjerska ravnodušnost masa u naše vrijeme čvrsto povezana s kulturom koja je duboko označena nihilizmom. mistički i medi­ tativni pokreti. Za njih je taj čin otklona svjetovnoga nužni uvjet svake isC l a u d e G e f f r e . sa­ da baš protiv njih velikom žestinom ustaju mladi u svojemu reli­ gioznom žaru. na kraju. a onda i nasilje. poseb­ no ako je njime zasićen. Razloge je teško ovdje odgonetnuti. Odatle oprav­ danje da se govori o »postateističkoj« indiferenciji. iska­ zao je prema njoj neočekivanu ravnodušnost. II destino della fede cristiana in un mondo di indifferenza. političko je društvo sva svoja obećanja stavilo u budućnost. 1983. Od sreće je također malo ostalo jer je ona etička. a ne biološ­ ka kategorija. is­ kustvo otuđenja prethodni je uvjet za pojavu religiozna iskustva. Zato u trećem razdoblju imamo posla zapravo s rav­ nodušnošću prema svjetovnoj religiji. Upravo ti promašaji dviju svjetovnih religija gurnuli su čovječanstvo u današnju veliku krizu. što znači da poriču svjetovnu religiju kao mogućnost i real­ nost. onda bi religija zaista iščeznula iz povijesti. To je Crkva na vrijeme osjetila i pustila da se u njezinim njedrima izgnjezde najraznovrsniji karizmatički. Oni odlučno odbacuju duh izobilja i klone se poli­ tike. klonulosti i rezigna­ cije. Naslada dovedena do krajnjih granica obično ra­ đa dosadu. 114. pa je opet sve odgođeno i pomaknu­ to u neizvjesnost. u Concilium.jalne potrebe. Podređen ubitačnom racionalizmu. život bez misterija postao je gotovo ne­ podnošljiv. Vjerska je indiferencija posljedica i nagovještaj jedne mnogo općenitije krize smisla koja silovito pogađa svaku religiju i ideologiju u njihovim pokušajima da pruže zadnje tumačenje ljudske sudbine i tijeka povijesti. besmisla. ali se ona nisu ostvariva­ la. ali neće biti posve pogešno zaključiti da im se Crkva vjerojatno učinila odveć svjetovnom institucijom. onda u svjetovnom društvu to postaju dva stožerna profana božanstva. Razočaranje je dovelo do prevlasti osjećaja ništavila. 23 • 78 . Za nas je važno istaknuti da je ovdje poglaviti poticaj vjerskoj ravnodušnosti došao od kraha svjetovnosti kao religije. Rastao je broj osamljenika u svijetu najsavršenijih komunikacijskih sustava. ali nije mogla dati puni smisao ljudskom postoja­ nju. Čovjek ne živi samo od kruha. S druge pak strane. Zavladalo je ozračje umora. Znakovito je da su mladi u svojem ogorčenju us­ tali najprije protiv konzumističke i političke religije. ponajviše svjetovna podrijetla.23 Uostalom. A to je već treći put da se vrtimo oko dvojstva: bogatstvo — politika. molitveni. dosade i bezumlja. str. Naprotiv. A čovjek na Zemlji trči samo jedan krug. 19. Narod ravnodušan spram mrtvih svjetovnih božanstava i grozničavo žedan svetoga nije se okrenuo Crkvi. Nju uostalom nitko ne niječe. Izostala je nestrpljivo očekivana promjena svijeta. premda se navode različiti razlozi. Propast svjetovnih božanstava izazvala je iznenađenje i opći društveni stres. nezadovoljstva.

skriveno. ali i opasan povratak mahnitostima poganstva. sveta pravila — ali zato funkcija svetoga kao subjektivna iskustva ili zadnje antropološke svrhe nastavlja i dalje moćno djelovati. Ne pruža ni smisao ljudskom biću. Bez obzira. divlje. ali je bilo skrojeno po potrebi ljudi koji su odgojeni potpuno izvan Crkve ili neke sakralne tradicije. možda čak najviše u društvima protiv kojih oni ustaju. demonizam. pa i duševno bo­ lesnih osoba potrebnih liječničke skrbi. ostaje činjenica da je svjetovno danas u osjetnom uzmicanju. Nisbet. 25 Naravno da se u tome mladenačkom buntu i traženju svetoga nađe štošta lošega. Na čelu mi je obično vođa. P. sveti pokreti. 26 Michael Mildenberger. Etudes et recherches. nepredmetno. sveti brojevi. R.24 Na cijeni su vrlo drevni sakralni motivi i pokreti: osim sinkretičke religioznosti tu su šamanizam. An Informal Investigation into the New Religions of American Youth Today. praznovjerje. U re­ ligijskim skupinama — što širom svijeta iznikoše kao gljive posli­ je kiše — stvara se novi tip odnosa prema svetom koji teži nepos­ rednu iskustvu i neovisnosti o bilo kakvom institucionalnom us­ troju religije. 255. misteriji. U svakom slučaju ono je višeznačno: može biti početak velike obnove religiozna mentaliteta. Nova su božanstva među nama. hermetizam. Frankfurt. međutim.27 Štoviše. zaista značajnom uzmaku sve­ toga kao predmeta — svete stvari. gnoza. u zborni­ ku Le Sacre. To je sveto neinstitucionalno. društveno nevidljivo.tinske religioznosti. svete riječi. str. A kako je hipoteka svjetovnosti previše dugo ležala na povijesnoj Crkvi. alkemija. Voyage ä l'interieur de la jeune generation. Svejedno da li novo ili staro. U takvu stanju religiozne »pustinje« mladi su otkrili sveto. na krajnji ishod. 1974. New Gods of America. Sveto se po­ vuklo u čovjekovu unutrašnjost i tamo ostaje tajno boraviti. 34. satanizam. str. Idees sur la formation du sacre et sa degeneration. teško je bilo očekivati da to zaborave oduševljeni tražioci svetoga. Paris. yoga. 1971. Jugend zwischen Flucht und Aufbruch. unutrašnje. 25 Peter Rowley. Paris. Berger. Stoga su službenu Crkvu u velikoj mjeri zaobišli. astrologija. A. osobno. malo drukčije ne­ go što su mnogi očekivali. a kamoli može ispuniti sve potrebe za religioznim. dakle. 1981. ezoterizam. prijaznosti i gosto­ ljubivosti. 373. Pribivamo. 208. sveti zvukovi. zen. čarobnjaš­ tvo. 27 Louis Dupre. Die religiöse Revolte. lider i osoba velike duhov­ ne privlačnosti. N e w York. Prezuetno je davati konačan sud i mjerodavnu ocjenu o ovom neočekivanom valu buđenja svetoga. teozofija. Mnogi nas po­ znati sociolozi — P. subjektivno. svete slike. str. 1971. R. parapsihologija. orgijastičke religije. ma­ gija. sveti kipovi. Berger piše zapaženi članak pod naslovom »Od krize • 24 J e a n Vernette. difuzno. Greeley — uv­ jeravaju da svjetovni način razmišljanja već pripada prošlosti. doduše. 79 . Bellah. najviše parareligije.26 ali toga ima svagdje. str. Ispalo je. instiktivno. Au pays du nouveau sacre. Može se naći samo u sebi ili u manjim egzotičkim skupinama ko­ je pokazuju zavidnu umješnost susretljivosti.

nepromjenjiva kategorija. o kojoj smo zaista malo rekli. Na sreću ima navještaja da se stvari mijenjaju. Ovim bi naše izlaganje — antroploški naglašeno i fenomenološki obrađe­ no — bilo završeno. proizašlo da ta religioznost stalno nazaduje: najprije se sak­ rila u obrede. Solle do T. Spirituality in a Secular Age. Ukratko. molitvom. 28 U tom sklopu novih zbivanja kršćanstvo se našlo malo po strani. Opći bi zaključak bio da vjerska ravnodušnost zapravo uop­ će ne postoji. pa se d a n a s sve više dobiva religija bez kršćanstva. U povijesnom slijedu te se kategorije ukrštavaju. religiozna je indiferencija apriorna. miješaju i ljudske im sudbine ne mogu izmaći. Coxa i D. spasenjem. U mnogim pokušajima — ko­ ji idu od H. 1983. From the Crisis of Religion to the Crisis of Secularity. str. da bi na kraju završila u biološkoj mistici i često neočovječnom sakralnom ushitu. među­ tim. Iz prikaza bi. Sva­ ka religija ima neku jezgru oko koje sve kruži. J e d n a se ravnodušnost uvijek poništava dru­ gom gorljivošću. u zborniku Religion and America. transcendencijom. Nereligiozno je kršćanstvo dobra zamisao — jer je njime lukavo preskočena ateistička kritika religije — ali se ono još uvijek nije povijesno obznanilo i ne vjerujemo da će se ikada ostvariti. U kršćanstvu je to čin čovjekoljublja i Bogoljublja. ali istodobno i vjerske gorlji­ vosti u odnosu p r e m a svjetovnim božanstvima. J. usidrena u ljudsku n a r a v poput rahnerovskog egzistencijala. Stoga su mnogi mistički pokreti u suvremenoj Crkvi čista reakcija na tu nesretnu teologijsku konstukciju i očitu prilagodbu svjetov­ n o m mentalitetu. ali istodobno i vjerske gorljivosti u od­ nosu na izvanjske znakove te religije. van Burena — htje­ lo se kršćanstvo bez religije. popunjavaju. • 80 28 Peter L. To je naše treće po­ glavlje. a nazivamo je isti­ n o m religije. zbrajaju. o n d a pristala na svjetovno. 14—24. ali istodobno i gorljivosti u odnosu pre­ ma mitskim i ekstatičim sadržajima svetoga. prediskustvena.religije do krize svjetovnosti«. Druga teza: u svjetovnom društvu ima vjerske ravnodušnosti s p r a m izvanjskih znakova religije. . a tiče se istinske religioznosti. Prva teza: u konfesionalnom društvu ima vjerske ravnoduš­ nosti s p r a m istine religije. Boston. kao što je podjednako to i potreba za svetim. Ostaje na kraju ipak težak i bolan problem. ZAKLJUČAK O RELIGIOZNOJ RAVNODUŠNOSTI Vrijeme je da sažmemo problem vjerske ravnodušnosti u perspektivi religijske antroplogije. To je naše drugo poglavlje. Treća teza: u kriznom društvu ima vjerske ravnodušnosti s p r a m svjetovne religije. nego su samo u pitanju različita usmjerenja u reli­ gioznom traženju. Altizera i P. To je naše prvo poglavlje. Berger. Naše se razmatranje može svesti na tri kratke teze.

duhovnost. žrtvu. lako je razmišljati o Bogu. Sretna je okolnost što zapravo o tom dubin­ skom sloju ljudske egzistencije ništa sigurno ne znamo. Pa ni za sebe same. nadu. najprije Kristovom žrtvom. Na­ suprot idolima i ideologijama.Samo se kroz ljubav prema čovjeku može iskazati svoja vjera. moramo mu početi priopćivati život. ali se to nikad neće uspjeti postići bez ljubavi prema Bogu. Sučelice bogatstvu neka budu svjedoci siro­ maštva. Kad bismo znali. Zacije­ lo. teško je biti uporan u ljubavi. teško je oprostiti bližnjemu. teško je ostati mirotvor prema neprijatelju. J e r samo Ljubav može vagati ljudske ljubavi. Jednako jučer. sučelice nasilju neka budu svjedoci mira. Nije pre­ tjerano ustvrditi da upravo prema tim zahtjevima vjernici znaju biti čudnovato ravnodušni. Ne sa svrhom da ga promijene — jer to žele svi svjetovni pokreti — nego da spase svijet. sučelice erotizmu neka budu svjedoci čistoće. Ukratko. osjećaj za ljudsku osobu. Tu je srž problema vjerske ravnodušnosti i na njemu svi — manje ili više — tragično padamo. Da bi svijet konačno povjerovao u tu istinu religije. dobrotu. lako je rastreseno izricati molit­ ve. pobjedu nad smrću. lako je držati lijepe govore. već bi počeli na neki način ljude su­ diti. A to nam je Krist izričito zabranio. teško je sačuvati čisto srce. da postanu toliko različiti od svijeta da taj svijet nezadrživo privuku. sučelice moći vlasti neka budu svjedoci služenja. a tek onda svojom patnjom što su tako malo dobri kršćani. teško je sve napustiti i u siromaštvu pridružiti se Kristu. Zato je o istinskoj religioznosti gotovo ne­ moguće govoriti. obnovu. 81 . danas i sutra. lako je okajati grije­ he. Lako je paliti voštanice. kršćani su pozvani da samosvojno žive opraštanje. onostranost.

kiša je atmosferska pojava. svjetla i životinja. stvaralaštvo i ne­ ograničena moć. A upravo je ideolo­ gija prvi suputnik vjernika u suvremenom svijetu i nedvojbeni znak vremena. pisac knjige Elementi ideologije. voda. To je po­ vijest. Ipak mora­ mo spomenuti barem neka temeljna određenja pojma ideologije. Ne ona židovska i kršćanska sveta povijest. PREVLAST IDEOLOGIJA Nije lako odrediti istinsku narav ideologije. njezina potpuna sekularizacija i us­ postavljanje povijesti kao čovjekova jedinog obzora značenja omogućili su novovjekovnu pojavu ideologija. Sunce je sad obična zvijezda. Condillaca. obraćao se šifriranom govoru prirode. Za njega ideologija prvobitno znači znanost o idejama {science des idees). IDEOLOGIJA I MENTALITETI Bezbrojna svjedočanstva prapovijesti i etnologije pokazuju da je arhaički čovjek živio u neraskidivu odnosu s prirodom. nego svjetovna povijest u kojoj se potvrđuje čovjekova samodovoljnost. oluja.RELIGIJA. koji je u XVIII. drvo života. Sva značenja dolazila su mu iz prirodnog okoliša. Ta­ ko je moderni čovjek raskinuo iskonske zaruke s prirodom. stoljeću pripadao školi filozo­ fa E. osim što se prijetnjom ekološke smrti — kao prevarena žena — bijesno osvećuje. priroda je u naše doba prestala slati poruke smisla. Bio je u nju potpuno uronjen i ukorijenjen. jer to nadilazi našu temu. Dokraja sekularizirana. a ne akvatički simbol plodnosti i smrti. vatre. Postoje o tome u teoriji vrlo kontroverzna mišljenja. Destutt de Tracy. rijeka. svemirske stepenice — nego plod zemlje. Priroda je govorila preko kamenja. Nju treba među83 . stablo nije više axis mundi — os zemlje. No ljudi su brzo našli nov ekran na kojem se sada emitiraju znakovi značenja. Raskid veza s prirodom. Ne želimo se ovdje baviti spomenutim problemom. a ne zlatni disk koz­ mičkog reda i izvor života. Tu je riječ inače prvi upotrijebio A. Da­ nas je samo još siluje ili joj krade skrivena blaga. a ne priroda. Jezikom simbola primao je znakove svetoga. spilja. Ta znanost istražuje oblikovanje ideja i čini temeljnu disciplinu ljudskog znanja. Stoga mu priro­ da više ništa ne kazuje. Ako je dakle htio ne­ što važno doznati. izvora. što ostvaruje Božje obećanje spasenja. stijenja.

Iz tih razloga za K. umjet­ nost. O tome ovdje dakako nećemo raspravljati. religija nemaju svoje samostalne povijesti. Tako se često događa da vrednote slobode teže da izbrišu vrednote tradicije i autoriteta. pravo. Destutta de Tracyja i ondašnjih ideologa. suvisli sustav vrednota. skrivanje stvarnih klasnih odnosa. Baechler na­ braja četiri takva opća tumačenja života i svijeta: nacionalizam. ideologija je razmišljanje otcijepljeno od zbiljnosti. ali je za­ pravo izraz gospodarskih činjenica. liberalizam i staljinizam. N e m a dvojbe da na taj način ideologija pokušava pružiti čovjeku ono što mu je n e k a d davala religija: odgovore na temeljna životna pitanja. Ideologije na­ staju u t r e n u t k u kad određeni poredak stvari ima tendenciju da postane totalitaran. izvedene. Dok je A. one su neposto­ jane. Marxa politika. kao i obratno.tim dobro razlučiti od stare metafizike i besplodne gnoseologije. Marx će posve izokrenu­ ti takvo shvaćanje ideologije. ne može se zani­ jekati da upravo u novome vijeku počinju društvenim obzorom vladati velike svjetovne ideologije. ni marksizam ne pokušava to opovrći. U tome jest lažnost svijesti: čov­ jek nije svjestan da gospodarska zbiljnost određuje njegovu mi­ sao. fašizam. to su intelek­ tualni postulati A. Uostalom. Za njega ideologija ima značenje naročitog nedostatka njemačke klasične filozofije i is­ todobno opasnosti za svaku istinsku djelatnost duha. Sav je marksizam dakle po­ lemički obuzet željom da potkaže i razobliči lažnost ideologijske svijesti koja se iskazuje kao izokrenutost svijeta i zabluda o njemu. i do po­ lovice XX. Marx radije rabio riječ teorija. opravdanje vlasti. U naše doba ideologija se shvaća manje odbojno. lažna svijest ( falsches Bewusstseih ). Ideologija n a i m e želi ostati filozofijom. Destutt de Tracy pojam ideologije pozitivno vrednovao. znanost. maskirajući ili zagušujući sve ostale vredno­ te. Uvažavaju nepogodnosti čiste misli. čega onaj koji konstruira ideje nije svjestan ili b a r e m ne vodi dovoljno r a č u n a da oni odre­ đuju njegovu misao. posebice tijekom XIX. stoljeća. Bez obzira na s p o m e n u t a razmimoilaženja. Poslije manje od jednoga stoljeća K. globalni smisao ljudske egzistencije. nestvarne. da bi tek kasnije uveo pejorativni izraz ideologija. Drugi sociolozi pak pridodaju tim ideologijama još crkvenu religiju. Optimistički racio­ nalizam. Zato je ideologija izokrenu­ ta misao. ali joj ipak pridaju određenu važnost. Ta patolo­ gija spoznaje tumači se dubljim nepravilnostima što su položene u gospodarskim temeljima povijesti. marksizam ga sada negativno ocjenjuje. osim što s m a t r a da su ideologije lažne. J. U početku je K. čiji se razvoj odvija apstraktno i koje ni­ je svjesno ekonomskih činjenica. Drugim riječima. drugotne. senzualistički naturalizam i kult slobode-. O n a je teorijska misao koja vjeruje da se slobodno razvija na vlastitim danostima. Stoga se ideologija d a n a s sve više uzima kao vladajući društveni svjetonazor. pozitivizam i marksizam. ali jednako toliko pozitiv­ n o m i egzaktnom koliko i prirodne znanosti. Nove teori­ je nešto su skromnije u svojem dosegu. Za n a s je najvažnije ustvrditi kao nesporno da su ideologije — svejedno kako ih shva84 .

' 6. V. Iz toga začaranog kruga jednostavno nije mo­ guće iskočiti. mitova. Tako se najradikalnija od svih kriti­ ka ideologije ostvarila u određenom vremenskom razdoblju kao najradikalnija ideologija. Althusser drži da je ideologija sustav predodžaba — slika. 1 R a y m o n d A r o n . P a r i s . Stoga je u tim i sličnim društvima ideologija bila puno razvijenija nego gospodarstvo. Mnogi su marksisti počeli uviđati teškoće uspostavljanja jedne iznimne i društveno neuvjetovane teorije mišljenja. Staljin. pa je slab čovjek bio odista izložen još samo moćnim idejama i njezinim institucijama. H. nažalost. u z b o r n i k u Ideologie. 2 Louis A l t h u s s e r . V.1 Sve dakle upućuje na to da je zapravo nemoguće izići iz jedne ideologije da bi se sudilo drugoj ideologi­ ji. Iako je bio zamišljen kao oporba ideologijama. kad je ideologiju označio kao glavnu pokretnu snagu sadašnjos­ ti. Girardi — inače vrlo blizak marksizmu — pita se: da li je čovjeku uopće moguće izići iz ovisne i iluzorne misli? Nije li preuzetnost da se iziđe iz iluzija možda najsuptilnija od svih iluzija?3 Osim otkrića unutrašnjih protuslovlja. Tako M. kako smo vidjeli. L'ideologie. Marcuse je negdje napisao da je svaka misao imperijalistička. uvijek se vrtio u krugu jer je jedino u ime svoje metafizike mogao do kraja ozloglasiti drugu metafiziku. anticipaciju budućnosti i prethodnicu oslobođenja. Zato s pravom govorimo o suvre­ menoj nadmoći ideologija. Premda je. u Recherches philosophiques. No ono što na osobit način obilježava tu pojavu jest činjenica da ideologije nose u sebi neskrivenu sklonost da se pretvore u totalitarne i represiv­ ne društvene sustave. nije pokazao dovoljno uspješnim u liječenju te boljke ljudskog duha. 1965. Ideologija je dakle u suvremenosti toliko ojačala da je uspje­ la čak i svoje najljuće protivnike preobraziti u zagrižene ideolo­ ge. 1937. On je praktički poistovjetio »revolucionarnu« ili »proletersku« ideologi­ ju s marksizmom. 3 G i u l i o G i r a r d i . povijesna su svjedo­ čanstva bila još nepovoljnija. Usprkos svim htijenjima teško će biti zamisliti po­ stojanje neideologijskog mišljenja. što god da pokušao domisliti. str. 423. a vlastite uvijek čiste znanstvene istine. smisao pozitivno vrednovana pojma. 239. Dovoljno se sjetiti staljinizma i kineske kulturne revolucije. Poslije prirode sad je i povijest ishlapila. str. Najdalje je u tome otišao svakako J. Lenjin joj je dao. et Demythisation 85 . 2 G. R. Novija povijest začinje se baš u prevlasti takva vladalačkog mišljenja.• ćali — poglavite društvene zbilje našega vremena. 64 —84. Aron je duhovito primijetio da su tuđe ideje u marksizmu uvijek ideologije. Ideologija je sastavni dio društvene cjeline i ne može je nestati čak ni u soci­ jalističkim porecima. u klasičnom marksizmu ideologija bila negativno obilježena. P a r i s . ni marksi­ zam se. Peut-on sortir de l'ideologie?. pojmova — koje imaju nezamjenljivu povijesnu ulogu. suprotno tome. str. brzo se sam preobličio u ideologi­ ju. Pour Marx. Velike svjetovne utopije potpuno su zagospodarile ljudima. Naime. Štoviše. I. 1973.

The End of the Ideology. obrukala povijesna praksa. Bell. 1959. Zato još uvijek traju u dijelovima svijeta gdje su društveni uvjeti slični onima iz evropskog prošlog stoljeća. u času kad se činilo da će ideologije posve osiro­ mašiti i podjarmiti svijest ljudi. Ideologija je pomalo sve razočarala. ali u isti mah svemoćno i neprevarljivo. Prve poticaje tom procesu dala je zacijelo spoznaja o ne­ savršenosti svake ideologije. L. Opća pitanja života i ljudske sudbine pola- • 86 4 Felice Balbo. M. La mort des ide­ ologies et TEsperance. A upravo je tih dana A. pa i one koja nas je htjela osloboditi od laži i predstaviti se kao jedino ispravna teorija o svijetu i živo­ tu. N e w York. P a r i s . To je konačno dovelo do obli­ kovanja poznate teze o kraju ideologija. No nezadrživi vihor industrijalizacije i urbanizacije po­ svuda otupljuje i slabi ideologijski stil mišljenja. tuđe. Uz poveća­ nje blagostanja.ZALAZ IDEOLOGIJA Međutim. Cottier. L'uomo senza miti. Destin des ideologies. 1970. Lucio Colletti. Ideologije su mrtve ili na putu da budu nadiđene od primijenjene znanosti i tehnologije. Ratna apokalipsa i poratne pustinje stavili su u pitanje mno­ ga obećanja i snove. Mnogi sociolozi i filozofi — F. Deideologizacija je prodrla čak i u one sustave — bolje reći režime — koji su do ju­ čer bili smatrani za predvodnike krutih ideologija. Čovjek s ulice počeo je sa zazorom govoriti o ideologiji. G e o r g e s M. Velike svjetovne ideologije — po duhu i sadržaju — jamačno najviše pripadaju XIX. Time je nehotice prije­ por oko problema ideologija izgubio na značenju. hladno. Balbo. D a n i e l Bell. zapravo tek stare odumiru. Ondje gdje se može činiti da niču nove ideologije. Camus proročki pisao o čovjekovoj maloj sreći i var­ ljivim ponudama navodno sigurnih istina. u postkršćansko i postmarksističko razdoblje jer na oba ta svjetonazora leži teška hipoteka ideologizacije. Nije slučajno da istodobno ulazimo. Ideologia e Societä. No još u većoj mjeri utjecali su na slabljenje ugleda ideologi­ je njezini povijesni neuspjesi i zloporabe. svezna­ juće. . Pribivamo sutonu svjetonazora i općih teorija o ži­ votu. T o r i n o . 1972. J e a n M e y n a u d . Dojmila ga je kao nešto daleko. 1961. On the Exhaustion of Political Ideas in the Fifties. posebice kad se svezala uz vlast. Podzemljar je nestao u mreži velikih zamisli i projekata. Colletti. Opovrgla ga je teorija. rasta obrazovanja i privati­ zacije života idu nužno procesi deideologizacije. kako ka­ žu sociolozi. D. Osobito treba istaknuti da je djelomičnu išćeznuću ideologije višestruko prido­ nijela pojava znanstvene kritike i etičkog relativizma. Tako je već kriza pojma ideologije navijestila obrat i dolazak novog doba.4 One se naime polako počinju rasplinjati i trošiti u ozračju sekularizacije i druš­ tvenog pluralizma. stoljeću. P a r i s . nedohvatljivo. S. Bari. pojave konzumizma. Cottier. 1945. Odatle moje odupiranje teologiji oslobođenja. neočekivano je počeo njihov silaz i zalaz. P. svejedno da li na Zapadu ili Istoku. prisilu i politi­ ku. Lipset — upozorili su na okolnost da sadržaji ideo­ logije očito slabe. To su nazvali »smrt ideologija«.

Duby. a znači tradiciju. Društvo se u to — preko svojih institucija — sve manje pača. F. Chaunu. ali javnosti jedva poznato. pamćenjem stradalnika. rasprostranjeno u povijesnoj znanosti. Brau­ del. Mentalitet je iskustvo »dugog« vremena. U povijesnoj se znanosti mentalitet nije dosad proučavao. no­ vost. Jed­ no stručno. Dok je ideologija sustavna vizija svijeta. a znači promjenu. 5—17. nagli uspon i napredak. P. ali ih je malo spremno upustiti se u raščlambu toga naziva. p r e m d a je ostao nezapažen u širim krugovima. M. Ideolo­ gija je pak iskustvo »kratkog« vremena. Mnogi govore o mentalitetu. »neznatno«. Od nje d a n a s polako svatko odustaje — silom društvena razvoja — p r e m d a se u trenucima ugroženosti ili slabosti na ideologiju znadu mnogi pozivati. sjećanjem puka. od po­ kreta na inerciju. Ne možemo ovdje ulaziti u ocjenjivanje toga mišljenja. zakopano i sakriveno u dubini nesvjesnoga n a r o d n a bića. POJAM MENTALITETA Osekom ideologija sprudovi su ostali slobodni. Zato istraživanje mentaliteta — u optici francuske povijesne škole — prelazi od elite na masu. ustrajnošću tradicije i stalnošću n a r o d n i h običaja. Stoga mentalitet uključuje u jednu cjelinu sve ono što ostaje u trajanju »prividno«. pa su mu često bliža pitanja ekonomije nego ideologije. R. Mentalitet je prije svega izraz »kolektivnog nesvjesnog« ili »kolektivnog imaginarnog«. a niti je bio uopće predmet zanimanja. dotično zatrpano. mentalitet je neposred­ no iskustvo naroda. Teško je o tome u knjiga­ ma i člancima spomena naći. 5 Prema njihovu stajalištu mentalitet je označen nepokretnošću mišljenja. Algulhon. nepokretnost. Stoga naše drugo pitanje glasi: što je to mentalitet? Spomenuta se riječ inače u našem v r e m e n u mnogo upotreb­ ljava. svakidašnje i uobičajeno. revoluciju. nasljeđe i polagani razvoj. Paris. Mentalitet ima dva različita značenja. Vovelle. obrat. Labrousse — niša ne kazuju. U taj prazni prostor uletjeli su sad — polako i nečujno — mentaliteti. Neupućenu čitatelju njihova imena — L. N a m a $e pojam mentaliteta pokazuje u nešto drukčijem svjetlu. od ideja i kultura na kolektivna stajališta. Ideologies et mentalites. koje međutim ri­ jetko podliježe točnom određenju.ko prelaze u privatnu oblast i prepuštena su osobnom izboru po­ jedinca. zajed­ ničko pamćenje. jer ga 5 Michel Vovelle. Povijest se mentaliteta iska­ zuje kao povijest otpora ideologijama i izdržljivosti u tome. 1985. Najviše se istaknuo neomarksist M. gotovo jednako onoliko koliko se prije dvadesetak godina rabio izraz ideologija. a za­ pravo je ono što jedino odolijeva i ostaje u kolektivnom sjećanju. Pojam mentaliteta prvi su ozbiljni­ je počeli istraživati povjesničari što se skupljaju oko francus­ kog časopisa Annales. str. Mandrou. Drugo. »beznačaj­ no«. E. Febvre. 87 . G. »nesadržajno«. Kao da ga ljudi više podrazumijevaju nego razumiju.

postalo maleno. Osuđeni smo na puko trajanje. neuspjele i razočarane ideologije. sitno i rubno. Pažljiv p r o m a t r a č lako će uočiti da raz­ voj društva redovito ide od promoviranja marksističke ideologije do prevlasti političkog mentaliteta. Zato je sad potrebno da kratko nabrojimo neke od vladajućih mentalite­ ta. dosada. a sve više život jednog v r e m e n a bez misli. to ipak ni­ su iste stvari. p r a z n a dokolica i ojađeni rad. neostvarene. vodeći pritom r a č u n a o prilikama u svijetu. U sebi doduše sadržava neke teorijske sastojke. Tko bi još za neki mentalitet život izložio. Ako se zlo ideo­ logije nalazilo u njezinu mogućem totalitarizmu. Naravno da je svaki od tih posebnih mentaliteta povezan s odgovarajućom ide­ ologijom iz koje n u ž n o proizlazi. Sve se prizemnilo. mentalitet je zakržljali. goli život sadašnjice. a mentalitet doveden do krajnosti život bez misli. zlo će mentali­ teta možda biti u njegovu moguću besmislu. a vuče podrijetlo iz marksističke ideologije. bez utopijskih i eshatoloških obe­ ćanja. Mentalitet je sve manje misao o svojem vremenu. U zbilji su n a i m e uvijek u optjecaju jedino mentaliteti. Premda su slične. Politički mentalitet prvi je po redoslijedu. na bari­ kade se penjao ili b u n e dizao? Dovoljno je usporediti krilatice i parole evropskih studenata u razdoblju od zadnjih dvadeset go­ dina pa da se vidi u kolikoj je mjeri nastupio obrat od ideologije na mentalitet. Riječ je samo o različitim predznaci­ ma. Problem bi se mogao ovako postaviti: da li je sve ono što se d a n a s zvučno zove politička misao ili p r a k s a uopće još n e k a ideologija ili je možda prije običan mentalitet? N e m a dvoj­ be da je u prošlosti — posebno od v r e m e n a uspostavljanja gra­ đanskog društva — politika imala ulogu moćne ideologije.poglavito povezujemo s m o d e r n i m ideologijama i njihovom sud­ binom rasapa. prizemljeni. velikih snova. m u k o t r p a n i otuđen. rutinu. hrabrosti i strasti. Sve to pokazuje da prijetnje nadolazećeg mentaliteta nisu ništa manje opasne po našu bitnu ljudskost od navodno velikih istina ideologija koje odlaze. Prije su tražili promjenu svijeta. poražene. pa je već posve prešao u jednodimenzijalno čovjekovo trajanje. ali u skromnim razmjerima. U tom kontekstu mentalitet je redovito ostatak za­ mrle. u množini. opasnih pothvata. Mentalitet je »pala« ideologija. U društvu vlada osrednjost. iako tako čistih stanja jasno nigdje n e m a i neće ih biti. Začetnici građanske revolucije naviještali 88 . Još bolje. sad se zadovolja­ vaju s reformom školstva. VRSTE MENTALITETA Radi preglednosti i jasnoće dosad smo namjerno rabili izraz mentalitet u jednini. iako takav zapravo nigdje ne postoji. ravno­ dušnost. Zato nije čudno što d a n a s na sva vrata ulazimo u tipično neherojsko doba. Stoga je ideologija dovedena do kraj­ nosti misao bez života. oslobodilač­ kih vizija. ispražnjeni. bez zadnjeg značenja. životarenje. No od t a d a o n a osjetno slabi. veličine. nemišljeni. bez ukusa. suženi svjetonazor.

tumačenje sadašnjosti i viziju budućnosti. što inače uvijek ide skupa. Vrijeme prolazi. a ne promijeniti. da je u njoj teško prepoznati neku određenu ideologiju. to je više ljudske sreće. Pružena mu je h r a n a koja ne zasićuje. Zato se d a n a s može biti demokrat u poli­ tici. Zato se zahtjev za slobodom na kraju za­ vršava s očajem nasilja — tom čudnovatom revolucijom bez cilja — što je zacijelo k r a h liberalističke ideologije.su svršetak jednog i rođenje posve novoga svijeta. Što je više slobode. osim što ispod privida zadovoljstva r a z r a s t a tuga i otkriva se zatupljenost. a ne kao ideologija. Bigo predvi­ đa da će se slično dogoditi i s marksističkom ideologijom. Stoga je politika mnogo skrom­ nija u dosegu od ideologije. de Karl Marx. 1961. a povezan je s pozitivističkom ideologijom jer iz nje neizostavno — dugim po6 Pierre Bigo. a pro­ istječe iz liberalističke ideologije. Ishod je ipak bio drukčiji. Konac se te trke ne nazire. Introduction a l'oeuvre economique 89 . str. a smisao od trošenja nikako da dođe. Odatle ek­ splozija konzumizma i umnažanje ljudskih prohtjeva. podzemljarima su ostale samo lažne ra­ dosti televizijske kutije. U ishodištu te ideologije stoji metafizika čovjekove apsolutne slobode. Pokušavao je dati objašnjenje prošlosti. Paris. obilja i trošenja bio zatvoren. Prema njegovu mišljenju marksizam će se sve manje potvrđivati kao jedna totalna filozofija i vjerojatno preobraziti — ogoljen od svo­ jih metafizičkih oplata — u političku doktrinu i uspješnu tehniku ograničenja ekonomske moći pojedinca. jer — zašto bismo uopće radili nego da više trošimo? Tako je k r u g između slobode. Demokracija je trijumfirala samo kao politička do­ ktrina i uspješna tehnika ograničenja vlasti pojedinca. Zadovolja­ vajući materijalne potrebe. A sreća je u materijalnom blagostanju. Treći vladajući mentalitet jest tehnicistički. Od vatrometa obećanja. U n a š e vrijeme politika se toliko prizemnila i pragmatizirala. Za suvremenu politiku — koja je više n e k a vojna strategija i blokovska gospodarska utakmica — teško je to ustvrditi. ali je kao opća tendencija gotovo svugdje zasvjedočena. No umjesto slobode od stvari rodilo se ropstvo stvarima. Tako je ideologija slobode nezaustavljivo abortirala u potrošački mentalitet neslo­ bode i ovisnosti. s kojom je u početku bila obilno n a d a h n u t a . Da bi nešto bilo ideologija. s obveznim izdancima požude i beznađa. jer du­ hovnih vrijednosti jednostavno nema. Poslije bogatstva slijedi trošenje. Marksizam je u početku bio cjelovit. p o t p u n i glo­ balan pogled na svijet. a istodobno zastupati bilo kakav svjetonazor. m o d e r n i je čovjek samo budio nove. 6 Taj silazak od ideologije na mentalitet nije u svim socijalis­ tičkim društvima bio jednako prisutan. Drugi vladajući mentalitet današnjice jest potrošački. Od svega je toga u mentalitetu zaista malo ostalo. P. m o r a za potporu imati jako r a z r a đ e n i općevažeći misaoni sustav. pa vjeruje da se samo političkim sredstvima svijet može poboljšati. S vremenom se naime g r a đ a n s k a ideologija potpuno oslobodila od određene metafizike čovjeka. 126—127. Marxisme et humanisme.

Silazila je sve niže dok nije došla do običnih strojeva.vijesnim putovima — pridolazi. ne raduju se u zajedničkoj igri. nego razgovara­ ju telefonom. Od t a d a je n a r a v n o prošlo m n o g o godina. ali je njihovo nasljeđe ostalo. U svijetu isključiva racionalizma i efikasnosti suvišnost etike je bjelodana. reklamni spot. Černobil i ekološke katastrofe u Švicarskoj i Njemačkoj rastopili su pretenzije t e h n o k r a t a i prvobitni optimizam tehnologa. ka­ tekizme. La religione perenne. nego op­ služuju stroj. 1983. ali su to prvenstveno »male« i »sitne« istine. str. 90 . S razvojem primijenjene znanosti širi se otuđenje umjesto da napreduje oslobođenje. svece. 8 Franco Ferrarotti. Technik und Wissenschaft als 'Ideologie'. mučenike. Ljudi se više ne susreću. Živimo u v r e m e n u klonulosti ideologije beskonačnog napretka. Za riješiti te egzistencijalne probleme oči­ to da nije dovoljna s a m o pravilna primjena znanstvenih formu­ la. Zato su ljudske granične situacije — pravednost. velikog svećenika. 1968. 8 U početku je bila uzvisivana do op­ će religije znanosti i svjetovnosti. bol. elek­ tronički računar. prijatelj i dijete. dogme. politič­ ki plakat. ali koje sa smislom ljudskog postojanja imaju zaista malo veze. Tehnički mentalitet stavio n a s je u toliku ovisnost da da­ n a s mislimo kako je lakše razvijati uvijek nove tehnike za naše stare probleme nego se obraćati moralnim z a s a d a m a i poticaji­ ma savjesti. ali ipak t r e b a podsjetiti da je rodonačelnik te ideologije uzdignuo znanost na razinu religije. s a k r a m e n t e i liturgijsku godinu. sudbina. Njezine istine mogu biti dobro potvrđene u standardiziranim f o r m u l a m a i otvorene čovjekovu nadzoru. složenih kompjuto­ ra i elektroničke tehnologije. kratkoga d a h a i skromnoga dometa. Prijelazu od pozitivističke ideologije na tehnicistički mentali­ tet pridonijeli su mnogi događaji. O pozitivizmu se mnogo znade. brežuljak. smrt — tehnički nerazrješive. Zato je m o d e r n a tehnika i znanost u očima svojih kritičara — kao recimo J. I ovdje je ubrzo nastupio obrat. automobil. a pozitivizam njegova religija. Roma. a rijetko šuma. 146—168. Frankfurt. ljubav. Pozitivistička ideologija tako­ đ e r je potpala pod utjecaj demistifikacije i odčaravanja. Str. televizor. • 7 J ü r g e n Habermas. sunce na zalazu. nego u usamljenos­ ti gledaju spektakle. zlo. koja ima svoju crkvu. »Najviše Biće«. od čega se sigurno udobni­ je živi. neonski natpis. Naš je sugovornik redovno robot. da bi se na kraju pretvorila u proizvodnju korisnih i malih stvari. Pozitivističke crkve i svećenika znanosti više n e m a . koja se temeljila na naivnoj pretpostavci ljudske savršenosti i neograničenosti prirodnih iz­ vora. koje o n d a nemaju što reći o istinskim ljudskim problemima. 8—10. ne r a d e s predmetima iz prirode. Znanost se u mnogim prilikama znala iskazivati kao ekvivalent vjere. Čovječanstvo je jedino božanstvo. Una teologia peratei. Znanost je dakle u velikoj mjeri izgubila svoju nekadašnju mitsku d r a ž i sakralno ozračje. Hab e r m a s a 7 — postala ideologijom. blagdane. slo­ boda.

Baš zato što su mentaliteti ustrojeni bez čvrsta identiteta. On nije izvan života — kao patricij u gledalištu rimske a r e n e — nego je duboko uronjen u društvena zbivanja. ljubav. Zato je ovaj oris svijeta ispao nepovoljniji nego što zapravo jest. gdje sjene bića prolaze svijetom bez obrisa. Naša je međutim n a k a n a bila da u sociologij­ skom ključu uzmemo u razmatranje samo ideologije i mentalite­ te. mentaliteti se sad mogu ponovno spojiti u jednu cjelinu. Ima prostranih područja življenja — umjetnost. U tome treba tražiti razloge zašto se d a n a s tako lako uspos­ tavlja pluralizam gledišta. drugi konzumistički. Mnogo je naime češći slučaj da netko istodobno prihvaća — u nejednakoj mjeri — sva tri mentaliteta. ali pritom ostaje otvoreno pitanje koliko uopće vrijede ti razgovori kad su postignuti više gubljenjem vlastita nego razumijevanjem tuđeg stajališta. bilo bi krivo zamisliti da se ljudi između sebe utoliko više razlikuju ukoliko jedni pri­ hvaćaju politički. obitelj — gdje se čovjek osmišlja­ va i n a d o m napaja. nego samo rat. pozitivističke ideologije u tehnicistički mentalitet. Ali netko je morao i te strane života razastrti pred ljudsku pažnju. Jer. Sigurno da nije sva istina svijeta u njezinim ideologijama i mentalitetima. stvaraju se lako situa­ cije pluralizma. Zato vjer91 . PLURALIZAM MENTALITETA Nakon rasklapanja na sastavne dijelove. dok je između mentaliteta isključen doduše svaki rat. ali zauzvrat ni njihov mir nije posljedak dobre volje. Postoji dakle vidljivo protuslovlje između nesnošljivosti ideologija i neobveznosti mentaliteta. Ono što suv­ r e m e n a sociologija religije vidi kao »market ideologija« ili »tržiš­ te svjetonazora« zapravo je tek susret mentaliteta. sučeljavanje tvorbi bez dovoljnog identiteta. U to­ me treba ići korak dalje i h r a b r o uočiti da između ideologija nije moguć mir. Na vidiku je zalaz globalnih značenja i »velikih istina«. Dok čovjek m o r a pripadati isključivo samo jednoj ideologiji. Takve idealne tipologije u društvu nema. mentaliteta je u isti m a h moguće živjeti više. liberalističke ideo­ logije u potrošački mentalitet. pa ulazi­ mo u p o l u m r a k neodređenosti. zajedništvo. kao izgubljene duše u mitskom Hadu.Tako smo sasvim kratko i pojednostavljeno pokušali prika­ zati »pad« triju ideologija u njihove odgovarajuće mentalitete: marksističke ideologije u politički mentalitet. Stoga je proces gubljenja određe­ nosti u naučavanju n e k a temeljna odrednica n a š e g a vremena. a teći tehnicistički menta­ litet. Odatle glavna razlika između ideologija i mentaliteta. nego posustalih želja. koji je za jučerašnje ideologije bio ne­ zamisliv i nemoguć. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U SVIJETU Vjernik je također stavljen sučelice svijetu ideologija i men­ taliteta. solidarnost. uspostavlja se dijalog.

On jednako zapitkuje — ne bez unutrašnje tjeskobe i izvanjske dramatike — za razloge tom čudnovatom kruženju koje ide od ideologija do mentaliteta. utopiju i krizu. proživljava doslovce iste probleme ideologi­ ja i mentaliteta kao svi ostali. htio on to ili ne. A upravo ta povijest nezabludivo bilježi kako nema. križarskih rato­ va. nego naravni teret što ga življenje u svijetu sa sobom neizostavno nosi. Salazarove diktature do 92 . demokršćanskih partija svake vrste. U tom kon­ tekstu učinit će on neoprostivu grešku ako na krutosti tuđih ide­ ologija b u d e tako odgovorio da od svojeg kršćanstva napravi sa­ mo još jednu ideologiju više. pa je stoga šok veći i posljedice dugotrajnije. Politička ostvarenja kršćanskih vrednota imala su gotovo redovno sudbinu da budu uvir u ideo­ loška otuđenja. Taj mu je m e h a n i z a m prisutan. Njihova odgovornost za svijet bit će više o tome da blaže i smanjuju nepogodnosti dogmatičke svijesti ideologija i opasne umornosti men­ taliteta nego da ih dokidaju. koje uvijek slabije uvjeravaju nego što se iskazuje očitost zaokreta od ideologija na mentalitete. Zato p r e m a kršćanskom učenju nije moguće ni­ kad preskočiti vlastitu kožu. Kršćani u tome nemaju nikakve prednosti p r e d drugim ljudima. po životu u svijetu oni su jednaki svojim bližnjima. Možda je taj kružni tijek posljedica rasta proizvodnih moći i društvena blagostanja. Ni kršćanin zapra­ vo ne zna zašto ideologije slabe. dok s dru­ ge strane dugotrajna nesmislenost mentaliteta nužno p r i p r e m a nadolazak novih ideologija. a mentaliteti jačaju. a drugi je iskušavao ispraznosti nji­ hova p u k a ispunjenja. cesaropapizma. slučajeva da je ljudsko biće u dužem vremenskom razdoblju uspjelo iskočiti iz utjecaja ideologija i mentaliteta. a niti je dosad bilo. nije iznenađenje što je svoje povjerenje samo njoj darovao. što je uostalom bio i Isus Krist po svo­ jem čovještvu. Njih se ne smije shvatiti kao vječno prokletstvo i razlog za beznađe. pa se opet možda vraća n a t r a g ideologijama. Zato su sadržaji ideologija i mentaliteta neke upor­ ne i teško iskorijenjive društvene kategorije koje prate sva povi­ jesna zbivanja. ali njegove tajne uzroke ne dosiže. U naše doba međutim vrijeme se toliko ubrzalo da samo jedan naraštaj uspijeva živjeti ujedno ushit i razočaranje. Štoviše. Još po nečemu vjernik nije iznimka. Ta kušnja nije nimalo bezazlena — kako bi netko naivno mogao misliti — jer su joj mnogi kršćani u povijesti neočekivano podlegli. To je o n d a razlog da ni kršćani — što je njihova treća istov­ jetnost s bližnjima — neće moći odviše napraviti u smislu radi­ kalnog nadvladavanja svijeta ideologija i mentaliteta. Od Konstantina. Vjernik je najprije bio ubačen u svijet ideologija. Naši su preci imali sreću što je njima vrijeme tako sporo protjecalo da je prvi naraštaj redovito živio u n a d i i velikom iščekivanju. a možda opet činjenice da ideologije re­ dovito razočaravaju i zato se rastapaju u mentalitete. Moguće su jasno razne pretpostavke. Budući da je za suvremena čovjeka povijest zadnji izvor zna­ čenja i rodilište smisla.nik. uspon i pad.

Prevlašću mentaliteta n a d ideologijama vjernik se n a š a o u novom položaju. Dok je nekad vjer­ nik u suočenju s ideologijama jačao svoj identitet. pa više ne vrijedi isticati ono što smo netom spomenuli. a upornost isparila. Nije dakle dovol­ jno odbacivati mehanizme lažne svijesti. Tu se krije najdragocje­ nije sredstvo otklona napasti od ideologija. umjesto da u n a p o r u kršćanskog sebedarja identitet mučno os­ vaja. Kako se naime tuđe ideologije u očima vjernika najčešće pojavljuju kao ateizmi. sad osjeća nje­ govo ubrzano rasipanje. bezvolji. to nije sve. Možda smo u nekadašnjem kršćanstvu živjeli naopako svo­ ju vjeru — kao ideologiju — ali je u vremenu mentaliteta zacijelo sve manje imamo. Pijesak n a m je ušao u dušu. Podlegli smo umoru. nego treba radije u sebi odgajati sadržaje čovječnosti. Ali morat će potražiti nove dimenzi­ je i stil ponašanja ukoliko želi primjereno odgovoriti znakovima vremena. U onoj mje­ ri u kojoj vjernik od sebe bude učinio ćudorednu i odgovornu osobu. iako ni jučer nije bilo lako. ako nije čak ista stvar. Od prevelikog po­ vjerenja u svijet do njegova potpuna odbacivanja samo je jedan korak. Druga vre­ m e n a zahtijevaju i druge pastoralne naglaske. To je rubikon koji dijeli ideologije od kršćanstva. jer bi to osakaćenje bi­ lo jednako izdaji kršćanstva. Na spomenutoj razini vjernici — sa svojim političkim opti­ mizmom s p r a m sebe i ideološkim pesimizmom spram onih što drukčije misle — ulaze u shizmu maniheizma. Nije o n d a čudo što je u društvu ideologija središnji problem bio ateizam. Tome je obilno pridonijela či­ njenica da baš u ideološkim nadmetanjima identitet vjernika ja­ ča. u tolikoj će slabiti djelovanje ideologija.naoružanih svećenika u Južnoj Americi i ministara u sandinističkoj vladi — uvijek su zapravo kršćani bili grubo prevareni od na­ pasti da na tudu politiku odgovore nekom svojom vlastitom poli­ tikom. Jasno da zbog toga vjernik neće napustiti yrednote čovječ­ nosti. Uvučen u svijet ideologija. ali je ona čovjekom postala. J e r može se i tu počiniti grijeh izdaje. Zato je d a n a s teže biti kršćaninom. dok u društvu mentaliteta to po­ staje vjerska ravnodušnost. pa mu se čini lakše da ga u toj borbi s neprijateljima dostigne. slobode. Zato će vjernik u prvom redu biti zagovornik slobo­ de. prorok snošljivosti. Ako je čovjek sva mjera Božjega iskaza u svijetu. Znakovi v r e m e n a očito su se promijenili. A kršćanstvo je u svojoj srži najmanje ideologizirana poruka. vjerniku će biti dužnost da uznas­ toji označiti neke oprečne poticaje u sebi i oko sebe. navjestitelj unutrašnjih dragocjenosti. A stvar je upravo u tome da se iziđe iz svijeta politike i da se drukčijim svjedočanstvom ublaže nužnosti političkih neuspje­ ha. snošljivosti i mirotvorstva. koji je spremniji da istinu drugima nameće nego da za nju svjedoči. fatalnom drob­ ljenju središta u sebi. opasnost je bila još veća da se na njih reagira ideologijski. Na početku doduše bijaše Riječ. Nažalost. Jer u svako­ me od n a s spava po jedan vjerski ideolog. U uvjetima nad93 . o n d a ni ideologija ne može biti nešto veće od čovjeka. širitelj pravde i zaštitnik nepovredivosti ljudske osobe.

S etikom će ići još teže. današnji ljudi traže ga posvuda. Taj sustav navodi radnike da se ponašaju kao da nemaju ni kreposti. Kako se međutim 94 . Susretnu li ti strastveni tražite­ lji u vjernicima samo nešto od Kristova nasljeđa. čovječnosti. Zato će dužnost vjernika biti da u sebi i oko sebe ižaruje povjerenje u božanski život i njegovo značenje. U op­ ticaj će ući zahtjevi za transcendencijom. mistikom smrti i spasenjskim prizivima kršćanstva. A upravo je pokušaj uspostavljanje slobode. jer je d a n a s svi usvajaju. Zato pred spomenutim vratima i počinje tek dogovornost vjernika. ljubavi. nad­ om u vječnost. Crkva je za kaznu dijelila i njihovu sudbinu: postala je u istoj mjeri osporavana. samo je pitanje što se u svijetu »apsolutne slobode« može s njom još učiniti. brzo bi završio pod stečaj. ni poroka. Zato u n u t a r tehnološkog funkcionalizma vjerska gorljivost malo može polu­ čiti odjeka. Božjom promisli. snošljivosti i m i r a bez n a d n a r a v n o g a zatajilo i proizvelo suvre­ meni u m o r smisla. m o r a l n u savjest. Kršćanin se tu zaista nalazi pred vratima problema. moderno druš­ tvo funkcionira kao jedan vrlo djelotvoran sustav bez vrlina. Tehnologija je moralno neutralna. Ulazeći u saveze s moćnicima svijeta. Bogati svime osim smislom. neosobna i objektivna. Iskre se međutim pale samo u zajedništvu. bilo je uvijek u njoj dovoljno svetaca koji su gradili i jednu Crkvu siromaha. Kako ističu sociolozi. snošljivošću i mirom. Isto je tako s čovječnošću. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U CRKVI Osim što je sučeljen svijetu. Odatle potreba da vjernik napusti ognjište i krene u potragu za svojom braćom. djelotvornošću molitve. Jed­ n a k o u sebi i drugima. Dapače. Jedina slaba točka mentaliteta jest što ne proizvodi smisao. Da je Crkva često bila veliki proizvoditelj ideologije — sa svim njezinim pogubnim posljedicama — ne treba valjda d a n a s nikoga posebice uvjeravati. m i r a i čovječnosti. U automatiziranoj sredini — m e d u kompjutorima — ostavljeno je malo mjesta za osjećajnost.moći mentaliteta kršćanin će manje isticati slobodu. A on se na­ lazi u božanstvu njihovih bližnjih. Na ras­ križju između svijeta i Crkve — iako je podjednako njihov sastav­ ni dio — kršćanin najprije uočava čudnovatu sličnost između obiju tvorbi. dobrotu i opraštanje. oni racionalnoj proizvodnji samo smetaju. U sre­ dištu joj je efikasnost i racionalnost. Nasreću. I Crkva je zaražena ideologijom i ona se umorila u nizinama mentaliteta. Tko bi takve vrline uvodio u poduzeće. božanskom pravdom. Os­ tvarujući tako smisao i zajedništvo. bit će u njima upaljena iskra velike n a d e da u životu ima nešto više od života. To je njegov drugi vidik. vjernik je stavljen u nezaobila­ zan odnos sa svojom Crkvom. nevoljena i odbacivana kao i ti moćnici. kršćani će možda b a r e m ne­ što ublažiti zle posljedice bezvolje i sebičnosti mentaliteta.

međutim. P r e m a toj zamisli crkveni su službenici proizvođači d o b a r a spasenja koje oni n u d e na tržiš­ tu ideologija. To je. bolje rečeno. svijet što izvana gleda Crkvu primjećivao je na njoj samo obilježja nepoželjnosti. Ima. snošljivošću i mirotvorstvom — jednako kao i svijet — a ne ideološkim pritiskom. razumije se onaj isti problem pogrešnog ideološkog odgovora k r š ć a n a na ideologije u svijetu. Zato se predviđa da će upravo vjernici — dolazeći iz svijeta oslobodilačkih težnji — biti nosioci revolucije koja će od Crkve učiniti novo društvo ravnopravnih članova.tragovi d u h a uvijek slabije vide od djela požude. J e r nije na mjestu da vjernik bude više kršćanin p r e m a svijetu nego p r e m a svojoj Crkvi. mnogo vjernika koji žele svoju Crkvu vratiti kršćanskim izvorima na nekršćanski način. Ovdje idu primjerice nastojanja da se Crkva prikaže kao tipičan model klasnog društva koji treba razotuđiti. S obzirom da u razdoblju mentaliteta to više nije. Zato i njega treba ispraviti. deideologizirati je putem ideologije. Ovo je n a r a v n o samo jedan slučaj — krajnje pojednostavljen — osporavanja ideoloških sas­ tojaka u Crkvi na ideološki način. što se d a n a s goruće postavlja. Zato prvo pitanje nije da li vjerni­ ci imaju pravo na neko odlučivanje o poslovima Crkve. ali sad usmjeren na Crkvu. nego je li oni to svoje pravo odista žele koristiti. Zato su po­ kazali veću spremnost da oproste podzemljarima izvan Crkve koji su dvojili njoj pristupiti jer su se bojali da još jedanput ne po­ stanu žrve »objektivnih istina« i »velikih obećanja« ideologije. Tek kad su se pojavile moderne svjetovne ideologije i zaplesale svoj najtragičniji mrtvački ples — danse macabre — u povijesti. To se najbolje može pokazati na primjeru rasprave o odgovornom sudjelovanju vjernika u ži­ votu Crkve. i pro­ blem će se drukčije postavljati. a u biti je idološko pi­ tanje i imalo je svoju vrijednost u doba kad je vjernik bio ovisan o Crkvi. a kupuju ih vjernici kao potrošači d o b a r a spasenja. Učinila je to neočekivanom iskrenošću na Drugom vati­ kanskom koncilu. Ali sveto nikad nije predmet slobodne i ravnopravne razmjene. postalo je vjernicima jasno u kolikom opsegu je njihova Crkva i oni sami bili zahvaćeni klicama ideologijske svijesti. što je samo ponavljanje prije opisa­ nog odnosa vjernika s p r a m ideologiziranog svijeta. Odatle slijedi dužnost vjernika da i Crkvu oslobađaju od ideoloških n a n o s a svojom čovječnošću. jer Crkva ima monopol i jedina je ovlaštena da organizira religi­ ozno. Nesporazum će biti još veći ako se ideologijska kritika primi­ jeni na Crkvu u trenutku kad o n a iskoračuje iz podneblja ideolo­ gije i dolazi pod utjecaj mentaliteta. Sinonim je tome vraćanje evanđeoskim izvorima. Nedavni molitveni susret u Asizu pokušaj je da se Crkva oslobodi i od religijske ide­ ologije. Tako se stvorio novovjekovni sukob između Crkve i svijeta. što je u konačnici ostajanje na istom mjestu. koji i nije ništa drugo doli n a p o r Crkve da se do kraja očisti od svih svjetovnih i političkih ideologija. Nisam baš dobio dojam da 95 . Crkva je međutim uvijek nalazila snage da pogleda istini u oči. slobodarstvom.

osiromašenju obreda. konačno. izbjegavanju govora o nadnaravnome. sve se čini kao da vjernike — osim nekolicine teoretskih entuzijasta — spomenuto pitanje uopće ne zainima. Čovjek mentaliteta ne pati dakle od manjka slobode — što je vlastitost čovjeka ideologije — nego od suviška besperspektivnosti. A taj val slabljenja entuzijazma polako ulazi u Crkvu. Trebalo bi sad označiti n e k a od obilježja mentaliteta u Crkvi: gubljenje vjerničkog. Najbolje se to vidi kad treba izabrati članove neke komisije ili vijeća u župi ili biskupiji. življenju crkve­ nih tajni kao spektakla. redovničkog i svećeničkog identiteta. Smisao i zajedništvo bili su također pastoralno najpogodniji odgovor vjernika na pojavu mentaliteta u svijetu. Jednako će biti i sa zajedništvom koje vjernik u svijetu potvrđuje bratimljenjem s ljudskim rodom. nazatku umjetničkog izražavanja. Uostalom. zazoru od mistike. rječitosti bez pokrića. zarazi administriranja. Dok vjernik u svijetu svjedoči smisao svojim vlastitim življenjem. Naprotiv. broje­ nja. potro­ šački se mentalitet iskazuje u osobnom bogaćenju. pastoralna zamorenost i iščeznuće velikih životnih ciljeva kršćana. površnim zauzetostima. a o n d a zajedništvom koje može biti jedina b r a n a pošastima osamljenosti i nepovjerenja u Crkvi. povjerenju u senzacije. m o r a l n a bezvoljnost. Razlozi za to ponašanje vezani su uz snaženje sadržaja mentaliteta u Crkvi. optimizmom i radošću postoja­ nja. udobnosti. Često ni96 . Ipak ima tu ne­ ka važna razlika. Pojedinačno pak gledano. mjerenja. politički se mentalitet iskazuje u malim svjetovnim na­ g o d b a m a umjesto u još gorim političkim sukobima. odsustvu dubljih osjećaja. tehnicistički se mentalitet iskazuje u prevelikoj i isključivoj odanosti pastoralnoj tehnologiji. U tu svrhu promicat će smisao i ljepotu življenja kao svoj prvi zadatak. Sudjelovanje u životu Crkve činit će se naime vjernicima u većini slučajeva kao nešto svjetovno i izvanjsko — nalik na rad u podu­ zeću — a ljudi d a n a s pristupaju Crkvi prije svega da bi zadovolji­ li svoje religiozne potrebe — što je eminentno čin emancipacije od mentaliteta — a ne radi upravljanja s njom — što je eminen­ tno čin emancipacije od ideologije. Jedva da se n a d u vjer­ nici koji će se toga zadatka oduševljeno prihvatiti. Vjernik je i u Crkvi — kao i u svijetu — pozvan da se odupire naletima r a z o r n a mentaliteta. Na zarazu u m o r a u Crkvi odgovorit će gorljivošću. a u Crkvi ga stalno krijepi činom liturgijska okupljanja. duhovnoj nepokretnosti. politički govor i političku teologiju. oduševljenju za političko stajalište. bez čega bi njegov pothvat bio polovičan i kršćanski neobrazložen. ne događa se to sa­ mo vjernicima u Crkvi nego i g r a đ a n i m a u društvu.su laici jedva dočekali mogućnost uključenja u poslove Crkve i da sad vlada n e č u v a n a jagma oko toga tko će prvi ući u odnos odgovornosti s p r a m Crkvi. religi­ ozna ravnodušnost. u Crkvi se za to svjedočenje još napaja i nad­ om nadnaravnoga. potajnom divljenju svje­ tovnim ishodima. U visokociviliziranim i demokratskim državama život pokazuje da davanje većih prava ne rješava istodobno i pitanje veće zauzetosti.

a onda mentalitete u svije­ tu i Crkvi — a na vjernicima je da taj »račun« dovrše.smo naime ni svjesni u kolikoj mjeri baš liturgija drži na okupu identitet i posebnost Crkve koja teži da se pretvori u političku stranku ili ezoteričnu sljedbu. trabalo bi predusresti opravdano pitanje: gdje smo zapravo mi tu? Gdje je naša aktualna crkvena i društvena situa­ cija? Pa ima je sasvim dovoljno u tekstu. To je nemogu­ će. U podneblju mentaliteta. No nemojmo to činiti ni sudom kruta ideologa. jer danas nitko nije po­ vlašten da bude potpuno sam i odvojen od svijeta. nadnaravno — kao smisao — i liturgija — kao zajedništvo — jedine su ozbiljne prepreke ub­ rzanom gubljenju identiteta Crkve. Svatko za sebe. 97 . Predložio sam četiri koordinacijske točke za razmišljanje — najprije ideologije u svijetu i Crkvi. U tome »računanju« nitko nas ne može zamijeniti. ni bezvoljnom kretnjom ljudi mentaliteta. ZAKLJUČAK Na kraju. dakle. nego žrtvom kršćani­ na koji nevidljivo plodi rascvat Novoga Neba i Nove Zemlje. Stoga trebamo danomice otkrivati koliko ideoloških i koli­ ko mentalitetskih sadržaja ima u nama. u našim vjernicima i društvu koje nas okružuje.

ia­ ko nejednako rasprostranjenih procesa: sve jače sekularizacije i sve većeg zanimanja za religiozno. jednako intenzivno živi svoje dvostruko iskustvo svjetovnosti i religioznosti. o n d a se obično poja­ vi neki novi i drugačiji oblik koji svojim postojanjem potisne onaj prethodni. Religija n a i m e to više privlači što je ukorjenjenija u svjetovno tlo — kao voda ž e d n a čovjeka u pustinji — pa se čini da je o n a zapravo od same sekularizacije provocirana i prouzročena. Naprotiv. svjedoci smo dvaju istodobnih. Štoviše. Kad jedan od tih oblika prevlada u društvu. Suvremeno buđenje zanimanja za religiozno ne odvija se međutim u korist kršćanstva. Suvremeni svijet. izgubivši tako pri­ vlačnost misterija. Sekularizirani čovjek vrlo rijetko izabire crkveno kršćanstvo za svoju religiju. č u d n a pojava religiozne gladi u s r e d svjetovne zasićenosti ozbiljno opovrgava i slabi tu službenu tvrdnju o apso­ lutnom domašaju svjetskog procesa sekularizacije. Rastuća sekularizacija izazi­ va reakciju koja stimulira traženje zadnjeg značenja b a š u religi­ oznim kategorijama. Jednako je tako s pojavom sekularizacije. izbila su neočekivano na raznim točkama njegova tijela žarišta svjetovnosti koja su s v r e m e n o m potisnula vjeru na r u b društva. Baš u tre­ nutku kad je kršćanski svjetonazor postao vladajući u društvu. Na sreću. dakle. Posve je n a r a v n o da taj pokret oživljavanja religije stavi u pi­ tanje tezu o radikalnoj sekularizaciji m o d e r n o g društva. Zato ovo masovno odlučivanje za izvan99 .SUVREMENO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA PRVO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA Povijest religijskih oblika p r e p u n a je obrata i iznenađenja. Radije se o b r a ć a nekršćanskim religijama koje su bolje sačuvale i duže održale n a r a v n e religiozne sadržaje u sebi. pa na obzorju već niču prvi pozivi na no­ vo religiozno iskustvo. dok svjetovno kršćanstvo uopće ne prihvaća. povijesno određen da nezaustavljivo i nepovratno osvoji naše društvo. D a n a s doživljavamo opću nadmoćnost sekularizacije. Iz to­ ga izlazi da je današnji uspjeh nekršćanskih religija usko pove­ zan s neuspjehom stanovitog kršćanstva koje se previše iskazalo u pragmatičkom i humanističkom nastojanju. Odatle potreba uspostavljanja neke dijalektičke sveze između eskalacije svjetov­ nosti s jedne strane i buđenja religioznog d u h a s druge. razvoj n i k a d a ne staje. Stoga ne stoji zaključak da je sekularizacija fenomen svjetskih razmjera. jer ono živi iste tlapnje kao otuđe­ ni svijet.

Za mnoge naše suvremenike kršćanstvo je postalo površno. Teško je nabrojiti sve one što su svete knjige starih naroda stavili u isti red s Novim zavjetom. Zato novu religioznost ovdje moramo oštro razgraničiti od prethod­ nih sličnih zbivanja. tajni oduševljenik Bhagavad-gite. H e n r i de L u b a c . Pa kao što sekularizirani čovjek teško može naći odgovor na svoja bitna pitanja u području svjetovnih rješenja. 8. Nespremnost kršćanskih Crkava da zadovolje religiozne potrebe učinila je da se danas čovjek okreće drugim religijama. 100 . Str. 49. kad su Evropljani bili zabliješteni privlačnostima istočnih i drugih svjetskih religija. Lettre a un religieux.2 drugi se opet više okreću is­ lamu. Postoji naime u našoj kulturi duga tradicija naklonosti prema duhovnosti izvanevropskih religija. La Renaissance Orientale. jer oni nisu nikada prestali tražiti svjetlost u sebi. odviše slično svijetu. a slijede ga R. taj novi val religioznosti nije obično po­ navljanje nekih zbivanja u prošlosti. S i m o n e Weil. U tom su društvu fizičari H. U tome po­ klonici nekršćanskih religija nisu potaknuti od puke znatiželje. dotično razlikovati prvo i drugo otkriće ne­ kršćanskih religija. 395.3 Pod tim vidikom postaje jasno zašto nam mudraci taoizma. Wag­ ner. Aspects du Buddhisme. Tom nastojanju pridružili su se također kršćani. A Krist nije do- • 1 2 3 R a y m o n d S c h w a b . Schweitzera koji vjeruju da umorni evropski duh može još nešto naučiti od nekršćanskih religija. očaran učenjem buddhizma. potrošačko. Ot­ kriće indijskih religija uspoređeno je s otkrićem novog planeta. G. str. Na njezi­ nu početku stoji A. Schlegel. P a r i s . Driesch i Wi­ lhelm von Humboldt pa filozof P. nereligiozno. politizirano i nekritičko. P a r i s . P a r i s .1 jer je za evropski skepticizam prošlog stoljeća taj događaj morao imati značenje iznenadnog duhovnog obraćenja. nadajući se da će u njima naći primjereniji odgovor za vlastite nemire. Schopenhauer koji je u latinskom prijevodu Upanišade prvi upoznao sjaj indijske misli. funkcionalističko. 1950. koja su postala sastavni dio tog sekulariziranog svijeta. i A. konfucijanizma i bud­ dhizma mogu pomoći da otkrijemo Boga u dubinama čovjeka. Mnogi će vjerno ići tim duhovnim putem: od A. Za vrijeme dok radikalni teolozi otkrivaju »Božju smrt« i seku­ lariziranog Krista. Francea koji u Buddhi prepoznaje najboljeg tješitelja patničkog čovječanstva do R. tako ih isto ne nalazi ni u crkvenim učenjima. 1950. Za neke od njih »buddhizam je naj­ veća duhovna činjenica u povijesti«.kršćansku religioznost nije toliko uzrok koliko posljedica krize i neuspjeha svjetovnog kršćanstva. narod gladan religioznih vrednota hrli u po­ ganske hramove i traži — po stranputicama i izobličenjima — si­ gurniju nadu i spas od onoga što mu plaho pruža današnje nereligiozno i sekularizirano kršćanstvo. posebice oni s mističnim nagnućima. str. Deussen. nego od potrebe oslonca u životu koji u kršćanstvu više ne nala­ ze. 1951. dok treći misle da se upravo »mistici svih religioznih tradi­ cija između sebe približavaju do istovjetnosti«. Rollanda i A. Povijesno gledano. da bi taj svijet otkupilo i spasilo.

po čemu se o n d a n a r a v n o ona i najvi­ še između sebe razlikuju. jer pripada prošlosti i na njega se direktno ne nadovezuju moderni pokreti oživljavanja nekršćanskih religija. Njih je privlačila istoč­ njačka mudrost i vjersko učenje prvenstveno u teorijskom iska­ zu. ono što bi d a n a s nazvali elitom. 1965. dakle odabrani svijet i cvijet epohe. Tako je anglikan­ ski misionar J. pjevali mantru i brijali glave oko čuperka duge kose. C. Za Afriku se tako kaže da je stjecište starih primitivnih 4 • Yves R a g u i n . bit će potrebno napraviti još jedno razgraničenje. propovijedao da kršćanski Zapad ne može živjeti bez pomoći velikih religija Isto­ ka. to n a m pomaže da bolje vidimo koliko je velik jaz između spomenutog prvog i drugog otkrića. Nas međutim to prvo otkriće nekršćanskih religija ovdje ma­ lo zanima. Te nove religije redovito su plod miješanja i ukrštavanja već postojećih vjerova­ nja. a ne »prosvijetlje­ ni« pojedinac. Još manje ih je zanimao molitveni život tih religija. Prije nego što opišemo to drugo otkriće nekršćanskih religi­ ja. U prvom su otkriću nekršćanskih religija sudjelovali isključi­ vo filozofi. P a r i s . zamije­ nivši mnoga stara vjerovanja i sakralne običaje. u njih nikada nisu u pitanju novi razumski razlozi. 1973. što su se tijekom zadnjih dvaju stoljeća neočekivano namnožile. u drugom otkriću — ovom današnjem — umiješano je mnoštvo. Zato je teško za­ misliti da bi jedan Goethe ili Malvida von Meysenburg navlačili na sebe bijele sanje. Zato suvremeno doživljavanje nekršćanskih religi­ ja nije toliko intelektualno koliko djelatno. odvija se više u gru­ p a m a nego u d u š a m a osamljenih mudraca. odnos­ no njihovo drugo otkriće. Zbog to­ ga je drugo otkriće nekršćanskih religija mnogo dublje i bremenitije značenjem od prvog. Poticaj mu nije egzo­ tika već neutažena žeđ za religioznim i misteričnim. postali su njihovi tumači i vjesnici. La profondeur de Dieu. str. Novi pri­ padnici religija zainteresirani su d a n a s za konkretnu religijsku praksu i ispunjenje vjerskih dužnosti — u raznim ritualnim teh­ n i k a m a — a ne za čistu teorijsku raspravu. brojni su kršćanski misionari bili jednako zahvaćeni dubokim poštovanjem p r e m a religijama. koja u novoj cjelini dobro skrivaju svoje sinkretističko podri­ jetlo. Theologie catholique et pensee asiatique. U tom smislu utjecaj istočne duhovnosti postaje neka vrsta tradicije u kršćanstvu.šao da uništi plod njihova razmišljanja nego da ga dovrši. 296. Pokušaji takva istočnjačkog »preči5 tavanja« kršćanstva vrlo su česti. Winslow. str. 5 4 Tournai. Protivno tome. 182. Dapače. nego novi način života. pjesnici i znanstvenici. uz mnoge druge. Radije su čitali Kalidasovu Sakuntalu ili Meghadutu. M a u r u s Heinrich. Kad se na­ brajaju suvremeni pokreti vjerske obnove. o n d a se obično spomi­ nju i razne nove religije u Africi. Ipak. To je u njih bio neki strogo osobni i individualistički pristup nekršćanskim religijama. Zato ne samo kršćanstvo nego i njegova teologija mogu biti uspješno mišljeni kroz azijsku misao. Aziji i Latinskoj Americi. 101 . pa nisu toliko marili za obredni i praktični vid problema.

DRUGO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA Krajem šezdesetih godina — u punom zamahu psihodeličkog ludovanja i na dovršetku teološke razrade svjetovnog kršćanstva — zahvatio je Sjedinjene Američke Države novi i iz­ nenadni val oduševljenja za nekršćanske religije. svezak. Odatle u njima eklektičko prisustvo magije. crnački islamizam. 102 .7 U Indoneziji su nikle brojne nove religijske grupe u povezanosti sa starim lokalnim kultovima. Poslije dugih godina vjerske ravnodušnosti ili robo­ vanja praznim kršćanskim navikama. Les Ameriques Noires. derviši — duhovni učite­ lji. bosonogi isposnici i samozvani proroci. str. Uz neprepoznatljive kršćanske svećenike sve prisutniji su razni swami. tibetanskih lama. politeizma i praznovjerja. koji smo kratko nazvali drugim otkrićem nekršćanskih religija. Čini se da je najviše poticaja za širenje novih religioznih skupina dao hinduizam sa svojim otvaranjem zapadnjačkim prilivima i reformističkim pokretima: Brahma-Samaj. dok se u prostoru Latinske Amerike sabiru najrazličitiji utjecaji: afrički spiritizam. 1 9 6 4 . političkog mesijanizma. Mejapi na Celebesu i Parhi-damdam na Sumatri. vidi sad po ulicama svojih gradova — od Kalifornije do New Yorka i od meksičke granice do Kana­ de — mladež kako se zanosno okuplja oko hinduističkih gurua. Amerika je doživjela pra­ vu eksploziju religioznih čuvstava i znatiželje. Arya-Samaj. Les civilisations africaines dans le nouveau monde. indijanska magija. avatari. mahatme. Razlog našem razgraničenju jest u tome što nove religije Azije. U Vijetnamu je zasvjedočena pojava sljedbi Hao-Hao i Kao-Dai u kojima se spajaju kršćanski elementi. kršćanstva i mnogobrojnih zapadnjačkih sek­ ti.vjerovanja. L'hinduisme recent. Roger Bastide. Taj val je iznio svu raznovrsnost sakralnih obli­ ka koji se čine jednako brojni kao i proizvodi u nekoj velikoj robnoj kući. kulta predaka. 7 6 1 9 6 5 . str. Bilo je to njiho­ vo drugo otkriće. Paris. yogini. 3 5 8 — 4 0 6 . Les Religions de l'Inde. Stvaraju se egzotične • Ernst Demmann. Afrike i Latinske Amerike nisu u svojem postanku i opstanku u tolikoj mjeri uzročno ovisne o sekulariziranom društvu i njegovoj isto tako sekulariziranoj teologiji. protestanti­ zam i katoličanstvo. sufičkih mistika i siouxih šamana. 2 5 3 — 2 5 6 . moderni spiritizam. Narod kojemu re­ ligiozna povijest počinje sa strogim kršćanskim pokretima puritanaca. Ramakrišnina misija i nova yoga Aurobinda Ghosha. 8 U metodskom pogledu pogrešno je svrstati sve te ogranke novih religija u okvir suvremenog vjerskog gibanja.8 Na otocima Sje­ vernog mora nedavno su zabilježene pojave kulta kargo. Paris. buddhističko i taoističko vjersko učenje. koliko su to nekršćanske religije novog vala i drugog otkrića. 1 9 6 7 . islama. 8 J a n Gonda. Les Religions d l'Afrique. kao što su pokreti Njuli na Borneu. stari kult pred­ aka. Paris. II. 2 3 6 . str. učitelja zena. Stoga ne mogu biti ni predmetom ovog razmatranja. quakersa i shakersa.

