1 Autor:

Milenko Mio Zubanovic e-mail: azubanovic@gmail.com azubanovic@hotmail.com Mob:+385 95 875 1597 Tel: +385 35 451 349 Naselje Andrija Hebrang Blok 6/23 35000 Slavonski Brod Croatia

Busboy
(velika iskustva malog ovjeka u velikom svijetu)

Predgovor Rad na Turistickim brodovima je tezak, zahtjevan i izuzetno stresan posao, osobito za party manijake koji su se tu dosli provesti i uzivati. Istina, ima i uzitka (ne bas malo), ali svaki prekomjerni uzitak placa se dvostruko, pa i trostruko tezim radom. Svakodnevno rano ustajanje, ispiranje mozga od strane nadredjenih, strahovito zahtjevni gosti koje se mora zadovoljiti (ne mislim na tu vrstu zadovoljavanja) ako se misli nesto i zaraditi, bespostedna borba za radni pribor (tanjure, case, pribor za jelo itd) ostavlja duboki trag u svakome od nas. U stvari od prvog dana dolaska na brod u nama se stvara neka vrsta iskonske samoobrane i borbe za prezivljavanje. Pravilo broj jedan na svakom brodu jest da je gost uvjek u pravu, pa i onda kada nije, u pravu je, a mi smo tu da, svojom ljubaznoscu i sposobnoscu, te goste vratimo nazad na taj brod i uvjerimo ih kako na svijetu nema boljeg odredista za odmor. Zato sada kada je proslo nekoliko godina od kako vise ne radim na brodovima mogu sa sigurnoscu reci da svatko tko misli raditi na brodu mora biti mlad (izmedju 19 i 24 godine), zdrav, dobro bi bilo da je zgodan/zgodna (bolji izgled pomaze i vecim napojnicama i jos kojecemu), da nije opterecen bilo kakvom vrstom moranja, pri tome misilim na to da nije ozenjen i (jos) nema djecu, da mu nitko kod kuce nije ovisan o njegovoj zaradi itd. Jednom rijecju da je opusten. Vjerujte mi da niti jedan vas problem tamo nitko ne cuje, kimaju glavam doduse, ali samo zato jer u tom trenutku razmisljaju o svome problemu koji je naravno puno gori od vasega. Zamislite si samo jedan dorucak na koji kasnite pet minuta, da samo 5 minuta. U stvari realno receno i ne kasnite jer recimo da je Check in (prijava dolaska na posao) u 6:00 u jutro, a vrata za goste se otvaraju u 6:30. Dakle vi se na posao prijavljujete u 6:05. Prema svim poslovima na kojima ste do sada radili, to i nije pretjerano kasno, ali na Turistickom brodu radi toga cete biti kaznjeni od strane svih koje vidite oko sebe, od nekih namjerno, a od nekih slucajno. Head Waiter ce vas pregledati i reci vam da se okrenete u krug kako bi pregledao cistocu vase odjece, ponekad ce vam cak zaviriti u usi i sa moglo je i bolje ironicnim smjeskom reci vam sto da radite. Meni se desavalo da mi razlednicom prijedje preko lica da vidi je li mi brada dobro izbrijana. Ako ste prosli prvu tortutru, odlicno, ako pak niste, morat cete se vratiti nazad u svoju sobu (koja je nerjetko 3 do 4 kata nize, na drugom kraju broda, sto po Murphievom zakonu ovisi o tome koliko hitno vam soba treba) i presvuci se ili se obrijati. Tek nakon toga pocinje pakao, jer svi brodovi redom su, kao po pravilu,

3 u vjecnoj oskudici svega sto vam je potrebno (osjecam se kompetentnim da ovo izjavim jer sam radio na devet kompanija i jedanaest brodova), od pribora za jelo, preko casa, kosarica za kruh, salica i tanjurica za kavu, pa do onih stvari koje jednostavno morate imati, a to su termosice za kavu, pokali za vodu itd.. Buduci da kasnite, sav taj radni pribor je vec razgrabljen i nema nacina da si nadjete drugi. Trcite kao muha bez glave kroz cijeli restoran moleci jednog po jednog Busboy-a nebi li se raznjezili i dali vam nesto od potrebnog. Sjecam se da su na mom prvom brodu, neki busboy-i znali na posao dolaziti u 3 sata u jutro, napuniti si stanice, a one sitnije djelove kao sto su zlicice za kavu ili caj, bi sakrivali u djepovima. Potom bi naravno nastavili drijemati tu na stolici pored side standa u restoranu. U pocetku sam mislio da su idioti, ali kasnije kada sam vidio koliko su oni spremni i s kakvom lakocom rade dorucak ili pak neki drugi obrok, shvatio sam da su po prilici u pravu, mada osobno takvo sto nisam radio. Eh sada, vrata za goste otvaraju se u 6: 30 u jutro. Stampedo gostiju ulazi u restoran, a vi jos uvjek nemate nista ili gotovo nista sto vam treba za odraditi dorucak. Gosti ulaze i na vase Dobro jutro, oni odgovaraju sa Coffee. Neki ce vas zatraziti caj (pri tome im morate donijeti, kutiju slicnu onoj u kojoj se drze Kubanske cigare, otvoriti je pred njima i ponuditi im izbor cajeva), a neki ce opet odmah u jutro zatraziti Coca-Colu. I dok vas Head Waiter prijekorno gleda upisujuci vam kaznu za taj dan vi pokusavate ukrasti bilo sto sa susjedovog side standa. Susjed vas spazi u kradji i prijavljuje vas Head Waiteru, a ovaj dodaje jos jednu ili pojacava prethodnu kaznu. Dorucak se nekako zavrsi, a vi nakon ciscenja idete na zasluzenih pola sata odmora do rucka. Iz restorana ulazite u kuhinju (kako bi dosli do stepenica koje vode u dio za posadu) gdje je oglasna ploca i shvatite da ostali Busboyi, ali i neki Waiteri gledaju sto na njoj pise. Pridjete blize i vidite svoje ime napisano velikim slovima IME I PREZIME, ZBOG KASNJENJA NA CHECK IN DANAS USISAVA CIJELI RESTORAN POSLIJE DORUCKA, RUCKA I VECERE, A ZBOG KRADJE RADNOG PRIBORA OD KOLEGE, RADI PONOCNI BUFFET.- Drugim rijecima to vam znaci da danas od 6:05 ujutro pa do 2:00 u jutro sljedeci dan imate vrlo malo (ili nimalo) vremena za sebe. Onda si zamislite kako biste se osjecali da je razlog kasnjenju na posao, pijanstvo prethodne veceri, tada vam sve ovo sto vam se dogadja ima puno jacu tezinu. Naravno, ima i boljih dana, stoga vam je moj savjet da se sto vise trudite kako bi na poslu bili uvjek svjezi i na vrijeme, kako bi tih boljih dana imali sto vise, a samim tim si boravak i rad na brodu ucinili laksim. Na vecini brodova postoji citavo mnostvo razlicitih nacija (na jednom od onih na kojem sam ja radio bilo je

4 cak 54 razlicite nacije), pa samim tim i razlicitih kultura i obicaja. Engleski jezik, koji je sluzbeni (i jedini dozvoljeni jezik za razgovor na radnom mjestu), na brodovima je postao nekakav univerzalni mix raznih jezika u kojemu se mjesaju Spanjolske, Filipinske, Njemacke i druge rijeci, a sve ukrasene divnim Hrvatskim psovkama (jer to su valjda najjednostavnije rijeci koje stranci uce, a mi im u tome svesrdno pomazemo), tako da cete nerjetko sresti Tajlandjana na hodniku koji ce vam socno reci Jebi se pederu, pokazajuci svoje poznavanje vase kulture. Druzenje s tim ljudima daje samom druzenju neku novu dimenziju, jer njihovi obicaji i nacini odrastanja nisu niti slicni onima na koje smo mi navikli. Neki od njih (uglavnom Indijci) kod kuce imaju slonove koje iznajmljuju kao radnu snagu, drugome su tigrovi pojeli nekoliko ovaca na par metara od kuce (decko iz Konga), tip iz Indije zivi na devetom katu zgrade, a u stanu nemaju kupatilo ni WC, jer su kupatilo i WC izbacili i unutra ubacili jos jednu sobu, po noci pisaju u flasu, a ako im je nuzda veca izadju iz zgrade i istresu se u obliznju rijeku, moj cimer iz Tajlanda obozavao je jesti kukce, a njasladje su mu bile larve nekakvog leptira velicine palca (nikad nisam popio pice iz njegove case), konobar (Filipinac) sa meni susjedne stanice, strasno voli jesti pse i balut (o tome nesto kasnije). Dakle razgovori su uvjek dugi i zasipani lijepim kolicinama alkoholnih derivata. A onda tu su i djevojke kojih na brodovima zaista ne nedostaje, pa ako ti jedan tjedan i losije krene, jos uvijek su tu gosce, s kojima doduse ne smijes imati nista na brodu, ali kada brod stane i izadjete vanZatim tu je jos jedan veliki dio, a to je napojnica. Bas zbog te napojnice svi mi koji radimo u restoranu na brodu, smo tako pazljivi, njezni i puni humora. Jer pravilo je jednostavno, sto si bolji s gostom to ti je veca napojnica, a to je velika stvar kad se ima na umu da ti kompanija placa 50-tak dolara mjesecna place. I napokon tu je obilazak svih tih uzbudljivih egzoticnih mjesta gdje vjerojatno nitko iz tvoga grada nije bio. Pa kada se sve to skupa podvuce pod jednu crtu, mislim da rad na Turistickim brodovima pruza mladim ljudima neslucene uzitke, naravno uz nesluceno puno rada. Moram napomenuti da se redovi napisani u knjizi odnose uglavnom na biografske dozivljaje, sva lica su stvarna osim sto su im, naravno, imena izmjenjena. Buduci da sam ja uglavnom radio u restoranu (osim nekoliko neslavnih mjeseci koje sam na rijecnom brodu proveo kao sobar) to se moja zapazanja odnose na restorane, te dogadjaje unutar i izvan njih. I mada knjiga nije (iskljucivo) opis rada na brodu ipak mislim da ce dobro posluziti

5 svim onima koji se namjeravaju uputiti u pustolovinu zvanu Rad na Turistickom Brodu.

Uvod

Niti sam ne znam po koji puta se vracam iz kuhinje donoseci kavu nekoj gospodji, koja se uporno zali da joj je kava hladna. Polako vec padam s nogu, a stopala me peku kao da hodam po zivom ognju. Brod se vec dva dana ljulja kao orahova ljuska na valovima koji su dosegli kriticne razmjere, pa me osim stopala vec bole i ledja od neprekidnog pokusaja balansiranja sa tacnom teskom 30tak kilograma (na koju sam se sada napokon naviknuo). Gospodja mladolikog lica (ocigledno ima novca za bezbrojne Face liftinge, liposukcije i neznam sto vec), sjedi uz nekakvog starca, od 70 i nesto godina (vjerojatno njen napaceni suprug) na cijem se licu vidi da je prosao sito i reseto kako bi priskrbio svojoj dragoj sve te operacije kako bi ona zauvjek ostala mlada, a na sebi ima izlizani sako u kojem se vjerojatno i vjencao prije 50-tak godina. Podigao sam njenu salicu (i ovaj puta novu i cistu, jer je svaki puta zahtjevala novu) kako bih joj nasuo kavu, ona mi uhvati ruku svojom tankom smezuranom rukom, ironicno se smjeseci i gledajuci me svjetlo plavim vodenastim ocima rece: -Jesi li siguran da je ovaj puta vruca Zivci su mi vec toliko napeti da ona i nesluti u kakvoj se opasnosti nalazi. Osim nje morao sam posluzivati jos 29 gostiju, a ona me nije pustala od sebe. Pomaze joj jedino to sto se osjecam slabo, jer mislim da imam morsku bolest, mada ne znam kako se ona manifestira, a ponajvise cinjenica da jos nisam zaradio niti priblizno onoliko koliko sam se nadao. Svaka njena rijec je zaoka koja se zabija u moje tjelo izazivajuci neugodne trnce. Ona je

6 ocigledno glavna "persona piu grata" za stolom koji broji 10 ljudi, jer se na svaku njenu rijec svi slatko smijese, pa i kada prigovara meni. Mislim da je ona majka, a ostali za stolom su djeca, snahe i unuci. Pater Familias (samo na papiru naravno), je povuceni dobrocudni izborani starcic, izmucen poslovima i teskim radom. Na svaku njegovu rijec ona bi ga glatko usutkala, a ostali bi ga prijekorno pogledali, dok bi on samo lagano slegnuo ramenima. Nasuh joj kavu, te joj najmirnijim glasom staroga seoskog svecenika rekoh: -Madam, probajte, ako i sada nije dovoljno vrela, molim vas da mi to kazete i bit cu radostan da odem po topliju (nije, naravno bilo toplije kave na cijelom brodu), te joj se nasmijesih namjestenim osmjehom toliko kiselim da sam vjerojatno izgledao kao da se smijem naopacke. Sagnula se da proba kavu. U tom trenutku brod se tako zaljuljao da sam se jedva zadrzao na nogama. Odjednom cujem glasan vrisak te iste gospodje, koja je uslijed naglog trzaja broda kavu prosula po sebi. Ocigledno sam ovaj puta pogodio sa temperaturom (napokon) i ona je na licu i po rukama zadobila zaista (u mojim ocima) divne crvene mrlje (opekline), koje su svaki trenutkom rasle i oticale na moju osobnu radost. Svi su se u tom trenutku ustali od stola te potrcali da joj pomognu i pri tome prema meni uputili poglede kao da sam joj ja izlio vrelu kavu direktno na glavu. Njeni krikovi (a nikada u zivotu do tada nisam uzivao u tudjoj patnji), u mojim usima zvucali su kao najljepse melodije. Razbudih se iz sanarenja jer me je prodrmao jedan oficir i Head Waiter. -Sto se desilo? Upita me Head Waiter sav ustreptao sto od brige, ali puno vise od straha za vlastitu guzicu. -Ne znam ! Rekoh iskreno. -Sto se desilo ovoj gospodji? Ponovi to isto pitanje oficir. Ti si stajao pored nje i morao si vidjeti? -Ne znam,pila je kavu imislim da je prosula po sebi ! Rekoh isprekidano sada vec po prilicno i sam uplasen ozbiljnoscu situacije. -Nisi li ti prosuo kavu po njoj, rece Head Waiter, kojemu su grasci znoja probijali celo. -Apsolutno ne! -Siguran si, rece oficir. O Boze, pa zar su gluhi. Pomalo sam poceo gubiti tlo pod nogama, nisam vise bio siguran jesam li ili nisam nisam kavu prosuo ja. Uostalom nisam siguran u nista vise. Ovo svakodnevno ispiranje mozga i rasturanje covjekovih zivaca bilo je previse za mene, za bilo koga. Nesretno zaljubljen, umoran kao pseto, nostalgican do boli, gotovo sam poceo plakati.

7 -Mislim da nisam! Rekoh ovaj puta tiho, da su me jedva culi. -Mislis!!! Povisenim tonom obrati mi se Head Waiter Oficir me uhvati pod misicu moje tanke ruke i odvede me u kuhinju u kojoj sam osjetio znatizeljne poglede kuhara I peraca sudja. -Sto se desilo, reci mi da znam, jer moram napisati izvjestaj o nezgodi? Ispricah mu uskoro cijelu ispovjest. -Head Waiter rekao mi je da si jedan od njegovih najboljih ljudi, te da uskoro trebas dobiti promociju. (O da? To zaista nisam znao, jer kad sam ga zadnji puta pitao za promociju, on je to na sastanku glasno ponovio i svi osim mene i Stjepana su se grohotom nasmijali, a ja sam se osjecao kao psece govno u buketu uredno slozenih orhideja. Pogledao je tada u mene i znajuci da bih se mogao zaliti Restaurant Manageru, jos glasnije nego prije rekao: -Svi konobari iz restorana se bore da budes njihov pomocnik, imas najvece "stanice", a ti bi htio vise. Naravno da bih htio vise, kada oni dvostruko manje rade a zaradjuju puno vise novca od mene, zar je moja molba toliko na krivom mjestu. A sada, kada sam zabrljao ( ili nisam, neznam), netko tko nema nikakve veze sa restoranom mi najavljuje promociju. He, kako to ovdje ide...lazimo se, vise cemo se voljeti. Head Waiter zajapurenog lica udje u kuhinju pogleda me i ja protrnuh. -U lijepo si nas sranje uvalio mali, sad nas vadi kako znas. Oficir je otisao. -Pa nisam ja nista kriv rekoh... Kiselo mi se nasmijao u lice, a oni grasci znoja sada su postali slapovi Niagare. Podigao je glas do visokog C i rece: - Gospodju su prebacili u Ambulantu, s njom su njen muz i sinovi, a oni tebe krive za sve (kad se samo sjetim da mi je toga starcica, njenog muza bilo zao). Najavili su tuzbu. Osteta moze biti i 6 milijuna dolara, srecom oni to ne znaju, ovisi o tome koliko su jake opekline, vlasnici kompanije ce nas sve porazbacati u more ako do toga dodje. Za malo sam se srusio kada sam cuo za moguce posljedice necega sto nisam uradio, a to nisam mogao dokazati. (Ne pozeli drugome zlo jer...pomislih u sebi). -Sto sada da radim ? Upitah ga sa drhtavim glasom. -Sto sada da radis, ponovio je, bjezi mi s ociju, plivaj kuci ako hoces samo nemoj dolaziti ispred mojih ociju. U tom trenutku kao da sam osjetio izvjesno olaksanje. Znaci li to da idem kuci? Ako i znaci onda dobro i onako ne mogu vise. Ovdje

8 sam proveo nesto vise od cetiri mjeseca, dosao do kilaze od 57 kilograma na mojih 182 cm visine. Rucice su mi bile nesto deblje nego drske na metli, a jedini dio tjela koji mi se isticao bio je moj nos. Ustedio sam nesto novca, nisam bas bio praznih djepova, pa dug ujaku mogu vratiti bez problema, a ostat ce mi nesto i za neki stari autic i za provod. -OK, idem onda u svoju sobu -Idi kud hoces,- Fuck off, rekao mi je maleni Portugalac -You to, odvratih mu nadrazeno -Sto si rekao? Uhvati me za rame tako da sam mislio da ce me udariti -Nisam bio bezobrazan kao vi, ja sam rekao samo YOU TO! Odgovorih mu sklanjajuci njegove ruke sa svojih ramena, spreman da mu uzvratim ako bilo sto pokusa. Okrenuh se i podjoh ka stepenicama za podpalublje, krajickom oka sam ga pogledao I u njegovim ocima primjetio neko nejasno sazaljenje, ali bio sam siguran da nije zalio mene, nego sebe. Usao sam u sobu I ne skidajuci se uhvatio gitaru I otpoceo sa razgovorom. Krenuo sam sa mol-om buduci da sam trazio melanholicnog slusaoca, koji ce me razumjeti. Uzvracala mi je lijepim zvucima koji su u mome umornom tijelu I ranjenoj dusi bili melem I po tko zna koji puta u zivotu razgovarali smo ja I moja gitara I ponovo je ona pricala meni, a kroz nju I Tina I moja domovina I majka I svi oni koje volim. Drugo jutro smo stigli u Bermuda, tocnije grad Hamilton u kojemu sam vec puno puta bio. Nisam se oblacio da idem posluzivati dorucak jer mi je Stjepan najavio da cu sigurno dobiti otkaz, a kako je rekao -Onoga trenutka kada tebi uruce otkaz i ja cu ga dati! -Nemoj prenagljivati,imas zarucnicu! Rekoh sa gorcinom u ustima -Ali to je ogromna nepravda, rece, zar moze netko biti toliko glup pa povjerovati onoj napudranoj bogatoj babi i njenim debilnim sinovima, a da i ne govorim o grotesknom suprugu - Eh, uzdahnuh, ima nekoliko stvari koje su ovdje jace od mene, kao prvo, njihov novac, jer novac sasvim lijepo zamagli oci ljudima, zatim brojcano su jaci, omjer je deset na jedan, pri tome mozes slobodno dodati I Head Waitera, pa I onoga oficira, dakle 12:1, a osim toga ima li ovdje ista pravedno. -Ocigledno ne? Rece stavivsi glavu u ruke nalaktivsi se na noge, a I taj jebeni novac, sve se vrti oko njega -A, ima li ista pravedno na poslu tamo odakle dolazimo? Osim toga I taj novac, vrlo je bitan, vidio sam puno sretnih ljudi koji imaju novac, ali nisam nikada vidio sretnog siromaha

9 -U pravu si, ali kod nas se barem ljudi ponasaju humano, ovo su jebeni roboti! Rece. Ocigledno nisi radio kod privatnika na nasem moru, pomislih -Ovdje barem nitko ne vidi kako nam je -To je istina! -Onda suti i ostani tu!!! Rekoh stisnivsi mu misicu dok je on jos uvjek glavu drzao sagnutu. -Dobro, rece, al jebat cu im ja mamu -Naravno, rekoh (neces, ali I da hoces ne mozes, tu smo svi samo brojevi I zaboli ih peta za nas kao ljudska bica) Oko deset sati zacuh kucanje na vratima (sada zaista nisam zelio da me ostave ovdje). Usao je Kapetan, Restaurant Manager i onaj Portugalac Head Waiter. Obratio mi se Kapetan -Svjestan si sto si ucinio, rekao mi je kao da me osudjuje na dugogodisnju robiju -Nisam rekoh, ali pokusavam se osvjestiti (bio sam arogantan i zelio sam kuci) -Gospodja na koju si sinoc istresao kavu prebacena je jutros u bolnicu, ovdje u Hamiltonu. Opekao si joj lice sa kojeg je tek nedavno skinula zavoje nakon operacije.(Znao sam da je radila Face Lifting jer je imala neobicno blijedo-plavkasto-crvenkastu boju lica.) Uspjeli smo postici dogovor sa njom i njenom obitelji, a to je, da im poklonimo dva besplatna cetrnaestodnevna krstarenja, all inclusive. Morali smo s njima potpisati ugovor o tome, a oni su za uzvrat odustali od tuzbe koja bi se povlacila po novinama i imala vrlo negativne posljedice za daljnji rad kompanije. -A ja? Upitah. Naprijed istupi Restaurant Manager i pruzi mi nekakav papir. Pogledah u papir i nevjerujuci svojim ocima upitah: -Sto je ovo, kakva je ovo lijecnicka potvrda o smanjenoj uracunljivosti izazvanoj umorom i rastrojenoscu? Pa ja nisam niti vidio doktora. -Taj dokument je tvoj spas! Rece vrlo ozbiljno. Time si oslobodjen krivnje da si to ucinio namjerno -Namjerno? Ja nisam ucinio nista, sve sam vam to jucer ispricao. Ako sam ja kriv onda je jos veca odgovornost na onome tko je upravljao brodom, a i oni koji su odobrili da brod pun putnika plovi po onakvom nevremenu. Kapetan se sada toliko smrknuo i pobjelio da sam pomislio da su mi dani odbrojani. Naglo se okrenuo i izasao iz sobe, potom se nakratko vratio, nesto sapnuo Restaurant Manageru i ponovno otisao. Gledao sam za njim koreci svoj dugi jezik, znao sam da mi

10 se ne sprema dobro. Restaurant Manager me je gledao smrknuto, okrenuo se Head Waiteru i rekao mu: -Nismo bili ni svjesni kakvog buntovnika imamo u svojim redovima -Nisam ja buntovnik... -A,a,a,... od tebe vise ni rijeci! Opomenuo me Restaurant Manger. -Govorio sam vam je gospodine, rece Head Waiter iz Portugala, poltronski kimajuci glavom, obujmivsi svoje kratko tijelo rukom, a drugom rukom drzeci se za bradu u poziciji mislilac. -Dobro je radio, rece manager -I uvjek se bunio, rece Head Waiter Bila je to neka vrsta dvostranog monologa u kojem su se isprepletale moje dobre i lose strane. U sobu je usao oficir. Donio mi je putovnicu i rekao -Kapetan ti naredjuje da ovoga trenutka napustis kompaniju i ovaj brod. Napusite se, pomislih u sebi. Stvari sam ionako spakovao jos sinoc, pa mi to zaista nije bio nikakav problem. Izasao sam sa broda, pozvao taksi, okrenuh se prema brodu dignuvsi desnu ruku u zrak sa visoko izdignutim srednjim prstom i sa mrznjom u glasu tiho rekao "Nikad vise" (Nisam bio u pravu)

1. Poglavlje Noc se spustila na moj grad. Opori mirisi dima iz dimnjaka okolnih kuca golicaju mi nosnice. Tmurno je veceras, tmurno i sivo bilo je i jucer. Prekjucer je sjalo sunce...i bilo je tmurno. Siva procelja

11 zgrada obojana teretom vremena i besparice stoje uspravno i mrko. Hladan vjetar me polako goni da se vratim u kucu, mada bih jos malo setao ulicom, jer ulazak u kucu znaci svrsetak jos jednoga bezvezno provedenog dana. Vec napamet znam kako cu provesti vece malo cu pogledati jedan od 3 programa koja se nude na televiziji i otici spavati cekajuci vikend, a vikend je subota navecer i nedjelja jer se subotom radi, ipak odlucih da udjem u kucu. Ukljucih Rudija (tako smo svi u kuci zvali nas 18 godina stari televizor, koji je postao dio obitelji, te je samim tim stekao pravo na vlastito ime) prebacih sa informativnog programa na nekakav putopisni dokumentarac. Nadao sam se da mi to nece biti dosadno gledati, jer sam veliki avanturist zarobljen u tijelu sustava, obicaja i svega drugog sto mi nije odgovaralo. Na nasem Rudi Cajavec televizoru pocela je jednosatna emisija o luksuznim turistickim brodovima. Vec dugo potiho u sebi razmisljam da nekako podnesem molbu za neki od prekooceanskih brodova i u tu sam svrhu vandredno zavrsio, srednju skolu za konobara i kuhara, ali se bojim da bi me mogli i primiti a ja, osim pripremiti nesto na brzinu, neznam i nemam iskustva za pripremanje jela vecih razmjera, i sto onda, da me ljudi izbace sa broda, jer, koliko sam cuo, na tim brodovima poslije kapetana, kuhar je najvaznija osoba. Moj prijatelj Sasa radi kao kuhar na jednom prekooceanskom brodu i kada dodje kuci sa onom spicastom bradicom i svezanim repom, a pun novca, sve se cure lijepe za njega, a nas kao da i nema, ja do duse imam djevojku, Tinu, zgodnu i lijepu, na kojoj me je smetalo to sto nije podrzavala avanturistu u meni vec mi kao i mama govorila da se drzim svoga posla u Tvornici vagona, a mene je ta monotonija iste svakodnevice razarala. Zavidim mu naravno, ali jos vise prigovaram sebi i svojoj inertnosti, te prepustanju svakodnevnoj kolotecini, koja se svodi na, spavanje-firma-firma spavanje (popodnevno), odlazak po Tinu pred skolu, ispijanje po nekog cappuccina par poljubaca i pracenje Tine kuci, dolazak kuci, gledanje televizora do 10, 11 na vecer pa opet spavanje i onda vikend i utapanje u alkoholu i pricanje o dalekim horizontima. Sasa to dozivljava, on je sve to vidio uzivo, on je jebao na Filipnama neku domacu ljepoticu, on je placao kurve u Indiji i Brazilu on je...i jos je za to bio i placen, kakav zivot. Sve mi se cini da neki zive zivot da ga uzivaju, a ja sam tu kao i mnogi oko mene, samo da ga odzivim. Na televiziji prikazuju brod izvana, (kakav monstrum, pomislim u sebi), zatim ga pokazuju iznutra (kakav luksuz), sljedece sto prikazuju su luke gdje pristaju u svom sedmodnevnom ili cetrnaestodnevnom putovanju. Sline mi cure, kakve zene, pa to je kao da Boginje setaju ulicama, kupuju coca colu na automatu (kakav luksuz), a ja konzervu coca-cole nasao na autoputu (zivim

12 u blizini autoputa) i sada u njoj drzim olovke i pribor za pisanje, a All Star Conversice, popularne "Starke" stoje mi na posteru iznad radnog stola u mojoj sobi. Turisti bezbrizno hodaju ulicama, kupaju se, uzivaju na suncu pjescanih plaza. Covjek osjeti toplinu samo gledajuci u to, kako li je to sve vidjeti i dozivjeti izbliza ne mogu ni zamisliti. Cedne djevojke ni malo cednih kostima otkrivaju svoje suncem opaljeno bakreno tijelo, savrsenstvo. A ja sutra idem u Tvornicu gdje je opet sve sivo, gdje buka cekica, presa i drndanja u radionama nadglasava razgovor nas u uredima, koji ne radimo nista, a oni u radionicama su prljavi i smetaju nam. Odlucih da uzmem tri mjeseca neplaceno i odem na more raditi kao kuhar, ne bih li bar nekako stekao iskustvo. Kupio sam Oglasnik i pronasao oglas u kojem stoji: Trazim pomocnoga radnika (kuhara) za rad u kuhinji na moru, sve informacije na telefon xxxxxxxx. Odmah sam se prihvatio telefona i nazvao covjeka. Rekao sam mu da sam skolovani kuhar, ali da nemam bas nekoga iskustva, a kada me je upitao znam li peci na Grillu, rekao sam mu da sam Grill ja izmislio, na sto se je on slatko nasmijao. Buduci da je sljedeci tjedan imao nekakvog posla u blizini moga grada odlucio je skoknuti i pokupiti i mene. Dosao je sa plavim Mercedesom karavan napunjenim mesom i ostalim hotelskim potrepstinama koje su barem tri puta jeftinije u Slavoniji nego na moru. Pokupio sam putnu torbu I gitaru, na brzinu poljubio Tinu i mamu ( u putnoj torbi bila je moja bijela "kuharska oprema", koju mi je donijela sestra koja radi u bolnici, a njoj je tu robu za mene dao jedan njen prijatelj, bolnicar) te sjeo na mjesto suvozaca i uputio se u moju prvu avanturu vezanu uz posao, a bit ce ih jos...puno, ali tada to nisam znao. Pricali smo putem o svemu i svacemu, smijali se i zaista lijepo sprijateljili (mislio sam), saznao sam da ostatak godine zivi u Njemackoj sa zenom Njemicom i troje djece od kojih niti jedno ne zna ni rijec Hrvatskoga, ali zato znaju I Engleski. Ljetno vrijeme provodi u svom Hotelu na Jadranu, i kaze da mu je Hotel gotovo cijelo ljeto pun;- ne brini rece saleci se, posla ces imati. Odlicno rekoh, za to sam tu. Putovali smo cijelu noc i ujutro stigli pred hotel koji je bio veci nego sto sam mislio, imao je tri kata, a u prizemlju lijep restoran sa velikom terasom, sa terase se pruzao predivan pogled na more. Sve radno osoblje vec je bilo budno. Prosli smo kroz restoran (koji ima tamno smedje plocice,:- lakse za odrzavanje kaze on, uz toliku prasinu vani nisam u to bio bas uvjeren, ali valjda on zna bolje) i krenuli ka mome novom random mjestui, u kuhinju. Vec dok smo bili izvan hotela cuo sam nekakvu viku u kuhinji, ali nisam na to obracao paznju jer sam vec prije cuo da u restoranima i kuhinjama svatko na svakoga vice prilikom pripreme

13 dnevnog jelovnika te uredjivanja restorana, ali tada ugledah neobicnu pojavu, leteci tanjur, iznenadilo me, zatim drugi leteci tanjur (kazu da vecinom lete u grupama), pa jos jedan, zatim leteca zdjela (to je vec cudno) pa leteci ribez i na kraju leteci noz koji me je za malo promasio zabivsi se u okvir vrata. Ah, kakav docek, pomislih, pogledam u kuharicu koja je zakrvavljenih ociju gledala u Gazdu, psujuci mu sve zivo i nezivo, moguce i nemoguce, te improvozirajuci pojedine psovke, zatim I sam pogledah u Gazdu i napokon istrcah van, jer meni na toj fronti ionako nije bilo mjesto. Cuo sam kako mu vice da radi 20 sati na dan, da sama pere sudje i cisti kuhinju da ovo da ono. Skinula je potom pregacu i demonstrativno mu je bacila u glavu rekavsi :- u peci ti se kuha zapeceni grah to ti je danasnji rucak za one majmune, za vas nisam skuhala nista, odlazim, jebes tvoj Hotel robovlasnice jedan. Pokusao joj je nesto reci, ali ona ga je uz socno :-Mars, odgurnula i izasla van. Za njom je izasao i konobar (njen zarucnik) koji mu je napomenuo da mu je drago sto joj se nije suprostavio jer se moglo sve i losije zavrsiti, takodje, dajuci momentalni otkaz. Ja sam sjeo za jedan od stolova u restoranu i pitao se sto me je snaslo, pri tom sam primjetio da su plocice uzasno uprljane prasinom od nasih nogu, a proslo nas je samo cetvero, nas dvojica unutra, njih dvoje van. Prisao mi je gazda, sjeo za stol i rekao -skuhaj nam kavu ! -Na cemu, upitah? -Pa neces je kuhati na radiatoru, imas tamo aparat za kavu. -Ah da rekoh, izvlaceci se priglupo na prvi put sam ovdje pa,... Kada sam nakon 25 minuta uspio izvuci kavu iz onog aparata posluzio sam je njemu i sebi (on je srecom bio zamisljen i ljut pa nije primjetio moju borbu sa aparatom za kavu, pri cemu sam se dva puta tako opekao da sam htio vikati iz sveg glasa, ali sam glas zadrzao u sebi da ne bih privukao njegovu paznju). Usuo je secer i upitao me gdje je voda -koja voda, rekoh -voda za kavu -pa u kavi, rekoh nesto tise -voda koja se pije uz kavu, kava se ne posluzuje bez case vode sa strane (Dr. Jackil I Mr. Hyde) -a to, pa kako tko, ja je pijem bez vode (u stvari mrzim kavu bez vode sa strane, ali sam zaboravio nasuti) -ne pitas se ti i sto ti volis, nego sto voli gost -pa naravno, gosta se pita -takve stvari se ne pitaju to je rutina struke -a dobro, a zasto mi to govorite

14 -zato sto neces biti pomocnik u kuhinji -nego? -Pomocnik ce ti biti moja zena -dobro rekoh, a zna li ona kuhati -ona je Njemica iz Aristokratske obitelji i nezna ni kruh namazati putrom, ali ti si skolovani kuhar -jesam ali bez prakse -za praksu je lako to ces steci ovdje, vazno je da ti znas recepte i da znas kako postaviti kuhinju -(recepte neznam, ali sam ponio maminu kuharicu) no dobro rekoh, kad pocinjem? -vec si poceo, u pecnici se vec kuha zapeceni grah, ti samo dodaj sto nedostaje i napravi kupus salatu. -ali nisam se jos ni skinuo, ni otusirao ni odjecu promjenio -zao mi je, ekstremna situacija Odoh u sobu da se na brzinu presvucem i vidjeh da s nekim dijelim sobu ali nisam znao s kim. Presvukao sam se i umio na brzinu te sisao u kuhinju. Otvorio sam pecnicu, izvadio zapeceni grah, probao ga i bio odusevljen, bio je stvarno ukusan. Nista nije trebalo dodati. Obrisao sam znoj sa cela i krenuo na ribanje kupusa. Naribao sam 4 glavice stavio u posudu i prekrio krpom. Mislio sam da da je moja misija za rucak zavrsena. Na izlasku iz kuhinje sreo sam se sa vrlo zgodnom zenom, duge plave kose, lijepih plavih ociju, negdje 35 godina, ocigledno Gazdina zena, jer takvom mi ju je i opisao putem, a vidio sam i neke slike u njegovom novcaniku dok je placao benzin na pumpi. -Dobar dan rekoh -dobar dan, odvrati ona -Ja sam vas novi kuhar -ja sam Gazdarica, kako se vi zvala -Goran, ja sam Goran, a vi -Gerthrude - Evo ja sam rucak zavrsio pa bih se isao malo domoriti dok ne krenemo s poslugom -moze, ali vi se vratila za 15 minuta (?), vi morala postaviti stolove -ah, ne niste me razumjeli, ja sam vas novi pomocni kuhar, a ne konobar -snam, snam, ali mi nemala kelner, on je otisla jutros -pa necu ja valjda i posluzivati -ma samo malo dok se ne nasla druga -dobro rekoh

15 Otisao sam ponovo u sobu, zapalio cigaretu sjeo na krevet i pitao se koliku sam gresku napravio. Nazad kuci ne mogu jer sam uzeo tri mjeseca ne placeno, ali nadam se da ce mi ovo biti kakva takva osnova za moj buduci posao na kojega sam se odlucio 100%. Popusio sam cigaretu umio se i uputio dolje. Sobu nisam dijelio ni sa kim jer je moj nesudjeni cimer jutros dao otkaz. -Vi imala crna hlaca i bjela kosulja? Upita me gazdarica kada sam stigao u restoran. -nemam rekoh -pa kako mislila posluziti goste -ma kakva posluga gospodjo ja sam pomocni kuhar -nema vesa, ja doniela roba od moj muz -gospodjo on ima 120 kg , a ja 64 -vi bila komotnija u njegova roba (malo je reci, da cu bila komotnija, visjet se na meni kao vreca na slamnatom strasilu u Slavonskim poljima) Do rucka sam jos pospremio kuhinju, oprao pod, oprao sudje, postavio stolove na terasi, cetiri puta prao one jebene smedje plocice u restoranu, a niko od gostiju nije usao, ali su se zato njegovi klinci i curica naganjali po cijelom restoranu ostavivsi stope gdje god su prosli. Kada se rucak priblizio gazdarica mi pridje i kaze, :-donesi malo grah da probam. Probala ga je i bila odusevljena, (ako me sada pita da to ponovo napravim neki drugi puta dajem otkaz). Ona je otvorila salatu od kupusa da je podjelila u zdjelice, ali je tu zastala okrenula se meni i rekla. Sto je ovo. To je naribani kupus rekoh. Snam, rekla je, ali to nije salata, jeste vi to posolila, nema ulje, nema kiselo. Nema, rekoh (eto mi moje kuharsko zvanje, sad bih najradije otisao kuci). - Niste posolila kupus salatu (pogled koji mi je uputila glasno je govorio, idiote, glupi nespretnjakovicu, itd.) -nisam rekoh -pa sta vi radila, rece ona, sta ti sada dala za salatu (hm, sto sam radio, da vidim, pa uglavnom nista (sto se vidi) to je istina) -posolit cu je sad -ali ta salata morala stajati da se opustila za to treba 2 sata -vi nista ne radila, rezala brzo paradajz i napravila salata. Ucinio sam to. Gosti Hotela su vec poceli sjedati za stolove, a ja sam trcao u WC da se presvucem u Gazdinu robu koja mi je bila vrlo komotna. Kosulja zakopcana do vrata imala je otprilike 10 centimetara praznog prostora, a u hlace je komotno mogao stati jos netko moje tezine. Gazda i gazdarica bili su u kuhinji. Slagali su porcije, a ja sam iznosio na stolove i posluzivao goste. Sunce je

16 grijalo nemilosrdno, ja sam se jednostavno topio, mislim ipak, mnogo manje od sunca, a puno vise od nervoze. Dva puta sam nogom zapeo za stolicu i posrnuo, ali sam se zadrzao na nogama i istresao jednu salatu koja je zavrsila zgodnoj Njemici u krilu. Mislio sam da je kraj svijeta, ali ona je imala samo lagani ljetni "pareo" na sebi, pa steta zaista nije bila nikakva, dapace, svidio sam joj se u svojoj nespretnosti. Mozda je dobro to sto me nitko od vlasnika Hotela nije mogao gledati, a svi gosti su bili puni hvale prema meni. Rucak je zavrsio negdje oko 14.30. Ja sam polako sakupljao sve sa stolova i nosio u kuhinju gdje na svoje zaprepastenje nisam zatekao nikoga. Okrenuo sam se oko sebe i na vratima od hladnjaka ugledao zaljepljenu zutu ceduljicu na kojoj je pisalo MI SMO NA KUPANJU, VECERAS ROSTILJ, PRIPREMI MESO, STAVI GA U MARINADU I NAPRAVI SALATU..., vecera je u 18.30. Sjetih se filma I KONJE UBIJAJU ZAR NE, i nastavih cistiti terasu. Terasa je ociscena ubrzo, nakon, mozda sat vremena, ali izgled kuhinje je bio poput Hirosime nekon bombe. Malo je nedostajalo da se rasplacem. Nisam znao od kuda da krenem, no odlucih da idem od sudja. Oprao sam sudje, izrezao meso za rostilj (pojma nisam imao koliko mesa treba za toliko i toliko gostiju jer nisam imao veze sa kuharskom kalkulacijom poterebne kolicine po gostu), pogledao sam u frizider i vidio da je pun mesa, izmasakrirao sam ga kako sam najbolje znao i umio, uzeo dva velika lonca, nasuo ulja, narezao raznoga povrca, najvise bijelog luka (od njega su mi 2 dana smrdile ruke) sve to skupa u stilu Steve Karapandje strpao u lonce dodao dobro usoljeno, zabibereno i popapriceno meso i sve to zalio mineralnom vodom. Napravio sam salatu od paprike i krastavaca (nisam nista zaboravio staviti), ogulio krumpir (5 kilograma) i narezao ga na tanke ploske i stavio u vodu. Obrisao sam pod izbacio smece i presao u restoran, tamo me je cekao isti onaj uzas kojeg sam vidio u kuhinji, zavrnuo sam rukave i bacio se na pranje i poliranje casa, kada sam to zavrsio pogledao sam u one mrske podne plocice koje su bile pune prasine, uhvatio sam se jogera, i oprao pod izasao na terasu pomeo je i spustio suncobran. Pogledao sam na sat, bilo je 18 : 15. Oh! Cuo sam glasove, stigli su sef i sefica sa djecom koja su naravno odmah utrcala u restoran i ostavila milijun malih stopa na plocicama. Sefica je doduse viknula na njih, a potom meni rekla da obrisem pod. Pogledala me i rekla: -Malo ste se kasno spustila u restoran, rostilj je vec trebala biti zapaljen Pogledao sam je i od umora je vidio u izmaglici, nisam mogao vjerovati, zar zaista robovlasnici jos postoje i to tu, u mojoj zemlji, kako to da mi to nitko nije rekao za to.

17 -Nisam sisao, odgovorih, nisam zapravo ni isao u sobu, a nisam se ni otusirao -Pa zar ste do sada spremala -Da, do sada sam spremala, i zavrsila sam prije pet minuta -No dobro, upalite rostilj da pocnemo peci meso, Krenuo sam prema kuhinji i cuo krik muskarca, potrcah da vidim sto se desilo. Moj gazda je gledao u meso i mahao glavom u nevjerici. -Sto je ovo upita me -(zemljo otvori se), meso u marinadi spremno za rostilj -za koliko osoba? -pa za sve goste -imamo 28 gostiju u Hotelu, a ovo meso je bilo za 8 dana -nisam znao koliko mislite peci, mozda imate i neke prijatelje koji bi dosli na rostilj -Pri.....o cemu ti pricas, koju si ti skolu zavrsio uopce -Ugostiteljsko turisticku (matematicko-informaticku) -Pa koliko mesa ide na rostilj po osobi -Ovisi... -Nemoj improvozirati... mjere tocno pisu u svakoj knjizi Zrikavci su vani vec poceli svoju divnu pjesmu, a ja svojom krivnjom ovdje se nakon 12 sati rada ispovjedam ovom Dr.Jakilu, jer onaj Mr. Hyde sto me je dovezao ovdje nestao je bez traga. -Mi u Slavoniji jedemo puno vise mesa nego ovi Njemci pa sam mislio... -sto si mislio, molim te nemoj vise misliti, nego radi ono sto se od tebe trazi Zaustih da mu kazem, zbogom kretencino i izrabljivacu, dok si se ti kupao ja sam ovdje krv pisao, ali zadrzah to u sebi. -neznam tocno sto se od mene trazi, mozda da mi pojasnite, jesam li ja pomocni kuhar, kuhar, pomocni konobar, glavni konobar, spremacica ili sve to zajedno Pogledao me znatno ublazenog pogleda i rekao: - nemoj tako, znas da su me oni dripci (e sad ja stvarno neznam tko je dripac) jutros napustili. Nista se ne sekiraj, ja cu peci rostilj a ti posluzuj goste...meso je u marinadi pa mu i onako ne moze nista biti sljedecih par dana. -Smeta li gostima ako konobar smrdi po znoju -naravno da smeta, zasto -nisam se otusirao od jucer popodne, jer nisam imao kad -nemas ni sada vremena, evo ti Malizia, to je konobarski miris i mirisati ces tri dana, rece i pruzi mi zelenu Maliziu kojoj je miris toliko intenzivan, da sam siguran da bih mirisio i da se nisam 8 dana oprao.

18 -Hvala, rekoh mu razocarano. -Ma nista, moramo se pomagati (Jebem ti pomoc) Vecera je prosla odlicno, a gospodja ili gospodjica kojoj sam istresao salatu u krilo, upitala me Engleski, kada zavrsavam posao, jer bih joj mogao pomoci oko pranja "Parea" a potom i peglanja, odgovorih joj da mi je to prvi dan te neznam kada se gosti razilaze. Razisli su se u 3 u jutro, ja sam se morao ustati u 6 jer je dorucak u 8:00. Ustao sam se slomljen, spavao sam gotovo sat i pol, ako se ono trzanje i prvevrtanje uopce moze nazvati spavanjem. Otusirao sam se i sisao u kuhinju da vidim sto sve moram prirediti. Ostao sam skamenjen kada sam ponovo vidio zutu ceduljicu na kojoj je bio spisak namirnica koje sam trebao otici kupiti na trznicu, sa velikim slovima na dnu poruke, BICIKL TI JE U PODRUMU, NOVAC UZMI IZ KASE. Kakvi ljudi, kakva njeznost, i bicikl su mi ostavili, taknuli su me u dusu. Sinteri jedni, nisu mogli autom otici po namirnice. Ispostavilo se da sam imao toliko namirnica, da mi je trebao manji kamion da ih dovucem, pa sam odlucio kupiti samo ono sto mi treba za rucak, a za rucak sam pripremao gulas sa palentom. Vratio sam se nazad i stavio kuhati 56 jaja, pekao sam slaninu za 28 ljudi, izrezao kockice putra (bio je to u stvari margarin) i sve lijepo dekorirao. Srecom samo dvoje gostiju je doslo u 8:00, ostali su dosli kasnije, pa sam imao vremena sve ih sam posluziti, a u medjuvremenu sam rezao meso i stavio ga da se pirja za rucak. Gazde su dosle u 10 i 30 i gospodja je trazila dorucak, za sebe i djecu. Pitao sam je da li zna sto je to hobotnica, rekla je da zna, onda sam je pitao licim li ja na hobotnicu, ona se uvrijedila, digla od stola i otisla u kuhinju, cuo sam je kako nesto ljutito govori gazdi na Njemackom jeziku, ali nisam razumio, a i nije me bilo briga, u sebi sam mislio ovakoga majmuna vise nigdje necete naci. On joj je nesto grubo odgovorio, a ja sam shvatio da od toga trenutka u njoj imam neprijatelja. To mi nije bas trebalo, ali sto se moze. Ovo je moja priprema za ono na sto sam se odlucio i moram trpjeti, a i ispao bih smokljan da se vratim kuci, mada je Tina zeljela da se vratim nazad. Rucak smo posluzili u savrsenom redu i bilo je vrlo ukusno, mada se ne moze bas reci da je to bila lagana ljetna hrana-( GULAS OD SVINJETINE SA PALENTOM I CIKLOM KAO SALATOM), a i zaljutio sam ga do krajnjih granica, tako da su se ovaj puta oni svi znojili i bili crveni u licu kao da su frisko suncem opaljeni, sto je najvaznije ona tri mala vrazica nisu rucak mogli ni probati pa su jeli sendvice, a njihova majka me streljala pogledom u cemu sam ja iskreno uzivao. Pospremio sam sve i isto kao jucer morao sve oprati i prirediti za veceru. Ovaj puta sam bio brzi jer sam za veceru pravio

19 lignje na zaru sto je bilo brzo gotovo a krumpir sam skuhao u ljusci pa ga naknadno ogulio, te dodao cijele komade cesnjaka da krumpir preuzme miris, a da cesnjaka nema u blizini, a k tome sam dodao i blitvu. Sve u svemu jedna lijepa lagana vecerica. Naravno ja sam sve izdjelio, a ono dvoje mi je dodavalo dok sam ja posluzivao goste. Veceras je gazdarica oprala sudje i kuhinju pa sam se ja mogao posvetiti gostima u cijelosti pri tome primjetio da puno vise volim raditi kao konobar nego kao kuhar. Moje buduce zvanje je odluceno, predat cu molbu za konobara na Turistickom Brodu. Oko 22.00 gazda je dosao do mene i rekao mi da ne zna kako da zabavi goste, tada se sjetio da sam ja ponio gitaru. -Znas li svirati onu tamburu sto si je donio sa sobom -Pa nisam bas Clapton, ali nije ni to tambura nego gitara i to sa 12 zica (seljacino) -Ma, ako bi htio veceras zasvirati gostima, nemas problema ja cu ih posluzivati, moramo pojacati prodaju vina. Pristao sam, svirao sam do 2 u jutro I svi su pili Julisku (sljivovica I kruskovac, koja im je na reklamnom flajeru bila upisana kao gratis od hotela), atmosfera je bila fantasticna, ja sam isto dobro potegnuo, ali nisam htio previse jer je glava Njemice (sad sam vec znao da se zove Hilda) veci dio veceri pocivala na mome ramenu, pa sam imao I neke planove. Kada su se gosti razisli, uzeo sam gitaru i otisao na obalu. Sam. Uhvatila me neka melankonlija i htio sam svirati ljubavne pjesme sam sebi. Htio sam razgovorati sa zenskim rodom, sa nekim tko mi je drag, a jedini zenski rod koji sam volio, a bio je kraj mene, bila je moja gitara. Tina mi je uzasno nedostajala, mada nisam siguran da sam bas bio zaljubljen u nju, ipak dvije godine smo bili zajedno i bila je to vise navika. Noc je bila fantasticna slatkasti miris mora pomjesan sa smradom fekalija ispustenih u more, pruzao je nekakav poseban, dobro znani miris nasega mora. Noc posuta zvjezdama, tu i tamo cuje se smjeh usamljenih parova, iz udaljenog diska cuje se samo bas bubanj. Sjeo sam, poceo prebirati po gitari i tiho pjevusiti pjesmu Leonarda Cohena - Dance me to the end of Love. Zapalio sam cigaretu i odsvirao solo dionicu iz teme filma Kum: Speak softly Love. Cuo sam da je nesto susnulo iza mene, bila je to Hilda. Pratila me je i cula kada sam svirao. Bila je toliko dirnuta da sam mislio da ce se rasplakati. Sjela je kraj mene i rekla-Nastavi molim te -Ne svira mi se vise rekoh -Ako ti smetam otici cu -Ne, ne smetas mi ti rekoh, smeta mi gitara, dijeli nas -Onda je odlozi

20 Ucinio sam to, a ona je skinula sve sa sebe i usla u vodu. Treperio sam kao prut, nije mi se kupalo ni malo, a opet ona me je uporno pozivala u vodu. Te sam noci prvi puta u zivotu saznao sto znaci sex u vodi, u moru. Bilo je predivno, jedino mi je malo smetalo onih pet litara slane vode koju sam progutao. Probudio sam se u 6:00 sati u jutro i skocio od iznenadjenja. Dobio sam cimera, tocnije cimerku. Gledao sam je 5 minuta kao da sam vidio duha. Napokon se odvazih, lagano je gurnem, nista, onda ponovim malo jace, probudila se protegla i kao da se stresla kad je postala svjesna da je stranac pored nje, pogledah je mrko, potpuno razbudjen i rekoh: -Tko si ti ? Okrenula se, polozila ruku na celo stiteci oci od svijetla, navukla pokrivac do lica, te se zagledala u mene kao da hoce reci, pusti me spava mi se, a onda je promrmljala -Sandra, a ti? -Kakve ima veze tko sam ja, sto radis u mojoj sobi? -Nocas sam stigla, dobila sam posao kao pomocna kuharica, gazda je rekao da trenutno nema niti jedne slobodne sobe te da cu neko vrijeme morati dijeliti sobu s tobom, bunila sam se, ali sam napokon shvatila da nemam izbora, a i bila sam preumorna da bih razmisljala. Nije bila pretjerano lijepa, ali imala je slatke i pravilne crte lica, sa malim prcastim nosicem i krupnim obrvama i bila je vrlo mlada. Dopala mi se... -Od kuda si, upitah? -iz jednog sela kod Slavonskog Broda, Garcina -Oh, pa mi smo susjedi, ja sam iz Broda, Slavonskog Broda -Super, rece ona -Ides li raditi? -Ne jos, Gazda mi je rekao da se naspavam (a meni je dozvolio samo da popijem kavu, gnjida) -Dobro, ja idem u kupovinu, pa cu pripremiti dorucak -Cekaj...idem i ja s tobom, sad sam se razbudila -Ma spavaj, ako ti je tako gazda rekao... -Spavat cu kasnije (Neces, pomislih u sebi, ali sam taj dio presutio) Jutro je bilo svjeze, pomalo i oblacno, ali znao sam da je to samo jutarnja izmaglica i da ce za sat, dva sunce ponovo grijati do iznemoglosti (moje naravno). Spustio sam se u kuhinju, pokupio ceduljicu sa hladnjaka i otisao u kupovinu.

21 Kad sam se vratio Sandra je vec skuhala kavu i cekala me da je popijemo zajedno. Pricala, je o putu ovamo, o tome kako je gazda simpa, pricala je kako je hvalio mene kao svestranog covjeka koji cijeli restoran drzi na svojim ledjima ukljucujuci i zabavljanje gostiju. Rekao joj je ce se odmah zaljubiti u mene kad budem svirao gitaru veceras (znaci opet sviram), na sto je ona odgovorila da ne mora brinuti jer za ljubav nema bas nikakve sanse, buduci je tek prekinula sa deckom nakon dvogodisnje veze (e, to me bocnulo, trudit cu se pomislih, napokon cimeri smo), te da je tu jer na jesen ide na fakultet, pa joj treba lova. -A ti, rece? -Sto ja? Cijelo vrijeme razgovora pratio sam njeno disanje i podizanje i spustanje lijepih grudi, pa me je zbunila, a sada kada je rekla da nemam sanse kod nje cinila me se prelijepom i pozelio sam da bude moja, ne za jednu noc, za cijelo ljeto i vise. -Pa zasto si ti tu ? -Stjecem iskustvo!!! -Da ?! -Zelim ici raditi na Turisticki Brod u Ameriku, pa hocu da se naviknem raditi, posto sam ugostiteljsku skolu zavrsio vanredno -Oh, to je super, cula sam nesto o tim brodovima Nastavili smo pricu radeci, ispostavilo se da je bar pet puta bolji kuhar nego ja. Dok je kuhala ujedno je i cistila, a ne kao ja koji sam cekao da sve zavrsim, pa da se bacim na ciscenje. Bila je brza i spretna, i nakon dva dana gazda je postavio nju u kuhinju za sve a mene postavio da radim samo kao konobar u restoranu, ja sam se doduse gentlmenski ponudio da i dalje idem po namirnice. Od toga dana moj zivot na moru se promjenio u potpunosti. Zaljubio sam se kao prvacic, no ona je bila tvrdja od kamena. Uvecer bih svirao za goste, ona me je slusala, gledala u oci i cesto klimala glavom lijevo-desno,kao da se necega dosjetila, te bi mahanjem glavom potisnula te misli. Popustila je nakon tri tjedna,a ja sam poceo pisati stihove i skladati pjesme samo za Sandru (a stihovi su mi se cinili uzasno glupi jer to nisam nikada radio, no kada sam ih u pauzama (sada sam ih imao dosta) uglazbljivao, ipak su na nesto licili), a ona je obozavala svaki puta kada dirnem gitaru, uzasno je voljela taj instrument i moj glas. 2. Tri mjeseca su prosla kao u snu. Vratio sam se kuci sa 60 kila i izgledao odlicno svima osim mami koja me je zatrpavala hranom.

22 Otisao sam do Tine, pozvonio na kapiju, te mahnuo njenoj susjedi koja je uvijek stajala naslonjena na prozor, nju sam izuzetno mrzio, Tina i ja zvali smo je Spija. Tina je izasla i kada me je vidjela zacrvenjela se. Zagrlio sam je i dugo i njezno poljubio, ne osjecajuci nikakvu strast, (bio sam zaljubljen u Sandru) a ona je drhtala. -Kako si se promjenio, uzasno si mrsav, ali dobro ti stoji -Hvala rekoh, puno sam radio -A cure, rece saljivo me pogledavsi, znajuci da sam vjeran samo njoj -Pa... -Nestalo joj je boje s lica, sto mislis pod tim pa... -Tina, nisam ti nikada lagao, zelis li da ti lazem sada, upitah, sa nekim cudnim trncima u tijelu,(volio sam i nju) -Ne, nemoj mi lagati, boja u licu pocela jos se vracati i dostigla purpurno crvenu -Imao sam curu, al samo jednu, rekoh sa glupim izrazom na licu jer u tom trenutku sam htio biti sa Sandrom, mada sada, kada sam vidio Tinu, nisam u to vise bio najsigurniji. -Samo jednu, pa voljela bih da si ih imao 10, ovo znaci samo da si i sada s njom jer ti se samo ona svidjala. Prekinuli smo, tu na njenom kucnom pragu. Sjeo sam u kola i odvezao se Sandri. Pozvao sam je da izadje, otisli smo na pice, a ja sam sada bio potpuno siguran da volim samo Tinu. Sandru vise nisam nazvao, a godinama poslije nisam je ni vidio. Cuo sam kasnije da se pomirila sa starim deckom i ubrzo zatrudnjela, od fakulteta nije bilo nista. Ljeto je jos trajalo mada je jesen kalndarski vec pocela. Skole su otvorile svoja vrata, Tina je krenula u 4 razred ekonomske, a ja nastavio po starom. U mojim mislima je svaki dan bila samo ona i nisam mogao nista raditi a da ne pomislim na nju. Nekoliko puta sam je pokusao nazvati, ali uvjek se javljala njena sestra ili brat i ljubazno razgovarali samnom, ali Tina nikada nije bila doma, a kada bih pitao gdje izlazi i s kim se druzi odgovor bi uvjek bio isti, ima neko drustvo, ali koliko znam nema decka. Jedne subote rano dopodne dok sam na blagom rano jesenjem suncu sa Mladenom ispijao kavu na terasi jednog od lokalnih kafica, i objasnjavao mu koliko patim za Tinom, naisao je Hrvoje, moj uvjek vjerni prijatelj, sagnuo se do mene i rekao mi tiho: -jutros je izgorio krov Tinine kuce -Kako,... sto...?(pogledao sam ga kao da mi je rekao da je izgorila ona)

23 -Zapalila se instalacija na tavanu i krov je izgorio potpuno, srecom Vatrogasci su stigli pa se vatra nije prosirila na donji dio kuce. -Skocio sam sa stolice kao da me je netko katapultirao i rekao Mladenu: -Idemo po drustvo Mladen je shvatio sto sam htio reci. Sva trojica smo sjeli u auto i skupili 15-tak prujatelja, sjeli u cetiri auta i odvezli se do Tinine kuce. Tamo su majstori vec rusili krov i bilo je zaista malo ljudi. Svi su nas gledali u cudu, izgledalo kao da je stigao autobus sa radnicima, a svaki od nas imao je po neku alatku u ruci. Bilo je medju nama i elektricara i stolara i bravara. Prisao sam prvi ulazu u dvoriste i obratio se Tininoj sestri: -Mi smo dosli pomoci ako se time moze barem malo ublaziti vasa tragedija. Rasplakala se i nije mi nista odgovorila...Prisao mi je jedan od majstora i u sali rekao:- sa ovakvom ekipom za dva dana bismo sagradili novu kucu, idemo momci. Majstori su nas rasporedili na poslove i mi smo se prihvatili posla kao da o svakome od nas pojedinacno ovisi hoce li se taj krov zavrsiti prije kise. Cijelo vrijeme, tijekom posla, ja sam pogledavao u Tinu, a par puta uhvatio sam i ja njen pogled, ali nisam imao hrabrosti da joj pridjem. Umjesto mene ucinio je to Hrvoje, bio je direktan i direktne odgovore dobio. Pitao ju je da li me jos voli, odgovorila mu je 'sad vise nego ikada prije', kada ju je pitao hoce li se pomiriti sa mnom, odgovorila je 'to ovisi o njemu'. Nesto kasnije Hrvoje mi je prisao i ispricao svoj razgovor s Tinom, a ja sam nakon toga razgovora dobio natcovjecnu snagu, bi sam siguran da bih i cijelu kucu sagradio i podigao je sam. To vecer zavrsili smo s poslom oko 22:00. Malo smo ostali s Tininim ocem, te nas je uz pivo upitao da li postoji mogucnost da bar dio nas dodje i sutra. Naravno da cemo doci, ne dio nas nego svi. Pozdravili smo se i otisli, kod kapije sam se okrenuo kao da me je netko pozvao, tamo je stajala Tina, plakala je. Vratio sam se do nje i rekao joj: -oprosti mila, bio sam iskren i nisam mario za tvoje osjecaje, a svoje nisam znao Gledala je ispred sebe, negdje u daljinu, sutila je, a onda me pogledala i ja sam protrnuo, -Hoces reci da me jos uvjek volis, da nema vise o...one druge? -Nikada te nisam ni prestao voljeti, mislio sam da sam se samo navikao na tebe i da te ne volim vise, ali kada si me ostavila, nisam vise niti spavao niti sam znao sto sljedece trebam uciniti, nisam prevario samo tebe, prevario sam I sebe. -Uh bezobraznice, i ja sam luda za tobom, nedostajale su mi tvoje ruke, tvoj glas, gitara...sve -Mozes li se spremiti za pola sata, da idemo u grad

24 -Ne mogu rekla je, voda je iskljucena -Hoces li poci samnom, pa se kod mene otusiraj -Hocu, pricekaj samo da uzmem robu Uzela je robu, otisli smo kod mene, a onda oko pola noci svi zajedno u grad. Ja sam ih sve castio jer sam na moru skupio nesto novca. Tu noc vodili smo ljubav dugo, dugo i pricali si sve, tu noc ne bih mjenjao ni za sto. Probudili smo se rano i sa cijelom ekipom otisli na gradiliste. Kuca je bila gotova i sav posao zavrsen oko 18:00 sati. Kada smo sjeli uz veceru i pivo, jedan od mojih prijatelja ustao je i njenom ocu urucio kuvertu. Gledao sam zbunjen i zatecen. U kuverti je bilo dovoljno novca da se podkrovlje gotovo kompletno uredi iznutra. Nisam mogao vjerovati da imam takve prijatelje, bio sam najsretniji covjek na svijetu, a u Tininim ocima i najveci. Mjeseci su prolazili, a ja sam cekao poziv za brod jer sam vec kontaktirao agenciju, nista nije stizalo osim sto je depresija stigla do mene na velika vrata. Vratio sam se na svoj stari posao u Tvornicu vagona. Ono na moru bilo je tesko, ali zanimljivo i ugodno s korisnim. Ovo ovdje je dosadno i mrsko. U toj sam Tvornici radio vec cetiri godine i vec mi se po malo gadila ta dosadna svakodnevica. Moje pravo zanimanje, Programer, (a u to vrijeme kompjuteri su bili gotovo u povojima i u njih vecina uposlenika nije vjerovala), bilo je dosta trazeno, a i relativno dobro placeno. Bio sam relativno los programer, ali u svakom slucaju za njih genij. Kada su nam stigli novi UNIVAC sistemi svi su gledali zbunjeno i pomalo uplaseno, jer napokon ta nova sprava koja je bila velicine polovice dnevne sobe im je trebala obracunavati place bez greske, u sto naravno nitko nije vjerovao. Moj prijatelj Zdenko i ja (on je diplomirani inzenjer elektrotehnike) spojili smo sve za 8 dana, realno nam je trebalo 3 i onda smo mjesec dana pravili programe za unos podataka, koji su usput budi receno, vec bili uneseni unutra jer su stizali kao dio software-a, a jedino sto smo mi trebali uraditi bilo je promjeniti par linija (uglavnom zaglavlje s imenom firme itd) da sve funkcionira 100%. Zdenko je ujedno bio i moj sef, a ja njegov zamjenik, a dobili smo i osam djevojaka za unos podataka. Sefovi okolnih odjela bili su ljubomorni na nas. Nista nam nisu mogli, ja i Zdenko smo "odrzavali programe" kao i cijeli "sistem". Oni su gledali u dva mlada tipa sa 8 podredjenih djevojaka govoreci cesto i na glas da se nas odjel ponasa Kapitalisticki, te protiv drzavnog sistema, jer ja sam u dogovoru sa Sefom imao smjenu od 10 u jutro do 18:00, a s posla odlazio

25 uglavnom cim se prasina nakon njihovog odlaska malo slegne. Sto znaci Smjena od 10.00 - 15.00. Laksi posao zaista je tesko naci, ali moj avanturisticki duh trazio je vise, puno vise od toga. Nisam naravno mogao predugo tako raditi jer su nakon par godina zaposleni neki novi klinci za koje kompjuter nije bio Tabu. Momci koji su bili s obe noge na zemlji i koji su ulagali sebe u napredak Tvornice. Ja sam uskoro dobio obavijest da sam tehnicki visak, pa imam izbor ili da dobijem otkaz ili da odem na doskolovavanje i postanem Tokar. Naravno, pristao sam na ovo drugo mada sam u djepu vec imao pismo koje cu poslati agenciji za rad na turistickim brodovima. I to je bilo super. Isao sam cetiri mjeseca u skolu, imao placeno sve (u skolu bas nesto i nisam isao), a jos k tomu dodatak na placu koji se odnosio na skolovanje i putarinu sto mi je skoro poduplalo placu, a u Firmu nisam morao ici. Nakon cetiri mjeseca uspjesno sam polozio majstorski ispit (kako, to sam Bog zna, jer tokarski stroj nisam znao niti upaliti, a o necemu vise i da ne govorim), i dobio zvanje Strojarski Tehnicar-Tokar. Tjedan dana nakon tog moga skolovanja vratio sam se u Tvornicu. Ovaj puta nisam isao u kancelariju vec ravno u radionicu Strojne obrade. Radio sam na busenju nekakvih debelih limova. Posao toliko zaglupljujuci i deprimirajuci da sam nakon 7 dana mojih osmosatnih borbi sa snom, dao otkaz. Napustio sam Tvornicu, prosao kroz kapiju i osjetio po prvi puta nakon dugo vremena da sam slobodan. Sada mogu gdje hocu. Mama je vikala na mene i kao i tata nekad, govorila mi da ne znam sto radim, ali ja sam znao. Imam samo jedan zivot, a on vrijedi vise od te Firme. Prihvatio sam se telefona i poceo seansu (prvu od puno njih) sa agentom za zaposljavanje na Turistickim brodovima.

26

3. Nemilosrdna zvonjava telefona probudila me u 10 sati u jutro, bio sam maduran i jos mi se spavalo. Vecer prije kada sam Tinu odvezao kuci, vratio sam se u Zero (nas lokalni kafic), gdje smo nastavili jos dugo u noc. Bilo je dobro, puno djevojaka, a o picu i da ne govorim. Oko 1 u noci vec sam bio dobrano potegao, jedna djevojka mi pridje (Ana) I pita me hocu li je odvesti kuci, nerado sam pristao jer sam dobro poznavao sebe i svoje slabosti. Sjeli smo u auto I umjesto kuci odvezli se do 200 metara udaljenog parka gdje sam probao sve sto znam, ali osim poljubca nisam dobio nista. Odvezao sam je kuci I bilo mi je drago sto nista vise nije bilo (volio sam svoju Tinu ), mada mi je muski ego bio malo povrijedjen, ipak, nije mi trebala jos jedna epizoda, jer u Tini imam sve. Kada sam stigao nazad, ispred lokala nije bilo mjesta za parkiranje, te sam parkirao auto (Bubu) dvije ulice dalje. Usavsi u kafic vidio sam da me cekaju tri piva na stolu, eh to mi bas treba jer su mi usta suha (pomislih). Davor je dosao do mene, pogledao me mutnim ocima i rekao, - sta, jesi je? Pogledao sam ga nevinim pogledom i rekao, ne, odvezao sam je kuci. Ha, ha nasmijao se on, a nisi ? Vidim po tvome izgledu da jesi, bar te ja znam (eh sad mi je krivo sto nisam uspio nista uraditi kad svi ionako misle da jesam, no nema veze ovako sam barem pred sobom cist)! Imam djevojku Davore ne treba mi vise dokazivanja, znas i sam sto je bilo nakon moga povratka s mora. On me gledao sa nevjericom, narucivsi jos jedno pivo. Rekoh mu da sam vec cuga, a imam I tri piva ispred sebe, nije me slusao. Pivo je stiglo I on podigne svoju bocu I rece : za pravog postenjacinu. Popili smo I on odtetura dalje. Nastavio sam piti drugo (dvanaesto), trece (trinaesto) pivo I mislio na tog postenog covjeka koji vec dva mjeseca ne radi I zivi na maminoj penziji. Iz misli me probudio Mladen s istim pitanjem kao I Davor, ali sam mu rekao da me ostavi na miru, jer zaista nisam vise bio raspolozen za prepricavanje svojih Casanova iskustava, on me pogledao (sa zvucnika je glasno dopirala Lutka za Bal od Parnog Valjka) I rekao, o cemu pricas covjece? Pitam te da odemo kod tebe po gitaru! Sorry, velika je buka, idemo -rekoh, to ce mi pomoci (pomislih) da razbijem depresiju koja me unistava. Izasli smo van, ali moja Buba nije bila ispred kafica iz kojeg se sada glasno cula Bolje biti pijan nego star od Plavog Orkestra, bilo je hladno. Okrenuh se Mladenu i sa blago glupim izrazom lica rekoh mu - Nema mog Auta ! On me pogledao iznenadjeno, a ja mu odmah rekoh,

27 - sjecas li se gdje smo parkirali. - Da, ovdje, rece on,.. bas tu, sjecam se. Ja potvrdih. Jos smo malo obilazili oko parkiralista, ali nista nismo nasli. - Idemo na policiju rece on . - Ovakvi ? rekoh. - Cega se bojis, pa vidis da ti je neko ukrao auto ! - Vidim, no dobro, idemo. Stigli smo u policijsku stanicu koja je bila udaljena svega nekih 500 metara od kafica. Usli smo u stanicu I sa najnevinijim izrazom na licu u glas rekli, - Dobro vece Policajac nas odmjeri i hrapavim (tek probudjenim) glasom upita. Sto je momci, s kim ste se potukli ? -Ma nismo se potukli, netko nam je,hm mi je ukrao auto. -Oho, rece on, to se ovdje bas ne dogadja cesto, bicikli da, ali auti Evo ti formular ispuni ga sa svim podatcima o autu, i predaj mi ga nazad, a ja cu odmah javiti patrolama da obidju grad. -Kakav je auto? -Bijeli ! odgovorih - Ma, ne mislim na boju! -Aha, rekoh, kuzim, pa onako malo stariji, tocnije 18 godina star, punoljetan, ha, ha nasmijah se slatko jer sam sad shvatio na sto misli i Mladen se takodje smijao. On nas pogleda prijekorno i rece. -Momci jeste li vi nesto pili? -Ne druze, nismo nista, otpratili djevojke kuci I - Ovaj do tebe se malo ljulja. Mladen se istoga trena ispravio kao svijeca. -Kada sam te pitao kakav auto mislio sam na marku, vrstu auta ! -A, tobuba. Ispunio sam formular vratio ga covjeku u plavom I izasli smo na ulicu. Vracajuci se u kafic, po ledenom zrako polako smo dolazili sebi. Mladen me pogleda, zastane, pa me pogleda ponovo. Nisam mogao razumjeti o cemu razmislja. Sto je sad rekoh? Pitanje, rece on. Ti si veceras odvezao kuci onu zgodnu curu. Da rekoh, paI u tom trenutku mi sine da auto nisam ostavio tamo gdje je bio prvi put nego u sporednoj ulici. -Sto sad? -Idiote rece Mladen, sad cemo jos najebat. Kako cemo kuci? -Pa autom, rekoh? -Kako? Mozda da letimo ili da ga ostavimo gdje je? -U pravu si? Nista, idemo nazad na party pa cemo polako kuci. Nakon partija odvezli smo se kuci sporednim ulicama, ne opazeno

28 od policije. O pronalasku auta me nikada nisu izvjestili, nisu ni mogli jer ga nisu niti trazili. Telefon nije prestajao zvoniti. Treptajuci sam pokusavao progledati, jer sam se bojao dnevnog svjetla i Boli u glavi koja bi potom uslijedila. Ustao sam, (pocesao se po guzici, mljacnuo pokusavajuci se sjetiti sto sam sve to pio sinoc da mi je u ustima ovakav odvratan okus) i odteturao do telefona. Dobro jutro, cuo sam s druge strane zice vedar glas (idiot, kako itko moze biti vedar ovako rano u jutro). Dobro jutro odgovorih, zvuceci kao Trabant sa neispravnim klipovima. Jeste li prehladjeni, cujem s druge strane. Ne nisam prehladjen, zasto pitate, I tko je to? Tako mi zvucite, ovdje agencija za rad na Turistickim brodovima s kojom ste kontaktirali, ako ste jos uvjek zainteresirani. Oh, (bas sad me nasao) to ste viRobert je li? Da, Robert je ovdje, cujte imam jednu ponudu kojom biste mogli ubrzo biti ukrcani na Brod! Da ?! Pa to je super, a zainteresiran naravno jesam, jer sam Vam vec poslao tisucu maraka, (povratit cu, muka mi je), pa... kad bih mogao ici ? Ubrzo, treba mi kopija vase putovnice, i jos tisucu maraka za lijecnicki i jos nekakve papire (pred povracanjem sam), moze li? Naravno, da moze, to cekam vec dugo (gdje cu naci tisucu maraka nemam pojma). Posaljite novac na onaj isti broj ziro racuna gdje ste poslali proslih tisucu maraka! (Ovaj tip kad god ostane bez love zove mene da mu posaljem, kakva sam ja budala). Dobro gospodine Roberte, poslat cu vam novac do kraja tjedna.! Sto do kraja tjedna, danas je subota, slusajte, mi govorimo o ozbiljnom poslu ovdje, a ovaj posao ce dobitit netko drugi ako novac ne uplatite danas do 1 sat poslije podne. Dobro rekoh, prosla me je stomacna muka, sad me uhvatila mentalna, gdje da dodjem do love. Imat cete novac danas do 1 sat poslije podne. Hvala, rece, nema na cemu, odgovorih ( jebi se). Javim vam se danas po podne da vam potvrdim uplatu rece. Dobro rekoh! Eto, I taj posao sam ispusio, sto sada, love nemam nigdje, a u roku od dva sata ne mogu naci ni 20 maraka. Pozvah mamu koja je usput, bila ljuta na mene jer sam dao otkaz, ali zbog toga jer sam vecinu noci provodio vani, a jedino cinjenica da sam se pomirio sa Tinom bacala je malu svijetlost na mene. Rekoh za poziv u vezi rada na Brodu, na sto mi je odgovorila isto ono sto sam ja pomislio kad mi je taj Robert rekao da mu posaljem novac. Usla je u svoju sobu zatvorila vrata i izasla sa tisucu maraka. Zagledao sam se u nju ne znajuci sto reci. Ima malu penziju, a tisucu maraka je za nas bilo malo bogatstvo. Zaustio sam da je pitam od kuda joj novac, no ona me prekinula I rekla nemoj me vise traziti jer

29 nemam. Odmah sam otisao u Banku, uplatio novac I izasao iz banke osjecajuci se tako prazno I zatupljeno da nisam zelio sresti nikoga. Osjecao sam da mi se oni koji rade u toj agenciji (koju sam nasao u Plavom Oglasniku) glasno smiju, ali nazad nisam mogao. Sad neka ide kako ide, uplatio sam im vec dvije tisuce maraka, a mirovina od moje mame je nesto vise od 250 maraka. U 18:00 sati agent me nazvao i rekao mi da je novac stigao, napomenuvsi da ga sljedeci tjedan ne moram zvati jer poslovno ide u Veneciju, te u koliko bude nekakvih promjena on ce nazvati mene. Osjecao sam da mi rastu magarece usi, (ides uzivati u markama moje mame, a ja nemam ni za cigarete). Otisao sam do Tine I rekao joj da nemam pojma je li me ova agencija zavrnula ili ne, ohrabrivala me je, ali nije uspjela, Venecija mi je parala usi. Otisao sam kuci i po tko zna koji puta poceo citati Brosure koje sam dobio od agencije.

