DOMOVI, elimir Rjenik stranih rijei : tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze / Sime Ani, Nikola Klai, elimir

Domovi. -Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25 cm ISBN 953-6489-02-3 1. Klai, Nikola 2. Ani, ime 981026009 SimeAni Nikola Klai Zelimir Domo vic RJENIK STRANIH RIJEI Tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze SANI-PLUS Zagreb, 2002. Predgovor Mnoge su strane rijei i izrazi postali dio nae ope kulture. Naravno, to nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao takav, vie ili manje, sklon prihvaanju tuih elemenata. > i* Tijekom povijesti primali smo rijei od susjeda, ali i od vrlo udaljenih naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Maari i dr.) preuzimali hrvatske rijei. Prisjetimo se i primjera rijei kravata koja je najprije bila naziv za iroke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko njemake dijalektalne rijei Kraivat (Hrvat) ula u francuski jezik gdje je dobila oblik crauate. Strane rijei i izrazi pridonose obogaivanju naeg rjenika, ali to ne znai da tuice treba olako prihvaati. Naprotiv, tuicu emo zamijeniti hrvatskom rijeju gdje god je to mogue. Ne smijemo zanemariti ni injenicu da su mnoge rijei stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rjenikog blaga ili se pojavljuju usporedo s domaim rijeima. Osim toga, posezanje za tuicama moe biti uvjetovano i stilistikim razlozima. Rjenik je sastavljen s namjerom da itatelju i korisniku na jednostavan i pristupaan nain protumai strane rijei i izraze koji se pojavljuju u svakodnevnom govoru, sredstvima javnog priopavanja, knjievnim i znanstvenim tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije opekulturni znaaj i namijenjeno je najirem krugu itatelja. U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedee: 1. Uz veinu rijei naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova etimologija, npr. admisija (lat. admissio) primanje, prijam ili ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka). 2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najee navodi samo jezik iz kojeg rije dolazi, npr. idem (lat.) isti, isto. Autor ELI MIR DOMOVI Suautori IME ANI, NIKOLA KLAI RJENIK STRANIH RIJEI Izdava SANI-PLUSd.o.o. 10090 Zagreb. Bolnika 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105 Mob, 099-500-785,099-549-496 Za izdavaa ELJKO CRNJANSKL direktor Urednik "' ~ ." '. - EUKO CRNJANSKI :'. , Redaktor " >' i. IVANA SUVI . ! Lektura * : ; / RENATO SINT1 ' :\ ; . Korektura LJERKA KORENOVI Struni suradnici dip], iur.. PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ Ostali suradnici VJEKOSLAV ANI. FRANO ANTUNOV1, STJEPAN BAJI, ANITA BILLANUEVA, VINJICA CRNJANSKL DANICA DOMOVI, LIDIJA DOMOVI, SANJA DOMOVI, HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAEVI, LEON MANCE. PAVAO NOVOSEL, SEBAST1JAN POLANEC, LJUBICA PUNJAK, IVAN RADI, BRANKICA VUKMAN1 Tehnika urednica IVANA SUVI Likovni urednik MIROSLAV VUKMANI

Kompjutorska priprema GENESIS, Zagreb Grafiki urednik SLAVKO PAVLOVI, graf. ing. 3. Za neprilagoene tuice naveden je izgovor (u skladu s mogunostima hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr. fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi. Budui da se jezik ponaa poput ivog organizma koji se neprekidno mijenja, moe se rei da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo ve u trenutku svog pojavljivanja pred oima javnosti. To se posebice odnosi na nau suvremenost koja je obiljeena nevjerojatnim znanstvenim i tehnikim razvojem koji potie stvaranje novih rijei. Zbog toga itatelj moda i nee pronai poneku rije koja je pobudila njegovo zanimanje. Meutim, vjerujemo da e sljedea izdanja jo potpunije ostvariti naelo suvremenosti (nove se rijei ve prikupljaju i uvruju). Takoer valja upozoriti da smo u Rjenik uvrstili i strane rijei iz razgovornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi knjievnog ili standardnog jezika. Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom itatelju, razvijajui i irei njegove duhovne vidokruge. Time e na viegodinji sloen i osjetljiv posao dobiti svoj potpuni smisao. elimir Domovi Kratice a gr. agronomija ak. akustika alb. albanski am. ameriki anat. anatomski ar. arapski aram. aramejski arhit. arhitektura arheo. arheologija astr. astronomija astrol. astrologija bank. bankarstvo bask. baskijski biol. biologija bot. botaniki braz. brazilski bug. bugarski crkv. crkveni e. eki it. itaj(te) dan. danski dr. drugo eg. egipatski engl. engleski etiop. etiopski etn. etnologija farm. farmacija fil. filozofija flz. fizika flziol. fiziologija fort. fortifikacijski fot. fotografija fr. francuski gal. galski gen. genitiv geod. geodezija geol. geologija geom. geometrija gl. glagol glaz. glazbeni v got. gotski graf. grafika gram. gramatika gr. grki hebr. hebrejski hl hektolitar im. imenica ind. indijski isl. islandski itd. i tako dalje jah. jahanje jap. japanski jav. javanski jd. jednina kald. kaldejski kat. katoliki kavk. kavkaski kaz. kazalite kelt. keltski kem. kemija kg kilogram kin. kineski kir. kirurgija km kilometar kor. koreografija kozm. kozmetika kr. kranski kuh. kuharstvo lat, latinski lingv. lingvistika lit. literatura litv. litvanski log. logika m metar ma. maarski malaj. malajski mat. matematika med. medicina meh. mehanika meks. meksiki meteor. meteorologija metr. metrika mil. milijun min. minerologija mit. mitologija mm milimetar mu. mnoina mo. moda mong. mongolski niz. nizozemski ni. novolatinski nord. nordijski norv. norveki npr. na primjer num. numizmatika njem. njemaki obrt. obrtniki opt. optika paleont. paleontologija ped. pedagogija peruan. peruanski perz. perzijski poet. poetika pol. politika polinez. polinezijski polj. poljski sc. scilicet (lat.) razu- tal. talijanski pom. pomorski mije se, to jest, naime tatar. tatarski port. portugalski sem. semitski teh. - - tehniki posl. poslovica sir. sirijski tehnol. tehnologija pov. povijesni sjev. sjeverni teol. - teologija prav. pravo skand. skandinavski tibet. tibetski pravosl. pravoslavni si. slino tisk. - tiskarski pren. preneseno slav. slavenski trg. - - trgovaki prid. ili pr. pridjev slik. slikarstvo tur. - turski pril. prilog sociol. sociologija tzv. - takozvani pr. 11. e. prije nove st. stoljee umj. - umjetnost ere psih. psihologija stil. stilistika 7 usp. - - usporedi rel. religijski supr. suprotno v. vidi ret. retoriki atr. atrovaki vet. - veterinarski rom. romanski ?; p. panjolski voj. - vojniki rud. rudarski ; port. portski zem. - zemljopisni rus. ruski ved. vedski zool. zoologija

sanskr. sanskrtski

vic. vicarski

zrak.

Rjenik -A A, a prvo slovo hrvatske latinice a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna) A = A u logici: zakon (naelo) identiteta po kojem se jedan pojam mora tijekom jedne misaone cjeline upotrebljavati u istom znaenju; usp. princi-pium identitatis a glaz. kratica za alt A ili A. J. fiz. znak za angstrem, tj. Angstremova jedinica (jedna deset-milijuntina milimetra kao jedinica duine svjetlosnog vala; naziv prema vedskom fiziaru i astronomu A. J. Angstromu, 19. st.) a kratica za ar a- (gr. prefiks a) tzv. alfa steretikon, lat. alpha privativum = nijeno alfa (ili a); u sloenicama oznaava lie-nost ega, nedostajanje ega, ponekad i suprotnost onome s im je sloeno, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr. amorfan, bezoblian, apetalan bezlis-ni, amoralan nemoralan; kad se sloi s rijeju koja poinje samoglasnikom, umee se a, n, npr. analfabet (a-n-alphabet) nepismen a bas it. a ba! (fr.) dolje! . a battuta (tal.) glaz. prema udaru takta, po tempu a beneplacito it. a beneplaito (tal.) glaz. po volji a capella it. a kapela (tal.) glaz. zborno pjevanje bez pratnje instrumenata a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. samovoljno, po svojoj volji a dato (lat.) od dana pisanja, od danas, od sada a di (tal.) trg. istog dana (platiti mjenicu), tj. po vienju; usp. a vista a dirittura (tal.) trg. pravim putem, neposredno, najbliim putem, bez pretovarivanja, npr. poslati robu a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due cordi it. a due kordi (tal.) na dvije ice; a due voci it. a due voci (tal.) u dva glasa, dvoglasno A horse, a horse! My kingdom for a horse! (engl.) Konja, konja! Kraljevstvo za konja! (glasovita reenica iz Shakespeareove drame Kralj Richard III.) a konto (tal. a conto) trg. na ime, na raun, u ime predujma, unaprijed; akonto la (fr.) kao, poput (ega), po, po ugledu na neto a la bornie heure it. a la boner (fr.) u dobar trenutak la guerre cornine la guerre it. a la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao u^ratu; rat je rat; pren. treba se prilagoditi prilikama la mode it. ala mod (fr.) po modi; po najnovijem ukusu a limine (lat. a limine s praga) odmah, smjesta, odluno (npr. odbiti neki prijedlog, ponudu, savjet i si.) a manco it. a manko (tal.) trg. traenje predujma, predujam, potraivanje; gubitak, manjak, dug a piacere it. a pjaere (tal.) glaz. po volji, prema nahoenju, kako vam drago a poco a poco 12 ab Jove principium a poco a poco it. a poko a poko (tal.) glaz. malo po malo, postupno a posteriori (lat. a posteriori) fil. zavisan (ili: zavisno) od iskustva, na osnovi iskustva; suprotno: a priori a prima aetate it. a prima etate (lat.) od najranije mladosti, od malih nogu a prima vista (tal.) trg. v. prima vista a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od iskustva, nezavisno od iskustva (suprotno: a posteriori) te, prema tome, oznaava logiku prethodnost znaenja, a ne vremensku prethodnost (psiholoku); u obinom ivotu: unaprijed a propos it. a propo (fr.) to se tie, u vezi s tim; tim povodom, povodom toga a punta d'arco it. a punta darko (tal.) glaz. vrhom gudala a quadro it. a kvadro (tal.) glaz. u etiri glasa, etvoroglasno a rivederci it. a rivederci (tal.) do vienja a salvo (tal.) trg. dobro ouvano, neoteeno (na teretnim listovima) a tempera (tal.) slikati vodenom bojom, po starotalijanskom nainu a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak, tono po taktu a uso it. a uzo (tal.) trg. po obiaju, plaanje mjenice u uobiajenom, redovitom roku a verbis ad verbera (lat.) od rijei na batine (prijei) a vista (tal. a vista) trg. po vienju (na mjenicama)

zrakoplovstvo

a voce sola it. a voce sola (tal.) glaz. samo za jedan glas a vue it. a vi (fr.) trg. v. a vista a. a. Chr. kratica za anno ante Chri-stum a. Ch. n. kratica za ante Christum na-tum a. kratica na mjenicama = akceptirana a.a. kratica za ad acta (lat.) a.d. kratica za a dato (lat.) A.D. kratica za anno Domini (lat.) aa ili AA kratica za ana partes aequales it. ana partes ekvales (gr.-lat.) na jednake dijelove (uputa koju lijenik na receptu daje ljekarniku, tj. uputa da se pri izradbi neki sastojci moraju uzeti u potpuno jednakim koliinama) AAL kratica za American Air Lines it. ameriken er lajnz (engl.) ameriki aerotransport ab (hebr.) jedanaesti mjesec idovske graanske i peti crkvene godine (srpanjkolovoz) ab antiquo it. ab antikvo (lat.) od starine, od davnine ab equis ad asinos it. ab ekvis ad azinos (lat.) od konja na magarce, tj. pasti s viega poloaja na nii ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivijeka ab hine it. ab hink (lat.) prav. otada, poevi od toga dana, od toga vremena ab hodierno (lat.) od danas, od dananjeg dana ab immemorabili (lat.) od pamtivijeka, oduvijek ab imo pectore it ab imo pektore (lat.) iz najdubljih grudi, tj. iz dubine due, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.) ab incunabulis it. ab inkunabulis (lat.) od kolijevke, od ranog djetinjstva, od malih nogu, odmalena ab intio it. ab inicio (lat.) od poetka ab instantia it. ab instancija (lat.) prav. v. pod instancija ab intestato (lat.) prav. bez oporuke (testamenta) ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga Lara (kunoga boga) poni, tj. poni sam od sebe, "oisti najprije pred svojom kuom" ab Jove principium (lat.) od Jupitra poetak, tj. zaponimo s Jupitrom ab ovo 13 abdicirati (koji je najvaniji), tj. odajmo najprije poast najuglednijem ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka, sasvim ispoetka, iznova, iz osnove ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka, bez razloga ab uno disce omnes (lat.) po jednome prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi su i svi ostari ab- (lat.) od-; prefiks koji daje rijeima nijeno znaenje, npr. abdikacija odreknue aba (ar.) gruba vunena tkanina, seljaka muka odjea bez rukava od takve tkanine abak (lat. abacus) sveani stol za skupocjeno posude kod starih Rimljana; daska za igru; stol posut pijeskom za matematike crtee i radove, daska na kojoj se rauna; u kat. crkvi: stol pokraj oltara; arhit. etverokutna ploa koja pokriva glavicu (kapi-tel) stupa abakcija (lat. abactio partus) med. pobaaj, pobacivanje; abortus abalijenacija (lat. abalienatio) prav. otuivanje, otuenje, ustupanje abalijenirati (lat. abalienare) prav. liiti, otuiti, otuivati abanacija (lat. ab od, annus godina) prav. jednogodinje progonstvo iz zemlje abandon (fr.) odustajanje od svog prava; pravo osiguranika da osiguravatelju ustupi brod i sve na njemu uz isplatu iznosa na koji je brod bio osiguran abartikulacija (lat. ab od, articulus zglob) zglob, gleanj, pregib Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa (7501517) sa sjeditem u Bagdadu; vrhunac dinastije predstavlja vladavina legendarnog Harun-al-Rai-da {89 st.) abassimento (tal.) sniavanje, smanjivanje, sputanje abassimento di mano it. abasimento di mano (tal.) glaz. sputanje ruke pri udaranju takta; stavljanje jedne ruke pod drugu (pri sviranju na glasoviru) abassimento di prezzo it. abasimento di preo (tal.) trg. sputanje cijene abassimento di voce it. abasimento di voe (tal.) glaz. sputanje glasa abaton (gr.) nepristupaan dio hrama, svetita ili crkve, osobito za inovjer-ce abazija (gr. a ne, baino hodam) ivani poremeaj koji onemoguuje hodanje abaur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svjetiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima svjetlost odozgo; prozor na podrumu kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo; 3. nadstrenica nad

prozorima i izlozima koja titi od sunca; 4. reflektor na nekom ureaju za osvjetljavanje pomou kojeg se svjetlosne zrake usmjeravaju odozgo nanie abba (aram.) starozavjetni naziv za praoca, proroka; duhovni otac; sveenik, uitelj abb (fr.) opat, sveenik abd (ar.) u arapskim sloenim osobnim imenima; sluga, rob, npr. Abd-alak sluga Alahov; Abd-ei-kader sluga svemogueg Boga; Abd-el-medid sluga preslavnog (Boga); Abd-urrahman sluga milosrdnog (Boga) itd. Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici starog trakog grada Abdere koji su bili poznati po svojoj ogranienosti i gluposti; otuda: glupi, ogranieni ljudi abderitizam glupost, ogranienost, budalatina; usp. Abderiani abdest (perz. ab dest) muslimanski vjerski obiaj da prije svake molitve peru ruke, lice i noge; pranje vodom abdicirati (lat. abicare) odrei se neega, zahvaliti se na emu, dati (ili: podnijeti) ostavku abdikacija 14 abijetin abdikacija (lat. abdicatio) davanje ostavke, odricanje (od prijestolja) abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh; zool. zadak kod kukaca abdominalan (lat. abdominalis) anat. trbuni; abdominalna trudnoa iz-vanmaternina trudnoa abdominale (lat. abdominales) mn. zool. ribe mekoperke, slatkovodne i morske, npr. somovi, arani, tuke, pastrve, sleevi (haringe) i dr. abdominoskopija (lat. abdomen trbuh, gr. skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti abdukcija (lat. abductio) 1. odvoenje, odvlaenje, odstranjenje; 2. log. silogizam iji je drugi sud (praemissa minor) samo vjerojatan, te je i zakljuak vjerojatan; kir. razmicanje zglobova abduktor (lat. abductor) anat. mii od-mica abeceda utvreni redoslijed svih slova nekog jezika (npr. latinska, panjolska abeceda); utvreni redoslijed slova u latinici (grka abeceda zove se alfabet, a staroslavenska azbuka); pren. osnovno znanje o emu; ne zna ni abecede nema pojma ni o emu abecedar poetnica, knjiga iz koje se ue slova, itanje i pisanje; popis rijei po abecednom redu Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji: jedan od dvojice sinova prvoga ovjeka Adama; ubio ga brat Kajin; pren. simbol nevino ubijenog ovjeka) abela (lat. albellus bjeliast) bot. bijela topola (Populus alba) abelardizirati kastrirati (prema glaso-itom skolastiaru P. Abelardu, 1079 1142, koji je zbog ljubavi prema svojoj uenici Heloise bio kastriran aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) 1. opt. pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki; sferna ili monokromatska aberacija pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki pri odbijanju od okruglog udubljenog ogledala i pri prelamanju kroz leu okruglog oblika; kromatska aberacija nedovoljna otrina slike poradi nejednake snage prelamanja lea za zrake razliitih boja, to dovodi do bojenja slike duginim bojama; 2. astr. prividno pomicanje nebeskog tijela poradi godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca; 3. pren. skretanje, odstupanje od normalnog tipa, lutanje, zabluda aberirati (Jat. ab-errare) odlutati, za-bludjeti, skrenuti, skretati; varati se, prevariti se aberratio criminis it. aberacio kri-minis (lat.) prav. zabluda o izvrenju zloina, npr. kad se utvrdi da je zloin koji je izvrio Edip bio, zapravo, oceubojstvo, a ne ono to je on elio uiniti Abesinrja zemlja u Africi (Etiopija, Ha-be); abesinski zdenac pumpa ija je cijev bez prethodnog buenja utisnuta u zemlju abest (lat.) "nije nazoan" (prije: formula u kolama kojom se javljalo da netko nije doao u kolu) abevakuaija (lat. ab od, evacuatio pranjenje) djelomino pranjenje, is-pranjivahje abfertigung (njem. Abfertigung) otpremnina (novana nadoknada za uklanjanje neke osobe s mjesta gdje je nepoeljna) abgedron (njem. abdreschen omlatiti penicu) otrcan, olinjao; dosadan

abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se) odvratan, gadan, gnusan, oduran, mrzak; nespojiv, koji se suprotstavlja neemu, koji je u suprotnosti s neim abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta tvar koja se dobiva iz terpentina abiogeneza 15 abnegatila abiogeneza (gr. a- bez, ne, bios ivot, genesis postanak) biol. postajanje ivoga od neive tvari (spontana generacija; uveo prof. Huxley) abiologija (gr. a- bez, ne, bios ivot, logia znanost) znanost o mrtvoj, anorganskoj prirodi abiotrofija {gr. abios bez sredstava za ivot, oskudan, trofe hrana) nedostatak sposobnosti za ivot, prijevremeno nestajanje, prijevremeno izumiranje abiritacija (lat. abirritatio) med. sma-njenost nadraljivosti {tkiva) abisodinamika (gr. abyssos bezdan, dynamis sila) grana geologije koja prouava unutranjost Zemlje i istrauje sile koje u njoj djeluju abisus (gr. abyssos) ponor, provalija; pren. prodrljivac; abisalna fauna zool. ivotinje morskih dubina; abi-sal abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti na srednjoj koli, vii teajni ispit, matura abiturijent (lat. abire otii, odlaziti) onaj koji namjerava otii, osobito s nie kole na viu nakon poloenog ispita zrelosti (mature) abjudicirati (lat. abjudicare) ne priznati, ne priznavati, poricati abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav. poricanje, odricanje, nepriznavanje abjudikacija (lat. ab dolje, judicare suditi) sudsko osporenje, nepriznanje abjuracija (lat. abjuratio) prav. odricanje pod prisegom abjurirati (lat. objurare) prav. pod prisegom odricati, odrei ablacija (lat. ablatio odnoenje, uklanjanje) kir. rezanje, odrezivanje, amputacija; geol. odnoenje (ili: skidanje) ledenjaka ili stijene topljenjem ili djelovanjem vode ablaktacija (lat. ablactatio) med. odbijanje djeteta od sise; pren. odvikavanje ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili: odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti jedno plemenito drvo na drugo oblinje bez odrezivanja cijepa ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav. oduzete (ili: otete, ukradene) stvari ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati, abstuli, ablatum) gram. pade u nekim indoeuropskim jezicima, pade odvajanja, kretanja odnekud, potje-canja ablativni (lat. ablativus koji odnosi, odvaja) gram. koji se tie ablativa ili pripada ablativu; ablativni genitiv genitiv kojim se kazuje otkuda neto potjee, ili od ega se rastavlja ili udaljava ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija, apofonija a blef arija (gr. a- bez, blefaron oni kapak) med. nedostatak onih kapaka (posljedica kongenitalnih poremeaja u razvitku oka, osobito nakon gangrene, lupusa, tumora i dr. ozljeda) ablegacija (lat. ablegatio) prav. progonstvo, jednogodinje udaljivanje ablegat (lat. ablegatus) izaslanik drugog reda, osobito papin, za pojedinane sluajeve (za razliku od delegata); prognanik ablegirati (lat. ablegare) poslati, udaljiti, udaljivati; prognati na godinu dana ablepsija (gr. ablepsia) med. (duhovno) sljepilo, zaslijepljenost ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod zakup, u najam, iznajmljivanje ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje, ienje; obiaj katolikih sveenika da nakon priesti peru ruke abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati, isprati, oistiti abmarkirati (njem. ab dolje, markie-ren obiljeiti) arg. "zbrisati", nestati, maknuti se abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje, odricanje, odbijanje abnormalan 16 abrazij abnormalan v. abnorman abnormalnost v. abnormitet abnorman (lat. ab-normis) nepravilan, neobian, koji odstupa od obiaja, reda ili pravila; neobian, neprirodan; koji predstavlja izuzetak; bolestan, nezdrav; abnormalan abnormitet (lat. abnormitas) odstupanje od pravila, neprirodnost, nepravilnost; abnormalnost aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica neke slike; ebot

abolicija (lat. abolitio unitenje) prav. oprost kazne, pomilovanje; ukidanje, ukinue, ponitenje abolicionisti (lat. abolitio) mn. politika stranka u Sjev. Americi koja je radila na ukidanju ropstva; pristae pokreta za ukidanje nadzora nad prostitucijom i javnim kuama abolicionizam (lat. abolitio) pokret kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje nekog obiaja ili sudskog postupka; prije: pokret za ukidanje ropstva u Sjev. Americi; pokret za ukidanje dravnog nadzora i za priznanje prostitucije abolirati (lat. abolere unititi) prav. prekinuti nad nekim sudski postupak bez ikakvih posljedica po optuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi, ponitavati abominacija (lat. abominatio) gnusoba, uas, gadost, sramno djelo; oskvrnue abondancija (fr. abondance, lat. abun-dantia) izobilje, obilnost, obilatost; pren. bogatstvo rijei, rjeitost abonent (fr. abonner, pretplatiti, pretplaivati) pretplatnik abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pretplaivati, pretplatiti se abonoman (fr. abonnement) pretplata abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v. ebenos aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris usta) koji se nalazi nasuprot usta abordaa (fr. abordage) napad (na neprijateljski brod); sudar dvaju brodova; pren. oslovljavanje aboriginalan (lat. aboriginalis) prvotan; starosjedilaki, domai, samo-nikao aborigini (lat. aborigines, lat. ab od, origo podrijetlo, poetak) mn. starosjedioci, prastanovnici, uroenici (za razliku od kolonista) aborticid (lat. aborticidium) ubijanje ploda u majinoj utrobi; nasilno ili umjetno izbacivanje zaetka (zametka) iz maternice abortirati (lat. abortare) izvriti abortus, pobaciti, pobacivati; bot. ne donijeti plod abortiv (lat. abortivum) med. pobaajno sredstvo, sredstvo za izvravanje pobaaja; mn. abortivi abortivan (lat. abortivus) prijevremen, nezreo, nedozreo; med. koji izaziva pobacivanje, pobaajni; pren. skraen, brzo zavren, uguen u samom zaetku, u klici; zakrljao, neplodan, jalov; abortivni postupak skraeni po-. stupak, skraivanje; abortiuno lijeenje med. lijeenje kod kojega se uzronik bolesti unitava u samom poetku bolesti (osobito pri lijeenju spolnih bolesti) abortus (lat.) pobacivanje, pobaaj abradirati (lat. abradere) ostrugati, sastrugati; odstranjivati trljanjem, odroniti, odronjavati Abraham (hebr.) "otac mnotva", otac mnogih naroda (u Bibliji: praotac idova i Arapa) abrakadabra (hebr.) arobnjaka rije, bez znaenja, koja se, napisana na istostraninom trokutu u jedanaest redaka (svako slovo u jednom redu), nosila oko vrata kao hamajlija protiv groznice; danas se upotrebljava samo u ali, kao i "hokus-pokus" abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje, ienje struganjem; med. ienje abregacija 17 acciaccatura nagrizajuim sredstvima; geol. odstranjivanje trljanjem, odronjavanje abregacija (lat. abregatio) izdvajanje, iskljuivanje, iskljuenje abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica; kraenje, skraivanje (osobito knjige, spisa, lanka itd.); abrevijatura abrevijator (lat. abbreviator) skraiva, npr. neije knjige, neijeg spisa; papinski pisar koji izrauje papinske breve abrevijatura (lat. abbreviare skratiti) v. abrevijacija abrihtati (njem. abrichten) obuiti, obuavati, izvjebati, dotjerati; usp. dresirati abritirati (fr. abrutir) poivotinjiti, za-glupiti, izjednaiti sa ivotinjom; ubiti u nekome svaki moralni osjeaj abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje, ukidanje, ponitenje abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, ukidati, opozvati; trg. ponititi, povui nalog abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati, otkinuti, otrgnuti, prekidati, prekinuti, raskomadati; usp. abruptan abruptan (lat. abruptus otkinut) strm; osoran; neuglaen; isprekidan; odsjeen; nagao, nenadan, estok, bez mnogo okolianja; usp. abrumpirati abs... v. pod aps...

abstinyl v. antabus abid (njem. Abschied) oprotaj, rastanak; abidsbrif (njem. Abschieds-brief) oprotajno pismo; usp. apiter abtehati (njem. abstechen) razlikovati se od ega, ne slagati se s neim (npr. u bojama); isticati se, striti abulija (gr. abulia volja) bezvoljnost, odsutnost volje abuna (ar.) "na otac", najvii crkveni dostojanstvenik u Etiopiji (Abesini-ji), poglavar kranske Koptske crkve abundantan (lat. abundans) bogat, obilan, obilat; pretjeran abusus non tollit usum it. abuzus non tolit uzum (lat.) zloporaba ne ukida (pravilnu) uporabu abuzija (lat. abusio) pogrena uporaba rijei; katahreza abuzivan (lat. abusivus) sklon zloporabama, sklon ogrijeiti se o postojee zakone i obiaje, protupravan abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba; pogreka, zabluda; loa uporaba abyssus abyssum invocat it. abisus abisum invokat (lat.) ponor izaziva ponor, tj. jedna pogreka uzrokuje drugu abzac (njem. Absatz) u proznom i pjesnikom tekstu: poinjanje nove reenice novim redom tako da se prva rije te reenice uvlai malo udesno, stavak, odlomak; prijelom, cezura (u stihu); usp. alineja Academy-award (engl.) nagrada amerike Akademije (of Picture Arts and Sciences) za najbolje umjetniko dostignue u filmskoj umjetnosti; v. Os-kar accarezzevole it. akarecevole (tal.) glaz. umiljato, ljupko accarezzevolmente it. akarecevol-mente (tal.) glaz. v. accarezzevole accelerando it. aelerando (tal.) glaz. oznaka tempa: svirati ili pjevati ubrzavajui, postupno bre accentus acutus it. akcentus akutus (lat.) gram. otri naglasak; akut accentus circumflexus it. akcentus cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni naglasak (u grkoj gramatici, kao u rijei moira); cirkumfleks accentus gravis it. akcentus gravis (lat.) gram. teki naglasak (u grkoj i francuskoj gramatici); gravis acciaccatura it. aakatura (tal.) glaz. stapanje, suzvuanje prijanjeg tona sa sljedeim glavnim tonom; takoer; dodavanje jednog intervala akordima radi pojaanja harmonije apropos 18 abalijenirati accordamento it. akordamento (tal.) glaz. usuglaavanje, prilagoavanje instrumenata i glasova accordando it. akordando (tal.) glaz. usuglaavajui, prilagoavajui acedija (gr. akedeia) duhovna tromost, ravnodunost prema nekom dobru, prema ivotu; akedija acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki, nois, noos razum, um) ovjek bez zdravog ljudskog razuma; akenonoet acera (lat. acerra) kutija s tamjanom, kadionica; acerra thuraria it. acera turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj se dri tamjan; acerra philologica it. acera filologika (lat.) zbirka filolokih rasprava; acerra historica it. acera historika (lat.) zbirka odabranih povijesnih rasprava (kao naslov knjiga) acerbacija (lat. acerbatio) ogorenje, pogoranje acerban (lat. acerbus) gorak, trpak; ogoren; grub, surov, strog acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gorina, grubost, surovost, strogost aceridi (gr. a-, keros vosak) mn. farm. melemi i masti u kojima nema voska; akeridi acerirati (lat. acer, fr. acerer) eliiti, oeliiti, okaliti acervacija (lat. acervatio) nagomilavanje, gomilanje acescencije (lat. acescere, acescentia) mn. jela i lijekovi koji lako dobiju kiselkast okus acet(um) (lat. acetum) ocat acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili: boca) za ocat; anat. zglobna aa acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli octene kiseline aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo,

lijek protiv uljeva i bradavica acetian (lat. acetum) koji sadri ocat, octeno kiseo acetil (lat. acetum) kem. radikal octene (acetilne) kiseline acetilen (lat. acetum) kem. plinovit ugljikovodik C2H2, bezbojan i otrovan, upotrebljava se za osvjetljenje; acetilenska svjetiljka svjetiljka u kojoj gori acetilen acetometar (lat. acetum, gr. metron) kem. sprava za mjerenje kiselosti octa ace tome trija (lat. acetum, gr. metria) kem. mjerenje jakosti octa aceton (lat. acetum) kem. bezbojna tekuina ugodna mirisa, dobiva se iz vodenog destilata suhe destilacije dr-veta (dimetilni keton) acetonemija (lat. acetum, gr. haima krv) med. prisutnost acetona u krvi, osobito kod eerne bolesti teeg oblika acetonurija (lat. acetum, gr. uron mokraa) med. prisutnost acetona u mokrai, osobito kod eerne bolesti acezija (gr. akesis) lijeenje; akezija acid-party it. esid-parti (engl.) narko-manska skupna seansa, skupno uivanje droga acidacija (lat. acidatio) kem. ukiselja-vanje, npr. hrane u elucu acidifikacija (lat. acidificatio) kem. stvaranje kiseline, pretvaranje u kiselinu acidimetar (lat. acidum, gr. metron) sprava za mjerenje jakosti kiseline acidimetrija (lat. acidum, gr. metria) mjerenje jakosti kiselina acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti, pretvoriti u kiselinu aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost acidoza (lat. acidosis) med. samootro-vanje kiselinom zbog nagomilavanja acetonskih tijela u organizmu, osobito kod eerne bolesti acijanoblepsija (gr. a ne, kyanos plav, blepein, gledati) sljepoa za plavu boju, nesposobnost oiju da zamjeuju plavu boju; usp. aneritropsija aciniforman adagij aciniforman (lat. aciniformis) v. aci-nozan acinozan (lat. acinosus) pucast, koji ima oblik zrna groa, npr. lijezde acquestus conjugalis it. akvestus konjugalis (lat.) prav. zajednika teevina mua i ene Actors' Studio amerika filmska ustanova (osnovao god. 1947. Elia Kazan) koja se temelji na naelima ruskog teatrologa K. Stanislavskoga actu it. aktu (lat.) zaista, stvarno ad (lat.) prijei, k, ka, na, do, kod, pri, uz; do, oko, u; za; s obzirom na; prema, po (ad naturam prema prirodi); uz, pored, osim, povrh ad acta it. ad akta (lat.) odlaganje spisa u pismohranu (arhiv); odstraniti neto kao svreno ili nepotrebno ad arma! (lat.) k oruju! pren. na posao! ad bene placitum (lat.) prema dopadanju, prema nahoenju, po volji ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) "do grkih Kalenda", tj. nikada, na "Nigdarjevo", "kad na vrbi rodi groe" ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili uzeti neto na uvanje, u pohranu ad esemplum it. ad egzemplum (lat.) na primjer, primjerice ad gloriam (lat.) na slavu ad hoc it. ad hok (lat.) upravo za to, posebno radi, samo za ovu priliku, samo za ovu svrhu ad honorem (lat.) u ast, iz poasti ad inferos (lat.) kod mrtvih; u podzemnom svijetu; pren. u miru ad infinititum (lat.) u beskraj, u ne-dogled -'ad libitum (lat. ad libitum, libitus prohtjev) glaz. po volji, t^j. svirati ili pjevati; takoer: znak da se instrumenti ili glasovi s ovim dodatkom, u nekom glazbenom komadu, mogu i izostaviti ad limina (lat.) krae umjesto ad limi-na apostolorum, tj. na apostolske pragove (katoliki su biskupi duni svake pete godine pisano i usmeno obavijestiti papu o stanju u svojim biskupijama; takvo se obavjetavanje zove referat ad limina) ad Utteram (lat.) doslovce, doslovno, bukvalno

ad majorem Dei gloriam (lat.) na veu slavu Boju (geslo jezuitskog reda) ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri ruci; ad manus fideles (lat.) u povjerljive ruke; ad manus proprias (lat.) na vlastite ruke ad normam (lat.) prema propisu, po pravilu ad notam (lat.) uzeti ad notam zabiljeiti, zapamtiti, primiti na znanje ad oculos it. ad okulos (lat.) prikazati neto jasno, oigledno, zorno ad partem (lat.) sa svakim dijelom posebno, tj. pojedinano ad pias causas it. ad pijas kauzas (lat.) za pobone svrhe, za dobrotvorne namjene ad ratifikandum (lat. ad ratificandum) za potvrdu, za odobrenje ad rem (lat.) prema stvari, to odgovara stvari (a ne osobi); prilino, zgodno, korisno, uputno, upotrebljivo ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih granica, potpuno ad unum (lat.) svi do jednoga, do jednoga, do posljednjeg ad valorem (lat.) prema vrijednosti adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj knjievnosti: pouna literatura koja je veoma slina enciklopediji Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilo-naca: boanstvo vjetra, oluje, nevremena i groma adagietto it. adaeto (tal.) glaz. 1. ma- ' lo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi manje lagano adagij (adagium) poslovica adagio 20 adeno adagio it. adao (tal.) glaz. 1. blago, lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstveno; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi blago i lagano adagio assai it. adado asai (tal.) glaz. veoma lagano; adagio di molto adagiologija (lat. adagium poslovica, gr. logia zbirka) zbirka poslovica; znanost o poslovicama adagissimo it. adaisimo (tal.) glaz. veoma lagano, to lake adakcija (lat. adactio, adigere) upornost, prisiljavanje, primoravanje adaktilija (gr. a -bez, daktvlos prst) med. nedostatak svih prstiju na ruci ili nozi adalet (tur.) pravda, pravednost; pravilnost, ispravnost Adam (hebr. ovjek nainjen od zemlje) u Bibliji: ime prvog ovjek; Adamov kostim golo muko tijelo; Adamova jabuica istaknuta izboina na prednjem dijelu vrata nekih mukaraca; Adamovo rebro ena (budui da je, prema Bibliji, Bog stvorio enu od Adamova rebra) adamant (gr. adamas, adamantos) v. adamas adamas (gr. adamas) kaljeno eljezo, elik; dijamant adamizam struja europske knjievnosti koja se oslanja na primitivne i instinktivne pojave u ljudskoj naravi Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi ovjek (odbivi nebesku hranu izgubio je besmrtnost za itav ljudski rod) adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija adaptacija (lat. adaptatio) prilagoa-vanje, prilagodba, prilagoenost; primjena; adapcija adaptator (lat. adaptator) onaj koji pri-lagoava, tehnika sprava za spregu meusobno neprilagoenih elemenata adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, prilagoavati; preurediti, preureivati; primijeniti, primjenjivati adcitacija (lat. adcitatio) prav. pozivanje na parnicu adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani na suenje, parnicu addatur (lat. addere dodati, addatur) neka se doda, dodaj, dometni ade (lat. addere dodati, adde) med. dodaj! dometni! (na receptima) adefagija (gr. adefagia) med. prodr-ljivost, prevelika elja za jelom adekvacija (lat. adaequatio) izjednaenje, prilagoavanje adekvatan (lat. adequatus) izjednaen, jednak; podudaran, odgovarajui, prikladan; adekvatan pojam log. onaj koji tono izraava bit svoga predmeta; adekvatna spoznaja spoznaja koja je u punoj suglasnosti s biti spo-znatoga aelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo; bot. sratenost pranikih niti adelfizam (gr. adelfos brat) bratstvo, bratimljenje, pobratimstvo

adelfoktonija (gr. adelfos brat, adelfi sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo ili sestroubojstvo adelopodi (gr. adelos prikriven, nejasan, podos noga) zool. ivotinje koje izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u kojih su noge skrivene ademcija (lat. ademptio, adimere) prav. oduzimanje, uklanjanje, uskraivanje ademptio bonorum it. ademcio bo-norum (lat.) prav. oduzimanje imanja ademptio civitatis it. ademcio civita-tis (lat.) prav. oduzimanje prava graanstva, protjerivanje iz grada adenalgija (gr. aden lijezda, algos bol) med. lijezdobolja adend (lat. addendus) mat. pribrojnik adenda (lat. addenda) mn. dodaci, prilozi, domeci adenitis (gr. aden lijezda) med. upala lijezda adeno- (gr. aden) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: lijezda, ljez-dani adenoftegmon 21 adi afora adenoflegmon (gr. aden, flego gorim) med. prelaenje upale limfne lijezde na okolna tkiva adenogeneza (gr. aden, genesis postanak) fiziol. nastajanje, stvaranje lijezda adenograflja (gr. aden, graha opis) fiziol. opisivanje lijezda adenoidan (gr. aden, eidos oblik) ljez-dolik, ljezdast adenoidi (gr. aden, eidos oblik) med. ljezdaste izrasline = adenoidne vegetacije adenologija (gr. aden, logia znanost) fiziol. prouavanje lijezda adenom (gr. aden) med. ljezdaste izrasline koje se sastoje od epitelnih cjevica i vezivnog tkiva adenopatija (gr. aden, pathos bolest) med. bolest ljezdanog sustava adenotomija (gr. aden, tome rezanje) med. operativno uklanjanje ljezda-nih izraslina, adenoida adenozan (gr. aden, lat. adenosus) ljezdani, koji se tie lijezda adeps (lat.) mast, salo adept (lat. adeptus, adipisci dostii, zadobiti, stei) onaj koji je neto postigao; u alkemiji: onaj koji je stekao veliku tajnu alkemije; danas: onaj koji je prodro u sve tajne neega adespoton (gr. adespoton) imanje bez gospodara; djelo iji je tvorac nepoznat adh- v. pod athadherencija (lat. adhaerentia) srai-vanje, sraslost; pripadnost, naklonost, privrenost aherencija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) prianjanje, pristajanje; privrenost, pripadnost, sklonost, naklonost, sljedbenitvo, sraslost adherent (lat. adhaerens) pristaa, pri-vrenik, pripadnik; sudionik adherirati (lat. adhaerere) prionuti, prijaviti; biti priljepljiv; nadovezivati se; odrati se, biti uz; odobravati, pristajati uz neko miljenje adhezija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) fiz. prionljivost, meusobno privlaenje dvaju tijela koja se tijesno dotiu; prianjanje, priljublji-vanje, pripijanje; med. sratenje, pri-raivanje; prav. prikljuenje, naknadni pristup neke drave nekom ugovoru; izricanje kazne uz pravorijek o imovinskom zahtjevu koji je nastao izvrenjem kaznenog djela (naknada tete, povrat oduzete stvari i si.); usp. kohezija adhezija (lat. adhesio) prionljivost, privlanost; fiz. sila kojom se privlae molekule raznih tijela (supr. kohezija); prav. vezivanje jednog privatnopravnog djela uz neko kazneno djelo; anat. bolesna sraslost dijelova tijela, sraslica adhezijski postupak prav. mjeoviti ili pridruni nedostatak, onaj kod kojega se uz neko kazneno djelo vee i jedan privatnopravni graanski predmet; v. adhezija adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv; koji spaja, spojni adhibenda (lat. adhibere, adhibenda) mn. pomona sredstva; prilozi uz spise adhibicija (lat. adhibitio) primjena, uporaba, koritenje; prizivanje, privoenje adhortacija (lat. adhortatio) opomena; poticanje, pobuivanje, ohrabrivanje, bodrenje, adhuc sub judice lis est it. adhuk sub judice lis est (lat.) prav. stvar je jo pred sudom, spor jo nije rijeen adiafora (gr. ta adiafora) mn. fil. ono stoje s moralnog (etikog) stajalita beznaajno, tj. ni dobro ni loe; stoici su uili: samo je jedno dobro (vrlina) i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo (ivot, zdravlje, ljepota, bogatstvo itd.) beznaajno

adicija 22 adjudikacija adicija (lat. additio) dodavanje, zbrajanje; umnoavanje adicionalan (lat. additionalis) naknadan, dodan, pridodan, koji slui kao dodatak; adicionalni zakon novi, dopunski zakon adicirati (ad-dicere) prav. priznati, dosuditi, dodijeliti adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis, aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo neproputanja aktinskih zraka adijabatan (gr. a- ne, diabaino prolazim) fiz. neprolazan za toplinu, koji se zbiva bez dobitka i gubitka topline, bez povienja i snienja temperature; usp. izotermian adijabatian v. adijabatan adijafan (gr. a-diafaino) neproziran adijaforan (gr. a-diaforos) ravnoduan, ni dobar ni lo; indiferentan adijaforija (gr. a-diaforia) ravnodunost; usp. indiferentizam adijaforist (gr. a-diaforos) ravnoduan ovjek, slobodni mislilac, slobodan duh; indiferentist adijagnostian (gr. adiagnostikos) med. koji se ne da (ili: ne moe) razlikovati, raspoznati, utvrditi adijantum (gr. adianton) bot. viline vlasi, gospina kosa a dijareja (gr. a- ne, diarrheo protje-em) med. nevrenje nude, zatvorenost adijaterman (gr. a-, dia- kroz, ther-maino zagrijavam) fiz. koji ne proputa toplinske zrake; aterman adijattican (gr. a- ne, dia- kroz, ti-themi metnem, stavim) med. koji nije sklon bolesti adikcija (lat. addictio) prav. dosuivanje, dodjeljivanje adinamian (gr. adynamikos) nemo-can, slab, iznemogao, klonuo; nesposoban adinamija (gr. adynamia) med. nemo, slabost, malaksalost, iznemoglost, klonulost; nesposobnost adio! (tal. addio) zbogom! adipocera (lat. adeps, aipis mast, vosak) kem. masni vosak, vosak od lea adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stvaranje masti u tijelu adipozan (lat. adiposus) mastan, pretio, gojan, debeo adipsija (gr. a-, dipsa ed) med. neos-jeaj edi adipson (gr. a-, dipsa e) med. sredstvo za gaenje ei adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti, zbrajati adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uzbuenjem Adisonova bolest bolest nadbubrenih lijezda koja se oituje bronanom bojom koe i opim malaksanjem, a uzrokuje smrt (naziv prema otkrivau, engl. lijeniku Thomasu Addi-sonu, 17931860) aditivan (lat. additivus) koji se treba dodati aditon (gr. advton) ono to je nepristupano; najsvetiji, unutarnji dio grkog hrama u koji je samo sveenik smio stupiti adizonizam med. vrsta tuberkulozne oboljelosti nadbubrenih lijezda, praena smeom ili smeecrnom bojom onih dijelova koe koji su izloeni svjetlosnom ili mehanikom podraaju; obino smrtonosna (nazvana po engl. lijeniku Thomasu Addisonu koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adisonova bolest, bronana bolest adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje, dodavanje; prav. poveanje, dodatak ponuenoj svoti novca adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev adjektivni (lat. adjectivus) gram. pri-djevni, pridjevski adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi, dosuivati, odobriti adjudikacija (lat. adjudicatio) prav. sudsko priznanje, dosuivanje, presuda u neiju korist adjudikatar 23 admodij acij a adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav. kupac na javnoj prodaji; onaj kome ostaje nadmetanjem, drabom prodavana stvar, najbolji ponuditelj adjudikativan (lat. adjudicativus) kojim se dosuuje adjument (lat. adjumentum) pomono sredstvo, pomo

adjungirati (lat. adjungere) pridodati, dodijeliti na rad, dati nekome nekoga za pomonika i budueg nasljednika adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje, pridruivanje, dodjeljivanje, dodavanje, spajanje adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; pomoni slubenik, mlai inovnik adjunktura (lat. adjunctura) pomono zvanje; pomona ustanova ajuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje; prav. polaganje zakletve; preklinjanje adjutatorij (lat. adjutatorium) anat. ramena kost, ramenjaa adjutor (lat. adjutor) pomonik, pomaga adjutorij (lat. adjutorium) pomono sredstvo, pomo adjutum (lat. adjutum) pomo, potpora, dodatak adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm. v. adjuvans adjuvans (lat.) farm. pomono sredstvo, sporedni lijek ije je djelovanje slabije adjuvant (lat. adjuvans) pomonik, pomaga; pomoni uitelj adkredulirati (lat. adcredulare) zanijekati pod prisegom neki dug adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mlai inovnik; osobito inovnik ili asnik koji je dodijeljen na slubu nekom viem inovniku ili asniku adlenimenti (lat. adlenimenta) med. sredstva, lijekovi za ublaavanje adlerizam teorija austrijskog psihologa Alfreda Adlera (18701937), tzv. "individualna psihologija" Admet mit. starogrki kralj u Feri (Te-salija), jedan od Argonauta, mu Alkestidin, Apolonov ljubimac adminacija (lat. adminatio) prav. pri- -jetnja (kao simbolina uvreda) adminikul (lat. adminiculum) pomono sredstvo, pomagalo adminikulator (lat. adminiculator) u Katolikoj crkvi: osoba koja se skrbi o udovicama, siroadi i si. administracija (lat. administratio) upravljanje, uprava; upravna vlast, vlada; inovnitvo, slubenitvo administrativa (lat, administrare upravljati, administrativa) uprava, upravna vlast administrativni (lat. administrativus) upravni, koji se tie ili potjee od upravne vlasti, ustanove itd. administrator (lat.) upravitelj; osoba koje upravlja ustanovom administrirati (lat. administrare) upravljati; voditi poslove neke ustanove, voditi posao za nekoga drugog admiracija (lat. admiratio) divljenje; uenje admiral (ar. amir al bal, fr. amiral) zapovjednik bojne flote; zool. leptir (Va-nessa atlanta) admiralitet (njem. Admiralitt) pomorska vlast; vrhovno zapovjednitvo pomorske vojne sile; svi admirali pomorske vojne sile admirativan (lat. admirari diviti se) koji pokazuje, izraava ili izaziva divljenje, uenje, oboavanje admisibilan (lat. admissibilis) primljiv; prihvatljiv admisibilitet (lat. admisibilitas) prim-ljivost; prihvatljivost admisija (lat. adraissio) primanje, prijam admodij acij a (lat. admodiatio) davanje zemlje u zakup admodijator 24 adresat admodijator (lat. admodiator) onaj koji daje zemlju pod zakup, iznajmitelj admonicija (lat. admonitio) opominja-nje, ukoravanje zbog nevrenja dunosti admonitivan (lat. admonitivus) koji opominje adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze maternice s jajnikom i jajovodom adnominalan (lat. ad k, nomen ime) koji ide uz imenice, koji pripada imenicama adnotacija (lat. adnotatio) biljeka, primjedba, napomena, objanjenje; prav. popis; anotacija adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba zabiljeiti, zapamtiti, znaajne stvari adnotata (lat.) mn. biljeke, primjedbe, napomene adnotator (lat. adnotator) pisac ili stav-lja primjedaba; tuma adnotirati (lat. adnotare) pribiljeiti, zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje adolescencija (lat. adolescentia) mladost, mladenako doba; mlade, omladina adolescent (lat. adolescens) mladi; pren. utokljunac

Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj Gospodin" hebrejski naziv za Boga, budui da se ime Jahve nije smjelo izgovoriti) adonijski stih (lat. versus adonius) poet. antiki stih koji se sastoji od jednog daktila i jednog troheja ili spondeja: U U U Adonis (gr. Adonis) mit. legendarno lijep mladi za iju su se ljubav otimale boice Afrodita i Perzefona; simbol ljepote i proljea; zool. vrsta lijepog plavog leptira (Polvomatus Adonis); bot. gorocvijet adonizacija (lat. adonisatioj namjetanje, dotjerivanje, kienje adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod svoje, usvojenje, posvajanje adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija adoptant (lat. adoptans) posvojitelj, usvojitelj; adoptator adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete, posvoje, pokerka, posinak adoptator (lat. adoptator) v. adoptant adoptirati (lat. adoptare) uzeti tue dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti; priznati za svoje adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, posvojen adoracija (lat. adoratio) oboavanje, veliko potovanje, klanjanje; silno voljenje, bezgranina ljubav Adrast starogrki mitoloki kralj u Ar-gu, tast Polinikov, jedan od voa "Sedmorice protiv Tebe" adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med. supstanca (ili: tvar) koju nadbubrena lijezda izluuje neposredno u krv; upotrebljava se za smanjenje krvnog tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne astme, morske bolesti itd.; epinerfin, epirenan, suprarenin adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu i dr.) mjesta stanovanja i imena onoga kome se pismo upuuje; 2. pismena predstavka, molba skuptine vladaru; sveana estitka neke udruge ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost, okretnost, umjenost; adresa po potrebi bank. pozivanje neke osobe da akceptira ili isplati mjenicu za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo koje upuuje ili preporuuje, pisac pisma, predstavke, molbe i si.; bank. mjenini potpisnik koji upuuje poziv nekoj osobi da akceptira ili isplati mjenicu adresar (fr. adrreser) popis osoba s naznaenjem mjesta i ulica stanovanja; knjiga s popisom stanovnika nekog mjesta (po zanimanjima, djelatnostima, ulicama i dr.) adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo kojem se upuuje pismo, primatelj pi aresirati 25 adventisti srna; bank. osoba kojoj se vlasnik mjenice treba obratiti u sluaju da je primatelj (trasat) ne plati adresirati (fr. adresser) oznaiti na pismu, poiljci i dr. ime i mjesto stanovanja osobe ili ustanove kojoj se pismo ili poiljka upuuje, napisati adresu Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadransko more adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvojenje; usvojenje onoga koji je ve punoljetan adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp. adoptirati adskripcija (lat. adscriptio) pripisivanje; pismeni dodatak adskriptor (lat. adscriptor) supotpis-nik adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgunjavanje plinova na povrini vrstih tijela; usp. okluzija adstant (lat. adstans) pomonik, pomoni uitelj adstipulacija (lat. adstipulatio) bezuvjetni pristanak, potpuna suglasnost adstrikcija (lat. adstrictio) med. stezanje, skupljanje, zatvaranje, npr. rane adstringens (lat. adstringens) med. sredstvo za stezanje povrine sluznice i povrijeene koe adstringentan (lat. adstringens) stez-ljiv, koji stee, koji skuplja, koji zatvara adstringirati (lat. adstringere) stegnuti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti adukcija (lat. ad, ducere voditi) privoenje, dovoenje, primicanje, privlaenje; med. gibanje miia prema sredinjoj crti tijela, privlaenje miia; prav. dokazivanje, navoenje razloga, pozivanje na to; aduktor mii primicah; usp. abdukcija, abduktor adukcija "at. aductio dovoenje) anat. "izvlaenje miia adult (lat. adolescere odrasti, adultus) odrastao, spolno zreo ovjek i svako ivo bie uope adultan (lat. adultus) odrastao, stasao; punoljetan; spolno zreo adulter (lat.) preljubnik, brakolomac adultera (lat.) preljubnica

adulteracija (lat. adulteratio) krivotvorenje (osobito novca) adulterij (lat. adulterium) prav. brakolomstvo, preljub adumbracija (lat. adumbratio) rad u glavnim potezima, nacrt, skica adurencije (lat. adurentia) mn. sredstva za paljenje ili nagrizanje adurens (lat.) med. sredstvo za paljenje ili nagrizanje; pirotik adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti; ublaiti, utaiti, razblaiti, olakati; glaati; omekati, postati kovnijim; slik. razblaiti boje adut (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: najjaa boja, tj. karta koja nosi sve ostale; najjae sredstvo, najjai razlog adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: poeti igru adutima; sjei adutom baciti adut na kartu druge boje i time odnijeti; izadutirati se izbaciti u igri sve adute, ostati bez aduta; pren. izgubiti, potroiti sve, ostati bez sredstava; iscrpsti sva sredstva, sve najjae razloge advekcija (lat. advehere dovoziti) vodoravno gibanje zraka, a time se prenose i meteoroloki faktori (toplina, vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru advent (lat. adventus dolazak) predstojei dolazak Spasitelja navijeten u Svetom pismu (Otk 22,7); kod katolika: posljednja etiri tjedna pred Boi, doae adventisti (lat. adventus dolazak) pripadnici kranske sljedbe koju je u Americi osnovao William Miller koji je proricao da e Krist po drugi puta doi 1844. godine; svetkuju subotu, adventivan 26 aerobat osnovom vjere smatraju Sveto pismo (Bibliju), vjeruju u Kristovo obeanje da e po drugiput doi; crkva rairena po cijelom svijetu adventivan (lat. adventivus) sluajan; sporedan, pridoao; bot. koji ne raste na svom pravom mjestu, npr. adven-tivni korijen onaj koji se razvija na samoj stabljici (brljan, divlja jagoda i dr.) adventizam (lat. adventus dolazak) nauavanje i pokret adventista; v. adventisti adverb (lat. adverbium) gram. prilog adverbijal (lat. adverbiale) gram. prilona oznaka (vremenska, mjesna, nainska, uzrona) adverbijalni (lat. adverbialis) gram. priloni adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige ili biljenice u koje se privremeno unose grada i biljeke koje e tek kasnije biti sreene ili obraene adverzativan (lat. adversativus) gram. suprotan advocatus Dei (lat.) "Boji odvjetnik", u Rimokatolikoj crkvi: osoba koja opovrgava prigovore "vrajeg odvjetnika" (advocatusa diaboli) pri procesima za proglaenje svetim ili blaenim advocatus diaboli (lat.) "vraji odvjetnik", osoba koja se suprotstavlja "Bojem odvjetniku" (advocatusu Dei); pren. ovjek koji se suprotstavlja opem miljenju; v. diabolus ro-tae advocirati (lat. advocare) baviti se odvjetnikim poslovima, braniti druge pred sudom; sluiti pravu; pren. zauzimati se za nekoga ili neto advokat (lat. advocatus onaj koji je pozvan u pomo) pravozastupnik, pravobranitelj, branitelj, odvjetnik advokatura (lat. advocatura) pravobraniteljstvo, pravozastupnitvo, odvjetnitvo, odvjetniko zvanje austirati (lat. adjustare) dotjerati, dotjerivati, namjestiti; adjustirati; obino: austirati se, adjustirati se autant (lat. adjutans) pomonik; mlai asnik dodijeljen na slubu viem asniku, pratitelj vieg asnika autantura (lat. adjuntatura) zvanje, sluba i kancelarija adutanta aed (gr. aoidos) pjeva i pjesnik slobode u herojskom razdoblju starih Grka AEG kratica za poznatu njemaku tvrtku Allgemeine Elektrizitets-Gesell-schaft it. Algemajne elektricitets-ge-zelaft "Sveope drutvo za elektricitet" Aenona (lat.) antiko ime za Nin aequilibrium indifferentiae it. ekvi-librijum indiferencije (lat.) fil. ravnotea dvaju suprotnih motiva, dviju suprotnih pobuda; usp. Buridanov magarac aer (gr. aer zrak, lat. aer) zrak

aeracija (lat. aeratio) proizvoenje zraka; prozraivanje; izlaganje kemijskom djelovanju zraka aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj ima ugljine kiseline aerenhim (gr. aer zrak, en u, hyma tekuina, sok) bot. stanino tkivo s velikim, zrakom napunjenim, meu-staninim prostorima, osobito kod vodenih biljaka aerian (lat. aer, gr. aer) zrani; prozraan, plinovit aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje zrakom; kem. pretvaranje u zrak, plin aeriforman (lat. aeriformis) prozraan, plinovit aerizirati (gr. aer, fr. aeriser) pretvoriti, pretvarati u zrak, plin aero- (gr. aer, lat. aer) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zrak, zrani, koji je u vezi sa zrakom aerobat (gr. aer, baino idem) plesa u zraku, plesa na uetu; koji ide po zraku; mudrija aerobi aeromantija aerobi (gr. aer, bios ivot) mn. biol. bakterije koje, kao i sva via iva bia, moraju imati slobodnog kisika da bi mogle ivjeti (za razliku od ana-eroba) aerobionti (gr. aer, bios ivot) mn. zool. v. aerobi aerobomba (gr. aer, bombos dubok, potmuo zvuk) voj. zrana, avionska bomba aerobus (gr. aer, lat. omnibus svima) zrano prijevozno sredstvo aerodin (gr. aer, dvnamis sila) zrak. zrakoplov tei od zraka, u letu se odrava uglavnom pomou aerodi-namikih reakcija aerodinamika (gr. aer, dvnamis sila) fiz. znanost o zakonima gibanja plinovitih tijela aerodrom (gr. aer, dromos putanja) mjesto gdje stoje, odakle polaze i kamo se sputaju zrakoplovi aeroduktor (lat. aeroductor) med. instrument kojim se pri poroajima dovodi zrak aeroembolija (lat. aer zrak, gr. em-bolon klin) stvaranje plinskih mjehuria u tkivima i krvi zbog izlaganja organizma snienom tlaku koji vlada na veim visinama aerofagija (gr. aer, fagein jesti) med. gutanje zraka, bolest koja se javlja osobito kod neuropata i histerinih osoba, ali i kod tuberkuloznih aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cjedilo) filtar u obliku rezervoara napunjenog ljakom kroz koji se proputaju tekue vode radi aeracije aerofiti (gr. aer, fyton biljka) bot. biljke koje rastu sasvim u zraku (suprotno: geofiti); takoer: epifiti aerofobija (gr. aer, fobeo bojim se, plaim se) strah od zraka, izbjegavanje zraka aerofon (gr. aer, foneo zvuim) instrument pomou kojega se ljudski glas moe prenositi i uti na 69 kilometara (izumio ga je Edison) aerofor (gr. aer, foros nosa) sprava koja omoguava disanje i u inae otrovnom ili zaguljivom zraku, kao i pod vodom aerofotografija (gr. aer, fos svjetlost, grafo piem) perspektivno snimanje raznih objekata, osobito zemljita (terena), iz zraka (zrakoplova) fotografskim putem aerofotogrametrija (lat. aer zrak, gr. fos, fotos svjetlo, gramma slovo, met-ria mjerenje) izradba zemljovida snimanjem iz zrakoplova aerogen (gr. aer, gennao stvaram, proizvodim) koji se stvara pomou zraka, koji dolazi od zraka; aerogena tuberkuloza infekcija koja nastaje unoenjem u plua tuberkuloznog bacila s udahnutim zrakom aerografija (gr. aer, grafo) opisivanje zraka aerogram (lat. aer zrak, gr. grafein pisati) vijest predana zranim putem, putem radija; radiogram aeroidan (gr. aeroides) koji ima oblik zraka, zrakolik; maglovit aeroklimatologija (lat. aer zrak, gr. klimatos naginjanje zemaljske kugle polu, logia znanost) znanost koja prouava klimu troposfere i drugih dijelova stratosfere aerolit (gr. aer, lithos kamen) meteor, kamen koji pada iz zraka, meteorski kamen aerologija (gr. aer, logia) znanost o zraku i njegovim svojstvima, znanost o atmosferi i njezinom ispitivanju aeromagnetometrija (lat. aer zrak, gr. Magnes lithos, metria mjerenje) istraivanje ruda pomou zrakoplova, tj. iz zraka aeromantija (gr. aer, manteia proricanje) proricanje po pojavama u zraku

aeromedicina 28 aerozoi aeromedicina (lat. aer zrak, medicus) grana medicine koja se bavi prouavanjem i lijeenjem zdravstvenih poremeaja koji se javljaju kao posljedica letova zrakoplovima aeromehanika (gr. aer, mechanike) fiz. znanost o zakonima gibanja i ravnotee plinova; pneumatika aerometar (gr. aer, metron) sprava za mjerenje gustoe i tlaka zraka aerometrija (gr. aer, metria) mjerenje zraka; znanost o mjerenju gustoe i tlaka zraka aeromiting (lat. aer zrak, engl. meet-ing) sastanak zrakoplovaca; skup ija je svrha populariziranje zrakoplovstva; javna priredba sa zrakoplovnim vjebama aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur) radnik koji montira zrakoplovne konstrukcije aeromotorist (lat. aer zrak, lat. motor) radnik koji rukuje benzinskim motorima, zrakoplovnim motorima i si. aeronaut (gr. aer, naus brod, nauti-kos brodski, pomorski) zrakoplovac, onaj koji se vozi zrakoplovom aeronautika (gr. aer, naus brod, nautike) znanost o zrakoplovstvu; zrakoplovstvo aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis) atmosferski slojevi iznad 25 km s veoma razrijeenim zrakom koji ne moe podrati let zrakoplova aeroplan (gr. aer, planos koji luta, koji krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov (avion) aeroprojektor (lat. aer, projector) fo-togrametrijski instrument za izradu topografskih zemljovida iz fotografskih snimaka napravljenih u zraku aeroskop (gr. aer, skopeo gledam) sprava za mjerenje koliine praine u zraku aeroskopija (gr. aer, skopeo gledam) pregled (ili: ispitivanje) zraka aerostacija (lat. aerostatio) vjetina dizanja balona i upravljanja njima, zrakoplovstvo aerostat (gr. aer, statos stajai, koji stoji) sprava za letenje laka od istisnutog zraka (balon, zrani brod) aerostatika (gr. aer, statos),ananost o ravnotei plinova, posebno zraka aerotaksija (gr. aer, taxis ureenje) zool. kretanje organizama koji se slobodno kreu, npr. bakterija u vodi, prema mjestima najveeg (pozitivna aerotaksija) ili najmanjeg (negativna aerotaksija) sadraja kisika, gdje se onda ti aerotaksini mikroorganizmi skupljaju aeroterapija (gr. aer, therapeia lijeenje) med. lijeenje udisanjem umjetno zgusnutog ili razrijeenog zraka aeroterorizam (gr. aer, lat. terror strah, uas) bombardiranje iz zraka gradova i naselja radi zastraivanja, uznemiravanja i demoraliziranja stanovnitva aerotonometar (gr. aer, tonos napon, metron mjera) sprava za mjerenje napona krvnih ila aerotopografija (gr. aer, topos mjesto, grafo piem) metoda u geodeziji: izrada geodetskih planova i karata pomou snimaka iz zraka aerotropizam (gr. aer, tropos okret, pravac) bot. pokreti biljaka prema mjestima gdje ima najvie (pozitivni aerotropizam) ili manje (negativni aerotropizam) zraka, odnosno kisika aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel) poseban hodnik u kojem se ispituju zrakoplovi i zrakoplovni modeli pomou umjetnog prilagoavanja brzine zranog strujanja aeroza (gr. aer) med. razvijanje zraka u tijelu aerozoi (gr. aer, zoon ivotinja) zool. v. aerobi aeternum vale 29 afida vit aeternum vale it. eternum vale (lat.) zauvijek zbogom, posljednji pozdrav afagija (gr. a-, fagein jesti) med. nemogunost gutanja hrane afakija (gr. a-, fakos lea) med. nedostatak one lee; pr. afakian afamirati (fr. affamer) muiti glau; pr. afamiran afanija (gr. afaneia) glupost, kojeta-rija afarist (tal. affarista) ovjek koji bezobzirno eli ostvariti dobitak ili ast, pekulant afazija (gr. a-, femi govorim) med. ne-' mo (ih: nemogunost) govora; zani-jemjelost od uasa; psih. bolesna smanjenost sposobnosti govora zbog zaboravljanja pojedinih rijei afefobija (gr. afe doticanje, fobos strah) med. bolestan strah od dodira

afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost, % njenost, odanost, ljubav, srdanost; svako uzbuenje i promjena u tjelesnom ih duevnom stanju; med. svaki utjecaj na tijelo, bolest; osjeaj; aficiranje afekt (lat. affectus, afficere utjecati na nekoga ili neto) psih. vrlo jak osjeaj koji veinom nailazi najednom, ( iznenadno, traje obino vrlo kratko i u jednom trenutku dostie toliku jainu da gotovo posve zavlada svijeu, duevni pokret; uzbuenje, stanje razjarenosti, razjarenost afektacija (lat. affectatio) neprirodnost, usiljenost, pretvaranje, prenemaganje afektirati (lat. affectare) biti neprirodan, praviti se, pretvarati se, prene-magati se; htjeti vjeto prikazati neto onakvim kakvo zapravo nije afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, osjetljiv, osjeajan afektuozan (lat. affectuosus, fr. affectueux) usrdan, ljubazan, veoma naklonjen afektuozitet (lat. affectuositas) usrd-nost, velika naklonjenost, strasnost afel (gr. apo od, helios Sunce) astr. najvea udaljenost planeta ih kometa od Sunca; suprotno: perihel afeleja (gr. afeleia) ret. jednostavnost, prirodnost (u govoru) Afer (lat.) arapski naziv za neka etiopska plemena (prema njima su Rimljani nazvali itav kontinent Afrika) afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica, spor; teak poloaj; zamrena stvar; neugodan doivljaj; velik dogaaj; sukob afera (fr. affaire) onaj koji ima ih pravi afere, koji se bavi prljavim poslovima, osobito na raun drave afereza (gr. aphairesis oduzimanje) gram. skraivanje poetka, skraivanje jedne rijei time to joj se izostavi poetak, prvo slovo, prvi slog; med. uklanjanje suvinog ili onesposobljenog dijela ljudskog tijela affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno, umiljato affaire d'honneur it. afer d-oner (fr.) stvar asti, dvoboj affanato (tal.) glaz. bolno, tuno, plaljivo affettuosissamente it. afetuozisamen-te (tal.) glaz. v. affettuosissimo affettuosissimo it. afetuozisimo (tal.) glaz. vrlo osjeajno, veoma strasno affettuoso it. afetuozo (tal.) glaz. uzbudljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo, strasno; con affetto afflitto (tal.) glaz. bolno, tuno; con af-flittione affretando (tal.) glaz. sve bre, ubrzavajui; affretoso affretoso (tal.) glaz. v. affretando affunde (lat. affundere, affunde) farm. na receptima: nalij na to! afidat (lat. affidatus) podanik, vazal afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod prisegom o teretu nekog broda afiks 30 aformacija afiks (lat. affigere privrstiti, prikovati, affixum) gram. produenje rijei dodavanjem jednog slova ili sloga, govorni dodatak; dometak afUantropija (gr. a-, filos prijateljski, anthropos ovjek) nedostatak ljubavi prema blinjima; mrnja prema ljudima afiliari (gr. afyllos, a-, fyllon list) bot. bez listova, bez ainog listia afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; primanje u neki red ili drutvo; bratstvo, sveza; druba, drutvo, tajno udruenje afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga za sina ili kerku; zbratimiti; primiti nekoga u neki red, bratstvo ili drutvo; pridruiti, zdruiti; afilirana loa masonska loa koja je ula u sastav neke vee loe afinaa (fr. affinage) profinjavanje, proiavanje, npr. plemenitih rudaa; dotjerivanje, glaanje, stanjivanje afinerija (fr. affinerie) radionica za proiavanje plemenitih rudaa i dr.; radionica u kojoj se izrauju ice; usp. rafinerija afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti ljepim; oistiti, proistiti, proiavati; dotjerati, stanjiti afinis (lat. affinisi roak po eni, zet, tast afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srodnost (suprotno: kognacija); kem. stupanj lakoe kojom se dva razliita elementa spajaju, tenja za sjedinjavanjem izmeu dvaju kemijskih elemenata ili vie njih; pren. srodnost, slinost

afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum, opij afirmacija (lat. afflrmatio) potvrivanje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod prisegom afirmativa (lat.) potvrdno miljenje; potvrivanje, potvrda afirmativan (lat. affirmativus) potvrdan; odluan; pokazni; log. afirmativan sud potvrdan sud (S je P), npr. zlato je skupocjeno afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, potvrditi, potvrivati, uvjeriti; afirmirati se uspjeti odrati se kao takav afi (fr. affiche) oglas, javna objava, plakat afitaa (fr. afftage) voj. namjetanje topa na lafetu, puke na kundak; pripremanje topova za pucanje; otrenje alata aftirati (fr. affter) voj. namjestiti (ili: namjetati) top na lafetu ili puku na kundak; top ili puku pripremiti za paljbu; biti afitiran biti u pripravnosti, imati pri ruci aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oaloenost, alost; bol, tuga, jad, muka; nesrea, nedaa aflogistian (gr. a-, flogyzo zapalim, sagorim) koji gori bez plamena, npr. aflogistina svjetiljka afluencija (lat. affluentia) pritjecanje, nagomilavanje, umnoavanje, izobilje, obilje, obilnost afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev, navala ega, obilje; afluksija afluksija (lat. affluxio) v. afluks afobija (gr. afobia ) neplaljivost, nebo-jaljivost afonija (gr. a-, fone glas) med. bez-glasnost; gubljenje (ili: gubitak) glasa zbog bolesti miia i ivaca koji pokreu i zateu glasne ice; v. afo-nian aforija (gr. plodan, rodan) med. neplodnost, jalovost aforistino (gr. aforismos) kratko i jezgrovito, u obliku izreke aforizam (gr. aforismos) kratka i u odreenom obliku iskazana izreka koja veoma jasno izraava jednu misao; mudra pouna izreka aformacija (lat. afformatio, ad formare oblikovati, uobliiti, graditi) tvorba aforodizijazam 31 agamogonija novog oblika pridodavanjem; u hebrejskoj gramatici: tvorba osobnih glagolskih oblika dodavanjem skraenih zamjenica (aformativa) aforodizijazam (gr. afrodisiazo) med. v. afrodizija afretiranje (fr. affrtement) pom. zakupljivanje lae; zakupnina afrik (fr. afrique) materijal od palminih vlakana (slui za punjenje strunjaa) afrikaans inaica nizozemskog jezika kojom govore Buri Afrikander bijelac roen u Junoj Africi; u uem smislu Bur afrikanistika znanost koja prouava afrike jezike i knjievnosti, znanost o afrikoj kulturi afrikata (lat. affricare natrljati) gram. sloeni, sliveni suglasnik, npr. c = t + s Afrodita (gr. Afrodite) mit. starogrka boica ljubavi i ljepote koja se rodila iz morske pjene (kod Rimljana: Venera); pren. ljubavno uivanje, spolna ljubav, obljuba; dra, ljupkost; zool. morska gusjenica afroditografski (gr. Afrodite, grafo) koji opisuje ili prikazuje predmete ljubavi; astr. koji opisuje planet Veneru afroditski (gr. Afrodite) ljubavni afrodizija (gr. afrodisiazo sladim se ljubavlju) med. ljubavna pohota, ljubavno ludilo, pretjerano razvijen spolni nagon; aforidizijazam afrodizijaci (gr. afrodisios ljubavni) mn. sredstva za izazivanje spolnog nagona afrodizijak (gr. afrodisios koji se odnosi na ljubavni uitak) sredstvo za jaanje spolnog nagona afrometar (gr. afros pjena, metron) sprava za mjerenje tlaka pjene, sprava za mjerenje vrenja afronterija (fr. affronterie) javna pogrda; bezobrazna i drska prijevara afrozinija (gr. afrosyne) bezumlje; med. besmislenost, buncanje u groznici afte (gr. afthai, lat. aphthae) mn. med. bolest na sluznici usne upljine: bijeli ili ukasti mjehurii s crvenim rubom after-dinner (engl.) odmaranje odmah nakon ruka after-shave it. after-eiv (engl.) kolonjska voda, losion koji se upotrebljava nakon brijanja; after-shave lotion it. after-eiv loun (engl.) usp. losion aftezan (gr. aftha, lat. aphthosus) mje-hurast; med. koji ima afte na sluznici usne pljine

aftong (gr. a-, fthongos zvuk, glas, ton) gram. mukli suglasnik afuzija (lat. affundere doliti) dolijevanje agalaktija (gr. a- bez, gala mlijeko) med. bezmlijenost dojke, oskudica u mlijeku kod majke agalma (gr. agalma) lik, kip, slika, ukras, osobito u hramu agame (gr. a- bez, gamos brak) mn. bot. biljke gimnospore ije se stanice razmnoavaju samosLalno, bez utjecaja drugih oplodnih stanica Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk Pelopov, praunuk Tantalov, brat Me-nelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhovni zapovjednik helenske vojske u Trojanskom ratu; ubila ga je ena Klitemestra i njezin ljubavnik Egist; osveen od sina Oresta agamija (gr. a- bez, gamein eniti se) bezbranost; bot. bespolnost cvjetova, kriptogamija; zool. partenogenetsko razmnoavanje agamist (gr. a-gameo bez ene sam) neenja, momak, samac agamogonija (gr. a- bez, gamos brak, gone raanje) biol. raanje bez oploivanja, tj. putem diobe (nain razmnoavanja kod praivotinja); supr. gamogonija agape agerasija agape (gr. agape ljubav) Boja ljubav, boanska ljubav; kranska ljubav; mn. veere ljubavi kod prvih krana kao znak opeg bratstva i ljubavi agar-agar vrsta algi u kineskim i japanskim morima; pomijeana s vodom daje bezbojnu hladetinastu masu koja se upotrebljava u kuharstvu, u apreturi (kao sredstvo za lijepljenje) i u bakteriologiji (kao hranjiva podloga za uzgoj bakterija) Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i muslimane u starim spomenicima, po imenu arapskog plemena koje je, prema Starom zavjetu, ivjelo u doba idovskih kraljeva u Arabiji i napadalo susjedna idovska plemena agastronomija (gr. a- bez, gaster trbuh, nomos zakon) med. uzetost trbunih ivaca agatobiotika (gr. agathos dobar, bios ivot) fil. nauavanje o dobrom i pravilnom ivljenju agatodemon (gr. agathos dobar, dai-monion duh) mit. dobri duh, duh zatitnik agatologtja (gr. agathos dobar, logia znanost) fil. dio etike koji ui o najviem dobru Agaton (gr. aghatos dobar) starogrki pisac tragedija, prijatelj Euripidov i Platonov agava (gr. agauos vrijedan divljenja, lat. agave americana) bot. tropska biljka podrijetlom iz Ju. Amerike, stablo joj izraste do 10 m visine; upotrebljava se, osobito lie, u narodnoj medicini Agemenidi mn. perzijska dinastija od 8. do 4. stoljea pr. n. e.; unitio ju je Aleksandar Makedonski porazivi kralja Darija III. Agena it. edine (engl.) vrsta amerikih raketa upotrijebljenih u programu Gemini Agence Havas it. aans avas (fr.) francuska obavjetajna agencija (ured za informacije) Agence Tlgraphique Suisse (fr.) vicarska novinska agencija agencija (lat. agentia) poslovnica nekog veeg poduzea iji je djelokrug ogranien; novinarsko poduzee za davanje novosti dnevnim listovima agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik agenezija (gr. a- bez, genesis raanje) enska neplodnost, nesposobnost za raanje; fiziol. nepotpuna embrionalna razvijenost ili nedostatak nekog dijela organizma; teol. nauavanje Crkve po kojem Bog nema poetka Agenor (gr. agenor) "hrabri"; u starogrkoj mitologiji: sin Posejdona i Libije, osniva grada Tira, praotac Fe-niana agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno naelo, ono stoje uzrok neemu, snaga; pokretna sila agent (lat. agens koji radi) poslovoa; posrednik; predstavnik firme, zastupnik; tajni policajac agent provokator (lat. agens provo-cator izaziva) plaeni izaziva nereda, poticatelj nemira, plaeni buka; osobito: tajni policijski dounik kojemu je zadatak stei povjerenje politiki sumnjivih ili nepoeljnih osoba pa ih onda navesti na vrenje kanjivih djela agentura (lat.) posao; poslovno podruje jednog agenta; ured jednog agenta, poslovnica ager (lat.) polje, oranica; ager publiais it. ager publikus (lat.) dravno zemljite koje slui za javnu uporabu; osvojena zemlja koja se poklanja isluenim vojnicima ageracija (lat. aggeratio) nagomilavanje, gomilanje agerasija (gr. ageraos koji ne stari) nestarenje, mladolik izgled, staraka svjeina

agestija 33 aglutinacija agestija (lat. aggestio) dovlaenje na gomilu, gomilanje, nagomilavanje ageuzija (gr. a- bez, geusis ukus) med. nedostatak (ili: neosjeanje) okusa Agezilaj (gr. ago vodim, laos narod) "voa naroda"; "predvodnik", "prvak"; spartanski kralj (54. st. pr. n. e.) Agfa kratica za Aktiengesellschaft fr Anilinerzeugung it. akcijengezelaft fir anilinercojgung (njem.) "dioniko drutvo za proizvodnju anilina"; usp. anilin; Agfakolor (lat. color boja) film produkcije Agfa aggiustmente it. adustamente (tal.) glaz. tono, potpuno, sasvim tono aggratiatio publica it. agracijacio publika (lat.) pomilovanje koje daje vladar povodom velikih dravnih blagdana i proslava, opa amnestija agijazma (gr. hagiazma) blagoslovljena voda, sveta voda agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spretan, okretan; marljiv, vrijedan agilitet (lat, agilitas) v. agilnost agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, hitrost, lakoa; radinost, marljivost aginian (gr. a- bez, gyne ena) neoenjen aginija (gr. a- bez, gyne ena) nee-njenost, ivot bez ene agirati (lat. agere) raditi, poslovati, trgovati; glumiti na pozornici agitacija (lat. agitatio) pokret, kretanje, nemir; revno zauzimanje i rad u uoj ili iroj sredini za neku osobu, stvar ili protiv neke osobe ili stvari; podbadanje, bunjenje agitakl (lat. agitaculum) farm. tapi ili bati za mijeanje kod pripreme raznih kemikalija ili lijekova agitata res (lat.) stvar o kojoj se esto govori ili raspravlja, koja je esto na dnevnom redu; svrena stvar, rijeena stvar agitato it. aditato (tal.) muz. uzburkano, dirljivo agitator (lat.) ovjek koji se revno zauzima i radi za neku osobu, stranku ili ideju, ili protiv neke osobe, stranke ili ideje; buntovnik; podbada, smutljivac agitirati (lat. agitare poticati) revno raditi za neku osobu, stvar, ili protiv neke osobe, stvari, osobito u politikom smislu; poticati, buniti; farm. mijeati, mukati Agitprop kratica za Odjel agitacije i propagande Aglaja (gr. aglaos sjajan) "sjajna", "blistava"; jedna od triju Gracija; boica ljupkosti Aglaura mit. ki atenskoga kralja Ke-kropa aglobulija (gr. a- bez, lat. globulus kuglica) med. nedovoljnost krvnih zrnaca aglomeracija (lat. agglomeratio) skupljanje, gomilanje, nagomilavanje aglomerat (lat agglomeratum) tijelo nastalo nagomilavanjem vie raznih sastavnih dijelova; min. slijepljen kamen aglomerirati (lat. agglomerare) gomilati, nagomila(va)ti, skupljati aglosija (gr. a- bez, glossa jezik) med. nijemost, mutavost; aglosostomija aglosostomija (gr. aglossos nijem, sto-ma usta) med. v. aglosija aglucija (lat. aglutio) med. nemogunost gutanja; agluticija aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomilavanje, skupljanje; fil. najnii stupanj aperceptivnog spajanja predo-daba pri emu, dodue, nastaje nova zbirna predodba, ali njezini sastavni dijelovi ipak ostaju samostalne predodbe; med. svojstvo imunog krvnog seruma da skuplja bakterije u gomilice (npr. kod tifusa); sljeplji-vanje rana pomou tekuine koja ponovno spaja odvojene dijelove (lim-fa); gram. stapanje dviju rijei u jednu aglutinacija 34 agora aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v. aglucija aglutinancije (lat. agglutinantia) mn. med. lijekovi za brzo zaraivanje rana; sredstva za slijepljivanje aglutinativan (lat. agglutinare prilijepiti) koji srauje, koji zarauje, koji zalijei; koji se priljepljuje, pri-Ijepni, s priljepcima; aglutinativni jezici lingv. jezici kod kojih se rijei tvore dodavanjem gradivnih elemenata na korijen rijei, npr. turski i dr. aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti) mn. med. tvari koje nastaju u krvi pod utjecajem bakterija i krvnom serumu daju sposobnost izazivanja aglutinacije

aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti, prilijepiti, priljepljivati, sastaviti, srasti agma (gr. agma) lingv. naziv za glas n kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada ga nesvjesno izgovaramo kroz nos) agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo, srodstvo po ocu agnat (lat. agnatus) roak s oeve strane, roak po krvi agnatian (lat. agnatus) srodan po oevoj strani, po ocu agnatija (gr. a- bez, gnathos eljust) med. nedostatak eljusti agnominacija (lat. agnominatio) v. anominacija agnoscirati (lat. agnoscere) priznati (npr. potpis, mjenicu i si.) agnosticizam (gr. agnostos nepoznat) izraz koji obuhvaa veoma razliite pravce (transcendentalni idealizam, pozitivizam i dr.) koji zastupaju gledite da je stvarnost nemogue spoznati agnozija (gr. a- bez, gnosis spoznaja) psih. nesposobnost raspoznavanja, razumijevanja i oznaavanja pojmovima onoga to se zamijeti pomou osjetila, npr. kad bolesnik predmete vidi, ah ih ne raspoznaje i dr.; fd. polazna toka Sokratove filozofije: "Znam da nita ne znam" Agnus Dei (lat.) Jaganjac Boji, jedno od Kristovih imena (Iv 1,29) agofilomanija (tal. ago igla, gr. filos prijatelj, mania pomama, strast) izraz za strast ubadanja u venu i uta-kanje bilo kakve nekodljive tekuine kojom se zamjenjuje ubrizgavanje neke droge agogika (gr. ago vodim) glaz. naziv za postupne promjene tempa radi to ivljeg i plastinijeg izvoenja glazbenog djela agometar (gr. ago vodim, metron mjera) fiz. v. reostat agon (gr. agon borba) gimnastiko, konjiko i glazbeno natjecanje kod starih Grka agona (gr. agonos neplodan) zem. crta koja na zemljovidu spaja mjesta na kojima je magnetna deklinacija jednaka nuli agonija (gr. agonia borba) smrtna borba; smrtne muke, izdisanje, stanje koje prethodi smrti; smrtni strah, oajanje agonist (gr. agonistes) borac, gimnastiki, konjiki i glazbeni natjecatelj kod starih Grka agonistarh (gr. agonistes, archos) nadzornik gimnastikih, jahakih i glazbenih natjecanja kod starih Grka agonistika (gr. agon borba) borba, natjecanje; borilaka, gimnastika, hrvaka vjetina agonizam (gr. agon) borba, utakmica agonografvja (gr. agon borba, grafia opis) opis(ivanje) borbe agonotet (gr. agonothetes) redatelj gimnastikih, konjikih i glazbenih natjecanja kod starih Grka, sudac u borbi agora (gr. agora trg) 1. u starogrkim gradovima: glavni trg; 2. narodna agorafobia 35 agrestan skuptina starih Atenjana; mjesto gdje se ta skuptina sastajala agorafobija (gr. agora trg, fobeo bojim se) med. nervozni strah od prelaenja preko trgova, ulica i uope praznih prostora agracijacija (lat. aggratiatio) pomilovanje agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spona (kao nakit) agrafa (gr. agrafos nenapisan) 1. mn. teol. pojedine reenice koje se navode kao Isusove rijei kojih nema u kanonskim Evaneljima, ali ih navode drugi apostoli i crkveni oci (npr. Djela apostolska 20,35) agrafija (gr. a- bez, grafo piem) med. gubljenje sposobnosti pisanja, bolest koja se javlja zbog nekih bolesti mozga Agram (njem., navodno od am Graben na jarku, na nasipu) staro njemako ime za Zagreb agramatist (gr. a-grammatos) onaj koji ne zna pisati, nepismenjak agrar (gr. agros, lat. ager njiva, polje) opi izraz za pojmove koji obuhvaaju poljoprivredu, zemlju, zemljine odnose, zemljine reforme, zakone i dr.; pasti pod agrar biti obuhvaen odredbama zakona o agrarnoj reformi agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; pristaa zemljoradnike politike agrarizam (gr. agros, lat, ager njiva, polje) ekonomsko-politiki pokret iji je cilj unapreenje i zatita poljoprivrede i poljoprivrednika od drugih grana proizvodnje (industrije i dr.)

agrarni (lat. agrarius) koji se tie zemlje, zemljoradniki, poljoprivredni; agrarna reforma reforma koja se odnosi na zemljoposjed; ponovna raspodjela zemlje agravacija (lat. aggravare oteati) oteavanje, otezanje, pogoranje; poveanje, pootrenje, npr. kazne agreaa (fr. agreage) trg. nagrada posredniku; kurtaa agregacija (lat. aggregatio) nagomilavanje, nakupljanje, zbijanje; pridruivanje, primanje u neko drutvo; izvanredna profesura agregat (lat. aggregatum skupina) min. masa koja je nastala putem sjedinjavanja vie istovrsnih stvari, masa koja sadri u sebi razline sastavne dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. di-namo-stroj i motor, generator i motor agregatno stanje fiz. stanje u kojem se neko tijelo javlja, nain spajanja i zbijanja dijelova po kojem se tijela dijele na vrsta, tekua i plinovita agregirati (lat. ad pri, grex stado, agre-gare) primiti u neko drutvo, pridruiti; gomilati, nagomilati, zbiti, spojiti u jedno tijelo agreman (fr. agrement pristanak) pristanak drave da primi odreenu osobu za diplomatskog predstavnika neke druge drave agrergografija (gr. agros njiva, ergon djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisivanje poljoprivrednih sprava agresija (lat. aggressio) napad, napadanje; nasrtljivost, nasilje agresini (lat. aggredi) mn. med. neo-trovne tvari kojima bakterije, proizvodei ih, svladavaju otpornost organizma agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv, koji je sklon napadanju, napadan, nasilan agresor (lat. aggressor) nasrtljivac, napada, napadaka ili izazivaka strana agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut) sok iscijeen iz nezrelog groa, upotrebljava se za ocat, limunadu i dr. agrestan (lat. ager njiva, polje, agres-tis) seljaki, seoski; poljski; pren. grub, neuglaen, neobrazovan agrestija 36 agrometeorologij a agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) seljatvo, prostatvo; grubost, neu-gladenost, neobrazovanost agri- (lat. ager) predmetak sa znaenjem: poljoprivreda agricola it. agrikola (lat.) seljak, poljoprivrednik agrikultura (lat. agricultura) zemljoradnja, ratarstvo, zemljodjelstvo agrikulturni (lat. agricultura) koji se tie zemljoradnje, poljoprivredni; agrikulturni sustav v. fiziokratski sustav; agrikutturna kemija dio primijenjene kemije koji se bavi kemijskim uvjetima ivota korisnih biljaka (itarica) i domaih ivotinja; agrikul-turna fizika fizika primijenjena na zemljoradnju; agrikulturne drave drave u kojima su zemljoradnja i stoarstvo glavne privredne grana (suprotno: industrijske drave) agriofag (gr. agrios divlji, fagein jesti) divljak koji se hrani sirovim mesom ivotinja, osobito divljai agriotimija (gr. agrios divlji, thvmos dua) divljatvo, divlja ud; luaka sklonost ubojstvu Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno ime; 2. med. nepravilan poroaj, kad dijete dolazi na svijet najprije nogama umjesto glavom; takoer: agrip-ski poroaj agripnija (gr. agrvpnia) med. budnost, nesanica, nespavanje agripnokoma (gr. agrvpnia, koma neprirodna pospanost) med. nesanica praena velikom eljom za spavanjem agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak u sloenicama sa znaenjem: polje, poljski, poljoagrobaza (lat. ager polje, gr. basis temelj) kratica za agronomska baza (seoska poljoprivredna sredinjica) agrobiologija (lat. ager polje, gr. bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava uspijevanje i iskoristivost biljaka s obzirom na kakvou zemljita agrobotanika (gr. agros, botane trava) dio botanike koji prouava morfoloke i fizioloke osobine kultiviranih biljaka agroekologija (lat. ager polje, gr. oikos kua, logia znanost) znanost o smjetaju poljoprivrednih povrina

agrofitotehnika (gr. agros, fyton biljka, techne vjetina) agr. vjetina obraivanja i uzgoja biljaka, osobito kultiviranih biljaka agrogeologija (gr. agros, ge zemlja, logia znanost) dio geologije koji skuplja i potanko obrauje one dijelove geologije koji se tiu poljoprivrede agrokemija (agros, cheo lijem) dio kemije koji, na osnovi pokusa, ispituje utjecaj zemljita na prehranu i sastav kultiviranih biljaka agrokemija (lat. ager polje, gr. che-meia) grana kemije koja se bavi prouavanjem kemijskih procesa i elemenata s obzirom na plodnosti zemljita (npr. primjena umjetnih gnojiva i uporaba kemijskih sredstava, tj. pesticida radi zatite raslinja i dobivanja veeg uroda agroklimatologija (gr.) grana klimatologije koja prouava klimatske elemente i varijacije koje utjeu na razdiobu biljnog svijeta na povrini Zemlje agromaksimum (lat. ager polje, maximum) najvea koliina zemljinog posjeda koju smije imati neki pojedinac agromanija (gr. agros, mania pomama, ludilo) strasna ljubav prema zemljoradnji agro melioracija njegovanje tla racionalnom obradom, gnojivima, zatii-vanjem od erozije i si. agrometeorologija (lat. ager polje, gr. meteoron koji se nalazi u zraku, logia znanost) grana meteorologije koja Agron 37 ahreja prouava vremenske elemente i pojave koje utjeu na razvoj usjeva Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e., mu glasovite Teute agronom (gr. agronomos) poljoprivrednik, osobito: inenjer poljoprivrede, kolovan poljoprivrednik agronomija (gr. agronomia) znanost o obraivanju zemlje, racionalna zemljoradnja a gro pedologija (gr. agros, pedon zemlja, tlo, logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita u vezi s racionalnim podizanjem kultiviranih biljaka agrostemin (lat. agrostemma) kem. al-kaloid koji se nalazi u sjemenu kukolja agrostografija (gr. agros polje, grafo piem, opisujem) opisivanje trava agrostologija (gr. agros polje, logia znanost) znanost o travama agrotehnika (gr. agros, techne vjetina) poljoprivredna tehnika, znanost koja prouava naine uzgajanja biljaka na razliitim zemljitima radi dobivanja visokih, stalnih i po kakvoi dobrih prinosa Ah znak za amper-sat Ahasver (hebr. Achaschverosch) starozavjetni oblik imena perzijskog kralja Kserksa; kasnije je ovim imenom nazvan i Vjeni id, tj. ovjek kojega je, prema legendi, Bog prokleo da ne moe nikad umrijeti ni smiriti se, nego mora vjeno lutati ahat (gr. achates) min. vrsta dragog kamena, mineral sastavljen od vie vrsta kvarca (kalcedona, karneola i dr.), s veoma upljikavim kalcedon-skim slojevima, tako da mogu upijati boje zbog ega su u trgovinama najee umjetno obojeni; slui za nakit ahatizirati (gr. achates) dati neemu preljeve boja i are kao kod ahata, izraditi da izgleda kao ahat aheman (gr. a-, cheo lijevam, chemeia) pr. fiz. koji slabo ili nikako ne proputa onaj dio svjetlosnih zraka koji izaziva kemijske promjene na nekom tijelu ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svojstvo nekog tijela da slabo ili uope ne proputa svjetlosne zrake koja imaju kemijska djelovanja ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedostatak vode, oskudica u vodi, bezvod-nost Ahil (gr. Ahilleus) mit. najvei grki junak u Trojanskom ratu, sin Peleja i boice Tetide ahilija (gr. a-, chylos sok) med. bolest eluca zbog nenormalnog izluivanja eluanog soka; sastoji se u tome to u eluanom soku nema dovoljno sol-ne kiseline i nekih fermenata Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen samo na jednome mjestu, i to na peti; otuda: slabost, slaba strana, mana nekog ovjeka; Ahilova tetiva anat. najjaa nona tetiva koja se sputa od stranjeg dijela lista do pete ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrijediti") osnovni moralni zakon budizma, hinduizma i jainizma: zabrana ubijanja ivih bia ahipnija (gr. a-, hypnos san) med. nesanica, nedostatak sna; prid. ahipni-an

ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet, zagrobni ivot Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetnika kralja Davida; pren. dobar i mudar savjetodavac ahlis (gr. achlys) tama; med. pomraenje vida, magliasta mrlja na ronici oka Ahmozis egipatski naziv za Mojsija aholija (gr. acholos) med. prestanak izluivanja ui ahreja (gr. a-, chros koa; boja koe) med. bljedilo, slabokrvnost Ah rim an 38 ajskafe Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religiji i Zaratustrinom nauavanju: simbol negativnog naela, bog i praizvor svega zla, poglavica zlih duhova, vjeni protivnik Ormuzda Ahter (njem. acht osam) osmica, npr. iskrivljenje kotaa na biciklu (kota nalikuje na brojku 8), igraa karta osmica i dr. AICA kratica za Association Internationale des Critiques d'Art (fr.) Meunarodno udruenje umjetnikih kritiara; engl. International Association of Art Critics Aida glavna junakinje znamenite Ver-dijeve istoimene opere (ime nema posebno znaenje, izmislio ga je Verdi) aide it. ed (fr. aide, lat. adiutare) pomo, pomaganje; u v^stu: suigra, partner; aidememoire fi^lj. ed memoar (fr.) podsjetnik AIDS (engl. skraenica od. Acquired Immunodeficiency Syndrome) sindrom steene imunodefitijencije, zbog izostanka imunosnog odgovora na virus HIV (Human Immunodeficiency Virus) koji u organizam dospijeva preko ozlijeene sluznice ili krvnim preparatima; bolest se oituje vruicom, opom neotpornou organizma, gubitkom tjelesne mase, otokom limfnih lijezda; ugroene su promiskuitetne osobe, homoseksualci i ovisnici o drogama koji razmjenjuju intrav^n-ske injekcije aitiologija (gr. aitia uzrok, logia zna* nost) v. etiologija Aja onja (od gr. Hagia Sofia Sveta Sofija) prije: poznata kranska bazilika; danas: muzej u Carigradu Ajant (gr. Aias) mit. sin Telamona, kralja salaminskog, najvei i poslije Ahila najhrabriji grki junak pod Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud je elio dobiti njegovo oruje te je zbog toga poludio i ubio se od alosti ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka) ajerpajz (njem. Eirspeise) omlet, kajgana, prena izmuena jaja Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj ajmpindekl (njem. einbinden uvezati, Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji se stavlja dojene ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus in) kazalini komad u jednom inu ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartake igre ajngemahtes (njem. Eingemachtes) vrsta krepke juhe s mesom i drugim dodacima; ujuak ajnlag (njem. Einlage) uloak koji se stavlja u obuu kod ravnog stopala i si. ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk. radnik koji stavlja arke u tiskarski stroj; dio tiskarskog stroja koji slui za stavljanje papira u stroj ajnpren (njem. Einbrenn) zaprka, za-frig; ajnpren-juha pregana juha ajntajnij kemijski element otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bombe; kasnije proizveden u ciklo-tronu i nuklearnim reaktorima; tablini mu je broj 99, znak E i Es (naziv prema A. Einsteinu) ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf lonac, Gericht jelo) u nacistikoj Njemakoj: propis koji utvruje da se nekoliko dana u tjednu mora u domainstvima i restoranima kuhati samo jedno jelo (ili: vie jela u jednom loncu); postignuta uteda davala se za ratne potrebe; ajntopfesn ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godina) tonije: Einjhrig-Freiwilliger "jednogodinji dobrovoljac" (austrougarski vojni obveznik na tzv. akom roku) ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) ledena kava Aka Larencija 39 akatalektian stih

Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u starorimskoj mitologiji: ena pastira Faustula s kojim je odgojila Romula i Rema (njih je, prema legendi, odgojila vuica) akacija (gr. akakia) bot. omanje trnovito drvo koje preteito raste u Africi i Australiji; upotrebljava se u farmaciji kao sredstvo za ublaavanje na-draenosti sluznice; kod slobodnih zidara: simbol ednosti i nevinosti (po tome to gr. rije akakia znai nevinost) akademija (gr. akademia od osobnog imena Akademos; ovaj ovjek bio je vlasnik vrta o kojem je rije pod 1.) 1. vrt u blizini Atene gdje je Platon pouavao u svojoj filozofiji; 2. Platonova kola, Platonova filozofija; 3. visoka kola za znanost ih umjetnost; 4. udruenje znanstvenika i umjetnika radi unapreivanja znanosti i umjetnosti; 5. sveana priredba u slavu nekog znaajnog dogaaja ili neke osobe akademik (gr. akademikos) polaznik neke visoke kole za znanost ili umjetnost; lan udruenja za unapreenje znanosti i umjetnosti akademizam (gr. akademia) u likovnim umjetnostima: smjer kod kojega je teite u strogom pridravanju tradicionalnih (antikih) umjetnikih oblika i pravila, bez unoenja samostalnih osobnih osjeaja i shvaanja; dakle, osnovna mu je karakteristika oponaanje antikih uzora akademski (gr. akademikos) koji pripada visokoj, velikoj koli (sveuilitu, koji se tie ove; koji pripada akademiji 4., koji se tie akademije 4.; obrazovan na visokoj koli, kolski; pren. usiljen, krut; akademska rasprava strogo znanstvena rasprava; akademski graanin polaznik, student sveuilita akairologija (gr. akairos nezgodan, u nezgodan trenutak, logia govor) nezgodan, neprilian, neprikladan govor akalkulija (gr. a ne, lat. calculare raunati) med. nesposobnost vrenja bilo kakvih raunskih operacija (najee se javlja kod organskih oteenja mozga) akampsija (gr. akampsia) negipkost; med. "zgrenost, ukoenost udova akantestezija (gr. akantha trn, bod-ljika, ekinja, aisthanomai osjeam) med. smetnja povrinskog osjeta bolesnik se osjea kao da ga netko bode iglicama akantologija (gr. akantha bodlja, logia govor) ht. zbirka satirinih podrugljivih pjesama akantopelvis (gr. akantha bodlja, lat. pelvi zdjelica) med. bodljikava zdjelica; kotane izrasline u zdjelinoj upljini koji suavaju zdjelicu i oteavaju poroaj akantoza (gr. akantha bodlja) med. promjena koe zbog neprirodnosti sluz-noga sloja pokoice, praena hiper-trofinim promjenama na koi, kao to su bradavice, papilomi i dr. akardija (gr. a-, kardia srce) fiziol. ne-dostatk srca; pren. malodunost, me-kutvo akarijaza (gr. akari grinja) vrsta uge kod domaih ivotinja (uzronik je jedna vrsta grinja) akarpija (gr. akarpia) neplodnost akaaUnd.) fil. po nauavanju Upani-adat etar, tj. prostor predoen kao materijalni element, kao "prostorna supstancija"; akaa je ono iz ega sva bia' proizlaze i u to se vraaju akatagrafija (gr. a-, kata, grafia pisanje) med. nemogunost sreivanja rijei u reenice (pri pisanju) akatalektian stih (gr. a-katalekti-kos) poet. stih klasinih pjesnika kod kojega je posljednja stopa potpuna akatalepsija 40 akcesist akatalepsija (gr. akatalepsia) nesposobnost shvaanja biti neke stvari; neshvaanje, nedostatak razumijevanja; med. potres mozga akataleptian (gr. akataleptos) nedokuiv, nepojmljiv, neshvatljiv akatapoza (gr. a-, kataposis pijenje) med. nemogunost pijenja ili gutanja akatarzija (gr. akatharsia) neistoa; nenaklonost prema istoi; med. neistoa krvi akatastatian (gr. a-katastatos) nepostojan, nestalan; med. neuredan, nepravilan (za groznicu) akatolik (gr. akatholikos) kranin koji ne pripada katolikoj vjeri, osobito protestant akaustian (gr. a-kaustos) nesagorljiv, nezapaljiv akceleracija (lat. acceleratio) fiz. ubrzanje, ubrzavanje akcelerativan (lat. accelerativus) ubrzan, koji ubrzava, ubrzavajui akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati, ubrzavati

akcelerometar (lat. accelerare ubrzavati, gr. metron mjera) instrument za mjerenje ubrzanja c akcent (lat. accentus) gram, naglasak (sloga ili rijei); znak za obiljeavanje naglaska akcentologija (lat. accentus naglasak, gr. logia znanost) gram. disciplina koja se bavi naglascima (akcentima); v. akcent akcentuacija (fr. accentuation) gram. naglaavanje, isticanje u govoru nekog glasa, sloga ili neke rijei putem naglaavanja; stavljanje znakova za naglaavanje rijei (akcenata) akcentuiranje (lat. accentus naglasak) gram. v. akcentuacija akcentuirati (lat. accentus) naglasiti, naglaavati, istaknuti (glas, slog ili rije); staviti, stavljat: naglaske (akcente) na rijei akcepcija (lat. acceptio) primanje, prihvaanje, usvajanje; usvojeno znaenje neke rijei akcept (lat. acceptus primljen, prihvaen) potpis na mjenici kojim se potvruje da potpisnik svojim potpisom jami za uplatu mjenine svote u odreeno vrijeme; rije kojom se izraava primanje mjenice; primljena mjenica akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, dohoci akceptabilan (lat. acceptabilis) prim-ljiv, prihvatljiv, usvojiv akceptacija (lat. acceptatio cambii) primanje mjenice, akcept akceptant (lat. acceptans) primatelj (kod svakog ugovora, od dviju ugova-rakih strana, paciscenata, jedna je promitent ponuditelj, a druga akceptant primatelj); onaj koji prihvaa mjenicu, trasat akceptibilitet (lat. acceptibilitas) prim-ljivost, prihvatljivost akceptilacija (lat. accepti latio) trg. unoenje u knjigu nekog duga kao plaenog prije nego to je stvarno plaen akceptirati (lat. acceptare) primiti, prihvatiti, priznati, odobriti; akceptirati mjenicu obvezati se na plaanje mjenice pismenom zabiljekom na samoj mjenici akces (lat. accessus, acceere) pristup, prilaz; stupanje u neku slubu radi stjecanja prakse u poslovima; primanje nekog pravnika u sud radi praktinog vjebanja; med. napadaj groznice akcesija (lat. accessio) pristup, pribli-enje, prikljuak; ono to jo prioa-da glavnoj stvari; stupanje na vlast akcesist (lat. accessus pristupanje, pristup) poetnik, pripravnik u slubi ili zvanju; ovjek koji je primljen u slubu kao pripravnik, na probu akcesit 41 aklamirati akcesit (lat. acceere pristupiti, acces-sit) pohvalnica (ueniku pri dodjeljivanju nagrada u koli), druga nagrada, sporedna nagrada akcesoran (lat. accessorius) sporedan, uzgredan, pomoni akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini, posebni tiskarski poslovi za koje se trae struno osposobljeni slagari; izrada tablica, obrazaca, vrijednosnih papira i si. akcidencija (lat. accidere, accidentia) ono to nije bitno, stoje promjenjivo ili sluajno u nekoj stvari, a to bi moglo biti i drukije pa da se bit te stvari ne promijeni; sporedan posao, sporedna, sluajna zarada akcident (lat. accidens, accidere dogoditi se) nebitna, sluajna osobina neega (za razliku od esencije ili supstancije); sluaj akcidentalan (lat. accidentialis) nebitan, sporedan, sluajan, koji nema veze s biti stvari akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja, djelatnost, djelovanje, poduzetnost; trg. dionica, udio s odreenim kapitalom u kakvom privrednom ili trgovinskom poduzeu i dokument o tom udjelu akcijski (lat. actio rad, djelovanje) radni, djelatni, koji se tie djelovanja; akcijski radijus zrak. udaljenost koju zrakoplov moe prijei (s povratkom na polaznu toku) bez sputanja i uzimanja goriva akcindentalije (lat. accidentalia) sluajnosti; sluajne osobine neke stvari, koje nisu bitne; sporednosti akcionar (fr. actionnarie) trg. dioniar, vlasnik dionica nekog trgovakog ili industrijskog poduzea, lan nekog akcionarskog drutva akcionarske- drutvo drutvo vlasnika akcija (dionica) nekog poduzea kojima je cilj zajedniki rad i zajedniko privreivanje; drutvo osnovano na podlozi uplaenih akcija akcionator (lat. actionator) tuitelj; posrednik, senzal akcionirati (lat. actio tuba) tuiti, optuiti, optuivati

akcipirati (lat. aecipere) primiti; opaziti, opaati, osjetiti, osjeati, uti; shvatiti, razumjeti, nauiti akciza (fr. aceise, lat. aceisa, accidere dogaati se) prirez; porez na potronju akcizant (fr. aceise) onaj koji plaa prirez, porez na potronju akcizirati (fr. aceise) odrediti prirez, potroarinu, oporezovati akcizor (fr. aceise); poreznik akedija (gr. akedeia) v. acedija akefal (gr. akefalos bezglav) sanjar; ovjek koji ne trpi niiju vlast akenonoet v. acenonoet akeridi mn. farm. v. aceridi akezija (gr. akesis) v. acezija akianoblepsija (gr. a, kvanos tamno-plav, blepo vidim) med. sljepilo za plavu boju akinezija (gr. akinesia) nepokretljivost; med. ukoenost jednog ili vie udova, uzetost ivaca akirija (gr. akvria) uporaba rijei u prenesenom smislu akiurgija (gr. ake lijeenje, ergon djelo) med. znanost o lijeenju rezanjem, znanost o operacijama, kirurgija akizam (gr. akkizomai pretvaram se) pretvaranje; ret. kad se netko pravi da za neto ne mari, npr. kad medvjed za ute kruke, do kojih ne moe, kae: "Nisu ni bile zrele." aklamacija (lat. acelamatio) burno odobravanje, klicanje; par acelamation it. par aklamasjon (fr.) izvriti izbor ili usvojiti kakav prijedlog jednoglasno, pristankom svih, bez pojedinanog glasovanja aklamirati (lat. acclamare izvikati) odobravati uzvikivanjem; izabrati aklastian 42 akordeon bez pojedinanog glasovanja; pozdravljati klicanjem aklastian (gr. aklestos neotvoren) opt. koji ne prelama, ne lomi zrake aklimatizacija (lat. acclimatisatio) pri-lagodavanje tuem podneblju, navikavanje na tuu klimu; prilagodba biljki i ivotinja nekom dotle stranom podneblju, pren. udomaivanje aklimatizirati (lat. acclimatisare) prilagoditi se, prilagoavati se podneblju, naviknuti se na neku tuu klimu; pren. udomaiti akme (gr. akme vrhunac, vrak, iljak) med. kritino, prijelomno stanje u razvoju bolesti; akmeizam struja u ruskoj knjievnosti koja se pridravala naela "umjetnosti radi umjetnosti", javila se nakon revolucije 1905. (u vrijeme Stolipinove reakcije); najpoznatija predstavnica: lirska pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim imenom Ana Andrejevna Gorenko, 18891966) akoazma (gr. akoe sluh) med. halucinacija sluha pri kojoj bolesnik uje nepostojee zvukove akoemetar (gr. akuo ujem, metron mjera) med. sprava za mjerenje stupnja jaine osjetila sluha; akumetar akognozija (gr. akos lijek, gnosis poznavanje) me. poznavanje sredstava za lijeenje rana akolada (lat. accollata, collum vrat, fr. accolade zagrljaj) sveani udarac maem po ramenu novoproglaenog viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji spaja vie nota koje treba istodobno svirati akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; staviti u zagrade; trg. spojiti vie stavki u trgovakoj knjizi akologija (gr. akos hjek, logia znanost) znanost o lijekovima, o sredstvima zn lijeenje rana akomija (gr. a-, kome kosa) med. ela; jsl akomodacija (lat. accommodatio) prilagodba, prilagoavanje; akomodacija oka prilagoavanje one lee razliitim udaljenostima gledanja akomodirati (lat. accommodare, fr. accommoder) prilagoditi, urediti; poravnati, izravnati, izgladiti; udobno smjestiti; podmiriti dug akompanjator (fr. accompagner) pratitelj akompanjirati (fr. accompagner) pratiti, sprovoditi; glaz. pratiti neije pjevanje (solo) instrumentom akompli (fr. accompli) zavren, gotov

akomplirati (fr. accomplir) zaokruiti, zavriti, postii, upotpuniti akonfesionalan (gr. a ne, lat. confes-sio priznanje) bez vjere, bezvjeran, bez religije, nereligiozan akonitin (gr. akoniton jedi, klobui, lat. Aconitum napellus) kem. alka-loid koji se nalazi u korijenu raznih vrsta jedia; upotrebljava se kao sredstvo protiv reumatizma kod neuralginih bolova akontacija (tal. a conto) uzimanje na raun, na ime zarade ili primanja, uzimanje unaprijed, uzimanje predujma; svota koja se uzima na raun, predujam akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzimati) na raun, unaprijed, na ime zarade ili primanja, predujmiti akonto (tal. a conto) v. a konto akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accor-dium) glaz. ugodno suzvuje triju ili vie tonova; slaganje, sloga, suglasnost; ugovor, pogodba, poravnanje; posebni nain plaanja radnika, "po svrenom komadu", a ne nadnicom, otuda: dati neki posao u akord plaati taj posao po komadu, ne nadnicom akordator (fr. accordeur, tal. accorda-tore) glaz. ugaa glazbala akordeon (tal. accordo) runa harmonika na razvlaenje, prvi put napravljena 1829. g. akordirati 43 akroakordirati (fr. accorder) usuglasiti, usuglaavati, prilagoditi (glasove, ice); sloiti, slagati; sporazumjeti se, poravnati se, nagoditi se sa zajmodavcem u sluaju nemogunosti urednog plaanja duga; plaati po svrenom poslu, a ne nadnicama; odobriti, dopustiti, priznati akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za usuglaavanje, prilagoavanje glazbenih instrumenata akorporacija (lat. accorporatio) spajanje, pripajanje, zdruenje akorporirati (lat. accoporare) spojiti, pripojiti, pridruiti akostati (tal. accostare) pristati uz obalu (brod); stii brodom akotiledone (gr. a-, kotvledon udub-ljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice ako zmija (gr. a-, kosmios uredan) neurednost, neistoa; med. bljedilo, bolestan izgled lica akozmizam (gr. a-, kosmos svemir) filozofsko shvaanje po kojem postoji, kao jedino to doista ivi, samo Bog, dok su sve ostale stvari, pa i sam svijet, samo modifikacije boanstva, bez istinske stvarnosti; suprotno: ateizam akr (engl. acre) engleska mjera za povrinu = 4840 kvadratnih jardi (4047 m2) akracija (gr. a-, krateia nemo, slabost) nedovoljna sposobnost vladanja samim sobom akranija (gr. a-, kranion lubanja) fizi-ol. uroena nakaznost glave, kad se dijete rodi bez jednog dijela ili bez cijele lubanje akratoterme (gr. akratos jak, u punoj snazi, thermos topao, vru) tople ljekovite vode koje sadre malo otopljenih mineralnih tvari; akratopege (gr. pege izvor) hladne ljekovite vode akreditirati (lat. accreitare) ovlastiti, opunomoiti; dati kredit, povjerenje; ovjeriti; akreditirati se stei ime, glas, povjerenje akreditiv (lat. accreditivum) punomo, ovjera; otvoreno pismo kojim se primatelj pisma umoljava da predavau, tj. akreditiranom, do odreene visine stavi na raspolaganje novac na raun izdavaa toga pisma (akre-ditivno pismo); cirkularni akreditiv akreditivno, kreditno pismo koje glasi na vie osoba ili trgovakih kua u raznim mjestima akrement (lat. accrementum) prirast, porast akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere rasti) prirast, prinova, poveanje; akrecija akribija (gr. akribeia) tonost, brilji-vost, savjesnost, temeljitost akribologija (gr. akribologeomai biti toan ili temeljit u istraivanju) savjesnost, tonost u govoru, pisanju, istraivanju i uope u ivotu akribometar (gr. akribes toan, metron) sprava za tono mjerenje veoma malih predmeta akribometrija (gr. akribes toan, me-treo mjerim) tono mjerenje . akridofag (gr. akris skakavac, fagos onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji se hrani skakavcima akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki lijekovi

akriminacija (lat. accriminatio) optuba, optuivanje, okrivljivanje akrimonija (lat. acrimonia) otrina, grubost, gorina akritian (gr. akritos neodluan) koji nema sposobnost prosuivanja, nekritian akrizija (gr. akrisia) nedostatak u sposobnosti rasuivanja i ocjenjivanja; neodlunost; med. neodreenost stanja bolesti akro- (gr. akros) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: krajnji, gornji, iljast akroama 44 akronian akroama (gr. akroama) neto to se ulo ili to se treba uti, razgovor koji je ugodan uhu (osobito za vrijeme jela kod starih Grka); predavanje akroamatian (gr. akroamatikos) koji je odreen za sluanje; usmen, u obliku predavanja; teko razumljiv; akro-amatino predavanje strogo znanstveno predavanje (za razliku od popularnoga), predavanje koje se slua bez prekidanja (za razliku od onoga koje je u pitanjima i odgovorima) akrobacija (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina koju izvodi akrobat; zrak. namjerno izvedeno okretanje u zraku (ne spada u ona okretanja koja se izvode tijekom normalnog letenja) akrobat (gr. akrobateo idem na prstima) plesa na uetu; znalac u skakanju i prevrtanju u zraku, pelivan akrobatika (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina izvoenja tjelesnih vjebi kojima je cilj razvijanje snage, otpornosti, gipkosti i okretnosti akrobistija (gr. akrobistia) v. akropo-stija akrodinija (gr. akros, odvne bol) med. zarazna bolest koja se sastoji od boli i utrnulosti udova, osobito krajnjih akrografija (gr. akros, grafia pisanje) tisk. postupak pri radu kiselinama akrogrami (gr. akro-gramma slovo) pjesme kod kojih stihovi poinju posljednjim slovima prethodnog stiha akroholija (gr. akrocholos jarostan, razjaren) jarost, razjarenost akrokarpian (gr. akros, karpos plod) bot. koji nosi plod na vrhu akrokefalija (gr. akros- krajnji, iljat, kefale glava) iljastost glave; lubanja sa iljastim tjemenom akrokolije (gr. akros, kolon ud) mn. anat. krajnji udovi tijela akrolein (lat. acer otar, oleum ulje) kem. bistra i veoma ljuta mirisna tekuina koja se stvara suhom destilacijom glicerina i nekih masti akroliti (gr. akros, lithos kamen) drveni kipovi kod kojih su krajnji dijelovi (glava, ruke i noge) od kamena akromatian (gr. achromatos) bezbojan; opt. koji proputa (prelamanjem) bijelu (sloenu) svjetlost ne razlau-i je u njezine sastavne boje (komponente) akromatinost (gr. a ne, chroma boja) stvaranje slike bez obojenih rubova (svojstvo optikih sustava) akromatizam (gr. a-, chroma boja) opt. otklanjanje boja, ponitenje boja (akromatinim prizmama, akroma-tinim leama), istoa boja; bezboj-nost, bljedilo; akromazija akromatopsija (gr. a ne, chroma boja, ops, opos oko) sljepilo za boje; v. daltonizam akromatopsija (gr. a-, chroma boja, orao vidim) med. potpuno sljepilo za boje, nesposobnost razlikovanja boja akromazija (gr. a ne, chroma boja) pomanjkanje normalne pigmenatacije koe; bezbojnost, bljedoa; med. privremena bljedoa uzrokovana boravkom na nekim zasljepljivim povrinama (npr. na snijegu) akromazija (gr. a-, chroma boja) opt. v. akromatizam akromegalija (gr. akros, megas velik) med. uroena poveanost udova koja se sastoji u nezgrapnosti i izobli-enosti lica, donje eljusti, usnica, jezika, nosa, ruku i nogu; takoer: bolesno zadebljavanje kostiju i mekanih dijelova tijela akromikrija (gr. akro-, mikros malen) med. siunost udova, osobito na njihovim vrhovima; supr. akromegalija akromion (gr. akromion, akromia) anat. lopatica, plee akromonosilabe (gr. akros, monos jedini, syllabe slog) stihovi koji poinju posljednjim slogom prethodnog stiha akronian (gr. a-, chronos vrijeme) koji ne zavisi o vremenu, koji nije u akronim

45 akter svoje vrijeme, nesuvremen; koji se dogaa naveer ili kad se sputa no, veernji akronim (gr. akros, onyma ime) kratica sastavljena od poetnih slova ili poetnih slogova neke sloene rijei ili vie rijei, npr. ZET = Zagrebaki elektrini tramvaj akropatija (gr. akros, pathos bolest) med. opi naziv za bolesti na krajnjim dijelovima ruku i nogu, kao i ostalih perifernih dijelova tijela akropola (gr. akro-polis) gornji grad, gradska tvrava u Ateni i ostalim grkim gradovima akropostija (gr. akroposthia) gornji dio koice na mukom udu, pri obre-zivanju se odree; stanje prije obre-zivanja (kod Zidova); akrobistija akrostih (gr. akrostichos) pjesma kod koje poetna, a katkad i krajnja slova stihova daju neko ime ili neku rije akroterij (gr. akroterion) arhit. gornji dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada akrotizam (gr. akros) fil. istraivanje prauzroka, posljednjeg uzroka stvari; tenja za onim to je najvie u spoznaji (teorijski akrotizam) i djelovanju (praktini akrotizam) akrozofija (akro-sofia) najvia mudrost akselband (njem. Achsel rame, Band vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s ramena na prsa, u nekim vojskama slui kao oznaka posebne slube (npr. stoerni asnik) aksenija (gr. axenia) negostoljubivost, negostoprimstvo; pr. aksenian aksijalni (lat. axis osovina, os) osni, osovinski aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni aksinomantija (gr. axine sjekira, manteia proricanje) proricanje po sjekirama aksiologija (gr. axios vrijedan, koji vrijedi, logia znanost) fil. teorija vrijednosti, nauavanje o vrijednostima; timologija aksiom (gr. axioo cijenim; zahtijevam, traim, axioma) neposredna jasna znanstvena spoznaja, oita istina, spoznaja koja se ne moe dokazati, a i ne trai dokaza jer je oita (npr.: nijedna tvrdnja ne moe istodobno biti i tona i netona; kad su dvije koliine jednake treoj, onda su i meu sobom jednake) aksiomatika sustav aksioma; v. aksiom aksist (njem. Achse osovina) "osovina", pristaa Hitler-Mussolinijeve politike tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja je uvukla svijet u strahote Drugog svjetskog rata aksolotao (meks.) veliki slatkovodni vodozemac u Sjev. Americi i Meksiku; aksolotlo aksonometrija (gr. axon os, osovina, metria) mjerenje osovine kod geometrijskih tijela aksungija (lat. axis osovina, ungere mazati) mazivo za osovine ili kola; farm, mast, salo akam (tur. akam veer) sumrak, tj. doba od zalaska sunca do potpunog mraka; etvrta dnevna muslimanska molitva (veernja); akam-cvijet biljka pupoljica (lat. Oenothera biennis); akam-iek (tur. iek cvijet) biljka nourak (Mirabilis jalapa) akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo, in; svaki sveani javni in, osobito sudski in, rasprava, pretres; kaz. in; u likovnoj umjetnosti: crte, slika ili kip golog ljudskog tijela; javni spis Akteon (gr. Aktaion) kod starih Grka: lovac kojega je boica lova Artemida pretvorila u jelena (jer ju je promatrao dok se kupala) pa su ga rastrgah vlastiti psi akter (fr. acteur, lat. actor vritelj, izvritelj) glumac; sudionik u nekom dogaaju akti 46 aktivirati akti (lat. actum, mn. acta od agere djelovati, raditi) mn. djela, inovi; spisi koji se tiu neega, osobito u sudu, dravnim ustanovama itd.; staviti ad acta (it. akta) prikljuiti aktima, tj. neku stvar ili molbu smatrati svrenom, odstraniti je, ne raditi po njoj nita; designacija akata popis akata koji se nalazi u jednoj biljenici; acta apostolorum it. akta apostolorum (lat.) mn. djela apostola; acta publica it. akta publika (lat.) mn. javni inovi, oni koje se tiu drave aktinidija (gr.-lat.) biljka srodna limunu od kojega je znatno bogatija vitaminom C aktinij (gr. aktis zraka) kem. radioaktivan element, atomska teina 227, redni broj 89, znak Ac aktinije (gr. aktis zraka, lat. actinaria) zool. moruzgve, morske ivotinje iz porodice koralja, mekanog tijela, bez kostura, obino ive pojedinano i esto se odlikuju lijepim bojama

aktinizam (gr. aktis, aktinos sunana zraka, zraka) fiz. svojstvo sunanih, ultraljubiastih zraka da izazovu kemijske promjene; kemijsko djelovanje sunanih zraka aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron) elektricitet to ga u kristalima izazivaju svjetlosne ili toplinske zrake aktinograf (gr. aktis zraka, grafo piem) fiz. instrument za mjerenje jaine kemijskog djelovanja nekog svjetlosnog izvora (aktinometar); takoer: instrument koji biljei promjene (varijacije) u jaini sunanih zraka aktinografija (gr. aktis zraka, grafia opis) prouavanje zraka; ispitivanje pomou rentgenskih zraka aktinogram (gr. aktis zraka, gramma slovo) rentgenska slika; rentgeno-gram aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava kojom se mjeri jaina Sunevog toplinskog zraenja aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava za mjerenje jaine rentgenskih zraka pomou selena aktinomikoza (gr. aktis zraka, mykes gljiva) med. zarazna bolest najprije primijeena kod konja, goveda i svinja, prenosiva i na ljude, uzronik je gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje se na probavnim organima, u pluima (zbog udisanja zarazne praine gljivica) ili na povrini koe ako je na njoj bilo ozljeda aktinomorfan (gr. aktis zraka, morfe oblik) bot. zrakast aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gledam) med. ispitivanje, zraenje rent-genom aktinoterapija (gr. aktis zraka, thera-peia lijeenje) med. lijeenje zrakama aktinski (gr. aktis gen. aktinos zraka) fiz. koji kemijski djeluje, koji kemijski razgrauje; aktinske zrake zrake s kemijskim djelovanjem; ultravioletne, ultraljubiaste zrake, nevidljive zrake aktiti (gr. akte strma obala) mn. oni koji stanuju na obali, primorci aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji radi; radni, koji oznaava djelatnost) 1. gram. radno stanje (suprotno: pasiv) 2. skupina najdjelatnijih lanova neke organizacije aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje (novac, vrijednosni papiri, nekretnine); potraivanje (suprotno: pasiva) aktivan (lat. activus djelatan) radan, vrijedan, iv, okretan; jo u slubi, u djelovanju; trg. onaj ija su potraivanja vea od dugovanja; gram. radni aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastavni dijelovi nekog imanja, od kojih vlasnik ima koristi, za razliku od pasiva, tj. objekata koji vlasniku ne donose nikakvu korist, ili su mu ak na tetu aktivirati (lat. activare) staviti u djelovanje; uvesti u aktivnu slubu; ubr aktivist 47 akupiktura zati, ubrzavati, pospijeiti, pospjeivati aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji je djelatan, koji djeluje, radi aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaa ak-tivizma; 2. lan aktiva (v. aktiv 2) aktivitet (lat. activitas) ivost, okretnost; djelatnost, radinost, marljivost, revnost; djelovanje; aktivnost aktivizam (lat. activus, agere djelati, raditi) fil. shvaanje da je za napredak ovjeanstva od posebne vanosti razuman i stalan utjecaj ljudskog znanja i htijenja na kulturu i ivot uope; praktino, aktivizam je moralni (etiki) zahtjev da ovjek ne smije mirovati sve dotle dok ljudska priroda, njegovim stalnim nastojanjem, ne dospije o potpune samospoznaje i samostalnosti aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgovina; 2. danas: trgovinska djelatnost nekog naroda koja i uvoz i izvoz proizvoda vri vlastitim kapitalom i vlastitom radnom snagom; suprotno: pasivna trgovina aktivnost (lat. activus) v. aktivitet aktor (lat. actor) prav. tuitelj, izdavatelj punomoi; advokat, zastupnik aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko djelo u jednom inu, jednoinka; 2. torba za spise aktlus (njem. Aktschluss) zavretak dramskog ina (osobito: efektna zavrna scena) aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje nekog lijeka na organizam aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sadanji, dananji, suvremen; stvaran, istinit, injenini; koji je na dnevnom redu; koji se odnosi neposredno na dananjicu; dan, dat; aktualna energija iva sila, kinetika energija

aktualitet (lat. actualitas) sadanjost, stvarnost, suvremenost, dananjica; sadanja vanost, dananja zanimljivost; teorija aktualiteta psih. Wund-tovo shvaanje da je bit due doivljaj svijesti, a ne neto supstancijalno; danost; aktualnost aktualizacija (lat. agere raditi, actu-alisatio) provoenje u djelo, ostvarenje, ostvarivanje aktualizam (lat. actualis) fil. naelo prirodne povijesti, osobito geologije i biologije, po kojem su sile i zakoni koji sada djeluju one iste sile koje su djelovale i u prijanjim razdobljima Zemljine povijesti aktualizirati (fr. actualiser) initi ili uiniti aktualnim, ostvariti, ostvarivati, provesti ili provoditi u djelo aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pisar koji vodi arhivske knjige neke ustanove i brine se o spisima akuitet (lat. acuitas) iljatost, otrina; osobito: otrina tona akuleiforman (lat. aculeiformis) zajedljiv; bodljikast akulturacija engl. (gr. a ne, lat. cul-tura odnjegovan) preuzimanje i usvajanje tuih kulturnih elemenata, kulturno stapanje u etnolokom i sociolokom smislu akumen (lat. acumen) otroumnost, o-troumlje, domiljatost, bistrina shvaanja, pronicavost akumetar (gr. akuo ujem, metron) med. v. akoemetar akumulacija (lat. accumulatio nagomilavanje) 1. ret. nagomilavanje (rijei i izraza); 2. akumulacija kapitala poveavanje kapitala time to se dio profita ili kamate dodaje kapitalu da bi se poduzee ili poslovi proirili akumulator (lat. accumulator skuplja, nagomilava) fiz. ureaj za skupljanje elektrine energije; skuplja, nagomilava akupiktura (lat. acupictura) vezenje iglom, vez akuplirati 48 akvarij akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spariti; vezivati dva po dva; spajati, spojiti akupresura (lat. acupressura pritisak iglom) med. zaustavljanje krvi pritiskom krvne ile metalnom iglom akupunktura {lat. acus igla, punctura bod) med. nain lijeenja nekih bolesti, primljen od Kineza i Japanaca, sastoji se u tome da se u oboljelo mjesto zabadaju igle akuratan (lat. accuratus) briljiv, toan, uredan, savjestan, ispravan akustian (gr. akuo ujem) koji odgovara zahtjevima akustike, prikladan za primanje i prenoenje zvuka (npr. dvorana, kazalite, crkva), sagraen tako da se rijei i tonovi mogu svuda lijepo i jasno uti; akustina sredstva sredstva koja slue poboljanju ili pojaanju slabog sluha akustika (gr. akustikos, akuo ujem, sluam) fiz. dio fizike koji prouava zvuk akuerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo, primaljstvo (dio ginekologije) akut (lat. acutus accentus) gram. znak za dugouzlazni naglasak; otri akcent akutan (lat. acutus) otar, prijek, koji prisiljava na brzo rjeenje; akutna bol iznenadna i veoma jaka bol; akutna bolest ona koja e se brzo zavriti ili ozdravljenjem ili smru, a obino traje do 40 dana akutangularan (lat. acutus otar, an-gularis kutni) geom. otrokutni akuzabilan (lat. accusare optuiti, ac-cusabilis) tuljiv, optuljiv; kanjiv akuzacija (lat. accusatio) tuenje, optuivanje akuzativ (lat. accusativus) gram. etvrti pade odgovara na pitanje: koga? *"o?), najee izrie predmet glagolske radnje akuzator (la^r. ac jusatorj tuitelj, optu-itelj; suprotno: gkuzatus akuzatorski (lat. accusatorius) prav. tuiteljski, optuni; akuzatorski kazneni postupak optuni postupak koji se vodi na osnovi neke tube (suprotno: inkvizitorski kazneni postupak) akuzatus (lat. accusatus) tuenik, optuenik; suprotno: akuzator akva (lat. aqua) voda akvabatik (lat. aqua voda, gr. bathys dubok) elektromotorna naprava (slina modelu morskog psa), koja slui za promatranje ivol a pod vodom; napravljena od stakla pojaanog plastikom, opremljena kamerama, reflektorima, priuvnim kisikom i dr.; usp. batiskop

akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem. snana voda, priprema se od salitre i razrijeene sumporne kiseline akvagij (lat. aqua voda, agere voditi) prav. pravo odvoenja vode, pravo isuivanja zemljita; akvalung (lat. aqua voda, engl. lung plua) naprava koja omoguuje disanje pod vodom akvamarin (lat. aqua voda, marinus morski) min. proziran poludragi kamen koji ima zelenu boju morske vode, vrsta berila akvamarinski koji ima zelenu boju morske vode akvaplan (lat. aqua voda, planus ravan) port, iroka daska vezana za motorni amac, slui za vonju na vodi akvarel (lat. aqua voda, acquerello) slika izraena vodenim bojama akvarelirati (tal. acquerellare) slikati vodenim bojama akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji radi vodenim bojama akvarij (lat. aquarium) staklena posuda s vodom u kojoj se uvaju vodene biljke i vodene ivotinje (ribe i vodozemci); mjesto u ljekarni gdje se dri voda akvarijus 49 alacija akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak (jedan od dvanaest nebeskih znakova) akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel na vodi, turistiki brod ili brodica akvaterarij (lat. aqua voda, terra zemlja) posuda u kojoj se dre i uzgajaju vodozemci (amfibije) akvatian (lat. aquaticus) podvodan, vlaan, movaran,; koji ivi u vodi, pokraj vode, vodeni; akuatine biljke one koje rastu po movarnim mjestima, vodene biljke akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatkovodne ivotinje akvatorij (lat. aqua voda, territorium zemljite) vodene povrine koje imaju nekom konvencijom odreene granice akvedukt (lat. aquaductus) vodovod, vodovodna cijev; kanal akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime jednog zvijea; arhit. ukras u obliku orla na zabatu kue akvizicija (lat. acquisitio) teevina, steeno dobro, zarada; nabavljanje; zadobivanje, stjecanje akvizit (lat. acquisitum) neto stoje zadobiveno, nabavljeno, steeno akvizitor (lat. acquisitor) ovjek koji neto stjee, zarauje, nabavlja ih zadobiva akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat vodom; kiovit akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vodom; kiovitost Al Capone (Alfonso) najpoznatiji ameriki gangster (18971947); sinonim za velikog gangstera uope al corso it. al korzo (tal.) trg. po teaju, po sadanjoj vrijednosti novca Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobjeda") najstarija i najvea vojnopoli-tika organizacija palestinskih Arapa, osnovana 1965. kako bi obranila prava palestinskih Arapa i uspostavila palestinsku dravu na podrujima iz kojih su Arapi iseljeni nakon osnutka Izraela al marco it. al marko (tal.) trg. prema istoj teini zlata i srebra al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jednaku vrijednost, iste vrijednosti ili sadraja; jednakost nominalne i stvarne vrijednosti, osobito kod novca al piacere it. al pjaere (tal.) glaz. po volji, prema dopadanju, kako se hoe al piacimento it. al pjaimento (tal.) glaz. v. al piacere al punto (tal.) u toku, savreno tono, navlas; a punto al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u taktu al segno it. al senjo (tal.) glaz. ponavljanje jednog odjeljka od odreenog znaka al- (ar. al-) arapski lan, npr. alkali, alkohol, al-Kuran itd.; esto se upotrebljava i el i ul al-damija (ar. al-ami) velika islamska bogomolja Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, itanka; v. Kuran ala milaneze (tal. alla milanese) na milanski nain, naziv poznatog talijanskog jela: pageti s narezanim komadiima unke preljeveni umakom od rajica ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao divlja", izraz koji oznauje poseban nain pripremanja mesa divljai (ali i domaih ivotinja na takav nain) alabandizam umjetnika drljotina (po karijskom gradu Alabandi gdje je vladao lo umjetniki ukus)

alabaster (gr. alabastros, lat. alabas-trum) min. posebna, veoma tvrda vrsta gipsa, u vodi teko rastopljiv; ala-bastersko staklo mutno, poluprozir-no staklo alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat) davanje krila; pren. ubrzanje, pourivanje Al a din 50 albacija Aladin glavni junak prie o arobnoj svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja onome koji je posjeduje ispunjava sve to poeli; pria je objavljena u poznatoj arapskoj zbirci pripovjedaka "Tisuu i jedna no" Aladinova svjetiljka v. Aladin alada (tur. alada raznobojan, aren) pamuna tkanina s utkanim arama; haljina od te tkanine alafranka (tal. alla franca) na europski nain, po europski, po zapadnjaki (za razliku od turskog, orijentalnog, islamskog); supr.: alaturka Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv za Boga kod muslimana alaj (tur.) eta vojnika, bataljun, puk; mnotvo, gomila; parada, sveanost sveana povorka; alaj-barjak zastava jednog odreda (alaja) vojnika; visoka ast u feudalnoj Turskoj alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri, napad; gomila, mnotvo, rulja alakati (tur.) vikati alah (obiaj Turaka pri juriu); juriati uz urnebesnu viku alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. nemogunost izgovaranja artikuliranih glasova zbog poremeaja u govornim organima alamet (tur. alamet) znak, simptom, trag, predznak, najava; prigoda, zgoda, pravi trenutak; oluja, meava, nevrijeme; prokletstvo Alani iranski nomadski narod sarmat-skog podrijetla; za vrijeme seobe naroda doli su do panjolske gdje su ih unitili Vizigoti alanin kem. aminopropionska kiselina alantijaza (gr. allas, allantos kobasica) med. teko akutno trovanje zaraenom mesnom hranom; botulizam alantoidna tekuina zool. tekuina koja se nalazi izmeu alantoisa i am-niona alantois (gr. allas, eidos izgled, oblik) zool. omota zametka kod viih kralj enjaka (sisavaca, riba i gmazova), kod gmazova i ptica pomae disanje, a kod sisavaca jo i prehranjivanje zametka alantotoksikon (gr. allas, allantos kobasica, toxikon otrov) kem. otrov koji se razvija u pokvarenom mesu Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad svima" alarm (fr. alarme, tal. all'arme) voj. uzbuna, poziv za pripremu u sluaju opasnosti; nemir, nespokojstvo, zabrinutost; strah alarmantan (fr. alarmant) uznemirujui, koji uznemiruje, koji izaziva ili stvara nespokojstvo i zabrinutost alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uz-bunjivati, dati znak za uzbunu, pozvati k oruju; uznemiriti, zastraiti alarmist (fr. alarmiste) iritelj uznemirujuih vijesti alas (mad. halasz) ribar Alaska sjeverozapadni poluotok Sjeverne Amerike; 1867. od Rusije su ga kupile SAD; glavni grad Juneau, najvei Anchorage Alastor zloduh osvete u starogrkim tragedijama alat (ar. alet) pribor, sve stoje potrebno za rad, osobito runi, orue alatracija (lat. allatratio) lajanje na; napad na nekoga pogrdama alatura (lat. allatura, afferre donositi) prav. miraz; dodatak u novcu za izdravanje kue alaturka (tal. alla turca) na turski nain, po turski (za razliku od europskog, zapadnjakog); supr.: alafranka alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti, uputiti, pouiti albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine (metala), osobito bakra; posrebrnjivanje kovine; tobonje pretvaranje bakra u srebro; albinkacija albatros 51 aldrovanda albatros (engl. albatross) zool. velika bijela morska ptica koja nagovjetava buru albedo (lat. albedo "bjelina") mo odbijanja svjetla, omjer svjetla to ga povrina (npr. planeta) odbija prema svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila

Albertina bogata i svjetski glasovita grafika zbirka u Beu (ime prema utemeljitelju Albertu von Sachsen-Teschenu, 17381822) albertotipija tisk. izrada tipografskih ploa fotografskim putem, nazvana po pronalazau, minhenskom fotografu J. Albertu (18251886) albicija (tal.) ukrasna biljka srodna akaciji albifikacija (lat. albification) v. albacija albin (p. albino, laat. albus bijel) med. onaj koji boluje od albinizma, bjelo albinizam (lat. albus bijel) med. nasljedni nedostatak obojene tvari, pigmenta u koi kod ljudi i ivotinja, zbog ega koa i kosa izgledaju bijele, a oi crvenkaste Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, danas samo pjesniko ime Velike Britanije albit (lat. albus bijel) min. natrijski glinenac bijele boje albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac (ruda iz skupine plagioklasa) albianac pripadnik kranske vjerske sljedbe u Francuskoj; sljedba se protivila Crkvi i papi); ime po juno-francuskom gradu Albi albo lapillo notare diem (lat.) bijelom pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabiljeiti dan kad se neto sretno dogodilo albolit (lat. albus bijel, gr. lithos kamen) vrsta odlinog bijelog cementa albomicin (gr.) antibiotik, crveni prah dobiven od zemljine plijesni; djeluje protiv stafilokoka, pneumokoka i bacila dizenterije albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja na ronici oka album (lat. album bijelo) knjiga s bijelim listovima koju treba ispuniti slikama u boji, crteima i si.; spomenar, spomen-knjiga; knjiga za skupljanje fotografija, razglednica, maraka itd. albumen (lat. albumen bjelanjak) kem. bjelanevina albumin (lat. albumen) kem. bjelane-vinasta tvar, bjelanevina albuminat (lat. albumen) kem. tvar koja u sebi sadri bjelanevine albuminometar (lat. albumen, gr. me-tron) kem. instrument za odreivanje koliine bjelanevina u mokrai albuminozan (lat. albuminosus) koji sadri bjelanevinu albuminski papir fotografski papir za iju se izradu upotrebljava iz jaja izvaena i na toplom zraku osuena bjelanevina albuminurija (lat. albumen, gr. ureo mokrim) med. izluivanje bjelanevine mokraom, znak eerne bolesti, bolesti bubrega i dr. albumoze (lat. albus bijel) fiziol. sup-stance izmeu bjelanevina i pepto-na koje se stvaraju u elucu i guterai za vrijeme probave alciora (lat. altiora) v. altiora alak (tur. alak neotesan, divlji) vra-golan, nevaljalac, lopov, objeenjak, prepreden ovjek, mangup, simpatian lukavac; ovjek s nekim nedo-statakom ih manom aldehid (lat. alcohol, dehvdrogenatus lien vodika) kem. alkohol lien jednog dijela vodika, organska kemijska tekuina ljuta mirisa aldine knjige izraene u tiskari venecijanskog tiskara Aldusa Manutiusa (14941597) i njegovih nasljednika aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculo-sa) mesoderna vodena biljka iz porodice rosika alea iacta est 52 alektriomahij a alea iacta est Cit. alea jakta est (lat.) posl. kocka je baena, tj. konano sam se odluio na neko djelo; Cezarove rijei kad je preao Rubikon aleatico it. aleatiko (tal.) vrsta odlinog slatkog toskanskog crvenog vina od mukatnog groa aleator (lat. alea kocka, aleator) igra kockom, igra na sreu, kockar aleatoriki poslovi (lat. alea kocka) poslovi koji ovise o sluaju i srei; kockarski poslovi; opasni poslovi aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium) igranica, kockarnica aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski postupak u suvremenoj glazbi: sam izvoa odabire redoslijed izvoenja pojedinih stavaka alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske abecede; usp. alfa alegacija (lat. allegatio) navoenje, pozivanje na spis, djelo ili pisca; navoenje injenice; tvrdnja

alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto, navod, navoenje, pozivanje na neki zakon alegati (lat. allegata) mn. mjesta navedena iz drugih djela, upute alegorian (gr. allegorikos) iskazan slikom, slikovit, u prenesenom ruhu alegorija (gr. allegoria) poet. govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukije, a ne rijeima koje ih izravno izraavaju, slikovit govor, slikovito objanjenje pojma ih misli alegorist (gr. allegorikos) onaj koji prikazuje neto u slikama, slikovito alegorizirati (gr. allegoreo drukije izraavam, drukije prikazujem) slikovito govoriti ih pisati; izraavati misli u slikama, a ne izravno aleja (fr. alle) drvored; etalite izmeu dvaju redova drvea; uzak prolaz aleksandrijski koji se dogodio u Alek-sandriji, koji potjee iz Aleksandrije, pomorskog graa u Egiptu; grad je osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Veliki i bio je u prvim stoljeima prije i poslije nae ere glavno sjedite grke znanosti i knjievnosti; otuda: aleksandrijska biblioteka, aleksandrijski gramatiari, aleksandrijski filozofi (aleksandrijska kola) aleksandrina svili slina tkanina od lana i pamuka aleksanrinac poet. dvanaesterac, e-stostopni stih s cezurom nakon estog sloga, nazvan po velikom sta-rofrancuskom romanu o Aleksandru Velikom iz XII. st.; klasian francuski stih aleksandrinci ovim se imenom zove 70 aleksandrijskih znanstvenika-tumaa i prevoditelja; usp. Septuaginta aleksandrinstvo znanstveno sitniar-stvo, suha uenost radi uenosti, bez ikakve veze sa stvarnim ivotom, kao npr. u XVII. st. aleksifarmacija (gr.) prouavanje protuotrova aleksifarmakon (gr. alexo branim, farmakon lijek) med. lijek protiv trovanja, protuotrov aleksjja (gr. a-, legein govoriti) psih. patoloka nesposobnost da se pisane ili tiskane rijei itaju s razumijevanjem (nastaje zbog povrede velikog mozga) aleksin (gr. alexo pomaem, titim) kem. svaka tvar krvnog seruma koja razgrauje strane stanice aleksipiretik (gr. alexo branim, pvr vatra) med. sredstvo protiv groznice aleksit (gr. alexo branim) med. sredstvo za spaavanje i pomo, osobito protuotrov; aleksiterij aleksiterian (gr. alexeterios) koji djeluje kao protuotrov, protuotrovni alektacija (lat. allectatio) mamljenje, primamljivanje, izazivanje drai; ist rad (u bakrorezu) alektriomahij a (gr. alektryon pijetao, mache borba) borba pijetlova (kao sli alektriomantij a 53 alfitomantija ka istinske borbe kod starih je Grka bila veoma omiljena zabava) alektriomantija (gr. alektryon pijetao, manteia proricanje) proricanje po pjevanju pijetlova aleloftorija (gr. allelon meusobni, uzajamni, ftheiro unitavam, allelof-thoria) fil. izraz kojim je Aristotel nazvao nagon (u prirodi i ivotinjskom svijetu) za nemilosrdnom meusobnom borbom i unitavanjem alelomorfan (gr. allelon naizmjenian, morfe oblik) zamjenjiv aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik radosti u kranskom bogosluju; pren. radost, zanosno veselje uope alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u arapskom, uz ostala znaenja, ova rije znai i pozlaena jabuka na vrhu minareta Alemani (njem. Alemannen) staronje-maki naziv glavnog i najveeg dijela stanovnitva june Njemake, za razliku od vladajuih Franaka (otuda Francuzi i danas zovu Njemaku TAUemagne", tj. zemlja u kojoj ive Alemani) alemanisti pristae francuske Revolucionarne socijalistike radnike stranke koja je odbacivala diktaturu proletarijata i propagirala tzv. municipalni socijalizam (naziv prema prezimenu voe Jeana Allemanea, 18431935, lana Parike komune) alenteza (gr. allos drugi, thesis poloaj) med. prisutnost stranih tijela u ljudskom organizmu i bolest koja zbog toga nastaje aieopat (gr. alloios drukiji, pathos), med. b. alopat aleopatija (gr. alloios drukiji, pathos) med. v. alopatija

alergija (gr. allos drugi, ergon djelo) med. promijenjena sposobnost reakcije organizma na neku vrstu zaraznih klica kojima je taj organizam ve jednom prije bio zaraen aletiologija (gr. aletheia istina, logia) znanost (ili: nauavanje) o istini aletofil (gr. alethes istinit, filos prijatelj) prijatelj istine, onaj koji voli istinu; filalet aleurant (gr. aleuron penino brano) bot. bjelanevina u penici aleuromantija (gr. aleuron penino brano, manteia) proricanje iz brana koje se prinosi na rtvu aleurometar (gr. aleuron brano, me-tron) instrument za ispitivanje valjanosti i istoe brana aleuron (gr. aleuron penino brano) bot. okruglasta i kristalizirana organska tvar (slina zrnu) u biljnim stanicama, sastavljena od kristalizirane bjelanevine alfa (gr. alfa) prvo slovo u grkoj abecedi; pren. poetak; alfa i omega prvo i posljednje slovo grke abecede, tj. poetak i kraj neega Alfa-Romeo talijanska marka automobila (prvi dio naziva ine poetna slova firme: Anonima Lombarda Fab-brica Automobili, a drugi je po inenjeru konstruktoru koji se zvao Niccolo Romeo) alfabet (prva dva grka slova alfa, beta) gram. niz svih slova nekog jezika, slova u odreenom redu (za latinicu je uobiajen naziv abeceda, a za glagoljicu i irilicu azbuka; alfabetski red red slova kakav je u alfabetu, tj. a, b, c, d... alfabetar (gr. alfa a, beta b) 1. popis izraen alfabetskim redom; 2. poetnik u itanju i pisanju; 3. pren. poetnik u emu (u nekom nauku, zanatu, vjetini...) alfenid metalna smjesa od 60 dijelova bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova nikla, galvanskim putem posrebrnje-no novo srebro alfitomantija (gr. alfiton jemeno brano, manteia) gatanje u jemeno brano alge 54 alijenacija alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s biljnim zelenilom (klorofilom) algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje razdvojenih dijelova", dio matematike koji istrauje odnose i svojstva brojeva pomou opih znakova; udbenik algebre algebrist onaj koji se bavi algebrom, znalac algebre algema (gr. algema) med. bol algetian (gr. algeo osjeam bol) bolan, boleljiv, nastao zbog boli algija (gr. algeo osjeam bol) med. bol ivaca, neuralgya algofon (gr. algos bol, fonos ubojstvo) med. sredstvo protiv zubobolje napravljeno od goruinog uha i pirita (este) algolagnija (gr. alge a bol, lagneia obljuba) med. uivanje u bolu, pouda za bolom, izraz koji obuhvaa mazohizam i sadizam algologija (lat. alga, gr. logia) bot. dio botanike koji se bavi algama, resi-nama algoritam (ar., gr. rhvthmos odnos) 1. vjetina raunanja, etiri osnovne raunske operacije i udbenik o tome (izraz potjee od arapskog matematiara Muhameda ibn Muse Alhariz-ma); 2. logiki algoritam pokuaj da se logike operacije zamijene brojkama i raunskim metodama, dakle, pokuaj matematike ili simbolike logike; u srednjem vijeku upotrebljavali se i izrazi algorizam, algari-tam algospazam (gr. algos bol, spaemos gr) med. gr miia praen bolom algrafija (gr. grafia) tisk. postupak pri ravnom tiskanju aluminijskim umjesto kamenim ploama, odgovara litografiji Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena kua), maurska kraljevska palaa u Granadi, najslavniji spomenik maurske arhitekture alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno ravnalo, dio noruja, za mjerenje kutova ali as it. alijas (lat.) drugim imenom, inae, drukije alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom mjestu; dokazati svoj alibi dokazati da u odreeno vrijeme nisam bio na odreenom mjestu alicante it. alikante (p.) vrsta panjolskog vina iz okolice grada Ali-cantea alicikliki spojevi (gr.) organski spojevi ciklike strukture s alifatskim svojstvima (ciklopropan, cikloheksan) alifatski spojevi kem. masni organski kemijski spojevi koji sadre atome ugljika, povezane u obliku otvorenih lanaca (parafini, alifatski alkoholi, alifatske kiseline)

aligacija (lat alligatio) mjeavina kovina (metala) nejednake vrijednosti u jednu masu, slitina, smjesa, legura; pren. primjesa, dodatak; alijaa aligacijski raun (lat. alligatio mjeavina) raun smjese, tj. raun kojim se pronalazi odnos u kojem se trebaju izmijeati dvije vrste robe razliite cijene da bi se dobila srednja vrsta po unaprijed odreenoj cijeni aligator (tal. alligatore, p. el lagarto) zooi. ameriki krokodil aligirati (lat. alligare) sliti, slivati, smijeati; legirati alijansa (fr. alliance) spajanje, udruivanje; savez; sredstvo; brana veza; belle alliance it. bel alijans (fr.), lijepi ili sveti savez izmeu Rusije, Pruske i Austrije 1815. godine alijas (lat. alias) inae, osim toga, drugim putem, drukije alijaa (fr. alliage) v. aligacija alijenacija (lat. alienatio) otuivanje, otuenje; razmjena, prodaja, zalog; med. odstupanje od prirodnog stanja; alijenirati 55 alkalescencija duevno rastrojstvo (lat. alienatio mentis) alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti, otuivati, ustupiti drugom (pravo ili vlasnitvo); odvratiti (muterije); poludjeti alijenist (fr. aliniste) zastarjeli naziv za lijenika koji se bavi duevnim bolestima alijenizam (lat. alienus tu, fr. alinis-me) med. duevno rastrojstvo, ludilo alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklopiti savez, udruiti; svezati brakom; obino: alijirati se alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji je sadran u veem broju, ali ovaj nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5 i 7 su alikvantni dijelovi broja 12; supr. alikvotan alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji je sadran u drugom broju bez ostatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja 12 alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadran u veem broju bez ostatka aliment (lat. alimenta) mn. novac za uzdravanje i kolovanje izvanbrane djece alimentacija (lat. alimentario hranjenje) prehrana; uzdravanje, npr. izvanbrane djece alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj koji po nekom zavjetu prima uzdravanje, hranarinu alimentarna intoksikacija med. trovanje hranom alimentirati (lat alimentare) prehranjivati, uzdravati, opskrbljivati hranom alimfija (gr. a-, lat. lympha voda) med. nedostatak limfnih Ujezda alineja (lat. a od, linea red) nov redak, novi odlomak; odjeljak koji poinje novim, uvuenijim retkom aliptika (gr. aleifo maem, trljam) vjetina masiranja, prouavanje lijeenja trljanjem alira (fr. allure) hod, nain kretanja; trag divljai; pren. nain hoda i dranja nekog ovjeka, ponaanje, vladanje aliskaf Gat ala krilo, gr. skafos laa) pomorsko prijevozno sredstvo, brod s krilima (na kojima zapravo i poiva) i koja se raire pod vodom te se brod izdigne nad vodu i "letei" postie veliku brzinu; "hidrokrilac" aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjesnika figura koja se sastoji u tome da se u nizu ponavlja isti suglasnik ili isti slog, npr.: "pa uti pa se smije pa se penje" aliterirati (lat. a, littera slovo) praviti aliteraciju; sluajno ili hotimce ponavljati ista slova, iste slogove alitura (lat. alere hraniti, alitura) hranjenje, prehrana, sposobnost tijela a hranjivim sokovima nadoknadi ono to je izgubilo alizari (p. alizari) bot levantinski bro; korijen broda alizarin (p. alizari) kem. lijepa crvena boja koja se danas dobiva iz antra-cena, dok je prije dobivana iz korijena broa; alizarinsko modrilo najljepa i najpostojanija alizarinska modra boja, iste vrijednosti kao i in-digova modra boja; usp. alizari alka (lat. alca torda) 2. njorka, ptica sjevernih krajeva, slina galebu; lovi se zbog skupocjenih jaja i perja alka (tur.) 1. v. halka; Sinjska alka viteka igra u Sinju; odrava se u drugoj polovici kolovoza kao spomen na veliku pobjedu Sinjana nad Turcima 1715. g.; sastoji se u tome da alkari jaui na konjima (svaki triput) gaaju kopljem kroz dva koncentrino prilagoena koluta (alke)

alkalescencija (lat. alcalescentia) kem. prevladavanje jedne alkalije; razvijanje alkalije koja se brzo isparava (amonijak) alkali 56 alkoholiar alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz pepela morskih biljaka alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkal-nih metala, imaju bljutav okus i veoma su otrovni alkalimetar (ar., gr. metron) kem. sprava kojom se odreuje koliina al-kalija u sodi ili lunoj soli alkalimetrija (ar., gr. metron) kem. ispitivanje sode ili lune soli pomou alkalimetra alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobivanje lune soli alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobivati lunu sol alkalni metali kem. skupina kovina (metala) male teine koje voda otapa i na obinoj temperaturi, npr. kalij, natrij, rubidij, litij i dr. alkaloidi (ar. al-kali, gr. eidos) kem. duikasti organski spojevi biljnog podrijetla, otrovni i gorka okusa; najvaniji: morfin, kinin, strihnin, kofein, nikotin i dr. alkatifa (ar., p. alcatifa) orijentalni tepih, s osnovom od vune i svile, a arom od zlatnog i srebrnog konca alkejski stih (gr. Alkaios) poet. stih od pet stopa, od kojih su prve tri i posljednja jambi, a etvrta anapest (U _ U U U U U ), nazvan po slavnom grkom liriaru Alkeju koji je ivio 600. pr. n. e.; alkejska strofa strofa od etiri stiha, od kojih su dva jedanaesterca, jedan deve-terac i jedan deseterac alkemiar (ar. al-kimia) onaj koji se bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato umjetnim putem; tajanstveni srednjovjekovni znanstvenik alkemija (ar. al-kimia) naziv za najstariju kemiju, osobito kod Arapa; kasnije, u srednjovjekovnoj Europi: neznanstveno bavljenje kemijom; tobonja vjetina pravljenja zlata Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj mitologiji: ena kralja Admeta umjesto kojega je pola u smrt; iz podzemlja ju je izveo Heraklo Alkibijad staroatenski dravnik i vojskovoa (450404 pr. n. e.), roak Periklov, uenik Sokratov; poznat i kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac; ubio ga frigijski satrap Farnabaz kako bi ugodio Spartancima; Alki-bijadovo pseto prekrasni Alkibijadov pas kojem se divila cijela Atena; da bi privukao na nj jo vie pozornosti, dao mu je vlasnik odrezati rep (pre-' ^me i izraz rep Alkibijadova psa oplato znai kusast rep) Alki noj kralj Feaana, otac Nausikajin, gostoprimac Odisejev (on gaje konano i otpremio na Itaku nakon mnogih pustolovina i nevolja) alkion (gr. alkvon) mitoloka morska ptica (zimorod, ledarica), smatralo se da prorie sreu Alkiona u starogrkoj mitologiji: ki Eo-lova, ena Keiksova; bogovi su je pretvorili u pticu (zajedno s muem); usp. alkion Alkmena ena Amfitrionova, majka He-raklova (otac junakov je Zeus) Alkmeon tebanski heroj, voa sedmorice epigona u osvetnikom pothvatu protiv Tebe alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, savreno proieni prah, npr. od kore kininovca, eljeza i dr.: 2. potpuno proien pirit, esta izluena iz vina, piva, rakije i dr.; opojno pie alkoholat (ar. al-kohhlu) vrsti kemijski spoj alkohola s nekom soli alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mjeavina svjeih biljnih sokova s alkoholom alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. organski kemijski spojevi ugljika, vodika i kisika alkoholiar (ar. al-kohhlu) ovjek koji je suvie odan uivanju alkoholnih pia, pijanac alkoholizacija 57 Almagest alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem. osloboenje pirita (este) od vode, proiavanje alkohola; mijeanje alkohola s nekom tekuinom alkoholizam (ar. al-kohhlu) opi naziv za sve tetne utjecaje na ljudski organizam i drutvo koji nastaju zbog prekomjerne uporabe opojnih pia, osobito estokih alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. proistiti do stupnja najvee finoe, npr. neki prah; izluiti pirit (estu) iz neke tekuine; osloboditi od vode; pomijeati s alkoholom

alkoholometar (ar. al-kohhlu, gr. metron) sprava za odreivanje koliine alkohola u nekom opojnom piu alkoholometrija (ar. al-kohhlu, gr. metria) znanost o odreivanju koliine alkohola u nekom opojnom piu alko veri (ar. al-kubex, p. alcoba) prostorija sa svodom; udubina u sobi s posteljom; lonica ali ingrosso (tal.) trg. na veliko All is well that ends well (engl.) Sve je dobro to se dobro svri (naziv jedne Shakespearove komedije); usp. Ende gut, alles gut alia prima (tal.) slik. odmah, najednom slikati, tj. bez prethodnog grundira-nja (bojenja osnovnom bojom) allegramente (tal.) glaz. v. allegro allegretino (tal.) glaz. umjereno alle-greto allegreto (tal.) glaz. manje ivo, manje veselo, manje brzo nego allegro allegrissimo (tal.) glaz. vrlo ivo, vrlo veselo, to ivlje; allegro assai, allegro di molto allegro (tal. allegro) glaz. veselo, ivo, brzo; kao imenica; djelo koje treba izvoditi veselo, ivo i brzo; allegramente allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo allegro con brio it. alegro kon brio (tal.) glaz. vrlo veselo, sa arom, vatreno; allegro con spirito, allegro con fuoco allegro con fuoco it. alegro kon fuoko (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro con moto it. alegro kon moto (tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo allegro con spirito it. alegro kon spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro di molto (tal.) glaz. v. allegrissimo allegro furioso it. alegro furiozo (tal.) glaz. strasno i brzo allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne odvie brzo allegro maestoso it. alegro maestozo (tal.) glaz. odmjereno hitro, s dostojanstvom allegro moderato (tal.) glaz. umjereno veselo, umjereno brzo allegro non tanto (tal.) glaz. ne odvie brzo allemande it. almand (fr.) ples njemakog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu allentando (tal.) glaz. poputajui, zadravajui, usporavajui; allentato allentato (tal.) glaz. v. allentando Alles schon degewesen it. ales on dagevezn (njem.) Svega je toga ve bilo (njemaka poslovica koja je istovjetna latinskoj Nihil novi sub sole Nita novo pod suncem) allez! it. ale (fr.) hajde, idi, naprijed! allons it. alonz (fr.) hajdemo, naprijed! alma mater (lat. alma mater mati koja hrani) "asna majka", sveuilite, velika kola alma parens (lat.) "hraniteljica rodi-teljica"; v. alma mater almada (ar. al ma'dijat) crnaki amac od kore drveta; vrsta brze indijske jedrilice Almagest (ar. al-maisti, gr. megiste syntaxis) iskrivljen naslov arapskog prijevoda Ptolomejeva kapitalnog astronomskog djela (Veliki znanstveni sustav astronomije) almanah 68 alon almanah (gr. almenichiaka) kalendar; godinjak, zbornik koji izlazi godinje almandin vrsta dragog kamena granata, boje crvene kao krv (naziv prema maloazijskom gradu Alabanda) almarada (p.) bode sa tri reza almaviva vrsta kratkog ogrtaa nazvanog, vjerojatno, po grofu Almavi-vi, junaku Beaumarchaisove komedije i Mozartove opere "Figarov pir" ahnemar (ar.) propovjedaonica u sinagogi almenda (njem. Allmende) zajednike ume i panjaci koji pripadaju svim stanovnicima jednog sela, opinska paa Almisum (lat.) antiko ime Omia almukantarat (ar.) astr. krug na nebu paralelan s vidikom, horizontom alo- (gr. allos) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: drugi, drukiji, razliit, npr. alogen, v. alotigen alodij (staronjem. al-6t) slobodno dobro, tj. ono koje nije dobijeno, nego koje je potpuno vlasnitvo, naslijeeno dobro, imanje

alodijalan (lat. allodialis) slobodan od plaanja danka alodijalna dobra (staronjem. al-, 6t) imanja koja su nastala od lenskih (feudnih), no s tom razlikom to je vlasnik mogao njima slobodno raspolagati, zaduiti ih, prodati ili ostaviti nekome u nasljedstvo alodoksija (gr. allos drugi, doxa miljenje) drukije (ili: pogreno) miljenje ili nauavanje; usp. heterodok-sija alogandomelin (gr. allos drugi, aner, andros ovjek, melos ud) zool. nakaznost koja se sastoji samo u tome to neka ivotinja ima udove sline ljudskim alogian (gr. a-, logos um, razum) koji nije u skladu sa zdravim razumom, nerazuman, nelogian alogija (gr. alogia) nerazumnost, besmislenost, besmislica, glupost alogotrofija (gr. alogos suprotan svrsi, trefo hranim) med. nerazmjerna goj-nost pojedinih dijelova tijela; neraz-mjernost u razvitku udova zbog nejednake i nerazmjerne prehrane pojedinih dijelova tijela alograf (gr. allos drugi, grafo piem) tu rukopis, tud potpis alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja) koji je podrijetlom iz nekog drugog mjesta ih kraja aloin (gr. aloe) kem. tvar koju u sebi sadri lie biljke aloja aloj (gr. aloe) bot. istonjaka, osobito afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia cijedi gorak sok od kojega se pripremaju lijekovi alokacija (lat. allocatio) dodavanje, dodatak; trg. odobravanje nekog rauna ili stavke kasnije unesene u raun alokroian (gr. allochroos) koji mijenja boje, koji se prelijeva alokroizam (gr. allochroos promijenjene boje) mijenjanje (ili: prelijevanje) boja alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje; kratak govor, osobito govor kojim papa pozdravlja kardinalski sabor; alo-kvij alokvij (lat. alloquium) v. alokucija alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslovljavati alolahja (gr. allos drugi, laleo brbljam, govorim) med. pravljenje pogreaka u govoru, pogrean govor alomorfija (gr. allos drugi, morfe oblik) kem. v. alotropija aloniman (gr. allos drugi, onyma ime) pod drugim (ih: tuim) imenom alon (fr. allonge) trg. list koji se pri-klapa uz mjenicu i na koji se stavljaju indosamenti; produetak, nastavak (npr. na nekom stolu); dug kono alopat 59 alrauna pac pomou kojega se konji ue ka-sanju alopat (gr. allos drugi, pathos bolest) med. lijenik koji lijei pomou alo-patije; prijatelj, pristaa alopatije; aleopat alopatija (gr. allos drugi, pathos bolest) med. metoda lijeenja kod koje se bolest s jednog dijela tijela prenosi na neki drugi dio; alopatska metoda lijeenja uporaba lijekova koji izazivaju bolesti suprotnog djelovanja, metoda koji se danas uope primjenjuje u znanstvenoj medicini (suprotno: homeopatija); aleopatija alopecija (gr. alopekia opadanje dlaka, kose) med. bolest opadanja kose, e-lavljenje, elavost; alopecija aloplastika (gr. allos drugi, plassein uobliiti, uobliavati) med. zamjenjivanje jednoga izgubljenog dijela tijela drugim, uzetim od nekoga drugog; transplantacija alosija (gr.) runo velik i debeo ovjek, grdosija aloteza (gr. allos drugi, thesis postavljanje) lingv. prelaenje jednog glasa u drugi alotigen (gr. allothi na drugom mjestu, gennao raam) koji je postao drugdje alotrije (gr. allotrios tu) mn. sporedne (ili: tue) stvari, tuda zanimanja; nered, nepristojnost alotriodoncija (gr. allotrios tu, odus zub) namjetanje umjetnih zuba alotriofagtja (gr. allotros tu, fagein jesti) med. bolesna elja za neobinim jelima, elja za jedenjem stvari koje nisu za jelo alotriologrja (gr. allotrios tud, logos govor) mijeanje (ili: umetanje) stranih rijei u govor alotrofija (gr. allos, trofe hrana) biol. osobina ljudi, ivotinja i nezelenih biljaka da ne mogu ivjeti od anorganskih spojeva, nego im je potrebna organska hrana; supr. autotrofija

alotropan (gr. allos drugi, tropos nain) kem. koji se pojavljuje u vie razliitih oblika ili stanja alotropija (gr. allos drugi, tropos nain) kem. svojstvo tvari, supstancije, elementa da se pojavljuje u posve razliitim oblicima, npr. ugljika da postoji kao grafit i dijamant; alomorfija; usp. izomerija alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta peruanske lame, veoma cijenjene zbog svoje odline vune; 2. kordiljerska tkanina od alpakine vune; 3. kem. galvanski posrebrnjena slitina, novo srebro alpinac vrsta vjetra; vojnik uvjeban za ratovanje u planinskim uvjetima; Alpinac stanovnik Alpi, alpski gortak alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske i francuske trupe, od 1872., za uvanje i zatitu alpskih dolina alpinist prouavatelj Alpi, penja na Alpe, planinar alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i prouavanje Alpa, osobito: penjanje na Alpe; u irem smislu: sva znanstvena i portska bavljenja visokim planinama; planinski port, planinarstvo alpinum (lat.) vrt zasaen alpskim biljkama, osobito umjetni breuljak u vrtu zasaen alpskim biljkama alporama (lat. Alpes, gr. horao gledam, vidim) promatranje (ili: razgledanje) visokih planina, pogled na gleere, ledenjake alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska rasa ljudi niskog rasta, kratke lubanje i smee boje lica, ive oko Alpa, u istonoj i junoj Europi alrauna (staronjem. alruna, njem. Al-raune) u njemakoj mitologiji: duh koji prorie, kasnije neko malo dealt 60 alteram tantum monsko bie u ljudskom obliku; po tome nazvan korijen mandragore koji je slian ljudskom liku, iz kojega su, po starom vjerovanju, postali ti pa-tuljci-proroci; gatalica, arobnica alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi glas, vii srednji glas; pjeva koji pjeva alt alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se oznauje da treba izvoditi za oktavu vie altamirsko doba naziv za starije kameno doba u razvoju Zemlje (prema pilji Altamira u panjolskoj gdje su otkriveni razliiti crtei ivotinjskih likova koji predstavljaju najstarije dosad pronaene spomenike likovne umjetnosti) altana (lat. altus visok, tal. altana) ar-hit. zatvoreni balkon, balkon na gornjim katovima neke graevine altazimut (ar. as-sumut putovi) prijenosni instrument za mjerenje kutova; univerzal tj. univerzalni instrument) Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara roba, dobra roba alteja (gr. althaia, lat. althaea) bot. bijeli sljez, biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek protiv kalja alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. osoba koja je od neke druge osobe ovlatena da moe potpuno raditi u njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2, ovjek po miljenju i osjeaju potpuno blizak i srodan drugom nekom ovjeku, istomiljenik altera pars (lat. altera pars drugi dio) druga strana, suprotna, protivnika strana alteracija (lat. alteratio) mijenjanje nagore, promjena, izmjena, preobrae-nje; pogoranje, oteenje; uzbui-vanje, uzbuenje, uasavanje, gnjev; glaz. akord ili ton povien ili snien kromatskim znakom alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji izazivaju promjenu, koji postupno poboljavaju sokove alterirati (lat. alterare) mijenjati, promijeniti, izmijeniti nagore; kvariti, pokvariti, pogorati; uplaiti, zbuniti; uzbuniti, rasrditi alterkacija (lat. altercatio) prepirka, svaa; raspravljanje, diskusija alternacija (lat. alternatio) smjenjivanje, smjena; smijenjenost; ped. 1. iz-mjeninost u rasporedu sati izmeu teih i lakih predmeta; 2. ako u jednom razredu ima vie skupina, onda, dok se jednoj predaje, druge imaju tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crtanje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni, kvantitativni, samoglasniki, suglas-niki)

alternativa (lat.) izbor izmeu dviju mogunosti, opredjeljivanje za jednu od dviju odluka; log. alternativni sudovi su 1. oni koji se mogu jedan drugim zamijeniti, a da se njihov smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei je otkrio zakone padanja", ili: "Zakone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni disjunktivni sudovi iji se predikat sastoji samo iz dvaju pojmova koji se meusobno iskljuuju, npr.: "Jedno elektrino tijelo je ili pozitivno ili negativno elektrino." alternativan (lat. alternativus) izmjenian alternator (lat. alternator) fiz. stroj za proizvoenje izmjenine struje alternirati (lat. alternare) smjenjivati se; kolebati se; med. alternirajua groznica povratna groznica alteram tantum (lat.) "drugo takvo", tj. jo jednom toliko, dvostruko; sluaj da se kamate popnu do visine glavnice alteram tantum (lat.) jo jednom toliko, dvostruko; trg. kamate koje su se popele do visine glavnice altesse 61 amagazinaa altesse it. altes (fr.) visoanstvo, visost, svjetlost (titula) altimetar (lat. altus visok, gr. metron mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za mjerenje visina altimetrija (lat. altus visok, gr. metria mjerenje) mjerenje visina alting (dan.) islandski parlament altiora (lat.) mn. vie stvari, via znanja, vie znanosti; ii ad altiora (al-ciora) ii naprijed, ii navie, teiti za neim viim; alciora altist (tal. alto) glaz. pjeva koji pjeva alt altruist ovjek koji je u svom miljenju i radu u skladu s ljubavlju prema blinjima, ovjekoljubac altruizam (Comte skovao po tal. altrui drugi, lat. alteri huic ovom drugom) fil. nain osjeanja, miljenja i djelovanja u skladu s obzirima prema dobru svojih blinjih pa i cijeloga ovjeanstva; ljubav prema blinjima, nesebinost altum silentium it. altum silencijum (lat.) duboka tiina, duboka utnja aludirati (lat. alludere) smjerati, nia-niti, ciljati na koga ili to; posredno rugati se, predbacivati nekome neto, bockati aluminij (lat. alumen stipsa) kem. element atomske teine 26,97, redni broj 13, znak Al, kovina (metal), po boji i sjaju nalazi se izmeu srebra i platine, tvri od cinka, a meki od bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici veoma uporabljiv zbog male specifine teine alumnat (lat. alumnari odgajati, odgojiti) zavod u kojem se uenici, osim odgajanja, i hrane aluvij (lat. alluvium naplavina, naplav-ljeno) geol. najgornji, tj. najmlai slojevi Zemljine kore koji su postali nanosom aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav. poveanje obalnog zemljita zbog postupnog nanosa zemlje i pijeska plavljenjem; ovo poveanje pripada vlasniku obalnog zemljita na osnovi tzv. aluvijskog prava aluzija (lat. allusio, alludere smjerati) nianjenje, ciljanje na koga ili to; govorna figura u kojoj se, umjesto prave stvari, kazuje njoj slina koja lako moe podsjetiti na onu pravu; pr. aluzivan alvearij (lat. alvearium) konica, pelinjak; jedan dio usne upljine u kojoj se skuplja usna mast alveolaran (lat. alveoaris) koji se tie zubnih leita; stanini; alveolarni ivac eljusni ivac alveole (lat. alveoli) 1. anat. male upljine, jamice i mjehurii u pojedinim dijelovima tijela, npr. leita za zube u eljusti, pluni mjehurii u kojima se izmjenjuju plinovi za vrijeme disanja i dr.: 2. votane stanice u pelinjem sau alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica, izmet aljamiado it. alhamijado (p.) stara bonjaka hrvatska i panjolska poezija pisana arabicom amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato, njeno; amalbilmente, amorevole, amoroso