Harrisona i mjuziklu Kosa naziru se slične tendencije. iskustava i ideja što dolaze od velikih tradicija istoč­ njačke duhovne mudrosti. Transcendentalna meditacija širi prostore svi­ jesti. koje ima na sto­ tine zavoda. Da­ nas ima na tisuće i tisuće Amerikanaca koji se osjećaju privučeni od pokreta. Danas u svijetu ima oko milijun članova i više od 6 0 0 ustanova koje šire n a u k u i praksu Transcendentalne meditacije. 1973. Berkeley. 103 . Spiritual Masters and their American Disciples. kojemu n e m a ravna u američkoj religioznoj prošlosti. Vjerojatno najrasprostranjeniji i najpoznatiji takav pokret jest onaj Transcendentalne meditacije. 1972. Hyers. 128—142. Boston. Gurus. Stoga ne preporučuje neku po­ sebnu tehniku meditiranja nego se oslanja na bogatu tradiciju Vedante. obrijane glave i asketskog izgleda. Ellwood. Conrad M. Posljedice meditiranja su neočekivane: obraćenje je potpuno i čovjek se oslobađa od podložnosti d r o g a m a i od uža­ sa noćnih nemira. The New Believers. Mladež je upravo opsjednuta Istokom i njegovom religijom. New Jersey. 9 U pjesmama G. Poznato je njihovo sveučilište kraj Los Angelesa. The Road East. postoje zajamčena i kvalificirana svjedočanstva. O tom izuzetnom zanimanju. London. Utemeljitelj pokreta je Guru Maharishi Mahesh Yogi. uz zvuk zvonca i cimbala. 10 Jakob Needleman. New York. Komeša se narod čudno odjeven. koje u ushitu i istočnjačkom ritmu plešu svoju mantru.10 Njegov je utjecaj među Amerikancima velik i posebno prihvaćen od znanstvenika i po­ slovnih ljudi. str. 1970. ali tek pojavom mnogob­ rojnih pokreta i sljedbi otkriva se sva širina n a s t u p a novog vala nekršćanskih religija. Uz to. Temple of the Phallic King. dovoljno je da se dobro utvrđe­ nim stazama vrati izvoru vlastite svijesti. The Myth of Freedom and the Way of Meditation. New York. Philadelphia. Harper. što daje cijelom pokre­ tu posebnu ozbiljnost i svojstvo prave religiozne novosti. 1972. Harrison Pope.9 Marvin H. Iako je ta zanesenost za nekršćanskim religijama bila u Americi poznata i prije — tako je Swami Vivekananda osnovao na njezinu tlu svoje društvo krajem prošlog stoljeća — tek je za­ dnjih dvadesetak godina dobila značajnije društvene razmjere. uz pomoć iskušanih metoda i istočnjačkih tehnika meditiranja. The New Religions. Religious and Spiritual Groups in Modern America. The Mind of India: Yogis. Cilj mu je pomoći čovjeku da raznim pragmatičkim sredstvima postigne mir i sreću. America's New Discovery of Eastern Wisdom. donosi mir i ravnotežu u duhovnom ži­ votu čovjeka. 1975. Swamis and Avatars. poznavalac drevnih Veda i ne­ kadašnji redovnik hinduističkih samostana na Himalaji. • grupe. opisati njihova bitna određenja i uključiti ih u razmišljanja o razvojnim putovima suvremene re­ ligioznosti. 1976. Swamis. Young Religion in America. str. u bije­ lim dugim nošnjama. Da to postigne. 1973. Saints and Avatars. 231—235. Prema njegovu učenju. Ro­ bert S. 1974. Pagal Baba. Chogyam Trungpa. Radi boljeg uvida bit će potrebno izdvojiti neke najvažnije nekršćanske pokrete i sljedbe. zahtjev za estetskim užitkom očito slabi u prilog jačanja vjerske pobožnosti. tečajeva i nastavnih predmeta. Zen and the Cosmic Spirit. Daniel Cohen. potiče inteligenciju. New York.

radošću žrtve. str. što je u drugim zajednicama rijedak slučaj. tegoban način života — prosjačenje. godine. Bhaktivedanta Swami P r a b h u p a d a . 1 9 7 6 . U početku je sjedište pokreta bilo smješteno u New Yorku. Mnogo je spominjana Misija Božanske Svjetlosti. prikupljanje miloda­ ra.13 na čelu s mladim g u r u o m Maharaj Ji. ali se poslije. potomak starih duhovnih učitelja i prevodilac Bhagavad-gite. Nedostaje mu naime temelj za novačenje novih članova. Pripadnici te sljedbe zastupaju vrlo radikalne nazore o životu i odlučno se odupiru zapadnjačkoj kulturi. plesanjem i pjevanjem tekstova iz Vede. svetim recitiranjem mantra od šesnaest rije­ či. za vrijeme velikih seoba mladih nezadovoljnika na američki Zapad. dok se je­ d a n manji dio nepovratno iselio i nastanio u Indiji — pradomovi­ ni svih tih nekršćanskih religija.Na istu vedičku tradiciju nadovezuje se i drugi pokret religi­ ozne obnove n a z v a n Međunarodno društvo za svijest Krišne ili kraće. str. u istom je sustavu bhäkti-yoga mistična disciplina ljubavi i potpune pasivne odanosti Bogu.Hare Krišne." Radikalizacija pokreta vidljiva je i u otkriću da sljedbenici Hare Krišne odgajaju svoju djecu u reli­ gioznom d u h u sekte. jer redovito dolaze iz bogatih građanskih obitelji. Los Angeles. nevjerojatna požrtvovnost članova i izdavanje mjesečnog lista Back to Gohead. Zato mnogi njegovi sljedbenici odlaze na selo. pa svako materijalno bogaćenje i osobno napredovanje postaje besmisleno. u obećanu zemlju hippyja i uživatelja droge. preselio u San Francisco. alkohola i seksa. 5 2 — 7 2 . ribu i jaja. Njegov je začetnik A. N e w York. uzdržljivost od svjetovnih užitaka — traži p o t p u n u i iskrenu zauzetost koju nije lako preuzeti. jer nešto o p a d a broj mladeži koja se drogira. sljedbenici se od­ riču kocke. otvaranjem mnogih škola. u z b o r n i k u The New Religious Consciousness. Misaoni temelj pokreta je Bhagavad-gita. Po­ vratak duhovnim vrijednostima i zajedničkom životu obavlja se dakle vlastitim usavršavanjem. droge. C. 1 9 7 6 . Siromaštvo i asketsko odrica­ nje članova sekte u suprotnosti je s njihovim društvenim podri­ jetlom. Los Angeles. 13 J e a n n e M e s s e r . The Strange World of the Hare Krishna. 12 G r e g o r y J o h n s o n . Iako je duhovni uči­ telj i utemeljitelj te sljedbe doživio nečuveni uspjeh na festivalu u San Franciscu 1 9 7 4 . što postaje zaprekom sociološkom istraživanju i unutrašnjem opisu tih grupa. Božjim ispunje­ njem u sadašnjosti. a sredstva su njegova širenja osnutak osamdesetak središ­ ta širom svijeta. 104 .. Pravila ponašanja su im također vrlo stroga: zabranjeno je jesti meso. S druge strane. tijekom 1 9 6 7 . Njezini se sljedbenici hvale da ih • 11 K a o d o k a z t o m e n e k a p o s l u ž i knjiga F a y e Levine. u p o r n o nuđenje revija i ploča. r a n o ustajanje. Posebnosti te sljedbe — nesebičnost i napuštanje materijal­ nih užitaka — posljedica su okolnosti što je većina njezinih pri­ p a d n i k a r e g r u t i r a n a iz redova bivših uživatelja droga i razočara­ nih posjednika materijalnih dobara. Guru Maharaj Ji and the Divine Light Mission. 1 9 7 4 . The Hare Krishna in San Francisco. 3 1 — 5 1 . Zato im vizija Apokalipse najbolje pristaje: svijet će sigurno propasti. čini se da je pokret prošao svoju 12 najvišu točku i da se počinje osipati. u z b o r n i k u The New Religious Consciousness.

ima na stotine tisuća. Promjene će obuhvatiti podjednako materijalna dobra i duhovne vrijednosti. Ide­ ologija Misije Božanske Svjetlosti obnavlja značenje četiriju po­ čela: Svjetlosti. Tim događajem ulazimo u novo i posve različito vrijeme. Stoga predvodnik družbe Yogi Bhajan izjavljuje da želi stvarati više učitelje nego učenike — razvijati neovisne. U slučaju pokreta Misije Božanske Svjetlosti vjerojatno da su javne nesuglasice i neugodne svađe između mladog gurua i nje­ gove obitelji prouzročile osjetan pad članstva. a čije pristalice žele biti svjedo­ ci velikog povijesnog preokreta na prijelazu iz razdoblja Ribe — koje je trajalo dvije tisuće godina i upravo prolazi — u razdob­ lje Vodenjaka koje sad nadolazi. ljubitelj velikih igračaka. unatoč brižnim p r i p r e m a m a i bučnoj reklami. sljedbenici 3HO nisu ipak zabludili u svjetovne tehnike liječenja ili u mistični okultizam. Predstavlja se za pro­ povjednika. mješavina spretnog m e n a g e r a i mistika. povezavši sastojke hinduizma i islama u novu sinkretičku cjelinu. rock-sastava i starova. Treba međutim uzeti u obzir da je u svojem uzlaznom krugu taj pokret imao za­ paženo velik broj obraćenika i naklonjenika. Ipak. odnosno one moći koja jedino djeluje u svemiru. du105 . godine od Yogija Bhajana. Od takve duhovnosti siromašni i drogirani postaju bogati i zdravi. Nektara i Vibracije. Spoznaja je neka vrsta n a d a h n u ć a . a ne za utemeljitelja nove religije. uvjet n e p o s r e d n a dodira s čistom unutrašnjom sviješću. čime u stvari započinje nova opća kultura. Duhovni učitelj sljedbe guru Maharaj Ji je ćudljivo dijete. Zato kaže učenici­ m a : Kraljevstvo Božje je u v a m a i ja ga mogu samo otkriti. Glazbe. pretrpio potpuni neuspjeh. Zato treba s opre­ zom prihvaćati podatke koje razmetljivo daju vode vjerskih gru­ pa. Sreća i mir se nalaze u čovjekovoj nutrini. Njima odgovaraju određene tehnike. muslimane i buddhiste u njihovoj mlakoj vjeri. Sekta je stvorena krajem 1969. Iako preporučuju psiho-fiziološku disciplinu kundalini-yoga i koriste ezoterične moći tantra-yoga. Sljedbenici 3HO smatraju da je njihov način života primjer i predokus življenja kakvo će vladati u doba Vodenjaka. s dvije stotine podružnica žirom svijeta. kompjutera. Ne stvara novu Crkvu nego želi usavršiti kršćane. a moć koja ih po­ kreće samo je božanstvo. skupih vozila. ali nikad ne spominju da je ta energija zapravo s a m a svijest. To duhovno traženje isto je što i širenje Božjeg imena. Kretanje zvijezda i planeta to jasno potvrđuje. pa ono što je u predanju iz­ gubljeno biva u meditaciji višestruko vraćeno. Mnogi učenici tvrde da posjeduju neposredno iskustvo teološkog središta. nji­ hov je nedavni skup u Houstonu. u novi astrološki eon — Aquarian age. Manje se znade o pokretu koji nosi čudno ime 3HO (The He­ althy-Happy-Holy Organization). a put do nje ide preko Spoznaje koja u svijesti otkriva životnu energiju. avi­ ona. Od sadašnje dominacije osobne svijesti idemo u sus­ ret grupnoj svijesti. Njezino se učenje pretežno oslanja na religiju Sikha koju je polovicom šesnaestog stoljeća u Pandžabu utemeljio Guru Nanak Dev. a ponekad navode broj od pet do osam mi­ lijuna članova. Na chardinovski način Bog je neka energija za koju fizičari kažu da se ne može ni stvoriti ni uništiti.

potreb­ no je doslovce »počivati i odmarati se u vlastitoj misli«. 1 9 7 0 . njegova mreža organizacije pokriva na desetke velikih sre­ dišta. Popularnost zena dosti­ že v r h u n a c u dva navrata-. Ellwood. N e w Jersey. str. Napustili su pakao psihodeličke svjet­ losti jer su u zenu konačno našli slobodu svojeg unutrašnjeg pro­ svjetljenja. uznemirivanja i rastresenosti. bez vanjskih smetnji. današnji ljudi r a d o ulaze u jedan zendo. Religious and Spiritual Groups in Modern America. Živeći unutrašnje osobno iskustvo nepromjenjivog božanstva u okol­ nostima promjenjivosti svijeta. Amerikanci su brzo osjetili veliku sklonost p r e m a toj vrsti b u d d h i z m a ne samo zato što on odgovara njihovu empiriz­ mu i što zrcali pozitivno stajalište o svijetu i životu. iako mu je broj pripadnika sigurno manji nego u drugim sličnim grupama. str. 1 4 Prema procje­ n a m a sociologa njegov je utjecaj relativno velik. Napuštajući buku gradskih ulica i strahove poslovnih rizika. čovjek utječe na skraćivanje sa­ dašnjeg v r e m e n a i olakšava dolazak nove epohe Vodenjaka. 3 7 — 7 3 . 1 9 7 3 . The New Religions. Stvoritelj i ono što je stvoreno čine jedno paradoksalno jedinstvo. Na kra­ ju dolazi unutrašnje prosvjetljenje i oslobođenje u podsvijesti • 14 J a k o b N e e d l e m a n . Zen-buddhizam zahvaća posebne kulturne krugove: od slikara i pjesnika do skladatelja i psihoterapeuta. Kod San Francisca se nalazi drugi poznati centar u koji dolaze studenti iz svih krajeva zemlje da bi kroz nekoliko mjeseci r a d a meditirali o »praznini« zena pod ravnanjem svojih roschia. Mnogi članovi tih sljedbi bivši su uživao­ ci droge koji su se postupkom prosvjetljenja uspjeli otrgnuti od mučnih stanja ovisnosti. Da bi se to ostvarilo. gdje će u ozračju mira pokušati »produbljavati i meditirati tišinu«. od kojih je najveći onaj u San Franciscu gdje predavanja o zenu posjećuje na tisuće znatiželjnika i privrženika. R o b e r t S. Od svih buddhističkih skupina najbolje je u Sjedinjenim Državama bio primljen pokret zen-buddhizma. Međutim njegova privlačnost traje i ona je još uvi­ jek prilično velika: u knjižarama se najviše traže upravo djela iz područja te vrste buddhizma. odvratiti svoju misao od mnoštva p r e d m e t a i usredotočiti je na samo je­ dan.hovno slobodne ljude koji mogu biti drugima primjer prisustva Božje svijesti u svijetu. U sadržajnom pogledu zen je najviše neka tehnika meditira­ nja. Sredstvo postizavanja unutrašnjeg jedinstva — što je uostalom zadnji cilj svih škola meditacije — jest koncentracija čovjekovih psihičkih moći u jednu jedinu točku. Odatle mogućnost da čovjek bude du­ hovno slobodan i onda kad živi u fizičkom poretku stvari. metoda vježbanja tijela i vještina duhovnog pročišćenja. 255—262. pedesetih godina prije pojave psiho­ deličke euforije i šezdesetih godina za vrijeme invazije hinduis­ tičkih gurua. 106 . A sadašnja raširenost ze/?-grupa također pokazuje da je taj pokret u p u n o m z a m a h u i da ne jenja­ va. nego prven­ stveno zato jer im takav zen pruža smirenje u novoj civilizaciji s t r a h a i zaglušujuće tehnološke galame. U tom smislu se može reći da živjeti vrijeme akvarijuma znači bi­ ti već prisutan u društvenim p r e o b r a z b a m a budućnosti. N e w York.

današnji učitelji tibetskog buddhizma obilno se koriste slikama i arhetipskim ge­ ometrijskim likovima »psihe«. drža­ va Mexico. redovita i vremenski duga. Meditiranje donosi duboku promjenu. a već je utemeljio novi Institut u Boulderu. Religious and Spiritual Groups in Modern America. 1973. p r e m d a oba vode istom cilju. a na društvenoj razini se zalaže za metodu nenasilja. 16 Jakob Needleman. Teško je pri tome reći koliko m o d e r n a verzija tog buddhizma odgovara tradicionalnom nauku. a dolaskom u Sjedinjene Države 1970. Ellwood. godine Centar meditacije Karme Cholingu Vermontu. slavnog po n a d n a r a v n i m moćima i sposobnostima siddhih. 262—267. Paris. Daje me­ đutim veliku važnost brojnim sjedenjima koja moraju biti učesta­ la. Zatim je u Škotskoj osno­ vao buddhistički centar. Ro­ bert S. a još manje upot­ rebljava koan i mantru. str. ono također budi zahtjeve zajedništva. Po ozbiljnosti nastupa i vjernosti tradiciji ističe se tibetski buddhizam. U dubini našeg bića skriveni su dakle mir i ravnovjesje. 1 9 Preostaje još da spomenemo suvremeni masovni pokret pri­ stalica yoge. U svakom slučaju. 164—187. Str. što praktički znači da dvanajest sati uzastopce sjede i meditiraju. str. Dapače. iako i sve ostale do sada prikazane sljedbe u većoj 15 Najbolji suvremeni prikaz religije u Tibetu daju Giuseppe Tucci-Walther Heissig. svake druge sedmice učenici sudjeluju u nedjeljnom nyinthunu. pjesnika. m e đ u kojima ima mnogo umjetnika. 1 6 ali sigurno vi­ še nego u drugim pokretima. 518. 1973. s malim prekidima odmora i okrepe. velik broj buddhističkih učitelja i redovnika našao se na ulici. blagost šutnje i mira. U metodičkom pogledu tibetski buddhizam je vrlo jednostavan jer daje malo važnosti položaju tijela i ruku. a još dublje od toga praznina koja ih jedino hrani. psihijatara i cineasta. Zato Chogym Trungpa Rinpoche poručuje svojim učenicima da im je beskorisno čitati knjige 0 meditaciji ako se istodobno svojski ne založe u dugom sjedenju 1 koncentriranju. The New Religions. New York. Tibetski buddhizam se dosta razlikuje od zena. pa su na istoj liniji s psihodeličkim kolorističkim zorom. Danas pripadnici toga pokreta uživaju do­ ličan ugled: privukli su tisuće sljedbenika. Kad su šezdesetih godina Kinezi ušli u Tibet i pozat­ varali samostane. Les Religions du Tibet et de la Mongolie. Nisu pro­ šle ni tri godine. 107 . New Jersey. U svemu tome je značajnu ulogu odigrao Chogyam Trungpa Rinpoche koji se poslije bjegunstva iz Tibeta bio sklonio u Indiju da bi prešao u Evropu i završio studije u Oxfordu. unutrašnju sreću. U Naropi se skuplja gotovo tisuću stu­ d e n a t a i četrdeset profesora koji poučavaju buddhističku mud­ rost na mnogobrojnim tečajevima. pa su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. b a r e m ne u početnim fazama. po imenu jednog čuve­ nog yogina iz XII. nov način života. Najbolje utočište su našli u Sjedinjenim Državama gdje su plura­ listička situacija i religijski boom pogodovali njihovu dobru pri­ hvatu i naglu širenju. i nazvao ga Naropa Institute. stoljeća.• — šatori. ne traži posebnu odjeću i naročitu prostoriju. 1970.

1 9 7 8 . Histoire des croyances et des idees religieuses. Religious and Spiritual Groups in Modern America. Za vrijeme jedne trodnevne posjete New Yorku. iako je ono što smo rekli već posve dovoljno. pažljivost. Tijekom zadnjih deset godina. 1973. bhakti-yoga s naglaskom na mistiku i pobožnost. u kojima se mladi ljudi potpuno odaju prakticiranju različitih ob­ lika yoge. 225—239. Jednako tako niču novi centri. " M i r c e a E l i a d e . put duhovnog prosvjetljenja. Bit će zato potrebno samo ukratko spomenuti ostale sljedbe. svratištima i na drugim prikladnim mjestima. oni odlučno odustaju od svojih navika i posvećuju se izučavanju yoge. Poslije. U Americi je yoga dosta r a n o postala najpopular­ niji oblik prakticiranja orijentalne spiritualnosti. jedinstvu ljudskog roda. Jednom obraćeni. U sklopu općih načela indijske tradicije. redukcija osjetnog iskus­ tva. str.ili manjoj mjeri sadrže elemente koje su preuzele od izvornog sustava yoga. Tu je u prvom r e d u bahaizam koji je čvrsto ukorijenjen u islamsku predaju i svojim učenjem o uspostavljanju općeg svjetskog poret­ ka. zanimanje za yoga-metode naglo je poraslo. društvenoj etici. yoga ide za ukinućem stanja svi­ jesti. 108 . bolnicama. kontrola disanja. Već 1920. a sredstvo da to postigne jest koncentracija čovječjih psihič­ kih moći samo na jedan objekt. Svako jutro r a n o ustaju da bi meditirali i prakticirali vježbanje yoge. naravno. De Gautama Bouddha au triomphe du christianisme. nismo do kraja iscrpili sve sadržaje o suvremenim pokretima nekršćanskih religija u Sjedinjenim Državama. Swami Satchidananda je tako privukao veliki broj mladeži koja je od strane društva odbačena. preko d a n a drže tečajeve yo­ ge u školama. II. S ovim opisom. svezak. Danas u New Yorku ima dva takva središta gdje žive i djeluju učenici yoge. J e d a n od takvih središta je Integral Yoga Institute u New Yorku koji je šezdesetih godina osnovao Swami Satchidan a n d a . Osim hatha-yoge u modi su karma-yoga s naglaskom na etičku djelatnost. 1 8 Od svih vrsta yoge. Ellwood. Paris. godi­ ne prenio je P a r a m a h a n s a Yogananda na njezino tlo tehniku yoga i utemeljio Self-Realization Fellowship. Njezini sastavni dijelovi se doim­ lju kao dužnosti: obuzdanost. yoga je poglavito tehnika as­ keze i m e t o d a meditacije. i mnoge druge. on je pri­ vukao toliki broj mladih zanesenjaka da se odlučio u tom gradu stalno nastaniti. sažetost duha. bilo da se radi o drogiranima ili onima što blude svijetom bez cilja. U njima oni provode gotovo redovnič­ ki i strogo asketski život." Zato su središta prakticiranja yoge postala d a n a s prava žarišta nove i neočekivane n a d e za sve »prokletnike« u društvu. Otada je broj prista­ lica u stalnom porastu. kontemplativno zadubljenje. po­ ložaj tijela na sjedalu. istovjetnosti svih re- • 17 R o b e r t S. u n a š e vrijeme je na velikoj cijeni hatha-yoga. u školama i na televizijskim p r o g r a m i m a yoga se predstavlja kao odlično sredstvo postizava­ nja i održavanja dobrog zdravlja. pridržavanje vjerskih propisa. New Jersey. s ko­ jom se može steći vlast n a d životnom energijom. doktrina o mističkoj fiziologiji i anatomiji čovječjeg tijela. đnana-yoga s naglaskom na metafizičku spoznaju. 6 2 — 6 7 . Bez obzira na razlike i izvore. str.

Od opisa pojedi­ načnih sljedbi i njihovih učenja treba preći na opću sociologijsku ocjenu. tj. str. Stoga je ta zona bila i na­ stavlja biti izvorištem onih novosti koje se suprotstavljaju vladajućoj kulturi i crkvenoj religiji. m e đ u m l a d i m a je ta većina minimalna. U predjelu Kalifornije vrlo su brojni po­ klonici sufija. ali ih za uzvrat dijeli od društva i ideologizira opasnim na­ cionalizmom. katolicizmu. a provedeno je nedavno u području San Francisca i njegove bliže okolice. La dimensione religiosa in una comunitä cosmopolita americana. U mladih je ta većina međutim neznatna. 109 . Riječ je zapravo o zajedničkim odrednicama cijelog po­ kreta suvremene nekršćanske religioznosti. Iako dakle San Francisco u meto­ dičkom pogledu neće biti odveć prikladan za istraživanje sadaš­ njeg stanja religioznosti. u z b o r n i k u Vecchi e nuovi dei. može postati i te kako zanimljiv za istra­ živanja novih i budućih modela religioznosti. a tih je do d a n a s bilo zaista malo. 1 9 Razlog za­ što je izbor pao baš na taj lokalitet leži u činjenici što religiozni pokreti i njihove zajednice u tome g r a d u stoje još uvijek na čelu svih društvenih i duhovnih preobrazbi u zemlji. Svejedno. koja je prešla preko oceana i dobro se udomaćila na američkom prostoru. koji se danomice pojavljuju u Sjedinjenim Državama. T o r i n o . židovstvu. G l o c k — R o b e r t W u t h n o w . pa su nedavno proizveli film Sunseed koji otkriva njihov stil života. SOCIOLOGIJSKA ANALIZA I NOVA SVJEDOČANSTVA Naš prikaz novih religioznih pokreta u sekulariziranom pro­ storu američkog društva nije s ovim dovršen. ima­ li su upravo ovdje svoje prve začetke. Takva se ocjena međutim može dati tek n a k o n temeljitih so­ cioloških istraživanja. Ipak. a rezultati istraživanja o religijskoj prak­ si upućuju na zaključak da je njihovo pristajanje uz tradicional19 C h a r l e s Y. u krugu gdje počinje svaki avangardizam. pravoslavstvu i mormonstvu. To je razlogom zašto su odnosi između Black Mus­ lims i ortodoksnog islamizma poremećeni. Na prvi pogled se či­ ni da tradicionalne religije ostaju glavno polazište većine pučan­ stva u njihovu vjerskom svjetonazoru. dok su sljedbenici Satya Sai Baba također na­ pravili film o životu i djelu svojeg leadera. 1 9 7 6 . Većina novih po­ kreta.ligija i trajnom miru postaje sve više privlačan za privatiziranog čovjeka današnjice. pa i onaj naopaki. posao su obavi­ le stručne ekipe sociologa sa sveučilišta u Berkeleyu. iz­ među njih jedno se empirijsko istraživanje izdvaja solidnošću priprema i znanstvenošću postupka. dok u starijih o n a dostiže tri četvrtine odgovora. a ne o posebnostima pojedinih njegovih izdvojenih dijelova. U porastu je pokret Crni muslimani koji skuplja svoje pristaše oko m o d e r n e slike is­ lama. Mnogo se čuje o sekti japanskog buddhizma Soka Gakkai. • 175—203. P r e m a podacima spomenutog istraživanja ispitanici — jed­ nako mladi i stari — daju još uvijek prednost tradicionalnim reli­ gijama: protestantizmu.

ali i oni više znaju o novim nekršćanskim nego o novim kršćanskim družbama. obrazovanije. konvencionalna vjera u povlače­ nju. S obzirom na sklonost — što je treći element ocjene. drugi već pokušavaju naučiti vježbe yoge. u odraslih je taj odnos za polovicu manji. Zato je unatoč broj­ č a n o m prividu većinske pojave. muškarci i žene podjednako su otpri­ like brojčano zastupljeni u novim nekršćanskim sljedbama. Neki se zadovolje s običnim čitanjem Veda. Transcendentalna Meditacija i zen izazivaju također po­ voljne sklonosti. Općenito uzevši rezultati pokazuju da nove religije — pogo­ tovo one s istočnjačkim sadržajima — poznaje veliki broj pučan­ stva. Doduše. podzemnu crkvu i ostale grupe — nego što im pripadaju. ti pokreti obuhvaćaju pretež­ no bijelce. Posebno su mladi dobro upućeni u sadržaje učenja tih skupina: slabije poznaju no­ ve kršćanske grupe (14%). ispitanici mnogo bolje poznaju te nove religiozne al­ ternative — istočnjačke pokrete. Stariji su os­ jetno manje o tome obaviješteni. zacijelo mnogo manji nešto što je opći razmjer između crnaca i bijelaca u ame­ ričkoj populaciji. Kao što smo rekli. kršćanske sljedbe stoje dosta nisko i po­ sljednje su u reakcijama s negativnim predznakom. Za razliku od članova sekta i tradicionalnih kultova.nu religioznost više nominalno nego životno. pojava novih nekršćanskih skupina bez većeg značenja. mali se broj c r n a c a opredijelio za nove pokrete. Protivno tome. Ako izuzmemo Crne muslimane. Od svih g r u p a najveći broj sudioni­ ka privlači učenje yoge. dok se treći odlučuju na siromaštvo i odricanje. Ako se dakle uzmu u obzir svi koji su na bilo koji način došli u doticaj s istočnjačkim religijama i njiho­ vim suvremenim varijantama. a bolje skupine yoga (65%). iako u tome n a r a v n o ima iznimaka. dok je samo družba Hare Krišne negativno oci­ jenjena. Mladi u tome pokazuju nešto veće zanimanje od starijih. To zanimanje ima međutim različite stupnjeve intenziteta. škole yoga izazivaju m e đ u m l a d i m a razmjerno šest p u t a veće pozitivne reakcije od negativ­ nih. samo je tri p u t a uvećan. dok su kršćanske zajednice imale mno­ go slabiji odaziv u broju sljedbenika. U odnosu na druge podatke spomenimo da se prosječna ži­ votna dob privrženika novoistočnjačkih religija kreće od 18 do 35 godina starosti. o n a to prestaje biti čim joj se prido110 . ali z n a m o sigurno da su brojniji oni što dolaze iz g r a d a nego oni iz seoskih sredina. sudjelovanje u aktivnostima tih g r u p a redovito je manje od znanja o njihovu postojanju. Većina obraćenika dolazi iz imućnijih obitelji i sa sveučilišta. osobe koje pripadaju današnjim pokretima ne potječu iz najnižih slojeva nego iz sred­ njih i viših društvenih klasa. n a k o n poznavanja i sudjelovanja — najviše ponovno privlače skupine koje se nadahnjuju istoč­ njačkim religijama. Konačno. Tako. bogati od siromašnijih. Iako je možda. srednji ili viši društveni stalež. N e m a m o mnogo pokazatelja o prostornom podrijetlu. o n d a je njihov broj relativno velik. Što se tiče rasne. pre­ m d a muškarci u njima zauzimaju istaknute položaje i stvarno ih predvode. kršćanske sekte. primjerice. a nove forme religioznosti u usponu. statistički gledano. školske i klasne pripadnosti.

Pravilo da nove religije izbijaju uvijek ondje gdje se sekulari­ zacija radikalizira. P r e m a nekim pro­ cjenama J a p a n ima 140 milijuna vjernika. An Informal Investigation into the New Religions of American Youth Today. M a r t y . str. Odatle vrlo prijeporni sudovi i suprotstavljanja o stvarnom stanju religioznosti u japanskom društvu.• daju netom spomenuta kvalitetna određenja. N e w York. A Nation of Behavers. Postoji danas jedan izuzetan interes za sve religije nekršćanskoga podrijetla koji po svojoj novosti i privlačnosti nadilazi aktualnu motivaciju tradici­ onalne religioznosti. iako bi za potvrdu naznačenog pravila već to bilo dovoljno. Zato velika većina japanskog n a r o d a odbija okrilje religije i pokušava odgovoriti na pitanja modernog svijeta isključivo na svjetovan način. Drugi idu protivnim putem i kažu da je J a p a n primjer zemlje s dubokim i proširenim religioznim uvjerenjem naroda. Za njih je religija prije svega nešto feminilno i iracionalno. New Gods in America. 1976. Tako se jedni izražavaju. skloni svjetovnim rješenjima i racionalizaciji života. Za mnoge istraživače Japanci su narod bez osobne reli­ gije. njegov će primjer moći najbolje poslužiti kao no­ vo i zaključno posvjedočenje naše teze o uzročnoj povezanosti procesa sekularizacije i pojave novih religija. 20 ali je teško zanijekati da uza sve to ne postoji stanoviti trend vjer­ skog mišljenja i djelovanja p r e m a novim nekršćanskim ishodi­ ma. da je zemlja potpune religiozne obuzetosti. 3—4. Na trenutke se naime čini da je to zem­ lja potpune svjetovnosti. Ponekad statistička krivulja o broju vjernika ide vrlo visoko i dostiže neočekivane postotke. Može se doduše. što je svakako pretje­ r a n o jer je to čak više od ukupnog broja stanovništva. vezano za prošlost i tradiciju. str. svejedno da li se radi o društvenom postupku sekulari­ zacije ili o teološkom postupku ateizacije kršćanstva. kako otkrivaju neki sociolozi. Za J a p a n treba također reći — kao uostalom za sve visoko sekularizirane prostore — da u pogledu točne religiozne kvalifi­ kacije izaziva nedoumice. Budući da je J a p a n po stupnju sekularizacije gotovo izjednačen sa Sjedinje­ nim Državama. Ill . Moguće je naime potražiti dodatna uporišta. Razloge za tu neodređenost u indentifikaciji treba tražiti u običaju da poje­ dine tradicionalne religije — buddhizam i šintoizam — smatraju svoju populaciju određenog područja za svoje sljedbenike i u na­ vici da vjernici istodobno pristupaju većem broju religijskih za20 21 M a r t i n E. P e t e r Rowley. ne može biti protegnuto samo na situaciju u Sjedinjenim Državama. jasno pod uvjetom da novi prostori b u d u jednako obilježeni svjetovnošću. U tu svrhu bit će sasvim dovoljno usporediti podatke iz rani­ 21 jih istraživanja s ovim današnjim. 1971. ako se hoće. pa o n d a opet suprotno. C h i c a g o . 129. Za n a s je međutim od preveli­ ke važnosti ustvrditi da pristaše svih pokreta prihvaćaju novu religioznu svijest najviše zato jer su nezadovoljni s tradicional­ nim vjerskim zajednicama i njihovim sekulariziranim crkvama. da se one bez tog medija ne bi brzo širile. reći da je taj porast zanimanja posljedica toga što sredstva javnog priopćiva­ nja senzacionalistički navraćaju na vjerske manjine.

posebno Soka Gakkai. jedna trećina pučanstva biva privučena u k r u g novih religija i to baš u odlučnom povijes­ n o m trenutku potpunog uspijeha sekularizma. Ako se tome pridodaju podaci o pojavi novih religija. str. koje doduše još uvijek u cijelosti i na siguran način ne opovrgavaju taj proces. • 22 F e r n a n d o M B a s a b e . To je prava eksplozija religioz­ ne potražnje. 2 3 Nema valjda zemlje na svijetu u kojoj bi tijekom tako kratkog razdoblja nastao toliki broj novih vjerskih sljedbi kao b a š u J a p a n u . Na početku smo pitali: je li n a r o d ove daleke azijske zemlje sekulariziran ili reli­ giozan? Sada možemo odgovoriti: jedno i drugo. pa u svoje redove više pri­ vlače m l a d u radničku klasu i gradske službenike nego seosku aristokraciju i zemljoradnički proleterijat. jednako religio­ zan i sekulariziran. vezane za razdoblje postindustrijskog razvoja u J a p a n u . U takvom društvenom rasporedu. Radi točne so­ cijalne indikacije. bit će važno odrediti vrijeme n a s t a n k a novih religija. Najviše se pri tome spominju pokreti Soka Gakkai i Risho Kosekai. stoji svjedočanstvo novih religija. kao što je japansko. Na taj način nicanje novih religija postaje za n a s n e k a vrsta probnog testa valjanosti teze o povijesnim mogućnostima potpu­ nog posvjetovljenja m o d e r n o g u r b a n o g i industrijskog društva. pojava i širenje novih reli­ gija imaju osobito značenje. oni više promiču etičke dužnosti i društvene zadaće nego što traže spasenje samo u onostranosti. dok je od r a t a pa na ovamo njihov ukup­ ni broj nevjerojatno porastao i d a n a s prelazi zbroj od 700 novo ubilježenih religijskih skupina. Japanci su toliko prožeti religioznim čuvstvom da u isto vri]eme m o g u biti vjernici posve različitih religioznih tradicija. odnosno to religiozniji što je više sekularizi­ r a n . sje­ cište procesa svjetovnosti i religioznog buđenja. 1 9 6 8 . Sve su one. Religious Attitudes of Japanese Men. A Sociological Survey. N e m a dvojbe da treba po­ vesti ozbiljno r a č u n a o činjenici da u jednom m o d e r n o m i svje­ tovnom društvu. sinkretički po podrijetlu i moderni po usmjere­ nju. Današnji J a p a n obilježava dakle složena i p a r a d o k s a l n a si­ tuacija: s jedne strane n e m a zemlje gdje je religija tako ugrožena od rastuće sekularizacije kao što je to ovdje slučaj. p r e m d a čvrsto ostaju u eshatološkom iščekivanju. 1 9 7 5 . dok s druge n e m a jednako tako zemlje gdje su novi religijski pokreti doživjeli tako brzi i nagli uspon kao ovdje. P r e m a službenim podacima Minis­ tarstva bogoslužja u J a p a n u je prije desetak godina bilo zabilje­ 22 ženo 150 novih religija.jednica. 23 M o r i o k a Kiyomi. 112 . Religion in Changing Japanese Society. Zato mnogi s pravom misle da je J a p a n istodobno i muzej mrtvih i laboratorij živih religija. str. Tokyo. od kojih su neke proširile svoj utjecaj na cijelu naciju i natječu se već u poli­ tičkoj igri moćnih stranaka. o n d a slika o općem stanju religioz­ nosti dobiva nešto drugačiji izgled. 3 4 . 7. Sučelice opće usvojenom mišljenju da u tim društvima proces se­ kularizacije definitivno odbacuje i poništava religioznost. Tokyo. ali već d a n a s ubla­ žuju njegovu ideologijsku isključivost. Zbog takva ustrojstva.

To okretanje p r e m a novim i nekršćanskim religijama — što smo otkrili u dvama vodećim svjetskim društvima — nije se zaus­ tavilo na svojim g r a n i c a m a nego je duboko zašlo u sve kršćan­ ske Crkve. Svjedoci smo mnoštva primjera prodiranja i uvlače­ nja čisto nekršćanskih religioznih sastojaka u vjerski život kršća­ na; fenomen koji s a m po sebi dovoljno govori o moći utjecaja novog religioznog obrata. U tome d a n a s prednjače uglavnom osporavateljske skupine vjernika koje se redovito sastaju u tzv. ku­ ćama molitve, gdje obavljaju liturgijske čine na posve nov i revo­ lucionaran način. Zato su povezane s podzemnom crkvom. Iako osnovane pretežno od kršćana, kuće molitve postaju središta ob­ rednog ekumenizma. U njima se počinje otvoreno zastupati po­ treba uvođenja istočnjačkih tehnika duhovnosti, koje obično predvode za takvu priliku posebno pozvani hinduistički swami i učitelji zena. Štoviše, na mnogim službenim crkvenim skupovi­ ma masovno se poučava yoga koja bi trebala nadoknaditi sve slabosti kršćanskog obreda. Pod zajedničkim ravnanjem hindu­ ističkog swamija, katoličkog svećenika i židovskog r a b i n a održa­ vaju se vrlo uspjele duhovne seanse, uz brojno prisustvo mladih neofita i oduševljenih pristaša. Utjecaj istočnjačke religioznosti — na svojoj najvišoj točki — dospio je i u redovničke klauzure. U različitim američkim sa­ mostanima, što ih drže strogi i kontemplativni katolički redovi, prihvaća se jedan ili drugi oblik meditacije i uvode se u dnevni li­ turgijski raspored. Tako benediktinci u Vermontu počinju svoj d a n s meditacijom koja se obavlja dva sata prije zore, po svim dužnim pravilima, pri čemu se upotrebljavaju istočnjački jastuci i održava položaj tijela po indijskoj tradiciji. Iako oni što traže po­ moć u duhovnim sredstvima nekršćanskih religija nemaju na­ mjeru postati o d m a h i vjernici tih religija, teško se mogu pohvali­ ti da su meditaciju i druge orijentalne tehnike uspjeli do kraja uklopiti u svoj kršćanski život. Taj val oponašanja zahvatio je konačno i asketsku duhov­ nost u kršćana. U potvrdu tome dovoljno je samo podsjetiti na poznati slučaj Th. Mertona, obraćenika na katolicizam, sjajnog duhovnog pisca i trapističkog redovnika koji je pod kraj života bio neodoljivo privučen od nekršćanskih religija i mistika. Kao što su n a š C. Veljačić ili R. D. Laing, utemeljitelj pokreta anti-psihijatrije, našli utočište na dalekom Ceylonu m e đ u buddhističkim bonzima, tako je Merton u svojem mističnom traženju doplovio do obala istočnjačke mudrosti zena, hoteći jednako zadržati svo­ ju katoličku pravovjernost." Naročito u zadnjim g o d i n a m a živo­ ta, ulagao je on sve snage da bi izjednačio neke riječi i iskustva zena s riječima i iskustvima kršćanskih pustinjaka i drugih misti­ ka iz bogate zapadnjačke kontemplativne tradicije. Ali što je više nastojao da pokaže istovjetnost istočnjačke prajna i logosa grčkih otaca, ili istovjetnost sunyata u zenu i todo y nada u sv.

24 T h o m a s M e r t o n , Mystics and Zen Masters, N e w York, 1961; T h o m a s Mer­ ton, Raids on the Unspeakable, N e w York, 1964; W i l l i a m J o h n s t o n , Christian Zen, N e w York, 1971.

113

Ivana od Križa, to je manje uspijevao uvjeriti svoje brojne štovao­ ce, posebno tvrdnjom kako zen ima zapravo potrebu samo za »uskrslim i besmrtnim Kristom«, da bi postao dovršen i savršen životni sustav. Tako je Jeruzalem tiho opustio, a Ganges se napučio i oživio hodočašćima umornih kršćana. S opisom ovih graničnih primjera dovršen je naš ogled o drugom otkriću nekršćanskih religija. Pokušali smo prikupiti 1 srediti građu o jednom novom religioznom iskustvu koje nije ni kršćansko ni zapadnjačko. Preostaje nam još da u njemu otkrije­ mo dublje slojeve značenja i pouke — povezujući ih s čovjeko­ vom neotuđivom potrebom za religioznim koja se u naše doba skriva u pustinji kršćanske i zapadnjačke svjetovnosti. IZRODENJA I ZASTRANJENJA U NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA Prije nego što se zaputimo u završno tumačenje značenja suvremenog otkrića nekršćanskih religija, bit će potrebno da u ovom odjeljku pokušamo prethodno označit sve nepriličnosti i opasnosti koje takav religiozni pokret sobom donosi. Ako bismo kojim slučajem to preskočili, onda bi naš prikaz s pravom mogao biti ocijenjen kao znanstveno površan i namjerno djelomičan. U početku se činilo da je pojava novog vala nekršćanskih re­ ligija lako rastumačiva, posebno u sklopu sociologijskih vidika. Prema tom shvaćanju, nove se religije javljaju kao neka pasivna opozicija modernom društvu: njegovoj teologiji, opresivnom ka­ rakteru znanosti i potrošačkoj patologiji. U stvari, nekršćanske religije svojom razlikom spram vrednota zapadne civilizacije vrlo zgodno služe kao »govor odbijanja« te civilizacije. Postaju idealna mjesta osporavanja. To znači da u naše vrijeme nekršćanski vjerski pokreti nastaju prvenstveno kao protest i opor­ ba zapadnjačkom svijetu i njegovu načinu života. Poslije samo nekoliko godina gorljive vjere u sekularnost, politiku i tehnologi­ ju slijedilo je razočaranje i neočekivana potražnja za religioznim realnostima, često shvaćenim kao sredstvo kritike modernog društva. Neki 25 su tu pojavu usporedili s ranim kršćanstvom koje je također započelo svoj povijesni put kao poricanje službene kulture. Poznato je da su sociolozi potanko opisali sve te društvene neprikladnosti iz kojih se rodila potreba za »drugačijim« svije­ tom istočnjačkih religija. Prema tom opisu sa zapadnom kultu­ rom je svršeno.- u njoj ništa ne postoji osim tehnologije, moći i racionalizacije. Naš je svijet pokvaren do srži od novca i vlasti, bez dodira s prirodom, osiromašen čuvstvima i spontanošću. Po­ trebno je dakle učiti od istočnih naroda koji nisu bili nikad poni­ ženi od strojeva, pokvareni od novca, podmićeni od znanosti, pa •
25 T h e o d o r e R o s z a k , The Making of a Counter Culture, Reflections on the Technocratic Society and Its Youthful Opposition, G a r d e n City, 1969. str. 42—43.

114

su sačuvali jednostavnost života svojih predaka, njihovu smire­ nost i vječni ritam prirode i svemira. Zato mnogima u našoj civi­ lizaciji i ne preostaje drugo nego da prihvate mudrost Istoka — tumače sociolozi. Iako vrlo različiti u pogledu vjerskog učenja i pravila pona­ šanja, svi su ti pokreti dakle jedinstveni u osudi modernog indus­ trijskog svijeta koji je utonuo u sebičnost i dosadu, pa je osuđen na slom i propadanje. Stoga sljedbenici novih religioznih pokre­ ta žive u iščekivanju svršetka svijeta, smatrajući da je današnje društvo na zadnjem stupnju općeg procesa razgrađivanja i ras­ padanja, poslije čega slijedi novo doba punine i zadovoljstva. Ta­ ko članovi 3HO govore o razdoblju Vodenjaka koje će upravo zamijeniti umiruće doba Ribe; slično vjeruju pripadnici Međuna­ rodnog udruženja za svijest Krišne kad opisuju naše vrijeme kao zadnji stadij materijalističkog Kali-yuga, na čijim se ruševinama već uzdižu jedva vidljivi obrisi novog doba mira i sreće. Sve reli­ gijske zajednice — što dolaze iz nekršćanskih sredina — odlučno se odalečuju od suvremenog američkog društva, smatrajući ga nezakonitim i grešnim, dok svoju nadu poklanjaju jednoj viziji svijeta koja se zaista iz temelja razlikuje od one službene. Koliko je spomenuto sociološko tumačenje bilo u prvi mah prihvatljivo, najbolje pokazuje podatak da su ispitanici u većini anketa o nekršćanskim sljedbama znali točno obrazložiti zbog kojega razloga prekidaju sa zapadnjačkim idealima, ali nisu isto­ dobno bili spremni odgovoriti što ih je stvarno natjeralo da se priključe novim nekršćanskim zajednicama. Drugim riječima, is­ pitanike je više odbijao Zapad nego što ih je privlačio Istok. Zato je ovo suvremeno buđenje religioznosti — u sociologijskom za­ mišljaju — prije svega tipična kompenzaciona pojava u odnosu na frustracije tehnološkog društva, a ne toliko neki novi razlo­ žan izbor unutar postojećih religioznih modela razmišljanja i po­ našanja. Takav prikaz mehanizma nastanka nekršćanskih pokreta na Zapadu podjednako je zadovoljio zahtjeve sociologije i teolo­ gije. Prva je u njemu nalazila potvrdu ispravnosti shvaćanja reli­ gije kao odraza i utopijske ispravke društvenih neprilika; druga je u pobuni i odbacivanju izopačenog društva vidjela nastavak borbe starozavjetnih proroka za zemaljsku pravednost. Ta se po­ voljna situacija, međutim, brzo i nenadano promijenila, a s njom naravno i socio-teološko tumačenje. Preokret se sastojao u tome što su nekršćanske religije s vremenom prešle iz stanja žestoke oporbe u stanje mirne prilagodbe. Naime, dok se u prvom raz­ doblju te religijske grupe ističu svojim protivljenjem društvu, sad se one polagano priključuju glavnim kulturnim strujama, posta­ ju dio establishmenta, sastojak političkog i ideološkog sustava. Nema sumnje da se ovdje radi o mnogostrukom porazu ne­ kršćanskih religija koje su sticajem okolnosti došle u položaj da budu pobijeđene i apsorbirane od društva, protiv kojeg su, kako smo pokazali, prvotno bile ustale. To je navelo mnoge sociologe na zaključak, suprotan prvome, da se novi religijski pokreti sa­ mo prividno bore protiv modernog industrijskog svijeta, dok ga 115

u stvari svojom prilagodbom učvršćuju; izjavljuju kako ga se od­ riču, a izdajom svojih radikalnih stajališta proširuju mu nehotice utjecaj. N a z n a č i m o prvi od tih poraza: n e k r š ć a n s k e religiozne sljed­ be osuđuju potrošačke sadržaje s u v r e m e n o g društva, ali ih na žalost s a m e vrlo brzo prihvaćaju. Nekršćanski pokreti postaju dakle sastavni dio konzumističke kulture, koju naivno zamišljaju da je b a r e m u njihovim r e d o v i m a pobijeđena. To prisustvo potro­ šačkih sadržaja u religijskim strukturama ne iznenađuje previše, jer se lukavstvo potrošačkog društva u p r a v o i sastoji u sposob­ nosti p r e o b r a z b e bilo koje stvari — uključujući i svoje kritičare — u robu. Religiozne doktrine i obrasci obrednog ponašanja po­ staju tako predmeti široke potrošnje, određuje im se cijena, izra­ đuju se na p r i v l a č a n način i nude m o g u ć i m kupcima. Ono što je počelo k a o protest protiv požude posjedovanja, za­ vršilo se posjedovanjem jedne stvari više. Ali ta stvar nije običan predmet n e g o novo duhovno iskustvo. Tko d a n a s i m a n o v a c a taj ne sabire kuće, zlato i odjeću n e g o troši u putovanjima, gomila n e o b i č n a i b i z a r n a iskustva, ide u potragu za čudnim prizorima i zvukovima, traži egzotične ugođaje i n o v a emotivna stanja. Moć je t a k v a tržišta strašna, jer d o h v a ć a d u h o v n a dobra i p r e t v a r a ih u novac. Ni s a m i bogovi ne uspijevaju u m a ć i toj strašnoj meta­ morfozi: preneseni u jednu civilizaciju gdje je sve u stanovitoj mjeri roba, i sami postaju roba. 2 6 S v e se p r e t v a r a u robu, sve se kupuje i prodaje, sve dolazi na tržište, čak i božanstva velikih religija. Bezbrojna su svjedočanstva o prodiranju potrošačkih eleme­ n a t a u život n e k r š ć a n s k i h zajednica. Prvaci i vođe tih zajednica često nastupaju na televiziji, b a v e se prodajom b r o š u r a i ploča, otvaraju škole za vjerski odgoj, bučno sudjeluju u političkim i g o s p o d a r s k i m zbivanjima. Ta je o p ć a komercijalizacija zahvati­ la više ili manje v e ć i n u nekršćanskih grupa, bez obzira na njiho­ vu drevnost i p r o k l a m i r a n u ustrajnost u pravovjerju. Drugi p o r a z doživjele su n e k r š ć a n s k e religije u susretu s teh­ nološkim sadržajima n a š e kulture, čijih se pogubnih utjecaja ta­ kođer nisu uspjeli osloboditi. Umjesto da b u d u glavni nosioci bespoštedne kritike t a k v a tehnološkog društva, one su s a m e ub­ rzo postale n e k o m vrstom svete tehnologije. Stvorena je tako no­ va kategorija: tehnološki misticizam. S tom kategorijom u stvari označujemo sve one mogućnosti u s a v r š a v a n j a s a k r a l n i h tehnika i obrednih p o s t u p a k a koje nisu nužno obilježene religioznim tra­ ženjima n e g o m o g u biti podržane običnim p r a g m a t i č k i m razlozi­ ma, k a o recimo željom za boljim zdravljem i većom fizičkom snagom. U tom se sklopu obredne tehnike uvijek pokazuju k a o prve i jedine vrijednosti, dok njihovi moralni i religiozni sadržaji ostaju potisnuti u pozadinu. Doduše, s a k r a l n e tehnike k a t k a d li­ ječe dušu i tijelo, ali nikad ne spašavaju ljude, pa su više n e k a magija n e g o religija. Zato pripadnici pokreta Transcendentalne

26 H a r v e y Cox, Turning East, The Promise and Peril of the New Orientalism, N e w York, 1 9 7 7 , str. 1 5 3 .

116

Meditacije mogu bez pridržaja izjaviti kako njihova ideologija ni­ je toliko religiozna, jer predstavlja samo prodor u nove duhovne prostore — u smislu otkrivanja čovjekovnih duševnih sposobnos­ ti. Nove religije su dakle poglavito neke psihološke tehnike i svje­ tovni naputci o meditiranju — na stazi potpune vjere u tehnolo­ giju i čovjekovu moć — a manje proživljene religiozne ideje i ob­ lici vjerovanja. Baš na toj razini različitih tehnika i ljudskih umi­ jeća zbiva se središnji čin duhovnog »ispunjenja«, što međutim često služi samo kao obično pokriće i opravdanje mahnitostima našeg potrošačkog materijalizma. Nećemo mnogo pogriješiti ako sad ustvrdimo da su upravo ta dva poraza novih religija — kratko opisana kao n a d m o ć po­ trošačkih i tehnoloških odrednica u njima — presudno pridonije­ la da se suvremeni nekršćanski pokreti izobliče, odstupajući od svoje istočnjačke tradicije. To je razlogom zašto d a n a s mnogi so­ ciolozi počinju tvrditi da su nove religije zapravo više američke nego istočnjačke, usprkos njihovu pozivu na drevno učenje, eg­ zotičnom nazivu i tamnoputim vođama. Koliko n a m je međutim poznato, nitko još nije pokušao potanje i znanstveno usporediti učenje i praksu današnjih nekršćanskih sljedbi s učenjem i prak­ som njihovih uzora iz tradicije. Jer, konačno, nije tajna da ponaj­ bolji stručnjaci za povijest hinduizma i buddhizma do tih »pomo­ darskih« sljedbi ne drže odveć mnogo, ako ih uopće smatraju vrijednim znanstvene pažnje, dok sociolozi, koji ih jedini istražu­ ju, obično slabo poznaju komplicirana vjerovanja i razvoj starih indijskih religija. Tako u stvari i ne z n a m o koliko su ti novi po­ kreti autentični u svojem religijskom naučavanju i djelovanju, ia­ ko n a m je pomalo jasno da su se u mnogim točkama iznevjerili Svojim tradicionalnim ishodištima. Želimo li ipak nešto doznati o tim točkama »izdaje« religioz­ nog nasljeđa — ne čekajući pojavu spomenute rasprave o razli­ k a m a između suvremenih verzija orijentalnih religija i njihovih povijesnih originala — bit će n a m dovoljan već i površan uvid u vjerski život pripadnika novih pokreta. U tom smislu H. Cox, koji je dugo pribivao m e đ u njima, navodi vrlo zanimljiva svjedo­ čanstva. Tako je on, kao prvo, dosta brzo došao do uvjerenja da sve ono što se tijekom mnogih stoljeća događalo u Benaresu ne­ ma baš mnogo sveze s onim što se d a n a s zbiva na sakralnim kružocima poklonika istočnjačke baštine i u ashramima na padi­ n a m a zaljeva San Francisco; jer, vidio je mlade kako se zdušno odaju hinduističkim vježbama, dok istodobno o svetim knjigama starih indijskih religija nisu znali gotovo ništa reći; drugi su opet bili zanesene pristaše zena, ali su buddhističku filozofiju jedva poznavali; susretao je pjevače sufi, sposobne da cijele noći pjeva­ ju pojedine retke iz Kurana, plešući i savijajući se uz zvuk bub­ nja, a da pri tome nisu razumijeli ni jedne izgovorene arapske riječi. Također, mnogi Indijci, u mladosti pripadnici Sikha religi­ je, koji su prišli sljedbi 3HO priznaju da u njoj nisu našli sadržaje nalik onima u religiji u kojoj su rođeni i odgojeni. Sličnosti su na­ ime bile samo u vanjskom obliku, dotično u puštanju duge kose, nošenju t u r b a n a i kratkog bodeža, dok je smisao koji su sljedbe 117

3HO d a v a l e u k u p n i m religioznim dužnostima bio znatno druga­ čiji: n e k a mješavina a s t r a l n e metafizike i ezoterične spoznaje po­ sve nepoznate izvornoj Sikha religiji. No treba reći da i m a i sup­ rotnih mišljenja, k a k o s m o pokazali u opisu pokreta 3HO. Zacijelo, nisu se s v e n e k r š ć a n s k e religijske družbe jednako udaljile od svojih izvora. Zato je ovdje potrebno napraviti neko razlikovanje s obzirom na stupanj njihove prilagodbe američkoj potrošačkoj kulturi. Na jednoj strani m o g u se staviti' oni pokreti koji su bili utemeljeni i p r o m i c a n i u p r a v o zato jer su r a č u n a l i na zapadnjački mentalitet i njegova svojstva. U tu g r u p u bi s v a k a k o

ušle

koje su zaista do kraja amerikanizirane. Na drugoj, bolje reći suprotnoj strani nalaze se oni pokreti što su uspjeli održati čiste izvorne tradicije u tako istaknutom obujmu da im se s a m o mali broj z a p a d n j a k a m o g a o priključiti. Tu s p a d a Međunarodno druš­ tvo za svijest Krišne. Većinu ostalih treba smjestiti negdje na sre­ dinu između ovih dviju krajnjih skupina. Postoji još i treća vrsta zajednica, primjerice zen-buddhizam, koje su pokazale sposob­ nost s a v r š e n e prilagodbe zapadnjačkom načinu života, ali s a m o u njegovim izvanjskim oblicima, dok su svoju unutrašnju auten­ tičnost zadržale netaknutu.

Transcendentalna Meditacija i Misija Božanske Svjetlosti

S v e pokazuje da presađivanje stanovite duhovnosti iz jedne kulture u d r u g u ne ide uvijek lako, to prije što se u n a š e m sluča­ ju radi o dvjema k u l t u r a m a koje su dijametralno oprečne u shva­ ćanju svijeta i života. Zato je na mjestu pitanje da li će zapadnjaci i k a d a uspjeti osjetiti poruku Istoka, osim, naravno, ako se sami prije toga potpuno duhovno ne promijene. Teško je naime zamis­ liti da netko bude istodobno i standardni potrošač n a š e civiliza­ cije i d o b a r vjernik ovih zahtjevnih sljedbi. Ne zaboravimo da su istočnjačka učenja bila p r e n a š a n a s a m o na one osobe koje su oz­ biljno uznastojale oko osobnog usavršavanja, pridržavajući se strogih p r a v i l a i duhovne discipline. Učitelj je p r e d a v a o u naslje­ đe pouku učeniku tek onda k a d je bio siguran da je on uistinu duhovno pripreman. D a n a s su međutim te istočnjačke ideje i du­ hovne vještine svakome pristupačne, često na dohvat ruke k a o potrošački predmeti i ideologije. Zato se učenja raznih sljedbi ta­ ko m a s o v n o prihvaćaju, ali se ne obavlja u isto vrijeme odgova­ rajuća d u h o v n a preobrazba. Nije o n d a čudo što je za mnoge na­ še suvremenike susret s istočnjačkom duhovnošću neautentičan, k a o neki prohtjev koji ostaje p o v r š a n i nedovršen. Postoje dakle dva Istoka: jedan stvarni koji se proteže od Arabije preko Indije do J a p a n a i drugi koji je nedohvatan mit, neispunjen s a n i lijepa iluzija, a nalazi se s a m o u g l a v a m a razo­ č a r a n i h i umornih zapadnjaka; to je k a o n e k a iskrivljena projek­ cija njihovih nedostataka. Zato J. Needleman 2 7 kaže da moderni čovjek z a p r a v o »krade« a ne prihvaća istočnjačke ideje; »krade«

• 27 Jacob N e e d l e m a n , A Sense of the Cosmos,
118

The Encounter of Modern Sci­ ence and Ancient Truth, N e w York, 1975, str. 163—170.

pleme ili obitelj.ih ne da bi postao drugačiji — jer on to ne može — nego da bi još više učvrstio svoje intelektualne kategorije i pravila ponašanja: individualizam i privatizaciju. Islam diže Božju zastavu — pišu mus119 . N a m a će međutim biti dovoljno ako sa­ mo mjestimice upozorimo na neke tipične promjene što su se zbi­ le u prostorima stare postojbine velikih istočnjačkih religija. godine od Naserova režima. Kroz razne oblike nacionalizma sekularizam je nagrizao i ugrozio tra­ dicionalnu općenitost islamske vjere. Započnimo s islamom. duhovno okamenjen i religiozno arhaičan. milijuni zapadnjaka su zanosno i odušev­ ljeno otkrivali taj isti Istok. može se reći suprotno: da su te nove religije poglavito iz vlastite uske povezanosti s do­ movinskim religijama i njihovim živim tradicijama izvlačile naj­ veći dio svoje popularnosti i ugleda. Sayyid Qutb. za svijet. Zato je ovo drugo zapad­ njačko otkriće Istoka kobno i nesretno zakasnilo pa ne uspijeva više živjeti sadašnju religioznu povijest tih n a r o d a nego njihovu mrtvu prošlost. odbacivši posebnost nacionalizma kao neku krajnju izopačenost. po­ vijesno nestvaran. Za mnoge dobre poznavaoce ta religi­ ja po svojem strogom učenju i obrednim pravilima predstavlja težu zapreku religioznoj modernizaciji nego što je to slučaj s ve­ ćinom drugih vjerskih tradicija. neku čudnovatu preobrazbu. U sukobu između pan-islamizma i mladih nacionalistič­ kih pokreta. Njihovo se ushićenje dakle odnosilo na jedan svijet kojega zapra­ vo n e m a ili b a r e m sve manje postoji. Riječ je o golemom povijesnom nesporazumu koji traži dublju raščlambu. Prvi svjetovni poticaji došli su iz kruga nacionalizma. pogubljen 1966. mnoge zapadnjačke skupine tih istih religija traže uzor u jednom idiličnom Istoku koji se stvarno mi­ jenja i nestaje. ali kao društveno nepromijenjen. zabilježio je u svojem komentaru Kurana kako islam treba da spasi čovječanstvo od lanaca pri­ stranosti i vezanosti za nacionalnost (al-jins). U tome se nacionalizam pokazao zacijelo suprotan muslimanskom ortodoksnom učenju. Nit koja je vezivala moderne nekršćanske pokrete s velikim istočnjačkim religijama — ma koliko bila t a n a n a i ugrožena od moćnog potrošačkog mehanizma — tek je sad konačno pukla. tradicionalno muslimansko učenje priklonilo se is­ lamskom univerzalizmu. napuštajući mitski nadzor na svijet i prihvaćajući povijest kao svoju prvu stvarnost. Dok stare istočnjačke religije postaju »aktivističke« i razvijaju manje poznate sastojke u svojim tradicijama. žele­ ći se tako približiti Zapadu. Dapače. A baš je na toj točki došlo do neočekivanog prijeloma — što uvjetuje ujedno i n a š u zadnju kri­ tičku primjedbu na račun suvremenih istočnjačkih pokreta. Usprkos tome. Premda su se nekršćanske sljedbe radi što bolje prilagodbe modernom mentalitetu iznevjerile mnogim ishodištima svoje re­ ligioznosti — što smo netom pokazali — one to nisu izrijekom i pred javnošću nikad priznale. islam d a n a s pro­ življava. iako ne u svim krajevima podjednako. jedan od vođa Muslimanske Braće. Kako? U trenutku kad je Istok počeo sve više oponašati Zapad.

P r i n c e t o n . uspoređuje nacio­ nalizam s ateističkim socijalizmom. p r e m a pozitivis­ tičkom naturalizmu. zastarjela i preživjela. Altizera i K. jer se p r e m a njemu oboje jednako služe moćima mržnje. U današnjem vremenu. Al-'Azm. drugi poznati arapski teoretičar religije još je odlučniji od Nadima al-Bitara. zaključuje on. Nadim al-Bitar. J. svi socijalisti. dapače. U marksističkom smislu. međutim. protivnici zapadnjačke kulture i neprijatelji kapitalizma mogu naći zajedno s muslimanima. jer su to lažni barjaci koje islam ne priznaje. mnogo više nego sve druge religije. Pojavili su se o n d a obvezno i musliman­ ski marksisti koji u islamu i marksizmu vide dva jedino ozbiljna pokušaja ostvarenja društvenog ideala današnjice. o n a je čisti anakronizam. Suradnja između bivših suparnika postaje moguća zato jer se u toj viziji Kuran proglašuje ništa manje nego za kolijevku socijalizma i svih n a p r e d n i h društvenih poredaka. što je u okolnostima islamske dogmatske strogosti i tradicionalne krutosti djelovalo zaista groteskno.limanski teolozi — a ne stijeg patriotizma ili narodnosti. ne naviješta »Božju smrt«. a modernisti boljom prila­ godbom i upotrebom fantastičnije teorijske akrobatike. liberalizma i prosvjetiteljstva. Zato se. Prema tom mišljenju islam s marksizmom ima mnogo zajedničkog. na opće iznenađenje. Na izazov ateizma i sekularizacije muslimanska teologija je dakle reagirala na dvostruki način: tradicionalisti upornijim ču­ vanjem starih običaja i svjetonazora. opisan kao istinski nosilac i promicatelj slobodarskih ideja. Za re­ volucionara koji je okrenut budućnosti i zato anticipira svijet sut­ rašnjice islam treba tumačiti samo znanstveno. Prvo smo stajalište ukratko opisali. osim židovstva. povijesno gledano. 283. pozna­ ti pakistanski pjesnik i muslimanski mislilac. kao pomalo tragičan p a n d a n »kršćan­ skom ateizmu«. m o d e r n a revolucija našla se pohranje­ na u islamskoj baštini. u istim ideološ­ kim redovima. str. Zato. Fr. Bonhoeffera. Islam in Modem History. ali pod uvjetom da prihvate jednu m o d e r n u viziju Kurana. za njega islam ne • 28 W i l f r e d C a n t w e l l Smith. 1957. U tome su modernisti upravo smiješno i naivno slijedili zapadnjačke teo­ loške predvodnike. poručuju oni. n e k a vrsta musliman­ skog D. Marxa zajedno. A M u h a m m a d Iqba'l. zavisti i sumnjičenja. 120 . prvi ozbiljni ras­ cjep u iskonskoj cjelovitosti i originalnosti muslimanske vjere. Nije trebalo zato dugo čekati pa da se pojave »islamski ateizam« i »nereligiozni islamizam«. on će napisati da je religija do jučer bila ideologija suglasna svojem v r e m e n u pa je zato ne valja osuđivati. musliman ne može 28 imati d r u g u naciju osim islama. dok za dru­ go treba reći da predstavlja. ali traži da »Allah treba umri­ jeti«. Pred tim prodornim širenjem nacionalizma i sekularizacije islamizam je mogao zauzeti dva različita stajališta: ili da im se o d u p r e zatvorenim konzervativizmom ili da prizna kako se te m o d e r n e ideje nalaze već odavno sadržane u njegovu prvobit­ n o m naučavanju. Nietzschea. T. koje osiro­ mašuju ljudsku dušu. U tom je kontekstu naime islam. što je na kraju ipak posve isto. Doduše.

Mnogi je zato određuju k a o izrazito znanstvenu religiju. U sličnu duhovnu pustolovinu spleo se i buddhizam. C. Beyond Tradition and Modernity. P. posebno za kolonijalni mentalitet. Napisati da je »Buddha anticipirao Po­ velju U N E S C A prije dvadesetipet stoljeća« znači stvarno započeti s rasprodajom samosvojnih dragocjenosti jedne velike religije za r a č u n sadašnjeg političkog utjecaja njezinih sekulariziranih sljedbenika. Dosljedno tome. Lenjin buddhizma«. 121 . Dapa­ če. Changing Religi­ ons in a Changing World. Tak­ vo dodvoravanje znanosti razumljivo je u razdoblju prevlasti ide­ ologije pozitivizma. str. 1976. V i j a y a v a r d h a n a posve m o d e r n o opisati staru indijsku instituciju Samghe — buddhističku redovničku za­ jednicu — k a o »bratstvo ustrojeno od ljudi koji su posvetili svoj život služenju čovječanstva«. a Ašoka. Zato svi pokušaji približavanja b u d d h i z m a njemu tuđim društvenim filozofijama djeluju promašeno. Zwi Werblowsky. d r u g a v e l i k a istočnjačka religija. Koristeći jednu samovoljnu i proizvol­ jnu tekstualnu konstrukciju. Spisi Al-'Azima postali su ubrzo best-seller m e d u Palestincima u Izraelu. pa je s a d bud­ dhizam viđen k a o neuklonjivi i najvažniji povijesni sastojak mar­ ksizma. Religijska nadgradnja a r a p s k e civilizacije bit će dakle zauvijek ukinuta — z a k o p a n a na »groblju ideologija«. njezini su radikalni teolozi također nastojali pokazati k a k o je buddhizam — opet k a o i i s l a m — naj­ modernija religija na svijetu. V i j a y a v a r d h a n a može 1953. godine napisati »da je B u d d h a bio veliki proto-Marx. S t o g a D. 73. 2 9 Tako se islamskim tradicionalistima novi m u s l i m a n s k i atei­ z a m učinio opasnijim od s a m o g cionizma. M a l a l a s e k e r a iz C e y l o n a ne prestaju ponavljati da je buddhizam bio najozbiljnija i možda jedina znanstvena religija u povijesti čovječanstva. a G. protivno uobičajenom mišljenju. to je dodvoravanje išlo drugim smjerom. nego je postao socijalna religija. M a l a l a s e k e r a izričito k a o »najstariju demokratsku instituciju«. buddhi­ z a m više nije znanstvena. S pojavom m a r k s i z m a to je dodvoravanje — kao i u i s l a m u — dostiglo v r h u n a c n e u k u s a i laskanja. č a k ni u ateis­ tičkom.• može biti obnovljen ni u kojem m o g u ć e m obliku. da ne k a ž e m o tužno i ponižavajuće za blistavo nasljeđe istočnjačke mudrosti i religioznosti. buddhizam bi se m o r a o bri*• R. pa su m u s l i m a n s k e vlasti zatražile od Židova — što je jedinstveni izuzetak — da primijene cenzuru i z a b r a n e r a s p a č a v a n j e tih spi­ sa. P. njegov učenik i prvi državnik nove religije. međutim. Tako će D. Po u g l e d u na k r š ć a n s k u r a d i k a l n u teologiju — koja je u Kristu p r e p o z n a l a po­ litičkog r e v o l u c i o n a r a i društvenog djelatnika — i B u d d h a s a d a biva p r o g l a š e n za »jednog od najvećih buntovnika u ljudskoj po­ vijesti koji nije ustao s a m o protiv povlastica h r a m s k i h svećenika nego je osporio s a m o društvo«. C. J. Tako je uz K r i s t a i A l l a h o v a pro­ r o k a postao daleki prethodnik suvremenih kontestatora. U toj težnji da se buddhizam pod s v a k u cijenu stavi u isti red s m o d e r n i m društvenim ideologijama otkriva se tipično zapad­ njačko nepovjerenje p r e m a duhovnim v r e d n o t a m a i posebničkim m o ć i m a religije. London. Pojavom društvenih ideologija. U Thittila iz B u r m e i G.

nuti s a m o za ova) svijet, tražeći uvijek »značenje života u s a m o m životu«; daleko od poimanja svijeta k a o tamnice, on n a v o d n o za­ htijeva da »raj treba stvoriti ovdje na zemlji«. Dovedeno do za­ dnjih g r a n i c a , to novo shvaćanje buddhizma, sastavljeno u stvari od zapadnjačkih političkih krilatica, z a v r š a v a s idejom da je ide­ alni društveni p o r e d a k u s v e m u istovjetan s nirvanom. S i g u r n o će iz ove teške zbrke i neuspjele n a g o d b e jednako m a r k s i z a m k a o i b u d d h i z a m izići više u n a k a ž e n i nego približeni. Ali to nije n a š problem. N a p r a v i o bi k r u p a n previd onaj tko bi slijedom naših opisa brzopleto pomislio da je religiozna kriza preplavila sav Istok i da azijsku duhovnu baštinu v e ć s a d a razgrađuje materijalistički svjetonazor i to s onom istom učinkovitošću kojom je svojedobno razrijedio monolitno evropsko kršćanstvo. Primjeri modernizaci­ je i s l a m a i buddhizma koje smo iznijeli zapravo su rijetkost, ali vrlo lako m o g u postati m a s o v n e pojave, posebno u pogodnim po­ litičkim prilikama. Njihova je znakovitost u tome što, uz ostalo, pokazuju k a k o n e m a r a z l o g a da se previše idealizira stanje u nek r š ć a n s k i m religijama. Počeci izrođenja tradicionalnog vjerova­ nja toliko su n a i m e uočljivi da dopuštaju govoriti b a r e m o ne­ k o m preobražaju dosadašnjeg položaja religije. U svakom sluča­ ju, Istok više nije ono što je bio prije m a l o v r e m e n a : nepresušivi izvor duhovnih vrednota i religioznih iskustava. Taj izvor doduše nije presušio, ali su vode m a l o zamućene. Neki su to davno na­ slutili; prije dvadesetak g o d i n a jedan je poznati pisac, nakon po­ v r a t k a iz Indije, duhovito zapisao k a k o je »tražiti d a n a s u Aziji mistično rasvjetljenje i duhovni poticaj toliko zastarjelo koliko ideja da su Sjedinjenje Države još zemlja cow-boy sa«?0 Tvrdnja zacijelo pretjerana, ali zato ne i posve lažna. I b a š o v a k a v Istok — sav u preoblikovanju i promjenama — ostao je nepoznanica većini suvremenih religijskih pokreta na Zapadu, što nije moglo proći bez ozbiljnijih posljedica. Članstvo tih pokreta dovedeno je u položaj da prisilno živi neko trajno sta­ nje zablude, iluzije i otuđenja s p r a m istine o izvornim obilježjima svoje domovinske religije. P r e m d a se nove vjerske zajednice ori­ jentalnog tipa d a n a s neosporno množe i brojem rastu, većina nji­ hovih sljedbenika nije u p u ć e n a u to da im vlastito izvorno nad­ a h n u ć e — svijet m u d r a c a i fakira, p a g o d a i talismana, ezoterič­ ne spoznaje i unutrašnjeg m i r a — polako iščezava i zamire. To je o n d a razlog više da Istok dozive kao san svoje neostvarene reli­ gioznosti, a ne kao stvarno otkriće jedne nove i tuđe religije. S ovim n'esporazumom n a š je pregled dovršen: opisali smo poglavita zastranjenja i nepriličnosti u modernim nekršćanskim pokretima. Pri tome smo u g l a v n o m isticali s a m o loše strane no­ vih pokreta, jer n a m je to izrično nametnuo metodski put obrade teme. M n o g e opasnosti namjerno su preuveličane i jednostrano prikazane, ali je to napravljeno zato da bi se što bolje osvijetlila d r u g a s t r a n a medalje i otkrilo naličje današnjih istočnjačkih sek'° Arthur Koestler, Von Heiligen und Automaten, Stuttgart, 1961, str. 349.

122

ti. N a p r a v i l i smo tako sažetak mogućih i stvarnih negativnosti. Neki će možda i. s tako pretjeranim kritičkim iskazom biti neza­ dovoljni, smatrajući da je trebalo ići još dalje i pokazati da su te sljedbe — gotovo bez iznimke — leglo poroka i zla koje treba društvenom silom iskorijeniti. Posebno su psihijatri skloni vidjeti u njima s a m u ludost i neuravnoteženost. Očigledno je da će ek­ stremnih slučajeva potpune izrođenosti pripadnika sljedbi — u kojima p r e v l a d a v a pokvarenost, perverznost, l u đ a č k a poho­ ta, homoseksualizam, droga, biznis, fanatizam, ludilo i zločin — ponegdje biti u podzemlju društva, ali su to uvijek nesvakidaš­ nji i malobrojni slučajevi, k a o neki patološki polog i talog naše civilizacije. Uostalom poznato je da sve društvene tvorbe imaju takve bolesne okrajke pa zašto ih nebi i m a l e i istočnjačke vjerske zajednice. Metoda krajnih primjera ništa ne dokazuje, jer k a d a bi se s a m o po bolesnim okrajcima sudilo, slabo bi prošle i najbo­ lje religije i društveni sustavi u povijesti. Zato u slučaju ne­ kršćanskih družbi treba opisivati njihovu stvarnost onako k a k o se o n a uistinu cjelovito otkriva, a ne k a k o je iskrivljeno predstav­ lja negativan odabir stanovite pozitivističke ideologije. Osim u spomenutim ideološkim p r e d r a s u d a m a razloge za različito vrednovanje nekršćanskih pokreta treba tražiti još u op­ ćoj krizi metode u oblasti istraživanja sekti. Dobiva se dojam da je veći dio stručnjaka podlegao vladajućem senzacionalističko-potrošačkom načinu mišljenja pa je zato njihov pristup tim po­ kretima postao površan i neznanstven. Rijetki se pojedinci m e đ u njima — k a o B. R. Wilson i J. A. S a l i b a — b a v e pretežno tipologi­ jom sekti, što je nažalost opet d r u g a krajnost, izražena apstrakci­ jom. Za potvrdu te krize navedimo da je u povodu poznatog po­ kolja i kolektivnog samoubojstva stotine pripadnika sljedbe Hram naroda u d ž u n g l a m a G v a j a n e d o š l a do potpunog izražaja nespremnost znanosti o sektama, bolje reći njezine metode, da se uzdigne iznad razine uzbudljivosti tih groznih događaja. Sred­ stva javnog priopćivanja nadjačala su jednostavno svaki drugi glas. U nas se također o tome dosta pisalo u dnevnom tisku, a p r e v e d e n a je j e d n a knjiga o tragičnom m a s a k r u u Jonestownu." Međutim, u svim tim izvještajima sekta je v i đ e n a isključivo k a o model vlasti i m e h a n i z a m manipulacije, u kojoj g l a v n u ulo­ gu igraju v o đ a sekte i njegovi bliži suradnici. T a k a v pristup daje prednost bizarnim momentima i psihoanalizi, m o ć i m a vladanja skupom i instiktima agresivnosti, prizivajući u svijest nacističke postupke u logorima i »pranje mozga« u totalitarnim političkim sustavima. Okrenut s a m o ekscesnim točkama, taj neopaki postu­ p a k zanemaruje u potpunosti vjerničko mnoštvo i razloge njego­ va č u d n a pristanka na bezumnost. Može to mnoštvo netko povu­ ći za nos i prevariti, ali time nije oskvrnuo čistoću religiozne želje, nego je s a m o stavio u pitanje izbor želje. A to nije isto, jer je izbor slučajan, a želja prvobitna. V a ž n o je dakle ono što se traži,
M a r c h a l l Kilduff — R o n J a v e r s , Smrt u džungli, Rijeka, 1979, str. 176.