30 2 Proslo je 15 dana od zadnjeg poziva Agencije, a nitko mi nista nije javljao. Ja sam se u medjuvremenu zaposlio kao konobar u jednom popularnom i vrlo prometnom Baru. Priblizavao se Bozic i Nova Godina i meni je vec bilo dosta cekanja, rekao sam Tini da idem u Rijeku, da nadjem tu agenciju i da uzivo popricam sa tim tipom koji mi je, cini mi se, prodao par tankih brosurica za 2000 maraka. Molila me je da ide i ona samnom, ja sam to nijekao, ali sam uz malo nagovaranja pristao. Objasnio sam vlasniku Bara u cemu je problem i zamolio ga da mi da 3 dana odmora. Pustio me je i ponudio mi dva svoja decka da me prate. Nisam pristao na takvu vrstu pratnje, zahvalio sam mu se i isto vece smo ja i Tina bili na putu za Rijeku. U Rijeku smo stigli u 7:00 sati u jutro i otisli na kavu, usput sam upitao konobara, da li zna za Agenciju Seaman. Odgovorio mi je da za agenciju nezna ali da zna za adresu koju sam mu pokazao. Popili smo kavu, platili i izasli. Napolju je rominjala kisa i vrijeme je bilo nekako sivo, primjetio sam da Tina pomalo drhti. -Hladno ti je, upitah? -Nije -Ali ti drhtis, primjetio sam! -Ucinilo ti se!!! Drhatala je, ali zbog straha od buducnosti jer, vidjela je da nema nacina da me zadrzi i da ostanem kod kuce. Znala je da je moja priroda drugacija od drugih (mozda me je zato i voljela, jer sam svojim ponasanjem odskakao od sivila ostalih momaka iz nase okolice) i da sam se morao kretati dalje. Sjeli smo u auto i krenuli u potragu za adresom. Nasli smo je nakon vise od 2 sata lutanja Rijekom. Bila je to obicna kuca bez ikakvih oznaka na njoj, koje bi upucivale na to da je tu agencija. Pozvonio sam na vrata. Otvorila ih je neka sredovjecna zena od 60tak godina, punasna i sa viklerima u plavo sjedoj kosi. -Dobro jutro, rekoh -Dobro jutro, odgovorila mi je jos uvijek drzeci vrata vezana sigurnosnim lancem. -Trazim agenciju Seaman, ja sam iz Slavonskog Broda, jeste li vi vlasnica -Ma ne, vlasnik je moj sin ali on jos spava -Mozete li me najaviti, ja cu cekati u autu preko puta dok se probudi. Mislio sam da ce reci da udjem i pricekam no ona je samo klimnula glavom gledajuci me uplaseno i zatvorila vrata. Cekali smo 45

31 minuta i ja sam popusio pola kutije cigareta, dok nam crnomanjasti tip nesto nizeg rasta nije mahnuo s praga kuce pozivajuci nas unutra. Usli smo. Ispostavilo se da je Glavni Ured Agencije Seaman, bila njegova soba koja u ovom trenutku i nije narocito otmjeno izgledala. Stari otrcani cilim, nekakav stari prilicno ofucani ormar, krevet na kojem je vjerojatno i Napoleon vodio ljubav u potpunosti je bio razbacan, jedino pored prozora sobe stoji ogromna Marantzova cetvero komponentna linija sa dva Bose zvucnika malo niza od mene, ali svakako visa od njega. Primjetio je da sam se zagledao u liniju, te usput napomenuo da je to "dofurao" iz Amerike. Na stolu je stajao telefaks i hrpa papira. Malo mi je laknulo kada sam na jednom od papira vidio svoje ime. -Zao mi je sto je sve u neredu, ali niste se najavlili pa... -Nismo, se najavili jer smo se htjeli uvjeriti da moja lova nije samo neciji djeparac, rekoh bez I malo ustrucavanja -Ha ha, kiselo se nasmijao, ne nije djeparac, vasa lova je ulozena u vas odlazak preko "bare", ali sjednite molim vas -Neznam, zaista, poceo sam, u sto da vjerujem vise, u novinama redovno izlaze clanci o tome kako je neka agencija smjestila nekome, pa nisam imao zivaca cekati, vi se ne javljate, a ja nemam pojma sto da radim. -Nista nebrinite, rece podizuci papir sa stola. Evo, ovo vam je potvrda o tome da ste primljeni na Sunset Cruise Line. Sokirao sam se, a Tinina boja lica dobila je lagano bijeli izgled. Dobro je da smo oboje sjedili, jer sam siguran da bismo se srusili. -Sto? Rekao sam u cudu, pa zasto mi to niste javili, zasto sam morao potegnuti do Rijeke da bih to saznao. Kada idem ??? -Zato vas nisam niti zvao. Vidite, dobili ste posao kod njih, ali nisam dobio datum vaseg odlaska tamo, a to i jeste problem, jer do toga poziva moze vrlo lako proci i 6 mjeseci. Stoga vas jednostavno nisam pozvao jer biste, opravdano, pomislili da odugovlacim ili tako nesto. Da idete tamo sada je vec potpuno izvjesno, kada, e to vam zaista neznam reci. Ako mozete zaposlite se negdje privremeno, samo dok cekate, evo ovo su troskovi do sada, rece pruzajuci mi nekakve uplatnice i neke papire na Engleskom jeziku. Pogledao sam povrsno u ugovor koji mi je bio u ruci i vidio da me Robert ne zavarava i da je decko zaista iskren. Nesto ohrabreniji nego prije i svakako smireniji upitah ga hocemo li otici negdje na kavu. Odbio me je i pozvao majku zamolivsi je da nam skuha kavu. Nastavili smo razgovor u vedrijem tonu: - Sto si ti radio na brodu, upitah, sada smo vec presli na ti -Bio sam konobar

32 -a sto si inace po zanimanju -Ja sam diplomirani Pravnik, rece -Oh, pa mora da je tamo dobro kada i pravnici odlaze -Iskreno, za lovu, jako dobro, za zivce uzasno, a za raditi vrlo tesko. A to sto sam ja Pravnik zaista ne znaci nista jer u restoranu u kojem sam radio ima i Stolara i Ekonomista i Bravara, svi su oni Busboyi ili Konobari i svi su tamo samo sa jednim ciljem, lova. Doduse, puno se vidi i svijeta, ali to ti kasnije malo znaci, sve o cemu mislis tamo je kada ces kuci i koliko para ces skupiti. -A moze li se skupiti love? -Ako si pametan i ako nisi kockar, imat ces sasvim lijepu ustedjevinu vec nakon godinu dana Stigla je kavica, i mi smo nastavili razgovarati u sada, za mene, ugodnoj atmosferi, jer sam duhom vec bio na brodu -No sada kada ste tu mogu vam ako hocete pustiti kazetu, da vidite kako to otprilike izgleda tamo Sve je snimano na mome brodu, pa vam mogu objasniti ako vas sto zanima -Bilo bi to super, rekoh Ubacio je kazetu u video i poceli smo gledati. Bila je to reklamna kazeta neke kompanije, njegove valjda, poslana agencijama sirom svijeta kako bi privukli ljude da idu raditi na brodove. Prikazivali su brod, izvana pa iznutra, samo ovaj puta snimana je posada te njihov radni i zivotni prostor. Zaista je izgledalo super, svi konobari u istim uniformama, svi Busboyi u istim uniformama, ali razlicitm od konobara, pa sobari, kuhari, strojari, frizerke, oficiri i na kraju kapetan, svi se smjese, svi su veseli i mladi, prikazali su i jako puno djevojaka koje sa osmjehom na licu posluzuju goste ili pak, spremaju krevete, praveci cudesne figure od rucnika (kakva opustena radna atmosfera, pomislih) pa kabine za posadu koje su izgledale fenomenalno, sa televizorom, satelitskim prijemom, videom, stereom i dva kreveta, marljivo uredjene i prozracne sa velikim prozorom koji gleda na more . Isplovljavanje broda izgledalo je kao iz filma. Vatromet i stotine delfina skakali su i pratili brod u jos jednu avanturu. Kasnije sam saznao da to u opce nije bio njegov brod, nego neki bilo koji brod kojega su odabrali samo u komercijalne svrhe namjestivsi na njemu sve u superlativu, jer nikada niti jedan konobar na brodu nije imao takvu kabinu. Bile su to oficirske kabine i to onih oficira viseg ranga, a sobe ostatka posade su u pravilu 2-3 metra ispod nivoa mora. Bio sam odusevljen prikazanim, pogledao sam Tinu, ona nije bila niti malo odusevljena, ali nisam je htio nista pitati, ne pred njim. Popili smo kavu, film je zavrsio sa porukom svih zaposlenika kada su na prednjoj palubi uperili prst u kameru i svi u glas rekli,-A sada

33 cekamo tebe" i ponovnim vatrometom u zvuke pjesme grupe EUROPE - The Final Countdown". To je u mene ubacilo dodatni adrenalin i pozelio sam da se veceras mogu spakovati i otici. Pozdravili smo se kao najbolji prijatelji i krenuli kuci. Cim smo sjeli u auto primjetio sam promjenu u Tininom ponasanju. Naravno, nije mogla dugo izdrzati. Nismo jos niti izasli iz grada kada je pocela, zafrknuvsi svojim malim lijepim nosicem, rece: -Nesvidja mi se to ni malo, kakva je to agencija koja se nalazi u spavacoj sobi nekog Rijeckog klosara -Covjek je pravnik, jesi li vidjela kakav ima stereo -To jedino sto na nesto lici u cijeloj toj kuci -Od kuda znas kako izgleda ostatak kuce kad... Prekinula me -Isla sam u kupatilo, dok ste gledali film, ako si primjetio (nisam), sve je razbacano i prljavo, imaju dva psa i tri macke u kuci (ni to nisam primjetio), prosla sam pored kuhinje gdje je sve uzasno prljavo. -Ah vi zenske, primjetite sve ono sto ne treba, osim toga, sto me je briga kako njegova kuca izgleda, on mi je samo polazna tocka da odem tamo kuda zelim. -A zelis li ici tamo... -Pa naravno da zelim, zar nisi pogledala snimku s njegovog broda -Jesam, ali njega nisam nigdje vidjela, malo cudno. Vidjela sam samo one fufice i kurvice sto se smjese u ekran, ocigledno ih dobro servisiraju. -Ma pojavio se u jednom trenutku, kad si ti otisla u kupatilo (nisam ga ni ja nigdje vidio) ali samo...hej, sada kuzim. Nije tebi smetala prljavstina u njegovoj kuci, tebe su zasmetale one cure sto rade na brodu -Zasmetale, viknula je glasno i sa istim tonom nastavila. Otisao si od mene na samo tri mjeseca, pa si me prevario s onom, onom uh...(nisam samo s njom pomislih, u nju sam se bio zaljubio, precutah) ne mogu niti zamisliti sto ce biti kada u onom okruzenju ostanes godinu dana (ne mogu ni ja, ustvari mogu ali nesmijem reci). -Eto vidis da sam pogodio, tebe izjeda ljubomora, ali bez razloga (napravih izraz lica svecenika u filmu Ptice umiru pjevajuci) jer te volim i to vise ne bih ponovio niti da sam 10 godina tamo. Zasutila je, vidio sam da o necemu razmislja, ali ja nikada nisam mogao proniknuti u zenske misli bez obzira koliko je dobro znam. Sutio sam i ja, vozio sam auto malo brze u nadi da cemo do veceri stici kuci, kako bi jos mogli izaci sa drustvom u grad. Povremeno sam pogledavao u nju na retrovizoru, ali oblik njenog lica nije se ni

34 malo promjenio, bila je zamisljena, ne tolko ljuta koliko je utonula u dubinu svojih misli. Nevjerujem cak ni da je znala da vozim (za moju bubu rekordnih) 130 km na sat, jer bi me kao i inace odmah ukorila i rekla da usporim. Bila mi je tako slatka i tako lijepa u toj svojoj zamisljenosti da sam pozelio skrenuti u stranu i ljubiti je do iznemoglosti. Nisam stao, nastavio sam voznju, a ona se javila, ovaj puta tiho, njeznim glasom, punim ljubavi.: -Vjencajmo se, rekla je -U malo nisam izgubio kontrolu nad vozilom, vje...sta, rekoh sav uspanicen -Vjencajmo se prije nego sto odes, tako cu bar donekle biti sigurna da ces se vratiti meni. -Pa zar toliko nemas povjerenja u mene -A ti bi ga imao -Jos nisi ni maturirala, imas jos najmanje sest mjeseci ici u skolu, sto bi rekli tvoji roditelji -oni te obozavaju nakon onoga sa kucom, znam da mi ne bi niti jednom rijecju prigovorili. -I ja volim njih, ali mislim da je to prerano (pokusavah se izvuci na sve nacine) -Nije prerano, ako me volis pristat ces Osjecao sam se kao pticica u krletci, nisam imao nikakvog izlaza. Volio sam je, puno i iskreno, ali da se zenim, e, to mi nije bila namjera, ne u skoroj buducnosti. A pijanke, a svirke po parkovima, lude ponocne voznje, odlazak u brda na kampiranje i konstatno opijanje uz uredno rolanje trave, odlazak na more sa drustvom, proganjanje strankinja - sve to nestaje i ostaje u proslosti. Uh, stresao sam se od pomisli na zenidbu. Rad, kuca, zena, prigovaranja zbog male place i moje nesposobnosti. Vec sam sve to vidio kod prijatelja koji su ozenjeni. Bilo mi ih je zao, a sada cu izgleda zaliti sebe. -Sutis...rekla je -Sutim naravno da sutim, od kuda mi novac za svatove -Dici ces kredit, a i moj tata ce nam pomoci -Kako cu dici kredit kada nisam niti prijavljen u Baru. Slusaj Tina, ako bas tako zelis, vjencat cemo se kada se vratim na prvi godisnji, tada cu imati lovu i nitko nam nece morati posudjivati, uostalom, tamo i idem zbog nas, a ne zbog sebe. Mladi bracni par mora poceti s necim (pricao sam joj neko stivo iz casopisa Mila koji sam citao kod nje), jer ako se brak zapocne u dugovima, nikada se iz toga necemo izvuci. Osim toga, zar bi ti htjela zivjeti sama s mojom mamom dok ja nisam tu.

35 -Protiv toga nemam nista, tvoja mama i ja smo u odlicnim odnosima. -Znam ali ti vjerojatno neces raditi, pa ubijat ces se od dosade u kuci dok se tvoj "Odisej" ne vrati sa putovanja, a i prijateljice te sigurno nece bas cesto posjecivati, jer ti bas nebi trebala izlaziti u grad s kolegicama kao udana zena. Na tom sam mjestu osjetio da u rukama imam jace karte, ona je obozavala izlaske s prijateljicama. Ponovno se zamislila, zagledala se u mene i rekla. -Mislim da si u pravu, ali daj mi rijec, da je ono sto si rekao istina i da cemo se, cim dodjes na godisnji vjencati, ja tebi ne moram davati rijec, jer to I onako zelim vise nego ti. -Dajem ti rijec, a to sam i mislio, volim te i ne zelim imati drugu, hocu da budes moja zena, ali kada za to dodje vrijeme. Smirila se je potpuno, boja joj se vratila, obrve dosle u ravninu, vratila se u oblicje moje Tine. -Zelim te, rekla je posve tiho Ucinilo mi se da nisam cuo -Zelim te jako i sada, zelim te osjetiti u sebi,rekla je maznim glasom i pogledala me izazovno I stidljivo -I ja tebe rekoh, a vec sam promatrao krajolik ne bih li nasao mjesto gdje mogu skrenuti s puta. Nedugo potom, nasao sam jedan puteljak koji sa ceste skrece u gustu Delnicku sumu. Ne znam zasto, ali u vecini slucajeva dok vozim, dobijem erekciju, jesu li tome krive vibracije u automobilu ili sto drugo neznam, ali ja sam tijekom voznje uvijek narajcan kao rasplodni bik. Izasli smo iz auta, ja sam otisao naprijed i ispod prednjeg poklopca (kod bube je motor pozadi) izvadio deku (koja je za takve situacije i bila tamo) no ona je rekla da nam deka ne treba jer je prehladno za lezanje na zemlji (zene i sa tom jednom glavom razmisljaju puno trezvenije nego mi muskarci sa dvije, pogotovu jer u tom trenutku kod nas muskaraca ona gornja glava bude iskljucena, a samo ova donja , bez mozga, radi punom parom). Krenuli smo uskim putem prema unutrasnjosti sume. Jos jedna stvar kod mene je zanimljiva, a to je priroda, koja na mene djeluje kao nekakva erotska pilula (naravno ako sam u zenskom drustvu) da se cesto jedva suzdravam da nekoj djevojci koja je uz mene u prirodi ne kazem, jesi li za jedan "Quicky". Eh sad, kada spojim sve te elemente moje spolnosti sa cinjenicom da je uz mene djevojka koju volim i koja je uspaljena kao zvjercica, onda mogu slobodno reci da je seks, iako na brzaka i na stojeci, bio nezaboravan, prelijep, njezan i uzbudljiv. Cim smo sisli s puta i dosli do prvih par stabala sume, ona je rukom pokazala na jedno stablo iza nekakvog Lijeskinog zbuna i rekla

36 - cini mi se da je ovo zgodno mjesto Ja koji sam pulsirao kao vojnik koji na redovnom dupustu nakon sest mjeseci, prvi puta vidi golu zensku. Zaista nisam mario gdje smo, jer mi je svaka opcija odgovarala, a u tom trenutku mogla je to biti i blagajna Supermarketa, ja ne bih tome odavao nikakvu paznju. -Izvrsno, rekoh. Naslonila se na drvo i izazovno me pozvala prstom. Prisao sam joj gotovo drhteci od uzbudjenja. Uhvatila me za medjunozje, lagano gurnula ruku prema naprijed i ucinila gore dolje nekoliko pokreta preko moji hlaca podizuci moje uzbudjenje do krajnjih granica. Uzvratio sam joj na isti nacin, pri tome sam joj grickao usne resice jer ju je to posebno uzbudjivalo. Grudi su joj se nadimale od ubrzanog disanja. Nastavili smo istim tempom tu nasu malu, tajnu, igru, jos desetak minuta. U jenom trenutku uhvatila je remen mojih hlaca i brzim potezom skinula ih dolje, isto sam i ja ucinio s njenim hlacama. Onog trenutka kada su joj se hlace spustile dolje, okrenula se, naslonila ruke na stablo, nagnula i rasirila noge. Jednim potezom svukao sam joj njezno ruzicaste gacice, potom prstom lagano napipao cilj moje zelje te ga polako uvukao unutra provjeravajuci je li dovoljno vlazna. Potom sam, jos uvjek drzeci prst u njenoj vlaznoj maloj maci, polako zamjenjivao prst sa necim znatno vecim i usao u nju, ali polako da je ne povrijedim, a onda nastavio istim ritmom sve dok nisam dosao do zakljucka da se ja zapravo I ne trebam micati jer ona se nabija sama. Potom smo uskladili zajednicke pokrete koji su postajali sve brzi I brzi, dok je njena malena ispustala obilje predivnoga soka od kojega sam I sam bio mokar. Tempo se nastavio usporavanjem I ubrzavanjem moga ulaska u nju sve dok u predivom grcu nismo eksplodirali oboje, trzajuci se I duboko uzdisuci. Naslonio sam se na nju jos uvijek dahcuci I na uho joj sapnuo, volim te. U sebi sam zahvaljivao Bogu jer sam s njom i pomislio, pa zar je ikome na svijetu pozar u kuci jos donio srecu. Meni su klecale noge i kada sam sjeo u auto jedva sam stiskao gas papucicu. Uzivao sam u svakom trenutku i bio sam u Nirvani bas kao i ona. Ostatak puta ona je spavala, a ja vozio, sretan jer moj zivot napokon ima neki cilj, necu ga samo odziviti. Novi Horizonti se polako otvaraju. Kuci sam stigao nesto prije sedam sati u vecer otusirao se i otisao po Tinu. Nasli smo se sa drustvom, a oni su nam rekli da smo pozvani na otvorenje novog kafica koji otvara nas zajednicki poznanik Josip. Otisli smo na otvorenje, mada ja i nisam bas zelio ici, jer sam znao da se taj Josip upucava svakoj curi koju vidi bez

37 obzira je li zauzeta ili ne, iako po izgledu nije nikakav, ipak pun je novca (otac i majka u Njemackoj) i vozi dobra kola, a sada evo ima i kafic. Smatrao sam da mu je pamet bila na nivou cetrnaestogodisnjaka u pubertetu, ali on nije znao kakvo ja misljenje imam o njemu, a ja mu to nisam nicim odavao. Stali smo u kut kafica, koji je bio sav u zelenom tonu, vrlo skladno i ukusno uredjen, sto, sigurno nije bila Josipova ideja. Guzva je bila vec prilicno velika pa smo konobara cekali dobrih pola sata, sto je u meni onako umornom, izazvalo buru negodovanja. Prije konobara do nas je dosao Josip, pozdravio nas je sve skupa. Primjetio sam da strasno uziva u svojoj novoj ulozi vlasnika kafica. Iako je rastom bio nizi od svih nas, gledao nas je s visoka, upitavsi nas zar nitko od nas nista ne pije, napomenuvsi da je za njegove prijatelje sve besplatno. Ja sam mu mrzovoljno odgovorio da ne treba biti besplatno za nas, ali da bih volio kada bi nas konobar udostojio svojim posjetom, a ja cu mu za pice rado platiti. Mahnuo je rukom konobaru i ovaj je istog trena dosao do nas, narucili smo pice, ali kada je stiglo popili smog a u roku od nekoliko minuta. Pogledao je u mene i rekao mi -Eh, da bar ti hoces prijeci kod mene, platio bih ti vise nego tvoj sadasnji gazda (Kao prvo znao sam da se upucava Tini jer je to cinio i ranije, a ovom gestom joj je htio i pokazati da je visoko iznad mene, mali usljivi tvor. Nisam ga nikada htio istuci, jer mi ga je bilo zao sto je tako jadan, sada sam mu pozelio slomiti vrat) -Hvala, ne bih,- rekao sam uljudno, ali imam posao, a i uskoro putujem dalje -Da?! - pogleda me zacudjeno. Kuda ides ? -Dobio je posao na Turistickom Brodu, odgovori Tina, gotovo ponosno, kao da je shvatila njegovu ponudu za posao i poruku u toj ponudi -O, pa cestitam, rece pruzivsi mi ruku I istvremeno podigne drugu ruku da ponovo pozove konobara, -Moze doci, ali samo ako cu ja platiti! -rekoh -Kako hoces, rece Josip Otisao sam u toalet, a kad sam se vratio primjetio sam da on prica sa Tinom. Nisam do tada osjetio ljubomoru, pa sam i sada ignorirao taj sitni zalac sto mi se zabio u stomak. -Pice je stiglo, zao mi je, ali nisi bio tu pa sam opet ja morao platiti, rece on -Daj pusti te fore, ti pice ne placas osim sto na kraju odbijes od prodaje -Ja sam se potpisao na racun, a to znaci, placeno -Dobro, rekoh, hvala,

38 Ima nas dvanaest u drustvu i zaista nikada nisam primjetio da sam mu ja najblizi iz drustva, medjutim to vece se vracao meni i Tini, bezbroj puta, zanimajuci sa kako se osjecam, te da li nam nesto nedostaje. Svaki puta kad bi nam prisao ja sam bio stepenicu blize da ga odalamim sakom. U jednom trenutku je prisao Tini i pitao je kako joj se svidja unutarnje uredjenje kafica. -Vrlo sa stilom, -odgovorila je-, nista napadno, a to mi se najvise svidja, osim toga dominira moja omiljena boja Meni se malo smucilo, pogledao sam je par puta, ali ona na mene nije obracala paznju dok je govorila s njim, mislim da je tako bilo i prije, jednostavno pricala bi s nekim i tu nema nista cudno, pa ne moze gledati mene, a pricati sa drugim. Ovaj puta sam na to bio osjetljiv (mozda zato jer sam mu negdje u dubini sebe zavidio), nesto mi je smetalo i nisam to mogao podnijeti. Jedva sam docekao kraj veceri da napokon krenemo kuci. Sjeli smo u auto i posvadjali se prije nego sto sam ga upalio. Ispostavilo se da je Josipov kafic postao omiljeni kafic moga drustva, pa smo uglavnom zapocinjali i zavrsavali izlaske kod njega, a nerjetko tu ostajali cijelo vece. Moj odnos s Josipom je bio relativno dobar s tim sto je on zelio da me prebaci da radim kod njega, a ja sam njega smatrao najvecim ljigavcem, to sam rekao i Tini. Ona me onda sa smjeskom pogledala i rekla, pa neces mi reci da na njega mozes biti ljubomoran. Malo sam se osjecao i krivim zbog svoje izjave, ali nisam povukao rijec. Tada sam poceo raditi gotovo svaki vikend, i to cesto do iza ponoci. Moje je drustvo preslo u kafic kod Josipa, a s njima i Tina. Osjecao sam se usamljen, ali nisam htio pricati o tome ni sa njom niti sa bilo kim drugim, to je moja vjezba jer tamo gdje idem bit cu puno osamljeniji.

Proslo je vec vise od 4 mjeseca od kako sam bio kod Roberta. Nazvao me samo dva puta da mi kaze kako jos nisam na redu, a onda jednog ponedjeljka uvecer (ponedjeljkom nisam radio), Tina i ja smo bili u mojoj sobi i gledali film. Oko 21:00 sat zazvonio je telefon i ja sam se bezvoljno javio, jer film je bio odlican. Bio je to Robert. -Dobro vece rekao je, Robert ovdje -Oh, dobro vece Roberte, kako si -Dobro sam, hvala na pitanju, bas danas sam se vratio iz Trsta i zatekao fax na stolu, koji je posvecen tebi u cijelosti -Da...? rekoh, sa knedlom u grlu (Tina se naslonila na laktove i gledala u mene bez da je i jednom trepnula)

39 -Na put ides u srijedu -Sto?! U koju srijedu, upitah sav usplahiren, (Tina se rasplakala) - Sad u srijedu, kroz dva dana. Putujes iz Zagreba za Frankfurt, tamo presjedas, pa letis za New York, odatle presjedas za Miami, eh sad te moram pitati ono najvaznije. -Pitaj slobodno, rekoh, a u sebi sam, gledajuci u Tinu, taj odlazak htio odgoditi zauvjek. -Da li imas novac za kartu Na to sam potpuno zaboravio, da sam stedio od kada radim u Kaficu sada bih imao barem priblizno, ovako nemam nista, tek nesto sitnih -A koliko mi treba upitah sa strahom u glasu -Sve skupa karta kosta, 2.446 maraka, to je povratna karta, jer se kompanija, u slucaju da ne zelis raditi - od toga ogradjuje tako sto ce te o tvome trosku poslati kuci. -Divno rekoh, za 46 maraka ne bih imao nikakvih problema, ali ovih 2.400 je vec problem -Ne znam Gorane, taj novac mi moras proslijediti sutra u jutro kako bih mogao potvrditi rezervaciju karte, ako novac nemas onda gubis i one prve 2000 koje si poslao. Pa znao si da moras platiti kartu (Znao sam, ali sam bio glup pa zaboravio) -Roberte ! -Da! -Mogu li te nazvati za pola sata -Moze cekat cu te Spustio sam slusalicu i pogledao u Tinu, ona se nije micala sa mjesta. -Cula si razgovor, rekoh -Nazalost da, cula sam cak i svaku njegovu rijec, rekla je kroz priguseni plac! -Sto sad da radim, gdje cu naci lovu, gledao sam u nju uspaniceno -Ne znam, pitaj mamu -Kako da je pitam kad mi je zadnji novac dala jos jesenas. -Pitaj je, mozda zna tko ima Mozda i nije losa ideja. Odoh do mame u dnevnu sobu. -Zvao me je Robert iz Rijeke, rekoh -Sto hoce, upita me mama? Treba li mu love za Veneciju ili je odlucio promjeniti destinaciju? -Mama ovo je ozbiljno -Naravno da je ozbiljno kad nam taj Robert uzima novac, a ne salje te nikuda -Idem u srijedu -Kuda ides u srijedu, opet kod njega

40 -idem u Ameriku mama, treba mi novac za kartu -U srijedu rekla je zamisljeno, a da mi zaboravimo sto si ti njemu poslao i da ti najbolje ostanes kod kuce Vidio sam joj strah u ocima, sto ona ne bi priznala. -Mama, idem jer to vec dugo cekam, osim toga ja i Tina se mislimo vjencati kada se vratim na godisnji odmor. Iza sebe sam cuo Tinino tiho DA, a nisam ni primjetio da je dosla za mnom. -To je zaista lijepo cuti, a tome sam se nekako i nadala, pa sto ces za novac -Neznam, zato i pitam tebe. Znam da ti nemas ali mozda znas nekoga od nase rodbine ili susjeda, tko bi bio voljan posuditi. Uzela je telefon i nazvala ujaka. Pristao je da mi posudi ponudjeni novac i dat ce mi jos 200 maraka da imam za put koje mu ne trebam vratiti, usput je napomenuo da od nikoga u Americi ne uzimam ni caj, jer oni unutra stavljaju Drogu. Odmah sam javio Robertu i sve je bilo sredjeno. Tina je nazvala kuci i rekla svojima da se nece vracati dok ja ne odem. To su mi bili najtezi jedan i pol dan kod kuce. Nervoza i panika su se mjesali u meni, Tina i mama su neprestano plakale. Drustvo je doslo u utorak navecer, sjeli smo pijuckali i cak zapjevali. Na moje neugodno iznenadjenje dosao je i Josip sa bocom Whiskey-a. Oni su se zezali i svako malo pogledavali mene i Tinu, koja sad nije plakala. Ja sam i dalje bio nervozan i najradije bih od svega odustao, ali nisam mogao praviti takvoga slabica od sebe. Sa Mladenom sam se dogovorio da me on vozi na aerodrom mojim autom, a da ga onda proda za koliko moze. Oko 4:00 u jutro svi su se razisli. Ostali smo ja i Tina sami, mama je vec spavala (vjesto se pretvarala, a ja sumnjam da je i sljedecih tjedan dana u opce spavala). Prije nego sto smo legli Tina mi je rekla da pruzim jednu ruku. Pruzio sam joj desnu, a ona mi je na ruku stavila sat, novi sat. Neznam koja je bila marka, ali to nije ni vazno, ona je od svoga skolskog djeparca meni kupila sat. Zagrlio sam je, stisnuo ka sebi i tako smo ostali stajati jos dugo. Onda se je ona pomakla i rekla mi. -Skini sat Poslusno sam ga skinuo -Pogledaj poledjinu Oci su mi bile ispunjene suzama dok sam citao. Pisalo je...NIKADA TE NECU PRESTATI VOLJETI, NAJDRAZI MOJ, TVOJA TINA ... i u dnu je bio upisan danasnji datum. Rasplakao sam se kao malo dijete, i ona je plakala sa mnom. Volim te sapnuo sam joj...i ja tebe rekla je, from here to eternity!!!

41 Sagnuo sam se do njenog uha i tiho joj otpjevao jednu strofu pjesme, Good bye Ruby Tuesday, to je bila nasa pjesma, ona je jecala.

ODLAZAK NA BROD Kada sam se probudio Tina i mama su vec spakovale moje stvari, ispekle su mi kiflice, i nekakve suhe kolace i to u tolikoj mjeri kao da sljedecih 15 dana necu imati nista za jelo. Ponovo su obadvije plakale, a mene je to izludjivalo. Dosao je i ujak sa svojom zenom, i moja sestra sa muzem i sinom i kumovi i Tinini mama i tata, sestra i brat s djetetom. Skupila se puna kuca, a ja sam bio centar razgovora svih njih. Padali su savjeti, za koje nisam mogao vjerovati da ih moze izreci normalan covjek, poput onoga caja od mog ujaka, preko tetovaze sa krvnom grupom i adresom ispod pazuha. Nisam vise mogao docekati da se izvucem. Dok su oni sjedili tu kod mene u kuci ja sam popio pet piva i sa svakim novim osjetio olaksanje. Stigao je i Mladen, a to je bio znak za polazak. Ustao sam, izljubio se i isplakao sa svima (Tini je bilo slabo, pa ju je brat pridrzavao), uzeo putnu torbu i otisao. U novu avanturu i potpuno novi svijet za mene. Moj zivot vise nikada nece biti isti, ali I ne treba. Putem prema aerodromu sam se sjetio da se jos nikada nisam vozio avionom, pa me uhvatio strah, te sam rekao Mladenu da stane negdje usput da popijemo pivo jer sam zedan (nisam mu naravno htio priznati da se bojim letjeti, jer kako sam i mogao priznati kad nisam nikada niti letio). Stigli smo do benzinske postaje, otisli u kafic u sklopu objekta i narucili pivo. Ja sam popio tri. Stigli smo na aerodrom pozdravili se i ja sam ostao sam. Let do Frankfurta je bio moj prvi dodir sa avionom u zivotu. Bez obzira na pivo jos uvjek me je bilo uzasno strah. Da prikrijem svoju uzbudjenost uzeo sam novine i stao citati. Znojio sam se obilno. Svi oni koji su prolazili pored mene na putu do WC-a, gledali su u mene izrazom cudjenja na licu. Stotinu puta sam se pitao, - zar se na meni toliko vidi da sam uplasen? Napokon, nakon svih onih piva dosao je red i namene za jedno pisanje. Ustao sam se, odlozio novine na sjedalo i otisao u WC, gdje sam dozivio dva soka. Prvi sok bio je kada sam, nakon obavljene nuzde, povukao vodu. Zapravo prvo sam gledao s cim da povucem vodu, a onda sam na

42 jednom dugmetu vidio da pise FLUSH..., to sam povezao sa Splash, a to me je opet povezlo sa vodom. Stisnuo sam dugme. Prvih nekoliko sekundi nista se nije desilo, a onda je WC sa uzasno zaglusujucom bukom poceo usisavati zrak. Ja sam mislio da sam stisnuo dugme za automatsko izbacivanje, pa sam zamro od straha. Drugi sok dozivio sam kada sam se pogledao u ogledalo. Izgledao sam kao indijanac svijeze namazan ratnickim bojama, koje sam, a najvise crne boje, imao razmazane po cijelom licu i celu, a nesto sam imao i na vratu. Shvatio sam da je to od novina koje sam citao, a koje su vjerojatno bile svijeze stampane, te od mojih od znoja vlaznih ruku. Jer dok sam citao grozno sam se znojio, a ja bih svako malo dlanom i prstima obrisao lice nanoseci naslage tiskarske boje po licu. Oprao sam lice, a Kapetan je rekao da se vezemo jer uskoro slecemo. U Frankfurtu sam ubrzo nasao gdje se ukrcavam na avion, ali je let bio tek za 6 sati, sto znaci tek oko ponoci. Sto cu raditi pomislih u sebi. A onda mi sine ideja, pa pit cu pivo dok se ne srusim a potom spavati u avionu kao onesvjesten. Kako sam rekao tako sam i ucinio. Sjedio sam i pio pivo u istom baru svih 6 sati uz zanemarivih 128 pisanja. Ukrcao sam se u avion i sljedece cega se sjecam bio je dodir stjuardese kada mi je rekla da smo stigli u New York. Boze sveti pomislih u sebi, pa zar je to moguce. Ameriko here I am, your native son. Zacudio sam se sto je u New Yorku jos bila noc mada je moj sat pokazivao 7 i 30 u jutro. A onda sam preracunao vremensku razliku i shvatio da je tu tek 1 i 30 u noci. U 3 i 30 sam imao let za Miami. Naravno, po starom obicaju otisao sam u kafic. Sada mi se je pivo vec pomalo gadilo pa sam narucio duplu kavu. Konobarica mi je donijela kavu i ja sam se prenerazio. Donijela mi je vise od 3 dcl kave. -sto je ovo upitah je (prebacivsi se na Engleski jezik). -Dupla kava koju ste narucili, rece mi s dosadom na licu -Ah da rekao sam dupla oprostite Ova nije normalna, pomislih, rekao sam dupla, a ne cetverodupla, pa tko ce to popiti. Ali imao sam gotovo 2 sata vremena pa sam je uspio popiti i u avionu do Miami-a gledao kao sova. Stigli smo u Miami nakon nekih 2,5 do tri sata leta. Ovdje je sada svitalo. Izasao sam iz aviona, prosao carinsku kontrolu i dosao do izlaza. Unutar Aerodroma temperatura je bila zaista ugodna, ali kada su se otvorila vrata za izaci van mislio sam da sam dozivio toplinski udar, a bilo je tek negdje oko 7:00 u jutro. Kako je u podne pomislih u sebi. Napolju je bio parkiran Mini bus, a ispred njega stajao je stariji crnac sa ovecim plakatom na kojemu je rukom i flomasterom nasvrljano moje ime. Pozdravio sam ga pruzio mu ruku i rekao da

43 sam ja taj, provezao me kroz Miami i dovezao u Hotel, pokusao sam ga pitati nesto u vezi broda ili hotela, ali bez uspjeha, jer covjek nije govorio engleski, vec samo spanjolski. Napokon 45 minuta kasnije stigli smo na odrediste. Usao sam u predvorje Hotela, u kojem mi je sve mirisalo na kremu za cipele, i na aerodromu sam primjetio isti taj miris, neznam sto je to ali tako mirisi u svim ustanovama, valjda neko sredstvo za ciscenje. U holu hotela nije bilo bas niti jedne osobe bijele puti, pa sam se malo cudno osjecao. Prijavio sam se na recepciji. Gospodja, takodje crnkinja pocela mi je pricati na spanjolskom jeziku. Rekao sam joj koliko sam znao. -No abla Espanol. English porfavor. Pocela je pricati Engleski gutavsi gotovo sva slova, pa je opet nisam razumio. Osjecao sam se glupo, a vjerojatno sam taklo i izgledao. Pruzila mi je nekakav papir na kojemu sam vidio svoje ime. Da, to sam ja. Prekrizila mi je ime i dala mi kljuc od sobe, govoreci nesto o tomorow, a sto nemam pojma, jer je i njen engleski u stvari spanjolski sa izmjenjenim rijecima ali istim akcentom. Krenuo sam do lifta i jednom Jamaikancu stao na najlonsku vrecicu u kojoj je drzao papuce, izvinio sam mu se, a on me pogledao kao da ce me udariti. Da smo bili sami ne bi mi to toliko smetalo, ovako me je bilo strah. Otisao sam do lifta i zatim u sobu. Kada sam vidio krevete (bila su dva) odusevio sam se, bili su gotovo dva puta veci od normalnog kreveta u nasim hotelima. Moram li napomenuti da je soba imala miris, na, da pogodili ste, kremu za cipele. Soba je bila velika i uredna, sa velikim televizorom (primjetio sam da je ovdje sve veliko). Usao sam u kupatilo, sve mi je bilo cudno. Srecom na stolu pored televizora stajao je dnevni program za novo pridosle, pa sam shvatio da sutra u jutro u 8 sati imam lijecnicki. Sad mi dosta toga nije jasno, pa za kakav lijecnicki pregled sam ja platio Robertu?... shvatio sam da je taj lijecnicki bio njegov put u Veneciju. Vratio sam se u sobu, legao na krevet i isplakao kisu suza. Mislim da sam plakao jedno dva sata, a onda zaspao. Probudio sam se gladan i sjetio se da kiflice i kolace koje sam ponio od kuce nisam jos ni dirnuo. Pojeo sam gotovo sve. Spustio sam se dolje, jer je moja soba bila na 4 katu. Krema za cipele pratila me gdje god bih prosao. Izasao sam ispred hotela i sa lijeve strane ugledao nekakav stalak pun novina. Ubacio sam 25 centi i ispala mi je hrpa novina. Mislio sam da se stroj pokvario, ali nije. Bile su to sve iste novine, samo posebno Sport, posebno politika, pa nesto kao TV raspored itd. Vratio sam se u hotel i otisao do recepcije. Upitao sam gospodju koja je radila tamo, nije bila ona spanjolka jer po dvije rade u smjeni, kako da nazovem Hrvatsku. Rekla mi je cijenu po minuti i dala mi tri paketica po 10

44 dolara, u kovanicama od po 25 centi. Nakon bezbrojnih pokusaja uspio sam dobiti vezu, javila se moja majka: -Halo,halojesi ti sinehalo, ponavljala je a potom spustila slusalicu. Moj je glas preko telefonske linije kasnio, pa me nije cula. Ponovno nazvah i dobih vezu iz prve. -Halo javio se mamin glas -Ja sam rekoh, da li me cujes? -Ti si sine!!! Cuo se uzbudjeni glas sa druge strane zice. Gdje si ??? -U Miamiu (ide mi se kuci) -Znaci stigao si, Hvala Bogu, je li sve proslo u redu, upita zabrinuto? -Ma sve je OK mama, ne trebas brinuti ni malo, ovdje je predivno i bas mi je drago sto sam dosao (ide mi se kuci) -Hvala Bogu, Tina je ovdje, nije niti isla kuci dok se ti ne javis, samo place, evo ti je na telefon -Halo, cuo se njezni tihi glasic, -Ljubavi ja sam, stigao sam jutros i evo sad sam u hotelu -Kako ti se cini, ako ti se ne svidja dodji kuci, moj tata je rekao da bi te mogao ubaciti kod sebe u firmu -Mislim da ce biti ok, ali pricekat cu da vidim, (eh da si bar malo ovdje, samo da te gledam i mazim, jer sad ja tebe volim kao nikad prije) -Da li me jos uvjek volis, upita? -Volim te vise nego sebe samoga, i nadam se da ce ova patnja brzo proci jer i ne vidim nista osim tebe. I zaista, toliko sam razmisljao o njoj o prijateljima o mome gradu da me Amerika nije ni malo fascinirala, pace, malo mi se i gadila. -I ja tebe volim, i cekat cu te da dodjes, rekla je tiho i pocela plakati ponovo -Halo, cuo sam mamin glas sa prijekorom! Nemoj slucajno da cujem da si sarao tamo, jer ovo dijete te stvarno voli -Ma nemas problema mama, i ja disem za nju, rekoh ono sto sam zaista i osjecao -Cut cemo se kasnije, nazvat cu ponovo jer pozivi nisu skupi -Moze i pazi se -Hocu mama Spustih slusalicu, okrenuh se i ugledah mladica, bijelca, pored recepcije, na putnoj torbi vidio sam oznaku Cro. Pridjoh mu i rekoh na Hrvatskom -Od kuda si -Iz jednog sela kraj Slavonskog Broda Dobro je sto nisi zensko pomislih. -Kad si stigao ? -Maloprije, isao sam preko Minhena za Atlantu, pa ovamo

45 -Preko koje agencije si dosao -Seaman iz Rijeke Umalo nisam viknuo. Neznam zasto mi Robert nije rekao da ide jos netko, mogao sam se bar malo cuti s njim, da podjelimo patnju. Ipak sada sam se osjecao puno bolje. Nisam vise bio sam i nisam vise strsio kao neonska lampa u mracnoj sobi. -Ja sam Goran, a ti -Stjepan, ja sam iz Magic Male, to je malo selo 40-tak kilometara od Broda -Znam, znam (nikad nisam cuo za to selo) Ona ista Spanjolka na recepciji docekala je i njega, cini se da je ona bila dezurna da docekuje i zbunjuje Hrvate, koji se ne mogu pohvaliti ni tecnim Engleskim jezikom, a sa Spanjolskim su zaista na nultoj razini. Pocela mu je pricati nesto na kombinaciji Spanjolskog i Engleskog, a po njegovom bijelom pogledu i crvenim obrazima shvatio sam da nije razumio niti jednu rijec. Na brzinu sam mu objasnio sto treba uraditi, uzeo je kljuc i krenuh da mu pokazem gdje mu je soba, jer ja sam sada vec bio iskusan ovdje. Stjepan je bio zgodan momak, moje visine, ali nesto puniji od mene, imao je plave oci i crnu kosu, te smireni izraz lica. Za razliku od mene cije su oci zelene, kosa smedja a izraz lica uvjek pomalo nervozan, jer mislim da sam se nervozan i rodio. Pokazao sam mu sobu i uputio na to sto je sto u sobi, ponasao sam se kao da sam tu bio dvije godine prije njega, a ne svega nekoliko sati. Otisao sam u svoju sobu ostavivsi ga da se odmori. Oko 18:30 vratio sam se po njega da idemo na veceru. Pokucao sam na vrata i nakon dobre dvije minute, on ih je otvorio. Bio je sav otecen u licu i shvatio sam da je plakao. Nisam mu htio nista reci o svojim iskustvima koja su bila potpuno ista. Otisli smo na veceru. On je narucio nekakav Sirloin Steak, a ja Chicken Terijaki. Kada nam je jelo stiglo, pozalio sam svoje istrazivanje Americke kuhinje. Moj chicken bio je toliko sladak da mu ni svadbena torta kod nas nije ravna, doduse ni on nije bio prezadovoljan sa svojom narudjbom, buduci da je njegov Steak bio toliko krvav da mi se u jednom trenutku ucinilo da se tom govedu jos trzaju misici misici. Naime, konobar ga je uljudno pitao kako hoce steak (well done-dobro pecen), (medium-Srednje pecen), (rear-slabo pecen) ili (blu-a to je onaj steak s kojim kuhar samo prodje pored grilla i stavi ga na tanjur), e, za ovaj zadnji je Stjepan rekao Yes. Kasnije je mi je Stjepan priznao da tecno govori Njemacki, a Engleski mu nije jaca strana,-Nemas brige,rekoh, sad smo skupa.Restoran je sada bio pun i u njemu je bilo najvise Filipinaca, za njima (po broju) su bili crnci (sa Karibskih otocja), te nekolicina bjelaca. Gledali smo u bijelce ne bismo li primjetili nekoga naseg, tako smo jednoga od

46 njih culi kada je rekao narudjbu i po akcentu smo shvatili da ovaj mora biti nas, bio je Ceh, i vratio se od doma sa godisnjeg. Tijekom vecere primjetili smo da nam jedni konobari uzimaju narudjbe a drugi, puno losije odjeveni, non stop nam dosipaju vodu i donose hranu na stol, te nakon vecere sve ciste. Upitali smo Mareka (tako mu je bilo ime) tko su ti drugi konobari, a on nam je odgovorio da su to BusBoy-i, oni tek uce da budu konobari i sam je to bio 6 mjeseci, rekao je. Tek sad mi je taj naziv imao smisla, a skupa s tim i moj slobodni prijevod toga naslova, jer sam vidio da oni rade gotovo sve a konobari su nesto kao njihovi nadredjeni. "BusBoy"-"Momak autobus", pa to on doista i je, on sve nosi, on sve prebacuje, a sto su onda konobari, Cabriolet Boy, pomislih u sebi. Nije me ta slika bas odusevila, ali sto je tu je, od moga tromjesecnog rada na moru do sada sam se vec uspio prilagodjavati. Vecera je zavrsila i izasli smo van iz Hotela. Noc je bila nepodnosljivo sparna a zrak nekako ljepljiv. Svjetla Miami-a bila su u punom sjaju. Neonske reklame po svuda, a svi automobili izgledali su kao novi, buka koju stvaraju isti bila je nepodnosljiva. Ja sam sa Marekom pricao Engleski a Stjepan uglavnom Hrvatski tek sa ponekom Njemackom rijecju, jer Marek je bio dobar poznavalac Njemackog takodje i za cudo oni su se savrseno sporazumjevali dok je kod mene ipak malo zapinjalo. Isli smo stazom prema moru. -To vam je cuveni Ocean Drive u Miamiju Rekao je za cestu koja se pruzala paralelno sa plazom Miami Bitcha. Nisam znao po cemu je cuven, jer nikad nisam cuo za Ocean Drive. Stjepan je klimao glavom i rekao zainteresirano - A to je, znaci to!!!. Meni, a primjetio sam i njima je kosulja vec bila mokra od znoja, pa sam im predlozio da se vratimo u Hotel, jer je tamo ipak klimatizirano, a i umoran sam, vruce mi je, te me niti malo ne zanima Ocean Drive. Vratili smo se u hotel i otisli u svaki u svoju sobu. Cim sam usao u sobu, odvrnio sam klimu na najjace moguce (u to vrijeme u Hrvatskoj rijetko ko je imao klimu) da me napokon rashladi, jer ova ljepljiva, slatkasto-slana sparina napolju me je dotukla. Primjetio sam putne torbe pored onog drugog kreveta u sobi, znaci vise nisam sam. Otusirao sam se i vratio u sobu u kojoj se sada gotovo mraz hvatao na stijenke prozora iznad klima uredjaja, ali nisam dirao klimu jer sam se odlucio pokriti do glave i uzivati u prohladnoj sobi. Zazvonio je telefon, bio je to Stjepan -Bog stari jel spavas, upita sa dosadom -Ne jos rekoh, upravo se pripremam -Ja sam stavio klimu na maximum, rece, u sobi je milina -I ja, rekoh

47 -A ovaj njihov WC nije normalan, jesi primjetio -Jesam, (mada sam u njemu obavljao samo malu nuzdu), vraca vodu nazad! -Da, uzas. Nakon velike nuzde povukao sam vodu i vratilo mi je nazad kompletan menu, a onda je sve skupa povuklo. Strava -Da rekoh, Stjepane spava mi se vidimo se sutra na lijecnickom -Lijecnickom upita me u cudu, kakvom sada lijecnickom? Pa, platio sam za to da ne moram ici! (Heh, stara prica) -Pokazao sam ti onaj papir pored televizora, zar ga nisi procitao? -Jesam poceo, ali nisam previse razumio pa sam te mislio sutra pitati da mi objasnis sto je to -Eto, budjenje u 6, idemo na lijecnicki koji bi trebao biti gotov do 12:00 u 13:00 je rucak, zatim u 14:30 sastanak sa nekim predstavnikom kompanije, u 16:00 dolazimo na citanje tko, kada i na koji brod ide -Pa meni vec pise Sunset Queen rece po malo ljutito -I meni, ali ako ne prodjemo lijecnicki nece nas ukracati ni na camac, a duzan sam 4 i pol tisuce maraka (naravno, namjeravao sam vratiti i mami njene novce) -Srecom ja nisam nikome nista duzan, meni je punac dao 3000 a ostatak sam imao -Ti si ozenjen -Ne jos, zarucen sam, vjencat cemo se kada se vratim na godisnji -Bas kao i ja, mozemo si biti kumovi -Moze rece -Laku noc Stjepane rekoh zjevajuci -Laku noc Gorane Legao sam l uzeo daljinski, pokrio sam se do vrata i bilo mi je sasvim ugodno. Poceo sam prebacivati kanale. Na jednom (od bezbroj)kanala upravo je pocimao nekakav horor film. Odlucih se da cu to gledati dok ne zaspim. Odjednom cujem da se ulazna vrata od sobe otvaraju. Usao je nekakav tip duze mat-crne kose sa rijetkim brcicima i jos rijedjom bradicom. Pogledao je u mene: -Good Evening, rekoh nasmjesivsi se Nije odgovorio ni slova, samo me mrko pogledao i poceo se skidati te ubrzo legao u krevet. Kakav kreten pomislih u sebi, niti odogovoriti na -dobro vece nije znao. Idiot. Ja sam nastavio gledati film koji je bio po prilici zastrasujuci, tako da sam se umjesto do vrata pokrio do ociju. Kada je film dosao do kulminacije strave, desilo se nesto od cega mi se, blago receno, sledila krv u zilama. Naime moj novi cimer je zaspao i cuo sam ga da je poceo hrkati, ali nekako cudno, prije bih rekao da je to bilo hroptanje, ali nisam tome pridavao preveliku paznju, jer sam bio usredotocen na film. Odjednom, moj cimer se poceo trzati neujednacenim trzajima,

48 odbacujuci se od kreveta u zrak, te udarajuci glavom od stranicu kreveta. Sledio sam se. To nije potrajalo dugo mada se meni cinilo i predugo. On se onako kako je poceo skakati na jednom umirio i vidio sam mu pjenu na ustima. Mrtav covjek, pomislih u sebi uz svesrdnu pomoc Horor filma kojega sam do maloprije gledao. Skocih se iz kreveta i samo u gacama, jer pidjamu nisam ni imao, strcah se 4 kata nize na recepciju. Tamo je sada bio neki muskarac, takodje latinskog izgleda. U jednom dahu sam mu izgovorio da se je nesto desilo sa covjekom s kojim djelim sobu, te da mi se cini da je sada mrtav. On mi je rekao da odmah poziva prvu pomoc, te da ja cekam u sobi. Nema sanse, pomislih u sebi, nisam sam namjeravao uci u tu sobu. Otisao sam gore (na dizalo sam potpuno zaboravio) i sjeo na hodnik do samih ulaznih vrata od sobe. Ubrzo do mene su dosla dva vatrogasca, zajedno recepcionarom i jos par ljudi s njima. Ja nisam mogao vjerovati u to sto vidim i u sebi odmah opsovao latinskog recepcionara koji me nije razumio. Ustao sam se, prisao vatrogascima i rekao im glasno. Gospodo doslo je do zabune, ovdje nije izbio pozar nego se nesto desilo sa covjekom, treba nam doktor. Onaj visi Vatrogasac prosao je pored mene i ne pogledavsi me, te usao u sobu, ostali su usli za njim, a ja sam usao posljednji. Vidio sam vatrogasca da nesto gleda i opipava po covjeku koji se nije micao, ali mi se ucinilo da dise. Potom onaj nizi vatrogasac pozove mene i rece mi. -Vi ste bili svjedok ovdje -Da rekoh, bez i jedne kapi krvi u sebi, ja sam gledao film i... U tom trenutku on iz nekakve torbe izvadi dva elektro sokera i krene prema covjeku da bi ga ozivio. Ja sam dramaticno viknuo ne...cini mi se da dise. Na to su se oni tako slatko nasmijali da sam ja mislio da sam zrtva skrivene kamere. Nisam bio. Vatrogasac me povuce u stranu i upita: -Jesi li ikada cuo za epilepsiju -Naravno da jesam, gledao sam ga tupim pogledom -Evo taj covjek je dozivio napad epilepsije i sada je u vrlo dubokom snu, sto je kod epliepticara uobicajena pojava. Odlanulo mi je. Te noci vise nisam spavao, odnosno zaspao sam tek pred jutro. Cijelu noc sam gledao u njega i pratio njegove kretnje, a ne moram ni reci da su apsolutno sva svjetla u sobi bila upaljena zajedno sa televizorom, na kojemu sam sada nasao neku zabavnu emisiju. Probudio me je zvuk tusa. Bilo je 5:45 minuta. Pogledao sam na krevet do sebe i vidio da mog cimera nema, odahnuo sam, nek se tusira koliko hoce samo neka ne skace po krevetu I neka ne udara glavom od stranicu, to me plasi. Kada je izasao van iz kupatila prisao je meni i stavio prst na usta te mi nesto govorio Spanjolski.

49 Nisam razumio jezik ali sam razumio kako mi je htio reci da nikome ne govorim o sinocnjem dogadjaju. Podigao sam palac u zrak, onako kako to Amerikanci rade i rekao. OK. Nakon tusiranja spustio sam se dolje i sreo Stjepana. Obojica (a i moj cimer) bili smo prehladjeni toliko da na nos nismo mogli u opce disati, a idemo na lijecnicki. Ovdje se dogadjaju tako cudne kombinacije da sam u roku od 24 sata zamrzio Ameriku. Stigli smo u zgradu gdje se obavljao lijecnicki. Rekao bih da je to vise bila ambulanta nego bolnica. Usli smo u zgradu i obavili lijecnicke preglede. Negdje oko 11:00 neka starija gospodja je izasla van da nam procita tko je prosao lijecnicki, a tko nije. Rekla je da oni koje ona prozove nisu prosli, ostali su prosli. Procitala je 7-8 imena, dok smo mi drhtali, nesto od straha, a nesto od hladnoce, jer ovdje u Americi, u svim javnim ustanovama je grozno hladno, dok je vanjska temperatura uzasno visoka. Nas nije prozvala, a nije prozvala niti moga cimera, tako da sam u daj ljekarski pregled poceo malo sumnjati. Ja i Stjepan smo bili jedina dva idiota na pregledu koji su na sebi imali, odjela, kompletno sa kravatom, jer su nas tako uputili kod kuce, a ovdje su nas svi gledali kao da nismo normalni. Izasli smo iz ambulante i otisli na hladno pivo. U Miami-ju je bilo strasno vruce, a blizilo se podne. Dok smo sjedili na terasi kafica koji je bio toliko blizu kolniku da su me automobili mogli dirati, a buka i smrad benzina bili nepodnosljivi, upitah konobara sto misli kolika bi mogla biti temperatura. Odgovorio mi je da nije ispod 110 stupnjeva. Nasmijah mu se slatko, a Stjepan ga je pogledao ozbiljno jer nije bilo razloga da se ovaj sprda sa mnom. Mahnuh Stjepanu i rekoh mu, ma pusti ga, na ovoj temperaturi raditi na terasi nije lako, mora da mu je mozak prokuhao pa je poceo bulazniti, na sto se slatko nasmijasmo, a pridruzio nam se i Marek, koji se smijao nama, a onda nam objasnio da se ovdje temperatura mjeri u Faranhaitima, te da je to ako se prevede kod nas nesto vise od 42 stupnja. Sve jedno je vruce rekoh proklinjuci svoju glupost i neupucenost. Vratili smo se u hotel i nakon cjelodnevne torture jedva docekali da vidimo na koji brod idemo. Nije nam nitko nista govorio, vec je bilo izvjeseno na nekakvoj ploci u predvorju hotela. Saznali smo da i ja i Stjepan idemo na isti brod, sto nas je odusevilo i to smo vece odlucili proslaviti. Brod se zvao Sunset Princess i imao je cetrnaestodnevna krstarenja. Saznali smo da je dosta star, te da kabinu dijele cetiri covjeka. To nas je malo porazilo, ali sto sad, pa nece valjda novim ljudima dati sve najbolje rekoh, ta s koliko ljudi smo spavali u vojsci u istom odjeljenju. Bilo ih je 20 pa smo prezivjeli. To vece Marek nas je izveo u Cleavelander, otvoreni bar u kojem su oko bazena plesale, ali i posluzivale ljepotice. Sjedili

50 smo za stolom i pijuckali Sex on the Beach, ja sam pio i pivicu sa strane jer mi je taj coctail bio previse sladak. Marek nam je objasnio da je Cleavlander poznat po tome sto je u njemu snimana serija Poroci Miamia. Sada mi je tu bilo jos ljepse, mada niti jednu epizodu te serije nisam vidio. U jednom trenutku primjetio sam da su Stjepan i Marek iskolacili oci i gledali negdje iza mene. Nisam se htio okrenuti jer sam mislio da stize jos jedna ljepotica, pa cu pricekati da prodje kraj mene da ne piljimo napadno u nju. U tom trenutku osjetio sam nesto hladno, ugodno na svom vratu. Pomislih kako sam se mozda dopao nekoj od onih dama. No, na moju zalost nisam se dopao niti jednoj od njih. Oko moga vrata ono hladno i njezno bio je PITON od dva metra. Skocio sam kao da sam sjedio na kakvoj jakoj opruzi. Piton je pao dolje i nastavio odvratno gmizati dalje. Covjek koji ga je nosio ubrzo ga je uhvatio i stavio sebi oko vrata, pogledavsi u mene upita: -Hocete li se slikati sa mojim ljubimcem Gledao sam ga kao sedmoroglavo cudoviste i rekao ne hvala. Pomislih, zasto sada nismo kod kuce, vjeruj mi da bi pojeo tu zvjer kretenu jedan.

UKRCAJ Subota je stigla brzo, ja sam jos dva puta zvao mamu ali Tina nije bila tamo, a to je bilo i normalno, sto ce raditi po cijele dane kod mene sama, osim toga i skolu zavrsava. Po nas su dosli u 7 sati u jutro nekakvim mini busom gdje nas se zguralo jedno 20-tak, meni je u krilu sjedio neki crnac s Barbadosa. Stigli smo do broda. Meni je zastao dah kada sam ga vidio, Stjepan ga je pogledao i ne bas odusevljen rekao mi, - Ja sam mislio da je to vece !!! -Mislio si da je veci, upitah iznenadjeno -Da, odgovori -Stjepane, koliko tvoje selo ima stanovnika upitah ga -oko 600 -E, pa ovaj brod bez posade prima 1800 putnika, rekoh mu odusevljen gorostasom ispred nas -Znam, al dobro sad -Nasmijah se u sebi Pred nas je dosao nekakav mali odbor i svi su nam se smjesili. Ja i Stjepan smijali smo se od uha do uha, koliko su ti ljudi bili lijepo

51 ugladjeni i pristojni, a potom su nam rekli da ih slijedimo. Usput sam vidio citavu brigadu ljudi i vilicara koji u velikoj zurbi utovaraju i istovaraju robu. Svi su vikali, bila su tu i dva velika krana i 15 velikih kamiona, ludnica. Stjepan je izgledao prilicno uzbudjeno, ali smjesak sa lica nije skidao niti za trenutak. Presli smo gangway (onaj prijelaz izmedju broda i kopna) i usli u ugodno svjezu unutrasnjost broda. Jedan oficir nam je rekao da ostavimo torbe i krenemo za njim. Odlozili smo torbe koje su neki Filipinci odmah stavili na skeniranje i krenuli za oficirom u drugu prostoriju. Bila je to veca prostorija, imala je TV, PC, i Video player, u sredini je bio jedan duzi stol, ali niti jedne stolice nisam vidio. Rekao nam je da svi stanemo oko stola i da se okrenemo ledjima stolu. To smo i ucinili, mada sam se ja osjecao vrlo neugodno, a Stjepan je bio blijed, kao vjerojatno i ja, samo sto sebe nisam mogao vidjeti. Oficir je stao ispred nas i rekao nam. Gospodo, pravila kompanjije nalazu nam da vas pretrazimo, nadam se da cete nas razumjeti jer u cilju svih nas je sigurnost putnika, a samim tim i sigurnost posade. Moram vam odmah dati do znanja sto na brodu nije dozvoljeno posjedovati, a to je sljedece...i nabrojao je toliku listu i s tolkom brzinom da sam se ja upitao smijem li uopce imati i hlace na sebi. No sve to sto se ne smije na kraju se svodilo samo na dvije rijeci, a to su DROGA I ORUZJE. Dobro je pomislih, od navedenog nemam nista, jedino sto mi je jos ostalo bilo je par kolacica, koje su mi Mama i Tina spakovale. Pretrazili su nas, oficir je otvorio vrata i unutra je usla jedna djevojka ljepuskastoga lica i vrlo debela, tj. tjelo joj i nije bilo pretjerano debelo ali guza, nesto strasno. Tko je od vas gospodo, dosao da radi u restoranu, digao sam ruku, Stjepan nije, pa sam mu rekao da digne. Bilo nas je cetiri. Zatim je nastavila nabrajati. Tko je dosao kao pomocni radnik u kuhinji, javilo ih se 6. Zatim redom Bar, House Keeping, Crew Bar. Sve su nas raspodjelili i po svakoga je dosao netko drugi. Mene i Stjepana do restorana odveo je jedan Englez, koji se predstavio kao Head Waiter. Ime mu je bilo Greg i bio je u kasnim 30-tima, brkova poput Clark Gable-a i pomalo podbuo u licu. Moje iskustvo govorilo je da je to od alkohola, ali se sigurno varam. Usli smo u restoran i bili fascinirani ljepotom uredjenja. Zaista se ovi momci trude, rekoh Stjepanu. Pogledaj kako su samo savili te salvete, pa svi stolnjaci jednaki, nadstoljnjaci do ruba stolanjaka, milina za oko. Greg nam je rekao da ce to biti nase novo radno mjesto. Zatim je upitao, koji od nas dvojice je Goran. Digao sam ruku, obratio se meni: -Na tvom ugovoru pise da si ti konobar

52 -Da rekoh, ali mi je covjek u agenciji rekao da je to vjerojatno greska -Jesi li ikada radio na brodu, upita me, spustajuci obrve prema dolje i grickajuci brkove -Nisam nikada, rekoh po malo uplaseno -To sam i mislio, rece zavrsavajuci razgovor, bit ces BusBoy i to pravi, a kad steknes iskustvo dobit ces promociju -Hvala, rekoh -A ti rece Stjepanu, kod tebe pise Busboy i to je u redu. Gospodo, sada cete otici na Crew Pursers Desk (sto li je to) i zaduziti kljuceve od sobe, zatim cete otici u House Keeping zaduziti uniforme, plahte i jastucnice. Nakon toga javit cete se dezurnom oficiru na ovaj broj, da zaduzite pojase za spasavanje, a on ce vam ujedno dati duznost za Boat Drill. -Oprostite, rekoh, a sto je Boat Drill -ah to vam je vjezba u slucaju potapanja broda I ja i Stjepan progutasmo knedlu. -Pa moze li se ovaj brod potopiti -Ma ne, to je samo vjezba kako bi se putnici ohrabrili, a i da bismo mi bili spremni u slucaju opasnosti. Malo nam je laknulo -Gospodo idite ovim hodnikom naprijed, pa pored dizala stepenicama dolje, dizalo za goste posada ne koristi, ovdje vas zelim vidjeti sa svim ostalima tocno u 16:30 u kompletnoj opremi. Veceras je vecera dobrodoslice, pa se nose plave uniforme, a Busboy-i Bordeux crvene. Vecera, prvi sitting je u 18:30, a drugi u 20:30 (sto mu je to, prvi sitting, drugi sitting). Pozdravio nas je, okrenuo se na peti i otisao. Mi smo krenuli hodnikom. Stjepan me je pogledao i upitao, -Jesi li ti njega ista razumio? Uglavnom, odgovorih, mada vjerojatno pola od onoga sto je rekao nisam razumio. Spustili smo se dolje, usput sam pitao nekog uzurbanog Filipinca, gdje je Crew purser. Uputio nas je jos jedan deck (kat) dolje. Nasli smo Crew Purser i dobili istu kabinu, bili smo odusevljeni. Upitali smo mladu simpaticnu gospodjicu lijepoga smjeska, kuda trebamo ici? Odgovorila je 2 decka nize uprijevsi prstom rece onim stepenicama. -Ako se ne varam, rekoh sada smo u razini mora, znaci li to da smo ispod mora -Debelo ispod gospodo odvrati ona -pa sto mozemo vidjet kroz taj prozor, to ce nam biti kao akvarij pokusah se nasaliti Ona se je smjesil ali se nije salila -Pogleda me i rece, koji prozor Zabuljih se u nju

53 Spustili smo se dva decka nize u labirint hodnika, i prosli smo sve hodnike dva puta ali nase sobe nije bilo. Susreli smo jednog cistaca hodnika (Indonezija, Tajland, tako nesto) i zapitali moze li nam pomoci, naravno nasmjesi se on. Odveo nas je do sobe i usput pitao treba li nam netko da nam posprema sobu dva puta tjedno prije kapetanove inspekcije, sto ce nas stajati 20 dollara tjedno. Zaustih da kazem, naravno da treba, ali me Stjepan preduhitri i kaze ne hvala. Nemojte nikome reci da sam vas to pitao jer se ne smije. Nemas problema stari, rekoh i on je otisao. Usli smo u sobu u kojoj je bio je mrak kao u tunelu. Napipah svjetlo i pritisnem prekidac. Po sobi se razvuce svjetlo izazivajuci gundjanje dvaju Filipinaca koji su spavali na gornjima katovima, donja dva su prepustili nama. -Izvinite decki, tek smo stigli, rekoh pa... -ugasi jebeno svjetlo cujem jednoga od njih -Ok, ali moramo ostaviti stvari, -Rekao sam ti da ugasis jeb...koliko je sati -11:20 rekoh, Nesto je na Filipinskom rekao ovom drugom, on se takodje skoci, obukose se na brzinu i odose ne pogledavsi nas Sva sreca da smo zajedno rece Stjepan, inace bih sada poludio ovdje. Ostavili smo putne torbe u sobi i zaputili se po uniforme. Vratili smo se nakon neki pola sata noseci brdo robe u naramku. Usli smo u sobu i jedva strpali svu tu robu u uske ormare. Poceli smo se raspakiravati no na kraju smo vecinu stvari morali ostaviti u torbama, jer u ormanima nije bilo mjesta. Stjepan izvuce nekakvu knjigu -Sto to citas, upitah ga? -To je Englesko Hrvatski rijecnik. -To mi treba, rekoh, daj mi ga na tren Okrenuh nekoliko stranica kako bih pronasao rijec Deduction, pisalo je odbijanje (od place op.pr) -Znao sam rekoh, stisnuvsi usne -Sto si znao, upita Stjepan gledajuci me u oci -znas onaj papir sto smo potpisali -Znam rekao je, pa imamo kopije -Eto to. Mi smo mislili da je to sve od kompanije, a oni su nam prodali dvije kosulje i dvoje hlace, za 250 dolara. -Pa imamo kosulje i hlace -Cuo si sto su rekli, hlace od kuce ne vrijede jer nemaju crne crte na bokovima, a kosulje nemaju logo SC -Divno rece Stjepan sada vec vidno razljucen, nismo jos ni 1 cent zaradili a duzni smo svaki 250 dolara.

54 Soba koju smo dobili sastojala se od dva srednje visoka ali uska ormara, jedan s lijeve, a jedan s desne strane, od kojih je opet lijeva i desna strana bila podjeljena te imala svoj kljuc, a nalazili su se odmah do ulaznih vrata. Iza svakoga ormara nalazio se po jedan krevet na kat. Razmak izmedju donjeg i gornjeg kreveta bio je vrlo mali, pa se tako na donjem krevetu nije moglo sjediti vec samo lezati (sad sam shvatio zasto su Filipinci uzeli gornje krevete). Na dnu kreveta sa lijeve strane je stajao nekakav mali pisaci stol, a s druge strane nije moglo stati nista je se tu zid savijao u lijevo ka prozoru. Prozora naravno nije bilo, jer smo bili 5 metara ispod razine mora (nista od akvarija), Bila je tu samo klapna koja je licila na prozor, a ispred nje je bila zavjesa. Ako bi se u sobi ugasila sva svjetla, tada u sobu ne bi dopirao niti jedan foton svjetlosti i bilo je mracno kao u grobu, sto me je iskreno receno po malo plasilo, a znao sam se po noci probuditi i uplasiti da sam slijep jer nisam znao gdje sam, a do nikakvog svjetla nisam mogao doci. WC i kupatilo je bilo zajednicko i nekih 20-tak metara udaljeno od nase sobe. U kupatilu je bilo pet tus kabina bez zastora kao I pet sjedecih WC-a, srecom sa vratima. Jednom prilikom (neprilikom) usao sam u kupatilo I ispred sebe ugledao nekakvog misicavog crnca. Zagledao sam se u njegajer sam u jednom trenutku pomislio da ima tri noge,naravno ono u sredini nije bila noga, ali u usporedbi sa mojim ponosom ovo je bio King Kong, tako da sam se uglavnom tusirao u kupacim gacama. Skinuli smo se, otusirali i legli da se malo odmorimo. Oko tri po podne, upalilo se svjetlo u sobi. Razgovarajuci i nesto cmokcuci usla su ona dva Filipinca, nasi cimeri u sobu. Nisu se u opce obazirali na nas, pa ma je to uzasno razbjesnilo. Tada zacuh Stjepana: -Ugasi jebeno svjetlo! Ponovio je njihove rijeci kada smo mi dosli u sobu. Jedan od Filipnaca sagnu se prema njemu i izazovno mu rekao -Easy boy, Easy To me je toliko razbjesnilo da sam skocio sa kreveta i ugasio svjetlo, te grubim glasom rekao. -Ovo je samo upozorenje, jer ni mi nismo smjeli upaliti svjetlo, a da vi ne budete bezobrazni. Oni su zasutjeli. Jedan od njih skoci na svoj krevet i upali nocnu lampu. Ja je nisam imao, a nije ni Stjepan (jos jedan razlog njihovog odabira, pomislih) Promatrao sam ih sada u polutami. Zapravo sada sam ih po prvi puta i pogledao u lice. Oba su bila starija od nas barem dvadeset godina. Ja sam imao 23, Stjepan 25 godina, a oni su bili u srednjim

55 cetrdesetim. Stariji je imao veliku glavu, nesto veci stomak, rijeteke brcice i bio vrlo mrk, a mladji je imao krupne izbuljene oci, izrazitu gubicu, a imao je i on malo poveci stomacic, rekao bih pivski jer za razliku od onog starijeg, ostali djelovi tjela mu nisi bili ni malo debeli, cak mrsavi. Oba su bila za glavu niza od nas. Tada mi pridje onaj stariji (shvatio sam da je konobar, jer je imao kravatu, a to mi nismo ni dobili kao Busboy-i), pruzi mi ruku i rece, -Ja sam Tirso, gledao me mrko -Moje ime je Goran, rekoh ispravivsi koliko sam se mogao u onom niskom krevetu. Stjepan digne ruku i kaze svoje ime, nasto onaj drugi mahne rukom nama obojici kao da se oprastamo i rece, Ambrosio. Sada je atmosfera bila malo ugodnija, mada jos uvjek napeta. Tada, Ambrosio (on je busboy) rece: -Zao nam je da smo bili grubi, ali toliko smo umorni da jedva stojimo na nogama Onaj drugi s velikom glavom, nije nista rekao, samo je, pusuci skidao carape jer mu je bilo teze doseci ih, buduci da ga je stomak u tome sprijecavao. -Nema problema rekoh, takvi cemo i mi vjerojatno uskoro biti! Ocekivao sam potvrdu od Stjepana, no s njegove strane cuo sam samo duboko disanje, spavao je kao top. Bravo pomislih u sebi, tako bi spavao i da su me ova dvojica sada tukli. Malo sam bio ljut, okrenuh se na stranu i zaspah i ja. U 16:00 probudih se, one dvojice nije bilo u sobi, a Stjepan je cvrsto spavao. Obukli smo se u Busboy uniforme i otisli u restoran. Odmah su nas vratili nazad jer to su bile univorme za dorucak i rucak, a za veceru smo morali obuci nesto drugo. Presvukli smo se i vratili u restoran. Sastanak (koji se obavljao prije svakog objeda), vec je poceo. Bio sam zacudjen gruboscu i vrlo ruznim opaskama Head Waitera (bio je to nekakav Portugalac). Vikao je na sve, pa sam se i sam po malo osjecao kriv, mada sam sada prvi puta tu. Govorio im je da su nesposobne babe, jer su skupili samo 88 % excelent komentara (na karticama koje na kraju krstarenja ispunjavaju gosti ocjenjujuci svaki pojedni odjel zasebno), te da je prodaja vina bila kao da smo imali, ekskurziju osnovnoskolaca, a ne 1800 odraslih putnika punih djepova i zeljnih razonode i dobroga vina. Prozvao je i nekoliko imena, ali nitko se nije usudio progovoriti niti rijeci. Potom je podjelio "stanice", te su se svi polako ustajali i odlazili na svoja radna mjesta. Ponovno je uzeo mikrofon i rekao glasno: -Gospodo dobili smo novu radnu snagu i predstavio nas, navodeci nasa imena, naravno potpuno pogresno. Gotovo nitko na nas nije obratio paznju, tek par momaka nam je mahnulo. Kasnije smo se snjima upoznali, bili su Hrvati. Ja sam

56 dodjeljen kao pomocnik nekakvom Holandjaninu, koji je bio olicenje neuroze i bahatosti. Pruzio sam mu ruku da se upoznamo, a on mi se predstavio kao Hans, sto sam i vidio na njegovoj plocici s imenom. Rekao mi je da odmah pripremim vodu i dovoljan broj tanjurica, tanjura, calica za kavu i tanjurica za njih, te 15-tak casa za ledeni caj. Potom moram pripremiti drzac za kantu sa smecem, pregledati pribor za jelo i ispolirati ga, vodeci racuna da ima dovoljno za sve, a narocitu paznju moram obratiti na to da posjedujem dovoljan broj zlicica za kavu, a onda uzeti nekakve male zdjelice te u njih staviti putar, paziti pri tomu da na dno zdjelice stavim izmrvljeni led. On, rece, za to vrijeme mora otici dolje, gdje, nisam znao. Shvatio sam gdje je bio kada se vratio i smrdio po duhanskom dimu. Odlicno, pomislih u sebi, pa da krenemo. Pokupio sam sa side standa (nesto poput maloga sanka gdje konobari odlazu svoj pribor, a gornja ploca sluzi za ostavljanje tacne sa jelima prije posluge, te odlaganje istih nakon ciscenja stolova. op.a), pokale za vodu (njih 6) i otisao u kuhinju gdje se je 35 busboya guralo oko jedne masine sa ledom, kako bi svi sto prije napunili vodu. Stao sam u red, jer sam mislio da reda ima, ali su svi koji su dolazili iza mene prolazili ispred i otimali se za led. Vidjeh da ovako ne moze dalje, odlucih se na isto, da bi me nekakav mali Peruanac odgurnuo i rekao, polako ti s novi, zaustih se da mu gadno odbrusim...ali me prekide Hans. -Gdje si ti? Upita, zasto voda i putar jos nisu spremni -Ne mogu doci na red, a cekam vec 10 minuta On ljutito dodje do mene, uzme one plasticne pokale, razgura ostale busboye i pokupi led, zatim natoci vodu -Idi po ostalo, rece Pokupio sam zdjelice za putar, otisao da ga uzmem, a tamo situacija ista kao sto je bila sa ledom. Svi se guraju i svi psuju jedni drugima. U nekoliko navrata je za malo doslo i do tuce. Jedva sam pokupio putar, odnio ga u restoran i shvatio da sam zaboravio led staviti ispod. Proci ce i bez leda ovoga puta, pomislih, i postavih po jednu zdjelicu na svaki stol, a bilo ih je pet sa po cetiri gosta. Zatim odoh u kuhinju po case, naravno nije bilo niti jedne. Vratih se nazad da to priopcim Hansu, a on se svadjao sa Head Waiterom. Zatim se Hans zajapuren u licu obrati meni: -Sto je ovo? Upita me upiruci prstom na putar koji sam malocas stavio -Pa...putar koji si mi rekao da donesem! Rekoh sa dozom straha u glasu -Gdje je led...gdje je jebeni led? Rece sa jakim njemackim akcentom, mada je bio Holandjanin

57 -Zaboravio sam! Rekoh nevino -Zaboravio?!? Ovdje nema zaboravljanja, onaj majmun,( pokaze prstom na Grega, Head Waitera kojeg sam upoznao ranije) prolazi okolo i gleda na svaku sitnicu, za greske se dobiva ponocni buffett. -Idem sada donijeti! Rekoh i krenuh prema kuhinji, no on me zaustavi i rece, ja cu, ti se pobrini za ostalo. Okrenuh se i podjoh u kuhinju donijeti kantu sa smece (koja i nije bila kanta vec nekakva plasticna posuda) i nadjoh samo nekakvu malu, posudu. Vidio sam da se svi Busboy-i opet trpaju oko jedne masine. Bila je to masina za gazirane skokove (coca-cola, sprite, ginger ale i coca-cola light). Svaki od njih je u jednoj ruci drzao okruglu tacnu punu praznih casa a drugom rukom preskakajuci ruku od drugoga pokusavao natociti sto prije. -Sto je to? upitah jednoga Hrvata -To je priprema, jer kada vecera pocne neces imati vremena otici po sokove i ledeni caj, pa si zato sve to pripremis malo ranije, ali ne puno ranije jer postane bljutavo i bez Co2. -Nemam casa, rekoh -Prosetaj se po restoranu (koji uzgred receno ima 900 sjedecih mjesta) i uzmi od svakoga po jednu Ucinih to, istina sa psovkama onih od kojih sam uzeo, ali sada sam bar nesto imao. Natocih sokove i vidjeh da se na drugoj strani kuhinje opet guzvaju Busboy-i. Odnio sam sokove u restoran, ostavio ih tamo i vratio se u kuhinju da vidim sto oni tamo rade. Cekali su kruh, sa nekakvim velikim tacnama. Vecinom su imali po jednu tacnu a neki i dvije sa po pet kosarica na svakoj. Jedva sam nasao kosarice i stadoh u red, nekakav djelatnik u kuhinji u svaku mi je kosaricu stavio nekoliko kockica tamno smedjeg kruha, kazem kockica jer to je bio Banana kruh koji se pece u tepsiji puput kolaca, a i reze se na kockice. Krisom sam uzeo komadic jednoga kruha i shvatio da je to zapravo kolac od banana. Pogledao sam na sat, bilo je 18:23, a restoran se otvara u 18:30. Imao sam jos 7 minuta, pa sam mogao malo stati jer sam, mislim sve uspio donijeti. Pribor za jelo nisam niti pogledao, pa sam se samo nadao da je u redu, a od salica i tanjurica za kavu imao sam po 3. Dosta je rekoh sam sebi, pa tko uvece pije kavu. Vrata su otvorili u 18:25 i ja sam primjetio kako Busboy-i trce sa tacnama (nekakvim limenim, okruglim) na kojima su bile tri zdjelice. Odoh do jednog od njih da ga upitam sto je to, odgovori mi, Dressing za salatu. O Boze, pa gdje cu naci te posude, a gdje dresing. Nisam nasao nista od toga pa sam koristio od konobara sa susjedne stanice, sto ga nije bas odusevljavalo. Cim su vrata otvorena gosti su navalili unutra kao stampedo. Konobari sa bijelm

58 salvetama prebacenim preko lijeve ruke napravili svojevrsni spalir ispred vrata, potom su svakoga gosta ili porodicu vodili prema stolu unaprijed oznacenom za njih. I tako je poceo moj prvi radni dan. Tijekom vecere trcao sam i hodao vjerojatno 4 puta vise nego sto je bilo potrebno, jer kao prvo nisam gdje se sto nalazi, a kao drugo za puno toga sto su trazili od mene nisam nikada cuo. Gosti su sjeli i ja sam ih pozdravio, predstavivsi im se i rekavsi da sam Busboy, tako da (nadao sam se ) ne ocekuju previse od mene, Odmah sam im utocio po casu vode. Te sam isao od stola do stola zapisivajuci sto ce popiti. Bilo je 20 gostiju, imao sam narudjbu za 18 ledenih cajeva i dvije coca-cole. Ne moram ni reci da na side standu nisam imao niti jednoga ledenog caja, ali sam zato imao, 6 coca-cola, 6 sprite i dva Ginger ale (za ovo zadnje nisam nikada prije ni cuo). Buduci da casa nije bilo ni za lijek, osim dvije coca-cole ostale sam sokove izlio, pa case upotrijebio za ledeni caj. Posluzio sam to, a onda pocinju moje nove muke. Sa svih strana poceli su me dozivati gosti -Mogu li dobiti secer -Imate li limuna -I meni teba secer, molim vas niskokaloricni -Mozete li mi donijeti jos kruha -Ima li putra, -mozete li dosuti vodu (rekao mi je covjek cija je casa sa vodom bila gotovo puna. Meni se pocelo vrtjeti u glavi. Gdje je limun, gdje da nadjem secer, kako da dodjem do kruha kad tamo vise nikoga nema. Bio sam svijestan da se moram pokazati najboljim kako bih dobio dobru napojnicu, jer kako sam cuo, placa nam iznosi 50 dolara mjesecno, a ostalo ovisi o tome koliko si dobar pa te adekvatno gosti plate. Jer sto je tandem Busboy-Konobar bolji dobiva vece stanice, samim tim i vise gostiju sto na kraju rezultira vecom napojnicom, ali pri tome se strogo mora paziti na gosta da ga se bilo cime ne uvrijedi, jer osim sto nece platiti, jos gore je to sto ce napisati negativan komentar, a onda jao si ga nama. Jer cemo dobiti manju stanicu, a i ispiranje mozga nas ocekuje. Vrlo los komentar=otkaz. Gostima je placanje napojnice samo moralna obveza. U vecini slucaja i plate, no ponekad i ne. Hans je vec podjelio juhe, a ja sam jos uvjek trazio sebe, ali i secer i ostalo. Po izrazu moga lica video je da sam zbunjen i pitao me sto mi treba. Rekao sam mu, treba mi sve, secer, limun, jos kruha i ostalo.