Amadejevo (Amadeovo) kazalite prva javna kazalina dvorana u Zagrebu koju je gradio grof Antun Pejae-vi krajem 18. st. (ime po grofu Antunu Amadeju de Varkonvi, 1757 1835) Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak jednog velikog starofrancuskog kruga pria; pren. junak iz romana, ljubavnik koji se ponaa kao vitez amagazinaa (fr. emmagasinage) smjetanje u skladite (magazin); pristojba koja se plaa za learinu u magazinu amagazinirati 62 amazonke amagazinirati (fr. emmagasiner) smjetati u skladite (magazin), ostaviti na uvanje amaksofobija (gr. amaxa kola, fobos) med. strah od vonje amalbilmente (tal.) glaz. v. amahile Amaleani staro arapsko pleme u jugozapadnoj Palestini amalgam far., gr. malagma olakava-jue sredstvo, 'malassein omekati) kem. spoj, slitina, legura ive s drugim kovinama, npr. s kalijem, natrijem, bakrom, srebrom i dr. amalgamacija (tat. amalgamatio) kem. spajanje kovine sa ivom; pren. stapanje amalgamirati (ar., gr. malassein omekati) kem. spojiti sa ivom, sliti ivu s drugim kovinama (v. amalgam); pren. zdruiti, tijesno stopiti (u jedno) Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila Zeusa; iz njezinog je roga tekao nektar i ambrozija pie i hrana bogova; odatle: Amaltejin rog rog obi-lja amandin (fr. amandine) bademov sapun amandirati (fr. amender) poboljati, poboljavati, popraviti; predloiti izmjenu ili dopunu zakonskog prijedloga amandman (fr. amendement) dodatak ve gotovom zakonskom prijedlogu kojim se taj prijedlog dopunjuje ili popravlja; poboljanje, popravak amanet (ar. emanet) zalog, depozit, zavjet; povjereno dobro koje se nekom daje na uvanje; poiljka s oznaenom vrijednou, preporuka amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen, budala je amanman (lat. manica rukav, fr. emmanchement) slik. prilagodavanje dijelova cjelini amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi, gorka sredstva amarant (gr. amarantos koji ne vene) bot. junoamerika biljna vrsta iji cvjetovi zadravaju svoju boju i kad se sasue amarela (lat. amarella, amarus gorak) bot. vrsta krupne vinje koja se odlikuje kiselkastim okusom vina amarin (lat. amarinum) kem. gorka tvar amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inae jezik vladajueg i najkulturnijeg eti-opijskog plemena Amharaca amarulentan (lat. amarulentus) gorak, pun gorine amasirati (fr. amasser) gomilati, nagomilati, nagomilavati, nakupiti amater (fr. amateur, lat. amator koji voli) onaj koji se bavi neim, npr. znanou, umjetnou, vjetinom itd. iz ljubavi, a ne profesionalno; diletant, ljubitelj amatija (gr. amathia) neznanje, neobrazovanost amatofobija (gr. amatos pijesak, prah, fobos strah) bolestan strah od praine amaurotian (gr. a-mauros mraan, taman) bolestan u oima; slijep amauroza (gr. amaurosis zamraenje) med. zamraivanje vida; crna mrena u oima, sljepilo, sljepoa amazezis (gr. a-, masaomai vaem) med. nemogunost vakanja hrane amazon (gr. Amazon) port, ensko odijelo za jahanje, amazonsko odijelo amazonke (gr. a-, mazos dojka, Amazon) mit. "one koje nemaju dojki", legendarne hrabre stanovnice enskih drava u kojima se nisu trpjeli mukarci, osim ukoliko je bilo potrebno radi obnavljanja enskog stanovnitva; prema prii, njima je u djetinjstvu spaljivana desna dojka da bi lake mogle rukovati lukom i strijelom; bile su veoma ratoborne, hrabro su branile svoju dravu, ak i upadale u tude zemlje i osvajale ih; amazonsko odijelo 63 ambra u ovome mitu sauvani su tragovi koji ukazuju na postojanje drava s ginekokratskim reimom, tj. s vladavinom majke i ene; pren. junakinja, ratoborna ena, junak-ena, smjela jahaica amazonsko odijelo port. v. amazon

ambalaa (fr. amballage) omot, sve ono to slui za pakiranje robe ambasada (fr. ambassade, lat. ambac-tus sluga, podanik) veleposlanstvo, diplomatsko predstavnitvo drave u drugoj zemlji; boravite ambasadora ambasador (fr. ambassadeur) veleposlanik, poslanik najvieg ranga, opunomoeni predstavnik drave u drugoj zemlji ambi- (lat. ambo) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: i jedan i drugi, oba, oboje ambicija (lat. ambitio) astoljublje, slavoljublje, tenja za neim, stremljenje emu ambiciozan (lat. ambitiosus) astolju-biv, slavoljubiv ambidekster (lat. ambidexter) denjak u obje ruke, ovjek koji se podjednako lako slui i desnom i lijevom rukom; pren. licemjer ambideksteritet (lat. ambidexteritas) denjatvo u objema rukama, podjednaka sposobnost u sluenju desnom i lijevom rukom; pren. licemjerstvo ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmislenost, dvosmislica ambijent (lat. ambire obilaziti; opkoljavati) sredina, okolina, drutvo u kojem netko ivi i radi ambilogija (lat. ambo oba, gr. logia) dvosmislen izraz, dvosmislica ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti) dvosmislen govor ambirati (lat. ambire) traiti slubu, obilaziti nekoga i moliti za mjesto; ii za im, teiti za im ambis (gr. abyssos) bezdan, ponor, provalija; pren. propast ambitus (lat.) obilaenje; traenje ega, osobito nedoputenim nainom, putem podmiivanja i si.; pokriven hodnik oko crkve; optjecaj, kruna putanja ambivalencija (lat. ambo oboje, valere vrijediti) dvojaka vrijednost; podvojenost (npr. istodobni osjeaj ljubavi i mrnje prema istoj osobi) ambivertiranost (lat. ambo oboje, ver-tere okrenuti) seksualna sklonost prema osobama obaju spolova, bisek-sualitet; psih. svojstvo osobe koja nije ni izrazito otvorena (ekstrauerti-rana) ni zatvorena (introvertirana) prema okolini amble it. anbl (fr.) jah. ravan hod (konja) amblem (fr. emblme) znak, znamenje, obiljeje, simbol; amblem amblem (gr. emblema ukrasni umetak) umetnut ukras; simbol, znak, obiljeje amblematian (gr. emblema) znakovit, simbolian, alegorian, prikazan u slici, slikovit amblematizirati (gr. emblema) prikazivati u slikama, izlagati slikovito, simbolizirati, alegorizirati ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe dodirivanje) med. neosjetljivost, slabost osjetila dodira ambliopija (gr. amblys, ops, opos vid, oko) med. slabovidnost ambloma (gr. ambloma pobaaj) med. pobacivanje, pobaaj, abortus amblotici (gr. amblosko pobaciti) mn. med. sredstva za izazivanje pobaaja; abortivi ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogodak dvaju brojeva od pet, u istom redu jedne tombolske karte ambonoklast (gr. ambon katedra, kla-sis lomljenje) protivnik crkvene glazbe, glazbe u crkvi ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mirisna smola kojom na Istoku dime sobe i koju pue s duhanom ambroid 64 amentia simplex ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mirisna smola, gr. eidos izgled) stije-njeni jantar koji se dobiva u krupnim komadima tako to se veliki broj sitnih komada jantara pod visokim tlakom i na visokoj temperaturi slije u jednu masu ambrotipi mn. fotografije na staklu koje titi lak i druga fina staklena ploa ambrozija (gr. ambrosia) mit. jelo koje daje besmrtnost, hrana vinjih bogova; pren. jelo koje okrjepljuje, izvrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov iji pelud izaziva alergiju u kolovozu i rujnu ambrozijski (gr. ambrosios) bogovski, koji pripada bogovima, natprirodan; boanski, divan ambulant (lat. ambulare hodati, ambu-lans) trg. osoba koja se bespravno bavi trgovakim posredovanjem

ambulanta (lat. ambulantia) med. pokretna ili poljska bolnica; ustanova za hjenike preglede i pruanje prve i hitne pomoi ambulantni (lat. ambulans, ambulare hodati, ii) putujui, pokretni; nestalan; ambulantni bolesnik bolesnik koji ne mora leati u postelji, nego dolazi lijeniku na lijeenje; ambulantna pota putujua, eljeznika pota ambulatorij (lat. ambulatoria) med. ustanova gdje se pregledavaju i lijee bolesnici koji ne moraju leati u postelji, nego dolaze na lijeenje po potrebi ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-' jeti, opaliti) mn. med. opekline ameba (gr. amoibe promjena) zool. mikroskopom vidljiva ivotinjica koja stalno mijenja svoj oblik amebijaza (gr. ameibo mijenjam) amebna dizenterija iji je uzronik Entamoeba histolytica, crijevna zaraza praena bolovima u trbuhu, proljevima ili zaepljenjem, zatvorom (op-stipacijom) ameblirati (fr. ammeubler) kuu opskrbiti pokustvom, kuu namjestiti potrebnim stvarima amebni (gr. amoibe promjena) koji potjee od amebe, uzrokovan amebama ameboidno kretanje zool. kretanje stanica u ljudskom tijelu pomou pseudopoda; nazvano po tome to je najprije primijeeno kod ameba amelija (gr. a ne, melos ud) priroena nakaziKst kod domaih ivotinja (nedostatak jednog ili vie udova)) ameoracrja (lat. amelioratio) poboljanje, poboljavanje, popravljanje, dotjerivanje, npr. zemljita, imanja ameliorirati (lat. melior bolji, fr. amliorer) poboljati, poboljavati, popraviti (zemljite) amen (hebr. amen) "tako neka bude", rije kojom obino zavravaju molitve; otuda: rei amen privesti kraju, zavriti amencija (lat. amentia) med. ludilo amenija (gr. a-, men mjesec) med. v. amenoreja amenomanija (gr. a-, men mjesec, mania) med. duevni poremeaj kod ena kao posljedica izostanka menstru-acije amenoreja (gr. a-, men, rheo teem, curim) med. izostanak menstruacije; amenija amentes mit. rije kojom su stari Egipani nazivali podzemni svijet amentia activa it. amencija aktiva (lat.) med. naglo ludilo amentia occulta it. amencija okulta (lat.) med. potajno, skriveno ludilo amentia partialis it. amencija par-cijalis (lat.) med. djelomino ludilo amentia senilis it. amencija senilis (lat.) med. staraka slaboumnost amentia simplex it. amencija sim-pleks (lat.) med. jednostavna, opa duevna slabost amenovati 65 amfibrah amenovati (hebr. amen) odobravati, napadno odobravati amerikan (fr. amricaine) otvorena kola na etiri kotaa; vrsta platna amerikan grubo, nebijeljeno platno; usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta zrna; u filmskom jeziku: izraz za sliku u kojoj je glumac snimljen do tri etvrtine tijela (do koljena); usp. gro-plan, total amerikanijada filmska, glazbena i si. izvedba nekog djela po tobonjem ukusu amerike povrne publike: sla-dunjavost, jeftini trikovi amerikanistika znanost o amerikim jezicima i knjievnostima, o amerikoj kulturi uope amerikanizacija nastojanje da se neto uini na nain Amerike (misli se na brzinu, tehniku savrenost i si.); pretvaranje u Amerikance, poame-rienje amerikanizirati (fr. amricaniser) poa-meriiti, poameriavati amerikanizmi mn. osobitosti engleskog jezika kojim se govori u Americi ametabolan (gr. a-, metabole promjena, preobraaj) koji se ne mijenja, nepromjenjiv; ametobolni insekti zool. insekti koji nisu podloni metamorfozi ametabolian (gr. a-, metabole preobraaj, promjena) biol. koji nije podloan metamorfozi, nepromjenjiv ametist (gr. a-methystos koji djeluje protiv pijanstva) dragi kamen ljubiaste boje (po vjerovanju starih Grka titi od pijanstva) ametodian (gr. a-methodikos) koji nije raen po jednom utvrenom redu, planu; neznanstven, koji je bez reda i naela ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji radi bez reda i neznanstveno ametrian (gr. a-metria) neravnomjeran, nerazmjeran, nejednak, nepravilan

ametrija (gr. a-metria) neravnomjernost, nerazmjer, nejednakost, nepravilnost ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko) med. zajedniki naziv za kratkovidnost i dalekovidnost oka, mana oka u prelamanju svjetlosti amfetamini lijekovi koji djeluju na ivani sustav i podrauju rad miia te tako suzbijaju pospanost i osjeaj umora amfi (gr. amfi) prijei, oko, okolo, unaokolo; u sloenicama: s obje strane, sa svih strana, na oba naina amfibija (gr. amfi, bios ivot) zrak. zrakoplov opskrbljen i kotaima i amcima, te je tako sposoban uzlije-tati i sputati se i na suho i na vodu; usp. amfibije amfibije (gr. amfibios koji ivi na suhom i u vodi) mn. zool. vodozemci amfibijski (gr. amfibios) vodozemski; pren. dvojak, prevrtljiv amfibioliti (gr. amfibios, lithos kamen) mn. okamenjeni vodozemci ili njihovi pojedini dijelovi amfibiolog (gr. amfibios, logos) zool. onaj koji se bavi prouavanjem amfibija amfibiologija (gr. amfibios, logia) znanost o amfibijama amfiblestroditis (gr. amfiblestron mrea) med. upala mrenice oka amfiblestroida (gr. amfiblestroeides mreast) anat. mrenica oka amfibol (gr. amfibolos dvosmislen, sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda sloenih silikata, zelene i crvenkaste boje i tvrd kao elik amfibolian (gr. amfibolos) dvosmislen amfiboltja (gr. amfibolia) dvosmislenost, dvosmislica amfibrah (gr. amfibrachvs) poet. metrika stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: kratakdugkratak (U U) amfcelan 66 amfitropian amficelan (gr. amphikoilos) s obje strane udubljen, konkavan amfldeum (lat. amphideum) med. otvor maternice amfidiplopija (gr. amfi, diploos dvostruk, ops oko) med. dvostruko gledanje na oba oka amfigeneza (gr. amfi, genesis raanje) zool. bot. v. amfigonija amfigonija (gr. amfi-gvgnomai) zool. bot. spolno razmnoavanje, spolno sjedinjavanje u obliku stapanja dviju razliitih stanica; amfigeneza amfigurija (gr. amfi, guros krug) uzaludno troenje rijei, besmisleno brbljanje, zbrka rijei i pojmova; prid. amfigurian amfigurist (gr. amfi, guros) onaj koji govori bez veze, smetenjak Amfijaraj mit. prorok, vra i kralj u Argu, jedan od Argonauta; nerado sudjelovao u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe", jer je kao prorok znao da e svi vode pothvata poginuti; budui daje bio miljenik bogova, nije poginuo nego je bjeei sa svojim konjima i kolima zaao u ponor koji je pred njima na obali rijeke, u koju je dao potjerati konje i kola, gromom otvorio Zeus amfikarpian (gr. amfi, karpos plod) bot. koji raa plodom iznad i ispod zemlje Amfiktionije mn. vjerskopolitiki savez starogrkih drava sa zajednikim vjerskim sveanostima; glavna mu je svrha bila ublaivanje meusobnih neprijateljstava amfilogian (gr. amfilogos) dvojben, sumnjiv amfUogija (gr. amfilogia) spor, svaa; proturjenost amfimacer (gr. amfimakros) poet. metrika troslona stopa; dug kratak dug ( U ); kretik amfimetori (gr. amfi, meter mati) mn. sinovi dviju majki, a jednog oca amfimiksija (gr. amfi, meignymi mijeam) biol. spajanje rasplodnih stanica amfioks (gr. amfi, oxys otar) zool. ri-bolika morska ivotinja, velika nekoliko centimetara, veoma vana za znanost jer je njezin jednostavni sastav pomogao objanjenju sloenog tijela kraljenjaka; od pravih kra-ljenjaka razlikuje se po tome to n-ema kotanog ni hrskavinog kostura, srca ni pravog mozga Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, mu Niobin, graditelj tebanskih zidova amfipatori (gr. amfi, pater otac) mn. djeca dvaju oeva, a jedne majke amfipneuma (gr. amfi, pneuma dah, disanje) med. teko disanje, astma amfisciji (gr. amfi, skia sjena) mn. zem. stanovnici tropskog pojasa koji svoju sjenu u jedno godinje doba bacaju prema sjeveru, a u drugo prema jugu

amfiteatar (gr. amfi-theatron) polukruna pozornica; uzvieno mjesto prema pozornici, sluaonica polukruna oblika koja nalikuje na stube i na kojoj su sjedala za gledatelje; zgrada u kojoj su se prireivale gla-dijatorske predstave; pren. gledate-lji amfiteatralan (gr. amfi-theatron) koji je polukruna oblika i kojj se stupnjevito penje amfitomian (gr. amfitomos) dvorez, sa dva reza (no) Amfitrion sin Alkejev, mu AJkemenin, nominalni otac Heraklov (pravi otac je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitrvoni-ades) Heraklo Amfitrita u grkoj mitologiji; boica mora, ena Posejdona, boga mora, majka Tritonova amfitropian (gr. amfi, tropos okret) koji se okree na obje strane amfora 67 amnestija amfora (gr. amforeus) kod starih Grka i Rimljana: ispupen glineni krag s uskim grliem i dva drka u kojem su drali vino amfoteran (gr. amfoteros) kem. dvojak, i lunat i kiseo; amfoterna tijela tijela koja su istodobno i baze i kiseline; amfoterne tvorevine geol. stijene koje su nastale i utjecajem vode i utjecajem vatre, koje su, dakle, istodobno i neptunske i plutonske amfoterodiplopija (gr. amfoteros, diploos, ops) med. dvostruko gledanje, ali svakim okom drukije ami-cochon it. ami-koon (fr.) "prijatelj svinja", tj. prijatelj s kojim se u razgovoru mogu bez ikakva sustezanja upotrebljavati i prostaki izrazi amicabili modo it. amikabili modo (lat.) na prijateljski nain, na lijep nain amicabilis compositio it. amikabilis kompozicio (lat.) prav. prijateljski sporazum, prijateljska nagodba amice! (lat.) vokativ od rijei amicus it. amikus (lat. amicus prijatelj) prijatelju!; katkada i superlativno: ami-cissime najvei prijatelju! amicitiae causa it. amicicije kauza (lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti amicus certus in re incerta cernitur it. amikus certus in re incerta cernitur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji poznaje amicus Plato, sed magis amica veritas it. amikus Plato, sed magis ami-ka veritas (lat.) drag mi je Platon, ali mi je draa istina (reenica koja se u jednom kasnijem spisu pripisuje Sokratu; esto se koristi za izricanje nepristranosti) amid (lat. amida) kem. amonijak iji je vodik zamijenila kiselina amidin (lat. amida) kem. unutarnji glavni sastojak zrnca krobnog brana amida (tur. amide) stric amigdalitis (gr. amygdale badem) med. upala krajnika amikalan (lat. amicus prijatelj, ami-calis) prijateljski amiksija (gr. a-, myxa sluz) med. nedostatak sluzi amil(um) (lat. amylum, gr. amylon) kem. krob, tirka, krobno brano amiloza (gr. amylon krob) kem. organski spoj C6H10O5, ili njegova poli-valencija; med. v. amiloidna degeneracija amimetian (gr. a-mimetos) nepodra-ljiv amimija (gr. a-, mimesis oponaanje) med. nesposobnost pokretanja miia lica kod modanih bolesti aminterije (gr. amyno branim, lat. amynteria) mn. med. zatitna sredstva, lijekovi koji slue za zatitu amiotrofija (gr. a-, mys mii, trofe prehrana) med. veoma teka i neizljeiva djeja bolest, kao posljedica tekih promjena u hrpteninoj modini amiraut (p. amirante) vrhovni zapovjednik kopnenih i pomorskih vojnih snaga u panjolskoj amisija (lat. amissio) gubitak, gubljenje amitotian (gr. amytto param, razdi-rem) biol. kod kojega postoji amito-za amitoza (gr. amytto param, razdirem) biol. izravna dioba jezgre u ivotinjskoj ili biljnoj stanici amizantan (fr. amusant) zabavan, zanimljiv, ugodan, razonodan amizeta (fr. amusette) zabavica, razonoda; igrake; voj. vrsta lakog poljskog topa amizirati (fr. amuser) zabavljati, zanimati, uveseljavati, razonoditi

amnestija (gr. amnestia zaboravljanje) prav. pomilovanje, djelomian ili potpun oprost kazne amnestika 68 amortizacija amnestika (gr. amnestike) sposobnost ili vjetina zaboravljanja neugodnih doivljaja i uspomena amnestirati (gr. amnesteo zaboraviti) pomilovati, oprostiti kaznu, zaboraviti krivnju amnezija (gr. a-, mnesis sjeanje) med. kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, djelomian ili potpun gubitak sposobnosti pamenja amnikolist (lat. amnicola) stanovnik pokraj rijeke amnion (gr. amnos janje) med. posteljica, veoma njena i prozirna ovojnica u kojoj se nalazi embrij kod sisavaca, gmazova i ptica, tzv. amnio-nova voda amnitis (gr. amnos) med. upala amni-ona amok (malaj.) neobina i strana vrsta ludila kod malajskih uroenika koje se oituje u nagonu za ubijanjem (klanjem) svakoga na koga se naie Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) mit. glavno boanstvo starih Egipana, prikazivano je s ovnovim rogovima; simbol stvaralake snage i raanja amonal (gr. ammoniakon) eksplozivna tvar smjesa amonijane salitre, aluminijeva praka i nitrotoluola; upotrebljava se u rudarstvu i u ratnoj tehnici Amoniani jedno od drevnih arapskih plemena; veliki neprijatelji Izraelaca koji su ih pokorili amoniemija (gr. amoniakon amonijak, haima krv) med. trovanje krvi amonijakom amonifikacija (gr. ammoniakon, -fi-kacija od lat. glagola facio, facere initi, raditi) proces pretvaranja duika iz razliitih duikovih spojeva (bjelanevina, amino-kiselina, mokraevina i dr.) u amonijski duik amonijak (gr. ammoniakon. lat. sala-mmoniacus) kem. spoj duika i vodika, bezbojan plin ljutog i neugodnog mirisa koji izaziva suze, otrovan i nagriza kou (naziv po libijskoj pokrajini Amoniji (ime prema egipat. bogu Amonu) amoniti (hebr. Amon, gr. nast. -ites, lat. cornu Ammonis Amonov rog) geol. poput ovnovih rogova svijene okamine jedne izumrle vrste glavo-noaca; usp. Amon Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i ale kod starih Rimljana (odgovara grkom Erosu); pren. ljubav amor vincit omnia it. amor vincit om-nija (lat.) posl. ljubav sve pobjeuje, ljubav je jaa od svega amoralizam (lat. a-, mos, mori obiaj) fil. nemoralnost (ovako je njemaki filozof Nietzsche nazvao svoje etiko shvaanje koje odbacuje dotadanji moral) amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih bogova ljubavi u staroj rimskoj umjetnosti i umjetnosti renesanse i novog doba; ljupki likovi krilate djeice zabavljene razliitim poslovima; amoriti amorevole (tal.) glaz. v. amabile amorfan (gr. a-morfos) bezoblian, nakazan; min. bezoblian, nekristali-ziran; supr. kristalan amorfija (gr. a-, morfe oblik) bezob-linost; nakaznost amorfizam (gr. a-morfos) bezoblinost, nakaznost; min. bezoblinost, nekri-staliziranost; supr. kristaliziranost Amoriani (Semiti) narod koji je u 3. i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu, Siriji i Palestini dok ga nisu pobijedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci kad su pod Jouom osvojili Obeanu zemlju (Kanaan) amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti amoroso it. amorozo (tal.) 1. glaz. v. amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni amortizacija (lat. amortisatio) 1. postupno, po zakonom utvrenom planu izvodeno vraanje duga, osobito amortizirati 69 amportirati dravnih zajmova; 2. sudski postupak kojim se izgubljeni vrijednosni papiri i dokumenti proglaavaju nevaljanim (mortifikacija); 3. otuenje nepokretnog imanja iz svjetovnih ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortizman

amortizirati (lat. amortisare) 1. otplaivati, vraati neki dug postupno; 2. izgubljen vrijednosni papir ili dokument sudskim putem proglasiti nevaljanim; 3. prodati ili ustupiti imanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bak-ha, sin jednoga od satira i neke nimfe; Dioniz gaje nakon smrti pretvorio u lozu ampelografija (gr. ampelos trs, vinograd, grafia) znanost o vrstama vinove loze i groa ampelurgija (gr. ampelurgia) vinogradarstvo amper fiz. jedinica za mjerenje jaine elektrine struje, nazvana po slavnom fr. matematiaru i filozofu A. Ampreu (17751836); kulon za sekundu ili struja koja prolaskom kroz vodenu otopinu nitrata srebra za sekundu izdvoji 0,001118 grama srebra ampermetar (fr. Ampre, gr. metron) fiz. tehniki instrument za mjerenje jaine elektrine struje; galvanome-tar ija kazaljka neposredno, na jednoj skali, pokazuje broj ampera koji protjeu kroz kotur ice ampir (fr. emire) carstvo, osobito Francuska za vrijeme Napoleona I. i Na-poleona III.; ampir-stil stil francuske umjetnosti za vrijeme Napoleona I., oponaao je staru rimsku umjetnost iz doba careva ampirans (fr. empirance) trg. poputanje ili pogoravanje kvalitete robe; teta na brodu amplasman (fr. emplacement zemljite, gradilite) voj. mjesto za postavljanje topnikih orua, topniki poloaj amplektivan (lat. amplectivus) koji obuhvaa, obuhvaen amplificirati (lat. amplificare) proiriti, proirivati, razviti, razvijati, razgranati, razgranavati, opirno izlagati, izloiti; poveati, poveavati amplifikacija (lat. amplificatio) proirivanje, proirenje, razvijanje, razgranavanje, poveavanje; razrada, ira obrada; iscrpno govorniko izlaganje amplifikativan (lat. amplificativus) proirivan, koji proiruje, koji poveava, poveavajui amplijacija (lat. ampliare proiriti) irenje, proirivanje; prav. odgaanje sudskog procesa o ijem se predmetu jo ne moe donijeti presuda; izrada nekog akta u duplikatu radi bolje sigurnosti amplijativ (ampiiativus, ampliare poveati, proiriti) veoma visok stupanj nekog svojstva ili neke osobine, za razliku od superlativa, najvieg stupnja amplissime (lat.) veleugledni, veleslav-ni, presvijetli (nekada titula visokih dravnih inovnika, peti pade superlativa ampli ssimus) amplitel lat.-gr. (lat. amplificare iriti, gr. tele daleko, fone glas) ureaj koji pojaava glas i omoguuje istodobni telefonski razgovor s vie osoba amplituda (lat. amplitudo obujam, irina) zem. luk na horizontu izmeu izlaska i zalaska sunca; prostranost; fiz. najvea udaljenost od ravnotenog poloaja; meteor, najvea razlika u zranom tlaku; ret. nain izraavanja nadugako i nairoko amportiranje (fr. emporter) voj. zauzimanje, otimanje, osvajanje amportirati (fr. emporter) voj. oteti, zauzeti, osvojiti - . ampula 70 anadiploza ampula (lat. ampulla boica) ispupe-na, trbuasta boica za mast, ulje, bjelilo; crkvena posuda u kojoj se dri vino i voda za priest (u kat. crkvi); anat. trbuasto proirenje na cjev-kastim organima, npr. na kraju polukrunih kanala uha itd.; teh. staklo elektrine arulje amputacija (lat. amputatio rezanje) med. potpuno odvajanje, odrezivanje ranjenih, razmrskanih, oteenih i uope neizljeivih dijelova tijela; pren. potpuno i nasilno odvajanje jednog dijela od neke cjeline amputirati (lat. amputare odsijecati) med. odvojiti, odrezati; pren. otcije-piti, nasilno odvojiti amulet (lat. amuletum) hamajlija, predmet koji toboe ima arobnu mo da titi od bolesti i svake druge nesree, zbog ega ga praznovjerni ljudi nose stalno sa sobom, obino o vratu amundizam (gr. a-, lat. mundus svijet) fil. shvaanje po kojem postoji samo Bog, a svijet ne postoji; Bog je apsolutni duh, a svijet je samo treperenje, igra toga duha amuzian (gr. amusia) koji ne uiva ljubav muza, tj. koji je bez smisla i osjeaja za ono to je umjetniko i lijepo, nepjesniki; nekolovan amuzija (gr. amusia) nenaklonost muza, oskudica u smislu i osjeaju za ono to je umjetniko i lijepo; neko-lovanost

amvon (gr. ambon izboenje na titu) u pravoslavnoj crkvi; uzvieno mjesto ispred oltara, na soleji, s kojega se itaju Sveto pismo, molitve, propovijedi i spomeni; amvon simbolino predstavlja kamen koji je aneo odmaknuo s Kristovog groba amylacea it. amilacea (lat.) mn. farm. lijekovi koji sadre u sebi krob an detaj (fr. en. dtail) potanko, podrobno, opirno, iscrpno, do potankosti, o sitnica; trg. na malo (supr.: an gro) an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s lica; oi u oi, pravo u oi an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglavnom (ispriati neto) an- (gr. an) u grkim sloenicama ispred samoglasnika daje rijei nijeno znaenje, odgovara naem ne-, latinskom in-, njemakom un- itd. ana (gr. ana) prijei, na, po, uz; kroz, du; do, oko anabaptist (gr. ana-baptizo) pristaa ponovnog krtenja u zrelim godinama; pr. anabaptistiki anabaptizam (gr. ana-baptizo ponovno zaronjavam) vjerski pokret koji zahtijeva ponovno krtenje u zrelim godinama anabatian (gr. anabaino uzlazim) koji se penje, koji napreduje, koji raste; anabatina groznica med. groznica koja napada svakog dana, stalna groznica anabaza (gr. ana-basis) penjanje, uzla-enje (iz nieg predjela u vii, ili kretanje od mora prema unutranjosti zemlje; osobito: Ksenofonova povijest vojnog pohoda Kira Mlaeg protiv svoga brata); med. razvijanje i jaanje bolesti anabioza (gr. ana, bios ivot) ponovno oivljavanje osuenih ili promrzlih ivotinja anadema (gr. anadema) glavni ukras na kraljevoj glavi; v. dijadema Anadiomena (gr. anadyomai izroniti) "iz morske pjene roena" (pridjevak boice Afrodite) anadiploza (gr. ana-diploo udvostruiti) udvostruavanje; ret. ponavljanje rijei, retorika figura koja se sastoji u tome to sljedea reenica poinje rijeima kojima je prethodna zavrena; med. udvostruavanje napadaja grozninih bolesti anadoza 71 anakamptian anadoza (gr. ana-dosis) fiziol. razmjerna podjela sokova i hrane cijelom tijelu, probava anaerobi (gr. ana, aer zrak, bios ivot) mn. zool. bakterije koje mogu ivjeti bez kisika, klice koje se mogu razvijati i razmnoavati tek kad im se ukloni kisik anaerobionti (gr. an-, aer zrak, bios ivot) mn. zool. v. anaerobi anafija (gr, an-, afe dodirivanje) med. neosjetljivost (ili: smanjena osjetljivost) koe, poremeaj u osjetilu dodira anafilaksija (gr. ana, fylaxis uvanje, zatiivanje) med. preosjetljivost organizma na ponovno ubrizgavanje bjelanevine anafoneza (gr. anafonesis) med. vjebanje i jaanje plua i govornih organa glasnim govorenjem i pjevanjem anafora (gr. anafora) poet. figura ponavljanja istih rijei na poetku stihova ili reenice, npr.: Mila kano si nam slavna, mila si nam ti jedina, mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina; (usp. epifora); med. izbacivanje kaljanjem ili povraanjem; astr. pojavljivanje znakova na nebu anafrodit (gr. an-afroditos) med. onaj koji nije sposoban oploditi anafrodizija (gr. an-, afrodisia ljubavno uivanje) med. bolesni nedostatak ili smanjenost spolnog nagona anafrodizijaci (gr. an-, afrodisiakos koji pripada ljubavnom uivanju) mn. med. sredstva za smanjivanje i sprjeavanje spolnog nagona anagke v. ananke anaglifi (gr. anaglyfa) v. anagliti anaglipti (gr. anaglypta) mn. umj. polureljefni umjetniki radovi; anaglifi anagliptika (gr. anagh/ptike) vjetina izrade reljefnih ili polureljefhih ukrasa, slika i si. ._>- . - ,-i. anagnosti (gr. ana-gnostes) mn. kolovani robovi ili slobodnjaci kod starih Grka i Rimljana koji su sluili kao itai ili predavai po boljim kuama; u starije kransko vrijeme: oni koji su za vrijeme slube itali pojedine dijelove iz Svetog pisma anagnostici (gr. ana-gnostes) mn. pjesnici tragiari koji su svoja djela pisali samo za itanje, a ne za prikazivanje

anagnozma (gr. ana-gnosma) tivo anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; zakljuivanje na neto openito ili duhovno; alegorino tumaenje Biblije (usp. anagogija); med. iskaljavanje krvi, izbacivanje krvi anagogija (gr. an-ago vodim gore) tajni smisao, alegorino znaenje; oduevljenje, uzdizanje duha apstraktnom razmiljanju i si. anagraf (gr. ana-grafo napiem) sprava koja, radi ponovnog otiska i umnoavanja, pie obratno anagrafi (gr. ana-grafo) mn. med. lijeniki propisi, recepti anagram (gr. anagramma) najprije: obratno itanje jedne ili vie rijei, npr. rob je anagram od bor, mir od Rim; zagonetka koja se sastoji u tome da se slova jedne rijei napisu razliitim redom; rije napravljena premjetanjem slova druge rijei razliitog znaenja anahoret (gr. anachortes) ovjek koji se povukao od svijeta; pustinjak, is-posnik, usamljenik; prid. anahoret-ski anakalipterija (gr. ana-kalypto otkrivam) sveano skidanje vela s nevjeste anakampterija (gr. ana-kampto skre-em) sklonite za sirotinju, obino pokraj crkava i samostana anakamptian (gr. ana-kampto) odbojni, koji odbija (svjetlost, zvuk) anakamptika 72 analeptic! anakamptika (gr. ana-kampto) opt. prouavanje odbijanja svjetlosti, ka-toptrika; akust. prouavanje odbijanja zvuka anakatabat (ana, kata odozdo, dolje, baino idem, dolazim) meteor, uspostavljanje ravnotee medu slojevima zraka: kad pri puhanju jakog vjetra velika koliina zraka krene odozdo navie, onda se ista tolika koliina sputa s visine prema zemlji anakatartici (gr. ana-kathairo oistim) mn. med. sredstva za ienje grudi od sluzi; anakatartina sredstva anakatarza (gr. ana-kathairo oistim) med. ienje prsiju od sluzi, iska-ljavanje anakefaleoza (gr. ana-kefalaio ponoviti u glavnim tokama; sjediniti u cjelinu) zdruivanje u cjelinu; kratko ponavljanje neega; rekapitulacija anaklastika (gr. anaklastos prelomljen) opt. prouavanje prelamanja svjetlosnih zraka, dioptrika anaklaza (gr. ana-klasis prelamanje) opt. prelamanje svjetlosnih zraka anakliza (gr. ana-klino nasloniti se) med. naslanjanje leima, poluleei poloaj bolesnika anakolema (gr. ana-kollao nalijepiti) med. mast za zaraivanje rana anakolut (gr. anakoluthia nedostatak veze) gram. nedostatak u pravilnosti reenine konstrukcije koji nastaje poradi iznenadne promjene ili prekida, osobito poslije duih umetnutih reenica ili poradi izostavljanja rijei, koje se onda moraju po smislu dopuniti anakolutian (gr. anakoluthos) nepravilan, bez veze Anakreont starogrki lirski pjesnik (6. st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vino, ples i drutvo; anakreontika poezija koja u malim pjesmicama slavi laki, prolazni uitak u ljubavi, vinu, plesu i drutvu anakreontiari mn. skupina njemakih pjesnika XVIII. st. koji su, po uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke, katkada i frivolne pjesmice anakreontski (gr. Anakreon) po ugledu na grkog lirskog pjesnika Anakreonta, tj. njeno, ljupko, lako, kratko anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje, prethodna istraga anakronizam (gr. anachronismos) pogreka u raunanju vremena, datuma, dogaaja, ono to je u suprotnosti s kronologijom, vremenska po-remeenost, nesuvremenost; zanemarivanje onoga to odgovara duhu i prilikama vremena, npr. da netko naslika u kakvoj antikoj kui televizor anakruza (gr. anakrusis) u metrici: naglaavanje, udaranje glasom na slog anakteza (gr. anaktesis) med. okrjep-ljenje, ozdravljenje anakufizma (gr. anakufisma dizanje, podizanje) tjelesna okretnost koja se stjee vjebanjem anakuza (gr. ana, akuo ujem) med. gluhoa zbog oboljelosti slunog ivca analav (gr. analabos) pravoslav. etvrtasti naprsnik kod kaluera

analdija (gr. an-, aldaino potpomagati, hraniti, jaati) med. prestanak rastenja i razvijanja anale (tal. annale, od anno godina) umjetnika priredba to se odrava svake godine; usp. bijenale, trijenale analekti (gr. analekta) mn. odabrana tiva analepsija (gr. analepsis, analambano podiem, uspostavljam) med. ozdravljenje, oporavak, jaanje analeptici (gr. ana-lambano) mn. med. sredstva za jaanje i okrjepljenje analeptian 73 analogizam analeptian (gr. analeptikos) osvjeavajui, okrjepan, okrjepljujui analfabet (gr. an-, alfa, beta) onaj koji ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni itati ni pisati; nepismenjakovi, neznalica analgezija (gr. analgesia) med. bezbol-nost, neosjetljivost, prestanak (ili: gubitak) osjeaja bola; analgija anali (lat. annales, annus godina) mn. godinjaci, ljetopisi analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac godinjaka analitiar (gr. analytikos) filozof, kemiar i dr. koji se bavi ralanjivanjem na sastavne dijelove (misli, tijela itd.) analitiki (gr. analytikos) ralanjujui, koji ralanjuje; koji je nastao putem analize, koji se zasniva na analizi; analitiki sud sud koji se zasniva na tome to se subjektu pridaje predikat koji se u njemu ve nalazi, tj. s njime je identino vezan, npr. sva su tijela rasprostrta; analitika definicija odreivanje pojma pomou njegovog najblieg roda i njegove svojstvene razlike; suprotno: sintetiki analitika (gr. analytike) teorija analize; vjetina i metoda ralanjivanja misli i pojmova u njihove sastavne dijelove; elementarna logika logika koja se bavi pojmovima, sudovima i zakljucima analiza (gr. analysis) ralanjivanje, razlaganje, razlaganje cjeline na njezine dijelove; logina analiza razlaganje pojma u njegove oznake, suda u njegove dijelove; psiholoka analiza razlaganje predodbe u njezine elemente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje; kvalitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela; kvantitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela po njihovoj teini; mat. stara analiza dokazivanje nekog stava ralanjivanjem na jednostavnije stavove ve dokazane ili kao istinite prihvaene; moderna analiza rjeavanje problema njihovim zakljuivanjem na jednadbe; suprotno: sinteza analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio polariskopa koji slui utvrivanju injenice da je svjetlost polarizirana (zrcalo, Nikolova prizma); usp. pola-rizator analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, rastavljati, ralaniti, raslanjavati, razloiti, razlagati neto (u najmanje sastavne dijelove); ispitati, ispitivati potanko analogan (gr. analogon) slian ili odgovarajui predmet (ili: dogaaj), slino (ili: odgovarajue) stanje; analogon rationis it. analogon racionis (lat.) neto to odgovara razumu, to je u skladu s razumom analogan (gr. analogos) slian, podoban, suglasan, odgovarajui, srodan, istovrstan; koji odgovara nekom zakonu, pravilu, tipu ili uzorku analogia juri (lat.) pravna slinost, suglasnost s pravnim naelima analogian (gr. analogon), koji je u skladu s nekim pravilom, tipom, uzorkom; slian, odgovarajui, podoban analogija (gr. analogia) slinost, istovrsnost, istovjetnost ili suglasnost u osobinama i odnosima; zakljuak po analogiji log, zakljuak iz pojedinanog ili posebnog o pojedinanom ili posebnom kao slinom; fizika analogija djelomina slinost izmeu zakona jednog podruja pojava sa zakonima nekog drugog podruja pojava; ta slinost pridonosi da se ta dva podruja uzajamno objanjavaju (Maxvell) analogizam (gr. analogismos) fil. dokaz (ili: zakljuak) na osnovi slinosti analogizirati 74 anaprozelit analogizirati (gr. ana-logizomai) usporediti, usporeivati; dokazivati ili zakljuivati na osnovi slinosti anamartetian (gr. an-amartetos) bezgrjean, nepogrjeiv anamartezija (gr. an-amartesia) bez-grjenost, nepogrjeivost

anamnestian (gr. ana-mimnesko sjeam se) koji se tie sjeanja, koji pripada sjeanju, pamenju; anamnes-tina sredstva med, lijekovi za jaanje pamenja anamnestika (gr. anamnesis sjeanje) fil. vjetina sjeanja i pamenja; jaanje pamenja anamneza (gr. anamnesis sjeanje) fil. Platonovo nauavanje po kojem je dua preegzistirala, prije postojala u istom stanju i tu stekla svoje ideje; med. podaci koje bolesnik daje lijeniku o svojem zdrastvenom stanju prije sadanje bolesti anamorfian (gr. ana, morfe oblik) izokrenut, izopaena oblika, naopak, nakazan; anamorfotian anamorfoza (gr. ana-morfosis preobraaj, preinaka) preobraaj; fiz. po optikim zakonima unakaeno nacrtana slika nekog predmeta, ali tako da izgleda onako kakva treba biti kad se gleda s odreene toke {optika anamorfoza) ili odbijanjem od pogodnog zrcala [katoptika anamorfoza) i kroz bruena stakla idioptri-ka anamorfoza); bot. nenormalno preobraavanje poradi izopaenja ili promjene u navici biljke ananas (lat. ananassa sativa) bot. ju-noamerika biljka veoma ukusnog i mirisnog ploda anandrian (gr. an-andros) koji je bez mukorti, plaljiv; bot. koji nema pranikih niti auandr'ja (gr. uii-andria) nemukost; i emuevnost, plaljivost, kukaviluk ,xnjneozij'i (gr. ana-neosis) pomlaivanje ananim gr. pseudonim od unatrag itanog imena (prezimena): Kramer Remarque (njem. knjievnik) ananke (gr. anagke) usud, sudbina, kob, udes; sila, potreba, nuda, prirodni nagon, neizbjeivost anankofagija (gr. ananke nunost, fa-gein jesti) med. uzimanje hrane po propisu, po dijeti anantapodoton (gr. anantapodoton nedovrena reenica) ret. preutki-vanje zavrne reenice, npr.: Ne uini li, vidjet e to e biti. anantian (gr. an-anthes) bot. bez cvijeta, koji ne cvjeta anapest (gr. anapaistos) metrika stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: UU, obrnut daktil, zbog ega se zove i antidaktil anapetija (gr. anapetes rairen, otvoren) med. proirenost krvnih ila anaplastina sredstva med. sredstva koja se upotrebljavaju i primjenjuju u anaplastici anaplastika (gr. ana-plasso preobrazim) med. vjetina ispravljanja slomljenih ili uganutih kostiju, ispravljanje i uklanjanje raznih tjelesnih nedostataka kirurkim putem; plastina kirurgija anaplerotici (gr. ana-pleroo ispunim) mn. med. sredstva koja pomau nadoknaivanje izgubljenih dijelova i stvaranje, rastenje mesa anaplerotian (gr. ana-pleroo ispunim) koji pomae naknadno rastenje; koji dopunjuje, zamjenjuje anapleroza (gr. anaplerosis) dopunjavanje, zamjenjivanje izgubljenih ili oteenih dijelova tijela i udova anapneuzija (gr. anapneusis) med. duboko disanje; oduak, odmor anapnoici (gr. ana-pneo) mn. med. sredstva koja pomau disanje, anap-noina sredstva anaprozelit (gr. ana, proselytos) onaj koji je ponovno obraen na vjeru, koji je ponovno pridobiven 7a neto anaptiza 75 anastaza anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med. ispljuvavanje, iskaljavanje, izbacivanje sluzi anaptoza (gr. an-apto objesim) utue-nost, skruenost Anapurna teko pristupaan vrh u himalajskom gorju, visok 8075 metara; pren. teko, gotovo nemogue ostvariv cilj anareja (gr. anarroia) med. penjanje sokova, osobito krvi, prema gornjim dijelovima tijela anarhija (gr. anarchia) bezvlae, stanje drutva u kojem potpuno prestaje vladavina zakona i svakog autoriteta; pren. potpun nered anarhist (gr. an-archos bez poglavara, bez voe) pristaa miljenja daje potrebno sruiti postojei dravni i drutveni poredak; ovjek koji pokuava svim moguim sredstvima, bez ikakvih obzira, sruiti postojei poredak i zavesti stanje potpunog bez-vlaa; pr. anarhistiki anarhizam (gr. an-, arche vlast) pokret koji tei ostvariti potpunu slobodu pojedinca i unititi svaku politiku vlast; osnivai: Stirner, Proud-hon, Bakunjin

anarhoidan (gr. anarchia bezvlae, eidos izgled) slian bezvlau (anarhiji) anarhoindividualizam (gr.-lat.) teza 0 otuenju ovjeka od drutva (ideolog Max Stirner), nauavanje koje svodi drutvo na slobodnog pojedinca kome ne smije biti nametnut nikakav red niti zakon anarhosindikalizam oportunistika struja u radnikom pokretu iji pripadnici smatraju da radnici mogu popraviti svoj poloaj samo trajkovima i organizacijom uzajamne pomoi 1 da se pitanjima radnikog pokreta imaju baviti samo sindikati; oni istupaju protiv toga da radnici stvore svoju proletersku stranku, kao i protiv sudjelovanja radnika u politikoj i parlamentarnoj borbi anarmonija (gr. an, armonia) glaz. v. disharmonija anartrija (gr. an-, arthron ud) 2. med. poveana disartrija, kad bolesnik govori potpuno nerazumljivo; nastaje zbog uzetosti miia za govor (jezika, grla, drijela, usana, lica kao posljedica modane kapi, progresivne i bulbarne paralize) anartrija (gr. ana, arthron ud) med. 1. nedostatak udova anartros (gr. ana, arthron ud) bezud-nik, ovjek koji je toliko debeo da mu se vie ne raspoznaju zglobovi anasarka (gr. ana na, gore, sarks meso) nakupljanje tjelesne tekuine u potkonom vezivu (koa postaje gnjecava, a nakon pritiska prstom ostaje u njoj udubina) anaseizam (gr. ana, seismos potres) geol. svojstvo potresa kod kojih se dogaaju velika vertikalna pomicanja tla anaspazmija (gr. ana-spao) med. stezanje eluca, gr eluca anastaltici (gr. ana-stello suzbijam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi anastaltian (gr. ana-stello) koji zaustavlja krv, koji sui ranu anastatian (gr. anastatikos) koji odvodi ono stoje nezdravo; koji pomlauje, koji obnavlja; prijenosni; pomou litografije prije tiskanog teksta pripremljen za novo izdanje knjige anastaza (gr. anistemi, anastasis ustajanje) ponovno ustajanje, uskrsnue; med. ustajanje iz bolesnike postelje, ozdravljanje, oporavak (rekonvalescencija); umnoavanje, prenoenje, npr. bakroreza; tisk. spremanje novog izdanja neke knjige time to se kemijskim putem (litografijom) izravno tiska iz staroga izdanja nastigmat 76 anceps anastigmat {gr. ana, stigma toka) opt. fotografski objektiv od posebno kombinirane lee koji daje slike koje sve do rubova pokazuju veliku otrinu anastigmatian (gr. ana, stigma) opt. koji daje punu otrinu slike; med. otrovidan, koji je bez poremeaja u otrini vida anastomizirati {gr. ana, stoma usta) sastaviti otvore, ua; ujediniti, spojiti anastomotici (gr. ana, stoma usta) mn. med. sredstva za otvaranje za-epljenih ua krvnih ila i dr. anastomoza (gr. ana, stoma) med. spojnica dviju krvnih ila ili dvaju ivaca; protuprirodno otvaranje krajnjih dijelova krvnih ila anastrofa (gr. anastrofe) ret. preokretanje rijei, mijenjanje mjesta rijeima, npr. "drugi neki ovjek", umjesto "neki drugi ovjek"; med. preokretanje maternice i mokranog mjehura Anat feniko-kanaanska boica ljubavi, djevica-ratnik, sestra boga Baala anatema (gr. anathema) prokletstvo, crkveno progonstvo ili prokletstvo nekog ovjeka ili stvari; iskljuenje iz crkvene zajednice; pren. proklinjanje, kletva; anathema esto it. anatema esto (lat.) neka je proklet! anatematizirati (gr. anathematizo) prokleti, baciti prokletstvo na koga ili to; iskljuiti iz crkvene zajednice anatimijaza (gr. ana-thimiasis) ispa-ravanje, dimljenje; med. podrigivanje anatocizam (gr. tokizo dajem pod kamatu, zelenaim) prav. uzimanje kamata na kamate, zelenaenje, lihva-renje; pr. anatocistiki anatolijski (gr. anatole istok) istoni; istonjaki anatom (gr. anatomikos koji ree) medicinar ih botaniar koji radi znanstvenog istraivanja ree i prouava le, odnosno biljku anatomija (gr. anatomia rezanje) znanost koja se bavi prouavanjem sastava i grade tijela ivih organizama; vjetina rezanja lea ih biljke radi znanstvenog ispitivanja; patoloka anatomija ona koja prouava sve promjene koje se zbivaju na tjelesnim organima

pri raznim bolestima; topografska, kirurka ili primijenjena anatomija ona koja prouava pojedine dijelove tijela i njihov raspored; usporedna anatomija ona koja usporeuje gradu i sastav ljudskog tijela s tijelom ivotinje anatomizirati (gr. ana-temno reem, param) parati, ralanjivati, rastavljati na sastavne dijelove; pren. prouavati u potankosti, do sitnica anatrepsis (gr. ana-trefo) med. oporavak (ili: jaanje) pomou hrane anatreza (gr. anatresis) med. otvaranje buenjem; usp. trepanacija anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med. trljanje udova; eanje koe anatripsologija (gr. ana-tribo trljam, logia) znanstvena disciplina koja se bavi unoenjem lijekova u tijelo kroz kou, tj. utrljavanjem anatriptici (lat. anatriptica) mn. sredstva za trljanje, anatriptina sredstva anatriptika (gr. ana-tribo) med. lijeenje trljanjem anatropa (gr. ana-trope preokret, okret) ret. pobijanje neijih navoda jednostavnim negiranjem; med. jako povraanje anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, obgrliti, poljubiti; voj. dovesti izmeu dvije vatre anbrinirati (fr. embrunir) slik. premazati tamnom bojom, potamniti anceps (lat.) dvostruk; dvostran; kolebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr. ancora 77 anegdota oznaka za kvantitetu jednog sloga koji moe biti dug ili kratak ancora it. ankora (tal.) glaz. jo jednom, ponovno andaluzit min. aluminijev silikat (nazvan po Andaluziji, gdje je pronaen) andamento (tal. andare ii, andamento hod) glaz. dio fuge andante (tal. andante) glaz. kao u hodu, lagano; kao imenica: djelo u laganom tempu andantino (tal.) glaz. malo laganije, umjereno andarini (tal.) mn. ljubiasti okrugli rezanci u obliku graka andosirati (fr. endosser) trg. potpisati mjenicu na poleini i time je prenijeti na drugoga andosman (fr. endossement) trg. potpis mjenice na poleini, prijenos mjenice andragacija (gr. andragathia) muev-nost, hrabrost; vrlina, estitost andrecej (gr. aner, andros ovjek, mu, oikion kua, stanite) bot. skup svih pranika u cvijetu andristi (gr. aner, andros) mn. fil. Aristotelovi sljedbenici koji su negirali besmrtnost ljudskog duha; glavni je predstavnik bio Pomponazzi (1462 1524) andro (gr. aner, andros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek (mukarac) androfag (gr. andro-fagos) ljudoder; antropofag androfob (gr. aner, fobos) onaj koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi (mukaraca) androfobija (gr. aner, fobos) strah od ljudi (mukaraca) androfonomanija (gr. aner, fonos ubojstvo, mania) med. ludilo koje tjera ljude na ubojstva andro geneza (gr. aner, gone raanje) stvaranje ovjeka, osobito prvog ovjeka; razvitak jajne stanice bez sudjelovanja enskog zametka androgin (gr. andro-gynos) dvospolac, hermafrodit; ukopljenik; slabi androginija (gr. andro, gyne ena) dvospolnost, hermafroditizam android (gr. aner, eidos lik) umjetno napravljen, pokretan ljudski lik androidan (gr. aner, eidos lik) slian ovjeku, napravljen u ljudskom obliku androkefaloid (gr. aner, kefale glava) min. kamen koji ima oblik ljudske glave ili nekoga dijela ljudskog tijela androliti (gr. aner, lithos kamen) mn. geol. okamenjene ljudske kosti andrologija (gr. aner, logia znanost) med. znanost koja se bavi prouavanjem bolesti svojstvenih mukarcima (za razliku od ginekologije) Andromaha (gr. Andromache) mit. ena najveeg trojanskog junaka Hektora, mati Astijanaksova; nakon Hektorove pogibije bila robinja Ahi-lovog sina Pira i s njim imala tri sina; Euripid i Raine napisali su istoimene tragedije andromanija (gr. andro-mania) enja za mukarcima, uspaljenost ena prema mukarcima; nimfomanija androtomija (gr. aner, temno reem) anat. rezanje ljudskog lea radi znanstvenog ispitivanja anelika (gr. angelos aneo) bot. ljekovita biljka titarka (kravojac) aneo (gr. angelos vjesnik) teol. Boji glasnik, vie bie

anegdota (gr. anekdotos neizdan) 1. spis koji, iz bilo kojeg razloga, jo nije objavljen ili namjerno nije tiskan; u novije vrijeme anegdotama se nazivaju dosad netiskani stari spisi ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet. pria o kakvom zanimljivom dogaaju; nova i kratka pria, aljiva ili duhovita priica anegertika 78 anepija anegertika (gr. an-egeiro probudim) vjetina da se obamrli povrate u ivot aneklogist (gr. an-eklogistos bez obrauna) onaj koji je osloboen polaganja rauna aneks (lat. annexus) prilog, dodatak; nastavak; sve stoje dodano ili vezano za neto . ;'(;:! zSV'.:-: '""-.:k' aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan za, pridodan, sporedan; pripremni aneksija (lat. annexio) pripojenje, pridrueni e aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili pobornik irenja drave pripojenjem tuih pokrajina anektirati (lat. annectere) pripojiti, pridruiti; aljivo: krasti, ukrasti, prisvojiti anekumena (gr. a-, an- alpha privati-vum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ nastanjena zemlja) predjeli na Zemlji na kojima se ljudi ne mogu stalno nastanjivati (npr. pustinje, movare itd.) anelektrian (gr. an-, elektron jantar) fiz. neelektrian (za tijela koja izgledaju kao da nemaju elektriciteta, npr. kovine) anematoza (gr. a-, naima krv) med. oskudno ili nedovoljno stvaranje krvi u tijelu anematurgija (gr. a-, naima krv, er-gon djelo) med. dio medicine koji prouava beskrvne operacije anemian (gr. a-, haima krv) slabokrvan, blijed, slab; pren. nesposoban za ivot anemidrija (gr. a-, haima krv, hydor voda) med. nedostatak krvne vode ili krvnog seruma, npr. kod kolere anemija (gr. a-, haima krv) med. sla-bokrvnost; bolest iji je uzrok smanjen broj eritrocita ih smanjena koliina hemoglobina u krvi anemo- (gr. anemos) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: vjetar anemobarometar (gr. anemos, barys teak, metron) sprava koja pokazuje, odnosno mjeri jainu vjetra anemobat (gr. anemos, baino idem) plesa na uetu anemofilan (gr. anemos, filos prijatelj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje vjetar oprauje, tj. oplouje) anemogaman (gr. anemos, gamos brak) bot. anemogamne biljke biljke koje se oplouju pomou vjetra, tj. kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah (pelud) anemograf (gr. anemos, grafo piem) sprava koja biljei na papir brzinu i smjer vjetra; anemometrograf anemografija (gr. anemos, grafia) opisivanje (ili: prouavanje) vjetrova anemologija (gr. anemo-logia) prouavanje vjetrova anemometar (gT. anemos, metron) sprava za mjerenje brzine kretanja, strujanja zraka, odnosno vjetra, vje-trometar a ne mome trija (gr. anemos, metria) mjerenje, vjetina mjerenja brzine i jaine vjetra anemometrograf (gr. anemos, metron, grafo) v. anemograf anemopatija (gr. anemos, pathos bol) med. lijeenje zrakom, metoda lijeenja koja se sastoji u udisanju proienog zraka anemoskop (gr. anemos, skopeo gledam, vidim) vjetrokaz, sprava koja pokazuje pravac puhanja vjetra anenergija (gr. an-energeia) nerad-nost, tromost, lijenost, nedostatak snage anenkefal (gr. a-, enkefalos mozak) med. nakaza roena bez mozga anenkefalija (gr. a-, enkefalos mozak) med. uroeni nedostatak mozga anepigraf (gr. an-, epi na, grafo piem) spis koji nema naslova anepija (gr. an-, epos rije) med. nesposobnost govorenja, nijemost anepitimija 79 Angerona anepitimija (gr. an-, epithymia pouda) psih. ugasnula sposobnost ue-nja za im aneretizija med. 1. (gr. ana, erethyzo draim) uzbuenje, uzbuenost, uz-rujanost; 2. (gr. an-, erethyzo) nedostatak razdraljivosti

anereza (gr. anairesis) ret. negiranje onoga stoje protivnik pokuao dokazati anergija (gr. an-, ergon djelo) med. izostanak alergije tamo gdje bi trebala biti (esta pojava kod tekih tuberkuloznih bolesti) aneritropsija (gr. an-, erythros crven, ops oko) med. nesposobnost oiju da vide i raspoznaju crvenu boju aneroid (gr. a-, neros teku) fiz. barometar s elastinim metalnim perom (bez ive) anervija (lat. anervia) med. uzetost, tromost ila; pr. anervian anestetici (gr. anaistheteo ne osjeam) mn. med. sredstva koja izazivaju neosjetljivost (pri kirurkim lijeenjima) anestetian (gr. an-aisthetos) koji ini neosjetljivim prema bolu, koji je bez bola, bezbolan; pren. tupoglav, neosjetljiv; - ipaljiv, nemaran, rastresen anestezija (gr. an-aisthesia) med. neosjetljivost prema bolu; pren. ravnodunost, tupoglavost; nesposobnost osjetila da prima podraaje anestezirati (gr. anaistheteo ne osjeam) med. opiti, uiniti neosjetljivim aneurija (gr. a-, neuron ivac) med. slabost (ili: malaksalost) ivaca aneza (gr. anesis) med. poputanje, olakavanje, slabljenje, npr. bolesti anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red soba u jednom nizu; voj. bona vatra anulirati (lat. filum konac, fr. fil, enfi-ler) udjenuti, udijevati; nizati, nani-zati, npr. biser; zapoeti razgovor; staviti nekoga u opasnost; voj. tui topovima po duini, s boka anfraktuozan (lat. anfractuosus) kri-vudav, vijugav; neravan; zaobilazan angarija (lat. angaria) teak posao, kuluk, kuluenje angarijacija (lat. angariatio) uporaba privatnih stvari (automobila, brodova i dr.) protiv volje vlasnika za potrebe drave, npr. za ratne svrhe angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk, obvezati na besplatan rad za dravu angairan (fr. engager) obvezan, zauzet, koji je uzet u slubu; voj. ukljuen u borbu angairati (fr. engager) obvezati, uzeti u slubu, pogaati, pogoditi, najmi-ti; pobuditi, nagovoriti, navesti, skloniti koga ili to; obeati, obvezati obe- anjem, npr. za ples; upustiti se u _= neto, pustiti se, uplesti se u borbu; angairati se zauzeti se, zauzimati < se, zaloiti se, zalagati se (za koga ili to) angaman (fr. engagement) obveziva- 4 nje, obveza, obvezatnost, npr. za ples, ; neko plaanje itd.; zalaganje, dava- ; nje u zalog; stupanje u slubu, po- i godba, najam; sluba, redovna du- "l-nost; voj. sukob, boj angelizam (gr. angelos glasnik) pokret . koji je nastao u Parizu 1948. kao re- ; akcija na egzistencijalizam i sline pokrete; oslanja se na nauavanje Katolike crkve o anelu uvaru koji svakog ovjeka prati kroz ivot i : upravlja njegovim djelima angelus (lat.) aneo; molitva uz veernja i jutarnja zvona (kod rimokatolika; zapoinje rijeima: Angelus Do-mini nuntiavit Mariae /lat./ Aneo Gospodnji navijestio Mariji...); jutarnje i veernje zvonjenje kod katolika; v. Ave Maria Angerona (lat.) starorimska boica utnje (prikazivana je s prstom na stisnutim usnama; slavili su je na dan 21. prosinca, a ime joj se izvodi od "ab angerendo", tj. od podizanja Sunangiektazija 80 angostura-kora ca, jer nakon najkraeg dana u godini Sunce opet poinje svoj uspon angiektazija (gr. angeion posuda, ek-tasis rastenje) med. proirenje krvnih ila angiitis (gr. angeion posuda) med. upala krvnih ila; angitis angina (lat. angere suziti, stijesniti, angina) med. grlobolja, upala krajnika ili drijela angina pectoris it. angina pektoris (lat.) med. stezanje i jaki bolovi u predjelu srca; pektoralna angina angiografija (gr. angeion posuda, gra-fo piem) fiziol. opis krvnih ila; prouavanje krvnih ila ili odnosa tekuina u ljudskom tijelu angiokarp (gr. angeion posuda, kar-pos plod) bot. plod zatvoren u plodi-te i biljka s takvim plodom angiologija (gr. angeion posuda, logia znanost) fiziol. angiografija angiom (gr. angeion posuda) med. pje-ga ih izraslina na koi ih sluznici zbog nenormalnog mnoenja i irenja krvnih ili limfnih ila angioneuroza (gr. angeion posuda, neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila angiopatija (gr. angeion posuda, pa-thos bol) med. opi naziv za sve bolesti krvoilnog sustava

angiosarkom (gr. angeion posuda, sarx meso) med. rak krvnih ila angiospazam (gr. angeion posuda, spasmos gr) med. gr krvnih ila angiosperme (gr, angeion posuda, sperma sjeme) bot. kritosjemenjae, biljke ije su sjemenke zatvorene u plodite angiostenoza (gr. angeion posuda, ste-nos tijesan, uzak) med. suavanje (ili: stjenjavanje) krvnih ila angioteniear* ^gr^. angeion, teino zateem) koji j : u vezi sa zatef mtou krvnih ila angiotomija (gr. angeion posuda, tem-no reem) med. rezanje, operacija krvnih ila angitis (gr. angeion) med. v. angiitis anglaise it. anglez (fr.) ivahan engleski ples u dvoetvrtinskom i troetvr-tinskom taktu anglicizam (lat. anglicismus) engleska rije koja je ula u neki drugi jezik i udomaila se u njemu; odreena osobina engleskog jezika prenesena u neki strani jezik; osobitost engleskog jezika anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti, uiniti engleskim Anglikanska crkva engleska protestantska dravna Crkva Angloamerikanac Amerikanac engleskog podrijetla anglofil (lat. Anglia, gr. filos prijatelj) prijatelj svega to je englesko: politike, kulture, jezika itd. anglofob (lat. Anglia, gr. fobos strah, bijeg) neprijatelj svega to je englesko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji Engleza i njihovog kulturno-politi-kog utjecaja anglofobija (lat. Anglia, gr. fobos) strah od Engleza ili mrnja prema Englezima angloman (lat. Angila, gr. mania strast) pretjeran ljubitelj svega to je englesko anglomanija (lat. Anglia, gr. mania strast) pretjerano oduevljenje Englezima i svime to je englesko angora odlina vuna koja se dobiva od angorske koze i oplemenjenog angor-skog zeca; ima tanka i duga vlakna svilenkasta sjaja angosciosamente it. angojozamente (tal.) glaz. v. angoscioso angoscioso it. angojozo (tal.) glaz. brino, bolno angoitura-kora gorka kora jedne ju-noamerike biljke, nazvana po gradu Angosturi, upotiebljava se kao lijek angster 81 animalizacija protiv povratnih groznica; sada se upotrebljava i za pripremanje vrste gorkog likera angster (tal. anguistara, lat. angus-trum) visoka boca ili vr za pijenje s uskim grliem angul (lat. angulus) ugao, kut angularan (lat. angulus ugao, angularis) uglat angulemka (fr. prema Angouleme, glavni grad zapadnofrancuske pokrajine Charente) vrsta vrlo kvalitetne jabuke angusta (lat.) glaz. jedan registar na orguljama angustacija (lat. angustatio suavanje) med. neprirodno suavanje krvnih ila u ljudskom tijelu anhedonija (gr. an ne, hedone radost) med. izostanak uitka pri pojavama koje u normalnim - prilikama izazivaju taj osjeaj anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko udisanje zraka, dahtanje, zadiha-nost anhengsl (njem. Anhngsel) privjesak (na satu, na narukvici i si.); pren. prirepina, prirepak, priipetlja anhidrian (gr. an-, hydor voda) kern, slobodan od vode, kojem je oduzeta voda, npr. soli i oksidi anhidrid (gr. an-, hydor voda) kern, spoj kisika s nekim elementom, bez vodika, ali koji izloen vodi apsorbira, upija vodik i postaje kiselinom anhidrija (gr. anhydria) bezvodnost, nestaica vode, sua, anidrija anhidrit (gr. an-, hydor voda) kern, sumporno-kiselo vapno kojem je oduzeta voda anhidroza (gr. an ne, hidros znoj) nemogunost pravilnog izluivanja znoja anidrija (gr. anydria) v. anhidrija anidroza (gr. an-, hidros znoj) med. potpun izostanak izluivanja znoja zbog nedostatka lijezda znojnica anihilacija (lat. annihilatio) ponitavanje, ukidanje, opovrgavanje anihilirati (lat. annihilare) ponititi, ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati anil (ar. an-nil, p. anil) bot. biljka od koje se pravi anilin, raste u Indiji anilan (lat. anilis) bapski

anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aromatino ulje, slui za pripremanje razliitih lijepih, tzv. anilinskih boja; dobiva se od anila anilitet (lat. anilitas) bapska starost, bapsko ponaanje anilizam (ar. an-nil) med. trovanje anilinom anima (lat.) dua, duh; anima mundi (lat.) fil. dua svijeta; animarum di-es (lat.) dan sjeanja na mrtve u Katolikoj crkvi, Svi sveti anima candida it. anima kandia (lat.) bijela dua, tj. potenjak Anima tota in toto et quolibet totius parte it. anima tota in toto et kvo-libet totius parte (lat.) Dua je itava u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Gi-ordano Bruno) animacija (lat. animatio) oivljavanje, oivljenje, davanje due; ivost, i-1 votna svjeina; vatrenost, estina, ljutnja; trenutak od kojega se zametak u utrobi smatra ivim animal (lat.) ono to je ivo; ivotinja animalan (lat. animalis) ivotinjski; animalna hrana meso, mbjeko, jaja itd. animalije (lat. animalia) mn. ivotinjska tijela; jela od mesa; supr.: vege-tabilije animalist (lat. animal ivotinja) umj. umjetnik (slikar ili kipar) koji slika ili izrauje ivotinje animalitet (lat. animalitas) ivotinj-stvo, ivotinjska priroda animalizacija (lat. animalisatio) pretvaranje hrane u ivotinjsku tvar, grau; poivotinjenje; proces ani-malizacije pretvaranje anorganskih animalizam 82 aniverzarija tvari u tijelu; nain prehranjivan]a tijela animalizam (lat. animalis) ivotinjska priroda; posebno potovanje svih ili samo nekih ivotinja animalizirati (lat. animalisare) zool. hranjivu tvar koju u sebi sadri hrana pretvoriti, u probavnim organima, u tvari ivog tijela; pamuk prilagoditi tako da se moe bojiti kao vuna; pren. poivotinjiti, poivotinja-vati animalkula (lat. animalculum ivotinjica) mn. zool. mikroskopske ivotinjice, osobito tobonje sjemene stanice (animacula spermatica) animalkulisti (lat. animalcula ivotinjice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i XVIII. st. koji su bih pristae animal-kulizma animalkulizam (lat. animalculum) zool. staro nauavanje da se ivotinjski zametak sastoji od mikroskopski sitnih sjemenih stanica animatizam (lat. anima dua) nauavanje i vjerovanje daje sve to postoji ivo (kod primitivnih naroda) animato (tal.) glaz. ivahno, oivljeno, oduevljeno animator (lat. animare oiviti, zadah-nuti ivotom) crta ekstremnih, tj. poetnih i zavrnih pokreta u crtanom filmu; poticatelj, onaj koji potie mase za kulturne i kulturnoza-bavne djelatnosti (animator kulture); usp. fazer animi causa it. anima kauza (lat.) zbog zadovoljstva, radi duevne naslade animirati (lat. animare) dati duu ili duh, oiviti; potaknuti, ohrabriti, pobuditi, odueviti, zagrijati animist (lat. anima duh, dua) fil. pristaa animizma animizam (lat. anima dua) fil. 1. veoma raireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju dua i duhovnih sila u prirodi; 2. metafiziko shvaanje due i duhovnoga kao ivotnog naela o kojem zavisi svaka tjelesna djelatnost; 3. vjerovanje u duhove animo (lat. animus duh, dua) prav. s promiljajem, s namjerom animoso it. animozo (tal.) glaz. srano, hrabro, ivahno animozan (lat. animosus strastan) ozlojeen, ogoren, srdit, razdraen, neprijateljski animoznost (lat. animosus) strastve-nost; ljutina, ogorenost, mrnja, srdba; razdraenost, estina; neprijateljsko raspoloenje prema komu ili emu animus (lat.) prav. namjera; uno animo (lat.) jednoduno, slono animus injurandi (lat.) prav. namjera nanoenja uvrede, poruge animus nocendi (lat.) prav. namjera nanoenja tete anion (gr. anienai penjati se) kod elek-trolize: sastojak elektrolita koji se pojavljuje na anodi (Faradavev naziv za elektronegativni dijeli); supr.: ka-tion aniridija (gr. an-iris arenica) med. nedostatak arenice u oku anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice titarki iji se osueni plodovi upotrebljavaju kao dodatak kruhu i opojnim piima, osobito rakiji (anisova-a)

anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka iji se plod upotrebljava kao zain, kao dodatak lijekovima i kao lijek protiv kalja anisokorija (gr. anisos nejednak, kora zjenica) med. nejednakost zjenica kod iste osobe anisovaa (lat. anisum) rakija u koju je radi mirisa dodan osuen plod ani-sa aniverzarija (lat. anniversarium) godinjica, godinjica proslava i dr. anizeta 83 anoda anizeta (fr. anisette) rakija zainjena anisom, liker od anisa anizokorija (gr. a-, isos jednak, kore zjenica) med. nejednakost zjenica anizokromija (gr. a-, isos, chroma boja) med. nejednakost bojenja crvenih krvnih zrnaca anizometrian (gr. an-, isos jednak, metron mjera) neravnomjeran anizometropija (gr. a-, isos, metron, ops vid) med. nejednaka sposobnost oiju za prelamanje svjetlosti anizotropan (gr. a-, isos, tropos okret) koji u razliitim smjerovima ima drukija svojstva (kristali, npr. islandski kristal) anizurija (gr. an-, isos, uron mokraa) med. nejednako izluivanje mokrae anker (lat. ankora brod. sidro, kotva ankeser (fr. encaisseur) port, veoma vrst i otporan boksa, tj. onaj koji moe primiti i podnijeti mnogo udaraca anketa (lat. inqusita, fr. enqute) organizirano istraivanje pomou ispitivanja pojedinaca; osobito: komisija (anketna komisija) koju bira parlament, vlada ili neka ustanova i koja prikuplja najpotrebnije i stvarne podatke na osnovi kojih bi se mogao donijeti zakon, odluka i si. ankiloblefaron (gr. ankylos iskrivljen, zamren, blefaron vjea) sraslost vjeda ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa jezik) med. djelomina ili potpuna sraslost jezika ankilometar (gr. ankylos zakrivljen, metron) sprava za mjerenje zakrivljenosti ankiloza (gr. ankylos zakrivljen) med. ukoenost i sraslost zglobova ankoneji (gr. ankon lakat) mn. anat. runi miii opruai anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, gr. lyo oslobaam) sredstva (lijekovi) za otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih osjeaja itd. ankvirirati (lat. anquirere) prav. povesti sudsku istragu; traiti (ili: predlagati) kaznu ankvizicija (lat. anquisitio) prav. pred-laganje kazne anlaser (njem. anlassen putati u rad, pustiti u rad, Anlasser) teh. pokreta, ureaj za pokretanje nekog stroja; starter anlevaa (fr. enlevage) skidanje oteene slike s platna na kojem je bila radi prenoenja na novo platno Anna Perenna (lat.) starorimska boica nove godine, tj. dugog i sretnog ivota anni currentis it. ani kurentis (lat.) tekue, ove godine; anno currente anni futuri (lat.) idue, sljedee godine anni praecedentis it. ani preceden-tis (lat.) prole godine anni praesentis it. ani prezentis (lat.) ove godine anni praeteriti it. ani preteriti (lat.) v. ani praecedentis anno (lat. ablativ od annus) godina; an-nus ecclesiasticus it. anus eklezijas-tikus (lat.) crkvena godina; annus intercalaris it. anus interkalaris (lat.) prijestupna godina; annus com-munis it. anus komunis (lat.) obina, neprijestupna godina; annus curens it. anus kurens (lat.) tekua godina; annus solaris (lat.) sunana, obina julijanska godina; annus ciulis (lat.) graanska godina, od 1. sijenja do 31. prosinca anno (lat.) godine, u godini anno ante Christum it. ano ante Hri-stum (lat.) godine prije Krista, prije Kristova roenja anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati plemstvo, plemiku titulu; oplemeniti anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie) fiz. put kojim elektrina struja naanodija 84 anor ganogiozij a puta pozitivni pol i ulazi u elektrolit na svome putu prema negativnom polu (Faraday); pozitivni pol, supr.: katoda; usp. elektroda anodija (gr. anodia) nevezan, nesli-kovit nain govora anodin(um) (gr. an-, odyne bol, lat. anodinum) med. sredstvo za ublaavanje bola i za uspavljivanje anodinija (gr. an-, odyne bol) med. bezbolnost, neosjeanje poroajnih bolova

anodonti (gr. an-, odus) mn. zool. sisavci bez zuba anofeles (gr. anofeles nekoristan, kodljiv) med. komarac malariar (jedini prijenosnik malarije kod ovjeka) anoftalmija (gr. an-, ofthalmos oko) med. nedostatak oiju, sljepilo anogen (gr. ano navie, gignomai postati) prid. geol. za stijene: stijene iji je materijal nastao kretanjem odozdo prema gore, tj. eruptivne stijene; suprotno: katogen anogranologija (gr. an-, Organon, logia) znanost koja se bavi prouavanjem anorganske, tj. mrtve prirode, osobito minerala anoksija (gr. an ne, oksigen) potpun nedostatak kisika u krvi i tkivima; usp. hipoksija anomalan (gr. anomalos) neredovit, nepravilan, suprotan pravilu, koji odstupa od pravila, neobian anomalija (gr. anomalia) nepravilnost, odstupanje od pravila ili zakona, izuzetnost, neredovitost, neobinost; astr. nepravilnost u kretanju planeta anomalistiki (gr. anomalos) nepravilan, koji se razlikuje od pravila, suprotan pravilu anomalologija (gr. anomalos nepravilan, logia) gram. disciplina koja se bavi nepravilnostima u jeziku; usp. anomalon anomalon (gr. anomalon) gram. nepravilni glagol anomeomerija (gr. an-, omos slian, istovrstan, meros dio) sastavljenost od neistovrsnih dijelova anomian (gr. anomos) nezakonit, neuredan, zloinaki anomija (gr. anomia) bezakonje, nezakonitost, neobuzdanost anominacija (lat. annominatio) ret. namjerno izjednaavanje rijei, stavljanje jedne uz drugu dviju rijei koje glase jednako ili slino, a imaju razliito znaenje, npr.: Tiina je postala jo tia; paronomazija anomizam (gr. a-, nomos zakon) v. an-tinomizam anonaran (lat. annonarius itni) koji se tie prometa i dobivanja ita, itni, npr. anonarni zakoni anoniman (gr. anonymos) bezimen, bez potpisa, nepotpisan; nepoznat anonimno drutvo trg. bezimeno dioniko drutvo anonimnost (gr. anonymos) bezime-nost, nepoznatost; anonimus (lat. anonymus) nepoznati, nepotpisani, pisac koji objavljuje svoja djela bez potpisa anonsa (fr. annonce) oglas, objava anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare) oglasiti, oglaavati, objaviti, objavljivati anopsija (gr. an ne, odnosno, ano gore, ops oko) sljepoa; kiljavost (prema gore) anorak (eskim.) eskimska bluza s ka-pucom anorganizam (gr. an-, organon) neiva ili mrtva priroda anorganogeneza (gr. an-, organon, gignomai) znanost o nastanku neive (anorganske) prirode anorganognozija (gr. an-, organon, gnosis) znanost o poznavanju neivoga anorganografij a 85 antanaklaza anorganografij a (gr. an-, organon, grafia) poznavanje kamenja, opisivanje kamenja anorganski (gr. an-, organon) neiv, mrtav; nesposoban za fizioloke i psiholoke funkcije; koji nema organa za disanje, primanje hrane itd.; koji je bez ivota; kem. koji ne ulazi u sastav organskih tijela; nastao bez djelovanja ivotnih sila; anorganska kemija dio kemije koji se bavi nastajanjem anorganskih spojeva anorhija (gr. an-, orchis sjemenik, testis) nedostatak sjemenika, testisa anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo) nepravilan, koji odstupa od pravila, zakona, obiaja anostoza (gr. an bez, osteon kost) nepostojanje ili nestajanje kostiju anotacija (lt. annotatio) napomena, primjedba, biljeka; objanjenje; popis zaplijenjenih stvari; adnotacija anotirati (lat. annotare) v, adnotirati anozmija (gr. anosmia) med. djelomino ili potpuno neosjeanje mirisa anpatman (fr. emptement) slik. slikanje debelim slojem boja anrajser (njem. Anreisser) obiljea; radnik metalne struke koji obiljeava mjere radi adjustiranja (prenoenja crtea na materijal)

ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup, zajednica; sklad, slaganje, sloga; an-sambl-igra zajednika igra vie glumaca (suprotno: solo-igra); ansambl-partije glaz. operne partije u kojima pjeva vie od etiriju glasova ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. nasip, bedem, pojas nekog utvrenja, vanjski dijelovi neke tvrave; lov. opkoljavanje divljai, ograeno zemljite ansilaa (fr. silo, ensilage) stavljanje ita u spremnice (silose) radi uvanja aner (fr. enchre) trg. bolja ponuda na javnoj prodaji; podizanje cijene, po-skupljivanje, poskupljenje anlus (njem. Anschlusz) prikljuenje, pripajanje, pripojenje (osobito aneksija Austrije Njemakoj koju je 1938. izvrila nacistika Njemaka) antendig (njem. anstndig) uljuen, pristojan antrajher (njem. Anstreicher) soboslikar antrengati se (njem. anstrengen) naprezati se; suvie se muiti ant- (gr. anti) predmetak u sloenica-ma sa znaenjem: protu- (npr. antagonizam); usp. anti antablman (fr. entablement) arhit. obrub na vrhu stupa, opivnica pod krovom antabus (gr. anti protiv, engl, bust pijanevanje) sredstvo za odvikavanje od alkohola (naziv je dao danski lijenik Jacobsen) antacidi (gr. anti, lat. acidum kiselina) mn. med. sredstva protiv kiseline, osobito protiv kiseline u elucu antafroditian (gr. anti, Afrodite), koji smanjuje spolni nagon antagonist (gr. antagonistes) protivnik, suparnik antagonizam (gr. antagonismos opreka) oprenost; suparnitvo; suprotna tenja, djelovanje u suprotnom smislu, suprotnost; neprijateljstvo; borba . , - , antagonizirati (gr. ant-agonizomai boriti se protiv, natjecati se) biti u opreci s nekim ili neim, raditi suprotno, boriti se protiv koga ili ega antalgici (gr. anti, algos bol) mn. med. sredstva za ublaavanje bola antalgian (gr. anti, algos bol) koji ublauje, uminjuje bol antanagoga (gr. anti, an-ago vodim protiv) ret. odbijanje optube i vjeto izvedeno optuivanje onoga koji ju je podigao antanaklaza (gr. anti, anaklasis uz-gon) ret. ponavljanje iste rijei u druan tanta 86 Antej gom ili suprotnom znaenju, npr. taj ovjek je nikakav ovjek antanta (fr. entendre, entente) smisao, znaaj, znaenje, npr. neke rijei; sloga, sporazum; Velika Antanta savez Rusije, Francuske i Engleske koji je 1914. uao u rat protiv Njemake i Austro-Ugarske; Mala Antanta savez izmeu Jugoslavije, ehoslovake i Rumunjske, sklopljen nakon Prvog svjetskog rata radi uvanja i odravanja stanja stvorenog ugovorima o miru, osobito u srednjoj Europi i na Balkanu; entente cordiale it. anatant kordijal (fr.) srdaan sporazum, ugovor o prijateljstvu, osobito u politici antapodoza (gr. anti, apo-didomi predati; iznijeti, izloiti) poet. dodavanje pouke prii; med. ponovni napadaj groznice antapoplektici (gr. anti, apo, plesso udaram) mn. med. sredstva protiv modane kapi antapoplektian (gr. anti, apo, plesso udaram) koji slui kao lijek protiv modane kapi antarktian (gr. antarktikos) zem. koji lei nasuprot Sjevernom polu, tj. juni, koji lei na Junom polu Antarktika (gr. anti, arktos sjever, antarktikos juni) zem. podruje Zemlje oko Junog pola antartes (gr. antarkein biti komu premac) grki partizan, borac u EAM-u antartritici (gr. anti, arthron zglob) mn. med. sredstva protiv zglobobo-lje antartritian (gr, anti, arthron zglob) koji slui kao lijek protiv zglobobo-Ije, koji lijei zglobobolju antastmatian (gr. anti, asthma) med. koji slui kao lijek protiv astme antatrofian (gr. ant-, atrofos neuhranjen) med. koji pomae kao lijek protiv slabljenja zbog oskudne hrane ante (lat.) prijei, prije; pred, ispred, naprijed ante anno... (lat.) prije godine... ante Christum natum it. ante Hris-tum natum (lat.) prije Kristova roenja

ante diem (lat.) prije vremena, prije suenog dana ante festum (lat.) prije sveanosti, tj. prerano; usp. post festum anteakt (lat. anteactum) prijanje djelo, prijanji in antecedencija (lat. antecedentia) ono to prethodi, prethodnost; fil. antecedencija konzekvencija = uzrok posljedica, subjekt predikat, itd. antecedencije (lat. antecedentia) mn. prijanje injenice, prijanji dogaaji ili odnosi; prijanji ivot antecedens (lat. antecedens) prethodnik, pretea; prijanji dogaaj; gram. prethodni slog antecedirati (lat. antecedere) prethoditi, ii naprijed; pretei, pretjecati, nadmaiti, nadmaivati antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik, putovoa; uitelj, prethodnik u nekom poslu ili zvanju anteci (gr. ant-, oikos kua) mn. zem. stanovnici pod istim podnevnikom i na istoj udaljenosti od polutnika, a na suprotnim Zemljinim polutkama antedatirati (lat. ante, datum) umjesto dananjeg datuma staviti na pismo ili spis raniji datum; antidatirati antediluvijci (lat. ante, diluvium potop) mn. pretpotopni ljudi antediluvijski (lat. ante, diluvium potop) pretpotopni; supr.: postdiluvij-ski antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog vijenca kod antikih graevina antefleksija (lat. anteflexio) med. sa-vijenost naprijed, npr. maternice Antej junak u starogrkoj mitologiji, sin Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi dok se doticao zemlje, svoje majke (Geja = boica zemlje); udavio ga je Heraklo podigavi ga uvis antejustinijansko pravo 87 anthipofora antejustinijansko pravo rimsko pravo prije cara Justinijana antelogij (lat. ante, gr. logos govor) predgovor antelokvij (lat. ante, loquor govorim) predgovor; pravo nekoga da prvi govori anteludij (lat. ante-ludium) predigra antemeridijanski (lat. antemeridianus) prijepodnevni antemion (gr. anthemion) cvijet; arhit. puast zavijutak na jonskim stupovima antemurale christianitatis it. ante-murale kristijanitatis (lat.) "predzie kranstva", naziv za Hrvatsku, Maarsku i Poljsku u doba turskih osvajanja u 16. st. antena (lat. antenna) metalna naprava za odailjanje i primanje elektromagnetskih valova; zool. ticalo u kukaca antenagij (lat. antenagium) prav. prvenstveno pravo prvoroenog djeteta antenat (lat. ante, natus roen) prvo-rodeni; predak, pradjed anteniforman (lat. antenniformis) u obliku ticala, kao ticala Antenor jedan od uglednijih Trojanaca koji je predlagao da se Grcima vrati Helena kako bi se izbjegao rat; kasnije: trojanski izdajnik (pomagao Grcima izai iz drvenog konja za to su mu oni poklonili slobodu); osnovao grad Patavium (dananja Padova) antenupcijalni (lat. antenuptialis) predsvadbeni, predbrani anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret. opovrgavanje prigovora koje je govornik sam sebi uinio antependij (lat. ante pred, ispred, pen-dere visjeti) u Katolikoj crkvi: pre-kriva prednje strane oltara, predol-tarnik antepenultima (lat.) gram. trei slog od kraja rijei ulijevo antepileptian (gr. anti, epileptikos) med. koji pomae protiv padavice anteponirati (lat. ante-ponere) staviti ispred, pretpostavljati, pretpostaviti, dati (ili: davati) prednost antepozicija (lat. antepositio) stavljanje ispred, davanje prednosti, pretpostavljanje antera (gr. anthera) bot. pranica antere (gr. antheros) mn. bot. pranici, muki spolni dijelovi cvijeta anteridija (gr. antheros) bot. muki spolni organ kod bescvjetnica anteriora (lat.) mn. prijanji dogaaji, prijanji ivot, prolost anteriores (lat.) mn. prethodnici; preci; suprotno: posteriores anterioritet (lat. anterioritas) prethodnost, prethodenje, prednost u vremenu; prioritet anterotici (gr. ant-erotikos) mn. med. sredstva za smanjivanje spolnog nagona anterotina sredstva med. v. anterotici

antestacija (lat. antestatio) prav. pozivanje za svjedoka Antesterije (gr.) mn. svetkovine u ast bogu Dionizu starih Atenjana; slavile se u mjesecu antesterionu (veljaaoujak); Leneje antestirati (lat. antestari, ante-testari) prav. pozivati koga za svjedoka prije podnoenja tube sudu anteza (gr. anthe cvijet) bot. cvjetanje, doba cvjetanja anthelik (gr. ant, helix, helikos zavi-nut) vijuga, zavoj usne koljke anthelmintici (gr. anti, helmins, hel-minthos glista) mn. med. sredstva protiv glista; pr. anhelmintian anthiperidrotik (gr. anti, hyper nad, iznad, preko, hidros znoj) med. sredstvo protiv prekomjernog znojenja nogu anthipofora (gr. anti, hypo-fero snositi) ret. navoenje i nabrajanje priAats 88 antiki govora da bi se kasnije jedan po jedan opovrgavali Anti plemenski savez istono od rijeke Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slavenima upali su u Bizant; sredinom 6. st. potueni od Avara anti- (gr. anti) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: protiv, prema, iza, mjesto, umjesto antiabolicionist (gr. anti, lat. abolitio ukidanje) protivnik ukidanja neega, osobito ropstva, prostitucije itd. antiadijaforist (gr. anti, a-, diaforos razliit) protivnik moralne ravnodunosti.; usp. adijaforist antiaditis (gr. antias krajnik) med. upala krajnika antialkoholiar (gr. anti, ar. al-koh-hlu) protivnik pijenja alkoholnih pia, trezvenjak antianafilaksija (gr. anti, ana, filaggo uvam, branim) med. neosjetljivost prema anafilaksiji antianeks (lat. anti, apex) astr. toka na nebu od koje se vri kretanje; suprotno: apeks antianeksionist (gr. anti, lat. annexio) protivnik aneksije antiaristokrat {gr. anti, aristokrati-kos) protivnik plemstva, neprijatelj aristokracije antiartritian (gr. anti, arthron zglob) med. koji slui protiv upale zglobova antiastenian (gr. anti, a-, sthenos jaina, snaga) med. koji poveeva ivotnu snagu, koji slui protiv slabosti antibaby it. antibeibi (engl.) kemijska sredstva koja sprjeavaju zaee, trudnou {antibaby-pilule) antibakhej (gr. anti, Bakhios) poet. v. palimbakhej antibarbarus (gr. anti, barbaros ne-grki, tuinski) knjiga koja nauava kako treba izbjegavti grube jezine pogreke, tzv. barbarizme; istunac u jezinom pogledu; protivnik uporabe stranih rijei antibiotini (gr. anti, bios ivot) koji je protiv ivota, koji unitava ivot, koji ubija antibiotik (gr. anti, bios ivot) sup-stanca biolokog podrijetla koja sprjeava razvijanje nekih klica i ubija ih; u antibiotike spadaju, pored ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od nekih vrsta gljivica, osobito: aureo-micin, penicilin, streptomicin, kloro-micetin i dr. antiborejski (gr. anti, boreios sjeverni) okrenut prema sjeveru anticiklona (gr. anti, kyklos krug, kruno kretanje) meteor, podruje visokog atmosferskog tlaka; naziv po tome to se u podruju visokog tlaka javljaju meteoroloke pojave suprotne onima u podruju niskog tlaka (ciklona) anticipacija (lat. anticipatio primanje unaprijed) uzimanje unaprijed, predujam na robu; stvaranje suda ili dobivanje predodbe o neemu unaprijed; fil. po Kantu: anticipacija zamje-ivanja je osnovni stav istoga razuma; ret. pravodobno onemoguavanje protivnikovog prigovora anticipando (lat.) unaprijed, u obliku predujma; prije vremena anticipirati (lat. anticipare) unaprijed uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti (ili: primati); predujmiti, predujmlji-vati; dobiti predodbu ili stvoriti sud o neemu unaprijed anticirkumpolarne zvijezde (gr. anti protu, lat. circum naokolo, gr. polos os) zvijezde koje krue blizu junog nebeskog pola, te ih stanovnici sjeverne Zemljine polukugle ne mogu vidjeti

antiki (lat. anticus, antiquus) stari, starinski, starovremeni, drevni, starog kova; po starinskom ukusu; koji potjee iz starog vijeka, osobito iz antidaktil 89 antifraza vremena starih Grka i Rimljana; pren. rijedak antidaktil (gr. anti, daktylos prst) metr. v. anapest antidatirati (gr. anti, lat. datum) v. ante datirati anti demokratski (gr. anti, demokra-tikos) koji je protiv vladavine naroda, protiv demokracije antidetonator (gr.-lat.) sredstvo koje se dodaje pogonskim gorivima kako bi se sprijeile prerane eksplozije u motorima s unutarnjim izgaranjem antidigeza (gr. anti, diexeimi prikazati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog dogaaja ili stvari od strane protivnika, dogaaj ili stvar promatrana s protivnike strane; usp. diegeza antidijabetik (gr. anti, diabetes eerna bolest, diabaino prolazim) med. lijek protiv eerne bolesti antidinastian (gr. anti, dynastes vladar, vlastodrac) neprijateljski raspoloen prema vladajuem domu antidinici (gr, anti, dyne vrtlog, okretanje) mn. med. sredstva protiv nesvjestice; antidinina sredstva antidizenterici (gr. anti, dysenterikos proljev, griza) mn. med. lijekovi koji slue protiv proljeva (grize) antidot (gr. antidoton) med. sredstvo, lijek protiv ega, protuotrov; pren. protusredstvo antidotarij (gr. antidoton protusredstvo) knjiga o lijekovima; farmakopeja antidramatski (gr. anti, drama) koji je u suprotnosti s dramskim zakonima i pravilima antiemetici (gr. anti, emeo povraam) mn. med. sredstva protiv povraanja; antemetici antiemetian (gr. anti, emeo povraam) koji suzbija nagon za povraanjem antiepileptici (gr. anti, epilepsia) mn. med. sredstva protiv padavice, epilepsije, pr. antiepileptian antiestetian (gr. anti protu, aistha-nomai osjeam, zamjeujem) suprotan pravilima estetike, koji se protivi pravilima estetike antieutanazist (gr. anti, eu dobro, thanatos smrt) protivnik eutanazi-sta antifebrilan (gr. anti, lat. febris groznica) med. protugroznini antifebrilije (gr. anti, lat. febris groznica) med. lijekovi protiv groznice antifebrin (gr. anti, lat. febris groznica) farm. sredstvo protiv groznice, antipirin antifermenti (gr. anti, lat. fermentum) med. fermenti koji svojim utjecajem ponitavaju djelovanje drugih ferme-nata antiflebotomist (gr. anti, fleps ila, temno reem) med. protivnik lijeenja putanjem krvi antiflogistici (gr. anti, flox plamen) 2. mn. med. lijekovi protiv upale antiflogistian kem. v. antiflogistici 1.; med. koji ublaava upalu ili groznicu; v. antiflogistika 2 antiflogistiari (gr. anti, flox) mn. kem. pristae antiflogistike; med. lijenici koji u lijeenju svih bolesti upotrebljavaju antiflogistina sredstva antiflogistika (gr. anti, flox, fiogos plamen) 1. kem. teorija fr. kemiara Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv. flogistiku teoriju o postojanju neke hipotetine tvari koja pri sagorijevanju tijela ne sagorijeva; usp. flogi-ston antifon (gr. anti, fone) otpjev; spravica od gume koja se stavlja u ui da bi se onemoguilo dopiranje suvie jakih umova i buke antifonija (gr. anti, fone glas) logika proturjenost, besmislica; takoer: otpjev antifraza (gr. anti, frasis govorenje) retorika figura koja se sastoji u toantifriz 90 antiklinala me da se jedna rije upotrebljava u smislu koji je potpuno suprotan njezinom osnovnom znaenju, npr.: "To bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo ludo" antifriz (gr. anti protu, engl. freeze zamrzavati) teh. sredstva za sprjeavanje zaleivanja mehanizama pri niskim temperaturama antiftizici (gr. anti, fthisis suica) mn. med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antiftizian antigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik, neprijatelj Francuza (jezika, kulture, politike itd.)

Antigona (gr.) jedna od junakinja starogrke tragedije, ki kralja Edipa i Jokaste, utjelovljenje bezgranine sestrinske ljubavi; zajedno sa svojim zarunikom Hemonom zavrila tragino antihektici (gr. anti, hektikos suiav) mn. med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antihektian antihelmitici (gr. anti, helmins, hel-minthos glista) mn. med. v. antihelmitici antihemoragian (gr. anti, haima krv, regnvmi probijam) med. koji slui kao lijek protiv ikljanja krvi antihemoroidalan (gr. anti, haima, rheo curim) med. koji slui kao lijek protiv uljeva, hemeroida antihipnotici (gr. anti, hvpnos san) mn. med. sredstva protiv bolesnog nagona za spavanjem; pr. antihip-notian antihistaminici mn. sredstva (lijekovi) za sprjeavanje djelovanje histami-na kod alergijskih bolesti (nefener-gan, antistin) antihreza (gr. anti, chresis uporaba) prav. ugovor o zalogu na osnovi kojega vjerovnik ima pravo upotrebljavati predmet primljen u zalog antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tlo) mn. zem. oni koji ive na istom stupnju zemljopisne irine, samo na suprotnim stranama polutnika antiinkrustator (gr. anti, lat. incrus-stare dobiti koru) naprava koja uva parni kotao od stvaranja kamenca antiinokulist (gr. anti, lat. inoculare cijepiti) protivnik cijepljenja (kalemljenja) antika (lat. antiquus stari) kultura i filozofija klasine starine; umjetnost i vlastiti ideal starih klasinih naroda, Grka i Rimljana; predmet stare umjetnosti; pren. umjetnika rijetkost antikahektian (gr. anti, kakos lo, exis svojstvo, stanje) med. koji slui kao sredstvo za popravljanje loih tjelesnih sokova koji izazivaju slabljenje antikankroza (gr. anti, lat. cancer rak) mn. med. sredstva protiv bolesti raka antikariozan (gr. anti, lat. cariosus pokvaren, truo) med. koji slui kao lijek protiv razjedanja kostiju antikataralije (gr. anti, katarroos ) mn. med. sredstva protiv kalja antikategorija (gr. anti-katerogeo) prav. protutuba antikatoda (gr. anti, kathodos put nanie) fiz. elektroda u rentgenskom ureaju, namjetena je u cijevi i na nju padaju katodne zrake te se time dobivaju snanija djelovanja antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji je protiv katolike vjere Antikleja (gr.) Odisejeva majka; umrla je od alosti za sinom mislei da je poginuo antiklimaks (gr. anti, klimax stube; postupnost u izrazu) ret. prelaenje od jae predodbe na slabiju tako da se prava postupnost i ne vidi, npr.: "Ako smo veliki, veliki smo svuda, na prijestolju, u palai, u kolibi" antiklinala (gr. anti, klino naginjem se, sputam se) geol. poloaj slojeva antikoagulans 91 anti liberalizam koji su naslonjeni jedni na druge tako da ine hrbat ili sljeme, a padaju u suprotnim smjerovim; supr. sinkli-nala antikoagulans (gr. anti protu, lat. coa-gere sjediniti) sredstvo koje sprjeava zgruavanja krvi, slui za lijeenje embolije, tromboze i dr. antikolerici (gr. anti, cholera bolest s povraanjem i itkom stolicom, cho-las utroba) mn. med. sredstva protiv kolere antikolici (gr. anti, kolike trbuhobolja) mn. med. sredstva, lijekovi protiv trbuh obolj e antikolvunzivan (gr. anti, lat. convul-sivus grevit) med. koji slui protiv greva antikonstitucionalan (gr. anti, lat. constitutio ustav) protustavan antikonstitucionist (gr. anti, lat. constitutio) protivnik ustava antikontagioza (gr. anti, lat. contagio-sus zarazan) mn. med. sredstva za zatitu od zaraznih bolesti antikontagiozan (gr. anti, lat. conta-giosus zarazan) koji slui kao zatita od zaraze antikorodal (gr. anti protu, lat. corrodere glodati, izjedati) nehrdajua slitina aluminija, magnezija i silicija antikozmetian (gr. anti, kosmeo ukraujem) koji unitava (ili: naruava) ljepotu

antikreza (gr. anti, kresis mijeanje) prav. dopunski ugovor o zalogu po kojem zaloni vjerovnik, umjesto interesa na dug, ima pravo sluiti se i koristiti zaloenim predmetom antikrist (gr. anti, Christos) protivnik (ili: neprijatelj) Krista ili kranstva; pren. bezboan ovjek; vrag, sotona antikritian (gr. anti, krino sudim) koji odgovara na kritiku, napad itd.; med. koji sprjeava nastup krize antikritiar (gr. anti, krino) pisac odgovora na kritiku; pisac obrane od napada ij. _ antikritika (gr. anti, krino sudim) odgovor na kritiku, protukritika; odgovor na napade; obrana antikronizam (gr. anti, chronos vrijeme) pogreka u raunanju vremena; uporaba jednog vremena umjesto drugog antikva (lat. antiqua) staro pismo, latinica; tisk. uspravna latinina slova, (suprotno: kurziv) antikvar (lat. antiquarius) istraiva i prouavatelj starina, poznavatelj starina i starih spomenika; kupac i prodava starina, starinar; kupac i prodava starih knjiga antikvaran (lat. antiquarius) stari, starinski; polovan, upotrebljavan antikvarijat (lat. antiquus stari) trgovina starim knjigama antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti; proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr. zakon antikvitet (lat. antiquitas) starina, stari svijet, stari vijek; stare, odnosno zastarjele stvari ili ustanove i si. antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se na stare, oponaati ukus starih, raditi prema antikim uzorima; proglasiti neto zastarjelim antikvus (lat. antiquus) stari, starinski (usp. antiki) antilegomena (gr. antilego suprotstavljam se, opovrgavam) mn. teol. dijelovi Svetog pisma iju izvornost neki teolozi osporavaju ili u koju se sumnja; supr. homologumena antilemian (gr. anti, loimos kuga) med. koji slui protiv kuge, protu -kuni antiletargian (gr. anti, lethargia bolest spavanja) med. koji slui protiv obuzetosti dubokim snom, protiv obamrlosti antiliberalizam (gr. anti, lat. libera-lismus) suprotnost slobodnjatvu, slobodoumlju, slobodnjakim naelima antilisa 92 antinomizam antilisa (gr. anti, lyssa psee bjesnilo) med. sredstvo protiv pseeg bjesnila antilogian (gr. antilogikos) nedosljedan, protuslovan; koji je u suprotnosti sa zakonima miljenja, tj. s logikom antilogija (gr. antilogia) proturjenost, prigovor, pobijanje; obrana pred sudom antilopa (gr. antholops) zool. "cvjetno oko" (zbog lijepih oiju te ivotinje), veoma rairena vrsta rogatih sisavaca, ivi u toplijim krajevima u stadima; u Europi od ove vrste postoji samo gazela antimelankolian (gr. anti, melan-cholikos) koji razbija tugu, koji popravlja raspoloenje antimerija (gr. anti, meros dio) ret. zamjenjivanje jednog dijela govora drugim antimetabola (gr. anti-metabole) retorika figura koja se sastoji u tome to se izrazi koji su bili u prvom dijelu reenice pojavljuju i u drugom, ali drugim redom, npr.: "Jedemo da ivimo, a ne ivimo da jedemo"; anti-metalepsija antimetalepsija (gr. anti, metalepsis zamjenjivanje, razmjena) ret. v. antimetabola antimetateza (gr. anti, metatithemi premjestiti) retorika figura koja se sastoji u tome da se iste rijei ponavljaju i u drugom dijelu reenice, ali u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi ivio, a ne ivi da bi jeo" antimilitarizam (gr. anti, fr. militarisme) suprotnost militarizmu; pokret protiv rata i priprema za rat antimon (lat. antimonium) kem. element, atomska teina 121,76, redni broj 51, znak Sb (stibium), metaloid srebrnobijele boje, kristalni i veoma lomljiv tako da se moe smrviti u prah antimonarhijski (gr. anti, monarchia) koji je protiv monarhijskog oblika vladavine antimoralan (gr. anti, lat. moralis) koji je u suprotnosti s moralom, suprotan moralu antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mori obiaj) fil. nauavanje koje ne priznaje nikakvu razliku izmeu dobra i zla i koje sve ljudske postupke jednako procjenjuje antinacionalan (gr. anti, lat. natio-nalis) nenarodni, protunarodni

antinarkotici (gr. anti, narke ukoenost, ukoenje) mn. med. lijekovi protiv narkotikih trovanja antinefritici (gr. anti, nefros bubreg) mn. med. sredstva i lijekovi protiv bubrenih bolesti Antinoj (gr.) jedan od prosaca Odise-jeve ene Penelope; pratitelj i ljubimac rimskog cara Hadrijana, simbol ljepote i mladosti antinomazija (gr. anti, onoma ime) zamjenjivanje imena, uporaba osobnog imena umjesto vrste, npr. "Demo-sten" umjesto "govornik" antinomija (gr. antinomia proturjenost zakona sa samim sobom tako da ga obje strane mogu tumaiti u svoju korist) log. proturjenost, suprotnost dvaju sudova ili zakona teze i antiteze koji se uzajamno iskljuuju, npr.: a) "Svijet ima svoj poetak u vremenu, a i s obzirom na prostor on je ogranien" (teza); b) "Svijet nema ni poetka u vremenu niti granica s obzirom na prostor, nego je u jednom i drugom pogledu bezgranian" (antiteza); fil. kod Kanta: proturjenost koja se javlja pri primjeni zakona istog razuma na osjetilni svijet antinomizam (gr. anti, nomos zakon) 1. teol. tobonja proturjenost izmeu starozavjetnog zakona i kranskog nauavanja; 2. naelno nepriz antioksidans 93 antisciji navanje bilo kakvih utvrenih zakona; anomizam antioksidans kemijska tvar koja se dodaje lakopokvarljivim proizvodima radi sprjeavanja kvarenja zbog oksidacije antipapizam (gr. anti, lat. papa) neprijateljstvo i borba protiv pape antiparagraf (gr. anti-paragrafos) odgovor na kritiku; replika antiparalelan (gr. anti, parallelos) koji nije paralelan, usporedan antiparalelogram (gr. anti, parallelos, gramma) geom. istokrani trapez antiparalitici (gr. anti, para-lyo) mn. med. sredstva protiv uzetosti (paralize) antiparazitici (gr. anti, parasitos nametnik) mn. sredstva protiv biljnih i ivotinjskih nametnika koji se nalaze na ljudima i ivotinjama antipatian (gr. antipathikos) koji pobuuje neraspoloenje ili odvratnost, neugodan, nemio, nesimpatian antipatija (gr. antipatheia) neraspoloenje prema nekome, osjeaj odvratnosti ili nenaklonosti; suprotno: simpatija antipatriot (gr. anti, patriotes) neprijatelj domovine, nedomoljub antiperistaza (gr. anti, peristasis vanjske okolnosti) opreka ili suprotnost okolnosti (ili: prilika), djelovanje dviju suprotnih sila u prirodi antipiretici (gr. anti, pyr vatra) mn. med. lijekovi protiv groznice antipiretian (gr. anti, pyr vatra) med. koji suzbija groznicu, npr. aspirin, antipirin i dr. antipirin (gr. anti, pyr vatra) med. sredstvo protiv groznice, glavobolje antiplatonska ljubav osjetilna, spolna ljubav antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun) fil. pristae teorije o praznom prostoru (za razliku od plenista) antipleuritici (gr. anti, pleuron bok, rebro) mn. med. sredstva protiv upale plune opne; pr. antipleuritian antipneumonian (gr. anti, pneumon plua) med. koji slui protiv upale plua antipod (gr. antipus) ovjek koji u odnosu prema nekom drugom predstavlja pravu suprotnost; protivnik, suparnik; zem. onaj koji ivi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje antipodni (gr. antipus) sasvim suprotan, oprean; koji se nalazi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje antiprotaza (gr. antiprotasis protuprijedlog) ret. nagovjetaj opovrga-vanja nekog tvrenja, obino se izraava jednim pitanjem antipsihologizam (gr. anti, psyche dua) fil. stav nekih logiara i gnoseologa protiv primjene psihologije u logikim i spoznajno-teorijskim razmiljanjima antirabian (gr. anti protu, rabies bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio razum) fil. shvaanje da razum, odnosno ljudsko miljenje, nije apsolutni izvor spoznaje antirepublikanac (gr. anti, lat. res publica) protivnik republikanskog oblika vladavine; pr. antirepublikan-ski antireumatian (gr. anti, rheuma) med. koji slui protiv reumatizma antirevolucionar (gr. anti, lat. revolu-tionarius) pristaa i pobornik antire-volucije, protivnik revolucije

antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme) nenaklonost monarhijskom obliku vladavine i kraljevskoj vlasti uope antisciji (gr. anti, skia sjena) mn. zem. ljudi sa suprotnim sjenama, tj. stanovnici na istom podnevniku, ali na suprotnim stranama polutnika tako da njihove sjene u podne padaju na suprotne strane antisemit 94 antiunionist antisemit neprijatelj idova i njihovog naina rada (usp. Semiti) antisemitizam pokret kojem je cilj borba protiv sudjelovanja Zidova u privrednom, politikom i duhovnom ivotu, antisemitski, protuidovski pokret antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med. unitavanje trulenih klica kemijskim i fizikim sredstvima antiseptian (gr. anti, septikos) med. koji sprjeava truljenje antiseptik (gr. anti, sepsis trule) kem. sredstvo za unitavanje klica koje izazivaju truljenje; mn. antisep-tici antisifilitici (gr. anti, sys, filos) mn. med. sredstva protiv sifilisa antiskabioza (gr. anti, lat. scabies u-ga) mn. med. sredstva protiv uge antiskepticizam (gr. anti, skepsis dvojba) fil. neslaganje s onim gno-seolokim stajalitem koje sumnja u mogunost bilo kakve spoznaje uope i koje smatra da se ne moe doi ni do kakvih opih istina antisocijalan (gr. anti, lat. socialis drutven) suprotan drutvenom poretku; koji svojim radom i ponaanjem teti ljudskom drutvu i nezgodno stri u njemu antispast (gr. antispastos) metr. e-tveroslona stopa iji je prvi i etvrti slog kratak, a drugi i trei dug: U U antispastici (gr. anti, spastikos koji vue, grevit) mn. med. sredstva koja ublaavaju greve; antispazmodici antispazmodici (gr. anti, spasmos) mn. med. v. antispastici antispektrologija (gr. anti, logia, lat. speetrum sablast) znanstveno opovrgavanje vjerovanja u duhove i sablasti antispiritualizam (gr. anti, lat. spiri-tus duh) fil. negiranje duhovnosti i duhovne prirode uope, = materijalizam antistrateg (gr. anti-strategos) zamjenik vojskovoe; zapovjednik neprijateljske vojske antistrofa (gr. antistrofe) u drami starih Grka: ples zbora, u potpunosti je odgovarao prijanjoj strofi; otpjev koji je odgovor prije toga pjevanoj strofi antiteatar (gr. anti protu, theatron gledanje) zajedniki naziv za suvremena kazalina djela ija je karakteristika samo iznoenje injenica bez fabule, tj. bez izrazite dramske radnje; predstavnici E. Ionesco, S. Beckett antitermiei (gr. anti, thermos topao) mn. med. sredstva i lijekovi koji sniavaju temperturu, a istodobno smanjuju ili otklanjaju bolove antitetian (gr. antithetikos) suprotan, koji je u suprotnostima antiteza (gr. antithesis suprotnost, suprotno) 1. suprotnost izmeu znaenja dvaju pojmova ili dvaju sudova (moe biti kontradiktorna, proturjena, ili kontrarna, suprotna); 2. suprotnost dvaju karaktera, dviju tenji i si.; 3. u transcendentalnoj Kan-tovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici: suprotnost prema tezi; 4. ret. iskazivanje jedne misli pomou dvaju suprotnih pojmova, npr.: "Ide ludo, progovara mudro"; usp. teza, sinteza antitip (gr. anti, typos) otisak, prijepis; pr. antitipski antitireoidin (gr. anti, thyreos tit, eidos izgled) farm, lijek koji sadri sekret titnjae; slui za lijeenje Ba-zedovljeve bolesti antitoksin (gr. anti, toxikon) med. tvar koja se stvara u organizmu zbog podraaja toksina i koja suzbija njihov tetni utjecaj antiunionist (gr. anti, lat. unio sjedinjenje) protivnik jedinstva, protivnik ujedinjenja, zajednice antivenerea aittrkolon antivenerea (gr. anti, lat. Venus boica ljubavi; spolna ljubav) mn. med. sredstva protiv spolnih, venerinih bolesti antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijesto, kvasac) kem. sredstvo koje sprjeava vrenje; usp. antiseptik antoalaa (fr. toile, entoilage) fina tkanina s ipkama

antocijan (gr. anthos, kyaneos zaga-sitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, plava tvar u cvijeu antodontalgici (gr. anti, odus zub, al-gos bol) mn. med. sredstva protiv zubobolje antoftalmici (gr. anti, ofthalmos oko) mn. med. sredstva protiv onih bolesti antografija (gr. anthos cvijet, grafo piem) pisanje pomou cvijea antoksantin (gr. anthos, xanthos ut) kem. cvjetno utilo, uta tvar koja se nalazi u cvijeu antoliti (gr. anthos, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci cvjetova u kamenu; antotipoliti antologija (gr. anthologia) branje cvijea, cvjetnjak; zbirka odabranih, osobito lirskih pjesama; uope: zbirka svakog tiva odabranog prema posebnim mjerilima i svrhama; zbirka najljepega antonimi (gr. anti, onyma ime) mn. lingv. rijei suprotne po znaenju, npr. ljetozima, laistina, dobar lo, tvrdmek i dr.; usp. sinonimi, paronimi, homonimi antonimija (gr. anti, onyma ime) lingv. svojstvo suprotnoga znaenja nekoj drugoj rijei; usp. antonimi antonoar (fr. entonner, entonnoir) lijevak; ljevkasta rupa od eksplodirane mine; geol. kotlina, vrtaa antonomazija (gr. antonomasia drugi naziv) ret. opisivanje kod kojega se umjesto zajednikog imena u govoru upotrijebi vlastito ime, npr. Demosten ili Ciceron umjesto "veliki govornik" antorgastina sredstva med. sredstva protiv navale krvi; usp. orgazam antos (gr. anthos) cvijet, cvat; govorni ukras; med. osip, krasta, osobito na licu antotipoliti (gr. anthos, typos otisak, lithos kamen) mn. geol. v. antoliti antozoe (gr. anthos cvijet, zoon ivotinja, ivo bie) mn. zool. koralji antracit (gr. anthrax ugljen, nastavak -ites) min. najstariji fosilni ugljen, najbolja vrsta ugljena antrakolit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. vapnenac obojen ugljenom antrakometar (gr. anthrax ugljen, metron) kem. sprava za odreivanje koliine ugljika antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. v. antrakolit antrakoza (gr. anthrakoo pretvarati u ugljen) pretvaranje u ugljen; med. slaganje ugljenog praha ili ae u tkiva to dovodi do njihove crne obojenosti antraks (gr. anthrax ugljen) med. crni prit, bedrenica, opasna zarazna bolest preteito biljodera; antraksne bolesti one koje se prenose na ovjeka putem posrednog ili neposrednog dodira sa ivotinjama, npr. bjesnilo . itd. antrecen (gr. anthrax ugljen) kem. sloeni ugljini vodik, C14HU>, dobiva se iz smole kamenog ugljena, upotrebljava se za pripremanje alizarina i drugih obojenih tvari antreelj (lat. intersellare sjediti izmeu) mjesto na hrptu konja u sredini izmeu bisaga; nered (npr, u sobi); pren. tegoba, nevolja antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. razmak, udaljenost izmeu stupova, prostor izmeu dvaju stupova, antr-pilastir antropareskij a 96 antropolog antropareskij a (gr. anthropareskeia) elja ili slabost nekoga da se dopada ljudima; suprotno: teosebija antropijatrika (gr. anthropos, hiatros lijenik) znanost o lijeenju ljudi antropinski (gr. anthropinos) ovjeji, koji se tie ljudi; zemaljski antropizam (gr. anthropos) fil. oovje-avanje, opi naziv za sve one predodbe koje stavljaju ljudski organizam u suprotnost s cijelom ostalom prirodom i koje ga shvaaju kao smiljen krajnji cilj organskog stvaranja i kao bie naelno razliito od ostalog organskog svijeta, stvoreno na Boju sliku i priliku; takoer: pogled na svijet i ivot koji u pitanju o poloaju ovjeka u prirodi vidi "pitanje nad pitanjima" ili koji polazi od stajalita da je "ovjek mjera svih stvari" antropo- (gr. anthropos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek antropobiologija (gr. anthropos, bios ivot, logia) dio antropologije koji se bavi ivotom ovjeanstva i njegovim zakonima prouavajui pitanje naslijea, utjecaja okoline, nataliteta, mortaliteta itd. antropocentrizam (gr. anthropos, lat. centrum sredite) filozofski pogled na svijet koji smatra da je ovjek sredite svijeta i krajnja svrha njegova razvitka

antropofag (gr. anthropos, fagein jesti) onaj koji jede ljudsko meso, ljudoder; kanibal antropofagija (gr. anthropofagia) lju-doderstvo; kanibalizam antropofiteja (gr. anthropos, fvteia sa-enje; raanje) biol. raanje ovjeka, znanost o spolnom ivotu ovjeka antropofobija (gr. anthropos, fobos strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi antropofonika (gr. anthropos, fone glas) znanost o ljudskim glasovima antropogenija (gr. anthropos, genesis) znanost o postanku i razvitku ovjeka i ljudskih vrsta antropogeografija (gr. anthropos, ge-ografia) dio zemljopisa koji ispituje koliko prirodni poloaj zemljita na kojem ljudi ive utjee na oblikovanje ljudskih zajednica i koliko je ovjek uope sposoban preoblikovati odreeni prostor tako da bi mu mogao biti od koristi; podvrste su: povijesna, kulturna, prometna, privredna, trgovaka i politika geografija antropoglif (gr. anthropos ovjek, glyfo dubem, urezujem u kamen, kleem) prirodni kamen koji ima oblik ovjeka antropoglot (gr. anthropos ovjek, glotta jezik) ivotinja s jezikom slinim jeziku ovjeka, npr. papiga antropognost (gr. anthropos, gnostes poznavatelj) poznavatelj ljudi antropognozija (gr. anthropos, gno-sis poznavanje) znanost o poznavanju ovjeka, poznavanje ovjeka antropogonija (gr. anthropos, gone raanje) postojanje ovjekom (oovje-enje) antropografija (gr. anthropos, grafia) opis (ili: opisivanje) ovjeka; dio antropologije koji prouava ljudsko tijelo antropohistorija (gr. anthropos, his-toria) znanost o razvitku ljudskog roda, povijest ovjeanstva antropoidan (gr. anthropos, eidos oblik) ovjekolik, slian ovjeku (za majmune) antropokemija (gr. anthropos, che-meia) znanost o tvarima koje sainjavaju ljudsko tijelo antropolatrija (gr. anthropos, latreia sluba) oboavanje ovjeka; shvaanje da je ovjek bie slino Bogu antropolog (gr. anthropos, logos) znanstvenik koji prouava ovjeka s anatomskog, fiziolokog, psiholokog, antropologija 97 antropotomij a filozofskog, povijesnog, sociolokog, arheolokog i dr. stajalita antropologija (gr. anthropos, logia) znanost koja prouava ovjeka na osnovi anatomije, fiziologije, psihologije, povijesti, sociologije, fiziologije, arheologije i znanosti o jeziku antropologizam (gr. anthropos, logis-mos) fil. 1. shvaanje po kojem je religija rezultat ljudskih nazora, elja, tenji i ideala; 2. shvaanje da je spoznaja (i oblici u kojima se ona javlja) uvjetovana ljudskom prirodom antropomantija (gr. anthropos, man-teia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po ovjejoj utrobi antropometar (gr. anthropos, metron) sprava za mjerenje visine ovjeka antropometrija (gr. anthropos, metron) mjerenje ljudskog tijela; metoda mjerenja ovjeka, tj. prouavanje odnosa izmeu ovjejih udova, njihovoj razvijenosti i drugim osobinama antropomorf (gr. anthropos, morfe oblik) kamen slian ovjeku ili nekom dijelu njegovog tijela; majmun slian ovjeku antropomorfan (gr. anthropos-morfos) slian ovjeku, koji ima ljudski oblik antropomorfizam (gr. anthropos, morfe oblik) fil. shvaanje i tumaenje stvari i prirode prema ljudskim odnosima, tj. svako rasuivanje ili svako nauavanje koje radi objanjenja onoga to nije ovjek (npr. Bog, fizike pojave, bioloki ivot, ponaanje ivotinja itd.) upotrebljava pojmove posuene od prirode ili ponaanja ovjeka; religiozni antropomorfizam smatra da je Bog slian ovjeku, tj. da misli, osjea i radi kao ovjek, poovjeenje Boga antropomorfologija (gr. anthropos, morfe, logia) znanost o oblicima \j\xd-skog tijela antropomorfozirati (gr. anthropos, morfoo uobliavam) poovjeiti, poo-vjeavati, tj. zamiljati i prikazivati Boga kao ovjeka, s ljudskim osobinama, vrlinama, slabostima i dr.

antroponomija (gr. anthropos, nomos zakon) fil. prouavanje zakona koji vladaju u ljudskom ivotu; po Kantu: zakonodavni razum ovjeka antropopatija (gr. anthropopatheia) fil. v. antropopatizam antropopatizam (gr. anthropopatheia) fil. shvaanje da je Bog bie koje ima sve ljudske osobine, bie koje osjea i eli isto kao ovjek; antropopatija antropopeja (gr. anthropo-poiia) stvaranje ovjeka antropopitekus (gr. anthropos ovjek, pithekos majmun) ovjekoliki majmun; naziv koji je upotrijebio Hae-ckel za preteu "majmunskog ovjeka" (pitekantropa) "iz kojega se razvio ovjek" antropoplastika (gr. anthropos, plastike) slikanje (ili: klesanje) ovjeka antroposkopija (gr. anthropos, skopeo promatram) vjetina da se po crtama lica zakljui o umnim i karakternim osobinama ovjeka; fiziognomika antroposomatologija (gr. anthropos, soma tijelo, logia) znanost o sastavu i osobinama ljudskog tijela antropoteizam (gr. anthropos, Theos Bog) obogoovjeenje, oboavanje ovjeka, smatranje onoga to je ljudsko boanskim antropoteka (gr. anthropos, theke sanduk) dvorana zaslunih ljudi antropoterapija (gr. anthropos, the-rapeo lijeim) znanost o lijeenju ovjeka i o njegovanju ljudskog zdravlja antropotizija (gr. anthropos, thvsia rtva) prinoenje ljudi na rtvu antropotomija (gr. anthropos, tome rezanje) med. seciranje, rezanje ljudantropozofija 98 aorist skog tijela radi znanstvenog ispitivanja antropozofija (gr. anthropos, sofia mudrost) fil. nauavanje iji je zaetnik Rudolf Steiner, a koje eli "duhovnim oima gledati" te neposredno opaati i opiti s "viim svjetovima"; put prema tim viim svjetovima ima tri stupnja: "pripremu", "prosvijetljenje" i "posveenje"; tijelo je podlono zakonu naslijea, dua sudbini koju sama stvara, a duh zakonu reinkarnacije antropozoik (gr. anthropos, zoon ivotinja) geol. antropozojsko razdob-lje antropozojski period geol. razdoblje u povijesti Zemlje u ijem se poetku javlja ovjek, poinje s dijuvijalnim razdobljem, dobom kad se ljudski govor poinje razvijati, a traje jo i sad, otprilike milijun godina antrpa (entrepas) hod konja, polukas anualni (lat. annualis) godinji, koji se dogaa svake godine; koji traje godinu dana anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godinjak, kalendar anuitet (lat. annuitas, annuus godinji) godinja otplata duga; godinji prihod, godinji dohodak, godinja renta anulacija (lat. annullatio) ponitenje, ponitavanje, ukinue, opovrgnue, opovrgavanje; proglaavanje nevaeim anulirati (lat. annullare) ponititi, ponitavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti, opovrgavati; unititi, unitavati; proglasiti nevaeim anulus (lat. annulus) prsten; annulus magicus it. anulus magikus (lat.) arobni prsten; annulus palatii it. anulus palacii (lat.) kraljevski prsten peatnjak; annulus piscatorius it. anulus piskatorijus (lat.) papin prsten peatnjak na kojem je prikazan sv. Petar u ribarskom amcu, ribarski prsten anumeracija (lat. annumeratio) pribrajanje, uraunavanje anumerirati (lat. annumerare) pribrojiti, pribrojavati; uraunavati, ubrajati anuncijacija (lat. annunciatio) nagovjetavanje, objavljivanje, osobito Djevici Mariji da e roditi Sina, Bla-govijest anuri (gr. an bez, ura rep) zool. bez-repci, abe anurija (gr. an-, uron mokraa) med. potpun prestanak izluivanja mokrae anus (lat.) zool. mar, zavretak debelog crijeva; per anum (lat.) med. kroz mar anvarija (gr. an-, lat. ovarium jajnik) med. uroeni nedostatak jajnika anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat. nepomina krivulja koja u svakoj svojoj toki dodiruje jednu krivulju u ravnini anver (fr. envers, lat. inversus) nalije; d l'envers it. a lanver (fr.) naopako, natrake, na nalije anzihtskarta (njem. Ansicht pogled) razglednica

ANZUS-pakt (od poetnih slova imena Australija, New Zeland i USA) pakt koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San Franciscu izmeu Australije, Novog Zelanda i SAD; Pacifiki pakt; v. SEATO ananbman (fr. enjambement) poet, op-koraenje, tj. prelaenje nedovrene reenice u sljedei stih Anu francuska plemika obitelj (ime po istoimenoj grofoviji na donjoj Loa-ri); u hrvatskoj povijesti poznati su pod imenom Anuvinci (vladali su u Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.) aorist (gr. a-oristos neogranien, neodreen) gram. prolo svreno vrijeme aorta 99 apcigbild aorta (gr. aorte) anat. glavna srana ila, najvanija ila iz koje izlaze sve arterije u ljudskom tijelu, ila kucavica aortitis (gr. aorte) med. upala aorte aozmian (gr. a, osme miris) bezmiri-san apa (ma.) otac apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje, dah, zadah, ono to izbija iz neega (kao plin); smrad apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat. apage) odlazi, idi! apagoga (gr. apagoge) log. posredan dokaz; apagogian dokaz indirektan, posredan dokaz, tj. onaj koji dokazuje tonost neke tvrdnje pokazivanjem nemogunosti ili pogrenosti tvrdnje koja ga negira apakromatian (gr. apo, chroma boja) opt. koji se odnosi na sustav lea kod kojeg su tri boje sjedinjene u jednoj toki apanaa (fr. apanage, lat. apanagium) imanje dano na doivotno uivanje; godinja plaa bliih vladarevih roaka (djece, brae), godinji prihod, osiguran prihod apanairati (fr. apanager) dati kome imanje na doivotno uivanje; odrediti stalan godinji prihod apanteza (gr. apantesis) odgovor, odvraanje, opovrgavanje apantropija (gr. apanthropia zaziranje od ljudi) neovjenost, surovost; zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvratnost meu ljudima; antropofobija aparat (lat. apparatus sprema; orue) sprava, naprava, stroj; cijeli pribor, sva orua, pomona sredstva i dr. koja su potrebna za neki posao ili neku slubu. aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak (ili: ormar) za smjetaj orua, sprava i si. aparatura (lat. apparatus) svi aparati nekog tehnikog poduzea; sva mehanika postrojenja (npr. neke radionice, kinematografa, kazalita i dr.) aparencija (lat. apperentia) privid, pri-vidnost, izgled, vanjtina; vjerojatnost; trg. vanjski izgled neke robe aparentan (lat. apparens) vidljiv, vidan; oit, oigledan, oevidan, jasan; prividan (npr. razmak, veliina i si.) apartan (fr. apart poseban, jedinstven) poseban, neobian, nesvakidanji; pun drai, draestan apartheid it. aparthajd (engl.) zasebnost, odijeljenost, odvojenost; izraz kojim se oznauje politika rasne diskriminacije apartman (fr. appartement) stan, soba, odjel, stan s vie odjela apa (fr. apache) velegradski razbojnik, lopov, zloinac, otima (naziv prema sjevernoamerikom plemenu Apai) apatetian (gr. apatao, apatetikos laljiv) laljiv, laan, zapleten, zamren, npr. zakljuak apatian (gr. apathes) neosjetljiv, ravnoduan, nemaran, utrnulih osjeaja apatija (gr. apatheia) neosjetljivost, utrnulost osjeaja, ravnodunost, nemarnost; stanje u kojem kod ovjeka nita ne moe izazvati ni radost ni alost (u normalnim prilikama obino nastupa zbog premorenosti mozga); mlitavost pokreta apatit (gr. apatao zavodim) min. kal-cijev fosfat s fiuorom, veoma rairen, sive, ljubiaste ili zelenkaste boje apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati, odbijati (npr. od plae na ime otplate duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3. tisk. uzimati pravi otisak (radi obavljanja korekture); 4. pren. povraati, biju vati apcigbild (njem. abziehen svui, Bild slika) posebno pripremljena sliica koja se malo navlai i naljepljuje na papir i tako preslikava; presiika apcug

100 apercepcija apcug (njem. Abzug) demonstrativni usklik uobiajen nekada i u naim krajevima (osobito na raun vlasti za vrijeme Austrougarske Monarhije), znai otprilike: dolje!; snimak, otisak; usp. birstnapcug apedeutian (gr. a-, paideutikos odgojni) nenaobraen, neodgojen, ne-kolovan apedeutizam (gr. a-, paideo odgajam) v. apedeuzija apedeuzija (gr. apaideusia) nenaobra-enost, neznanje poradi slabog kolovanja; apedeutizam apehema (gr. ap-echema) odjek; med. suprotna pukotina na povrijeenoj kosti (kontrafisura); suprotno djelovanje pada; tj. kad se bol prouzrokovana tim padom osjeti na suprotnoj strani apeirokalija (gr. apeiros neiskusan, kalon lijepo) nepoznavanje ljepote, neupuenost u ono stoje lijepo; nedostatak ukusa; ret. usiljena tenja za lijepim i kienim izraavanjem apeiron (gr- apeiros neogranien, beskrajan) fil. poetak, prauzrok iz kojega su sve stvari izale i u koji se ponovno vraaju (ovaj pojam uveo Anaksimander) apeks (lat. arex vrh, iljak) kapa sta-rorimskih sveenika (u obliku sto-ca); geom. vrh stoca; astr. toka na nebu u ijem se smjeru vri gibanje Zemlje ili Sunca; suprotno: antia-peks; gram. znak za duinu ili naglaavanje nad samoglasnikom apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, znak; prav. alba vioj vlasti, pozivanje na vii sud; voj. zbor; u maevanju: kratak i otar udarac naprijed ispruenom nogom apelacija (lat. appellatio) vii sud (izmeu prvostupanjskog i kasacijskog suda); priziv viem sudu; pozivanje; nazivanje, imenovanje apelant (lat. appellare, appellans) prav. onaj koji se u pravnim ili sudskim poslovima obraa, nakon niih, viim sudovima, i trai njihovu pomo apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili presuda nieg suda protiv koje apelant podnosi priziv viem sudu apelativ (lat. nomen appellativum) gram. zajedniko ime, rije koja oznaava rod ili vrstu, npr.: drvo, ovjek, ivotinja apelativau (lat. appellativus) gram. koji oznaava zajedniko ime, rod, vrstu apelirati (lat. appellare) moliti koga za pomo; pozivati se na neto; obraati se (ili: obratiti se) prizivom viem sudu, uloiti (ili: ulagati) priziv; uloiti (ili: ulagati) protest Apelles starogrki slikar za koga se prialo da je tako vjerno naslikao groe da su ga ptice dole zobati; usp. nulla dies sine linea; Apelles post tabulam (lat.) Apeles iza slike (da bi uo miljenje gledalaca; kae se kad se osjeti da netko prislukuje iza zida ili iza vrata) apendicit (lat. appendix) med. upala crvolikog produetka na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljka (pogreno se kae: upala slijepog crijeva) apendiks (lat. appendix) dodatak, dopuna, prilog knjizi ili djelu; anat. izduen produetak s povrine nekog organa, osobito: crvoliki produetak na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljak apepsija (gr. a, pepsis probava) med. neprobavljivost, slaba probava apeptian (gr. a-peptos neprobavljen) neprobavljiv; koji pati od slabe probave aperantologija (gr. aperantologia) pretjerana brbljavost, bujica praznih rijei apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. zapaanje, shvaanje, jasno shvaanje apercipirati 101 aplanirati predmeta pomou zapaanja, odnosno miljenja; oni inovi zapaanja, odnosno miljenja, pomou kojih se jedan predmet shvaa, spoznaje i tumai apercipirati (lat. ad-percipere = zapaziti, zapaati, uvidjeti, jasno shvatiti; jasno shvatiti sadraj neke predodbe i time je staviti na pravo mjesto u svijesti aperijencije (lat. aperientia) mn. med. v. aperijens aperijens (lat. aperire otvoriti) med. sredstvo za ienje; mn. aperijencije aperijentan (lat. apereins) koji potie volju za jelom; aperitivan aperiodian (gr. a-, periodos) fiz. slobodan od njihanja, koji se ne klati oko svoga ravnotenog poloaja aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje potie volju za jelom, rakija ili drugo pie kao sredstvo za otvaranje apetita aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperi-tivus) v. aperijentan aperkat (engl. upper gornji, cut udarac) port, u boksu: udarac akom odozdo prema gore

apertizacija (prema fr. industrijalcu Nicolasu Francoisu Appertu, 1750 1541) postupak konzerviranja namirnica grijanjem do vrenja apertura (lat.) anat. otvor, rupa, npr. na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt. otvor, npr. zaslona na optikim ureajima apetalan (gr. a-petalos) bot. bez lia, bez latica apetencija (lat. appetentia) enja, pouda, nagon, sklonost, tenja za im apeticija (lat. appetitio) tenja za im, tenja, udnja, naklonost apetit (lat. appetitus) prohtjev za jelom, volja zajelom, osjeaj gladi; prohtjev, elja, udnja za neim apetitivan (lat. appetitivus) eljan, poudan, pohotan apices juris (lat. arex, apices juris) mn. pravnike dosjetljivosti apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upala plunih vraka ("lungnpickatar") apidiktor (lat. apis pela, dicere govoriti) elektrina naprava koja mjeri zvune frekvencije to ih odailju pele u konicama i tako pokazuje kad e poeti rojenje pela (frekvencija od 260 do 300 titraja oznauje poetak rojenja) apijarij (lat. apiarium) pelinjak apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt) koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; api-kalni glasovi glasovi koji se proizvode vrhom jezika (d, t, n) apikultura (lat. apis pela, cultura uzgoj) pelarstvo apireksija (gr. a-, pyr vatra) med. stanje bez groznice, bolesnikovo stanje izmeu napadaja povratnih groznica apirenian (gr, a-, pyren kotica) bot. koji nema kotice apiretian (gr. a, pyr) med. bez visoke temperture, bez groznice apirian (gr. a-pyros, a-, pyr vatra) 1. nezapaljiv, siguran od vatre apirija (gr. apeiria) neiskustvo apirman (fr. apurement) trg. zakljuak, ovjeravanje, provjeravanje rauna apis (lat.) zool. pela Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom njegom na elu, stari su ga Egipani tovah kao boanstvo; simbol zemljoradnje apistija (gr. apistia) nevjerovanje, sumnja aplanat (gr. a-planao lutam) fotografski objektiv koji nema sferne abe-racije, konstruiran 1866.; linkejo-skop aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez (sferne) aberacije, kao sloena lea; aplanazija: nepostojanje sferne aberacije aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red; otkloniti smetnje, zagla-diti aplaudirati 102 apofiza aplaudirati (lat. applaudere) tapati, pljeskati u znak odobravanja; primiti neto s bunim odobravanjem, ivo odobravati aplauz (lat. applausus) pljeskanje u znak odobravanja, tapanje, pljesak, glasno odobravanje, pohvala aplazija (gr. a, plasis oblikovanje, uoblienje) anat. nedostatak ili nedovoljna razvijenost organa ili vie njih aplicirati (1. applicare) namjestiti, staviti, metnuti; primijeniti, upotrijebiti; dati, npr. lijek; briljivo izuavati, obraati veliku pozornost na neto, brinuti se, prionuti na neki posao; priiti, prilijepiti, npr. ukras na haljinu; mat. unijeti, ucrtati aplikabilan (lat. applicabilis) primjenjiv, prikladan; koji se moe lako namjestiti; aplikativan aplikacija (lat. applicatio) nain izvoenja, primjenjivanje, primjena; stavljanje, utiskivanje, priljepljiva-nje, npr. jednog materijala na drugi (ipke na tkaninu); med. uporaba vanjskih sredstava, zavoj, oblog: marljivost aplikant (lat. applicans) v. kandidat aplikata (lat. applicata) trei pravac u koordinatnom sustavu aplikativan (lat. applicativus) v. aplikabilan aplikatorika (lat. applicare) objanjavanje teorijskog pitanja pomou praktinih primjera, osobito u vojnim znanostima aplikatura (lat. applicatura) glaz. pravilan poloaj prstiju pri sviranju

aplomb (fr.) teina, vanost, osobit razlog za neki hrabri postupak; okomitost, uspravno dranje; pren. samopouzdanje, samouvjerenost, povjerenje u vlastite snage, drskost, smjelost, hrabrost apneja (gr. a-, pneo dahem) med. nedisanje, krai ili dui zastoj u disanju zbog poremeaja centra za disanje apo- (gr. apo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: od, raz-, opet, natrag apodan (gr. a-, pus noga) koji nema nogu, beznoan apodemialgija (gr. apodemia boravak u tuini, algos bol) bol (ili: tuga) za zaviajem apodi (gr. a-, pus, podos noga) mn. zool. beznoni vodozemci, beznoci apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje bez nogu, nedostatak nogu od samog roenja, beznonost apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje, izlaganje; probni govor; log. dokazivanje, neoboriv dokaz apodiktian (gr. apodeiktikos) koji dokazuje, nepobitan, neoboriv, neminovan, bezuvjetan; apodiktian sud log. sud koji izraava logiku nunost, npr.: "U istostraninom trokutu moraju sva tri kuta biti jednaka"; usp. asertoran, problematian modalitet apodoza (gr. apodosis) ret. drugi, posljednji dio sloene reenice, za razliku od prvog dijela (protaze); gram. zavrnica apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja izmiruje neki dug ili duguje odreenu svotu; svaka, osobito inozemna., mjenica; sitan novac za izravnavanje rauna, papirnata novanica kao sredstvo plaanja u platnom prometu; apunto apoentirati (fr. appointer) odrediti plau, plaati; poravnati se u neemu; odrediti roite; sravniti raun s trgovakim knjigama apofaza (gr. apofasis) davanje savjeta, ali tako da ne izgleda da se to eli; poricanje; popis imetka, inventar apofiza (gr. apofysis izraslina, mladica, izdanak) med. kotana izraslina, osobito na zavretku zgloba cjevastih apoftegma 103 apokatastaza kostiju, s kosti spojena kotanom masom (usp. epifiza); min. prisutnost jedne rude u nekoj drugoj u obliku grane ili korijena (ramifikacija); apo-fize mn. geol. ice koje odravaju vezu izmeu intruzivnih masa iz kojih izbijaju apoftegma (gr. apofthegma) kratka i duhovita izreka, misao, poslovica; sentencija apoftegmatian (gr. apofthegmatikos) u obliku duhovite izreke, kratak, a misaon, duhovit, sentenciozan apogamija (gr. apo, gameo enim se) zool. razmnoavanje bez oploivanja kod kojega se razvoj vri samo pomou jedne vegetativne stanice; pojava primijeena kod najniih jedno-staninih ivotinja apogej (gr. apo-gaion) astr. toka na putanji Mjeseca u kojoj je on najudaljeniji od Zemlje; takoer: najvea udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju; suprotno: perigej; oba izraza su iz Ptolemejeve astronomije, kad se jo smatralo daje Zemlja sredite, a ne Sunce (usp. afelij); danas se upotrebljavaju samo u odnosu na Mjesec apograf (gr. apo-grafo) prijepis, istopi izvornog dokumenta apohometrija (gr. apoche udaljenost, metria) mjerenje udaljenosti, razmaka apojovij (lat. apojovium, gr. apo od, Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. toka na putanji jednoga od Jupiterovih satelita u kojoj je on najudaljeniji od Jupitera Apokalipsa (gr. Apokalvpsis) 1. posljednja knjiga Novog zavjeta, Otkrivenje, koja se pripisuje apostolu Ivanu, jedan od najdragocjenijih dokumenata i izvora za povijest prvih dana kranstva u kojem se govori o dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski pravac koji sve pojave tumai kao neko prorotvo o svretku svijeta apokaliptian (gr. apo-kalypto otkrivam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj. tajanstven, mraan, zagonetan; apo-kaliptini broj mistini broj = 666 u Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18); apokaliptini konjanici etiri simbolina lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga, rat, glad i smrt

apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkrivam) oni koji vjeruju da Apokalipsa ih Otkrivenje sadri proroanstvo o buduem ispunjenju i ostvarenju Bojega kraljevstva; istraivai Otkrivenja; vjerski zanesenjaci apokaliptika (gr. apo-kalypto otkrivam) grana kasnije hebrejske knjievnosti koja hoe prikazati, u obliku simbolikih slika i udesnih vizija, budunost Bojeg carstva i dolazak obeanog Mesije apokapizam (gr. apo, kapnos dim) med. dimljenje kao zatita od zaraznih bolesti; sufumigacija apokarpija (gr. apo-karpos plod) bot. plod iz jednog cvijeta s vie slobodnih tukova od kojih se svaki razvija u po jedan plodi (npr. kod abnjaka) apokartereza (gr. apo-kartereo ubijam se glau) svojevoljno suzdravanje od jela; svojevoljna smrt od gladi apokatarza (gr. apokatharsis ienje) med. ienje probavnih kanala apokatastaza (gr. apo-katastasis vraanje u prijanje stanje) vraanje u prijanje stanje; u dogmatskom smislu: obraanje svih ljudi u Kristovu vjeru i njihov ulazak u vjeno blaenstvo; nauavanje o vraanju svih stvari i o konanom ulasku u carstvo nebesko ak i grjenika (palingene-zija); astr. povratak u isti prividni poloaj; med. potpun prestanak neke bolesti, vraanje zdravlja, ozdravljenje; fil. nauavanje o vjeitom ponavljanju stvari (Heraklit. stoici, pi-tagorejci) apoklazma 104 apomiksija apoklazma (gr. apo-klao slomim) med. prijelom kosti apokopa (gr. apokope odrezivanje) gram. izostavljanje posljednjeg slova ili sloga neke rijei apokopirati (gr. apo-kopto odreem) skratiti rije na kraju izostavljanjem jednog glasa ili vie glasova; skratiti, skraivati apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) nesiguran, sumnjiv, nepravi, laan, podmetnut, mraan s obzirom na svoje podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili knjige koje Crkva ne priznaje kao prave (za razliku od kanonskih); takoer: djela nepoznatih pisaca apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) mn. spisi ili knjige ije je pravo podrijetlo tajanstveno, koje nisu prave, otkrivene, kanonske apokritian (gr. apo-krino izluujem) med. koji izluuje, koji pomae izluivanje i izbacivanje suvine tekuine apokriza (gr. apo-krinomai obavijestim, odgovorim) 2. odgovor, odluka, rjeenje apokriza (gr. apokrino izluujem, izdvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izluivanje) suvine tekuine iz tijela apokrizijar (gr. apo-krinomai) "onaj koji treba govoriti i odgovarati, od IV. st. titula biskupskog, osobito rimskog izaslanika na carskom dvoru u Carigradu; na franakom dvoru: titula najvieg sveenika koji je istodobno bio i vrhovni starjeina dvorske kancelarije apokromat (apo, chroma boja) opt. objektiv za mikroskope koji otklanja kromatsku i sfernu aberaciju jer zrake triju boja skuplja u jednoj toki apolepsa (gr. apolepsis zadravanje, apolambano zadravam, sprjeavam) med. prekid (ili: smetnja, poremeaj, prestanak, izostanak) neke organske funkcije, npr. disanja, govora, pulsa apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez zaviaja ili bez domovine) prav. osoba koja je izgubila svoje dravljanstvo, a nije dobila dravljanstvo neke druge drave apolitoza (gr. apolitho skameniti) geol. okamenjivanje, pretvaranje u kamen apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) med. odvajanje Apolo v. Apolon; plan amerike ustanove za svemirska istraivanja; v. NASA apolog (gr. apologos pria) poet. pouna priica, usporedba u prii, izmiljena pria kojoj je cilj predoavanje neke moralne istine ili pouke apologema (gr. apologema) obrana, obranjena toka apologet (gr. apologetikos) onaj koji govori ili pie obranu, branitelj; osobito: branitelj kranstva od nevjernikih i idovskih napada apologetian (gr. apologeomai) koji ima karakter obrane, npr. spis ili govor apologetika (gr. apologeomai branim) teol. znanost o tme kako treba braniti vjeru, osobito kranski nauk

apologija (gr. apologia) obrana, obrambeni govor ili spis u korist nekog ovjeka ih nauavanja apologizirati (gr. apologeomai) braniti, zauzimati se za, drati obrambeni govor Apolon (gr. Apollon) mit. sin Zeusa i Latone, bog sunca, poezije, glazbe, lijenitva, rjeitosti itd. apolonikon (gr. Apollon) glazbeni instrument, slian orguljama, napravljen 1828. u Engleskoj apolonion (gr. Apollon) glaz. vrsta for-tepijana napravljena u Darmstadtu apolonski koji je na Apolonov nain, tj. skladan, harmonian; lijep; umjetniki, glazbeni apomiksija (gr. apo, mixis mijeanje, sparivanje) zool. razmnoavanje^ bez aponeuroza 105 aposterioran oploivanja putem partenogeneze ili apogamije aponeuroza (gr. apo, neuron ila; ivac) anat. bjeliasta vrsta i jako otporna opna koja obavija, poput navlake, miie, skupine miia i cijele udove; sastavljena je od vezivnog i-liastog' tkiva aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdravlje, snoljivo stanje, spokojstvo apopleksija (gr. apoplexia) med. iznenadan prekid funkcioniranja nekog organa (plua, srca ili mozga), redovito praen onesvjeivanjem apoplektian (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. slian modanoj kapi; sklon modanoj kapi; apoplekti-na sredstva sredstva protiv modane kapi; apoplektini habitus tjelesna graa sklona modanoj kapi apoplektiar (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. onaj koji je sklon modanoj kapi apopsihija (gr. apopsycho izdahnem) izdisanje, isputanje due; med. duboka nesvjestica, obamrlost apor (fr. apport prinos, ulog) trg. doprinos jedne osobe nekom poduzeu u strunoj spremi, nepokretnoj ili po- kretnoj imovini, ali ne u gotovom novcu; prav. imanje doneseno u brak aporema (gr. aporema, aporeo u zabuni sam) sumnja, tekoa, teak zadatak; logika tekoa, dvojbeno pitanje: doputanje dvaju suprotnih sudova u dvojbenom pitanju; aporiz-ma aporematian (gr. aporeo u zabuni sam) zagonetan, teak za razumijevanje, nejasan aporeta (gr. a-poreutos neprohodan, neprolazan) mn. stvari zabranjene za izvoz, roba zabranjena za izvoz aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen, nedoputen aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji sumnja, skeptik aporetika (gr. aporeo biti u dvojbi, kolebati se, aporos neprohodan) fil. "vjetina" raspravljanja o problemima, a da se pritom ne eli pod svaku cijenu doi do njihovog rjeenja; metoda da se problemi prije njihovog teorijskog obraivanja i nezavisno od moguih rjeenja sami u sebi ispituju, da se nepojmovno od pojmovnog odvoji, da se tekoe i proturjenosti danih fenomena radi njih samih istiu aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespomonost, nejasnoa: logina tekoa; sumnjiva (ili: dvojbena) stvar aporizma (gr. aporeo) v. aporema aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi! (kod dresiranih pasa) aportirati (lat. apportare, fr. apporter) donijeti, donositi, prinositi, osobito kod dresiranih pasa aposfragizma (gr. apo, sfragis peat) lik urezan u prsten kao peat aposiopeza (gr. apo-siopesis zanijem-ljenje) ret. preutkivanje, zatajivanje misli; prekidanje govora npr. "Ja u tebi .........!" apostat (gr. apostates, lat. apostata) otpadnik, odmetnik od pravog nauavanja ili prave vjere, osobito kranske apostazija (gr. apostasia) odvajanje, odmetanje, otpadnitvo, osobito od kranske vjere ili Crkve apostazirati (gr. apostateo otpadam) otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od pravog nauavanja ili vjere, odrei se vjere, naela apostemacija (lat. apostematio.) med. gnojenje, zagnojavanje apostematozan (gr. apo-stema ir, lat.

apostematosus) koji ima oblik ira, koji se gnoji, gnojan aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavi?? san od iskustva, stvoren na osnovi iskustva; usp. a posteriori apostil 106 apotoma apostil (lat. apostilus) oprotajno ili ot-pusno pismo; dodatak nekom pismu ili povelji; preporuka priloena uz pismo ili molbu; biljeka (ili: primjedba) sa strane ib ispod teksta apostilator (lat. apostillator) pisac biljeaka sa strane ili ispod teksta apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili: r praviti) biljeke sa strane ili ispod teksta apostol (gr. apostolos poslan) poslanik, onaj koji iri neko nauavanje; Kristov uenik; propovjednik kranstva; bogosluna knjiga koja sadri djela apostolska; pren. oduevljen pobornik i borac za pobjedu neke znanosti, nauavanja, ideje i si. apostolat (lat. apostolatus) propovijedanje (ili: irenje) vjere; zvanje propovjednika vjere; apostolsko dostojanstvo; papinska vlast apostolicitet (lat. apostolicitas) teol. suglasnost prave Kristove Crkve s istim nauavanjem apostola apostolicizam (gr. apostolos) sustav neograniene crkvene vlasti apostolik (lat. apostolicum) zajedniki naziv za apostolske spise Novog zavjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenja apostolski (gr. apostolos) koji potjee od apostola, koji odgovara nauavanju apostola; papinski; apostolska stolica (lat. sedes apostolica) papinska stolica u Rimu, osnovao ju je apostol Petar apostrof (gr. apostrofos) gram. znak kojim se obiljeava da je jedan samoglasnik isputen (') apostrofa (gr. apostrofe odvraanje, otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj govornik ili pisac iznenadno zastane u svom izlaganju i obrati se nekoj osobi, bilo nazonoj ili nenazonoj, ili nekoj stvari; 2. figura kojom se netko obraa nenazonim osobama ili stvarima koje zamilja kao ive 3. bot. zbijanje protoplazme i klorofilnih zrnaca na staninim zidovima susjednim s drugim stanicama; 4. pren. ukor, grdnja apostrofirati (gr. apo-strefo odvratiti, okrenuti) gram. oznaiti apostrofom da je u nekoj rijei isputen samoglasnik ili suglasnik; osloviti nekoga ivljim, otrijim tonom; u govoru odjednom se obratiti kome ili emu; pren. ukoriti, grditi apotanazija (gr. apo, thanatos smrt) potpun prestanak ivota, nesumnjiva smrt apoteka (gr. apotheke, apotithemi ostaviti na stranu, skloniti, sauvati) ljekarna, trgovina lijekovima; kutija u kojoj se dre lijekovi, npr. kuna, putnika apoteka apotekar (gr. apotheke) ljekarnik struna osoba koja priprema lijekove po lijenikim receptima; trgovac lijekovima apotema (apo-tithemi) geom. linija okomito povuena iz sredita pravilnog viekutnika na jednu njegovu stranu; kem. neotopiv talog koji se stvara u biljnim ekstraktima izloenim zraku apoteoza (gr. apotheosis) uzdizanje umrlog junaka ili velikog ovjeka do boanstva; oboavanje, velianje apoteozirati (gr. apo, Theos Bog) uzdizati do boanstva, oboavati, veliati apoterapija (gr. apo, therapeia) med. potpuno izlijeenje, produenje lijeenja i nakon bolesti apoteza (gr. apothesis odvajanje, skidanje, ukidanje, apotithemi odvojim, skinem, ukinem) lingv. gubljenje glasa apotoma (gr. apotemno odsijecam) mat. razlika izmeu dviju veliina mjerljivih samo tako da se kvadri-raju; glaz. razlika izmeu cijelog i sljedeeg polutona apozicija 107 aprobacija apozicija (lat. appositio) gram. imenica koja poblie oznauje drugu imenicu i slae se s njom u padeu, npr. djevojica Antonija, grad Split apozitiv (lat. apponere priloiti, appo-sitivum) gram. pridjev koji stoji uz imenicu kao atribut, tj. naknadno dodana pridjevska oznaka, npr.: Dijete bolesno mora leati apozitivan (lat. appositivus) gram. koji stoji kao dodatak

appassionato (tal.) glaz. strasno, s mnogo osjeaja appellatio admissibilis it. apelacio adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i prihvatljiv priziv, priziv koji se moe dopustiti ili prihvatiti appellatio deserta it. apelacio dezer-ta (lat.) prav. proputen, zakasnjeli priziv appellatio frivola it. apelacio frivola (lat.) prav. beznaajan i nitavan priziv appellatio inadmissibilis it. apelacio inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv priziv, neprihvatljiv priziv appellatio temeraria it. apelacio te-merarija (lat.) prav. neosnovan priziv, nepromiljen priziv appoggiando it. apoando (tal.) glaz. suzdrano; noeno, vueno (u sviranju); appoggiato appoggiato it. apoato (tal.) glaz. vezano, sliveno appoggiaura it. apoatura (tal.) glaz. predudar; vezivanje, slivanje tonova apraksija (gr. apraxia besposlenost) psih. nesposobnost izvoenja nekih obinih pokreta i tonog shvaanja znaenja nekih stvari bez postojanja oduzetosti (paralize) apre (fr. apres) poslije, zatim; kao imenica; igra koji u igri dolazi poslije drugog igraa, npr. moj apre aprecijacija (lat. appretiatio) odreivanje cijene, vrijednosti neemu, procjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenjivanje aprehenzija (lat. apprehensio) fil. poimanje sadraja neke predodbe, razumijevanje, pojam, predodba; prav. uzimanje u posjed; hapenje, zatvor; strah, strahovanje, zabrinutost aprekacija (lat. apprecari, apprecatio) preklinjanje, usrdna molba apres nous le dluge it. apre nu 1' deli (fr.) nakon nas potop, tj. nakon nae smrti moe doi to hoe, nas se to ne tie, glavno daje nama sada dobro (uzreica iz doba pred francusku buroasku revoluciju, a prva ju je navodno izrekla markiza Pom-padour) apres-souper it. apre supe (fr.) "poslije veere"; veernje sijelo, sastanak ugovoren kasno naveer apretirati (fr. apprter) dotjerati (ili: dotjerivati) razne tekstilne materijale tako da dobiju izgled i svojstva boljih, tj. dati im glatkou, sjajnost itd. apretura (fr. apprter) rad oko dotjerivanja i popravljanja kojim neki industrijski proizvodi (tkanine, papir, koa, krzno) dobivaju izgled i svojstvo bolje robe (glatkou, sjajnost), ili svojstva koja im daju veu vrijednost koju ti proizvodi dobivaju ovakvim dotjerivanjem; glaz. pravilan omjer u grai nekog glazbenog instrumenta aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori apriorizam (lat. a priori) filozofijski pravac koji prima neto a priori, bilo u teoriji spoznaje bilo u etici aprobacija (lat. approbatio) odobravanje, odobrenje, pristanak; povoljan sud o neemu, pohvala; doputenje, npr. da se tiska knjiga; priznavanje nekome sposobnosti za neto; biskupovo doputenje da sveenik ispovijeda i propovijeda aprobativan 108 apsida aprobativan (lat. approbativus) odobravan, koji izraava odobravanje; aprobatoran aprobator (lat. approbator odobrava-telj) osoba koja vri struan pregled i odobrava putanje u promet proizvoda u znanstveno-istraivakim zavodima, poljoprivrednim dobrima, tvornicama itd. (ita, brana, vina, mlijenih preraevina i dr.) aprobatoran (lat. approbatorius) v. aprobativan aprobirati (lat. approbare) odobriti na osnovi prethodnog ispitivanja, povoljno ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; priznati nekome sposobnost za neto aproksimacija (lat. approxmatio) priblinost; mat. priblino pronalaenje korijena; priblino izraunavanje; priblina ocjena, ocjenjivanje otprilike aproksimativa (lat. approximativa) toka zbliavanja, dodirna toka aproksimativan (lat. approximativus) priblian aproksimirati (lat. approximare pribliavati se) pribliiti, pribliavati aproksimitet fiat, approximitas) priblinost apropinkvacija (lat. appropinquatio) pribliavanje, osobito nekog trenutka ili dogaaja apropinkvirati (lat. appropinquare) pribliiti, pribliavati aproprijacija (lat. appropriatio) prisvajanje, prisvojenje; prilagoavanje; kemijsko spajanje dvaju tijela pomou treega

aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti, prisvajati; prilagoditi prema emu, uskladiti aprovizacija (lat. a-providere) opskrbljivanje ivotnim namirnicama aprovizionirati (fr. approvisionner) opskrbiti ivotnim namirnicama Apsalom (hebr. Absalom otac mira) jedan od sinova hebrejskoga kralja Davida; prema biblijskoj prii pobunio se protiv oca i bio ubijen (bjeei na mazgi pred progoniteljima zapeo je dugakom kosom za hrastovo granje, a mazga je ispod njega pobjegla); simbol loeg sinovskog ponaanja apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti, otii, udaljiti se, udaljavati se; med. prelaziti u gnoj, zagnojavati se apsces (lat. abscessus) odlazak, odvajanje; med. gnojna upala tkiva, gnojni ir; metastatini apsces zagnoje-nost koja se pojavi daleko od mjesta prvobitne oboljelosti; fiksacijski apsces zagnojenost izazvana namjernim kemijskim podraajima, npr. ubrizgavanjem mlijeka radi lijeenja sepse, gonoreje, progresivne paralize itd. apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscin-dere otrgnuti, odvojiti, odsjei.) geom. u (Descartesovom) koordinatnom sustavu: mjerni broj (+ ili ) udaljenosti bilo koje toke u ravnini do or-dinatne osi; apscisni pravac pravac koji je uzet radi odreivanja poloaja neke toke ili osobina jedne krivulje; apscisna osovina pravac koji obino zauzima horizontalan poloaj apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, otkidanje, odvajanje; ret. prekidanje apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod apsentizam apsentizam (lat. absens, engl. absen-tism) odsutnost iz mjesta kome netko stvarno pripada, osobito boravak irskih posjednika izvan Irske (apsenteri) apsida (gr. apsis, apsidos svod) 1. astr. jedna od dviju toaka na eliptinoj putanji nebeskog tijela u kojoj se ono nalazi na najveoj odnosno na najmanjoj udaljenosti od tijela oko kojeg optjee, dakle afel i perihel za planet ili neki komet te apogej i perigej za Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkveapsidiola 109 apsorbirati' noj arhitekturi: stranji, polukruni dijelovi crkava, osobito onih koje su graene u romanskom stilu apsidiola (lat. apsidiola, gr. apsis) arhit. mala zborna kapela, osobito u crkvama romanskog stila apsidna linija astr. velika os eliptine putanje, tj. duina koja spaja obje apside apsihija (gr. apsyhia) nesvjestica; ne-prisustnost duha, neprisebnost; usp. apopsihija apsint (gr. apsinthion) bot. rakija od pelina, gorka rakija apsintizam (gr. apsinthion) med. bolest ivaca kao posljedica prekomjernog pijenja apsinta apsojucija (lat. absolutio) oprotenje grijeha ih krivnje; osloboenje; pomilovanje apsolut v. apsolutno 1. apsolutan (lat. ab-so!utus) slobodan od svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogranienja) nezavisan, bezuvjetan, neogranien, neuvjetan; ist, potpun, savren; apsolutni alkohol kern, isti alkohol; apsolutni broj, apsolutna vrijednost mat. broj, vrijednost bez obzira na znak + ili ; fiz. apsolutne mjere koje imaju za osnovne jedinice centimetar, gram i sekundu; apsolutni sustav mjera sustav u kojem su osnovne jedinice: za duinu centimetar, za masu gram, za vrijeme sekunda; apsolutna teina teina tijela koja se dobiva obinim mjerenjem, bez obzira na njegov obujam; u Filozofiji religije: apsolutno bie, Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni za koju drugu kulturu ne moe racionalno upotrijebiti, nego samo za jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. apsolutna temperatura ona ija se nulta toka nalazi na 273C - apsolutist (lat. absolvere) pristaa ili vritelj neograniene vladavine apsolutiv (lat. absolvere razrijeiti) gram. v. indikativ; suprotno; relativ apsolutizam (lat. absolvere) neograni-enost; samovolja; oblik vladavine kod koje vladareva vlast nije ograniena ustavom, samovlae, neogra-nena vladavina jednog ovjeka apsolutizirati (lat. absolvere zavriti, absolutum) initi, uiniti neto apsolutnim; fil. razumijevati, shvaati ili prikazivati neto kao apsolutno, u aposolutnom smislu

apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil. prvi, osnovni uzrok svim pojavama, vjeno i nepromjenjivo (idealistiki: Bog, duh; materijalistiki: tvar); stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno, neuvjetovano; neogranieno; savreno; jednostavno; suprotno: relativno apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjet-nost, neuvjetovanost; neogranienost; savrenost; supr.: relativnost, relati-vitet apsolutoran (lat. absolutorius) koji oslobaa, koji razrjeava, razrjeni, otpusni apsolutorij (lat. absolutorium) razrjeenje, osloboenje; svjedodba da je netko stekao pravo na polaganje zavrnog, diplomskog ispita; razrje-rio pismo, razrjenica aps6lvent (lat. absolvere zavriti) osoba koja je provela na sveuilitu ili nekoj drugoj visokoj koli propisano vrijeme i time stekla pravo na polaganje zavrnog (diplomskog) ispita apsolvirati (lat. ab-solvere odrijeiti) razrijeiti, osloboditi od (grijeha ili krivnje); zavriti, npr. kolu apsorbencije (lat. absorbentia) mn. kem. sredstva koja upijaju vlanost iz drugih tijela apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati, usisavati, upiti, upijati, progutati, uvlaiti u se; troiti, potroiti; obuzeti, obuzimati, ovladati; sasvim zaapsorpcija 110 apsurdan uzeti poslom nekoga, potpuno zaposliti apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisavanje, upijanje, primanje u sebe (supr. emisija); fiziol. prolazak probavljene hrane kroz crijevnu sluznicu u krvotok, in kojim se u elucu zavrava probava; pren. potpuna zauzetost (poslom, mislima i si.) apsorpciometar (lat. absorptio, gr. metron) fiz. sprava pomou koje se odreuje sposobnost tekuine za upijanje plinova apsorptivan (lat. absorptivus) sposoban upiti ili usisati, usisan apstencija (lat. abstentio uzdravanje) prav. odustajanje od nasljedstva apstergencije (lat. abstergentia) mn. med. sredstva za vanjsko ienje, sredstva za ispiranje rana apstergentan (lat. abstergens) med. v. apsterzivan apstergirati (lat. abstergere brisati) prati, ispirati, istiti (ranu) apsterzija (lat. abstersio) med. pranje, ispiranje, ienje (rana) apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji slui za ispiranje, koji isti (ranu) apstinencija (lat. abstinentia uzdravanje) trezvenost, suzdranost, suzdravanje od alkoholnih pia, duhana, mesa, spolnih odnoaja itd. apstinent (lat. abstinens) pristaa apstinencije, trezvenjak apstinentan (lat. abstinens) koji se suzdrava od uivanja u alkoholu, mesu, duhanu, spolnim odnoajima, trezven apstinirati (lat. abstinere) suzdravati se od alkohola, duhana, mesa, spolne ljubavi, ivjeti trezveno apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, odvajati u mislima, stvarati misaone predodbe; radi to boljeg uoavanja i poimanja onoga to je u neemu glavno, ope, nuno i bitno namjerno zanemarivati i ne obazirati se na ono to je u tome sporedno, posebno, sluajno ili nebitno; od neega apstrahirati ne voditi o tome rauna, ne obazirati se na to, okaniti se toga apstrakcija (lat. abstractio) log. odvajanje, stvaranje pojmova; ista misao, ist in miljenja, mudrovanje; udub-ljenost u misli, zamiljenost; rastre-senost; negledanje, neosvrtanje apstrakt (lat. abstractum) log. ono to je u mislima, pojmovno odvojeno, ist pojam, ista misao; gram. mislena imenica; abstractum pro concreto it. apstraktum pro konkreto (lat.) opi pojam umjesto stvarnog predmeta apstraktan (lat. abstractus) log. zamiljen, koji postoji ili je zamiljen da postoji odvojen od materijalnih predmeta, misaoni, mislen, koji postoji samo kao pojam (supr.: konkretan); teorijski, ist; teak za razumijevanje, vii, dubok, dubokouman; rastresen; apstraktan broj mat. neimenovani broj; apstraktna, znanost ista znanost (za razliku od primijenjene); in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, samo u mislima, mi-sleno (suprotno: in concreto) apstraktiv (lat. abstractivum) kem. ekstrakt nekog soka ili alkohola apstruzan (lat. abstrusus) skriven, zatvoren, teko razumljiv, taman, nejasan, zamren

apsud (lat. ab od, sudare cijediti) prokuhana tekuina, uvarak apsumpcija (lat. absumptio) troenje; istroenost, izmuenost apsurd (lat. absurditas) logika nemogunost, besmislenost, besmislica, nerazumljivost, glupost apsurdan (lat. absurdus) logiki nemogu, besmislen, nerazumljiv; nepodoban, neprilian, smijean; ad absur-dum it. ad apsurdum (lat.) dovesti do besmisla apsurdnost 111 arahnolog apsurdnost (lat. absurdum nemogue) v. apsurd apmalcati (njem. abschmalzen) za-mastiti, zainiti, zapriti apterologija (gr. a-pteros beskrilan) zool. znanost o beskrilnim kukcima (paucima, bubama i dr.) aptrajbati (njem. abstreiben otjerati) kuh. izraz kojim se oznauje npr. jako i svestrano olupavanje tijesta apunto (tal. appunto) trg. mjenica za izmirenje nekog duga apus (gr. apus- bez noge, hrom) vrsta raka listonoca aqua Binelli it. akva Bineli (lat.) farm. voda za umirivanje krvi (nazvana po otkrivau Binelliju) aqua destillata it. akva destilata (lat.) kern, destilacijom proiena voda aqua toffana it. akva tofana (tal.) to-fanska voda, otrovna tekuina koju je navodno oko god. 1700. izumila neka vraara Toffana (trovala je polako i neprimjetno, pa su je rado primjenjivali za "neduno" usmrivanje politikih protivnika) Aquincum it. Akvinikum (lat.) u rimsko doba naziv za grad na desnoj obali Dunava kraj starog Budima u Maarskoj; vrijedne iskopine, npr. amfiteatar, javna i privatna kupalita i dr. ar (lat. area povrina) jedinica za mjerenje povrina = 100 m2 ara (lat.) oltar, rtvenik arabatan (tur. harabi) troan, sklon propasti, dotrajao, ruevan, pokvaren, upropaten, otrcan, pohaban; usp. rabatan arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras u arapskom stilu, zapravo slike iz biljnog svijeta budui daje Arapima vjera zabranjivala slikanje ljudi i ivotinja; fantastine linije u slikarstvu; 2. u baletu: figura kad plesa stoji na jednoj nozi arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost i poznavanje arapskog jezika, arapske knjievnosti i dr. arabinoza vrsta eera; dobiva se od arapske gume i nekih drugih biljnih sluzi arabist znalac arapskog jezika, arapske knjievnosti i umjetnosti; osobito: poznati medicinari srednjeg vijeka koji su bili pod utjecajem arapskih lijenika arabizam osobina arapskog jezika; rije uzeta iz arapskog jezika arabizirati napraviti na arapski nain; govoriti arapski; upotrebljavati u govoru arapske rijei; ugledati se na Arape, npr. u umjetnosti arabotedesko (tal. arabotedesco arap-sko-njemaki) mjeavina maurskog, rimskog i gotikog stila u slikarstvu i kiparstvu aragonit min. bezbojan ili ukast mineral, karbonat vapna, kristalizira po rompskom sustavu arahiodaktilija (gr. arachne, daktvlos prst) med. prekomjerna duina prstiju na ruci i nozi Arahna mit. osobito vjeta tkalja iz Lidije; natjecala se je u tkanju s boicom Atenom; pobijeena Atena pretvorila ju je u pauka arahniti (gr. arachne pauk) mn. geol. v. arahnoliti arahnitis (gr. arachne) med. v. arah-noditis arahnoditis (gr. arachne) med. upala pauinaste modane opne; arahnitis arahnoida (gr. arachne pauk, eidos oblik) zool. pauinasta modana opna arahnoidi (gr. arachne, lat. aranea pauk, eidos oblik) mn. zool. paucima sline ivotinje, pauci arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen) geol. kamenje s otiscima morskih zvijezda; arahniti arahnolog (gr. arachne pauk, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) znanosti o paucima arahnologija 112 arbitraa

arahnologija (gr. arachne, logia) zool. znanost o paucima; umijee da se po pauini predvidi kakvo e biti vrijeme arajdati (gr. raizo odmaram se, oporavljam se) veseliti se, radovati se, uivati gledajui neto, naslaivati se arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od rie, eera ili od soka kokosovog oraha arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru papira arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza) bot. meksika biljka iz porodice ti-tarki araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu; mali hodnik; meuprostor, razmak, razdaljina; vremenski razmak, rok, poek Arameja stara oznaka za Siriju i Mezopotamiju aramejski jezik najraireniji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr. n. e. do 650. n. e., vaan za izuavanje idovskih i starokranskih spisa, spada u skupinu semitskih jezika; aramejsko pismo semitsko pismo iz kojega se razvilo hebrejsko pismo aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna prema biljnim bolestima (osobito se uzgaja na jugu Francuske) arancini (tal.) mn. male, osuene i poe-erene narane araneografija (lat. aranea pauk, gr. grafo piem; opisujem) opisivanje pauka araneologija (lat. aranea, gr. logia) zool. v. arahiologija araner (fr. arrangeur) obradiva, prireiva aranirati (fr. arranger) urediti, ureivati, srediti, sreivati; spremiti, prirediti, prireivati; izravnati, nagoditi se s vjerovnicima; sloiti, napraviti sporazum aranman CY. arrangemen * urei-mje, ureenje, r^d. raspored; sporazum, poravnanje, izmirenje; glaz. obrada, preradba, orkestracija aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u srednjem vijeku) Araukanci (Arawak) nekada mono indijansko pleme, no nemilosrdno istrijebljeno od panjolskih osvajaa; danas ih ima na podruju Brazila i Venezuele araukarija vrsta crnogorice. Arba (lat.) antiko ime za otok i grad Rab arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bu-reau ured) ured za posredovanje rada, za zapoljavanje nezaposlenih radnika arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst sluba) "radna sluba", institucija njemake nacistike vladavine koja je propisivala da svatko mora provesti odreeno vrijeme na fizikim radovima u slubi zajednice arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, sudac u nekom sporu; prisutni svjedok, promatra; neogranieni gospodar, despot; glavna, najutjecajnija, najmjerodavnija osoba u spornim pitanjima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.) arbitracija (lat. arbitratio) procjenjivanje po vlastitom nahoenju; samovoljna procjena arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie izabranog suda arbitraran (lat. arbitrarius) koji presuuje po osobnom uvjerenju; svojevoljan, samovoljan, neutemeljen, priblian arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega biraju zavaene strane radi rjeavanja nekog spora, izabrani sudac arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari presuivati kao izabrani sudac) izabrani sud; suenje izabranim sudom; presuda izabranog suda; trg. poslovanje pri kojem se iskoritava cijena jednakih burzovnih objekatf na raz liitim tritima; pol. rjeavanje me arbitrani posao 113 arendar udravnih sporova pomou komisije u kojoj su, osim predstavnika zavaenih strana, i neutralni delegati arbitrani posao (lat. arbitrari) bank. posao kojim se trai nain kako bi se najbolje izmirio dug u inozemstvu ili kako bi se najpovoljnije naplatilo neko potraivanje arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud izabranog suca; ocjena, miljenje, shvaanje; volja, samovolja; slobodan izbor, sloboda opredjeljivanja arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati, rjeavati po svom miljenju i nahoenju; suditi, presuivati kao izabrani sudac; trg. mijenjati (ili: razmjenjivati) domau valutu za drugu valutu po utvrenom teaju arbitrium liberum (lat.) slobodna volja, slobodno opredjeljivanje arbor genealogica it. arbor genealo-gika (lat.) rodoslovno stablo, obiteljsko stablo, rodoslovlje

Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus (lat.) prema legendi: smokva pod kojom je vuica dojila Romula i Rema arbor vitae it. arbor vite (lat.) anat. "ivotno drvo", modana masa malog mozga koja je u presjeku slina dr-vetu arborescencija (lat. arborescentia) ras-tenje (ili: razvijanje) u obliku drveta (kod kristala); odrvenjenje arborescirati (lat. arborescere) pretvarati se u drvo, odrvenjavati arboretum (lat. arboretum) kola u kojoj se ui poznavanje bilja; nasad raznovrsnog bilja; botaniki vrt arboriforman (lat. arboriformis) koji je u obliku drveta, kao drvo arborikultura (lat. arbor drvo, cultura) uzgajanje drvea i ostalog bilja arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se bavi uzgajanjem drvea i ostalog bilja arborizacija (lat. arborisatio) prirodno stvaranje oblika drveta na kamenju; biljni otisak arborni (lat. arbor drvo) tekuina za prskanje raslinja i drvea radi zatite od zaraznih bolesti arcato it. arkato (tal.) glaz. prevlaei gudalom archiiatrus Sancti Palatini (lat.) na-lijenik svetog, tj. carskog dvora u starom Rimu; usp. arhijatar arctior citatio it. arkcior citacio (lat.) prav. otriji (ili: pootren) poziv pred sud arctius jus it. arkcijus jus (lat.) prav. blie (ili: pree) pravo, pravo prednosti arctius mandatum it. arkcijus man-datum (lat.) prav. pootrena zapovijed ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube svile iz Smirne ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine perzijske svile ardentan (lat. ardens) gorui, vreli, usijan, zaaren, arki; vatren, silan, plah, ustar, revan ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik jurinih odreda naoruan runom bombom i noem ardito (tal.) glaz. smjelo, estoko, srano arduitet (lat. arduus strm) strmost; pren. velika tekoa, tegoba, muka area (lat.) povrina; gradilite; trkalite u cirkusu; gumno areal (lat. areale) podruje na kojem je rairena neka biljna ili ivotinjska vrsta arena (lat.) borilite posuto pijeskom, poprite borbe i igara u cirkusu (amfiteatru) kod Rimljana; pren. poprite, polje borbe, rada i si. arenacija (lat. arenatio) med. pjeana kupelj arenant (lat. arena) borac u areni; hrva arenda (lat. arrenda) zakup zemljita, ugovor o davanju zemljita u zakup arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje zemljite u zakup arendator 114 argo arendator (lat. arrendator) zakupac zemljita arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti zemljite u zakup, zakupiti areola (lat. area, areola) malo, slobodno mjesto; anat. prsten oko prsne bradavice; mala upljina izmeu tkiv-nih snopia: med. crven krug oko upaljenog mjesta; astr. krug oko Mjeseca areometar (gr. araios rijedak, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe i specifine teine tekuine; gravimetar, hidrometar areometrya (gr. araios rijedak, me-triaj fiz. odreivanje gustoe i specifine teine tekuine Areopag (gr. Areios pagos) 1. breuljak posveen bogu rata Aresu, zapadno od Akropole u Ateni; 2. najstariji i najugledniji sud u Ateni ije je sjedite bilo na tom breuljku; 3. pren. zbor uglednih i nepristranih sudaca areotektonika (gr. Areios Aresov, koji pripada bogu rata Aresu, tektoniki) voj. vjetina napadanja i obrane utvrenih mjesta arerae (fr. arrrages) mn. zaostala plaanja, dugovi; neplaena zakupnina; neplaena kamata arerairati (fr. arrrager) biti u zaostatku s primanjem, ne biti isplaen Ares (gr. Ares) mit. sin Zeusa i Here, bog rata; simbol surove hrabrosti, rata i ratnih uasa

arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor, uze; usp. ret arestacija (lat. arrestatio) uhienje, zatvaranje; uze, zatvor arestant (lat. arrestans) uhienik, ka-njenik, zatoenik; prav. osoba koja sudskim putem trai stavljanje zabrane arestat (lat. arrestatus) prav. osoba protiv koje se trai stavljanje zabrane arestatorij (lat. arrestatorium sc. mandatum) prav. naredba o uhienju; javno prozivanje vjerovnika (kod steaja) arestirati (lat. arrestare) v. aretirati. aretirati (fr. arrter) zaustaviti, zaustavljati, zadrati, zadravati; obustaviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti; staviti zabranu aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil. nauk (ili: nauavanje) o vrlini, dio etike argental (lat. argentum) v. pakvon, argentan argentan (lat. argentum srebro) 1, slitina bakra, cinka i nikla; argental, pakvon, pakfong; usp. pakvon argentometar (lat. argentum srebro, gr. metron) sprava za ispitivanje srebra argentum (lat. argentum) srebro; novac argentum foliatum (lat.) lisnato srebro argentum vivum (lat.) ivo srebro, iva argirija (gr. argyrion) med. v. argiri-jaza argirijaza (gr. argyrion srebro) med. modrosiva ih crnkasta boja koja se ponekad javlja na koi nakon due unutarnje uporabe srebrnih preparata argirizam (gr. argyrion srebro) med. pojave kroninog trovanja srebrom: argirijaza i degeneracije plua, bubrega i jetara argiroida (gr. argyrion srebro, eidos oblik) umjetno srebro, metalna smjesa slina srebru argiromanija (gr. argyrion, mania pomama, ludilo) elja (ili: strast) za novcem, bogatstvom argiroza (gr. argyrion) med. v. argirijaza argo (fr. argot) jezik parikih ulica i polusvijeta; lopovski, mangupski, a-trovaki govor; govor odreene socijalne skupine argon 115 arheget argon (gr. argos nedjelatan, neradan, lijen) kem. element, atomska teina 39,944, redni broj 18, znak Ar, plemeniti (inertni) plin bez boje, mirisa i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava se za punjenje arulja i daje sivkastu svjetlost; usp. neon, kripton, kse-non argonaut (gr. Argo, nautes brodar) zool. vrsta glavonoaca Argonauti (gr. nautes brodar) mit. starogrki junaci koji su na svojoj lai Argo pod Jazonovim vodstvom otplovili do Kolhide kako bi donijeli zlatno runo argonautika (gr. Argo, nautes) povijest pohoda Argonauta u Kolhidu; dugotrajan i opasan pothvat argotirati (fr. argoter) govoriti atro-vakim jezikom, govoriti jezikom koji ne razumije svatko argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost atrovakog govora argument (lat. argumentum) dokazno sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio dokaza na kojem se taj dokaz zasniva, obrazloenje; sadraj ili izvadak iz nekog djela argumentacija (lat. argumentatio) dokazivanje, zakljuivanje, obrazlaganje; vjetina dokazivanja, zakljuivanja; nain dokazivanja, zakljuivanja argumentativan (lat. argumentum dokaz) koji daje (ili slui kao) dokaz (razlog, obrazloenje), dokazni argumentator (lat. argumentator) onaj koji navodi dokaze, koji obrazlae, koji zakljuuje; raspravlja argumentiran (lat. argumentosus) bogat razlozima, potkrijepljen dokazima argumentirati (lat. argumentari) navoditi kao dokaz, dokazivati, zakljuivati, obrazlagati argumentum ad hominem (lat.) 1. dokaz koji nije strogo logian nego vie prilagoen sposobnosti razumijevanja ili interesu sluatelja, lako razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz koji se ne zasniva na samoj stvari, ve na osobinama ili poloaju onih koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije dobar jer je predlaga lo ovjek" argumentum ad veritatem (lat.) dokaz koji proizlazi iz opepriznatih i znanstveno utvrenih istina argumentum baculinum it. argumentum bakulinum (lat.) dokaz batinom, tj. kad netko, nemajui drugih dokaza, dokazuje neto silom

argumentum e consensu gentium it. argumentum e konsenzu genci-jum (lat.) log. dokazivanje neke tvrdnje na osnovi toga to su svi oduvijek tu tvrdnju smatrali istinitom Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin Zeusov i Niobin, stooki div, uvar Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera pretvorila u kravu; po Zeusovoj zapovijedi ubio ga je Hermes; pren. veoma oprezan i savjestan uvar; uhoda, pijun; Argusove oi vrlo budne, paljive, uvijek otvorene oi kojima nita ne moe promaknuti arhaian (gr. archaios star) gram. koji ne potjee iz starog vremena, nego je samo napravljen, napisan ili prilagoen ukusu ih duhu starog vremena, starinski arhaizam (gr. archaismos) gram. zastarjela rije ili zraz koji se danas, u obinom pisanju i govoru, vie ne upotrebljava, npr. korablja (laa), starinski nain izraavanja arhaizirati (gr. archaios star, starinski) 1. baviti se prouavanjem starog vremena i kulture; 2. upotrebljavati u govoru i pisanju arhaizme arhajski (gr. archa kos) starinski, tj. koji zaista potjee iz starog vremena; usp. arhaistian arhajski period v. azojski period arheget (gr. arch-egetes) voda, poglavar; titula spartanskog kralja u Li-kurgovom zakonu arhegonije 116 arhitektonika arhegonije (gr. arche poetak, gonos) mn. bot. enski spolni organi kod nekih bescvjetnica i mahovina arhelogija (gr. arche poetak, logia) poetna znanost; osnove znanosti o ovjeku arheografija (gr. archaios, grafo) opisivanje starina; prid. arheografski arheolog (gr. archailogos) onaj koji se bavi starinama i poznaje starine, osobito antiku umjetnost i znanost arheologija (gr. archaiologia) znanost koja prouava ostatke i spomenike materijalne kulture starih naroda (osobito se bavi antikom); povijest stare umjetnosti; prid. arheoloki arheopteriks (gr. archaiopteryx) zool. fosilni kraljenjak veliine goluba, po nekim dijelovima slian reptilima, a po drugim opet ptici; potjee iz pretpovijesnog doba arheozoik (gr. arhce- pra-, staro-, zoon iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje (izmeu arhaika i paleozoika) arhesporij (gr. arche, spora) stanica od koje nastaje tkivo koje stvara trus-ke kod paprati arhetip (gr. archetvpon prauzorak) praslika, prauzor; prapismo; osobito: prvi otisak; original; arhetipi otisci (ili: primjerci) prvog izdanja arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem) arh- predmetak koji u sloenicama znai: glavni, prvi, nad, praarhibiskup (gr. archo vladam, episko-pos nadzornik) nadbiskup, arhiepiskop arhiblast (gr. archo, blastos klica, zametak) zool. prazametak arhidijeceza (gr. arche, dioikesis uprava) duhovno podruje nadbiskupa, nadbiskupija arhidakon (gr. archos, diakonos sluga) pravosl. najstariji akon, poasno zvanje za akona arhiepiskop (gr. archos, episkopos) pravosl. glavni episkop arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo) pravosl. podruje pod duhovnom upravom arhiepiskopa arhigonija (gr. arche poetak, gigno-mai stvaram) biol. spontano nastajanje ivota, postanak ivota u njegovim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari, prapoetak, prastvaranje; abiogeneza arhihijerarh (gr. archi-hierarches) pravosl. prvosveenik, episkop arhihijerarhija (gr. archi-hierarchia) dostojanstvo prvosveenika; visoko sveenstvo arhijerej (gr. arch-hiereus) pravosl. vladika, starjeina sveenika arhilohijski (gr. Archiloxos) poet. tako se zove vie vrsta stihova koje je prvi pisao najstariji grki liriar i jampski pjesnik Arhiloh (izmeu 680. i 640. pr. n. e.); pren. zajedljiv, uan, podrugljiv u govoru ili pisanju arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno arobnjatvo, tobonja vjetina pravljenja zlata i srebra arhimandrit (gr. archimandrites) pravosl. poglavar veeg samostana ili vie samostana Arhimed (gr. archo- nad-, medomai brinem se, dakle "oprezni", "koji zna predviati", "obzirni") najvei matematiar i fiziar staroga svijeta (287212 pr. n. ej; Arhimedov za-

kon fiz. od Arhimeda pronaeno pravilo da svako tijelo, uronjeno u tekuinu, gubi na svojoj teini onoliko koliko tei istisnuta tekuina arhipelag (gr. archi-pelagos) otoje; prvobitno: otoci u Egejskom moru, izmeu Grke i Male Azije arhitekt (gr. architekton) onaj koji se bavi graevinarstvom, tj. projektant graevina, inenjer arhitekture, graditelj arhitektonika (gr. architekton) znanost o graevnoj umjetnosti, gradi arhitektonski 117 arijeta teljstvo; umijee izraivanja znanstvenog sustava, znanost o sustavu arhitektonski (gr. architektonikos) graevni, koji odgovara pravilima graevne umjetnosti; koji se tie nekog znanstvenog sustava arhitektura (gr. architekton, lat. ar-chitectura) graevna umjetnost, graevinarstvo, graditeljstvo; naini zidanja, raspored graenja; graevni stil arhitrav (gr. archo, lat. trabs greda) arhit. glavna greda koja povezuje dva ili vie stupova i lei na njima arhiv (lat. archivum, gr. archeion vladina ustanova) mjesto gdje se dre i uvaju spisi; pismohrana arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se nalaze u arhivu, povelje, dokumenti arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ih: nadzornik) arhiva arhivolt (tal. archivolto glavni luk) arhit. polukruni luk koji spaja dva stupa (u helenistikoj, rimskoj, renesansnoj i baroknoj arhitekturi); u gotikoj i romanikoj arhitekturi: niz , lukova glavnog crkvenog portala, koji su esto ukraeni kipovima arhivski (lat. archivum) koji se tie arhiva, koji pripada arhivu, koji se nalazi u arhivu, koji radi u arhivu arhocela (gr. archos, kele kila, bruh) med. kila, bruh debelog crijeva arhont (gr. archon) vladar, poglavar; najvii dravni inovnik u Ateni nakon propasti starog kraljevstva arhoptoza (gr. archos mar, ptosis pad) med. spadnutost debelog crijeva arhoragija (gr. archos mar, regnvmi prsnem) krvarenje iz debelog crijeva ari dan (lat. aridus) suh, isuen, spren; jalov, neplodan, mrav; pren. suhoparan ariditet (lat. ariditas) suhoa, sunost, sua; mravost; neplodnost, jalovost; pren. suhoparnost aridura (lat. aridura) med. suenje, mr-avljanje; mravost, slabost aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna sprava (s ovnujskom glavom) za razbijanje zidina; Aries Ovan (zvijee u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj polutki) arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan glas uz instrumentalnu pratnju; nain pjevanja, napjev, melodija Arijadria (gr. Ariadne) mit. ki kret-skog kralja Minosa i Pasifaje, pomogla Tezeju, nakon to je ubio Mino-taura, da pomou klupka konca izie iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju je on ostavio na otoku Naksu; otuda: Arijadnina nit sredstvo da se ovjek izvue iz neke teke situacije arijanci mn. pristae i pobornici arija-nizma; arijevci arijanizam nauavanje aleksandrijskog sveenika Arija (4. st.) koji je tvrdio da Krist nije Bog, nego obian ovjek Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn. ime kojim su indoeuropski (arijski, indogermanski) stanovnici Indije, Perzije i Irana sami sebe nazivali; u novije doba ovim se imenom nazivaju svi Indoeuropljani (Indogermani); Indogermani, Indoeuropljani; Arijevci; arijski jezici svi indoeuropski (indogermanski) jezici Arijel (hebr. "boji lav") simboliko ime za junaka uope, za rtveni oltar, za grad Jeruzalem; u knjievnosti: vodeni ili zrani duh s dobrim svojstvima, osobito istaknut kao dobroinitelj u Shakespearovoj drami Oluja arijer-ban (fr. arrire-ban) voj. posljednja obrana arijer-garda (fr. arrire-garde) voj. zatitna eta, zatitnica, odstupnica arijergarda (fr. arrire straga, garde tjelesna straa) eta koja brani uzmicanje; zatitnica arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija, pjesmica Arijevci 118 aritmomanija

Arijevci (sanskr. agua) mn. v. Arijci Arion slavan pjesnik i svira s grkog otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema prii, skoio je s broda u more ne bi li se spasio od razbojnika: u vodi ga je doekao i iznio na obalu delfin kojega je zanio svojom pjesmom arioso it. ariozo (tal.) glaz. pjevajui, u obliku arije; im. kratko melodino djelo koje se umee u recitativ Ariosto (Ludovico, 14741533) pisac prvih komedija na talijanskom jeziku (pisao i latinska djela; svjetski je glasovit po svome epu Orlando furi-oso (Bijesni Orlando) Ariovist vladar germanskog plemena Sveva, jedna od najznaajnijih osoba opisanih u Cezarovu djelu De bello Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Cezar Aristarh (gr. Aristarchos) najvei alek-sandrijski gramatiar, poznat kao kritiar Homerovih i Pindarovih pjesama; pren. strog i pravedan sudac u pitanjima umjetnosti; pr. aristarh-ski Aristej mit. starogrki zatitnik lova i stada, sin Apolona i nimfe Kirene Aristid (gr. aristos najbolji) staroaten-ski dravnik s nadimkom "Pravedni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol pravednosti i nesebinosti aristodemokracija (gr. aristos najbolji, demos narod, kratos mo, vlast) vladavina plemstva i naroda Aristofan starogrki komediograf, jedan od najveih komediografa uope (452388 pr. n. e.) aristokracija (gr. aristokratia) vladavina plemstva; plemiki stale, plemstvo aristokrat (gr. aristokrates) plemi po roenju ili poloaju; prijatelj i lan aristokracije, vladavine plemia aristokratizam (gr. aristokrateomai imam aristokratski ustav) aristokratski sustav vladavine; ljubav prema aristokraciji i aristokratskim naelima aristolohici (gr. aristos, locheia poraanje) mn. med. sredstva koja pomau poraanje, osobito ienje poro-dilje aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. nauavanje grkog filozofa Aristotela (384322 pr. n. e.), Platonovog uenika, uitelja Aleksandra Velikog i osnivaa peripatetike kole ari (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora (listopadna biljka) aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj koji se bavi aritmetikom ili zna aritmetiku; onaj koji je vjet u raunanju aritmetiki (gr. arithmetikos) koji spada u raunanje, koji se moe predoiti ili rijeiti brojevima, raunski; aritmetika sredina nekih brojeva je zbroj tih brojeva podijeljen brojem od onoliko jedinica koliko je tih brojeva; usp. geometrijska sredina; v. progresija aritmetika (gr. arithmos broj, e arith-metike tj. techne) mat. umijee raunanja, znanost o brojevima; politika aritmetika primjena aritmetike na drutvene i dravne ustanove (npr. osiguranje ivota, lutrije i dr.) aritmija (gr. arhythmia) nedostatak ravnomjernosti, nepravilno kretanje; neskladnost; med. nepravilnost u ritmu sranih otkucaja aritmogrif (gr. arithmos broj, grifos zagonetka) zagonetka izraena brojevima aritmologija (gr. arithmos broj, logia) znanost o brojevima, osobito o tajanstvenim i udnim svojstvima brojeva aritmomanija (gr. arithmos broj, ma-nia bijes, ludilo) nagon za stalnim brojenjem svega i svaega (bolesnik broji korake, stube, prozore na kuama kraj kojih prolazi itd.) aritmomantija 119 armater aritmomantija (gr. arithmos broj, manteia proricanje) proricanje iz brojeva aritmometar (gr. arithmos broj, me-tron) sprava za raunanje arivaa (fr. arrivage) pristajanje, dolazak brodova u luku; dolazak; dovoz robe; dovezena roba arivist (fr. arriver postii, arriviste) bezobziran lovac na zvanja i poloaje, karijerist, lakta arivizam (fr. arriver postii) osobina onih koji bezobzirno ele doi na neki poloaj ili postii neko zvanje, lak-tatvo arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u Arijce arka (lat. arca koveg, sanduk) 1. mit. laa (u obliku kovega) u kojoj se starozavjetni Noa spasio od potopa te se plovei zaustavio na vrhu planine Ararat; 2. u starokranskoj crkvi: posuda u kojoj su uvane euharistija, relikvije i dr. dragocjenosti

arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nad-svoden hodnik, polukruni otvor arkadijski (gr. Arkadia, arkadikos) koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seoski, naivan; idilian Arkaani (gr. Arkadoi) mn. stanovnici Arkadije, pastirskog predjela u sredini Peloponeza; pren. pjesnici pastirske poezije arkanist (lat. arcanus tajanstven, tajan) poznavatelj tajni u pojedinim strukama, npr. kako se prave sredstva za uljepavanje, pomlaivanje itd. arkanum (lat. arcanum tajna) tajni lijek, tajno sredstvo arkatura (fr. arcature) niz malih slijepih dekorativnih arkada, umjetne arkade; svodna oplata arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. potporni poluuk, stup podupira arkebuza (fr. arquebuse) stara puka s kokotom i dugom cijevi, pretea dananje puke arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz. gudalo, potez gudalom; coll arco it.. kol arko (tal.) gudalom arkosolij (lat. arcus luk, solium mrtvaki sanduk od kamena) umjetniki izraen starokranski grob u katakombama sa svodom u obliku luka arkoza (gr. arkeo izdravam) geol. pjeanik od granitnih gnajskih stijena arktacija (lat. areatito) med. suavanje, suenost utrobe i zatvorenost kao posljedica toga; stezanje nekog dijela tijela zavojem arktiki (gr. arktikos sjeverni) koji se nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj koji je u vezi sa zvijeima Velikog i Malog medvjeda Arktik (gr. arktikos sjeverni) podruje oko Sjevernog pola arktos (gr. e arktos Veliki medvjed, Velika kola) astr. Veliki i Mali medvjed (skupine zvijezda); sjever arktura (lat. arctura) med. uraslost nokata u meso arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje kostiju u obliku luka arma (lat.) oruje; od srednjeg vijeka: obiteljski grb armada (p.) oprema; u panjolskoj: oruana sila; osobito ratna flota (ovako se u XVI. st. zvala "nepobjediva" flota Filipa II. koju je 1588. poslao protiv Engleske) armadilja (p. armadilla) pom. mala ratna flota; mali naoruani brod, osobito carinski armalisti (ma. armalis, lat. arma oruje) mn. maarski plemii koji nisu imali svog imanja, nego su ivjeli samo od slube u vojsci armater (fr. armateur) pom. naoruan trgovaki brod; gusarski brod; zakupnik broda koji priprema svoj brod na daleki put; vlasnik gusarskog broda, gusar, pomorski razbojnik armatura 120 arpeggio armatura (lat.) voj. naoruanje, ratna sprema; pom. naoruanje i posada nekog broda; oklopljavanje broda; fiz. ^pojaavanje snage magneta .umetanjem eljeza; metalni dijelovi'u graevinarstvu Armida lit. ime lijepe i mone arobnice u Tassovom spjevu "Osloboeni Jeruzalem"; pren. ena sposobna zavesti armija (lat. arma oruje, fr. arme) 1. oruana sila, vojska; 2. strategijsko-operativna jedinica kopnene vojske i zrakoplovstva; 3. pren. mnotvo, npr. "armija nezaposlenih", "armija beskunika" armilaran (lat. armilla grivna, narukvica) okrugao, u obliku koluta; ar-milarna sfera stari astronomski instrument (u obliku koluta ili kugle) za odreivanje poloaja zvijezda na nebu armirati (lat. armare) 1. voj. naoruati, opskrbiti ratnom spremom, opremiti; 2. fiz. pojaati snagu magneta pomou eljeza; 3. grad. poveati nosivost zida eljezom i cementom; 4. glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na poetku glazbenog komada; 5. pren. jaati, snaiti armorijal (fr. armoriai, lat. armorale) knjiga s grbovima armorist (lat. armorale) poznavatelj grbova, onaj koji se razumije u grbove arogancija (lat. arrogantia) napuhanost, oholost, drskost, bezobzirnost arogantan (lat. arrogans) napuhan, gord, ohol, razmetljiv, uobraen, bezobrazan, drzak arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drz-nuti se; prisvojiti, prisvajati; prav. uzeti pod svoje aroma (gr. aroma) miris, ugodan miris eterinih ulja; sona tvar kod biljaka aromatici (gr. aroma, lat. aromatica) mn. mirisne tvari, zaini aromatian (gr. aroma) mirisan, koji ugodno mirie, sa zainom

aromatizacija (gr. aroma) stavljanje mirisa (ili: zaina) u lijekove, jela i dr. aromatizirati (gr. aroma) namirisati, staviti miris u neto; zainiti, zainja-vati Aromun pripadnik jednog ogranka Rumunja; Cincari, Vlasi Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz Egipta; prvi veliki sveenik u Izraelu arostema (gr. arrostema slabost) med. slaboumnost, ludilo; arostija arostija (gr. arrostia) med. v. arostema arozaa (fr. arrosage) zalijevanje, navodnjavanje njiva; polijevanje ulica; voj. metodino bombardiranje arozija (lat. arrodere, arrosio) med. nagrizanje kostiju arozirati (fr. arroser) zalijevati, polijevati, navodnjavati; voj. metodino bombardirati, zasuti vatrom, granatama, bombama; trg. doplatiti, naknadno platiti arozman (fr. arrosement) zalijevanje, polijevanje; ovlaavanje, osvjeavanje; trg. doplaivanje, naknadno plaanje Arpad voa Maara prilikom njihova dolaska u dananju Maarsku; prvi maarski knez (890907), osniva dinastije (Arpadovii) koja je do 1301. vladala i Hrvatskom arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala harfa, harfica arpeggiato it. arpedato (tal.) glaz. kao na harfi, tj. u razlomljenim akordima arpeggiatura it. arpedatura (tal.) glaz. niz razlomljenih akorda arpeggio it. arpedo (tal.) glaz. lomljenje tona kao na harfi arpikord 121 arteki zdenac arpikord (tal. arpicordo) glazbeni instrument po zvuku slian harfi, spi-net ars (lat.) umjetnost, umijee; zanat, posao; teorija (ili: osnova) umjetnosti ili znanosti ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost je duga, a ivot kratak ars mnemonica it. ars mnemonika (lat.) vjetina pamenja arsen (gr. arsenikon) kem. element atomske teine 74,93, redni broj 33, znak As, jedan od najjaih otrova arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. arsenale) skladite za uvanje ratne opreme; pren. velika zaliha arsenijati (gr. arsenikon) mn. kem. soli arsenove kiseline arseniti (gr. arsenikon) mn. kem. spojevi arsenove kiseline s bazama arsenofagizam (gr. arsenikon, fagein jesti) med. navika uzimanja inae otrovnih koliina arsenovih spojeva radi jaanja tjelesne snage ili spolne sposobnosti arsenogonija (gr. arsen muki, gone raanje) raanje muke djece arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. junak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik; bot. biljka zijevalica arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v. darsonvalizacija ar (tur.) Boje prijestolje na vrhu neba arin (tur. aryn) lakat, rif; mjera za duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na etiri greha); prijanja ruska mjera 0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta (1066,781 m) art nouveau it. ar nuvo (fr.) nova umjetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., kod nas poznatija pod imenom Secesija artefakt (lat. artefactum) umjetni proizvod, ono to je umjetno napravljeno, rukotvorina (za razliku od prirodnog proizvoda) arteriektazis (gr. arteria ila, ektasis pomicanje) med, proirenje arterija arterija (gr. arteria ila) anat. krvna ila, ila kucavica (opi naziv za krvne ile koje vode krv iz srca u plua ili iz srca u ostale dijelove tijela; pren. glavna prometna ulica u gradu i si. arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bogatstvo u arterijama; nadmo sustava arterija i njihovog utjecaja u nekom tijelu; arteriozitet arterijalizacija (lat. arterialisatio) fiziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi arterijski (gr. arteria ila) koji se tie arterija; arterijska krv svijetlocrve-na, oksidirana krv, krv koja je prola kroz plua i primila kisik arteriografija (gr. arteria, grafia) anat. opis (ili: opisivanje) arterija arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. najsitnije arterije, nakon njih dolaze ka-pilare arteriologija (gr. arteria, logia) anat. prouavanje arterija

arterioreksis (gr. arteria, rexis pucanje) med. pucanje arterije arterioskleroza (gr. arteria, skleros tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje stijenki arterija arteriostenoza (gr. arteria, stenos tijesan) med. suavanje (ili: suenost) arterija arteriotomija (gr. arteria, tome rezanje) med. operativno otvaranje arterija arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v. arterijalitet arteritis (gr. arteria) med. upala arterija artes liberates (lat.) mn. slobodne umjetnosti, lijepe vjetine arteki zdenac zdenac kod kojega se voda dobiva dubokim buenjem (po francuskoj pokrajini Artois gdje su apropos 122 atropodi kopali prve takve zdence ve u 12. stoljeu) Arti musices Umjetnosti glazbe (namijenjena kua), est natpis na zgradama glazbenih zavoda artioka (tal. articiocco, fr. artichaut) bot. cijenjeno povre s mesnatim cvjetnim glavicama artidaktili (gr. artios usko spojen, da-ktylos prst) zool dvopapkar, takopr-stai, takoprsti dvopapkari artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost, facere initi) tvorac, zaetnik, autor, stvaralac, umjetnik, majstor artificijalan (lat. artificialis) umjetniki; neprirodan, izvjetaen artikl (lat. articulus zglob, lanak) lanak, napis; toka ugovora; anat. zglob; trg. predmet, stvar, roba u trgovini; gram. lan; sastavni dio nekog spisa, poglavlje, paragraf artikulacija (lat. articulatio) gram. tvorba glasova; jasno i razgovijetno izgovaranje rijei i slogova artikulirati (lat. articulare) gram. tvoriti glasove; rijei i slogove jasno i razgovijetno izgovarati, razumljivo govoriti artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji rukuje topom, topnik artiljerija (fr. artillerie) prvobitno: svaka ratna sprava uope; kasnije: topovi, topnitvo, rod vojske naoruan topovima artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik, poznavatelj umjetnosti; glumac, osobito u varijeteu i kabareu; majstor u jahanju, plesa na konopcu (u cirkusu) artistiki (fr. artistique) umjetniki, majstorski artizam (lat. ars, artis umjetnost) nain umjetnikog, osobito knjievnog izraavanja koje je vie posljedica vjetine i znanja nego istog talenta i osjeaja, te se stoga vie koristi vanjskim sredstvima (rijeju, stilom, kompozicijom i dr.); pretjerana sklonost vanjskom obliku umjetnikog djela, "igra rijei" artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac; pren. osniva, pokreta artofag (gr. artos, fagos) onaj koji jede kruh artokarpi (gr. artos kruh, karpos plod) mn. bot. krune biljke artolatrija (gr. artos kruh, latreia potovanje) potovanje (ih: oboavanje) kruha (hostije) artralgija (gr. arthron zglob, algos bol) med. bol zgloba, probadanje u zglobovima artremboleza (gr. arthron, emballo ubaciti, umetnuti) med. namjetanje iaenih zglobova artritian (gr. arthron) koji je u vezi s upalom zglobova; koji je protiv upale zglobova (sredstvo, lijek) artritis (gr. arthron) med. upala zglobova, probadanje u zglobovima; giht artritizam (gr. arthron zlob) med. graa tijela koje je sklono debljini, eernoj bolesti, kostobolji, kamencu u ui i mokranom mjehuru, prije-vremenoj arteriosklerozi, neuralgiji, astmi i dr. artro- (gr. arthron) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: zglob, zglobni artrodeza (gr. arthron) operativno uvrivanje zgloba artrodinija (gr. arthron, odyne bol) med. bol (ili: probadanje) u zglobu artrofioza (gr. arthron, fyo stvaram) med. gnojenje zglobnih kostiju, za-gnojavanje zglobova artrokarcinom (gr. arthron, karkinos rak) med. rak u zglobu artropatija (gr. arthron, pathos bol) med. bol zgloba, zglobobolja artropioza (gr. arthron, pyon gnoj) med. gnojenje (ih: zagnojavanje) zgloba artropodi (gr. arthron, pus, podos noga) mn. zool. lankonoci

artrotomija 123 aseitet artrotomija (gr. arthron, tome rezanje) med. operativno otvaranje zgloba artroza (gr. arthron) anat. graa zgloba, zglob artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivotinja) zool. sa zglobovima, ope ime za kukce (insekte), pauke, rakove i crve arundinozan (lat. arundinosus) trsko-vit, bogat trskom, obrastao trskom Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj Galiji (danas Auvergne) arvikultura (lat. arvus njiva, cultura uzgajanje) poljoprivreda, zemljoradnja arza (gr. arsis) metr. glaz. dizanje glasa; naglaeni slog stope; suprotno: teza arzan (tal. arso zapaljen, goru) debela crkvena svijea as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan novac i jedinica za teinu; 2. najjaa karta; 3. prvak, najbolji u nekoj struci, osobito u portu Asa kralj u staroj Judeji (944904 pr. n. e.), pobjednik u mnogim bitkama asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lijekova u njihovom vlastitom soku asamar (lat. assus peen, amarus gorak) kem. proizvodi raspadanja koji se stvaraju pri zagrijavanju ivotinjskih ili biljnih tvari i daju im za-inski okus, npr. kora od kruha, povrina peenja i dr. asambleja (fr. assemblee) skuptina, zbor, sabor, skup, parlament; u ruskom (starijem) jeziku zabavna veer u dvoru Petra Velikoga asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) smiljen rad na podizanju zdravlja pojedinaca u nekom gradu, kraju ili dravi, popravljanje i poboljavanje opih zdravstvenih prilika, ienje od zaraze, isuenje movarnih mjesta itd. asanirati (lat. sanus, fr. assainir) popraviti (ili: popravljati) ope zdravstveno stanje u nekom mjestu, kraju ili dravi uvoenjem niza higijenskih mjera: istoe, isuivanja movarnih mjesta itd. ascendencija (lat. ascendentia) prava, uzlazna linija srodstva; astr. penjanje, uzlazak; nadmo, pretenost; mat. rast ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav. roaci po uzlaznoj Uniji, preci kao roditelji, djedovi, pradjedovi; suprotno: descendenti ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzla-enje, uzdizanje; Uzaae Kristovo, Spasovo; napredovanje, polet; astr. penjanje, uzlaenje nebeskog tijela ascidije (lat. asciscere primati, prihvaati); mn. platenjaci, prirasli na kamenu i drugim predmetima u moru, mjeinice asciji (gr. a-, skia sjena) mn. zem. stanovnici arkog pojasa koji dvaput godinje ostaju u podne bez sjene, naime u dane kad Sunce kod njih prolazi kroz zenit ascites (gr. askites, tj. nosos, askos koa) med. trbuna vodena bolest ASDIC krat. za engl. Allied Submarine Detection Investigation Committee (Savezniki istrani odbor za otkrivanje podmornica) ureaj za otkrivanje i lociranje podmornica uz pomo ultrazvuka (nakon Drugoga svjetskog rata slui za pronalaenje potonulih brodova i podmornica, za ustanovljivanje gdje se nalaze velike plove riba i si.); usp. SONAR ASEAN savez zemalja jugoistone Azije (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Filipini) asebija (gr. asebeia) bezbotvo, bez-vjerstvo, ateizam aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj. postojati sam sobom) samostalnost, osobina ljudi koji rade samo po svom vlastitom, unutarnjem nagonu, bez ikakvog vanjskoog poticaja; po skoaseksualan 124 asibilacija lastikoj teologiji: svojstvo Boga koji uzrok svog bia ima u samom sebi, dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe sama (a se est); u novije doba: jai izraz za slobodnu volju aseksualan (gr. a-, lat. sexus spol) bespolan, koji nema spola, kojem je oduzeta mogunost oploivanja aseksualizacija (gr. a-, lat. sexuali-satio) unitenje, oduzimanje sposobnosti oploivanja; kastracija aselenski (gr. a-selenos) bez Mjeseca, npr. aselenska no (za planete Merkur i Veneru kae se da su "aselen-ske", bez pratitelja, bez satelita aselgija (gr. aselgeia) razvratnost, razvrat, pohotljivost asemian (gr. asemos) koji nema znaka, koji je bez oznake, bez obiljeja asentacija (lat. assenatio) laskanje, udvaranje; ulagivako odobravanje

asenzija (lat. assensio) odobravanje, pristajanje uz koga; fil. primanje neega kao istinitog asepsa (gr. a-, sepsis trule) med. nastojanje da rane ne dou u dodir sa zaraznim klicama (osobito kod operacija) aseptian (gr. a-, septikos) koji nije sklon truljenju; koji nema zaraznih klica; v. antiseptian aseptin (gr. a-, sepsis) kem. sredstvo koje uva mlijeko i jela od kvarenja; sastoji se od stipse pomijeane s bornom kiselinom aseptol (gr. a-, sepsis trule, lat. oleum ulje) kem. otopina kiseline kao sredstvo za sprjeavanje truljenja, dobiva se mjeavinom sirove karbolne kiseline ili krezola s koncetriranom sumpornom kiselinom asercija (lat. assertio) potvrda; prav. slubena potvrda da je netko slobodan asertivan (lat. assertivus) v. asertoran asertoran (lat. assertorius) kojim se tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud u kojem se odnos izmeu subjekta i predikata iskazuje kao injenica (usp. problematian, apodiktian); asertorna prisega prav. prisega koja se polae nakon danog iskaza (za razliku od promisorne prisege, tj. one koja se polae prije davanja iskaza) aservacija (lat. asservare) uvanje, pohrana; ostavljanje u pohranu aservat (lat. asservatum) ono to je ostavljeno na uvanje, u pohranu aservirati (lat. asservare) uvati, sauvati, pohraniti; ostaviti u pohranu asesor (lat. assessor pomonik u slubi) suev pomonik; porotnik asesorat (lat. assessoratum) zvanje po-mong suca; sudsko pomonitvo asesura (lat. assessura) v. asesorat aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno uvjeravanje ili tvrenje neega, dokazivanje, prisizanje u neto aseverativan (lat. asseverare dokazivati) potvrdan, dokazni asfalt (gr. asfaltos) kem. zemna smola, paklina, smjesa raznih ugljikovodika u kojoj ima i kisika, duika i sumpora; pomijean s vapnencom upotrebljava se za pravljenje plonika i za izolaciju zidova od vlage asfaltirati (gr. asfaltos) prevui asfaltom asfksija (gr. a-, sfyxis bilo) med. prestanak ili usporenost kucanja srca zbog neke mehanike prepreke, oba-mrlost, najvii stupanj nesvjestice asfiktian (gr. a-, sfyxis) med. koji je u dubokoj nesvjestici, polumrtav, obamro asfodel (gr. asfodelos) kod Homera: biljka na poljima donjeg svijeta, "cvijet smrti"; nai izrazi: primorski brden, apljan, epljez, kraljevo koplje (rod biljaka iz porodice ljiljana) asibilacija (lat. assibilatio) gram. pretvaranje stranjonepanih i zubnih suglasnika u afrikate, tj. njihovo izgovaranje zajedno sa sibilantima asibilirati 126 asinus ad lyram asibilirati (lat. assibilare) gram. pretvarati stranjonepane i zubne suglasnike u afrikate asiduitet (lat. assiduitas) tonost; postojanost, ustrajnost asiento it. asjento (p.) ugovor panjolskih vladara (u 16.18. st.) s trgovakim partnerima i podjela ovima prava da monopolistiki uvoze odreen broj robova iz crnakih zemalja u amerike (panjolske) kolonije asignacija (lat. assignatio) doznaka, uputnica, nalog za isplatu asignant (lat. asignans) onaj koji alje uputnicom novac, poiljatelj asignat (lat. assignatus) osoba na koju glasi uputnica, doznaka, nalog; uputnica na primanje godinjeg dohotka od nekretnina; papirni novac iz vremena Francuske revolucije (19. IV. 1790.), tiskan radi likvidiranja dravnih dugova asignatar (lat. assignatarius) osoba na koju glasi uputnica ili doznaka, primatelj novca po uputnici ili nalogu asignatura (lat. assignatura) v. asignacija asignirati (lat. assignare) uputnicom doznaiti (ih: doznaavati), izdati (ili: izdavati) nalog za isplatu neke svote asilogistian (gr. a-, syllogismos posredni zakljuak) log. iz kojega se ne moe izvesti zakljuak asimetrian koji nema simetrije, nerazmjeran, neskladan, nejednak

asimetrija (gr. asymmetria nesimetrinost) nerazmjernost, neskladnost, nejednakost, neravnomjernost asimfonija (gr. a-, svmfonia) nesklad, neskladnost; pr. asimfonian asimilacija (lat. assimilatio) izjednaenje, izjednaavanje; gram. jednaenje (po zvunosti, po mjestu tvorbe glasova); psih. primanje u svijest novog sadraja (doivljaja) i njegovo prilagoavanje sadraju svijesti; fiziol. zbivanje kojim stanice pretvaraju hranu u tvari od kojih se same sastoje (proces asimilacije) asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti, izjednaavati, prilagoditi, prilagoa vati; gram. jednaiti; fiziol. primiti u se, primati u se, pretvoriti hranu u organsku tvar asimpatija (gr. a-, sympatheia) nena-klonost; nedovoljno suosjeanje, nedostatak suuti asimptota (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) mat. linija kojoj se pribliava neka krivulja, ali je nikad ne sijee, npr. hiperbola ima dvije asimptote; simbol beskrajne ljudske tenje koja nikad ne postie svoj cilj; Leibniz je nazvao ovjeka "asimp-totom boanstva" asimptotian (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) koji se ne poklapa, nepoklopljiv asimulacija (lat. assimulatio) pretvaranje, prijetvornost, licemjerje asindeton (gr. a-, syndeton) poet. pjesnika figura u kojoj se izostavljaju veze izmeu dviju ili vie reenica, ili izmeu lanova jedne reenice, npr.: 110 ene, dajte da pjevam jedan razdrti psalanV/uasan, oajan, grozan, bolestan, krvav, nervozan... asindetski (gr. a-, syndetos nevezan) koji je bez veze, bez sveza, bez sve-zica asindezija (gr. asyndesia nevezanost, nespojenost) ret. nedostatak veze u reenicama, nevezanost; usp. asindeton asinkronian (gr. a-, syn s, chronos vrijeme) neistovremen, nejednako-vremen, neistodoban asinus ad lyram it. azinus ad liram (lat.-gr.) magarac u liru (uzreica koja odgovara naem: razumije se kao magare u kantar, tj. nesposoban je, glup je) Asinus Buridani.. 126 asomatian Asinus Buridani inter duo prata (lat.) Buridanov magarac izmeu dvije livade; v. Buridanov magarac asiriologija znanost koja prouava knjievnost, jezik, povijest i starine Asirije i Babilona asistencija (lat. assistentia) pomaganje, pomo, potpora; prisutnost asistent (lat. assistens) pomonik, pomaga, zamjenik; mlai inovnik asistirati (lat. assistere) pomagati nekome u poslu; pratiti nekoga; biti nazoan emu asistolija (gr. a-, systole skupljanje, stezanje) med. opi naziv za sve teke poremeaje u organizmu zbog nedovoljnog rada sranog miia, neste-zanje srca asitija (gr. asitia nejedenje, gladovanje) post; nedostatak volje za jelom; nedostatak hrane askaride (gr. askaris) mn. zool. djeje gliste asket (gr. asketes) pustinjak, pokajnik, onaj koji svojevoljnim gladovanjem i muenjem tijela svladava u sebi strasti i prohtjeve asketiar (gr. askeo) pisac pobonih djela, bogougodnih spisa asketika (gr. askeo) nauavanje o askezi asketizam (gr. askeo skrbiti se) nain miljenja i ivljenja asketa, pustinja-tvo, pokajnitvo u muenju tijela odricanjem asketski (gr. asketos) pokajniki, bogougodan; odgojni askeza (gr. askesis) pustinjatvo, pokajnitvo, ugaanje Bogu do krajnjeg samoodricanja; muenje tijela radi to uspjenijeg svladavanja tjelesnih strasti i prohtjeva kako bi dua bila to neovisnija o tijelu i time se mogla posvetiti svome pravom opredjeljenju asklepijadska strofa metr. veza as-klepijadskog stiha s drugim vrstama stihova asklepijadski stih metr. vrsta klasinog stiha, nazvanog po grkom pjesniku Asklepijadu, sastoji se od dvaju (mali asklepijadski stih) ili triju ho-rijamba (veliki asklepijadski stih), u poetku s trohejom ili spondejom, i s jambom na zavretku Asklepije starogrki bog lijenitva; kod Rimljana: Eskulap; Asklepijadi potomci Asklepijevi, lijenici i uitelji lijenitva askus (gr.) organ za razmnaanje gljiva mjeinarki; askomiceti razred gljiva koje stvaraju truske u mjesini-cama

asocijacija (lat. associatio) udruivanje, spajanje, vezivanje; drutvo, udruenje; fil. asocijacija ideja vezivanje predodaba na taj nain to jedna predodba izazove u svijesti neku drugu; asocijacionistika psihologija smjer u psihologiji koji sve duevne pojave objanjava iz predodaba i njihovih mehanikih veza te svu duhovnu djelatnost svodi na asocijaciju ideja asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedru-evan, nedrutven; koji ne voli drutvo i ne eli biti njegov koristan lan; koji je ravnoduan prema opim potrebama i interesima zajednice asocijativan (lat. associare zdruiti, associativus) koji zdruuje ili sjedinjuje, koji nadovezuje na neto asocirati (lat. associare) pridruiti, udruiti, spojiti, vezati; primiti za suradnika, lana; asocirati se zdruiti se, udruiti se asodian (gr. as-odes koji osjea gaenje, koji izaziva gaenje, odis prezasienost) med. asodina. groznica groznica praena povraanjem asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju naizmjenino razliitim usjevima asomatian (gr. a-somatos) netjelesan asomnija 127 aspirirati asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med. nesanica asonanca (lat. assonantia) poet. samo-glasniko podudaranje, stih u kojem se rimuju samo samoglasnici, nepotpuna rima; glaz. jednakost tonskih figura u jednoj glazbenoj misli asonancija (lat. assonantia) v. asonanca asonirati (lat. assonare) biti slian po zvuku ili glasu, slino zvuiti asortiman (fr. assortiment) potpuno i sreeno skladite robe; zbirka razne robe iste vrste (npr. knjiga); biranje, odabiranje asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sreivati) po vrstama, odabrati stvari jedne prema drugima; opskrbiti skladite robom; opremiti asortisaa (fr. assortissage) trg. izdvajanje (ili: sreivanje) robe po vrstama asotija (gr. asotia) razvratnost, raz-vrat, raskalanost Aspalathos ilirsko, a kasnije grko naselje na podruju dananjeg Splita asparagus (gr. asparagos) paroga; rod bilja iz porodice ljiljana; asparagin organski spoj koji se nalazi u parogi Aspazija ugledna atenska hetera iz V. st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena Periklova aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik; stajalite, gledite; astr. poloaj planeta promatran sa Zemlje; pren. dobar znak aspera nec terrent it. aspera nek te-rent (lat.) potekoe ne zastrauju asperacijski sustav (lat. asper ljut, otar) izricanje jedinstvene kazne za vie povreda kaznenog zakona to ih je poinio isti poinitelj, tako da mu se za sva djela izrie kazna koja se sastoji u povienju kazne utvrene za najtee kazneno djelo aspergioloza (lat. aspergillus) med. bolest izazvana gljivicom aspergillus fumigatus u organizmu ljudi i ivotinja, osobito kod osoba koje imaju posla sa itom i branom; kod ljudi se pojavljuje u obliku plune tuberkuloze (pseudo-tuberkuloza) asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot. biljka s hrapavim liem asperitet (lat. asperitas) hrapavost, neravnina; surovost, grubost, neotesa-nost; tvrdoa, krutost aspermatian (gr. a-, sperma) v. as-permian aspermatizam (gr. a-, sperma sjeme) med. v. aspermizam aspermian (gr. aspermos) med. koji nema sjemena, koji ne moe izluivati sjeme aspermija (gr. a-, sperma) med. v. aspermizam aspermizam (gr. a-, sperma sjeme) med. uroena ili steena nemogunost izluivanja sjemena iz spolnih lijezda aspida (gr. aspis, aspidos) zool. zmija otrovnica, egipatska naoarka; pren. zla i opaka ena aspik (fr. aspic) kub. hladetina aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgovaranje s hukom, s dahom; sisanje, usisavanje, udisanje, uvlaenje u sebe; tenja, elja za neim; enja aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj koji tei za neim (poloajem, zvanjem) aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram. suglasnik s aspiracijom

aspirator (lat. aspirator) sprava za usisavanje praine, plina ili tekuine, usisava; ventilator aspirin farm. tvorniko ime za aceti-losalicilnu kiselinu (77%), praak koji otklanja povienu temperaturu i izaziva znojenje, upotrebljava se kao lijek protiv glavobolje, reumatizma, prehlade i si. aspirirati (lat. aspirare) traiti neto, teiti za neim; udisati, uvlaiti u aspra 128 asteroidi sebe, usisavati; gram. izgovarati iz grla, s dahom, s hukom; glaz. u pjevanju: udahnuti zrak tako da se uje aspra (gr. aspros bijel) najmanja novana jedinica u Turskoj assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k sebi) slik. motiv Bogorodina uzaa-ca na nebo astakolit (gr. astakos rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirijska boica ljepote, slino kao kod Grka Afrodita a kod Rimljana Venera; u semitskoj mitologiji najpotovanija boica, pramajka svega ivoga, gospodarica neba i zemlje, rata i mira, ljubavi i raanja astatian (gr. astatos nestalan, nepostojan) koji nema smjera, koji se u svakom poloaju nalazi u ravnotei, bez odreene orijentacije; astatine igle fiz. dvije podjednake magnetne igle postavljene tako jedna nad drugom da su im polovi suprotno okrenuti ime su zatiene od utjecaja Zemljinog magnetizma, te su tako slobodno izloene svakom vanjskom djelovanju astazija (gr. astateo) nemir, neposto-janost; med. bunilo, bacakanje tekog bolesnika. asteizam (gr. asteismos istanan, suptilan, dosjetljiv govor, asti grad) gradsko ponaanje, profinjen ton u ophoenju; duhovit govor; ret. kad netko toboe hoe neto preutjeti pa ipak kae; zadirkivanje Astek pripadnik starog indijanskog naroda u Meksiku koji je imao visoku kulturu i vrstu dravnu organizaciju; asteki jezik v. nahuatl-jezici; as-teko pismo meksiko pismo, derivat maja-pisma, slikovnog (piktograma), znakovnog (ideograma) i poetaka zvukovnog (fonograma) pisma astenian (gr. asthenes) nemoan, slab; oronuo; koji potjee od slabosti; astenina groznica ivana groznica; psih. astenian afekt duevno uzbuenje kojim se slabe tjelesne radnje, npr. tuga; supr. stenian afekt astenija (gr. astheneia slabost) med. nemo, slabost, neotpornost prema naporu (kao posljedica preleane bolesti ili kao predznak opasnih bolesti) astenologija (gr. astheneia nemo, oronulost, logia) med. dio medicine koji se bavi uzrocima i lijeenjem slabosti, prouavanje asteninih bolesti astenomakrobiotika (gr. asthenes, makros dug, bios ivot) umijee da se slab organizam odri dugo u ivotu astenopija (gr. asthenes, orao vidim, gledam) med. slabost vida, slab vid, Iako zamaranje oiju aster (gr. aster zvijezda) bot. biljka glavoika, lijepa kata; tisk. vrsta slova, tzv. prijelazna antikva asterian (gr. asteroeis) zvjezdast; zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, koji potjee od zvijezda, npr. utjecaji asterisk (gr. asteriskos) zvjezdica u knjigama (*), kao znak kojim se itatelj upuuje na primjedbu ispod teksta asterizam (lat. asterismus, gr. aster zvijezda) Fiz. svjetlosna pojava kod koje od neke svijetlee toke izbijaju svjetlosne zrake, npr. osobina nekih vrsta tinjca koji, zbog interferencije svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake kad se kroz njih gleda asterizma (gr. aster) zvijee, skupina zvijezda asteroidan (gr. asteroides) zvjezdolik, u obliku zvijezde; sjajan asteroidi (gr. aster, eidos oblik) mn. astr. zvjezdice, mali, golim okom nevidljivi planeti izmeu Marsa i Ju asteronira 129 astrodiktik pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Vesta i dr.; planetoidi

asteronim (gr. aster zvijezda, onoma ime) knjievno djelo ili novinski lanak koji umjesto pieva potpisa ima tri zvjezdice (***); usp. pseudonim asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gradu Astiju); asti spumante (tal. spuma pjena) pjenuavo vino, pjenuac, talijanski ampanjac a stigma tican (gr. a-, stigma) koji ima svojstva astigmatizma astigmatizam (gr. a-, stigma toka) fiz. nesposobnost nekog optikog sustava za otro odslikavanje zbog razliite zakrivljenosti povrina koje lome svjetlost u razliitim ravninama; med. mana oka kojoj je uzrok nepravilnost ronice i lee te zato nastaje nejasna slika astigmometar (gr. a-, stigma, metron) opt. sprava za odreivanje jaine astigmatizma astigrafija (gr. asti grad, grafo) opisivanje gradova Astijanaks (gr. "vladar grada") sin Hektora i Andromahe; nakon ulaska u Troju Grci su ga strmoglavili sa zidina astilon (gr. a-, stylos stup) arhit. graevina bez stupova astinomija (gr. asti grad, nomos zakon) upravljanje gradom, uprava grada; nadzor nad kuama astma (gr. asthma) med. sipnja, teko i kratko disanje u napadajima; pr. astmatian astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj koji boluje od sipnje ili astme (ivane, srane, eluane) astrafobija (gr. astron zvijee, zvijezda, fobos strah) med. pretjerano velik strah od groma ili grmljavine astragal (gr. astragalos) kocka; anat. skona kost, glenjaa; arhit. obru, vijenac na gornjem dijelu stupa, odvaja kapitel od donjeg dijela astragalizam (gr. astragalos) igra kockom, kockanje astragalomantija (gr. astragalos kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka na kojima stoje slova iz kojih se, nakon svakog bacanja, sastavlja odgovor na postavljeno pitanje astrahan skupocjeno janjee krzno s crnosjajnom i kovrastom vunom (naziv po rus. gradu Astrahanu) astralit (lat. astrum zvijezda, gr. lithos) tamnocrveno staklo s iverjem plavkasta sjaja, slui za izradu raznih ukrasa astralni (lat. astralis) koji se tie zvijezda, koji potjee od zvijezda, zvjezdani, zvjezdast, u obliku zvijezde; astralna svjetlost zvjezdana svjetlost, osobito izmeu zvijezda Kumove slame, slabija nego na ostalom nebu, izgleda da potjee od bezbrojnih, veoma udaljenih i pojedinano nevidljivih zvijezda; astralni duhovi u starom istonjakom vjerovanju u zvijezde: duhovi zvijezda zamiljenih kao iva bia; u srednjem vijeku: pali aneli, due umrlih, duhovi postali od vatre koji lebde izmeu neba, zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo bez zemaljskih, tjelesnih osobina, uzimaju ga na sebe duhovi kad se pojavljuju; drugo, eterino tijelo ovjeka, po nauavanju okultizma; astralni svijet zvjezdani svijet, svijet zvijezda, zvjezdano nebo astro- (gr. astron) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: zvijezda astrobolizam (gr. astrobolismos, astron, balio bacam) med. udar sunanice, sunanica; smrt ili obamrlost od udara munje astrodiktik (gr. astrodeiktikon) pokaziva zvijezda, sprava pomou koje se svaka zvijezda pokazana na nebeskoj kugli moe lako pronai i na nebu -. atalsko blago 132 Atena pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hi-pomenu, Posejdonovom praunuku; njemu je Artemida dala tri zlatne jabuke koje je on u utrci odbacivao; radoznala Atalanta zaustavljala se kod svake odbaene jabuke, dizala ih i tako zaostajala, to je koristilo Hipomenu i on je stigao na cilj; imali su sina Partenopeja (gr. "djeak s djevojakim licem"), koji je kasnije naao smrt pod Tebom u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe" atalsko blago golemo, neizmjerno bogatstvo koje je 133. pr, n. e ostavio pergamski kralj Atalos (Attalos) Rimljanima u nasljedstvo ataman (rus., njem. Hauptmann) voda kozakog odreda, obino s inom pukovnika; kozaki harambaa; het-man atambija (gr. athambia) hrabrost, neustraivost atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost due; atani-

zam atanatologija (gr. a-thanatos besmrtan, logia) nauavanje o besmrtnosti due atanazija (gr. athanasia) besmrtnost, neumrlost atanizam (gr. athanasia besmrtnost) v. atanatizam ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni mir, duevno spokojstvo, stanje bez strasti atae (fr. attache) slubena osoba dodijeljena diplomatskom predstavnitvu u kojem ima ulogu savjetnika; pren. odan ovjek, privrenik atairati (fr. attacher) dodijeliti na rad; primamiti; naviknuti se na neto, zavoljeti neto ataman (fr. attachement) odjel, odsjek Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak turskog generala Mustafe Kemala (18811939), najveeg reformatora i modernizatora ivota u Turskoj ataumazija (gr. a-, thaumaso udim se, divim se) neudenje, ravnodunost atavistiki (lat. atavus) naslijeen od predaka (tjelesne i duevne osobine) atavizam (lat. atavus predak) slinost s precima; sluaj kad se kod potomaka pojave neke duevne i tjelesne osobine njihovih predaka, naslijede osobina predaka atehnian (gr. atechnikos) neiskusan, nevjet, nespretan atehnija (gr. atechnia) nespretnost, nevjetost (npr. nekog lijenika); nerazumijevanje neke umjetnosti ili vjetine ateist (gr. atheos bezboan) bezbonik, onaj koji ne vjeruje u postojanje Boga ateizam (gr. atheos bezboan) bezbo-nost, bezbonitvo; negiranje da postoji Bog ili boanski poredak u svijetu ateknija (gr. ateknia bezdjetnost) neplodnost, brak bez djece atelana (lat.) vrsta dramske improvizacije; v. fabula Atellana atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni pribor; voj. topovski pribor atelija (gr. ateleia) nesvrhovitost, bes-ciljnost; osloboenje od poreza i dravnih nameta atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba za rad; radionica slikara, kipara dr. atemperirati (lat. attemperare) ublaiti, ublaavati, utiati, utiavati atemporirati se (lat. a tempore) ponaati se prema vremenu, prema prilikama, prilagoavati se duhu vremena Atena (gr. Athena) mit. ki Zeusova, po legendi niknula iz njegove glave, boica zatitnica umjetnosti i vjetina, osobito enskih, zatitnica junaka i gradova, posebice grada Atene, boica rata; (kod Rimljana: Minerva) atenej 133 Atlant atenej (lat. Athenaeum) vii odgojni zavod u Rimu, osnovao ga je car Had-rijan radi njegovanja znanosti i umjetnosti i nazvao ga po gradu Ateni, kao sreditu cjelokupne naobrazbe onoga vremena; otuda: ueno drutvo, via kola; u novije doba i kao naslov knjievnih asopisa atentat (lat. attentatum od attentare, atemptare napasti, pokuati) protupravan napad na neiji ivot, imanje ili ast; zloin, zloinaki napad; pokuaj ubojstva; attentata crimina it. atentata krimina (lat.) mn. prav. pokuani ili neizvreni zloini atentator (lat. attentator) onaj koji vri atentat atentirati (lat. attentare) pokuati neto protiv koga ili ega, izvriti zloinaki pokuaj, nasrnuti na tue pravo, napasti, napadati atenuator (lat. attenuare umanjivati, ublaivati) priguiva, naprava za smanjivanje neke fizikalne veliine ateoretian (gr. a-theoretos) koji ne zna, neupuen, nevian emu ateramija (gr. a-teramnos tvrd) med. teka probava, loa probava aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo, zemljite) prilagoavanje biljaka novom tlu aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se zrakoplovom na zemlju; pom. pristati, doi k obali aterman (gr a-, thermaino) fiz. v. adi-jaterma aterom (gr. ather kaa, prekrupa) cis-tino proirenje lijezde lojnice, u obliku vora (najee na glavi) atest (lat. attestari posvjedoiti) pismena potvrda, svjedodba, uvjerenje; atestat atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje, potvrivanje; svjedodba, uvjerenje, pismena potvrda

atestat (lat. attestatum) v. atest atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovjeriti, posvjedoiti; izdati svjedodbu, uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: pozvati) za svjedoka ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, ponitavanje, ukidanje, proglaenje nevaeim aticizam (gr. attikismos) atiki nain govora; atika suptilnost u nainu miljenja i izraavanja; atika duhovitost i dosjetljivost atiki (lat. atticus) svojstven atikom duhu, tj. suptilan, uglaen, duhovit, dosjetljiv; atika sol duhovit i suptilni nain izraavanja Atik Tit Pomponije ugledan Rimljanin, prijatelj Ciceronov, pomaga knjievnika i umjetnika (10932 pr. n. e.) atika (lat. attica, fr. attique) arhit. karakteristine odlike starog atikog graevnog stila; osobito: ukraavanje graevina stupovima Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n. e.), kranski povjesniari prozvali ga "Bi Boji" atila kratak konjiki kaput s gajtanima, nazvan po imenu hunskog kralja Atile atimija (gr. atimia) liavanje asti (vrsta kazne kod starih Atenjana koja se sastojala u liavanju svih graanskih prava) atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: liavati) asti, ne potovati, prezirati; liiti koga graanskih prava atipian (gr. a-, typos oblik; uzor) neuredan, nepravilan koji odstupa od utvrenog uzorka; atipine bolesti bolesti koje se ne razvijaju pravilno atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med. nepravilnost u razvoju neke bolesti atitida (fr. attitude, tal. attitudine), poloaj, dranje tijela, stav; ponaanje; u baletu: stajanje na jednoj nozi Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas atlanti 134 atmosferski atlanti (gr. Atlas) arhit. stupovi u obliku ovjeka koji dre opivnicu Atlantida (gr. Atlantis) legendarni otok koji se, prema Platonu, nalazio u Atlantskom oceanu, oko 9000 godina prije njega, i bio "vei nego Azija i Lidija zajedno", kasnije potonuo u more Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski ocean, nazvan po divu Atlasu koji, po grkoj mitologiji, dri na svojim leima kuglu zemaljsku atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, divovski, velik i snaan; koji pripada planini Atlasu; otuda: koji pripada zap. Africi, zapadnoafriki Atlas (gr. Atlas) mit. div koji, po vjerovanju starih Grka, dri na svojim leima nebeski svod (Atlant); zem. planina u sjeverozapadnoj Africi atlas (gr. Atlas) zem. knjiga sa zemljovidima svih dijelova svijeta; anat. prvi vratni prljen; trg. sjajna svilena tkanina atlet (gr. athletis) natjecatelj na javnim gimnastikim natjecanjima kod starih Grka i Rimljana; ovjek koji se bavi atletikom, borac, hrva; pren. veoma jak i lijepo razvijen ovjek atletika (gr. athletike) skup vitekih narodnih igara koje su njegovali jo i stari Grci, osobito na olimpijskim i drugim igrama, a koje se i danas u cijelom svijetu njeguju po utvrenim meunarodnim pravilima; portska grana, dijeli se na laku i teku atletiku atletski (gr. athletikos) koji se tie at-leta ili koji pripada atletu, koji ima osobine atleta, lijepo i pravilno razvijen, veoma snaan; koji pripada atletici atlija (tur. atli) konjanik; usp. at atlotet (gr. athlo-thetes) sudac u borbi i dodjeljiva nagrada atman (ind.) dah, ivotni dah, dua; u indijskoj fil.: dua, pravo ja, bit osobe ili stvari uope, dua svijeta, naelo svijeta atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para, iatreia lijeenje) med. v. atmijatrija atmidijatrika (gr. atmis para, iatreia) med. v. atmidijatrija atmidometar (gr. atmis para, metron) sprava za mjerenje koliine ispara-vanja vode; atmidoskop, atmoskop, atmometar atmidoskop (gr. atmis, skopeo) v. atmidometar atmijatrija (gr. atmis para, iatreia lijeenje) med. lijeenje pomou pare, parnih kupelji; lijeenje inhalacijom; atmidijatrija, atmijatrika atmologija (gr. atmos para, logia) znanost o isparavanju, o pretvaranju vode u paru atmometar (gr. atmos, metron) v. atmidometar

atmosfera (gr. atmos, sfaira kugla) zrani omota, plat plinova koji obavijaju Zemlju; fiz. fizika atmosfera tlak koji vri ivin stup visine 76 cm na 0C na morskoj razini zem. irine 45 na 1 cm2, to iznosi oko 1,093 kg na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od teine zraka; tehnika atmosfera oznauje tlak jednog kilograma na 1 cm2, a u praksi te dvije atmosfere znae isto; pren. sredina u kojoj ovjek ivi i razvija se, ozraje; usp. troposfera, stratosfera atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn. tvari iz atmosfere; zrana tijela atmosferografija (gr. atmos, sfaira, grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfere atmosferologija (gr. atmos, sfaira, logia) znanost o atmosferskim pojavama atmosferski (gr. atmos, sfaira) koji se tie zranog omotaa Zemlje ili pripada zranom omotau Zemlje; atmosferski zrak obini zrak koji udie ato 135 Atos mo; atmosferski elektricitet v. elektricitet ato (tal. atto) kaz. in, pojava; atto di cadenza it. ato di kadenca (tal.) glaz. zavretak glazbenog djela kadencom, osobito djela za pjevanje atocija (gr. atokos) med. nesposobnost raanja, neplodnost atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva koja ine nesposobnim za raanje atofan kem. fenil-kinolin-karbonska kiselina, ukasti kristali gorka okusa; upotrebljava se kod bolesti zglobova, reumatizma i dr. atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji ne sadri otrov, neotrovan atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenastog oblika koji su nastali zbog raslojavanja koralja; u njihovoj se sredini nalazi plitka laguna, a strane im se strmo sputaju prema morskom dnu atolmija (gr. atolmia) straljivost, bo-jaljivost, kukaviluk atom (gr. atomos nedjeljiv) 1. fil. najmanji djeli kem. elemenata za koji se sve do poetka XX. st. mislilo da je nedjeljiv; suvremena fizika utvrdila je da je atom djeljiv i da predstavlja sloen sustav koji se sastoji iz pozitivno napunjene jezgre i elektrona koji se, s negativnim nabojem elektrinog elementarnog kvantuma, kreu oko njega; jezgra ima isto tako sloen sustav: ona se sastoji iz protona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih djelia (protona, neutrona, alfa-es-tica i dr.) dolazi do cijepanja (dezintegracije) atomskih jezgra i pretvaranja atoma u druge oblike; u takvim zbivanjima to cijepanje dovodi do izdvajanja goleme koliine energije (atomska energija); 2. pren. najsitniji djeli neega, veoma siuna stvar atomistiar (gr. atomos) filozof pristaa atomizma atomistika (gr. atomos) fiz. znanost o atomima, tj. o najsitnijim djeliima iz kojih su tijela sastavljena; atomo-logija Atomium graevina u belgijskom gradu Bruxellesu u obliku modela atoma atomizacija (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajanje na sitne dijelove; usp. atom atomizam (gr. atomos) fil. nauavanje po kojem su sve stvari sastavljene od izoliranih elemenata (atoma) i po kojem se sve to postoji zasniva na spajanju i razdvajanju tih elemenata atomizirati (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajati na sitne dijelove; usp. atom atomologija (gr. atomos) fiz. v. atomistika atomska bomba bomba ije se strahovito razorno djelovanje zasniva na jezgrinoj energiji, energiji estica koje ine sam atom atomska teina fiz. broj koji pokazuje koliko je puta atom nekog elementa tei od atoma vodika atomski (gr. atomos) koji se tie atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv atomvolum (gr. atomos, lat. volumen obujam) fiz. odnos atomske teine prema gustoi Aton staroegipatsko boanstvo sunca atonian (gr. atonos) bezglasan; klonuo, malaksao, slab, umoran, mlitav; gram. nenaglaen atonifikacija (gr. atonos olabavljen, lat. facere initi) med. omlitavljenje, uspavljivanje atonija (gr. atonia) bezglasnost; med. mlitavost, klonulost, malaksalost, slabost tijela; gram. nenaglaenost atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena rije atopian (gr. atopos) koji nije na pravom mjestu, neprilian, neobian

atopija (gr. atopia) nepristojnost, ne-prilinost, proturjenost Atos (gr. Athos) gora na poluotoku Hal-kidici; kasnije: sjedite mnogih moAtosa 136 atropin nakih redova pravoslavne crkve (Sveta gora) Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga kralja Kserksa, pobijeenog u bitki kod Salamine (480. pr. n. e.) atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis u, atrabilitas) med. utica atrahencije (lat. attrahentia) med. sredstva za izvlaenje, melemi (npr. koji izvlae gnoj) atrahirati (lat. attrahere) privlaiti; primamljivati atrakcija (lat, attractio privlaenje) privlanost, privlana sila; stvar koja privlai, privlaan predmet, zabava, zanimljivost; znamenitost; uzajamno privlaenje; suprotno: repulzija atraktibilan (lat. attractibilis) primamljiv atraktibilitet (lat. attractibilitas) privlanost, primamljivost atraktivan (lat. attractivus) privlaan, primamljiv; supr.: repulzivan atraktoran (lat. attractorius) privlaan Atrej (gr. Atreus) mikenski kralj, unuk Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov, otac Agamemnonov i Menelajev atremian (gr. atremes koji ne dre, nepokretan, miran) miran, tih, nepomian, koji se ne koleba atremija (gr. atremia nepokretnost, mir; neustraivost) mirnoa, mir; pouzdanost, vrstina, odlunost atremograf (gr. atremeo ne drem, ne uzrujavam se, grafo) sprava za sprjeavanje gra pri pisanju atrepsija (gr. a-, trefo hranim) med. atrofija kod dojenadi; usp. atrofija atrezija (gr. a-, tresis buenje) med. nedostatak prirodnog otrova; sraslost pojedinih otvora u tijelu atribucija (lat. attributio) davanje (ili: ustupanje) povlastica; pripisivanje, pridavanje, mjerodavnost, djelokrug, pravo atribut (lat. attributum, attribuere pridavati, pripisivati) svojstvo, kakvoa, znak, obljeje, oznaka; gram. pridjev, zamjenica ili broj koji poblie oznauje imenicu; fil. bitna, trajna osobina neega, glavna osobina (od beskrajnog broja atributa beskrajne supstancije ljudskoj spoznaji pristupana su samo dva: prostornost i miljenje, po Spinozi) atributivan (lat. attributivus) pridje-van, dodan atricija (lat. attritio) med. trenje, oje-anje, ojedenost koe; prividno kajanje, vanjska poniznost samo zbog straha od kazne (suprotno: kontri-cija) Atrid jedan od sinova legendarnog kralja Atreja: Agamemnon ili Mene-laj (grki junaci pod Trojom) atrihian (gr. a-, thrix) koji nema kose ili dlaka atrihija (gr. a-, thrix dlaka, kosa) med. nedostatak kose ili dlaka atrij (lat. attrium) predsoblje u staro-rimskoj kui; dvorana za primanje posjetitelja; prednji dio hrama; med. srana pretkomora, pretklijetka atrium mortis (lat. atrium mortis) predsoblje smrti, predznaci (ili: vjesnici) smrti atrocitet (lat. atrocitas) grozota, strahota, uas; strogost, surovost, nemilost atrofian (gr. a-, trofe hrana) zakr-Ijao, slab, mrav; suh, osuen atrofija (gr. atrofia) zakrljalost (ili: slabost, mravost) zbog slabe prehrane; med. slabljenje, kopnjenje, suenje, sasuivanje atropa (gr. atropos neotklonljiv, neizbjean) bot. velebilje (veoma otrovna biljka); usp. beladona atropin (gr. atropos) kem. otrovan biljni alkaloid koji sadri biljka atropa (upotrebljava se u medicini kod nekih eluanih, astmatinih, onih i spazmodinih bolesti) au comptant 137 aufalend au comptant it. o kontan (fr.) trg. uz plaanje gotovinom au pair it. o per (fr.) izraz za osobe, posebice djevojke, koje idu sluiti u tue kue samo za stan i hranu (obino se tako uzdravaju studentice koje u stranoj zemlji ele nauiti neki jezik) au revoir it. o revoar (fr.) dovienja!