•"

123

a ne što se nalazi. Metoda koja bude vodila r a č u n a o uzrocima ši­ renja sljedbi, a ne o sudbini suludih p r o r o k a poput J i m a J o n e s a i m a š a n s u da otkrije njihovu antropološku istinu. Zato, k a d bi se kojim slučajem pokazalo da su sve religijske družbe zaista onakve k a k o ih želi prikazati stanovita ideologija i sociologija, to još ne bi m o r a l o obezvrijediti njihovo izuzetno značenje u znanstvenoj r a s p r i o sudbini religije u današnjem svi­ jetu. J e r nije u pitanju moralnost novih nekršćanskih pokreta, nego religiozna strast njezinih sljedbenika. KRŠĆANSTVO I OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA U istraživalačkom pristupu pojavi novih vjerskih pokreta i n e k r š ć a n s k i h sljedbi, znanost o religijama se obično služi trima različitim o b r a d a m a : sociologijskom, psihologijskom i religij­ skom. D r u g i m riječima, ta znanost p o k u š a v a protumačiti suvre­ m e n o p o v e ć a n o zanimanje za n e k r š ć a n s k e religije k a o posljedi­ cu promjena na društvenom, duševnom i religioznom području. Zacijelo, svi n a s ti uzroci neće podjednako zanimati nego s a m o onaj treći, religiozni, jer se važnošću i značenjem osjetno uzdiže n a d ostalima. Zato što kršćanstvo d a n a s biva sve više nereligiozno, postaje ono sve manje sposobno zadovoljiti prirođene osjeća­ je za religioznim u čovjeku; promašuje dakle ispuniti njegove neotuđive potrebe za svetim. Odatle onda obrat u odnosima mo­ dernog sekulariziranog svijeta s p r a m kršćanstvu i njegova neo­ č e k i v a n a težnja za n e k r š ć a n s k i m religijama. Ostali p a k uzroci — društvenog i psihološkog r e d a — s a m o odslikavaju tu bitnu religioznu frustraciju koja se sastoji u čovjekovu temeljnu otuđe­ nju od s a k r a l n e razine razmišljanja i ponašanja. Ishodište nove religioznosti smješteno je u svjetovnom pro­ storu. S t o g a metodički treba najprije od njega poći. Bilo je posve logično očekivati da poslije teologije »Božje smrti« nadođe raz­ doblje opće sekularizacije. Svijet u kojemu je »Bog umro« u stvari je jedan potpuno sekularizirani svijet. Duh se svjetovnosti d a n a s toliko rasprostranio da je zahvatio s v a područja javnog i privat­ n o g života. Izostala su svjedočanstva i iskustva svetoga, pa je ta­ ko razoreno čovjekovo posljednje sigurno utočište — protiv bez­ u m n o g protoka v r e m e n a i besmisla smrtnosti egzistencije. Seku­ larizacija je počela prazniti svijet od značenja i svrhe, stvarajući duhovnu pustoš, u kojoj je svaki dublji smisao tiho zamro. Takvo se neprirodno stanje teško moglo dulje održati. Željan religioz­ nih utočišta i potreban zadnjih pribježišta, sekularizirani čovjek je počeo tražiti u samoj svjetovnosti temelj svoje izgubljene smislenosti. Ali osim jeke vlastitog zaziva ništa drugo nije čuo. Pusti­ nja je r a đ a l a pustinju. Ubrzo je postalo jasno da se zadnje značenje života ne može naći u v r e d n o t a m a koje nudi sekularizirani svijet. Zato je moder­ ni čovjek — živeći iskustvo čiste svjetovnosti — u C r k v a m a potra­ žio s a k r a l n u h r a n u za svoju veliku religioznu glad. Na žalost, k r š ć a n s k e institucije nisu pokazale dovoljno sposobnosti da se

124

suoče sa zahtjevima upravo fantastične težnje svjetovnog čovje­ ka za religioznošću. To je onda, naravno, pružilo priliku svim nekršćanskim družbama i svjetovnim nadomjescima vjere da se iz okrajka premjeste u samo središte suvremene religiozne pažnje i privlačnosti. Sve to pokazuje da nekršćanski pokreti doduše mogu biti u nekoj mjeri poticani od političkih i ekonomskih razloga, ali da im je ipak poglaviti uzrok postanka u općem nezadovoljstvu s crkvenim kršćanstvom, koje radi svoje svjetovnosti i nereligioznosti nije više bilo kadro dati primjerene odgovore na sržna pita­ nja čovjekova života. Crkve su prestale ispovijedati vjeru koja je određivala pravila za cijeli ljudski vijek i za svaku situaciju. Um­ jesto da protuslove svijetu i njegovoj mondanoj logici, one su čes­ to postajale mjesto izmirenja sa životnim okolnostima. Zato je kršćanstvo — manje ili više — odstupilo u svojim bitnim funkci­ jama: smjestilo se u prolaznom, nagodilo s političkim, izmirilo sa svjetovnim, zapostavilo vječno u korist budućeg i podredilo se sudu povijesti, a ne milosrđu Božjem. Ta kriza religioznosti jednako je pogodila protestantizam kao i Katoličku Crkvu. Glavne protestantske Crkve — vodeći tije­ kom naraštaja oporbu protiv svjetovnog racionalizma — djelo­ mično su prihvatile nedostatke protivnika: moralizam, verbali­ zam i potpuno odsustvo ekstatičkih stanja. Moglo bi se pomisliti da će barem Katolička Crkva, sa svojim dugim sakramentalnim iskustvom, biti gostoljubivije boravište za suvremene oduševljenike religioznih izbora. Ali nije bilo tako; stariji katolicizam je uzeo areligiozni oblik skolastičkog intelektualizma i legalistič­ kog moralizma. Prema mišljenju nekih sociologa32 ni najnovije razdoblje u povijesti katolicizma — označeno koncilskim doga­ đajem — nije poboljšalo stanje stvari. Upravo u trenutku kad se Katolička Crkva odlučila konačno da prizna vrednote modernogsvijeta, postalo je posve jasno da je taj svijet bez vrednota. Tako je Crkva opet zakasnila u prilagodbi i zapravo pohvalila jedan svijet u raspadanju. Pogrešno bi bilo međutim ostati na toj tvrdnji koja odražava političku ocjenu. Treba ići dublje, pokuša­ vajući problem domisliti isključivo na razini religioznosti, i reći da Crkva nije pozvana da svijet osuđuje — kao nekad u prošlosti, a niti da ga pretjerano hvali — kao danas. Ona može, ako je dois­ ta religiozna zbiljnost, svijet jedino spašavati, svojim čovjekoljub­ ljem i slobodnom patnjom. To je njezino bitno i nezamjenjivo poslanje. Ako drugačije radi, onda pristaje na prvenstvo svjetov­ nosti. Ukoliko dakle Crkva baca anatemu na svijet ili ga hvalom uzvisuje, ona čini posve istu stvar, jer se u prvom i drugom sluča­ ju jednako priklanja svjetovnom sudu, što međutim ne može pro­ ći bez štete za njezin religiozno-soteriološki poziv. Nema sumnje da upravo zato iz prostora današnje crkvenosti iščezavaju mnogi klasični sastojci religioznosti. Tko bolje po­ znaje suvremenu teološku literaturu, tome će biti odmah jasno
12 R o b e r t N. Bellah, New Religious Consciousness and the Crisis in Moderni­ ty, u z b o r n i k u The New Religious Consciousness, Los A n g e l e s , 1976, str. 340.

125

koliko je u c r k v a m a t e m a sekularizacije prisutna. Dapače, o n a se općenito priznaje, oduševljeno p r i h v a ć a i zdušno preporučuje. Iako nije sastojak vjere, sigurno je najomiljeniji predmet razmiš­ ljanja u Crkvi. A prihvaćanje sekularizacije nije ništa d r u g o doli p o h v a l a m o d e r n o m svijetu, što i m a za posljedicu — k a k o smo n a p o m e n u l i — da se C r k v e polako otuđuju od religije. J e r , k a k o se uopće može nešto spašavati što se u z i m a za uzor? Ta rastuća sekularizacija k r š ć a n s k i h C r k a v a pobliže se ogleda u izbjegava­ nju g o v o r a o transcendenciji, demitiziranju evanđelja, podcjenji­ vanju tradicije, pojednostavnjenju obreda, obezvređenju duhov­ n o g a života, izjednačavanju mističnog s okultnim, otklonu reli­ gijskih s i m b o l a i n a d m o ć i društvenih sadržaja n a d vjerskim. Nije to u svakoj Crkvi jednako prisutno, ali je k a o opća tendencija u s v i m a jako primjetljivo. Zato što nekritički prihvaćaju svjetov­ ne vrednote, C r k v e i njihove teologije nužno svijet hvale, a svijet se može hvaliti točno onoliko koliko se u eklezijalnom prostoru odustaje od religije. Običnom čovjeku, pozemljaru n a š e industrijske civilizacije, može izgledati dobro što se C r k v e d a n a s obraćaju na svjetovnost, jer za njega — uznika puke očitosti — svjetovno je nešto razum­ no i zbiljsko, a religiozno nešto n e r a z u m s k o i magijsko. Uosta­ lom, to mu složno tvrde teologija, m a r k s i z a m i pozitivne znanos­ ti, pa nije čudo što se drugačije ne usuđuje misliti. A u stvari je baš obratno od o n o g a što vladajuće ideologije zagovaraju. Da ni­ je uvijek r e a l n o ono što je očito, najbolje pokazuje primjer odno­ sa između sekularizirane teologije i političkog opredjeljenja te teologije. Svatko bi n a i m e r a z u m a n očekivao da će promicanje veće svjetovnosti u teologiji imati za posljedicu isticanje manje konzervativnosti u politici. No to se nije dogodilo. Podložne modi i h i r o v i m a vremena, m o d e r n e teologije su s a m o odrazile domi­ nantne ideje svojeg doba — k a o što su revolucija, bratstvo, zajed­ ništvo, treći svijet, kontestacija, seksualno oslobođenje, ekologi­ ja, ateizam — ali nisu pokušale ići ispred v r e m e n a . Na taj način one su postale sastavni dio opravdavajuće ideologije postojećih društava i političkih pokreta. Štoviše, može se pokazati da je teo­ logija sekularizacije u svojoj političnosti vrlo konzervativna i sta­ romodna. Koristeći marksističku analizu, M. Xhaufflaire 3 3 je us­ tvrdio k a k o se pod vidom modernizma i napuštanja svih religij­ skih oblika kršćanstva u toj teologiji z a p r a v o krije jedna ideolo­ gija koja ide na ruku neo-liberalizmu i g r a đ a n s k i m sustavima, ali i svim p o r e d c i m a koji se pribojavaju korjenitih društvenih promjena. S druge strane, ta ista teologija može biti p r o m a t r a n a također k a o ideologija crkvene prilagodbe na svjetovnost i atei­ zam. Ć a k i ekstremno lijeve teologije, koje su nadahnute radikal­ nim duhom neslužbenog marksizma, ne uspijevaju biti ispred svojega v r e m e n a , jer su u stvari s a m o odraz, privjesak i u k r a s jedne moćne ideologije. Te su teologije međutim u tolikom stup-

" Marcel Xhaufflaire, La theologie apres la theologie de la secularisation, u zborniku Les deux visages de la theologie de la secularisation,Tournai, 1970, str. 85—107.

126

prolaznost vlasti. Posljedice »razvoda« vjere i religije m o g u biti još teže. igru moći. tome ostaje još samo slobodan svjetovni vidik. žrtva. lukavost i zakone svijeta. s h e m a saveza. dok bi religija odslikavala ovostrano otuđujuće stanje ljudi koji su od straha pred prirodom i neznanja pred društvom potra­ žili i m a g i n a r n i zaklon u onostranom božanstvu. a postaje kršćaninom. p a d i opći potop. logiku ja­ čega. Ta je dijalek­ tika na sreću neumoljiva: tko otklanja u kršćanstvu religiozni vidik. Za znanost o reli­ gijama je nedvojbeno da između kršćanstva. P r e m a tom mišljenju. soterologija. Dapače. Spomenuti povijesni rascjep između svjetovnog kršćanstva i njegove religiozne biti pokušao se riješiti jednom n a k n a d n o m teorijskom konstrukcijom koja želi pokazati da kršćanstvo uopće nije religija nego vjera. A zna se dobro što to znači: nadmetanje. molitva. To je r a z l o g o m zašto Božja riječ uzi­ ma oblike i strukture stoljetnog čovječjeg iskustva. Odrek­ ne li se kršćanstvo svoje religozne podloge riskira kompromitira­ ti antropološke pretpostavke vjere. nego je problem da li se o n a nadovezuje na religiozne dispozicije u čovjeku ili ih kao nešto tuđe i zlo ukida. pojava k r š ć a n s k e vjere k a o odgovora Bogu. i religoznosti. jer se kršćanstvo ne može olako otcijepiti od živih ljudi i njihove bogate religijske tradicije. b r a t s k a ljubav. Kršćan­ stvo je doduše u nečemu različito od religije jer koristi kategorije koje nisu tipično religijske nego su općeljudske — k a o očinstvo. Tako je priklon sekularizaciji — u m n o g i m C r k v a m a i njiho­ v i m teologijama — završio s čudnim odobravanjem i povlađiva­ njem duhu ovoga svijeta. nije dokinu­ la niti može dokinuti tu temeljnu religioznu želju koja je u ljud­ skom rodu na univerzalan način zasvjedočena. kršćanstvo bi bilo isključivo vjera u naš n a d n a r a v n i poziv kroz čovještvo božan­ stva. gozba. Kategorije svetoga su zajedničke kršćanstvu i religijama: kozmogonijski mit. pravednost — ali time ne is­ ključuje religiozno. k a d bi počinjala od ništa. a ne od čovjeko­ ve neutažive potrebe za svetim i neiskazanim. eshatologija. K r š ć a n s k a vjera dakle ne poriče religiozno. Konačno. askeza. U traženju odgovora. koje dolazi u susret ljudima.nju već svjetovne da se ne ustručavaju priznati svoju potpunu areligioznost. objava svetoga — teofanija — ne 127 . Bilo bi n a i m e posve čudno k a d ta vjera ne bi nailazila na odaziv u na­ šem religioznom biću. obred. do kraja čista i bez primjesa reli­ gioznosti. čini se da je najbolje poći od povijesne činjenice da kršćanstvo ni­ je nikad uspjelo biti s a m o vjera. U toj teoriji nije sporno pitanje vjere. n e m a raskola. posinjenje. čovjek se r a đ a religioz­ nim. demoni i sud. Iz fenomenološkog vidika. što je redovno sudbina svakog kršćan­ stva koje p o k u š a v a odustati od svoje religiozne biti. ali onda mo­ ra biti s p r e m a n na sve posljedice takva izbora. nego ga p r e u z i m a i posvećuje. koja se u njima na neki način već nalazi. svećenstvo. jer kršćanstvo je zaista vjera koja spašava. a ne kao objektivizacije ljudske želje za neizrecivim. k a k a v je naš.

vjera bez religije vodi a n o n i m n o m kršćanstvu. o n d a je češće u č i n a k neostvarenosti takva doživljaja. Ukratko. simbola i mitova. Vah a n i a n prozreo to stanje. Da bi se izbjegao svaki rizik idolatrije ili krive predodžbe božanstva. A k o to ponašanje nije izričito posljedica religioznog doživ­ ljaja. običnom je vjerni­ ku oduzeto g o l e m o bogatstvo religijskog jezika i slika. Witchcraft and Cultural Fashions. 5. 1 5 0 — 1 5 1 . Zato se ideologiji pridaju religi­ ozne značajke. T e m u o s u v r e m e n o m otuđenju k r š ć a n s t v a od religije treba do kraja domisliti. J a h v e i utjelovljena Riječ nisu govorili svojem n a r o d u bez religijskih kategorija koje tvore dio njihove neotuđive ljudske baštine. dotično kršćanstvu bez znakova. drži da su te zbiljnosti. i religija. privatnom. 3 4 Tako je sekularizacija vjere proizvela obrnut učinak od o n o g a za čim je težila: umjesto otvorenosti i dijaloga. Iz toga slijedi da je »svaka k u l t u r n a moda. a nipošto religiji ideologijski sadržaji. bez osobnog svjedočenja i izričite crkvenosti. koliko je v a ž n o što o n a za čovjeka životno pred­ stavlja. Le monde et le sacre. s a v r š e n o otkrivalačka: uspjeh stanovitih ideologija pokazu­ je z a p r a v o d u h o v n u i egzistencijalnu situaciju onih za koje te ideologije tvore n e k u vrstu soterologije. intimnom i unut­ rašnjem. ti pokreti su iskazi reli- • 34 J a c q u e s G r a n d ' M a i s o n . o d r a z propuštene religioznosti. Paris. osobnom. Consecration et secularisation. društvom i čovjekom. Rezultat će biti p a r a d o k s a l a n : ta je sekularnost u većini sluča­ jeva doživljena k a o nešto religiozno. N e k a d se s m a t r a l o da je religija odraz drugih zbiljnos­ ti — n e p r a v e d n a društva. osim odnosa svjetovnosti. str. svezak. bez obzira na njezinu istini­ tost. u svojoj iskrivljenosti. u najve­ ć e m stupnju vlastite u p r a v o čovječjem biću. motivirano religioznim pobu­ d a m a . Essays in Comparative Religions. kršćanstvo se zatvorilo u svoju biblijsku samodovoljnost i antropološku nepriopćivost. kršćanstvo je došlo u situaciju da ostane gotovo usam­ ljeno u prostoru moderne kulture.«' 5 D r u g i m riječima. pa nije toliko v a ž n o što o n a stvarno uči. k a o njezina pobliža društvena oznaka. str. jer je z a m a h radikalnih teoloških po­ kreta i tendencija svjetovnosti u C r k v a m a pokušao rastumačiti k a o izrazito religioznu obnovu. svako će ljudsko po­ našanje biti. 1 9 7 6 . B u d u ć i da su religioznost. Odbacivanjem svakog religioznog iskustva. pa je označena podjela na religiozno i ljudsko u krajnjoj crti umjetna. naprotiv. J e r . II. koje povi­ j e s n a Objava nije se bojala preuzeti. Occultism. ideo­ logija je izrazito religiozna kategorija. 128 . bolesne duševnosti — dok se danas. zle politike. Tu metodu — koja daje prvenstvo religioznomu — potrebno je s a d a primijeniti na pojavu sekularizirane crkvenosti i teologi­ je. izlažući se povijes­ noj opasnosti da time prekine svaki odnos s prirodom. iako je po svojem sadržaju o p i s a n a posve oprečno. Od svih je modernih teologa s a m o G.zbiva se n i k a d izvan čovjeka i prirode. u prošlosti i sa­ dašnjosti. C h i c a g o . što je u biti isto. k a o subjektivna oz­ naka. 35 M i r c e a E l i a d e . svjesno ili podsvjesno. 1 9 6 8 .

k a o u a g r a r n i m religijama. Teilhard de C h a r d i n jednostavno ne z n a što bi učinio ni s njegovim utjelovljenjem. U teozofiji T e i l h a r d a de C h a r d i n a uspostavlja se dakle n e k a mitologija materije i obavlja posvećenje totaliteta kozmičke zbiljnosti. S t o g a je s k r i v e n a prisutnost svetoga u svjetovnom kršćanstvu vi­ še posljedica lukavstva »religioznog uma« n e g o znak u z m a k a te svjetovnosti. ali s religijom n e m a m n o g o veze. u dru­ gim oblicima. J e r čim je nešto arhipetalno i p a r a d i g m a t i č n o ono je istodobno religiozno. usprkos rječniku koji je potpuno svjetovan. J u n g misli da kriza m o d e r n o g svijeta velikim dijelom leži u činje­ nici što k r š ć a n s k i simboli i mitovi nisu više življeni od cijelog ljudskog bića. Zato ga toliko muči u p r a v o Krist. to je krajnja točka identifikacije religioznosti. egzaltira mističnu ljubav za materijom i životom. Iako m n o g i vjeruju da bi se tek demitizacijom kršćanstvu vratila istinska bit. dakle beskorisni za dubinski ži­ vot psihe.gioznog d u h a u s u v r e m e n i m društvima. Les nouveaux possedes. Na­ protiv. što je međutim vlastito. Da li će u C r k v i biti više demokracije. A k o kršćanstvo u svojem sekulariziranom dijelu ipak nastavlja živjeti. to sigurno dolazi od njegove skrivene religioz­ nosti. Za obične pristalice novih svjetovnih vizija kršćanstvo i m a soteriološko i misterično značenje a ne priželjki­ v a n u društveno-političku funkciju. otvorenosti teološ­ kog istraživanja. Zato s religioznog gledišta m n o g i zahtjevi s u v r e m e n e teologije postaju izlišni ili drugoraz­ redni. fosilizirani. T a k o K. J e r . neki poče­ tak zastranjenja i izopćenja čovjekove izvorne želje za svetim. eksteriorizirani. 1973. a ne od otkrića nove svjetovnosti. Zato se iza m a s k e areligioznog k r š ć a n s t v a može dobro skrivati postupak »religiorizacije« kršćanstva. U potvrdu tome mnogi sociolozi 3 8 n a v o d e pri­ mjer T e i l h a r d a de C h a r d i n a koji — nalazeći se nesporno na izvo­ ru m o d e r n e teologije — daleko više privlači n a š e s u v r e m e n i k e religioznošću svoje poruke nego k r š ć a n s k o m posebnošću. čovjeku se. 194. 129 . otkriva beskrajna svetost prirode i ži­ vota. svim religijama i g n o z a m a . Paris. ni s njegovim ras­ pinjanjem. razmjerno povećanju otvaranja C r k v e 36 J a c q u e s Ellul. Hoteći pokazati trajnost religije u situacijama koje su joj po­ sve suprotne. pa nalazi u c h a r d i n o v s k o m vitalizmu svoj moderni i lako raspoznatljivi odjek. str. nego su postali s a m o p r a z n e riječi i geste bez živo­ ta. jer će ih to sigurno potaknuti na v e ć u gorljivost i rev­ nost. bolje rečeno staleška pitanja položaja s v e ć e n i k a u nji­ hovim društvima. To su sve izrazito svjetov­ ne dileme. ni s njegovim u s k r s n u ć e m : nalazi ga s a m o na kraju v r e m e n a k a o kozmičkog Krista. K o z m i č k a religioznost. nismo namjeravali nikako tvrditi da je takav naopaki tijek ostvarenja potreba za svetim n o r m a l a n i poželjan. G. koja od paleolitika neprestano po­ stoji u ljudskom rodu. p r a v n o g j a m s t v a u sudskim postupcima i dru­ gih g r a đ a n s k i h sloboda — to može biti v r l o v a ž n o za crkvene službenike. drugi tvrde obratno. M e t o d a religijske antropologije uči u p r a v o m u d r o s t razluči­ vanja svetoga u prostoru svjetovnosti.

1966. str. U n a š e doba pojam religije može biti teorijski neodređen i teologijski ne­ siguran. Sociolozi su skloni u p r a v o tim društvenim m e h a n i z m i m a dati prednost. To su počeli u novije vrijeme uvažavati protestantski i ka­ tolički teolozi. n e g o u funkciji društvenih razloga. Doduše. str. negoli da se zadovolji oskudnim svjetovnim nadomjescima svetoga. zanemaru­ jući zahtjev pluralističkog pristupa pojavi religije. Uostalom. 1978. ideje sekularizacije nisu mogle odveć ugroziti opći religiozni korijen svih ljudskih ponašanja i iščekivanja. rastom podsvjes­ ne i svjetovne religioznosti. 3 7 To je trajalo međutim sve dotle dok se na povijesnom obzorju nisu pojavile n e k r š ć a n s k e religije. pa opet u njima ne­ ma zamjetljivo veće vjere ili oko njih brojnijih obraćenja. Studi sulla produzione sociale del sacro. d a n a s i m a m n o g o protestan­ tskih zajednica koje su u svjetovnom smislu dosegle u p r a v o ide­ a l n o stanje slobode i međuljudskih odnosa. 39 F r a n c o F e r r a r o t t i . Religion als theologisches Problem unserer Zeit. što institucionalne C r k v e i strukture svjetovne moći nisu u stanju ispuniti. 38 37 130 . kako smo to mi učinili. 3 8 natjerani m n o g i m nespornim znakovima oživlja­ vanja svetoga — stvaranjem novih nekršćanskih i karizmatičkih pokreta. Entsakralisierung P a d e r b o r n . 1978. Forme del sacro in un'epoca di crisi. Pokušali smo opisati neke od tendencija svjetovnosti u k r š ć a n s k i m c r k v a m a i njihovim teologijama. 89. Ta p o h v a l a zajedništvu — p r e m d a se ono d a n a s iskazuje u mistificiranim oblicima i iracionalnim t e m a m a — ot­ k r i v a želju za uspostavljanjem stanovite nadutilitarističke smislenosti čovjekova života. Zato je svjetovno počelo biti življeno kao nešto religiozno. koje su upravo svo­ jom svjetovnošću izazvale g l a d za svetim. 1971. Religi­ ozno stajalište — a k o je zaista takvo — ne može biti ni n a p r e d n o ni nazadno. 138. ono je s a m o drugačije. odnosno za metaindividualnim. U današnjoj gladi za svetim određena sociologija religije 3 8 vidi samo odraz dublje potrebe za nadzajedništvom. koje su svojom čistoćom i radikalnom nesvjetovnošću privukle pažnju modernog čovjeka. ali sigurno n e m a značenje opće z a b r a n e uzimanja u igru religijskih razloga. str. 20—47. ali je izvan svake sumnje činjenica da religija nastavlja živjeti. suvremeno otkriće nekršćanskih religija — k a o op­ r e k a i reakcija na svjetovnost kršćanstva — može biti razjašnje­ no ne s a m o u smislu izvorne potrebe za religioznim. npr. 70. Činilo mu se prirodnije da se obrati religiji u njezinu izvorno religioznom obli­ ku. L'epreuve du labyrinthe. k a o što ni uskraćivanje tih p r a v a nije m n o g o uči­ nilo da taj ž a r opadne. P a r i s .svjetovnim p r a v i m a nije u njoj rastao istim trendom očekivani religiozni žar. H e r i b e r t M ü h l e n . Možda je sve to istina. P r e m d a vrlo ras­ prostranjene. razočaranja s C r k v o m i njezinom teologijom. U r l i c h M a n n . u z b o r n i k u Christentum und Religion. Napoli. str. nostalgijom za religioznim ishodima. R e g e n s b u r g . M i r c e a Eliade. Odatle novo otkriće i oduševljeno prihvaćanje ne­ kršćanskih religija u prostoru stare k r š ć a n s k e kulture.

bilo zbog toga zaključiti da u kršćan­ stvu uopće n e m a nikakvih ozbiljnijih pokušaja da se dohvati reli­ giozna dimenzija vjerskog života i da je u njemu v e ć sve potonu­ lo u svjetovno. Prevede40 • str. »neučinkovito« i »nesmisleno«. prvi potražili religioznu utjehu u nekršćanskim uzorima. postoje d a n a s u n u t a r s a m o g kršćanstva bezbrojna svjedočanstva i golemi napori da se nadiđe privlač­ nost svjetovnosti i dostigne r a z i n a religiozne smislenosti ljud­ skog postojanja. Takvih pokušaja pobune protiv svjetovnosti i zahtjeva za sve­ tim i m a više i nije ih ovdje m o g u ć e sve spomenuti. zavjetima u prošteništima. drugome p u č k a religioznost. posebno od strane buržujskog kršćanstva. molitvenim sazivima. Pogrešno bi. 41 Preostaje n a m dakle da tu istu pobunu s a d a razotkrijemo i u karizmatičkim pokretima današnjice. N e w York. slavljenjem mjesnih zaštitnika. Naprotiv. »suvišno«. O pučkoj smo religiji — k a o želji da se u suvremenoj svjetov­ nosti dostigne sveto — pisali vrlo opširno na d r u g o m mjestu. Takvo otkriće onda logički s u g e r i r a tezu da su kršćani. 4 0 Nisu dakle toliko nekršćani opsjednuti od­ sustvom autentičnih religioznih doživljaja koliko su to sami kršćani. s t r . RELIGIOZNA POBUNA KARIZMATIĆARA U KRŠĆANSTVU Nije n a m cilj da ovdje ponovimo sve ono što je o d u h o v s k o m pokretu p i s a n o zadnjih godina u svijetu. b a š zbog svjetovnosti svojih eklezijalnih i teologijskih prostora. međutim. pokazuje v e ć obični statistički podatak da se naj­ veći broj pripadnika religijskih družbi regrutira iz tipično kršćanskih sredina. 182. Ograničit će­ mo se s a m o na d v a koji se izražavaju u oblicima: r e l i g i o z n e p o b u n e e l i t e i r e l i g i o z n e p o b u n e m a s a . svim onim što svijet s m a t r a da je »nekorisno«. riječju i djelom. Povratak svetoga. Rasprava o pučkoj religiji. N e d o v o l j n o pažljiva čitatelja m o ž e l a k o z a v a r a t i n a s l o v knjige. 1988. D r u g i m riječima. jer je to do n a s također doprlo i proširilo se jednako uspješno. Hare Krishna and the Counterculture. Po sebi je jasno da se ta p o b u n a ne obavlja svjetovnim sredstvima — revolucijom i diverzijom — nego čisto religijskim iskazima: pučkim blagdani­ ma. Prvome od­ g o v a r a pojava duhovskog ili karizmatičkog pokreta. 41 J. Prije toga spomenimo da je u pučkoj religiji na djelu p o b u n a n a r a v n o g čovjeka protiv lažnih i sebičnih prilagodbi svijetovnom duhu. S t i l l s o n J u d a h . J a k o v J u k i ć . 33.Da je pripuštanje religijskih r a z l o g a u sociologijski krug raz­ jašnjenja pojave novih nekršćanskih pokreta prihvatljivo i znan­ stveno korisno. slavlji­ ma mjesnih zaštitnika. Nije riječ o p u k o m opisu fosilizirane folklorne religioznosti n e g o o m o d e r n o m f e n o m e n u » p o v r a t k a svetoga« koji je u z e o s a m o o b l i k t r a d i c i j e i p r o š l o s t i . pobožnim skupovima. hodočašćima. Split. 131 . 1974.

1974. 29. To dokazuje već samo nabrajanje bitnih vjerskih rad­ nji i pojmova u duhovskom pokretu: molitva. str. proricanje budućnosti. A u stvari. 1974. 235—245. u Crkva u svijetu. Francuskoj. Engleskoj. 16. televizijskim stanicama. Karizmatičari su obično osobe istančane kulture. 138—140. 132 . Taj neočekivani vjerski preporod — izrastao u središtu blagovanja svjetovnosti — proširio se brže od sekta i zašao dublje u svijet od organiziranih crkvenih misija.1977. kino-dvoranama.ne su tako neke knjige. u Crkva u svijetu. Paris. Josip Antolović. u Ob­ novljeni život. 12. 43 Živan Bezić. ču­ desna ozdravljenja. 82. mistična nadahnuća. rukovoditelja industrijskih poduzeća i činovništva. istjerivanje đavla. Ranaghan utvrdili da pristalice duhovskih družbi dolaze pretežno iz krugova intelek­ tualaca. a ne pred idealiziranom naknadom promašena za­ jedništva. meditacija. ško­ lama. smisao za grijeh. obraćenje." napisani dobri prikazi.44 Među prvima su K. vjerski zanos. To su posvjedočila razna socio­ loška istraživanja. str. srednjih građanskih klasa. do kraja urbanizirani. Njezina buduć­ nost i moguće opasnosti. 253—262. ekstatički sazivi i stanja. 468—469. 3. 1981. visoke naobrazbe. Ivan Fuček. knjižarama i crkvama. čije mistično iskustvo nije moguće više zaobići. taj je pokret pravi mali sažetak i zbroj klasičnih religijskih tema. 1973. To je međutim po sebi razumlji­ vo jer se ova suvremena obnova mističkih tradicija nije ni mogla drugačije obaviti osim u ozračju malih. 32. 3. 1977. koji se koriste vlastitim dućanima. 9. 2. i D. str. str. pa među njima nema seljaka i radnika." oblikovane žive zajednice. intimnih i elitnih skupina kršćana. Karizmatička obnova u Katoličkoj Crkvi. 1979. U svakom slučaju. karizmatički pokret se izričito elitistički strukturirao. Kriterij nekih pojava karizmatičnosti u pentekostalnom pokretu. A ono doista ima značenje jedne nove du­ hovne revolucije. str. Stoga će u prvi mah i površnom po­ znavatelju stvari biti jasno da se nalazi pred događajem religioz­ na buđenja. 5. u Crkva u svijetu. Duhovni pokret u Crkvi u Hrvata. str. govor jezicima. Iako zahvaćen burnim zamahom rasta. neopentekostalni i katolički — razasuo po pla­ neti milijunsku vojsku karizmatičara. Les conflits du dialogue. U pogledu osobitosti svoje poruke pentekostalci žele — najkraće rečeno — oživjeti u današnjoj Crkvi prakršćansko iskustvo svakidašnje nazočnosti Duha Svetoga i njegovih brojnih karizama. Novi Duhovi?. duhovni preporod. Ludevit Rupčić. 247—252. str. ali mu rijetko tko prilazi s vidika neispunjenosti čovjekove potrebe za religioznim. u Obnovljeni život. Zagreb. pa već niču cijeli kvartovi nastanjeni s tim zanesenjacima duhom. 44 J e a n Seguy. Njemačkoj i Italiji gdje ne postoji jedna ili više pentekostalnih grupa. Tomislav Ivančić. dakle izabrane pojedince koji se nalaze na samom vrhu društvene i obrazovne ljestvice. Pentekostalni ili duhovski pokret. O duhovskom pokretu se danas vrlo mnogo raspravlja. I katolički duhovski pokret se začeo na teološkim učilištima i zahvatio najprije njihove predavače i stu­ dente. Nema važnijeg grada u Sjedinjenim Državama. 258. pokoru • 42 Rene Laurentin. Što znače suvremena karizmatička gibanja u Crkvi. pokret je sa svoja tri odvojka — pentekostalni.

i post. dakle bez liturgijskih obrazaca i uobičajenih pravila. Premda se pentekostalci najviše trude oko saziva darova i karizama Duha Svetoga. mnogi su već izjednačili te skupine s molitvenim zajednicama. 133 . Kršte­ nje Duhom. U toj du­ hovnoj pustolovini. Povratak središtu. posvjedočuju posebnim pokretima svoje novo duhovno iskustvo. na drugi dolazak božanstva. a ne samo glas. U Ru­ siji i Rumunjskoj noćni časoslov okuplja mlado i staro u p r e p u n e crkve. pritvorenih očiju i zažareni u licu. ustrajno. str. živimo u vrijeme molitve — osobnog i zajedničkog razgovora čovjeka s Bogom. ne­ ka je vrsta religiozne inicijacije. nećemo se ovdje baviti sa svim sakralnim kategorijama koji se pojavljuju u karizmatičnom pokretu. Najprije treba moliti. 299. Dapače. Raste broj kršćana koji obavljaju jednomjesečne duhovne vježbe kao i onih koji odlaze u stroge samostane za neko vrijeme. biblijske i molitvene. Karizmatičari mole tijelom: s otvorenim dlanovima i ruka­ ma uzdignutim p r e m a gore. oni dobro znadu da to nikad ne mogu postići bez žarke i u p o r n e molitve. a ekstatičkim zanosima i povicima hvale Krista do trza­ ja i grča. Ivan od Križa i poznati mističar Eckhart. sagibaju. Fokolarini se u zajedništvu r a d o mole. Naglasak je stavljen na unutrašnje duhovno iskustvo. ali težište stavljaju na molitvi hvale i zahvaljivanja Bogu. Glad za molitvom i do­ življavanjem Boga je velika. jer bi nas to odvelo u ponavljanje. Na sastancima se neizostavno čita Biblija. ali jednako tako Terezija Avilska. U tom razgovoru s Bogom sudjeluje čitavo tijelo. 1979. koja se zbiva na okrajku službenog kršćan45 Tomislav Ivančić. Molitva je voljna. Ako je dakle molitva uvjet dolaska D u h a Sve­ toga. u Crkva u svijetu. Način okupljanja duhovnjaka re­ dovito je molitveni sastanak. samonikla. u obliku prostracije. neusiljena. N e m a sumnje da je molitva najvažniji sakralni čin u duhov­ skim skupinama. na sigurnost i blizinu spasenja. naravna. Duhovski pokret dakle rehabilitira re­ ligioznu dimenziju u kršćanskoj vjeri. Nije im nepoz­ n a t a p r o s n a molitva. već su na p r a g u snažnog do­ življavanja radosnog kršćanstva. 45 Ukratko. oni se savijaju. Duh Sveti dolazi m e đ u sakupljene kršćane samo posredstvom njihova iskrenog moljenja. nego ćemo radije izdvojiti dva glavna religiozna m o m e n t a i njima posvetiti pažnju: molitvu i govor u nepoznatim jezicima. Stoga su duhovnjaci u prvom redu ljudi molitve i razmatranja: mole rado. prigibaju. o n d a je ona središnja religiozna djelatnost u karizmatičkom pokretu. 4. često i dugo. 14. a Kursiljo vodi obraćanju i molitvi. Domovi molitve su sve brojniji. Zato je karizmatična obnova također i jedan veliki molitveni pokret. Zacijelo. a o n d a tek oče­ kivati izljev Duha. Kršćanske meditacije produbljuju čovjekov odnos p r e m a vlastitoj egzistenciji i uvode u tajne Božjeg govora. Razne grupe. kleče i leže na tlu. U Taizeu mladi mole i meditiraju. koje je u starom kršćanstvu bilo znak obraćenja. Taj čudnovati proboj želje i potrebe za molitvom prisutan je d a n a s i izvan karizmatičkog pokreta. što spada također u temeljne oblike sakralnog iskustva.

München. Zato je duhovski pokret u svo­ jem izvornom poticaju tipično religiozna tvorba. S a k r a l n i pokreti tijela općeniti su f e n o m e n u polju religioznosti. Alfonso M. Ta istaknutost molitve proizlazi iz s a m o g određenja religije. La Preghiera dell'Uomo. strast za spase­ njem i želja za vječnošću. i m a re­ ligija bez bogova. Proširenost molitve u prostoru i v r e m e n u posvjedočena je općenitošću njezi­ nih bitnih sadržaja i ustaljenom tipologijom. Iznimno se d o g a đ a da vjernici mole bez gesta. Moliti znači tražiti. S druge strane. ne po božanstvu. Teško je o tome davati sud. najprikladniji izraz unutrašnje molitve. K r i c h n e r drži da su na špiljskim crtežima u L e s c a u x u zamjetljivi prvi opisi čovje­ kovih mističnih i ekstatičkih stanja. 1923. Neki od molitvenih o b r e d a što se obavljaju na skupovima suvremenih karizmatičara ljudskom su rodu poznati v e ć od paleolitika. S t o g a su kretnje i izvanjsko držanje tijela čovjekov »vidljiv govor«. 1963. Dapa­ če. ali je vjerojatno da čovjek nije stariji od svoje molitve. S tim se u s p o r e d b a m a može nastaviti. Karizmatičari za­ p r a v o i ne r a d e ništa drugo nego obnavljaju najtradicionalnije sadržaje svetoga. pa nije čudno što većina primitivnih p l e m e n a u Africi smatra da je molitva isključivo tjelesna stvar. D a v n o prije pojave duhovskog pokreta. Eine religionsgeschichtliche und religion­ spsychologische Untersuchung. povijest religija je z n a l a za molitvu ljudskim tijelom. Das Gäbet. Molitva izražava religiju u p r a v o u tom njezinu tražiteljskom nemiru — k a o povijest žarkog i ustrajnog iskanja svetoga — pa može biti s njom lako izjednačena. Kretnje Velikog Ča­ robnjaka iz u k r a š e n e pećine u Trois-Freresu doimlju se kao mo­ litva tijelom. H. bolje reći »vidljiva riječ« molitelja. Di Nola. p o t r a g a za transcendentnim. I b a š je molitva — tako neraskidivo s r a s l a s duhovskim po­ kretom — najuniverzalnija od svih religioznih kategorija. koja više nije s h v a ć e n a kao nešto izdvojeno nego biva čvrsto u v r š t e n a u kultni kontekst i zato podložna tradicionalnim • 46 Friedrich Heiler. molitelja — beskućnika što nađoše zaboravljenu v a t r u i k u ć n o ognjište svetoga. poklonitelja. a tragovi na tlu u Montespanu možda su otisci jed­ ne primitivne ritualne koreografije u kojoj je kružni ples bio poglavita religijska svečanost. S v a k a usporedba n a p r a v l j e n a između molitvenih oblika u r a z n i m religijama — što su sakupljeni u starim i novim antologijama" — s onima u du­ hovskom pokretu otkriva začuđujuću sličnost. 134 . Znanost o religijama uspješno rekonstruira razvoj ritualizacije molitve. jednako k a o u svim religijama. tijelo na neki na­ čin uvijek sudjeluje. što je začetak svake p r a v e religioznosti. karizmatički pokret je stao na čelo svih istražitelja. M n o g e religije postoje s a m o po molitvi. ali ih n e m a bez molitve. Parma. među kojima molitva zauzima središnje mjes­ to. Na isti dakle način kao glas i tijelo može biti molitva. može se reći da je molitva povijesno v r l o prisutna i ondje gdje pojam b o ž a n s t v a nije dovoljno jasno iskazan ili ga uopće nema. koja je prvenstveno neko traženje božanstva.stva. K a d čovjek r a z g o v a r a s Bogom. Antologia della Preghiera di tutti i tempi e di tutti i popoli. lutalaca.

klicanje. U mazdaizmu riječ raj označa135 . U iranskoj religiji Vištaspa koris­ ti konoplju (bhang) s ciljem da postigne ushit. uzbiljujući u njemu mističku dimenziju bića. konstitutivan ljudskoj naravi. Pili smo soma i postali besmrtni. Iako treba strogo lučiti asketsku od orgijske ekstaze. uz­ dizanje ruku. kaže se u istom tekstu (VIII. što vodi do stano­ vitog otkrića slobode. Falvo. Grasso i S. Zanesenost — enthousiasmos — bila je tolika da se često izjednačavala s ludilom — mania. Apolon svira liru. 136) spominje asketu (muni) i opisuje njegovu opijenost transom. Apolinijevsku ekstazu više obilježavaju katarzijske i proročke moći. Di Nola. Poput karizmatičara i ostali pripadnici ekstatičkih pokreta u prošlosti svoja su izvanredna psihička stanja nastojali izazvati i održavati pomoću ritma i pjesme. U šamanističkim običajima glazba i pjesništvo imaju osobito značenje. Zato mistika redovito prati molitvu kao njezin naravni uvir i otpočivalište. a Orfej je glazbenik i čudotvorac. ne razlikuje odveć od obrednog zbivanja na karizmatičkim seansa­ ma. Arhaičko izvorište za taj duhovni tijek treba tražiti već u š a m a n a koji vjeruju da u svojim nesvjesnim zanosi­ ma dolaze u neposredni dodir s božanskim moćima. o kojoj pišu povjesničari religije F. Ekstatična raspoloženja imaju važnu i nezamjenjivu ulogu u go­ tovo svim religijama. a prorok Zaratust r a tek u stanju vizionarskog t r a n s a čuje svete riječi objave Ahura Mazde.pravilima. pokreti glavom i drugo. sklapanje. Ali i obrnuto. b a r e m ne u prapočetnom porivu. ukrštavanje. diranje svetog predmeta. Protivno tome. sagibanje. Tako se u Dioniziskim misterijima zanos postiže opojenošću i opsjednutošću božanstvom. molitva može postati predmet mističnog iskustva. Rijetko se naime događalo da reli­ giozni čovjek svoj silazak u polusvjest ushićenja nije shvaćao i kao put u onostrano. U istom prostoru ekstatička iskustva bivaju podraživana uzimanjem napitka soma. Himna u Rg Vedi (X. iskustvo mističkog za­ nosa neki je prvobitni antropološki duhovni organon u nama. Tu spada recitiranje raznih sakralnih formu­ la i izbaviteljskih priziva koje uvode vjernika u stanje ekstaze ili začuđenosti. 48). Heiler i A. U svakom slučaju. teško je ovoj posljednoj sasvim zanijekati religiozno podrijetlo. pa karizmatičari preuzimlju zacijelo ono najdragocjenije u sakralnom nasljeđu kad se oduševljavaju za is­ te mistične uznose. kao i ime Buddhe Amide u japanskom amidizmu. Očito da se ta ritualizacija tijela. A upravo u grčkoj religiji prevladavaju elementi sakralne razuzdanosti i raspojasanosti. poskakivanje. o kojima izvješćuju teolozi D. slič­ nu funkciju ima ponavljanje sloga om u buddhističkoj i hinduis­ tičkoj tradiciji. klečanje. Uobličuju se tako mnogobrojni propisi o držanju i kretnjama tijela koji su istodobno i obvezni obrasci molitvenih obreda: prostracija. Takvi su primjerice obredni obrasci i mističke tehnike spominjanja Božjeg imena — dhikr — što ih često rabe muslimanski sufi. Vrhunac molitve je u ekstatičkom združivanju čovjeka s bo­ žanstvom. kružni ples. U kultu Atisa i Cibele stanje entuzijazma postizava se spolnim sakaćenjem i potpunim darivanjem božanstvu.

spontani. G o v o r u nepoznatim jezicima nastaje nenadano. H a r m o n d w o r t h . L'ora dello Spirito Santo. ali s a d u posve nerazumljivom jeziku. k a o v r h u n a c i posljedica. a u Eleuzijskim misterijima božice Demetra i P e r s e f o n a č a š ć e n e su od svojih posvećenika pjesmom i plesovi­ ma. U uskoj svezi s molitvom stoji d a r jezika — glosalia — što je inače d r u g a po redu bitna religijska o z n a k a duhovskog pokreta. Zato a k o netko među k a r i z m a t i č a r i m a ne uspije govoriti u jezicima sklon je o d m a h po­ misliti da ne posjeduje niti jednu od k a r i z m a — k a o da Duh Sveti uopće n a d njim nije sišao. pojavljuje se k a r i z m a g o v o r a u jezici­ ma. to prije što je k a r i z m a d a r a jezika bila v r l o česta u prvoj Crkvi. strogo osobnom i neprevedivom. ekstatički. Zato mnogi ovaj govor u nepozna­ tim jezicima drže za nešto patološko i nenormalno. Lewis. " Za n a s će biti dosta ako smo us­ pjeli pokazati k a k o je s a k r a l n a ekstaza obvezna sastavnica čovje­ kove religioznosti — od paleolitika do modernih karizmatičara. iracionalni.va »kuću pjesme«. iako na drugačiji način. neshvatljivim uzvicima i nerazum­ ljivim riječima. epileptičkom ili čak psihotičkom zastranjenju. To je također neko moljenje. približujući se tako estetskom i poetskom načinu stvaranja ima­ g i n a r n i h svjetova. 48 S e r a f i n o Falvo. na svečanostima što se noću održavaju pod zagonetnim odsjevom njihovih upaljenih baklji. pa se može govoriti o histeričkom. neiz­ recivi. 4 8 pa on stvarno tvo­ ri sastavni dio karizmatičke molitve. str. koji služi za uspostavljanje doticaja s nadnarav­ nim svijetom. Do toga se d a r a dolazi ustrajnim sazivanjem. Ecstatic Religion. jer to s p a d a u povijest jedne duge i uzaludne raspre koja se odav­ no vodi u stručnim k r u g o v i m a . pa o t v a r a nove mogućnosti u iskazivanju. 1975. Glosalij a m a je d a k l e p r i d a n a najveća važnost. 136 . a iskazuje se u nesuvislim rečenicama. Glosalija je predpojmovni. Taj je­ zik drastično r a s k i d a s p r a v i l i m a konvencionalnog izražavanja i korisnog ponašanja. sličan dječ­ jem tepanju ili mističkom slušanju božanskog zvukovlja. To nesigurno i postepeno sricanje čudnovatih zvukova n a g l o p r e r a s t a u jedan mitski g o v o r koji znači oslobođe­ nje od jezičnih granica. Da li je u š a m a n a i njihovih nasljednika osobnost zaista tako duboko na­ rušena. V o đ e k a r i z m a t i č a r a posebno navode svoje čla­ nove na traženje d a r a jezika jer to v e o m a cijene. arhaički govor. Neki antropolozi međutim ovu ekstatičku religiju posve otklanjaju. 178—205. društvenih obzira vladanja. smatrajući je s a m o bolesnim izdankom k r e p k e i trijezne vjerničke odanosti Zemlji. Te zvučne znakove razumije s a m o onaj tko ih izgo­ v a r a i onaj k o m e su u p u ć e n e — karizmatičar i Isus Krist. Na kraju iskrena moljenja. An Anthropological Study of Spirit Po­ ssession and Shamanism. Bari. 75. slobodni. Psihoanali- • 47 I o a n M. 1971. R a z l i k a se sastoji u tome što karizmatičari doduše jednako mole k a o i prije. psihičkih s t r a h o v a zatvaranja. pitanje je na koje nećemo odgovarati. Za karizmatičare se tu zaista radi o jednom istinskom govoru. Pojava glosalija izazvala je slične reakcije k a o i mistični za­ nos: sumnju i nepovjerenje. To je uostalom vlastito s v a k o m izvor­ n o m religioznom doživljaju. str.

Goodman o stanju transa. Ta znanstvena dilema međutim ne ulazi neposredno u n a š obzor. Čukčima. Ali to jasno ne ide lako jer upravo sakralno — u svojoj krajnosti kao mistično — da­ je duhovskom pokretu današnju moć privlačnosti. Korjacima. Ta pojava nije međutim samo zasvjedočena u sjeverno-azijskih i artičkih n a r o d a nego je ima pomalo svugdje po svijetu. der Menschheit in Vergangenheit und 137 . Jakutima i Tunguzima. 1963.tički pristup ga stavlja u isti red sa snovima. koji se uglavnom sastoji od fantastičnih i nerazumljivih uzvika. Vrlo često taj jezik ili bolje govor vuče podrijetlo od oponašanja krikova divljih životinja. U vrijeme ini­ cijacije djeca uče oponašati životinje kao posebnu vrstu tajnog • 49 Friedrich Heiler. Mc Donnell. Mnogi teolozi — u istoj ravnini izbjegavanja govora o transcedenciji — čine sve moguće da umanje značenje govora o jezicima. a F. karizmatičan i čuvstven. Kao da ne žele odveć sablazniti moderni svijet. 4 9 U šamanizmu ga zovu tajnim jezikom jer se na zatvore­ nim sjednicama upotrebljava za stupanje u odnos sa svijetom duhova. iako je »sablazan« jedna od sržnih oznaka religioznosti. Franje Ksaverskog dö suvremenih pentekostalaca — sustavniji će uvid lako opovrći takvu n e u p u ć e n u tvrdnju. neki su modernije protumačili kao pokušaj da se ponovno n a đ e — iako na krivim putovima — vlastita osobnost koja je r a z o r e n a u suv­ r e m e n o m društvu obilja i otuđujuće masovnosti. Tajni šamanistički govor najviše je r a z r a đ e n u Eskima. str. glosalija je označena kao puki infantilizam i govor podsvjesti. Mc Cready piše o kolektivnoj egzaltaciji i traženju lažnog povjerenja. Postojanje tajnog jezika može se utvrditi m e đ u Laponcima. Uz čvrsti oblik molitve nailazi­ mo gotovo u svim poznatim religijama na neki slobodniji govor upućen božanstvu. Povijest religija naime ot­ kriva da duhovna zbilja opisana pojmom glosalija nije potpuno nepoznata u pretkršćansko doba. D. Htjeli bi prihvatiti karizmatički po­ kret zbog njegova izvanredna odjeka m e đ u kršćanima i istodob­ no iz njega izlučiti sve ono što je religiozno. U plemenu Batak seoski š a m a n također koristi »jezik duhova«. W. Iako se može činiti da je govor u nepoznatim jezicima vlastit isključivo kršćanima — od Djela apostolskih preko sv. kidajući sve odnose s bližnjima. Die Religionen Gegenwart. To zatvaranje u privatnost i ezoteričnost vlastitog jezika. Stuttgart. kao recimo K. dok su na Borneu religiozne pjesme sastavljene od posve nepoznatih riječi. Za vrijeme svečanosti u Pigmeja­ ca S e m a n g vrač [hala) razgovara s nebeskim dusima [šenoi) i na njihovu jeziku. 18. histeričkim smije­ hom. a blizak je dječjem tepanju. Drugi su opet složni opovrgnuti pato­ loški karakter glosalija. čestim plačem. koja odvaja karizmatičara od za­ jedništva i depersonalizira. Bit će dovoljno ako upozorimo na okolnost da je prijepornost fenomena glosalija u očima današnje pozitivističke i sekularističke kritike brzo prešla na teologijsko područje. ekstatičkim plesom i košmarom izobličenih predodžbi. U tom kontekstu.

Za vrijeme ekstatičkog stanja š a m a n i dokidaju dakle to n a š e sadašnje n e s a v r š e n o stanje i privremeno pronala­ ze svoju početnu mitsku situaciju slobodna r a z g o v o r a s božan­ stvom — izgubljenu za svjetovna čovjeka u osvit zore v r e m e n a . Beskrajnim ponavljanjem riječi mantra poništava se zbiljnost p r o f a n o g svijeta i o t v a r a pristup svetome. Vers une sociologie des interpenetrations de civilisations. prori­ cati. zagonetna smisla — koji također pokušavaju iskazati neizrecivo s nekim novim i nepoznatim jezikom. zamršeni tekstovi u Libri Sibillini. 24. Tako. primjerice. svojevrsnom je­ ziku koji č a k i m a svoj posebni naziv: bhasa mantra. osloboditi se j a r m a strasti nego govore često različitim i ne­ poznatim jezicima. Čitava metafizika može biti s a b r a n a u s a m o jednoj mantri. Mythes. dvosmisleno proro­ čanstvo Pitije u Delfima. str. P a r i s . Izgovaranje s l o g a mantra jest zvučni modalitet svemira. Zadnja od velikih monoteističkih religija zna dakle za pojavu glosalija. pa je zacijelo na djelu opet opisani fenomen glosalija. miješaju plemenske čarobnjake s katoličkim misticima. 91—93. Zato je uvođenje sakral­ nog zvučnog g o v o r a z a p r a v o isto što i razaranje svjetovnog jezi­ ka. O r a l n a for­ m u l a mantra jednako je sveta k a o i božanstvo koje o n a označa­ va. Les Religions Africaines au Bresil. 51 R o g e r B a s t i d e . pripadnici spiritističkih sek­ ti Umbanda" u Brazilu na svojim s e a n s a m a dovode medija u takvu krizu da ovaj počinje sricati nerazumljive rečenice i zbo­ riti nepoznate riječi. spolan. S glosalijom je prispo­ dobiv i ekstatički jezik u dionizijskom kultu. Le Chamanisme et les techniques archaiques de l'extase. Njezin literarni s m i s a o je manje v a ž a n od ezoteričnog znače­ nja z v u k a što se ponavljanjem toga sloga proizvodi. Glosalija k a o religiozni događaj ni kasnije nije iščeznuo. Isto značenje stanovitog »drugog jezika« i m a s v a d r e v n a hermetička literatura i njezini pučki odjeci. M i r c e a E l i a d e . nepoznat mu je životinjski i božanski jezik. Teolozi sigurno neće biti oduševljeni s ovim u s p o r e d b a m a koje stavljaju u isti red p o g a n s k e š a m a n e i kršćanske karizmatičare. U tantrizmu r a z n e m a g i č k e formule ili fonemi bez j a s n o g značenja pripadaju. na isti način. 1961. str. U novije p a k vrijeme opaženo je da m n o g i sinkretistički pokreti r a d o uključuju u obred g o v o r u ne­ poznatim jezicima. Is­ lamski sveci (awlija) ne s a m o da imaju moć činiti čudesa. M.r a z g o v o r a s božanstvom. 1974. Paris. 1957. U d a l e k i m mitskim v r e m e n i m a ljudi su živjeli u miru sa živo­ tinjama i s a v r š e n o razumjeli njihov jezik. str. Paris. G o v o r u nepoznatim jezicima ne zastaje na granici religije primitivnih n a r o d a . čovjek je postao ono što d a n a s jest: smrtan. prisiljen je raditi da bi se n a h r a n i o i zato je u stalnom sukobu sa živim bićima. ršves et mysteres. 138 . Eliade 5 0 objašnjava tu pojavu željom i pokušajem da se uspostavi čovjekovo prvobitno i edensko sta­ nje. 80—83. Na m n o g i m p a p i r u s i m a nalaze se ispisani magični znakovi i nerazumljive riječi — dvoznačna. proročka. nejasna. Taj prigovor je doista o p r a v d a n k a d se polazi sa stajališta teologije • 50 M i r c e a Eliade. Tek n a k o n kozmičke kataklizme i p r a i s k o n s k o g pada.

U n a d n a r a v n o m poretku posljedice k r š ć a n s k o g g o v o r a u jezicima m o g u biti dalekosežnije od onih poganskih. Posve oprečno tom zaključku — o pobuni siromašnih svetim — stoje vrlo različita mišljenja: jedni u karizmatičkoj obnovi žele vidjeti pokušaj prilagodbe konvencionalne vjere stanju rastućeg zanimanja za alternativne religije. Tko od odabranih to stvarno postiže 1 u kolikoj mjeri — nije na znanosti o religijama da ustanovljuje. Zajednički im je bio neki prosvjećeni M J o s e p h H. sociologijska je teorija i ovdje više p r i h v a ć e n a od religijske činjenice. Da je tako pokazuje v e ć s a m a činje­ nica što su u p r a v o sociolozi religije — od sviju najbolje upućeni u djelovanje društvenih m e h a n i z a m a — promašili predvidjeti pojavu karizmatičkog pokreta. Nepovratno uvučeni u taj isti krug svjetovnosti. ali im je u z a sve to antropološka struktura u p a d n o slična. A ta podudarnost nije slučajna.i njezine metode. str. Drugačije se raz­ mišljanje međutim nije ni moglo očekivati k a d je sekularizacija C r k v e i društva bila podvrgnuta isključivo svjetovnoj ocjeni. Da smo o dru­ g i m sadržajima raspravljali vjerojatno bi n a š zaključak bio s a m o opetovano potvrđen: karizmatička obnova je eminentno religioz­ ni događaj u v r e m e n u svjetovnosti. A u potpuno svjetovnom svijetu potreba za religioznim u čovjeku s a m o je opet dobro prikriveni svjetovni problem. S v e to m o g u biti doista snažni poticaji za razvoj karizmatične obnove. Zato se može reći da š a m a n i i karizmatičari nisu isto nego im je s a m o poticaj za­ jednički: razoriti sve prepone svjetovnog jezika i dosegnuti govor slobode u transcendenciji. Primjereno metodi te znanosti ne pitamo — kao u predznanstvenom pozitivizmu i evolucionizmu — da li se mistično kršćanstvo razvilo iz ekstatičkog š a m a n i z m a nego jedino utvrđujemo da su obje pojave jednako prirođene svakom duhovnom čovjeku. 1976. D v a se dakle g l a v n a unutrašnja sadržaja duhovnog pokreta — molitva i g o v o r u jezicima — nadovezuju na religiozne težnje pretkršćanskih n a r o d a i drevne s a k r a l n e tradicije. I carismatid cattolici. Ficher. Brescia. Karizmatičari su otvoreno iskazivali svoja religiozna uzbuđenja i svijest o Bož­ joj nazočnosti u svakidašnjem životu — stvari zaista nespojive bi­ lo s ubrzanim procesom sekularizacije kulture. drugi opet otčitavaju u pojavi pentekostalnog pokreta reakciju na besplodnu ukočenost i za­ tvorenost eklezijalnih struktura. U tome se oni nisu mno­ go razlikovali od sociologa. ali im psihološka privlačnost i draž duhovne'novosti j a m a č n o ne dolazi s a m o od lošeg djelova­ nja društvenih mehanizama. 182. Nažalost. Drugačije je k a d se za ishodište uzima znanost 0 religijama koja t r a g a baš za sličnostima. za treće duhovski po­ kret uzima svoj zalet od neuspjeha društvenih revolucija i neisti­ na zemaljskih ideologija. konačno. bilo sa slijedom strukturalnih preradbi u Crkvi. A tu g r e š k u u prognozi oni d a n a s r a d o i često priznaju. 5 2 Ništa n a i m e nije najavljivalo ekspanziju religijskih t e m a i iskustava u pokoncilskoj Crkvi. 139 . moderni teo­ lozi su jednako pažljivo izbjegavali spominjati sve događaje što izlaze ili nadilaze granice puke očitosti.

Kariz­ matička duhovnost je dakle opisana kao obično praznovjerje i ostatak magičke religioznosti. A znanstveno određenje religioznosti nije nikad toliko pri­ jeporno da bi zapriječilo uvid u tu nametljivu usporedbu. Tako je za nju osim povijesnih. Zato pripadnici karizmatičkih pokreta nisu kontestatori nego duhovnjaci. Postaje dalje jasno za­ što karizmatičari ne dolaze iz crkvenih krugova — koje je proces sekularizacije najuočljivije zahvatio — nego se pretežno novače iz laičkih sredina. začudo. nego je žele iznutra preporoditi. Zato kažu da će kao pokret iščeznuti kad cijela Crkva postane karizmatička i njihov religiozni duh prožme svakog kršćanina. zazirući od nadmoći svjetovnoga. pentekostalci pokušavaju iskreno izbjeći zla stranačkih suprotstav­ ljanja.pozitivizam. Na kraju. U svojim očitovanjima karizmatičari zapravo ne čine ništa drugo nego ponavljaju ono što su od davnine radili svi religiozni ljudi. ozračje mu je. Sad konačno postaje jasno zašto karizmatičari žele ostati odani svojim vjerskim zajednicama i nemaju namjere osnivati nove Crkve. vrlo mis­ tično. Neočekivani izlazak duhovnih i mističnih pokreta na svjet­ sku scenu pokazuje da pobuna protiv svjetovnosti dalje traje — kao nezaobilazni religijski motiv — i to u onoj mjeri koliko je sveto izostalo iz prostora kršćanske crkvenosti i teologije — pro­ stora koji je do sada uvijek bio neprijeporni zavičaj svake religi­ oznosti. a ne iz područja teologije koja postaje svjetovna. 140 . a to mogu samo onda ako u njoj ostanu. Prvi koji su primili »krštenje u Duhu Svetome« bili su baš svjetovnjaci. Obuzeti re­ ligioznim žarom. socio­ loških. Ako taj pokret odbacuje. onda u nje­ mu lako otkriva sklonost prema okultnome i ezoteričnost. Jer. Zato sekularizirana teologija zauzima spram pojave karizmatičkog pokreta dva jedino moguća stajališta: ili u njemu uporno i nevjesto mimoilazi izljeve mističnosti i žudnju za čudes­ nim ili ga u cijelosti otklanja zbog navodno nekršćanskog ustroj­ stva. Premda je pokret više vođen od laika nego svećenika. kao u drugom slučaju. To znači da religioznost u Crkvi dolazi iz područja svjetov­ nosti koja razočarava. za razliku od većine kršćanskih konzervativaca i progresista koji u političkoj zauzetosti nalaze zaklon za svoj duhovni umor. pokušavaju Crkvu ozdraviti od svjetovnosti ko­ ja je za mnoge postala pravilo i putokaz. karizmatička je obnova prije svega religiozni događaj koji je u temeljnim odrednicama uvijek primjeren traženju svetoga. nisu klerikalci nego ekumenisti. Ne raskidaju odnose s Crkvom. Usprkos ovako nepovoljnu sudu znanost o religijama je spremna ići dalje i u prilazu duhovskom pokretu uzeti u obzir ponešto širi krug činjenica. psiholoških i teoloških podataka nužno raspraviti i religi­ ozne sadržaje toga pokreta. umorni od suhe rječitosti teologije i neuslišenih obećanja pastoralne tehnologije.

mržnje i p r e d r a s u d a — svjesni da nismo posjednici istine nego s a m o njezini lomni i krhki tražitelji. S druge je strane moderno društvo — vjerno svojim laičkim mi­ tologijama i ideologijama svjetovnosti — ocijenilo pojavu novih sekti k a o veliku opasnost i prijetnju postojećem poretku. p r e m a kojem je sekta g r u p a vjernika koja 141 . situacija potpuno promije­ nila. Djelo­ mice z a h v a ć e n a istom svjetovnošću ni C r k v a nije p o k a z i v a l a pre­ ma njima dovoljno otvorenosti i susretljivosti. U p o p u l a r n i m znanstvenim p r i k a z i m a sekte posta­ ju najtraženija tema. Svjedoci s m o dakle — uz niz drugih — i jednog p l a n e t a r n o g p r o c e s a što se u n a š e vrijeme vodi protiv sekti. Poslije radničke revolucije. studentskih pokreta i feminističke kontestacije na red je došla p o b u n a religijskog proleterijata. Tome se usproti­ vila o b r a n a i podastrijela svoje viđenje stvari. Teologija do­ nosi svoje određenje. polemike. J e r . I S T R A G A O N O V I M S E K T A M A : PROŠLOST.RASPRAVA O NOVIM SEKTAMA N e k a d se o s e k t a m a m a l o znalo i još manje stručno pisalo. prekid. Sekte su iz društvenog podzemlja i religijske anonimnosti spektakularno izišle na vidjelo d a n a i ušle u s a m o središte svjet­ skog zanimanja. i o s e k t a m a se također može raspravljati na posve sektaški način. Zahvaljujući b a š tom nepriličnom po­ sredništvu u široj se javnosti stekao p o g r e š a n dojam i stvorio maniheistički pojam o njima k a o čistom utjelovljenju s v e g a zla. raskid. Pokušat ćemo o tom nesvakidašnjem f e n o m e n u nešto smireno i razložno izreći — izvan fanatizma. Slijedom t o g a up­ riličen je — jasno u metaforičnom smislu — sudski postupak i ispisana d u g a optuženica o prijestupima sekti. podmetanja. međutim. I M E I IDENTITET U običnom g o v o r u riječ sekta — latinski secta od sequi — oz­ n a č a v a religijsku skupinu koja se oblikovala odvajanjem od jed­ ne veće i starije vjerske zajednice. Zato je društvenoj znanosti ostao dugo zabranjen ulaz u povlašteni krug ezoterničnih učenja i čudnovatih ponašanja p r i p a d n i k a sljedbi. neprihvaćanje. U širem smislu sekta je svaki manjinski religijski pokret. Bilo je to područje stroge tajnosti i zatvoreno za javnost. Zadnjih se pedeset godina. Za nju se redovno vezuju pojmovi: odbijanje. dok ih sredstva mass-media koriste k a o iz­ v o r najunosnijih senzacija. prijelom.

fa­ rizeja. Religijske grupe na prostoru ruskog pravoslavlja suvišno je pak i spominjati jer ih je zaista mnogo.osporava učenje i uređenje Crkve. Nove se sekte ug­ lavnom pojavljuju poslije drugog svjetskog rata. simoniani. za sociologiju je sekta samo jedna naročita reli­ gijska struktura. seduceja. Spomenutim se sektama iz prošlosti ne kanimo ovdje baviti jer one spadaju više u predmet povijesnog istraživanja religije. otkriti razloge njezina postanka 1 obaviti tipološku klasifikaciju. harigiti. U židovstvu se spominju sljedbe esena. Dok se vjera ne instituci­ onalizira i učenje ne kanonizira. Naš će pogled biti upravljen prije svega na svjetovnu današnost u kojoj počinju nicati. Pri tome će biti važno odgovoriti na dva pitanja. katari. Prva svjedočanstva o sek­ tama susrećemo u velikim religijama: šintoizmu. amidizmu. u sklopu drugih društvenih činjenica. prvo: jesu li nove religijske sekte dois­ ta tako nove kakvim se prikazuju?. sav je ljudski život bio u tolikoj mjeri prožet jedinstvenom i svugdje prisutnom religijom — koja je prenošena tradicijom — da se zapravo nije imalo što od čega odvajati. čime je označena shizma. Osim Svjedoka Jehove druge su u zalazu. japanskom i ki­ neskom buddhizmu. drugo: jesu li nove religijske sekte zaista religijske tvorbe kakvima se priželjkuju? Novost je najprije u pogledu kronologije. Zato dolazi do razdora. Vjerojatno je sekta vrlo stara pojava. religijskog uče­ nja i obrednih tehnika. valentiana i kainita. basilidianaca. Za katoličku Crkvu sljedba je bilo koja velika ili mala skupina što se od nje odijelila. naime. ali sigurno ne toliko stara koliko sama religija. paterani. godine. Uvjeti su se stekli tek poslije. a doživljavaju vrhunac eskalacije početkom 1970. čime je oz­ načena hereza. derviši. valdezi. mazdaizmu i azijskim misterijima. rekabita. Ono što je novo u tim pokretima jest upravo uspostavljanje novog religioznog senzibi142 . teško je zamisliti pojavu sljedbe. Odatle onda potreba da sprovedemo strogo razgraničenje između starih i novih religijskih zajednica. neprihvaćajući učenje. rasti i razmnožavati se različite i mnogobrojne vjerske skupine. begardi. U predpovijesno doba. zelota. Izvan kršćanstva množe se i cvjetaju gnostičke zajednice s nazivima adamita. đainizmu. pa se 0 njoj nemaju što izricati normativni sudovi nego je treba pod­ vrći iskustvenom istraživanju. Danas su u punom zamahu i razmahu. No to nije sve. enkratiti. kvarita. marcioniti. Najnepreglednija je situa­ cija zacijelo u islamu gdje samo neke sekte mogu biti sa sigur­ nošću spomenute: asasini. Novost je dalje u tome što one donose jedan posve neuobičajen sustav simbola. Arhaičke ili primitivne kulture uopće ne poznaju izdvojene sakralne skupine. luciferiana. ili uskraćujući posluh. Najbrojnije su svakako kršćanske sljedbe iz ranog i kasnog srednjeg vijeka: bogumili. a vezane su uz protestantizam. rasko­ la i istupa. Zato smo ih nazvali novim sekta­ ma. Suprotno tome. Preskočit ćemo jednako i sekte što je javljaju između dva rata. koje sve zajedno osjetno odstupaju od po­ stojećeg društveno-crkvenog standarda. montanisti. albignezi. druži. hakimi i ibaditi. ofita. perata. šivaizmu.

Ro­ m a . 2 S v e to pokazuje da novi religijski pokreti nisu nužno i nove religije. Qand l'Occident s'eveille. ne obavljaju starinski obredi nego za svijest Krišne. ne na suprotstavljanju znanosti i religije n e g o na naročitoj spoznaji materijalnih i duhovnih bića. važnost prosvjetljenja. Inuovi movimenti religiosi. Te grupe preuzi­ maju tipične sastojke j a p a n s k o g š a m a n i z m a — povlašteni polo­ žaj žena. 200. i sve družbe. dok su u sljedbi Misije božanske Svjetlosti. Dok su stare sekte bile — više ili manje — ukorijenjene u kršćansku tradiciju i s a m o nju mijenjale ili radikalizirale. 2 G i o v a n n i F i l o r a m o . Ujedinjena crkva i Scijentološka crkva. Četiri zajednice odgova­ raju potvrdno i smatraju se religijskim tvorbama: Hare Krišna. Ni brojne j a p a n s k e sekte. što su se proširile na Zapadu. G r u p e Soka Gakkai se predstavljaju istodobno k a o filozofski i religijski pokreti jer r a z u m m o r a podržavati vjeru. pokret B h a g w a n S h r e e Rajneesha. nisu baš tako nove u svojoj postojbini. Time međutim problem nije riješen. prisutne religijske tradicije — hinduistička. Međunarodno društvo Transcendentalna Meditacija i 3 HO. D r u g a p a k dolazi iz Dale­ kog Istoka. Pripadnici sekte Eckankarse definiraju k a o »duhovni pokret koji se temelji na osobnom iskustvu s v a k o g pojedinog sudionika«. str. Najbolje je poči od njihovih svjedočanstava i javnih izjava. Transcendentalna Meditacija ustraje na tome da nije n i k a k v a re­ ligija nego sastavni dio moderne pozitivne znanosti. a odnosi se na Zen buddhizam i nove japanske sekte. Metamorfosi del sacro. k a o što su MeherBaba. dotle nove sekte pretežno dolaze iz n e k r š ć a n s k o g podneblja. P a r i s . Među is­ točnjačkim religijama postoje naime opet razlike. to su s a m o na svoj posebna način. 1986. Učenici što se skupljaju u Središtima Sri Chinmoya i Zajednici Mahikari radije pristaju da ih se naziva sljedbenicima duhovnih nego religijskih pokreta. Sectes et reveil religieux. Ananda Marga. • 1 J e a n V e r n e t t e . 110. terapeutske sposobnosti uteme­ ljitelja — s pozivanjem na pretke. ekstatičku tehniku i tradicio­ nalne obrede svetoga plesa. str. P r v a uključuje neohinduističke pokrete. Pokreti Hare Krišna i Transcendentalna Meditacija ne donose primjerice teo­ rijski ništa n o v o g a u n u t a r hinduističke tradicije. a podjela dovršena. 1976. 143 . izvan svih dosadašnjih s a k r a l n i h tradicija.liteta što se u njima neskriveno očituje. Misija Božanske Svjetlosti. 1 Pri tome treba razlikovati dvije vrste religijskih grupa. Povijest religija je uostalom odveć b o g a t a s a k r a l n i m sadržajima da bi se nešto posve nepoz­ nato i nikad dosad viđeno tako lako iskazalo. N a š e d r u g o pitanje — o tome da li su nove sekte uopće reli­ gijske — može se činiti suvišnim. u toj crkvi se ne opraštaju grijesi nego brišu »engrami«. i s l a m s k a i sikhska — pa je ta skupina više rezultat sinkretičkih spajanja nego recep­ cija starih učenja. što se izričito kvalificiraju k a o religijske. Isto zagova­ raju članovi g r u p e B e n j a m i n a C r e m e a . S u v r e m e n a religijska obnova počinje u stvari s uvozom istočnjačkih sakralnih učenja. Ali nije tako. Štoviše. T a k o se Scijentologija ne temelji na objavi nego traže­ nju. koja dolazi iz sjeverozapadne Indije.

Izbor naziva nije međutim ne­ ko puko tehničko pitanje. 6 To se mjerilo pokazalo također neprimjereno situaciji jer uvodi u igru neki izvanjski sociološki vidik. Naprotiv. ostao je on prilično dugo po- • 3 F r a n k F l i n n . Scientology as Technological Buddhism. C r k v a i sekta su pojmovi oblikovani na Zapadu.W i l i a m S i m s B a i n b r i d g e . tehnološko. u Journal for the Scientific Study of Religion. P r e m a njima C r k v a je religijska zajednica koja p r i h v a ć a postojeće društvo. On Churches. Sects and Cults. str. a bliža Crkvi. 6. 8. U početku se najviše r a b i l a riječ sekta koja je određivana u opreci p r e m a Crkvi. N e w York. k a o recimo one Ananda Marge ili Hare Krišna. Zato izrazi koji imaju znanstveno. Da bi izbjegli spomenute dvoznačnosti u pojmu sekte — koju nije m o g u ć e uopće misliti izvan pojma C r k v e — neki su sociolozi počeli koristiti termin kult. kultom ili pokretom taj se v e ć unaprijed dalekosežno teorijski opredjeljuje. D a n a s se pokazuje da sekta nije b a š p r i k l a d a n naziv za m o d e r n e religijske pokrete. 117—133. ali je tematika redovno sakral­ na. str. tko nove sekte poistovjećuje s crkvom. Ta kriza identiteta novih religijskih pokreta i neuhvatljivost njihova točna određenja odrazila se u znanstvenoj terminologiji. 5 E r i c h G o o d e . Štoviše. 2. S t o g a je problem nazivlja potrebno potanje raspraviti. u z b o r n i k u Alternatives to American Mainline Churches. 1967 str. 1957. Troeltscha. str. 191—204. u kojemu se razmnažaju n e k r š ć a n s k e skupine. 22. S n o c k . 1974. 144 . W e b e r a i E. 69—77. a ne unutrašnji religiozni poticaj. 93.W i l l i a m S i m s B a i n b r i d g e . 13. rubno i bez posljedica.' 4 R o d n e y S t a r k . Concepts for a Theory of Religious Movements. iskustvo svetoga i predosjećaj r a d i k a l n o g oslobođenja. 5 Zato uzimaju za mjerilo stupanj integriranosti g r u p e u društvo. Pri tome simbo­ lika može doduše biti svjetovna. u American Sociological Revi­ ew. političko ili društveno značenje u sljedbenika sekta brzo dobivaju religiozni smisao jer su neraskidivo vezani uz pojam spasenja. U novim je s e k t a m a u p r v o m p l a n u n a i m e prisutna ljudska situacija otuđenja ili stanje oslobođenja od toga otuđenja. u jednom određenom kulturo­ loškom kontekstu i nerazrješivoj povezanosti s eklezijalnim kršćanstvom. J o h n B.uvode »tehnološki rituali« 3 No to je s a m o vanjština i novi stil sim­ boličkog govora. 18. u Journal for the Scientific Study of Religion. 1983. str. A Critical Appraisal of the Church-Sect Typology. 1983. Sektu dakle određuje nestabilnost njezine religijske organiziranosti. str. u z b o r n i k u Alternati­ ves to American Mainline Churches. U opticaju su mnogobrojna imena. pa što je n e k a zajednica u svojem ustroju složenija to će biti više udaljena od sekte. Some Critical Observations on the Church-Sect Dimension. To je stajalište opširno r a z r a đ e n o u teksto­ v i m a M. 4 što je očito ne­ primjenjiv kriterij za n e k r š ć a n s k e religijske grupe. 81—92. u Journal for the Scientific Study of Religion. U toj je definiciji bitan stupanj dostignute organizi­ ranosti. Dualistički model sekta-crkva postao je prijeporan u aplikaciji na zapadnjačko društvo. U unutrašnjosti čovjek ostaje dalje nepromjen­ ljiv. dok ga sekte odbijaju. To počinju uviđa­ ti m n o g i sociolozi. Preliminary Concepts for a Theory of Religious Movements. N e w York. 6 R o d n e y S t a r k . An Alternative to Church-Sect. 1979. što je nepreskočivi okvir svakog religioznog doživljaja. B e n t o n J o h n s o n .