59 -Secer ti je ovdje u ladici, rece, pokazavsi na najdonju ladicu. Kruh ti je u kuhinji u onom grijacu pored toastera, rece pokazavsi na veliki zeljezni ormar, limun ti je u frizideru. Otrcah bez daha da sve to donesem. Kada sam im sve to podijelio, prisao mi je Hans i upitao, jesam li donio salatu. -kakvu salatu rekoh, uspaniceno -pise ti u mojoj knjizici za narudjbe tko jede kakvu salatu, evo ja cu ti na brzinu procitati pa si zapisi i donesi (rece mi sa izrazom omalovazavanja, ali i gnusanja na licu, arogantni idiot. -Otisao sam po salatu i jedva uspio prepoznati koja je koja jer su sve tri vrste bile identicne sa tim sto je jedna u sebi imala I orahe, a druga mrvljena tvrdo kuhana jaja. Vratio sam se nazad, Hans je vec pocistio stolove od juha (to sam inace trebao ja uraditi). Nakon sto je raspodijelio salate ponovno mi se obratio s gadjenjem -Sto cekas, rece -kako, sto cekam, nista Gledao je u mene svojim od popucanih kapilara crvenkastim ocima sa jarko zelenim zjenicama (ujutro je imao smedje oci), ironicno se nasmijao i rekao -Dresing, gdje ti je dresing za salatu, ljudi cekaju Odoh do prvoga side standa i uzeh bez pitanja tacnu sa tri razlicita dresinga na njoj. Dodjoh do Hansa, a on mi rece upiruci prstom u posudu. -Ovo ti je Marco Polo, ovo je Townsend Island a ovo je Ranch Poceh dijeliti gostima uljudno ih ispitujuci koji ce dresing prije no sto bih ga kasikom posuo po salati. Ponovno muka. Dodjoh do prvog gosta i na svom skolskom engleskom jeziku upitah ga -Hocete li dresing na salatu -Oh da, svakako, sto imate Poceo sam mucati nazive dresinga, a sa nosa mi je znoj kapao na tacnu dresinga. Ledja su mi bila potpuno mokra. Nakon sto sam mu teskom mukom izgovorio sto imamo upitao me je za sastojke te kakav je ukus pojedinog dresinga. Nikada u zivotu nisam niti vidio drugi dresing za salatu osim ulja i octa. Kako da sada znam sto ima u kojem dresingu, a pogotovu kakav mu je okus. Znoj me je obljevao sa svih strana, jer sam primjetio da je Hans otisao po glavno jelo, a ja jos niti prvoga od 18 ljudi nisam posluzio dresingom. Inace redosjed jela u Americi je , predjelo, juha, salata, a tek nakon pojedene salate ide glavno jelo. Nesto sam izmislio o ukusu i dosao do drugog gosta koji mi je odmah rekao Ranch (htjedoh ga poljubiti), otisao sam do treceg cetvrtog i tako do zadnjeg. Podigoh glavu a tamo kod side standa stajao je Hans sa ogromnom tacnom na kojoj je stajalo 16 jela,poslaganih sistemom

60 -tanjur poklopac , novo jelo - tanjur poklopac novo... i tako cetiri grupe sa po 4 tanjura jedan na drugom. U opce mi nije bilo jasno kako je to mogao donijeti. Hans je bio purpurno crvene boje lica gledajuci u mene kao u najnesposobnijeg idiota koji je ikada usao u neki restoran da radi. Prisao sam i upitao ga -Sto sada -Sto sada? Sada moramo cekati da pozderu tu salatu da im mogu posluziti glavno jelo koje ce vec biti hladno dok oni pojedu salatu. Bojim se pomisliti sto ce mi reci Head Waiter ako dodje ovamo, a sve zbog tvoje sporosti i nesnalazljivosti. Izgledao sam kao da sam upravo izasao ispod tusa. Zivci su mi titrali kao zice na gitari, a taj dan nisam nista niti jeo i mada nisam bio gladan, osjecao sam se vrlo slabo. -Veceras sam prvi dan ovdje rekoh razdrazeno, ako ti ne odgovaram zali se, ja idem u sobu, okrenuh se i podjoh. Trik je uspio jer je skocio i odmah potrcao do mene, rekao mi je -Sorry man, nisam ja kriv sto sve mora biti na vrijeme, kuda si krenuo -Od tebe imam malo pomoci, a sam ne mogu stici, mozda stvarno nisam za taj posao. Krenuh ponovo, a on mi rece. Stani, trebas mi, moramo raditi kao tim. Tu sam te cekao, pomislih. Nesto dalje od sebe zacuh glasnu svadju. Stjepan se je zakacio sa jednim crncem sa Jamaike koji je prao sudje. Ostavio je sve prljavo sudje i otisao, a Jamaikanac je poludio. Buduci da smo te momke vrlo slabo ili nikako razumjeli, Stjepan se svadjao s njim na Hrvatskom, dodjeljujuci mu sve najljepse epitete. Rekoh Hansu da urgira dok se nisu potukli i ovaj je za tren smirio situaciju. Pridjoh Stjepanu i on mi rece: -Ovo sto mi radimo ovdje i sto oni rade nama treba negdje biti zapisano, ovo je strasno. Konobar se non stop ljuti na mene, a ja si ne mogu pomoci jer nista neznam. Doveli su me na rub placa, a nisam razumio niti nekoga Amerikanca koji mi je narucio casu vode, ali ja sam cuo samo UV...(od rijeci water, op.a) a ostatak rijeci je progutao, pa sam mu rekao da toga nemamo, on se zalio Head Waiter (Turcinu) i ovaj me za malo umlatio, tamo pored side standa. -Smiri se ? Rekoh mu, izdrzat cemo mi to Nisam bio siguran u svoje rijeci ali mi nije trebalo da jos slusam i njegove patnje kad su bile iste kao i moje, mozda i vece jer je on I slabo govorio engleski. Vratili smo se u restoran i ja sam nastavio tamo gdje sam stao. Nakon sto su gosti pojeli desert, mislio sam da je maker prvi dio katastrofalne veceri zavrsio ali nitko se nije ustajao od stola, nisam znao sto jos cekaju. Hans se okrenuo meni i sapnuo, cekaju kavu.

61 Au...a ja imam sve skupa tri salice. Jedva sam nekako pronasao salice kopajuci po tudjim side standovima, te sam servirao kavu. Prvi siting je nekako prosao, za drugi sam vec bio puno pripremljeniji, jer nisam silazio u bar na pusenje vec sam si za tih 45 minuta pripremio sve i svega sam imao viska, pa mi je bilo znatno lakse raditi. Kao SIDE JOB (jer svi konobari i busboyi su imali nekakav dodatni posao, s tim da je onaj koji su radili Busboyi bio puno tezi) Dirty Linen, sto je znacilo da po zavrsetku dorucka, rucka i vecere morao uzeti nekakva velika plasticna kolica, pokupiti sve prljavo od stoljnaka do salveta i odvesti u praonicu rublja, koja se nalazila u potpalublju na drugoj strani broda, a to je znacilo dodatnih sat vremena rada kada svi zavrse. Od te veceri za mene vise nije bilo odmora sljedecih 4 mjeseca jer pauzu od 1 i pol sat izmedju rucka i vecere nisam koristio, tj, otisao bih se tusirati i odmah se vratio nazad. Moj side stand je bio uvjek pun do vrha i svega sam imao dvostruko vise, tako da sam izmedju sitinga sve prljavo jednostavno nosio na pranje i nisam morao cekati da se opere, u svemu sam bio prvi i time postigao da su se konobari otimali za mene. Prodaja vina mi je lako isla jer sam sada imao i za to vise vremena. Jedino me je mucilo to sto nikada nisam imao slobodnog vremena jer sam postao toliko odan poslu da je to granicilo sa ludoscu. Uskoro sam radio za dva konobara umjesto jednog i poceo sam lijepo zaradjivati, mada sam bio kronicno neispavan i umoran. Nase prvo krstarenje je kako rekoh bilo 14 dana, a luke u koje smo isli bile su Bahami, Cayman Islands, Jamaica, Haiti, Puerto Rico, Virgin Islands, Barbados, Trinidad I Tobago. Vec u prvoj luci u koju smo stigli nakon dva dana putovanja, a bilo je to u Nassau na Bahame, uspjeli smo se izvuci u grad nakon vecere koju smo zavrsili rekordno brzo oko 23:00 sata. Na brzinu smo se presvukli i istrcali van. Bilo je vruce mada se vec blizila ponoc. Nismo se udaljili od broda niti 100 metara kada mi je prisla neka debela crnkinja i pitala me ako sam voljan za sex. Odgovorio sam joj protupitanjem, koliko bi mi platila, i dodao da s obzirom na njenu kilazu ne skrtari. Cuo sam iz sebe glasne psovke, pa sam se malo i uplasio, a Stjepan je upadao od smjeha. Malo smo prosetali i Stjepan je kupio nekakvu veliku skoljku, neznam joj tocno ime, ali to je ona koja se stavi na uho kako bi se cuo sum mora. Ostatak veceri je tu skoljku (koju je platio 10 dolara) vukao za sobom. Otisli smo u Drop Off, cuveni Nassau nocni bar gdje se je skupljala posada i sa ostalih turistickih brodova. Popili smo svaki po dva piva (Corona) i upoznali jos neke decke iz Hrvatske. Vecinom su bili iz Dalmacije, a bio je i jedan Zagrebcanin. S njima smo potom otisli u Atlantis, veliki hotel koji ima ispod cijelog hotela i okolice

62 akvarij sa svim mogucim morskim stvorenjima, a ima i veliki broj bazena te barova, a i najvecu kockarnicu u okrugu. Ne mogu reci da sam do tada obilazio kockarnice, nisam za taj sport nikada bio niti zaintersiran, ali ova kockarnica je bila zaista ogromna i sve je bilo podredjeno njoj. Cak i u Toaletu su postavljeni "Jednoruki Jack-ovi". U kockarnici, za stolom Rouletta opazio sam Hansa, mahnuo sam mu, ali me nije video, u stvari, mislim da me ignorirao. Stjepanu nisu dozvolili da unosi skoljku u Kockarnicu, pa ju je morao ostaviti u garderobi i za to platiti 3 dolara. Ja sam mu ponudio 15 dolara da mi je proda, a ja bih je onda bacio, nije pristao. Dok su oni kockali ja i Stjepan smo malo obilazili hotel i bili zapanjeni ljepotom. Donji katovi su na zidovima imali akvarije od kojih su neki bili veliki poput zida jedne osrednje kuce u Hrvatskoj. Kada smo izasli van u perivoj hotela shvatili smo da su nizi katovi Hotela u stvari ispod razine tih ogromnih akvarija pa su ono sto smo mi mislili da su akvariji bili samo prorezi u zidovima. Nastavili smo setnju i dosli do nekakvog tunela. Spustili smo se u njega i osjecali se ushiceno, jer strop tunela je bio osvijetljeni akvarij pun morskih pasa, a najvise onih sa glavom poput cekica. Vratili smo se u Casino, popili nekoliko pica i potom se svi vratili na svoje brodove. U sobu smo usli tiho oko 3 u jutro. Nismo palili svjetlo samo sam ja stavio papucu da se vrata ne zatvore, kako bismo se mogli skinuti. Na poslu smo morali biti u 6:30 u jutro, pa smo pozurli spavati. Probudio sam se u 5:20 i otisao u restoran sve pripremiti, ostala trojica mojih cimera su spavali. Taj dan sam radio do dva u jutro sljedeceg dana jer me je zakacio ponocni buffet I to uz svega 1 sat pause. A ponocni buffet je nesto kao 30 metarski Svedski stol predivno ukrasen. Na pocetku stola nalazi se statua Boga Neptuna velicine odraslog muskarca u cijelosti napravljena od maslaca. Na sredini stola je veliki ledeni labud postavljen na nekakvo okruglo ogledalo promjera oko 2 metra, kojemu su dodatni efekt davale reflektorke na stropu uperne u to ogledalo, koje je onda svjetlo odbijalo tako da su se svjetlosne boje prolamale kroz labuda, a k tome je jos i rotirao. Svuda okolo stola su postavljene razne delicije, od hladnih predjela, morskih plodova, pa dalje topla jela i na kraju deserti, a sve je to majstorski ukraseno raznim figuricama napravljenm od voca i povrca, poput glave indijanke napravljene od lubenice itd. Mislio sam da se je sva katerinska umjetnost ovoga svijeta smjestila veceras u ovaj restoran. Da do tada nisam radio vec nekih 18 sati mozda bih u tome i uzivao, ovako sam imao osjecaj da mi se na oci navukla mrena i da sve to vidim kao kroz maglu. Nekako su prosla ta dva tjedna i dosao je red da nas gosti plate, to je onaj popularni i zeljno iscekivani Tips. To vece smo se izuzetno

63 smijali i zabavljali goste, mada vecini nas nije bilo do nicega. Vecera je zavrsena i ja sam dobio svoje prve kuverte sa mojim prvim zaradjenim dolarima u njima. Nisam mogao docekati da ih otvorim. Po mojoj slobodnoj procjeni, za ta dva tjedna s obzirom na broj gostiju (njih 36, po dvadeset u svakom sitingu) te na cinjenicu da u brosuri, koju su dobivali prilikom ukrcavanja na brod, pise da se konobaru placa 4 dolara po gostu i po danu, a busboy- 2,5 dolara, ja sam dosao do racunice da bih (ako me svi plate samo regularno) trebao dobiti 1260 dolara. Nisam dobio toliko, dobio sam 672 dolara. Razocaran i umoran kao pas gledao sam u Stjepana iscekivajuci njegovu reakciju. Bio je sve ljuci dok je brojao i na kraju pljesnuo rukama i rekao: -920 dolara netko me gadno zakinuo, trebalo je biti 980. Ma mislim i da znam tko je! Stisnuo je lice i rekao posprdno: -Znam da je to sigurno bio onaj mali kepec sa svojom odvratnom zenom, gad jedan, platio me 60 dolara manje. Ja sam potonuo kada sam cuo koliko je on dobio. Ja sam imao 18 ljudi u svakom sitingu, a on po 14, sto znaci ja sam u svakom sitingu imao po jedan stol vise od njega (stolovi najblize kuhinji gdje smo mi radili imali bili su mali i imali su po cetiri mjesta), a zaradio sam gotovo duplo manje, sto se to desilo. Zasto, viknuh u sebi. Nisam htio da Stjepan primjeti moje razocaranje. Ipak morao sam mu priznati koliko sam dobio, a on nije mogao vjerovati. Kako? Pitao se on i time samo govorio moje misli na glas. Sutra sam saznao da moji gosti nisu niti bili gosti, nego uposlenici toga broda. Artisti, pjevaci, pjevacice, glumci, glazbenici itd., a moj Hans je tu radio po kazni jer je tri dana za redom zakasnio na posao i jer je na prethodnom krstarenju dobio najmanje ocjene, a na dvije kartice su se gosti cak i zalili na njega zbog njegove odurnosti. Nije dobio otkaz samo zato jer je polovici oficira i svim Head Waiterima dugovao novac, buduci da je isti trosio u kockarnici, ali su ga zato stavili na stanicu gdje ce raditi gotovo besplatno, a samim tim sam i ja bio kaznjen vec na svojoj prvoj plovidbi. Odlucih se da odem do Restaurant Managera i zamolim ga da mi za sljedece krstarenje dodjeli prave goste. On me je stisnuo za ramena i rekao, ne samo da cu ti dati prave goste, nego i jednu od boljih stanica u restoranu, -Pogledaj komentare gostiju o tebi. -Ali oni nisu gosti rekoh iskreno, oni ovdje rade, -Nisu, ali su uvazeni uposlenici koji takodje moraju i jesti, a i oni ispunjavaju kartice sa vasim rejtingom bas kao i gosti, a vas rejting je bio nevjerojatnih 100%, onaj nesposobnjakovic toliko

64 jos nikada nije dobio. Osim toga sljedece krstarenje dobit ces i dva slobodna rucka po tvojoj zelji. Bio sam odusevljen sam sa sobom mada mi je djep skapavao od gladi. Manager je odrzao obecanje i ja sam dobio jednu od najboljih stanica. Stjepan je dobio lose komentare gostiju te su on i njegov konobar dobili moju kaznjenicku stanicu. Stjepanu je bilo puno gore nego meni jer je sada znao kako ovi placaju, pa mu je zaista bio problem smijati se i zabavljati te "goste". Vec sva dana osjecam da u nasoj sobi smrdi do bola, danas nisam mogao izdrzati vec sam u posljepodnevnoj pauzi okupio Stjepana i Filipince i to im rekao. -Voda je besplatna ljudi, rekoh, znam da u kupatilu cesto zna biti red za tusiranje, ali ovaj smrad postaje neizdrziv Svi su se zagledali u mene i potvrdili da i oni osjete uzasan smrad, ali su odmah i nadodali da se svi tusitraju barem dva puta dnevno. -Pa od kuda onda toliki smrad ovdje, rekoh Svi su spustili ramenima, jedino je onaj mladji Filipinac poceo pretrazivati sobu, vjerojatno ne bi li nasao neke smrdljive carape ispod kreveta. Pretraga je bila bez uspjeha, pa smo mu se pridruzili svi. Pronasli smo izvor smrada, a ja sam Stjepana zelio zatuci. Bila je to, naime, ona njegova skoljka. koja je ocigledno bila netom izvadjena iz mora, a on ju je stavio na "prozor" pokrivsi je zastorom. Napokon se je rijesio te skoljke i smrad iz sobe je nestao. Proslo je vec 3 mjeseca kako smo bili na brodu i sada smo promjenili kurs. Od sada, pa sljedeca dve mjeseca imali smo krstarenje - New york - Bermuda. Malo sam se bojao Bermudskog Trougla, ali kako svima tako i meni, pa sam o tome prestao razmisljati. Vise od straha prema Bermudima, opsjedala me je cinjenica da mi Tina vec vise od mjesec dana nije poslala pismo, a i to sto mi je mama rekla da kod nje vise ne dolazi, te njen stalni izostanak iz kuce kada bih je nazvao. Ja sam sada bio lud za Tinom, ova daljina i puno nocnih razmisljanja potakla me da se iskreno kajem zbog onoga sto sam joj ucinio, ali tjesilo me je to sto mi je ona oprostila, iako sam znao da mi to nije zaboravila. Na sedmodnevnom putu od Miamia do New Yorka, vlasnici su odlucili brod dotjerati u potpunosti kako bi bio spreman i obnovljen za novu rutu. Rekli su nam da tjedan dana do New Yorka nece biti gostiju, sto je izazvalo velike poklike nas novijih zaposlenika dok su oni stari gundjali nesto za sebe. Gostiju zaista nije bilo i mi smo brod zaista preobrazili u potpunosti. Bio je to cjelodnevni i mukotrpan fizicki posao. Ja sam bio zaduzen skupa sa jos nekima za betoniranje bazena i struganje te novo lakiranje brodskih podova. Sunce je sijalo nesmiljenom jacinom i ja sam uglavnom

65 radio bez majice. Taj puta sam izgorio toliko da sam zapao u groznicu. Otisao sam kod lijecnika kao u bunilu i rekao mu: -Ne osjecam se dobro -uh koliko si izgorio od sunca, pogledao me strogo -Bilo je uzasno vruce, pa sam skinuo majicu, rekoh iskreno -To mozes pricati nekome drugome, ali ja vidis znam slucajno da si to ucinio namjerno, uperio je u mene ironicni smjesak -Namjerno, rekoh mu zbunjeno, pa zasto bi to itko uradio namjerno? -Zato da dobijes postedu. Rekao je to sa nekom vrstom podsmjeha, kao da zeli reci "mene neces napraviti glupim" -Gospodine, smeta mi to sto sam izgorio jer se jedva krecem, a ne smijem se niti nasmijati jer mislim da bi mi puklo lice, no vise od toga mi smeta to sto sav drhtim i sto osjecam temperaturu u cijelom tijelu, a vi mi ne vjerujete. -Nema problema, mlad si proci ce. Uzeo je iz ormara sa lijekovima sacicu nekakvih tableta, stavio ih u malu vrecicu i pruzio mi. -Tri puta dnevno poslije jela, i nosi majicu dugih rukava kao i kapu. Potrudi se da ti majica bude vlazna i idi na posao. Majica na ovoj temperaturi ce mi biti vlazna sama od sebe, pomislih. A ovaj debil me salje da idem i raditi. Ta, ne mogu se ni sagnuti jer ce mi puci koza na ledjima. No, on je bio nemilosrdan (neznam zasto sam se u tome trenutku sjetio doktora Mengelea) i nije mi htio dati niti jedan dan slobodno. Izasao sam iz brodske ambulante i one tablete sto mi ih je dao, ubacio u prvi kos za smece. Kada smo stigli u New York svi smo jedva stajali na nogama od umora. Kako su pametni, mislio sam u sebi, ljudi im rade potpuno besplatno i jedini izdatak im je onaj za hranu. Kasnije sam saznao da je nasa placa u stvari 1100 dolara, ali nakon sto nam odbiju stan i hranu dobijemo od kompanije 50 dolara mjesecno. Tako su se oni ocistili pred zakonom, a nas su prisilili da se ubijamo od posla, jer jedina zarada nam je zapravo i bila napojnica od gostiju, a da bi tu napojnicu zasluzio moras se truditi do krajnjih granica, smijati se kada bi plakao, skakati i plesati kada te noge bole da ti i hodanje predstavlja veliki napor. No imao sam svoj cilj, imao sam moju Tinu i rekao sam sebi da mogu izdrzati sve, jer obecao sam joj da cu je ozeniti kada se vratim. U New Yorku smo izasli van, a buduci da su se gosti ukrcavali tek sutra, nismo se morali zuriti van. Ja sam si kupio video kameru, koja me je kostala bolnih 1200 dolara, za Tininog tatu kupio sam elektronski sah, za nju nekakvu ogrlicu od bijelog zlata, a malom

66 sincicu od njenog brata kupio sam kompletan Levi's Jeans (jaknu, hlacice), te male crvene ALL Star Converse patikice. Kameru sam isprobao u trgovini i buduci da baterija nije bila potpuno prazna mogao sam snimati New York nekih 25 minuta koliko je pisalo na Display-u kamere. Izasli smo iz trgovine, pozvali zuti taksi i uputili se u China Town, koji je izgledao bas onakav kakvim sam ga zapamtio iz filmova. Obilje raznih restorana sa kineskom hranom, trgovine u kojima se nudilo svasta, a cinlo mi se da je bilo vrlo malo spezijaliziranih trgovina, pa se je tako u trgovini za bicilke moglo kupiti kondome a u trgovini odjece moglo se naci i erotskih pomagala. Sve to zajedno savrseno se uklapalo u nekakav orijentalni ambijent u kojem su dominirale crvena i zuta boja i naravno citavo mnostvo kineske populacije. Zaustavio sam se na trenutak da izvadim kameru kako bih imao sto pokazivati kada dodjem kuci. Tina ce biti odusevljena. Hodali smo gradom razgledavajuci i po malo snimajuci i stigli smo do nekakve trgovine ispred koje je bio veliki stand na kojemu je stajala objesena ili poslagana razna roba, zenske torbice i slicne stvari. Primjetih nekakvo komesanje ispred trgovine. Neki je tip istrcao iz trgovine i podigao pistolj u zrak, a ja sam primjetio da sa strane stoji nekoliko ljudi i jedan od njih uperio je kameru u njega. Uhvatih Stjepana za ruku -Snimaju film, rekoh Potrcasmo do trgovine, a tamo se je jedna zena hrvala sa nekim tipom dok su druga dvojica kidali sve sa vjesalica i razbacivali po podu. -Vjerojatno snimaju neku akciju. Mozda Jackie Chan. Rece Stjepan. Ja sam za to vrijeme namjestio kameru i poceo snimati onoga tipa s pistoljem. -Kako vjerno to izgleda, ma nema filma dok ga ne snimi Amerikanac, nastavio je Stjepan i dodao, ne vidim nigdje onaj veliki mikrofon sto se koristi kod snimanja, sigurno imaju neku novu opremu -Suti rekoh mu, da se moze cuti dijalog kada pocnu pricati U tome trenutku dva policijska auta sa jakom sirenom zakocise ispred trgovine. Policajci su izlejeli van iz auta, presli na drugu stranu, kleknuli na jedno koljeno, te preko haube uperili pistolje u pravcu trgovine, pozivajuci napadace na predaju. Onoga trenutka kada je policija zakocila glumci su poceli bjezati svatko na svoju stranu, uputih pogled prema mjestu gdje stajao onaj covjek sto je snimao, ali njega nije bilo tamo. Sada se oko nas okupilo vec puno gledalaca. Okrenuh se jednom od njih i upitah ga -Oprostite, znate li tko snima ovaj film, da nije mozda Jackie Chan u njemu. Covjek me gledao u cudu i rekao

67 -Kakav film, ovo je pljacka, prava pljacka, -Oh, pa onda je ono bio pravi pistolj, rekoh, a kroz stomak mi prodjose zmarci. Povukoh Stjepana za ruku i odosmo dalje. Stjepan je bio uzasno razocaran sto je to bila pljacka, a ne film. Nakon toga otisli smo u blizinu Central Parka. Stjepan se otisao osisati, a ja u postu gdje sam nazvao mamu: -Halo, cuo sam Renatin glas (Renata je kci moje sestre koja je nakon sestrine rastave ostala zivjeti kod nas, a od koje sam ja stariji samo 7 godina, pa mi je i ona i bila kao sestra) -Ja sam, rekoh, evo stigli smo u New York, kako ste -Opa, New York, pa ti ces biti glavna faca kad dodjes kuci. Sto se nosi tamo? -Sto se nosi, to ti zaista nebih mogao odgovoriti, uglavnom svi su obuceni, osim neke dvojice koji su goli bjezali pred policijom. -Pazi se cula sam da je tamo opasno. Ah, da srela sam Hrvoja i rekao je da ga obavezno nazoves. -Zasto, upitah po malo uzbudjen, dok je do mojih nogu pocivala moja nova kamera u prekrasnom srebrenkastom kuferu. -Ne znam, mislim da je nesto u vezi Tine, ali neka ti to on kaze ja neznam bas puno. -Dobro rekoh... Znala je vise, ali mi se bojala reci. Odmah sam nazvao Hrvoja: -Halo, zacuo sam njegov glas sa druge strane -Gdje si mi prijatelju? Evo mene u New Yorku -Ti makar znas da uzivas, a ne kao mi ovdje, samo kafici i spavanje (eh da znas koliko uzivam, pomislih u sebi) -Renata mi je rekla da te nazovem -Da, ja sam joj to rekao, utisao je glas -Pa ima li neki posebni razlog za to ili sam onako da se cujemo -Ima rekao je, a ja sam ga sada jedva mogao cuti. Nemoj vise nazivati Tinu! -Zasto,(osjecao sam da mi tlo pod nogama podrhtava) -Ima decka -Tko ima decka,Tina, pa naravno da ga ima,mene, rekoh sa drhtanjem u glasu -Ne, nema te vise, odnosno ti nemas nju. Ona hoda sa Josipom sada vec i javno. -Lazes, zacuo sam sam sebe i pritome nogom udario u kufer nove kamere koja je odletila do pulta postanskog osoblja. Nitko mi se nije obratio -Nazalost ne lazem, ona se vise i ne druzi s nama, s njim je nonstop. Kafic mu radi odlicno, ali mi ga sada bojkotiramo.

68 Nisam mogao vjerovati. Nije zaboravila i nije mi oprostila. Pristala je da mi se vrati samo zato da bi mi se osvetila. Oh Boze, sto cu sad. Kako je mogla niti sa onim glupim napuhankom od metar i nesto prasine. Zar on sada vodi ljubav sa mojom Tinom. Ne, nemoguce, ona me voli, ja volim nju. Pocele su mi se javljati slike dok smo bili zajedno, uvjek bi nam na playeru svirao Chris Rea ili Stonesi. Obozavali smo Chris Reu, i njegovu pjesmu -The Road to Hell-. Nisam li ja odabrao taj put, cini mi se da jesam. Ovo je zaista Road to Hell. Umoran sam kao pseto, kako da se sutra smijem sa gostima. Prisao mi je Stjepan i zbunjeno gledao u mene dok sam skupljao kameru (nije se razbila, mada je kufer imao lijepu rupu na sebi). -Ostavila me je...rekoh sa gorcinom koju je tesko objasniti Polako krenuh ka izlazu iz poste nesvjestan bilo koga oko sebe. Odlucio sam dati otkaz kako bih Tinu vratio sebi i s tom sam namjerom stigao na brod. Stjepan je hodao uz mene suteci zadubljen u vlastite misli, koje su bile posvecene meni. U njegovim ocima sam vidio da me iskreno zali, a to nisam mogao podnijeti. To mi je pomoglo da se izHrvojum sam protiv sebe i ne dam otkaz vec da sa jos vise volje i zelje prionem poslu. Isto vece kada sam dosao u sobu razbio sam sat koji mi je dala na odlasku, sah koji sam kupio njenom ocu zavrsio je na vratima sobe, a sve ono sto sam kupio malom Petru bacio sam u more (mada nam je u more bilo zabranjeno bacati bilo sto). Novi dan je stigao i ja sam se probudio sa Tinom u mislima. Gosti su poceli dolaziti, a mi smo ih docekivali na ulazu u brod kako bismo im pomogli nositi kovcege i pokazati im sobu. Uvjek bismo se par minuta zadrzavali sa njima objasnjavajuci im gdje se sto nalazi, a u stvari smo cekali napojnicu. Putovanje na Bermuda bilo je ok, moj problem je bio sto nisam prestajao misliti na Tinu, a izraz moga lica sa smjeskom je bio kao da sam se pokusao nasmijati nakon sto sam zagrizao kiseli krastavac . Trece krstarenje bilo mi je izuzetno zanimljivo. Drugi dan krstarenja dok smo jos bili na moru, ja sam zavrsio sa posluzivanjem vecere, pospremio svoje stvari i krenuo u Crew Bar na pivicu prije spavanja. Na stepenicama sam sreo Stjepana koji je isao raditi Ponocni Buffet. Dok smo malo izmjenjivali par rijeci on shvati da nije ponio plocicu s imenom, pogleda u mene i rece mi, -daj mi svoju plocicu i onako nitko nece primjetiti. Sutra u jutro vratio mi je plocicu. Tijekom vecere drugi dan (vec smo stigli u Hamilton na Bermuda) prisao mi je jedan od Head Waitera i rekao: -Moram ti nesto reci, Upravo sam zavrsio serviranje kave, pa sam imao vremena.

69 -Reci slobodno, rekoh -Vidis li onu zgodnu djevojku, za stolom broj 72. Buduci da su svi stolovi oznaceni brojevima lako sam je nasao. -Dobar komad rekoh, glasnom iskusnoga zavodnika, mada sam u sebi bio manji od makovog zrna. -Pitala me je da se nadjete veceras poslije vecere. -Zasto bas ja, vidi koliko momaka ovdje ima, rekoh mu, u sebi se nadajuci da je pozvala bas mene -Zato sto si ti jedini Goran na brodu -Ja nju nisam do sada vidio, rekoh iskreno, ali zgodna je -Sto da joj kazem -Reci joj da cemo se naci u 23:30 pored izlaza iz luckog terminala -Moze rekao je, i otisao Ostatak veceri svaki puta kada bih isao u kuhinju prosao sam pored nje. Nije me udostojila niti jednog pogleda, pa sam bio malo zbunjen. No sastanak je dogovoren, pa nece da me gleda dok se ne nadjemo na terminalu, mislio samu sebi. Vecera je prosla i ja sam bio izuzetno brz. Sve sam zavrsio prije 23:00 sata, otisao na tusiranje i obukao najbolje sto sam imao (bila je to kombinacija moje i Stjepanove robe, jer smo dijelili sve). Izasao sam van sa broda i vidio nju da me ceka kod izlaza iz Luckog Terminala. Nemam vise curu, pomislih gorko u sebi, sad mi nema tko zamjeriti za moje pustolovine. Prisao sam joj. Imala je na sebi mrezastu majicu, tako da joj se crni grudnjak ispod majice jasno mogao vidjeti i uske bijele hlace koje su joj savrseno prijanjale uz oblu guzu. Nausnice su joj bile okrugle i velike, ne napadno nasminkana nijansom ruzicaste boje na trepavicama. Oci su joj bile crne poput noci i bile su izvrsna kombinacija njenoj pepeljasto plavoj kosi. Prisao sam joj: -Dobro vece, ja sam Goran, izrekoh u jednom dahu osjecajuci se pun sampouzdanja -Molim? Ti nisi Goran,je li ovo nekakva sala, rekla je po malo uzbudjeno Osjecao sam kao da sam stajao potpuno nag na Trgu Bana Jelacica, u podne. -Ali, ja jesam Goran, samo moje ime na brodu je Goran, rekoh zbunjeno -Ti nisi sinoc radio ponocni buffet, primjetila bih te, Goran je radio. Tada mi je sve postalo jasno. Stjepan je nosio moju plocicu s imenom -Ocigledno je da je doslo do nesporazuma, rekoh potisteno i krenuh natrag prema brodu -Goran, pozva me Okrenuh se nevoljko.

70 -Da, rekoh -A gdje je onaj drugi Goran -Radi ponocni Buffet, slagah, nece zavrsiti prije 2 u jutro -Sto cu sada,- rece, bojim se sama ici po nepoznatom gradu -Uradi kako znas, ja idem nazad na brod (pravih se uvrijedjen) -Moras li...rece -Moram li sto...? Upitah -Moras li ici nazad na brod ? -upita plaho -Ne,ne moram,ali hocu jer sam izigran i ponizen -Zar mislis da si ti izigran, a sto je samnom -Ne znam, ali mislim da si i ti izigrana -Hoces li mi praviti drustvo u gradu veceras? Upita spustivsi glavu -Ne znam, ne zelis mene,svidja ti se onaj drugi, a i ne volim nadomjestati izgubljene ljubavi (dramatizirao sam) -Ma daj, pa nije to tako crno, ta nikada s njim nisam niti izasla, samo smo sinoc na ponocnom buffetu malo popricali i buduci da neznam nikoga, zamolila sam ga da izadje samnom. -Pa...zaustih Ona me je vec uhvatila pod misicu i povukla ka izlazu iz terminala -Malo si previse mrsav, rece kada me uhvatila pod ruku, zar vas ne hrane dobro ovdje? -Radim 18 sati na dan, nemam bas puno vremena za jelo i odmor, rekoh misleci kako mi je vecinu kilaze skinula Tina, jer mi se jelo gadilo -Zgodan si, rece mi sa smijeskom na licu otkrivsi predivnu bjelinu svojih zubi Zvala sa Amy, nisam znao da li joj je tom nadimak ili puno ime, ali cemu je to bilo i vazno. Otisli smo u grad. Buduci da sam ovdje bio vise puta znao sam dobro gdje se izlazi. Odveo sam je u Oazis. Nocni klub na tri kata gdje je na prvom katu bila Karaoke sala, na drugom Disco klub, a na trecem nekakvi skecevi pomjesani sa glazbom, plesanjem i ispijanjem coctaila. U Discu smo se vec potpuno zblizili. Izasli smo van iz Disca, a ona me je doslovno vukla, prosli smo nekoliko ulica i naisli na jedan predivan park (sutradan sam cuo da je to igraliste za golf). Moram priznati da me je ta djevojka gotovo silovala. Bio sam zapanjen time kako su Americke djevojke otvorene i kako otvoreno pokazuju ono sto hoce. Skinula me je prije nego sam je uspio i dotaknuti, polegla me, a onda zajasila na mene... Na brod sam se vratio u u 4 i 10 i sljedeci dan hodao po brodu kao veseli zombi. Veselilo me je jer nisam odbacen od svih, jer se curama jos svidjam, ali za Tinom sam bio sve ludji iz dana u dan.

71 Proslo je cetiri mjeseca kako sam na brodu i posluzivao sam goste kada mi je jedna stara dama narucila kavu... Stigao sam na aerodrom i celicnom pticom zavrsio svoje prvo prekomorsko putovanje.

POVRATAK Dosao sam kuci u ranim jutarnjim satima. Majka i Renata su me cekale pred kucom i gledale me kao ratnika koji se vraca nakon strasne bitke (u tjelu i dusi sam se doduse jos uvjek borio). Obe su navalile na mene sa milijun pitanja. Poslije podne su dosli prijatelji, susjedi i rodjaci i razgrabili ono sto sam im donio, ali I ono sto sam donio sebi, tako da mi nije ostalo bas puno od putovanja. U djepu sam imao 10.000 dolara, a to je ujedno bila I najveca ustedjevina koju sam ikada imao, a buduci da je jedan dolar bio gotovo dvije marke, svi su se slozili da sam donio pravo malo bogatstvo. Dug sam vratio odmah, jedino sto mama svoj dug nije htjela primiti, pa sam joj kupio novi TV, da joj se bar malo oduzim. Bilo je ljeto i sve mi je izgledalo prelijepo. Trava i drvece su bili zeleni i sve je poprimilo toplu ljetnu notu. Osjecao sam se kao da sam izbivao godinama, a ne samo nesto vise od cetiri mjeseca. Sada sam imao pet pari dugo zeljenih starki, sav Jeans je bio original Levi's 501, 502, 503 i bezbroj majica i kosulja. Zelio sam dobro izgledati, najbolje sto mogu. Naravno kupio sam si i novu gitaru Fender, a i usnu harmoniku sa okovratnikom, te knjige sa rijecima i akordima pjesama. Zelio sam se dopadati svima. Brod

72 me je naucio da se neprestano smjesim, pa i kada mi nije dobro. Covjek sa smjeskom na licu je u pravilu simpaticniji od onih sa mrkim izgledom lica, tako da su me u drustvu obozavali. Nisu me naravno toliko voljeli zbog moga izgleda (bar ne muski dio drustva), koliko zbog moga uvjek punoga novcanika, zabavnih prica sa Karibskog otocja i naravno gitare koja je sada bila pojacana usnom harmonikom. Osjecao sam se izvrsno i nadmocno, jedino me je ta mrlja u dusi sputavala da krenem prema nekoj djevojci, jer duboko u sebi nadao sam se da ce mi se Tina vratiti. Jednu vecer bili smo u kaficu u kojem sam radio prije odlaska u Ameriku i veselo smo pricali, dogovarajuci se o detaljima zajednickog odlaska na more. Drustvo je bilo veliko i svatko je imao nekakvu temu. Tada mi se Ana okrene i upita me: -Volis li je jos ? Nisam znao sto da joj odgovorim jer ako kazem da, izgubit cu sansu kod nje, a ako kazem ne, a Tina mi se odluci vratiti, a ja sam u tom trenutku sa nekom drugom, izgubit cu Tinu. -Neznam rekoh, mislim da me to jos nije proslo i da su rane jos otvorene. Bio sam polu iskren, jer sam znao da je volim vise od svega, a i rane mi zaista nisu niti malo zacjelile. Dok smo tako sjedili na terasi kafica netko me njezno uhvati za rame. Nisam vidio tko je iza mene ali sam primjetio reakciju moji prijatelja, koji su iza mene gledali kao Stjepan i Marek, kada mi je onaj lik u Miamiu stavio pitona na vrat. Uhvatih tu ruku na mome ramenu ne okrecuci se. Bila je to njezna zenska rucica kakvu ima samo...Oh, Boze protrnuo sam. Okrenuh se i...da bila je to Tina. Stajala je u mojoj kosulji lijepa kao nikada prije. -Imas li malo vremena za mene, upita me njezno Sva bol je nestala, sve rane su zacijelile, jedino su mi noge, te izdajice, bas kao i ruke drhtale. -Za tebe cu uvjek imati sve vrijeme ovoga svijeta (podsvijest mi je govorilaidiote, ali nisam mogao protiv sebe) Krajickom oka vidio sam Anu koja ju je strijeljala pogledom, a i meni je uputila nekoliko prijekornih pogleda. Nisam gledao Anu, nisam gledao nikoga. Postojala je samo ona i ja, nitko mi vise nije trebao, proslost , sadasnjost, nista mi nisu znacile vidio sam samo nju i s njom buducnost. Rekao sam Hrvoju da mi posudi auto (i on je imao bubu samo u boljem stanju nego sto je bila moja), sto je on bez rijeci, ali po malo ljutitog pogleda upucenog Tini, i ucinio, dobacivsi mi kljuceve. Sagnuo sam se ka Hrvoju i sapnuo mu -Veceras me nemojte cekati, doci cu sutra kod tebe da ti sve ispricam i vratim auto. -Nadam se da znas sto radis! - rece mi zabrinuto frknuvsi

73 -Ne boj se i tekako dobro znam, odgovorih mu samouvjereno Pozdravio sam se sa svima, a za uzvrat sam dobio par kiselih Bok. Mrzili su Tinu, zbog mene, primjetio sam to, ali to mi u tom trenutku nije bilo vazno. Sjeli smo u auto, pogledao sam je, glasno uzdahnuo I upitao, kuda idemo. -Samo vozi rekla je tiho. Vidio sam da s njom nesto nije u redu, ali nisam htio postavljati glupa pitanja, za to ce biti vremena, lagao sam sebi. Upalio sam auto i krenuo, nije mi bilo vazno gdje idemo, vazno je da je ona tu pored mene. Odjednom nasli smo se u Djakovu, lijepom malom gradicu sezdesetak kilometara udaljenom od Broda. Otisli smo do hotela, sjeli na terasu i narucili pice. Ja sam sada vec svakoga konobara gledao kriticki, i objasnjavo njoj kako bi to trebao uraditi da je u Americi. Koliko sam primjetio, jedino nju Amerika nije fascinirala ni malo, a nije ju zanimalo niti ista od onoga sto sam joj pricao. -Pricaj, rekoh, ne izgledas mi bas radosno -Ma nije mi nista,posvadjala sam se sa starim i rekla sam mu da ne namjeravam jos dugo ostati kod njega -Da je bilo onako kako smo razmisljali nekad, to bi bila i istina, rekoh joj s tugom u glasu Kao da me nije cula, nastavila je monolog -S Josipom sam prekinula prije pet dana Osjetih kako mi kamen pada sa srca, pogledah je -Zasto upitah? -Duga prica, rece i zagleda se u mene kao da se stresla, a onda sa nemjestenim smjeskom upita, A ti, kako si ti ? Bio sam malo zatecen njezinom preobrazbom, jer sam primjetio da me to upitala kao nekoga poznanika za koga je cula da pati, a ne kao svoga bivseg decka i nekoga koga je voljela i koji je za njom bio lud. -Ja...poceo sam nesigurno ne znajuci sto bih rekao -Kako si se proveo tamo gdje si bio, je li bilo puno curica, pokusala se nasaliti. -Nije bilo curica, jedina curica na koju sam mislio cetiri i pol mjeseca bila si ti. Pogleda me sazaljivo, jer je primjetila da patim -Ja nisam zasluzila da na mene mislis tako dugo. Ti si dobar covjek, a ja nisam dobra zena Taj klise sam cuo vec milijun puta i gadio mi se. Nisam mislio da ce se to i meni desiti. Najednom ona me ohvati za ruku i rece veselo. -Hajde da se veceras napijemo i tulumarimo cijelu noc, ovdje nas nitko nezna, nekada smo se voljeli zar si zaboravio.

74 (Nisam zaboravio, volim te i sada jednako i vise nego prije i necu to zaboraviti dok sam ziv vjerojatno). -Da nekada smo se voljeli, u pravu si, ali zar ne moras kuci u 23:00. -Ha ha, nasmijala se slatko. Skola je zavrsila, sada ne moram doci kuci tjedan dana ako mi se nece. (Znaci Josip te je imao, cijele noci i dane, pomislih) -Onda je to rijesena stvar, dodji sa mnom Uvedoh je u predvorje Hotela, na cijoj smo terasi pili pice. Dodjosmo tako do recepcije i ja uzeh sobu za dvoje. Narucio sam i ledeni sampanjac da nam bude serviran u ponoc i laganu veceru. Pitao sam da li da platim odmah, a recepcionar je odgovorio -Nema potrebe, samo vi uzivajte u lijepom drustvu Pogledao sam ga mrko, jer ona je bila lijepa meni, a njegovo me misljenje niti malo nije zanimalo. Tina ga pogleda mazno i nasmjesi mu se. Nisam nikako mogao dokuciti sto se s njom zbiva da se je od njezne djevojke pretvorila u izazovnu curu koja cini mi se koketira sa svakim. Otisli smo se otusirati u sobu i pod tusem vodili ljubav, bila je to strasna ljubav u kojoj sam joj poklonio cijeloga sebe kao na dlanu. Ona nije bila toliko odusevljena kao ja. Obukli smo se i otisli u Disco koji je, iako, ne bas veliki, bio ugodno i lijepo namjesten. Spustili smo se na podij i plesali kao u delirijumu, ja sam od srece castio sve na koga sam naisao za sankom, mada nikoga nisam znao. Ona je pleasala kao tigrica, zavodnicki iziskujuci poglede drugih muskaraca, kojima sam ja uzvracao mrke poglede. Wermouth koji je ona pila i pivo koje sam pio ja teklo je potocima. Oko tri u jutro otisli smo u sobu. Tamo nas je cekao sampanjac koji je sada stajao u vodi jer se led davno istopio. Natocih nam case, podigoh svoju u zrak i rekoh: -Za nas i nasu buducnost Pogledala je mutnim pogledom u casu i rekla -Za sve dobre ljude (A mi, a sto je s nama upitah se) Popili smo sampanjac i dugo vodili ljubav. Probudio sam se u 11 u jutro i za divno cudo nisam bio niti malo mamuran, otisao sam u kupatilo, na brzinu se otusirao i bio kao novi. Dosao sam do kreveta, htjedoh je poljubiti, ali me ona lagano odgurne. Nisam shvatio tu njenu reakciju i priblizih joj se ponovo zeleci je poljubiti, no ona me ponovno odgurne, sada i nesto grublje nego prije. Ustah iz kreveta iznenadjen, gledao sam u nju trazeci odgovor u njenim ocima. -Vecer je krenula dobro, a zavrsila pogresno, rekla mi je malo hrapavijim glasom

75 -Zasto to kazes ? Sto je pogresno u tome sto se dvoje mladih voli i prenoci u Hotelu ? Okrenula je glavu prema prozoru na kojemu su dvije pticice igrale veselu ljubavnu igru obasjane jutarnjim suncem. -Zato sto ja tebe ne volim, rece jos uvjek gledajuci kroz prozor Gledao sam je razocarano I nakon pet minuta izustih -Zar me ne mozes niti zavoljeti ponovo. Pa sto je znacila onda sva ova igra -Htjela sam te nesto pitati, ali nisam znala kako da zapocnem, a onda smo otisli u Disco i ja sam zaboravila -Ah, zaboravila si,a sto to ? -Znam, koliko si ti dobar covjek i samo mi ti mozes pomoci jer imas i novac -Za sto ti treba novac ? Koliko ? Rekoh nestrpljivo pozalivsi sto sam u opce dosao ovdje -Treba mi tri tisuce maraka za abortus ! Ponovno mi se gubilo tlo pod nogama. Sinoc mi je, doduse u pijanom stanju, nekoliko puta rekla da me voli, danas se probudila i iz njenog srca ljubav je potpuno nestala, nije je niti bilo. Mislim da je iskusavala i sebe nebi li vidjela voli li me jos ili ne, a sa druge strane trebao joj je novac, pa me je mislila ovako razmeksati, uspjela je upravo obrnuto. -Ti si trudna !?!? O, Boze, spavao sam sa zenom koja je trudna s drugim covjekom,ti si bolesna zena, tebi treba psihijatar, a ne novac da ubijes to malo stvorenje koje ti nije nista krivo, izgovorio sam tu sa gnusanjem u glasu. -On me je ostavio onoga trena kad sam mu rekla da sam trudna, sto da radim, ne mogu sama kroz zivot sa djetetom, gledala je u mene suznim molecivim ocima, kao da sam joj ja jedini spas. -On te ostavio, ona gnjida od covjeka, pa zar si od njega nesto drugo i ocekivala, a mene si nasla za utjehu, novcanu doduse, srami se, rekoh glasno, iznerviran i prazan Obukoh se na brzinu, uzeh kljuceve od auta, i krenuh prema vratima, -Kuda ces, upita me usplahireno -Idem tamo gdje me vole -A ja? gledala je u mene placuci -A ti ? Rekoh ispunjen bijesom, ti mozes kuda hoces Izvadih iz novcanika stotinu maraka i bacih na stol -Uzmi, rekoh, toliko sam placao kurve po svijetu, mogu valjda platiti i za proslu noc. Zbogom Otiso sam ne okrenuvsi se vise. Zar ce me od sada cijeli zivot pratiti laz, zar vise nitko nikome nije iskren. Nocenje u tom Hotelu platio sam kao da sam spavao u Hiltonu u centru Londona, ali nije

76 mi bilo zao, barem sam saznao istinu o onoj koju sam volio, koju jos uvjek volimI koje mi je zao. Vratio sam se kuci i bio uzasno zabrinut, jer sam cuo da u takvom stanju zene sebi mogu svasta uciniti. Stresao sam se od pomisli da bi si mogla uciniti nazao. Uzeh telefon, javila se njena majka. Predstavio sam se i ona je glasno ponovila moje ime. -Zasto ne dodjes malo kod nas, upitala je nesto veselijim glasom -Nisam vise sa Tinom gospodjo, znate da me je ostavila. Htio sam samo saznati je li se Tina vratila kuci i zavrsiti s tim. -Znam da te je ostavila i posla s nekim malenim koji nam se nije niti malo svidjao, rekla je iskreno, pa dodji malo do nas, svi bismo bili sretni da te vidimo, bila je uporna -Ne bih se zaista ugodno osjecao da on i ja zajedno sjedimo u vasoj kuci -Ali on je samo jednom bio kod nas i vise nikada nije dosao -Gospodjo, sada sam vec bio ljutit, je li Tina kod kuce -Da dosla je danas po podne kuci, a otisla je jucer predvecer u grad. Tako je stalno od kad je s njim. Otac s njom vise i ne razgovara, zasto je ne pokusas vratiti k sebi, ti si nas, a ne onaj, onaj... -Nemojte joj reci da sam zvao Spustio sam slusalicu i otvorio si pivo. Buduci da zaista nikada nisam sam pio pivo kod kuce mama se je zacudila i rekla mi da ako mislim voziti ostanem na tom jednom pivu, a meni je to pivo smirivalo cijelu utrobu koju sam izgubio sa Tininim priznanjem da me ne voli. Navecer smo otisli na nekakav party koji je priredjivala Melita (cura iz drustva na koju se palio Hrvoje). Party je bio u njenoj kuci jer su joj roditelji bili na moru. Bilo je zaista lijepo i ja sam svirao, a Ana je neprestano sjedila uz mene. Napokon sam se napio i onda se izjadao Ani, s kojom sam se sutra u jutro probudio u sobi kuce u kojoj je bio party. Otisao sam u WC i vidio da su skoro svi od drustva tu, neki spavaju na podu neki na krevetu, a Mladena sam zatekao u WC-u gdje je spavao grleci solju od WC-a. Kuca je izgledala uzasno i sve je smrdilo na alkohol i dim. Melita je lezala na kaucu, a Hrvoje je bocno bio okrenut prema njoj sa glavom naslonjenom na ruku, iz usta mu je slina curila na njenu kosu. Odvratan prizor, ali bili su mi dragi, pa mi to nije smetalo. Vratio sam se u sobu, Ana je sada vec bila budna. -Mmm, promrljala je mazno, dobar si, jako dobar. -U cemu?, upitah ravnodusno. -Pa u seksu, rece, po drugi puta sam izgubila nevinost, nisam nikada ni pomislila probati u guzu

77 Nevjerojatno nisam se sjecao niti jednoga trenutka toga seksa, a sa Tinom, noc prije sjecam se svakoga detalja. U oba slucaja bio sam pijan. Kako i zasto je to tako, to sebi nisam mogao objasniti. Proslo je tjedan dana od toga partija, ja i Ana smo postali par, kao i Hrvoje i Melita. Cijelo drustvo je uzurbano kupovalo stvari za put na more, a ja sam probio oba uha i na njih stavio rincice. Sjedio sam po podne kod kuce uzivajuci u muzici Chris Rea-e, i grickajuci polako stapice. Zazvonio je telefon...bila je to Tina. Rekla mi je da su joj roditelji otisli na par dana kod bake na selo, i pitala me da li bih htio doci do nje. -Nemam sto traziti kod tebe rekao sam, a svaki dio moga tijela drhtao je -Molim te dodji trebas mi, rekla je -I ti si trebala meni, pa nisi dosla kada sam te zvao, rekoh ljutit na sebe jer sam osjetio da popustam -Molim te.... Spustio sam slusalicu, nazvao Hrvoja, uzeo mu auto i odvezao ga kuci. Rekao sam mu gdje idem te da nista ne govori Ani. Odgovorio je da zaista nisam normalan. -Znam -rekoh, ali moram je vidjeti barem jos jednom Stigao sam do Tinine kuce. Nekakav auto bio je parkiran ispred kuce. Pozvonio sam na vrata, Tina se pojavila uplakana i crvenog nosica. Bila mi je slatka u tom izdanju. Okrenula se i povela me u dnevnu sobu do koje sam put i sam znao napamet. Usao sam u sobu i ostao zatecen...tamo je sjedio Josip. Nasmijesio mi se, pozdravio me i pruzio mi ruku. Nisam mu uzvratio pozdrav, a pogotovu mu nisam dirnuo ruku koja mi se gadila. Okrenuh se Tini -Sto ovo znaci ? Upitah je, crven u licu od bjesa, ljubomore i odvratnosti prema tom gadu -Josip je htio da te vidi da se dogovorite, rekla je. Sada vise nije plakala, suze je zamjenio strah dok me je gledala -Da se dogovorim sa ovim djubretom, o cemu... Josip je ustao (sada je uglavnom bio u odijelu s kravatom i kao takav mi se jos vise gadio) -Molio bih te da me ne vrijedjas Pogledao sam u njega spreman da ostvarim davni san, a to je da ga zadavim tu na mjestu. Ona me pogleda, zatim se okrene Josipu i rece mu: -Hajde reci mu, ti si to predlozio Ponovo je sjeo, ruke stavio na koljena, a prste obje ruke prekrizio trljajuci pri tome dlanove. Vidio sam da je nervozan. -Imam jedan prijedlog rece, pa ako ga prihvatis moze se sve srediti -Sto se moze srediti, kakav prijedlog, pucao sam od bjesa

78 -Josip predlaze da ti i on date svaki po tisucu i pol maraka za abortus, rekla je Tina glasom punim zebnje. -Ti kopile... Skocio sam do njega, podigao ga sa kauca kao malo dijete i udario s njim o zid. Zatim sam ga uvhatio za kravatu zatezajuci je dok sam mu udarao samar za samarom. Nisam ga mogao udariti sakom, jer bi to bilo kao da sakom udarim djete, vjerojatno bi pao u nesvjest, a ja sam htio da ga boli, jako I dugo. Spasilo ga je to sto je Tinin brat bio kod kuce i cuo da se nesto dogadja dolje u prizemlju (njen brat sa porodicom je zivio u tavanskim prostorijama koje smo moji prijatelji i ja napravili, a dio uredjenja su moji prijatelji i platili). Odgurnuo me od Josipa i ja popustih. Teskom mukom mu je razvezao kravatu, i ovaj je grkljajuci poceo disati. Gledao je u mene uzarenim ocima, dok je Tinin brat ispitivao sto se desilo. Tina mu je rekla da je trudna sa onim gadom, te da je ovaj predlozio podjelu novca za abortus. Njen brat se poceo tako tresti da sam se uplasio za njega. Imao je zeleno-blijedu boju lica i pogled uperen u Josipa. Dohvatio ga je za kosu i povukao sebi, a zatim ga sa dva zgodna udarca opalio u medjunozje dok je ovaj vristao, a ja se nasladjivao, zatim ga je jos uvjek drzeci ga za kosu dovukao do stepenica na izlazu iz kuce (a njih je bilo barem destak) i snazno ga bacio niz stepenice. Kada se ustao, izgledao je kao da je prosao kroz tornado. Ja sam sjeo stavio ruke u kosu, sagnuo se i zaplakao. Jedino sto sam cuo bilo je. -Nikada se vise ne vracaj ovdje idiote odvratni, ako te vidim i u gradu i u tvom kaficu zgazit cu te kao crva. Josip je sepajuci otrcao do auta i na odlasku samo kroz prozor pokazao srednji prst. Svi troje smo ga pogledali sa gadjenjem, a Tina se okrenula meni: -To je bila njegova ideja, rekla je Pogledao sam je pogledom punim prijezira -Zar je bitno cija je takva gnjusna ideja, ti si me pozvala, a ne on. Mogao sam ga ubiti, a vjeruj mi da to sada jos vise i zelim Umjesao se Tinin brat -Zao mi je sto nisam dozvolio da ga dovrsis ili da ga bar ja razbijem -Meni nije zao, rekoh, u ovoj kuci za mene vise i onako nema mjesta. Tina je sutjela, a ja sam primjetio pogled koji joj je uputio brat. -I ti si odvratna gadura,-rekao je -I on je preverio mene, vratila sam mu to Njen odgovor cuo sam u daljini jer sam vec napustio kucu I ulazio u auto.

79 Bilo kako bilo osjecao sam da je moja epizoda s Tinom ovime zauvjek okoncana i osjetih lagano olaksanje. Vratio sam Hrvoju auto i on me odvezao kuci. Ispricao sam mu sto se desilo, a on, bas kao ni ja, nije mogao vjerovati koliko se nisko covjek moze spustiti. Iako su mi rane bile svjeze, sada sam je vise zalio nego volio. Sve sto mi se desilo u posljednjih pola godine jasno mi je indiciralo da nastavak moga puta nece biti lagan i da se moram nauciti hvatati u kostac sa problemima koji su vezani uz mene i one koji me okruzuju. Upravo sada nisam htio posustajati, te sam sam sebi obecao proci cu svjet, voditi ljubav sa curama svih nacija, boja koze i obicaja. Sljedecih nekoliko godina poklanjam sebi i nicije savjete necu slusati. Idem tamo gdje osjecam da bih zelio biti, ma koliko novca me to stajalo. Ona koju sam volio odbacila me je kao staru krpu. Mozda sam to i zasluzio, ali sada niti jednoj necu dati razloga da mi to ucini. Radit cu tesko, ali i uzivati u plodovima toga rada. Hocu da jedem svojim ustima i da udisem zrak svojim plucima. Niti jednoj curi necu dozvoliti da me napravi takvim kretenom, a ja necu iz principa niti jednu povrijediti, mozemo biti zajedno bez obveze. S tim mislima nazvao sam Anu i rekao da po povratku sa mora, odlazim nazad, ali neznam gdje ni kuda. Bila je razocarana. Rekoh joj da odmah na pocetku nase veze moramo nesto razjasniti, a to je, nas odnos. -Molim te da se ne ljutis na mene Ana, ali ja se ne zelim vezati, mozda zbog straha da mi se ne ponovi ono sto sam upravo prozivio, mozda iz straha da ne razocaram tebe, neznam. Nisam zaljubljen u tebe, ako zelis da budemo zajedno, ja sam za, ali ti odmah kazem da onoga trenutka kada sjednem na vlak i odem odavde, nismo vise zajedno. Nemoj me cekati jer ti se necu vratiti, a ako me budes cekala sve to vrijeme i ne budes bila ni sa kim, smatrat cu da nisi normalna i onda cu te ozeniti. Ona me pogleda veselo -U zadnjih nekoliko mjeseci su ti se pojavile borice na celu. Znam da si razocaran u ljubavi, ali vjeruj mi da nismo sve mi djevojke iste. Necu te cekati i necu padati u nesvjest kada budes odlazio i da dok si tu zelim biti s tobom i ni sa kim drugim. Ludo jedna, tako si mi drag -Dobro rekoh, samo sam htio biti iskren. Nakon dva dana otisli smo na more i tamo se izvrsno proveli. Ja sam opet poceo primjecivati ljude oko sebe, osjecati mirise i okuse i boja glasa mi se vratila, opet sam bio vedar i nasmijan. U mnogome zahvaljujuci Ani koja je bila zaista pametna, vedra i opustena u svakom trenutku. Bila je, istina, ljubomorna, ali je to

80 pokazivala samo kroz salu, a nikada me za nista nije ukorila. Mogao bih je voljeti, ali moja odluka je bila jaka i cvrsta. Ona je mene vec voljela, ali to sam saznao kasnije. Nije mi to htjela reci, a i bolje je da nije. Nikada me nije zadrzavala samo za sebe ljubomorno me (kao Tina) cuvajuci od drugih. Moram reci da mi je Ana postala, najbolji prijatelj, najbolji ljubavnik i najgori kriticar. Vratili smo se kuci i ja sam nakon dva tjedna nazvao agenciju. Ovaj puta ne u Rijeku, nego u Insbruck u Austriju. Javio sam se covjeku koga sam posluzivao kao VIP gosta na prethodnom brodu i tada mi je rekao da je on za gotovo sve kompanije najjaca Europska agencija, te mi dao Business Karticu. Klaus, kako se zvao taj agent javio se na telefon i ja sam mu se predstavio, ne zeleci mu zatajiti nista, pa kako mi bude. -Halo cuo sam Klausov glas sa jakim Njemackim akcentom Predstavio sam mu se i potrajalo je nekoliko minuta dok me se nije sjetio. Tada je veselo viknuo u slusalicu -Ah, Goran? From Croatia, green and brown eyes, naravno, da te se sjecam, ali od kuda zoves -Od kuce, rekoh sada veselo i ja Ispricah mu sve sto mi se desilo, osjetio sam malu ljutnju u njegovome glasu, ali to nije bilo prema meni u to sam siguran. Pitao sam ga sto ima za ponudu, buduci da sam sada iskusan, a i sam je vidio kako radim. Odgovorio mi je da od sada idem samo kao konobar i da me nece poslati nigdje gdje bih bio Busboy. U stvari, rekao je -Imam jednu kompaniju na koju se mozes ukrcati u roku od 10-15 dana. Naravno kao konobar, a sa preporukama koje ti ja napisem bit ces vjerojatno ubrzo i promoviran. Jos jedna dobra stvar je to sto je kraj ljeta pa ne trebas letjeti u Ameriku, vec ces im se pridruziti u Genovi, a onda zajedno sa njima na Aljasku. Kompanija se zove Dream Cruise. Nije top pet, ali je lakse za raditi. Prihvatio sam odmah, a on mi je rekao da za 2-3 dana dodjem u Insbruck potpisati ugovor. Bio sam odusevljen ponudom i odmah sam nazvao Anu da joj to kazem, a kao usput sam joj predlozio da ide samnom na tri dana u Insbruck. Skakala je od odusevljenja i bila istinski sretna. Rekao sam joj da se moram snaci za auto, jer mi se ne putuje autobusom. Nazvala me je nakon pola sata i rekla da je njen tata ponudio da nam posudi svoj auto. Nisam mogao vjerovati da tako sto moze biti. Bio je to potpuno novi Ford Fokus sa 300 predjenih kilometara na satu. Ovaj puta sam ja bio odusevljen, znao sam da Ana dolazi iz imucnije obitelji i da je jedinica.