auctionis lege it. aukcionis lege (lat.) putem javne prodaje, licitiranjem auctor delicti it, auktor delikti (lat.) prav. poinitelj kaznenog djela, prijestupa Auctorem repetunt crimina quae-que suum it. auktorem repetunt krimina kvekve suum (lat.) Zloinac se vraa na mjesto zloina auctoritate curatoris it. auktoritate kuratoris (lat.) prav. po odobrenju (ili: s pristankom) skrbnika audace it. audae (tal.) glaz. srano, smjelo, hrabro audacem fortuna juvat (lat.) posl. hrabrome pomae srea audacitet (lat. audacitas) sranost, smjelost, hrabrost audiatur et altera pars (lat.) neka se uje i druga, tj. suparnika strana; smisao: nitko ne moe i ne smije biti osuen prije nego to bude sasluan (osnovno sudsko naelo) audicija (lat. auditio) sluanje; glaz. probno pjevanje, probno sviranje, proba glumca, opernog pevaa, sviraa i dr. prije nego to e biti angairani (vrsta prijamnog ispita pred lanovime uprave i strunjacima) audifon (lat. audire uti, gr. fone glas) med. naprava pomou koje gluhi mogu sluati, slualica za gluhe audijencija (lat. audientia) slubeni prijam; prav. sasluanje, sasluavanje, sudska sjednica, zasjedanje, roite audimutizam (lat. audire uti, mutus nijem) med. vrsta nijemosti kad ovjek normalno uje, a ne moe govoriti audio-kaseta (lat. audire uti, cassette kutijica.) plastina kutijica u kojoj je magnetofonska vrpca audiometar (lat. audire uti, gr. me-tron) med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe; sonome-tar audiometria (lat. audire sluati, uti, gr. metron) med. metoda za ispitivanje sluha i gluhoe pomou posebno konstruiranog radio-ureaja (au-diometra) audiomikser (lat. audio ujem, mixer mjea) tehniar koji radi oko ujnog dijela televizijskog programa (audio-sektora) audion (lat. audire sluati) elektronska cijev koja slui za pojaavanje glasa i zvuka u prijamnom radio-ureaju audiovizuelan (lat. audire uti, videre vidjeti) koji se odnosi na sluanje i gledanje zajedno, npr. audiovizuelna metoda u nastavi pouavanje predavanjem i pokazivanjem primjera. auditivan (lat. audire uti, sluati, au-ditivus) koji se tie ujnosti i sluha, sluni, ujni; auditivni tip psih. onaj koji lake pamti stvari koje je uo nego one koje je proitao ili vidio auditor (lat. auditor sluatelj, sudac koji sasluava) vojni istraitelj, vojni sudac; sluatelj auditorij (lat. auditorium) sluaonica, uionica; sudnica; sluatelji auditus (lat. auditus sluh) osjetilo sluha; de auditu (lat.) po onome to se ulo, po reklakazala auerka plinska ili elektrina svjetiljka (naziv prema imenu austrijskog fiziara Karla von Welsbacha Auera, 18581929) auf (njem.) prijei, na; gore! ustaj! dii se! diite se! na noge! dii! diite! aufalend (njem. auffallen upasti) upadljiv, koji upada u oi, napadan, kriav aufdekati 138 aukcionator aufdekati (njem. aufdecken otkriti) prostrijeti, postaviti stol za ruak, veeru i si. aufhenger (njem. aufhangen objesiti) klinanica, vjealica; naprava za vjeanje odijela; uzao ispod ovratnika na koji se odjea vjea o klinanicu aufleger (njem. aufiegen poloiti, staviti) talioniki radnik koji rudau baca u pe aufsac (njem. Aufsatz) posebno izraen tanjur ili posuda za posluivanje jela aufnit (njem. Aufschnitt) narezak, suho meso ili kobasice narezane na ploke Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi iju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla stoke i koja nije iena 30 godina, Heraklo oistio za jedan dan; otuda: Augijeva staja muan i neugodan posao oko dovoenja u red neega to je bilo dugo vremena zaputeno i zanemarivano augirati (lat. augere) v. augmentirati augit (gr. auge sjaj, zraka) min. blije-dozelen dragi kamen, sastoji se od silicija, magnezija, eljeza i vapna, ponajvie kao sastojak vulkanskih stijena; zove se i tirkiz

augment (lat. augmentum) poveanje, porast, dodavanje, dodatak, umnoavanje; gram. predmetak pomou kojega se, kod grkih i staroindijskih glagola, tvore prola vremena; med. pogoranje bolesti augmentacija (lat. augmentatio) um-noenje, umnoavanje, uveanje, uveavanje, pojaavanje, pojaanje; poviica, dodatak, poveanje augmentativ (lat. augmentativum) gram. rije koja uveava ili pojaava prvobitno znaenje neke rijei, npr. ribetina (za razliku od deminutiva koji umanjuje i slabi osnovno znaenje, npr. ribica) augmentirati (lat augmentare) umnoiti, umnoavati, dodati, dodavati, pojaati, pojaavati, poveati, poveavati, povisivati, npr. cijenu; augirati augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera) mjera odoka, otprilike, poprena procjena (pogledom) augur (lat. augur, avi-gur) rimski sveenik koji je po letu i glasanju ptica tumaio i proricao to e se dogoditi; prorok, gatalac, pretkaziva, tuma znakova auguralan (lat. auguralis, fr. augural), proroki, pretkazivaki; auguriozan augurij (lat. augurium) proricanje budunosti po letu ptica; pren. predvianje, znak, predznak auguriozan (lat. auguriosus) v. auguralan augurirati (lat. augurare) gatati (ili: proricati) po letu, broju i glasanju ptica; slutiti, nasluivati, pretkazivati august (lat. augustus uzvien) 1. poasno ime rimskih careva; 2. kolovoz, osmi mjesec u godini, mjesec etve, ima 31 dan (nazvan po rimskom imperatoru Cezaru Oktavijanu Augustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e. august(us) (lat.) svet, posveen, uzvien, velianstven (pridjev rimskih cezara); carski augustinijanizam teol. nauavanje o milosti sljedbenika sv. Augustina po kojem ovjek moe dobiti milosti tek onda kad u njemu ljubav prema carstvu nebeskom nadjaa ljubav prema carstvu zemaljskom augustinizam srednjovjekovna kranska filozofija i teologija koje su se razvile iz nauavanja sv. Augustina augustovsko doba doba cvjetanja knjievnosti i umjetnosti (kao za vrijeme rimskog cara Augusta) aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja, licitiranje aukcionator (lat. auctionator) licitant pri javnim kupnjama i prodajama aukcionirati 139 Aurora aukcionirati (lat. auctionari) trg. drati licitaciju, javno prodavati, prodavati najpovoljnijem ponuau, prodavati licitiranjem auksanometar (gr. auxano umnoavam, metron) sprava koja biljei napredovanje u rastenju, posebno biljaka aukseza (gr. auxesis) ret. govorniko preuveliavanje i pretjerivanje; med. napredovanje bolesti auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoni; auksilijarne knjige pomone trgovake knjige; auksilijarne trupe pomone trupe; auksilijarni strojevi pomoni strojevi (na brodu) auksologija (gr. aukso, auksano ra-stem, logos govor) znanost o duevnom i tjelesnom rastu, znanost koja prouava razvoj ljudskog organizma auksometar (gr. auxano poveavam, metron) opt. sprava za odreivanje sposobnosti dalekozora za poveavanje auksopatija (gr. aukso, auksano ra-stem, pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje) nepravilan rast (razvoj) ovjeka auktor (lat. auctor) v. autor auktoritativan (lat. auctoritativus) v. autoritativan aula (gr. aule, lat. aula) dvorite, predvorje; zborno mjesto, prostrana dvorana; sveana dvorana sveuilita, velika sluaonica Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto helenske mornarice pri polasku na Troju aulizam (lat. aula dvorana) vorjan-stvo, dvorski ivot i obiaji; laskanje, ulagivanje aulodija (gr. aulos frula, ode pjesma, pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju frule aulodika (gr. aulos, ode pjesma) glaz. prouavanje pjevanja uz pratnju frule

Aulularia (lat. aula odn. olla) komedije starorimskog pisca Tita Makcija Plauta (250184 pr. n.e.) aura (gr. aura) ugodan zrak, mirisan, ugodan povjetarac aura popularis (lat.) naklonost svjetine (nestalna) aura vitalis (lat.) ivotna snaga, ivotni dah auraran (lat. aurum zlato, aurarius) koji se tie zlata, zlatni auratura (lat. auratura) pozlata, pozla-ivanje aurea mediocritas it. aurea medio-kritas (lat.) zlatna sredina aureatan (lat. aureatus) zlatan, odlian aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik ugled auri sacra fames it. auri sakra fames (lat.) prokleta e za novcem, odvratna udnja za zlatom auriforman (lat. auriformis) uhast, u obliku uha, kao uho auriga (lat.) koija; astr. "Koija" (zvijee) aurikula (lat. auricula) uska, dio uha na koji se stavljaju naunice; anat. vanjsko uho, usna koljka aurikularan (od lat. auricularis) koji se tie uha ili je u vezi s uhom, usni aurin (lat. aurum zlato) kem. uta boja koja se dobiva zagrijavanjem fenola s oksalnom kiselinom i koncetri-ranom sumpornom kiselinom auripigment (lat. aurum, pigmentum) min. ut ili crven mineral arsenov sulfid auriskalpij (lat. auriscalpium) med. liica za uho auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo) med. sprava (ih: ogledalo) za pregled uha aurist (lat. auris) lijenik za ui Aurora (lat. Aurora) mit. boica zore i jutarnjeg rumenila kod Rimljana aurora 140 autarkija aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo; istok aurora musis amica it. aurora mu-zis amika (lat.) zora je prijateljica muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata za umni rad, "tko rano rani, dvije sree grabi" aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadri zlato, zlatan aurum (lat.) zlato aus (njem. aus iz) arg. gotovo, svreno, prolo je i si. ausbord (njem. aussen vani, Bord paluba) krae umjesto Aussenbordmo-tor motor na vanjskoj strani brodice, izvanbrodski motor ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se samo cijedi iz osuena groa, samo-tok, sukovina Auschwitz it. Auvic (njem.) njemako ime za poljski grad Oswiecim u kojem je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio jedan od najjezovitijih logora smrti aushelfer (njem. aushelfeh pomagati) radnik koji nije u stalnom radnom odnosu nego povremeno dolazi na ispomo; pomoni radnik auskultacija (lat. auscultatio) med. os-lukivanje umova unutarnjih organa kod bolesnika, bilo samim uhom ili pomou posebne slualice, stetoskopa auskultant (lat. auscultans) sluatelj; poetnik, sudski pripravnik, pomoni sudac bez prava glasa; auskultator auskultator (lat. auscultator) v. auskultant auskultirati (lat. auscultare) sluati, prislukivati; med. ispitivati um plua sluanjem pomou stetoskopa auspeks (lat. auspex) prorok po letu ptica kod starih Rimljana, augur; pren. zatitnik, pokrovitelj auspicij (lat. auspicium, avispicium promatranje ptica proroica) pretka-zivanje po letu i glasanju odreenih ptica kod Rimljana, predznak, znak; vrhovna uprava i zapovjednitvo; mo, vlast; okrilje, zatita; srea, sretan poetak; sub auspiciis (lat.) pod okriljem, pod zatitom, pod pokroviteljstvom auspiciozan (lat. auspiciosus) koji nagovjetava i pretkazuje sreu auspicirati (lat. auspicari) tumaiti budunost po letu ptica, proricati auster (lat.) jug australan (lat. australis) juni; australna svjetlost juna svjetlost Australazija Indijski arhipelag austrijacizam osobitost njemakog jezika i govora kojim se govori u Austriji

austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pristaa Austrije austrofobija (lat. Austria, gr. fobos) mrnja prema Austriji austromantija (lat. auster juni vjetar, gr. manteia) proricanje (ili: gatanje) po puhanju vjetra austroslavizam politiki smjer meu esima u 19. st. koji je teio za pretvaranjem Habsburke monarhije u dravu u kojoj bi dominirali Slaveni auus (njem. Ausschuss) bezvrijedne stvari, ono to treba odbaciti, otpad aut (engl. out) port, trenutak ka lopta padne izvan Igralita aut Caesar, aut nihil it. aut Cezar, aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. neto veliko, ili ne biti nita aut-aut (lat.) ili-ili autadija (gr. authadeia) samodopada-nje, uivanje u samom sebi, zadovoljstvo samim sobom autarh (gr. autos, archo vladam) sa-movladar, samodrac, despot; apso-lutist autarhija (gr. autos, archo vladam) samovlada, samodrtvo; apsolutizam autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost samom sebi, zadovoljstvo samim sobom, samostalnost, neovisnost o autemeran 141 autodigestija vanjskim stvarima; trg. sposobnost neke zemlje da se uzdrava samo svojim sredstvima, bez uvoza sa strane; fil. ideal starih kinika i stoika po kojem je stoiki mudrac "dovoljan sam sebi" autemeran (gr. autos, emera dan) med. istodnevni, koji prolazi jo istog dana autemoron (gr. autos, emera) med. lijek koji djeluje ve onoga dana kad se upotrijebi autentian (gr. authentikos) zakonit, pravovaljan, istinit, izvorni, pravi, vjerodostojan autentinost (gr. authentikos) istinitost, izvornost, pravovaljanost, vjerodostojnost autentificirati (gr. authentikos pouzdan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti autentik (lat. authenticum) izvorno djelo, original; prav. prvobitni, originalni spis ili dokument autentike (lat. authentica) mn. prav. kasnije dopune i dodaci nekom starijem zakoniku; usp. autentik autizam (gr. autos) psih. pretjerano razvijen fantastino-sanjalaki unutarnji ivot, bolesno misaono udaljavanje od vanjskog svijeta auto (gr. autos) 2. uobiajena kratica za automobil auto- (gr. autos) 1. predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: sam, samoauto-dres (gr. autos eng. dress) odijelo za automobiliste auto-elektriar specijalist za elektri-arske poslove na automobilima auto-garaa (gr. autos, fr. garage) spremite za automobile auto-gol (gr. autos engl. goal) port, gol vlastitoj momadi auto-kolona dugi niz automobila u pokretu auto-limar radnik koji izrauje limene dijelove za automobile ili zrakoplove ti auto-mehaniar radnik koji popravlja automobilske motore i ureaje auto-promet promet motornim vozilima, automobilizam auto-stop zaustavljanje automobila na cestama i molba vozau da pjeaka (obino turista) besplatno poveze auto-transport krae umjesto automobilski transport promet automobilima, autobusima, kamionima autoanaliza (gr. autos sam, analyo razrjeujem) poniranje u samoga sebe, ispitivanje vlastite savjesti autobiograf (gr. autos, bios ivot, grafo piem) pisac vlastitog ivotopisa, pisac autobiografije autobiografija (gr. autos, bios, grafo) vlastiti ivotopis, vlastita biografija, knjievni rod u kojem pisac opisuje svoj ivot, bilo da pria samo svoje doivljaje ili da radi to boljeg prikazivanja svoje osobe, opisuje uvjete pod kojima je ivio i radio autobus (gr. autos, lat. omnibus svima) automobil-omnibus; v. omnibus autodaf (port. auto-da-fe, lat. actus fi-dei) heretiki sud, sveano spaljivanje heretika, bezbonika, idova i vjetica u srednjem vijeku (osobito u panjolskoj), izvrenje inkvizicijske presude; autodefe

autodefe (p. auto-de-fe) v. autodaf autodeterminizam (gr. autos, lat. determinare opredijeliti, odrediti) fil. nauavanje o samodeterminaciji, tj. o samoodreivanju djelovanja i htijenja putem zakonitosti koja je u naoj svijesti, putem razumne volje, osobnosti i ideje autodidakt (gr. auto-didaktos) samouk autodidaktika (gr. autos, idasko uim, pouavam) samouenje autodigestija (gr. autos, lat. digestio probava) fiziol. samoprobava, raz-mekavanje organskog tkiva nakon smrti pod utjecajem eluanog soka autodikija 142 autointoksikacij a autodikija (gr. auto-dikos koji samom sebi sudi) pravo nekog da sam sebi sudi autodinamian (gr. autos, dvnamikos moan, jak) koji djeluje sam od sebe, koji radi sam od sebe, sam sobom autodrom (gr. autos, dromos put) automobilsko trkalite, vjebalite (ili: put) za automobile autoerotizam (gr. autos, eros ljubav) psih. zadovoljenje erotskih nagona pomou vlastitog tijela, pri emu tijelo slui samo kao zamjena za drugi seksualni objekt na koji onaj koji se zadovoljava pritom misli (za razliku od narcisizma kod kojeg je vlastito tijelo krajnji seksualni cilj) autofagija (gr. autos, fagein jesti) med. jedenje samog sebe, tj. mravljenje zbog eerne bolesti autofilija (gr. autos, filia naklonost, ljubav) samoljublje, ljubav prema samom sebi, zaljubljenost u samog sebe autofizioterapija (gr. autos, fysis priroda, therapeia) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima, samo-lijeenje autofonija (gr. autos, fone glas) 2. med. kod zaepljenosti usne trube (Eustahijeve) ili vanjskog usnog kanala: osjeaj kao da nam na vlastiti glas odjekuje glasnije i zvonkije ba u zaepljenom uhu autofonija (gr. autos, fonos ubojstvo) 1. v. autohirija autogamija (gr. autos, gamia) bot. sa-mooploivanje kod biljaka, samoop-raivanje autogen (gr. autos, gennao raam) fi-ziol. koji se sam poraa; min. koji je nastao tamo gdje je i naen (kamen, stijena); supr. alogen autognozija (gr. autos, gnosis) samo-ispitivanje, poznavanje samoga sebe autogonija (gr. autos, gignomai raam) biol. nastanak ivota u njegovim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari; proizvoenje ivih bia umjetnim putem autograf (gr. autografon) rije ili spis koji je neka osoba svojeruno napisala, svojeruan potpis; naprava za umnoavanje rukopisa; autogram autografija (gr. autos, grafia) umijee umnoavanja rukopisa, umnoavanje rukopisa (s kamena ili metalne ploe) autografirati (gr. autos, grafein pisati) izraditi pomou kopiranja, umnoiti, umnoavati autografomanija (gr. autos, grafo, mania) strast za prikupljanjem svojerunih potpisa i rukopisa velikih i poznatih ljudi autografski (gr. autos, grafikos) svojeruan, svojeruno napisan; izraen putem kopiranja, pomou tzv. auto-grafskog crnila autogram (gr. autogramma) v. autograf autohipnoza (gr. autos, hvpnoo uspavam) dovoenje (ili: uspavljivanje) samoga sebe u hipnotino stanje; usp. hipnoza autohirija (gr. autohiria) dizanje ruke na sama sebe, samoubojstvo autohton (gr. auto-chthon) prastanovnik, starosjedilac, uroenik autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen, uroeniki, starosjedilaki; samoni-kao, samobitan autohtonija (gr. auto-chthon) prasta-novnitvo, uroenitvo, starosjedila-tvo; samoniklost, samobitnost autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio zaraza) med. bolest iji su uzrok zarazne klice koje su se ve nalazile u ovjekovu organizmu i izazvale bolest autointoksikacij a (gr. autos, toxikon lat. in) med. trovanje zbog nagomi-lavanja otrovne tvari koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja iz njega autokar

143 automobil autokar (gr. autos engl. sag, tal. carro kola) otvoreni autobus za 40 i vie osoba autokataliza (gr. autos, kata-lyo odrijeim) kem. pojava da neki proizvod koji se stvara pri nekoj reakciji ubrzava sam proces te reakcije autokefalan (gr. autos, kefale glava) samostalan, nezavisan, sam svoj autokefalnost (gr. autos, kefale) samostalnost, nezavisnost od drugih, osobito u crkvenom smislu autokemoterapija (gr. autos, haima krv, therapeia) med. lijeenje ubrizgavanjem bolesnikove krvi neposredno nakon vaenja iz vene autoklav (gr. autos, lat. clavis) fiz. zatvorena posuda iji se sadraj zagrijava pod tlakom veim od atmosferskog; med. naprava za sterilizaciju lijekova, kirurkih instrumenata i dr.; Papinov lonac autoknips (gr. autos sam, njem. knip-sen pucketati) fot. automatski otpo-nac na fotografskom aparatu (omoguuje fotografu da snimi sam sebe) autokontrola kontrola nad samim sobom, "samonadzor" autokracija (gr. autos, kratos) v. au-tokratizam autokrat (gr. autos, kratos vlast, mo) samodrac, samovladar, neogranieni vladar ili gospodar autokratizam (gr. autos, kratos neograniena vladavina, samodrtvo, sustav apsolutistike vladavine; pren. vladanje samim sobom, gospodarenje razuma nad osjetilima autokratski (gr. autos, kratos) neogranien u vladanju, samodraki auto kritika (gr. autos, kritike) samokritika, ocjenjivanje samoga sebe, ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, postupaka autolezija (autos sam, laesio povreda) samoosakaenje, samoozljeda, tj. osa-kaenje, ozljeda samoga sebe autolitotom (gr. autos, lithos kamen, temno reem) med. sprava koja, tako rei, sama sobom razbija kamen u mokranom mjehuru autoliza (gr. autos, lyo razgraujem) samorazgraivanje; kem. otapanje i fermentativno razgraivanje mrtvih ivotinjskih tkiva pri emu ne dolazi do truljenja autologija (gr. autos, logia) ret. stvarni govor, za razliku od slikovitog; odnos prema samom sebi, vladanje sobom, samostalnost automahija (gr. autos, machomai proturjeiti) proturjenost sa samim sobom (u govoru, miljenju i pisanju) automat (gr. automatos koji se kree sam od sebe, autos sam, maomai traiti, uditi) fiz. samokret, stroj koji sam djeluje pod odreenim uvjetima, npr. vaga, kiobran, no, puka; za ovjeka; onaj koji lii na stvar, glupan; fi.1. bie koje nema due, tj. ivotinja (kod Descartesa) automatika znanstveno-tehnika disciplina koja se bavi teorijom i konstrukcijom sustava za reguliranje i upravljanje tehnolokim procesima automatizam (gr. automatos) ono to se radi bez sudjelovanja volje, nesvjesna radnja automatizirati (gr., fr. automatiser) pretvoriti u stroj, uiniti da netko radi kao automat, liiti samoradnje automatograf (gr. autos, maomai, grafo) psih. naprava koja automatski biljei nehotine pokrete automatski (gr. automatos) samopo-kretan, makinalan, mehaniki, koji sam od sebe radi, koji radi bez sudjelovanja svoje volje i razuma; automatski pokreti psih. nehotini i nesvjesni pokreti koji nastaju zbog neposrednog podraaja jednog ivanog centra automobil (gr. autos, lat. mobilis pokretan, pokrttljiv) vozilo koje se saautomobili st 144 autorizirati mo kree, tj. vozilo se kree pomou motora kojeg pokree benzin, nafta ili elektricitet; motorni amac; auto automobilist (gr. autos, lat. mobilis) onaj koji vozi automobil, koji izrauje automobile, koji se bavi automobilizmom kao portom automobilizam (gr. autos, lat. mobilis) port, disciplina koja obuhvaa razliite vrste automobilskih natjecanja automorfoza (gr. autos, morfe oblik) biol. jedan od naina postojanja biljnog i ivotinjskog oblika; usp. mor-fogeneza

autoniktobatija (gr. autos, nyx, nyk-tos no, baino idem) med. v. autosom-nambulizam autonoman (gr. autonomos) samoupravni, samostalan, slobodan, koji ivi po vlastitim zakonima autonomija (gr. autonomia, antos, no-mos zakon) samozakonodavstvo, samouprava, politika nezavisnost, samostalnost; fil. pokoravanje svojim vlastitim zakonima (supr.: hetero-nomija) autonomist (gr. autos, nomos) pristaa samouprave, pristaa samozakono-davstva autopatija (gr. autos, pascho iskusim, autopatheia) vlastiti osjeaj, osobno iskustvo autoplastika (gr. autos sam, plasso oblikujem) med. operacijski zahvat kojim se nadoknauje nedostatak kojeg dijela tijela ili tjelesne sup-stance ivim tkivom s tijela samog bolesnika autoportret (gr. autos, fr. portrait slika osobe) umj. slika, skulptura ili crte vlastitog lika autopsija (gr. auto, opsis gledanje, vienje) 1. samogledanje, gledanje (ili vienje) svojim oima, osobno promatranje; 2. med. pregled, otvaranje lea da bi se utvrdio uzrok smrti autopt (gr. autoptes) oevidac autoptiki (gr. autoptes) pril. vlastitim oima, na osnovi vienja svojim oima; na osnovi osobnog promatranja; med. putem otvaranja i pregleda lea (usp. autopsija) autor (lat. augere, auctor tvorac, zaetnik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog djela; pronalaza; autorsko pravo iskljuivo pravo knjievnika, umjetnika, znanstvenika, pronalazaa da mogu moralno i ekonomski iskoritavati svoje duhovne tvorevine (s obzirom na objavljivanje, prevoenje i umnoavanje njihovih djela); usp. auktor autoritativan (lat. auctor tvorac, zaetnik) koji se zasniva na autoritetu, koji hoe i moe nametnuti svoju volju ili miljenje; mjerodavan, ugledan; autoritativna drava nedemokratsko dravno ureenje kod kojeg se vlada po naelu vojne discipline, s autoritetom odozgo i s poslunou odozdo; nareenjima vodstva mora se bezuvjetno pokoravati, ak i kad su pogrena, jer je odravanje reda vanije od suzbijanja pogrenosti; takve su npr. bile drave: Mus soli -nijeva faistika Italija i Hitlerova nacistika Njemaka autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. autorit) 1. ugled, utjecaj; nadmonost (duhovna, moralna, pravna), zakonita vlast, zakon koji je na snazi; 2. priznata veliina (u nekoj struci), priznat strunjak autorizacija (lat. auctor, fr. autorisation) ovlatenje, ovlativanje; odobrenje, odobravanje autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. autoriser) ovlastiti, odobriti, opunomoiti; autoriziran prijevod prijevod nekog knjievnog ih znanstveng djela s doputenjem njegovog pisca autorotacija 145 autoir autorotacija (gr. autos, lat. rotatio okretanje) samookretanje; autorotacija krila zrak. okretanje krila oko vertikalne osi, npr. kod akrobatskog leta "kovit" autos efa (gr. autos efa) "on, tj. Pita-gora, je to rekao", formula kojom su pitagorejci rjeavali svaki spor koji bi se meu njima pojavio zbog razlike u miljenjima o nekom pitanju pozivajui se na autoritet uitelja autoseroteracija (gr. autos, therapeia lat. serum) med. lijeenje ubrizgavanjem seruma uzetog od samog bolesnika, npr. kod upale plune opne itd. autoshedijastiki (gr. autoschediazo bez pripreme uinim) bez pripreme, na brzu ruku, improvizirano autoskopija (gr. autos, skopeo gledam) v. autopsija autosomnambulizam (gr. autos lat. somnus san, ambulare hodam) med. sama od sebe nastala magnetina budnost za vrijeme spavanja; autoniktobatija auto stabilnost (gr. autos, lat. stabilis vrst, nepomian) fiz. automatsko odravanje stabilnosti autostrada (gr. autos tal. strada cesta) suvremeno izraena cesta za automobile autosugestija (gr. autos sam, lat. sug-gerere savjetovati) sugestivno utjecanje na samog sebe autosugestija (gr. autos, lat. sugge-rere savjetovati, nadahnuti koga im) samouvjeravanje, utjecanje na samoga sebe; stjecanje pogrenog, nametnutog suda na osnovi vlastitih pogrenih predodaba; psih. sadraji svijesti koji se pojavljuju putem autohipnoze autoteizam (gr. autos, theos bog) oboavanje samoga sebe, smatranje sebe samoga bogom

autotelija (gr. auto-teles nezavisan) samostalnost, neogranienost, neuv-jetovanost autoterapija (gr. autos, therapeia lijeenje) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima autotip (gr. autos, typos otisak) au-totipijom dobiven otisak; novija fak-similna izdanja; prvi otisak autotipija (gr. autos, typos otisak) jedan od najvanijih pronalazaka u podruju grafike: prenoenje slika urezivanjem u cink ili drvo i njihovo umnoavanje autotomija (gr. autos, tome) pojava koja se esto moe vidjeti kod nekih ivotinja: osakaivanje samoga sebe u sluaju opasnosti po ivot, npr. kad guter rtvuje svoj rep auto transfuzija (gr. autos lat. traus-fusio pretok) med. kod velikog gubitka krvi: potiskivanje krvi iz perifernih dijelova tijela (ruku, nogu) u srce i mozak u sluaju kad u srce i mozak ne dolazi krvi koliko je potrebno; vri se na taj nain to se ruke i noge dignu uspravno pa se od vrha prstiju omotaju elastinim vrpcama autotrofan (gr. autos, trofe hrana) koji sam sebe hrani; autotrofne biljke bot. v. pod heterotrofan autotrofija (gr. autos, trofe hrana) biol. svojstvo svih klorofilnih (zelenih) biljaka i malog broja bakterija da se mogu prehranjivati i izgraivati iskljuivo iz anorganskih spojeva sredine u kojoj ive; supr.: alomorfija, heterotrofija autovakcina (gr. autos, lat. vaccina) med. cjepivo pripremljeno od klica koje su uzete od samog bolesnika autoir (gr. autos, gyros krug, fr. autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen uspravnom penjanju i sputanju, njegov glavni dio je poseban vodoravni autsajder 146 Ave, Maria vijak (elisa) koji se okree djelovanjem vjetra autsajder (engl. outsider) onaj koji je izvan ega, koji je po strani, neupuen ovjek, onaj koji je daleko od ega; u portu: onaj koji se natjee, ali nitko ne misli da e pobijediti; pren. mlakonja Auzonija (lat. Ausonia) pjesniki naziv za Italiju (po prii, prema Auzonu, sinu Odiseja i nimfe Kalipse) auzrikati (njem. ausriicken) izii, krenuti, poi (obino u skupinama), osobito izii u stroju iz vojarne, izmar-irati u skupini, buno, paradno i si. aval (fr. aval) trg. mjenino jamstvo, potpis jamca na mjenici avalan (fr. avalanehe) snjena lavina: odron zemlje; bujica; sva sila avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu kao jamac avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, jamac na mjenici Avalokitevara (sanskrt.) najomiljeniji i najpotovaniji bodhistava u maha-yana-budizmu, zatitnik Tibeta, spaava ljude kroz patnje u reinkarnacijama avangarda (fr. avant-garde, avant naprijed, garde straa) voj. prethodnica, izvidnica; prvi borbeni red neke vojske avangardija (tal. avanguardia prethodnica) u Italiji, u vrijeme Mussolini-jeve dikatature: faistika organizacija mladei od 14 do 18 godina (avangardisti) avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda, ponienje, sramota; iznuivanje novca, osobito globljenje kranskih trgovaca u bivoj Turskoj; trg. smanjivanje dobitka, zarade u nekom poslu avankor (fr. avant-eorps) voj. prethodnica, predstraa; arhit. istaknuti dio graevine avans (fr. avance) predujam, isplata unaprijed; arhit. istaknuti dio kue, ispust, izboenje; prednost; prvi korak, pokuaj; izlaenje u susret avant midi it. avan midi (fr.) prije podne; usp. ante meridiem avantaa (fr. avantage) dobitak, korist; nadmo, prevaga, prednost avantaer (fr. avantegeur) onaj koji ima prednost, prevagu: voj. onaj koji eka unapreenje za asnika avantura (fr. aventure, lat. adventura) pustolovina; smion trgovaki pokuaj avanturin (fr. aventure sluaj) vrsta kremena (naen sluajno pri proizvodnji stakla) avanturist (fr. aventurier) pustolov, lovac na sreu avanturistiki (fr. aventureux) pustolovan, koji stavlja sve na kocku, ostavljen srei ili sluaju, smion, drzak, odvaan; avanturistiki roman vrsta romana u kojem je glavna tema opisivanje neobinih doivljaja i podviga glavnog junaka avanturizam (lat. adventura, fr. aventure) sklonost avanturi, ljubav prema pustolovinama

avanzirati (fr. avancer) napredovati, ii naprijed; biti unaprijeen; unaprijediti, unaprjeivati; dati (ili: uzeti) predujam, predujmiti, predujmljiva-ti avanzman (fr. avancement) unapreenje, napredovanje u slubi, promaknue; napredak, napredovanje; isplata unaprijed, plaanje unaprijed Avari mn. mongolski nomadi koji su u 6. st. izazvali seobu Huna, Alana i Slavena; Obri avatar mit. utjelovljenje boanstva u hinduskoj mitologiji bilo u ovjeka, bilo u ivotinju ave (lat.) zdravo! Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo, Marijo!") rijei kojima je aneo pozdravio Djevicu Mariju nagovjetava avenija 147 avivirati jui joj da e roditi Isusa; stara kranska molitva; veernje zvonjenje u Kat. crkvi avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; drvored; staza, put obrubljen drveem i cvijeem averoizam med., fil. pravac koji je osnovao arapski mislilac Averoes Ibn-Rod u 12. st.; njegovo nauavanje naginje materijalizmu i panteizmu, i odrie besmrtnost due, zbog ega ga je osudila Rimska kurija avers (lat. adversus okrenut prema, sprijeda, tal. awerso) num. glava, lik, lice (kovanog novca); suprotno: revers averzija (lat. aversio) odvratnost, gnuanje, mrnja; ret. figura koja se sastoji u tome da govornik polako odvrati onoga kome govori od glavne teme, ali tako da ovaj to ne primijeti averziona trgovina (lat. emtio per aversionem) kupnja ih prodaja poprijeko, odoka averzionalna suma (lat. aversus licem okrenut od, summa svota) trg. v. averzionalni kvantum averzionalni kvantum (lat. quantum koliina, iznos) trg. suma novca kojom se plaa poprijeko, a ne po pojedinanoj procjeni svake stvari koja se prodaje avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast; vrsta majmuna aviceptologija (lat. avis ptica, capio hvatam, gr. logos znanost) vjetina hvatanja ptica avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv; udan, eljan; pohlepan; prodrljiv avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica) plovidba zrakom, zrakoplovstvo; zrana flota avijarij (lat. aviarium) ptinjak, kavez za ptice, krletka avijatiar (lat. aviaticus, fr. aviateur) zrakoplovac, leta, pilot avikultura (lat. avis ptica, cultura uzgoj) gajenje ptica, uzgoj ivotinja avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg. pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti, pojeftinjavati avinjonsko suanjstvo razdoblje od 1305. (papa Klement V.) do 1376. (papa Grgur IX.) u kojem su pape stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo su bili dovedeni da bi bili pod utjecajem politike francuskih kraljeva; u crkvenoj se povijesti to razdoblje naziva i "babilonskim" (prema robovanju starih Izraelaca u Babilonu) aviobiologija (lat. avis ptica, gr. bios ivot, logia znanost) grana biologije koja prouava uvjete pod kojima se ivo bie moe odrati na ivotu u velikim visinama ih na drugim nebeskim tijelima aviofon (fr. avion, gr. fone glas) zrak. telefon od gumenih cijevi u ratnom zrakoplovu aviomehaniar zrakoplovni mehaniar avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrakoplov, naprava za letenje tea od zraka; aeroplan avional (fr. avion) laka kovina od koje se prave neki dijelovi zrakoplova aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada cesta) zrana linija kojom stalno prometuju zrakoplovi avisatio de perjurio vitando it. avi-zacio de perjurio vitando (lat.) prav. sueva opomena kojom se nekome savjetuje da se kloni polaganja lane prisege avitaminoze (gr. a- bez, lat. vita ivot, amine od am (monia) + -ine, gr. no-sos bolest) mn. med. bolesti koje nastaju zbog nedostatka vitamina u hrani; skorbut, pelagra, beriberi, engleska bolest i dr. avitum bonum (lat.) prav. djedovsko, tj. obiteljsko imanje avivirati (fr. aviver) oiviti, oivljavati, osvjeiti boje aviza 148 azoogenija aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gledanje, pogled) trg. izvjetaj o poslanoj robi ili novcu; avizni brod potanski brod za brzo prenoenje vanih vijesti

avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr. aviser) izvijestiti, izvjetavati, obavijestiti, obavjetavati, javiti, javljati avizo (tal. avviso) brodica (ili: amac) za izvjetavanje, izvidniki brod, avizna laa; v. aviza avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere imati) kao imenica, u francuskim trg. knjigama: potraivanje, aktiva avocentur acta it. avocentur akta (lat.) prav. neka se trae spisi, akti avocirati (lat. avocere) odazvati, odazivati, opozvati, opozivati; traiti da se neto poalje, npr. spisi avokacija (lat. avocatio) opozivanje, odazivanje; prav. zahtjev da se spisi vrate od nieg suda viem avokatorij (lat. avocatorium) naredba kojom se pozivaju podanici neke drave da napuste slubu strane drave avulzija (lat. avulsio) med. vaenje zuba; prav. komad zemljita koji rijeka otrgne i odnese na drugu obalu azab (tur. azab, azap) muka, patnja, Boja kazna azbest (gr. a-sbestos neugasiv) min, vrsta nesagorljivog minerala, mag-nezijev silikat vlaknastog sastava; od njegovih vlakana izrauju se tkanine za odijela vatrogasaca, zastora u kazalitima i dr.; inae slui, kao lo vodi topline, i za izolaciju azeotropija gr. pojava da smjese nekih tekuina u odreenom om i em vriju pri stalnoj temperaturi i daju pare istog sastava kao i tekuina Azerbajdan drava u istonom dijelu Zakavkazja; ime dviju pokrajina u sjeverozapadnom Iranu azi mn. mit. skandinavski bogovi ne-besnici; predstavljaju prirodne sile (na elu im je vrhovno boanstvo Odin, a sjedite im je Asgard); suparnici su im bili vani, koje su pobjedili azigija (gr. a-, zygon jaram) neoenje-nost, neudanost; sloboda, nezauze-tost azijanizam ret. antiki govorniki stil, stvoren u maloazijskoj Joniji, imao je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil isjeckanih reenica" s jakim ritmikim naglaavanjem, i 2. kienost, bombastinost, patetinost Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik Azije, ali najee ima pejorativno znaenje; divljak, neobuzdan ovjek azil (gr. a-sylos neopljakan, nedodirljiv, a- syle) sigurno sklonite, utoite, pribjeite; nedodirljivo mjesto na kojem progonjeni nalaze utoite; dom za smjetaj i izdravanje sirotinje; pravo azila u meunarodnom pravu: pravo politikih ili vojnih bjegunaca i si. na utoite u nekoj stranoj dravi azima (gr. a-, zyme kvasac, kiselo tijesto) idovski pashalni beskvasni kruh; mn. blagdan beskvasnog kruha azimut (ar. samatha ii k, ii prema) astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela ili predmeta na Zemlji od sjeverne ili june toke podnevnika azobenzen naranasta kristalna tvar, vaan meduproizvod u proizvodnji azo-boja azojski period (gr. a-, zoon ivo bie, periodos) geol. najstarije razdoblje Zemljine kore, slojevi bez organskih ostataka azoodinamika (gr. a-zoon, dynamis snaga, sila) med. nedostatak snage za ivot, slabljenje azoogenija (gr. a-zoon, gignomai na-stajem, raam se) znanost o stvaranju anorganskog ili organskoga iz anorganskog azoospermija 149 aurirati azoospermija (gr. a-zoon, sperma sjeme) med. potpuni nedostatak mukih sjemenih stanica (spermija, spermatozoida) u izbaenom sjemenu, jedan od glavnih uzroka nesposobnosti oploivanja Azori skupina otoka zapadno od Portugala (u Atlantskom oceanu) azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoi-sierov naziv za nitrogen koji nije u stanju odravati ivot) kem. duik, element atomske teine 14,008, rednog broja 7, znak N, jedan od glavnih sastojaka zraka (4/5) azotemija (gr. azotos, haima krv) med. umnoavanje azotnih spojeva u krvi azotometar (gr. azotos, metron) sprava pomou koje se utvruje koliko neka zemlja oranica sadri u sebi amonijaka

azoturija (gr. azotos, urein mokriti) med. prisustnost velike koliine duika u mokrai Azrail (hebr.) po talmudu aneo smrti, tj. aneo koji prihvaa i prati due umrlih azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazh-ward, lapis lazuli) plavetnilo, plava boja neba, nebesko plavetnilo azuri mn. popularan naziv za talijansku dravnu sportsku reprezentaciju (zbog modre boje njihovih majica) azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje azurit (fr. azur, gr. nastavak -ites) min. plav mineral, karbonat bakra Aurna obala (fr. Cote dAzur) istoni dio francuske obale na Sredozemnom moru (granii s Italijom), glasovit po svojim pjeanim plaama i izvanredno lijepom plavetnilu morske vode (znaajni gradovi; Nica, Cannes, St. Tropez, Marseille) adaja (tur. adaha) zmaj; neman u obliku krilatog gutera, moe imati i vie glava aio (fr. agio) trg. doplata, viak, vea vrijednost neke vrste novca, vrijed-nosnica i si. od nominalne vrijednosti; razlika izmeu nominalne i teajne vrijednosti, npr. neke dionice, akcije aio-konto (fr. agio-conto) trg. raun o dobitku odnosno gubitku pri promjeni neke vrste novca, vrijednosni-ca i si. aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgovanje novcem, vrijednosnicama, dionicama i si. aioter (fr. agioteur) osoba koja se profesionalno bavi pekulacijom vri-jednosnica aiotirati (fr. agioter) pekulirati vrijednosnicama, baviti se aiotaom aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ih: prilagoavanje) propisane teine novca; pomicanje, prilagoavanje mjere; namjetanje, dotjerivanje azur (fr. ajour) otvor (na runom radu) auran (fr. a jour) toan i brz u poslu, onaj koji zavrava povjereni mu posao na vrijeme aurirati (fr. ajour) praviti otvore, izraivati upljikavi vez B B, b drugo slovo hrvatske latinice B glaz. kratica basso B kem. kratica za element bor B log. kratica za predikat (dok A oznaava subjekt) Ba kem. kratica za barij baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr. Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo, oevina; enina obitelj babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bez-bonost, izopaenost, razvrat Babilon stari grad u Aziji; Babilonija stara drava u Aziji (simbol bogatstva i okrutnosti); Kaldeja; babilonski toranj prema Bibliji, toranj graen u Babilonu, trebao je doprijeti do neba, ali je to sprijeio Bog uinivi da graditelji ponu govoriti razliitim jezicima; pren. zbrka, nered, mete, kaos; babilonsko suanj-stvo sedamdeset godina ropstva koje su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e. trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo kralj Nebukadnezar baborak (e.) omiljeni eki narodni ples, eka brza mazurka babu (ind.) indijska titula; gospodar, knez babuvizam socijalno-politika doktrina koju je utemeljio fr. utopist Babeuf (17601797): svaki ovjek ima jednako pravo zadovoljiti svoje potrebe i uivati sva dobra prirode; drutvu je cilj odravanje te jednakosti baby it. beibi (engl.) malo dijete, djetece, novoroene, beba, dojene; pren. draga djevojka babyboom it. beibibum (engl.) velik broj poroaja, nagao porast nataliteta (primjerice u godinama poslije Drugog svjetskog rata) baby-sitter it. beibisiter (engl.) dadilja, uvarica djece bacili {lat. bacillus pruti, tapi) med. bakterije koje imaju oblik tapia, izazivai tifusa, tetanusa, dizenterije, vrenja maslane kiseline i dr. bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr. fobos strah) med. pretjeran strah od zaraznih klica (bacila), osobina onih koji su u stalnom strahu da e se zaraziti klicama bolesti (pri rukovanju, dodiru nekog predmeta, vonji javnim prijevozom i dr.) background it. bekgraund (engl. background pozadina, podloga) glaz. ansambl duhaa i udaraljki koji prati svirku solista (u dezu); zvuna kulisa, ozvuenje dogaaja na pozornici (npr. u radio-dramama) badecimer (njem. baden kupati, Zim-mer soba) kupaonica

badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz porodice rua, jezgra je jestiva, upotrebljava se i u medicini; med. mandule, tonzile badinaa (fr. badinage) ala, lakrdija; aljiv, otmjen, ali prazan razgovor badion (fr. badigeon) vrsta fine obojene buke, sastavljena od boje, vapna i bizmutova klorida; kit to ga upotrebljavaju kipari; etka badminton it, bedminton (engl.) vrsta tenisa malom lopticom s krilcima; baft 151 bajliti za igru nije potrebno posebno igralite, a moe se igrati na svakom terenu; od davnina je poznat u Indiji i Francuskoj baft (perz. baft) trg. vrsta istonoin-dijskih, obino bijelih katunskih tkanina baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; ulj na nozi; kukac, insekt bagana (tur. bagana janje) janjea koica s krznom; baganac bagasa (fr. bagasse) trop eerne trske; otpaci koji ostanu pri proizvodnji eera; trop od groa, ljiva, maslina i dr. bagat (tal. bagata) v. pagat bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella) sitnica, malenkost, triarija; niska cijena; kratko i lagano glazbeno djelo bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti za nekoga ili neto, omalovaavati, potcjenjivati, uzimati koga ih to previe olako bagaa (fr. bagage) prtljaga; olo, svjetina bagdalin vrsta arene pamune tkanine, sline bagdadskim alovima, po emu je i nazvana bager (niz. bagger) jarualo, samohodna sprava za vaenje pijeska s rijenog dna, za ienje rijenog korita i kopanje prokopa, kanala i si. radi isuivanja zemljita bagerovati (niz. bagger) jaruati, vaditi pijesak iz rijeke; istiti rijeno korito od pijeska, mulja bagra (rus. bagrjanvj) crvena boja dobivena od borove kore, grimiz; peronospora, plamenjaa; vrsta morske ribe; v. bigar bahija (p. bahio) zaljev; vrsta finog duhana iz brazilske pokrajine Bahija bahs (tur. bahys) govor, rasprava, polemika, diskusija bahur (hebr. bachur) idovski student koji se bavi prouavanjem Talmuda, poznavatelj idovskih zakona Bahutu (Hutu) narod iz skupine Bantu (ive u Ruandi, Burundiju, Ugandi, Tanzaniji) bain-marie it. ben-mari (fr.) kuh. posuda vrue vode u koju se stavljaju posude s jelom da bi se odrala toplina baitilije (gr. baithylia, sem. bethel) mn. nebesko kamenje, meteori koje su stari posveivali bogovima ili ih samo oboavah (nazvano po kamenu na kojem je Jakov spavao i sanjao anela Post 28,19); betilije bajaco (tal. bajaccio) lakrdija, aljivac, harlekin, klaun u napuljskoj narodnoj komediji, pajac bajadere (port. bailadeira) mn. javne plesaice i pjevaice u Indiji, ponekad su i javne ene; plesaice na slubi u ind. hramovima (ind. dewadasis = slukinje bogova) koje se odmalena posveuju slubi bogovima i u svakom hramu ih ima 8 do 12; vrsta malih rubaca bajbok (njem. bei Wache pod straom) zatvor, tamnica, buhara; bajbokana bajbot (njem. bei kod, Boot amac) pomoni amac, amac za spaavanje bajdaki (rus. baidaki) mn. lae s neobino velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i Bugu bajdara (rus. baidara) mali sibirski amac od riblje kosti ili lakog drveta, presvuen koama bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegovateljica male djece bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o gradnji broda; uvjerenje graditelja broda ili mjerodavnih vlasti da je brod propisno izraen; priznanica o novcu primljenom za gradnju broda bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati dijete, pjestovati bajok 152 bakter bajok (tal. baiocco) nekadanji papinski bakreni novac (pet talijanskih entezima)

Bajram (perz. bejram) dva velika muslimanska blagdana u godini; prvi se slavi odmah nakon posnoga mjeseca ramazana; drugi, Kurban-bajram (Blagdan rtve) zove se zbog toga to se tada kolju ovnovi koje dijele sirotinji, a slavi se 70 dana nakon prvog Bajrama bajronizam shvaanje ivota i umjetnosti koje odgovara shvaanju velikog engl, pjesnika G. G. Byrona (17881824), osobito njegovom pe-simistikom shvaanju "svijeta i ivota" bajta (tal. baita)'potleuica, koliba bajuneta (fr. baionnette) voj. dug no s otricom na obje strane koji se stavlja na puku (ime po gradu Bayonne gdje je napravljen 1640. g.) bajvagn (njem. bei pri, kod, Wagen kola) prikolica (osobito uz motocikl) baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda baka (njem. Bake) znak (obino komad drveta, fenjer ili bava) koji pliva na vodi i oznaava lai put po opasnim mjestima; boja bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe kotunjae iz porodice tovara, ivi u iz sjevernim morima; treska, tovar bakalaureat (lat. baccalaureatum) dostojanstvo bakalareusa bakalaureirati (lat. baccalaureatum) polagati (ili: poloiti) bakalaureus bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca laureus lovorova bobica) na njem., fr. i engl, sveuilitima: najnii akademski stupanj, ispit koji prethodi licencijatu, magisteriju i doktoratu; ispit zrelosti bakana (tal. Bacco Bahus, baccana) obina krma bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod starih Rimljana: orgijske i mistine sveanosti u ast boga Bakha; pren. pijanke, terevenke, burno veselje bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. vie-dnevne svetkovine i orgije starih Rimljana u ast Bakha, boga vina; pren. raskalaena, divlja, razvratna pijanka, buno veselje bakanda (ma. bakancs, bokkancs) vrsta teke, najee vojnike obue bakant (gr. Bakchos, lat. bacchans) Bakhov sveenik kod starih Rimljana bakanti (gr. Bakchos, lat. bacchans) mn. kod Rimljana: sudionici u Bak-husovim sveanostima; u sr. vijeku: putujui dai (vaganti) bakara (fr. baccara) francuska kartaka hazardna igra bakbord (engl, backboard) pom. lijeva strana broda (kad je ovjek okrenut licem pramcu) bakciferan (lat. bacciformis) u obliku bobice, bobiast, jagodiast bakenbart (njem. Backe obraz, Bart brada) brada samo na licu (podbradak je izbrijan); zalisci, zulufi bakfi (njem. Backfisch prena riba); pren. mlada djevojka, iparica bakhej (gr. Bakcheios) metrika stopa od jednog kratkog i dvaju dugih slogova (bakhejski stih upotrebljavanje osobito u himnama bogu Bakhu) Bakho (lat. Bacchus, gr. Bakchos) mit. bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vino-pija, pijanac, lola baklaa (fr. baclage) pom. pristojba koju plaaju brodovi za pristajanje u luku bakler (fr. bacleur) zatvara luke baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) lu, zublja, kolac premazan smolom; bak-Ijada sveanost s bakljama bakpulfer (njem. backen pei, Pulver prah) praak za dizanje tijesta (umjesto kvasca) bakter (njem. Wchter) straar, uvar (nekada: noni uvar po selima) bakteriemija 153 baladine bakteriemija (gr. bakteria palica, hai-ma krv) med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne ile u krvotok bakterije (gr. bakteria) bot.-med. najmanja, jednostanina iva bia, golim okom nevidljiva, slina tapiu, ive kao nametnici i izazivaju razgradnju i esto teke bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a ima ih pokretljivih i nepokretljivih bakteriocidi (gr. bakteria, lat. caede-re ubiti) biol. klicomori, unitavai zaraznih klica; usp. bakteriocidnost bakteriocidnost (gr. bakteria, lat. ca-edere) biol. osobina nekih ivih bia, tvari i sokova u tijelu da unitavaju zarazne klice; pr. bakteriocidi bakteriofagi (gr. bakteria, fagos) mn. biol. klicoderi, veoma sitna, mikroskopski nevidljiva bia koja ive u tijelu i unitavaju zarazne klice bakterioliza (gr. bakteria, lysis rastapanje) kem. rastapanje bakterija imunim serumom

bakteriolizini (gr. bakteria, lysis) mn. kem. sastojci imunog seruma koji imaju mo da rastapanjem ubijaju bakterije bakteriolog (gr. bakteria, logos) znanstvenik koji prouava osobine i ivot bakterija bakteriologija (gr. bakteria, logia) znanost koja se bavi prouavanjem osobina i ivota bakterija (osnivai: L. Pasteur i R. Koch) bakterioterapija (gr. bakteria, thera-peia) lijeenje pomou bakterija bakterioze (gr. bakterion tapi, dem. od bakteria batina) mn. opi naziv za biljne bolesti koje uzrokuju bakterije bakteriurija (gr. bakteria, uron mokraa) med. prisutnost bakterija u mokrai, mokrenje zaraznim klicama bakulacija (lat. baculatio) batinanje, kanjavanje batinom, tapom bakulit (gr.) fosilni glavonoac s ravnom ljuturom, iz doba krede bakulometrija (lat. baculum tap, gr. metriaballo) mjerenje pomou tapa, motke bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica, batina bakvuds (engl. backwoods) mn. praume, divlji i neobraeni krajevi na zapadu Sjedinjenih Amerikih Drava bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) mn. gortaci, bijelci naseljeni po divljim i neobraenim krajevima Sjedinjenih Amerikih Drava; usp. bakvuds bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati) zabava s plesom; bal en masque it. bal an mask (fr.) ples pod maskama; krabuljni ples, ples pod obrazinama; bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sveanom ruhu; bal champtre it. bal anpetr (fr.) ples u polju Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Fe-niana, Filistejaca i drugih semitskih naroda bog pokrovitelj plodonosnih sila prirode; sluenje Balu provodilo se katkada prinoenjem ljudskih rtava bal par (fr.) sveani, sjajni ples bala (fr. balle) smotak, sveanj balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma za ples) poet, prvobitno: pjesma koja se uz plesanje pjevala (balar = plesati); kasnije se razvila u pjesmu lirsko-epskog sadraja koja, sluei se i dijalokim oblikom, pria o nekom dogaaju i istodobno pobuuje lirsko raspoloenje; pjesnika pripovijetka baladen (fr. baladin) aljivac, lakrdija; glumac; baletni plesa baladine (gr. balio, lat. ballare) mn. slukinje u azijskim hramovima, vrsta hijerodula koje se posjetiteljima hramova nude za novac; usp. baja-dere balagan 154 baletan balagan (rus., perz. balahane) daara, baraka, ator, osobito cirkuski balalajka (rus.) glaz. ruski narodni instrument, slian gitari, tambura trokutasta oblika s tri ice balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja balander (niz. Balander) plitka teglenica s jednom katarkom (u Nizozemskoj) balanitis (gr. balanos ir) med. upala glavia i unutranje pokoice mukog spolnog organa balanoblenoreja (gr. balanos, blenna sluz, rheo curim) zagnojavanje glavia balanofag (gr. balanos, fagos) zool. onaj koji se hrani irom, irojed balanofori (gr.) paraziti tropskih i subtropskih krajeva; napadaju korijenje drvea balanoidan (gr. balanos, eidos) koji ima oblik ira, irolik balanopostitis (gr. balanos, posthion kapica) med. upala glavia i kapice balans (fr. balance, lat. bilanx) ravnotea; dvojba, kolebanje, neodlunost; na; pren. svaki nepotreban i suvian teret, stvar za odbacivanje balata (lat.) 1. tvar vrlo slina kauuku i gutaperki, ah elastinija od njih, upotrebljava se za elektrine izolatore, strojne remene, potplate i u zu-barstvu (dobiva se od osuenog mlijenog soka drva mimusops balata) balata (tal. bahata) 2. glaz. pjesma uz ples balatura (tal. ballatoio) trijem, vea, podstreje; balkon oko zgrade, galerija balazor trg. vrsta istonoindijske pamune tkanine balbucijes (lat. balbuties) med. mucanje, zamuckivanje, zaplitanje jezikom balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati, zamuckivati, nejasno izgovarati, zaplitati jezikom

baldahin (tal. Baldacco, baldacchino) pokriva od skupocjenog materijala nad prijestoljem ili krevetom; "nebo" koje stoji pred oltarom i nosi se na procesijama (naziv po materijalu koBalfourova deklaracija 155 balkon Balfourova (Balfurova) deklaracija izjava engl. politiara Arthura Bal-foura (18481930) iz 1917. g. u kojoj su sintetizirani zahtjevi za stvaranje nacionalnog zaviaja Zidova u Palestini; na temelju te deklaracije stvorena je 1948. izraelska drava balhornizirati (njem. ballhornisieren) htjeti neto popraviti, pa napraviti gorim nego to je bilo (po tiskaru J. Balhornu, 15811599) balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijenina, neradnik, rasipnik, protuha, neo-tesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima drugih vjera; ponaati se kao balija ponaati se prostaki, obijesno, samovoljno Balila (tal,) faistika omladinska organizacija za djeake od 8 do 14 godina, nazvana po djeaku Balili koji je 1746. u Genovi prvi poveo odlunu borbu talijanskog naroda protiv Austrijanaca balina (fr. balle, baline) vuneni materici 73 nakiranie. vanjem gibanja zrna od trenutka kad ono, pod tlakom barutnih plinova, napusti svoje leite i krene kroz cijev pa sve do pogotka u cilj balistogram (gr. balio bacam, gramma slovo) u sudskoj medicini: snimka napravljena pomou balistoskopa, slui kao identifikacija izmeu oruja (puke, revolera) i ispaljenog zrna balistoskop (gr. balio bacam, skopeo gledam) u sudskoj medicini: naprava pomou koje se utvruje iz kojeg je vatrenog oruja ispaljen metak (u sluajevima gdje je u pitanju vie oruja istog modela i istog kalibra) balizam (gr. ballvzo, ballismos "plesanje") bolesna, histerina elja za plesanjem kod pojedinaca ili masa (u revolucionarnim vremenima); med. trzanje, drhtanje, grenje, bacakanje balkanistika v. balkanologija balkanizam 1. izraz koji oznaava nain i sustav koji vlada u javnom ivotu balkanskih drava i naroda; beznaelnost, borba nedoputenim ^^^redstvima, podvala, politika uboiball-boy 156 balzani do pozornice; pom. stranji dio velikog broda ball-boy it. bal-boj (engl.) port, deko koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi igraima Ballhausplatz njem. (it, balhausplac} beki trg na kojem se nekad nalazilo sjedite austrijskog dravnog kancelara, a kasnije ministarstvo vanjskih poslova; pren. austrijska vanjska politika balneografija (lat. balneum kupalite, gr. grafo) opisivanje kupalita balneologija (lat. balneum, gr. logia) prouavanje kupalita, znanost o mineralnim izvorima koji slue za lijeenje balneotehnika (lat. balneum, gr. tech-nike) vjetina podizanja i cjelovitog ureenja kupalita (toplica) balneoterapija (lat, balneum, gr. the-rapeia) primjenjivanje mineralnih izvora u lijeenju bolesnika, topliko lijeenje balneum (lat. balneum) kupalite, toplice balneum arenae it. balneum arene (lat.) kupanje u pijesku balneum cineris (lat.) kupanje u toplom pepelu balneum laconicum it. balneum lako-nikum (lat.) znojna kupelj balneum vaporis (lat.) kupanje u pari balnot it. baino (fr.) vrsta burgundskog vina balograf (tal. gr.) vjeno pero, pisaljka balon (fr. ballon) uplje, okruglo tijelo, osobito zrani balon napunjen plinom lakim od zraka (aerostati; okrugla, kuglasta boca za tekuine; ballon d'essai it. balon d'ese (fr.) mala zrana kugla za ispitivanje smjera vjetra; pren. novinski lanak koji se objavljuje da bi se opipalo raspoloenje i miljenje javnosti; ballon captif it. balon kaptif (fr.) vezani balon kojim se moe popeti samo do odreene visine i spustiti na mjesto polaska balota (fr. ballotte) kuglica za glasovanje, glasaka kuglica balotada (fr. ballotade) skok konja ispruenim nogama

balotaa (fr. ballottage) drugi krug glasovanja (biranje izmeu dvojice koji su dobili najvie glasova u prethodnom glasovanju) balsamum anodvnum it. balzamum anodinum (lat.) farm. balzam za umi-njavanje, ublaavanje bolova balsamum cordiale it. balzamum kordijale (lat.) farm. balzam za jaanje srca balsamum ophthalmicum it. balzamum oftalmikum (lat.) farm. balzam za oi Balti zajedniko ime za Estonce, Leton-ce, Litavce i negdanje "Stare Pruse" baltiki jezici skupina indoeuropskih jezika (litavski, letonski, staroprus-ki), dosta su bliski slavenskim jezicima baltoslavenski onaj koji je zajedniki Baltima i Slavenima baltoslavistika znanost koja prouava veze i odnose izmeu nekadanjih Balta i Slavena barun dijal. balon (obino u znaenju: lopta); dijal. kila, bruh; istarski narodni ples u obliku kola (plee se uz pratnju sopele ili gajdi, a katkada i uz pjevanje plesaa) balustrada (gr. balaustion, fr. balus-trade) arhit. naslon, priruje, ograda kojom su ograeni balkoni, stubita... balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-piima, postaviti balustradu balzam (gr. balsamon) kem. prirodna smjesa biljnih smola s eterinim ulji-ma, a dijelom i aromatinim kiselinama, jaka i veinom ugodna mirisa; takoer: umjetna smjesa za ublaavanje bolova i lijeenje rana balzamici 157 bandijera balzamici (lat. balsamica) mn. farm. balzamska sredstva, balzamski lijekovi balzaminka (lat. Impaticus balsamina) bot. jednogodinja ukrasna biljka ne-tik, 'lijepi ovjek", "lijepi deko" balzaminke (lat. balsaminaceae) mn. bot. biljna vrsta u kojoj je posebno poznat tzv. "lijepi ovjek", "lijepi deko" (nazvana po tome to su se neke od njih nekada upotrebljavale kao lijek za rane) balzamirati (gr. balsamon biljka roda Balsamodendron i njezina mirisna smola) namazati mirisnim mastima i uljima; osobito, po obiaju starih Egipana, Asiraca i Perzijanaca: uiniti da tijela umrlih budu sauvana od truljenja (danas se ubrizgava u arterije sublimatova otopina i dr., utroba se ispere karbolnom kiselinom, a tjelesna upljina napuni svjeim drvenim ugljenom) Bambi ime laneta u djelima austrijskog pisca Felixa Saltena i u crtanim filmovima Walta Disneya bambino (tal.) djetece, malo dijete, lutka; prikazivanje Krista kao djeteta (u tal. umjetnosti) bambocciate it. bamboate (tal.) mn. aljive ili vulgarne slike nizozemskih slikara koje prikazuju seoske krme, sajmove, seljake zabave i si. bambus (malaj. bambu, mambu, engl. bamboo) vrsta trske, esto visoka do 20 m i 60 70 cm debela, raste u Indiji banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji dio visoke pei za taljenje eljeza gdje se skuplja rastaljeno eljezo; klupa, tezga; nabiti banak zasjesti u neijoj kui i ne odlaziti do kasne noi; od-morite na stubitu, platforma banalan (fr. banale) obian, otrcan, svakodnevan, opi; banalna fraza otrcana, suvie ponavljana reenica banalizirati (fr. banaliser) nainiti otrcanim, svakidanjim banalnost (fr. banalite) otrcanost, sva-kidanjost banana (p.) bot. malajsko ime poznate istonoazijske zeljaste biljke iji je plod po obliku slian krastavcu, a po okusu dinji banarij (lat. bannarium) pravo prisile (razliito od jus cogens) band it. bend (engl.) manji instrumentalni sastav banda (tal. banda) eta, odred; gomila, druina (lopovska); putujue drutvo sviraa, glumaca; vojna glazba bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, previjanje; uteg (kod maeva-laca i boksaa); elini okov na kotau; veza, spojnica bandairati (fr. bandager) med. zaviti, previti, previjati; port, staviti utege (u maevanju u boksu); metnuti okov na kota bandaist (fr. bandagiste) proizvoa, prodava kirurkog pribora, osobito zavoja, utega i si.

bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg; stup o koji se vjea zastava; stup (npr. telefonski stup) banderilja (p. banderilla) koplje sa zastavicom koje se upotrebljava u borbi s bikovima banderiljero (p. banderillero) borac s bikovima naoruan banderiljom banderota (fr. banderole) vrpca na trubi; konjika zastavica; zastava na ka-tarci; vjetrokaz; ovjek koji se okree prema vjetru; opasa na kojem stoji nabojnjaa; omota na cigaretnom papiru i na kutiji s cigaretama; povez na potanskim poiljkama; trg. tablica s cijenom neke robe bandijera dijal. v. bandera; sette ban-diere it. sete bandijere (tal.) sedam zastava podrugljiv naziv za politike prevrtljivce koji su spremni stati pod bilo iju zastavu, tj. prilagobandist 158 bankrot davati se svim politikim promjenama bandist (tal. banda) lan (svira) u vojnoj glazbi; usp. banda bandit (tal. bandito) razbojnik, cestovni razbojnik, plaeni ubojica; neva-ljalac, propalica, skitnica banditizam (fr. banditisme) razbojni-tvo, hajduija bandia (tal. bandizar) izgon, progon; skitnja; bjeanje iz kole, "markiranje" bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj, zavoji; mala vrpca; pruga u boji; grad. plosnata mala ipka bandola (tal. bandola, p. el bandola) glaz. gitari slian instrumenat sa 4 do 10 metalnih ica, upotrebljava se posebno u Sjev. Americi i Meksiku; mandora, mandola bandolin mast za kosu (da bi bila glatka i sjajna) bandoneon glaz. harmonika rastezaa s velikim brojem glasova (130 tonova), nazvana po pronalazau H. Bandu bandura (rus.) glaz ukrajinski instrument slian gitari i balalajci, samo s vie ica (824) bando (engl. banjo) glaz. v. bendo bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito prasak koji nastaje zbog probijanja zvunog zida bangalo (engl. bungalow) prizemni ljetnikovac od jednostavne grade u tropskim krajevima; turistika kuica od lake grae bank (tal. banco) uplaeni novac svih igraa u hazardnoj igri karata; banka banka (tal. banco, fr. banque, njem. Bank) novani zavod, ustanova koja radi s novcem; posreduje u kreditnim poslovima, prima novac na tednju, daje zajmove uz kamatu, kupuje i prodaje vrijednosnice, strani novac itd., tedionica; zgrada u kojoj se nalaze prostorije nekog novanog zavoda; usp. bank bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi novanim, kreditnim i efektivnim poslovima, vlasnik banke; igra koji dri bank bankata (tal. banco) velika klupa u crkvi banket (fr. banquet, tal. banchetto) sveani obred nekomu i neemu u ast, gozba; oprotajna gozba banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzviica iza prsobrana za strijelce; unutarnji naslon na prozoru bankijeri (tal. banchieri) mn. v. laza-roni bankiza (fr. banquise) ledena santa, le-denjaka gomila (na moru), ledeni bedem (u polarnim krajevima) banknota (tal. banco, nota) mjenica koju izdaje banka umjesto gotova novca; papirna novanica banko-konto (tal. banco-conto) trg. knjiga u koju trgovac biljei svoje poslove s bankom radi obraunavanja bankokracija (tal. banco, gr. krateo vladam, gospodarim) gospodarenje banaka dravnim poslovima, vladavina velikih novanih zavoda i njihovih predstavnika bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) pristaa vladavine i utjecaja novara na javni ivot, pristaa banko-kracije bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) zastupnik shvaanja da banke, odnosno njihovi predstavnici, trebaju imati odluujui utjecaj u dravi i odreivati njezinu politiku; sprovodi-telj vladavine banaka i novanih ustanova bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus klupa, rumpere slomiti) slom banke, obustava plaanja, nesposobnost plaanja i odgovaranja svojim novanim obvezama; pren. potpuna propast, propast

banksija 159 barakuda banksija bot. rod grmova i drveta iz porodice prostolatinica bankpere (tal. banca, sperren zatvoriti) bank. zatvaranje isplatnih altera zbog teke novane situacije u kojoj se nala banka; obustava plaanja bankvaluta (tal. banco, valuta) bankovni novac kao fingirana novana jedinica bansek, banseg (njem. Bandsage) strojna trana pila bantam (engl. bantam pijetli) port. bantam kategorija boksa, hrva i diza utega teak izmeu 50,75 i 53,5 kg (naziv po bantam-kokoima, patuljastoj vrsti kokoi, moda podrijetlom s Jave) Bantu afriki narodi koji ive juno od Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; karakteristike: negroidnost, totemi-zam, patrijarhat i matrijarhat, po-ligamija, plesovi s maskama, magija bantu-jezici jedna od vrsta tzv. agluti-nativnih jezika (jo nije napravljena njihova tona podjela i potpuna karakteri zacija) banzati (lat. bannisare) skitati se; pronositi glasove banj (tal. bagno) drvena kuica za kupanje; kupanje uope banja (tal. bagno) kada za kupanje; kupanje u kadi; kupaonica; toplice, kupalite baobab (arap.) bot. vrsta tropskog drveta, divovski visoko (do 20 m) i debelo (do 9 m), drvo s osvjeavajuim plodovima, raste u tropskim krajevima Afrike; plod, lie i kora slue i kao lijek, osobito protiv groznice (lat. Adansonia digitata) baptisterij (gr. baptisterion) krstionica, kapela pokraj crkve ili dio crkve u kojem se obavlja krtenje baptisti (gr. baptizo) mn. lanovi kranske sljedbe koji odbacuju krtenje male djece, zahtijevaju da se krste samo odrasli, tj. oni koji su svjesni ina koji se nad njima vri; osnovom vjere smatraju Evanelje baptizam (gr. baptisma) crkvena tajna krtenja; krtenje baptizirati (gr. baptizo, fr. baptiser) krstiti; nadjenuti ime bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana s alkoholnim i drugim piima; ame-rican-bar gostionica bez stolova i stolaca u kojoj gosti piju i jedu stojei bar (gr. baros teina, tlak, teret) jedinica za mjerenje atmosferskog tlaka bara (fr. barr) poluga; motka, ipka; pregrada, brana u sudnici; gomila pijeska ili stijenja na uu rijeke ili na ulazu u luku, sprud naslaga; pregrada izmeu konja u konjunici baraba (hebr., po imenu biblijskog razbojnika Barabe) razbojnik, lopov, nitkov, skitnica, ulinjak, mangup baraban lupnjava koju katolici izvode u crkvi na Veliki petak kad se spomene ime razbojnika Barabe; iba kojom se izvodi ovakva lupnjava; pren. lupnjava, rusvaj, tunjava barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije se proizvodilo u belgijskoj pokrajini Brabantu) baraber v. baraba baraka (fr. baraque) daara, trona kuica, straara; duan od dasaka, obino u blizini vojnikih logora i mjesta gdje radi vei broj terenskih radnika barakan (ar. barakan, tal. barracano, fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i vune ili devine dlake, veoma gusta i teka, slina platnu; iroka arapska haljina od te tkanine; berkan barakirati (fr. baraque) smjestiti u barake; stanovati u logorskim kolibama, daarama barakuda (lat. Sphyraena barracuda) zool. vrsta grabeljive ribe kotunja-e iz porodice morskih tuka baranda 160 bard baranda (p. barranda) ograda u areni gdje se izvode borbe s bikovima baraonda (tal. baraonda) mete, vreva, buka, kaos, zbrka baratati (tal. barattare) vjeto poslovati; razumjeti se u neto; vjeto rukovati, spretno postupati baraterija (tal. baratteria) pom. svaka nepotena ili protuzakonita radnja kapetana ili mornara kojom se nanosi teta vlasniku broda i ostalim zakonitim interesentima; podvala, prijevara, potkradanje, krijumarenje baratirati (tal. barattare) trgovati davanjem robe za robu, trgovati razmjenom

barato-trgovina (tal. baratto) razmjena, trgovina kod koje se daje roba za robu, osobito uobiajena u knjiarstvu baraa (fr. barrage) brana; pregrada, greda kojom se prepreuje put, rampa; pristojba za prelazak preko mosta, mostarina; voj. barana vatra za-prena vatra, zaporna vatra baraist (fr. barragiste) uvar brane, rampe barba (lat. barba, tal. barba brada) stric, ujak; naziv za starijeg ovjeka (u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bradu, tj. u brk, u lice barbakan (fr. tal. barbacane, lat. p. barbacana) voj. vanjski zid bedema s pukarnicama; straarska kula; propust za vodu ili za svjetlost barbar (gr. barbaros) v. barbarin barbarin (gr. barbaros) kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao govoriti grki, dakle tudinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali ni grke ni rimske naobrazbe; danas: nenaobraen, grub, surov ovjek, divljak; barbar barbarizam (gr. barbarismos) gram. uporaba stranih rijei i izraza u govoru i pisanju, osobito za ona znaenja za koja imamo hrvatsku rije, npr.: najder, uster (kroja, postolar), bez da sam znao, imate li to za jesti (bez mog znanja, imate li to za jelo); gruba jezina pogreka na tetu jasnoe i istoe jezika; kovanica, pogreno upotrijebljena rije barbarizirati (gr. barbarizo) uiniti neto barbarskim, pobarbariti; ogrijeiti se o pravila i istou jezika, govoriti u kovanicama, iskvareno, nepravilno barbarski (gr. barbarikos) prvotno: strani, tuinski; neovjean, grub, surov, divlji; suprotan dubu i pravilima jezika; barbarski ornament gotiki, keltski i ovima slini oblici ornamenata barbarstvo (gr. barbaros) nenaobrae-nost, neuljuenost; grubost, surovost, divljatvo Barbe-bleu it. Barb-ble (fr.) vitez iz starofrancuske prie koji je poznat po tome to je ubio svojih est ena; Modrobrad barbir (tal. (barbiere) brija; ranar, vi-dar; puki lijenik (puta bolesnicima krv) barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, iati; kuh. skidati ljuske s ribe barbiton (gr. barbiton) starogrki glazbeni instrument s mnogo ica, slian liri; polikord barbiturat (lat. po imenu Iiaja Usnea barbata, uricum acidum, mokrana kiselina) derivat barbiturne kiseline, upotrebljava se kao sredstvo za lijeenje nesanice barbon (tal. barbone) zool. riba kotu-njaa'iz porodice trlja; trlja, trilja, batoglavac barbula (lat. barba brada) bradica; bar-bula hirsi it. barbula hirzi (lat.) dlake koje kod mukaraca i staraca na-rastu u uima bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i pjeva starih Gala i ostalih keltskih bardiljo 161 barit naroda koji je pjevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i bogova; pjesnik bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bijelog fiorentinskog mramora bardit (lat. barditus) bardova ratnika pjesma, guslarska pjesma bardo (fr. bardot, tal. p. barda, ar. al-barda) teglea ivotinja, mlada maz-ga; pren. ovjek koji nosi sve na svojim leima barel (engl. barrel) bava, bavica, engleska mjera za tekuine od 36 galona = 136,6 1 bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije is-pupen kiparski rad na ravnoj povrini; usp. reljef bares geld (njem. bar gotov, ist, Geld novac) gotovina, gotov novac bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat. barretum) kapa uope; uglata ili okrugla kapa bez tita kakvu nose na slubi suci, sveenici itd. bareter (fr. barretter) otpornik od tanke ice u balonu napunjenom vodikom, stabilizator toka bare (fr. barege) prvobitno: laka vunena tkanina, nazvana po mjestu Barege u Pirinejima; sada: svi slino tkani materijali od vune, svile i pamuka Bargello it. barelo (tal.) prije: guvernerova palaa (podestata) u Firenci; zatim: sjedite kapetana policije i zatvor; danas: narodni muzej za talijansku umjetnost i kulturnu povijest bari- (gr. barys) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: teak baribal zool. vrsta malih, crnih medvjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr. baricentar (gr. barys, kentron) fiz. teite barifon (gr. barys, fone glas) glaz. pjeva koji pjeva dubok glas, tj. bas barifonija (gr. barys, fone) glaz. dubok glas, bas; med. tekoa govorenja kao bolesno stanje

bariglosija (gr. barys teak, glossa jezik) med. v. barilalija barij (lat. baryum, gr. barys teak) kem. element, atomska teina 137,36, redni broj 56, znak Ba barijera (fr. barrire) pregrada, brana, branik; pregrada od reetaka; granica, mea; pogranino utvrenje; zaklon, obrana; gradska vrata, ulaz na kojem se plaa troarina; pren. smetnja, prepreka barikada (fr. barricade) brana, pregrada uskih mjesta (ulica, mostova) radi obrane; pren. graanski rat, ulina borba; smetnja, prepreka barikadirati (fr. barricader) pregraditi, preprijeiti, zatvoriti uske prolaze (ulice, mostove) radi obrane; dizati (ili: praviti) barikade; zabarikadirati se ograditi se, zatvoriti se dobro; pren. izdvojiti se, osamiti se barilalija (gr. barys teak, laleo govorim) med. teko, oteano govorenje, teko izgovaranje rijei barilja (p. barilla) kem. neista panjolska soda koja se dobiva sagorijevanjem morskih biljaka barimetrija (gr. barys teak, metria) barometrija bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naa-ranost; neukusno, previe areno slikarstvo bariolirati (fr. barioler) arati, naara-ti, proarati, protkati arenilom barisfera (gr. barys, sfaira kugla) geol. Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojatno, od tekih elemenata (nikla, eljeza i dr.) barisomatija (gr. barys teak, soma tijelo) med. tromost, ugojenost, goj-nost barister (engl. barrister) titula engleskih odvjetnika koji vode sporove pred visokim sudovima barit (gr. barys teak) kem. mineral barija (teac) baritimija 162 barometarski baritimija (gr. barythymia) zlovolja, sjeta, tuga, neraspoloenje bariton (gr. barys jak, dubok, tonos ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas, muki glas izmeu basa i tenora, kree se otprilike izmeu "A" do "a"; pjeva koji pjeva bariton; glazbeni instrument sa icama, eufonij (u vojnoj glazbi) baritonirati (gr. barytoneo naglasim gravisom) gram. jedan slog ostaviti nenaglaen, osobito posljednji slog rijei; glaz. pjevati bariton baritonon (gr. barytonon) gram. rije kod koje je posljednji slog nenaglaen barjak (tur. barjak) zastava, stijeg barka (tal. barca, fr. barque) mali amac, laica; velika trgovaka laa sa tri katarke barkarola (tal. barcaruola) vesela pjesma venecijanskih gondolijera barkasa (p. barcaza) pom. najvei amac na ratnim brodovima, s katar-kama, jedrima i malim topovima barkerola (tal. barcherolla) amac bez katarke, gondola; usp. barkarola barketa (tal. barchetta) mali amac, laica, brodi barman (engl. bar) vlasnik ili poslovoa bara; konobar barn jedinica povrine za mjerenje u nuklearnoj fizici Barnaba hebr. "sin utjehe" barne (njem. Barren, fr. barres) gimnastika sprava: dvije okrugle, paralelne (i vodoravne) motke, svaka uvrena na dva stupa, razboj baro- (gr. baros) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: teina, pritisak barofon (gr. baros, fone glas) ovjek koji ima dubok ili grub glas barograf (gr. baros teina, grafo) meteor, naprava koja biljei promjene u zranom tlaku, barometar koji sam sebe registrira pravei tzv. barograf-sku krivulju; usp. barogram barogram (gr. baros, gramma slovo, pismo) papir na kojem je bariograf ispisao liniju zranog tlaka barok (port, barrocco) arhit. v. barokni stil barokan (port, barrocco) nepravilan, nastran, udan, smijean; baroknim se nazivaju one pojave u ivotu i umjetnosti koje svojim pretjeranosti-ma, iskrivljenostima i proturjenostima izmeu sredstva i cilja, sadraja i forme izazivaju dojam neega nastranog i ludog; barokna po-ezija uena, dvorska, teko razumljiva poezija koja je cvjetala za vrijeme trajanja baroknog stila u arhitekturi i umjetnosti barokni stil (port, barrocco, gr. stylos) razdoblje u povijesti umjetnosti koje obuhvaa kraj XVI. st., XVII. st. i prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime po nazivu koji su Portugalci dali

biseru nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je potisnuo renesansu i predstavlja njezinu degeneraciju, pribli-ivi se gotikoj umjetnosti XV. st.; barok barokomora (gr. baros teina, metron mjera, kamara soba) posebno izgraena hermetiki zatvorena prostorija u kojoj se tlak zraka moe umjetno mijenjati, a slui za ispitivanje sposobnosti pilota ili ronilaca da izdravaju razliite promjene u tlaku zraka baromakrometar (gr. baros teina, makros visok, metron) vaga za djecu, istodobno mjeri i visinu i teinu barometar (gr. baros teina, metron) fiz. sprava za mjerenje zranog tlaka (teine zraka) barometarski (gr. baros, metron) koji se tie barometrije; barometarski maksimum najvii zrani tlak, najvie stanje barometra; barometarski minimum najnii zrani tlak, najnie stanje barometra barometrija 163 bassa ottava barometrija (gr. baros, metria) mjerenje zranog tlaka; vjetina rukovanja barometrima; barimetrija barometrograf (gr. baros, metron, grafo) barometar koji sam biljei promjene u zranom tlaku; barograf baronesa (tal. baronessa) barunova ki baronet (eng. baronet) titula engleskog nasljednog plemstva; lan nieg plemstva, izmeu baruna i viteza baroskop (gr. baros, skopeo) stariji naziv barometra; danas: posebna vrsta barometra (s kamforom, amoni-jakovim kloridom i salitrom koji su preliveni alkoholom) kod kojega se po talogu poznaje hoe li vrijeme biti vedro ili oblano; dazimetar barotermometar (gr. baros, thermos topao, metron) termometar za mjerenje toke vrenja vode, ta je toka nia to je visina na kojoj se ona odreuje vea; hipsotermometar barotropizam (gr. baros, tropos okret, pravac) bot. v. geotropizam barun (ma. barsony) vrsta tkanine; kadifa, samt, velur, pli bartolinitis med. upala Bartholinovih lijezda, usminskih lijezda Bartolomejska no pokolj koji je u katolikoj Francuskoj u noi na 24. kolovoza 1572. (uoi dana sv. Barto-lomeja) izvren u Parizu nad huge-notima bartvi (njem. Bart brada, wischen brisati, opraivati) etka na dugakom tapu, pahalica barun (lat. baro, fr, baron, tal. barone) plemika titula, stupanj plemstva izmeu grofa i plemia; pren. jak, hrabar ovjek, junak, vitez barunat (lat. baro) posjed za koji je vezana barunska titula; barunija barunija (fr. baronnie) v. barunat barut (tur.) puani prah; smjesa kalijeva nitrata, sumpora i drvenog (li-povog ili vrbovog) ugljena bas (tal. basso, gr. basson dorski komparativ od bathys dubok) glaz. najdublji muki glas; najdublji glas u vieglasnim vokalima i instrumentalnim djelima, osnova harmonije; instrument koji proizvodi bas-tonove bas bleu it. ba ble (fr.) plava arapa; pren. ena koja se pravi uenom, "takozvana" spisateljica bas breton it. ba breton (fr.) keltski dijalekt kojim se govori u Bretanji basa vrsta likog sira, "kripavac" basamak (tur.) stuba; preaga (na lje-stvama) baset (tal. bassetto) glaz. mali kontrabas sa tri ice baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor, bariton Basic English it. beisik ingli (engl. kratica od British, American, Scientific, International, Commercial, tj. britanski, ameriki, znanstveni, meunarodni, trgovaki) suvremeni umjetni engleski jezik s ogranienim brojem rijei basileus (gr. basileus) kralj; titula drugog arhonta u staroj Ateni basist (fr. bassiste) pjeva koji pjeva bas; svira koji svira bas baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema glasovitom engleskom tiskaru Bas-kervilleu) Baski narod na Pirinejskom poluotoku baskijska kapa (basketka) tamnomo-dra kapa bez titnika i oboda; francuska kapa baskijski jezik jezik Baska, jedini ne-indoeuropski jezik u zapadnoj Europi, rodoslovno usamljen baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili svilenih zidnih tepiha s dubokom osnovom

bason (fr. basson) glaz. v. fagot bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta koja treba izvoditi za jednu oktavu dublje basso obbligato 164 batelaa basso obbligato (tal.) glaz. glas basa koji vodi melodiju basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponavljanje jedne teme u basu basso profondo (tal.) glaz. dubok bas basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz. pratei bas basta! (tal.) dosta! dosta o tome! bastah (gr. bastagma breme, teret) sluga, nosa; ranac, teleak; bastak bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas izmeu baritona i basa, dubok bariton; takoer: bareljef bastard (ta. p. bastardo) izvanbrano dijete, kopile; zool. krianac, mjeanac (npr. konja i magarca, vuka i psa); bot. biljka koja je postala spolnim krianjem dviju razliitih biljnih vrsta; trg. vrsta fine i guste pamune tkanine; bastardna mjenica lana mjenica, s potpisom osobe koja ne postoji; bastardni prozor prozor s jednakom ili manjom visinom nego irinom bastardirati (tal. bastardo) bot. razmnoavati (se) krianjem razliitih vrsta bastati (tal. bastare) dostajati, biti dovoljno; smjeti, usuivati se, biti hrabar, sposoban; polaziti za rukom, uspijevati bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvren zamak s kulama koji slui kao tamnica; Bastille poznata parika tamnica koju je u XrV. st. sagradio Karlo V. i koja je razorena 14. srpnja 1789. za vrijeme Luja XVI. bastion (fr.) fort. utvrenje, prsobran bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, napraviti utvrenje (ili prsobran) bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje po tabanima u Turskoj bastonirati (tal. bastonare) batinati, osobito po tabanima ba-au (tur. baavu) doasniki in u turskoj vojsci ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci baama (tal. basso mare duboko more) jato riba baiti se (tur. baa) ponaati se kao baa (paa), tj. praviti se vaan baka (tur.) posebice, osobito, na stranu, po strani balija (tur. bali to ima glavu) pri-badaa, penadl bamalik (tur. bamaklik) "novac za papue", dio prihoda sultanija koji se sastojao od novanih kazni za umske prekraje baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja glava zdrava! (esta muslimanska izreka; izraz suuti u povodu smrtnog sluaja; odgovara se sa: dostum-sa-golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju! bat-metal bijelouta mjeavina od 55% bakra i 45% cinka (upotrebljava se za svijenjake i druge predmete); bri-stolski mesing bataliti (tur. batal) pokvariti, poremetiti; zapustiti, napustiti; okaniti se ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba bataljun (lat. battuere tui se, fr. ba-taillon) voj. odred vojske koji predstavlja, prema formaciji, treinu ili etvrtinu pjeakog puka, obino s 800 do 1000 vojnika, podijeljenih u 4 ete batar (fr. batarde) pokrivena laka beka koija na oprugama; voj. vrsta starih topova; borbeni ma koji se u borbi drao u jednoj ruci; tisk. poluleea fr. slova izmeu ronda i angleza batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, nasip od kamena batarizam (gr. battarizo mucam) med. mucanje, zamuckivanje, brzoplet govor batavija (lat. batavia) polusvilena tkanina koja se izrauje na Javi batelaa (fr. batelage) opsjenarstvo, maioniarstvo, prijevara; pom. uto-varivanje i istovarivanje broda am baterflaj 165 batrokefalija cima; brodski promet; brodarina, pre-voznina, vozarina baterflaj (engl. butterfly leptir) plivaki stil, tzv. leptirov stil baterija (fr. batterie) voj. bitnica, vie istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom opremom i priborom koji ine jednu borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na starim pukama; elektrina baterija vie lajdenskih boca koje se, radi veeg elektrinog punjenja, spoje tako da su svi vanjski oblozi s jedne strane i svi unutranji oblozi s druge

strane meusobno povezani; galvanska baterija spoj vie galvanskih elemenata u istom vodiu radi dobivanja jae struje ili vieg napona (paralelno ili uzastopno spajanje) batibijus (gr. bathys dubok, bios ivot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz koji je stvorio engl. prirodnjak Thomas Huxley (18251895) i njime nazvao organsku prasluz koje ima u morskim dubinama i koja ne spada ni u ivotinje ni u biljke, nego predstavlja neko neutralno meducarstvo prabia ili protista, jednostanino organsko bie u morskoj dubini batidur (tal. battitura udarac) kolut na vratima, alka batifon (gr. bathys, fone) glaz. puhaki instrument s dubokim tonovima batimetrija (gr. bathys dubok, metron) mjerenje dubine; batometrija batirati (fr. battre, tal. bttere, lat. ba-tuere udariti, lupiti) u maevanju: izbiti protivniku ma iz ruke batiskaf (gr. bathys dubok, skafos laa) ronilako zvono, vrsta naprava za ronjenje koja ne ovisi o matinom brodu (izumitelj vicarski fiziar August Piccard, 18841962); rekordna dubina ronjenja: 11521 m batiskop (gr. skopeo gledam) amac sa staklenim dnom kroz koje se moe gledati pod vodu batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog platna batler (engl. butler) peharnik, pipniar; glavni sluga batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri plesanju; lupanje srca; u maevanju: udarac po protivnikovom mau; glaz. dvostruki udar; zama-ajni udarac njihala na satu batofobija (gr. bathos visina, dubina, fobos strah) med. strah od dubine ili visine, obino praen vrtoglavicom batoliti (gr. bathos dubina, lithos kamen) mn. geol. potpuno kristalizirane najdublje gromade plutonskih stijena, ponajvie granitoidnih batologija (gr. battologia) nepotreban govor, lupetanje, naklapanje batometar (gr. bathos dubina, metria) sprava za mjerenje morske dubine batometrija (gr. bathos, metria) v. batimetrija baton (fr. baton, lat. basto) tap, prut, palica; glaz. dirigentski tapi; znak za mirovanje batonda (tal. battere) u cirkusu: saltomortale preko konja; usp. batuta batos (gr. bathos dubina) niskost, prostatvo u govoru i pisanju batrahij (gr. batrachos aba) med. v. batrahus Batrahomiomahija (gr. batrachos aba, mys mi, machia borba) "Boj aba i mieva", glasoviti starogrki spjev nepoznatog autora, parodija Ilijade batrahus (gr. batrachos aba) med. prit ispod jezika; batrahij batrica (gr. bathron) terasa ispred kue; kameni prag batrij (gr. bathron postolje; sjedalo) med. kirurka postelja, klupa; sprava za namjetanje iaenih udova batriti (mad. bator hrabar) hrabriti, bodriti, sokoliti batrokefalija (gr. bathron stuba, ke-fale glava) lubanja koja ima oblik stube batuta 166 bazen batuta {tal. battuta) glaz. udarac za takt; u maevanju: jak udarac du protivnikovog maa s ciljem da se protivnikov ma izvede iz napadne linije ili da se napravi mjesta za izvoenje udara na protivnika; skok pri kojem konj samo malo dodiruje zemlju kopitima; saltomortale napravljen preko konja bauer (njem. Bauer seljak) u ahu: pjeak, pijun bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwicken tipati) tipanje, zavijanje, grevi u trbuhu; trema pred javni nastup Baukida mit. ena koja je sa svojim muem Filemonom ugostila Zeusa kad on nigdje drugdje nije mogao nai sklonita; za nagradu Zeus jc njihovu kolibu pretvorio u prekrasan hram; nakon smrti Baukidu je pretvorio u lipu, a Filemona u hrast bauig (njem. Bausch nabor) naboran, nabran Bav (Iat. Bavius) v. Bavijus bavarin (tal. bavaglino od bava slina, pjena) oprnjak, siperak bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci od svile Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loih pjesnika i drskih kritiara koji su pretenciozno kritizirali Horacijeve pjesme; otuda: lo pjesnik i pakostan kritiar; Bav

Bayer svjetski poznata njemaka tvornica lijekova baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga neke stvari; arhit. podnoje stupa, kipa ili svoda; mat. osnova stupnja, potencije ili logaritma; geom. strana ili povrina na kojoj zamiljamo da lei poligon ili poliedar; geod. osnovna linija duga vie kilometara koja se, pomou motki za mjerenje, tono izmjeri i koja onda slui kao osnova triangulacije; metr. uvodna stihovna stopa; kern, tvar (supstanca, elektropozitivna) koja se spaja s kiselinom i neutralizira je stvarajui sol; usp. baze; voj. mjesto ili zemljite s kojeg jedinice neke vojske napreduju, odakle dobivaju pojaanja i ostalu pomo, i odakle svi putevi vode k raznim jedinicama kako one napreduju; odreen put na zemlji (npr. duine 3000 m) koji slui za mjerenje brzine leta zrakoplova, brzine automobila ili drugog motornog vozila bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju rije afrikog podrijetla) vulkanska stijena sastavljena od plagioglasa, augita i magnetita, odlian materijal za graevine bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad bazana ffr. basane) obojena janjea, ovja ili telea koa za ukorienje knjiga; koa na konjikim hlaama bazanirati (fr. basaner) obojiti kou (janjeu, ovju, teleu) za ukorienje knjiga; obojiti crno bazanit (gr. basanos probni kamen) tvrd crni kamen od kojega su stari Egipani izraivali kipove bazar (perz.) sajam; u Europi: prodavaonica s jeftinom robom baze (gr. basis) mn. kem. spojevi koji s kiselinama oblikuju soli (njihove otopine u vodi pokazuju veinom al-kalnu reakciju); usp. baza Bazedovljeva bolest med. kronina bolest koja nastaje kao posljedica bolesti titnjae, znaci: poveana titnjaa, krupne buljave oi, ubrzan rad srca, drhtanje prstiju, znojenje, proljev, pojaana probava tvari, mravljenje i dr. (nazvana po njem. lijeniku K. Basedouu, 1799 1854, koji ju je prvi utvrdio i opisao) bazeitet (gr. basis) kem. svojstvo kiselina da se s odreenim koliinama baznih oksida pretvaraju u soli; prisutnost neke kemijske baze bazen (fr. basin) umjetno izdubljen prostor napunjen vodom bazeologija 167 beach-la-mar bazeologija (gr. basis, logia) znanost 0 osobinama tijela; osnovno nauavanje bazicitet (gr. basis) kem. v. bazeitet bazilijanac pripadnik katolikog reda (koji se slui istonim obredima); ime po crkv. uitelju Baziliju Velikom (4. st. n. e.) bazilika (gr. basilike tj. oikia kraljevska, divna kua) prvobitno kod starih Grka: dvorana sa sjeditem ar-honta basileusa u Ateni; zatim, kod Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje 1 pravne poslove koja se sastojala od dviju dvorana na stupovima, jedne za publiku, a druge za suce (tribu-nal); tip prvih kranskih crkava; saborna, glavna crkva bazilikalan (gr. basilike) u obliku bazilike, slian bazilici Bazilike (gr. Basileus) mn. zakonik cara Basilijusa Velikog, objavljen 887. bazilisk (gr. basilike) zool. kraljevski zmaj, -vrsta bezopasnog gutera u Junoj Americi i Aziji; mit. legendarni kraljevski zmaj koji je, toboe, ubijao svojim pogledom baziotrib (gr. basis, tribe trljanje) med. lijeniki instrument za lomljenje djeje glave u maternici i za izvlaenje djeteta (upotrebljava se kod tekih poroaja kad je to jedini izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalo-triptor baziotripsija (gr. basis, tripsis trljanje) med. u sluajevima osobito tekog poroaja: lomljenje djeje glave u maternici i vaenje djeteta bazio-tribom baziotriptor (gr. basis, tribo trljam) med. v. baziotrib bazipetalan (gr. basis, petalon list) bot. naziv za razvoj pri kojem se najmlai novi organ pojavljuje pri dnu stabljike; supr. akropetalan bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati, zasnovati, utemeljiti; osloniti se, oslanjati se na koga ili to, pouzdati se, pouzdavati se u, poivati bazitet (gr. basis) kem. v. bazeitet baziti (gr. basis) mn. geol. eruptivno kamenje s neto malo bazalta, dole-rita itd.; bazno kamenje bazlamaa (tur. bazlama) slijevka, uljevusa, razvarua; vrsta pite s mnogo vrhnja bazni (gr. basis) prid. v. bazalni bazuka voj. runi reaktivni baca BBC it. Bibisi (engl. kratica za British broadcasting corporation it. Briti brodkasting korporejn) Britansko radij sko drutvo BCG v.

beseiranje bdelometar (gr. bdella pijavica, me-tron) med. staklena sprava za isisavanje krvi, zamjenjuje lijeniku pijavicu bdelotomija (gr. bdella, temno reem) zarezivanje lijenike pijavice (nakon to se nasisala krvi) ispred zavretka repa s trbune strane radi ispra-njavanja i odranja ivotinje Be kem. kratica za beril be-bop it. bibop (engl.) vrsta deza karakteristina po estim disonancama u harmonizaciji; suvremeni drutveni ples, improvizacija u paru i skupini, 4/4 takt, tempo umjeren . Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvuanje s osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol Be-kvadrat glaz. etverouglato "V", razrjeavajui znak kojim se jedna poviena ili sniena nota vraa na prvobitni stupanj Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvuanje s osnovnim tonom b; supr. Be-dur beach-la-mar it. bi la mar (engl., p. beach-la-mar morska obala) naziv za tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj), sredstvo sporazumijevanja u zapadnom podruju Tihog oceana beanizam (lat. beanus) glupo i neotesano dranje (ili: ponaanje) beata (lat. beata) blaena, sretna; umj. bogomoljka beata virgo (lat) blaena Djevica, tj. Majka Boja, Bogorodica, Gospa beatae memoriae it. beate memorije (lat.) blaene, svete uspomene (pokojnik) beati possidentes (lat. beati possiden-tes) sretni su oni koji imaju, blago onima koji imaju beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, proglasiti svecem, uvrstiti u red svetaca beatifikacija (lat. beatificatio) posveivanje, proglaenje za sveca, uvrtenje u red blaenih od strane pape, nakon ega dolazi in kanonizacije; fiz. elektrina beatifikacija elektrini eksperiment koji se sastoji u stvaranju svijetlog svetakog vijenca (aureole) beatikum (lat. beaticum) posljednja pomast, priest umirueg kod katolika beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vaa Svetosti (oslovljavanje pape) beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje svecem, tobonja svetost, licemjerje beatus ille, qui procul negotiis... it. beatus ile kvi prokul negocijis (lat.) "sretan onaj koji je daleko od poslova..." (Horacijev stih) beaufort v. boufort; Beaufort Francis (17741857), engleski admiral, sastavlja meteoroloke skale za mjerenje brzine vjetra becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug, okruje, kvart Becquerelove zrake it. Bekrelove ... (po imenu francuskog izumitelja Henrija Becquerela) zajedniki naziv za zrake koje izbijaju iz radioaktivnih elemenata (alfa-zrake, beta-zra-ke, gama-zrake) be (tal. bezzo) sitan mletaki novac; novac uope bea (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne zmije) bedel (tur. bedel odgovarajui, razmjeran) zamjenik; ovjek koji umjesto nekog drugog ide na hodoae ili u vojsku bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvrave; pren. zatita, obrana bediner (njem. bedienen posluiti) sluga, posluitelj; bedinter bedlam (engl.) luak, onaj koji ivi u ludnici (po velikoj londonskoj bolnici Sv. Marije od Betlehema koja slui kao ludnica) beduina (ar. bedavi) mod. enski ogrta slian arapskoj nonji beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pustinje, nomadska arapska plemena u arabijskim, sirijskim i sjevernoaf-rikim pustinjama, ive od stoarstva i pljake, pod vlau svojih eika i kadi befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog; zum Befehl it. cum befel (njem.) na zapovijed, u nekadanjoj austrijskog vojsci odgovor podreenoga nadreenome kao izjava da e nalog biti izvren beg-lokum (tur.) kola s medom, medenjak begenisati (tur. begenmek initi dobro, ugaati) svidjeti se; poeljeti, zavoljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati na neto; izabrati po svome ukusu; diviti se begine (lat. bagan, engl. begger) mn. pripadnice opatikog reda koji je osobito bio rairen u XI. i XIII. st. (najstariji red posveen boguugod-nom radu, njegovanju bolesnih itd.); pren. bogomoljke, one koje se prave sveticama; beguine, begute beging (engl. bagging) platno za pakiranje

beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz. svira u tamburakom orkestru na instrumentu dubljega glasa kojemu je zadatak praenje glavne melodije (obino u tercama ili kvintama) begonija ukrasna biljka velikih mirisnih cvjetova (naziv po imenu Francuza Michaela Begona) beguine (engl. beggar) mn. v. begine begute (eng. beggar) mn. v. begine behanizam smjer u babizmu, ima pristaa i u Europi i Americi behar (tur. bahar miris; proljee) cvijet (na vokama) behemot (hebr). divovska ivotinja, neman; u Bibliji: naziv za vodenog konja behici (gr. bex, bechos kaalj) mn. med. sredstva, lijekovi protiv kalja bejzbol (engl. base-ball) port, sjever-noamerika igra loptom, igraju dvije momadi sa po devet igraa na igralitu u obliku romboida ije su strane duge 27 m bek (engl. back) port, igra iz ue obrane u nekim portskim igrama (svaka momad ima dva beka, lijevog i desnog) bekasina (fr. bcassine) zool. movarna ljuka bekhend (engl. backhand) port, udarac okrenutom rukom, tj. hrptom ruke (u tenisu) bekon (engl. bacon) slanina sa slojevima mesa bekovski (prema engl. back); port, be-kovski prostor dio nogometnog igralita (esnaesterac) koji je prvobitno pripadao samo bekovima (braniima); zove se i kazneni prostor budui da se prekraji u njemu kanjavaju izuzetno strogo; bekovski udarac u nogometu: snaan udarac sa svrhom da lopta ode to dalje od vlastitog gola; neprecizan udarac bel-esprit it. bel-espri (fr.) lijep duh, tj. pametan i duhovit ovjek beladona (tal. bella donna "lijepa ena") bot. (Atropa Belladonna) umska biljka iz por. pomonica, velebilje, bun, bunika: beladona-ekstrakt sok koji se priprema od svjeeg soka lia ove biljke, glavni sastojak atro-pina beladonin (tal. bella donna) kem. organska baza koja se dobiva od korijena i lia velebilja; upotrebljava se kao sredstvo za uljepavanje radi poveanja zjenica belaj (tur. bela) nevolja, nesrea, jad, zlo, bijeda, patnja, muka, napast; guva, mete; nepogoda, runo vrijeme; vrag belanda (tal. belanda, fr. belandre) pom. vrsta nordijskih plitkih jedrilica belite <p. belchite) vrsta panjolske vune, nazvana po istoimenom gradu beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa ena, ljepotica beledin trg. vrsta levantskog pamuka slabe kakvoe belelaks trg. vrsta istonoindijske svilene tkanine, sline taftu belemniti (gr. belemnon oruje koje se baca, strijela) geol. fosilni ostaci izumrlih glavonoaca iz razdooblja jure i krede Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizi-fov; uz pomo konja Pegaza ubio neman Himeru beletrist (fr. belles lettres, belletriste) onaj koji pie beletristiku, zabavni pisac beletristika (fr. belles-lettres knjievnost) lijepa knjievnost; ona grana literature koja ne slui ni vjerskim, ni znanstvenim, ni praktinim ciljevima, dakle pjesnitvo u stihu i prozi, zabavna knjievnost svake vrste, feljton, estetska i knjievna kritika belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvonik spojen s vijenicom (u srednjem vijeku i renesansi) belikozan 170 benefakcija belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, ratniki belkanto (tal. bel canto) glaz. lijepo pjevanje; glazbeni pravac koji tei za to suvremenijom reprodukcijom tona i za virtuoznou u izvoenju belle poque it. bel epok (fr.) lijepo razdoblje, doba ljepote, razdoblje poetkom 20. stoljea kad se u umjetnosti razvilo naelo "ljepote radi ljepote"; usp. larpurlartizam belle humeur it. bel imer (fr.) dobro raspoloenje, dobra volja bellum civile (lat.) graanski rat bellum internecinum (lat.) rat do is-trebljenja, unitenja bellum omnium contra omnes it. be-lum omnijum kontra omnes (lat.) rat sviju protiv svih, sveopi rat; fil. prvotno, prirodno stanje ovjeanstva, prije oblikovanja drutva (Hobbesova pretpostavka)

belmontin kem. ist parafin koji se dobiva o petroleja; upotrebljava se osobito za pravljenje svijea belomantija (gr. belos strijela, man-teia) gatanje (ili: proricanje) iz strijela (na Istoku) Belona (lat. Bellona) mit. boica rata kod Rimljana, ena Marsova Belona (lat. bellum rat) rimska boica rata, sestra i pratiteljica boga Marsa belot (fr. belotte) vrsta kartake igre belt (skand. Belt) tjesnac beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna; kao kamen tvrda masa koja se u veliini kokojeg jajeta ponekad nalazi u bubrezima velikih jesetri-moruna; beluga kavijar najukusnija vrsta kavijara belvdre (tal. belvdre lijep vidik) vidikovac, tornji na kui, ljetnikovcu ili kakvom uzvienom mjestu odakle je lijep pogled (belvi); dio Vatikana u kojem se nalazi glasoviti Apolonov kip belvi (fr. bellevue) v. belvedere Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. boanstvo starih Filistejaca; kod idova i u Novom zavjetu: sotona, neastivi, vrag bema (gr. bema uzvienje) starogrka govornika tribina bematin-svijee mn. svijee izraene od mjeavine parafina i stearina ben (hebr. ben sin) kod semitskih osobnih imena stavlja se uz oevo ime, npr. Salomon ben David = Salomon, Davidov sin benares (ind. Benares) istonoindijska srebrena tkanina, brokat, nazvana po gradu Benaresu bendi (engl. bandy) port, vrsta tenisa i hokeja na ledu; tap za hokej Bendis traka boica Mjeseca bendo (engl. banjo) gitari slian sjever-noameriki crnaki glaz. instrument sa 5 do 7 ica; osobitu ulogu danas ima u dez glazbi bene (lat. bene) dobro, lijepo bene valete! (lat.) ivjeli! benedicirati (lat. beneicere) blagoslo- ' viti, blagoslivljati benedicite (lat. benedicite) molitva prije obreda u kat. samostanima; blagoslivljanje, blagoslov benedictio apostolica it. benedikcija apostolika (lat.) apostolski blagoslov koji papa, pravei znak kria, daje triput godinje cijelom katolikom svijetu benedikcija (lat. benedictio) u Kat. crkvi: blagoslov blagoslivljanje benediktinac (fr. benedictin, njem. Be-nediktinr^) vrsta finog likera (nazvana po tome to su ga najprije poeli pripremati redovnici jednog benediktinskog samostana u Francuskoj) benediktinci mn. katoliki red sv. Be-nedikta (480543), osnovan u VI. st. u Monte Casinu benefakcija (lat. benefactio) dobroin-si o, dobrotvorstvo, beneficencija benefaktor 171 berberin benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor, dobroinitelj beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, zarada, korist; prihod; prednost, povlastica; dobrotvorna predstava beneficijalni (lat. beneficialis) koji pripada crkvenim prihodima ili se tie crkvenih prihoda beneficijant (lat. benefi.in.is) dobroinitelj, dobrotvor beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji prima prihod od nekog beneficija, npr. od neke dobrotvorne predstave; primatelj crkvenog prihoda; beneficij at beneficijat (lat. beneficiatus) v. beneficijar; takoer: ak koji prima novanu potporu, stipendist Beneluks gospodarstveni i politiki savez Belgije, Nizozemske i Luksemburga benemerit (lat. bene meritus) vrlo zasluan ovjek benevole lector it. benevole lektor (lat.) blagonakloni itatelju! benevolencija (lat. benevolentia) blagonaklonost, naklonjenost, sklonost benevolentan (lat. benevolens) blagonaklon, naklonjen, odan; benevolan Bengal (engl. Bengal) podruje ujunoj Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brah-maputre te uz Bengalski zaljev bengal (engl. bengal) polusvilena tkanina, muslin s viebojnim prugama bengal stripe it. bengal strajp (engl.) trg. muslin s viebojnim prugama

bengali (engl. Bengal) mn. engleske trupe u Indiji sastavljene od uroenika bengalo (beng. bangla, engl. bungalow) indijska kua jednokatnica od lakog materijala (bambusove trske ili dasaka), s krovom od slame ili crijepa; slui za turiste, lovce itd. bengalska vatra poznata vatrometna smjesa salitre i sumpora, gori polagano crvenim, utim, zelenim ili bijelim plamenom benignitet (lat. benignitas) dobrota, do-brodunost, dareljivost; med. bezo-pasnost, prolaznost bolesti bent (tur. bend) brana, nasip; propis, paragraf, pravilo; uzvisina bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate gline koja u vodi snano bubri i pri tom poveava svoj volumen; upotrebljava se kao emulgator i stabilizator u emulzijama bentos (gr. benthos dubina) biol. ivotinje i biljke koje ive na morskom dnu Benvenuto (tal.) "dobrodoli" benzin (p. benjui, fr. benjoin) kem. lako zapaljiva smjesa tekuih ugljikovodika, dobiva se iz petroleja, otapa se u alkoholu, slui kao pogonsko gorivo benzol (p. benjui) kem. itka bezbojna tekuina, ugodna mirisa, vrije na 80 C, gori sjajnim plamenom, otapa se u alkoholu, vaan za proizvodnju anilina benjoar (fr. baignoire) kupalite; kada za kupanje Beoani (gr. Boiotos) stanovnici starogrke pokrajine Beotije koji su smatrani tromim i glupim ljudima; otuda: nespretnjakovii, glupani beotski (gr. Boiotos) pril. iz Beotije, tj. glupo, nespretno, tromo beraha (hebr. beracha) idovska molitva zahvalnica berak (ma.) lug, gaj, panjak, neplodno zemljite; movarno tlo berat (ar.) carsko pismo ili povelja kojom se nekom daju posebne povlastice; carsko pismo kojim se netko postavlja na neki poloaj; pismo kojim se davala egzekvatura europskim diplomatskim predstavnicima u Turskoj berberin (lat. berberis) uta boja koja se dobiva iz korijena biljke utike berberis 172 berlingoca berberis (lat. berberis vulgaris, ar. berberis) bot. utika berdanka (engl. Berdan) puka ostra-gua, nazvana po pronalazau, Amerikancu Berdanu (tl893.) berdivan (tur. bardevam) moan, postojan, snaan bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa berekin (tal. birichino) mangup, fakin, vragolan, objeenjak Berenika (gr. ferein nositi, nike pobjeda) "koja donosi pobjedu"; Berenikina kosa ime zvijea (po eni egipatskog kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea pr. n.e. koja je svoju kosu rtvovala kako bi zahvalila bogovima to joj se mu vratio iz rata) bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi izraeni u talijanskoj pokrajini Bergamo bergamota (tal. bergamotto, tur. be-garmudi) carska kruka, vrsta plemenitih kruaka koje su iz Turske prenesene u Italiju Bergen-Belsen nacistiki koncentracijski logor, poznat i po tome to je tamo umrla i Ana Frank Nizozemka koja je ostavila svoj potresni Dnevnik bergonizacija med. v. elektrogimna-stika bergsonizam idealistika filozofija francuskog filozofa Henrija Bergsona (18591941) beriberi (ind. beri) med, vrlo rairena krvna bolest u sjev. Africi, Australiji i Indiji, javlja se kao posljedica pre-hranjivanja samo kuhanom riom koja u sebi nema B vitamina; glavni joj je znak: potpuno rasulo u funkcioniranju ivanog sustava koje se javlja u koenju donjih dijelova tijela i slabljenju srca; = beri skorbut, beavitaminoza beril (gr. bervllos) min. heksagonalni mineral, neproziran, mutnozelene boje; plemeniti beril je ili divne tamno-zelene boje (smaragd), ili zelenka-stoplave (akvamarin) berilij (gr. bervllos, lat. beryllium) kem. element, atomske teine 9,02, redni broj 4, znak Be, bijela kovina koja ulazi u sastav berila berilistika (gr. beryllos) gatanje, proricanje budunosti iz arobnog zrcala (napravljenog od berila) berit mila (hebr. berit, mila, mal) idovski crkveno-vjerski obred: uvoenje u zavjet praoca Abrahama, zavjet obrezivanja, obrezivanje (berit, savez, zavjet; mila od glagola mal = obrezati pokoicu penisa) berkan (tal. baracane) tkanina od kozje dlake

berkan (tal. barracano) gusta i teka tkanina od vune, kostrijeti ili devine dlake, slui za presvlaenje pokustva berkeleizam fil. subjektivno-idealistiki smjer, vezan uz ime engleskog biskupa Berkeleya (16851753); karakteristika mu je suprotstavljanje materijalizmu i tvrdnja da su stvari i pojave samo skup osjeta i da postoje samo u apercepciji subjekta; izvor filozofije Macha i Avenariusa berkovec (rus.) pom. ruska pomorska mjera od 10 puda = 400 ruskih funti = 163,805 kg berkir (engl. berkshire) po engl. gradu Berkshireu nazvana rasa crnih svinja, nastala krianjem sijamske, kitajske i napolitanske rase berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, laka koija sa dva sjedala, bez prednjeg sjedala; brelengo berlina (fr. berline) vrsta lake koije s etiri sjedala, berlinska koija berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo, tamnomodra boja (pariko plavo) berlingoca (tal. berlingare, berlingozza) talijanski narodni ples berma 173 bestseler berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica; naslon za ruke kod gaanja (u streljakom rovu) berma 1. v. firma berna (fr. berne) pom. zastava kojom se mornari pozivaju da se vrate s kopna na brod; zategnuta deka kojom se netko baca uvis (stara francuska igra) bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa pasa izmeu doge i ovarskog psa, duge dlake, crvene i bijele; izvjeban za noenje tereta i spaavanje putnika nastradalih u snjenim vijavicama bernardinci mn. bijela braa, pripadnici kat. reda sv. Bernarda (red je osnovan 1098. u Francuskoj) berneskan (tal. bernesco) v. bernije-skan bernijeskan (tal. Berni, bernesco) udljiv, nastran (po nainu pisanja tal. pjesnika Bernija koji je preradio Boi-ardov ep "Zaljubljeni Rolando") bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci (vrsta pjeatva u tal. vojsci, osnovano 1836.) berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozemski potansko-trgovaki brodovi koji redovito prometuju na odreenim linijama i imaju povlasticu za prijevoz putnika i robe bertijonaa (fr. bertillonage) u krimi-nalistici: utvrivanje istovjetnosti (identifikacija) neke osobe putem antropometrijske metode (naziv po fr. antropologu Alfonzu Bertillonu, 1853 1914) berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni koji se pojavljuju u koi medvjeda", polumitski likovi u Norvekoj i na Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, dobiju snagu dvanaestorice ljudi; strahoviti junak i njegovih dvanaest sinova koji su ili u boj bez oklopa, . samo u medvjeoj koi i u borbi se odlikovali divljim bijesom; pren. bijesni, plahoviti ljudi i ratnici bererak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog vina, nazvana po istoimenom departmanu na Dordogni Bes staroegipatsko boanstvo glazbe, radosti i brane sloge besa (arap.) 2. kod Albanaca: vrsto obeanje, asna rije; nekome dati besu dati nekome vrsto obeanje da mu se nee dogoditi nikakvo zlo od onoga koji je dao besu besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i teajeva dravnim dionicama i drugim vrijednosnim papirima, kao i robi koja kotira na burzi beseiranje cijepljenje preparatom BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv tuberkuloze (BCG je kratica od bacil C alm ette-Gu erin) besprizorni (rus. besprizornyi) zaputeno i nenadzirano dijete Bessemerov aparat naprava za proizvodnju elika i bakra Bessemerov elik elik koji se dobiva oksidacijom sirovog eljeza, nazvan po vedskom kemiaru Henryju Bes-semeru (18131898) Bessemerova metoda postupak pri proiavanju sirovog eljeza pomou toplog zraka; v. Bessemerov elik bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, ivotinjski; grub, divlji, surov, neovjean bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo, zvjerstvo, zvjerska priroda, neovje-nost bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa slikama ivotinja, knjiga s priama iz ivotinjskog svijeta bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvijerima u areni (kod starih Rimljana)

bestseler (engl. best najbolji, seli prodavati, trgovati, nalaziti prou) dobro prodavana roba, osobito knjiga koja se najvie trai; najbolje knjievno djelo beamel 174 bi beamel (fr. bechamelle) gust umak od mlijeka ili vrhnja s jajima i branom te mesom, ribom i si. kao dodacima beatal (tur. be pet, atal ralje) peterostruko; beatalm raketa koja se rasprskava u pet smjerova bekot kruh, osobito dvopek belag (njem. Beschlag) kovne stvari (brave, kvake i si.); eljezni dijelovi kotaa, kola i si betek (njem. Besteck) pribor za jelo: no, vilica, lica, tanjuri i ubrus betija, betija (lat. bestia) zvijer, ivotinja; neovjek, ovjek-zvijer betima (tal. bestemmia) psovka, kletva; grdnja beta (gr. beta) ime drugog slova grkog alfabeta ( = nae "b"); beta-zrake fiz. materijalne zrake koje nose negativne elektrine naboje i skreu pod utjecajem magneta; kreu se velikom brzinom (oko 298000 km/s); usp. alfa-zrake, gama-zrake) beteg (mad. beteg bolestan) bolest beth-din (hebr.) idovska sudnica, tri-bunal koji sainjavaju rabini radi vjerskih i obrednih pitanja Betlehem (hebr. Betlehem "Kua kruhova") izraelski gradi, rodno mjesto Isusa Krista; betlehem talica od papira, kao uspomena na onu u kojoj se rodio Krist beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton) smjesa od ljunka i cementa koja se, nakon to se ovlai, stvrdne kao kamen; armirani beton beton u koji se dodaje eljezo (radi pojaavanja) bettola v. betula betula (tal. bettola) gostionica, krma, birtija betve (njem. Bett krevet, Wsche rublje) posteljina, krevetnina bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomijeano s vodom (u Dalmaciji) bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; nesvijest, nesvjestica; potpuna smirenost bezac (njem. Besatz) porub, opav bezacung (njem. Besatzung) osoblje; posada beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta kolaa punjenih pjenom od jaja i eera bezemon (niz. bezemschoon) trg. odbitak na ime onoga to ostaje u sanducima ili bavama pri ispranja-vanju, osobito kod nepreradenog eera bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino tanko platno, jako obojeno kotenilom, upotrebljavaju ga slastiari za bojenje kolaa bezistan (perz. bedesten, basistan) u Turskoj: trg, trnica, dio trga pod krovom, pokrivena trnica, osobito u Carigradu; bezisten bezisten (perz. basistan) v. bezistan bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke, rukoljub; vazalsko, podaniko cjelivanje ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao dvorski ceremonijal bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba, potrebitost, nuda, oskudica, siromatvo; au besoin it. o bezoan (fr.) u sluaju potrebe, kad bude nuno; ad-resse au besoin it. adres o bezoan (fr.) trg. na mjenicama: adresa po potrebi, tj. upuivanje mjenice na treu osobu (ako bi trasant odbio primanje) bezoar (fr, bezoard, perz. badzahr) farm. vrsta protuotrova sastavljena od konkrecija iz eluca raznih sisavaca bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm. protuotrovi be (fr. beige) pr. neobojen, prirodne boje; ukastosmea boja; im. tkanina za odijelo prirodne boje bhagavata (ind.) v. pancaratra Bi kem. kratica za bizmut bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama koji kazuje da se znaenje drugog dijela sloenice dvaput javlja, npr. bi-andrija, bilupa itd. biandrija 175 bibliolatrija biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros mu) zakonom zabranjeni brak jedne ene sa dva mua u isto vrijeme biangularan (lat. angularis kutni) dvo-kutni bianualan (lat. bi-, annus godina, fr. biannuel) koji izlazi dvaput godinje, npr. asopis

biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po pronalazau) biarhija (lat. bis, gr. arche vlada) dvo-vlae, istodobno vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; diarhija biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob) koji ima dva zgloba, dvozgloban biatlon (lat. bi, gr. athlon borba) port, skijaka disciplina s dvostrukom um-jenou: skijako tranje na 20 km i gaanje pukom u etiri mete bibacitet (lat. bibacitas) eljaza piem, strast za piem, sklonost piu bibere (lat.) piti; bibere graeco more it. bibere greko more (lat.) piti po grkom obiaju (tj. kad se u ije zdravlje pije onoliko aa koliko njegovo ime sadri slova ili koliko mu se jo eli godina ivota); bibere ad nume-rum (lat.) ispiti uz zdravicu odreen broj aa bibi (fr.) enski eir s malim titom; muki eir s uskim obodom Biblia pauperum (lat.) Biblija siromanih, srednjovjekovno izdanje Biblije sa slikama i crteima za vjersku pouku nepismenih biblicist (lat. biblista) poznavatelj Biblije, objanjava Biblije; onaj koji se dri samo Biblije, bez obzira na predaju biblicitet (gr. biblion) neodstupanje od Sv. pisma (u propovijedima) biblicizam (gr. biblion) smjer u evan-gelikoj teologiji koji Bibliju shvaa kao po sebi iedinstven otkriveni sustav miili ili ivota Biblija (gr. biblion k.ijiica, knjiga, biblia knjiice, knjige) Sveto pismo, knjige koje ine Stari (na hebrejskom) i Novi zavjet (na grkom); biblijska arheologija znanost koja ispituje nain ureenja i ivota, obiaje, umjetnost i si. onih naroda koji se spominju u Bibliji biblio- (od gr. biblion) kao prefiks oznaava vezu s knjigom bibliobus (gr. biblion knjiga, autos sam, lat. omnibus svima) putujui autobus s knjigama za posudbu bibliofil (gr. bibliofilos ljubitelj knjiga) onaj koji strasno skuplja knjige radi njihove stvarne, bitne vrijednosti za znanost ili temu koja skupljaa interesira; suprotno: biblioman bibliofilija (gr. biblion, filia ljubav) ljubav prema knjigama radi njihove stvarne vrijednosti bibliognost (gr. biblion, gnostes poznavatelj) poznavatelj knjiga, onaj koji se razumije u knjige bibliognozija (gr. biblion, gnosis poznavanje) poznavanje knjiga, razumijevanje u knjige bibliograf (gr. biblion, grafo piem) poznavatelj knjiga; pisac (ih: sastavlja) popisa knjiga jedne struke bibliografija (gr. biblion knjiica, knjiga, grafo piem) poznavanje knjiga, pomona znanost koja se bavi to potpunijim skupljanjem i opisivanjem tiskanih djela ili nekog znanstvenog podruja, ili cjelokupne knjievnosti nekog naroda; ona moe biti abecedna, kronoloka ili sistematska; obino se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova djela, a rjee donosi i kritike napomene bibliolater (gr. biblion, latreio sluim) ovjek koji voli i cijeni knjige; ovjek koji pretjerano potuie Sv. pismo bibliolatrija (gr. biblior _reia sluba) pretjerano i zanesei.jako "oto-vanje Svetog pisma; slijepo vjerovanje u sve to je napisano ili tiskano biblioliti 176 bife biblioliti (gr. biblion, lithos kamen) mn. geol. okamine lia; otisci lia na kamenu; rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u Herkulaneju i Pompejima te su zato dobili mineralan izgled bibliologija (gr. bibliologia) znanost o knjizi i knjiarstvu uope, poznavanje Svetog pisma (Biblije); znanost o Svetom pismu; rasprava o raznim izdanjima Biblije biblioman (gr. biblion, mainesthai oduevljavati se) onaj koji strasno skuplja knjige iz nekih sasvim osobitih razloga, npr. radi originalnosti tiska, starosti, rijetkosti, tehnike opreme, njihove sudbine itd. bibliomanija (gr. biblion, mania oduevljenje, ushienje) bolesna strast za skupljanjem knjiga iz sasvim osobitih razloga, knjigoljublje bibliomantija (gr. biblion, manteia proricanje) proricanje iz mjesta na koja najprije padne pogled kad se knjiga, osobito Sveto pismo, nasumce otvori bibliopeja (gr. biblion, poieo inim) vjetina sastavljanja (ili: pisanja) knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, prodava knjiga

bibliotaf (gr. biblion, tafos grob) "sa-hranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje knjige nerado posuuje biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knjiga) knjinica, zbirka knjiga bibliotekar (gr. bibliotheke) knjiniar bibliotekografija (gr. bibliotheke, grafo opisujem) opisivanje biblioteka; znanost o ureenju biblioteka bibliotekonomija (gr. bibliotheke, nomia) znanost o ureenju biblioteka i upravljanju bibliotekama biblioterapija (gr. biblion knjiga, therapeia lijeenje) "lijeenje knjiga", tj. popravci uveza, popravljanje oteenih listova, dezinfekcija i si. biblistika (gr. biblion) struno poznavanje Svetog pisma; znanost o Svetom pismu biblizam (gr. biblion) biblijska rije, biblijski izraz bicefalan (lat. bi-, gr. kefale glava) v. bikefalan biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave, dva lica (nadimak rimskog boga Ja-nusa); anat. dvoglavi mii nadlaktice bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus krug) vozilo sa dva kotaa koje se pokree nogama biciklist (eng. bicyclist) voza bicikla bicinij (lat. bicinium, bis, canere pjevati) glaz. kompozicija za dva glasa bierin (tal. bicchiere) aa bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za pranje intimnih dijelova tijela; kada u kojoj se kupa sjedei bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube vile bidermajer (njem. Biedermeier pote-njaina, prostoduni naivac) umj. naziv za malograanski jednostavni stil (posebice za pokustvo) koji je nastao u Srednjoj Europi poetkom 19. st.; karakteristike: jednostavnost, mirni oblici, prilagodba svrsi bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka, ploka; posuda od pet litara biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok od dva dana; intra biduum (lat.) u roku od dva dana bienalan (lat. biennis) dvogodinji bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogodinje biljke bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije godine bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavaonica jela i toionica pia, zalogajni-ca; ormar u kojem se dri pie; stol s hladnim jelima i piima (npr. na nekoj zabavi) bifedija 177 Bikfordova vrpca bifedija (fr. buffet) vlasnik bifea biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji dvaput godinje nosi plod ili cvjeta bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvo-nitan, koji visi o dvjema nitima (u elektrotehnici) bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot. sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta bifluencija (lat. bifluere) ravanje rijeke bifolian (lat. bis, folium list) bot. dvorini biforman (lat. biformis) s dva oblika, dvooblian biformitet (lat. biformitas) dvooblinost biftek (engl. beefsteak) kuh. govei odrezak debljine 4 cm napola peen na jakoj vatri bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od usitnjene govedine bifurkacija (lat. bifurcatio) ravanje, grananje ili cijepanje na dvoje, dijeljenje na dva kraka, npr. rijeke Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi Parlamenta u Londonu bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvo-branost, stupanje u nov brak prije nego to je stari poniten, dvoen-stvo bigamist (lat. bi-, gr. gamos brak) ovjek koji ima dvije ene, dvoenac bigamistica (lat. bi-, gr. gamos brak) ena koja ima dva mua bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare) arati, iarati, ukrasiti arama bigenerian (lat. bis, genus rod, bige-ner) dvospolan, koji ima dva spola; hermafroditski biglisati (gr. biglao, biglizo) slavujevo pjevanje (pjevati izvijajui melodiju) bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bo-gomoljac; onaj koji se pravi daje strogo religiozan, licemjer

bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u po-bonosti, vjerski zatucan; licemjeran bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatucanost, pretjerana pobonost, bogo-moljstvo; licemjerje bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem, pretvarati se bigotizam (fr. bigotisme) tobonja svetost, licemjerje; bogomoljstvo biherrank (njem. Bcherschrank) ormar za knjige biheviorizam (engl, behaviour ponaanje, vladanje) psih. smjer u amerikoj psihologiji koji zanemaruje neka unutranja (psihika) stanja ili procese, nego promatra samo ponaanje ivotinja i ljudi; po tom nauavanju ponaanje ivih bia ne moe se objanjavati duevnim injenicama, nego se zasniva na odreenoj zakonskoj vezi situacije i reakcije bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezrazlono bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra (sa znatno vie bakra) od koje je prije pravljen sitan novac; bakreni novac s neto srebra; srebrni novac bez propisne koliine srebra bijonaa (fr. billonnage) nedoputena trgovina novcem male vrijednosti; krivotvorenje novca; podmetanje lanog novca bijoner (fr. billonneur) podmeta nepropisnog ili lanog novca bijonirati (fr. billonner) podmetati nepropisan ili laan novac bikamerizam (lat. bi-, camera) dvodomni sustav u ureenju drave bikarbonat (lat. bicarbonas) kern, karbonat sa dva ekvivalenta ugljine kiseline prema jednom baznom, npr. 1 bikarbonat sode bikefalan (lat. bis, gr. kefale glava) dvoglav; bicefalan Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca koja polako gori, a upotrebljava se za izazivanje eksplozije dinamitnih i piroksilinovih naboja bikoloran 178 bilijun bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan, u dvije boje bikonkavan (ni. bi-concavus) opt. udubljen s obiju strana npr. bikonkavna lea bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. ispupen s obiju strana, npr. bikonveksna lea bikonjugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko sparen bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s dva roga bikromatian (lat. bis, gr. chroma boja) dvobojan, od dviju boja; bikroma-tini harmonij sprava za postizanje etvrtine tonova kod glasovirskog rasporeda tipki biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean biku (sanskr. bhikku) budistiki redovnik prosjak bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. etvrti stupanj (etvrta potencija) neke veliine; bikvadratne jednadbe jednadbe etvrtog stupnja; bikvadrat-ni korijen etvrti korijen neke veliine bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram. suglasnik koji se izgovara s obje usne, dvousneni suglasnik (b, p, m) bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bi-lanx s dvije zdjelice) trg. usporedba prihoda i rashoda na kraju jednog rauna, zavrni raun o prihodima i gubicima koji se izvodi s vremena na vrijeme, obino krajem svakog mjeseca i svake godine; pren. krajnji ishod neega; saldiranje, saldo bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti zavrni raun, izvriti usporedbu prihoda i rashoda u trg. knjigama; zakljuiti neki posao, izvesti zakljuak o zavrenom poslu bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jednim udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim udarcem udariti dvije lopte; za konja: izbacivati prednje noge bilateralan (lat. bis, latus strana, bila-teralis) dvostran, obostran, usmjeren na suprotne strane; bilateralni kon-trakt ugovor koji obvezuje obje ugovorne strane bilboquet it. bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta hvata na tap; tisk. sitni tiskarski poslovi (karte, posjetnice i si.); drveni pruti kojim se stavlja zlato pri pozlaivanju bild (njem. Bild slika, lat. apparatus oprema) ureaj za prijenos slika (crtea, fotografija, autografa i si.) preko telegrafa bildati (njem. bilden) atr. vjebati, gimnasticirati, razvijati miie

bilder (njem. bilden) ovjek koji posebnim vjebama razvija svoje miie; fiziki razvijen, snaan ovjek; pren. umiljeni gizdavac, snob bild (engl. bilge) pom. ravno dno u sredini lae, donji dio lae bilet (fr. billet) trg. billet a ordre it. bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mjenica koja se isplauje samo izdavatelju; billet au porteur it. bije a porter (fr.) priznanica ili mjenica koja se isplauje donositelju; billet de banque it. bije a bank (fr.) banknota, novanica biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice s cijenom; prodavati ulaznice, eljeznike karte i dr. biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica, eljeznikih karata; prodavaonica ulaznica, eljeznikih karata itd. bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se tie ui, uni bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeeut) kem. uno utilo, crvenouta supstancija u ui bilijarda (fr. billiarde) tisuu bilijuna bilijun (fr. billion) u Njemakoj: milijun milijuna (1.000.000.000.000); u Francuskoj: tisuu milijuna, milijarda (1.000.000.000) bilin 179 binaran bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak ui bilingvian (lat. bilinguis, lingua jezik) dvojezian; koji govori dva jezika; pren. prijetvoran, dvolian, prepreden bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvojezinost; uporaba dvaju jezika u govoru; pren. prijetvornost, preprede-nost, dvolinost biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun ui; utozelen; pren. ustar, prijek, naprasit, razdraljiv, mrzovoljan bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. uno crvenilo, crvena supstancija u ui bilis (lat.) med. u, pren. ljutnja, srdba, bijes biliskopija (lat. bilis u, gr. skopein gledati) pregled ui biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen) kem. uno zelenilo, zelena tvar ui bili (engl, bili, fr. bille, lat. billa, bulla) prijedlog, zakonski prijedlog (u Engleskoj), koji se, tek poto bude triput proitan i primljen u oba doma, podnosi kralju; takoer: pisamce, cedulja, priznanica, mjenica bilogija (gr. bi, logos rije, govor) dva knjievna djela istoga pisca koja predstavljaju jednu cjelinu bilon (fr, billon) manje vrijedno zlato i srebro, slitine s vie primjesa nego iste kovine; u Francuskoj: sitan bakreni novac bilonga (p.) vrsta argentinskog pukog tanga bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnevno priopenje; kratak, sluben dnevni izvjetaj (npr. o zdravstvenom stanju, o stanju na bojinici, o sjednici ministarskog vijea, o aktualnim politikim pregovorima i si.); izborni listi; listak, cedulja; potvrda, priznanica biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna reklama proizvedene fluorescentnim cijevima, dobro se vidi i danju i nou bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povealo (lupa) s dvije lee biljar (fr. billard) drutvena igra tapom i kuglama od bjelokosti na etvero-uglatom stolu presvuenom zelenim suknom biljariti (fr. billard) igrati biljar biljetar (fr. billetier) kaz. prodava ulaznica za predstave; prodava karata (eljeznikih itd.) biljetarnica (fr. billet) blagajna, mjesto gdje se prodaju karte, ulaznice biljur (ar. ballur kristal, lat. bervllus, gr. berillos beril) gorski kristal; kristalno staklo biman (lat. bis, manus, bimanus) vo-ruk bimembrian (lat. bimembris) koji ima dva uda; sa dva lana, dvolan bimenzan (lat. bimensis) dvomjeseni bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od dva mjeseca, dvomjeseje; bimestar bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v. bimenzis bimestran (lat. bimestris) dvomjeseni bimetalizam (lat. bis dvaput, metal-lum) dvojni novani sustav neke zemlje po kojem zlato i srebro imaju stalnu i odreenu vrijednost u meusobnom odnosu i oboje slue kao podloga papirnom novcu; nepotpuni bimetalizam onaj kod kojega i zlatni i srebrni novac vrijedi kao kupovno i plateno sredstvo, s tim to zlato vrijedi kao osnova i to se moe neogranieno kovati, dok je kovanje srebrnog

novca zakonom ogranieno; supr. monometalizam bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millennium) jubilej od dvije tisue godina; dvotisuljee bina (njem. Biihne) pozornica; kazalite binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadri dva, od dva) dvojni, od dva dijela, koji se sastoji od dvije jedinice, dvojedinini binda 180 biogen binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; petlja; ovratnik; pojas binen-regulator (njem. Biihne, lat. regulator) kaz. naprava za prilagoda-vanje svjetlosti na pozornici i u kazalitu binenprahe (njem. Biihne pozornica, Sprache jezik) kazalini govor, scensko izraavanje; uglaen i istanan govor, govor kojim se trebaju sluiti glumci na pozornici binica (tal. binario udvojen) krui od dva dijela, zemika binokl (fr. binocle) naoale; dalekozor za oba oka; med. zavoj za oba oka binokularan (lat. bini, oculus oko) s oba oka, koji je prilagoen za oba oka istodobno binom (lat. bi-, gr. nomos) mat. veliina koja se sastoji od dva dijela, npr. a b; polinom od dva lana, dvola-ni izraz binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil. shvaanje da postoje dvije vrste zakonskih odnosa: kauzalni (uzroni) odnosi, na kojima se temelje prirodne pojave, i njima odgovarajui zakoni na kojima se temelje duevne (psihike) pojave binomni (lat. bi-, gr. nomos) mat. sa dva lana, dvolani; koji se tie binom a binub (lat. binubus) ovjek koji se dvaput eni binjekta (tur. binsk tai) veliki kamen s kojega se uzjahuje na konja binji (tur. biny) obani ogrta (s krznom) bio- (gr. bios) predmetak u sloenica-ma sa znaenjem: ivot, ivotni bioaritmetika (gr. bios ivot, arith-metike) znanost koja se bavi izraunavanjem prosjenog trajanja ljudskog ivota biobiliografija (gr. bios, biblion, knjiga, grafia) popis djela i knjiga koje se odnose na ivot i rad nekog ovjeka (pjesnika, filozofa, vladara i dr.) bioblasti (gr. bios, blaste klica) mn. biol. ivotne jedinice manje od stanica ivih bia, najmanja jedinica svih ivotnih pojava (stanica je, prema Altmanu, kolonija bioblasta); bio-fori biocenologija (gr. bios, koinos zajedniki, logia znanost) v. biocenotika biocenotika (gr. bios, koinos) znanost koja se bavi prouavanjem bioceno-za, dio ekologije biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki) ivotna zajednica, skup ivih bia koja ive u nekom odreenom dijelu "ivotnog prostora" (biotopa) biocentrino promatranje (gr. bios, lat. centrum sredite) fil. jednostrano promatranje prirode i njezinog razvoja, promatranje prirode samo sa stajalita ljudskog ivota i njegovih vrijednosti biodinamika (gr. bios, dynamis sila) znanost o ivotnim silama i ivotnoj djelatnosti; prid. biodinamiki bioenergetika (gr. bios, energeia) fil. energetika cjelokupnog ivota, svih ivotnih procesa, zbivanja biofenomenologija (gr. bios, ta fai-nomena pojave, logia) znanost o ivotnim pojavama biofizika (gr. bios, fysis) dio biologije koji se bavi stvarnim meusobnim odnosima ivih bia; dio fiziologije koji se slui fizikim metodama u ispitivanju ivotnih pojava biofon (gr. bios, fone glas) ureaj za prikazivanje fotografskih slika koje istodobno i govore ili pjevaju biofori (gr. bios, foros koji nosi) mn. biol. nositelji ivota, = bioblasti biogen (gr. bios, genos podrijetlo) biol. veoma sloena bjelanevinasta tijela koja su pravi i glavni nositelji ivota; ivot se sastoji u neprestanom raspadanju i obnavljanju tih biogena biogenetski 181 bionegativan biogenetski (gr. bios, genos) koji se tie razvoja ivota; biogenetski zakon zakon po kojem je "ontogeneza ili razvoj bia kratko i brzo, zakonima nasljea i prilagoavanja uvjetovano, ponavljanje filogeneze ih razvoja svih predaka koji ine razvojni lanac dotine jedinke" (Haeckel) biogeneza (gr. bios, genesis postanak, podrijetlo, raanje) razvoj ivota

biogeneza (gr. bios, genos) povijest razvoja ivota biogeografija (gr. bios, ge zemlja, grafia) znanost o rasprostranjenosti ivih bia; dijeli se na fitogeografiju (geografiju bilja), zoogeografiju (geografiju ivotinja) i antropogeografiju (geografiju ovjeka) biograf (gr. bios ivot, grafo piem) onaj koji opisuje ivot, ivotopisac, pisac biografije; prid. biografski biografija (gr. biografia) opisivanje (ili: opis) ivota, ivotopis biografika (gr. bios, grafo) umijee opisivanja ivota, umijee pisanja biografija biokemija (gr. bios, chemeia) dio fiziologije, znanost o kemijskom sastavu ivih bia i o kemijskim procesima u zdravom i bolesnom organizmu bioklimatika (gr. bios, to klima nagib; predjel u pogledu zemljopisnog poloaja) znanost koja prouava utjecaje atmosferskih promjena, raznih zraka na ljudski organizam i uope na sve to ivi bioliti (gr. bios, lithos kamen) geol. kamenje koje je uglavnom nastalo od okamenjenih ostataka ivotinja i biljaka biolog (gr. biologos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem podrijetla i uvjeta ivota biologija (gr. biologia) znanost o ivotu, osobito znanost koja se bavi prouavanjem organskih prirodnih tijela i pojava koje su za njih vezane (zoologija i botanika); elektrobiolo-gija znanost o elektrinim uvjetima ivota biljaka i ivotinja biologist (gr. bios, logos) fil. pristaa biologizma biologizam (gr. bios, logos) fil. pravac u teoriji spoznaje koji spoznavanje smatra inom odranja i unapreenja ivota, sredstvom u borbi za opstanak; ona filozofija koja na pojmu "ivota" izgrauje cjelokupni pogled na ivot i svijet; grana sociologije koja postupa po biolokim analogijama biolominiscencija (gr.-lat.) svijetlje-nja ivih organizama (npr. krijesnice, neke ribe) biomagnetizam (gr. bios, magnes) magnetna sila koja se nalazi u organskim biima; prid. biomagnetni biomantija (gr. bios, manteia proricanje) 1. sudsko-lijeniko utvrivanje, prema odreenim znacima na tijelu, je li se novoroene rodilo ivo ili mrtvo; 2. arlatansko pretkazi-vanje trajanja ivota na osnovi kucanja bila, crta na dlanu i drugih tjelesnih karakteristika biomehanika (gr. bios, mechanike) znanost o mehanikim procesima na ivim biima i u njima biometrija (gr. bios, metria) grana biologije kojoj je cilj matematiko izraunavanje i odreivanje raznih ivotnih pojava, osobito pojave nasljea; u irem smislu: prouavanje i mjerenje ivotnih sposobnosti ovjeka, tj. njegovih fizikih i psihikih osobina bionegativan (gr. bios, lat. negare nijekati) koji je nepravilan i nepovoljan za ivot i ivotne funkcije ili za potomstvo (nakaze, poremeaji u razvoju, nepovoljne varijacije duhovnih sposobnosti i sve to je izrazito bolesno ili boleljivo) bionika 182 biotit bionika (kratica od biologija elektronika tehnika) znanstvena grana koja trai polazne toke za rjeenje tehnikih problema u uzorima to ih ovjeku prua sama priroda bionomija (gr. bios, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju ivotom bionti (gr. bios, to on, tou ontos postojee, bie) mn. biol. ovako je njem. prirodnjak Ernest Haeckel (1866.) nazvao fizioloke jedinice koje su veinom sastavljene od morfolokih jedinica i koje predstavljaju jedinstveno ivo bie bioontologija (gr. bios, on, ontos, lo-gia) znanost o ivim biima biopsihizam (gr. bios, psyche dua) fil. pretpostavka da sve ivotne pojave imaju svoje psihike procese; usp. panpsihizam biopsihologija (gr. bios, psyche, logia) fil. v. psihobiologija biopsija (gr. bios, orao vidim) med. nain klinikog ispitivanja uzimanjem (operativnim putem) djelia nekog organa sa ivog ovjeka kad se sumnja na kakav tumor (rak, sarkom) biorizacija (gr. bios) 1912. g. pronaena metoda sterilizacije mlijeka tako da zadri karatker sirovog mlijeka; veoma brzo zagrijavanje mlijeka do 75 C i naglo rashlaivanje pomou posebnog ureaja biori-zatora

biorizator (gr. bios) v. pod biorizacija biosfera (gr. bios, sfaira kugla) cjelokupan prostor na Zemlji stalno nastanjen ivim biima, ivotni prostor (obuhvaa: atmosferu, litosforu i hi-drosferu budui da ivih bia ima i u zraku, i u zemlji, i u vodi) bioskop (gr. bios, skopein gledati) ureaj koji prikazuje ive slike, tj. slike stvari i bia koje se kreu kao da su bioskopija (gr. bios, skopein gledati) ispitivanje ima li neko tijelo sposobnosti za ivot; ispitivanje je li u nekom tijelu bilo ivota; elektrina bioskopija utvrivanje smrti pomou elektrine struje biosociologija (gr. bios, lat. socius drug) dio sociologije koji prouava drutveni znaaj ljudskog ivotnog vijeka, razmnoavanja itd., a ovjeka, lana drutvene zajednice, kao animalno bie biostatika (gr. bios, statike) znanost o zdravstvenom stanju i prosjenom trajanju ivota ljudi koji ive pod odreenim okolnostima, npr. stanovnika nekog grada, nekog podruja, drave itd. biotehnika (gr. bios, technike) dio tehnike koji se tie ivih bia i ivota uope: nasljea, prilagoavanja, mehanike razvoja, praktine eugenike i medicine biotehnologija (gr. bios, techne, logia) prouavanje i primjena ivotne djelatnosti najmanjih ivotinjskih i biljnih bia (mikroorganizama) na privrednu djelatnost, npr. organizama koji izazivaju vrenje itd. biotian (gr. bios) koji se tie ivota, ivotni biotika (gr. bios) znanost o ivotu biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista rasa, ivotinje i biljke koje potjeu od jedne jedinke i pokazuju ujednaene i postojane odlike biotipologija (gr. bios ivot, typos otisak, logia znanost) znanost koja se bavi prouavanjem razliitih tipova ljudi u istoj etnikoj skupini tako da ispituje bioloke, psihike, funkcionalne, endokrine, seksualne i druge karakteristike biotit min. heksagonalni ili magnezij-ski tinjac (nazvan po fr. znanstveniku Biotu) biotomija 183 bis biotomija (gr. bios, temno reem) znanost o ralanjivanju ivih tijela; znanost o stanju u kojem se tijelo nalazi u raznim ivotnim dobima biotop (gr. bios, topos mjesto) mjesto ivljenja neke ivotne zajednice (bio-cenoze) biozofija (gr. bios, sofia) ivotna mudrost, nauavanje o praktinoj mudrosti u ivotu biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na dva dijela, raspolovljavanje biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvonona ivotinja, dvonoac bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok dvije stope, dvostopni bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dvije noge, dvonog biplan (lat. bis, planum ravan, ravna povrina) zrak. zrakopolov s dvostrukim krdima bipolaran (lat. bis, polus stoer) dvo-polan, s dva suprotna pola bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, poluvunene tkanine birago voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvana po pronalazau, austrijskom inenjerij skom asniku K. Bi-ragu (17921845) biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana polusvilena tkanina s pamukom, vunom ili kostrijeti birarija (tal.) toionica piva, pivnica biratina (fr. buratine) trg. vrsta pope-lina od fine svile i vune birema (lat. biremis) amac s dva vesla; antika ratna lada sa dva reda vesala koji su stajali jedan nad drugim biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; ba-krorezac; bakrorez bireta (fr. burette) kem. staklena cijev s ljestvicom, skalom (upotrebljava se za mjerenje malih koliina ttku'H..'; osobito u analitikoj kemiji/ birgermajster (njem. Biirger-meister) gradonaelnik, predsjednik opine, predsjednik mjesnog odbora birka (ma.) ovca kratkog kudravog runa birling (engl.) port u umskim predjelima na sjeveru SAD-a: protivnici stoje svaki na jednom kraju balvana koji je sputen u brzu rijeku i nastoje, okreui balvan nogama, protivnika izbaciti iz ravnotee i tako svaliti u vodu birmati (njem. werben) nagovarati nekoga da stupi u plaeniku vojsku biro (fr. bureau, tal. burato) pisai stol; kancelarija; pisarnica; ured; odjel; kancelarijsko osoblje

birokracija (fr. bureau, gr. krateo) uskogrudna vladavina inovnitva koja ispravnost forme pretpostavlja stvarnoj svrsi svojeg posla; ukoenost, sit-niavost i uskogrudnost u slubenoj dunosti; sustav upravljanja u kojem vlast dri inovnitvo ne vodei rauna o stvarnim interesima ljudi; birokratizam birokrat (fr. bureaucrate) slubenik koji je u obavljanju dunosti strog, krut i ohol; slubenik koji misli da se sve rjeava samo za uredskim stolom birokratizam (fr. bureau, gr. krateo jak sam) v. birokracija birokratski koji se tie birokracije biromanija (fr. bureau, gr. mania) elja (ili: tenja, navika) da se svi upravni poslovi urede u kancelarijskom, tj. preteno formalistikom duhu biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensi-lia) mn. kancelarijske potreptine, kancelarijski pribor birov (mad. biro sudac); opinski starjeina; opinski sluga; uvar polja, poljar birtija (njem. Wirtshaus) krma, gostionica birza (lat. birsa koa) prevlaka iznad (pokvarenog) vina, vinska plijesan; sol vinske kiseline, tartarat bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, jo jedanput, ponovno bisage 184 bitevija bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba (u Lici); torba na sedlu bi segment (lat. bis, segmentum odsjeak) mat. polovica, kao odsjeak jedne linije ili povrine bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji se moe podijeliti na dva dijela bisegmentacija (lat. bis, segmentum) mat. dijeljenje na polovice ili na dva (obino jednaka) odsjeka, polovlje-nje bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na dva (obino jednaka) dijela, polov-ljenje biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bige-nerian bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni, s jednim prijestupnim danom; bi-sekstilna godina prijestupna godina (s 366 dana); usp. bisekstus bisekstus (lat. bisextus) prijestupni dan, tj. onaj dan koji se svake etvrte godine dodaje nakon 28. veljae biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji ima oba spola, dvospolan, hermafro-ditski biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina oko zrnca pijeska ili oko kojeg drugog stranog tijela koje je ulo u ljuturu nekih koljki; stvara se od sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s preljevima te se smatra dragocjenou i upotrebljava za nakit biserijalan (lat. bi-, sries red, niz) koji ima dva reda, u dva niza, dvoredan bisernica (tur, biisre) koljka koja proizvodi biser; vrsta najmanje tambure, prim bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan bisilabian (lat. bis, gr. syllabe slog) gram. dvosloan, od dva sloga bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pjevati ili svirati neto ve izvedeno i tako udovoljiti publici biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino) mali, okrugli kolai, okrugli dvopek biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset drugi dio neke note biskup (gr. episkopos nadzornik, uvar) visoki dostojanstvenik u Kat. crkvi; po rimokat. nauavanju biskup je nasljednik apostola biskupija (gr. episkopia) podruje jednog biskupa biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis coctus dvaput peen, dvaput kuhan) dvopek; eerni dvopek; dvaput peen porculan bez cakline (glazure) bisogno it. bizonjo (tal.) nuda, potreba; al bisogno it, al bizonjo (tal.) trg. u sluaju potrebe (na mjenicama) bisolit (gr. byssos pamuk, lithos kamen) min. mineral svilenkasta sjaja, srodan s azbestom bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) poprsje, osobito kip koji prikazuje glavu i gornji dio prsiju bistoke (fr. bistoquet) biljarski tap bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti, obojiti) aavom akvarelnom bojom bistro (fr. bistro) nekada: vinotoje, danas: ekspresni restoran bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. no s pokretnom otricom koja se moe zatvoriti, obino dug 7 do 8 cm

bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i skupocjena pamuna ili lanena tkanina starih naroda, osobito Egipana biof (njem. Bischof biskup) pie od crnog vina, naranine kore i soka, cimeta, klinia i eera bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa (SAD) ili 3 penija (Velika Britanija) biteizam (lat. bis, gr. theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke rakije bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan, vrst, masivan; temeljan, temeljit bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; ljudina, ovjek "kao od brijega odvaljen", ljudeskara bitometrija 185 bizon bitometrija (gr. bythos dubina, me-tron) mjerenje dubine (pomou viska ili proraunavanjem) bitumen (lat. bitumen zemljana smola) smjese organskih zapaljivih tvari koje se javljaju u zemlji, osobito uglji-kovodine tvari smolasta mirisa, npr. petrolej, nafta, asflat i si. bituminirati (lat. bitumen) prevui (ili: pokriti, premazati) zemljanom smolom, asfaltirati bituminizacija (lat. bitumen) pretvaranje u zemljanu smolu, u asfalt bituminozan (lat. bituminosus) slian zemljanoj smoli, koji sadri u sebi zemljanu smolu biva glaz. japanski narodni instrument, slian lutnji; ima 4 ice po kojima se udara drvenim tapiima; prati pjevanje starih ljubavnih i ratnikih pjesama bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje vojske pod malim atorima bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi, valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od dvije vrijednosti, koji ima dvije vrijednosti, naziv za sve one elemente kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma vodika, odnosno sa dva atoma drugog nekog jedno valentnog elementa, ili se zamjenjuje dvama atomima vodika, kao npr. kisik, sumpor, bakar, cink, olovo, eljezo i dr. biver (eng. beaver) trg. engleska pamuna tkanina (upotrebljava se za zimske hlae) bivertin (engl. beaverteen) trg. grub vunen porhet bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju dva puta, raskrije bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi se kod nekih ivotinja, osobito kod mokavca (upotrebljava se kao miris i kao lijek za jaanje ivaca); mous bizantinci (gr. Bizantion) 1. mn. grki pisci koji su pisali od vremena Kon-stantina Velikog (325. god.) pa do pada Carigrada (1453. god.j, tj. do propasti Bizantskog Carstva, i radili na povijesti, analitici, geografiji, arheologiji, filozofiji, teologiji, retorici i poeziji; 2. zlatnici grkih careva bizantinizam (gr. Bizantion) 1. bizantska umjetnost; 2. sustav vladavine slian onome u Istonorimskom Carstvu gdje je neogranieni vladar bio istodobno glava drave i Crkve te doputao svojim dvorjanima i ljubimcima da utjeu na najvanije dravne poslove; 3. pren. pokorno sluenje i podilaenje vladarima i njihovim prohtjevima, puzanje pred viima, a umiljenost prema niim od sebe bizantolog (gr. Bizantion) znanstvenik koji se bavi prouavanjem duhovne i materijalne kulture u starom Bizantu bizantologija (gr. Bizantion, logia) znanost koja se bavi prouavanjem cjelokupnog ivota (duhovne i materijalne kulture) starog Bizanta bizantski (gr. Bizantion) koji se tie Grkog ili Istonorimskog Carstva; pren. koji se dvolino ophodi bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, nastran ovjek bizaran (fr. bizarre) udan, nastran; udnovat, udesan, neobian bizarnost (fr. bizzare) udnost, neobinost, osebujnost bizmut (lat. bismutum) kem. element atomske teine 209,0, redni broj 83, znak Bi (upotrebljava se i kao anti-septiko sredstvo, pri lijeenju sifilisa i dr.) biznis (engl. business) posao, trgovaki posao bizon (gr. bison) zool. divlji bivol, zubar (u Europi); buffalo, ameriki divlji bivol bizonalan 186 blastomikoza bizonalan (lat. bi-, gr. zone pojas, podruje) podijeljen na dvije zone, koji se sastoji od dvije zone bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok iz jedne vrste tona u drugu

bi (lat. pisum, tal. pisello) graak (usp. rizi-bizi) biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocjenost, dragulj, dragi kamen biuterija (fr. bijouterie) trgovina dragocjenostima; nakit, dragocjenosti, dragulji; tvornika rukotvorna izrada nakita bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg. prazno, tj. nepopunjeno mjesto na mjenici ili punomoi; bjanko mjenica ista, nepopunjena mjenica (samo s potpisom) bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli gardist", nesluben i podrugljiv naziv za vojnika Denjikinove, Vrangelove i dr. vojske koja se za vrijeme graanskog rata u Rusiji borila protiv boljevika black-bottom it. blek-botom (engl.) vrsta amerikog plesa u 4/4 taktu, nastao nakon Prvog svjetskog rata (kreatori ameriki Crnci) blackout it. blekaut (engl.) utnja, zaborav; preuivanje, osobito skrivanje nekih injenica od strane slubenih vlasti u politike svrhe blackwood it. blekvud (engl.) crno ebanovo drvo na Madagaskaru blajhati (njem. bleichen) blijediti, initi blijedim, oksidirati (osobito: bojiti kosu u svjetliju boju) blamaa (fr. blmage) sramota, bruka, lo glas; ukor, prijekor; kuenje blamirati (fr. blmer) osramotiti, obrukati, iznijeti na lo glas; koriti; kuditi, pokuditi, grditi blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, ist, neispisan; im. bjelina; bijela boja. bjelilo blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovlatenje, punomo samo s potpisom; ist formular, uzorak priznanice ili ovlatenja (prije nego to se ispuni) blankizam struja u francuskom revolucionarnom pokretu kojoj je zaetnik francuski socijalist L. A. Blan-qui (18051881) blanko (tal. bianco) v. bjanko; blanko-kredit otvoren kredit, onaj koji se temelji na osobnom povjerenju, kredit bez pokria; blanko-akcept primanje mjenice na kojoj jo nisu ispisani svota i rok plaanja; blanko-ovlate-nje neogranieno ovlatenje; blankotrgovanje prividno, tobonje trgovanje radi pekulacije razlikom u cijenama; blankomjcnica ista (ili: nepopunjena) mjenica blan (fr. blanche) bijel, ist, neispisan; carte blanche it. kart blan (fr.) isti bijeli, neispisani papir, tj. neograniena punomo, potpuna sloboda djelovanja, potpuno odrijeene ruke; vrsta pjenuca blane (fr. blanchet) ljekarniko cjedilo od bijelog sukna, sukno za filtriranje blasfeman (gr. blasfemos) bogohulan, pogrdan blasfemija (gr. blasfemia) pogrda, hu-ljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje, huljenje na Boga, obeaivanje blasfemist (gr; blasfemos) bogohulnik, oskvrnitelj blastem (gr. blastema) bot. klica, mladica; fiziol. tekuina iz koje nastaju vri sastojci u organizmu blastocistis (gr. blastos klica, kystis mjehur) fiziol. zametni mjehuri blastoderm (gr. blastos klica, izdanak, erma koa) fiziol. koica zametnog mjehura (blastule) blastomera (gr. blaste klica, merizo-mai razdvajam) stanica nastala brazdanjem jajeta u poetku embrionalnog razvoja blastomikoza (gr. blastos klica, mykes gljiva) med. akutna i kronina bolest blastula 187 blickrig koe izazvana posebnim gljivicama (blastomycetes) blastula (gr. blastos klica, lat. blastula) fiziol. zametni mjehur blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica) sjeverna (arktika) lisica s plavkastim krznom, tzv. plava lisica; usp. silberfuks blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vrsta plinovitog pogonskog goriva za zrakoplove blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta gutera bez nogu, nalik na zmiju; vrsta morske ribe blaziran (fr. blaser, blas) otupjelih osjeaja, zasien, ivano izmoren, neosjetljiv blaziranost (fr. blaser) otupjelost, zasienost, neosjetljivost, ivana izmo-renost blazon (fr. blson) grb; znanost o grbovima, heraldika blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanjivanje; plaenje protivnika drskou i hvalisanjem u pogledu snage i sredstava kojih zapravo nema blefaradenitis (gr. blefaron oni kapak, aden lijezda) med. upala lijezda onih kapaka

blefaritis (gr. blefaron) med. upala onih kapaka blefarizam (gr. blefaron oni kapak) med. mirkanje, treptanje blefarofimoza (gr. blefaron, fimosis suenje) med. suenost onih otvora blefaroftalmija (gr. blefaron, ofthal-mos oko) med. upala rubova i vezni-ca onih kapaka blefaroptoza (gr. blefaron, ptosis pad) med. spadnutost onih kapaka blefarospazam (gr. blefaron, spasmos gr) med. gr onih kapaka blefarotomija (gr. blefaron, tome rezanje) med. zasijecanje vanjskog kuta onog kapka blefirati (engl. bluff) plaiti, zaplaiti, varati, zavaravati, obmanjivati; pretvarati se, praviti se, hvaliti se; zbunjivati razmetljivom reklamom, bacati nekom prainu u oi u cilju obmanjivanja blena (gr. blenna) med. sluz; izluivanje sluzave tekuine blenadenitis (gr. blenna, aden lijezda) med. upala sluznikih lijezda blend (engl.) mjeavina, smjesa, spoj blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan zidu s vanjske strane; udubljenje sa svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa vrata; panjolski zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu pomou kojeg se otvor objektiva moe smanjiti i poveati, prema potrebi, radi uklanjanja svjetlosti sa strane; min. sulfid cinka blenemeza (gr. blenna, emeo povraam) med. povraanje sluzi blenenterija (gr. blenna, enteron utroba) med. sluzni proljev, sluzna di-zenterija blenoftalmija (gr. blenna, ofthalmos oko) med. upala veznice onih kapaka blenometritis (gr. blenna, metra maternica) med. upala maternice s izluivanjem sluzi blenoragija (gr. blenna. regnymi izbijam, procurim) med. kapavac blenoreja (gr. blenna, rheo teem) med. izluivanje sluzavo-gnojne tekuine iz nekog organa (npr. oiju, spolnih organa i dr.) blenotoreja (gr. blenna, us gen. otos uho, rheo curim) med. curenje iz uiju blenurija (gr. blenna, uron mokraa) med. sluzavo mokrenje blestrizam (gr. blestrizo bacakam, bacam tamo-amo) med. nemir kod tekih bolesnika, prevrtanje, bacakanje blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munjeviti rat. tj. rat koji se vodi munjevitom brzinom i silinom i zbog toga blindaa 188 blue peter se treba vrlo brzo zavriti potpunim porazom neprijatelja blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje od zrna (projektila); pojaavanje rova gredama; oklop (na ratnoj lai, amcu, automobilu, zrakoplovu); oklop-ljivanje, oblaganje elinim ploama blinderica (njem. blind) tramvaj bez oznake odreenog smjera blindirati (fr. bbnder) fort. osigurati od zrna, pojaati rov gredama; elikom ili eljezom oklopiti (ratni brod, amac, automobil, zrakoplov); prid. blindiran blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica duha, duhovita sitnica; malo kazalino djelo puno dosjetaka, poza; usp. farsa blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav) varalica, imitacija ribice (s udicom) kao mamac za vee ribe; konjski naonjaci blinji (rus. blin) mn. ruski kolai, slini palainkama, od finog peninog brana, preni na maslacu i premazani kavijarom i dr. blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mramora); gomila (knjiga); velika koliina (robe); mnotvo, gomila; cjelina; panj, klada, trupac; zajednica, udruenje vie razliitih stranaka iz taktikih razloga, osobito za vrijeme izbora i radi sprovoenja odreenih zahtjeva; naslaga listova papira koji se mogu otkidati; biljenica za pisanje ili crtanje; geol. veliki komad stijene; en bloc it. an blok (fr.) naveliko, poprijeko blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica, karaula, tvravica (obino na planinskim prijevojima i granicama); zatvor blok-pismo oznaka za slova (blok-slova) kod kojih svi potezi imaju istu debljinu blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj. opsada, zatvaranje jedne luke ili cijele obale pomou ratnih brodova radi sprjeavanja svakog uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih strana grada, tvrave; zatvaranje eljeznike skretnice; blokiranje blokaa (fr. blocage) komadi kamenja ili opeka za popunjavanje praznina u zidovima; tisk. stavljanje kovnih umetaka radi popunjavanja redova ili radi kasnije zamjene pravim slovima blokiranje (fr. bloquer) v. blokada

blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti neku luku ili obalu ratnim brodovima i na taj nain sprijeiti svaki uvoz i izvoz (ivenih namirnica, vojske, streljiva i si.); vojnim postrojbama zatvoriti pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; gra. ispuniti upljinu kameniima i komadima cigle; tisk. stavljati kovne umetke radi kasnije zamjene pravim slovima blond (fr. blond, tal. bfondo) plav, svijetle boje, ukast blonda (fr. blonde) ipka od sirove svile, nazvana zbog ukastog sjaja blondin (fr. blondin) mladi plave kose; pren. kico, udvara enama blondina (fr. blondine) djevojka ili ena plave kose, plavua blondinka (fr. blondine) v. blondina blooming condition it. bluming kon-din (engl.) port, dobro, povoljno stanje u kojem konj stigne na cilj Blue Bird it. blu berd. (engl) modra ptica, jedan od amerikih umjetnih Zemljinih satelita iz programa Intel-sat II. Blue book it. Blu buk (eng.) "Plava knjiga", knjiga koju izdaje britansko Ministarstvo vanjskih poslova, a koja sadri diplomatsku korespondenciju britanske vlade s drugim dravama o kakvom vanom pitanju meunarodne politike blue peter it. blu piter (engl.) pom. signalna zastava koja znai slovo P blue-jean 189 boanje u meunarodnom signalnom kodu; plavo polje s bijelom etvorinom u sredini; oznauje da brod naputa luku blue-jean it. bludin (engl., prema starofr. obliku Janne za tal. grad Ge-novu, gdje se prvobitno tkala) vrsta vrste pamune tkanine, najee plave boje, od koje se proizvode hlae karakteristinoga "traperskoga" kroja, ah i drugi odjevni predmeti; blue-jeans it. blu dins (engl.) hlae od takve tkanine, "traperice" blue-stocking it. blu-stoking (engl.) "plava arapa", podrugljivo ime za ene koje za ljubav svojih duhovnih sklonosti zanemaruju svoje kune poslove i obveze, ili koje se vole raz-metati svojim znanjem (izraz nastao u XVIII. st. u Engleskoj po plavim arapama koje su nosili lanovi jednog uglednog drutva intelektualaca) blues it. bluz (engl.) glazbeni stil nastao u Americi meu Crncima prije 150 godina s osobitim ritmom uz instrument od 12 ica, popularan u razliitim inaicama (pjevanje, solo-gitara, bas-gitara, bubnjevi, harmonika) sve do danas; ples u paru uz takvu glazbu blumentender (njem. Blume cvijet, Stander stalak) stalak za uzgajanje cvijea u kui blumirati (njem. Blume cvijet, blumi-eren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim arama, cvjetnim uzorcima blumistika (njem. Blume) poznavanje cvijea; uzgoj cvijea, cvjearstvo bluza (fr. blouse) laka gornja enska haljina (do pasa); vojniki kaput koji se kopa po sredini BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische Motorenwerke (Bavarska tvornica motora) boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski car, udav (najvea zmija u Indiji i Africi); ensko krzno u obliku zmije koje se ovija oko vrata board of trade it. bord ov tred (engl.) trgovaka komora bob (engl. to bob) v. bobslej bobadiljizam nepravedno, lano optuivanje po p. plemiu Franciscu de Bobadilli (j 1502.) koji je lano optuio Kolumba kod kralja Ferdinanda i kraljice Izabele da namjerava odcijepiti od panjolske dio Amerike koji je otkrio (zbog toga je Kolumbo bio uhien, ali se potpuno opravdao i dobio punu zadovoljtinu) bobi (engl. bob) nadimak londonskih policajaca koji su dobili po imenu organizatora londonske policije, sir Ro-bertu Peelu, (ime Bob je kod anglosaksonskih naroda hipokoristik imena Robert) bobina (fr. bobine) svitak (za konac); fiz. svitak od namotaja bakrene ice bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) prozirno pletivo od pamuka, engleski til, pamuni til bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s vie sjedala i dva para klizaljki od kojih je prednji par pokretan i slui za upravljanje; skraeno: bob Boccaccio it. Bokao (tal.) ime talijanskog pisca iz 14. stoljea; glavno djelo Dekameron bocman (niz. boot laa, man ovjek) pom. brodarski; nii zapovjednik ija je dunost odravanje istoe na brodu, nadzor nad brodskim poslovima i izobrazba posade u pomorstvu

bocun (tal. bozzone) velika boca, de-mion boanje (tal. boccia) igra rairena u mediteranskom podruju u kojoj sudjeluju dvije partije s raznobojnim drvenim kuglama: jedna se crvena kugla izbaci i slui kao cilj, a ostali igrai se trude baciti svoje kugle to blie onoj crvenoj; balota bodega 190 bojkot bodega (p. bodega) podrum, vinara, krma; iznos berbe groa; pom. skladite robe u luci; na brodu: dio koji se nalazi ispod palube boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev koji duboko zalazi u kopno Bodhisatva u budizmu: bie koje je postiglo toliko duhovno savrenstvo da bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga odrie za spas drugih bodi-ek (engl. body tijelo, tchek zaustavljanje, zapreka) port, zadravanje protivnikog igraa tijelom (doputeno u hokeju) bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bottomry) trg. uzimanje zajma na brod ili na njegov teret, ili na oboje istodobno boedromion (gr. boe vika, dromeo trim, boedromeo pritjeem u pomo) trei mjesec u staroatikoj godini; na rujanlistopad; Boedromija starogrka sveanost u ast Apolona kao pomagaa u ratu; slavila se sveanim ophodom i gozbom boetetika (gr. boetheo priskoim u pomo) poznavanje pomonih znanosti bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. otpaci; loa, pokvarena roba, roba za odbacivanje bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci iz ruskog narodnog epa bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhovni sveenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, zajedno s dalaj-lamom, upravlja zemljom bogumili mn. dualistiko-manihejska vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Tra-kiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji; patareni bogus (ir.) irsko narodno pie od vode, rakije, eera i drugih dodataka bohema, boema (fr. bohme) nain ivljenja boema, neuredan ivot, ivot od danas do sutra bohemi, boemi (fr. bohmes) mn. knjievnici, umjetnici, studenti i dr. koji ive svojim osobitim, nekonvecionalnim ivotom, po pravilu neuredno, od danas do sutra Bohemija latinsko ime za eku (po keltskom plemenu Boji koje je nekad ivjelo na dananjem ekom tlu) bohemist znanstvenik koji se bavi bohemistikom, strunjak u toj grani znanosti bohemistika znanost koja se bavi izuavanjem ekog jezika i knjievnosti bohemizam eki izraz u nekom drugom jeziku boit-tout it. boatu (fr.) aa bez postolja koja se ne moe ostaviti dok se tekuina iz nje ne popije; pren. ispiutura, pijanac boja (niz. boei) v. baka; takoer: sprava za namotavanje brodskih konopaca, kablova Bojanusov organ mokrani organ u koljaka bojar (rus.) plemi koji je i ratnik; savjetnik velikih kneeva i careva u staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemi, osobito plemi veleposjednik bojer (niz.) mala nizozemska laa s jakom katarkom, upotrebljava se najee za postavljanje boja (baka) bojkot (engl. boycott) jedna od prisilnih mjera na tritu rada kojoj je cilj da se poslodavac prisili na prihvaanje odreenih uvjeta: sastoji se u tome to radnici ne kupuju proizvode nekog tvorniara ili trgovca, ili to ne stupaju kod njih u posao (ovakav nain borbe primjenjuje se esto i u ostalim situacijama, npr. kod bojkota strane robe u nekoj dravi); pren. prekid svakog odnosa s nekim; izraz potjee od imena upravitelja jednog velikog posjeda u Irskoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska Zemaljska liga 1880. organizirala ovakav nain borbe i upropastila ga bojkotirati 191 bolidi bojkotirati (engl. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti s nekim svaku vezu i suradnju bojler (engl. boiler kotao) kotao za toplu vodu zagrijan el. strujom, plinom i si.

boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; ulaz, otvor; ue, tjesnac, zaljev bokal (fr. p. bocal, tal. boccale, gr. bokalion posuda s uskim grliem) pehar, vr, vea aa s poklopcem bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin) vrsta pamunog sukna s perzijskim uzorcima bokaa (fr. bocage, tal. bosco, lat. bas-cagium) umarak, umica, lug bokerica dvocijevka, vrsta lovake puke koja ima jednu cijev iznad druge b bokml it. bukmol (norv.) norveki knjievni jezik na iji je razvoj utjecao danski jezik (prije su ga zvali riksml, tj. dravni jezik) boks (engl. box) 1. port, akanje u rukavicama, po ugledu na antike borbe akama kod Grka i Rimljana; u ovoj borbi zabranjeno je udaranje ispod pasa i iza lea, guranje i udaranje nogama, glavom i leima; boksanje boks (engl. box) 3. kutija; loa u kazalitu; pregrada u konj usnici za pot-kivanje nemirnih konja; pregrada u konjunici samo za jednog konja boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf boks-me (engl. box-match) javno natjecanje u akanju amatera ili profesionalnih boksaa (traje od 3 do 15 rundi, svaka runda po 3 minute, s 1 minutom odmora izmeu svake runde) boksa (engl. boxer) 1. port, aka, onaj koji je struno izvjeban u akanju, tzv. "plemenitoj vjetini"; boksai se dijele s obzirom na teinu u 12 kategorija: od kategorije "papir" (do 48 kg) do superteke kategorije (vie od 91 kg) boksanje (engl. box) port. v. boks boksati se (engl. box) akati se, tui se akama u rukavicama bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slina rasa njemakih pasa, iva i okretna, srednje veliine Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruenje saveznih prijatelja domovine", kineska tajna organizacija (osnovana oko 1890.) koja je 1900. digla ustanak protiv krana i Europljana u Kini i time izazvala intervenciju stranih sila boksit min. hidrat iste gline, jedan od glavnih izvora aluminija; naziv po mjestu Les Baux u Francuskoj bokskaf (engl. boxcalf) stavljena i obojena telea koa za obuu i dr.; boks bokun (tal. boccone) komad; zalogaj bola (engl. bowle) staklena ili porculanska zdjela s piem od rashlaenog vina, eera, nekog aromatinog vonog soka i dr. bolana (tal.) vrsta mletakog sitnog novca bolanda (tal. mlet. balanza) vaga, te-zulja bolas (p.) zamka za bacanje, optereena olovnim i dr. kuglicama (kod junoamerikih uroenika i gaua) bolero (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu, praen pjesmom, kasta-njetima, gitarom ili tamburinom; mod. kratak, do struka, enski proljetni ogrta s rukavima ili bez rukava boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) cedulja, priznanica boletit (lat. boletus gljiva, gr. bolites jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva bolidi (gr. bolis, bolidos oruje za bacanje, strijela) mn. astr. meteori kbji sjajem nadmauju najljepe i najvee zvijezde te se mogu vidjeti i danju boliviano 192 bombaa boliviano (p. peso boliviano) novana jedinica u Boliviji = 100 centavosa bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz. zrani termometar, sprava za mjerenje veoma malih razlika u temperaturi (do 0,000001 C), temelji se na injenici da elektrini otpor kovine raste to je temperatura via bolonjska kola slikarska kola koju je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni L. Carracci (1556 1619) i koja je teila da u sebi sjedini odlike starih majstora bolonjske boice fiz. staklene boice krukasta oblika, brzo hlaene na zraku i s veoma debelim dnom (vrlo otporne na vanjsku silu, ali se raspadaju u sitne dijelove kad se u njih baci komadi kremena koji zapara povrinu i time otklanja otpor kojim se povrina u nedirnutom stanju protivi unutarnjem naponu mase) bolta (tal. volta) luk, svod; prodavaonica; ator na sajmovima, cirkuski ator bolus (lat. bolus, gr. bolos) kem. lem-noska zemlja, sme ili crven mastan glineni silikat koji se upotrebljava za boje, kit i obloge radi zaustavljanja krvi

boljevici (boljinstvo veina) "lanovi veine", pristae boljevizma, nazvani po tome to su, na II. kongresu Socijal-demokratske radnike partije u Londonu 1903. bili u veini i otcijepili se od umjerenih manjinaa (menjevika); Oktobarska revolucija (1917.) dovela je u Rusiji boljevike na vlast boljevizam (od rijei boljinstvo veina) oblik marksizma kako ga je shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem da se u svijetu uvede komunistiki drutveni i privredni poredak, besklasno drutvo bez dravne vlasti; filozofska osnova boljevizma je dijalektiki materijalizam; usp. boljevici, lenjinizam, marksizam bomba (fr. bombe, tal. bomba, gr. bombos potmuo, dubok ton) voj. eljezna ili elina kugla ili kutija ispunjena eksplozivom; runa granata; atomska bomba; vodikova bomba ispunjena eksplozivom ije je razorno djelovanje jae od atomske bombe; velika trbuasta boca, balon bombarda (tal.) nekadanja ratna sprava za bacanje kamena; veliki top; prangija, lubarda; kugla koja se izbacuje iz bombarde bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji bombardira, osobito: vrsta tekih zrakoplova za noenje velikih koliina bombi i bombardiranje bombardir topnik, vojnik koji upravlja bombardom bombardirati (fr. bombarder, lat. bom-bardare) voj. tui (ili: gaati) iz topova neprijateljske poloaje ili utvrenja; bacati avionske bombe; pren. gaati (ili: obasipati) nekoga (cvijeem, konfetima); hrabriti koga, dosaivati komu (molbama, ljubavnim izjavama, svojim pjesmama i si.) bombast (engl. bombast, gr. bombyx) 1. pamuk, vata za ispunjavanje haljina i si.; 2. lit. bujica rijei, rije koja kvari jezik i stil svojom pre-tjeranou i neumjesnou bombastian (engl. bombast) lit. pretjeran, pretjerano kien, izvjetaen (nain pisanja, izraavanja) bomba (fr. bombe) voj. topnik; baca bombi bombazen (fr. bombasin, lat. bomby-cinus, gr. bombyx dudov svilac; svila) pamuna svila; vrsta keplane svilene tkanine; vrsta pamune tkanine za podstavu bombaa (fr. bombage ispupenost) na-puhnutost limenke s konzerviranom hranom izazvana razvijanjem plinova iz hrane koja se kvari i raspada bombikometar 193 bonitet bombikometar (gr. bombyx pamuk, metron) u pamuarstvu; tablica za odreivanje finoe (numere) konca prema teini njegove odreene duine bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pamuk) zool. dudov svilac; svila, svilena tkanina bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mu-kata i eera u Sjev. Americi bombola (tal.) posuda za tekuine; tuba za sprej bombon (fr. bonbon) poslastica od otopljenog, aromatiziranog i obojenog eera, esto s dodatkom elatine, brana, voa i dr. bombonijera (fr. bonbonnire) kutija za bombone, obino ukusno i luksuzno izraena; pren. vrsta enske kape; ukusno namjetena soba, ukusno namjeten stan i si. bon (fr.) trg. nalog za plaanje; nalog za izdavanje neke robe; priznanica, potvrda primitka; bons vue it. bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se isplauju odmah, po vienju bon enfant it. bon anfan (fr. bon enfant dobro dijete) dobroudan ovjek, dobriina bon mot (fr. bon dobar, mot rije) dosjetka, duhovita izreka bon pour it. bon pur (fr.) dobar za vrijedi za ... bon-sens it. bon-sans (fr.) zdrav (ljudski) razum, prirodna nadarenost bona (lat. bonum dobro, bona dobra) mn. dobra, imanje, imetak; ostavtina bona adventitia it. bona adventicia (lat.) mn. prav. naknadno pridola dobra, dijelovi imanja koji nisu ostali od oca, nego potjeu od neke druge strane Bona Dea (lat.) "Dobra boica", staro-rimska boica plodnosti i djevianske istoe; proslavama njezina kulta (prvoga svibnja ili poetkom prosinca) nije smio biti nazoan nijedan mukarac bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj namjeri (uiniti, kazati) bona hereditaria (lat.) mn. prav. naslijeena dobra, nasljedna dobra, imanja bona mente (lat.) u dobroj namjeri, dobronamjerno bona minorum (lat.) mn. prav. dobra (ili: imanje) maloljetnika bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i mirno more, bezvjetrica bonapartisti mn. pristae dinastije Bo-naparte u Francuskoj

bonapartizam odanost dinastiji Bona-parte; odobravanje naina vladavine dinastije Bonaparte; politika kojoj je cilj dovesti dinastiju Bonaparte na prijestolje u Francuskoj bond (engl. bond) pisano jamstvo, obveza; priznanica; mjenica bondirati (fr. bondir) skakati, propeti se, propinjati se, podskakivati (na konju) bondizam djelovanje i postupci u stilu tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik detektivskih romana I. Flemminga, te brojnih filmova i stripova) bongos dva meusobno spojena manja bubnja, po kojima izvoa udara prstima; potjee iz Afrike, rairen je meu junoamerikim Crncima, a pojavljuje se i u sastavima suvremenih plesnih orkestara bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-nifier) nadoknaditi, odtetiti; poboljati, popraviti, popravljati bonifikacija (lat. bonificatio) naknada, odteta; poboljanje, poboljavanje, popravljanje; popust u cijeni bonis nocet quisque pepercit malis it. bonis nocet kviskve pepercit malis (lat.) tko zlima oprata, dobrima kodi bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost, unutarnja vrijednost; izvrsnost (u bono modo 194 brdo-vino smislu izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog potraivanja (suprotno: veritet) bono modo (lat.) dobrim nainom, na lijep nain, mirnim putem bonom (fr. bonhomme) dobriina, pro-stoduan ovjek^ naivac bonomija (fr. bonhommie) prostodunost, dobrodunost; pretjerana jednostavnost, naivnost bons offices it. bonzofis (fr.) "dobre usluge", u diplomaciji: naziv za posredovanje tree drave u nekom meunarodnom sporu izmeu dviju zavaenih drava, odnosno tree stranke u zategnutim meustranakim odnosima bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto" ukrasno drvo uzgajano u loncu ili sanduku za cvijee bonton (fr. bon ton) lijepo ponaanje i lijep nain izraavanja dobro odgojenih ljudi, otmjeno dranje; upute o lijepom ponaanju bornim (lat.) dobro, srea, dar, vrlina, korist; mn. bona bonum publicum it. bonum publikum (lat.) dobro drave, dravna korist, ope dobro bonus (lat.) port, odreen broj prekraja do kojega je kriterij kanjavanja blai, a preko kojega se svaki prekraj kanjava izravnim slobodnim bacanjem; bank. jednokratna isplata dioniarima iznad dividende zbog dobrog godinjeg poslovanja; devizni bonus premija koja se u nekim zemljama daje radi stimulacije izvoza bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj koji voli dobar ivot i tjelesne uitke bonzo (jap.) budistiki sveenik u Japanu i Kini; pren. podrugljiv naziv za stranakog funkcionara, glaveina bookmobile it. bukmobil (engl.) u SAD naziv za bibliobus bor (lat. borax) kem. element atomske teine 10,82, redni broj 5, znak B, nemetalno vrsto tijelo, ne tali se na poznatim temperaturama; borna kiselina spoj bora s kisikom (upotrebljava se kod onih bolesti za obloge) boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj bora, natrija i kisika (Na2B407), nalazi se otopljen u vodi nekih planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i Kaliforniji, vaan za industriju, kozmetiku i medicinu borati (lat. borax) mn. kem. soli borne kiseline bord (engl. board) 1. stol, daska; pren. kolegij koji se okuplja oko jednog stola, odbor; hrana, kost, novac za hranu; stol za kojim se dre sjednice, savjetovanje; sud, sudnica, ured bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, rub; pom. rub lae borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine koja se izrauje u Egiptu; Muhame-dov ogrta; bordat borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opi-vanje bordaa (fr. bordage) oblaganje lae daskama; materijal za oblaganje lae; opivanje, porubljivanje bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna kua, kupleraj

hording (dan.) pom. manji brod koji prima dio tereta s velikih brodova i time ih olakava kako bi mogu preploviti plia mjesta bording-haus (engl. boarding-house) pansion sa stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja bordirati (fr. border) opiti, opivati, porubiti, porubljivati; obloiti brod daskama; u slikarstvu: premazati platno osnovnom bojom, grundirati bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. tamnocrvena boja bordo-vino (fr. Bordeaux) opi naziv za sva francuska vina koja se alju u trgovinu preko Bordeauxa bordro 195 botanofil bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su rauni; izvadak, lista, popis rauna, mjenica, novanih vrijednosti bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir, vijenac borealan (gr. boreios, lat. borealis) sjeverni boreas (gr. boreas) sjeverac, sjeverni vjetar; sjever Borej mit. starogrki bog sjevernog vjetra; borej sjeverni vjetar borer (njem. bohren buiti) svrdlo, burgija; usp. bormaina Borgia it. Bora (tal.) talijanska velikaka porodica panjolskog podrijetla iz koje potjeu papa Aleksandar VI. i njegova djeca Cesare i Lukre-cija borgis (po fr. bourgeois graanin) tisk. slova od 9 tiskarskih toaka (po veliini izmeu garmonda i petita) bormaina (njem. Bohrmaschine) strojno svrdlo, builica; usp. borer borniran (fr. borne) ogranien, mali; pren. ogranien, skuen, glup bornirati (fr. borner) ograniiti, omeiti, postaviti granine znakove, kamene meae; pren. ublaavati, ublaiti elje, ograniavati, ograniiti se borsalino (tal., po imenu proizvoaa) vrsta talijanskih mukih eira bor (rus.) omiljeno rusko narodno jelo: juha od prosenog brana i raznog zelenja bortna (njem. Borte) v. borda borusofobija (lat. Borussia Pruska, gr. fobos strah) strah od Prusa, mrnja prema Prusima i svemu to je prusko borusomanija (lat. Borussia Pruska, gr. mania) pretjerana ljubav prema Prusima i svemu to je prusko bos (engl. boss) ef, gazda, gospodar, poslodavac, majstor bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, vrga, kvrga; ispupeno kiparsko djelo izliveno od gipsa; okrugle kiparske figure koje stoje same (za razliku od onih koje stoje na reljefu, u skupini) bosaa (fr. bossage) gruba kiparska obrada kamena koja slui kao priprema za konanu izradu modela boselaa (fr. bosselage) izrada u ispup-enim, breuljkastim, valovitim oblicima, arama boselirati (fr. bosseler) raditi ispup-ene, valovite oblike, are; pr. bose-liran bosirati (lat. bossare) praviti plastine predmete od ilovae, voska, gipsa bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom fiziaru i biljnom fiziologu, 1858 1938) subatomske estice s cijelim kvantnim brojevima spina boston (engl.) 1. kartaka igra s etiri igraa slina vistu, ili s manjim brojem karata i tri igraa (tri-boston), nazvana po gradu Bostonu u Sjev. Americi; 2. vrsta plesa (amerika, neto jednostavnija vrsta valcera) bo (fr. boche) ime kojim Francuzi podrugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce bot (tal. botto) mah, zamah, udarac; otkucaj sata, pa odatle i sat, ura; jedan bot jedanput, jednom botana (tal. bottana) obino, grubo tkano pamuno platno botaniar (gr. botanikos travni, biljni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj koji se bavi prouavanjem bilja i raslinja botanika (gr. botanike) znanost o biljnom svijetu, o biljkama i raslinju botanizirati (gr. bosko napasam, bo-tane trava) skupljati biljke; baviti se biljkama botano- (gr. botane krmna trava) pred-metak u sloenicama sa znaenjem; biljka, trava botanofag (gr. botane, fagos) zool. biljojed, biljoder botanofil (gr. botane, filos) ljubitelj bilja, onaj koji se voli baviti botanikom t botanograf 196 br

botanograf (gr. botane, grafo) opisiva bilja i raslinja botanoliti (gr. botane, lithos kamen) mn. geol. okamenjene biljke botanolog (gr. botane, logos) poznavatelj i prouavatelj bilja i raslinja botanologija (gr. botane, logia) poznavanje i prouavanje biljaka, znanost o biljkama; botanika; prid. botaniki botanomantija (gr. botane, manteia) gatanje (ili: proricanje) sudbine iz biljaka botar (lat. compater) kum botarga (p. bota larga, botarga, tal. bottarga) jelo slino kavijaru, od usoljene ikre morskog lipljena, tunjevine i dr., u junoj Europi i na Istoku botega (tal. bottega, fr. boutique, lat. apotheca) duani, mala trgovina; krma, vinara; sluga, konobar botelar (lat. botella, botellarius) ef kuhinje, uvar ivenih namirnica na brodovima botra (lat.) kuma botrinitian (gr. botrys) grozdast, u obliku grozda; bortiotian botrinti (gr. botrys grozd, -ites) mn. geol. okamine grozdasta oblika botriokefal(us) (gr. botrion jamica, kefale glava) zool. irokolana trakavica, sa 3 do 4 tisue lanaka, ivi u tankom crijevu ovjeka, psa i dr. botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes gljiva) med. crvena izraslina na ruci ili nozi, veliine zrna graka do sitnijeg ljenjaka, privrena na kou jednom peteljkom botriotian v. botritian botroilit (gr. botrys grozd, lithos kamen) min. kamen grozdasta oblika botulizam (lat. botulus kobasica) med. trovanje pokvarenom hranom, naroito pokvarenim mesom (u kobasicama) i ribom botunada (tal. bottonata) zadirkivanje, peckanje, bockanje, botue (ma. botos) mn. pustene ("falcane") papue bouche-trou it. bu-tru (fr.) beznaajan, sporedan lik ili sporedna uloga u kazalinim djelima boufort it. bofor (prema vlastitom imenu Beaufort) ljestvica od 12 stupnjeva po kojoj se mjeri jaina vjetra: 0 = tiina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6 = jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja, 12 = orkan boule it. bui (fr. boule) rezbarija u drvu s metalnim umecima, nazvan po francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu (16421732) Bourbon it. Burbon (fr.) ime poznate vladarske porodice; Burbonska palaa pren. francuski parlament Bourdonova cijev it. Burdonova ... zrakoprazna ili tekuinom ispunjena (najee metalna) cijev prstenastog oblika, koja se prua ili savija pod utjecajem vanjskog tlaka ili temperature; slui kao osjetilo u manometrima i termometrima (naziv po izumitelju, francuskom inenjeru E. Bourdonu, 18081884) bouts-rims it. bu-rime (fr.) mn. unaprijed napisani srokovi za koje se tek trebaju nai stihovi; pjesme kod kojih su najprije napisani srokovi, a tek nakon toga stihovi bowie-knife it. boi-najf (engl.) veliki lovaki no otar s obje strane, pronalazak amerikog pukovnika J. Bowiea bowling-green it. boling-grin (engl.) igralite za kuglanje u zelenilu boy (engl.) deko, djeak; sluga; trkaralo, tekli boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina (po gorskim predjelima sjeverno od Lyon a) bour (ar. busur) bot. biljka s velikim 1 lijepim cvjetovima iz porodice ab-njaa, peonija Br kem. kratica za brom brabansona 197 brahikatalektian Brabansona (fr. Brabanonne) belgijska nacionalna pjesma, "Marseljeza" belgijske revolucije brabansoni (fr. brabanons) mn. bra-bantski vojnici koji su, osobito u XII. st., bili u engleskoj ili francuskoj slubi, poznati zbog svojih pljakakih izgreda po Francuskoj brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog platna bracera (tal. brazzera = braki brod) drveni obalni jedrenjak od 18 do 40 t s jednim latinskim jedrom i prekom bra (tal. viola di braccio) glaz. viola, neto vea violina; vrsta tambure za pratnju bradiekoja (gr. bradys spor, akuein sluati) med. gluhoa, teko sluanje

bradifazija (gr. bradys, femi govorim) med. teak, usporen govor zbog nepotpunog svladavanja nekih smetnji (npr. pri mucanju) bradifrazija (gr. bradys, frasis govorenje) med. teak govor, sporost u govoru bradifrenija (gr. bradys spor, fren srce, razum) sporost duevnog ivota (osobito: sporost u miljenju) bradikardija (gr. bradys, kardia srce) med. bolesni usporeni rad srca bradikineza (gr. bradys spor, kineo kreem se) sporost u pokretima bradilalija (gr. bradys, lalia govor) med. spor i teak govor zbog mane u govornom organu; bradilogija bradilogija med. v. bradilalija bradimaseza (gr. bradys spor, masa-omai vakati) med. teko vakanje bradipepsija (gr. bradys, pepsis probava) med. teko, sporo probavljanje hrane, loa probava bradispermatizam (gr. bradys, sperma sjeme) med. teko, sporo izlae-nje sjemena (pri spolnom odnoaju) bradisurija (gr. bradys spor, uron mokraa) med. v. strangurija bragadur (tal. braccatore lovaki pas) snalaljiv, domiljat ovjek; njukalo braganja (tal. bragagna) vrsta ribarske mree bragerdizam (engl. braggard) razmet-ljivost, hvalisavost bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedrenjak sa dva jarbola i dva jedra bragura (staronord. bragr) pjesnika umjetnost, pjesnitvo brahi- (gr. brachys) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: kratak, malen, sitan brahibiotian (gr. brachys, bios ivot) kratkovjean, koji ivi kratko brahibiotika (gr. brachys, bios ivot) tenja ili vjetina skraivanja ivota; suprotno: makrobiotika brahicefal (gr. brachys, kefale) glava antropol. ovjek koji ima kratku lubanju, kod koje je najvei poprean presjek gotovo jednak uzdunom presjeku brahidaktilija (gr. brachys, daktylos prst) antropol. uroena kratkoa prstiju brahidromian (gr. brachys, dromikos sposoban za tranje) koji ne moe dugo trati brahigraf (gr. brachys, grafo piem) onaj koji umije brzo pisati sluei se kraticama; stenograf brahigrafija (gr. brachys, grafia pisanje) vjetina pisanja pomou skraivanja uope; u uem smislu isto to i stenografija i tahigrafija brahij (lat. brachium, gr. brachion) miica, ruka, osobito donji dio ruke, od prstiju do lakta; mo, sila brahijalan (gr. brachion ruka, miica, lat. brachialis runi, miini) runi; pren. nasilan, nasilniki brahikatalektian (gr. brachy-kata-lektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema jedne ili dviju stopa brahikronian 198 Brailleovo pismo brahikronian (gr. brachvs, chronos vremenski) kratkotrajan, kratkovre-men brahilog (gr. brachvs, logos) koji umije biti saet u govoru i pisanju brahilogija (gr. brachvs, logia) vjetina saetog izraavanja u govoru i pisanju; pren. figura pri kojoj je prividno i formalno izostavljen kakav element vaan za izlaganje misli, ali se krije u samom smislu reenice brahimetropija (gr. brachvs, metron, orao vidim) med. kratkovidnost brahiodonti (gr. brachvs, odontos zub) zool. zubi s niskom krunom i dobro razvijenim korijenom, npr. u sisavaca brahiometar (gr. brachion, metron) med. sprava za mjerenje miice, ruke brahiotomija (gr. brachion ruka, tem-no reem) kir. rezanje ruke brahipetalan (gr. brachvs, petalon list) bot. koji ima kratke cvjetne listie, kratke latice, kratkih latica brahipneja (gr. brachvs, pneo diem) med. uskoa prsiju, tjesnoa prsiju i sporo disanje kao posljedica toga brahipneuma (gr. brachv-pneuma) med. kratak dah, astma brahipodan (gr. brachvs, pus, podos noga) kratkonog, kratkih nogu

brahipodi (gr. brachion, pus, podos noga) zool. veoma rasprostranjene morske ivotinje, imaju dva kapka, i po tome nalikuju na koljke, ali se po gradi tijela od njih znatno razlikuju brahipteran (gr. brachvs, pteron krilo) kratkokrilan, kratkih krila; metr. koji ima kratke metrike stope brahipteri (gr. brachvs, pteron krilo) mn. zool. ivotinje kratkih krila; in-sekti koji imaju kratka krila brahiscijan (gr. brachvs, skia sjena) zem. koji ima kratku sjenu (kae se za stanovnike najtoplijih dijelova svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku sjenu zbog toga to im sunane zrake padaju na tjeme gotovo vertikalno, uspravno) brahisilab (gr. brachys, syllabe slog) metrika stopa koja se sastoji samo od kratkih slogova brahistohrona (gr. brachys, brachistos najkrai, chronos vrijeme) mat. linija najbreg pada; cikloida brahit opt. skraeni naziv za brahiteleskop brahiteleskop (gr. brachys, tele daleko, na udaljenosti, skopeo gledam) opt. \Tsta kratkih dalekozora sa zrcalima koja se odlikuju svojom prakti-nou Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj filozofiji Veda ovako se zove vrhovno indijsko boanstvo brahmaizam (sanskr. Brahma) starije nauavanje o Brahmi, onako kako je izloeno u Upaniadama (za razliku od nauavanja izloenog u Vedanti) Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Bie i nebie u isto vrijeme Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka djela koja predstavljaju dogmatsko-spekulativne rasprave indijske knjievnosti, neku vrstu komentara Ve-dama brahmani (sanskr. brahmana) lanovi najvie i najuglednije kaste u Indiji koji su, dajui oduvijek sveenike, pjesnike, znanstvenike i politiare, stalno zauzimali najistaknutiji poloaj i uivali velik vjerski ugled brahmanizam (sanskr. brahma) indijska religija utemeljena, otprilike, u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaa traila je visoko moralan ivot; brahmanizmom se i danas naziva religija koja vlada u Indiji, ali tonije ju je zvati neobrahmanizam i hinduizam Brailleovo pismo meunarodna abeceda za slijepe koja se sastoji od svega est, jagodicama prstiju opipljiv brain draining 199 bravo ih toaka (pronalazak slijepog francuskog uitelja slijepih Louisa Brai-llea) brain draining it. brein dreining (engl.) "isuivanje mozgova", naziv za pojavu odlaenja kolovanih strunjaka iz manje razvijenih zemlja u zemlje vieg standarda brain-storming it. brein-storming (engl.) sastanak na kojem bez reda svaki sudionik iznosi sve to mu trenutano pada na pamet u vezi s postavljenim problemom koji valja rijeiti brain-trust it. brein-trast (engl.) savjetodavna ekipa strunjaka oko nekog politikog ili gospodarstvenog rukovoditelja brajda (lat, braida od njem. breit irok) stupovi s letvama ili icama po kojima se penje vinova loza; pergola brakadabra (bracadabra) v. abraka-dabra brakonijer (fr. braconnier) zvjerokra-dica, krivolovac; ovjek koji se bavi nedoputenim lovom na tuoj zemlji; lovokradica, prekritelj zakona o lovu brakteja (lat. bractea list) bot. zatitni, pokrovni list na biljci Bramahova brava sigurnosna brava s vie uica nejednake veliine (obino 6 do 7) koje moraju biti jednako udaljene da bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom pronalazau, engleskom mehaniaru Bramahu, 17491814) Bramahova prea fiz. hidraulini ti-jesak koji radi pod vodenim tlakom; v. Bramahova brava Bramarbas (p. bramar rikati) ime glavnog lika nekih Holbergovih komedija; pren. hvalisavac, junak na rijeima brancin (tal. branzino) lubin (morska riba)

brand (njem. Brand) med. lokalno izumiranje jednog dijela tijela; gangrena, nekroza branda (tal. branda) visei (mornarski) krevet; preklopna postelja brander (njem. Brand poar) poar-njak; malen jedrenjak napunjen smolom, uljem i kuinom; nekad se putao zapaljen protiv ratnih jedrenjaka kako bi izazvao poar brandy it. brendi (eng.) alkoholno pie dobiveno destilacijom vina, vinjak branhijati sve ivotinje koje diu na krge, krgai branhije (gr. branchion) mn. zool. krge branhus (gr. branchos) med. promu-klost; upala krajnika brana (fr. branche, ta. branca) grana; dio, odsjek, ogranak (neke znanosti, nekog posla), struka; poziv, posebno, ue podruje zanimanja bratvurt (njem. braten pei, Wurst kobasica) vrsta kobasice za peenje brauning (engl, brawning) v. brawning brauning naziv za razliite vrste pitolja, puke i mitraljeze (po engleskom konstruktoru Johnu Mosesu Browningu, 1855 1926) braunizam med. nauavanje engleskog lijenika Johna Browna (17351788) po kojem se iva bia razlikuju od neivih stvari po tome to imaju sposobnost podraivanja, tj. sposobnost da vanjskim utjecajima, "podraajima", bivaju pokretana na djelatnost; podrijetlo bolesti je, prema tome, nedostatak ili postojanje prevelike podraljivosti organizma braunovci mn. med. pristae nauavanja Johna Browna; v. braunizam bravissimo (tal.) usklik u znak odobravanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno, odlino! bravo (tal.) 1. usklik u znak odobravanja, odlino, tako je! bravo 200 brice si bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan ovjek; plaeni ubojica, podmukli ubojica bravur-arija (fr. bravour, tal. aria) glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili pjevanje) s osobito velikim tehnikim tekoama bravura (fr. bravoure, tal. bravura) valjanost; hrabrost, junatvo, neustra-. ivost; junako djelo; neto izraeno ili izvedeno s velikom vjetinom i strunou; tehnika vjetina i okretnost izvoenja, osobito u glazbi brazilin crvena boja koja se pravi od brazilskog drveta brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) narukvica, grivna bredizam med. = hipnotizam, nazvan po engleskom lijeniku Jamesu Brai-deu (1795 1860) koji ga je prvi otkrio i ukazao na vezu izmeu hipnoze i sugestije brefotrof (gr. brefos novoroene, tro-feus branilac) nadstojnik, upravitelj brefotrofija brefotrofij (gr. brefos, trofeus) zavod za nahoad, zavod za prehranu i podizanje djece bregma (gr. bregma) anat. srednji dio lubanje, tjeme brek (engl. break) otvorena kola na 4 kotaa, lovaka kola s 3 do 6 sjedala, s dvije klupe namjetene po duini ili poprijeko i s visokim bokom ' bremsberg (njem. Bremse konica, Berg brdo) ureaj za sputanje tereta niz kosinu; upotrebljava se kod rudarskih i umskih poslova, gradnje i dr. bremza (njem. Bremse) konica brener (njem. brennen paliti, Schere kare) eljezna naprava u obliku kara koja se zagrije i takva slui za 1 kovranje kose; kovralo brea (fr. breche, tal. breccia) voj. proboj, prodor (u zidu, bedemu, utvrenju); pren. teta, utrb bretanja (fr. bretagne) stari francuski ples udvoje; vrsta odlinog francuskog platna (naziv po Bretanji, pokrajini u sjevernoj Francuskoj) bretela (fr. bretelle) uprta, remen za noenje tereta; voj. kosi poloaj koji povezuje dva uzastopna poloaja; mn. bretele naramenice, hlanjaci bretona (fr. bretonne) vrsta enskog kinog ogrtaa, nazvanog po fr. pokrajini Bretanji brev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom, s poveljom; s patentom, patentiran brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati dekret, diplomu, patent, povelju breve (tal. breve) svaki slubeni pisani akt, osobito Papino pismo dravama, vladarima i dr. koje nema strogo formalni oblik (za razliku od bule); (fr. brevet) diploma, povelja, dekret; pismo, povlastica, patent; brevet d'in-vention it. breve d'envansjon (fr.) pronalazaka povelja, patent brevi manu (lat.) otvoreno, bez uvijanja, odmah, kratkim putem brevijacija (lat. breviatio) skraivanje, kraenje; brevijatura brevijar (lat. breviarium) kratak pregled, kratak izvadak, kratak popis, kratak izvjetaj; molitvenik katolikih sveenika za svakodnevna bogosluja

brevijatura (lat. breviatura) v. brevijacija brevilokvij (lat. brevis, loqui govoriti) kratak, saet i jezgrovit govor breviotipija (lat. brevis kratak, gr. typos otisak) glaz. tiskanje nota brevipedan (lat. brevis, pes noga) krat-konog, kratkih nogu brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota koja vrijedi za dva cijela takta briesi (engl. breeches) mn. kratke ili polukratke asnike hlae, portske ili za jahanje, gore iroke a dolje tijesno priljubljene uz noge brid 201 briljantnost brid (engl. bridge) kartaka igra, slina vistu, jedna od najzanimljivijih igara s vrlo mnogo kombinacija brig (engl. brig, brigg) pom. laka jedrilica s dvije katarke i s veslima, za sto naoruanih ljudi; prije: vrsta ratnih brodova s 10 do 20 topova brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj. jedinica sastavljena obino od dva puka istog roda vojske; 2. skupina radnika koji rade na izvrenju odreenog zadatka brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjednik brigade; 2. konjiki doasnik u francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj radne brigade brigant (tal. brigante) cestovni razbojnik, pljaka; hajduk, buntovnik brigantina (engl. brigg, fr. brigantine, njem. Brigantine) pom. mala jedrilica s dvije katarke Brightova bolest (lat. morbus Brightii) med. akutna i kronina upala bubrega s izluivanjem bjelanevine u mokrai (nefritis), nazvana po engleskom lijeniku R. Brightu (1788 1858) koji ju je prvi opisao brigma (gr. brycho krguem, brignos krgut) med. krgutanje zubima Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50 glava i 100 ruku; Egeon brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija; razne umjetnike stvarice, osobito starinske; staretinarnica briket (fr. briquette) neto u obliku cigle, kugle ili jajeta; osobito sitan ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo, zbijen u obliku opeke, cigle, kugle, jajeta i si. briketaa (fr. briquetage) bojenje zida tako da izgleda kao zid od cigle; izrada proelja graevine (fasade) tako da se vide cigle, fugiranje briketirati (fr. briqueter) poploiti ciglama; obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala; sitan, u prah pretvoren materijal zbijati (preati) u obliku cigle brikfastn (njem. Brief pismo, list, Ka-sten ormar) potanski sandui, ormari, krinjica za pisma, listovna ulonica (obino na javnim mjestima) brikola (lat. bricola, fr. bricole) srednjovjekovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod biljara: odskok, odboj lopte od ograde; udariti par bricole it. par brikol (fr.) udariti loptu sa strane odbijenom loptom od ograde, otuda: pren. par bricole it. par brikol (fr.) posredno, zaobilazno, sa strane, lukavo brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskoiti; uiniti da se neto odbije, odskoi; pomou odbijanja pogoditi sa strane; pren. ne raditi asno, raditi zaobilazno briksizam (gr. brycho krguem) kripanje zubima u snu, krgut brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, ivahno, plah ovi to briljant (fr. brillant) dijamant uglaan dijamantnim prahom tako da ima oblik dvostrukog (osnovama spojenog) stoca, odozgo jae, a odozdo slabije zatupljenog, te sa strane podijeljenog u mnogobrojne trokute i e-tvorokute (fasete) briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati) sjajan, svijetao, blistav; pren. odlian, divan, krasan, velianstven briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta mirisne masti za kosu, bradu i brkove briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pamuna tkanina s uzorcima briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata glaanjem praviti briljante; ukrasiti (ili: optoiti) dragim kamenjem, osobito briljantima briljantnost (fr. brillant) sjaj, blista-vost, rasko; pren. divota, velian-stvenost, odlinost briljirati 202 broajon briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati, sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati se u svjetlosti; pren. znaajno se isticati, odskakati od ostalih brimada (fr. brimade) kod francuskih studenata: zbijanje ala s novim studentima, "krtenje" brucoa na taj nain to ih stariji zgrabe za noge i ruke i bacaju uvis

brimborium (lat.) govorenje nebitnih stvari; okolianje, izmotavanje brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkrai dan) u republikanskom francuskom kalendaru: drugi mjesec u godini, od 23. listopada do 24. studenog, magleni mjesec; 18. brimera (9. studenog 1799.) uzeo je Bonaparte, kao prvi konzul, vladu u svoje ruke brinet (fr. brunet) crnomanjast ili sme-dokos mukarac brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili smedokosa ena brinirati (fr. brunir) metalne predmete smee uglaati, usjajiti i na taj ih nain sauvati od hranja; bojiti (ili obojiti) smee, pocrniti briofiti (gr. bryon mahovina, fyton biljka) mn. bot. skupni naziv za mahovine brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bot. slian mahovini, mahovinast briologija (gr. bryon, logia) bot. dio botanike koji prouava mahovine brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog vina brioso it. briozo (tal.) glaz. ivahno, umno, buno, plameno; con brio brio (fr. brioche) vrsta peciva, ajni krui, pletenica; sendvi briozoe (gr. bryon mahovina, zoon ivotinja) zool. morske, rjee slatkovodne, ivotinje nalik na mahovine, ive u kolonijama i mahovinasto su razgranate briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se na nekoga; htjeti neto brzo sprovesti, prenagliti ime brikula (tal. briscola) vrsta kartake igre, osobito rairena u primorskim krajevima Hrvatske britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) pronaena metalna smjesa cinka, antimona i neto bakra (ponekad i nikla i bizmuta), bijele, srebrnaste boje; upotrebljava se, umjesto srebra, za izradu stolnog pribora Briti naziv za keltska plemena naseljena u Britaniji u doba rimskih osvajanja British Museum it. Briti muzeum (engl.) veliki narodni muzej u Londonu (osnovan 1753.) s veoma bogatim znanstvenim i umjetnikim zbirkama brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, rasprskava, koji razmrskava, razoran, unitavajui brizantnost (fr. briser) sposobnost ras-prskavanja, razornost, razorna snaga brizer (fr. briseur) lomitelj, razbija; prednji valjak na spravi za predenje brizolete (njem. Brisoleten) mn. peeni valjuci od mesa brizomant (gr. brizo spavam, mantis prorok) strunjak u tumaenju snova brizomantija (gr. brizo, manteia proricanje) vjetina tumaenja snova brnistra (tal. ginestra) primorski grm s lijepim utim cvjetovima, uka broad-casting it. brodkasting (engl.) odailjanje radio emisija, radio emitiranje broad-side it. brod-sajd (engl.) pom. strana broda; svi topovi na jednoj strani ratnog broda; paljba iz topova s jedne strane broda Broadway it. Brodvej (engl. Broadway iroki put) glavna poslovna ulica u New Yorku, dugaka 25 km, srednjim dijelom centar amerikog kazalinog ivota broajon (fr. broyon) tuak za mrvljenje, trljanje boja brockhaus 203 bronhije Brockhaus it. Brokhaus (njem.) veliki njemaki konverzacijski leksikon s mnogo izdanja; nazvan po velikom njem. izdavakom poduzeu u Leip-zigu, osnovanom 1805. broderija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; trgovina vezivom; pren. kie-nje, uljepavanje brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela od ribe s gustim umakom od rajica, luka i maslinova ulja, obino se jede s palentom brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, srebrom, svilom; pren. krasiti, uljepavati izmiljenim dodacima brojler (engl. to broil pei na otvorenoj vatri, na rotilju) pile za peenje, "pohanac" brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim umjetnikim predmetima, osobito slikama; staretinar brokantirati (fr. brocanter) trgovati umjetnikim stvarima, osobito slikama; kupovati i prodavati stare stvari brokat (tal. broccato) skupocjena i teka, zlatnim i srebrnim koncima protkana svilena tkanina; grub metalni praak od slitine bakra i cinka; fini obojeni tinjac u praku (obje vrste ovog praka upotrebljavaju se za bronane boje); brokatni papir papir u boji s uzorcima, oblicima i si., utisnutim u zlatu ili srebru

brokatel (tal. broccatello) brokatu slina polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo od pamuka, s utkanim velikim cvjetovima; vrsta utog, crvenkastog ili ljubiastog talijanskog mramora broker (engl. broker) trgovaki posrednik brokeraa (engl. broker) trg. nagrada koju trgovaki posrednik dobiva za posredovanje brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetae s mesnatim i sonim cvjetovima i stabljikama brom (gr. bromos smrad, lat. bromium) kem. element, nemetal atomske teine 79,916, redni broj 35, znak Br, crvenkastosmea teka tekuina, otrog mirisa bromatika (gr. broma jelo) znanost o pripremanju jela po znanstvenim i ekonomskim naelima bromatografija (gr. broma jelo, gra-fein opisivati) opisivanje jela i sredstava za prehranu bromatologija (gr. broma jelo, logia) znanost o jelima, znanost o sredstvima za prehranu bromatometar (gr. broma jelo, me-tron) sprava za odmjeravanje dnevne koliine hrane bromizam (gr. bromos) med. trovanje bromom bromoform (lat. bromoformium) farm. tekuina veoma slina kloroformu, upotrebljava se kao sredstvo protiv jakog kalja bromural (gr. bromos) farm. bromov pripravak, poznati lijek za ivce bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bronzium) legura (slitina) bakra, cinka i eljeza bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeni-ica, klepica, poklepica bronana bolest med. tuberkulozna bolest nadbubrenih lijezda praena velikom slabokrvnou i smeom bojom koe bronano doba geol. pretpovijesno razdoblje (izmeu kamenog i ledenog doba) u kojem su se ljudi sluili broncom za izradu oruja, posua . dr. bronati (fr. bronser) obojiti bronanom, tj. smeom, crnom, bakrenom bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti modrikastim preljevima na vatri bronhijalni (gr. bronchos dunik) du-niki, koji se tie dunika ili duni-ca, npr. bronhijalni katar = bronhitis bronhije (gr. bronchia) mn. ani. dva kanala, lijevi i desni, koji nastaju bronhitis 204 bruderaft ravanjem dunika od treeg lenog prljena bronhitis {gr. bronchia) med. upala bronhija, bronhijalni katar bronho- (gr. bronchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dunik bronhoblenoreja {gr. bronchos, blemma sluz, rheo teem) med. gnojna upala dinih kanala bronhocela (gr. bronchos, kele kila, bruh) med. kila dunika, gua bronhofonija (gr. bronchos, fone glas) med. piskutavost glasa (kod promuklosti) bronholitija (gr. bronchos, lithos kamen) med. stvaranje kamena u dinim kanalima bronhomikoza (gr. bronchos, mykes gljiva) med. upala dunika izazvana zaraznim gljivicama bronhoplegija (gr. bronchos, plesso udarim) med. uzetost (ili: paraliza) dinih kanala bronhopneumonija (gr. bronchos, pneuma dah) med. upala bronhija koja prelazi na pluno tkivo i izaziva upalu plua, tuberkuloza plua bronhoragija (gr. bronchos, regnvmi skrim, slomim) med. krvarenje dinih kanala bronhoreja (gr. bronchos, rheo teem) med. pretjerano izluivanje sluzi kod kronine upale dinih kanala bronhoskopija (gr. bronchos, skopeo gledam) med. pregled dunika i dinih kanala pomou posebnog zrcala bronhospazam (gr. bronchos, spasmos gr) med. gr u dinim kanalima bronhostenoza (gr. bronchos, stenos tijesan) suavanje (ili suenost) dinih kanala

bronhotomija (gr. bronchos, temno reem) med. operativno otvaranje dinih kanala; bronhotom instrument za umjetno otvaranje dinih kanala bronhus (gr. bronchos) anat. dunik, grkljan; usp. bronhije bronteum (gr. bronte grmljavina) sprava za izvoenje umjetne grmljavine na pozornicama brontofobija (gr. bronte, fobeo plaim se) strah od grmljavine i nepogoda brontologija (gr. bronte grmljavina, logia) znanost o grmljavini, o nepogodama uope brontometar (gr. bronte grom, grmljavina) ureaj za mjerenje jakosti gromova i grmljavine brontosaur (lat. brontosaurus) geol. golemi kraljenjak iz razdoblja krede, dug preko 18 metara brontoterij (lat. brontotherium) geol. divovska, nosorozima slina vrsta sisavaca iz srednjeg tercijara Sjeverne Amerike brontulati (tal. brontolare) gunati, mrmljati; prigovarati bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kotli bro (fr. broche) enski nakit s kopom (obino na prsima ili pod vratom) broirati (fr. brocher) prositi, proivati (knjigu), uvezati knjigu u mekan uvez; protkati, protkivati tkaninu (zlatom, srebrom, svilom); pren. uiniti neto na brzinu broura (fr. brochure) mekano uvezana knjiica; knjiica o aktualnim dnevnim pitanjima brourist (fr. brochurier) pisac broura browning it. brauning (engl.) automatski revolver belgijskog sustava sa 7 i vie metaka u areru koji je smjeten u kundaku, razliitog kalibra (nazvan po pronalazau, Amerikancu J. N. Browningu) bruceloze zarazne bolesti uzrokovane bakterijama roda Brucella; kod ovjeka izazivaju dugotrajne vruice (Bangova bolest, malteka groznica), a kod goveda, ovaca i svinja zarazne pobaaje bruderaft (njem. Bruderschaft) bratstvo, bratimstvc bruh 205 Budha bruh (njem. Bruch lomljenje) med, v, hernija bruh-gold (njem. Bruchgold) izlomljeno, nepreraeno zlato brum (engl. brougham) zatvorena laka koija s dva sjedala i jednim konjem, nazvana po imenu poznatog engleskog dravnika Brooma (17781868) bruma (lat.) najkrai dan u godini, zimski solsticij; zima, studen uope brumaire it, brimer (fr.) mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 22. X. do 22. XI; 18. brumaire datum (9. XI. 1799.) kad je general Bo-naparte sruio Francusku republiku brumalan (lat. brumalis) zimski brustbild (njem. Brust-bild) poprsje, slika ili kip koji prikazuju glavu i gornji dio prsiju, bista brusthalter (njem. Brust-halter) enski prslui za pridravanje grudi brutulati (tal. brustolare) paliti, priti brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenuac (suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije dodano nimalo eera Brut (Marko Junije 8542. pr. n. e.) najistaknutiji sudionik urote protiv Cezara; ubio se nakon poraza Kasije-ve vojske kod Filipija; pren. nezahvalni urotnik brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) ivotinjski; grub, surov, neotesan, divljaki, zvjerski brutalitet (lat. brutalitas) surovost, grubost, divljatvo; ivotinjsko ponaanje prema kome, ivotinjska pouda brutalizirati (fr. brutaliser) zlostavljati, zvjerski (ih: grubo) postupati s nekim; poivotinjiti brutalnost v. brutalitet brutificirati (lat. brutificere) napraviti nekoga ivotinjom, uiniti da podivlja, potpuno zanemariti brutto (tal. brutto) trg. teina robe zajedno s teinom ambalae; bruto-prihod cjelokupan prihod, bez odbitka trokova; suprotno: netto brueta (tal. brogiotto) vrsta crne smokve, brunjaa btto kratica za brutto bubalis (gr. bubalis) zool. afriki jelen, antilupa

bubikopf (njem. Bubikopf) "djeaka glava", kratka enska frizura kao u djeka bubonadenitis (gr. bubon preponske lijezde, aden lijezda) med. upala preponskih lijezda bubonalgija (gr. bubon, algos bol) med. bolest prepona buboni (gr. bubon) mn. med. upala limfnih lijezda u preponama (obino u vezi s mekim ankirom), venerine ote kline bubonocela (gr. bubon, kele) med. bruh prepona, kila bubonulus (gr. bubon, lat. bubonulus) med. limfni triper (kapavac) Buchenwald it. Buhnwald (njem.) ime jednoga nacistikog koncentracijskog logora (u njemakoj pokrajini Tirin-giji, Thringen), osobito poznatog po okrutnostima koje su u njemu vrene nad zatoenicima tijekom Drugoga svjetskog rata i prije njega (1937 1945); usp. Dachau, Auschwitz bucina (lat.) truba, trublja buckinghamska palaa it. bakingem-ska (engl.) kraljevski dvor u Londonu Buda (sanskr. Buddha) v. Budha budak (tur. budak) trnokop, kramp, orue s drkom kojemu je na vrhu s jedne strane eljezni iljak a s druge uska motiica; pren. glupan, velika budala Budha (sanskr. Buddha) "Probueni, Prosvijeeni", osniva po njemu nazvane religije (budhizma), roen u Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u staroj plemikoj obitelji, tovan kao budhisti 206 bujnim bog, "sveti mudrac", i kao deveto utjelovljenje boga Vinua; usp. budhizam budhisti (sanskr. Buddha) mn. pristae religije i filozofije budhizma budhizam (sanskr. Buddha) nauavanje Gautama Budhe (557447 pr. n. e.); ind. rehgija koju je osnovao Budha, ija se filozofija temelji na dvama pojmovima: patnji i spasenju; ivot je patnja, uzroci patnje su strasti (tj. e za ivotom, volja za ivotom), osloboditi se tih strasti znai osloboditi se patnje, put prema osloboenju vodi nirvani, tj. stanju blaenog mira, bez strasti i patnje; budizam budisti (sanskr. Buddha) mn. v. budhisti budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam buo (jap.) zajedniki naziv za sve borbene vjetine kao to su dudo, karate i si. budoar (fr. boudoir) mali, lijepo ureen enski salon (obino u blizini spavae sobe) budet (engl, fr. budget, tal. bolgia, lat. bulga novanik) jednogodinji zakon kojim se predviaju, prethodno odobravaju i prethodno rasporeuju svi dravni (kao i gradski i dr.) prihodi i rashodi u jednoj budetskoj godini; proraun prihoda i rashoda uope; budetska godina godina trajanja primljenog budeta, proraunska godina Buergerova (Birgerova) bolest bakterijska ili alergijska upala krvnih ila, obino u nogama bufer (engl. buffer) odbojnik (na vagonu) buffa (tal. buffa) ala, lakrdija; opera buffa komina opera Buffalo Bill it. Bafelo Bil (engl.) pravim imenom William Frederick Cody (18461917), ameriki pustolov, legendaran u potanskoj slubi i u amerikom graanskom ratu, slavan po svojoj okretnosti; osnovao glasoviti cirkus Wild West buffalo it. bafelou (engl.) zool. bivol, bik buffo (tal. buffo) komini pjeva u talijanskoj operi; buffo caricato it. bufo karikato (tal.) pretjeranost u lakr-dijaenju tal. komine opere; usp. bufon bufon (tal. buffone) aljivina, lakrdija, komiar; dvorska luda bufonerija (fr. bouffonnerie) ala, lakrdija, laka komedija; lakrdijaenje buftalmian (gr. bus vol, ofthalmos oko) med. s volovskim oima, volook, buljook bugaica (tal. bucare probijati; venet, bugazar upijati) suilo, posuilo, posebno pripremljen papir za upijanje tinte izraen od pamuka i sulfatne celuloze bugenvilija bot. junoamerika ukrasna biljka penjaica bugi-vugi (engl. boogie loa improvizacija na glasoviru, lo ples, woogie nain plesanja crnaca iz Arizone) poseban oblik glasovirske interpretacije bluza nastao poetkom 20. st.; kao ples sadri elemente bluza, blek-bo-toma, arlstona, ali je mnogo bri i s mnogo improvizacija bugzirati (niz. bugsiren) pom. vui ladu pomou broda ili pomou amca na vesla za koji je laa vezana konopcima buj (fr. bouille) carinski ig koji se udara na vunenu robu; vrsta tkanine

bujatrika (gr. bus govedo, iatrike lije-nitvo) stono lijenitvo, lijeenje goveda bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na robu carinski ig, buj bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povra i mesa u kojoj se obino razmuti jaje bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon bujnim (tur. bujurmak zapovijedati) zapovijedajte, izvolite; bujrumte bujruntija 207 bularij bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) paina ili valijina pisana zapovijed; potvrda, uvjerenje, dokument (uope); ukaz, povelja, pismo bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole; zvjerokradica u Sjev. Americi; morski razbojnik, gusar bukanirati (ind.) suiti komade mesa na suncu ili nad vatrom bukardija (gr. bus vol, kardia srce) med. poveanje, hipertrofija srca, kao posljedica jaanja srane muskulature bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog francuskog platna; pamuna tkanina za podstavu bukcinator (lat. buccinator) truba; anat. obrazni mii, mii puha buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v. buket Bukefal (gr. bus govedo, kefale glava, volovska glava) najmiliji konj Aleksandra Velikog (Aleksandra Makedonskog), poznat iz pria (bojao se svoje sjene i teko gaje bilo uzjahati) buket (fr. bouquet) lijepo ureen struak cvijea; pren. hrpa, skup bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i skuplja starih knjiga buking (engl. booking) predbiljeen dolazak gosta u neki hotel, najava dolaska, rezervacija (u hotelu, na e-ljezinici, pri kupnji zrakoplovnih karata i si.); v. bukirati bukinist (fr. bouquiniste) prodava starih knjiga, antikvar bukirati (engl. booking) rezervirati, obaviti upis, najaviti dolazak, predbiljeiti se bukle (fr. boucle kopa, vor) hrapava vunena tkanina od kovravog prediva; bukle-sag sag, tepih, tkan na vorie bukmejker (engl. book-maker) onaj koji na konjskim trkama prireuje klaenja ili se sam kladi, posrednik pri klaenju bukmejking (eng. book-making) sastavljanje knjiga, tj. obian nain klaenja na konjskim trkama, za razliku od totalizatora bukoliar (gr. bukolikos) poet. pisac pastirskih pjesama bukoliki (gr. bukolikos) poet. pastirski, seoski, u duhu ili u obliku pastirskog pjesnitva; bukolika cezura metr. uobiajena cezura na kraju etvrte stope u heksametru grkih bukoliara bukolika (gr. bukolike) poet. pastirska pjesma, idila (osobito kod rimskog pjesnika Vergilija) bukranij (gr. bus vol, kranion lubanja) arhit. ukrasi, osobito na dorskom fri-zu, u obhku golih lubanja na rtvenim volovima buks (engl. books) prozirna i laka tkanina od finog pamuka buksa (atr.) zatvor, tamnica buksirati (niz. bugsieren) vui lau u luku bukskin (engl. buckskin) "jelenja, janjea koa", vrsta vrste vunene tkanine za hlae i portsku odjeu bukvalan (starosl. bukva slovo) doslovan, toan bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlatna kutija u kojoj su se nosile ha-majlije; peat od voska ili kovine na povelji; povelja s takvim peatom; slubena Papina povelja ili spis o vanim pitanjima na kojem je veliki crkveni peat (za razliku od breve koja ima samo otisak peata s prstena na kojem je riba); Zlatna bula. vladarska isprava Bele IV. (1242. g.) bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i ja-joliko izdignue pokoice ispod kojeg se skuplja ista serozna, mutna, krvava ili gnojna tekuina, plik bula (tur.) 2. turska ena, Turkinja bularij (lat. bullarium) zbirka papinskih bula ili odredaba

bulbiferan 208 bund bulbiferan dat. bulbus lukovica, fero donosim) bot. koji raa lukoviastim podzemnim stablom bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima oblik lukovice, glaviast bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, gla-viast, krumpirast bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bulbus oculi it. bulbus okuli (lat.) anat. ona jabuica buldog (engl. bulldog) 1. veliki engleski pas irokih prsiju, kratke i duboko usjeene njuke, tako da mu se vide prednji zubi; 2. vrsta depnog revolvera sa 6 i vie metaka buldoer (engl. bulldozer) "kopnenoja-rualo"; gusjenino vozilo za iskopavanje i prekopavanje zemlje buleuterij (gr. buleuterion) vijenica, sabornica, skuptinska zgrada bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka i lijepa ulica zasaena drveem, glavna ulica; voj. tvrava, bedem buli (engl. bully guva, nalet) port, zapoinjanje igre nakon prekida (u hokeju na ledu) bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, izbacivanje mjehuria bulimija (gr. bulimia) med. velika, neodoljiva, ivotinjska glad bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti ukoso (po vjetru sa strane); pren. nepoteno trgovati, pljakati, krasti buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen, potvren peatom, opskrbljen bulom bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula bull (engl. buli bik) pren. neotesanost, glupost; napomena ili kratka pria kod koje je aljiva poanta u tome to joj nedostaje dosljednost glavne misli; John Buli olienje engleskog naroda kao cjeline, tj. njegovih karakternih osobina: pretjerane ukoenosti, hladnokrvnosti i dr. bulletin (fr.) izvjee o nekom vanom dogaaju, naziv za periodika i nepe-riodika izdanja, bilten bull-finch it. bul-fin (engl.) port, gusta trnovita ivica kroz koju konj, na utrkama s preponama, mora projuriti bullion it. buljen (engl.) nepreradeno zlato ili srebro u ipkama, ploama ili grudama; tui, stran novac, onaj koji nije u optjecaju bulterijer (engl. bullterier) vrsta engleskih pasa, nastala krianjem buldoga i terijera, odlian lovac na mieve i takore bulumenta (tal. foltamente gusto, mnogo) mnotvo ljudi ili stvari; gomila, rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes; pren. nepoeljana, kudrava i prljava glava bum (engl. boom) buka, senzacija, neoekivan razvoj; spekulativan pothvat, nenadana aktivnost; skok dionica na burzi; u televiziji: posebna kolica koja mogu hvatati sve vodoravne i okomite pokrete bum (niz.) velika splav (slui npr. za zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada od brvana, lanaca i baava na sidrima koja se stavlja u vodu za obranu od podmornica bumbaa (ma. gomb puce, dugme) pribadaa, ioda (igla s glavicom) bumerang (austral. woomera) srpoliko oruje australskih domorodaca (uska i oko 60 cm dugaka daica od tvrdog drveta, na krajevima plosnata, a u sredini koljenasto savijena), posebno se odlikuje time to se, ako ne pogodi u cilj. vraa bacau bumler (njem. Bummler tumaralo) naziv za polagani poluteretni vlak koji se jako trese i u kojem je neugodno putovati; isto i burni bunar (tur.) zdenac, studenac bunela (tal.) kosa spletena i savijena uokrug bund 1. (njem. Bund) savez, drutvo, liga; 2. (njem. das Bund) sveanj, Bundesliga 209 Buridanov magarac smotak, zaveljaj, mjera za staklo, mjera za konac Bundesliga (njem.) Savezna liga (vrhunsko natjecanje u nogometu u Njemakoj) Bundestag (njem.) savezna skuptina, savezni parlament, jedan od predstavnikih domova Njemake bunker (engl,) 1. voj. mali betonski for-tifikacijski objekt stalne fortifikacije s dubokim podzemnim zaklonima za posadu; 2. betonsko sklonite (kuno, ulino) od zranih

napada; 3. pom. prostor, spremite na brodu za ugljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kombajna: sanduk u koji pada zrnje Bunsenov plamenik naprava koja se upotrebljava za zagrijavanje razliitih supstanci i kemikalija; sastoji se od metalne cijevi koja pri dnu ima dva otvora, a spojena je s rezervoarom plina; u njemu se u odreenim omjerima mijea zrak i plin i kad se tome prinese zapaljena ibica, nastaje veoma vru plamen s neznatnim postotkom plina (po njem. fiziaru i kemiaru Robertu Bunsenu, 18111899) buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje u vie boja, viebojni tisak bunting (engl.) engleska laka vunena tkanina za izradu zastava Buonarroti glasoviti talijanski umjetnik (imenom Michelangelo) iz 15. i 16. st. Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizozemskih doseljenika koji su se u 17. st. iskrcali na Rtu dobre nade u junoj Africi; Burski rat rat izmeu Bura i Engleza poetkom 20. st. u kojem su Buri izgubili samostalnost, ali je njihov jezik u javnim slubama izjednaen s engleskim bura (tal. bora) estok i hladan sjeverni vjetar na istonojadranskom primorju, pue s kopna na more bural (tal. borale) ormar s ladicama, komoda buran (rus.) estok vihor sa snjenom vijavicom u ruskim i sibirskim stepama buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque) bura, iznenadna nepogoda, iznenadan vihor; pren. izljev zlovolje, lju-tine buratino (tal. burattino) pokretljiva lutka, marioneta burda (ar.) Muhamedov ogrta; kasnije: osobiti znak abasidijskih kalifa; takoer: naziv jedne arapske vjerske pjesme burdalu (fr. bourdalou) vrpca na eiru s kopom; vrsta arenog francuskog platna burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas na orguljama; tisk. izostavljanje rijei pri slaganju buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala tvrava Burgenland austrijska pokrajina u kojoj ivi mnogo Hrvata, Gradie burgija (tur. burgu) svrdlo, builica; usp. borer; pren. nesmisao, besmislica, budalatina, izmiljotina, podvala; podmetanje, zadirkivanje; zabadalo, zadirkivalo, lakrdija, komedijant; vjeni buntovnik, smut-Ijivac, poticatelj nereda, buka, vika, podvaljiva; ovjek koji svuda "zabada nos", koji eli sve znati i u svemu biti pametniji od drugih, spletkar, intrigant burgundska smola proiena uta omorikova smola burgundska vina poznata crna i bijela francuska vina iz pokrajine Bur-gundije Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici ju. Afrike nizozemskog podrijetla Buridanov magarac fil. poznati primjer za nemogunost slobodne volje burin 210 buroazija koji se pripisuje francuskom sko-lastikom filozofu Jeanu Buridanu (13001358): gladan magarac koji stoji izmeu dvaju potpuno jednakih i podjednako od sebe udaljenih kupova sijena mora skapati od gladi budui da se, zbog potpune jednakosti i ravnotee pobuda, ne moe odluiti prii nijednom od ovih dvaju kupova burin (tal.) slaba bura, lagan istonjak burka (rus. burka, perz. barak) upav krzneni kaput bez rukava, s dlakom okrenutom prema van i valjanom tako da se voda ne moe zadravati (nose ga svi kavkaski narodi) burla (tal. burla) ala burlak (rus.) seljak koji trai posao izvan svoga mjesta, osobito kao la-arski radnik na Volgi burlati (tal. burla ala) izvoditi ale, komedijati, lakrdijati; blebetati, lupetati, glupariti burleska Uat. burra, tal. burla, burlesco, fr. burlesque) poet. aljivo prikazivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala, lakrdija; glazbeno djelo humoristinog karaktera; veselo i nestano glazbeno djelo za ples burleskan (fr. burlesque) smijean, aljiv, nakaradan, lakrdijaki burleta (tal. burletta) mala vesela igra, mala burleska burma (tur. burmak uvijati, usukati) zavoj, vitica; gladak prsten (obino zaruniki); vjenani prsten burmut (tur. burun, buri) sitan duhan za umrkavanje burnetirati v. burnetizirati

burnetizirati (engl. burner) natopiti drvo u otopini klor-cinka i time ga uiniti otpornim prema truljenju burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrta bez rukava, s kapom, obino od bijele vunene tkanine, Arapi (beduini) ga nose preko odjee Burovljeva voda farm. bezbojna tekuina, octenog mirisa, sladunjavog i trpkog okusa, otopina baznog alu-minijevog silikata; upotrebljava se za obloge kod rana, ireva, oteklina i dr.; nazvana po njem. kirurgu Bu-rovu (18091874) bursa (lat.) vreica od vrlo finog materijala u kojoj katoliki sveenik nosi posljednju pomast i priest umiruem bursae muscosae it. burze muskoze (lat.) mn. med. sluzne kesice bursitis (lat. bursa vreica, kesica) akutna ili kronina upala sluznih vreica bur (lat. bursa, njem. Bursch) u Njemakoj: lan njemakog studentskog drutva; neobuzdan, veseo, pun ivota student ili mladi uope; momak; sluga; kurir burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa, gr. byrsa koa, krzno) mjesto gdje se redovito sastaje poslovni i trgovaki svijet radi zakljuivanja poslova, osobito s mjenicama i vrijednosnim papirima {efektna burza), zatim s robom: itom, ugljenom i si. (produktna burza); trite novca; bur-zijanci ljudi koji se bave burzovnim poslovima, koji trguju na burzi; burza rada ustanova koja utjee na trite radne snage time to posreduje izmeu ponude i potranje i na taj nain utjee na suzbijanje nezaposlenosti burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer) mn. v. pod burza burzovni uzansi trg. mjesni obiaji koje je utvrdila uprava neke burze, a koji vrijede za poslove obavljene na toj burzi buroazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp. buruj) 1. prvobitno: naziv za graanstvo nasuprot viim staleima feudalnog drutva (plemstvu i sveenstvu); ekonomskim jaanjem bur buruj 211 butirometar oazije jaa i njezin politiki poloaj: ona ukida feudalno drutvo i sama uzima vlast; 2. danas: stale koji ima sredstva za proizvodnju, graanski stale buruj (fr. bourgeois, od bourg grad ili selo pod okriljem grada, tvrave, njemaki Burg; v. burg) 1. prvotno: (francuski) graanin ili stanovnik grada, za razliku od kmeta, seljaka, i plemia; 2. pripadnik buroaskog stalea (v. buroazija 2); 3. malograanin, filistar burujka pripadnica buroaskog stalea; bogataica; malograanka bus (engl. bus, lat. omnibus svima) = omnibus bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra bus (tal. boso) imir busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad iz busije business (engl. biznis) posao, trgovina, kori; poslovna struka busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis kutija, gr. pyxis kutija od imiro-vine) fiz. mornariki kompas, osobito prilagoena magnetna igla za odreivanje pravca bustrofedon (gr. bus govedo, strofe okretaj) u davnini: nain pisanja (Grci, Etruani i dr.) pri kojemu se nakon zavretka jednog retka prelazilo u sljedei odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo natraske; budui da je takvo pisanje nalikovalo okretanju volova kod oranja, nazvano je gornjim imenom buel (eng. bushel) engleska mjera za ito, mjerica = 36,349 1 buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stupove natopiti u bakrenom vitri-olu (postupak nazvan po pronalazau) buido 'jap.) kodeks asti, najvii cilj moralnih tenja kod Japanaca: kult predaka, odanost poglavarima, hrabrost, preziranje smrti, samozatajnost, blagost prema slabima, pravednost, brana vjernost, a u sluaju povrijeene asti obvezno samoubojstvo, tzv. harakiri buirati (njem. Busch grm) lov. izraz kojim se oznauje lovevo lutanje poljima i umama ne bi li sluajno naiao na divlja (za razliku od lova s hajkaima) Bumani (njem. Busch grm) "ljudi iz grmlja", danas malobrojna skupina nomada po pustinjama jugozapadne Afrike (nizak rast, najvie 1,50 m) buon (fr. bouchon) zatvara, ep; neravnina (na svili) butada (fr. boutade) duhovita ala, dosjetka; nagao i neobian nastup udi; brzi solo-ples bez pripreme; glaz. = capriccio; par boutades it. par butad (fr.) prema hiru, na mahove butaforija (tal. buttafuori kazalini inspicijent) umjetniki predmeti koji daju iluziju pravih, a upotrebljavaju se u kazalinoj inscenaciji; pren. lani predmeti koji slue za pokazivanje ili reklamu; usp. atrapa

butan (gr. butomon movarna biljka, lisiji a) vrsta plina, zasieni ugljikovodik, u smjesi s propanom slui kao gorivo butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca od 7 dl buter (njem. Butter maslac) putar, maslac butiga (tal. bottega) trgovina, duan, prodavaonica, radionica, lokal butik (fr. boutique) prodavaonica, trgovina na malo; prodavaonica izabranim skupim stvarima butiraa (fr. bouturage) razmnoavanje biljaka izravnom sadnjom izdanaka u vlanu zemlju butirin (lat. butyrum) kem. maslana kiselina, butirometar (gr. butyron, metron) sprava za odreivanje masnoe mlijeka buton 212 buija buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb, puce; stvarica slina gumbu; pupoljak; bubuljica, bradavica (krupan) briljant naunici butonomantija (fr. bouton, gr. man-teia proricanje) gatanje u gumbe; prebrojavanje gumba na kaputu ("ho-e-nee") da bi se vidjelo hoe li neto biti ili nee butrast (tur. bodur) punaan, debelju-kast; bucmast; zadebljao; proiren butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje trube za sedlanje (kod konjice) buzalak (tur. bozulmak biti naputen) imanje bez vlasnika, naputeno zemljite, niija zemlja buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hladnog oruja: teki bat sa eljeznim iljcima na debljem kraju, topuz; pren. glupan, budala buznhalter (njem. Busen dojke, Halter dra) dio enske odjee koji slui za podravanje grudiju, grudnjak buzurant (tal. buzzurro prostak, divljak) prostaki izraz za: homoseksualac, pederast, pigist, uranist buija (fr. bougie, p., tal. bugia svijea) med. valjkasta ipka od voska, gume, kauuka i si. za proirivanje suenih kanala, osobito mokranih, zatim debelog crijeva i jednjaka; fiz. elektrina svjeica c C, c tree slovo hrvatske latinice C fiz. kratica za kulon C kem. kratica za karbon C kratica za Celzij (u mjerenju topline) c kratica za cent (novac) C kratica za centum (100) C kratica za osnovni ton tonskog sustava Ca kem. kratica za cezij Ca kem. kratica za kalcij ca kratica za cirka (lat. circa oko, po prilici) cabinet separe it. kabine separe (fr.) posebna soba, zasebna soba caf it. kafe (fr.) kavana; caf-restau-rant it. kafe-restoran (fr.) kavana i gostionica Cagliostro Alessandro it. Kaljostro Alesandro (tal., pravim imenom Giuseppe Balsamo, 17431795) talijanski i europski pustolov i varalica, tobonji lijenik, udotvorac i vidovnjak (hvalio se da moe nainiti "kamen mudraca", da moe opiti s pokojnicima, da posjeduje mo proricanja itd. cajg (njem. Zeug) vrsta pamune tkanine cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodba, potvrda cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe) fot. lea za rastavljanje brzog kretanja predmeta koji se snima (primjenjuje se osobito u filmskoj tehnici) cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nuda, oskudica) u ruskom (ahovskom) jeziku uobiajen naziv za nedostatak vremena preostalog za razmiljanje o sljedeim potezima budui da je igra vei dio propisanog vremena za igru potroio na prethodne poteze; pren. vremenski tjesnac, kripac cajzi (njem. Zeisig) zool. eljugar (ptica pjevica iz porodice zeba) cakna (njem. Zacke zubac, iljak, ralje; paroak) uvojak, vitica, kovra calando it. kalando (tal.) glaz. poputajui u jaini tona i u tempu, tj. istodobno i slabije i sporije calentura amarilla it. kalentura ama-rilja (p.) uta groznica u tropskim predjelima Caliban it, Kaliban u Shakespeareo-voj Oluji: udovite koje samo upola nalikuje na ovjeka (suprotnost Arije-lu); pren. grubo i neotesano stvorenje calkebner (njem. zahlen platiti, Kellner konobar) glavni konobar (kome se plaa), natkonobar, "ober"

call-girl it. kolgerl (engl.) prostitutka koja dolazi svojoj muteriji na telefonski poziv calmato it. kalmato (tal.) glaz. blago, tiho, mirno Calmetteovo cijepljenje it. Kalme-tovo; med. cijepljenje koje slui kao zatita od tuberkuloze calo di peso it. kalo di pezo (tal.) trg. manjak, nedostatak u potrebnoj teini calo di prezzo it. kalo di preo (tal.) trg. padanje cijene (nekoj robi) cambio conto 214 capriccetto cambio conto it. kambio konto (tal.) trg. mjenini raun cambio di polizza it. kambio di polica (tal.) trg. mjenino pismo cambio di ritorno it. kambio di ritorno (tal.) trg. povratna mjenica cambio secco it. kambio seko (tal.) trg. "suha", tj. vlastita mjenica camera clara it. kamera klara (lat.) fiz. "jasna komora", instrument za precrtavanje i neosvijetljenih predmeta camera del commercio kamera del komero (tal.) trgovaka komora camera lucida it. kamera lucida (lat.) fiz. "svijetla komora", instrument u kojem se svjetlosne zrake od predmeta odbijaju pomou prizme i oblikuju lik na papiru koji se nalazi dolje u instrumentu, te se taj lik moe nacrtati olovkom Camerata fiorentina it. kamerata fiorentina (tal.) druina firentinskih znanstvenika i umjetnika u 16. st., koji su u svojim nastojanjima da oive starogrku tragediju stvorili novi glazbeno-scenski oblik operu campo santo it. kampo santo (tal.) "sveto polje"; groblje, kosturnica, osobito: groblje okrueno otvorenim arkadama campus it. kampus (lat.) ameriki tip sveuilita ili koleda, gdje se sve zgrade, predavaonice, knjinice, rekreacijski tereni i si. nalaze najednom prostoru Campus Martius it. Kampus Marci-jus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga rata Marsa), vojno vjebalite u starih Rimljana; danas: ratite, bojite, bojno polje candy-store it. kandi-stor (engl.) engleska slastiarnica Canossa it. Kanosa (tal.) dvorac u sjev. Italiji u kojem se 1077. njemaki car Henrik IV. pokorio papi Grguru VII., izvukavi od toga ponienja politike koristi; otuda: ii u Canossu poniziti se pred pred nekim kome si se dotle suprotstavljao canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver prah) praak za ienje i raskui-vanje zubi cantajn (njem. Zahn zub, Stein kamen) zubni kamenac, srije canteher (njem. Zahnstocher) akalica; pren. (obino u mn.: canteheri) tanke (enske) noge cantabile it. kantabile (tal.) glaz. za pjevanje, to se moe pjevati; pjevajui cantando it. kantando (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantehniker (njem. Zahn zub, Techni-ker tehniar) zubni tehniar, zubo-tehniar, zubarski suradnik koji prema uputama lijenika zubara vri sve tehnike poslove oko nadomjetani a zubi Canticum canticorum it. Kantikum kantikorum (lat.) Pjesma nad pjesmama idovskog kralja Salomona, 970930 pr. n. e.) canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, rita, cunja, dronjak, tralja, trulja capin (tal. zappa motika) trnokop, budak; planinarski tap sa sjekiricom capiner tovara; radnik umarske struke koji vri rovarenje tehnikih sorti-menata, privlaenje i smjetanje balvana na pogodno mjesto za utovar, pri emu se slui capinom; isto i ca-pina capitis deminutio it. kapitis deminu-cio (lat.) prav. smanjivanje ili gubljenje prava, osobito graanskih prava, graanska smrt capriccetto it. kaprieto (tal.) glaz. mala, kratka fantazija capriccio 215 causa criminali s capriccio it. kaprio (tal.) udljivo, neobino umjetniko, poglavito krae aljivo glazbeno djelo, u obliku sonate; a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. po volji capriccioso it. kapriozo (tal.) glaz. udljivo, prema volji caprum expiatorum it. kaprum eks-pijatorum (lat.) pomirbeno janje, "jaganjac Boji koji oduzima grijehe svijeta", rtva za tue grijehe; usp. priglbok

captatio benevolentiae it. kaptacio benevolencije (lat.) retorika fraza kojom govornik, u poetku govora, moli sluatelje za blagonaklonost; vjeto zadobivanje naklonosti, lov na milost CARE it. ker (engl.) kratica Cooperative form American Remittances to Everywhere (ili: to Europe) udruenje od 25 amerikih dobrotvornih organizacija koje je nakon Drugoga svjetskog rata pomagalo obnovu ratom opustoene Europe i drugih krajeva carezzando it. karecando (tal.) glaz. laskajui, ulagujui se carezzevole it. karecevole (tal.) glaz. laskavo carizam carski apsolutizam, neograniena vlast careva Carmina Burana it. Karmina Burana (lat.), naziv za poeziju srednjovjekovnih putujuih klerika (vaganata); predstavljaju izvor za poznavanje srednjovjekovnog ivota i naina miljenja; neke je od njih uglazbio njem. kompozitor Carl Orff poetkom naeg stoljea Carolina Urbarialis Regulatio it. Karolina urbarijalis regulacio (lat.) uredbe o agrarnim odnosima u Slavoniji koje je izdao car Karlo III. 1737. g. carpalia it. karpalija (lat.) mn. med. kosti zapea; usp. karpalistika carpe diem it. karpe diem (lat.) "iskoristi dan, ugrabi dan", tj. koristi se vremenom! carta bianca it. karta bjanka (tal. car-ta bianca "bijeli papir") pren. neogranieno povjerenje, neograniena punomo, potpuno slobodne ruke, potpuna sloboda carte blanche it. kart blan (fr.) "isti, bijeli papir"; v. carta bianca Cartesius it. Kartezijus (lat.) latini-zirano ime francuskog filozofa Des Cartesa (Descartesa) ast steel it. kast stil (engl.) lijevani elik castitas violata it. kastitis violata (lat.) prav. povrijeena nevinost, povrijeeno djevianstvo casus belli it. kazus beli (lat.) povod ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega se objavljuje ili vodi rat casus foederis it. kazus federis (lat.) prav. sluaj kad jedan savez stupa na snagu, tj. kad treba ispuniti obveze saveznitva casus mixtus it. kazus mikstus (lat.) prav. mjeovit sluaj, tj. sluaj u kojem postoji krivnja i oteene osobe casus obliquus it. kazus oblikvus (lat.) gram. kosi, zavisni pade u lat. jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ablativ); per casum obliquum it. per kazum oblikvum (lat.) pren. kosim putem, zaobilazno casus rectus it. kazus rektus (lat.) gram. nezavisni pade (nominativ i vokativ) catch-as-catch-can it. ke-es-ke-ken (engl.) "uhvati kako moe" hrva-nje slobodnim stilom; v. ke causa civilis it. kauza civilis (lat.) prav. graanski spor; predmet graanske parnice causa criminalis it. kauza kriminalis Gat.) prav. kazneni predmet, predmet kaznene parnice causa efficiens 216 celebritet causa efficiens it. kauza eficijens (lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvarni uzrok (supr. cauza finalis) causa finalis it. kauza finalis (lat.) krajnji cilj causa sine qua non it. kauza sine kva non (lat.) uzrok bez kojega se neto ne bi uope ni dogodilo, tj. glavni, osnovni uzrok causa sui it. kauza sui (lat.) fil. sam sebi uzrok, bezuzroan, apsolutan cave! it. kave (lat.) uvaj se! it, kaveat (lat. cavere, caveat) "neka se uva, neka se pripazi"; prav. opomena; sudski prigovor Cb znak za kem. element kolumbij (co-lumbium; isto to i niobij) c/c krat. za lat. centum per centum (lat.) sto posto, a po nekima i za curae causa it. kure kauza (lat.), tj. radi njegovanja; biljeka koja se stavlja na bolesnike liste radnika i oznauje stopostotnu nesposobnost za rad, tj. daje pravo na potedu od rada za odreeno vrijeme Ce kem. kratica za cerij ce-ce muha zool. rod muha iz tropske Afrike, sie krv domaih ivotinja i ovjeka; na ovjeka prenosi opasnu bolest spavanja

cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, razbijam) mn. bot. abnormalne tvorevine na biljkama koje izazivaju biljni (fitocedicije) ili ivotinjski (zoo-ceci-dije) nametnici Cecilija (prema Caecilius ime jednoga starorimskog plemena) ensko ime; tako se zvala ijedna mlada rimska patricijka iz 3. st., koja je primila kranstvo i postala muenica; Katolika je crkva smatra zatitnicom glazbe; po njoj je nazvan i cecilijan-ski pokret, tj. struja u posljednjoj treini 19. st. koja je zaeta u svrhu obnove katolike crkvene glazbe u duhu gregorijanskog pjevanja i klasine vokalne polifonije cedar (gr. kedros) ukrasno drvo iz porodice etinjaa cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj, onaj koji neto ustupa nekom cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti, ustupati, odustati od ega, priznati kome prednost cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i sonih limuna ija se kora ukuhava sa eerom (kao poslastica) cedulja (lat. scheda vrpca, list papira, dem. schedula listi papira) 1. listi, komadi papira; 2. trg. privremena priznanica, nota cefal- (gr. kefale) v. pod kefalCefej (latinizirano od gr. Kefeus) zvijee na sjevernom nebu; cefeide zvijezde promjenjiva sjaja po kojima se odreuju udaljenosti u svemiru ceh (njem. Zeche) 1. troak, raun za jelo i pie u kavani; 2. staleka (profesionalna) organizacija obrtnika jedne struke ceker (njem. ziehen vui) koara s rukom ceker (njem. Zoger od ziehen vui) torba s rukom (za noenje ivenih namirnica); usp. zembilj cekin (tal. zecchino prema Zecca kovnica u Veneciji) dukat, zlatnik cekum (lat. caecus slep, caecum) anat. slijepo crijevo celator (lat. caelator) umjetnik koji radi dlijetom, izraiva reljefa celatura (lat. caelatura) vjetina izraivanja polureljefa; polureljef, osobito u kovini celebracija (lat. celebratio) proslavljanje, proslava, svetkovina celebrant (lat. celebrans) kat. sveenik koji obavlja bogosluje celebrirati (lat. celebrare) svetkovati, proslavljati, proslaviti, sveano obavljati celebritet (lat. celebritas) slava, glasovitost; slavno ime, znamenita osoba celenterati 217 cenakul celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool. mjeinci, dupljai celer (fr. celeri, lat. selinum, gr. seli-non) bot. poznata vrtna biljka iji se korijen upotrebljava kao zain celeritet (lat. celeritas) brzina celestin (lat. coelestis nebeski) min. raznobojan, najee modar mineral staklastosedefasta sjaja; upotrebljava se osobito u proizvodnji eera celialgija (gr. koilia trbuh, algos bol) med. trbuna bol celibat (lat. coelibatus) bezbranost ri-mokat. sveenstva (ozakonio papa Grgur VII. 1074. g.) celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvoditi) u reljefu, osobito metalnom celit (lat. cella elija) 1. prozirna, gipka i teko zapaljiva acetilna celuloza (slui, umjesto lako zapaljivog celuloida, za filmove, a zamjenjuje i staklo, kauuk i si.); 2. stanovnik elije, tj. redovnik, monah celofan (lat. cella elija, gr. fanos svijetao, proziran) umjetna plastina masa, tanka, prozirna, savitljiva i ne proputa vodu; dobiva se od celuloze, a upotrebljava, u obliku listova, za zamatanje ivenih namirnica i u grafikoj industriji celoidin papir fotogr. papir za kopiranje ija se povrina, osjetljiva na svjetlost, sastoji od klornog srebra i srebra salitrene kiseline elom (gr. koilos upalj) tjelesna upljina, prostor izmeu crijeva i stijen-ki tijela; celomati mn. ivotinje u kojih je razvijen elom ili postoje njegovi tragovi celon (lat. cella elija) kem. masa slina celuloidu, pravi se od celulozina ace-tata, nije zapaljiva kao celuloid, zbog ega se upotrebljava za filmove celtof (njem. Zellstoff) stanievinska vata, vrlo dobro upija tekuinu te slui za brisanje raznih izluevina celularan (lat. ceilularis) koji se sastoji od celula (stanica), stanini celularna patologija med. smjer ope patologije prema kojem cjelokupna ivotna djelatnost i zdravog i bolesnog tijela proizlazi iz stanica

celuloid (lat. cellula stanica, gr. eidos oblik) umjetna plastina masa koja se trljanjem i preanjem dobiva od kamfora i piroksilina, ronata, teko prozirna, vrlo elastina i lako zapaljiva; slui za izradu eljeva, biljarskih kugli, fotografskog pribora itd. celuloza (lat. cellula stanica) kem. bezoblina amorfna bijela masa, bez mirisa i okusa, koja tvori vrste sastojke biljaka; vana sirovina u proizvodnji papira celulozan (lat. cellulosus) v. celularan celvole (njem. Zellwolle) drvena umjetna vuna Celzije, Celzijus vedski fiziar i astronom (Celsius, 18. st), koji je izumio toplomjer podijeljen na 100 stupnjeva iznad i ispod nitice cement (lat. caementum) 1. posebna vrsta vapnenog praha koji se, kad se navlai, stvrdne kao kamen; 2. anat. pozubica (sloj kotanog tkiva na zubnom korijenu) cementiranje (lat. caementum) 1. me-talurgijski postupak pri kojem se jedan metal (kovina) pokriva odreenom supstancom u praku koja treba putem zagrijavanja ui u taj metal (tako se od eljeza i ugljinog praha zagrijavanjem dobiva elik, od bakra i cinka mesing itd.); 2. uvrivanje cementom, izrada u cementu cementirati (lat. caementum) uvrstiti cementom; pren. uiniti neto solidno cenakul (lat. coenaculum) 1. blagovaonica u katolikim samostanima; 2. Posljednja veera; 3. slika "Posljednja veera", glasovita slika Leonarda da Vincija (tal. il cenacolo) cenerjauzn 218 centralizirati cenerjauzn (njem. zehn deset, Jause juina) obrok oko 10 sati prije podne, (drugi) doruak, gablec cenobij v. kenobij cenobit v. kenobit cent (lat. centum sto) jedinica za mjerenje teine od 100 funti = 50 kg; stoti dio; ime najmanje novane jedinice: u Nizozemskoj 1/100 gulde-na, u SAD-u 1/100 dolara; metrika centa = 100 kg Centaur (lat. Centaurus) mit. v. Ken-taur centenar (lat. centenarium) 1. razdoblje od sto godina, stoljee; proslava stogodinjeg postojanja, stogodinjica centenar (lat. centenarius) 2. ovjek od sto godina, stogodinjak centesimo it. entezimo (tal.) talijanski bakreni novac = 1/100 lire centezimalan (lat. centesimalis) podijeljen na sto jednakih dijelova, stoti; centezimalna vaga vaga kod koje se teret dri u ravnotei sa sto puta manjim utegom centibar stoti dio bara; krat. cb centifolija (lat. Centifolia rosa) bot. rua s mnogo latica, stolisnik centifolija (lat. centum sto, folium list biljke) vrsta rue s vrlo mnogo latica; stolisnik centigrad (lat. centum sto, gradus stupanj) stupanj Celzijevog toplomjera (koji je podijeljen na sto stupnjeva C) centigradan (lat. centum sto, gradus stupanj) podijeljen na sto stupnjeva centigram (fr. centrigramme) = 1/100 grama centigram (lat. centum sto, gr. gram-ma) stoti dio grama centilitar (fr. centilitre) = 1/100 litre centilitar (lat. centum sto, gr. litra) stoti dio litre centimetar (fr. centimetre) = 1/100 metra centimetar (lat. centum sto, gr. me-tron mjera, mjerilo) stoti dio metra centipedan (lat. centum sto, pes gen. pedis noga) zool. stonoan, sa sto nogu centner (lat. centenarius) uteg od 50 kg Cento krat. za Centralni pakt (punim imenom Central Treaty Organization) vojni pakt sklopljen 1959. izmeu Turske, Irana, Pakistana i Velike Britanije centon (lat. cento "stokrpa", haljina od sto krpa) pjesma sastavljena od stihova, polustihova odn. izriaja razliitih pjesnika (uobiajena literarna vrsta u predbarokno doba) centrala (lat. centrum sredite, centralis sredinji) 1. glavni grad, prijestolnica; 2. sredite vrhovne vlasti ili uprave (neke ustanove, banke, poduzea i dr.), matica, sredinjica; 3. mjesto gdje su smjeteni glavni ureaji neke vee tehnike ustanove (elektrina, vodovodna, telegrafska, telefonska, elektronska itd. centrala); geom. pravac koji spaja sredite dvaju krugova; duina izmeu sredita dvaju krugova, sredinjica

centralan (lat. centralis) sredinji, koji se nalazi u sreditu ili mu pripada, koji djeluje u smjeru sredita, koji je u vezi sa sreditem; pren. glavni, bitni, matini; srednji; skupni centralist (lat. centralis) pristaa (ili: pobornik) centralizacije centralizacija (lat. centralis sredinji) 1. usredotoenje, usredotoivanje; 2. usredotoenost; 3. sustav vladavine pri kojem sve dravne funkcije dolaze s jednog mjesta, iz jednog centra (centralizam); supr. decentralizacija i federalizam centralizam (lat. centralis) v. centralizacija centralizirati (lat. centralis) usredotoiti, skupiti ujedno, nagomilati u jednu toku centralna pozicija 219 Centum revolutis... centralna pozicija voj. glavni poloaj, onaj koji je sa strategijskog stajalita najvaniji centralna projekcija v. perspektivna projekcija centralna sila fiz. sila koja, kod centralnog gibanja, odrava tijelo koje se giba na njegovoj putanji centralna uprava u saveznim dravama ili pokrajinama: najvia, svima zajednika uprava; kod banaka i industrijskih poduzea s vie podrunica: glavna uprava, matica centralni organi zool. glavni ivotni organi (srce, plua, eludac) centralno gibanje fiz. gibanje koje se vri oko sredita gibanja pod djelovanjem sile koja je usmjerena prema tome sreditu gibanja (ne sreditu krivulje!), npr. gibanje Zemlje oko Sunca, Mjeseca oko Zemlje itd. vri se po putanji koja je, po prvom Keple-rovom zakonu, elipsa centralno grijanje zagrijavanje prostorija toplom vodom ili parom koja dolazi iz jednog kotla, postavljenog na najniem mjestu zgrade (obino u podrumu), pomou cijevi provedenih kroz prostorije koje treba zagrijavati centre-forwards it. sentr-fovedz (engl.) port, u nogometu: voa navale centrian (lat. centrum sredite) v. centralan centrifuga v. centrifugalni stroj centrifugalan (lat. centrum sredite, fugere bjeati od) koji tei udaljavanju od sredita; centrifugalna sila sila koja se javlja kao reakcija centripetalnoj sili, jednake je veliine kao i centripetalna sila, ali je suprotnog smjera, sila koja tei udaljiti tijelo od sredita njegove krune putanje centrifugalni stroj fiz. zamaajni stroj (upotrebljava se za suenje rublja, vune, eera, za cijeenje meda iz saa i dr. budui da se kod njega, zbog centrifugalne sile, odvajaju tekuine od vrstih tijela, ili tekuine razliitih specifinih teina jedne od drugih) centripetalan (lat. centrum sredite, petere teiti emu) koji tei prema sreditu; centripetalna sila fiz. sila koja je stalno usmjerena sreditu gibanja; supr. centrifugalan centrirati (lat. centrum) 1. geom. odrediti sredite; dovesti u sredite; utvrditi sredinju osovinu; 2. port, dobaciti loptu igrau centra centrizam (lat. centrum sredite) "srednja linija", sklonost kompromisima, oportunizmu; usp. centrum centrobarika (lat. centrum sredite, gr. baros teina) fiz. znanost o teitu (tei) centrosfera (lat. centrum sredite, gr. sfaira kugla) geol. centralna jezgra Zemljine kugle (za razliku od litosfe-re, Zemljine kore) centrosom (lat. centrum sredite, gr. soma tijelo) bot. tjelece, stanini centar (u blizini stanine jezgre) centrovertiran (lat. centrum sredite, vertere okrenuti) okrenut (duevno) sam prema sebi, povuen centrum (gr. kentron, lat. centrum sredite) 1. geom. u geometrijskom liku (krugu, kugli) toka koja je od svih toaka obujma ili povrine podjednako udaljena; 2. voj. glavni dio fronte (za razliku od "krila"); 3. u parlamentarnom ivotu: stranka koja ini sredinu izmeu ekstremnih stranaka i u dvorani parlamenta sjedi u sredini, izmeu tzv. "desnice" i "ljevice"; centrum gravitatis (lat.) teite centum (lat.) stotina Centum revolutis annis Deo respon-debitis et mihi (lat.) Za sto godina odgovarat ete Bogu i meni znacentuplirati 220 cerebralan menita reenica ekog vjerskog reformatora Jana Husa pred svoju mueniku smrt (spalile su ga crkvene vlasti 1415. g.)

centuplirati dat. centum sto) ustostruiti, postostruiti centurija (lat. centuria) kod Rimljana: eta od 100, kasnije 60 vojnika; jedan od 193 dijela na koje je Servije Tulije podijelio rimske graane (otuda "centurijske skuptine") centurion (lat. centurio) zapovjednik centurije, kapetan centweight it. centvejt (engl.) mjera za teinu u Velikoj Britaniji, = 50,8 kg cenuroza (lat. Taenia coenurus vrsta trakavice) vrtiavost, kronina bolest na mozgu preivaa (osobito ovaca); oboljela ivotinja stalno se vrti u krugu; uzronik oboljenja je liinka trakavice cenz (lat. census) v. cenzus cenzit (lat. censitus) poreznik; porezni obveznik cenzor (lat. censor) 1. visoki rim. inovnik koji je vrio procjenu imanja, vodio nadzor nad javnim moralom, davao dravne prihode pod zakup i pregovarao s poduzetnicima javnih graevina; 2. strog sudac, kritiar; 3. osoba koja pregledava privatnu potu (za vrijeme rata) i kontrolira knjige, asopise, pisanje tiska, kazalina i filmska djela prije nego to e ih odobriti ili zabraniti cenzualist (lat. census popis imovine) u feudalizmu: slobodnjak koji je imao odreene kmetske obveze prema vlastelinu; porezni obveznik, "ine-njak" cenzura (lat. censura) 1. ocjenjivanje, pregledavanje, kritiko ispitivanje; 2. sluben prethodan pregled stvari za objavljivanje radi odobrenja ili zabrane tiskanja i putanja u javnost (knjiga, asopisa, kazalinih djela, filmova i dr.); 3. dravna ustanova koja obavlja ovaj posao; 4. ispitna ocjena (aka) cenzurirati (lat. censere procijeniti, ocijeniti) slubeno pregledati spise odreene za tiskanje, kaz. djela i filmove, vriti, izvriti cenzuru cenzus (lat. census procjena, ocjena) procjenjivanje imanja; popis stanovnitva; porez; u zemljama bez opeg prava glasa: najmanja svota poreza koju mora plaati jedan stanovnik da bi imao pravo glasa i politika prava cepelin (njem. Zeppelin) veliki motorni zrani brod krutog sustava (diriabl), punjen plinovima lakim od zraka, nazvan po pronalazau, grofu Ferdinandu Zeppelinu (1838 1917) ceptar (gr. skeptron) v. skeptar cera (lat. cera) ceracija (lat. ceratio) premazivanje voskom nekog tijela da bi se sauvalo od djelovanja zraka; pretvaranje u masu slinu vosku (otapanjem, taljenjem) cerada (lat. cera vosak) votano platno, nepromoivo platno (za pokrivanje vozila i izradu nepromoivog odijela) cerat (lat. cera vosak) farm. votana mast cerazin (lat. cerasus trenja) kem. tvar koja se dobiva od smole trenje (dr-veta) Cerber (gr. Kerberos) mit. v. Kerber cerealije (lat. Cerealia) mn. zemaljski plodovi, ito: kod Rimljana: svetkovine u ast Cerere (9. do 18. travnja) cerealni (lat. Cerealis) koji se tie Cerere, tj. zemaljskih plodova, itarica, itni, kruni cerebellum (lat.) zool. mali mozak (ispod i iza velikog) cerebralan (lat. cerebrum mozak) modani, koji se tie mozga; cerebralna afekcija bolest mozga; cerebralni sistem dio ivanog sustava, obuhvaa mozak i ivce koji iz njega iz cerebrin 221 certifikat laze; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca lene modine cerebrin (lat. cerebrum mozak) zool. fosforasta vrsta masti u mozgu cerebrospinalan (lat. cerebrum mozak, spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi na mozak i hrptenjau; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca hrptene modine cerebroza (lat. cerebrum mozak) med. upala mozga praena bjesnilom cerebrum (lat.) zool. mozak, veliki mozak ceremonija (lat. caerimonia, fr. crmonie) 1. simbolina vanjska formalnost (ili simbolini obred) pri bogosluju ili drugim sveanim inovima; sveanost; 2. pretjerana i neprirodna ljubaznost i uglaenost u ophoenju s drugima, praena banalnim formalnostima ceremonijal (lat. caerimoniale) skup obiaja kojih se treba pridravati u raznim sveanim prilikama, slubeno utvren raspored neke sveanosti

ceremonijal-majstor osoba koja se u odreenim sveanim prilikama brine da se propisani obiaji strogo vre (na dvorovima itd.) ceremonijalan (lat. caerimonialis, fr. crmonieux) svean, koji odgovara propisanim obiajima (ceremonijalu); pristojan, pretjerano ljubazan, s puno formalnosti ceremonijar (lat, caerimoniarius) kat. sveenik koji vodi sveane obrede; takoer: ceremonijal-majstor Cerera (lat. Ceres) 1. mit. rimska boica poljodjelstva i plodova zemlje (kod Grka: Demetra); 2. astr. asteroid otkriven 1801. g. ceres-mast biljna mast koja se dobiva iz kokosova oraha cerezin (lat. cera vosak) bijeli ili ukasti umjetni vosak, slian parafinu; upotrebljava se za izradu svijea, impregniranje tkanina i papira, premazivanje podova i dr. ceribaa (tur. eri neredovita vojska, baa glavar, poglavar) ciganski starjeina ceribainica ena ceribaina cerij (lat. Ceres, cerium) kem. element iz skupine rijetkih ruda, atomska teina 140,13, red. broj 58, znak Ce; upotrebljava se za izradu raznih vrsta kresiva i kremena; nazvan po boici Cereri cerin (lat. cera vosak) zelena smola, glavni sastojak pelinjeg voska cerkarije (gr. kerkos rep, lat. cerca-riae) mn. zool. repati mladi stadiji metilja cerkopitek (gr. kerkos rep, pithekos majmun) majmun s repom, zamorac, psetoliki majmun cernirati (lat. circinare, fr. cerner) voj. opkoliti, okruiti (utvrenje, poloaj, trupu itd.) cerografija (lat. cera vosak, gr. grafo piem, crtam, slikam, grana) v. kerografija ceromantija (lat. cera vosak, gr. man-teia predskazivanje, proricanje) proricanje, gatanje u vosak ceromel (lat, cera vosak, mel med) farm. mast od rastopljenog voska i meda ceroplastika (lat. cera vosak, gr. plastike vjetina uobliavanja) v. kero-plastika cerozin (lat. cera vosak) vosku slino gorivo od sivozelenog praha koji se nalazi na kori eerne trske certificirati (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano posvjedoiti, potvrditi, potvrivati, ovjeriti, ovjeravati certifikacija (lat. certificatio) potvrivanje, ovjeravanje; dokazivanje certifikat (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano uvjerenje, isprava; svjedodba cerulin 222 change cerulin (lat. coeruleus tamnoplav) plavi karmin ceruloza (lat. coeruleus tamnoplav) med. v. cijanoza cerumen (lat. cerumen, cera vosak, -umen nastavak) usna smola (izluevina lojnih lijezda u usnom kanalu) ceruminozan (lat. ceruminosus) koji sadri usnu smolu; slian usnoj smoli cervicitis (lat. cervix gen. cervicis vrat) med. upala maternice; metritis cervikalan (lat. cervix gen. cervicis vrat) anat. vratni, koji se tie vrata cerviks (lat. cervix vrat) anat. vrat; vrat maternice, grli maternice ces glaz. za pola tona snieni ton c cesar (lat.) isto to i car (u starijem jeziku) cesija (lat. cessio) prav. ustupanje, odustajanje; prenoenje nekog prava na drugu osobu cesio bonorum (lat.) prav. ustupanje dobara (imanja) vjerovnicima cesionar (lat. cessionarius) prav. onaj kojem se ustupa neka stvar ili neko pravo c'est la guerre it. se la ger (fr.) to ti je rat, tako ti je to u ratu cestode (lat. cestodes) mn. zool. trakavice cesus (lat. cessus) prav. onaj na iji se raun neto ustupa, tj. koji treba platiti cetaceae it. cetaceje (lat.) mn. zool. kitovi cetaceum (lat.) kitova mast cetera (lat.) mn. druge stvari, ostale stvari; et cetera (lat.) i tako dalje, itd. ceteris paribus (lat.) pod inae jednakim okolnostima, tj. ako je sve ostalo u redu, onda...

ceterum censeo... (lat. ceterum censeo, Carthaginem esse delendam "uostalom mislim da Kartagu treba razoriti") poznate rijei kojima je rimski dravnik Katon Stariji zavravao svaki svoj govor u senatu; upotrebljavaju se kad se, na kraju krajeva, ipak vraamo na neto to smatramo nunim i prijeko potrebnim i to nam treba biti stalno pred oima cetologija (lat. cetus kit, gr. logia.) zool. opisivanje kitova, znanost o kitovima Cezar (lat. Caesar) ime rimske patricijske obitelji Julija; kasnije su ga uzeli, kao titulu, svi rimski carevi osim Vitelija (od ove rijei nastala je slavenska car i njem. kaiser) cezarizam (lat. Caesar) demokratsko-autokratski sustav vladavine kakav je uveo Cezar; apsolutna vojnika vladavina s parlamentarnim formama; usp. Cezar cezaropapizam (lat. Caesar, papa) odnos izmeu Crkve i drave po kojem je svjetovni vladar istodobno i vrhovni crkveni .poglavar; mijeanje svjetovnih vladara u crkvena, osobito papinska prava (supr. papocezarija) cezij (lat. caesius sivoplav) kem. element iz skupine alkalnih kovina, atomska teina 132,91; red. broj 55; znak Cs cezura (lat. caesura presijecanje) metr. presjek, usjek, stanka, ritmiki odmor u stihu cf., cfr. 1. kratica za confer it. konfer (lat.) usporedi! sravni!; 2. engl. cost and feight (it. kost end freit) ugovor o prekomorskoj trgovini po kojem su trokovi utovara i prijevoza uraunani u cijenu robe CH kratica za Confederatio Helvetica it. Konfederacio Helvetika, tj. vicarska (na automobilskim oznakama) chain it. ejn (engl.) mjera za duinu u Engleskoj = 66 stopa, = 20,17 m chambertin it. anberten (fr.) poznato crveno vino, nazvano po istoimenom selu u gornjoj Burgundiji change it. ejnd (engl.) u tenisu: promjena strana u meu; vri se samo pri neparnom zbroju gemova charge d'affaires 223 cijanidi Charge d*affaires it. are d'afer (fr.) otpravnik poslova, zamjenik izaslanika u inozemstvu chat noir it. a noar (fr.) "crna maka", poznata vrsta parfema; Chat noir naziv jednog umjetnikog kabarea u Parizu (18811887) u kojem su prikazivani satiriki spektakli cherchez Ia femme it. ere la fam (fr.) traite enu (tj. kao skrivenog, potajnog pokretaa neega, nekog zla, prijestupa, neke nesree) Chicco it. Kiko (tal.) poznata talijanska marka razliitih proizvoda za do-jenad i malu djecu Cibalae antiko ime dananjih Vinkovaca cibarije (lat. cibaria) mn. hrana, jestivo, ivene namirnice; obroci cibetka (tal.-ar. zibetto) mala krvolona zvjerka slina maki ili kuni; cibet mast otra mirisa koju izluuju ci-betkine lijezde, upotrebljava se u kozmetici ciborij (gr. kiborion vr, pehar) kod katolika: posuda u kojoj se nalazi posveena hostija cibozan (lat. cibosus) hranjiv cic (engl, chintz, njem. Zitz) pamuno platno sa arama u boji, indijskog podrijetla cicero (lat. Cicero) tisk. slova, malo krupnija od garmonda, visoka 4,511 mm (nazvana po tome to su prvi put upotrijebljena 1467. za tiskanje Ciceronovih pisama) Ciceron (lat. Cicero) veliki rimski dravnik, govornik i pisac (10643 pr. n. e.); pren. odlian govornik; Cice-ronov stil sjajan govorniki stil ciceronijanizam tenja da se pie iskljuivo onim latinskim jezikom kojim je pisao glasoviti rimski govornik i filozof Ciceron ciclvajze (njem. zitzeln dojiti, Weise nain) malo-pomalo, nasitno, polako (u zagrebakom govoru) ciconia it. cikonija (lat.) zool. roda Cid it. Sid (p. Cid, ar. sid gospodar, knez) panjolski narodni junak, isticao se u borbi protiv panjolskih Ma-ura, njegova djela jo i danas ive u narodnim pjesmama (zapravo Ruy Rodrigo Diaz de Bivar, kastilijanski plemi i vojvoda, ivio u drugoj polovici XI. st. -cid zavrni dio rijei sa znaenjem: ubijanje, ubojstvo (lat. occidere ubiti), npr. geno-cid, insekti-cid, kulturo-cid cif (engl. cif = cost troak, insurance osiguranje, freight vozarina, prijevoz) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da prodava snosi sve trokove (vozarinu, ukrcavanje, mjerenje i osiguranje robe), osim uvozne carine

ciferblat (njem. Ziffer brojka, Blatt list) brojanik na satu, kazalo ciferlus (njem. ziehen vui, Verschluss zatvaranje, zapor) v. rajsferlus cifra (ar. cifr) brojka, znak kojim se pie broj, brojni znak cigara (p. cigarro) umotani duhanski listovi (za puenje) cigareta (fr. cigarette) u tanki papir uvijen sitno izrezani duhan cigla (njem. Ziegel) opeka ciglrot (njem. Ziegel cigla, rot crven) crven poput peene cigle, crvenkast, ukast cihlide (lat. cichlidae) mn. siune ribe promjenjivih boja iz porodice grgea, podrijetlom iz tropskih krajeva Afrike i Amerike; esto se dre u akvarijima cijan (gr. kvaneos tamnoplav) kem. jednovalentan radikal, plin bez boje, otra mirisa i jako otrovan; spojen s vodikom daje veoma otrovnu cijano-vodinu kiselinu, sa eljezom berlinsko plavilo, s kalijem cijankalij (poznati veoma jak otrov) itd. cijanidi (gr. kvaneos) mn. kem. spojevi cijana, osobito s kovinama rjanidizacija 224 ciklorama cijanidizacija (gr. kyaneos tamnoplav) kemijski postupak izdvajanja zlata iz zlatonosnih ruda pomou jako raz-blaene otopine natrij-cijanida (0,1%) cijanometar (gr. kyanos, metron mjera, mjerilo) v. kijanometar cijanopatija (gr. kyanos, pathos bolest) med. v. cijanoza cijanotipija (gr. kyanos tamnoplav, typos otisak, slika) postupak u fotografskom kopiranju pri kojem svjetlou dodirnuta mjesta na papiru poplave cijanoza (gr. kyanos tamnoplav mineral) med. modra bolest, modra boja koe zbog nedostatka kisika u krvi cikada (lat. cicada) zool. cvrak cikatrizirati (lat. cicatrix oiljak) med. zarasti, zalijeiti se (rana) cikcak (njem. zickzack) linija (ili: crta) izlomljena u kratkim i otrim zavojima ciklama (lat. cyclamen) biljka kriali-na, klobuac, miholjica, menegled, gorska ljubica (cvjetovi vrlo ugodno miriu, uzgaja se i kao lonanica) ciklici (gr. kyklos krug) mn. grki epski pjesnici nakon Homera koji su, uglavnom, opjevali grko herojsko razdoblje (junake i bogove) i koji, kao takvi, predstavljaju odreeno jedinstvo ciklini (gr. kyklos krug) kruni, koji se vraa u krug, koji se pravilno ponavlja; cikline forme glaz. oblici koji se sastoje od vie stavaka koji su raeni po utvrenim pravilima, npr. simfonija, sonata itd.; ciklini pjesnici v. ciklici cikli ti s (gr. kyklos krug) gr. upala onih vjea, osobito u predjelu trepavica ciklobal (engl.-fr. bicycle, njem. Bali lopta) igra slina nogometu ili rukometu (protivnici vozei se na biciklima nastoje ugurati loptu u protivniki gol cikloforija (gr. kyklos krug, foreo nosim) vrsta zrikavosti, razrokosti ciklograf (gr. kyklos krug, grafo piem, biljeim) teh. naprava koja, kad se vee s kotaem vozila koje je u pokretu, automatski ucrtava na papiru trasu prijeenog puta cikloida (gr. kyklos krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja na pravcu, tokarica ciklometar (gr. kyklos krug, kota, metron mjera) biciklistiki putomjer ciklometrija (gr. kyklos krug, metria mjerenje) geom. mjerenje kruga, tj. svi uzorci (formule) koji prikazuju odnose krunih lukova prema ravnim linijama koje im pripadaju ciklona (gr. kyklos krug, kykloo okreem u krug) 1. vihor, oluja u kovitlac; meteor, oluja ili sustav vjetrova, esto estoka u arkom i umjerenom pojasu, s obilnim padalinama i obino u promjeru od 50 do 1500 km; 2. teh. naprava za suho proiavanje zraka i plinova od praine; 3. kem. mjeavina cijanovodine kiseline i klora, sredstvo za unitavanje gamadi ciklonet (fr. cyclonette) automobil na tri kotaa ciklonizirati kem. unitavati gamad ciklonom, vriti dezinsekciju ciklonom; v. ciklon 3. ciklonopatija (gr. kykloo savijam, vrt-loim, pathos trpljenje, nevolja) osjetljivost ovjeka na vremenske promjene, osobito u vezi s vjetrovima ciklonoza (gr. kykloo savijam, vrtlo-im, nosos bolest) bolesne pojave u vezi s ciklonima Ciklop (gr. Kyklops) mit. v. Kiklop ciklopija (gr. kyklops) med. jednookost ciklopista (engl.-fr. bicycle, fr. piste) utrkivaka staza za bicikliste

ciklorama (gr. kyklos krug, orama pogled, izgled, orao) krug sa slikama razliitih predjela neke zemlje cikloskop 225 cina cikloskop (gr. kyklos krug, skopeo promatram) naprava za obiljeavanje eljeznikih zavoja ciklostil (gr. kyklos krug, stylos drak, pisaljka) stroj za umnoavanje dopisa, okrunica i dr. ciklostome (gr. kyklos krug, stoma usta) zool. krunouste (ribe, npr. pa-klara) ciklotimija (gr. kyklos krug, thymos srce, dua) med. vrsta ludila s izmjeninim, jaim ili slabijim, stanjima razdraenosti i duboke poti-tenosti ciklotron (gr. kyklos krug, elektron = elektron) fiz. elektromagnetni ureaj koji proizvodi naelektrizirane estice veoma velike brzine (protone, neutrone, alfa-estice) koje vre kemijske transmutacije (pretvaranje jednog kemijskog elementa u drugi) i razbijaju atomske jezgre cikloturizam turizam na biciklima ciklus (gr. kyklos) 1. krug, zaokruena cjelina; 2. niz spisa, predavanja, pjesama i si. koji su u vezi i ine zaokruenu cjelinu; 3. razdoblje, odreen niz godina nakon kojeg se neke pojave ponavljaju istim redom cikorija (gr. kichorion, lat. Cichorium, tal. cicoria) bot. vodopija; prah ove biljke (kao dodatak ili nadomjestak kavi) cilijaran (lat. ciliaris) trepavini; koji ima trepavice, s trepavicama cilije (lat. cilia) mn. trepavice; zool. dlake kod praivotinja koje im slue kao organi za kretanje; bot. pokretne spolne stanice cilindar (gr. kylindros) geom. 1. valjak; 2. visok paradni muki eir od crne svile s tvrdim obodom; 3. duga i okrugla staklena cijev, staklo (na svjetiljkama); 4. valjkast zapinja (u satu); 5. dio parnog stroja cilindrian (gr. kylindros valjak) u obliku valjka, valjkast cilindrokonian (gr. kylindros valjak, konos stoac) valjkasto-stoast cilajba (njem. Ziel cilj, Scheibe ploa) nian, meta cilj (njem. Ziel) meta, nian, toka u koju se gaa, mjesto do kojega se utrkuje; elja koju ovjek hoe postii, nakana, namjera, tenja, svrha; ciljati nianiti, gaati, smjerati, teiti, nastojati da se neto postigne cima (tal.) ue, konop; vrijee, lie u luka, repe, bundeve i si. cimaza (gr. kymainein uzbibati se, vreti) ferment kvasnih gljivica koje uzrokuju alkoholno vrenje cimbal (gr. kymbalon) glaz. 1. orguljski registar s usklaenim zvoncima; 2. instrument u obliku trapeza sa icama u koje se udara drvenim batiima cimelije (lat. cimelia) mn. skupocje-nosti, dragocjenosti (npr. stari rukopisi neke biblioteke); crkveno blago cimentirati (tal. cimentare) badariti, provjeravati ispravnost (mjera i utega) cimerfarbe (njem. Zimmer, soba, Farbe boja) bljedilo lica karakteristino za osobe koje mnogo borave u zatvorenim prostorima cimerher (njem. Zimmer soba, Herr gospodar) podstanar; samac koji stanuje u iznajmljenoj sobi; cimerkole-ga sustanar u zajednikoj sobi; dva "cimerhera" jedan prema drugome; krae: cimer cimerman (njem. Zimmermann) tesar, drvodjelja cimet (gr. kinnamonon) fini zain od korice cimetovca, tropskog drveta ija je kora bogata eterinim uljem cimetovac (gr. kinnamonon) bot. v. cimet cimotian (zyme kvas) koji izaziva vrenje, skisnue cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj cvijet sadri santonin i slui za lijek protiv glistavosti cinabart 226 cinober cinabart (gr. kinnabaris) min. ivin sulfid, jedna od rudaa ive, vrlo lijepe crvene boje cinantropija (gr. kyon gen. kynos pas, anthropos ovjek) med. ludilo u kojem ovjek umilja da je pas

Cinecitt it. ineita (tal. cine kino, citta grad) velika ureenja za produkciju filmova nedaleko od Rima; pren. bilo koji "filmski grad" cinefakcija (lat. cinis pepeo, tacere uiniti, nainiti) izgaranje, spaljivanje, pretvaranje u pepeo cinegetika (gr. kvnegetikos lovaki, kynegetike) vjetina lovljenja pomou pasa, lov cineracija (lat. cineratio) v. cinefakcija cinerarij (lat. cinerarium) posuda u kojoj se uva pepeo mrtvaca, urna cinerarij (lat. cinis, gen. cineris pepeo) urna, ara u kojoj su stari Rimljani drali pepeo spaljenih pokojnika cinerarija (lat. cinis, gen. cineris pepeo) bot. pepeljuga (biljka krasnica pepeljaste boje; vrsta glavoika) cingara (gr. kymbalon) zvonce koje se vjea stoci o vrat, mjedenica cingareska (tal. cingaresca) ciganska pjesma cingulum (lat. cingulum) pojas uz sveeniku odjeu cinici fil. pristae Sokratovog uenika Antistena koji su nauavali da su najvea dobra u ivotu nepostojanje elja, autarkija i vrlina, s posebnim naglaavanjem potrebe za to veom prirodnou; kod kasnijih cinika ovo se nauavanje izvrgnulo u esto bezono zanemarivanje svih obiaja i vrijednosti, tako da se izraz cinizam moe smatrati tipinim za oznaku ovakvog ponaanja; naziv po gimnaziji Kynosarges u kojoj je Antisten pouavao cinian nepristojan, bezobrazan, bestidan, bezoan; usp. cinici cinija (po imenu njem. botaniara Got-tfriea Zinna) vrtna biljka iz porodice glavoika cinijatrija (gr. kyon gen. kynos pas, iatreia lijeenje) umijee lijeenja pasa, psee lijenitvo cinik ovjek potpuno i podjednako ravnoduan prema dobru i prema zlu; nepristojan, bezoan ovjek; usp. cinici cinizam fil. nauavanje cinika; pren. zanemarivanje vanjske pristojnosti, bezobrazluk, bezonost, bestidnost, zajedljivost, zagrienost; odricanje i preziranje svih kulturnih vrijednosti cink (njem. Zink) min. plaviastobijela kovina, element, atomska teina 65,38, redni broj 30, znak Zn cinkati (iz njem. zinken dojavljivati) dojaviti vlastima, optuiti, "otkucati", denuncirati; cinker potkaziva, dounik, "tuibaba" cinkograf (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) onaj koji urezuje slike ili slova u cinkove ploe (radi tiskanja) cinkografija (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) urezivanje (nagrizanjem) slika ili slova u cinkove ploe (radi umnoavanja tiskanjem) cinkografirati (njem. Zink, gr. grafo) raditi pomou cinkografije cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela mast koja se upotrebljava za lijeenje lakih ozljeda koe cinkove legure slitine cinka s drugim kovinama, npr. s bakrom (mesing), s bakrom i niklom (novo srebro), s kositrom (bronca) itd. cinku (ma. csengo) zvonce cinkvajs (njem. cink, weiss bijel) bijela slikarska boja; cinano bjelilo, umjetni bijeli slikarski pigment, po sastavu cinkov oksid cinkvajs (njem. Zinkwei) bijela slikarska boja, neotrovna cinober (gr. kinnabaris) min. v. cina-barit cinofil 227 cirkulacijski papiri cinofil (gr. kyon pas, filos ljubitelj) ljubitelj pasa cinografija (gr. kyon gen. kynos pas, grafo opisujem) opisivanje pasa cinolisa (gr. kyon pas, lyssa bjesnilo) med. psee bjesnilo cinologija (gr. kyon pas, logia) v. kinologija cinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev) psea, neutaiva glad cintor (tal. cimitero) prostor oko crkve, crkveno dvorite; groblje Cion (hebr. zijjon) najvii jugozapadni brijeg Jeruzalema s "Davidovim gradom" i Salomonovim hramom; Jeruzalem; pren. Crkva i njezini vjernici; Sion cionist (hebr.) pristaa (ili: pobornik) cionizma

cionistiki pokret v. cionizam cionizam (hebr. zijjon) idovski pokret kojem je svrha stvaranje slobodne i samostalne idovske drave u Palestini; reorganizaciju ovoga pokreta izveo je 1897. T. Herzl cipa (gr.) opna, koica (na jajetu, na mlijeku), membrana cipal (gr. kefale glava, preko lat. ce-phalus) zool. morska riba, skoac, skakavac ciplar ptica koja se hrani ciplima ciplara mrea za lovljenje cipala ciprinide (lat. Cyprinus carpio aran) zool. mn. ribe nizinskih voda (aran, som, tuka, kara, mrena, keiga, itd.); usp. salmonide ciragra (lat. cirrus kovra, uvojak, gr. agra plijen) med. poljska keka (bolest u krajevima oko Visle) circenzijske igre (lat. circenses) cirkuske igre kod Rimljana: gladija-torske borbe, borbe sa ivotinjama, natjecanja na konjima i kolima (najomiljenija zabava Rimljana); panem et circenses it. panem et circenzes (lat.) "kruha i igara", usklik rimskog naroda da mu se dade hrana i cirkuske igre, a on vie ne trai (u doba propasti) circinus (lat, circinus estar) med. osip, liaj oko pojasa circulus maior it. cirkulus major (lat.) fizol. veliki optjecaj krvi (kroz cijelo tijelo) circulus minor it. cirkulus minor (lat.) fiziol. manji optjecaj krvi (kroz plua) circulus vitiosus it. cirkulus viciozus (lat.) log. "pogrean krug", pogreka u dokazivanju i zakljuivanju koja nastaje kad se stav koji treba dokazati uzme kao premisa, tj. kao razlog koji dokazuje, tako da u dokazu nedostaje naelo dokaza ciriforman (lat. cirriformis) kovrast cirka (lat. circa) otprilike, oko cirkator (lat. circator) onaj koji obilazi i nadzire katolike samostane cirkl (lat. circulus) 1. krug, krunica; 2. estar (sprava za opisivanje kruga, mjerenje udaljenosti itd.); 3. krug, drutvo cirkon (perz.) min. dragi kamen, ute ili crvenkastosmede boje cirkonij (perz.) kem. element, rijetka kovina, nalazi se u mineralu cirkonu (po emu je i dobio ime), atomska teina 91,22, redni broj 40, znak Zr cirkul (tal. circolo podruje) negdanji naziv (u Dalmaciji) za krug, okruje, podruje, kotar cirkulacija (lat. circulatio) 1. zool. optjecanje, krvotok; 2. fin. optjecaj (novca); 3. trg. promet (robe); 4. kolanje, rasprostiranje, kruenje (vijesti, glasova i si.) cirkulacijski organi anat. krvne ile, sustav krvnih ila cirkulacijski papiri trg. mjenice, kreditna pisma i si. (kao zamjena gotovog novca za neko vrijeme i bez sigurne podloge koja bi jamila njihovu isplatu) cirkular 228 cirusi cirkular (lat. circulare) 1. slubeno pismo koje se alje veem broju osoba i ustanova s istim sadrajem, okrunica; 2. teh. beskrajna, kruna pila cirkularan (lat. circularis) kruni, u obliku kruga, koji se kree u krugu; koji ima osobinu cirkulara 1. cirkularna nota pismo koje neka vlada alje stranim vladama i u kojem izlae svoja stajalita i odluke o nekom aktualnom politikom pitanju cirkulirati (lat. circulare) 1. kruiti, tei, optjecati; 2. ii od ruke do ruke, biti u optjecaju, biti u teaju; 3. kolati, pronositi se (glas); 4. kem. ponovno destilirati cirkulus (lat. circulus) krug, krunica, kruna linija, kruna putanja cirkum (lat. circum) prijei, oko, okolo, unaokolo (u mnogim sloenicama) cirkumcizija (lat. circumcidere obre-zati) obrezanje (kod idova i muslimana); usp. sunet cirkumferencija (lat. circumferentia) obujam, opseg, periferija cirkumfleks (lat. circumlfexus) gram. dug naglasak cirkumgestacija (lat. circumgestatio noenje okolo) kod katolika: noenje hostije u monstranci; usp. monstranca cirkumgiracija (lat. circum, gyrus krug) vijuganje; med. vrtoglavica cirkumligatura (lat. circumligatura) med. panjolska ogrlica = parafimo-za cirkumlokucija (lat. circum locutio) ret. opirno opisivanje, = parafraza cirkumluvija (lat. circumluvio) geol. optjecanje, tj. odvajanje jednog komada zemlje zbog prodiranja rijene vode i stvaranje otoka cirkummediteranski (lat. circum naokolo, Mediteran) koji se nalazi oko Sredozemnog mora, sredozemni

cirkumpolarne zvijezde astr. zvijezde koje ne silaze s vidika jer se okreu u blizini zvijezde Sjevernja-e cirkumskripcija (lat. circumscriptio) opisivanje; ograniavanje, zatvaranje u odreene granice; ret. opisivanje rijeima, stvaranje razdoblja cirkumskripcijska bula papinska bula kojoj je cilj ureivanje prilika Katolike crkve u nekatolikim zemljama cirkumspektivan (lat. circumspicere ogledavati se) koji se ogledava oko sebe cirkumstancija (lat. circumstare stajati uokolo) okolnost, stjecaj dogaaja cirkumvalacija (lat. circumvallatio) voj. opkopavanje, opkop (napravljen od bedema ili rovova) cirkus (lat. circus, gr. kirkos krug) 1. kod Rimljana: duguljasto-okruglo trkalite za konje i kola u kojem su prireivane circenzijske igre; 2. danas: okruglo mjesto s amfiteatralnim sjedalima za artistike i si. izvedbe (obino pod atorom) cirokumulusi (lat. cirrocumulus) mn. meteor, oblaci koje ine slojevi snjenobijelih kuglica, u nizovima ili kao stada bijelih ovaca cirostratusi (lat. cirrostratus) mn. meteor, oblaci u obliku tankog, bjeli-astog i prozirnog vela ciroza (gr. kirros ut, boje limuna) med. ciroza jetara bolest praena umnoavanjem jetrenog vezivnog tkiva koje ovrsne i pokazuje jaku ukastu boju (posljedica kroninog alkoholizma, sifilisa i dr.) cirozan (lat. cirrus kovrava kosa, uvo-jak, cirrosus) kovrast cirusi (lat. cirrus kovra, uvojak) mn. meteor, ovja vuna, paperjasti oblaci, sastavljeni od ledenih iglica, potpuno bijeli; pri lijepom vremenu, ako barometar pada, nagovjetavaju skoru kiu cis 229 citrin cis (lat.) 1. s ove strane (za prostor); za (za vrijeme) cis (lat.) 2. glaz. ton C povien za pola tona cisalpinski (lat. cis-alpinus) koji lei s ove strane Alpa cisoida (gr. kissos brljan, eidos lik) vrsta krivulje (treeg stupnja) u geometriji cista (gr. kystis mjehur) med. vrsta u-pljikaste izrasline ispunjene tekuinom ili kaastim sadrajem, okrugla poput kugle (za razliku od drugih tvrdih izraslina) cistektomija (gr. kystis mjehur, tem-no reem) operativno uklanjanje neke ciste cistercit pripadnik jednog ogranka benediktinskog reda (ime po opatiji Citeaux, lat. Cistertium, u Burgun-diji) cisterna (lat. cisterna) 1. bunar za skupljanje kinice (osobito u bezvodnim krajevima); 2. posebni vagon za prijevoz benzina, ulja, petroleja i dr. cistitis (gr. kystis mokrani mjehur) med. akutna ili kronina upala mokranog mjehura cistoskopija (gr. kystis mokrani mjehur, skopeo gledam, promatram) med, pregled ciste cistoskopom cistotomija (gr. kystis, temno reem) med. operativno otvaranje mokranog mjehura ili koje druge ciste citacija (lat, citatio) navoenje, navod (citata); prav. poziv pred sud citadela (tal. cittadella) fort. mala utvrda koja se nalazi u veoj i slui kao glavna utvrena toka cjelokupnog utvrenja; tvrava za obranu grada citara v. citra; Cithara octochorda it. citara oktokorda (lat. osmerostruna) katolika crkvena pjesmarica prvi put objavljena u 18. st., sadri latinske i hrvatske pjesme za osam razliitih prigoda (odatle joj i ime) citat (lat. citatum) 1. navod, mjesto doslovno navedeno iz neke knjige ili spisa, s navodnim znacima i tonim navoenjem izvora citat (lat. citatus) 2. prav. onaj koji je pozvan pred sud citator (lat. citator) 1. prav. onaj koji poziva sudu; 2. navoditelj citata citirati (lat. citare) 1. prav. pozvati pred sud; 2. doslovno, tono navesti ije rijei ili mjesto iz nekog djela citius, altius, fortius it. cicijus, alci-jus, forcijus (lat.) bre, vie, hrabrije (geslo dananjih Olimpijskih igara) citoblast (gr. kytos uplje tijelo, omot, blastema klica, izdanak) bot. jezgra, hladetinasta tvar iz koje se razvija biljno stanino tkivo

citogonija (gr. kytos uplje tijelo, gone raanje) biol. razmnoavanje putem pojedinanih stanica citologija (gr. kytos uplje tijelo, logia znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem stanice citometar (lat. citus brz, gr. metron mjera) sprava za mjerenje brzine, brzinomjer citoplazma (gr. kytos uplje tijelo, omot, plasma tvorevina) bot. prozirna sluzava tekuina koja struji u stanici, jedna od najvanijih tvari u prirodi jer o njoj, zajedno s jezgrom, ovise pojave ivota citostoma (gr. kytos upljina, stoma usta) biol. ue stanice citotoksian (gr. kytos uplje tijelo, toxikos otrovan) med. koji unitava stanice; citotoksina mo svojstvo imunih krvnih seruma da unitavaju stanice (eritrocite, leukocite i dr.) citra (gr. kithara) glaz. veoma stari iani instrument na kojem se tonovi proizvode metalnim prstenom citrat (gr. kitron, lat. citrus limun) kem. sol limunske kiseline citrin (gr. kitron limun) vitamin P, uvjetuje normalnu propustljivost kapilara; kremen ute (limunove) citroen 230 clavus oculi citroen it, sitroen (fr.) poznata francuska marka automobila (prema Andreu Citroenu, "kralju automobila" u Francuskoj) citrona (gr. kitron limun, lat. citrus) bot. limun (drvo i plod) citronat (lat. citrus limun) nezrela, jo zelena ueerena limunova kora citrusi (lat. citrus od gr. kitron limun) drvee i grmlje s trajnozelenim liem i mirisnim cvjetovima; plodovi njihovi imaju koru koja sadri eterina ulja i sonu jezgru (u citruse spadaju: narane, limuni, mandarine itd.) city it. siti (engl.) grad; osobito: dio Londona kao bankarsko i trgovako sredite (the City) civil (lat. civilis graanski) 1. graanstvo, graanski stale (za razliku od vojnikog, militera); 2. graansko odijelo; ii u civilu ii u graanskom odijelu civil (lat. civis graanin) 1. graanin (za razliku od vojnika); 2. nastavnik graanskog (civilnog), posebno rimskog prava (za razliku od kanonista i kriminalista); 3. sudac koji sudi u graanskim sporovima civilan (lat. civilis) graanski; uglaen, uljudan, uljuen, pristojan; prav. privatnopravni civiliter mortuus (lat. civiliter mortu-us) prav. graanski mrtav, proglaen umrlim, koji se smatra mrtvim iako je iv, tj. bez graanskih prava civilizacija (lat. civilisatio) stupanj kulture koji dolazi nakon barbarstva i na kojem sc, malo-pomalo, ovjek privikava ivljenju u skladnoj zajednici sa svojim blinjima; prosvijeenost, kolovanost, uljuenost, drutvena usklaenost civilizirati (lat. civilisarc) provesti civilizaciju; kolovati, uiniti uglaenim, uljuditi, uljuivati, uiniti koga skladnim lanom ljudskog drutva civilna lista (engl. civil list) stavka u dravnom proraunu koja se svake godine isplauje vladaru radi uzdravanja njega i njegovog dvora civilna sluba (lat. civilis) graanska sluba, sluba u graanstvu civilni brak graanski brak, brak koji se sklapa pred dravnim vlastima civilno pravo graansko pravo civis (lat.) graanin; civis academicus it. civis akademikus (lat.) akademski graanin, student sveuilita civitet (lat.) graansko pravo cizeler (fr. ciseleur) reza kovine, kovi-norezbar cizelirati (fr. ciseler) fino, umjetniki dotjerivati povrinu iskovanih predmeta tako da budu glatki; u metalnu plou i staklo finim malim dlijetom urezivati razne figure i ukrase cizelirati (fr. ciseler, tal. cesello, lat. caedere rezati) dlijetom oklesati, dlijetom otesati; kiparske radove izlje-vene u kovini dlijetom umjetniki popraviti i ukrasiti; prid. cizeliran clairvoyance it. klervoajans (fr.) vidovitost, sposobnost predvianja, vidov-njatvo clandestina possessio it. klandesti-na posesio (lat.) prav. imovina do koje je netko doao potajno clandestina sponsalia (lat.) mn. prav. potajni zarunici clandestinum coniugium it. klande-stinum konjugijum (lat.) prav. potajni brak

clarissimus it. klarisimus (lat.) "najslavniji", Visost, Svjetlost (grof. titula) clavus hystericus it. klavus histerikus (lat.) med. estok bol samo na jednom mjestu glave clavus oculi it. klavus okuh (lat.) med. ispadnutost arenice (oka) kroz oteklinu na ronici clavus pedis 231 comodamente clavus pedis it. klavus pedis (lat.) med. ulj na nozi, kurje oko clearing-house it. kliring-haus (engl.) ustanova u kojoj bankari izmiruju svoja potraivanja (mjenina, ekovna i dr.); prva ovakva ustanova osnovana je 1775. u Londonu climb it. klajmb (engl, climb "penjanje", "uspon") vrsta drutvenog plesa (plee se u parovima uz beat-glazbu; partneri ispruaju ruke jedno prema drugome i trljaju se nosevima "na mongolski nain", zatim se okrenu jedno prema drugom leima i tako zavravaju ples) clog it. klog (engl, clog "drvena cipela, cokula") irski narodni ples s udaranjem nogu o pod (iz njega se razvio step coca-cola it. koka-kola (engl.) osvjeavajue pie od razliitih biljnih ekstrakta s dodatkom neznatne koliine kofeina Code Napoleon it. Kod Napoleon (fr.) francuski graanski zakonik koji je tako nazvan po tome to je izraen pod predsjednitvom Napoleona 1. i objavljen 1804. codex chartaceus it. kodeks karta-ceus (lat.) stari rukopis napisan na papiru codex manuscriptus it. kodeks ma-nuskriptus (lat.) djelo u rukopisu, osobito: stari rukopis cogito, ergo sum it. kogito, ergo sum (lat.) fil. mislim, dakle postojim (osnovno naelo Descartesove filozofije) coitus animalium it. koitus animalijum (lat.) parenje ivotinja cokule (tal. zoccolo) mn. teke i vrste kone cipele, osobito vojnike col (njem. zoll) starija mjera za duinu: palac = 1/10 ili 1/12 stope = oko 2,5 cm cold-cream it. kold-krim (engl.) bijela pomada za omekavanje koe coll arco it. kol aro (tal.) glaz. gudalom (svirati) colla parte it. kola parte (tal.) glaz. oznaka za pratee glasove da se usmjeravaju prema glavnom glasu collegium medicum it. kolegijum medikum (lat.) zdravstveno vijee, sanitetsko vijee collegium privatissimum it. kolegijum privatisimum (lat.) plaeno predavanje samo za ogranien broj sluatelja collegium privatum it. kolegijum pri-vatum (lat.) posebno predavanje koje sluatelji plaaju collegium publicum it. kolegijum publikum (lat.) javno besplatno predavanje collegium sacrum (lat.) sveti sabor, sabor kardinala u Rimu coltok (njem. Zoll-stock) drveni metar na sklapanje; metar na kojem su oznaeni coli (palci); palano mjerilo come prima it. kome prima (tal.) glaz. kao prije, kao gore come sopra it. kome sopra (tal.) glaz. v. come prima come sta it. kome sta (tal.) glaz. kako jest, bez svojevoljnog ukraavanja comdie tiroir it. komedi a tiroar (fr.) aljivo kaz. djelo s nepovezanim scenama Comdie franaise it. Komedi fransez (fr.) Francuska komedija, pariko kazalite koje prikazuje poglavito klasina djela comme ci, comme a it. kom si, kom sa (fr.) i ovako i onako, svakojako comme il faut it. kom il fo (fr.) uzorno, valjano, primjerno, ba kako treba, kao to prilici: otmjenost communicatio idiomatum it. komu-nikacio idiomatum (lat.) teol. sjedi-njenost boanskih i ljudskih svojstava u Isusu Kristu

comodamnte it. komodamente (tal.) glaz. v. comodo comodtto 232 consignation bonorum comodtto it. komodeto (tal.) glaz. v. comodo comodo it. komodo (tal.) glaz. udobno, umjereno compiacevole it. kompijaevole (tal.) glaz. ljupko, dopadljivo complices delicti it. komplices delikti (lat.) mn. prav. v. komplici composto it. komposto (tal.) glaz. sloeno con allegrezza it. kon alegreca (tal.) glaz. sa ivou, ivahno, s veselo-u con amarezza it. kon amareca (tal.) glaz. s gorinom, tuno con amore it. kon amore (tal.) glaz. s ljubavlju, radosno, sa zadovoljstvom con anima it. kon anima (tal.) glaz. s izrazom punim due con brio it. kon brio (tal.) glaz. ivahno, burno, vatreno con diligenza it. kon dilidenca (tal.) glaz. paljivo, briljivo con dolcezza it. kon doleca (tal.) glaz. ljupko, umilno, slatko con dolore it. kon dolore (tal.) glaz. s bolom, tuno, alosno con espressione it. kon espresione (tal.) glaz. izraajno con fuoco it. kon fuoko (tal.) glaz. vatreno, sa arom, ivahno con gravit it. kon gravita (tal.) glaz. dostojanstveno, s dostojanstvom con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. ljupko, umilno con moto it. kon moto (tal.) glaz. v. pod motus con osservanza it. kon oservanca (tal.) glaz. s panjom, paljivo con passione it. kon pasione (tal.) glaz. strasno, strastveno, s uzbuenjem con suono pieno it. kon suono pjeno (tal.) glaz. punim tonom con tenerezza it. kon tenereca (tal.) glaz. s njenou, njeno, dirljivo con variazioni it, kon varijacioni (tal.) glaz. s varijacijom, s djelominim odstupanjima od glavne teme con vigore it. kon vigore (tal.) glaz. krjepko, ivahno, snano, izraajno con vivezza it. kon viveca (tal.) glaz. ivahno, ivo concertino it. konertino (tal.) glaz. manje glazbeno djelo, obino s jednim do tri samostalna stavka concurrentiae clausula it. konkurencije klauzula (lat.) trg. prav. pogodba kojom se slubenik (npr. trgovaki pomonik) ograniava, u korist svoga nekadanjeg poslodavca, u svom privrednom radu concursus creditorum it. konkurzus kreditorum (lat.) v. pod konkurs conditio sine qua non it. kondicio sine kva non (lat.) uvjet bez kojega se neto ne moe zamisliti ili izvriti, tj. neophodan, nuan, apsolutan uvjet confer it. konfer (lat.) usporedi (upuivanje na neko mjesto u knjizi); upotrebljava se obino u skraenom obliku: cf.; usp. konferatur conferatur (lat.) neka se usporedi Confiteor it. Konfiteor (lat.) "ispovijedam se"; pokajna molitva u katolikom bogosluju; pren. pokajanje consecutio temporum it. konsekucio temporum (lat.) gram. vremenski slijed, pravilno slaganje vremena u reenici consensus gentium it. konsenzus gencijum (lat.) teol. suglasnost svih naroda u pogledu vjerovanja u postojanje boanstva (uzima se esto kao dokaz za postojanje Boga) consignatio bonorum it. konsigna-cio bonorum (lat.) prav. sudski popis imovine (npr. nakon smrti onoga koji umre bez oporuke, kod javnih prodaja, u sluaju bijega nekog prijestupnika); simbolino oduzimanje imovine consilium abeundi 233 corona consilium abeundi it. konzilijum abeundi (lat.) savjet aku da napusti kolu (zbog slabog uenja ili ponaanja), neto blaa vrsta relegacije consilium medicum it. konzilijum medikum (lat.) lijeniki savjet, lijeniko miljenje consortes litis it. konsortes litis (lat.) mn. prav. drugovi pred sudom, svi koji pred sudom zajedniki zastupaju isto pravo

constitutum possessorium it. kon-stitutum posesorijum (lat.) prav. jedan od naina stjecanja vlasnitva u pokretnim stvarima bez stvarne predaje, tj. tako da ta stvar i dalje ostane kod prijanjeg vlasnika u uporabi contano it. kontano (tal.) glaz. brojte, tj. pravite stanku (u partituri kod onih glasova koji kasnije poinju) continuet it. kontinuet (lat.) med. neka nastavi (bolesnik upotrebljavati lijek) continuetur it. kontinuetur (lat.) med. neka se nastavi (uzimanje lijeka) continuo it. kontinuo (tal.) glaz. bez prekidanja conto a meta it. konto a meta (tal.) konto o poslovima na zajedniki raun, tj. na dijeljenje gubitka i dobitka conto corrente it. konto korente (tal.) trg. tekui raun, tj. kad banke, trgovci i industrijalci otvaraju jedan drugom mjenini ili akceptni kredit ili raun (konto), pa na temelju toga kredita meusobno posluju contractus socidae it. kontraktus so-cide (lat.) prav. v. socida contradictio in adjecto it. kontra-dikcio in adjekto (lat.) log. proturjenost u pridanome, npr. etvorokutan krug, drveno eljezo, hladna vatra itd. contradictio svmptomatum it. kon-tradikcio simptomatum (lat.) med. proturjenost znakova bolesti copo (tal. zoppo) sakato, kljasto; alla zoppa it. ala copa (tal.) glaz. nejednako copy-right it, kopi-rajt (engl.) uobiajena formula za zatitu autorskog i izdavakog prava copy-right bill it. kopi-rajt bil (engl.) zakon o autorskom i izdavakom pravu coque! it. kokve (lat. coquere, coque) farm. kuhaj! (na receptima) eoram populo it. koram populo (lat.) v. koram publiko coram publico it. koram publiko (lat.) pred skupljenim narodom, pred cijelim svijetom, javno i otvoreno corned beef it. kornd bif (engl.) usoljena govedina konzervirana u limenim kutijama (konzerva) coro pieno it. koro pjeno (tal.) glaz. pun zbor, potpun zbor corona it. korona (lat.) vijenac; corona castrensis it. korona kastrenzis (lat.) taborski vijenac (dobivao gaje vojnik koji je borei se prvi uao u neprijateljski tabor); corona civica it. korona civika (lat.) graanski vijenac, odlikovanje vojniku koji je u boju spasio ivot rimskom graaninu; corona muralis it. korona muralis (lat.) zidni vijenac, odlikovanje vojniku koji se prvi popeo na zid neprijateljske utvrde; corona navali it. korona navali (lat.) brodski vijenac, dobivao ga je vojnik koji je prvi stupio na neprijateljski brod; corona obsidio-nalis it. korona obsidionalis (lat.) opsadni vijenac, dobivao gaje vojskovoa koji je oslobodio grad od opsade; corona vallaris it. korona valaris (lat.) nasipni vijenac, dobivao ga je vojnik koji se prvi popeo na neprijateljski nasip; corona triumphalis it. korona trijumfalis (lat.) dobivao je vojskovoa kojemu je bilo doputeno da slavi trijumf; ovaj posljednji vijenac bio je prvotno od svjeeg Corona borealis 234 cucla lovorova lia a kasnije od zlata, dok su ostali vijenci bili od neke druge kovine, a predstavljah su npr. utvrd-ni zid, valove itd. Corona borealis it. Korona borealis (lat.) Sjeverna kruna, zvijee na sjevernoj nebeskoj polutki (najsjajnija zvijezda Gemma) Corona Veneris it. korona Veneris (lat.) med. "Venerin vijenac", sifilisne ospice po elu corps de logis it. kor d'loi (fr.) arh. srednji glavni dio palae ili dvorca corps diplomatique it. kor diploma-tik (fr.) svi predstavnici stranih drava u nekoj dravi, diplomatski zbor, diplomatsko tijelo corpus delicti it. korpus delikti (lat.) prav. predmet koji dokazuje krivnju, tj. orue kojim je djelo izvreno ili objekt nad kojim je izvreno corpus Domini it. korpus Domini (lat.) u Kat. crkvi: tijelo Gospodnje (Kristovo); priesna hostija kao tijelo Kristovo; Tijelovo (blagdan) Corpus juris canonici it. Korpus juris kanonici (lat.) zbirka pravnih izvora kanonskog prava Corpus juris civilis it. Korpus juris civilis (lat.) zbirka Justinijanovih pravnih knjiga

Corpus juris it. Korpus juris (lat.) zbornik prava, knjiga cjelokupnog rimskog prava: zbirka rimskog prava koju je u VI. st. priredio car Ju-stinijan, no koja je tek u XVI. st. dobila ovaj naziv corpus vile it. korpus vile (lat.) v. pod vilis Cos-b astronomski laboratorij europskih zemalja u kojem se prouavaju gama-zrake iz galaktikih i drugih visoko radioaktivnih izvora (lansiran je poetkom kolovoza 1975.) Cosa nostra it. Koza nostra tal. (tal. Cosa nostra "naa stvar") poznata talijanska gangsterska organizacija mafije u SAD-u Cosmati (tal. iz gr. kosmeo kitim) talijanski umjetnici u 1214. st., ija se djela temelje na dekorativnosti i ukraavanju crepitatio vesicularis it. krepitacio vezikularis (lat.) med. kripanje u prsima koje se uje pri udisanju zraka crepitus ventris it. krepitus ventris {lat.) med. ujno, glasno putanje vjetrova iz trbuha (kroz crijeva) crescendo it. kreendo (tal.) glaz. sve jae, pojaavajui jainu tona cretio it. kreio (lat.) prav. izjava pred sudom i svjedocima o primanju nekog nasljedstva crimen laesae majestatis it. krimen lese majestatis (lat.) prav. uvreda velianstva; zloin prema dravi, veleizdaja Croata it. Kroata (lat.) Hrvat Croatia it. Kroacija (lat.) Hrvatska; ime Croatia dano je jednom planetoidu otkrivenom 3. oujka 1906. na njemakoj zvjezdarnici KdnigsstuhlHeidelberg; v. i Kroacija croix d'honneur it. kroa d'oner (fr.) francuski orden: kri legije asti crown it. kraun (engl.) kruna, engleski srebrni novac od 5 ilinga cruciferae it. krucifere (lat.) mn. bot. biljke krstaice, pripadaju porodici zeljastih dvosupnica Crustacea it. krustaceja (lat.) mn. zool. razred lankonoaca, rakovi, ljuskari cuba libra (p.) popularni panjolski napitak (koka kola mijeana s nekim alkoholima) cubok (njem. Zuwage) dodatak, obino kosti ili loije meso, koji mesar stavlja na vagu uz meso koje muterija trai; privaga cucla (njem.) sisa, duda, gumena sisalj-ka, "varalica", gumeni ili plastini predmet u obuku sise i si. cug 235 cvika cug (njem. Zug) 1. vlak, eljeznica; 2. povorka; 3. gutljaj; 4. propuh; 5. vrsta velike udice za lov somova; 6. voj. vod cugati (njem. Zug) piti, pijuckati cugeher (njem. Zugehor) pribor za odijelo (podstava, konac, gumbi i dr.) cugalter (njem. Zug vuenje, Schalter) elektrini prekida na poteg; potez-na sklopka cukar (njem. Zucker) eer cukati (njem. zucken) vui, trgati cukerkrankhajt (njem. Zucker eer, Krankheit bolest) eerna bolest cukervaser (njem. Zucker eer, Wasser voda) zaeerena voda cuketo (tal. zuchetto) crvena kardinalska kapica culicidae it. kulicide (lat.) mn. zool. komari culpa lata it. kulpa lata (lat.) prav. iroka, tj. teka krivnja culpa levis it. kulpa levis (lat.) prav. laka, mala krivnja culpa levissima it. kulpa levisima (lat.) prav. veoma laka, posve mala krivnja cum grano salis it. kum grano salis (lat.) v. pod granum salis cum laude it. kum laude (lat.) s pohvalom, pohvalno, odlino (u ocjenjivanju uspjeha na ispitima) cum reservatione it. kum rezerva-cione (lat.) s iznimkom, uz ogradu, osim Cung-li-jamen (kin.) kinesko Ministarstvo vanjskih poslova cuprum it. kuprum (lat.) min. bakar Curia romana it. Kurija romana (lat.) Rimska kurija, papin dvor u Rimu (sredinje tijelo u upravi Katolike crkve) curihtati (njem. zurichten) spremiti, dotjerati, dogotoviti

curik (njem. zurck) natrag (izraz uobiajen kod koijaa kad ele da konji povuku natrag) curiktos (njem. zurck natrag, Stoss udarac) udarac lopte u nogometu tako da je igra usmjeri natrag (iza sebe, a preko sebe) curriculum vitae it. kurikulum vite (lat.) tijek ivota, ivotopis custodia honesta it. kustodija honesta (lat.) prav. zatvor koji ne liava asti (osobito za manje politike prijestupe) cunajder (njem. Zuschneider) kroja (pomoni) cupajz (njem. Zuspeise) dodatak uz glavno jelo, sporedno jelo, varivo cutendig (njem. zustndig) zaviajan cuzamentos (njem. Zusammenstoss) sukob, sudar cvajakter (njem. zwei dva, Akt in) kazalina igra u dva ina; dvoinka cvajer (njem. Zweier) dvojka, znak broja dva ili neki predmet druge kategorije (npr. brano) cvajzicer (njem. zwei dva, Sitz sjedalo) vozilo, kola, saonice, zrakoplov i si. sa dva sjedala; dvosjed cvancig (njem. zwanzig) dvadeset (obino kao figura u kartakoj igri "nap-sl", kad igra ima kralja i damu iste boje); usp. fircig cvancik (njem. zwanzig) nekadanji novac od dvadeset krajcara cvebe (ar. zabib, tal. zibibbo) mn. suho groe, groice; rozine cveknknedli (njem. Zwetschke ljiva) mn. okruglice, "knedli" sa ljivama cvergl (njem. Zerge) patuljak; zool. vrsta sitne ribe, tzv. ameriki somi cvibak (njem. Zwieback) kruh dvaput peen, dvopek; biskvit cviblsos (njem. Zwiebel crveni luk, fr. sauce umak) umak od crvena luka cvighjanizam v. cvinglijanci cvik (njem. Zwick) vrsta kartake igre; igra "mlin" cvika (njem. cvikl klin); obino u frazi: zabiti cviku podvaliti kome, nasamariti koga i si. cvikati 236 Cyrano de Bergerac cvikati (njem. zwicken) buiti, buenjem ponititi (kartu, ulaznicu) cvikcange (njem. zwicken tipati, Zange klijeta) vrsta osobitih klijeta sa iljastim tipaljkama cviker (njem. Zwicker) naoale koje se dre na nosu pomou tipaljke, bez noica cviki-pusa (njem. zwicken tipati, "pusa" poljubac) poljubac pri kojemu se cjelivana osoba utine za obraz cvikl (njem. Zwickel) klin, uklinak, umetak (izraz osobito uobiajen kod krojaa, kad treba proiriti hlae ili si. umetkom u obliku klina) cvilih (lat. bilih dvonitni, od dvije ice, njem. Zwillich) dvonitka (jako i gusto laneno, kudjeljno i pamuno platno) cviling (njem. Zwilling) blizanac, jedno od blizanadi; usp. triling cvinglijanci pristae cvinglijanizma, nauavanja vjerskog reformatora Ul-richa Zwinglija (14841531) Cyrano de Bergerac it. Sirano d' Ber-erak (fr.) francuski prozni i dramski pisac (pravim imenom Hector Sa-vinien, 16191655); njegov je lik ne-oromantiki idealiziran u istoimenoj drami Edmonda Rostanda , etvrto slovo hrvatske latinice a-a-a (cha-cha-cha) latinskoameri-ki drutveni ples u 4/4 taktu; plee se u paru, partneri se ne dre, ah se kreu po tono odreenoj shemi koraka; pijani a-a-a varijacija spomenutog plesa, imitacija (koracima i pokretima) pijanog svijeta (gubljenje ravnotee) abuk (tur.) brzo ador (perz.-tur.) v. ator aga (atr.) ples air (tur. ajyr) livada, poljana, travnjak, panjak, dolina ajka (rus. aika, ma. sajka) lak i brz amac na Dunavu i Dnjestru (sluio i kao ratni amac); ajka akarita (p. chacarita) divovski inkvizicijski poar zabranjenih knjiga (proveo argentinski katoliki kler)

akija (tur. aki) depni noi, perorez akija (ma. csaklya) motka sa eljeznom kukom za privlaenje udaljenih predmeta; motka uz koju se penje loza, grah i si. akmak (tur.) kresivo, ognjilo akov (mad. csako) kona vojnika kapa, eir s remenom ispod brade akra (p. chacra) seljaka koliba, seoska kua u -Junoj Americi akire (tur.) hlae algija (tur. algi) glazbalo, glazbeni instrument; svirka, sviranje; ansambl od tri sviraa (melodijski instrument i udaraljke) alma (tur.) bijeli platneni ovoj oko fesa kod muslimana; zaviti almu pren. * poturiti se, prijei na islamsku vjeru am (tur.) 1. bor, jela, smreka; 2. amac od jelovine ama tur, (kjamis) gornja enska haljina (drugo je ama dosada) amac (tur,) v. am 2, anak (tur.) drvena zdjela anara vrsta kornjae ang (kin.) kineska mjera za duinu, = 3,183,58 m ankir (fr. chancre) ir uope (obino se upotrebljava u vezi meki odnosno tvrdi ankir) opasna spolna bolest antra (tur.) putnika torbica antrati (tur.) cendrati, angrizati, prigovarati, gunati apetoni (p. chapetonis) novi europski doseljenici u prijanjim panjolskim pokrajinama Latinske Amerike (za razliku od kreolaca koji su roeni u Latinskoj Americi) apka (polj. csapka) etvrtasta ulanska kapa; poljska narodna kapa apkun (tur.) konj sa sitnim i brzim hodom, ravan konj (koji istodobna die obje desne pa obje lijeve noge); pren. vragolan, nestako apljan (tal. cipllina) bot. poriluk aptija (tur.) svileni rubac ' a ^ma. csarda) krma na pusti u Maarsko4 ardak (tur.) zarada drvena ih zidan ili na stupovima s (izboenim) drvenim gornjim katom; gornji t ili katovi u takve zgrade; spremate v kukuruz; straarska kula arda 238 embalo arda (ma. csardas) maarski narodni ples u 2/4 taktu, ispoetka lagan, pa sve ivlji i burniji arka (rus.) 1. ruska mjera za tekuinu = 0,132 1 arka (perz.) 2. pukaranje izmeu prednjih, istaknutih dijelova vojnih postrojbi radi izazivanja i uznemira-vanja neprijatelja ili kao poinjanje ozbiljnije borbe arka (perz.-tur.) vojnik na prednjem poloaju, onaj koji zapoinje arke arlston (engl. charleston) ameriki salonski ples u 2/4 ili 4/4 taktu ar ija (perz. ehar su, tur. aru) 1. trnica, sajam; 2. poslovni, trgovaki dio grada; 3. trgovaki stale; pren. javno mnijenje, neobavijete-ni, nestrunjaci, npr. "arija pria" arter (engl. charter) povelja, isprava, dokument; ugovor; pravo, povlastica; ugovor o najmu broda ili zrakoplova artirati (engl. charter) povlastiti, po-vlativati; dati brod ili zrakoplov pod zakup artisti (engl. charter) mn. pristae i pobornici artizma u Engleskoj artizam (engl. charter povelja) politiki i socijalni pokret engleskih radnika (18361848) protiv aristokracije, velikog posjeda i kapitala; borio se za iroke demokratske slobode, osobito za ope pravo glasa i tajno glasovanje arug (tur. aryk) opanak astuka (rus.) narodna pjesma vedroga karaktera, kratka pjesmica (obino etiri stiha), poskoica atija (tur. ati) rubac, koprena, veo, prekri va atma (tur.) pleter, preplet; kua od dasaka i brvana au (tur. avu) doasniki in u turskoj vojsci; debeli svat (koji zbija ale u svatovima); opinski podvornik u Dalmaciji; usp. alaj-au eb-brava vrsta brave sa 5 do 7 zatvaraa od kojih se svaki treba dignuti na svoje mjesto kako bi se brava otvorila (nazvana po pronalazau, engleskom mehaniaru Chubbu) ehizam eki izraz u nekom drugom jeziku; usp. bohemizam

ek (engl. cheque, check) 1. bank, bankovna uputnica, isprava kojom osoba koja je deponirala odreenu svotu novca kod druge osobe daje ovoj nalog da isplati nekoj treoj osobi ili donositelju svotu koja je na toj ispravi oznaena; 2. platno s plavim ili plavim i bijelim kvadratima ili prugama, mornarsko platno eka (rus.) kratica za "Crezviajnaja komissija" ("Izvanredna komisija") osnovana u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, reorganizirana u veljai 1922. kao dravna politika uprava GPU, kasnije NKVD eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slunih koica u srednjem uhu ekmede (tur.) kutija s ladicom (slui kao drvena kasa) ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak voke (s koticama) ekrk (tur. ikrik) kota, kotur, vitlo (za dizanje uvis izvlaenjem) elebija (tur. alab, eleb) gospodin, lijepo odgojen ovjek; takoer: mladi gospodin, gospodii elenka (tur. elenk) nakit u obliku perjanice, srebrne, rjee zlatne, privren na kalpaku ili almi (odlikovanje za posjeenu neprijateljsku glavu); nakit na kapi; glava (atr.) celesta (tal. celesta) vrsta glasovira s nizom metalnih ploica koje daju vrlo lijepe tonove (etiri oktave) elik (perz.) kovko eljezo, nado, ocal elist (tal. cello) glaz. v. violonelist elo (tal. cello) glaz. v. violonelo embalo (tal. cembalo) glaz. iani instrument u obliku trapeza, svira se ember 239 inele udaranjem u icu pomou dvaju ekia ember (tur. ember) veo muslimanskih ena; veliki rubac koji pokriva glavu i elo do oiju (nosi se uz feredu); platno, sifon; obru, uplje kolo empres (lat. cyparissus) rod crnogo-rinog drvea iz porodice empresov-ki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi ili stabla) eng (kin.) kineski puhaki instrument s cijevima raznih veliina i zakrivljenom trubom u koju svira pue engija (tur. engi) plesaica i pjevaica; usp. oek ereviki (rus.) mn. male enske cipele erga (tur. erge) mah ator, osobito ciganski eri-brendi (engl. cherry-brandy) rakija od treanja, trenjevaa ervonci (rus.) mn. "crvenjaci"; ruske novanice sa zlatnim pokriem koje je 1923. g. uvela sovjetska vlada (jedan ervonec = 10 zlatnih rubalja) esma (tur. esme) kladenac, zdenac, bunar; izvor iz kojega voda tee na cijev (drugo je esma) ester-sir (engl. chester) vrsta odlinog engleskog sira, nazvanog po engl. gradu Chesteru eagija (tur. kasagy, s naim cesati) cesalo; limena etka za timarenje konja i krava etverik (rus., sanskr. tschatur, lat. quattuor) mjera za ito u Rusiji = 26,24 1 evra (tur. evre) etverokutni rubac izvezen srebrnim nitima, vjenani dar i (kin.) 1. kineska mjera za duinu: stopa = 0,318 m; 2. mjera za putove = 0,246 m; 3. mjera za ito od 100 inga = oko 100 1 ibuk (tur. ubuk) cijev lule; kami; lula; u nekadanjoj Turskoj: danak od ovaca i koza to se davao sultanu cicerone (tal. cicerone) voda stranaca, osobito u tal. gradovima (podrugljivo nazvan, zbog svoje govorljivosti, po slavnom rimskom govorniku Ciceronu); ierone iikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve due ("junak" putuje po Rusiji i od vlastele kupuje "due" njihovih mrtvih kmetova) Cifut(in) (tur.) idov; ifutarija skup Cifuta (kao poruga) ikara (tal. chicchera) alica iko (ma. csikos) uvar konja, konju-ar ila (tur., ma. csillas) konj sive dlake ili (engl., iz meksikoga: chilli) vrsta veoma ljutoga suenog papra; jelo ili umak zainjen takvim paprom imaron (p. cimarronada opor divljih ivotinja) junoameriki divlji konj imbur (tur.) jaja pripremljena s vrhnjem i enjakom

impanza (fr. chimpanz) vrsta antro-poidnog majmuna, srodnog gorili impanza (njem. Schimpanse) zool. vrsta afrikog antropoidnog majmuna, "afriki divlji ovjek", po duevnim osobinama ivotinja najblia ovjeku, ivi obiteljskim ivotom i lako se pripitomljava in-iplak (tur. cyrcyplak) gol golcat; pren. bez igdje iega inampas (p. shinampas) mn. plivajui vrtovi u Meksiku inila (p. chinchilla) 1. zool. junoameriki zec, zec-mi; 2. krzno s izrazito mekanom gustom sivom dlakom ove ivotinje inila (p. chinchilla) vrsta junoame-rikog glodavca (love ih radi krasnog gustog i finog krzna) inela (tal. cinelle) glazbena sprava u obliku diska (udara se jednom o drugu), plitica inele (tal. cinelle) mn. glaz. plitice (udaraljke u obliku mesinganih tanjura, slue za davanje posebnog tona pojedinim mjestima u glazbenom djelu) ing venk ing (kin.) kineska mjera za ito = 1/ 100 i = oko 11 inkveentisti {tal. cinquecento) mn. tal. pjesnici (T. Tasso i dr.) i umjetnici (Rafael i dr.) iz doba inkveen-ta inkveento (tal. cinquecento) lit. "pet stotina", skraeno umjesto "tisuu pet stotina"; uobiajeni naziv za XVI. st. talijanske knjievnosti i umjetnosti, doba cvjetanja renesanse ino (p. chino) "Kinez"; potomak crnca i Indijanke u Americi ino (p. chino) mjeanac od bijelca ili Indijanca i osobe neodreene rase ipolin (tal. cipollino) talijanski mramor sa zelenkastim ilama ips (engl. chip komad, krika, iver) vrsta sendvia; na ulju peena tanka kriica krumpira ir (ar. dirahat) med. grizlica, oteenje koe ili sluznice zbog raspada bolesnog tkiva irak (tur. cyrakman) svijenjak; (cyrak, erag) sluga, momak; egrt, kalfa istka (rus.) ienje; povremena revizija lanova stranke i provjeravanje njihove idejnosti; uklanjanje neprijateljskih elemenata iz neke zajednice uope ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modri-lo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelena, lihvar izma (tur., ma. csizma) kona cipela s visokom sarom oek (tur. oek) plesa oha (tur. oha, uha) vrsta tvornikog vrstog valjanog sukna i odjea od njega ok (engl. chok) tehn. priguiva; zatvara zraka na rasplinjau koji slui za bre stavljanje motora u pogon okanj (tur. okal) staklenka za rakiju od 1/8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna okolada (meks, cacauati, xocoati, p. chocolate, tal. cioccolata, fr. chocolat, njem. Schokolade) masa pripremljena od kae prenog kakao-ploda u zrnu, eera, vanilije i dr. olak (tur. olak) jednoruk, sakat ovjek, invalid u jednu ruku, bogalj olo (p. cholo) potomak Zamba; takoer: Indijanac koji je odrastao meu Europljanima i koji govori panjolski om, oma (ma. csomo) zamotuljak npr. duhana omor (ma. csomor) 1. otrovni abnjak (biljka); 2. bolest koja dolazi od masnih jela, groznica praena osjeajem gaenja i munine orba (tur. orba) juha ota (tal. ciotto hrom) skvreno stopalo; gruda, grumen zemlje u (jap.) 1. japanska mjera za duinu od 60 kenga ili 360 aka = 109,310 m; 2. mjera za povrinu = 99,573 a ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina ulo (p. chulo) pomonik borca s bikovima koji razdrauje bika urma (tal. ciurma) momad, svjetina, druba, rulja uros (p. cliurros) mn. ovce s grubom, obino crnom vunom uruk (tur. uruk) nedostatak, mana uti vrsta himalajskog majmuna za kojega neki misle daje ljudsko bie; usp. jeti, miti uvida (tal. ciovetta) maska, krinka, obrazina, makara, krabulja; laan izgled venk (atr.) sastanak, "spoj"

, peto slovo hrvatske latinice aba (ar. Kalali, perz. a'be) v. Kaba afir (ar.) onaj koji ne priznaje Boga, nevjernik (osobito kao pogrda) afurija (ar. kjafur) kamfor akule (tal. venet. ciacole) brbljarije ao! (tal. ciao!) zdravo! apati (tal. chiappare) uhvatiti, uloviti, zgrabiti, epati ar (tur. kjar) trgovina, zarada, dobitak; korist; trgovaki posao asa (tur. kjase) duboka porculanska, zemljana ili bakrena zdjela atib (ar.) pisar; pisac, mudrac, uenjak ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune ef (ar. eif) dobro raspoloenje, radost, veselje, uivanje; volja, prohtjev efil (tur. kefil) svjedok, jamac ehaja (perz. kethhuda, ahje) domain, starjeina; zamjenik, nadzornik ehaja (tur.) 1. nadstojnik, upravitelj dobara; 2. starjeina pastira eif (ar.) v. ef ela (tur. kel gol) glava bez kose elepir (tur. kelepir) ono do ega se doe na lak nain; pljaka, plijen, dobit elija (lat. cella soba, soba za ostavu, ostava, dem. cellula, gr. kalia koliba) zasebna sobica, samica, osobito redovnika emane (tur. keman) gusle; violina enar (perz.) obala, strana, kraj, rub, kut; vrsta platna enevir (tur. kenevir) konoplja; konopac, ue eramida (tur. eremid) krovni crijep erana (perz. ar-hhane) radionica sapuna; uarska radionica erivo (perz. aruve) okvir, oplata, prozorski okvir eresta (tur. kereste) materijal, graa; pribor uope (za pravljenje neega) erpi (perz. erpid) nepeena cigla esam (tur.) srea; kupiti na esam kupiti na sreu esatluk (tur.) nedostatak novca, novana kriza, besparica esim (tur.) cijena na veliko, paual; najam; zakupnina esma (tur.) vrsta veza na upljike eten (perz.) lan evap (tur. kebap) komadi mesa peen na eravi ifaur (tur. kibir) oholost, gordost; samo-dopadljivost ifta (perz.-tur) = Cifut; lihvar; krtac; filistar ilibar (perz. kehruba, tur. ehribar) "ono to privlai slamu", fosilna smola koja potjee od crnogorice, jantar ilim (perz.-tur. kilim, kelim) prostira, tepih, sag ilit (tur.) lokot, brava iri (perz. iri) postolarsko ljepilo iriz (perz. iri) v. iri ispet (ar. isvet) nakit, odijelo itab (ar. itab) pismo, knjiga; zakon, naredba; Kur'an, Biblija iveta (tal. civetta) uk (ptica); pren. namigua, koketa or, orav (tur. kor) prid. slijep na jedno oko; orac, orak slijepi metak, tj. bez otrog i ubitanog naboja oriti 242 uza oriti (tur. or) atr. spavati orka (tur. or slijep, kome je tamno) atr, tamnica, zatvor orsokak (tur. or slijep, sokak ulica) slijepa ulica; pren. bezizlazan poloaj; kritina situacija otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, ne-ovjek Cozot stanovnik talijanskog mjesta Chioggie (poznati kao vjeti ribari) ufte (perz.) mn. kuglice od mljevenog mesa s paprom i lukom ulav (tur.) polukruna vunena kapa, nosi se ispod fesa ulbastija (tur.) meso peeno na aru umez (tur.) kokoinjac; kuica umur (tur.) drveni ugljen up (perz.) velika zemljana posuda (za pekmez, vrhnje i dr.) uprija (tur.) most urak (tur.) kratak gornji zimski kaput podstavljen krznom, bunda urdija (tur.) kratak krzneni kaput; dug enski kaput bez rukava od bijelog, crnog ili crvenog sukna urs (tur. kursu) propovjedaonica, govornica (u damiji)

urtauk (tur.) bolest koju ivad dobiva za vrijeme parenja usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za eravicu uskija (tur.) eljezna poluga, motka, kramp, pijuk utuk (tur.) panj, batina; pren. glupan uvik (perz. uk, tur. ujk) breuljak uza (tal. chiuso zatvoren, zakljuan) zatvor D D, d esto slovo hrvatske latinice d. kratica za da ili datur (lat.) daj, neka se dade (na receptima) d. m. glaz. kratica za dextra manu it. dekstra manu (lat.) desnom rukom d. t. d. kratica za da tales dozes (lat.) daj takve koliine da capo it. da kapo (tal.) glaz. ispoetka, iznova, tj. cijelu glazbenu partiju ponoviti do tog znaka Dachau it. Dahau (njem.) nacistiki koncentracijski logor u Bavarskoj, poznat po okrutnostima; usp. Buchenwald, Auschwitz dacija (tal. dazio) carina, daa, porez, danak dacit eruptivna povrinska stijena, an-dezit u kojem ima kvarca Daani stanovnici Dacije (nekadanje rimske provincije na podruju dananje Rumunjske) dada (tur.) majka, sestra, ili uope starija ena; naziv odmila za dadilju dadaizam prema djejem tepanju dada nazvani smjer u knjievnosti i likovnoj umjetnosti koji obrauje teme iz podruja besmislenoga, primitivnoga i si. na poseban nain dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena koja uva djecu; guvernanta dadaz (etiop.) v. dadazma dadazma (etiop.) titula u etiopskoj vojsci, manja od titule ras, a znai to i general; takoer: zapovjednik pokrajine; upotrebljava se obino u skraenom obliku: dadaz dafina (gr. dame) lovorika, lovorovo drvo dafizam irski faizam (naziv po prezimenu generala O'Duffyja) Dafna mit. Nimfa koju je Apolon pretvorio u lovor, ki rijenoga boga Pe-neja dafnin (gr. dafne lovor) kem. alkaloid koji se nalazi u kori daphne meze-reum Dafnis mit. lijepi pastir na Siciliji, sin Herma i jedne nimfe; umro je vrlo mlad, pastiri su ga potovali kao heroja dafnomantija (gr. dafne lovor, man-teia) proricanje iz lovorove grane baene u vatru dagerotip (fr. Daguerre, gr. typos) fot. naprava koju je 1838. pronaao Daguerre i koja trajno zadrava sliku stvorenu djelovanjem svjetlosti na metalnoj ploi dagerotipija pravljenje fotografija na jodnom srebru pomou ive; v. dagerotip daida (tur. dajy) ujak daimonion (gr. daimonion) fil. ovako Sokrat naziva onaj unutarnji glas koji on smatra boanskim nadahnuem, a koji ga odvraa i opominje da ne ini neto to bi bilo nepravedno, nekorisno ili loe daira (tur. daire krug) 1. glaz. maleni bubanj s praporcima, def; 2. skup, zbor, mnotvo (osobito: naziv za skup vragova, pa i prizivanje vragova); 3. dvorana za primanje ih vijeanje; 4. dajak 244 dalkili vie skladita oko zajednikog dvorita dajak (tur. dajak) potporanj, motka, podupira (na zid); stup dajdest (engl. digest) 1. saet pregled; 2. zbirka zakona dakma (dakhma) "tornjevi utnje" (tvrave u Iranu i Indiji na kojima Parsi izlau tijela pokojnika da bi ih izjele ptice grabljivice) daknomanija (gr. dakno bodem, ma-nia bijes) med. bolestan nagon za ubijanjem dakrijadenalgija (gr. dakrvon suza, aden lijezda, algos bol) med. bolest suznih lijezda dakrioreja (gr. dakrvon, rheo teem, curim) med. suvie jako suzenje dakron sintetiko tkivo koje slui za pravljenje umjetnih krvnih ila daktil (gr. daktvlos) 2. poet. stihovna stopa od tri sloga od kojih je prvi dug, a druga dva kratka ( U U) daktil- (gr. daktvlos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: prst daktilioglifika (gr. daktvlios prsten, glvfein rezbariti, urezivati) vjetina urezivanja kamenja za prstenje daktiliografija (gr. daktvlios, grafo piem) opisivanje prstenja daktiliografika (gr. daktvlios, grafo) v. daktilioglifika daktiliomantija (gr. daktvlios, man-teia proricanje) proricanje iz prstenja, proricanje pomou arobnog prstenja

daktilioteka (gr. daktvlios, tithenai staviti) zbirka kamenja za prstenje (gema), osobito grkog; zbirka otisaka takvog kamenja; draguljarski sandui daktilitis (gr. daktvlos) med. upala prsta, ir na prstu daktilograf (gr. daktvlos, grafo piem) onaj koji pie na pisaem stroju daktilografija (gr. daktvlos, grafo) pisanje na pisaem stroju daktilografkinja (gr. daktylos, grafo piem) ona koja umije pisati na pisaem stroju daktilogram (gr. daktylos, gramma crta) otisak prstiju daktilologija (gr. daktylos, logia) govor pomou prstiju, vjetina iskazivanja misli pomou prstiju daktilomantija (gr. daktylos, man-teia) proricanje (ili: vraanje) iz prstiju daktilomuzikograf stroj za pisanje glazbenih znakova daktilonomija (gr. daktylos, nomizo mislim, smatram) vjetina raunanja na prste, raunanje na prste daktilosimfiza (gr. daktylos, symfy-sis) sraslost prstiju na ruci ili nozi daktiloskopija (gr. daktylos, skopeo gledam, promatram) metoda prepoznavanja zloinca po individualnoj razlici finih linija na unutarnjoj strani prstiju, na jagodicama; ispitivanje otisaka prstiju daktiloteka (gr. daktylos, tithemi stavljam) med. zavoj kojim se povrijeeni prst odrava u ravnom poloaju daktilotip (gr. daktylos, typos otisak) pisai stroj dal segno it. dal senjo (tal.) glaz. v. al segno dalaj-dama vrhovni budistiki sveenik; oboavani poglavar duhovne i svjetovne vlasti u Tibetu dal ga (tur. dalga val) 1. valovlje, valovi, bura na moru; nalet, udar vjetra; 2. ispuh dima (pri puenju) dalija bot. ljubiasta georgina, nazvana po vedskom botaniaru Dahlu (1789. g.) alila (hebr.) v. pod Samson dalkili (tur. dalkili gola sablja) pripadnik nekadanjih turskih oruanih snaga (glavno oruje bila mu je sablja dalmatika 245 Damon i Fintija dalmatika gornja odjea katolikih sveenika, nazvana po tome to se nekada nosila u Dalmaciji; dio sveanog odijela njemakih careva dalmatinac vrsta doge iz Dalmacije (pas srednje visine, miiava tijela, dlake bijele s crnim mrljama) dalmatski jezik autohtoni romanski jezik koji se iz vulgarnog latinskog razvio na dalmatinskoj obali i Kvarneru daltonizam sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da razlikuje boje, osobito crvenu (naziv po engleskom kemiaru Daltonu koji je zamjeivao samo tri boje i prvi opisao ovu pojavu) daltonski plan (Dalton-plan) metoda uenike samoradnje ija je karakteristika da uenici pod nadzorom nastavnika sami izabiru i prouavaju znanstvenu grau (naziv prema amerikom gradu Daltonu gdje je 1922. prvi put primijenjena) dama dat. domina gospoa, fr. dame, tal. dama) gospoa, gospa, ena iz vieg stalea; plemkinja, vlastelinka: otmjena ena koja dri do sebe; figura na igraim kartama; "kraljica" u ahu damar (tur.) 1. ila (arterija i vena); ivac; bilo, puis; 2. podzemni put vode do izvora na povrinu zemlje; 3. podzemna "ica" neke rude damasciran iaran, izvezen; usp. da-mast damascirati (fr. damasquiner) zaariti eljezo ili elik, osobito otricu noeva i maeva, pa onda iarati zlatom i srebrom (postupak nazvan po sirijskom gradu Damasku) damasirati (fr. damasser) tkati na a-mastni nain, tkaninu arati (ili: iarati) cvjetovima damasket (fr. damasquette) bogata da-mastna tkanina s cvjetnim arama na atlasnoj osnovi damast (tal. damasto) svilena, vunena ih platnena tkanina s cvjetovima damba (niz. dam nasip) uzvienje od zemlje, kamena ili betona u obliku nasipa; slui za zatitu obale od poplave, podrivanja i si.

damenval (njem. Dame gospoa, Wahl izbor) "dame biraju" tj, obiaj na plesovima da ene biraju svoje plesae danila (tur.) kap, paraliza, apopleksija damnacija (lat. damnatio) osuda na vjene muke, prokletstvo damnatio memoriae it. damnacio memorije (lat.) prav. unitavanje (ili: oteivanje ili pogrda) uspomene nekog imena, slike, grba i dr. damnatur (lat.) odbacuje se, zabranjuje se (cenzorska formula kojom se zabranjuje tiskanje neke knjige ili nekog mjesta u knjizi) damnatus (lat.) osuen; osuenik damnincirati (lat. damnificare) nanijeti tetu, otetiti damnifikacija (lat. damnificatio) nanoenje tete, oteivanje damnifikat (lat. damnificatus) onaj koji je pretrpio tetu, oteeni damnum (lat. damnum) teta, gubitak Damoklo ime laskavca koji je tiraninu Dioniziju pozavidio na srei; da bi mu pokazao kakva je to srea, naredio je Dionizije da ga poaste za njegovim stolom kao kakva kralja, ali mu je iznad glave objesio ma o konjsku dlaku; otuda: Damoklov ma opasnost koja ovjeku stalno prijeti Damon i Fintija prema starogrkoj prii dva filozofa (pitagorovca) u slubi sirakukog vladara Dionizija Mlaeg; kad je ovaj Fintiju osudio na smrt, zamolio je osuenik da ga prije izvrenja osude pusti kui kako bi zavrio neke poslove; kralj to dopusti, ali je Damon morao svojim ivotom jamiti da e se Fintija vratiti; Fintija se zadrao na putu dulje nego je oedampfbad 246 Darije kivao, pa je Damon ve stajao pod vjealima kad je pravi osuenik stigao u posljednji trnutak; vidjevi ovakvu vjernost, vladar oprosti kaznu osueniku i zamoli oba prijatelja da ga prime kao treeg u svoje drutvo dampfbad (njem. Dampf para, baden kupati) parna kupelj damping (engl. to dump prodavati po niskoj cijeni, izvoziti robu i prodavati je ispod cijene kotanja ili ispod cijene domaeg trita, dumping) trg. prodavanje robe u inozemstvu ispod cijene kotanja, obino radi konkurencije i osvajanja trita; prodavanje robe, osobito tvornikih proizvoda, po nioj cijeni inozemstvu nego domaim potroaima radi osiguravanja monopola Danaide mit. u staroj Grkoj: 50 keri argoskoga kralja Danaja koje su poubijale svoje mueve u prvoj branoj noi i bile osuene od bogova da pune vodom bavu bez dna Danaja mit. ki kralja starogrkog Akrisitja, majka Perzejeva (rodila ga je sa Zeusom koji joj se pribliio u obliku zlatne kie) Danajci (gr. Danaos) pjesniko ime starih Grka danajski dar opasan dar iz neprijateljske ruke, poput onoga drvenog konja (u kojem su bili najbolji grki junaci) to su ga Grci (Danajci) ostavili u svom logoru da bi ga Trojanci, smatrajui ga darom, uvukli u svoj grad (Vergilije: "Timeo Danaos et dona ferentes" "Bojim se Danajaca i kad darove donose", tj. neprijatelja se treba bojati i kad darove donosi, to znai: uvijek) dandy it. dendi (eng.) kico, gizdelin, ovjek koji se napadno oblai dandy-valjak it. deni-valjak (eng.) u proizvodnji papira: valjak za utiskivanje vodenih znakova danno (tal.) trg. teta, gubitak danse it. dans (fr.) ples dansing (engl. dance plesati, dancing) ples; mjesto, lokal (kavana, restoran i dr.) u kojem se posjetitelji mogu zabavljati i plesom Dante Alighieri it. Aligijeri (tal.) glasoviti talijanski pjesnik iz 13. i 14. st., autor Boanstvene komedije dantologija znanost o Boanstvenoj komediji; danteologija danuncijada pustolovina talijanskog knjievnika Gabrielea D'Annunzija koji je po zavretku Prvoga svjetskog rata na svoju ruku okupirao Rijeku i ondje vladao neto vie od godinu dana; pren. smijean pustolovni pothvat daosizam (kin. dao put) religioznofilo-zofska znanost koja potjee od Lao-tsea (6. st. pr. n. e.)

darbizam hilijastika sekta koju je 1840. osnovao u franc. vicarskoj J. N. Darby i koja prorotva Starog i Novog zavjeta doslovno shvaa i tumai; pristae se zovu: darbisti, dar-bikrani; prid. darbistiki dardanarijat prav. zelenaenje, lihva-renje, kupovanje ivenih namirnica (osobito ita) da bi se dobila visoka cijena; izraz potjee od nekoga feni-kog arobnjaka Dardanusa koji je arobnom vjetinom skupljao ito u svoja skladita pa ga prodavao kad mu je cijena bila najvia dardanarijus (lat. dardanarius) onaj koji zelenai itom; v. dardanarijat Dardanci mn. podanici kralja Dardana, legendarnog osnivaa Troje Dardaneli (gr. Dardanos) mn. dvije kule s obiju strana Helesponta, naziv po starom azijskom gradu Dardaniji koji je osnovao Dardanos: otuda i ime poznatog tjesnaca Dardanela darijadenitis (gr. dakryon, aden) med. upala suznih lijezda Darije (perz.) "uguiva", "suzbija" darik 247 Davus sum, non Oedipus darik (gr. dareikos stater) novac perzijskog kralja Darija, vrijedan 20 atikih drahmi; darios darling (engl. darling) ljubimac, miljenik darsonvalizacija med. uporaba izmjeninih struja vrlo visokog napona (Tesline struje) za lijeenje ivanih i dr. bolesti; struje se ne proputaju kroz tijelo, nego se pacijent izlae djelovanju njihovog magnetnog polja (metoda nazvana po fr. fiziologu J. A. d' Arsonvalu, ro. 1851.) darvinist pristaa Darvrinovog naua-vanja; v. darvinizam darvinizam nauavanje engleskog prirodnjaka Charlesa Danvina o razvoju i preobraavanju u ivotinjskom i biljnom carstvu i po kojem su se sve vrste u organskom svijetu razvile jedne iz drugih, iz jednostavnijih u sloenije; taj se razvoj odvijao u borbi za opstanak, i to prirodnim odabiranjem (seksualnom selekcijom) i prilagoavanjem okolnostima u kojima su vrste trebale ivjeti i s kojima su se morale boriti; usp. descenden-tna teorija data (lat. dare dati, data) mn. dano, ono to je dano; mat. ono to je poznato; pov. dodaci, poznate i utvrene injenice data et accepta it. data et akcepta (lat.) mn. trg. izdaci i primici, izdavanje i primanje datacija (lat. datatio) stavljanje, odreivanje datuma, nadnevka datar (lat. datarius) upravitelj papinske komore za molbe i albe, datarije datarija (lat., tal. dataria) papinska komora za molbe i albe koja daje crkvene dozvole i zabrane, npr. biscen-zaciju, zabranu sklapanja braka i dr. datirati (fr. dater) stavljati na spis (ili: pismo i dr.) mjesto, dan, mjesec i godinu pisanja; potjecati, imati svoj poetak, trajati od dativ (lat. dativus sc. casus) gram. trei pade, odgovara na pitanje komu? emu?, pade cilja ili namjene datizam (gr. Datis perzijski vojskovoa) nepotrebno gomilanje sinonima u govoru, osobito kod onoga kome taj jezik nije materinski dato (tal.) trg. danas, od danas, od dana potpisa (osobito na mjenicama kod odreivanja dana plaanja) dato-mjenica trg. ona mjenica kod koje se rok plaanja rauna od dana izdavanja datulja (tal. dattero, dattolo) vrsta palme s vrlo ukusnim slatkim plodovima datum (lat. datum, dare dati) podatak o vremenu, mjestu, danu i mjesecu (na spisima, pismima itd.) datum ut retro (lat.) na mjenicama: naznaivanje istog vremena i mjesta kao i na prednjoj strani datum ut supra (lat.) na mjenicama: mjesto, dan i godina kao gore daturin (perz. taturah) kem. alkaloid koji se priprema od sjemena kunja-ka obinog (tatule) dau (ar.) vrsta jedrenjaka s 2 do 3 jarbola dauphin it. dofen (fr.) titula francuskih prijestolonasljednika (1349 1830) David (hebr. dod) "ljubljeni"; Dauidova zvijezda (hebr. magen David) este-rokraka zvijezda stari simbol idovstva (naziv po biblijskom kralju Davidu iz 10. st. pr. n. e.)