Alia ricerca della terra promessä. 8 H a r a l d Biezais. B e n z i G. Ursachen. 1 3 Od toga nije daleko izraz »nove religije« koji ko­ riste povijesničari. 41. X I . M. Hasquin je sklon govoriti o »suvreme­ nim sektama«. Woo d r o w a " do J. 1980. 120. Str. 9 R o b e r t S. 1 0 Z b o r n o djelo što su ga uredili M. 18 A l d o N a t a l e T e r r i n . The New Religious Consciousness. W. 1974. 17 V i t t o r i o L a n t e r n a r i . Brescia. 1985. 299—327. 379. povijesti magije.p u l a r a n u američkoj znanstvenoj literaturi. k a o E. Roy W a l i s . Za v e ć i n u današnjih sekta može se č a k ustvrditi da nisu ni sinkretizmi nego v r l o stare reli­ gije koje su spretno prilagođene s u v r e m e n i m svjetovnim prilika­ ma. M ü n c h e n . str. 7 Naziv je doduše ide­ ološki n e u t r a l a n jer su svi religijski pokreti u nekoj mjeri poveza­ ni s kultom. Nuove religioni. 1975. 1974. R i c h a r d s o n . 28—31. str. Ellwood. p r e m a kojoj se o n d a vrednosno određuju sve ostale vjerske zajednice. Creative Eclecticism in New Religi­ ous Movements. 1 8 Talijanski su sociolozi d u g o uvrštavali m o d e r n e vjerske skupine u područje praznovjerja. s a k r a l n o g fol­ k l o r a i tajnih društava 1 7 — ukratko. M. Ideology. P a r i s . Les sectes contemporaines. 14 E r n s t Benz. Säkularisation und Neubil­ dungen von Religionen in der Gegenwart. S. From Cult to Sect. N a p o l i . E n g l e w o o d Cliffs. Jugendreligionen. Y. Synkretismus. str.F r a n c o i s M a y e r . 1985. P a l e r m o . Müller-Küppers i F. Haack. 1981. P a r i s . 16 Carsten Colpe. potvrđujući da je C r k v a u njih još uvijek g l a v n a socio-kulturološka s n a g a u društvu. 1975. s t r . 1 ' • 7 J a m e s T. str. 7. 10 F r i e d r i c h W. koja čine da ih više ne m o ž e m o obuhvatiti tradici­ onalnim izrazima sekte ili kulta. B e l l a h pišu općenito o »novoj religijskoj svijesti«. S t o c k o l m . G ö t t i n g e n . Ber­ keley. 13 M i c h e l e M a t . 5. Ta je terminologija p o g r e š n a jer u novim religijskim g r u p a m a p r e v l a d a v a d o b n a skupina od 25 do 40 godi­ na. Specht također nosi isti n a s l o v Ne­ ue Jugendreligionen. 199. u Pacific Sociological Review. Authority and the Development of Cultic Movements. 504. Reaktionen. 1983. str. 1 4 dok Ch. 1976. Sociologia della cultura popolare in Italia. 1973. Festa. R. Die neu­ en Religionen. 1979. 3. 1983. 15 C h a r l e s Y. 8 ali nehotice upućuje na mogućnost autoritarizma u tim g r u p a m a . Ellwood je p o k a z a o k a k o postojeće religijske skupine dobivaju n o v a obilježja. 11 A l l a i n W o o d r o w . u z b o r n i k u Handbuch der Religion­ sgeschichte. carisma. str. Renaissance. a u bliskoj će budućnosti j a m a č n o biti još više starijih člano­ va. Religious and Spiritual Groups in Modern America. R o b e r t o C i p r i a n i . G l o c k . M a y e r a 1 2 — ili »nova skretanja«. F r a n k f u r t .X V I I . u Social Resear­ ch. 22. 415. Haack. s v e z a k III. S t u t t g a r t 1971.H a s q u i n . Les nouvelles sectes. 15 Protiv atributa »novo« s p r a v o m se buni C. Un regard neuf. 12 J e a n . Trends. G ü n t e r L a n c z k o w s k i . što je v e ć preuranjeni znanstveni zaključak. apocalisse. B e l l a h . Sectes nouvelles. str. Colpe jer je g o v o r za­ p r a v o uvijek s a m o o sinkretizmima. 9 U Njemačkoj se proširio naziv »religija za mlade« — Jugen­ dreligionen — a uveo ga je F. Glock i R. N. 218. F. str. 2. B r u x e l l e s . 179. 136—166. 145 . str.R o b e r t N. New Religions. F r a n c u z i radije preporučuju naziv »nove sekte« — od A.1979 str. Neue Religionen. Lanczkowski. str. u p u č k u religiju 1 8 — dok su tek u novije doba usvojili prikladnija i općenito usvojena i m e n a za te grupe.

a s njime se zacijelo ne mogu točno odrediti m o d e r n e vjerske zajednice. imovinu i rad. utječu se oblicima prikrivene prostitucije. iako za potrebe istraži­ vanja. Mair. London. čudnovatost i totalitarizam. 20 Zanimljivo da je taj izraz — novi religijski pokreti — prvi put bio rabljen od so­ ciologa za označavanje pojave nativističkih i milenarističkih sku­ pina u Trećem svijetu. religiozno stajalište i vjeru. Beckford. Beckford nabrojio je čak devet kvalifikacija: duševna bolest. 21 Lucy P. 2 2 Religij­ ski pak sociolog K. A. str. Saliba.Ni pojmovi »grupa« ili »skupina«. 1976. Ipak većina sociologa — posebno američkih — daje neprije­ p o r n u prednost nazivu »novi religijski pokreti« — new religious movements — jer je taj najviše podoban da iskaže društvene ob­ like današnje religijske situacije u kojoj dolazi do »drobljenja« in­ stitucionalne sakralnosti. 154. fanatički se i bezumno vezuju uz jednoga gurua. Ima zapažen broj pripadnika skupina koji se samo povremeno susreću radi obavljanja obred­ nih radnji. ne dozvoljavaju sljedbenicima da slobodno pro­ vode svoj privatni život. pribjegavaju zastrašivanju.21 Uprkos tome mi smo zadržali riječ sekta — uz istodobnu upotrebu svih drugih spomenutih naziva — jer u nas pokreti pri­ zivaju u sjećanje politički sadržaj. Reklo bi se gotovo obeshrabrujuća za one koji ih pokušavaju braniti. u zborniku Vecchi e nuovi dei. 319—327. društvena škodljivost. razorno djelovanje. 1985. odbijaju članove sekte od njihove rodbi­ ne i prijatelja. Zato grupnost ili skupnost nije nezaobilazna odrednica novih sekta. uzrokuju u privrženika slabljenje duhovne i fizič­ ke snage. Previše su neodređeni i op­ ćeniti u svojem izrazu. Cult Controversies. ali to ne čine sve podjednako. nasilju i zlo­ činu da bi članove grupe zadržali čvrsto na okupu. prakticiraju mani­ pulaciju i indoktrinaciju. nemilosrdno ih iskorištavaju. str. pa ne uspijevaju nikad stvoriti neku stabilnu i stalnu zajednicu vjernika. PRVI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OPTUŽNICA Optužnica. uzimajući im novac. New York. pa njegova lista sadrži nove sumnje i optužbe protiv vjer­ skih skupina: da koriste religiju kao sredstvo izbjegavanja plaća­ nja poreza. Independent Religious Movements in Three Continents. obmana. 22 James A. • 20 John A. 307—335. Američki stručnjak za sekte J. str. 146 . Problemi di ricerca e di classificazione dei movimenti religiosi contemporanei. neiskrenost. što je nedavno podignuta protiv novih religijskih grupa. u zborniku Gods and Rituals. koji se također često upot­ rebljavaju. Sigurno je da većina sekta živi u zajedniš­ tvu. 1967. pa štete zdravlju. nisu posve bez prigovora. Nećemo je ovdje u tančine po­ navljati jer bi n a s to daleko odvelo. The Societal Response to the New Religious Movements. neodgovornost. Dobbelare — u jednom još neobjavljenom predavanju — otišao je još mnogo dalje. prevara. Ispravno je naime reći da su osobe za­ uzete u traženju istine zaista u pokretu jer mijenjaju pri tome svoje duhovno stanje. zaista je d u g a i teška. Torino. žele se domaći gospodarske i političke moći u druš­ tvu.

najgori oblik političkog i religijskog ropstva. E d w a r d H u n t e r . M o r a m o se ograničiti s a m o na neke optužbe. N e w York. 1983. Zato nisu u pitanju nove poruke božanske providnosti i religioznog spase­ nja n e g o novi oblici mistifikacije i suptilnog nasilja. 1962. koji jednako ograničavaju slobodu pojedinaca i procvat društva. 147 . 1953. koji na policijski način i po zlokobnim nacističkim u p u t a m a us­ postavljaju nečuvenu represiju n a d članstvom s a k r a l n i h skupi­ na. pa kroz taj duhovni odnos ulazi z a p r a v o u svijet s p a s o n o s n a b o ž a n s k a Svjet­ lost. R o b e r t J. D a i s a k u Ikeda. Brainwashing in Red China. Backer. R o n H u b b a r d a i S w a m i P r a b h u p a d a . B h a g w a n S h r e e Rajneesha. K a d se spominju negativnosti novih religijskih skupina. W." I m a p o z n a v a l a c a religijskih prilika — k a o v e ć spomenuti pastor F. Neki su sociolozi upozorili na indicije o po­ stojanju u p r a v o krupnih zloporaba i n a o p a k i h ideologija u sekta­ ma. Starješina Zajednice Mahikari je isključivi posrednik između ljudi i Boga. Posredništvom S a n M y u n g M o o n a i njegove zaručnice bit će tek m o g u ć e obnoviti i uspostaviti idealno društvo na zemlji. Vjerojatno da njihov upliv na vjernike ne dolazi toliko od n a r a v i religijske poruke koju navješćuju koliko od osobne draži i moći fasciniranja koje posjeduju. Coercive Persuasi­ on. naročito u psihologiji i psihijatriji.C u r t i s H. N e w York. Classical and Contemporary Bra­ inwashing Models. The Calculated Destruction of Men's Minds. Lifton. »prisilno uvjeravanje« koje su postale predme­ tom znanstvenog istraživanja. " J a m e s T. L. L. " Najviše se n a r a v n o raspravlja o »ispiranju mozga« — brainwashing — jer je to z a p r a v o početak s v a k o g totalitarističkog sustava. u z b o r n i k u The Brainwashing-Deprogramming Controversy. Bit će dosta spomenuti život. Ispod blještave religijske retorike i pobož­ nih o b r e d a skriva se i širi n e o g r a n i č e n a moć vjerskih leadera. E d g a r H. Uspjeh novih religijskih g r u p a može se u m n o g o m e pripisati utjecaju njihovih voda. Z o v u ih »novim prorocima« ili »duhov­ nim učiteljima«. »podjarmljenost osoba«. ali izabirući uvijek one koje n a m se čine najvažnijima. Chinese Thought Reform and the Psychology of Totalism. 1961. on­ da se obično počinje s njihovim totalitarizmom. Brainwashing. gotovo obnovu fašističkih i totalitarističkih ideologija u malome. N e w York. U tom sklopu asketske vježbe imaju za cilj n a d z o r i manipuli­ ranje ljudskim dušama. From Pavlov to Powers. H a a c k — koji u novim religijskim po­ kretima vide veliku društvenu opasnost. »rop­ s k a poslušnost«. U središtu pažnje je redovito nekoliko ključnih tema: »ispira­ nje mozga«. T o r o n t o . Ute­ meljiteljima se skupina nerijetko pripisuju neobične i izvanredne sposobnosti. To su redovno osobe snažne sugestivnosti i spiritualne nadmoćnosti. Dovoljno se sjetiti i m e n a S a n M y u n g Moona.S v e te sumnje n e ć e m o uzimati posebno u postupak jer ih je zaista mnogo. R o n a H u b b a r d a • 23 E d w a r d H u n t e r . To je p r v a sum­ nja i najveća optužba. Tome su doprinijeli — u smislu mogućnosti i vjerojatnosti — re­ zultati o korištenju istih metoda u korejskom ratu i u drugim sličnim p r i l i k a m a . 1961. A Comparison and Critique. »mentalna kontrola«.B r o c k K i l b o u r n e . N e w York. a ne rast osobne duhovnosti. R i c h a r d s o n . S c h e i n . Duhovni uči­ telji su najprije posrednici s onostranim.I n g e S c h n e i e r .

u Archi­ ves des Sciences Sociales des Religions. pa brzo postaju žrtve ko­ lektivne sugestije i liderskih moći tobožnjih karizmatičara. F r a n k f u r t . Nakon njegove smrti naime zavladala je kriza u pokretu. u Sociological Analysis. 167—187. Članovi novih sekta su u golemom broju bo­ lesni i nastrani pojedinci. Jugend zwischen Flucht und Aufbruch. Nasilne radnje što se prakticiraju u zajednici obično pojačavaju i umnožavaju razne vrste regresiv­ ne neuroze. pa time provode psihičko silovanje. Slučajevi Sci­ jentološke crkve i Zajednice Mahikari to najbolje pokazuju. str. 1. Religijske skupine bile bi zaklonište za abnormalna i mentalno nedorasla ljudska bića. 2. 40." potrebne liječničke skrbi. Mogućnost rascjepa u grupi postaje u tom trenutku gotovo neizbježna. 25 148 . str. str. The Pursuit of Innocence. Sigurno da u novim religijskim skupinama ovisnost o vođi poprima za­ brinjavajuće razmjere i da je pokazatelj nezdravih odnosa u gru­ pi. Računa se da je u tom razdoblju 20% do 35% privrženika napustilo zajednicu. 1979. 72—82. 47. Kao da družba živi od sposobnosti vođe. Zato znanstvenici njihovu bolesnu religioznost vide kao du­ ševnu regresiju" ili gubitak moralne odgovornosti. u Psychology Today. 1979. pokretača Međunarodnog društva za svijest Krišne. 27 F r e d e r i c k Bird. Coming out of the Cult. Tako smrt ute­ meljitelja — s kojim su članovi sekte neraskidivo povezani — iza­ ziva ozbiljne psihičke teškoće i sukobe. proizvela neželjene posljedice. Skupljaju se u njima ljudi skloni fantaziji. 255. S i n g e r . čudaci. s psihotičkim obilježjima. Spomenuta destruktivnost — des­ tructive cultism — može biti definirana kao sindrom koji u sebi • J a c q u e s G u t w i r t h . New Religious Movements and Moral Accountability. a odnosi se na sumnju da u novim sektama prevladavaju duševno boles­ ne osobe. Prisila pak uništava slobodnu volju pripadnika sek­ ta. Die Religiöse Revolte. Ko­ lektivno samoubojstvo stotine zaluđenih pripadnika sljedbe Hram naroda u đunglama Gvajane" — kao i drugi skandali — spektakularno su potkrijepili pretpostavku o bolesnoj religioz­ nosti privrženika novih zajednica. a ne od duhovnih vrednota njezinih članova. 1980. Na njihovo čelo dolaze često paranoidni tipovi što je također potaklo sumnju o psihopatološ­ kom podrijetlu nove religije. što može imati teške posljedice za zdravlje njihovih sljedbenika. 28 M i c h a e l M i l d e n b e r g . bijegu od života." Neki od no­ vih religijskih pokreta primjenjuju sredstva propagande i nasil­ nog oblikovanja osobnosti. U uskoj svezi s prvom točkom optužnice stoji druga. U sektama se dakle najprije susreću duševno bolesne oso­ be.— osnivatelja Scijentološke crkve — koji je navodno već u trećoj godini znao čitati i pisati. 26 M a r g a r e t T. 4. 335—346. bilo da baš takvi dolaze iz društva ili to u vjerskim grupama s vreme­ nom postaju. str. Le suicide-massacre de Guyana et son contexe. Pretjerana ovisnost pripadnika sljedbi o njihovu duhovnom vođi odrazit će se u mnogim slučajevima kobno. U ime religije fabriciraju se »poslušni automati«. I smrt je Swami Prabhupada. nejaki i savitljivi. krhki i labilni. 1979.

p r o d o r a potrošačkog mentaliteta. A Psychological Study of Conversion and Membership in a Contemporary Religious Sect. l. J u d a h a o prelasku č l a n o v a Hare Krišna iz k l u b o v a d r o g a š a u novu s a k r a l n u sredinu. H. Religijske doktrine i obrasci obrednog ponašanja postaju tako p r e d m e t i m a široke potrošnje. Simmonds je utvrdio da su sljedbenici pokreta Jesus Freaks v e ć po svojoj n a r a v i »ovisnici«. a 6% je boravilo u bolnici. Kralj M i d a je bio nesretan jer je p r e t v a r a o u zlato sve što je svo­ jom r u k o m dirnuo. 32 J a m e s T. 2 " Sociološka istraživanja što ih je vodio M. M o ć tržišta postaje straš­ na jer d o h v a ć a d u h o v n a dobra i p r e t v a r a ih u novac. C l a r k s m a t r a da uzimanjem L D S raste zainteresira­ nost za nove religije. Vjerski pokreti postaju dakle sastavni dio konzumističke kulture. G a l a n t e r p o k a z a l a su. 30 Marc Galanter. Conversion or Addiction. gubitak osobnog identiteta. 1983. u American Journal of Psychiat­ ry. 2. Ono što je počelo k a o protest protiv požude posjedovanja za­ vršilo se posjedovanjem jedne stvari više. Zato je m o g u ć e govoriti o društvenoj patologiji. S u d b i n a sekta nije bez ironije: u nastojanju da ponude zdravu alternativu zapadnjačkom nači­ nu života. B. određuje im se cijena. u Social Problems. sad je Isus Krist. 3 1 U pogledu droge W. primjerice.A Review. ma k a k o b i l a duboka. jer oni zastupaju mišljenje o »bolesnom ustroju« pripadnika novih sekta. jer se lukavstvo potrošačkog društva u p r a v o i sastoji u sposobnosti preobrazbe bilo koje stvari — uk­ ljučujući i svoje kritičare — u robu. 165—170. stanje men­ talnog n a d z o r a i podjarmljenost od strane vođe kulta. 1982. Brainwashing and the Medicalization of Deviant Religious Groups. S i m m o n d s . koju naivno zamišljaju da je b a r e m u njihovim r e d o v i m a pobije­ đena. str. S i n g e r a i J. 1978. 30. s a m o što mijenjaju pred­ met ovisnosti: prije je to bila droga. bogaćenja. izrađuju se na p r i v l a č a n način i nude mo­ g u ć i m kupcima. nijedan obred. 149 . 3 2 Daljnja točka optužnice protiv novih vjerskih g r u p a razoblič a v a pojavu komercij'alizacije. v e ć i n a ih ne uspijeva postići više nego da pridodaju novi duhovni proizvod mnoštvu drugih na religijskom tržištu. C l a r k a . 96. s k a n d a l a i p r e v a r a . 3 0 Posebno treba spome­ nuti r a d o v e psihijatara M. R i c h a r d s o n . 136. Ali ta stvar nije običan predmet n e g o novo duhovno iskustvo. str. u Social Compass. The Moonies. da je 30% čla­ n o v a pokreta Ujedinjene crkve zatražilo profesionalnu pomoć od psihijatra. Consequences of Joining a Jesus Movement Group. što se djelomično slaže s istraživanjima S. 283—297. Nijedno bo­ žanstvo. 3. str. 29. 1979. u z b o r n i k u Conversion Careers. prekid školovanja. nijedna pobožnost. 31 R o b e r t B. To prisustvo potrošačkih sadržaja u religioznim struktura­ ma ne iznenađuje previše. In and Out of the New Religions. L o n d o n . koliko god bilo uzvišeno. Sa svoje strane R. M o d e r n o tržište čini više: p r e o k r e ć e postu- • 29 T h o m a s R o b b i n s . Deprogramming. odalečenje od društva. New Religious Movements in the United States.D i c k A n t h o n y .sabire skup simptoma: promjenu u ponašanju. ma k a k o bio blistav — ne m o g u iz­ bjeći tom uništavajućem procesu pretvorbe svih stvari u robu.

nije čudo da se silno obogatio i postao v l a s n i k o m raskošnih vila. g u r u Maharaj Ji — predvodnik sljedbe Misija Božanske Svjetlosti — živi k a o p r a v i play-boy. b a v e se prodajom b r o š u r a i ploča. neo-sumerani. g o s p o d a r i c e zvijeri — potnia theron — i v l a d a r i c e pod­ zemlja. Majke Zemlje. velikih skladišta. 1977. bučno sudjeluju u poli­ tičkim i g o s p o d a r s k i m zbivanjima. otvaraju škole za vjerski odgoj. pa dnevno ne silaze s novinskih stu­ paca. svećenici. Ta je o p ć a komercijalizacija — i sve ono što je prati — zahvatila više ili manje većinu religijskih gru­ pa. boginje plodnosti. Prvaci i vođe tih zajednica često nastupaju na televiziji. posebno u Sjedinjenim D r ž a v a m a . 3 3 S v e se p r e t v a r a u robu. J o š manje će­ mo se baviti r a z n i m satanističkim ili orgijastičkim družbama. Zato feministička revolucija ra- • " H a r v e y Cox. Z a d n j a točka iz optužnice tiče se religijske i političke ocjene novih pokreta. jednako su nametljivi u ogla­ šavanju svojih duhovnih proizvoda. Ni s a m i bogovi ne uspijevaju u m a ć i toj strašnoj meta­ morfozi: preneseni u jednu civilizaciju gdje je sve u stanovitoj mjeri r o b a i s a m i postaju roba. čak i božanstva m a l i h i ve­ likih religija. sveto u neukusno. mitsko u lažno. Tako. tvornica i robnih kuća. The Promise and Peril of the New Orientalism. r e k l a m a i televizijskih e k r a n a . Nezadovoljne žene dižu pobunu protiv »muškog« b o g a i rehabilitiraju panteon pretkršćanskog politeizma. neo-egipćani. pastori. Zagovornici vjerničkog feminizma tvrde da je religija bez ženskog božanstva u stvari već »polovica puta do ateizma«. avatari i bonzi — pretežno su muškarci. K a k o mu vjerni sljedbenici prinose znatan dio svoje zarade. dragulje u plasti­ ku. bez obzira na njihovu drevnost i p r o k l a m i r a n u ustrajnost u pravovjerju. Bezbrojna su svjedočanstva o prodiranju potrošačkih eleme­ n a t a u život vjerskih zajednica. N e w York. sve dolazi na tržište. sve se kupuje i prodaje. proroci. k a o što su primjerice neo-druidi. lijepo u kič. Njima se p r i g o v a r a da su obnovili pretkršćansku i p o g a n s k u religioznost. monasi. gurui. Turning East. Pro­ povjednici. neo-germani. Želimo s a m o upozoriti na postojanje poganskih sastojaka u današnjim novim religijskim skupinama. 153. avionskih kompanija. okružen izuzetnim častima i slastima. m n o g o putuju i upriličuju senzacionalističke skandale. Tu bi trebalo s v a k a k o spomenuti femi­ nistički pokret — u njegovoj naglašenoj kritici eklezijalne religije — koji se u svojim ekstremnim odvojcima otkriva k a o izrazito antikršćanski i p o g a n s k i bunt. 150 . a i m a ih m n o g o u svije­ tu.p a k a l k e m i č a r a i p r e o b r a ž a v a zlato u kamen. uzvišeno u smiješno. S l i č a n je uzlet u m a g n a t s k e visine doživio M a h a r i š i M a h e š Y o g i koji je najprije bio predstavljen na televizijskim e k r a n i m a k a o siroma­ š a n guru iz udaljene Himalaje da bi kroz kratko vrijeme postao p r v o r a z r e d n a »zvijezda« duhovnog marketinga i m e đ u n a r o d n i događaj egzotike i atrakcije. str. primjerice. Prizivaju kult božice Majke. slika i kaseta. N e ć e m o ovdje nabrajati one sekte što su po nazivu i sadržaju čisto neopoganske. što također ulaze u taj magijski i ezoterični revival.

Spirituality Life in a Secu­ lar Age. str. 203. " Louis P a u w e l s . 34 Političko skretanje u desno posljedica je novovjekovnog raz­ očarenja i neostvarenih utopija sekularizma. Phänomene ou äpiphenomene. što nove pokrete stavlja u opreku s p r a m kršćan­ stva. Vu de droite. " A l a i n de Benoist. str. str. 22. 1983. naime. Opisani se neopoganizam. štoviše. ali se pri­ bojava da u p r a v o ideologije egalitarizma to najviše s p r j e č a v a ­ ju. da su k o n a č n o skrenuli u ekstremni konzervativizam i moralizam. a rodilo se novo društvo ekonomske nejednakos­ ti. racionalizma i demokratske tradicije. M n o g o teže optužbe dolaze od strane politike. Anthologie critique des idees contemporaines.. odbacivanje kulturnog moder­ nizma. • " A l a i n de B e n o i s t . 151 . M a r s d e n . Boston. de Benoist misli da smo na p r a g u velike društvene sinteze. p a postali n a o p a k a a v a n g a r d a nove desnice. u z b o r n i k u Religion and America. La seduction nouvelle du neo-poganisme. obećavali su onda ekonomsku jednakost. naime. potreba za m o r a l n o m preobraz­ b o m društva i revitalizacija religije čini se da idu skupa. str. Nietzschea dobrome Kristu. " A n d r e D u m a s . A. U tom smislu su vrlo značajni teksto­ vi B h a g w a n S h r e e Rajneesa koji kaže da je k r š ć a n s k a okrenutost p r e m a smrti i križu morbidna. To je njegova politička konotacija. obnova fundamentalizma. Preacher of Paradox: The Religious New Right in His­ torical Perspective. Poganstvo donosi ljudima sveto na dohvat ruke jer traži istinu religije u egzaltira­ nom čuvstvu punine. 1985.dikalno odbacuje svete knjige svih religija u kojima je žena — kao božica ili svećenica — p r e š u ć e n a i isključena. Krist je u d r u g o m planu. 3 5 U Sjedinjenim se D r ž a v a m a n o v a desnica iskazuje kao vjer­ nost tradicionalizmu. Obećavali su poli­ tičku jednakost.politique. s a d a i ovdje — hic et nunc. nego ga. B h a g w a n S h r e e Rajneesa ne z a n i m a međutim smrt nego život. marksizma. Ne desakralizira svijet. 3 6 G l a d za autoritetom. uveli politeizam i još jednom suprotstavili F. ali istodobno i buntovnom K. a rodilo se novo dru­ štvo ideološke nejednakosti. 1. 295. društveno određuje k a o n o v a religijska des­ nica. To je z a p r a v o kult mrtvih. u Concilium. 1981. Poganski sadržaji m o g u se naći i u onim religijskim pokretima gdje femi­ nizam inače n e m a utjecaja. Commentpeut-on strepaien?. 99—108. P a r i s . da je svet u svemu. M a r x u . Drži. str. 1981. Evrop­ ski se p a k neopoganizam temelji na politeizmu. 21. Le droit de parier. culturel et spirituel. S l a v i m o i mi smrt — zaklju­ čuje on u p o g a n s k o m patosu — ali k a o sastavni dio života. U prvom p l a n u je ideal nejednakosti. P a r i s . koji nikad ne ulazi u nepovratnu suprotnost nego se razrješuje u posvemašnjem skladu življenja. jačanje konzervativizma. 1977. p r v a je uvijek smrt. 3 8 Tako se ocjena novih religijskih skupina završila s na­ brajanjem teških i opasnih optužbi na njihov r a č u n : da su obno­ vili poganstvo. P a r i s . To je eto bilanca optužnice. 37 Tako bi poganski politeizam na nebu pružao daleko veće mogućnosti ljudima na zemlji da rastu u slo­ bodi sjetilne sreće nego nebeski monoteizam koji je uvijek poti­ cao svete ratove i raspirivao vjersku mržnju.čini svetim. " G e o r g e M. širenje prozeli­ tizma. 150—168.

Magie des Zwanzigsten Jahrhun­ derts. Phillipsa su pokazali da ima zaista malo ili nikakvih dokaza koji bi po­ tvrđivali tezu da je većina suvremenih obraćenika 42 prihvatila reli­ giozno uvjerenje nedobrovoljno ili pod prisilom. Pretpostavka je. Nije moguće prozboriti ni jednu riječ. Taj luk ide od moralne rigoroznosti Hare Krišna do hedonističke raspojasanosti Eckankara. u Journal for the Sci­ entific Study of Religion. studirajući motive religiozne kon­ verzije utvrdili da se prisilna obraćenja — coercive conversion — suprotno mišljenju teoretičara brainwashinga. 1980. Njima se odveć mnogo nepriličnosti i prijestupa stavlja na teret.N o r m a n S k o n o v d .DRUGI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OBRANA Poslije čitanja optužnice red je da čujemo obranu. Sociological Studies ofNewReligous Movements. A neku ćemo prisilu uvijek imati jer je ona dio naše pale naravi. 40 Friedrich Wilhelm Haack. 1983. 43 J o h n L o f l a n d . Rezultati D. The Lofland-Stark Conversion Model: A Critical Reassessment. str. u Religious Studies Review." danas vrlo ri­ jetko zbivaju. str. 20. Skonovd. u Social Problems. • 152 . 233—239. 187—214. posve je znanstveno razložno i ljudski razborito da se čuje i dru­ ga strana u sporu.C y n t h i a Phillips. M ü n c h e n . 32. 2. 41 W i l l i a m C. u Journal of the American Academy of Reli­ gion. str. neki su sociolozi zaključili da mali broj novih vjerskih zajednica pri­ mjenjuje te neljudske metode. Conversion Motifs. Počnimo s optužbom za totalitarizam i prisilu. Snowa i S. Stoga je teško povjerovati da su baš sve 39 R i c h a r d B e r g e r o n . Le cortege des foiis de Dieu. 27. 9. dok Ujedinjena crkva i Misija Božanske Svjetlosti prakticiraju apsolutni autoritarizam koji se zasniva na neograničenoj vlasti leadera. 1982. 42 D a v i d A. S n o w . Adventistička crkva sedmog dana organi­ zirana je na demokratski način. o postojanju slučajeva »ispi­ ranja mozga« pretjerana i prijeporna. str. 1982. 4. dakle. A. Različite su i strukture: Božja djeca i Crkva svetaca zadnjih dana imaju svoje piramidalno uređenje. 3. 373—385." Štoviše. Treba prije to­ ga upozoriti na veliku različitost u naučavanju i organizaciji no­ vih religijskih pokreta. možda su one rezultat opće krize povjerenja u postojeće društvene institucije. Neće biti jamačno lako naći olakšavajuće okolnosti za nove sekte. Za provedbu prisilnog uv­ jeravanja nužna je fizička prinuda. 1981. Un Chretien scrute les nou­ velles religions. T h o m a s B o b b i n s . Ako negdje i jačaju totalitarističke težnje." Ideološke su odredni­ ce također nejednake: od orijentalnih grupa preko kršćansko-fundamentalističkih zajednica do skupina u kojima se razvijaju posebna umijeća duhovnog 40ozdravljenja i prosvjećenja — kao što je. str. Pitanje je samo kad to prelazi u eksces. The Prosecutor's Reach: Legal issues Stemming from the New Religious Movements. Scijentologija. Str. a ne odmah njihova zloporaba i zastranjenje. S h e p h e r d . S druge su strane J. 50. Lofland i N. A Selection Review. Scientology. 441—447. Ipak. M o n t r e a l . recimo. 1982. a da se time ne utječe na drugoga. Istraživanja o fenomenu »ispiranja mozga« i »prisile« nisu uspjela dokazati njihovu opću rasprostranjenost. 392.

O drugoj točki optužnice obrana donosi svoje razloge koji ni­ su bez težine. Njemački je pak psiholog W. stoljeća — predstavila je točno iste stereotipe i jednake op­ tužbe koje se i danas upućuju protiv novih sakralnih skupina. i suprotnih slučajeva. 1981. nije to prvi put u povijesti da pojedine izdvojene i s »maticom« »posvađene« religijske zajednice budu bezrazložno optužene za slične nezakonite postupke i zle nakane. pa malo znači ako ih otkrijemo još i u novim religijskim društvima. M.44 Protestantski su kritičari vidjeli u katolicima naivne žrtve sveće­ ničkih podmuklih trikova. obrana je uspjela učvrstiti dokaze o tome da pri­ padnost nekoj sljedbi ima redovito povoljan terapeutski učinak na njezine članove. 45 W o l f g a n g Kühner. Bit će. pretjeranog osjećaja krivnje ili gubitka osobnih obilježja u članova družbi. Uostalom. u Psychologie heute. Zato predlaže da se umjetno rekonstruira ambijent religijskog zajedništva jer je ko- • 44 David G. Sličnosti su iz prošlosti međutim odveć brojne i stalno se ponavljaju da bi bile slučajne. Ima doduše psihički bolesnih članova i među pristašama tih pokreta. Naprotiv. Tako Ch. kao što se u naše doba misli da su pri­ stalice sekta prevareni od svojih vođa. Shupe. Ananda Marge i otkrio da su barem toliko »normalni« koliko i drugi ljudi koji nisu članovi sekta. Kühner ispitivao sljedbenike Obitelji ljubavi. The Great American Cult Scare. Boston. Jugendsekten. Prisilu i »ispiranje mozga« otkrivali su protestanti u činu katoličke ispovijedi i penitentove ovisnosti o svećenikovu znanju. str. Galanter je iskustvenim podacima potkri­ jepio tezu da se svima onima što su pristupili novim sektama — a imali su prethodno stanovite neurotične smetnje — poslije ulaska u zajednicu stanje vidno poboljšalo.45 Iz svega proizlazi da se hi­ poteza o novoj religiji kao pribježištu i zakloništu duševno boles­ nih i mentalno poremećenih osoba nije do kraja potvrdila. 153 . Pričalo se da predstavnici Kato­ ličke Crkve neće oklijevati ubiti one što bi možda pokušali pobje­ ći iz zajednice. Bromley-Anson D. ali o njima optužni­ ca uporno i lukavo šuti. valjda. Jednako se — premda u drugo doba — optuživalo Židove da kradu djecu kršćana. 1981. str. Norton nije uglavio niti jedan očit znak mental­ ne neuravnoteženosti. Sociološki rezultati pokazuju da nije moguće pronaći znatnijih razlika u duševnom zdravlju između pripadnika sekta i onih koji to nisu. što je slično prijekoru Ujedinje­ noj crkvi da oduzima nedozrelu mladež iz krila njihovih rodite­ lja. Ujedinjene crkve. Protukatolička polemika u Sjedinjenim Državama — što se vodila tijekom XIX. Mentalnih bolesti danas ima doista svugdje. Ein Sammelbecken für Verruchte?.nove sekte zapale u totalitarizam i prihvatile militaristički model vladanja. Zato treba biti krajnje oprezan i pažljiv kad se olako prihvaćaju prigovori na štetu religijskih grupa. 53—61. 11 — 17. 2. ali je njihov omjer u odnosu na broj zdravih uglavnom jednak omjeru u općoj populaciji. Strange Gods.

154 . Postupak vjerskog obraćenja na­ ime donosi v e ć po sebi najprije fazu destrukturacije. a ne sve osuditi istom kaznom. Psychological Induction Into the Large-Group: Findings from a Modern Religious Sect. pa je vjerodostojnost nji­ hovog o d g o v o r a zacijelo sumnjiva. 4 7 N e u p u ć e n i m a se može učiniti da je tu riječ o prisilnoj konverziji ili bolesnoj egzibiciji. na religioznim temeljima. To je neki nenadoknadivi poraz njihove duhovnosti i s a k r a l n e posebnosti. 1980. Ti su rezultati u očitoj opreci s n a l a z i m a M. Na površini se to može doista činiti k a o promjena identiteta i bolesno stanje gubljenja osobne istovjetnosti. 47 M i r c e a E l i a d e . 137. 1957.ristan za liječenje mentalnih bolesnika. R a d i se dakle o bivšim pripadnicima. Paris. 12. poslije č e g a uvijek slijedi f a z a restrukturacije osobe. U s v a k o m slučaju. primjerice. Inače ga n e ć e m o nikad razumijeti. jer su dobiveni od osoba koje nisu dobrovoljno napustili skupinu. a ne s pozitivističkim p r e d r a s u d a m a . Bolji uvid u život p r i p a d n i k a novih zajednica pokazat će dru­ gačiju sliku od one koju uporno i danomice stvaraju m a s o v n a sredstva društvenog priopćivanja. a ne s a m o medicinskog znanja. A od neobičnog i čudnovatog do bolesnog za njih je s a m o jedan korak. C l a r k a . U svetaca se i mistika bogaće­ nje nikad ne opravdava. str. Za odveć svjetovne osobe taj je preobražaj — metanoia — uvijek nešto neobično i čudnovato. Zato religioznom događaju treba pristupiti b a r e m s malo uživljenosti i naklonosti. N e m a sumnje da su neki utemeljitelji po­ kreta izabrali asketski stil života. ali su zato drugi radije sakup­ ljali bogatstvo. a u stvari je novo nalaženje. No možda su baš tim sakupljanjem htjeli pokazati k a k o je u njihovu uspjehu potvrđena božanska intervencija. a današnjim okorjelim neprijateljima nekadašnjih zajednica. Neki slučajevi pretjeranosti — što su zamijećeni u novim s e k t a m a — m o g u biti posljedica n e s p o r a z u m a između svjetov­ nosti onih što su izvan i religioznosti onih što se n a l a z e u n u t a r tih sekta. potpuna promjena čovje­ ka i u l a z a k u područje svetoga. Odatle zahtjev da se nove vjerske skupine pokušaju shvatiti i sa stajališta religioznog is­ kustva. bilo da su iz nje otpušteni. M o ž d a će najteže biti obraniti pojavu i pošast komercijalizacije u novim sektama. J e r . 1574—1579. Essai sur quelques types d'initiation. vanjština još nije i unutrašnje opredjeljenje. S i n g e r i J. Ne p r e v l a d a v a svugdje s a m o • 46 M a r c G a l a n t e r . bilo da su od nje — putem d e p r o g r a m i r a n j a — odvoje­ ni. Dosta se s a m o sjetiti »inicijacije« u kojoj se zbiva novo mistično rođenje. str. Naissances mystiques. svoje istinske ljudskosti. 276. 4 6 U istraživanju pripadni­ ka Ujedinjene crkve primjećeno je da se njihovo duševno stanje to više poboljšava što je prepuštanje religioznom doživljaju bilo iskrenije i dublje. U pogledu spomenutih optužbi protiv leadersa nužno je razlikovati svaki slučaj pojedinačno. A religi­ ozno iskustvo kaže da nije tako. svako je vjersko obraćenje — k a k o za­ svjedočuje povijest religija — često i po vanjskim z n a k o v i m a jed­ na r a d i k a l n a p r e o b r a z b a osobe. u American Journal of Psychiatry. koji imaju manju vrijednost.

48 M a r c G a l a n t e r . Članovi Misije Božanske Svjetlosti su iskazali osjećaj velike međusobne povezanosti. 327—328. M. Novi religijski pokreti su u velikoj mjeri nepolitizirani. Optužba za neopoganstvo i politički konzervativizam upuće­ na je na krivo mjesto. ali je u drugim zemljama potpuno nepoznat. str. str. 50 R o b e r t W u t h n o w . u kojima uspostavljaju prisne odnose s obiteljima.bogaćenje i konzumistički show nego i traženje vrednota zajed­ ništva. Svejedno. To je razlogom da fenomenolozi religije tvrde kako su vjerske skupine — i to osobito u n a š e m vremenu svjetovnosti — više autentična ekspresija buđenja zanimanja za sveto nego što su politički komplot protiv modernog društva. U poruci Benjamina Cremea uključen je globalni projekt. Experimentation in American Religion. 49 J u a n M a r t i n Valesco. S. 51 Stillson J. p r e m d a se za njega sigurno znade. To je posve proizvoljan sud koji. rad. Wuthow je našao da sljedbenici brojnih družbi pokazuju razvijen osjećaj za zajednicu. 51 pa im se ne mogu poreći jasna stajališta s obzirom na društvene obveze. čineći društvo osamljenicima. izvještaj o tim povoljnim obilježjima teško da će dospjeti na televizijske ekrane i u senzacionalističko novinstvo. ponašanje i djelovanje. 1974. J u d a h je pak u članova Hare Krišna našao da su vrlo eksponirani protiv r a t a i cijelog sustava obrazovanja u američkom školstvu. No odlučan je zbiljski život. 10. 166. Tako kaže obrana. u The Journal of Nervous and Mental Disease. pomoć drogiranima.Psyc­ hotherapeutic Effects. R. sretan čovjek je najbolji radnik. Pojedini su članovi Ujedinjene crkve — koja želi obnoviti društvo p r e m a božanskom planu — zaduženi za različite grad­ ske četvrti. Jer. doduše. skrb za nesretnike. Uspostavlja se ravnovjesje izme­ đu zahtjeva misticizma i društvene akcije. 1978. ob­ rađivao je nove kršćanske grupe i ustanovio da u njih raste briga za bližnje i poboljšavaju se odnosi s roditeljima. 687. The Hare Krishna Movement. u Francuskoj ima neku tradiciju. M a d ­ rid. pomažući starcima. obitelj. 463—478. Introduction a la fenomenologia de la religion. pružajući usluge nepoznatim ljudima. 112. 1987. u z b o r n i k u Religious Mo­ vements in Contemporary America. kako u području društvene akcije tako i duhov­ nog preporoda. J u d a h . Nicholi godine 1974. Evangelical Religion and Meditation. a ovdje nju slušamo. B e r k e l e y . str. utjeha ožalošće­ nima. 50 J. U traže­ nju su svetoga. Čak i Transcendentalna Meditacija ne potcjenjuje društveni poredak: razne tehnike omogućuju da se probudi duhovni život u ljudima. a time ujedno poboljšaju društveni uvje­ ti življenja u svijetu. The New Mysti­ cism and their Implications for the Churches. • 155 . str.P e t e r Buckley. Ranjivo mjesto u političkoj kritici novih religijskih skupina svakako je ono koje poistovjećuje pogansku religiju s novom des­ nicom. 1982. po­ 48 vjerenja i solidarnosti. Psihijatar A. Mnogi od obra­ ćenika su odabrali takvo zanimanje u kojemu bi mogli više po­ magati drugima.. N e w York. 4 9 To naravno ne znači da u njima n e m a neprihvatljivih ideja i natražnih shva­ ćanja. a ne u pokušaju restauriranja političkog funda­ mentalizma. iako ne prihvaćaju naivni politički optimizam stanovitog radika­ lizma.

jasno. središta komercijalizacije u potrošačkom ozračju i restauracija poganstva u desnoj političkoj varijanti — i četiri odgovora obrane na njih. političko uvjerenje. Pokret je nosio ime Free our Children from the Children of God. PRESUDA U RASPRAVI O NOVIM SEKTAMA: SANKCIJE I REVINDIKACIJE Budući da je ovaj naš sudski postupak o novim sektama za­ pravo obična igra i privid — bolje reći metafora i konstrukcija — neće se u njemu izricati neka presuda. One su danas proširene diljem cijelog svijeta. ali čišćen kušnjama i neuspjesima može sutra postati nada miljuna rastavljenih i posvađenih vjernika. dotle im s druge strane pripisuju gole­ mu političku ulogu i značenje. pa čak i vjeru. postoje još neki sadržaji koje bi trebalo istaknuti u korist novih sekta. Najviše pažnje posvećuju borbi protiv psihičke manipulacije i brinu se za sretan povratak sljedbenika u obiteljski krug. rasu. Zato članovi anti-sekta skupljaju odgovarajuću dokumentaciju i pružaju pomoć bivšim pripadnicima pokreta koji imaju poteškoća u prilagodbi svjetovnom životu.Nije teško uočiti slijedeći paradoks: dok s jedne strane sociolozi — koji nažalost postaju sve više politolozi — pojavu novih kulto­ va smatraju za rubni i kratkotrajni događaj koji ne donosi obno­ vu religioznosti u društvu. Pripadnici novih skupina na svakoj točki našega planeta sabiru iste religijske vrijednosti. povezujući međusobno sve ljude. bez obzira na klasu. godine u Sjedinjenim Državama. Prvo takvo udruže­ nje stvoreno je 1972. Religija se na taj način internacionalizira. Ali život čini svoje i ne čeka presude. U tu svrhu poduzet će tri uzastopne akcije: osnivanje pokreta anti-sekta. Budi se dakle jedan novi ekumenizam koji nije bez teškoća i za­ sjeda. Anti-kultove su naj­ više podržavali roditelji odbjegle djece i bivši članovi novih sek156 . ali se ubrzo počinju brinuti za sve druge slične skupine. prelazi granice naroda i ideologija. Stvaranje organiziranog pokreta anti-sekta ima za cilj da razotkrije i raskrinka navodno opasnu i štetnu djelatnost novih religijskih grupa. Stoga je uzaludno oče­ kivati da nove sekte budu oslobođene od krivnje ili kažnjene teš­ kom kaznom izopćenja iz modernog društva. Osim četiri točke optužnice — da su nove sekte totalitarno uređene. kao da su čelnici konzervativnog vala i desničarske kontrarevolucije u suvremenom svijetu — ako je. obavljanje deprogramiranja sljedbenika i predlaganje zakonskih mjera protiv djelovanja vjerskih zajednica. Mnogi se neprijatelji novih religijskih pokreta ponašaju kao da je ta sudbonosna presuda zaista već donesena i da ih baš ona ovlašćuje na sankcije i revindikacije. uopće ima. U učenju stanovitih pokreta vrlo je is­ taknuta potreba da ljudi budu braća i da je život za svako biće sveta stvar. nosioci zakloništa za duševne bolesnike. U pokre­ tu su u početku vodili rat protiv članova Božje djece. a na op­ ćem planu povezuju tehnološki Zapad i duhovnu baštinu Istoka. spol.

Anti-Cultists and the New Religions. Sve je to razbuktalo polemiku o vjerskim slobodama. Slična organizacija postoji u Španjolskoj. žrtve ideologizacije.52 Neke su njihove inicijative potpuno svjetovne. to su ipak neki bojovnici. a jedna od njih je Spiritual Counterfeits Project. Zapaženo je da su anti-sekte često upornije. po­ stale su same neka vrsta sekte. godine i Aktion für geistige und psychische Freiheit iz 1977. Velika Britanija ima Family Action Information and Rescue. a usmjerene su protiv novih religijskih družbi. godine u Barceloni kongres o totalitarnim i pseudo-religijskim pokretima. Pisac R. Zanimljivo je da u Njemačkoj anti-sektovna društva dobivaju pomoć od države. Što se tiče Njemačke. spomenimo Elterninitiative gegen seelische Abhän­ gigkeit und religiösen Extremismus iz 1975. Stoga se počinju osnivati društva koja bi se suprotstavila anti-sektama. Uostalom. str. što znači da im se ne smije dati p u n o povjerenje. L. kao recimo Alliance for the Preservation of Religious Liberty. opasni zanese­ njaci drugoga predznaka. Shupe-David G.D. 157 . Po sebi je razumljivo da će anti-sekte biti izričito neprijatelj­ ski raspoložene p r e m a sektama. Shupe-David G. godine. U tome idu toliko daleko da zahtjev proširuju i na Kato­ ličku Crkvu. Grupa American Family Foun­ dation izdaje novine pod nazivom Advisor. The Anti-Cult Movement in America. Deprogrammers. New York. Danas je anti-cult moviment vrlo rasprostranjen u Sjedinje­ nim Državama. Mnogo prije nego što je dovršena spomenuta polemika — ako joj uopće ima kraja — anti-sekte su već obilno koristile metodu deprogramiranja. ako ga se iz istih razloga uskraćuje sljedbama. Oliver. predmet zabrinutosti i žestoke društvene kritike. Ikor — inače jako zauzet u razgolićavanju novih vjer­ skih zajednica i sastavljač jednog oštrog pamfleta 53 — stvara Centar za dokumentaciju i posredovanje protiv mentalnih mani­ pulacija — CCMM. The New Vigilantes. U Francuskoj je najdjelotvornije uređe­ no Društvo za obranu obitelji i pojedinaca — ADFI — koje je ute­ meljio 1974. koji misle da je sve zlo svijeta smješteno upravo u novim religijskim skupinama. radi toga su pokre­ nute. Bromley . Les sectes: un mal de civilisation. Organizirani anti-kult pokreti izrađuju detaljne programe akcija. Najveći nedostatak je u nesigurnosti kriterija: teško se razlučuju pogodne od sumnjivih skupina. a i ime ih izdaje. Naravno da između njih nije moguć nika­ kav dijalog. U Austriji je po­ znat Verein zur Wahrung der geistigen Freiheit iz 1977.• ta. La Tete du poisson. 1983. 284. gdje je društvo Pro-Juventud upriličilo 1980. Nije onda iznenađenje što se i na anti-sekte gleda s velikim zazorom i nepovjerenjem. Što ta riječ znači? Osobe zahvaćene 52 Anson D. Zato traže da od­ m a h b u d u ukinute sve religijske zajednice koje imalo podsjećaju na sekte. A Bibliography and Historical Survey. 53 Roger Ikor. Jer. godine. nepo­ pustljivije i fanatičnije od samih sekta. London 1980. Umjesto da poluče zabranu sekta. a spominje se 1975. Paris. 1984. Anson D. Bromley. godine. godine u Rennesu jedan bivši član Ujedinjene crkve. a druge nadahnute evangelističkim duhom.

ništa se ne kaže o operaciji »konverzije na svjetovno« koju je m o r a o podnijeti biv­ ši sljedbenik sekte. Uosta­ lom. 5 5 očito da se time ne može sakriti istina o anti-sektama i njihovim m e t o d a m a borbe i oporbe sektama. 5 4 a z a p r a v o je naličje pojma »ispiranje mozga« — brainwashing. Coercive Persuasion. Polazište teorije o deprogramiranju jest sljedeće: nove religije ili b a r e m neke od njih rabe sredstva p r o p a g a n d e i oblikovanja osobnosti koji su nalik poznatim uzničkim t e h n i k a m a »ispiranja mozga« i »mentalne kontrole«. zašto se ne bi taj terapeutski postupak proširio na tradicionalnu Crkvu. str. p r e m a psihijatrijskom nalazu. U n g e r l e i d e r — D. sociološka ispitivanja pokazuju da promjene što su nastale k a o posljedica deprogramiranja nisu uvijek učinile dobro i po­ boljšale zdravlje. U slučaju dep­ r o g r a m i r a n j a koji je vodio M. N e w York. Ta je riječ — deprogramming — u suvremenoj američkoj socijalnoj psihologiji došla u s a m v r h znanstvenog interesa. jer sredstva uvjeravanja i »preodgajanja« ni­ su bila sigurno ništa manje n a s i l n a i opustošujuća od onih što se zamišlja da kroz njih treba proći kandidat za članstvo u novoj sekti. Ideologija je d e p r o g r a m i r a n j a s m n o g o strana sumnjiva i ri­ zična. K. odnosno pomire s rodbinom i prijateljima. 158 . »deprogramiranju«. U toj situaciji postupak d e p r o g r a m i r a n j a stavlja u pokret skup terapeutskih m e t o d a s ciljem da se pripadnici novih religija »dekonvertiraju«. Zato rastu prigovori na r a č u n deprogramiranja. str. u z b o r n i k u The Social Impact of New Religious Movements. Ono s a d a b i v a viđeno k a o p o v r e d a p r a v a pojedinca na religioznu slobodu. Žrtve su istinske otuđenosti i mentalne aberacije. • 54 A n s o n D. str.D a v i d G. Tehnike d e p r o g r a m i r a n j a u p a d n o sliče na s a m o »ispiranje mozga« i d r u g e o s p o r a v a n e metode u sektama. još bolje. 3. B r o m l e y . z a p r a v o su »programirane«. W e l l i s c h . svjetovne zajednice i društvene pokrete? Iako zagovornici d e p r o g r a m i r a n j a nikad ne spominju nasilje — a niti to čine sredstva za priopćivanje — nego ih učeno nazivaju »men­ talnom terapijom«.J i m S i e g e l m a n . Snapping: America's Epidemic of Sudden Per­ sonality Change. 1979. uvrštavajući ih ponovno u prostor redovne socijalizacija. 5 8 Naprotov. d e p r o g r a m e r i otimaju pristašu sekte i pokušavaju ga dovesti u stanje duševne normalnosti. 179—215. 279—282. S h u p e . A k o deprogramiranje vrijedi za nove religijske družbe. N e w York. 136. Religious Cults and Deprogramming. stanje se bivših č l a n o v a često po­ g o r š a v a l o do zabrinutosti i kritičnosti. slično kompjutoru. 1978. koje se pojavljuju k a o posljedica korištenja naročitih tehnika uvjeravanja i psihičke prisile. 56 T h o m a s J. 5. političke stranke. 55 F l o C o n w a y . Faiers godine 1985. u American Journal of Psychiatry. Plaćeni od obitelji. pa jedini način da ih se oslo­ bodi jest u njihovu ponovnom i drugačijem »programiranju« ili.novom religioznošću. 1981. Apostates and Atrocity Stories: Some Parameters in the Dynamics of Deprogramming. Osobe dakle što pri­ bjegavaju deprogramiranju polaze od pretpostavke da privrženici ulaze u pojedine sekte i u njima ostaju s a m o zato jer su lišeni slobode odlučivanja ili nesposobni za zdravu rasudbu.

a u stvari to nisu. S druge strane. O istoj stvari intervenirali su soci­ alist B a l z a m o i komunist Doldi. ali takav tek­ st ipak nije prošao. Nastoji se ništa manje doli zakonskim m j e r a m a zabraniti djelovanje ili čak potpuno ukinuti nove religijske zajednice. Poslije tragedije u J o n e s t o w n u pokušalo se do­ nijeti zakon s kojim bi se na drastičan način organičilo nove reli­ gije. »neuravnote57 Richard Delgado." U Francuskoj je socijalistički poslanik Vivien izjavio da po­ stoje velike razlike između sekte i religije. 9. ZAKLJUČAK RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: ŽEĐ ZA SVETIM Pojava novih sekta — izvan svih dosadašnjih ocjena — sigu­ r a n je simptom r a s t a zahtjeva za duhovnošću i transcendencijom. Usprkos tome. 5—68. a nove religijske skupine zabranjuju. nove sekte su se mogle osporavati s a m o tako da ih se proglasi za »pseudo-religijske« tvorbe. »nemoralna«. što se međutim flagrantno protivi a m e r i č k o m ustavu.Treći je pothvat pristalica pokreta anti-sekta bio najradikal­ niji. U državi New Y o r k g u v e r n e r je uložio veto na taj prijedlog. str. n e m a znakova da bi se državno zakonodavstvo — u bilo kojoj zemlji — istrčalo i de­ finitivno riješilo pitanje djelovanja novih religija. S obzirom da je vjerska sloboda jedno od opće prihvaćenih n a č e l a u današnjem demokratskom svijetu. Delgado drži da je članstvo u sektama prvenstveno p r a v n i problem jer je život u nji­ ma čisto ropstvo. U Kaliforniji je p a k bilo najviše suprostavljanja. Čudnovato da je u p r a v o ta sekularizacija o m o g u ć i l a »povratak religiji«. R a s p r a v e ne prestaju. i to u naraštaju koji je odrastao i živi u društvima potpune svjetovnosti. Religious Totalism as Slavery. u University Review of Law and Social Change. U Sjedinjenim D r ž a v a m a su poznati izvještaji senato­ ra Dolea i F r a z e r a koji se odnose na pokušaj zabrane djelovanja Ujedinjene crkve. Sto­ ga su pokrenute bezbrojne p r a v n e inicijative i o tom javno iznije­ ti obrazloženi prijedlozi. l. Vjerske slobo­ de su odveć dragocjeno opće dobro n a r o d a da bi ih polemičke strasti p r i p a d n i k a anti-sekta mogle staviti tako lako u pitanje. Zato u p r i p a d n i c i m a religijskih s k u p i n a ne treba o d m a h vidjeti n e k a »bizarna«. Pro­ testanti su tome usprotivljeni. re­ daju se n a p a d i na državu zbog njezine navodne popustljivosti. koje zapravo koriste i zloüporabljuju tu slobodu. a što opet sekta. sekte se maskiraju. izbjegavanje plaćanja p o r e z a i nepostojanja u g o v o r a o radu. 159 . smatrajući da se vjerske slobode ne m o g u dijeliti i da ne postoji tehničko mjerilo kojim bi se mog­ lo točno utvrditi što je Crkva. predstavljajući se kao religijske zajednice. 1979. Zato pravni položaj malih vjerskih g r u p a ostaje i dalje otvoren. R. jer joj sekte olakšavaju brigu u poslovima društvene pomoći ug­ roženima. U Italiji je demokršćanin C a b r a s optužio Ujedinjenu crkvu za prisilno odvođenje djece. Tako je kongresm e n Ottinger podržavao nacrt z a k o n a kojim se ozakonjuje deprogramiranje.

Vidjeli smo da mnogi misle ka­ ko su nove sljedbe. poduzeća ili banaka. Sekularizam je demistificiran. str. 160 . Želi se dohvatiti jedan sak­ ralni kosmos. onostranim. 1986. slabo bi prošle i najbolje religije • 58 G i a n n i A m b r o s i o . Ne zanimaju ga političari. leglo poroka i zla koje treba društvenom silom iskorijeniti. Razočaranoj mladosti zbog svjetovne Crkve i religiozne politike nove sekte pružaju razložnu i koherentnu cjelinu sakralnih sim­ bola i duhovno življenje. Meto­ da krajnjih primjera ništa ne dokazuje. perverznost. str. spasenjem. homosek­ sualizam. 59 D a n i e l e Hervieu-Leger. Kršćanstvo se svelo na političku akciju i društveni moral. luđačka pohota.58 Zato u krugovima sociologa prevladava mišljenje da i te poticaje treba uzeti u obzir. tehnokrati ili menedžeri — toga mu je puna glava — već iščekuje svete i dobre ljude. droga. pa izbor zadnjeg smisla ostaje po­ vjeren samo čovjekovoj slobodi. što ih može izvući iz zastrašujuće ano­ nimnosti i besmisla. ludilo i zločin — ponegdje bi­ ti u podzemlju društva. dajući tom propinjanju jasne oznake: potreba za smislom. Rascvat se novih religijskih pokreta povezuje s krizom svije­ ta i krizom Crkve. ponavljajući neke za­ ključke iz prethodnog poglavlja. 23. a ne samo izricati oštre sudove ili ne­ opravdane pohvale. gotovo bez iznimke. / nuovi movimenti religiosi nel contesto socio-culturale italiano. Tako se društvena revolucija pretvara u reli­ giozno obraćenje. Vers un nouveau christianisme?. 159. Na tom su tlu upravo nikle i razrasle današnje nove religijske skupine. 338—354. regresija i manipulacija. biznis. Paris. pokušavaju oni naći izlaz iz ne­ plodnog i jalovog »odčaravanja« svijeta. 59 Crkva je otišla daleko u svojem kompromisu s modernim mentalitetom. a politička utopija u eshatološko iščekivanje. neposredan. Uostalom poznato je da sve društvene tvorbe imaju takve boles­ ne okrajke pa zašto ih ne bi imale i nove vjerske zajednice. Introduction ä la sociologie du christanisme occidental. Te zajed­ nice upozoravaju — svojim suprotnim usmjerenjem — na proces birokratizacije koji teži da funkcioniranje Crkve gotovo izjednači s radom velikih svjetovnih organizacija. zajedništvom. ali su to uvijek nesvakidašnji i malobroj­ ni slučajevi.žena« i »ograničena« bića nego ljude u nestrpljivom i pomamnom traženju istinskog spiritualnog života. Zato se u potrazi za duhovnim sadržajima ljudi okreću od Crkve i hrle prema karizmatičkim družbama i »divljim« kultovima. Očigledno je da će ekstrem­ nih slučajeva potpune izrođenosti pripadnika sekta — u kojima prevladava pokvarenost. jedinstven i ispunjen krajnjim znače­ njem. Pokušajmo na kraju napraviti sažetak. Sad samo spomenimo kako se vjerske grupe — bilo koje vrste — rađaju u situaciji društvene i metafizičke nesigurnosti. jer kad bi se samo po bolesnim okrajcima sudilo. vri­ jednostima. Ispod svih zavođenja i iluzija. kao neki patološki polog i talog naše civilizacije. u Studi di sociologia. O tome više na drugome mjestu u ovoj knjizi. nego traži neposredan i čuvstven dodir sa svojim duhovnim vođom. 1985. sigurnošću. A suvremeni čovjek ne prihvaća svećenika kao specijalistu ili funkcionara. 4. fanatizam.

a ne što se nalazi. Važno je dakle ono što se traži. Ako se to obavi. kad bi se kojim slučajem poka­ zalo da su sve nove religijske zajednice zaista onakve kako ih že­ li prikazati stanovita ideologija. Metoda koja b u d e vodila r a č u n a o tim uzrocima širenja novih sljedbi ima šansu da otkrije njihovu antropološki istinu. ali time nije oskvrnuo čistoću nji­ hove religiozne želje.i društveni sustavi u povijesti. nego zašto im narod us­ prkos očitom izopačenju masovno prilazi? Mogućnost zloporabe uvijek postoji — posebno u svijetu novca. to još uvijek ne bi moralo obez­ vrijediti njihovo izuzetno značenje u znanstvenoj raspravi što se vodi o sudbini svetoga u današnjem svijetu. Odatle slijedi neotklonjiv zahtjev da se pristup promijeni i metoda obrne. a želja prvobitna. Može ih netko povući za nos i prevariti. Zato u slučaju novih družbi treba opisivati njihovu stvarnost onako kako se o n a uistinu cjelovito otkriva. A to je baš ključ proble­ ma. Okrenut samo ekscesnim točkama. 161 . onda temeljno pitanje neće više biti: zašto se vodstvo sekte degenerira. A to nije isto. Nove sekte su mjesto ispunjenja religioznih potreba onih vjernika koji u pustinji suvremene svjetovnosti — crkvene i druš­ tvene — ne mogu više utažiti svoju žeđ za n a d n a r a v n i m . moći i ideologije — ali ne postoji nigdje takva potražnja za religioznim vrednotama da se ljudima može sve podmetnuti kao što je to slučaj u naše vrije­ me. taj naopaki postupak zanemaruje u potpunosti vjerničko mnoštvo i razloge njegova čudna pristanka na bezumnost. Zato. a ne kako je iskrivljeno predstavlja negativan odabir sta­ novite ideologije. nego je jedino stavio u pitanje izbor te želje. jer je izbor slučajan.

»novoj religijskoj svijes­ ti« ili. Američki sociolozi govore o »novim religijskim pokretima«. O tom buđenju. jer svi oni pripadaju današnjem duhovnom obzorju. Zato o temi ovog poglavlja može­ mo govoriti u općenitom smislu. U Evropi su više u modi opisne skra­ ćenice: »eksplozija svetoga«. van­ jskoj i unutrašnjoj migraciji. fundamentalističke i evangeličke skupine. »mistične zajednice«. »buđenje svetoga«. Ne upuštajući se sada u r a s u d b u nazivlja. dapače. bazične i molitvene grupe. »povratak sveto­ mu« ili jednostavno »religija za mlade«. Nisu izašli iz upotrebe ni stari iz­ razi kao »sekte« i »kultovi«. razvoju tehnike i tehničkog mišljenja. obnavljanju i širenju religioznoga u društvu bit će ovdje ponajviše riječi. »novi kultovi«. podizanju razine općeg obrazovanja n a r o d a . povećanju osobnog i društvenog bla­ gostanja. zaokupljenosti potrošnjom. birokratizaciji državne uprave i gospodarstva. bez obveza na sveobuhvatnost. stvar dodatno komplicira činjeni­ ca da se oblici i sadržaji svetoga d a n a s daleko brže mijenjaju od mogućnosti njihova praćenja.RELIGIJA U VREMENU KRIZE SVJETOVNOSTI UVOD Zaputiti se u ocjenu stanja suvremene religije i svjetovnosti krajnje je složen i težak zadatak. Osim toga. Postoji međutim 163 . Nužno pretpostavlja dobro po­ znavanje m o d e r n e vjerske situacije i društva. o »novoj religiji«. Upravo u trenutku kad se činilo da će plima svjetovnosti za­ gušiti sve religijske izvore i pretvoriti svijet u pustinju svetoga počeli su se iznenada i neočekivano javljati znakovi zanimanja za sakralno. p u č k a religija. Ima tridesetak godina da na svjetskoj duhovnoj sceni traje uzbudljivi proces sekularizacije. važno je da pod tim zapra­ vo mislimo na sve one oblike i sadržaje religijskoga koji su nasta­ li u razdoblju p u n e sekularizacije i u svezi su s njom. pa u neku ruku anticipiraju iskaze svetoga u v r e m e n u koje nadolazi. industrijalizaci­ ji i racionalizaciji života. širenju velikih političkih ideologija. priklonu užitku i moćima sredstava priopćivanja. »margi­ n a l n a religioznost«. što za sebe rijetko tko može ustvrditi. »nove sljedbe«. Za tu se pojavu r a b e posve različiti nazivi. Poglavite poticaje za njegovo ubrzanje obično nalazimo u sljedećim društvenim pojavama: ur­ banizaciji prostora i demografskoj koncentraciji. Osim mnogobrojnih istočnjačkih religija tu ulaze i razni kršćanski pokreti: neokarizmatičke.

Le sacre comme approche de Dieu et comme ressource de l'homme. 4 Stajalište J. terorizma. blagdana. demonizma i primitivnih orgijastičkih religija. primjerice. vojničkih k a r i z a m a i svjetovne eshatologije. R o m a . 2 a one F. Postoje među­ tim fenomeni koji ne ulaze u tu bujno r a z r a s l u floru svetoga u današnjem svijetu. J. pa u njih u stvari još nije započeo proces sekularizacije. Theories et pratiques. Slučaj predrevolucionarnog I r a n a jasno pokazuje isto­ dobno prisutvo p r o c e s a sekularizacije u islamskoj sredini i dubo­ ke poremećaje koje taj proces uvodi. hermetizam i magiju. showa. • 164 . pojavu ide­ ologija nenasilja. s a k r a l n i erotizam. istraživanje grčkih mistrija. 4 J e a n S e g u y L'insaisissable mouvement religieux ?. ezoterizam. orfizma. 332. Ta­ ko se. ek­ sploziju prikrivenih obreda. U islamskim zemljama. str. 1981. S e g u y drži da zapadnjačka znanstveno-tehnička racionalnost prodire. nudizam. u z b o r n i k u Les mouvements religieux aujourd'hui. otkriće satanizma. Tako bazične družbe u Južnoj Americi — što stoje pod utjecajem teologije oslobođenja — ili Homeinijev šiitski revival očito da izrastaju iz različitog društvenog podneb­ lja: f e u d a l i z m a ili m l a d o g građanstva. kontrakulture. mi­ tologiju sporta. ekologije. povećano povjerenje u parapsihologiju. 3 P r e m a tim i sličnim stajalištima područje bi svetoga — uz već spomenute pokrete — o b u h v a ć a l o vrlo širok k r u g različitih religijskih.sklonost da se što više proširi broj takvih pokreta i da im se pripišu obilježja sakralnosti i onda k a d ih nemaju. Sociolog J . psihoterapeutsku tehniku s religijskim obilježjima. povrat tradicionalizmu i nacionalizmu. Wunenburgei" m o g u smatrati odveć nategnute. Louvain-la-Neuve. s e k s u a l n u revoluciju. 1983. Po sebi je razumljivo da nećemo ovdje ulaziti u cijeli kom­ pleks m o d e r n e sakralnosti. para-religijskih i čak svjetovnih traženja: obnovu zanimanja za šamanizam. homoseksualizma. gnoze i gnosticizma. estrade. str. 1984. str. alkemiju. Le sacrš. luđačke igre i zabave. u s v a područja gdje p r e v l a d a v a m u s l i m a n s k a religija. teozofiju.J a c q u e s W u n e n b u r g e r . televizije i filma. nicanje političkih mesijanističkih pokreta. razlike između svetoga i religijskoga koje uvo­ di J. 84. 1983.1 Odatle onda mnoštvo teškoća u određivanju pojma m o d e r n e religioznosti. znatiželju o putovanjima u smrt. brže ili sporije. feminizma. globalne i p e r m a n e n t n e revolucije. II paradosso del sacro. Seguyja bit će zacijelo preuranjeno jer muslimanstvo d a n a s napreduje daleko brže n e g o njegova možebitna sekularizacija. 6—7. M o n t r e a l . A religioznost koja nije poticana od s u v r e m e n o g stanja opće sekularizacije društva ne može biti p r e d m e t o m n a š e g a opisa. sekularizacija je u p u n o m za­ m a h u . Pokušat ćemo uhvatiti s a m o duh po1 J u l i e n Ries. To posebno važi za m a s o v n a sredstva priopćivanja koja šire gra­ đ a n s k e ideje i reklamiraju način života evropske svjetovne kultu­ re. Ferrarottija p r e m a l o povijesno potvrđene. bavljenje s izvanosjetilnim psihičkim sposobnostima. 2 J e a n . dakle. praznovjerja i horoskope. str. 52—53. S t o g a se počinje češće upotrebljavati riječ sveto nego religijsko. N a r a v n o d a i m a oprečnih mišljenja. 3 F r a n c o F e r r a r o t t i . Paris.

Odatle potreba da ih p o k u š a m o sasvim kratko sažeti. 7—109. Bruxelles. U n a š e m su vremenu. Nije o n d a bilo čud­ no što ih je ostali svijet. k r h k e i labilne. p r e m a ko­ joj je n o v a religija nastala k a o posljedica promjena u s a k r a l n o m izražavanju. jer pojam religioznosti s p a d a u psihologi­ ju. 6 Antoine Vergote." Ipak se čini da je ponegdje bolje prihvatiti taj izraz i za fenomenološko-sociološko istraživanje. Terrin. p r e m a kojoj je n o v a religija n a s t a l a kao posljedica promjena u duševnom ustrojstvu ili društvenom okružju. • 5 Aldo N. koja je mo­ derno religijsko buđenje protumačila k a o tipičan fenomen du­ ševne patologije. lošoj socijalizaciji. počeo smatrati za čudake. Prije toga m o r a m o obaviti jedno terminološko razjašnjenje. te b a š zato m e đ u takvima traže i nalaze svoje nove članove. No bit će potrebno koristiti se — u različitim kontekstima — o b a m a spomenutim pojmovima. treće. 179. duboko ukorijenjen u svoj svjetovni men­ talitet. metodom psihologije ili sociologije. Ne s a m o poje­ dinci s psihotičkim obilježjima nego i zdravi ljudi šokirani od neugodnih životnih situacija lako padaju pod utjecaj novih mis­ tičkih skupina. bolje reći psihijatrija. nezadovoljstvu u r a d u i zanimanju. Alia ricerca della terra promessa. čudnova­ tim ponašanjem. 1983. incroyance. Brescia. nejake i savitljive brzo su postale žrtvom kolektivne su­ gestije i liderskih moći tobožnjih karizmatičara. više uočene promjene u doživljavanju svetoga — od crkvenih do svjetovnih prostora — nego što se m a s o v n o obavlja strukturira­ nje novih vjerskih pokreta i ideja. potrebne podrške i zaštite. R a d i se o slučajevima gubitka prijatelja ili rodbi­ ne. Nuove religioni. Tu je uskočila psihologija. s gledišta triju znanstvenih discipli­ na. p r e m a kojoj je n o v a religija n a s t a l a kao posljedica promjena u doktrinarnom području. bijegu od života. školskom neus­ pjehu. metodom teologije. foi. naime. obiteljskim tegobama. metodom fenomenologije. str. Psiho-sociologijski prilaz današnjoj religiji Novi v a l religioznosti — razliven u n u t a r i izvan C r k a v a — nije iznenadio s a m o svojom pojavom nego i nekom izazovnom posebnošću. upornošću. Osobe sklone fantaziji. U stručnoj lite­ raturi češće se piše o novim religijama 5 a manje o novoj religioz­ nosti. TRI PRILAZA D A N A Š N J O J R E L I G I J I U metodičkom pogledu pojavi današnje religije može se pri­ stupiti na tri različita načina. Ta tri prilaza nisu bez značenja jer svaki od njih vidi problem riješen upravo sa svoje točke motrišta. Etude psychologique. pomalo bolesne i nastrane lju­ de. 165 . Poglavari sljedbi dobro znaju da postoje ranji­ ve i nemoćne osobe. Prvo. Religion. str. i konačno.modnih usmjerenja i posebnih n a g l a s a k a nove religije. o poteškoćama u međuljudskim odnosima. Njegovi se pripadnici ističu isključivošću. 1985. ekcentričnošću. drugo. što je ispravno.

Te nasilne radnje obično pojačavaju i umnožavaju razne vrste regresivne neuroze. seksizma i apokaliptičke panike. str. Des sectes ä notre porte. što može imati kobne posljedice za njihove pripadnike. izmjene ličnosti. 1 9 8 1 . odnosno pomire s rodbinom i prijateljima. Paris. str. 72—82. 10 Yves de Gibon. str. u Archi­ ves des Sciences Sociales des Religions. Prisila pak redovito uništava slo­ b o d n u volju pripadnika sekti. Ono sada biva viđeno kao povreda prava pojedinaca na religioznu slobodu. u Psychology Today. Ta je ri­ ječ — deprogramming — u suvremenoj američkoj socijalnoj psi­ hologiji došla u sam vrh znanstvenog interesa. Le suicide-massacre de Guyana et son contexe. 3 3 5 — 3 4 6 . Stvara se navodno ozračje mistifikacije. podjarmljehosti. 1. zašto se ne bi taj terapeutski postupak proširio na • 7 Jacques Gutwlrth. samoljublja. pa jedini način da se oslobode jest u njihovu ponovnom i druga­ čijem »programiranju« ili. Zato rastu prigovori na r a č u n postupka deprogramiranja. 8 Margaret Singer. Apostates and Atrocity Stories-. ali im se glas ne čuje nadaleko. 1 9 7 9 . Ako deprogramiranje vrijedi za nove religij­ ske družbe. Coming out of the Cult. 4. 166 . 9 Mjestimična pojava lažne svijesti o vlas­ titoj veličini i nadmoći nije ništa drugo doli nadomjestak osjećaja nemoći i smetenosti a d e p a t a prije ulaska u vjersku zajednicu. str. Some Parameters in the Dynamics of Deprogramming. 1980. 11 Anson D. 10 Osobe zahvaćene novom religioznošću — p r e m a psihijatrij­ skom nalazu — zapravo su »programirani«. »mentalne kontrole« i »ispi­ ranje mozga«. Istraživanja su otkrila postoja­ nje stanovitih oblika indoktrinacije.Kolektivno samoubojstvo stotine zaluđenih pripadnika sljed­ 7 be Hram naroda u džunglama Gvajane — kao i drugi skandali — spektakularno su potkrijepili pretpostavku o bolesnoj religioz­ nosti privrženika novih zajednica. »deprogramiranju«. Shupe-David G. 1 9 7 9 . uvrštavajući ih ponovno u prostor re­ dovne socijalizacije. The Pursuit of Innocence. nasilja. 1 9 7 9 . još bolje. 2. pa time provode psihičko silovanje. New York. Zato neki znanstavnici njihovu bo­ lesnu religioznost određuju kao duševnu regresiju 8 ili gubitak m o r a l n e odgovornosti. 9. slično kompjuteru. New Religious Movements and Moral Accountability. U toj situaciji postupak deprogramiranja stavlja u pokret skup terapeutskih tehnika s ciljem da se »dekonvertiraju« pripadnici novih religija. u zborniku The Social Impact of New Religious Movements. 9 Frederick Bird. str. Na njihovo čelo znaju često doći paranoidni tipovi što je također potaklo sumnju o psihopa­ tološkom podrijetlu nove religije. Njih je dapače više nego ozloglašenih sekti. ropske poslušnos­ ti. 1 6 7 — 1 8 7 . Prevelika zaokupljenost psihologije s iznimnim zastranjenjima i ekscesnim slučajevima potamjela je očitu činjenicu da da­ n a s postoje mnoge nekontroverzne religijske skupine koje miro­ ljubivo žive i okupljaju vjernike u istinskom religioznom zanosu. Bromley. u Sociological Analysis. 1 1 Polazište teorije o deprogramiranju jest slijedeće: nove religije ili b a r e m neke od njih rabe sredstva p r o p a g a n d e i oblikovanja osobnosti koja su nalik poznatim uzničkim tehnikama »ispiranja mozga« i »men­ talne kontrole«. 1 7 9 — 2 1 5 . 40. moralne i intelektualne krutosti. 4 7 .

15—27. U tom se kontekstu trudi da dokaže kako m a l e vjerske zajednice pružaju skroz krive — iako nerijetko utješne — odgovore na pro­ bleme egzistencijalne izlolacije. novi pokreti služe k a o nadomjestak onim čovjeko­ vim p o t r e b a m a koje drugačije nebi bile zadovoljene. 30. da su brojna sociološka is­ pitivanja u Sjedinjenim D r ž a v a m a p o k a z a l a da je postotak slo­ bodnog u l a s k a i izlaska iz vjerskih skupina izrazito visok. buđenje i pojavu svetoga. Privlačnost novih religijskih po­ kreta leži u obećanju spasenja od samoće. u zborniku New Reli­ gious Movements. 1 4 U spo­ menutom pristupu treba razlikovati mikro i makro-društveni plan. godine. 15 Roy Wallis. k a d a je vjetar počeo puhati iz suprotnog smjera. 26. str. 14 Roberto Cipriani. 15 Osobito m l a d i traže toplinu i prisnost suživota u ma­ lim družbama. To je 1981. I m a doduše psihički bolesnih čla­ n o v a i m e đ u pristalicama tih pokreta. godine utvrdio svojim ispitivanjima W. 1983. 141—150. Kühner. koji svoje dublje izvorište imaju u m o d e r n o m super-organiziranom i tehnologijskom društvu. a ne reli­ gijske tradicije. 1 3 Razumljivo da će sociologija biti još više uposlena u traženju r a z l o g a za pojavu nove religioznosti. 2. Drugo. socijalne osamljenosti. konačno. u psihologiji je n o r m a l a n duševni život shvaćen u smislu društvenog s t a n d a r d a g r a đ a n s k o g a poretka. Dick Anthony-Thomas Robbins-Paul Schwartz. Beckford sažeo je u tri točke društvene uzroke pojave religijskih pokreta: Prvo.. A. u Social Compass. 19. 1. 216—231. novi pokreti su n e k a vrsta • 12 contemporains et le postulat de secularisation. Nadodajmo. The New Religions as Social Indicators. Predstavnici su te znanosti n a i m e prvi objelodanili podatke o ekspanziji sekularizacije. Sociolog J. 1982. Les Mouvements religieux 167 . str. političke stranke ili društvene pokrete? Osim toga. u Concilium. str. str. 52. mistifikatorskim oblicima i afektivnim odnosima vjerskih iracionalizama. New York. recimo. A Perspective for Understanding Society. To je trajalo do 1970. 13 Bert Hardin.tradicionalne Crkve. One pruža­ ju. bezličnosti. lišenu nad-koristovnih i nad-osobnih perspektiva. P r e m a sociologijskom uvidu čovjekova se potreba za zajed­ ničkim ciljem i time za samosvojnim zajedništvom d a n a s dakle iskazuje u zabludjelim sadržajima. izgublje­ nosti i anonomnosti koje su njezini članovi prethodno iskušali u svijetu. socijalni prostor gdje se potisnuta čuvstva m o g u dois­ ta do kraja izraziti i iživjeti. Secularisation ou retour du sacre?. najavljujući povratak. Zato uspostavlja­ nje nove religije i m a za svrhu da poništi stanovite negativne po­ sljedice koje producira upravo moderno društvo. u Archives des Scien­ ces Sociales des Religions. Na prvom planu. sociologija p o k u š a v a uglaviti temeljne poticaje r a z m a h u religijskih g r u p a u užem društvenom krugu. 1981. 1. 1983. Quelques aspects du phenomene des nouveaux religieux en Republique Federale d'Allemagne. 12 Iz s v e g a proizlazi da se hipoteza o novoj religiji k a o pribježištu i zakloništu duševno oslabljenih i mentalno poremećenih osoba nije do kraja potvrdila. neljud­ skih odnosa. ali je njihov omjer u odno­ su na broj zdravih u g l a v o m jednak omjeru u općoj populaciji.

ventila sigurnosti, a služe kao sastajalište za marginalne, neus­ pjele, hendikepirane, drogirane, nezadovoljne, odbačene. U reli­ gijskim zajednicama oni ublažuju svoje destruktivne porive, pa su kao model podesni da odvrate mlade od političkog radikaliz­ ma i terorističkog bjesnila. Treće, novi pokreti su ipak neka po­ moć i utjeha, jer donekle smiruju tjeskobne, reintegriraju rubne, a one što pate od nesmisla usmjeruju i za trenutak spašavaju. 1 6 U toj je fazi argumentacija sociologa izrazito politička. Budući da postojeće ustanove ne zadovoljavaju sve potrebe ljudi, oni zbog toga bježe u religijske skupine, pa treba samo te društvene usta­ nove što prije iz temelja mijenjati i riješit će se o d m a h svi proble­ mi ekstremnih vjerskih sljedbi. Društvo je dakle ono koje na kra­ ju uvijek i m a krivo. Time prelazimo na makro-povijesni plan. Razlog pojave no­ vih religijskih pokreta može biti tražen u području kulture koja se u n a š e vrijeme potpuno otuđila od istinskih ljudskih potreba. Stoga ti pokreti pružaju više utočište i zaštitu od n a o p a k e kultu­ re, nego što dotičnoj kulturi pridonose. Bez obzira na razlike, re­ ligijske zajednice obavljaju različite funkcije za pojedince koji im se pridružuju, ali ne za društvo od kojega se oni udaljuju. 17 Očito da je time stavljena u pitanje s a m a smislenost društve­ nog poretka. Cijelo je naše industrijsko društvo u krizi, a ne sa­ mo funkcioniranje nekih njegovih odvojenih dijelova. Znači da su globalni navodi — pogrešan odgoj, krivi politički sustavi, klas­ na napetost, izokrenutost ljestvice vrednota, nedovoljna socijali­ zacija, otuđenost r a d a i zabavljanja — poglaviti uzročnici pojave nove religije. U tome sklopu mnogi dovode u odnos pokret kontrakulture s novim religijskim rješenjima. Kontrakultura se nai­ me pojavila kao politička reakcija na opću instrumentalizaciju ponašanja u društvu. Mladi se osjećaju frustrirani u svojem is­ k r e n o m idealizmu jer su stalno provocirani od zapadne produktivističke metafizike. Neuspjeh svibnja 1968. godine prouzročio je opći p a d revolucionarnog oduševljenja u mladih. Tijekom 1970. godine taj će neuspjeh dovesti do potpune političke apatije i ot­ klona svake ideologije. Na taj način »novi naraštaj« ulazi u druš­ tveno i obiteljsko disidenstvo, rascjep, neposluh, raskol. Kolektiv­ ni društveni projekt političkog obrata izgubio je za njih svaku vjerodostojnost. U takvim prilikama, zajednice novih religija do­ bivaju veliku šansu da postanu realne alternative spomenutom političkom krahu, što se u mnogim slučajevima uspjelo i ostvari­ ti. Ukratko, za sociologe današnja religioznost raste iz promašaja društvenih pothvata. Porast broja rubnih religija izraz je dakle krize suvremene civilizacije, r a s a p a njezine kulture i potresa ustaljenog građan-

• 16

J a m e s A. Beckford, Cults, Controversy and Control, A Comparative Analy­ sis of the Problems Posed by New Religious Movements, u Sociological Analysis, 42, 3, 1981, Str. 249—264. 17 J o h n Whltworth-Martin Shiels, From Across the Black Water, Two Impor­ ted Varieties of Hinduism, u zborniku New Religious Movements, A Perspective for Understanding Society, N e w York, 1982, str. 155—172.