81 Oca sam joj upoznao kada ga je ona pozvala da dodje na pice sa nama. Malo sam se neugodno osjecao misleci da ce doci neki stariji zanovjetajuci gospodin. A tip koji se pojavio na vratima, nosio je bijele teniske kratke hlace, bijelu majicu i bijele patike, prosjede uredno ocesljane kose, nije ni malo slicio onome kakvim sam ga zamislio. Bio je sportas od glave do pete. Taj covjek me je ushitio u nekoliko recenica, napominjuci mi da najvise voli slusati The Doors i Pink Floyd, govori Engleski i u mladosti je pusio travu, (kakav otac, odlucih da, kada dodjem u njegove godine, budem kao on). Odusevio se sa mnom jer, kaze, mladi ljudi koji se odluce na takav potez njegovi su idoli. On sam nije avanturista, mada je uvjek zavidio onima koji su obisli svijet, a on je, eto, odlucio biti tu odakle je ponikao i posvetiti se pravu. Kakva jednostavnost u toga covjeka, nije se niti malo pretvarao, ali zato nije imao niti potrebe, jer je bio cijenjen i bogat. Krenuli smo za Insbruck. Cijelim putem smo pricali, grickali stapice i pijuckali kavu koju je ona ponijela. Smijali smo se gotovo neprestano. Takva vedra i vesela osoba, covjeku je potrebna da prebrodi sve krize i vrati se na zeljeni put. Niti u jednom trenutku nisam pomislio na Tinu, ona mi to nije dozvoljavala. Ne, nije mi to branila, nego jednostavno, svojom pojavom, duhovitoscu i ljepotom cinila je da, dok sam s njom, ne razmisljam o nicemu drugom. Nekoliko puta mi je bilo zao sto sam joj rekao da moj odlazak prekida nasu vezu, ali to, naravno, nisam mogao povuci. Stigli smo u Insbruck, prelijepi gradic u Alpama. Ubrzo sam nasao Klausovu kucu, jer su ga u Insbrucku jednostavno svi znali. Stigli smo pred kucu i ostali zabezeknuti misleci da smo se ipak zabunili, mada je na postanskom sanducicu pisala upravo adresa sa Business kartice koju sam imao pred sobom. Pred nama je stajala kuca velika poput manjega dvorca, nisam mogao niti zamisliti koliko bi tu moglo biti soba. Pozvonio sam na vrata ograde koja je prekrasno oblikovana stajala kojih dvije stotine metara udaljena od kuce. Izasla je mladja, zgodna zenska osoba i sa lijepim smjeskom nas pozdravila oslovljavajuci mene imenom, predstavila se kao Klausova sekretarica. Pozdravih je i ona nas provede pored garaze sa cetiri auta, od kojih je najlosiji bio Mercedes A Klase (to je sigurno njen, sapnuh Ani) i uvede nas u veliko predvorje "kuce". Sekretarica se udaljila i otisla pozvati Klausa ponudivsi nam da sjednemo u predvorju. Dok smo gledali za njenom zgodnom pojavom Ana mi se priblizi i sapne -Boze, Gorane kakvi smo mi mravi Nasmijao sam se toj njenoj opasci i ugledao Klausa kako silazi niz siroke stepenice, koje su vjerojatno vodile u spavace sobe buduci

82 da je bilo tek osam sati u jutro. Prisao nam je i gentlmenski pruzio ruku Ani, ona mu se lagano nakloni i malo poklekne. Zadivila me tom reakcijom (uostalom od onakvog oca, drugo i nije mogla naslijediti, nikada mi nece biti jasno zasto je njena majka otisla i ostavila ih oboje), jer je ta njena jednostavna, ali izuzetno simpaticna gesta iznenadila i Klausa, koji se od srca nasmijao, a zatim se okrene k meni i manirom staroga prijatelja zagrli me i potapse po ramenu. Klaus je bio izgledom prosjecan dobro stojeci muskarac, plavih ociju, plave kose, nesto malo ugojen sa povecim stomakom, nikada se nije zenio, a bio je po mojoj procjeni, u ranim cetrdesetim. Pozvao nas je da ga pratimo u ured, koji je opet bio raskosno uredjen i imao sve sto je potrebno za ugodan rad ( sa ovakvom sekretaricom i puno vise od toga, pomislih). Imao je cak i dva kauca, cetiri fotelje i masivni stol, veliki televizor, stereo i puno raznoga zelenila. Urucih mu dva kulina i litru rakije koje sam negodujuci ponio od kuce na nagovor mame. Sada kada sam vidio toliku raskos malo me je bilo sram tih obicnih domacih stvari, medjutim on je likovao i bio je iskreno odusevljen, dapace, rekao je da ce razrezati kulin i uz lijepu dekoraciju reklamirati zemlju podrijetla u jednom od svoja dva caterinska casopisa, besplatno, naravno. Ana me neprimjetno gurnula u rebra, a ja sam razmisljao kako su mame uvijek u pravu. -Hvala ti puno za ovaj dar, jer mi nista draze iz Hrvatske nisi mogao donijeti, usput nesto sto ti nisam rekao je da je I moja baka, od majke mama, bila Hrvatica. -To samo dokazuje da ne mozes biti los covjek, (nasmijah se) a ovo sto sam donio, to je tek onako za mezu. Uhvati bocu sa rakijom, pogleda u mene -A sto je ovo -Wiliamovka, schnaps koji pravi moja sestra i sogor Otpio je gutljaj i konstatirao da to nece dijeliti ni sa kim nego to ide u njegov privatni bar. Predao je moje poklone sekretarici. Okrenuo se meni i rekao -Ovakvo sto mi nikada nitko nije donio, u stvari nitko mi nista nije ni poklonio. Molim vas da sljedeca dva dana budete gosti u mojemu hotelu u centru Insbrucka. Ja sada imam nekvoga posla u urednistvu casopisa, pa bih vas molio da me ispricate, jer i tako ostajete tu kod nas, pa zurbi nema mjesta.(Nije nas niti pitao hocemo li ostati, no mi smo i onako u sebi odlucili ne odbiti ovakvu ponudu). Okrenuo se sekretarici i rekao joj nesto na Njemackom, nisam razumio sto, ali sam shvatio da joj je rekao da nas smjesti u Hotel. On je otisao, a mi smo pratili sekretaricu koja je sjela u Mercedes A klase (pogodio sam) i izvezla se iz garaze. Slijedio sam je do

83 Hotela koji je bio, mozda ne najveci Hotel u Insbrucku, ali svakako jedan od najljepsih. Dobili smo veliku prostranu sobu sa bracnim krevetom i sve ostale pogodnosti uz to. Sekretarica je izasla zazeljevsi nam dobrodoslicu, a ja sam se osjecao kao vlasnik nekog koncerna, a bio sam nitko, samo moja ljubaznost i otvorenost prema tome covjeku dok je bio moj gost doveli su me ovdje, naravno i Hrvatske delicije. Ana mi se baci oko vrata ljubeci me, i govoreci hvala, bio sam zbunjen. -Ne trebas zahvaljivati meni, nego mojoj mami jer je poslala kulin, rekoh joj saleci se, a I tvoj naklon je odigrao bitnu ulogu. Ona je najmanje deset minuta obilazila sobu i kupatilo da bi iz njega izasla potpuno naga. Protrnuh od uzudjenja. Opet smo vodili ljubav, ali sada u raskosi Austrijskog hotela i to potpuno besplatno. Dok sam bio pod tusem netko je pozvonio na vrata. Bio je to sobar, nosio je bocu Sampanjca i pokal Juice-a, te desetak minijaturnih sendvica. Bili su to kanape sendvici, pa sam objasnjavao Ani kako sam ih i sam posluzivao na brodu, a sampanjac i juice su tu da se miksaju i piju zajedno sto se zove Mimoza (boja pica podsjeca na boju toga cvijeca), jer preko dana se ne pije cisti sampanjac, to mu vise dodje kao neko dopodnevno osvjezavajuce alkoholno pice. Otisli smo u grad i cijeli dan se zabavljali. Pitala me je od kuda mu toliko novca -Pa cula si sto sve ima, rekoh -Dva casopisa, Hotel, Agenciju za rad na brodovima, mozda ima jos nesto -I ovo je dovoljno, kako moze i stici na sve to, rekoh cudeci se -Svakako mu se jako svidjas, rekla je veselo -Pa sprijateljili smo se za onih cetrnaest dana na brodu, znao sam za njega da je VIP osoba, ali nisam znao sto radi Taj dan Klausa vise nismo vidjeli niti smo dobili kakvih vjesti o njemu, no imali smo jos jedan dan pa nismo zurili, a i obilazili smo Barove, Pubove i ostale kulturne znamenitosti Insbrucka. Ujutro smo se probudili oko 10:00, raspalili jedan jutarnji, otusirali se i otisli van pojesti nekakva peciva. Vratili smo se za rucak i u sobi zatekli cvijece i na njemu poruku, u kojoj je rukom napisano da smo pozvani da budemo njegovi privatni gosti na veceri. Bili smo odusevljeni. Oko sedam na vecer krenuli smo dolje u restoran na veceru (u sebi smo se oboje kajali sto nismo ponijeli nikakvu svecanu odjecu). Dosli smo do ulaza u restoran gdje nas je docekao Maitre D' Hotel i rekao da ga slijedimo. Doveo nas je u mali privatni kutak gdje su sjedili samo Klaus i njegova sekretarica. On se ustao i sa smjeskom nas pozdravio. Odusevilo me to sto je i on bio u Jeans-u, a jedino je sekretarica ponesto odskakala od nas svojom garderobom, koja je primjetio sam bila

84 pomalo i napadna jer, duboki dekolte joj je jedva pokrivao bradavice, o grudnjaku nije bilo ni govora. U veselom raspolozenju zavrsili smo veceru, te presli na radni dio tj. moje potpisivanje ugovora i ostalo. Dodjelio mi je cijeli snop nekakvih brosura i knjiga posvecenih mojoj novoj kompaniji. A zatim mi je kroz razgovor ispricao da su kuca i hotel obiteljsko vlasnistvo, odnosno, bilo je vlasnistvo njegovog oca dok se ovaj nije povukao u penziju. Roditelji i sada zive u zajednickoj kuci. Za pokretanje casopisa su mu sav novac dali roditelji, a Agenciju za rad na Brodovima je pokrenuo sam, buduci da je i sam plovio i radio na svim poslovima od Busboya do Direktora Hotela za desetak godina provedenih na brodu. Divio sam se njegovoj prici. Otisao je, a imao je sve, ali nista od toga nije stekao on, samo zato da bi dokazao ocu da je vrijedan nasljedstva radio je kao pas 10 godina. Rekao mi je da ga Agencija pomalo gusi te da razmislja o zatvaranju kako bi se prepustio poslovima koji donose stvarni novac, a usko su povezani i sa Brodovima (jedan od njegovih casopisa, ocjenjivao je kvalitetu krstarenja, pa je na bilo koje krstarenje isao besplatno, a ovi su se uvjek trudili da mu sto vise ugode kako bi Europski citaoci posjetili bas njih). Rastali smo se kao veliki prijatelji, a to smo i ostali. Novi Odlazak Vec su prosla dva tjedna, od kada smo se vratili iz Austrije. Od Ane se nisam razdvajao ni na tren, a kada ne bismo bili zajedno bili smo na telefonu. Pitao sam je hoce li me brzo zaboraviti i dodao da priceka bar 32 dana do novoga decka, jer moja prethodna je izdrzala gotovo cijeli mjesec. Slatko se nasmijala i obecala mi da tocno mjesec i jedan dan nece biti ni sa kim. Bilo nam je zaista lijepo, no proslo je i to i ja se spremih na put za Genovu. Do stanice me je na moj zahtjev pratila samo Ana, jer sam znao da ce svojim vedrim duhom pomoci da prebrodim uzasnu tezinu rastanka. Uvjek sam mrzio rastanke, bilo kakve vrste, a ovaj sad mi je sjedao kao pelin na ranu. Dosla je po mene u 10:00 u jutro, (tatinim autom), a vlak sam imao u podne. Nije se pretvarala, bila je vedra i vesela i kada me dopratila na stanicu, zadirkujuci me i stipkajuci cijelo vrijeme, te smijuljeci se svakom mom odgovoru. Vlak je stigao, poljubio sam je. Htio sam to uciniti na brzinu i pobjeci u unutrasnjost vlaka da ne vidi kako placem, no ona me preduhitrila, cvrsto me stisla uza sebe i na obrazu sam osjetio njene suze. -Zasto sve kvaris, rekao sam,

85 -Zato sto te volim vec previse dugo...plakala je, a onda se kroz suze nasmijala i rekla. -I samo da znas da ti necu biti vjerna 31 dan, izdrzat cu 33, nasmijala se placuci. Okrenuo sam se, ubacio putnu torbu i gitaru (ovaj puta sam ponio i nju i usnu harmoniku) i usao u vlak, koji je polako kretao, a ja sam gledao kako se njen lik smanjuje i nestaje. Otisao sam u WC i ostao unutra dobrih pola sata placuci. Dvadeset sati i dvadeset sedam minuta kasnije stajao sam na zeljeznickom kolodvoru u Genovi, kao "Pane sam na svijetu". Uzeo sam taksi koji me potom odvezao do luke i ja ugledah sa malim razocarenjem brod Dream One. Bilo je 9 u jutro kada sam stigao na brod, te usao u predvorje do recepcije, a nakon pregleda svih dokumenata, dobio svoju sobu koju sam djelio sa jos trojicom, no njih sada nije bilo tu. Djevojka sa recepcije koja mi je pokazala sobu, ljubazno mi je rekla da se slobodno odmorim do 15 sati kada ce netko doci po mene da mi pokaze gdje mogu podici uniforme i ostalo sto mi vec treba. Ovaj brod odmah mi se dopao, nekakva lezerna jednostavnost i ne pretjerana cistoca odavali su mi nekakvu domacu atmosferu. Mozda se varam, ali ovdje mi se cini ljepse nego na prvom brodu gdje je sve ustogljeno i lazno, a neprestano ciscenje I poliranje granici sa ludoscu. Ah, da i ova soba je imala pravi pravcati prozor i mogao sam vidjeti sunce i nebo, mjesec i zvjezde. Snaci cu se ovdje rekoh sam sebi. U 11:00 me probudila galama na hodniku, a potom su tri decka usla u kabinu. Bili su jedan vrlo visoki Hrvat (Stipe), zatim jedan Finac (Temu) vrlo mlohavog izgleda i jedan mrsavi Austrijanac (Joseph). Vidjeli su da ne spavam pa su mi pristupili. Prvi je do mene dosao Joseph, pruzio mi ruku i rece: -Joseph Austria, Pozicija Busboy, Hoby Rolanje trave Svi smo se nasmijali, jer je imao zaista komicno mrsavo lice, ja sam u usporedbi s njim bio buco, mada sam i ja bio mrsav. Zatim mi pridjose i ostala dvojica i predstavise se. -Ja sam Goran, Hrvatska, Pozicija, nemam pojma, Hobi, vatreni obozavatelj produkta Josephovog hobija Za trenutak me pogledase ne shvacajuci sto sam rekao, a onda svi prasnuse u smjeh. Prava ekipa pomislih u sebi, mozda ovdje necu raditi 18 sati dnevno i biti izlozen provokacijama grebatora koji su se gurali preko mojih ledja do pozicije. -Od kuda si,- obrati mi se Stipe na Hrvatskom -Slavonski Brod rekoh, ti si Dalmatinac to cujem po govoru -Da rece, iz Trogira -Eh to prijatelju da bar nisam sam

86 -Ma, nisi sam, ima nas 10 iz Hrvatske ovdje -Super rekoh Temu i Joseph su se vec presvukli i bili su spremni za akciju, tj. za izlazak do 16 sati popodne, a i Stipe se je poceo presvlaciti. Pogledah u Stipu i rekoh -Kuda idete -Idemo u grad, ti ne mozes s nama jer ti identifikaciona karta jos nije napravljena. Treba li ti sto? Putovnice smo po dolasku na brod ostavljali na recepciji ili kod oficira i dobivali smo ih nazad po zavrsetku ugovora, tocnije, nekih 10 minuta prije polaska sa broda. -Ne hvala rekoh, mogao bih jedan joint ako ima nesto spremno Joseph koji je zaista bio majstor za rolanje, napravi jedan manji na brzinu, potom me odvedose do bar-a za posadu (koji nije radio), te prolazeci kroz njega izadjosmo na palubu gdje (kako oni kazu) uglavnom nitko ne dolazi. Oni su otisli, a ja sam zapalio onu rolicu. Bila je to smijalica, jedna od onih trava koje kada popusis upisas se u gace od smjeha ako vidis konzervu okrenutu naopako. Tako da sam se ja od 11 i 30 do 1 popodne smijao kao idiot sam sa sobom u sobi, a potom blazeno zaspao. U 15 sati netko je pokucao na vrata, ustao sam i u gacama doteturao do njih te ih otvorio. U sobu je usao neki mrsavi visoki muskarac sa brkovima koji su svakako bili preglomazni za njegovu koscatu glavu. Krupne obrve i spicast nos bila su odlika njegova lica. Pruzio mi je ruku i rekao -Io sono Salvatore, Maitre D' Hotel Ta titula na svim brodovima grmi u usima onima koji rade u restoranima i kuhinjama, jer to je cetvrti (po vaznosti) covjek na brodu. Osjecao sam se neugodno stojeci u gacama i podkosulji tu pred njim, no on mi je pristupio vrlo prijateljski -Dobio sam pismo od Klausa, rekao je, i zaista mi je drago sto si tu, jer nam trebaju pravi konobari. Klaus me nije prevario, svaka mu cast, pomislih. -Dobit ces najbolju i najvecu stanicu u restoranu te dva Busboya da te posluzuju, rece -Prvi put sam na ovom brodu, rekoh, mozda bi bilo bolje da bar za prvo putovanje uzmem nesto manje, samo dok se naviknem -To mi se svidja jer vidim da nisi pohlepan. Dobro neka bude tako kako zelis, no, obuci se pa idemo po uniforme i da ti pokazem restoran. Ja inace to ne radim, ali Klausov prijatelj je i moj

87 prijatelj, pa mogu uciniti iznimku. (Sagradit cu mu spomenik, pomislih) Obukao sam se na brzinu i otisao sa njim u restoran. Bio je to stari i ne bas odrzavan brod. Ocigledno je da stega na tom brodu nije bila niti izbliza poput one na Sunset Princess-u. To mi je odgovaralo, jer je sve bilo opustenije. Jedino mi nije bilo jasno kako takav brod moze proci USPH kontrolu (United States Public Health), koja je uzasno rigorozna i gdje se brodovi ocjenjuju ocjenom od 0 do 100 bodova, s tim sto sve ispod 86 bodova znaci povlacenje broda iz plovidbe do potpunog ciscenja (traje otprilike dva tjedna), a samim tim i milijunske stete kompaniji. Restoran je bio puno ljepsi od prethodnoga. Manji doduse od onoga na Sunset Princess-u, jer napokon, brod Dream One primo je ukupno oko 800 gostiju, tako da je restoran imao samo 400 sjedecih mjesta, iako restoran sam po sebi nije bio puno manji. Bio je sav u Talijanskom stilu i vrlo prostran. Bilo je vise nego dovljno mjesta, pa se je izmedju stolova sasvim lijepo moglo prolaziti. Vaze sa svijezim cvijecem i diskretna stolna lampa nalik na svijecu, pojacavali su ugodjaj gostoprimstva. Stolnjaci nisu bili stari i pohabani kao tamo, ovdje su izgledali puno otmjenije. Sve u svemu gotovo da sam jedva docekao da pocnem raditi. Otisli smo u njegov ured gdje je povadio papire, predao mi pojas za spasavnje i pomorsku knjizicu. Zatim je sjeo i zagledao se u moj zivotopis, u kojem sam naravno, naveo takve stavke o svom konobarskom radu da se vjerojatno i on sam postidio pred mojom prethodnom karijerom (a pisalo je i da sam na Sunset Princess-u, promociju za konobara dobio nakon dva tjedna, nisam je naravno dobio nakada). Zatvarao je moj zivotopis od tri stranice i potom se zagleda u dno spisa. Tamo gdje je pisalo Hoby, ja sam upisao -sviranje gitare i racunala. Bio je odusevljen. -Pa ovo je fantasticno, rekao je -Sto to? - upitao sam iznenadjeno -Sviras gitaru, je li ? -Da rekoh, mada nisam bas Paco de Lucia Ocigledno je dobro znao toga virtouza na gitari -I bolje da nisi kao on, jer on ne pjeva, a ti? Pjevas li? -Naravno da pjevam, gitara je samo pratnja mome glasu, ali zasto vas to zanima?- rekoh zbunjeno -Imali smo brodskoga gitaristu, Gina, koji bi tijekom vecere hodao po restoranu i svirao serenade, gosti su to obozavali, ali danas se iskrcao sa broda jer je nasao bolju gazu u nekom Hotelu. Ljudi su obozavali te serenade jer bi isao od gosta do gosta i svirao im njihovu pjesmu na uho. Osim toga kada bismo nekome pjevali rodjendansku pjesmu ili za godisnjicu braka ili tako nesto, uz njega

88 je to zvucalo izvrsno, a kada bismo pjevali bez njega to je zvucilo kao klepetenje kola po kaldrmi.(Ne sumnjam u to) -To vam vjerujem, ali ja sam konobar i zaista neznam sto bih ja imao s tim. -To ce biti tvoj side job Gotovo sam skocio od veselja, nista lakse nije mi mogao ponuditi, ovo mi se zaista svidja sve vise. -Bas zbog toga dat cu ti dva Busboy-a. Radit ces ovako. Posluzivat ces veceru, i onoga trenutka kada stavis desert na stol, ostavljas sve, hvatas se gitare i pjevas po sali. Osim toga na svakoj liniji ces biti prvi (mislio je na kuhinju i bar), tako da ne kasnis sa izdavanjem jela. Sto mislis o tome ? -(mislim da sam dosao u Raj) To je fantasticna ideja gospodine i zaista cu se truditi da ispunim vase povjerenje. -Gitara ti je u skladistu, rekao je -Nema potrebe, imam svoju gitaru, a i usnu harmoniku -Zaista mi je drago da si tu Gorane, evo uzmi bar ove Ginove note (bile su to samo rijeci pjesama s akordima) pruzio mi je ruku -I meni Salvatore, stisnuh mu desnicu muskim stiskom, pozdravih se i odoh u sobu Cim sam usao u sobu sjetih se da mi nije pokazao gdje su uniforme, a niti kuhinju, no Stipe i ostali su upravo dosli pa su me poveli do garderobe da je zaduzim. Pokazalo se da je kolicina garderobe bila gotovo ista kao i na prethodnom brodu s tom razlikom sto je ovdje sve bilo lagano. Imali smo lagane majice kratkih rukava i vrlo sirokog, naizgled, poderanog ovratnika sa crvenim maramama, da bi predstavljali Gondolijere, zatim lagane prozracne kosulje zivih boja, za Havajsku veceru, pa crvena Toga, koja je isto tako bila kratkih rukava, napravljena od nekakvog svilenkastog materijala, sa zlatnim obrubom oko rukava i okovratnika i sezala do koljena, uz koju smo svi imali plasticni vjenac za glavu, zlatne boje za Rimsku noc, pa karirana kosulja I kaubojski sesir sa maramama plave boje, za texasku vecer (putnici su bili 99 % Amerikanci), te bijela pregaca sa bojama francuske zastave na vrhu I papirnate kape takodje sa bojama zastave, a uz to smo dobili i samoljepljive brcice, kako bi izgledali kao Francuski kuhari. Meni su ti brcici jednom zavrsili u juhi nekoga gosta. Sve u svemu nije bilo niti jedne debele jakne ili prsluka kakve smo nosili tamo. Mogu slobodno reci da sam po prvi puta u zivotu jedva cekao da pocnem raditi neki posao. Popularni Check in bio je u 17 sati, a vecera je pocinjala u 18. Nisam nikome htio reci da mi nije jasno kako u tako kratkom roku stignu u opce ista napraviti. Nakon 15-to minutnog sastanka Head Waitera i nas, cuo sam samo rijeci pohvale, a jedina lagana kritika

89 bila je u tome da bi Busboy-i morali prodavati vise flasirane vode. Zatim je Head Waiter prestavio mene, te rekao da su stigla dva covjeka u jednom - izvrstan konobar i zamjena za Gina. Svi su me pogledali i zapljeskali, a ja sam bio crven u licu jer sam mislio da nista necu stici. Ispostavilo se da je moja briga bila neopravdana jer su side standovi bili znatno veci, imali su kljuc, a i sve sto je trebalo konobaru i Busboy-u za dva sitinga bilo je unutra, svega u izobilju, tako da izmedju sitinga nije bilo potrebe za cekanjem opranoga posudja, nego se je jednostavno nakon zavrsene vecere sve pokupilo i svako sebi priredio side stand za drugi dan. Busboyima je trebalo sve skupa 20 minuta za pripremu, a ja nisam imao bas nista za raditi osim malo pregledati jelovnike. Jos jedna stvar me se strasno dojmila, a to je da je medju nama u restoranu bilo pola djevojaka. Dok sam stajao pored Side standa prisao mi je Head Waiter sa Jednim niskim malim kinezom i zgodnom njemicom koja je bila za glavu visa od kineza i negdje iste visine kao ja. Predstavio mi je njih dvoje kao moje Busboye i rekao im da sve sto im kazem moraju slusati bez prigovora, navodeci da sam ja iskusan konobar (Volio bih vidjeti sto je sve to Klaus slagao o meni) i izvrstan gitarist (oh da, mislim da bi mi i Santana pozavidio). Prvi mi je prisao mali Kinez i rekao da se zove Sang Pong. Kod njega mi je odgovaralo sve, bio je brz, dobar, uvijek nasmjesen i pomalo neuredan, jedino mi je smetalo sto mi je gotovo iza svake rijeci govorio Sir (Yes Sir, No Sir, I will Sir, How are you Sir), a i Engleski je govorio dobro, mada me je njegov naglasak malo zbunjivao. Zatim mi je prisla Njemica i predstavila se kao Doris. Imala je plavu valovitu kosu, oci nekakve sivkaste boje, vitak stas i nesto vece, ali lijepe grudi, tako da mi je saleci se cesto, kada sam razgovarao s njom, znala reci da su joj oci nesto vise od mjesta gdje sam uperio svoj pogled. U povjerenju mi je rekla da je tu tek dva mjeseca i da nije bas brza. To je bila istina, bila je vrlo spora i cesto se zbunjivala, no to je sve pokrivao Sang Pong svojom brzinom i spretnoscu, a ona mu je uzvracala svojom urednoscu i naravno lijepim osmjehom. Vecera je prosla u savrsenom redu i sve smo posluzili na vrijeme, a ja sam sada imao puno vremena pa sam zabavljao goste (konobarima nije bio dozvoljen ulazak u kuhinju, pa su svu hranu i pice donosili Busboy-i, a konobari su samo uzimali narudjbe i davali Busboyima ceduljice s onim sto treba da donesu, a zatim bismo to zajedno podjelili gostima, a na kraju i pocistili. Zaista nam je bilo ugodno raditi tako, ja sam bio sretan s njima, a oni su bili odusevljeni, jer za razliku od drugih konobara, ja sam s njima cistio stolove i odnosio prljavo posudje u kuhinju. U biti nisam ja to radio zbog njih, nego mi je bilo vazno da

90 sto prije zavrsimo, kako bih jos mogao imati svoj glazbeni dio, a i zapaliti cigaretu i popiti coca-colu u pauzi izmedju dva sitinga. Kada sam uzeo narudjbu za desert, Doris se ponudila da ga ona donese iz kuhinje, te da ona i Sang Pong to podjele gostima. Ja sam za to vrijeme stavio nosac usne harmonike oko vrata, uzeo gitaru, prebacio remen, te se odsetao do sredine restorana gdje je stajao mali podij sa mikrofonom. Zasvirao sam -Blowing in the wind- i na kraju pjesme dobio lijep pljesak, zatim sam, odsvirao, Tavern (those were the day's my friend) i time podigao atmosferu. Potom sam se spustio dvije stepenice sa te bine i isao od stola do stola stojeci izmedju grupe od 4-5 stolova i svirao im zelje, ako sam znao, a ako ne ponudio bih im nekakvu talijansku kanconu u zamjenu i bilo je izvrsno. Potom bi mi Head Waiteri prilazili i zvali me da s njima idem otpjevati Happy Birthday ili kakvu drugu prigodu. Inace Head Waiteri drugo nista nisu niti radili osim sto su hodali po restoranu, pricali s gostima i nama prenosili poruke od Maitre D' Hotela, koji bi tijekom vecere obicno samo prosao kroz restoran. Time bi Head Waiteri zasluzili svoju napojnicu, koja je bila manja od nase, ali njih su bila samo trojica, pa su s obzirom na broj gostiju dobivali dva, a cesto i tri puta vise od nas. Ali postojalo je jedno pravilo, a to je da Head Waiter i vise osoblje na Dream Cruise mora biti talijan. No zaista mi nije smetalo sto i koliko oni imaju jer imao sam i ja. Samo prvo vece kada sam zavrsio posao, nasao sam u djepu 96 dolara. Zgodna svotica, a tako se je i nastavilo, pa nisam samo radio za dva covjeka, vec sam bio gotovo za dvojicu i placen. Nakon vecere Head Waiter Paolo prisao mi je i rekao -Maitre D' je rekao da ti ne moras raditi sve dorucke, osim onoga zadnjega na putovanju kada se iskrcavaju gosti. Mi svi djelimo njegovo misljenje jer vec i onako radis dva posla (dva posla, ponovih u sebi, zar je sviranje gitare posao, to je uzitak prijatelju), pa ne zeli da budes preopterecen (Klaus je vraski jaka osoba, pomislih) -Hvala, rekoh, ali to je previse, mozda drugim konobarima to bude smetalo -Neka nam slobodno kaze onaj komu to smeta, jer na svakog konobara ima ih barem 500 na cekanju. Osim toga Maitre D' i Direktor zele da u repertoar uvedes vise talijanskih Canzona i u tu svrhu ti salje ovih nekoliko kaseta da preslusas i naucis. Slobodna dopodneva su ti u tu svrhu -Dobro, ako tako zelite, naucit cu ih sve do jedne, rekoh

91

Prvih nekoliko tjedana ostali smo u Europi, tocnije na Mediteranu, jer smo krenuli iz Genove pa nastavili do Napolia, Palerma, Sardinije, Korzike, Barcelone, Palma de Majorke, Gibraltara, Maroka, i Tunisa. Bilo je zaista lijepo u svim tim mjestima, osobito sa cinjenicom da nisam bio obavezan raditi dorucak, za koji se usput nitko nikada nije pobunio, jer sam gotovo svako vece koje smo plovili svirao u baru za posadu, gdje je pice bilo izuzetno jeftino tako da je i ispijena kolicina bila enormna. Slobodna dopodneva su mi u glavnom koristila za treznjenje i obecavanje samome sebi onoga popularnog - nikad vise. Pet dana nakon sto sam poceo raditi na tom brodu, nakon jedne od mojih svirki za drustvo u baru, rekao sam Doris da mi se svidja, a ona kao da je jedva docekala da joj to kazem poljubila me u obraz. -Molim te nemoj pred svima, jer sam ti ipak nadredjeni, nasalih se -Razumijem,- rekla je tiho,...sefe Tu noc smo vodili ljubav u camcu za spasavanje koji je bio prilicno prostran, ali ne i narocito udoban, tako da sam se sav izudarao od nekakve klupe od zeljeza, a ona se samo smijala. Bila je napusena do krajnjih granica. Stigli smo u Tunis. Inace na nekim brodovima postoji pravilo da ako vecina gostiju ide na turisticko razgledanje grada, Brodski restoran se zatvara, a Direktor putovanja organizira rucak za goste na nekoj plazi ili u nekom hotelu, ovo je bio jedan od tih brodova. To smo uvjek jedva cekali, jer nam je to znacilo slobodan rucak, znaci sloboda do 17 sati popodne, a ja bih taj dan radio dorucak jer nije imalo smisla da me pustaju cijeli dan slobodnog. Tunis je divan grad, malo doduse prljav i prasnjav za moj ukus, ali starine i sva ona obiljezja Islama su me odusevljavala (mada sam Katolik). Stipe (koji je takodje imao curu i to vrlo zgodnu, (Leonardu iz Rumunije) nam predlozi da odemo na jahanje na devama. Bio sam odusevljen idejom, pozvali smo taksi i nas cetvero smo se uputili van grada gdje su se mogle iznajmiti deve i hodati pustinjom. Dobili smo vodica i cetiri deve. Moja je bila najniza, pa sam se malo glupo i osjecao. No pokazalo se da njena nizina ne znaci nista jer je isla u korak sa drugima, mada sam ja uvjek bio u zacelju te male karavane. Ja sam, medjutim, imao problem druge vrste. Naime svako malo dok sam jahao deva bi me udarila repom, sad po ledjima, pa po vratu, uhu, sa strane lica, a ja sam osjecao uzasan smrad. Mislio sam da deve tako prirodno smrde, ali sam se prevario. Kada je nasa karavana zastala Stipe i ostali stanu sjase sa deva i pridju mi. Kada su me ugledali oni su doslovno popadali na pjesak od smjeha, a skupa s njima i onaj vodic. Da, zaista nije

92 smrdila deva,...ili bar ne samo ona, smrdio sam i ja, ali njenom krivicom. Moja je deva, naime, imala proljev, i predpostavljam da je repom cistila guzicu, a onda istim tim repom mene mlatila gdje god je stigla. Ubrzo su se na mene pocele ljepiti muhe, tako da smo se pozurili nazad, ali ja sam sada jahao vodicevu devu koja mi je prije nego sto sam sjeo na nju pljunila u lice tako socan ispljuvak koji je smrdio gore nego sto je smrdio zadah iz usta djecaka koji je samnom sjedio u klupi u trecem osnovne. -Ne voli da je svatko jase, rekao mi je vodic, koji je bio umotan poput beduina -Ne volim ni ja da po meni seru i pljuju. Ipak uzimam ovu, pa nece valjda pljuvati unazad, rekoh bijesan. Vratili smo se u grad, a ja sam primjetio da se vozacu taksija malo gadim. Ostavio sam Stipu da se brine o curama, a ja sam se otisao presvuci nazad na brod i kroz cijeli hodnik broda ostavio smrad (sto li je ova jela, pomislih, u sebi dok sam se skidao). Naravno kada sam se vratio u grad majicu sam ponio sa sobom i bacio je u prvi kontejner. Na sebi sam imao pola bocice Armanija. Cim sam dosao do njih oni su upadali od smjeha, a navecer je to bio dogadjaj dana, koji sam, kada sam uzeo gitaru, ispricao gostima, a oni su naravno padali pod stolove od smjeha, jos sam dodao za kraj da je pouka ove moje price -"Bolje da ti pljuju u lice, nego da ti seru iza ledja". Poslije vecere Maitre D' me je pozvao kod sebe. Malo sam se uplasio jer sam znao da se rijec -shit- ne bi bas trebala koristiti na brodu, pogotovo ne za vrijeme vecere, ali sam smislio i opravdanje jer vecera je vec bila prosla. Dosao sam do ureda, pokucao i cuo glas -Avanti ! -Dobro vece, zvali ste me, rekoh uplaseno Cim me je vidio poceo se smijati kao lud i jedva se zaustavio da mi kaze -Goran, jesi li ikada radio kao zabavljac ili tako nesto, upita me jos uvjek sa smjeskom na licu -Ne, gospodine, nisam -Gosti te obozavaju svakog dana sve vise, nakon tvojih Canzona veceras, a potom i ove price svi pricaju o tebi -Drago mi je, nadam se da je to dobro Povuce brkove prema dolje zagleda se u mene i rece -Dobro, nije dovoljno dobro za tebe. Ti si odlican, izvrstan. Idi sada u crew bar naruci pice, ja castim, za mene moze Long Island Ice Tea. Otisao sam od njega presretan. Zaista nikada i nigdje nisam radio sa ovakvim uzitkom i jos za to dobivao pohvale od najvisih casnika.

93 Iskreno receno Busboyima i nije bilo bas puno lakse na ovom brodu (sto se samoga rada tice) nego tamo gdje sam ja bio Busboy, ali ovdje su bar smatrani ljudima, a i oni su pomagali jedan drugome, uz to nije bilo ni ponocnog bufetta. Pozdravio sam se sa Doris i Sang Pongom koji su mi se isto tako smjeskali i rekao ih da ih cekam u baru,...ja castim. Usao sam u bar, narucio dva Long Island Ice Tea i pricekao Salvatorea da dodje. Nisam do tada niti cuo za to pice, koje se sastoji od vodke, tekile, gina, ruma, triple seca, slatko kiselog mixa i coca cole i servirano u visokoj casi, ali bilo je ugodno nepcu i izuzetno jako. Salvatore je dosao ubrzo, jer rekao je da ne voli biti tu kada se napuni bar, smeta mu buka, a ne zeli niti gledati koliko njegovi momci mogu popiti. Dok smo tako ugodno razgovarali prisli su nam Doris, Sang Pong i Paolo. Ja sam sada vec sa Paolom postao dobar friend tako da moju stanicu nije niti pregledavao nakon zavrsetka veceri. Ipak mozda ne toliko zbog mene koliko jer je znao da je Doris uredna. -Bio je sjajan veceras, rece Salvatore pred svima -Sjajan je svako vece rece Doris i pocrveni jer je shvatila na sto su ovi mislili -Hocemo li ga zadrzati rece Salvatore Paolu -Naravno, rece Polo povjerljivo Osjetio sam malu nelagodu pa ih upitah -Sto vam to znaci,-Hocemo li ga zadrzatiSalvatore me pogleda ozbiljno i rece, na Dream Two i Dream Three imaju manjak iskusnih konobara, pa su me zamolili da im posaljem barem dvojicu. Ti si najbolji, iskreno, mozda ne bas najbolji konobar, ali si svakako najkompletnija osoba i sve si u jednom. -Znam da nisam najbolji konobar, ali cime to u opce mozete mjeriti Sang Pong i Doris su se okrenuli i pricali sa nekim prijateljima, pa mi je bilo drago sto nisu culi sve -Mjera je Kartica u koju gosti upisuju svoje komentare a ja se za tvoju ne bojim, zato jer si najjaci od svih njih Paolo me pogleda i rece, vidjeli smo te veceras dok si forlegirao Pomes Frites, nisi ih u opce vadio vilicom i zlicom i stavljao na tanjur, nego si jednostavno nagnuo platu i sastrugao koliko je tko htio. Bilo mi je neugodno -Nisam znao da me gledate rekoh ozbiljno, a ovako mi je bilo brze, to ne znaci da neznam forlegirati Salvatore naruci tri nova Long Islanda, a Paolo nastavi -Tek si dosao, a vec si uzor mnogima ovdje, zato zelimo da njihov uzor radi po pravilima, kako bi se oni mogli ogledati i raditi onako kako to pravila ove sluzbe zahtjevaju

94 -Oh, sorry, rekoh, razocarano, potrudit cu se Salvatore me pogleda ispod obrva i rece -Ma nema nikakvog razloga da se izvinjavas, mi znamo da si ti to radio zbog brzine, uostalom pratili smo tvoj rad i poslugu i ti to obavljas besprijekorno, ali imas malo tih preskoka da bi dobio na brzini, a drugi to gledaju te isto tako rade i oni. Upravo zbog toga zelimo da ti to radis savrseno jer ti i jesi takav. -Hvala, rekoh -Nema problema, osim toga ja sam vec odredio dva iskusna konobara, pa sam se samo malo nasalio s tobom ( i pokvario si mi vece, pomislih) Otisli su i ostavili me da se malo zamislim. Zaista nisam znao kako se forleguje i prava sreca je sto nisu dosli i vidjeli me kada sam forlegovao pomfri jednoj starijoj gospodji. Svaki puta kada bih uspjesno zahvatio krumpir koristeci zlicu I vilicu, jedno od to dvoje bi skliznulo i krumpira bi bilo posvuda. Te starije gospodje sam se sjecao jer sam nju servirao prvu, a ona je pricala sa covjekom do sebe dok sam se ja znojio pokusavajuci uhvatiti krumpirice sa plate. Doslovno je samo jedan krumpiric imala u tanjuru, a ostali su bili uredno razbacani pored tanjura, nekoliko njih zavrsilo je i u njenom krilu sto ona nije primjetila, pa se kasnije vjerojatno zapitala kako joj je to ispalo. Na kraju, kada su mi ledja vec bila mokra od znoja ja sam odlucio samo nagnuti platu te zlicom i vilicom povuci u tanjur koliko je tko htio. Odlucih jos iste veceri upitati Stipu da mi pokaze kako se to radi sto je on i ucinio, a ja sam veci dio noci kao i sutra dopodne vjezbao. Navecer sam bio potpuno spreman. U ovom poslu treba zaista znati neke konobarske manire. Mada su tu radili i bravari i stolari i medicinske sestre, ipak osnove su se morale znati. Od te veceri pomno sam pratio kako to rade "iskusni konobari", pa su, umjesto da ja budem njima, oni zapravo meni bili uzor. Moj prvi mjesec na brodu je prosao i spremali smo se na cetrnaestodnevni put u Ameriku. Destinacija je bila Fort Laurdeldale Slijedeci dan dobio sam pismo od Ane, pisala je: Dragi moj Gorane Buduci da od tebe ne dobivam niti jedno pismo (osim one razglednice sa adresom sto si je poslao sa stanice), odlucih da ga ja napisem tebi. Eto, odmah na pocetku da ti se ispricam jer nisam izdrzala onih obecanih 33 dana, izdrzala sam 12, no i to je nesto, j... ga bilo je ugodno (ja sam izdrzao 6 dana, ukljucujuci i put,

95 pomislih, naravno da te ne krivim). Od svih tipova koji mi se nude, neces vjerovat koji je najuporniji,...Josip. Svaki dan me opsjeda i naziva telefonom. Rekla sam mu da bih s njim bila jedino ak se moze transformirati i postati ti, ali ne bih ni tada jer je to najogavniji stvor koji hoda po zemlji, ukljucujuci i zivotinjski svijet. Hrvoje, Mladen i ostali zive uglavnom od partija do partija, pa ako ih sretnes preko dana izgledaju uglavnom kao svjeze podgrijani mrtvaci. Moj stari te je zamolio ako mu mozes iz svakoga grada poslati razglednicu (a to zelim i ja, samo na moje ime), jer je strastveni filatelist. Nedostajes mi, to ti ne mogu lagati, kao ono s pocetka pisma gdje sam ti rekla da sam izrdzala samo 12 dana, ha ha ha, mogu si zamislit tvoj izraz lica sada. Sala mala. Sve osim toga u pismu je istinito. Nisam ti vjerna, ali ti jos uvijek nisam ni nevjerna. Puno pusa Tvoja (moja ?!?!) Ana Nasmijao sam se tom pismu, a narocito kraju pisma kada sam shvatio da me je slagala o prijevari. Mada to u stvari i ne bi bila prijevara jer smo raskinuli nasu vezu i dogovorili se da necemo cekati jedno drugo. Ovako je bolje, rekoh sam sebi,najbolje. Sjeo sam i odgovorio joj na pismo. Doris sam presutio. Proslo je vec osam dana od pocetka nasega prekoatlantskog putovanja. Do sada sam vec dva puta imao morsku bolest i patio od mucnine i glavobolje, naravno da sam uz to i radio, ali i svirao i pjevao. Inace, stanje tijela onoga tko ima morsku bolest je kao u jutro nakon najveceg pijanstva ili poput teske gripe. Cijelo tijelo vrijedja na dodir, mucnina je gotovo stalna, a glava kao da se raspada. Na brodu, naravno, za to nemaju lijek, te je doktorov prijedlog da se spava sto vise. Slobodan dan se, naravno, ne moze dobiti. Ja sam na preporuku iskusnijih lijepo zamotao zlicu u rucnik, i udarao se tom napravom po gleznju dobrih sat i pol vremena. Kada mi je nakon toga vremena glezanj otekao do te mjere da nisam mogao obuci cipelu, otisao sam kod doktora, pravdajuci oteklinu padom u kuhinji i dobio 24-vero satnu postedu. Bas to popodne more se smirilo i mene je popustila bolest, do veceri nisam vise osjecao nista, ali nisam mogao (nisam ni htio) otici raditi jer mi je noga jos uvjek bila otecena, mada je pocela splasnjavati.

96 Nasa jedina stanica na putu za Fort Laurderdale bila je Hamilton Bermuda. Stigli smo nakon 10 dana plovidbe i upravo u trenutku kada me je kao i vecinu drugih vec pocela hvatati panika, klaustrofobija i nekakva nerazjasnjiva nelagoda u cijelom tijelu. Bermudsko otocje je zaista predivno. Zelenilo je po svuda, drvoredi Hibiskusa (caj), pruzaju se duz prometnica i zelenih povrsina, pa svojim jarko crvenim kontrastom daju zaista lijep ugodjaj. Buduci da su se gotovo svi putnici odlucili na razgledavanje otoka, rucak se nije radio, te smo bili slobodni do kasno popodne. Ja sam odlucio provesti sportsko popodne, a poslije toga kupanje, te sam prvo otisao na terene za golf. U tu svrhu iznajmio sam mali moped, posjeo Doris iza sebe i deset minuta kasnije dozivio svoju prvu, ali i jedinu saobracajku, iako, doduse, malih razmjera. Naime Bermuda su Engleska kolonija, pa su samim tim preuzeli i vecinu Engleskih obicaja, a jedno od tih obicaja je pravilo voznje lijevom stranom. Nisam nikada u zivotu vozio tom stranom, pa sam znao da nije jednostavno, ali razmak od golf terena do plaze bio je nekih 3 kilometra koje nisam htio pjesaciti. Preuzeli smo moped, stavili kacige na glavu i krenuli lijevom stranom. Sve je islo u savrsenom redu dok nismo naisli na kruzni tok po kojem sam se vrtio dobrih pet minuta, te jedva izasao iz njega, skrenuvsi naravno u pogresnu ulicu. Ipak uspio sam uci u tu ulicu i prestrojivsi se pravilno(mislio sam) na desnu stranu, nastavio kretanje. Vidio sam da meni u sustret ide covjek na skuteru. Mahao sam mu pokazujuci rukom da se prebaci na drugu stranu, nije me poslusao i ja sam jedva izbjegao da se ne sudarimo frontalno, ali zakacili smo se upravljacima i potom svaki na svoju stranu padali 10-tak metara. Doris je odmah odskocila sa motora pa se nije jako udarila, ja sam razbio lakat i zmigavac, a onaj tip nije razbio nista, samo se malo ugruvao. Krenuo sam prema njemu nazivajuci ga svakakvim imenima i bio sam spreman da ga sravnim sa zemljom, jer idiot vozi pogresnom stranom. On se ocigledno uplasio moga pohoda prema njemu, jer je samo gledao u mene i sutio. Tada me Doris zaustavi i ljutito rece da covjek niti malo nije kriv, jer se ovdje vozi lijevom stranom. Lupih se po celu shvativsi da on zaista nije kriv, te se ispricah covjeku i ponudih mu da platim stetu. Rekao mi je da je sve OK i da mu ne trebam nista platiti, jer sam stetu imao samo ja, a on ce biti zadovoljan ako ne zovem policiju, jer nema vozacku dozvolu. Razisli smo se, a ja sam sada vozio sa puno vise opreza. Dosli smo u Golf Club, Doris nije zeljela igrati, a ja sam rekao da povremeno volim zaigrati jer me to opusta (nikada u zivotu nisam drzao u ruci pravu palicu za golf). Gospodja koja je radila na izdavanju opreme za golf, upita me koju cu vrstu opreme. Zbunila me

97 -Pa...sto se nudi, upitah? -Amaterska, Standardna i Profesionalna oprema, rekla je sa smjeskom -Oh,... pa standardnu naravno, kao i prosli puta (nisam nikada bio tu, ali volio sam impresionirati cure) Dala mi je torbetinu sa trinaest stapova koju sam nakacio na ledja i krenuo tada se sjetih da nemam loptica. Okrenuh se gospodji i rekoh -Oprostite,...zaboravili ste mi dati loptice -Povovno se nasmjesi i rece, loptice se ne iznajmljuju -Pa kako da igram bez loptica, upitah potpuno zbunjen -Morate ih kupiti "kao i prosli puta" rece naglasavajuci zadnji dio recenice. -Ah da, rekoh, moze, dajte mi tri loptice -Zao mi je loptice su u pakovanjima od po 10 i 20 komada -Moze onda 10, rekoh pomalo iznerviran jer sam vidio da Doris pomalo gubi povjerenje u moje golferske sposobnosti -Ja vam preporucam paket od 20 loptica, koji je samo 11.99 dolara. -Moze onda taj, rekoh, dok mi je celo vec bilo po prilicno oroseno znojem Sa smjeskom na licu ova zlostavljacica je nastavila torturu moga u velike poljuljanoga ega -Klinovi?, rece -Sto klinovi, upitah i pozalih sto sam u opce dosao ovdje -Trebate li plasticne klinove, na sto cete posaditi lopticu -Koliko kostaju, rekoh i ucini mi se da sam cuo pritajeni hihot Doris iz mojih ledja -Pet dolara kutija sa 30 komada -Dajte! rekoh Pokupio sam sve i teko natovaren kao furija izletio van. -Bezobraznica, rekoh Doris, prosli puta mi je neki tip sve dao, a ova mi je htjela i gace skinuti, jesi vidjela -Mislim, rece Doris da gospodja samo dobro radi svoj posao -Ah vi zene, rekoh iznervirano, sve ste iste, uvjek branite jedna drugu. Golf tereni su bili lijepo uredjeni sa kratko osisanom "engleskom travom", bilo je tu nekoliko malih jezera, te nekolicina pjescanih povrsina, sunce je vec jako grijalo, ali nije mi smetalo. Moj novi problem bio je u tome sto nisam znao gdje se pocinje igrati. Ugledah na jednom brdascu zastavicu, na nekih dvijestotinjak metara od mene.

98 -Tu cu krenuti, rekoh, ima 18 terena pa bih htio proci ih sve, a da se jos stignemo i okupati i posadih klin u zemlju, te manirom pravoga golfera krenuh u igru. Bio je to pravi debakl od golfa, naime ako bih pogodio lopticu, tada niti ja niti Doris nebismo vidjeli kuda je otisla i bila bi jednostavno izgubljena, a ako bih, pak, promasio, onda bih iscupao pola kubika zemlje i trave, te pozalih sto nisam kupio dva paketa loptica. Mijenjao sam stapove, kao da znam cemu sluze, ali nista nije pomoglo. Cetrdeset pet minuta kasnije pogodio sam lopticu (mislim da mi je to bila predzadnja) i oboje smo vidjeli da je otisla prema zastavici. Nakon polusatnog trazenja, nasli smo lopticu koja je od zastavice (broj 7, naime poceo sam od sedmog polja, jer nisam znao gdje je prvo, a to je bila prva zastavica koju sam vidio) bila udaljena dobrih 40 metara ali na drugu stranu i u vecoj travi. Pogodio sam rupu nakon 18 pokusaja. Izvadio sam lopticu iz rupe, okrenuo se Doris i rekao -Idemo, ne igra mi se vise Pristala je odmah, jer je vidjela da bi mi, sa mojom tehnikom, za 18 rupa trebalo dobrih tjedan dana, da zavrsim igru. Sjeli smo na motor i odvezli se na plazu. Plaza je bila u uvali i cijela prekrivena bijelim pjeskom. Ponudih joj pice u baru, odabrala je nekakav koktel u kojem je bilo malo tekucine, ali zato dekoracije nije nedostajalo, ja sam uzeo pivo (Corona) i iskrenuo ga u minuti, pa narucih jos jedno. Popili smo pice i otisli do plaze. Ona je iz svoje torbe izvadila dva rucnika (toga se nikada ne bih setio) ja sam se skinuo u bermude (kakva kombinacija, nositi bermude na bermudita) i sjeo na rucnik ocekujuci da i ona ucini isto. Skinula je majicu, ali je ostala u kratkoj suknjici. -Hajde skidaj se, idemo se kupati, rekoh -Ne mogu, rece...zenski problemi Gledao sam je razocarano -Zasto mi to nisi prije rekla, ostali bismo na golfu -Nema veze, vise te volim gledati kako plivas, valjda se tu neces zivcirati -Onda dobro, rekoh Okrenuh se i brzim trkom zaletjeh se u vodu. Plaza je bila puna ljudi, zena i djece, a vecina ih je bila u plicaku. Odlucih da otplivam malo dalje, jer tu u plicaku bih se i onako, vjerojatno, kupao u svjezoj mokraci. Otplivah nesto dalje gdje je jos po koja glava strsila iz vode, okrenuh se na ledja, trudeci se da plutam i tako uzivam na suncu. Odjednom se sa razglasa vrlo glasno zacuje duboki muski glas

99 "Molimo sve kupace da bez panike izadju iz vode, jer su nasi promatraci primjetili nekoliko Barakuda u vodi". Cuo sam za Barakude i znao da su opasne, ali nisam imao pojma sto je to, riba ili nesto drugo. Srce mi je pocelo udarati kao pomahnitalo, jer sam shvatio da sam ja, sa jos njih desetak, po prilicno udaljen od obale. Poceo sam plivati kao lud, a kada sam osjetio tlo pod nogama, nastavio sam trceci gurajuci i razbacujuci sve ispred sebe, a mislim da sam nekima stao i na glavu. Zadnjim snagama, gotovo bez zraka domogao sam se obale. Izasao sam van i dotrcao do Doris. -Uh jedva sam se izvukao, rekoh jos uvjek zadihan -Da, vidjela sam te, mnogi olimpijci bi ti pozavidjeli na brzini, a mislim da oni ljudi po kojima si hodao nisu bili odusevljeni -Zar ti nisi cula da su Barakude u vodi, rekoh prilicno glasno -Jesam, rece ona smjeseci se -Sto se smijes, rekoh razdrazen, ne znas ti sto barakude mogu uraditi covjeku -Cula sam da su to prilicno opasne ribe (ah, to su ribe..., to sam i mislio), rece ona, jos uvjek se smjeseci, a to me je iritiralo -Prilicno opasne, rekoh podizuci glas, pa ta ribetina proguta covjeka u sekundi -Ma ne, ne proguta,... rece, sada se vec glasno smijajuci -Kako mislis ne proguta..., sto ti znas o njima, (rece iskusni pomorac, ja) -Znam da imaju ostre zube... -Ostre..., heh, zilete, moja draga, zilete nose u ustima -...i da su najveci zabiljezeni primjerci veliki oko jedan metar. Vjerujem da bi joj zastao u grlu ako bi te progutala, nasmija se slatko mome idiotskom izrazu lica. -To onda nisu te Barakude na koje sam ja mislio, pokusah se opravdati -Vjerojatno nisu, rece da me skine s dnevnoga reda. Hocemo li nazad na brod? -Koliko je sati? Upitah -15 i 10 -Ok, vodim te na rucak, ja castim (pokusah sa sebe oprati prethodne dogadjaje) -Gladna sam, to bi bilo lijepo od tebe. Otisli smo na rucak, vratili motor (nisu ni primjetili da je zmigavac razbijen) i otisli nazad na brod. Danasnji dan sam htio sto prije zaboraviti. Otusirao sam se i pogledao se u ogledalo, bio sam jarko crvene boje. Izgorio sam kao jastog. Eto mi moj golf, pomislih, to je bila najgluplja investicija do sada, i k tomu jos moram patiti. Veceru

100 sam odradio rutinski, pazeci pri tome da me Paolo vidi svaki puta kada bih forlegirao hranu, jer sam sada u tome bio expert. Veceras je na jelovniku bio jastog, a njega sam takodje vec "profesionalno" vadio iz ljusture na tanjuru ispred gosta. Nakon vecere izasli smo u Disco. Doris se obukla toliko izazovno da sam se tesko suzdrzavao da je ne povalim tu usred Disco Cluba. Na sebi je imala nekakvu svilenkastu kosulju, izuzetno kratku suknju I lagane ljene cizmice. Dok su ostali bili zauzeti plesanjem, uhvatih je za ruku i povukoh sebi. Osjetio sam njene nabrekle bradavice ispod svoje tanke ljetne kosulje. To me je izludilo. Idemo, sapnuh joj, znam jedno dobro mjesto u blizini (osim onoga terena za golf, nisam znao niti za jedno drugo mjesto, no nesto cu vec naci. Odvedoh je na parkiraliste koje je bilo puno auta. Dosli smo do dva Jeep-a parkirana jedan pored drugoga. Privukoh je sebi i poceh je strasno ljubiti. Nije se otimala, na kraju krajeva bila je narajcana kao i ja, samo sto sam ja bio narajcan zbog njenog izgleda, a ona vjerojatno zbog popusenog jointa. Skinula mi je kosulju i bacila pored jednog auta, nisam na to obracao paznju, jer mi je cijelo tijelo pulsiralo. Spustih se ledjima na beton parkinga, a ona me zajasi, divljacki se taruci o mene tako da mi je to bilo vec po malo bolno jer sam golim ledjima trljao po betonu. Stavila ga je u sebe ne skidajuci, vec samo pomaknuvsi donji dio gacica na stranu. Svrsila je nekoliko puta, a ja sam se silio da ucinim isto, ali me je kolicina ispijenog piva u tome sprijecavala. Napokon i ja dodjoh do vrhunca. Onako izgorena ledja (golf sam naravno igrao bez majice jer je bilo prevruce) sada su me zaista pekla. Vratili smo se u Disco, popili jos nekoliko pica dok su nas ostali zavidno gledali I vratili se na brod. Tri dana nakon toga osjetio sam kvrzicu na ledjima. Nisam taj dio ledja nikako mogao vidjeti na ogledalu, pa tome nisam pridavao osobiti znacaj, medjutim onaj dan kada smo uplovili u Fort Laurderdale, zamolih Stipu da polgleda sto mi je to na ledjima jer me je boljelo i smetalo mi dok spavam. Skinuo sam majicu i Stipe uperi pogled u moja ledja -Jeba te pas, pa to ti je cir i to jako zagnojen i prilicno velik -Ajme, odakle mi cir i to sada kada se ljustim kao zmija, a i sve me svrbi -Ne nam rece, ali idi kod doktora, on ce znati sto uciniti, rece ozbiljno Poslijepodne kada su stari putnici vec bili iskrcani, a novi jos nisu dosli odoh kod doktora. Objasnio sam mu sto mi je, a on mi rece da skinem kosulju. Skinuo sam je, a on je ponovio ono sto je Stipe vec rekao. -Moramo ga ukloniti rece, dok se nije vise rasirio -Dobro rekoh pomirljivo. Hoce li me boljeti.

101 -Ne vise nego sto te boli sada, a sada lezi na trbuh jer ga moram razrezati kako bi iscurio taj silni gnoj. Sav prestrasen legoh na stomak i osjetih skalpel kako mi para ledja. Nekoliko trenutaka kasnije, nakon bolnoga pritiskanja cira, doktor je uskliknuo. Spustio je glavu u visinu moje i povjerljivo mi rekao -Mislim da je stvar rijesena -Oh, hvala doktore, rekoh sa olaksanjem Nista ne rekavsi priblizi mojim ocima pincetu sa necim krvavim u njoj -Sto je to rekoh Od srca se je nasmijao. -To je bolest mladih Casanova, nastavio se smijati, nije bas cesta bolest ovdje Iskreno se zacudih -Uslijed cega to dolazi? upitah bojazljivo -Uslijed jebanja na betonu mali Kako je znao, bio sam postidjen, jer sam mislio da nas je netko vidio. -Ma nije valjda od toga, i nesjecam se kada sam zad..... Prekinuo me je ne dopustivsi da zavrsim recenicu. -Jesi li vidio sto sam ti pokazao u pinceti -Komad mesa rekoh, uplasen Ha, ha, nasmije se slatko, dok sam ja ludio od neizvjesnosti. -Ne nije meso mali, to je kamencic, koji u dijelove tijela udje kada s trljaju od tvrdu povrsinu na kojoj ima sitnog kamenja, a u ledja ulazi jebanjem, svaka cast mali Laknulo mi je. Zamotao mi je ranu, obukao sam se i krenuo ka izlazu. Potom se okrenuh i rekoh -U pravu ste doktore, bilo je to na Bermudskom parkiralistu prije cetiri dana. On podize palac i sa smjeskom rece, -Bravo mali Ono sto sam, osim naravno Maitre D' Hotela, volio na ovome brodu, bilo je to sto je uglavnom isao drugom rutom. Nije imao jednolicno sedmodnevno krstarenje od tocke A do tocke B i nazad. Time smo dobili priliku da obidjemo dobar dio zamaljske kugle, a pri tome i zaradimo. Sada su nam krstarenja postala sedmodnevna, sto je bilo puno bolje za nas jer su se cesce mijenjali putnici. Krecuci iz Fort Laurerdale-a, imali smo obici Karibe, Cijelu Juznu Ameriku, potom proci Panamski kanal, pristati u Cape Canaveralu, a onda bez gostiju otici na Dry Dock u blizini Baltimorea (Sparrows Point), te tri tjedna kasnije preko Atlantica nazad za Europu, a tada bih uzeo i godisnji, jer ce ljeto u Europi biti u punom jeku.

102 Nisam si zamisljao odlazak na more jer mi ga je bilo preko glave, zamisljao sam samo Slavonkobrodsko kupaliste Poloj i predivne Brodske djevojke na njemu. Naravno da smo svi skakali od veselja kada smo culi koje cemo sve zemlje obici. Naknadno sam saznao da je kompanija namjerno izbjegavala sjevernoamericke luke jer brod kao takav vjerojatno ne bi prosao USPH (vrlo strogu Americku sanitarnu inspekciju). Nije me to zanimalo, ovako je bilo odlicno. Isli smo sedam dana od polazista do odredista I tu bi smo iskrcali jedne a ukrcali druge putnike. Novi putnici stigli bi avionom (uglavnom iz Amerike, ali bilo je ponesto Europljana, te Aregentinaca i Brazilaca, moj gost na jednom krstarenju bio je Romario-cuveni Brazilski nogometas i teniser Karlos Moya). Jedini problem bio je sto smo sav zaradjeni novac vecinom cuvali u sobama. Imali smo do duse sefove u ormarima, ali zabiljezeno je i nekoliko kradja, koje ovdje posebno bole, jer je to izuzetno tesko zaraden novac, a onda i osteceni ide kuci bez novca kao da nije nigdje niti bio. U Fort Lauderdale-u smo nasli nekakav otvoreni market gdje smo si svi pokupovali odjecu za slijedecih nekoliko mjeseci jer je roba bila vrlo jeftina. Doslo je 17:00 po podne i imali smo sastanak kao i uvjek prije vecere. Pietro, Head Waiter sa druge stanice drzao je taj sastanak. Rekao nam je da je nam je stiglo nekoliko novih radnih kolega, te ih predstavio. Bilo ih je cetvro i svi su bili Busboy-i. Zadnja osoba koju je predstavio bila je Sandra. Ljepotica iz Krapine. Zaista dugo nisam vidio tako lijepo zensko bice. Iako nije bila bas visoka, mozda nekih 1,65 m, bila je zgodna, a lice joj je bilo njezno i vedro. Napokon netko iz Hrvatske pomislih, a pri tome jos i zensko. Dosla je i neka Sonja, koja je, doduse, bila hrvatica, ali iz Bosne, a tek prije nekoliko mjeseci se je sa mamom preselila u Split. No, bila je odvise debela za moj ukus, mada je u licu i ona bila lijepa. Dok sam gledao u Sandru, pomislih u sebi, Boze, tko li ljubi te pune tople usne. Stresao sam se od pomisli. Iz snatrenja me probudi Pietrov glas -...,pa ce ona raditi sa Goranom Podigoh ruku da upitam tko ce to raditi samnom, no Pietro me preduhitrio pitajuci me -Gorane slazes li se s tim? -Naravno da se slazem, rekoh, nemajuci pojma o cemu prica -Onda u redu, Sandra od danas radi s tobom, a Doris cemo prebaciti kod Nune (takodjer konobar, Portugalac), buduci da si ti iskusniji konobar od Nune, a Sandra je nova i iz tvoje je zemlje. Kliknuo sam u sebi pritajeno. -Nadam se samo da cete mi ostaviti Sang Ponga

103 -O da, nema niti govora o drugim kombinacijama Pristao sam sa odusevljenjem, a onda me pogled od Doris presjece kao macem. To me je zaustavilo u mome veselom pohodu, pa se snuzdih, hineci da mi je jako zao. Prisao sam joj i rekao -Sorry, vjerujem da znas da to nije moja ideja i da se ne ljutis -Ne ljutim se zbog toga, ali ipak se ljutim zbog tvoje reakcije. Izgledalo je kao da si jedva docekao da me se rijesis. -Ti znas da to nije istina, lagao sam, ipak smo bili dobar tim -Valjda jesmo, okrenu se uvrijedjeno i ode od mene To je bio kraj veze izmedju mene i Doris, ali me nije niti malo pogodilo, jer sam do kraja vecere prvoga dana puta, vec planirao kako da ozenim Sandru u koju sam se vec zaljubio, a svidjao mi se I njen slatki kajkavski rijecnik, kojim se govori u dijelu moje domovine. Pokazalo se da je Sandra, iako nespretna u pocetku, izvrstan Busboy (girl?) i potukao bih se da su mi nju htjeli uzeti (dobro, mozda ne bas samo zbog toga sto je bila dobar radnik). No,...Sandra je bila Hrvatica, pa se, samim tim, i ponasala poput velike vecine djevojaka koje sam znao kod kuce, a to znaci da ne postoji instant ljubav. Nista na prvi pogled moje Hrvatice ne priznaju, stotinu i prvi mozda, ali ljubav na prvi pogled, a da i ne govorim o necemu vise, jednostavno kod nasih djevojaka ne postoji (osobna iskustva). Doris mi je nekoliko puta tijekom prvoga tjedna krstarenja prisla i prigovorila kako Sandri sve pomazem, a njoj sam vrlo malo pomagao. Primjetio sam malo ljubomore, ali i dosta istine u njenom prigovoru. -To nije istina, rekao sam -Istina je, samo ti to ne primjetis, osim toga Nuno je moj novi decko (svasta, a ja sam mislio da je Nuno gay), pogleda me s visoka, dize nos i ode Pozelio sam im srecu, ali nije me cula. Nije bilo ni vazno, ja sam sve svoje dusevne, vanjske i ostale ljepote koristio samo sa jednim ciljem, da osvojim Sandru, koja je za mene bila neosvojiva tvrdjava. Putovali smo na Jamaicu i prolazili vrlo blizu Kube. Koliko mi je bilo poznato sa prethodnoga broda, niti jednom Americkom brodu, nije bilo dopusteno priblizavanje Kubanskoj obali, jer za Kubance su svi brodovi za krstarenje bili Americki, iako niti jedan brod osim, naravno, vojnih, nije putovao pod Americkom zastavom, ipak prevozili su 95% Americkih turista. (Svi turisticki brodovi bili su, a to su i sada, pod zastavom neke Africke ili Latinoamericke siromasnije zemlje (Liberija, Panama). Jer, ako bi plovili pod Americkom zastavom to bi znacilo

104 prvenstveno gubitak za tu kompaniju. Kao prvo, morali bi se povinovati Americkim zakonima u potpunosti, sto znaci da bi brodovi morali biti sagradjeni po Americkim standardima (u slucaju rata mogucnost vrlo brze preinake u brod za ratne potrebe, bolnica, stab itd. ), a kao drugo sve usluzne djelatnosti bi i dalje primale napojnicu, ali bi imali i placu pri cemu bi satnica bila minimalno 5,85 dolara, pa je lako izracunati da bih ja kao konobar mjececno imao preko 6000 dolara. Osim toga ne brodu bi vecina uposlenika bili Amerikanci, a oni imaju i prava, a ne kao do sada 54 nacije, vecinom iz siromasnijeg djela svijeta, bez apsolutno ikakvih prava). Nas brod je plovio toliko blizu da smo mogli vidjeti i kroz prozore zgrada Havane. To je naravno za Americke goste bio dozivljaj od posebne vaznosti. Kada smo dobrim djelom prosli Havanu, a i Kubu (mada ne i Kubanske teritorijalne vode) brodska sirena je zaglusujuci zabrujila nekoliko znakova upozorenja. Bilo je to u vrijeme kada mi iz restorana idemo na popodnevni odmor. Ja i Sandra smo hodali cavrljajuci. Ispred nas je nekoliko oficira i pomocnih radnika, Filipinaca, otvarala velika sporedna vrata (koja inace sluze za utovar robe i namirnica). Vrata su se hidraulicki otvorila sirom i mi smo ugledali dva splava, jedan je bio prazan, a na drugom je bilo sest osoba. Cetiri muskarca, jedna zena i jedno, po mojoj procjeni, dvogodisnje dijete. Predao sam Sandri svoje papire i pridruzio se grupi oficira koji su sada dobacivali konopce tim jadnicima na splavi. Ugledao sam zatim nesto svijetlo ispod onoga praznog splava, ali nisam znao sto je to. Buduci da su oficiri vec nekoliko puta bezuspjesno bacali konopce, a ovi ih nisu hvatali jer su jedva bili i zivi, jedan od Filipinaca skocio je na splavu, a za njim i ja. Filipinac je sada uze privezivao za splav a ja sam hvatao drugo uze. Tada jos jedan Filipinac skoci na splav i zajedno samnom prihvati zenu, koja je grcevito stiskala dijete. On je zavezao uze ispod njenih pazuha, a ja sam je pridrzavao dok su ovi odozgor vukli. Malo po malo izvukli smo ih sve na brod, zatim je onaj Filipinac sto je ostao zadnji na splavi povezao oba splava te ih pricvrstio uz sami bok broda. Tek kada smo ih unijeli na brod vidjeli smo da su potpuno dehidrirani, a jedino medju njima zivahno je bilo ono malo dijete. Vjerojatno su kompletnu zalihu vode i hrane cuvali samo za njega. Oficir je poceo dizati vrata i tada Sandra kriknu, pokazujuci rukom prema splavima. Uplasila me, svi smo se okrenuli da vidimo sto je to i ugledali dva ogromna Morska Psa ( veliki bijeli) koji su se bjelasali ispod splavi. Tada su i moje noge malo popustile i uhvatila me drhtavica, a Sandra se priljepila uz mene kao pijavica. Odmah su dovezena kolica za sve unesrecene i odevezeni su u ambulantu. Jedan od oficira pridje mi,

105 pogleda u moju plocicu sa imenom gdje je sa gornje strane pisalo Waiter (malim slovima) a ispod velikim slovima Goran, te ponovo malim slovima ispod imena pisalo je Croatia, pruzi mi ruku -Hvala ti veliko za ovo sto si ucinio, mada po pravilima sluzbe to nisi smio ti uraditi, nego samo ovi ljudi u plavim kombinezonima (Filipinci), kojima je to duznost, a od kojih su samo dvojica skocila dolje. -Nisam imao vremena da mislim na pravila gospodine rekoh (sada cu zbog toga jos i odgovarati, pomislih), splav se odaljavala od broda -Znam, rece, uradio si pravu stvar i od sveg srca ti se zahvaljujem, a to cu ti i dokazati sljedecih dana -Hvala, gospodine, rekoh nema potrebe, to bi svatko napravio da je naisao -Dovidjenja sada i vidimo se kasnije, rece smrknuto, okrene se i ode Gledao sam za njim sa divljenjem. Kako su zgodni ti oficiri u bjelim uniformama, pomislih, siguran sam da na svakom prstu imaju po dvije cure. Sandra se podigne na prste i poljubi me u obraz -Zasluzio si, rece -Ne znam bas. Kada si nam pokazala na one dvije ogromne psine, noge su mi se oduzele od straha. -Da, ali ti bi tamo skakao i da ih je bilo deset, to sam ti vidjela u ocima -Valjda bih, ne znam Sjetih se kako sam sa drustvom nase djece bio na moru kao trinaestogodisnji djecak i to vrlo mrsavi djecak. Kupali smo se na kraju jednoga mola jer smo tu mogli najbolje skakati i igrati se ucitelja (igra u kojoj jedan od nas skoci u more ,najgluplje sto moze, a onda ostali to moraju ponoviti). U jednom trenutku djevojcica pored mene viknula je -utopit ce se-, -ispala mu je lopta-. Vidio sam ruku i veliku loptu otprilike 20 metara udaljene od mene. Zaletio sam se i svom snagom skocio u vodu, kako bih otisao sto dalje u smjeru ruke. Djecak se pojavio na povrsini i grgljajuci nestao pod vodom. Bio sam vec blizu njega pa sam odmah zaronio, dohvatio ga za gace i poceo ga vuci na povrsinu. Tada se desila drama koju cu pamtiti cijeli zivot. On je bio, mozda godinu stariji od mene i debeo. Pokusavao sam ga uhvatiti za bilo koji dio tjela ali mi je sve klizilo pod rukom (da li je to bilo od sala ili nekakve kreme, ne sjecam se sada), a tada je on uhvatio mene za vrat i poceo me povlaciti dolje, ja sam se izgubio od straha i sada pokusavao spasiti dva zivota umjesto jednoga. Nekako sam ga dospio uhvatiti za medjunozje i stisnuo sam koliko sam mogao, to je pomoglo jer je njegov stisak popustio, zraka vise

106 nisam imao ni malo. Odgurnuh se od njega izletjeh na povrisinu kao strijela, udahnuh zraka i krenuh nazad. Vidio sam da je poceo tonuti sve dublje. Onog trenutka kada sam izronio na povrsinu ucitelji su me vidjeli i krenuli zamnom. Ja sam ga za to vrijeme dostigao, uhvatio za kosu i poceo vuci prema povrsini i uspio, jer se on sada nije branio buduci da se vjerovatno onesvjestio. Srecom ucitelji su vec bili pored nas i obojicu nas izvukli van, jer ja ga sam ionako ne bih imao snage dovuci do obale. On je ubrzo dosao sebi, a mene su ucitelji razbacivali po zraku slaveci me i zahvaljujuci mi. Uostalom, taj debeljuco kojega sam spasio bio je sin jednoga od ucitelja. Usao sam u sobu gdje su sva trojica mojih prijatelja cvrsto spavali. Pogledah na sat, bilo je 16 i 30. Uzeh rucnik i odoh na tusiranje. Nakon tusiranja obukao sam se u vecernju odjecu (Gondolijer) i zaputih se na sastanak u restoran. Dosao sam malo ranije, pa sam polako polirao pribor za jelo. Ubrzo je dosla i Sandra i ponovno me poljubila. U njene misli nisam mogao proniknuti kao u ostalom u misli niti jedne zene. Da li me zeli ili ne, kako da zapocnem, sto da joj kazem, a da je ne izgubim potpuno. Danas i veceras mi je jasno dala do znanja da joj se svidjam, ali nista vise od toga. Vecera je pocela, a da nitko nista o danasnjem dogadjaju nije spomenuo. Malo me je cudilo da nitko nista nije cuo, ali sam mislio da to oficiri drze u tajnosti, pa nisam nikoga htio pitati. Vecera je odmicala, prosao je prvi siting, a i drugi je bio pri kraju. Uzeo sam gitaru i poceo pjevati "Una lacrima di Viso", otpjevao sam jos nekoliko melodija, a potom su me poceli zvati da otpjevamo rodjendanske pjesme za nekoliko stolova. Kada sam se ponovo priblizio maloj pozornici u sredini sale prisao mi je Maitre D' i uzeo mi mikrofon. Nisam znao sto je namjeravao uciniti, mozda dati gostima uputstva o tome kako restoran radi kada stignemo na Jamaiku, ali do tada je ostalo jos dva dana, pa sam bio malo zbunjen. Tada se sa zvucnika vrlo glasno cula pjesma "Youre my Hero" koju su u duetu izvodili Dionne Warwick I Smokey Robinson. Velika svijetla su se pogasila i gorjele su samo lampe na stolovima. Otvorili su velika vrata u sredini restorana odakle su inace ulazili gosti, a koja bi tijekom vecere bila zatvorena. U restoran je gurajuci kolica na kojima je prstalo svijetlo (kao u nasim svatovima) zabodeno u poveliku tortu, usao nas Sef kuhinje, a iza njega su isli Kapetan broda i oficiri hodajuci i pljescuci u ritmu glazbe. To je bila tako divna slika da ju je tesko rijecima opisati. Glazba je malo utihnula, a Maitre D' je mikrofon urucio Kapetanu, koji je potom opisao danasnji dogadjaj sa gotovo svim detaljima ukljucujuci i morske pse. Rekao

107 je da smo spasili izbjeglice koji su mjesec dana boravili na splavu, te da su htjeli izbjeci u Miami, ali su ih struje ponijele na drugu stranu. Srecom po njih da smo naisli jer da ih je stigla Kubanska patrola sve bi ih pobila tu na splavu, jer navodno, za izbjeglice nema suda nego im se presudjuje tu na licu mjesta (zaprepastio sam se slusajuci ga). Zatim je najljepsim mogucim rijecnikom opisivao moj poduhvat, ne stedeci razno razne epitete i uljepsanice, te me predstavio kao velikog heroja, a meni se vrtilo u glavi od uzbudjenja. Pogledom sam trazio Sandru i nasao je u kutu naseg Side Standa, drzala je ruku na ustima i ...plakala. Za malo sam se i ja rasplakao, jer zaista nisam razmisljao o tome sto im se sve moglo desiti. Kapetan se zatim okrenuo meni koji sam stajao neznajuci kud bih s rukama (sakrio sam ih iza gitare jer su drhtale) stisnuo moju drhtecu uznojnu desnicu i rekao -Bravo mali -Hvala rekoh Zatim mi je urucio kuvertu sa 200 dolara nagrade, nekakvu knjigu o turistickim brodovima (kasnije sam vidio da ju je on napisao, ali odnosila se uglavnom na sigurnost i odrzavanje broda) i jedan veliki rucnik sa logom nase kompanije. Uglavnom nakon vecere Sandra i ja smo otisli u bar gdje su me grlili mnogi, a samo ne ona koju sam zelio da me grli. Sandra je popila pice, opravdala se umorom i otisla. U baru su bili i svi muskarci sa splavi koje smo spasili, zena je ostala u ambulanti primati infuziju, a djete je bilo s njom, mada je s njim bilo sve u redu. Sva cetvorica su mi prisla i rukovala se sa mnom, govoreci mi nesto na spanjolskom ali nisam znao sto mi pricaju, tada je dosao do mene Sebastian, Spanjolac takodje konobar i prevodio mi sto su mu rekli. Odgovarao sam im da mi je jako zao zbog njhi no mene je mucilo to sto Sandra ne zeli da se zadrzi niti 10 minuta u mojoj blizini. Buduci da sam uza sebe imao gitaru (koja mi je sada bila radno pomagalo), svi su se okupili oko mene, donijeli mi stolicu i poceli pjevusiti. Zadrzali smo se do 3 sata u jutro, a od dobivenih dvije stotine dolara ostala mi je kuverta. Par dana kasnije stigli smo na Jamaicu, tocnije Ocho Rios. Zivopisni gradic, koji je puno ljepsi na razglednicama nego uzivo. Vecer prije nego sto smo stigli na oglasnoj ploci pisalo je da se rucak i vecera ne rade jer putnici idu na cijelodnevni izlet, a navecer imaju Barbicue party na plazi. To je naravno, bilo sveopce odusevljenje, to vecer svi su radili s dvostrukom snagom i sa neopisivom lakocom. Buduci da sam ja sada imao slobodne dorucke samo u lukama, ali ne i dok plovimo (jer za vrijeme

108 plovidbe gotovo svi gosti su dolazili na dorucak pa su sve stanice morale biti otvorene), za mene je to znacilo slobodan dan. Probudili su me glasovi mojih cimera. Usli su i Joseph me je pitao hocu li s njima, buduci da je on ovdje vec bio. Naravno, rekoh, u sebi sam se pitao hoce li biti i Sandra, ali presutih, jer sam shvatio da ne zele povesti niti jednu zensku osobu. Izasli smo van negdje oko podne, te smo otisli na rucak. Nisam se bas najeo jer sam malo eksperimentirao, pa sam dobio sto mi se nije bas svidjelo. Doduse meso je bilo dobro, ali za prilog, za razliku od ostalih, ja sam umjesto krumpira ili rize, narucio "plaintein", koji sam vidio na tanjuru gosta susjednoga stola. A umjesto imena priloga rekao sam konobaru, "ono" pokazavsi rukom na tanjur gosta do nas. Rucak je stigao, i ja sam dobio svoj odrezak, sa prilogom koji sam zelio. Odmah kada sam prvi komadic "Plantaina" stavio u usta, shvatio sam sto je to. Bile su to przene banane. -Fuj, rekoh, kakve veze imaju banane sa odreskom. Temu me pogleda i nasmije se -Tko to moze jesti u ovoj kombinaciji ja mu se divim Temu me ponovo pogleda i rece -Pa i nije to tako lose samo ako znas sto jedes, osim toga to nisu banane nego Plantain -U cemu je razlika ? Upitah ga stavljajuci jedan komad na vilicu i pokazujuci mu da je to banana -Razlika je u tome sto je banana voce, a plantain je povrce. Plantain nije sladak nego vise gorak i opor. -Kako onda izgleda taj Plantain Temu pozove konobara i upita ga imaju li svijezih Plantain- a. Ovaj klimne glavom i donese ga. Bio sam iznenadjen. To povrce izgleda potpuno isto kao banana, jedino sto je zeleno i dugo vise od pola metra. Bilo kako bilo nije mi se svidjalo. Po zavrsetku rucka, Joseph nas je poveo da uzmemo taksi, te odemo pogledati Mauzolej Bob Marleya. Svi smo odusevljeno pristali na taj prijedlog. Usput, rece Joseph, cemo pokupiti neke curice. I ta nam se ideja jako dopala. Izasli smo iz restorana i pozvali taksi. Joseph je otvorio vrata i pricao nesto sa taksistom, potom nam mahne rukom da udjemo. On je kao vodic sjeo naprijed a nas trojica na zadnje sjediste. Tek sto smo skrenuli iza ugla taksi je stao, vozac je izasao van i jako zazvizdao. Iz nekakvog bara jarkih boja izadjose tri visoke crne djevojke, nesto su kratko popricale s njim i potom krenuse prema autu. Gledali smo u Josepha upitnim pogledom, a on se samo zagonetno smijuljio. Najvisa, ali i najkrupnija od one tri pridje vratima do kojih sam

109 sjedio, pokuca na staklo namigne mi i upita na Jamaikanskom engleskom, mogu li uci. -Da, oprostite, otvorih vrata i ona udje i sjedne mi u krilo, savijajuci moje tanke bedrene kosti do bola. Ostale dvije udju s druge strane i sjednu u krilo Temu-u i Stipi. Taksist, se ispricao i rekao da naprijed mogu sjediti samo dvije osobe. Ma nema veze rekoh mu, ne mareci vise za bedrene kosti, jer sam osjetio da mi se je jedna stvar bez kosti, pod guzom crne djevojke, toliko ukrutila da je mogla komotno zamjeniti, pola kostiju na mom tjelu. Krenuli smo na gotovo dvosatno maltretiranje, penjuci se sve vise i vise na brda. Ja sam, a vjerojatno i ona prilikom svake dubine na cesti ima osjecaj da cu uci u nju do kraja i to kroz onu kratku suknjicu i gace. Toliko sam se nabrijao da vjerojatno nisam niti znao kuda idem. Moje su ruke bile oko njenoga pasa, a moji prsti su cijelim putem istrazivali nove krajolike, koje sam jedva mogao dokuciti, malo zbog nezgodnog polozaja, a vise jer, kada bih se priblizio tome obronku ili brezuljku ona bi stisnula noge, tako da sam pod rukom osjetio samo malo dlacica, no i to je bilo dovoljno. Napokon smo stigli do malene bijelo okrecene kucice sa velikom ogradom, te binom za koncerte iza. Pogled koji se pruza odatle je izuzetan, jer, imao sam osjecaj kao da stojim u pola djungle na najvisem drvetu. Mauzolej sam po sebi nije nesto posebno. To je u stvari, kako sam cuo, kucica u kojoj se rodio i zivio do trinaeste godine, a kasnije je tu dolazio na odmor kada bi se htio povuci od svakodnevne buke I problema. Mislim da mu je to ovdje dobro uspjevalo, jer je zaista udaljeno od svega. Unutar jedne dosta malene prostorije nalazi se i njegov grob, sa, na zidu, rucno ispisanom epitafom, te par Marleyevih karikatura . To mjesto je sve u znaku gandje i marihuane, pa smo svi dobili neodoljivu zelju za jointom. No za to se odmah pobrinuo Joseph, koji je , uzgred budi receno, bio vrlo efikasan u svakom poslu koji nije trebao raditi i koji je bio protuzakonit, kao busboy bio je ocajan i svi su ga se konobari klonili kao kuge. Porazgovarao je s taksistom a ovaj je kimnuo glavom, ocigledno je da smo nasli pravoga covjeka za to. Sjeli smo u auto i krenuli dalje, sjedeci u istom rasporedu kao i do sada. Uz moja neprekidna nastojanja da napokon dodjem do vulkana onoga istog brezuljka kojeg sam pokusavao osvojiti nesto prije, ali i ovaj puta bezuspjesno, stigli smo na odrediste, usred djungle, i zaustavili se pored nekog ogromnog drveta na kojem je bila kuca. Taksist je izasao, popeo se sirokim ljestvama na stablo i nestao u toj kuci, a za njim i tri crne djevojke, nama su rekli da pricekamo dolje. Zelenilo i hladovina bili su vrlo ugodni, a sa strane se cula glasna buka vodopada ili tako

110 necega, nisam bio siguran jer sam bio uplasen. Joseph me je sada vec zaista nervirao svojom zagonetnoscu. -Nadam se da znas gdje smo sada, rekoh -Nemam pojma, samo sam ga pitao gdje ima dobre trave i on nas je dovezao ovdje -Cuo si sto se ljudima sa brodova dogadja na ovakvim nenaseljenim mjestima -Cuo sam, -rekao je malo zabrinuto, sto je mene zabrinulo jos vise Pogledao sam u Stipu i Temua. Uzvratili su mi zabrinut pogled, a Stipe mi se priblizi i sapne -Jeba te pas, di smo to stigli. Ja bi najradije pobiga ca, samo da znam kud' cu trcat'. -Cekaj, nije sve tako crno, rekoh, stiskajuci noge da se ne upisam od straha, buduci da sam vec prije cuo da dileri znaju privuci naivne brodarce i potom ih pokrasti, te ih se jednostavno rijesiti, utapanjem ili kakvim drugim zgodnim oblikom ubijanja ili ih pak jednostavno pokrasti, istuci i ostaviti tamo gdje jesu. Nitko se od tih pretucenih nikada naravno nije zalio, jer kazna je vec primljena, a ono sto bi uslijedilo nakon priznanja da su isli kupovati drogu, bilo bi vjerojatno jos bolnije. Destet minuta przenja nasih zivaca u hladovini Jamaikanske djungle, prolazilo je uzasno sporo. Napokon taksist izadje na mali trijem kuce i mahnu nam rukom da dodjemo gore. Joseph je krenuo prvi, za njim Temu, pa ja i Stipe. Usli smo u jednu od tri manje prostorije. U toj prvoj prostoriji bio je nekakav improvizirani bar sa zavidnom zalihom pica, druge dvije prostorije su imale krevete. Naka kombinacija Bordel-kafica, pomislih. Taksist nam predstavi kucedomacina, nekakvog mrsavog crnog covjeka srednjih 30 godina, sa velikom vunenom kapom na glavi iz koje je virilo nekoliko neurednih uvojaka kose. -Ovo je Tom rece taksist (a ovo je cika Tomina koliba, pomislih I nasmijah se svojoj dosjetki) Tom nam mahne i rece Welcome Guys. Za 250 dolara imate placeno sve, gandju, ove djevojke, sobe i pice koliko hocete, a i taksi je u cijeni. Mozete se, ako zelite, kupati goli (ne hvala, pomislih, draze mi je ostati suh I obucen), pokazao je mrsavom crnom rukom kroz prozor, tamo su slapovi rijeke Dunn. Da li vam to odgovara. Kakvo olaksanje -Naravno da nam odgovara, trebamo li platiti odmah ili kasnije. -Moje musterije moraju prvo biti zadovoljne ponudom, a onda mozete platiti i vise ako vam odgovara, meni bi odgovaralo, nasmijao se pokazujuci dva reda pokojnih zubi.