Davi cup it. Dejvis kap (engl.) meunarodno natjecanje tenisaa; sastoji se od etiri pojedinana (singl) mea i jednog u paru (dabl); osniva Amerikanac Davi 1900. g. Davus sum, non Oedipus it. Davus sum, non Edipus (lat.) Ja sam Dav, a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman da bih se mogao uputati u rjeavanje zagonetaka (izreka roba Dava dazimetar 248 debalkaiiizirati u Terencijevoj komediji Djevojka s otoka Androsa) dazimetar (gr. dasys gust, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe zraka DDT it. di-di-ti (DDT = kratica za di-klor-difenil-triklormetil-metan) sredstvo za unitavanje gamadi (bijela kristalna tvar slabog mirisa nekodljiva za bilje i vie ivotinjske organizme); izumitelj vicarac Paul Mller 1939. de (fr. deux, lat. duo) 1. dva; deux a deux it. dez-a-de (fr.) kod biljara: dva po dva, dva i dva, par i par de facto it. de fakto (lat.) zaista, doista, stvarno de gravi causa it. de gravi kauza (lat.) zbog vanog razloga de gustibus (et coloribus) non est disputandum it. de gustibus (et koloribus) non est disputandum (lat.) 0 ukusima (i bojama) ne treba raspravljati, tj. ukusi su razliiti de jure (lat.) po pravu, s pravnog stajalita; usp. de facto de lana caprina rixari it. de lana kaprina riksari (lat.) boriti se za kozju kostret, tj. za neto nevrijedno, pravdati se za sitnicu, "mlatiti praznu slamu" de lege ferenda (lat. lex zakon, feren-dus koji treba, mora biti donesen) po zakonu koji bi trebalo propisati kako bi o nekom prijeporu mogao biti izreen pravorijek; de lege lata (lat. latus donesen) po zakonu koji postoji de luxe it. d'liks (fr.) raskono, luksuzno de nihilo nihil (lat.) v. eks nihilo nihil de non praejudicando it. de non pre-judikando (lat.) prav. ne nanosei tetu, bez oteivanja neijih prava de piano (lat.) prav. jednostavno, ukratko, bez okolianja de profunda s (lat.) "iz dubina" (poetak 130. psalma, u Kat. crkvi pokajnika 1 alosna pjesma) de rigore juri (lat.) po strogosti zakona de te fabula narratur (lat.) o tebi se basna pria (reenica kojom kad netko "grijeh kae a grenika nee" upozoravamo tangiranoga da se o njemu radi) de tempore (lat.) u pravo vrijeme; primjereno prilikama de visu it. de vizu (lat.) "po vienju", "iz vienja", oigledno, kao oevidac De vivis nil nisi verum (lat.) O ivima (ne treba govoriti) nita ako ne istinu de- (fr. de) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: a) odvajanje, rastavljanje, ukidanje (npr. demobilizacija); b) padanje, srozavanje, sniavanje (npr. devalvacija, degradacija) de. kratica deleatur (lat.) neka se brie Dea Dia (lat.) mit. staroitalska boica plodnosti zemlje dead bali it. ded bol (engl.) port. tzv. mrtva lopta u tenisu, lopta izvan igre dead heat it. ded hit (engl.) port, "mrtva utrka", kad oba konja stignu istodobno na cilj dealbacija (lat. de-albare pobijeliti) pobjeljivanje (ili: bijeljenje) kovina deartikulacija (lat. de-articulatio) med. iaenje, uganue deauracija (lat. de-aurare pozlatiti) pozlaivanje, pozlata debakl (fr. dbcle) prolom leda; pren. propast, slom debaklaa (fr. dbclage) pom. ienje luke, uklanjanje istovarene robe, brodova itd. debaklirati (lat. de-baculare, fr. dbcler) oistiti luku, tj. istovarene brodove ukloniti iz luke debalaa (fr. dballage) trg. raspaki-vanje svenjeva i sanduka s robom debalirati (fr. dballer) trg. raspakirati svenjeve, sanduke s robom debalkanizirati oduzeti neemu balkanske karakteristike; profiniti; eu-ropeizirati debandada 249 deburziranje

debandada (fr. dbandade) voj. borba bez ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo; uzmicanje u najveem neredu debandirati (fr. dbander) rasuti se, raspriti se debankirati (fr. dbanquer) dobiti cijeli bank (u kartama) debarasiranje (fr. dbarrassement) uklanjanje smetnji (ili: prepreka); osloboenje od neke brige (ili: tereta) debarasirati (fr. dbarrasser) raskriti, raspremiti; osloboditi se (neega) debarbarizirati (lat. de, gr. barbaros) uljuditi, liiti grubosti i surovosti debarkiranje (fr. dbarquement) pristajanje, iskrcavanje iz lae; isto-varivanje robe debarkirati (fr. dbarquer) istovariti, istovarivati, iskrcati na kopno; pristati uz obalu debata (fr. dbat) raspravljanje, rasprava, iznoenje miljenja, diskusija debatirati (fr. dbatre) raspravljati; prepirati se; sudjelovati u debati debelacija (lat. debellare zavriti rat, pobijediti) unitenje neprijatelja u ratu ebent (lat. debens) trg. dunik debentura (lat. debentur, engl. deben-ture) trg. trokovi, carinski predujam koji se zadrava; potvrda primitka dbet (lat. dbet) trg. dugovanje, dug koji netko treba platiti za robu ili ije plaanje prodava oekuje; supr. potraivanje debi (fr. dbit) 2. trg. prodaja, promet robe; prodavanje na malo debi (fr. dbut) 1. poetak, prvi nastup nekog glumca ili pjevaa, prvo pokazivanje publici; pristupni govor debil (lat. debilis slab) slaboumnik, idiot, priglup ovjek debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje, postajanje nemonim debirokratizacija (lat. de uklanjanje u sloenicama, fr. bureau ured, kancelarija, gr. krateo vladam) nastojanje da se iz nekog raa ukloni birokratski postupak debiskirati (fr. dbusquer) voj. otjerati (ili: potisnuti) s boljeg poloaja debitant (fr. dbutant) onaj koji prvi put javno nastupa, osobito na pozornici; za enu: debitantica debitirati (fr. dbiter) 2. trg. prodavati; uraunati neto u dug, opteretiti raun; pronijeti glas, razglasiti debitirati (fr. dbuter) 1. prvi put se pojaviti; igrati svoju prvu ulogu; drati prvi govor debito (tal.) trg. dug, dugovanje debitor (lat. debitor) prav. dunik debitum (lat) trg. dug, dugovanje deblejirati (fr. dblayer) ukloniti (ili: raskriti) otkopanu zemlju; voj. poruiti rovove i prokope nakon opsade deblokiranje (fr. dbloquement) voj. osloboenje od opsade; v. deblokirati deblokirati (fr. dbloquer) voj. osloboditi od opsade; prisiliti neprijatelja da prestane s opsadom; tisk. obrnuta slova (privremeno upotrijebljena pri slaganju umjesto pravih) opet izvaditi i zamijeniti ih pravim Deborafh) (hebr.) "pela"; ime izraelske proroica (12. st. pr. n. e.) koja je pomogla osloboenju Izraelaca od Ka-naanaca; njezina pobjednika pjesma ujedno je najstariji hebrejski ep debo (fr. dbauche) skandal, tunjava: razuzdanost, raskalaenost, razularenost, razvrat debrecinka vrsta tankih kobasica (naziv po ma. gradu Debreczenu) debri (fr. dbris) ruevine; voj. ostaci trupa, preostali vojnici debrujirati (fr. dbrouiller) razmrsiti, raspetljati, rasvijetliti, srediti deburizirati (fr. dbourser) trg. isplatiti, izvriti isplatu, dati predujam, kaparati deburziranje (fr. dboursement) trg. isplaivanje; davanje predujma, kapa-renje debuiranje 250 decilitar debuiranje (fr. dbouchement) voj. izlaz (ili: izlaenje) iz nekog tjesnaca; trg. proda, prodaja robe; put i nain da se roba proda debuirati (fr. dboucher) neto zaep-ljeno otvoriti, izvaditi ep; voj. izvui se iz tjesnaca; trg. nai priliku za dobru prodaju robe decedirati (lat. decedere) otii, odlaziti; prolaziti, prestajati; preminuti, umrijeti decem (lat.) deset

decembar (lat.) dvanaesti mjesec u godini, prosinac (31 dan); deseti mjesec po najstarijem rimskom kalendaru, brojei od oujka decembristi pristae L. Napoleona i pomagai tzv. dravnog trajka 2. prosinca (decembra) 1851. g. decempeda (lat. decem, pes stopa) motka za mjerenje od 10 stopa, neto vie od 3 m decemvir (lat. decemvir) lan kolegija od 10 lanova; najpoznatiji su, iz stare rimske povijesti, decemviri za pisanje zakona (Decemviri legibus scribendis) ili zakonodavna desetorica, koji su objavili tzv. "Zakon na deset tablica" decemviralan (lat. decemvirahs) koji se sastoji od deset lanova decemvirat (lat. decemviratus) vladavina desetorice, tj. decemvirata decencija (lat. decenta) pristojnost, pri-stalost, prikladnost, skladnost decenij (lat. decennium) vrijeme (ili: razdoblje) od deset godina dcennale (tal.) priredba koja se odrava svake desete godine decentan (lat, decere, decens) pristao, prikladan, pristojan; poten, estit; suzdrljiv (u umjetnikom smislu) decentivan (lat. decipere varati) varljiv, laljiv, koji podvaljuje decentralizacija (lat. de, centrum sredite, fr. dcentralisation) slabljenje jednog politikog tijela i, kao posljedica i cilj toga, vea samostalnost pojedinih dijelova; ostavljanje odreenih poslova niim organima; sustav upravljanja koji svim upravnim odjelima daje to veu samostalnost, osobito u dravnoj upravi decentralizirati (fr. dcetraliser) podijeliti poslove na razne odjele i odsjeke, osobito u dravnoj upravi deceptor (lat. deceptio) varanje, laganje, prijevara, podvala decernat (lat. decernatus) djelokrug, krug poslova, mjerodavnost jednog dece menta decernent (lat. decernens) prav. sastavlja (ili: pisac) presude; izvjestitelj, referent o nekoj temi, struci ili vrsti poslova; naelnik neke ustanove ii upravnog odjela decernirati (lat. decernere) sudskim putem odluiti, rijeiti; v. dekret decertacija (lat. decertatio) zavrna (ih: presudna, odluna) borba decertirati (lat. decertare) voditi presudnu borbu decesija (lat. decessio) odlazak, odlaenje decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi, prethodnik u slubi deci- (lat. decum) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: deseti dio (neke jedinice za mjeru) decidencija (lat. cadere pasti, decidere pasti, spasti) pad, opadanje, nazadovanje u pogledu imovinskog stanja; poputanje, npr. groznice u bolesti decidirati (lat. caedere, decidere zavriti, rijeiti, fr. dcider) rijeiti, rjeavati, presuditi, odluiti, odluivati; deciderteli rationes it. decidendi raciones (lat.) prav. razlozi sudske presude decigram (lat. decem, gr. gramma) deseti dio grama; usp. dekagram decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti dio litre decima 251 dedomairati decima (lat. decima) glaz. deseti ton raunajui po redu od osnovnog tona; poet. strofa od deset stihova (panjolskog podrijetla) decimacija (lat. decimatio) pravo na desetinu, skupljanje desetine; deset-kovanje, izdvajanje svakog desetog ovjeka radi decimiranja decimala (lat. decimus deseti) mat. desetinka decimalan (lat. decem, decimus) dese-tinski, koji se sastoji od deset dijelova; decimalni razlomak mat. dese-tinski razlomak, tj. obian razlomak iji je nazivnik dekadna jedinica; decimalni raun raun s decimalnim razlomcima; decimalni sistem bro-jevni sustav ija je osnova broj 10; decimalna mjera podjela mjera na deset jedinica; decimalna vaga vaga koja ima krak utega deset puta dui od kraka tereta decimator (lat.) onaj koji skuplja desetinu decimetar (lat. decem, gr. metron) deseti dio metra; usp. dekametar decimirati (lat. decimare, fr. decimer) desetkovati, svakog desetog kazniti (osobito smru) kad su svi podjednako krivi; stanovnitvo moe biti de-cimirano kakvom velikom zaraznom boleu, tj. moe biti osjetno smanjeno

decimola (tal. decimole) glaz. notna figura koja oznauje da jednu skupinu od deset tonova treba odsvirati u vremenu za koje bi se inae odsviralo osam normalnih tonova deciso it. deizo (tal.) glaz. odreeno decizija (lat. decisio) prav. sudska odluka, osobito u sumnjivim sluajevima decizivan (lat. decisivus) presudan, odluan; otar decizivan glas (lat. votum decisivum) prav. glas koji odluuje, presudan glas decizor (lat. decisor) prav. izborni sudac decizum (lat. decisum) sud, presuda, sudska odluka deelamando it. deklamando (tal.) glaz. veoma izrazito, s puno izraajnosti dclaration of rights it. deklaren of rajts (engl.) izlaganje prava, objava engleskog parlamenta 1689. g. o osnovnim naelima engleskog ustava decoctor bonorum it. dekoktor bo-norum (lat.) prav. rasipnik svoje imovine decoctor dolosus it. dekoktor dolozus (lat.) prav. rasipnik vlastite i posuene imovine decrescendo it. dekreendo (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije; mjesto koje se tako svira dedaleum (gr. Daidalos) fil. "ivi kota", zootrop, vrsta fenakistoskopa ili stroboskopa dedalski (gr. daidaleos) umjetniki, lijepo izraen, aren, kien dedekoracija (lat. dedecoratio) sramoenje, beaenje, kaljanje dedicija (lat. deditio) predaja, kapitulacija dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, posveivati: pokloniti (npr. nekome neku knjigu), namijeniti dedignacija (lat. dedignatio) preziranje, potejenjivanje, omalovaavanje dedikacija (lat, dedicatio) posveta, posveivanje; poklanjanje, darivanje dedikator (lat. dedicare posvetiti, dedi-cator) onaj koji neto daruje s posvetom dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. unijeti neto u knjige kao plaeno, brisati neki dug; deditirati dedit (lat, dedit, dare dati) trg. dao je, platio je, izmirio je deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati dedomairati (fr. ddommager) obetetiti, obeteivati, nadoknaditi tetu, dati odetu dedublirati 252 defenzor dedublirati (fr. ddoubler) voj. smanjiti vojni odred napola deducirati (lat. deducere) izvesti, izvoditi, zakljuiti (ili: zakljuivati) iz opega o posebnom; pokazati, dokazati, izloiti, objasniti; pravni dokaz izvesti iz drugih, ve dokazanih injenica deduetis deducendis it. dedutkis de-ducendis (lat.) po odbitku onoga to se treba odbiti; poto se dokae ono to treba dokazati deduetis impensis it. deduktis im-penzis (lat.) po odbitku trokova dedukcija (lat. deduetio) log. izvoenje, zakljuivanje iz opega o posebnom, metoda miljenja kojom se od opeg zakona dolazi do posebnih; trg. odbijanje od neke svote deduktivna metoda v. dedukcija deduktivnost (lat. deduetivus) log. kakvoa postojanja kao deduktivan deetatizacija (fr.) izdvojenje iz dravnog vlasnitva (pojam suprotan eta-tizaciji) defekacija (lat. defaecatio) ienje od taloga; kem. proiavanje, osobito eernog soka pomou vapna; izbacivanje izmeta defekcija (lat. defeetio) otpadanje, od-metanje; slabljenje, poputanje u snazi, iscrpljenost, malaksalost defekt (lat. defeetus) nedostatak, mana, nepotpunost, praznina, pogreka; kvar, npr. na motoru; manjak, npr. u blagajni defektan (lat. defeetus) krnji, manjkav, nepotpun, oteen, s prazninama defektirati (lat. deficere) traiti i ispravljati pogreke u raunanju; dopunjavati, popunjavati, ponovno naruivati; pronevjeriti; u poti: javiti da je neto nestalo defektiv (lat. defeetivum) gram. imenica ili glagol kod kojih se ne upotrebljavaju svi oblici defektivan (lat. defeetivus) nepotpun, koji nema svih dijelova i oblika defektivitet (lat. defeetivitas) krnjost, manjkavost, nepotpunost defektivni glagoli (lat. verba defeeti-va) gram. nepotpuni glagoli, tj. oni koji nemaju svih oblika

defektologija (lat.-gr.) znanost o pojedincima koji se po organskim, fiziolokim ili psihikim nedostacima razlikuju od prosjenog (normalnog) ovjeka; skup metoda za otkrivanje pogreaka u proizvodima (npr. pukotina u izraevini od kovine i si.) defektuozitet (lat. defeetuositas) v. defektivitet defektura (lat. defeetura) u ljekarni-tvu: opskrbljivanje, popunjavanje laboratorija; ispitivanje, dopunjavanje defeminacija (lat. defeminatio) psih. gubljenje enskih psiholokih i fiziolokih osobina; supr. efeminacija defendend (lat. defendendus) optuenik kojeg treba braniti, klijent, tienik; za enu: defendentica defenzija (lat. defensio} obrana defenziva (fr. defensive) obrana, stanje u kojem je jedna strana samo u obrambenom stavu; supr. ofenziva defenzivan (lat. defensus, fr. defensif) obrambeni, koji je za obranu, zatitni defenzivni kut voj. mjesto izloeno unakrsnoj topovskoj ili puanoj paljbi defenzivni poloaj voj. obrambeni poloaj, onaj na kojem se oekuje napad defenzivni rat voj. obrambeni rat, tj. rat koji se vodi samo radi obrane defenzivno oruje voj. obrambeno oruje (koje slui samo za obranu) defenzivno sredstvo (lat. defensivum) med. vanjsko zatitno sredstvo radi zatite od tetnih utjecaja defenzor (lat. defensor) branitelj, zatitnik, zastupnik; pravobranitelj deferent 253 deflacirati dfrent (lat. deferens) onaj koji trai prisegu, koji nekome drugom nudi prisegu; dostavlja; na novcu: znak mjesta kovanja i majstora koji je pravio novac defetirati (fr. dfaire) praviti malodu-nim, klonulim; oduzimati (ili: slabiti) vjeru u uspjeh ili pobjedu defetist (fr. dfaitiste) pristaa defetizma; maloduan ovjek, bez vjere u uspjeh ili pobjedu; prid. defetistiki defetizam (fr. dfaite poraz, dfaitisme) malodunost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh ili pobjedu deficijent (lat. deficiens) otpadnik, odmetnik; dunik; onaj koji ima manjak na raunu, blagajni itd; onaj koji zbog slabosti ili bolesti nije vie sposoban obavljati svoju dunost deficit (lat. deficere nedostajati, deficit nema, nedostaje, nije tu) manjak, manji iznos u jednom raunu, svota za koju su prihodi manji od izdataka; manjak u blagajni defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje, nagrivanje, unakaivanje defigurirati (lat. defigurare) pokvariti, unakaziti, nagrditi defile (fr. dfil) tjesnac, klanac, svaki uski put kojim se moe kretati samo po jedan ili dvojica u redu (usjek, klanac, most itd.); sveani mimohod defilirati (fr. dfiler) pojedinano prolaziti kakvim tijesnim putem; voj. prolaziti paradnim marem, sveano prolaziti defilman (fr. dfilement) voj. ureivanje, osiguravanje fortifikacijskog objekta od neprijateljske vatre; horizontalni defilman rov napravljen tako da se u njega ne moe gaati ni upadati; vertikalni defilman rov napravljen tako da neprijatelj ne moe u njega gledati ni gaati definicija (lat. definitio) log. odreenje (ili: odredba) pojma, objanjenje jednog pojma drugim pojmovima, svoenje jednog pojma na druge pojmove; nastaje naznaivanjem najblieg roda (genus proximum) toga pojma i njegove specifine razlike (dif-ferentia specifica), tj. posebnih oznaka koje pripadaju samo onome pojmu koji treba definirati, npr.: Kvadrat je paralelogram (genus proximum) s jednakim stranicama i jednakim kutovima (differentia specifica) to je rodna, generika definicija; usp. genetika definicija definirati (lat. definere ograniiti, odrediti) log. odrediti pojam, objasniti pojam drugim pojmovima; v. definicija definit (lat. definitum) (neto) odreeno, (tono) odreen pojam definitiv (lat. definitivum) konano objanjenje, zavrna redakcija ugovora; konano ureenje (suprotno: provizorij) definitiva (lat.) zavrni ispit, praktini uiteljski ispit

definitivan (lat. definitivus) odluan, presudan, odreen, konaan, zakljuan; pril. definitivno definitivna sentencija (lat. definitiva sententia) konani sud, konana presuda definitivni traktat konani (ili: zakljuni) ugovor definitor (lat.) odreditelj, onaj koji odreuje; pomonik dekana u Katolikoj crkvi deflacija (lat. deflatio) bank. smanjivanje novanica u optjecaju i time podizanje kupovne vrijednosti novca; usp, inflacija deflacionisti (lat. deflatio) bank. pristae financijske politike kojoj je cilj da smanjivanjem broja novanica u optjecaju, osobito onih za koje nema pokria i podloge, podigne kupovnu mo novca; suprotno: inflacionisti deflacirati (lat. de, faix srp) ponjeti srpom, ukloniti; prav. uzeti unaprijed, odbiti, npr. jedan dio nasljedstva deflagraci] a 254 degenia velebitica deflagracija (lat. deflagratio) kem. ienje (ili: proiavanje) pomou vatre deflagrirati (lat. deflagrare) izgorjeti, vatrom oistiti deflegmacija (lat. de, gr. flegma sluz) kem. oslobaanje alkoholnih tekuina od vode; v. deflegmirati deflegmirati (lat. de, gr. flegma sluz) kem. osloboditi od vode; neku tekuinu isparavanjem ili destiliranjem osloboditi od nebitnog i nepotrebnog vodenog sadraja defleksija (lat. deflexio) skretanje deflektirati (lat. deflectere) skretati, skrenuti deflektor (lat. deflector) naprava na dimnjaku radi zatite od vjetra i dima; naprava za dovoenje zraka (kod petrolejskih svjetiljki) defloracija (lat. defloratio) obeae-nje, oduzimanje djevojake nevinosti deflorata (lat.) djevojka kojoj je oduzeta nevinost, obeaena deflorator (lat.) onaj koji je oduzeo djevojci nevinost deflorirati (lat. deflorare) oduzeti djevojci nevinost, obeastiti defluksija (lat. defluxio) opadanje, gubljenje; med. katar defo (fr. dfaut) oskudica, mana, nedostatak, pogreka; neopravdan izostanak; prav. izostanak s roita, nedolazak na suenje defolijacija (lat. defoliatio) opadanje lia; kidanje lia s drvea deformacija (lat. deformatio) kvarenje oblika, unakaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrenje; pokvarenost oblika, unakaenost, nagrenost deforman (lat. deformis) pokvarena oblika, unakaena oblika; deformiran deformiran (lat. deformis) v. deforman deformirati (lat. deformare) kvariti (ili: pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti, nagrditi, iskvariti oblik deformitet (lat. deformitas) unakaenost, nakaznost, pokvarenost oblika defraudacija (lat. defraudatio) pronevjera, prijevara, utaja, krijumarenje defraudant (lat. defraudans) pronevje-ritelj, varahca, utajiva, krijumar defraudator (lat.) v. defraudant defraudirati (lat. defraudare) pronevjeriti, pronevjeravati, prevariti, utajiti, osobito: prikriti porez, carinu itd. defunkcija (lat. defungere) prestanak ivota, smrt degarnirati (fr. dgarnir) ogoliti, skinuti ukras s neega, odvojiti; degarnirati utvrenje voj. izvui ratnu opremu i vojnike iz utvrde degairan (fr. degag) slobodan, neu-siljen, otvoren, okretan degairati (fr. dgager) osloboditi, izvui iz neprilike, razrijeiti, rijeiti; otpustiti iz vojske; u stanu napraviti tajni izlaz; ma. osoboditi ma od protivnikovog maa degaman (fr. dgagement) sloboda, lakoa, spretnost, neusiljenost; osloboenje od neke obveze; sporedan, tajni izlaz; ma. osloboenje maa od protivnikovog maa degenek (tur.) batina za udaranje po tabanima; batinanje degenekom; batinati, tui, mlatiti, lupati degeneracija (lat. degeneratio) izroi-vanje, izopaavanje; izroenje, izro-denost, izopaenje, izopaenost; opadanje, propadanje, kvarenje degeneriran (lat. degenerare) izroen, izopaen; pogoran, koji se nalazi u stanju opadanja

degenerirati (lat. degenerare) izroditi se, izroivati se, izopaiti se, izopaivati se; opadati, propadati, pogoravati se degenia velebitica it. degenija velebi-tika (lat.) bot, vrsta biljke koja raste samo u naem Velebitu (pronaao je degluticija 255 deizam i opisao maarski botaniar Arpad Degen, 18661934) degluticija (lat. deglutitio) gutanje, deranje degmati se (tur. degmek) hrvati se, opirati se degolizam politika i slaganje s politikom koju je vodio fr. general Chries de Gaulle (1890 1970), voa francuskog otpora protiv njemake okupacije i kasnije predsjednik vlade i predsjednik drave degorirati (fr. dgorger) oistiti od mulja, proistiti degradacija (lat. degradatio) ponienje, vraanje s vieg poloaja na nii po kazni (osobito u vojsci i kod sveenstva); liavanje ina i zvanja; svoenje na nie stanje razvoja; fiz. svoenje na stupanj manje sposoban za pretvaranje (energije) degradiran (lat. degradare) zapostavljen, lien ina i zvanja, potcijenjen degradirati (lat. degradare, fr. dgrader) zapostaviti, liiti nekoga ina i zvanja; poniziti, potcijeniti degrasirati v. degresirati degresirati (fr. dgraisser) oistiti od masti, masnih mrlja (vunu; kuh. skinuti pjenu); degrasirati degrosirati (fr. dgrossir) dotjerati, sta-njiti (srebro, elik) degumirati (fr. dgommer) osloboditi od ljepljive tvari; skinuti gumu s neega; ukloniti gumenu tvar na svilenim nitima iskuhavanjem u sapunici degustacija (lat. degustatio) kuanje, probanje; degustacija vina odreivanje okusa, mirisa, boje i izgleda vina degustator (lat. degustare okusiti) ku-a, znalac koji po okusu odreuje svojstvo namirnica (vina, aja, duhana i dr.) degustirati (lat, degustare) okusiti, probati degutirati (fr. dgoter) ogaditi (nekome neto), odvratiti nekoga od neega, pokvariti nekome volju za neim dehiscencija (lat. dehiscentia) bot. zjapljenje dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi (sjemene ahure) dehiscirati (lat. dehiscere) raspuknuti se, otvoriti se, zjapiti dehortacija (lat. dehortatio) odvraanje, savjetovanje da se neto ne uini Dei gratia it. Dei gracija (lat.) po milosti Bojoj (uobiajena formula u vladarskim poveljama, titulama itd., u uporabi od Karla Velikog) deificirati (lat. Deus, facere uiniti) oboavati, ukazivati ast kao Bogu, cijeniti vie od svega deifikacija (lat. deificatio) oboavanje, odavanje boanske poasti deiksa (gr. deiknymi pokazujem) lingv. pokazna (deiktina) estica (npr. s u prilogu jutros, tj. ovog jutra) deiktian (gr. deiktikos) koji se temelji na primjerima, na dokazima Deimos (gr.) "strah"; mit. sin, stalan pratitelj i koija starogrkog boga rata Aresa deinoterij (gr. deinos, therion divlja ivotinja, zvijer) zool. divovska pretpotopna ivotinja, sisavac, pronaen u okaminskim ostacima deinoza (gr. deinos straan) ret. pretjerivanje, preuveliavanje deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti od cjeline, smanjiti, suziti deipnosofisti (gr. deipnos ruak, obrok jela) starogrki mudraci koji su uene razgovore vodili za punim stolovima deist (lat. deus) fil. pristaa deizma; usporedi: teist deitet (lat. deitas) boanstvo deizam (lat. Deus Bog) fil. miljenje koje doputa da je Bog prauzrok i tvorac svijeta, ali ne priznaje nikaDejanira 256 dekalvacija

kva uda niti bilo kakav Boji utjecaj na tijek svijeta, osobito ne priznaje boansko otkrivenje; deizam je igrao glavnu ulogu u filozofiji XVII. st.; glavni predstavnici: Voltaire, Rousseau, Lessing, Mendelsohn i dr.; usporedi: teizam Dejanira mit. ena Heraklova, za koju se borio s boanstvom rijeke Ahelo-ja; nehotice uzrokovala smrt svoga mua poslavi mu koulju namoenu u Nesovu krv dejekcija (lat. delectio) prav. udaljavanje s poloaja ili posjeda; med. is-pranjavanje stolice; izmet, izluivanje dejektorij (lat. deiectorium) med. sredstvo za otvaranje i reguliranje stolice Dejfob mit. sin Prijama i Hekube, brat Hektorov i Parisov; nakon Parisove smrti mu Helenin; ubio ga Menelaj deka (gr. deka deset) 2. deset, mjera od deset grama deka (njem. Deke) 1. pokriva, gunj dekabristi (rus. dekabr) mladi ruski plemii asnici koji su 26. prosinca 1825. podigli u Petrogradu ustanak protiv apsolutizma dekada (gr. dekas, dekados desetina) desetorica; broj deset; deset komada; razdoblje od deset godina; zbirka ili djelo od deset knjiga, npr. Livijeva "Rimska povijest"; u kalendaru Francuske revolucije: tjedan od deset dana (od primidi, duodi itd. do dekadi); mat. decimalni sustav dekadenca (lat. decadere opadati, tal. decadenza) opadanje, propadanje, raspad, pogoravanje, propast; lit. pravac u knjievnosti i umjetnosti postromantikog razdoblja (19. st.) dekadika (gr. dekas, dekados desetina) mat. v, decimalni sistem dekadni sistem mat. desetni sustav, brojni sustav koji ima za osnovu broj 10; v. decimalni sistem dekaedar (gr. deka, edra sjedalo, osnova) geom. poliedar s deset povrina dekaginian (gr. deka, gyne ena) s deset ena; bot. cvjetovi s deset stupica ili usta plodnice dekagon (gr. deka, gonia) geom. de-setokutnik, tijelo koje ima deset kutova dekagrad (gr. deka deset, lat. gradus stupanj) deset stupnjeva kao jedinica mjere za kutove (etrdeseti dio krunice) dekagram (gr. deka, gramma) teina (ili: uteg) od 10 grama dekakord (gr. deka deset, fr. acord suglasje vie tonova) glazbalo koje ima deset ica dekalijun (gr.) broj (pie se brojkom 1 sa 60 nula) dekalirati (tal. de-calare) trg. izgubiti na teini zbog suenja dekalitar (gr. deka, litar) mjera od 10 litara dekalkirati (fr. dcalquer) prenositi otiske, npr. s bakra ili kamena na drvo itd.; prenijeti crte na proziran papir dekalkomanija (lat. decalcare ugaziti, tucati, gr. mania pomama, strast) vjetina da se slike u bojama (tiskane na posebnom papiru koji je prevuen jednim lako rastopljivim slojem) vlaenjem stranje strane prenose na drvo, staklo, kovinu, porculan, kou, hm i dr.; v. metakromatipija dekalo (tal. decalo) trg. gubitak na teini neke robe zbog suenja, curenja itd. dekalog (gr. dekalogos) deset Bojih zapovijedi dekalumen (gr. deka deset, lat. lumen svjetlo) fotometrijska mjera (10 lumena) dekalvacija (lat. decalvatio) oelavlja-vanje, oelavljenje, jedna od sramotnih kazni u srednjem vijeku, sasto Dekameron 257 deklamatorika jala se u tome to je osuenik bio oelavljen Dekameron (tal. Decamerone, gr. deka, hemera dan) Deset dana (naslov poznate zbirke novela tal. pjesnika Boccaccia) dekametar (gr. deka, metron) mjera za duinu od 10 metara dekan (lat. decanus) 1. u rimskom logoru: starjeina atora u kojem je bilo 10 vojnika; 2. danas: osoba na elu nekog fakulteta; predsjednik fakultetskog vijea; 3. vii sveenik, odmah poslije biskupa (kod rimokatolika i protestanata); 4. u Italiji: najstariji sluga u kui nekog kneza, kardinala itd. dekanat (lat. decanatus) dekanstvo, zvanje i poloaj dekana; mjesto slubovanja dekana dekandrija (gr. deka, aner ovjek, mu) bot. hermafroditne biljke s deset slobodnih pranikih konia, u Linnovom sustavu deseta klasa

dekanija dekanat kao crkvena ustanova, sjedite crkvenog kotara dekanski jezici (ind. Dekham) v. dra-vidski jezici dekantacija (fr. dcantation) kem. lagano otakanje i odvajanje bistre tekuine od taloga dekantirati (lat. decantare, fr. dcanter) kem. otoiti, ocijediti, neku tekuinu odvojiti od taloga koji se nalazi na dnu; razbistriti dekapirati (fr. dcaper) oistiti povrinu kovine (zagrijavanjem, kuhanjem u sodi, luenjem i ribanjem) i tako je prirediti za galvanoplastiku dekapitacija (fr. dcapitation) odsijecanje glave; obezglavljenje dekapitirati (lat. caput glava, fr. dcapiter) odsjei glavu; obezglaviti dekapod (gr. deka, pus stopa) mjera za duinu od deset stopa dekar (gr. deka lat. area povrina) mjera za zemljite od deset ara dekarbirirati (fr. decarburar) v. dekar-bonizirati dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi (ili: oslobaati) od ugljena ili ugljine kiseline; dekarbirirati dekartirati (lat. de-charta, fr. carte) post. utvrivati sadraj poiljki na osnovi karata dekasilabian (gr. deka deset, syllabe slog) deseterosloan, koji ima deset slogova; dekasilabian stih deseterac dekaster (fr. dcastre) deset kubinih metara, deset stera dekastih (gr. deka, stichos) lit. strofa od deset stihova dekastilon (gr. deka, stylos) arhit. graevina s deset stupova ili svodova dekatirati (fr. dcatir) obraditi sukno pomou vodene pare da bi mu se dao blag i postojan sjaj i sprijeilo kasnije skupljanje dekatisaa (fr. dcatissage) postupak pri dekatiranju, prvi put upotrijebljen 1822. u Parizu; v. dekatirati dekatlon (gr. deka deset, athlon natjecanje) port, u naziv za lakoatlet-sko natjecanje u deset disciplina; deseteroboj deker (njem. Decker) bojadisa u crtanom filmu, kolorist deklamacija (lat. declamatio) umijee usmenog izlaganja, govorenje s puno izraajnosti, umjetniko govorenje neke pjesme; vjebanje govorenja u koli; pretjerivanje u izraajnosti govorenja i u govornikom tonu deklamator (lat. declamator) umjetnik u govorenju (stihova), majstor u izlaganju; teko razumljiv govornik; knjiga s pjesmama za deklamiranje deklamatorij (lat. declamatorium) vjebanje u deklamiranju; knjiga koja sadri pjesme za deklamiranje deklamatorika (lat. declamare) upute (ili: znanost) o lijepom izlaganju, itanju, ili o umijeu lijepog govorenja deklamatorski 268 dekolirati deklamatorski (lat. declamare) govorniki, rjeito; ono to odgovara de-klamatorskom umijeu; neprirodno, teko razumljivo deklamirati (lat. declamare) umjetniki i s puno izraajnosti govoriti neku pjesmu; govoriti govornikim tonom; govornikim i suvie vatrenim tonom govoriti o beznaajnim temama deklanirati (fr. dclancher) otvoriti, pustiti deklaracija (lat. declaratio) objava, izjava, izjanjenje; izlaganje, npr. nekog zakona preko za to ovlatenih osoba ili tijela; objavljivanje, npr. zaruka; trg. prijava (ili: prijavljivanje) robe carinskim vlastima radi carinjenja (carinska deklaracija); izjava o sadraju potanskih paketa (potanska deklaracija), osobno prijavljivanje poreznim vlastima visine i izvora imanja i prihoda itd. deklarativan (lat. declarativus) koji ima karakter objavljivanja (ili: objanjavanja), objavni, izjavni, iskazni; deklarativna ili iskazna reenica zavisna reenica kojom se kazuje to se izrie glagolom glavne reenice, npr. Mislim da e poslati deklarirati (lat. declarare) objaviti, objavljivati; izjaviti, izjavljivati, izraziti se, objaviti svoju odluku; trg. prijaviti carinskim vlastima robu radi carinjenja deklasirati (lat. declassis, fr. de laser) brisati (ili: izbrisati, iskljuiti) iz nekog drutvenog stalea, reda, razreda, klase; udaljiti, ukloniti; poniziti deklinabilan (lat. declinabilis) gram. promjenjiv (po padeima); skretljiv,

sposoban za skretanje deklinabilitet (lat. declinabilitas) gram. promjenjivost; skretljivost, sposobnost skretanja, odstupanja deklinacija (lat. declinatio) gram. padena promjena; fiz. odstupanje (ili: skretanje) magnetne igle od zemljopisnog podnevnika (ili: meridijana) nekog mjesta; astr. okomita udaljenost nebeskog tijela od nebeskog po-lutnika, ekvatora; med. iaenje; takoer: slabljenje, poputanje neke bolesti deklinator (lat. declinare skretati) fiz. v. deklinatorij deklinatoran (lat. declinare skretati) koji odstupa, skree, odbija; koji osporava deklinatorij (lat. declinare skretati) fiz. sprava za mjerenje magnetne dekli-nacije deklinirati (lat. declinare skretati) gram. mijenjati po padeima (imenice, pridjeve, zamjenice i brojeve); skretati, savijati, odstupati; prav. ne priznavati, odbijati deklinograf (lat. declinare skretati, gr. grafo piem) astr. instrument za automatsko biljeenje deklinacije zvijezda mikrometrom deklinometar (lat. declinare skretati, gr. metron mjera) fiz. instrument za mjerenje magnetne deklinacije; astr. instrument za promatranje i biljeenje deklinacije dekokcija (lat. decoctio) iskuhavanje, ukuhavanje, prokuhavanje dekoktor (lat. decoctor) onaj koji pre-kuhava, ukuhava; prav. osoba koja je svoju imovinu prenijela na drugog da bi time otetila svoje vjerovnike; rasipnik dekolacija (lat. decollatio) odsijecanje (ili: odrubljivanje) glave dekolaa (fr. dcollage odljepljivanje) zrak. zavravanje uzlijetanja zrakoplova, odvajanje zrakoplova od zemlje, uzlijetanje, polijetanje, polazak zrakoplova dekolirati (lat. decollare) odsjei (ili: odrubiti) glavu; kem. otkinuti vrat retorte zapaljenim sumpornim koncem ili usijanom icom dekoloracija 259 dekrement dekoloracija (lat. decoloratio) gubljenje boje, izbljeivanje; oduzimanje boje; pren. bezbojnost dekolorimetar (lat. decolorare izblije-diti, gr. metron.) naprava za odreivanje sposobnosti gubljenja boje, izbljedivanja odreenih tvari dekoloriran (lat. decoloratus) izblije-en, koji je izgubio boju; kojem je oduzeta boja; pren. koji je izgubio dra dekolorirati (lat. decolorare) izblijedi-ti, izgubiti boju; oduzeti boju; pren. izgubiti dra dekolte (fr. dcolleter) izrez na haljinama, osobito enskim, tako da se vide grudi, ramena, vrat; razgoli-enost dekoltiran (fr. dcollet) s izrezom na haljini; razgolien, gol; v. dekolte dekoltirati (fr. dcolleter) nainiti izrez na haljini oko vrata i na leima; razgolititi dekombinirati (lat. decombinare) rastaviti, odvojiti; usp. kombinirati dekompenzacija (lat. decompensatio) med. zatajivanje, zakazivanje, prestanak rada ili djelovanja nekog organa i si. (npr. rada sranog miia) dekompozicija (lat. decompositio) rastavljanje (ili: otapanje) nekog tijela na njegove sastojke, sastavne dijelove; raspadanje; truljenje dekompozit (lat. decompositum) tijelo koje je rastavljeno na svoje sastojke, sastavne dijelove; med. lijek koji je sastavljen od vie razliitih lijekova; gram. rije sastavljena od vie rijei dekoncentracija (lat.) 1. prijenos nekih poslova sa sredinjih organa vlasti na nie upravne organe; 2. stanje rastresenosti, nesabranosti dekont (fr. dcompte) trg. otpis, odbitak od duga ili rauna; uzajamni, kontrolni raun; ostatak dekontaminacija (lat. de uklanjanje, contaminare okaljati) voj. uklanjanje radioaktivne zatrovanosti s ljudi, ivotinja i predmeta (pomou vode i kemijskih sredstava, struganjem gornjeg zatrovanog sloja itd.) dekontirati (fr. dcompter) trg. odbiti od duga ili rauna, otpisati dekor (lat. dcor, fr. dcor) ukras, ures, ljepota, ukras u boji; kienje, osobito u keramici; kaz. sve dekoracije neke pozornice dekoracija (lat. decoratio) ukraavanje nekog predmeta, kienje neke prostorije (vjeanje tepiha ili goblena po zidovima, stavljanje stilskog pokustva itd.); kaz. namjetanje pozornice pomou kulisa, pozadine i dr.; ukras, ures; orden, odlije, poasni znak

dekorativan (lat. decorativus) ukrasan, uresan, koji krasi, koji resi, koji slui za ukraavanje; ukrasni, uresni, koji ima prirodu ukrasa (ili: uresa); arhit. koji slui samo za ukras (suprotno konstruktivan); slik. koji tei samo za vanjskim djelovanjem boja, bez udubljivanja u formu i znaaj dekorator (fr. dcorateur) onaj koji ukraava prostorije, ulice, trgove i dr.; kazalini slikar dekorirati (lat. decorare) ukrasiti, ukraavati, uresiti, ureavati, naki-titi, uljepati; odlikovati ordenom; biti dekoriran dobiti orden, imati na sebi orden dekort (lat. de-curtus, tal. de-eorto) trg. odbitak od rauna za neku robu, osobito zbog slabe mjere ili loe kakvoe; uobiajeni odbitak zbog toga to se odmah plaa u gotovom dekoviljski kolosijek kolosijek u kojem su tranice razmaknute 0,65 m (naziv po imenu izumitelja: Dcau-ville) dekreditirati (fr. dcrditer) liiti povjerenja, potkopati nekome kredit, povjerenje, ugled, ast dekrement (lat. decrementum) gubljenje, iznos izgubljen postupnim dekrepitacija delatoran smanjivanjem, opadanjem; supr. in-krement dekrepitacija (lat. decrepitatio) kem. pucanje (zbog zagrijavanja) kristala koji imaju u sebi mehaniki zatvorenu vodu, npr. kuhinjska sol; pucanje, prtanje, puckaranje dekret (lat. decernere, decretum) odluka, rjeenje, naredba vlasti, svaka via naredba uope dekretali (lat. decretales) mn. papinske odluke ili naredbe i razne zbirke takvih odluka; osobito: odluke koje je izdao Grgur IX. i koje kao kanonski zakonik predstavljaju drugi dio crkvenog prava (Corpus juris cano-nici) dekretirati (lat. decretare) odluiti, rijeiti, zakljuiti; narediti, odrediti, izdati naredbu dekretisti (lat. decrescere) mn. u srednjem vijeku: uitelji i pisci kanonskog prava, za razliku od legista, uitelja i pisaca rimskog prava dekretoran (lat. decretorius) odluujui; dekretoran dan (dies decretorius) bio je (u Vestfalskom miru) 1. sijenja 1624. za sekularizacije koje su toga dana ve stupile na snagu deksiografija (gr. dexios desni, grafo) pisanje s lijeve strane na desnu deksiografski (gr, dexios desni, grafo) pisano slijeva nadesno deksiokardija (gr. dexios desni, kar-dia srce) med. neprirodna pojava u gradi ljudskog tijela kad se srce, umjesto na lijevoj, nalazi na desnoj strani dekstralan (lat. dextralis) desni, koji je s desne strane dekstrin (lat. dexter desni) kem. tvar koja se dobije kad se krob grije na 160C; otapa se u vodi i tom se otopinom moe lijepiti kao gumom; usp. dekstroza dekstroza (lat. dexter desni, naziv od svojstva okretanja polarizacijske ravnine nadesno; v. dekstrin) kem. gro-dani eer; glikoza dekubitus (lat. decubitus) med. leanje, nain (ili: poloaj) leanja; zaleano mjesto na bolesnikovom tijelu; zale-aj; taloenje sokova na nekom mjestu dekung (njem. Deckung) voj. rov, zaklon, rov dekurairati (fr. dcourager) obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, oduzeti nekome hrabrost ili volju za neto; prid. dekurairan dekurija (lat. decuria) klasa, desetina (u vojsci starih Rimljana) dekurion (lat. decurio) zapovjednik de-kurije (u vojsci starih Rimljana) dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort dekurtirati (fr. dcourter) trg. odbiti, smanjiti, skratiti, smanjiti raun za odreen postotak zbog slabe mjere ili loe kakvoe robe dekurzus (lat. decurrere, decursus) tijek, npr. neke bolesti; slabljenje bolesti dekusorij (lat. decutere, decussorium) med. naprava za pritiskivanje modane opne pri buenju lubanje delacija (lat. delatio) potkazivanje; prav. pozivanje nekoga da primi nasljedstvo delakrimacija (lat. de, lacrima suza) med. suzenje, suze u oima delaktacija (lat. de, lac mlijeko = odbijanje djeteta (od majinog mlijeka) delat (lat. delatus) prav. optuenik delatio hereditatis it. delacio here-ditatis (lat.) prav. prelaenje imovine u nasljedstvo zbog neije smrti ili po posljednjoj volji; sudsko prenoenje nasljedstva na najblieg roaka

delatio iuramenti it. delacio jura-menti (lat.) prav. nametanje prisege delator (lat.) potkaziva, potajni tuitelj delatoran (lat. dferre, delatum) pot-kazivaki, izdajniki; klevetniki delatura 261 delikatesa delatura (lat.) potkazivanje, klevetanje, ocrnjivanje delavara vrst groa, tzv. "amerikan-ka" (naziv po amerikom zem. imenu Delaware) dele (lat. delere unititi, dele) brii, izbaci! deleatur (lat. deleatur) neka se brie, neka se izbaci (slovo ili rijei, osobito u korekturi) delegacija (lat. delegatio) izaslanstvo; prav. ustupanje potraivanja nekog duga ili nalog za plaanje jednog dunika na neku drugu osobu s njezinim pristankom delegant (lat. delegans) izdavatelj naredbe (ili: naloga); trg. dunik koji svome zajmodavcu ustupa potraivanje nekog duga kod neke tree osobe delegat (lat. delegatus) izaslanik delegatar (lat. delegatarius) trg. vjerovnik koji je upuen na neku treu osobu radi traenja nekog duga delegirati (lat. delegare) odrediti, iza-slati; ovlastiti, opunomoiti; prenijeti na koga (pravo, dug itd.) delekcija (lat. deligere odabrati, izabrati, delectum) biranje, izbor delenda Carthago it. delenda Kar-tago (lat.) Kartaga koju treba razoriti delenimenti (lat. delenimentum, dele-nire ublaiti) mn. med. sredstva za ublaavanje (ili: uminjavanje, umirivanje); laskave rijei deleterij (gr. deleomai unitavam, de-leterion otrov) med. tvar koja truje i unitava ivot, otrovna tvar Delfi (gr. Delfoi) glasovito Apolonovo proroite u Fokidi (u podnoju Par-nasa) delfijsko proroite v. Delfi delfin (lat. delphinus) morska ivotinja, slina kitu, kojoj se pripisuje odanost ljudima i ljubav prema glazbi; dupin, pliskavica delfinij (gr. Delfinion Apolonov hram) sudite u staroj Ateni (pored Apolo-nova hrama) koje je sudilo za ubojstva to su ih poinitelji prikazivah kao opravdana delfmist (gr. delfis, delfinos dupin) pliva koji pliva delfin-stilom delibacija (lat. delibatio) smanjivanje, prikraivanje; prav. delibatio hereditatis it. delibacio hereditatis (lat.) smanjivanje nasljedstva delibal (tur, deli, bal) otrovni ili opojni med koji pele skupljaju s biljke Daphne pontica na Crnom moru deliberacija (lat. dehberatio) savjetovanje, razmiljanje, dogovaranje, vijeanje dlibrante Roma Saguntum periit lat. dok je Rim vijeao, Sagunt je propao (reenica se odnosi na grki grad Sagunt u dananjoj panjolskoj koji je Hanibal 219. pr. n. e. razorio dok su Rimljani odluivali hoe li mu se suprotstaviti deliberativan (lat. deliberativus) koji savjetuje, savjetodavni deliberato (tal.) glaz. odluno delicatamente it. delikatamente (tal.) glaz. v. delicato delicato it. delikato (tal.) glaz. s njenou, njeno; delicatamente deliciozan (lat. deliciosus) divan, sladak, ukusan; mio, umilan, bajan deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje rane, previjanje deligatura (lat.) med. zavoj; zavijanje, previjanje rane delikatan (lat. delicatus) njean, Iju-bak, mio; fin, ukusan; veoma obziran, paljiv, osjetljiv; koji treba paljivo raditi; teak, neugodan (npr. poloaj) delikatesa (fr. dlicatesse) kao moralna osobina: njenost, osjetljivost, obzirnost, paljivost; u umjetnosti: profinjen ukus, smisao za lijepo, kiedelikt 262 delta-metal nost; kao predmet za uivanje: poslastica, osobito ukusno jelo delikt (lat. delinquere, delictum) prav. istup protiv zakona, prijestup, zloin delikvent {lat. delinquere) v. delinkvent delikvescencija {lat. deliquescenti a) topljenje; svojstvo pretvaranja u tekuinu na zraku delikvescentan {lat. deliquescens) topljiv, rastopljiv delikvescirati {lat, deliquescere) topiti se {ili: rastapati se, pretvarati se u tekuinu) upijanjem vlage iz zraka: gubiti se, topiti se

delikvij (lat. deliquescere) topljenje {ili: rastapanje) na zraku; per deliquium it. per delikvijum (lat.) ili skraeno: p. d. med. otapanjem na zraku, da se na zraku otopi; deliquium animi it. delikvijum animi {lat.) nesvjestica delimitacija (lat. de, limes, limitis granica) granienje, omeivanje, ograniavanje, obiljeavanje ili postavljanje granice delimitirati (lat. de, limes, limitis) graniiti, ograniiti, omeiti, omeivati, obiljeavati ili postavljati granicu delineacija (lat. delineatio) crtanje, nacrt, skica delineavit (lat.) on je to crtao (na crteima i bakrorezima) delineirati (lat. delineare) crtati, skicirati delinkvent (lat. delinquere, delinquens) optueni, prijestupnik, zlikovac; de-linkventica prijestupnica deliracija (lat. deliratio) med. v. delirij delirant {lat. delirans) onaj koji bunca, luak, onaj koji boluje od delirija delirij (lat. delirium) med. ludilo, bunilo, buncanje zbog bolesnih duevnih predodbi koje nastaju kao posljedica odreene prenadraenosti mozga i modane opne; deliracija delirirati (lat. delirare) buncati, biti lud, bjesnjeti, zanositi se delirium tremens it. delirijum tre-mens (lat.) med. alkoholno ludilo, nastaje zbog prekomjernog uivanja alkoholnih pia, pojavljuje se s nemirom i drhtanjem udova, zavrava najee smru delitescencija (lat. delitescere) med. iznenadno gubljenje (ili: naglo iezavanje) bolesnih tvari delivrans (fr. dlivrance) osloboenje; trg. isporuka, predaja, izdavanje delivrezon (fr. delivraison) trg. ispo-ruivanje, predaja, izdavanje robe delivrirati (fr. dlivrer) osloboditi, izbaviti: trg. isporuiti, poslati, predati, izdati robu delkredere (tal. delcredere) trg. jamstvo posrednika (ili: agenta) da e roba koju je on prodao na kredit biti plaena u odreenom roku delkredere-provizija trg. nagrada koju posrednik prima za svoje jamstvo; v. delkredere delokalizacija (lat. de uklanjanje, lo-cus mjesto) oduzimanje (npr. nekom dramskom djelu) osobina mjesta u kojem se radnja prvobitno zbiva i prilagoivanje novom mjestu radnje deloiranje (fr. dlogement) izlazak, odlazak, pokret, npr. logora ili trupa; istjerivanje s nekog poloaja ili iz stana; potiskivanje neprijatelja, s poloaja, deloman deloirati (fr. dloger) izbaciti, istjerati iz stana; voj. potisnuti neprijatelja s njegovog poloaja; izai, odseliti se delta (gr. delta) 1. etvrto slovo grkog alfabeta, d, D; 2. ue rijeke koje se grana u vie rukava (u obliku gr. slova delta) 3. glazbeni instrument starih Grka i Rimljana u obliku slova delta delta-metal zlatu slina slitina (56% bakar, 40% cink, 1% eljezo, 1% olovo) za okivanje brodova, brodske vijke, strojne dijelove i orua delta-zrake 263 demencija delta-zrake fiz. radioaktivne zrake koje se uvijek pojavljuju zajedno s alfa-zrakama ako beta-zrake imaju veoma malu brzinu deltaplan (gr.) vrsta letjelice, "zmaj" u obliku grkog slova delta deltoid (gr. delta, eidos oblik) geom. etvorokut simetrian u odnosu prema jednoj dijagonali, te s dijagonalama koje se okomito sijeku deltoidan (gr. deltoeises) u obliku delte, trokutni deltoideus (gr. delta, eidos oblik) med. delti slian mii gornjeg dijela ruke deluvij (de-, luere prati) geol. proizvodi od raspadanja stijena koji se ispiranjem prenose s viih brdskih poloaja i taloe na padinama i u podnoju demagog (gr. demos narod, agein voditi, demagogos) voa naroda; u staroj Grkoj tako su zvali ljude koji su svojim ugledom, rjeitou itd. vrili velik utjecaj na narodne skuptine; danas se upotrebljava u prijekornom smislu za onoga koji zavoenjem naroda dolazi do vlasti demagogija (gr. demos, agein) voenje naroda; zapravo: zavoenje naroda; sustav i metode kojima se slue demagozi da bi doli do svog cilja, tj. vlasti demagogizam (gr. demos, agein) miljenje i nain rada demagoga demagoki (gr. demos, agein) koji zavodi lanim obeanjima v. demagog demaj (engl. demy) vrsta papira malog formata

demanti (fr. dmenti) opovrgavanje, poricanje, ispravljanje neke neistine ili netonosti demantirati (fr. dmentir) opovrgnuti, porei, poricati, odrei, odricati, ispraviti neistinu ili netonost demarkacija (fr. dmarquer) ograniavanje, omeivanje, obiljeavanje granine linije; pom. odreivanje mjesta na kojem se nalazi brod na puini demarkacijska linija granina linija, osobito radi utvrivanja prije spornih granica; med. kod gangrene: crta na kojoj se ona zaustavlja demarkacijske trupe pogranine trupe, graniari demarkacijski kordon granini lanac demarkirati (njem. Marke, fr. dmarquer) ograniiti, obiljeiti granicu, povui graninu liniju demar (fr. dmarche) korak, postupak; uiniti demar poduzeti potrebne mjere, poduzeti korake demaskirati (fr. dmasquer) skinuti obrazinu (ili: masku); razotkriti, otkriti, prikazati u pravoj boji, onako kako jest, razgolititi, razgoliavati, raskrinkati; voj. trupe u pokretu otkriti neprijatelju i time ih izloiti njegovoj topnikoj ili puanoj paljbi dematerijalizacija (lat. (isp. de i materija) prijelaz u duhovno stanje, tj. gubitak znaajki tjelesnosti; odu-hovljivanje demeblirati (fr. dmeubler) ukloniti (ili: uklanjati, iznositi, iznijeti) pokustvo demefitizirati (lat. de mephitis kuno isparenje, fr. d-mphitiser) provje-triti, prozraiti, istiti, oistiti od tetnih isparavanja demegorija (gr. demegoria, demos narod, agoreyo govorim) javni govor, govor pred narodom, u narodnoj skuptini; pren. utjecanje na narod govorom demembrirati {lat. demembrare) raskomadati, razvesti, rastrgati, rastaviti na dijelove demencija (lat. dementia) med. ludilo; dementia, paralytica it. demencija paralitika (lat.) progresivna luaka paraliza; dementia praecox it. demencija prekoks (lat.) mladenako ludilo, zajedniki naziv za duevne dmens 264 demo bolesti koje poinju za vrijeme puberteta ili odmah nakon njega; de-mentia senilis it. demencija senilis (lat.) ludilo koje dolazi s godinama kao posljedica starosti dmens (lat. demens) luak, slaboum-nik demeritirati (fr. dmriter) skriviti, zgrijeiti, ogrijeiti se o neto demeritni dom u Katolikoj crkvi: zavod za preodgoj i kanjavanje sveenika koji neto skrive demerzija (lat. demergere, demersio) potapanje, uronjavanje demetropolizacija (lat.-gr.) preseljenje visokih ustanova iz glavnoga grada (metropole) u druga, manja mjesta demfati (njem dmpfen) priguivati, zatakavati demibastion (fr. demi-bastillon) voj. malo utvrenje, poluutvrenje demikoton (fr. demi-coton) vrsta polu-pamuna tkanina demilitarizacija (lat. de-, militaris) voj. razvojaenje, razoruavanje; rasputanje, smanjivanje na najpotrebniju mjeru vojske i uklanjanje vojnih objekata u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvoenje civilne umjesto vojne uprave; suprotno: militarizacija demilitarizirati (lat. de-, militaris) voj. razoruati, razoruavati; osobito: raspustiti (ili: znatno smanjiti, ne drati) vojsku i poruiti vojne objekte u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu upravu umjesto vojne uprave; supr. militarizirati deminutiv (lat. diminutivum) gram. umanjena rije, umanjenica, npr. riba ribica, kua kuica deminutivan (lat. diminitivus) koji smanjuje, umanjuje, suava, skrauje demiparalela (fr. demi-parallele) voj. polurov demiraa (fr. dmurrage) zakasnina, learina (naplata za robu koja se ne podigne iz skladita na vrijeme) demireljef (fr. demirelief) poluispup-ena tvorevina, polureljefna tvorevina demirug (gr. demos zemlja, svijet, narod, ergon djelo) 1. graditelj svijeta; ime boga tvorca kod grkog filozofa Platona; 2. tvorac, autor, umjetnik; obrtnik, zanatlija,

rukotvorac; 3. pripadnik staroatenskog treeg stalea; 4. vii inovnik u nekim starogrkim polisima demisezonski (fr. demi polu-, saison godinje doba) prikladan za noenje u proljee i jesen, tj. u "polusezoni"; prijelazan demisija (lat. demissio) utuenost, klonulost; ostavka demisionar (fr. dmissionnaire) primatelj ustupljenih dobara, imanja; slubenik u ostavci demisionirati (lat. dimittere, fr. dmissionner) dati ostavku, zahvaliti se na slubi ili zvanju; otpustiti demitur (fr. demitour) polukrug, polu-okret (nalijevo ili nadesno) demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac svijeta; ovako Platon naziva Boga kao tvorca svega; gnostiari su tako nazivali tvorca materijalnog svijeta, za razliku od najvieg Boga, i izjednaavali ga sa idovskim Bogom demivolt (fr. demivolte) jah. jahanje u polukrugu demion (engl. demi-john, fr. dame-jeanne) opletena staklena boca za vino, ocat itd. razliitih veliina (do 60 1) demion (engl. demijohn, od perz. Da-maghani grad u kojem je bila razvijena staklarska industrija) pletenka, opletena boca od nekoliko litara demo- (gr. demos narod) predmetak u sloenicama sa znaenjem: narod, narodni demobilizacij a 265 demonetizirati demobilizacija (fr. dmobilisation) voj. razoruavanje vojske, vraanje vojske u mirnodopsko stanje demobilizirati (fr. dmobiliser) voj. razoruati, svesti vojsku u mirnodopsko stanje dmod (fr.) izvan mode, staromodan Demodok (gr.) mit. slijepi pjeva na dvoru kralja Alkinoja (pred Odise-jem pjeva o Trojanskom ratu) demodoksologija (gr. demo..., doksa miljenje, logos govor) prouavanje javnog mnijenja na temelju anketnog ispitivanja demofilokracija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: o'lnc? prema narodu, fi-los prijatelj, krateo vh'dam) naziv za politiku "vladavine prijatelja naroda" demofobija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, fobe-omai bojim se) med. bolestan strah od veih skupova ljudi demogeronti (gr. demo-geron) mn. starjeine po starosti i dostojanstvu; senatori u dananjoj Grkoj demografija (gr. demos, grafia) opisivanje naroda, znanost o narodu i dravi na osnovi statistike, znanost o stanovnitvu demokracija (gr. demos narod, krateo vladam, kratos vladavina, vlast, e-mokratia) vladavina naroda, narodna vlast; dravno ureenje u kojem, po nauavanju o trima vlastima, najviu vlast, zakonodavnu i izvrnu, vri cijeli narod (bez obzira na imovinu, poloaj i kolovanost), bilo u obliku neposredne demokracije kad o dravnim poslovima odluuje skuptina cijelog naroda (kao u staroj Ateni), bilo preko izabranih predstavnika {reprezentativna- predstavnika demokracija) demokrat (gr. demos, krateo moan sam, vladam) pristaa i zastupnik demokratskog ureenja drave i odnosa u zajednici uope; ovjek slobodoljubivih, irokih pogleda demokratizam (gr. demos, krateo vladam) v. demokracija; u obinom govoru: slobodoljubivost demokratizirati (gr. demos, krateo vladam) uvesti ili sprovoditi mjere koje oslobaaju sve ljude i daju ravnopravnost bez obzira na imovinsko stanje, poloaj, podrijetlo iU'.; uc;ni-ti neto pristupanim sredst^im i shvaanjima irokih narodnih sI-S va, npr. znanost Demokrit starogrki filozof iz Abdere (460370. pr. n. e.), utemeljitelj atomi stike demokranin (gr. demos narod) pripadnik stranke kranskih demokrata (Democrazia cristiana) u poslijeratnoj Italiji; pripadnik stranke koja u svom programu naglaava kransku notu demolicija (lat. demolitio) v. demoliranje demolicijski sistem fort, sustav utvrivanja po kojem se objekti, kad ih neprijatelj zauzme, mogu odmah razoriti minama demoliranje (fr. dmolir) ruenje, unitavanje, upropatavanje; demolicija

demolirati (lat. demoliri, fr. dmolir) ruiti, poruiti; upropastiti, unititi; prid. demoliran demologija (gr. demos, logia) znanost o narodu i njegovom duhovnom ivotu demon (gr. daimon) natprirodno bie, duh, osobito zao duh, sotona; zla sudbina demonetizacija (fr. dmontiser, lat. de- i moneta novac) bank. povlaenje novca iz optjecaja, bilo da bi se sasvim izbacio iz optjecaja, bilo da bi se prekovao demonetizirati (lat. moneta, fr. dmontiser) bank. jednoj vrsti novca ukidemonizam 266 demuskacija nuti vrijednost i time je povuci iz optjecaja demonizam (gr. daimon) vjerovanje u duhove i natprirodna bia uope demonolatrija (gr. daimon, latreia oboavanje) potovanje duhova, oboavanje vraga i klanjanje (ili: sluenje) vragu demonologija (gr. daimon, logia) nauavanje o duhovima, demonima demonomagija (gr. daimon, mageia) gatanje (ili: vraanje) pomou duhova demonomanija (gr. daimon, mania pomama, ludilo = vjerovanje da je u nekoga uao vrag i da je zbog toga poludio; vjerovanje u sablasti demonomantija (gr. daimon, manteia proricanje) vraanje pomou demona koji se nalazi u onome koji vraa demonomelankolija (gr. daimon, melancholia) ludilo ovjeka koji vjeruje da su u njega uli zli duhovi demonski (gr. daimonios) vraji; sotonski; natprirodan demonstracija (lat, demonstratio) dokaz, dokazivanje, oigledno prikazivanje, osobito eksperimentiranje u prirodnim znanostima; javno iskazivanje, pojedinca ili mase, svog raspoloenja; voj. akcija, prividan, tobonji napad kako bi se izazvao neprijatelj da otkrije svoju snagu, ili da mu se odvrati pozornost od neke druge operacije demonstrant (lat. demonstrans) tuma, izlaga, pokaziva; onaj koji javno iskazuje svoje miljenje ili raspoloenje demonstrativ (lat. demonstrativum) gram. pokazna zamjenica, npr. ovaj, onaj, taj i dr, demonstrativno (lat. demonstrare) javno, otvoreno, oigledno, izrazito, ivo, slobodno; usp. demonstracija demonstrator (lat.) dokaziva, izlaga, onaj koji tumai, prikaziva, obja-njava demonstrirati (lat. demonstrare) pokazivati, dokazivati, izlagati, tumaiti; pokazivati raspoloenje demontaa (fr. dmontage) rastavljanje na sastavne dijelove, rasplitanje; onesposobljavanje za uporabu; usp. demontirati demontirati (fr. dmonter) rastaviti stroj na njegove sastavne dijelove; voj. oboriti s konja, narediti da se sjae; uiniti neupotrebljivim (ili: nesposobnim) za obranu; otetiti neku spravu, most itd. demontirna baterija voj. baterija koja frontalnom paljbom unitava neprijateljske topove demoralizacija (fr. dmoralisation) kvarenje, pokvarenost morala (ili: naravi); razvratnost; gubljenje hrabrosti, malodunost; v. demoralizirati demoralizirati (fr. dmoraliser) uiniti razvratnim, liiti morala, pokvariti, upropastiti nekoga; liiti nekoga osjeaja vlastite vrijednosti; voj. liiti vojsku hrabrosti i vjere u pobjedu, utjerati joj strah demos (gr. demos) narod; u demokratskoj Ateni: opina, odsjek jedne file demoskopija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, sko-peo gledam) prouavanje javnog miljenja, anketiranje irokih slojeva puanstva; v. demodoksologija Demosten (gr. Demosthenes) najslavniji starogrki govornik u Ateni (384322); otuda: demostenska rjeitost izvanredna, uvjerljiva i silna rjeitost demotian (gr. demotikos) koji pripada narodu, narodni, naklonjen narodu demulcencije (lat. demulcentia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za umirivanje bolova demuskacija (lat. de uklanjanje, musca muha) organizirano unitavanje muha kemijskim sredstavima denacifikacija 267 denivelacija denacifikacija (fr. de, lat. natio narod, facere raditi) nastojanje i poduzimanje mjera pobjednikih saveznikih sila po svretku Drugog svjetskog rata da u Njemakoj uklone sve tragove Hitlerove anti demokratske i nehumane nacionalsocijalistike vladavine denacionaliziranje (fr. dnationalisa-tion) odnarodenje, odnaroivanje

denacionalizirati (lat. natio narod, fr. dnationaliser) oduzeti narodni karakter, liiti nekoga bitnih osobina naroda kome taj pripada, odroditi, odnaroditi denar(ius) (lat.) stari rimski srebrni novac koji je najprije sadravao 10, kasnije 16 asa ili 4 sestercija denaro (tal.) bakreni novac razliite vrijednosti u bivim pokrajinama sjeverne i srednje Italije; trg. udio nekog trgovca u nekom brodu ili njegovom teretu; mjera za svilu i zlato denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie raanja) opadanje broja raanja (u nekom narodu, dravi itd.) i, u vezi s tim, smanjivanje broja stanovnitva denaturalizacija (fr. dnaturalisation) otputanje iz podanitva, gubljenje graanskog ili zaviajnog prava denaturirati (fr. dnaturer) izmijeniti svoju prirodu; promijeniti prirodu neke stvari, izopaiti; namirnicama (npr. piritu) dodavati razliite tvari koje ga ine neprikladnim za uivanje denazalizacija (lat. de uklanjanje, na-sus nos) gubljenje nosnog izgovora kod nekih samoglasnika (npr. sta-rosl. pent postalo je u hrvatskom jeziku pet) dendizam (engl. dandy) kicotvo, giz-delinstvo, pomodarstvo dendritian (gr. dendron drvo) u obliku drveta, slian drvetu, kao drvo dendro- (gr. dendron drvo) prvi dio slo-enice sa znaenjem: drvo, veza s drvetom dendrografija (gr. dendron, grafia) opisivanje drveta; prid. dendrogra-fiki dendroidan (gr. dendron, eidos oblik, lik) v. dentritian dendroliti (gr. dendron, lithos kamen) mn. min. okamenjene biljke i okamenjeno drvee dendrolog (gr. dendron, logos) poznavatelj drvea, onaj koji prouava drvee, njegov uzgoj i praktinu primjenu dendrologija (gr. dendron, logia) poznavanje drvea, znanost o drveu (uzgoju i praktinoj uporabi) dendrometar (gr. dendron, metron) instrument za mjerenje visine i jaine drvea, kao i za odreivanje njegovog volumena dendrometrija (gr. dendron, metron) vjetina mjerenja drvea; znanost koja odreuje koliinu drvne mase, prirasta te starosti pojedinih stabala i itavih uma; usp. dendrometar denegacija (lat, denegatio) odluno poricanje (pred sudom), odbijanje, uskraivanje; denegatio audientiae it. denegacio audijencije (lat.) prav. uskraivanje sasluanja; denegatio debiti coniugalis it. denegacio debiti konjugalis (lat.) prav. neizvravanje brane dunosti denegirati (lat. denegare) odluno poricati, odbijati, uskraivati denga (ar.) med. vrlo zarazna bolest; javlja se povremeno u toplim krajevima (samo ljeti) kao iznenadan napadaj groznice denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot) oduzeti duhanu nikotin i time ga uiniti manje tetnim za zdravlje denivelacija (fr. dnivellation) sputanje razine (nivoa), uzrokovanje ne-ravnosti, vertikalno pomicanje denobilitirati se 268 departman denobilitirati se (lat. de uklanjanje i nobilis plemenit) izgubiti svojstva plemia, tj. postati pripadnik graanskog stalea denominacija (lat. denominatio) imenovanje; prijava, objavljivanje denominativ (lat. denominativum) gram. rije izvedena od nomina (imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva), npr. veslati od veslo; prid. denomi-nativan denominirati (lat. denominare) nazvati; imenovati denonsirati (fr. dnoncer) obavijestiti; otkazati denotacija (lat. denotatio) oznaavanje, obiljeavanje, davanje podataka denotirati (lat. denotare) naznaiti, obiljeiti, dati podatke dentagra (lat. dens zub, gr. agra plijen) zubobolja dentali (lat. dentales) gram. zubni glasovi, tj. oni kod kojih vrh jezika pri izgovaranju dodiruje zube u gornjoj eljusti (d, t) dentalni (lat. dentalis) zubni dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo zgrabim, epam) med. instrument za vaenje zuba denticija (lat. dentitio) med. nicanje zuba kod djece dentifricij (lat. dentifritium) sredstvo (ili: praak) za ienje zuba

dentikuli (lat. denticuli zubii) mn. ar-hit. ukrasi na svodovima i stupovima u obliku zuba dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zubna kost, glavna masa od koje se sastoji zub dentiskalpij (lat. dens zub, scalpere grepsti) sprava za ienje zuba dentist (lat. dens) zubni tehniar, zubni lijenik, zubni kirurg dentura (lat.) zubi, zubalo, stanje u kojem se nalaze zubi denucijator (lat. denuntiator) v. denuncijant denudacija (lat. denudatio) otkrivanje, razgolienje; odvajanje kostiju od mesa; geol. zajedniko djelovanje erozije i raspadanja zbog kojeg dolazi do sniavanja tla denudirati (lat. denudare) otkriti, ogoliti; oguliti, zguliti denuncijacija (lat. denuntiatio) dostavljanje vlasti nekog kanjivog djela, potkazivanje, optuba denuncijant (lat. denuntians) dostavlja, potkaziva, tuitelj denuncijat (lat. denuntiatus) optueni denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti sudu, potkazati, optuiti denzacija (lat. densus gust) zguiva-nje, zgusnue denzimetar (lat. densus gust, zbijen, gr. metron) fiz. naprava za mjerenje specifine teine i gustoe tekuine, vrsta areometra denzitet (lat. densus gust) gustoa, zbijenost Deo gratias it. Deo gracijas (lat.) Bogu hvala (svretak katolike mise) deontologija (gr. deon dunost, logia znanost) 1. fil. znanost o dunostima (izraz potekao od engleskog filozofa Benthama); 2. nauavanje o lijenikoj etici, tj. o etikom ponaanju lijenika u svim odnosima i oblicima lijenike djelatnosti deontoloki (gr. deon, deontos dunost, logia znanost) teol. deontoloki dokaz o postojanju Boga, nazvan jo i moralnim dokazom, smatra da je potreba naeg uma pretpostaviti postojanje Boga kao osnove moralnog svijeta deparalizirati (lat. e, gr. paralvein klonuti) med. otkloniti uzetost, izlijeiti od paralize departicija (lat. departitio) podjela departman (fr. dpartement) podjela odreenih poslova izmeu djelatnika jednog kolegija; djelokrug; okrug; soba, odjeljak (stana) depauperacija 269 depolarizator depauperacija (lat. de, pauper siromah) osiromaiti, osirotiti depedikulacija (lat. de, pediculus u) kir. unitavanje uiju i gnjida depedikulirati (lat. de, pediculus u) kir. unitavati ui i gnjide dependencije (lat. dependere) mn. prav. ono to nekome pripada; v. per-tinencije depenirati (lat. penna pero, tal. dipen-nare) trg. raune u trgovakoj biljenici precrtati i time ih ponititi; povui nalog depersonalizacija (lat. de uklanjanje, persona osoba) med. bolest pri kojoj ovjek izgubi svijest o vlastitoj osobnosti (linost) ili o svojoj okolini (npr. kad tvrdi daje ve davno umro); gubljenje osobnih karakteristika, uopavanje depea (fr. dpche) vijest dostavljena najhitnijim putem, npr. brzojav, beini brzojav; slubeno pismo, npr. ministarstva vanjskih poslova svojim predstavnicima u inozemstvu, obino se alje najhitnijim putem po posebnim kuririma depeirati (fr. dpcher, lat. dis- u pangere privrstiti) hitno poslati ili otpremiti, brzo dostaviti; brzojavi ti depilacija (lat. depilatio) opadanje kose; skidanje dlaka depilatorij (lat. depilatorium) med. sredstvo za skidanje kose i dlaka depilirati (lat. depilare) skinuti kosu (ili: dlake), liiti kose; pren. liiti nekoga imovine depistaa (fr. dpistage) metodiko otkrivanje bolesti meu stanovnitvom (npr. side) deplantacija (lat. deplantatio) presaivanje, rasaivanje (bilja, drvea) deplantirati (lat. planta biljka, deplan-tare) presaditi, rasaditi deplasiran (fr. dplac) neumjesan, koji nije na svom mjestu, pogreno ili loe postavljen; koji se dogaa ili ini kad mu nije vrijeme deplasirati (fr. dplacer) premjestiti, ukloniti sa svog mjesta, promijeniti mjesto, smijeniti nekoga s njegovog poloaja; u farmaceutskoj tehnici: to potpunije izdvajati jednu biljnu sup-stancu pomou eeg dolijevanja sredstva za otapanje (etera), pri emu nezasiena ili manje zasiena otopina potiskuje potpuno zasienu otopinu deplasman (fr. dplacement) premjetanje, smjenjivanje, potiskivanje; naopako (ili: pogreno, loe) postavljanje, lo poloaj; pom. volumen dijela broda pod vodom, volumen istisnine

deplecija (lat. deplere isprazniti, de-pletio) pranjenje, ispranjavanje deploracija (lat. deploratio) oplakivanje, saaljevanje, aljenje deplorirati (lat. deplorare) oplakivati, saaljevati, aliti depo (fr. dpt) skladite, spremite; ostava; sklonite: voj. vojska koja slui za dopunu ostalih jedinica; vojni materijal koji slui za dopunu; mjesto gdje se uvaju topovi i ostali ratni materijal; en depot it. an depo (fr.) na uvanje depo-posao bank. kad banka prima na uvanje, u sefovima, razne vrijedne stvari (dragocjenosti, vrijednosne papire i dr.) i to posebno naplauje od deponenta depoetizacija (lat. de uklanjanje, poeta pjesnik) oduzimanje poetinosti nekom pjesnikom djelu, prilagodba obinom nainu izraavanja; svako-dnevnost, uobiajenost depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos stoer) fiz. unitavanje polarizacije galvanskom elementu depolarizator fiz. kemijska tvar (sup-stanca) koja sprjeava slabljenje galvanskih elemenata zbog polarizacije dpolarizirati 270 deprefksacij a depolarizirati (lat. de, polus, gr. polos) fiz. galvanski element liiti polarizacije depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost, glatkou depolitizacija (lat. depolitisatio) oduzimanje politikih prava nekom staleu ili skupini ljudi, npr. slubenicima, inovnitvu, vojsci itd. depolitizirati {lat. de, politisare baviti se javnim poslovima) ukloniti iz politike, neki stale ili skupinu ljudi liiti politikih prava, npr. slubenike, inovnitvo, vojsku itd. deponens (lat.) gram. glagol koji ima pasivan oblik a aktivno znaenje, dakle, koji prividno naputa svoje prvotno znaenje, deponentni glagol deponent (lat. deponens) ulaga, onaj koji daje neto na uvanje; svjedok pred sudom deponij (lat. deponere odloiti, smjestiti) odlagalite smetite deponiranje (lat. deponere) v. depozi-cija deponirati (lat. deponere) odloiti; poloiti, uloiti; dati na uvanje; prav. pred sudom iskazati; bank. ostaviti u banci potpis radi usporeivanja depopulacija (lat. depopulatio) raseljavanje; smanjivanje stanovnitva depopularizirati (lat. de, popularis narodni) otuiti nekoga od naroda, liiti nekoga narodne naklonjenosti depopulirati (lat. depopulari opustoiti, opljakati) raseljavati, raseliti (stanovnitvo) eport (tal., fr. deport) u trgovini burzovnim papirima: razlika izmeu sadanjega i kasnijeg nieg teaja vrijednosnih papira (razlika izmeu sadanjega i kasnijeg vieg teaja zove se report) deportacija (lat. deportatio) progonstvo, protjerivanje, prisilno upuivanje u logore, upuivanje po kazni u neku koloniju, npr. Engleza u Tasmaniju, Rusa u Sibir, Francuza u Novu Kaledoniju itd. deportiran (lat. deportatus) prognan, protjeran, izgnan, poslan u zatoenitvo ih po kazni u koloniju deportirati (lat. deportare) prognati, protjerati, izgnati; poslati u zatoenitvo, poslati po kazni u koloniju; baciti u bijedu deposedirati (lat. depossidere, fr. dpossder) prav. liiti nekoga posjedovanja neke stvari ili zemlje, prognati, otjerati; deposedirani npr. vladar koji je zbaen s prijestolja depostirati (fr. dposter) voj. otjerati s mjesta, potisnuti s poloaja depozicija (lat. depositio) ostavljanje stvari na uvanje, ulaganje, zalog; osobito: ostavljanje stvari i vrijednosnih papira u banci na uvanje; iskaz pred sudom depozit (lat. depositum) povjereno dobro, ono to je ostavljeno na uvanje, ulog; dati, primiti ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili primiti na uvanje; in deposito it. in depozitu (lat.) na uvanju, u pohrani; talog, nanos depozitna banka zavod koji prima novac uz manji interes da bi ga davao drugima uz vei i na toj razlici zaraivao depozitna mjenica mjenica koja se izdaje na novac uzet i uloen u posao depozitni novac novac koji se polae sudu radi uvanja; novac uzet uz interes radi proirivanja posla depozitor (lat. depositor) v. deponent depozitorij (lat. depositorium) odjel za uvanje, mjesto u sudu gdje se uvaju stvari i novac, = arhiv

depravacija (lat. depravatio) moralno kvarenje, pokvarenost, iskvarenost, razvratnost, izopaenost, pogoranje deprefiksacija (fr. de prfixe predme-tak) lingv. oduzimanje predmetka (prefiksa) od glagola s predmetkom deprekacija 271 deranman da bi se dobio, po znaenju i obliku, nov jednostavan glagol deprekacija (lat. deprecatio) molba za koga ili za to; sveano izopenje, anatema, s priznanjem Bojeg suda, proklinjanje; zauzimanje za nekoga, posredovanje depresija (lat. deprimere, depressio) psih. utuenost, potitenost, klonulost psihike energije, poglavito osjetljivosti, osobito u zajednici s odreenim afektima (briga itd.) i melankolijom; med. operacija oka pri kojoj se ivac potiskuje nanie; ulegnue, sputanje; geol. podruje koje lei nie od morske povrine; meteor, padanje ive u barometru zbog slabog tlaka zraka; nizak tlak zraka; trg. padanje cijena, opadanje cijena; fiz. kapilarno pritiskivanje ive u kapilarnim cijevima; astr. kutna udaljenost zvijezde ispod horizonta depresirati (lat. depressio) voj. topovsku cijev usmjeriti nie; neto, npr. knjigu, izvaditi iz pree depresivno podruje meteor, podruje najnieg tlaka zraka depresorij (lat. depressorium) med. instrument za svlaenje, potiskivanje modane opne depresorni ivci zool. ivci koji ire krvne ile i time smanjuju krvni tlak depreverbacija (fr. dpreverbation) lingv. v. deprefiksacija deprimirati (lat. deprimere) obeshrabriti, rastuiti, utuci, oneraspoloiti; slabiti, ugnjetavati, tlaiti; oduzimati snagu; deprimiran puls pritisnut, tj. slab puls koji znai oslabljelost; deprimirana kapilarnost fiz. nie stanje ive u uskim cijevima nego u irim ilama koje opkoljavaju cijevi deprivacija (lat. privare liiti) lienje, liavanje, otimanje, oduzimanje depuracija (lat. depuratio) ienje krvi depurancije (lat. depurantia) mn. med. sredstva za ienje, osobito lijekovi koji iste krv depurativan (fr. dpuratif) koji isti, osobito koji pomae ienje krvi depuratoran (lat. depuratorius) v. depurativan depurgacija (lat. depurgatio) ienje, proiavanje; trijebljenje depurgativan (lat. depurgativus) koji isti (ili: proiava) crijeva depurgatoran {lat. depurgatorius) v. depurgativan depurgirati (lat. depurgare) istiti, oistiti; trijebiti, otrijebiti depurirati (fr. dpurer) istiti, proistiti, oistiti krv deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo, zastupnici koji u ime neke vee organizacije imaju ovlatenje za obavljanje nekog posla; izaslanici; odbor odreen za pripremanje svega to je potrebno za rjeavanje nekoga vanijeg pitanja deputat (lat. deputatum) 1. izaslanik, zastupnik; 2. utvreni prihod koji netko, pored plae, prima godinje u stvarima, u naturi, npr. drva, ito i dr. kao jedan dio svojih primanja deputirati (lat. deputare) odrediti, naznaiti; izabrati, uputiti deracin it. derasine (fr.) otuenik; iseljenik deracionirati (lat. de uklanjanje, ratio pamet, razum) staviti u slobodnu prodaju, tj. ukinuti racioniranje deradenitis (gr. dere vrat, aden lijezda) med. upala vratnih lijezda deranirati (fr. dranger) uznemira-vati, uznemiriti, remetiti, zadravati (koga), smetati kome; pokvariti, poremetiti, pobrkati; poremetiti svoje imovinsko stanje, pasti u dug, zaduiti se deranman (fr. drangement) smetanje, uznemiravanje u poslu; poreme-enost, poremeaj, nered derasinirati 272 dermatografj a derasinirati (fr. deracin otuenik, iseljenik) liiti osobina neke sredine, iskorijeniti, istrgnuti iz zaviaja, iseliti deratizacija (fr. de, rat takor) ubijanje (ili: unitavanje) takora i mieva

derbi (engl. derby) 1. port, utrka punokrvnih trogodinjih konja u Engleskoj; odrava se od 1780. g. na poznatom trkalitu u Epsomu, jugozapadno od Londona, na stazi od preko 2400 m (naziv po osnivau lordu E. Derbyju); 2. vana portska utakmica derby-crack it. derbi-krek (engl.) prvoklasan konj trka koji sudjeluje u derbiju derealizacija (lat. de uklanjanje realizacija) med. bolest kod koje ovjek osjea da se izmijenila njegova okolina ili cijeli svijet derelikcija (lat. derelictio) prav. naputanje, ostavljanje derelikta (lat. derelicta) mn. prav. naputene stvari, stvari bez gospodara derivacija (lat. derivatio) gram. izvoenje, npr. jedne rijei iz druge; mat. izvoenje, izvod, prelazak od jedne funkcije prema nekoj izvedenoj funkciji, diferencijacija; skretanje s pravog puta; zrak. skretanje zrakoplova sa smjera svoje putanje zbog vjetra; voj. pravilno skretanje duguljastih zrna izazvano njihovim okretanjem i promjena tlaka zraka koju to skretanje izaziva derivancije (lat. derivare, odvoditi, de-rivantia) mn. med derivirajua sredstva, tj. ona koja odvode sokove derivat (lat. derivare izvoditi, deri-vatum) gram. izvedenica, rije koja je nastala od neke druge rijei, izvedena rije, npr. stanovati stanovnik derivati (lat. derivare odvoditi, derivata) mn. kem. spojevi koji su nastali iz drugih spojeva zamjenom odreenih elemenata derivativan (lat. derivare izvoditi, deri-vativus) izveden, koji je nastao izvoenjem iz neega; koji odvodi na drugu stranu derivirati (lat. rivus potok, derivare izvoditi) dolaziti, proizlaziti, postati od, voditi podrijetlo od; izvesti, izvoditi derivometar (lat. derivare odvoditi, gr. metron mjera) zrak. instrument pomou kojeg izvia utvruje smjer i snagu vjetra i, prema tome, popravlja smjer deri zoran (fr. drisoire) smijean, koji slui za porugu erma- (gr. erma koa, dermatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: koa, koni dermalni (gr. erma koa) koni, koji pripada koi, koji je u vezi s koom dermaskop (gr. erma, skopeo gledam) sprava u obliku posebnog zrcala pomou koje se moe vidjeti svaka, pa i najmanja promjena na koi, svaka pora, bora, dlaica i dr. (upotrebljava se u salonima za uljepavanje) dermatalgija (gr. erma, algos bol) med. bol koe; dermatodinija dermatian (gr. erma) koni, koji se tie koe dermatijatrija (gr. erma, iatreia lijeenje) med. lijeenje konih bolesti dermatitis (gr. erma) med. upala koe dermatodinija (gr. erma, odyne bol) med. v. dermatalgija dermatoglif (gr. erma- prefiks sa znaenjem: veza s koom, glyfo du-bem) urez na koi, osobito naziv za otiske nonih prstiju, dlanova i tabana (primjenjuju u iste svrhe kao i daktiloskopski otisci) dermatografj a (gr. erma, grafo piem) opisivanje koe dermatoid 273 Des, ubi consistam... dermatoid (gr. erma, eidos oblik) koasta masa koja se upotrebljava za povezivanje i ukorienje knjiga dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje) farm. ukast, bezmirisan bizmutov praak koji ima antiseptiko djelovanje i koji lijei rane dermatoliza (gr. erma, lyo labavim) pretjerana rastezljivost i mlitavost koe dermatolog (gr. erma, logos) onaj koji se bavi prouavanjem koe; lijenik za kone bolesti dermatologija (gr. erma, logia) znanost o koi, znanost o konim bolestima dermatom (gr. erma) med. oteklina koe dermatomikoza (gr. erma, mykes gljiva) med. bolest koe koju uzrokuju parazitske gljivice dermatonoza (gr. erma, nosos bolest) med. v. dermatopatija dermatopatija (gr. erma, pathein patiti) med. bolest koe; dermatonoza dermatopatologija (gr. erma, pathos bol, logia) znanost o konim bolestima

dermatoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) med. dio plastine kirurgije koji se bavi umjetnim obnavljanjem i popravljanjem bolesnih dijelova koe dermatotilus (gr. erma, tylos ulj) med. koni ulj dermatoza (gr. erma) med. bolest koe dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja) mn. nametnici koji ive na koi, koni paraziti dermijatrija med. v. dermatijatrija dermo- (gr. erma) v. erma dermografizam (gr. erma, grafo piem) med. pojave na koi kod nekih, osobito nervoznih, osoba (nastaju trljanjem, udarcem, prevlaenjem kakvog predmeta ih pisanjem po koi kakvim tvrdim predmetom), ostavljaju trajan i jasan trag dermologija v. dermatologija dermoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) vjetina punjenja ivotinja dermoskopija (gr. erma, skopeo gledam) med. nain ispitivanja koe i njezinih bolesti promatranjem pomou posebnog poveavajueg aparata dermotomija (gr. erma, tome rezanje) med. razrezivanje koe dernek (tur.) skup; svadba, veselje dernier cri it. dernije kri (fr.) posljednji krik, osobito u modi, tj. ono to je najnovije u modi, posljednja novost derobirati (fr. drober zakinuti) port, u jahanju: zaobii zapreku koju je trebalo preskoiti derogacija (lat. derogatio) krnjenje, okrnjivanje, zakidanje, zakinue, oduzimanje, smanjenje, ograniavanje, odstup (npr. od ugovora); stavljanje izvan snage, opozivanje, ukidanje neke naredbe, zakona derogativan (lat. derogativus) koji teti; opozivajui, koji opoziva, ukidajui, koji ukida, stavlja izvan snage derogirati (lat. derogare) krnjiti, okr-njiti, okrnjivati, zakidati, zakinuti, oduzimati, smanjiti, povrijediti, initi krivo, raditi na tetu; ukinuti, opozvati, staviti izvan snage, npr. neki zakon derospazam (gr. dere vrat, spasmos gr) med. gr u vratu derotilus med. v. dermatotilus derutirati (fr. drouter) skrenuti nekoga s pravoga puta, zavesti, smesti, zbuniti, pobrkati neije namjere, osujetiti; voj. razbiti dervi (perz.) muslimanski monah-prosjak Des, ubi consistam, caelum terram-que movebo it. Des, ubi konzistam, celum teramkve movebo (lat.) Daj desakralizacij a 274 desiderativan gdje da stanem (tj. pokai mi uporite) i okrenut u nebo i zemlju (lati-nizirana poznata Arhimedova reenica) desakralizacij a (lat. de uklanjanje sa-cer svet) oskvrnue svetinje, svetogre, obesveenje. desalinizacija (lat. de uklanjanje, sai sol) uklanjanje soli kemijskim putem desant (fr. descente) silaenje, silazak, sputanje; brodski teret; iskrcavanje vojske na neprijateljsko tlo, neprijateljski upad u neku zemlju; vojska dovedena vodenim ili zranim putem na neprijateljsko tlo Descartes it. Dekart fr. filozof, matematiar i fiziar iz 17. st. descendencija (lat. descendentia) potomstvo; podrijetlo, koljeno descendendo it. deendendo (tal.) glaz. v. decrescendo descendent (lat. descendens) potomak, izdanak (dijete, unuk, praunuk itd.) descendentna teorija biol. nauavanje 0 postanku; tumaenje o prirodnom razvoju ivotinjskih i biljnih vrsta tijekom povijesti Zemlje, o injenicama koje na taj razvoj ukazuju i koje ga dokazuju, i o uzrocima toga 1 takvog razvoja; tvorci ove teorije su stari grki mislioci Anaksimandar i Empedoklo, a kasnije osobito Lamarck (v. lamarkizam), Darwin (v. darvinizam) i Haeckl descendirati (lat. descendere) silaziti, sii, sputati se, skidati se; voditi podrijetlo, potjecati desegregacija (lat. de uklanjanje, segregare razluiti, rastaviti) uklanjanje rasne segregacije, tenja da izmeu razliitih rasa doe do normalnih ljudskih odnosa desen (fr. dessein, tal. disegno, lat. designare obiljeiti) namjera, cilj; plan, nacrt; (fr. dessin) trg. uzorak, ara, vrsta; glaz. osnova neke kompozicije

desen-stroj stroj a izradu tkanina po uzorku; stroj za deseniranje stroj koji se upotrebljava u proizvodnji tkanina i koji uzorak tkanine koji se treba izraditi najprije izbocka na tvrdom papiru (kartonu) desenzibilizacija (lat. desensibilisatio otklanjanje osjetljivosti) 1. med. postupak kojim se otklanja ili smanjuje preosjetljivost nekih organizama na odreene tvari, supstance (kod ko-privnjae i dr.); 2. fot. smanjivanje osjetljivosti emulzija ploa i filmova pomou posebnih boja (desenzibili-zatora) otopljenih u vodi desenzibilizator (lat. desensibilisator onaj koji otklanja osjetljivost) v. pod desenzibilizacij a desept (tal. dispetto) 1. nepravda, uvreda; 2. prkos, inat desert (fr. dessert) zavrno jelo kod objeda ili veere (sir, voe, poslastice) desertna vina vina koja se piju nakon objeda (obino slatka i jaka vina) desertni tanjur tanjur za voe i poslastice desertor malitiosus it. dezertor mali-ciozus (lat.) prav. onaj koji zlonamjerno napusti neku zajednicu, osobito enu deservit (lat. deservitum) braniteljeva (ili: zastupnikova) plaa, honorar desideracija (lat. desideratio) nedostatak, nedostajanje; potreba, elja desiderat (lat. desideratum) neto to je poeljno, dakle, neto to nedostaje, ega nema, potreba, nedostatak, praznina koju bi trebalo popuniti desiderata (lat.) mn. stvari kojih nema, nestale stvari, stvari koje su potrebne, koje su poeljne, npr. za popunjavanje zbirki desiderativan (lat. desiderativus) koji izraava elju, potrebu; uerba desi-derativa (lat.) gram. glagoli koji izriu neku elju ih potrebu desideria pia 275 despot desideria pia it. desiderija pija (lat.) mn. skromne, dobronamjerne elje (koje se obino ne ispunjavaju), puste elje desiderij (lat, desiderium) elja, udnja, enja; molba, zahtjev desiderirati (lat. desidere) eljeti, u-djeti, eznuti (za im) designacija (lat. designatio) oznaavanje, oznaenje, odreivanje, imenovanje designacijska presuda prav. presuda koja odreuje kojim e se redom isplaivati vjerovnici kod nekog steaja designativan (lat. designitivus) oznaavajui, obiljeavajui, odreujui, koji oznaava, obiljeava, odreuje designator (lat. designator) redar onaj koji pokazuje mjesta (u kazalitu itd.); onaj koji odreuje nagrade na javnim natjecanjima i utakmicama designatus (lat.) onaj koji je odreen za neki poloaj, a jo nije uveden u dunost designirati (lat. designare) oznaiti, naznaiti, odrediti (nekoga); imenovati (nekoga za neto) desikacija (lat. siccus, suh, desiccatio) suenje, isuivanje desine (fr. dessine) crtano, nacrtano; crtao, nacrtao desinencija (lat. desinere zavriti se, fr. desinence) gram. kraj, zavretak rijei desinirati (fr. dessiner, tal. disegnare) crtati, skicirati desistirati (lat. desistere) odustati (ili: odustajati) od ega, okaniti se neega, prestati s ime deskripcija (lat. descriptio) opisivanje, prikazivanje, ocrtavanje; opis deskriptiva (lat. describere opisivati) mat. nacrtna geometrija deskriptivan (lat. describere, fr. des-criptif) opisan, koji opisuje, koji prikazuje, ocrtava, prikazan, ocrtavan deskvamacija (lat. desquamatio) Iju-tenje, gubljenje ljuske; med. lju-tenje koe nakon konih bolesti deskvamirati (lat. desquamare) oljutiti, ostrugati ljuske; gubiti ljusku desolacija (lat. desolatio) pustoenje, razarenje, ruenje; duboka tuga, oajanje, neutjenost desolidarizirati se (lat. de, solidus stalan, pouzdan) odustati od prijanjega miljenja koje je bilo istovjetno s miljenjem okoline desoliran (lat. desolare) opustoen, razoren, uniten: oajan, neutjean desolirati (lat. desolare) pustoiti, opustoiti, razoriti, unititi; baciti u oajanje, teko oalostiti

desonorizacija (lat. de uklanjanje, sonare zvuati) izgovaranje zvunih suglasnika bezvuno (npr. zup umjesto zub) despekcija (lat. despectio) v. despekt despekt (lat. despicere, prezirati, despectus) preziranje, prijezir, grdnja, poruga despektirati (lat. despectare) potcje-njivati, omalovaavati, prezirati desperacija (lat. desperatio) oajanje, bezglavost, osjeaj bezizlaznosti; krajnje ogorenje desperado (p. desperado oajnik) razbojnik; revolucionar koji je stavio sebe izvan zakona desperatan (lat. desperatus) oajan, klonuo duhom, bez nade; krajnje ogoren desperatist (lat. desperare) ovjek bez nade, oajnik; krajnje ogoren ovjek desperirati (lat. desperare) oajavati, pasti u oajanje, klonuti duhom, gubiti svaku nadu despocija (gr. despotes) neograniena i samovoljna vladavina; drava neogranienog i samovoljnog vladara despot (gr. despotes gospodar) prvobitno: gospodar roba ili sluge; neogranieni gospodar, neogranieni vladar, despotizam 276 dee samodrac, tiranin; samovoljan gospodar despotizam (gr. despotes) neograniena vladavina, samovolja, tiranstvo; prosvijeeni despotizam despotizam koji se javlja u dravnim tvorevinama naroda na niem kulturnom stupnju; podanici stoje pravno prema despotu u istom odnosu kao bilo koji predmet posjeda; despotizam se razlikuje od apsolutizma nepostojanjem neke ureene uprave despotizirati (gr. despotes) vladati neogranieno i samovoljno; ponaati se kao tiranin ili nasilnik, postupati nasilniki, vriti nasilje despotski (gr. despotes) samovoljno, neogranieno, nasilniki, tiranski destilacija (lat. destillatio) kem. proces prikazan pod destilirati, isparavanje tekuine i ponovno zgunjavanje u tekuinu; isparavanje; suha destilacija zagrijavanje organskih tijela (drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim posudama radi dobivanja tekuina i plinova destilacijski aparat naprava za destilaciju destilat (lat. destillatus) kem. tekui proizvod destilacije destilator (fr. destillateur) onaj koji proiava, poboljava, izdvaja destiliran (lat. destillare) dobiven destilacijom, proien, popravljen destilirati (lat. destillare, kapati, de-stilla kap) ispariti, ishlapiti; kem. neku tekuinu, zagrijavanjem u zatvorenim posudama (retortama i dr.) pretvoriti u paru, a potom rashlaivanjem paru ponovno pretvoriti u tekuinu, isparavanjem prekapati, prekapavati; proistiti destimulacija (lat. de uklanjanje, sti-mulare nagoniti) bezvoljnost, nezainteresiranost, gubljenje volje za rad ili elje za isticanjem (npr. zbog slabe plae, lose obiteljske situacije i si.) destinacija (lat. destinati) odreenje, opredjeljenje, namjena, krajnji cilj, odredite destinator (lat. destinatarius, fr. destinataire) trg. onaj kojemu zapovjednik lae treba predati robu, primatelj, adresat, konsignator destinirati (lat. destinare) odrediti, namijeniti, opredijeliti, destra (tal. destra desnica) colla destra it. kola destra (tal.) glaz. desnom rukom destrojer (engl. destroyer unitava, razoritelj) razara (vrsta ratnog broda) destrukcija (lat. destructio) ruenje, razaranje, unitavanje, prevrat destruktibilan (lat. destructibilis) razoran, unitavajui, ruilaki destruktibilitet (lat. destructibilitas) razornost, unitenje, ruilatvo destruktivan (lat. destructivus) razoran, ruilaki destruktivnost (lat. destruere) razornost destruktor (lat. destructor) ruitelj, razoritelj, unititelj, prevratnik desudacija (lat. sudor znoj, desudatio) znojenje, preznojavanje desugestija (lat. desuggestio) osloboenje od sugestije i njezine moi dearmirati (fr. dcharmer) liiti drai (ili: ari, ljepote) dear (fr. dcharge) pom. istovariva-nje broda, iskrcavanje; vraanje duga ili neke obveze i priznanica o tome, razrjenica; voj. istodobno ispaljivanje, skupna paljba, plotun; arhit. nosa svoda, podupira

dearirati (fr. dcharger) istovariti; dati razrjenicu, razrijeiti; oduiti, podmiriti, izravnati, npr. dug ih obvezu; voj. ispaliti (iz puke ih topa) dee (fr. dchet) trg. manjak (ili: gubitak) u teini koji neka roba pretrpi zbog odvajanja praine, pijeska i dr. deifrant 277 determinabilan to se u toj robi nalazi, zbog isuivanja, istjecanja itd.; v. dekalirati deifrant (fr. dchiffreur) onaj koji rjeava tajno pismo, koji ita ifre deifriranje (fr. dchiffrement) odgonetanje, tumaenje nekog tajnog pisma, itanje ifri deifrirati (fr. dchiffrer) odgonetnuti, protumaiti, rijeiti znakove, tj. ifru , nekog tajnog pisma; pren. dokuiti smisao; deifrirati se pokazati se, da- ' ti se prepoznati det (fr. dette) dug, osobito dravni dug; dette flottante it. det flotant (fr.) letei dug; dette publique it. det piblik (fr.) dravni, javni dug detaksacija (lat. detaxatio) v. taksaci-ja detalj (fr. dtail) pojedinost, potankost, sitnica; opirno prianje (ili: opisivanje, izlaganje), nabrajanje do sitnica; en detail it. an detaj (fr.) trg. prodaja na malo, na komad detaljiran (fr. dtailler) opiran, iscrpan u izlaganju (ili: prianju, opisivanju) detaljiranje (fr. dtailler) opirno (ili: potanko) izlaganje, prianje (ili: opisivanje) do sitnica detaljirati (fr. dtailler) komadati, usitnjavati; potanko, opirno, do sitnica priati (ili: izlagati, opisivati); trg. prodavati na malo (ili: na sitno, na komad) detaljist (fr. dtailleur) trgovac na malo, na sitno, sitniar; onaj koji je suvie opiran u izlaganju (ili: prianju, opisivanju) detant (fr. dtente) poputanje zateg-nutosti u odnosima; poboljanje u odnosima izmeu dviju drava,.oputenost detairan (fr. dtacher) odvojen od cjeline, otcijepljen, bez veze s ostalim dijelovima; pridodan, dodijeljen detairati (fr. dtacher) pojedine dijelove odvojiti od cjeline i odaslati, otcijepiti; voj. odvojiti odred vojske ili flote i poslati ga na izvrenje zadatka; dodijeliti, pridodati detaman (fr. dtachement) voj. odred vojske (manji od divizije) odvojen od cjeline i upuen radi izvrenja nekog posebnog zadatka detekcija (lat. detectio) otkrivanje, iznoenje na vidjelo detektiv (lat. detegere otkriti, engl. detective) slubenik koji otkriva zloine i njihove poinitelje, tajni policajac; privatni detektiv detektiv koji po narudbi i za nagradu potajno motri kretanje pojedinih osoba detektiv-aparat vrlo mah fotografski aparat kojim se moe sasvim neprimjetno snimati detektor (lat. detegere otkriti, engl. detector) u radiotelegrafiji i telefoniji: ureaj za pretvaranje zvukova viso-kofrekventnih valova koji dolaze u radio-prijamnik u niskofrekventne ti-traje koji se uju u telefon; ureaj koji otkriva bojne otrove u atmosferi; ureaj za otkrivanje mina detencija (lat. detentio) zadravanje, nezakonito zadravanje, obustava; prav. posjedovanje tue stvari na temelju ugovora; liavanje slobode putem zatvora ili pritvora detentor (lat.) prav. nezakoniti posjednik, tobonji vlasnik detercija (lat. deterritio) zastraivanje, odvraanje od zla prijetnjom kazne deterdent (engl. od lat. detergere oti-rati, brisati) sredstvo za ienje (sapun, praak) detergirati (lat. detergere) obrisati, oti-rati, istiti, oistiti deterioracija (lat. deterior gori) pogoravanje, kvarenje, unitavanje, upropaten] e deterirati (lat. deterrere) zastraiti, zapi aiti determinabilan (lat. determinabilis) presudan, odluan t ,T. r determinabilitet 278 detronirati determinabilitet (lat. determinabili-tas) presudnost, odlunost, odreenost determinacija fiat, determinatio) odreivanje, odreenje, opredjeljivanje, opredjeljenje, odreenje, odreenost; odluka; odredba; odlunost, spremnost; log. suavanje opsega pojma proirivanjem njegovog sadraja ime se dolazi od openitijih do manje opih pojmova; sinteza opih pojmova u posebne determinanta (lat. determinare odrediti) fil. presudan initelj, initelj koji odreuje smjer i cilj

determinante fiat, determinare odrediti) mat. skup brojeva koji, poredani po odreenom pravilu, slue za rjeavanje jednadbi determinativ (lat. determinativus) gram. odrednica, u vielanom pojmu onaj dio kojim se oznauje osnova znaenja (npr. Most slobode za razliku od Mosta mladosti) determinativan (lat. determinativus) presudan, koji odreuje; gram. od-redbeni; usp. determinativ determinato (tal.) glaz. odluno, otro naglaeno determiniran (lat. determinatus) odreen, opredijeljen; ogranien determinirati (lat. determinare) ograniiti; odrediti, odreivati, opredijeliti, opredjeljivati, odluiti, utvrditi determinist (lat. detreminare odrediti) fil. pristaa determinizma; supr. in-determinist determinizam (lat. determinare) fil. nauavanje o odreenosti ljudskog djelovanja i htijenja i njihovoj uvjetovanosti vanjskim i unutarnjim uzrocima i motivima (pobudama), prema emu ni ljudska volja ne moe biti slobodna, nego odreena i uvjetovana tim uzrocima i motivima; supr. indeterminizam deterzija (lat. detersio) ienje deterziv (lat. detergere istiti) med. sredstvo za ienje deterzorij (lat. detersorium) med. v. deterziv detoksinizacija (lat. de-, gr. toxikon otrov) uklanjanje otrovnih sastojaka iz neke tvari, materije, organizma i dr. detonacija (lat. detonatio) glaz. pogreno pjevanje, ispadanje iz tona; pucanj, tresak, prasak, grmljavina, eksplozija detonator (lat.) upalja, lako zapaljiv eksploziv kao sredstvo za paljenje tee zapaljivih eksploziva detonirati 1. (fr. dtoner) glaz. uzeti suvie visok ili suvie dubok ton, pogreno pjevati, distonirati; 2. (lat. detonare, fr. dtoner) puknuti, prasnuti, tresnuti, eksplodirati detrahirati (lat. detrahere) odbiti, odbijati, oduzeti, oduzimati, uskratiti, ukloniti; oklevetati detrakcija (lat. detractio) odbijanje, oduzimanje, npr. krvi otvaranjem vene; smanjivanje; klevetanje, ogova-ranje;^ws detractionis it, jus detrak-cionis (lat.) pravo odlaska (ih: udaljavanja) detraktor (lat. detractor) klevetnik detransponirati (lat. de-transponere) tisk. izmijeane strane ponovno dovesti u red, ponovno rasporediti detransportacija (lat. detransportatio) tisk. v. detranspozicija detransportirati (lat. detransportare) tisk. v. detransponirati detranspozicija (lat. de-transpositio) tisk. ispravljanje izmijeanih strana detricija (lat. detritio) trljanje; med. rana nastala trljanjem, eanjem dtritus (lat.) oblutak, ljunak, istroen kamen; proizvod raspadanja, ruenja detronirati (lat. de, gr. thronos, fr. dtrner) v. detronizirati detronizacija 279 devalvacija detronizacija (lat. de, gr. thronos prijestolje) liavanje prijestolja, svrgavanje (ili: zbacivanje) s prijestolja detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti prijestolja, svrgnuti s prijestolja detruzorij (lat. detrusorium) med. kirurka sprava za potiskivanje tijela koja se zadre u drijelu detto (tal. detto, lat. dictum) reeno, spomenuto, naprijed imenovano, to isto, npr. 6 kg brana, 9 kg detto, tj. toga istog; trg. a detto (tal.) istoga dana detumescencija (lat. detumescere) med. splanjavanje, poputanje (ili: prestajanje) oticanja detumescirati (lat. detumescere) med. splanjavati, prestati oticati, popustiti (oteklina) detur (lat.) neka se dade detur copia it. detur kopija (lat. detur copia sc. protocolli) prav. prilae se prijepis rasprave Deualion mit. starogrki kralj u Tesa-liji, jedan od helenskih praotaca; spasio se od opeg potopa zajedno sa enom Pirom

deuce it. djus (engl.) dvojka u kartama i u kocki; u tenisu: jednak broj bodova, tj. kad obje strane imaju jednak broj bodova, npr. kad obje strane imaju "etrdeset" (forty) deuce it. dus (engl. deuce dvojka) port, izjednaeno stanje u nekim portskim igrama (npr. tenisu), tj. stanje kad su za pobjedu potrebna jo dva uzastopna boda deus (lat. deus, gr. theos sanskr. dewa, dewas) bog; dii (lat.) mn. bogovi deus ex machina it. deus eks mahina (lat.) u antikoj tragediji: "bog iz stroja", iznenadno posredovanje nekog boga (u tekoj situaciji) iji je lik pomou posebne naprave (stroja) bio sputan na pozornicu; pren. neoekivana sila koja se iznenadno pojavljuje i rjeava potekou; iznenadna pomo; neoekivano posredovanje deuterij (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. teki vodik, znak D deutero- (gr. deuteros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugi po redu, idui deuterogamija (gr. deuteros drugi, gamos brak) enidba (ili: udaja) po drugi put, drugi brak deuterokanonske knjige kanonske knjige Svetog pisma drugog ranga koje su tek kasnije primljene u kanon deuteroksid (gr. deuteros, oxys) kem. oksid drugog stupnja deuteroni (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. jezgra tekoga vodika, deuterij a Deuteronomij (gr. deuteros, nomos zakon) peta knjiga Mojsijeva, tj. Ponovljeni zakon (dio Biblije) deuteronomija (gr. deuteros, nomia) drugo zakonodavstvo (u odnosu prema nekom prijanjem) deuteropatian (gr. deuteros, pathos bol) med. koji nastaje kao posljedica neke prijanje bolesti deuteropatija (gr. deuteros, pathein patiti, podnositi) med. bolest koja nastaje kao posljedica neke druge bolesti deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gledam) vidovit ovjek, vidovnjak deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo gledam) drugi vid, tj. sposobnost da se vidi i ono to nije tu (vrsta som-nambulizma); usp. deuteroskop deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje devalizirati (fr. dvaliser) krasti, ukrasti, orobiti, opljakati devalutacija (tal.) naputanje slubeno utvrenog teaja neke dravne novana jedinice da bi se nakon odreenog vremena odredio novi teaj devalvacija (lat. devalvatio) bank. smanjivanje nominalne vrijednosti nekog devalvirati 280 devolvirati novca; potpuno povlaenje nekog novca; supr. revalvacija devalvirati (lat. devalere) bank. smanjiti (ili: smanjivati) vrijednost novcu devanagari (sanskr.) "boansko pismo"; sanskrtsko pismo, sanskrt devaporacija (lat. devaporatio) fiz. pretvaranje pare u tekuinu devastacija (lat. devastatio) pustoenje, opustoivanje, unitavanje, razaranje; opustoenje, opustoenost deveksan (lat. devehere, devexus) nagnut naprijed; kos, strm developman (fr. dveloppement) razvijanje, npr. jednog odreda vojske, jedne armije; arhit. izlaganje (ili: prikazivanje) graevine u planu sa svim njezinim dijelovima dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban ivot, tekoe, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje deverbativan (lat. de, verbum glagol) gram. koji je izveden od glagola devergencija (lat. devergentia) nagnu-tost, naginjanje devergirati (lat. devergere) nagnuti se, naginjati se deverika (ma. dever) zool. vrsta arana, ploka deversoar (fr. dversoir) odvod, izljev, tj. otvor kroz koji otjee suvina voda devestitura (lat, devestire) liavanje ina ili feudalnog prihoda devijacija (lat. deviatio) skretanje nekog tijela od svoje putanje ili pravca; skretanje (ili: otklon) magnetne igle (kod kompasa) na brodu zbog njegovih eljeznih masa devijator (fr. deviateur) zrak. pogonsko sidro kod zranih laa devijirati (lat. deviare) skrenuti (ili: skretati) s pravog puta, skretati, skrenuti, udaljiti se devirginacija (lat. devirginare) oduzimanje (ili: liavanje) djevianstva (ili: nevinosti), defloriranje devirginirati (lat. devirginare) raz-djeviiti, liiti djevianstva (ili: nevinosti); deflorirati

devitalizacija (lat. de, vita ivot) liavanje ivota, umrtvljivanje; devitalizacija zuba med. umrtvljivanje i vaenje zubne sri (pomou lokalne anestezije) devitrificirati (lat. de, vitrum, facere) pretvoriti staklo putem jakog zagrijavanja u neprozirnu, porculanu slinu tvar (Reaumurov porculan) devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo, facere initi) pretvaranje stakla zagrijavanjem u neku vrstu porculana (Reaumurov porculan) devits (engl. davits) pom. eljezne dizalice za izvlaenje sidra; pokretne brodske dizalice na kojima vise amci za spaavanje deviza (lat., p. devisa) lozinka, geslo, naelo; kratka izreka na grbu, zastavi itd.; trg. strana mjenica, tj. ona koja glasi na stranu valutu i koja se treba isplatiti u inozemstvu devocija (lat. devotio) kod starih Rimljana: rtvovanje ivota podzemnim bogovima u znak pokajanja; danas: pobonost, smirenost, skruenost; veliko tovanje, potpuna odanost, licemjerje, prijetvorna pobonost; puzavost, poniznost (devotizam) devolucija (lat. devolutio svaljivanje) prav. ostavljanje u nasljedstvo nekog naslijeenog prava ili imanja devolucijsko pravo (lat. jus devolu-tionis) pravo prenoenja nasljedstva po kojem, ako umre jedan brani partner, cjelokupno imanje pripada djeci, a drugi partner ima pravo samo doivotnog uivanja toga imanja devolutivno sredstvo pravno sredstvo kojim se jedna sporna stvar s niega suda iznosi pred vii sud devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku pravnu stvar iznijeti pred vii forum; devomirati 281 dezertan prenijeti neto na koga drugog, osobito: ostaviti u nasljedstvo devomirati (lat. devomere) med. povraati, povratiti, izbaciti devon (po engleskoj grofoviji Devonshire) geol. v. devonski period devonski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore u kojem je transgressa mora trajala veoma dugo, vul-kansko djelovanje bilo vrlo snano, a organski svijet raznovrsniji i obilniji nego prije; formacija koja se oblikovala izmeu silurske i karbonske devoracija (lat. devoratio) gutanje, deranje, prodiranje devotan (lat. vevovere, devotus) Bogu posveen ili odan, poboan, smiren; pun potovanja, skruen, ponizan; prijezirno: prijetvorno poboan, licemjeran, pokoran, ponizan devotizam (lat. devovere) v. devocija Dewarova posuda it. Djuerova ... termosica, termos-boca (naziv po kotskom kemiaru i fiziaru Jame-su Dewaru 18421923) dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama koji oznaava neko unitavanje, iskorjenjivanje, otklanjanje, sprjeavanje (npr. dezinsekcija, dezodo-racija) dezafekcija (fr. dsaffection) nenaklonjenost, nemilost; gubljenje ljubavi dezagregacija (fr. ds- ne-, raz-, lat. aggregare pridruiti) raspad, rasulo, razdruivanje, razjedinjavanje dezakordirati (fr. dsaccorder) izazvati neslogu, zavaditi, unijeti razdor; glaz. pokvariti skladnost dezaktivirati (fr. ds- ne-, raz-, lat. ac-tivus djelatan) uiniti neto neaktivnim, tj. onesposobiti dezambalaa (fr. dsemballage) trg. raspakivanje dezaneksija (fr. ds-, lat. annexio) ukidanje (ili: obustavljanje) aneksije (izraz koji su stvorili Francuzi pri ponovnom zauzimanju Alsace-Lorraine 1919.) dezanektirati (fr. ds-, lat. annectere) ukinuti (ili: prekinuti) aneksiju, odrei se aneksije dezangairati (fr. dsengager) raskinuti angaman, osloboditi obveze, otpustiti dezapoantirati (fr. dsappointer) liiti nekoga koristi koja se temeljila na neemu utvrenom i sigurnom; osobito: oduzeti nekome zasluenu nagradu, plau; brisati vojnika s popisa; prevariti u sigurnom oekivanju ili nadi; smesti, zbuniti, razoarati dezaproprijacija (fr. dsappropriation) otuivanje vlasnitva; odricanje (ili: naputanje) vlasnitva dezarmiranje (fr. dsarmer) razorua-vanje, rasputanje vojske, smanjivanje stalnog kadra

dezarmirati (fr. dsarmer) razoruati; raspustiti vojsku; smanjiti stalni kadar; poloiti oruje dezasortirati (fr. dsassortir) razdvojiti, rastaviti ono to treba biti zajedno, razdruiti, napraviti nered, zbrku dezavantairati (fr. dsavantager) otetiti, zakinuti, zakidati, okrnjiti dezavuiranje (fr. dsavouer) odricanje, poricanje, nepriznavanje dezavuirati (fr. dsavouer) poricati, porei, odricati, odrei, ne priznavati, osporavati neto, ne priznati svoju vezu s nekom osobom ili radnjom dezekipirati (fr. dsequiper) raspremiti brod dezen = desen dezercija (lat, desertio) voj. naputanje vojske, bijeg iz vojske; prav. proputanje da se uini neki pravni in, npr. proputanje zakonskog roka za podnoenje priziva viem sudu (desertio appellationis) dezertan (lat. desertus) nenastanjen, nenaseljen, pust dezerter 282 dezolantan dezerter (fr. dserteur) bjegunac iz vojske, vojni bjegunac; prebjeg dezertirati (fr. deserter) napustiti vojsku, pobjei iz vojske deziderabilan (lat. desiderare eljeti) poeljan deziluzija (fr. ds- ne-, raz-, lat. illudere igrati se, varati) razoaranje, tj. unitenje iluzije dezinfekcija (fr, ds-, lat. inficere zaraziti) ienje zraka (ili: tijela, odjee, stana i dr.) od zaraznih ispara-vanja i tvari, unitavanje zaraznih klica, okuivanje dezinfektor (fr. ds-, lat. inficere zaraziti) sprava za ienje od zaraznih klica i tvari; osoba koje taj posao vri dezinfestacija (fr. ds- ne-, raz-. infestation pustoenje) popravak kvarova, uklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda i si. dezinficirati (fr. ds-, lat. inficere zaraziti) osloboditi (ih: oistiti) od zaraznih klica i tvari, npr. stan, odjeu, zrak, ruke itd. dezinflacija (fr. ds-, lat. inflatio nadimanje) bank, smanjivanje koliine novca u optjecaju radi sprjeavanja poveanja cijena (to se dogaa kad je na tritu vie novca nego robe, tj. kad novac trai robu. a ne roba novac); usp. deglacija, inflacija, refla-cija dezinformacija (fr. ds-, lat. informatio objanjenje) zlonamjerno pogreno i lano obavjetavanje dezinsekcija (fr. ds-, lat. insectum kukac) unitavanje (ili: tamanjenje) kodljivih insekata (osobito po kuama i stanovima) dezintegracija (fr. ds-, lat. integratio uspostava, obnova) unitavanje veze, naruavanje neke cjeline; dezintegracija atoma fiz. razbijanje atoma; dezorganizacija dezintegrator (fr. ds-, lat. integrare uspostaviti, obnoviti) sprava za usitnjavanje raznih neiliastih tvari, sprava za vrcanje meda (vrcaljka) itd. dezinteresiran (fr. dsintress) ne-koristoljubiv, nesebian; nepristran, iskren, prostoduan dezinjolni barut (fr. dsignolles) voj. mjeavina sumporne i pikrinske kiseline, osobito se upotrebljava za punjenje torpeda dezistirati (lat. desistere) odustati, okaniti se, prestati dezmalgija (gr. desmos veza, ila, algo s bol) med. bol u ilama zglobova dezmitis (gr. desmos ila) med. upala zglobnih ila dezmografija (gr. desmos ila, grafo) zool. opisivanje ila i spletova dezmologija (gr. desmos ila, logia) znanost o ilama, njihovim vezama itd.; sindezmologija dezmopatija (gr. desmos ila, pathein patiti) med. bol ila i spletova dezmopatologija (gr. desmos ila, pathos patnja, bol, logia) med. znanost o bolestima ila i spletova dezmotomija (gr. desmos ila, tome rezanje) med. razdvajanje, rezanje ila i spletova dezodorizacija (fr. ds-, odeur miris, lat. odoratio mirisanje) oduzimanje neugodnog mirisa neemu; hig. v. de-zodorizirati dezodorizirati (fr. ds-, odeur miris) uiniti da neto izgubi miris; hig. uguivati neugodne i tetne mirise koji se razvijaju zbog kemijskih i biolokih procesa

dezoksidacija (fr. ds-, gr. oxys otar, ljut) kem. osloboenje od kisika, izvlaenje (ili: izdvajanje) kisika dezoksidirati (fr. ds-, gr. oxys) kem. osloboditi od kisika, = reducirati dezolantan (fr. dsolant) vrlo tuan, vrlo alostan, neutjean; nesnosan, dosadan dezolatan 283 dicis gratia dezolatan (fr. dsoler) opustoen, vrlo bijedan, jadan, u rastrojstvu dezopstruktivi (fr. ds-, lat. obstruere zaepiti, obstructum) mn. med. sredstva protiv zatvorenosti, loe probave dezorganizacija (fr. dsorganisation) poremeaj ih unitavanje ive, organske veze meu sastavnim dijelovima, npr. u ljudskom tijelu, rastrojavanje; rasulo, rastrojstvo, nered: potpun preobraaj i poremeaj osjetillnih organa kod nekog ovjeka zbog tzv. magnetiziranja dezorgranizirati (fr. dsorganiser) ras-trojiti, rastrojavati, raskinuti, dovesti u nered, unijeti rasulo dezorijentacija (fr. dsorientation) nedostatak (ili: gubljenje) sposobnosti snalaenja i opredjeljivanja u prostoru, u nekom mjestu, u nekoj prilici, u odreenim prilikama; skretanje s pravog puta, zbunjivanje, izgubljenost dezorijentiran (fr. dsorienter) koji se ne moe snai i opredijeliti u nekoj prilici ili u prostoru, u nekom mjestu; skrenut s pravoga puta, naveden na pogrean put, smeten, zbunjen, izgubljen, bez orijentacije dezorijentirati (fr. dsorienter) omesti u snalaenju u prostoru, omesti u nekoj prilici; skrenuti s pravog puta, navesti na pogrean put, zbuniti dema (ma. dezsma od lat. decima deseta) deseti dio priroda koji je kmet davao feudalnom gospodaru, desetina demek (tur. demek) onizak, zdepast i nezgrapan ovjek deurati (fr. du jour) biti u slubi, vriti slubu (osobito se odnosi na asnike, lijenike itd.) deurni (fr. du jour) koji je na slubi, koji obavlja slubu; v. deurati D'Hondtov sistem it. Dontov izborni sustav kod razmjernog predstavnitva po kojem se ne dijeli ukupan broj glasaa svake liste s ukupnim brojem izaslanika, nego se dijeli broj glasova svake kandidatske liste prvo s 1, zatim sa 2, pa sa 3, te se tako dobiveni rezultati sreuju, a za izborne kolinike uzima onoliko najveih rezultata koliko se treba izabrati izaslanika; tvorac ovog sustava je Belgijanac D'Hondt di- (gr. di- za dis dvaput, dvostruko) gr. predmetak u sloenicama sa znaenjem: dva-, dvo-, dvaput, dvostruko dia- (gr. dia) grki prijedlog (po hrvatskom pravopisu dija-) znai: kroz, u, na, meu, preko, za, iza, raz-, pro-, itd.; javlja se i kao di-, npr. dioptrija diarh (gr. di-, archo vladam) lan vlade dvojice, suvladar, poluvladar, polu-gospodar diarhian (gr. di-, archo vladam) sa dva vladara; koji ima dva gospodara diarhija (gr. di-, archo vladam) vlada dvojice, dvovlae; upravljanje dvojice gospodara; v. duumvirat diba (tur. diba) teka svilena tkanina protkana zlatom, brokat dibrah (gr. di-brachys) metr. stihovna stopa od dvaju kratkih slogova: U U dibuk (hebr. dibbug prodrijeti) prema idovskoj tradiciji: oznaka za duu nekoga grjenika koju progoni zao duh te nalazi sklonite u tijelu nekoga ivog ovjeka dicefal (gr. di-kefalos) med. nakaza roena s dvije glave dicefalan (gr. di-, kefale glava) dvoglav diceras (gr. dyo dva, keras rog) koljka iz razdoblja gornje jure; na okrajcima ljutura ima dva izdanka zavijena poput roga dicis causa it. dicis kauza (lat.) radi forme, za ljubav forme, toliko da se kae, samo radi izgleda; dicis gratia dicis gratia it. dicis gracija (lat.) v. dicis causa dictum 284 dielektrik dictum it. diktum (lat.) izreka, poslovica, mjesto iz nekog djela dictum de omni et nullo it. diktum de omni et nulo (lat.) log. osnovno pravilo zakljuivanja: to vrijedi za sve, vrijedi i za neke i pojedine; to ne vrijedi za neke i pojedine, ne vrijedi ni za sve

dictum factum it. diktum faktum (lat.) reeno uinjeno, kako je reeno, tako se i dogodilo dictus it. diktus (lat. dicere reci, kazivati, dictus) imenovani, spomenuti, naprijed spomenuti Didahe (gr. didache) "Nauavanje dvanaestorice apostola", stari kranski spis, napisan oko 100. g. na Istoku, izdan 1883. g., iz njega vidimo kako se ivjelo i mislilo u prvim danima kranstva didaktian (gr. didaktikos) pouan; di-daktina knjievnost pouna knjievnost, knjievnost koja se ne bavi samo umjetnikom obradom neke teme, nego iznosi i pouke didaktiar (gr. didaskein pouavati) strunjak u pouavanju, onaj koji umije dobro predavati didaktika (gr. didaskein uiti, pouavati, didaktikos) umijee pouavanja, tj. znanost o ureenju i sprovoenju nastave kao sredstva duhovnog razvoja, znanost o nastavnim metodama didaskalian (gr. diasko pouavam) pouan; objasnidbeni; apodiktian didaskalije (gr. didaskalia) mn. izlaganja, objanjenja, upute; autorove biljeke (upute) uz dramski tekst didekaedar (gr. di-, deka deset, edra osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po deset, tj. dvadeset, povrina didekaedarski (gr. di-, deka, edra) koji ima dvaput po deset (20) povrina didelfis (gr. di-, delfvs maternica) med. dvostruka maternica; zool. tobolar didim (gr. didvmos dvostruk) kem. rijetka zemlja, smjesa kem. elemenata prazeodima i neodima didimitis (gr. didvmos sa dva muda) med. upala jaja didimos (gr. didvmos) blizanac didinamian (gr. di-dynamikos) bot. dvomoan, tj. hermafroditni cvijet (kod kojega su, od etiri pranika, dva dua) idinamija (gr. didvnamis) mn. bot. XIV. klasa u Linneovom biljnom sustavu, dvomone biljke, s etiri pranika (dva dua) u jednom her-mafroditnom cvijetu didodekaedar (gr. di-, dodeka dvanaest, edra osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po dvanaest povrina, tj. dvadeset etiri povrine Didona mit. utemeljiteljica i kraljica Kartage; spalila se kad ju je ostavio Eneja diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od poetka do kraja, opirno izlaganje dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz. konstanta dielektriciteta = dielek-trina konstanta dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne provodi elektricitet, koji izolira, a sudjeluje u prostiranju elektrine sile; dielektrina tijela = dielektrik; dielektrina konstanta izolatora broj koji pokazuje koliko je puta kapacitet jednog istog kondenzatora vei kad su u njemu oblozi razdvojeni tim izolatorom, nego kad je izolator zrak; dielektrina polarizacija elektrina podjela koju trpi jedan izolator zbog influencije; dielektrini kapacitet v. induktivitet dielektrik (gr. di-, elektron jantar) fiz. tvar (materija, supstanca) koja nije samo nevodi elektriciteta (izolator), ve sudjeluje kao sredina (meutvar) u prostiranju elektrine sile, npr. zrak, ulje, vrst sumpor, staklo, porculan, parafin, alkohol, voda dielektrin 285 diferencijalni raun dielektrin (gr. di-, elektron) kem. mjeavina sumpora i parafina diem perdidi (lat.) "izgubio sam dan" izreka rimskog cara Tita Flavija Vespazijana (41 81 n. e.) za dan u kojem nije uinio nita dobro dieni (diolefini) kem. nezasieni ugljine hidrate sa dvije dvostruke veze izmeu C-atoma dies (lat. dies dan) prav. dan suenja, rok, termin difalco it. difalko (tal.) trg. odbitak od cjelokupnog iznosa difamacija (lat. diffamatio) irenje glasina, klevetanje, ogovaranje; diffamatio civilis it. difamacio civilis (lat.) prav. kad se netko hvali i razmee kako ima na neto vee pravo nego netko drugi difamator (lat. diffamator) klevetnik difamatorski (lat. diffamare) klevetniki, pogrdan difamija (lat. diffamare) klevetanje, ogovaranje difamiran (lat. diffamatus) ozloglaen, iznijet na lo glas difamirati (lat. deffamare) ozloglasiti; oklevetati

difamirati (lat. diffamare) iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, ozloglasiti, oz-loglaavati; razglasiti, razglaavati difenil tanki impregnirani papir u koji se umata juno voe (npr. narane) diferencija (lat. differentia) razlika, razlinost; netoan iznos; mat. razlika, dio za koji je neka veliina vea , ili manja od druge; viak, manjak, deficit; nesuglasica, neslaganje diferencija (lat. differre razlikovati se) 1. mat. beskrajno mala (infinitezimalna) razlika izmeu uzastopnih vrijednosti neprekidno promjenjive veliine; 2. teh. kod motornih vozila; spona (veza) izmeu motora mje-njake kutije (razvodnika brzine) i kotaa diferencijalna konica teh. konica s dvostrukim djelovanjem diferencijalna psihologija znanost o dui koja se bavi razlikama u duevnim sposobnostima pojedinaca, npr. psihologijom razlika u spolu, u sposobnostima, psihologijom tipova, razlika u starosti itd.; psihologija individualnih razlika, individualnih varijacija duevnog ivota i njihove uzrone zavisnosti diferencijalna sociologija znanost koja prouava oblikovanje drutvenih slojeva iz oblikovanja profesija i podjela rada diferencijalna tarifa sustav u obraunavanju naplate prijevoza na eljeznicama po kojem, kod prijevoza u masama (ita, drva, ugljena i si.), prijevozne stavke bivaju razmjerno sve manje to je vea udaljenost, izvanredne prijevozne stavke diferencijalne carine trg. carine koje se za robu iste vrste razliito obraunavaju, tj. po nejednakim carinskim stavkama, cilj im je pomaganje domae trgovine (smanjivanje carinskih stavki za domae trgovce), ili olakavanje odnosno oteavanje uvoza iz odreenih drava; izvanredna (ili: povlatena) carina diferencijalni carinski sistem trg. sustav po kojem se carinske stavke za uvozne i izvozne proizvode za pojedine zemlje u koje se ti artikli uvoze ili iz kojih izvoze razliito reguliraju i obraunavaju diferencijalni posao trg. burzovni posao (ili: trgovanje dravnim vrijed-nosnicama) pri emu se vrijednosnice stvarno ne izdaju, nego se samo prima ih nadoknauje razlika ukoliko im je vrijednost porasla ili pala diferencijalni raun mat. dio vie analize koji ui kako se pronalazi vrijednost diferencijala diferencijalni ton 286 difuzija diferencijalni ton fiz. trei ton koji se uje kad istodobno zvue podjednako jako dva tona razliite visine i ija je visina jednaka s razlikom broja ti-traja onih dvaju tonova . diferencijalno plaanje isplata razlike pale vrijednosti dravnih vrijed-nosnica ili akcija diferenciranje (lat. differre) fil. stvaranje razlika i razliitosti iz istovrsnoga, odvajanje, ralanjivanje neega istovrsnog u raznovrsne dijelove; mat. pronalaenje vrijednosti kolinika dviju beskrajno malih veliina ili diferencijala diferencirati (lat. differre razlikovati se) razlikovati, praviti razliku; mat. pronalaziti diferencijal diferentan (lat. differens) razliit, nejednak, drukiji, raznolik diferentizam (lat. differre razlikovati se) v. determinizam diferirati (lat. differre) biti razlian, razlikovati se, ne slagati se difesija (lat. diffessio) nepriznavanje; sudsko nepriznavanje valjanosti ili originalnosti nekog dokumenta difesijska prisega (lat. diffessio jurata) prav. nepriznavanje prisegom nekog djela, osobito originalnosti rukopisa ili potpisa differentia specifica it. diferencija specifika (lat.) log. v. pod definicija difficile (lat.) teko; difficile est satiram noti scribere it. dificile est satiram non skribere "teko je ne pisati satiru" (poznata Juvenalova izreka) dificilan (lat. difficilis) teak, muan, nezgodan, koji pravi tekoe, koga je teko zadovoljiti, npr. dificilan ovjek; strog, uporan, jogunast, tvrdoglav difidencija (lat. diffidentia) nepovjerenje, sumnjiavost, nevjerovanje difilan (gr. di-, fvllon list) sa dva lista, dvolistan difindirati (lat. diffindere) kidati, prekinuti; prav. prekinuti parnicu i odloiti je za drugi dan difisija (lat. diffissio) kidanje, prekidanje; prav. odlaganje pretresa difizer (fr. diffuseur) naprava za izvlaenje repinog soka (u proizvodnji eera) difluencija (lat. diffluere) razlijevanje, raspadanje, razgraivanje difluentan (lat. diffluens) koji se razlijeva, raspada, razgrauje

difonij (gr. di-, fone glas) glaz. kompozicija za dva glasa diforman (fr. difforme) nagrdan, nakazan, ruan; neskladan diformirati (fr. difforme) napraviti nakaznim, nagrditi, poruniti difonnitet (fr. difformit) nakaznost; nerazmjernost, nesklad difrakcija (lat. diffractio) fiz. skretanje svjetlosti zbog prolaska kroz uzak procijep, otvor ili pokraj uskog neprozirnog tijela i nastajanje pojava koje se temelje na interferenciji difterija (gr. difthera oderana i utav-ljena koa) med. akutna i veoma zarazna bolest koja se odlikuje upalom sluznice dunika, drijela difteritis med. v. difterija diftong (gr. di-, fthongos glas) gram. dvoglasnik, tj. dva razliita samoglasnika koji su spojeni u jedan slog (npr. ao, eo, io, itd.) diftongiranje (gr. di-, fthongos glas) gram. pretvaranje jednostavnog glasa u dvoglasnik difundirati (lat. diffundere) izliti, razliti, rairiti; mijeati se difuzijom; potroiti (novac, imanje) difuzan (lat. diffusus) rasut; opiran, razvuen; difuzna svjetlost rasuta svjetlost, u svim pravcima odbijena (reflektirana) svjetlost difuzija (lat. diffusio) razlijevanje, irenje, rasprostiranje; pretjerana opirnost i razvuenost u govorenju i difuzijski postupak 287 diheksaedar pisanju; fiz. meusobno mijeanje raznih plinova i tekuina difuzijski postupak nain dobivanja soka putem osmoze iz veoma sitnih renjia repe (uveden 1865. u proizvodnju eera) difuziometar (lat. diffusio, gr. metron) naprava za mjerenje brzine mijeanja raznih vrsta plinova digama tj. dvostruko "gama" (gamma), slovo u najstarijem grkom alfabetu, italo se kao "v" (ime dobilo po tome to je imalo oblik dvostrukog "g") digamija (gr. di-, gamos brak) drugi brak, druga enidba, druga udaja diger (engl. digger) kopa, osobito kopa zlata u Australiji digerencije (lat. digerentia) mn. med. sredstva za probavu digerirati (lat. digerere) razdjeljivati, razdijeliti; probaviti, probavljati; tvrdu tvar u zagrijanoj tekuini omekati i otopiti digesta (lat. digesta) mn. zbirka spisa koja je razdijeljena na pojedine odsjeke; prav. povea zbirka odlomaka iz spisa starijih rimskih pravnika (Pandekta), podijeljena po knjigama, naslovima i paragrafima, a koju je priredio car Justinijan digestibilan (lat. digestibilis) probavljiv digestija (lat. digestio) probavljanje, probava; med. pomaganje izluivanja gnoja; kem. otapanje vrstog tijela u nekoj tekuini na umjerenoj temperaturi (u tzv. digerirnoj pei) digestiv (lat. digestivus) med. sredstvo koje pomae probavi; sredstvo koje pomae izluivanje gnoja digestivna mast farm. mast pomijeana s terpentinom, upotrebljava se za lijeenje opeklina digestor (lat.) Papinov lonac, lonac za pripremanje hladetine od kostiju; autoklav digestorij (lat. digestorium) u kemijskim tvornicama, laboratorijima itd.: ureaj za kuhanje koji se zagrijava vrelom vodom ili, ee, parom; pe za zagrijavanje pjeane kupelji; parna kuhinja digi podrugljiv naziv za Talijana (prema "digo" kaem, koje se esto uje u njihovu govoru) diginian (gr. di-, gyne) bot. s dvije ene, tj. sa dva tuka diginija (gr. di-, gyne ena) bot. osobina biljaka koje imaju dva tuka; mn. dvoene biljke, tj. biljke sa dva tuka (drugi red veeg broja klasa u Linnovom biljnom sustavu) digitacija (lat. digitus prst) nain stavljanja prstiju pri sviranju (npr. na ice) digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se tie prstiju (noge i ruke) digitalin (lat. digitalis) kem. alkaloid koji se nalazi u pustikari digitalis (lat.) bot. pustikara (biljka iz porodice strupnikovica) digitar (lat. dignitarius) nositelj visokog zvanja, velikodostojnik digitata (lat.) mn. zool. ivotinje s prstima, tj. sisavci koji imaju slobodne prste na nogama diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga napisana na dva jezika; biglota dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo, ugled; dostojanstvenost; visoko zvanje

digrama (gr. dyo dva, gramma slovo) dvostruk znak za jedan glas, npr. lj, nj, d digredirati (lat. digred) skretati, udaljavati se od teme (osobito u govoru) digresija (lat. digressio) skretanje, udaljavanje od teme (npr. u govoru); astr. najvea istona ili zapadna udaljenost unutarnjih planeta (Merkura, Venere) od Sunca diheksaedar (gr. di-, hex est, edra povrina) geom. poliedar s dvaput po est, tj. dvanaest, povrina; prid. dihogamija 288 dijadoh diheksaedarski; diheksagonalna piramida v. didodekaedar dihogamija (gr. dicha dvostruko, ga-mos brak) bot. dvostruki brak, nain oploivanja kod biljaka pri kojem se spolni organi razvijaju jedni za drugima, dakle, ne u isto vrijeme; kod proterandrije prije sazrijevaju muki, a kod proteroginije enski spolni organi dihotoman (gr. dicha dvostruko, tem-no reem) podijeljen na dvoje, ravast dihotomija (gr. dichotomia, dicha na dva, temno reem) podjela na dva dijela, podjela koja sadri dva lana, podjela roda na dvije vrste; Mjeseeva mijena (faza) kod koje se vidi samo polovica njegovog osvijetljenog kruga: psih. podjela ljudskog bia na duu i tijelo dihtati (njem. dicht gust, zbijen) teh. ne proputati, biti vrsto priljubljen dija- (dia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kroz, u, na, preko, za, uza, raz-, pro- i dr.; usp. diadijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz starijeg paleozojskog doba, najee gust i tamnozelen dijabaza (gr. diabaino prolazim, diabasis) prolaz, prijelaz, gaz dijabetes (gr. diabaino prolazim, dia-betes) med. eerna bolest koja je vezana sa znatnim izluivanjem mokrae koja je, ili normalnog sastava (diabetes insipidus), ili ima u sebi eera [diabetes mellitus); u teim oblicima izaziva veliko mravljenje i malaksalost dijabetiar (gr. diabetes) med. bolesnik koji boluje od eerne bolesti, eera dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza koja se upotrebljava kod dijabetiara umjesto eera dijabetometar (gr. diabetes, metron) med. sprava za odreivanje koliine eera u mokrai (kod eerne bolesti) dijabl (fr. diable, gr. diabolos klevetnik, lat. diabolus) vrag, sotona dijablerija (fr. diablerie) 1. vragolija, arolija, vraanja, magija; 2. igrokaz u kojem glavnu ulogu imaju vragovi (vrsta misterija) dijabola (gr. diabole) kleveta; ret. optuivanje protivnika s naznaivanjem kazne koja ga oekuje dijabolian (gr. diabolos) vraji, sotonski dijabolizam (gr. diabolos) vraje djelo, vraji posao dijabolo (gr. diaballo prebacujem, prevedem, tal. diabolo) vrsta igre, podrijetlom iz Kine, slina igri jo-jo dijada (gr. dyas dvoje, dvojina) mat. veliina odreena proizvodom dvaju vektora dijadeksa (gr. diadechomai preuzimam) naslijee, nasljedstvo; med. prelazak ih preobraaj jedne bolesti u neku drugu; dijadoha dijadelfija (gr. di-, adelfos brat) mn. bot. biljke s hermafroditnim cvjetovima iji su pranici srasli u dva snopia (u Linneovom sustavu XVII. klasa) dijadem (gr. diadeo veem oko, s obje strane, diadema) plava ili bijela traka oko ela koju su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili perzijski kraljevi i grki carevi; kruna; enski ukras za glavu; vladarsko dostojanstvo i vlast dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadski sustav brojeva, Leibnizova najjednostavnija podjela brojeva na klase, tj. sustav sa samo dvije znamenke (1 i 0); binarni sustav dijadoh (gr. diadochos nasljednik) nasljednik prijestolja; osobito: nasljednici Aleksandra Velikog (dijadosi) u raznim dijelovima njegove drave dijadoha 289 dijagnozirati dijadoha (gr. diadechomai preuzimam) med. v. dijadeksa

dijadoza (gr. diadidomi dijelim) med. razdioba (ili: razilaenje) hranjivih tvari kroz tijelo; poputanje ili prestanak neke bolesti dijafan (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) proziran; dijafane slike prozirne slike na staklu, posebno za ukraavanje prozora; dijafano posude stakleno posue, obloeno ili iarano zlatnim list; ima, pa postak-ljeno; dijafanoradiranje fotografsko kopiranje bakroreza itd. na posebnom dijafanom, tj. prozirnom papiru dijafanitet (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) prozirnost dijafanometar (gr. diafaino, metron) fiz. sprava za mjerenje i odreivanje prozirnosti atmosferskog zraka dijafanorama (gr. diafaino, orao gledam, vidim) prozirna slika dijafanoskop (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim, skopeo gledam) med. naprava za osvjetljavanje mjehura pomou elektrine svjetlosti dijafilm slike koje obraduju jednu temu te su snimljene uzastopno na filmsku vrpcu kako bi se mogle povezano projicirati dijafiza (gr. diafyein izniknuti) bot. pupanje, oko, okrugao zaetak mladice ili cvijeta biljke: zool. dio duge kosti izmeu dviju jabuica; geol. me-usloj dijafonija (gr. diafoneo ne slaem se, u neskladu sam, diafonia) prvobitno kod Grka: neslaganje u glasu, nesklad, disharmonija, disonanca; pren. neslaganje, nejednakost; u novoj glazbi pod dijafonijom se pogreno razumijeva kompozicija za dva glasa dijafonika (gr. diafoneo) v. diakustika dijafonski (gr. diafoneo) koji se ne slae u glasu, koji zvui nejednako dijafora_ (gr^ diafero) razlika, razli-nost; nejednakost, nesloga, spor; ret. ponavljanje iste rijei, ali u razliitom znaenju u jednoj reenici dijaforetian (gr. diaforeo) koji pomae isparavanje koe, preznojavanje dijaforetik (gr. diaforeo raznosim) med. sredstvo koje pomae isparavanje koe, preznojavanje dijaforeza (gr. diaforesis) znojenje; med. isparavanje koe, preznojavanje dijafragma (gr. diafragma) anat. oit, pregrada; bot. prepona u sjemenoj ahuri; opt. pokretni limeni prozori (blenda) za otklanjanje rubnih zraka kod velikih dalekozora; mehaniko kontracepcijsko sredstvo dijafragmalgfja (gr. diafragma, algos bol) med. bolest dijafragme dijafragmitis (gr. diafragma) med. upala dijafragme dijaftoroskop (gr. diaftheiro kvarim, skopeo promatram) ureaj za ispitivanje zagaenosti zraka dijaglifian (gr. diaglvfein izrezati) izduben, izrezan, izrezbaren dijaglipti (gr. diaglyptos izrezan, dia-glyptein) mn. figure izrezane ili izdubene u ploi dijagnosticirati (gr. diagignoskein prepoznati) med. v. dijagnozirati dijagnostiar (gr. diagnostikos) lijenik koji umije prepoznati i utvrditi bolesti prema njihovim bitnim oznakama ili simptomima dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to je utemeljeno na pouzdanim znacima ili simptomima; dijagnostiki znaci bitni znaci ili simptomi neke bolesti dijagnostika (gr. diagnostike) med. znanost ili umijee prepoznavanja i utvrivanja bolesti dijagnoza (gr. diagignoskein, diagnosis) med. prepoznavanje i utvrivanje kod bolesnika neke bolesti po njezinim bitnim oznakama i pojavama dijagnozirati (gr. diagignoskein prepoznati) med- utvrditi kod bolesnika dijagometar 290 dijalektian znakove i simptome neke bolesti i na osnovi njih samu bolest; odrediti prirodu bolesnoga stanja dijagometar (gr. di-agein provoditi, metron} fiz. ureaj pomou kojega se pronalazi i utvruje sposobnost pojedinih tijela za voenje elektriciteta dijagonala (gr. diagonia, lat. diago-nalis) geom. duina koja u viekut-niku spaja dva nesusjedna vrha; di-jagonal vunena tkanina s gustim kriiima dijagonalan (gr. diagonios, lat. dia-gonalis) u smjeru dijagonale, kos, poprean dijagraf (gr. diagrafein nacrtati) naprava za mehaniko crtanje perspektive prema prirodi dijagrafija (gr. dia, grana) umnoavanje na litografskom kamenu crtea prenesenih na gumirani taft

dijagrafika (gr. diagrafein) vjetina izrade skica, vjetina skiciranja dijagram (gr. diagrafein nacrtati, dia-gramma) lik ili geometrijski crte; crte (ili; nacrt, skica) radi objanjenja nekog injeninog stanja, radi zornog predoivanja odreenih odnosa, grafiko (ili: crteno) predoi-vanje nekog stanja, statistike, omjera itd.; presjek, slika rada ili snage, plan; glaz. note od pet linija; kod gnostiara: dva meusobno isprepletena trokuta u kojima je upisano neko mistino ime Boga i koji su im sluili kao hamajlija (Salomonovo slovo) dijahilon (gr. dia kroz, u preko, za, chvlos sok, juha) flaster od biljnih sokova, slui za umekavanje ili ublaivanje dijahoretian (gr. diachoreo) med. koji pomae urednu stolicu; dijahoretini organi organi za pranjenje crijeva dijahoreza (gr. iachorheo imam proljev) med. stolica, pranjenje crijeva dijakinema (gr. diakinema) med. razmicanje, razdvajanje kostiju dijaklastian (gr. diaklao prelamam) fiz. prijelomni, koji je nastao putem prelamanja dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz. prelamanje svjetlosti, prelamanje zraka dijakliza (gr. diaklvzo ispirem) ispiranje usta; voda za ispiranje usta dijaklizma (gr. diaklvzo ispirem) med. voda za ispiranje usta dijakopa (gr. diakope rasjeklina, duboka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj se u neku smislovnu cjelinu umeu druge rijei, npr. kad se umjesto najljepe mi je kae naj mi je ljepe; 2. vrsta ribe s bodljikavim perajama dijakritican (gr. diakrino prepoznajem, razlikujem) koji je utemeljen na prepoznavanju, razlikovanju, razlikovan; dijakritiki znakovi znakovi na slovima koji oznauju njihove posebne glasovne vrijednosti (npr. i s); med. znakovi za prepoznavanje bolesti dijakriza (gr. diakrisis) procjenjivanje, prepoznavanje (osobito stupnjeva bolesti) dijakronija (gr. dia, chronos vrijeme) lingv. povijest jezika dijakustika (gr, diakuo) fiz. znanost o prelamanju zvuka dijalaga (gr. diallage razlika; promjena miljenja, pomirenje; savez) 1. vrsta rude (bogate eljezom); 2. ret. figura kojom se vie razloga svodi na jedan dijalekt (gr. dialegesthai razgovarati, dialektos) filol. narjeje, svaki lokalni govor koji se razlikuje od slubenog i standardnog jezika dijalektian (gr. dialektikos) koji odgovara znanosti o miljenju, koji je u skladu s tom znanou; dosjetljiv, domiljat dijalektiar 291 dijametar dijalektiar (gr. dialektikos) dobar govornik; onaj koji je vjet u raspravljanju; fil. onaj koji se vjeto slui dijalektikom, koji primjenjuje dijalektiku metodu dijalektika (gr. dialegomai razgovaram, dialektike) umijee razgovara-nja (bilo s drugima ili sa samim sobom); umijee znanstvenog raspravljanja, disputiranja; dosjetljivost, domiljatost, snalaljivost u govoru; fil. znanost o kretanju miljenja kroz proturjenosti koje se, tijekom miljenja, ponovno ukidaju dijalektolog (gr. dialektos, logos) filol. onaj koji ispituje i prouava narjeja, poznavatelj dijalekata dijalektologija (gr. dialektos, logia) filol. znanost o dijalektima dijalektomanija (gr. dialektos narjeje, mania strast) pretjerana uporaba dijalekta (narjeja) u knjievnim djelima dijalelon (lat. od gr. di' allelon, dia pomou, allelon uzajaman) log. definicija u krugu, tj. odreivanje pomou pojma koji se treba odrediti; dijalela dijalelus (lat. od gr. tropos diallelos) log. zakljuak u krugu dijalema (gr. dialeipo ostavljam razmak, dialeimma) prekid, razmak, meuvrijeme; med. bolesno stanje (osobito kod groznice) dijantiki (gr. dialyo) koji rastavlja, koji razdvaja, koji unitava; dijali-tiki dalekozor vrsta dalekozora koji uklanja boje, akromatian dalekozor dijaliza (gr. dialyo rastavljam, razdvajam, dialysis) med. razluivanje, odvajanje sluzastih tvari kod osmoze; smrt; gubljenje ili iscrpljivanje snage; fiz. odvajanje kristaloida od koloida putem osmoze; izmjena tekuina; filol. i ret. v. dijereza i asindeton dijalog (gr. dialogos) razgovor dviju ili vie osoba; literarni umjetniki oblik u antikoj filozofiji koju su stvorili sofisti, Sokrat i, osobito, Platon; prid. dijaloki dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na scenu vie likova koji razgovaraju

dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u kojoj su udrueni pitanje i odgovor: pisac samoga sebe pita i odgovara, ili drugog pita, a sam odgovara dijalogizirati (gr. dialegomai) dati neemu oblik razgovora, izloiti neku misao itd. u obliku razgovora dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih tvari u obliku prutia da se u magnetnom polju postave svojom duinom okomito na pravac linija sile (ekvatorijalno); dijamagnetne tvari ili dijamagnetna tijela su: bizmut, antimon, iva, tahj, zlato, srebro, olovo, cink, bakar, fosfor, itd.; supr. para-magnetizam dijamagnetometar (gr. dia, magnes, metron) fiz. ureaj za mjerenje i ispitivanje dijamagnetizma dijamant (fr. diamant, lat. adams, gr. adamas) min. kristaliziran ugljik, najtvri, najgui, najsjajniji i naj-skupocjeniji dragi kamen koji se moe brusiti samo svojim vlastitim prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskarskih slova; fort. rov bez dna (veoma dubok) za sprjeavanje upada neprijatelja u zaklon dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina s figurama i kriiima dijamantna boja mjeavina lanenog ulja i grafita, slui za premazivanje eljeznih predmeta (ograda, vrata itd.) dijamb (gr. di-, iambos) metr. dvostruki jamb, stihovna stopa od etiri sloga: U U dijametar (gr. diametros) geom. promjer, najvea tetiva, tj. duina koja prolazi kroz sredite kruga, krivulje dijametralan 292 dijarizam {npr. elipse) i spaja dvije toke oboda krunice dijametralan (gr. diametros) pr. koji pripada promjeru; pril. sasvim, posve, potpuno, npr. dijametralno suprotan sasvim, skroz, potpuno suprotan dijamorfoza (gr. dia, morfe oblik) oblikovanje, pretvaranje u odreen oblik dijanasologija (gr. dianassein puniti, logia) punjenje ivotinjskih tijela dijandrija (gr. diandria) dvomuev-nost; bot. mn. biljke sa dva pranika u jednom hermafroditnom cvijetu, npr. maslina (II. klasa u Linneovom sustavu) dijanoegonija (gr. dianoia miljenje, gone raanje) fil. znanost o podrijetlu i izvoru spoznaje dijanoetian (gr. dianoia razum) fil. voen razumom, razuman; dijanoe-tine vrline vrline (kod Aristotela) u kojima dolazi do izraaja razum (znanje, razboritost, mudrost, umjetnost), za razliku od etikih vrlina kod kojih se razum pojavljuje kao gospodar elja i strasti dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje, sposobnost miljenja, razum; znaenje dijantus (gr. dianthes) bot. koji ima dva cvijeta, koji bujno cvjeta (npr. karanfil) dijapasma (gr. diapassein posipati izmeu) biljni praak za posipanje rana dijapazon (gr. dia, pas sav) glaz. kod Grka: oktava; danas: opseg jednog glasa ili instrumenta; kod Francuza: zvuna vilica dijapedeza (gr. diapedao probijem, izbijem, diapedesis) med. krvavo zno-jenje, probijanje krvi kroz opnu vena, procurenje krvi kroz vene ijapente (gr. dia, pente pet) glaz. kroz pet tonova, tj. kvinta dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagnojavanje, osobito pluaj ir u prsima dijapijetici (gr. ia, pyein) mn. med. sredstva koja pomau gnojenje dijapijetian (gr. dia, pyein) med. koji pomae stvaranje gnoja, zagnojavanje dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, za-gnojiti, pyesis gnojenje, zagnojenje) v. dijapijema dijaplaza (gr. diaplasis) med. namjetanje uganutog ili prelomljenog uda, prelomljene kosti dijaplazma (gr. diaplasma) med. oblog; oblaganje ili mazanje cijelog tijela dijaplegija (gr. dia, plegma udarac) med. opa klonulost, uzetost dijapnoici (gr. diapneo isparavam) mn. med. sredstva koja pomau ispa-ravanje koe, sredstva koja izazivaju umjereno znojenje dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med. blago isparavanje koe, slabo znojenje dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, neodlunost, sumnja) neodlunost, neizvjesnost, sumnja (osobito kao retorika figura) dijapozitiv (gr. dia lat. positivus) opt. slika na posebnoj staklenoj ploi koja se pomou projekcijskog ureaja (ski-optikona) prenosi poveana na platno

dijareja (gr. diarrheo protjeem) med. proljev dijarij (lat. diarium) kod Rimljana: dnevni obrok, osobito za kunu poslugu; danas: dnevnik, knjiga u koju se unose dnevna zbivanja dijarija (lat. diaria febris) med. svakodnevna groznica dijarizam (gr. dyao unesreim, upropastim) ret. figura u kojoj se osobito podvrgava ruglu neija neprilika ili neprilinost, npr.: Pristaje mu kao dij artroza 293 dijateza magaracu sedlo, Vidjela aba gdje se konj potkiva, pa i ona digla nogu itd. dijartroza (gr. di-arthron) spajanje zglobova tako da budu sposobni za gibanje; sastavak zglobova dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost dijashiza (gr. diaschizein kidati) med. kidanje, odvajanje, rastavljanje dijashizma (gr. diaschizein) med. v. dijashiza dijasirm (gr. diasvrmos) ruganje, ismijavanje; retorika figura koja se sastoji u pretjeranom umanjivanju; suprotno: hiperbola dijaskeuast (gr. diaskeuastes preraujem) onaj koji kritiki prerauje neko staro djelo, osobito Homerove pjesme dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano razmatram) opt. prosvjetljavanje zrakama, npr. rengenskim dijaskopska projekcija opt. prikazivanje prozirnih predmeta, osobito prozirnih slika, na staklu (dijapozitivu) u proputenoj svjetlosti dijasostian (gr. diasozo spasim) med. koji uva, spaava, titi dijasostika (gr. diasozo spasim) med. vjetina odravanja ivota, njegovanje i odravanje zdravlja; mn. dija-sostici sredstva za odraavanje zdravlja i ivota dijaspazma (gr. diaspasma razdvo-jenje, praznina, diaspao razvlaim; razdvojim) razdvajanje, pauza, stanka izmeu dva stiha neke pjesme dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, dia-spora) rasipanje, rasutost, razbaca-nost; u Novom zavjetu: idovi prognani iz Judeje i rasuti po drugim zemljama; Hrvati izvan domovine dijastaltian (gr. diastello razdvajam, rastavljam) koji se rastavlja, razdvaja; koji se rastee, razvlai, iri dijastatian (gr. diastasis) kem. koji pretvara krob u eer dijastaza (gr. diastasis razdvojenost) kem. enzim ili ferment naen u ivotinjama i biljkama koji djeluje na ugljikohidrate i ini da se krob pretvara u eer te znatno pridonosi metabolizmu dijastaza (gr. diastasis) razilaenje, ra-stajanje, razdvajanje, cijepanje; zool. protuprirodno razdvajanje kostiju ili hrskavice; bot. odroivanje, degeneriranje biljaka dijastema (gr. diastema) razmak, udaljenost, meuprostor; glaz. interval dijastematian (gr. diastema) glaz. s meuprostorima, s intervalima dijastil (gr. dia, stylos stup) arhit. velika dvorana s mnogo stupova; kod starih Grka: dvorana u kojoj su stupovi bili meusobno udaljeni za tri debljine stupa dijastimometar (gr. diastema razmak, metron) naprava za mjerenje udaljenosti, razmaka dijastola (gr. diastello razdvajam, rastavljam) poet. rastezanje, produi-vanje, osobito sloga koji je inae, sam po sebi, kratak; fiziol. irenje srca i arterija zbog aktivnog skupljanja srane muskulature (sistole); u gr. gramatici: znak za rastavljanje dijateka (gr. diatithemi) savez, ugovor; Stari i Novi zavjet dijaterman (gr. dia, thermaino grijem) fiz. koji proputa toplinske zrake; supr. aterman, adijaterman dijatermanzija (gr. diathermaino pro-grijem) fiz. svojstvo tijela da proputaju toplinske zrake dijatermazija (gr. dia, thermasia toplina) fiz. osobina tijela da proputaju toplinske zrake dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares, ta tessara etiri) glaz. ista kvarta; naziv za prijevode etiriju evanelja, tzv. evangelike harmonije dijateza (gr. diathesis, diatithemi) rasporeivanje, ureaj, ustrojstvo, sadijateze 294 dijurnist stav; med. sklonost nekoj bolesti; dispozicija dijateze (gr. diatithesis) med. tzv. "osnovne bolesti" ili sklonost bolestima

dijatoman (gr. diatomos podijeljen) min. koji se moe lako dijeliti samo u jednom smjeru: fiziol. jednostani-an dijatomeje (gr. diatomos razdijeljen, rastavljen) mn. bot. silikatne alge, na granici izmeu ivotinjskog i biljnog carstva (od njihovih ljuturica i nitroglicerina pravi se dinamit) dijatonika skala (gr. diateino iste-em, lat. scala ljestvica) glaz. ljestvica u kojoj je niz od 8 tonova podijeljen na 5 cijelih i 2 polustupnja; dakle, intervali u dijatonskoj ljestvici nisu jednaki dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, zabava, razgovor; kritiki polemini spis; paskvila; fil. omiljena metoda cinika i stoika po kojoj su izlagali svoja nauavanja; as ozbiljno, as aljivo, veoma satirino i s grubim pikanterijama dijecan (gr. di-, oikos kua, dom) sa dva doma dijeceza (gr. dioikesis gospodarstvo, kuenje) gospodarstvo, uprava, ureenje; od Dioklecijana naziv za 14 glavnih dijelova Rimskog Carstva; danas se upotrebljava samo u crkvenoj upravi (kod katolika: biskupija; kod protestanata: upa koja se nalazi pod jednim superintendantom); dije-cezno pravo slubeno pravo, mjerodavno pravo biskupa dijecezan (gr. di-oikeo gospodarim, kuim, upravljam) biskup kao upravitelj dijeceze; pripadnik (ili: lan) dijeceze dijecije (gr. di-, oikos) bot. biljke kod kojih jedna stabla nose samo muke, a druga samo enske cvjetove, npr. topola, vrba i dr. dijereza (gr. diaireo razdvajam, diai-resis) gram. razdvajanje, ralanjivanje jednog dvoglasnika (diftonga) na dva samoglasnika, npr. ae u ae; med. razdvajanje, rastavljanje, osobito krvnih ila dijeta (gr. diaitao lijeim, diaita lat. diaeta nain ivota) med. uredan nain ivota (s obzirom na hranu, pie, spavanje i odmaranje); njegovanje zdravlja, osobito: hrana koju u tu svrhu propie lijenik, bolesnika hrana; drati dijetu ivjeti jednostavno i umjereno dijetar (lat. dietarius) v. dijetist dijetarski (lat. dies dan) koji prima dnevnicu, dnevniarski; pril. dnevno dijete (lat. dies dan, dieta) mn. nadnice, dnevnice koje prima slubenik, narodni izaslanik itd. umjesto stalne plae; sjednice narodnih izaslanika dijetetiar (gr. diaitao lijeim) onaj koji ui kako treba uvati zdravlje, pobornik urednog i umjerenog naina ivota dijetetika (gr. diaitetike sc. techne) znanost o nainu ivota korisnom za odranje zdravlja dijetetski (gr. diaitao lijeim) umjereno, korisno za zdravlje; dijetetski propisi propisi kojih se valja pridravati da bi se ouvalo zdravlje; dijetetska sredstva sredstva korisna za zdravlje dijetist (lat. dies dan) sluga ili slubenik koji radi samo za dnevnicu, dnevniar; u Kat. ckrvi: sveenik koji slui jutarnju misu dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) glaz. razlika izmeu velikoga i malog polu-tona, etvrtina tona; svaka mala promjena u tonu; "krii" kao znak da se jedna nota povisuje za pola tona dijurna (lat. dies dan, iurna) dnevna plaa ili nagrada, dnevnica dijurnist (lat. diurnus) dnevnih dik 295 diktirati dik (fr. dus, lat. dux) 1. vojvoda, herceg; u Francuskoj: stupanj plemstva izmeu princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za dame, bez sjedala za koijaa, a sa stranjim sjedalom za slugu dikcija (lat. dictio) jezik ili stil nekog pisca; nain izraavanja, izraavanje dikcionar (lat. dictionarium) rjenik koji ne sadri samo pojedine rijei nego i frazeologiju nekog jezika dike (gr. dike) 1. pravo, pravda, pravednost; 2. mit. Dike grka boica pravde i pravedne osvete dikearhija (gr. dike pravo, pravda, archo vladam) vladavina prava, pravna drava; suprotno: despocija dikeokracija (gr. dike, krateo vladam) v. dikearhija dikeologija (gr. dike, logia) pravo, znanost o pravu dikirion (gr. dikyrios dvojak) pravosl. svijenjak s dvije ukrtene svijee

diki (tur.) obrub, av, ukras, ara diklinije (gr. di-, kline leaj, postelja) bot. biljke kod kojih se pranici i tuci ne nalaze u jednom cvijetu, nego su podijeljeni na razne cvjetove, jedno-spolne biljke koje imaju ili samo muke ili samo enske spolne organe dikokian (gr. di-, kokkos jezgra) bot. koji ima dvije jezgre, dvojezgreni dikolon (gr. di-, kolon dio, odjeljak) poet, pjesma koja se sastoji od dvije vrste stihova, dikolika pjesma dikordij (gr. di-, chorde ica) glaz. instrument s dvije ice dikotiledone (gr. di-, kotyledon udub-ljenje, pijavica) bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva klicina listia dikroizam (gr. dichroos, di- chros boja koe, mast) dvobojnost, dvostruko mijenjanje boja dikromatian (gr. di-, chroma boja) u dvije boje, dvobojan dikroskop (gr. dichroos, skopeo gledam) instrument za promatranje i utvrivanje dikroizma kristala itd. diksilend (engl. dixieland) dez-orke-star kakav su razvili bijeli glazbenici; sastoji se od trumpete, pozaune, klarinete, glasovira, gitare (ili: benda), basa (ili: suzafona) i od udaraljki diktafon (lat. dictare, gr. foneo zvuim) ureaj koji, slino fonografu, prima ono to se govori i ponavlja kad se treba zapisati (slui umjesto stenograma) diktaman (lat. dictamnum) jasenak, rutvica (ljekovita biljka, vrsta maurane) diktando (lat. dictando)' pisanje po diktatu; zadatak napravljen po kazivanju u pero diktat (lat. dictatum) 1. kazivanje u pero, zadatak raen po kazivanju u pero; diktando; 2. nareenje, zapovijed diktator (lat. dictator) 1. u starorimskoj dravi: najvii slubenik s neogranienom vlau koja je mogla trajati najvie est mjeseci, a kojega su birali u izuzetno tekim prilikama za dravu: 2. onaj koji neogranieno vlada, koji zapovijeda, koji trai poslunost bez pogovora diktatura (lat. dictatura) vlast diktatora; reim koji uspostavlja diktator; neograniena vlast diktatura proletarijata prema povijesnom materijalizmu: dravni oblik vlasti radnike klase (proletarijata) koji ona mora uspostaviti da bi osigurala ukidanje kapitalistike eksploatacije i kapitalizma te ostvarenje komunistikog drutva diktirani mir mir koji se sklapa po diktatu drugih sila, bezuvjetni mir koji se mora prihvatiti i potpisati diktirati (lat. dictare) kazivati u pero, govoriti nekome tako da onaj kome se govori to zapisuje; govoriti nekome diktitis 296 diluvij to treba raditi, savjetovati, zapovijedati; propisivati, propisati, npr. kaznu diktitis (gr. diktyon mrea) med. upala mrenice diktivan (lat. dicere govoriti, dictus) gram. izjavan dilaceracija (lat. dilacerare razderati, raskomadati) rastrgnue, razdiranje, raskinue dilacija (lat. differre odgoditi, dilatio) odugovlaenje, odgaanje roka dilatabilan (lat. dilatabilis) rastegljiv, pruiv, koji se moe proiriti dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, irenje, proirivanje; med. proirenje srca dilatator (lat. dilatator) med. otvara, sprava za proirivanje, npr. rane dilatatoran (lat. dilatatorius) koji proiruje, rastee, razvlai dilatometar (lat. dilatere, gr. metron) fiz. sprava za mjerenje volumenskog irenja pojedinih tekuina dilatoran (lat. dilatorius) koji razvlai, odugovlai, otee, odlae dilatorij (lat. dilatorium) prav. propis (ili: naredba) o odgaanju roka dilber (tur.) prid. lijep, krasan, zanosan, voljen; im. dragi; ljubimac; miljenik; zavodnik dilema (gr. dilemma) neugodan poloaj u kojem se nalazi ovjek kad se mora odluiti izmeu dviju podjednakih mogunosti; dvojba; log. zakljuak u kojem je prva premisa hipotetian sud, a druga disjunkti-van (polilela) diletant (tal. dilettante) prijatelj (ili: ljubitelj) umjetnosti, onaj koji se bavi nekom umjetnou ili vjetinom samo iz ljubavi prema njoj ili radi pri-kraivanja vremena (za

razliku od umjetnika kao znalca, strunjaka); pren. onaj koji je u nekoj struci povran, nedouen, bez strune spreme diletantizam (tal. ddettare) ljubav prema umjetnostima ili vjetinama, bavljenje neim iz ljubavi, a ne profesionalno; pren. nestrunost, povrnost diletantsko kazalite kazalite u kojem glume oni kojima gluma nije struka iletirati (tal. dilettare) zabavljati, veseliti diligencija (lat. diligentia) briljivost, paljivost; revnost, marljivost; prav. briljivo izbjegavanje povrnosti u poslovima; con diligenza it. kon di-lienca (tal.) glaz. briljivo, paljivo diliansa (fr. diligence) brzina, hitrina; zatvorena koija za prijevoz putnika, tzv. brza pota; potanska koija dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj) dilogian (gr. dilogos) koji se moe dvojako razumjeti, dvosmislen dilogija (gr. dilogia) dvojako znaenje, dvosmislica dilucida intervalla (lat.) mn. med. svijetli trenuci, tj. trenuci svijesti i pri-sebnosti kod bolesnika, osobito duevnog bolesnika; ee: lucida intervala dilucidacija (lat. dilucidatio) prav. objanjenje, tumaenje dilucidirati (lat. dilucidare) osvijetliti, rasvijetliti; objasniti, protumaiti dilucija (lat. dilutio) razblaivanje, rastapanje, smanjivanje jaine diludij (lat. diludium) odmor pri gladi-jatorskim borbama; kaz. vrijeme izmeu inova diluencije (lat. diluentia) med. sredstva za razblaivanje diluendo (tal.) glaz. gasei se, s postupnim slabljenjem jaine tona dok se potpuno ne izgubi diluirati (lat. diluere) razblaiti, npr. vino vodom; otopiti, rastopiti, oprati, zbrisati, razbiti (npr. sumnju, nepovjerenje) diluvij (lat. diluvium spiranje zemlje) poplava, potop; poplavljena zemlja; diluvij alan 297 dimorfija geol. doba u razvoju Zemljine kore kad su se ledenjaci poeli topiti, a koje je neposredno prethodilo dananjem dobu diluvijalan (lat. diluvialis) potopni; poplavljen; diluvijalno tlo tlo poplavljenog zemljita; diluvijalni minerali minerali koji su nastali zbog posljednjih velikih promjena u Zem-ljinoj kori koje su nastale kao posljedica poplave; diluvijalni ovjek pretpovijesni ovjek, praovjek dimaher (gr. dyo dva, machaira ma) gladijator koji u borbi ima dva maa ili ma i bode dime it. dajm (engl.) sjevernoameriki novac = deseti dio dolara dimenzija (lat. dimetiri izmjeriti, di-mensio) mjerenje, prostiranje, pruanje; zamiljene ravne linije pomou kojih se prostiranje nekog tijela i njegovih granica (povrine, linije), ili nekog dijela prostora koji predoavamo kao prazan, mogu odreivati i mjeriti; da bismo to mogli odrediti, potrebne su nam tri dimenzije, tri pravca koji se sijeku pod pravim kutom: duina, irina i visina (ili dubina); tijelo ima tri dimenzije (ono je trodimenzionalno), povrina dvije, a linija jednu dimenziju; prema teoriji relativiteta, etvrta dimenzija je "vrijeme"; usp. koordinatni sustav dimenzioniranje (lat. dimensio) mjerenje, proraunavanje veliine, jaine, presjeka dimenzionirati (lat. dimensio) izmjeriti presjek, npr. dobro dimenzionirani zidovi zidovi ija je jaina dobro pro-raunana; dimenzionirano drvo drvo za grau, grada dimeran (gr. di-, meros dio) koji se sastoji od dva dijela, dva lana, dvo-lan dimetar (gr. di-, metron) metr. stih koji se sastoji od dvije stope ili dva stihovna takta, npr. jedan jampski stih od etiri stope, kvaternarij dimetilbenzol kem. otapalo za kauuk i lak, ksilol dimijaua ena koja nosi dimije; pren, zatucana, nemoderna muslimanka) dimije (tur. dimi) vrlo iroke hlae istonjakog kroja (za mukarce i ene) diminucija (lat. diminutio) smanjivanje, smanjenje, umanjivanje, umanjenje, poputanje; smanjenje, sma-njenost, umanjenje, umanjenost; trg. odbijanje od svote; diminutio capitis it. diminucio kapitis (lat.) prav. graanska smrt diminuedno (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije (tj. smanjivati jainu tonova)

diminuirati (lat. diminuere) smanjiti, smanjivati, umanjiti, suziti, skratiti, popustiti (npr. u snazi, jaini) diminuto (p. diminuto) u panjolskoj inkviziciji: optueni za herezu koji nije, po miljenju inkvizitora, sve priznao, osobito onaj koji je izdao premalo sukrivaca (nakon muenja ovakvi su krivci spaljivani na lomai kao nepopravljivi grjenici) diminutor (lat. diminutor) mat. uma-njitelj; suptrahend dimirba (tur. demirba) imovina dimisija (lat. dimissio) smjenjivanje s poloaja, otputanje; ostavka, zahva-ljivanje na slubi; usp. demisija dimisionar (lat. dimissionarius) onaj koji daje ostavku na zvanje ili poloaj dimisorij (lat. dimissorium) isprava o otputanju, smjenjivanju dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, otjerati iz slube; zahvaliti se, dati ostavku dimorfan (gr. di-, morfe, oblik) koji ima dva oblika, dvooblian; dimorfne biljke biljke iji se cvjetovi javljaju u dva oblika; v. dimorfizam dimorfija v. dimorfizam dimorfizam 298 dinaroid dimorfizam (gr. di-, morfe oblik) dvo-oblinost; biol. javljanje dvaju razliitih oblika kod ivih bia, npr. koko i pijetao; min. svojstvo nekih tijela da se mogu, i pored istog sastava, pojavljivati u bitno razliitim kristalnim oblicima; dimorfija dimotiki (gr. demos narod, puk) varijanta novogrkog knjievnog jezika, temelji se na pukom govoru; din (gr. dvnamis sila) fiz. jedinica sile u apsolutnom sustavu mjera: sila koja masi od lg daje ubrzanje od 1 cm u 1 sek. dina (kelt. din) geol. pjeani breuljak, dug po nekoliko stotina, a visok po nekoliko metara, pjeani sprud dinametar (gr. dvnamis, metron) opt. instrument za mjerenje snage poveavanja teleskopa dinamian (gr. dvnamis) koji se temelji na dinamici; sposoban, koji ima jako djelovanje, koji ima svoju snagu, koji slobodno djeluje, koji djeluje vlastitom unutarnjom i ivom silom, koji je stalno u pokretu; supr. statian dinamiar (gr. dvnamis) pristaa dinamistike dinamina geologija v. geodinamika dinamika (gr. dvnamike) 1. fiz. znanost o silama i o gibanjima koja te sile proizvode (dio mehanike); 2. sile koje djeluju (ih sila, energija koja djeluje), proizvode djelovanje i upravljaju njime u bilo kojem obliku; glaz. mjera kojom se oznauje jaina izvoenja dinamis (gr. dvnamis) sila, snaga, sposobnost; (u Aristotelovoj filozofiji nasuprot energiji, stvarnosti) mogunost; potencija dinamistika (gr. dvnamis) nauavanje koje tvar i pojave u prirodi izvodi iz sila prirode dinamit (gr. dvnamis sila) eksploziv, mjeavina koja se sastoji od 75% nitroglicerina i 25% nekoga drugog, elastinog, ali neeksplozivnog tijela, obino s infuzorijskom ili dijatomej-skom zemljom; ako se, umjesto s infuzorijskom zemljom, pomijea s prahom slabo peenog drvenog ugljena, mjeavina se tada zove celulozni dinamit (izumitelj vedski kemiar Alfred Nobel, 18331896) dinamizam (gr. dvnamis sila) v. preanimi zam dinamo (gr. dvnamis) stroj za proizvodnju elektrine struje mehanikim radom, okretanjem vodia kroz magnetno polje dinamo-stroj v. dinamo dinamoelektrini stroj v. dinamo dinamogen (gr. dvnamis, genos podrijetlo) fiz. koji proizvodi snagu dinamograf (gr. dvnamis sila, grafo piem) pokaziva sile, naprava za automatsko biljeenje upotrijebljene sile dinamologija (gr. dvnamis sila, logia) znanost o pojedinim prirodnim silama dinamometamorfoza (gr. dvnamis, metamorfosis) geol. preobraavanje ruda u velikim dubinama kamene 1 kore (pod utjecajem visoke temperature, tlaka i vode) u nove rude dinamometar (gr. dvnamis sila, metron mjera) fiz. naprava (obino s oprugom) za mjerenje sila dinamometrija (gr. dvnamis, metria) fiz. mjerenje sila; prid. dinamometri] ski

dinamozoizam (gr. dvnamis sila, zoon ivo bie) fil. nauavanje o snazi obdarenoj svijeu i voljom dinarid (naziv prema planini Dinari) tip ljudske rase sa sljedeim karakteristikama: visok rast, kratka glava, tamna kosa, crne oi, esto kukast nos dinaroid ovjek nalik na dinarida dinas-cigle 299 Diomed dinas-cigle na vatru veoma otporno kamenje od istog kvarca, s malom primjesom vapna, eljeznog oksida i ilovae; slui za unutarnje oblaganje pei s visokim temperaturama dinast (gr. dynamai mogu, dynastes) vladar, gospodar; u srednjem vijeku: posjednik vitekog imanja, vlastelin dinastian (gr. dynastes) koji pripada nekoj vladarskoj lozi; koji je pristaa neke vladarske loze, dinastije dinastija (gr. dynasteia vlast, mo) vladarska loza, niz vladara iz iste loze dinastizam (gr. dynastes vladar) odanost vladaru, odnosno vladajuem domu, privrenost dinastiji dine (fr.diner ruak; dananje znaenje: veera) 2. glavni obrok; svean otmjen ruak, gozba dine (kelt.) 1. mn. brjegovi od ivog pijeska koje nanosi vjetar; sipine, pijesci, prina, prud dingi (engl. dinghy, dingey) port, mali amac za jedrenje dingo (austral.) divlji ili poludivlji australski pas dinici (gr. dinos vrtoglavica) mn. med. sredstva protiv vrtoglavice; tonije: antidinici -i, dinigla podlanica, komara, lovrata (vrsta ribe) dining-car it. dajning-kar (engl.) kola za ruanje; dining-room it. dajning-rum (engl.) blagovaonica dinirati (gr. deinos, straan, ornis ptica) v. moavke dinkohotizam (p. Don Quijote) sklonost pustolovinama, avanturama dinofonitet (gr. deinos silan, jak, fone glas) lingv. jaina glasa dinosaur (gr. deinos uasan, straan, sauros guter) zool. divovski pretpotopni gmaz (dugaak do 30 m) iji kostur pokazuje karakteristike ptice i sisavca dinoterij (gr. deinos uasan, straan, therion zvijer) vrsta pretpotopnog divovskog rilaa dinstati (njem. dimsten) priti jelo na poseban nain; pirjati dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvje-rac, bezbonik, ateist Dio (tal. Dio, lat. Deus) Bog; per Dio! (tal.) zaboga! dioda (gr. dyo dva, anodos uspon) u radio-tehnici cijev sa dva elementa; usp. trioda diofiziti (gr. dyo, fysis priroda) mn. pristae kranske sljedbe koja je smatrala da su u Kristu bile dvije prirode, boanska i ljudska; suprotno: monofiziti Diogen (gr. Diogenes "onaj koji vodi podrijetlo od Zeusa") filozof iz Sino-pe u M. Aziji (403323 pr. n. e.), nazvan "Pas"; Sokratov pojam autarkije podigao je do askeze koja odbacujui svaku ivotnu udobnost trai krajnje odricanje elja; nije priznavao postojee zakone i bio je prototip cininog filozofa; o njemu se pria da je stanovao u bavi, da je Aleksandra Velikog (kad ga je ovaj posjetio i rekao mu da kae jednu elju) zamolio da mu se skloni sa sunca, da je u podne po Ateni svijeom traio 'ljude" itd.; pren. onaj koji prezire svijet, mizantrop Dioklecijan rimski car, podrijetlom Dalmatinac (3. i 4. st. n. e.); Dioklecijanova palaa ljetnikovac u obliku rimskog tabora koji je Dioklecijan izgradio nedaleko od svog rodnog mjesta Salone (Solina) zametak dananjeg Splita dioktaedar (gr. di-, okto osam, edra osnova) geol. poliedar s dvaput po osam, tj. esnaest, povrina; prid. dioktaedarski diolen naziv za sintetike tkanine Diomed 1. kralj Trakije, sin Aresov, bio je veoma okrutan (svoje je kobile hraDiomeje 300 dioteleti nio ljudskim mesom); svladao ga je Heraklo i dao ga za hranu tim kobilama; 2. sin Tidejev, jedan od najveih junaka pod Trojom; nakon povratka iz rata bio je prognan iz vlastite kue te se preselio na zapad i osnovao nekoliko novih gradova (i Primoten zovu "Diomedov otok")

Diomeje staroatenske svetkovine u ast Herakla (naziv po atenskom heroju Diomu, Heraklovu ljubimcu) Diona mit. nimfa, ki Urana i Geje, sa Zeusom rodila Afroditu; 2. etvrti Sa-turnov unutarnji satelit, otkriven 1684. Dioniz (gr. Dionysos) mit. prijatelj muza, starogrki bog vina i vinogradarstva; Bakho dionizije (gr. Dionysia) mn. starogrke svetkovine u slavu boga Dioniza, inile su ih preteito orgijanja i pijanevanja; bakanalije dionizijska era raunanje vremena od Kristovog roenja koje je uveo Dionizije Mali (Dionisus Exiguus), znanstvenik iz VI. st.; prema njemu, Krist se rodio 754. g. od osnivanja Rima dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz kojim Nietzsche naziva element pun snage i strastvenosti u ivotu i volji; suprotno: apolonijski diopter (gr. dia kroz, orao gledam, vidim) opt. sprava za viziranje, osobito na ureajima za mjerenje; sastoji se od dva dijela, od kojih je jedan okrenut oku onoga koji vizira, a drugi predmetu koji treba vizirati dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada u dioptriju; dioptrine boje boje koje nastaju zbog prelamanja svjetlosti dioptriko ravnalo mesingano ravnalo koje ima dvije tanke metalne ploice s prorezima kroz koje se gleda (zastarjeli geodetski instrument za odreivanje pravca na stolu za mjerenje) dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se vidi) opt. jedinica za mjerenje jaine lee (jaina lee = reciprona vrijednost arine udaljenosti), jaina lee ija je arina udaljenost jedan metar; lea jaine 5 dioptrija ima ari-nu udaljenost 0,20 m dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt. znanost o prelamanju svjetlosnih zraka kroz vodu, staklo i dr.; ana-klastika diorama (gr. di-orao gledam kroz) prozirna slika, okrugla slika na prozirnom materijalu koja pomou umjetnog osvjetljavanja pokazuje promjenjive svjetlosne tonove (dnevne i veernje pejzae) ili tonove boja (zima, bujno zelenilo), ponekad s likovima u pokretu; izumio Daguerre 1822. g. dioreksin (gr. diorysso potkopavam) ekspolozivni prah, mjeavina pikrin-ske kiseline, drvenog ugljena, pilje-vine, salitre i sumpora dioristiki (gr. diorizo ograniavam, odvajam, razlikujem) koji objanjava, tumai, odreuje diorit vrsta kamena vulkanskog podrijetla diorizam (gr. diorismos ograniavanje, odredba) fil. odreivanje pojma diortotian (gr. diorthoo ispravljam) koji ispravlja, koji slui za ispravljanje (ili: namjetanje, dotjerivanje) diortoza (gr. diorthosis ureivanje) popravljanje, poboljavanje; med. namjetanje, ispravljanje uganutih ili iskrivljenih udova Dioskuri (gr. Dios-kuri sinovi Zeusovi) mit. Kastor i Polideur (Poluks), blizanci; pren. nerazdvojni prijatelji diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje, tiskanje) fiz. v. osmoza diostoza (gr. di-, osteon kost) med. pomicanje kostiju dioteleti (gr. dyo, thelo hou) mn. teol. pristae nauavanja o dvije prirode i dipetalan 301 diplosija dvije volje u Isusu Kristu; usp. mo-noteleti dipetalan (gr. di-, petalon list) bot. sa dva lista, sa dva cvjetna listia dipigus (gr. di-, pyge stranjica) dvojna nakaza koja ima jednu glavu i jedan prsni ko, ali se tijelo ispod pupka udvostruuje, tako da nakaza ima dvije stranjice i dva para nogu dipirih (gr. di-, pyrriche) metr. dvostruki pirih, stihovna stopa od etiri kratka sloga: U U UU diplazija (gr. diplasis dvostruk) glaz. dvostruki pianoforte, s dvije klavijature koje stoje jedna prema drugoj diplazijazam (gr. diplasios dvostruk) udvostruenje, podvostruenje diple (gr. diple) kritiki znak u obliku poloenog velikog slova ipsilona za oznaavanje pogrenog naina itanja, kao i sumnjivih mjesta u pjesnikim djelima, osobito u drami, kako bi se 'glumac upozorio da ne pogrijei u interpretiranju

diplodok (diploos dvostruk, dokos greda) izumrli golemi guter iz skupine dinosaura, imao je dugaak vrat i rep te je ivio na kopnu i u vodi diploja (gr. diplon) fiziol. stanini sloj izmeu dviju tankih kotanih ploa, osobito kod kostiju lubanje; bot. unutarnja stanina masa lia i plod-nice diploma (gr. diploo, diploma) povelja, osobito ona kojom se daju dostojanstva, slobode, povlastice, prava itd.; povelja o imenovanju, osloboenju ili pomilovanju; povelja kojom se ukazuje poast, odlikovanje; svjedodba o poloenom ispitu, osobito na visokim kolama diplomacija (gr. diploma) formalno posredovanje u meusobnim odno-sima izmeu civiliziranih drava, naela i pravila koja vrijede u tom pogledu; slubeni organi koji se bave tim poslom; umijee u javnom i tajnom voenju pregovora izmeu pojedinih vlada diplomat (gr. diploo, diploma) osoba koja u meunarodnim odnosima predstavlja neku suverenu dravu; pren. oprezan i sumnjiav ovjek diplomaticar (gr. diploma) poznavatelj i znalac u itanju i tumaenju starih povelja diplomatika (gr. diploma) pomona povijesna znanost, znanost o poveljama, tj. umijee itanja i pravilnog tumaenja starih povelja, utvrivanja njihove izvornosti, originalnosti, vremena kad su izdane itd.; ponekad = diplomacija diplomatizirati (gr. diploma) odravati vezu sa stranim vladama, djelovati kao diplomat; voditi pregovore, pregovarati sa stranim vladama; pren. na uglaen nain skrivati svoje miljenje i namjeru, ponaati se oprezno, mudro i uglaeno diplomatrij (gr. diploma) zbirka povelja diplomatski (gr. diploma) poveljno, dokumentirano, to se temelji ili dokazuje na osnovi povelja; to se tie pregovora i veza izmeu drava, to spada u poslove jednog izaslanika u stranoj dravi; dravniki, izaslani-ki, ambasadorski; pren. mudro, oprezno, uglaeno, s mnogo takta; diplomatski zbor (fr. corps diplomatique) svi predstavnici stranih drava akreditiranih kod neke vlade, diplomatsko tijelo diplomiran (gr. diploma) koji je dobio pisanu potvrdu o nekoj poasti, svjedodbu o poloenom zavrnom ispitu, povelju o imenovanju na neki poloaj ili neko zvanje diplomirati (gr. diploma) poloiti posljednji i zavrni ispit na visokoj koli, osobito na fakultetu sveuilita diplosija (gr. diplos dvostruk, ops, opos oko) med. dvostruko vienje nekog predmeta, ditopsija diplosomija 302 diribitor diplosomija (gr. diploos, soma tijelo) raanje dvostrukih nakaza (npr. sijamski blizanci) dipodan (gr. di-pus) metr. s dvije stope, od dviju stopa, dvostopni dipodija (gr. di-, pus, podos stopa) metr. dvostruka stopa, spajanje dviju metrikih stopa u osnovni metar ili takt jednog stiha; sizigija dipol (gr.) ureaj koji se sastoji od dvaju nasuprot postavljenih jednakih elektrinih naboja dipren (fr. dupren, po imenu amerike tvrtke Du Pont de Nemours) sintetiki kauuk diprosop(us) (gr. di-, prosopon lice) nakaza s dvije sljubljenje glave, ali tako da se na njoj razlikuju dva lica dipsakus (gr, dipsa e, dipsakos) med. bolest ei dipsetian (gr. dipsao ednim) koji edni, koji voli piti; koji izaziva e dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian dipsomanija (gr. dipsa, mania) med. strast za piem; pijaniko ludilo dipteralni hram arhit. v. dipteros dipteri (gr. di-pteron krilo) mn, zool. dvokrilci, insekti sa dva neobrasla krila (muhe, obadi, komari i dr.) dipterologija (gr. di-, pteron krilo, lo-gia) zool. znanost o dvokrilcima dipteron arhit. v. dipteros dipteros (gr. di-, pteron krilo) arhit. hram ograen sa dva reda stupova; dipteralni hram, dipteron diptih (gr. diptvchon dvostruko presa-vinuto) dvostruka ploa na sklapanje; kod starih krana: popis roenih, krtenih, umrlih itd.; umj. slika u dva dijela, na dvije ploe ili dva platna, slika koja se moe sklapati diptoton (gr. di-, ptito padam) gram. rije koja ima samo dva padea dirandl (njem. Dirndl djevojica) enska haljina u stilu tirolske nonje.

direbus (gr. dyo dva, res, dat. rebus stvar) rebus koji ima dvostruko rjeenje direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno upravno ih nadzorno tijelo u nekom poduzeu, drutvu i si. direkcijska linija voj. smjer linije, npr. putanje jednog zrna direkcional (lat.) iroskopski ureaj koji pokazuje smjer letenja u zrakoplovima kad zbog manevriranja magnetni kompas ne radi tono direkt (directus izravan) port, u boksu: udarac ispruenom rukom tako da ruka poe najkraim putem u smjeru protivnikova tijela direktan (lat. directus) izravan, koji je u izravnoj liniji, bez posrednika, neposredan; koji radi bez okolianja; per directum it. per direktum (lat.) pravim putem; direktni porezi neposredni porezi, npr. porez na prihod; indirektni porezi posredni porezi, npr. na ivene namirnice itd.; direktna trgovina kupovanje robe iz prve ruke, od proizvoaa direktiva (lat. directiva) uputa, propis, pravilo o dranju u nekoj stvari, smjer rada, smjernica; voj. uputa za rad (u obliku naredbe) direktoar (fr. directoire) upravno vijee, direktorij; u Francuskoj revoluciji: najvia upravna vlast, osnovana 22. LX. 1795., a svrgnuta 9. XI. 1799.; cijelo razdoblje dok je ta vlast trajala; moda u nainu odijevanja, pokustvu i dr. koja se tada pojavila i imala klasicistiko-antiki karakter direktor (lat. director) ravnatelj, upravitelj; zvanje i djelokrug ravnatelja direktorij (lat. directorium) vrhovna uprava, vrhovno upravno i nadzorno vijee nekog poduzea, zavoda, ustanove i dr.; v. direktoar direktorijalni (lat. directorialis) koji dolazi od direktora ili direktorija (npr. direktorijalno rjeenje) diribitor (lat, diribere brojiti glasove) broja glasova dirigent 303 disciplinirati dirigent (lat. dirigens) ravnatelj, rukovoditelj, upravlja; glaz. onaj koji ravna izvoenjem glazbenog djela; u pomorskom pravu: poslovoa brodskog drutva dirigirati (lat. dirigere) upravljati, rukovoditi, upuivati; glaz. ravnati izvoenjem glazbenog djela dirimencije (lat. dirimentia) prav. razlozi za razvod braka, prepreke za brak dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, razvesti, ukinuti, ponititi diriniti (perz. derend na muci) kuluiti, tj. obavljati teke poslove diritta (tal.) glaz. tonska ljestvica; alla diritta (tal.) po tonskoj ljestvici, tj. postupno, od jednog tona do drugog diriabl (fr. dirieable) aerostat s motorom za pokretanje i ureajima za upravljanje Dirka mit. okrutna ena tebanskoga kralja Lika; muila kraljevu neakinju Antipu sve dok je sinovi (Am-fion i Zet) ne spasie privezavi Dirku za rogove bijesnoga bika; ipak se bog Dioniz smilovao na nju te je pretvori u jedan izvor kraj Tebe (Dir-kino vrelo); dirupcija (lat. diruptio) probijanje, proboj Dis (lat. dives bogat) starorimski bog podzemlja; grki Pluton. dis glaz. poluton koji se nalazi izmeu tonova d i e dis- (gr. dis) 1. pril. u mnogim sloe-nicama: dvaput, dvostruko dis- (gr. dys) 3. predmetak kojim se oznauje loe stanje, smetnja, neugodnost ili tekoa (u mnogim, osobito medicinskim izrazima), odgovara hrvatskom nedis- (lat. dis) 2. predmetak koji odgovara naem raz- te oznauje razilaenje, razdvajanje, suprotnost uope disaharidi (gr.) eeri sastavljeni od dvije molekule monosaharida (saha-roza, maltoza, laktoza) disakordirati (tal. disaccordare) ne slagati se, ne suglaavati se; ne zvuati skladno disaa (tal. disagio) trg. razlika izmeu boljeg i loijeg novca, na tetu loijeg, tj. broj koji nam pokazuje koliko se jedinica u srebru manje plaa za jednu jedinicu u zlatu (npr. ako je zlatnik 19,50 kn u srebru, onda je disaa po zlatniku 0,50 kn, a po jednoj zlatnoj kuni 0,025 kn) disbarizam (gr. dys ne, raz, barys teak) naziv za pojave u organizmu koje uzrokuje smanjenje atmosferskog tlaka disborso it. disborzo (tal.) trg. predujam, izdatak, troak disceptacija (lat. disceptatio) rasprava, raspravljanje o pitanju koje jo nije izvedeno naisto, debata

disceptator (lat. disceptator) presudi-telj, sudac u sporu disceptirati (lat. disceptare) raspravljati, pretresati, debatirati discernirati (lat. discernere) odvajati, razlikovati, raspoznavati, uviati, spoznavati discesija (lat. discessio) odlazak, odvajanje; razvod braka discidij (lat. discidium) raskidanje, razdvajanje; razvod braka disciplina (lat.) stega, red, poredak (kolski, vojni, crkveni); znanost, znanstvena grana, znanstvena struka; znanstveni predmet, nastava, nastavna metoda; disciplina arcana it. disciplina arkana (lat.) tajna znanost; teol. uredba o tajnama disciplinabilan (lat. disciplinabilis) sposoban da se poui ili dovede u red, koji se moe neemu nauiti disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti (ili: navikavati) na stegu, na red; drati u stezi, u redu, u strogoi; disciplinirane trupe dobro uvjebani i na red naviknuti vojnici disciplinski 304 disgregacija disciplinski (lat. disciplina) koji se tie stege, reda, stegovni; disciplinska vlast pravo da se potinjeni silom i strogou natjeraju na obavljanje dunosti; disciplinski postupak istraga pretpostavljene vlasti protiv slubenika zbog nesavjesnog obavljanja dunosti i odreivanje disciplinske kazne discoverer it. diskoverer (engl.) otkriva, izumitelj; est naziv za amerike umjetne satelite disdijaklastian (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. koji pokazuje dvostruko prelamanje zraka disdijaklaza (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. dvostruko prelamanje zraka disdijapazon (lat. dis, gr. dia, pas sav) glaz. interval od dvije oktave disdikija (gr. dys- ne-, raz, dike pravda) nepravednost, neistinitost, raz-mimoilaenje s pravnim shvaanjima disecirati (lat, dissecare) razrezivati, ralanjivati rezanjem disekcija (lat. dissectio) rezanje nekog tijela; ralanjivanje (ili: otvaranje) lea disektacija (lat. dissecare) v. disekcija disektor (lat. dissector) onaj koji vri disekciju disemija (gr. dys-, haima krv) med. bolestan sastav krvi. raspadanje krvi diseminacija (lat. disseminatio) sijanje, rasijavanje sjemena ivih bia po zraku; pren. rasprostiranje (ili: raz-noenje, irenje) nekog glasa, vijesti diseminirati (lat, disseminare) rasija-ti, rasijavati, rasipati; rasprostirati, raznositi, pronositi glas, osobito: iriti lano nauavanje disencija (lat. dissentio) razlika (ili: razilaenje) u miljenju; nesporazum, razvod, nesloga disenter (eng. dissenter) "onaj koji drukije misli", heretik (ovako se nazivaju u Engleskoj pristae svih protestantskih Crkava koji su se, ne toliko po nauavanju koliko po ustrojstvu i obredima, odvojili od dravne, episkopalne Crkve, kao prezbiteri-janci, independenti, metodisti, baptisti, kvekeri, nonkonformisti i dr.) diserirati (lat. disserere) v. disertirati disertacija (lat. dissertatio) znanstvena rasprava, osobito ona koja se podnosi sveuilitu radi habilitacije ili dobivanja doktorske titule (inauguralna disertacija) disertant (lat. dissertare raspravljati) v. disertator disertator (lat. dissertator) pisac znanstvene rasprave; podnositelj disertacije sveuilitu disesteza (gr. dys-, aisthesis osjet, osjeaj) psih. neosjetljivost, tupoglavost disfagija (gr. dys-, fagein jesti) med. teko gutanje hrane, tekoe i jaki bolovi pri gutanju disfazija (gr. dys-, fasis izreka, femi kaem) psih. smetnja u govoru zbog nesposobnosti pronalaenja odgovarajuih rijei za predodbe disfiguracija (lat. dis-, figuratio) una-kaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrdenje, kvarenje oblika, nakaznost, nakaza disforija (gr. dys- ne-, isp. euforija) med. neraspoloenje, nepovjerenje u sebe disfunkcija (gr. dys- ne-, lat. isp. funkcija) med. smetnje pri djelovanju nekog tjelesnog organa. disgenika (gr. dys-, genos rod, podrijetlo) raanje duevno i tjelesno zaostale djece; suprotno: eugenika disgeusija (gr. dys- ne-, geuo kuam, okusim) med. smetnja okusa, oituje se u zahtijevanju posebnih jela, npr. octa, soli itd.

disgregacija (lat. disgregatio) raspadanje, raspad na sastojke disharmonian 305 disjunktivan disharmonian (lat. dis-, gr. harmo-nia sklad) neskladan, pogrjean u tonu; koji remeti suglasnost disharmonija (lat. dis-, gr. harmonia) glaz. neslaganje tonova, nesklad, pogrean ton (disonanca, kakofonija); nesuglasnost, neslaganje, razdor, rascijep disharmonirati (lat. dis-, gr. harmozo slaem se) ne biti skladan, grijeiti u tonu; ne slagati se, ne biti sloan dishidrozis (lat. dis-, gr. hydor voda) med. kona bolest na prstima ruku i nogu; javlja se u obliku mjehuria (sitnih plikova), napunjenih bistrom tekuinom i praenih svrbeom dishimija (gr. dys-, chylos sok) med. lo (ili: nepovoljan) sastav tekuina u tijelu (poglavito zbog loe prehrane) disidencija (lat. dissidentia) rascijep, cijepanje; razvod, nesloga; razliitost u miljenju, osobito vjerskom disident (lat. dissidens) otpadnik, odmetnik, onaj koji se razilazi u miljenju, heretik disidij (lat. dissidium) razvod, rascijep, nesloga, razliitost u miljenju disilab (gr. di-, syllabe slog) gram. rije od dvaju slogova, dvoslona rije disimilacija (lat. dissimilatio) gram. razjednaavanje, tj. pretvaranje jednog od dvaju jednakih glasova u neki drugi glas (npr. Beom umjesto Beem); bot. razgradivanje organske hrane u listu; biol. razaranje metabolizma, katabohzam, razaranje promjena tvari u organizmu, raspadanje ive supstance; usp. asimilacija disimilaritet (lat. dissimilaritas) ne-slinost, razliitost, raznorodnost disimilirati (lat. dissimilis) ne biti slian, razlikovati se; gram. razjedna-avati disimulacija (lqt. dissimulatio) zatajivanje; pretvaranje, prijetvornost, prikrivanje; dvolinost, licemjerje disimulator (lat. dissimulator) onaj koji neto taji ili krije, prikriva, licemjer disimulirati (lat. dissimulare) kriti, prikrivati, tajiti, zatajivati; pretvarati se disinvolto (tal.) glaz. neusiljeno, prirodno disipacija (lat. dissipatio) rasipanje, razbacivanje; rastresenost, nepanja; raspravanje, npr. magle, dima; rasipanje energije i njezino pretvaranje u oblike koji se vie ne mogu ponovno iskoristiti za rad, npr. toplina iz parnog stroja koja zagrije zrak disipator (lat. dissipator) raspikua, rasipnik; dimnjak s vie postranih otvora na gornjem dijelu radi ravnomjerne raspodjele plinova disjektan (lat. disjicere, disjectus) razbacan, raspren, razasut disjungirati (lat. disjungere) odvojiti, odijeliti, rastaviti, razvesti disjunkcija (lat. disiunctio) razdvajanje, iskljuenje; suprotnost; logino razdvajanje disjunktivan (lat. disjuncitvus) raz-dvojan, odvojan, iskljuan, rastavan, koji razdvaja, odvaja, iskljuuje; suprotan; gram. disjunktivne ili rastav-ne reenice nezavisne reenice koje izriu radnje od kojih se jedna moe dogoditi, a druga ne, npr.: "Ili doi, ili pii"; disjunktivni veznik rastavni veznik (ih); log. disjunktivni pojmovi oni koji su po svom opsegu odvojeni jedan od drugog, ali oba pripadaju, kao srodni, nekom viem, openitijem pojmu; npr: mukaracena, pasmaka; disjunktivni sudovi sudovi s disjunktivnim pojmovima, tj. s pojmovima koji se meusobno iskljuuju (npr. S je ili P: ili P2); disjunktivni silogizam (ili zakljuak) zakljuak u kojem je prva premisa disjunktivni sud, a druga potvruje ili negira jednu od alternativa postavljenih u prvoj premisi disk 306 di Skonto disk (gr. diskeo, diskos) port, okrugla ili obla ploa za bacanje, napravljena od kamena, eljeza ili drveta; igra kod starih Grka ve u Homerovo doba veoma poznata i omiljena; u suvremenoj lakoj atletici bacanje diska ponovno je oivjelo; suvremeni disk, obino od drveta ili eljeza, ima promjer 22 cm, a teak je 2 kg; bot. unutarnji krug sloenih cvjetova, npr. suncokreta diskant (lat. discantus) najvii glas (kod djece i ena) = sopran diskantist (lat. discantare) pjeva koji pjeva najvii glas, sopranist diskantni klju glaz. oznaka tonskih ljestvica koja naznauje da c (ce) pada na prvu crtu diskatapozija (gr. dys-, katapinein progutati, kataposis gutanje) med. tekoa (ili: smetnja) pri gutanju hrane ili pia diskemija med. v. disemija

diskinezija (gr. dys- ne-, kineo kreem se) 1. med. automatske kretnje, npr. trzanje miia i si.; 2, neprohodnost disklamacija (lat. disclamatio) negiranje, nepriznavanje; prav. lano poricanje svojih obveza disklamirati (lat. dis-, clamare) poricati, negirati, ne priznavati disko-dokej (gr.-engl, disc-jockey) osoba koja upravlja razglasnim ureajem u diskoklubovima ili na radiju bira glazbu uz popratni komentar disko-klub (gr.-engl.) krug mladei koja se okuplja kako bi sluala suvremenu glazbu i plesala; disko, dis-ka diskobol (gr. diskos, bole hitac) baca diska diskobolija (gr. diskos, bole hitac) bacanje diska diskofil (gr.) skuplja i ljubitelj nosaa zvuka (gramofonskih ploa, kaseta, CD-a) diskoidan (gr. diskos, eidos oblik) slian disku, slian tanjuru, tanjurast, ploast diskolija (gr. dyskolia) nezadovoljstvo, neraspoloenje, turobnost, sjeta; sklonost nekih ljudi da sve stvari i pojave tumae i gledaju u crnoj boji; suprotno: eukolija diskoloracija (lat. discoloratio) obez-bojenje, gubljenje boje, blijedenje diskoloran (lat. discolor) razliite boje, raznobojan, aren diskont (tal. disconto) trg. v. diskonto diskontant (tal. disconto) trg. osoba koje daje mjenicu u eskont diskontar (tal. disconto) trg. osoba koja prima mjenicu u diskont, koja je diskontira diskontinuiran (lat. dis-, continuere) prekinut, kod kojega je prestala veza, bez veza; prekidan, neproduan, koji nije u vezi sa zakonom kontinuiteta diskontinuitet (lat, dis-, continuitas produnost, neprekidnost) prekid, prestanak, prekidnost, neprodunost diskontirati (tal. disconto) trg. odbiti, odraunati; osobito: kupiti ili prodati mjenice, po odbitku odreenih postotaka, za gotovinu prije isteka roka; diskontabilna mjenica ona koja se izdaje pouzdanim trgovakim firmama u koje se ne sumnja da e ih tono i na vrijeme regulirati diskontni posao bank. kupovanje kratkoronih trabina, osobito mjenica iji rok plaanja jo nije dospio; usp. eskontni posao diskontni raun trg. izraunavanje sadanje vrijednosti odreene svote (trabine) ije plaanje tek kasnije dospijeva diskonto (tal. disconto, fr. dcompte, escompte) trg. odraunavanje, odbijanje postotaka pri isplaivanju mjenica kojima jo nije dospio rok plaanja; naknada diskonvenijencija 307 diskrimen diskonvenijencija (lat. disconvenien-tia) neprilinost, nepristojnost, ne-prikladnost, neskladnost diskordantan (lat. discordans) neskladan, nesloan, nesuglasan, nejednak diskordantnost (lat. discordare ne slagati se, fr. discordance) nesklad, neskladnost; nesloga, nesuglasnost; geol. neskladno (ili: neparalelno) leanje jednog sustava mlaih slojeva na nekom starijem sloju ili pokraj nekog starijeg sloja diskordija (lat. discordia) nesloga, razdor, nesuglasnost diskordirati (lat. discordare) glaz. odudarati od pravilnog tona, ne slagati se, ne ii usporedno s drugim tonovima, ne biti u skladu diskoteka (gr. diskos kolut, theke krinja, ormar) 1. zbirka nosaa zvuka koje posjeduje neka osoba ili ustanova; 2. ustanova koja posuuje nosae zvuka pojedincima diskrazija (gr, dys-, krasi mjeavina) med. loa izmjena organskih tvari u tijelu diskrecija (lat. discretio, fr. discrtion) obzirnost i opreznost u govoru i ponaanju, paljivost, suzdrljivost; voenje rauna o osjetljivosti drugoga; utljivost; velikodunost (pobjednika); predati se na diskreciju predati se na milost i nemilost; discrtion it. a diskresjon (fr.) prema uvjerenju, na milost i nemilost; diskrecijske godine godine zrelosti, godine punoljetnosti; diskrecijsko doba doba u kojem netko ima pravo odluiti se kojoj e vjeri pristupiti; diskrecijski dani trg. vrijeme koje se moe jo ekati od dana kad mjenici doe rok pa do njezinog slanja na protest diskrecijski v. diskrecionaran diskrecionaran (fr. discrtionnaire) ostavljen obzirnosti i osobnom miljenju; diskrecionarna vlast slobodno, neogranieno sudsko pravo i vlast, osobito predsjedavajueg, da tijekom rasprave po vlastitom uvjerenju bira sredstva koja mu se ine svrsishodna; diskrecijski diskredit (lat.