168

skog poretka. Mladi raskidaju sveze s društvom ili ga radikalno odbijaju. To najprije rade u obliku političke oporbe, pa onda bije­ gom u zajedništvo zatvorenih skupina. Nemoćni da promijene svijet, oni se povlače u svoja »legla«, »gnijezda«, »utočišta«, »skrovišta« i tamo pokušavaju barem preobraziti sebe. Stoga bujanje novih sljedbi ima više 18 oznaku protiv-društvenog pokreta nego protiv-crkvene pobune. No, svi sociolozi ne misle tako. 19 Za njih nove religije nisu ni pobuna ni odbjeglištvo nego sastavni dio konzumističkog društva. To oprečno sociologijsko stajalište vidi u množenju duhovnjačkih i ezoteričnih družina potvrdu nezaustavljivosti sekularizacije. Jer, novi pokreti zapravo pokazuju do koje je mjere religija postala zbiljski nevažna za moderno indus­ trijsko društvo. Ti su pokreti naime sveli religiju na neobičan egzotički predmet potrošnje — rijedak i skupocjen — u golemom super-marketu lažne duhovnosti. Zato spomenuta »potrošačka« religioznost ne proizvodi nikakve posljedice u društvenom poret­ ku, političkom sustavu ili tehnološkom ustrojstvu. Moćne su bi­ rokracije ravnodušne spram religijskih opredjeljenja građana jer njihov vjerskih izbor i privatna gorljivost uopće ne utječu na tijek povijesnih događaja. U tom smislu može se reći da novi vjer­ ski pokreti nisu religije u sociološkom pogledu, kao što su bile velike svjetske religije u prošlosti, sposobne da stvaralački pre­ obraze društvo i kulturni život naroda. Danas je religija, suprot­ no tome, odbačena na sami okrajak društva, pa njezino djelova­ nje ostaje bez odjeka u zbilji. Bez obzira na ta dva različita gledišta — koja se čak isključu­ ju — sociologija ipak uvijek nalazi ishodište religijskih promjena u promjenama društvenog bića. Teologijski prilaz današnjoj religiji Za razliku od sociologa, teolozi nisu pokazali neku veću bri­ gu za proniknuće u probleme nove religioznosti. Nema u njih o tome ni članaka, a kamoli brojnih i dobrih znanstvenih knjiga. S obzirom da je suvremena kršćanska teologija pretežno prakticistička i pastoralno usmjerena njezina zabrinutost ide samo do upozorenja na opasnost od sektaških pokreta. Oni je kao teolo­ gijski i teorijski problem uopće ne zanimaju. Umjereniji pastoralci međutim pokušavaju nadići puki katehetski vidik. Stoga skre­ ću pažnju na zle i dogmatski pogrešne sastojke, ali istodobno u njima20otkrivaju znakove moralne krize naše materijalističke kulture. Nažalost, ima i drugih pastoralaca koji iskazuju čudno­ vatu mržnju spram svega što je u svezi s novim religijskim po­ kretima. U tome je jamačno najdalje išao pastor F. W. Haack koji
J e a n Seguy, Les sectes chretiennes et le developpement, u Archives de Sociologie des Religions, 13, 7, 1962, str. 5—15. 19 B r y a n R. W i l s o n , Contemporary Transformations of Religion, Oxford, 1976, str. 96. 20 J e a n V e r n e t t e , Des chercheurs de Dieu »hors frontieres*, Sectes et nouvel­ les religions, P a r i s , 1979, str. 158.

18

169

u njima vidi čak veliku društvenu opasnost, najgori oblik politič­ kog i religijskog ropstva, gotovo obnovu totalitarističkih i fašis­ tičkih ideologija u malome.21 Srećom ta prevelika postoralna rev­ nost nije još i teologija. A u teologiji se svejedno nađe, posebice u novije vrijeme, po koja vrijedna iznimka. Tako se djelo R. Bergerona mora u svakom slučaju izdvojiti jer na sustavan i povijesno-teologijski način pokušava osmisliti današnja učenja margi­ nalnih i drugih religijskih skupina. S njegova stajališta moderna se religiozna situacija otkriva kao neočekivani nastup i prošire­ nje dvaju starih teologijskih učenja-, shizme sekte i shizme gnoze. Osobitost sekte treba tražiti iznad uobičajenih obilježja ras­ cjepa, etičkog dualizma ili prosvjeda protiv službene Crkve. To su naime više sociološke, a manje teološke oznake. Za teologiju je pak sekta označena prije svega svojim spajanjem eshatološkog radikalizma i osobnog religijskog nadahnuća ili prosvjetljenja. Sekte se pokazuju kao autonomne i paralelne grupe vjernika ko­ je, nadahnute isključivo kršćanskom objavom, hoće oblikovati vjerodostojnu duhovnu Crkvu, što je pozvana da živi vrlo strogi moral i prezir spram svijeta. One dakle nisu neki nerazvijeni tip crkvene ustanove nego posebni teologijski tijek naučavanja u po­ vijesti kršćanstva. Sekte prenaglašavaju eshatološko i pneumatološko načelo u kršćanstvu, dok potpuno zanemaruju dogmatsko i učiteljsko načelo. Izolirajući eshatološku krajnost od utjelovlje­ nja i duhovsku krajnost od učiteljstva, sljedbe poremećuju rav­ novjesje kršćanske poruke. Zato sekte odbacuju povijest, sakra­ mente, svećenstvo, teologiju; zagovaraju elitizam »čistih« i »izab­ ranih«; govore tvrdim jezikom obraćenika i optužuju moderno društvo za pokvarenost, a Crkvu za nagodbu sa svijetom. Sljedbe se dakle rađaju spajanjem — naravno u povoljnim prilikama — eshatoloških i pneumatoloških sadržaja kršćanstva, a na štetu zahtjeva utjelovljenja i obveze učiteljstva." Druga teologijska struja koja preplavljuje današnju religioz­ nost jest gnoza. Nju treba razlikovati od gnosticizma. Gnoza je religijski sustav poznat u drevnom Iranu i indijskom hinduizmu, babilonskoj astrologiji, istočnjačkim misterijima i kultovima, orfizmu, platonizmu, egipatskoj mitologiji, helenističkom sinkretizmu i okultnim znanostima, dok je gnosticizam prva velika kršćanska hereza iz II. stoljeća. Jasno da je gnosticizam također gnoza, ali nastala u posebnim uvjetima susreta kršćanstva i grčko-rimske kulture. Gnozi nije toliko vlastit poseban sadržaj, koliko način na koji se mnogobrojni sastojci — bilo kršćanski ili poganski — raspoređuju i slažu u duhovnu cjelinu. Stoga svaka religija ili ideologija može biti pogodna za gnozu. Povijesno gledajući gnoza je izrazito pesimistička reinterpre­ tacija mitova, religijskih tema i sakralnih ideja. Čovjek je zatvo­ renik tijela jer je njegovo rođenje »pad u materiju«. Svijet je pak
F r i e d r i c h W. H a a c k , Jugendreligionen, Ursachen, Trends, Reaktionen, M ü n c h e n , 1980, str. 415. 22 R i c h a r d B e r g e r o n , Le cortege des fous de Dieu, Un Chretien scrute les nou­ velles religions, M o n t r e a l , 1982, str. 227—240.

21

170

djelo demonskih sila i zlih bića. U gnostičkom učenju prevlada­ vaju sljedeći motivi: pad, zaborav na svoju iskonsku božansku bit, san, obamrlost, neznanje, nostalgija. Oslobođenje dolazi kroz »tajnu povijest« i »tajno znanje«, a postizava se otrežnjenjem, sje­ ćanjem, vraćanjem, buđenjem, otkupljenjem i besmrtnošću. Gnostici žive u apokaliptičkom ozračju, produbljujući opreku iz­ među Boga i svijeta. Nebesko spasenje im donosi Salvator salvatus, nosilac svete i tajne objave, ali prije toga moraju proći kroz teško iskustvo izgona i progonstva. Ono se izražava u simbolima čovjeka stranca i uznika zatvorenog svijeta, terora vremena i kozmičkog kruženja. U srži gnosticizma stoji osjećaj tjeskobe, svršetka svijeta i spasenja. Transcendencija je prije svega neka soteriologija. U polazištu gnostičkog svjetonazora nalazi se spoznaja. Ta spoznaja je prvenstveno jedna samo-objava, posredstvom koje čovjek postaje svjestan sebe i prisjeća se svoga dubokog i božan­ skog jastva. Gnoza je dakle umijeće da se nađe Bog u samom se­ bi, razvijajući sve one tajne i skrivene moći u svijesti. Zadnja namjera gnostičke spoznaje jest da pojedinca dovede do toga da postane svjestan svojeg svetog podrijetla i božanske naravi. Ot­ kriće transcendentnog načela u čovjeku »sačinjava temeljnu okosnicu svake gnostičke religije«.23 Čovjek je odlomak Božjeg bi­ ća, sjajna svjetlosna čestica božanskog tijela, pa se spašava kad dođe do svijesti te svoje rodbinske srodnosti s božanskim bićem. Zahvaljujući gnozi, ljudi uče ne samo da spoznaju svoj transcen­ dental identitet nego otkrivaju opće zakone i stalna načela, koji ravnaju svemirom. Božanstvo je istodobno duša čovjeka i svemi­ ra. Uzevši to u obzir, u gnozi se ne govori o etici nego mistici, ne o vjeri nego spoznaji, ne o eshatologiji nego o prapovijesti, ne o odluci nego o iskustvu, ne o obvezi nego o prosvjetljenju, ne 0 zlu nego o neznanju. Učenja sekte i gnoze nisu međutim samo dvije krive teologije nego i dvije stalne kušnje u Crkvi, kojima se više ili manje uvijek opasno približavala. Gnoza povlašćuje pol spoznaje do točke ko­ ja isključuje pol vjere. Sekta čini suprotno. Gnoza se rastvara u mudrosti, religijskoj filozofiji, panfilozofiji; sekta je fideistička 1 afirmira tvrdoću i zahtjevnost objavljene Riječi, svjedočeći lu­ dost Božju u sablazni Križa. Gnoza zavodi mudrošću; sekta šoki­ ra radikalizmom. Razmjerno tomu koliko postaje religija mud­ rosti kršćanstvo klizi u gnozu, a prema tomu koliko je fideističko teži prema sekti. U današnjoj Crkvi susrećemo sadržaje sekte — konzervativizam, biblicizam, spiritualizam — koji su često op­ rečni sadržajima gnoze u Crkvi — humanizam, liberalizam, psihologizam i antropologija. Te dvije tendencije dobivaju čak oblik pokreta. Sa strane teologije sekte javljaju se karizmatičke zajed­ nice: kursiljo, fokolarini, molitvene skupine, mističke grupe; sa strane teologije gnoze nastaju razne družbe meditacije i korište­ nja psihologije grupe sve do najnovijih humanističkih teologija.

25 H a n s J o n a s , The Gnostic Religion, The Message of the Alien Beginnings of Christianity, Boston, 1963, str. 124.

God and the

171

M o d e r a a je religioznost vjerskih pokreta izravno obilježena ide­ 24 ologijom sekte i ideologijom gnoze. Kršćanstvo ih može podno­ siti samo kao težnje u sebi, ali nikako kao bitne teološke odredni­ ce vlastite poruke. U tome je konačno i sva d r a m a suvremenog kršćanstva koje — usprkos suprotnim tokovima — m o r a izboriti vjernost cjelovitom pologu vjere. U n a š e doba gnostički sadržaji nisu samo postali sastavni dio vjerskog učenja novih religijskih pokreta nego su se proširili i zahvatili mnoge znanstvene, misaone i kulturne pokrete. Do­ voljno je spomenuti gnostičku školu u Pasadeni i Princentonu. To je zanimljiv pokušaj da se razradi jedno religijsko viđenje svi­ jeta koje polazi od nove sakralnosti. Skupine znanstvenika — fi­ zičara, astronoma, biologa — postavljaju pitanje Božjeg postoja­ nja p u t e m njihova disciplinarnog postupka. Poslije slijedi sinte­ za. Nova gnoza obećava duhovnu viziju svijeta koja je istodobno duboko religiozna i strogo znanstvena. O n a će biti istinska mud­ rost svemira. 2 5 Slične ideje prodiru u etiku, estetiku, lingvistiku, povijest, književnost, film. Dosad se znanost razvijala u neovis­ nosti o pojedinim njezinim disciplinama pa je zapala u krizu; za­ to treba što prije uspostaviti opću međuovisnost pojedinih discip­ lina i duhovnih kategorija. Moderni gnostici to nazivaju apsolut­ n o m strukturom. 2 6 Nasuprot kartezijanskoj logici traži se sad di­ jalektička cjelovitost bitka. Iz toga proizlaze ciljevi gnoze i apso­ lutne strukture: buđenje unutrašnjeg čovjeka i stvaranje nove duhovnosti. Fenomenologijski prilaz današnjoj religiji

Pokazali smo dva moguća pristupa novoj religiji: psiho-sociologijski i teologijski; preostaje n a m da završimo s prikazom tre­ ćeg i zadnjeg pristupa: religijskoga. Taj treći postupak sabire me­ todičke postavke fenomenologije i povijesti religija. Dok teologi­ ja tumači suvremenu religijsku situaciju s obzirom na određeno učenje pojedine Crkve, fenomenologija pokušava proširiti temat­ ski obzor i protumačiti to isto s gledišta dostignuća povijesti reli­ gija. Nebrojni su narodi naime kroz svoju dugu povijest živjeli vrlo različite religijske sustave. Ipak ima nešto zajedničko što po­ vezuje te sustave i zbog čega se može uopće reći da se radi o reli­ gijama, a ne o nečemu posve drugome. Ta baština sakralnoga jest golema, ali je sastavljena od sličnih značenja i sadržaja. 2 7 Iz 28 nje o n d a bivaju izvučene sve dragocjene intuicije o svetome. Fe­ nomenologija ne utvrđuje samo izvanjske oblike ovisnosti o sve­ tome nego kani proniknuti u jedinstveni fenomen religioznosti

24 R i c h a r d B e r g e r o n , Le cortćge des fous de Dieu, Un chretien scrute les nouvelles religions, M o n t r š a l , 1 9 8 2 , str. 3 4 8 i 3 7 8 . 25 R a y m o n d R u y e r , La Gnose de Princenton, Des savants ä la recherche d'une religion, P a r i s , 1 9 7 4 , str. 3 0 6 . 26 R a y m o n d Abellio, Approches de la nouvelle Gnose, P a r i s , 1 9 8 1 , str. 2 5 2 . 27 J u a n M a r t i n Velasco, Intoductiön a la fenomenologia da la religion, M a d ­ rid, 1 9 7 8 , str. 204. 28 J u l i e n Ries, Les chemins du sacre dans lhistoire, Paris, 1 9 8 5 , str. 2 7 8 .

172

još točnije. slatkorječivi mudraci. jer su doista do neizlječivosti gladni svetoga. nasilnici. nade. cirkusanti i zli pobožnjaci. čiji iskazi idu od najjednostavnijeg oblika sve do vrhunskih duhovnih ostvarenja. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. čovjek ima neotuđivu potrebu da vjeruje u bilo što. idoli. No to je čista halucinacija i bolest duše gladne zadnjega značenja. spasenja — da jedva izdržava u tom stanju »polusvjesne« spoznaje svetoga. Stuttgart. međutim.koji se ostvaruje u mnoštvu pojedinačnih religija. U tom traženju nečeg »drugog« i »drugačijeg« razabiremo ele­ mentaran izraz religioznog nemira. Taj postupak još uvijek traje i nije dovršen. ono preokreće problem i tvrdi da religija nije odsjev svjetovnih događaja nego da su svjetovni događaji odraz religijskih traženja. U međuv­ remenu čovjekova prirođena potreba za svetim biva zadovoljena na krivim područjima i kroz naopake putove. A ljudi ipak hrle i sve obmane naivno kupuju. ali religioznost u čovjeku uporno ostaje. Sekularizacija je podrezala korijenje podrške religioznome. mistike. Dapače.29 Drugim riječima. pa se neupućenima može učiniti da je sva zbiljnost već svjetovna. Nova religioznost je samo pokušaj da se na bilo koji način dosegne smisleno i sveto. Zbog toga je re­ ligija čovječanstva mišljena kao jedna zaokružena i smislena cje­ lina. Zadnja etapa desakralizacije odgovara savršenu pritajivanju i skrivanju svetoga ili. pa treba čekati da izrastu nove mladice. Fenomenologijski pristup novim religijskim pokretima uva­ žava prije svega tu potražnju svjetovnog čovjeka za svetim. povijesni poklad reli­ gijskoga jest nešto dovoljno konsistentno u sebi da bude uzeto i kao mjerilo za procjenu svake suvremene sakralne pojave. meditacije. ljubavi. Ljudsko je biće u tolikoj mjeri potrebno božanstva — kao smisla. Svaki ljudski čin je duboko motiviran reli­ gioznom žudnjom. odgovara. premda u uvjetima koji baš nisu za to povoljni. A u stvari pribivamo »preinvestiranju« svetoga iz starih u nove predmete. Uvijek kad Bog odlazi — a on to često radi jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta — dolaze demoni. njegovu poistovje­ ćivanju sa »svjetovnim«. Štoviše. Nije presudno da li na čelo tih skupina dolaze nastrani ili pohotni ti29 Friedrich 1961. farizeji. prodavači svetoga. molit­ ve. 18—20. Iz toga slijedi da zapravo nema čistih svjetovnih poticaja. No to nije iznimka u povijesti. trgovci u hramu. 173 . ali danas na drugačiji način i na drugom mjestu nego jučer. Heiler. Sveto dakle uvijek jednako dobro funkcionira. iako ima mnoštvo svjetovnih ostvarenja. Jer. Za njegova trajanja religija doduše polako iščeza­ va u društvu. Teško je pojmiti religiju bez obreda. To se fenomenologijsko mišljenje otvoreno protivi novovje­ kovnom učenju o religiji kao posebnom ideološkom govoru iz­ vorne društvene i gospodarske zbilje. taj je čin sve manje osviješćen. U današnjem vremenu. Str. današnjem se čovjeku — zbog društvenog odsustva religioznoga — često i svjetovno prikazuje u liku svetoga. lažni proroci.

Želimo li doista razumjeti religiju. 3 0 To fenomenologijsko načelo p r i m a t a religijskog iskustva može se proširiti na s u v r e m e n e s a k r a l n e pokrete i sljedbe. 31 Robert N. pokazao se kao sustavan. Manje je zapaženo da je svjetovnost i m a l a gotovo religioznu funkciju. sociolozi u stvari optiraju za aprioristički pozitivizam. J o š će biti potrebno s a m pojam sekularizacije do kraja pojas­ niti i problematizirati. N e w York. Mjerodavan je sadržaj religioznoga. okrenuli smo leđa povijesnoj stvarnosti i g l e d a m o isključivo sebe. M o g u ć e ga je čak prevariti — što iznimno biva — ali se time ne d i r a u njegovu trajnu potrebu da pronalazi sveto. nisu obisti­ nila. koji prije ili poslije z a v r š a v a k a o kvazi-religija. Leiden. teologijskom ili religiologijskom dati prednost. Vjerojatno da je u svakom od njih ponešto istine. Ideal sekularizaci­ je. N a r a v n o da je ta »objektivnost« čista iluzija. 1974. 106—112. Vje­ rujući da je kritička teorija s kojom se tumače religijski fenomeni istinitija od s a m o g a religijskog vjerovanja. društvenu. o n d a to znači da mi ne govorimo više o religiji n e g o o n e č e m u sasvim drugom. 1960. str. On i m a svoju političku. J e d n o m riječju. u zborniku Religio­ us Movements in Contemporary America. Postoji n a i m e p r e d r a s u d a da će istraživanje f e n o m e n a m o d e r n e religije biti tek onda »ob­ jektivno« i »znanstveno« a k o polazi od ne-religiozne. 17. sekularizacija je ideologija — da ne kažemo reli­ gija — m o d e r n o g industrijskog i tehnologijskog svijeta. A k o se nekome sviđa može ih nazvati neokapitaliz30 William Brede Kristensen. jasno. • 174 . A k o se pak n a š e mišljenje razlikuje od mišljenja vjernika. a ne društveni uvjeti njegova postanka. 3 1 P R E T P O S T A V K E Z A POJAVU D A N A Š N J E R E L I G I J E Teško je odlučiti kojemu od tri predložena pristupa današ­ njoj religiji: sociologijskom sa psihologijom. Za n a s je najvažnije da ta n o v a religioznost i m a svoj izvor u s u v r e m e n o m prostoru potpune svjetovnosti društva i života. Ne zaboravimo da zapravo ne postoji d r u g a religija osim one koju žive vjernici. To su po­ m a l o n a i v n a teologijska priželjkivanja koja se. svjetovne točke gledišta. Lectures in the Phe­ nomenology of Religion. otvarajući put n a d o l a s k u izvornog kršćanstva. V i h o r sekularizacije i modernog n a č i n a života bio je jedna­ ko k o b a n za kršćanstvo k a o i za sve druge religije. Niti su mitovi iščezli. m o r a m o se pozi­ vati jedino na svjedočanstvo vjernika. niti je kršćanstvo trijumfiralo. Postalo je razvidno da između sekularizacije i sekularizma zapravo ne­ ma razlike. etičku i filozofsku podlogu. naime. The Meaning of Religion. O tome zacijelo n e m a smis­ la šire pisati jer su to poznate stvari. Religions Studies as 'New Religion'. Bellah. str. čvrst i logičan svjetonazor.povi nego u koliko) mjeri sekularizirani narod iskazuje žeđ za re­ ligioznim. Nije d a k a k o riječ o društvenom procesu koji uklanja mitološke predodže i tradicionalnu m a g i č k u religi­ oznost. Zato fenomenologija religije daje prvenstvo vjerničkom doživljaju n a d znanstvenim tumačenjem toga doživljaja.

ali nisu uočili da je nemoguće htjeti se­ kularizaciju i istodobno ne htjeti potrošački neokapitalizam. milenarista i utopista. rađa u naše doba tjeskobe i strahove od nasilja. droge i promiskuiteta. razumom ili radom nego samo potrošnjom. Gladi je nestalo. Tehnika ne pruža jamstvo oslobođe­ nja nego — suprotno tome — tišti čovječanstvo novim i strašnim prijetnjama potpunog uništenja ljudskog roda. znanost. razumnost. umjetnošću. ucjena.mom ili postindustrijskim društvom. tehnički racionalizam. On čak više nije definiran religijom. ali sad u svezi sa shvaćanjem sebe kao religijskog bića. obiteljski moral — ne bi naravno za­ vršio u zatočeništvo. Kriza konzumističke religije U drugom je razdoblju sekularizacija najavila opipljive do­ kaze za svoju istinitost. 175 . Stoga je danas kriza sekulariziranog društva i njegovih mitova očita. U situaciji sakralizacije blagostanja i gospodarskog života. To proiz­ lazi iz uvjerenja da je proces sekularizacije neizbježiv i da samo on uvodi čovječanstvo u najsretniji od svih svjetova. Tko više troši taj je bliži ispu­ njenju obećanja o potpunoj sreći. središte svjetovnog blagdana. terorizma. urbanizirani i individualizirani građanin otkriva se kao nedovršen. proroka. Tko bi posumnjao u neku od temeljnih načela te ideologije — napredak. a ne puko bio­ loško ispunjenje potreba. Se­ kularizacija nije neutralan proces i nepristrano stajalište nego istančan ideologizirani sustav koji nemilosrdno otklanja sve što mu je suprotno. ali ne mogu na kraju učiniti ništa drugo doli vratiti se natrag čovjeku kao slika njego­ ve vlastite konačnosti i ništavosti. Jer sve svjetovno što je življeno kao religiozno biva redovito osu­ đeno na raspadanje i propast. Mjerilo čovjekove vrijednosti jest trošenje. A ni trošenje na duži rok ne donosi radost nego često širi tihu tugu i nesmirenost. Grad. Rodilo se društvo blagostanja. kažu. ali bi jamačno samim tim iskazom bila do­ vedena u pitanje njegova opća društvena prihvatljivost. Uostalom religija ide dalje i u prvi plan stavlja smisao. Bla­ gostanje ne usrećuje. Ostvareni su. a ne sreću. snovi starih vidjelaca. Marksisti se također raduju učincima sekularizacije. demokraci­ ju. a čovjek je u bogatstvu i slasti trebao provoditi svoj budući zemaljski život. sveto ne osigu­ rava više doticaj s božanskim nego uspostavlja oko ljudi mrežu proteza koje podržavaju umnažanje želja. praznine dokolice i obiteljske uznice. ali i ljudi koji nisu sretni jer imaju previše kruha. trajna i poučna. Svjedoci smo stečaja velikih obećanja jedne materijalističke civilizacije. slobodu. Racionalizirani. jer je sreća etička kategorija. Ono što je pred desetak godina proživljavala Crkva u svezi s nadolas­ kom potrošačkog društva to danas isto proživljava potrošačko društvo. Na zemlji ima istodobno ljudi koji su nesretni jer nemaju kruha. nepotpun i osakaćen čovjek: biće uhvaćeno u žrvanj zupčanika nesmislenog rada. Kao sve svjetovne utopije ili religije tako je ova konzumistička počela propadati upravo onda kada je najviše obećavala.

tehnološko i potrošačko društvo — to je sa­ mo jedan tijek u suvremenom sekulariziranom svijetu. Religija je u krizi. 336. u z b o r n i k u Les mouvements religieux aujourd'hui. 1981. još ma­ nje pronalazi neko dublje značenje u svojem svakdašnjem življe­ nju. a ima ga posvuda na Istoku. Obilježja su mu sljedeća: prekomjerno povjerenje u po­ litička rješenja i oporba otuđenim sastojcima potrošačkog poret­ ka. L'insaisissable mouvement religieux?. Zato sebe razgrađuje u nečistoj savjesti i pretjeranom stav­ ljanju u pitanje vlastitog bića. sada prijetnje. posebno ako se od politike očekuje da nadvlada i otkloni sve ono što je tištilo ili otuđivalo ljudsko biće u povijesti. 33 Doduše. Konzumističko društvo ulazi dakle u razdoblje definitivne i nepovratne krize. str. zatim zapadnjačke probleme »krize znanstvene racionalnosti« i pobunu islama protiv zahtjeva pre­ vlasti sekulariziranog razuma. Au pays du nouveau sacrš. 176 . Zapadu. Voyage a I'interieur da la jeune generation. ali se ni svjetov­ ni potrošački optimizam nije iskazao kao njezina realna alterna­ tiva. M o n t r e a l . U potvrdu tome mogu se spomenuti povremene izjave bivših sovjetskih predstavnika o slabim rezul­ tatima »ateizacije« u zemlji. Za neideologiziranu će svijest suvremena euforičnost poli­ tičkoga biti ponajprije doživljena kao neka religiozna činjenica. Jugu i Sjeveru. iako bez njega sigurno umire. To je začarani krug jednog načina razmišljanja koje se također kreće u ozračju sekularizacije. P a r i s . 95—96. Poput konzumističkog tako i političko društvo nerijetko poprima ideološko. Tko u naše doba želi nešto korjenito mijenjati u svijetu taj se bavi politikom jer je ona najuspješnija djelatnost od svih ostalih. ni u ono što je nekad od budućnosti očekivao. Politika je tako po- • 32 J e a n V e r n e t t e .32 Nekada su sa svih strana pljuštala obećanja. Kriza političke religije Racionalističko. Ali se odmah može pitati da li je sekula­ rizirani razum — njemu oprečan — uspio potpuno zavladati u svijetu.Čovjek zapadne kulture ne vjeruje više ni u ono što u sadaš­ njosti radi. To je druga moćna svjetovna religija današ­ njice. Mnogi osporavateljski pokreti imaju danas isključivo politič­ ko tumačenje za nerede u društvu. pa nije čudno što samo od političke akcije očekuju oslobođenje. str. sa­ da vrebaju opasnosti. 1984. Sve što je smatrao da je sigurno i stalno — uključujući i samoga sebe — sada se ruši pod njego­ vim nogama i nestaje. religijski razum ne gospodari više potpu­ no ni u jednom društvu. S političkim se sredstvima sve rješava. Kriza je toliko duboka da je već dobila svjetske razmjere: iz Evrope i Sjeverne Amerike počinje se pola­ ko izvoziti — zajedno s blagostanjem i potrošačkom ideologijom — u treći svijet. Theories et pratiques. Sociolozi koji su skloni sekularističkoj ideologiji priznaju njezin poraz. utopijsko i religijsko značenje. Pokazalo se još jednom da čovjek ne može živjeti samo od kruha. 33 J e a n S e g u y . Sigurno da nije. drugi je političko društvo. nekada velike nade.

neuspjeh omladinskog bunta i svibanjskih studen­ tskih n e m i r a 1 9 6 8 . ljudskoga. N e ć e m o se ovdje v r a ć a t i nedavnoj prošlosti. Treću krizu doživjela je c r k v e n a religija. 1972. Novi se svijet začinje u znaku politike i njezinih velikih obećanja. Svjetovni pojam politike uk­ ljučuje racionalnost i praktičnost. sumnje. brodolom kontrakulture u Americi. Ambiguite des theologies de la secularisation. C r v sumnje počeo je ozbiljno nagrizati idiličnu sliku o sretnoj sutrašnjici. zla i smrti. ograničenoga. otkriće G u l a g a i r a s p a d socijalizma. neće dovesti do o d r e k n u ć a od promjene neljudskih ustaljenih p o r e d a k a nego će učiniti da se oni dokinu u ozračju mogućega. 3 4 Sekularizacija politike. Dovoljno je da podsjetimo na poznata zbivanja: jesen p r a š k o g proljeća. Kriza crkvene religije Moderni se proces sekularizacije dakle z a v r š a v a s dvjema k r i z a m a : krizom konzumističke religije i krizom političke religi­ je. Taj događaj nije bez uzročne povezanosti sa zbivanjima u s u v r e m e n o m svijetu i s dvjema već označenim k r i z a m a svjetovnih utopija. Stoga je politička djelatnost z a p r a v o zbiljski m o g u ć a tek o n d a k a d se demitizira. Poglaviti 34 Christian Duquoc. J e r ono što je mišljeno k a o religiozno — a u stvari je svjetovno — to uvijek zakazuje. labirinta. eshatologija i soteriologija. ali u m a l o m e ispunjava očeki­ vanja. Tražiti od politike da razriješi u pot­ punosti sve sukobe vlastite pojedincu i društvu znači napustiti politiku i preći u prostor utopije i mita. relativnoga. razumljivo. Ne sekularizira se d a n a s s a m o religija nego i s v a k a politika s h v a ć e n a k a o religija. pa je njegov g l a v n i z a d a t a k da na najbolji način uspostavi — u prostoru m o g u ć e g a — odnose m e đ u ljudima i skupinama. a poziv na upornost počeo je sla­ biti. Zato s m o svjedoci krize politike koja hoće živjeti na razini p r o f a n e soteriologije i eshatologije. Gembloux. Ne o b e ć a v a mnogo.stala n e k a izrazito svjetovna metafizika. Po nekoj čudnoj logici ta je politička vizija budućnosti do­ spjela jednako u krizu k a d i konzumistička utopija. cijela se povijest čovječanstva može prikazati kao pokušaj da se sveto o d m a h i s a d a — hic et nunc — dostigne. N a d e su odgođene. da se transcendentno ostvari prije n e g o što čovjek prođe inicijacijski k r u g kušnje. privremenoga. 141 — 143. Čovjek se teško miri s tim neuspjehom jer ga tumači isključivo svjetovnim idejama. S p o m e n u t a je sekularizacija počela polako istiskivati reli­ giozne sadržaje iz područja politike. Essai cri­ 177 . U nju vjeruju milijuni porobljenih i manjina na vlasti. patnje. Uostalom. Obje krize su prouzročene nemogućnošću da se živi s a m o u svjetovnom i pokušajem da se zato to svjetovno religiozno živi. oni što nemaju moći i oni što je uporno drže. str. tique. godine. Odatle o n d a — poslije p o r a z a — vraćanje politike skromnos­ tima svoje specifične djelatnosti i odricanje od radikalnih povi­ jesnih obrata.

n e g o je prihvatila mogućnost utopije svjetovnog oslo­ bođenja. U raz­ doblju krize svih religija i jačanja sekularizacije. čovjek je stavljen uvijek i u svim vre35 J o h a n n Baptist Metz. O B I L J E Ž J A D A N A Š N J E RELIGIOZNOSTI N o v a se religija dakle povijesno ispunjuje na poprištu triju neuspjeha: krize konzumističke religije. a ne u zemaljska društvena ostvarenja. K a k o se ideal kršćanstva nije u seku­ larizaciji počeo spektakularno ostvarivati. S d r u g e strane. C r k v a također nije dosta odlučno odgovorila na izazove praznih političkih obećanja i to s krepostima služenja bližnjemu. ali ne čini da se svijet uvijek ostvaruje u služe­ nju. Novo Nebo i N o v a Zemlja nisu ljudsko dje­ lo. te su teologije u jednom trenutku svjetovnog oduševljenja vjerojatno više povje­ rovale u učinkovitost političke religije nego u kršćansko strplje­ nje i njegove nužne zemaljske poraze. J o š manje o n a ustaje u obra­ nu onih što na raskošnoj potrošačkoj gozbi skupljaju otpatke ili u ludnici n e s m i s l a posežu za pijanstvom smrti i osakačenja. Na izazove konzumizma nije dovoljno srčano odgovo­ rila prihvatom siromaštva. 178 . teologiji revolucije i teologiji oslobođenja. Današnja je C r k v a ipak previše b o g a t a i napravljena za bogate. marginal­ nih. Te se misli nalaze raza­ sute u t e z a m a političke teologije. N a r a v n o . otuđenja i ne­ slobode. N a r a v n o . M ü n c h e n . C r k v a m o r a naj­ prije u sebi postati »domovina slobode«. U d r u g o m dijelu ta teologija se okreće budućnosti. Da bi m o g l a biti do kraja kritička s p r a m društva. K a o da se zaboravilo da religijski čovjek vjeruje u transcendenciju. 1969. u z b o r n i k u Diskussion zur »politischen Theologie*. što ne znači da njezin mentalitet nije polako sve zarazio. osamljenih u velikim g r a d o v i m a i teh­ nološkim s r e d i n a m a rijetko se čuje. mnogi su teolozi po­ stali nestrpljivi i zbog toga su racionalistički reagirali. na­ stojeći da p o m o g n e u stvaranju sretnoga svijeta sutrašnjice. Možda je kriv — pitali su — s a m koncept kršćanstva? Nije li odveć individualistički nedjelotvoran i idealističan? Odgovorom na ta pita­ nja počeo se oblikovati politički koncept kršćanstva. krize političke religije i krize crkvene religije. Naprotiv. G l a s C r k v e u korist malenih. U tom smislu kršćansko služenje bližnjemu jest n a p o r koji s u s p a š a v a svijet.razlog krize C r k v e u novim uvjetima jest u tome što je o n a u m n o g i m t o č k a m a podlegla kušnjama svijeta i prihvatila njego­ ve ideale. Politische Theologie in der Diskussion. To je osobito došlo do izražaja u njezinim političkim i politiziranim teologijama. iako je tu preporuku i m a l a opetova­ no z a p i s a n u u s a m i m temeljima Evanđelja. otpuštenih. Po tom za­ mišljaju ljudima najbolje služimo a k o im pomognemo u borbi za novi svijet u kojemu neće biti bespravlja i bijede. krivo bi imao onaj tko bi pomis­ lio da je ta situacija n e k a iznimka i da n i k a d a sličnih prilika nije bilo u prošlosti. pri tome mislimo na zapadnjačku Crkvu. str. žalosnih. 267—301. 3 5 ali također u teologiji zemal­ jskih vrednota.

2 — 3 . Getting Saved from the Sixties. Tipton nabraja četiri oznake i sučeljava ih i d e a l i m a suv­ r e m e n o g društva: — Ekstatičko iskustvo n a s p r a m tehničkog u m a i mentali­ teta. M.m e n i m a p r e d istu kušnju: da umjesto B o g a povjeruje zlatu. 1985. Saggio sulla Meditazione Transcendentale. 38 Aldo N. 1 2 4 — 1 2 6 . č a k s e d a m : p r o m a k n u ć e sreće. Napoli. 37 36 Maria I. James A. s a d a religija u k l a p a m o d e r n u • Steven M. sa­ mo ostvarene d a n a s u naročitim okolnostima i drugačijim obi­ lježjima. N. Teoria e tecnica della pace interiore. — Primanje n a s p r a m aktivizma koji je okrenut rješavanju izvanjskih problema. potreba istinskoga religioznog iskustva. 2 1 . sredstva i rezultate. Alia ricerca della terra promessa. 3 8 M. Macioti. 2 1 . No­ ve vjerske zajednice — misli o n a — koriste sve više znanstvene postupke. Holistic Imagery and Ethics in New Religious and Hea­ ling Movements. Nuove religioni. veličanje i slavljenje vlastita jastva. str. I. vjerski doživljaj nije nešto apstraktno ili r a c i o n a l n o nego izrazito iskustveno. Brescia. str. — Intuitivna izvjesnost n a s p r a m pluralističkog relativiz­ ma. 39 str. Poznato je da se religija u svojoj biti nikad ne mijenja. 165—176. 179 . J o š detaljniji je u r a z r a d i A. ali i m a novih kombinacija njezinih starih sastojnica. J. M. Macioti 3 9 ostaje na samoj jednoj odrednici. 1 9 8 0 . on obilježava nove religijske skupine s najviše oznaka. isti­ canje pozitivnosti ljudskog tijela pa i u njegovoj erotskoj dimenzi­ ji. ističući međuovisnost tjelesnih. Terrin. odnosno g l o b a l a n i cjelovit koncept svijeta n a s p r a m ograničavajućeg postupka znanstvene analize i disciplinarne specijalizacije. vlasti i zemaljskim nadomjescima svetoga. traženje s k l a d a između religije i znanosti. ali je produbljuje. Holistička slika jest sredstvo objavlji­ vanja svetoga ukoliko stvara logičku cjelinu zadnjega značenja za ljudski život. duhovnih i mate­ rijalnih moći u svemiru. str. 1 9 8 4 . 1 9 8 2 . Tipton. u Social Campass. N e m a ap­ solutno nove religije. nitko ne p r o p u š t a spomenuti da je u današnjoj religioznosti vrlo prisutna potreba za zajedniš­ tvom koja je oslonac i potpora ljudima u njihovu stanju krajnje svjetovne otuđenosti. 3 6 Za neke teoretičare svojstva nove religioznosti ogledaju se u tome što je sveto s a d a postalo sposobno da se stalno preobliku­ je i mijenja. To su klasične napasti. M n o g i m pokretima — osobito onim nepri­ jepornim i brojnijim — zajednička je težnja za holizmom ili cjelo­ vitom slikom svijeta. Beckford. K a k v a je današnja n o v a religioznost? A m e r i č k i socio­ log S. proširenje svijesti i e k u m e n s k o otvaranje. p r e m d a njezini unutrašnji sadržaji i izvanjski oblici m o g u biti različiti. S d r u g e strane. Dapače. Osim toga. Berkeley. 2 5 9 — 2 7 2 . Beckfort 3 7 drži da je to sržna točka nove religije: mjesto gdje se sveto otkriva čovjeku moder­ nog industrijskog društva. opipljivo i dodirljivo u svo­ jim posljedicama. Umjesto da reli­ gija bude dokinuta od znanosti. ali na posve novim temeljima. — Holistički zamišljaj. A u p r a v o n a s ta obilježja sad najviše zanimaju. U njima se obavlja d a k l e susret znanosti i religije. Terrin.

2. Nema ničega ovdje dolje. 180 . Spirituality in a Secular Age. Campbell. onostranosti. 189—190. Berger ustvrduje da d a n a s jačaju upravo one Crkve koje su se najmanje kompromitirale d u h o m modernizma i sekularizma. 39. Znanost je u funkciji mis­ tike. Vremena su opaka i svijet se • . ta je religioznost izrazito nesvjetovna s obzi­ r o m na neuspjeh konzumističke religije. Američki sociolog P. 4 3 Mistički temelji obraćenja ubrzavaju po­ vlačenje u sebe i udaljavanje od svijeta. Pripadnici religijskih pokre­ ta trude se da žive drugačije. " Robert Wuthnow. utjecaja mass-me­ dia i pojave kulturnog pluralizma. The Secret Religion of the Educated Classes. treće. ona je izrazito nepolitična s obzirom na neuspjeh političke religije. 17. svršetku svijeta. Naglasci stavljeni na te­ me eshatologije i apokalipske umanjuju značenje sadašnjosti. 196. o n a je izrazito necrkvena s obzirom na neuspjeh crkvene religije. Sve je d a n o u budućnosti. Berger. i konačno. Na taj se način počinje polako okretati stanje prevlasti pozitivizma koji je suvereno vladao posljednjim stoljeći­ ma u evropskoj misli i znanosti. Experimentation in American Religion. U u z m a k u su jednako i teologije koje n a s uvjeravaju da kršćan­ stvo treba što prije prilagoditi zahtjevima svjetovnog čovjeka. u Sociolo­ gical Analysis. Str. Berkeley. " Colin B. 4 1 Znači da sljedbe novače svo­ je pristalice najviše m e đ u imućnima. u zborniku Religion and America. suprotno od modernog sekularizir a n o g društva. str. L. Asceti e mistici in una societä secolarizzata.znanost u svoju sakralnu viziju svijeta. 146—156.0 Peter L. dakle upravo u onom dijelu pučanstva koji je u nedavnoj prošlosti bio prethodnica i elitna pokretnica ideologi­ je sekularizma i sekularizacije. osim zla i patnje. U ishodištima spomenutog protiv-konzumizma sadržajno stoje fenomeni misticizma i askeze koji u mnogome obilježavaju današnju religioznost. From the Crisis of Religion to the Crisis of Secularity. str. a ne obrnuto. drugo. Venezia. 1983. Zato obilježja da­ našnje religioznosti nalazimo sažete u sljedećim trima njezinim značajkama: prvo. str. Boston. racionalizma i potrošačke poma­ me. urbaniziranim i prosvijeće­ nim pojedincima. 1978. The New Mysti­ cisms and their Implications for the Churches. Oni su neki anti-svijet. N a š a tipologija bit će nešto drugačija jer se nadovezuje na tri spomenute krize iž kojih u stvari i proizlazi. Nesvjetovnost današnje religioznosti Prvo obilježje današnje religioznosti jest njezina nesvjetov­ nost i protiv-konzumizam. U tom smislu nova se religija iskazuje kao oporba suvremenoj svjetovnosti. 1978. Nova plima sakralizacije povijesno se nadovezuje na »tajnu religiju obrazovanih klasa« 4 2 pa je izrazito post-svjetovna pojava. potrošačkom mentalitetu i idolatriji materijalnog blagostanja. " Enzo Pace. 1983. 40 Istraživanja su još pokazala da se novi religijski pokreti javljaju pretežno u onim društvenim slojevima gdje je došlo do poveća­ nja općeg obrazovanja i životnog standarda.

Daleko od toga da bude izraz ljudske bijede — kako je mislio K. čak vegetarijanstvo. Prečitana na simbolički sakralni jezik mnoga će navodno bi­ z a r n a i n a s t r a n a ponašanja pripadnika novih religijskih skupina dobiti neočekivano značenje. Dok su stare sljedbe bile ratoborne u svojem protivljenju društvu i Crkvi. pod mnogim vidovima. 1976. nova religija je pobuna protiv besplodnosti društva izobilja koje beskrajno povećava materijalna sredstva i mogućnosti. umjesto iskorištavanja prirode suglasje s njom. Taj radikalizam u mnogim slučajevima dovodi do moral­ ne krutosti. To je o n d a dovoljan razlog da se ta religioznost iskazuje kao opreka suvremenim političkim eshatologijama i soteriologi44 Robert N. Berkeley. nasuprot industri­ ji ručni r a d i poljoprivredu. današnji sakralni pokreti žele radije uobličiti je­ d a n a u t o n o m a n anti-svijet. Po svojim bitnim obilježjima. raz­ umljivo. str. Nepolitičnost današnje religioznosti Drugo obilježje današnje religioznosti jest njezina nepolitič­ nost. 341. 181 . pa društvene promjene prolaze samo kroz preobrazbu srca. Umjesto izvanjskog uspjeha. pružala više nego čistu opreku individualističkom utilitarizmu i konzumizmu. pretjerane strogosti. nasuprot izo­ bilju i raskoši jednostavnost u odjevanju i umjerenost u hrani. Tako se površnom p r o m a t r a č u mo­ že činiti čudnim što primjerice mladi ljudi žive u prljavštini i jed­ va se peru. umjesto neosobne i a n o n i m n e organiza­ cije intenzivan odnos s karizmatičkim vodom. su­ rovog antiekumenizma. Za današnju religi­ ju jedino nova svijest odabranih može stvoriti novi svijet. Međutim. O n a je donijela i pozitivni sadržaj toj opreci. To su neka obilježja starijih sekti. To je ponašanje međutim izražaj vlastite volje da se javno i trajno protestira protiv društva izobilja i da se silovito obavi odvajanje od moralnih.izrodio. New Religious Consciousness and the Crisis in Moderni­ ty. Marx — današnja religija je postala baš suprotno: izraz neza­ dovoljstva s ljudskim bogatstvom. Bellah. Jer drugog puta za uspješan pro­ svjed u korist duhovnoga doista nema. čistoću i uzdržljivost. Tu je onda. ali se ovdje n a s p r a m komercijaliziranoj erotici lažne ljepote izazovno pokazuju prljava i ružna tijela. Djelatnost je sekta upravljena na pojedinca. potcjenjivanja intelekta i mržnje na svje­ tovno. dok isto­ dobno dokida duhovne ciljeve ljudskoga življenja. Nova reli­ gioznost nije uvijek protiv svijeta nego više protiv stanovitog svi­ jeta. političkih i estetskih ideala jedne posve svjetovne civilizacije. današnja nova religioznost stavlja unutarnje iskustvo. u zborniku The New Religious Consciousness. sve prisutniji vjerski elitizam sljedbi. dolaskom na 44 scenu istočnjačkih religija stvar se malo promijenila. Možda zvuči malo drastično. doktrinarne tvrdokornosti. nasuprot seksualnoj revoluciji prijateljstvo. nasuprot birokraciji i izoliranom obi­ teljskom egoizmu male i prisne ljudske zajednice. Istočnjačka je duhovnost tako.

Dissidence sociale des jeunes generations et nouveaux mouvements religieux. pojedi­ n a č n o g m o r a l a n a d političkom praksom. a n i k a d a do namjere da se ostvare veliki povijesno-politički projekti. U pitanju je moral. a ne revolucija. E. nije p o z v a n a da mijenja društvene i političke strukture — u vidu veće praved­ nosti — n e g o da čovjeka učini što boljim i savršenijim. Pripad­ nici tih skupina ne drže više m o g u ć i m korjenit preobražaj svijeta kroz političku akciju koja bi bila n a d a h n u t a religijskim vredno­ tama. The Consciousness Reformation. 46 A l b e r t B a s t e n i e r . O n a se duboko u v u k l a u C r k v u i njezine članove. govorili su. Religijsko oslobođenje je znači potpuno apolitična kategorija. kontemplacije n a d djelatnim činom. N e o č e k i v a n o bujanje sakralnih sljedbi i vjerničkih skupina posljedica je neuspjeha ostvarenja velikih p l a n o v a društvene i političke ideologije. str. n e k a su novija is­ traživanja p o k a z a l a da u religijskim zajednicama počinje rasti zanimanje za društvena pitanja. Smatraju da osobno obraćenje svi­ jesti nužno povlači za sobom promjenu u političkom i društve­ n o m poretku. Doduše. Tako razne pseudo-znanstvene i religijsko-mističke terapije za ozdravljenje duše pokušavaju prila­ goditi čovjeka postojećem društvu. Iz toga slijedi da je najvažnije čovjekovu svijest pre­ obraziti. Politička djelatnost i društveni r a d bit će beskorisni i ni­ štavni a k o nisu poticani novom probuđenom sviješću. Ta nepolitičnost prožima svu religiju n a š e g a vremena. ni htijenja da se svijet promijeni. Za tu društveno »nevidljivu« religioznost i m a još naziva.j a m a . ostalo će se već s a m o nadodati. str. M n o g i su primijetili k a k o nepolitizirana religioznost i m a po­ n e k a d funkciju adaptiranja. a P. a ne m a r i m n o g o za druge. 1983. S t o g a se isključivo bavi unutarnjom svijesti. 39. Čista je utopija htjeti promijeniti svijet a da se u to ne uključi moralni n a p o r i dobrota služenja. ne sa­ mo rubne skupine i divlje kultove. Milanesi je ispitivao religioznost 45 R o b e r t W u t h n o w . Taj narcisoizam ide na ruku društvenoj ravnodušnosti i političkoj pasivnosti. 5—6. iskustva svijesti n a d objektivnim djelom. D a n a s nove religijske grupe polaze od nešto drugačijeg stajališta. U starijih religijskih pokreta sve je bilo us­ redotočeno na preobrazbu srca. a ne traže ispravak svijeta. u La Revue Nouvelle. 182 . Zato se sekte nisu bavile politikom. I m a sociologa — kao Ch. 578. R. 320. Vjera. 4 8 Za političku religiju i m a mjesta još s a m o u nerazvijenim i pretkapitalističkim zemljama trećega svijeta. U sekulariziranoj sredini zacijelo vrlo m a l o ili ništa. Berkeley. 1976. Nekorisno je dakle neposredno udarati na nepra­ v e d n o društveno ustrojstvo jer je ono tek proizvod lažne i iskriv­ ljene svijesti. S c h u r je imenuje k a o »samo-zaokupljenost«. 4 5 No to ide s a m o do želje da se služi bližnjemu. G. Očito je dakle da predstoji prvenstvo osobnog n a d društvenim. Heelas »samo-religiju« — Self Religion. O n a je o d r e đ e n a pretjeranom fiksacijom na vlastito »ja«. Lasch — koji takvu religioznost naziva­ ju narcisoidnom. pa u njoj n e m a ni društvenog protesta. nevidlji­ v o g n a d vanjštinom. Sennet k a o »tiraniju intimnosti«.

samoostvarenja i samoprocjenjivanja. odnosno postaje predmetom pasivne po­ tražnje. K r š ć a n s k a im vjera dakle p r u ž a rješenje i daje odgovore na psihičke probleme. a bit će obilježeno silaskom D u h a S v e t o g a i n a s t u p o m vjerskog života koji će dostići puninu ljubavi. U prvoj epohi najveća je vrijed­ nost rad. vjerom čovjeka i uspostav­ ljanjem Crkve.mladeži u Italiji i utvrdio da je na djelu visok stupanj subjektivizacije vjere. Dakako. Tradicionalni zamišljaj Crkve očito je u krizi. što znači o n d a k a d se do kraja bude dezinstitucionalizirala. str. 1983. ali je hoće iznutra radikalno preporoditi. a u trećoj će to biti kon­ templacija i molitva. najviše onaj koji se veže za n e k u vrstu svjetovnosti: uz vlast i moć institucija. Pripadnici p a k crkvenih zajedni­ ca — m e đ u kojima su karizmatici najbrojniji — žele doduše osta­ ti vjerni svojoj Crkvi. jer je u najvećoj opreci s duhovnim buđe­ njem. Time se hoće još reći da je religija mla­ de generacije izložena jakom pritisku privatizacije i »psihologizacije«. u zborniku II fattore religione nella societä contemporanea. sriječavajući ih da se pojave k a d a i gdje hoće. To zacijelo nije n i k a k v a novost. pa ne kidaju odnose s njom. Prvim razdobljem su dominirali oženjeni ljudi. Podijelio je povijest u tri razdoblja. 183 . Za politiku. Na u d a r u svih sljedbi je crkveno ustrojstvo i birokracija. a treće će predvoditi monaški duhovnjaci. Zato obuzeti neviđenim religioz­ nim ž a r o m pokušavaju C r k v u ozdraviti od svjetovnosti koja je za m n o g e postala putokaz i mjerilo. Dovoljno se sjetiti J o a k i m a iz Fiore koji je prije gotovo 800 g o d i n a zastupao vrlo »karizmatičke« ideje. Predviđeno je da upravljanje C r k v o m bude • 47 Giancarlo Milanesi. drugo je obilježio dolaskom Sina. 63. Odatle u njih predviđanje da će karizmatički pokret iščeznuti k a d cijela C r k v a postane duhov­ nom. radosti i duhovne slobode. d r u g i m učeni. Pri tome se n a r a v n o ne misli isključivo na mnogobrojne vjerske pokrete što su proklijali potpuno izvan utjecaja C r k v e ne­ go i na mentalitet koji polako nadire u Crkvu. ta mladež n e m a nikakva zanimanja. La domanda di religione dei giovani tra *eclissi* e >ritorno* del sacro. strahom čovjeka i potpunim autoritetom Zako­ na. treće razdoblje i m a neposredno nastupiti. u drugoj znanost i disciplina. a po svojoj usmje­ renosti nije dovoljno eklezijalan. čini se. Necrkvenost današnje religioznosti Treće obilježje današnje religioznosti jest njezina necrkve­ nost. Mi­ lano. M o g u ć e je d a n a s zamisliti da najzauzetiji vjernici u Crkvi budu u p r a v o oni koji su bliži izvaneklezijalnim mističnim pokretima i njihovu duhu nego posvjetovnjačeni vjernici u svojoj vlastitoj Crkvi. 4 7 To se pobliže pokazuje kao podređenost religijskog traženja i življenja potrebama osobnoga identiteta. Prvo je obilježio vlada­ v i n o m B o g a Oca. Za novu religiju je v e ć sa­ ma organizacija zlo. Strukture doslovce g u š e k a r i z m u i okivaju Duh.

unutarnje i izvanjski. 1 1 9 . N e w York. P a r i s . 1 9 7 5 . suprotno tome. hoće najprije razgraditi i rastvoriti već postojeće »pripitomljeno« sveto. No vratimo se necrkvenosti današnje religioznosti koja nas uvodi u problem »divlje« sakralnosti. ali u neposrednom i izravnom doživljavanju božanstva. novi tip vjernika. Religion. Le sacre sauvage et autres essais. »nadziranjem« i »ravnanjem«. »rutinira«. »institucionalizi­ ranu« religioznost. naše zapadnjačko društvo. 1 9 7 9 . čime se izbija iz njega svaki naboj novosti i iza­ zova. hramova). »neukroćene« religioznosti i s vreme­ nom prelaze na »pripitomljenu«. a ne institucionalno. Louvain-la-Neuve. To »administriranje« sa svetim sigurno ima pozitivne posljedice: dopušta religiji da nastavi tra­ jati u prostoru i vremenu. 49 R o g e r B a s t i d e . Vision of the End. »oblikovanu«. »standardi­ zira«. svojevrsnu »drugu Crkvu« koja je izmak­ la eklezijalnim strukturama. ali je zato čežnja za njom i dalje ostala. nije čudo što svi moderni vjerski pokreti na­ stupaju vrlo kritički spram njoj. Novo sveto je bez obraza i obrisa. Religija nije tražena kao kvalifikacija stvari: svetih mjesta (crka­ va. ona se ni do da­ nas nije ostvarila. Sociolozi su naime upozorili da broj­ ni pokreti i oblici mišljenja u službenoj Crkvi već predstavljaju neku emigraciju u njoj. Stoga — suprotno starim sektama u kojima je doktrina imala odlučujuću ulogu — novi re­ ligijski pokreti »insistiraju na50 afektivnim elementima. • 184 . »kultivira«. »zatvara«. ZAKLJUČAK Na cijelom se prostoru današnje religioznosti — u Crkvi i iz­ van nje — rada poseban. nestalnošću. prije nakana nego sustav. premda je izraže­ no na manje otvoren način. kako bi onda moglo lakše dohvatiti. ni svetoga vremena (blagdana i obrednih dana). emotivnosti i unutarnjem iskustvu«. S druge pak strane. bezobličnošću. magie et sectes. Nije drugačije ni u Crkvi. pa svojom novom pozicijom cijepa jedinstvo vjernika na dva dijela: na one koji doslovce. to religiozno se »ukrućuje«. »bezraz­ ložno« i »slobodno«. Dok tradicionalna društva polaze od neke »divlje«. str. Ona se pojavljuje kao subjektivno iskustvo koje otvara čovjeku slutnju o Apsolutno Drugom. On pokušava doći u dodir sa svetim. »divlje« sveto u njegovu zaletu i silini. 50 J u l i e n Ries. Apocalyptic Traditions in the Middle Ages. str. današnja religija pristaje bez iznimke i kolebanja uz sveto kao »divlje«. 1 9 8 1 . u podzemlju i na izvo­ ru bića.duhovno. »posjeduje«. Posebno u mladih raste želja za 48 B e r n a r d M c G i n n . »upravlja« s tim izvorno religioznim.49 Sociolozi su primijetili da je suvremena religioznost općenito obilježena neodređenošću. neovisno o bilo kojem institucionalnom posredništvu. str. 2 1 4 — 2 3 6 . U procjepu te dijalektičke igre. džamija. godine. ostaju vjerni svojoj Crkvi i one koji dopunjuju svoju institucionalnu vjernost osobnom redefinicijom religije. Une approche phenomsnologique. Budući da je Crkva ustrojena da »ukročuje«. 1 2 6 — 1 4 1 . 48 Iako je Joakim iz Fiore očekivao pojavu Crkve Duha Svetoga davne 1260. »samonikle«. »difuzno«.

Za današnje vjerske zajednice to međutim ne vrijedi. Stuttgart. Takvo nazivlje. Indische Mission und neue Frömmigkeit im Westen. ali to ne ide n i k a d a m n o g o iznad osobnog traženja i subjektivnog doživljaja. Alain Woodrow. 1983. unaprijed kompromitira svaku zdravu religioznost u vjerskim zajednica­ ma. Taj sadržaj više nije društveno i politički određen nego mistički i du­ hovno ustrojen. Time se religioznost s a m o približila istini o sebi i postala vjernija dugoj tradiciji shvaćanja vlastitog bića k a o sje­ ćanja i nostalgije za Svetim. 10. a ne religijskih skupina. str. Michele Mat-Hasquin. Les nouvelles sectes. naime. 218. Ta je dilema nehotice zasjenila m n o g e druge novosti. 1980. R. Tome treba još nadodati okolnost da pojam sekte nosi na sebi trag ozloglašenosti i sumnjive nakane. smislom i duhovnim vrednotama. ali s a d a upostavljen od strane kritičara. 119. M e đ u inim važnu i zanimljivu činjenicu da je na cijelom području traženja svetoga — podjednako u Crkvi i izvan nje — došlo do velike promjene u sadržaju religioznog doživljaja. Les sectes contemporaines. jer se one nisu ni od k o g a otcijepile. a temeljen je povijesno na motivu odvaja­ nja i rastavljanja manje grupe od neke veće religijske tvorbe — obično C r k v e — koja se u pravilu s m a t r a dogmatski ispravnijom i pravovjernijom. osim u polemičkom tonu. 1981. što je o n d a z a p r a v o već »sektaški« odnos. U tom kontekstu postaje zaista neprimjereno rabiti naziv sekta — bilo u cilju ideološke diskvalifikacije 5 1 ili popularnog pri­ kazivanja 5 2 — za sve ono što se d a n a s zbiva na području buđenja zanimanja za sveto i tajnovito. Paris. Hummel 5 3 ističe da su istočnjački religijski pokreti toliko duhovno uzvišeni da se ne m o g u podvesti pod naziv sekta jer je on izrazito zapadnjački i negativno obilježen. Religija se dakle iskazuje više neodređenošću i čuvstvenošću nego arti­ kuliranim sustavom vjerovanja koji je prakticiran u povezanosti s institucionalnom tradicijom stanovite Crkve. S v e to pokazuje da ime »sekta« ne može biti primijenjeno na suvremene religij­ ske pokrete. str. str. 52 51 185 .svetim. 53 Reinhart Hummel. Tko pažljivije prati pisanje o religijskim t e m a m a taj j a m a č n o o p a ž a k a k o se u n a š e doba u središtu pažnje — posebno sociolo­ ga — n a š l a dilema: da li sekularizacija još uvijek napreduje ili je p a k u povlačenju. Bruxelles.

stvar bi zacijelo bila vrlo jednostavna. Postaje n a i m e sve manje jasno što ti društveni realiteti i ideologije z a p r a v o znače. N e d a v n o se međutim situacija u m n o g o m e zamrsila. njihovim se neo­ čekivanim i protuslovnim povijesnim razvojem klupko p r o b l e m a zaplelo do nepreglednosti. kon­ kretno ponašanje i mišljenje crkvenih službenika i vjernika po­ kazalo se ubrzo toliko različito — između sebe i p r e m a svijetu — da je dovelo u pitanje mogućnost očuvanja tradicionalnog je­ dinstva vjerskog učenja i vjerničkog odaziva. Ono što je n e k a d 187 . S jedne strane bi se n a š l a C r k v a i njezina teologija u čvrstom odnosu neproblematična je­ dinstva. s druge. Međutim. socijalističko društvo i njegova ideologija mar­ ksizma. nepomirljivosti i isključenja. Iako postoji iscrpno praktično poznavanje tih realiteta i v r l o b o g a t a teorijska elaboracija odgovarajućih ideologija. jedna­ ko na razini društvenih realiteta — C r k v e i socijalističkog druš­ tva — k a o i na razini ideologija — teologije i m a r k s i z m a . n e g o što ih je u prošlosti razdvajala nesnošljivost. Počnimo s Crkvom. b a r e m u pogledu f o r m a l n o g i s k a z a vlas­ tite biti. naravno. koja je od svih spomenutih realiteta za­ d r ž a l a najveću stalnost.RELIGIJA I SEKULARIZMI U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA HIPOTETIĆKI OKVIR: K R I Z A IDENTITETA Da je kojim slučajem ovo sučeljavanje religije i socijalističkih društvenih sustava trebalo obaviti prije p o l a stoljeća ili poslije. pa je na mjestu pitanje koliko ti razgovori odslikavaju spome­ nuto r e a l n o suočenje. Bilo je to vrijeme mržnje i anatema. To je r a z l o g o m da religiju i m a r k s i z a m d a n a s više povezuje sličnost njihove duboke zajedničke krize točnog odre­ đenja. hladnog r a t a i ideološkog obračuna. ali također i sret­ no razdoblje velike idejne jasnoće i teorijske jednostavnosti oba­ ju svjetonazora i njihova društvena djelovanja. S t o g a je k a o prvo nužno ustvrditi da razgovori između religije i socijalističkog društva započinju u p r a v o u trenutku gubljenja njihova identite­ ta. a koliko su posljedica neobveznih osobnih konstrukcija. duboki jaz suprotstav­ ljanja. Dogmatski izričaji o vjeri pružali su dovoljno široko upo­ rište za uspostavu jedne koherentne eklezijologije i jamstvo za redovitost njezinih o d r a z a u prostoru društva. opet u jednakom monolitnom savezu borbene jasnoće i zaokruženosti. A između njih.

kršćanstvo se svrstava via facti bliže ateizmu nego religijama. Da bi se što više razlikovalo od religije. provokator moćnih i bogatih. onda joj se i kršćanstvo treba suprotstaviti. to očito ostaje neizvjesno i izvan je domašaja proklamiranog eklezijalnog jedinstva. Ali. 406. 188 . • 1 M i r c e a E l i a d e . Uspoređujući ateizam i religiju. str. Istodobno je ishlapila istovjetnost i religije i kršćanstva. kolektivno vjersko ponašanje i mišljenje osjetno odstu­ pa od crkvenog učenja. 1977. Ka­ ko. danas u njoj ostaje. teologija je danas sklona dati prednost ateizmu. Po tom nastojanju. ali također buntovnik i revolucionar. isposnik i mirotvorac. Na suprotnoj pak strani. ali što stvarno znači pripadati Crkvi. M i r c e a Eliade. Ali umjesto da otklonom religije kršćanstvo postigne potpuniji identitet. Premda je. To je onda razlogom zašto Crkva doživljava neskrivenu krizu vlastitog identiteta: što znači biti njezinim čla­ nom to je u juridičkom i sakramentalnom smislu jasno. prevratnik i oružani ustanik. razgrađujući društveno jedinstvo Crkve. buddhizmom. ali za uzvrat uvodi mnoge magijske1 kategori­ je u prostor religije — kao što su šamanizam i alkemija — pove­ ćavajući nehotice zbrku oko identiteta. zajed­ no s hinduizmom. Forgerons et Alchimistes. od po­ jave dijalektičke teologije i suvremenog kršćanskog sekularizma. nastojeći voditi istu borbu za društve­ nu pravdu i zemaljsko oslobođenje kao i one. Zato kršćanin danas može svašta biti: mistik i asketa. zagovornik klas­ ne borbe. kršćanstvo bi trebalo bi­ ti nešto posve oprečno od religije. religija uvijek izmicala točnom znanstvenom definiranju i potpunom objektivnom opi­ su. ono ga je tim činom još više izgubilo. zna se. koju je teologija već inici­ rala. neki se realni pluralizam ovdje postupno oblikuje.otpadalo od Crkve kao suprotno i tvorilo u stvari shizmu i here­ zu. Le Chamanisme et les techniques archaiques de l'extase. Pristajanje uz vjerske istine podložno je danas u tolikoj mjeri osobnoj reviziji da je pojam Crkve — sa stajališta sociologijskih znanosti — po­ stao vrlo prijeporan. ali pritajeno u području privatnosti. taoizmom i islamom. u pristupu religiji dolazi do potpunog obrata. U tom je kontekstu onda i kršćan­ stvo svrstavano bez pridržaja među velike svjetske religije. Posljedice su takva stajališta dalekosežne. dakle. bila je ona ipak dovoljno određena baš po nekom svojem posebničkom načinu opstojanja. Kršćanstvo se počinje sve više udaljavati i razilaziti od religije. znanost o religijama — koja ne želi pratiti teologiju na putovima njezina neočekivana obrata — tradicionalno proteže pojam reli­ gije na kršćanstvo. politički agitator. Ako je religija zaista takvo zlo. neka izrazito nereligiozna i no­ va zemaljska stvarnost. želeći na taj na­ čin izbjeći novovjekovnoj kritici religije. pokornik i pro­ rok. Pa­ ris. kršćanstvo tematizira suvremene političke sadržaje i time opo­ naša ateističke ideologije. kao društvenoj zajednici. 1974. U teologiji — kao ideologiji Crkve — kriza je identiteta za­ hvatila pojam religije. Dapače. 188. str. u teologiji je religija već izjedna­ čavana s nevjerom i grijehom. P a r i s .

Nedavni socijalizam u Albaniji i Sovjetskom Savezu. str. doduše. Socijalistički je Babilon postao suvremena povijesna činje­ nica. koja kritizira nedostatke staljinizma. Sociologija i socijalizam. 63. o kojoj se može štošta misliti. 189 . R u d i S u p e k . 1973. S ovim se proces nesuglasja unutar marksizma nikako ne zaus• 2 3 Gajo Petrović. nego slobodno. a onda između Marxa i Engelsa. vojne diktature. Tu situaciju pogoršava mogućnost što se pod socijalizam lako mogu podmet­ nuti i zaista podmeću razni plemenski feudalizmi. u zemljama Trećeg svijeta i zapadnjačkim evropskim društvima — nije isto i ni za koga. Spektar ostvarenja ne pokazuje razlike nego otkriva protuslovlja: socijalizam s ljudskim licem i socijalizam s koncentracionim logorima. valjda. biće koje se. U središtu zanimanja stoji pojam otuđenja. u razli­ kama između »mladoga« i »staroga« Marxa. Zar samim postoja­ njem tako suprotnih društvenih realiteta nije otvorena kriza od­ ređenja pojma socijalizam? Čini se da jest. Štoviše. Z a g r e b . može otuđiti od svojih stvaralač­ kih mogućnosti. koji je međutim postignut priprostim opi­ som dijalektičkog materijalizma kao apstraktne filozofije priro­ de i povijesnog materijalizma kao potpunog ekonomskog odre­ đenja čovjekove povijesti. socijalizam s policij­ skim terorom i socijalizam s demokracijom. pa je marksizam neki humanizam. u Jugoslaviji i Rumunjskoj. Z a g r e b .U politologiji i društvenim znanostima do nedavno nisu bili sporni narav i svojstva socijalističkih poredaka. jer predstavlja u stvari elemente materija­ lizma. zatim socijalizam u Kini i Kampućiji. stvaralačko bi­ će prakse. a ne jednostavno zna­ nost. politički primitiviz­ mi i neiživljeni atavizmi vlasti. tvrdeći da »čovjek nije ekonomska životinja. Konačno je i marksizam — kao ideologija socijalističkog društva — doživio slično raspuknuće prvobitnog smisla. Znalo se približ­ no točno što znače i po čemu se razlikuju od građanskih i drugih društava. 211. 2no koje se može i razotuđiti i realizirati svoju ljudsku prirodu«. Nosilac dijalektike više nije materija nego čov­ jek. Filozofija i revolucija. neko je proturječje moguće naći već na njegovu izvorištu. čiji se mar­ ksizmi također razilaze. str. socijalizam sa zatvo­ renim granicama i socijalizam bez obala. Ta je dogmatska verzija marksizma napokon razobličena. Sa Staljinom marksizam dostiže prividni vrhunac sustavnosti. koji može poslu­ 3 žiti kao znak »opredjeljenja protiv staljinističkog pozitivizma«. ali je zacijelo nije moguće zanijekati. 1966. Na njih se nadovezuju Lenjin i Staljin. Okolnost da se jedan jedinstveni svjet­ ski komunistički pokret — vladalačkih pretenzija — raspao u bezbroj manje ili više samostalnih socijalističkih sustava može biti ocijenjen kao pozitivan događaj. pozitivizma i mehanicizma. blokovski privjesci. Ali taj je rascjep donio tolike razlike među pojedinim socijalističkim društvima da je opći identitet socijalizma — kao nekog okvirnog pojma — došao u pi­ tanje. religijski teokratizmi. ne može više biti isto. Zato slijedi humanistička ver­ zija marksizma. Stjecajem povijesnih prilika međutim ta je sigurnost u naše doba pokolebana.

primjerice. ali svako pokoljenje m o r a s a m o iz­ boriti rješenje svojih problema. Da­ n a s marksisti. U igru sad ulaze-. postaje jasno da njegov spomenuti sve veći gubitak identiteta. nailazit će ono u n a š e m tematskom obzoru pretežno na razlivene i fluid­ ne društvene realitete suprotnih p r e d z n a k a i njihove ideološke otiske — također bez obrisa i čvrstih središta — umjesto da fiksi­ ra odredive i stabilne točke u tom istom prostoru. humanističko-antropološki i ontološko-strukturalistički. Zagreb. dijaloga ne­ ma. B u d u ć i da sociologijsko mišljenje m o r a dakle ustrajati s a m o na stvarnim društvenim opisima. može za n a s postati problem.tavlja nego naprotiv produžuje. str. psihoanaliza i semiologija. K a k o pristup ovom četverostrukom fenomenu — Crkvi. sociologijski postupak takvo stajalište ne može prihvatiti jer je ono odveć fiktivno. M a r k s i z a m živi tri odjelita k r u g a : pozitivističko-ekonomski. S a m o je upotrebom ideološke skolastike m o g u ć e pronaći sveze i smislene dodire između tih krugova. tvori golemi teorijski pro­ b l e m i ozbiljnu zapreku nastojanju da se takvom pristupu ostane do kraja vjeran. Filozofija i marksizam. Naravno. strukturalizam. Bitna is­ tinitost M a r x o v e misli ne znači da je o n a vječna istina za s v a vre­ mena. jer se stupanj određenosti pojedinih društvenih realiteta i ideologija uvijek p o v e ć a v a srazmjerno stupnju povećanja njihova protivlje­ nja. A realiteti bez identiteta izmiču redovito iskustvenom istraživanju. Odatle o n d a n e k a hipotetičnost sociologije i njezinih prognoza u pogledu od­ n o s a religije i socijalističkog društva. U z a svu tu hipotetičnost. Zato sociologiji ne preostaje drugo — a k o želi b a r e m nešto reći o zadanoj temi — doli da pokuša uhvatiti te međusobne oporbe i njih verificirati. a otvorenost je ponegdje dostigla razinu neodređenosti. pišu da »bitna koherentnost M a r x o v e misli ne znači da je o n a sveobuhvatna i završen sistem. to još manje znači da religija i socijalističko društvo nemaju drugih 4 Gajo Petrović. M a r x o v o djelo je p u n o otvorenih problema.« 4 Toliko o marksizmu — čet­ vrtom i zadnjem suputniku naših razgovora. Ta se suprotstavljanja ne smiju među­ tim nikako poistovjetiti s dogmatskim sukobom dviju neprijatel­ jskih ideologija — k a o religije i m a r k s i z m a u razdoblju staljinizma — nego prije s realnim društvenim suočenjem dvaju različi­ tih realiteta koji su baš po tome lakše odredivi. socijalističkom društvu i m a r k s i z m u — m o r a biti sociološ­ ki utemeljen. Neki p r o n a l a z e kod M a r x a definitivna rješenja čak i tamo gdje je on u p r a v o vidio teškoće. ono što je za M a r x a bilo s a m o pi­ tanje. 190 . situacija nije potpuno beznadna. Sociologija se time neočekivano suočila s ogra­ ničenostima metode koja joj je jedino primjerena. Protivno ideo­ loškom postupku koji se služi idealnim modelom pa može ap­ straktnom korekcijom lako ublažiti svaku njegovu neodređe­ nost. ono sadrži i pitanje bez odgovora. Antinomije između njih nesumnjivo rastu. Međutim. teo­ logiji. traženje bez konačnih rezultata. ono što je s a m M a r x s m a t r a o rješenjem. egzistencijalizam. 40. koji smo ukratko opisali. 1 9 6 5 . Veliki mislioci svijetle daleko u budućnosti. ne može ni za n a s biti gotov odgovor.

ali za ovaj slučaj možemo razlikovati tri: ideologijski sekularizam koji se očituje na razini mišljenja. pa su bile prisiljene prihvatiti i one aktivne generacije izrasle izvan njihova n e p o s r e d n a utjecaja. potrošački sekularizam koji se očituje na razini čovjekova svakidašnjeg života. što je u njima ostavilo neizbrisiv t r a g prvih misaonih dojmova. u dijaloškom odnosu. stoljeća.sveza osim suprotničkih. iako žive u socijalizmu. marksističkom pozitivizmu i mar­ ksističkom izvornom humanizmu. primjerice. 1953. a drugi opet sekularizacija­ ma. Verhängnis und Hoffnung der Neuzeit. a nismo je jednostavno proširili na sve posto­ jeće odnose između religije i socijalističkog društva. str. pa do­ sljedno i najprivlačniji za istraživanja. dublje će istraživanje lako opovrći takav neznanstveni optimizam. Pritom n a m se sekularizam pokazao kao najintenzivnija točka njihova susre­ ta koji je uvijek moguće sociološki opisati. T r e b a n a i m e s a m o podsjetiti da je v e ć i n a današnjih intelektualaca — zrele ili starije životne dobi — odgojena u obiteljima gdje je g r a đ a n s k i materijalizam bio vladajući svjetonazor. P r e m d a se može činiti da g r a đ a n s k i ateizam n e m a v e ć e g od­ jeka u socijalističkom podneblju. To se n a r a v n o odnosi s a m o na populaciju zemalja koje su postale socijalističke poslije d r u g o g svjetskog rata. S e k u l a r i z a m a dakako i m a više. Protivno tom relativnom stabilitetu. bit će gotovo nemo­ guće razlikovati zbliženja koja su postignuta slabljenjem identi­ teta Crkve. jer p r i p a d a prošlosti. politički sekularizam koji se očituje na razini igre društvenih moći. 139—141. To su sve poglaviti metodički razlozi zašto smo temu n a š e g poglavlja suzili na odnos religije p r e m a sekularizmima u socija­ lističkom društvu. • 191 . Ta je podjela međutim uočiljiva tek pažljivom sociološkom analizom koja utvrđuje razlike u mišljenju o religiji i ondje gdje f o r m a l n o p r e v l a d a v a s a m o je­ d a n ideologijski izbor ateizma. Stuttgart. socijalističkog društva i m a r k s i z m a od onih koja su postignuta njihovim učvršćenjem. teologije. Neki od ovih sekularizama mogli su slobodno biti nazvani ateizmima. R a d i preglednosti odabrali smo srednji termin intenziteta — sekularizam — vodeći r a č u n o uobičajnom razlikovanju po­ j m o v a sekularizam od sekularizacije. ovisno o intenzitetu otklona religioznih ishoda. Za­ to u pitanjima religije mnogi nisu odmakli od XIX. Njihovi očevi — a često i oni s a m i — uz MarDie Säkularisi­ 5 Friedrich Gogarten. nego samo da su d a n a s ti odnosi za so­ ciologiju uočljivije i određenije iskazani od svih ostalih. 5 Što će međutim u konkret­ n o m slučaju prevladati. predmet je posebnih istraživanja i pre­ ciznijih određenja. IDEOLOGIJSKI SEKULARIZAM I RELIGIJA U socijalističkim društvima ideologijski sekularizam — koji je u većini slučajeva obični ateizam — i m a višestruke izvore: u g r a đ a n s k o m materijalizmu. erung als theologisches Problem.

postajan. Zato. Ć a k je i M a r x u stanovitim razdoblji­ ma svojega života bio opsjednut m o ć i m a znanosti. 2. Haeckelu i Vogtu. općenito govoreći. E.xov Kapital drže još u svojim bibliotekama i g l a v a m a Lukrecijevu De rerum natura. III. ali s a m o onda k a d se o n a približavala »buržujskom« modelu prirodno-eksperimentalne znanosti i k a d je potvrđivala neke njegove izvode. n a d i đ e n o g pozi­ tivizma i pseudo-znanstvene uskogrudnosti. Iz ideološke sfere izuzimao je znanost. iako vrlo sumnjive vrijed­ nosti. To je imalo dalekosežne po­ sljedice. jednako k a o i njegov suputnik. MEGA. od kojega se gotovo ništa ne razlikuje. takav zastarijeli materijalizam. 533. do­ sljedno. bio i njihov ateizam: krut. Drugi izvor ideologijskog sekularizma u socijalizmu — u stvari opet ateizma — nalazi se s a d r ž a n u marksističkom pozitivizmu. bio je proširen najviše u marksističkim konzervativnim i starijim političkim s r e d i n a m a i u školstvu. ali pri tome nije bio u stanju ništa učiniti da ga preko noći i š č u p a iz svijesti mnogih ljudi. o s p o r a v a l e istinitost religije i kršćanstva. Do­ duše. N e ć e biti ništa neobično a k o je taj g r a đ a n s k i ateizam. III. 7 J a s n o . apstraktne. pozitivistički sadržaji uvijek su postojano isticani i jako korišteni u cijeloj povijesti m a r k s i z m a — posebno u kritici religije — pa je ozbiljno pitanje da li će ih se m a r k s i z a m i k a d a uspjeti do kraja osloboditi. 180—181. mehanicističke i pozitivističko-znanstvene elemente koji su bili ili ostali prisutni u marksistič­ koj kritici religije. isključiv. dogmatičan. 7 192 . Pod tim pojmom o b u h v a ć a m o sve one prosvjetitel­ jske. T a k a v je onda. Büchner o v Kraft und Stoff. E n g e l s je ovu scijentističku tematiku — tek mjestimice • 6 MEGA. Mi­ saono s i r o m a š a n i znanstveno površan. str. Problem je ostao dobro z a m a s k i r a n p r e d r a s u d o m da vjernost starim materijalizmima daje v e ć u prednost za razumije­ vanje izvornog m a r k s i z m a nego njihova definitivna kritika. aprioristički i metafizičan. Nažalost. 3. str. takav m a r k s i z a m pri­ p a d a d u h u prošlog stoljeća. u z a svu opreznost s dru­ ge strane. a da toga ni ta ideologija ni njezini vjerni gra­ đanski »službenici« nisu bili dovoljno svjesni. jer je u stvari zadržalo jedan značajan segment socijalis­ tičkog d r u š t v a na poziciji svjesne ili podsvjesne o b r a n e tradicio­ nalizma. u tom slu­ čaju one nisu nosile pečat ideologičnosti nego valjanost znanstvenosti. a d a ne govorimo o Darwinu. p r e m d a je m o ž d a moglo izgledati da im ta gorljivost dola­ zi od konverzije na m a r k s i z a m . uspostave lažne g r a đ a n s k e prilagodbe. gra­ đanski materijalizam. H o l b a c h o v Systeme de la Nature. m a r k s i z a m je s p r a v o m na­ zvao v u l g a r n i m . nefleksibilan. Zato ga je m o g l a tako snažno oduševiti pojava Darwinove teorije evolucije" i neke d r u g e gra­ đ a n s k e pozitivističke hipoteze koje su. scijentističke. duboko prodro u m n o g e pore službene marksističke ideologije ateizma. odbacujući ga s j e d n a k o m odlučnošću k a o i ide­ alizam. Zato su mnogi gra­ đanski ateisti — preobučeni u marksističke bojovnike — s a m o nastavljali iskazivati svoju žestoku bezbožnost iz predratnih vre­ mena.