111 Njegovo smireno i dobronamjerno crno i, iako mlado, vec dobrano izborano lice, usadilo je u nas potpuno povjerenje. Taksist je otisao i rekao da se vraca po nas u osam na vecer. Je li netko za pice upitao je, upalivsi stereo sa kojeg je glasno dopirao Reggae, a mi smo svi u glas odgovorili daaaaaaa...please Dok sam prilazio improviziranom sanku meni je u ruku stavio joint. Nisam nikada vidio toliki joint, izgledao je poput manjeg pakovanja kospica u fiseku koje mozete kupiti na stadionu za vrijeme nogometne utakmice. -Za probu! rekao je Uzeo sam taj joint i otisao u drugu sobu, dok su drugi bili zabavljeni curama i picem. Zapalio sam ga i popusio cijelog. Osjetivsi lagani umor u tijelu sjedoh na krevet, pet minuta kasnije bio sam potpuno omamljen. U sobu je usao Tom i dok su se meni u glavi vrtjeli filmovi, upita me -Gdje je joint Pogledah ga zbunjeno, mutnih ociju i sirokih zjenica -Koji joint -Onaj koji sam ti dao da vas cetvorica probate -Ah, taj, pokusah se pribrati, u zraku -Kako u zraku -Popusio... On se okrenuo i izaso smijajuci se, nasmijah se i ja. Legoh na krevet i netko pokuca na vrata. Nisam odgovorio jer su mi se filmovi mjenjali takvom brzinom da nisam htio nista propustiti. Usla je djevojka koja mi je bila cijelo vrijeme u krilu noseci dva hladna piva. Bez rijeci uzeh joj jednu bocu iz ruke i iskapih je do dna, jer sam iznutra bio poput Sahare. Legne do mene i naslonivsi glavu na ruku okrene se na bok prema meni. Neznam kako dugo smo tako lezali suteci, ali meni onako napusenom cinilo se jako dugo a onda mi je polako skinula kosulju, dok sam ja cijelo to vrijeme drzao oci skljopljene. Potom mi je prstom lagano prelazila po tijelu. Taj ugodjaj se ne moze opisati rijecima. Nije mi trebao seks, nije mi trebalo da me ljubi, samo da me nastavi ovako dirati i ja cu se rastopiti od ljepote. Imao sam osjecaj da su mi u stomaku dva kotaca od kojih se svaki krece drugim smjerom, donoseci mi pri tome neobicnu ljepotu, mir I ugodnost koja mi se poput plime sirila cijelim tijelom. Nastavila je ujednacenim ritmom desetak minuta, a potom se sagnula do mojih grudi i pocela mi njezno grickati bradavice. Nikada do sada mi to niti jedna cura nije radila, a ja nisam zahtjevao jer sam mislio da su muske bradavice tamo gdje jesu greskom prirode. Nikakva greska nije bila u pitanju, tu se nalaze da budu grickane i mazene bas kao I zenske, to sam sada shvatio. Zatim se pocela spustati jezikom prema pupku, vjerojatno

112 sam joj bio slan, jer sam dok mi je sjedila u krilu prolio litre znoja, nesto od vrucine, ali vise od mojih pokusaja vezanih uz njeno medjunozje. Nije se zalila na okus moje koze (vjerojatno je navikla), a mene nije bilo briga, ja sam ionako zamisljao da mi sve to radi Sandra. Osjetio sam kako mi se odkopcava slic, a moj nemirko sam iskace van iz gacica. Uzela ga je u ruku, kao da uzima svjeze oguljenu bananu i prinjela ga ustima. Potom mi lagano jednim brzim pokretom predje jezikom preko glave, a onda jos jednom, pa jos jednom. Nisam nikada vidio neku curu da s takvom slascu lize niti sladoled, ona je zaista spojila ugodno s korisnim, rad sa uzitkom. Zatim ga cijelog stavi u usta i nesto brzim pokretima glave, gore - dolje, pocne ga uvlaciti u sebe. Ja sam jos uvjek oci drzao sklopljene bojeci se da ce taj san, ako ih otvorim, proci. Odjednom je prestala i ustala se s kreveta. Oh, ne, ne sada pomislih i otvorih oci. No, ona je stajala pored kreveta i u ritmu glazbe koja je dolazila iz druge prostorije polako pocela njihati bokovima. Uhvatila je majicu s obje ruke i skinula je. Crno lijepo tijelo, malo jacih oblina, sjevnulo je pred mojim ocima. Laganim dodirom desne ruke grudnjak se otkopcao i mene ostavio zabezeknutim. Kada sam vidio da su njene grudi jednake boje kao i tjelo upisao sam se od smjeha. Ja sam (iz tko zna kojeg razloga) ocekivao bijele grudi, kao kod nasih cura, kada se vrate kuci preplanule sa mora, a isto to mi se je ponovilo i kada je skinula gacice i ja ugledah crnu guzu. Ona me je nekoliko trenutaka zbunjeno gledala, ali bila je previse napaljena da bi odustala, jer vidio sam da su joj bradavice bile velicine zrelih crin maslina,onih vecih. Iz torbice je izvadila kondom i strucno ga otvorivsi, polako mi ga stavila a onda me zajasila tako da sam odmah do kraja. Bila je jako vlazna i ja sam osjetio da curi po meni. Nakon nekog vremena lupih je po guzi da joj kazem da promjenimo polozaj. Spremno je to prihvatila mada je trazila polozaj da ga ne mora vaditi van, jer ga nije zeljela izvan sebe. Ja sam ga izvukao i potom je rukom uhvatio za guzu gurajuci je naprijed da je uzmem odozada. Shvatila je odmah i naredila se tako da se nisam niti rukama morao pridrzavati za nju. Ulazio sam u nju polako, a izlazio brzo. Dugo je to potrajalo, a onda sam uz lagani krik eksplodirao i srusio se do njenih nogu. Ona nije svrsila, ali nisam joj mogao pomoci, ja ipak nisam profesionalac. Polako mi je skinula kondom. Iz torbice je izvadila nekakve vlazne maramice i obrisala me, njezno i polako. Potom ga je opet stavila usta i onda smo zapoceli sve ispocetka, samo sto je ovaj puta ona dva puta svrsila, a ja tek jednom. Vec gotovo potpuno otreznjen legao sam pored nje i zapalio cigaretu. Njena kosa je bila mokra. Moja je bila vrlo kratka pa i da je bila mokra brzo se susila.

113 Netko pokuca na vrata i ja navukoh plahtu na nas. Usao je Temu -Jesi li gotov, vec mi je zlo od cekanja, a ona dvojica su u istom krevetu s one druge dvije. -Jesam, rekoh -Mogu li sada ja, upita me, crven u licu od uzbudjenja jer su joj sike virile ispod pokrivaca. -Zao mi je rece ona, ali mi smo se dogovorili za kupanje Pogledah je zbunjeno -Kupanje... Kakvo kup... Prekide me stavivsi ruku mi ruku na usta a potom se zavuce pod plahtu, i stavi ga u usta ponovo izazvavsi mi lagani uzdah. Temu mahne rukom i izadje van. Bilo mi ga je zao, ali sta mogu. Bio je debeljuskast i nekako neskladno gradjen. Plave kose i plavih obrva te nekoliko crvenih pristeva na rukama i licu. Zaista nije bio niti malo privlacan, mada zbog svoje neuhranjenosti, sumnjam da sam i ja bio nesto bas seksi. Skinuh plahtu sa nas i pogledah je -Nemoj vise, dosta je za danas, mogu li pozvati prijatelja on te zeli -Nemoj, rekla je, idemo se kupati -To mi vec dobro zvuci Izasli smo u bar-sobu. Tom mi je mahnuo i pokazivao sekualne kretnje dupetom. -Je li mali bio dobar, upita nju Ona odmahne rukom i rece mu da idemo na kupanje. Ja pokupih dva piva iz sanduka sa ledom koji je stajao pored sanka. Temu je buljio u jednu tocku ispred sebe, ocigledno napusen i razocaran. Ja ga zgrabih za ruku i rekoh mu da idemo na kupanje, slijedio me je poput robota, ne govoreci nista, dok se iz jedne od soba culo glasno uzdisanje. Okupali smo se tu u blizini vodopada. Voda je bila hladna, pa nisam mogao dugo izdrzati, dvije minute nakon sto sam usao, izvukao sam se van drhteci. Zagrlio sam pivo i vidio da se Temu u opce ne obazire na hladnocu vode, vjerojatno od trave, pomislih. Djevojka je vjerojatno ronila jer je nije bilo u vidokrugu, no, ubrzo sam je vidio da izranja i mazno, poput ogromne pijavice, se pripija uz njega. Nesto kasnije sam shvatio da se njegovo dupe njise laganim izjednacenim pokretima. Ah, tu smo pomislih, a onda uzviknuh uplaseno -Temu, kondom, covjece -Bez brige, to je vec uradjeno, rece mi sa blazenim izrazom lica. Nesto kasnije stigli su i ostali, ali oni su nosili cjeli sanduk s pivom. Kupali smo se pili pivo i docekali taksistu da se vrati. Tomu smo dali 300 dolara, a taksisti i curama svakome po jos 50. Bili smo sretni i sa smjeskim dosli na brod. Otisli smo na tusiranje i za pola sata bili spremni za izlazak u grad.

114

Vratili smo se na brod. Sutra krecemo za Cosumel, Mexico. Do tamo nam je trebao dan treskanja na valovima, koji nas nisu napustali niti za tren. Valovi nisu prestali niti kada smo stigli tamo, pa brod nije mogao pristati u luku zbog opasnosti da ga val povuce i udari od mol, sto bi izazvalo velike stete unutar broda. Stoga je kapetan bacio sidro oko kilometar dalje od obale, a do obale se islo nekakvom brodicom. Ovaj puta polovica putnika je ostala na brodu, nesto zbog morske bolesti, a ponesto i zbog toga jer se nije moglo jednostavno izaci i prosetati u grad, vec se je moralo odlaziti i vracati u tocno odredjeno vrijeme. Ja sam radio i dorucak i rucak, a veceru kao i obicno tako da cijeli dan nisam uspio izaci van. Prije kraja vecere valovi su se potpuno smirili i kapetan je premjestio brod uz mol.Nakon vecere dosao sam u sobu gdje su Temu i Joseph planirali izlazak. Upitah ih gdje idu -Idemo u "Tres i media", rece Joseph -Sto je to? Upitah -To ti je jedna velika Hacijenda, , -zamisli se na trenutak te nastavi, u stvari to je javna kuca -Javna Hacijenda, -rekoh -Da, rece Temu i tamo sviraju Mariachi, a i cure su zgodne. Hoces li s nama? -Pa normalno da hocu, rekoh ljuteci se sto me takvo sto i pita, kada zna da sam za akciju te vrste uvjek zainteresiran. Obukli smo se stavili mirise i otisli. Tres i Media, je u stvari znacilo tri i pol kilometra od centra grada. Bila je to zaista velika i vesela Hacijenda. Nije to bilo mjesto samo za kurve. Tu su dolazili iz grada na pice jer je bila odvojena od gradske vreve i tisuca turista koji su hodali uokolo, a Mariachi su stvarali odlican stimung. Sve je bilo podeseno da se vidi Meksicka povjest kroz garderobu konobara, koji su bili odjeveni poput Meksickih Desparadosa, okiceni redenicima koji su im se krizali na grudima, samo sto u njima nisu bili metci vec casice za tekilu. Imali su velika sombrera na glavi i doista dobro izgledali. Bila je poprilicna guzva, pa nismo imali mjesta za sijesti vec smo stajali za sankom. Konobari su nam pokazali nacin na koji se ispija tequila koja mi se isprva nije bas svidjala. Konobarice su, na sebi imale i nekakvu kutiju niskih bocnih stranica bez poklopca koja im je bila objesena oko vrata, a stajala je tocno ispod grudi. U kutijici se nalazio limun i sol u soljenci koja je bila trapeznog oblika sa samo jednom rupicom na vrhu te malenim gumbom sa strane koje je sluzilo za pustanje, odnosno zaustavljanje, soli. Princip je jednostavan, uzme se soljenka, nagne se na gornji dio ruke

115 (obicno izmedju palca i kaziprsta), pritisne se gumbic i povuce ctra kao flomasterom, pri kraju se taj gumbic jednostavno pusti. Sljedece je kriska limuna. Dakle sol se lizne sa ruke, uzme se kriska limuna u usta i odgrize cijeli mesnati dio do korice, a potom ispije tequila do kraja u jednom dahu. Nakon onoga sto smo vec konzumirali i ciji smo ukus jos uvjek osjecali u ustima, tequila nije izgledala jaka, ali desetak takvih potpomognutih Coronom, cinili su ozbiljnu prijetnju pravocrtnom hodanju. Bio sam odusevljen ugodjajem. -Idemo, -Joseph mi sapne na uho pokazujuci rukom prema grupi od dvadestetak meksikanki oko kojih se vec gurala skupina momaka. Joseph podje, a Temu i ja za njim u stopu. Stigli smo do tih djevojaka od kojih mi se samo jedna ucinila vrijednom truda, zapravo bila je vrlo lijepa, visoka i zgodna, a sve ostale bile su malene te okrugle, velika glava na ramenima i vrat ukupne visine 2 centimetra. -Nisam bas zainteresiran, rekoh Josephu, ove izgledaju grozno -Ne vodi brigu rece, svagdje mu je ljepse nego u gacama -Kome,ahakuzimha-ha-ha, -nasmijah se priglupo -Noidemo li zajedno Odmah se uputih prema najzgodnijoj. Za razliku od ostalih koje su trazile 40 dolara, ova je trazila 60 -Sto je to tako posebno na tebi da si toliko skuplja od drugih, rekoh -Da li si slijep, upita na Engleskom, kakav sam vec cuo u Miamiu, ali sam sada vec znao da ga zovu spanglish odnosno, engleski jezik sa tvrdim spanjolskim naglaskom. -Moze 50 dolara i moja sibit ce ti lijepo -Sada je 70, rece ona -Kako 70, sad je bilo 60 rekoh zbunjen -Tarifa raste ovisno o musteriji -Hajde daj za 50 rekoh, kao da se nalazim na pijaci -Sada je vec 80, kaze ona hladno i nezainteresirano Tada nam pridje Temu, pogleda u mene, pa u nju, te ponovo u mene i rece -Opa, ova je prava ljepotica, okrene se prema njoj. Koliko? -60 dolara, -kaze ona -Moze, rece on, za ovo se isplati dati Gledao sam u njega kao golman u loptu koja mu vrlo polako prelazi gol liniju, a on je ne moze dohvatiti. Ja zbog svojih glupih pitanja sada moram traziti nesto drugo, a ni jedna joj nije niti do koljena -Dajem ti stotinu, rekoh, idemo. Moj ego je bio povrijedjen do bola. -Niti za dvije stotine, rece ona i povuce Temu-a za ruku (i njen ego je bio povrijedjen)

116 Temu mi se nasmjesio, a ja pozalih sto sam molio onu u Jamaici da mu se poda. Meni je preostala jedna sa ogromnim sisama, a Joseph je vjerojatno sa nekom vec bio, jer ga nisam vidio. Kada smo se 45 minuta kasnije nasli pored bara i pricali iskustva, bilo je zanimljivo. Temuova ljepotica bila je toliko suha da si je na kiti napravio zuljeve, kaze da mu je efekat isti kao da je vodio ljubav se drvetom , moja je za cijelo vrijeme seksa drzala noge u zraku i gledala na rucni sat kako ne bih prekoracio dogovorenih 40 minuta, a Josephu se nakon popusenog jointa i one tequile sa pivom nije mogao dici.

Sljedece jutro brod se zaputio prema novoj destinaciji. Haiti. Znao sam da je Hispanol jedan od najranije otkrivenih karibskih otoka i da je u Haitiju osnovna vjera katolicka, ali i da 90 % stanovnistva odrzava Woodoo rituale. Uvjek sam volio citati o mjestima i drzavama koje sam prolazio, jer, iako sam prvenstveno htio isprobati kako djevojke svih tih zemalja vode ljubav, zanimala ne je i njihova povijest i kultura. Tako da moji izlasci nisu bili samo puko opijanje, ne, naprotiv, osim djevojaka veseloga medjunozja, znao sam cesto otici i u crkve, djamije, sinagoge, bez obzira na vjeru, jer se dobar dio kulture, a i povjesti nekoga naroda, ogleda upravo u tim svetim ustanovama. U Haitiju smo se usidrili u Labadee-u. Buduci da, kao i u vecini luka, rucak nismo radili, odlucih se za dvije vrste izleta za taj dan. Stipe, Joseph, Temu, Piere (novi clan drustva) i ja odlucili smo uzeti vodica kako bi nas odveo do nekakve javne kuce. Moram priznati da sam svoje posjete javnim kucama opravdavao nekom vrstom istrazivanja zemlje u kojoj smo se nalazili, a sve te zemlje sam htio upoznati sto je dublje moguce, no buduci da za puno hodanja nije bilo vremena, ja sam dio svojih saznanja odlucio provesti lezeci, kadkad klececi, a ponekad i stojeci, uz blago (do zustro) gibanje odredjenog dijela moga tijela. Vecer prije nego smo stigli na odrediste Salvatore mi je prisao nakon vecere i rekao da bih od sada trebao raditi i dorucak, ali samo onda kada smo u lukama, opravadavajuci svoj zahtjev time sto rucak u vecini slucajeva ne radimo, pa gotovo svi gosti dodju na dorucak. Bila je to potpuna istina i ja mu rekoh da sam i sam razmisljao da mu to predlozim (nisam na to pomislio niti u jednom trenutku), a to ga je odusevilo. Mislim da sam to jutro za dorucak izgubio barem tri kilograma. Bio je to stampedo gladnih ljudi, koji, kao da osam dana nisu niti vidjeli hranu. Umjesto uobicajenih dva sitnga, ja sam ih imao sedam. Sto znaci da sam svojih cetiri stola (tri stola sa po cetiri

117 sjedeca mjesta te jednim sa osam sjedecih mjesta) sedam puta morao potpuno ponovno postavljati, a to je, naravno, znacilo i pranje tanjura, pribora za jelo i svega ostalog sto uz to ide. Razlog tomu je je vjerojatno bila moja popularnost, jer za razliku od vecere kada svi gosti sjede za stolovima koji su im unaprijed dodjeljeni, za vrijeme dorucka i rucka mogu sjesti gdje god zele, a puno ih se htjelo uvjeriti kakve su moje konobarske sposobnosti. Pomagali su mi cak i konobari sa nekih drugih stanica, koji nisu imali nikoga ili vrlo malo ljudi, a islo mi je donekle u prilog to sto su u 10:00 svi gosti morali biti u autobusima. Nakon dorucka, kojega sam zavrsio kompletno mokar, ukljucujuci i gace, upitah Sandru da li ima kakav plan, a ona mi je odgovorila da joj je jedini plan spavanje, Stipe ja i ostali zaputili smo se pronaci vodica kako bi otisli u javnu kucu. Nakon polusatnog trazenja uspjeli smo naci nekakvog vodica koji je koliko toliko pricao Engleski jezik, jer domaci jezik tu na Haitiju je nekakva mjesavina francuskog i kreolskog koji nitko na svijetu ne bi mogao razumjeti, a kamo li prevesti, osim onih koji su tu rodjeni. Niti mi njega, a niti on nas nije razumio bas puno, ali po nasim pokretima shvatio je sto zelimo te nam rekao da nam treba taksi i da svaki kupimo nekoliko vrecica bonbona (!?). Kupili smo bonbone i uzeli taksi, koji se ovdje zove Tap Tap i obojen je kricavo zutom bojom, a to je u stvari bio kombi ili tako nesto, i nakon desetak minuta voznje stigli smo do nekakvog velikog brda, rekao bih skoro planine. Tap Tap vozaca smo otpustili, nakon sto nam je naplatio 5 dolara po osobi sto je vjerojatno bila cijena i cijelog tog nazovi vozila koje nas je dovelo tu, te mu je vodic rekao da po nas dodje u 3 po podne. On je otisao, a mi u sred nicega, udaljeni dobrih 50-tak kilometara od plaze, bili smo sigurni da nas je ovaj vodic pogresno razumio, jer nigdje se u okolici nije vidjela niti jedna kuca ili kucica, samo sume i zelenilo, te sa sjeverne strane ogromno i vrlo strmo brdo. Odvazih se da mu kazem da nas nije razumio a on mi rece -You want fiki fiki -yes,-rekoh -folow, -rece Nije nam preostalo nista drugo nego da krenemo za njim, a on se uputio upravo na tu planinu. Pratili smo ga, no uspon je postajao sve veci i veci, dok smo se uskoro penjali i rukama i nogama pri cemu su nam vrecice sa bonbonima pricinjavale veliki problem, pa sam pozelio da bacim te bonbone, no on me zaustavi i rece,- Trebat ce ti...u tome trenutku pored nas je veselo proskakutalo nekoliko planinskih koza. Svi smo se zagledali jedan u drugoga u sebi govoreci da smo idioti, dok je nas vodic nastavio cetveronoske ici prema gore. Pored nas

118 se spustala nekakva rijecica na kojoj se nas vodic umio i napio vode. Voda je bila vrlo bistra i jako hladna, pa smo gledajuci njega i mi ucinili isto. Nakon jos nekih dvadesetak minuta takvoga penjanja na vrh (to u stvari nije bio vrh nego veliki ravni dio sa puno sume) smo stigli uznojni i umorni, tako da nam gotovo do nicega nije bilo. Tada smo zaculi nekakvu graju, kao da puno djece kroz sumu trci prema nama. Bio sam u pravu, bila je to gomila od tridesetak crne djecice koja su trcala prema nama vicuci. Sva su bila gola i bosa. Vodic nam rece da uzmemo bonbone i sakama ih bacamo u sumu jer ce ih to zadrzati cijeli dan u trazenju. Ucinili smo to vadeci pune sake bonbona iz vrecica i razbacujuci ih u raznim smjerovima po sumi. Rezultat je bio zapanjujuci, djeca su otrcala u sumu u potragu za bonbonima i mi ih sve dok se nismo poceli spustati nazad vise nismo vidjeli. Produzili smo u sumu koja je bila izuzetno tamna i hladna i na samom izlasku iz sume ugledali smo domorodacko naselje sa pedesetak trosnih kolibica izradjeni nekakvim drvetom i pokrivenih uglavnom liscem. Najveca kucica bila je jedini izvor zarade toga sela i seljana koje je ocigledno zivjelo ponajvise od sumskih i poljodjelnih proizvoda, a bila je to javna kuca i jedino tu su dolazili papirnati novci i k tomu jos dolari. Prislo nam je nekoliko starih (valjda poglavice) ljudi i tjelom imitirajuci seks, pokazivali nam u smjeru te velike kolibe, zivo gestikuljirajuci i pricajuci smjeseci nam se krezubim osmjehom. -Jeba te led, osjecan se ka Malnar, rece mi Stipe -I ja, rekoh, samo cekam da izvade otrovne strelice i pocnu nas gadjati Vodic krene naprijed, a za njim i mi. Kriomice sam pogledao u Piere-a, bio je toliko preplasen i blijed, da sam mislio da ce se onesvijestiti. Inace Piere je bio Francuz slabije tijelesne gradje sa nesto vecim pivskim stomakom te markantnim (glupim) tankim brcicima koje je na kraju zavijao prema gore, podsjecajuci me time na kakvoga Francuskog kicosa iz 18-tog stoljeca. Bio je sutljiv i vrlo zbunjen tip kojega smo jedino mi prihvatili kao osobu, jer je kod svih drugih bio izlozen konstantnim porugama. Mislio sam da nas zbog toga vise voli, no on je na nas bio ljubomoran, pa nas je volio cak i manje od ostalih, ali bio je simpatican u tim svojim nespretnostima, pa smo ga ipak zadrzali uz sebe. Stigli smo do ulaza u veliku kolibu. Starci i vodic su se zadrzali vani, a mi smo usli unutra. Bila je to samo jedna velika prostorija sa destak improviziranih lezaja, jednim stolom i nekoliko izbledjelih slika top modela od prije dvadesetak godina. Unutar kolibe sjedilo je ili lezalo desetak djevojaka bez grudnjaka (kao u ostalom i sve zensko u selu) te samo nekakvim kratkim suknjicama

119 (ocigledno im je predigra bila strani pojam). Vecina ih je imala velika usta i vrlo kratku kosu. Odmah su se ustale i krenule prema nama. Bilo ih je dvije na jednog i to me je odusevilo jer do sada takvo sto nisam imao prilike probati. Jedini problem nam je predstavljao neugodnost jedan od drugoga. Vidio sam da se Joseph vec zabavio rolanjem jointa. Temu je gledao i samo se smjesio, a Piere je izgledao kao da se pita sto ce mu mama reci. Okrenuh se do vrata i trljajuci palac od kaziprst (svijetska gesta za novac), upitah, koliko trebamo platiti. Vodic se okrene i nesto upita starca, mada sam bio siguran da je znao napamet sve cijene te da je svaku od ovih osobno isprobao. Starac mu je nesto govorio i on mi rece -Je li puno 200 dolara -Naravno da je puno, to je vise nego u pola New Yorka, za najljepsu kurvu. On se okrene starcu i nesto mu rece. Nasli smo se kod 50 dolara. Kasnije se ispostavilo da je to bila cijena za sve cure, a ne pojedinacna pa smo im dali svaki po dvadeset dolara sto je cinilo ogromnu sumu od stotinu dolara ,a koja je isla ravno u djep onom starcu koji je pregovarao sa nama. Vratio sam se u kolibu i rekao momcima -No, hocemo li na posao ili cemo stajati tu i gledati u njih. Joseph koji je polako uvlacio dimove svoga "hobija" vec je uzivao dobrobiti Haitija, naime jedna zenska glava isla je naprijed nazad u njegovom medjunozju. -Ja cu ovu rece Temu, ja ovu rece Stipe, Piere je stajao i sutio. Ja sam takodje odabrao jednu. Nije bilo vazno tko je odabrao koju jer se niti jedna od njih nije mogla podiciti ljepotom. Engleski naravno nisu znale i jedini medju nama koji ih je bar malo razumio bio je Piere, no on je sutio kao i uvjek. Svakome od nas prisla je jos po jedna cura, tako da je to bila borba do iznemoglosti. Najsmjesniji detalj te zgode bio je sa Piereom. Naime kada su mu pocele skidati hlace on ih je drzao rukama kao da mu o tim hlacama ovisi zivot. Njima je to vec dojadilo, pa su mu zajednickim snagama povukle hlace prema dolje. Ostao je u nekakvim iznosenim bijelim gacama kakve se medju mladima ne nose vec dobrih dvadeset godina. Potom je na isti nacin branio i gace, no njih dvije su bile jace, naglo su povukle i pukla mu je guma u gacama. Ali najsmjesniji dio bio je kada smo svi ugledali onoga crvica koji se skrivao u gacama. Naviknute na velike buzdovane, kada su ugledale ovoga maloga, koji je izgledao kao ona olovka sa crvenom gumicom na vrhu, samo dobrano odlomljena, one su se jednostavno valjale od smjeha. Piere je bio sada po prvi puta crven u licu i znojio se je. Ipak, nakon prvoga soka jedna od njih dvije stavila ga je usta, vjerojatno misleci u

120 sebi, bolje ista nego nista. Bilo mi je smjesno i kada sam ugledao Temu-ovo dupe. Koje je bilo valjda jedini dlakavi dio njegovog tjela, boje neonske lampe i izpristano sa desetcima malih crvenih pristeva, tako da nu je jedna polutka dupeta izgledala kao negativ bubamare. Nakon otprilike sat vremena toga grupnjaka, koji bih ja nazvao dupli grupnjak, jer osim sto smo bili svi skupa u istoj prostoriji, svatko je imao svoju malu grupu djevojaka. Bilo je odlicno, djevojke su posao za koji su bile placene, obavile na najbolji moguci nacin i mi smo bili sretni zbog toga. Izasli smo van i Temu upita vodica, postoji li kakvo mjesto gdje bi se mogli oprati. Vodic nas je poveo do planinskog potoka, onoga istoga cije smo usluge koristili nesto nize, a ciju sam temperaturu vec jako dobro znao. Na drvetu pored potoka stajalo je nesto kao kucica za ptice, a u njoj dva sapuna koje je ocigledno cuvalo i koristilo cijelo selo. Ja sam izgubio volju za tusiranjem, je mi se je malo gadilo koristiti sapun koji koriste svi, a i znao sam da je voda ubitacno hladna. Umio sam se, a isto su ucinili i ostali, osim Temu-a koji je bio najveci cistunac medju nama, a buduci da je Finac i na hladnocu je navikao, te ocigledno nije bas gadljiv, jer je nasapunao i lice. Spustanje nazad bilo je puno lakse, jer su nam koraci bili otprilike tri metra u duzinu, pa smo jako brzo napredovali. Jedino je bilo dosta padova, svi smo pali po jednom ili dva puta, osim Piere-a koji je padao pri gotovo svakom doskoku, tako da je do podnozja sakupio zavidnih tridesetak padova. Vratili smo se na brod, otusirali se i otisli raditi veceru. Sandra me je pitala gdje smo bili, ali sam sada bio spreman na odgovor, jer sam se o svemu dogovorio sa Stipom. Vecera je zavrsila vrlo brzo jer pola gostiju se nije niti vratilo na brod, radije su otisli u restorane gdje je hrana bila izuzetno jeftina, a mogli su isprobati i domace specijalitete. Nakon sto smo se otusirali izadjosmo van i ja rekoh Sandri da priceka jer nas onaj vodic od danas vodi na Woodoo ritual. -Niti govora, rece Sandra, hoces da nas pobiju tamo -Zasto bi nas pobili, to ti je samo ritual za goste -Dragi moj to je crna magija, a oni s njom svasta mogu -Daj Sandra sto ti je..., to su price za malu djecu. Znam da mislis na one lutkice sto se probadaju i to! Nisam vise niti sam bio siguran da zelim ici, pogotovu, jer nitko drugi i nije htio gledati taj ritual -Dobro, rece ona, idemo, ali ja nisam za to Vodic je dosao, stavio sam mu 10 dolara u djep da ne vidi Sandra jer bi rekla da nisam normalan sto jos za to i placam. Stigli smo tamo, ritual je vec bio poceo, a u jednom krugu oko vatre ljudi i zene su plesali nekakav cudan ples. Svojim crnim,

121 uljem namazanim tjelima bili su zabavljeni sami sobom kao da nikoga oko njih nije bilo. Potom su im se pridruzili drugi koji su bili obojani, cini mi se, bijelim puderom, oni su predstavljali zombije, te sam to objasnjavao Sandri hvaleci se poznavanjem raznih kultura (pametareci se). Odjednom jedna od zena koja je plesala padne na tlo i pocne se tresti poput moga cimera u hotelskoj sobi Miamia. Pomalo joj je isla pjena na usta i ja sam sada naucen predhodnim iskustvom bio siguran da je to padavica, ali se nitko na nju nije obazirao. Nekoliko trenutaka kasnije upadne i druga zena, pa treca, pa muskarac, drugi, treci. Gotovo su svi popadali dolje. Bio sam malo zbunjen, te upitah tiho vodica, sto im je? To je trans, odgovori on. Kulminacija veceri bila je rezanje glave nakavoj jadnoj kokosi dok je ekzekutorima po tijelu spricala kokosija krv. Sandra je pozelenila, kao i vecina zena koje su gledale ritual. Mene to nije bas nesto fasciniralo jer sam bio prisutan ekzekuciji stotina kokosaka, sto ih je ubijala moja mama, cisteci ih potom i spremajuci u frizider za duboko zamrzavanje. Ritual je zavrsio i mi smo se pridruzili ostalima na picu. Dok smo stajali u baru i ispijali pice Sandra je bila puna price o ritualu, a ja sam bio razocaran, jer sam znao da se na Haitiju odvijaju pravi rituali crne magije, a ovo ovdje je ocigledno bila samo predstava za goste amaterskog glumackog drustva lokalne mjesne zajednice. Ipak, bilo mi je drago, jer sam vidio da je Sandra svojom pricom uspjela izazvati veliku pozornost kod ostalih koji su zatim jedni drugima prigovarali sto i oni nisu isli. Razisli smo se oko ponoci, ja sam otpratio Sandru do sobe u nadi da ce nesto biti..., nista, niti ovaj puta, a osjecao sam da joj se svidjam. Hodnikom, na putu do svoje kabine, sreo sam Ferdija (Ferdinand). On je bio jedan vrlo simpaticni filipinac nizeg rasta i zenskastih pokreta. Na brodu je vecina muskaraca dobacivala za njim, na sto bi on samo odmahivao rukom i u zenskom stilu im rekao -Just don't focus my ass (samo nemoj fokusirati moje dupe). Ni ja niti Stipe nismo nikada dobacivali za njim (ja sam se drzao one stare Hippy parole "Mnoge mangupe gone zbog kose, njihov problem pa neka ga nose) i mozda smo bas time izazvali simpatije kod njega. Ferdi je bio dusom, a i pojedinim djelovima tijela transvestit. Upitao me, jesam li za pice u baru za posadu i ja sam nakon par minuta razmisljanja pristao. Bar je bio poluprazan pa je bilo lako pronaci mjesto za sjesti. Moram priznati da mi je bilo po malo neugodno u njegovom drustvu, ali nije mi se spavalo. Znao sam da mu se nekolicina muskaraca u restoranu svidja, a Sebastian (Spanjolac) te Nuno, (Portugalac) bili su mu omiljeni, pa sam ih cesto vidjao sa Ferdijem (to je jedan od razloga sto sam mislio da

122 je Nuno gay), a znao sam da mu se svidja i Stipe i Christopher (Francuz), ali i ja. Zapoceli smo razgovor i ja sam bio vrlo iznenadjen njegovom iskrenoscu. -Ti nikada ne dobacujes zamnom, kada prodjem pored tebe, rekao je sa smjeskom -Nisam zainteresiran za muskarce, previse volim zene -Ali i ja sam poluzena -Kako mozes biti poluzena, onda si i pulumuskarac, rekoh Barmen nam je donio pice, ja sam narucio Heineken, a on naravno nekakav zenski coctail. Otpio je gutljaj pica, zagledao se u mene i rekao -Najskuplju operaciju sam obavio prije dolaska ovdje (on je na ovom brodu radio vec tri godine) -Sto si operisao, rekoh, pomislivsi da je bolestan -Uklonili su mi muski spolni organ i napravili zenski Mislim da sam u svom iznenadjenju izgledao vrlo glupo, jer to mi je bilo nepojmljivo. -U...uklonili su ti penis, rekoh, ta kako sada vrsis nuzdu? (Kako se potpises na zidu zgrade kad je zapisas) -Te muske vulgarnosti nisam radio niti prije Meni nikako nije bilo jasno, kako muskarac od 25 godina, koliko je imao Ferdi, moze sebi nesto takvo uciniti. Bilo mi ga je zao -Jesi li ikada vodio ljubav sa nekom zenskom, dok si i...imao, onu stvar (malo sam zamuckivao) -Boze sacuvaj, ja sam cijelog zivota volio muskarce, mada niti s njima nisam spavao, jer mi je ogavno raditi one stvari u guzu, sada vec mogu voditi ljubav kao zena, ali mi nedostaje jos dosta novca za kompletnu transformaciju, imam jos dva velika zahvata, a to su ugradjivanje grudi i lice, nakon toga bit cu Vanessa. Ormari su mi vec puni zenske odjece, a hormonalne tablete pijem vec dugo, pa mi dlake na licu vise gotovo i ne rastu, grudi mi se vec malo i poznaju, ali ipak cu ugraditi implante. -Vanessa ? Zao mi je Ferdi..., naisao si na mene koji sam primjeran retroseksualac, a to znaci da za mene u zivotu postoje tri stvari za koje se vrijedi potruditi, a to su, seks, nogomet i pivo. -Takvim sam te i zamisljao, ali ti si drugaciji, s tobom se moze pricati, a da od toga ne zbijas sale ili da to odmah ispricas nekom drugom -To je istina, rekoh Zavrsili smo pice, a time i razgovor i otisli svaki u svoju kabinu. Tek sto sam se poceo skidati usao je Stipe. Nisam mogao docekati da mu ispricam svoje saznanje o Ferdiju (Vanessi), a on me je gledao ne trepcuci. -Uvjek mi se gadio taj Filipinac, rekao je

123 -Nemoj tako govoriti, rekoh, covjek se jednostavno nalazi u tijelu koje ne zeli i hoce ga promjeniti, pa i primjetio si njegove pokrete koji sa muskim ponasanjem nemaju veze. Meni ga je zao -A sto ce ti ga bit zao, pa nisi mu ti kurac nasadia Vidio sam da su njegovi stavovi razliciti od mojih i nisam htio nastaviti polemiku jer ce ispasti da podrzavam takve ljude, sto je u nasoj drustvenoj zajednici neprihvatljivo. Sljedeci dan su vec svi muskarci u kuhinji hvatali Ferdija za medjunozje, kako bi se uvjerili sto ima tamo, a potom kao opeceni povlacili rkuku, jer tamo nisu nasli nista. Shvatio sam da je Stipe bas kao i ja to rekao nakome za vrijeme dorucka, da bi ovaj onda to prenio drugome i tako to krene. Bilo mi je uzasno neugodno, a Ferdi me je gledao razocarano i nekoliko puta sam mu pokusao prisao zeleci mu objasniti no on bi se svaki puta teatralno okrenuo od mene i rekao - Ne slusam te, poklopivsi usi. Dva dana kasnije pristali smo u San Huan, Puerto Rico Nakon dorucka koji nije bas bio pretjerano naporan kao prethodni, krenuli smo na plazu. Samo sto smo stigli do plaze, culi smo kako cuvar plaze izjavljuje preko razglasa da je kupanje zabranjeno, te da se kupati mozemo samo na vlastitu odgovornost. Prisao nam je jedan od cuvara i ponovio ono sa razglasa. -Naravno da se necemo kupati, rekoh, ali koji je razlog tomu? Ima li morskih pasa u vodi ? -Ne, nema morskih pasa mada i oni znaju navratiti. Pojavile su se divovse meduze, a one su jednako opasne kao i morski psi. -Pa ne grizu one valjda, rece Sandra -Ove meduze ne grizu, ali imaju oko cetrnaest metara duge krakove, evo pogledajte On krene prema moru, a mi smo ugledali nebrojeno puno meduza. U stvari nisam ni znao da postoje meduze te velicine. Klobuci su im izgledali kao najljepsi rucni radovi, zaista impresivno. Mene meduza nikada nije opekla, ali jeste moga prijatelja dok smo se zajedno kupali u moru, tad je vikao kao da ga uskopljuju, a ja zbrisao iz vode brzinom poput one u Brmudima. No to su male Jadranske meduze. Ako je njega toliko boljelo od te male meduze, sto bi bilo od ove. Odgovor sam dobio odmah -Dodir kraka ove meduze, moze vas ubiti na mjestu, rekao je cuvar Nisam, dakako, bio zadovoljan odgovorom, ali zato kupanje nije dolazilo u pitanje. Necu se kupati ni sada, a niti cu uskoro uci u more gdje zive takve bestije, pomislih. Prosetali smo gradom, otisli na pice i vratili se na brod. Ja sam usput kupio i Kazoo (nekakav instrument, koji glas pretvara u zvuk slican onome kakav se dobije kada se preko ceslja stavi papir), kako bih pojacao svoje glazbene sposobnosti, ali i unio nesto novo. Bio je to pun pogodak je sam na

124 drzacu pored usne harmonike sada imao i Kazoo, sto je izgledalo impresivnio, a ja sada solo dionice nisam morao preskakati ili zvizdati. U hodniku smo sreli Sebastiana koji nam je rekao da je Nuno imao manju pomorsko-kopnenu saobracajnu nesrecu, te da ima puno modrica po tijelu. -Pomorsko-kopnenu nesrecu? Upitah ga iznenadjeno sretan sto je sa Nunom sve u redu -Bili smo zajedno vani i odlucili smo uzeti skutere za voznju po vodi. Nismo to nikada vozili, a dobili smo odmah one profesionalne bez sjedala s kojima mozes odskociti od vode i zabiti se u vodu a potom kao torpedo izletjeti van. Bilo je super, padali smo kao da nas je netko razbacivao s tih skutera. U blizini mjesta gdje smo se vozili prolazi cesta kojom vlasnici glisera dovoze svoje ljubimce do mora, a onda ih betonskom rampom spustaju u vodu. Problem je u tome sto se ta betonska rampa iz vode ne vidi. Ja sam se prvi, dva, tri puta zaletio do pjescane obale i otisao sa skuterom na pijesak. Slijedili su me Nuno i ostali. Medjutim Nuno je jedini naletio na tu rampu za glisere i to u punoj brzini. Zatim je izletio kao da skace sa skakaonice. U tome trenutku jedan auto sa prikolicom je cestom dovozio gliser, te se Nuno zabio u njega, a skuter je probio prozor i skroz do upravljaca usao na straznje sjediste auta. Vjeruj mi da bi mu pozavidjeli svi kaskaderi ovoga svijeta na vratolomnoj izvedbi, ali vidjet ces to i na snimci jer nas je Doris snimala dok smo vozili, a snimila je i taj dio. Nesto kasnije pogledao sam snimku na kojoj se je zavrsetak jedva vidio jer nakon sto se Nuno zabio u automobil, Doris je ocigledno bacila kameru, tako da je slika jako skakala, a potom se umirila, ali u nastavku se na snimci vidjelo samo nebo i culi uzbudjeni povici. Zaista je dobro prosao u tom nemogucem okrsaju. Kada sam ga posjetio rekao sam mu da se pripazi letecih tanjura, jer navodno oni se sudarau sa biciklistima. On se iskreno nasmijao. Tjedan dana nije radio pa su njegove stolove podjelili nama, tako da sam i ja dobio jedan stol. Bilo je interesantno da u Puertoricanskoj policiji nisu imali kaznu za takav slucaj, jer krivci su ocigledno bili oni sami, odnosno grad, koji nije propisno obiljezio rampe, pa su samim tim preuzeli na sebe isplatu stete, a i Nuno je dobio svoje mjesto u Portorikaskom zakoniku, jer mu je sef policije rekao da ce i taj zakon biti upisan, a on ce se potruditi da dobije Nunino ime. Negdje oko dva u jutro, brod je nastavio dalje. Stali smo na Barbadosu, a buduci da sam tamo morao raditi i dorucak, rucak i veceru, izasao sam van tek na kratko nakon vecere, prosetao se, popio pice u jednom klasicnom karibskom baru i vratio se nazad. Nije me bilo briga za Barbados koji se na mapi jedva i vidi. Znao sam da vrlo ubrzo krecemo na zaista egzoticno putovanje, koje me

125 je odusevljavalo. Jer pored toga sto cemo ploviti rijekom Amazon od Manausa do Belea, obici cemo Cape Horn, a to je kako sam cuo i citao jedno od najopasnijih pomorskih tocaka, jer se tu susrecu dva oceana, Atlanski i Tihi, pa zbog razlicitih struja more zna biti vrlo uzburkano. Iz Barbadosa otisnuli smo se za Trindiad i Tobago, a od tuda za Caracas, glavni grad Venezuele, u stvari luka se zvala La Guaira i nalazi se kojih 30-tak kilometara od samog Caracasa, tako da i tu luku zovu Port of Caracas. O izmjenama gostiju ne zelim pisati jer to se dogadja svakih sedam dana pa je relativno dosadno, no u Caracasu mi je gost, nakon sto sam mu pokazao kabinu dao 20.000 turskih lira. Nisam znao koliko bi to moglo biti, pa sam rekao gostu da je to ipak previse, a on mi je odgovorio da sam zasluzio i vise. Sakrio sam te velike novcanice u zadnji djep hlaca i zakopcao ga, nikome o tome nisam rekao niti rijeci. Drugi dan (u Caracasu-La Guairi smo ostali 2 dana ) nakon odradjenog dorucka, izasao sam van (sam), pozvao taksi i rekao mu da me odveze u neku Americku banku. To je i ucinio i naplatio mi 25 dolara, mada sam bio siguran da me je zavrnuo bar za deset. Usao sam u banku, te se (okrecuci se uporno da vidim slijedi li me tko, (napokon imao sam 20.000 turskih lira u djepu), uputio do mjenjacnice. Pruzio sam gospodji iza neprobojnog stakla novac koji je ona uvukla na drugu stranu. Dok je ona brojala, ja sam se ogledao oko sebe, bio sam malo uplasen jer nositi toliku gotovinu kod sebe nikada i nigdje nije preporucljivo. Cuo sam zvuk kovanog novca koji je udario o metal na koji sam malo prije stavio novac, a koji je sada bio s njene strane. Okrenuh se prema blagajnici dok mi je ona izrucila novac. Gledao sam u tu sumu sav izvan sebe..., ispred mene je stajalo 4 dolara i trideset pet centi. Pokupio sam novac osjecajuci da mi je optimalna velicina usiju u tome trenutku bila pola metra. Izasao sam van sjeo u taksi i platio 25 dolara voznju natrag. Onaj prvi taksista me nije zavrnuo ili je banda bila u dogovoru. Dobro je sto nikome nista nisam rekao pomislih. Zatim sam usao u sobu i sve ispricao Stipi koji se valjao od smjeha dok sam ja bio jarko crvene boje. Naravno da me je sutra barem njih desetak pitalo kako stojim sa mjenjanjem stranih valuta, a ja sam im se samo kiselo nasmjesio. To zaista mogu napraviti samo ja potrositi 50 dolara da bih zaradio cetiri. Drugi dan negdje oko 8 u vecer smo krenuli dalje, pravac Surinam i glavni grad Paramaribo. Za razliku od Caracasa koji je vrlo veliki grad, Parbo kako ga zovu ovdje je puno manji grad, ali i lijepsi. Gradjevine su slicne kao i u Nizozemskoj cija su kolonija bili do proglasenja nezavisnosti 1975 godine. Nakon vecere Joseph me je pozvao na pljugu. Otisli smo na otvoreni deck na vrhu broda i popusili joint prije izlaska u grad. Kakva je to trava bila neznam ali

126 kada smo krenuli u grad ja sam mislio da ce mi srce iskociti. Strah koji sam osjetio, a koji mi je isao od zeludca prema gore, bio je nesto najgore sto sam do tada osjetio. Oblio me hladan znoj i nisam mogao doci do daha. Joseph me je gledao zacudjeno -My, God, rekao je, pa ti si potpuno bijele boje! Sto ti je? Nisam mu mogao odgovoriti, samo mu mahnuh rukom da me slijedi. Stigli smo do nekakvog Lokala, usli unutra i ja sam narucio cetiri piva, jedno za Josepha i tri za mene, potom sam otisao u kupatilo da se umijem. Ispio sam ta tri piva u hipu i osjetio veliko olaksanje. Srce koje sam u kupatilu na ogledalu vidio kako udara, umirilo se, iako mi je u glavi jos uvjek bilo uzasno mutno, ali sada barem nije bilo onoga straha, a s time su se i otkucaji srca smirili. Poceo sam dolaziti do daha i dok je Joseph bio na polovici prvog piva, narucio sam dva nova, a potom ih obadva ispio na iskap. Bilo je to toliko stravicno iskustvo da sam mislio da cu umrijeti. Kada sam poceo dolaziti sebi odlucih da travu, ali i bilo koju drugu vrstu droge necu nikada vise probati. Prosetali smo ulicama tog Surinamskog grada i vratili se na brod. Ja sam vec bio prilicno pijan, ali sutra u jutro smo plovili dalje pa na dorucak nisam morao doci. Sa novim gostima sam se postepeno upoznavao. Cinilo mi se da su puno zahtjevniji od prethodnih i bio sam u pravu. Osnova rada i glavno orudje konobara je osmjeh i dobra prica. Posjedovao sam oboje, pa do sada nisam imao problema. Ono sto su svi konobari zeljeli je da na kraju krstarenja, kada gosti pisu komentare, dobiju ocjenu odlican. Ocjene su se kretale slijedecim redom nedovoljan (znacilo je da gosti u potpunosti nisu bili zadovoljni sa gostom, a dva takva nedovoljna u jednom krstarenju ili po jedan u dva krstarenja za redom znacila su cesto i otkaz), zatim dovoljan (sto je znasilo da su gosti vrlo malo uzivali u hrani, picu i poslugi, konobar nije obavio svoju duznost, a to je onda morao objasniti pretpostavljenima i za objasnjenje imati dobar razlog), slijedi dobar (slicno kao i kod dovoljan) i na kraju odlican ( to je znacilo da su gosti bili odusevljeni, a to je cesto znacilo da ce uplatiti i novo krstarenje jos dok su tu na brodu). Stoga nije za cuditi sto oko gostiju svi oblijecu kao da su kraljevi, a predzadnji dan krstarenja konobari pri kraju svakoga sitinga imaju cuveni Speach, ili drugim rijecima, nagovaranje gostiju da upisu sve odlicno, jer konobar je zaduzen za jedanaest stavki u kartici za komentare, a izmedju ostaloga tu je i kvaliteta hrane, brzina dostave hrane, brzina dostave pica, urednost restorana, Temperatura napitaka itd. Pravilo broj jedan "Gost je uvjek u pravu" na brodu ima puno i potpuno znacenje, pa i onda kada gost niti malo nije u pravu, pretpostavljeni ce ti reci da pogledas pravilo broj jedan. Na

127 pocetku svakoga krstarenja svaki konobar dobiva papire sa imenima gostiju te specijalne narudjbe koje su nas izludjivale. Imena svih gostiju na svojoj stanici morali smo svi znati vec drugi dan krstarenja, kao i njihove potrebe. Nitko ili bar vrlo malo nas se razumije u medicinu, ali i to smo morali znati jer su nas uvjezbavali kako da priskocimo u pomoc covjeku koji se gusi (ja bih vjerojatno pobjegao), kako uzeti narudjbu od ljudi koji imaju razlicite alergije na razlicite vrste hrane. Zato smo morali uciti i znati tocne sastojke svakoga predjela, glavnog jela, kao i kolaca. Nitko od nas, naravno, nije znao sve sastojke iz jela, osim naravno Indijaca koji su upitani za sastojke zvucali kao da su ih oni izmislili. O njima nesto kasnije. Tako sam ja imao epizodu kada smo rijekom Amazon krenuli na put od Manausa do Belea. Prthodne goste ostavili smo u Manausu, koji mi se je jako svidio, mada je vlaga za moje pojmove bila prevelika pa se tesko disalo od silne zapare. Novi gosti, cinili su mi se znatno opusteniji od prethodnih pa sam samim tim i ja bio opusten. Mozda malo i previse. Gosti su sjeli, prisao sam prvo najvecem stolu, za kojim je sjedilo njih osmero i predstavio se -Dobro vece, zovem se Goran, i dolazim iz Hrvatske Na plocici sa imenom, vec sam ranije spomenuo, pise malima slovima Waiter, zatim velikima Goran, a potom opet malm slovima Croatia. Za ovim stolom sjedila su tri bracna para u kasnim sedamdesetim. Covjek do kojega sam stajao, a koji ocigledno nije cuo niti rijec od onoga sto sam rekao, nagne se prema meni i pridrzavajuci naocale zagleda se u moju plocicu sa imenom. Citao je jedno dvije minute sto na njoj pise, a ja sam se osjecao malo neugodno jer izgledalo je gore nego da sam govorio zidovima, nitko me nije slusao, ili nije mogao slusati jer su bili zaokupljeni jedni drugima, a i nagluhi, zatim se taj covjek zagleda u mene i rece -Walter, imamo isto ime i ja sam Walter, sto je tvoj posao ovdje, upita pruzivsi mi ruku Zbunjeno sam ga pogledao jer sam im minutu prije rekao da se zovem Goran, a onda shvatih da je na plocici procitao ono Waiter sto je sa njegovim vidom vjerojatno izgledalo Walter, nije ga zanimalo sto je ono sto pise ispod toga velikim slovima. Nasmijah se i rekoh -Ne gospodine, ja sam Goran pokazah na plocicu, a ovdje sam Waiter i zaduzen za vas uzitak u restoranu sljedecih sedam dana. Obratih se potom ostalima i rekoh -Ako imate nekakvih posebnih zelja ili nesto slicno molim vas da mi kazete na vrijeme, jer ako vam se nesto nesvidja, ako vam je

128 posluga previse brza ili previse spora, kava hladna ili vruca, recite mi to molim vas na vrijeme kako ne biste na kraju krstarenja upisali negativan utisak, a da mi prethodno niste rekli da vam se nesto ne svidja. Pogledah u njih, nitko nije cuo niti rijeci od onoga sto sam im rekao, rezignirano se okrenuh drugom stolu i zapoceh istu napamet naucenu pricu. Za ostala tri stola imao sam po cetvero putnika, pa mi je tu bilo znatno lakse objasniti, tko sam i sto sam. Prisao sam zadnjem stolu za kojim je sjedio jedan mladji i jedan stariji bracni par. Nakon sto sam zavrsio uvod, mlada po prilici debela djevojka pogleda u mene i rece mi da je alergicna na jaja, narocito na svjeza jaja. Dobro rekoh, uzeo sam narudjbu i rekao joj da cu joj donijeti natur sniclu sa krumpirom za glavno jelo, za predjelo je uzela Pineapple Fruit Boat. Nisam niti pogledao ima li jaja na tome predjelu je sam znao da je to kriska ananasa sa korom koji sa zastavicom nabodenom u sredini izgleda kao brodic, a pored toga bila je oguljena banana umocena u kokosove mrvice koje su obojene ruzicastom bojom. Bio sam siguran da jaja zaista nemaju sto raditi u tome predjelu. Zavrsio sam sa kompletnim uzimanjem narudjbe, napisao na papirice za narudbu i predao ih Sandri da odnese u kuhinju dok je Sang Pong posluzivao napitke. Sandra je ubrzo donijela predjela i ja sam ih jos brze podjelio. Cisteci predjela i posluzivajuci im juhe bio sam prezauzet da bih ista primjetio. Kada sam im posluzio glavno jelo primjetio sam da na zadnjoj cetvorki ona mlada zena nedostaje. Otisao sam do stola da upitam njene roditelje i supruga gdje je. Rekli su mi da je otisla u sobu dati si antialergijsku injekciju. Pretrnuh cijelim tijelom (mozda je u juhi bilo jaja, a ja sam zaboravio pitati kuhara). Tada nam se priblizila ona, vratila se iz sobe, jer joj injekcija nije djelovala. Sjela je na svoje mjesto i za pet minuta otekla kao balon, to nisam nikada u zivotu vidio, oticala je nama na ocigled, a oci su joj bile zarko crvene boje. Meni su koljena klecala od straha. Upitah ih sto bih mogao uciniti za nju, no njen suprug mi odgovori ljutito, - ti si za nju vec previse ucinio. Samo sto je njen suprug zavrsio recenicu ona se uhvati za vrat pokusavajuci doci do zraka, gusila se je. Mene je znoj prekrio cijeloga, a na mojim usnama bilo je neprestano pitanje sto sam to ucinio, sto sam joj to dao. Viknuh Sandri da pozove Head Waitera, no gosci je glava pocela padati prema stolu. Svi su se oko nje poustajali sa sjedista i gledali u nju ne micuci se. Samo su joj uporno govorili drzi se. Vidio sam da od toga nema nista, pokupio sam je sa stolice kao da je lagana balerina, a ne debeljuca od nekih 80-tak kilograma, i brzim korakom krenuo prema ambulanti. Ona je nagnula glavu prema

129 meni i pocela hroptati. Ubrzao sam korak i gotovo trcao sav izvan sebe od straha i strepnje, jer ta djevojka je umirala tu, meni na rukama. Ambulanta je bila tri kata nize i na drugom kraju broda. Nisam niti pomislio dizalo, nije za to bilo vremena. Silazio sam niz stepenice i prosao hodnikom za posadu pracen pogledima onih koji su se tamo zatekli. Uletio sam u Ambulantu, gdje je doktor kojemu je ocigledno bilo javljeno sto se desilo, vec spremio kolica i opremu za prvu pomoc. Ugledao me je i prisao mi brzo. -Sestro, rece, polegnimo je brzo, ona je u stanju soka, u pitanju su sekunde. Zajedno smo je stavili na stol. Djevojka, koliko sam mogao primjetiti, nije niti disala vise. Doktor mi se okrenu i rece ubrzano, -Idi sada i moli se Bogu..., i hvala ti. Izasao sam iz Ambulante i nisam znao kuda da krenem. Sto ce biti s njom, a sto samnom pitao sam se stotinu puta. Ono sto sam ja ucinio, ovdje se smatra ubojstvom iz nehaja, a za to je zatvorska kazna duga. No, nije me bilo briga za zatvor i bilo sto, stalo mi je jedino da se taj mladi zivot spasi. Dok sam u nekakvom polusvjesnom stanju, tumarao hodnikom naletio sam na Salvatorea koji je polutrcecim korakom hitao ka ambulanti, uhvetivsi me za ramena rece. -Sto se desilo? Bio je van sebe od straha. -Neznam, rekoh, i...imala je a...alergiju, promucah. -Kakvu alergiju, na sto je bila alergicna, rece drmajuci moja ramena -Na jaja, rekoh -Na jaja, ponovi iznenadjeno, kakva jaja, porca miseria, opsova. Idi u kabinu, u restoranu ovaj tjedan necu da te vidim, a neznam hocu li te vidjeti i na brodu, to cemo tek saznati. Zaputih se u kabinu i sjedoh na stolicu, nisam se skidao, nisam znao sto sada da radim. Sjedio sam tako na stolici do ponoci i popusio jednu i pol kutiju cigareta neprestano gledajuci u jednu tocku ispred sebe. U ponoc su se ostali vratili u sobu. Prisao mi je Stipe -Jeben ti pasa, sta je to bilo Objasnih mu i rekoh da mi jos uvjek nije jasno sto se desilo i gdje je bilo jaja. Rekoh mu da predpostavljam da ih je bilo u juhi. Tada se udarih po celu -Pa ona je jela bistru kokosiju juhu sa kokosijim mesom bez tjestenine. Onda juha definitivno otpada, glavno jelo nije niti vidjela, a za predjelo je imala ananas. Zapalih novu cigaretu. -Mozda je pojela nesto prije nego sto je dosla u restoran, ti jebeni putnici samo gledaju da naprave sranje pa da mogu tuzit kompaniju kako bi dobili ostetu. -Cuo sam za to, rekoh, opravdavajuci sebe,

130 -Da, rece Stipe, ja san cuja da cak 40 posto putnika dolazi na krstarenje da ih neki djava pogodi, da bi onda od suda povukli koju milju dolara. -Ako je i tako, onda to ovdje nije slucaj rekoh, dok su mi ruke drhtale. Ugasih pola cigarete i zapalih novu.Covjece ona se pred nasim ocima napuhala kao balon, to je strasno. Sada mi je zlo jer ne mogu nikuda iz sobe, a ja neznam sto joj je i je li u opce ziva. Ponovno sam se stresao cijelim tijelom sjetivsi se da nije niti disala kada sam je donio u ambulantu. Tada neko pokuca na vrata. Pogledasmo na sat, 00:30. Joseph otvori vrata i u sobu udje Paolo. -Salvatore zeli da odmah dodjes kod njega u ured. Nisam niti slusao zavrsetak njegove recenice, vec sam hodnikom trcao kako bih sto prije dosao tamo. Pokucah na vrata. Avanti, zacuh sa druge strane. Otvorio sam vrata i usao u ured. Salvatore je stajao sa gomilom spisa ispred sebe. -Sve ovo moram ispuniti, rece -Kako je ona, rekoh ispod glasa bojeci se odgovora -Sada je stabilno, mada jos nije nista sigurno Netko pokuca na vrata. Salvatore me pogleda, a onda mahnu glavom u pravcu vrata, presutno mi govoreci da ih otvorim. U ured su usli Doktor i Kapetan. Ja sam se zamrznuo tu pored vrata vidjevsi njihova zabrinuta lica. -K...kako joj je Doktore, progutah pola litre sline -Mladicu, samo zahvaljujuci tvojoj reakciji i brzom djelovanju ona ce biti dobro. Srusio sam se na stolicu stavio glavu u ruke i zaplakao. Nisam se ni malo obzirao na to gdje sam i tko je pored mene, samo su mi u usima odzvanjale rijeci -Ona ce biti dobro. Doktor mi polozi ruku na glavu i rece, nemas razloga za brigu, saznali smo sto joj se desilo i ti zaista nisi niti malo kriv. Glavni krivac je sef kuhinje i on ce odgovarati. -Kakve veze ima on s tim? Sto je on ucinio? Kriv sam samo ja i nitko drugi, iako jos neznam gdje su se tu nasla jaja. -E, to je ono zasto smo dosli -Salvatore, okrene se Maitre D'-u, i ti snosis dio krivice -Ja !? Zasto ja? -Rece on skocivsi sa stolice -Je li netko danas na sastanku govorio o ikakvoj promjeni sastojaka u jelima sa jelovnika -Nije nitko jer nije bilo niti potrebe, jelovnik se nije mjenjao 6 mjeseci. -Ipak se je mjenjao, rece Kapetan Ja sam sutio i gledao u njih, nesto je bilo pogresno, osjecao sam to

131 -Koliko ja znam, Kapetane, nista se nije mijenjalo niti mi je itko iz kuhinje ista rekao -Onda on takodje nije kriv, rece Doktor, okrenuvsi se Kapetanu -No sto je bilo, recite mi molim vas bez zagonetki, a i ovaj mladic ima pravo cuti -Za predjelo, djevojka je imala unaj ananas sa bananom. A ta banana je bila umocena u Kokosove mrvice. -Da, rekoh ja Kapetan me pogleda i okrene se Salvatoreu ponovno. -Do sada je ta banana bila umakana u Javorov sirup, a onda u mrvice, ali kuhar se je danas odlucio na eksperiment koji je jednu mladu djevojku mogao stajati glave. Idiot je umjesto Javorovog sirupa, uzeo svjezi bjelanjak od jaja, to izlupao, pa u to umocio banane a potom u kokosove mrvice. U glavi mi sjevnuse njene rijeci, kada je rekla da su za njenu alergiju najopasnija sirova jaja, a bjelanjak joj moze biti smrtonosan. Ja sam odahnuo. Doktor mi je jos jednom stisnuo ruku, a isto je ucinio i Kapetan. Napustili su ured u kome smo ostali ja i Salvatore. On se ustane, te iz ormara sa strane izvadi Chivas Regal, jedini whiskey koji sam volio i natoci nam pola velike case svakome. Popili smo na iskap i ja i on, onda nam je utocio jos po jednu, digne je u zrak i rece, ovo nam treba. Zazvonio je telefon. Savatore podigne slusalicu i umornim glasom rece -Pronto...ured Maitre D Hotela, kako vam mogu po...oh to ste vi Kapetane, sto je sada? Klimao je glavom dobrih desteak minuta dok sam ja praznio casu za casom onoga Whiskey-a u iscekivanju novih vijesti. Si, segnore, rece i poklopi sluzalicu. Otpio je dobar gutljaj Whiskey-a pogledao u mene i rekao. -Do kraja ovog krstarenja neces raditi. -Zasto rekoh, sto joj se desilo -Njoj nije nista, ali mi ne mozemo izgubiti tako dobroga kuhara kao sto je Jean. U razgovoru sa glavnim uredom u Italiji (tamo je sada vec bilo 8 u jutro, jer ovdje je 2) objasnili su Kapetanu sto moramo uciniti. Ispricat cemo se toj obitelji i ponuditi im besplatno krstarenje, ako prihvate, odlicno, a ako ne bit ce problema. Cuo si vec od Doktora, da ti nisi kriv (hvala Bogu da sam bio tu inace bi se povjest vjerojatno ponavljala, a i dobro je to sto Kapetan ranije nije mogao nikoga dobiti), zato ti i tvoji pomocnici necete raditi do kraja ovog krstarenja, ali ce vam kompanija isplatiti place uvecane za iznose koje ste trebali dobiti od gostiju kao napojnicu. -To mi zvuci fer play rekoh, slazem se

132 -Za uzvrat oni ce optuziti tebe, ali samo pred gostima i reci ce im da si ti novi i tako to. Taj dio mi se nije svidio, ali nisam bio u poziciji da biram. -Dobro, idem sada, rekoh dok mi se u glavi lagano vrtilo i od vecerasnjeg uzbudjenja, ali i od whiskey-a kojega je u boci ostalo jos za debljinu kaziprsta. -Izvukli smo se, rece Salvatore (izvukla se i ona, a da nam je onaj debilni kuhar nesto rekao, do svega ovoga nebi niti doslo) Ipak, bio mi je drag taj kuhar pa nisam htio nista reci. Jean je bio francuz sa podugackim stazom na turistickim brodovima. Vrlo visok ali i nezgrapno gradjen. Imao je ogromna stopala malo sire ali spljosteno dupe i vrlo uska ramena. Karikatura od covjeka, a tako je i hodao.. U kuhinji je bio vrlo strog, ali izvan posla je bio izvrstan zabavljac. Jednom dok smo bili na picu u baru poslije posla pricao mi je da su prije otprilike godinu dana imali krstarenje, kada je nekakva Mormonska skupina zakupila brod samo za njih. Bilo ih je oko sest stotina, ali su platili kao da je brod pun. Bili su to, kaze, odlicni ljudi, iako kao gosti restorana, vrlo zahtjevni, te vrlo cudnih i nezgodnih pitanja kojima su obasipali konobare. Sa sobom su donijeli vrece nakakvog prirodnog caja i cak zahtjevali da oni donesu kompletnu hranu, sto naravno zbog nasih snabdjevaca nije bilo moguce. Jedan od nasih konobara (nije mu naveo ime) kod sebe je imao valjda najekstremniji, stol sa cetvero Mormona, koji su ikada bili na nekom putovanju. Dok je konobar prezentirao sto im se nudi za veceru jedan od tih ljudi prekinuo ga je i rekao. -Vi znate da mi jedemo samo i isljucivo prirodnu hranu, odnosno onu hranu kojoj znamo podrijetlo. -Cuo sam o tome. Rekao je konobar i pokusao nastaviti, no doticni ga je nekulturno prekinuo ponovno -Mi zelimo naruciti Hen (to je nekakvo malo pile, recimo velicine goluba, pa svaki gost dobije cijelo pile) -To vam je jako dobra odluka, lagao je konobar -Tu je sada problem, nastavio je cangrizavi gost -Ne nije problem, rece konobar, imamo ih dovoljno Nakon sto je jedino taj nametljivac narucio pile, a ostalih troje nesto drugo, pozvao je konobara da dodje do stola. Nevoljko, konobar je prisao i ljubazno mu se nasmijesivsi rekao. -Svidja li se gospodinu piletina -U redu je, jeo sam i bolje, no nije bitno, mene zanima sto je to pile prije smrti jelo, kako bih znao od kuda dolazi taj okus. Konobar se malo nasmijao, no vidjevsi da su lica svih cetvero gostiju savrseno ozbiljna, uozbiljio se i on.

133 -Ali gospodine, siguran sam da okus toga pileta ne dolazi od zadnjeg jela, vec od zacina koji se stavljaju da bi jelo bilo ukusnije -A,a,a, tu grijesis mladicu. Rekao mu je. Vidis bas to zadnje jelo odredjuje kvalitetu mesa Konobar se ispricao rekavsi da to nije znao te da ce dovesti kuhara, on neka onda pita njega. Tada je dosao red na Jeana. Koji je svojim velikim nezgrapnim koracima usao u restoran u pratnji konobara. Ovaj mu je diskretno ukazao na gosta (ne upiruci prstom jer to je na brodovima zabranjeno). Jean je prisao gostu, stavio obadvije ruke na bokove, te rasirivsi svoje x noge rekao -Dobro vece, ja sam Jean, sef kuhinje, kazite mi sto bih mogao uciniti za vas. Gost je ponovio pitanje s ruba pameti, mozda malo i preko toga ruba, a Jean ga je mrtav hladan upitao moze li podici njegov tanjur. Gost, zbunjen, dao je tanjur Jean-u, dok se u kutu pored side stand-a konobar vec rusio od smjeha. Jean je podigao tanjur, te se poblize zagledao u pile i tada mu dao odgovor koji je ovoga potpuno zbunio, rekao je -Oh, mon diu, bas se ovoga maloga nevaljalca sjecam -Da? Rekao je gost u cudu -Da ! Rece Jean, ovaj ovdje mali gangster nije htio nista jesti prije egzekucije -Ne? Rekao je gost, ponovno u cudu, ne shvacajuci da se ovaj zeza -Ne, on je narucio samo casicu konjaka i Kubansku cigaru, prije nego smo mu stavili maramu na oci. To je izrekao, poklonio se i otisao Svi za stolom su se valjali od smjeha osim toga gosta, koji je bio ocigledno uvrijedjen i ljut. Zalio se je naravno, ali to nije bio problem jer je diretor Hotela razgovarao prethodno sa vodjom cijele te grupe i ovaj se je takodje slatko nasmijao gluposti toga covjeka.