dis- ereditare, fr. discrdit) nepovjerenje, lo glas, gubitak kredita; gubitak ugleda (ili: vrijednosti) diskreditiranje (fr. discrditer) liavanje povjerenja ili ugleda, ozlogla-enje, iznoenje na lo glas, nanoenje tete neijem dobrom glasu diskreditirati (fr. discrditer) liavati povjerenja ili ugleda, ozloglasiti, uzeti nekome dobar glas, ugled ili povjerenje diskrepancija (lat. discrepantia) nesuglasnost, neslaganje, neskladnost, razlika diskrepantan (lat. disrepans) koji odudara, koji se razlikuje od nekoga ili neega, koji nije u skladu diskretan (lat. discernere razdvojiti, odvojiti, discretus razdvojen, odvojen; razliit) 1. po sebi razliit ili odvojen; mat. fil. kem. diskretna veliina veliina kod koje dio prethodi cjelini, veliina iji dio slui kao mjera (stotina kao cijelo sastoji se od 100 jedinica); supr. kontinuirana veliina, tj. veliina kod koje cjelina prethodi dijelovima, veliina koja nema mjere u sebi (jedinica se ne sastoji od razlomaka); 2. koji umije razborito praviti razliku meu stvarima i si., suzdrljiv, paljiv, utljiv, koji umije uvati tajnu, pouzdan, povjerljiv, mudar, oprezan; 3. discreto, con discrezione it. diskreto, kon diskrecione (tal.) glaz. oprezno, vodei rauna o glavnom glasu i o namjeri kompozitora diskrimen (lat. discernere, discrimen) neto to odvaja, mea, granica, meuprostor; razlika, razmak, razli-nost; presudan ili kritian trenutak, najvea opasnost, kriza diskriminacija 308 dislokacija diskriminacija (lat. discriminare odvajati, praviti razliku, discriminatio) u meunarodnim odnosima: davanje manjih prava pripadnicima jedne drave nego to se daju pripadnicama drugih drava; rasna diskriminacija socijalnopravni odnos u nekim dravama koji pripadnicima drugih rasa (npr. Crncima i idovima) i nacionalnim manjinama osporava ona prava i graanske slobode to ih uivaju pripadnici vladajueg naroda; obespravljeni e kolonijalnih, polukolonijalnih naroda ili narodnih manjina od strane vladajueg naroda diskriminanta (lat. discriminare).mat. kod odreivanja korijena (xp x2) kvadratne jednadbe: izraz koji se nalazi pod korijenom diskriminirati (lat. discriminare) dijeliti, odvajati, razlikovati; smanjivati prava, prikraivati prava, obesprav-ljivati; graniiti diskromatopsija (gr. dys-, chroma, boja, opsis vid, vienje) med. sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da u podjednakoj mjeri zamjeuje sve boje spektra diskulirati (lat. dis-culpare) pravdati, opravdavati, dokazati nedunost diskulpacija (lat. disculpatio) opravdavanje, dokazivanje nedunosti diskurirati (lat. discutere) govoriti, razgovarati diskurs (lat. discursus, fr. discours) raz-govaranje, razgovor; govor, predavanje, izlaganje diskurzivan (lat. discursivus) log. onaj koji je isto misaone, pojmovne prirode (supr. intuitivan); razgovoran, u razgovoru, usputan diskusija (lat. discussio) raspravljanje, istraivanje razgovorom, objanjavanje putem izmjene misli i razliitih stajalita diskusijski (lat. discussivus) koji objanjava; koji razlae diskutabilan (lat. discutere raspravljati) o kojem se moe diskutirati (raspravljati); sporan, prijeporan, nesiguran diskutirati (lat. discutere) objanjavati, raspravljati diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere) onesposobiti, uiniti (ili: nainiti) nesposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube; proglasiti nesposobnim ili nevaeim; port, nekoga iskljuiti iz natjecanja zato to ne odgovara propisanim uvjetima natjecanja; obiljeiti nekoga kao nedostojnog, nepodobnog diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav, facere uiniti) onesposobljavanje, injenje nesposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube, nekog posla; onesposobljenost za obav-ljenje nekog posla, nedostatak sposobnosti, nedostatak vanosti; iskljuivanje; iskljuenje dislalija (gr. dys-, lalein tepati, govoriti) med. poremeaj u izgovaranju rijei zbog bolesti ili kakvog nedostatka na vanjskim govornim organima (na jeziku, usnama, zubima ili grkljanu) disleksija (gr. dys-, lexis govorenje) med. nesposobnost itanja (bolesnik moe samo zapoeti itanje teksta, ali nije sposoban proitati do kraja

dislocirati (lat. dislocare) premjestiti, premjetati, razmjestiti, razmjetati, npr. vojsku; med. uganuti, iaiti dislogija (gr. dys-, logos) psih. poremeaji u govoru zbog nedostatka inteligencije dislokacija (lat. dislocatio) premjetanje, razmjetanje; podjela, razdioba; voj. razmjetaj trupa na nekom podruju; geol. pucanje Zemljine kore i poremeaji koji su s tim u vezi; med. iaenje, uganue; dislokacijska karta zemljovid na kojem je prikazano dismembracij a 309 dispareunia kako su trupe razmjetene na nekom podruju dismembracija (lat. dismembratio) komadanje, ralanjivanje; osobito: podjela jednog kompleksa zemljita na manje dijelove (parcele); izdvajanje crkvene opine iz njezine dosadanje upe dismembrator (lat. dis-, membrum ud; lan, dio) dezintegrator za ito dismembrirati (lat. dis-, membrum) odvajati dijelove iz neke cjeline, komadati, raskomadati, ralanjivati dismenoreja (gr. dys-, men mjesec, reo teem) med. menstruacija praena bolovima (kao posljedica nedovoljne razvijenosti ili nepravilnog poloaja maternice; moe biti i posljedica neke bolesti unutarnjih spolnih organa) Disney, Walt it. Dizni Volt, zapravo Walter Elias (19011967); 1922. nacrtao prve trikfilmove; slavan je postao 1928. (kreacijom Miki Mau-sa); kasnije je u vlastitom filmskom poduzeu izradio svjetski poznate filmove s motivima iz pria za djecu (Snjeguljica, Pepeljuga, Pinokio, Ali-ca u zemlji udesa, Petar Pan) disocijabilan (lat. dissociabilis) nespojiv, nezdruiv disocijacija (lat. dissociatio) razdvajanje, rastajanje, rasputanje (nekog drutva); kern, razgradnja kemijskog spoja na njegove sastavne dijelove, osobito djelovanjem topline; elektro-litika disocijacija fiz. razgradnja molekula otopine na jednostavnije sastojke (ione) disocirati (lat. dissociare) rastaviti, raz-druiti, razdvojiti disolubilan (lat. dissolubilis) otopljiv, rastopljiv, rastavljiv disolucija (lat. dissolutio) rastapanje, raspadanje nekog tijela; raspad (npr. drutva, drave, braka); neobuzdanost, rasputenost, razvratnost; disolucijski kontrakt trg. ugovor o prekidu suradnje disolutan (lat. dissolutus) otopljen; neobuzdan, lakomislen, razuzdan disolutivan (lat. dissolutivus) koji otapa, koji rastavlja, koji rastapa: ras-topni, koji ima prirodu otopine, koji pripada otopini disolvencije (lat. dissolventia) mn. med. sredstva za otapanje (ih: razbla-ivanje, omekavanje, rastavljanje) disolvirati (lat. dissolvere) otopiti, rastopiti; rastaviti disonanca (lat. dissonantia) nesklad, nesloga, nesuglasnost, neslaganje, razdor; glaz. odnos dvaju ili vie tonova ije zvuanje ne moe zadovoljiti, nego trai veu konsonancu (u sekundi, sentimi, noni i dr.), tj. ugodniji dojam na uho disonantni interval glaz. onaj ije istodobno zvuanje tonova ne zadovoljava na sluh disonirati (lat. dissonare) ne zvuati skladno, ne slagati se u glasu, biti neskladan; razlikovati se disopija (gr. dys-, opsis vienje) med. slabovidnost, slabost vida; disopsija disopsija (gr. dys-, opsis) med. v. diso-nija dispanzer (eng. dispensary) socijalna ustanova za besplatno lijeenje sirotinje; zdravstvena ustanova koja sprjeava i lijei bolesti disparagij (lat. dis-paragium) neprilian brak (s osobom iz niega stalea, osobito lanova vladarske kue); v. mezalijansa disparatan (lat. disparatus) iz osnove razliit, nejednak, neskladan; disparatni pojmovi log. pojmovi koji ne pripadaju zajednikom srodnom pojmu te nemaju nikakvih zajednikih oznaka, npr. razum i biljka, jabuka i vrlina dispareunija (gr. dys-, pareunos suprug, supruga) med. slabo, nedo\ idisparitet 310 disponenda no raspoloenje ene za spolni od-noaj disparitet (lat. dis-parj nejednakost, razliitost, neskladnost dispairati (fr. dispacher) pom. procijeniti ili nadoknaditi brodsku tetu

dispeer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. slubenik koji regulira kretanje vlakova na jednom dijelu pruge; 2. slubenik koji vri razdiobu elektrine energije na vie meusobno povezanih elektrinih stanica; 3. radnik koji iz jednog sredita, opremljenog potrebnom signalnom aparaturom i sredstvima veze, upravlja cijelim tijekom proizvodnje nekog mehaniziranog poduzea dispenzacija (lat. dispensatio) razdvajanje, dijeljenje; razrjeavanje od neke obveze ili smetnje u pojedinanom sluaju, osobito kod prepreka za brak; osloboenje, oprost; dispenzacijski trokovi iznos koji treba platiti za jedno ovakvo razrjeavanje ili oprost dispenzarij (lat. dispendere) zavod za besplatno davanje lijekova sirotinji, sirotinjska ljekarna dispenzator (lat. dispensator) darovatelj, djelitelj, donator; upravitelj, ravnatelj, nadstojnik (osobito u samostanima) dispenzatorij (lak dispensatorium) ljekarnika knjiga s propisima za pripremanje lijekova; ljekarniki zbornik dispenzirati (lat. dis-pensare) podijeliti, razdijehti; farm. pripremati i izdavati lijekove; osloboditi od obveze ili kazne; oprostiti dispepsija (gr. dys-, pepsis probava) med. poremeaji u probavnim organima (elucu i crijevima), osobito: slaba probava eluca zbog poremeaja u izluivanju probavnih sokova dispeptian (gr. dys-, pepsis probava) koji teko probavlja dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji pati od slabe probave dispergirati (lat. dispergere) rasipati, rasuti, raspriti di sperma tican (gr. di-, sperma sjeme) fiziol. dvosjemen, sa dva sjemena disperzija (lat. dispergere, dispersio) opt. rasprivanje svjetlosti, pojava da se sloena svjetlost moe prizmom razgraditi na svoje sastavne, elementarne, homogene svjetlosti (boje); rasap boja disperzivan (lat. dispersivus) raspren, razasut dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, razdvojiti; sporne svote, osobito u vezi sa tetom na moru, podijeliti meu zainteresirane (v. dispairati); regulirati raune displaced persons it. displeist persns (engl.) raseljene osobe displantacija (lat. dis-plantatio) presaivanje, rasaivanje; premjetanje displazija (gr. dys- ne-, plasso oblikujem, tvorim) nenormalan razvoj nekog organa ili cijelog organizma displicencija (lat. displicentia) nedo-padanje, nesvianje; displicentiae pactum it. displicencije paktum (lat.) prav. ugovor o raskidanju zakljuenog trgovakog posla displicirati (lat. displicere) ne dopadati se, ne sviati se, ne biti po volji dispnoja (gr. dys-, pneo diem, pnoe disanje) med. sipnja, astma, teko disanje (kod teih bolesti dinih organa, srca, nekih ivanih poremeaja, groznice, mehanikih smetnji i dr.) dispondej (gr. di-, spondeios) metr. dvostruki spondej, stihovna stopa od etiri duga sloga:---disponenda (lat.) mn. ono to je stavljeno na raspolaganje, osobito u knjiarstvu; knjige koje je knjiar disponent 311 disputirati . primio radi rasprodaje, ah ih nije prodao te ih stoga ponovno stavlja na raspolaganje izdavau disponent (lat. disponens) upravitelj, poslovoa, osoba koja je ovlatena upravljati poslovima neke trgovake -< kue disponibilan (lat. disponibilis) raspoloiv, na raspolaganju, kojim se moe raspolagati disponibilitet (lat. disponibilitas) stanje neega to je na raspolaganju, raspoloivost; voj. vrijeme izmeu aktivne slube i mirovine (dok se prima akontacija mirovine) disponiran (lat. disponens) raspoloen, vedar, dobre volje disponirati (lat. disponere) razmjestiti, ,- razmjetati, rasporeivati; srediti, urediti, prirediti, prilagoditi, pripremiti (lanak, predavanje); raspolagati (novcem, imanjem); oraspoloiti, pobuditi nekoga na neto, nagovoriti disposesija (lat. dispossessio) prav. liavanje posjeda, lienje posjeda disposesirati (tal. dispossessare) prav. ukloniti (ili: otjerati) s posjeda, liiti posjeda

dispozicija (lat. ispositio) raspored, razmjetaj; sreivanje, ureivanje, pripremanje; plan (npr. za bitku); skica, nacrt (rasprave, lanka, predavanja); raspolaganje novcem, imanjem; med. sklonost nekim bolestima; raspoloenje, dobra volja; sklonost, osobita sposobnost za neto (npr. glazbu, znanost, zloin, krau); dispozicijski fond novac stavljen ne- kome na raspolaganje u odreene . svrhe, a da se ne mora polagati raun (npr. kod raznih ministarstava, velikih poduzea itd.) dispozicijska sposobnost prav. sposobnost raspolaganja neim, sposobnost za pravne poslove, sposobnost za samostalno obavljanje poslova dispozicijsko dobro trg. roba koju naruitelj zbog loe kakvoe ili zakanjenja nee primiti, nego je stavlja prodavau na raspolaganje dispozicijsko ogranienje prav. ogranienje slobode primanja obveza, zaduivanja ili otuivanja imovine dispozitiv (lat. dispositiva) prav. odluka, rjeenje, formula presude dispozitivan (lat. dispositivus) koji se tie raspolaganja neim ili ureenja neega; koji nareuje, propisuje, odluuje dispraksija (gr. dyspraxia) psih. mala apraksija, tj. mala nesposobnost vrenja nekih pokreta, tonog poimanja i razumijevanja znaenja neega, nedostatak razumijevanja za praktinu uporabu pojedinih predmeta disproporcija (lat. dis-proportio) neraz-mjernost, nejednakost disproporcionalan (lat. dis-proporti-onalis) nerazmjeran, nejednak disprozij (gr. dysprositos teko pristupaan) kem. element, redni broj 66, atomska teina 162,46, znak Dy disputa (lat. disputare) prepirka, spor, raspravljanje, nadmetanje rijeima disputabilan (lat. disputabilis) sporan disputacija (lat. disputatio) raspravljanje, osobito: javna znanstvena rasprava u kojoj jedna strana (oponent) nastoji opovrgnuti ono to je druga strana (respondent ih dfendent) tvrdila; danas se jo vri radi dobivanja akademskih poasti (inauguralna disputacija, habilitacijska disputacija, promocijska disputacija, lat. disputatio pro gradu) disputant (lat. disputans) v. disputa-tor disputator (lat. disputator) raspravljao, sudionik u disputiranju disputirati (lat. disputare) prepirati se, sporiti se; osobito: voditi znanstvenu raspravu disreforma 312 distonirati disreforma (lat. dis-, fr. rforme) lo (ili: neuspio) preobraaj ili preokret disrekomandacija (lat. dis-, fr. resom-mandation) loa preporuka, kuenje disrekomandirati (lat. dis-, fr. re-sommander) loe preporuiti, pokuditi disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer) ozloglaen, na loem glasu disrenomirati (lat. dis-, fr. renommerj iznijeti na lo glas disreputacija (lat. dis-, fr. reputation) lo glas, ozloglaenost disritmija (gr. dys ne-, raz-, rhytmos sklad, razmjer) nedostatak ritma, nesklad, nepravilnost disruptivno pranjenje (lat. disrum-pere) fiz. naglo pranjenje elektriciteta, kratkotrajno elektrino pranjenje (za razliku od elektrine struje kod koje se elektrine mase kreu ravnomjerno i trajno utvrenom putanjom) distanazija (gr. dys-tbanatos) teko umiranje, borba s duom; supr. eutanazija distanca (lat. distantia) udaljenost, razmak; drati distancu voj. pri mar-iranju: drati propisan razmak; jahanje na distancu dugotrajno jahanje (kad se konje ne zamjenjuje); dis-tanina mjenica mjenica na drugo mjesto kod koje su, dakle, mjesto izdavanja i mjesto plaanja razliiti distanciran (lat. distans) port, izraz za konja koji jo nije stigao ni do distantnog stupa (koji se nalazi 200 metara ispred cilja) u trenutku kad je pobjednik ve proao cilj; rezerviran, nepristupaan distancometar (lat, distantia rastoja-nje, gr. metron) instrument za odreivanje udaljenosti disteleologija (gr. dys-, teleios savren, potpun, logia) fil. nauavanje koje porie svrhovitost i savrenstvo svijeta; odnosi u prirodi i kulturi su nesvrhoviti i tetni za ivot

te, kao takvi, apsolutno proturjee teleo-lokom shvaanju ivota i prirode distencija (lat. distentio) v. distenzija distendirati (lat. dis-tendere) med. silom istegnuti, rastegnuti distenzija (lat. dis-tendere) zategnu-tost, napregnutost; obujam, opseg; distencija distih (gr. distichon) metr. dvostih, dva stiha zajedno, tj. heksametar i pen-tametar (koji dolaze jedan za drugim) distihian (gr. di-, stichos) s dva reda, dvore dan distihija (gr. di-, stichos) 2. nesrea, nedaa, zla sudbina, nesretan sluaj distihija (gr. dystychia red) 1. me. dvostruki red, osobito trepavica distihijaza (gr. di-, stichos red) med. stvaranje dvostrukog reda trepavica (kao bolest) distingviran (lat. di-stinguere) koji se razlikuje od drugih, otmjen, ugledan, istaknut distingvirati (lat. di-stinguere) odvajati, razlikovati neto od neega; iskazivati nekome posebnu panju; distingvirati se isticati se distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje, razlika; log. tono razlikovanje pojmova; otmjenost, poloaj distinktan (lat. distincuts) odvojen, zaseban, razliit; jasan, razgovijetan, razumljiv distinktivan (lat. distinctivus) koji odvaja, razlikuje, razlikovan; otmjen distokija (gr. dis-, tikto rodim) med. raanje blizanaca distomatoza (gr. di-, stoma usta) med. truljenje jetara koje uzrokuju crvi u jetrima (Distomum hepaticum), meti-ljavost distonirati (tal. distonare) glaz. izii iz ~ pravog tona, suvie visoko ili suvie nisko (pjevati, svirati) distorzija 313 ditta distorzija (lat. distortio) med, iaenje, uganue nekog uda, prevrtanje (oiju), iskrivljenje distrahirati (lat. distrahere) rastresti, razvui, odvui; zbuniti, skrenuti pozornost s neega; razonoditi, zabavljati, zabaviti; med. odvojiti, odvajati slomljene ili oteene udove distrakcija (lat. distractio) rastrese-nost, nepanja; razonoda, zabavljanje, zabava; med. odvajanje slomljenih ili oteenih udova; prav. otuivanje, prodaja distribucija (lat. distributio) podjela, razdioba, raspored distribuent (lat. distribuens) razdje-ljiva, razdava darodavatelj distribuirati (lat. distribuere) razdijeliti, razdjeljivati, razdavati, podijeliti; razvesti, razvoditi; rasporediti, razmjestiti distributivan (lat. distributivus) koji dijeli, razdjeljuje, rasporeuje, razmjeta; razdijelni, rasporedni, raz-mjetajni; distributivan pojam log. pojam koji se odnosi na svakog lana neke skupine ili klase (supr.: kolektivan pojam); distributivno rjeenje prav. sudsko rjeenje o podjeli steajno mase meu vjerovnike; distributivni broj broj koji pokazuje koliko dolazi na svakoga (po jedan, po dva itd.) distrihijaza (gr. dys-, thrix, trichos dlaka, vlas) med, v. distihijaza distrikt (lat. districtus) sudski kotar; okrug, podruje; mjerodavnost, djelokrug distringas (lat, distringere, distringas) prav. naredba o pozivanju pred sud; punomo za popisivanje stvari distrof (gr. di-, strofe) poet. pjesma koja se sastoji od dvije strofe distrofija (gr. dys-, trofe hrana) med. poremeaji u prehrani jednog organa, nekog njegovog dijela itavog organizma disturbacija (lat, disturbatio) rasap, razvrgnue, osujeenje, ukinue disunija (tal. disunire) razjedinjenje, odcijepljenje; razdor, nesloga disunionisti (tal. disunire) mu. pristae razjedinjenja SAD-a disuniran (tal. disunire) razjedinjen, rastavljen, odvojen disunirati (tal. disunire) razjediniti, rastaviti, razdvojiti disurija (gr. dys-, uron mokraa) med. smetnje pri mokrenju; bolestan sastav mokrae; disuria psychica it. disurija psihika (lat.) nemogunost mokrenja pred drugima zbog stidlji-vosti diteist (gr. di-, theos bog) onaj koji vjeruje u dva boga, dvoboac

diteizam (gr. di-, theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo ditetraedar (gr. di-, tetra etiri, edra povrina, osnova) geom. poliedar s dvaput po etiri povrine ditiramb (gr. dithyrambos) nadimak boga Bakha zbog njegovog tobonjeg dvostrukog podrijetla od Semele i Zeusa; poet. prvobitno: burna i oduevljena pjesma u slavu Bakha, boga vina i uivanja; danas: lirska pjesma nadahnuta osjetilnim uicima to ih prua ivot ditirampski (gr. dithyrambos) oduevljeno, zanosno, burno, kao u diti-rambu ditomija (gr. di-, temno reem) razdvajanje, rastavljanje na dva dijela ditonus (gr. ditonos) glaz. interval koji se sastoji od dvaju cijelih tonova, velika terca ditopsija (gr. dittos dvostruk, orao gledam) v. diplosija ditrohej (gr. di-, trochaios) metr. dvostruki trohej, stihovna s^opa od etiri sloga: U U ditta (tal.) trg. potpis na pismu; mjenice trgovca koje ima u trgovini; ime pod diuretk dividenda kojim se trgovina ili poduzee vodi, firma diuretik (gr. di-, uron mokraa) med. sredstvo koje pospjeuje mokrenje; prid. diuretian diureza (gr. di-, uron mokraa) med. izdvajanje (ili: izluivanje) mokrae div (tur.) mit. bie ljudskoga lika i izuzetno velike snage, kolos, gigant, gorostas; pren. ljudina, ljudeskara Div u nekim hrvatskim prrijevodima: ime za starogrkog boga Zeusa (prema grkoj deklinaciji: nom. Zeus, gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia) diva (lat. diva) boanska, oboavana; danas: poznata i slavna glumica, osobito pjevaica; kod tal. pjesnika: ljubavnica, draga divagacija (lat. divagatio) tumaranje, lutanje; med. govorenje bez veze, trabunjanje (osobito kod duevnih bolesnika); ret. udaljavanje od teme (u govoru i pisanju) divagirati (lat. divagari) tumarati, lutati, odlutati; med. govoriti bez veze, trabunjati; ret. udaljavati se od teme divan (perz.) tursko dravno vijee; tajno vijee bivih sultana; carinarnica; popis poreznih obveznika; istonjaka lealjka s jastucima (za sjedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili lanaka, osobito pjesama (npr: Goe-theov "Zapadno-istonjaki divan") divaniti (tur. divan) govoriti, razgovarati; voditi ljubav, aikovati divarikacija (lat. divaricatio) fiziol. razgranavanje, grana to razvijanje jedne ile divergencija (fr. divergence) razilaenje, udaljavanje jednog od drugog; pren. udaljavanje divergentan (lat. divergens) koji ide u razliitom smjeru, koji se razilazi; divergentne linije linije koje se udaljuju jedna od druge; mat. iji se zbroj lanova neogranieno poveava ukoliko se vie lanova uzima; supr. konvergentan divergirati (lat. divergere) razilaziti se, razmicati se, odstupati, udaljavati se jedno od drugog; biti razliitog miljenja divertimento (tal.) glaz. lako i ugodno glazbeno djelo, zabavna kompozicija divertirati (lat. divertere) odvojiti, odvratiti; razonoditi, razveseliti, zabavljati divertisman (fr. divertissement) zabava, razonoda; kaz. ples na pozornici, mali balet, ples i pjesma izmeu inova; divertimento diverzan (lat. diversus) razliit, raznolik, raznovrstan, svakovrstan (di-verzna roba) diverzifikacija (lat. diversificatio) mijenjanje, razlinost, promjena, unoenje promjena diverziforman (lat. diversus, forma) nejednakog oblika, razliit oblikom diverzija (lat. diversio) odvraanje, skretanje, promjena smjera; voj. neoekivan napad; skretanje neprijateljske pozornosti na drugu stranu; osujeivanje odreenih namjera; med. razdioba vlage po tijelu; razonoda, zaboravljanje neugodnih misli i briga diverzitet (lat. diversitas) razlinost, raznovrsnost, raznorodnost, raznolikost divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj! v. dividirati divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) podijeli na jednake dijelove (oznaka na lijenikim receptima) dividend (lat. dividendus) mat. djelje-nik dividenda (lat.) trg. udio u dobitku koji, u odreeno vrijeme, pripada svakom dioniaru u nekom dionikom drutvu prema broju njegovih dionica ili dividirati 315 uloga; udio u podjeli dunikova imanja

dividirati (lat. dividere) dijeliti, razdijeliti, podijeliti; mat. jedan broj podijeliti nekim drugim brojem; divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj!; divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) med. podijeli na jednake dijelove (na lijenikim receptima) dividualitet (lat. dividualitas) mogunost dijeljenja, djeljivost dividuum (lat.) ono to se moe dijeliti, ono to je djeljivo Divina comedia it. Divina komedija (tal.) lit. "Boanstvena komedija", glasoviti spjev tal. pjesnika Dantea Alighierija divinacija (lat. divinatio) pogaanje, predvianje, pretkazivanje budunosti po snovima i raznim pojavama u prirodi, proricanje, gatanje, vraanje, sluenje divinator (lat.) onaj koji moe predviati, vidovnjak, vra, prorok divinatoran (lat. divinare pogaati, proricati) koji vraa, predvia, pretkazuje, prorie; predviaki, proroki divinizacija (fr. divinisation) stavljanje nekoga u red bogova, oboavanje divinizirati (fr. diviniser) oboavati, stavljati u red bogova, dizati do neba, tovati kao Boga divi (lat. dividere dijeliti) znak za dijeljenje rijei divizibilan (lat. divisibilis) djeljiv divizibilitet (lat. divisibilitas) djeljivost divizija (lat. divisio) dijeljenje, podjela; mat. dijeljenje brojeva (jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija); log. podjela obujma jednog pojma, dakle, naznaivanje svih vrsta jednog roda putem determinacije jedne i iste oznake rodnog pojma; voj. osnovna strateka jedinica sastavljena od svih rodova vojske (3 do 4 pjeaka puka, 1 do 2 topnika puka i odgovarajueg broja inenjerije, bolniara itd.) tako da je sposobna za samostalne operacije divizionar (fr. divisionnaire) voj. zapovjednik divizije divizionizam (lat. divisio dijeljenje) umj, nain slikanja francuskih impresionista iz druge polovice XIX. st.: tonovi se stavljaju na platno jedan pokraj drugoga, umjesto da se mijeaju na paleti; npr. da bi se dobio zeleni ton, stavlja se, jedno pokraj drugog, plavo i uto te se na taj nain u promatraevom oku izvri optiko sjedinjavanje, a boje dobivaju veu svjeinu i ivost divizivan sud (lat. dividere) log. sud u kojem se subjektu (S) pridaje vie predikata (P1? Pa...); oblik; S je dijelom Pj, dijelom P2..., npr.: Tijela su dijelom vrsta, dijelom tekua, dijelom plinovita divizma (lat. Verbascum thapsus) biljka s velikim dlakavim listovima (porodica zijevalica) divizor (lat. divisor) mat. djelitelj divizorij (lat. divisorium) instrument za dijeljenje; brojanik kod urara; tisk. vilica za dijeljenje slova divizura (lat. divisura) odsjek, odjeljak divorcij (lat. divortium) prekid, rastanak; razvod braka divotamente (tal.) glaz. pobono, s pobonou, sveano divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje na velika zvona, razglaavanje, irenje informacija divulgirati (lat. divulgare) razglasiti, rastrubiti, iznijeti na velika zvona divulzija (ni. divulsio) kidanje, raskidanje divulzivan (lat. divulsivus) koji kida, raskida divus (lat.) boanski, nebeski dixi it. diksi (lat. dicere rei, kazati, dixi) rekao sam, rekoh, zavrio sam diza 316 dodekafonija to sam htio redi, gotov sam; dixi et animam meam salvavi it. diksi et animam meam salvavi (lat.) rekoh i spasih duu svoju, tj. sad mi je savjest mirna diza (njem. Dse) stoasto (konino) suena cijev u kojoj se strujanje tekuina ili plinova pod tlakom pretvara u brzinu (tlana diza) ili obrnuto (usisna diza); mlaznica, sapnica proiiva dizajn (engl, desing) v. desen dizelski motor teh. motor kod kojeg se tekue gorivo ne pretvara prethodno u plin, nego ubrizgava i, zbog visoke temperature i tlaka, pali samo sobom; upotrebljava se za pogon brodova, automobila, lokomotiva i dr. (naziv po pronalazau, kern, inenjeru Rudolfu Dieslu, 18581913) dizenterian (gr. dys-, enteron) med. koji ima dizenteriju, tj. upalu crijevne sluznice (zarazni proljev)

dizenterija (gr. dys- predmetak koji oznaava neto nesreeno, teko, hrvatsko ne-, zlo-, enteron crijevo, dy-senteria) med. griza, zarazna bolest koju karakterizira upala crijevne sluznice, zarazni proljev Dizma jedan od dvojice razbojnika koji su bih razapeti zajedno s Isusom Kristom; povjerovao je u Krista i zbog toga ga Katolika crkva slavi kao sveca Djevica Orleanska francuska narodna junakinja; seljaka djevojka Jeanne d'Arc (1412 1431) koja je u svojoj 17. godini stala na elo obeshrabrene francuske vojske i kod Orleana pobijedila Engleze; ovi su je kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu do (lat. dare davati, dati, do dajem) do ut des (lat.) prav. dajem da bi i ti dao; do ut facias (lat.) ja dajem, a ti radi doajen (fr. doyen) starjeina, najstariji po redu primanja u nekom drutvu, nekoj ustanovi, najstariji po godinama; dekan, starjeina fakulteta; doajen diplomatskog zbora strani izaslanik koji je najdue akreditiran na nekom dvoru ili pri vrhovnoj upravi neke drave; najstariji po slubi doalij (lat. doalium) prav. imanje koje ostaje nakon muevljeve smrti eni na uivanje, udoviki dio; doarij doarij (lat. doarium) prav. v. doalij doberman plemenita rasa pasa, krianac njemakog ovara i velikog pin-a, odlian policijski pas (nazvan po uzgajivau A. A. Dobermannu) dobo-torta torta napravljena prema receptu nekadanjeg bekog slastiara Doboscha docendo discimus (lat.) pouavajui (druge) uimo (i sami) (Seneca) docent (lat. docens) uitelj, osobito na visokim kolama (poetno zvanje nastavnika visokih kola) docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako ui i shvaa; posluan docirati (lat. docere) pouavati, uiti drugoga, upuivati; docendo discimus (lat.) uei drugoga i sami uimo dodarij (lat. dodarium) v. dotarij dodeka- (gr. dodeka) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: dvanaest dodekadaktilon (gr. dodeka, dakty-los prst) anat. dvanaestopalano crijevo, dvanaesnik, dvanaesterac; duodenum dodekadika (gr. dodeka) mat. sustav raunanja dvanaesticama, a ne deseticama kao u dekadnom ih decimalnom sustavu dodekaedar (gr. dodeka, edra povrina, osnova) geom. tijelo omeeno s dvanaest pravilnih peterokutnika (pentagonalni dodekaedar) dodekafonija (gr. dodeka dvanaest, fone glas) glaz. nain glazbene notacije sustavnom uporabom dvanaest dodekaginija 317 dogmatizam zvukova kromatske ljestvice (napravio 1923. austrijski kompozitor Arnold Schnberg, 18741951) dodekaginija (gr. dodeka dvanaest, gyne ena) mn. bot. red Linnovog sustava biljaka koje imaju jedanaest ih dvanaest tuaka dodekagon (gr. dodeka, gonia kut) geom. dvanaesterokutnik dodekalijun (gr. dodeka dvanaest) broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule) dodekandrija (gr. dodeka, andria mukost) bot. XI. klasa u Linnovom biljnom sustavu: cvjetovi s 12 do 19 pranikih niti u jednom hermafro-ditnom cvijetu dodekapetalan (gr. dodeka, petalon list) bot. koji ima dvanaest cvjetnih listia dodekarh (gr. dodek-archos) lan vlade dvanaestorice dodekarhija (gr. dodeka, archo vladam) vladavina dvanaestorice dodekasilabian (gr. dodeka dvanaest, syllabe slog) dvanaesterosloan, koji ima dvanaest slogova; dodekasilabian stih stih koji ima dvanaest slogova, dvanaesterac dodekatlon (gr. dodeka dvanaest, athlon natjecanje) port, naziv za gimnastiku natjecanje u dvanaest disciplina, dvanaesteroboj Dodona Zeusovo svetite i proroite u Epiru u kojem su se proroanstva dobivala po umu ogromnog hrasta ili po letu svetoga goluba doga (engl. dog) rod velikih i snanih pasa; engleska, njemaka doga, buldog i dr. t dogana (tal.) carinarnica doger (niz. dogger) nizozemski ribarski amac dogesa (tal. dogessa) dudevica

dogma (gr. dokeo mislim, dogma miljenje) pravilo, pouka; u klasinoj grkoj knjievnosti: filozofsko pravilo; u Novom zavjetu: carska naredba, zakonska odredba, zakljuak crkvenog sabora (koncila); kranske dogme formulirana kranska naela koja sadre spoznaje o Bogu, svijetu i o Bojim odredbama koje su u vezi sa spasenjem ovjeka dogmaticizam fil. v. dogmatizam dogmatian zasnovan na dogmi, koji se tie dogme, nauavanja o vjeri: neispitan, nekritian, bez dokaza; koji prima ili tvrdi neto jednostavno, bez obrazloenja i dokaza dogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui pravilima vjere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je, za razliku od skeptika koji su u sve sumnjali, uope postavljao pozitivne tvrdnje i nauavanja; prema Kantu dogmatiari su oni koji postavljaju pozitivne metafizike tvrdnje ne pitajui ima li ljudski razum uope prava na takve tvrdnje; pren. onaj koji postavlja tvrdnje bez dovoljnog opravdanja i koji se, unato proturazlozima, uporno pridrava tih tvrdnji dogmatika (gr. dogma miljenje) cjelina ili sustav nauavanja neke filozofske ili vjerske kole; osobito: sustavno znanstveno izlaganje kranskih nauavanja o Bogu ili vjeri, iskljuujui nauavanja o dunostima i moralu (dio sistematske teologije) dogmatist (gr. dogma miljenje) fil. pristaa dogmatizma; pren. onaj koji neto uporno i odluno tvrdi dogmatizam (gr. dogma miljenje) fiz. nekritino povjerenje u ljudsku sposobnost spoznavanja, postavljanje metafizikih nauavanja i sustava bez prethodne kritike spoznaje, osobito: uporaba pojmova koji slue samo u granicama mogueg iskustva i radi ujedinjavanja iskustva u stvarima koje se nalaze s one strane svakog iskustva; znanstvena metoda koja polazi od dogmi i ne doputa ponovno ispitivanje tonosti tih dogdogmatizirati 318 doktor mi; (supr.: empirizam, skepticizam, kriticizam) dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim odluku, odreujem) postavljati znanstvene tvrdnje; predavati o dogmama; govoriti odlunim, odsjenim i uvjerljivim tonom; govoriti o neemu s visine dogmatolatrija (gr. dogma, latreia oboavanje) slijepa i nekritina privrenost nekom teolokom ili filozofskom nauavanju ili metodi dogmatologija (gr. dogma, logia) "znanost" o dogmama dogramadija (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar dogramadiluk (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo dohmij (gr. dochmios) metr. stihovna stopa sastavljena od pet slogova, jednog jamba i kretikusa: U--U dok (eng. dock) unutarnji dio luke, vodeni bazen opremljen branama kako bi mogao stalno imati duboku vodu radi prijama natovarenih brodova; suhi dok radionica za izgradnju i popravljanje brodova, ozidan bazen, toliko dubok da moe primiti brod; kada brod ue u takav dok, voda se iz njega iscrpe, a brod se spusti i zadri na posebnom postolju; poto ga poprave, voda se ponovno pusti u bazen i brod opet isplovi; plivajui dok podie se tamo gdje ne moe biti suhi; takav dok se pomou vode potopi i brod na njega nasjedne, a zatim se voda iscrpe i on, zajedno s brodom, izie na povrinu; hidraulini dok slian postupak, samo pomou zraka doket (eng. docket) trg. pismo s popisom poslane robe; popis, lista robe doketizam (gr. dokei ini se) nauavanje jedne gnostike (bogumilske) sljedbe prema kojem je Krist samo prividno imao tijelo, te prema tome i nije roen kao ovjek (23. st. n. e.) doketizam (gr. dokein initi se, do-kema privid) nauavanje daje Krist imao samo prividno tijelo i da su cijelo njegovo zemaljsko postojanje i patnje bili samo privid dokimastika (gr. dokimazo ispitujem) kern. v. dokimazija dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje, istraivanje; u staroj Ateni: poseban ispit kandidata za neki poloaj u dravnoj slubi s obzirom na njihove graanske sposobnosti i spremu; kern, vjetina ispitivanja (dokimazi-ologija; dokimastika) dokimaziologija (gr. dokimazo ispitujem, logia) kern. v. dokimazija dokimologija (gr. dokimos dokazan, estit, logos znanost) znanost koja prouava sustav ocjenjivanja (npr. u koli) dokirati (eng. to dock) pom. dovesti lau u dok

oksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj. izboeni dio prostorije preko vanjskog zida doksografi (gr. doxa miljenje, mnijenje, grafo piem) mn. fil. pisci koji slue kao vaan izvor za poznavanje antike filozofije doksologija (gr. doxa slava, logia) slavljenje i velianje Boga, zavrna formula svih istonopravoslavnih propovijedi i evangelikog Oenaa doksomanija (gr. doxa slava, mania bijes, ludilo) tenja za isticanjem po svaku cijenu, pretjerano astoljublje doksozofija (gr. doxa, sofia mudrost) umiljena mudrost, mudrost naoko doktor (lat. doctor) uen ovjek, znanstvenik; titula najvieg akademskog dostojanstva (u teologiji, pravnim znanostima, filozofiji, osobito u medicini); u svakodnevnom ivotu: lijenik; doktorska diploma svjedodba o dobivenoj doktorskoj tituli doktorand 319 dolmen doktorand (lat. dostorandus) onaj koji se sprema za doktorski ispit, kandidat za doktora doktorat (lat. doctoratum) doktorski ispit, doktorska titula doktorirati (lat. doctor) poloiti doktorski ispit, tj. s uspjehom obraniti doktorsku disertaciju, biti proglaen za doktora nekog fakulteta doktrina (lat. doctrina) uenost; znanost, nauavanje o neemu izloeno kao sustav; znanstvena tvrdnja koja ne vodi rauna o stvarnosti ili se ne osvre na nju; u crkvenom smislu: pouavanje u kranskoj vjeri, katekizam doktrinr (lat. doctrina) ovjek koji svoja shvaanja i svoje svjetonazore temelji na ve usvojenim principima (naelima) koji za njega, a da ih ponovno i ne ispituje, vrijede kao sigurni i nesumnjivi; onaj koji tei kon-zekvence svojih shvaanja ostvariti, provesti u djelo bez obzira je li stvarnost za to ve dozrela, ili bez obzira to je uope i oito nemogue da se ta naela ostvare doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji ima vie povjerenja u svoje miljenje nego u ono emu ga ue iskustvo i ivot; pretjerano toan, pedantan doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost odluivanju samo na osnovi apstraktnih teorija, bez obzira na stvarnost; doktrinarstvo doktrinarstvo v. doktrinarizam dokument (lat. docere pouavati, pokazivati, documentum) pisan dokaz, isprava, povelja; documentum privatum it. dokumentum privatum (lat.) privatna isprava, tj. ona koju nije izdala vlast; documentum publicum it. dokumentum publikum (lat.) javna isprava, tj. ona koju je izdala vlast dokumentaran (lat. documentarius) ispravni, poveljni, koji se temelji na ispravama, poveljama; injenino dokazan, koji moe dokazati (ili: koji dokazuje) na temelju injenica dokumentirati (lat. documentare) pisano posvjedoiti, podnijeti dokaz, potkrijepiti dokazima; otkriti dokusuriti (tur. kusur izvratak, ostatak novca nakon plaanja) 1. isplatiti dug, tj. popuniti manjak; 2. dokrajiti, ubiti, uope unititi dolama (tur.) kabanica s rukavima; kratak konjaniki gornji kaput dolap (tur. olap) 1. ormar u zidu, nia; 2. drvena naprava s konjskim pogonom koja je sluila za navodnjavanje (primjerice u Makedoniji); 3. krinja; 4. sprava za prenje kave dolar (engl. dollar) sjevernoamerika novana jedinica = 100 centi dolce it. dolce (tal.) glaz. slatko, umilno dolentemente (tal.) glaz. v. dolento dolento (tal.) glaz. s bolom, bolno, tuno, alosno dolerit (gr. doleros prevarljiv) vrsta bazalta i dijabaza (struktura mu je jasnozrnasta do krupnozrnasta); lako se moemo prevariti te ga zamijeniti s dioritom dolihocefalija (gr. dolichos dugaak, kefale glava) svojstvo lubanja ija je irina manja od etiri petine duine; dolihocefali ljudi koji imaju takvu lubanju dolihokefalija v. dolihocefalija dolihoprosopik (gr. dolichos dugaak, prosopon lice) ovjek koji ima dugako lice dolikran (engl. dollvcran) dizalica na kojoj se nalazi televizijska kamera te omoguuje snimanje iz svih poloaja dolimen (engl. dolfvman) voza kolica s televizijskom kamerom dolmen (bretonski dol stol, men kamen) grobnica iz mlaeg kamenog doba koja se sastoji od vie velikih kamenih blokova naslaganih u obliku sanduka dolomit

320 domine dolomit min. bezbojan kristalast vapnenac, ali ga ima i bijelog, utog, sivog, smeeg i crnog; ima redovito primjesa eljeza i mangana, a u nekim i kobalta; Dolomiti planinska skupina u Istonim Alpama dolor flat.J bol; dolores (lat. dolores) mn. bolovi, patnje doloroso it. dolorozo (tal.) glaz. v. do-lento dolozan (lat. dolosus) zlonamjeran, koji namjerno nanosi tetu dolus (lat.) prijevara, lukavstvo; zlonamjerna prijevara, pakost, zloba dom (lat. domus, doma, fr. dome, tal. duomo) 1. saborna crkva, stolna (ili: glavna) crkva (nadbiskupa, biskupa ili Kaptola); glavna crkva u gradu, osobito ona iji je krov izraen u obliku kupola; u irem smislu: svaki krov izraen u obliku kupola i svaka graevina s takvim krovom dom (port.) 2. v. don doma (lat.) krov u obliku kupole domanijalan (lat. dominium, domani-um) koji se tie krunskih, vladarskih ili dravnih dobara domanijalizirati (lat. domanium) pretvoriti u vladarsko, krunsko ili dravno dobro domatofobija (gr. doma kua, fobeo-mai bojim se) med. bolestan strah od boravljenja u kui domena (lat. dominium, fr. domaine) vladarsko, krunsko dobro; mn. krunska imanja, zemljita i posjedi koji su odreeni za izdravanje vladara, njegovog dvora i za podmirivanje njegovih posebnih izdataka; dravna dobra; krug djelovanja, djelokrug, polje rada, podruje, struka domestikacija (lat. domesticatio) pripitomljavanje, ukroivanje, navikavanje na poslunost domestiks (engl. domestics) vrsta grube i vrste pamune tkanine domestikus (lat. domesticus) kuni, obiteljski; zaviajni, unutarnji, npr. rat domicelar (lat. domicellus) mlad kat. sveenik koji jo nema pravo biti nazoan na sjednicama Kaptola domicil (lat. domus kua, dom, domi-cilium) zaviaj, stalno mjesto stanovanja, prebivalite, stan; trg. mjesto u kojem se treba platiti mjenica domicilat (lat. domicilium} trg. tko u domicilu isplauje mjenicu domicilijant (lat. domicilium) trg. osoba na koju se trasira domicilirana mjenica domiciliran (lat. domicilium) koji stanuje; domicilirana mjenica ili domicilna trata (fr. effet a domicile, engl. domiciliated bili) mjenica koja se ne isplauje u mjestu izdavanja, nego negdje drugdje domicilirati (lat. domicilium) stanovati, biti nastanjen, boraviti, prebivati; odrediti nekome mjesto stanovanja, nastaniti nekoga; trg. oznaiti mjesto plaanja mjenice domina (lat.) gospoa; domaica; vla-darica; nadstojnica enskog kat. samostana dominacija (lat. dominatio) vlast, vlada, vladanje, gospodarstvo; nadmo dominanta (tal. dominante) glaz. peti ton u dijatonskoj ljestvici, tj. glavni ton; fil. glavna komponenta nekog zbivanja koja mu odreuje smjer dominantan (lat. dominans) koji vlada, gospodari, nadmoan, glavni, preteit dominat (lat. dominatus) vlast, vladanje, gospodarstvo; oblik vladavine to ga je u starom Rimu zaveo imperator Dioklecijan dominator (lat, dominator) vladar, gospodar domine (tal. domino) mn. ploice kojima se igra poznata drutvena igra domino; v. domino 3. dominica 321 donatar dominica it; dominika (lat. dominica sc. dies) dan Gospodnji, nedjelja; biskupski dvori, rezidencija dominij (lat. dominium) pravo vladanja; posjed, vlasnitvo, pravo vlasnitva; slobodan posjed dominikalan (lat. dominicalis) gospodarski, vlastelinski; Gospodnji, Go-spodov; dominikalni porez porez koji . plaaju na svoje prihode posjednici i sveenici, i koji je obino manji od poreza ostalih poreznih obveznika (u nekim dravama Zapada) dominikalije (lat. dominicalia) ulomci iz evanelja ili poslanica koji se, nedjeljom i blagdanskim danima, itaju i tumae; perikope, dominikalne lekcije

dominikalist (lat. dominicalis) onaj koji plaa dominikalni porez; v. pod dominikalan dominikanac katoliki redovnik iz reda Dominika de Guzmana (red osnovan u junoj Francuskoj 1215.) dominikat (lat. dominicatum) gospodarski dvor, vlastelinski dvor dominikum (lat. dominicum) crkveno imanje, dragocjenosti koje su vlasnitvo crkve; prije: sama crkva; misa dominion (engl. dominion) suverenost, vlast; zemlja ili podruje kojim se upravlja; slubeni naziv za britanske kolonije koje imaju svoju samoupravu, tj. svoj zakonodavni parlament (one su u svojoj upravi potpuno samostalne, samo to im engleski kralj postavlja guvernere i ima pravo veta protiv donesenih zakona) dominirati (lat. dominari) vladati, gospodariti, zapovijedati; izdizati se nad kim ili nad im, praviti se gospodin; biti na elu, biti na prvom mjestu, isticati se, vladati nad kim ih nad im, nadvisivati domino (tal.) 1. svileni ogrta za maske, odjea za balove pod maskama, obrazinama, krabuljama; 2. osoba obuena u domino (na balu pod obrazinama); 3. igra u kojoj se 28, 36 ili 45 ploica, obiljeenih dvostrukim brojevima od 1 do 12, dijeli igraima koji ih slau naizmjenice jednu do druge tako da svuda dva ista broja stoje jedan pokraj drugog (tko prvi upotrijebi sve svoje ploice domine, taj je domino, tj. gospodar igre) dominus (lat.) gospodar, domain, posjednik, vlasnik; vladar; gospoin domogem (gr. doma kua, gemein biti pun) naprava za centralno grijanje dompter (fr. dompteur) krotitelj ivotinja don (p.) gospodin, poasno ime uglednih ljudi u panjolskoj i Portugalu, kao i titula kneeva, kneevskih sinova i sveenika u Rimu i Napulju (uvijek ispred krsnog imena, npr. don Frane) Don Huan (p. Don Juan) v. Don Juan Don Juan (p.) legendarni p. zavodnik; Mozartova opera Don Quijote it. Don Kihot (p.) ime viteza lutalice od La Mancha u glasovitom istoimenom satirinom romanu panjolskog pisca Cervantesa; tip avanturista zanesenjaka, pustolova don-premija (fr. dont, lat. praemium) burz. naknada tete koja se polae na dan kad bi trebalo izvriti plaanje, kod poslova zakljuenih na ogranien rok (ako roba nije mogla biti isporuena ili primljena) dona (lat.) 1. mn. od donum dona (tal. donna) 2. gospoa; gospodarica, vladarica donacija (lat. donatio) poklanjanje, osobito sudskim putem; akt o davanju poklona Donald Duck it. Donald Dak (engl.) ime poznatog lika iz stripova za djecu donarij (lat. donarium) rtvenik donatar (lat. donatarius) onaj koji prima dar, primatelj donator dot donator {lat. donator) davatelj, darovatelj, onaj koji neto daruje ili ostavlja u nasljedstvo (crkvama, ustanovama itd.) donkihoterije (p. Don Quijote) mn. pustolovni (avanturistiki) ludi pod-' vizi, pustolovine; donkihotijade donkihotijade pl. v. donkihoterije donum (lat.) dar, poklon; donum auc-toris (lat.) "dar od pisca" (biljeka na knjizi koju daruje autor) doping (engl. dope mazivo za stroj; narkotik, opijum) kanjivo davanje sredstava protiv umora kako bi se poveala izdrljivost organizma doplttos (njem. doppelt dvostruk, Stoss udarac) port, u nogometu: udarac lopte pri kojem lopta prije glavnog udarca dodirne zemlju doppel-eagle it. dopl-igl (njem. doppel, engl. eagle) "dvostruki orao", sjever-noameriki zlatnik od kalifornijskog zlata = 20 dolara doppio (tal.) glaz. dvostruko doppio uso it. dopio uzo (tal. doppio uso) trg. dvostruki rok plaanja Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado Dorani starogrko pleme na Pelopo-nezu, utemeljilo Spartu; dorski stil najstariji stil starogrke arhitekture; glavne karakteristike: ulijebljen i manje vitak stup koji se zavrava vrlo jednostavnim kapitelom

doraa (fr. dorage) pozlaivanje, pozlata; u izradi eira: prevlaenje pusta, klobuine (filca) finom dlakom Dorida mit. starogrka boica mora, ki Oceana, majka Nereida Dorifor (gr.) kopljonoa znamenit Polikletov (5. st. pr. n. e.) kip koji slui kao uzor za proporcionalnost dijelova mukog tijela dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) pozlatiti, pozlaivati; pust, klobuinu (filc) za eire prevui finom dlakom dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i . grubo narjeje (dorski dijalekt) i karakter Dorana, jednog starogrkog plemena; supr: aticizam i jonizam dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili nona kapa; putnika kola u kojima se moe i spavati; lealjka za spavanje dormiol (lat. dormire, oleum) kem. amilinski kloral, uljasta i poput vode bistra tekuina, slui kao sredstvo za uspavljivanje dormitiv (lat. dormitivum) med. sredstvo za uspavljivanje dormitorij (lat. dormitorium) spavaa soba, spavaonica (osobito u samostanima); groblje doromanija (gr. doron dar, mania bijes) bolestan nagon za darovanjem dorski (gr. doriakos) svojstven Dora-nima; dorski stupovi po plemenu Dorana nazvani najstariji i najjednostavniji starogrki stupovi s obinim kapitelima i frizom s triglifima i metopima dorsum (lat.) leda, kraljenica, hrbat; zem. greben, planinski prijevoj; stranja, obratna strana; in dorso (lat.) ili in tergo (lat.) s druge strane, s obratne strane (npr. neke mjenice) dorzalan (lat. dorsalis) anat. leni dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene tkanine sa svilenim umecima dorziventralan (lat. dorsum lea, ven-ter trbuh) anat. lenotrbuni, koji ide od kraljenice u smjeru trbuha dorzoventralan (lat. dorsum, lea, venter trbuh) leno-trbuni, tj. koji se protee od kraljenice prema trbuhu dorzualan (lat. dorsuahs) v. dorzalan dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pravu: miraz; u pravu nekih srednjoeuropskih drava: udoviki dio (koji mu ostavlja eni) dosje (fr. dossier) svi spisi koji se tiu jednog predmeta ili osobe dot (engl.) tokica; dot-krojenje prenoenje krojeva s uzorka tako da na dotacija 323 drahma zupani kotai na papiru bui rupice uzdu linije koju slijedi dotacija (lat. dotatio) miraz; darovanje zemljita zaslunim dravnicima, vojskovoama, poasni dar, narodni dar; dar Crkvi ili dobrotvornoj ustanovi; prihod dotalan (lat. dotalis) mirazni, koji se tie miraza, koji spada u miraz; do-talia pacta it. dotalija pakta (lat.) sklapanje braka, ugovori o mirazu dotali (lat. dotales) mn. osobe obvezne plaati porez Crkvi ili sveeniku dotalij (lat. dotalitium) prav. v. dotarij dotarij (lat. dotarium) prav, dio imanja koji pripada eni nakon muevljeve smrti, udoviki dio imanja dotirati (lat. dotare) opremiti, dati miraz; darovati (Crkvu, kolu, dobrotvornu ustanovu) double-scull it. dubl-skul (engl.) port, vrsta uskog trkakog amca (skule-ra) koji voze dva veslaa sa po dva vesla down! it. aun! (engl.) dolje! lezi! (zapovijed psu da legne) Downing-street it. Dauning-strit (engl.) ime londonske ulice u kojoj se nalazi britansko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo financija; esto se upotrebljava u diplomatskom i novinarskom jeziku umjesto imena ovih britanskih ministarstava doza (gr. didomi dajem, dosis davanje) 2. davanje, osobito: davanje lijeka; koliina materije (tvari) koja ulazi u sastav nekog lijeka; koliina lijeka koju treba dati bolesniku doza (njem. Dose, dan. daase, ar. tas-sah) 1. kutija za uvanje suhih tvari, supstanci (eera, duhana i dr.) dozimetar (gr. dosis davanje, metron mjera) sprava kojom se mjeri koliina propisane mjere nekog lijeka (doze) . . doziologija (gr. dosis davanje, logia) med. znanost o davanju lijekova s obzirom na koliinu

doziranje (gr. dosis davanje) med. odreivanje koliine tvari, materije koja treba ui u sastav nekog lijeka; odreivanje koliine lijeka koju treba dati bolesniku dozirati (gr. dosis davanje) odrediti koliinu tvari koja treba ui u sastav nekog lijeka; odrediti koliinu lijeka koju treba davati bolesniku dr. kratica za doktor dr. phil., dr. fil. kratica za doktor filozofije dr. med. kratica za doktor medicine dracena (gr. drakaina) bot. zmajevo drvo, zmajevac (biljka iz porodice ljiljana) draft (engl.) trg. mjenica, trata drager (fr. dragueur) pom. pomoni bojni brod za ienje mora od mina kod svoje obale i ispred svojih veih brodova dragirati (fr. draguer) pom. istiti morske putove od podmorskih mina radi osiguravanja plovidbe i kretanja drugih brodova; usp. drager dragoman (ar. tarduman) tuma, prevoditelj, osobito pri stranim pred-stavnitima u Turskoj dragonada (fr. dragon) prisilno preo-braenje protestanata na katolianstvo za vrijeme Luja XIV. (1681. g.) pomou draguna; prisilno naplaivanje poreza pomou draguna, vojske; vojna vlast; svaka odluka vlade koja se provodi pomou vojne sile draguni (fr. dragon) laki konjanici koji se prema potrebi bore i kao pjeaci; prvobitno (kod Francuza): pjeaci koji su se sluili konjima samo kad su se trebali brzo kretati drahma (gr. drachme) starogrki i sta-roidovski srebrni novac veoma razliite vrijednosti; dananja grka novana jedinica sadri 100 lenti; stara drajfirtl 324 draperija atenska mjera za teinu, od VI. do II. st. pr. n. e. = 4,32 g drajfirtl (njem. dreiviertel tri etvrtine) odjevni predmet na kojem neki dio {npr. rukavi) ima samo tri etvrtine duine (npr. enska bluza s rukavima do ispod lakata) drajfirtlpolka polka u 3/4 taktu drajfirtltakt (njem. Dreivierteltakt) glaz. troetvrtinska mjera troetvr-tinski takt drajrajig (njem. drei tri, Reihe red) tro-redan, koji je u tri reda drajsiger (njem. dreissig trideset) tri-desetogodinj ak drakar srednjovjekovni vikinki ratni brod Drakon (gr. Drakon) atenski zakonodavac iz VII. st. pr. n. e. iji se zakoni, zbog pretjerane strogosti ("krvlju pisani"), nisu mogli odrati; otuda: drakonski pretjerano strog, neumoljiv, okrutan drakonski v. Drakon dralon naziv za sintetika vlakna (nalik na vunu) dram (perz. diram, gr. drachme) turska mjera za teinu = 3,2 g = 1/100 oke dram it. drem (engl.) jedinica za mjerenje teine u Engleskoj i SAD-u = 1,7718 grama drama (gr. drao inim, radim, drama radnja) radnja; poet. jedan od triju knjievnih rodova (uz liriku i epiku); knjievno djelo koje u formi dijaloga i monologa prikazuje neku ozbiljnu temu, a temelji se na sukobu izmeu likova (prema sadraju drama moe biti ljubavna, povijesna, socijalna, psiholoka itd.); pren. dogaaj ili doivljaj koji je po svojoj uzbudljivosti slian drami dramatian (gr. drama radnja) koji se odnosi na dramu, koji se zbiva kao u drami, tj. s mnogo radnje, ivo i u razgovoru (dijaloki) dramatiar (gr. dramatikos) dramski pisac, pisac drame dramatika (gr. drama radnja) dramska knjievnost; znanost o drami i dramskoj umjetnosti dramatizacija (gr. drama radnja) preradba nekog knjievnog djela u dramski oblik, prilagoavanje za prikazivanje na pozornici dramatizirati (gr. drama) preraivati u dramski oblik, dati dramski oblik, prilagoditi za prikazivanje na pozornici dramatomanija (gr. drama, mania pomama, ludilo) pretjerana ljubav prema drami, strast za kazalitem dramatopeja (gr. drama, poieo pravim) pisanje i prikazivanje kazalinih djela dramaturg (gr. drama, ergon djelo, dramaturgos) strunjak koji sastavlja dramski repertoar; dramski pisac, dramatiar dramaturgija (gr. dramaturgia) znanost o drami i dramskoj umjetnosti, teorija drame

dramaturgika (gr. dramaturgike) v. dramaturgija dramaturki (gr. dramaturgikos) koji se tie dramaturgije, to je u vezi s dramaturgijom (npr. lanci, prikazi i si.) dramolet (gr. drama) malo kazalino djelo; mala drama koja samo u jednom inu prikazuje dramatiziran dogaaj drangulija (tur. dirhem mrvica, trun, gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit ili sitnica uope drap (tal. drappo, fr. drap), oha, sukno; drap boja prljavouta, svijetlosmea boja drapa (nord. drapa, lat. drapur) u staroj nordijskoj poeziji: pjesma, osobito pohvalna, s pripjevom draperija (fr. draperie) tvornica ohe, tvornica sukna; oharstvo, suknar drap irati 325 Drijada stvo; trgovina ohom; ohana roba; zavjese, zastori drapirati (fr. draper) u slikarstvu i kiparstvu: namjestiti nabore (npr. na kipu); namjestiti zavjese drastici (gr. drao djelujem, radim) mn. med. jaka sredstva za ienje drastian (gr. drastikos) koji ima jako, snano djelovanje; grub, neotesan, strog; neposredan, opipljiv, oevidan dravidski jezici (sanskr. dravida) jezici koji se govore u junoj Indiji, Pakistanu, Iranu i Sri Lanki; dekanski jezici drae(ja) (fr. drage) eerno voce, ueereni badem; sama drebina (njem. Dreh-buhne) okretna pozornica izgraena u obliku krunice s nekoliko odjeljaka te se pomou nje mogu brzo mijenjati scene: dok je jedan dio velike okretne ploe okrenut publici, na drugima se pripremaju sljedee slike drebuh (njem. drehen okretati, vrtjeti, Buch knjiga) knjiga snimanja, tj. knjiga u kojoj je propisano sve to je potrebno da bi se moglo snimati (npr. poloaj kamere, kretanje glumaca, zvukovi itd.) drednot (eng. dreadnought) vrsta velikih i oklopljenih ratnih brodova s tekim dalekometnim topovima dren (engl. drain) isuivanje pomou odvodnih cijevi; podzemna, cijevi od ilovae za isuivanje vlanih i movarnih zemljita kako bi se napravila plodnim; med. odvodna cjevica drenaa (fr. drainage) isuivanje vlanog ili movarnog zemljita pomou podzemnih cijevi za odvoenje; med. ienje gnoja putem odvoenja drener (fr. draineur) onaj koji postavlja cijevi za isuivanje podvodnog zemljita drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: odvoditi) suvinu vodu pomou podzemnih cijevi dres (engl. dress) odjea, uniforma; odjea neke organizacije, osobito portskog drutva; full dress (engl.) dru-tveira odjea, gala-odjea dresiran (fr. dresser) kolovan, uvjeban, ukroen dresirati (fr. dresser) obuavati, vjebati, privikavati ivotinje (npr. psa vjetinama, konja jahanju); uvjebavati, uvjebati dressing-room it. dresing-rum (eng.) prostorija za oblaenje, soba za uljepavanje (ili: dotjerivanje) dresura (fr. dresser) uvjebavanje (pasa, konja, ptica i dr.) dret (tal. dritto) ravan, izravan, neposredan, direktan dreta (njem. Draht ica) jak tanak konac kojim obuari proivaju obuu; dretva Dreyfus, Alfred it. Drajfus (1859 1935), francuski kapetan osuen zbog pijunae, ali kasnije osloboen i unaprijeen drezina dvokolica koja se pokretala odgurivahjem nogama (pretea bicikla), konstruirao ju je 1817. g. K. Draise po kojem je i dobila ime; malo traniko vozilo na runi ili motorni pogon, koristi se za prijevoz eljeznikog osoblja koje pregledava i popravlja prugu driblati (eng. dribble) u nogometu: vjeto voditi loptu izmeu igraa; pren. zavaravati drift (niz). 1. pom. popreno zanoenje broda zbog vjetra i morske struje; 2. morska struja koju uzrokuje pod trajno djelovanje vjetra; 3. predmeti ili ledene sante koje plutaju morem noeni vjetrom ili strujom drifter (engl. drifter) motorni ribarski brodi koji slui za lov mreom po-tegaom

Drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa koja je ivjela i umirala s drvetom u kojem je ivjela, gorska vila dril-kultura 326 dualist dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) sijanje ili sadenje po brazdama radi povoljnijeg i boljeg prinosa drilih (njem. Drillich, lat. trilix troi-an) platno od triju niti (vrsta lanena, kudjeljna ili pamuna tkanina); bril, cvilih drimifagrja (gr. drimys ljut, trpak, fa-geo jedem) med. jedenje ljutih, gorkih ili kiselih jela droga (fr. drogue) osueni dijelovi bilja koji slue za pripravljanje lijekova drogerija (fr. droguerie) prodavaonica droga i kemikalija drogerist (fr. drogue) trgovac drogama i kemikalijama drolerija (fr. drlerie) smijeno prikazivanje ljudi i ivotinja u starijoj drami dromedar (gr. dromas, lat. dromeda-rius) obina jednogrba deva; vrsta brze jedrilice dromos (gr. utrka) utrka (na kolima ili pjeke) koju su stari Grci odravali na gimnastikim-igrama; staza koju je na takvoj utrci trebalo pretrati drop-kick it. dropkik (engl. drop pasti, kick udarac) port, udarac po lopti nakon to je odskoila od zemlje drops (eng. drops) vrsta vonih bombona; port, udubljenje na trkakoj stazi drosera (gr. droseros rosan, vlaan) bot. biljka rosika krunolista, hrani se kukcima droka (rus.) laka, otkrivena ruska koija sa tri sjedala i niskim kotaima drozometar (gr. drosos rosa, vlaga, metron) instrument za mjerenje koliine rose koja padne drozometrija (gr. drosos rosa, metria) mjerenje koliine rose koja padne drud (niz. drut) vjetac, zao duh, vile-.njak druda (niz. drut) vjetica, arobnica drudlz (engl. droodles) naoko besmi-, slene risarije ije ideje naziremo pomou mate; izumitelj umjetnik Roger Prie druidi (lat.-kelt. druides) sveenici svetog hrasta kod starih Kelta (u Galiji, Britaniji itd.), starokeltski sveenici drukati (njem. drucken) tiskati; port. navijati za (igraa, konja i dr.) druker (njem. Drucker) 1. vrsta gumba, kope; 2. port, navija, kibic; 3. metalosavija, radnik koji runo savija metalne dijelove druker (njem. Drucker) sitni metalni gumb, kopa; port, navija drukfeler (njem. Druck tisak, Fehler pogreka) tiskarska pogreka; usp. tipfeler Drury-Lane it. drurilejn (engl.) londonsko kazalite osnovano 1663. (u 18. st. bilo je poznato po izvedbama Shakespeareovih djela) drusirati (fr. drousse) u predenju: vunu namazati uljem Drui mn. pripadnici ratnikog naroda u Siriji, govore jednim arapskim narjejem, a religija im je mjeavina poganstva, muhamedanstva i kranstva dry it. draj (eng.) suh; dry docks it. draj doks (engl.) pom. suhi dok; extra dry it. ekstra draj (engl.) "osobito suh", vrsta ampanjca trpkog okusa dual (lat. duo dva, dulais dvojan) gram. dvojina, osobina nekih jezika (npr. sanskrtskog, grkog) koji imaju, osim jednine i mnoine, jo jedan broj za gramatiko mijenjanje imenica i glagola, a koji oznaava dvojstvo stvari ili radnju udvoje dualin (lat. duo dva) vrsta eksploziva koji se sastoji od nitroglicerina i pilje-vine dualist (lat. dualis) pristaa dualizma; pristaa podjele upravne vlasti na dva samostalna dijela dualistiki 327 dudoec dualistiki (lat. dualis) koji se temelji na dualizmu dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon logikog ralanjivanja misaonog sadraja na dva dijela (subjekt predikat) dualizam (lat. duo, dualis) fil. nauavanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje, nauavanje o postojanju dvaju razliitih, potpuno suprotnih stanja, principa, naela, naina miljenja, pogleda na svijet itd., npr.: Bog i Sotona (dobar i zao princip), Bog i svijet, duh i materija,

priroda i duh, dua i tijelo, anorganska i organska priroda, subjekt i objekt, osjetilna spoznaja i razum itd.; politika podijeljenost nekog naroda na dva dijela koji djeluju jedan protiv drugog dub (engl. double dvostruko) filmski izraz za sinkronizaciju govora glumaca na nekom drugom jeziku poto je ve prvotna verzija snimljena na originalu dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio (lat.) u sumnji, u sumnjivom sluaju, u sluaju neizvjesnosti dubioza (lat. dubiosa) neto Stoje sumnjivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo potraivanje, neizvjesna i nesigurna naplata nekog duga dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, neizvjestan, koji je u pitanju dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje, dvojbenost, dvojba neizvjesnost, kolebanje, oklijevanje, neodlunost dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr. dubitatif) sumnjiav, sklon sumnja-nju, koji sumnja; koji pokazuje (ili: izraava) sumnju dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvojiti, ne biti u to siguran, biti u neizvjesnosti dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvo-struavanje; pom. drugo oblaganje broda daskama; tisk. pogreno dvostruko slaganje jedne rijei ili cijelog reda duble (fr. double) zlatni ili srebrni predmeti koji se sastoje od dviju kovina i kod kojih je samo vanjska prevlaka zlatna ili srebrna, dok glavnu masu ini kovina znatno manje vrijednosti, metalna stvar pozlaena ili po-srebrnjena dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik glavnog glumca (u kazalitu i fdmu) dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka iste stvari u nekoj zbirci; 2. lani dragi kamen; 3. vrsta karanfila ija je glavna boja prevuena dugim prugama druge boje; 4. gram. dva razliita oblika iste rijei; 5. glaz. orgulj-ski registar, za oktavu vii od prin-cipala; 6. lov. puka dvocijevka dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostrucavati; umnoiti; podstaviti (haljinu), metnuti podstavu (otuda: dubl-tof tkanina za podstavu); u biljaru: udariti loptu tako da se o jedan rub odbije i doe do drugog; pom. oploviti, obii (npr. greben); voj. ugurati u borbenu liniju; u draguljarstvu: spajati dva kamena u jednu cjelinu ducbruder (njem. duzen govoriti "ti", tikati, Bruder brat) pobratim, ovjek kojemu govorimo "ti", "vinski brat" due (tal. duce) voa dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogorino drvo sa sitnim bijelim, crvenim ili crnim jestivim grozdastim boba-ma duden (njem.) u Njemakoj: naziv za vrstu rjenika (po prezimenu filologa i izdavaa jezikoslovnih prirunika Konrada Dudena, 18291911); usp. larus dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina, oblik dvanaestine, osobito: format knjige kod koje je jedan tiskani arak podijeljen na dvanaest listova; neto stoje osobito malo, npr. duodecimalduduk 328 Dunhill no mjerenje mjerenje dvanaestinama; duodecimalni sustav v. dodekadika duduk (tur.) vrsta obanske frule; zvidaljka, fukabca; pren. glupan, blesan due (tal. due, lat. duo) dva; due volte (tal.) glaz. dvaput; a due voci it. a due voi (tal.) glaz. za dva glasa, dvo-glasno; a due corde it. a due korde (tal.) glaz. na dvije, s dvije ice duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj; sukob duelant (lat. duellans) onaj koji vodi dvoboj duelirati se (lat. duellare) imati s nekim dvoboj, tui se u dvoboju duet (tal. duetto) glaz. pjevanje u dva glasa; sviranje udvoje dufter (njem. duften mirisati; ispariva-ti se) lijenina, neradnik, probisvijet, hohtapler dugento it. dudento (tal.) umj. u talijanskoj povijesti umjetnosti naziv za 13. st. (1200 1299) duglazija bot. visoko ameriko drvee iz porodice borova (naziv po D. Dou-glasu koji joj je 1827. donio prvo sjeme u Europu), pseudouga (lat. Pseu-dotsuga taxifolia); zbog svoje vrstoe upotrebljava se za gradnju dokova, brana, mostova, jarbola i si.

dugong (malaj. duyong) zool. morska krava, sisavac u Indijskom oceanu iz porodice kitova dugung (jap. duyung) zool. v. dugong duhan (tur.) bot, biljka iz porodice pomonica iji osueni listovi slue za puenje duka (tal. duca, lat. dux) vojvoda, knez, gospodar dukat (gr. Dukas, tal. ducato) po imenu bizantskih careva (dukas) nazvan zlatni i srebrni novac razliite vrijednosti, osobito u Italiji, bivoj Aus-tro-Ugarskoj i Francuskoj dukcija (lat. ductio) voenje, upravljanje duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti, duo tilis) rastegljiv (npr. platina) duktilitet (lat. ductilitas) rastegljivost u vrlo tanke niti duktilnost v. duktilitet duktor (lat. ductor) vodi, dovodnik (kod nekog stroja) duktus (lat. ductus) voenje, upravljanje; put, tijek; potez pera, rukopis dulce cum utili ugodno s korisnim (Ho-racije) dulce et decorum est pro patria mori it. dulce et dekorum est pro patria mori (lat.) slatko je i dino umrijeti za domovinu; pojavljuje se i s dodatkom: adhuc dulcius pro patria vivere it. adhuk dulcius pro patria vivere (lat.) ... jo je slae za domovinu ivjeti (Horacije) dulcifikacija (lat. dulcificatio) slaenje, zaslaivanje dulcin (lat. dulcis) kem. bezbojan praak, 200 puta slai od eera Dulcinea it. Dulineja (p.) djevojka koju je Don Quijote izabrao za damu svoga srca, otuda (u podrugljivom smislu): ljubavnica; nezgrapna i zdepasta seoska djevojka dulek (tur. dolek) bundeva, tikva duma (rus.) ruska narodna skuptina, sabor, parlament; skuptina stalea; glaz. vrsta maloruskih narodnih pjesama koje se pjevaju uz pratnju ban-dure, instrumenta slinog mandolini duman (tur. duman, tuman) dim, magla, praina; pren. uznemirenost, briga, zamiljenost dumdum-metak puano zrno veoma razornog djelovanja zbog toga to mu je vrh plosnat i iri se u predmetu u koji udari (nazvan po indijskom taboru Dum-dum blizu Kalkute gdje se najprije izraivao) Dunhill (engl. it. danhil) poznata britanska marka cigareta, duhana i puakog pribora dunlop 329 durbin dunlop vrsta gume za automobilske kotae (naziv po kotskom izumitelju Dunlopu Hohnu Boydu (18401921) dunque it. dunkve (tal.) dakle Duns Scott it. Dans Skot (12651308) kotski franjevac, skolastik koji je nauavao da volja zavisi od razuma duo (lat. duo) dva; glaz. djelo za pjevanje ili sviranje udvoje; v. duet duodecima (lat. duodecim dvanaest) glaz. dvanaesti ton, poevi od osnovnog tona duodecimola (tal. duodecimola) glaz. figura od 12 nota koja se smatra figurom od samo osam nota duodenalan (lat. duodenalis) anat. koji pripada dvanaestocianom crijevu, koji se tie dvanaestopalcanog crijeva duodenitis (lat. duodenum dvanaes-terac, dvanaestopalano crijevo) med. upala dvanaestopalcanog crijeva duodenostomija (lat. duodenum, gr. stoma) med. otvaranje dvanaestopalcanog crijeva u sluaju odreenih bolesti, osobito u sluaju suavanja duodenotomija (lat. duodenum, gr. tome rezanje) med. operacija dvanaestopalcanog crijeva duodenum (lat. duodeni, duodenum) anat. dvanaestopalano crijevo, dva-naesterac duodrama (lat. duo dva, gr. drama radnja) poet, melodrama sa dva lika duole (lat. duo) glaz. dvije note koje se izvode za isto vrijeme za koje bi se izvele tri takve note duper (tal. adoperare raditi, sluiti) njega, usluga, briga oko nekoga dupleks (lat. duplex dvostruk) 1. dvojnik telefonski aparat za dva pretplatnika na jednoj liniji 2. radijska ili televizijska emisija koja ide "ui-vo" istodobno iz dva razliita mjesta, dvostruk izravni prijenos

duplerica srednja, dvostruka stranica (u asopisu ili novinama) s privlanim slikovnim materijalom duplicirati (lat. duplicare) udvostruiti; presavinuti na dvoje; prav. pisati ili dati drugi odgovor (odgovor na odgovor); ad duplicandum it. ad du-plikandum (lat.) u cilju odgovora na tuiteljevu repliku, ili radi davanja posljednje rijei optuenoga prije izricanja presude duplicitet (lat. duplicitas) dvostrukost; pren. dvolinost, neiskrenost, licemjerje, prevrtljivost duplika (lat. duplare udvostruiti) pravo optuenika da odgovori na tuiteljevu repliku; optuenikov pisani odgovor na repliku duplikacija (lat. duplicatio) udvostru-avanje, udvostruenje; udvostruenje, udvostruenost; duplikatura duplikat (lat. duplicatum) prijepis nekog spisa u dva istovjetna primjerka duplikator (lat. duplicator) 1. fiz. skuplja elektriciteta; 2. stroj za umnoavanje duplikatura (lat. duplicatura) v. duplikacija duplir (lat. duplum dvostruko, dvostruka koliina) velika votana svijea duplirati (lat. duplare) udvostruiti, udvostruavati duplo (lat. duplum) pril. v. duplum, dvostruko duplum (lat. duplum) u dva primjerka, dvostruko, duplo dur (lat. durus tvrd, jak, krjepak) glaz. jedan od dva glavna tonska roda durabilan (lat. durabilis) trajan, ustrajan, postojan, izdrljiv duracija (lat. duratio) med. stvrdnja-vanje, otvrdnjavanje durak (rus.) luak, aljivac, lakrdija; pogrdno: budala durati (tal. durare trajati, tur. durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivotariti durbin (perz. dur-bin dalekovidan) dalekozor, teleskop durch die Blume 330 dvocifren durch die Blume it. durh di blume (njem.) "kroz cvijet", njemaka fraza koja oznauje da je neto samo na-tuknuto, da je otra rije reena na blag nain durh (njem. durch kroz) port, posebno dobacivanje lopte u nogometnoj igri upueno u dubinu prema suparnikim vratima durhcug (njem. Durchzug) propuh durhmar (njem. Durchmarsch) prolaz; uiniti durmar probaniti itavu no duritet (lat. duritas) tvrdoa: strogost, surovost, neljudskost durus (lat.) tvrd; anat. dura mater v. mater; in durius (lat.) ili in pejus (lat.) optuiti; prav. optuenika teretiti na sljedeoj raspravi okolnostima teim od onih na prethodnoj raspravi duek (tur.) jastuk, uzglavlje; leaj, madrac duman (tur.) neprijatelj; zlotvor dumanluk (tur. duman neprijatelj) neprijateljstvo duumvir (lat.) lan vlade dvojice; lan komisije od dva lana duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i dostojanstvo duumvira duvak (tur.) nevjestina svadbena koprena duvna (lat. domina gospoda) opatica, redovnica, asna sestra dux it. duks (lat.) voda, zapovjednik jednog odreda vojske, vojvoda dud (tal. doge, lat. dux, ducis voda) knez; titula nekadanjeg poglavara Mletake Republike; dudevstvo, zvanje i dostojanstvo duda dvocifren dvoznamenkast D D, d sedmo slovo hrvatske latinice daba (tur.) 1. na dar, besplatno; 2. uzalud dabija (tur. dabi) za vrijeme turske uprave: ubira dravnih i vakufskih prihoda dada (tur. dadde) 1. cesta, put; 2. putovanje, kretanje daine mn. pristae dainizma dainizam vjerska sekta u Indiji ije pristae ne priznaju autoritet Veda i svetih brahmanskih spisa dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea daltara (tur. dalib koji privlai na sebe) nemoralna ena, bludnica, prostitutka dam (ar.-perz.) okno, prozor, staklo damadan, demadan (tur.) 1. prsluk vezen srebrom i svilom; 2. koveg,

prtljaga dambas (perz. dan baz) 1. poznavatelj konja; 2. ljubitelj dobrih konja (koji ih zbog toga esto mijenja); 3. onaj koji dresira konje; 4. vjetak u jahanju; 5. trgovac konjima damija (ar. damaa, dami) vea muslimanska bogomolja, bogomolja prvog reda u kojoj se ui kotbah (za razliku od moteje, manje bogomolje) damperi (engl. jumpers) mn. "skakai" vjerska sljedba u Engleskoj i Sjev. Americi (nastala oko 1760.), ogranak metodista; zovu ih i barkeri (engl. barkers), tj. "lajai", po tome to pri bogosluju, kad ih "obuzme" unutranje prosvjeenje, skau i proizvode glasove radosti kao da laju danarika (tur. danerigi) vrsta ljive (okruglica, ranka) danum (perz.-tur.) duo moja, srce moje! deb (engl. jab) port, u boksu: otar i iznenadan udarac ljevicom u protivnikovo lice deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2. oruje, naoruanje debrak (e. ebrak) 1. prosjak; 2. krtac, tvrdica dehenem (ar.) muhamedanski pakao dehenem (tur. dehennem) pakao dehenemlija (tur. dehennem pakao) grjenik u paklu, prokletnik Dek (engl., hipok. prema Don John) u atrovakom govoru: momak, frajer, fakin; jednoruki Dek vrsta zidnog automata za igre na sreu delat (tur. dellad) krvnik, izvritelj smrtne kazne; pren. nemilosrdan ovjek, zlotvor, okrutnik dem (engl. jam) kuhano voe, pekmez demat (ar.) muslimanska vjerska opina; zajednika molitva muslimana deme (tur. demi) druba, skupina demijet (ar.) udruenje, drutvo demla (tur. demre) promjena demper (engl. jumper) majica koja se kopa sprijeda, pletena od vune ili pamuka denaza (tur.) kod muslimana: 1. molitva za duu umrloga; 2. pogreb, sprovod denet (ar.) muslimanski raj dentlmen (engl. gentleman) gospodin, ovjek koji je gospodin u punom i dentri 332 dzukela najljepem smislu, tj. po poloaju, odgoju i kolovanosti, dakle: ovjek lijepo odgojen i otmjenog ponaanja; kao titula: gospodin dentri (engl. gentry) stale uglednih graana i privrednika koji nisu plemii (u Engleskoj): znanstvenici, asnici, pravnici, veleposjednici itd. derki (engl. jerk meso rezati na trake i suiti na zraku) usoljeno meso na poseban nain dimljeno i osueno (kod kanadskih Indijanaca) dersej (engl. jersej) tkanina od tanke eljane vune i odjevni predmet od nje det-strim (engl. jet mlaz; nagla provala, nagao izljev, stream struja) meteor, uska i tisue kilometara dugaka zona sa snanim zranim strujama koja se prostire 615 km iznad zemaljske atmosfere devahir (tur.) dragi kamen; dragocjenost dez (engl. jazz) suvremena amerikoengleska glazba za ples; vrsta sinkopiranog glaz. izvoenja ponekad i neharmoninim tonovima dez-band (engl. jazz-band) orkestar koji svira dez dezva (tur. dezve) posuda s drkom za kuhanje crne kave dida (tur.) djeja igraka dig (engl. jig) lak ples sitnim korakom i poskakivanjem digetaj (mong.) polumagarac (vrsta brze i plaljive ivotinje iz porodice konja, ivi u junom Sibiru) digotovka (kavk.) naziv za kozake viteke igre na konjima dihad (tur. dihad) kod muslimana: sveti rat, rat za obranu vjere; v. gazavat diju-dicu (jap.) nain japanskog hvatanja protivnika u borbi, zahvati pri obrani ili napadu kojima se Japanci slue radi onesposobljavani a protivnika za napad i obranu; kao portska disciplina ima vrlo stroga i zahtjevna pravila dil (eng. gill) engleska mjera za tekuinu i ito, = 0,124 1 dilit (ar. derid) kratko koplje od elastinog palminog drveta kojim arapski konjanici vjeto rukuju i kad su im konji u najveem trku diljoz (tal. geloso) ljubomoran, zavidan

din (ar.) 2. mit. u vjerovanju muslimanskih naroda: vrsta dobrih i zlih duhova, obdarenih natprirodnom snagom i sposobnou da se uine nevidljivim; div, gorostas, orija din (engl. gin) 1. irska rakija; rakija od raznog sjemenja, osobito od jema i rai dinfis (engl. gin rakija klekovaa, fizz pjeniti se) din izmijean s nekim pjenuavim piem dingo (engl. jingo) ovinistiki i ratoborno raspoloen ovjek (u Engleskoj i Americi) dinistan (perz.) mit. pustinja duhova ili demona dip (engl. jeep) vrsta malih, lakih i vrlo otpornih automobila, sa strane otvoreni i prilagoeni za vonju po svim terenima; od 1944. g. uvedeni u ameriku vojsku diterbag (engl. jitterbug) drutveni ples crnakog podrijetla, nastao u Americi nakon Prvog svjetskog rata dober (engl. jobber) trg. posrednik, broker; burzovni pekulant dokej (engl. jockey) 1. profesionalni jaha na konju; konjuar; 2. ljubitelj konjskih utrka dokej-klub (engl. jockey-club) drutvo (ili: klub) ljubitelja konjskih utrka doragan indijsko narodno glazbalo koje se sastoji od jednog veeg i jednog manjeg bubnja dudo, judo port, japanski hrvaki port, razvija i tijelo i duh dzukela (tur. duhela) otrcan pas; pren. ljenivac; lopov dul 333 dus dul (engl. joule) fiz. jedinica za rad u sustavu SI; definiran umnokom njutna i metra (naziv u ast engleskog fiziara J. P. Joulea (1818 1889) duma (ar.) muslimansko klanjanje petkom dumbus (tur. dumbus) zabava, veselje; pren. nered, buka dungla (od hinduskog jangal pustinja, uma, engl. jungle) ravnica u podnoju Himalaje, obrasla praumom te ispresijecana movarama obraslim bambusovom trskom i travom; tropska uma uope (u njoj ive tigrovi, slonovi, lavovi, nosorozi, zmije otrovnice i dr.); pren. mjesto nereda dura-dogan (tur.) zool. ptica grabljivica (npr. sokol) koja je uvjebana za lov na druge ptice dus (engl. juice) sok od voa ih povra; tekuina , , _ . _., , osmo slovo hrvatske latinice aiz (tur.) doputeno aka (tal. giacca) kaput akon (gr. diakonos sluga) upravitelj opinskih dobara i skrbnik sirotinje i bolesnika u najranije kransko doba; kasnije: ckrveni sluga i pomonik pri bogosluju; poetni sveeniki in u crkvi; pomoni sveenik akonat (gr. diakonos) in, zvanje, dostojanstvo i stan pomonog sveenika, akona akonica (gr. diakonos) sluiteljica crkve; u najstarijoj kr. Crkvi, sve do VI. stoljea: starija ena koja se brinula o sirotinji, njegovala bolesnike i vodila nadzor nad enskim lanovima crkvene opine; danas, u Evan-gelikoj crkvi; bolniarka, posebno kolovana za taj poziv; u protestantskim crkvama: sestra koja slui potrebitima; u samostanima: sestra koja slui oko oltara akonija (gr. diakonia) djelokrug akona; pomo, potpora; posluivanje (jelom i piem), poslastica akonik (gr. diakonikos) u pravosl. crkvi: udubljenje u zidu ili zasebna soba na desnoj strani oltara gdje se uvaju posveene posude akonikon (gr. diakonos lat. diaconi-cum) u pravosl. ckrvi: kratka molitva koju ita ih pjeva akon akula (tal. giocolare) ala; pria ederan (ma. gyongy krasan, divan) prid. svje, lagan, poletan, veseo, razdragan; zdrav, krjepak del! (tur. gelmek doi) doi! hajde!; ela maalah! budi pozdravljen! elozija (tal. gelosia) ljubomora, zavist; ilozija eniza (ar.) molitva za umrlog kod muslimana; denaza entileca (tal. gentilezza) ljubaznost enjuka (rus. denjga) ruski bakreni

novac od pola kopjejke eram (tur. germek protegnuti, ispruiti, gr. geranion od geranos dral) poluga s protutegom kojom se izvlai voda iz bunara erdap (perz. irde, ab) vir, vrtlog erz (tur. gers) gizdelin, kico, mladi uope ilko (ma. gyilkos ubojica) vjetrogo-nja, objeenjak, vjetropir; gizdelin, kico, nametljivac, neradnik; razbija irandola (tal. girandola, fi*, girandole) v. irandola dojelerija (tal. gioielleria) draguljar-stvo, draguljarski obrt, draguljarnica; pren. kienost dokada (tal. giocata igra) igraka on (tur. gon koa) potplat; on-obraz nepoten ovjek domata (tal. giorno dan) nadnica, dnevnica dozluci (tur. gz oko) naoale ul (perz. il) rua, ruica ul-behar (tur. gul rua, bahar miris) rascvjetana rua ulbek-dova (tur. gulbank glasno odobravanje) zajednika glasna molitva uli 335 uzel uli (perz. il) mlada rua, ruin pupoljak; usp. ul ulistan (perz. ilistan) ruinjak, vrt s ruama ulsa (perz. il. tur. su, suju) ruina voda dumbir (ma. gydmber) bot. biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek i zain unija (perz. une) vanjski izgled, oblik; sredstvo, nain uture (tur. goturii) sve skupa, ucijelo, ujedno, bez pojedinanog mjerenja ih brojenja, paualno; jedno na drugo uve (tur. giive) zemljana zdjela, posuda; kuh. meso s rajicama, riom i krumpirom pripremljeno u zemljanoj posudi uvegija (tur. guvegi) zarunik; mladoenja uzel (tur. giizel) prid. krasan, lijep, skladan E, e deveto slovo hrvatske latinice E kratica za istok (engl. east, fr. est) e (lat.) prijedlog = iz; ex e duobus malis minimum eligendum (lat.) od dva zla valja birati manje e profundis (lat.) iz dubine, npr. pjevati e. o. kratica za ex officio (lat.) eagle it. igl (engl.) sjevernoameriki zlatan novac vrijednosti od 10 dolara Eak mit. jedan od sudaca u podzemnom svijetu; sin Zeusa i Egine, otac Pele-jev, djed Ahilejev earl it. irl (engl.) engleska plemika titula: plemi, grof Early Bird it. Erli Berd (engl.) "Rana ptica", prvi komercijalni komunikacijski satelit, lansiran u Zemljinu orbitu 6. travnja 1965. kako bi omoguio telefonske razgovore i prenoenje televizijskih slika na najvee udaljenosti eau de Cologne it. o d' Kolonj (fr.) kolonjska voda ebanirati (lat. ebenare) obloiti ebano-vinom; obojiti crnom bojom da izgleda kao ebanovina ebanisterija (tal. ebano, abonos, ebani-steria) fina stolarija, umjetniki izraeni predmeti od drveta, osobito od ebanovine ebanovo drvo (hebr. eben, gr. ebenos, lat. ebenus) bot. Diospyros ebenum, eban, dragun; crno, veoma vrsto i teko istonoindijsko i afriko drvo ebenist (fr. ebeniste) stolar koji izrauje pokustvo od ebanovine, koji radi fine stolarske poslove ebionizam (hebr. ebyon siromah) idov-sko-kranska sljedba (II.IV. st.), priznavala je Mojsijev zakon i Mate-jevo evanelje, a Isusa Krista nije smatrala Sinom Bojim, nego prorokom ebn (ar.) sin (pred nekim drugim imenom, npr. ebn Mustafa = Mustafin sin, izmeu dva imena pie se ben, npr: Ali ben Muhamed = Ali sin Mu-hamedov) ebonit (engl. ebony) vrsta umjetne ebanovine; kem. vulkanit, crni kauuk otvrdnuo vulkanizacijom ebriljada (fr. ebrillade) jah. trzanje uzdom ako se konj nee okrenuti

ebriometar (lat. ebrius pripit, gr. me-tron mjera) naprava kojom se pomou tekuine koja izgubi boju pod djelovanjem alkohola to se isparuje zajedno s dahom mjeri stupanj pijanstva ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu, strast za piem ebulicija (lat. ebullitio) kipljenje, vrenje tekuine (zbog topline); med. izbijanje sitnih bubuljica po tijelu zbog vruice ebulioskop (lat. ebulire vreti, gr. sko-peo gledam) naprava za odreivanje vrelita tekuina ebulioskop (lat. ebullire izbijati kipei, gr. skopeo gledam) 1. kem. instrument za mjerenje toke vrenja radi odreivanja sadraja alkohola u spi-rituoznim tekuinama promatranjem njihove toke vrenja; 2. sprava za ebulioskopija 337 edeolatrija brzo odreivanje koliine alkohola u vinu; maligan ebulioskopija (lat. ebullire vreti, gr. skopeo gledam) kem. metoda odreivanja molekularne teine tvari prema povienju vrelita njihovih otopina ebulirati (lat. bulla, ebullire) kipjeti, vreti ebur (lat. ebur, sanskr. ibha) slonova kost, slonovaa eburin (lat. ebur slonovaa) smjesa kotanog praha i bjelanevine Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme u Galiji (izmeu dananjeg Ligea i Aachena); 54. pr. n. e. Cezar je uguio njihov ustanak cart it. ekar (fr.) u kartanju: odbaene i umjesto njih kupljene druge karte; burz. razlika izmeu dnevnog teaja i teaja isporuke ecce homo it. ekce homo (lat.) "evo ovjeka!" rijei kojima je Pilat predstavio Krista Zidovima (Iv 19,5) eccehomo it. ekcehomo (lat.) umj. slika Krista s trnovim vijencem na glavi u trenutku kad ga Pilat, rijeima "ecce homo!" predstavlja Zidovima ecer (njem. tzer) bakrorezac (vrsta tiskarskog radnika) chance it. eans (fr.) trg. dospijee, rok plaanja mjenice che it. ee (fr.) francuska mjera za konac = 1000 m echosounder it. ekosaunder (engl.) ultrazvuni detektor, ureaj koji radi na principu radara te otkriva vea jata riba ecidija (lat. aecidium) vrsta snijeti na bilju ed. kratica za edidit (lat.) Ed. kratica za editio (lat.) eda (edda) lit. naslov dvaju djela stare islandske knjievnosti: Mlada ili Snora-eda (izmeu 1220. i 1230. g.) je udbenik za mlade skalde, sadri izlaganje nordijske mitologije, opisivanja i pjesnike izraze, kao ijednu pjesmu posveenu dvojici kneeva; Starija eda (izmeu 1240. i 1250. g.) je zbirka s trideset pjesama iz IX. XII. st., sadri nordijsku mitologiju i prie o starim junacima i herojima edacitet (lat. edacitas) pretjeranost u jelu, prodrljivost edafon (gr. edafos tlo, zemlja) ivotna zajednica tla, tj. svi organizmi koji na nekom podruju ive na tlu ili u njemu (bakterije, alge, gljive, crvi, kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.); veoma su korisni jer razgrauju organske tvari te popravljaju fizika i kemijska svojstva tla; edafobiont edamatozan (gr. oidao otiem) med. v. edematian edamer vrsta masnog i vrlo hranjivog nizozemskog sira (naziv po mjestu Edam) edeitis (gr. aidos sramljenje, stid) med. upala stidnih dijelova tijela edem (gr. oidao otiem, natiem, oide-ma) med. oteklina koja nastaje prelaenjem tekuine iz krvi u potko-no tkivo edematian (gr. oidao otiem) med. oteen, koji ima oteklinu, s oteklinom edematija (gr. oidema) med. oticanje koe edematizirati (gr. oidao otiem) med. oticati, patiti od vodene bolesti eden (hebr.) raj, vrt slasti; pren. uivanje, slast, naslada edentati (lat. edentata) mn. zool. be-zupci, sisavci bez prednjih zuba, npr. ljuskavci edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna sluz, rheo teem) med. ensko bijelo pranje edeolatrija (gr. aidos stid, latreia oboavanje) oboavanje stidnih dijelova (spolnih organa) kao simbola plodnosti, npr. kod Indijanaca

edeoloki 338 editorijalan edeoloki (gr. aidoia stid, logos govor) koji se odnosi na dijelove tijela ili djelatnosti koje nisu dostojne spominjanja edeotomija (gr. aidos stid, temno reem) med. operativno lijeenje spolnih organa edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen, neuljudan; im. lo ovjek, pokvarenjak edicija (lat. editio) naklada; izdanje (knjige); prav. sudski izvjetaj i priopenje; editio princeps it. edicio princeps (lat.) prvo izdanje, najstarije (ili prvo) tiskano izdanje nekog starog pisca nakon pronalaska tiskarstva; glavno izdanje, najbolje izdanje edificirati (lat. aedificare) graditi, zidati, podizati graevinu; pouiti, podignuti na noge; podrati, okrijepiti, umiriti, utjeiti edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, podizanje graevine, graenje; izgradnja u duevnom smislu, razvijanje neke ideje, pouavanje edikt (lat. edicere, edictum) kod starih Rimljana: javna objava pretora u kojoj priopava plan svog rada u iduoj godini, tzv. "pretorski edikt" (jedan od najvanijih izvora rimskog prava); slubena objava, naredba, ukaz; Nanteski edikt povelja kojom je francuski kralj Henrik IV. dopustio, 12 travnja 1598., hugenotima vjersku slobodu ediktale (lat. edictale) prav. slubeni ili sudski javni poziv, ediktalna cita-cija, ediktalni poziv; per edictales it. per ediktales (lat.) prav. putem javnog poziva ediktaliter (lat. edictaliter) prav. putem javnog poziva, putem poziva preko javnosti; ediktalitercitirati pozvati slubeno, putem javnosti ediktalna citacija prav. v. ediktale edikula (lat. aedicula hrami) maleno svetite u antikim hramovima; ar-hit. ukras na zidu koji oponaa oblik kapelice edil (lat. aedilis) starorimski vii inovnik koji se brinuo o graevinama, hramovima, o redu i sigurnosti na trgovima i ulicama, narodnim veseljima; postojale su dvije vrste: plebejski, koji su se brinuli o javnim igrama (ludi romani) i kurilski, tj. patricijski; edilima se i danas u nekim gradovima nazivaju opinski vijenici koji se brinu o javnim zgradama edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila, edilstvo Edip (gr. Oidipus) mit, sin tebanskog kralja Laja i Jokaste, rijeio Sfingi-nu zagonetku i time oslobodio Tebu od toga udovita, u neznanju ubio oca i oenio se vlastitom majkom s kojom je imao djecu: Eteokla, Poli-nika, Ismenu-i Antigonu; kad im je proroanstvo otkrilo ovaj grijeh, Jo-kasta se ubila, a Edip u oajanju sam sebe oslijepio i, u pratnji odane keri Antigone, doao na atiki brijeg Ko-lon i tu se ubio; tema mnogih umjetnikih i pjesnikih djela (Sofoklove, Eshilove, Voltaireove, Corneilleove tragedije); Edipov kompleks u psihoanalizi: duevni poremeaj zbog sukoba izmeu spolnog nagona prema roditeljima suprotnog spola i morala edirati (lat. edere) objaviti, izdati, npr. knjigu, spis Edirne (tur.) grad koji se jo naziva Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje, a znaajan je po tome stoje od 1361. do 1453. bio prva turska prijestolnica u Europi editor (lat. edere objaviti, editor) izdava; knjiar-izdava editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji potjee od, koji se tie izdavaa edlvajs 339 efemeridi edlvajs (njem. Edelweiss, edel plemenit, weiss bijel) bot. runolist edukacija (lat. educatio) odgajanje, odgoj, obrazovanje edukator (lat. educator) odgajatelj, uitelj edukcija (lat. eductio) kern, izluivanje edukt (lat. educere izvesti, izvaditi, eductum) izvod, izvadak, ono to je izdvojeno iz neega; kern, tvar koja je izdvojena iz nekog tijela i koja je u njemu, kao sastojak, ve postojala, a ne proizvedena tek u tijeku kemijskog procesa; supr. produkt edulkoracija (lat. dulcis sladak, edul-coratio) farm. dodavanje lijeku kakve slatke tvari da bi mu se poboljao okus, zaslaivanje, ublaavanje gorine ili oporosti; izvlaenje soka edulkorirati (lat. dulcis sladak, edul-care) kern, talog, dodavanjem i ponovnim odstranjivanjem neke tekuine osloboditi od sastojaka koji su se u njemu otopili; zasladiti, razblaiti, izvui sok Eet (gr. Aietes) mit. kralj u Kolhidi i uvar zlatnog runa, sin Helija i Perse, brat Kirkin, otac Medejin

Eetion (gr.) mit. kralj u maloazijskoj Tebi (na planini Plaku), Andromahin otac; ubio ga je Ahilej efe (fr. effet) u igrama loptom: let lopte u luku efeb (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) lijep mladi, mladi koji posjeduje tjelesnu skladnost i ljepotu efebija (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) 1. dvogodinja predvojnika obuka u staroj Grkoj; 2. studij umjetnosti efekt (lat. efficere, effectus) uinak, uspjeh; fiz. rad u jedinici vremena (sekundi), uinak koji moe proizvesti radna sposobnost jednog ovjeka, stroja, vodopada itd. u jedinici vremena, tj. u jednoj sekundi; nomilani efekt dobitak ili rad po predraunu; totalni efekt ukupan uinak, ukupan uradak efekti (lat. effectus, fr. effets) mn. trg. vrijednosnice, mjenice; dravni efekti dravne vrijednosnice; trgovina efektima trgovina dravnim vrijenosni-cama koju obavljaju posrednici (brokeri), a iji je instrument teajna lista efektivan (lat. effectivus) stvaran, istinski, koji je zaista izvren ili postoji; efektivno stanje npr. vojske, vojnici koji su zaista nazoni na odreenom mjestu; efektivni dobitak stvaran dobitak, ist dobitak; efektivna roba trg. roba koju prodava moe ili treba isporuiti odmah po zakljuenju kupnje efektni (lat. effectus) stvaran, istinski; koji je u vezi s efektima, koji se tie efekata; efektna burza mjesto gdje trgovci zakljuuju poslove s vrijednosnim papirima i mjenine poslove efektuirati (lat. effectus djelovanje) obaviti posao, izvriti nalog; ostvariti efelidi (gr. efelis) mn. med. pjege od sunca na licu; pjege po tijelu. efelkistian (gr. efelkvo za sobom vuem) naziv za glas n (gr. ni efelkis-tikon) koji se dodaje zavrecima rijei s kratkim samoglasnikom e i i pred rijeima koje poinju samoglasnikom (zbog uklanjanja hijata) efemera (gr. ef-, emera dan) med. jednodnevna groznica; ephemera uterina it. efemera uterina (lat.) groznica kod rodilje zbog nagomilavanja mlijeka u dojci efemeran (gr. efemeros, emera) koji traje jedan dan, jednodnevan; kratkotrajan, privremen, prolazan efemeridi (gr. ef-, emera dan) dnevni kalendari; efemerida astronomski godinjak u kojem su izraunane promjene koje e nastupiti u poloaju nebeskih tijela efemeron 340 egalizator efemeron (gr. efemeron tj. zoon jednodnevna ivotinja) zool. insekt koji ivi samo nekoliko sati efeminacija (lat. effeminatio) med. pojava enskih osobina kod homoseksualnih mukaraca, osobito u ponaanju, nainu hoda, odijevanju itd. efeminiran (lat. femina ena) koji je poput ene; slab, enskast, mlitav efendija (gr. authentes neogranien gospodar, tur. efendi) gospodin, gospodar, titula koju Turci daju uenim ljudima, osobito sveenicima, pravnicima, slubenicima efetusin sirup pripremljen veinom od majine duice, upotrebljava se protiv kalja eficijencija (lat. efficientia) djelotvornost; djelatnost, radinost eflcijentan (lat. efficiens) djelotvoran, uspjean, uinkovit efidrijade (gr. ef-, hydor voda) mit. vodene nimfe, boice izvora i bunara kod starih Grka efidroza (gr. epi-, hidro znojim se) med. prekomjerno znojenje Efyalt (gr. Efialtes) Grk koji je 480. pr. n. e. pred Termopilama izdao Spartance Perzijancima; simbol odvratnog i prezrenog izdajice domovine efikasan (fr. efficace) djelotvoran, uspjean efikasnost (lat. efficacitas) djelotvornost, uspjenost efilirati (fr. effiler) izvlaiti konce iz tkanine; tanjiti, prorjedivati kosu efira (gr. efvra) liinka renjatih meduza koja slobodno pliva eflorescencija (lat. effiorescentia) bot. procvjetavanje, doba cvjetanja; med. pojavljivanje bubuljica na koi; kem. izbijanje solnih kristala na povrini vrstih tijela eflorescirati (lat. efflorescere) bot. cvjetati, procvjeta vati; med. izbijati na koi (bubuljice) ;. efluksija (lat. efluxio) istjecanje, otje-canje, izlijevanje efluviografija (lat. effluere izai, pokazati se, gr. grafo piem) izrada fotografskih slika u mraku

efod (hebr.) opleak, dio opreme idovskog velikog sveenika u Starom zavjetu efor (gr. eforos) nadzornik, uvar, poglavar; osobito: uvar hramova; u Sparti: najvia vlast od pet osoba koje je narod birao svake godine eforat (gr. eforos, lat. ephoratus) efo-rova ast i vlast eforija (gr. eforos) eforov djelokrug, osobito kao nadzornika hramova i crkava; v. efor efrakcija (lat. effringere razbiti, effrac-tum) med. v. efraktura efraktor (lat. effractor) prijestupnik; provalnik efraktura (lat. effractura) med. nasilna povreda lubanje; efrakcija efulguracija (lat. fulgurare) osvjetljavanje; sijevanje efuzija (lat. effusio) izljev, izlijevanje; pren. izljev strasti efuzivno kamenje geol. kamenje koje je nastalo od vulkanske lave egalan (fr. gal) jednak; ravan, vodoravan egalitarizam (fr. galit jednakost) 1. pokret francuskih komunista (sljedbenika F. N. Babeufa) oko 1848. koji su nastojali osnovati "narodne radionice" te ukinuti brak; 2. tenja za ostvarenjem potpune jednakosti medu ljudima koja bi se temeljila na jednakoj raspodjeli dobara i drutvenih uvjeta meu lanovima zajednice; uravnilovka egalitet (fr. galit) jednakost, ravnomjernost egalizacija izjednaavanje, izravnavanje egalizator (fr. galiser) izjednaite!) ege - 341 ege (tur. ege) orue za bruenje pila, noeva i si.; brus, turpija, rapa egede (ma. hegedu) gusle, violina Egej mit. atenski kralj, otac Tezejev; mislei da je Tezej stradao od Mino-taura bacio se od alosti u more koje je po njemu nazvano Egejsko more egejska ili kretsko-mikenska kultura naziv za predgrke kulture egejskog podruja, posebice u bronano doba (Kreta, Mikena i dr.) egestija (lat. egestio) med. ienje crijeva urednom stolicom egida (gr. aigis) mit. Zeusov bronani tit koji je iskovao Hefest i koji mrakom, gromom i munjom zadaje strah; nadimak boice Atene i simbol zatite bogova; otuda: zatita, okrilje, pokroviteljstvo; biti pod ijom egidom biti pod ijom zatitom, okriljem egilops (gr. aigilops) med. ir u kutu oka egiljeta (fr. aiguillette) na voj. odori: vrpca kao ukras na ramenu egiptolog (gr, Aigvptos) istraiva (ili: poznavatelj) egipatskih starina, egipatske umjetnosti, egipatskog jezika itd. egiptologija (gr. Aigvptos, logia) znanost koja se bavi istraivanjem i prouavanjem starog Egipta, osobito njegove kulture, umjetnosti, jezika i dr. Egist (gr. Aigisthos) mit. sin Tijestov; s Klimestrom ubio njezina mua Agamemnona, a njega je ubio sin Agamemnonov Orest eglandirati (lat. glans ir, glandula lijezda) med. odrezati (ili: izvaditi) lijezdu ego (lat.) ja egocentrian (lat. ego ja, centrum sredite) koji u svom miljenju i djelovanju, svjesno ili nesvjesno, u sredite svega stavlja svoje ja i samo svoje koristi, koji sebe smatra sreditem svega egzaimija egofonija (gr. aix, aigos koza, fone glas) med. kozji glas, kad netko, zbog bolesti govornog organa, govori kao da mekee egoist (lat. ego, fr. egoiste) sebinjak, samoivac; fil. pristaa egoizma egoistian (fr. egoiste) sebian, samoiv, koji u ivotu i radu osobne interese stavlja iznad svega drugog egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebinost, samoivost, samoljublje; fil. shvaanje koje se, u praktino-eti-kom pogledu, usmjerava samo prema svojemu ja i ima korijen u pranago-nu samoodranja; naivni egoizam samoljublje koje zamjeujemo kod ivotinja, primitivnih ljudi i djece; supr. altruizam egolatrija (gr. ego ja, latreia sluba) oboavanje samoga sebe egologija (lat. ego ja, logia znanost) fil. nauavanje o "Ja" egoteizam (lat. ego ja, gr. theos bog) oboavanje samoga sebe, samooboa-vanje egotizam (lat. ego ja) grubo samoljublje, egoizam u najrunijem obliku egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor na otvorenom polju u kojem se ljeti uva stoka; pojata, tor, obor

egres (lat. egredi izii, egressus) izlazak, istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres otii, istupiti iz ega egreta (fr. aigrette) bijela aplja; perjanica od apljina perja; ukras u kosi egrotant (lat. aegrotus bolestan) bole-ljiv ovjek, boleljivac egzacerbacija (lat. exacerbatio) ogorenje, ogorenost, razdraenost; pogoravanje, pogoranje, pogoranost; za-otrenje, zaotrenost; supr. remisija egzaimatoza (gr. ex iz, haima krv) med. stvaranje krvi; krvarenje; egze-matoza egzaimija (gr. ex, haima krv) slabo-krvnost; iznemoglost zbog gubitka krvi egzaireza 342 egzarhat egzaireza (gr. exairo radim) med. vaenje, npr. utrobe; egzereza egzakcija (Iat. exacti) naplaivanje, npr. poreza, nameta i si.; globljenje, iznuivanje, otimanje egzaktan (lat. exigere traiti, exactus toan) toan, savjestan, potpun; egzaktne znanosti znanosti koje tee za tono odreenim spoznajama, tj. spoznajama koje bi se mogle dokazati matematikim i eksperimentalnim putem, npr. matematika, fizika, kemija, astronomija egzaktnost (lat. exactus) tonost, ispravnost, pravilnost, odreenost egzaktor (lat. exactor) trg. potraiva novca; vlasnik mjenice; pren. ucjenjiva, iznuivao egzalma (gr. ex-allomai) med. v. eg-zalza egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje, uznoenje, velianje, slavljenje; ushi-c'ivanje, oduevljavanje, zanos, duhovni polet; razdraganost egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) zanesen, ushien, oduevljen; u egzaltiranom stanju u velikom duevnom uzbuenju egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uz-nositi, veliati, slaviti; ushititi, ushi-ivati, odueviti, uzbuditi, uzbuivati egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-allomai iskoim) med. iskakanje, ispadanje; egzalma egzambloma (gr. exambloma) med. pobaaj egzambloza (gr. examblosis pobaaj, exambio pobacim) med. pobacivanje, pobaaj egzamen (lat. exigere, exagimen, examen) ispit, ispitivanje; istraivanje, sasluavanje; examen rigorosum it. egzamen rigorozum (lat.) strog ispit na visokim kolama egzanastomoza (gr. ex iz, ana na, stoma usta) med. upadanje jedne krvne ile u drugu egzanija (lat. ex iz, anus mar) med. sputanje (ili: sputenost) debelog crijeva egzanimacija (lat. exanimatio) zastraenost, duhovna klonulost; med. duboka nesvjestica egzanimirati (lat. anima duh, dua, exanimare) oduzeti duu (ili: ivot); obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, zastraiti egzantem (gr. exanthema) med. osip (moe razliito izgledati i zahvatiti samo jedan dio koe ili cijelu kou) egzantematian (gr. exanthema) med. osipan, ospiav, bubuljiav; egzante-matine bolesti osipne bolesti, npr. arlah, pjegavi tifus itd.; egzantema-tina groznica groznica praena osipanjem koe egzantematologija (gr. exanthema osip, logia) med. znanost o osipnim bolestima egzanteza (gr. exanthein procvjetati) med. izbijanje osipa na koi egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljivanje egzantropian (gr. ex iz, anthropos ovjek) koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi, divlji egzantropija (gr. ex iz, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, strah od ljudi egzapoteoza (gr. ex iz, apotheosis oboavanje) liavanje boanstvenosti, liavanje velianstvenosti (ih: boanskog ugleda) egzarh (gr. exarchos kolovoa; predvodnik, starjeina) rec u antikoj Grkoj; namjesnik bizantskih careva u Italiji; pravosl. patrijarsi)ski namjesnik, metropolit egzarhat (gr. ex-archo predvodim, lat. exarchatus) zvanje, dostojanstvo i podruje egzarha, osobito egzarhat ravenski koji je, nakon propasti drave Istonih Gota (555. g.), obuhvatio cijelu Italiju; pravosl. dostojanstvo egzartikulacij a 343 egzekutor i djelokrug patrijarhovog namjesnika u nekoj pokrajini egzartikulacija (lat. exarticulatio) med. iaenje, uganue; kirurko odvajanje jednog uda u zglobu otvaranjem zgloba i razrezivanjem zglob-nih veza egzartikulirati (lat. ex iz, articulus zglob) med. izvaditi ud iz zgloba

egzartroma (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacija egzartroza (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacija egzauguracija (lat. exauguratio) oduzimanje (ili: ukidanje) svetosti neega; supr. inauguracija egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti nekom posveenom predmetu svetost, uiniti ga obinim; supr. inaugurirati egzeat (lat. exire izii, exeat) "Neka izie, neka odstupi, neka ide!", doputenje za izlazak ili odsutnost; u Kat. crkvi: akt kojim biskup doputa sveeniku prelazak u drugu upu egzedencije (lat. exedere izjesti, izgri-sti, ixedentia) mn. med. kemijska sredstva za unitavanje organskog tkiva, npr. arsen, sublimat, kiseline, usijano eljezo, galvanokaustika i dr. egzedeza (gr. ex-oideo oteknem, natek-nem) med. oteklina, oticanje egzedra (gr. ex, hedra sijelo; stolac) arhit. u antikim graevinama: polukruan prostor s klupama te prema jednoj strani otvoren punom irinom; u kranskoj arhitekturi: oltarna nia, apsida, konha; polukruni niz klupa u apsidi, s obje strane biskupske stolice egzeget (gr. exegetes pouavatelj) onaj koji struno tumai, objanjava, izlae (neki spis, poglavito Bibliju) egzegetika (gr. exegesis tumaenje, objanjavanje) vjetina izlaganja i tumaenja, poglavito Biblije egzegeza (gr. exegesis izlaganje, objanjenje, tumaenje (nekog spisa); osobito, u teolokom smislu: izlaganje i tumaenje Biblije egzegezirati (gr. exegeomai izlaem, tumaim) izlagati, objanjavati, tumaiti egzekracija (lat. exescratio) sveano proklinjanje, prokletstvo; oskvrnje-nje, gnusoba egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati, prokleti egzekucija (lat. exesequi izvriti, sprovesti, exsecutio) izvravanje putem zakonskog prisiljavanja, osobito: prisilno izvrenje sudske odluke (u graanskoj ili kaznenoj parnici), prisilna naplata duga na osnovi zakonske odluke, popisivanje stvari zbog duga; izvrenje osu.de, osobito tjelesne ili smrtne kazne, pogubljenje osuenog na smrt; poeti neto ab exsecutione cat. ab egezekncione (lat.) poeti pravni postupak prisilnim izvrenjem i bez prethodnog pravnog sasluava-nja; voj. zauzimanje neke zemlje vojnom silom da bi se prisilno izvrili postavljeni zahtjevi egzekutirati (fr. excuter) izvriti, izvravati, izvesti, izvoditi, obaviti, obavljati, uiniti; izvoditi glazbeno djelo; izvriti zapovijed, naredbu, odluku; izvriti naplatu duga prisilnim putem po sudskoj odluci, izvriti popis neijih stvari radi naplate duga; izvriti smrtnu osudu, pogubiti egzekutiva (lat. executiva) izvrna dravna vlast (za razliku od legislative, tj. zakonodavne i sudske vlasti) egzekutivan (lt. executivus) koji izvrava, izvrni; egzekutiuni proces prav. kratak pravni postupak u cilju izvrenja donesene zakonske odluke egzekutor (lat. exsecutor) izvritelj sudske odluke, onaj koji izvrava odluku prisilnim putem; izvritelj smrtne kazne, krvnik; exsecutor testamenti egzekutoran 344 egzigent it. egzekutor testamenti (lat.) prav. izvritelj oporuke, testamenta egzekutoran (lat. executorius) izvran, putem prisilnog izvrenja, putem prisilne naplate egzekutorijale (lat. executoriale) prav. pismena naredba o izvrenju neke sudske odluke egzekvacija (lat. aequus jednak, exa-equatio) izjednaenje, izjednaavanje egzekvatura (lat. exequatura) doputenje koje daje neka drava stranom predstavniku (konzulu) da moe obavljati konzularne poslove; vladarska potvrda papinskih bula egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispraviti) mn. pogreb; sveani pogrebni obredi; u Katolikoj crkvi: mise za pokoj due (zadunice) egzekvirati (lat. exequi, exsequi) naplatiti dugove putem egzekucije, popisati ili zaplijeniti stvari za dug egzematoza (gr. ex iz, haima krv) med. v. egzaimatoza egzemcija (lat. exemptio) razrjeavanje, izuzimanje, oslobaanje od neke, inae ope, dunosti ili obveze; eg-zemcijska pretenzija polaganje prava na osloboenje od neke obveze egzemija (gr. ex, haima) med. v. eg-zaimija

egzemplar (lat. exemplar) primjerak, uzorak, pojedinaan otisak (knjiga, bakroreza); jedan jedini primjerak u zbirci egzemplaran (lat. exemplaris) primjeran, uzoran, uzorit; koji treba posluiti kao primjer, primjera radi, zastraujui; egzemplarna kazna kazna koja treba posluiti kao zastraujui primjer drugima egzemplificirati (lat. exemplificare) pomou primjera neto izloiti (ili: objasniti, dokazati); ukazivati na neto to treba posluiti kao primjer egzemplifikacija (lat. exemplificatio) objanjavanje ili dokazivanje pomou primjera (ili: na primjerima); exemplificatio documenti it. egzemplifi-kacio dokumenti (lat.) ovjeravanje prijepisa svjedodbe ili isprave egzemti (lat. exemptus izuzet, exempti) mn. oni koji imaju pravo biti osloboeni od neke, inae ope, obveze egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje utrobe, unutarnjih dijelova; med. vaenje (egzenteriza, egzenterizam) egzenterirati (gr. exergazomai, lat. exenterare) med. vaditi utrobu egzenteriza (gr. exenteryzo vadim utrobu, unutarnje dijelove) med. v. egzenteracija egzenterizam (gr. exenteritho, lat. exenterare) med. v. egzenteracija egzercicij (lat. exercitium) vjeba, vjebanje; kolsko vjebanje, jezino vjebanje, vojniko vjebanje, tjelesno vjebanje; exercitium religionis it. egzercicijum religionis (lat.) slobodno vrenje vjerskih dunosti; exercitium Salamandri it. egzercicijum Salamandri (lat.) na studentskim sveanostima: nazdraviti nekome time to se aama, po zapovijedi predsjedavajueg na sveanosti, napravi krug po stolu, zatim se ispiju, nakon toga se njima zabubnja po stolu, pa se onda najednom udare o stol i ostave egzercirati (lat. exercere, fr. exercer) vjebati, osobito: vojne vjebe, vjebe orujem egzercirite (lat. exercere) vojno vjebalite egzercitor (lat. exercitor) uitelj u vjebanju uvjebava egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza egzergazija (gr. exergazomai izraujem, obraujem, exergasia) izraivanje, obraivanje, obrada egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) mn. odlaze, idu (izraz koji u kazalinim djelima kazuje da glumci odlaze s pozornice); egzeunt omnes odlaze svi egzigent (lat. exigens) potraitelj egzigibilan 345 egzomfalus egzigibilan (lat. exigibilis) koji se moe s pravom traiti egzigibilitet (lat. exigibilitas) potra-ljivost, mogunost zahtijevanja ih potraivanja, mogunost naplate egzil (lat. exilium) progonstvo; mjesto boravka u progonstvu; u uem znaenju: babilonsko robovanje idova, otuda: postegzilno doba doba idovske povijesti nakon babilonskog robovanja egzimiran (lat. eximere osloboditi) osloboen, osloboen slube, osloboen poreza, razrijeen obveza; osobito: osloboen od inae nadlenog suda; egzimirani mn. v. egzemti egzinanicija (lat. exinanitio) ispra-njavanje; med. praznoa krvnih ila; prekomjerno i stalno ispranjavanje; teol. omalovaavanje boanstvenosti ili boanskih osobina Isusa Krista egzistencija (lat. existentia) postojanje, opstanak, bivanje, ivljenje, ivot; stvarnost; nain ivota; egzistencijalni sud log. sintetian sud, sud koji iskazuje neko postojanje, npr. ivot postoji egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) fil. filozofski smjerovi koji u sredite stavljaju ovjekovo postojanje (egzistenciju); danski filozof Kierkegaard (18131855) "egzistenciju" smatra osnovom tzv. "egzistencijalne filozofije": "Ima neto to se ne moe zamisliti, a to je egzistencija"; svrha filozofije nije spoznaja stvarnoga u podruju apstraktnih pojmova, nego pitanje o postojanju onoga koji pita; predstavnici: G. Marcel, K. Jaspers, M. Heidegger, J. P. Sartre egzistentan (lat. existere javljati se; biti) postojei, stvaran, ivotan egzistirati (lat. existere) biti, postojati, ivjeti, opstojati egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak; ishod, svretak, kraj, uspjeh; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrt

egziantan (fr. exigeant) koji mnogo trai ih zahtijeva egzo- (gr. exo) predmetak u sloenica-ma sa znaenjem: izvan, vanjski egzobiologija (gr.) znanost koja se bavi pitanjem postojanja ivih bia izvan Zemlje, tj. na drugim svemirskim tijelima egzpderm (gr. exo, erma koa) zool. vanjski list u zametku egzodinamika (gr. ex iz, dynamis sila) geol. dio geologije koji obuhvaa geoloke pojave i promjene to ib na Zemljinoj kori uzrokuje atmosfera svojom toplinom, sastojcima, pokretima, i promjene na kori i u njoj koje uzrokuje tekua, stajaa, zaleena, nadzemna i podzemna voda; prid. eg-zodinamiki egzoftalmus (gr. ex iz, ofthalmos oko) med. buljookost, ispadanje one jabuice zbog upale, nakupljanja gnoja, otekline ili prekomjernog razvijanja masnoe u onoj upljini egzogen (gr. exo izvana, vani, genos rod) koji je uzrokovan vanjskim uvjetima, egzogenian; supr. endogen, endogenian egzogenian (gr. exo, genos) v. egzogen egzokanibalizam (gr. exo, p. canibal ljudoder) etn. obiaj nekih ljudo-derskih plemena da jedu samo meso ljudi koji ne pripadaju njihovom plemenu; supr. endokanibalizam egzokrini (gr. ex iz, krino izluujem) prid. koji izluuje van; egzokrine lijezde fiziol. lijezde koje svoj sekret izluuju i izbacuju u posebne kanale koji ih odvode ili na povrinu tijela ili u upljine ostalih organa (postoje jednostavne i sloene); usp. endokrini egzometer (gr. exo vani, meter maternica) med. ispadanje maternice egzomfalus (gr. ex iz, omfalos pupak) med. oteklina na pupku, oticanje pupka egzoognozija ehidna egzoognozija (gr. ek iz, zoon ivotinja, gnosis poznavanje) dio zootehnike koji prouava vanjski izgled ivotinja (hod, dlaku, perje, zubalo itd.) kako bi se ocijenila mogunost iskoritenja pojedinih karakteristika egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv, koji se moe zamoliti egzorcist (gr. exorkizo zaklinjem) flhaj koji istjeruje zle duhove; jedan od niih sveenikih redova u Katolikoj crkvi egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) istjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili iz kue (u st. vijeku obiaj kod idova, neznaboaca i starih krana) egzorcizirati (gr. exorkizo zaklinjem) molitvama istjerivati zle duhove, neastive (iz ovjeka ih iz kue) egzordij (lat. exordium) poetak govora; uvod egzosfera (gr. exo vani, sfaira kugla) jedno od podruja izvan zemaljske sfere; sloj atmosfere iznad 8001000 km egzoskelet (gr. exo vani skeletos kostur) vanjski tvrdi dijelovi ivotinjskog tijela (npr. kornjae, krokodila, raka itd.) egzosmoza (gr. exo. van, osmos guranje) fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri prolasku dviju razliitih tekuina kroz opnu) kada se nastalom strujom smanjuje volumen tekuine; supr. en-dosmoza egzosmoza (gr. exo vani, osmoza) biol. proces prodiranja tekuine i otopljenih tvari iz stanice u okolno tkivo; suprot, endosmoza egzostoza (gr. ex iz, osteon kost) med. neprirodna vorasta izraslina koja se stvara na povrini kostiju egzoterian (gr. exoterikos) vanjski; narodski, javan, openit, shvatljiv i nestrunjacima, laicima; supr. ezoterian egzoterik (gr. exoterikos vanjski) onaj koji nije upuen u najvia tajna nau-avanja nekog drutva egzoterman v. egzotermian; supr. en-doterman egzotermian (gr. exo van, thermos topao) fiz. kem. koji razvija toplinu; supr. endotermian egzoteromanija (gr. exoteros vie van, mania pomama, strast) ljubav prema inozemstvu, strast za inozemstvom; posebna sklonost onome to je inozemno i tue; egzotikomanija egzoti (gr. exothen izvana ) mn. bot. stari naziv za izvaneuropske (prekomorske) biljke, ivotinje i si.

egzotian (gr. exotikos) inozeman, tu, koji pripada drugim, osobito toplijim dijelovima svijeta, npr. egzotine biljke egzotika (gr. exotikos inozeman, tu) ono stoje inozemno, tue, strano, nepoznato egzotikomanija (gr. exotikos) v. egzoteromanija egzotikosimfiza (gr. exotikos tu, syn s, fysis priroda) med. sraslost nekog organa s nekim stranim tijelom egzotizam (gr. exothen izvana) tuica, strana rije egzuberantnost (lat. exuberantia) pretrpanost, bombastinost, obilje, pre-komjernost, prebujnost egzultacija (lat. exsultatio) likovanje, klicanje, razdraganost, prevelika radost, skakanje od radosti i ushienja egzultirati (lat. exsultare) likovati, kli-cati, skakati od radosti Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji kojega je razorio Heraklo ubivi kralja Euritja kako bi se domogao njegove lijepe keri Jole ehidna (gr. echidna) 1. kod starih Grk-a: zmija otrovnica koja unitava druge otrovnice (esto oznauje pakost); takoer: ime zmaja koji je ugrizao mitskog junaka Filokteta, te ime ehinodermi 347 eidografija zmije-djevojke (mati psa Kerbera, Sfinge i drugih nemani); 2. zool. a) mravlji je (sisavac iz reda kljunaa; ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji); b) iglozub strani (riba koja ivi u dubinama Atlanskog oceana) ehinodermi (gr. echinos je, erma koa) zool. bodljikai ehinoftalmija (gr. echinos je, ofthal-mos oko) med. upala oiju ehinoidi (gr. echinos je, eidos oblik) mn. zool morski jeevi, jabuaste morske ivotinje s bodljama i vap-nenom ljuskom ehinokok (gr. echinos je, kokkos zrno, bobica) zool. parazitni crv u pasjem tijelu (opasan za ovjeka), pasja trakavica ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva svinja i pataka iji je uzronik crv Echinorhynchus ehinus (gr. echinos 1. je; 2. eljezna posuda za ispiranje aa) arhit. naziv za kruni ili eliptini umetak izmeu trupa stupa i abaka ehinus (gr. echinos) je; morski je; arhit. ukras na jonskim stupovima ispod abaka Ehion (gr.) 1. mit. legendarni heroj, mu Agavin, otac Pentejev; 2. mit. sin Hermov, jedan od Argonauta eho (gr. echo zvuk, ton, um) jeka, odjek Eho (gr. Escho) mit. nimfa koja se od alosti zbog nesretne ljubavi prema lijepom Narcisu toliko razboljela te oslabila da je, na posljetku, mogla ponavljati samo posljednji glas rijei; otuda: v. eho ehofrazija (gr. echo glas, jeka, frasis izriaj; govor; jezik) med. bolest u kojoj ovjek besmisleno i nepotrebno ponavlja pojedine rijei ili reenice koje uje u svojoj okolini; usp. ehola-lija ehografija (gr. echo odjek, grafo piem) med. bolestan nagon da se napisane rijei ponove vie puta jedna za drugom ehokineza (gr. echo odjek, kinesis kretanje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik mora vie puta ponoviti iste pokrete; usp. ehomimija eholalija (gr. echo glas, jeka, lalia govor) med. patoloko ponavljanje izgovorenih rijei, bolest u kojoj bolesnik moe govoriti samo ono to mu se predgovara ili automatski ponavlja rijei koje uje u svojoj okolini; usp. ehofrazija ehomatizam (gr. echo, matos traenje, istraivanje) med. bolesni nagon za ponavljanjem zvukova i rijei ehometar (gr. echo odjek, metron) instrument za mjerenje trajanja zvukova i utvrivanje njihovih intervala i odnosa ehometrija (gr. echo, metria) mjerenje zvuka, jeke, odjeka, glasa ehomimija (gr. echo, mimmos oponaanje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik ponavlja pokrete koji se izvre u njegovoj nazonosti; usp. ehokineza ehopatija (gr. echo glas, jeka, pathe bolest) med. skupni izraz za sve bolesti ponavljanja ih oponaanja (ehofrazija, ehomimija, ehopraksija) ehopraksija (gr. echo, praxis radnja, postupak) med. v. ehokineza ehoskop (gr. echo, skopeo promatram) med. slualica, stetoskop

eht (njem. echt) pravi, pravi pravcati, nekrivotvoren eidetika (gr. eidos oblik, slika) psih. dio psihologije koji ispituje svijet opaanja i poetni stupanj oblikovanja predodaba u ranom djetinjstvu i kod primitivnih naroda eidograf (gr. eidos slika, grafo piem) stroj za kopiranje slika eidografija (gr. eidos slika, grafo) postupak pri izraivanju slika na metalnim ploama za tiskanje eidologija 348 ekhiloma eidologija (gr. eidos slika, logia znanost) psih. znanost o slikovitom predoavanju u ljudskoj svijesti eidos (gr. eidos) slika, lik, oblik; bie, ideja eipatija (gr. aei uvijek, pathos patnja, bol, aeipatheia) med. stalna bolest, neprestano pobolijeva nje eirometar (gr. eiros vuna, metron) instrument za mjerenje debljine vunenih dlaka prema stupnju kovravo-sti vune ejakulacija (lat. eiaculatio) izbacivanje; fiziol. izbacivanje, izluivanje mukog sjemena ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izbaciti, izbacivati (osobito sjeme) ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica; ejalet, paaluk ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje; istjerivanje, protjerivanje s posjeda ejektor (lat. ejicere izbaciti) kaljuar, stroj kojim se izbacuje voda iz broda; crpka ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbacivati; istjerati, izgurati, otjerati (s posjeda), protjerati, prognati ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo, plemenit in; dobrota uope ejlukija (tur. ejlemek initi) dobroinitelj, dobrotvor ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega pod prisegom ek- (gr. ek-) grki prijedlog sa znaenjem: iz, od (dolazi u sloenicama) ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje koja djeluju kroz kou ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje) med. ienje, uredna stolica ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, naginjanje) med. razilaenje kostiju, i-aenje; razmicanje krajeva kod prijeloma kosti ek-koprotian (gr. ek-, kopros izmet) med. koji pomae ienju, izbacivanju izmeta . *' ek-koprotik (gr. ek-, kopros izmet) med. lijek koji pomae ienju, koji izbacuje, izbacivanje izmeta ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet) med. izbacivanje izmeta ek-kriziologija (gr. ek-, krino izluujem, izdvajam, logia) med. znanost o izluivanjima ljudskog tijela ek-krizis (gr. ek-, krino izluujem) med. izluivanje bolesnih tvari putem znoja, mokrae itd. ekartirati (fr. carter, tal. scartare) u kartanju: neke karte odbaciti da bi se druge uzele ili kupile; ukloniti, uklanjati, udaljiti, odvojiti, metnuti u stranu ekcan (njem. Ecke kut, Zahn zub) zub kutnjak ekcem (gr. ekzein uskuhati) med. kona bolest koja se sastoji u pojavi crvenila, oteklina i malih mjehuria (plikova) iz kojih izlazi sukrviasta tekuina a prati je ljutenje pokoi-ce ekdemiomanija (gr. ekdemeo idem izvan zemlje, izvan zemlje sam, mania ludilo, strast) strast za seljakanjem, ljubav prema putovanju ekfima (gr. ekfyma) med. izraslina, grba; ekfizis ekfizis (gr. ekfysis izraslina) med. v. ekfima ekfonetska notacija (gr. ekfoneo za-viknem) ne ba potpuno precizan znakovni sustav za biljenje sveanih liturgijskih melodija u istonim kranskim crkvama ekfoneza (gr. ekfonesis) ret. uzvik, usklik, pokli ekfraktici (gr. ekfrasso otepim, otvorim) mn. med. sredstva za otvaranje, razrjeivanje ekfronija (gr. ekfron izbezumljen, izvan sebe) bezumlje, ludost, ludilo ekhiloma (gr. ek, chylos sok) iscijeeni sok biljaka, biljni ekstrakt ekhimoma 349 ekliptika ekhimoma (gr. ek-chymos tekuina) med. krvava oteklina, krvavi made ekhimoza (gr. ek-, cheo izlijem) med. izljev krvi u stanino tkivo

ekiklema (gr. ekkyklema) u starogrkom kazalitu: kazalina sprava u obliku odra na kotaima (sluila je za prikazivanje tjelesa traginih junaka poginulih izvan pozornice; naprava nalik na dananju pokretnu pozornicu ekipa (fr. quipe) lanovi portskog kluba koji sudjeluju na nekoj utakmici; skupina radnika na nekom poslu ekipaa (fr. quipage) raskona koija; posada zrakoplova, tenka, broda i si. ekipiranje (fr. quipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i svim potrebnim stvarima ekipirati (fr. quipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i potrebnim stvarima eklampsija (gr. eklampein zasvijetliti, zasijati) med. jedna od najteih bolesti kod trudnih ena, obino za vrijeme poroaja: iznenadno gubljenje svijesti, grevi i trzaji po cijelom tijelu, prestanak disanja (ovakvi grevi se ponavljaju veoma esto) eklatantan (fr. clatant) sjajan, odlian, izvanredan, slavan; oigledan, oit, jasan;javan; zvonak, zvuan eklekticizam (gr. eklego biram, ek-lektikos koji bira) fil. nain miljenja kojim netko ne stvara svoj vlastiti sustav, nego bira iz drugih sustava ono to mu se ini tono i prikladno, pa onda od toga gradi cjelinu i sustav eklektian (gr. eklektikos) koji bira i uima od drugih ono to mu izgleda tono i dobro; ne stvaralaki, neoriginalan eklekticar (gr. eklego, eklektikos) fil. "bira", onaj koji ne stvara svoj filozofski sustav, niti pristupa samo jednom filozofskom sustavu, nego od razliitih sustava uzima ono za to misli da je tono i dobro, pa onda sve to spaja u cjelinu; ovjek koji od svega to ga okruuje i to se oko njega zbiva uzima ono to odgovara njegovoj prirodi eklerer (fr. claireurs) voj. izvidnik, izvidnica; promatra; osobito: lako naoruani konjanici za izvianje; brodovi za izvianje eklerirati (fr. clairer) voj. izviati, biti u izvidnici eklezija (gr. ekklesia narodna skuptina, lat. ecclesia) nekada: narodna skuptina; kasnije: crkva (kao zgrada i kao institucija); e. metropolitana (lat.) saborna, nadbiskupska crkva eklezijarh (gr. ekklesia, archo predvodim, rukovodim) starjeina, nadstojnik crkve, nadzornik crkava, onaj koji se brine o redu bogosluja u Grkoj pravoslavnoj crkvi eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) crkvena vlast; nadzor nad crkvama eklezijast (gr. ekklesiastes) sveenik, crkveni sluga; eklezijastik eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni, duhovni, sveeniki eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. eklezijast eklezijastika (gr. ekklesia) 1. crkveno nauavanje; 2. eklezijastika (lat. ecclesiastica) mn. crkvene stvari, crkveni poslovi eklipsa (gr. ekleipsis) astr. pomrina nekog nebeskog tijela zbog toga to se izmeu njega i Sunca pojavilo drugo nebesko tijelo; pomrina, mrak, tama; med. prolazna nesvjestica, nemo ekliptika (gr. ekleipsis izostajanje, pomraenje) astr. Suneva putanja, zamiljena linija na nebeskom svodu po kojoj se kree Sunce u svom godinjem kretanju (nazvana zbog toga to se u blizini te linije dogaaju pomreklizija 350 ekpiroza ine Sunca i Mjeseca); kosina eklip-tike kut od 23 1/2 stupnja pod kojim Suneva putanja na dvjema tokama, ekvinokcijima (u Ovnu i Vagi), presijeca nebeski polutnik eklizija (gr. eklvsis oslabljenje, slabost, ek-lyo oslabim) med. slabost, nemo, nesvjestica ekloga (gr. eklego biram, ekloge) poet. izabrana pjesma; obino: pastirska pjesma, pjesma iz prirode, idilina pjesma (po tome to Vergilijeve idile imaju naslov "Ekloge") eko (tal. ecco) gle, evo ga, evo, ovdje je! ekofobija (gr. oikos kua, fobeomai bojim se) med. manija bjeanja od vlastite kue ili od ukuana ekografija (gr. oikos kua, grafo opisujem) opisivanje kue ekologija (gr. oikos kua, logia) biologija i fiziologija u uem smislu, znanost o odnosima ivotinja i biljaka prema svojoj ivoj i neivoj okolini, kao i jednih prema drugima; u ekologiju spada, primjerice, prehrana, stanovanje, mjesto stanovanja, rasprostranjenost, obiteljski i drutveni ivot, oploivanje biljaka, simbioti-ni odnosi itd.

ekonom (gr. oikonomos domain, gazda, privrednik) privrednik, domain koji ekonomino organizira obradu svoga imanja ili poslovanje svoga poduzea; privredni strunjak, organizator privrednog poslovanja poduzea ekonomajzer (engl. economizer) teh. grija vode u ureaju parnoga kotla ekonomat (gr. oikonomos dobar domain, gospodar) sluba ekonoma ili ured ekonoma; ustanova u velikim poduzeima koja se brine oko opskrbe poduzea razliitim uredskim i drugim potreptinama; dobro voenje kunih poslova, gazdinstvo ekonomija (gr. oikonomia, oikos kua, nomos zakon) upravljanje kuom, domainstvo, svrsishodno ureenje; gazdinstvo, imanje, dobro; tednja, tedljivost, razumno iskoritavanje dobara i snage; privreda, poljoprivreda; znanost o privredi, poljoprivedi, o organizaciji proizvodnje, po naelu: to vei uspjeh to manjim sredstvima, tj. postizanje cilja to manjom uporabom snage ekonomist (gr. oikonomikos) pristaa fiziokratskog sustava (v. ekonomski sistem); prouavatelj privrednih pojava i problema ekonomizirati (gr. oikonomeo upravljam kuom, rukovodim, vladam, nareujem) voditi domainstvo, baviti se racionalnom privredom ili poljoprivredom; ivjeti razumno i tedljivo ekonomski (gr. oikonomikos) gospo-darstven, koji je po naelima ekonomije; (poljo)privredni ekonomski sustav privredno ureenje; shvaanje fiziokrata po kojem je zemlja jedini izvor bogatstva i blagostanja nekog naroda i drave ekopa (gr. ekkope izrezak) med. povreda kosti, osobito lubanje ekosistem (gr.) prirodna zajednica ivih organizama i neivih tvari na nekom podruju ekoskopija (gr. oikos kua, skopeo gledam) proricanje po sluajnim pojavama u kui ili na kui ekotip (gr.) karakteristini predstavnik neke vrste s obzirom na ekonomske uvjete ekpijezis (gr. ek-, pyon gnoj, ek-piezo istiskujem) 1. med. izluivanje gnoja, potpuno zagnojavanje; zgnjeavanje lubanje, 2. istiskivanje, cijeenje sokova iz biljaka ekpijezma (gr. ek-piezo istiskujem) sok iscijeen iz biljke, biljni sok; med. razbijenost lubanje ekpiroza (gr. ek-pyroo izgorim, sago-rim); fil. po nauavanju Heraklita i ekpleksija 351 ekscepcija stoika: propast svijeta u poaru, nakon ega e se opet obnoviti da bi periodino proivljavao isti proces ekpleksija (gr. ekplexis) zgranutost, zapanjenost, zaprepatenost ekran (fr. cran) 1. pomian zaslon ispred pei, na prozoru itd.; paravan; 2. fiz., teh. i med. tit, uglavnom metalan, koji uva elektrini pribor, ureaje i ovjeka od vanjskog utjecaja tetnih zraka; 3. bijelo platno na kojem se projiciraju slike s dijapozitiva ili filmske vrpce; 4. fluorescentna povrina katodne cijevi na kojoj se stvara slika na televizijskom prijam-niku; zaslon ekraze (fr. cras) dug korak u plesu; sjajna koa, lak ekrazer (fr. craseur) kirurki instrument za unitavanje oboljelih dijelova ekrazirati (fr. craser) zgaziti, zgnjeiti, smrviti, zdrobiti, unititi ekrazit (fr. craser zdrobiti, smrskati) razorno sredstvo kojim se pune bombe, pikrinska kiselina ekritir (fr. critures) mn. spisi; trg. rauni, pisma eks (gr. ex, lat. ex) grki i latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama i oznaava neto bive, prijanje, nekadanje, npr. eks-ministar, eks-kralj; inae znai: iz, od eks-arhijatar (gr. ex, archo upravljam, predvodim, iatros lijenik) pomonik glavnog lijenika, pomonik osobnog lijenika; bivi osobni lijenik eksangvinacija (lat. ex iz, sanguis krv) med. iskrvarenje, gubitak krvi koji dovodi do smrti eksapitulirati (lat. ex-capitulare) biti odsluen, navriti rok slube; zahtijevati razrjeenje od slube ekscedent (lat. excedens) onaj koji pravi izgrede, izgrednik, prijestupnik, razuzdan ovjek ekscedirati (lat. excedere) prekoraiti, napraviti ispad, prelaziti granicu doputenog, razuzdano ivjeti

ekscelencija (lat. excellentia) odlinost, izvrsnost; kao titula ministara: uzvi-enost, preuzvienost; par excellence it. par ekselans (fr.) pril. posebno, osobito, izvanredno; u pravom smislu rijei, pravi ekscelentan (lat. excellens) izvrstan, odlian, sjajan, veoma istaknut ekscelirati (lat. excellere) isticati se, odlikovati se, biti u emu odlian ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvienost ekscentar (lat. ex, centrum sredite) fiz. kod parnog stroja: ekscentrina ploa, tj. dio koji pretvara kruno gibanje u pravocrtno ekscentricitet (lat. ex, centrum sredite) razmak (ili: udaljenost) od sredita; razmak (krivulje) od krunog oblika; numeriki (brojni) ekscentricitet (stoastog presjeka): odnos izmeu arine udaljenosti i udaljenosti od linije vodilje (direktriks); pren. nastranost, zanesenjatvo, fantas-tinost ekscentrian (lat. ex, centrum, fr. excentrique) (krug) koji nema isto sredite s drugim krugom; koji ima svoju toku oslonca izvan sredita; koji ne prolazi kroz sredite; koji nije kruni, koji odstupa od krunog oblika; pren. nastran, pretjeran; ekscentrina glava usijana glava; ekscentrian udarac udarac iji pravac ne prolazi kroz teite tijela ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje, izuzee; prav. prigovor, izuzee u tehnikom smislu, obrana optuenog u kojoj iznosi neko svoje pravo koje stoji nasuprot po sebi zasnovanom tuiteljevom pravu i kojom, istiui ga kao svoje pravo, hoe posve ili djelomino iskljuiti vanost i djelovanje tuiteljevog prava ekscepcionalan 352 ekshibicionizam ekscepcionalan (lat. exceptionalis) izuzetan, izniman, izvanredan eksceptivan (lat. exceptivus) izuzetan, izniman, koji sadri izuzetak, iskljuujui, uvjetan eksceptive (lat. exceptive) pril. iskljuujui, izuzimajui, uvjetno ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzevi, izuzimajui, osim ekscerpirati (lat. carpere brati, excer-pere) vaditi iz, izvlaiti, praviti izvode iz ega, npr. iz neke knjige eksces (lat. excessus) prekomjernost, pretjeranost; ispad, izgred, prijestup, istup; nasilje, surovost; excessus in modo it. ekscesus in modo (lat.) prav. pogreka u nainu izvoenja ili u obliku neke radnje ekscesivan (lat. excessivus) prekomjeran, pretjeran, neobuzdan, razuzdan ekscidencija (lat. excidentia) med. ispadanje zgloba ekscidirati (lat. excidere) ispadati; med. rezanjem vaditi, izvaditi, odrezati ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izuzimati, iskljuiti; prav. primijetiti, prigovoriti, odgovoriti na tubu ekscitabilan (lat. excitabilis) nadra-ljiv, razdraljiv, uzbudljiv ekscitabilitet (lat. excitabilitas) raz-draljivost, uzbudljivost ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje, razdraivanje; nadraenost, razdra-enost: poticanje; poticaj; uzbuiva-nje, uzbuenje, izazivanje ekscitancije (lat. excitantia) mn. med. sredstva za razdraivanje ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik koji je pao pod steaj ekscitativan (lat. excitativus) nadra-ljiv, koji nadrauje, nadraujui; poticajan, koji potie ekscitirati (lat. excitare) poticati; na-draivati, pobuivati, draiti; bodriti, sokoliti; uzbuditi, uzbuivati, izazvati, izazivati ekscizija (lat. excisio) med. vaenje rezanjem, odrezivanje, odstranjivanje ega ekscizura (lat. excisura) med. isjeak, izrezak eksecirati (lat. ex-secare) rezati, isje-cati, odsjei; ukopiti, ustrojiti eksekcija (lat. ex-sectio) rezanje, odsijecanje; kopljenje, trojenje eksfolijacija (lat. exfoliatio) med. ljus-kanje, odvajanje u obliku listia nekih dijelova upaljenih kostiju, ila i dr. eksfolijativ (lat. ex, folium list) med. lijek protiv ljuskanja kostiju ili koe eksfolijativan (lat. ex, folium list) ljuskav eksfolirati (lat. ex, folium list) med. ljuskati se ekshalacija (lat. echalatio) isparavanje; para ekshalirati (lat. halare, exhalare) isparavati

ekshaustija (lat. exhaustio) izvlaenje, isisavanje (osobito zraka) ekshaustor (lat. exhaustor) sprava za isisavanje zraka ili plina; sprava za isisavanje nunikih jama eksherdat (lat. exheredatus) onaj koji je iskljuen iz nasljedstva eksheredacija (lat. exheredatio) iskljuenje iz nasljedstva, liavanje nasljedstva eksheredirati (lat. exheredare) iskljuiti iz nasljedstva, liiti nasljedstva ekshibent (lat. exhibens) prav. preda-vatelj, podnositelj (spisa, isprave itd.) ekshibicija (lat. exhibitio) port, javno pokazivanje, promidbeno natjecanje; prikazivanje, izlaganje, podnoenje (isprava i si.); ekshibicijska tuba prav. tuba zbog izdavanja neke stvari ili pokazivanja neke isprave ekshibicionizam (lat. exhibitio) med. nagon kod duevno oboljelih da pokazuju i razgoliuju javno inae pokrivene dijelove tijela (genitalije i dr.) ekshibiconist 353 ekskluzivan ekshibiconist (lat. exhibitio) med. bolesnik koji pati od ekshibicionizma ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izdavati, isporuiti, predati, predavati, izloiti, pokazati, npr. mjenicu; ekshibirati se pokazivati se, pokazati se, istaknuti se ekshibit (lat. exhibitum) predan spis, predana isprava i si.; pismena predstavka ekshortacija (lat. exhortatio) ohrabrivanje, poticanje, hrabrenje ekshortativan (lat. exhortari ohrabrivati, poticati) ohrabriv, poticajan, po-budan ekshortirati (lat. exhortari) ohrabrivati, bodriti, sokoliti; poticati, nagovarati ekshumacija (lat. ex, humus zemlja) iskopavanje lesa iz groba, bilo radi prenoenja na drugo mjesto, bilo na zahtjev sudskih vlasti radi naknadnog utvrivanja pravog uzroka smrti ekshumirati (lat. exhumare) iskopati le iz groba; pren. otrgnuti od zaborava eksicirati (lat. ex-siccare) isuiti, osuiti eksikacija (lat. ecsiccatio) farm, suenje, isuivanje eksikancije (lat. exiccantia) mn. farm, sredstva za isuivanje (ili: suenje) eksikativan (lat. exiccativus) koji sui, koji isuuje eksikator (lat. exsiccator) isuiva, laboratorijska sprava za uvanje kemikalija, opskrbljena tvarima koje jako upijaju vodu (kao to je klor-kalij, sumporna kiselina i dr.) sa svrhom suenja; proces isuivanja ubrzava se iscrpljivanjem zraka iz eksi-katora (vakuum-eksikator) eksikatorij (lat. exsiccatorium) farm, suionica Ekskalibur naziv arobnog maa s kojim je legendarni britanski kralj Ar-tur (5. st. n. e.) bio nepobjediv ekskapitulacija (lat. excapitulatio) odsluenje; zahtijevanje razrjeenja od slube ekskapitulant (lat. ex-capitulans) onaj koji je odsluio svoj rok, onaj koji zahtijeva razrjeenje od slube ekskarnacija (lat, ex, caro meso, car-nis) skidanje mesa; muenje ekskavacija (lat. excavatio) dubenje, iskopavanje ekskavator (lat. excavator) jarualo koje se kree na gusjenicama ili tranicama; med. zubarski instrument za odstranjivanje natrule zubne kosti ekskavirati (lat. excavare) izdupsti, iskopati, iskopavati eksklamacija (lat. exclamatio) usklik, uzvik, uzvikivanje eksklamativan (lat. exclamare uzvikivati) gram. usklian (npr. reenica) eksklamirati (lat. exclamare) usklik-nuti, viknuti eksklava (lat. ex, clava klju) 1. manje podruje koje je kao posjed druge drave iskljueno iz matice zemlje; usp. enklava; 2. pojava neke biljke ili ivotinje na mjestima na kojima ih obino nema eksklerik (lat.-gr.) bivi bogoslovac, student teologije koji je napustio stu-dij ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti, iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvojiti, odvojiti ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje, iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuan, koji iskljuuje, koji je iskljuiv (supr. inkluzivan); ekskluzivne reenice gram. one nezavisne reenice od kojih se druga javlja kao izuzimanje od prethodne, npr. Doao je, samo nije donio knjigu; ekskluzivno drutvo drutvo u koje nije slobodan pristup onima koji nisu jednaki po poloaju ili po roenju s ostalim lanovima ekskluzivitet

354 eksonm ekskluzivitet (lat. exclusivitas) iskljuivost; povuenost, zatvorenost ekskomunicirati (lat. excommunicare) iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti anatemu, anatemizirati ekskomunikacija (lat. excommunica-tio) iskljuenje, istjerivanje iz nekog drutva ili zajednice; osobito: iskljuenje iz Crkve, anatema ekskorijacija (lat.) povrinska ogrebotina, laka ozljeda koe ekskreacija (lat. excreare, excreatio) med. iskaljavanje, iskaljaj ekskrecija (lat. excretio) izluivanje, odvajanje, izbacivanje; izluenje, izlu-evina ekskrement (lat. excernere izdvojiti, izluiti, excrementum izmet) izmetina ekskreti (lat. excernere izluiti, excreta) mn. zool. izluevine, tj. kemijski sastojci neupotrebljivih tvari koje, djelovanjem (ekskrecijom) posebnih lijezda, izluuje ivotinjsko tijelo ekskretirati (lat. excernere) izluivati, izbacivati ekskretoran (lat. excretorius) izluan, koji izluuje, koji pomae i izaziva izluivanje ekskulpacija (lat. ex iz, culpa grijeh) prav. osloboenje od optube ekskulpirati (lat. ex, culpa grijeh) prav. osloboditi od optube, rijeiti krivnje ekskurs (lat. excursus) skretanje; zasebno objanjenje nekog predmeta koji je s glavnom temom znanstvenog ili umjetnikog djela u bilo kakvoj vezi; dodatak knjizi koji sadri iscrpnije izlaganje samo jednog predmeta ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak put, putovanje radi provoda; voj. upad, prepad; pren. malo udaljavanje od glavnog predmeta ekskurzivan (lat. excurrere istrati) koji se udaljuje, koji se tie ekskursa ekskusija (lat. excussio) prav. podnoenje tube radi naplate duga; ispitivanje je li dunik jo u stanju podmirivati obveze ekskutirati (lat. excutere pretresati) prav. podnijeti tubu radi naplate duga; sudskim putem ispitati stanje dunika ili njegovu sposobnost plaanja i podmirivanja obveza ekskuzirati (lat. excusare) ispriati, opravdati ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; istraivanje, ispitivanje ekskvizitan (lat. exquirere istraiti, izabrati) izabran, probran; izvrstan, odlian, izvanredan, ukusan, osobit, poseban eksmatrikulacija (lat. exmatriculatio) brisanje, ispisivanje iz popisa ili upis-nice (matrikule), odlazak sa sveuilita eksmatrikulirati (lat. ex, matrix popis, matricula) brisati iz popisa, osobito iz popisa graana, studenata i dr., ispisati koga s upisnice eksmisija (lat, exmissio, exmittere izbaciti) izbacivanje, istjerivanje (s posjeda, iz kue, stana) od strane vlasti, prisilno iseljavanje, ispranjavanje prostorija eksod(us) (gr. exodos, lat. Exodus) 1. izlazak; naputanje neke sredine, masovno iseljavanje 2. Knjiga izlaska (Exodus), naslov druge knjige Mojsijeve, u njoj se poglavito opisuje izlazak Izraelaca iz Egipta eksoda (gr. exodos izlaz) izlazna, tj. zavrna pjesma u starogrkoj drami eksogamija (gr. exo, gameo oenim se) brak izmeu pripadnika razliitih plemena; supr. endogamija eksomida (gr. exomis) radniko i robovsko odijelo starih Grka (kratak haljetak s jednim rukavom, tako da je desna ruka ostajala nepokrivena) eksonim (gr. exo izvan, onoma ime) naziv nekog mjesta drukijim imenom nego se mjesto zove u zemlji kojoj pripada; npr. BeWien ekspanzija 355 ekspijacija ekspanzija (lat. expansio) irenje, rai-rivanje, rairenje, proirenje; rairenost; napon ekspanzijski (lat. expansio) naponski ekspanzivan (lat. expansivus) koji se iri, rastee; ekpanzivna sila sila kojom se neto iri, osobito: sila kojom plinovita tijela tee irenju; naponska sila; med. psihopatsko stanje poveanog samoosjeanja, npr. kod megalomanije ekspatrijacija (lat. expatriatio) izgon iz domovine; naputanje domovine ekspedicija (lat. expeditio) slanje, otpremanje; putovanje s odreenom svrhom, npr. znanstvenom; vojni pohod ekspedirati (lat. expedire odrijeiti) slati, poslati, otpremiti, otpremati, otpraviti, otpravljati, uputiti

ekspeditivan (lat. expeditivus) hitar, brz, okretan u obavljanju poslova ekspeditor (lat. expeditor) otprematelj, onaj koji otpravlja poiljke, poiljatelj, otpravlja; carinski posrednik; pediter ekspektant (lat. expectans) kandidat za neki poloaj ili slubu, onaj koji eka neki poloaj ili slubu ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati, iekivati, oekivati, nadati se, npr. nekom poloaju, slubi i si. ekspektoracija (lat. expectoratio) med. izbacivanje iz prsa, iskaljavanje; is-pljuvak, iskaljavanje; pren. olakavanje due ekspektorans (lat. expectorans) med. sredstvo za iskaljavanje, lijek koji pomae izbacivanje sluzi iz prsa ekspektorirati (lat. expectorare) med. izbaciti (ili: izbacivati) iz prsa, isplju-vati, iskaljati, izbaciti sluz; ekspektorirati se otvoriti srce, rei stoje na dui, ispovijediti se ekspenzar (lat. expensarium) popis trokova, raun o uinjenim troko-. vima, trokovnik ekspenzar (lat. expensum troak) trokovnik, raun s trokovima ekspenze (lat. expensae se. pecuniae) mn. trokovi, izdaci, osobito: sudski trokovi ekspenzija (lat. expensio) isplata, isplaivanje, izdatak ekspenzilacija (lat. expensi latio) unoenje nekog izdatka u knjigu rauna; prividan, fiktivan izdatak; usp. ak-ceptilacija ekspenzivan (lat. expendere platiti, ex-pensivus) skup, skupocjen eksperijencija (lat. experiri pokuati, experientia) iskustvo eksperiment (lat. experimentum) znanstveni pokus; pokuaj, proba eksperimentalan (lat. experimentum) iskustven, pokusni, probni, zasnovan na iskustvu, potvren pokusima; eksperimentalna fizika fizika s pokusima; eksperimentalna kemija kemija na osnovi pokusa eksperimentator (lat. experimentum) onaj koji obavlja pokuse eksperimentirati (lat. experiri pokuati, ispitati, experimentum) obavljati pokuse, uiti iz iskustva, uiti na osnovi pokusa ekspert (lat. expertus vjet) znalac, strunjak, onaj koji ima iskustva u neemu; onaj koji je upuen u tajne nekog politikog udruenja ekspert (lat. expertus) strunjak, znalac, vjetak u emu, osobito: onaj koji obavlja vjetaenje ega ekspertan (lat. expertus) iskusan, vjet, vian, struan ekspertiza (fr. expertise) struno miljenje, vjetaenje; iskaz strunjaka, zapisnik o obavljenom vjetaenju ekspertizirati (fr. expertiser) istraivati neto putem vjetaenja, vjeta-iti ekspijacija (lat. expiare osloboditi od grijeha) okajanje grijeha; pokora, ispatanje ekspilacija 356 eksponent ekspilacija (lat. expilatio) pljakanje, kraa, osobito tueg nasljedstva ekspilator (Iat. expilator) kradljivac tueg nasljedstva; cestovni razbojnik ekspiracija (lat. exspiratio) izdisanje, umiranje, smrt; prav. istjecanje odreenog vremena ili roka, dan plaanja ekspirirati dat. ex- spirare) izdisati, izdahnuti, ispustiti duu, umrijeti; minuti, prohujati, prestati, ugasiti se; istei, doi, dospjeti (za dan plaanja) eksplantacija (lat. explantatio iupa-vanje iz zemlje) fiziol. osobina ivih organskih tkiva da mogu, u pogodnim hranjivim otopinama, rasti i napredovati i izvan tijela eksplement (lat. explementum) sredstvo za ispunjavanje (ili: popunjavanje); dodatak (u govoru) ekspletiv (lat. expletivum) gram. umetnuta rije eksplicirati (lat. explicare) razjasniti, razjanjavati, objasniti, objanjavati, tumaiti, izlagati, prikazati; privesti kraju, zavriti eksplicitan (lat. explicuts) izriit, jasan; supr: implicitan eksplicite (lat. explicite) izriito, jasno, razumljivo; supr. implicite eksplikabilan (lat. explicabilis) objanjiv, koji se moe objasniti eksplikacija (lat. explicare, ecplicatio) objanjavanje, razjanjavanje, objanjenje, razjanjenje, tumaenje, prikazivanje, izlaganje eksplikativan (lat. explicativus) koji slui za objanjenje, koji objanjava, objanjavajui

eksploatacija (fr. exploitation) izrabljivanje, iskoritavanje tue radne snage; vaenje, kopanje (rude) eksploatator (fr. exploiter izrabljivati, iskoritavati) izrabljiva tue radne snage eksploatirati (fr. exploiter) iskoritavati, koristiti se; upotrebljavati; vaditi, kopati (rudu) eksplodirati (lat. explodere) rasprsnuti sc uz pucanj, rasprskavati se, ras-puknuti se, prasnuti eksploracija (lat, exploratio) istraivanje, ispitivanje, izvianje; med. pregled bolesnika pomou fizike eks-plorativne metode (gledanjem, kucanjem, sluanjem, pipanjem, termo-metrikim, kemijskim, mikroskopskim pregledom) eksplorativan (lat. explorativus) istraivaki, izviaki, izvidniki eksplorator (fr. explorateur) voj. izvid-nik, izvia, uhoda; istraiva eksplorirati (lat. explorare) istraivati, ispitivati, izviati eksplozija (lat. explosio) prasak, pucanj, rasprskavanje uz pucanj; pren. nagao i jak izljev, npr. srdbe, bijesa i dr. eksploziv (lat. explosivus) opi naziv za sve tvari koje imaju svojstvo ras-prskavanja uz pucanj (barut, dinamit, ekrazit itd.): gram. glas praska-vac (b, p) eksplozivan (lat. explosivus) praskav; koji se moe rasprsnuti, koji se rasprskava; eksplozivna zrna zrna s razornim punjenjem ekspolicija (lat. expolitio) v. ekspoli-tura ekspolirati (lat. expolire) ulatiti, uglaati, kititi, uljepati ekspolitura (lat. expolitura) dotjerivanje, uljepavanje, npr. nekog izraza kienim frazama eksponencijalan (lat. exponentalis) mat. koji se tie izloitelja; eksponencijalna jednadba jednaba u kojoj je nepoznanica u izloitelju, eksponentu eksponent (lat. exponens) ovjek koji radi za nekog drugog, osobito u poli eksponibilan 357 ekspromisija tikom ivotu, povjerljiva osoba, povjerenik; mat. izloitelj eksponibilan (lat. exponibilis) objanjiv, koji se moe objasniti eksponirati (lat. exponere) izloiti, izlagati, prikazati, objasniti; izloiti emu, npr. nekoj opasnosti; fot. plou u fotografskom aparatu kratkotrajno izloiti utjecaju svjetlosti otkrivanjem lee na aparatu; izloiti svjetlosti eksport (engl. export) trg. izvoz, izvo-enje robe u inozemstvo; izvezena roba (eksportacija); usp. import eksportabilan (lat. exportabilis) trg. koji se moe izvoziti, koji je za izvoz eksportacija I lat. exportatio) trg. v. eksport eksporter (fr. exportateur) trg. izvoznik, onaj koji izvozi robu na strana trita eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvoziti (robu u inozemstvo, na strano trite); supr. importirati eksportni (engl. export) trg. izvozni, u vezi s izvozom; eksportna boniflkaci-ja. carinske i dr. povlastice za izvo-enje robe u inozemstvo, koje se daju u cilju pomaganja izvoza domae robe ekspoze(j) (fr. expos) izvjetaj, izlaganje, prikazivanje nekog stanja, npr. izvjetaj koji ministar podnosi parlamentu o nekom vanijem pitanju ili o stanju u svom podruju, resoru ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, izloba umjetnikih djela; poloaj prema zraku i suncu, izloenost svjetlosti; prianje, izlaganje, razlaganje, prikazivanje, razvijanje nekog pojma, objanjenje, tumaenje; u drami: prvi od triju glavnih dijelova drame, u kojem se upoznajemo s povodom dramske radnje i s likovima koji se u drami pojavljuju ekspozimetar (lat.-gr.) fot. sprava kojom se mjeri trajanje ekspozicije potrebne za neku snimku s obzirom na svjetlo, emulziju ploe, film i si. ekspozitura (lat. expositura) ispostava, odjel neke ustanove, npr. suda; u Kat, crkvi: od neke upe odvojena crkva koja je uglavnom samostalna i ima svog sveenika ekspres (lat. expressus) brzi vlak ekspresan (lat. expressus) izriit, jasan, toan; namjeran, hotimian; brz, uran, hitar; hitan; ekspresno pismo = hitno pismo; ekspresna poiljka = hitna poiljka ekspresija (lat. expressio) izraz, izraavanje, izrazitost, izraajnost, prikazivanje; slik. pojaavanje boja, izbor boja ekspresionist (lat. exprimere, expressus) umj. pristaa ekspresionizma

ekspresionizam (lat. exprimere izraziti, izraavati, expressus) umjetniki i knjievni smjer nastao poetkom XX. st. (1912), glavno ishodite i glavni cilj je prikazivanje i izraavanje onoga to je unutranjou, tj. duom i srcem, vieno i doivljeno, dakle izraavanje subjektivnih raspoloenja i osjeaja, bez obzira na "objektivne" ili konvencionalne vrijednosti, miljenja i istine; oponaanje i reproduciranje prirode ne samo da nije zadatak umjetnosti nego izravno negira svaku vezu izmeu umjetnosti i prirode, koje nemaju niega zajednikog i koje su potpuno suprotne; supr. impresionizam ekspresivan (lat. expressivus) izrazit, izraajan, pun izraza, snaan izrazom eksprimirati (lat. exprimere) izraziti, izraavati, opisati, prikazivati neto (bojama ili rijeima) ekspromisija (lat. expromissio) trg. primanje tueg duga na sebe tako da ekspromisor 358 ekstenzum potpuno prestaje obveza plaanja stvarnog dunika ekspromisor (lat. expromissor) trg. osoba koja prima na sebe tui dug ekspromitirati (lat. expromittere) trg. osloboditi nekog obveze primajui na sebe njegov dug eksproprijacija (lat. expropriate) prav. prisilno oduzimanje imovine od privatnih osoba, u opem interesu, osobito zemljita, tvornica i svih drugih sredstava proizvodnje; zakon o eksproprijaciji zakon po kojem se prisilno oduzimaju imanja u opem interesu, osobito zemljita, tvornice i sva druga sredstava proizvodnje; pravo eksproprijacije pravo oduzimanja od privatnih osoba imanja u opem interesu eksproprirati (lat. expropriare) prav. oduzeti (ili: oduzimati) posjed ili imovinu, osobito zemljite koje e se upotrijebiti za ope ciljeve, izvriti eksproprijaciju ekspulzija (lat. expulsio) istjerivanje, iskljuenje ekspulzivan (lat. expulsivus) koji istjeruje, koji protjeruje, koji isti ekspulzivi (lat. expulsiva) mn. med. sredstva za ienje ekspurgacija (lat. expurgatio) ienje, proiavanje; opravdavanje, opravdanje ekspurgirati (lat. expurgare) oistiti, proistiti; ispraviti, npr. rukopis; opravdati eksrotulacija (lat. exrotulatio) prav. sudski postupak kojim se otvaraju vraeni spisi koji su bili razaslani radi donoenja presude ekstabulacija (lat. extabulatio skidanje, brisanje s ploe) prav. brisanje hipotekarnog mjeninog duga, skidanje intabulacije ekstatian (gr. ek-stasis pomicanje) koji zanosi, koji ushiava; zanesen, ushien ekstaza (gr. ek-stasis pomicanje) zanos, ushienje, oduevljenje, osjeaj beskrajne radosti; najvii stupanj ushienosti, blizak ludilu, stanje neposrednog sjedinjavanja s boanstvom; u tome stanju, po Plotinu, ovjek postaje isto duhovno bie koje je dolo u neposredan dodir s boanstvom, s apsolutnim ekstemporale (lat. extemporale) prijevod uinjen odmah, bez pripreme, probni rad (ili: probni zadatak) koji se radi bez pripreme; kaz. govoriti ekstemporale govoriti na sceni ono to se ne nalazi u tekstu uloge, improvizirati ekstemporirati (lat. extemporare) raditi bez pripreme (npr. drati govor, pisati o emu, pjevati i si.); usp. improvizirati ekstenuancije (lat. extenuantia) mn. farm, sredstva za razblaivanje ekstenzibilan (lat. extensibilis) koji se moe rastezati, rastezljiv, rairljiv, proirljiv ekstenzibilitet (lat. extensibilitas) rastezljivost, rairljivost, proirljivost ekstenzija (lat. extensio) rastezanje, pruanje, irenje, proirivanje, proi-renost; rasprostiranje, rasprostrtost; obujam, opseg; med. kod prijeloma kosti: odravanje krajeva prelomljene kosti u najpovoljnijem poloaju za za-raivanje pomou rastezanja ekstenzivan (lat. extensivus) rastegljiv, koji rastee, koji proiruje; rasprostrt; ekstenzivna veliina prostorna veliina, veliina u prostoru; opsean, opiran, prostran: supr. intenzivan ekstenzor (lat. extendere rastegnuti, ispruiti, extensor) anat. mii koji obavlja rastezanje ekstenzum (lat. extendere, extensum) trg. iscrpno nabrajanje uzroka zbog kojih je nemogue izvriti plaanje, s davanjem podataka o svojim dunicima i potraivanjima; in extenso eksteran 359 ekstraesencijalan

it. in ekstenzo (lat.) veoma iscrpno, u potpunosti, nadugako i nairoko, posve opirno eksteran (lat. externus) vanjski; tud, stran; supr. interan eksteritorijalan (lat. ex iz, terra zemlja, territorium zemljite, podruje) koji se nalazi izvan zemlje ili drave, inozeman, vanjski eksteritorijalitet (lat. ex, territorium) progonstvo iz domovine; pravo diplomatskog predstavnika u stranoj dravi da on i njegovo osoblje ive i pridravaju se zakona svoje zemlje i da budu osloboeni od svih nameta i poreza; pravo ratnih brodova da u vrijeme mira ostanu pod sudskom mjerodavnosti svoje drave; osloboenje od plaanja dravnih nameta i poreza koju uiva papa u Italiji eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet eksterminacija (lat. exterminatio) protjerivanje, proganjanje; istrebljivanje, istrebljenje, istrebljenost, utamanji-vanje, utamanjenje, utamanjenost, iskorjenjivanje, unitavanje, unitenje, unitenost eksterminirati (lat. exterminare) protjerati preko granice; istrijebiti, istrebljivati, iskorjenjivati, iskorijeniti, utamaniti, utamanjivati, unititi, unitavati eksternat (lat. externus vanjski) kola u koju aci samo dolaze na predavanja, a ne stanuju u njoj; supr. internat eksterni (lat. externus) mn. vanjski; osobito: pomoni lijenici u Francuskoj koji ne stanuju u bolnici; pi-tomci koji ne stanuju u koli, nego samo dolaze na predavanja eksternist (lat. externus) med. bolesnik koji ima vanjsku ozljedu; bolesnik koji nije primljen u bolnicu, ali dolazi se lijeiti i primati lijekove; ak koji ne stanuje u internatu eksternist (lat. extra, extraneus) onaj koji je vanjski, koji ne stanuje (osobito koji ne stanuje u odgojnom zavodu) ekstinkcija (lat. exstinctio) gaenje, unitavanje; fiz. gubljenje svjetlosnih titraja, osobito radi njihovog kemijskog djelovanja ekstinktivan (lat. exstinctivus) koji gasi, koji unitava; ekstinktivna zastarjelost prav. zastarjelost koja ponitava neku tubu ekstinktor (lat. exstinctor) gasitelj, onaj koji gasi, vatrogasac; aparat za gaenje vatre ekstirpacija (lat. exstirpatio) iskorjenjivanje, iupavanje iz korijena, istrebljivanje, istrebljenje; unitavanje u klici; iskorijenjenost, istrebljenje, istrebljenost; med. iskorjenjivanje, vaenje putem operacije raznih bolesnih izraslina na ljudskom i ivotinjskom tijelu ekstirpator (lat. exstirpator) iskorje-njiva, utamanjiva; poljoprivredna sprava za ienje korova i za kopanje zemlje, posebna vrsta pluga ekstirpirati (lat. exstirpare) iskorijeniti, iskorjenjivati, upati iz korijena; trijebiti, istrijebiti, istrebljivati, tamaniti, potamaniti, unititi u klici ekstra (lat. extra) pril. izvanredno, osobito, posebno ekstradicija (lat. extraditio) izruenje; predaja; prav. izruenje krivca koje se sastoji u tome to vlasti jedne drave predaju vlastima druge drave odreenu osobu radi voenja kaznenog postupka protiv nje ili radi izvrenja kazne nad njom ekstradirati (lat. ex-tradere) izdati, izdavati, predati, predavati; prav. izruiti krivca nekoj drugoj dravi; trg. isporuiti, isporuivati ekstraesencijalan (lat. extra izvan, es-sentialis bitan) nebitan, nevaan, nepotreban ekstrahent 360 ekstravazirati ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji pravi izvod iz ega; prav. onaj koji neto trai ili moli, odnosno koji daje povoda da se neto izradi ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi, izvaditi, izvui, izvlaiti; praviti izvod iz ega; prav. isposlovati (poziv, naredbu) ekstrajudicijalan (lat. extrajudicial!s) izvansudski, npr. trokovi, pretres ekstrakcija (lat. extractio) vaenje, izvlaenje; mat. vaenje korijena; med. vaenje nekog predmeta ija bi daljnja prisutnost u tijelu mogla biti tetna (npr. puanog zrna, pokvarenog zuba itd.); izvlaenje rukom djeteta iz poroajnog kanala da bi se to prije dovrio poroaj; pren. podrijetlo, rod, osobito; dobro podrijetlo; ovjek od ekstrakcije ovjek iz dobre obitelji, lijepo odgojen, uglaen i obrazovan, ugledan ovjek ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak, ono stoje izvaeno, izvueno; farmaceutski pripravci koji se pripremaju tako to se razne droge (biljke, meso i dr.) pomijeaju s vodom, alkoholom ili eterom da bi se iz njih izvukli njihovi farmakoloki aktivni sastojci. 2. (lat.

extractus) izvod, izvadak (iz knjiga ili spisa); 3. sr, jezgra ega, ono to je u neemu najbolje ili najljepe ekstraktivan (lat. extractivus) koji izvlai, koji vadi; ekstraktivna materija sastojci organskih tijela koji se, pomou vode i alkohola, mogu izdvajati i vaditi iz njih ekstraktor (lat. extrahere izvlaiti, extractor) v. ventilator; izvlaitelj, va-ditelj; jarualo, bager ekstraliberalan (lat. extra, liberalis dareljiv) veoma dareljiv, veoma poda-an ekstramentalan (lat. extra, mens razum, pamet, svijest) fil. koji se nalazi izvan svijesti, izvanduhovan ekstraordinaran (lat. extraordinarius) izvanredan, neobian, izuzetan, rijedak, nepredvien ekstraordinarij (lat. extraordinarium) izvanredni prihodi i rashodi neke drave ekstraordinarijus (lat. extraordinarius) izvanredni profesor (na visokoj koli, sveuilitu): supr. ordinarijus ekstrapolacija (lat.) 1. proirivanje zakonitosti utvrene u jednom podruju na ire, jo neispitano podruje; 2. u matematici: odreivanje vrijednosti iz nekog nepoznatog podruja uz pomo poznatih vrijednosti, s pretpostavkom da zakonitosti poznatog podruja vrijede i u nepoznatom ekstraprofit posebna zarada, viak iznad prosjenog profita ekstrasistolija (lat.-gr.) neujednaeni ritam srca s uestalim izvanrednim sistolama ekstrasubjektivan (lat.) koji pripada vanjskom (objektivnom) svijetu ekstratura (fr.) 1. skretanje s puta, vlastiti put (izvan odreenog smjera); 2. neuravnoteen ispad, neoekivan postupak, izgred ekstrauterin (lat. extra, uterus maternica) med. izvanmaternini (npr. eks-trauterina trudnoa) ekstravagantan (lat. extra, vagans lutajui) koji odstupa od uobiajenog, koji zastranjuje, nastran, pretjeran; udan, udnovat; lud, budalast ekstravagantnost (lat. extravagantia) odstupanje od uobiajenog, zastranjivanje, nastranost, pretjeranost; budalatina, ludost ekstravazacija (lat. extra izvan, van, vas posuda) med. izlijevanje (krvi ili drugih tekuina); izljev ekstravazat (lat. extra izvan, vas posuda) med. izlivena krv, izljev krvi ili drugih tekuina u tijelu ekstravazirati (lat. extra izvan, vas posuda) med. izliti se (ih: izlijevati se) ekstravertan 361 eksundacija ekstravertan (lat. extra, vertere okretati) usmjeren, okrenut van; ekstra-vertne osobe psih. po Jungu, to su aktivne osobe, koje vole i trae drutvo i stvarnost (supr. intravertne osobe) ekstravurt (lat. extra osobito, posebno, njem. Wurst kobasica) vrsta kobasice, "posebna" kobasica ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj, krajnja toka; ono stoje najvie, vrhunac, najvii stupanj; pretjeranost; mn. ekstremi suprotnosti; pretjera-nosti; ad extrema it. ad ekstrema (lat.) do krajnosti, do krajnjih granica ekstreman (lat. extremus) krajnji, posljednji, najvii; prekomjeran, pretjeran ekstremitet (lat. extremitas) krajnost, krajnja toka; posljednji trenutak; pretjeranost, nepomirljivost, nepopustljivost (u gleditu o nekom pitanju), ekstremizam; krajnja zbunjenost, krajnja nevolja; posljednje utoite; mn. ekstremiteti krajnji dijelovi tijela (osobito ruke i noge); krajnja sredstva, nasilna sredstva ekstremizam (lat. extremus krajnji) pretjeranost, nepopustljivost, nepomirljivost (u dranju, u nekom gleditu i si.) ekstremnost (lat. extremus krajnji) v. ekstremizam ekstrinsean (fr. extrinsque) vanjski ekstrofija (gr. ex iz, trofe prehrana, hrana) med. preokrenutost mokranog mjehura zbog ega bolesnik nije u stanju zadrati mokrau ekstruder (lat. extrudere istjerati; potisnuti) vrsta prune pree (za izvlaenje cijevi i profila od plastine mase) ekstruzija (lat. extrudere istjerati; potisnuti) skruivanje, zguivanje lave na povrini Zemlje nakon vulkanskih erupcija

ekstuberacija (lat. extuberatio) med. oteklina, izraslina; ekstuberancija ekstuberancija (lat. extuberantia) med. v. ekstuberacija ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med. oticati, natei, otei ekstumescencija (lat. extumescentia) med. oteklina, nauljenost, osobito kosti ekstumescirati (lat. ex-tumescere) med. oticati, otei eksucirati (lat. exsuccare) isisati, isisavati, oduzimati sokove eksudacija (lat. exsudatio) med. izlijevanje eksudata u tjelesne upljine; v. eksudat eksudat (lat. exsudatum) med. izljev, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kad se pojavi neki upalni proces na opnama koje ih oblau (zavisi od vrste i jaine upale, a moe biti serozna, gnojna ili krvava) eksudat (lat. exudare iznojiti se) iscje-dina, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kod upale, npr. porebrice eksudativan (lat. exsudare) med. iz-Ijevni, koji se tie eksudata eksudirati (lat. exsudare) iznojiti se, preznojavati se, pomou znojenja izbaciti iz tijela eksukcija (lat. exsuctio) izvlaenje sokova, isisavanje eksulceracija (lat. ex iz, uculus ir) med. stvaranje ireva, priteva; iro-vitost eksulceracija (lat. exulceratio) med. upala sa zagnojavanjem, dobivanje ira, ir eksulcerirati (lat. exulcerare) med. uzrokovati ireve, gnojiti se, zagno-javati; ogrepsti, ubosti eksundacija (lat. ex iz, unda val) poplava, razlijevanje, razljev eksundacija (lat. exundatio) izlijevanje rijeke iz korita ektaza 362 ekves ektaza (gr. ektasis istezanje, protezanje, ek-teino isteem, proteem) protezanje, produivanje, npr. slogova ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napustim, ostavim, trofeion hranarina, uzdravanje) zavod za nahoad ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje, objanjavanje, tumaenje ektilotika (gr. ek-tylos ulj) mn. farm, sredstva protiv uljeva, kurjih oiju ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnojna upala koe uzrokovana streptokokom (obino na bedrima i, kod djece, na debelom mesu) ektimoza (gr. ek-thyo izbijam) med. navala krvi ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) mn. otisci bruenog kamenja; fini umjetniki radovi od drveta, kamena, mramora itd. ektipografija (gr. ek-, typos, grafo) fino graviranje u kovini na jakoj vatri; tisak za slijepe, ita se pomou pipa-nja posebno ispupenih slova, reljefni tisak ektlipsa (gr, ek-thlibo istisnem) istiskivanje; gram. izbacivanje jednog ili vie slova da bi se izbjegao hijat ektoblast (gr. ektos vani, izvan, blas-tos klica) fiziol. v. ektoderm ektoderm (gr. ektos, vani, izvan, derma koa) fiziol. vanjski od triju kli-cinih listia na ivotinjskom zametku, embriju; ektoblast, epiblast ektomija (gr. ektome izrezivanje) med. uklanjane bolesnog dijela tijela izre-zivanjem, tj. operacijom ektoparazit (gr. ektos, parasitos) vanjski nametnik, nametnik koji uzima hranu s koe; supr. endoparazit ektopija med. v. ektopizam ektopizam (gr. ek-, topos mjesto) med. iaenje; promjena poloaja nekog organa kad taj organ lei izvan upljine za njega odreene, obino na povrini tijela; ektopija ektrima (gr. ek-, tribo istrljam) med. oiljak (ili: rana) na koi nastao radi trljanja ili pritiskivanja ektroma (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaaj, raanje prije vremena, abortus ektropija (gr. ek-, trepo odvraam) med. izvrnutost, osobito onih kapaka ektrotici (gr. ek-, titrosko ozlijedim) mn. med. sredstva koja izazivaju i pomau pobaaj ektrotian (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaajni, koji se tie pobaaja ektroza (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. raanje prije vremena, pobaaj

ekumenski (gr. oikumenikos) koji se tie cijele nastanjene Zemlje, koji pripada cijeloj nastanjenoj Zemlji, opi, svesvjetski; npr. ekumenski sabor ili koncil opi svesvjetski crkveni sabor; ekumenski patrijarh titula carigradskog pravoslavnog poglavara ekut (fr. coute) voj. mjesto za oslu-kivanje, za promatranje ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje, izjednaenje; mat. jednadba ekvalan (lat. aequalis) isti, jednak, ravan, ravnomjeran ekvalitet (lat. aequalis) jednakost; ravnomjernost; jednaka starost ekvanimitet (lat. aequus, animus, ae-quanimitas) ravnodunost ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequ-ator) zem. polutnik, zamiljena krunica jednako udaljena od obaju Zem-ljinih polova, dijeli globus na sjevernu i junu polutku ekvatorijal (lat. aequare izjednaiti) astronomski dalekozor za odreivanje deklinacije i rektascenzije nebeskih tijela ekvatorski (lat. aequatorialis) koji pripada polutniku, koji se tie ekvatora ekves (lat. eques) mn. ekvites konjanici, jahai, vitezovi; u rimskoj dravi: rod vojske u kojem su sluili najimuniji ekvestrika 363 ekvivalencija plemii kao konjanici; kasnije se od ovih stvorio zaseban, veoma utjecajan i moan stale koji je stajao izmeu senata i naroda; u doba carstva ekvites su bih samo jo kao asnici paradnih trupa i carski upravni inovnici ekvestrika (lat. equester konjiki) vjetina jahanja, jahaka vjetina, osobito u cirkusima ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: jednak, isti ekvidi (lat. equus) mn. zool. zajedniko ime za konje, mazge, mule, zebre ekvidistancija (lat. aequus jednak, isti, distare biti udaljen) mat. linija koja u svim svojim tokama ima jednaku udaljenost od druge linije ekvidistantan (lat. aequi-distans) jednako udaljen, na jednakoj udaljenosti ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti, lateralis boni) s jednakim stranama, jednakostranian ekvilibrij (lat. aequus, libra vaga) ravnotea ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) uravnoteiti, uravnote-avati, ujednaiti ekvilibrist (lat. aequus, libra) umjetnik koji umije odravati ravnoteu u zraku (plesa na konopcu i drugi skakai u zraku) ekvilibristika (lat. aequus, libra) vjetina odravanja ravnotee u zraku; prid. ekvilibristiki ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) vjetina odravanja ravnotee; u etikom pogledu: nauavanje po kojem ovjek u svojim postupcima i djelima moe imati pravu slobodu samo onda kad postigne potpunu ravnoteu pobuda, motiva ekvinokcij (lat. aequus, nox no) rav-nodnevnica, dva dana u godini kad su dan i no jednako dugi (po 12 sati), oko 21. oujka i 23. rujna, zato to Sunce tada presijeca nebeski polutnik (ili: ekvator); proljetna i jesenska ravnodnevnica ekvinokcijalan (lat. aequus jednak, isti, nox no) koji pada u vrijeme kad su dan i no jednako dugi; ekvinokcijalne bure bure koje nastaju za vrijeme proljetne i jesenske ravnodnev-nice (21. oujka i 23. rujna); ekvinok-cijalna zona arki pojas, tropska podruja ekviparirati (lat. aequiparare) usporediti ekvipolencija (lat. aequipollentia) jednaka vanost; jednako znaenje; jednaka vrijednost; log. jednako znaenje pojmova ili sudova ekvipolentan (lat. aequipollens) jednake vanosti; jednakog znaenja; jednake vrijednosti; ekvipolentni pojmovi log. jednaki pojmovi samo s razliitim imenima npr. "Aristotel" i "osniva znanstvene logike"; ekvipolentni sudovi log. sudovi koji na razliite naine i u razliitom obliku kazuju isto, npr. "Aristotel je bio odgajatelj Aleksandra Velikog" i "Aleksandar Veliki je bio gojenac Aristotelov" ekvipotencijalan (lat. aequs, potenti-alis moan da izvri rad) koji ima isti potencijal; ekvipotencijalna povrina je geometrijsko mjesto svih toaka koje imaju jednak potencijal, npr. elektrostatina ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti elektrini potencijal; magnetna ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti magnetni potencijal ekvitacija (lat. aquus konj, equitatio) vjetina jahanja, jahanje ekvites (lat. quits) mn. v. pod ekves ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravnopravnost; pravednost ekvivalencija (lat. aequi-valere) jednakost vrijednosti, jednaka vrijednost

ekvivalent 364 elastika ekvivalent (lat. aequi-valens istovrijedan, jednakovrijedan) isto znaenje; jednaka vrijednost, ista vrijednost; stvar iste vrijednosti, zamjena za vrijednost, odteta, naknada; u mehanikom smislu: sila koja proizvodi isti rad kao i neka druga sila; elektroke-mijskt ekvivalent: koliina nekoga elementa izdvojenog iz otopine prolazom koliine elektriciteta jednog kukma, npr. struja od 1 ampera, tj. kukma u 1 sekundi, izdvoji na katodi 0,001118 g srebra iz srebra nitrata, te je elektrokemijski ekvivalent srebra 1,118 mg; mehaniki ekvivalent topline: koliina rada koja je jednaka koliini topline potrebne da se 1 kg vode (kilogram-kalorija) zagrije za 1 C; kemijski ekvivalent nekog ele-menta je kolinik atomske teine i valencije tog elementa ekvivalent (lat. aequi-valens) jednakovrijedan, jednake vrijednosti; ekvivalentna teina nekog elementa jest kolinik atomske teine i vrijednosti tog elementa; koji ima jednako djelovanje; koji ima isto znaenje ekvivalirati (lat. aequi-valere) jednako vrijediti, imati jednaku vrijednost; biti istog znaaja, imati isto znaenje sa im ekvivok {lat. aequivoca) rije koja ima vie razliitih znaenja; dvosmislenost, sumnja ekvivokacija (lat. aequivocatio) dvosmislenost, dvosmislica ekvivokan (lat. aequivocus, fr. quivoque) dvosmisleni, sa dva znaenja; koji daje poticaj nezgodnom tumaenju i razumijevanju, sumnjiv ekvus (lat. aequus) jednak, ravan; pravedan; aequo animo it. ekvo animo (lat.) ravnoduno, mirno, spokojno; ex aequo it. eks ekvo (lat.) s jednakim pravom elaboracija (lat. elaboratio) izraivanje, izrada, obraivanje, obrada; elaboracijska knjiga farm. knjiga koja sadri upute o pripremanju lijekova elaborat (lat. elaboratum) neto izraeno, obraeno, djelo, osobito pismeni sastav, pismena izrada elaborirati {lat. elaborare) izraditi, izraivati, obraditi, obraivati elacija (lat. efferre, elatio) uzdizanje, gordost, nadmenost, oholost elagalan (lat. ex iz, lex zakon) izvanza-konski elain (gr. elaion maslinovo ulje) kern, uljana tvar koju sadre vrste ivotinjskog ulja i loja, kao i ulja i masti biljaka u svjeem stanju; v. elein, olein elan (fr. lan) polet, zamah, ushienje, zanos, oduevljenje elapso termino (lat.) po isteku roka elarirati (fr. largir) rairiti, proiriti, razvui, rastegnuti elasticitet (gr. elauno udaljavam, fr. lasticit) svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik, deformirati se, ali im ta sila prestane djelovati, opet se vraaju u svoj prvobitni oblik; gipkost, rastegljivost; okretnost, spretnost, lakoa pri radu i kretanju; koeficijent elasticiteta razlomak za koliko se rastegne ica poprenoga presjeka jednog kvadratnog milimetra pri rasteznom optereenju od teine jednog kilograma; elastinost elastian (gr. elauno, lat. elasticus) pruiv, gibak, rastegljiv; okretan, spretan, lak pri radu i kretanju; elastina granica granica do koje tijela mogu, kad prestane djelovanje vanjske sile na njih, ponovno primiti svoj prvobitni oblik, a kad se ta granica prijee, onda zauvijek ostaju po obliku promijenjena; elastini modus reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti elastika (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) rastezljivo tkivo od gume i elastin 365 eleison vune koja je prethodno pretvorena u neku vrstu vate iz koje se zatim prede konac za pravljenje suknenih tkanina; supr. kamgarn koji se pravi od fine eljane vune elastin (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) glavni sastojak elastinog tkiva u ivotinjskom organizmu, tvar slina bjelanevini elastomehanika (gr. elauno pokree-m, mechanao radim) fiz. znanost koja ispituje one mehanike pojave vrstih tijela koje zavise o njihovoj elastinosti elateridi (gr. elater goni, koija) zool. skoibube, bube prevrtaice, klinja-ci elaterij (gr. elater goni) med. zgusnuti sok divljeg krastavca (Ecballium), lijek za ienje, veoma jakog djelovanja elaterin (gr. elater) kem. gorka tvar koja sadri elaterij

elaterit (gr. elater goni) min. elastian asfalt, prirodni ugljikovodik, ljepljiva i poput kauuka elastina zemljana smola elaterometar {gr. elauno pokreem, elater onaj koji pokree, ono to pokree, metron) ureaj za mjerenje pare Eldorado (p. el Dorado) ovako su u Europi nazivali, na osnovi prianja Pizarrovog suputnika Francisca Ore-llana, tobonje zlatom bogato podruje oko nekog jezera Parime, u panjolskoj Gvajani (Juna Amerika), a koje su, osobito u XVI. i XVII. st., ili traiti mnogi pustolovi elei se obogatiti; pren. zemlja u kojoj tee ' med i mlijeko, zemlja sretnog ivljenja u najveem izobilju, zemaljski raj eleati mn. pristae starogrke filozofske kole koji su odbacivali iskustvo i sve objanjavah razumom; svijet su smatrali nepromjenjivim, a pojave u njemu samo prividnima (ime po grkoj koloniji Eleji u junoj Italiji); elej-ci elefantijaza (gr. elefas slon) med. znatno poveanje obujma nekog uda ili jednog dijela tijela izazvano tvrdim i kroninim edemom koe, najvii stupanj krastavosti, bolest kod koje se na nogama stvara korica slina slonovoj koi elefantofag (gr. elefas slon, fagos koji jede) onaj koji jede slonove, slonojed, slonoder elegancija (lat.) odabran i ukusan vanjski izgled, otmjenost, gospodstvo, dostojanstvenost, ugladenost, finoa, profinjen ukus; con eleganza it. kon eleganca (tal.) glaz. v. elegante; elegantnost elegantan (lat. elegans) za ljude: otmjen, gospodski, lijep, fm, s puno ukusa; o stvarima: lijepa, ukusna, otmjena, kiena; elegantan svijet obrazovano, fino, otmjeno drutvo elegante (tal.) glaz. kieno, otmjeno; elegantemente elegantemente (tal.) glaz. v. elegante elegian (gr. elegos) tuan, sjetan, alostan, bolan, aloban; sklon razmiljanju, osjetljiv; elegian stih onaj koji se sastoji od distiha, tj. koji je napisan u heksametru i pentametru (koji dolaze jedan za drugim); elegina pjesma svaka pjesma u distisima elegija {gr. elegeia) poet. kod starih Grka i Rimljana: svaka lirsko-epska pjesma napisana u distisima; kasnije: umjetnika pjesma u kojoj pjesnik iznosi svoje osjeaje, osobito tihu tugu i bol zbog toga to je u svijetu sve nestalno i prolazno; alobna pjesma, alopojka; hrvatski pjesnici elegija: S. S. Kranjevi, V. Nazor, D. Sudeta elein (gr. elaion maslinovo ulje) kem. v. elain eleison (gr. eleeo smilujem se, saalim se) u kat. molitvama: smiluj se! budi milostiv! elekcija 366 elektrifikacij a elekcija (lat. eligere izabrati, electio izbor) biranje, izbor elekta (lat. electa) vrsta najodabranije i najfinije vune elektivan (lat. electivus) izborni, izvren putem izbora elektor (lat. elector) bira; izborni knez u Poljskoj i Njemakoj, elektorat (lat. electoratus) dostojanstvo izbornog kneza; izborno kneevstvo Elektra (gr. Elektra) mit. ki Agamem-nona i Klitemestre, sestra Ifigeniji-na i Orestova, nakon oevog ubojstva spasila Oresta bijegom u Fokidu, pomogla mu izvriti osvetu nad Egi-stom i Klitemestrom i poslije se udala za Orestovog prijatelja Pilada; motiv obradili Sofoklo i Euripid u istoimenim tragedijama, Eshil u drami "Hoefore" (Hoeforoi), a Richard Stra-uss u operi elektrana (gr. elektron jantar) tvornica koja proizvodi elektrinu energiju, "munjara" elektricitet (gr. elektron jantar, lat. electricitas) vrsta sile u prirodi, ona osobita sila koja se pojavljuje u raznim tijelima (jantaru, staklu, smoli, sumporu itd.) i na razne naine (trljanjem, dodirom, zagrijavanjem itd.), njezino se djelovanje pokazuje u privlaenju i odbijanju, svijetljenju, svjetlucanju i raznim oblicima; izraz elektricitet uveo je engl. lijenik Gil-bert (1600 g.) po tome stoje ova udna sila najprije primijeena na jantaru (gr. "elektron") elektricitet atmosferski elektricitet koji se nalazi u obinom zraku, zrani elektricitet elektricitet galvanski strujni elektricitet koji se izaziva kemijskim procesom u Voltinim elementima elektricitet medicinski elektricitet koji se primjenjuje radi lijeenja nekih bolesti ljudskog tijela elektricitet negativni zvani "smolni elektricitet", onaj koji se izaziva na ebonitu i smolama kad ih trljamo krznom; minus elektricitet (E)

elektricitet pozitivni zvani "stakleni elektricitet", onaj koji se izaziva na staklu kad se ono trlja svilom; plus elektricitet (+E) elektricitet ivotinjski elektromotorne sile koje se razvijaju izmeu miia i ivaca, ili izmeu razliitih dijelova pojedinih miia i pojedinih ivaca i time proizvode galvansku struju elektrian (gr. elektron jantar) koji ima svojstvo elektrinog stanja, koji ima u sebi elektriciteta elektriar radnik koji obavlja poslove u vezi s iskoritavanjem elektrine energije elektrina centrala tvornica koja proizvodi elektrinu struju (energiju) za javnu uporabu elektrina influenci ja v. influencija elektrini elementarni kvantum fiz. za jednovalentni (monovalentni) ion vezana koliina elektriciteta (zvana i elementarno optereenje ili elementarni naboj) koja iznosi 3 x 10~10 jedne elektrostatine jedinice koliine elektriciteta elektrino brojilo ureaj koji biljei potronju elektrine struje, npr. u stanu, prema kojem se vri obraun radi naplate elektrino polje fiz. prostor oko naelektriziranog tijela u kojem se oituje privlano ili odbojno djelovanje toga tijela prema drugim naelektriziranim tijelima; usp. influencija elektrificirati (gr. elektron, lat. face-re) uvoditi, uvesti elektrinu energiju radi rasvjete i pogona; izgraditi elektrinu mreu elektrifikacija (gr. elektron, lat. face-re raditi) uvoenje elektrine ener elektrika 367 elektrogimnastika gije za rasvjetu i pogon strojeva; izgradnja elektrine mree elektrika v. elektricitet elektrizirati (gr. elektron jantar) izazivati elektricitet; med. prodirati elektrinom strujom u ljudsko tijelo, lijeiti elektricitetom; u prometu: s parnog pogona prijei na elektrini; pren. odueviti, zanijeti, raspaliti, us-hititi, uiniti da netko ivne elektro- (gr. elektron jantar) predme-tak u sloenicama sa znaenjem: elektrika, putem elektriciteta elektroagrikultura (gr.-lat.) primjena elektriciteta u poljoprivredi (elektrifikacija poljoprivrednih strojeva, elektrino zraenje sjemena ili biljaka u rastu) elektroakustika (gr. elektron, akuo ujem) grana primijenjene akustike koja se bavi ispitivanjem zvunih pojava i promjena izazvanih elektrinim putem elektroanaliza (gr. elektron, analysis razgraivanje) kemijska analiza putem elektrolize elektrobiologija (gr. elektron, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava elektrine procese u ivotinjskom organizmu (npr. kod jegulja, u miinim ivcima itd.) elektrobus (gr. elektron, lat. omnis sav, omnibus svima) omnibus s elektrinim pogonom elektroelik elik dobiven elektrinim putem (u elektrinoj pei) elektrode (gr. elektron, odos put) mn. fiz. "putem elektriciteta", polne ploe kroz koje struja ulazi i izlazi, i to: pozitivna elektroda - anoda ("put navie"), i negativna elektroda katoda ("put nanie") elektrodijagnostika (gr. elektron, diagnostikos vian razlikovanju) . med. uporaba istosmjerne (galvanske) i izmjenine (faradejske) elektrine struje radi raspoznavanja i utvrivanja bolesti elektrodinamian (gr. elektron, dy-namis) koji proizvodi elektrinu struju elektrodinamika (gr. elektron, dyna-mis sila) fiz. dio fizike koji prouava zakone elektriciteta u stanju kretanja, ili djelovanje elektrinih struja jednih na druge elektrodinamometar (gr. elektron, dynamis sila, metron) vrsta galvano-metra koji mjeri jakost elektrine struje elektro dinaminih strojeva elektroencefalografija (gr. elektron, enkefalos mozak, grafo piem) med. metoda prouavanja odreenih bolesti mozga; grafiko prouavanje oscilacija elektrinog potencijala koje se stalno dogaaju u kori mozga (svi se psihiki podraaji i poremeaji u modanoj funkciji oituju u promjenama tih oscilacija) elektro fiziologija (gr. elektron, fysis priroda) dio fiziologije koji prouava elektrine procese i pojave u ivom organizmu (biljaka i ivotinja) elektrofor (gr. elektron, foreo nosim) fiz. najjednostavniji stroj pomou kojeg se influencijom ili elektro statikom indukcijom moe dobiti radom neogranien broj

elektrinih naboja iz jednog naboja, prethodno se ploa od smole ili tvrde gume istrlja vunenom krpom ili krznom (radi dobivanja tog jednog naboja) elektrogen (gr. elektron, genos rod, gignesthai roditi se, nastati) fiz. uzrok koji izaziva elektrine pojave i elektrina djelovanja elektrogenerator (gr. elektron, lat. generator) v. dinamo-stroj elektrogimnastika (gr. elektron, gy-mnazo vjebam) med. lijeenje valovima istosmjerne ili izmjenine struje na taj nain to uzeti i oslabljeni mii struja odrava u odreenom ritelektrografija 368 elektromagnetni valovi mu; pronalazak fr. rengenologa Jea-na Bergonia (18561925); otuda i: bergonizacija elektrografija (gr. elektron, grafo piem) med. v. elektrokardiografija elektrogravura (gr. elektron, fr. gravure) izrada elinih peata pomou elektriciteta elektrokardiograf (gr. elektron, kar-dia srce, grafo piem) med. vrsta gal-vanometra koji sprovodi i biljei elektrine struje to nastaju pri radu srca, prenose se kroz tijelo i izbijaju na povrinu elektrokardiografija (gr. elektron, kardia srce, grafo piem) med. metoda ispitivanja sranog rada kojom se lijenik slui da bi dobio tonu predodbu o radu ljudskog srca (metoda se sastoji u biljeenju sranih elektrinih struja to ih svojim skupljanjem proizvodi srani mii); ova se ispitivanja vre pomou elektro-kardiografa elektrokardiogram (gr. elektron, kardia srce, gramma linija, crta) med. krivulja koja prikazuje elektrine promjene koje se dogaaju u srcu za vrijeme njegovog rada; ova se krivulja dobiva pri pregledu srca elektrokardiogramom elektrokaustika (gr.) med. spaljivanje bolesnog tkiva elektrinom strujom, tj. elektriki usijanom icom elektrokemija (gr. elektron, chemeia) dio kemije koji prouava utjecaj elektrine struje na kemijske spojeve elektrokemijski ekvivalent koliina nekog iona izdvojena djelovanjem jedinice jaine struje (1 amper) u jedinici vremena (1 sekunda) elektrokemitipija (gr. elektron, chemeia, typos) nagrizanje cinka pomou galvanske struje i otopine sulfata bakra elektrokemizam (gr. elektron, chemeia) shvaanje osnivaa moderne kemije J. J. Berzeliusa (17791848) da kemijsko srodstvo dolazi od elektriciteta koji se stvara dodirom tvari elektrokinetian (gr. elektron, kineo kreem) proizveden elektricitetom u kretanju elektrokucija (gr. elektron jantar, exequi voenje) smaknue na elektrinom stolcu, tj. ubijanje elektricitetom elektrokultura (gr. elektron, lat. cul-tura uzgoj) poveavanje etvenog prinosa poljoprivrednih proizvoda pomou djelovanja elektrine struje, bilo da se puta u samo tlo ili iznad plodova; takoer: njegovanje biljaka po noi pri elektrinoj svjetlosti koja zamjenjuje dnevnu svjetlost elektrolit (gr. elektron, lyo razgraujem) kem. svaka tvar, supstanca, sposobna da se razgradi elektrolizom elektroliza (gr. elektron, lysis raspadanje, razgraivanje) kem. razgrai-vanje neke tekuine na njezine sastojke pomou elektrine struje elektrologija (gr. elektron, logia znanost) znanost o elektricitetu kojoj je poglaviti cilj unapreenje i razvoj znanstvenih istraivanja u podruju elektriciteta elektroluminiscencija (gr.-lat.) emitiranje svjetla iz nekih tvari kad se nalaze u elektrinom polju (suvremena rasvjeta, "svijetlei stropovi") elektromagnetizam (gr. elektron, ma-gnetis lithos) fiz. veza izmeu elektrinih i magnetskih pojava i znanost o uzajamnom utjecaju elektriciteta i magnetizma elektromagnetna teorija svjetlosti teorija koju je 1865. g. prvi iznio J. C. Maxwell i po kojoj se svjetlost sastoji od elektromagnetnih valova elektromagnetni valovi valovi koji se kao jedan dio energije vrlo brzih elektrinih titraj a ire u prostoru elektromedicina 369 elektropireksij a

elektromedicina (gr. elektron, lat. medicina) primjena elektriciteta u lijeenju (obuhvaa: elektroterapiju, elektrodi)agnostiku, rengenoterapiju, elektrofotografiju, elektroendoskopi-ju, uporabu elektr. struje kao sile koja pokree sprave za masiranje, builice zuba itd.) elektromehanika (gr. elektron, me-chanike) uporaba elektrine energije u mehanici elektrometalurgija (gr. elektron, rae-tallon kovina) dobivanje kovine (metala) elektrohzom elektrometar (gr. elektron, metron) fiz. instrument za mjerenje razlika elektrostatikog potencijala; usp. elektroskop elektrometeori (gr. elektron, meteo-ron ono stoje na visini) pojave u atmosferi koje su elektrinog podrijetla ili koje prati razvijanje elektriciteta, kao: bura, elmska vatra, polarna svjetlost i dr. elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis pokretan) motorna kola s elektrinim pogonom elektromotor (gr. elektron, lat. move-re kretati) stroj koji pretvara elektrinu energiju u mehaniki rad elektromotorna sila fiz. sila koja odrava ili tei odravanju elektrine struje kroz vodi i koja vri rad samo kad se elektricitet kree, dakle, ona tei pokretanju odreene koliine elektriciteta u krugu elektron (gr. elektron) ova rije je kod starih Grka imala vie znaenja (jantar, neka mjeavina zlata i srebra, ponekad sjajan dragi kamen uope); ime jedne nove sjajne kovine (meta' la), neke legure magnezija srebrno-bijele boje, lake od aluminija, koja se osobito upotrebljava za izradu dijelova strojeva; fiz. glavno znaenje u suvremenoj fizici: v. pod elektroni elektronegativan (gr. elektron, lat. negativus) negativno elektrian (E) elektroni (gr. elektron) mn. fiz. atomi negativnog elektriciteta; naziv je dao 1891. J. Stone elektroniar strunjak u elektronici elektronika grana elektrotehnike koja prouava strujanje elektrona kroz prazan prostor, plinove i poluvodie; primjena rezultata tih prouavanja elektronka elektronska cijev, tj. zrakoprazna ili plinom ispunjena cijev u kojoj se gibanjem elektrona provodi elektricitet elektronske zrake fiz. zrake koji se sastoje od elektrona elektronski mikroskop opt. instrument u kojem se snop elektrona sjedinjuje u arite pomou okolnog elektrinog ili magnetskog polja (elektronske lee) te se proizvede povean lik siunog predmeta na fluorescentnom zaslonu ili fotografskoj ploi slino stvaranju lika u sloenom mikroskopu elektronvolt energija koju ima elektron kod razlike potencijala od jednoga volta (kao jedinica ponajvie se koristi u atomskoj fizici) elektrooptika (gr. elektron, optike znanost o svjetlosti) znanost o pojavama pomou kojih se moe dokazati bliska veza izmeu elektriciteta i svjetlosti, naime da su svjetlost i elektricitet zapravo isto; znanost o djelovanju elektrinog polja na optika svojstva tijela elektropatologija (gr. elektron, pa-thos bol, logia znanost) med. dio medicine koji prouava poremeaje u zdravstvenom stanju izazvane elektricitetom elektropireksij a (gr. elektron, pirexis groznica) med. izazivanje umjetne groznice putem elektriciteta, poglavito putem ultrakratkih valova elektro pozitivan 370 element elektropozitivan (gr. elektron, lat. positivus) pozitivno elektrian (+E) elektroprivreda grana privrede koja se bavi elektrinom energijom, tj. njezinom proizvodnjom i iskoritivanjem elektropunktura (gr. elektron, lat. punctura bodenje, ubod, bod) med. vrsta akupunkture koja se sastoji u tome to se u oboljelo mjesto zabodene igle spoje s jednim malim Voltinim stupom elektroskop (gr. elektron, skopeo gledam, promatram) fiz. osjetljiva sprava pomou koje se moe veoma lako utvrditi ne samo je li neko tijelo naelektrizirano, nego i kojom je

vrstom elektriciteta naelektrizirano (usp. elektrometar); medicinska sprava za osvjetljavanje elektrinom aruljom kao izvorom svjetlosti elektrostatika jedinica koliine elektricteta fiz. koliina elektriciteta koja na udaljenosti od 1 cm (u zraku) odbija istovrsnu i jednaku koliinu silom jednoga dina elektrostatika (gr. elektron, statikos koji uzrokuje stajanje) dio znanosti o elektricitetu koji prouava zakone elektriciteta u stanju mirovanja elektrook (gr. elektron, fr. choc) med. proimanje bolesnika udarima elektrine struje radi lijeenja elektrotehniar (gr. elektron, tech-nike) onaj koji se bavi elektrotehnikom, koji se posvetio elektrotehnici elektrotehnika (gr. elektron, techni-ke) znanstvena istraivanja i praktine primjene u podruju znanosti o elektricitetu ukoliko se oni odnose na proizvoenje i svestrano iskoritavanje elektrine sile elektroterapija (gr. elektron, thera-peia lijeenje) med. uporaba raznih oblika elektrine struje galvanske, faradejske i visokofrekventne za lijeenje bolesti elektrotermija (gr.) podruje elektrotehnike koje obuhvaa proizvodnju topline iz elektrine energije i njezinu primjenu elektrotipija (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastika izradba slova, stereotipskih ploa, drvoreza itd. elektrotipirati (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastiki izraivati slova, stereotipske ploe, drvoreze i dr. elektrotonus (gr. elektron, tonos zatezanje, snaga) med. mijenjanje stanja nekog ivca na taj nain to se kroz taj ivac pusti elektrina struja; v. anelektrotonus i katelektrotonus elektrotropizam (gr. elektron, trepo okreem) med. svojstvo protoplazme da je elektricitet moe odbijati ili privlaiti elektrovegetometar (gr. elektron, lat. vegetare, rasti, gr. metron) instrument za ispitivanje utjecaja elektriciteta na rast biljaka elektroeljezo eljezo koje se proizvodi u elektrinim visokim peima elektrum (gr.-lat.) "bijelo zlato" (smjesa zlata i srebra) element (lat. elementum) osnova, naelo, poelo, bitni dijelovi neke znanosti ili umjetnosti; fiz. v. galvanski element; kem. svako ono jednostavno tijelo koje se nikako ne moe razgraditi na kakve sastojke, pratvar, osnovna tvar, osnovni sastojci tijela (nekada se, na osnovi neposrednog opaanja, smatralo da postoje etiri kvalitativna elementa: vatra, voda, zrak i zemlja, dok ih dananja kemija poznaje preko i00); element elektriciteta je elektrini elementarni kvantum; psih. sadraj svijesti; pren. ono to je glavno, uvjet ivota, npr. "on je u svome elementu", tj. on je u sredini koja najbolje odgovara njegovoj prirodi i sklonostima elementaran 371 eliksacija elementaran (lat. elementarius) koji spada u elemente, poetni, prapoet-ni, osnovni, bitni, glavni; elementarna vatra pravatra, glavni izvor topline; elementaran dogaaj onaj koji izaziva prirodne sile, npr. prolom oblaka; elementarna knjiga osnovna knjiga, poetnica; elementarne funkcije psih. osnovne djelatnosti due; elementarna znanja osnovna (ili: poetna, bitna) znanja; elementarne sile prirodne sile elementarna analiza kemijska razgradnja nekog tijela na njegove bitne, osnovne sastojke, osobito nekog organskog tijela u kisik, vodik, duik i ugljik elementarni naboj fiz. v. elementarni elektrini kvantum elementarno optereenje fiz. v. elementarni elektrini kvantum elemi (ar.) uta smola od razliitog tropskog drvea, upotrebljava se za la-kove, firnis, meleme elemozina (gr. eleemon milostiv) milostinja, milodar koji se daje u crkvi; lemozina elenhus (gr. elenchos dokaz, pobijanje, opovrgavanje) sadraj, pregled sadraja, registar; log. ignoratio elenchi it. ignoracio elenhi (lat.) pogreka u dokazivanju koja se sastoji u tome to se ignorira ono to treba dokazati ili opovrgnuti, a dokazuje se ili opovrgava neto drugo elenktika (gr. elenchos dokaz) vjetina dokazivanja, uvjeravanja ili opovrga-vanja; znanost o crkvenom polemiziranju