Ateizam se proširivao pomoću bezobzirne propagande pa u njemu nije bilo nikakve istraživalačke težnje i želje za istinom nego samo iracionalne želje za ateističkim učinkom. Izvršavajući Lenjinov savjet. Već 1923. U tom općem kontekstu religija će biti sve više označavana kao neznanstveni pogled na svijet. Kako prirodne znanosti navodno sve objašnja­ vaju. godine N. Helvetiusa i L. 258. šireni su spisi koji nemaju ništa zajedničkog s marksiz­ mom. Ideologie et Instituti­ ons. Tom operacijom marksizam bi ko8 H e n r i C h a m b r e . 329—355. imala je često isti smi­ sao. str. sruštiti svaki ugled religiji. Paris. Preobraženski u ABC Komunizma traže organizira­ nu antireligioznu propagandu stvaranjem specijalnih tečajeva. a u službi onih koji nastoje održati baš takav svijet. objavljivanjem odgovarajuće li­ terature i. Le Danteca. La Mettriea. Le marxisme en Union Sovietique. nešto poslije će pod rav­ nanjem filozofa A.8 I u drugim sredinama nije bilo različito.izkazanu — uveo na široka vrata u marksizam. Nije zato slučaj da je u razdoblju od pet godina bila pet pu­ ta izdana knjiga Vase Pelagića. širenjem znanosti koja će. Bjelinski. o čemu postoje nedvojbena svjedočanstva. Jaroslavski pre­ poručuje upravo tada prevedena djela pozitivista E. Haeckela i F. organiziranjem javnih diskusija. Nepos­ redno poslije rata. u Bogoslovska smotra.* Pogrešno bi bilo zaključiti — nakon ovih opisa — da se pro­ blem marksističkog pozitivizma može lako razrještiti. Feuerbacha. U tim polemika­ ma protiv religije često je više značila riječ Voltairea i Darwina nego misao samoga Marxa. plod neznanja i neukosti. kao i pokušaj uspostavljanja jedne dijalektike prirode koja će osigurati podudarnost filozofije mar­ ksizma s tezama ondašnje znanosti. staru dva stoljeća. 3. 9 T o n e Stres. Dapače. 1976. str. Glavno sredstvo te borbe bilo je prosvjećivanje naroda i popula­ rizacija znanosti. naročito. po uzoru na Sovjetski Savez. Buharin i E. otpalog pravoslavnog arhiman­ drita i ravnatelja pravoslavne bogoslovije iz prošlog stoljeća. U isto vrijeme E. Holbacha. za neke je to prije svega jednostavan problem izopačenja: mar­ ksizmu su tuđi svi pozitivistički i drugi slični sadržaji. Naravno. Nešto kasnije. koji napada vjeru i Crkvu na po­ sebno vulgaran i na posvema racionalistički i liberalistički na­ čin. Deborina biti prevedena i izdana glavna djela materijalističkih filozofa prošlih stoljeća: Hobbesa. primjerice u Jugoslaviji. Diderota. Njegov pojednostavljeni sažetak marksizma u Anti-Düringu. polako ali sigur­ no. Lenjihova polemika s empiriokriticizmom. za religiju ne ostaje uopće više mjesta. Pozitivističko usmjerenje marksizma doživjelo je svoj povi­ jesni vrhunac u sovjetskoj antireligioznoj ideologiji i borbenom državnom ateizmu. Umovanje zadravog razuma. 45. Marksistička teorija religije u Jugoslaviji jučer i danas. Hercen i Ćerniševski. Preporučivao Je prevođenje i objavljivanje ateističke literature francuskih encik­ lopedista. 193 . odvukli su ovu misao na stramputice i plićake scijentističkog pozitivizma. počinju se dozivati u pomoć ruski ateisti iz feudalne prošlosti: Radičev. 1955. pa ih treba jednom za svagda odstraniti.

koji po­ vijest do s a d a nije poznavala. a ne ideološki neutralnu školu. Pitanje je naime da li se religija. Nažalost. znači. uopće može drugačije zanijekati osim pozitivističkim i materijalističkim obrazloženjem. Marksizam. Drugim riječima. a nije prethodno vodilo d u g u ideološku i pseudo-znanstvenu borbu protiv religije. Zato znanost postaje religijom. a ne m o ž d a n e k o g novog i učinkovitijeg oblika ateizma. problem je dublji i složeniji nego što se pretpostavlja. jer drugih jednostavno nema. A k o je negdje socijalističko društvo djelomično sekularizirano. kritika religije je vjerojatno m o g u ć a još s a m o upotre­ b o m klasične metode dosadašnjih materijalizama. ne preostaje mu drugo nego da posegne za po­ zitivističkim materijalizmom k a o svojom ideološkom podlogom. umjesto da istisne s v a k u religioznost. prihvaća poziti­ v i z a m i druge njegove derivate ne iz zablude ili neznanja nego iz nužde. ne­ go vuče svoje daleko podrijetlo iz g r a đ a n s k e povijesne polemike s kršćanstvom. T a k v a mistifikacija zna­ nosti u š k o l a m a — različita u pojedinim socijalističkim društvi­ ma — u p r a v o potvrđuje tezu da je ideologijski ateizam ostvariv isključivo u kategorijama tradicionalnog misaonog suprotstav­ ljanja religiji. ali to nije po nekoj svojoj izravnoj usmjerenosti. a pozitivizam postavljen na mjesto koje mu u povijesti ljudske misli pripada. 194 .n a č n o izišao čist i neokaljan. dotično teško da može uopće imati. To društvo hoće i zahtijeva marksistič­ ku. Odatle o n d a svi oni čudnovati nesporazumi o ulozi školstva u socijalističkom društvu. jer s p r a m religije hoće istodobno zadržati i ateističku ne­ gaciju i shvaćanje teorijskog ateizma k a o svjetovnog oblika reli­ gije. jer su oni po svojoj biti ateistični. na razini mišljenja. ostaje još uvijek na snazi p r v o r a z r e d n a sociološka činjenica da je gole­ mo mnoštvo današnjih marksista ipak bilo odgojeno u pozitivis­ tičkom i scijentističkom duhu kritike religije pa se za izvorni marksistički pristup tražilo od njih jedan tako radikalni misaoni obrat da ga je zaista teško zamisliti u uvjetima situacije slablje­ nja svih identiteta. S t o g a mu je u pitanju ideološkog osporavanja religije jedino m o g u ć e vratiti se starim a r g u m e n t i m a i znanstvenim naivnosti­ ma predmarksističkog materijalizma. o n d a je taj sekularizam zasigurno posljedi­ ca prihvaćanja modernog n a č i n a života i potrošačke ideologije. To se ateističko mišljenje isključivo potvrđu­ je k a o suprotnost teističkom mišljenju i od njega zapravo živi. Zato se u idejnom r e d u m o g u postići ateistički učinci jedino prokušanim sredstvima materijalizma i pozitivizma. a to nije zacijelo stajalište izvornog marksizma. No ono što se u tim š k o l a m a neposredno p r e d a v a l o o religiji i kršćanstvu imalo je malo sveze s marksizmom. M a r k s i z a m dakle n e m a neki svoj p o s e b a n ateizam — k a o odjeliti misaoni sustav — a a k o ga ipak želi imati. K a d bi kojim slučajem sve ovo bilo čista konstrukcija. što nije slučaj s m a r k s i z m o m koji po posljedicama može biti ateističan. k a d se religi­ ja s a m o idejno krizitira i na taj način m a r k s i z a m zatvara u zača­ r a n i k r u g znanstvene apstrakcije.

nestvaran. ne vidi se razloga zašto religiozni agnosticizam ne bi bolje i logičnije o d g o v a r a o takvom iščekivanju nego što to čini ideologijski ateizam. Nejasno je nai­ me k a k o ateizam može istodobno biti sadašnje ideološko stanje i b u d u ć a r e a l n a posljedica. u svojim dvjema slučajevima — u g r a đ a n s k o m i marksističkom materijalizmu — pozitivistički je usmjereno. Dosljedno tome. A dogodit će se s a m o o n d a ako se svijet razotu­ đi. T a k v a pitanja međutim m o g u zani­ mati teoriju marksizma. pretpostavljen. dok za sociologiju religije ostaju r e a l n a s a m o pitanja o sadašnjem stanju društvenih i ideoloških realite­ ta. A oni bjelodano pokazuju da u suvremenim socijalističkim društvima još uvijek opstoji ideologijski ateizam kao obvezni sas­ tojak marksizma. Od toga trenutka kritika religi­ je se p r e t v a r a u kritiku j izmjenu društva koje održava i obnavlja religioznost. vidjeli smo. S obzirom da je ateizam marksističkog h u m a n i z m a više budu­ ća posljedica. Nigdje još n e m a ni ukinutog ideološkog ateiz­ ma ni ostvarenog realnog ateizma. pa je pita­ nje koliko je to uopće još neki ateizam. neostvaren i budući. A to određenje. niti sadašnje prisutan. religija je izraz izopačena i rascjepana svijeta. a ne na ateističku teoriju. pa je p r v a dužnost m a r k s i z m a ozdraviti i razotuđiti taj svijet. Stavljena u poziciju da o d g o v a r a na prigovore up­ ravo takva ateizma. teologija će biti prisiljena obnoviti i učvrstiti r a c i o n a l n a obrazloženja vjerovanja. a onda će k a o posljedica iz njega nestati religije. Taj ateizam niti je društveno zbiljan. ovaj treći iz­ miče ideološkom određenju i i m a hipotetički domašaj. bilo bi krivo reći da u marksističkom h u m a n i z m u n e m a uopće nikakva ateizma. U njemu je religija ozna­ čena k a o posljedak otuđenja društvene stvarnosti.Treći izvor ideologijskog sekularizma u socijalizmu — koji smo stalno nazivali ateizam — trebao bi biti marksistički huma­ nizam. U p r i l i k a m a o b r a n e razbori195 . što pobliže znači da religija n e m a stvarnosti u sebi nego je tek fantastičan odsjev — der phantastische Reflex — jedne bolesne društvene si­ tuacije. Težište je dakle stavljeno na društvenu praksu. o n e č e m u što je posve sup­ rotno ideologijskom ateizmu: o ukidanju ateizma k a o teorije i us­ postavi budućeg društva koje je ostvareni ateizam. jer u stvari treba tek da se dogodi. ukratko. ovi­ san. religija će postojati sve dotle dok njezini korijeni — otuđeni svijet — ne budu k o n a č n o podrezani. Riječ je. Na kraju ukratko naznačimo da je u l o g a C r k v e u socijalistič­ kim društvima — u ideologijskom smislu — u m n o g o m e uvjeto­ v a n a trostrukim određenjem ateizma s p r a m f e n o m e n a religije. Zato je posve razumljivo da takav marksistički hu­ m a n i z a m ne može još ući u žarište znanstvene pažnje sociologije religije i njezina iskustvena istraživanja. a manje današnje stanje. Iz toga dalje slijedi da ateizam marksističkog humaniz­ ma metodički ne pripada području ideološke prepirke — jer je ta razina od njega povijesno n a d i đ e n a — nego ulazi u prostor druš­ tvene preobrazbe. Za razliku od prvog i drugog oblika ateizma. Zato m a r k s i z a m ne bi smio ni­ k a d neposredno raspravljati o religiji nego o nesavršenom druš­ tvu koje uzrokuje pojavu religije. odnosno razotuđena i pomi­ r e n a društva. Zacijelo. ali je očito da je on drugotan.

A upravo na prelazu iz ideologijskog u političko područje oblikuje se novi politički sekularizam — ne više kao apstraktno obrazloženje nego realna društvena moć. a marksizam u rezervat ezoteričnog razgovora s religijom koja za teologiju ne postoji. History and Me­ aning in Religion. Antropologia religiosa. Takvo stanje je bez sumnje umjetno. Pour une science des religions. ali je za sociolo­ giju primjetan: ideologijska podloga slabi. moramo sada jednako us­ tvrditi da u socijalističkim društvima njegovo značenje na duži rok ipak opada. 1968. a marksizam s imaginarnom religijom. • 10 A n t h o n y F. The Quest. teologija se zatvorila u rezervat biblij­ ske posebnosti. M i r c e a Eliade. Dakako. Čovjek je rastavljen na državljanina i građanina. jednako u teorijskom suprotstavljanju kao i u možebitnom približavanju kršćanstva i marksizma u socijalističkim društvi­ ma. POLITIČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA Iako smo ideologijskom ateizmu — koji se očituje na razini mišljenja — poklonili doličnu pažnju. Teologija stoga razgovara sama sa sobom. M i c h e l Meslin. Taj trend. A n n e m a r i e de W a a l Malefijt. An Anthropological View. Firenze. W a l l a c e . Politički život je za marksizam također neko bitno otuđenje. dok se istodobno i razmjerno proširuje politička isključi­ vost. Paris. da marksizam s jednakom kritičkom određenošću odbija čovjekovu političnost kao i njegovu religioz­ nost. N e w York. međutim. primjerice. uz ostale razloge. jasno. to ne znači da povratak i oživljavanje ideoloških zatvorenih krugova nisu uvijek mogući nego samo da su oni u sadašnjem trenutku u blagom slabljenju. pa se čini da s gledišta Crkve baš antropološka prikladnost religije postaje sržna kategorija razgo­ vora. L o n d o n . koja sabire moderna znanstvena dostignuća povijesti. U Jugos­ laviji. Religion.tosti religije. nije svugdje isti. a politička jača. bez antropoloških pretpostavki religioznosti. 1974. a ne u real­ noj općenitosti. Sadržaj takva uvoda u Bibliju i kršćanstvo — što se metodički poklapa sa sadržajima religijske antropologije10 — učvrstit će oslonac ne samo za dublji i otvore­ niji dijalog s marksizmom nego i s drugim konfesijama. An Introduction to An­ thropology of Religion. pokušavajući da s antropološkog vidika opravda smislenost religije. 1969. Di Nola. zamiranje dijaloga između marksista i katolič­ kih teologa. biblijska isključivost uvezenih zapadnjačkih teologi­ ja može zaista malo pomoći. Jer. 1973. 196 . C h i c a g o . sociologije i filozo­ fije. psihologije. C. Religion and Culture. Raz­ doblje krute ideologijske isključivosti u nekom je polaganom uz­ maku. Alfonso M. Poznato je. Kao posljedica toga. 1968. Nju će vjerojatno zamijeniti jedna vrlo široko koncipirana teologija religije. Marksizam međutim tak­ vu distinkciju ne priznaje jer su za njega načelno sve religije ista stvar. prouzročeno je tendencijom da se kršćanstvo potpuno odijeli od religije. jer se ostvaruje u čovjekovoj empiričkoj posebnosti. otpada svaki razgovor s nekršćanima.

sam je Marx pisao da će emancipacija prole­ tarijata biti prije svega politička. Država i religija. uza sva nastojanja hegelova baština nije nadiđena. Zato u marksizmu istinski subjekt svjetskih zbivanja nije politički čovjek nego druš­ tveni čovjek." a ne kad Crkvu jednostavno odvoji od države. političkoj. str. Um­ jesto ukidanja moći politike. kad je takva država ateistična. Dapače. što je razumljivo. To pomirenje je za sada povjerio jednoj višoj sferi. Nosilac racionaliteta postaje politika. Marx u polemici s B. 1/1. jer se u njoj čovjek prepoznaje zaobilazno. voluntaristički element iskočio u prvi plan. kojega religija i politika ne uspijevaju realno dohva­ titi. To je razlogom zašto K. politička nadogradnja stvorila je nove odnose u društvu. To zastajanje na političkim ishodima kao bitnim. slijedilo je njezino uzvisivanje. Religija je priznavanje čovjeka preko posrednika. proizvodnje. I. jer se zapleo u igru politike i njezinih odvojenih moći. eminentno poli­ tički: sve što se zbilo u društvu — uključujući tu i preuzimanje vlasti — dolazilo je od političke volje i moći predvodnika novoga društva. Sigurno da je osvajanjem vlasti u novim socijalističkim sustavima i uvođenjem diktature proleterijata. 197 . znači. jer ga u stvari samo odslikavaju. nešto posebno. Stoga su mnogi primijetili da je klasična marksistička shema u svojim povijesnim ostvarenjima doživjela obrtanje: novi proizvodni od­ nosi predhodili su rastu proizvodnih snaga. jer u socijalističkim društvima čovjek još nije nadmašio svoje bit­ ne suprotnosti: individualnu posebnost i društvenu općenitost. jer uvode istu kategoriju apstraktnog posrednika. kroz neko posredništvo. Uostalom. što se stvarno i dogodilo. Zato se država pojavljuje kao posrednik ukinuća otuđenja. U većini je socijalističkih društava međutim proces općeg os­ lobođenja bio zastao baš na ovoj razini političke otuđenosti. 579—599. Ljudska svjesna akcija više je koristila od iščekivanja povoljnih ekonomskih uvjeta. nego da­ pače u nekim točkama prešutno prihvaćena. Svijet rada. a nosilac realiteta društvo. um- • 11 MEGA. ostaje ona još uvijek žrtva religioznosti. može se op­ ravdati na više načina. Čovjek nije još realizirao svo­ je istinsko generičko biće. umjesto da ih slije­ de. Zato je država — kao utjelovljenje političkog ži­ vota — apstrakcija općih interesa. Bauerom odbija tvrdnju da će činom ukida­ nja politizacije religije nestati svake religije. obite­ lji. zadovoljenja osobnih potreba podređen je i suprotstavljen svi­ jetu politike i oblasti javnih poslova. Dak­ le. dakle. osloboditi državu od religije ne znači još nikako osloboditi čovjeka od religije. tuđe i odijelje­ no od čovjekovih stvarnih potreba.njegov privatni i posebni interes nije postao još opći i stvarni in­ teres svih ljudi. Prvotni povijesni čin novih sustava bio je. A upravo je država jedan takav tipičan posrednik između čovjeka i njegove slobode. Stvarno oslobođenje od religije zbit će se tek onda kad čovjek ne bude vi­ še odijeljivao od sebe društvenu moć u obliku političke moći. a ni­ je se vratio društvenoj neposrednosti. iste su po naravi. božanstva.

P r e m d a većini socijalističkih društava nije uspjelo ukinuti opisano političko otuđenje. o n a je p u n i n a djelovanja. nego se u njemu još i učvrstiti. u tome pogledu bila najdalje doprla. 198 . U tom kontekstu. politička će odluka biti uvijek konačna. apsolutne važnosti.jesto da oslobodi one koji su sadržani u rastu proizvodnih snaga. str. Zato u sustavima gdje je politika najvažnija ljudska djelatnost. onog religijskog koji se iskazuje u božanstvu i onog političkog koji se iskazuje u državi. • 12 13 Louis Soubise. Paris. o n a je postala p r v a i najvažnija od svih ljudskih vrednota. što mu politika nije p r v a vrijednost i jedina strast. A k o je n a i m e politika sve. K r š ć a n s t v o ulazi u red nebitnih stvari. U većini socijalističkih društava politika je suparnik religiji: apsorbiravši sve vrednote. 1973. N e m a sumnje da je Jugoslavija. Les nouveaux possedes. uspostavljanjem sustava druš­ tvenog samoupravljanja. on je to manje čovjek. str. manjkavo i negacijom određeno biće. jedina točka dodira sa zbiljnošću. radikalne podijele ljudi. kriterij razlikovanja dobra i zla. jer uk­ ljučuje iste apstraktne posrednike — onda je jasno da će u pro­ storu društva neminovno doći do sučeljavanja i nadmetanja tih dvaju posrednika. politički sekularizam direktno ne niječe religi­ ju — k a o ateizam — nego je indirektno u društvu obezvrijeđuje i aksiološki marginalizira. A ta konkurentnost dolazi z a p r a v o od činjenice što su političke vrednote eminentno religiozne naravi. jer želi ispuniti do kraja s m i s a o čovjekova postojanja: politika zauzima mjesto zadnje istine. Politički gledano. Le marxisme apres Marx. Stoga se čovjek s a m o po politič­ k o m a n g a ž m a n u o p r a v d a v a ili zatajuje. Ellul upozorava da je spome­ nuta sakralizacija politike d a n a s zahvatila cijeli moderni svijet. Uspostavlja se dakle n e k a politička antropologija. 248—250. poku­ šavajući prevladati političko posredništvo u društvenom životu." S p r a m te političke metafizike — kao čovjekove jedine razine zna­ čenja — religija gubi svoj životni prostor i biva smještena na rub smisla. s p a š a v a ili osuđuje. cjelokupnost is­ punjenja svih ljudskih zahtjeva. vjernik je zaista neko nedovršeno. Jacques Ellul. 1967. 1 2 Takvo usmjeravanje odrazilo se na području religije. koja u m n o g o m e zamjenjuje religiju. Ukratko. Zato politički sekulariz a m u stvari tvori natječaj prvenstva dviju religijskih struktura koje s v a k a za sebe — s obzirom da su podjednako religijske — imaju pretenzije na prvenstvo i isključivost. kao svoje prolazno stanje. koja sa­ da pred sobom nije i m a l a toliko prisutne suprotničke a r g u m e n t e ideologijskog ateizma. Odatle o n d a pojava da m n o g a socijalistička društva postaju sa­ mo politički »socijalistička«. koliko konkurentne vrednote političkog sekularizma. A k o je dakle politika n e k a vrsta religije — što za m a r k s i z a m zaista jest. neke su zemlje ipak otišle naprijed. oblici mističkog života religije bivaju otklonjeni posebnim nerazumije­ vanjem. a ne stvarno. Svi oblici političke djelatnosti dobivaju religiozna svojstva. što je d r u g a riječ za po­ četak njegova zaborava. Jedi­ na ozbiljna ljudska djelatnost jest politička. Paris. sve drugo je o b m a n a i v a r k a . J. 46—47. onda to više ne može biti religi­ ja.

to će religija — kako pred­ v i đ a marksistička teorija — više slabiti. naprotiv. sociološko istraživanje. Iako samoupravljanje — to treba naglasiti — ne ide za tim da čovjeka oslobodi od religije. Ali u s v a k o m činu samoupravijačke p r a k s e trebao bi na neki način v e ć sad živjeti dio te budućnosti. Socijalističko društvo i religija. novija sociološka istraživanja — koja su obavljena u reprezentativnom uzorku. u praksi ostva­ r e n a spoznaja vlastitih ljudskih moći. pogodnom znanstvenom metodom. 1966. a religiozna atributima apstrakcije. p r e m d a na dosta ograničenom i nedovoljno tipičnom području. odnosno sve manje ovisnim o n e č e m u što je iz­ v a n njega. ruši — kažu — temelje reli­ gije. 71. Stoga je odnos između samoupravljačke prakse i religije uvijek suprotno usmjeren: što se samoupravljanje bude brže razvijalo. Sarajevo. i dapače. A upravo to vraćanje čovjeka sebi. u n u t a r bogatstva dotadašnjeg svijeta. p r e m a tom stajalištu. 1 4 N e ć e m o se dulje zadržavati na ovoj problematici jer o n a sad­ rži više različitih prilaza. Esad Ćimić. Marksistička teorija predviđa da će p r a k s a samoupravljanja sve više činiti čovjeka ovisnim o njemu samome. Pri tome. jer ateizam iščekuje od razotuđene budućnosti. samoupravljanje m o r a ukinuti sve posrednike. 1 9 7 8 . Prvo. religija. nego s a m o da mu omogući život koji o d g o v a r a njegovoj prirodi. potpuno iščez­ nuti. preglednom i jasnom o b r a d o m dobivenih p o d a t a k a — p o k a z a l a su da predloženi jednostrani m e h a n i z a m uzročnosti odnosa sa­ moupravljačke prakse i slabljenja religioznosti ne može protu- • 14 251. Spiro Marasović. 3 2 . 1 5 Za nas će biti dovoljno a k o spomenemo da je tvrdnja o uzročnoj poveza­ nosti između pojave širenja samoupravljačke p r a k s e i pojave opadanja religioznosti podložna sociologijskoj upitnosti b a r e m zbog d v a razloga. Cilj je istra­ živanja bio utvrditi stupanj povezanosti između samoupravljačke p r a k s e i religijske svijesti. 15 Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma. jer je samoupravljanje. naravno. nemoći i izgubljenosti. Da bi se ta teorijska stajališta verificirala.Samoupravljanje i m a značenje p r o c e s a negacije svih otuđenja i u k i n u ć a svih posredništava — jednako religijskih k a o i svjetov­ nih. 199 . str. ipak taj život s a m po sebi vodi ukidanju religije.176—177. z a h v a ć a religiju u smislu humanističkog m a r k s i z m a koji problem postojanja religioznosti u društvu ne dramatizira. Rezultati istraživanja su pokazali da je stupanj intenziteta ateizacije društva u m n o g o m e ovisan od stupnja ostvarenja samoupravljanja. poduzeto je u J u ­ goslaviji. od njih živi. Čovjek će se tako vratiti — poručuju marksisti — razi­ ni svoje stvaralačke naravi. jer je s a m o u p r a v n a p r a k s a o z n a č e n a atributima djelatnosti i ispunje­ nosti. Z a g r e b . To je razlogom zašto više ne postoji potre­ ba neposredne borbe protiv religije. U marksističkom kontekstu to je po sebi razumljivo. ali postoji potreba borbe za ljudskije odnose koji će posredno i n a k n a d n o iščupati korijenje svakoj religiji. tri desetljeća staro. od kojih je jedan i teologijski. str.

" Drugo.S r đ a n V r c a n . usporedo s povijesnim postupkom uvođenja samoupravljačkog sustava u društvu tekao je istodobno i opći postupak in­ dustrijalizacije i urbanizacije društva — sa svim popratnim poja­ vama — pa je vrlo teško razlučiti što kojem društvenom tijeku pripada i odakle stvarno dolaze efekti sekularizacije. Teorijsko-metodološki pristup izučavanju religije u vojvođan­ skom društvu. Zato neki marksistički sociolozi počinju zastu­ pati ideju da univerzalni trend brze sekularizacije u Jugoslaviji treba pripisati prije svega procesima industrijalizacije. Naime. 199. Takav pluralistički okvir razmišljanja u stvari nabraja ele- • 16 Štefica B a h t i j a r e v i ć . koji su obavljali ta nova istraživanja. o nekoj cjelini novih uvjeta ili jednostavno o ekološkoj sekularizaciji koja se objavljuje u šoku otkrića industrijskog i gradskog života. masovnom znanstvenom obrazovanju i slič­ 17 no. Str. odba­ cujući radikalno i dosljedno religijska vjerovanja i ispunjavajući vlastitu svijest izrazito racionalnim sadržajima. što zacijelo neće biti odveć lako. tvrde da radništvo na istraživanom području očito ne tvori onaj seg­ ment u postojećoj populaciji za koji bi se smjelo s razlogom us­ tvrditi da se relativno najviše odvojio od religije i Crkve i da je u cijelosti najsnažnije zahvaćen procesima sekularizacije. što je jedna socio-profesi­ onalna skupina slabije vezana za središnje institucije i strukture vladajućeg društvenog sistema. Štovi­ še. Upravo radničke sredine — u kojima se proces samoupravljanja povjesno začeo i najviše razvio — nisu postale toliko očekivana žarišta nevjerovanja. kad bi se doista na posve iskustven način dokazalo da postoji neka stanovita korelacija između jačanja samoupravljačke prakse i slabljenja religioznih uvjerenja. u Zborniku za društvene nauke Matice Srpske. I. trebalo bi naknadno još barem pokazati kako na spomenuti proces odu­ miranja religioznosti nisu djelovali drugi uzroci osim onih iz ob­ lasti prakse samoupravljanja. Religiozno ponašanje. str. Radništvo u istraživanom pod­ ručju — prema marksističkoj ocjeni — očito nije onaj segment populacije za koji bi se moglo reći da se relativno najviše odvojio od religije i Crkve u ideologijsko-intelektualnoj dimenziji. pa da je slijedom toga samoupravljanje poglaviti uzročnik sekularizacije. 180—182. radništvo nije ni onaj segment za koji bi se smjelo ustvrditi da se relativno natprosječno odvojio od religije i Crkve. I obratno. svezak. 200 1975. što je pojedina socio-profesionalna skupina čvršće vezana i izravnije uklopljena u središnje strukture i institucije vladajućeg društvenog sustava i još uže vladajućeg društvenog poretka — nastavljaju spomenuti sociolozi — to je veći stupanj njezina odvajanja od religije i Crkve. možda bi bilo ispravnije govoriti o spoznaji nekog društvenog to­ taliteta. urbanizacije. 17 S e r g e j Flere. deagrari­ zacije. Zato marksistički sociolozi. 1975. Naprotiv.mačiti svu složenost društvenog bića. to je stupanj njezine vezanosti za religiju i Crkvu u prosjeku veći. Novi S a d . To otkriva da se sekularizacija — više nego sekularizam — pojavila u jugos­ lavenskom društvu zapravo otkrićem modernog načina života. 69—92. . Z a g r e b .

Politički sekularizam sve procje­ njuje s gledišta politike. Zacijelo takva je sudbina za Crkvu blagotvorna. pa tako i religiju. nema politički neutralnih ideja i djelovanja. Ako nema politike u religiji. Suočena s tim teškim nesporazumom. što međutim ne spada u te­ matski obzor sociologije. što je uostalom jedini način da poništi učinkovitost kvazireligijskih sadržaja političkih sekularizama. dru­ go. morati stalno dokazivati — već svojim opstojanjem — da politika ne pokriva i ne iscrpljuje sav prostor čovjekove smislenosti. to je za sada neizvjesno. Raz­ loge tome treba tražiti u službenoj tezi o neizbježnom političkom ustrojstvu svake ljudske djelatnosti. Ali vratimo se na kraju odjeljka opet političkom sekularizmu i odjecima tog sekularizma na religiju.mente koji su vlastiti svim modernim društvima i tvore najvažni­ je sastojke spomenutog totaliteta ili općeg kompleksa urbano-industrijskog svijeta. U socijalističkim društvima nema dakle mjesta za jednu političku teologiju. U tom smislu reli­ gija je nužno ispravak političke apsolutnosti. što se danomice obistinjuje. Zato je njezin samosvojni op­ stanak jednak zapravo njezinoj bitnoj poruci. Čini se da nadolazi vrijeme kad će religija biti čišća i iskre­ nija. Zato je Crkva dužna danomice pružati dokaze o tome da se ne želi natjecati u političkim igrama. Ako je naime sve politika. bez obzira na razne hipoteze. nego samo duhovno svje­ dočiti. Moglo se pretpostaviti da će u socijalističkim društvima Crkva — kao religiozna institucija — doživjeti potpunu depolitizaciju. To dvostruko svjedočenje nije posljedica novih pasto­ ralnih htijenja ili lukavijih katehetskih uputa nego je jedini put održanja religije u novom društvu. ali ti­ me ni za podsvjesnu konverziju vjernika na marksizam kroz suv­ remeno politizirano kršćanstvo — kako je to često slučaj na Za­ padu. religija će. onda je to neizostavno i religija. Ostvarujući tako prvi put u povijesti stanje čiste depolitizacije. za uzvrat. onda ostaje samo religija u politici. A socijalizam je upravo vrijeme u koje­ mu se to više i bolje vidi. Crkva postaje spremna da svoj izvorni religiozni za­ nos autentičnije zasvjedoči. po­ stane sve više autentični čin ljudske slobode i da mu ništa ljud­ sko — pa ni religija — ne bude tuđe. Ako negdje uspije pokazati da čovjek ne živi samo od politike nego i od drugih vri201 . Da li pak u taj kompleks ulazi samoupravljačka praksa i u kojoj mjeri. U taj će je povijesni položaj nezaustavljivo dovesti suparnička djelatnost moćnog političkog sekularizma. koje se sastoji u dobrovoljnom odricanju od svake političke vlasti. jer je definitivno oslobađa povijesnog naslje­ đa u kojemu se ona bila previše vezala za politiku i zemaljska carstva. Jedno. Odatle brojni nesporazumi i nedorečenosti u odno­ sima između religije i društva. Naspram političkim moćima i svje­ tovnim mitovima ona — pritisnuta društvenim okolnostima — pruža svoje dvostruko svjedočenje. svjetovna religija će politički nadjačati institucio­ nalnu vjeru. Crkva će ipak teško izbjeg­ nuti stalnoj sumnji politizacije. Iako dakle krajnje depolitizirana. ili je uopće neće biti. negativno. koje se sastoji u žrtveničkom promicanju duhovnih vrednota. Trebalo je ipak očekivati da samoupravljanje. pozitivno.

Neki konzumistički »amerikanizam«. Zato se pojava potrošačkog sekularizma pod tim vidikom ukazu­ je kao nužna posljedica praznine rasprodanog svijeta. 1979." bilo da se radi o religijskim ili svjetovnim sustavima. sve bogate narode. Takav potrošački sekularizam je za religiju najopasniji. negdje je ova potrošačka groznica u silaznoj fazi s vi­ dljivim odbljescima zasićenosti i tjeskobe. Stoga otkri­ vanje blagostanja može biti dvoznačno: u radosti i prolaznom uz­ buđenju ili u praznini i dosadi. jer postoji također i religiozna djelat­ nost koja je od nje različita — kao čovjekovo iskustvo duhovnosti u svemiru.jednosti. čovjek sve manje nalazi sreću u trošenju — uostalom. Poznatiji je inače pod imenom sekularizacije. rat­ nik. U potrošačkoj civilizaciji. Ateizam je prešao u područje života. anegdotu. A c q u a v l v a . manje ili više. U središtu njegova zanimanja nije stvaranje nego rastvaranje. str. Živimo u vrijeme krize velikih ideologija i njihovih obveznih pratilja: ateizama. 129. preobrazio se i oslobodio radikalizma. utjelovio se kao masovni agnosticizam i praktički društveni indiferentizam. Prestaje biti lovac. na svakdašnjost i banalnost življenja. U kon­ tekstu današnje euforije za konkretno i neideološko. Jasno. Povijesno je nastao na Zapadu. Svakako. // s e m e religioso della rivolta. a ne kao njemu suprotničko iskustvo političke moći u društvu. nije sabiranje nego rasipanje. jer su sredstva njegova otklona vrlo ograničena. visokog standarda i suvremenog načina života. M i l a n o . kakav je bio u doba prosvjetiteljstva ili u njemačkom materijalizmu prošlog stoljeća. 202 . a tvori u stvari opću modernu ravnodušnost spram vjerskim vrednotama. ovisno o tome da li im čovjek pristupa gladan ili sit. Mehanizam tehnokratske prisile i potrošač­ ke manipulacije spriječava »stvaranje jednog organskog sustava zadnjih značenja«. • 18 S a b i n o S. površan i neherojski. među­ tim. On više nije onaj sveopći i razumski sustav života i svijeta. kao i u svakoj svojoj neumjerenoj strasti. aforizam i esej. Pristajući na pragmatizam i rutinsko kupovanje radosti. religija ima ozbiljnu šansu da postane znak upitnosti i prva pukotina na očitostima političkog pozitivizma. dok je drugdje opet u uzlaznoj crti s izraženim značajkama varljivog optimizma i na­ metljive euforije. radnik —* i postaje potrošač. klasični ate­ izam se reducirao na salonsku frazu. bez velikih pitanja i pun samo­ zadovoljstva. Od paleolitika do danas nije bilo veće revolucije: prvi put u svojoj povijesti čovjek se ne brine za svoj gospodarski opstanak. Iz toga slije­ di da se druga bitna funkcija religije u socijalističkim sustavima sastoji upravo u ovom otkrivanju istine da politička djelatnost ni­ je ni najvažnija ni jedina. a vezan je uz pojavu industrije. POTROŠAČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA Treći i danas u svijetu najrasprostranjeniji oblik sekularizma jest potrošački. ukus materijalnih dobara je različit. čovjek u zasićenos­ ti duhovno otupljuje. proširio se ovih zadnjih godi­ na i zarazio.

jer je u tim društvima ponikao. Unsecular Man. nekvalificiranim r a d n i c i m a 82%. F r e i b u r g . N e w York. 21 D r a g o m i r P a n t i ć . privatnicima 88%. No. Vrednosti i ideološke orijentacije društvenih slojeva. The Sacred Canopy. Zacijelo to vrijedi prije s v e g a za Z a p a d gdje je eskalacija potrošačkog mentaliteta u p u n o m z a m a h u . o koji­ ma relativno m a l o znademo.M ü n c h e n . 1977. tehničkom inteligencijom 92%. The Sociology of Secularisation.U zapadnim i g r a đ a n s k i m društvima proces sekularizacije je teorijski" i empirijski 2 0 dovoljno istražen. dobre stambene mogućnosti (64%). A Critique of a Concept. zatvaranje u obiteljski egoizam. 1979. 20 J a k o v J u k i ć . u d r u g o m istraživanju. okretanje p r e m a potrošnim dobrima. humanistič­ k o m inteligencijom 95%. U stanovitim u r b a n i m i industrijskim aglomeracijama. P e t e r L. O x f o r d . M i l a n o . M a r t i n .B e n j a m i n Beit H a l l a h m i . Säkularisierung. seljacima-radnicima 81%. 1973. iako u ograničenom obujmu. Za potvrdu toga utjecaja n e k a posluže neki škrti podaci. 1973. 1972. 1978. P e t e r E. 1969. 1977. Elio R o g g e r o . m e đ u kvalificiranim r a d n i c i m a u industriji 96%. T o r i n o . J e d n a k o . zamiranje interesa za društvene vrednote i tuđe nevolje — svojstveno je suvremenim društvima. Sociologia e secolarizzazione. B o l o g n a . u z b o r n i k u 'Društveni slojevi i društvena svest. L o n d o n . Riječ je o početnim p o m a c i m a i prvim iskustvima. što je razumljivo. o n a je n o v a ideo­ logija privatiziranog i sekulariziranog svijeta. 369. steći ru­ kovodeći položaj (25%) i živjeti u skladu s vjerom (18%). itd. La religione della crisi. G r e e l e y . • 203 . slavljenje malograđanstva. S a b i n o S. 1973. B e o g r a d . p a d religioznog z a n o s a u ma­ s a m a nije u tim društvima vezan isključivo za ideologijski i poli­ tički sekularizam nego je u njima na djelu također prisutan i tre­ ći sekularizam — potrošački. sigurno. Na toj rang-listi osobnih vrijednosti zadnja tri mjesta zauzimaju: mogućnost društveno-političkog r a d a (33%).G u s t a v o G u i z z a r d i . N e w York. Split. Elements of a Sociological Theory of Religion. Komenti19 H e r m a n n Lübbe. prizemlje­ nje ukusa. A General Theory of Se­ cularisation. učenici srednjih škola izjavljuju da preferiraju: voditi m i r a n i povučen život (79%). iskazani su tako nepovoljni rezultati religioznosti odraslih i zaposlenih — nereligioznih je m e đ u rukovodiocima 98%. U podtekstu suptilnog p r o c e s a ideologizacije modernog n a č i n a življenja stoji potrošačka opsjena koja je u n a š e vrijeme marcuseovski izjednačila sve ljude. Teško je reći u kolikoj je mjeri taj potrošački sekularizam stvarno zahvatio socijalistička društva. Mic­ h a e l A r g y l e . The Social Psychology of Religion. a čini se da nije potpuno mimoišla ni socijalistička društva. A n d r e w M. bivajući to moćnijom što je oni manje prepoznaju k a o lažni i više otkrivaju k a o »stvarni« život. Tijek opće sekularizacije. La secolarizzazione. Religija u modernom industrijskom društvu. Pojava potrošačkog ma­ terijalizma u z i m a d a n a s vrlo opasne razmjere. ali ih zato n e m a m o r a z l o g a prešu­ ćivati. primjeri­ ce u Beogradu. str. 1956. G l a s n e r . G u s t a v o G u i z z a r d i . Geschichte eines ideenpolitischen Beg­ riffs. poljoprivrednicima 74% 21 — da je doista nevjerojatno da bi oni potjecali s a m o od ideoloških uzročnika. mogućnost brzog napredovanja u zvanju (69%). The Persistence of Religion. L o n d o n . A c q u a v i v a . B e r g e r . jer nedostaju usporedni i precizni pokazatelji. službeni­ c i m a 90%. 1975. D a v i d A.

Ima međutim na­ govještaja da se nazire jedan radikalniji marksizam koji će više pažnje pokloniti kritici svjetovne religije nego što će u osporava­ nju religiozne religije nalaziti dobar izgovor za svoja zaostajanja na razini upravo te iste svjetovne religioznosti. A upravo marksizmu dugujemo otkriće da sakralno može uvijek biti »investirano« u svjetovne predmete. Zagreb. teže je ustati protiv potrošačkih fetiša i novčane idolatrije nego optuživati religiju za stanovite očitosti njezina konzervatizma i zatvorenosti. otvorena različitim mogućnostima. 1975. Marksistički sociolozi dakle priznaju općenitost procesa se­ kularizacije. godine u Moskvi izdan zbornik posvećen u cijelosti problemima sekularizacije. mnogi njegovi sljedbenici to često za­ boravljaju. model sekularizacije može biti shvaćen kao model integracije ili participacije. pa to nije poštedjelo ni društveno-politički kao ni vjerski angažman mladeži. Primjerice. nego što ih zabrinjava proboj potrošačkih sadržaja na područje druš­ tvenosti. U okviru istog teorijskog koncepta. Za spomenute sovjetske sociologe sekula­ rizacija savršeno ulazi u okvir povijesnog materijalizma koji predviđa apsolutni kraj religiji. Dapače. 220. U onim društvima gdje je kritička svijest dozrela za tu distin­ kciju. po­ vlačenja u »povučen i miran život«. religija bi u svojem obračunu s potrošačkim sekularizmom 22 Štefica Bahtijarević. To je zato što njih više impresionira učin­ kovitost procesa sekularizacije na području religioznosti. Individualna usmjerenost značajna je dimenzija njihovih interesa. Ovo raz­ mišljanje o sekularizaciji ne razlikuje se mnogo od izvoda o povi­ jesnom materijalizmu. pa zbog svoje očite ideologičnosti teško da može biti prihvaćeno kao neko ozbiljnije sociologijsko staja­ lište. dakle kao aktivni agens istisnuća religijskih žarišta u društvu. Tako je 1970. posebno u socijalističkom društvu. 204 . Iako se klasični marksizam nije izravno nikada bavio sekularizacijom. mnogi se njegovi nasljednici upuštaju u analize te za­ nimljive društvene pojave. O tom feno­ menu. marksistički sociolozi primjećuju da se u mla­ deži radi o disperziji interesa s tendencijom privatizacije. Religiozni status gospodarskih i političkih institucija u kritici današnjeg marksizma — uz časne iznimke — lošije pro­ lazi od same religije. recimo.rajući te rezultate. Pisci tog djela smatraju da treba izjednačiti teoriju sekularizacije s navješ­ tajima povijesnog materijalizma o skorom nestanku religije u so­ cijalističkom društvu. Religijsko pripadanje u uvjetima sekularizacije druš­ tva. Nažalost. tj. ima u Marxa daleko više svjedočanstva nego o »čistoj« religiji. liberalniji marksizam upozorava kako se proces sekularizacije uočava u cijelom mo­ dernom društvu. ali mu izbjegavaju dati konotaciju negativnosti i društvene škodljivosti. »s dobrim stambenim mo­ gućnostima« i »uspjehom u struci«. Zato je sudbina religije u suvremenom urba­ nom i industrijskom svijetu." Sve to pokazuje da potrošački sekularizam — koji se općeni­ tije javlja kao proces sekularizacije — nije potpuno odsutan u so­ cijalističkim društvima. str. jer je u današnjem obliku nije ni poznavao.

ako ni­ šta drugo. religijska zajednica već sad na paradigmatski način anti­ cipira — ne toliko svojevoljno koliko stjecajem povijesnih okol­ nosti i novih društvenih odnosa. Zato je jednostavno socio­ loški prisiljena da bude siromašna Crkva. naravno. Malo je naime vjerojatno da bi Crkva u socijalističkom društvu ikada uspjela postati tako boga­ ta kao što je to u zapadnim zemljama. socijalističko društvo i marksizam — očuvali svoj identitet ili ih je kriza određenosti već pretvorila u fantazme ideoloških rasapa. potrošačkom sekularizmu odgovara svjedo­ čanstvo siromaštva religije. naši će zaključci biti hipotetični. A problem obilja — materijalnog i duhovnog — uvijek je neki moralni problem s kojim se svako moderno dru­ štvo. političkom sekularizmu odgovara svjedočanstvo duhovnosti religije. robe. Jer. prije ili poslije. ZAKLJUČAK U našem ogledu pokušali smo najprije pokazati kako se soci­ jalistička društva — kad je u pitanju otklon — odnose spram po­ jave religije.morala u socijalizmu naći — za razliku od slučajeva ideologij­ skog i političkog sekularizma — potporu i suradnika. izvorna je marksistička misao bila beskompromisno uperena protiv svijeta novca. religija nužno uzima oblik novog — trećeg — svjedočenja. političkog i potrošačkog sekularizma. zlata. mora dramatično suočiti. jer nije do kraja utvrđeno da li su nosioci različitih realiteta u razgovoru — Crkva. a nije samo doktrinarno željna da bude Crkva siromaha. me­ đutim. 205 . To suočenje. imati smisao funkcija religije. teologija. i to upravo onoliko koliko je spomenuta kriza identiteta zamrači­ la značenje riječi ovdje ispisanih. Crkva svojim siromaštvom preuzima ne samo ulogu kritike tih zastranjenja nego pokazuje stvarne mogućnosti življenja u prostoru društve­ nog blagostanja. A to je svjedočanstvo za njezi­ no moralno poslanje od temeljnog značenja. Naspram potrošač­ kim mahnitostima pojedinih segmenata u društvu. Tome trostrukom sekularizmu odgovara trostruko svjedočanstvo reli­ gije: ideologijskom sekularizmu odgovara svjedočanstvo razbori­ tosti religije. Vidjeli smo da taj odnos može uzeti trostruki oblik: oblik ideologijskog. Budući da na to pi­ tanje nema precizna odgovora. Ondje pak gdje je ta misao ostala nepokretna u okvirima obrane svake svjetovnosti. Na kraju treba istaknuti da je tema o ulozi religije u socijalis­ tičkim društvima obrađena uvjetno kao neka sociologijska ap­ roksimacija. U sociološkom izrazu ta će svjedo­ čanstva. trošenja i besmisla ra­ sipničkog trajanja.

koji su se pozivali na marksistički svjetonazor. koji se pred našim očima upravo razgrađuje od Baltika do Pekinga i od Berlina do Tirane. Ot­ kriva se da za bilo kakvu razložniju teorijsku obradu nedostaje potrebna povijesna udaljenost i sabiranje iskustvenih podataka. Prema tom gledištu. u naše doba mnogo piše. što je u po­ glavito] nadležnosti sociologijske znanosti. sociologija religije na prvo mjesto svojega zanima­ nja stavlja sadašnji slom i kraj marksističke društvene utopije. može naći u tipič­ noj religijskoj postavi marksističkog društvenog mita. jer odmah uskrsava novo pitanje: za­ što se kapitalistički sustav nije još iscrpio. novinarske senzacije ili puke biološke reakcije. POSTMODERNA I KARIZMATIČKA RELIGIOZNOST Iako je današnji nagli i spektakularni krah socijalističkih po­ redaka. sigurno. Odgovor da se taj društveni sustav povijesno iscrpio teš­ ko može ikoga zadovoljiti. koji se u ozračju suvremene svjetovnosti brzo istopio. tu doista neviđenu dramu raspadanja jednog od najopćenitijih po­ vijesnih zamišljaja. a od prvog je mnogo stariji? Jedan se od ishoda prijepora. marksizam je u svojoj najdubljoj srži izričito religiozni svjetona­ zor. Još će se više nesnalažljivosti pojaviti zacijelo u području pojedinih teorijskih ogranaka — pri­ mjerice u sociologiji religije — jer su oni tek ovisni dijelovi veće cjeline. RELIGIJSKI SASTOJCI U MARKSISTIČKOM SVJETONAZORU Sigurno. pa treba očekivati privremeni zastoj u znanstvenom pristupu tim novim društvenim preobrazbama.SOCIJALISTIČKI FEUDALIZAM. izazvao razumljivo iznenađenje u svijetu i u nas. 207 . odjeci toga događaja kao da rijetko kad uspijevaju prekoračiti prizemnu granicu poli­ tičkog dojma. Stoga valja s velikim oprezom zakoračiti u prostor prvih raščlambi i prosudbi o golemom duhovnom obratu što se zbio u socijalističkim društvima i o njegovu mogućem raspletu u bu­ dućnosti. doduše. ali isto­ dobno nitko ozbiljno ne pita zašto i kako je uopće moglo do nje­ ga doći. o krivom nadomjestku istinske religije — spomenuta je sakralna društvena i ideološka tvorba to brže iščeznula što se oštrije sučelila s neza­ ustavljivim naletom moderne svjetovnosti. Budući da je riječ samo o zaostaloj svjetovnoj religiji — tj. O tom se porazu marksističke ideologije.

Protivno tome E. Bartha'. str. plod pro­ šlosti. Marxa morala izvršiti eshatologija M. pa je dopušteno zaključiti kako je komu­ nizam prvenstveno neka svjetovna religija i zemaljska mistika. P. Cak je i jedan B. 350. po­ sebice u J. Wahrheit und Ideologie. posvemašnje je zlo. Ta dijalektika vremen­ ski posve odvaja ono što je bilo prije od onoga što će tek doći. W. Cottier4 pripisuje marksizmu maniheističku viziju povijesti: sadašnjost. Tijek je povijesti dakle prema preobraženoj sutrašnjici nezadrživ. Pakao — kažnjavanje kapitalista. G. Poslije će rata još veći broj stručnjaka za marksizam zastu­ pati tu teoriju međusobne ovisnosti dvaju svjetonazora. J. filozof posve suprotna usmjerenja. Bochenski. Cottier. Das Menschenbild jungen Marx. 1953. Thier5 us­ traje na utjecaju što ga je na mladoga K. Među posljednjima je nedavno velikom spremnošću i znan­ stvenom brižljivošću uvjerljivo branio spomenutu tvrdnju poljski • 1 H a n s B a r t h . G ö t t i n g e n . Izabrani narod — Proleterijat. Zeitkritik und Geschichtsphilo­ sophie des Jungen Marx. 2 208 . 172. Spomenuto stajalište primi­ jenjeno na povijest pokazuje da postoji nemalo suglasje između marksističke slike povijesti i kršćanske dogme o padu i iskuplje­ nju čovjeka. a ruski mislilac N. Hessa. s druge. Za njega je marksizam neka osobita i posebna religijska ideolo­ gija. dok H. Der entfremdete Mensch. G. J. Fichtea i G. str. Ses origines hšgšliennes. Dirks. Drugi Kristov dolazak — Revolucija-. str. i marksističke svjetovne eshatologije. 1948. Prema B. u društvenoj teoriji i suvremenoj filozofiji odavno je stavljena u opticaj tvrdnja o religijskim sadržajima marksizma. 78. 1957. O tim sličnostima — dakako u većoj ili manjoj mjeri — rasprav­ ljali su J. str. 3 E r i c h Thier.Inače. 1959. Philipp. Toynbee. B a s e l . L'athćisme du jeune Marx. Hegela. Russell. Russellu oba ta reda nazivlja izazivaju u ljudskoj duši posve isti čuvstveni odjek. M. Stoga stavlja znak jednakosti između sljedećih kategorija: Mesija — Marx. koji je bio vidno nadahnut Saint-Simonovim društvenim utopizmom. 4 G e o r g e s M. Taube i R. Središnji mar­ ksistički iskazi otkrivaju naime čudnovatu podudarnost s poru­ kama kršćanske objave. J. ob­ likujući nepomirljive likove Zla i Dobra. Sličnost židovsko-kršćanskog shvaćanja povijesti spasenja. ali ovaj nut u liku komunističkog ugnjetavačkog i ideo­ loškog sustava. Konačno. P a r i s . O tome je početkom stoljeća pisao sociolog M. Aron. što znači da samo oči­ ta i bezuvjetna eshatološka nada drži na okupu cjelovitost mar­ ksističke misli. Weber. Schumpeter. M. Z ü r i c h . Tillich. ističući židovsko-kršćansko podrijetlo ideje komunizma. pa njezina potpuna oprečnost nužno donosi u budućnosti posvemašnje dobro. W. 368—369. H e i n r i c h Popitz. Crkva — Komu­ nistička partija. opisana je u H. W. s jedne strane. pred rat pronalazio u temeljnim marksističkim po­ jmovima sadržaje koji su posuđeni od kršćanske vjerske baštine. Berđajev predviđao uspostavljanje novoga srednjov­ jekovlja. Tisućgodišnje kraljevstvo — komunis­ tičko društvo. Popitz' nalazi izvor te marksističke sklonosti prema religijskom tumačenju povijesti — u svjetovnom obličju — u njemačkoj idealističkoj filozofiji.

To je neka izvan­ redna i nadmoćna spoznaja koja osjetno nadilazi svako obično ljudsko znanje. ta se sigurnost nije temeljila ni na kakvim iskustvenim pretpostavkama ili povijesnim zakonitosti­ ma nego isključivo j j a duševnoj potrebi ljudi za sigurnošću. u kojemu više neće biti iskorištavanja. Kritika marksističkog određenja ideologije. taj može razumjeti sva zbivanja u svijetu i spasiti se od besmisla i smrti. Krećemo dakle k novome poretku. drugo. jedino onaj tko do kraja usvaja marksistički svjetonazor. otuđenja. Jednako je i s marksizmom. 24. doznaje istinu o podrijetlu svije­ ta i čovjeka. To je čisto maštanje o društvu savrše­ nog jedinstva. 6 Jakov Jukić. fantazijskim i iracionalnim stranama. Za marksizam. str. neprevarljivo je upućen u buduć­ nost tijeka povijesti. nepravde i zla. to nije bitno poremetilo stanje duhovne sigurnos­ ti u njihovih pristaša. 591—599. u Crkvi u svijetu. 1989. Jer. siromaštva. u kojemu će se sve ljudske težnje i žudnje ostvariti. U tom smislu marksizam obavlja nezamjenjivu religijsku funkci­ ju i njegova učinkovitost ima religijsko obilježje. jer svoju prolaznu zemaljsku eshatologiju pokušava prikazati kao znanstveno postignuće. Širina utjecaja koji je marksi­ zam bio zadobio ne samo što nije uspjeh njegovih znanstvenih zasluga nego gotovo u potpunosti ovisi o njegovim proročkim. Tko prihvati učenje marksizma. u kojemu vladaju sreća. III. 3. Za njega je marksizam bio i ostao najveća fantazija našega stoljeća. svjetovnom Edenu i Zemaljskom raju. Drugim riječima. naime. Kolakowski5. svezak. Druga sakralna tema je o svjetovnom eshatonu. Nepotrebno je dalje nabrajati i iznositi te ili slične teorije o religijskim ishodištima marksizma.9 Prva je ona o gnostičkom obilježju čovje­ kove osobne spoznaje a druga o eshatološkom razvoju zajednič­ ke povijesti čovječanstva. Ovdje se lako uočava odnos uzročnosti između prihvaća­ nja marksističkog svjetonazora i izvjesnosti nadolaska savrše- • 5 Lešek Kolakovski. Beograd. taj biva postupno uveden u neko apsolutno znanje 0 svemu i time se spašava: prvo. Glavni tokovi marksizma. što religijska učenja nikad ne čine. Str. jednakost 1 mir. o kojima sam na drugom mjestu opširnije pisao. treće. čemu obvez­ no prethodi tema o svjetovnoj apokalipsi. 209 . Vjerojatno se danas iz broj­ nih tvrdnji o sakralnom ustrojstvu marksizma mogu izdvojiti ba­ rem dvije nezaobilazne religijske teme. Poznato je iz povijesti religija da gnoza ima značenje posje­ dovanja tajnoga znanja koje spašava čovjeka. a sve suprotne vrednote pomiriti. Ali to je kariki­ rana religija. Postoji dakle stanovita marksistička svjetovna soteriologija i stanovita marksistička svjetovna eshatologija. povijest nužno i nezaustavljivo ide — mesijanskim djelovanjem proletarijata i apokalipsom revolucije — prema savršenom druš­ tvu. Marxova kao i kasnijih marksista. poka­ zala pogrešna. prožeta zlom vjerom. Premda su se sva proro­ čanstva. podjednako K. 232—246. dokučuje istinu o svojoj sadašnjosti i zadaci­ ma koje mora obaviti.filozof L. 1985.

Sad smo međutim dobili krunski dokaz o istinitosti spomenutog shvaća­ nja. a ne za proizvodnju. dok je do­ sadašnje društvo zapravo bilo feudalno u sociologijskom smislu i pseudoreligijsko u ideologijskom smislu. Oktobar prije Bastille. odnosno u svemu predgrađansko. ideologiju nacionalizma. ub­ rzanoj i dramatičnijoj verziji — gledamo taj isti povijesni scenarij kroz koji je razvijeno zapadnjačko društvo već prošlo. 217—218. 45. tek sad zbiljski ulazimo u moderni građanski poredak. niti je komu­ nističko društvo i gdje još ostvareno. str.nog društva. što konač7 Jakov Jukić. tržišno gospodarstvo. slobodne izbore. podmitljivost. davanje povlasti­ ca. političke stranke. Stoga otkri­ vamo već davno otkrivene stvari: demokraciju. borbu za državnost. stvaranje neprijatelja. Obje tvrdnje međutim počivaju na pukoj vjeri jer niti marksistički svjetonazor rješava sve probleme. Iz toga dalje slijedi da socijalizam. i to ne na operetni nego povijesno zbiljski način. 1990. osvješćenje naroda i slično. privatno vlasništvo.7 Dok se ne shvati da je marksistički socijalizam neizbježno pretkapitalistički sustav — u svim svojim odrednicama — teško se može išta razumijeti od onoga što se u naše doba događa u prostorima nekadašnjih socijalističkih zemalja. Najnoviji je razvoj društava koja su se dosad iskazivala kao marksistička bjelodano otkrio da je u njima zapravo došlo samo do privremenog zaustavljanja povijesnog razvoja — slično kao u fašizmu — a ne do uspostavljanja nekog posve novog poretka. Da sve bude još nepovoljnije. mi smo prije uvođenja marksis­ tičkog socijalizma imali još dvadesetak godina vladavine monar­ hije. Ruši se naime istodobno i jedna svjetovna religija i jedan kolektivistički poredak. Ukratko. što je samo izokrenuta i svjetovna slika feudalnog srednjovjekovlja. Iz svega proistječe da u suvremenoj teorijskoj misli raste uv­ jerljivost i prihvatljivost shvaćanja o religijskim svojstvima mar­ ksizma i društava koji se na njega redovno pozivaju. U potvrdu tome dovoljno je podsjetiti na činjenicu da se u sustavima što se neposredno rađaju iz razgrađenog i pro­ palog socijalizma u stvari samo ponavljaju sva ona ista razvojna razdoblja kroz koja je prošao moderni kapitalizam. marksistički nije društvo koje razvojno dolazi poslije kapitalizma nego njemu uvi­ jek prethodi. Kao u feudalizmu tako i u minulom marksističkom socijalizmu na cijeni su iste stvari: ideologija. raskošni život vlastodržaca. samovolja lokalnih moćnika. naravno. Otud razlog zašto još jedanput — doduše u nešto skraćenoj. slu­ ganstvo intelektualaca. Zato na kraju ostaje samo vjera. nagrada za vjernost. pretkapitalistička produktivnost. samostalne sindikate. pravna anarhija. briga za raspodjelu. u Obnovljenom životu. Taj je put kapitalizam odavno prošao i danas se bavi potpuno drugim problemima. To nas ovlašćuje da izreknemo paradoksalnu tvrdnju da se Oktobar zbio prije Bastille. pa ne znamo da li je uopće moguće. izvanekonomska prisila. 4. vojska. nezaposlenost. 210 . a ne rad. davanje prava vlasništva na korištenje.

Unatoč svemu. na­ g l a s a k na humanizam. poslije pro­ pasti socijalizma. JE LI MARKSIZAM KRIV ZA NEUSPJEHE POVIJESNOGA SOCIJALIZMA? Poslije ovih n a v o d a možda bi s p r a v o m trebalo zapitati što uopće imaju zajedničko povijesna ostvarenja socijalizma. jedva će biti dopušteno osloboditi mar­ ksizam od svake odgovornosti za s u v r e m e n e pobačaje njegove zamisli. dok smo se mi u nepokretnosti hladili u feudalnom »frižideru«. osim a k o se tom pojmu ne želi dati posve neodređen i nejasan sadržaj zahtjeva za idealnom pravednošću u društvu. do ju­ čer izrođena u nepodnošljive državne strahovlade i lažne svje­ tovne religije. Na spomenutu dvojbu nije lako dati točan i k o n a č a n odgovor. Feudalni se »hladnjak« r a s p a o u komadiće. k a k o to neki brzopleto misle. nego radije ono tajlandsko ili korejsko.no znači da je u nas feudalizam — a u p r a v o je monarhija najodličnija o z n a k a feudalizma — doslovce zamrznuo. To je d a k a k o posljedica činje­ nica da u n a s — zbog prije opisanih feudalnih obilježja socijaliz­ ma — nastupa n e k a vrst reprize prvobitnog surovog i sirovog rađanja kapitalizma u kojemu su tržišni uvjeti bili uvođeni go­ lom prisilom. Naime. č a k i od njegovih najoštroumnijih os- 211 . Netom izrečenu tvrdnju treba pobliže razjasniti. Zato je moguće napraviti d u g a č a k popis dodirnih točaka između najsigurnijih p o r u k a izvornog m a r k s i z m a i g l a v n i h odrednica povijesnoga komunizma. ali se istodobno uvažavaju sta­ novite zasluge marksizma. popuštanje libe­ ralizmu. Erupcija se pretvorila u eksploziju. I. nije ono a m e r i č k o ili zapadnoevropsko. o b r a n a svjetskog mira. Otud nesporazumi. Najednom n a m je budućnost postala prošlost ka­ pitalističkog svijeta. k a o u hladnja­ ku. prihvatljivost p a r l a m e n t a r n o g nadmetanja — očito su zakasnili. g r a đ a n s k o društvo koje n a m dolazi iz podzemlja gospodarske nestrpljivosti. Stoga se mi d a n a s ne v r a ć a m o g r a đ a n s k o m društvu. Lenjina i F. a ne novim zakonodavstvom. d a n a s u predvečer­ je r a s p a d a potpuno odbačenih. O toj se odgovornosti i međuovisnosti piše u n a š e vrijeme s m n o g o bezobzirne otvorenosti. mo­ derni je industrijski kapitalizam u š a o u posve novo razdoblje svojega razvoja. otklon planske privrede. G r a đ a n s k o društvo je zakucalo na n a š a vrata. Po sebi je razumljivo da neočekivani slom socijalističkih poreda­ ka stavlja u ozbiljnu sumnju s v a k u znanstvenu vrijednost ne sa­ mo prinosa V. s izvornim i samosvojnim učenjem marksizma. razvoj g r a đ a n s k o g a društva i demokratskih ustanova gotovo sedamdeset godina. M a r x a . Mnogi neprijeporni revizionizmi marksističkoga svjetonazora — napuštanje internacionalizma. zagovaranje zajedničkih vrednota što nadilaze klasne interese. nego tek u njega ulazimo. J e r . ia­ ko su se ideologije u tim društvima na njega opetovano i isključi­ vo pozivale. E n g e l s a nego i s a m o g a K. jučer vrlo isticanih.

5. U nekim razdobljima svojega života bio je go­ tovo opsjednut moćima i mogućnostima iskustvene znanosti. Marx prvi začeo misao o proletarijatu kao »izabranom na­ rodu« i partiji kao »izabranom proletarijatu«. država će nastaviti iskorištavati radnika na uspješniji ili barem jednak način kako je to činio i privatni vlasnik. Uza sve to. tijek i goleme uspjehe radničkog pokreta«. pa se pretpostavljalo da će iz tih razloga jedino ona uspjeti istovjetna nadživjeti u komunis­ tičkom društvu. Zato ga je mogla tako snažno oduševiti pojava Darwinove teo­ rije evolucije i neke druge pozitivističke hipoteze vrlo sumnjive vrijednosti. prema kojima je tobože sva dosadašnja ljudska povijest nezaustavljivo usmjere­ na. što naravno nema nikakve sličnosti s povijesnom stvar­ nošću u dojučerašnjim socijalističkim zemljama. Protivno tom predviđanju. Taj je proletarijat pak zbiljski ostvaren tek u radničkoj klasi što se povijesno pojavila u industrijskom kapitalizmu. što je jedina »istinski shvaćala uvjete. 475—485. ne spominjući sve one brojne i nezgrapne scijentistič- • 8 Jean-Yves Calvez. koje je odbijao.poravatelja. K. Marx je sanjao o jednom društvu slobodno udruženih proizvođa­ ča i o općem razvoju pojedinaca u svim njihovim ljudskim sastojnicama. U njegovim očima dotad postojeća sveza iz­ među radnika i privatnog kapitalista ostaje time zapravo nedir­ nuta. Sa­ mo znanost izmiče ideološkoj zarazi. Drugo. 1990. 373. Ideja pro­ letarijata bila je dakle u Marxa prethodno zamišljena na neki ap­ rioran način.8 Nije prešućeno kako je Marx imao vrlo izražen kri­ tički odnos spram naivnom i djetinjastom pokušaju da se privatistički kapitalizam jednostavno pretvori u kolektivistički ili državni kapitalizam. što smo inače prije označili kao tipično gnostički sastojak u marksizmu. Stoga se znanost u marksizmu vrlo rijetko svrstava u ideologiju. ali samo onda kad se pri­ micala građanskom obrascu prirodno-eksperimentalnih znanos­ ti. Tako je samo jedna mala skupina odabranih i posebnih ljudi — koji su dolaskom na vlast prigrabili svu moć države u svoje ruke — po­ gubno i opasno uzdignuta u društvu. u Etüdes. pa je vjerovao da ju je najtočnije prepoznao — tu klasu s iznimnom i izvanrednom povijesnom ulogom — u radni­ cima što su iznikli u ozračju privatističkog kapitalizma. U svakom slučaju Marx slijedi stanoviti ideal znanosti koji se opasno približava »buržujskom« modelu prirodnih znanosti. ne može se olako zanemariti činjenica da je upra­ vo K. str. Marx je neosporni začetnik stanovitog scijentizma u vlastitom sustavu — kako smo u ovoj knjizi opetovano isticali — premda se to redovito pripisivalo njegovim nasljednicima. Isto je ta­ ko Marx prvi predstavio komuniste kao »najbolju partiju proleta­ rijata«. S druge strane. Uzimajući mjesto privatnom kapitalistu. pred ostatkom proleterske klase imala je ta partija zaista nevjerojatnu prednost. Iz ideološkog je kruga izuzimao znanost. 212 . Quel avenir pour le marxisme ?. štoviše biva osjetno pogoršana ako se ista želi uspostaviti s državom kao zajedničkim i velikim kapitalistom.

Taj je događaj dakako u isti mah gospodarski i politički. nacionalizaciju. centralizaciju i podržav­ ljenje svekolike imovine u društvu. komunistički je etatizam u krajnjoj crti ipak izišao iz duhovne radionice utemeljitelja marksizma. ne može se zanijekati da je propadanje komunističkih pore­ daka na istočnoevropskim prostorima istodobno promašaj i pro­ padanje njihova gospodarskog sustava. Treće. 213 . 1990. u trenutku revo­ lucije. Stoga se već nazire za­ ključak da nije samo postanak socijalističkih poredaka — dubo­ ko ukorijenjenih u marksizam — nego također i kraj prvenstve­ no događaj svjetovne religioznosti.ke pretjeranosti F. jer je baš davanje potpunih ovlasti i neograničenih povlas­ tica samo jednoj partiji u državi nužno dovelo do zakrečenja svih životvornih protoka društvenog krvotoka. Communisme. koji djeluju u pozadini svih drugih zbivanja. Usprkos obrani po­ jedinca i odupiranju ideji »općeg i svemoćnog kapitalista«. što sad treba potanje protu­ mačiti. Mnoge bi druge dragocjene sadržaje izvorne marksističke teorije valjalo jasno zadržati — kao što je stanoviti realizam. Budući da je feudalni socijalizam po svojoj istinskoj društvenoj naravi i utjecaju marksističkog svjetonazora bio sak- • 9 LucienSeve. Nije pritom zaboravio na ob­ veznost rada za svakog bez iznimke i na stvaranje masovnog industrijskog radništva. Drugim riječima. Još manje su u krivu oni koji smatraju da se glavni raz­ lozi spomenutog propadanja nalaze isključivo u političkom ure­ đenju. A upravo su oni izričito religijske tvorbe. Svi drugi sastojci koji su iz mar­ ksizma prešli u ideologiju socijalističkih država — društveni čov­ jek. str. Marx je držao da su društvene pojave pogodne da budu utvrđene takvom strogošću i točnošću koje su svojstve­ ne prirodnim znanostima. kri­ tika kapitalizma" i razumijevanje mehanizma otuđenja — ali je očito da oni nisu bitni za marksizam nego su više odjek nekih mi­ saonih strujanja svojega doba. mesijanstvo proleterijata i partijska gnoza — potpadaju pod oporbu jer su izravni uzročni­ ci izgradnje i razgradnje povijesnih poredaka novog feudalizma. Jednom uspostavljene. komunizam je uporno preporučivao — u svrhu što us­ pješnije provedbe revolucije — niz drastičnih mjera etatističke naravi: eksproprijaciju. što ga je nužno odvelo u prevladani i jednostrani socijalni determinizam. 9. Svejedno. quel second souffle ?. te je oblike državne prisile bilo teško poslije vratiti natrag na početak i preoblikovati ih u idilično stanje »slobode udruže­ nih proizvođača« i »razvoja pojedinaca u svim njihovim ljudskim sastojnicama«. koji je za Marxa. privatističkog ili liberalnog kapi­ talizma. Engelsa i cijele kasnije marksističke tradicije. To je u isto vrijeme i određena pobjeda protivničkog sustava. čini se da su u igri dublji poticaji — osim gospodarskih i političkih — a odnose se na religijske čimbenike. idolatrija prošlostoljetne znanosti. Parts. kako smo prije pokazali. Nai­ me. bio gori nego privatistički ka­ pitalizam. onog državnog kapitaliz­ ma ili samoupravnog socijalizma.

str. razmjerno jača­ nju revizionističkih skretanja od vlastita pravovjerja. Više je marksističkoj teolo­ giji. marksistički su struč­ njaci zakazali. Kroz sve dugo postojanje mar­ ksističkog socijalizma.10 Američki stil življenja i zapadnoevropske potrošačke navike nezaustavljivo su pustoši­ le feudalnu utopiju svjetovne religije komunizma i kolektivistički zanos iz prvih dana novoga poretka. IDEOLOGIJA PRIVREDE U RASPADANJU: NEOLIBERALIZAM Međutim. Da li je. 28. marksizam kriv za neuspjehe povijesnog soci­ jalizma? Jest. 1. Sučeljeni s tim bezizlazjem. Naime. U tom je sklopu zapadnjački upliv bio odlučan i koban. Zato se može u sažetku ustvrditi da nisu samo marksizam i socijalistička društva proizišli iz religij­ skih pobuda nego su zbog njihove odsutnosti konačno i propali. stanje svi­ jesti počelo se ubrzano mijenjati. U toj iznimnoj situaciji nije bilo ništa lakše doli pozvati u po­ moć ono što se u gospodarskoj ideologiji nudilo kao najnovije: neoliberalizam i njegova rajska obećanja. dok je poznavaoce zapadnjačkog gospodarstva dočekalo iznenađenje jer su se prvi put susreli s poviješću koja je išla obrnutim putem. naudila televizija — koja je na svojim ekranima upriličila veliki blagdan svjetovne opuštenosti i otvorila vrata svim sumnjama — nego sve zapadnjačke protukomunističke po­ litičke propagande zajedno. • 10 J a k o v J u k i ć . 214 . izloživši svo­ je nemoćne sljedbenike zavodljivim napastima moderne svjetov­ nosti i njezinim blještavim idolima. primjerice. polako i nezadrživo su prodirali u njego­ vo tijelo mnogi sadržaji građanskog mentaliteta. očekivani brzi prijelaz iz feudalnog socijalizma u kapitalizam naglo je zapeo — na opće zaprepaštenje svih knjiš­ kih ekonomista — i otvorio gotovo nepremostive zapreke dal­ jnjem razvoju. Religion et sšcularisme dans les societes socialistes. ukoliko je najprije na taj socijalizam prenio zahtje­ vne sakralne obveze. a onda ih sam olako napustio. Odatle onda u nas pojava neke čudne i ne baš uobičajene nemoći ljudi pred izazovima privrednog me­ teža. Marksisti su u početku bili oduševljeni tim procesom jer su istodobno bilježili i pad religioz­ nosti u narodu. dakle. 1981. 5—24. Plima svjetovnosti zahvatila je sve dijelove socijalističkih društava. Pritom je malo tko pi­ tao koliko će primjena neoliberalističkih upustava stvarno odgo­ varati jednoj do kraja rasklimanoj privredi koja je iz stanja soci­ jalističkog feudalizma prelazila — naizmjence u oduševljenju i tjeskobi — u rani kapitalizam. prema na­ trag. u Social Compass.ralna pojava. iako svjetovnog obličja — što ovdje pokušavamo zagovarati — svaka je moguća sekularizacija nezaobilazno po­ ništavala njegovu učinkovitost. Nisu vidjeli da val sekularizacije mnogo uspješ­ nije i sudbonosnije izgriza i rastače njihove svjetovne mitove ne­ go tradicionalna religijska vjerovanja. jer je njihova teorija poznavala samo revoluciju kao način prelaza iz jednog u drugi poredak. a ne prema naprijed.

opet slijepo vjerujući da će te promjene — kao one prije — staviti sve izokrenute stvari na pravo mjesto i učiniti da poteče med i mlijeko u našem bolesnom gospodarstvu. ali bez • 11 M i c h a e l N o v a k . 5. Taj visoki činovnik u State Departmentu — u tekstu koji je barem za naša evropska shvaćanja opterećen odveć grubim znanstvenim pojednostavlje­ njima — tvrdi da su svi veliki ideologijski sukobi zapravo završili pobjedom demokratskog i liberalnog kapitalizma. 1990. Nešto slično susrećemo u učenju modernih teoretičara neoliberalizma. Questions about Liberation Theology. tako sad ti isti stručnjaci — obraće­ njem na novu ideologiju — žele čuti samo za imena M. tom poretku dopustilo da se sasvim razvije i raz­ igra prema »čistim« zakonima tržišta.Ne iznenađuje onda što je prihvatom takvih neprimjerenih naputaka opet proradio stari religijski mehanizam stvaranja svjetovnih utopija. 315—322. iako sada posve drugačijeg predznaka. Neo-liberalisme aux Etats-Unis. Prophetes neo-liberaux. jer zapravo nije do kraja ostvaren. sigurno bi sve teškoće u njemu odmah nestale. mogu ispravi­ ti upravo uspostavom post-industrijskog kapitalizma.12 Možda je najbolji sažetak neoliberalističke ideologije dao F. 1986. stoga u tom smislu očekuje ukinuće apartheida u Južnoj Africi. No­ vak. Kao što su uostalom nekad našim privrednim stručnjacima bila puna usta imena Marxa i Lenjina. 215 . na što upozoravaju njegovi brojni i nesmiljeni kritičari. kažu. W a s h i n g t o n . U njihovu razgolićenju može se ići još dalje i reći: dok su u nedavnoj prošlosti »plansku privredu« ili »druš­ tveno samoupravljanje« smatrali spasonosnim ključem za rješa­ vanje svih problema društva. str. 373. ali još ne daje tako sav­ ršene razultate. gledana iz razine samoga neoliberalizma. Štoviše. 1990. 372. u Etudes. T h o m a s M o l n a r ." siguran da će i svi problemi Latinske Amerike brzo iščez­ nuti ako narodi tih zemalja prihvate liberalnu demokraciju i uvedu kapitalističko gospodarstvo. 609—620. Izvana gledano — točnije. koji jednako priznaju da poredak suvremenog kapitalizma funkcio­ nira uz znatne poteškoće. str. Sjeti­ mo se samo kako je do jučer marksistička teorija tvrdila da je sa­ moupravljanje savršeni privredni sustav. Stoga kapita­ lizam na našem planetu nema uopće više ozbiljna takmaca i do­ stojna naprijatelja. u Etudes. zagovornik neoliberalizma W. Friedmana i F. str. von Hayeka. Will it Liberate ?. No ta je ideologičnost zamjetljiva također u unutrašnjosti. godine preuzetno proričući ništa manje nego neizos­ tavni konac dosadašnje ljudske povijesti. 5. Drugi je pripadnik iste škole. osobito rasne. Williams uvjeren je da se nepravde. Povijest će se jamačno i dalje nastaviti. pod uv­ jetom da tamo napokon prorade zakoni tržišta i slobodne ponu­ de radne snage. dotle u današnjem trenutku poči­ nju nekritički uzvisivati samo »slobodno tržište« ili »privatno poduzetništvo«. 12 J e a n W e y d e r t . Fukuyama u svojem razvikanom član­ ku iz 1989. Zato upliću istovjetnu vrst utopizma: ako bi se. iz razine feudalnoga socijalizma — ideologičnost neoliberalizma postaje više nego razvidna. poznati M. 4.