Amazonsko krstarenje zavrsili smo u Belemu i krenuli za Rio de Janeiro. Pomalo me je ta jednolicnost posla pocela zamarati. Smetalo mi je najvise to sto svi mi lazemo njima (gostima) i svi oni nama. Svi se predstavljamo u laznom svjetlu, pokazujuci jedni drugima lazne osmjehe, lazuci o sebi i svojoj proslosti, koja u vecini slucajeva i nije bas interesantna, a sve to u svrhu dobre price, kako bismo izvukli sto vecu napojnicu. Najbolje su prolazili oni koji su uz dobru pricu znali i neke madjionicarske trikove, neki su isli cak i tako daleko da su gostima pokazivali slike neke razrusene kuce sa 7-8 male ocigledno izgladnjele djece ispred

134 ostataka kuce. Oni su drzali goste na uzdama i mogli su im raditi sto hoce. Svaki konobar gostima predlaze sto da jedu za veceru, opisujuci to jelo posebnom naglasenoscu na izuzetan ukus i izgled, te minimalnu kaloricnost, naravno, jela koja preporucamo su ona najeftinija sa najljepsom dekoracijom na tanjuru. Problem je uvjek bio predzadnjeg dana krstarenja kada se posluzuje jastog. Nije to naravno cijeli jastog nego samo njegov rep. To je pored fillet mignona najskuplje jelo. Svaka kompanija trudi se da prodje sto jeftinije pa konobarima unaprijed ispiru mozak sa tim da ce slobodan rucak dobiti onaj konobar ciji gosti naruce najmanje jastoga ili fillet mignona (i sam sam osobno ta dva jela najvise volio). Gosti na brodu u pravilu mogu naruciti koliko i sto zele, a konobar je tu da ih vodi i nametne im svoju volju, a to je u nekim situacijama strahovito tesko uraditi, jer ako jedan gost za stolom naruci jastoga, gotovo u pravilu svi za stolom naruce isto, dovodeci time moju mogucnost za slobodan rucak na minimum i cineci me nervoznim i ljutitim. Mi (konobari) moramo stati ispred stola i gostima prije vecere objasniti da je piletina bolja od jastoga, jer jastog ima previse kolestrola i slicne lazi. Mi prvenstveno moramo zadovoljiti goste u svakom pogledu, radi nas samih, bez obzira na cijenu, a to nije bilo niti malo jednostavno. Tako pricajuci o jastogu 8 sekundi, a o piletini i ostalim jelima 10 minuta krecemo na uzimanje narudjbe. Kada dodjem do prvoga gosta, te ako mi taj, pored sve moje price i truda, ipak naruci jastoga, najradije bih mu slomio ruku od bijesa, alim u se ipak smjesim. Nerviralo bi me i kada bih predao busboju narudjbu sa 18 jastoga (od 20 gostiju, onih dvoje koji nisu narucili vjerojatno bi bili alergicni na ljuskase), a on mi dodje nazad govoreci kako su u kuhinji ljuti na mene zato jer netko drugi ima naruceno samo 3 ili cetiri jastoga. Nikako nisam mogao dokuciti sto oni pricaju gostima. U to vrijeme, konobari su poceli jedni drugima postavljati male zamke ili smicalice u restoranu, naravno, da niti ja nisam ostao postedjen tih smicalica. Naime jedno vecer dok sam stajao ispred stola za kojim je sjedilo 8 gostiju i uzimajuci narudjbu od prvoga gosta do mene, odjednom osjetih uzasan smrad. Auh, pomislim u sebi, gledajuci u gosta, ovaj se usrao do grla. Medjutim taj gost a i svi ostali za stolom gledali su u mene kao u idiota. U njihovim ocima vidjelo se pitanje "pa covjece sto si jeo da tako smrdi", ocigledno sigurni u to da sam ja prdnuo. Znojio sam se i bio sav crven u licu od neugodnosti, cak su i gosti sa susjednog stola mahali rukom ispod nosa pogledavajuci u mene. Ja sam zelio propasti u zemlju od neugodnosti, jer sam znao da oni svi misle da sam ja pustio smrdljivog golubica, a ja sam naprotiv bio siguran da je to ucinio netko od gostiju. To je osim pogleda proslo presutno i ja sam

135 preznojen otisao od stola. Kasnije sam saznao da je to nova podvala mojih kolega konobara, a sastoji se u tome da dok jedan konobar stoji okrenut gostima, drugi konobar mu pridje iza ledja plaho prdne, priceka par sekundi i onda ode. Naravno konobar koji uzima narudjbu je previse zauzet da bi vidio onoga iza sebe, pa krivi goste, koji, zauzeti jelovnicima ne primjete nikoga da je dosao i ucinio tu glupost. Druga " fora " bila je slamka. Zakonom fizike, kada se prstom zacepi jedan kraj slamke, a drugi kraj umoci u vodu, u slamki ostaje onoliko vode koliko je slamka umocena u vodu, sve dok se prst ne ukloni sa drugog otvora, a tada sva voda iz slamke iscuri. Zatim bi se prislo konobaru koji uzima narudjbu od gostiju i u prolazu bi mu se slamka stavila u djep hlaca, sto osobito mrsavi kakav sam bio ja ne bi primjetili jer su djepovi zjapili otvoreni poput malih pecina. Nakon toga bezobraznik bi uklonio prst sa slamke i voda bi iscurila u djep konobaru ostavljajuci dovoljno vremena onome tko je to ucinio da ode sa mjesta zlocina. Ono sto bi uslijedilo je vrlo neugodno jer (bio sam zrtva tomu nekoliko puta) covjek ima osjecaj kao da se toga trenutka upisao, a ako su crne hlace nesto izblijedile to bi se i te kako vidjelo, pa bi konobar uz ispriku otrcao u WC da vidi sto je to nesvjesno napravio, cudeci se i pitajuci se sto je razlog. I ja sam se odlucio uzvratiti istom mjerom. Kada sam osjetio napetost u stomaku otisao sam iza onoga bandita koji je pustio goluba iza mene praveci mi neugodnost kakvu davno nisam osjetio. Vidio sam da su i on i njegovi gosti vrlo zauzeti, prisao sam mu tiho iza ledja a onda prdnuo tako glasno da su se svi u krugu desetak metara oko mene okrenuli i uputili mi, znate vec kakav, pogled. Mislio sam da cu se srusiti kada mi je prisla Sandra, uhvatila me za ruku i rekla, "hajde, svakomu se to moze desiti". Ostao sam bez rijeci, to mi je kao trebala biti utjeha. Niti sa slamkom nisam bio puno bolji, jer sam prisao nekakvom bucmastom konobaru ciji se djep nebi otvorio niti skalpelom i ispustio mu vodu po cipelama, sto je i on a i gost do njega odmah primjetio, te se on okrenuo meni i upitao me "zasto to", a gost me je smrknuto gledao. Naravno da, osim crvene boje lica, drugoga odgovora nisam imao. Niti prodaja vina nije bila nista laksa nego jelovnik. Morali smo gostima objasniti kvalitetu vina, okus, kakav buke pruza i sve ostale epitete alkoholnom picu koje je i onako tu da te razveseli bas kao i rakija i pivo, a ne da ga gledas i mirises . Tako sam jednom prilikom preporucivao vino gostima, a na upit kakvo vino preporucam, (na susjednom stolu sam vidio duguljastu bocu sa vinom predivne, izrazito crvene boje i neznam zasto sam mislio da je slatkastog okusa) odmah sam odgovorio Tavel Rose. Izuzetno vino, slatkastoga ukusa, ali vrlo pitko. Naravno, poslusali su me i

136 narucili to vino. Donio sam bocu i elegantnim potezima koje znaju samo najbolji francuski Garlson-i, otvorio sam bocu i usuo u casu prvom gostu do sebe. Nagnuo je casu i zatim cijeli sadrzaj ispljunio u tanjur. Ja sam stajao i gledao u njega ne znajuci sto mu se desilo, vjerojatnno se zagrcnuo. Pogledao je u mene i rekao -Ovo je nesto najodvratnije sto sam u zivotu stavio u usta Jos uvjek sam ga gledao, a drugi su gledali u mene -Probaj, rece mi, uzevsi casu ispred svoje zene -Ne bih gospodine, rekoh, radim pa... -Probaj, rece naredjujuci mi Nasuo sam malo u casu i istresao sav sadrzaj u sebe. Bilo je upravo onako kako ga je gost opisao. Kiseli uzas, kakav ni najveci zagorski alkohlolicar ne bi probao. Odvratno -Cini mi se da je pokvareno, rekoh da se izvucem iz te neugodnosti Prethodno sam gostima pricao da, ako nesto u sto se svakako razumijem onda je to vino, te da i sam proizvodim hektolitre vina kod kuce u Hrvatskoj (moj ujak ima mali vinograd sa 100-200 l vina godisnje). Zapravo gotovo sve sto sam znao o vinu bilo je brati grozdje kod ujaka, a onda to vino i piti. -Nema problema, donesi drugu bocu, nasmjesi mi se isti onaj gost Otisao sam po novu bocu, otvorio je i rezultat je, naravno, bio isti. U njihovim ocima primjetio sam sumnju glede moga poznavanja vina, stoga im preporucih izuzetno dobro bijelo vino Opus 1, da bih u baru saznao da ne postoji opus 1 bijelo vino, vec samo crno. Drhteci vratih se do stola i rekoh im da nam je nestalo bijelog Opus 1, te da imamo samo crno. Na to se jedan gost promeskoljio i rekao, -Zaista nikada nisam cuo za bijeli Opus 1, no dobro donesi nam crno, samo nam vec jednom daj vino Otisao sam po vino, a barmen me je potapsao po ramenu i rekao "bravo decko". Nisam znao razlog toga tapsanja pa sam samo slegnuo ramenima. Posluzio sam gostima vino i oni su bili odusevljeni. Otisao sam do blagajne, otkucao svoju sifru i zabezeknuo se u racun. Vino je kostalo 480 dolara. Jedna boca, buteljica od 7 dcl!!! Odnio sam racun i njihova reakcija bila je poput moje samo puno zesca. Covjek koji je narucio vino digao se od stola i rekao -Ovo je pljacka, ne mozete jednu bocu vina naplatiti 500 dolara -480, rekoh tiho -To je isto vikao je gost, zovi mi managera jer ja to ne placam ( a polokat si mogao, pomislih ) -Dobro rekoh Pozvao sam managera, on je nesto tiho pricao sa gostom i ja sam izvisio, jer je manager rekao gostu da je to na racun kuce jer

137 konobar nije znao cijenu, sto je nedopustivo. Nakon vecere Paolo me pozvao sa strane, uvalio mi u ruke nekakvu knjizurinu o svim svjetskim vinima i jednu manju sa cijenama svih vina na brodu. -Ocekujem da do sutra navecer znas sve cijene, a do prekosutra, znas sve o vinima. -Pokusat cu rekoh. Knjiga o vinima je bila na Talijanskom jeziku. Nisam naravno naucio gotovo nista osim cijena vina. Stoga su nam ponudili kurs za Someliera na koji se nas desetak konobara prijavilo. Odusevljeno sam to prihvatio, jer jos jedno zanimanje nije na odmet, a ako se moze zavrsiti za vrijeme radnog vremena onda je to bas to sto zelim. Nije bilo za vrijeme radnog vremena nego izmedju rucka i vecere i to u danima kada brod plovi. Trebalo mi je puna dva dana da zamrzim i vino i svoju glupost sto sam se prijavio, jer na svakom tom "ucenju" o vinu sam vodio tesku borbu sa snom, a i ovi konobari, pa i taj Somelier koji je dosao iz San Fransica samo da bi nama odrzao dvotjedno predavanje, nervirali su me do krajnjih granica. Na predavanju smo svaki imali po sest casa poredanih u luku na stolu ispred nas. Prvi dan sam, naravno, probao svako vino a svako sam i progutao, pa sam imao poteskoca sa izlaskom iz "ucionice" nakon predavanja. Najvise me je nerviralo foliranje mojih kolega koji bi, vjerojatno, da im kazu, da ono ispred njih nije vino nego magareca pisalina, to i priznali, ali bi nastavili mirisati i vrtjeti onu casu svako malo zabadajuci nos u nju. Svaki puta kada bi nam Somelier nalio vina u casu morali smo odrediti na sto nas podsjeca ukus toga vina. Pa bi se javio Christopher, Francuz, koji se valjda smatrao kompetentnim da ocjenjuje vino. Uh, kako me je to nerviralo. Kusali smo nekakvo bijelo vino Poully Fusse. Normalno suho bijelo vino koje je meni najbolje u kombinaciji sa mineralnom vodom tvoreci nikada ne prevazidjeni gemist ili spricer. On bi uhvatio casu, kruznim elegantnim (citaj: pederskim) pokretima zavrtio tekucinu u casi zatim bi je prineo nosu, pa onda jos jednom zavrtio klimajuci glavom, a onda bi kompletan sadrzaj u hipu istrasao u grlo, cmoknuvsi glasno, tako da bih mu najradije zavrnuo vratom. Potom ga ucitelj kojem su na nosu popucale kapilare od pretjeranoga kusanja ove delikatese, upita: -Onda Christoper, kakvim ti se cini ovo vino -Odlicno, cijena (60 $) mu potpuno odgovara, okus mi je nesto izmedju zelene jabuke i pokosene trave (e, sad bi ti ja rekao, pomislih) dosta je suho, idealno za bijelo meso i ribu Samozadovoljno crvenih obraza sjeo je na stolicu. Christopher je bio blijed covjek koji bi se zarumenio i kada sa nekom djevojkom prica telefonom. Bio je po prilici debel i gotovo bez vrata, a njegovi

138 bucmasti obrazi dobro su odgovarali njegovoj potpuno obrijanoj glavi pa me je ta kombinacija podsjecala najvise na buldoga. -Bravo Christophere, to si vrlo lijepo rekao (naucio je napamet vikao sam u sebi, jer sve osim onoga sa jabukama i travom pise u knjizi, tamo se, doduse, spominjalo nekakvo voce, ali se nisam mogao sjetiti koje) Dosao je red na mene, ja sam probao Chardonay. Nije mi se bas svidjao ukus (ja sam pristalica kutjevacke grasevine), pa sam malo vrtio casu, a potom cijeli sadrzaj sasuo u grlo. -I...sto kazes, je li dobro. Molio bih ostale da zapisu na papir sto je Goran pogresno uradio. -Pa...tako, tako, rekoh iskreno -Kakav je Buke -Tko? rekoh -Buke ! Pripiti ucitelj je postajao pomalo nervozan zbog moga ponasanja -Buke je dobar (sto god da ta rijec znaci ) jedino mi se ukus bas ne svidja -Cijena ovom vinu je 120 dolara, ne mozes reci da nije dobro. ( meni je bolja grasevina od 26 kuna, pa jos kapljica mineralne, eh) -Dobro je, ali meni bas ne odgovara -Ti vjerojatno imas profinjeniji ukus. Na sto te podjeca ukus ovoga vina -Iskreno ? upitah -Naravno, kako drugacije -Na kisele krastavce, a zavrsni ukus u ustima je kao kiseli kupus Zagledao se u mene otvorenih usta, ucinilo mi se da mu je od ljutnje pukla jos poneka kapilara na nosu, dok su se moje kolege valjale od smjeha. -Dragi kolega molio bih vas da napustite ovo predavanje! Rekao mi je vrlo ljutito Otisao sam, ali me je Salvatore drugi dan vratio nazad na predavanje i on je bio ljut. Pozvao me u svoj ured i nakon kraceg uvoda o tome kako sam ja jedan od najboljih konobara, zapoceo sa torturom o tome kako moram spustiti noge na tlo jer ja nisam zvijezda ovoga broda, te kako svoje privilegije iskoristavam za spavanje, opijanje i povaljivanje cura i tomu slicno ( to je istina, rekoh tiho u sebi ). Na kraju kada sam vec uhvatio kvaku na vratima rekao mi je -Ah da, od danas vise nemas slobodne dorucke, radit ces sve sto rade i drugi, mozda ti to pomogne da se spustis na zemlju ( Koliko vam je naplatio za svoja proseravanja o vinu taj ocigledni

139 alkoholicar, koji je, cuo sam, pio po dvije butelje vina samo uz veceru ). Nije mi se to najmanje dopalo, ali nisam mogao nista uciniti, a i shvatio sam da sam ipak samo broj bas kao i drugi na brodu, netko bez koga se moze. Na nasem putovanju vec smo bili stali u Salvadoru, te Rio de Janeiru i Santosu (Brazil), Montevideo (Urugvaj) Buenos Airesu i Mar del Plata (Argentina), te smo krenuli za Cape Horn. Taj isti Cape Horn kojeg su se bojali moreplovci sirom svijeta bio je pomalo razocaravajuci za mene jer sam mislio da ce biti uzbudljivo, ali more bilo kao ulje i bez daska vjetra. Ne znam kad tu bude uzburkano more jer sada je bilo i previse mirno. Tri dana kasnije culi smo da se tu na stjenama uslijed velikih valova razbila jedna jedrilica, ali su se svi uspjeli spasiti. Produzili smo dalje prema nekoliko manjih gradova u Chileu, a potom smo ostali dva dana u Santiago de Chile. Potom smo produzili za Limu u Preuu. Tu smo imali dan i noc i na put smo krenuli sljedece jutro. Lima, a narocito njena luka, je najopsanije mjesto koje sam vidio u zivotu. Vece prije dolaska Kapetan je preko razglasa govorio svima i putnicima, a i posadi da nitko ne izlazi sam na obalu jer je opasno. Trebalo nas je biti najmanje 7-8 u grupi. Christian nije slusao ili onakav zbunjen nije cuo sto je kapetan govorio pa je opljackan. Oteli su mu sat, novcanik, cak i kajis sa hlaca. Izasao je sam i sa rukama na dupetu zaputio se u razgledanje, grupa momaka prisla mu je i zatim ga okruzila, a jedan od njih mu je odmah poceo trgati sat sa ruke. Vikao je, no vikali su i oni nekakve navijacke pjesme i nitko ga nije mogao cuti. Dobro je i prosao, sa samo nekoliko modrica na ruci i glavi. Mogao je proci puno gore. Ja sam zavrsio sa Someliera i sada sam znanje prenosio na Sandru i Sang Ponga, cesto se pametujuci vise nego sto je to potrebno. U Limi su se ukrcali novi gosti i vjerujem da je cijeli muski dio broda ostao zapanjen kada su gosti (gosce) poceli ulaziti. Bilo ih je 800, i sve su bile mlade djevojke iz Argentine, starosti oko 18 godina. U tom dobu po nekim pricama koje sam cuo one prelaze i zvanicno od djevojcica u djevojke. Latinoamericka ljepota tih jedrih djevojaka uljepsala je cijeli brod, a sve musko osoblje na brodu izgledalo je 200% urednije, ocesljanije i uljepsanije nego li ikada do sada. Bio je tu bum kakav nismo ocekivali nikada, a namjerno nam nisu niti rekli da one dolaze. Bile su toliko jednostavne za posluzivanje da nitko od nas nije imao gotovo nista za raditi. Sve sto ih je zanimalo bili su Partiji i tulumarenja po cijelu noc. Buduci da one nisu imale niti jednoga muskarca sa sobom, svi mi konobari bili smo im na dnevnom jelovniku koji su koristile iznad svih ocekivanja. Od nas 60-tak konobara (muskih)

140 predpostavljam da jedino Ferdi (Vannesa) i naravno Christian, nisu barem ljubili neku od tih 800 ljepotica. Svi mi ostali osjecali smo se kao Brad Pitt, George Clooney i ostali. Za vrijeme jedne vecere dok sam, noseci cetiri tanjura sa jelom u rukama, stao pored stola sa osam djevojaka, osjetih kako mi se otvara slic i necija ruka pretrazuje moje medjunozje. Meni je bilo neugodno, ali nisam mogao nista, a i prijalo mi je. Dok su se druge djevojke smijuljile lupkajuci jedna drugu po ramenu meni je iz jednoga od tanjura curio sos na stol, ali to naravno nisam primjetio. Brzo sam se pribrao podjelio tanjure, okrenuo se i zakopcao slic namigujuci djevojci koja bi komotno mogla raditi na Discovery kanalu, zbog svoje umjesnosti u istrazivanju nepoznatih terena (pa, sad nepoznatihneznam bas). Kada sam podjelio jelo svima prisao sam tom istom stolu i rekao -Veceras vas djevojke sve pozivam van, a obecavam vam i decke, potom se okrenuh istrazivacici, i rekoh joj, ti si moja. Ona je, pokazalo se kasnije bila najraspustenija od svih ostalih sedam djevojaka. Bili smo tada u Ekvadoru. Izasli smo van nakon vecere i tusiranja, koje je zajedno sa oblacenjem, brijanjem i nabacivanjem raznih mirisa, trajalo 46 sekundi, te se uputili u bar nedaleko od broda. Bio je to lijep nevelik bar kojeg smo nas 12 (8 cura i 4 muskarca) ispunili gotovo cijelog. Nakon sto smo napokon svi sjeli prisao nam je konobar te nas upitao sto cemo popiti. Na moje iznenadjenje nije imao nikakvu olovku ni papir. ( Pravis se pametan, pomislih, zelis da impresioniras cure, a sad cu ti ja pokazati). Radeci na brodu naucio sam barem jednu stvar koja je korisna, a to je, zapisi svaku narudjbu, jer ako pamtis lako ti se moze desiti da nesto zaboravis. Ja sam sjedio zadnji u redu od prve djevojke od koje je uzeo narudjbu. A islo je ovako, konobar bi dosao do nekoga od nas ( po redu kako smo sjedili ) i rekao -Izvolite, sto zelite za pice, smjeskajuci se zavodnicki curama -Prva: Malibu -Druga: Gin-tonic -Treci: Duplu votku -Cetvrta: Gin-Tonic -Peta: Casu crnog vina Nastavio je pitati nigjde ne zapisujuci narudjbu, cekao sam ga da mi dodje na penal -Sesti: Scotch on the Rock -Sedma: Casu bijelog vina -Osma: Gin-Tonic -Deveti: Long Island Ice Tea -Deseta: Gin-Tonic

141 -Jedanaesta: Bailyes Dosao je red na mene,( pa... da te vidimo pametnjakovicu, pomislih u sebi) -Ja cu takodje pivo, rekoh -Hvala, rece, nakloni se i krene prema sanku. Na pola puta se zaustavi i zamisli (moj trik radi pomislih). Nesto je brojao na prste te nekoliko puta nijekajuci zatresao glavom. Okrenuo se i crven u licu od neugodnosti, ponovno nam prisao -Oprostite rece zbunjeno. Ali tko je jos narucio pivo (buduci da sam onoga trenutka kada je otisao od nas sve ispricao drustvu, jave se trojica mojih prijatelja, digavsi ruke. -Mi. Rekli su u glas -Oh. Ok, rece potpuno zbunjeni konobar Otisao je i zatim preko sanka gledajuci u nas nesto uzurbano brojao, a grasci znoja su se vec poceli primjecivati na njegovom celu. Donio nam je pice potpuno pobrkavsi svako zensko pice. Nama muskarcima je donio svakom po pivo, a na tacni mu je ostalo i viska pica. Bio je toliko smjesan da su djevojke upadale od smijeha. Vjerujem da se vise nikada nije ponasao Macho, kada su mu neki decki sa curama dosli na pice. Popili smo tu jos dva pica (sada je sve narudjbe zapisivao), a onda se ustali, zatim Samir (Marokanac, najljepsi i najzgodniji medju nama, no nismo bili ljubomorni, jer djevojaka je uvijek bilo puno, pa bi se i za nas nesto naslo) rece da je usput vidio Banggy Jumping. Idemo skakati. Svi su u glas prihvatili tu ideju, a ja sam mislio o tome kako bi mu lijepo stajala polomljena noga. Naravno da sam hodajuci do bara i ja vidio da ljudi skacu Bunggee Vidjevsi da su se bas svi odusevljeni prijedlogom, nisam mogao uciniti nista, a kako i da se sada pokazem kao nekakav strasljivac i da onda nemam sanse kod cura, prihvatih i ja. Platili smo racun, presli nekih 10-tak metar i ja se ispricah jer moram otici nazad u bar, posto na kratko moram u WC. Svi se laganim korakom zaputise naprijed, a ja se vratih u bar. Stao sam uz sank i stidljivo rekao konobaru -Trodupli whiskey i Budwiser (morao sam negdje steci hrabrosti) On me je gledao malo zacudjeno, ali mi je bez rijeci nasup pice i otvorio pivo. Istresoh whiskey u jednom trzaju niz grlo, a zatim nagnuh pivo zcjedivsi ga na iskap. E, to je bilo to. Osjetih kuhanje u stomaku, ali nije bilo straha. -Da platim, rekoh konobaru. On podje rukom u djep i izvadi novcanik. Onog trenutka kada ga je otvorio meni je ono kuhanje u stomaku prevrsilo mjeru i sav sadrzaj koji sam istresao maloprije iz sebe, poput vulkanske lave sada izbacih u njegov novcanik, a

142 dobar dio i na kosulju. Osjetio sam se lakse, dok me on sa otvorenim novcanikom punim Whiskey-a i Piva sa dodatkom nekakvih nepoznatih mrvica, gledao ocima okorjelog ubojice. Stavih 100 $ na sank i izletjeh van poput torpeda, dok je on trcao zamnom. Nije naravno isao daleko jer nije smio ostaviti bar otkljucan, a i bio je sav izbljuvan. Trceci sam stigao do drugoga bara, nekih 200 metara dalje. Moje decke i nase gosce vidio sam na drugoj strani ulice, nisu me vidjeli, ali nisam niti zelio da me vide. Usao sam u drugi bar, na brzinu narucio gusti sok, platio ga, potom otisao u kupatilo, oprao lice, ruke i vrat, te izjurio iz bara niti ne gledajuci na sok. Ubrzo sam se pridruzio ostalima i nastavili smo hodati do bunggee jumpinga. Bila su to nekakva dva krana koji podignu covjeka na tridesetcetrdeset metara visine i onda mu gore privezu nekakve gume za noge, a potom ovaj skace, lastu, prijelom, svrdlo i tako dalje. Prisli smo nekoj kucici nalik na kiosk i prijavili se za skakanje. Jedan skok je bio 50 dolara. Okrenuh se istrazivacici, za koju sam saznao da se zove Marisa i iskusnim glasom joj rekao -Ovo je najskuplji bunggee na kojem sam bio -Vec si skakao rece zainteresirano i sa dozom divljenja mojoj hrabrosti koju sam joj primjetio u ocima -Hahah, nasmijah se. Skakao ? Sa ogromnih stijena, a ne sa ovoga bezveznog krana ( napravih izraz lica pokusavajuci sliciti na Supermana, te pruzajuci jednu ruku prema gore, da me shvati) Samir prekide moje hvaljenje pozivajuci me da dodjem do njega. Ispricah se Marisi pokretima James Bonda i odoh do Samira, no ona je isla zamnom. -Moramo na vaganje, rece Samir -Vag... zagrcnuh se, kakvo vaganje. Zasto ? -Da bi znali koju jacinu guma da nam stave na noge kako a ujedno i kako kajisi ne bi popucali kada nas sila tih guma povuce natrag -Zar to niste radili prosli pita, upita me Marisa -Nismo, neznam kako to da se sad to mora raditi, izbjegavao sam pogledati Samira -Takodje moramo ostaviti i svoje podatke u slucaju nezgode kako bi znali koga da kontaktiraju Malo mi je popustilo desno koljeno i ja blago pokleknuh od straha. Koljena su mi klecala, a zeludac je lucio tone adrenalina koji su mi se razbacali kao milijuni mrava po cijelom tijelu, izazivajuci zmarce u svakom pojedinom dijelu tijela. Sto jos necu raditi kako bih pribavio naklonost neke cure, pa makar i za jednu noc. Ja nisam normalan, sto me je tjeralo da i dodjem ovdje. Zaustih da kazem Samiru da bi bilo najbolje da odustanemo zbog vremena, jer bi nam bolje bilo za nekim sankom nego ovdje, ali presutjeh, kada

143 sam osjetio Marisinu ruku na svome laktu, dok Sam ja pratio Samira na vaganje i potpise, poput osudjenika. Od djevojaka naravno niti jedna nije htjela skakati. Rekle su da je to samo za prave muskarce, a to smo nas cetvorica. Da, bila je u pravu, "Pravi Muskarci" su bas bile odabrane rijeci za cetvoricu idiota. Stao sam na vagu, a covjek sa druge strane upitao me zelim li, kada skocim, uci u more do pasa. Odgovor je bio, -Apsolutno ne...nakon skoka namjeravam ici jos u grad, a ne pada mi napamet da idem mokar (pokusah opravdati svoj strah pred curama). -U redu rece covjek, stavivsi mi nekakvu karticu u ruku i rece, ti si sljedeci -Ja...zasto ja...pa ima nas cetvorica, zasto ja da idem prvi. -Ti si sve vec obavio, rece nestrpljivo i pozove ostale. Neki maldic u kratkim hlacama i golog tijela dodje do mene i rece mi da podjem s njim. Toga puta od kioska do krana koji me je dizao na platformu slabo se i sjecam, znam samo da je on dosta brzo hodao, a ja trckarao iza njega. Kran nas je popeo na nekakvu platformu velicine otprilike metar i pol sa metar. Hodao sam po njoj sa oprezom fakira koji hoda po zeravici. Nije to bas bilo hodanje po platformi vec vise izbjegavanje ovoga tipa jr buduci da ograde nema mogao me je lako zapeti i srusiti. Buduci da se cijeli zivot bojim visine (kada bih mjenjao sijalicu kod kuce, stojeci na stolici, netko me je morao pridrzavati) dolje nisam smio niti pogledati. Ipak u jednom trenutku sam pogledao dolje i vidio ljude velicine onih vecih mrava. (Joj, pomislih u sebi, ovo ne bu islo nikako, a,a,c,c, no way). Dok sam ja tako preplasen razmisljao osjetih da mi onaj tip neso petlja oko glezanja na nogama. Nisam se pomaknuo, jer sam se bojao napraviti o najmanji pokret, da ne bih upao dolje u ambis. -Sto to radis? Upitah ga uplaseno -Stavljam ti strikove na noge, evo vidis ovdje na ceduljici pise tvoja kilaza i tvoje zelje u vezi skoka, kao sto su uranjanje u vodu i slicno Pogleda me u oci i nasmjesi se -Molim te da to odmah skines. Kakvo jeb... uranjanje. Ja u stvari ne bih niti skakao. Nema sanse da se uronim u vodu, u stvari znam sto cemo uraditi. Ti mahni onome gorili sto vozi kran da nas pokupi i spusti dolje, a ja ti za to dajem 100 dolara, onim dolje reci da mi je pozlilo ili da su se ti strikovi pokvarili, sto god hoces (samo sto nisam poceo grcati) samo me spustite dolje, hocu mami. Dok sam mu ja to pricao, on mi je pricvrstio oba tj. sva cetiri konopca za gleznjeve i gledao u menem, sa ustim razjapljenim od smjeha. Meni ne da nista nije bilo smjesno nego bih ga najradije

144 opalio nogom dok je tu dolje, ali sam se bojao da se ne okliznem pa ne odem za njim. Cinjenica da sam vec bio vezan zaista mi nije nista znacila, u ostalom nisam niti vidio gdje je svezan drugi kraj toga gomenog strika (koji se sastoji od mnostva onih tankih gumica koje smo mi obicno koristili za pracke u skoli) -Ne boj se, salio sam se da ces uroniti u vodu, samo do vode ides i to je to. No dobro privuci se do ruba platforme. Nevjerujem da bi me i tegljac dovukao do toga ruba, mada od njega i nisam bio udaljen vise od 20 centimetara. -Ja odavde ne idem nikuda, ne tim putem, zovi onoga da me spusti i to je to, dajem ti 200 dolara, dat cu i njemu 100, dat cu vam cjelu ustedjevinu, spustaj me zvat cu policiju. -Ma samo si se malo uplasio, rece ne skidajuci osmjeh sa lica -Malo...nisam siguran da se nisam upisao, a tebi je to malo -Hajde povuci se -Necu i gotovo -Dobro daj da ti skinem te trake -E takvog te volim,... za ustedjevinu sam se salio (rekoh sa olaksanjem, a u sebi sam mislio, kad dodjemo dole mozes dobiti jedino 200 uDavorca sakom i to u minuti) Tada osjetih kako mi se noge podizu od poda i kako me onaj debil gura prema ivici platforme. Urlao sam koliko sam najjace mogao, hvatao se za zrak, jer se on vec povukao, a ja izgubio ravnotezu i osjetih kako padam prema dolje. Mislim da sam se od straha poceo gusiti. Padajuci stavih ruku na vrat i osjetih nesto kao dvije kuglice. Nisam bio siguran jesu li to mandule ili moja vlastita jaja potisnuta centrifugalnom silom ravno u moje grlo. Vidio sam kako mi se more priblizava, ispruzih ruke i zazmirih, ali nisam dodirnuo vodu, ne, ova glupa guma vratila me je gotovo na pocetak, odakle sam poceo padati. Vidio sam onog decka (citaj: majmuna) gore na platformi i ucinilo mi se da se je valjao od smjeha. Slatko sam mu opsovao majku novozelandsku, i htjedoh mu jos nesto reci, a onda opet slobodni pad i tako jos 5, 6, 8, neznam koliko puta. Na kraju kada se taj gumeni strik umirio ja sam ostao vjesiti glavom prema dolje nekih 25 metara iznad plaze. Sada se je kran poceo micati i ja osjeti a se spustam. Spustio me je na pjesak a neki drugi tip mi je prisao i rekao da ostanem lezati par minuta te me prekrio vlaznim rucnikom. Nisam lezao ni 20 sekundi usto sam se, malo zateturao i otisao do ekipe. Uzivao sam gledajuci njihove zeleno bijele face. Jedino je Samir imao boju bijele kave, jer ipak je Arap i tamnoput. Pitali su me uzbudjeno kako izgleda gore, a ja sam im rekao da je ista osoba izumila bunggee jumping i giljotinu, pa neka si misle i neka strepe, mene je i onako zamalo srcenjak opalio, a i jaja su mi

145 bila u grlu. Poslije sam uvjek govorio da sam Bunggee skakao tri puta- prvi puta, zadnji puta i nikad vise Djevojke su bile prekrasne, ali nakon cetiri dana provedena s njima i s obzirom da vise niti jedan dorucak nisam imao slobodan, bio sam vec potpuno slomljen. Samir je bio jos gori od mene, on je po danu hodao poput zombija. On je bio Busboy, a njegov konobar bio se Ismael, Turcin koji se jedini javno deklarirao kao gay. Jedno jutro dok smo djevojkama servirali dorucak (a dosle su gotovo sve, jer su isle na izlet, bili smo tada u Columbiji), Samirov konobar je nasuo salicu kave i dao je Samiru da je odnese jednoj od djevojaka. Samir je pospano uzeo salicu, i lijenim pokretima se uputio do stola. Zastao je na nekih pola metra od stola, otpio gutljaj kave iz salice dok su ga djevojke zbunjeno gledale (znale su da nam u restoranu i kuhinji nije dopusteno konzumirati bas nista) i zaspao stojeci i drzeci salicu u ruci. Stajao je tako nekih 2-3 minute dok mu nije prisao usplahireni Ismael, koji je usput u Samira bio zaljubljen do bola te mu jednom cak ponudio 1000 dolara samo da ovaj prenoci s njim u krevetu, sto je Samir sa gnusanjem odbio, i probudio ga, nakon cega je ovome ispala salica iz ruke, a on sam nije imao pojma gdje je. I kada bi obicni gosti bili na brodu, a ne ovakve krasotice, Samirova soba je uvjek bila okupirana goscama. Mada nismo smjeli imati nista sa goscama na brodu, Samir je bio taj koji je to pravilo prekrsio puno puta. Nazalost, prije Ismaela Samira je opazio i Head Waiter te su ga kasnije zvali u ured i tamo su mu rekli da mu je to zadnja opomena pred iskljucenje. To jutro smo posluzivali otvoreni buffet za dorucak. Otvoreni buffet je nesto poput Svedskog Stola samo ogromno, duzine nekakvih 20tak metara, gdje se gosti sami posluzuju, a mi samo gledamo da li nesto nedostaje kako bismo javili kuharima koji bi potom nadomjestili jelo novim. Bio sam gladan kao vuk, ali nije bilo nikakve mogucnosti da bih negdje nesto pojeo. Obilazio sam oko buffeta pretvarajuci se da cistim i pazim da li nesto nedostaje. Tada sam vidio nekakvo jelo jako lijepog izgleda, bila je to mala glavica luka omotana haringom. Tako je dobro izgledalo da sam odlucio ukrasti jead taj zamotuljak pa sto bude. Uzeo sam ga, okrenuo gostim i Head Waiterima i strpao cijelo jelo u usta i poceo zvakati. Vec kod prvoga ugriza shvatio sam da je riba potpuno prijesna, sto mi je bilo toliko odvratno da sam se najezio, ali nisam imao izlaza, izbaciti ribu i luk iz usta nisam mogao, a u blizini sam primjetio Head Waitera kojem je samo nedostajala palica i kapa da bi bio policajac, nije mi preostalo drugo nego sve to progutati. Poslije me je bolio stomak, ali nije mi padalo na pamet da nesto

146 pojedem jer mi se zeludac zatvorio od ogavnosti prema ribi i hrani u opce. Nije mi to bilo prvi put da sam pojeo ili popio nesto sto nisam trebao. Sjecam se jos na prvom brodu dok sam jos bio novak, nakon burne noci zacinjene ogromnim kolicinama alkohola, Stjepan i ja smo pripremali stanice za dorucak. Bili smo zedni jer je alkohol isparavao iz nas, pa je Stjepan pitao jednoga od iskusnih konobara, ima li kakav juice da nam pomogne doci sebi. Ovaj mu je odmah odgovorio da ima jedan - Prune Juice (sok od suhih sljiva), a to je i jedini juice koji pomaze mamurluku, rekao je da je pakiran u manjim konzervama te da bi tri konzerve trebale biti dovoljne da mu potpuno uklone mamurluk. Stjepan mi je to odmah dosao reci i mi smo ukrali svaki po cetiri konzerve toga juice-a, koji je bojom podsjecao na jako prljavu vodu, nesto poput mulja, ali je bio ukusan i sakrili se u WC da to popijemo. Moram priznati da nam je obojici i te kako prijao -Ovo lijeci rekao je Stijepan -Da, mislim da cak mogu cuti zvuk gasenja vatre u mojoj utrobi -Svaka cast onom tipu sto nam je rekao za to -Da, svaka cast, rekoh, osjecajuci se malo bolje Uredili smo stanice i stali pored stolova kako bi docekali goste koji su poceli ulaziti u restoran. Osjetih lagano kruljenje u stomaku, ali nisam tome pridavao paznju. To se juice Hrvoju sa alkoholom u stomaku. Nasmjesih se toj svojoj dosjetci, te radosno pozdravih prvoga gosta koji je prisao stolu. Nasuo sam mu kavu i upitao ga zeli li mozda Muffin ili Donat, odgovorio je potvrdno, a ja se prosetah do susjene stanice i uzeh (ne)prijatelju busboy-u tacnu sa vec priredjenim muffinima, cruoasanama i donatima, buduci da svoje nisam imao, jer malo sam zakasnio jutros, pa dok sam ja dosao na red da izmem Muffine i ostalo, toga nije vise bilo. Prisao sam gostu i stipaljkom za vadjenje leda ( vilicu i zlicu jos nisam naucio koristiti) stavio mu na tenjur zeljeni Donat. Okrenuh se od gosta, a pored mene protrci Stjepan nadzvucnom brzinom i ode u kuhinju. Posao sam za njim da vidim sto mu se desilo jer me je zbunio svojom brzinom. Usao sam u kuhinju, ali njega nije bilo tamo, jeda kuhar mi rece da se uputio u WC, koji se nalazio jedan kat nize. Uputio sam se tamo i pozvao ga. Javio se stenjuci. -Sto se desilo, upitah ga gledajuci u vrata WC-a kao da pricam sa njim. Jos uvjek je stenjao a zaculo se i glasno puhanje, slicno onome kada se zena poradja. -Ma...mislio sam da cu... tiho prdnuti jer nisam... mogao izdrzati rece, u stomaku mi je kuhalo...kao...u... vulkanu ali umjesto onoga sto sam ocekivao krenula je...lava.

147 -Hoces reci da si se ukenjao u gace, rekoh pokusavajuci zaustaviti bujicu smjeha koja mi je navirala na usta -M...malo, mislio sam da je vise, ipak moram baciti gace -Dobro, moram sada gore, posluzit cu i tvoje goste dok se ti ne vratis -Huh, hvala ti Vratio sam se u restoran i uzurbano sipao kavu mojim i njegovim gostima usput objasnjavajuci Head Waiteru, te njegovom i mome konobaru sto mu se desilo, a tada osjetih da se i meni desava isto to. Trcao sam koliko su me noge nosile do WC-a koji je srecom bio prazan. Stjepan je vec bio otisao. Dok sam se tako olaksavao netko naglo uhvati za kvaku i zurno pokusa otvoriti vrata. -Zauzeto je zar nevidis rekoh Engleski -Shit, zacuh sa druge strane Stjepanov glas -Stjepane jes li to ti rekoh -Da ja sam, hajde izlazi moram opet -Tek sam usao, slagah Bila su tu dva WC-a, ali iz nama, poznatih razloga, drugi WC je cistac uvjek zakljucavao jer je u njemu drzao pribor za ciscenje. Sada sam cuo korake kako odlaze od WC-a. Stjepan je otisao traziti drugi WC. Cijelo to jutro smo naizmjenicno trcali u WC kriveci alkoholna isparavanja za to, nesvijesni toga da nam je onaj konobar koji nam je "pomogao" zapravo smjestio prporucujuci nam sok od suhih sljiva koji starijim gostima sluzi za protjerivanje. Kasnije smo saznali da je jedna konzerva dostatna za lijepu kakicu, dvije su se koristile kod velike zacepljenosti, a mi sa cetiri konzerve smo se otvorili poput sampanjca. Odmah smo zamrzili toga konobara koji nas je napravio budalama. Kasnije smo i mi naucili u koje svrhe se taj juice treba koristiti, a to je sipanje u vrc sa kavo te posluzivanja iste smjese gostima ono jutro kada se iskrcavaju sa broda, ali samo onim gostima koji nas prethodno nisu platili ili bi nam platili nekakvu mizeriju. Zatim bismo cesto pogledavali kroz prozor, dok su se gosti ukrcavali na autobus koji ih vozi na aerodrom, kako jedan po jedan unezvjereno istrcavaju iz autobusa drzeci se istovremeno za stomak i za straznjicu. Takve goste smo izuzetno mrzili jer su svi znali da nam je jedina placa njihova napojnica, a oni koji nisu znali, saznali su to od nas. Napustili smo Ekuador i kroz Panamski kanal zaputiili se u Cartagenu (Columbija). Zaista lijep grad i ja se pored svih djevojaka odluciti pozvati Sandru da izadje samnom na pice. Odgovor je bio upravo onakav kakav sam i ocekivao.

148 -Nemoj se zamarati samnom, imas puno cura oko sebe, pa i onako ne znas kako da zadrzis hlace zakopcanima, a takve bi ti uz mene ostale cijelu noc. -Nemoj se ljutiti, rekoh, da sam znao da ti to smeta izlazio bih samo s tobom i ne bih drugu niti pogledao Pogledala me ispod oka smjeseci se i rekla -Ne zaista mi se ne ide nikuda, od kada su ove cure na brodu svi muski osim Ferdija i Ismaela su pogubili glave. Jeste li se pogledali kako izgledate. Mislis da nisam primjetila kada ti je ona crnka gurnula ruku u slic. Pa sto cu u gradu, Stipe i Leonarda su jos zajedno, ali i to nece biti dugoga vijeka jer on stalno hoce za vama i kada sam s njom ona mi uvjek kuka, a to mi se ne slusa. Izaci cemo nekom drugom prilikom. -Ok, nemoj se ljutiti, bio sam po malo frustriran, izaci cemo kada ti to budes zeljela, ja te vise necu pitati da izadjes samnom, radije bih pitao Sang Ponga. Slatko se nasmijala i rekla da ce ona mene uskoro pozvati jer sam se ja i onako previse istrosio ( bila je potpuno u pravu, istrosio sam se i materijalno i emocijalno). Gitaru koju sam ponio od kuce prodao sam jer sam odlucio kupiti neku bolju. I sada sam svirao na gitaru koja je pripadala kompaniji, a zvucila je otprilike kao da pokusavate odapeti zice na dnu limene kante za smece. Masinice su joj bile pokvarene pa se nije mogla niti nastimati kako spada, a to me je izludjivalo, pitao sam se kakav je gitarist taj Gino i odgovor sam dobio od Salvatorea koji mi je rekao da je Gino imao prekrasan glas i da je izgledao jebeno dobro, ali gitarsko umijece mu je bilo negdje na razini drugog razreda osnovne skole. Nisam htio kupovati drugu gitaru sve dok ne stanemo negdje u Americi, ali nisam izdrzao i kupio sam je u Cartageni. Bila je to lijepa gitara, Yamaha, plave boje, osrednjeg zvuka i toliko teska za sviranje da sam imao zuljeve na jagodicama, a jedino dobro na njoj bio je tvrdi gitarski kufer sa plavim plisom unutra. Platio sam je 400 dolara i nakon dva dana odlucio sam je prodati, sto sam rekao i mojim kolegama na poslu, ali gotovo nitko nije svirao gitaru, pa samim tim je nije zelio niti kupiti. Tada mi je prisao cistac restorana i pitao me mogu li mu pokazati gitaru. Nema problema rekao sam, pitajuci se od kuda mu novci za gitaru, buduci da sam znao da mu je mjesecna placa negdje oko 700 dolara, a on nije dobivao napojnicu jer sa gostima nije imao nista. Bio je to jedan mrsavi crnac po imenu Woods ( svi smo ga zvali Tiger po njegovom popularnom prezimenjaku) iz St. Vincenta u Karibima, uvjek tih, povucen i nasmijesen. Svima nam je bio drag, mozda bas zbog toga osmjeha, ali i zbog mizerne place, a radio je doista naporno. Kada smo zavrsili sa ruckom (sada smo bili na putu ka Bahamima)

149 otisao sam u sobu i nedugo zatim netko je pokucao na vrata. Ustao sam se, gol do pasa i otvorio vrata. Bio je to Woods -Hi Tiger rekoh, od kuda ti Prosao je pored mene u sobu i rekao -Dosao sam vidjeti gitaru ako ne smetam -Ne smetas naravno, mislio sam da ces doci nakon vecere, ali mozes je pogledati i sada ako hoces. -Volio bih Pokazah mu na kufer i on ga podize a potom njezno spusti na moj krevet, otvori ga i rece sa nostalgicnim smjeskom. Oh kako je divna. -Da lijepa je (presutjeh njene ocajne performanse), probaj je malo svirati. Sviras li vec dugo gitaru? Trebao si mi reci mozda smo mogli zajedno svirati nakon vecere pa bi i ti dobio nesto love. -Ne, neznam svirati nista od instrumenata, ali moj brat je izvrstan, a ima nekakvu staru gitaru kojoj cak i dio nedostaje, pa bih ga volio iznenaditi kada uskoro budem isao kuci. Moram priznati da me je malo zbunjivao taj Woods. Naime svaki puta kada bih ga sreo u nekoj luci isao je negdje uzurbano i izgledalo je kao da sve luke zna na pamet i zuri se kao da ima sa nekim ima zakazan sastanak. Nisam tomu odavao nikakvu paznju, jer sam bio uvjeren da zuri u javnu kucu. Do sada sam se vec uvelike uvjerio da crnci imaju jos vecu potrebu za seksom od bjelaca. -To je lijepo od tebe sto hoces gitaru kupiti bratu! Koliko mu je godina? -Ima 16 godina i ne zanima ga nista drugo nego Reagge. -Super rekoh, cuj ja sam je platio 400 dolara, dat cu je tebi za 350 je li to fer ( Nisam mu zelio naplatiti vise za to smece, ali ipak je bila bolja od one sto ju je njegov brat imao) -Necu moci kupiti, imam 200 dolara i to nakon sto sam posudio 30 dolara, rece pogledavsi me s tuznim izrazom lica. Bez obzira sto je gitara bila relativno losa, jos uvjek sam je platio 400 dolara, pa kako sada da je dadem dvostruko jeftinije Pokusah se pogadjati sa njim, ali bio je vjestiji od mene, a njegov zalosni izraz lica sa kojeg je nestalo onoga stalnog smijeska, porazilo me potpuno. -Sto da radim s tobom? Ok, daj mi 200 dolara i tornjaj se van iz sobe. Pazi da nikome ne pricas o nasem "deal-u" jer ce mi se smijati tjedan dana. Izvadio je dvije potpuno nove novcanice od po 100 dolara i gurnuo mi ih u ruku, a onda se na brzinu izvukao iz sobe ne rekavsi niti hvala. Buduci da sam za sve uvjek trazio neko logicno opravdanje, ovo njegovo ponasanje opravdao sam sa njegovim mjestom

150 stanovanja i ociglednom ne kulturom. No, jednu za stvar nisam mogao naci opravdanje, a to su dvije novcanice od 100 dolara koje, cinilo mi se, nitko osim njega i mene jos nije dirao. Nije li mi rekao da je posudio 30 dolara, pa od kuda mu onda dvije novcanice od 100 dolara. Osjetih da me nasamario, obukoh majicu i ljutito krenem za njim da ga upitam za razjasnjenje ove tajne. Samo sto sam izasao na hodnik gotovo se sudarim sa Stipom. -Kuda tako brzo? upita me -Idem nesto pitati Wood...( Tu zastadoh jer sam znao da ce, ako mu kazem, za to veceras znati i drugi, a to sam htio izbjeci), u stvari mogu ga pitati kasnije, rekoh. Stigli smo u Nassau na Bahame i ja sam se sada ponasao kao da sam stigao u Slavonski Brod. Vodio sam drustvo na mjesta gdje sam vec bio, a potom sam ih odveo u Hotel Atlantis gdje sam se ja, folirajuci se, pred curama okusao u Black Jacku, te izgubio onih 200 dolara od gitare u roku od 2-3 minute, a da pri tome nisam ni shvatio pravila igre. Bahame smo napustili u jutro i zaputili se ka Cape Canaveralu. Tu su se nase naporne gosce imale ugovoreno trodnevni izlet u Disney World. Buduci da su gosce napustile brod odmah nakon dorucka, a da sada vise nismo imali gostiju, sve smo na brzinu pocistili, te sve sto je imalo ikakve veze s restoranom odnijeli u kuhinju na generalno pranje i rastapanje u kloru. Pocistili smo restoran prije 12 sati i krenuli u kabine kako bi se presvukli i otisli u grad. putem prema kabini zaustavio me Salvatore i gledajuci u mene vrlo ozbiljno rekao mi da dodjem u njegov ured. Moram priznati da sam se uplasio, te sam ga pratio bez rijeci. Otkljucao je ured usao unutra i pozvao me da udjem. Sjeo je za svoj stol i rukom mi pokazao na stolicu. Sjeo sam, a on s obadvije ruke prodje licem kao da se umiva, zagleda se u mene pomalo podbuhlim ocima i rece -Nisi primjetio da smo te zadnja dva tjedna cesto pratili kako radis i ponasas se u restoranu Ja ih nisam primjetio, ali su me Sandra i Sang Pong upozorili na to. -Primjetio sam, ali nisam znao da radim pogresno i da sam se uvalio u nevolju, rekoh tiho sa strahom u glasu -U nevolji? Pogleda me zacudjeno. Zasto bi bio u nevolji? -Pa nesto valjda nije bilo u redu kada ste me ovdje pozvali -Ha Ha, nasmijao se slatko, pomazeci otkucajima moga srca da dodju na normalu. Nisam te zato zvao, uozbiljio se, ali mrvica smjeska mu je jos titrala na licu. Kao sto sam ti rekao, promatrali smo te i donijeli odredjene zakljucke. -Da? Rekoh znatizeljno

151 -Paolo nam je tek sinoc rekao da je pricao sa zarucnicom i ona ne zeli da on vise radi na brodu. On mi je bio desna ruka, to znas. -Znam, rekoh (nisam znao) -U razgovoru sa Kapetanom, Direktorom hotela, a i ostala dva Head Waitera, mislimo da bi mu ti bio idealna zamjena. Najbolji si od svih, mada jos uvjek ne mislim da si bas najbolji konobar, misljenja sam da bi bio najbolji lider. Zagrcnuh se. -Ho...hocete reci, da mi nudite mjesto Head Waitera -Upravo to rece smjeseci se -Nisu li na ovome brodu Head Waiteri samo talijani, -Tko ti je to rekao, Pietro je Rumunj ( gad se i nama i gostima predstavljao kao Talijan, a i Talijanski jezik je govorio odlicno) Nisam mu to htio reci -Tako sam samo mislio, ali ako me ne smatrate najboljim konobarom, kako to da mi nudite tu poziciju, koristite li se mozda metodom Henry Forda ( tu tezu sam jednom procitao u nekim novinama i odmah mi se dopala), pokusah se nasaliti jer mi je sada vec sve bilo ljepse. -Kakva ti je to metoda? -Kada su Henry Forda upitali kako, izmedju toliko radnika, zna koje radnike da postavi na mjesto poslovodje, on je odgovorio " Vrlo lako, odaberem najlosije radnike koji ujedno i bjeze s posla i postavim ih na mjesto poslovodje. Na taj nacin sam izgubio loseg radnika, a dobio sam poslovodju koji zna sve smicalice onih losih i stiteci svoju placu i dupe nece im dozvoliti da ponavljaju ono sto je on sam radio" Glasno se nasmijao i rekao mi da je to izvrsna metoda, ali da nema veze samnom, jer su prateci me posljednja dva tjedna shvatili da sam zaista zasluzio promociju. Ne znam koliko je tomu kumovalo Klausovo pismo ciji sadrzaj nisam jos uspio saznati, ali kako bilo da bilo ovo je izvrsno. Pitao sam ga sto mi je sada raditi, a on mi je odgovorio da Paolo ima let danas poslije podne, pa ako zelim od veceras mogu prijeci u njegovu sobu. (To, pomislih u sebi, dva covjeka u kabini dvostruko vecoj od moje sadasnje kabine u kojoj nas je cetvorica). Otisao sam u grad i pjevusio cijelim putem. Sandra je bila samnom i zadirkivala me, obisli smo nekoliko barova, te otisli u postu nazvati kuci. Usput sam sam kupio Ani nekakav parfem i narukvicu (Sandra mi je pomogla u odabiru, a meni je bilo zao sto u njenim ocima nisam vidio niti traga ljubomore) pa sam joj pored uobicajene razglednice poslao i to. Na brod smo se odlucili vratiti u 4 sata poslije podne, ali samo na kratko, otusirati se, presvuci i u nocni zivot.

152 Izasli smo iz mini busa i uputili se na brod pred kojim je stajalo barem 8 policijskih auta, dva kombija i puno policajaca. Sandra me uhvatila za ruku i uplaseno potrcasmo do broda da vidimo sto se desilo. Nekakvih 200 metara od broda postoji zicana ograda, te kapija sa zastitarom koji prilikom ulaska pregledava nase identifikacione kartice, kako se ne bi uljezi uputili na brod (pojam slijepi putnik odavno ne postoji, osim ako je covjek zaista slijep i putuje brodom). Predali smo mu kartice na pregled. Prvo je provukao Sandrinu karticu i rekao joj da prodje, na ekranu se pojavilo moje ime i slika, ali je pored pog imena pisalo: To Report Immediately! -Prijavi se svome supervizoru, rekao mi je 80-togodisnji starcic, koji je tu bio jer mu je ocigledno nedostajalo novca za lijekove -Sto se desilo, upitah Nije me cuo jer je vec pozdravljao novopridoslog uposlenika, vjerojatno me ne bi cuo niti da me je gledao u oci. Pogledah u covjeka iza sebe i ucini mi se poznatim. Zastadoh i pogledah ga jos jednom, nisam se prevario, poznavao sam tog covjeka po prilicno dobro. Bio je to Greg, Head Waiter sa moga prethodnog broda. Pitao sam se sto radi ovdje ali mu se nisam javio jer sam zurio javiti se Salvatoreu, da vidim sto se to dogadja, a i zasto mu se moram javiti. Otisao sam u sobu ispracen zabrinutim Sandrinim pogledom. Tu me je cekalo iznenadjenje. Kada sam stupio unutra shvatio sam da je svjetlo vec upaljeno, a na mom krevetu stajao je i njuskao jastuk veliki Labrador. Pored pisaceg stola stajao je jedan podeblji policajac kome je na kosulji pisalo FBI, a do njega na stolu sjedio je drugi stariji i kurpulentniji sa istom oznakom na prsima, ali i sa oznakama na rukavu za koje sam znao da znace narednik, obojica su bili vrlo kratko osisani bas kao i ja. Vjerujem da sam u potpunosti problijedio, jer mi je onaj sto je stajao pored stola izvadivsi nekakav predmet gurnuvsi mi ga pred nos, rekao -"sjedi". Sjeo sam poslusno na Temuov krevet i to mi je malo pomoglo da ne upadnem jer su mi noge klecale. -FBI, rekao je covjek drzeci nekakvu knjizicu sa metalnom plocicom, moramo razgovarati Sada sam shvatio da sam takvu plocicu vidio na filmovima kada bi likovi iz FBI hvatali kriminalce, te im onda stavljajuci im lisice pokazivali tu plocicu u koznom okviru, govoreci im njihova prava da sute. Bilo mi je malo muka od nekoliko piva koje sam popio, a da nista od jela nisam probao, jer sam se cuvao za vecerasnji izlazak i veceru s drustvom. Ono pseto na mom krevetu nije prestajalo njuskati ostavljajuci obilne kolicine sline na mome jastuku, a ponesto i na mojoj pidjami. -D...Da, rekao sam, preplasen kao lane

153 -Mi smo iz odsjeka za suzbijanje narkomafije, rece onaj sto je sjedio polako se ustajuci i prilazeci meni Nisam rekao nista, nisam se usudio ni glasno disati. Znam da sam posljednji joint popusio jos u Surinamu kada mi nije bilo dobro, zar su me cekali da dodjem cak ovdje kako bi mi zapaprili zbog toga. -Ja bih se morao sastati sa supervizorom, rekoh ustajuci polako i nesigurno Onaj kurpulentniji koji mi je prisao, rukom mi je dotaknuo rame i lagano me gurnuo nazad na krevet i ja se iz polusjedeceg vratih u sjedeci, gotovo lezeci polozaj. -Ne ides ti nikuda, rece, budi dobar i suradjuj s nama i neces imati problema. -Dobro, rekoh osjecajuci kako su mi usta potpuno suha, a ruke mokre od znoja -To volim, rece kurpulentni, kojemu sam tek sada primjetio ogromnog Magnuma kakav je, sjecao sam se nosio Sledge Hammer, ali i onaj priglupi policajac iz Policijske akademije. To me je jos vise uplasilo, pa sam disao sve ubrzanije, osjecajuci se kao da sam vec optuzen zbog dilanja droge. -Imas li nam sto za reci -Nemam bio sam sa jednom djevojkom u grad...ugrizoh se za usnicu sto sam spomenuo djevojku, sada ce sigurno i nju maltretirati, pomislih -Tvojom djevojkom, progovorio je sada onaj drugi dubokim glasom -Ne, nije mi ona djevojka...nazalost, pokusah se nasaliti, ali ozbiljni izraz njihovih lica govorio mi je da za sale ovdje zaista nema mjesta -Gdje ste bili danas, rece kurpulentni Rekao sam mu sve gdje smo bili i sto smo radili od izlaska do povratka na brod. -Znaci ipak ste bili i u Posti! A, sto ste tamo radili -Rekao sam vam da smo nazvali roditelje i prijatelje telefonom, a ja sam poslao paketic mojoj bivsoj djevojci. -A ipak si poslao paketic. -Da Narednik se okrenu ovom drugom i rece -Idi gore i javi nasim momcima da odmah nazovu postu i stopiraju slanja i raspored svih posiljaka, niti jedna posiljka ne smije izaci iz poste, jesi li razumio. Gotovo je vikao izgovorivsi zadnje rijeci, a meni se od straha pocelo spavati. Takav osjecaj jos nisam dozivio. Debeljko je izasao, a ovaj nastavio torturu mojih zivaca. Pas je sada lezao na mome krevetu i isplazio jezik do posteljine, kao da je

154 pretrcao barem 20 kilometara. Bio je to lijep pas zutkaste dlake i vjerojatno najveci Labrador kojeg sam ikada vidio. -Koliko si tocno paketica poslao, rece narednik gledajuci me u oci tako napadno da su me prosli trnci. -Samo jedan, rekoh -Sto je u stvari bilo u njemu Ponovio sam mu sadrzaj paketica i pozalio sto sam ga poslao. -Jesi li samo ovdje isao u postu -Ne, rekoh iskreno. U postu sam isao u svkom gradu gdje god smo bili. -Tako sam i mislio i koliko si dobivao po paketicu. -Kakvom paketicu, rekoh, sto koliko sam dobivao? -Za Cocain koji si slao, koja ti je bila cijena ? -Kakav Cocain, o cemu vi pricate, nisam nikada niti vidio Cocain, a i nisam, niti bih ga probao -Znam, znam, rece. Velika vecina vas dilera ne uzima nista jace od Kamilice, ali zato trujete druge do iznemoglosti. Gledao me je kao da ce mi svaki tren odvaliti pljusku od koje bih se, uzimajuci u obzir velicinu njegove ruke, vjerojatno barem upisao. Onaj debeli se vratio, i rekao -Naredba izvrsena, posta nece slati nista dok nasa ekipa ne stigne onamo da pregleda sve pakete, rece zadihano. -Dobro, okrene se ponovo prema meni. Dakle... Poceo me je vec nervirati. Shvatio sam do sada, da sam ocigledno bio osumnjicen za dilanje droge, a ovaj tu misicavi me je ispitivao u siframa. Prica o nekim paketima koje sam poslao okolo, a ja sam do sada za gotovo 4 mjeseca poslao samo jedan paketic u kojem je bio parfem i narukvica. -Sto dakle? Gospodine ne znam sto da vam odgovorim jer ne ne razumijem o cemu pricate. -Naravno da ne razumijes, niti jeda od tvojih prijatelja nista ne razumije, zato sto osim dilanja drugo nista i ne znate, ovo vam je jedini nacin da dodjete do brzoga novca. Zaustio sam da mu odgovorim da ne dilam nista nego radim kao konobar, ali debeli inspektor ga uhvati za ruku i nesto mu tiho rece. Cuo sam misicavog narednika kako mu s pola glasa sapce da je prenaglio jer mrzi tipove kao sto sam ja. Pridje mi debeli i rece -Ustani Ustao sam se. -Pruzi ruke -Zasto ? Rekoh -Vise se nemoj usuditi postavljati pitanja, ovdje pitamo mi tebe. -Dobro, rekoh i ispruzih ruke

155 -Stavi ruke na ledja i okreni se, rece debeli Tada osjetih da mi na ruke stavlja lisice. Potom me uhvati ispod ruke, otvori vrata i lagano me gurne na hodnik. Krenuli smo, a ispred nas protrci ono pseto, sa druge strane hodnika vidio sam da mi je prilazio Stipe, ali bilo je i drugih konobara koji su me u cudu gledali dok su me policajci vodili na komandni most. Tu su bili i svi supervizori, nekoliko policajaca i jos dva tipa iz FBI, jedan od njih bio je nizak i vrlo guste crne kose, te lica izbrazdanog oziljcima, drugi je bio crnac vrlo visok i celav,, skladinh crta lica i vrlo lijepo gradjen a njegovo lice ulijevalo mi je nekakvu nadu, jer mi se cinio pravednim. Nitko od njih nije niti malo slicio inspektorima i agentima koje sam vidio na filmovima. Shvatio sam da su zapravo ta dvojica inspektori, a ova druga dvojica, koja su me sprovela ovdje, su vjerojatno nizi po funkciji. -Skini mu lisice, zapovjedi crnac debeljku pored mene. Ovaj izvadi kljuceve i skine mi licice. Osjetih olaksanje, dok su svi moji nadredjeni gledali u mene sa zabrinutim izrazom na lici. -Sjedi rece goran pokazujuci rukom na visoku stolicu pored malenog kormila koje je stajalo uglavljeno u nekakvu dugacku kutiju ispunjenu bezbrojem dugmadi, radarskih sistema i ostalih nepoznanica. Sjeo sam i pokusavajuci suspregnuti nelagodu koju sam osjecao pogledah u Salvatorea i upitah ga tiho -Sto je ovo? Sto se desilo? Nije mi odgovorio samo je jedva primjetno mahnuo rukom. -Poznajes li Abrahama Woods-a, upita me crnac koji mi je prisao, stavio nogu na precku moje stolice i potom se nalaktio na koljeno gledajuci me iz blizine -Ne, rekao sam iskreno. Tko je on? -On je cistac restorana. Crni momak iz St. Vincenta, rece -Oh, Tiger,...poznajem ga...zar mu se je nesto desilo. Prisao mi je onaj kurpulentni koji me je doveo i grubo mi se unijevsi u lice procjedio -Ovdje pitamo mi, a ti odgovaras, ovo ti je zadnja opomena -Nema nikakve potrebe da tako govoris sa njim, Bob-e, sve dok mu se ne dokaze krivica ovaj momak je nevin, stoga prepusti meni da mu postavljam pitanja, a njemu da ih postavlja meni. Bio sam mu zahvalan na takvoj reakciji. -Da gospodine Peterson, razumijem, rece Bob, i povuce se poput kujice, repa savijenog medju nogama, u stranu. -Nije mu se nista desilo...ne jos, rekao je Peterson -Ali ne razumijem, zasto mene ispitivate u svezi s njim, pa ja ga znam samo iz vidjenja, gotovo nikada nisam porazgovarao sa njim, sve do nekidan kada sam mu...

156 Zastadoh ovdje ne zeleci spominjati da sam s njim imao ikakve poslove, jer je ovaj ocigledno nesto gadno zabrljao. -Kada si mu sto...? Reci sve sto znas, mozda ti to pomogne jer nisi bas u najboljoj situaciji, rekao je ozbiljnim glasom Peterson Nisam se sada mogao izvuci, previ se sam rekao da bih se sada mogao povuci, odlucih da budem iskren do kraja i kazem mu sto se desilo. Uostalom, osim povremenih jointa, a u zadnje vrijeme niti to, sa drogom zaista nisam imao nista. Mada pred prijateljima to nisam nikada priznao, ja nisam nikada u zivotu niti izrolao joint, jednostavno nisam znao kako se to radi. -Prije nekoliko dana, poceh s pricom, prodao sam mu gitaru, a posto je siromasan, prodao sam mu novu gitaru duplo jeftinije nego sto sam je kupio -Siromasan?...ha, ha. Pa ti si za njega vjerojatno obicni klosar. Pratimo ga vec nekoliko mjeseci i uvjek bi nam nekako izbjegao, ali ono sto je napravio danas izuzetna je glupost. U gitari je je pokusao prenijeti 6 kilograma kokaina. Znali smo da je nabavio kokain, pa smo ga cekali sa psom i dok je nas glazbenik prolazio pored nas pas je gotovo promukao od lajanja. Nas je zanimalo sto rade tvoji otisci prstiju na gitari, kojih ima jako puno. U tom trenutku u komandni most udju tri policajca i jedan od njih se priblizi Petersonu, sapnuvsi mu nesto tiho na uho. On se nasmjesi, pruzi mi ruku i rece. -Tvoja posiljka je provjerena i nema vise razloga da te duze zadrzavamo, brod smo takodje cijeli pregledali i nismo nasli nista. Sada nam je jasno da je nasa pticica radila sama. A gitara, pa jos u kuferu mu je bila dobra ideja, problem je samo sto nije znao da ga pratimo. Sada ce imati vremena da je nauci svirati, jer od tamo gdje vjerojatno ide ne odlazi se kuci bas tako brzo. -Kupio je gitaru za brata koji ima 16 godina i ima samo ostatke gitare na kojima uci svirati kod kuce. Rekoh dok je u meni sve treperilo od zadovoljstva. -Gnjida, rece Peterson. Njegovi roditelji u opce nisu lose stojeci, brata nema ali ima sestru koja studira medicinu. On je cini se jedini odmetnik iz obitelji. Toliko o mojoj procjeni ljudi i moga mekoga srca, na svoju stetu pomazem njima, a oni to iskoristavaju. Zlo mi je od takvih idiota i pozeljeh mu da u zatvoru gitaru nauci svirati kao Segovia, a za to bi mu trebao cijeli zivot.

157

158

Bilo je vec jedanaest sati na vecer kada su nas pustili da izadjemo sa komandnog mosta. Petersona sam zagrlio i gotovo poljubio, ipak sam se suzdrzao jer ovo je Amerika i tu se muskarci ne ljube. To sam znao iz iskustva, jer na prethodnom brodu, na mome drugom po redu krstarenju kada sam po prvi puta imao prave goste dozivio sam zbog toga neugodnost. Naime nakon cetrnaest dana svakodnevnog druzenja s gostima nekako sam se navikao na njih, pa su mi nakon dva tjedna krstarenja bili poput starih dobrih prijatelja. Zadnje jutro, nakon dorucka, pripremajuci se se za odlazak prvi mi je pristupio jedan bracni par srednjih godina. Do mene je dosla zena, pruzila mi ruku i zagrlila me tako jako da sam vec cuo kosti koje su mi pocele pucketati, potom me je odvojila od sebe i poljubila dva puta. Potom mi je prisao njezin suprug, ali ovaj puta sam ja preuzeo inicijativu, te sam ga zagrlio snazno, a onda se odvojio od njega i poljubio ga dva puta. Covjek je stao i u cudu gledao u mene. Nije mi bilo jasno sto sada nije u redu, pa isto to je i meni napravila njegova supruga. On je kimajuci glavom pokupio kufere i krenuo, nije me niti pozdravio. Stajao sam tu ne znajuci sto da radim. Pridjoh njegovoj zeni i upitah je, -Zar sam nesto krivo uradio Pogledala me i nasmijala se, zatim me ustinula za obraz i rekla -Trebao si nam reci da si gay, mi bismo te razumjeli, ali moj muz nije bas pristalica homoseksualaca, pa je otisao uvrijedjen -Ja gay, rekoh uzbudjeno, nisam ja gay, ja volim zene, zasto mislite sada nakon toliko vremena provedenog samnom da sam Gay. -Pa poljubio si moga muza u lice i to ne jednom nego dva puta -Oh Boze, pa to je kod nas obicaj, mi se svi ljubimo na rastanku, na slavljima i tome slicno, muski muske, zene zenske, svi, i nitko zbog toga nije homoseksualac, pa nisam ni ja. Pozdravite ga i recite mu da se kod nas ljubav iskazuje na druge nacine. Otisla je, a ja nikada vise nisam poljubio niti jednog Amerikanca, cak i kada sam dosao kuci nisam se muskarcima priblizavao na distancu vecu od rukovanja. Dan poslije nemilog dogadjaja sa drogom uputili smo se praznoga broda na dry dock. Bilo je to najljepsih sedam dana koje sam ikada proveo na brodu. Ova kompanije nije bila toliko jeftina kao ona prethodna, pa nas nisu rasturali od posla, pace, radili smo od 8 11 u jutro, a isto radno vrijeme nastavilo se kada smo stigli u dry dock. Mislim da od tih sedam dana putovanja nije prosao niti jedan dan bez velikog partija, na najgornjem decku. I ono vrijeme koje smo sada imali za raditi ja nisam radio nista nego sam samo kao

159 poslovodja prolazio okolo i nadgledao kako se radi. Sada sam bio Head Waiter i bilo mi je odlicno. Jednu vecer dok sam pricao sa nekim djevojkama prisao mi je Greg, a ja sada smo zamjenili uloge, sada je on bio konobar. Vec sam vise puta u prolazu pored njega primjetio da se dosta osjeti na alkohol, ali, mislio sam, niti sam nisam puno bolji nakon ovoliko partija. -Mladicu, rece mi, mislim da smo mi radili zajedno, gledao me polupijanim ocima i crvenog nosa. Cinilo mi se da se malo previse raspustio od kada sam ga zanji puta vidio. Ti si bio busboy, je li? -Da Greg, bio sam busboy punih mjesec dana, slagah, a onda sam promoviran za konobara, nisam mu smio dozvoliti da preuzme rijec jer bi tada shvatili da u stvari prije nego sto sam dosao na ovaj brod nisam nikada na nekom brodu bio konobar. Ali ti se mene ocigledno nesjecas, jer govoris samo o tome da sam ja bio busboy, a ne najbolji konobar sa najvecim stanicama na brodu. Greg se lupi dlanom po celu (malo prejako da bi bilo spontano) i rece, -Salim se Goran, naravno da se sjecam nasega najboljeg konobara, pa kako si sto radis ovdje. Pogledao sam ga kako slatko guta whiskey da sam i sam pozelio jedan mada whiskey i vodku nikada nisam volio. Povukoh ga za rukav i sjedoh za bar pokazujuci rukom na drugu stolicu. -Ja sam ovdje Head Waiter i puno je jepse za rad nego na nasem proslom brodu -Uh, nadam se jer ono tamo je bilo neizdrzivo i za Head Waitera. Koliko ima da si ti otisao od nas ? -Proslo je neki 8-9 mjeseci, rekoh -Psljednjih 6 mjeseci na onom brodu je pakao za rad. Restauran manager je neki novi tip, Spanjolac, koji je ozenio kcerku podpredsjednika kompanije, rece, pocese se po brkovima i unese mi se u lice, tako da sam miris alkoholnog isparavanja i predobro osjetio, a pomjesan sa cigaretama i bijelim lukom, smrad je bio nepodnosljiv, pa sam glavu pokusao skrenuti na drugu stranu od izvora smrada tj. njegovih usta. Narucih si pivo i njemu jos jedan Scotch on the Rocks, nasto je on samo dodao barmenu "dupli". Okrene mi se ponovo i nastavi pricu. -Taj gad Spanjolac kupio si je novi automobil, a pogodi kako je isplacivao kredit? Naglo se povuce unazad i da nije bilo naslona na barskoj stolici vjerojatno bi pao. Ne znam, rekoh, uzeo je od punca vjerujem. Nasmije se i zagleda u mene -Ne Gorane, to su placali konobari i busboyi. -Kako? Pa nije smio uzimati novac od njih.

160 -Oni mu ga nisu ni davali, zato je imao svoje Head Waitere da novac otimaju jadnim ljudima za njega. -Pa kako ste to izveli, rekoh vec po malo iznerviran njegovim odugovlacenjem, jednostavne price. -Ukinuli smo ljudima slobodne dane, tako da su imali samo jedan slobodan rucak svakih 14 dana. Onaj tko je htio vise morao je pitati nas i mi bismo mu odobrili ali on bi platio slobodan rucak novcem, a tarifa se kretala od 80 dolara u Nassau do 200 dolara na Bermudima -Onda je lijepu lovu mogao zgrnuti -Normalno da je zgrnuo lijepe novce, ali nije se na tome zaustavio. Uveo je novi termin u putnickoj industirji, a to se zove Brekadge. -Brekadge (lomljenje), nikad nisam cuo za to, sto mu je to ? Opet se malo nasmijao i cmoknuo usnama dok mu je cigareta dogorjevala do prstiju, a sav pepeo je stajao na njoj. Nagnuo se prema meni i rekao povjerljivo kao da se jos uvjek nalazi na onom brodu (mozda je to i misli s obzirom na kolicinu ispijenog alkohola) -To je cista kradja, a to znaci da nakon svakog krstarenja (sada su radili trodnevna i cetverodnevna krstarenja, sto je opet znacilo da su imali dva krstarenja tjedno) svki konobar i svaki busboy mora donijeti po 14 dolara nama Head Waiterima zbog razbijenog inventara, a ti znas da kompanija neprestano salje novi inventar jer je normalno da se to razbija. To znaci da svaki konobar ili busboy tjedno isplacuje po 28 dolara njemu, a da pri tome nisu za to nista krivi. Ispada da mjesecno od nasih 70 konobara dobiva oko 8000 dolara i plus nekih 4000 dolara od prodaje neradnih ruckova, sto sve zajedno cini 12000 dolara sigurnog dobitka mjesecno, a da pri tome nije niti prstom mrdnuo. Ja to vise nisam mogao izdrzati i dao sam otkaz, a ona druga dvojica su i onako slicni njemu, pa su ostali. -To bih ucinio i ja, nitko ne moze trpjeti takvu nepravdu. (Poslije sam saznao da je gotovo sve sto je rekao bila istina osim onoga dijela sa otkazom, koji nije dao vec ga je dobio zbog prekomjerne konzumacije alkoholnih derivata, te ispijanja istih tijekom posluzivanja gostiju, a i budjenjem u jutro sa ocima boje zrele visnje, te prezentacije istih gostima) Naglo je iskapio preostali whiskey iz case i napravio grimasu lica kao da ce povratiti, a zatim se silno zakasljao i pospricao me po hlacama. Bio mi je drag covjek, ali sam se ipak sklonio od njega dok me nije izbljuvao. Nakon sedam dana stigli smo u Baltimore, tocnije u mjesto Sarrows point, koje u stvari i nije mjesto nego nekakva mala luka za popravak, prepravak i odrzavanje brodova. Postoji tu u blizini i nekakva tvornica, ali prvo naseljeno mjesto udaljeno je nekih 10-

161 tak kilometara. U Sparrows point smo stigli uvecer i vrlo se iznenadili kada smo se u jutro probudili i shvatili da oko nas nema vode, a da cijeli brod stoji na potpornjima poput automobila bez tockova. Posao nas Head Waitera bio je da pravilno raspodjelimo konobare i busboye, kako bi za svaki objed radilo njih pet, a mi smo bili uglavnom slobodni. Ujutro drugi dan smo se nas petorica uputili u Washington, koji je nekih 40-tak kilometara udaljen od Baltimoora. Bili smo Stipe, Davor (novi decko kojeg sam uzeo pod osobnu zastitu jer nije imao veze sa konobarskim poslom, ali je bio Hrvat), Greg, Miran (Slovenac koji je radio u kuhinji i koji nam se utrpao u drustvo preko nase volje) i ja. Telefonom smo pozvali taksi i nekih 45 minuta kasnije bili smo u Washingtonu. Nismo imali pojma kuda bismo krenuli pa smo hodali bez cilja sve dok Stipe nije upitao -Ima li netko vozacku dozvolu -Imam je ja, rekoh -Imam i ja rekao je Greg -Zasto onda ne iznajmimo automobil, pa mozemo obici sve sto zelimo (a sto mi to zelimo obici osim kafica, pubova i go-go girls barova, pitao sam se) Svi smo se slozili da je ideja izvrsna, ali se nije svima islo po auto. Tako da smo Stipe i ja pokupili od svakoga po 50 dolara, upisali ime ulice i Pub-a, uzeli taksi i odvezli se na aerodrom koji je bio udaljen nekih sat vremena voznje od centra grada. Stigli smo na aerodrom i iznajmili Nissan Alitima. Zgodan auto, a ja sam bio fasciniran sigurnosnim pojasima koji su se, onog trenutka kada bih sjeo i zatvorio vrata, zakopcali sami. Ja sam prije polaska sa aerodroma usao i izasao iz auta barem osam puta. U pretincu smo nasli mapu distrikta i krenuli na sest sati dugu voznju od aerodroma do Pub-a. Niti jedan od nas dvojice nije bio strucnjak za citanje mape, a o inner section i brojevima nismo imali pojma. Napokon, kasno poslije podne, smo stigli u Washington D.C. predvodjeni policajcem na motoru kojeg smo uz put zamolili da nam bude vodic, jer smo se potpuno izgubili. Parkirao sam auto na prvom slobodnom parkiralistu, jedno tri kilometra udaljenom od Pub-a. Usli smo u Pub i prijajtelje zatekli u pjesmi i veselju, jedino je Greg licio na Supermana, ispruzio je ruku na stol, stisnuo saku, a glavu je stavio na spoj izmedju ramena i ruke i slatko spavao. Buduci da u to vrijeme nismo imali bas kreditinih kartica, svatko od nas je imao najmanje 2000 dolara gotovine, da se nadje ako zatreba. Stipe i ja smo bili umorni, a ostali su bili pijani kao zvijeri, pa smo odlucili uzeti sobe u nekakvom motelu malo izvan grada. Uzeli smo sobe i platili unaprijed, a odatle su nas u 1 sat poslije pola noci izbacili, jer smo od bazena napravili kaljuzu punu piva i

162 whiskey-a, a skakali smo i vikali toliko da je u svim sobama bilo upaljeno svjetlo. Ostatak noci prespavali smo na parkiralistu tog istog hotela, novac nam nisu vratili, tako da smo svaki platili 89 dolara nocenje u iznajmljenom automobilu na parkiralistu hotela. Ujutro smo se probudili u autu, potpuno izguzvani, utrnulih zglobova i svega ostalog. Otisli smo do jednog bara na kavu, tj. mi na kavu a Greg na dupli whiskey. Bilo nam je malo smjesno koliko je bio sutljiv prije toga whiskey-a, a koliko pricljiv i zanimljiv nakon njega. Dr. Jakil i Mr. Hyde, transformacija. Predlozih svima da sada odemo kupiti nekoliko stvari, zatim da odemo odmah iznajmiti sobe u Motelu, a onda u istrazivanje Washingtona. Netko se sjetio da sada kada smo vec tu odemo pogledati bijelu kucu. Tako smo i ucilnili. Uzeli smo sobe, jednu smo dijelili Davor, Miran i ja, a u drugoj su bili Greg i Stipe. Nakon tusiranja i osvjezavanja, sjeli smo u auto i zaputili se u razgledavanje Bijele Kuce. Stigli smo u grad i Davor je odmah kupio video kameru, pa smo se sada neprestano snimali. Nismo morali nikoga pitati gdje je Bijela kuca jer smo slucajno naletjeli na nju. Imala je ogromnu kupolu i velikii park usred kojega je bilo lijepo neveliko jezerce puno nekakvih narancasto-crvenih riba velicine nase prosjecne babuske. U kucu se ulazilo sirokim stepenicama, a sa njih se lijepo vidio memorijalni spomenik, koji smo kasnije takodje obisli. Davor je snimao sve. Usli smo unutar te velike zgradurine i ja sam se zapitao, gdje li je sada predsjednik. Nekakav vodic nedaleko od nas objasnjavao je grupi turista znacenje bakrenih plocica koje su stajale na svakih otprilike 10-tak metara. Tako sam saznao da je FBI nekada davno dok jos prislusnih uredjaja nije bilo, putem tih plocica prisluskivao strane delegacije koje su dolazile u Washington D.C. Plocice su bile okrugle i otprilike deset centimetara u promjeru, ispod su bile povezane zicama, pa sam shvatio da je sistem poput onih telefona sto smo ih pravili kada smo bili klinci od kutiijica (obicno kreme za cipele). Isprobali smo to i dok su jedni stajali pored plocice u kutu mi smo na drugoj plocici culi svaku njihovu rijec. Bilo nam je tu dosadno, obilazili smo, prikacivsi se nekakvoj grupi, prostorije u okolo, nekakav amfiteater gdje se donose vazne odluke, pa ured Senatora ovoga, te senatora onoga. Malo mi je bilo cudno to sto se predsjednik SAD-a nije spominjao nigdje. Otisli smo van i zaputili se u Georgetown, stari dio Washington sa poznatim univerzitetom, od kojeg nas je vise obradovala ogromna robna kuca sa barovima i svim sadrzajima unutar nje. Tu smo popili svako po pivo, a Greg je popio dva dupla whiskey-a i pivo. Vratili smo se u motel, pristojno se okupali na bazenu i otisli na popodnevni odmor. Svi smo ubrzo

163 zaspali i nakon otprilike 2 sata, netko je zakucao na vrata. Davor, ciji je krevet bio najblizi vratima, ustao se i otvorio. Usao je Stipe -Je li tu Greg? Upitao je gledajuci iza Davora u sobu -Nije, rece Davor pospano zjevnuvsi -Pa gdje je onda? U sobi ga nema, a nema ni moje kosulje niti carapa. -Kako nema? Razbudih se i zagledah se u njega, je li ti novcanik u hlacama? -Idemo pogledati dolje, mozda je u Baru na picu, ne mogu vjerovati koliko pije taj covjek. I nasli smo ga tamo gdje smo i mislili da je trebao biti. Sjedio je u Baru i ispijao tko zna koje pice po redu. Vec je bio pijan, a bilo je tek 5 sati popodne, na njemu je bila Stipina kosulja, kao i carape. -Obukao si moju robu rece mu Stipe Greg izvadi cigaretu iz usta, sagne glavu prema dolje i rece -Jebi ga, jako slici na moju -Ti nisi ni imao kosulju na sebi nego majicu bez rukava covjece, okrene se prema Konobarici i naruci dvije kave. -Nisam! rece zbunjeno i poce skidati kosulju. Evo sad cu ja... -Sto radis covjece? Rekoh mu ja. Dati ces mu kosulju u sobi -Ok, rece i spusti ruke sa kosulje na casu. -Ako mislis u grad, mozda bi se mogao otusirati da se osvjezis. -Ne idem nikuda, ovdje mi je dobro Nisam niti zelio da ide, jer ako je ovoliko pijan vec sada, u gradu ce upadati i morat cemo samo paziti na njega. Stipe se pozalio na glavobolju i rekao da bi i on najradije ostao u Motelu, tako da smo se u grad otisnuli samo Davor, Miran i ja. Kada smo stigli odlucili smo malo prosetati gradom, a onda otici negdje u Bar. Setali smo otprilike 4 minute, sto je bilo upravo vrijeme od Automobila do prvoga Bara. Sjeli smo unutra i narucili si pice. Potom je Davor upitao konobara. Gdje bismo mogli naci nekakav Bar sa Go-Go Girls. Konobar se nasmijesi i rece -Ovdje u gradu ima ih puno ali ja zivim u Baltimoore-u, a tamo ima nekoliko takvih klubova koji su izvrsni, a i sve sto vas zanima u vrlo malome je krugu tako da vam cijelu vecer nece trebati automobil. Buduci da je Motel u kojem smo odsjeli vec bio 10 kilomtera izvan Washingtona na putu za Baltimoore odlucismo se za tu opciju. Zahvalili smo se konobaru, sjeli u auto i otisli za Baltimore. Pronasli smo ulicu u kojoj se uglavnom odvijalo sve sto je interesantno u gradu. Ugledali smo veliki natpis Go-Go Girls i zaputili se unutra. Bio je to veliki lokal sa sankom duzine 15-tak metara elipsastog oblika i nekakvim podijem duzine odrilike 5-6

164 mtara sa dvije metalne stange sa svake strane. Bilo je dosta ljudi unutra, ali nije bila guzva, a to mi se svidjalo, jedino je glazba za moj osobni ukus bila preglasna. Krenuli smo prema baru i jer je bilo dovoljno stolica da se moze uzivati u pogledu sto ga pruzaju plesacice, koje su u stvari konobarice, te se svakih 10-tak minuta mijenjaju na podiju. Bilo ih je mozda cak i 20, a nisu bile samo plesacice-konobarice, bile su i pijacice, to sam shvatio nesto kasnije. Dok sam sjedio za barom i gledao ples jednje od njih, ona mi je bez prestanka upucivala poglede, tako da mi je cak i Davor prisao i rekao -Covjece ova samo tebe, gleda -Cini ti se, rekoh, ali to sam primjetio i ja. Njena tocka zavrsila je nakon deset minuta. Bas kada sam zaustio da narucim jos jedno pivo koje sa cijenom od 8 dolara nije bilo niti malo jeftino zacuh glas pored sebe -Zar ces samo sebi naruciti pice -Oh...oprosti nisam te vidio, izvoli sto bi ti popila? Ona dade znak konobaru rukom i on ju je shvatio, a ja narucih jos jedan mali Budwiser. Pogledah u nju, bila je rasna ljepotica, prekrasne bakrene boje koze i crne valovite kose. Duge noge i lijepe ne prevelike grudi krasile su njenu figuru, a seksi glas nije mogao bolje pristajati toj pojavi. Vjerojatno je Brazilka ili tako nesto. Stresao sam se od pomisli na to sto bih joj radio, a pogotvu, sto bi ona radila meni. Zaustih da je pitam za ime, a ona naruci jos jedno pice i kao macka se umiljavajuci upita -Smeta li ti Bio sam zatecen brzinom kojom je ispila prvo pice, ali to sam objasnjavao time sto je netom plesala, pa je vjerojatno ozednila. Konobar joj je donio pice, a ja nisam narucio nista jer nisam jos niti dotakao ono pivo ispred sebe. Sada sam je napokon upitao za ime (kao da je ime bilo uopce vazno za ista), -Elizabeth, rece, Betty za tebe. Primjetila sam te kada si usao s prijateljima. -Drago mi je, rekoh, Goran -Jordan, ponovi ona zamnom -Ne nego Goran, rekoh ponovo pokusavajuci se nadglasati sa razglasom. Odakle si ? Upitah -Iz Brazila, rekla je, studiram ovdje. Nevjerojatno je da svaka kurva koju sam sreo ovdje ili putem ili studira ili je pri kraju studija. Znao sam, naravno, da laze, sada ako mi kaze da studira Managment, onda cu u to biti siguran, jer su bas sve studirale Managment -Sto studiras? upitah

165 -Managment (hah, pogodio sam, prodavacica ljubavi bez sa fleksibilnim radnim iskustvom). Svidjam li ti se? Upita -Svi...molim, sorry, glazba je malo preglasna, hoces li molim te ponoviti Uhvatila se za malene gacice (jer samo to i nekakav tanki grudnjak je i imala na sebi), i prednji dio povukla prema gore pokacujuci mi mackicu, koja je mada lijepa, ipak za moj ukus bila malo previse celava. -Svidja li ti se ovo... -Naravno, rekoh u trenutku kada je ona narucivala trece pice. -Moze biti tvoje ako zelis Konobar je donio njeno pice svijetlo zelene boje (na pojacanom ultraljubicastom svijetlu meni je to pice izgledalo kao da je radioaktivno), sagnuo se prema njoj i nesto jos sapnuo. Ispila je pice na iskap, ustala se i rekla mi da joj gazda porucuje da se vrati na plesni podij jer se svidja jos neki momcima. Zadrzah konobara i rekoh mu da mi donese jos jedno pivo. Otisao je, a ja sam uzivao u Bettynom plesu (sasvim sam siguran da joj to nije ime, vec mozda Luisa, Miranda ili tako nesto). Zista je bila graciozna pa sam primjecivao pohlepne poglede uperene u nju oko cijlog sanka. U sebi sam se smijao i govorio - Ha ha, samo vi gledajte, mislit cu na vas dok budem vodio ljubav s njom. Pogledah pored sebe moja dva prijatelja na koja sam potpuno zaboravio da postoje. Oba su imala po jednu krasoticu na koljenu i nazdravljali s njima. Nisu me niti primjecivali. Ja sam nastavio zamisljati sto cu sve raditi sa Betty dok je ona izazovno mahala kukovima u ritmu Hip Hopa, ali ovaj puta je skinila i grudnjak. Malo mi je bilo krivo zbog toga, jer nisam zelio da drugi muskarci vide ono u cemu cu ja uskoro uzivati. Njena tocka je zavrsila, a muskarci su joj zapljeskali. U prolazu prema WC-u Davor se zaustavi pored mene i rece. -Sreckovicu, tvoja je najbolja ovdje -A sto mozemo, rekoh, svakome prema zasluzi. Potom mi pridje jedna od djevojaka nudeci mi Coctail u epruvetama koje su bile naslagane kao u kutiji u kojima sa stajala epruvete sa uzorcima krvi. Kutija joj je poput onih koje sam vidio u Meksiku, stajala objesena o vrat, ali na velikim lijepo gradjenim grudima nije bilo grudnajka. Upitala me je jesam li za coctail -Pa naravno rekoh -Placa se odmah rece -Nije vazno -8 dolara kosta ako ga sam izvadis iz kutije, a 10 ako ti ga ja izvadim i ponudim Izvadih deseticu i stavih joj u ruku. -Ti ga izvadi rekoh

166 Ona uze epruvetu, stavi je medju sise, tako da je samo vrh epruvete virio van. -Ne koristeci ruke moras izvaditi epruvetu, iskapiti je i potom staviti nazad tamo odakle si je izvadio. Popio sam tri Coctaila, svaki puta poljubivsi ili liznuvsi njene jedre grudi, rekao sam joj da navrati malo kasnije ponovno ako vidi da sam sam. Otisla je do Mirana, no ovaj joj je samo odmahnio rukom. Pozvah je nazad, dadoh joj deset dolara i rekoh, daj mu Coctail, ja placam. Vidio sam ga da je nos zabio u njene sike i nisam mogao vjerovati da postoji netko tako sebican. Gadio mi se. Betty je ponovo sjela na stolicu do mene i upitala me da li mi se svidio ples, dok sam ja mahao konobaru da joj donese pice. -Jako mi se svidio, rekoh -Onda? Upita. Jesi li se odlucio, rece i lagano mi predje rukom preko moga medjunozja izazivajuci prolom osjecaja u meni. -Naravno da jesam, rekoh Mahne rukom konobaru i ovaj joj donese jos jedno od onih njenih pica ( ova ce za sat vremena biti totalno pijana, pomislih) -Puno pijes, rekoh joj -Moram, rece -Zasto moras, zar te neko tjera? -Da, rece tiho, vidis onog tipa sa suncanim naocalam sto sa rukama na ledjima seta oko bara. -Vidim ga -On nam stopa vrijeme koliko sjedimo sa gostom. Svakih 5-8 minuta moramo naruciti novo pice, naravno da ga gost plati. -Uh, to nije pravedno, rekoh, ali nema problema samo narucuj kada mislis da moras (vjerojatno nece bas puno vise ni moci, mislio sam u sebi) -Hvala, rece -Molim, rekoh uctivo, koliko ce me kostati da budem s tobom. -Ovdje se cure uzimaju samo na cijelu noc, a zajedno sa sobom to ce te kostati 250 dolara -Uh...puno, rekoh -No dobro, pristajem, Pozvao sam konobara da mu platim racun i za malo se srusio sa stolice kad mi ga je donio. Racun je iznosio 184 dolara. Sto je ovo rekoh konobaru, nisam ja castio cijeli bar, od kuda ti ova cifra. Uze mi racun iz ruke, zagleda se u njega i nakon kraceg vremena rece, da, do je to, racun je u redu. -Kako moze biti toliko puno -Placao si i djevojcino pice, rece -Jesam i platit cu joj jos! rekoh, ta koliko kosta to njeno pice -32 dolara, rece

167 -32 dol...jesi ti normalan, pa sto ona to pije -Specijalan coctail, ciji je recept tajna. -Tajna! Izvini, ali za toliko novaca mislim da bih mogao dobiti i autorska prava na taj recept. (Bio sam ljutit) -Zelite li platiti ili ne -Platit cu, ali ovo je pljacka Platio sam racun, uhvatio Betty za ruku i krenuo ka izlazu. Ona me zaustavi i rece -Ne tamo, sve sobe su u sklopu objekta. Ona vrata u blizini Toaleta, tamo se ide -Ok, rekoh, jos uvjek ljutit od pljacke maloprije Prisli smo vratima koja vode u sobu i tamo nas zaustavi onaj tip u naocalam sto je stopao vrijeme djevojkama. -Oprostite, koji sampanjac uzimate za sobu. -Kakav sampanjac, rekoh iznenadjeno -Sampanjac koji ide uz mladu damu koju vodite sa sobom -A to (pomislih da je i sampanjac u toj cijeni od 250 dolara, pa neznam,...sto nudite. -Don Perignon i Christal -Moze onda Don Perignon -Odmah, nakloni se i ode Koraknuh naprijed, ali me Betty ponov zadrza. -Ne mozemo ici dok nam ne donese sampanjac, takva su pravila -Vec mi je po malo muka od tih vasih pravila, rekoh i ostadoh stajati tu na mjestu Pet minuta kasnije tip je stigao sa bocom Don Perignona koji se zamaglio od hladnoce. Pruzio mi racun i rekao izvolite, placa se odmah. Uzeh racun i zagledah se u njega bez rijeci, pisalo je 330 dolara. Soba: $ 150 Don Perignon:$ 180 ------------$ 330 "Napojnica nije ukljucena" -Naravno tu vam nisam mogao upisati i stotinu dolara za damu Gledao sam u njega nevjerujuci svojim usima. Ovo su pljackasi gori od Al Caponea, koji je barem bio gospodin. -Hocete reci da bih vam trebao platiti 430 dolara sada odmah -Da, naravno, kao sto ste vidjeli napojnica nije ukljucena u cijenu, ali nju mozete dati dami -Dati dami, ponovih i potom se obratih njoj. Damo prije nesto vise od mjesec dana bio sam u Brazilu i tamo sam za toliko novca mogao voditi ljubav sa cijelom regimentom kurvi koje sve bolje

168 izgledaju od tebe, a i mladje su barem 10 godina, samo sto one nisu studentice nego "kurve" naglasih tu rijec. Onaj tip mi pristupi i rece -Ne mozete tako govoriti o djevojci -A kako biste vi da je zovem, prodavacica ljubavi, barska navlakusa, ipak mislim da bi joj pojam kurva puno bolje pristajao. Tip je pograbio slusalicu sa zida i nesto uzbudjeno govorio u nj, a ja se obratih njoj -Ti si znala da ce me pljackati ovdje, zasto si sutjela (vidno ljutit, povisio sam glas) Nije odgovorila, umjesto njenog odgovora ugledah dvojicu ogromnih gorila. Pograbili su me svaki sa jedne strane (neznam zasto ih je trebalo dvojica, kada je i jedan od njih bio vise nego dovoljan), provukli kroz hodnik, (kojim sam trebao proci u sobu) i izbacili 5-6 metara dalje u nekakvo drugo dvoriste puno boca. Sav sam se izgruvao kada sam se kukom i ramenom ublazivsi pad, docekao na beton. Jedan od njih glasom dubljim od najdeblje bas zice mi pridje, nagne se nad mene i rece mi -Da se nisi usudio vise uci ovdje, jer ces sljedeci puta proci puno gore. -Dobro rekoh, gledajuci ga iz sjedeceg polozaja, necu vise ulaziti (ako mi sad opali samar, necu osam dana doci sebi, pomislih kad sam vidio da mu je kaziprst debljine jedne regularne kulinove seke u mojoj Slavoniji) On se okrene da ode, a ja tiho rekoh -Ali neznam gdje je izlaz iz ovog dvorista, mrak je, ne vidim vrata On se okrene, uhvati me ispod pazuha, te me podize sa poda poput bacene krpe, odvuce me do nekakve zicane kapije, i ponovo me izbaci van, samo sto sam sada letio svega jedno tri metra i bilo mi je jasno zasto ih je trebalo dvojica...da bih dalje letio. Doteturao sam se do auta ljut kao ris i mislo u sebi da mi sada taj veliki majmun dodje u sake smrvio bih ga (bilo bi sigurno obratno, ali mogao sam se bar tjesiti). Mojim sudbinu podjelio je i Davor koji je takodje trazio objasnjenje toj pljacki, ali njemu je jedan od gorila udario i samar, jer se Davor zaletio na njih, nakon sto su ga izbacili, pa je imao rasjecenu usnicu i krasnu modricu na oku. Niti Miran nije bio zadovoljan, pace, mogu reci da je bio vrlo ljut kad je dosao do auta u kojem smo mi trosili ostatke gaze i flastera iz kutije za prvu pomoc, jer smo mi "odjednom nestali", ostavljajuci ga da sam plati svoje pice, sto nikako nije bilo u skladu sa njegovom tradicijom. Davor me je morao zadrzavati da svoj bijes ne iskalim na njemu, a on je samo pokrio glavu rukama. Ranjeni i utuceni, netko iz nekakvog razloga uputili smo se natrag u Motel.