eleografija (gr. elaion maslinovo ulje, grafo piem, slikam) slikanje uljenim bojama; prid. eleografski eleometar (gr. elaion maslinovo ulje, metron) sprava za mjerenje specifine teine ulja eleron (fr. aileron krilce) pokretna povrina koja slui za skretanje zrakoplova, uvrena je na arkama za stranji dio krila eleuteriomanija (gr. eleutheria sloboda, mania pomama, ludilo) zanos za slobodom, pretjerano oduevljavanje slobodom Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od Atene; eleuzinske misterije (Eleuzi-nije) sveanosti u ast boice Demetre elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdizanje; podizanje; astr. visina zvijezde nad horizontom, osobito visina pola; podizanje hostije u Kat. crkvi; voj. elevacija topa, elevacijski kut nagibni kut, nagib osovine topovske cijevi prema horizontu; arhit. nacrt, plan (graevine); kaz. polet, lakoa; pren. uzvienost veliina, plemenitost elevator (lat. elevator) anat. mii po-diza; dizalica za lake prometovanje izmeu pojedinih katova u visokim graevinama, lift; dizalica za prenoenje velikih tereta elevirati (lat. elevare) dignuti, podignuti, uzdignuti, uzvisiti; v. levirati elf (eng., ved. elf, staronord. alfr., dan. elv, lat. Alp) mit. mn. elfi duhovi kod germanskih naroda, olienja prirodnih sila, mali i nestani duhovi koji, kao dobra i lijepa bia, ive na nebesima ili, kao opaka i runa, borave pod zemljom kao noni duhovi elgersburki poluporculan (lat. Elgersburg) trg. v. emilijan elidirati (lat. elidere) izostaviti, izostavljati, izbaciti, izbacivati; osobito jedno slovo radi blagozvuja; usp. elizija eligibilan (lat. eligere birati, eligibilis izbirljiv) koji se moe birati, koji ima pravo na izbor eligibilitet (lat. eligibilitas) izbirljivost, pravo na biranje, pravo prema kojem netko moe biti biran eliksacija (lat. elhcare, elixatio) isku-havanje na lakoj vatri; razmeka-vanje kuhanjem eliksir 372 Elizej eliksir (ar. el-iksir) najfiniji ekstrakt neke tvari; kamen mudrosti; prije: napitak sastavljen od veeg broja jednostavnih lijekova i prokuhan, ljekovit napitak; danas: lijek u neto guem obliku koji se daje u kaplji-cama eliksivacija (lat. elixivatio) izluivanje, luenje elikvacija (lat. eliquatio) topljenje, otop-Ijavanje; bistrenje, razbistravanje elikvirati (lat. eliquere) napraviti tekuim, topiti, rastopiti; bistriti, razbistriti eliminacija (lat. eliminatio) izbacivanje, istjerivanje: izbaenost, istjera-nost; udaljivanje, odstranjivanje, uda-ljenje, odstranjenje, udaljenost, od-stranjenost; mat. izbacivanje, uklanjanje; med. odstranjivanje izumrlih dijelova organizma; brisanje, osobito iz nekog popisa, npr. umrlih, preseljenih itd. eliminirati (lat. hmen prag, eliminare s one strane praga staviti, istjerati iz kue) iskljuiti, iskljuivati, izbacivati, izbaciti; istjerati, udaljiti; izostaviti, izostavljati, brisati, izbrisati elint-brodovi (skraeno od engl, electronic intelligence elektronska pijunaa) tip malih nenaoruanih brodova koji se koriste radi uhoenja (opremljeni su elektronskim ureajima, tj. radarima, detektorima, pri-slunim ureajima i si.) elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat. ellipsis) 1. stil. izostavljanje manje vanih rijei, dijelova reenice, pa i cijelih reenica koje se iz ostalog sadraja mogu razumjeti, da bi se to jae istaknulo ono to je glavno 2. geom. jajolika krivulja, geometrijsko mjesto svih toaka iji je zbroj udaljenosti od dviju danih toaka stalna veliina i jednak velikoj osi te krivu-he elipsograf (gr. elleipsa elipsa, grafo) instrument za crtanje, opisivanje elipse s danim osima elipsoid (gr. elleipsa ehpsa, eidos oblik) geom. tijelo iji svi ravni presjeci kroz jednu od osi jesu elipse, a svi drugi presjeci elipse ili krugovi; rotacijski elipsoid tijelo koje nastaje kad se elipsa okree oko jedne od svojih osi ebpticitet (gr. elleiptikos eliptian) oblik elipse; stupanj odstupanja (neke putanje itd.) od krunog oblika, ili sferoida od kuglastog oblika; geol. spljotenost Zemlje (1/298) eliptian (gr. elleiptikos izostavljen, skraen) jajolik, duguljasto okrugao eliptinost v. elipticitet

elisa (fr. hlice, gr. helix zavojnica) vijak; (brodski vijak za pokretanje brodova; zrani vijak za pokretanje zrakoplova); propeler elita (lat. eligere izabrati, fr. lite) ono to je najbolje, najodabranije, cvijet neega (osobito drutva); voj. najoda-branija vojska, jezgra vojske elitritis (gr. elytron maternica) med. upala maternice elitrocela (gr. elytron maternica, kele kila) med. kila (ili: bruh) maternice elitronkus (gr. elytron maternica, on-kos masa, veliina tekog tijela) med. oteklina na maternici, oticanje maternice elitroptoza (gr. elytron maternica, ptosis pad) med. poremeaj u maternici elitroragija (gr. elytron maternica, re-gnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice elitrotomija (gr. elytron maternica, tome rezanje) med. rezanje (ili: pro-rezivanje) maternice Elizej (gr. Elysion) mit. prema najstarijim pjesnicima, osobito Homeru, blagoslovljeni kraj u koji odlaze junaci, a ne umiru; kasnije: boravite Elizej ska palaa 373 eluksacija blaenih u podzemnom svijetu, tj. u Hadu; pren. divno boravite, prekrasan kraj, bajna zemlja; ime mjesta za provod, osobito u prirodi; Elizej-ske poljane (supr. Tartar) Elizejska palaa (fr. palais de 1' Elyse) pariki dvorac to ga je Luj XIV. kupio markizi Pompadour; od 1871. u njoj stanuju predsjednici Francuske Elizejske poljane (gr. Elysion pedion) 1. mit. po vjerovanju starih Grka i Rimljana: zemlja u donjem svijetu gdje su, nakon smrti, ivjeli u blaenstvu ljubimci bogova, osobito heroji: 2. E. poljane velika avenija u Parizu u kojoj stanuje predsjednik Francuske elizija (lat. elisio) izbacivanje, izostavljanje, radi blagozvuja, nepotrebnih samoglasnika, osobito gdje nastaje zijev (hijat), koji treba ukinuti ne samo kad je u jednoj rijei nego, esto, i kad je meu dvjema, tj. kad jedna rije zavrava, a druga neposredno za njom poinje samoglasnikom elizijski (gr. Elysion) divan, bajan, aroban, rajski; usp. Elizij elizivan (lat. elisivus) izostavan, koji izostavlja, izbacivan, koji izbacuje; elizivni artikli prav. stavovi protudo-kaza u kojima se izlae ba suprotno onome to protivnika strana hoe dokazati Elmova vatra plamici koji se pri jakoj nepogodi u zraku i snjenim vijavicama pokazuju na iljcima gromobrana, tornjeva, na vrhovima drvea i uope visokih predmeta, a potjeu od elektriciteta to izlazi iz tih ilja-ka (naziv po tome to su sicilijanski mornari zvali u pomo sv. Elma) Eloah (hebr. Eloah) idovsko ime Boga; usp. Jehova elogij (gr. logos rije, lat. elogium) izreka, iskaz; natpis, nadgrobni natpis; odredba u testamentu; v. elo elokacija (lat. elocatio) iznajmljivanje, iznajmljenje, davanje pod najam, pod zakup eloksal elektrinim putem oksidirani aluminij eloksirati aluminij oksidirati elektrinim postupkom elokucija (lat. elocutio) govorniko izraavanje, govorniki stil, izvoenje i razvijanje misli pri govoru elokvencija (lat. eloquentia) rjeitost, umijee govorenja elokventan (lat. eloquens) rjeit, kras-norjeiv elongacija (lat. elongatio) produavanje, rastezanje, razvlaenje; produenje, produenost: udaljavanje, uda-ljenje; udaljenost: astr. kutna udaljenost planeta od Sunca ili satelita, tj. od svoga sredinjeg, centralnog tijela; fiz. udaljenost izmeu poloaja stabilne ravnotee i poetnog poloaja titrajueg, oscilirajueg sustava elongirati (lat. elongere) produiti, produljiti, otegnuti, protegnuti, rastegnuti elo (fr. loge) hvala, pohvala, pohvalnica, pohvalni govor elron (fr. aileron) vrh krila; pero na mlinskom kotau elthe kai labe (gr.) doi i uzmi! (prema legendi: odgovor Grka perzijskom caru koji im je poruio da mu bez borbe predaju sve oruje elucija (lat. eluere ispirati, oistiti, elu-tio) kem. v. elutrijacija; elucijski postupak nain dobivanja eera putem zaluivanja upljikavim vapnom zamijenjene melase pomou alkohola eludirati (lat. eludere) vjeto odbiti, na fin nain izbjei; mimoii (ili: zaobii) zakon; osujetiti, ne dati da doe do ega; izigrati, podvaliti, prevariti

eluksacija (lat. luxare, eluxatio) med. iaenje, uganue (kosti) elukubrirati 374 emanatorija elukubrirati (lat. elucubrare) raditi pri svjetlu, nou; marljivo, revno prouavati (ili: obraivati) elutrijacija (lat. elutriataio) kem. ispiranje, ienje zemljanih dijelova ispiranjem eluvij (lat. eluere oprati) geol. proizvodi nepogoda koji su se zadrali na svom mjestu nastanka na Zemljinoj povrini (ilovaa, blato i dr.); supr. aluvij eluzija (lat. eludere, elusio) izbjegavanje, zaobilaenje, osujeivanje; izigravanje, podvaljivanje eluzivan (lat. eludere, elsivus) koji izbjegava, koji zaobilazi, koji osujeu-je; koji izigrava, koji podvaljuje elver (njem. Elfer) port, kazneni udarac u nogometu sli metara elverum (tur.) prikladan, povoljan, p-ogodan, tj. koji odgovara eljama elzevir 1. primjerak cijenjenog izdanja latinskih klasika (naziv po imenu nizozemske obitelji Elzevir koja se bavila znanou i knjiarstvom); 2. u nekim zemljama naziv za kulturnu rubriku u novinama, osobito za feljton i esej eljen (ma. eljen) ivio, hura! emaceracija (lat. emaceratio) med. mravljenje, slabljenje, suenje, ispije nost emacerirati (lat. emacerare) med. mr-avjeti, suiti se, postajati ispijen emacijacija (lat. emaciatio) med. v. emaceracija emajl (fr. mail, tal. smalto, njem. Schmeiz) caklina, gle; staklasta masa (feldpat, kvare, boraks i dr.) kojom se prevlae metalni predmeti, osobito kuhinjsko posue, radi boljeg odravanja ili zbog ukraavanja; emajl-boje staklaste boje za bojenje kovina, stakla, porculana i dr.; emajl-lak mastan lak, proziran ili u boji, slui za davanje sjaja ve obojenim predmetima; emajl-staklo neprozirno staklo za ukraavanje predmeta od stakla, ilovae i kovine emajlirac (fr. mailleur) onaj koji radi caklinom, pocakljiva emajlirati (fr. mailler) pocakliti; raditi (ili: iarati, arati) caklinom emanacija (lat. emanatio) izlaenje, iz-viranje, istjecanje, isparavanje, isparenje, npr. veoma finih izdvojenih djelia (mirisa i dr.); fiz. plinovita tvar, supstanca koja strujanjem izlazi iz radioaktivnih tvari i koja je i sama radioaktivna; prav. objavljivanje neke naredbe i si.: fil. po nauavanju novoplatonista i gnostiara: svijet je emanacija boanstva, tj. izlazak nekog manje savrenog bia iz nekog vieg i savrenijeg naela, a da se pritom ovo vie naelo nije izmijenilo emanacijska teorija fiz. teorija koju je 1678. iznio Newton, ali koja je u XIX. st. naputena, po njoj svjetlost, kao beskrajno fina tvar, izlazi putem strujanja iz svijetlog tijela; korpuskularna teorija, emisijska teorija emanacijska terapija med. lijeenje bolesnika emanacijom radija u obliku radiogenskih preparata (vode za pie i kupanje, blata za parenje) ili udisanjem u zatvorenim prostorijama (emanatorijima) u kojima se razvija emanacija emanacijski sustav teol. v. emanati zam emanatizam (lat. emanare proizlaziti) teol. nauavanje o proizlaenju svega iz jednog najvieg prabia (po indijskom, perzijskom i egipatskom religijskom sustavu) emanator (lat. emanare proizlaziti) med. naprava za pravljenje i proizvoenje radiogenskih preparata razliite jaine; usp. emanacijska terapija emanatorija (lat. emanare proizlaziti) med. v, emanacijska terapija emancipacija 375 embroha emancipacija (lat. emancipatio) kod Rimljana: osloboenje jednog lana obitelji od vlasti starjeine obitelji; u dananjem pravu: osloboenje djece od oinske ili skrbnikove vlasti, po-stajanje punoljetnim; pren. osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja slobode, npr. robova, Zidova, ena, kole od Crkve, Crkve od drave itd. emancipacionist (lat. emancipare osloboditi) protivnik robovanja crnaca; pristaa i pobornik svake emancipacije uope emancipator (lat. emancipare) osloboditelj, spasilac emancipirati (lat. emancipare) osloboditi ropstva ili zavisnosti od nekoga, osloboditi dijete oeve ih skrbnikove vlasti i nadzora oca ili skrbnika, proglasiti punoljetnim, proglastiti samostalnim; izjednaiti u pravima; osloboditi nekoga od graanskih ogranienja;

emancipirati se osloboditi se od ogranienja slobode, postati jednak u pravima; pretjerati u slobodi emanirati (lat. emanare) proizlaziti, izlaziti, potjecati; odavati, zraiti; izvirati embargo (p. embargar) zapljena broda ili zabrana isplovljavanja iz luke; zabrana izvoza ili uvoza; zabrana, obustava, veto embol (gr. embolos ep, klin) med. tvrdo tijelo koje se prenosi krvotokom i zatvara zijev krvne ile, odnosno sranu upljinu embolian (gr. embolos ep) u obliku epa, klina, epast, klinast emboliforman (gr. embolos klin, ep, lat. forma oblik) v. embolian embolija (gr. emballo ubacim) med. prodiranje stranih, tvrdih predmeta krvotokom i zatvaranje, zaepljivanje zjevova krvnih ila tim tvrdim tijelima embolizam (gr. emballo ubacim) 1. umetanje; usp. interkalacija; 2. med. zaepljenje krvne ile embolom embolofrazija (gr. emballo ubacujem, frasis izriaj; govor) pojava da ovjek u svom govoru esto bez ikakve potrebe ubacuje rijei poput "znate", "dakle", "je li" i si.; embololalija embololalija (gr. laleo brbljam, ble-beem) v. embolofrazija embregma (gr. embreeho) med. lagano lijevanje ljekovite tekuine na bolesni dio tijela, lijeenje mokrim oblo-zima; trljanje tekuim lijekom; embroha, embrokacija embrio (gr. bryo niem, embryon zametak) biol. ivotinjsko i biljno oploeno jaje, zametak; fetus embriogeneza (gr. embryon, genos roenje) biol. nastanak zametka, fetusa embriografija (gr. embryon, grafo opisujem) biol. v. embriologija embrioktonija (gr. embryon, kteino ubijam) ubijanje, unitavanje zametka, ploda (u utrobi) embriologija (gr. embryon, logia) biol. dio bilogije koji prouava razvoj zametka (embrija) u majinoj utrobi poevi od jajane stanice do naputanja jajanih kanala ili do poroda; embriografija embrionalan (gr. embryon) koji se odnosi na embrio, koji ima izgled embrija; pren. koji se nalazi tek u zaetku embriotlast (gr. embryon, thlao zgnjeim) kir. instrument za zgnjeava-nje glave mrtvog djeteta u utrobi embriotlazija (gr. embryon, thlao zgnjeim) med. zgnjeavanje ploda u sluajevima tekog poroaja embriotomija (gr. embryon, tome rezanje) rezanje djeteta u maternici, u sluajevima veoma tekih poroaja, kako bi se lake izvuklo iz majine utrobe embroha (gr. embroche) med. v. embregma embrokacija 376 emfatian embrokacija (gr. embroche) v. em-bregma emelija (gr. emmeleia sklad) u starogrkoj tragediji: ples zbora (uz pjesmu) emenagogi (gr. em-menos mjeseni, ta emmenia mjesenica, agogos odvo-dan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju; v. eme-niagogi emenda (lat. emerida) naknada tete, novana kazna zbog protupravnog djela ili protupravnog postupka, plaa se da bi se izbjegla vea teta emendacija (lat. emendatio) popravljanje, ispravljanje; popravak, ispravak emendanda (lat.) mn. ono to u jednom spisu treba popraviti (ili: ispraviti), popravci, ispravci emendator (lat. emendator) onaj koji popravlja pogreke, ispravlja, popravlja emendirati (lat. emendare) popraviti, popravljati, ispraviti, ispravljati emeniagogi (gr. ta emmenia mjeseno pranje ena, agogos odvodan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja pomau mjeseno ienje ena, koja izazivaju menstruaciju; emenagogi ementaler (njem. Emmental) trg. poznati vicarski sir u velikim koluto-vima emergencija (lat. emergere izroniti, pojaviti se) neoekivan dogaaj; teak poloaj, izvanredno stanje, nuda, velika nevolja, opasnost; fil. spontano pojavljivanje novog stupnja na niem prethodnom; bot. izraslina na biljinim organima (npr. trnje) emergirati (lat. emergere) izbiti na povrinu, izii u javnost, prouti se, istaknuti se emerit (lat. emeritus) onaj koji je odsluio, koji je napunio godine slube, koji je u mirovini

emeritirati (lat. emeritare) ili nekoga proglasiti pro emerito (lat.) umiroviti, staviti u mirovinu; prid. emeritiran emerzija (lat. emersio) izbijanje na povrinu; astr. izronjenje, izlazak nekog nebeskog tijela iz sjene drugog nebeskog tijela zbog ega postaje vidljivim emetatrofija (gr. emeo povraam, trofe prehrana) med. slabljenje (ili: slabost) zbog estog povraanja emetian (gr. emetikos) med. sklon povraanju; koji izaziva povraanje emetik (gr. emeo povraam, povratim) med. sredstvo koje tjera na povraanje; mn. emetici emetin (gr. emeo) farm. tvar u biljci ipekakuanha, izaziva povraanje emetofobija (gr. emeo povraam, fobos strah) pretjerano zaziranje i strah od lijekova za povraanje emetokatartian (gr. emetos povra-en, kathairo istim) med. svojstvo lijeka koji istodobno tjera na povraanje i na pranjenje crijeva prirodnim putem emetokatarza (gr. emetos povraen, kathairo istim) med. istodobno ienje povraanjem i stolicom emetologija (grd. emeo povraam, lo-gia) med. disciplina koja se bavi sredstvima za povraanje emetomanija (gr. emeo povraam, ma-nia) bolesna elja za stalnim povraanjem (kod nekih sluajeva duevne neuravnoteenosti) emezija (gr. emesia) med. sklonost povraanju (ili: bljuvanju) emezis (gr. emesis povraanje, emeo povraam) med. povraanje, bljuvanje emezma (gr. emeo povraam, emesma) med. ono to se povraa, izbljuvak emfatian (gr. emfasis) jak u tonu i izrazima, koji jako naglaava izraze elei im time poveati vanost, iz-vjetaen; usp. emfaza emfaza 377 emisijski emfaza (gr. emfasis prikazivanje, pokazivanje: snaga izraza, naglaavanje) zorno izlaganje i prikazivanje; ret. pretjerivanje u tonu ili u izrazima, izvjetaena sveanost u govoru, izvjetaenost emfiteut (gr. emfvteuo usaujem, uvodim) nasljedni zakupnik emfiteuza (gr. emfvteo usaujem, uvodim) u rimskom pravu: vrsta nasljednog zakupa po kojem netko ima pravo potpunog uivanja zakupljenog zemljita, ak i pravo da ga otui i ostavi drugom u nasljee, s tim da se vlasniku plaa godinja zakupnina po emfiteutskom ugovoru emfizem (gr. emfvsema, emfvsao na-puem) med. nagomilavanje zraka u tkivima, osobito ispod koe (kao posljedica povrede plua i dunika); emfizem plua pretjerano proirenje plunih mjehuria praeno gubitkom njihove elastinosti, ometa izmjenu zraka u pluima zbog ega dolazi do kratkog i oteanog disanja, do sipnje emfizematezan (gr. emfvsema) v. em-fizematian emfizematian (gr. emfvsema upu-havanje; prozrana oteklina izmeu koe i mesa) napuhan, ponosan, gord; med. sipljiv, s tekim disanjem emfraksis (gr. emfrasso zaepim) zatvorenost (ili: zaepljenost) krvnih ila i crijeva emfraktik (gr. emfrasso) med. sredstvo za zatvaranje; prid. emfrakti-an emigracija (lat. emigratio) iseljavanje (ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice iz neke drave emigrant (lat. emigrans) onaj koji se iseljava, iseljenik; onaj koji pobjegne iz domovine, osobito iz politikih ili vjerskih razloga, izbjeglica emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, iseljavati se; izbjei, pobjei iz drave (iz politikih ili dr. razloga) emilijan trg. bijelo, ukasto ili plavkasto zemljano posue, slino polu-porculanu, potjee iz sela Elgersburg u Njemakoj, zbog ega se zove i el-gersburki poluporculan (slui za kemijske posude) eminencija (lat. eminentia) istaknu-tost, odlunost, uzvienost; kao titula: preuzvienost; med. stranje, is-pupenje, ispupenost, npr. neke kosti eminentan (lat. eminens) istaknut, odlian, izvanredan, osobit, veoma velik eminirati (lat. eminere) isticati se, odlikovati se, biti primjetan emir (ar. emir, amir) islamski vladar, knez; zapovjednik i guverner osvojene pokrajine emir-al-mumenin (ar.) vladar vjernika, titula kalifa koju je prvi imao kalif Omar

emir-al-omara (ar.) zapovjednik, titula prvog ministra kod kalifa i indijskih mogula; titula pojedinih upravitelja pokrajina u Turskoj emir-al-umara (ar.) v. emir-al-omara emisar (lat. emssarius) 1. izaslanik, povjerljiva osoba koju neki ovjek, skupina ljudi ili politika stranka alje u nekoj tajnoj misiji; 2. (lat. emissa-rium) u hidrotehnici: odvodni, mahom podzemni kanal za odvoenje vode ili za isuenje nekog jezera emisija (lat. emissio) slanje, odailjanje, odavanje, izbacivanje, isputanje; istjecanje, putanje tekuine; izdavanje novih vrijednosnica; novanica (banknota), dionica (akcija) itd.; fiz. odailjanje, isputanje u okolni prostor (topline); zraenje, putanje ra-dio-valova, odailjanje preko radija govora, glazbe i dr. emisijski (lat. emissio) koji se tie emisije ih je u vezi s emisijom; emisijska banka fin. banka koja izdaje vrijed-nosnice, osobito koja ima povlasticu emisijski sustav 378 empiriki i pravo izdavati papirni novac; emisijski teaj vrijednost koju su vrijed-nosnice imale kad su se pojavile u optjecaju, tj. nominalna vrijednost; emisijska sposobnost fiz. sposobnost nekog tijela da zraenjem pusti iz sebe odreenu koliinu topline; emisijska postaja predajna radio-postaja; emisijski spektar spektar usijanih tijela emisijski sustav teol. v. emanatizam emitent (lat. emittens) onaj koji alje poslanika; onaj koji izdaje ili puta u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac emitirati (lat. emittere) poslati, odaslati, odailjati; izdati (ih: izdavati) vrijednosnice, pustiti (ili: putati) u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac (banknote) Emmy prestina televizijska nagrada, ima slino znaenje kao "Oscar" u filmskom svijetu emocija (lat. emotio) uzbuenje, uzbu-enost, uzrujanost; psih. uvstvo, osjeaj, afekt; buna, pobuna emocionalan (lat. emotio) uvstven, osjeajan; uzbudljiv, koji lako uzbuuje; dirljiv, potresan, ganutljiv; emocionalna etika fil. etiki pravac koji pobude (motive) etikog htijenja i djelovanja promatra i trai u osjeajima, sklonostima i afektima emocionalizam (lat. emotio) fil. smjer koji smatra da cjelokupan duevni ivot ovjeka poiva na emocionalnim osnovama emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo za umekavanje emolirati (lat. emollire) omekati, u-mekati, ublaiti emotivitet (lat. emovere izbuditi, emo-tivitas) psih. bolesna promjena raspoloenja, sklonost uzbudivanju i uzrujavanju bez uzroka empaistika (gr. empaio utisnem, utis-kujem) umijee izradbe metalnih predmeta s ispupenim figurama i ukrasima (tj. reljefa) empatija (gr. empathes veoma uzbuen, strastven) nestrpljivost, elja, udnja; netrpeljivost, nepodnoljivost empazma (gr. empasso posipam) med. prah (ili: puder) za posipanje Empedoklo starogrki filozof (483 423. pr. n. e.) koji je smatrao da sve nastaje spajanjem i rastavljanjem etiriju osnovnih elemenata: vatre, zraka, voe i zemlje empijema (gr. empyema) med. unutarnje zagnojavanje, osobito: ir u prsima, zagnojavanje plua empijetian (gr. empyetikos) med. koji pati od unutarnjeg zagnojavanja, osobito od ireva na pluima; empijian empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir) med. stvaranje gnojnog ira empijian med. v. empijetian empirej (gr. empyros ognjen) kod starih Grka: najvii dio neba, ispunjen istom vatrom i svjetlou, prebivalite bogova; pren. vrhunac, kulminacija empirema (gr. empeiria iskustvo; znanje) zakljuak do kojega se dolazi putem iskustva empirian (gr. empeirikos) fil. iskustven, na osnovi iskustva, dan iskustvom, koji se odnosi na iskustvo (supr. racionalan, aprioran, transcendentalan); usp. empiriki empiriar (gr. empeiria) onaj koji se u radu i miljenju oslanja na iskustvo, koji dolazi do znanja putem iskustva i pokusa ne koristei se spekulativnim miljenjem; pren. strunjak u koritenju iskustvom, npr. lijenik; supr. teoretiar empiriki (gr. empeirikos iskustven) fil. v. empirian; empiriki pojmovi log. iskustveni pojmovi, oni pojmovi koji proizlaze iz iskustva (supr. apriorni); empirika psihologija ona koja polazi od injenica duevnog ivota

empirija 379 emulacija empirija (gr. empeiria) iskustvo, pouavanje putem promatranja injenica, znanost o iskustvu empiriokriticizam (gr. empeiria iskustvo, krino sudim, presuujem, odluujem) "filozofija kritikog (ih: istog) iskustva", subjektivno-idealistiki smjer koji se pojavio u drugoj polovici XIX. st. u Njemakoj i Austriji, a osnivai su mu Richard Avenarius (18431896) i Ernst Mach (1838 1916), po kome se zove i mahizam; ovo nauavanje negira realnost svega to nije neposredno dano u iskustvu, za jedinu realnost smatra subjektivne osjeaje, a za pravu stvarnost samo ono to je neposredno dano u zamjeivanju; elementi stvarnosti su, npr., osjeaji crvenog, gorkog i dr.; tvari, tijela, stvari samo su "kompleksi" osjeaja i ne postoje izvan osjeaja, izvan nae svijesti; na taj nain sve fiziko svodi se na psihike elemente, na osjeaje; prema Avenariusu, miljenje i bie u stalnoj su vezi, u tom smislu to nema miljenja bez bia i obratno; osnova te veze je svijest, a svijest ne moe postojati bez subjekta koji misli empiriomonizam fil. subjekti vnoide-alistika filozofska teorija A. Bogda-nova ija je osnovna karakteristika svoenje fizikog na psihiko, suvr-sta empiriokriticizma empiriosimbolizam fil. subjektivnoide-alistika filozofija koja nauava da predodbe i pojmovi nisu odrazi realnih stvari u svijesti, nego samo simboli naih osjeta; suvrsta empiriokriticizma empirist (gr. empeiria) fil. pristaa empirizma, tj. onaj koji dolazi do spoznaje na osnovi osjetilnog zamje-ivanja i iskustva, dakle aposteri-orno; usp. empiriar empirizam (gr. empeiria iskustvo) filozofija iskustva, gnoseoloki pravac koji cjelokupnu spoznaju izvodi iz iskustva; u metodolokom pogledu: naelo a sve znanosti treba zasnivati na iskustvu (osniva gnoseolo-kog empirizma je John Locke, a metodolokog Francis Bacon): supr. racionalizam empirozis (gr. empyros u vatri) med. upala, opeklina emplastian (gr. emplasso) med. koji zatvara, stee, skuplja emplastik (gr. emplasso zaepim, zatvorim) med. sredstvo za zatvaranje; mn. emplastici emplastracija (lat. emplastratio) cijepljenje biljke emplastrirati (lat. emplastrare) cijepiti biljku, okulirati empneumatoza (gr. empneumatosis nadimanje) med. v. emfizem emporij (lat. emporium, gr. emporion) trite, trgovako sredite empresmomanija (gr. empresmos paljevina, mania pomama, ludilo) zloinaka sklonost paleu (kao patoloki nagon) emprostotonija (gr. emprosthen ispred, teino izduim, prostrem) med. povijenost tijela naprijed pri obo-ljelosti od tetanusa empsihoza (gr. empsychos obdaren duom, iv) oduhovljavanje, tobonje putovanje dua, ulaenje dua u tijelo embrija emptio it. empcio (lat.) prav. kupovanje, kupnja; kupljena stvar emptor (lat.) prav. kupac Empuza (gr. empazo hvatam) mit. nona sablast (alje je starogrka boica Hekata) emu (port.) vrsta australskog noja (moe narasti do dva metra, poslije noja najvea ptica na svijetu); ptica trkai ca emulacija (fr. emulation) natjecanje; ljubomora emulgator 380 enartroza emulgator (lat. emulgere izmusti) sredstvo koje omoguuje emulgiranje, tj. rasprivanje dviju nespojivih tekuina (npr. vode i ulja) u stabilnu smjesu emulziju (najpoznatiji emulgatori su: arapska guma, kazein, umanjak, animalno ljepilo itd.) emulgirati vriti emulziju, tj. razbijati neto utrcavanjem tekuine; pretvoriti se u emulziju emulzija (lat. emulgere izmusti, emul-sio) uljasta tekuina koja ima boju i gustou mlijeka; farm. lijek pripravljen da nalikuje na takvu tekuinu emulzin (lat. emulsio) kem. bjelane-vinasta supstanca koju sadre slatki i gorki bademi i koja izaziva vrenje; v. amigdalin emulzivan (lat. emulsio) koji je poput emulzije, mljeast, koji je kao mlijeko, slian mlijeku po boji i gustoi emundacija (lat. emundatio) med. ienje izvana (rana i ireva)

emundancije (lat. emundantia) mn. med. sredstva za ienje izvana, npr. rana i ireva emundirati (lat. emundare) med. iis-titi, istiti, npr. rane, ireve emunktorije (lat. emunctorium) mn. med. organi za odvajanje ili odvoenje, organi za ienje, npr. nosnice en arrire it. an arijer (fr.) nazad, unazad, natrag; u odsutnosti, iza lea en blanc it. an blan (fr.) trg. neispunjeno, neispisano mjesto za brojke na novanim uputnicama en bloc it. an blok (fr.) sve skupa, u cijelosti en espce it. an espes (fr.) trg. u zveeem novcu, u gotovu en general it. an eneral (fr.) uope, openito; obino, najee en masse it. an mas (fr.) u masi, u gomili, skupa, svi zajedno en miniature it. an minijatir (fr.) u malom, u malom omjeru, smanjen en passant it. an pasan (fr.) u prolazu, uzgred, uzgredno en pate it. an pat (fr.) u obliku tijesta ili kae, npr. obojene tvari en profil it. an profil (fr.) sa strane, gledan sa strane, u profilu Enakov sin div, gorostas (po imenu biblijskog divovskog naroda Enaka u Kanaanu) enalaga (gr. en-allasso zamijenim, enallage) ret. zamjena, zamjenjivanje jedne rijei drugom, osobito: zamjenjivanje govornih dijelova jedne vrste s obzirom na njihovo podrijetlo ili njihov oblik, npr. zamjenjivanje apstraktne imenice konkretnom, jednine mnoinom, sadanjeg vremena prolim vremenom enam (tur. Enam naziv este sure iz Kur'ana) knjiica koja sadri citate iz Kurana i nosi se kao hamajlija enantem (gr. en- u, antheo niem, izbijam) med. osip na sluznici, najee kod konih zaraznih bolesti, obino prije nego to osip izbije na koi, unutarnji osip enantiofanija (gr. enantios suprotan, faino pokazujem, objavim) prividno neslaganje, tobonja proturjenost enantiologija (gr. enantiologia) suprotstavljanje, proturjenost enantiomorfan (gr. enantios suprotan, morfe oblik) suprotna oblika, sa suprotnim oblikom; supr. ortomorfan enantiopatija (gr. enantios suprotan, pathos bol) med. prenoenje bolesti s jednog dijela tijela na drugi; alopa-tija, aleopatija enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprotnost, proturjenost (u kojoj je, prema Pitagori, osnovni zakon ivota) enartron (gr. en- u, arthron zglob) med. neko strano tijelo u zglobu enartroza (gr. en- u, arthron zglob) med. namjetanje (ili: umetanje) zgloba u njegovu upljinu encefal' 381 endemija encefal- (gr. enkefalos) predmetak u sloenicama sa znaenjem; mozak, koji se tie mozga encefalalgija (gr. enkefalos mozak, algos bol) med. bolest mozga, bol u mozgu encefalitis (gr. enkefalos mozak) med. upala mozga encefalograf (gr. enkefalos, grafo piem) med. ureaj koji automatski biljei (registrira) rad mozga encefalologija (gr. enkefalos mozak, logia) znanost koja se bavi prouavanjem mozga, znanost o mozgu encefalomalacija (gr.) med. omeka-nje modanog tkiva iji je uzrok zaepljenje arterija encefal opatija (gr.) organske promjene u mozgu nakon ozljeda ili bolesti (npr. glavobolje, smetnje u hodanju, psihiki poremeaji itd.) encefaloskopija (gr. enkefalos mozak, skopeo gledam, promatram) ispitivanje (ili: pregledavanje, prouavanje) mozga; kranioskopija encefalotomija (gr. enkefalos mozak, temno reem) me. rezanje mozga encelialgija (gr. enkoilia utroba, crijeva, algos bol) med. bolest eluca ili utrobe enceliitis (gr. enkoilia utroba, crijeva) med. upala crijeva enciklian (gr. en-kyklios) kruni, okrugao, koji obilazi u krugu, koji ide redom, opi

enciklika (gr. en-kyklo u krugu okreem) encikhno pismo, poslanica; papina poslanica svim nadbiskupima i biskupima enciklopedija (gr. enkyklios paideia opa naobrazba) prvobitno: krug pripremnih i opih znanstvenih predmeta s kojima se treba upoznati prije poetka strunog kolovanja za ivotno zvanje; krug znanstvenog kolovanja uope; pregledno izlaganje znanosti i umjetnosti u cijelosti ili djelomino, obraeno u organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili po abecednom redu (abecedna-, alfabet-ska-, realna enciklopedija, stvarni ili realni rjenik) enciklopedijski (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) pregledan (ili: obavjetajan) u znanstvenom smislu; nainjen u obliku enciklopedije, tj. sa svim opepotrebnim i korisnim znanjima i uputama enciklopedisti (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) fil. izdavai i suradnici velike francuske enciklopedije (Enzyclopedie ou dictionnaire raisonne des sciences, des arts et des metiers) koji su od 1751. do 1777. izdavali fr. prosvjetiteljski filozofi D'Alembert i Diderot, uz suradnju Montesquieua, Voltairea, Rousseaua, Holbacha, Marmontela i dr. (sadri cjelokupno stvarno znanje toga doba); pristae filozofskih, religioznih i dravnih shvaanja koja su nala izraz u toj Enciklopediji enciklopedizam (gr. en-kyklios kruni; opi, obian, paideia naobrazba) filozofska shvaanja, osobito slobodnjaka i donekle ireligiozna miljenja francuskih enciklopedista; enciklopedijski nain izlaganja znanosti endem (gr. en- u, unutra, emos narod) biljka ili ivotinja koja ivi samo na jednom mjestu i nema je nigdje (kod nas, npr. biljka Degenia velebi-tica i ivotinja ovjeja ribica) endemian (gr. en- u, demos narod) mjesni, domai, zaviajni; med. koji snalazi jedan narod ih jedno podruje (za bolesti) endemija (gr. en- u, demos narod) med. domaa, lokalna (ili: mjesna) bolest, tj. ona koja osobito vlada u nekom mjestu ih podruju i koja obino nastaje zbog naina prehrane i ivotnih prilika uope (npr. guavost endemija 382 endometritis u brdskim predjelima, azijska kolera u Indiji itd.); supr. epidemija endemija (gr. en- u, unutra, demos narod) stalna pojava neke zarazne bolesti (kolera, sifilis itd.) u nekom kraju ili zemlji endemizam (gr. en- u, unutra, demos narod) pojavljivanje neke prirodne karakteristike samo u jednom odreenom podruju endermatici mn. med. v. pod ender-matian endermatian (gr. en- u, erma koa) med. koji se nalazi u koi; koji se upotrebljava za kou, osobito za pot-koicu, npr. endermatina sredstva = endermatici endermatizam (gr. en- u, erma koa) med. lijeenje potkonog tkiva, tj. tkiva s kojeg je skinuta pokoica endermian med. v. endermatian endijada (gr. en dia yoin jedno pomou dvojega) poet. govorna figura u kojoj se jedan pojam iskazuje dvjema rijeima povezanim jednom svezom, npr. dvjema imenicama sa svezom (umjesto jednog pridjeva i jedne imenice): sila i vojska umjesto silna vojska Endimion (gr. Endvmion) mit. lijep mladi koji je bio ljubimac boice Se-lene, koja je za nj od Zeusa ishodila trajnu mladost u vjenom snu endivija (fr. endive) salata kovrasta lia s tvrdom debelom stapkom, srodna cikoriji; andivija, trpka, vodopija, uanica, utenica, rudica endlati (njem. enden) opivati, praviti rubove na odjei i runim radovima endo- (gr. endon) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: unutra, kod kue endoblast (gr. endon, blastos klica) fiziol. v. endoderm endoderm (gr. endon, erma koa) biol. vanjski list gastrule, tj. jednog stadija u embrionskom razvoju endodinamika (gr. endon, dynamis sila) dio geologije koji obuhvaa sve pojave u kojima se pojavljuje i troi Zemljina unutarnja toplina endogamija (gr. endon, gameo enim se, udajem se) brak izmeu pripadnika istog plemena ili istih plemenskih skupina; supr. egzogamija endogen (gr. endon, genos, gignesthai roditi se, nastati) fiziol. unutarnji, koji raste iznutra, koji je postao iz unutarnjih uvjeta ili uzroka; supr. egzogen

endogene pojave geol. pojave kojima je sredite u glavnoj masi Zemlje, u njezinoj unutranjosti i koje potjeu, posredno ili neposredno, od topline te mase i od njezinog hlaenja endogenian (gr. endon, genos) v. endogen endokanibalizam (gr. endon, p. cani-bal ljudoder) etn. obiaj nekih Iju-doderskih plemena da jedu meso svojih suplemenika; supr. egzokani-balizam endokardij (gr. endon, kardia srce) med. unutarnja povrina srca endokarditis (gr. endon, kardia srce) med. upala unutarnje povrine srca endokarpij (gr. endon, karpos plod) bot, unutarnja koica ploda endokrin (gr. endon, krino izluujem, izdvajam) koji izluuje unutra; endokrine lijezde fiziol. lijezde s unutarnjim izluivanjem endokrinologija (gr. endon, krino izluujem, logia znanost) dio medicine koji prouava osobine i rad lijezda s unutarnjim izluivanjem (endokrinih lijezda) enolimfa (gr. endon, lat. lympha, gr. lymphe) anat. tekuina u labirintu unutarnjeg uha, unutarnja sluna vodica endometritis (gr. endon, metra maternica) med. unutarnja upala maternice endomitoza 383 eneja endomitoza (gr.) takva dioba stanice pri kojoj se podijele samo kromosomi, ali ne i jezgra endomorfoze (gr. endon, morfosis uoblienje, oblik) geol. promjene (u strukturi i u mineralnim sastojcima) koje se zbivaju u jo neuvrenoj eruptivnoj masi pri dodiru s drugim stijenama endoparazit zool. ivotinja koja ivi i nalazi hranu u unutarnjim organima druge ivotinje; usp. parazit endoperikarditis (gr. endon, peri oko, okolo, kardia srce) med. upala unutarnje i vanjske povrine srca endoplazma (gr.) biol. unutarnji dio stanice; entoplazma endopleura (gr. endon, pleura bok, rebro) bot. unutarnja sjemenina koica kod biljaka endorizon (gr. endon, rhiza korijen) bot. biljka ili sjeme koje nie iz klice korijena endoskopija (gr. endon, skopeo gledam, promatram) med. pregled pomou endoskopa endosmometar (gr. endon, osmos guranje, metron) fiz. naprava za mjerenje i ispitivanje endosmoze endosmoza (gr. endon, osmos guranje) fiz. dvije razliite tekuine meusobno odvojene upljikavom opnom (membranom) mijeaju se (difundi-raju) kroz nju, ali jedna tekuina prolazi vie nego druga tako da nastaje poveanje sastava (supstance) na jednoj, a smanjenje na drugoj strani struja koja je tako usmjerena da poveava obujam zove se endosmoza; supr. egzosmoza endosperm (gr. endon, sperma sjeme) bot. priuvna hrana u sjemenu biljke endotel (gr. endon, thele bradavica na dojci) zool. njena koa na unutarnjoj povrini krvnih ila i upljina na tijelu, epitel sastavljen od jednog reda ljuskavih stanica endoterman (gr. endon, therme toplina) fiz. kem. endotermna reakcija kad se pri nastajanju spojeva prima toplina od okoline, tj. izvana, npr. pri nastajanju jodovodika; supr. egzo-terman endotermiki (gr. endon, thermos topao) koji zavisi od topline, koji djeluje toplinom, koji se lijei toplinom endotermija (gr. endon, thermos topao) med. metoda lijeenja pri kojoj se bolesni dijelovi tijela zagrijavaju pomou elektrine struje pri emu se mijenja krvni tlak, lijei reumatizam, ishialgija i dr. endozis (gr. endosis poputanje, en-didomi poputam) med. poputanje, slabljenje neke bolesti enspert (njem. Ende, kraj, engl. spurt) port, kod konjskih utrka: neoekivan i iznenadan jak napor konja i jahaa pri kraju utrke eneagon (gr. ennea devet, gonia kut) mn. devetokut, devetokutnik eneandria (gr. ennea devet, aner, an-dros ovjek, mu) mn. bot. deveta klasa u Linneovom biljnom sustavu: biljke iji hermafroditni cvjetovi imaju devet slobodnih pranika eneapetalan (gr. ennea devet, petalon list) bot. s devet cvjetnih listova enehem (gr. en- u, echo zvuk, jeka, enechema) med. zujanje u uima

Eneida (lat. Aeneis) lit. spjev rimskog pjesnika Publija Vergilija Marona u 12 knjiga u kojem su opjevani Ene-jini doivljaji (od propasti Troje do dolaska u Italiju); v. Eneja Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit. poznati trojanski junak, sin Anhiza i Afrodite; s malim brojem Trojanaca spasio se nakon propasti Troje i nakon mnogih pustolovnih doivljaja doao u Italiju i osnovao dravu; praotac rimskog naroda enemon 384 enharmonian enemon (gr. enhaimon tj. farmakon koji zaustavlja krv, tj. lijek) med. lijek protiv krvarenja energetika (gr. energeia) fiz. znanost 0 energiji, dio mehanike koji prouava prenoenje i pretvaranje energije, tj. ekonomsko iskoritavanje sila koje nam stoje na raspolaganju; fil. pogled na svijet koji sve to postoji 1 sve to se zbiva svodi na energiju, ak i tvar i duh, koji zapravo nisu nita drugo nego oblici u kojima se energija pojavljuje energian (gr. ergon djelo, rad, ener-gos djelatan, djelotvoran) koji pokazuje ili ima energiju; radan, djelatan, djelotvoran, krepak, odluan, jak, silan energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgra i tijelo stanice ili pojedina jezgra u sin-citiju zajedno s protoplazmom, stanica kao fizioloka jedinica energija (gr. en u, ergon djelo, rad, energeia) 1. djelatnost, radinost; 2. fiz. sposobnost za vrenje rada; kinetika energija energija kretanja, tj. sposobnost mase da izvri rad zbog svoje pokrenutosti; potencijalna energija sposobnost za vrenje rada koju ima masa na osnovi svoga poloaja kad je dignuta iznad tla i sposobna padati; oblici energije su: toplina, magnetna, elektrina energija; naelo (ili zakon) odranja energije: "...Priroda kao cjelina ima zalihu energije koja se nikako ne moe ni poveati ni smanjiti, dakle, koliina energije u neorganskoj prirodi je stalna i nepromjenjiva" (Helmholtz); 3. fil. Aristotel razlikuje energeia (lat. actus), to znai: stvarnost, oblik, bit, i dyna-mis (lat. potentia) to znai: mogunost, tvar energizam (gr. energeia) fil. etiko shvaanje koje najvie dobro ne gleda u subjektivnosti, nego u objektivnom sadraju ivota, u odreenoj afirmaciji ivota, u punom razvoju i potpunom djelovanju svih vrlina i svih stvarnih vrijednosti enervacija (lat. enervatio) rastrojava-nje; rastrojenost; izmodavanje, slabljenje; izmodenost enervirati (lat. enervare) uiniti nervoznim, istroiti; rastrojiti; izmodi-ti, oslabiti enfant it. anfan (fr.) dijete; enfants per-dus it. anfan perdi (fr.) mn. vojnici koji se sami jave za izvrenje nekog opasnog djela, mrtva straa; enfant terrible it. anfan teribl (fr.) brbljavo dijete pred kojim se ne smije svata govoriti zbog toga to hoe odati; zloesto dijete; nestako, vragolan engastrilog (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, logos govor) onaj koji govori iz eluca; engastrimit, ventrilokvist engastrimant (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteyo proriem) onaj koji prorie iz eluca, tj. pomou umijea govorenja iz eluca engastrimantija (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteia proricanje) proricanje iz eluca (pomou govorenja iz eluca) engastrimit (gr. en u, gaster trbuh, eludac, mytheyo kazujem, priam) v. engastrilog engimetar (gr. eggis blizak, skopeo gledam, promatram) poveavajue staklo Englishman it. Inglimen (engl.) Englez englizirati (engl. english) v. anglizirati engonade (gr. en- u, gone koljeno) mn. egipatski likovi prikazani u kleeem stavu engram (gr. en- u, gramma urezak) psih. trajna promjena organske sup-stance koja nastaje kao posljedica utjecaja podraaja, osjetilnih dojmova itd. enharmonian (gr. enharmonikos) glaz. koji je u harmoniji i koji zavisi enheiridion 385 enkomij astika od nje; zgodan, prikladan; skladan; enharmonini tonovi tonovi koji igraju dvostruku ulogu, prema tome pripadaju li jednom ili drugom nizu tonova zbog ega se, njihovom sklad-nou ili bojom, istodobno mijenja i njihovo ime, kao cis ili dis, gis ili as; enharmonini glasovi oni kojima isti ton pripada pod raznim imenima, kao dis-mol ili esmol

enheiridion (gr. encheiridion) priruna knjiga, prirunik, pregled, kratak udbenik neke znanosti enhidrokulture (gr. en- u, hydor voda, lat. colere obraivati zemlju) mn. bot. naziv za kulture biljaka koje crpu hranjiva sredstva iz vode enhimozis (gr. enchvsmosis) med. izlijevanje sokova u dijelove tijela enhondroma (gr. enchondros hrska-viav) fiziol. hrskavica koja se stvara na raun kotane sri, a ponekad i jezgrinog kotanog tkiva, ohrskavi-avanje, ohrskavienje enhorijsko pismo (gr. enchorios domai, domorodni) narodno pismo starih Egipana; demotino pismo enigma (gr. ainigma) zagonetka, zagonetan govor enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan, taman, mraan, nejasan enigmatiar (gr. ainigma zagonetka) onaj koji se bavi sastavljanjem i rjeavanjem zagonetaka enigmatika (gr. ainigma zagonetka) vjetina sastavljanja i rjeavanja zagonetaka enistron (gr. enistron) zool. etvrti odjeljak eluca kod preivaa, sirite (u kojem se dovrava probava) enkantis (gr. en-, kanthos oni kut, oko) med. oticanje suznih lijezda enkatizma (gr. en-, kathisma sjedalo, kathizo posadim) kupanje u sjede-em stavu, kupanje do pola; parenje u sjedeem stavu enkauma (gr. en-, kaio palim, izgorim, kauma izgaranje) med. oticanje ronice enkaustika (gr. en-, kaio gorim, izgorim) tehnika slikanja kod starih Grka koja se sastojala u tome da se votane boje zagrijavanjem prenose na osnovu slike, obino na drvo; prid. enkaustiki enkaustirati (gr. en-, kaio gorim, izgorim) nagorijevanjem utisnuti boje; voskom ih stearinom impregnirati (proeti), osobito gipsane otiske, zbog ega ovi otisci dobivaju ukastu glatku povrinu enklava (fr. enclave) prav. zemljite koje zalazi u tuu dravu ili tue imanje enklitian (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaen; usp. enklitika enklitika (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaena rije koja se naslanja na rije koja dolazi ispred nje i ini s njom jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu (npr. sam, si, je, smo, ste, su: bih, bi, bi bismo, biste, bi, u, e, e, emo, ete, e; me, mi, te, ti, se, si, ga, je, ju, joj, nas, nam, vas, vam, ih, im), naslonjenica, zanaglas-nica; usp. enkliza enkliza (en-, klino naginjem, enklisis naginjanje) gram. naslanjanje jedne rijei na prethodnu rije te zajedno ine jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu; usp. enklitika enkolpija (gr. en-, kolpos prsa) neto to stoji u prsima ili na prsima; otuda: kutijica s relikvijama koja se nosi oko vrata (obino krii, medaljon, Kristov monogram i dr.), hamajlija; kri na prsima biskupa enkomij (gr. enkomion) pohvalni govor, govor u slavu zaslunog ovjeka enkomijastika (gr. enkomiastikos slavljeniki) umijee hvaljenja i slavljenja zaslunih ljudi u govoru (enkoenkomijastikon 386 entelehija miju) ili u pjesmi (enkomijastikonu); prid. enkomijastiki enkomijastikon (gr. en-komiazo veliam, slavim) pjesma u slavu zaslunog ovjeka enkopa (gr. enkope) med. rana od udarca, osobito na lubanji enkracija (gr. en-krateia) suzdrlji-vost, umjerenost, svladavanje samoga sebe enodoskop (gr. endon, skopeo gledam) kir. instrument s napravom za osvjetljavanje koji slui za pregled uskih kanala i upljina enofil (gr. oinos vino, filos koji voli) ljubitelj vina, prijatelj vina, vinolju-bac enografija (gr. oinos vino, grafo opisujem) opisivanje vina enohijar (gr. oinochoos) peharnik, vi-notoa enoidan (gr. oinos vino, eidos oblik, slika) poput vina, koji je kao vino, slian vinu enolog (gr. oinos vino, logos) poznavatelj vina, onaj koji umije struno obraivati i njegovati vino enologija (gr. oinos vino, logia znanost) poznavanje vina; znanost o uzgajanju vinove loze te pripravljanju i uvanju vina; vinarstvo, poznavanje vina enoloki (gr. oinos vino, logos) to se tie poznavanja vina, stoje u vezi sa znanou o vinu

enomanija (gr. oinos vino, mama ludilo) vinsko bjesnilo, vinsko ludilo; ludilo uzrokovano pijanstvom enomantija (gr. oinos vino, manteia) proricanje iz vina, osobito rtvenog enometar (gr. oinos vino, metron) instrument za odreivanje vremena kad se mot nalazi u najveem vrenju enopolij (gr. oinos vino, poleo prodajem) vinarija, krma u kojoj se toi vino; pravo toenja vina enoptromantija (gr. en-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje iz zrcala enorman (lat. enormis) golem, veoma velik, prekomjeran, prevelik, udesan enormitet (lat. enormitas) golemost, prekomjernost, izvanredna veliina enosimanija (gr. enosis potres, ma-nia bijes) med. umiljanje bolesnika da je poinio neki neoprostivi grijeh enostoza (gr. en-, osteon kost) med. unutarnja izraslina u kostima enoteka (gr. oinos vino, theke spremnica) zbirka razliitih vina enprimir (fr. imprimure) slik. prema-zivanje platna (na kojem e se slikati) osnovnom bojom; grundiranje enritmian (gr. en-, rhvthmos) poet. koji je u ritmu, napisan (ili; sastavljen) u ritmu, skladan, skladno napravljen, u ritmu, skladan ens (lat. ens, sum jesam, esse biti) stvar, bie entalpija (gr. en u, thalpos toplina) fiz. "toplinski sadraj" zbroj unutarnje energije te umnoka tlaka i obujma nekog tijela entasis (gr. entasis napinjanje) arhit. neznatno zadebljanje na srednjem dijelu stupa entaza (gr. enteino zapinjem, zateem, entasis zapinjanje, zatezanje) arhit. u antikoj arhitekturi: neznatno is-pupenje na srednjem dijelu stupova entega (gr. entheke ulog) pomorski ugovor prema kojem brodovlasnik ulae u posao svoj brod, trgovac svoju robu, a posada svoj rad; (brodovlasnik s posadom dobivao je dvije treine, a trgovac jednu treinu dobitka) entelehija (gr. entelecheia) fil. neprekidna radinost ih djelatnost, posebice duha; stvarnost, realnost; kod Aristotela: aktivni princip (naelo) koji ono stoje mogue stvara, zatim usavrava i od toga pravi cilj svog ivota; entelogeneza 387 entomoliti via energija koja sama sebi odreuje smjer, ili via djelatnost koja svoj cilj ima u sebi (za razliku od tvari koja nosi u sebi samo mogunost postojanja) entelogeneza (gr. entellomai naruim, genesis postanak) umjetna oplodnja enteomanija (gr. entheos oduevljen Bogom, mania pomama, ludilo) vjersko ludilo, vjerska zaslijepljenost enter- v. enteroenteradenografija (gr. enteron crijeva, aden lijezda, grafo opisujem) opisivanje crijevnih i eluanih lijezda enteradenologija (gr. enteron utroba, crijeva, aden lijezda, logia) znanost o crijevnim i eluanim lijezdama enteralgija (gr. enteron utroba, algos bol) med. bol u crijevima, bol u utrobi enteralin (gr. enterikos utrobni, crijevni) utrobni, koji dolazi od eluca i crijeva, koji se tie utrobe enteritis (gr. enteron utroba, crijeva) med. upala crijeva, crijevni katar entero- (gr. enteron) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: crijeva, utroba enterokliza (gr. enteron, kh/zein ispirati) med. ispiranje crijeva enterologija (gr. enteron, logia) dio medicine koji prouava crijeva i utrobu uope enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad) med. spadanje utrobe zbog slabljenja veza, ligamenata, osobito nakon trudnoe, mravljenja itd. enteroragija (gr. enteron, regnvmi prsnem, pucam) med. krvarenje iz crijeva (kod crijevnog tifusa, izraslina na crijevima ih drugim trbunim organima, kod bolesti krvnih ila, kronine upale bubrega, raznih trovanja itd.) enteroskop (gr. enteron, skopeo gledam) med. instrument, ogledalo za osvjetljavanje i pregledavanje crijeva enteroskopija (gr. enteron, skopeo) med. pregledavanje i ispitivanje crijeva pomou enteroskopa enterostenoza (gr. enteron, stenosis suenje) med. suavanje crijeva

enterotomija (gr. enteron, tome rezanje) med. rezanje crijeva, rezanje eluca enterozoe (gr. enteron utroba, crijeva, zoon ivotinja) mn. gliste koje ive u crijevima entimem (gr. enthvmema) log. skraen zakljuak u kojem se jedna premisa izostavlja i ne iskazuje, ali se u mislima (en thymo) moe dopuniti, npr.: Svaki ovjek je smrtan; dakle: i Ivan je smrtan (izostavljena premisa je: Ivan je ovjek) entitet (lat. ens bie, sum jesam, esse biti) fil. bitnost, ono to jest entlauzung (njem. entlausen razuiti, dezinsicirati) postupak unitavanja nametnika na ljudskom tijelu pomou kupanja te raskuenja odjee entlaza (gr. enthlao nagnjeim) med. nagnjeenost, osobito lubanje entofit (gr. entos unutra, fyton biljka) bot. biljka nametnica, parazitna biljka entoksicizam med. v. entoksizam entoksizam (gr. en-, toxikon otrov) med. trovanje, otrovanje; entoksicizam entomofag (gr. entomos urezan, fagein jesti) zool. sisavac koji se hrani in-sektima (npr. je, krtica, imi itd.) entomofil (gr. entomos urezan, filos ljubitelj) onaj koji voli insekte entomograf (gr. entomos urezan, en-toma zoa insekti, grafo opisujem) zool. onaj koji se bavi opisivanjem insekata entomografija (gr. entomos, grafo) zool. opisivanje insekata entomoliti (gr. entomos urezan, lithos kamen) geol. okamenjeni ostaci insekata entomolog 388 enula entomolog (gr. entomos urezan, logosj zool. poznavatelj insekata, prouavatelj insekata entomologija (gr. entomos urezan, logia znanost) zool. znanost o insekti-ma; prid. entomoloki entomon (gr. en-, temno urezem, entomos urezan) zool. insekt entonija (gr. en-, teino zategnem) med. naprezanje, napetost, zategnutost entopian (gr. en-, topos mjesto, ento-pios domaci) domaci, zaviajni entoptian (gr. entos unutra, ops, opos oko) koji se nalazi u samom oku; en-toptine boje obine boje (za razliku od dioptrinih boja) entostoza (gr. entos unutra, osteon kost) med. unutarnje oticanje kosti entotini umovi (gr. entos unutra, us, otos uho, otikos usni) med. subjektivni umovi (u uhu) entozoe (gr. entos unutra, zoon ivotinja) mn. v. enterozoe entrata (tal.) predigra, uvod, introdukcija; ulazna cijena, ulaznica entre it. antr (fr. entre, lat. inter) medu, izmeu, u, usred; entre nous it. antr nu (fr.), meu nama, u etiri oka, u povjerenju entre it. antre (fr. entre) 1. ulazak, ulaenje; ulaz; ulazna soba, predsoblje, predvorje; pristup; predjelo, prvo jelo pri objedima, osobito sveanim; ulazna cijena, ulaznica; uvozna carina; glaz. upadanje jednog glasa; uvod, dio kojim poinje opera ili koncert; pojava glumca na pozornici entripsologija (gr. entripsis utrljava-nje, logia znanost) med. prouavanje unoenja lijekova u tijelo utrljava-njem entropija (gr. en u, trope pretvaranje, entropia sadraj pretvaranja) fiz. funkcija ija veliina slui kao mjera za vjerojatnost danog stanja tijela ili sustava tijela; entropija tijela ili sustava tijela jest kolinik iz zbroja poveanja unutarnje energije i vanjskog izvrenog rada pri irenju toga tijela i apsolutne temperature; pri svakom procesu u prirodi zbroj energija ostaje stalan, ali to pretvaranje energije iz jednog oblika u drugi vri se u smjeru poveanja zbroja entropija svih tijela koja sudjeluju u procesu; u graninom, zamiljenom sluaju za povratni proces, ovaj zbroj entropija ostaje nepromijenjen; u prirodi su svi procesi nepovratni, ireverzibilni; otuda, osim naela odranja energije, u prirodi vrijedi naelo poveanja entropije; prvo naelo je nuno za objanjenje zbivanja u prirodi, ali nije dovoljno te ga u tu svrhu dopunjuje drugo naelo entuzijast (gr. enthousiasmos) zanesenjak, oduevljen ovjek, straan oboavatelj ili potovatelj koga ili ega; prid. entuzijastiki entuzijazam (gr. en u, Theos Bog, en-theos oduevljen Bogom, enthousiasmos boansko oduevljenje, ushienje) prvobitno (u poganskim kultovima): stanje nekog ovjeka koji je "pun boga"; kasnije: zanos, oduevljenje, ushienje, razdraganost; osobito: strasna zagrijanost za neku ideju, neki ideal enudacija (lat. enudatio) razgolia-vanje, razgolienje, otkrivanje

enudirati (lat. nudus gol, enudare) ogoliti, razgolititi, otkriti enukleacija (lat. enucleatio) vaenje jezgre: razvijanje, objanjavanje, razjanjavanje, prikazivanje; med. odstranjivanje nekog lanka iz zgloba enukleirati (lat. nucleus jezgra, enu-cleare) izvaditi jezgru ega; briljivo obraditi, razviti, objasniti, razjasniti, prikazati enula (gr. en u, ulon desni) med. unutarnja strana zubnog mesa (desni) enumeracija 389 ep enumeracija (lat. enumeratio) brojenje, nabrajanje, prebrojavanje enumerirati (lat. enumerare) nabrojiti; prebrojiti; izraunati enuncijacija (lat. enuntiatio) iskaz, sud, izreka; objava, priopenje enuncijat (lat. enuntiatum) iskaz, izreka; stav, sud, presuda enuncijativan (lat. enuntiare iskazati) iskazan, koji sadri neki iskaz; iskazni, koji pripada iskazu; prav. suprotno od dispozitivan enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izricati, iskazivati, iskazati, izgovoriti, izjaviti, objaviti enureza (gr. en- u, uron mokraa) med. nesposobnost zadravanja mokrae zbog oslabljelosti mokranog mjehura enziforman (lat. ensis ma, ensiformis) bot. u obliku maa enzimi (gr. en, zyme kvasac) mn. kem. neorganizirani fermenti, organski duikovi spojevi koji su po svojem sastavu slini bjelanevinama, npr. dijastaza, pepsin, ptijalin, lipoliza enzootija (gr. en-, zoon ivotinja) vet, domaa stona zaraza koja se ponaj-ee javlja na stoci nekoga kraja; prid. enzootian; usp. endemija, endemian eo ipso (lat.) samim tim, samo po sebi razumljivo eocen (gr. eos zora, kainos nov) geol. starija tercijarna formacija, nazvana tako jer u njezinim okaminama ima veoma malo onih koje bi se mogle dovesti u vezu s danas ivim vrstama te se pojavljuje kao zora (eos) novog stvaranja; nakon ove dolaze: oligocen, miocen i pliocen eojski (gr. eos zora) koji potjee s Istoka, istoni, koji je doao ili dospio s Istoka (u Grku) Eol (gr. Aiolos) mit. bog i gospodar vjetrova kod starih Grka Eolci (gr. Aioleis) jedno od etiriju glavnih plemena starih Grka u Tesaliji i zap. Grkoj, po mitologiji podrijetlom od Eola, sina Helenovog Eolida (gr. Aiolis, gen. Aiolidis) ime za nekoliko starogrkih podruja u jugozapadnoj Tesaliji i junoj Etoli-ji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) mn. kamenje koje neki znanstvenici smatraju oruem i posudama pretpovijesnih ljudi iz tercijara Eolova harfa cijev sa icama koja se, poput sprave to pokazuje smjer puhanja vjetra, okree na vjetru pri emu ice, pod utjecajem vjetra, obino zvue u akordima; usp. Eol eolski (gr. aiolos) vjetrovit, buran, na-gao, brz eolski dijalekt najstarije od triju glavnih grkih narjeja; v. Eolci eolski taloi geol. taloi koji se stvaraju kad vjetar donosi s povrina stijena sitan kameni i mineralni prah pa ga kao prainu raznosi veoma daleko, a kad snaga vjetra popusti, onda ta praina pada na zemlju i stvara taloge eon (gr. aion) dugo vremensko razdoblje, neizmjerno dugo vrijeme, nepromjenjivo trajanje, vjenost eonije (gr. aion) mn. proslave stogodinjica, jubilarne proslave eonomantija (gr. oionos ptica, mante-ia proricanje, gatanje) proricanje po letu i glasanju ptica Eos (gr. Heos, Eos) mit. boica zore kod starih Grka eozin (gr. eos jutarnje rumenilo, zora) blijedocrvena fluoroscentna boja koja slui, izmeu ostaloga, za bojenje mikroskopskih predmeta eozoik (gr. eos zora, osvit, zoe ivot) razdoblje u prolosti Zemlje kad su se pojavila iva bia ep (gr. eipein kazivati, rei, epos junaka pjesma, herojska pjesma) poet. v. epopeja epafereza 390 epiceri epafereza (gr. epafairesis) med. ponovno oduzimanje, osobito krvi

epagoga (gr. epagoge dokazivanje navoenjem slinih primjera i sluajeva) log. v. indukcija; prid. epago-ki epagomeni (gr. ep-ago dodajem, umeem) u kalendaru naroda koji imaju dvanaest mjeseci po trideset dana: pet dana koji se, na kraju, dodaju ovim mjesecima da bi se dobilo 365 dana epakma (gr. epakmos zailjen, nao-tren, epi na, za, akme vrh, vrhunac) med. pogoravanje bolesti epakmastian (gr. epakmastikos koji raste u sili) med. koji raste, koji se pojaava, koji se zaotrava epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam, epaktos uveden, umetnut) mn. broj dana za koliko Suneva godina premauje Mjeseevu godinu od dvanaest mjeseci; broj dana Mjeseeve starosti prvoga dana godine (danas 1. sijenja, nekada 1. ili 22. oujka) Epaminoda glasoviti vojskovoa iz starogrke Tebe (4. st. pr. n. e.), poginuo kod Mantineje 362. pr. n. e. u borbi protiv Spartanaca epanadiploza (gr. ep-anadiplosis udvostruenje) poet. udvostruava-nje, zavravanje neke reenice istom rijei kojom je i poela; med. ee vraanje napadaja groznice; prijelaz jednostavne bolesti u kompliciranu epanafora (gr. epi-, ana-, fero nosim) poet. v. anafora epanalepsa (gr. epanalepsis ponavljanje) poet. ponavljanje (nakon due umetnute reenice) jedne ili vie rijei na kraju, esto s jaim naglaskom; zapoinjanje reenice ili stiha istom rijei kojom prethodna reenica ili stih zavrava epanastrofa (gr. epanastrofe) poet. izmjena mjesta rijei, premjetanje rijei, npr.: sumnje nema, umjesto: nema sumnje; figura u kojoj krajnjom rijei jedne reenice poinje sljedea reenica; med. okretanje maternice ili mokranog mjehura; v. ana-strofa epanoda (gr. epanodos povratak) ret. vraanje glavnoj temi nakon kratkog udaljavanja od nje; ponavljanje rijei obrnutim redom, npr.: "Tko ne moe ono to eli, neka eli ono to moe" (Leonardo da Vinci) epanortoza (gr. epanortho popravljam, epanorthosis popravak) popravljanje, vraanje u prijanje stanje ili poloaj; ret. ispravljanje samoga sebe u govoru, popravljanje ili dopunjavanje reenoga kakvim izrazom koji jasnije i tonije iskazuje neku misao; opominjanje, savjetovanje eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapovjednik, upravitelj pokrajine u Bizantskom Carstvu eparhija (gr. eparchia) podruje i djelokrug jednog eparha; pravosl. podruje pod upravom jednog episkopa ili arhepiskopa eparma (gr. eparma oteklina) med., oteklina, oticanje Epej mit. graditelj trojanskog konja epekzegeza (gr. ep-exegesis) gram. dodatno objanjenje, daljnje dopunsko objanjenje, dodatak koji treba, neto objasniti; v. apozicija ependima (gr. ependvma gornja odjea) anat. fina tanka koica kojom su prevuene modane upljine epenteza (gr. epenthesis) gram. umetanje jednog slova ili sloga u neku rije (u grkom, njemakom i dr. jezicima) epi- (gr. epi) predmetak u sloenicama. sa znaenjem: na, nad, po epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol.. v. ektoderm epicen (gr. epikoinos, lat. epicoenum) gram. rije koja vrijedi za oba roda,* i muki i enski epicentar 391 epifenomen epicentar (gr. epi-, lat. centrum sredite) povrinsko sredite; geol. ono mjesto na povrini kamene Zemljine kore koje se nalazi vertikalno iznad hipocentra, tj. mjesta u kamenoj Zemljinoj kori u kojem je izvor potresa epicikl (gr. epi-, kyklos krunica) astr. mala krunica ije se sredite kree opsegom neke druge krunice (u Pto-lemejevu geocentrinom sustavu taj drugi krug je vei i zove se deferent); geocentrina putanja planeta; prid. epiciklian epicikloida (gr. epi-, kyklos krunica, eidos oblik) krivulja koju opisuje jedna toka na krunici koja se kotrlja s vanjske strane neke nepomine krunice epiar (gr. epos junaka pjesma) pisac epskih pjesama, epski pjesnik; v. epski

Epidaur 1. starogrki grad na istonoj obali Argolide, poznat po hramu boga Asklepija i kazalitu; 2. starogrko naselje na podruju dananjeg Cavtata epideiktian (gr. epideiktikos pokazan) koji se pokazuje, koji se istie, sjajan; epideiktian govor sjajan, uzoran, umjetniki govor epidemian (gr. epidemein biti rairen u narodu) med. koji vlada u nekom kraju, zarazan epidemija (gr. demos narod, epidemia irenje bolesti) med. bolest koja vlada nekim krajevima, zarazna bolest, zaraza; u uem smislu: bolest koja je dola izvana i neko vrijeme vladala u nekom kraju, no bolest od koje taj kraj inae ne pati; supr. endemija epidemiolog (gr. epidemia, logos) med. prouavatelj nastanka, irenja i suzbijanja zaraznih bolesti epidemiologija (gr. epidemia, logia) med. znanost o zarazi i zaraznim bolestima; prid. epidemioloki epidendron (gr. epi na, dendron drvo) bot. biljka nametnica koja raste po drveu epiderma (gr. epi, derma koa) zool. pokoica, najgornji sloj ljudske i ivotinjske koe; bot. kod viih biljaka: najgornji sloj stanica koji najprije zatvara s vanjske strane sve dijelove biljke, a kasnije se esto zamjenjuje sekundarnim tkivom epidermoid (gr. epi, derma koa, eidos oblik) biol. pokoino tkivo epidermski (gr. epi, derma koa) koji pripada pokoici, koji je u vezi s po-koicom; v. epiderma epididimis (gr. epididymis) zool. nad-mudce, organ na gornjoj strani testisa, na prijelazu u sjemenovod epididimitis (gr. epididymis) med. upala epididimisa epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo gledam) opt. sprava koja dovoljno jasno projicira i prozirne i neprozirne objekte epidiktian (gr. epideiktikos) v. epideiktian epidiorit (gr.) metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom di-jabaza epidot (gr.) vrsta poludragulja zelene boje epidoza (gr. epidosis) dodatak: med. neobino poveavanje jednog dijela tijela; napredovanje neke bolesti epidrom (gr. epidrome) med. navala tjelesnih sokova, osobito krvi; kongestija epifanija (gr. epi-fainomai) pojavljivanje, osobito: pojavljivanje nekog boanstva i praznovanje u ime toga; u kranstvu: dolazak Spasitelja meu ljude; u Kat. crkvi: proslava dolaska triju kraljeva novoroenom Isusu epifenomen (gr. epifaino pojavljujem se poslije) fil. pojava koja prati neki vaniji proces, zbivanje, npr, svijest, epifilosperme 392 epigram psihike pojave; med. uzgredna (ili: sporedna) pojava kod neke bolesti epifilosperme (gr. epi, fvllon list, sperma sjeme) mn. bot. biljke iji se cvjetovi nalaze na listovima epifiti (gr. epi-fyomai rastem na) mn. bot. nametnike biljke koje rastu na drugim biljkama, ali ne oduzimaju od njih hranu kao to je sluaj kod ostalih nametnika (parazita) epifiza (gr. epifysis priraslina, epi-fy-omai rastem na, uhvatim se za) anat. kotana jabuica, okrajci dugih kostiju; mala endokrina lijezda koja se nalazi na stranjem dijelu srednje komore mozga, vana za razvoj tjelesnih i spolnih osobina ovjeka, osobito po tome to regulira i koi prerano razvijanje spolnih obiljeja epifonema (gr. epifonema) uzvik, usklik; ret. snana zavrna misao u govoru epifora (gr. epifora) zakljuak, zavretak; ret. ponavljanje jedne ili vie rijei na kraju reenice; med. suenje (oiju) epigamija (gr. epigamia) druga enidba ili druga udaja; brak izmeu lanova razliitih stalea epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pripada epigastriju, koji je u vezi s epi-gastrijem epigastrij (gr. epigastrion, gaster trbuh) anat. gornji dio trbuha, dio abdomena koji se nalazi neoposredno iznad eluca epigenema (gr. epigennema poslije roeno, poslije stvoreno) neto naknadno stvoreno ili roeno; med. bolest koja se pridruila nekoj prijanjoj bolesti

epigeneza (gr. epigignomai rodim se poslije, nastajem poslije) biol. shvaanje po kojem se razvoj organskog svijeta zasniva na oblikovanju organske klice kao novog proizvoda; usp. preformacija epigenija (gr. epi-, gignomai poslije nastajem, pridolazim) geol. rijena dolina klisurastog oblika koja je usjeena u uzvienje iznad nieg zemljita epiginian (gr. epi-, gyne ena) bot. cvijet koji se sam oplouje (npr. cvijet jabuke i ruiastih biljaka uope) epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkljan-ski poklopac (koji zatvara grkljan) epiglotitis (gr. epi, glotta jezik) med. upala grkljanskog poklopca epigoni (gr. epi-gonoi) mit. potomci, osobito sinovi sedmorice grkih junaka poginulih u prvom ratu protiv Tebe (deset godina kasnije osvetili su svoje oeve i razorili Tebu); pov. sinovi nasljednika Aleksandra Velikog (dijadoha); djeca iz drugog braka; potomstvo uope; lit. pisci koji u nedostatku vlastite stvaralake snage stvaraju u duhu ideja i oblika svojih velikih prethodnika; pren. opona-atelji, imitatori epigraf (gr. epigrafo) natpis na nekoj kui, nadgrobnom ili drugom spomeniku; naslov na knjizi; geslo, moto epigrafiki (gr. epi-grafo) koji je u vezi s epigrafikom ili se tie epigrafike; koji ima natpis, npr. epigrafika strana novca strana na kojoj je natpis (za razliku od strane na kojoj je lik) epigrafika (gr. epi-grafo) poznavanje natpisa, dio znanosti o starinama koji tumai antike natpise urezane u kamen, kovinu ili drugi trajan materijal epigram (gr. epigrafo, epigramma) poet. prvobitno, kod starih Grka: natpis na umjetnikim djelima, nadgrobnim spomenicima itd., obino napisan u distisima; kasnije: kratka lirska pjesma koja nam, zbijeno i jasno, kazuje neku istinu, koja nas iznenauje (esto ima podrugljiv karakter), sastoji se od oekivanja i objanje epigramatologij a 393 epilema nja u kojem se nalazi tzv. alac (po-anta) budui da je danas svaki epigram zajedljiv epigramatologija (gr. epigramma, lo-gia) zbirka natpisa; zbirka epigrama; znanost o epigramu kao pjesnikom rodu epigramist (gr. epigramma) poet. pisac epigrama, epigramski pjesnik epigramski (gr. epigramma) u obliku epigrama; pren. zajedljivo, satirino; kratko i jasno, kao u epigramu Epiharmo gr. komediograf sa Sicilije (oko 500. pr. n. e.) epiheirema (gr. epicheirema) log. zakljuivanje, dokazivanje; ret. nagomilavanje zakljuaka ili dokaza na kraju govora, zavretak govora u kojem svaki stav ima i svoj dokaz; epihere-ma epiherema (gr. epicheirema) v. epiheirema epihorian (gr. epichorios) domai, mjesni; v. endemian epihroza (gr. epichrosis prebojenost) med. koni osip u boji epika (gr. epos, fr. pique) poet. epsko pjesnitvo pjesnitvo koje opirno pria o onome to se dogodilo ili to se moglo dogoditi u prolosti, ne istiui pritom i osjeaje koje ti dogaaji u nama izazivaju, kao to je to sluaj kod ostalih dviju glavnih pjesnikih vrsta (lirskog i dramskog pjesnitva) epikarp (gr. epi-, karpos plod) bot. povrinski sloj kore na plodu epikauma (gr. epi-, kaio palim na povrini) med. mjehur od opekline; oteklina zjenice ili otok na ronici epikerastici (gr. epi-, kerastika) mn. ublaujua sredstva, sredstva za ublaavanje, za razblaavanje epikranij (gr. epi-, kranion lubanja) zool. gornji dio lubanje epikriza (gr. epikrisis procjena, odluka) med. znanstveno objanjenje i utvrivanje neke bolesti s obzirom na njezin nastanak, tijek i posljedicu epikurejac (gr. Epikouros) pristaa Epikurove filozofije koja u osjeaju duhovnog blaenstva, to dolazi kao posljedica osloboenja due od nespo-kojstva a tijela od bola, vidi najvie dobro; no kako su Epikurovi uenici i protivnici izopaili njegova naela odajui se vie osjetilnim uivanjima i nasladama, epikurejcem se obino smatra ovjek odan osjetilnim nasladama, dakle: razbludnik, bludnik i si.; prid. epikurejski epikurejizam (gr. Epikouros) filozofska kola starogrkog filozofa Epi-kura (341270 pr. n. e.): svjetovi se bez boanskog upravljanja razvijaju time to se atomi, osim kojih ne postoji nita nego prazan prostor, skupljaju i ponovno razgrauju; isto tako nastaju i nestaju

iva bia i dua koja se sastoji od najfinijih atoma; vrijednost spoznavanja prirode sastoji se u tome to oslobaa ovjeka od uasa praznovjerja i straha od smrti; ovo osloboenje je potrebno radi stjecanja blaenstva, koje nije u osjetilnom uivanju, nego u tome to se tijelo oslobaa od bolova, a dua od nespokoj-stva (u netonom i pogrenom smislu koji su proirili protivnici, epikurejizam je elja za uivanjem i osjetilnom nasladom) epilacija (fr. epiler, epilation) upanje, vaenje, skidanje dlaka posebnim preparatima ili pomou elektrine struje i elektronskih aparata radi lijeenja ili uljepavanja epilator (fr. epilatoire) sredstvo za skidanje, upanje dlaka epilema (gr. epi, lemma dobitak) ret. pitanje ili napomena koju govornik samom sebi postavi pa odmah na nju odgovori epilepsija 394 episkopalni epilepsija (gr. epi-lambano, epilepsia) med. teka bolest s povremenom nesvjesticom i grevima, padavica epileptici (gr. epileptika) mn. med. lijekovi protiv padavice epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj koji pati od padavice, padaviar epilij (gr. epvllion) kratak ep u daktil-skim heksametrima (vrsta baladnog pjesnitva u aleksandrijsko doba) epilog (gr. epi-logos) zavrna rije, pogovor; zavrni govor kojim se glumac obraa gledateljima na kraju predstave; pren. zavretak ili neposredna posljedica nekog dogaaja ili ina; supr. prolog epilogizam (gr. epi-logos) log. na osnovi poznatih injenica i okolnosti zakljuivanje o injenicama i okolnostima koje jo nisu poznate epimeleti (gr. epimeletes) mn. u staroj Grkoj, osobito u Ateni: upravitelji i starjeine raznih upravnih zvanja epimenija (gr. epimenios mjeseni) rtva koja se prinosila svakog mjeseca kod starih Grka; fiziol. menstruacija epimitij (gr. epimithion) poet. zavretak pjesme, prie ili basne koji sadri moralnu pouku epimona (gr. epimone zadravanje, epimeno zadravam) ret. zadravanje na jednoj temi kako bi se to iscrpnije izloila i objasnila epinefrin (gr. epi, nefros bubreg) med. v. adrenalin epinikija (gr. epi-, nike pobjeda, epi-nikion) proslava pobjede, sveanost u slavu pobjede; pobjednika pjesma u ast pobjednika na narodnim i olimpijskim igrama (kod starih Grka) epinikijski (gr. epi, nike pobjeda) koji , pripada pobjedi, pobjedniki epinomis (gr. epi-, nomos zakon) dodatak zakonu; dodatak uope epipedometrija (gr. epipedon ravnina) geom. v. planimetrija epipetalan (gr. epi-, petalon list) bot. s nadcvjetnim tukom epiplazma (gr. epi-plasso med. oblog, melem za lijeenje rana epipleksija (gr. epiplexia) med. uzetost jedne strane zbog modanog udara; prid. epiplektian epiplektiar (gr. epiplexia) med. onaj kojem prijeti opasnost od modanog udara epipleroza (gr. epiplerosis prepunost) med. bolesna punokrvnost, prekomjerno punjenje arterija krvlju epirater (fr. epurateur) proiava, stroj za proiavanje pamuka epirenon (gr. epi, lat. ren bubreg) med. v. adrenalin episcenij (gr. epi-, skene, lat. scena) kaz. gornji dio pozornice episemazija (gr. episemasia pokazivanje, pojavljivanje bolesti) med. predznaci bolesti episilogizam (gr. epi-, svllogismos posredni zakljuak) log. silogizam koji sadri kao jednu premisu zakljueni sud (konkluziju) drugog silogizma; zakljuak koji je izveden kao posljedica nekog drugog zakljuka episkop (gr. episkopos nadzornik, epi-skopeo nadgledam) 2. pravoslav. biskup episkop (gr. episkopos promatra) 1. opt. ureaj koji pomou jake svjetlosti moe projicirati i neprozirne objekte episkopali (gr. episkopos) mn. lanovi episkopalne ili biskupske (anglikanske) Crkve u Engleskoj episkopalist (gr. episkopos) katolik koji ne priznaje papu kao vrhovnog predstavnika Crkve, nego biskupe okupljene u jednom opem koncilu

episkopaliziranje (gr. episkopos nadzornik) uvoenje episkopskog dostojanstva i episkopske vlasti episkopalni (gr. episkopeo nadgledam) biskupski; epsikopalni sustav episkopat 395 epitafij shvaanje po kojem najvia crkvena vlast treba biti u rukama svih biskupa i njihovog opeg koncila, za razliku od papinskog ili kurijalnog sustava koji danas vlada u Kat. crkvi i po kojem svu vlast ima papa; epi-skopalna crkva engleska anglikanska Crkva episkopat (gr. episkopos) biskupstvo; zvanje i dostojanstvo biskupa; svi biskupi kao cjelina episkopija (gr. episkopos) zvanje i podruje kojim upravlja episkop episkopokracija (gr. episkopos nadzornik, kratia vlast) vladavina (ili: svemo) episkopa i sveenstva (npf. u nekoj dravi) episkopska projekcija opt. prikazivanje slika ili predmeta pomou odbijanja svjetlosti epispadija (gr. epi-, spao vuem) med. uroena anormalnost koja se sastoji u isputanju mokrae kroz poleinu mukog spolnog organa; gornji procijep uda epispast (gr. epispao privlaim) v. pod epispazam epispastian (gr. epispao privlaim) med. opi naziv za supstance koje proizvode plikove na koi, npr. za goruicu epispastik (gr. epispao privlaim) med. sredstvo, flaster za izvlaenje epispazam (gr. epispao privlaim) neprirodno izvlaenje obrezane gornje koe na mukom spolnom organu da bi se time dokazalo neidovsko podrijetlo (to su u doba rimskih careva esto radih odroeni Zidovi); takav idov zvao se epispast epistaksa (gr. epistazein nanovo kapati) med. curenje krvi iz nosa epistemologija (gr. episteme znanje, spoznaja, znanost logia) fil. teorija spoznaje; spoznaja o aksiomima filozofije epistemon (gr. episteme znanje) znanstveni prirunik epistemonian (gr. epistemonikos) koji spada u znanost, znanstveni epistil (gr. epistylis stup) arhit. greda koja stoji povrh stupova i spaja ih, arhitrav; glava ili vijenac na stupu epistola (gr. epistole, lat. epistola) pismo, poslanica, pismena poruka; u Novom zavjetu: apostolsko pismo, . poslanica; fig. grdnja preko pisma; poetska epistola pismo u obliku pjes me, poslanica u stihovima epistolar (lat. epistolarius) u Kat. crkvi: sveenik koji na bogosluju ita apostolske poslanice epistolarij (lat. epistolarium) knjiga u kojoj su zabiljeene biblijske poslanice, zbirka biblijskih poslanica epistolarni (gr. epistole) pismeni, u obliku pisma; epistolski epistolij (lat. epistolium) malo pismo, ' pisamce epistblograf (gr. epistole, grafo) onaj . koji pie pisma, pisac pisama epistolograflja (gr. epistole, grafia) umijee sastavljanja pisama (ili: poslanica) epistpmij (gr. epi-stomizo zaepim usta) med. vale na ustima epistrof (gr. epi-strefo okreem) zool. . drugi vratni prljen, pomae okretanje glave epistrofa (gr. epi-strefo okreem, epi-strofe okret) med. vraanje bolesti, sluaj kad se bolest, koja je bila ve . pri kraju, povrati epistruktura (gr.-lat.) gornji sloj, nadgradnja, nadogradnja; usp. supstruk-cija epitaf (gr. tafos grob, epitafion) nadgrobni natpis (na spomeniku); nadgrobni spomenik, spomenik uope epitafij (gr. epitafios) posmrtni govor, osobito govor u slavu boraca poginulih za domovinu epitafist 396 epizoon epitafist (gr. epitafion) pisac nadgrobnih natpisa, pisac epitafa epitalamij (gr. epi-, thalamos lonica) svadbena pjesma kod starih Grka i Rimljana koja se, obino u zboru, pjevala pred lonicom (thalamos) mla-denaca epitaza (gr. epitasis pojaanje, porast, epi-teino) med. pojaanje, pogoranje u stanju neke bolesti; kaz. zaplet u dramskom djelu

epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka) fiziol. njeno povrinsko tkivo na sluznici, npr. na usnama, dojkama itd.; mn. epiteti djelii koe epiteliom (gr. epi-, thele) med. epitelni rak epitelni (gr. epi, thele) koji se odnosi na epitel epitem (gr. epithema) med. oblog, oso-Lito oblog za eludac epitet (gr. epithetos) poet. pridjev koji se dodaje imenici da bi predodba bila to ivlja, potpunija i ljepa, npr. bijeli dvori, rusa kosa; epitheton ornans it. epiteton ornans (lat.) ukrasni pridjev, ukrasni prilog epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) 2. lingv. nastanak glasa epiteza (gr. epithesis dodatak) 1. gram. dodavanje na kraju rijei jednog glasa ili sloga radi jaeg artikuliranja te rijei, npr. -r (tadar umjesto tada) epitimija 1. (gr. epithvmia) med. udnja, pouda, elja, jak prohtjev za jelima to ga osjea ena za vrijeme trudnoe; 2. (gr. epitimia) kazna kojom vie crkvene vlasti kanjavaju nekog sveenika za uinjenu krivnju; poslati na epitimiju poslati sveenika u samostan da izdri kaznu na koju je osuen epitoga (gr. epi-, lat. toga) gornji ogrta; med. zavoj za rame epitoma (gr. epitome) saetak, pregled sadraja epitomirati (gr. epitome) dati (ili: napraviti) saetak epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna stopa od etiri sloga koju ine jedan spondej i jedan jamb ili spondej i trohej, tako da oba para slogova stoje u ritmikom odnosu tri prema etiri: U---(prvi), U--(drugi), --U (trei),---U (etvrti epitrit) epitrohazam (gr. epi-, trochazo usput dodirnem) povrno dodirivanje; ret. nagomilavanje veeg broja misli u jednom odsjeku govora epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno ustupanje, doputanje epizeugma (gr. epizeuxis) ret. ponavljanje jedne rijei u reenici, npr. "Davno, davno je to bilo" epiziotomija (gr. episeion stidnica, tome rezanje) med. zarezivanje meice u zadnjoj fazi poroda radi proirenja izlaza poroajnog kanala ime se olakava poroaj epizoda (gr. ep-eis-odion umetak, dodatak) dijaloki dio izmeu zborskih pjesama u starogrkoj tragediji; aljivi umeci u komediji; samostalni, tj. bez jae veze s glavnom radnjom, dijelovi u romanu, epskoj pjesmi, drami ili govoru; pren. sporedna radnja, sporedan dogaaj, neto umetnuto to je u slaboj ili ni u kakvoj vezi s glavnom temom epizodan (gr. ep-eis-odios) umetnut, sporedan, uzgredan, u slaboj ili ni u kakvoj vezi s cjelinom; epizodna pjesma sporedna pjesma, umetnuta pjesma epizona (gr.) pojas metamorfoze vanjskog dijela Zemljine kore u kojem je temperatura niska, a tlak jednostran epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool. nametnik koji ivi na vanjskoj povrini koe; entozoon epizoonosologija 397 Eppur si muove epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos bolest, logia) znanost o zaraznim bolestima domaih ivotinja epizootian (gr. epi-, zoon) zarazni, koji ima oblik zaraze (kod ivotinja) epizootija (gr. epi-, zoon ivotinja) ivotinjska, osobito stona zaraza veih razmjera, pomor stoke epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac, onaj koji pomou arolijskih pjesama, izreka, gatalica i natprirodnih sredstava pomae i lijei epoda (gr. epado pripjevam, epode) poet. pripjev, refren, umetnut stih, zavrna pjesma koja dolazi nakon strofe i antistrofe u starogrkim zbor-skim pjesmama; vrsta lirske pjesme kod Horacija kod koje izmjenino dolaze jedan krai stih (versus epodus) i jedan dui epodian (gr. epodos) poet. koji se pripjeva, umetnut; s refrenom, pripjevom epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vrijeme nekog znaajnog dogaaja od kojega se poinje brojiti niz godina, vremenski odsjek ili razdoblje; initi epohu stvarati novo i znaajno doba, uiniti sebe ili doba u kojem se ivi znaajnim, izazvati velik ugled, biti

znaajan; astr. proizvoljno utvren datum za koji su unijeti u tablice elementi nuni za izraunavanje mjesta nekog nebeskog tijela epohalan (gr. epoche) znaajan, velik, koji ini epohu, koji svojom vrijednosti i znaajem nadmauje sve to se u tom vremenu dogodilo i daje mu svoje obiljeje (npr. epohalan izum, uspjeh i si.) epohant (gr. epoche, lat. epochans) onaj koji izvri neto krupno i znaajno, onaj koji predstavlja, koji ini epohu epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica na kojoj stoji znak asnikog ina; dobiti epolete dobiti asniki in, postati asnik; izgubiti epolete prestati biti asnik, biti lien asnikog ina epolirati (fr. pauler) voj. zakloniti pr-sobranom, opkopom epolman (fr. paulement) voj. prsobran napravljen od nabacane zemlje, vrea pijeska i dr. Epona mit. starorimska boica keltskog podrijetla, zatitnica magaraca i konja eponim (gr. eponymos) onaj po kojem je neto nazvano, koji daje neemu ime (kao to je, primjerice, u Ateni bio prvi arhont po kojem je tekua godina dobivala ime, u Sparti prvi efor, u Tebi prvi beotarh) eponimian (gr. eponymos) nazvan, prozvan, istoimeni; kad smisao i znaenje imena odgovora karakteru ili sudbini onoga koji nosi to ime eponit drveni, biljni ugljen epon (fr. ponge spuva) mekana spu-vasta tkanina od pamuka, svile, rajona ili vune epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epo-poi(a)) junaki spjev, jedinstveno pjesniko prikazivanje nekog niza znaajnih dogaaja okupljenih oko jednog sredita, tj. oko glavnog junaka; epopeja moe biti narodna koja je uglavnom sastavljena od narodnih pjesama i pria, i umjetnika koju je napisao samo jedan pjesnik; ova posljednja ima etiri vrste: povijesna epopeja koja opjevava znaajne povijesne dogaaje, romantina epopeja koja opjevava junake i ljubavne pustolovine poznatih vitezova, pobona epopeja sa sadrajem iz Svetog pisma, i komina epopejau kojoj mata dolazi u sukob s razumom ili osjeajima; ep, epska pjesma Eppur si muove (tal.) "Ipak se kree" (tj. Zemlja), rijei koje je uzviknuo Galilei pred inkvizicijskim sudom kad su ga primorali da se odrekne Kopernikovog nauavanja epruveta 398 eratian epruveta (fr. eprouvette) tanka i dugaka staklena cjevica za kemijske pokuse epsilon (gr. e, psilos gol) peto slovo grkog alfabeta, = kratko e; usp. eta epsilontiar (gr. epsilon) matematiar koji smatra da se matematika mora uvijek izlagati u potpuno strogom obliku, ak i za nematematia-re; pren. pretjerano strog matematiar epsilontika (gr. epsilon) mat. meu matematiarima uobiajen naziv za rigorozno izlaganje matematike analize; izraz je nastao otud to se u mnogim dokazima iste analize upotrebljava grko slovo e (epsilon) kao oznaka za samovoljnu malu pozitivnu veliinu epski (gr. epos) koji se tie epske poezije; pren. junaki, opiran; epska pjesma v. epopeja; epska plastinost prianje koje u epu mora biti tako ivo i oigledno kao da se dogaa pred naim oima; epska poezija v. epika; epski pjesnik = epiar; epska irina ili opirnost prianje o mnogim dogaajima u kojima sudjeluje, osim glavnog junaka, vei broj junaka, opisivanje svega nadugo i nairoko; ep-ski stih stih kojim se ponajee piu epske pjesme (deseterac i heksame-tar) Epsom junoengleski grad poznat po konjskim utrkama; epsomska sol (engl. Epsomsalt) gorka sol, magne-zijev sulfat epulis (gr. epulis) med. mekana izraslina na desnima epulotik (gr. epulotikos koji pomae zaraivanju) med. lijek za skupljanje i suenje rana epuloza (gr. epulosis) med. zarai-vanje, zaraenje npr. rana epuracija (lat. epuratio) ienje, proiavanje, trijebljenje epurativan (lat. epurativus) koji isti (ili: trijebi, proiava) epurirati (lat. purus ist) oistiti, proistiti, otrijebiti, probrati Equi donati dentes non inspiciun-tur it. Ekvi donati dentes non ins-piciuntur (lat.) Poklonjenom konju ne gleda se u zube Er kem. kratica za erbij ' er-Erzahlung it. er-ercelung (njem.) v. er-form

er-form (njem. er on, lat. forma oblik) pripovijedanje (ili: pisanje) u treem licu era (lat. aera) raunanje vremena, nain raunanja vremena od nekog znaajnog dogaaja; kranska era, naa era raunanje vremena od poetka kranstva, od roenja Isusa Krista eradijacija (lat. eradiatio) zraenje, putanje svjetlosnih i toplinskih zraka erantan (lat. errare lutati, errans) koji luta, koji je u zabludi, koji grijei; skitniki erar (lat. aerarium) dravna blagajna starog Rima u Saturnovom hramu na Kapitolu; dravna imovina (za razliku od fiskusa ili privatne imovine careva); otuda: dravna imovina, dravna (ili: zemaljska, gradska) blagajna erare humanum est (lat.) u ljudskoj prirodi je da grijei erarni (lat. aerarius) koji se tie dravne kase; erarni prihodi i rashodi, prihodi i rashodi dravne blagajne erata (lat. errare grijeiti, erratum, errata) mn. tiskarske pogreke; popis tiskarskih pogreaka koji obino dolazi na kraju knjige; v. eratum eratian (lat. erraticus) koji luta, koji se premjeta; nepostojan, nepravilan, neredovit, nepostojan; eratine stijene geol. putujue stijene, lutajue stijene, tj. one koje se nalaze na povrini Zemlje daleko od mjesta na kojem Erato 399 ergonomija su nastale; eratine bolesti med. nepravilne, neredovite, nepostojane, atipine bolesti, npr. groznica Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet muza, zatitnica poezije, osobito lirske (ljubavne) te erotine glazbe; u umjetnosti obino prikazivana s lirom; usp. muza eratum (lat. erratum) pogreka, zabluda; osobito: tiskarska pogreka; mn. era ta erazmiki izgovor lingv. izgovaranje grkoga glasa ete kao e (usp. etaci-zam); takvo je stajalite zastupao Erzmo Roterdamski (14661536) erbab (tur. erbap) strunjak, znalac, vjetak, sposoban ovjek, majstor erbati (njem. erben) batiniti, naslijediti erdegata (ma. orodog vrag) vrag ga odnio, dovraga (poznata maarska kletva) erdegati (ma. tiroddg vrag) proklinjati Ereb mit. starogrki bog tmine; ereb carstvo sjena; podzemni svijet, podzemlje; pakao; vjena tmina Erehtejon glasoviti hram na atenskoj Akropoli (5. st. pr. n. e.) posveen Posejdpnu erekcija (lat. erectio) podizanje, uspravljanje, uzdizanje; fiziol. dizanje, na-breknue, ukruenje mukog spolnog organa kao posljedica spolne nadra-enosti; osnivanje, ustanovljavanje, podizanje, izvoenje, graenje eremit (gr. eremites, lat. eremita) pustinjak, usamljenik, anahoret eremita (fr. eremitage) pustinjakovo obitavalite; usamljeno mjesto, usamljena kuica; kuica u parkovima napravljena od drveta ili kamena, posebno je bila omiljena kao ukras u XVIII. st.; vrsta finog burgundskog vina eremitizam (gr. eremos pust, usamljen) pustinjatvo, usamljenitvo, pu-stinjaki (ih: usamljeniki) ivot erepsin (gr. ereipo raskidam) ferment u sluznici tankoga crijeva koji rastapa bjelanevine, kazein, peptone i dr. eretian (gr. erethvzo nadraim) uzbuen, uznemiren, razdraen eretizam (gr. erethvzo) med. v. ereti-zija eretizija (gr. erethvzo nadraim, raz-draim) med. uznemirenost, razdra-enost, npr. mozga; bolesno poveana uzbuenost; eretizam ereuksija (gr. ereugomai podrignem, rigam) med. riganje, podrigivanje; eruktacija erg (ar. erg, mn. areg) 2. zem. pjeana pustinja s dinama (u Sahari) erg (gr. ergon rad, djelo) 1. fiz. stara jedinica energije i rada ergastika (gr. ergazomai radim, djelujem) nauavanje o radu i radinosti ergastulum (lat. od gr. ergazomai radim) starorimska podzemna robija-nica u kojoj su radili okovani ka-njenici ergativ (gr. ergateuo radim) pade koji se pojavljuje u nekim jezicima i oznauje vritelja radnje (subjekt) koji nije u nominativu ergela (tur. hergele) 1. stado konja; opor, krdo, mnotvo; 2. uzgajalite konja

ergo (lat.) dakle, stoga, prema tome ergograf (gr. ergon rad, grafo biljeim) sprava za biljeenje rada to ga mogu izvriti miii prstiju ergologija (gr. ergon djelo, rad, logos govor) grana etnologije koja prouava sve sloene fenomene ljudskog rada ergometar (gr. ergon rad, metron) med. sprava za mjerenje rada to ga izvri jedan mii ili skupina miia ergonomija (gr. ergon rad, djelo, no-mos obiaj, red, zakon) znanstvena grana koja prouava odnos ovjeka i stroja u suvremenim uvjetima proizvodnje te nastoji uskladiti ovjekove ergostat 400 eritrofitoskop fizike i psihike mogunosti s radom stroja ergostat (gr. ergon rad, iostemi stavim, stanem) med. sprava za terape-utsko iskoritavanje rada miia kod koje bolesnik okreui jednu ruicu moe izvriti tono odreenu koliinu rada ergotin (fr. ergotine) med. vaan sastojak raene gljivice, izaziva skupljanje krvnih ila i nekih miinih snopia, osobito u maternici; ergotinin ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin ergotizam (fr. ergot) med. trovanje branom u kojem se nalazi raena gljivica Erida (gr. Eris) mit, boica svae i razdora kod starih Grka; na svadbi Ahi-lovih roditelja Peleja i Tetide bacila meu goste zlatnu jabuku na kojoj je pisalo: najljepoj (te kalliste), i time izazvala medu nazonima svau i mrnju to je, posredno, dovelo do Trojanskog rata Eridina jabuka jabuka razdora, sjeme razdora; usp. Erida erika (lat. Erica) bot. crnjua, grmolika biljka iz porodice vrjesova erina (gr. en-, rhis, rhinos nos) mn. med. sredstva protiv prehlade ering (njem. Ehe brak, Ring prsten) zaruni, vjenani prsten, burma Erinije (gr. Ervnis) mn. boice osvete kod starih Grka koje su, kao izvri-teljice pravde, posebice vrile osvetu nad zloincima; kod Rimljana Furije eriometar (gr. erion vuna, metron) v. eirometar Eripuit caelo fulmen sceptrumgue tvrannis it. Eripuit celo fulmen sceptrumkve tiranis (lat.) Oteo je nebu munju, a tiranima ezlo natpis na poprsju amerikog predsjednika Benjamina Franklina to gaje izradio francuski kipar Antoine Houdon (17411828) kao podsjetnik na Fran-klinov izum munjovoda i na njegovo uspjeno bavljenje politikom eristian (gr. eristikos) sklon svaanju i prepiranju; sporan, koji se moe osporavati, koji je za osporavanje eristiari (gr. eristike vjetina prepiranja, raspravljanja) mn. oni koji se vole prepirati, raspravljati; fil. pristae starogrke megarske filozofske kole (zbog sklonosti prepiranju i raspravljanju) eristika (gr. eris svaa, prepirka, razdor, eristike) vjetina prepiranja (ili: raspravljanja, polemiziranja, diskuti-ranja) eritem (gr. erythema) med. opi naziv za pojavu crvenila na koi (kao reakcija koe na tetno djelovanje vanjskog imbenika) eritrazma (gr. erythros crven) med. zarazna bolest koe oko plea i prepona eritremija (gr. erythros crven, haima krv) med. v. eritroza eritrijaza (gr, erythros crven) med. crvenilo kod novoroenadi eritrizam (gr. erythros crven) pojava da se u narodu koji inae ima crnu kosu raaju i djeca s crvenom kosom (ova pojava osobito je esta kod europskih Zidova, dok je kod crnaca uope nema) eritro- (gr. erythros) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: crven, koji je crvene boje eritroblasti (gr. erythros, blastos klica) fiziol. stanice koje stvaraju crvena krvna zrnca eritrociti (gr. erythros, kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) mn. crvena krvna zrnca eritrodermija (gr. erythros, derma koa) med. jako i prostrano crvenilo koe, praeno jaim ili slabijim ljute-njem eritrofil (gr. erythros, fyllon list) bot. lisno crvenilo eritrofitoskop (gr. erythros, fyton biljka, skopeo promatram, gledam) crve eritrofobija 401 erotian ne naoale, naprava kroz koju se lie biljaka vidi u grimiznoj crvenoj boji

eritrofobija (gr. erythors crven, fobe-omai bojim se) med. bolestan strah stidljivih osoba od crvenjenja u odreenim situacijama eritrokloropija (gr. erythros, chloros svijetlozelen, ukast, opsis vienje) med. nesposobnost vienja modrou-te boje eritromelalgija (gr. erythros, melos ud, algos bol) med. crveni i jako nateeni oiljci, praeni bolom, povremeno se javljaju po rukama i, rjee, po nogama pa nestanu; podrijetlo im je u bolesti ivaca eritropojeza (gr. erythros, poieo inim, stvaram) zool. stvaranje crvenih krvnih zrnaca eritroza (gr. erythros) med. prekomjerno proizvoenje krvi u pluima eritrozin (gr. erythros) kern, organska obojena tvar koja se dobiva iz fluores-ceina i kojom se utocrveno i modro-crveno boje svila i vuna erizipel (gr. erysipelas, erythros crven, pella koa) med. zarazna bolest; vrbanac, crveni vjetar erizipelatezan (gr. erythros crven, pella koa) med. slian crvenom vjetru, u vezi s vrbancem, crvenim vjetrom; koji boluje od erizipela erker (njem. Erker) v. doksat eri (engl, earl) grof, trei stupanj plemstva u Engleskoj, izmeu markiza i vajkaunta Erlknig it. Erlkenig (njem. Erlknig, dan. ellerkonge) mit. vilinski kralj, bauk ermita (fr. eremitage) mali barokni dvorac ili paviljon u parku neke feudalne rezidencije, namijenjen odmoru i razmiljanju u samoi; Ermita muzej koji je 1765. u Sankt Peterburgu - osnovala Katarina II., pripada najznaajnijim svjetskim kulturnopovi-jesnim i umjetnikim ustanovama eroberung (njem. erobern osvojiti) "os-vojenje", ljubavni uspjeh erodirati (lat. erodere) izjedati, nagrizati; geol. odnositi, skidati erogacija (lat. erogatio) prav. izdavanje, isplaivanje; dijeljenje, podjela erogator (lat.) prav. izvritelj posljednje volje erogen (gr. eros ljubav, genes, gignes-thai roditi se) koji izaziva spolno uzbuenje, spolnu strast eroicamente it. eroikamente (tal.) glaz. v. eroico eroico it. eroiko (tal.) glaz. herojski, junaki, tj. pojaanom silinom eror (lat. error) zabluda, pogreka; er-ror facti it. eror fakti (lat.) stvarna zabluda; error in facto it. eror in fakto (lat.) prav. zabluda o postojanju kaznenog djela; error in judicando it. eror in judikando (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da je napadnuta odluka materijalno netona zbog loe primjene kaznenog zakona; eror in procedendo (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da postupak na osnovi kojega je odluka donesena ne odgovara zakonu Eros (gr. Eros) mit. bog ljubavi kod starih Grka (kod Rimljana: Amor, Kupidon); pren. ljubav; fil. ljubav prema idejama, nagon za spoznajom (kod Platona); astr. planetoid koji se nekad priblii Zemlji vie nego Mars, zato to njegova putanja lei izmeu putanja Zemlje i Marsa erotematika (gr. erotao pitam) vjetina postavljanja pitanja erotematski (gr. erotematikos u obliku pitanja, erotema pitanje) nastavna metoda u kojoj jedan pita, a drugi odgovara, kako je, primjerice, radio Sokrat; supr. akroamatski erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon ljubavi, zaljubljiv, zaljubljen; erotina poezija ljubavno pjesnitvo erotiar 402 esen erotiar (gr. erotikos) pisac ljubavnih tiva, ljubavni pjesnik erotika (gr. eros spolna ljubav) vjetina voenja ljubavi, ljubavni ivot; ljubavno pjesnitvo erotiziranje (gr. eros spolna ljubav) fiziol. specifino spolni utjecaj tvari koje spolne lijezde izluuju u krv (seksualnih hormona) na sredinji ivani sustav erotomanija (gr. eros spolna ljubav, mania pomama, ludilo) ljubavno ludilo; med. duevni poremeaj kod nekoga tko je obuzet stalnim ljubavnim zanosom; sve svodi na spolni in i strast, svuda vidi samo spolne pojave, odaje se prekomjerno spolnom uivanju, samo o tome misli i govori; takoer: pojava kad bolesnik umisli da je netko u njega ili on u nekoga zaljubljen (erotomanija kod ena = nimfomanija, kod mukaraca = sati-rijaza)

erozija (lat. erosio) izjedanje, nagrizanje; geol. odnoenje, skidanje; med. povrinski, najee prugasti i vidno ogranieni nedostaci u sluznici pojedinih organa, npr. eluca, materni-nog grlia, ronice i dr. erozivan (lat. erodere, erosivus) koji izjeda, koji nagriza erpetologija (gr. erpeton gmaz, logia) zool. v. herpetologija errando discimus (lat.) na pogrekama uimo errare humanum est (lat.) grijeiti je ljudski errata corrige it. erata korige (lat.) ispravi tiskarske pogreke (obino se stavlja na kraju knjige kao naslov popisa tiskarskih pogreaka) erudicija (lat. eruditio) naitanost, uenost, izobrazba erudit (lat. eruditus) znanstvenik, znanstveno izobraen ovjek, znalac eruditan (lat. eruditus) izobraen, naitan, uen ...... eruginirati (lat. aeruginare) staviti bakar u hrdu; bakar ili broncu prevui naizgled starim slojem bakrene hre (patine) erugo (lat. aerugo) hra na bakru, bakreni oksid emirati (lat. eruere iskopati, izrovati) istraiti, shvatiti, dokuiti eruktirati (lat. eructare) med. podrigivati se erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izljev (gnjeva, ljubavi); geol. izbacivanje, npr. nekog vulkana; nasilno izbacivanje; iznenadno i obilno proizvoenje neega; med. iznenadan izljev krvi, gnoja ili vode; osipanje, izbijanje ospica eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti, eruptivus) koji je nastao izbijanjem iz unutranjosti Zemlje; eruptivne stijene stijene koje su nastale od magme ili lave; eruptivna groznica groznica s osipom escajg (njem. Essen, Zeug) pribor za jelo esedar (lat. essedarius, od essedum galska bojna kola na dva kotaa) u starom Rimu: najprije naziv za galske i britanske borce na kolima, a kasnije za vrstu gladijatora koje su vrtoglavo ubacivali u arenu da se bore protiv onoga na koga prvog naiu esej (eng. essay, fr. essai, tal. saggio, lat. exagium) lit. nakon pojave Mon-taigneovih "Essais" (1580.) naziv za krau raspravu o nekom znanstvenom, umjetnikom, knjievnom ili drutvenom pitanju, popularno pisana rasprava, lako razumljiva, strogo knjievna i nimalo povrna, ogled, pokuaj; prid. esejistiki esejist (engl. essayist) pisac kraih rasprava, ogleda, eseja: publicist, suradnik asopisa (kod Engleza) Eseker (njem. Essek Osijek) Osjeanin esen (hebr. haaim utljivci) pripadnik staroidovske sljedbe u Kristovo do esencija 403 eskontirati ba; eseni su nauavali besmrtnost due te su bili protivnici privatnog vlasnitva, novca i obitelji esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost, bit, glavno, glavni sadraj; kem. glavni tekui sastojak to se dobije iz neega destiliranjem; alkoholni i bitni sastojak plodova, biljaka itd.; miris; mirisno ulje esencijalan (lat. esse biti, essentialis) bitan, bivstven, pravi, glavni, osnovni, neophodan esencijalije (lat. essentialia) mn. bitnosti, bitne stvari, glavne stvari, bitni sastojci; essentialia constitutiva it. esencijalia konstitutiva (lat.) mn. glavni sastojci eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo, uinak eseri mn. pov., pol. pripadnici jedne politike stranke u Rusiji koji su se istaknuli svojom nepomirljivou prema boljevicima (naziv prema kratici SR = socijalni revolucionari esesovac pripadnik njemake faistike organizacije SS = Schutzstaffel it. uctafel (njem.) zatitni odred eshatokol (gr. eschatos posljednji) svretak, kraj eshatologija (gr. eschatos krajnji, posljednji, logia) teoloko nauavanje o tzv. posljednjim stvarima, tj. o onome to nakon smrti eka pojedince, ovjeanstvo i cijeh svijet, dakle: nauavanje o smrti, besmrtnosti due, sudnjem danu, propasti svijeta, vjenom blaenstvu i paklu Eshin atenski govornik (389314 pr. n. e.); bio je protivnik slavnoga De-mostena i pristaa Filipa Makedonskog eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat. ex-guadra) voj. sastav bojnih brodova pod istim zapovjednikom

eskadrila (fr. escadrille) voj. mali sastav bojnih brodova pod istim zapovjednikom, mala eskadra; skupina vojnih zrakoplova eskadron (fr. escadron, tal. squadrone, p. escuadron) voj. taktika jedinica konjice od 120 do 150 konjanika u ratnom stanju eskalada (fr. escalade, lat. scala) voj. penjanje na zidove i bedeme utvrda pomou jurinih ljestava eskaladirati (fr. escaler) pom. uploviti u pogrenu luku eskamotaa (fr. escamotage) vjeto izvedena kraa; opsjena, varanje, trik eskamoter (fr. escamoteur) opsjenar, maioniar; lopov eskampirati (fr. escamper) voj. umak-nuti, pobjei eskapada (fr. escapade) jah. pogrean skok konja u stranu; pren. nepromiljen i nestaan podvig, nestaluk eskapizam (engl. escape) "bijeg od ivota", izbjegavanje odgovornosti, bijeg iz stvarnosti eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) voj. unutaranji bedem, najdonji prso-bran nekog rova, opkop eskarpine (fr. escarpin) mn. 1. plesne cipele; 2. nekadanja muka nonja: kratke hlae, svilene arape i niske cipele eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti, iskopati bedem (ili: opkop) Eskim (eskimo u jeziku Algonkvin-Indijanaca: onaj koji jede sirovo meso; Eskimi sami sebe zovu "Inuvit" = ljudi) pripadnik lovako-nomadskog naroda uz sjeverne rubove Amerike, u Sibiru, na Aljasci i Grenlandu eskivirati (fr, esquiver) u portu, osobito boksu; vjeto izbjei protivnikov napad, neprimjetno se izvui iz tekog poloaja eskiza (fr. esquisse) skica, povrni nacrt eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto eskontirati (fr. excompter, lat. escomputare) trg. v. diskontirati eskorta 404 estakada eskorta (fr. escorte, tal. scorta) naoruana pratnja; pren. povorka eskorteri (fr. escorteurs) mn. voj. tip ratnih brodova koji slue kao zatita oklopnjaama i krstaricama eskortirati (fr. escorter) pratiti, spro-voditi pod oruanom pratnjom Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog li-jenitva, sin Apolonov i Koronidin; pren. lijenik eskulentan (lat. esca jelo, esculentus) koji je za jelo, koji se moe jesti eskulin (lat. aesculus lunik, hrast) tvar koja se nalazi u kori divljeg kes-tena (C2,H240L,) Eskurijal (p. escoria) ime jednog kraljevskog dvorca kod Madrida; esku-rijal-vuna fina panjolska vuna Esmarchov povez it. Esmarhov elastina vrpca za povezivanje udova kako bi se sprijeilo krvarenje (po imenu njem. kirurga Johanna Friedricha Esmarcha, 18231908) esmer (tur.) crnomanjast, crn esmeralda okretni ples u dvoetvrtin-skom taktu, slian brzoj polki esnaf (tur.) ceh (u balkanskim zemljama pod turskom vlau) espada (p. espada) ma; maem naoruan borac, osobito u borbi s bikovima espadilja (p. espadilla, espada, tal. spada, gr. spathe irok ma) mali ma espadon (p., fr. espadon) veliki irok ma za obje ruke i s dvije otrice espadrila (fr. espadrille) laka, od vlakana trave esparto pletena cipela s konim ili drvenim potplatom espanjol (fr. espagnol) panjolski duhan za mrkanje espanjola (fr. espagnole) panjolski ples espanjolet (fr. espagnolette) fina vunena tkanina esparagosa (p. esparagossa) vuna od panjolskih ovaca esparto (p. esparto) konasti listovi jedne vrste trave (lat. tipa tenacissima) koja dolazi iz panjolske i Alira, a slui za izradbu hasura, za motanje cigara, u proizvodnji papira i dr. esperantist (fr. esprance nada) pristaa esperanta; onaj koji ui esperanto esperanto (fr. esprer nadati se, esprance nada) umjetni meunarodni jezik iji je tvorac ruski lijenik L. L. Zamenhof: sastavljen je preteito od romanskih korijenskih sastojaka; jednostavan, pravilan i lak za uenje espirando (tal.) glaz. zamirui, umirui, izdiui esplanada (fr. esplanade, p. esplanada, lat. planus ravan) slobodno i ravno mjesto, prazan prostor pred velikim graevinama i tvravama; vjebalite; voj. krov na prsobranu

espressivo (tal.) glaz. s puno izraaj-nosti, izraajno espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um, razum; otroumlje, dosjetljivost, duhovitost; smisao neega, sadraj nekog djela; najfiniji tekui sastojak neke tvari koji se dobije destilacijom, esencija; narav, karakter; bel-esprit it. bel espri (fr.) lijep duh, ovjek koji se bavi umjetnou i znanou, onaj koji polae pravo na duhovitost; esprit de corps it. espri d kor (fr.) prijateljstvo, prijateljska solidarnost; esprit des lois espri de loa (fr.) duh zakona esquire it. iskvajer (engl.) titonoa, pa; titula nieg plemstva kod Engleza; danas: titula kojom se oslovljava svaki ugledniji ovjek (odgovara naem "potovani") esse (lat.) biti, postojati; kao imenica: bie, postojanje est (fr.) istok est modus in rebus (lat.) v. modus estafet (fr. estafette) tekli, glasnik na konju; v. tafeta estakada (p. estacada, tal. steccata, njem. Staken motka) pozabijani stu estamnto 405 estimatoran povi, pozabijani kolci, brana; drveni most, skela estamento (p. estamento, lat. stamen-tum, lat. stare stajati) stale; narodna ili staleka skuptina u panjolskoj; mn. estamentos oba tijela panjolskog narodnog predstavnitva estamp (fr. estampe, tal. tampa, njem. stamfen, Stempel ig) utisnut lik, bakrorez; izrezana eljezna ploa; peat, ig estampida (fr.) pjesma slina baladi, ali neto ivlja od nje; vrsta srednjovjekovnog plesa (plesa i jedna ili dvije plesaice) estancija (p. estancia) u Ju. Americi: posjed na kojem se uzgaja stoka; manje seosko imanje; stan, boravite estancijero (p. estanciero) posjednik (ili: vlasnik) estancije estavela (fr. estavelle) otvor u kru u koji za vrijeme sue voda ponire, a u vrijeme kinog razdoblja iz njega izbija Estera (perz. stareh zvijezda) lijepa idovka koja je postala ena perzijskoga kralja Kserksa (Ahasvera); spasila svoj narod od pokolja u Perziji esteri (gr. aither ist, gornji sloj zraka) kem. "sloeni eteri", spojevi kiselina s alkoholima (naziv dao njem. kemiar Gmelin) estet (gr. aisthetikos zamjetljiv) v. este-tiar; onaj koji promatra ivot i svijet s estetskog stajalita esteticizam (gr. aisthesis osjeaj, osjet, aisthetike) estetsko shvaanje ivota, shvaanje po kojem u estetskom uivanju i stvaranju lei najvia vrijednost i po kojem je lijepo preteit initelj pri svakom prosuivanju i djelovanju (ovoga shvaanja najvie su se drali romantiari); supr. intelek-tualizam i moralizam estetian (gr. aisthetikos zamjetljiv) zamjetljiv, koji spada u podruje osjetila i osjetilnog zamjeivanja; koji se tie dobrog ukusa; lijep, koji odgovara zakonima lijepog; estetski osjeaj smisao za ono to je lijepo, smisao za umjetnost, osjeaj i ukus za lijepo; estetski estetiar (gr. aisthetike) fdozof umjetnosti, poznavatelj umjetnosti, sudac u pitanjima ukusa; ovjek koji o svemu sudi samo sa stajalita lijepog; ovjek koji voli lijepo, uiva u lijepom estetika (gr. aisthetike) znanost o osje-tilnom zamjeivanju; u uem smislu: znanost o lijepom, osobito o umjetnosti kao najpotpunijem izrazu onoga stoje lijepo, znanost o smislu za umjetnost kao najpotpunijem izrazu onoga to je lijepo, znanost o smislu za umjetnost i o umjetnikom ukusu estetizirati (gr. aisthetikos) govoriti ili pisati o lijepom, o ukusu, o umjetnikim pitanjima i stvarima; oplemenjivati osjeaje estetski (gr. aisthetikos) v. estetian estezija (gr. aisthesis) osjeaj, osjet, osjetilno opaanje; osjeaj esteziologija (gr. aisthesis osjeaj, osjet, logia) znanost o osjetilima, znanost o osjetilnim organima esteziometar (gr. aisthesis osjeaj, osjet, metron) psih. instrument za ispitivanje osjetljivosti koe za osjeaj prostora putem odreivanja najmanjeg razmaka na kojem se dva mjesno odvojena osjetilna podraaja mogu osjetiti upravo kao odvojeni; instrument za mjerenje umora estimacija (lat. aestimatio) procjena, procjenjivanje, ocjenjivanje; cijenje-nje, uvaavanje, potovanje

estimator (lat. aestimator) onaj koji odreuje vrijednost emu, procjenitelj estimatoran (lat. aestimatorius) procje-njivaki, koji se tie procjenjivanja; estimator na prisega (lat. juramentum aestimatorium) prav. kad netko pri-sie da e savjesno izvriti procjenu neke stvari ija je vrijednost sporna; estimirati 403 Et cum piritu tuo aestimatoria actio it. estimatorija akcio (lat.) prav. tuba protiv procjene vrijednosti neke stvari estimirati (lat. aestimare) procijeniti, ocijeniti; drati, smatrati; cijeniti, uvaavati, potovati estivacija (lat. aestivatioj bot. doba pu- panja, poloaj cvjetnih listia prije rascvjetavanja estofado (p.) slikanje, vezenje na zlatnoj podlozi; tehnika polikromiranja i pozlate na drvenim kipovima estokada (fr. estocade) bod maem, udar maem bodimice; pren. nametljiva i drska molba za zajam, otmjeno prosjaenje; varanje, prijevara estrada (fr. estrade, lat. via strata plonik, poploen put) prvobitno: put; uz-vienje, podij, uzvieno mjesto na podu (npr. kod prozora) estragon (fr.) biljka Artemisia dranun-culus (lat.) iz porodice glavoika, mladi izdanci slue kao hrana i zain estrangela (gr. strongvlos zaokruen, svinut) najstarije sirijsko pismo (4. i 5. st. n. e.), zaobljenih oblika estrapada (fr. estrapade, p. estrapada) muenje, razliita muila; vrsta akrobacije; jah. kad se konj propne pa istodobno pojuri estrapadirati (fr. estrapader) muiti; jah. propeti se i istodobno pojuriti (za konja) estremadura (p. estremadura) prvobitno; panjolska vunica, konac od vune; danas: esterostruk konac estromanija (gr. oistros strast, ljubavna pouda, mania pomama, ludilo) spolna pouda, nezasitnost u zadovoljavanju spolnog nagona estron (gr. oistros strast) hormon koji pobuuje strast (poudu) estropirati (fr. estropier, lat. turpis ruan, exturpiare) osakatiti, obogaljiti, nainiti bogaljem; kod slikara i kipara: pokvariti, unakaziti estrus (lat. oestrus) skup promjena u enki sisavaca u doba parenja estuacija (lat. aestuatio) valjanje morskog valovlja, pjenuanje mora; pren. uzburkanost strasti, plahovitost estuarij (lat. aestuarium) laguna; ue velikih rijeka slino morskom zatonu (supr. delta); med. prostorija za zno-jenje estuirati (lat. aestuare) pjeniti se, bjesnjeti; za rijeku: irokim uem ulijevati se u more ili rijeku estuozan (lat. aestuosis) strastven, pla-hovit, ustar eak (tur. ak) uzbuenje, zanos eala (njem. essen jesti, Schale alica; posuda) posuda za jelo (osobito vojnika) eanpirati (fr. champir) slik. svjetlou i osjenavanjem pojaati sliku na njezinoj osnovi earpa (fr. charpe) voj. asniki opasa kao znak deurstva ili kakve druge, posebno sveane, dunosti; pojas, opasa; kosi udarac; pucatien charpe it. an earp (fr.) pucati iskosa (ili: sa strane, s boka) eel (fr. chelle) ljestvica, glazbena skala; zem. mjerilo prema kojem se izrauje neki crte, omjer; mn. glavna trgovaka mjesta i skladita na Istoku (chelles du Levant) eelon (fr. chelon) preka na ljestva-ma; pren. stupanj; vojni prijevoz; dio vojne formacije u pokretu eelonirati (fr. chelonner) voj. rasporediti trupe po eelonima eofirati (fr. chauffer, lat. calefacere) zagrijati, raspaliti, razdraiti, naljutiti, uiniti nestrpljivim etraf (tur.) odlinici, uglednici; plemstvo, aristrokracija et cetera (lat. et cetera) i tako dalje; kao kratica: etc. = itd. Et cum piritu tuo (lat.) I s duhom tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor na zapjev Dominus vobiscum) Et sit humus cineri...

407 etelizam Et sit humus cineri non onerosa tuo it. et sit humus cineri non oneroza tuo (lat.) I neka zemlja ne bude teka pepelu tvojem eta (fr. tat, lat. status stanje) 1. stanje, poloaj, svojstvo; stale, poziv; dravno gospodarstvo, predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; domainstvo; predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; gospodarenje; voj. propisano brojno stanje trupa; drava; l'tat c'est moi it. Teta se moa (fr.) "Drava sam ja!" glasovita izjava fr. kralja Luja XIV. pred parlamentom 1655., a izraava vrhunac apsolutistike svijesti jednog vladara; etatna godina proraunska godina eta (gr. e) 2. sedmo slovo grkog alfabeta, dugo e Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji na kojoj se spalio Heraklo etablirati (fr. tablir, lat. stabilire) utvrditi, osnovati, ustanoviti, otvoriti, npr. trgovinu, radionicu, tvornicu i si.; etablirati se otvoriti sebi trgovinu, radionicu, tvornicu; smjestiti se, udomaiti se, naseliti se, okuiti se, oeniti se etablisman (fr. tablissement) postavljenje, namjetenje; ustanovljavanje, podizanje, osnivanje, otvaranje (trgovine, radionice, tvornice, poslovnice itd.); ustanova, trgovina, radionica; vea otmjena gostionica, mjesto za provod etacizam (gr. eta) izgovaranje grkog slova eta kao dugog e, koje je uveo humanist Erazmo Roterdamski (14671536); supr. itacizam talon (fr. talon) 1. pramjera, osnovna mjera, osnovna teina; voj. kalibar, kalibarska mjera; 2. pastuh, drije-bac etalonirati (fr. talonner) badariti, mjeru ih uteg dovesti u sklad sa zakonskim odredbama; izjednaavati mjerenja kod instrumenata etamin (fr. tamine) tanka i rijetka pamuna tkanina, slina gazi, stavlja se u podstavu odijela; platno za sita i cjedila; prozirna tkanina od kam-garna za enske haljine; estamin etapa (fr. tape, njem. Stapel) stupanj, stupanj razvoja; voj. konak, noite, postaja, odmorite; dan, mara; spremite, skladite robe; dnevni obrok etas (lat. aetas) doba, ljudski vijek, doba ivota, ivot etatizam (fr. tat drava) privredni sustav u kojem drava nastoji, na tetu privatne inicijative, uzeti to vie privrednih izvora u svoje ruke i staviti ih pod svoj nadzor etatizirati (fr. tatiser) podraviti, po-dravljivati, prevesti u dravno vlasnitvo ili pod dravnu upravu; utvrditi stavke prihoda i rashoda u dravnom proraunu tats gnraux it. eta enero (fr.) glavni stalei, skuptina triju stalea: plemstva, sveenstva i graanstva koja se sastajala u Francuskoj od 1302. do 1614.; nakon nesastaja-nja od 175 godina, Luj XVI. ponovno je sazvao 5. svibnja 1789., ime je zapoela Francuska revolucija etaa (fr. tage, tal. staggio, lat. stare stajati) kat kue (zapravo samo gornji katovi kue, bez prizemlja); etano vlasnitvo vlasnitvo samo jednog stana ili samo jednog kata u viekatnoj zgradi; etani katni, u vezi s katom; etano grijanje grijanje po katovima u suvremenim zgradama (jednom pei zagrijava se cijeli kat) etaer (fr. tagre) polica, stakleni ormar s vie pregrada za stakleno posue, knjige itd. etani (fr. tage) v. pod etaa etelizam (gr. ethelo hou) fil. v. voluntarizam Eteoklo 408 etika Eteoklo (gr. Eteokles) mit. sin Edipov i Jokastin; s bratom Polinikom otimao se za vlast nad Tebom te su u boju braa ubila jedan drugoga eter (gr. aither ist, gornji sloj zraka) 1. u grkoj predstavi: plameni uzduh u kojem lebde zvijezde i stanuju bogovi, dakle nebeski prostor i svjetlosna tvar ujedno, nebo; 2. u grkoj filozofiji najfinija pratvar (Anaksagora, Empedoklo, Platon), peti element kvintesencija koji ispunjava nebeski prostor iznad Mjeseca (Aristotel); 3. kem. fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tekuina karakteristina mirisa, specifino laka od vode (C4H1(lO); fiz. tvar koja, osim materije u prostoru, po pretpostavci postoji kao sredina u kojoj se zbivaju odreene pojave u prirodi; npr. energija koju Sunce zrai u prostor prenosi se poprenim valovima kroz elastinu sredinu koja je bez teine, impondera-bilna eterian (gr. aitherios) nebeski ist, oduhovljen, njean, duhovni; kem. slian eteru, koji ima svojstva etera

eterina ulja kem. lako isparljivi sastojci mnogih biljaka koji se dobivaju destilacijom ovih biljaka vodenom parom; imaju vanu i mnogostruku primjenu u medicini i kozmetici eterirati (lat. aeternare) ovjekovjeiti, uiniti vjenim eterizacija (gr. aither) med. udisanje sumpornog etera radi privremenog opijanja; usp. eterizirati eterizam (gr. aither) v. eterizacija eterizirati (gr, aitho zapalim, izgorim, aither) med. dati da se udie para istog sumpornog etera s primjesom atmosferskog zraka kako bi se osjetljivost ivaca za neko vrijeme oslabila i na taj nain ivci uinili neosjetljivim prema bolovima eternal (lat. aeternalis vjeit) tanka, valjana i veoma fina prugasta tkanina od eljane vune eternalan (lat. aeternalis) vjean, vjeit, neprolazan, trajan eternit (lat. aeternus vjeit) gra. smjesa od cementa i azbesta koja se upotrebljava za pokrivanje krovova eternizirati (fr. terniser) ovjekovjeiti; produiti u vjenost eteroman (gr. aither eter, mania strast) onaj koji je odan strasti pijenja ili udisanja etera eteromanija (gr. aither, mania) bolesna strast za pijenjem ili udisanjem etera eterska narkoza med. v. eterizacija etezije (gr. etos godina, etesios godinji, etesie) mn. vjetrovi u podruju Sredozemlja koji puu sa sjeverozapada oko 40 dana godinje, i to ljeti; etezijski vjetrovi etezijski vjetrovi v. etezije Etiam tu, mi fili it. ecijam tu, mi fili (lat.) I ti, moj sine (rijei koje je izgovorio umirui Julije Cezar ugledavi meu svojim ubojicama i svoga miljenika Junija Bruta) etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propovjednik) morala; onaj koji se bavi etikom ili praktinom filozofijom; onaj koji ivi u skladu s moralnim zakonima i propisima etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku, koji se tie etike ili je u vezi s etikom, moralan, moralno ist etiki dativ (1. dativus ethicus) gram. osjeajni dativ, tj. dativ kojim se izrie osjeaj prema onome s kim se govori ili prema onom o emu se govori, npr. Kako si mi? etida (fr. tude, lat. studium) glaz. studija, djelo za tehniko vjebanje, osobito za uvjebavanje prstiju; slik. crte kao studija, ogled etika (gr. ethos obiaj, ethike) fil. dio filozofije koji prouava i procjenjuje etiketa 409 etnocentrizam moralne vrijednosti (to je dobro ili to je loe, to treba biti ili to ne treba biti), podrijetlo i naela moralnosti (jo se zove: moralna filozofija, praktina filozofija, znanost o moralu); kranska etika znanost o moralu utemeljena na kranskim dogmama; senzualna etika shvaanje po kojem je "dobro" ono to se osjetilnom za-mjeivanju pokae kao takvo; radost trenutka etiketa (fr. tiquette) 1. cedulja (ili: listi) s natpisom, natpis na robi na kojem je oznaena koliina, kakvoa, cijena i dr.; 2. cedulja na lijekovima s uputom o vremenu uzimanja i nainu uporabe toga lijeka; 3. dvorski obiaji, dvorski propisi; ukruenost i usiljenost drutvenih formi, pravila drutvenog ophoenja; formalnosti u tituliranju pri pisanju molbi etikoteologija (gr. ethike, theologia znanost o Bogu) fil. pokuaj da se postojanje i osobine Boga izvedu i dokau na osnovi postojanja morala i moralnog poretka u svijetu, nauavanje o Bogu zasnovano na nauavanju o moralu; moralna teologija etilen kem. plin bez boje, mirisa i okusa; sastavni dio plina za osvjetljenje; upotrebljava se za proizvodnju ipe-rita etimolog (gr. etymologos) onaj koji istrauje podrijetlo i znaenje rijei etimologija (gr. etymologia) znanost koja istrauje podrijetlo, korijen i osnovna znaenja rijei; znanost o tvorbi rijei etimologikon (gr. etvmon pravo znaenje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) djelo koje ispituje podrijetlo i korijen rijei; rjenik s naz-naenjem podrijetla rijei etimologizirati (gr. etymon pravo znaenje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) prouavati podrijetlo rijei, baviti se ispitivanjem podrijetla rijei etimoloki (gr. etymon, logos) korijenski, koji spada u podruje etimoloetimon (gr. etymon) korijen, podrijetlo i osnovno (ili: pravo) znaenje neke rijei

etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia) fil. znanost o uzrocima i posljedicama nekih redovitih pojava; znanost o loginom obrazlaganju i dokazivanju, npr. u hriji; med. dio medicine koji istrauje i prouava uzroke bolesti etioloki (gr. aitia uzrok, logikos) uzroni, kauzalan etiopizam (gr. Aithiops) religijsko-po-litiki pokret meu crncima kranima u junoj Africi kojemu je cilj dobivanje crkvene samostalnosti etmoid (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) anat. sitasta kost (jedna od lubanjskih kostiju) etmoidan (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) koji je u obliku sita, sitast etnicizam (gr. ethnea) neznabotvo, mnogobotvo, vjera u postojanje vie boanskih bia koja su meusobno jednaka ili jedna drugima podreena etniki (gr. ethnikos) prvobitno: nezna-boaki (zato to su kranski pisci srednjeg vijeka sve nekrane i nei-dove nazivali ethnea, lat. gentes = narodi); danas: narodni, svojstven narodu, podrijetlom iz naroda, u vezi s narodom etno-park etnografski park, tj. kue iz razliitih etnografski zanimljivih krajeva (ukljuujui i predmete koji u te kue spadaju) smjetene u slobodnoj prirodi etnobiologija (gr.) znanost koja prouava bioloka svojstva nekoga naroda etnocentrizam (gr. etno- narodski, puki, lat. centrum sredite) isticanje etnogeneza 410 eudemonija pripadnosti etnikoj skupini, nacionalni individualizam etnogeneza (gr. ethnos pleme, narod, genesis postanak) proces stvaranja i postojanja naroda (prouava se na osnovi arheolokih, lingvistikih i povijesnih podataka) etnograf (gr. ethnos pleme, narod, gra-fos) v. etnolog etnografija (gr. ethnografia) v. etnologija etnografski (gr. ethnos narod, grafo) v. etnoloki etnolog (gr. ethnos, logos) onaj koji se bavi prouavanjem naina ivota i obiaja nekog naroda etnologija (gr. ethnologia) znanost o ivotu, vjerovanjima i obiajima nekog naroda; etnologija etnoloki (gr. ethnos, logos) koji je u vezi sa ivotom i obiajima naroda; etnoloki muzej zbirka umjetnikih djela, orua, odjee, domova u minijaturi i dr. nekog naroda, iz ega se moe donekle dobiti slika i jasnija predodba o ivotu i obiajima toga naroda etnopsihologija (gr. ethnos narod, psyche dua, logia znanost) znanost koja prouava duevne osobine (tzv. "narodnu duu") veih zajednica i pojedinih naroda etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis poznavanje, znanje) znanost o obiajima, navikama etografija (gr. ethos, grafia) v. pod eto-logija etografski (gr. ethos, grafo) v. etoloki etokracija (gr. ethos obiaj, kratia vladavina) vladavina morala ili vrline, idealno dravno ustrojstvo u kojem bi moralnost bila jedini zakonodavac i vladar etologija (gr. ethos obiaj, logia) prikazivanje (ili: crtanje) karaktera jednog ovjeka ili moralnih shvaanja i obiaja jednog naroda, karakterologija (izraz J. S. Milla); etografija zool. znanost o ivotnim navikama ivotinja etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi s etologijom; etografski etopeja (gr. ethos, obiaj, poiein initi, praviti) crtanje (ili: prikazivanje) karaktera etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbroj stalnih osobina nekog ovjeka, karakter (za razliku od patosa, tj. trenutanog i promjenjivog stanja due) etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro nebo, skopeo gledam) naprava pomou koje se odreuje koliko je nebo isto od oblaka (parabolino izdubeno zrcalo u ijem se aritu nalazi crno obojena kugla osjetljivog termometra) Etrurija (lat. Etruria) pokrajina u staroj srednjoj Italiji (dananja Tosca-na) etruskologija (lat. Etruria, gr. logos govor) znanost o podrijetlu, povijesti i kulturi starih Etruana, tj. Italije u predrimsko doba etve stara jedinica za mjerenje gravitacije, znak E (po ma. fiziaru Ro-landu von Edtvosu, 18481919) eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se kao predmetak u mnogim sloeni-cama i oznaava neto dobro, valjano, pravo, lako, povoljno; supr. dis euanaleptian (gr. eu, analeptikos) med. koji lako i brzo ozdravlja euantan (gr. euanthes) pr. bot. s lijepim cvjetovima, koji lijepo cvjeta

eubiotika (gr. eu, bios ivot) znanost o dobrom ivljenju; dijetetika eubulija (gr. eubulia) mudrost, razboritost eudemonija (gr. eudaimonia) srea, blaenstvo; kao vlastita imenica: boica sree i blaenstva kod starih Grka eudemonist 411 eufuizam eudemonist (gr. eudaimon sretan, blaen) fil. pristaa eudemonizma: De-mokrit, Sokrat, Epikur, Spinoza, Loc-ke, Leibniz, Feuerbach, D. F. Strauss i dr.; eudemonolog eudemonizam (gr. eu-daimon sretan, blaen) fil. etiki smjer koji smatra sreu i blaenstvo glavnim motivom, pobudom i svrhom svih naih tenji (prid. eudemonistiki); eudemonolo-gija eudemonizam (gr. eudaimon blaen, sretan) nauavanje prema kojem su srea i zadovoljstvo svrha ljudskog ivota; eudajmonizam eudemonolog (gr. eudaimom) fil. v. eudemonist eudemonologija (gr. eudaimon) fil. v. eudemonizam eudibiotika (gr. eudios tih, miran, vedar, bios ivot) vjetina vedrog i udobnog ivljenja; v. eubiotika eudinamija (gr. eu, dynamis sila) med. krjepkost, snanost; eukrazija eudiometar (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) instrument za ispitivanje zraka, tj. za utvrivanje koliine kisika u zraku eudiometrija (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) ispitivanje (ili: mjerenje) kakvoe zraka eudiometrijski (gr, eudios, metron) koji se tie eudiometrije, koji je u vezi s eudiometrijom eueksija (gr. eu-exo, euexia) med. zdrav i lijep izgled, dobro zdravlje euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro (ili: povoljno) stanje krvi, dobar (ili: povoljan) sastav krvi eufemija (gr. eufemia) ublaavanje i uljepavanje grubog izraza blaim i ljepim izrazom eufemistiki (gr. eufemeo govorim rije koju je ugodno uti) koji ublaava, koji uljepava (izraz, rije) eufemizam (gr. eufemismos) poet. figura uljepavanja, zamjenjivanje izravnog ili grubog izraza blaim, npr. laka ena umjesto prostitutka, ili zaobilaziti istinu umjesto lagati eufijistiki (gr. eufies stasit, naoit) v. eufujistiki eufijizam (gr. eufies stasit, naoit) lit. v. eufujizam eufonian (gr. eufonos) blagozvuan; eufonino slovo slovo koje se stavlja u neku rije samo radi blagozvuno-sti eufonij (gr. eufonos blagozvuan) glaz. instrument koji se sastoji od odreenog broja aa od kojih svaka, razliito punjena, ima svoj ton; svira se prevlaenjem gudala preko rubova aa eufonija (gr. eufonia blagozvunost) blagozvunost u rijeima, tj. uporaba dobrog knjiievnog stila tako da se rijei mogu lako izgovarati i dobro uti; supr. kakofonija eufonist (gr. eu, fone glas, ton, zvuk) onaj koji pie po zakonima fonetike, fonetski; usp. fonetiar euforija (gr. euforia lako podnoenje, strpljenje) osjeaj ugode, stanje u kojem se bolesnik osjea neobino ugodno, zadovoljan je samim sobom, misli i osjeaji puni su mu razdraganosti i vedrine; ovakav osjeaj javlja se obino kod raznih duevnih i ivanih bolesti, kod tuberkuloznih bolesnika, narkomana i alkoholiara; prema Flieszu osobito se javlja pred samu smrt eufradija (gr. eufradeia) rjeitost eufrazija (gr. eufrasia) veselost, dobro raspoloenje (osobito pri gozbi) Eufrosina (gr. Eufrosine) mit. jedna od triju Gracija; ona koja daje radost eufuistiki (gr. eufues, engl. Euphues) lit. bombastian, neprirodan, pretjerano kien eufuizam (gr. eufues stasit, naoit, lijep, engl. Euphues) lit, bombastian i pretjerano kien knjievni stil u Eneugenetika 412 eulogizam gleskoj, nazvan prema romanu "Eu-phues or the Anatomy of Wit" koji je 1578. napisao John Lyly

eugenetika (gr. eu, genea potomstvoj jedna od najvanijih grana socijalne politike: rasna higijena, tj. znanost o uvjetima koji vode stvaranju tjelesno i duevno zdravog potomstva, odnosno koji sprjeavaju raanje nezdravog i za ivot nesposobnog potomstva; tenja za stvaranjem ovakvih uvjeta eugenika (gr. eu, gennao raam) v. eugenetika eugenol (gr. eugenes dobrog podrijetla, lat. oleum ulje) kem. bezbojna i mirisna tekuina, sastavni dio karan-filovog ulja, slui za pripremanje umjetne vanilije i kao lijek protiv tu-berkoloze euharistija (gr. eucharistia) zahvalji-vanje, zahvalnost; u ranom kranstvu: molitva zahvalnica prije blagoslova kruha i vina prilikom priesti; sakrament priesti; Posljednja veera; kod pravosl. posveen kruh (na-fora) euharistijski (gr, eucharistos zahvalan; dobrotovoran) koji se tie sakramenta svete priesti; euharistijski kongres meunarodni zbor katolikih sveenika i vjernika radi unapreivanja i irenja tovanja sakramenta priesti euharistika (gr. eucharisteo zahvaljujem) nauavanje o slavlju Posljednje veere euhemerizam fil. nauavanje gr. povjesniara i filozofa Euhemera iz Me-sene (oko 300. pr. n. e.) prema kojem mitoloki bogovi prvobitno nisu bili nita drugo nego heroji i uope znaajni i istaknuti ljudi koje je narodna mata, nakon njihove smrti, proglasila bogovima euhilija (gr. eu, chylos sok) med. dobar sastav mlijenog soka; v. hilus euhimija (gr. eu, chymeia mjeavina) med. dobra (ili: povoljna) mjeavina sokova u tijelima euholija (gr. eu dobro, chole u) normalno stanje ui euhologij (gr. euchologion molitvenik, euche molitva) pravoslav. molitvenik euhreja (gr. euchroia) med. dobra, zdrava boja koe, zdrav izgled eukalipt(us) (gr. Eucalyptus) bot. drvo iz porodice mirta (velika stabla, brzo rastu), slui za dobivanje gume, a eterino ulje iz lia koristi se u medicini i parfumeriji eukinetika (gr. eu, kineo kreem se) znanost o lijepom i pravilnom kretanju; u baletu: prouavanje izraza u plesu euklidska geometrija geometrija po grkom matematiaru Euklidu (oko 300. pr. n. e.), tj. geometrija u kojoj je zbroj kutova u trokutu u ravnini 180 eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, vedrina, sklonost da se sve stvari i pojave u svijetu gledaju i primaju povoljno; kod stoika: karakteristika njihovog mudraca; supr. diskolija eukracija (gr. eu, krateo vladam) dobra uprava, dobra vlada eukrazija (gr. eu, kerannymi mijeam) med. dobro (ili: povoljno) mijeanje sokova (supr. diskrazija); dobro (ili: ugodno) raspoloenje, sretan i vedar temperament eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare olakati) sredstvo za reguliranje izluivanja izmetina, tj. za pospjeenje "stolice" eulogija (gr. eu, logos) razboritost u govoru i djelovanju; vjerojatnost; slavljenje; blagoslov, posveta eulogizam (gr. eu dobro, logos razum, miljenje) upravljanje prema zakonima vjerojatnosti u sluaju oprenih shvaanja eulogizam 413 Euroazija eulogizam (gr. eu, logos) djelovanje (ili: postavljanje) prema razlozima vjerojatnosti kad su stajalita i shvaanja o nekom pitanju razliita Eumenide (gr. Eumenides) mit, drugo, blae i ljepe ime starogrkih boica osvete Erinija ili Furija, ije pravo ime Erinije nitko nije voho izgovarati eumetrian (gr. eumetros) dobro odmjeren; poet. metriki dobar Eumolp (gr. Eumolpos) mit. sin Posej-dona i Hione, vladar u Trakiji; osvojio od Atenjana Eleuzinu i osnovao "misterije"; v. eleuzinske misterije eumorfija (gr, eumorfos) ljepota oblika, lijep oblik, ljepota eumuzija (gr. eumusia, Musa) osjeaj za lijepo, smisao za umjetnost eunalepsa (gr. eu, analepsis) med. lako, brzo ozdravljenje eunomija (gr. eunomia) zakonitost, pravda; Eunomija mit. boica zakonitosti kod starih Grka, jedna od Hora; usp. Temida eunuh (gr. eune postelja, echo imam, drim, eunuchos) "uvar postelje", onaj koji je lien svojstava mukosti, ukopljenik, osobito: nadzornik ena u haremima, uvar ena

eunuhoid (eunuchos ukopljenik, eidos oblik) osoba s uroenim ili zbog bolesti nedovoljno razvijenim funkcijama spolnih lijezda, te zbog toga slina ukopljeniku (eunuhu) eupatija (gr. eupatheia) udobnost, zdravlje; velika osjetljivost na vanjske dojmove; med. velika sklonost bolesti; strpljivost u bolu i patnji; prid. eupatian eupatorka (gr. eupatereia) velikaka ki, princeza eupatridizam (gr. eu, pater otac) davanje privilegija plemikom staleu eupepsija (gr. eupepsia) med. dobra, laka probava eupeptian (gr. eu, pepsis) med. koji lako probavlja (eludac); lako probavljiv, koji se lako probavlja (hrana) euplastici (gr. eu, plasso oblikujem, gradim) mn. hranjiva sredstva koja debljaju i jaaju tijelo eupneja (gr. eupnoia, pneo diem) med. dobro i lako disanje euporija (gr. euporia) okretnost, spretnost, lakoa; zdravlje; prid. eupori-an eupraksija (gr. eupraxia uinim, uradim) dobar rad, uspjeh u radu, dobro i povoljno stanje eurazijci melezi u Indiji, od oca Engleza i majke Indijke Euridika (gr. Euridike) mit. ena legendarnog grkog pjevaa Orfeja koji ju je, nakon to je umrla od zmijskog ujeda, pokuao vratiti iz podzemnog svijeta Euripid veliki grki dramatiar iz 5. st. n. e.; veoma utjecao na kasniju svjetsku knjievnost Eurit mit. kralj Ehalije, otac Jolin; He-raklo mu je razorio grad i zarobio kerku euriterman (gr. euros irok, prostran, thermos topao) sposoban izdrati velike promjene temperature u sredini u kojoj ivi (za iva bia); supr. ste-noterman euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pravilno i lijepo dranje u kretanju, ravnomjernost, skladnost (npr. u plesanju, glazbi, pjesnitvu itd.); pravilan omjer izmeu dijelova neke cjeline uope; med. pravilnost krvotoka ili bila euritopan (gr. euros irok, prostran, rairen, topos mjesto) koji ima veliku rairenost zbog toga to moe ivjeti i uspijevati i pod veoma razliitim klimatskim uvjetima (osobito za biljke i ivotinje); supr. stenotopan Euroazija zajedniki naziv za dva kontinenta: Europu i Aziju Europa 414 evalvirati Europa (sem. ered zapad, gr. Europe) mit. ki fenikog kralja Agenora i sestra Kadmova; Zeus, pretvorivi se u bika, ukrade je i na svojim leima odnese na Kretu gdje mu postane enom i rodi Minosa, Sarpedona i Rad-amana; naziv za na kontinent europeid (sem. ered gr. Europe eidos lik) ljudsko bie na nekom drugom kontinentu srodno Europljaninu Eurovizija udruga europskih televizijskih postaja; usp. Intervizija eusebija (gr. eusebeia) strah pred Bogom, pobonost, smirenost eusplanhija (gr. eu, splanchnon iznutrica, utroba) med. dobro zdravstveno stanje utrobe Eustahijeva cijev (lat. tuba Eustachi-ana) zool. usna cijev, kanal koji spaja srednje uho i nosni dio drijela, nazvana po lijeniku i anatomu Eusta-hiju (u Rimu 1574.) eustazija (gr. eu dobro, stasis stanje) jednako kolebanje morske vode u svim dijelovima povrina se svuda jednako izdie ili sputa eutanazija (gr. euthanasia) lako i blago umiranje, gaenje ivota bez tekih bolova; ublaavanje smrti time to se bolesniku daju opojna sredstva (koja lijenik smije dati samo da bi ublaio umiranje, a nikako da bi ga ubrzao) eutanazist (gr. eu, thanatos smrt) pristaa shvaanja po kojem lijenik treba, zbog humanosti, skratiti patnje neizljeivih bolesnika davanjem opojnih sredstava; supr. antieutanazist Euterpa (gr. Euterpe) 1. mit. jedna od devet muza, muza lirskog pjesnitva, u umjetnosti uvijek prikazivana s frulom (usp. muza); 2. vrsta tropske palme; 3. astr. asteroid otkriven 1851. eutihija (gr. eutvchia) srea, blaenstvo, mir eutimetrija (gr, euthys ravan, metria) mjerenje pravocrtnih likova eutimija (gr. euthymia) duevni mir, veselost, dobra volja eutokija (gr. eutokia) med. normalan, lak poroaj eutonija (gr. eutonia) med. krjepkost,

snaga; fil. krjepkost, naponska sila due (kod stoika) eutrofija (gr. eu, trefo hranim) med. dobra uhranjenost; zdrava, obilna prehrana euzemija (gr. eusemie, sema znak) med. dobar predznak, povoljni simptomi u razvoju neke bolesti euzitija (gr. eu, sitos hrana, jelo) med. raspoloenje za jelo, volja za jelom euzon (gr. euzonos dobro potpasan, spreman za bitku) voj. laki pjeak u grkoj vojsci ev- (gr. eu) v. pod euEva (gr. Eua, hebr. Chawwah) prva ena; pren. ena uope, osobito: radoznala i osjetilna ena evadirati (lat. evadere) uzmaknuti, utei, izbjei, povui se evakuacija (lat. evacuatio) voj. odlazak iz, naputanje, osobito kad neku operativnu zonu, za vrijeme rata, napusti stanovnitvo, bolnice, razna vojna i druga skladita kojima bi se neprijatelj, u sluaju uspjeha, mogao koristiti it. evakuirati (lat. evacuare) voj. isprazniti, izii iz, napustiti (vojarnu, grad, zauzeti kraj itd.) evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; pozdrav: zbogom, do vienja; zaista evaluacija (fr. valuation) odreivanje vrijednosti, vrijednost novca evaluirati (fr. valuer) cijeniti, ocjenjivati, odreivati vrijednost evalvacija (lat. evalvatio) odreivanje (ili: procjenjivanje) vrijednosti neke stvari; v. evaluacija evalvirati (lat. evalvere) ocjenjivati, procjenjivati vrijednost; v. evaluirati evanelist 415 eventualno evanelist (gr. euangelistes, lat. evangelista) objavljivao spasenja; opisiva ivota, rada i stradanja Isusa Krista; etiri evanelista: Matej, Marko, Luka i Ivan, pisci tzv. kanonskih evanelja, tj. onih koje Crkva priznaje kao autentine (za razliku od velikog broja apokrifnih, tj. onih koje Crkva ne priznaje kao autentine) evandelski (gr. euangelizomai) koji odgovara nauavanju Kristovom, kranski, evaneoski evanelje (gr. euangelion radosna vijest, dobra vijest, lat. evangelium) 1. dobar glas, radostan glas ili dobra vijest, radosna vijest koja prikazuje Isusa kao obeanog Mesiju i Spasitelja ljudskog roda; 2. Novi zavjet ili objavljivanje spasenja; 3. evanelja mn. opisi ivota, djela i muke Isusa Krista evanescirati (lat. evanescere) ieznuti, iezavati, izgubiti se, nestati evangelical friends it. evanehkel frends (engl.) mn. prijatelji evanelja ili kransko drutvo prijatelja (vjerska sljedba u Sjev. Americi); njezini lanovi poznati su pod imenom kve-keri evangelizacija (gr. euangelizomai donosim vijest) irenje, propovijedanje evanelja, vjerovjesnitvo, pridobivanje nekrana na kranstvo; irenje Evangelike crkve i nauava-nja; evanelizacija evangelizirati (gr. euangelizomai) objaviti (ili: objavljivati) radosnu vijest; iriti evangeliko nauavanje i Crkvu evans-gambit ahovsko otvaranje koje je uveo engleski pomorski kapetan Evans 1829. g., a sastoji se u tome to se rtvuje pjeak da bi se napad mogao bre i lake izvesti; usp. gam-bit evaporacija (lat. evaporatio) isparava-nje, pretvaranje u paru evaporator (lat. evaporator) isparava, sprava pomou koje se vri ispara-vanje slane vode u solanama evaporirati (lat. vapor para, evapora-re) isparavati, ispariti, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru evazija (lat. evasio, evadere) bijeg, izbjeglitvo; izbjegavanje; vaenje, dvo-smislica, izmotavanje; prid. evazivan koji se teko uhvati, koji se teko shvaa; uvijen, zaobilazan (odgovor) evedra (gr. efedra) ograda od trske ili kukuruzovine; zaklonite na otvorenom prostoru (od trske, prua, granja i si.) evekcija (lat. evehere izvesti; uzdignuti, evectio) uzdizanje, penjanje; astr. nejednakost koju pokazuje Mjeseeva putanja u kretanju oko Zemlje zbog utjecaja Sunca i planeta evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka

evening it. ivning (engl.) veer; eve-ning-dress it. ivning-dres (engl.) veernje odijelo, dugako salonsko odijelo (gerok) sa dva reda gumba Evenki drugo ime za Tunguze eventilacija (lat. eventilatio) vjetrenje, provjetravanje eventilirati (lat. eventilare) izvjetriti, provjetriti, provjetravati eventracija (lat. eventratio) med. velika kila (bruh) kod pupka eventualan (lat. eventualis) sluajan, mogu; uvjetan, povremen, potencijalan, sporedan eventualije (lat. eventualia) mn. sporedne (ili: nepredviene) stvari, sporedna (ili: nepredviena) pitanja, stvari koje se jo mogu pojaviti (obino posljednja toka dnevnog reda na skuptinama u kojoj se raspravlja o pitanjima koja nisu bila na dnevnom redu) eventualno (lat. eventuale) prav. po mogunosti, u sluaju potrebe, po potrebi, u sluaju da, ako se dogodi, sluajno eventualnost 416 evolucijski eventualnost (lat. eventualitas) nastupanje mogueg sluaja, mogu sluaj, mogunost, sluajnost everglas (engl. ever uvijek glas staklo) vrsta tkanine od plastine mase (poput najlona) evergrin (engl. ever uvijek, svagda, green zelen) bot. zimzelen everlasting (engl. everlasting vjean) vrsta veoma vrste prugaste vunene tkanine; usp. eternal everzija (lat. eversio) ruenje, razaranje, prevrat, unitenje everzivan (lat. eversivus) prevratniki, ruilaki, razoran evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odobravati pristajati, amenovati, sugla-avati se evidencija (lat. evidentia) oiglednost, oevidnost; log. svojstvo nekih sudova koji su po neposrednom opaanju i misaonoj nunosti istiniti; pregled iz kojega se vidi daje neto postojalo, da se neto zbilo, da je neto uinjeno; drati u evidenciji imati na umu, voditi o emu rauna dok se ne ukae mogunost da se izvri evidentan (lat. evidens, videre vidjeti) oigledan, oevidan, oit; po sebi jasan i razumljiv; log. neposredno miljenjem ili opaajem dokazan kao istinit evidentiar (lat. evidentia oevidnost, oitost) onaj koji se brine o pregledu onoga to se zbilo, to je uinjeno evigilirati (lat. evigilare) probdjeti; izraditi neto briljivo i savjesno evikcija (lat. evictio) prav. jamstvo, davanje jamstva; evikcijska tuba tuba kojom se trai otuenje neijeg imanja evincibilan (lat. evincibilis) koji se treba dokazati, koji je za dokazivanje evincirati (lat. evincere) dokazati, uvjeriti, izloiti, prikazati: oitovati; prav. jamiti, biti jamac; oduzeti nekome imanje sudskim putem evinent (lat. evincens) prav. onaj koji tijekom nekog pravnog spora drugoj stranci neto osporava eviracija (lat. eviratio, vir ovjek, mukarac) oduzimanje mukosti, kop-ljenje; prerano gubljenje mukosti evirirati (lat. evirare, vir ovjek, mukarac) oduzeti mukost, ukopiti eviscerirati (lat. eviscerare) med. izvaditi utrobu, npr. iz lesa; rasporiti trbuh; iupati, izvaditi iz upljine eviva! (tal. evviva, lat. vivat) ivio! evlija (tur.) dobar ovjek; svetac, nebeski zatitnik; ovjek koji ima natprirodne sposobnosti evocirati (lat. evocare, voare) prizivati, dozivati, npr. duhove; prav. aliti se viem sudu; prizvati, oiviti uspomenu na koga ili na to evokacija (lat. evocare dozvati, evoca-tio) dozivanje (ili: prizivanje) duhova; podsjeanje i oivljavanje uspomene na nekoga ili na neto; prenoenje parnice na vii sud; pozivanje pred neki vanjski sud, osobito u srednjem vijeku, papino pravo da pozove nekoga u Rim na suenje evokatorij (lat. evocatorium) prav. pismeni poziv, akt o pozivanju na sud evolucija (lat. evolutio) razvijanje, razvitak, razvoj, razvoj viega, savrenijeg i sloenijeg iz niega, nesavr-enijeg i jednostavnijeg; voj. zaobilaenje, mijenjanje smjera; glaz. prebacivanje (ih: premjetanje) glasova u dvostrukom kontrapunktu; supr. involucija, revolucija

evolucijski (lat. evolutio) razvojni, koji se tie razvoja, koji je u vezi s razvitkom; evolucijska eskadra voj. flota koja se eim mijenjanjem poloaja nastoji pribliiti neprijatelju kako bi mu zaprijetila; evolucijska teorija nauavanje o razvoju po kojem se tijela u prirodi sama sobom razmnoavaju i po kojem su ve u prvom ljudskom evolucionist 417 ex propriis ili ivotinjskom tijelu postojale klice svih buduih tijela evolucionist (lat. evolutio) pristaa evolucijske teorije; v. evolucijski evoluionistiki v. evolucijski evolucionizam (lat. evolutio) fil. pogled na svijet ije je osnovno naelo razvijanje iz niega viemu; 1. bioloki: nauavanje o razvoju (v. darvinizam); 2. u shvaanju svijeta: pretpostavka da se svijet razvijao i razvija po odreenim zakonima; 3. u etici: a) smjer koji podrijetlo etikog procjenjivanja gleda u iskustvu ili razvitku (Spencer, Wundt); b) smjer koji smatra da je cilj ljudskih tenji razvitak, tj. napredovanje (Wundt) evoluirati (lat. evolvere, fr. voluer) razvijati se (od niega viemu, od jednostavnoga sloenom itd.); pren. napredovati evoluta (lat. evolvere, evoluta sc. linea) geom, ravninska krivulja koja spaja sredita zakrivljenosti neke druge ravninske krivulje (njezine evolven-te) evolventa (lat. evolvere razvijati, evol-vens) geom. krivulja koju opisuje toka tangente (dirnice) druge osnovne krivulje kad se osnovna krivulja kotrlja po tangenti bez klizanja evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvijati, odviti; razloiti, objasniti, opisati evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti, evorsio) geol. erozija vode koja se kree u kovitlac i tako stvara tzv. "divovske lonce" Evropa v. Europa evulzija (lat. evulsio, evellere upati) upanje, iupavanje evza (tur. edza) 1. kapsla, upalja; 2. kemijski spoj; lijek ex abrupto it. eks abrupto (lat.) iznenada, najednom; bez pripreme ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, napamet ex cathedra it. eks katedra (lat.) s katedre, tj. s mjerodavnog, ovlatenog mjesta; ueno; ex cathedra Petri it. eks katedra Petri (lat.) rije s Petrove, tj. papinske stolice koja je, po dogmi objavljenoj 1870. g.. nepogreiva ex concessis it. eks koncesis (lat..) prav. prema odobrenju, na osnovi priznatog i steenog prava ex improviso it. eks improvizo (lat.) nehotice, iznenada, neoekivano, nepredvieno, neslueno ex jure it. eks jure (lat.) prav. s pravne strane, po pravu, s pravnog gledita ex lex it. eks leks (lat.) izvan zakona, nepodvrgnut zakonu, lien svih zakona, bez zatite zakona ex libris it. eks libris (lat.) "iz knjiga", znak na knjigama radi oznaavanja vlasnika, obino se nalazi na zasebnom listu na poetku knjige s imenom vlasnika i grafikim crteima i ukrasima, alegorijama itd. ex officio it. eks oficio (lat.) po dunosti, po slubenoj dunosti, slubeno ex ore parvulorum veritas it. eks ore parvulorum veritas (lat.) iz djejih usta (izlazi) istina ex ossibus ultor it. eks osibus ultor (lat.) iz kostiju osvetnik, tj. smrt udi za osvetom ex parte it. eks parte (lat.) dijelom, djelomino, djelimice; od strane, npr. te i te vlasti, toga i toga ovjeka ex praesidio it. eks prezidio (lat.) iz predsjednitva ex professo it. eks profeso (lat.) temeljno, znalaki, struno, sa strunim poznavanjem ex propriis it. eks proprijis (lat.) iz vlastitih sredstava; po vlastitom nahoenju, iz vlastitih pobuda ex rex 418 ezoterian ex rex it. eks reks flat, ex, rex kralj) bivi (ili: nekadanji, svrgnuti) kralj ex speciali mandato it. eks specijali mandato (lat.) po posebnom nalogu ex tempore it. eks tempore (lat.) smjesta, odmah, bez pripreme ex voto it. eks voto (lat.) na osnovi zavjeta, po zavjetu Exaudi it. Eksaudi (lat.) kod katolika: nedjelja pred Duhovima (po psalmu koji se ita te nedjelje i zapoinje rijeima: Exaudi Domine uj, Gospodine)

exc. (lat. excudit) kratica na bakrorezima koja se nalazi iza umjetnikovog imena (iskovao je, izradio) excelsior it. ekscelzior (lat. excelsus uzvien) vii, uzvieniji exceptio firmat regulam it. ekscepcio firmat regulam (lat.) iznimka potvruje pravilo exchange it. iksejnd (eng.) trg. razmjena, mijenjanje; londonska burza; bill of exchange it. bil of iksejnd (eng.) mjenino pismo, mjenica excudit it. ekskudit (lat.) v. exc exempli causa it. egzempli kauza (lat.) radi primjera, kao primjer eximie it. egzimije (lat.) izvrsno, odlino, izuzetno experimentum crucis it. eksperimen-tum krucis (lat.) "krini pokus", raunska operacija iji rezultat pokazuje ispravnost prethodnog drukijeg postupka s istim vrijednostima eza (gr. oiso prenijet du) igla kojom se uzimaju tvari za mikrobioloku pretragu ezan (tur.) kod muslimana: poziv s minareta na molitvu Ezav (hebr.) "dlakavi", "rutavi"; u Bibliji: jedan od sinova Izakovih; za zdjelu lee prodao je svome bratu Jakovu svoje pravo prvorodstva Ezekijel (hebr.) "Boja snaga"; staro-idovski prorok, jedan od "velikih" ezgorbitantan (lat. exorbitans) prekomjeran, pretjeran; izvanredan, golem ezito (tal. esito, lat. exitus) trg. izvoz; ezito-roba roba za izvoz; ezito-carina izvozna carina ezofag (gr. oisofagos) anat. jednjak ezofagektomija (gr. oisofagos jednjak, ektome rezanje) med. vaenje cijelog ili samo jednog dijela jednjaka ezofagitis (gr. oisofagos) med. upala jednjaka ezofagizam (gr. oisofagos) med. v. ezofagospazam ezofagocela (gr. oisofagos, kele kila) med. jednjakova kila, bruh jednjaka ezofagodinija (gr. oisofagos, odyne bol) med. osjeaj bola u jednjaku ezofagomalacija (gr. oisofagos, mala-kos mek) med. omekanje jednjaka ezofagopatija (gr. oisofagos, pathos patnja) med. bolest jednjaka ezofagoragija (gr. oisofagos, regnvmi prsnem) med. krvarenje iz jednjaka ezofagoreja (gr. oisofagos, rheo curim) med. izluivanje sokova iz jednjaka ezofagoskop (gr. oisofagos, skopeo gledam, promatram) med. instrument za pregled jednjaka ezofagoskopija (gr. oisofagos, skopeo) med. pregled jednjaka, osobito pomou ezofagoskopa ezofagospazam (gr. oisofagos, spas-mos gr) med. gr jednjaka; ezofagizam ezofagotomija (gr. oisofagos, tome rezanje) med. prorezivanje jednjaka, operativno otvaranje jednjaka Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duhoviti, zajedljivi i grbavi rob iz Frigije (u VI. st. pr. n.e.) koji se smatra tvorcem basne u prozi ezopski, ezopovski (gr. aisopeios) svojstven basni, pouan; duhovit, aljiv; zajedljiv ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos unutarnji) unutarnji, tajni, nerazumljiv za svakoga, namijenjen samo ezoteriar 419 eder upuenima; strogo znanstven, uen, struan; supr. egzoterian ezoteriar (gr. esoteros, koji je vie unutra, unutarnji) onaj koji je upu-- en u tajne nekog drutva; onaj koji je upuen u bit nekog nauavanja ili znanosti Ezra (hebr.) "pomo"; ime hebrejskog sveenika (5. st. pr. n. e.) koji je doveo skupinu Judejaca iz babilonskog su-anjstva natragm Jeruzalem eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2. vrsta enskog pojasa s ukrasima u obliku zmaja ili zmije F F, f deseto slovo hrvatske latinice F kem. kratica za fluor F kratica za Fahrenheit f. glaz. kratica za forte, ili = fa (etvrti ton od osnovnog tona C) f. ili fem. kratica za feminum f. kratica za fac (lat.) uini fa presto! (tal.) "radi brzo!"; slik. brz

nain slikanja, osobito kod baroknih majstora baroka (P. Rubens, L. Giordano) fabijanci (eng. Fabian society) englesko socijalistiko drutvo osnovano 1884. u Londonu koje je teilo preobraaju postojeeg drutva u socijalistiko ograniavajui postupno privatno vlasnitvo i prenosei zemlju i proizvodnju u dravno vlasnitvo; nazvani po rimskom vojskovoi Fabiju Maksimu (zvanom Rullianus) koji je oklijevao upustiti se s Hanibalom u odlunu borbu fablio (fr. fabliau) francuska srednjovjekovna pria u stihovima fabricirati (lat. fabricari) proizvoditi (ili: proizvesti, izraditi, izraivati) u tvornici; proizvoditi na veliko; krivotvoriti, npr. vino; raditi po odreenom uzorku; pren. izmiljati, (vijesti, lai) fabriki (lat. fabrica) koji pripada tvornici, izraen u tvornici, tvorniki; fabrika roba roba izraena u tvornici; fabrike biljke biljke koje se prerauju u tvornicama; fabriko zlato bakar s vrlo malim postotkom zlata (za nakit i dr.); vrsta zlata u listovima (za pozlaivanje) fabrika (lat. faber izraiva, obrtnik, fabrica radionica, fr. fabrique) tvornica, velika radionica sa strojnom proizvodnjom; pren. mjesto gdje se stvaraju izmiljotine, obino u loem smislu fabrikant (lat. fabrica radionica) vlasnik tvornice, tvorniar, proizvoa tvornike robe fabrikat (lat. fabricatum izraeno, napravljeno, fabricare izraditi) potpuno preraena roba, tj. roba koja se nakon izlaska iz tvornice vie ne prerauje fabula (lat. fari govoriti, kazivati, fabula) 1. basna, pria u kojoj se prikazuju dogaaji iji su junaci ivotinje koje misle, rade, govore i ponaaju se kao ljudi, obino radi pouavanja ili ismijavanja ljudskih mana i slabosti; poznati pisci ovakvih pria su: Ezop, Lafontaine, Lessing, Krilov i dr.; 2. izmiljotina, bajka; la; 3. sadraj (drame, epa, prie itd.), okosnica narativnog knjievnog djela fabulirati (lat. fabulari) priati prie, izmiljati, matati, askati fabulist (lat. fabula) pisac basana, ba-snopisac fabulozan (lat. fabulosus) kao u bajci, basnoslovan, izmiljen, nevjerojatan faca (tal. faccia) lice, izgled facecija (fr. factie) ala, lakrdija faceta (fr. facette malo lice) jedna bru-ena ploha na dragom kamenju i fi facetirati 421 fah noj staklenoj robi (obraena prema zahtjevima optikih zakona o prelamanju svjetlosnih zraka) facetirati (fr. facetter) brusiti (ili: izbrusiti) plohe (facete) na dragom kamenju ili staklu facijalni (lat. facialis) lini, koji se tie lica, koji pripada licu; facijalna linija (lat. linea facialis) crta lica; facijalni ivac anat. ivac lica, pokreta miia lica i pljuvanih lijezda facije (lat. facies lice, izgled) mn. geol. razni izgledi i sastavi talonih stijena koje nastaju istodobno, ali pod razliitim uvjetima i u razliitim sredinama facijes (lat. facies) vanjtina, izgled, lice; facies Hippocratica it. facijes Hipokratika (lat.) med. mrtvako lice, primjetna promjena na .licu umirueg facilitet (lat. facilis lak, lagan) lakoa, spretnost, okretnost, vjetina facinus (lat.) nedjelo, zloin facit (lat. facit ini) zbroj, suma, traeni i naeni broj; iznos, ishod, rezultat facitis (gr. fake) med. upala one lee Fackel it. Fakl (njem.) Baklja asopis koji 1899. osnovao austrijski knjievnik Karl Kraus facol (tal. fazzolctto) rubac; rupi facta, facta, non verba it. fakta, fakta, non verba (lat.) djela, djela, a ne rijei fauk (ma. fattvu) izvanbrano dijete, kopile, bastard fad (fr. fade) prid. dosadan, bljutav fada (eg. fadda) sitni egipatski srebrni novac = 1/40 pjastera fadem (eng. fathem) hvat, engl. mjera za duinu = 2 jarda = 6 stopa = 1,828 m Faeton (gr. Faeton) mit. ime i nadimak grkog boga sunca, zatim sina Heli-osa i Klimene; na njegovu molbu dopusti mu otac Helios da jedan dan upravlja nebeskim kolima, ah djeak, preslab za rukovanje vatrenim konjima, skrene s puta i zapali nebo i zemlju zbog ega ga Zeus ubije munjom da bi sprijeio daljnju nesreu; faeton (fr.

phaeton) visoka, laka, nepokrivena i elegantna kola na etiri kotaa; otvoren putniki automobil s platnenim krovom fagedena (gr. fagedaina) med. ir kod kojega se tkivo raspada vrlo brzo tako da se povrina ira naglo poveava fagedenian (gr. fagedainikos) med. razjedan, koji razjeda, nagrizan, koji nagriza; fagedenina sredstva sredstva protiv fagedene fagena (gr. fagaina) med. bolesna strast za jelom, halapljivost fago (gr. fagos, lat. phago) prodrljivac, izjelica fagociti (gr. fagein derati, jesti, ky-tos uplje tijelo; koa, opna) mn. fiziol. stanice koje imaju sposobnost "prodiranja", tj. unitavanja mikroba i mrtvih stanica organizma; to su poglavito leukociti fagocitoza (gr. fagein derati, jesti, ky-tos uplje tijelo; koa, opna) zool. svojstvo fagocita da primaju u sebe i unitavaju bakterije i druga strana tijela fagoliza (gr. fagein derati, jesti, lysis slabljenje) biol. slabljenje snage fagocita, tj. stanica koje imaju sposobnost unitavanja bakterija fagot (tal. fagotto) glaz. drveni puhaki instrument s najdubljim tonovima od svih drvenih puhakih instrumenata i s potmulom bojom tona fagotino (tal. fagottino) glaz. fagotu slian manji instrument s viim tonom; tenor fagot fagotist (tal. fagottista) glaz. svira u fagot fah (njem. Fach) 1. struka, grana (znanja, znanosti); 2. pregradak, pretinac (na poti) Fahrenheit 422 faktografija fahman (njem. Fachmann) strunjak, znalac u nekom poslu Fahrenheit it. Farenhajt njemaki fiziar (16861736); usavrio termometar s ljestvicom koja je nazvana po njemu fait accompli it. fet akonpli (fr.) svrena stvar, gotova stvar, svreni in faj(e)mnt, fajront, faj(e)ramt (njem. Feireabend) prestanak s radom; osobito: vrijeme kad se noni lokali (kavane i si.) moraju zatvoriti fajansa (fr. faience, tal. porcellana di Faenza) vrsta poluporculana (nazvana po talijanskom gradu Faenzi) fajda (tur. faide, fajda) dobitak, korist fajer (njem. Feuer) vatra; voj. zapovijed: pali! fajercajg (njem. Feuerzeug) upalja, na-iga fajercange (njem. Feuer vatra, Zange klijeta) klijeta kojim se eljezo vadi iz vatre fajfa (njem. Pfeife) lula fajta (ma. faj, fajta) vrsta, soj, pasmina, rod fajter (engl. fighter) port, hrabar i otar borac, onaj koji u borbi otro i estoko napada, osobito u boksu fak(a)t (lat. facere initi, factum) injenica, djelo, in, dogaaj; de facto it. de fakto (lat.) zapravo, stvarno, zaista; samovoljno; odmah, smjesta, bez okolianja faken (fr. faquin tal. facchino) drvena ili slamnata lutka koju konjanici, radi vjebe, gaaju kopljem; usp. fakin fakh (ar.) erijatsko pravo fakin (tal. facchino, fr. faquin) mangup, hulja, nitkov; nosa; usp. faken fakir (ar.) siromah; muhamedanski re-dovnik-prosjak, dervi; u Italiji: is-posnik-pokajnik kojem pripisuju sposobnost razvijanja natprirodne snage to postie odricanjem tjelesnosti i jakim usredotoenjem volje fakocistitis (gr. fakos lea, kystis mjehur) med. upala ahure one lee fakodan (gr. fakodes) u obliku lee fakoliza (gr. fakos lea, lysis odrjee-nje; osloboenje) med. vaenje one lee fakometar (gr. fakos lea, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jaine lee fakopalingeneza (gr. fakos lea, palin ponovno, genesis stvaranje) med. ponovno stvaranje one lee fakopsa (gr. fakos lea, opsis vienje, oko) med. pjegavost one lee fakos (gr. fakos lea) med. pjega na koi u obliku lee, osobito pjega od sunca fakoskotoma (gr. fakos lea, skotia tama, pomrina) med. zamraenost one lee fakoza (gr. fakos lea) med. tamna pjega u oku

faksimil (lat. fac simile uini slino) vjeran snimak, presnimak, vjerna kopija ijeg rukopisa (izraena fotokopiranjem, fotografiranjem, pomou bakroreza, litografije i dr.), tono oponaanje rukopisa, potpisa itd. fakticitet (fr. facticite) 1. neprirodnost; 2. podvojenost linosti; a) ovjek sam prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji prema svojoj okolini faktian (lat. factum) injenian, stvaran, pravi; utemeljen na injenicama, dokazan injenicama faktitivan (lat. factitivus) koji stavlja u djelatnost, uinski, uzroni; fakti-tivni glagoli gram. v. faktitiva faktitivni glagoli (lat. factitiva) mn. gram. uzroni glagoli, uinski glagoli (npr. bijeliti, bijelim initi bijelim, za razliku od bijeljeti, bijelim postajem bijel); kauzativni glagoli faktografija (lat. factum djelo, gr. grafo piem) pisanje koje se temelji samo na nizanju injenica, bez analiziranja ili subjektivnih primjedaba faktor 423 faleki faktor (lat. facere initi, uiniti, factor) initelj, inilac, uzrok; poslovoa, nadzornik (u tiskarama, tvornicama, rudnicima itd.); pren. initelj, inilac, okolnost, sila koja neto stvara, injenica; utjecajna osoba; mat. broj kojim se mnoi faktorija (eng. factory) vee trg. naselje europskih trgovaca u prekomorskim zemljama (osobito kolonijalnim zemljama) s velikim skladitima za uvoznu i izvoznu robu faktotum (lat. fac totum uini sve) onaj koji sve radi, koji se moe upotrijebiti za sve, glavni initelj, desna ruka, koji je za sve prikladan (u nekom poslu) faktura (lat. factura) 1. trg. popis kupljene (ili prodane) robe i raun o tome, raun o robi; 2. glaz. obrada i grada glazbenih djela fakturirati (lat. factura) izdati podroban raun (fakturu) o prodanoj robi fakule (lat. facula buktinjica, dem. od fah gen. facis buktinja) mn. astr. "buktinje", sjajne pjege, odreena svjetlija ispupenja na fotosferi, sjajnija i jaeg zraenja od nje fakultativan (lat. facultativus) 1. neobvezan, ostavljen slobodnom izboru onoga kojeg se tie; 2. koji osposobljava, koji daje pravo (na neko zvanje, posao i dr.); fakultativni brak brak (graanski ili crkveni) ostavljen slobodnom izboru graana; supr. obli-gatoran fakultet (lat. facultas sposobnost) prirodna sposobnost, dar; sveuilini odjel (pravni, filozofski); med. sila koja stvara proces u ivom tijelu fakultetlija (lat. facultas) onaj koji je zavrio fakultet falacija (lat. fallacia) prijevara; log. pogreka, pogrean zakljuak; sofizam; fallacia optica it. falacija optika (lat.) optika varka falake (tur.) klade, klada s uzetom u sredini kojim se veu noge krivcu pa ga se udara po tabanima falanga (gr. falanx) 1. zbijeni bojni red eta; 2. u utopistikom nauavanju , Ch. Fouriera (17721837) radna socijalistika opina od 1500 do 2000 lanova; 3. panjolska faistika stranka; falange mn. anat. lanci nonih i runih prstiju falangitis (gr. falanx lanak) med. upala lanaka falangoza (gr. falangosis) med. v. trihijaza falanstera (lat. phalansterium) zajedniki dom i radionica za jednu falangu, tj. za zadrugu od 400 radnikih obitelji, po sustavu fr. socijalista-utopista Ch. Fouriera (17721837) Falaris (gr. Falaris) tiranin u Akra-gasu na Siciliji (570554 pr. n. e.), poznat po svojoj okrutnosti i pljakanju (na smrt osuene pekao je u jednom elinom biku); usp. falarizam falarizam (gr. Falaris) okrutna vladavina, slina onoj tiranina Falarisa falatati (ma. falat zalogaj) 1. gutati velike zalogaje, pohlepno jesti; 2. mnogo govoriti, brbljati falatati (tur. fal gatanje) proricati, pretkazivati, vraati, gatati falcati (njem. falzen) 1. previjati, previti, savijati arke papira (kod knjigovea); 2. praviti ljebove, utore, npr. daskama, crjepovima i dr. falciforman (lat. faix gen. falcis srp, falciformis) srpast, u obliku srpa falda (njem. Falte) v. falta falding (engl.) vrsta grubog sukna faldistorij (lat. faldistorium) biskupski stol (kod katolika) faleki prid. est u vezi faleki jedanaesterac, pod kojim se pojmom misli trohejskodaktilski stih od 11 slogova, poznatiji pod imenom hendeka-

faleki stih 424 famosa actio stilab (prema imenu starogrkog pjesnika Faleka Phalaikos faleki stih metr. trohejsko-daktilski stih jedanaesterac, nazvan po gr. pjesniku Phalaikosu, hendekasilab falian (njem. falsch) pogrean, laan, lo; neiskren, lukav; s manom, s nedostatkom faliment (tal. fallimento) 1. trg. obustava plaanja obveza, bankrot, steaj; 2. onaj koji je pao pod steaj, bankrot falinga (tal. fallanza) mana, nedostatak falirati (tal. fallire, lat. fallere) pogrijeiti; popustiti; trg. obustaviti plaanja, bankrotirati, pasti pod steaj, propasti faliti (njem. fahlen, tal. fallire) nedostajati, ne biti nazoan; u narjejima: pogrijeiti, promaiti falkada (p. falcado) jah. skok konja u obliku srpa faloragija (gr. fallos uspravljen muki ud, rag- korijen od regnvmi slomim) med. krvarenje iz mukog spolnog uda faloreja (gr. fallos uspravljen muki ud, rheo teem, curim) med. curenje, izlaenje sjemena iz mukog spolnog uda falot (fr. falot smijean, budalast) besposliar, danguba falset (tal. falsetto) glaz. najvii tonovi ljudskog glasa pri ijem stvaranju ne pravi rezonancu prsna upljina, nego gornje upljine govornog organa (kod mukarca od g do f2, g2, a kod ena za jednu oktavu vie) falsetist (tal. falsetto) glaz. onaj koji pjeva u falsetu falsificiranje (lat. falsificatio) v. falsi-fikacija falsificirati (lat. falsificare) krivotvoriti, praviti lane stvari (novac, svjedodbe i dr.) falsifikacija (lat. falsificatio) krivotvorenje falsifikat (lat. falsificatum) krivotvorena stvar, patvorena stvar, lano izdanje, lana izrada falsifikator (lat. falsificator) krivotvoritelj, varalica falso bordone (tal.) glaz. pogrena, jednolina pratnja, npr. u sekstakordi-ma, ili kad razliiti glasovi imaju iste note, a samo bas ide za jednu notu dublje Falstaff lik iz Shakespearovih drama: tip debelog prodrljivca, pijanca i hvalisavca fal (njem. falsch) pril. krivo, pogreno falta (njem. Falte) bora, nabor faltati (njem. falten) naborati, nabirati, nabrati, praviti bore falus (gr. fallos uspravljen muki ud) muki spolni ud; osobito: muki spolni ud napravljen od crvene koe koji su kao simbol stvaralake sile prirode nosili u bakhovskim sveanim ophodima ("sluba falusu" imala je u religijama Istoka veliku ulogu) fama (lat.) glas koji se pronosi; vijest; govor, govorkanje; Fama mit. rimska boica vijesti (personifikacija glasina i lanih vijesti) familija (lat. familia) 1. obitelj, rodbina; 2. u prirodnom sustavu biljaka ili ivotinja: skupina ivotinja ili biljaka koje imaju zajedniko podrijetlo familijaran (lat. familiaris) obiteljski, rodbinski; koji ima obitelj (npr. familijaran ovjek); slobodan, prirodan, neusiljen (u ophoenju); prijateljski, iskren, povjerljiv, prisan familijarizirati se (fr. se familiariser) sprijateljiti se; dobro se upoznati s im, naviknuti se na to familijarnost (lat. familiaritas) prijateljsko ophoenje, prisnost, iskrenost famosa actio it. famoza akcio (lat.) prav. tuba koja vrijea ast, uvredljiva tuba famosum judicium 425 fantaskop famosum judicium it. famozum judi-cijum (lat.) prav. obeaavajua presuda famoza (lat. famosa) vrsta karanfila koji samo na gornjem dijelu latice ima aru u boji, a donji dio je uvijek bijel famozan (lat. famosus) poznat, glasovit, slavan, o kome se mnogo govori, izvrstan; na zlu glasu, poznat po zlu famu 1 us (lat.) sluga, posluitelj; osobito: kolski posluitelj fan (engl., kratica od fanatik) vatren oboavatelj (porta, glazbe i si.) fanal (fr. fanal, gr. fanos lu, zublja) 1. svjetionik; svjetiljka; 2. znak (vatrom, dimom ili svjetlou); 3. voj. motka sa svjetiljkom (kao znak bliske opasnosti); 4. brodski fenjer Fanar (ar., novogr. Fanari) grka etvrt u Carigradu (nazvana po istoimenom svjetioniku); usp. fanal

fanarioti (novogr. fanari) mn. stanovnici carigradske etvrti Fanar, ugledne i veinom bogate grke obitelji u Carigradu koje potjeu od grkih aristokratskih obitelji poteenih od progona pri opsadi Carigrada; kasnije: naziv za sve Grke koji su u Turskoj bili na visokim poloajima i imali velik utjecaj na carigradsku pa-trijariju fanatian (lat. fanaticus) zanesen, zaslijepljen, pretjerano zagrijan za to, mahnito odan emu, osobito vjeri fanatik (lat. fanum hram, svetite, fanaticus zanesen, izvan sebe od oduevljenja) ovjek do krajnosti odan nekoj ideji, nekom pokretu, poslu i dr., zanesenjak, osobito vjerski fanatizam (lat. fanaticus zanesen) zanos, pretjerana odanost ili revnost, pretjerana zaslijepljenost (za neku ideju, narodnost, vjeru, stranku itd.) fanatizirati (lat. fanaticus) zanositi, zaslijepiti, ludo zagrijati za to, uiniti nekoga fanatinim , '* .-> fandango (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu pri kojem plesai udaraju u kastanjete fanerogame (gr. faneros vidljiv, oit, gamos svadba, brak) mn. bot. cvjet-njae, cvjetnice (biljke s vidljivim spolnim organima) fanerokristalian (gr. faneros vidljiv, oit, krvstallos) koji pod golim okom izgleda kao kristalian (za kamenje); supr. mikro- ili kripto-kristalian faneromeran (gr. faneros vidljiv, oit, meros dio) koji se moe raspoznati golim okom; osobito: kamen iji se pojedini sastojci mogu raspoznati golim okom (supr. mikromeran ili kriptomeran, tj. koji se moe raspoznati samo pod mikroskopom) fanfan (fr.) 1. djetece; 2. vrsta morske ribe fanfara (fr. fanfare) glaz. limeni puha-ki instrument; melodija koje izvode samo trube; vesela lovaka kompozicija; kratka i tretava svirka trubama (u konjici); pren. galama, buka, razmetanje, hvalisanje fanfaron (fr. fanfaron) razmetljivac, hvalisavac, junak na jeziku fanfaronada (fr. fanfaronnade) hvali-savost, razmetanje fango (tal.) glib, blato, osobito vrue vul-kansko blato; fango-kupanje kupanje u mineralnom blatu (protiv reumatizma) fanon (lat. fanum svetite, hram) 1. naziv za razliite dijelove odjee katolikih sveenika (manipul, ovratnik, traka na mitri); 2. crkvena zastava fant (njem. Pfand) 1. zalog, polog; predmet koji se daje u zalog kod istoimene igre fant (slov.) 2. momak, mladi fantaskop (gr. fantazein, skopeo) v. stroboskop fantaskop (gr. fantazesthai pojavljivati se, skopeo promatram) v. stroboskop fantast 426 farao fantast (gr. fantasia) sanjar, zanesenjak, onaj koji svoje matarije smatra stvarnim i koji hoe stvarnost prilagoditi prema njima; ovjek s pretjeranom i previe razigranom matom fantastian (gr. fantastikos matovit) koji je nastao istom djelatnou mate bez obzira na stvarnost, matovit, zanesenjaki; bajoslovan, nevjerojatan, neobian; golem, pretjerano velik Fantaz (gr. Fantasos) mit. starogrki bog sna, brat Morfejev, ljudima u snu doarava razne ugodnosti fantazija (gr. fantasia) 1. mata; matarija, sanjarija; 2. glaz. (tal. fantasia) kompozicija bogata sadrajem, u nevezanom obliku, esto s vie dijelova ili stavaka koji prelaze jedan u drugi; 3. psih. svjesno preobraavanje predodbi i njihovo spajanje u nove spojeve predodbi koji nisu dani u opaanju (djelatnost kojom u dui nastaju slike predmeta je reproduktivna ukoliko ponovno predoava opaanja, a produktivna ukoliko proizvodi nove tvorevine; ova posljednja ima najvei znaaj u umjetnosti); 4. pria stvorena matom; 5. privienje, utvara, tlapnja; usp. Fantaz fantazirati (gr. fantazein) 1. matati, sanjariti, zanositi se; 2. med. biti u bunilu, buncati, bulazniti; 3. glaz. svirati bez pripreme (to se hoe i kako se hoe), improvizirati fantazmagorija (gr. fantasma priin; predodba, agora skup) vjetina prikazivanja sablasti i dr. pomou optikih sprava; opsjena, varljiva slika, utvara, arolija, halucinacija fantazmoskopija (gr. fantasma priin, prikaza, skopeo promatram) psih. privianje, vrsta ludila kod kojega bolesnik vidi sablasti i si. fantom (gr. faino fr. fantome) 1. v. fantazma; 2. med. umjetno napravljeni dijelovi tijela (npr. grkljan) radi vjebanja u operiranju; 3. model ovjeka ili ivotinje u prirodnoj veliini (u muzejima, panoptikumima i dr.)