Totalitarizam i strahovlašće suvremenih povijesnih socijalizama tolikom su silinom odbili većinu dobro­ namjernih ljudi da se u usporedbi s tim socijalizmom dugovječni liberalizam morao činiti kao neki naravni i redovni tijek stvari. pa može u miru uživati plodove svoje pobjede nad poviješću. ali će po usvojenim navikama još dugo utjecati na naša shvaćanja i ponašanja. U pozadini te neoliberalističke ideologije u stvari stoji nagli uspon i uzlet mladih i bezobzirnih tehnokrata — u sociologiji zvanih yuppies — koji pokušavaju ostvariti. koja nije ništa manje pogubna za kršćane od one prve. što je našem prethodniku bilo nedostižno. iako Evanđelje — što već pri prvom njegovu pažljivom čitanju postaje očito — više zazire od bogat­ stva nego od ropstva. s feudalnim socijalizmom. Zalaz marksističke ideologije otvorio je širom vrata nastupu neoliberalističke ideologije. Spomenuti prodor neoliberalizma bio je olakšan čestom zabludom mnogih kršćana koji krivo misle da postoji samo marksistička kritika ka­ pitalizma. Zahvaljujući modernom informacijskom sustavu. stanovitu verziju američkih ideala: us­ pjeha i novca. međutim. maska i sredstvo uvođenja tržišnog gospodarstva i njegova upregnuća u stvaranju idolatrije bogatstva. koji nemilosrdno krči putove i stvara mnoge opravdane strahove i nedoumice. ali kao lažna svijest može već sada zamračiti vidike i suziti slobodu za drugačije ishode. IDEOLOGIJA DRUŠTVA U ZASTOJU: POSTMODERNA Gospodarstvo je. treće. Riječ je pobliže o posve novom stilu življenja. tek manji dio suvremene ljudske djelatnosti i povijesne zbiljnosti. što u društvenoj zbilji i jest. čiji moral nije više usredotočen na rad i odricanje. a prema kojima inače zauzima stajalište potpunaotklona i neopozive osude. Zato se u isusovačkom časopisu Etudes izjednačuju sadržaji te ideologije s onima što ih kardinal J. drugo. Tako je zemljama feudalnog socijalizma na zalazu bila po­ nuđena ideologija neoliberalizma u svoj njezinoj širini i zamam­ nosti. čovjek se danas nalazi u jedinstvenom položaju da može istodobno pozna­ vati i živjeti više tipova društva. Zaključak je jasan: kapitali­ zam se više ne treba bojati od vanjskoga neprijatelja. Ratzinger uobičava nazivati »hedonističkim«. koja je vrlo daleko od naših stvarnih privrednih mogućnosti. a ne kao druga ideologija. premda je ona samo mamac. s primitivnim tržišnim kapitaliz­ mom. s neolibefalističkom ideologijom. koji se doduše raspada. No lukavstvo se te ideologije očituje najviše u tome da je neslobod­ nim narodima upravo demokracija — a ne kapitalistička privre­ da — nuđena kao poglaviti cilj. uvijejs u svoju korist i za vlastito promaknuće. izobilje i užitak. a ne i neka druga. Ostaje još nepokrivena golema 216 . Stoga je dozvoljeno ustanoviti da se u ovom trenutku nalazimo suočeni — premda u nejednakoj mjeri — s tri gospo­ darska uzorka: prvo. nego na trenutač­ no zadovoljenje.značajnih ideja i novih ideologija.

dok su povjesničari skloniji taj trenutak vratiti natrag čak do XI. pa je na taj način izdubljen još jedan novi rascjep. pa se po cilju odveć i ne razlikuje od pleromičnog obećanja komunističke gnoze.13 počelo se ono sve više razlikovati od građanskog društva. S obzirom da je društvo feudalnog socijalizma. strahovlašću i izgnanstvima. mno­ go neugodniji po posljedicama od onoga u području gospodar­ stva koji smo upravo opisali. o čemu postoje vjerodostojna svje­ dočanstva. str. gotovo kao temeljnu odrednicu čovjekova zajedničkog postojanja. taj se naziv ubrzo proširio. jer drže da se moderno drušvo oblikuje tek u XVII. U središtu novovjekovnog mišljenja nalazi se racionalnost kao ideologija razvoja. Upravo su spomenuti tehnološki. Stvorena je pravna država i uspostavljena demokratizacija poli­ tičkog života. nasiljem. osvajanja i pobjede čovjeka nad prirodom i društvom. i XVIII. i XII. pokazavši osobito plodnu primjenu u području sociologije. 1990. razvojem gradova i iseljenjem seoskog pučanstva. racionali­ zam. suprotno tome. u tom je modernom građanskom društvu najvažniji i nezaobilazan baš utopijski sadržaj napretka — kao poticaj svakom ozbiljnijem čovjekovu djelovanju — koji s vreme­ nom dobiva obilježja ideologije. koje se sve više običava nazivati postmodernim. Ovdje pojam druš­ tva treba jasno zamisliti u najširem mogućem značenju. Weber i E. što je ujedno označilo i njegov kraj i početak novoga doba. Moderno zapadnjačko društvo ušlo je međutim prije tridese­ tak godina u vrlo duboku krizu. stolje­ ću. Nastao najprije u arhitekturi i drugim granama umjetnosti. L'autre Europe. 386. A baš se to moderno društvo — od prosvjetiteljstva pa dalje — usposta­ vilo u nekim svojim nezaobilaznim slobodarskim obilježjima. stoljeća. Mnogo važnije od toga prijepora o vremenu točnog početka jest gotovo jedinstveno mišljenje u pogledu temeljnih obilježja modernog vremena. uvodi se odanost ne­ prestanoj promjeni. Umjesto vjernosti nepromjenjivoj tradiciji. Taj je povijesni tijek završio industrijskom revolucijom. općom sekularizaci­ jom društva. Njih je lako nabrojiti: pozitivizam. Među znanstvenicima nema suglasja o tome kad je zapravo vremenski počelo razdoblje modernog društva. Neki sociolozi smatraju da bi početak novoga doba trebalo tražiti u XVI. stolje­ ću. Crise et fin du communisme. gospodarski i društveni preok­ reti do kraja razgradili srednjovjekovni poredak zajamčen bo­ žanskom providnošću i oslobodili kulturu od crkvena skrbništva. eksplozijom znanosti i tehnike. zabranama.• oblast društvenog življanja koje se u naše vrijeme logički nadovezuje — zacijelo ne u pukom uzročnom smislu — na liberalistič­ ko gospodarstvo i privredu slobodnog tržišta. Paris. U drugu krajnost idu M. 217 . Društvo se više ne opravdava jamstvom božanstva nego je iskaz slobodne volje ljudi koji su se prepoznali u potpu­ noj jednakosti. vjera u neprekidni napredak znanosti i tehnike. Različita su određenja postmodernog društva i nije ih lako opisati. Možda je najbolje početi 13 J a c q u e s R u p n i k . Ipak. bilo obilježeno neslobodarskim idejama. Troeltsch.

pobjedničko. a varke ideologija do kraja su razgolićene. Staro je građansko društvo bilo osvajač­ ku. Njega označuje potpuna pre­ vlast osobnog nad općim. dok novo postmodreno društvo u te uzvišene ideale počinje naj­ ozbiljnije sumnjati. samosvjesno. Stoga niti jedna politička ideologija — barem u najnaprednijim zemljama — nije danas kadra razjariti i oduše­ viti svjetinu kojoj su srušeni svi idoli i razotkriveni svi tabui. optimističko. eko­ loškom prijetnjom.15 Drugi su pak spremni tražiti te povode u dolasku novoga infor­ macijskog sustava koji povezuje ljude na umjetan način. The Condition of Postmodemity. rad. politike i ratovanja ne izazivaju više ni­ kakvo veće zanimanje. red. L'šre du vide. 6. psihičkog nad ideološkim. rasno pitanje. dramu treće i četvrte čovjekove dobi. 113—193. racionalitet. razum i napredak. Essais sur Vindividualisme contemporain. Tome valja također pribrojiti mnoge neočekivane događaje: feminističku pobunu. erozijom društvenih identiteta. Nije onda iznenađenje što se u najrazvijenijim zemljama po­ činje raspadati mentalitet iz prvoga razdoblja kapitalizma i us­ postavljati društvo postmoderne. 1983. nasilje mladeži. otkrićem napuštenosti mnoštva ljudi u veli­ kim gradovima. Sociolozi su dakle s pravom upozorili na činjenicu da je do­ šlo do značajnih promjena u građanskom društvu. koji stvaraju pogibeljnosti otuđujuće mass-medijske kulture. strahom od gomilanja oružja. tehniku. pa će odsad razvoj toga društva biti potrebno dijeliti na dva različita i sus­ ljedna razdoblja: prošlo moderno i sutrašnje postmoderno vrije­ me. Očito je da se za­ vršilo doba revolucija. revo­ lucija. gospodarstva. znanost. P a r i s . Tako je nekadašnja revolucionarna eshatologija bila uspješno nadiđena samim revolucioniranjem čovje­ kove svakdašnjice: proširenjem osobnosti. 15 D a v i d H a r v e y . Zato konzumističko društvo ne može biti svedeno samo na poticaje lažnih potreba i zahtjeve uživalačke neumjerenosti. laičnost. Politička je patetika utihnula. širenje droge. str. Zato temeljna pitanja filozofije. • 218 . Tiranija detalja zamijenjena je ponudom sve većeg broja mo­ gućih osobnih izbora. dok je tehnološki i znanstve­ ni optimizam polako splasnuo jer je ostao nejak u sučeljenju s opasnostima atomskog rata. klasna borba. odbacivanjem ideologija i otklonom političnosti živo­ ta. nezabludivosti zna­ nosti i sna o savršenom svijetu jednakosti. Zavladalo je neko ohladenje zanosa i iščekivanja.14 Otud posljedice. jer je neograničeno vjerovalo u budućnost. Pojavu postmoderne može se pobliže objasniti razgradnjom društvena bića i komadanjem cjeline zajedničkog življenja.s oprekama u odnosu na prethodo razdoblje. bratstva i slobode. nasilničkih prevrata. naprednost — is­ pražnjeni u korist slobode uživanja. nego mu tre­ ba još dodati ustroj brzoga protoka priopćivanja i nečuveno obi­ lje informacija. 1989. Sadržaji su modernosti — ideologija. krizu naraštaja zbog produžena školovanja. pa je ravnodušnost i praznina počinju opasno zahvaćati. Oxford. pa je nastupio zalaz svih velikih sustaya smisla. str. komunika14 G i l l e s Lipovetsky. zlosutnu zarazu AIDS-a.

kad vlada ravnodušnost masa. askezom i mistikom. Istodobno se dakle oživljava prošlo i današnje. Na­ slada je ispražnjena od svojega prevratničkog sadržaja. počne poistovjećivati s krizom modernog kapi­ talističkog sustava u njegovu prijelazu u postmoderni individua­ lizam. Bez protuslovlja i poništavanja uspijevaju suživjeti posve različiti ishodi i odluke. pornografije i droge. privatnosti. dotično združuje različito. Otuda razlozi da se i postmodernistička shvaćanja u razgrađenom feudalnom socijaliz­ mu — a ne samo neoliberalistička o gospodarstvu — odrede kao tipično ideološka. Ishod prve krize dobro po­ znajemo. jer joj iš­ čezavaju obrisi i banalizira smisao. 219 . To je razlogom da se više ništa ne može zapovjednički i dugotrajnije nametnuti ljudima. ali sada lišena svake utopičnosti. što nužno rađa osjećaj ravnodušnosti. potrošačka i ekologistička. humora. Zato se izdanci postmoderne ne opi­ ru toliko ostacima moderne — uzetih u širem društvenom znače­ nju — koliko stavljaju u pitanje velike kolektivne ideale i pokre­ tačke mitove iz prvoga razdoblja građanskoga doba. stara i nova. Čak i užitak ne uspijeva izbjeći tome nezaustavljivom valu ravnodušnosti. Stoga je sinkretična. u isti mah hladna i topla. želje za pot­ punim iskazivanjem svog mišljenja. različitog nad istovjetnim. iako se lako mogu pomiješati. drugi tek moramo dočekati. Kultura je postmoderne materijalistička i psihič­ ka. dok se u građanskom društvu radi — s uvijek novim i neugodnim pitanjima što ih ne­ prestance postavlja postmoderna — o prekretnici koja određuje daljnju sudbinu cijele jedne civilizacije. prihvatljiva i odbojna. Najkraće rečeno. U socijalističkom je feudalizmu jedino riječ o dužem ili kraćem zastoju u razvoju. približuje oprečno i sklapa nejednako. nastali problemi ostaju složeni. pornografska i suzdrživačka. pa je novo dočekivano s is­ tim osjećajima kao i staro. krajnje etičke neovisnosti. U središtu su zanimanja vrednote svoje slobode. a s druge dolaze zahtjevi za ti­ šinom. unutrašnjim mirom. kulta različitosti. postmodernost je zapravo isto što i modernost. S jedne se strane nudi spek­ takl nasilja. čiji tijek ide od prosvjeti­ teljstva ili možda još ranije do danas. vraćanja tradiciji i pučkim običajima. Postmoderna zapravo nastoji uč­ vrstiti ravnotežu između suprotnih težnji u društvu. Unatoč tom skoku. Živimo u vremenu kad se krute opreke i suprostavljanja umekšavaju ili brišu. A spomenute dvije krize nemaju baš ništa zajedničko. U tome onda i leži mogućnost golemog nesporazuma da socijalistički feudalizam svoju krizu. daleko i blisko. Nema na­ ime dvojbe da između modernog i postmodernog društva nema korjenitog prekida — kako bi netko očekivao — nego se prije ot­ kriva potpuna nadmoć sadržaja individualizma nad sadržajima ideologije i društvene stege. osobnog ispunjenja. iskrenosti. koja je po­ sve druge naravi.cijskog nad političkim. dopuštenog nad prisilnim. Veliko je otkriće suvremenosti u tome što se ispostavi­ lo da se razlike u društvu ne isključuju — kao što je bio slučaj u ideologiziranim porecima — nego dapače postaju uzrokom ne­ očekivane djelotvornosti i životvornosti neideologiziranih pore­ daka.

pa se svako i najobičnije traženje zajedničkih ciljeva čini kao neko umanjiva­ nje dostojanstva čovjeka. Živjeti s a s m a slobodno i krajnje neovisno vrhunski je ideal da­ našnjih naraštaja. Nije o n d a iznenađenje što n a s se ispu­ njenje osobne žudnje više tiče nego klasni interesi. užitak više nego zajednički planovi. Alain Renaut. Uostalom. str. sloboda i smrt. privatni život više nego proizvodni odnosi. što onda nužno odgo­ v a r a uspostavljanju jedne opće neistine u društvu. pojavi od iz­ n i m n e važnosti za razumijevanje zbivanja u suvremenom druš­ tvu i njegove neizostavne ideologičnosti. odveo građanski poredak u prostor apoteoze individua­ lizma. a osobno nikada. što ima za posljedicu da se osobna sloboda i neovisnost apsolutiziraju do razmjera božanstva. što je opet oblik lažne svijesti. Smisao koji se daje životu i smrti ne nailazi više na jednoglasni pristanak sviju bliž­ njih. U mogućim teorijskim i praktičnim pri­ jeporima društveno je uvijek lažno. pa iznad njezinih zahtjeva n e m a ničega višeg osim istih 17 zahtjeva drugih osoba. Paris. Stoga je na vidiku d r u g a individualistička revolucija. apsolutna i nedo­ dirljiva. 1983. koja se u potpunosti razotkriva tek u m o d e r n o m narcizmu. 1989. 16 Naši su simbolični sustavi tek mali intimni svjetovi. što ih svatko stvara sam za sebe i za svoje potrebe. 1990. U tom sklopu valja reći da i p o s t m o d e r n a nosi svoju zloćudnu struju individualizma. vlastitim i tuđim. p r e m d a izražen na nov na­ čin. 1 8 Sto­ ga je svako izvanjsko uplitanje shvaćeno kao nesnošljivost. Zato živimo i u m i r e m o sami. str. Svatko je pro­ tjeran u kut sa svojim malim dijelom istine. A upravo je strah pred svim velikim ideologijama. Ne postoji dakle opća istina nego jedino moja istina. Počnimo sa sudbinom istine u ozračju individualizma. U pos t m o d e r n o m društvu n e m a više javno važećih i opće prihvaćenih istina koje bi bile neupitno posredovane pojedincu. Otud proizlazi da je prva i najteža t r a u m a modernoga čov­ jeka baš u tom drobljenju i dijeljenju istine. Etička je samostalnost branjena od pojedina­ ca kao najveća povlastica. L'šre de l'individu. Oslobođenje. 3. sadašnjosti i budućnosti — društvo u koje­ mu bi posve izostali učinci ideologije. 17 Louis Dumont. teško je zamisliti da u svijetu uopće može postojati — jednako u prošlosti. 220 . Essais sur l'individualisme. u Crkvi u svijetu. 17. Paris.IZDANCI NARCISTICKOGA MENTALITETA Ovdje međutim t r e b a o d m a h upozoriti — podsjetivši na ono što smo prije ustvrdili za teoriju neoliberalizma — da ideologičnost postmoderne nije razvidna samo u odnosu na socijalistički feudalizam nego da o n a u sebi također nosi klice lažne svijesti. 25. Nju je moguće pratiti na dvije razine: razmišljanja i ponašanja ljudi. Paris. smet263—269. Homo hierarchlcus. 18 Louis Dumont. • 16 Jakov Jukić. Une perspective anthropologique sur l'idšologie modeme. P r e m a n a k a n i zagovornika nove individualističke ideologije ljudska osoba m o r a postati gotovo sveta stvar. Tako relativ­ nost svega nosi nužno relativizaciju pojedinca i njegove istine. 1966.

American Life in An Age of Diminishing Expetations. žudnji za dokolicom i slobodnim vremenom. Na društvenoj je razini ponašanja postmoderni individuali­ zam izazvao još vidljivije promjene. The Culture of Narcissism. dotično od autoritarnog kapitalizma na hedonistički i permisivni kapitalizam. • 221 . 61. obrazovanju. očuvati svoje materijalno blagostanje. 174. Stoga je moguće ustvrditi da završava 19 J e a n Stoetzel.nja. N e w York. Zato je za naše suvremenike glavno bri­ nuti se za svoje zdravlje. Drugo jedva da ih još brine ili zanima. U tom smislu Narcis predstavlja i u najvećem mogućem stupnju oslikava postmoderno društvo. Narzissmus. nevezanim obiteljskim odnosima. Sada o sutrašnjici malo tko vodi računa jer svatko želi živjeti sretno samo ovdje i sada. str. 1973. ugled. lakoći priopćivanja. str. 1983. njegovu povijesnu razgradbu. Les valours du temps präsent. str.20 Čovjek zagledan u sebe i zaljubljen u vlastiti odbljesak u vodi ut­ jelovljuje završno doba građanskoga individualizma. vrtoglavoj promje­ ni mode. prista­ ti na društvenu moć tehnokracije i znanstvene elite nego odusta­ ti od slobode uređivanja osobnih želja i već stečenih navika neo­ visna ponašanja. Edipa. Otud prijelom: individualizam se naglo počinje preob­ likovati u narcizam. Une anquste europeene. Isključiva okrenutost prema sebi olabavila je društvene utjecaje i omogućila sve oblike pojedinačnog iskaziva­ nja. ostati dugo mlad i zdrav. putovanji­ ma. F r a n k f u r t .21 Sociologijski narcizam pobliže simbolizira prijelaz od ograničenog na potpuni individu­ alizam. Danas je zapad­ njački čovjek čak spreman radije podnositi društvenu nejedna­ kost nego zabranu i ograničenje privatne oblasti življenja. zabranjeni ulazak u ograđeni vrt naše privatnosti i posebnosti. očekivati praznike i putovanja. riješiti se svojih psihičkih kompleksa. postao je gotovo ključnom temom zapadnjačke kulture. U središtu mu je pojedinac — s neograniče­ nim mogućnostima svojega ja — jer je jedino on istinski nosilac pretpostavljene savršenosti na svijetu. 1979. Najvažnija je osobna sloboda koja se ostvaruje u nezasitnosti seksualnog za­ dovoljenja. a ne više kovati novoga čovjeka.razvoju i svetogrđe. Samo je područje čovjekove osobne privatnosti izišlo pobjednikom u spomenutom ozračju klime opće apatije i poništavanja razlika. Pa­ ris. Isto je tako i sa srećom. 21 H e i n z K o h u t . Na taj način sociologija podupire tvrdnju o općoj prevlasti ideologije individualizma u najnaprednijim zemljama. Poslije Prometeja. Štoviše. Najnovija evropska istraživanja javnoga mnijenja potvrđuju da je u naših suvremenika osobna 19 sreća doživljena kao najveća vrednota. bavljenjem sportom. ludim plesovima. Iz tog uživalačkog i etički neodgovornog mentaliteta nužno je proistekla neka posvemašnja ravnodušnost i sebičnost ljudi postmoderne. Fausta i Sizifa još je dakle jedan lik iz stare mitologije i legende poslužio za obilje­ žavanje našega vremena. te­ rapijama osobnog oslobođenja. Te su promjene u tkivu građanskoga društva postale sve oči­ tije i brže. 45. 20 C h r i s t o p h e r Lasch. Svatko uzima svoju sreću ondje gdje je našao.

te da se uspostavlja krajnje narcistički individualizam. oboža­ va i postaje doslovce pravim predmetom kulta u bogatim zemlja­ ma. sposobnostima zavođenja. a ne zajedničke igre i vještine.24 Ovdje ih je moguće tek mjestimice spomenuti. mladenačkom držanju. Slično je i sa svije22 R i c h a r d S e n n e t t . Čovjek se zapravo najradije druži sam sa sobom. U sociologiji su ponuđena različita tumačenja i izloženi mnogi razlozi pojave toga pokreta. zna­ kovima privlačnosti. The Minimal Self. Sigurno je. sve veća okrenutost vlastitom zdravlju. yoge. str. U potvrdu tome spo­ menimo pojavu jogginga. složenost osobnih odnosa. S druge strane.23 najdosljedniji predstavnik teorije o usponu ideologije individualizma u današnjici. na­ glasak stavljen na pojedinačno iskustvo. str. sebičnošću ili ravnodušnošću. rollinga. umora. Lasch. opsjednutost samim sobom može biti također posljedica oživlja­ vanja obrambenih mehanizama koji su pokrenuti zbog tolikih prijetnji i iznenadnih promjena što danomice salijeću čovjekovu nejakost u suvremenom društvu. bolesti i smrti. 351—367. L o n d o n . u porastu su individualne. P a r i s . Ljudi panično hrle na mjesta gdje se nude usluge bioenergije. skatea.25 Za­ to se nestrpljivo traže i iznalaze uvijek nove tehnike osobna po­ tvrđivanja i snaženja duhovnih moći pojedinca. revolucionarnog na političkoj i um­ jetničkoj. alternativne medicine. označava vrhunac individualizma postmoderne. dakle. Jer. Narcizam.22 No treba uzeti u obzir i druge činioce: birokratiziranu svijest koja zahtije­ va povučenost. sta­ renja. Na djelu su više proslava svog tijela i užitak slobode nego natjecanje u izdržljivosti i snazi. Protivno tome. dinamike skupine i autogenog treninga. American Life in An Age of Diminishing Expetations. 1985. biciklizma. rollinga. Većina ih ustrajava na svezi narcizma i hedonizma. 70—112. Essais sur l'individualisme contemporain. izvanjskom iz­ gledu. 49 23 C h r i s t o p h e r Lasch. C. da užitak i obilje poti­ ču mogućnosti ostvarenja čovjekove usamljenosti. psihoanalize. Sjetimo se samo koliko moderni čovjek troši vremena za saunu. odbacuje svako olako poistovjećiva­ nje narcizma s hedonizmom. 1983. osjećajnog na obiteljskoj. L'šre du vide. koliko se brine za svoju prirodnu i dijetnu ishranu. ističe. The Uses of Disorder. koji se potpuno oslobodio zadnjih ostataka društvene i moralne potpore. The Culture of Narcissism. kao društveni pokret. N e w York. 1977. 24 G i l l e s Lipovetsky. magični svijet spektakla i medija koji odalečuju ljude od društvene zbilje. Pritom će biti dovoljno uočiti neke bjelo­ dane uvide: rast tjeskobe pred pojavom bora na licu. sportske vježbe. zena.zlatni vijek natjecateljskog individualizma na gospodarskoj razi­ ni. str. meditacije. skijanja na dasci.koliko uzima dnevno lijekova i provodi sati na raznim terapijama. banalnost življenja u gradu. 1979. naime. masažu i sunča­ nje. 15. walkinga. dosadu i ponavljanje uvijek istoga u svakoj tehnologiji. • 222 . L o n d o n . svjetovnih mitova i povijesnih utemeljenja. Odrazi prevlasti narcističkog mentaliteta i egoističke skrbi samo za sebe očito su mnogostruki. akupunkture. str. 25 C h r i s t o p h e r Lasch. Ljudsko se ja uzdiže.

nesmislenosti. što očitije rastu blagostanje i užici. To mu. spomenut. nego se u samodo­ voljnosti prepušta samo slušanju zaglušujuće buke zvukova i rit­ mova. koja se je mogla s velikom vjerojatnošću i očekivati. a manje ima što reći.tom zabave. molbe bližnjih. Zato bi se moglo reći da je moderni narcistički ni­ hilizam po svojim izvanjskim obilježjima radije beznačajan i ne­ znatan nego tragičan. ali ga mnogo uspješnije skriva. Sebičnost je. političkog i javnog života. Samosvijest je zamjenila klasnu svijest. Svatko živi u skloništu vlastite ravnodušnosti. što se društvo više humanizi­ ra. Duboko izdubena praznina u čovjeku očekuje 223 . Javlja se u li­ ku sićušnosti. ravnodušnosti. a za uzvrat ne nudi baš ništa. polazeći od svojega iskustva. igri i na plaži — zatvarajući uši slušalicama walkmana — zastrašujući su simbol usamljenosti i prekida svih sve­ za sa svijetom. Taj naraštaj »gluhih sebičnjaka« kao da više ne želi čuti glasove. Ali se ovdje događa isto što i s gra­ fitima na zidovima kuća: više se čovjek želi iskazati.što se više promiče popustlji­ vost i snošljivost. to se potištenije i su­ mornije živi. jer je narcizam pojedinaca prouzročio psihologizaciju društvenog. to se anonimnost i praznina povećavaju.. svatko želi biti poznat i da se za njega nadaleko čuje. volju i hrabrost. Svatko teži da bude primjećen. Stoga slabi povjerenje u bu­ dućnost. Došavši do samog dna. pro­ davaonicama. U suludim plesovima mladi žude najprije osjetiti svoje tijelo. obožavan. Sve otkriva da je na vidiku opasna zamka narcističkog nihi­ lizma. to više opada povjerenje u sebe i svoje moguć­ nosti. ne oduzima oznaku nihilizma. što se trajnije priopćuje i dijalogizira. Taj ni­ hilizam međutim nije ni po čemu prošlostoljetni. bolesti duše. To je usmjerenje prema vlastitoj osobi. ljudsku snagu. ideološki ili he­ rojski. što se duže živi starost. razlile su se među masama neosjetljivost. uzvišene boli ili zlosutnosti. sebičnosti. to se pojedinci osjećaju usamljenijima. Zaokupljenost isključivo vlastitim bićem ubrzo se proširila na sve prostore. a na štetu društvenih obveza. ispraznost. neizbježno vodilo do sebeljublja. tupost. S tim se paradoksima narcističkog razdoblja zacijelo može nastaviti u nedogled: što je osobnost više poticana. dakle. voljen i prihvaćen. došlo je do znatne subjektivizacije ljudskih djelatnosti što su ne­ kad bile shvaćene i doživljene kao nešto posve objektivno. Dječaci što bez predaha slušaju glazbu u autobusima. a tek onda uspostavljati odnos s bližnjima. Naprotiv. Svatko hoće nešto zna­ čajno kazati. spomenuti se narcistički nihilizam počinje rastakati. praznini. pozive. dakako. Drugim riječima. neznatnosti. zaštićen od svoje i tuđe strastvenosti. ponosan i patetičan događaj. nesmislenost i iščeznuće utopija nisu doveli do veće tjes­ kobe. To je onda označilo istodobno kraj homo politicusa i dolazak homo psychologicusa. to brže raste strah od starenja. a narcistička političku ili ideološku svijest. lakomislenost. prodrla i u zabavljanje. beznađu i smrti prije smrti. to se čovjek osjeća napuštenijim.

From Prometheus to Narcissus. u pozadini svih tih primjera stoji vječna napast gnostičke hereze.— u b e z n a đ u i groznici — da bude b a r e m nečim ispunjena. odnosno nesposobnost da se ljube stvari i bića. opojnošću. 416. nejasnoćom osobnog iden­ titeta. • 66. str. uzni­ ca i tjelesnost metafore su duhovne smrti. obamrlošću. 3 6 1 — 3 7 0 . 2 4 . iako su oni zapravo jedini stvorili njegovu narcisoid­ nu narav. bježi pred svojim vlastitim osjećajima. otkupljenja i besmrtnosti. Okrenut materiji i čežnji za tjelesnim užitkom. Stoga nasilje i samouništenje dramatično kucaju na vrata budućeg društva izobilja i uživanja. ljudsko se biće preoblikuje u raspadaju­ ću raspoloživost. P a r i s . str. Lako povredljiv i krhak. Nespreman da išta iskreno prihvati i čuvstveno do kraja ispražnjen. Storia della gnosi. otupjelošću. dok su buđenje. Poznato je da gnostično učenje stavlja ljudsko ja u samo središte svoje pozornosti. pijanstvo. 1 9 9 0 . ono biva obilježeno: snom. str. krajnosti i isključivosti. zaborav. prošlost je p u n a sličnih pri­ mjera. u Atheisme and Dia­ logue. G a l l a g h e r . R o m a . koja je stalno ishodište većine pogubnih čovje­ kovih ispada. a banalnost zavladala živo­ tom. produhovljenje metafore ispravnog puta. Ćak su i čovjekove ludosti 26 postale privatne. 4. narcistički je čovjek u konačnici bio izručen demonima i sablastima osobne praznine. Povratak sebi glavni je dakle motiv svake gnoze. Psychanalyse des cas-limites. 1 9 8 9 . Bez čvrste točke u sebi i unutrašnjih putokaza. Ba­ čeno u grešni svijet. pa­ dom. jer nije moguće dulje opstajati u ništavilu. Tako se sve tri ključne teme postmoderne: individualizam. 1987. Ipak. Opisani tijek raspadanja i izopačenja postmodernističkog individualizma — u klizavoj niz­ brdici od Prometeja do Narcisa 2 7 — nije neka osobita novost u povijesti ljudskoga roda. prepoznavanju vlastite unutrašnje zbilje. Ipak. narcizam i nihilizam nalaze već posve prisutne u gnostičkoj religiji. gnostički čovjek zaboravlja svoju iskonsku i istinsku bit. 28 G i o v a n n i F i l o r a m o . 27 M i c h a e l P. očituju prije svega neodređenošću. probuditi i izvući iz sjećanja. 2 8 Neznanje. trijeznost. Zato traži obnovu svoje istovjetnosti koja je u njemu dobro skrivena i gotovo već zaboravljena. žudnjom i nostalgijom. 224 . Samozavođenje se iscrpilo. pa tvore u stvari njezinu izvornu povijesnu jezgru. rasplinutošću. gnoza nije običan spoznajni postupak ljudskoga r a z u m a nego prije iskustvo duhov­ nog obnavljanja osobe. praznine posto­ janja. Sad međutim dolazi ono najvažnije. naime. 26 A n d r e G r e e n . Narcističke se psihoze. a usamljenost unesrećuje. Dapače. pa je valja opet naći. točnije onog ontološ­ kog »ja« koji sve nadahnjuje i utemeljuje. Ne treba zaboraviti da je individualizam — a ne samo marksistički kolektivizam — tako­ đ e r n e k a prvorazredna gnostička kategorija. Počnimo s nasljeđem individualizma. Lafolie privše. U središtu im je neizdrživ osjećaj nemira. sjeća­ nje. Strepnja i strah ga opsjedaju. Radi se zapravo o epignosisu. L'attesa della fine. oslobođenje.

• 29 H e n r i . Ovaj kratak izlet u povijest pokazao je čudnovate podudar­ nosti što se uspostavljaju između triju tema postmodernog druš­ tva i triju stožera gnostičke religiozne antropologije: suvremeni individualizam odgovara gnostičkoj usredotočenosti na sebe. Paris. valjda. monstruoznim arhontima kao što je gnostička. 31 H a n s J o n a s . 194. Die mythologische Gnosis. Čovjekova je duša naime po­ vlašteno mjesto gdje se sabiru sve nesreće i zla svijeta. ni gnostički vjer­ nik ne može nikada dohvatiti u odrazu vode do te mjere da bi se potpuno izjednačio i poistovjetio sa svojom slikom. demonologija i nihilizam gnoze. ona se javlja u gnostičkoj verzi­ ji kao pitanje ljudske slobode i izloženosti kušnji demona. Grčkom intelektualizmu nadodaje sad gnostici­ zam jednu vitalističku odrednicu. istodobno kao epistemološko pitanje i reli­ giozni postupak. 30 G i o v a n n i F i l o r a m o . En quete de la Gnose. R o m a . Sur TEvangile selon Thomas. Stoga gnostičko učenje prečitava iznova mit o Narcisu u posve novom ključu. Jer. To opravdava zaokret ne samo u pristupu ideologijama nego i religiji.31 Prijetnje zla stvaraju osjećaj bespomoćnosti i strah od ništavila — horror vacui — na koji se onda nužno nadovezuju pogubnost potpune slobode. 1964. u gnostičkoj religiji. 123—139. 1990. Slika koju čovjek vidi u zrcalu tek je puki privid.C h a r l e s Puech.Glede druge teme. jer odražava samo njegovu tjelesnost. moderni nihilizam odgovara psihologiji demonologije u sustavu gnoze. Na kraju svega što smo dosad iznijeli ispada da su dvije vla­ daj uće ideologije našega doba — marksistički kolektivizam i postmoderni individualizam — zapravo začete u istom povijesnom rodilištu. Göt­ t i n g e n . ali započi­ nje i njegovo spasenje. Lik što se odslikava u vodi nalik je da­ kako meni. 113." Otuda potpuno jasna narcistička situacija. str. str. To je razlogom da se. đavlima. ali jedino kao vanjskom obliku unutrašnjeg i skrive­ nog bića. dok se još do jučer smatralo da religija može biti istinski protumačena samo svje­ tovnim uzrocima — gospodarskim ili psihičkim — dotle sad po­ staje svakim danom očitije kako je upravo obratno: da se svaka svjetovna pojava može do kraja logično protumačiti tek religij­ skim razlozima. str. 225 . da­ našnji narcizam odgovara gnostičkoj slici unutrašnjega čovjeka i igri zrcala. demonima. Odatle vrijednost psi­ hičkih sastojaka u demonologiji. 1978. nema religije koja bi bila toliko opsjednuta zlim silama. II risveglio della gnosi owero diventare dio. Treća se tema tiče nihilizma. sadržaji narcizma mogu se jednako tako pronaći u gnostičkom shvaćanju osobe. koja se ostvaruje u simbolizmu vode. 30 U po­ vijesti. slično Narcisu. Otud pojava rastuće važnosti sociologije religije i za svjetovnu povijest. Nema onda krivo H. Jonas kad piše da »gnostička psihologija i nije ništa drugo doli demonologija«. A ta demonologija izlazi ponajviše iz materije u koju je ljudski rod nesretno ubačen i zatočen. Gnosis und spätantiker Geist. U Plotina je igra ogleda­ la značajno istaknuta.

kao što su primjerice droga ili alkoholizam. i njezina marksističkog okruže­ nja. Sukob je naime dviju religija — svjetovne i crkvene — uvijek nepomirljiviji od drugih protivljenja. otpraćaja. Složenost i nepriličnost našega pothvata leže najviše u tome što su obje spomenute ideologije. crkvena je religija svu svoju snagu dobivala od potpore vjerničkog naroda. To je proizlazilo iz njihova kolektivističkog učenja. To je razlogom đa su ubrzo stvorili uspješne me­ hanizme obrane od presizanja jedne uporne svjetovne religije s kojom nije bilo nimalo lako postići pomirdbu. Živeći jedino sa svojim blagdanima i obredima — jer im je drugo bilo oduzeto — morao im se svijet izvan toga obruba učiniti sasma tuđ. S druge pak strane. stjerana u podzemlje društva. crkvena je religija u socija­ lističkom feudalizmu bila. obredi­ ma. prvomajskih parada. kolektivizacije sela. vrlo slične po svojem svojstvu religijske svjetovnosti. ustanovama i masovnim pri­ stalicama. a nije proistekao iz krivog teologijskog zaključka da je svijet zao i pokvaren. red je da po­ novno pređemo taj isti razvoj. To objašnjava zlosretnu sudbinu crkava u socijalističkom fe­ udalizmu. Bilo je to doba velikog rascvata pučke reli­ gioznosti i masovne narodne pobožnosti. Nije onda iznenađenje da mno­ gi vjernici nose neizlječive ožiljke iz toga vremena. Taj odnos nije bio etičke nego sociološke naravi. golemih industrijskih poduzeća. uda­ ljen i prijeteći. tog jedinog oslonca i izvorišta ne­ pokolebljivosti vjere. Zato onda ona tako oštra isključivost.RASPAD KOLEKTIVISTIČKE RELIGIOZNOSTI Pošto smo potanko opisali društveni razvoj. anonimnost. kad je feudalni socijalizam promicao ko­ lektivizam. koji ide od soci­ jalističkog feudalizma do postmodernog narcizma. rubnost i prostor opasnih stvari. pa se uvođenjem u igru crkvene religije zapravo nastavlja razgovor opet o sličnoj temi. U pitanju je sudar dviju doista različitih religija s potpuno suprotnim vjerovanjima. jer je poglavito nastao kao posljedica živ­ ljenja u društvenom »progonstvu«. Opisani je položaj stvorio s vremenom jedan gotovo mani­ hejski odnos vjernika prema društvu. s druge. ali sad prateći jedino fenomen religije. Da su i htjeli. Sjetimo se samo omladinskih radnih akcija. velikih mimohoda. Nepregledno mnoštvo odlazi na duga i naporna 226 . potpuna oprečnost i krajnja nepomirljivost između crkvene religije. sletova i sportskih priredaba. etikama. s jedne strane. pio­ nirskih skupova. upriličuje vjernički narod — kao naravnu protutežu — svoj veliki pohod brojnim svetištima i dalekim prošteništima diljem zemlje. apokalipsama. Naprotiv. dogmama. mitinga. Stoga je s jedne i s druge crte razgraničenja rastao i jačao neki sve očitiji kolekti­ vizam. Gledajući povijesno. eshatologijama. dočeka. nije se radilo o sukobu jednakih i ravnopravnih sudionika. U istom razdoblju. jer je u pitanju sraz svjetonazora koji obuhvaćaju cijeloga čovjeka i stavljaju u pitanje ulog svega njegova življenja. marksistička i građan­ ska. zajed­ ničkih radova. zagovornici utopije savršenog društva nisu mogli proći bez masovnosti. više ili manje.

utjecaji svjetovne religije pokazali su se nedjelotvorni­ ma jer su pred sobom imali suprostavljenu vrlo žilavu i otpornu seosku kolektivnu religioznost. Tek će poslije. Prodorom građanskih sadržaja počeo se polako mijenjati i položaj vjernika u poretku socijalističkog feudalizma. pohađaju marijanska svetišta. L'atheisme en Yugoslavie apres la if Guerre Mondiale. Zagreb. kao što se i pučanstvo seli iz ruralnih u urbane sredine. u Atheisme and Dialogue. 1966. jednako u Crkvi kao i u društvu. a niti uvjeta da bi se mo­ gao razviti stanoviti religijski elitizam. str. Sarajevo. u pluralističkom pristupu. tradiciju i povijesnost naroda. 1984. Čak se i u hodočašća počinju uvlačiti • 32 Jakov Jukić. 1990. izdržljiva i pravovjerna. Središte se religioznog života premješta iz sela u grad. 222—226. seoska se zajedničarska religija našla u položaju da bude sučeljena jednim sve otvorenije ateiziranim i sakraliziranim društvom. koja je bila čvrsto urasla u obi­ telj. 33 Đuro Šušnjić. str. Zato se religija u prvom razdoblju socijalis­ tičkog feudalizma prvenstveno očitovala kao masovna. Jača utjecaj sredstava priopćivanja. Proces sekularizacije zahvatio je sve pore javnog i privatnog života. U tim nepovoljnim prilikama nije bilo ni dovoljno vremena. 34 Dragoljub B. posebice filozofije i psihologije. Socijalističko društvo i religija. što se pred rat mjestimice javlja u gradovima.35 saz­ reti uvjeti da se nasluti mogućnost doživljavanja religije i kao strogo osobnog čina. 245. 19. a opada životnost neposrednog seoskog zajedništva. 33 Esad Ćimić. ima zanemarljiv broj izjašnjenih ateista. Sastojci kolektivizma. 1988. pučka. Beog­ rad. No u doba zamaha socijalističkog kolekti­ vizma i masovne pučke religioznosti — što je sa sociologijskog stajališta isto — taj iskorak teško da se mogao uopće očekivati. snažna.hodočašća u kojima sudjeluju milijunske mase vjernika. pri­ mjerice. str. 335. Teorijske orijentacije u proučavanju religije i ateizma. Znati i verovati. ali i obratno. godine otkrio da u nas. Ne začuđuje onda što je prvi poslijeratni popis pučanstva iz 1 9 5 3 . Organi­ ziraju se blagdanski skupovi. 32 Na taj je način religij­ ski kolektivizam pokušao dati doličan odgovor moćnom socija­ lističkom kolektivizmu. Taj krug sociologa — koji se proteže od prvih značajnih iskustvenih pothvata33 do završnih znanstvenih sažetaka34 — obrađuje u stvari religioznost kao izričito i isključivo kolektivni čovjekov čin. 1987. Prilozi sociologiji religije. 20—25. a priklanjanje užitku i zaokupljenost potrošnjom prazni crkve u velikim gradovima. borbena. 292. Na kraju prvog razdoblja socijalističkog feudalizma počinje se spominjati i znanost sociologije religije. Ipak. Le dialogue chretiens-marxistes en Yugoslavie. 111. U tom su raz­ doblju vjernici vršili svoje religijske obveze u ozračju zajedniš­ tva. Jakov Jukić. zbrajanjem sociologiji religije i drugih znanstvenih disciplina. 3.4. Dordević. očito slabe i išče­ zavaju. sla­ ve mjesni zaštitnici i javno štuju crkveni sveci. O religiji i ateizmu. u Pro Vita Mundi. Bogatstvo nagriza moral seoskog pu­ ka. str. 227 . Objavljuju se teorijski radovi i poduzimaju empirijska istraživanja. bilo da su mu pripadali ili se suprotstavljali. Stalno je dakle u pitanju bio neki kolektivitet. str. Ukratko.

ranama i brodolomima. Štoviše. vjernik se počinje os­ jećati društveno potisnut i životno marginaliziran. alkohola i noćnih zabava. vjernici su opet bili izlo­ ženi novim stresovima. Funkciju religije nije mogla obaviti nikakva znanost. Ko­ načno se utopijski mit kolektivizma potpuno rasuo. otvorena je mo­ gućnost slobodna odlaska u inozemstvo. PRODOR KARIZMATICKE RELIGIOZNOSTI Ni za religioznog čovjeka nije danas sporno da je suvremeno građansko društvo najviše obilježeno pojavom. dopušteno je privatno vlasništvo. To se zacijelo svugdje pomalo i neskriveno opaža. rastom i razma­ hom sekularizacije. Sve je to utjecalo da se društvena situacija počne naglo mijenjati. koji ima drugačije zahtjeve i individualističku logiku shvaćanja. pa su se ljudi okrenuli više sebi i svojim osobnim problemima. Na izvoru te pojave povijesno stoji prosvjeti­ teljsko povjerenje u razum i njegove neograničene mogućnosti. počele su se prevoditi strane znanstvene knjige. Zbog opće privatizacije uvjerenja. Trebalo je u kratkom vremenskom razdoblju prijeći iz kolektivističkog u posve novi svijet gradskog načina življenja. ali ne više od marksističke boj ovne ideologije nego od svjetovnog mišljenja i mentaliteta samodovoljnosti blagostanja. Na tom istom valu i religija doživljava svoju duboku preob­ razbu. Tom promjenom vidika. Plima je se­ kularizacije zahvatila gotovo sve dijelove društva.konzumistički zahtjevi. Nahrupio je in­ dividualizam. Zako­ ni tržišnog gospodarstva zahvatit će ili već zahvaćaju religijsko područje. kocke. pa oko velikih marijanskih svetišta i pro­ šteništa rastu cijela podzemlja biznisa. U svojem prvom razdoblju — koje nazivamo modernim ili mo­ dernističkim — građanski su ideolozi vjerovali da religija može biti posve zamijenjena znanošću. egoizam i svjetovno shvaćanje svijeta. Rasprsnućem feu­ dalnog »frižidera« i polaganim nestajanjem socijalističkih obi­ lježja društva — što se upravo sad zbiva. Postupak preoblikovanja kolektivne u individualističku religioznost — što je u nas upravo u punom tijeku — navješćuje mnoga krupna iznenađenja. Ali se baš ta vjera u znanost po­ kazala znanstveno neodrživom i potpuno pogrešnom. Budući da je u modernim razvije­ nim društvima ta individualistička religioznost otišla brže i dalje u svojem razvoju nego što je slučaj u nas. koja je izazvala drugu veliku krizu u našoj tradicionalnoj crkvenoj religiji. trebamo je opisati ako želimo doznati koji nam oblici svetoga neizbježivo dolaze u susret. koliko god se u tome 228 . Raslo je društveno bogatstvo. kroz sve su vrijeme postojanja socijalističkog feudalizma prodirali — polako i uporno — mnogi sastojci modernog načina življenja i to onoliko koliko je marksistički socijalizam nepovratno ulazio u svoju smrtonosnu krizu. iako je već mnogo rani­ je počelo — građanski su sadržaji u daleko većoj mjeri došli do izražaja.

autoritet. privatizi­ rana. Tako na prostoru gdje je seku36 H e r m a n n Lübbe. Religion nach der Aufklärung. 229 . koja se oči­ tuje u svojem manjinskom i elitističkom uzorku. ideologičnost. koliko je to imalo za posljedicu bujanje i cvjeta­ nje jedne nove religioznosti. Iz toga slijedi da razloge za pojavu nove religioznosti — koja je danas lako prepoznatljiva u mnoštvu crkvenih skupina. Njihova je sakralna vizija naglašeno osobna. koju je dakako teško vjerno predoči­ ti i točno odrediti. 1986. novih sekti. pa zasi­ gurno pripada individualističnom buđenju postmoderne. religijskih pokreta. jednako kao i društvene. Još više. Ta se nova religioznost najprije očitovala u pokretima kariz­ matičkih ili emocionalnih zajednica. pomiriti različite kulture. vjer­ skih zajednica. napretka i znanosti. eksplozija nove gradske religioznosti — posebice u neskrivenim predrazumskim i podrazumskim oblicima — ima značenje radi­ kalnog raskida s prosvjetiteljstvom. očuvati prirodu od uništenja. Stoga je teško izbjeći pitanje da li se između toga kraja iluzija modernosti i početka spektakularnog povratka reli­ gije u svjetovno društvo može uspostaviti neka uzročna sveza. donijeti mir i bla­ gostanje svim ljudima na zemaljskoj kugli. Otud potreba da se najnoviji iz­ ričaji religioznosti smjeste više u prostor postmoderne nego mo­ dernosti ili čak predmodernosti. Odgovor je naravno potvrdan: sveto je nadošlo jer je modernost zatajila. 32. bez dogmatske postave i institucionalnog okvira. utemeljena na iskustvu pojedinca.36 Neuspjeh znanstvene utopije. u njegovu neupitnom oboža­ vanju razuma. političnost. A upravo je tak­ vo otkriće svetoga posve tipična postmodernistička pojava. tehnologijski i proizvađački mentalitet. doživljavaju u naše dane svoje potpuno povijesno obezvrijeđenje. Neke središnje vrednote građanskoga društva. nije pratio međutim toliko povratak tradicionalnoj pobožnosti i crkvenoj vjeri. spomenuta je potreba za religioznošću izravni povijesni odgovor na krize tog modernog svijeta koji se pokazao nesposob­ nim riješiti temeljne probleme ljudskoga postojanja. karizmatičkih družbi i apokaliptičkih grupa — valja prije svega tražiti u krizi modernosti i raspadu njezinih svjetovnih mitova. Čin pak koji određuje pripadnost skupini jest osobno religiozno obraćenje. str. što je u prvom redu čuvstveni doživljaj. a s dru­ ge otkriće svetoga i oblikovanje gorljive religioznosti. kao što su razumnost. Zato se sociolozi. Graz. Jer. kako bi možda netko neupućen očekivao. Upra­ vo osjećajna odrednica tih pokreta u najvećoj mjeri privlači podzemljare suvremenih pustinja svjetovnosti. slažu da u razvijenim zapadnjačkim porecima istodobno jačaju dvije oprečne razvojne težnje: s jedne strane zahtjev za potpunom svjetovnošću. gotovo bez iznimke. na čemu u stvari počiva sva ideologija modernosti ili prvog razdoblja građanskog društva. napredak. Obnova zanimanja za religiju posljedica je nesposobnos­ ti modernog društva da ispuni ono što je obećavalo u svojem prvom optimističkom razdoblju.trudila.

redove. u svojem institucionalnom okviru. čime na najbolji mogući na­ čin privlače u svoj krug nove obraćenike. Riječ je dakle o novom modelu religioznosti uopće. Skupljeni u male i prisne skupine. Naprotiv. Tu tvrdnju danas najrazložnije brani D. Paris. 37 D a n i e l e Hervieu-Leger. Stoga je dopušteno ustvrditi da danas Crkve u značajnoj mjeri pripuštaju u svoje okrilje karizmatičke sadržaje. Vers un nouveau christianisme ?. 36 M o n i q u e Hebrard. Time se i protiv volje sama Crkva. Paris. Les Nouveaux Disciples dix ans apres. 378. kao živi znakovi. manje ili više. koje 38su prije bile kritički raspoložene. pobliža će se obilježja karizmatičke religioznosti. karizmatičari se zapravo opiru stanovitim zastranjenjima i nespretnostima uspavane Crkve. ne sužuju samo prostor svjetovnosti nego iznutra obnavljaju Crkvu i uvećavaju joj vjerodostojnost.larizacija bila jamačno najukorijenjenija — u gradu i društvu blagostanja — razvio se tijek osjećajne religioznosti i slobodnog zajedništva. Bilo bi međutim posve po­ grešno misliti da je karizmatička religioznost izdvojena duhovna stvarnost što se nalazi i širi potpuno izvan kruga Crkve i njezina utjecaja. Hervieu-Leger. razot­ kriti tek u sučeljavanju novih sakralnih skupina s Crkvom i nje­ zinim strogim pravilima uređenja. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. sve Crkve. sve glasnije dolazi do izražaja stajalište da će se u buduće i same Crkve oblikovati — ako žele opstati i biti djelotvorne'u svjetovnom okruženju — u svojem karizmatičkom vi­ du." Prema njezinu mišljenju pokret karizmatičke re­ ligioznosti daleko nadilazi istoimene grupe u Crkvi ili izvan nje. Ipak. Hladnoći birokratizma i institucionalnoj ukrućenosti crkvenih ustanova oni suprostavljaju toplinu zajedničkog življe­ nja i neočekivano žarku pobožnost. Crkvi i njezinim potrebama. u kojem je naglasak više stavljen na kakvoću unut­ rašnjeg iskustva i duhovne sadržaje nego na društvenoj ili poli­ tičkoj zauzetosti vjernika u svijetu. Iskrenim vjerovanjem preobraženi pojedinci. pa svugdje nezaustavljivo nadire. Čini se da su oba povijesna suput­ nika našla u tom susretu i popuštanju svoju korist. polako preobražava. crkvene ustanove. koji ih također zacijelo nadahnjuje. 1987. koja — da iznenađenje bude veće — nije nikakva konzervativka ili politički desničar nego poznata feminiskinja i predavač sociologije religije na Katoličkom insti­ tutu u Parizu. osvajajući svojim duhom župe. 395. 1987. Zato karizmatička religi­ oznost ne označuje i zahvaća samo nove sekte i razne duhovske družbe utemeljene od neovisnog vjerskog vode nego je kao po­ kret zahvatio. karizmatičari ističu potrebu osjećajnosti i brze promjene svijesti. a ne puštaju sa­ mo da ih ti sadržaji nadvladavaju. • 230 . Protiv prevelike razbo­ ritosti i sporosti Crkve. potiču veću slobodu i duhovnu hrabrost. s ko­ jom počinje razvoj vjerskog individualizma postmoderne. str. Otuda najnovije približavanje karizmatičkih družbi. str. molitvene skupine i teologijska učiliš­ ta. Voyage ä travers les communautes charismatique. a ne o ne­ kom njezinu nevažnom izdanku.

dadne neko stalni­ je teorijsko obrazloženje. koji svoj uspjeh zasniva više na snažnoj privlačnosti i osobnoj karizmi nego na društvenom uplivu crkvene ustanove. Drugim riječima. Crkva bi. novo je to što se u suvremenim okolnostima opaža sve očiti­ ja razlika između uspjeha karizmatičkog mentaliteta. uspješnošću. dakle. je­ dino religijske teme postmoderne. biskupa — a jača osobna karizma. ona dolazi u povlašteni položaj da prilič­ no nerazgovijetnom prosvjedu postmoderne. i gubitka društvenog ugleda crkvene religije. Došavši u položaj da iz razine karizmatičkog određenja religije. Us­ poredo s tim slabe svi oblici funkcionalne karizme — vezane uz lik svećenika. poglavara. ako ne i organizacijsku strukturu. mogla ponuditi uvjerljivije opravdanje i djelotvor­ niju ideologijsku potporu mirotvornim. redovnika.Ne treba se onda čuditi što je i Crkvu počela prožimati neka sve očitija želja za prihvaćanjem karizmatičkih sastojaka. što je na crti individualizma postmoderne. s jedne strane. već je sad moguće zaključiti da su karizmatičke težnje — uobličene u istoi­ menim skupinama — možda najkrupnije novosti i po religijskoj 231 . pohranjene u karizmatičkim pokretima. daju životvornost Crkvi koja se još bavi temama pre­ thodne moderne-. Ipak. koje pripada is­ ključivo postmodernosti. pod uvjetom da pristane na karizmatičku obno­ vu svog bića. jedina mogućnost njegova preživljavanja nalazi se u osobnom zalaganju novih »svjedoka duhovnosti« koji »čine znakove«. organizacijom. s druge. Dapače. Netko bi s pravom mogao primijetiti da takvo oživljavanje religije vlasti­ tom duhovnom učinkovitošću nije nikakva novost u povijesti Crkve jer su svi veliki utemeljitelji redova. Taj postupak nadoknađivanja crkvenog neuspjeha karizmatičkim uspjehom spašava dakle pri­ hvatljivost i uvjerljivost eklezijalne poruke. jer će bez te pomo­ ći ostati i nedovoljno misaono opravdani i nedjelotvorno druš­ tveno podržani. U Crkvi jača utjecaj osobne karizme. koji se iskazuje u mnogim raspršenim i nepovezanim nitima. U tom je razmišljanju potrebno ići još dalje. poli­ tičkim oslobođenjem i društvenom pravdom. ideologijom. »otvaraju putove« i »daju puni smisao« ljudskome postojanju. redovnice. može prosuđivati i osuđivati najnoviji stečaj svih mitova modernosti — u isti mah građanskog liberaliz­ ma i marksističkog kolektivizma — Crkvi se pružila iznimna po­ vijesna prilika da oblikuje doista razložnu i zaokruženu kritiku te modernosti. Unatoč tim neizvjesnostima glede budućih ishoda. Budući da krhkost doktrinarnog i normativnog sadržaja crkvenog učenja svakim danom postaje sve ugroženija od uspjeha znanstvene ra­ cionalnosti i društvene svjetovnosti. Dosta se pri tome sjetiti uloge današnjega pape Ivana Pavla II. obnovitelji vjerskog zanosa i sveci bili redovito jake i istaknute karizmatičke osobe. a opada njezina društvena moć. ekološkim i drugim po­ kretima postmoderne nego što ih sami imaju. Sto­ ga se čini da samo duhovno moćne i religijski utjecajne osobe mogu u naše svjetovno vrijeme nadoknaditi brzo opadanje druš­ tvenog autoriteta i vjerodostojnosti institucionalne vjere.

1990. g o d i n e u R i m u zabilježio s a m ovu zanimljivu tvrdnju j e d n o g a teologa iz Latinske Amerike: »U s t r a h u da n e b u d u z a d n j i k r š ć a n i n a svijetu. Uzroci su za takvo njezino držanje različiti. Vjerojatno da ti teolozi. a racionalistička u još ranije prosvjetiteljstvo. 40 G i a n n i V a t t i m o . La theologie au sortirde la modemite. u z b o r n i k u Postmoderno ?. ideologizacija je stalna kušnja i opasna stramputica svake teologije. kako uopće može biti negdje postmodernosti gdje se još nije zbila ni modernost? Sve pokazuje da se drama suvremene teologije. ne opažajući da je ostali svi­ jet već podosta iskoračio u novo postmoderno vrijeme. međutim. 1985. 42 To je grubi previd. D. Naravno da ima iznimaka pa se počinju javljati izdanci posve no­ vog pristupa teologiji — u djelima H. Teolozi rabe samo kategorije modernosti. P a r i s . 15. 1. a još je neplodnije u vremenu općeg brodoloma društvenih mitova socijalizma zagovarati mogućnost ostvarenja vizije teolo­ gije oslobođenja. 41 Pribivajući I z v a n r e d n o j b i s k u p s k o j s i n o d i 1985. Ima zacijelo i potpuno op­ rečnih stajališta.važnosti sigurno prvi događaj u povijesti suvremene Crkve. Ipak je najveći anakronizam obznanjen u teologiji oslobođenja. Dnevnik s Izvanredne sinode. II destino dell'uomo. ukorijenjuje u građanski utopizam iz prvog razdob­ lja. J a k o v J u k i ć . Taylo39 D a n i e l e Hervieu-Leger. str. Politička se teologija. primjerice. zaraženi političkim mentalitetom. u z b o r n i ­ ku Le retour des certitudes. 1987. Nichilismo ed ermeneutica nella cultura contemporanea. koju kobno nadahnjuje upravo gnostička eshatologija marksizma. M i l a n o . ne bi moglo reći za teologiju koja se našla na potpu­ no suprotnoj strani. u Crkvi u svijetu. 218—234. str. • 232 . dok većina 43 njihovih vjernika razmišlja i djeluje već na način postmodernosti.40 doista je izlišno braniti stare isključivosti racionalističke teologi­ je. str. ali uvi­ jek potječu od prošlih pojednostavnjenja. 21. 41 J o h a n V a n d e r Vloet. najkraće re­ čeno. Charismatisme catholique et institution. 59. što talijanski hermeneutičar G. La fede di fronte alia sfida postmoderna. donoseći siromašnom narodu. Cuppita. La fine della modermta. k r š ć a n i ć e m o ž d a p o s t a t i zadnji m a r k s i s t i n a svijetu«. 1990. str. Kad se u postmoderno doba počinje širiti sta­ novito nepovjerenje prema učenosti i znanju. ra­ nije opisano »zamrzavanje« društvenog razvoja i mitologiju svje­ tovnog napretka. Jer. koja se usko po­ vezala uz feudalni socijalizam predgrađanske ideološke obma­ ne. nisu jednostavno bili svjesni veličine obrata što se u zapadnjačkom društvu zbio prije­ lazom iz modernog u postmoderno razdoblje građanskog svijeta. 1986. M. 21. Coxa. 42 C l a u d e Geffre. pod obličjem naprednosti. pa ne treba zbunjivati činjenica što neki smat­ raju da jedino politička teologija i teologija oslobođenja pripada­ ju obzorju postmoderne. P a r i s . Dok je naime Crkva barem djelomice pri­ hvaćala i dopuštala da je zahvati duh karizmatičn'osti — čime se onda otvarala djelovanju ideja postmoderne — dotle je teologija ustrajno ostajala na starim gledištima modernosti ili čak predmodernosti.39 To se. sastoji u tome da većina njezinih predstavnika živi i raz­ mišlja kao ljudi modernog društva. 41 Uostalom. M i l a n o . 189—209. Vattimo sretno opisuje kao »malaksalost misli«. str. u z b o r n i k u Christianisme et modernite.

u koji­ ma se nudi novo shvaćanje pojmova Boga i tradicije. uvođenjem glazbe. sve karizmatičke grupe posvećuju osobitu pozornost ulozi tijela u činu molitve: tvarnim iskazivanjem zajedničarske blizine i snažnom čuvstvenošću u odnosima medu članovima. njegova posebnost i vjerodos­ tojnost. Naime. 129. Sad se opet moramo vratiti karizmatičkim zajednicama i ug­ laviti njihova poglavita obilježja. str. str. 77je Long Legged Fly. Spomenimo ovdje samo prinose D. u kojima se razrađuju novi putovi raspoznavanja Božjih tragova u ljudskom životu. mirisom tamjana. 1985. polažu ruke na ramena. 1969. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. Za vrijeme molitve približuju se jedni drugima.48 Sociologija religije obično na prvo mjesto stavlja ljudsku tjelesnost. sigurno da moderna teologija odveć kasni. kleče i prostiru na tlo. 1987. Bergera — ali je odjek njihovih ideja jedva 44 primjetljiv.ra. što se da­ nas tako olako obavlja i velikom učenošću predstavlja. Peter L. 343—360. Ta pažnja uprav­ ljena na tjelesnost otkriva se također u traženju neke vrste što pogodnijeg estetskog i ekološkog ozračja za moljenje: ukrašava­ njem okoliša cvijećem. Kad se konačno i teolo­ gija bude otvorila novim strujanjima. Cuppita. U središtu zauzetnosti karizmatičara na­ lazi se osobno duhovno iskustvo. P. S druge pak strane. Vers un nouveau christianisme ?. New York. Crkva je branila prven­ stvo razumnosti — najviše svojom racionalističkom teologijom — što su međutim vrednote modernosti. činit će to zacijelo — na što nam se valja poslije ostvrnuti — više pod uplivom gnostičkih na­ gnuća nego postmodernih tema. izmjenjuju znakove mira. Modern Society and the Rediscovery of the Supernatural. jednako za Crkvom kao i za vjerničkim narodom. Otud zazor spram svake »intelektualizacije«. London. Drugo se obilježje karizmatičkih družbi sažimlje u njihovu neopozivu otklonu racionalističkih i doktriharnih odrednica u religioznosti. Berger. ili tekstove 45 P. što je samo naličje već spomenute prevlasti osjećajnih nad razum­ skim sadržajima. A upravo su teme religioznog iskustva i osobnog duhovog ostvarenja tipične vrednote postmodernosti. Sučelice tome. 45 • 44 233 . 7. 46 Daniele Hervieu-Leger. nezgrapno i nuspješno »pokrštavanje« filozofijske hermeneutike P. A Rumor of Angels. Ricoeura ili teorije komunikacijskog djelovanja J. Paris. Uzevši sve u obzir. Zato karizmatičDon Cuppit. Nužnost da se pod sva­ ku cijenu spasi razložnost vjerske poruke dovela je do toga da je u Crkvi počelo blijediti zanimanje za znakove nazočnosti božan­ stva i slutnje upletenosti nadnaravnog u svijetu. Habermasa. str. skupa se sagibaju. Gisela i P. rasporedom tapeta i jastuka. L. a ne suvislost vlastitog teologijskog sustava. plesa i drugih tjelesnih izraza neusmenog religijskog govora. L. Odbijanje teoretizacije vjerovanja ne ovisi is­ ključivo o razumljivom nepovjerenju pristalica dragovoljnih sak­ ralnih zajednica prema izvanjskim ograničenjima nego je često rezultat okolnosti da je današnjem vjerniku pristupačniji čuv­ stveni vid religioznosti. teško će se moći uvrstiti u teologijsku znanost sve ono izvanjsko. Bergera.

drugo će se već lako nadodati. pa osiguravaju podjednako pripad­ nost zajednici i raskidanje s njom. Zbrojem svih dosad opisanih obilježja karizmatičke religioz­ nosti: čuvstvenosti. Riječ je o stalnim i slobodnim susretima. ali još lakše izlazi. podzemne Crkve i drugi brojni sakralni izdanci između sebe uspostavljaju — ne obazirući se mnogo na službene dodire predstavnika različitih velikih Crkava — neki »divlji ekumeni­ zam«. ne uključujući ih na bilo koji način u stalni od­ nos obvezne povezanosti s ostalim vjernicima. 1973. Premda karizmatički pokreti od­ lučno osporavaju pretjeranost i neumjerenost modernoga svije­ ta. Slično se zbiva u odnosima karizmatičkih družbi i Crkve. Stoga su vrlo gipke. Les conflits du dialogue. 48 Protivljenje karizmatičara eklezijalnoj organiziranosti u najvećoj mjeri odgo­ vara težnjama individualizma postmoderne. str. bez zadnjih namjera i skrivenih lukavstava. »ostanu u zajednici« ili »iziđu iz nje«. Fin de la secularisation ou fin de la religion ?. u zborniku De l'emotion en religion. prilagodljive i nestalne. Treće obilježje karizmatičkih skupina dolazi do izražaja u njihovu neobveznom i promjenjivom ustroju. Renouveaux emotionnels contemporains. 116. pojavu kojoj sociologija religija očito nije poklonila dužnu pažnju. 1990. Sudjelovanje dolazi samo od želje i privremene naklonosti članova. karizmatičke za­ jednice.ke zajednice kane ponuditi svojim članovima prostor oslobođen od nesnosnog skrbništva racionalizma. a traje dotle dok im te družbe mogu jamčiti osobno zadovoljenje sakralnih potreba što ih kao religiozni ljudi u njima jedino i traže. otklona razumskih razloga za vje­ rovanje. Dužnosti su pribi­ vanja obredima i prihvaćanja svih sastojnica religijskog sustava posve tuđe karizmatičkim družbama. sekte. str. obogaćivanje međusobnih odnosa. koji poprima nove i neočekivane vidike. subjektivno iskus­ tvo. tjelesnosti. Paris. oni svim članovima što su rasli u okruženju individualističkih ideja postomoderne — na prvom mjestu osobne slobode i potpune neovisnosti — omoguću­ ju da bez ustručavanja »stupe u zajednicu«. religijski pokreti. u kojemu će se moguć­ nost izravnog emocionalnog iskustva svetoga moći daleko lakše i uspješnije ostvarivati. Gledajući šire. Dalje. savitlji­ ve. spreman da prijeđe preko instituci­ onalnih obzira i obveznih naputaka eklezijalne politike. postupnim i iskrenim približa­ vanjima.47 To bi u svakom slučaju bio čuvstveni i neformalni ekumanizam. molitvene grupe. Paris. Renou­ veaux et traditions. Glavno je biti istinski reli­ giozan. oni svejedno ostaju u njegovu dosegu jer zadržavaju temeljne vrijednosti postmoderne koja je ipak nerazdvojni dio građansko­ ga društva. jer se time sva skrb • J e a n Seguy. snošljivost i otvorenost prema najrazličitijim mišljenjima. 48 47 234 . Te su vrijednosti: individualizam. 247. U te se skupine nai­ me vrlo lako ulazi. D a n i e l e Hervieu-Leger. osjećajno ispunjenje. slobode pristupanja u zajedništvo i ostvarenog ekume­ nizma — postaje razvidno da su to istodobno i neke od ključnih oznaka kulture postmoderne. Četvrto obilježje karizmatičkih grupa ogleda se u njihovu ekumenizmu. pokrenut od laika.

1987. dakle. Taj je individualizam pobliže očitovan u sve zamjetljivijem vraćanju religioznog čovjeka samome sebi i svojoj izgubljenoj sabranosti. traganje za vlastitom srećom. iako se u njemu nikad do kraja ne uspije­ vaju ostvariti. Za uzvrat. Zato najtraženiji put uzlaženja k svetome postaje silaženje na izvorišta vlastitog bića i pronalaženja u njima središta svih značenja. osobito u odnosu na kršćansku baštinu i njezine institucionalne predstavnike. Opisi nove religioznosti svjedoče o dubokoj preob­ razbi. Ta je preobrazba sigurno nešto mnogo više od pu­ ke izvanjske promjene. Izjalovi­ la se nada — iskazivana s toliko oduševljenja prije gotovo tride­ set godina — da se »jedna posve druga Crkva može pomiriti s jednim posve drugim svijetom«" Stoga je na kraju ostao samo religiozni pojedinac i njegova osobna tajna. recimo. Izlazimo dakle iz razdoblja političke religije i ulazimo u razdoblje duhovnog individualizma. što se zbila u području duhovnosti zapadnjačke kulture. inače. koja se. iskazuje u odalečivanju 49 D a n i e l e Hervieu-Leger. To je zapravo samo proširenje tih vrijednosti na područje religioznosti. Ti su voditelji pozvani da manje nadziru po­ kornost i ispunjavanje dužnosti vjernika. str. idejnu neovisnot. u z b o r n i k u L'etat des religions dans le monde. osobnu slobodu. • 235 . kariz­ matičke obnove poklapaju s najdubljim čežnjama svjetovnog čovjeka postmoderne. to se u izobilju zbilo u svim ostalim necrkvenim skupinama. iskrenog obraćenja. Ideali se. postmoderne religioznosti: vjeri manjine. Sve pouzdanje budu­ ćih vjernika bit će stavljeno u krkhe ruke nadolazećeg duhovnog individualizma. Vers un christianisme de communautes emotionnelles ?. osnažujući pritom njihov pristanak na tešku zahtjevnost dosljedne pobožnosti. Uza sve to. barem po svojim bitnim određenjima. pa postaju s vremenom njezini nerazdvojivi sastojci. P a r i s . jer su u nji­ ma posve otpali dotadašnji teologijski obziri i eklezijalni nadzori. Sve to u konačnici otkriva da danas u stvari pribivamo rađa­ nju lika nove. Religiozni se individualizma tek sada mogao nesmetano širiti i slobodno razbuditi. U toj vezanosti za Crkvu valja tražiti poglavite uzroke činjenici da se u karizmatičkim zajednicama ni­ su toliko razmahale krajnosti individualizma koliko ih je. oduševljenog prihvaćanja. malih zajednica. 509. većina novih duhovskih zajednica žele pripadati i stvarno pripadaju Crkvi. što znači u većini slučajeva. INDIVIDUALIZAM I NARCIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI Nije uopće prijeporno da karizmatička religioznost. a više da povremeno uznemiruju i potiču čuvstvenost slobodno pridruženih članova zajednice. trebalo očekivati. mjestimice odstupa od pravovjer­ ja crkvenog nauka. koje se oslanjaju na pokretljivom osoblju stalnih ili pri­ vremenih voditelja. slobodnih skupina.usredotočuje na ljudska prava.

cijeli mehanizam duhovnog rasta osobe postaje neobjašnjiv. 58—61. Za uz­ vrat. svijetu ili svemiru nego ga prije svega pronalazi u samome sebi kao vlasti­ to izvorište.51 Ovdje je vrlo važno naglasiti 52 da je ta unutrašnja duhovna preobrazba samo utoliko moguća ukoliko je svaki čovjek u svojoj zadnjoj i najintimnijoj srži religiozno biće. 51 Ken Wilber. prihvaćanje se religijskog svje­ tonazora obavlja kao isključivo osoban izbor. U naše se doba najdublja istina religije prvenstveno posvjedočuje u čovjekovoj svijesti. Sveto se manje shvaća i osjeća sa stajališta istine ili poruke. 1987. neizbježivo dovodi do psihologizacije i subjektivizacije religijskih sadržaja. Taj će preokret. München. dotično do pretvorbe zatvorenih sektaških grupa u slobodne vjerničke družbe. Pomiren sobom. jer obrće našu dugo stvaranu i dobro us­ taljenu predodžbu o religiji uopće. str. London. N e w York. U protivnome. Svi novi religijski pokreti redovito obećavaju svojim pristali­ cama da će ih osloboditi od izvanjskih prisila moderne civilizaci­ je i probuditi u njima zaboravljenu izvornu mudrost. a ne u njezinoj općoj društvenoj prihvatljivosti. 52 Theodore Roszak. To. veliku skrivenu sreću. Svejedno. a više s vidi­ ka osobnog iskustva ili duševnog doživljaja. sna. Vjernik se postmoderne ne susreće s Bogom u svojem bližnjemu. nemira. opuštenosti. u zbor­ niku Understanding the New Religions. Ethics. zatomljeno savršenstvo svijesti i neosvojenu osobnu samostal­ nost. dokolice. Zur Veränderung des religiösen Bewusstseins. Kane im također vratiti vrednote igre. Ecstasy and the Study of New Religions. U tim slučajevima riječ je dakle o individualistič­ kom »proširenju svijesti« koja postaje mnogo prostranijom i spo­ sobnijom da obuhvati sve postojeće. vjernik se oslo­ bađa napetosti. Otud ubrzana privatizacija religi­ oznog iskustva i posve dobrovoljno pristupanje vjerničkim skupi­ nama. zahtjevi postmodernosti počinju progovarati kroz njegovu religioznost. koja dobiva potpu­ 50 no nova svojstva i značenja. naravno. str. 1984. molitve i mističnih ushita. Takvo je ustrajno i stalno bavljenje vlastitom dušom ušlo u središte zanimanja upravo nove religioznosti. str. 73—134. stresova. razmat­ ranja. a ne priključenje stanovitoj sakralnoj zajednici. 7—9. taj se individualistički zamah duhovne ob- • 50 Knut Walf. čežnje i svih izrazito duhovnih raspoloženja. Na neki način biva spašen od zlih posljedica modernosti. 236 . Toward a New Understanding of Religion.vjernika od crkvene obredne prakse. rastresenosti. međutim. briga i strahova. smirenosti. Zato su na cijeni duševna stanja sabranosti. Stoga no­ va religioznost nije neka neodređena težnja da se dostigne sveto nego radije određeno savršenije stanje ljudske svijesti. zadubljenosti. A Sociable God. U individualističkom ozračju. Stille Fluchten. izgubljeni unutrašnji mir. potisnutu radost življenja. otkrivši pri povratku iz po­ sjeta svijetu kako je sada čak veća i od same sebe. imati dalekosežne posljedice. U pitanju je povijesno pre­ oblikovanje same religiozne svijesti čovjeka. 1983.