169 Usput sam stao na jednoj beniskoj pumpi da utocimo gorivo, ali i da kupimo nesto za jelo i pice. Dok sam sipao gorivo u auto, pridje mi jedna "nocna dama", za divno cudo gotovo bez sminke ali vrlo lijepa, mada su joj noge bile malo u iks. -Dobro vece, rece mi -Dobro vece, rekoh i lagano se nasmijesih (proganjaju me veceras, pomislih u sebi) -Treba li momcima malo zabave? Upita zanjihavsi kukovima, te ispruzivsi desnu nogu malo se nagnu naprijed kako bih kroz otvor majice mogao vidjeti njene sike. -Momcima ne treba, rekoh, ali mozda damama treba, rekoh. Koliko biste nam platile? Bila je vrlo simpaticna Nasmijala se slatko -Ha ha, necemo vam puno uzeti, rece, dobro izgledate, 50 dolara po curi, pusenje ukljuceno -Tko to mi, upitah, koliko vas ima? -Imam jos dvije prijateljice, one su tu unutra, kupuju neke sitnice Rezervar je bio pun i malo goriva izleti i prosu mi se po ruci. Opsovah i otresoh ruku -Nadam se da ces oprati tu ruku, rece ona smjeseci se -Zasto bi to tebi bilo vazno rekoh -Ako nas uzmete, ti si moj, a mjesto gdje ces stavljati tu ruku nije bas pogodno za benzin Sada sam se ja slatko nasmijao -Oprat cu ruke, naravno, rekoh, ali ne zbog tebe, nego zato sto mrzim miris benzina, slagah Otvorio sam vrata od auta i praveci se da nesto trazim unutra rekao Davoru i Miranu -Napravite mjesta stizu nam tri dame, budite pristojni Bilo je kao sto sam i ocekivao. Oba su skocila kao da su sjeli na kaktuse. -Niti govora, rekli su u glas -Dobro, rekoh, od ovog mjesta do nasega Motela ima otprilike 28 kilometara. Ako krenete sada, postoji mogucnost da stignete na dorucak. Hajde jedan po jedan polako napolje. -Ti si lud, rekao je Davor -Mozda, rekoh, ali mi treba seks, previse sam potrosio veceras da bih sada otisao u krevet suhog..., a vidi kako su slatke, osim toga jedino ja i mogu voziti ovaj auto -Ti nas zajebavas, rekao je Miran -Nista vise nego sto ti zajebavas nas svaki dan, nisi jos potrosio ni 20 dolara od kada si dosao, osim toga za ovaj auto nisi dao ni pare,

170 pa prema tome zategni vezice na patikama da ti se ne odvezuju putem...gubljenje vremena, kuzis. Obadvojica su odmahivala glavama, ali nisu vise niti pisnuli. Udjoh u Postaju platih gorivo i okrenuh se djevojkama, sagnuh se manirom Francuskog sarmera pokazah im rukom prema vratima. -Moje dame, rekoh, izvolite Otisle su do auta, a ja se zadrzah jos malo da kupim cigarete. Sjeo sam u Auto i krenuli smo. -Kuda da vozim? Upitah -Vozi ravno, a na prvom skretanju skreni desno i onda kada dodjes do sume skreni na put, tamo Donna ima vikendicu Ucinih kako je rekla i mada mi se to ucinilo jako daleko dok je Merry (tako se zvala) pricala, tamo smo stigli vec za nekih desetak minuta. Vikendica je bila nekakva napustena kuca vjerojatno jos iz doba robovlasnistva, velika drvena gradjevina u koju su ocigledno samo one dolazile. -Pripadala je mojoj baki, rece Donna, sada je zapustena ali ja imam kljuc, pa sam uredila par prostorija za svoje potrebe (vidim i kakve, pomislih) Iz auta smo izasli nas petero, ali Miran nije htio ni da cuje. Nagovarali smo ga, ali nista nije pomagalo. na poslijetku smo ga ostavili, a sa njim je ostala i ona treca djevojka kojoj nisam cuo ime. Sve je proslo savrseno. U kuci su bile dvije namjestene sobe i kuhinja s trpezarijom u kojoj je bilo mnostvo nekakvih starih lonaca i posuda. Ove dvije prostorije su bile vrlo neukusno uredjene, ali i vrlo uredne, a to mi je i onako bilo vaznije. "Dame" su imale sve spremno, pa nam nije nedostajalo niti kondoma sa mirisom jagode, banane i slicnih pomagala. U meni je to izazivalo smjeh jer je cijela soba mirisila po jagodama, a onda po bananama. Izasi smo van prisli autu gdje su Miran i ona cura sada sjedili i pusili. Noc je bola vedra pa smo svi posjedali na drvenu klupu ispred kuce, te pojeli i popili sve sto smo kupili. Odvezli smo djevojke natrag do benziske postaje i uputili se u Motel. Nedaleko od hotela bile su naplatne kucice i Miran se velikodusno ponudio da plati jedan dolar cestarine. Rekoh mu da se ne opusta previse jer i jedan dolar je novac. Odjednom Miran viknu kao da ga netko tuce. Davor i ja smo se uplaseno trgnuli i upitali ga -Sto je Mirane ? Sto se desilo ? -Nema mi novcanika -Jesi li sve pregledao, rekoh -Ne moram nista pregledavati znam tocno gdje mi je stajao...u zadnjem djepu hlaca. Potom nam je opisao njegov dozivljaj u autu

171 -Kada ste izasli ja sam zapalio cigaretu i izasao van iz auta. Dosao sam do one klupe na kojoj smo kasnije svi sjedili, stavio nogu na klupu i pitao se sto vas dvojica sve nebiste bili u stanju uciniti samo zbog seksa. Tada mi je prisla ona treca djevojka i rekla da joj je jako dosadno. Rekoh joj da ja iz principa ne placam za vodjenje ljubavi i da me njena dosada ni malo ne zanima. Mogu li te zadovoljiti oralno, rekla mi je, necu ti naplatiti. Nisam bas htio pristati, ali ipak imao sam gratis pusenje, dok ste vas dvojica platili za seks, a bila je toliko napaljena da sam vjerojatno mogao s njom i ljubav voditi besplatno. Prisla mi je blize, poljubila me u obraz, na sto sam ja rekao da ljubljenja nema. Potom se sagnula dolje, otkopcala mi hlace i spustila ih do mojih glezanja. Kada je zavrsila ja sam obukao hlace, a posto je vani vec bilo svjeze, usli smo ponovo u auto. Nesto kasnije ste dosli vi. -Kuzim, rekoh, izvukla ti je novcanik dok ti je spustala hlace ili dok ti je pusila, a ti bio u transu. -Vjerojatno -Koliko si imao love u novcaniku, upita Davor -2500 dolara i jos neke sitinice. -Idemo, rekoh i okrenuh sa 180 stupnjeva, zar nas bas sve kurve moraju oguliti do koze. Pravio sam se dobri vitez, a u sebi sam likovao. Pogledah u Davora, on se nije prestajao smjesiti i bio sam siguran da je mislio isto ono sto i ja. Platio si pusenje 2500 dolara, to si ne moze dopustiti ni malo jaci likovi od tebe. Naravno da ih nismo nasli na benziskoj postaji. Imale su dovoljno novca da otputuju na Aljasku, a i da sam ih nasao vjerojatno bismo ih ja i Davor izljubili zbog onoga sto su ucinili ovome sktrtcu. Vratili smo se u Motel. Davor i ja smo zaspali 20 sekundi nakon tusiranja, ali Miran nije spavao niti na trenutak, pa je ujutro izgledao kao upotrebljeni kondom. Lice mu se omlohavilo, a ispod crvenih ociju vjesili su mu podocnjaci velicine manjih najlonskih vrecica. Vec u sedam ujutro je zauDavoro po cigaretama toliko da me je potjeralo povracati kada mi se priblizio i upitao sto cemo sad. Okrenuo sam glavu na drugu stranu kao da nesto trazim na jastuku i odgovorio -A sto ti mislis da bismo mogli -Traziti ih -Nas trojica ili petorica da trazimo iglu u plastu sijena, nece ici. -Kako cu doci do svojih novaca -Nikako rekoh Probudio se i Davor kojemu je ocito razgovor isao na zivce te je rekao

172 -Slusaj Mirane, Goran i ja smo zajedno do sada potrosili oko 2500 dolara, a ti si sve skupa potrosio pedesetak -Stotinu trideset i dva dolara ispravi ga Miran (gadis mi se, pomislih vec stoti puta) -Dobro onda toliko. A sada, pokusaj se staviti u nasu poziciju i pomisli kako bi to izgledalo da je bilo obrnuto, to jest, da si ti sve placao nama, a ne mi sve tebi. -Zasto bih si zamisljao takve gluposti -Zato sto si idiot, koji samo uzima, a nista ne daje, zato sto nas zajebavas vec tri dana, zato sto ti placamo cak i prijevoz, a ti nam nedas niti spavati i jos hoces da te vozimo tamo da nadjes one kurve, to normalan covjek na tvome mjestu nebi ni pitao Pogledao sam u Davora koji se zapjenio od ljutnje i rekoh. Nama je zao Mirane, mi cemo platiti tvoj dio za Motel ali one djevojke sigurno neces naci Vise nam se nije spavalo, obukli smo se i sisli dolje na kavu, pozvao sam i Mirana i rekao mu -To sto ti sada nemas novaca ne mijenja nista, ta ni do sada nisi nikada platio nista ni nama nisti sebi, pa se uvjek osjecaj pozvanim da budes s nama, tvoje racune podijelit cemo nas cetvorica. Nije odgovorio nista, niti je ijedan trag zahvalnosti bio prisutan na njegovom licu. Mi smo ocigledno po njegovom misljenju bili obavezni snositi sve njegove troskove vec samim tim sto smo ga poveli. Uzeli smo kavu u baru i sjeli za stol na terasi u blizini bazena. Nije nam trebalo puno da primjetimo Grega u svojoj uobicajenoj Superman, poziciji kako spava za jednim stolom u uglu. Do njega je stajala boca Jack-a kojoj je vise od pola sadrzaja nedostajalo. Budili smo ga dobrih pola sata, i kada smo izgubili nadu u budjenje (disao je pa se nismo uplasili, a i nekoliko puta je promrmljao nesto nerazumljivo) Davor uzme bocu pored njega, otvori je uspe u casu i to mu prinese ispod nosa. Neke 32 stotinke poslije je progledao, uzeo Davoru casu iz ruke i iskapio je. Potom se ustao, pocesao po glavi, pa po dupetu i onda spazio bocu koju je Davor sad ostavio na stolu. Odmah se dao u posao i zavrsio je u roku od 10 minuta. Nas trojica smo bez rijeci gledali u njega ne vjerujuci u ono sto vidimo. On na nas niti u jednom trenutku nije obratio paznju. Dok je cistacica cistila oko bazena on se najednom srusio do njenih nogu, a na ustima mu se pojavila pjena. Skocili smo se od stola i dotrcali do njega , a Miran je utrcao u Motel pozvati pomoc. Stigli su brzo, a dijagnoza je bila Delirium Tremensposljednja faza kod alkoholicara koju monogi i ne prezive, srecom ocaj je prezivio, ali je ostao u bolnici, a odatle su ga deportirali

173 kuci. To je bila tocka na i nasega izleta, pozvali smo Stipu, rekli mu sto se desilo i uputili se nazad na Brod. Uvecer istoga dana sjedili smo u baru na brodu i pricali uz casicu. Drustvo je bilo vece pa smo se dobro zabavljali, a mio smo prepricavali dogadjaje sa izleta. Sandra me upita -Jeste li u opce bili u kakvom drugom objektu osim Javnih kuca, Barova, Pubova i drugih znamenitosti -Naravno, rekoh kroz smjeh, bili smo i u Motelu, paltili ga i onda spavali na parkiralistu jer je neki gost preglasno hrkao. Svi su se smijali, a Sandra me prijekorno pogleda -Ma bili smo i u Bijeloj Kuci, koja bas i nije tako bijela vise i nju je vrijeme potamnilo -To me zanima, jer sam i ja bila tamo sa prijateljicama. Jeste li i vi dugo cekali da udjete -Niti sekunde, pravio sam se vazan, mi smo samo usetaki unutra. -A mi smo kao kreteni stajali vise od tri sata u redu. U koje ste vrijeme bili tamo -Ne znam, mozda oko jedan po podne -Pa bas tada sam bila i ja. Jesu li vam oduzeli kamere i foto aparate. -Nisu nam oduzeli nista... -A mi smo morali cak i zvake baciti -Nitko nas nije nista pitao -Jeste li snimio Bijelu kucu iznutra -Naravno, moramo kod kuce pokazati gdje smo bili -Upali kameru da pogledamo. Rece Davoru, koji je ubrzo spojio kablove s Televizorom u baru i pustio je snimak, a ja sam s ustao i otisao u WC. Nedugo zatim zacuh glasan smijeh svih prisutnih u Baru. Vrati sam se nazada i svi su gledali u mene -Pa gdje ste vi to bili ludjace jedan -Kako to mislis, pa rekao sam ti, rekoh zbunjeno -To gdje ste vi bili nema veze sa predsjednikom SAD-a. To ti je Senat sjedinjenih drzava, a ne bijela kuca je nekih dva kilometra dalje od toga. Drago mi je da ste bar grad pogodili.

174

175

Dry Dock je zavrsen nesto prije ugovorenog vremena, pa smo se zaputili u Cape Canaveral gdje smo goste za novi prekooceanski put cekali cetiri dana. Najgori dio tih cetiri dana cekanja putnika, bio je kada sam u restoranu, dok su ostali polirali case i pribor za jelo, ugledao Paola. Mahnuo mi je, a ja sam ga iznenadjeno pogledao. Prisao sam mu i srdacno mu pruzio ruku, nista ne sluteci -Gdje ti je zarucnica, rekoh -Zato i jesam ovdje, rece, ostavila me tjedan dana nakon moga definitivnog povratka -Zao mi je, rekoh zabrinuto. Sto ces sada? -Vracam se na svoje staro mjesto, nasmjesio mi se, a mene je prosla nekakva hladnoca kroz kicmu -Mislis na moje, mjesto rekoh mu pokusavajuci zadrzati vedar ton, ali nisam uspio jer mi sam bio crven u licu od ljutine -Neznam na cije, ali tu sam i tu ostajem, nije za mene kopno -Ocigledno nije ni za mene napredak. Promoviran sam dok na brodu nismo imali putnika i degradiran prije nego su dosli Okrenuh se i zaputih u Salvatoreov ured. Kratko sam pokucao i udmah usao. Salvatore koji je nesto zapisivao, podigne glavu umorno i primjetih mu alkoholno crvenilo u ocima. -Paolo se vratio, rekoh pokusavajuci sakriti uzbudjenje -Znam, rece, oprosti, ali...nisam mogao nista uciniti, protivio sam se tome, ali njegov stric je jedan od celnih ljudi -Razumijem, znam da nisi ti kriv, mogu li se posluziti tvojim racunalom. -Mozes, naravno. Za sto ti treba ? -Da napisem otkaz i pismo Klausu -Nemoj tako na brzinu, pricekaj da vidimo sto ce biti Oklijevao sam, jer nisam bas zelio dati otkaz, ali bio sam duboko povrijedjen...ipak cu pricekati, rekoh sebi. Sjeo sam za racunalo i napisao otkaz koji sam mu odmah urucio. Moja impulsivnost je kao i uvjek dosla na svoje i tu si nisam mogao pomoci, iako sam znao da grijesim. Ovaj puta imao sam srece, jer Salvatore to pismo nije nikome pokazao, vec ga je jednostavno zguzvao i bacio, a za mene je trazio premjestaj na novi brod koji je tek trebao izaci i koji je radio put oko svijeta, ali na drugoj kompaniji gdje je njegov brat Alfio bio Direktor Hotela. Sjeo je i napisao pismo te na omotnicu napisao njegov broj telefona. Bio sam mu zahvalan na tome. Tu sam noc vodio ljubav sa Sandrom i bilo mi je drago da to nismo nikada prije radili jer drugi puta vjerojatno ne bi niti bilo. Sandra je vodila ljubav poput podgrijanoga mrtvaca. Niti jednim dijelom tjela nije ucestvovala u vodjenju ljubavi, tako da sam i sam odustao

176 nakon pola sata mrcvarenja toplog mesa. Mislim da je bila frigidna. Dva dana kasnije sletio sam u Zagreb. Imao sam deset tisuca dolara u djepu i dva dana nisam spavao jer sam mislio da me svi gledaju, pa i ono malo sto sam usnuo bilo je samo sa jednim sklopljenim okom dok je drugo kontroliralo situaciju. U Slavonski Brod sam stigao oko deset sati navecer, stvari sam ostavio kod prijatelja koji je radio na zeljeznickoj stanici kao kontrolor i odmah se zaputio u grad. Bila je subota, ljeto i grad je bio pun djevojaka (vjerojatno i mladica, ali njih nisam primjetio). Na sebi sam imao njeznozelenu polo majicu, jeans jaknu te Levis 501, kao i neizostavne starke boje slicne kao majica. Obrijao sam se i osvjezio jos u vlaku (koliko je to onaj usrani WC dozvoljavao). Bio sam zadovoljan svojim izgledom, a kada je covjek sam sa sobom zadovoljan, onda takav izgleda i u ocima drugih. Otisao sam u Josipov kafic gdje sam obicno nalazio svoje drustvo. Sada sam vise od godinu dana izbivao od kuce i cinilo mi se da je puno mojih poznanika ostarilo preko noci. Naravno, kada sam otisao iz Broda za mene je vrijeme u mome gradu stalo. Lica poznanika zamrznula su se u mome sjecanju i ostala onakva kakva su bila kada sam otisao na put. Usao sam u kafic u kojemu su sada bili neki novi klinci i osjecao sam se neugodno. Josipu sam sve oprostio mada takav idiotizam covjek nemoze zaboraviti, ipak sada sam tu kod kuce i sve mi je izgledalo lijepo. Narucio sam pivo (Ozujsko) koje sam tako dugo cekao, te upitah konobara ima li Marlobora. Rece mi da oni ne drze cigarete, ali kafic preko puta prodaje MarlHrvoje, original Americki. Ustao sam se i otisao u kafic preko puta kupiti cigarete. Prisao sam sanku i rekao : - Molim Vas jedan crveni MarlHrvoje. Pored mene su sjedile dvije djevojke, jedna od njih mi se ucilila poznatom, ali nisam bio od onih koji bi koristio jednu od onih "nismo li se vec sreli negdje" fraza, te sam se pravio da ih ne poznajem. Tada sam zacuo djevojku blize meni kako kaze : - Bok, Gorane. -Dobro vece djevojke, rekoh uljudno, pitajuci se tko je zgodna djevojka koja mi se javila. -Kako si? Dugo te nisam vidjela Gledao sam u nju potpuno zbunjen, bila je tako zgodna -Ni ja tebe rekoh dugo, dugo (nikada) -Gdje si? Sto radis? Uz sav svoj trud nisam se mogao sjetiti tko je ta djevojka, a vjerojatno je to izraz moga lica i pokazivao jer je ona odmah nastavila -Ja sam Tea, okrenula se prijateljici, bili smo zajedno na skijanju -Pa da, rekoh, kako te se ne bih sjetio. Vecina momaka je htjela biti s tobom (nisam je se sjecao, jer na skijanje koje je spomenula

177 isla su dva autobusa, a u njima je bilo 86 djevojaka i 12 muskaraca, i svaki od nas je bio mazen i pazen od djevojaka, a ja sam imao i prednost jer sam svirao gitaru pa sam u mjenjanju djevojaka prednjacio, osim toga, bio sam vise omamljen raznim derivatima nego priseban)) -Ma daj... -Cime se Bavis Tea ?, upitah je pruzajuci ruku njenoj kolegici -Goran -Tatjana -Sredjujem papire za rad u Njemackoj, imam tamo tetku -A ti ? -Radim na brodovima za krstarenje u Americi i okolo nje. U stvari upravo sam se vratio sa putovanja, stvari su mi jos na stanici -Oh, pa to je super. I kako si se snasao ? -Odlicno, rekoh. Konobar mi je donio cigarete, a ja mu sapnuh da napravi dva najbolja koktela za dame i to mi sve naplati. -Drago mi je da smo se sreli, rekoh i pozdravih se s njima -I nama, odgovorile su u glas. Stigao sam do izlaznih vrata, okrenuh se i vidjeh da konobar stavlja koktele ispred njihovih zbunjenih lica. Vratih se natrag -Cuj, sutra jedan od moji prijatelja pravi festu, volio bih da budes, budete (ispravih se, neka ide i ona ako bas mora) tamo -Vrlo rado, rekla je, gdje da dodjemo -Daj mi broj telefona i ja cu doci po tebe Dala mi je broj telefona, i ja se okrenuh ka vratima -Hvala za koktel, rece Tanja -Da...hvala, zacuh Teu Mahnuo sam rukom i izasao van. Vrati sam se u kafic u kojem me je na stolu cekalo pivo Nekolicina decki dosli su mi se javiti i ja ih pozdravih, te im narucih pice. Pricali smo i ja ih upitah znaju li koga od mojih prijatelja. Naravno da su ih znali, a i ocekivali su ih da dodju svaki cas jer ovo je njihovo vrijeme. I zaista stigli su pola sata kasnije. Nisu me ocekivali pa su skakali kada su me vidjeli. Sjeli su za stol koji je sada narastao na tri spojena stola i dvanaest stolica, a ja sam neumorno narucivao pice. Negdje oko ponoci Hrvoje rece -Ima festa u Andrijevcima u Discu, bilo bi dobro kad bismo mogli tamo -Nemamo prijevoza rece Mladen -Uh, da, rece Hrvoje. Steta -Prodaje li netko koga znate kakva auto, ubacih se u pricu -Moj susjed prodaje Reno Quatro rece jedan od momaka (Reno Quatro, ponovih u sebi, to nemoze biti nista lose

178 -Koliko trazi, upitah ga -Mislim da je rekao 1500 maraka -Koliko je to u dolarima rekoh -Oko 1000 dolara rece Hrvoje -Idemo tamo, rekoh -Ali... -I onako moram s necim prevesti stvari Po prvi puta u zivotu kupio sam auto u 1 sat poslije ponoci. Bio je to 14 godina stari Renault 4 (sada sam shvatio od kuda ono quatro). Probudili smo covjeka i nakon negodovanja te njegove konstatacije da nismo normalni, ipak je pristao da proda auto i nas petorica smo sjeli u njega uputivsi se ravno na festu. Cijelo vrijeme razuzdanog partija ja nisam mislio ni na sto drugo osim na Teu. Kako je slatka sa onom svojom plavom kosicom osisanom na paz. Lijepe krupne temnosmedje, gotovo crne okice gledale su me i sada. -Hrvoje, pozvah ga -Reci Gogi -Znas li gdje ima kakav party sutra -Znam -Znas ? Zacudih se brzinom odgovora. Gdje, pricaj? -Momak od tvoje Renate pravi party. Starci su mu na moru, a znas koliku kucu ima. Njen momak bio je moj poznanik, odlican decko koji se ponasao vrlo slicno meni. Ispricah Hrvoju o svom susretu sa Teom i on se udari po celu -Zaboravio sam ti reci da se raspitivala za tebe -Tko? Pogledah ga zbunjeno -Tea Odmah sam pozelio ici kuci. Htio sam prespavati cijeli sutrasnji dan samo da je sto prije vidim. Mislim da sam se zaljubio onog trenutka kada mi je rekla "Bok". Nekako sam izdrzao do kraja partija. Mladen i druga dvojica bili su pijani, a ja i Hrvoje smo se samo smijali s njima. Stigao sam kuci autom i probudio mamu i Renatu. Raspakovao sam stvari i vac je pocelo svitati. Probudio sam se u pet popodne, otusirao se i sjetio se Tee. Odmah sam se prihvatio telefona i nazvao je. -Mislila sam da me neces nazvati, rekla je -Nisam htio zuriti, rekoh dubokima glasom jos ispucanim od pjevanja sinoc -Mogu li doci po tebe u 9 veceras, rekoh -Ne, odgovorila je

179 Protrnuo sam. Zar je sinoc vec nasla nekog tipa ili ga je vec imala. Zasto nisam sinoc ostao sa njom umjesto da razvozim 4 muskarca oko grada. Kako sam glup -Dodji u 8:00, ne mogu cekati tako dugo Bilo mi je drago sto me nije mogla vidjeti jer sam skoci do stropa, sklonio slusalicu i vikno :-Yes -Molim ? Zacuo sam sa druge strane -Nista, nista, tjeram macku Vece je bila prelijepa, setao sam sa Teom do 10 sati, pricali smo dugo i ja sam je, bas kao i ona mene, slusao ne trepcuci. Bio sam zaljubljen kao djecacic kojem je prva djevojka u zivotu rekla da joj se svidja. Sjetih se svoga prvoga poljubca kada sam imao 15 godina i pravio se stariji bar jos 5 godina. Plesao sam sa nekom djevojkom koja je tada imala 22 godine, na lokalnoj zabavi u mjesnoj zajednici. Za vrijeme plesa neprestano mi je govorila kako sam sladak, a ja sam joj uzvracao na isti nacin, nastojeci glas zadrzati sto dubljim kako nebi primjetila moju pubertetsku izdajnicku promjenu glasa koja je varirla od niskog A do visokog C. Uhvatila me je za ruku i povela van iz sale. Priljubila me uza zid i pocela strasno ljubiti po vratu iza uha po licu i tada je dosla do usta. Nekoliko puta me poljubila i onda mi u usta gurnula jezik. Nisam mogao vjerovati da netko moze to uciniti drugoj osobi. Ona meni ubacuje svoj jezik i pljuvacku u usta. Odgurnuo sam je od sebe, otrcao iza zgrade i ispovracao se. Sada se sigurno ne bih ispovracao, pomislih. Otisli smo na parti koji je bio izvrstan. Znao sam gotovo sve koji su tamo bili i ucinilo mi se kao da party nije niti poceo dok nismo dosli mi. Jer se nam se vecina nas priblizila i tapsala me po ramenu govoreci -Pa gdje si covjece, cekamo te sto godina i slicno Pozdravio sam se sa svima na partiju i natocio sebi i Tei pice. Bilo mi je fantasticno. Osjecao sam se kao svoj na svome, a u to su me uvjerili svi koji su bili tamo. Malo smo plesali, a onda je netko donio moju gitaru i usnu harmoniku sa drzacem i ja sam poceo svirati. Vise puta pogledao sam u Teu i u njenim ocima vidio da joj je drago jer je tu. Oko 2 sataq u jutro uzeo sam od Renatinog decka auto. Novi Ford Escort i odvezao Teu kuci. Dogovorili smo se da sutra idemo zajedno na kupanje, ali poljubiti se nije dala, osim u obraz. kakva djevojka rekoh u sebi, nikada takvu djevojku nisam sreo. Saljiva a ozbiljna, vesela a sutljiva, hoce me, a poljubiti se ne da. To, rekoh sebi, to mi treba i to zelim. Necu niti jednu drugu pogledati sve dok sam tu. Tea je sve ono sto sam od uvjek zelio od neke djevojke.

180 Probudio sam se u 8 u jutro, mamuran u napoznatom krevetu. Pogledah zguzvanu posteljinu pored sebe i shvatih da nisam spavao sam. Pokusah se sjetiti sto mi se je desilo i s kim sam zavrsio vece, ali u mojim mislima bila je samo prazna rupa. -Hoces li doruckovati, zacuh iz druge prostorije Glas mi je bio poznat i upitah se, nije li to neka djevojka koju znam od prije. Usla je u sobu, a ja sam gledao u nju kao u izvanzemaljca. Bila je to Ana. -Od kuda ti ovdje, rekoh joj pokusavajuci se pribrati iz mamurluka -Ha ha, nasmijala se slatko, ja ovdje stanujem, a ti se vjerojatno pitas od kuda ti ovdje -Je...jesmo li vod...vodili ljubav? Upitah nesiguran u sebe -U onakvom stanju u kakvom si ti bio, sumnjam da bi mogao voditi i psa na uzici, ipak mora ti se odati cast na upornosti, uspio si me totalno raspametiti i sa tom neposlusnom zvjercicom medju nogama. -Pa jesmo li ili nismo? Upitah jos uvjek nevjerujuci gdje sam i s kim -I tek kako, rekla je sa zagonetnim smjeskom na licu, tako da sam bio gotovo siguran da je u stvari uspjela samo ona uz pomoc one zenske stvarcice, dok sam ja onakav kakv sam bio uglavnom vjerojatno samo slinio -Gdje smo mi to, upitah ogledavajuci se po stanu -Tata mi je kupio ovaj stan prije dva mjeseca. Nije nesto ogromno, ali za mene je dobar, pokazivala mi je rukom na prostorije, a ja primjetih narukvicu koju sam joj poslao na njezinoj ruci.: Ovo mu je bilo krstenje ? -Lijep je stan, sretna si ? -Sada jesam! -Zasto sada jesi? -Jer si tu. Sinoc na partiju dok sam te gledala kako sviras pozeljela sam da vodimo ljubav tamo, pred svima -Luda si, rekoh ustajuci se iz kreveta. Mogu li se istusirati. -Naravno da mozes, u kupatilu imas sve potrebno -Imas li kakve rezervne gacice. Ne podnosim uci u iste gacice nakon tusiranja -Hoces moje. Njene gacice bile su mi malo velike, no problem je bio u tome sto su mi jaja non stop ispadala sa strane, no ipak bilo mi je draze nego da mi je dala tange. -Usao sam u kadu i nasapunao se sav, zatim sam pustio da me mlaz tusa polijeva cijelog istjerujuci iz mene i posljednje tragove mamurluka. Ponovno sam se nasapunao sav, cak sam i tabane nasapunao. Potom sam se ispravio, a onda se okliznuo te svom

181 tezinom ledjima pao na dno kade izvalivsi je gotovo metar iz zida za koji je bila pricvrscena. Nekoliko sekundi kasnije zacuo sam kucanje na vratima. -Jesi li u redu, cuo sam zabrinuti glas -Jesam u redu sam, evo sad cu ja, tada sam ugledao prostor koji je zjapio izmedju kade i zida. Opsovah tiho svoju glupost koja me natjerala da nasapunam i tabane. Izasao sam iz kupatila sat kasnije sav uznojan od pokusavanja da postavim kadu tamo gje je bila i uspio sam u tome, mada me je ona cim je izasla iz kupatila pola sata kasnije pitala sto se desilo s kadom. Objasnio sam joj a ona se valjala od smjeha -Tako si mi nedostajao, rece mi provukavsi ruku kroz moju kratku kosu. Nisam joj odgovorio, a i sto bih joj odgovorio kada mi nije nedostajala. -Usput, tko je Tea, rece iznenada -Zasto? Upitah cudeci se kako se sve brzo dozna u ovome gradu -Pitam onako,...jutros dok si me milovao po grudima govorio si mi "Tea ti si samo moja...Tea imas tako njezne grudi,...malo si me i nervirao -Oprosti rekoh, bio sam pijan i napusen -Onda...rece -Sto onda...pravih se zbunjen -Tko je Tea? -Imas li decka ? Pokusah protupitanjem -Samo leteceg, nista ozbiljno -Ja sa tom Teom mislim vrlo ozbiljno, rekoh -Da...? -Zar postoji neka djevojka osim Tine kojoj ti mozes pokloniti srce? Upitala me smjeseci se -Mislim da postoji i da sam s njom od sinoc Proslo je mjesec dana kako sam izlazio sa Teom, ali nista vise od poljupca u obraz nisam mogao dobiti. Za cudo, nisam niti navaljivao, bilo mi je dovoljno da budem s njom. Njene rijeci su uvjek bile odmjerene, njen pogled bio je tako seksipilan da sam izgarao od zelje za njom, ali nisam je htio ni na koji nacin povrijediti, jer do nje mi je bilo izuzetno stalo. Nisam htio riskirati da sa jednim glupim pokretom upropastim nasu vezu. Prosao je i drugi mjesec naseg druzenja i jedno vecer dok smo sjedili u autu, kada sam je dovezao kuci. Pogledala me i odmahnula glavom -Sto je bilo Tea? Zar nesto nije u redu? -Ima vise toga

182 -Pa pocni iz pocetka, vec sam se i sam pitao sto je razlog da mi se nedas niti poljubiti vec gotovo dva mjeseca, a i onako nemam vise puno vremena jer uskoro odlazim nazad na brod. -To je razlog! -Sto to? Upitah iznanadjeno -Odlazak...odlasci, ne zelim te varati, ali se bojim zaljubiti u tebe. Niti jedan avanturist ne nosi ljubav u sebi da bi je poklonio samo jednoj zeni, a ti sigurno nisi drugaciji od drugih i... -U pravu si prekidoh je, ipak, tebe volim i tebi cu se vratiti -Neces, znam to, ali i ja vjerojatno uskoro odlazim u Njemacku i onda cemu gajiti lazne nade, ja prema tebi i ti prema meni -Ja te volim Tea, mogu izdrzati sve izazove ako nekoga volim -Molim te cuvaj te prazne fraze za neku drugu djevojku, ja sam ipak sa obe noge na zemlji -Pa sto to onda znaci -To znaci da se vise necemo vidjati. Ti budi tamo gdje zelis i poklanjaj ljubav drugim djevojkama. Dobro izgledas i jos se bolje ponasas, to ti zaista nece biti problem -Dobro, ako si tako odlucila, neka bude po tvome, iako mi je jako zao zbog toga -I meni je Tada sam je prvi puta poljubio onako kako sam zelio i dugo je drzao u narucju a onda ponovno ljubio. Nije se opirala, nije ona zeljela kraj, ona je bila samo realna i znala je da se mornaru srce ne daje, a svoje osjecaje spremila je u skrinju da je otvori neki drugi puta. Nismo se vidjeli sljedece dvije i pol godine. Pocele su kise, a ja sam se osjecao uzasno. Nazvao sam Anu i rekao da sutra odlazim, pa mi treba netko da se s njim napijem veceras, a da nije muskarac, jer kada se napijem najvise se volim maziti. Pristala je odmah i tu noc smo proveli u lutanju gradom ispijajuci ogromne kolicine alkohola, a poslije smo otisli u njen stan i vodili ljubav cijelu noc. Sutra u 3 popodne imao sam let za Pariz, gdje sam trebao presjesti kako bih se ukrcao na let za Chikago, a odatle u Miami. U Pariz sam stigao oko 5 popodne i odmah otisao utaziti zedj na prvom sanku. Narucio sam butelju vina i bocu Perier mineralne vode. Francuski nisam razumio niti rijeci niti su Francuzi htjeli progovoriti rijec Engleskog jezika. Primjetio sam da su ljudi u zurbi i da se nesto desava. Kada mi je konobar donio pice upitah ga sto se desava, jer vidim da su putnici ljutiti. Na losem Engleskom odgovorio mi je da je zapoceo strajk Pilota i da su svi letovi otkazani. Popio sam svega pola butelje vina, Perier nisam niti dotakao, ustao sam se i zaputio ka informacijama. Tamo su mi dali isti odgovor. Potom me je djevojkaglave umotane maramom sa

183 druge strane saltera upitala za ime i prezime. Rekao sam joj a ona pogleda u nekakav spisak. -Vi ste sretnik, rece, dobili ste Hilton Pariz, jedan od boljih hotela u gradu. -Hvala rekoh, ali kada cu nastaviti put za Ameriku? -To vam neznam reci, strajk je, kada popuste pilotima ovi ce sjesti u avione i nastaviti s poslom. Autobus vam za Hilton vozi svakih petnaest minuta. Izasao sam van i lako nasao autobus koji me je odvezao u Hilton. Hotel je bio kao iz snova, sa sirokim, ogromnim predvorjem kojim su se setali Seici i drugi bogati ljudi. Prisao sam recepciji vukuci prtljagu na kotacicima za sobom, proizvodeci time nesnosljivu buku za ovaj skupi prostor. Prisao sam recepciji i rekrecepcionaru tko sam na Engleskom jeziku. On me je pogledao i na Srpskom mi odgovorio, -Zao mi je nemam niti jedne slobodne sobe. -Kako to rekoh, pa poslali su me ovdje sa aerodroma -Kao sto sam rekao slobodne sobe nemam, ali... -Sto ali, pa necu spavati pred hotelom -Ali sam zamolio sefa da uzmes apartman, jer i tako ostajes samo jednu noc -Apartman...super, hvala ti. -Evo ti kljuc, i ne gubi vreme u apartmanu imas vodeni krevet, idi i nadji neku devojku da s njom podelis noc. Ja radim celu noc pa cu zazmuriti kada je dovedes. -Hvala ti rekoh jos jednom. Popeo sam se dizalom na deveti kat i usao u apartman, koji je izgledao kao iz bajke. Stolovi u stilu Luja nekog, veliki televizor. Srednje velicine krevet, malo cak i mali za ono sto sam ja ocekivao. Odbacio sam prtljagu i svom snagom skocio u vis i bacio se na vodeni krevet, a onda jaukno od boli jer sam svom snagom opalio kukom u dasku od kreveta. Psovao sam sve cega sam se mogao sjetiti dok sam sa rukom na kuku sepao po apartmanu. Kada je bol prestala, primjetio sam sa svake strane sobe po jedna vrata. Prva koja sam otvorio bila su vrata velikog kupatila. Popalio sam sva svjetla i poceo puniti kadu vodom. Cudilo me je sto kada nema niti jedne pipe sa strane vec voda curi iz kade kroz nekakvih petnaestak otvora. Bio je to jacuzzi, ali to tada nisam znao. Toliko sam bio zabavljen istrazivanjem apartmana da mi nije padalo napamet izaci na ulicu i otici po neku "curu". Usao sam u spavacu sobu, a tamo je bio ogroman krevet. Prisao sam mu polako, i sjeo na njega, a on se sav zaljuljao. Imao sam osjecaj da sjedim na ogromnom balonu. Kakav divan osjecaj pomislih. Zatim sam se vratio u onu prvu prostoriju gdje sam ispod televizora ugledao

184 satklenu komodu. Bio je to Bar, sa 200-tinjak malih bocica pica. Svega je bilo i Balantines i Chivas i Courvasieur i Henessy, Jeger, zatim razne vrste vodke i jos puno toga. Pravo malo blago u sobi. Pokusah pomaci klizna staklena vrata bara, ali nazalost bio je zakljucan. Pogledao sam mjesto gdje ide kljuc i shvatio da bi mi i nesto okruglasto moglo pomoci da ga otvorim. Sjetih se Penkala. Izvadio sam ga iz toaletne torbice, rastavio i iz njega izvadio ulozak. Zatim sam pristupio obijanju koje je potrajalo nesto vise od 2 sekunde, jer cim sam stavio ulozak otprilike do pola u utor nesto je skljocnulo i klizna vrata su se mogla otvoriti. Nisam, doduse mogao izvaditi ulozak, ali misija je izvrsena, cijeli bar je sada stajao otvoren ispred mene.Kada sam dolazio do apartmana primjetio sam u hodniku nedaleko od mojih ulaznih vrata ledomat. Uzeo sam kiblicu za sampanjac sa stola i napunio je ledom do vrha. Vratio sam se u sobu i odmah se bacio na posao. Iz kupatila (u kojem je kada vec bila puna vode koju sam zaustavio jer je voda od svih tih silnih otvora u kadi kroz koje je curila, te uzburkanosti, prijetila izljevanjem) uzeo sam casu napunio je ledom i krenuo u istrazivanje napitaka. Usao sam u onu ogromnu kadu sa casom u ruci i nazdravljao sam sebi. Napio sam se do 10 navecer, a onda vise nisam nikuda ni isao. Otisao sam u sobu na spavanje i cjelu se noc ustajao i isao mokriti od tri tone one vodurine na kojoj sam spavao. Probudio me je zvuk usisavaca. Bilo je gotovo podne i cistacica je provirila u moju sobu pitjuci me da li smeta. (Naravno da smetas, nisi normalna buditi me ovako rano):- Ne slobodno udjite. Imao sam osjecaj kao da mi usisavac drzi na glavi i pokusava mi usisati mozak. Deset minuta kasnije pozvala me je u dnevnu sobu. Rekao sam da odmah stizem, iskocio iz kreveta u hlace i otisao u dnevnu sobu. Stajala je pored otvorenoga (obijenoga!?) bara. Da sam mogao propao bih u zemlju. -Ovo ste vi otvorili !? Rekla je tecnim engleskim, ocigledno me optuzujuci za to -Da, ali... -Niste to trebali uraditi. Rekla je strogo U djepu sam imao 500 dolara i molio Boga da mi kazna ne bude veca od toga. -Samo sam... Opet me je prekinula -Na kljucevima od vrata postoji jedan mali okrugli kljuc, to je kljuc za bar. -Da...?!

185 Otisao sam u kupatilo umio se i oprao zube te sisao dolje na rucak. Nisam bas bio gladan, ali nisam zelio biti u istoj prostoriji sa ono zenom. Nakon rucka pitao sam recepcionara (sada je bio neki drugi), kada bih trebao izaci, na sto mi je on odgovorio da sam vec trebao biti na aerodromu. Zahvalio sam mu se na izvrsnoj komunikaciji i otisao se spakovati u sobu. Za pet minuta vratio sam se nazad, predao kljuc i krenuo, no recepcionar me zaustavi i kaze -Niste sve platili -Oprostite mislio sam da Avio kompanija placa -Da, placa vam spavanje, ali ne i uzitke -Kakve uzitke, rekoh -Alkohol -A to, sjetih se, oprostite, koliko sam duzan Uzeo je racun sa svim picima koje sam popio i stavio ga ispred mene. Tocno 270 dolara Stisnulo mi se u grlu, a nisam nista ni jeo, dobro je da nisam izlazio van ovdje je odvratno skupo U Miami sam sletio nesto prije 1 sat u jutro. Bilo je uzasno vruce, ali sada sam vec navikao na to. Mini Bus Meyers-Transport stajao je ispred aerodromske zgrade i prevezao me u hotel. U djepu sam imao jos 150 dolara, buduci da sam u Parizu cekao od 2 popodne do 9 navecer kupio sam si Hrvatske novine i sjeo u kafic gdje sam vecinom citao i ispijao pivo. U Hotelu su nam na sastanku objasnili tko smo i sto se od nas ocekuje. Uglavnom, zakljucak sastanka je bio da mi nismo nitko i nista, te da se od nas ocekuje sve. Procelavi voditelj sastanka, niskoga rasta u sivom neukusnom odjelu sa jarko crvenom kravatom, svojski se trudio da nam objasni sve, raspored ukrcaja na brod bit ce izvjesen sutra ujutro, a brod koji nam pise na ugovoru vjerojatno nije onaj na kojega se ukrcavamo. Upitao nas je tko je sve do sada radio na brodu, a jedino ja sam digao ruku. Bio sam vazan pred drugima, jer sam shvatio da smo su svi novajlije. Nakon sastanka prisla mi je jedna visoka i vrlo zgodna djevojka, i na po prilicno dobrom Engleskom upitala me odakle sam. Bila je to Mia, iz Zagreba. Nikada prije nije radila na brodu, a ovdje je dosla da radi u baru. Nije bilo nikoga drugoga iz moje zemlje, pa mi je druzenje s njom i te kako odgovaralo. Buduci da smo odsjeli u hotelu Fairmont koji je bio svega dva bloka od Miami Beach-a, ja sam okolinu poznavao vrlo dobro, a pred Miom sam se ponasao kao da sam tu rodjen. Odveo sam je u Cleavlender na pice, objasnio joj da su tu snimani neki filmovi u kojima su glavnu ulogu igrali Tom Cruise, John Travolta i drugi, a ona je zadivljeno gledala oko sebe. Potom sam je poveo na setnju Miami Beachom

186 kako bih nasao nekakav tisi i diskretniji bar. Nasao sam jedan koji je odgovarao bas onome sto sam trazio i cudio sam se kako to da nas onaj Ceh prosli puta nije doveo ovdje. Live Band je svirao nekakav lagani Jazz, a sve je bilo po malo zamraceno sa umjetnim svijecama na stolovima. Sjeli smo tu, prisao nam je konobar, koji je ocigledno bio Gay i narucili pice. -Jesi li skuzio da je ovaj peder -Jesam, sto cu mu ja Nakon sat vremena ugodnog caskanja i moga treceg piva prisao mi je konobar i ispred mene stavio tanjuric sa nekakvom zelenom ceduljicom na kojoj je pisalo "Mozda bi mogli provesti zajednicku noc, pruzit cu ti uzitke koje neces zaboraviti, pogledaj iza sebe treci stol s lijeva". Procitao sam poruku i pozalio sto nisam sam. Uvjek sam bio spreman na uzitke. Mia me je pogledala i upitala -Sto je to ? -Neznam rekoh, nisam bio spreman na odgovor Polako se okrenuh da vidim taj treci stol s lijeva, no tamo nije bilo niti jedne zenske osobe. Bila su trojica muskaraca, a jedan od njih mi je mahnuo. Pozvao sam konobara i dok je on stavljao tanjuric sa novom ceduljom ispred Mie, upitah ga -Oprosti, rekoh. Tko mi je poslao ovu poruku? Podigao sam papiric blize njemu -Onaj gospodin bez kose iza vas Mia ga pogleda i rece, a tko je poslao ovu cedulju meni -Ona kurpulentna gospodja pored sank Pogledasmo u nju, a ona nam se nasmjesi i mahne rukom. Pa sto je ovo, pomislih u sebi, jesu li ovi normalni. -Od kuda im ideja za ove papirice upitah konobara -To je nacin komunikacije ovdje, ovo je Gay bar, pa kada netko novi udje ovo je nasin uspostavljanja veze. -Mogu li platiti, rekoh, uzbudjen i ljutit Ustali smo i krenuli do vrata. -Pricekaj, rekoh Miji Okrenuh se i pogledah onog celavog kretena te mu visoko podignuh srednji prst, ustima mu govoreci...Fuck Off Izasli smo, pogledali se zbunjeno i slatko se nasmijali. -Mislila sam da si vec bio tu -Ima toliko tih kafica, da vise nisam ni sam siguran gdje sam bio Vratili smo se u Hotel, ovaj dozivljaj mi je bio toliko gnjusan da mi vise do nicega nije bilo. Probudio sam se u 7 u jutro i spustio se nekoliko katova nize kako bih na oglasnoj ploci pored recepcije pogledao na koji brod se zapravo ukrcavam i kamo idem. Gledao sam u tablu dobrih pola sata pokusavajuci pronaci svoje ime i brod. Napokon sam pronasao

187 u donjem desnom uglu oglasne ploce. Idem na bord na koji sam i trebao ici, to me je odusevilo, ali sam sa nevjericom gledao datum ukrcaja na brod. Bilo je to tocno tri tjedna od danasnjeg dana. Uhvatih se za novcanik i pogledah stanje. Bilo je tocno 89 dolara i nesto sitnisa. Sto da radim ovdje tri tjedna, upitah sam sebe. necu imati ni za cigarete i telefon, a ne mogu ni spavati 15 sati dnevno, a sto sa ostalih 9 sati. Sjeo sam u predvorje hotela i razmisljao sto mi je ciniti. Prisla mi je Mia i rekla da se ukrcava za tri tjedna, a isla je na isi brod na koji sam isao i ja (Bar nesto dobro, pomislih u sebi). Vrijeme je bilo oblacno sa velikom mogucnoscu da padne kisa. -Hocemo li ici raditi nesto? Upita me Mia -Vrlo rado, odgovorih, ali neznam sto bismo mogli raditi. -Vidjela sam da vani pored semafora neke djevojke i decki peru prozore na autima, to bismo mogli i mi Nismo cekali dugo. Uputili smo se u trgovinu i kupili si one brisace za prozore koji sa jedne strane imaju gumu a sa druge spuzvu. Razlika izmedju onih klasicnih brisaca, kakve sam puno puta vidio kod nas na benziskim crpkama dok su cure i decki preko ljeta brisali prozore, i ovih bila je u tome sto su ovi bili puno veci pa bi se cijelo staklo na autu obrisalo u 4 poteza, prvo dva sa mokrom spuzvom a onda dva sa gumom. Osim toga za ove brisace nam nije bila potrebna nikakva kanta sa vodom, jer se je voda sipala u rucku zajeno sa sapunom,(ja sam koristio conditioner iz kupatila u hotelskoj sobi), a potom bi se pritiskom na dugme spuzva ovlazila (mora se znati pritisnuti pravo dugme da bi ovlazila) i to je bilo to. Stali bismo na semaforu i cekali crveno svijetlo, a onda bismo kretali u akciju. Odmah bismo otrcali do prvoga auta poceli brisati stakla, a po zavrsetku bi dosli do vozacevog mjesta i pruzili ruku, a ovi bi nam udjelili kako tko i naravno kako kome. Nakon tri dana sam vec tocno znao do koliko moram izbrojati sto je znacilo povlacenje jer ce se uskoro upaliti zeleno svijetlo. Nakon prvoga takvog dana vratili smo se u hotel, umorni i sretni. Dan nam je nekako prosao a i djepovi su nam bili puni kovanica, pa i po kojeg papirnatog dolara. Otisli smo kod mene u sobu i poceli brojati novce. Ja sam za osam sati zaradio punih 14 dolara i 25 centi, a Mia 107 dolara i 75 centi. Kod nje su bile cak tri novcanice od po 20 dolara i jedna od 10, imala je i barem deset dolara u apoenima od 1 dolar. Ja sam imao samo 2 dolara u papirima, a ostalo je bilo sve po 25 centi. Bio sam uzasno razocaran, prethodno smo se dogovorili da cemo svu zaradu djeliti. Kako sada da djelimo kada nisam uspio povratiti niti novac ulozen u business, brisac sam platio 24.99 dolara, smanjujuci siromasni kapital na bjednih 64 dolara. Mia mi je rekla da jos uvjek dijelimo sve, te da je ovo bila

188 samo njena pocetnicka sreca. Poljubio sam je, a ona kao da je to i cekala, jer me je srusila na krevet i mogu slobodno reci silovala. Nisam se ni snasao, a vec smo vodili ljubav po treci puta. Iscrpila me je vise nego tjedno pranje stakala na autima, a kada sam ustao iz kreveta da se odem otusirati osjetio sam slabost u nogama. Mia je imala samo jednu manu, a to je bila neutaziva glad za seksom. Vodili smo ljubav gdjegod bi joj seks pao na pamet. Na klupi Miami Beach-a, u vodi za vrijeme kupanja izmedju stotina turista, koji nas nisu primjecivali (pretvarali su se), u prolazima izmedju kuca, na terasi pored hotelskog bazena, u odjeljku za isprobavanje robe u nekakvoj velikoj robnoj kuci, ispod stepenica jedne zgrade i na drugim mjestima za koje nikada prije ne bih pomislio da mogu posuziti i u te svrhe. Kasnije mi je priznala da se na skrivenim mjestima oko kojih se krece puno ljudi posebno uzbudjuje. Moram priznati i ja da mi je to bilo vrlo uzbudljivo, mada mi je cesto bilo neugodno kada bih odmah nakon seksa onako crven u licu i uznojan pogledao u ljude. Imao sam osjecaj da su svi znali sto smo radili. Mia se pokazala kao izvrstan vodja. Nakon dva tjedna nasega pranja stakala imali smo nesto vise od 1400 dolara. Uskliknuo sam kada sam vidio sumu, jer nakon prvoga brojanja novca Mia vise nije htjela da brojimo svatko svoju zaradu, vec smo odmah po dolasku u hotel sve stavljali zajedno i odlucili da cemo izbrojati na kraju tjedna. Mia je odmah uzela sve novce i izasla iz sobe. Gledao sam za njom neznajuci koji joj je sad film u glavi. Vratila se nakon sat vremena i u ruci drzala kljuc od auta. -Kupila si auto?! Rekoh iznenadjeno, ti nisi normalna, nasmijah se njenoj gluposti -Ma kakva kupnja, rece -Iznajmila sam ga -Sto ce nam auto? Rekoh zbunjeno -Da mozemo ici tamo gdje hocemo -Lijepo smo zaradili, ali nemozemo sada sve to potrositi -Zasto ne, idemo na jedno lijepo mjesto koje bih zeljela vidjet, Otok Cvijeca, Key West Vec sam tamo bio nekoliko puta, ali samo jednom navecer i taj me je otok odusevio. Svega je bilo u izobilju a u svakom kaficu svirala je Live glazba, more i plaze bile su pjescane i predivne, cesto sam razmisljao kako bi divno ovdje bilo provesti vikend. -To ti je izvrsna ideja, reko i skocih sa kreveta,...idemo -Cekaj malo, moramo prvo dovesti auto -Pa u tebe je kljuc -Da ali ja nemam dozvolu -Kako znas da je ja imam

189 -Vidjela sam je u tvom novcaniku, kada si ga otvarao, a vidjela sam i sliku tvoje djevojke...lijepa je Taj novcanik mi je poklonila Ana na odlasku od kuce i bio mi je vrlo drag, mada sam mrzio nositi novcanike, jer sam uvjek imao osjecaj kao da mi stoji kamen na desnoj polovici dupeta, ipak, svaki puta kada bih ga izvadio sjetio bih se Ane, mozda i stoga sto je svoju sliku stavila u prozirni dio novcanika. -Nije mi to djevojka, ona mi je najbolji prijatelj -Kako ti zensko bice moze biti najbolji prijatelj -Znas, kada imas najboljeg prijatelja, poceo sam svoju filozofiju, do te osobe ti je jako stalo. Kada si tuzan imas rame za plakanje, kada si pijan imas druga u diskusiji, pjesmi i smjehu, no kada si uzbudjen i dodje ti da nekoga povalis sada, bas tu, onda prijatelj istog spola suosjeca sa tobom,a to ti niti malo ne pomaze, ali osoba suprotnog spola ti pomogne da to i ostvaris, cineci pri tome jednu divnu cjelinu prijateljstva i ljubavi bez obaveze. (Nasmjesih joj se) -Hoces li ti biti moj najbolji prijatelj -Mislio sam da to vec jesam -I jesi. Rece i pogleda me u oci. Hvala ti -Nema na cemu, rekoh... idi po stvari, za pola sata polazimo na put Vrisnula je od veselja, skocila na mene i objesila oko vrata obgrlivsi me nogama i ljubeci me. Nije mi preostalo nista drugo nego izvuci ga iz hlaca i staviti u nju sto je ona, kao i uvjek, spremno i radosno docekala. Iznajmila je Chevrolet Monte Carlo, crvene boje. Niski sportski automobil jarko crvene boje. Bio je automatic, ali to niti malo nije smanjivalo njegove vozne i startne mogucnosti. Iznajmljivanje je stajalo 170 dolara ako se koristi do tjedan dana, plus 39 dolara nekakve takse i osiguranja. Ozvucenje u automobilu je bilo savrsenstvo tehnike i vjerojatno nesto najbolje sto sam ikada u cuo u nekom vozilu. Nisam htio voziti brzo, iako je na kilometar satu pisalo da moze postici i 320 kilometara na sat, htio sam uzivati u voznji i drustvu. Veci dio vremena, dok sam vozio, njena ruka pociavala je medju mojim nogama, nedozvoljavajuci mome ponosu da se spusti niti na tren, a dva tri puta se je tamo spustila i glavom, te usnama i jezikom cinila takve carolije da sam dva puta skoro sletio sa ceste. U Key West smo stigli poslije deset u vecer. Otisli smo do prvog hotela i upitali za cijenu spavanja. -Nocenje sa doruckom je 120 dolara po osobi. Za bracni par to je 150 dolara -Onda je to za nas, rekoh, uzimamo sobu na dva dana.

190 Potpisite ovdje rekao je. Upisali smo se i odnijeli stvari u sobu, koja je bila po malo razocaravajuce malena, ali imala je klimu i kupatilo, a i veliki krevet i TV, a jedino to nam je trebalo pa smo bili vise nego zadovoljni. Ta dva dana smo proveli lutajuci, kupajuci se, obilazeci veliki akvarij, vodeci ljubav u moru i u sobi i ispijajuci ogromne kolicine Corone sa limetom u Sloppy Joe baru (omiljenom mjestu za izlaske Ernesta Heningwaya, a posjetili smo i njegovu kucu). Drugi dan smo se setali rivom i vidjeli nekakvu brodicu i covjeka koji prodaje karte ispred nje. -Bilo bi lijepo malo se provozati rekoh joj -I ja bih voljela, rece Otisli smo do covjeka i ja ga upitah kuda idu te koliko je karta. -Ovo je brodica kojom se ide gledati izvlacenje sabljarke, naime kada se sabljarka upeca na udicu oni nam dojave, a mi za 10 dolara po osobi vodimo turiste da prisustvuju uzbudljivom dogadjaju. -Odlicno, rekoh, dvije karte molim vas i gurnih mu 20 dolara u ruku Bilo je to izvrsno iskustvo, jedino su me nervirali Ameri oko nas, jer nam nisu dali da pusimo. Izvlacenje one ogromne nemani trajalo je gotovo pet sati, a nekoliko puta je iskocila iz vode gotovo udarivsi u nasu brodicu, tako da nam je zastajao dah kada smo je vidjeli u punoj velicini. Vratili smo se nazad u Key West u kasnim poslijepodnevnim satima i odmah otisli u trgovinu kupiti nesto za pojesti, a onda to i potrosili u obliznjem parku. Dok smo sjedili, jeli i pili pivo sjetih se firme u kojoj sam radio u Slavonskom Brodu i pomislih na to koliko bih od zivota izgubio da sam se zakopao tamo i ozenio Tinom. U Miami smo se vratili kako smo i planirali presretni sto smo bili na tako divnom mjestu. Stigla je subota pet sati u jutro su nas odvezli na brod, koji je usput budi receno dosao iz Genove, tako da smo se i tamo mogli ukrcati, a putovao je dva mjeseca po karibima i onda sljedeca cetiri mjeseca oko svijeta, zapocevsi putovanje u Miamiu a zavrsivsi ga pet mjeseci kasnije u Genovi. Tjedan dana nakon sto smo se ukrcali na brod Mia je dosla sa jednim vrlo zgodnim oficirom do mene i rekla mi -Htjela bih da se upoznate Ja sam njega znao jer je vec jednom vikao na mene zato jer sam zakasnio na vjezbu, ali se on mene ocigledno nije sjecao. -Goran rekoh, pruzvsi mu ruku -Simon, odgovori nasmjesivsi se i pokazujuci dva reda bisera u ustima -Simon je moj novi decko, rekla je Mia bez i malo griznje savjesti -Drago mi je Simone, pazi na nju, vraska je cura, rekoh

191 U sebi sam osjetio tracak ljubomore, ali to nisam nicim pokazao, uostalom na ljubomoru nisam imao ni pravo, ta sama mi je rekla sto misli o nasem odnosu. -Kako znas? upita on -Ja sam joj "najbolji prijatelj"...

Put oko svijeta je genijalna stvar, naravno, ako na krstarenje idete kao turist, ali raditi na brodu koji ide oko svijeta je sasvim druga prica, a jos ako je brod novi, tada se stvar u mnogome komplicira. Kada mi je Salvatore rekao da je to potpuno novi brod i da ce sva posada na brodu biti nova, bio sam odusevljen. Rekao je da bi i sam najradije tamo otisao. Nisam mu vjerovao. Brod je zavrsen sa dva tjedna zakasnjenja, a to je rezultiralo mojim trotjednim cekanjem u Miamiu. Sreca pa se pojavila Mia, inace bih do sada vec vjerojatno lud hodao u okolo. Najgore od svega je bilo sto cemo 4 mjeseca morati gledati ista lica, iste putnike, dobra stvar je bila to sto su gosti mogli sjedati gdje su htjeli, jer nitko nije imao "svoje goste". Buduci da je to krstarenje bilo dugo nismo imali niti napojnice, a nismo je smjeli uzeti niti da nam je gosti nude jednostavno imali smo placu od 2800 dolara i to je bilo to. Stoga smo smisljali razne smicalice kako bismo napojnicu ipak uzeli, a da to nitko od poslovodja ne vidi. Tako je jedna od najpopularnijih stvarcica bila popularna Miss Money Penny (ime posudjeno od naredbodavke iz James Bonda, a koje je puno bolje odgovaralo opisu onoga sto smo mi radili). Miss Money Penny bilo je u stvari obicno (po mogucnosti

192 sto sire) pinkalo, iz kojega bismo jednostavno izvadili ulozak i oprugu tako da je unutra bilo prazno. Osnovna svrha takve naprave je bile da, nakon sto smo objasnili gostima da novac ne smijemo primati, predamo to pinkalo gostima, a oni bi rastavili pinkalo, novac zarolali i stavili ga unutra, te potom zatvorili Money Penny. Gostima je to bilo strahovito zabavno, pa smo cesto nalazili i po dvijesto dolara srolanih i stavljenih unutra, a nama je podizalo adrenalin do krajnjih granica. Nije to naravno bilo jedino sredstvo skupljanja novca. U tu smo svrhu koristili i napkine (krpene salvete) ali i prazne boce od vina i one ljepljive okruglice koje se koriste za ljepljenje slika na zid. Ako bi nam gost htio platiti, jednostavno bi mu dali novi napkin i on bi novac stavio na njega, a potom bi ga izguzvao cineci radnju kao da se brise poslije jela. Sa vinskim bocama je bilo dobro i vrlo jednostavno. Naime te okruglice, kakvih na jednoj kartici ima barem stotinjak bile su ljepljive sa obe strane. Mi bismo ljepilo stavili na dno boce, a gost bi tu jednostavno zaljepio novac. Prva dva mjeseca brod je prolazio po karibima koja su mi vec po malo dosadila, a onda smo se zaputili za Los Angeles. Po drugi puta sam prosao Panamski kanal i niti sada mi nije jasno kako manipuliraju sa tolikim zvjerima koji od zida do zida imaju po 2 centimetra prostora sa svake strane. U Los Angelesu smo ostali cetiri dana kako bi se brod opskrbio svim potrebnim za 123-dnevno krstarenje. Cijena ugodnih soba na najvisim katovima broda bila je u prosjeku 70.000 dolara po gostu. Ja sam jednom posluzivao porodicu od njih 5 mamatata-sin-snaha-unuka, a to bi ih kostalo niti manje niti vise nego 350.000 dolara, ali su "srecom" za dijete morali platiti samo pola cijene, pa ih je tako sve skupa kostalo skromnih 315.000. Osim mene na brodu je jos bilo 9 Hrvata, ali samo nas cetvorica u restoranu. Odmah smo se sprijateljili. Bio je tu Zlatko iz Dugog Sela, Ivan iz Duge Rese, Mladen iz Samobora i Hrvoje iz Dubrovnika (moj cimer). I oni su kao i ja imali iskustva na drugim brodovima, a Zlatko, Hrvoje i Ivan i vise od mene. Buduci da prva tri, od cetiri dana, na brodu nismo imali gostiju veceri su nam bile slobodne, ali smo zato od 7 u jutro do 6 po podne radili sve i svasta i jedva hodali od umora. Misici cijelog tjela su nas bolili, ali zato smo mi imali Zlatka koji se u Los Angelesu snalazio bolje nego u Dugom Selu. Zlatko je bio hladnokrvan tip koji nije puno pricao, srednje visine, nesto malo deblji od prosjeka, prorjedjene kose i ne bas toliko velikog koliko sirokoga nosa koji mu je zauzimao veci dio lica. Nije bas bio ideal zena koje je sretao, ali su za njega pricali da ima makinu od 25 centimetara, pa su poneke uposlenice na brodu to cudo htjele vidjeti svojim ocima...i usnama. Tako da mu je prica drugih uvelike pomagala, a on se nikada nije bunio nizasta. Za razliku od njega Ivan koga smo od milja zvali Sljivotres je bio suhonjavi mladic, mojih

193 godina i visok gotovo dva metra. Imao je nesto duzu kosu, ali samo zato da mu pokrije ogromne klempave usi, koje bi ipak iskocile iz kose svaki puta kada bi malo brze hodao. On je bio dobar decko, mada vrlo temperamentan. Cesto je upadao u kavge samo zato jer bi mu netko nesto rekao, a ovaj bi ga odmah izvukao van iz restorana i poceo gurati u namjeri da ga udari. Srecom dok sam ja bio tamo on nije nikoga udario ( ne na brodu ). Za razliku od nas Ivan je vec bio ozenjen i imao trogodisnjeg djecacica kod kuce. Sa roditeljima nije zivio jer sa njima nije niti pricao od onoga dana kada se sa mladom suprugom uselio na gornji kat oceve kuce. Djevojka mu je bila trudna i zato ju je ozenio, a kako kaze i volio ju je. Jednoga dana dok je djecak spavao njegov brat je odvrnuo stereo do kraja u svojoj sobi. Ivan je uletio je kod njega u sobu poput tornadau i razbio mu liniju. Brat je samo zinuo i gledao u njega, ovaj je izasao van i zalupio vratima ne rekavsi ni rijeci. To je cuo otac, popeo se gore i upitao mladjeg sina sto se desilo, ovaj mu je ispricao, a otace se okrenuo, usao u Ivanovu sobu i pred suprugom mu opalio samar. Ivan mu nije vratio, samo je pokupio djete iz kolijevke, uhvatio suprugu za ruku i otisao iz kuce. kaze da nikoga od njih vec gotovo tri godine nije vidio, ali da ih ni ne namjerava vise vidjeti. Mladen je opet bi potpuno drugaciji od njih. Bio je moje visine, ali izrazito misicav. Rekao nam je da nikada u zivotu nije digao niti jedan uteg te da je svaki misic na njegovom tijelu prirodan. Nismo mu naravno vjerovali, jer smo znali da takva kolicina misica mora biti necim izazvana. Nije moguce da netko spava i dobije takvu muskulaturu. Jedan momak koji je radio u baru bio je Mladenov susjed i znali su se od djetinjstva, rekao nam je da je Mladen radio gotovo dvije godine u cementeri u Nasicama, gdje mu je osnovni posao bio nosenje vreca sa cementom. To je to, pa ni necudim se da nije dizao tegove. Imao je valovitu kratko osisanu kosu i vrlo markantno lice. Nije se nikada hvalio svojim izgledom, ali sto god bi obukao na sebe vidjela su mu se prsa, a i obujam misica ruke mu je bio nest manji od moga obujma struka. Djevojke su ga voljele jer je pored izgleda bio i vrlo zabavan, smijao se puno i cesto jer je imao dva reda prekrasnih zubi koje je rado pokazivao. Ipak od svih nas najludji je bio Hrvoje. Pronaci takvu osobu gotovo je nemoguce. Ako je Hiperaktivno rijec za nemirnu osobu, onda bi superlativ od Hiperaktivno bilo Hrvojeaktivno. Taj covjek je zivio toliko nervozan i hiperaktivan da niti jedan film, koji smo zajedno poceli gledati, nije uspio pogledati dalje od ongoga upozorenja o pravima koristenja DVD-a. Sjeo bi na stolicu i rekao meni (koji sam obicno lezao na krevetu), pali stari i ja bih pokrenuo film, a on bi obicno zapalio cigaretu. Do kraja upozorenja obicno bi vec trecu cigaretu zapalio dok bio ostale dvije dogorijevale u pepeljari, a onda bi se naglo ustao i izasao. Bio je vislji od mene, prilicno krivih nogu i

194 relativno mrsav. Nesto veceg, ali pravilnog nosa i vrlo kratke kose. Njezni grubijan, kako bi ga zvale cure, bio je miljenik slabijeg spola, a on je to velikodusno i koristio. Spavao je sa svakom curom s kojom je popio pice ili kavu, bez obzira na njen izgled, tezinu ili bilo sto drugo. Znao je u nasu sobu (velicine 2.00 X 2.30) dovesti toliko debelu djevojku, pa ja kada bih dosao u sobu jednostavno nikako ne bih mogao proci do svoga kreveta, a onda bih odustao i otisao u bar za posadu i tamo se vjerojatno napio. Bio je ozenjen i imao malo dijete, ali to mu ni najmanje nije smetalo da okrene bilo koju. najcudnije je bilo to sto je u Engleskom jeziku bio uzasno slab, pricao nam je da odlicno govori Talijanski, ali se pokazalo da je slagao jer kada su mu za stol sjeli Talijanski gosti, narudjba je bila katastrofalna, jer im je donio mesa u izobilju, a ispostavilo se da su oni Vegani, dakle jos strozijih pogleda na ishranu nego vegetraijanci. Opet, on se je znao tako dobro izvuci da sam pomislio kako ce ti isti Vegani u slast pojesti onu svinjetinu, mislim da su cak krivili jedne druge sto mu nisu bolje objasnili. Bio je najbrzi i najprije bi zavrsavao sve poslove, uvjek je u djepu imao desetke madjionicarskih trikova i njegovim gostima nikada nije bilo dosadno, a ako bas nista nebi upalilo, onda bi izvukao sliku djece ispred rusevine i posao je bio odradjen. Zlatko nam je rekao da bi nam bilo najbolje da veceras odemo na Japansku masazu koja je kostala 150 dolara, a nakon toga da odemu u Saunu. Pristali smo bez rijeci i jedva smo cekali da dodje vece kako bismo se umornih misica uputili na totalnu relaksaciju, jedino Hrvoje nioje isao s nama jer je imao "vaznijeg posla". Stigli smo pred veliku zgradu u nekoj aveniji. Zlatko je pozvonio na zvono iznad kojega je pisalo Japanska masaza u ulju i aromaterapija. To je ono sto mi treba. Dizalom smo se popeli na jedanaesti kat i dosli do vrata na kojima je pisalo isto ono sto i iznad zvona dolje samo sa vecim slovima. Zlatko je pozvonio i kosooka djevojka nizeg rasta mu otvori vrata. -Dobro vece, rekao je -Dobro vece, odgovori djevojka Ja sam za to vrijeme pokusavao vidjeti sto je unutra -Imate li dovoljno osoblja za cetiri muskarca, rece Zlatko Ona se nasmjesi i pozove nas unutra. Imao sam osjecaj da sam ponovo usao u zgradu. Jer smo prosli kroz dugacki hodnik u kojemu je sa svake strane bila po troja vrata. Zlatko me podbode laktom i ispucivsi usta prema vratima rece tiho :- sobe za masazu Na kraju hodnika stajala je jedna veca prostorija u kojoj je sjedilo ili stajalo petnaestak djevojaka, neke ljepse neke manje lijepe, ali sve u kimonima. Imao sam osjecaj da su bile gole ispod kimona i da je bio potreban samo jedan pokret ruke koji bi nam odvezavsi pojas otkrio

195 magicni trougao. Pitao sam se kako li samo masiraju tim sicusnim rucicama. Pa ta ne moze zdrobiti ni pecivo. Gospodja je rekla da s obzirom na to da nas ima cetvorica mozemo dobiti svaki po dvije djevojke. -Odlicno! rekoh -Suti rece Zlatko, za tu lovu obicno daju tri, svaka je 50 dolara Ugrizoh se za jezik. -Svaki puta kada sam bio tu za isti novac dobio sam tri djevojke, zasto je sada drugacije, rece Zlatko -Meni su dovoljne i dvije, sapnuh Zlatku, pa to je samo masaza, malo ce se vise umoriti, ali ako one tako h... -Hoces li sutjeti rece Zlatko -Dobro rekoh -Imam vec neke narudjbe, a ova masaza ipak traje vise od sat vremena, pa ne mogu sve djevojke dati vama. Ako ne zelite slobodno recite, nema ljutnje, ali ne mogu stare musterije ostaviti bez djevojaka. -U redu je rece Zlatko, ali mozemo li produziti na dva sata, jako nas bole misici -Moze rekla je Svakom od nas prisle su po dvije djevojke i odvele nas u jednu od onih soba u koje se ulazilo iz hodnika. Usao sam u prostoriju koja se u cijelosti sastojala od jednog duseka na podu i stolica sa nekakvim uljima sa strane, nekoliko Japanskih slike (postera stajalo je na zidu), ali sve je bilo izuzetno uredno. Djevojke su stale ispred mene i naredile mi da se skinem. Ucino sam to sa uzitkom i 30 sekundi kasnije stajao sam pred njima u gacicama. Djevojka pored mene stavi ruku na usta i smijuljeci se pogleda prijateljicu koja joj je isto tako uzvratila pogled. -Sir, rece ona bliza meni jos se uvjek smjeseci -Da... rekoh zbunjeno gledajuci u nju -Sve, skinite sve sa sebe -Ah, da, rekoh...bas sam glup, evo... i skinuh gacice odbacivsi ih na ostalu robu. Osjecao sam se kao na pregledu kod doktora, srecom, to je potrajalo svega minutu ili dvije. Tada mi obadvje pridjose blize i poskidase kimona. Sada smo ostali goli, svi troje. Jedna od njih uhvati me za ruku i pokaze mi na krevet. Legao sam na ledja i gledao sto se dogadja. Ocekivao sam da ce me pokriti rucnikom preko odredjenog dijela tijela, ali umjesto toga, obadvije su uzele bocice sa uljem i njime mazale grudi. Pretpostavljao sam zasto, iako nisam bio siguran. Spustile su se na koljena, nagnule iznad mene i pocele igru.