U r b i n o . duševni i duhovni. Stoga osobni duhovni razvoj postaje prvi i jedini cilj svih vjernika nove religioznosti. Na početku toga pothvata stoji svjesni čin obli­ kovanja samoga sebe. str. jer o njemu ovise i sve ostale vrste ljudsko­ ga napretka: biološki. samonadziranje i oslobodilački osjećaj »proširenja vlastite svijesti«. dakako. U tu se svrhu pokušava oba­ viti dograđivanje i ispravljanje stanovitih skretanja povijesnog kršćanstva. jer je to nuždan uvjet indi­ vidualnog i zajedničkog boljitka na svijetu. Needleman 64 upućuje na potrebu jasnog raz­ lučivanja kršćanstva kao svjetske ustanove od kršćanstva kao duhovnog pokreta. N e w Y o r k . str. U njemu je uvijek živjela i neprestance traja­ la jedna istinska spoznaja vlastitih mističkih mogućnosti. koje se osobito danas nitko ne smije lako odreći ili je čak zaboraviti. iskrenije i potpunije življeno. 237 . 35. Ni­ je. Bez obzira na te savjete. Najbolji primjer takvog usmjerenja nalazimio u mno­ gim zajednicama koje svojim pristalicama nude pretežno terapeutske učinke.53 Štoviše.nove rijetko kad odvaja od općeg tijeka napretka kozmičke svi­ jesti. Lost Christianity. 1989. Ovdje zacijelo treba spo­ menuti različite pokrete za razvoj ljudskih mogućnosti — Hu­ man Potential Movement — čijoj se pojavi u sociologiji religije • 53 54 A l d o N a t a l e T e r r i n . Zato spoz­ naja nas samih. neizbrisiv arhe­ tip. Unatoč brojnim i opravdanim primjedbama na račun isklju­ čivo osobne religioznosti — na što ćemo se morati poslije opet vratiti — teško je zanijekati postojanje čovjekove naravne potre­ be za duhovnim poniranjem u vlastitu unutrašnjost. a manje religijske ciljeve. materijalni. Brojna svjedočanstva ukazuju na to da valja očekivati sve jaču sekularizaciju religioznoga individualizma. koja traži da bude posebice ispunjena u naše dane kad se grozničavo preispituju uvijek novi i prikladniji oblici religioznos­ ti. Stoga će naši suv­ remenici — razapeti između osobnog i svetog u sebi — uvijek radije birati individualizam bez religije nego religiju bez indivi­ dualizma. okretanje prema korijenjima vlastitog bića i ot­ krivanje unutrašnjih mogućnosti ljudske osobe ne bi trebale biti zanemarene ni u kršćanstvu. Uporabom raznih drevnih i istočnjačkih tehnika potiče se samoshvaćanje. trajna i neotuđiva potreba. što je povezano s postmodernističkom temom apsolutne slobode. 46. J a k o b N e e d l e m a n . To je naime jedna zaista duboka. Bit će prijeko potrebno da ljudi uzdignu svoju svijest na višu razinu spiritualnosti i razumijevanja. Quale religiosita oggi?. pa nije mogao postojati onaj tako suvremeni i sudbinski rascjep između »apstraktnog« kršćanstva vjernika i nekršćanske stvarnosti svijeta. A baš je u tom tijeku osobno religiozno iskustvo bilo čuvstvenije. riječ o pukom vraćanju tradiciji koju malo tko osjeća svojom nego više o ponovnom otkrivanju tijeka kršćanske du­ hovnosti. takva se postmoderna religioznost čini sve pogodni­ jom za uspostavljanje izgubljenog suglasja između duhovnosti ljudske osobe i duha svemira uopće. 1980. društveni. Tako J. razvoj je religioznog individualizma išao nezaustavljivo dalje i izišao posve izvan crkvenih prostora.

u čovjeku sigurno postoje mno­ gi neiskorišteni izvori. 9 3 — 1 1 5 . obećavaju mu — pod uvjetom da se bude strogo pridržavao njihovih uputa — materijalno obi­ lje. u zborniku The New Reli­ gious Consciousness. Pokreti se za razvoj ljudskih mogućnosti — Human Potential Movement — istodobno nadahnjuju istoč­ njačkim religijama. • 238 . Držeći se hinduističkih izričaja mogli bismo reći da je u današnjem čovjeku ostao samo njegov Atman.posvećuje u zadnje doba iznimna znanstvena pažnja. Beckfort. Njemu je naime bila dosad potpuno nepoznata i vlastita narav i slabo dohvatljiv izravni odnos s duhom svemira. 129—156. Nad­ moć svijesti nad materijom biti će u budućnosti golema i gotovo neusporediva s današnjim stanjem ropstva duha. u zborniku Religious Move­ ments. yoga i zen. kojim upravo i označujemo drugo razdob­ lje religije postmoderne. Ljudsko biće uop­ će nije svjesno kakve tajne moći i teško dostupne dragocjenosti skriva u sebi. jer je djelimično sekulariziran. U pitanju je toliko išče­ kivano oslobođenje od svih društvenih uvjetovanosti. To je onda širom otvorilo vrata pojavi sakralnoga narcizma. N e w York. The Changing Form of the Human Potential Movement. Otud potreba za što boljim poznavanjem svoje vlastite osobnosti i buđenjem svijesti o njezinim dometima. u zborni­ ku Sickness and Sectarianism. 57 Richard M. N e w York. ali jednako već ustroje­ ne i poznate sakralne družbe kao što su Transcendentalna Medi­ tacija i Scientologija. Tim se sinkretizmom poku­ šavaju uspostaviti i stvoriti nove ljudske svijesti. 1985. str. zajednice al­ ternativnih terapija. Jer. str. 1969. Genesis. 31. N e w York. Exodus and Numbers. str. postaje sve sebičniji i okrenut is­ ključivo sebi. dok je Brah­ man potpuno išćeznuo. Religiozni individualizam. str. 2—3. koriste zapadnjačke psihoterapeutske meto­ de i slijede parapsihološki postupak. Jednom probu­ đene. The Human Potential Movement. 1976. u Social Compass. str. Holistic Imagery and Ethics in New Religious and Hea­ ling Movements. The Dinamicš of Change in the Human Potential Movement. kao u marksizmu na gospodarstvo. Po sebi je razvidno da će tom buđenju uspavanih moćiju u nama najviše pridonijeti uporaba raznih tehnika meditacije i askeze. one mogu postati gotovo neograničene u svojoj snazi. koristi­ ti vlastita unutrašnja bogatstva. ne­ opisivu osobnu sreću. Mnoge skivene snage spavaju u nama i valja ih samo probuditi. oslobođenje od frustra­ cija. nepoznate potencije. blokada i fizičkih hendikepa. od moralnih pritisaka i psihičkih smetnji. autogenog treninga. Cosmic Consciousness.58 grupe gestalt.57 Sve se svodi na svijest. zdravlje duše i tijela. novčani uspjeh i promaknuće u struci. Da bi to postigao. To stajalište otkriva nove vidike. 1984. proširenje svijesti. Berkeley. 259—272. 23—51. 372. 1985.55 U taj ok­ vir ulaze također skupine što predviđaju ozdravljenje duševno i tjelesno bolesnih ljudi. Roy Wallis. Bucke. 56 James A. Sve te skupine prilagođavaju svoje ponude težnjama čovjeka postmoderne: jamče njegov unutrašnji mir. Roy Wallis. otklanjajući u isti mah duševna kočenja i nesvjesne zabrane. Štoviše. koji se međusobno jedva nadopunjuju. često posve suprotnog podrijetla. mo­ ra prethodno postati svjestan svojih stvarnih mogućnosti. 55 Donald Stone. Betwixt Therapy and Salvation. skrivene energije.

2 3 7 — 2 5 6 . Neki su so­ ciolozi 58 s pravom primijetili da je spomenuta egzaltacija vlasti­ tog jastva i proširenje osobne svijesti zapravo povijesni ostatak od razmrvljene i r a s p a d n u t e nekadašnje religijske etike i sakral­ noga smisla. Sveto će op­ stati u svjetovnosti samo ako se bude skrivalo u narcističkom ob58 Thomas Robbins-Anthony Dick. zatvorena. Mnoga istraživanja otkrivaju porast narcističkih oznaka u suvremenoj duhovnosti. u zborniku The Sacred in a Secular Age. druš­ tvenost. Ber­ keley. pojava narcizma razgovijetno pokazuje da su vrijednosti ljudske osobe definitivno nadvladale vrijednosti njezine religioznosti. 1 9 7 8 . Ti »ostaci« se dakle uobličuju u stanoviti »mistični narcizam«. 4. Time povijest. Nuove religioni. 239 Transcendental­ • . u zborniku The Search for the Self. umjesto da ga n a p a d a m o 61 kao nagovještaj duhovnog i m o r a l n o g propadanja. u noj Meditaciji. Selected Writings. Jedno bez drugoga jed­ nostavno ne ide. str. I. u Marriage and Family Review. oholosti. i pripadnici Ujedinjene crkve b r a n e pojam »duhovnog bića« koji nije daleko od shvaćanja religije kao sebeljublja. Tko naime uporno nastavlja živjeti religiozni individualizam. u Bhagwan Shree Rajneesha i Scientologiji. 4 2 7 — 4 6 0 . Culture and Community. str. Forms and Transformations of Narcissism. dostatnosti i okrenutosti k sebi. Tijekom v r e m e n a potraga za svetim sve više po­ staje otkriće svetoga u sebi. vrijeme. 1 9 8 5 . solidarnost i zajedništvo polako nestaju iz k r u g a utjeca­ ja religioznosti i nepovratno ulaze u prostor svjetovnosti. Alia ricerca della terra promessa. Egoizam je duboko prodro u područje reli­ gioznosti. Uzdizanjem i veličanjem ljudske svijesti.Očito su zaljubljenost u sebe i obožavanje vlastite unutraš­ njosti — izraženi kroz duševni doživljaj svetoga — samo krajnje i sabirne točke razvoja religioznoga individualizma. dobiva svojstva sakralne sebičnosti. svijet. 59 Aldo Natale Terrin. Preživljavanje bi sveto­ ga u v r e m e n u svjetovnosti ovisilo o tome da li će m o d e r n i religi­ ozni narcizam biti ukinut ili preoblikovan. taj teško može izbjeći opasnostima religiozna narcizma. Cult. svezak. 1 9 8 5 . Štovi­ še. Religion and Psychological Weil-Being. 5 8 U svakom slučaju. izolirana. Iako religiozan do gorljivosti. u svojem raz­ doblju narcizma. 1 7 3 — 1 7 5 . 1 9 8 1 . str. što je dosljedno na crti individualizma postmoderne. 60 Donald Capps. čovjek postmoderne traži da se svi bližnji samo s nji­ me bave. što se savršeno poklapa s ubrzanim postupkom subjektivizacije i psihologizacije društvenih vrednota. Zato nova religioznost. 3 — 4 . koji je stvoren na povijesnom poprištu p o r a z a istinski religioznog iskustva i moralnog zalaganja. Narcistički se sadržaji susreću u svim najnovijim religijskim pokretima: u Međunarodnom društvu za svijest Krišne. privatistička. fenomen se religije počinje svoditi isključivo na usko osobno iskustvo svetoga. samoživa. a nije s p r e m a n na tu skrb nečim djelotvornim uzvratiti. Brescia. Njegova je religioznost egocentrična. Uzgred spomenimo da ima psihologa koji nastoje religiozni narcizam prikazati u pozitivnom svjetlu. 6 0 Stoga bismo svi mo­ rali poraditi na preobrazbi narcizma. pa je već uspješno iznutra rastače. 61 Heinz Kohut. 5 7 — 7 9 . Toward Revision in the Scientific Study of Religion. New York. preuzetnosti. str.

Od te stare hereze nova je religioznost preuzela cije­ li niz istovjetnih značajki: utemeljitelja koji poznaje tajnu nevremenitoga duhovnog iskustva. religiozni narcizam svejed­ no ostaje istaknuta i nezaobilazna činjenica duhovne situacije zapadnjačkog društva. I površnom po­ znavatelju religijskih gibanja u suvremenosti bit će jasno da se mnogo toga što se zbiva na društvenoj površini u svojem najdub­ ljem sloju otčitava kao drama drevne gnostičke pustolovine. Za takav zaključak dana su uvjerljiva obrazloženja.83 iako ne konač­ na. otklon svakog dogmatskog i crkve­ nog pravovjerja.84 Ipak. otkriće mnoštva nadnarav­ nih biti u odnosu s čovjekom i svemirom. 240 . 268. Njima se. težnja da se osjetilni svijet i materija shvate kao čiste iluzije. smještena na sredini puta između pre­ thodnog religioznog individualizma i budućeg religioznog nihi­ lizma. 1 9 8 7 . 1 3 . plodonosno značenje ukoliko ljudi okrenuti isključivo sebi hoće ipak znati za­ 62 što su toliko nesretni u hedonističkom poretku današnjice.liku religije. uspostavu monističke ontologije u kojoj je bo­ žanstvo viđeno kao apstraktno biće. uspostavljanje određenog i propisanog postupka ulaska i uvođenja u vjerničko zajedništvo. U svrhu potvrde ovog zaključka napravljeni su brojni poku­ šaji usporedbe. str. Ovdje moramo spomenuti da ima stručnjaka. putovanja i posjedovanja duše. Poslije opisa obično dolazi traženje razloga. Mnogi primjeri pokazuju na doista čudnovatu podudarnost između sadržaja nove religioznosti i gnostičkog učenja iz pro­ šlosti. 1 9 6 7 . Les voiliers du crepuscule. čini da takvo teologijsko gledište pro­ nalazi ideologiju gnoze svuda ondje gdje se danas u području • 62 E r n e s t Becker. Moderna je individualistička i narcistička religi­ oznost shvaćena kao ponovno utjelovljenje — avatar — gnostička nasljeđa. prvenstvo iskustva svijesti i osobne spoznaje u činu oslobođenja i spasenja. N e w York. Sectes et gnoses. od tih će obilježja dualističke vlastitosti biti najprije potisnute. Leiden. barem s religioznog stajališta. tumačenje toga iskustva kao uzdi­ zanja. ustrajanje na psihičkim i čudotvornim silama. The Denial of Death. str. 91 — 108. osobito među sociolozima. koji stanovitim nepovjerenjem gledaju na svako ola­ ko uspoređivanje stare povijesne gnoze s novim religijskim po­ kretima. str. naime. M o n t r e a l . Delimitation of the Gnostic Phenomenon: Typical and Histori­ cal. 63 C l a u d e L a b r e c q u e . jer su sve druge njegove moći — poslije pada u narcističku usamljenost — posve izostale. rabljenje ezoteričkog i antiracionalističkog govora. u z b o r n i k u The Origins of Gnosticism. U »zaljubljenosti osobe u samu sebe« stavljeno je sjeme dobrih ishoda jer omogućuje da se razluči »egoizam« od »osobne samostalnosti« u zapadnjačkom individualizmu. 64 H a n s J o n a s . narcizam nosi. ali sad u korist spoznajnih mogućnosti pojedinca. Unatoč tim primjedbama. Energije i Počela. u liku Mudrosti. eklektizam i sinkretizam. o kojima se naravno može ras­ pravljati i djelomično ih čak uvažiti. Uos­ talom. 1 9 7 5 .

ezoterija i sinkretizam. Le problšme de la dšfinition sociologique de la gnose. 67 E d w a r d C o n z e . Q u e b e c . 252—253. koji je uvijek predosoban. Cikličke predodžbe vremena. donijeti manje jednostra­ nu sliku stanja. Društvo Vedante. Q u e b e c . str. astrologija i znanje tajnih izreka. što recimo ot­ 86 voreno zastupa E. međutim. pa je neznanje izvor svih ljudskih zala. Transcendentalnu Meditaciju. 1967. Ananda Margu. Te su podudar­ nosti dakako središnje. Buddhism and Gnosis. 652—667. odnosno Soka Gakkai i drugih. Misiju Božanske Svjetlosti. La gnose-. 1986. nezaustavljivo približavaju njihove pristaše gnostičkom tipu religioznosti. sku­ pine Nicheren Soshu. Korisno je upozoriti na mnoge sličnosti između buddhističkog učenja i gnostičke ideologije. po­ jmovi materije i čovjeka. slobodan. ali i sve vrste grupa yoge. važnost simbolička izražavanja. Leiden. u z b o r n i k u The Origins of Gnosti­ cism. 157—165. zajedni­ ce Bhagwan Shree Rajneesha. ali polazeći uvijek i isključivo od samo jednog vjerskog svjetonazora. Meher Babu. str. nepreskočiva je razlika između »probuđenih« ili »savršenih« i »neukih« ili »svjetovnog puka«. 1986. fizioloških i racionalnih uvjetovanosti s ciljem da bi što uspješnije pronašao onaj dublji i vjerodostojniji dio vlastitog bića. Posebnu cjelinu čine družbe za razvoj ljudskih mogućnosti — Human Potential Movement — u koje valja obvezno ubrojiti 65 M a d e l e i n e G a u t h i e r . posebni putovi oslobođenja. u z b o r n i k u Gnoses d'hier et d'aujourd'hui. Pomnija će istraživanja. Conze ih je nabrojio nekoliko: spasenje dolazi samo putem spoznaje. vje­ čan i božanski. nesvediv. zajedničko im je učenje ezoterizam i filozofijski monizam. savršen. Indolog E. Središta Dharma Milarepa. dualizam. 66 E d m o n d Robillard. učenje o spasenju putem spoznaje. U tom je smislu onda moguće starinsku gnozu i njezine moderne odbljeske istodobno teologijski odrediti kao neku tipičnu anti-religiju. To nam onda dopušta da bez sustezanja primijenimo gnostičku tipologiju i na sufističke zajednice u zapadnjačkom društvu. jednaka je ravno­ dušnost prema povijesti i težnja da se je zamijeni mitom. što je skraćenica za Healthy — Happy — Holy Organisati­ . ezoterizam i prihvaćenje sinkretizma. une anti-religion. ali ima i onih sporedna značenja: sinkretizam. u z b o r n i k u Gnoses d'hier et d'aujourd'hui. u obje religije prevladava praktički i teorijski antinomizam. Središte Sri Chinmoy i skupine on. Robillard. kao što su ustrajanje na iskustvima svijesti. 241 3 HO. Na drugo mjesto dolaze duhovna gibanja u postmodernom društvu što se nadovezuju na mlađi buddhizam. prosvjetljenje. Spomenimo Međunarodno društvo za svijest Krišne. potraga za kozmičkim skladom. To se prije svega odnosi na nove religijske pokre­ te što su izravno ili neizravno izrasli iz indijskog hinduizma." U istom bi sklopu — poslije buddhizma — trebalo zacijelo spomenuti islamski sufizam koji također ot­ kriva gnostička svojstva u svojem učenju. Pritom se je do­ voljno sjetiti raznih zen-grupa. U oba slučaja čovjek oslobađa svoje ja od psihičkih.religije javljaju novi tražitelji svetoga koji su izričito protiv ili pot­ 85 puno izvan židovske i kršćanske tradicije.

To se najviše odnosi na protestan­ tsku teologiju. na krajnje dramatičan i izbezumljen način. Pojam čovjekovih mogućnosti. 1987.razne skupine za terapiju tijela i duše. 9—10. 3. iznemoglo gladuju i žeđaju sveto.'" ubrzo se proširilo na kršćansku teologiju. 1988. Neočekivano vraćanje postmodernog čovjeka na svoje dav­ ne gnostičke izvore. Na nju je naime pala oprav­ dana sumnja gnostičke hereze iz više razloga: zahtjeva da svede sigurnost kršćanske dogme na relativnost povijesne spoznaje. gnoza je po svojim najdubljim usmjere­ njima razorna i razarajuća: ona rastvara. 366. Usvajanjem gnostičkih tema — a manje postmo­ dernog mentaliteta — ta je teologija prečice ušla u prostor sak­ ralnoga individualizma i narcizma. 375—387. rasklapa i zatire sve čega se uopće dohvati. Čovjek je otvoren svojoj stvaralačkoj samostal­ nosti i ostvaren u svojoj unutrašnjoj moći u mjeri u kojoj postaje svijestan svojega jedinstva s kozmičkom svijesti. bitan i nezaobilazan u odre­ đenju tih pokreta. 242 . u Etudes. str. Slična opasnost jednako prijeti Crkvama koje se pretežito bave same sobom i svojim teškoćama. a ne s ljudima što po njezinim obrubima. između buđenja zaspalih energija u čovjeku i ot­ krivanja božanskog ja u gnozi. otkriva velike sličnosti s gnostičkom idejom »božanske čestice« što je bolno utamničena u materiju. To je njezin dijabolički vid. Ršveil de la gnose. drobi. sličan jezik. uništa­ va. Opisano je širenje gnostičkog svjetonazora dobilo prvoraz­ redno značenje u pogledu razumijevanja suvremene duhovne i religijske situacije. Poput te »božanske čestice« i usnule ljudske mogućnosti — Human Poten­ tial — u svjetovnim terapijama bivaju zarobljene od podsvijesti. Svi su ti prikloni gnostičkom uvjerenju doveli do narcističkog obilježavanja teologije i njezina određenja vjernika kao onoga koji »želi pobjeći od svega osim od samoga sebe«. ipak se bude i od njih oslobađaju. slični društveni poticaji i gotovo isti ciljevi. psihologizirajuće namjere koje bi povijest spase­ nja preoblikovala u izraziti postupak osobne individualizacije. Lee. razbija. Zato je moguća usporedba između rasta ljudskih mogućnosti u Human Potential Movement i gnostičkog uspinjanja duše prema sve savršenijim ispunjenjima. koja nije mogla ostati izvan utjecaja duhov­ nih silnica svojega vremena. Against the Protestant Gnostics. u novom revivalu. Jer. Ukratko. str. pokušaja demistifikacije koja bi imala za cilj ogoliti vjeru od sva­ kog misterija. To je zapravo verzija eklezijalnog narcizma u kojemu je Crkva pretjerano zaokupljena sobom. Iz toga proistječe zaključak da je upravo dolazak gno­ ze — kroz vrlo različite oblike — prouzročio povijesni prijelaz iz narcističkog stanja nove religioznosti u stanje njezine postupne nihilističke rastvorbe. 69 Phillip J. duševnih blokada i društvenih ograničenja. između gestalt nadzora nad so­ bom i gnostičkog nijekanja svijeta.89 što je u isti mah velika tema postmoderne i poglavita gnostička postavka. slična tehnika oslobađanja duhovnih snaga. ustanove za mentalni nad­ zor — Mind Control — i skupine istraživanja nadosobna iskus­ tva. • 68 Jean Vernette. Ali. N e w York.

1988. vjerodostojno. samoostvarenje. 1980. Nažalost. nova bi religioznost bila samo projekci­ ja unutrašnjih duševnih procesa. • 243 . str. Živeći u svijetu postmoderne. bez obzira na spomenute kritičke primjedbe. takvi dobronam­ jerni savjeti malo vrijede i još manje imaju odjeka u društvu. 71 Willy Obrist. Otud pret­ postavka da razvoj nove religioznosti — u rasponu od individua­ lizma do narcizma — ima jamačno i neko svoje psihologijsko tumačenje. a loše odbacili. jer se religioznost razvija po svojoj unutrašnjoj logici. Stoga mladi nemaju nužnih uvjeta za razvoj osobnosti. simboličko oblikovanje pokaza­ telja psihičkih događaja i očitovanje isključivo doživljaja ljudske svijesti. koju obilježava opća ravnodušnost. osobito iz teoloških krugova. Neue Religiosität. ta će kriza identiteta preći u samo raspadanja čovjeko­ va identiteta. Međutim. To može učiniti jedino netko po­ sve Drugi. a ne po neči­ jim pukim željama.71 Tako dola­ zi do kobnog poistovjećivanja između religioznog doživljaja i psi­ hičkog usrećenja ili opuštanja. doživljaj bez objekta i smisao bez oduševljenja za nečim stvarnim. bit će prijeko potrebno nešto sasvim kratko reći o kritici što se neprestance upućuje. No pođimo od izvora. kao što je u razdoblju političke religije — primjerice u teologiji oslobođenja — dolazilo do izjed­ načavanja onostranog iskupljenja s društvenim oslobođenjem.70 U njihovu nastojanju nije teško nadzrijeti metodu klasične apologetike. Inače. Najbrojniji su teolozi što nastoje stro­ go razlučiti dobro od lošega u novoj religioznosti. NIHILIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI Budući da je naš pristup religiji pluralističan. Kraće rečeno. F r a n k f u r t . 88. istinsko i izvorno. da bi onda do­ bro usvojili. poželjno bi bi­ lo iste zbiljnosti promatrati pod različitim vidicima. samoiskupljenje i narcističko iskustvo ljudi o samima sebi. Slabljenje vlastite osobnosti i fiksacija na narcističku razinu razvoja nužno dovode do krize identiteta. Herausforderung für die Christen. Vrlo brzo. U pomanjkanju jednog dovoljno određenog ideala za poistovjećivanje ili pogodnog lika za ideali­ zaciju. str. sakralnom individualizmu i narcizmu. 5. što se pobliže očituje kao »komadanje« slike o sebi 70 J o s e f S u d b r a c k . Ma­ inz. duševnog sazri­ jevanja i postignuća identiteta. Odnos dakle svojega ja prema sebi. Die Mutation des Bewusstseins. Ostala je zapravo »bez oca«.Prije opisa pojave i značajki nihilizma u novoj religioznosti. međutim. mladež se našla u druš­ tvenu položaju »siročadi«. To je dubi­ na bez temelja. vjernici postmoderne kulture upravo takvu novu religioznost is­ kreno proživljavaju kao nešto doista samosvojno. odsustvo autoriteta i izosta­ nak neprevarljivih ideoloških upustava. današnji naraštaji pokazuju vidljivu nemoć u oblikovanju svojega Nad-ja. prigovori se zažimlju u tvrdnji da je nova religioznost u stvari antropologija-. A s religijskog je stajališta više nego očito da čovjek säm sebe ni­ kada ne može potpuno spasiti.

Sad možemo pitati: kako se opisani »gubitak identiteta« odslikava na prostoru svagdašnjeg života vjernika? Zacijelo. nego to isto čine s drugim religijama. Identität und Lebenszyklus. F r a n k f u r t .i gubitak unutrašnjeg duhovnog ravnovjesja. Tako napredak cijelih narašta­ ja biva kobno zaustavljen na narcističkoj razini njihova osobnog razvoja. Zulehn e r 73 ^g r a uiogu »posuđenog identiteta«. Tako doznajemo da u naše doba ljudi slobod­ no odabiru ne samo pojedine dijelove svojeg vjerovanja — osobi­ to u oblasti dogmatike i etike — prema isključivo osobnim naklo­ nostima i hirovitostima. str. 154. 244 . »negativnog identiteta« i »posuđenog identiteta« — što ja samo drugo ime za religiju koja je uvijek manje vrijedna od individualizma i samo njemu služi — do »odricanja od identiteta«. 1971. Z u l e h n e r . kako bi rekao P. Stoga pribivamo prijelazu od narcističke religioznosti na nihilističku religioznost. dotično kao bolesni osje­ ćaj nesigurnosti i raspada svetoga u duši. preko »posuđenog identiteta« nezaustavljivo dovodi do završnog nihilističkog »odricanja od identiteta«. Sociolozi su o toj pojavi »sakralne shizofreni­ je« ispisali iznimno sugestivne stranice. nego ima ulo­ gu posrednika između iščezlog identiteta i nasušne potrebe za njim. koji u stvari znači nazadovanje. U tom sklopu nova religioznost. Još kraće rečeno. 73 P a u l M. narcistička fiksacija i difuzija identiteta — ne muče samo mlade nego su zahvatile urbano pučanstvo društva postmoderne. Zanimljivo je da na tom stupnju razvoja. a onda dolazi do neizbježnog gubitka njihova »reli­ gioznog identiteta«. Tako početni narcistički »bijeg unatrag«. koje se temelje na mno­ gim istraživanjima. Time se napokon ostvaruju svi potrebni uvjeti za pojavu nihilizma u novoj religioznosti. kao u vremenu individualizma. ispražnjene smislom i usamljene društvenošću. G ö t t i n g e n . a u težim slučaje­ 72 vima i strah od potpunog uništenja vlastite osobnosti. str. H. 1983. počinjemo susretati osobe koje su neutaživo izglad­ njele duhom. panike i opće zbrke. Najprije im se drobi i razmrvljuje suvisla slika svetoga. U svijesti onda nahrupljuju osjećaji meteža. gubitku duševih moći i raspadu duhovnog ustroja ljudskoga bića uopće. koji se ubrzo urušava u vlastitu prazninu. koje se iskazuje u zabora­ vu na sebe. put razvoja ide od »rasi­ panja identiteta« preko uspostavljanja. vrlo uočljivo i upečatljivo. To raspa­ danje identiteta ima svoje prethodnice: vraćanje na sigurnost djetinjstva. Destruktive Kulte. Otud zaključak da reli­ gioznost u zadnjem razdoblju narcizma nije više vjerodostojan doživljaj svetoga. jačanje obrambenih mehanizama putem sebeljublja i »spasonosnu« okrenutost k sebi. 28. Sigurno da tri spomenuta psi­ hička skretanja — težnja da se problemi riješe regresijom. One su opsjednute tjeskobom od shizofrena raspadanja i potpu­ na gubitka psihičke egzistencije. • 72 E r i k H. Razumljivo je što taj potonji oblik religioznosti ne uzima više tipično postmoderno usmjerenje zadobivanja samos­ talnosti i osobne slobode nego se nerijetko doživljava kao izvan­ jska usamljenost i unutrašnja praznina. E r i k s o n .

možda. i svemu diviti. kao što je to do nedavno bio slučaj. uspoređivati. Catholicisme et societe moderne. Iz svega proizlazi da je čovjek postmoderne zapravo vrlo re­ ligiozan. 1990. u stilu ä la carte. Les manifestations contemporaines du christianisme et la modernus. ali je njegova religioznost bez ikakva identiteta. 242. pa joj je cijena nisko pala. To je vjerovanje zaista iskreno. teorij­ ski obezvrijeđena. str. bez reda. nabaviti izvode iz Tipitake. nego je jednostavno životno bana­ lizirana i relativizirana. poruke Evanđelja i Kur'ana. Religija se redovito prihvaća po isključivo osobnom ukusu i naklonostima. Neki sociolozi više ustraju na istica­ nju manipulirajuće uloge religijskog spektakla. iako uspostavljeno slobodnim odabi­ rom sakralnih tema i ponuda. Svaki im je novi izbor svjeto­ nazora izvršen u funkciji ispunjenja površnih želja i dnevnih po­ treba." Danas naime svatko može lako prelistati u knjižari Talmud. Paris. To je razlogom da u našega suvremenika religija nije nikad idejno odbačena.Zato mnogi naši suvremenici iz razvijenih zapadnjačkih društa­ va često bez ikakve zadrške i kulturološkog obzira miješaju. suvislosti i smislenosti. učenje alkemičara i vještine yoge. ideje zena i buddhizma. kao u male djece i razmažene mladeži. poticana prevrtljivošću. odnoso onako kako se nekome pojedinačno svidi i prohtije. Područje je religije dakle zahvatila destabilizacija na potpuno isti način kao oblast mode i morala. ali i otići nekoliko dana u ashram ili vidjeti na televiziji hodočasnike na putu u Me­ ku. sve sü učestaliji slučajevi da je ne­ tko kratko vrijeme kršćanin. kao što se uostalom pokazala jednako škodljivom za ljubav i umjetnost: površnim se udvaranjem zapravo hini lju- • 74 Daniele Hervieu-Leger. Ipak. najveći stupanj razgradnje čovjekova »religioznog identiteta« doživljava naše zapadnjačko postmoderno društvo pojavom spektakularizacije ideja.74 dok su drugi skloniji u njemu vidjeti odrednicu novovjekovnog nihilizma. što ta sla­ bo »skrpljena« religija obično sa sobom donosi. naposlijetku pristaša Ujedinjene crkve i tako dalje istim redom do iznemoglosti. te ovisnici od mass-media s velikom pažnjom to pročitati. Svatko je nudi u izobilju. str. čak se. politički ukinuta ili znanstveno pobijena. Iz toga slijedi da je upravo spektakularizacija — što se odvija u udobnu razmaku od događaja — postala danas iznimno pogubnom za vjerodostoj­ nost religije. Civilizacija slike pretvara sve u spektakl. automobil i mjesto življenja. ali nikad neće htjeti u svetim događaji­ ma djelatno sudjelovati. a još manje prihvatiti i živjeti teške mo­ ralne dužnosti koje nalažu vjerska učenja. Ne iznenađuje što su vjernici počeli mijenjati svoju religijsku pripadnost isto ta­ ko brzo i nestrpljivo — u ozračju potrošačkoga nihilizma — kao ženu. gledati. 75 Paul Valadier. Paris. stva­ rajući opasnu okultnu smjesu. ku­ piti tekstove Vede. uživati. Štoviše. onda nekoliko mjeseci buddhist. Znatiželjnici će novosti i senzacija. po­ koju godinu učenik Krišne. u zborniku Christianisme et modernus. ravno­ dušnosti. 245 . praznini i kratkotrajnosti doživljaja svetoga. L'Žglise en procšs. Njezin se pak nihilizam ogleda u bezvoljnosti. pa tako i religiju. 1987. 300.

La fine della modernitä. narcističkom i nihilističkom obličju polazi zapravo od teološkog zahtjeva potpune neovisnosti i bezgranične slobode. spektakl samo odvaja. sebična i samodovoljna osoba. svakako. Sve se dakle okreće oko pojma slobode i njezina pogreš­ nog značenja. narcisoidna. vjerovanja i religije jednake i uspostavljene na istoj razini značenja. začinje moderno shvaćanje da su sve ideologije. polako za­ vršila ondje gdje je bila i počela: usamljenošću čovjeka. dok njezini sudionici ostaju još udaljeniji između sebe. duševno opustošeni konzumističkim ponašanjem i razočarani od neuspjeha političke eshatologije komunizma. Zato je taj bijeg religije u spektakl istodobno i njezin najdublji pad u nihili­ zam. • 76 Gianni Vattimo. Kriza Crkve ne­ će dakle biti ni manja niti kratkotrajnija od krize društva. društveno ili zajedničarsko biće nego kao isključivo privatistička. U tom se protuslovnom ishodiš­ tu. nadražuje. U zaključku recimo da razvoj nove religioznosti u individualističkom. Jer. U našim prilikama razlaza sa socijalističkim feudalizmom teško da će se moći govoriti o nekim začecima narcističkih ili ni­ hilističkih težnja u religioznosti ljudi. treba računati. Nichilismo ed ermeneutica nella cultura contemporanea. ljubav i umjet­ nost skrivaju dakle svoju tajnu onim ljudima koji ih pokušavaju doživjeti jedino na izvanjski način. Suprotno to­ me. dugo odvajani od crkvene pouke. udaljuje. koja nose neskriveno gnostičko obilježje. Stoga treba računati da će ubuduće postati redovitom pojava da nedostatno evangelizirani kršćani ispunjavaju svoje vjerske potrebe prihvaćanjem stanovi­ te vrlo neodređene i neuhvatljive naravne religioznosti. olakšava. sigurno će mnogi biti više upravljeni na uporišta naravne relgioznosti u sebi nego na eklezijalne po­ nude izvan sebe. ia­ ko nikad kao kolektivno. banalizira i izjednačuje. Milano. Stoga je u suvremenosti »nihilizam postao naša je­ dina mogućnost slobode«. površno sakramentalizirani. ali za još uvijek grešna čovjeka. U središtu je uvijek i neopozivo samo čovjek. vjerski neupućeni. Religija. kao u nekom rodilištu. Bit će konačno i ovdje potrebno — kao u slučajevima indivi­ dualizma i narcizma — spomenuti da su svi dobri poznavatelji povijesti gnoze suglasni kako je to drevno religijsko učenje baš u svojoj etici potpune slobode bilo krajnje nihilističko. zabavlja. premda su zbog svoje površnosti bili stavljeni izvan utjecaja svake prave umjetnosti. Uvučeni u vrtlog sekularizacije. groz­ ničava trka turista kroz svjetske muzeje i brzo fotografiranje sli­ ka ih zavarava da su stvarno vidjeli i doživjeli jednoga Van Gogha ili Rembranta. str. Na to. iskreno obdržavanje obveza i postupno ulaženje u jedan svijet koji tek na dnu naporna traženja otkriva svoj istinski smisao.7* Na kraju je kružnica postmodernih iščekivanja. rastavlja.bav. obma­ njuje. te tri duhovne tvorbe nuž­ no iziskuju dugotrajno i neposustalo sudjelovanje. 246 . 38. 1985. ako se obje uopće mogu ikada potpuno razriješiti. Na redu je tek otkriće i po­ četak individualističke religioznosti.

dotle je ateizam u općem naletu deideologizacije ostao bez svake potpore i doslovce iščeznuo. lakomislenošću. Essais sur l'individualisme contemporain. i u postmodernom društvu. To čudno stajalište najpri­ je uočava da kulturu postmoderne prožimaju obilježja spomenu­ tog humora. jer je potrošački eros prethodno sve nemilosrdno porobio i ne­ povratno unizio. ništa više ozbiljna i uzvišena. 194—246. Nema u njoj. Biti ateist danas jest čisti anakronizam. Taj rod pobunjenika brzo odumire. U njega više nema bor­ benosti. 1987. Dok se naime religija barem uspjela skriti i pritajiti u unutrašnjosti ljudske osobe i tu napraviti nečuvenu pustolovinu individualizacije. veličine. U trenutku kad humor prevladava u mišljenju. komičnoga i uzvišenoga. optimistički projekt svje­ tovne utopije nego što je to činila sama religija. braneći nas od sivila »jednodimenzionalne« civilizacije. J e r nje jednostavno više i nema. strasti. svečanoga i obič­ noga. Otud i nije više riječ o ateizmu nego o religioznoj ravnodušnosti. Paris. jedino se postmoderno društvo može nazvati istinski humorističkim poretkom jer se uspostavilo isključivo pod okriljem postupka koji traži da poništi i dokine opreke — dotada strogo pridržavane — između ozbil­ jnoga i neozbiljnoga. izazovnosti. omlohavio i otopio se. str. str. Nije onda čudo što su Crkve u naše dane zabrinuti­ je zbog plime religiozne ravnodušnosti nego zbog ateističke po­ bune. često su osobe koje se zalažu za borbu »zdravog razuma« protiv raznih vrsta »mračnjaštva« ili pak predvode pokrete za oslobođenje čov­ jeka od presizanja klerikalizma." No taj problem povijesno pri­ pada dalekom prosvjetiteljstvu i stvarno je razriješen usposta­ vom moderne pravne države. polemičnosti. To je ateizam koji se možda negdje još pretpostavlja. L'šre du vide. borbeni pokret. ateistič- • 77 R e n š Le C o r r e . naime. a ispunio ispraznošću. tjeskobnosti i po­ bjedničke kretnje bivših ratnika bezvjerja. Zato se borbeni ateizam polako smirio. Oni što ih još zovu ateistima ili sebe tako nazivaju.HUMORISTIČKI STRIPTIZ ATEIZMA U POSTMODERNOSTI Ne bi valjalo preskočiti prosudbu o sudbini ateizma. utopičnosti. ali nikad ne dokazuje. beznačajnošću i neznatnošću. Nije riječ o bergsonovskom tipu smiješnoga. 1983. ispraznio od herojstva. Stoga je današ­ nja eksplozija ravnodušnosti — inače bitna oznaka postmoderne — tako primjetljivo pomela ateizam i spektakularno ga izbacila s društvene pozornice. mitskih odrednica i tragičnosti. 247 . 78 Premda sva­ ka kultura razvija i komičnu stranu života. nasrtljivosti. 78 G i l l e s Lipovetsky. nego o novom humoru koji se hrani ravnodušnošću. iako je bilo predviđeno da nestanu njegovi ljuti protiv­ nici. vječnog pratitelja svake relgioznosti. Ateizam se zapravo banalizirao. u z b o r n i k u L'ćtat des religions dans le monde. Atheisme. Iz povi­ jesti dobro znamo da se ateizam u mnogo većoj mjeri iskazivao kao ideološka tvorba. vjernici. Paris. 499—500. Najdalje je u toj demistifikaciji ateizma otišla sociologija postmoderne kad je pro­ blem nevjere uvrstila u suvremeni obzor humora. pripitomio.

NEW AGE ILI DOBA VODENJAKA: PONOVO OTKRIĆE GNOZE Krkha. što je čista suprotnost ozbiljnosti ateizma. nova religija nije bila ni po čemu pogodna da postane ideologijom postmodernog svijeta. dotle humor — kroz moderni publicitet i reklamu — želi priopćiti samo banalne poruke i korisne poduke. izjednačeno i poništeno. Nevjera u postmodernoj. ni ubojita. u središ­ tu su uvijek bile samo pojedine ideje. pa i najneodređenije. Ubrzo se sama navijestila u liku po­ kreta New Age koji će istodobno pokušati sabrati raspršene ideje postmoderne u jednu cjelinu i opravdati društvo individualizma i privatnosti. Sve tri odrednice postmodernosti: individualizam. Razložno je stoga očekivati da uzvisivanje smisla bude zamijenjeno s izrazito ludičkim omalo­ važavanjem svih velikih značenja. nacionalizmu. izruguje. parodira. Dok takva ideologija kani dostići nešto apsolutno istinito i vrlo općenito. ideologije. novu ideologiju neće biti lako točno odrediti. Više su demitizirali i učinili smiješnim ratove i revo­ luciju proleterijata modni kratori kad su neozbiljnu mladež odje­ nuli u vojnike i radništvo nego sva sredstva specijalnoga rata u političkoj propagandi. Zato u humorističkom društvu postmo­ derne ništa nije sveto. Time je stavljeno sve u istu razinu. Budući da se nalazi u stanju nastajanja i početnog oblikova­ nja. ono što je bilo obredno i ideološko u ateizmu — a to je gotovo sve — gubi također težinu i pada u burlesku i maskaradu. protudruštvena i oslonjena isključivo na nestalnost osobne čuvstvenosti. nastoji povezati često potpuno oprečne ideje i posve razli­ čita znanstvena područja. Današnji stil mode u stvari sve relativizira. osobito kroz lakrdiju promjenljive mode. na tragu postmo­ derne. nije ni ateistična. narcizam i nihilizam dobili su tako svoje ideološko osmišljenje. U velikim ideologijama XIX. fašizmu i komunizmu. Reciklirano u registru mode. No još je manje mogao taj svijet opstati i izdržati bez uspostave stanovite. Humoristički pristup stvarima. U tom Sklopu posebnu ulogu ima današnja moda koja u svo­ joj suludoj promjenljivosti i hirovitosti — što je samo drugi izraz za humor — postaje najuspješnijim sredstvom snižavanja ozbil­ jnosti ideja. Na djelu je više težnja i zahtjev nego dovršeni teorijski sustav. svemu se možemo dobro narugati. Zato ideje i po­ kreti Novoga doba pokrivaju jednu duhovnu zbiljnost koja je ša­ rolika u svojim porukama i nestalna u svojem razvoju. dakle. podsmjehuje. među kojima ateizam jamač­ no zauzima prvo mjesto. liberalizmu. ali nikad odnosi između tih ideja. događajima i ljudima potkopava preuzetnost istine i zahtjev za smislom. barem u novovjekovnom mišljenju. Sva je novost New Age-a u tome što njegova ideologija ne 248 . sto­ ljeća. potcjenjuje. nego se shva­ ća i razumije samo kao obična humoristička pojava.ka ideologija u svojim krutostima i nepromjenjivostima nužno slabi. Tome treba pridodati činjenicu da svjetonazor New Age-a. Stoga na pojavu nove ideologije ni­ je trebalo odveć dugo čekati. i XX.

gnosticizam. sumnjama i drugim nevoljama. moguće je novu ideologi­ ju b a r e m uvjetno. tankoćudnog pjesnika W. Naprotiv. Masiowa i C. Ukratko rečeno. Prema tome . jednako dugo koliko je trajalo strahovlade astrološkog znaka Ribe. svijesti i tvari. nesrećom. žalošću. a ne njezin sadržaj. okultizam i židovska kabbala. s iskorištavanjem prirode. dotle će drugo. koje je rašireno u pučkim sredinama. alkemija. fanatiz­ mom. strepnjom. Blakea.uvjerenju čovječanstvo se sprema ući u potpuno »novi eon«: osobne savršenosti i društvenog sklada. sociologa D. Raste uvjerenje da upra­ vo u naše dane počinje utopijsko vrijeme Vodenjaka. pokret New Age najavljuje vrijeme prijelaza iz horoskopskog razdoblja Ribe u novo razdoblje Vodenjaka. Otuda tvrdnja da sutrašnji model ljudskih odnosa neće biti izvanjski. Böhmea. Nije drugačije ni s NewAge-om. psihologa religije W. Pauwelsa i J. paleontologa i teologa Teilhard de Chardina. koje je rašireno u odabranim krugovima in­ telektualaca. književnika A. renesansnog humanista Pico Delia Mirandolu. Swedenborga. 249 . osobito ako je tek u stvaranju. ovdje je ishod povezanosti u stvari ideologija. filozofa G. J a m e s a i C. Rogersa. subjektivnog i objektivnog. ima svoje mnogobrojne prethodnike na koje se stalno poziva jer u njima nalazi trajno i nezamjenjivo n a d a h u n u ć e . suvremene američke psihologe A. ezoterizam. teologa i metafizičara J. To­ me treba pridodati i najrazličitija učenja: mističara Eckharta. što ispisaše po­ znatu knjigu Zora čarobnjaka. Međutim. velikoga vidovnjaka E. o pokretu se New Age radije govori kao »drugoj paradigmi« koja označava novi način da se vide stvari ili pak no­ vi oblik da se misle stari problemi. Trajat će 2 1 5 5 godina.živi toliko od samih ideja koliko od načina kako su te ideje među­ sobno povezane. Znanstveni obrat donosi pro­ mjenu slike svijeta i obećava ispunjenje čovjeka kao holističkog. Zbog jednakih razloga dolazi do otklona svakog suprostavljanja d u h a i materije. duhovnoga bogatstva i ekološkoga zajedništva sa svemi­ rom. Duranda. misli i tijela. Riesmana. Tako se današnji predstavnici Novoga doba hvale i diče dugim duhovnim i znanstvenim rodoslovljem koji ide vrlo daleko u prošlost. Huxleya. što se u povijesnim mijenama objavljuje kao nagov­ ještaj novoga doba postmodernosti. G. bez obzira na te teškoće. Bergiera. nego unut­ rašnji. suprotno prvome. Stoga valja očekivati proširenje ljudske svijesti i otkriće novih duhovnih moći u čovjeku. Dok je prvo bilo obilježeno patnjom. Junga. publiciste L. dakle cjelovitog bića. Svaka ideologija. Spomenut ćemo samo kratko taj kaleidoskop najrazličitijih izvora: istočnjačke drevne religije. resiti vrline sveopće mudrosti i duhovnosti. privremeno i kratko definirati — različito u pučkim i elitističkim očitovanjima — ostavljajući za kraj njezi­ no točnije određenje. U takvim okolnostima do­ ista neće biti jednostavno utvrditi čvrste obrise novoga svjetona­ zora. p r e m a znan­ stvenom shvaćanju. taoizam. Prema astrološkom shvaćanju.

u zborniku New Age. Düsseldorf. moguće je ustvrditi postojanje stanovite istovjetnosti između učenja ezoterizma i New Age-a. čije će učenje djelomično biti preuzeto od ideologije New Age-a u pojmu channellinga. što ne znači da je lišena sinkretičkih priliva. Prvi će međutim o idejama New Age-a. 1 9 8 1 . Fritjof Capra. 250 . Les Precurseurs de l'ere du Verseau. stoljeća. Jer. str.79 U vremenskom slijedu raznih preteča obično se na prvo mjesto stavlja A. samo daljnje srodstvo New Age-a.81 Odsad je svatko 79 str. The Aquarian Conspiracy. Ovdje je važno uočiti da se u svih spomenutih prethodnika New Age-a zapravo uvijek radi o tradicionalnim ezoteričkim vje­ rovanjima. Tu je onda i predstavnik . u nama su po­ hranjene čudnovate sile. i XX. 1 9 8 8 . pisati P. Bliže se nje­ govo podrijetlo gotovo u cijelosti nadovezuje na evropsku ezoterijsku tradiciju prošloga stoljeća. Kadrec. daljnje i bliže. 3 1 . najčešće i neznajući za njih.okultizma E. 1 9 8 5 . dakako. uspostava planetarne svijesti i ustanovljenje jedne svjetske vlade — pokazuju vidne podudar­ nosti s današnjim shvaćanjima New Age-a. Slične misli mogu se naći u R. godine u Francuskoj. Le Cour u svojoj knjizi Doba Vodenjaka koja je objav­ ljena davne 1 9 2 6 . Montreal. 80 Marie-France James. Ćini se ipak da je naj­ veći utjecaj na novu ideologiju izvršila A. Štoviše. London. koja su ponovno stavljena u optjecaj i oživljena od strane zapadnjačke teozofije XIX. moći sjedinjenja i težnje za skladom. Die neue Sicht der Dinge. ideologija je New Age-a izrazito samosvojna i posve moderna pojava. Levy. navješćivala je Kristov drugi dolazak i zastupala potrebu oblikovanja jedne zajedničke svjet­ ske religije. iako tek u nerazgovjetnu izriča­ ju. nužnost međusobnog priopćiva­ nja. što upravo zagovornici New Age-a žele produbiti. posjeduje. obnovitelj modernoga spiritističkog pokreta. nastala i razrasla prije tridesetak godina u visoko razvijenim i urbanizi­ ranim sredinama Sjedinjenih Država. 5—7. str. Njegove slutnje — preob­ likovanje društvenih ustanova. Bez obzira na te prethodnike. 1 9 . Jer.To je. Za njega bolesti tijela dola­ ze od poremećenja duha. U tom je onda smislu dopušteno zaključiti kako je i pojava pokreta New Age-a samo jedan od velikih povijesnih valova buđenja ezoterijskih ide­ ja. ukidanje državnih granica. Zato je ozdravljenje plod preobrazbe ljudske duše. Kritische An­ fragen an eine verlockende Bewegung. na što ćemo se poslije opet vratiti kad budemo govorili o gnozi u oba sustava. što je također omiljela tema nove ideologije. U središtu njezina pothvata — čas prije smo pokazali da je isto bilo u novoj religioznosti — nalazi se pokušaj produbljivanja i proširivanja svijesti kao jedinog puta spasenja ljudske vrste. Sve vrijednosti proistječu iz svijesti što je čovjek ima o sebi. Guenona koji proriče dolazak zlatnoga doba i uzvisuje ulogu elite u tom povijesnom prijelomu. Bailey iz krugova ev­ ropske disidenske teozofije. ona je dala jamačno najrazrađenije tumačenje pojma Novoga doba.80 Otud potreba da joj se nepovratno vrati. Riječ je dak­ le o tome da se razviju unutrašnje sposobnosti i mogućnosti koje svatko. 81 Marilyn Ferguson.

duhovna i moralna. Zato su ideolozi New Age-a postali skloni pripustiti i prihvatiti takve »neduhovne« društvene pokrete kao što su. C h r i s t i a n S c h o r s c h . Le Nouvel Age. Za ideologiju NewAge-a revolucija je uvi­ jek unutrašnja. pri­ mjerice. Dru­ gim riječima. 8 '' To će novo viđenje istodobno obuhvatiti istraživanja ljudskoga mozga i njegovih sfera. str. Preosta­ lo n a m je dakle samo nabrojiti njegove brojne sastavne dijelove. 251 84 .SA. Stoga svako »putovanje u unutrašnjost vlastite duše« ne treba shvatiti kao puko traženje zakloništa od nevolja svijeta ne­ go prvenstveno kao obraćenje i dosegnuće sudbonosne točke preokreta — turning point — od koje počinje stvaranje nove zbil­ jnosti. Pro­ mjene su svijesti doživljavane kao neko drugo rođenje. obrazovanja.sebi posrednik. Novo doba ulazi u svoj završni pokušaj sinkretičkog i eklektičkog stvaranja ideologije. što savršeno odgovara sta­ nju trećega — nihilističkoga — razdoblja postmoderne. u njoj vide samo bitno ishodište. str. A l'aube de 1 ere du Verseau. nadahunuće. društvena. str. promjene u oblasti zdravstva. 82 Društvena je preob­ razba rezultat osobnoga pregnuća duše. politička. r a d a i sustava vrijednosti. svjetlo. Na taj način nova ideologija sabire brojne suvre­ mene pokušaje »obnove svijesti« — o čemu smo prije više rekli — pa posredno učvršćuje individualizam i psihologizam postmo­ derne. na nove terapije i holistički pristup zdravlju. vrijednost i iskustvo. Mreža osobnih odnosa — Network — satkana je od duhov­ nih sila. Bilo bi međutim pogrešno misliti da zagovornici ideja New Age-a ostaju trajno na razini solipsističke unutrašnjosti čovjeka. odgoja. Pritom ispada da je u stvari riječ o jednom neobičnom viđenju svijeta koje je nastalo spajanjem najnovijih znanstvenih prinosa i drevnih poruka različitih mističkih tradicija. a ne ona izvanjska. P a r i s . S obzirom da je izvanjski svijet samo preslikavanje naše unutrašnjosti. psihodeličke učin- • 82 83 207. P a r i s . Naime. dok je u prvom raz­ doblju naglasak bio stavljen na učenje ezoterizma. spiritualnost. Novija kretanja ukazuju na sve veće značenje što se pridaje kulturnim. obrnutom uzročnošću.M a r i e Schiff. dotle se d a n a s ističe potreba jačanja društvene i politič­ ke svijesti. To je konačno bio razlog da se u naše vrijeme točnije teorij­ sko određenje N e w Age-a učini potpuno nedohvatljivim. ne možemo ga nikad ni učiniti boljim ako prije to­ ga sebe ne popravimo.. Die New-Age-Bewegung. ali također promjenjeni način življenja i drukčiji oblik zajedničkog djelova­ nja. 83 dotično usklađi­ vanjem ideja modernih oporbenih pokreta sa zaboravljenim sak­ ralnim vjerovanjima. LAge cosmique aux U. duševna. buđenje i oslobođenje. G ü t e r s l o h . Otud onda. obavljena u n a m a samima. Naprotiv. društvenim ili čak političkim sastojcima u ideologiji New Age-a. ali ne i svo dohodište razvoja ljudskoga roda. feministički ili borbeno mirotvorni. U tom sklopu nova ideologija traži od svojih privrženika najprije duhovno opredijeljenje. 1990. 66. J e a n V e r n e t t e . 1981. 1988. gospodarstve­ na ili oružana. ali ima posve stvarne posljedice. 18. J e a n . ekologistički. humanističku psihologiju.

drugi u njima vide opas­ ne konzervativce. Jer. tehnike zena. skrivene moći duha.ke. novu fizi­ ku. erotičko umijeće tantrizma. Nekima se čine odveć lijevima. okultizam. Ubrzo se ta njihova ekologijska zabrinutost pretvorila u ideologiju. arhaički kult prirode. makrobiotičku is­ hranu. spiritizam. a u prešutnoj oporbi uporno dosljedna. Druge su pak i pri­ je toga bile već dobro oblikovani svjetonazori.86 New Age-u je međutim mnogo važnija druga skupina znanstvenika — fizičara. Des savants ä la recherche d'une religion. Ein neues Verständnis der Na­ tur. Slično je i s feminističkom pobunom. čime se misle riješiti svi dosadašnji problemi svijeta. mističku ekstazu. hermetizam. reinkarnaciju. alternativnu medici­ nu. kršćanski ezoterizam. yoga-v]ežbe. vegetarijanstvo. doticaje s vanzemaljcima. akupun­ kturu. mirot­ vornih. Svemir je dakle sastavljen i od svijesti. jer su samo općenitijim jezikom preuzeli neomarksističku kritiku industrijske civilizacije. feminističku pobunu. To je razlogom da uzima tipično postmodernistički izričaj neodređenosti: u javnim zahtjevima privlačno nejasna. ™ R a y m o n d R u y e r . No vratimo se ideologiji New Age-a. koja još više od drugih skri­ va svoje marksističke korijene. priznanje prava etničkim manjinama. jer su okrenuti isključivo prirodi i prošlosti. po mišljenju pristaša tog pokreta moder­ no je društvo napravilo svoj iskonski i najveći grijeh kad se is­ ključilo iz ekosustava. ču­ desna ozdravljenja. horoskop. Današnji je čovjek postao na religiozan način opsjednut po­ nudama ekologije. peak-experiences. ali utopijska u onome što očekuje. dinamičku psi­ hologiju. Zato je prijeporna uvjerlji­ vost poruka suvremenih ekologijskih pokreta. U počet­ ku su oni okupljali ljude koji su dobronamjerno kanili jedino spasiti prirodu od zagađenja. teozofiju. sufističku meditaciju. 1974. 35. planetarne političke projekte. 246. Nadahnuti panteizmom i gnozom. La Gnose de Princenton. astralne teme. Ökologische Religion. Tako je u Princentonu bila utemeljena cijela jedna interdisciplinarna škola fizičara. iskustvo smrti prije smrti. borbu protiv gladi. bioritam. biologa i kozmologa. neurop85 H u b e r t u s M y n a r e k . ekoloških i feminističkih sadržaja u njoj je vrlo nazočno elitističko usmjerenje koje izjednačuje pozitivnu znanost s no­ vom paradigmom. str.85 Mnoga obilježja upućuju da je eko­ logijska religija zapravo dvoznačna: trijezna u onome što zapaža. mirotvorne pokrete. O tome se u posljednje vrijeme mnogo piše. Osim religijskih. astrologiju. Str. tibetanski buddhizam. astronoma. a onda konačno u religiju. otkriće primitivnih kultura. ekološku svijest. Ovdje religioznost ne znači ništa drugo doli povratak upravo tome ekosustavu. otkriće magije. upropaštavanja i uništenja. M ü n c h e n . • 252 . satanizam. šamanistička putovanja. 1986. Neke se od nabrojenih sastavnica nerijetko izdvajaju da bi poslije same postale neovisnim ideologijama. parapsihologiju i geodetske sile. spiritual healing. osjećaj svjetskoga zajedništva. P a r i s . ti znanstvenici nau­ čavaju da ista svijest prožima jednako čovjekovu dušu i materiju. To je posebice do­ šlo do izražaja u slučajevima raznih ekoloških pokreta.

kako to čini J. jedinstven i između sebe nerazdvojno po­ vezan. razumna i osjetlji­ va na čovjekovu nježnu pažljivost. onda je ideologiju New Age-a moguće sabrati. str.sihijatara. Ti zago­ vornici »nove paradigme« također zaključuju kako svijest nije skrivena samo u ljudskoj duši nego u svim bićima. makrokozmos i mikrokozmos su dakle podudarni i istog uređenja. u kojemu je svaki dio u uzajam­ nom međudjelovanju s drugim dijelovima. Otkrivene su neočekivane podudarnosti iz­ među rezultata moderne fizike i tradicionalnih shvaćanja mistič­ ke filozofije. 1990. 171 — 172. — holistička: stvari su shvaćene u povezanosti između sebe. Tako F. — planetarna: ostajući ukorijenjena u svojoj mjesnoj kultu­ ri. — ekologistička. 1985. Radi se o pomirenju najnovije iskustvene znanosti i tisućljetna iskus­ tva o ljudskoj svijesti. koje su po svojoj naravi panteističke. 379—408. Sinkretična smjesa znanosti. mistike i terapeutskih umijeća zacijelo ostaje. Paris. uključujući prividno neživu prirodu sve do subatomskih čestica. psihoanalitičara. a biolozi o »svijesti stanica«. Vernette. pa skupa čine jedno veliko Sve. Te slič­ nosti — ponekad i istovjetnosti — dolaze zapravo od činjenice da je sav svemir cjelovit. ali joj se sastojci sigurno neće mnogo promijeniti.. A l'aube de Vere du Verseau. drevnih vjerovanja.Zemlja je živa zbiljnost. J.87 očito je na djelu zametak ideologije postmodernoga društva. Milano. Le Nuove religioni. . 253 Massimo Introvigne. Kad se sažmu bitnosti i oljušte sporednosti. — androginična: obistinjuje se jedinstvo ženskosti i muškosti u svakom biću. Charon piše o »mislećim elektronima«. filozofa i religiologa — što su nedav­ no upriličili dva plodna susreta u Cordobi i Tsukubiju. str. daju mnogo bolju i razložniju osno­ vu za razumijevanje današnje holističke znanosti nego što to čini naša zapadnjačka kartezijanska slika svijeta. Mnoge se spoznaje istočnjačke misti­ ke sve više mogu prepoznati u otkrićima moderne fizike. Sve žive i nežive tvorbe sudjeluju na stanovit način u nje­ govu postojanju. svaka je osoba pozvana da se otvori u planetarnim dimenzija­ ma svoje pripadnosti golemom tijelu čovječanstva. Le Nouvel Age.88 u pet poglavitih oznaka-. Iako je gotovo postalo pravilo da se pokret New Age-a svrsta­ va u područje novih religija. ali i na njegovu surovost uniš­ tavanja-. Zato stare mistike i istočnjačke religije. • 87 88 Jean Vernette. Capra smatra da suvremeno znanstveno tumačenje međuovisnosti subjekta i objekta ili svakoga dijelka svemira između sebe najviše odgovara baš buddhističkom i taoističkom shvaćanju svijeta. Tko dublje ne poznaje mentalitet postmo­ derne taj doista ništa neće uspjeti razumjeti od onoga što nauča­ va nova ideologija. — mistična: traži se nazočnost svetoga u svakoj stvari i u svakome trenutku svakdašn}ice. Možda će s vremenom ta ideologija pot­ puno izgubiti prvobitno ime i vezanost uz religijski pokret New Age-a.

tek izvanjski doti­ če problem i ne pogađa u živo tkivo misaonog sustava. nisu sami u sebi srušili.F r a n c e J a m e s . M o n t r e a l . 1983. The Hidden Danger of the Rainbow. nedruštvenosti. Durchbruch zur Innenwelt. naime. Nitko ih nije do­ krajčio dok se. nego — ako se tako može metaforički reći — uvijek same sebe ubijaju. S h r e v e p o r t . 1985. To na poseban način vrijedi za ideologiju New Age-a. dakle. dijalektike opreka. osobne slobode. sinkretizma. str. jedva izvedivo bez pomoći najnovije hermeneutičke i fenomenologijske filozofi­ je koje su — da stvar bude do kraja zamršena — neotuđive sas­ tavnice postmodernosti. Ideologije. 254 . nikad ne umiru od izvanjskih uzroka. onda je to sigurno naš da ideologije ne iš­ čezavaju od prigovora nesuvislosti što im se upućuje nego od unutrašnje istrošenosti i promašenosti. sebičnosti. Sad pak dolazi ono najzanimljivije. 89 dok drugi 90 njemu žele vidjeti oživljavanje na­ u cističke poganske mitologije. kritika je svake ideologije — pa i najopravdanija — uvijek neuspješna. S t u t t g a r t . str. što su svakako pretjerano jednos­ trani sudovi. Postoji dakle bjelodani gnostički ustroj i gnostička narav shvaćanja New Age-a. hedonizma. The New Age Movement and our Coming Age of Barbarism. Razlozi ovdje malo vrije­ de jer izvori izopačenja nisu u zabludama već u naopakoj logici cijelog ideološkog poretka. str. Sjetimo se sudbine nacizma ili komunizma. međutim. iracionalizma i narciz­ ma. To je. osamljenosti. Stoga je u velikoj modi neko preuzetno potcjenjivanje svake nje­ zine tvrdnje. U tome se ide toliko daleko da neki kritičari pokret New Age shvaćaju kao opasnu apostaziju ili čak demonizam. učinio je to samo povijesni neuspjeh i promašaj određene ideolo­ gije. pa je njezini učinci nikad ne dohvaćaju. 1988. To je poziv na prihvaćanje posve novog načina razmišljanja koji će biti moguće dostići jedino ponište­ njem besplodnosti izbora između prihvaćanja i odbacivanja ide­ ologije New Age-a. Druga je stvar što se tek uvidom u ponašanje zagovornika te ide­ ologije može barem približno odrediti stupanj njezine moći i čvrstoće. zbog posljedica nesmislena i bezobzirna djelova­ nja. 90 M a r i e . Kritika još nikoga nije promijenila. za što ima dostatno povoda.Postalo je na kraju uobičajeno da se ideologija New Age-a podvrgne oštroj teorijskoj kritici.ai što poslije svega iznesenoga ne bi treba­ lo iznenaditi. postmodernistička ideologija New Age-a povijesno uvijek dolazi poslije te kritike. Ništa čud­ no kad se znade da izrasta iz Auznusapostmodernosti: privatnos­ ti. Les Precurseurs de Vere du Verseau. ali i raspada i klonuća.J ü r g e n R u p p e r t . Ona. 268. Ako je ijedan naraštaj naučio. S obzirom da je teorijska kritika tipično prosvjetiteljska kate­ gorija. 139. 101. jer ona u načelu ne može uvažiti nikakve razloge. Jer. posebice kad se sjetimo da smo isto gnostičko isho- • 89 C o n s t a n c e C u m b r e y . makar bila istinita. 91 H a n s . Sva ta brojna obilježja ideologije New Age-a nose u sebi neskrivenu oznaku gnostičkog učenja. Valja se dobro čuvati davanja neprimjereno velike uloge teorijskoj kritici. kad uopće od njih ne polazi nego od ravnodušnosti prema svakom razlogu.

po kojoj se onda povezuje i srođuje s božanskim Sve. »Duhovna svijest« je u stvari »holistička svijest« koja spoznaje jedinstvo svega jer znade da tvori njegov nerazdvojivi dio. kemiji. svijest kao apso92 A n t o i n e F a i v r e . raskomadana i raspadnuta u dijelove — svojom spe­ cijalizacijom — pa je novo postmoderno i holističko učenje želi vratiti izvornom jedinstvu. zena i meditacije do raznih duševnih terapija i otkrića duhovnih moćiju u nama pristaše New Age-a pokušavaju vratiti natrag zalutalog čovjeka — s ugašenom iskrom božanstva u sebi — kozmičkom jedinstvu. kozmologiji — i svjetonazorskih predod­ žbi što su ih brižljivo izradili stari gnostici. Slije­ dom toga. Odatle pokušaji u suvremenoj znanosti i društve­ nim pokretima da se otkrije dublje viđenje svijeta od onoga što je dano u dosadašnjim spoznajama. Ipak. Cosmologie neognostiques et gnose traditionelle. Tu spadaju problemi podrijetla. čovjekovo se božanstvo sastoji u činjenici da on već od rođenja posjeduje i nosi u sebi vječnu iskru svijesti. Posredstvom mnoštva metoda od yoge. Drugim riječima. odnosa duha i prirode. Jednako svakoj drugoj i moderna gnoza. Nadilazeći u svijesti svoju osobnu ogra­ ničenost. koji izravno podsjeća na gnostičke »eone«. biologiji. označene kao Sve. • 255 . to znači da sve što postoji jest zapravo svijest.dište susreli u tako različitim pokretima kao što su socijalistički feudalizam. Ta Energija — shvaćena kao potpuna svijest — budi se u pojedincu i povezu­ je ga s onim kozmičkim Sve. onda tak­ vo mora biti također njegovo znanje o sebi i svijetu. želi dostići višu i odličniju spoznaju koja nadilazi obično i redovno ljudsko znanje. u z b o r n i k u Les yeux de chair et les yeux de feu. I bez mnogo upućenosti u povijest religija svakome je jasno da se ovdje radi o klasičnim temama drevne gnoze što su baš u ideologiji New Age-a našli svoje novo utjelovljenje. Nije narav­ no riječ samo o gnozi kao svijesti i potrebi njezina proširenja ne­ go prije svega o prepoznavanju u samom sebi iskre božanstva i izvorišta božanske Energije koja oživljava svemir. stvarnoga i apstraktnoga. najveća je posudba gnoze ideologiji New Age-u ideja o središnjem značenju ljudske svijesti za osobni. on će biti u stanju uspostaviti raskinute niti s cjelovitošću božanske Energije koja kruži i podržava kozmičko jedinstvo. ali očite podu­ darnosti između brojnih pojmova u modernoj znanosti — osobito u fizici. 95—120. živoga i neživoga. Znakovito je u svemu tome da je istorodna težnja nekad poticala ideologiju gnoze da pokuša dosegnuti takvo opće sjedinjujuće i sjedinjeno znanje. za­ jednički i kozmički život. Iz svega slijedi da postoje neobično upadne. Les metamorphoses d'Hermes. Jer. Ako je čovjek cjelovito biće. uključena u idejama New Age-a. Otud potreba da se u nama ta iskra ponovno probudi jer su iskustveno i društveno »ja« učinili da se posve zaboravi."2 U novoj je znanosti u opticaju pojam holon-a. La science et lagnose. postmoderna i nova religioznost. str. moderna je znanost bila rascijepana. P a r i s . žive čestice plerome. S druge pak strane. Zato je zadnji temelj bitka uvijek svijest. 1979.

94 Antoine Faivre.93 U ezoterizmu se naime radi o ulasku čovjeka u sebe. Neo-esoterisme et modernite. mnogo je važnije upozoriti na to kako sve moderne ideologije — socijalis­ tički feudalizam. Tako su se elitistička i pučka verzija ideologije New Age-a u završnici našli na posve istome putu i ispostavile kao nedvojbe­ ne gnostičke tvorbe. 1986. Ezoterizam i gnoza postaju praktički istoznač­ nice. Tako su izričiti gnostički sadržaji na stanovit način već upisani u säm sustav funkcioniranja druš­ tvenog poretka postmoderne. za istinski religioznog čovjeka. Zato psihologijski optimizam »proširenja svijesti« nije baš daleko od posvemašnjeg »osobnoga oslobođenja« postmoderne ili eshatološke »gospodarske revolucije« marksizma.lutno znanje o vlastitoj božanskoj naravi čini najmanji zajednički nazivnik različitih tradicija gnoze. U svakom slučaju. A suvremeno. da tako kažemo. Time dolazimo do izjednačavanja djelatnosti ezoterizma s gnostičkim pothvatom. 256 • 93 . 1990. epistemo­ loškoga spasenja. ali niti ona o mogućnosti ostvarenja savršenog stanja svijesti. Paris. još čvršće povezala s ezoterizmom. nije prihvatljiva ni tvrdnja o mogućnosti us­ postave tehnološki savršenog društva. pučka se verzija ideologije New Age-a. skinuvši sa sebe znanstvenu oplatu. Acces de l'esoterisme occidental. neoliberalizam. Jer. u z b o r n i k u Christianisme et modernite. Između jedne i druge svjeJ e a n . 275.L o u i s S c h l e g e l . dotično o njegovu unutrašnjem putu koji prolazi kroz spoznaju — gnozu — da bi dopro čak do osobnoga prosvjetljenja i spase­ nja. Za razliku od elitističke. koji vjeruje u transcendentno. Za dobro snalaženje u njegovim slože­ nim uvjetima življenja ne treba posjedovati samo veći broj zna­ nja o prošlosti ili sadašnjosti nego iznad svega »znanje o znanju«. kao i gnoza. što je tipično gnostički poziv na zadobivanje potpunog i cjelovi­ tog uvida u obzorje stvari. str. ne mora nas iznenaditi što u isti mah ponavlja — u zaoštrenom i zgusnutom izrazu — sve teme stare gnoze. Paris. kako smo prije pokazali. ezoterizam. sve toč­ nije određenje ezoterizma vrlo jasno otkriva njegovu istovjetnost s gnozom. postmoderna i nova religioz­ nost — međusobno povezuje njihovo zajedničko gnostičko staja­ lište. Međutim.94 Cijela se tehnologija ezoterizma okreće oko čina osobite soteriološke spoznaje. 14. ZAKLJUČAK Budući da misaoni sustav New Age-a samo suvislo zbraja sva obilježja postmoderne i zaključuje njezin povijesni krug. Tome je širenju gnostička mentaliteta pogodovalo stanje u postmodernom društvu. str. premda je sad ishodište premješteno iz područja materije u oblast svijesti. Od toga uvida treba onda očekivati da nam donese konačno oslobođenje od svih tjeskoba djelomičnoga znanja i razbacanoga življenja. teži tajnoj spoznaji višega reda i postignuću učinka u kozmičkom prostoru duha.

makar spominjanje svijesti može nekoga lako zavarati. 2 — 6 ) . pa se u odnosu prema spomenutom izboru obavlja razdioba između kršćanske nade i gnostičkog samospasenja. Možda se na poprištu povijesnih mijena sprema nadolazak »izvrnutog« marksizma. otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo (Post 3 . Zato otpada prigovor koji je trajno lebdio neizgovoren tije­ kom cijelog našega raspravljanja: nije li svođenje na gnozu svih zbivanja u području moderne ideologije — od socijalističkog feu­ dalizma do postmoderne.tovne utopije zapravo nema razlike. U tom smislu prihvaćanje gnoze nije izbor nego stanje. pa se napast samodovoljnosti već tada jasno iskazala: kad budete jeli zabranjeno voće. Ta je gnostička napast opasnija od svih ostalih jer je napast par excellence — skolastici bi rekli da je naravna — koja sažimlje sve druge. ali neplodnih redukcionizama što inače opsjedaju čovjekovu nesmirenu dušu. što se susljedno pojavljuju. koji se zbog gno­ ze doista raspao ili je u stanju raspadanja. Idući još dublje u prosudbu. koji u središtu svojega zanimanja ne stavlja više promjenu proizvodnih odnosa nego promjenu ljud­ skih svijesti. Bog je međutim odlučio drugačije. projekt radikalne promjene paradigme pripada gnozi. Prvi se čovjek bio ponadao da će smijeti jesti plodove sa svih stabala iz rajskoga vrta. dopušteno je ustvrditi kako ta naravna težnja »palog« i »grešnog« čovjeka za savršenstvom — koje će biti postignuto isključivo vlastitim moćima — ima svoj daleki arhetipski uzor u kušnjama Adama u rajskom Edenu. što je simbol savršenstva potpune slobode. nove religioznosti i New Age-a — samo još jedan od onih dopadljivih. ponovno obnovi. Na koncu recimo kako pojava ideologije New Age-a ovdje ni­ šta ne uspijeva promjeniti. U toj duhovnoj napasti da se priklonimo čovjekoboštvu — eritis sicut dii — a ne bogočovještvu leži svako kas­ nije gnostičko opredjeljenje. Štoviše. A poznato je da su nam više nevolja prouzročili fanatici savrše­ noga svijeta nego sva nesavršena ljudska bića. jer ona u društvenoj stvarnosti još vi­ še ubrzava raspad iz trećeg nihilističkog razdoblja postomodernosti. Suprotno tome. što je uostalom neprijeporna i sržna istina kršćanstva. jer je napast prihvaćanja gnoze neka stalna i neuklonjiva ponuda ljudskome rodu. ali i ovaj put posredstvom gnoze. kako misli teologija. gnoza je zapra­ vo jedina religija koju ljudski rod može živjeti kad je odalečen od Boga. volju i razum? Zaci­ jelo ne. A upravo ideologija New Age-a hoće postići nemoguće: da taj svijet. ali opet naivno i opasno vjerujući da se može napra­ viti — iako drugim sredstvima — novi i savršeni čovjekov svijet. samo slučajna očitovanja istog temeljno­ ga gledišta. Stoga je u kršćanstvu prvi grijeh oholost — hybris — a ne putene nastranosti. Vidjeli smo da ne samo socijalistički feudalizam nego tako­ đer i društvo postmoderne sadrži razgovjetne crte starih gnostičkih sustava. čime se na spektakularan način 257 . u kojemu se svaki izbor tek može započeti. čija su brojna povijesna ostvarenja. te se konačno zato i razgrađuje.

o idejama se može uvijek slobodno suditi. 258 . a nikako o tjes­ kobi osobnih ljudskih izbora i njihovoj božanskoj tajni. Uosta­ lom.potvrđuje sva uzaludnost obećanja iz zemaljskoga raja: eritis sicut dii — bit ćete kao bogovi. dok bi o bližnjima trebalo barem šutjeti. Po sebi se razumije da je u našem razlaganju bila riječ samo o tijeku vladajućih ideja u suvremenom društvu. ako im već ne možemo oprostiti što su od nas tako različiti.

KAZALO PREDGOVOR SOCIOLOGIJSKE METODE I RELIGIOZNI DOŽIVLJAJI Teorijska sociologija religije Kritika teorijske sociologije religije Empirijska sociologija religije Kritika empirijske sociologije religije Brojevi o religiji i religija brojeva Pluralistička sociologija religije NOVIJE TEORIJE U SOCIOLOGIJI RELIGIJE Uvod Politološka sociologija religije Sociologija religijskog tržišta Sociologija nevidljive religije Funkcionalistička sociologija religije Sociologija svjetovne religije Sociologija implicitne religije Sociologija difuzne religije Sociologija pučke religije Sociologija novih religijskih pokreta i sekta Zaključak FENOMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA RELIGIJE Filozofijski vidik fenomenologije Religijski vidik fenomenologije Sociologijski vidik fenomenologije FENOMENOLOGIJA RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI Vjerska ravnodušnost u religijskim društvima Vjerska ravnodušnost u svjetovnim društvima Vjerska ravnodušnost u kriznim društvima Zaključak o religioznoj ravnodušnosti 5 11 11 16 18 22 24 26 29 29 29 31 33 35 36 38 39 41 43 46 47 47 52 60 66 67 72 77 80 261 .

IDEOLOGIJA I MENTALITETI Prevlast ideologija Zalaz ideologija Pojam mentaliteta Vrste mentaliteta Pluralizam mentaliteta Ideologije i mentaliteti u svijetu Ideologije i mentaliteti u Crkvi Zaključak S U V R E M E N O O T K R I Ć E N E K R Š Ć A N S K I H RELIGIJA Prvo otkriće nekršćanskih religija Drugo otkriće nekršćanskih religija Sociologijska analiza i nova svjedočanstva Izrodenja i zastranjenja u nekršćanskim Kršćanstvo i otkriće nekršćanskih religija Religiozna pobuna karizmatičara u kršćanstvu RASPRAVA O N O V I M SEKTAMA Istraga o novim sektama: prošlost.RELIGIJA. ime i identitet Prvi dio rasprave o novim sektama: optužnica Drugi dio rasprave o novim sektama: obrana Presuda u raspravi o novim sektama: sankcije i revindikacije Zaključak rasprave o novim sektama: žeđ za svetim RELIGIJA U V R E M E N U KRIZE SVJETOVNOSTI Uvod Tri prilaza današnjoj religiji Psiho-sociologijski prilaz današnjoj religiji Teologijski prilaz današnjoj religiji Fenomenologijski prilaz današnjoj religiji Pretpostavke za pojavu današnje religije Kriza konzumističke religije Kriza političke religije Kriza crkvene religije Obilježja današnje religioznosti Nesvjetovnost današnje religioznosti Nepolitičnost današnje religioznosti Necrkvenost današnje religioznosti Zaključak 262 83 83 86 87 88 91 91 94 97 99 99 10S 109 114 124 131 141 Hl 146 152 156 159 163 163 165 165 169 172 174 175 176 177 178 180 181 183 184 religijama .

POSTMODERNA I KARIZMATIČKA RELIGIOZNOST 207 Religijski sastojci u marksističkom svjetonazoru 207 Je li marksizam kriv za neuspjehe povijesnog socijalizma? 211 Ideologija privrede u raspadanju: neoliberalizam 214 Ideologija društva u zastoju: postmoderna 216 Izdanci narcističkoga mentaliteta 220 Raspad kolektivističke religioznosti 226 Prodor karizmatičke religioznosti 228 Individualizam i narcizam nove religioznosti 235 Nihilizam nove religioznosti 243 Humoristički striptiz ateizma u postmodernosti 247 New Age ili doba Vodenjaka: ponovno otkriće gnoze 248 Zaključak 256 263 .RELIGIJA I SEKULARIZMI U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA Hipotetički okvir: kriza identiteta Ideologijski sekularizam i religija Politički sekularizam i religija Potrošački sekularizam i religija Zaključak 187 187 191 196 202 205 SOCIJALISTIČKI FEUDALIZAM.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->