196 Nije to bas imalo pretjerano puno veze sa masazom jer ga je ona koja mi je masirala noge, nakon desetak minuta stavila u usta. Shvatio sam da je ovo u stvari javna kuca, koja se skriva pod maskom masaze. Nisam im, naravno, na tome zamjerio, pace, bilo mi je drago. Dok me je ova jos uvjek masirala po tijelu ona druga je vec jasila kao da je na utrkama. Bilo je predivno, misici (osim jednog) su mi bili potpuno opusteni, a one su nastavile, red seksa, red masaze, te su se mjenjale, sad jedna gore, sada druga, pa jedna ispred mene druga ispod. Bilo je toliko guzica u sobi da sam se u jednom trenutku uplasio da ne pogodim u vlastito dupe. Dva sata kasnije, sve je bilo gotovo, a ja sam se osjecao kao da sam okopao pola jutra oranice, ali sretan i zadovoljan. Svi smo se nasli ispred ulaza u zgradu i krenuli u novu avanturu. Sauna. Divno. Nikada u zivotu nisam bio u sauni, ali sam predpostavljao da je to nesto fenomenalno. Dosli smo taksijem do nekakve cetverokatnice u Downtown-u, na kojoj je ovaj puta pisalo "Bill's Fitness Palace". I zaista, kada smo usli vidio sam bezbroj sprava za vjezbanje od kojih mi je pola izgledalo da bi se lakse mogle koristiti za sado-mazo nego za nekakvo vjezbanje, ali velicinom je zaista bila palaca. Prijavili smo se na recepciju i dobili nekakve ceduljice sa brojem. Prvo smo se morali ici otusirati a onda smo samo sa rucnicima oko pasa dosli ponovo do recepcije gdje smo sada dobili ruzicaste cedulje (eh je vam boja, pomislih). Mene su prozvali zadnjeg, pa nitko od mojih prijatelja nije bio samnom u sauni. Usao sam unutra gdje su na tri klupe, koje su bile pricvrscene na tri zida (jedino na zidu na kojemu su bila vrata nije bilo klupe) sjedili muskarci potpuno mokri od znoja. Na dvije klupe sjedili su po dvojica, pa sam ja odlucio sjesti na trecu klupu gdje je sjedio samo jedan covjek sjedih dlaka i prilicno smezuranog pise. U sredini prostorije nalazilo se nesto nalik na rostilj, samo sto je u njemu bilo nekakvo kamenje. Izmedju nas dvojice, kao i izmedju ostalih stajala je nekakva kanta, sa cini mi se vodom i grabilicom unutra. Svi su ljudi bili u nekakvom poluzmirecem polozaju i svi su bili goli. Meni rucnik nije smetao (u stvari malo i je) pa ga nisam skinuo. Zabacio sam glavu unazad i pokusao se namjestiti u polozaj u kome su bili i svi ostali. Unutra je bilo toliko vruce i vlazno da sam imao osjecaj da cu nakon izlaska odavde biti potpuno jestiv, jedino ce mozda nedostajati malo soli. Nisam mogao doci do zraka od zapare unutar te mucionice. Covjek pored mene lagano me gurnu laktom, i ja se uspravih i rekoh :-Hi ! Nije mi odgovorio. Sigurno se pomakao pa me slucajno dodirnuo, rekoh sam sebi. Par minuta kasnije opet me je dirnuo laktom po rebrima, koja su se vrlo isticala. Hi, ponovih, Goran, vruce li je ovdje, a? Opet nije odgovorio i dao mi da se zamislim. Sada sam zmirio toliko da mu mogu pratiti svaki pokret, pokusavajuci uhvatiti zrak. Ponovno je krenuo rukom ka mojim

197 rebrima i ja ga uhvatih za ruku i odgurnuh ga tako snazno da je ramenom udario od zid. -Sta je pederu, rekoh, dirao bi se, oces dupeta, a, sta je, sta si se savio. Nije se bio savio nego sagnuo da dohvati grabilicu, te zagrabi vode iz one kante koju je onda prosuo po uzarenom kamenju stvarajuci oblak pare. Gledao sam zbunjeno i shvatio da me je gurao samo zato jer je bio moj red da to uradim. Zasutio sam i polako izasao van. Vratili smo se na brod, a u sobi sam zatekao Hrvoja koji, naravno, nije bio sam. Sa njim je bila neka Francuska buca od 120 kilograma, (koja je usput bila i moj "busboy") ipak, u usporedbi sa nekim drugim curama koje je dovodio, ova je bila Miss. Pozdravio sam se s njima, otisao se otusirati i legao u krevet, ostavljajuci njih dvoje da pricaju, a i shvatio sam u kojem je smjeru vodio razgovor, pa sam navukao zastore, upalio nocnu lampu iznad sebe i otvorio knjigu. Nakon sto sam cetvrti puta procitao prvu stranicu knjige (jer sam slusao sto su pricali oni i jer mi se je spavalo) odlozih knjigu sa strane i 30 sekundi kasnije zaspao. Svi kreveti za posadu na brodu bili su na kat, a svaki krevet imao je zastore sa strane radi privatnosti. Hrvoje je spavao (kada je spavao ) u krevetu iznad mene i imao je obzira prema meni buduci da nikada dok sam spavao nisam cuo nikakvu akciju iznad. Nisam je cuo ni sada. Nakon nekog vremena probudio sam se jer me je potjeralo u WC. Glasove nisam cuo, a i veliko svjetlo u sobi je bilo ugaseno. Shvatio sam da nisu tu, pa sam se uspravio, naglo otvorio zastore i...za malo Hrvoja poljubio u penis koji je Francuskinja do pola imala u ustima, a moje usne su se gotovo dotakle s njenima. Odmah sam navukao zastor i ponovo legao, a njemu sam spomenio porodicu (njegovu) i nekoliko svetaca, na sto se je on od srca nasmijao, a dvije minute kasnije cuo sam da su se otvorila vrata i da je Francuskinja izasla. Nisam se mogao ljutiti na njega, mada sam htio, ne, jer on je posjedovao tako razoruzavajuci osmjeh da se nitko na njega nizasta nebi naljutio, pa smo se kasnije zajedno smijali toj "zgodi". Jednu noc Hrvoje je dosao u sobu u kasnim satima jako pijan, nije se mogao popeti niti na krevet od pijanstva. U 5 u jutro zazvonio je alarm sat koji me je svako jutro budio za posao. Protegnuo sam se u krevetu, ispravio se, otvorio zastore i spustio noge sa kreveta dolje, ali nisam ih spustio na pod, vec na Hrvojevu glavu. Uplasen sam odskoco, a on je samo nesto mumlao. Nikako mi nije bilo jasno, kako moze cijelu noc lumpovati, a onda nakon spavanja od jednog sata, dodje na posao i cijeli dan bude svjeziji od mene. Naravno da sam dokucio razlog njegove cijelodnevne i cjelonoce svjezine. Bilo je to jedno vece kada se vratio ranije iz grada. Ja sam sjedio u krevetu i

198 gledao film. On se poceo skidati. Skinuo je hlace i manirom iskusnog krojaca bacio ih u zrak,da bi ih slozio hvatajuci ih jos u zraku. Pokusao sam to izvesti nekoliko puta, bas kao i vrtjeti tacnu na prste ( u cemu je Hrvoje bio prvak svijeta) ali bez uspjeha. Medjutim nije se sjetio jedne sitnice. Bijelog praha kojega su mu djepovi bili puni i koji je sada prekrivao veci dio plavoga tepiha u sobi. Pogledao sam ga ne vjerujuci svojim ocima, a on mi je uzvratio pogled, ali uplasen. -Sto je to, rekoh ljutito -Nista, nista, ponovio, ajme sta cu sad kako cu to pokupit -Kako ces pokupit, evo ja cu ti pokazati. Ustadoh i iz hodnika dovukoh usisavac. Odmah sam ga ukljucio u struju, a on me gledao prenerazeno, potom se zaleti i iskljuci usisavac iz struje. -Sto ti je, rece, ti bi usisao 4000 dolara, nisi normalan -Ako sutra dodje policijski pas ovdje i pronjuska, objesice nas obojicu za jaja , a ti meni kazes da ja nisam normalan. -U kojim si ti filmovima, rece, gledajuci me pun samopouzdanja Ispricah mu dozivljaj sa gitarom i svercom, a 10 minuta kasnije sve je bilo cisto i usisano sa njegovih 4000 dolara u vrecici za smece koju je sam ubacio u veliku brodsku drobilicu za smece. Slijedeci dan nam je stigla posta. Ja sam dobio dva podeblja pisma, a javile su mi se Ana i Tea. Prvo sam otvorio Anino pismo jer nju zaista nisam volio, osim kako prijatelja i rame za plakanje, a i za ponesto drugo. Pisala mi je kako mi je njen otac zahvalan na svim postanskim razglednicama koje mu saljem a sa kojih uredno odljepljuje marke i stavlja ih u svoju kolekciju, osim toga on po tim razglednicama vodi i mali dnevnik koji je posvetio iskljucivo mojim putovanjima (Na razglednicama sam mu osim standardnog "puno pozrdrava od..." uvjek znao dopisati nesto kao ovdje je super, ovdje je uzas, sinoc smo pili, danas sam ljut itd.). Ona je napokon nasla momka s kojim misli da bi se mogla skrasiti, jer je svojim ponasanjem i dosjetkama jako podsjeca na mene. Drugo pismo sam otvarao polako poput one instant lutrije. No sadrzaj toga pisma me je razocarao. I Tea mi je pisala da je nasla momka u kojega se je jako zaljubila i bez kojeg si ne moze zamisliti niti jedan dan. On je "savrsenstvo bez mane", koji svoje vrline skriva samozatajno, a mana u opce nema. Ja sam se sada ponovo osjecao kao "Pane samk na svijetu". Pisala mi je o svojoj sreci i na kraju mi rekla njegovo ime, Sven. Nisam mogao, a da se ne nasmjesim kada sam shvatio tko je tip "bez i jedne mane". Znao sam ga vrlo dobro jer se je jedno vrijeme cak uvukao u nase drustvo. Kazem uvukao jer da nije hodao sa curom iz drustva, nitko od nas ga nebi trpio niti 10 minuta. Dobro je izgledao, to mu nitko nije mogao poreci i djevojke je mjenjao

199 cesce nego poneki od nas carape. Ali problem nije bio u tome sto ih je on mjenjao, problem je bio u tome sto je bio patoloski lazljivac, narcisoidan tip kojemu sve do cega je stalo je bio on sam i nitko drugi osim njega. Bio je ljigavac koji je znao unistiti djevojacke osjecaje pa im je trebalo najmanje godinu dana da to prebole. Bio je prema njima njezan i obziran, da bi onoga trenutka kada ugleda drugu zrtvu ovu prethodnu odbacio kao staru krpu, obrisavsi od nju noge i gurnuvsi je u stranu da mu ne stoji na putu. Nisam niti jednoj odgovorio na pismo. Nisam im imao sto reci, Aninog momka nisam poznavao, a Teinog sam znao jako dobro, ali ona mi i onako nebi vjerovala. Sljedeci dan smo ispolovili iz L.A-a. Mene je nakon sastanka prije prve vecere Head Waiter pozvao na stranu i rekao -Goran, na brodu imamo Princezu Saudijske Arabije koja dolazi sa Princom. Oni nece neprekidno putovati s nama, vec ce se iskrcavati gdje budu zeljeli, a tamo ce ih cekati privatni avion, te ce se ponovno ukrcati gdje budu htjeli jer su uplatili kraljevske apartmane za cijelu svitu koja ima 29 ljudi. -Hvala, rekoh, pocascen sam sa vasim povjerenjem, mada me jos neznate. -Nemas problema, dobro te zna nas Direktor Hotela i on te je predlozio za to. -Oh, Alfio, rekoh, potpuno sam zaboravio da mu trebam predati pismo koje mu je Salvatore uputio po meni Ocigledno je Salvatore brze reagirao od mene i dojavio Alfiu za mene. Hvala Klausu na pismu Salvatoreu i Salvatoreu na pismu Alfiu. Isto vece predao sam Alfiu pismo. Dok ih je vecina nakon pripremanja stanica otisla zapaliti ja sam ostao da sve pregledam jos jednom te sa Busboyem sve pomno pripremim. Gledao sam na svaku sitnicu. Sve je i onako bilo novo, ali sam obracao paznju i na raspored pribora za stolom, a osobito za stolom (za osam osoba) gdje su trebali sjediti Princeza i Princ od Saudijske Arabije. Sa krpenom salvetom prebacenom preko ruke konobari su napravili spalir ispred vrata, a ja sam stajao zadnji u redu. Vrata su se otvorila i Head Waiter je docekivao goste, uzimao njihove kartice, te im pokazivao na prvog sljedeceg konobara koji ce ih odvesti do stola. Svi su znali da za moje stolove ne mogu stavljati nikoga jer ja cekam Princezu. Cetrdeset pet minuta kasnije, ja sam jos uvjek stajao pored ulaznih vrata dok su drugi konobari vec zurno posluzivali goste. Tada ugledasmo dvadesetak muskaraca i zena. Nekakva curica od otprilike pet godina i djecacic od oko tri godine, protrcali su pored nas jedno pet minuta prije dolaska Kraljevske svite pa na njih nismo obracali paznju. Head Waiter mi kimnu glavom da mu se priblizim i ja mu pridjoh.

200 -Idi i cekaj goste pored njihovog stola, rece, a ja cu ih dovesti -Moze, kimnuh mu glavom, i odoh do stola Stao sam pored stola, a Princeza, koja je doista divno izgledala, drzala ga je ispod ruke. Tko li je od njih Princ, upitah se. Polako su prilazili mojim stolovima izazivajuci okrete glave ostalih gostiju, jer je Princeza bila odjevena u svijetlo plavu kombinaciju istoka i zapada, sa tako njeznom i lijepom svilenom kosuljoma da sam imao osjecaj da svilene bube jos uvjek zavrsavaju pletenje na njoj. Nosila je bijele siroke hlace, nesto kao dimije, na nogama je imala istocnjacke papuce. Na glavi, odnosno na celu, je imala zlatnu plocu isvezenu sa savrsenom preciznoscu. Princeza mi je prisla blize i ja joj se naklonih pokazujuci rukom prema njenom stolu. U tom trenutku onaj trogodisnji djecacic skoci na stolicu, pa sa stolice sklizne ispod stola uhvativsi se za stolnjak kojim je onda povukao sve sa stola prema dolje. Spomenuh mu se familije i neodgojenosti te ne poznavanja kulture (tri su mu godine?!?!) i sagnuh se da ga izvucem ispod stola govoreci mu kako je zasluzio jednu porciju po guzici. Izvukoh ga van i rekoh -Ciji je ovo nevaljalac, okrenuh se prema drugim gostima Pogledah u Head Waitera koji je zbog neugodnosti crveneci se u licu izbjegavao moj pogled. -Moj, zacuo sam iza ledja Princezu. -Oh...okrenuh se jos uvjek u narucju drzeci djecaka koji me je svim silama uDavoro svojim malim rucicama. Bas je sladak djecak. Koliko mu je godina ? -Tri i pol, rece, Princeza uzimajuci djecaka iz moga narucja. Nasmjesila se,... on je princ i buduci Kralj. Eto, ja sam buduceg Kralja htio istuci po guzici. Head Waiter i ja smo na brzinu popravili stol i oni su sjeli. Predstavio sam im se uobicajenom pricom. Za Princezinim stolom, osim nje i njene djece, sjedili su jos, dva muskarca sa ramenima sirine srednje velikog ormara i dvije zene srednjih godina i ne bas privlacne, te jedna zgodna djevojka. Za druge stolove sjeo je ostatak svite. Bilo je tu 15 djevojaka i sve su imale po 25 godina, a bile su Princezine telohreniteljice, a s njima je bio i njen privatini frizer (Francuz i vise nego ocigledno gay), zatim krojacica, pedikerka i maser. Kasnije sam saznao da su ona dva razbijaca sto su sjedili za Princezinim stolom, u stvari dadilje koji su radili u kombinaciji sa one dvije zene (svi Englezi), a ona zgodna djevojka je bila ( zajedno sa onih drugih 15 djevojaka ) posebno obucena za borbu izbliza, ali i izdaleka, te su bile najborbenije clanice elitnih (zenskih) postrojbi Princezinih cuvara. S njima mi je bilo izuzetno jednostavno raditi jer je gotovo kompletan jelovnik narucen vec prije od njenoga kuhara, a ona bi

201 svako jutro potvrdjivala na tiskanom papiru, sto ce jesti za veceru toga dana, tako da ja nisam morao uzimati narudjbu, jer su svi jeli isto. Dorucak i rucak im je uvjek bio posluzivan u apartmanima, pa sam ih preko dana vrlo rijetko i vidjao. Prva stanica nakon Los Angelesa, bio je Waikiki, Hawai. Ako postoji raj na zemlji onda je to definitivno ovdje. Na uobicajenom sastanku prije prve vecere za nasega trodnevnog boravka na Hawaima, Head Waiter Tomas (Poljak) rekao je da sutra u vecer u restoranu radi samo polovica konobara, a druga polovica ce raditi na plazi. Bio sam odusevljen kada je prozvao moje ime izmedju onih koji ce raditi na plazi. Vec u poljepodnevnim satima poceli smo pripremati i sve je teklo oredno i lijepo dok su kuhari rezali voce upitah jednog crnog kuhara koji je imao zlatne zvijezdice na zubima, valjda moda, -Mogu li uzeti malo papaje. sto je i kako izgleda papaja, ali je nikada nisam probao, a na ovoj vrucini osjetio sam potrebu za vocem. Odgovorio mi je da mogu uzeti koliko hocu, jer je ocistio i previse. Malo me je zbunio odgovorom jer su kuhari i konobari u pravilu mrzili jedni druge, a karibski kuhari su mrzili sve, pa i kuhare. Bili su toliko neprijateljski naklonjeni prema nama da nitit uz najbolju volju nismo mogli s njima stupiti u bilo kakav pozitivan kontakt. Sakrio sam se iza jedne palme i pojeo cijele tri papaje, a svaka je bila velicine manje dinje. Bilo je ukusno voce i uzivao sam u svako zalogaju. Nesto kasnije Tomas nas je pozvao i podijelio nam zadatke. Moj zadatak se sastojao u stajanju iza stola sa sladoledima te posluzivanja istoga sa neprestanim osmjehom na licu. Party na plazi je vec bio punoj snazi i gosti su se totalno raspojasali na pjesku, a neki su cak i skakali u vodu. Za razliku od nas Europljana, Americki gosti pijuckaju pomalo i puno se zabavljaju, a jedu do besvijesti, dok se mi na partijima pomalo zabavljamo, jedemo dok se ne najedemo i onda pijemo do besvijesti. U pocetku sam se dosadjivao jer je tek poneki gost dosao o sladoled, a onda kao po naredbi napravili su toliki red da me je ruka vec boljela od vadjenja sladoleda iz kutije i stavljana u kornete, a nokti na rukama su mi se poceli smrzavati. Tada osjetih lagani pritisak na debelo crijevo. Mislio sam da nije strasno, no par minuta kasnije ponovio se pritisak samo znatno jace. Poceo me oblijevati znoj. Gdje da nadjem WC izmedju tri tisuce ljudi oko mene, na plazi i na mjestu gdje njmanje pet stotina ludi ceka da im posluzim jebeni sladoled. Oh, Boze. Moji trudovi su se nastavili sve zescom jacinom i ja sam osjetio da sada moram ici inace bih mogao izvrsiti nedjelo tu izmedju gostiju koji su, nesluteci sto se dogadja u mojoj utrobi, nastavili stajati u redu za sladoled. Ostavio sam sladoled, skinuo rukavice i papirnatu kapu i poput rakete pojurio u potrazi za WC-om. Nije ga bilo nigdje. Hawai, Waikiki i Honolulu u mojim ocima su postali muciliste, a ne raj. Kakav je to raj na zemlji

202 gdje se covjek ne moze ni olaksati, mrzim Havaje. Napokon sam uspio uletjeti u more te u vodi skinuti hlace i olaksati se. Do mene je dotrcao i uzbudjeno me upitao sto se desilo. Rekao je da Tomas hoce iskociti iz koze koliko je bijesan. Objasnih mu sto mi se desilo. -Vjerojatno si nesto pojeo -Nisam nista danas niti jeo, osim nekoliko papaja -Ha ha (poceo se smijati). Mislis nekoliko kriski papaje -Mislim na tri cijele papaje -Ti nisi normalan rece, pa tko ti je rekao da se najedes papaje. Kriska toga voca sluzi za protjerivanje. -Nitko, bio sam zedan i gladan, a ovo mi je dalo obadvoje -Gdje si ukrao papaje -Nisam ukrao, dao mi ju je onaj crnac sa zlatnim zvjezdicama na zubima. -Pa zar ti nije bilo ni malo cudno da ti on tako rado nesto daje -Malo mi je bilo cudno, ali sad mi je jos cudnije dok pricam s tobom cuceci ovdje u vodi, a i ovi valovi me izludjuju imaju najmanje metar i svaki me je do sada prekrio cijelog. Idi nadji mi nesto za obuci. Okrenuo sam se prema mjestu gdje su gosti imali parti i smrznuo se kada sam shvatio da ih dvadesetak stoji u grupicama i pokazuju prstom u pravcu mene. Mislio sam da sam barem stotinu metara otisao od njih, no bio sam udaljen tek nesto vise od 15 metara. Polako sam se poceo povlaciti, a onda sam se zavukao pod vodu i udaljavao se od njih dok sam imao daha. Cetrdeset pet sekundi kasnije izronio sam pet metara dalje i ispred sebe ugledao gomilu ljudi koji su upravo krenuli u more da me spase, jer su mislili da mi nije dobro, a mene je opet potjeralo...mom velikom crnom prijatelju mogao sam zahvaliti na tako svesrdnom poklonu, ali odlucio sam mu uzvratiti mada jos nisam znao kako. Nikakav verbalni ili fizicki sukob kompanija nije tolerirala, jer bi oba sudionika u pravilu dobivala otkaz, pa sam morao smisliti nesto drugo. Slijedio je Papeete, lijep i vrlo skup grad na Tahitiju, a zatim na otok Bora Bora, mada prelijep ipak ne bih govorio o raju na zemlji ponukan iskustvom iz Waikikija. A onda su uslijedila duza putovanja i borbe s valovima. Problem koji smo imali na tim duzim putovanjima (4-5 dana na moru bez stajanja) je bio u tome sto je gostima uglavnom bilo dosadno, pa bi svi dolazili i na dorucak i na rucak i na veceru, pa nam je svaki obrok bio uzasno tezak. Drugi problem bio je u tome sto su restorani na brodu bili puni mesinganih dijelova i ogledala, na cemu su se jako odrazavali otisci prstiju pa smo to morali svakodnevno polirati, nakon svakoga obroka. Cini mi se da je vlasnik kompanije odlucio da sve novo sto je kupio za restoran mora takvo i ostati jer smo nemolosrdno morali polirati case. Ja sam shvatio da je case najlakse polirati ako puhnem topli

203 zrak u casu, a onda ju je tako zamagljenu bilo lakse ispolirati. Mogu slobodno reci da za vrijeme boravka na moru nismo imali nikakve pauze od 6 u jutro pa do mozda 23 i 30. Bili smo umorni kao psi a gosti su nam isli na nerve u tolikoj mjeri da je sam pogled na gosta bio dovoljan razlog da ga mrzim toliko da bih ga istukao. Ne znam kako bih taj umor opisao rijecima, ali vidio sam kada je jedan Tajlandjanin stavio prste na okvir vrata, a zatim mu je drugi polomio cetiri prsta snaznim udarcem vrata, ovaj se isti tren onesvjestio od bola. Nije mi ga bilo zao, jer biti na moru, bez mogucnosti da zaposle drugoga konobara, znacilo je jedino vise posla za one konobare koji su okruzivali njegovu stanicu. Bilo je jos slicnih slucajeva. Uslijedio je otok Viti Levu i grad Suva na Fijiu, potom Honiara na Solomonskom Otocju, pa Port Moresby- Papua Nova Guineja, te Padang i Bali u Indoneziji. U Baliju smo pristali u Sungaraju, nekadasnji glavni grad, ali i sadasnja glavna luka Balija. Na brodu prije ovoga imao sam dobroga poznanika bas iz toga mjesta na Baliju, on mi je ostavio adresu i telefon, a ja sam ga uspio kontaktirati po dolasku u Sungaraju. Odradio sam dorucak (rucak se nije radio) i on me je dosao po mene. Sjeo sam u auto i krenuli smo s urazgledanje Sungaraje, ali i okolnih sela gdje smo u jednom od njih bili prisutni vjencanju i svatovima. Bilo je to za mene jedno novo iskustvo, a Pande (tako se zvao moj prijatelj) glasno se smijao kada sam ga upitao zasto u svatovima nema mladozenje, te da li su to zenski Gay svatovi. Naime, gledao sam kako dvije zene posipaju laticama cvijeca, jedna ljiepa i mlada, a druga ruzna i debela. Nakon pet minuta nezaustavljivog smjeha odgovorio mi je da je ona debela i ruzna u stvari muskarac, ali po tradiciji muskarci se bas kao i zene sminkaju te stavljaju jake boje na lice (ruz za usne, sjenilo itd), kako bi sto vise slicili nekoj njihovoj Bozici. Bilo je to lijepo poslijepodne i mislim da sam ga iskoristio bolje i ljepse nego bilo koji turist sa broda. Dva dana kasnije krenuli smo za Filipine, pristali u gradovima El Nido, Palawan i Manila. Palawan mi je ostao u sjecanju po Balut-u. Naime izasli smo u restoran u kojem su stolovi bili tako nakrcani da su gotovo dodirivali jedan drugi. Nakon sto nam je kuhar podjelio jelovnike, narucili smo svaki po pivo, a ovaj se veselo nasmijao i otisao. Nismo jos niti otvorili jelovnike kad je drugi konobar prisao stolu do nas i stavljajuci cetiri veca jaja na stol. Gosti do nas su, smjeseci se primili hranu i nesto mu rekli,a konobar se udalji da bi se minutu kasnije vratio sa soljenkom. Nisam puno obracao paznju na goste do nas jer sam bio gladan i poceh otvrati jelovnik, u tome me je prekinuo Ivan rekavsi -Covjece sta ono izlazi iz jajeta

204 Pogledah prema stolu. Vidio sam da zlicicom (kao i mi kod kuce) razbija vrh jajeta i potom ispija sadrzaj. Nisam u tome vidio nista cudno. Rekoh -Sta je tu cudno, ljudi piju sirova jaja, to rade i u Hrvatsk... Nisam niti zavrsio recenicu a covjek je razbio veci dio jajeta i iznutra je ispala malena glavica patke. Jeli su jaja sa fetusom koji je vec imao i paperje na sebi i mali kljun. Covjek je taj fetus strucno povukao u usta i sazvakao ga u par sekundi, a zatim se dohvatio piva i ispraznio pola boce ne spustajuci bocu. Prisao nam je konobar i upitao nas jesmo li odabrali jelo. Nikome od nas nije palo ni na pamet da bismo narucili nesto, u ostalom nismo vise bili ni malo gladni. Ipak Zlatko upita konobara, -sto jedu ljudi pored nas? kimnuvsi glavom u pravcu stola do nas. Konobar se nasmjesi pokazujuci dva reda bjelih zubi koji su u odnosu na velicinu njegove glave i tijela bili ogromni. Mislim da nije bio visi od metar i pol. -To je Filipinsko originalno jelo (svaka cast na originalnosti, pomislih, zaista je potreban ogroman trud i mastovitost da bi se skuhala patkica od pet centimetara u jajetu)..., a zove se Balut -Balut, ponovismo svi -Da, to su u stvari prijesna ili vrlo lagano kuhana jaja od patke u kojima se nalazi fetus (to sam vidio i to mi se gadi), a gosti mogu naruciti po zelji stariji ili mladji fetus. Odlicno je biste li probali? Naletio je na kolektivno ne uz pokazivanje zgrazanja, odmahivanje glavom i tako dalje. -Ali zaista je ukusno (neka je pojedi ga ti), samo ga morate dobro posoliti i to je lagano jelo koje ide najbolje uz pivo. -Hvala ne bismo rekoh, molim vas racun pa bi mi isli Svi su se slozili samnom i par minuta kasnije bili smo vani U Manili smo imali problema sa zakonom. Nakon odradjene vecere na kojoj je prisustvovalo nekih 10% gostiju u gradu smo bili vec u 21 i 30. Za razliku od druga dva grada na Filipinima koji me nisu niti malo impresionirali (osim sto je cijena djevojaka veselog medjunozja bila 10 dolara), ovaj milionski grad mi se svidio. Imao je bezbroj kafica i nocnih klubova, a cijene su bile smjesno niske, tako da smo svi sve castili, a kada smo vec po prilici popili oko nas bi se pocele stvarati grupe zednih filipinaca, jer su znali da mogu piti besplatno. Konobari su nas na svakoj rundi zakidali za, najmanje, duplo od cijene, ali nama to nije bilo vazno. Njihov govor bio bio nam je simpatican jer nitko od njih nezna reci slovo F, mada im drzava pocinje sa tim slovom. Umjesto njega koristili bi slovo P. Buduci da su Amerikanci na razne nacine prisutni na Filipinima vec sezdesetak i vise godina, vecina ih govori Engleski jezik, ali uvjek umjesto F koriste P, pa tako Fuck you, zvuci kao Pak you, Fifteen je Piptin i tako

205 dalje. U Manili je dosta opasno (kao u ostalom i svim velikim gradovima) za nekoga tko nikada nije bio, ali nismo se bojali jer nam je alkohol uvelike pomagao, a i bilo nas je 5-6 krsnih momaka u drustvu, ja i Ivan nismo bili bas nesto krsni, ali smo svakako bili momci. Usli smo u Bar Magambo, koji je imao losiju reputaciju od drugih ali medju strancima je bio popularan. U svakom baru gdje god smo do tada bili cure su nas opsjedale trazeci da im platimo pice. Nismo htjeli jer ako je moje pivo bilo izmedju 30 i 50 pezosa, njeno pice bilo je izmedju 250 i 300 pezosa, a to bi nam bilo Deja Vu. Kada smo usli u Magambo bili smo zateceni prizorom u kojem se pola kafica ljubi a druga polovica tetura pijana. Cim smo usli Mladenu je prisla jedna lijepa Filipinka mada niskoga rasta. Godine kod nikoga od njih nisam mogao procjeniti, ali mi se cinilo da je ova dosta mladja od drugih. Popili smo nekoliko pica i Mladen polako izadje van sa Filipinkom mahnuvsi nam. Rekoh mu da bude oprezan, a on mi samo namigne i rece, -Nemas problema stari -Ja ih nemam, ali znas da su rekli da je opasn (ja ne bih sam sa njom izasao niti da ona meni placa) Izasao je, a mi smo narucili novu rundu. Konobar nam je prisao i stavljao pice ispred nas kada se vani zacuo vrisak. Nekolicina Filipinaca je istrcala van, a mi nismo obracali puno paznje. Natocili smo si pice kada je u Bar usao jedan domaci momak niskoga rasta (kakva je i vecina njih) i pokaza prstom u nasem smjeru. Tek tada smo shvatili da to ima nekakve veze s nama, tocnije s Mladenom. Htio sam se ustati i poci prema policajcima da vidim sto je, ali me Hrvoje zadrzao ruko rekavs -Cekaj, doci ce oni sami Bio je u pravu, prisli su nam odmah. Jeste li vi prijatelji (prends, umjesto Frends) onoga manijaka vani, rekao je bijesno drzeci pendrek u ruci -Polako prijatelju, rekoh, nitko od nas nije manijak. Kakav je problem nastao? -Pokusaj silovanja maloljetne osobe, a to vama nije problem ? -Pokusaj cega, pravih se da ga ne razumijem -Silovanja Friend (prend), silovanja Odmah smo se ustali i krenuli van. Ja sam se zadrzao kod sank dok su ostali izasli van. Kada sam izasao vidio sam ogavan prizor. Mladen je stajao sa lisicama na rukama plavicasto blijed, a ona fifica je na koljenima obgrlila policajca oko nogu i plakala kao luda. Pokusali smo se pribliziti Mladenu, ali nas policajac odgurne pendrekom. Visina toga policajca bila je negdje do mojih ramena, a arogantnost strasna. -Pak op, rekao nam je

206 Pricekali smo da vidimo sto ce se desiti i primjetili da nema policijskog auta. Bilo nam je vrlo cudno da se je pet policajaca naslo bas u trenutku kada ja ova vrisnula, tu, na desetak metara od mjesta "zlocina". Stigao je policijski kombi za metalnim mrezama na prozorima i drhcuceg Mladena su ugurali unutra uputivsi mu nekoliko podlih uDavorca koji su oku bili gotovo neprimjetni ali sam siguran da su bili i te kako bolni. -Cekajte, rece Zlatko, ne mozete ga samo tako odvesti Jedan se policajac okrene i Zlatku u ruke stavi Karticu sa imenom i adresom zatvora. Otisli su a mi smo ostali stajati na plocniku ne znajuci sto da radimo. Idemo na brod, prijavit cemo kapetanu ili nekome od oficira, rekoh -Ne, rece Hrvoje, moze dobiti otkaz -Pa neka ga dobije, samo neka ga izvuku da mu ne skinu glavu ovdje, rece Zlatko. -Mozda je bolje da odemo do Policijske postaje, ti Zlatko imas adresu. Slozili su se s tim i pozvali smo taksi. Dok nas je vozio ispricali smo taksistu sto se desilo, a on se na to samo nasmjesio i rekao -Ah, normalna stvar -Kako normalna, rekoh, covjek je uhapsen zbog pokusaja silovanja maloljetnice, a mi smo sigurni da on to nije ucinio -I nije, rece taksist, relativno tecnim Engleskim jezikom -Sto...Kako vi znate, rece Hrvoje -Kako znam? Prijatelju to je ovdje poznati scenario, da bi policajci dosli do novca. Svi smo se zagledali u njega u cudu, a on je nastavio -... Vjerujem da je nakon sto je djevojka vrisnula, nekoliko policajaca odmah bilo tu. -Da...ali -...i odmah su optuzili decka za pokusaj silovanja -Sve je bilo bas kako ste... -...i odvezli su ga pravo u zatvor. Momci, korupciju kakva je ovdje na Filipinima, sigurno niste nigdje na svijetu vidjeli, a najkorumpiranjia je upravo vlast. Momak ce se izvuci, sve zavisi kako policija ocjeni vas. Platit cete 1500 mozda 2000 dolara i sve ce biti zaboravljeno. Nije bio u pravu, platili smo 4000 dolara i oni su ga pustili van, a nakon toga smo u administraciji policijske zgrade jos samo morali pokupiti njegove dokumente, koje smo platili jos 500 dolara. Kasnije smo saznali da je taksi vozac bio u pravu. Bio je to vec dobro uhodani scenario koji se, iskljucivo, dogadjao strancima, a posebice mladjim deckima zeljnim provoda. I za tu djevojku je bilo lakse, dobivala bi stotinjak dolara samo za jedan vrisak, tako bar nije morala siriti noge kako bi dosla do novca.

207 nakon Filipina uslijedio je Taipei (Taivan), Shangai (Kina) a potom Hong Kong. Dvije veceri prije pristajanja u Hong Kongu nisam vise bio samac. Na partiju i Baru za posadu upoznao sam crvenokosu Irkinju izuzetnih tjelesnih atributa, koja je na brodu radila kao plesacica. Bila je zivahne naravi i uvjek nasmijesena, a u vodjenju ljubavi bila je divlja i neobuzdana (uspjeli smo slomiti dva kreveta, i njen i moj). Mislim da kod Irskih djevojaka sve ide lakse nego kod nasih. Sjedio sam za sankom nakon odradjene vecere i ispijao cetvrti Beck's, jedino pivo na brodu koje mi je odgovaralo. Na sebi sam jos uvjek imao konobarsku uniformu sa kosuljom raskopcanom do prsa i leptir masnom otkopcanom i ostavljenom da tako visi. Uglavnom svi smo se tako raskopcavali kada bi nakon vecere sa 20-tak Menu-a izlazili iz restorana. Muzika je je bila prilicno glasna, ali svirala je moja omiljena grupa (U2) pa mi nije smetalo. Jednostavno mi ke prisla drzeci casu sa nekim picem (poslije sam saznao da obozava Black Rushian), stavila je casu na sank pored moje boce piva, sagnula se prema mome licu, gricnula me za resicu na uhu (dobio sam momentalnu erekciju) i rekla svidjas mi se. Do tada, osim ponekog tajnog pogleda nisam je zapravo puno ni gledao, buduci da su plesaci, plesacice, glumci i animatori bili uglavnom neki visi svijet i vrlo rijetko dostupan nama, konobarima, tako da me nije previse zanimala jer sam znao da su mi sanse ravne nuli. Ucinilo mi se da je malo pijana, ali mi to zaista nije smetalo jer mi se pocelo vrtjeti u glavi kada se po drugi puta sagnula da mi gricne resicu na uhu, a ja osjetih kako mi njene prilicno tvrde oble sike dodiruju bradu. Nisam znao kako bih reagirao. Sto da ucinim a da to bude cool, a ne neka glupa fraza poput "cijelu vjecnost te cekam" ili "jesi li za pice" -Mogu te povaliti ovdje, pored sanka. Sapnuh joj tiho na uho dok sam joj uzvracao grickanje -Nece biti potrebe, izvadi karticu od sobe -Idemo, rekoh -Idemo, rece, imam Blue Label -Ja ga volim sa coca colom Bio sam toliko zbunjen da sam po izlasku iz bara, u aparat sa koka kolom, umjesto jednog dolara ubacio svoju karticu od sobe. Tesko je ulazila ali ja sam je ugurao imajuci na umu Mary. Trebalo mi je 20 minuta da je izvucem van, dok se je Mary valjala od smjeha. Htio sam ispasti netko u njenim ocima jer za njom su uzdisali mnogi. -Cinim li ti se malo neobican, rekoh kada smo izlazili na veceru u Hong Kongu -Pa...malo, zasto? -Tako, zelim te odvesti na neobicnu veceru, rekoh -Oho, a sto ce to biti

208 Negdje u u nekoj knjizi citao sam da je zmijsko meso izvrstan afrodizijak, ne mogu reci da mi se je to bas jelo, ali sad sam tu i odlucio sam se da idem tamo (vjerojatno bih isao i bez nje). Stigli smo taksijem u restoran koji se zvao Yung Kee, sto mi apsolutno nije bilo vazno. Iza velikog sanka bila je potpuno otvorena kuhinja gdje su kineski velemajstori kuhanja spravljali razne specijalitete. Ovdje je kuhanje ocigledno bila primarna djelatnost jer niti jedna boca pica nije se vidjela iz sanka i jos mi je cudno bilo to sto se je jelo narucivalo iskljucivo za sankom dok bi se ispijalo prvo pice na racun kuce, a i dok bi se ispraznio jedan od stotinjak stolova. Ja sam za nas odabrao Sake, pretvarajuci se da znam gdje sam i sto radim. To mi je po prilici i uspjevalo. Konobar me je upitao kakvu bismo vrstu mesa zeljeli jesti i na koji nacin spremljenu. -Mi bismo jeli zmije, rekoh -Da, potvrdila je tradicionalno neustrasiva Irkinja -Nacin ? -Da, rekoh -Na koji nacin ponovi -Ah to, pa uobicajeno, grill -Moze Mahnuo je jednom od 10-tak kuhara i pokazao rukom slovo S u zraku. Ovaj kimne glavom i dogura do sanka tri kaveza na koja su stajala na nekakvim stolovima na tockovima i bili su puni raznobojnih zmija. Otvorio je prvi kavez u kojem su bile zuto-crne i smedje zmije (samo da ti koja ne pobjegne, ne zelim se penjati po sanku), zatim drugi kavez u kojem su bile sve jednobojne, crvene, zute...i na kraju treci kavez u kojem su bile najkrupnije a imale su crveno crne krugove po sebi. Odabrali smo one iz treceg kaveza, iako su se Mary vise svidjale one jednobojne, ipak ubjedih je da one zadnje imaju kvalitetnije meso (nisam imao pojma o cemu pricam, a malo je pricao i Sake iz mene, posto smo pili vec cetvrti). Kuhar zavuce ruku u treci kavez, (nemoj rukom, Boga ti) a ja zatvorih oci. Kada sam pogledao drzao je u ruci zmijurinu od nekih metar i dvadeset i barem 10 centimetara debelu. -Ok ? rece Podignuh mu palac i okrenuh se Mary da je poljubim. Ona me blago odgurnu i pokaze mi kaziprstom u pravcu kuhara koji je zmiju repom zakvacio za nekakvu kvacicu i koja je sada cijelom svojom duzinom vjesila. Potom ju zareze ispod glave (ne mogu reci da joj je prerezao vrat jer ako jest, onda joj se vrat proteze do guzice), a zatim stisnuvsi je kaziprstom pri vrhu repa povuce do dolje i iscjedi krv u nekakvu posudicu. Potom je zarezo kozu pri vrhu repa, a onda strucnim i vrlo brzim potezom povukao prema dolje, dok je sa kozom izvukao i unutrasnje organe. Odrezao joj je glavu i sada je visio samo

209 valjak bijelog mesa. Sad je ucinio jos nekoliko brzih poteza satarom (tamo nitko valjda sa nozem i ne radi) i izvukao jij nesto pout kraljeznice. Sada je skinuo to meso (koje je meni izgledalo poput svinjskog lungica samo puno svjetlije) i na vrhu repa napravio par zareza satarom, a onda rukom istrgao trake kao da drzi komad tkanine u ruci i onda to sve skupa isjeckao na komade duzine oko pet centimetara. Stigao je konobar i odveo na do nasega stola. Sjeli smo i ja sam narucio Bocu Chardoney-a i bocu mineralne, posto vino uvjek pijem u Gemist obliku, sa omjerom 8:2 u korist vina. Dok smo se mi mazili i tepali jedno drugom konobar dodje do stola i stavi dvije manje casice, velicine otprilike 0.3 dcl (jos jedan poklon od kuce, bas je ovdje lijepo, gotovo svako drugo pice ti plati kuca, pomislih u sebi, kakav gostoljubiv narod). Uljudno i sa smjeskom na licu zahvalih se konobaru. Bilo je to neko crveno pice (vjerojatno Campari), kucnou svoju casu od njenu, a ona gadljivo klimnu glavom. Ne mareci za to istresoh sadrzaj ljepljive bljutave tekucine na iskap i cijeli stomak mi se podize. Gledala je u mene dok sam pokusavao progutati pice koje se je neprestano vracalo nazad, rako da sam sljedecih pet minuta imao borbu sam sa sobom da ne povratim. Napokon sam to uspio progutati. Pogledala me je zacudjeno i rekla -Popio si krv od zmije (zagrcnuh se, opet je tekucina krenula prema gore, sada vec pomjesana sa Sakeom i Vinom) Brzo iskapih sasu vina -To je dio tradicije, draga, ne mozes jesti zmiju bez da ispijes taj eliksir. Pogledah u njenu casu, suze mi navrijese na lice jer sam mislio da cu povratiti -Svaka ti cast, ja to nikada ne bih mogla -Navika, (za Boga miloga, skloni tu casu povratit cu ti u tanjur) -Puno svijeta si prosao pa znas... -Ah,... sto reci. Okrenuh se da pozovem konobara. Stigao je odmah i ja mu rekoh da moze pokupiti case, te da nam donese jos jednu bocu vina i dvije boce mineralne vode. Pogledao je u moju praznu casu i podize palac. -Ha, ril men, gud, gud. (Da sam znao sto si mi donio prolio bih ti to na glavu, nasmjesih mu se) -Odmahnuh rukom u stilu, ma to nije nista (vulkan u mom stomaku nije se stisavao), a Mary me je zadivljeno gledala. Veceru smo pojeli djelimicno. U stvari ona je maznula gotovo sve a ja sam uglavnom mrljao po tanjuru s ona dva stapica iz kojih mi je meso (srecom) neprestano ispadalo. Dva sata kasnje vratili smo se na brod i odmah otisli u njenu sobu. Ja sam odmah uletio u kupatilo

210 -Hvala ti na divnoj veceri, rece, da nema tebe nebih nikada znala kako je dobra zmija za jelo, kao piletina samo bolja Cuo sam je kako prica dok sam ja povracao u kupatilu, glasno pustivsi vodu da me ne cuje -...i mislim da su u pravu kada kazu da ima afrodizijaka u njoj, osjecam uzasno jaku seksualnu zelju (postoji li dio dana da je ti ne osjecas), mogu misliti koliko si ti tek uzbudjen koji si popio i krv Ja sam se osjecao kiselo a pomalo i usrano, a kada je spomenula krv, iz mene je krenuo vulkan. Ostao sam u WC-u jos petnaestak minuta umivajuci se jer sam u licu nabubrio kao da me netko istukao, pa sam cekao da mi se vrati prirodan izgled. Srecom kada sam izasao iz kupatila u sobu ona je vec ugasila svijetlo i upalila nocnu lampu tako da nije mogla primjetiti glupavi izraz moga lica. Skinuo sam se, legao pored njenog nagog tijela i zaspao budeci se jos tri puta u noci, kako bih povratio. Ujutro mi je rekla da je sve morala sama uraditi jer sam ja "spavao". Protegnula se dok sam se ja oblacio i rekla mazno -Mmmm, mogli bismo veceras otici na veceru, ali ovaj puta ja castim, moram probati onu kornjacu o kojoj si mi pr... Nisam docekao kraj recenice jer sam povracao u kupatilu, kao u ostalom i veci dio dana, a svaki puta kada bih ugledao nesto sto mi je licilo na zmiju. Te veceri sam se ispricao Mary i rekao joj da sam se vec dogovorio sa prijateljima za izlazak. Izasli smo i hodali po Hong Kongu koji izgleda kao da cijeli svijet tu zivi, vjerujem, da sam se potrudio, da bih tu nasao i Hrvatski restoran ili brem nekakvu gostionicu. Vratio sam se u sobu i zaspao. Negdje oko tri sata u noci sam se probudio jer sam morao u WC, pivo od prethodne veceri je radilo svoje. Spustio sam noge sa kreveta i drugim korakom stao na nesto ljigavo i mokro. Odskocio sam kao da sam stao na zeravicu. Upalih svjetlo i na podu ugledah kondom, koji je Hrvoje uredno bacio sa kreveta iznad mene. Opet mi se smucilo ali sam na brzinu progutao jusnu zlicu sode bikarbone, glasno podrignuo, plaho prdnuo i krenuo u kupatilo, slatko se pocesavsi po guzici. Ubrzo sam izasao iz kupatila, a ispred mene je stajala crvenokosa zenska, i oblacila hlace. -Mary, rekoh glasno sablaznjen prizorom. -Goran rece ona, sto...sto ti radis tu -Pisao sam u kupatilu sobe u kojoj zivim,ako je to dozvoljeno, rekoh ljutito, a ti...? -Pa ja... -A vi se znate, pravio se blesav Hrvoje -Ne znamo se rekoh, ne vise... Nisam zaspao cijelu noc, a sutra sam radio gotovo bez prestanka. Nekoliko dana kasnije stigli smo u Ho Chi Min City (bivsi Saigon) u Vietnamu, a potom nastavili za Singapur. Buduci da se je kraljevska

211 porodica iskrcala jos u Hong Kongu, ja sam sada svako vece imao druge goste. Jedno vece su mi za stol sjele cetiri crne djevojke (tako sam ih nazivao, a one me zbog toga obozavale), od kojih je najmladjoj bilo 82 godine i sljedecih nekoliko dana su redovno stajale pred vratima kako bi odmah ugrabile taj stol. Kada bi prisle stolu, a ja prisao da im izvucem stolice, svaka od njih bi me poljubila ogrebavsi me svojom ne bas svjeze obrijanom bradom. Nakon sto bi pojele veceru i kolac ponovno bi me poljubile i onda otisle. Uvjek su pile ledeni caj, a na stolici jedne od njih nasao bih mokre tragove (vjerojatno od caja), pa bih to sa stolice obrisao krpom, koja mi je cesto ostajala na side standu pa bih s njom kasnije brisao i ruke. Nakon sto se ista stvar ponovila vise puta poceo sam sumnjati da je tekucina na stolici ledeni caj. Sve se je razjasnilo za vrijeme jednog rucka kada gospodja jednostavno nije bila zedna, te nije htjela nista piti. Nije doduse bila narocito ni gladna, pa je pojela dva hamburgera i jedan hot dog, salatu i dvije kugle sladoleda uz vrucu pitu od jabuka. Kada su se ustale i poljubivsi me otisle iz sale ledeni caj je opet bio prosut po koznoj stolici, samo sto sam sada znao sto je to... Bili smo dva dana u Penangu, Malezija, a meni su svi ti gradovi i sve te drzave postajale polako iste, u novcaniku sam imao desetak razlicitih valuta i uvjek sam se morao prethodno informirati koja se valuta koristi u sljedecoj luci. Iz Penanga smo se zaputili u Phukat, Tajland. Rekli su mi da se je ovdje negdeje snimao James Bond Covjek sa zlatnim pistoljem. Otisli smo u jedan izvrstan bar i pijuckajuci se sprijateljili sa domacim ljudima koji su, po meni, olicenje dobrote i naivnosti. Niti jedan domacin nije htio uzeti naruceno mu pice, ako mu ne dozvolimo da on prethodno nama plati pice. U razgovoru sa jednim od tih niskih mrsavih i zilavih momaka dobio sam izvrsnu ideju. Naime na tajlandu najvise cvate Sex Turizam i zaista na svakom koraku se za vrlo malo novca moze naci kakva nocna dama. Djevojke su zaista lijepe ali su dosta niske, a one djevojke viseg rasta...nisu niti bile djevojke vec muskarci, transvestiti. Nasi novi prijatelji Sampan i Ananda, koje smo upoznali to vece u baru i koji su sada sjedili sa nama za stolom, objasnjavali su nam kako se ponasati, sto obavezno obici i gdje se mogu naci najljepse djevojke. Rekoh im da sa moram osvetiti jednom poznaniku ali ne znam kako, a sada mi se cini da imam ideju. Mladen, Zlatko i Ivan su me znasajno pogledali, a ja im potom objasnih ideju. -Evo ovako. Svi znamo koliko je nas crni prijatelj lud za curama, mozda se moze nesto u vezi s tim uciniti. Okrenuh se Sampanu -Ti si rekao da su prostitutke i zene i muskarci, zar ne -Da, ja imam i nekoliko prijatelja koji tako zaradjuju za zivot -Onda moze zaraditi i od mene, rekoh

212 Pogledah u njega, a na njegovom i na licu ostalih ugledah zapanjenost i nevjericu. Odmah sam shvatio na sto su pomislili te se pozurih ispraviti. -Ne, ne za mene, za Boga miloga, ja volim zene. Htio bih ga namjestiti njemu. Za koliko mozes dovesti svog prijatelja ovdje? -Za deset minuta -Reci mu da cu mu platiti 100 dolara za ono sto treba uraditi, to mu je vise nego da nadje 7-8 mustrija veceras -Idem -Mladene pokusaj pronaci naseg prijatelja i dovuci ga ovdje kako znas. Ustao je i odmah izasao. Phuket je malo mjesto, a vecina nas je izasla u barove u glavnoj ulici koji su bili udaljeni stotinjak metara jedan od drugoga. Sanpan i njegov pijatelj vratili su se za pet minuta, a njegov prijatelj je bio upravo ono sto sam trebao. Napadno nasminkana djevojka u dugoj sarenoj tradicionalnoj haljini usla je u bar pracena nasim pogledima. Jedino cinjenica da smo znali da je muskarac odbijalo nas je od nje, inace ne bih garantirao da joj barem jedan od nas ne bi prisao. Lijepa crna kosa bila je skupljena u rep, a pozlacene nausnice i isto takva ogrlica isticali su sjaj maldoga i lijepog lica. Duga crvena haljina uz tijelo pokazivala je zavidne obline, a imala je i grudi, doduse vrlo male ali ipak grudi, jedino mi nije bilo jasno kud je spakovao musko odlicje, jer se niti malo nije primjetilo. Sjela je zajedno sa Sanpanom za nas stol i mi joj se predstavismo. Objasnih Tham-Boon (kako se svao ili zvala) moj plan -Moras ga zavesti, a potom ga odvuci negdje u blizinu, kada te skine pokusaj vikati, tako da on pobjegne, ali zapamti moramo te uslikati golog tako da ti se vidi penis, a i on mora biti gol. -Nema problema, mozete slobodno racunati na mene, odgovorio je Tham-Boon kao da to radi svaki dan. Godinama sam trenirala Thai Boks pa ga se sa te strane ne bojim. -Tu mozes biti siguran, rece Ananda i nasmjesi se -Odlicno, rekoh, onda mozemo u akciju, pricekaj pet minuta nakon sto nas prijatelj udje i onda mu pridji, a mi cemo se pravii kao da te neznamo -Moze Pruzih joj pedeset dolara. -One je rekao sto, rece pogledavsi u zbunjenog Sanpana -Tako je, 100 dolara za obavljen posao. Pedeset sada, a pedeset kada zavrsis posao. Naravno, drugih pedeset dolara sam dao Sanpanu da mu isplati. Pripremili smo fotoaparat i cekali pola sata dok Mladen nioje dosao, ali sam.

213 -Nisi ga nasao, rekoh razocaran -Ne brini, dolazi za desetak minuta I zaista deste minuta kasnije usao je u bar. Cijela akcija je ispala izvrsno, buduci da su Sanpan i Anand bili Paparazzi, moj crni prijatelj nije niti u jednom trenutku posumnjao na nas. Slike su ispale izvrsno, a njegov iznenadjeni pogled bio je prisutan na svakoj slici. Osobito mocna bila je slika na kojoj se on ljubi sa Tham-Boon, a ona rasirivsi noge pokazuje penis. Uredno smo ih poljepili po Baru za posadu. Ucinak je bio puno veci nego sto smo ocekivali. Toliko su ga provocirali i na razne nacine pokazivali mu sto misle o njemu da je tri dana nakon toga zamolio sefa kuhinje da ga prebaci na drugi brod no ovaj ga je odbio, pogotovu jer je nas brod jedini na kompaniji radio tako dugo krstarenje, a ekipa je vec bila uigrana. Zanimljivo je da niti jednom reakcijom nije pokazao da zna tko mu je smjestio, ali su se meni i Mladenu pocele dogadjati cune stvari. Kada sam jednom prilikom gostu posluzio salatu, u njoj je bio ogroman pauk koji je po bojama bio u stvari i slican salati. Zatim je Mladen posluzivao tjesteninu posutu sa ljutom paprikom, a vecina crvenih djelova u tjestenini pripadala je nekakvim zoharcicima kakve nikad nismo vidjeli. Potom smo gostima posluzili Sorbeto "Zmrznuto alkoholno pice vrlo lijepog okusa' obojano vecinom zelenom bojom", koje je u stvari bilo cista obojana voda. Gosti su se, naravno, zalili, a mi nismo znali, a i da smo znali ne bismo smjeli reci tko nam je smjestio. Nekoliko dana kasnije stigli smo u Colombo, Sri Lanka. Stigli smo na Budisticke svecanosti za Poya Day i jedva docekali da odradimo veceru kako bi se izasli zabaviti u grad. Vec su nam oni koji su bili prije, opisali da je Colombo, nesto kao, Azijski Las Vegas. Izasli smo van i obisli desetke Barova i restorana, ali nigdje nismo nasli pivo, niti i jedno drugo alkoholno pice. |Tada smo saznali da je Poya budisticko slavlje punog mjeseca (doista je bio pun i velik) i taj dan je zabranjen alkohol i meso. Mozda je bilo i drugih nacina provoda, ali mi smo bili duboko povrjedjeni, uzeli smo taksi i otisli se kupati na predivnu pjescanu plazu. Noc je bila predivna, ali da nam je bilo barem po jedno pivo, ali nista, zero. Ostali smo dva dana i drugi dan smo nadoknadili propusteno zabranom alkhola. Koristili smo ga puno jer je prije svega bilo jeftino, a i Bar u kojem smo bili bio je neukusno kicavo naredjen sa zapadnjackim izgledom. Osim Ivana, Hrvoja i mene, u Baru su bila jos 4 para iz Engleske u kasnim sezdesetim, dvije sezdesetogodisnje prostitutke, napadno nasminkane i nespretni ali vrlo uljudni konobar. Vecer smo zavrsili u dva sata u jutro otrijeznjeni ponudom onih engleskih parova za Swing partyu u njihovom hotelu. Dame su bile odusevljene, ali mi si takvo sto ipak nismo dopustili. Ne ja i Ivan, ali Hrvoje se vratio nazad i ujutro stigao na dorucak limuzinom, bogatiji za 3000 dolara i

214 svjeziji od mene, jer su ga obilato nahranili i kokainom. Osim toga donio je i kazetu jer su njegovi "poslodavci" sve snimali i dali mu kopiju (vodio je ljubav sa sve tri polu-bakice dok su im goli muzevi smezuranih spolovila lizali sise) Moram priznati da sam mu pomalo zavidio na tome, jer su to bili vrlo bogati Engleski poduzetnici, a jedan od njih mu je dao i podsjetnicu rekavsi mu da ako mu treba posao od sada vise ne treba brinuti, ipak tako jak zeludac nemam, pa neka mu bude. Osim toga nisam mu bas previse ni vjerovao je znao cesto zaobici istinu, vise ili manje uspjesno. Iz Colomba smo se zaputili za Bombay, India. Rad na brodu je postajao sve kompliciraniji i sve vise frustrirajuci. Proslo je vise od dva mjeseca od kako smo krenuli i svi su svima polako isli na zivce. Znala bi se zapodjenuti svadja zbog banalnostim, a zavrsavala bi gotovo tucom. Svi smo bili prezasiceni govorima o tome kako nas u svakoj luci moze docekati USPH (Americka sanitarna inspekcija), mozda smo bili umorni ali ne bas glupi, ali se nitko nije usudio pitati, npr. sto Americka Sanitarna inspekcija ima za raditi u Bombaju ili na Maldivima. Nezadovoljstvo prema nadredjenima kulminiralo je kada su tjedan dana prodavali nekakve kartice na kojima su bili brojevi. To je bila svojevrsna tombola, a radila se kako bi netko od nadredjenih za kupljenu stvar koje se zeli otarasiti dobio jednako ili vise novca. Nisam htio kupiti kartu, ali mi je Head Waiter prisao i rekao -Zar zelis da se kapetan naljuti na tebe -Zasto bi se naljutio Kapetan, pa ovo prodaju Direktor Hotela i Spa Manager -Zar ti je zao nekoliko dolara, rece posprdno Nisam znao sto da mu odgovorim, ali pod jedan, znao sam da nitko od nas ne moze dobiti nista, a pod broj dva nisam se zelio zamjerati, narocito ne nekome sa vrha. Kupio sam 5 komada tih "tombola" koje ju se ovdje zvale Raffle Ticket. U subotu prije podne, odmah nakon dorucka bilo je izvlacenje u amfiteatru na brodu, a "nagrade" su bile Televizor, DVD player, Sony glazbena linija, Sony Playstation i kapa sa logom kompanije. Kapetan je dobio Playstation i liniju, Zamjenik kapetana dobio je DVD Player, F&B Manager dobio je TV, a jedan radnik na brodu, Filipinac, dobio je kapu. Sjedio sam jos deset minuta nakon "izvlacenja" nevjerujuci svojim usima, a jos manje ocima. Banda, bilo je prvo sto mi je palo na pamet. Zanimljivo je da iz nekoga razloga, bilo gdje da sam radio, oni oko mene, moji suradnici, uvjek nadju za shodno da se za to zale meni i da mi govore koliko su oni iznad nas nepravedni. Ja ih slusam i slusam, da bih onda otisao kod nadredjenih i sve im izgovorio, pozivajuci se na moje suradnike po imence. Tako sam uradio i ovaj

215 puta i za malo izgubio posao jer kada su me poveli da "oni" ispitaju situaciju nitko ud mojih suradnika nije niti pisnuo, a "oni" se okrenuli meni i pobjednicki mi rekli: - Izgleda da samo ti ovdje imas nekakvih problema. Restaurant manager je usput primjetio da su se neki gosti zalili na mene zbog toga jer se ne smijesim, ali i zbog jos nekih stvari i tako to krene. Od sada pa sljedecih dva tjedna sam bio narocito pazen, mada ne bas i mazen od strane Managementa, pa sam tako isto vece, nakon razgovora, primjetio da su mi promjenili Side Job, koji je do sada bio punjenje svih drvenih mlinaca za biber, moj novi Side Job bio je usisavanje cijelog restorana nakon svakoga objeda, a to je znacilo da izmedju tih istih objeda nisam vise imao pauzu, odnosno kada bih zavrsio imao sam samo toliko vremena da se otusiram i promjenim uniformu. Tih dana hodao sam kao zombi jer sam od umora jedva gledao. Prijatelji i suradnici su mi postali neprijatelji i mrzio sam svakoga od njih. Moj radni dan je trajao od 6 u jutro do 1 u jutro bez pauze (osim kada bi stigli u luku) i sto je najgore, bez mogucnosti zalbe. Osjecao sam se kao pepeljuga, samo sto su mene svi sazaljevali, a to mi je bio najtezi dio. Sljedeca postaja Maldivi i glavni grad Male izgleda malo cudno jer je Male u stvari otocic na kojemu nema ni pedalj slobodnog prostora, kao da se uzi centar Zagreba izreze i stavi na more, grad otok. Malo smo istrazivali (uglavnom trazeci javne kuce). Nismo nasli niti jednu javnu kucu jer su ovdje zakonom zabranjene, ali zato na ulicama nije nedostajalo nocnih dama. Ipak, buduci da su nam lokalni stanovnici rekli kolika je strogoca kada su u pitanju nocne dame, odlucili smo se na uobicajenu vrstu provoda, a to je ispijanje alkoholnih derivata. U gradu smo naisli na nekakvo lokalno takmicenje u utrci rakovica. Pustili bi sve rakovice odjednom i onda cekali pobjednika u nekakvom krugu napravljenom samo za takve manifestacije. Moram priznati da smo se odusevili utrkom jer je prije svega bila debelo zalijevana od strane svih onih koji su je gledali, a rakovica koja bi podjelila donijela bi nagradu svome vlasniku, koji bi onda platio rundu, pa onda nova trka i tako dok se nismo poceli valjati od smjeha, ja sam upao sa stolice od smijeha (i od alkohola) kada je rakovica, koja je vodila cijelu utrku za 3-4 svoje duzine, dosla do ciljne crte, a onda se okrenula i jos vecom brzinom vratila na start dok joj je vlasnik prijetio da ce zavrsiti u kuhinji. Vratili smo se na brod u ranim jutarnjim satima. Odspavao sam nekih sat vremena i sat je vec zvonio, izazivajuci nevjericu u meni jer sam imao osjecaj da sam se taj tren spustio na krevet. Prihvatio sam ga sa stola pored sebe i cetiri sata kasnije probudio sam se bez pomoci sata, ali svjestan cinjenice da sam dobrano prespavao, a znao sam sto znaci kasniti 10 minuta na posao, jer kazne za desetominutno kasnjenje bile su drasticne. Obicno bi to bilo spremanje i odvozenje prljavih

216 stoljnaka i krpenih salveta na pranje, a sljedeci slobodan dorucak bio je rad na Lido decku (to je najvisi kat broda koji je uglavnom otvoren, pa je za raditi bilo uzasno). Pojavio sam se u restoranu u 8:30, neobrijan, rascupan, krvavih ociju i suhih usana iz kojih je bazdio cisti nepreradjeni alkohol, a zaboravio sam stavititi i kravatu. Bila mi je mucnina i mislio sam da cu svakoga trena povratiti. Cim me je vidio Head Waiter rekao mu je da se javim Restaurant Manageru. Nije mi padalo na pamet da bih otisao manageru jer mi je Mladen rekao da mi je to siguran otkaz. Umjesto toga, otisao sam u kuhinju zagrabio saku ljute paprike i odjurio u sobu. Usao sam u kupatilo, izvadio prtsima papriku i sasuo je u oko. Izderao sam se kao lud kada me je oko toliko zapeklo i zaboljelo da sam mislio kako sam ostao bez istoga. Deset minuta kasnije nakon puno suza koje su mi istekle iz oka, a bol se znatno smanjila, pogledao sam se u ogledalo i bio zadovoljan postignutim. Oko mi je bilo u potpunosti srveno od podlijeva krvi, izjurih iz sobe i uputih se doktoru. Nakon pregleda doktor je konstatirao "pink eye" (konjuktivitis) koji je izuzetno prijelazan i zbog opasnosti da bih mogao zaraziti goste, zabranio mi da radim sljedeca dva dana. Mislio sam da cu skociti sa stolice od zadovoljstva. Dva dana, cijela dva dana odmaranja u sobi. Budjenje kad hocu, beskrajno gledanje videa, pa to je zivot. Bili smo na putu za Sejsele pa brod i onako nije pristajao nigdje, tako da nista nisam propustao. Odmah sam sa papirom postede otisao do Head Waitera i pokazao mu, no bio mu je dovoljan jedan pogled u moje oko da me zamoli da odmah napustim restoran i da nista ne diram uz put. Izvukao sam se kroz iglene usi i jos pri tome uzivao u sobi. Sobe su nam do duse ovdje bile vrlo male, krevet na kat, stol iznad kojeg je na polici stajao televizor, te kupatio velicine metar sa metar, ali dva dana je to bio moj mali raj. Prosli smo Sejsele, zatim Port Louis Mauritius i dosli u Juznoafricku Republiku, Durban. Nisam za proslo pjanstvo dobio nikakav ukor, a i razrijesili su me usisavanja jer "mojim ocima smeta prasina". U Durban smo stigli u ranim jutarnjim satima, a rucak nismo radili, tako da smo se u Baru za posadu sinoc poprilicno opustili, jer smo znali da poslije dorucka mozemo na spavanje. Da, a tko bi otisao na spavanje kada je prvi puta u Juznoafrickoj Republici, ne, spavanje je bilo iskljuceno, iako su mi se oci same zatvarle, a glava mi je pucala od sinocnjeg mjesanja piva i coctaila. Zlatko je predlozio da idemo pecati ajkule, jer smo upravo prosli pored mjesta na kojem je pisalo iznajmljujemo brodice i posadu za lov na ajkule, 20 dollara po osobi. Rekao sam mu da nije normalan, kako cu pecati ajkule kada nesmijem sa udice skinuti ni neku ruznu ribu od 15-tak centimetara koju uhvatim na Jadranu, ja sam Slavonac covjece za mene nema bas neke razlike izmedju mrmka i skampa. Ne boj se, rece on, nije strasno, a sigurno je dobar

217 provod. Svi su pristali, pa ja nisam imao izbora. Posada i brodica su bila dva crnca iz plemena Zulu (saznao sam kasnije) i dva camca bez kabine sa tek nesto vecim motorima. Podjeljeni smo po dvojica na svaki camac i ruke su nam dali pecaljke koje su bile kao nasi "blinkeri" sa tom razlikom sto je vrh stapa bio oko 2 centimetra sirine, a "masinica" je bila malo manja od koloture kakva se koristi za betonazu. Dosli smo do camca, a svaki od nas je u jednoj ruci drzao nekakvu posudu sa mrtvim ribama koje su mi licile na sabljarku, a smrdilo je gore nego u prostoru gdje se stave kravlje koze. To su nam bili mamci ciju sam tezinu podjednako osjetio u zeludcu (mucnina mi je udeseterostrucena) i u ruci, dok smo u drugoj ruci nosili pecaljke. Na svakom camcu su bila po dva sjedala (vjetojatno iz nekog kamiona) pricvrscena za dno camca, a na sebi su imali nekakav zljeb u koji se posadi rucka stapa za pecanje. Camce i posadu mogli smo koristiti sest sati, vise nam nije ni trebalo jer smo se morali vratiti kako bi odradili veceru. More je bilo srednje uzburkano, sto za ovu vrstu camaca znaci strasno valovito. Krenuli smo, a oni su nam rekli da ce nam dati znak kada da zabacimo udice. Dok smo stavljali one smrdljive ribe za mamce ja sam dva puta povracao, a ruke su mi smrdile kao da sam sa svake strane tijela imao po jednu strvinu. Vodje puta su nam mahnile i mi smo svom silom zabacili udice, a oni su rekli da ostavimo da se najlon slobodno odmata. Kada se je najlon odmotao nekih 200-300 metara, rekli su nam da posadimo udice u zlijebove na sjedalima. To smo i ucinili i nije nam preostalo nista nego cekati. Camci su se ljuljali kao orahove ljuske samo podrazavajuci moju mucninu. Naravno, meni je prvom zapecalo, i to u trenutku dok sam bio naslonjen na stomak preko stranice camca, vecim dijelom tijela nagnut prema moru povracajuci nekakvu zutu masu, jer drugo nisam niti imao sto, zadnji put sam jeo jucer za rucak. Odmah sam skocio i sjeo na svoje mjesto brisuci podlakticom sline koje su mi obavile lice zbog vjetra koji mi je puhao u lice. Povukao sam stap prema sebi i na drugoj strani osjetio trzaj koji me je uplasio. Najveca riba koju sam ikada u zivotu uhvatio bila je nakakva babuska, nesto veca od dlana. -Vuci, vuci... Cuo sam glasove oko sebe, dok sam ja vukao svom silom onu azdaju koja se uhvatila za udicu. U jednom trenutku kada sam jos jednom od bezbroj puta, povlacenja-namatanja, povukao stap prema sebi nagli trzaj povukao je stap na drugu stranu i ovaj je izletio iz zlijeba tako da sam ga jedva zadrzao u rukama. Povlacenje je popustilo i ja sam sjeo nazad u stolicu, ali je nit ostala nategnuta, pa sam boreci se sa tom nemani pokusavao ubosti stap nazad u zlijeb. Pritom sam si rucku stapa zakucao direktno na jaja, a onda je neman povukla ponovo, dok sam ja vristeci pomislio, da sa povlacenjem, odose i

218 moja jaja. Ivan i vozac camca su skocili da mi pomognu te smo jedva uspjeli ugurati rucku u onaj zlijeb-nosac. Dva sata kasnije i vjerojatno tri kilograma manje, vidio sam da se najlon napokon priblizio camcu, sto je znacilo da je morski pas tu, dolje ispod nas. A onda je iskocio ili bolje reci iskocila van Barakuda od metar i dvadeset. Bio sam razocaran i zagledao sam se u crnca. -Sto je ovo, rekoh, gdje je morski pas -Uhvatio si Barakudu, to je ovdje teze uciniti nego uhvatiti tri morska psa. -Yes !!! Kliknuo sam Uspio sam je izvuci van i divio sam se svom ulovu, koji je, naravno, vozac camca skinuo sa udice, jer joj mi, kad smo joj vidjeli zube, nismo htjeli prici ni blizu. Jaja su me boljela ali je barem mucnina prestala. Mosnja mi je bila tamnoplave boje I osam dana nakon toga mislio sam da u gacama imam sise, ali me nije smetalo jer nitko osim mene nije nista upecao.

219 Hodali smo zagrljeni obalom nasega mora. Vec dvije godine nisam isao nikuda. Tea i ja vjencali smo se godinu dana nakon moga povratka iz Londona, a radili smo zajedno u nasem gradu. -Kada bismo bar mogli podici kredit za stan, rekla je njezno Nisam joj odgovorio, znao sam da nema nacina da u nasoj zemlji zaradim novac potreban za stan, a novac zaradjen prije sam uredno ostavio prostitutkama, kockarnicama I barovima diljem svijeta. U tom trenutku na horizontu se pojavio predivan Turisticki brod priblizavajuci se luci -Pogledaj ga kako je divan rekoh, ima najmanje dvije tisuce putnika...a vidis one okrugle prozore pri dnu, to sua kada pristane onda -Halo, KlausDa, ja samsve je u redu, a kod tebesuper Slusaj mozes li...

- Kraj -