fanto (fr. fantoche) lutka koja pomou konca oponaa ljudske pokrete fanjki (njem. Pfannenkuchen) kuh. utipci (vrsta hrskavog kolaa) Faon mit. lijep mladi iz Mitilene na otoku Lezbu; zbog nesretne ljubavi prema njemu pjesnikinja Sapfa bacila se u more far (gr. Faros, fr. phare) 1. svjetionik (nazvan po malom otoku Faru na kojem je Ptolomej Filaelf 285 g. pr. n. e. sagradio svjetionik visok 135 m); 2. prednje svjetlo na automobilu (slui za osvjetljavanje puta); velika svjetiljka far niente (tal.) nerad, besposliarenje; dolce far niente it. dolce far nijente (tal.) slatko je nita ne raditi Far West it. far uest (engl.) Daleki (Divlji) Zapad (predjeli Sjeverne Amerike poznati po bespotednim borbama bijelaca i Indijanaca) fara (mad. far pozadina) krma na lai farabut (tal. farabutto) varalica, nitkov farad fiz. jedinica za mjerenje elektrinog kapaciteta, definiranje omjerom kulona i volta; za mjerenje upotrebljava se 900000 puta vea jedinica zvana mikrofarad (po imenu engl, fiziara i kemiara M. Faradaya, 17911867) Faradayeva struja fiz. indukcijska struja; v. faradizam faradizacija med. lijeenje indukcijskom, Faradayevom strujom faradizam fiz. indukcijski elektricitet, nazvan po Faradayu; v. indukcija faradizirati med. lijeiti Faradayevom strujom farandola (fr. farandole) brzi provan-salski ples u 6/8 taktu, sastavljen od pet figura farao (gr. farao) hazardna kartaka igra . ., faraon 427 farmakognostika faraon (hebr. paroh, gr. farao) u Starom zavjetu: titula egipatskih kraljeva farba (njem. Farbe) boja (u kartama) farbati (njem. farben) bojiti; pren. varati, lagati far go (bel. fargot) belgijska mjera za teinu, = oko 75 kg faring- (gr. farynx gen. faryngos) pred-metak u sloenicama sa znaenjem: grlo, drijelo faringemfraksa (gr. farynx gen. faryngos drijelo, grkljan, emfraxis zaepljivanje, zaepljenje) med. zaep-ljenost drijela faringeurizma (gr. farynx, eurys irok) med. proirenost drijela faringitis (gr. farynx) med. upala drijela faringizam (gr. farynx) med. grevito skupljanje miia drijela faringografija (gr. farynx, grafia opis) opisivanje drijela faringoliza (gr. farynx, lysis malak-salost, iscrpljenost) med. uzetost drijela; faringoplegija faringologija (gr. farynx, logia znanost) dio medicine koji se bavi drijelom i njegovim bolestima faringoparaliza (gr. farynx, paralysis uzetost) med. uzetost drijela faringoperistola (gr. farynx, peristole pokrivanje, oblaganje) med. suenost, suavanje drijela faringoplegija (gr. farynx, plege) med. v. faringoliza faringoragija (gr. farynx, rag- korijen od regnymi slomim) med. krvarenje drijela faringoskopija (gr. farynx, skopeo promatram) med. pregled drijela posebnim zrcalom faringospazam (gr. farynx, spasmos gr) med. gr drijela faringostenija (gr. farynx, stenos uzak) med. suenost, suavanje drijela faringotom (gr. farynx, tome rezanje) kir. instrument za otvaranje jednjaka rezanjem faringotomija (gr. farynx, tome rezanje) med. razrezivanje drijela farinks (gr. farynx drijelo; grlo) anat. drijelo (poetak jednjaka) farinograf (lat. farina brano, gr. grafo piem) naprava za ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana farinografija (lat. farina brano, gr. grafo piem) ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana farinometar (lat. farina brano, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje kakvoe brana farinozan (lat. farinosus) branjav, branast; slik. bjeliast, blijed, mutan

farizej (hebr. parusch, lat. phariseaus) "odvojen", lan idovske vjersko-po-litike sljedbe (od II. st. pr. n. e.) koja se izvana strogo pridravala Mojsijevog zakona, ali u emu je bilo i mnogo licemjerja; pren. licemjer, neiskren ovjek; prid. farizejski farizejstvo (lat. pharisaeus) licemjerje, neiskrenost farma (engl. farm od lat. firmus vrst, ustaljen, nepokretan) osobito ureeno poljsko imanje, sala, majur (posebice u Americi) farmaceut (gr. farmakeus) 1. ljekarnik; 2. student farmacije; 3. skraen naziv za magistra farmacije, diplomirani ljekarnik farmacija (gr. farmakeia davanje lijeka, upotrebljavanje lijeka) 1. znanost o izradbi lijekova i svemu to je s tim u vezi, ljekarnitvo; 2. ljekarna farmako- (gr. farmakon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijek farmakodinamika (gr. farmakon, dy-namis sila, snaga) znanost koja prouava djelovanje lijekova farmakognostika (gr. farmakon, gno-sis poznavanje) v. farmakognozija f armakognozij a 428 fas est et ab hoste doceri farmakognozij a (gr. farmakon, gno-sis poznavanje) dio farmakologije koji se bavi drogama, tj. vanjskim, fizikim svojstvima lijekova farmakokatagrafologija (gr. farmakon, katagrafo propiem, logia znanost) znanost o propisivanju lijekova; katagrafologija farmakokemija (gr. farmakon, che-meia) dio farmakologije koji se bavi kemijskim svojstvima sredstava za lijeenje (lijekova) farmakolit (gr. farmakon, lithos kamen) otrovni kamen, arseno-kiseli vapnenac farmakologija (gr. farmakon, logia znanost) znanost o sredstvima za lijeenje (lijekovima) i o njihovom djelovanju na ljudski organizam farmakomanija (gr. farmakon, mania pomama, strast) pretjeranost u traenju ili uporabi lijekova farmakometar (gr. farmakon, metron mjerilo, mjera) sprava za vaganje lijekova farmakometrija (gr. farmakon, met-ria mjerenje) vaganje lijekova farmakon (gr. farmakon) lijek; arobno sredstvo, arobni napitak, otrov farmakopeja (gr. farmakopoiia) izradba lijekova; slubeni popis uputa ljekarnicima o izradbi, ispitivanju i odravanju lijekova koji objavljuje dispenzatorij neke drave farmakopoetika (gr. farmakon, po-ietikos vjet izradbi) znanost o propisivanju lijekova farmakopola (gr. farmakon, poles prodava) prodava lijekova, trgovac lijekovima farmakopozija (gr. farmakoposia) pijenje, uzimanje lijekova; pijenje otrova farmakoteka (gr. farmakon, theke koveg) kuna i putna ljekarna, sandui s lijekovima farmakoterapeutika (gr. farmakon, therapeyo njegujem, lijeim) v. far-mako terapija farmakoterapija (gr. farmakon, the-rapeia njega, lijeenje) znanost o primjeni (uporabi) lijekova farmazon (fr. franc-maon) v. fran-mason farmer (engl.) vlasnik poljskog imanja (farme), osobito u Americi farneki umj. koji pripada galeriji djela antike umjetnosti u vili Farnese u Rimu, koji potjee iz te galerije, npr. "farneki bik", "farneki Herkul" i dr. farsa (fr. farce, lat. farcire zaepiti, napuniti) manje kazalino djelo vulgarne i grube komike, ala, lakrdija, burleska; pren. aljiv, nepristojan ispad farser (fr. farceur) lakrdija, aljivac farucca it. (p. faruka) starinski anda-luzijski narodni ples farvater (niz. vaarwater) 1. pruga vodenog prostranstva na kojoj je dubina vode pod niskim uvjetima dovoljna za prolaz brodova s odreenom istisninom; 2. podruje neijeg utjecaja, smjer (politike) Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos) grad u grkoj pokrajini Tesaliji (poznat po tome to je u njegovoj blizini Cezar 48. pr. n. e. pobijedio Pompeja farzovi (ar.) mn. strogo propisane vjerske dunosti muslimana fas (fr. face, lat. facis lice) 2. lice, izgled, prednja strana; an fas ili anfas (fr. en face) s lica, sprijeda, s prednje strane fas (lat.) 1. pravo utemeljeno na moralnom zakonu, boansko pravo, ono to je doputeno (za razliku od jus, ljudskog prava); fas et nefas (lat.) pravo i nepravo, doputeno i nedoputeno; per fas et nefas (lat.) svim sredstvima fas est et ab hoste doceri (lat.) treba i od neprijatelja uiti

fasada 429 fatalizam fasada (fr. facade) arhit. prednja strana, glavni izgled, lice (graevine) fasces (lat. fascis sveanj, snop, fasces) mn. snopi prua sa sjekirom u sredini koji su kao znak kaznenog pravosua liktori nosili pred konzulima u starom Rimu) fascija (lat. fascia) med. opna koja odvaja miie i skupine miia; veza, vrpca, zavoj, povoj fascijacija (lat. fasciatio) med. stavljanje zavoja, zavijanje, povijanje fascikl (lat. fascis sveanj, dem. fasciculus svenji, kitica) svenji, smotak (spisa) fascikulirati (lat. fasciculus) povezati u svenjie (fascikle) fascinacija (lat. fascinatio) opinjavanje, opinjenje, opsjenjivanje; opi-njenje, opinjenost; oaravanje; oa-ranost fascinirati (lat. fascinare) opiniti, opinjavati, opsjeniti, opsenjivati, zaslijepiti, zasljepljivati; oarati, oaravati fascioloza (lat.) vet. metiljavost, bolest jetara ovaca i goveda fasenda (port, fazenda) veliko poljsko imanje u Brazilu fasik (tur.) pokvarenjak fastosamente it. fastozamente (tal.) glaz. v. fastoso fastoso it. fastozo (tal.) glaz. raskono, sjajno fasung (njem. Fassung) 1. okvir slike; 2. uvrivanje dragog kamenja u zlato ili srebro; 3. ono to nekome pripada, pripadajui dio fae (fr. facheux) posvaan, u nepovoljnim odnosima s nekim fairati (njem. faschieren) kosati (meso); fairani nicl kosani odrezak faist (tal. fascista) pristaa i pobornik faizma faizam (lat. fascis sveanj prua sa sjekirom u sredini koji su liktori nosili ispred rimskih vlastodraca kao znak vlasti, tal. fascismo) sustav dravnog kapitalizma i nacionalistika, imperijalistika, antidemokrat-ska i apsolutistika ideologija i politika koju je u Italiji sprovodio Be-nito Mussolini; pojedinac je samo dravni graanin, dio nacije utjelovljene u dravi te mora svoje miljenje, osjeaje, htijenje i djelovanje prvenstveno posvetiti cjehni i sluiti joj tijelom i duom, imovinom i krvlju; individualna sloboda treba se utopiti u svemoi drave i njezinog vode: "ne sloboda, nego red, hijerarhija i disciplina"; faistika drava eli biti "gospodar nad svima radi dobra sviju"; simbol faizma je sveanj prua sa sjekirom (vlast nad ivotom i smrti); usp. nacionalsocijalizam fanik (njem. Fasching) poklade, mesojede, karneval fata morgana (lat., tal. fata Morgana) "vila Morgana", slika predjela i predmeta u zraku zbog loma i potpunog odbijanja (totalne refleksije) svjetlosti, atmosferska optika pojava koja se esto vidi u tropskim krajevima, osobito u tropskim i pustinjskim predjelima kad je vedro, a vrijeme toplo i mirno (naziv po tome to narodno vjerovanje ovakve pojave pripisuje arobnoj moi vile Morgane); Arapi je zovu: sarab, serab ili sirab; pren. opsjena, varka fatalan (lat. fatum sudbina, fatalis sudbinski; sudbonosan) sudbinom odreen, sueni, sudbonosan, neizbjean, koban, zlokoban, nesretan; neugodan fatalist (lat. fatum sudba, sudbina) onaj koji vjeruje u sudbinu, pristaa fata-lizma fatalizam (lat. fatum sudba, sudbina) 1. vjera u sudbinu i njezinu neizmje-njivost; 2. teol. nauavanje o predod-reenosti za blaenstvo ili prokletstvo (usp. predestinacija) fatalnost 430 favus fatalnost (lat. fatum) sudbonosnost, neizmjenjiva sudbina, zla kob, nesrea; nesretan sluaj fatigirati (lat. fatigare umoriti, zamoriti) slik. pokvariti sliku suvinom neprirodnou, slabo, s mukom napraviti sliku Fatiha (ar.) "poetak", prvo poglavlje u Kur'anu koje ima svega sedam stihova, glavna molitva muslimana, muslimanski "Oena" fatne (gr. fatne) anat. zubna upljina fatum (lat.) sudba, sudbina, kob, udes fatura (tal. fattura) v. faktura faul (eng. foul prljav, nepoten) port, prekraj pravila u portskom natjecanju (u boksu: nedoputen udarac; u nogometu: namjerna grubost; na utrkama: svaki zabranjen postupak vozaa ili jahaa) faulencer (njem. Faulenzer) papir s ravnim crtama (kao podmeta pri pisanju) Faun (lat. Faunus) mit. rim. bog uma i polja, kasnije poistovijeen s grkim Panom; uz njega je bilo, slino gr. satirima, vie fauna (umskih demona koje su prikazivali s krivim

nosom, jareim nogama i repom), odanih poudama i ljubavnim pustolovinama; otuda pren. razbludnik, bludnik, veliki pohotljivac fauna (lat. Faunus rimski bog uma i polja, fauna) ivotinjski svijet jedne zemlje ili nekog kontinenta, mora ili dijela mora; opis ili popis takvih ivotinja (knjiga); usp. flora faunist (lat. fauna) poznavatelj ivotinja; usp. fauna Faust (lat. Faustus, njem. Faust) lit. glavni junak istoimene Goetheove tragedije koji je, u elji da spozna istinu i doivi trenutak sree koji bi bio toliko lijep da bi se moglo poeljeti da vjeno traje, sklopio savez s vragom (Mefistofelom) i, proavi mnoge peripetije, napokon doao do spoznaje da je najvea srea u injenju dobra drugima Fausta Flavija Maksima (298326 n. e.) ena rimskoga cara Konstantina Velikoga (poznata po svojoj razuzda-nosti, razvratnosti i okrutnosti: nakon provedene noi svoje bi ljubavnike dala ubiti) faustbal (njem. Faust aka, Bali lopta) port, igra loptanja akom izmeu dvije momadi sa po pet igraa Faustul legendarni rimski pastir, u slubi albanskoga kralja Amulija; zajedno sa svojom enom Akom La-rencijom naao, spasio i odgojio Ro-mula i Rema fautor (lat.) zatitnik, pokrovitelj, pomaga; fautor delicti it. fautor delikti (lat.) prav. poticatelj na zloin, pomaga zloina faux pas it. fopa (fr.) pogrean korak; povreda dobrog ponaanja favete linguis it. favete lingvis (lat.) utite! tiho! (povik kojim su staro-rimski sveenici prigodom rtve pozivali nazone da se potpuno predaju pobonosti) favor (lat.) milost, naklonjenost, privr-nost, odanost; in favorem (lat.) prav. u korist, u prilog favorit (tal.) 1. ljubimac; 2. ovjek koji je u milosti neke mone, utjecajne osobe; 3. neto najomiljenije, osobito trkai konj na kojega se najvie klade i koji ima najvie izgleda za pobjedu; 4. port, nogometna momad, boksa, hrva itd. koji ima najvie izgleda za pobjedu favoritizam (lat. favoritismus) slabost prema ljubimcima favoritkinja (fr. favorite) ljubimica, miljenica (osobito nekog vladara) favorizirati (fr. favoriser) biti naklonjen, povlaivati kome, ii kome na ruku, pomagati kome favus (lat.) sae meda ili voska; med. vrsta kraste na glavi faza 431 federacija faza (gr. fainesthai pojaviti se, pojavljivati se, fasis pojavljivanje) 1. izgled, pojava; 2. astr. mijena (Mjeseeve faze, Venerine faze), naziv za razliite izglede Mjeseca i planeta koji zavise od njihovog poloaja prema Suncu i Zemlji; 3. oblik, stupanj razvoja (uvjetovan promjenom vremena i prilika), promjena u stanju ljudskog ivota; 4. fiz. stanje gibanja (kod osciliranja) u odreenom trenutku, odreuje poloaj i smjer gibanja toke; istodobno postojanje dviju faza, tj. tekuine i vrstog tijela, npr. vode i leda fazan (gr. fasianos) zool. gnjetao, poznata ptica iz reda kokoaka (Galli-formes), podrijetlom iz zap. Azije, udomaena i u Europi (nazvana po azijskoj rijeci Fazis), spada u nau najvaniju divlja fazer (fr. phaseur) crta pojedinih faza u crtanom filmu fazona (fr. faon, lat. factio injenje, pravljenje) izrada, nain izrade; oblik, kroj, nain kako je neto nainjeno; vanjski izgled fazonerija (fr. faon) pravljenje ara, uzoraka ili cvjetova (na tkaninama) fazonirati (fr. faonner) izraditi, izraivati, uobliiti, uobliavati, oblikovati, dotjerati, dotjerivati, prilagoa-vati, prilagoditi; obraditi; ukrasiti; fazonirana pia umjetno napravljena pia, npr. konjak, rum itd.; fazoni-rane tkanine tkanine sa arama, uzorcima, cvjetovima faol (tal. fagiolo) grah fe (fr. fee, n. Fe, tal. fata, lat. fatua) vila (u romanskom i keltskom narodnom vjerovanju natprirodna enska bia koja se, kao i kod nas, mijeaju u ljudsku sudbinu as kao prijatelji, a as kao neprijatelji) Fe kem. kratica za eljezo (ferrum) Feb (gr. Foibos) mit. "sjajni", "isti", jedan od Apolonovih nadimaka, antiki bog Sunca Feba (gr. Foibe) mit. "sjajna" "ista", jedan od nadimaka antike boice Mjeseca (grke Artemide, rimske Dijane)

febl (fr. faible) slabost prema neemu feblaa (fr. faiblage) zakonom doputena manja teina kovanog novca febrifuge (lat. febrifuga) mn. med. sredstva, lijekovi protiv groznice febrifugij (lat. febrifugium) med. prestanak groznice febrilan (lat. febrilis) med. groznini; grozniav febris (lat.) med. groznica febronijanizam slobodoumni pokret u Njemakoj kojem je bio cilj stvaranje samostalne biskupske narodne Crkve i otcijepljenje od Rima (prema biskupu U. N. Hontheimu koji je pisao pod pseudonimom Justus Febro-nius) februacija (lat. februatio) vjersko ienje, pokajanje februar (lat. februaris) veljaa, drugi mjesec u godini (28 ili 29 dana), nazvan po rimskom godinjem blagdanu ienja i pokajanja (februa) koji je toga mjeseca proslavljan fecijali (tal. fetiales) u starom Rimu: zbor od 20 sveenika, s velikim politikim pravima fecit (lat. facere initi, izraditi, fecit) na umj. djelima: izradio, napravio (kratica: fec.) fecn (njem. Fetzen) krpa, dronjak fedajin (ar.) "onaj koji je rtvovao svoj ivot", pripadnik Narodne demokratske fronte za osloboenje Palestine (borac protiv drave Izrael) fedeikomitent (lat. fideicommittens) prav. osoba koja svojom oporukom ostavlja i odreuje fideikomis feder (njem. Feder) 1. pero (za pisanje); 2. pero (kao ukras), perjanica; 3. meh. opruga, pruglo, pokreta federacija (lat. foederatio) savez; savez drava, savezna drava Federal Bureau of... 432 feldmaral Fdral Bureau of Investigation it. federel bjurou of investigein (engl.) specijalna policija u SAD-u; FBI federalist (lat. foedus) pristaa (ili: pobornik) federalizma federalizam (lat. foedus, gen. foederis savezni ugovor, savez, fr. fdralisme) shvaanje o ureenju drave prema kojem se nastoji to vei broj drava (pokrajina) udruiti u politiki, privredni i kulturni savez (savez drava), ali tako da pojedini lanovi toga saveza (savezne drave) zadre to veu samostalnost; supr. centralizam i unitarizam federalni (lat. foederalis) koji se tie saveza, savezni federativni (lat. foederativus) savezni; federativna drava savezna drava; federativni sustav savez drava federirati (lat. foederare) 1. spojiti (ili: udruiti) u savez; stupiti u savez federirati (njem. Feder) 2. istezati se i skupljati se, rastezati se i stezati, poputati po pritiskom, ali se opet vraati u prijanji poloaj federmeser (njem. Feder pero, opruga, Messer no) sklopivi noi feding (engl. fading) rad. povremeno slabljenje ili potpuni prestanak prijama zvuka prilikom sluanja radij-skih emisija Fedon (gr. Faidon) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), uenik Sokratov, osniva kole u Elidi Fedra (gr. Faidre) mit. ki Minosova, sestra Arijadnina, ena Tezejeva; nesretno zaljubljena u svoga pastorka Hipolita; objesila se nakon to je zavadila oca i sina Fedro, Fedar (gr. Faidros) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), javlja se u Platonovim dijalozima Gozba i Fedro feferon (njem. Pfefer papar) vrsta tanke, obino vrlo ljute paprike fejaa (fr. feuillage) arhit. ukras od lia (rezbarski ili slikarski) fekalan (lat. faex ge. faecis talog, mut-ljag) izmetni, koji se tie izmeta; koji sadri izmet fekalije (lat. faecalia) mn. ivotinjske i ljudske izmetine fekul (v.) ledenjak (gleer) u skandinavskim visokim planinama fekula (lat. faecula) kem. krob, tirka fekulencija (lat. faeculentia) talog, za-muenost od taloga, neistoa fekulentan (lat. faeculentus) s talogom, zamuen, mutan od taloga fekulometar (lat. faecula, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje koliine vode u krobnom branu fekundacija (lat. fecundatio) biol. spajanje enske oplodne stanice s mukom, oploenje, oploivanje fel (lat.) u

fela (ma. fel, fele) vrsta; pasmina, sorta felacija (lat. fellatio) spolno zadovoljavanje dodirivanjem ustima ili lizanjem mukog spolnog organa (penisa) felah (ar. fallah) arapski, osobito egipatski seljak (zemljoradnik) feler (njem. Feldscher) vojniki bolniar, lijeniki pomonik; ranarnik, vidar feldbet (njem. Feld polje, Bett krevet) "poljski krevet", vojnika (asnika) postelja za razvlaenje, sklopivi krevet feldcajgmajster (njem. Feldzeugmei-ster) topniki general u bivoj austrijskoj vojsci feldmaral (engl. fieldmarshal, njem. Feldmarschall) voj. najvii asniki in u Engleskoj; vrhovni vojni zapovjednik u Engleskoj feldmaral (njem. Feldmarschall) najvii vojni in u nekim vojskama, vrhovni zapovjednik vojske; feldmar-al-lajtnant (njem. Feldmarschall-leutnant) podvojvoda, podmaral feldruf 433 fenakistoskop feldruf (njem. Feld, polje, rufen zvati) voj. odziv, lozinka feldpati (njem. Feldspat) mn. min. gli-nenci, veoma esti sastojci vulkanskih stijena, kemijski isti su bezbojni, inae obino bijeli ili crveni; lome se u dva pravca: kod jednih ti pravci su meusobno okomiti (orto-klasi), a kod drugih kosi (plagiokla-si) feldvebl (njem. feldwebel narednik) najvii doasniki in u pjeakim, topnikim i inenjerskim jedinicama nekih vojski feldvebl (njem. Feldwebel) narednik (u bivoj austro-ugarskoj vojsci) feler (njem. Fehler) mana, nedostatak, porok; pogreka felga (njem. Felge) naplatak na automobilskom kotau feliks (lat. felix) sretan felon (gr. felones debela gornja odjea, ogrta) kod pravoslavaca: iroka gornja sveenika odjea bez rukava, nosi se preko stihara i epitrahilja felonija (lat. felonia) vjerolomstvo, izdaja; nekada u Engleskoj: svaki zloin s ubojstvom feloplastika (gr. fellos pluto, plastike vjetina uobliavanja) vjetina kle-sanja u plutu felozan (lat. fellosus) uan, pun ui fela (njem. falsch nepravilan) port, krivuljasta putanja lopte u portskim igrama feluka (tal. feluca, arh. felukah) mala, duga i uska jedrilica s veslima feljton (fr. feuilleton) podlistak; novinski lanak popularnoznanstvenog, drutvenopolitikog ili knjievnog karaktera feljtonist (fr. feuilletoniste) pisac podlistaka (feljtona) feljtonski (fr. feuilleton) u obliku pod-listka, kao to se piu feljtoni, tj. lako, ugodno, zabavno fema (njem. Vehme) srednjovjekovni tajni sud; nekadanja teroristika tajna organizacija desniarskih njemakih saveza za ubijanje politikih protivnika femicid (lat. femina ena, occidere ubiti) razliita nasilja nad enama; ubojstvo ene, enoubojstvo femina (lat.) ena feminin (lat. femininum) gram. enski rod; rije enskog roda femininski (lat. femininus) enski; gram. enskog roda feminiranje (lat. femininum) fiziol. v. pod maskuliranje feminist (lat. femina) pristaa emancipacije ena; usp. feminizam 1. feministica (lat. femina) pobornica e-mancipacije ena; usp. feminizam 1 feminizam (lat. femina ena) 1. pokret ena za osloboenje od podreenog poloaja i za izjednaenje u pravima s mukarcima; enskost, enstvenost, enske drai; 2. enske osobine kod mukaraca, osobito kod homoseksualaca Femonoja ki Apolonova, sveenica u Delfima; izumiteljica heksametra kojim su veinom i davana delfijska proroanstva femoralan (lat. femur gen. femoris, fe-moralis stegno, bedro) anat. bedreni, koji se tie stegna, bedra fen (njem. Fohn, lat. favonius blag zapadni vjetar) 1. jug, topao i vlaan juni vjetar; 2. teh. sprava za proizvoenje zrane struje; elektrini ureaj za suenje kose fenacetin (gr. faino osvjetljavam, lat. acetum ocat) farm. bezbojan kristalni praak, jedan od antipiretika, lijek protiv visoke temperature i glavobolje fenakistoskop (gr. faino iznosim na vidjelo, kiste sanduk, skopeo promatram) v. stroboskop fenantren

434 fenomenogonologij a fenantren (lat. phenvl-anthracen) kem. aromatini ugljikovodik iz katrana kamenog ugljena fender (engl.) odbojnik, jastuk ili lopta napunjena plutom ili kuinom, visi na brodovima sa strane i slui za ublaavanje sudara pri pristajanju fengofobija (gr. fengos vidjelo, svjetlost, sjaj, fobos strah) med. strah od sjajnih predmeta, znak pseeg bjesnila; otuda i = hidrofobija Fenicija starom vijeku: zemlja na obali Sirije izmeu Libanona i Sredozemnog mora fenicizam (gr. foinix grimiz, grimizna boja) med. male boginje fenika vatra otopina fosfora u sulfidu ugljika; slui za punjenje zrna koja izazivaju poar fenigmus (gr. fainigmos) med. crvenilo koe; sredstvo za izazivanje crvenila koe fenijanizam (engl. Fenians) sustav i naini borbe fenijaca fenijci (engl. Fenians, staroirski fene stanovnik Irske) lanovi revolucionarnog irskog udruenja osnovanog 1861. u Americi kojem je bio cilj ot-cijepljenje Irske od Engleske i osnivanje samostalne irske republike; svoje ciljeve htjeli su ostvariti krajnje nasilnim sredstvima (ubojstvima, paleima i dr.) feniks (gr. foinix) 1. mit. sunana ptica, mitska ptica starih Egipana koja ivi 500 godina, a zatim se spali na lomai koju sama priredi i iz svog pepela ponovno oivi pomlaena (simbol neega veoma rijetkog, odlinog, neprolaznog i besmrtnog); 2. vrsta japanskih pijetlova koji se odlikuju neobino dugim repom, katkad do 3 m, perje im je raznobojno, nisu ratoborni (uzgajaju se samo radi ukrasa); 3. vrsta mehanikog glazbenog instrumenta, slinog aristonu; 4. est naziv raznih osiguravajuih drutava; 5. feniks-razdoblje u kronologiji razdoblje od 500 godina, pet-stoljee fenol (gr. faino iznosim na vidjelo, objelodanjujem, pokazujem, lat. oleum ulje) kem. karbolna kiselina, djeluje antiseptiki, vodena otopina (15%) upotrebljava se za dezinfekciju fenologija (gr. fainomai pojavljujem se, logia znanost) biol. znanost o pojavljivanu, grana prirodnih znanosti koja se bavi povremenim (periodinim) pojavama u biljnom i ivotinjskom svijetu, kao i njihovim uzrocima (cvjetanje i datumi u razvoju biljki tijekom godine, datumi seobe ptica, zimskog sna, doba parenja itd.) fenomen (gr. fainomenon pojava, fainomai pojavljujem se) 1. svaka pojava u duhovnom i vanjskom svijetu koja se moe promatrati, osobito teko objanjiva ili rijetka prirodna pojava; udo; 2. sjajna pojava, rijetko sposobna osoba; 3. fil. pojava (za razliku od "stvari po sebi", noumenona) fenomenalan (gr. fainomenon) pojavni; veoma rijedak, vrlo neobian, udnovat; izvanredan (ovjek, uspjeh, djelo itd.) fenomenalizam (gr. fainomenon) fil. filozofski smjer koji ono to je dano u iskustvu smatra "pojavama" (fenomenima) nespoznatljive "stvari po sebi" (Kantov kriticizam, Comteov pozi-tivizam, Spencerov evolucionizam) fenomenizam (gr. fainomenon pojava) v. fenomenalizam fenomenogenija (gr. fainomenon pojava, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) postanak, nastajanje pojava fenomenogonija (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo) v. fenomenogenija fenomenogonologija (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo, logia znanost) nauavanje o na fenomeno grafija 435 fermen stajanju pojava, osobito pojava bolesti fenomenografija (gr. fainomenon, grafia opis) opis, opisivanje pojava fenomenologija (gr. fainomenon, logia nauavanje) fil. nauavanje o pojavama (za razliku od nauavanja o "stvari po sebi"); znanost o prirodnim pojavama, kao i o pojavama, izraajima, silama itd. duha s obzirom na njihov razvoj i meusobnu vezu fenomenon (gr. fainomenon) fil. pojava; prema Kantu: predmet iskustva (supr. "stvar po sebi" noumenon) fenomenoskopija (gr. fainomenon, skopeo promatram) promatranje pojava

fenotip (gr. fainomenon, typos lik, oblik) u znanosti o nasljeu: skup vanjskih, vidljivih osobina ivog bia, za razliku od genotipa, tj. skupa unutranjih, nevidljivih osobina (oboje su samo dvije strane jednog ivog bia, nikakve suprotnosti, budui da se jedno bez drugog ne moe ni zamisliti) fer (engl. fair) besprijekoran, pristojan, astan, poten; fair play it. fer plej (engl.) asna, besprijekorna, potena igra (u klaenju, kockanju, portskim utakmicama i dr.) feragosto (tal. ferragosto) kolektivni godinji odmori u Italiji tijekom kolovoza feral (tal. fanale, ferale) fenjer, svjetiljka ferata (tal. strada ferrata) eljeznica, vlak ferband (njem. Verband) zavoj (na ozljedu) ferbinder (njem. verbinden vezati, spajati) port, zastarjeli nogometni naziv za spojku (ili: polutku), tj. igraa u navalnom redu desno i lijevo od centra ferbl (njem. Farbe boja) hazardna kartaka igra u kojoj je najvanija boja karata fereda (perz.) dugaki plat muslimanki s koprenom za lice ferekratski stih metr. sedmosloni trohej sko-daktilski stih, nazvan po grkom piscu komedija Ferekratesu (oko 430. pr. n.e.) fereta (tal. ferretto) ukosnica ferfolgungsvan (njem. verfolgen slijediti, Wahn ludilo) ludilo proganjanja (bolesnik umilja da ga svi progone) fergazer (njem. Vergaser) teh. raspli-nja (dio na motoru koji iz pogonskog materijala proizvodi upotrebljivu plinsku smjesu) fergismajniht (njem. vergiss mein nicht ne zaboravi me) bot. biljka po-tonica, spomenak, nezaboravak feribot (engl, ferry-boat) velik brod za prijevoz preko rijeke ili kanala; trajekt feriferan (lat. ferrum eljezo, ferre nositi) koji sadri eljezo ferifikacija (lat. ferrificatio) pretvaranje u eljezo, stvaranje eljeza ferijalni (lat. feriahs) koji se tie praznika, odmora; ferijalne kolonije zajednika ljetovanja kolske mladei za vrijeme ljetnih praznika u klimatski zdravim krajevima ili na moru; ferijalni teaj teaj za vrijeme ljetnih praznika (za uenje ili usavravanje u emu) ferije (lat. feriae) dani odmora, odmor; praznici (kolski, sudski) ferit (lat. ferrum eljezo) isto eljezo ferlauf (njem.) graf. tonski prijelaz ferman (perz.) pisana naredba tur. cara, carska dozvola (patent); putna isprava; imenovanje, ukaz fermata (tal.) glaz. znak da oznaenu notu ili stanku treba produiti; nad zavrnom notom: znak zavretka djela fermen (tur.) vrsta kratkog mukog ha-ljetka koji se ne zakopava; izrauje se od sukna i ukraava vrpcama ferment 436 fetalan ferment (lat. fermentum) kem. kvasac, izaziva vrenja (mikroskopski sitna gljiva koja svojim razvojem i umnoavanjem izaziva vrenje); fermentum ventriculi it. fermentum ventrikuli (lat.) med. eluani sok; fermentum morbi (lat.) bolesna tvar fermentabilan (lat. fermentabilis) kem. previrljiv, koji moe previrati, vreti fermentacija (lat. fermentatio) kem. otapanje organskih supstanci u jednostavnije spojeve, vrenje, previranje fermentativan (lat. fermentativus) kem. koji izaziva ili pomae vrenje fermentirati (lat. fermentare) kem. vreti, previrati fermentograf (lat. fermentum kvasac, gr. grafo opisujem) naprave za odreivanje sposobnosti vrenja kod brana fermij (lat. fermium) umjetni radioaktivni kem. element, otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bombe; tabl. broj 100, znak Fm fermioni mn. subatomske estice s polovinim kvantnim brojevima spina; usp. fermij fernesa (engl. fairness) estitost, vitetvo fero- (lat. ferrum eljezo) predmetak koji u sloenicma pokazuje odnos dotine rijei prema eljezu feroce it. feroe (tal.) glaz. divlje, burno ferocitet (lat. ferocitas) divljatvo, surovost, okrutnost, krvolonost Feronija staroitalska boica zemlje, zatitnica robova i osloboenika

ferotipija (lat. ferrum eljezo, gr. typos lik, otisak) fotografija izraena na eljeznom limu Ferro (p. Hierro) jedan od Kanarskih otoka; dijeli istonu i zapadnu hemisferu; do 1884. po njemu se raunao poetni (nulti) meridijan, tj. zemljopisna duina ferrum (lat.) eljezo ferter (njem. Fbrster) umar (u Slavoniji) fertilan (lat. fertilis, ferre) plodan, rodan fertilitet (lat. fertilitas) 1. biol. plodnost, rodnost; 2. u statistici: broj ivoroene djece na tisuu ena fertirigacija (lat.) gnojenje otopljenim mineralnim ili suspendiranim (neo-topljenim, rasprenim) organskim gnojivima u vodi za natapanje ferto (lat. ferre nositi, ferto neka nosi) dio imovine koji katoliki sveenik mora oporukom ostaviti Crkvi feruginozan (lat. ferruginosus) koji sadri eljezo; boje kao hra feruginoze (lat. ferruginosa) mn. med. lijekovi koji sadre eljezo (pomau stezanje i stvaranje krvi) ferula (lat.) 1. bot. trstika; 2. med. daica; 3. kod katolika: biskupski tap ferventan (lat. fervens) revnostan, usrdan, vatren fervidan (lat. fervidus) vreo, usijan; vatren, estok, ljutit; strastven fest (njem.) vrsto, jako festilog (lat. festum, gr. logos) u Katolikoj crkvi: popis blagdana festival (lat. festum, fr. festival) 1. velika sveanost s glazbom; 2. povremena kulturna sveanost (kazalina, glazbena, kinematografska i si.) festivo (tal.) glaz. sveano festum (lat.) svetkovina, sveanost, praznik; post festum (lat.) nakon sveanosti, tj. prekasno festung (njem. Festung) voj. tvrava, utvrda fe (engl. fashionable, njem. fesch) lijep, elegantan (u odijevanju i ponaanju) feta (tal. feta) praznik, blagdan; sveanost, veselje feta (tal. fetta) komad, krika fetacija (lat. foetatio) zool. stvaranje zametka (fetusa) fetalan (lat. foetus, fetus zametak) koji pripada zametku; embrionalan feti 437 fibrin feti (fr. fetiche, port. feitico, lat. facti-cius pravljen, umjetno nainjen) predmet za koji se vjeruje da u njemu prebiva duh, svaka stvar kojoj se pripisuje neka arobna snaga, npr. kamen, izrezana figura i dr.; neto emu je ovjek pretjerano odan, to oboava fetiizam (fr. fetiche) 1. oboavanje fetia; u seksologiji: izazivanje i zadovoljavanje spolnog nagona na pojedinim dijelovima odjee ih tijela voljene osobe; 2. oboavanje raznih predmeta kod primitivnih naroda; pridavanje natprirodnih svojstava stvarima; pretjerano divljenje nekoj osobi ili stvari fetivi (tal. effetivo) pravi, istiniti, stvarni fetotomija (lat. foetus zametak, gr. tome rezanje) med. v. embriotomija fetpapir (njem. fett mastan) poseban papir u koji se zamataju masni predmeti fetus (lat. foetus) zametak stariji od osam tjedana (do osam tjedana naziva se embrij) fetva (ar.) 1. pravno rjeenje turskog muftije o nekoj spornoj stvari, osobito u sluaju koji nije zakonom predvien; 2. pisano miljenje muftije o tome je li neto u skladu s islamskim vjerskim propisima; 3. potvrda neke presude od strane velikog vezira bez koje se ne moe izvriti smrtna kazna feud (lat. feudum) u sred. vijeku: podaniko dobro, leno, imanje koje su davali u nasljedno vlasnitvo, npr. vladari vitezovima, uz obvezu vjernosti i pomaganja u ratu (osnova srednjovjekovnog drutvenog ureenja) feudalci (lat. feudum) pristae feudalizma i nazadnjatva; osobito: pristae utvrivanja vlasti i povlastica plemstva i velikoposjednika feudalist (lat. feudum) pristaa feudalizma; poznavatelj feudalnog prava feudalizam (lat. feudum) podanitvo; vlastelinstvo, vlast plemia (oblik ureenja u kojem su seljaci vezani za zemlju koja nije njihova nego pripada plemstvu); privrenost takvom sustavu

feudalni (lat. feudalis) vlastelinski; srednjovjekovni, nazadan; feudalno pravo pravo feuda; takoer: svako pravo koje se temelji na zastarjelim shvaanjima; feudalni sustav v. feudalizam feudatar (lat. feudatarius) podanik, vazal feugidron (gr. feugo bjeim, bjeim od, izbjegavam, hydor voda) med. v. hid-rofobija fezer (fr. faiseur) izaziva politikih nemira, politiki smutljivac, spletkar; lakta; onaj koji provodi u djelo ije planove, npr. nekog ministra ff. glaz. kratica za fortissimo fiat it. fijat (lat.) neka bude; fiat appli-catio it. fijat aplikacio (lat.) neka bude za primjer; fiat justitia, pereat mundus it. fijat justicija, pereat mundus (lat.) neka se vri pravda, makar propao svijet; fiat lux it. fijat. luks (lat.) neka bude svjetlost fiat! (lat.) neka bude; pristaje se, odobrava se; fiat mixtum it. fiat mikstura (lat.) farm. neka bude smjesa, neka se izmijea fiberglass it. fajberglas (engl, fiber vlakno, konac, nit, glass staklo) staklena vuna fibra (lat.) anat. vlakno, ilica; osobito: miino vlakno fibrila (lat. fibrilla) anat. vlakance, ilica u staninom tkivu (miinom i ivanom) fibrin (lat. fibra vlakno) fiziol. bjelanevina zgruane ivotinjske krvne plazme fibrinogen 438 figantropij fibrinogen (lat. fibra vlakno, gr. gen-korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) fiziol. vrsta bjelanevine krvne plazme od koje zgruavanjem nastaje fibrin fibrinozan (lat. fibrinosus) v. fibrozan fibroin (lat. fibra vlakno) kem. glavni sastojak svile i prediva insekata uope fibrom (lat. fibra vlakno) med. dobroudna oteklina miinih vlakana, vlaknenik fibr os arkom (lat. fibra vlakno, gr. sarkoma mesna izraslina) med. zloudni (maligni) tumor u organima gdje ima vezivnog tkiva (javlja se kod mlaih osoba) fibrozan (lat. fibrosus) vlaknast, ili-ast; vlaknovit fibula (lat.) 1. kopa, spona (na haljinama); 2. anat. lisna kost, cjevanica fibulacija (lat. fibulatio) v. infubulaci-ja fier (engl. feature) posebno privlaan novinski lanak, film, roman, novela i si. fifiri (mad. fity-firity mladi vjetrogo-nja) gizdelin, kico fideikomis (lat. fideicommissum ono stoje dano na povjerenje) prav. nepokretna imovina koja po elji oporu-itelja prelazi nerazdijeljeno i neotuivo s koljena na koljeno u istoj obitelji, ime se omoguava opstanak te obitelji kroz narataje fideikomisar (lat. fideicommissarius) prav. nasljednik fideikomisa fideizam (lat. fides vjera) fil. nauavanje "iste vjere" koje je odbacivalo svaku vezu vjere, odnosno teologije s filozofijom, nauavanje o vjeri kao najviem obliku spoznaje fidejusio (lat. fidejussio) prav. jamstvo fidejusiv (lt. fidejussivum) prav. pisano jamstvo fidejusor (lat. fidejussor) prav. jamac fidelan (lat. fidelis) vjeran, estit fidelini (tal.) mn. vrsta vrlo tankih rezanaca fider (engl. feeder) glavni vod za prijenos elektrine energije; u razliitim strojevima: naprava koja dovodi materijal na daljnju obradu Fidija (gr. Feidias) najvei grki kipar iz Atene (oko 500438 pr. n. e.); Pe-riklov suvremenik; pod njegovim je vodstvom podignut Panteon; glavna djela: kipovi od zlata i slonovae Atene Partenos (za Partenon) i Zeusa (za hram u Olimpiji); pren. nedostino velik kipar fiducija (lat. fiducia povjerenje) predavanje stvari na vjeru vjerovniku pod uvjetom da je mora vratiti kad se namiri dug; ugovor kojim se neko pravo prenosi do odreenog roka ili do ispunjenja nekog uvjeta; zalog, hipoteka fiducijar (lat. fiduciarius) prav. privremeni primatelj oporuke koji je, nakon odreenog vremena ili po ispunjenju nekog uvjeta, treba predati drugom (fideikomisaru) FIFA kratica za fr. Fdration Internationale de Football Associations = Meunarodni nogometni savez fifikus (njem. pfiffig) lukavac, prepre-denjak fifty-fifty it. fifti-fifti (engl. fifty-fifty pedeset-pedeset) podjednako podijeljeno; pola-pola; podjednaka pripadnost; koji imajujednake izglede (anse); podijeljen na jednaka interesna podruja

figa (tal. fico) 1. smokva; 2. pren, aka stisnuta tako da se palac provue izmeu kaiprsta i srednjaka; drati fige "drati palce", tj. navijati za nekoga u nekom natjecanju, eljeti nekome uspjeh figantropija (gr. fyge bjeanje, bijeg, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, nedrueljubivost Figaro 439 fikcionalizam Figaro 1. ime lukavog brijaa u Beaum-archaisovim komedijama "Seviljski brija" (1775.) i "Figarova enidba" (1784.); obradili ih kao opere Mozart (1785.), Rossini (1816) i dr.; pren. okretan posrednik u ljubavnim poslovima; 2. ime velikog parikog konzervativnog lista, osnovanog 1854. figljar (polj.) 1. aljivac; 2. zool. afrika ptica grabljivica iz roda jastreba figura (lat.) 1. lik, oblik; pojava, prilika; crte, slika; stas, rast; lik (u ahu i na novcu); slika na igraim kartama, karta sa slikom; 2. slik. ovjek (za razliku od slike "mrtve prirode"); 3. poet. slikovita predodba stvorena rijeima, shkovit izraz, izraz u slici; 4. glaz. niz meusobno povezanih tonova koji brzo dolaze jedan za drugim, tonovi koji kao ukras opisuju glavni ton, tonski ukras; 5. fil. oblik posrednog zakljuivanja (silogizma); v. silogistike figure; 6. u plesu: pokreti i slike koje izvode plesai figuracija (lat. figurtio) 1. uobliavanje, uoblienje, oblikovanje, davanje oblika; oblik; 2. poet. slikovito prikazivanje, izraavanje u slikama; 3. glaz. mjeavina skladnih i neskladnih akorda; oivljavanje govora ili glazbenog djela figurama figuralan (lat. figuralis) opremljen figurama; figuralna glazba glaz. djela s notama aritmetiki tono odmjerenog tempa, simfonija (za razliku od jednostavne, koralne glazbe) figurant (lat. figurans) kaz. sporedni igra ili plesa, nijema osoba, statist; pren. beznaajna (ili: neutjecajna) osoba figurativan (lat. figurativus) slikovit, izraen u slici, u prenesenom smislu figurator (lat. figura) v. figurist figurina (lat, figura, fr. figurine) figurica, kipi; modna lutka figuriran (lat. figura) ukraen arama, na cvjetove, na cvjetie, s cvjetovima (tkanine); slikovit, prikazan u prenesenom smislu; glaz. ukraen, uljepan; figurirana glazba v. figuralna glazba figurirati (lat. figurare) praviti, stvarati (figure); prikazivati zorno ili slikovito; praviti figuru, tj. prikazivati se, davati o sebi sliku (dobru ih lou); strati, isticati se, padati u oi; igrati ulogu; sluiti samo radi popunjavanja neke praznine (npr. "on samo figurira"); sluiti kao ukras figurist (lat, figura) 1. osoba koja izrauje figure; 2. plesa koji izvodi figure figurizam (lat. figura) v. tipologija fijaker (fr. fiacre) koija (ime po parikom hotelu "Saint Fiacre" gdje su se koije mogle unajmiti) fijakerist (fr. fiacre) koija na fijakeru fijala (gr. fiala) 1. v. fiola; 2. arhit. iljati tornji na gotikim graevinama (najvaniji ukras gotikog graevinarstva) fijasko (tal. fiasco) velik neuspjeh, propast, slom, bruka (osobito nekog djela na pozornici); pretrpjeti fijasko potpuno propasti u neemu, obrukati se fijumara (tal. fiumara) geol. rjeina, naplavina (suha dolina kroz koju samo povremeno protjee vode) fikcija (lat. fingere izmisliti, fictio izmiljanje, izmiljaj) 1. izmiljaj, zamiljena stvar; 2. u znanstvenom miljenju: pretpostavka ija se nevje-rojatnost i nemogunost uvida, ali je ipak od velike vanosti kao pomoni pojam ljudskog razuma, npr. "prazan prostor", "stvar po sebi" itd.; 3. fictio juri it. fikcio juri (lat.) prav. zamiljanje neega to se nije dogodilo kao da se dogodilo (radi donoenja odluke o takvom sluaju) fikcionalizam (lat. fictio) fil. oblik pragmatizma koji smatra da je religija, odnosno pojam Boga, samo fikcija, ali svrhovita i nuna, kao i mnogi fikokrom 440 filakterij drugi pojmovi i fikcije, npr. pojam due, besmrtnosti due, slobode, savrenstva i dr,; naziv Vaihingerove filozofije "kao da1' ("Ais-Ob") fikokrom (gr. fykos alge, chroma boja) zelena tvar u jednostaninim algama

fikologija (gr. fykos alga, logia znanost) bot. znanost o algama; usp. alge fikomicete (gr. fykos alga, mykes gljiva) mn. bot. gljive sline algama, biljke ije hife nisu podijeljene poprenim stijenkama, ve izgledaju kao dugake elije (plijesni, krumpirova peronospora i dr.) fiks (lat. fixus) vrst, privren, nepokretan, postojan, stalan; odreen, utvren (za cijenu) fiksacija (lat. fixatia) v. fiksiranje fiksati se uzimati drogu, drogirati se fiksativ (lat. fixativum) sredstvo za uvrivanje (boje, fotografske ploe, otiska) fksativan (lat. fxativus) koji utvruje, koji uvruje, koji odreuje fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za uvrivanje, vosak za brkove, pomada fiksaa (fr. fixage) utvrivanje, uvrivanje (boja i dr.) fikser (njem. Fixer) burzovni pekulant; onaj koji se bavi terminskim poslovima fiksin (lat.) nevidljiv praak koji se upotrebljava u kriminali stici za posipa-nje predmeta kako bi na njima ostali to vidljiviji otisci prstiju. fiksiranje (lat. fixus vrst, utvren) 1. utvrivanje, uvrivanje, odreivanje (stalne plae); 2. utvrivanje (boje, negativa fotografskih slika); usp. fiksirati; 3. neskidanje oiju s koga, piljenje u koga fiksirati (lat. fixus) 1. utvrditi, uvrstiti, odrediti, oznaiti (npr. dan, rok, cijenu i r.); 2. netremice gledati, piljiti u to, ne skidati oiju s koga; 3. u fotografiji: razvijeni negativ spustiti u vodenu otopinu natrij-tiosulfata (Na2S203) da bi se zaostali nerazgra-eni bromid srebra otopio i uklonio s ploe kako svjetlost ne bi vie na nju djelovala fiksna ideja psih. misao koja se stalno namee bolesnom duhu, misao koja potiskuje sve druge predodbe (simptom bolesnog duha) fiksum (lat. fixum) neto vrsto, sigurno, utvreno, stalno, npr. plaa, prihodi fiktilan (lat. fictilis) zemljan, od zemlje, od gline fiktilije (lat. fictilia) mn. zemljano posude, glineno posue fiktivan (lat. fingere izmisliti, lat. fic-tivus) zamiljen, izmiljen, tobonji; pretpostavljen; usp. fikcija fikus (lat. ficus) 1. bot. smokva (drvo i plod); 2. med. oteklina na stranjici ili na enskom spolnom organu fil- (filos) predmetak i nastavak u slo-enicama sa znaenjem: prijatelj, ljubitelj, pristaa, npr. filozof, frank-ofil itd. fl--fil (fr.) vrsta svilene tkanine u raznim bojama (za enske ljetne haljine) fila (gr. fyle) u staroj Grkoj: pleme, plemenska zajednica fila (njem. fullen puniti, nadijevati) 1. kuh. kosano meso kojim se pune paprike i dr., nadjev filadelfija (gr. filadelfia) bratska ljubav, ljubav prema blinjima; kod nas se vrlo esto upotrebljava u znaenju: prepreden ovjek, prepredenjak, promuuran ovjek filagram (lat. filum nit, konac, gr. gramma crta) vodeni znak na papiru filakterij (gr. fylakterion) 1. straarsko mjesto, straarnica; 2. zapis kao zatita od nesree, hamajlija; 2. idovska hamajlija s deset Bojih zapovijedi koju nose na elu, prsima ih odjei filaktian 441 filetski filaktian (gr. fvlaktikos) koji uva, koji titi, zatitni filalet (gr. fylalethes) prijatelj istine filaletija (gr. filos koji voli, aletheia istina) ljubav prema istini filament (lat. filamentum vlakno, ilica) 1. anat. fina vlakna (kod ila i ivaca); 2. bot. pranika nit filanda (tal. filanda) predionica svile, svilana filandrija (gr, filandria) ljubav prema muu filantrop (gr. filanthropos) ovjeko-ljubac; filantropi mn. ovjekoljupci, naziv pedagoga XVIII. st. kojima je bilo osnovno pedagoko naelo slobodan prirodni razvoj, a poticaj u radu ljubav prema blinjima (filantropija) filantropija (gr. filanthropia) ovjekoljublje, ljubav prema blinjima filantropinizam (gr. filos prijatelj, ljubitelj, anthropos ovjek) ped. odgojni i nastavni sustav prema kojem osnova odgoja treba biti ista ljudska priroda i prvotni, isto ljudski odnosi, a svrha odgoja pitomaca da postanu praktino korisni, vedri i plemeniti ljudi; usp. filantrop filantropizam (gr. filanthropia) zastupanje filantropije rijeju i djelom

filantropomanija (gr. filanthropos o-vjekoljubac, mania pomama, strast, ludilo) pretjerano ovjekoljublje filargirija (gr. filargvria) ljubav prema novcu, srebroljublje filarh (gr. fila, archo vladam) u staroj Grkoj: zapovjednik konjanitva u jednoj fili (politikoj zajednici) filatelija (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia osloboenost od dravnih pristojbi, aprivativum "bez", telos pristojba) poznavanje i skupljanje potanskih maraka filatelist (gr. filos, a-, telos) skuplja potanskih i dr. maraka; timbrofil filatelizam (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia osloboenost od dravnih nameta, a- alfa privativum, telos pristojba) skupljanje potanskih i dr. maraka; strast za skupljanjem potanskih maraka filati (njem. fllen) kuh. puniti, nadijevati (kosanim mesom), npr. paprike filatorij (lat. filatorium) sprava za odmotavanje i usukivanje svile filautija (gr. filautia) ljubav prema samom sebi, samoljublje = egoizam filaa (fr. filage) predenje; predivo; predionica filc (njem. Filz) pust, pustina, putana tkanina od vlakana, dlake (zeje) i dr. za izradu eira, papua, deka, odjee itd. fild (engl, field polje) port, svi konji koji e sudjelovati u utrci fildi (ar.-tur.) slonova kost, bjelokost fildan (tur.) alica bez ruke za crnu kavu file (fr. filet) 1. mreast enski runi rad; 2. ukras od zlatnih crta na uvezu knjige; 3. kuh. pisana peenka Filemon i Baukida (gr. Filemon, Bau-kis) mit. mu i ena iz Frigije, poznati po svojoj vjernoj ljubavi; Zeus im je, zato to su ga jednom gostoljubivo primili u svom siromanom domu i ne slutei tko je on, ispunio elju da u dubokoj starosti zajedno umru; nakon smrti Filemon je pretvoren u hrast, a Baukida u lipu filen (fr. filin) tehnol. vrsta tkanine od eljane vune fileue (njem. Schuh cipela) cipele s podstavom od pustine (filca) fileti (tal. filetto koni, nit) mn. vrlo tanke trake usoljenog ribljeg mesa filetian (gr. fyle pleme) koji se tie plemena, plemenski; koji pokazuje povijest razvoja filetirati (fr. fileter) ukraavati zlatom; usp. file 2. filetski (gr. fyle pleme) v. filetian filfeder 442 film filfeder (njem. Fllfeder) naliv-pero filharmonija (gr. filos, harmonia sklad) 1. ljubav prema glazbi; 2. udruenje glazbeno kolovanih osoba radi njegovanja glazbe i izvoenja simfonijskih i koncertnih programa filhelen (gr. filos, Hellen Grk) prijatelj Grka (ime onih koji su 1821. pomagali Grke u borbi za slobodu i samostalnost) filhelenizam (gr. filos, Hellen Grk) prijateljstvo, ljubav prema Grcima filiforman (lat. filum nit, konac, filifor-mis) koji je kao nit, vlaknast filigran (fr. filigrane, lat. filum konac, nit, ica, granum zrno) 1. umjetniki, obino ukrasni (ornamentalni) mre-ast predmet od zlatne ili srebrne ice; 2. vodeni znak na papiru, na novanici; filigranski papir fini papir s utisnutim mreastim arama, uzorcima filigranirati (lat. filum nit, ica, granum zrno) izraivati filigrane filijacija (lat. filiatio) 1. odnos djece prema roditeljima, obvezatnost djece; 2. poslunost redovnika prema poglavaru reda; 3. prav. podrijetlo; fdi-jacijska proba dokaz o istoi plemikog podrijetla filijala (lat, filia ki) trg. podrunica, ogranak nekog poduzea, ustanove ili banke filijatar (gr. filos prijatelj, koji voli, iatros lijenik) prijatelj lijenitva filing-maina (engl, filling, gr. mediane) sprava koja pri izradi stupe presijeca svilu u odreenim duinama filioque it. filiokve (lat.) teol. formula u "Vjerovanju" Rimokatolike crkve koja iskazuje da Duh Sveti izlazi "od Oca i Sina" (ex Patre et Filio), dok pravoslavne Crkve vjeruju da izlazi samo od Boga Oca Filipi (gr. Filippoi, lat. Philippi) grad u makedonskoj Trakiji to ga je osnovao Filip Makedonski; Filipi su poznati po pobjedi rimskih vojskovoa Antonija i Oktavijana nad Bru-tom i Kasijem (42. pr. n. e.)

filipika (gr. Filippos) 1. naziv za otre govore atenskog govornika Demo-stena protiv makedonskog kralja Filipa II. (359336 pr. n. e.) kojima je utjecao na Grke da mu se ne pokore; 2. naziv za Ciceronove govore protiv Antonija; 3. pren. ustar govorniki napad filir (ma. filler) stoti dio krune (najsitniji austrougarski novac); danas u Maarskoj: stoti dio forinte filirati (fr. filer) 1. presti, izraivati mreastu tkaninu; u proizvodnji svile: upredati; 2. glaz. jedan ton izdrati pjevajui koliko dah podnosi; 3. u kartama: varati, podmetnuti kartu; gustirati polako otkrivajui svoje karte filistar (hebr. Plischthi) ovjek ograniena duha (iji duhovni ivot ne prelazi granice njegovih animalnih potreba i samozadovoljstva); u studentskom argonu: podrugljiv naziv za graane i sve koji nisu studenti (izraz nastao prema Filistejcima, ratobornom nesemitskom narodu u jugozapadnoj Palestini koji je dugo ratovao s Izraelcima) filistarstvo (hebr.) malogradanstvo; usp. filistar Filisteja (gr. Palaistine, hebr. Peliti) juni dio sirijske obale (u stara je vremena esto mijenjao granice) Filistejac pripadnik nescmitskog naroda najblieg susjeda nekadanjim Izraelcima filiti (gr. fyllon list, lithos kamen) mn. f geol. okamenjeno lie biljaka, otisci lia film (e'ngl. film) tanka i njena koica, opna; u fotografiji: 1. tanka ploa od filmogenian 443 filopedija celuloida premazana slojem elatine u kojoj je ravnomjerno raspren prah bromida srebra; 2. dugaka celuloidna vrpca na koju se brzo snima, jedna za drugom, vrlo mnogo slika koje ine scensku cjelinu (kinematografsko djelo) filmogenian prid. prikladan da dobro izgleda na filmskoj slici filmografija popis filmova po datumima premijera, po autorima ili po producentskim poduzeima i si. filmologija (engl. film opna, membrana, gr. logos govor) znanost o filmu rilmoteka (engl. film, opna, membrana, gr. theke spremnica) zbirka filmova, spremite filmova filoblasti (gr. fvllon list, blastos klica) mn. bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva (dikotiledone) ih vie (polikotiledone) klicinih listia filobus (tal. fila ica) elektrini omni-bus s gornjim voom; trolejbus filodendron (gr.) bot. ukrasna sobna biljka s velikim rupiastim listovima filodij (gr.-lat. phyllodium) proirena peteljka lista koja obavlja funkciju tzv. plojke filodoksija (gr. filodoxia) slavoljublje, as tolj ubije filofagi (gr. fvllon list, fagein jesti, de-rati) mn. zool. listojedi, osobito porodica tobolara filofizik (gr. filos, fysis priroda) prijatelj prirode, prirodnjak filogeneza (gr. fylon pleme; rod, vrsta, genesis postanak) biol. razvoj vrste; geoloki razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta, rodova, porodica i klasa; supr. ontogeneza filogenija (gr. fvlon, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) znanost o filogenezi, povijest razvoja biljnih i ivotinjskih oblika, znanost koja na osnovi paleontologije, usporedne anatomije, ontogenije i biokemije objanjava razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta filogin (gr. filogvnos) ljubitelj ena; supr. mizogin filoginija (gr. filogynia) ljubav, strasna naklonjenost prema enskom spolu; supr. mizoginija filogonija (gr. filogonia, filos koji voli, gonos potomak, mladune) ljubav prema djeci, ljubav prema potomcima filoidan (gr. fyllon list, eidos izgled, oblik) bot. slian listu, listolik filokalija (gr. filokalia) ljubav prema onome to je dobro, asno, etino filoksenija (gr. filoxenia) ljubav prema tuincima, strancima, gostoljubivost filoksera (gr. fvllon list, xeros suh) zool. lisna u, trsov uenac (Philoxera vastatrix), tetnik koji unitava vinograd suei lozino lie filolog (gr. filologos) onaj koji prouava jezik, koji utvruje i opisuje jezine injenice filologija (gr. filologia ljubav prema uenosti i knjievnosti, bavljenje time) znanost iji je zadatak iznijeti i opisati jezine injenice, znanost o jeziku filoloki (gr. filologos jezini, koji se tie filologije, koji pripada filologiji filomela (gr. filos, melos melodija) glaz. violina koja ima 4 eline ice

(u obliku male viole) filomimeza (gr. filos, mimesis oponaanje) sklonost oponaanju drugih filomuz (gr. filo-musos) prijatelj muza, tj. prijatelj, ljubitelj umjetnosti filon (gr. fvllon) 2. bot. list, osobito: aini listi filon (gr. fylon) 1. pleme, rod, vrsta filonus (gr. filos, oinos vino) ljubitelj vina, veseli brat filopatrija (gr. filos, patra domovina) ljubav prema domovini, domoljublje filopedija (gr. filos, pais gen. paidos djeak) ljubav prema djeacima, to jest djeci i odgoju filopodi 444 filtromanija filopodi (gr. fyllon list, pus gen. podos noga) mn. zool. listonoci (skupina najjednostavnije graenih rakova) filopolemian (gr. filo-polemos koji voli rat, ratoboran) koji voli polemizirati filopozija (gr. filoposia) ljubav prema piu, odanost pijanevanju filopsihija (gr. filopsvchia) ljubav prema ivotu; plaljivost filoristija (gr. Filoristia strast za odreivanjem pojmova, filos, orizein ograniiti, pojmovno odrediti) sklonost objanjavanju do potankosti, cjepidlaenje, sitniarenje filosarkija (gr. filos, sarx gen. sarkos meso) ljubav prema mesu, sklonost putenom uivanju filosemit prijatelj idova, protivnik antisemitizma filosomatija (gr. filos, soma gen. so-matos tijelo) ljubav prema tijelu, pretjerivanje u njezi tijela filostorgija (gr. filostorgia) njena ljubav, zaljubljenost filotaksija (gr. fylotaxis) bot. dio morfologije bilja koji istrauje pravilnosti u rasporedu listova na stabljici filotehnija (gr. filotechnia) ljubav prema umjetnosti filoteknija (gr. filos, teknon dijete, filo-teknia) ljubav prema djeci filoti (tal. filotti) mn. veliki koralji filotimija (gr. filotimia) astoljublje; natjecanje filozof (gr. filosofos prijatelj mudrosti) mudrac, mudar ovjek, ovjek koji se posvetio istraivanju istine o svijetu i ivotu, koji se bavi filozofijom, koji se bavi apstrakcijama; student filozofije (na sveuilitu); pren. zami-, ljen, rastresen ovjek, ovjek ije je misli i rijei teko razumjeti; v. filozofija filozofem (gr. filosofema) pitanje iz podruja filozofije, filozofsko nauavanje (ili: tvrdnja, miljenje, promatranje) filozofija (gr. filosofia ljubav prema mudrosti) mudrost, znanstveni rad na izgraivanju opeg pogleda na svijet i sam taj pogled na svijet; prema tome: najvii oblik drutvene svijesti, znanost o najopenitijim zakonima kretanja i razvoja prirode, drutva i ljudskog miljenja; osnovno pitanje filozofije je pitanje odnosa izmeu miljenja i bia (subjekta i objekta), duha i materije te ispitivanje uzroka i principa stvari; usp. materijalizam, idealizam; pren. mudrovanje filozofirati (gr. filosofein) baviti se filozofijom, umovati, misliti i istraivati istinu o svijetu i ivotu; teiti za spoznavanjem putem istraivanja, odreivanja i povezivanja pojmova; pren. mudrovati filozofist (gr. filos, sofia) tobonji filozof, nazovifilozof filozofizam (lat. philosophismus) tobonja filozofija, nazovifilozofija filozofski (lat. philospophicus) koji se tie filozofije, koji pripada filozofiji; filozofska propedeutika znanosti koje se smatraju uvodom i pripremom za prouavanje filozofije (logika i psihologija); fdozofska kola uenici i sljedbenici nekog filozofa koji pod njegovim posrednim ili neposrednim utjecajem dalje rade u njegovom duhu filozoja (gr. filozoia) v. filopsihija filtar (lat. filtrum) cjedilo (naprava kojom se tekuina isti od vrstih djelia i klica) filtracija (lat. filtratio) cijeenje, procje-ivanje, proiavanje cijeenjem filtrat (lat. filtrum) procijeena tekuina, cijeenjem proiena tekuina filtrirati (lat. filtrare) cijediti, procijediti, proistiti cijeenjem filtromanija (gr. filtron ljubavni napitak, mania pomama, ludilo) ljubavno fima 445 fini bezumlje izazvano ljubavnim napitkom

fima (gr. fyma izraslina) med. svaka oteklina koe, osobito ljezdana ote-klina fimacija (gr. fyma izraslina, lat. phy-matio) med. mala izraslina, iri fimata (gr. fyma) mn. med. v. fima fimatian (gr. fyma izraslina) med. oteen, s oteklinom; v. fima frnioza (gr. fimosis suenje, zatvaranje nekog otvora na ljudskom tijelu) med. suenost kapice (mukog uda); phimosis feminarum it. fimozis fe-minarum (lat.) suenost materninog kanala fin (fr. fm, njem. fein) tanak, njean; sitan; odlian, odabran, ist; prepreden finalan (lat. finis granica, kraj, svrha, finalis) zavrni, krajnji, konani; svrsishodan, svrni (v. kausa finalis); gram. namjerni; finalna konjunkcija namjerni veznik; finalna ili namjerna reenica ona zavisna reenica koja izrie namjeru ili cilj radnje glavne reenice, npr.: Doao sam kako bih te savjetovao finale (lat.) 1. zavretak, kraj; 2. glaz. zavrni dio, zavrna pjesma; zavrni stavak u viestavanom glazbenom djelu; zavrni dio opernog ina; 3. port, zavrna borba ili utakmica, zavrna runda u natjecanju fmalitet (lat. finalitas) fil. svrsishod-nost, svrhovitost, odreenje svrhe; supr. kauzalitet finalizam (lat. finis kraj, finalis) fil. nauavanje da je svako zbivanje, i u psihikoj i u biolokoj stvarnosti, odreeno nekim ciljevima i svrsishod-nou finalmente (tal.) napokon, konano financ (lat. finis granica, kraj, fr. finance) poreznocarinski straar, utjerivao poreza financije (lat. fini, granica, kraj, finan-cia) mn. 1. dravni prihodi, dravno gospodarstvo, dravna imovina; 2. imovinsko stanje pojedinca, novane prilike, gotovina, gotov novac; 3. znanost o dravnim prihodima i dravnom gospodarstvu financijer (fr. financier) 1. financijski slubenik; 2. poznavatelj znanosti o financijama; 3. onaj koji radi s novcem, bankar; 4. onaj koji podupire neki posao financijski (fr. financiel) prihodni, koji se tie prihoda; koji se tie novca, novani financirati (fr. financer) plaati; praviti financijske operacije; davati novac za neki posao fine (tal. fine, lat. fini) glaz. kraj Finej (gr. Fineus) mit. kralj u Salmi-desu u Trakiji; ubio je vlastitu djecu te su ga bogovi kaznili sljepoom finesa (fr. finesse) finoa, njenost, is-tananost, osjetljivost; neto osobito fino i tono (izraeno, iskazano itd.); lukavost finfciger (njem. funfzig pedeset) pedesetogodinjak, ovjek od pedeset godina Fingalova pilja glasovita pilja u kotskoj na hebridskom otoiu Staf-fa, jedna od najljepih u Europi fingiran (lat. fingere izmisliti) izmiljen, zamiljen, pretpostavljen, prividan, tobonji, fiktivan; fingirana mjenica mjenica s potpisima nepostojeih osoba fingirati (lat. fingere) izmisliti, izmiljati, zamisliti, zamiljati; praviti se, lano predstavljati finik (gr. foinix) datulja; palma fini (lat.) kraj, svretak; cilj, krajnji cilj, svrha finissimo (tal.) najfinije, vrlo fino (skraeno ff) fini (eng. finish) kraj, zavretak; port, zavrni dio utrke, zavrna borba finit 446 fiskus finit (tal. finire) dovriti, dokrajiti; zavriti, prestati . finitizam v. finizam finito (tal.) trg. zakljuak rauna finizam (lat. fini kraj) fil. nauavanje o ogranienosti ili konanosti svijeta finta (tal. finta, lat. fingere) 1. pretvaranje, licemjerje; 2. prijevara, podvala, lukavstvo; 3. maevalaki trik, tobonji udarac fioco it. fjoko (tal.) glaz. slabo, tiho fioka (mad. fiok) kutija na izvlaenje (u stolu ili ormaru), ladica fiola (gr. fiale duboka asa) trbuasta staklena posuda s dugim i uskim grliem (upotrebljava se u kemiji, a slui za uvanje tekuina koje lako isparavaju i onih koje treba uvati od zraka i vlage) fioritura it. fjoritura (tal.) glaz. v. ko-loratura firanga (njem. Vorhang) prozorska zavjesa fircig (njem. vierzig) etrdeset (u kartakoj igri "naps": kralj i dama adu-tove boje)

firciger (njem. Vierziger etrdesetak) med. vrsta konog ekcema koji nije na zaraznoj osnovi, javlja se osobito kod male djece koja se ne hrane majinim mlijekom (nazvan po tome to obino traje 40 dana) firer (njem. Fuhrer) voda firhendig (njem. vier etiri, Hand ruka) etveroruno (kad sviraju na glasoviru dvije osobe istodobno kompoziciju pisanu za etiri ruke) firkin it. ferkin (engl.) engleska mjera za pivo = 40,89 1 firma (tal.) ime pod kojim neki trgovac vodi svoj posao,, daje potpise i pod kojim se vodi u sudskom registru; natpis nad vratima trgovine, gostionice i si.; trgovaka kua firmament (lat. firmamentum) nebeski svod, zvjezdano nebo firmati (lat. firmare) kod katolika: utvrditi u vjeri, konfirmirati, krizmati firmirati (tal. firmare) trg. potpisati firmu, potpisivati firmu firmitet (lat. firmitas) vrstina, jakost, trajnost; ustrajnost, postojanost firn (fr.) kristalasta zrnata masa leda, viegodinji planinski snijeg zrnate strukture firn i s (njem. Firnis) kem. uljasta ili smolasta tekuina koja, kad se u tankom sloju namaze na tvrde predmete (drvo, kovinu, kamen i dr.), otvrdne i titi ih od vlage i zraka first (njem. Fiirst = vorderster) knez vladar (titula) firtl (njem. Viertel) gradska etvrt; okrug firtlue (njem. Viertelschuh) "etvrtci-pele" (vrlo plitke, obino enske cipele fisilan (lat. findere cijepiti, fissilis) koji se daje cijepiti, cjepljiv fisilitet (lat. fissilitas) cjepljivost fisk (lat. fiscus) v. fiskus fikal (lat. fiscalis) zastupnik dravne blagajne; dravni pravobranitelj (usp. fiskus); kod nas i u znaenju odvjetnik, advokat (fikal) fiskalni (lat. fiscalis) koji se tie dravne blagajne, koji pripada dravnoj blagajni, koji ide u korist dravne blagajne; fiskalna godina proraunska godina fiskarij (lat. fiscarius) dunik dravnoj blagajni; zakupac dravnog prihoda fiskonija (gr. fvskon, lat. phvsconia) med. nadimanje, nadutost trbuha ili nekog drugog organa fiskultura (gr. fysis priroda, lat. cul-tura njegovanje) portske vjebe kojima je cilj razvijanje i jaanje tijela kao uvjet za odravanje dobrog zdravlja fiskus (lat. fiscus) 1. blagajna nekog ureda ili ustanove; 2. u doba rim. careva: carska privatna blagajna (za fistaa 447 fitoliti razliku od erara, tj. dravne blagajne); 3. danas: dravna imovina, dravna blagajna; 4. drava kao privatnopravna osoba, u poloaju obinog graanina fistaa (fr. fustage) ambalaa (prazne bave, prazni sanduci, prazne vree i si.) fistula (lat. fistula cijev; frula) 1. svirala od trske; 2. med. uplji ir, gnojan otvor na koi; 3. glaz. usiljeno visok i tanak glas (kao na svirali od trske) - falset fistulirati (lat. fistula cijev; frula) govoriti ili pjevati iz fistule fistulografija (lat. fistula cijev; otvor, gr. grafein pisati) med. lijeniki postupak oko prouavanja fistule kako bi se doznali uvjeti pod kojima se moe obaviti operacija fistulozan (lat, fistulosus) cjevast, upljikav; oblika fistule fisura (lat. fissura) rascjep, pukotina fibajn (njem. Fischbein) riblja us, ro-nata ploa iz kitovih usta, sipovina, riblja kost (slui za izradu eljeva, raznih sitnih ukrasa i dr.) figret (njem. Fisch riba, Grate riblja kost) rebrasta tkanina, tj. tkanina u kojoj niti teku po uzoru na riblji kostur fii (fr. fichu) rubac (osobito: trokutasti enski rubac koji prekriva ramena) fikal (lat. fiscalis) v. fikal; pren. lukav ovjek, mudrija fiku vinoto(a); kod pijanki: osoba zaduena da ae budu uvijek pune fipaprika (njem. Fisch riba) riblji paprika fistran (njem. Fisch riba, Tran ulje) riblje ulje fit (engl.) port, pripravan, pripremljen (npr. konj za trku) fitalija (gr. fvtalia) sadnja, zasaivanje, doba sadnje (biljaka) fitaurari (amh.) general (u etiopskoj vojsci) fiteumakola (gr. fvteuma nasad, posaeno drvo, posaen grm, kolla ljepilo) biljno ljepilo

fiting (engl. fitting) sitni dio nekog ureaja ili instalacije fitness it. fitnis (engl.) sposobnost, zdravlje, dobra tjelesna spremnost fito- (gr. fyton) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: biljka, biljni fitoaleksini (gr. fyton biljka, alexo branim) izluevine biljnih stanica za obranu od nametnika fitobiologija (gr. fyton, bios ivot, lo-gia znanost) znanost o ivotu (biologija) biljaka fitofag (gr. fyton, fagein derati, jesti) biljoder, biljojed fitofiziologija (gr. fyton, fysis priroda, logia znanost) znanost o zakonima biljnog ivota fitogen (gr. fyton, gen- korijen od gig-nesthai postati) ono to stvara biljku, biljna tvar; fitogeni mn. minerali koji su nastali od biljaka (kameni ugljen, treset i dr.) fitogenian (gr. fyton, gen- korijen od gignesthai postati) koji je nastao od biljaka, biljnog podrijetla fitogeografija (gr. fyton, geografia) znanost o rasprostranjenosti biljaka na Zemlji, biljna geografija fitoglifi (gr. fyton, glyfo dubem, urezujem) mn. kamenje s otiscima biljaka fitognomonika (gr. fyton, gnomonikos oevidan, shvatljiv) poznavanje biljaka i njihove vrijednosti prema njihovoj vanjtini i njihovom izgledu fitognozija (gr. fyton, gnosis poznavanje) prirodopis bilja fitograf (gr. fyton, grafo opisujem) opisi va bilja fitografija (gr. fyton, grafo opisujem) v. fitologija fttokemija (gr. fyton, chemeia) biljna kemija fitoliti (gr. fyton, lithos kamen) mn. biljne okamine filologija 448 fizijatrija fitologija (gr. fvton, logia znanost) opisivanje bilja, znanost o bilju = botanika fitomorfi (gr. fyton, morfe oblik) mn. kamenje sa arama slinim biljkama fitonimija (gr. fyton, onyma ime) davanje naziva biljkama fitonomija (gr. fyton, nomos zakon) fiziologija biljaka fitopaleografija (gr. fyton, palaios star, grafia opis) opis pretpotopnih biljaka fitopaleontologija (gr. fvton, palaios star, on bie, logia znanost) v. paleontologija fitopatologija (gr. fvton, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima i uzrocima bolesti biljaka fitosociologija (gr. fyton, logia znanost, lat. socius drug) znanost koja ispituje, prouava meusobne odnose biljaka fitoterapija (gr. fvton, therapeia njega, lijeenje) lijeenje biljaka, biljno lijenitvo fitotipoliti (gr. fvton, typos otisak, li-thos kamen) otisci biljaka na kamenju fitotoksin (gr. fyton, toxon strijela, otrov) otrov koji sadre u sebi neke biljke (npr. neke gljive, ricinus i dr.), biljni otrov fitotomija (gr. fyton, tome rezanje) anatomija biljaka fitotopologija (gr. fvton, topos mjesto, logia znanost) znanost o mjestima povoljnim za rast i razmnoavanje biljaka fitotrofija (gr. fvton, trofe prehrana, hrana) prehranjivanje biljaka, uzgoj biljaka fitotropija (gr. fyton, tropos okret) preobraavanje biljaka, vjetina mijenjanja i krianja biljaka fitozoe (gr. fyton, zoon ivotinja) mn. zool. biljke-ivotinje fiturgija (gr. fyton, ergon posao, djelo, rad) znanost o sadnji biljaka Fiume (lat. flumen rijeka) talijanski naziv za hrvatski grad Rijeku; Fijuma fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera sa pet cijevi fiz-harmonika (gr. fysao puem, harmonike) glazbeni instrument slian orguljama; tonove proizvode metalni jezici koje pokree vjetar fiza (gr. fysa) med. vodeni mjehur fizagog (gr. fysa nadimanje, vjetar, ago odvodim) med. lijek protiv nadimanja i vjetrova; karminativ fize (fr. fusee) voj. upalja bombe; raketa fizelaa (fr. fuselage) okosnica, kostur zrakoplova; skup svih poprenih i uzdunih rebara i veza trupa i krila zrakoplova fizema (gr. fysema) med. nadimanje, napuhanost, nadutost fizeter (gr. fyseter) mijeh za puhanje, osobito u orguljama

fizeza (gr. fysesis puhanje) med. v. fizema fiziautokracija (gr. fysis priroda, au-tos sam, kratos jaina, vlada) samo-vladavina prirode, ljekovita mo prirode fiziar (gr. fysis) prirodnjak koji se bavi fizikom fiziki (gr. fysikos) prirodni, utemeljen u prirodi; osjetilni, tjelesni, puteni; fizika nemogunost ono stoje po prirodnim zakonima neizvedivo; fizika potreba prirodna potreba (glad, e i dr.); supr. psihiki; fizikalan koji spada u fiziku, koji se tie fizike fizijatar (gr. fysis priroda, iatros lijenik) prirodni lijenik, onaj koji se poglavito oslanja na ljekovitu mo same prirode fizijatrija (gr. fvsis priroda, iatreia lijeenje) prirodno lijeenje, ljekovita mo prirode fizik 449 fiziokrati fizik (lat. physicus) lijenik kojega postavlja dravna vlast za nadzornog lijenika (u gradu ili okrugu) fizika (gr. fysis priroda, theoria fysike znanstveno istraivanje prirode, biti stvari) znanost o prirodi uope; u uem smislu: znanost o zakonima prirodnih pojava ukoliko ove nisu izazvane organskim ili kemijskim silama, dakle, znanost o energiji u njezinim razliitim oblicima (danas je teko povui granicu izmeu fizike i kemije) fizikalni (gr. fvsike) koji se tie fizike, koji spada u fiziku; fizikalna terapija lijeenje prirodnim sredstvima: kupanjem, masaom, oblozima i dr. fizikat (lat. physicatum) djelokrug i podruje fizika fizikoteologija (gr. fysikos prirodni, Theos Bog, logia nauavanje) fil. prirodno nauavanje o Bogu, pokuaj da se na osnovi svrhovitosti u prirodi zakljui da postoji i prvi uzrok toga poretka, tj. Bog; fizikoteoloski dokaz o postojanju Boga teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja svrhovitosti u prirodi koju je mogao stvoriti samo apsolutno savren Um, tj. Bog (usp. teodiceja) fizileta (fr. fusillette) raketica fizilir (fr. fusil puka) voj. strijelac, voj-nik-pjeak fizio- (gr. fysis) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: priroda fiziofilozofija (gr. fysis, fylosofia) filozofija prirode fiziogenija (gr. fysis, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) v. fiziogonija fiziognom (gr. fvsiognome koji sudi o prirodi ili o prirodnom svojstvu, koji prosuuje o karakteru ovjeka iz prirode njegove grade, osobito iz crta lica) v. fiziognomist fiziognomija (gr. fvsis, gnomon poznavatelj) vanjski izgled ovjeka (u irem znaenju i ivotinje, biljke, predjela i si.) kao izraz unutranje osobitosti; posebno: crte, graa lica (ukoliko izraava trajne prirodne osobine duha), izraz lica fiziognomika (gr. fysis, gnomon poznavatelj) tumaenje (ili: itanje) crta lica, znanost koja po crtama lica, kretnjama, grai i dranju tijela zakljuuje o duevnim osobinama ljudi fiziognomist (gr. fysiognomon) onaj koji moe raspoznati duevne osobine ovjeka po crtama njegovog lica fiziognotip (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) crta lica, naprava za brzo snimanje crta lica i izradu poprsja fiziognotipija (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) automatsko snimanje prirodnih objekata fiziogonija (gr. fysis, gignomai na-stanem, postanem) povijest prirode, znanost o postanku prirode fiziograf (gr. fysis, grafo piem, biljeim) med. naprava koja istodobno biljei i kontrolira rezultate devet raznih funkcija ljudskog tijela: otkucaje srca, kohinu kisika u pluima i tjelesnim stanicama, komplikacije u mozgu i dr. fiziografija (gr. fysis, grafia opis) opisivanje, opis prirode fiziokeramika (gr. fysis, keramike lonarstvo) izraivanje medaljonskih slika prema fotografijama fiziokracija (gr. fysis, kratos jaina, snaga, vladavina) vladavina (ih: snaga, sposobnost) prirode fiziokrati (gr. fysis, kratos jaina, snaga) ekonomisti fiziokratizma; prema njima je proizvodan samo rad u podruju poljoprivrede, tj. samo se u njoj proizvodi viak

vrijednosti; u svojim teorijama (Quesnay 16941774) dali su prvo sustavno shvaanje kapitalistike proizvodnje fiziokratizam 450 fizospazam fiziokratizam (gr. fysis, kratos jaina, snaga) 1. fil. shvaanje po kojem je cjelokupan ivot ljudi, socijalni i politiki, potinjen zakonima koje je postavila sama priroda; 2. u ekonomiji: teorija po kojoj jedino priroda proizvodi vrijednosti i zbog ega samo one radinosti koje su neposredno vezane za zemlju (zemljoradnja, umarstvo, rudarstvo i ribarstvo) imaju proizvodni karakter; budui da jedino zemljoradnja daje ist prinos, treba postojati samo jedan porez koji bi plaala ova proizvodna radinost jer izvan nje nema bogatstva (fiziokra-tski ili agrikulturni ekonomski sustav) fiziologija (gr. fisiologia) 1. prvobitno: znanost o prirodi {fizika); 2. sada: znanost o prirodnim zbivanjima, procesima u organizmima biljaka (fito-fiziologija) te ivotinja i ovjeka (zoo-fiziologija); opa fiziologija bavi se pojavama svojstvenim svim ivim biima; specijalna fiziologija prouava vegetativne funkcije ivotinjskog tijela koje su zajednike s funkcijama biljke (prehrana, disanje, razmnoavanje) i animalne radnje svojstvene samo ivotinji (kretanje, osjeaje, mo predoavanja) fizioloka psihologija psihologija koja prouava duevne, psihike pojave u vezi s fiziolokim pojavama i na osnovi fizolokih pojava; osnivai: E. H. Weber, G. T. Fechner i osobito W. Vundt fiziomonizam (gr. fysis, monos jedini) fil. monizam koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji; supr. teo-monizam fizionomija (gr. fysis, nomos zakon) znanost o prirodnim zakonima fizioplastika (gr. fysis, plastike vjetina uobliavanja) 1. umjetno stvaranje oblika; 2. umjetno zamjenjivanje dijelova tijela; 3. primitivno crtanje koje tei za gotovo fotografski vjernim reproduciranjem predmeta crtanja (osobito kod primitivnih naroda) fizioskop (gr. fysis, skopeo promatram) instrument koji prikazuje prirodna bia u veoma poveanim slikama fizioteleoloki (gr. fysis, telos svrha, logos rije) koji se temelji na svrhovitom ureenju prirode; fizioteleoloki razlozi vjere razlozi (opravdanja) vjere utemeljeni na svrhovitosti u prirodi; fizioteleoloki dokaz v. fizi-koteoloki dokaz pod fizikoteologija) fizioterapija (gr. fysis, therapeia njega, lijeenje) lijeenje prirodnim sredstvima (kupanjem, masaom, oblo-zima i dr.) fiziotip (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotip fiziotipija (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotipija fiziozofija (gr. fysis, sofia mudrost) prirodna mudrost fizocefal (gr. fysa vjetar, nadutost, ke-fale glava) med. skupljanje zraka, nadutost u glavi fizocela (gr. fysa vjetar, nadutost, kele bruh, kila) med. v. pneumatocela fizocelija (gr. fysa vjetar, nadutost, koilia trbuna upljina, trbuh) med. nadutost trbuha, nadimanje fizoes (gr. fysodes, fysa vjetar, nadimanje, eidos oblik) med. v. emfizem fizognozija (gr. fysis, gnosis poznavanje, spoznaja) poznavanje prirode, prouavanje prirode fizometra (gr. fysa nadutost, metra maternica) med. nadutost maternice fizonkus (gr. fysa vjetar, nadutost, onkos masa) med. oteklina ispunjena zrakom fizospazam (gr. fysa, spasmos gr) med. gr izazvan zrakom (vjetrovima) fizostigmin 451 flan(g) irati fizostigmin kem. otrov koji se nalazi u plodu biljke Physostigma veneno-sum; u medicini se upotrebljava za suavanje zjenica, protiv ivanih bolova, osobito protiv trbunih greva kod konja; uroenici njime truju svoje strijele fizotoraks (gr. fysa vjetar, nadutost, thorax prsni ko) med. nadutost plua i prsne upljine (zbog nagomila-nosti zraka) fjaka tal. (fiacca) malaksalost, klonulost; nevoljkost, tromost fjanketan (tal. fianca) sa strane, s boka (udarac, napadaj) fjord (dan.) dugaak, a uzak morski zaljev na obalama polarnih podruja te u Norvekoj fjorentinac (tal. fiorentino) iroki slamnati eir flagelacija (lat. flagellatio) bievanje

flagelanti (lat. flagellantes) lanovi katolikog reda u XIII. i XTV. st. koji su sebe povremeno javno bievali radi kazne za grijehe flagelirati (lat. flagellare) bievati, ibati flagellata (lat.) mn. zool. biai (prai-votinje s dugakim, nitastim proto-plazmatinim izraslinama) flagicij (lat. flagitium) prav. sramno djelo, neasno djelo flagitacija (lat. flagitatio) veliko moljenje, zahtijevanje, opominjanje flagrancija (lat. flagrantia) ar, vatra; oitost, oevidnost, oiglednost flagrantan (lat. flagrans) 1. koji gori, vatren, estok; 2. oevidan, oit, koji bode oi, otvoren, nesumnjiv; in flagranti (lat. in flagranti sc. delicto) na djelu, tj. uhvaen flagrantnost (lat. flagrantia) v. flagrancija flah (njem. flach) ravan, plosnat flahcange (njem. Flachzange) teh. plosnata klijeta flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak (tiskarski postupak kad svi dijelovi materijala koji se treba tiskati lee u istoj ravnini, za razliku od tiskanja na valjcima) flajer (engl, flayer, flier "leta") 1. teh. naprava na stroju za predenje koja namotava konac na kolutove; 2. port, brz trkaki konj flajsig (njem. fleissig) marljiv, vrijedan u poslu flajmaina (njem. Fleisch meso) stroj za mljevenje mesa flak kratica za njem. Fliegerabwehrkanone (Flieger leta, Abwehr obrana, Kanone top) protu zrakoplovni top, protuavionsku topnitvo flakcescencija (lat. flaccescentia) la-bavost, mlitavost; flaccescentia pulmonum it. flakcescencija pulmonum (lat.) med. mlitavost, uzetost plua flakon (fr. flacon) boica za miris flam (njem. Flaum) najfiniji sloj sala; meko paperjasto govee meso; govea rebra flamboajantni slog (fr. flamboyant) arhit. "platneni stil", oblik kasnogo-tikog stila (u XV. i XVI. st. u Francuskoj i Engleskoj) s plamenastim ukrasima na prozorima flambojantan (fr. flamboyant) prid. plamenit, vatren, ognjen; sjajan, blistav flamenco it. flamenko (p.) andaluzij-ska narodna pjesma i ples (izvodi se uz gitare i kastenjete) flamingo (lat. fiamma plamen) zool. plamenac, crvena aplja (ptica slina rodi, ivi u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi) flamirati (lat. flammare) u finom sto-larstvu: na letvi, dasci i dr. napraviti plam en a ste ureze flan(g)irati (fr. flner) lutati, skitati se, hodati bez cilja, tumarati fi an dra m al 452 Flegeton(t) flandramal naziv za jezik (argon) kojim se slue Islanani za sporazumijevanje sa stranim ribarima koji love u islandskim vodama; sastavljen je od islandskih nizozemskih, engleskih i francuskih jezinih elemenata flanel (fr. flanelle) mekana vunena ili pamuna tkanina, tkana kao platno, slui za izradu toplog rublja flanker (fr. flanqueur) voj. onaj koji izaziva arke (vojnik koji uznemiruje neprijatelje) flankirati (fr. flanquer) voj. udariti s boka, napadati s boka; tititi s boka; utvrivati bokove flankonada (fr. flanconnade) u maevanju: boni udarac Flash Gordon it. Fla Gordon (engl.) junak velikog broja fantastinih pria i stripova, iji je autor Dan Barry flashback it. flebek (engl. flash iznenada se pojaviti, back nekada, u prolosti) retrospektivne scene kojima se (u filmovima ili u kazalinim djelima) prikazuju proli dogaaji koji su u vezi s radnjom flaster (gr. emplastron, njem. Pflaster) med. melem namazan na posebnu tkaninu (za vanjsku uporabu) flaa (lat. fiasco, njem. Fiasche) boca, staklenka flat-race it. flat-res (engl.) port, utrka bez prepona flatulencija (lat. flatulentia) med. nadutost, nadimanje trbuha zbog plinova flatumentan (lat. flare puhati) med. koji nadima; prazan, nitav, bezvrijedan

flauta (njem. Flote) glaz. drveni puhaki instrument, s tonovima viim od tonova svih ostalih drvenih puhakih instrumenata (danas prevladava metalna flauta) flautando (tal. flautando) glaz. kao na flauti flavescentan (lat. flavescere, flaves-cens) koji prelazi u zlatnouto, ukast flaza (gr. flasis pritiskivan]e, gnjee-nje) med. prijelom neke ravne kosti fleb- (gr. fleps gen. flebos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ila, vena flebektazija (gr. fleps gen. flebos vena, - ila, ektasis rastezanje, irenje) med. v. flebeurizma flebeurizma (gr. fleps, eurys irok) med. proirenje vena flebile (tal.) glaz. tuno, plano, moleivo flebitis (gr. fleps gen. flebos) med. upala vena flebodan (gr. flebodes) ilat, venat, pun ila; ilast, venast, slian ili flebografija (gr. fleps, gen. flebos, gra-fia opis) opis vena flebolit (gr. fleps, lithos kamen) med. kamenast konkrement u venama, venski kamen flebologija (gr. fleps, logia znanost) dio medicine koji prouava vene fleboragija (gr. fleps, rag- korijen od regnvmi slomim, skrham) med. krvarenje iz vene fleboskleroza (gr. fleps, skleros tvrd, krt) med. zadebljalost vena flebotom (gr. fleps, tome rezanje) med. instrument za putanje krvi iz vena flebotomija (gr. fleps, tome rezanje) med. putanje krvi iz vena flebotomist (gr. fleps, tome rezanje) onaj koji puta krv iz vena flebotomizirati (gr. fleps, temno reem, tome rezanje) med. putati krv iz vena flebotomomanija (gr. fleps, tome rezanje, mania pomama, strast) pretjerana sklonost putanju krvi fledonija (gr. fledon brbljavost) med. ludilo Flegeton(t), Piriflegeton(t) (gr. pyr vatra, flego gorim) mit, jedna od rijeka u podzemnom svijetu flegma 453 flinta flegma (gr. flegma sluz, sluzava tekuina u tijelu) 1. kod starih kemiara: vodnjikavi ostatak destilacije neke alkoholne tekuine; 2. danas: alkoholom siromani sirovi pirit (esta); 3. kod starih medicinara: tobonja sluzasta krv kao osnova flegmatinog temperamenta; otuda: prirodna neosjetljivost i tromost, hladnokrvnost, ravnodunost flegmagogi (gr. flegma sluz, sluzava tekuina, ago odvodim) mn. med. sredstva za izbacivanje sluzi flegmapira (gr. flegma sluz, pyr vatra) med. sluzava groznica flegmatian (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) pun itke sluzi; hladnokrvan, neosjetljiv, ravnoduan, trom, nedjelatan; flegmatian temperament v. flegmatik flegmatik (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) hladnokrvan ovjek, ovjek koji se teko uzbuuje, hladan, ravnoduan, neosjetljiv ovjek flegmazija (gr. flegmasia) med, upala; phlegmasia alba dolens it. flegmazija alba dolens (lat.) bijela oteklina, bijela upala bedra kod rodilja flegmone (gr. flegmone) med. bolom praena upala staninog tkiva zbog zaraze uzronicima gnojenja (obino prelazi u gnojenje i stvaranje apsce-sa) flek (njem. Fleck) mrlja, pjega, uprljano mjesto (na odjei); zakrpa (na cipeli) fleksibilitet (lat. flexibilitas) savitlji-vost, vitkost; gram. promjenjivost fleksija (lat. flexio savijanje, pregiba-nje) gram. mijenjanje, promjena (zajedniki naziv za deklinaciju i kon-jugaciju) fleksimetar (lat. flectere saviti, iskriviti, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje savijanja (iskrivljenja) fleksivan (lat. flexio savijanje, pregi-banje) gram. koji ima fleksiju; fleksivni jezici jezici koji imaju fleksiju, npr. indoeuropski fleksor (lat. flexor) anat. mii savija (pregiba) fleksura (lat. flexura) geol. koljenasta bora, uvijanje vodoravnih slojeva tako da se jedna strana slojeva spusti prema drugoj, ali obje strane ostaju i dalje povezane flektirati (lat. flectere mijenjati) gram. mijenjati (imenice, pridjeve, zamjenice, brojeve, glagole) fleret (fr. fleuret) 1. etverokutni tanak ma s kuglicom na vrhu, slui za vjebanje u maevanju; tkanina od otpadaka svile, polusvilena tkanina fleron (fr. fleuron) ukras u obliku cvijea ili lia flert (eng. flirt) zabavljanje, udvaranje, ljubakanje, oijukanje, koketiranje

flessibile (tal.) glaz. savitljivo, glatko (bez potekoa) fletan (njem. flatig) marljiv, okretan, vrijedan, vjet fliakografija (gr. flyax gen. flyakos lakrdija, graha) lakrdija flibustjeri (fr., niz. flibustiers, vrijbui-ter gusar) mn. 1. gusari i krijumari raznih europskih narodnosti udrueni u posebne organizacije, u 18. st. napadali su panjolske posjede u Srednjoj Americi; 2. u SAD-u: naziv za organizatore parlamentarne opstrukcije fligl (njem. Fliigel krilo) glaz. koncertni glasovir fligltir (njem. Fliigel krilo, Tiir vrata) dvokrilna vrata fliktena (gr. flyktaina) med. bubuljica od vruine, mjehur (na oku) fliktenodan (gr. flyktainoeides mje-hurast) med. slian milijariji (osipu u obliku mjehuria) fliktenoza (gr. flyktainosis) med. mje-huravost koe flinta (njem. Flinte) enska lakog morala, "laka roba" flip 454 floskula flip (engl.) pie od jaja, rakije i eera; pun s jajima fliper (engl. flipper) vrsta elektrinog biljara, tj. automat za igru flisati (njem. fliessen) lagano tei, curkati flispapir (njem. Fliesspapier) 1. bugaica, papir upija; 2. tanak, gotovo proziran papir fliter (njem. Flitter) bezvrijedni svjetlucavi nakit naiven na tkaninu flizis (gr. flvsis) med. izbijanje mjehura po koi flobert (njem. Flobert-gewehr) malokalibarska puka; djeja puka (naziv prema izumitelju Flobertu) flock-book it. flok-buk (engl. flock stado; book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost) za ovce, rodoslovnik ovaca flogistian (gr. flox gen. flogos plamen) izgorljv, zapaljiv; flogistina teorija v. flogiston flogistika (gr. flogizo zapalim, izgorim) znanost o izgorljivim, zapaljivim tijelima flogistizirati (gr. flogizo zapalim, izgorim) spojiti s gorivom flogiston (gr. flogistos izgorljiv) gorivo, po teoriji izgaranja (flogistina teorija) njem. kemiara G. E. Stahla (16601734) hipotetina tvar koja postoji u svim izgorljivim tijelima; usp. antiflogistika 1. flogokemija (gr. flogizo zapalim, izgorim, chemeia) v. flogistika flogopira (gr. flox gen. flogos plamen, pyr vatra) med. groznica koja nastaje zbog upale flogoskop (gr. flox, flogos plamen, sko-peo promatram) 1. vrsta tednjaka koji istodobno zagrijava i osvjetljuje; 2. instrument koji pokazuje stupanj zagrijan osti flogoza (gr. flogosis upala) med. lokalna upala; trenutano porumenja-vanje obraza flogurgija (gr. flogizo zapalim, izgorim, ergon djelo) v. flogistika floks (gr. flox plamen) bot. plamenac (biljka penjaica iz porodice abnjaa) flokulacija (lat. flocculus pahuljica) med. stvaranje pahuljiastog tkiva flor (lat. flos gen. floris cvijet) laka i tanka tkanina od svile, koprive, vune ili lana; koprena, veo (nazvan po tome to je nekada bio izraen od flo-ret svile, ili to bi u njega utkah cvjetove) flora (lat. Flora) biljni svijet, sve biljke koje rastu u nekoj zemlji ili nekom kraju; popis ili opis tih biljaka Flora (lat. Flora, flos gen. floris cvijet) mit. rim. boica cvijea i proljea floral (fr.) mjesec cvjetanja (VIII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru, od 20. travnja do 19. svibnja) florescencija (lat. florescentia) cvjetanje, procvjetavanje; cvat floret (lat. floretum) 1. zool. gornje, grubo tkivo kod gusjenice dudovog svil-ca; 2. tkanina od otpadaka svile, po-lusvilena tkanina, floretna svila floridan (lat. floridus) cvjetan, bogat cvijeem; koji je u cvijetu, svje, mlad floriferan (lat. florifer) cvjetonosan, cvjetan, bogat cvijeem florilegij (lat. florilegium) 1. berba cvijea; 2. zbirka odabranih tiva (iz djela), antologija florimanija (lat. flos gen. floris cvijet, gr. mania pomama, strast) strast za cvijeem floris ti ka (lat. flos gen. floris cvijet) znanost o cvijeu, poznavanje cvijea flos (lat.) cvijet; in flore ili in floribus (lat.) u cvijetu, u cvjetanju, u blagostanju floskula (lat. flosculus cvjeti; izreka) ret. govorniki ukras; fraza, prazna rije

floskulirati 455 fluvio-marinski floskidirati (lat. flosculare) upotrebljavati zvune, ali prazne rijei flota (tal. flotta, fr. flotte, njem. Flotte) brodovlje, mornarica (ratna, trgovaka); osobito: cjelokupna pomorska snaga neke drave flotacija (lat. flotatio) rud. 1. ispiranje rude vodom radi odvajanja dviju ruda i radi njihove koncentracije kad su pomijeane u prirodi: pjena nekih tekuina (npr. mineralnog ulja, klor-benzola), adhezijom i povrinskim naponom zadrava djelie sitno samljevene rude na povrini dok djelii druge padaju i taloe se na dnu; 2. ureaj za koncentraciju rude po ovoj metodi flotantan (fr. flottant) lelujav, valoviti; kolebljiv; flotantan dug (fr. dette flot-tante) promjenjiv (neodreen) dug floteca (tal. flottezza) umj. naziv za mjeavinu boja, tj. za slikarsku nijansu floti!a (fr. flottille) 1. mala flota, eska-dra; 2. odred manjih ratnih brodova za akciju pokraj morske obale, po jezerima i rijekama (npr. "dunavska flotila") flotirati (fr. flotter) plivati, plutati, ploviti; lelujati se; kolebati se; flotiraju-e stanovnitvo stanovnitvo bez stalnog mjesta boravka, koje se stalno seli fluati mn. fluorovi silikati, slue protiv tetoinja te za otvrdnjavanje graevnog materijala protiv raspadanja fluid (lat. fluidum) tekuina, tekue tijelo; fiz. tekue tijelo, plinovito tijelo; pren. neto nestalno, prolazno fluid meat it. fluid mit (engl.) "tekue meso", pripravak od krhkog mesa ije su bjelanevine pretvorene u pep-tone (za bolesti eluca) fluidan (lat. fluidus) tekui; fiz. teku, plinovit; pren. lak, neusiljen fluidifikacija (lat. fluidificatio) pretvaranje u tekuinu fluidnost (lat. fluiditas tekuina) ono to ima oblik tekuine ili plina; lakoa, prirodnost (u govoru, izlaganju) fluks (lat. fluxus tekui) 1. smjer, tijek; 2. broj neutrona po kvadratnom centimetru u sekundi; 3. brzina prenoenja energije ili tvari kroz odreenu povrinu fluksija (lat. fluxio) curenje; mat. v. diferencijal; med. navala, naviranje krvi fluks us (lat. fluxus) curenje, teenje; krvarenje, odljev, proljev fluktuacija (lat. fluctutatio) 1. med. le-lujanje, gibanje (npr. vode ili gnoja u nekoj tjelesnoj upljini ili oteklini pri dodirivanju); 2. kolebanje, mijenjanje (cijena i dr.), nestalnost, nepostojanost fluktuirati (lat. fluctuare) lelujati se; kolebati se, biti nestalan fluktuozan (lat. fluctuosus) lelujav; kolebljiv, nestalan fluor (lat. fluere tei) kem. halogen element, atomska teina 19, redni broj 9, znak F, ukastozelen, plin zaguljiva mirisa i veoma opasan fluorescencija (fr. fluorine fluoran, koji pokazuje ovo svojstvo) opt. svojstvo nekih tijela da pod utjecajem jedne vrste svjetlosti zrae svjetlost druge vrste (manje valne duine) i to samo dok ta svjetlost na njih djeluje fluoridi (lat. fluere) mn. kem. spojevi fluora fluorit (lat. fluor, gr. nastavak -ites) min. mineral CaF2, blijedoute, ljubiaste ili zelene boje, pokazuje svojstvo fluorescencije flus (njem. FluB) v. fluksus fluvijalan (lat. fluvialis) rijeni, vodeni, koji raste u rijekama, u vodi fluvijatilan (lat. fluviatilis) rijeni, kojega ima u rijeci, koji ivi u rijeci fluvio-marinski (lat. fluvius rijeka, marinus morski) od rijene i morske vode, slankast fluviograf 456 folk fluviograf (lat. fluvius rijeka, gr. grafo biljeim) sprava za mjerenje vodostaja Fo osniva religije u Kini i Japanu, kinesko ime Bude Fo-hi kineski heroj, zaetnik znanosti i vjetina, utemeljitelj Kineskog Carstva i prvi zakonodavac (oko 2852 2738 pr. n. e.) foaje (fr. foyer, lat. focus ognjite) u kazalitima i si.: hodnik ili dvorana s bifeom gdje se izmeu inova zadravaju gledatelji fob (engl. fob = free on board slobodan brod) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari na brod

fobija (gr. fobos strah) med. patoloki strah, bezrazloan osjeaj straha, npr. agorafobija i dr. fobofobija (gr. fobemai bojim se) med. strah od straha fobur (fr. faubourg) predgrae; osobito: pariko predgrae St. Germaine na lijevoj obali Seine i po njemu nazvana stara aristokracija koja tu ivi focoso (tal. focoso) glaz. v. fuocoso fod (dan. Fod) stopa, mjera za duinu u Danskoj = 0,3138 m fodder (eng. fodder, fother) mjera za olovo u Engleskoj = oko 990 kg fogin (tal. fogo vatra) palitelj mina, miner fogun (tal.(focone velika vatra) vatra; ognjite, loite foizam = kineski budizam; usp. Fo foka (gr. foke) zool. tuljan fokalni (lat. focus arite, focalis) fo-kusni, arini; fokalna distanca opt. arina udaljenost; fokalno osvjetljenje osvjetljenje reflektorima fokometar (lat. focus arite, gr. me-tron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje arine daljine foksterijer (eng. foxterrier) vrsta engleskog psa lisiara: ivahan, snaan, glatke ili grube dlake, obino bijel s crnim ili crvenim pjegama fokstrot (engl. foxtrott) "lisiji hod", ivahan salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom iz Amerike, kretanje se izvodi na prstima nogu (slino uljanju lisice) fokus (lat. focus ognjite) fiz. arite folada (gr. folas) zool. kamenotoac (morska ivotinja koja stvara prolaze i u najtvrim obalnim stijenama, u mraku svijetli) folgas (njem. voli pun, gas plin) najjai pogon vozila, najvea brzina vozila folija (lat. folium list) 2. tanak metalni listi (obino od zlata, srebra, aluminija ili kositra) kao podloga za zrcala i umetnuto drago kamenje; pren. predmet usporedbe manje vrijednosti koji slui da bi se to jae istaknula vrijednost nekog drugoga predmeta folija (p. follia) 1. "ludost"; ivahno panjolsko glazbeno djelo s varijacijama folijacija (lat. foliatio) bot. listanje (u proljee), izbijanje lia folijant (lat. folium list) knjiga s velikim listovima (u veliini arka), knjiga u folio-formatu folijirati (lat. folim) 1. listove, stranice knjige oznaiti brojevima; 2. staklo zrcala oblagati staniolom folikul (lat. folliculus) anat. vreica, monjica, npr. uni mjehur folio (lat. fohum list, folio) 1. format knjige u veliini tiskanog arka; 2. stranica knjige; 3. na tom i tom mjestu knjige; folio meo (lat.) na mom listu, tj. na listu mojih izdataka; folio recto it. folio rekto (lat.) na prvoj ili prednjoj strani lista; folio verso it. folio verzo (lat.) na drugoj strani lista; in folio (lat.) u veliini lista, tj. knjiga, = folijant folk (engl.) vrsta pop-glazbe inspirirane narodnom glazbom, folklorom folk-song 457 fonetski folk-song (engl.) narodna pjesma, puka popijevka folklor (engl. folklore) narodna kulturna batina (obiaji, pjesme, prie, bajke, zagonetke, poslovice i dr.) folklorist (engl. folklore) onaj koji prouava folklor folkloristika (engl. folklore) v. folklor folksdojer (njem. Volk narod, Deutsche Nijemac) naziv za Nijemca koji je roen i ivi izvan Njemake folja (tal. (oglia) list papira, arak; papirna novanica; novine, dnevni tisak foment (lat. fomentum) med. oblog (topao, suh, hladan, mokar) fomentacija (lat. fomentatio) med. stavljanje obloga, utopljavanje fomentativan (lat. fomentativus) med. koji zagrijava, koji izaziva zagrijavanje fomentirati (lat. fomentare) oblagati, stavljati obloge, utopljavati fon (fr. fond, lat. fundus) 1. osnova, temelj; jezgra, bit, glavna stvar; dubina, pozadina (slike, pozornice); stranje mjesto u vozilu; au fond it. o fon (fr.) u osnovi, u biti, u samoj stvari fon (gr. fone glas) 2. ak. jedinica za mjerenje zvuka fon obn (njem. vonoben) odozgo, s visoka; pren. gledati nekoga s prijezirom fonascija (gr. fonaskia) vjebanje u pjevanju i govorenju kod starih Grka fonastenija (gr. fone glas, astheneia slabost) med. slabost glasa

fonautograf (gr. fone zvuk, glas, au-tos, sam, grafo biljeim) fiz. v. vibro-graf fonautogram (gr. fone zvuk, glas, autos sam, gramma crta, linija) fiz. v. vibrogram fond (fr. fond, lat. fundus temelj) 1. glavnica, svota novca kao osnova nekog poduzea, osnovni kapital; zaklada, novac koji se moe troiti samo za odreenu svrhu, ili samo u odreenim sluajevima; invalidski fond novac koji slui za uzdravanje invalida i njihovih obitelji; dispozi-cijski fond novac za povjerljive svrhe o ijem utroku vlada ne mora polagati raune parlamentu; rezervni fond u dionikim drutvima: glavnica koja se stvara redovitim odvajanjem odreenog postotka od dobitka, a slui za pokrie eventualnog gubitka i si.; 2. u Engleskoj: dravni prihodi namijenjeni plaanju kamata na dravne zajmove fondamento (tal.) glaz. osnovni bas, osnovni glas fondan (fr. fondant) prid. soan, koji se topi u ustima fondirati (fr. fonder) v. fundirati fondue it. fondi (fr.) kuh. jelo od topljenog sira, vina i drugih sastojaka fonelektrine struje v. pod foniki fonendoskop (gr. fone zvuk, endon unutra, skopeo promatram) med. instrument za vrenje auskultacije: metalni bubanj (rezonator) s dvije gumene cijevi koje se stavljaju u ui onoga koji ispituje (osjetljiviji od stetoskopa) fonetiki (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. koji se tie fonetike (npr. fonetika ispitivanja) fonetika (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. grana lingvistike koji prouava glasove i tvorbu glasova; eksperimentalna fonetika znanstvena disciplina koja ispituje kako nastaju glasovi ljudskog govora i kako zvue fonetski (gr. fone zvuk) gram. glasovni (npr. fonetska promjena, fonetski zakon, fonetski pravopis); fonetski pravopis pravopis u kojem se rijei piu onako kako se izgovaraju (za foniki 458 fonoteka razliku od korijenskog pravopisa koji se dri naslijeenog) foniki (gr. fonikos) zvuan, koji zvui: zvuni; foniki kota u nekim sinkronim viestrukim telegrafskim sustavima jedan od dvaju kotaa, jedan u prijamnoj, a drugi u otpremnoj postaji, koji se sinkrono okree fonija (gr. fone glas) primitivna naprava za razgovor na velike udaljenosti, doglasalo fonijatrija (gr. fone glas, iatreia lijeenje) med. znanost o lijeenju glasa; lijeenje glasa fonika (gr. fone zvuk, glas) ak. znanost o zvuku fonizmi (gr. fone zvuk) psih. osjeti zvuka koji nastaju podraajem nekog drugog, a ne slunog, ivca; usp. fo-tizmi fono- (gr. fone) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: glas, sluh, zvuk fonofobija (gr. fone zvuk, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od glasnog govora fonogenian (gr. fone, gennao raam, proizvodim) pogodan za snimanje (glas), koji je (glas) zvuan i lijep kao stoje u prirodi, ili jai, zvuniji i ljepi fonognomika (gr. fone, gnome spoznavanje, uvianje) vjetina da se po glasu ili govoru nekog ovjeka spozna njegov nain miljenja fonograf (gr. fone, grafo biljeim) ak. sprava pomou koje se ljudski glas ili tonovi glazbenih instrumenata upisuju na jedan okretni votani valjak ili votanu plou tako da se poslije mogu ponovno proizvoditi (pronalazak T. Edisona, 1877.) fonografija (gr. fone, grafo piem, biljeim) glasovno pisanje naziv za stenografije Karla Faulmanna (1874.) i Engleza Pitmana (1840.) sastavljene na fonetskoj osnovi; biljeenje zvunih titraja fono grafika (gr. fone, grafo piem, biljeim) koji pie glasove; fonograf-sko pisanje pisanje koje se slae s izgovorom fonokampsija (gr. fone, kampsis savijanje) fiz. prelamanje zvuka fonokamptian (gr. fone, kampto savijam) koji prelama zvuk; fonokamp-tiki centar kod odjeka: mjesto od kojega se zvuk odbija fonoklastian (gr fone, klao lomim) koji prelama zvuk (kod odjeka) fonokromatska terapija (gr. fone, chroma boja, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika pomou svjetlosti u boji fonola (gr. fone zvuk) mehaniki glasovir fonolit (gr. fone, lithos kamen) min. vrsta trahita fonologija (gr. fone, logia znanost) 1. gram. grana lingvistike koja prouava glasove; 2. med. struka o bolestima i lijeenju glasa i sluha

fonomanija (gr. fonos ubojstvo, umorstvo, krvoprolie, mania bijes) med. elja za ubijanjem fonometar (gr. fone, metron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer, naprava za mjerenje jakosti (intenziteta) govora fonometrija (gr. fone, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti zvuka; 2. med ispitivanje rezonance pojedinih dijelova tijela stavljanjem na njih zvunih vilica fonomimija (gr. fone, mimeomai oponaam) oponaanje glasa ili govora mimikom fonosinakter (gr. fone, svnago skupim) "skuplja zvukova", cijev za sluanje, slualica fonoskop (gr. fone, skopeo) ureaj s ljestvicom koja pokazuje broj titraja jednog tona fonoteka (gr. fone zvuk, glas, theke spremnica) zbirka nosaa zvuka (gra fonozofija 459 formacija mofonskih ploa, magnetofonskih vrpca i si.) fonozofija (gr. fone, sofia znanje, znanost) znanost o zvuku fontana (lat. aqua fontana) izvor, zdenac; vodoskok fontanela (tal. fontanella) 1. izvori; mali vodoskok; 2. med. umjetno napravljen kanal za odvoenje tetnih tekuina (gnoja); 3. mekano mjesto na tjemenu novoroeneta gdje kosti jo nisu srasle, nego su povezane hrskavicom fonurgija (gr. fone zvuk, glas, ergon djelo) znanost o zvuku; znanost o glasu foot it. hat (engl.) engleska stopa = 1/ 3 jarda = 0,305 m fopati (njem. foppen) varati nekoga, lagati nekome for (fr. fort, lat. fortis jak) voj. samostalna mala utvrda, utvrdica foramen (lat. foramen otvor, rupa) anat. ue kanala, spojni put (u mozgu, kostima) foraminifere (lat. foramen buotina, rupa) krednjaci (red jednostavnih morskih ivotinjica) foraminozan (lat. foraminosus) izbuen, probuen foraminulozan (lat. foraminulosus) koji ima vidljive, zamjetljive pore forarbajter (njem. Vorabeiter) pred-radnik, poslovoa forband (njem. vor sprijeda, Band vrpca) prazan dio filmske vrpce koji se pri konanoj izradi filma projicira prije slike force majeure it. fors maer (fr.) v. vis major forceps (lat. forceps klijeta) med. klijeta za izvlaenje djeteta (kod tekog poroaja) forcimer (njem. Vorzimmer) predsoblje; ekaonica fordizam sustav znanstvene organizacije rada, nazvan po svom tvorcu, amerikom veleindustrijalcu H. For-du: uspjeh nekog poduzea zavisi od tone procjene potreba za nekim dobrom i organizacije rada; glavno sredstvo kojim on postie uspjeh u svom poduzeu je tzv. "beskrajno platno", tj. predmet izraivanja krui na pokretnom pultu od radnika do radnika i kod svakog se zadrava tono onoliko koliko je radniku potrebno za obavljanje odreenog i uvijek istog posla; na ovaj nain nije potreban nadzor, nego se radnik pri-lagodava ritmu odreenom kretanjem toga "beskrajnog platna" Foreign Office it. Forin ofis (engl.) englesko Ministarstvo vanjskih poslova forela (njem. Forelle) zool. pastrva forenzian (lat. forensis koji je na trgu, javni) prid. sudski, sudbeni foreverc (njem. vorwrts) naprijed forhend (engl, forehand) port, u tenisu: udarac s naprijed okrenutim dlanom forinta (tal. fiorino) novac u raznim zemljama razliite vrijednosti; u bivoj AustroUgarskoj: srebrni novac od 2 krune forlana (tal.) veseo venecijanski ples u 6/8 taktu; furlana forma (lat.) oblik (supr. sadraj) oblik, lik, izgled, vanjska strana; kalup, uzorak, model; ureenje, nain, propis; tisk. sloene strane arka stegnute u eljezni okvir; biti {nalaziti se) u formi biti spreman za to, biti raspoloen; sub utraque forma it. sub utrakve forma (lat.) teol. pod oba oblika, tj. pod oblikom kruha i vina (priest) formacija (1. formatio) 1. oblikovanje, stvaranje, tvorba; 2. voj. sastav, ustroj (vojske); 3. geol. niz kamenih masa koje se, po redu svojih slojeva i svojim okaminama i dr., smatraju dijelovima jedne cjeline koja je naformalan 460 forometar stala u istom vremenskom razdoblju; 4. drutveno-ekonomska formacija (npr. kapitalistika, feudalna) sveukupnost proizvodnih odnosa nastala na osnovi odreenog stupnja razvoja proizvodnih snaga kojoj odgovaraju odreene forme nadgradnje

formalan (lat. formalis) oblini, koji se tie oblika ili vanjskog izgleda neke stvari (a ne sadraja), vanjski (supr. materijalan); pravi, pravilan, potpun; izrican, odreen, toan formaldehid (lat. forma, alcohol dehy-drogenatus) kem. organski spoj, bezbojan plin otra mirisa; stvara se oksidacijom metilalkohola i nepotpunim izgaranjem mnogih organskih supstanci formalin (lat. forma) kem. 40% vodena otopina formaldehida; slui za konzerviranje anatomskih, botanikih i zoolokih preparata te za dezinfekciju stanova od zaraznih klica formalist (lat. forma) 1. onaj koji se strogo dri forme i pazi samo na vanjtinu; 2. pristaa formalizma formalizam (lat. forma) 1. pretjerano pridavanje znaenja vanjskoj strani (formi), pretpostavljanje oblika sadraju i biti; 2. ili. smjer koji znaenje pridaje samo formi, a zanemaruje sadraj i bit neega; 3. pretjeranost u uvanju ustaljenih formi u nekom radu na tetu biti neega, doslovno shvaanje zakonskih propisa i nevo-enje rauna o njihovom cilju i njihovoj biti formalizirati (fr. formaliser) tono se pridravati vanjskog propisa i si. formalno (lat. forma) besadrajno; izriito, jasno izraeno, jednostavno formalnost (lat. formalitas) uobiaje-nost, utvren obiaj, postupanje po odreenom redu i propisima, tek toliko da se uini formamid (lat. formica mrav) kem. amid mravlje kiseline formant (lat. formare, formans uobli-avajui) lingv. 1. neodreen glas usne upljine koji prati obian glas; 2. nastavak pri tvorbi rijei pomou kojega se tvori rije od njezinog korijena, npr. -ar u rijei stolar format (lat. forma) 1. oblik i veliina (lista, knjige), duina i irina knjige; 2, oblik i veliina neega, npr. fotografije formativan (lat. formativus) koji daje ili stvara oblik, uobliavajui formica it. formika (lat.) zool. mrav formidabilan (lat. formidabilis) straan, strahovit, jezovit, uasan; golem; opasan formijati (lat. formica mrav) mn. kem. soli mravlje kiseline formikacija (lat. formicatio) med. osjeaj kao da po koi mile mravi formil (lat. formica mrav) kem. radikal mravlje kiseline formil-klorid (lat. formica, gr. chloros svijetlozelen) kem. v. kloroform forminga (gr. forminx) harfi slian, starogrki glazbeni instrument (najstariji iani instrument) formirati (lat. formare) dati (ili: davati) oblik, uobhavati, uobliiti, oblikovati; stvoriti, stvarati, napraviti, sklopiti, sklapati, sastavljati, sastaviti; oblikovati (odred); postrojiti, postrojavati, urediti, svrstati (vojnike) formo] (lat. forma) kem. v. formalin formula (lat. formula, dem. od forma oblik) uzorak, pravilo; izraz; propis formular (lat. formulare) uzorak, tiskani ogledni primjerak (prema kojem treba izraivati sve ostale), tiskanica formulirati (lat. formula) dati (ili: davati) odreeni oblik, tono i jasno izloiti (usmeno ili pismeno), sroiti forometar (gr. fero, foreo nosim; donosim, metron mjera, mjerilo) 1. sprava za odreivanje sposobnosti nosivosti (izdrljivosti) mostova, svo forometrija 461 fosfor dova itd.; 2. u poljoprivredi: sprava za utvrivanje rodnosti; 3. med. odre-iva skretanja vidne osi, stupnja he-teroforije forometrija (gr. fero, foreo nosim, met-ria mjerenje) prouavanje vaganja i utvrivanja tereta foronomija (gr. fora brzo kretanje od feresthai brzo se kretati, nomos zakon) odreivanje gibanja; znanost o zakonima gibanja vrstih i tekuih tijela fors (fr. force) sila, snaga, mo, jaina; nasilje forsirati (fr. forcer) 1. ubrzati posao, ubrzavati posao, zapeti, zapinjati (pa raditi); 2. prisiliti, prisiljavati, nagoniti, nagnati, natjerati, natjerivati, primoravati (da se neto to bre uini); 3. iznuditi, iznuivati, silom uzeti; 4. pretjerati, prenagliti; 5. u vistu: baciti kartu koju protivnik nema i time ga primorati daje presijee adutom; 6. voj. uz borbu zauzeti, osvojiti; forsiran mar voj. usiljen mar, ubrzan mar forsitija bot. vrsta ukrasne biljke iz porodice maslina (naziv po engl, botaniaru Forsythu)

forpajz (njem. Vorspeise) predjelo (za bolje otvaranje teka) forpan (njem. Vorspann) 1. upregnuti konji, potprega, podvoz; 2. u filmskom jeziku: predobjava, reklama za novi film vie nepovezanih scena sloeno u cjelinu forpil (njem. Vorspiel) predigra forus (njem. Vorschu) predujam, akontacija forta (tal. forte jak) natjecanje u jakosti (osobito boks-me) forte (tal.) glaz. jako forte piano (tal.) glaz. 1. najprije jako, zatim slabo (tj. izvoditi); 2. fortepia-no v. pianoforte fortelini (tal.) kub. vrsta tjestenine za juhu forten (fr. fortin) voj. malo, na brzinu napravljena poljska utvrda forti (engl. forty etrdeset) port, stanje u igri tenisa kad igra postigne etrdeset bodova fortica (tal. fortezza) voj. v. for fortifikacija (lat. fortificatio) voj. 1. znanost o utvrivanju poloaja; 2. utvrda, utvreno mjesto; 3. utvrivanje, podizanje utvrda fortissimo (tal.) glaz. vrlo jako Fortuna (lat.) 1. min. starorimska. boica sree (kod Grka: Tyche); 2. astr. asteroid otkriven 1852. g. fortunati (lat fortuna sudbina; nevrijeme) bjesnjeti (nevrijeme kia, snijeg, vjetar) forum (lat. forum) trg. trnica; pren. javno mjesto; sud, mjerodavan sud, mjerodavno mjesto; forum Romanum (lat.) trg u starom Rimu, okruen javnim graevinama i duanima, sredite rimskog javnog ivota (politikog, sudskog i trgovakog) forvard (engl. forward) port, navala, napad; navalni igra forzando it. forcando (tal.) glaz. pojaavajui, naglaujui fosa (lat. fossa jama, rupa) anat. jamica, aica, udubljenje fosfati (gr. fosforos koji nosi svjetlost, svjetlonosan, koji donosi svjetlost) kem. soli fosforne kiseline fosfidi (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) kem. spojevi fosfora s nekim drugim elementom, kovinama fosfiti (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) mn. kem. soli fosforaste kiseline fosfor (gr. fos, fero, fosforos svjetlonosan, koji nosi ili donosi svjetlost) kem. "svjetlonosac", element, atomska teina 31,02 redni broj 15, znak P, na zraku lako oksidira (bijeli fosfor) i zbog toga u mraku svijetli, vrlo jak otrov; upotrebljava se poglavito za pravljenje ibica fosforescencij a 462 fotofon fosforescencija (gr. fosforos, lat. phos-phorescentia) svijetljenje bez davanja osjetne topline i izgaranja, svojstvo mnogih tijela da due vremena u mraku svijetle poto su prethodno bila izloena zraenju Suneve svjetlosti (posebna vrsta luminiscencije) fosforescirati (lat. phosphorescere) svjetlucati u mraku, svijetliti bez davanja osjetne topline i izgaranja fosforeti (gr. fos, fero) kem. v. fosfidi fosforit (gr. fos svjetlost, fero nosim) vrsta vapnenog fosfata, vrsta apatita, odlino sredstvo za gnojenje fosforizam (gr. fos svjetlost, fero nosim) med. trovanje fosforom fosforna bronca slitina (legura) bakra, kositra i fosfora (slui za izradu dijelova vatrenog oruja, nakita, otpornih strojnih dijelova itd.) fosforna kiselina kem. kiselina koja se dobije spajanjem fosfora s kisikom fosfornekroza (gr. fos, fero, nekros le) med. bolest kostiju, osobito eljusti, javlja se kod radnika koji dolaze u dodir s fosforom fosforno ulje fosfor rastopljen u bade-movom ulju, sredstvo za utrljavanje Fosforos (gr. Fosforos) "svjetlonosac"; u starom vijeku: ime planeta Venere (v. Venus) kao zvijezde Zornice, zvijezda Danica (kod Rimljana: Lucifer) fosforoskop (gr. fosforos svjetlonosan, skopeo promatram) naprava pomou koje se moe vidjeti i veoma slaba fosforescencija fosil (lat. fossilis iskopan) geol. okamina, okamenjena biljka ili ivotinja (iz prijanjih geolokih razdoblja); pren. (neto) zastarjelo, ovjek zastarjelih shvaanja fosilan (lat. fossilis iskopan) geol. okamenjen, skamenjen, npr. fosilne biljke i ivotinje; fig. zastarjeli, staro-vremenski

fosilist (lat. fossilis iskopan) v. mineralog fostna (njem. Pfosten) debela daska, greda, "fosna" foa (tal. fossa) jarak, rov fot (gr. fos gen. fotos svjetlost) praktina fotografska svjetlosna jedinica: utjecaj to ga svjetlost jedne Hef-nerove svijee s udaljenosti od 1 m vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost fotelj (fr. fauteuil) 1. udoban naslonja, poasni stolac; 2. u Francuskoj: sjedalo ih mjesto u Akademiji; 3. ministarski poloaj fotizmi (gr. fotismos osvjetljenje, svjetlost) psih. suosjeti, osobiti dvojni osjeti nekih osoba koje pri odreenim zvucima primaju tono odreene osjete svjetlosti ili boja foto (gr. fos gen. fotos) 2. fotografska slika foto- (gr. fos, fotos) 1. predmetak u slo-enicama sa znaenjem: svjetlost, svjetlosni foto-fmi (gr.-engl.) fotografska snimka koja prikazuje zavretak natjecanja, osobito pri utrkama, kako bi se sa sigurnou moglo utvrditi koji je natjecatelj prvi stigao na cilj fotoamater (gr. fos, fr. amateur) onaj koji se kao nestrunjak bavi fotografijom iz ljubavi prema njoj fotocinkografija (gr. fos, grafo crtam, slikam, njem. Zink) prenoenje fotografije na cinanu plou fotoefekt (gr. fos gen. fotos, lat. effec-tus uinak, posljedica) fiz. svjet-losnoelektrini uinak: ozrai li ultra-ljubiasta svjetlost metalnu povrinu, onda iz nje izlaze elektroni fotoelektricitet (gr. fos, elektron jantar) elektricitet izazvan svjetlou fotofobija (gr. fos, fobos strah) med. strah od svjetlosti, nepodnoenje svjetlosti (kod onih bolesnika) fotofon (gr. fos, fone zvuk) instrument za prenoenje tonova pomou svjetlosti fotoforeza 463 fotologija fotoforeza (gr.) pojava gibanja vrlo sitnih estica pod utjecajem svjetla fotogalvanografija (gr. fos, grafia) izrada plonog sloga pomou fotografije i galvanoplastike fotogen (gr. fos, gen- korijen od gig-nesthai postati, nastati) "onaj koji stvara svjetlost", tvar koja stvara svjetlost, umjetno mineralno ulje fotogenian (gr. fos, gennao raam, stvaram) 1. koji je proizveden svjetlou; koji proizvodi slike pomou svjetlosti; 2. koji dobro utjee na fotografsku plou; pogodan za fotografiranje, koji je ljepi na slici nego u prirodi fotograf (gr. fos, grafo piem, slikam) izraiva (profesionalac) fotografskih slika fotografija (gr. fos, grafia) 1. "pisanje svjetlou", "slikanje svjetlou", postupak kojim se, pomou djelovanja svjetlosti na tvar osjetljivu na njezino djelovanje, izrauju slike predmeta; 2. slika izraena na ovaj nain, osobito na papiru (fotogram); pren. vjerna slika fotografirati (gr. fos, grafo piem, crtam, slikam) praviti fotografske snimke; pren. vjerno prikazati ih opisati (koga ili to) fotografometar (gr. fos, grafo, metron) instrument za mjerenje osjetljivosti na svjetlost koju pokazuju razni fotografski preparati fotogram (gr. fos, gramma slika) slika prema kojoj se odreuje veliina fotografiranog predmeta; fotografska slika fotogram-metar (gr. fos, gramma slika, metron mjerilo, mjera) aparat za snimanje fotograma fotogram-metrija (gr. fos, gramma slika, metria mjerenje) vjetina da se prema fotografijama odredi stvarna veliina fotografiranih predmeta, osobito u topografiji; aerofotogrammetrija izrada geodetskih planova i karata na osnovi snimaka terena iz zraka fotogrametrirati (gr. fos, gramma slika, metron mjera, mjerilo) snimati ili izraunavati (odreivati) pomou fotograf-me trije fotograver (gr. fos, fr. graveur) izraiva slika u bakru fotogravira (gr. fos, fr. gravure) foto-mehaniko slikanje i izraivanje slika u bakru; heliogravira fotohalkografija (gr. fos, chalkos bakar, grafo crtam, slikam, grafia) izraivanje fototipa na kovini (metalu) fotokampsa (gr. fos, kampsis savijanje) fiz. prelamanje svjetlosti fotokemija (gr. fos, chemeia) znanost o kemijskom djelovanju svjetlosti

fotokopija (gr.-lat.) reprodukcija teksta ili slike fotografskom tehnikom fotokrom (gr. fos, chroma boja) fotografska slika u boji fotokromatska terapija lijeenje duevnih bolesnika svjetlou u boji fotokromija (gr. fos, chroma boja) fotografiranje u prirodnim bojama, reprodukcija boja fotografskim putem; heliokromija fotokronograf (gr. fos, chronos vrijeme, grafo crtam, slikam) fotografski aparat za snimanje slika u pokretu fotoksilografija (gr. fos, xylon drvo, grafia crtanje, slikanje) izrada fototipa na drvetu fotolitografija (gr. fos, lithos kamen, grafia) prenoenje fotografskih slika na litografski kamen; fotolitografske karte fotografirane i litografski umnoene reljefne i gipsane karte fotoliza (gr. fos, lysis razgradnja) kem. razgradnja pod utjecajem svjetlosti, osobito pod utjecajem ultra-ljubi-astih zraka fotologija (gr. fos, logia znanost) fiz. znanost o svjetlosti fotoluminiscencj a 464 fototerapia fotoluminiscencija (gr. fos, lat. lumi-niscentia) fiz. zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju fotomagnetizam (gr. fos, Magnes magnet) magnetizam izazvan djelovanjem svjetlosti fotometar (gr. fos, metron mjera, mjerilo) opt. svjetlomjer, sprava za mjerenje jakosti svjetlosti fotometrija (gr. fos, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti svjetlosti; odreivanje i ispitivanje jaine i promjena u jakosti svjetlosti koju primamo od nebeskih tijela; 2. mjerenje prema fotografskim snimcima fotomitraljez (gr. fos, fr. mitrailleuse) zrak. fotografski aparat s filmom koji se namjesti na zrakoplov umjesto mitraljeza i pri vjebama u zranoj borbi snima protivniki zrakoplov; snimanje se vri potezanjem okidaa pravog mitraljeza i slui za kontroliranje tonosti pogodaka koju je imao strijelac u zranoj borbi fotomontaa (gr. fos, fr. montage sklapanje) sastavljanje isjeaka od razliitih slika u jednu novu zajedniku sliku koja se potom fotografira foton (gr. fos gen. fotos) fiz. svjetlosni kvant, najmanji dijeli svjetlosti shvaanje da je i svjetlost kao energija diskontinuirane ili diskretne grae kao i tvar fotoperiodizam (gr.) reagiranje biljaka na trajanje dnevnoga svjetla fotopsija (gr. fos, opsis vienje) med. svjetlucanje pred oima (kao posljedica unutranjih onih bolesti) fotoreksa (gr. fos, rexis lomljenje) fiz. v. fotokampsa fotoreportaa (gr. fos, fr. reportage) snimanje aktualnih dogaaja, osoba i si. radi objavljivanja u novinama i asopisima fotoreporter (gr. fos, fr. reporter) fotograf koji snima za novine i asopise fotorobot (gr.-e.) slika na temelju opisa svjedoka fotoroman (gr.-fr.) strip u kojemu se slikovni materijal sastoji od fotografija umjesto crtea fotoseter (gr.-engl.) tiskarski slagai stroj s matricama na filmovima, s projekcijskim ureajima i filmskom vrpcom na kojoj se nakon razvijanja izvan stroja dobiva tiskarski slog; fotoslog fotosfera (gr. fos, sfaira kugla) fiz. bljetava povrina Sunca, s temperaturom oko 6000 C fotosinteza (gr.) izgradnja organske tvari iz vode i ugljinog dioksida u kloroplastima biljaka uz pomo suneve svjetlosti i klorofila fotoskijaterika (gr. fos, skia sjena) znanost o svjetlosti i sjeni fotoskop (gr. fos, skopeo promatram) sprava za promatranje svjetlosnih uinaka fotoskulptura (gr. fos, lat. sculptura kiparstvo) mehanika primjena fotografskih snimaka u plastici (npr. za izradu poprsja, kipova i dr.) time to se neki predmet fotografski snimi sa to vie strana (obino 24), a zatim se dobiveni obrisi prenesu na ilovau fototahimetar (gr. fos, tachys brz, metron mjera) kombinirani aparat za snimanje vrlo brdovitih i planinskih krajeva radi izrade topografskih karata i situacijskih planova fototaksija (gr. fos, taxis namjetanje) bot. gibanje organa mnogih biljaka u smjeru Sunca (kao izvora svjetlosti), npr. suncokret i dr. fototehnika (gr. fos, technike) 1. vjetina osvjetljavanja; 2. tehnika fotografskog proizvoenja

fototeka mjesto gdje se uvaju fotografije, fotografski arhiv fototerapia (gr. fos, therapeia lijeenje) med. lijeenje pomou svjetlosti, fototip 465 frakcionirati osobito utjecajem plavih, ljubiastih i ultraljubiastih zraka fototip (gr. fos, typos otisak, slika) slika izraena pomou dagerotipa fototipija (gr. fos, typos otisak, shka) opi naziv za reljefne ploe izraene primjenom fotografije i jetkanja (iz-jedanja kemikalijama) fototopografija (gr. fos, topos mjesto, grafo crtam, slikam) snimanje predjela pomou fotogram-metrije fototropizam (gr. fos, tropos) biol. v. pod tropizam Foucaultove struje it. Fukoove struje fiz. vrtlone struje, struje inducirane u masivnim vodiima; Foucaultovo njihalo njihalo pomou kojeg se dokazuje da se Zemlja okree oko svoje osi; naziv po fr. fiziaru Leonu Fou-caultu (18191868) fourpence it. forpens (engl.J engleski novac od 4 pensa (penija) fovizam (fr. les fauves divlji, divlja) nain slikanja skupine francuskih slikara poetkom 20. st., blizak eks-presionismu; voa H. Matisse fow (eng. fow = free on waggon slobodan vagon) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari u vagon fozgen (gr. fos svjetlo, genesis postanak) kem. ugljik-oksiklorid, vrsta bojnog otrova (bezbojan, nepostojan, zaguljiv plin) fozgen (gr. fos svjetlost, gennao rodim, stvorim) kem. "svjetlou stvoreni plin", spoj klora s ugljinim monok-sidom, veoma otrovan plin, mirie na trulo voe; u tehnici se upotrebljava za izradu raznih obojenih tvari; inae opasan bojni otrov fra kratica tal. rijei frate (brat), titula koja se stavlja ispred imena obinih katolikih redovnika, npr. fra Jozo fragilan (lat. fragilis) krhak, lomljiv; prolazan, troan, slab fragilitet (lat. fragilitas) krhkost, lomljivost; prolaznost, tronost fragment (lat. fragmentum) odlomak, ulomak (posebice nekog starog knjievnog djela koje je sauvano samo u odlomcima) fragmentacija (lat. fragmentatio) komadanje fragmentaran (lat. fragmentarius) koji je u odlomcima; koji se daje u odlomcima; sauvan samo u odlomcima; nepotpun, djelomian fragrantan (lat. fragrans) koji ima lijep miris, miomirisan frahtgut (njem. frachtgut) sporovozno fraj (njem. frei) slobodan; besplatan frajkarta (njem. Freikarte) besplatna ulaznica, vozna karta i si. frajkor (njem. Frei-korps) dobrovoljaki odred frajla (njem. Fraulein) gospoica frajndlih (njem. Freund prijatelj) ljubazan, ugodan, nasmijan, prijateljski frak (fr. frac, engl. frock, lat. floccus) 1. muki kaput bez skutova, podrijetlom iz Engleske (u Europi u modi od 1770.); 2. dvorsko i sveano odijelo za vrijeme Luja XVI., a nakon Francuske revolucije i vojnika i inovnika odora; 3. danas: sveano drutveno odijelo frakcija (lat. frangere lomiti, slomiti, skrhati, fractio lomljenje) 1. dio, odsjek, odjel; 2. dio neke politike stranke (ljeviari, desniari) koji se u nekim pitanjima razilazi sa shvaanjem cjeline, krilo, skupina istomiljenika; 3. kem. tvar izdvojena precipitacijom ili kristalizacijom; mat. razlomak frakciona (lat. fractio lomljenje) lan frakcije; onaj koji stvara frakciju, onaj koji se ne slae sa stranakom politikom frakcionirati (lat. fractio razbijanje) praviti, stvarati frakcije, tj. raditi, svjesno ili nesvjesno, na razbijanju i slabljenju jedinstva neke organizafrakl 466 franiza l cije stvaranjem u njoj "krila" (frakcija) frakl (njem. frackele) mjerica za estoka pic'a (najee od pola decilitra u boici posebna oblika) fraktura (lat. fractura) 1. med. prijelom (kosti); 2. uglata gotica framason (fr. franc-maonnerie) slobodni zidar

frambezija (fr. framboise malina) med. malinaste boginje (kronina, zarazna, tropska osipna bolest, osobito medu crncima) franak (fr. franc) osnova francuskog novanog sustava = 100 centima (francuski franak); osnova vicarskog novanog sustava (vicarski franak) Francesca da Rimini it. Franeska da Rimini (tal.) ena Gianciotta Ma-lateste, gospodara Riminija (13. st.), koji je ubio nju i svoga brata spoznavi da se oni vole; Danteov susret s njom opisan je u V. pjevanju Pakla i to je najpoznatija epizoda Boanstvene komedije; njezin je lik utjelovljenje fatalne ljubavi te je esto ovjekovjeen u umjetnikim djelima francij (lat. francium) kem. radioaktivni vrlo rijetki element, otkiven 1939, redni broj 87, znak Fr. francla (njem. Franse) kita, resa (npr. na tepisima) francuska bolest = sifilis francuz krae umjesto francuski klju (univerzalni alat za odvijanje vijaka i matica) francuzirati (fr. franais) govoriti francuski; ponaati se kao Francuz, ugledati se na Francuze frangar non flectar it. frangar non flektar (lat.) slomit u se, ali pokloniti se neu. frankatura (lat. francatura) osloboenje od potarine, plaanje potarine unaprijed frankirati (tal. francare) platiti potarinu, zalijepiti potansku marku itd. frankizam sustav faistike vladavine generala Franca u panjolskoj franklinizacija 1. proizvoenje statikog elektriciteta; 2. med. uporaba ovog elektriciteta u lijeenju = frank-linoterapija (naziv po Benjaminu Franklinu, 17061790) Franklinova ploa po Benjaminu Franklinu nazvan kondenzator za statiki elektricitet: staklena ploa s obje strane oblijepljena staniolom tako da po rubu ostane slobodna povrina stakla iroka nekoliko centimetara; jedan oblog vezan je sa zemljom, a preko drugog visi elektrino klatno i svojim dizanjem mjeri stupanj elektriziranja franklionoterapija med. v. franklinizacija franko (tal. franco) osloboeno od plaanja, besplatno; osloboenje od potarine; trg. plaeno; franko-postaja plaeno do postaje (prijenos) frankofil (tal. Franco Francuz, gr. fi-los prijatelj, koji voli) prijatelj Francuske i Francuza frankofob (tal. Franco Francuz, gr. fobeo bojim se) onaj koji mrzi Francuze frankomanija (tal. Franco Francuz, gr. mania pomama, strast) pretjerana ljubav prema Francuzima i svemu francuskom; galomanija frankotip (fr. francatura plaena potarina, marke, gr. typos otisak) naprava kojom se udaraju peati na pisma (umjetno lijepljena maraka) franseza (fr. franaise) ivahan fr. ples u 6/8 taktu sa dva reda plesaa fransijada (fr. franciade) razdoblje od 4 godine u fr. republikanskom kalendaru franiza (fr. franchise) 1. osloboenje od plaanja; 2. povlastica; 3. utoite, azil; 4. smjelost, sloboda u djelovanju; 5. iskrenost; 6. graansko pravo, pravo glasa frantirer 467 fremdncimer frantirer (fr. franc-tireur dragovoljac, slobodni strijelac) borac protiv Nijemaca u okupiranoj Francuskoj (u Drugom svjetskom ratu) franjevac pripadnik katolikog prosjakog reda to gaje 1209. g. osnovao Sv. Franjo Asiki frapantan (fr. frappant) koji upada u oi, upadljiv, koji ini jak dojam, neobian, udan, koji izaziva divljenje frape (fr. frapp) 1. tkanje s utisnutim arama; 2. rashlaeno pie s mlijekom frapirati (fr. frapper) upadati u oi, iznenaditi, iznenaivati, zauditi, zau-avati; rashladiti (vino, ampanjac) fras (njem. Frais) med. gr s trzajem ili ukoenou, sklopci, padavica, fratar (lat. frater brat, tal. frate) katoliki redovnik frater (lat. frater brat) v. fratar fraternit (fr. fraternit) bratstvo, bra-timstvo; pobratimstvo; v. libert fraternitet (lat. fraternitas) v. fraternit fraternizacija (fr. fraternisation) bratimljenje, bratsko ophoenje fraternizirati (fr. fraterniser) prijateljski ivjeti, bratski se ophoditi; bratimiti se; pobratimiti se fratricidij (lat. fratricidium) prav. bra-toubojstvo, sestroubojstvo

fratrija (gr. fratria) u vrijeme rodovskog ureenja prvobitne zajednice: ustroj od nekohko plemenskih zajednica; bratstvo, pleme, rodbinstvo fraudacija (lat. fraudatio) varanje, prijevara fraudator (lat. fraudator) varalica fraudirati (lat. fraudare) varati, prevariti, slagati, krijumariti fraudulentan (lat. fraudulentus) varljiv, koji vara, lopovski, lukav fraudulozan (lat. fraudulosus) v. fraudulentan fraus (lat.) prijevara, la fraus optica it. fraus optika (lat.) optika varka fraza (gr. frasis govorenje, nain kazivanja, nain izraavanja; izreka, izraz) uobiajeni izraz; izraz koji lijepo zvui, a po sadraju je upalj, prazna rije; glaz. v. motiv frazeologija (gr. frasis, logia) dio jezikoslovlja koji prouava ustaljene izraze svojstvene nekom jeziku; zbirka takvih izraza; prazno prianje (bez vrijednosti i sadraja) frazeologizam (gr. frasis, logos. govor, rije) ustaljeni i znaenjski nerala-njivi skup rijei koji ima jedinstveno preneseno znaenje (npr. ivjeti na visokoj nozi, prola baba s kolaima) frazer (gr. frasis, fr. phraseur) onaj koji voli upotrebljavati fraze, onaj koji lijepo govori, a ne kae nita, brbljavac frazirati (gr. frasis nain izraavanja, izraz) 1. govoriti u frazama; 2. glaz. neko djelo ili pjesmu umjetniki izvoditi fregata (tal. fregata, fr. frgate) 1. pom. vrsta brzih ratnih brodova s tri ka-tarke i sa do 70 topova (nekada je zamjenjivala krstaricu); 2. zool. tropska morska ptica iz reda roda, neobino laka i brza u letenju frekventacija (lat. frequentatio) 1. ee ponavljanje, uestalost; 2. velika posjeenost, navala; broj posjetitelja; 3. fiz. broj titraja u sekundi; broj perioda izmjenine struje u sekundi frekventan (lat. frequens est) mnogoljudan, gusto naseljen; vrlo posjeen; frekventan puis med. ubrzano bilo frekventant (lat. frequentans) trgovac koji obilazi sajmove frekventativan (lat. frequentativus) gram. uestao fremdncimer (njem. Fremde stranac, Zimmer soba) gostinjska soba, soba u kojoj prespavaju gosti fren 468 fritrejd fren (prema engl. French francuski) kratki do grla zatvoreni vojniki kaput frend (engl. friend) prijatelj, kolega frenetian (gr. fren dua, duh, razum) 1. pomaman, zanosan; 2. mahnit, lud od oduevljenje, buran frenezija (gr. fren gen. frenos dua, duh, razum, lat. phrenesis) med. duevni poremeaj spojen s delirijem i upalom mozga, ludilo, mahnitost frenijatrija (gr. fren, gen. frenos dua, iatros lijenik) v. psihijatrija frenitis (gr. fren oit, poprenica) med. upala oita, poprenice, dijafragme frenolog (gr. fren dua, logos) onaj koji se bavi frenologijom frenologija (gr. fren gen. frenos dua, logia znanost) prouavanje lubanje; pseudoznanstvena disciplina koja po obliku i gradi lubanje zakljuuje o duevnim osobinama i sposobnostima nekog ovjeka polazei od pretpostavke da su duevne (psihike) funkcije lokalizirane u raznim dijelovima velikog mozga i da stvaranje mozga mora oblikovati i lubanju frenopatija (gr. fren dua, pathos bolest) med. duevna poremeenost, duevna bolest fresco it. fresko (tal.) 1. glaz. svjee, ivahno; 2. fresko slikarstvo v. freska; 3. vrsta vunene tkanine freser (njem. fressen derati) vrsta igre na ahovskoj ploi i sa ahovskim figurama; svrha joj je da se protivniku figure postavljaju tako da ih on mora "jesti"; pobjednik je onaj koji ostane bez ijedne figure freska (tal. fresco svje) umj. slika izraena vodenim bojama na jo svjeoj buci; slikati al fresco it. al fresko (tal.) slikati na jo svjeoj buci freta (tal. fretta) urba, naglost; con fretta it. kon freta (tal.) glaz. urno freter (fr. freteur) zakupac broda

tretirati (fr. frter) dati brod pod zakup, iznajmiti brod frez (fr. fraise) crvena boja jagoda freza (fr. fraise) glodalica, stroj za pravljenje razliitih povrina, ljebova i drugih ukrasa u drvetu ili kovini friganica (tal. friggere pei) 1. prena jaja, kajgana; 2. vrsta bundeve frigati (tal. friggere) priti, pei frigidan (lat. frigidus) leden, hladan; hladan, ravnoduan, hladnokrvan, mlitav, bez ivota; med. spolno (seksualno) neosjetljiv i hladan frigiditet (lat. frigiditas) 1. hladnoa; 2. hladnokrvnost; med. seksualna hladnoa, nedostatak erotskih osjeaja, smanjena spolna osjetljivost ili potpuna ravnodunost prema seksualnom ivotu frigo- (lat.) predmetak koji oznauje neto ili nekoga u vezi s rashladnim ureajima friholder (engl, freeholder) nezavisan zemljoposjednik (u Engleskoj) frikando (fr. fricandeau) kuh. peenka od teleeg, goveeg ili srneeg buta frikativ (lat. fricativus) gram. trenik (glas), tjesnani suglasnik = spirant frikazam (gr. frikasmos jeenje) med. najeenost koe, osjeaj hladnoe frikcija (lat. frictio) trenje; trljanje; neslaganje stvarnih cijena s propisanim cijenama; pren. trvenje, nesloga, razdor frimaire it. frimer (fr.) trei mjesec u nekadanjem fr. republikanskom kalendaru (od 21. XI. do 20. XII.) frisoileri (engl, freesoilers) mn. pripadnici stranke u SAD-u (od 1848.) koja je traila dodjeljivanje dravne zemlje onima koji je stvarno obrauju frikati (njem. frisch svje) osvjeivati, rashlaivati friling (njem. Frischling) prase, odojak fritik (njem. Frhstck) doruak fritrejd (engl, freetrade) slobodna trgovina friteza 469 fronta friteza (fr. friteuse) lonac s pominom mreicom za prenje u ulju fritule (tal. frittela) kuh. preno jelo, utipci frivolan (lat. frivolus troan; bezvrijedan; beznaajan) raskalaen, razvratan; lakouman, lakomislen; drzak, bezobrazan; nitav, prazan, tat, beznaajan, bez vrijednosti, bijedan, siuan; frivola appellatio it. frivola apelacio (lat.) prav. lakomislen, neosnovan i zbog toga uzaludan priziv viem sudu; frivola exceptio it. frivola ekscepcio (lat.) prav. oito netoan, nitav izgovor frivolit (fr. frivolit) vrsta vezene ipke frivolitet (lat. frivolitas) v. frivolnost frivolnost (lat. frivolus) raskalaenost; lakomislenost; drskost, bezobrazluk; nitavnost, beznaajnost; frivoliteti mn. sitnice, igrake, vezene arabeske friz (fr. frise) 1. arhit. vodoravna pruga izmeu arhitrava i krovnog vijenca (kod grkorimskih hramova), ukraena triglifima i metopima ili reljefima (zbog ega se esto ovi posljednji takoer nazivaju friz); 2. vrsta grube vunene tkanine frizatik (lat.) srednjovjekovni srebrni novac, kovao se k Korukoj od poetka 12. stoljea, a u Hrvatskoj od poetka 13. stoljea frizer (fr. friseur) vlasuljar, osoba koja prirodnu kosu ureuje i struno njeguje; . r. frizerka frizeta (fr. frisette) kovrica kose, uvo-jak (kao ukras na elu) Frizi (neko Ingveoni) germanski narod na priobalju Sjevernog mora; 47. su ih pokorili Rimljani, pokrteni u 7. i 8. stoljeu Frizija (Friesland) plodna pokrajina u sjeverozapadnoj Nizozemskoj frizirati (fr. friser) ureivati (ili: dotjerati, urediti) kosu (eljanjem, kovr-anjem, ianjem) frizura (fr. frisure) nain eljanja, nain ureivanja (ili: dotjerivanja) kose; ureena kosa friider (fr. frigideur) ureaj u kojem se umjetnim putem proizvodi niska temperatura frlesija (tal.) 1. nepromiljenost, nera-zumnost, ludost; 2. nepromiljen, nerazuman ovjek; 3. velika prehlada, nazeb. frnja (tal.) vrka, udarac palcem odapetim s kaiprstom frnjok (tal.) zrno frock-coat it. frok-kot (engl.) salonski kaput, redengot sa skutovima frogmen (engl. frog aba, man ovjek) ovjek-aba, posebno opremljen ronilac (plovke, maska itd.) frojdizam v. psihoanaliza

Fronda (fr. Fronde) "praka"; stranka politikih nezadovoljnika u Francuskoj koja je za vrijeme maloljetnosti Luja XIV. bila protiv dvora i apsolutistike vladavine kardinala Mazarina, a od 1648. do 1654. izazivala velike nemire fronder (fr. frondeur) lan Fronde; politiki nezadovoljnik, onaj koji otvoreno napada vladu frondescencija (lat. frondescentia) bot. pupanje drvea, listanje frondirati (fr. fronder) "gaati iz prake"; javno i otvoreno govoriti protiv vlade frondozitet (lat. frondositas) lisnatost, bogatstvo liem fronezis (gr. fronesis) razumnost, mudrost, razboritost fronta (fr. front, lat. frons gen. frontis elo; vanjska strana; prednja strana; prednji stroj) 1. lice, proelje, prednja strana (graevine); 2. voj. stroj, duina postrojene vojske; bojite, prvi borbeni red; napraviti frontu protiv koga istupiti protiv koga, otvoreno se usprotiviti; stati u frontu stati u frontalni 470 fuga stroj, postrojiti se; pren. pridruiti se onima koji se otvoreno bore protiv koga frontalni (lat. frontalis) 1. anat. eoni, koji se tie ela ili mu pripada (npr. arterija, kost i dr.); 2. arhit. koji se tie prednje strane ili joj pripada; 3. voj. sprijeda, s fronte, u fronti; frontalna vatra vatra sprijeda; frontalni ' mar hodnja, kretanje (ete, voda) u razvijenom stroju; frontalni napad napad sprijeda fronta (fr. front) neskolovan asnik (koji je to postao od vojnika) frontirati (lat. fron, gen. frontis elo, proelje) boriti se, sukobljavati se frotir (fr. frotte) trg. hrapava i upava pamuna ili svilena tkanina s kovr-icama po povrini (upotrebljava se za izradu runika, ogrtaa za kupanje i dr.) frotirati (fr. frotter, lat. frictare) trti, trljati, istrljati, masirati trotoar (fr. frottoir) krpa, rukavica, etka za trljanje frotola (tal. fottola) aljiva pjesma; izmiljotina; glaz. vokalna vieglasna kompozicija pukog karaktera u sjevernoj Italiji (1415. st.), najee etveroglasna fructidor it. friktidor (fr.) mjesec berbe (XII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru, od 18. VIII. do 16. IX.) frugalan (lat. frugalis) umjeren, skroman, zadovoljan s malim; tedljiv frugiferan (lat. frux, gen. frugis plod, fero nosim) plodonosan, plodan fruktoza (lat. fructus plod, rod) kem. v. levuloza fruktuarije (lat. fructuarius plodonosan) bot. biljke koje donose plod, itarice fruktuozan (lat. fructuosus) plodan, rodan; koristan, prinosan frus (tal. fusso) djeji osip, male boginje, bijele kozice, ospice; frusin frustracija (lat. frustratio zavaravanje, osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva uzrokovan neispunjenjem elja ili potreba fruti (tal. frutti) mn. plodovi ft (engl. foot) znak angloamerike jedinice za duljinu ftaleinske boje smolaste boje koje se dobivaju od ftalne kiseline ftalna kiselina kem. benzolova orto-dikarbonska kiselina, dobiva se iz naftalina i salitrene kiseline ftinodan (gr. fthinodes) v. ftizian ftirijaza (gr. ftheiriasis) med. uljivost ftiza (gr. fthisis) med. suica, tuberkuloza; phthisis bronchialis it. ftizis bronhijalis (lat.) suica dunika; phthisis pulmonalis it. ftizis pulmo-nalis (lat.) pluna suica ftizian (gr. fthisikos) suiav, tuberkulozan ftiziologija (gr. fthisis suica, logia znanost) med. dio medicine koji se bavi suicom (tuberkulozom) ftiziopneumonija (gr. fthisis suica, pneumonia bolest plua) med. gnojna pluna suica s upalom ftiziurija (gr. fthisis suica, uron mokraa) med. v. dijabetes fu (kin.) administrativno podruje u Kini, izmeu pokrajine i okruga; takoer; naziv za sjedite viih mandarina (dodaje se uz imena mjesta, npr. Si-ning-fu); kao mjera: v. king Fu-hi v. Fo-hi fudroajantan (fr. foudroyant) munjevit, koji ubija kao grom; med. koji na mjestu (brzo) ubija (npr. modana kap, teke vrste meningitisa i dr.) fuga (lat., tal. fuga, fr. fugue) 1. glaz. kompozicija za vie glasova u kojoj isti stavak ponavlja, jedno za drugim, vie razliitih glasova (lat. fuga = bijeg, zato to izgleda kao da glasovi jedan za drugim jure i jedan od drugog bjee), najvaniji i umjetniki najbogatiji kontrapunktski oblik fuga

471 fundacija fuga (lat.) 2. bijeg; fugae suspectus it. fuge suspektus (lat.) prav. pod sumnjom da e pobjei fuga (njem. Fuge) 3. spoj, lijeb fugasa (fr. fougasse) voj. plitka, na-gazna mina koja se ukopava plitko u zemlju i eksplodira kad je neprijatelj nagazi; nema veliko razorno djelovanje ali je pogubna za noge fugato (tal.) glaz. stavak u obliku fuge u glazbenom djelu fugirati (tal. fugare) glaz. komponirati u obliku fuge fuimus Troes, fuit Ilium et ingens gloria Teucrum (lat.) mi smo tek bivi Trojanci, a ovo je biva nam Troja, propade silna joj slava odgovor trojanskog sveenika Pantoja Eneji na njegov upit gdje je najljui boj (reenica izraava potpunu rezignaciju nad nekada slavnom prolou i besmislenost srljanja u uzaludnu borbu) fukara (tur. fykara, fukar) siromaan svijet, sirotinja; pren. propalica, nita rij a fukologija (lat. fucus lakmus liaj, gr. logia znanost) znanost o morskim (primorskim) biljkama fuks (njem. Fuchs) lisica; u jeziku njem. studenata: student prve godine, bruco fuksija bot. ukrasna biljka (obino s tamnocrvenim viseim cvjetovima) iz porodice pupoljki (nazvana po botaniaru L. Fuchsu, t 1565.) fuksin (njem. Fuchsin) anilinska crvena boja; slui za izravno bojenje vune i svile fukus (lat. fucus) bot. lakmus-liaj fular (fr. foulard) meka tanka svilena tkanina u boji, izrauje se od kuhane sirove svile (za haljine i depne rupie); mali svileni rubac (za dep, za oko vrata) fulgencija (njem. fulgentia) sjaj, bljesak fulgentan (lat. fulgens) sjajan; blistav fulguracija (lat. fulguratio) sijevanje; med. lijeenje opasnih oteklina bombardiranjem bolesnog mjesta iskrama elektrine struje fulgurit (lat. fulgur munja) min. ostak-ljenje pijeska (nastaje zbog udara groma u pijesak), "nebeska strijela"; ta je pjeana tvorevina ponekad visoka nekoliko metara, a vrh joj je obino u obliku strijele full-blood it. ful-blad (engl.) istokrvni konj, punokrvni konj full-dress (engl.) slubeno, sveano odijelo fulminacija (lat. fulminatio) 1. pucanje zlata u listovima; 2. bjenjenje; 3. papinska anatema, prokletstvo fulminantan (Lat. fulminans) koji sijeva, bljetav, sjajan, bijesan, plah, estok; vatren, gromovit fulminati (lat. fulmen munja) kem. soli nestabilne fuhninske kiseline fulminatin (lat. fulmen munja) kem. eksploziv (vuna natopljena nitroglice-rinom) fulminirati (lat. fulminare) sijevati, grmjeti, pucati od bijesa; rasprskavati se uz jak prasak fulminska kiselina kem. praskava kiselina fumar (tal. fumaiolo) dimnjak fumarole (tal. fumaruolo) mn. vodnjikave pare sa sumpornim i ugljiko-voinim phnovima koje izbijaju iz zemlje; usp. sofioni fumigacija (lat. fumigatio) med. dim-ljenje, kaenje; suenje na dimu fumozan (lat. fumosus) koji se dimi, pun dima, zadimljen; maglovit funambulist (lat. funambulus) plesa na konopcu ili ici fundacija (lat. fundatio) temelj; polaganje temelja; utemeljenje, osnivanje ega, npr. zaklade; zaklada fundament 472 funkcijski fundament (lat. fundamentum) osnova, temelj; tisk. ploa na tiskarskom stroju na kojoj se uvruje forma fundamentalni (lat. fundamentalis) osnovni, temeljni, glavni, bitni, prvotni; fundamentalni zakon osnovni zakon, ustav; fundamentalni pojmovi fil. osnovni pojmovi, naela fundator (lat. fundator) osniva, utemeljitelj, zakladnik fundiran (lat. fundare osnovati; zasnovati) osiguran, s pokriem; fundiran dug dug za koji postoji pokrie; fundirani prihod osiguran, siguran prihod (od imanja) fundirati (lat. fundare osnovati; zasnovati) 1. poloiti temelj emu, osnovati, utemeljiti; 2. uloiti novac; 3. obrazloiti, potkrijepiti dokazima funduk (tur. fyndyk) ljenjak

fundus (lat. fundus dno) 1. tlo, zemlja; zemljite; 2. anat. dno neke tjelesne upljine, npr. eluano dno; 3. nekretnina i prihod koji ona donosi; 4. kaz. cjelokupna imovina nekog kazalita u kostimima, dekoracijama i dr.; fundus instructus it. fundus instruk-tus (lat.) prav. poljoprivredno imanje opskrbljeno svim stoje potrebno (stoka, alat, sprave za obraivanje) za racionalno voenje gospodarstva; smatra se sastavnim dijelom imanja; usp. fond funekoreografija (lat. funis konopac, gr. choros kolo, ples, graha opis) opis plesanja na konopcu fungibilan (lat. fungibilis) 1. koji moe zamijeniti; 2. koji se moe zastupati fungibilije (lat. fnngibilia) mn. stvari koje se u prometu odreuju prema teini, broju i mjeri, npr. novac, ito i dr. fungicidi (lat. fungus gljiva, caedere ubiti, ubijati) opi naziv za razna kemijska sredstva pomou kojih se suzbijaju biljne bolesti izazvane gljivicama fungiforman (lat. fungus gljiva, fungi-formis) u obliku gljive, gljivast fungirati (lat. fungi) v. funkcionirati fungozan (lat. fungus gljiva, fungosus) gljivast, spuvast fungozitet (lat. fungositas) med. spu-vasta, upljikasta izraslina fungus (lat. fungus) gljiva; med. izraslina funikul (lat. funiculus konopac, ue) konopac, ue; tvorevina u obliku vrpce; pupani funikul pupkovina funikularan (lat. funiculus konopac, uzica, vrpca) prid. med. vrpast, nalik na vrpcu funikuler (lat. funiculus konopac, tanko ue) teh. iara, vunica 1. iana eljeznica koja umjesto po tranicama ide po jakom elinom uetu koje je razapeto iznad eljeznih ili drvenih stupova; za ue se vjeaju vagoneti kojima se vozi ruda i dr. roba; 2. zupana eljeznica koja se kree odupiranjem lokomotive o zupanu plou privrenu na pragovima izmeu tranica; slui za svladavanje uspona funikulitis (lat. funiculus konopac, vrpca) med. upala sjemenog kanala funkcija (lat. functio vrenje; vrenje slube) rad, djelatnost; poziv, sluba, slubovanje, vrenje neke dunosti; dunost; zadatak; biol. rad koji obavlja neki organ; mat. promjenjiva veliina koja zavisi od neke druge veliine, zavisnost, odnos; za jednu veliinu kae se daje funkcija (ili: da zavisi od) druge veliine kad za svaku posebnu vrijednost jedne postoji odgovarajua vrijednost ili niz odgovarajuih vrijednosti druge funkcijski (lat. functio) koji se tie funkcije, koji je u vezi s funkcijom, koji se zasniva na funkciji; log. funkcijski pojam zakonski pojam (supr. rodni pojam) funkcionalan 473 furor funkcionalan (lat. functionalis) radni, koji se tie (nekog) rada; med. funkcionalne bolesti bolesti izazvane poremeajem funkcija, a organi nisu oteeni (supr. organske bolesti) funkcionalnost (lat.) svrhovitost, sluenje odreenoj svrsi funkcionar (lat. functio vrenje; vrenje slube) slubenik, inovnik; namjetenik; osoba kojoj je povjerena odreena dunost u nekom drutvu, ustanovi itd. (npr. stranaki, portski funkcionar) funkcionirati (lat. functio) raditi, djelovati, ii (npr. sat); vriti slubu, slubovati funta (lat. pondus teina; teret; uteg) 1. mjera za teinu: u Njemakoj = 500 grama, u Engleskoj = 453,5927 grama; ljekarnika (apotekarska) funta = 358 grama; 2. engl. novac: funta sterlinga = 20 ilinga = 240 penca funtroman (njem. Pfundroman) bezvrijedno knjievno djelo koje je pisac napisao samo zbog zarade funjara (tur. funun nitica, nula) 1. ni-tarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mrav ovjek fuocoso it. fuokozo (tal.) glaz. vatreno, sa arom, strasno; con fuoco, focoso furda (rije romansko-germanskog podrijetla, got. fodr, rum. furdale, tal. fodera, njem. Futter) otpaci; pren. drutveni olo furet (tal. forestiere) stranac, doljak, gost furfuracija (lat. furfuratio) med. prhu-tanje, perutanje furgon (fr. fourgon, tal. forcone, lat. fur-ca) 1. zatvoren teretni eljezniki vagon; 2. velika zatvorena teretna kola za prijevoz prtljage furigvori (lat. frux, gen. frugis plod, vorare derati) zool. biljojedi, biljo-deri furija (lat. furia) bijes, pomamnost, ja-rost; zla ena Furija (lat. Furia) mit. boica osvete kod Rimljana (kod Grka: Erinije i Eumenide)

furijant (lat. furia bijes) vrlo brza polka u 3/4 taktu furijerizam nauavanje fr. ekonomista i socijalnog reformatora Ch. Fourie-ra (1772 1837), glavnog predstavnika utopijskog socijalizma, zamiljao je novi poredak zasnovan na asocijaciji i harmoniji furijerizam nauavanje francuskoga mislioca Charlesa Fouriera (1772 1837), najvanijeg predstavnika utopijskog socijalizma furioso it. furiozo (tal.) glaz. divlje, burno furiozan (lat. furiosus) bijesan, poma-man, jarostan, mahnit furir (fr. fourrure) krzno; krznena podstava; krzneni kaput, krzneni ogrta furlong it. ferlong (engl.) engl. mjera za duinu = 201,1662 m furnir (fr. fournir, njem. Furnier) vrlo tanka daica, debljine 0,63,5 mm od finog drveta (za oblaganje pokustva izraenog od jeftinijeg drveta), tanki drveni listii furnirati (fr. fournir) u stolarstvu: predmete od obinog drveta obloiti (ob-lagati) tankim daicama (listovima) od finijih vrsta drveta, osobito orahovog furnitura (fr. fourniture) pribor, pomoni materijal potreban u nekoj proizvodnji (npr. kod ivanja odjee) furnologija (lat. furnus pe, logia znanost) znanje o graenju pei furor (lat. furor, tal. furore) bijes, pomama; oduevljenje, zanos; silna elja, slijepa strast; furor poeticus it. furor poetikus (lat.) pjesniko oduevljenje, pjesniki zanos; furor scribendi it. furor skribendi (lat.) pofursat 474 futurologija mahnitalost pisanja; furor uterinus (lat.) enska pohota; furor teutonicus it. furor teutonikus (lat.) teutonski bijes s kojim su stari Germani polazili u boj; danas: njemaki bijes, njemaka silovitost fursat (tur, firsat) zgoda, prilika, prigoda, pravi trenutak furset (tur. furset) smjelost, hrabrost, samopouzdanje furt (njem. fort) uvijek, stalno, neprestano furtimai (lat. furtim kradom) nadimak klerikalaca u Hrvatskoj, od kojih se ogradio J. J. Strossmayer furunkul (lat. furunculus) med. ir pot-konjak, uzrokovan stafilokokom; kod ponovljene pojave u veem broju v. furunkuloza furunkulin (lat. furnculus) farm. pripravak od pivskog kvasca (lijek protiv bedrenice i furunkuloze) furunkuloza (lat. furunculosis) med. rairenost ireva po cijelom tijelu fus (njem. Fu, lat. pes, gr. pus noga, stopalo) 1. stopa (mjera: oko 30 cm); 2. jedinica za mjerenje koe: povrina kvadrata ija je stranica duga 0,3048 m, a povrina iznosi 0,092903 m2 fusa it. fuza (tal.) glaz. osmina note fusekla (njem. Fuss noga, Socke kratka arapa) dokoljenica, dokoljenka fusnota (njem. Funote, lat. nota biljeka) biljeka ili primjedba pri dnu stranice u knjizi, slui kao dopuna ili objanjenje neega u gornjem tekstu (obino se oznaava zvjezdicom ili sitnom brojkom s desne strane rijei u tekstu, a tiska se sitnijim slovima) fussela (tal.) glaz. 1/64 note fusta (tal. fusta, lat. fustis) mala gusarska laa; brza bojna ladica fustaa (tal. fusto drvena bava) trg. posuda i dr. u emu se alje roba tusti (tal. fusti odbitak u teini) mn. trg. gubitak, sve ono to se rauna na ime oteivanja ili zagaivanja robe; fusti raun obraun o gubitku ili oteenosti robe fusuline (lat.) vretenaste siune fosilne foraminifere s vapnenakom kuicom, vane u karbonu fuer (njem. Pfuscher) ovjek koji radi povrno i loe, nazovimajstor futanj (tal. fustagno) vrsta tkanine (barhent, parhent) futer (njem. Futter) stona hrana, krma; podstava (za odijelo) futilitet (lat. futilitas) nitavnost, jalovost, beskorisnost, ispraznost, uzaludnost; malenkost, sitnica futing (engl. footing) port, tranje i pjeaenje na istom zraku (kao trening) futrola (njem. Futteral) korice, navlaka futur (lat. futurum) gram. budue vrijeme; egzaktni futur (lat. futurum exactum) predbudue vrijeme

futura (lat.) tipografsko pismo (grotesk), autor P. Renner, 1929. futuristi (lat. futurus) mn. pristae i sljedbenici futurizma futurizam (lat. futurus budui) umjet-niko-knjievni smjer s poetka 20. st, koji je oekivao da e tek kod buduih (lat. futurus), novih narataja nai puno razumijevanje za svoje neobine tvorevine; program mu je izradio tal. pjesnik Marinetti (1909.), prema kojem umjetnost treba veliati i mehaniku, i male brodove u kanalima Venecije umjesto "ljuljake za kretene" (gondole); zahtijeva, dakle, da umjetnost i knjievnost potpuno odbace sve dosadanje kao la i znak slabosti, a da vehaju mukost, ratnike vrline i vlastito ja futurologija (lat. futurus budui, gr. logos rije, govor) znanost o budu futurum exactum 475 fuzionist nosti ovjeanstva, posebice s obzirom na tehniki razvoj futurum exactum it. futurum egzak-tum (lat.) futur drugi (u hrvatskoj se gramatici tvori od svrenog prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog, npr. budem uio) fuzija (lat. fusio lijevanje; taljenje) 1. taljenje, mijeanje, lijevanje; 2. stapanje, spajanje (banaka, poduzea, politikih stranaka) 3. fiz. spajanje atomskih jezgara, pri emu dolazi do gubitka mase i oslobaanja energije fuziona (lat. fusio) v. fuzionist fuzionirati (lat. fusio lijevanje; taljenje) stapati, stopiti; spajati, spojiti fuzionist (lat. fusio lijevanje; topljenje) pristaa fuzije, lan fuzioniranih stranaka, banaka, poduzea i dr. G G, g jedanaesto slovo hrvatske latinice G glaz. kratica za peti ton u dijatonikoj ljestvici g kratica za gram gabara (mad. iz fr. gabare barka) teretna laa gabarden (fr. gabardine) fina tkanina od eljane vune ili pamuka; vunena tkanina se upotrebljava za ogrtae, odijela i enske haljine, a pamuna za lake haljine i, natopljena gumom, za kine ogrtae gabarit (fr.) model u prirodnoj veliini gabela (tal. gabella) 1. carina, troarina, daa; 2. mjesto gdje se plaa carina; mitnica gabion (fr.) voj. ko koji se puni zemljom za brzo podizanje prsobrana gabionada (fr. gabionnade) voj. prso-bran od koeva punjenih zemljom gabl(ec) (njem. Gabel vilica, Gabelfrhstuck "doruak s vilicom") zakuska oko 10 sati gabro (tal. gabbro) min. krupnozrna eruptivna stijena tamnozelene boje gabula (njem. Gabel) "ralje", kare; teak poloaj u preferansu: igra ima damu i asa od kojih jedno vjerojatno mora izgubiti gaf (fr. gaffe) 1. pogreka, nepromilje-nost, nesmotrenost; glupost; 2. eljezna motka s kukom za privlaenje amca obali gagat (gr. gagathos) min. smei ugljen, lomljiv, kao smola crn i votanog sjaja, vrsta crnog jantara; u pretpovijesno doba upotrebljavan za izradu nakita gahkrampf (njem. lachen smijati se, Krampf gr) grevit smijeh, gr uzrokovan smijehom gaio it. gajo (tal.) glaz. veselo, ivahno, ilo gajal (bengal.) vrsta indijskog goveda gajba (perz) krletka, kavez gajde (tur. kaide melodija) glaz. narodni puhaki instrument koji se sastoji od mijeha i svirale; dude, mjenice gajeta (tal. gaeta) ovei ribarski amac s pokrivenom palubom i s jednim jedrom gajret (ar.) revnost, sranost, plemenitost Gal stanovnik podruja dananje Francuske u predrimsko i rimsko doba; Kelt gala (tal., fr., p. gala) sveani ukras; dvorska, sveana nonja; sveanost, svean objed itd. (pojavljuje se osobito kao sastavni dio rijei, npr. gala-predstava, gala-veera i si.); en gala it. an gala (fr.) ili in gala (tal.) u sveanoj odjei, u paradnoj odjei Galaksija (gr. gala mlijeko, galaxias) astr. Mlijena staza, Kumova slama galaktagogi (gr. gala, galaktos, mlijeko, ago proizvedeni) med. ljekovita ili hranjiva tvar koja pomae izluivanje mlijeka Galaktika (gr. gala, galaktos mlijeko) _astr. v. Galaksija galaktit 477 galenit galaktit (gr. gala mlijeko, lithos kamen) mlijeni kamen, mlijeni jas-pis

galakto- (gr. gala, galaktos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mlijeko, mlijeni galaktocela (gr. gala, kele) med. otek-lina mlijene lijezde s mlijenim sadrajem galaktofag (gr. gala, fagein jesti) mli-jekojed, ovjek koji se hrani poglavito mlijekom galaktofori (gr. gala, foreo nosim) mn. med. sredstva za izazivanje mlijeka, tj. sredstva koja pomau stvaranje mlijeka u organizmu galaktogen (gr. gala, genos roenje) hranjivi pripravak od mlijenog kazeina, ugodna ukusa galaktograrija (gr. gala, grafein) prouavanje (ih: opisivanje) mlijenih sokova galaktologija (gr. gala, logia) prouavanje mlijenih sokova galaktometar (gr. gala, metron) instrument za ispitivanje gustoe mlijeka, osobito za utvrivanje stupnja razrijeenosti mlijeka vodom galaktometrija (gr. gala, metria) mjerenje mlijeka, utvrivanje valjanosti mlijeka galaktopiometar (gr. gala, pion ma-stan, metron) instrument za mjerenje masnoe mlijeka galaktorea (gr. gala, rheo curim) med. bolesno poveanje izluivanja mlijeka u dojke i njegovo curenje i kad dijete ne sisa galaktoskop (gr. gala, skopein gledati) 1. sprava za ocjenjivanje valjanosti i masnoe mlijeka prema stupnju njegove prozirnosti; 2. fini areometar za odreivanje specifine teine maslaca galaktostaza (gr. gala, stasis zastoj) med. zastoj mlijeka kod dojilja galaktoza (gr. gala) vrsta eera koja se dobiva od mlijenog eera pomou razrijeenih kiselina galakturija (gr. gala. uron mokraa) med. mlijeni sastav mokrae, mokrenje mlijekom galalit (gr. gala, lithos kamen) kem. mlijeni kamen, celuloidu slina umjetna tvar izraena od mlijenog kazeina i formaldehida, tvrda i sjajna, moe se obojiti, te se upotrebljava za izradu gumba, eljeva, glasovir-skih tipki itd. galantan (fr. galani, tal., p. galante) usluan, uglaen, fm; uljudan, astan, pristojan; ugodan, svidljiv, dopadljiv, ljubazan; ukusan, dotjeran, lijepo odjeven; dareljiv, koji je lake ruke; galantan stil glaz. svjetovni stil u glazbi (za razliku od duhovnog ili crkvenog stila); galantna bolest spolna (venerina) bolest galanterija (fr. galanterie) uljudnost, uslunost, uglaenost, fino ponaanje, osobito prema enskom spolu; udvaranje enama, laskanje; trg. trgovina s tzv. "kratkom robom" (biu-terija, rukavice, lepeze, vrpce, rupii itd.) galanterist (fr. galanterie) trgovac ga-lanterijskom robom; v. galanterija galantizam (fr. galante) prividna uenost, takozvana naobrazba Galateja 1. mit. starogrka morska nimfa, ki Nereja i Doride, simbol ljepote i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa, prezrela je ljubavne ponude diva Polifema; 2. ime jednog asteroida galenica it. galenika (lat.) mn. farm. v. galenski lijekovi galenisti mn. med. pristae starogrkog lijenika Galena (131200 n. e.), koji je dugo vremena slovio kao najvei autoritet za sve medicinske kole galenit (gr. galene olovna rudaa) min. najbogatija olovna rudaa, sulfid olova s 86% olova i do 1% srebra galenizam 478 galimatijas galenizam med. naela i nain lijeenja uenog starogrkog lijenika Galena galenski lijekovi farm. lijekovi pripremljeni jednostavnim ljekarnikim postupcima od droga i kemikalija, a ne kemijskim putem (naziv po starogrkom lijeniku Galenu, koji je prvi skupio i objavio propise o pripremanju ove vrste lijekova) galeomahija (gr. gale maka, machia bitka) borba maaka galeonist (tal. galeone vrsta velikog broda) trgovac koji posluje s Amerikom galeot (p. galeote, tal. galeotto) vesla (ili: robija) na galiji; galijot galeota (tal. galeotta, p. galeota) mala galija sa 1620 vesala; veoma brz ratni brod srednje veliine; galiota galera (fr. galre, p., tal. galera, lat. galea) vrsta srednjovjekovnih dugih i uskih galija s 2550 veslakih klupa na kojima je veslalo po 35 robova; robijaka laa galerija (lat. galeria, tal. galleria) dugaka i uska prostorija koja je, zbog svojih dugih zidova, posebno prikladna za izlaganje umjetnikih djela; zbirka umjetnikih djela, osobito slika; dug hodnik, koridor; pokriven balkon (u kazalitu, parlamentu); u utvrdama:

pokriven hodnik; u rudnicima: prokop; pren. sluatelji, gledatelji, publika (u kazalitu, parlamentu i dr.) galerist 1. strunjak za rad u galerijama slika; 2. vlasnik prodavaonice slika galeta (tal. galletta) 1. suena pogaica; mornarski dvopek; 2. vrsta kolaa; 3. vrsta groa galgenhumor (njem.) humor ovjeka kojega vode na vjeala; pren. usiljena ala Gali (lat. Galli) mn. ime najstarijih stanovnika dananje Francuske (Galije) koji su zapravo bih keltskog podrijetla Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u panjolskoj od Biskajskog zaljeva do Portugala; 2. nekadanja austrijska krunska zemlja na podruju Poljske (Krakov, Lavov) galicisti (fr. gallicistes) mn. pristae francuske knjievnosti u panjolskoj (za razliku od gongorista) galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme) osobitost francuskog jezika, osobito s obzirom na konstrukciju reenica i dr.; primjenjivanje tih osobitosti u nekom drugom jeziku; francuska rije u nekom tuem jeziku Galija (lat. Gallia) Francuska galija (tal., p. galera, lat. galea, ar. halijak) v. galera galijamb(us) (lat. galli, gr. iambos) metr. katalektini anaklastini tetra-metar, nazvan po tome to su sveenici boice Kibele (gali) u takvim stihovima pjevah svoje pjesme prinosei rtve galijot (tal. galeotto) v. galeot galijota (tal. galeotta) v. galeota galika sve knjige o Francuzima ili sve knjige koje su napisane na francuskom jeziku (npr. u knjinici) Galikanska crkva Katolika crkva u Francuskoj ukoliko je, u odnosu prema papi, uspjela zadobiti odreenu nacionalnu samostalnost galikanski (lat. gallicanus) francuski (izraz koji upotrebljava jo samo Katolika crkva u Francuskoj); galski galikomanija (lat. Gallia, gr. mania) v. galomanija Galileja pokrajina u sjevernoj Palestini (gdje se rodio Isus Krist) Galileo Galilei (15641642) talijanski znanstvenik, jedan od utemeljitelja suvremene fizike galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. ga-limatias) zbrka rijei, nejasan i nerazumljiv govor, rijei bez smisla gallonisi 479 galvano galionist ovjek ravnoduan prema religiji; usp. galionizam galionizam ravnodunost prema religiji (po rimskom prokonzulu Galliju koji je apostola Pavla zatitio od idova i za kojega se mislilo daje bio potpuno ravnoduan i prema idovstvu i prema neznabotvu) galizirati popravljati slabo vino dodavanjem vode i eera i na taj nain sadraj vinske kiseline smanjiti na 5 do 7 postotaka (pronalazak kemiara Ludwiga Gala, 17911863) gallicus morbus it. galikus morbus (lat.) galska (francuska) bolest, tj. sifilis, lues gallina (lat.) koko Gallupov institut ustanova za utvrivanje javnog miljena na temelju anketiranja (naziv po amerikom novinaru i statistiaru Georgeu Hora-ceu Gallupu koji je taj institut osnovao 1935.) galntajn (njem. Galle u, Stein kamen) uni kamenac, holelit galo-romansko (lat. Gallus, Romanus) ono stoje nastalo spajanjem galskog i romanskog (duha, jezika itd.) galofil (lat. Gallus, gr. filos prijatelj) prijatelj Francuza i Francuske galofob (lat. Gallus, gr. fobos strah) onaj koji se pretjerano plai Francuza; onaj koji mrzi Francuze i sve to je francusko galofobija (lat. Gallus, gr. fobeo bojim se) pretjeran strah od Francuske, mrnja prema Francuzima i svemu to je francusko galoman (lat. Gallus, gr. mania po-mana, ludilo) pretjeran oboavatelj svega to je francusko

galomanija (lat. Gallus, gr. mania) pretjerana ljubav prema svemu to je francusko; galikomanija galon (engl. gallon, lat. galona) jedinica za mjerenje tekuine i ita u Engleskoj = 4,5436 1 galoni (fr. galons, tal. galoni) mn. vrpce od zlata, srebra ili svile koje ukra-uju odijelo, zastavu itd.; trake u boji na vanjskom avu hlaa galop (fr. galop, tal. galoppo) trk konja pri emu se konj kree u skokovima; brzi okretni ples (polka) u 2/4 taktu galopada (fr. galopade) jahanje u galopu, jahanje u trku; plesanje polke; v. galop galopirati (fr. galoper) jahati u galopu (ih: trku); trati u skokovima; plesati polku; pren. raditi neto vrlo brzo, razvijati se vrlo brzo galoe (fr. galoche, tal. galoscia, lat. galochia) kaljae, gumena obua za snijeg i vodu (navlai se na cipele) galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se tie Galije ih Gala; francuski galski pijetao pijetao kao simbol Francuske, zbog istozvunosti latinskih rijei gallus (pijetao) i Gallus (Gal) galvanizacija lijeenje elektrinom strujom galvanske baterije; uporaba galvanske struje, pomou usijane ice, kao sredstva za nagrizanje; pokrivanje slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta; pren. umjetno oivljavanje galvanizam fiz. dio fizike koji prouava elektricitet i elektricitet koji nastaje putem dodira (kontakta) nejednakih elemenata (npr. bakra i cinka s kiselinom), elektricitet dobiven kemijskim djelovanjem; pronalazak bolonj-skog profesora anatomije Luigija Galvanija (17371798), koji ga je nazvao "ivotinjskim elektricitetom" galvanizirati utjecati (ili: lijeiti) pomou galvanske struje; pokriti (ili: pokrivati) slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta (obino se upotrebljava za "pocinavanje eljeza"); pren. umjetno oiviti galvano (tal.) predmet od bakra koji je izraen putem galvanoplastike, osobito takav kliej galvano-faradizacija 480 gamarologij a galvano-faradizacija (Galvani, Faraday) med. istodobno pokretanje jednog miica ili ivca galvanskom i Fa-radayevom, tj. indukcijskom strujom galvanoglifija (Galvani, gr. glyfis zarez, urez) izradba reljefnih crtea i bakroreza na metalnoj ploi kemijskim sredstvima pomou galvanizma (metoda prvi put primijenjena 1856.) galvanogranja (Galvani, gr. grafia) izradba tiskarskih ploa na taj nain to se crte u obliku paste utisne na metalnu plou, zatim se pospe grafitom i onda, galvanoplastikim putem, pobakri galvanografizirati (Galvani, gr. grafo) izraivati tiskarske ploe i slike pomou galvanske struje galvanokaustika (Galvani, gr. kausis gorenje, izgaranje) kir. rezanje ireva i izraslina pomou platinske ice usijane galvanskom strujom galvanokromija (Galvani, gr. chroma boja) bojenje kovine galvanskim putem galvanomagnetizam (Galvani, gr. magnetes) v. elektromagnetizam galvanometalurgija (Galvani, gr. metallurgia) izradba i dobivanje kovina (metala) pomou galvanske struje galvanometar (Galvani, gr. metron) fiz. instrument za odreivanje smjera i jaine galvanske, elektrine, struje; usp. galvanoskop galvanoplastika (Galvani, gr. plassein oblikovati, uobliiti) postupak zasnovan na elektrolitikom taloenju kovine (metala); prevlaenje kovinom, galvanskim putem, predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na taj nain postali vri i trajniji; izradba vjernih otisaka u kovini od plastinih predmeta (novca, medalja, plaketa i dr.) galvanopunktura (Galvani, lat. pun-ctura bodenje, bod) med. primjena galvanizma u vezi s akupunkturom galvanoskop (Galvani, gr. skopein promatrati) fiz. instrument koji pokazuje postojanje struje; usp. galvanometar galvanostegija (Galvani, gr. stego pokrijem) galvansko prevlaenje metalnih predmeta drugim nekim metalom (npr. pozlaivanje srebra, posreb-rivanje bakra, poniklavanje eljeza itd.)

galvanotehnika (Galvani, gr. techni-ke) prevlaenje predmeta kovinom (metalom) pomou galvanske struje galvanoterapija (Galvani, gr. thera-peia lijeenje) med. lijeenje pomou galvanske struje i znanost o tome galvanotropizam (Galvani, gr. tropos okret) bot. povijanje vodenih biljaka prema elektrinoj struji galvanska baterija fiz. spoj vie galvanskih elemenata da bi se dobila jaa struja ih vii napon; Voltin stup galvanski element fiz. sprava za proizvoenje trajne elektrine struje putem kemijske energije galjuf (tal. gaglioffo) lopov, kradljivac gama (gr. gamma) tree slovo grkog alfabeta; glaz. (fr. gamme) niz od osam tonova, ljestvica, skala gama-zrake (gr. gamma) fiz. zrake to ih isputaju radioaktivne tvari; sline su rendgenskim zrakama, ali su mnogo krae valne duine; njihovo razarajue djelovanje pokazalo se u Hiroimi i Nagasakiju nakon eksplozije dviju atomskih bombi; nisu elektrino nabijene gamagonija (gr. gamos brak, gone raanje) biol. raanje putem spolnog oploivanja; supr.: agamogonija gamarografija (gr. kammaros rak, grafia, lat. gammarus) zool. prouavanje (ih: opisivanje) ljuskavaca (rakova) gamarologija (gr. kammaros, logia) zool. dio bioloogije koji prouava Ijus-kavce (rakove) gamaskop 481 garant gamaskop (gr. skopeo gledam) naprava u obliku naoala koja slui za vizualno mjerenje rengenskih zraka i gama-zraka gamae (fr. gamache) mn. dokoljenice, nazuvci, kamae gamba (tal.) glaz. vrsta starog gudakog glazbala s 56 ica gambit (tal. dare il gambetto) otvaranje ahovske partije u kojem se rtvuje pjeak radi izvoenja kakvog vjeto smiljenog napada gambusino (p.) pustolov koji traga za zlatom (u Meksiku) gambuzija (lat. gambusia) zool. vrsta veoma sitnih sjevernoamerikih ribica koje kote ive mlade i brzo se razmnoavaju; osobito su znaajne kao sredstvo u borbi protiv malarije, jer unitavajui larve sprjeavaju razvitak komaraca, a time i prenoenje malarije gamela (tal. gamella) vojnika zdjelica za hranu gamelan (malaj.) javanski kazalini i plesni orkestar (1840 instrumenata) gamen (fr. gamin) sluga u kuhinji, egrt; objeenjak, fakin, uliar, deran gameta (gr. gametes) biol. spolna stanica, jaje ili spermatozoid kod ivotinja; jajna stanica ili peludovo zrno kod biljaka; v. zigot gamma (gr. gamma) v. gama gamologija (gr. gamos brak, logia) prouavanje braka, rasprava o braku gamoni (gr. gameo enim se) sloene bjelanevine koje u malim koliinama izluuju spolne stanice gamonomija (gr. gamos brak, nomos) etn. prouavanje (ili: poznavanje) svadbenih obiaja : ganef (hebr.) lopov, hulja gang (engl.) 1. druina, skup ljudi koji rade zajedno; razbojnika druba, banda gang (njem. Gang hod, hodanje) 2. u konobarskom jeziku: jedno jelo u obroku ganglij (gr. ganglion mrtva kost) zool. ivani vor ih zadebljanja kakva se nalaze na stranjim korijenima lene modine; med. mrtva kost, hrskavina izraslina ganglijski sustav zool. svi ivci u ivanim tkivima trbune upljine ganglionitis med. v. ganglitis ganglitis (gr. ganglion) med. upala ivanih vorova; gangliokitis gangrena (gr. gangraina, graino gloem, jedem) med. truljenje mekanih dijelova tijela, vrsta izumiranja tkiva ili organa, iva rana, vuac, gnjile gangrenescirati (lat. gangraenescen-tia) med. prelaziti u truljenje, izazivati truljenje na nekom dijelu tijela; pren. pokvariti, zaraziti; gangrenirati gangrenirati v. gangrenescirati

gangrenozan (lat. gangraenosus) med. koji boluje od vuca, gangrene, koji je u truljenju, koji trune, gnjilean gangster (engl. gangster) lan razbojnike i ucjenjivake druine u Americi Ganimed 1. mit. lijep djeak kojeg je oteo Zeus te bogovima na Olimpu toi pie; 2. najvei satelit planeta Jupi-tra ganoidi (lat. ganoidei) mn. zool. tito-' noe (vrsta riba) ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje krljuti ganoidnih riba, titonoa, imaju srebrnast sjaj gant (njem. Gant, fr. enceant, tal. inca-to) trg. sudska prodaja zbog preza-duenosti, licitacija; steaj ganterija (fr. ganterie) trgovina rukavicama, rukaviarstvo garancija (fr. garantie) jamstvo, jamenje; naknada tete, obeteenje garant (fr. garant, tal. guarento jamstvo) jamac garantirati 482 garmond garantirati ffr. garantir) jamiti, primati odgovornost za nekoga ili neto garantno pismo bank, pismena obveza koju banka daje svojim komiten-tima jamei, prema treoj osobi, za izvrenje nekog posla, i kojim se obvezuje da e ona sama dati obeteenje za svog komitenta u visini iznosa na koji glasi "garantno pismo" ako on sam ne izvri obvezu garantol (fr. garant, lat. oleum ulje) kem. pripravak od gaenog vapna za konzerviranje jaja garaa {fr. garage) spremite automobila, vagona, amaca; pom. pristajanje broda u mjestu prikladnom za mimoilaenje, da bi se propustio drugi brod garbo (tal.) pristojnost, uljudnost; con garbo it. kon garbo (tal.) glaz. pristojno garda (fr. garde, tal., p.' guardia) straa, tjelesna straa nekog vladara; osobito: odabrana, elitna trupa svih rodova vojske kao zasebna vojna jedinica; pren. odane i pouzdane pristae, npr. nekog politikog prvaka, voe i si. garde-cote it. gard-kot (fr.) obalni brod; uvar obale gardedama (fr, garder uvati, paziti, dame enska osoba ) pratilja mlade djevojke na plesu ili etnji gardelin (tal. cardellino) ptica eljugar garden-party it. gardn-parti (engl.) sastanak drutva u vrtu, sveanost koja se proslavlja u vrtu, vrtna zabava gardenija bot. ukrasna tropska zimzelena, vrlo mirisna biljka iz porodice broeva garderoba (fr. garderobe) soba ili ormar gdje se uva odjea i rublje; u kazalitu: soba u kojoj se oblae glumci; svi kostimi nekog kazalita; odjel gdje posjetitelji ostavljaju eire, gornje kapute i dr. (u kazalitu, koncertnoj dvorani itd.); sva odjea i sve rublje jedne osobe; nu-nik, zahod garderobijerka (fr. garderobiere) uvarica garderobe gardez la reine it. garde la ren (fr.) u ahu: eh kraljici! gardina (lat., tal. cortina, fr. courtine, njem. Gardine) prozorska (ili krevet-ska) zavjesa gardirati (fr. garder uvati, paziti) obavljati posao gardedame, tj. pratiti djevojku na ples ili etnju gardist (fr. garder uvati) vojnik koji slui u gardi, tjelesni straar; pratitelj gargalizam (gr. gargalismos) med. kakljivost, svrab, nadraljivost koe gargarizacija (gr. gargarismos) med. grgljanje, grgotanje, ispiranje grla i usta grgljanjem; gargarizam gargarizam (gr. gargarismos) med. voda za ispiranje usta i grla grgljanjem gargarizam med. v. gargarizacija gargarizirati (gr. gargarizo) med. grg-ljati, grgotati, ispirati usta i grlo grgljanjem gargujada (fr. gargouillade) kien, pretjerano dotjeran korak u plesu garguran (fr. gargouran) trg. vrsta tekih istonoindijskih i kineskih svilenih tkanina; gurguran garibaldi 1. eir sa irokim mekanim obodom; 2. vrsta kiselog vina garibaldinci mn. dobrovoljci koji su se u 19. st. pod vodstvom Giuseppea Garibaldija borili za osloboenje Italije od austrijske vlasti i za njezino nacionalno ujedinjenje garicinija bot. biljka (drvo) iz porodice pljuskarica (plodovi slue za jelo, od sjemenki se dobiva ulje, a uzgaja se i zbog smole gumigut) garmond (fr.) tisk. vrsta tiskarskih slova srednje veliine (od 10 toaka) iz

garnet 483 gastrenteritis kojih se obino slau knjige (naziv po francuskom ljevau i graveru Claudeu Garmondu, 1561.) garnet (engl.) pom. vitlo s uzetom za utovarivanje i istovarivanje brodskog tereta garnijerit magnezijev nikalni silikat; slui kao ukrasni kamen (naziv po fr. geologu Garnieru) garnirati (fr. garnir, tal. guarnire) opskrbiti, ukrasiti; uljepati izgled jela time to se oko njega ukusno stave razliiti dodaci (perin, salata, krumpir, ria i dr.); zainiti garnirung (njem. Garnierung) ukraavanje jela, osobito mesa, razliitim povrem i si.; v. garnirati garnitura (fr. garniture) oprema, sprema, pribor; ukras, nakit, dodatak; odreen broj istovrsnih predmeta koji ine cjelinu (kuni i kuhinjski pribor, namjetaj, gumbi i dr.); teh. sva orua koja su potrebna za jednu vrstu posla; svi dijelovi odjee i ostalih stvari koji su potrebni jednom vojniku garnizon (fr. garnison) voj. posada, sva stalna vojska u nekom mjestu garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u garnizonu garoon (p. garrocha, garrochon) malo koplje kojim su naoruani borci s bikovima garota (p. garrotte, fr. garrotte, tal. garretto) eljezna naprava za davljenje, sprava kojim se nekada izvravala smrtna kazna u panjolskoj i njezinim nekadanjim kolonijama; smrtna kazna davljenjem garoteri (fr. garrotteurs, engl. garrot-ters) mn. vrsta opasnih ulinih razbojnika, osobito u Londonu, koji svoj pljakaki posao poinju time to svoje rtve prethodno davljenjem onesvijeste garotirati (fr. garrotter) udaviti pomou garote; opljakati rtvu koja se, pomou zamke baene na vrat, prethodno onesvijesti (u Engleskoj i Sjev. Americi) garson (fr. garon, lat. garcio) mladi, deko, djeak; momak, bear, neenja; konobar; pomonik, kalfa garsonijera (fr. garonnire) momaki stan, momaka soba, jednosobni stan (obino bez kuhinje) garter-orden (engl.) glasoviti engleski orden "podvezice" gartrua (njem. Garten vrt) vrtna rua gas fiz. plin, tijelo koje, zbog stanja svojih molekula, nema ni samostalnog oblika niti stalnog volumena, tijelo koje tei neogranienom irenju (rije je prvi upotrijebio 1610. flamanski kemiar i fiziar J. B. Hel-mont, prema grkoj rijei chaos nered) gaser vrsta revolvera gaskonada (fr. gasconnade) hvalisa-vost, razmetljivost, razmetanje gasproof it. gaspruf (engl. gas plin, proof vrst) koji ne proputa plin gasta (tal.) sitan metalni novi gastarbajter (njem. Gast gost, Arbeiter radnik) openito proiren naziv za nae radnike koji rade u inozemstvu gasteralgija med. v. gastralgija gasteranaks med. v. gastranaks gasteropodi mn. zool. v. gastropodi gastralan (gr. gaster trbuh, lat. gas-tralis), anat. koji pripada trbunoj upljini, trbuni, eluani gastralgija (gr. gaster, algos bol) med. bol u elucu, nervoza eluca, gr u elucu; gasteralgija gastranaks (gr. gaster, anax gospodar) med. probava hrane u elucu, pro-bavna djelatnost eluca gastrektazija (gr. gaster, ektasis proirenje) med. proirenje eluca gastrenterian (gr. gaster, entera crijeva) koji se tie eluca i crijeva gastrenteritis (gr. gaster, enteron crijevo) med. upala eluca i crijeva gastrepatian 484 gastrorafija gastrepatian (gr. gaster, hepar) koji se tie eluca i jetara gastrepatitis (gr. gaster, hepar jetra) med. upala eluca i jetara gastricizam (gr. gaster) med. bolesno stanje eluca, pokvarenost eluca, loa probava

gastrian (gr. gastrikos) eluani, koji se tie probave, osobito eluca; gas-trine bolesti one koje kode i smetaju probavi; gastrina groznica groznina prehlada eluca gastrilog (gr. gaster, logos) onaj koji moe govoriti iz eluca, tj. koji moe, ne pokreui usta, govoriti tako kao da mu glas dolazi iz daljine gastrilogija (gr. gaster, logia) vjetina govorenja iz eluca gastrimargija (gr. gastrimargia) pro-drljivost, prekomjerni tek gastritis (gr. gaster) med. upala eluca, eluana groznica gastrizam (gr. gaster) med. pretrpa-vanje eluca hranom gastro- (gr. gaster) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: eludac, eluani gastro-kriza (gr. gaster, krisis) med. napadaj bolova u elucu, praen povraanjem (kod suenja kimenjae) gastroadenitis (gr. gaster, aden lijezda) med. upala eluanih lijezda gastrobrozis (gr. gaster, brosis razjedanje) med. razjedenost (ili: probu-enost, progrizenost) eluca gastrocela (gr. gaster, kele) med. bruh (kila) eluca gastrodijafanija (gr. gaster, diafaneia prozirnost) med. osvjetljavanje eluca radi utvrivanja eluanih i trbunih bolesti i poremeaja gastrodinija (gr. gaster, odyne bol) bol u elucu, gr eluca gastroenteritis med. v. gastrenteritis gastrofil (gr. gaster, filos prijatelj) ljubitelj eluca = gastrolater gastrolater (gr. gaster, latreo oboavam) onaj koji slui elucu, tj. koji ivi da bi jeo i pio; gastroman gastrolatrija (gr. gaster, latreia) sluenje elucu, shvaanje da se ivot sastoji u jelu i piu; gastromanija gastrolit (gr. gaster, lithos kamen) med. kamen u elucu gastrologija (gr. gaster, logia) sve ono to se odnosi na kuhanje, kuharsku vjetinu i sve to je s tim u vezi; takoer: gurmanstvo, sladokustvo gastromalacija (gr. gaster, malakia mekoa) med. razmekavanje eluanog zida gastroman v. gastrolater gastromanija (gr. gaster, mania) pretjerano, bolesno uivanje u jelu i piu gastromantija (gr. gaster, manteia proricanje) proricanje po elucu (nain proricanja kod starih Grka po oblicima trbuastih aa, napunjenih vodom i okruenih svijeama) gastronom (gr. gaster, nomos zakon) sladokusac, gurman, onaj koji voli dobra jela; strunjak u pripremanju ukusnih jela gastronomija v. gastrologija gastropatija (gr. gaster, pathos bolest) med. opi naziv za sve eluane bolesti gastroplikacija (gr. gaster, lat. plica-tio) med. v. gastrorafija gastropodi (gr. gaster, podos noga) mn. zool. puevi, tj. ivotinje koje se kreu na trbuhu, odnosno pomou mesnatog organa ("stopala") na trbuhu; gasteropodi gastroptoza (gr. gaster, ptosis pad) med. sputenost eluca gastrorafija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. operacija koja se sastoji u irenju eluca radi smanjivanja njegovog volumena; gastroplikacija gastroragija 485 gavijal gastroragija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. krvarenje iz eluca gastroreja (gr. gaster, rheo teem, curim) med. povraanje sluzi iz oboljelog eluca; prekomjerno izluivanje eluanih sokova gastroskop (gr. gaster, skopein gledati) med. sprava za pregledavanje eluca time to se njegova unutranjost osvijetli gastroskopija med. ispitivanje eluca i utrobe pomou gastroskopa gastrospazmus (gr. gaster, spasmos gr) med. gr u elucu gastrostenoza (gr. gaster, stenos uzak) med. suenost eluca gastrostomija (gr. gaster, stoma) med. operativno otvaranje rupice na elucu gastrotomija (gr. gaster, temno reem) med. operativno otvaranje eluca radi odstranjivanja ira, raka i dr. gastroza (gr. gaster) med. opi naziv za sve bolesti eluca . :.. ' ' gastrozofija (gr. gaster, soha mudrost) pametno i razborito jedenje dobrih jela gastrula (lat.) biol. stupanj u razvitku ivotinjskog jajeta, drugi stupanj u razvitku blastoderma

gairati (fr. gcher) praviti buku, gasiti vapno; loe slikati, drljati; upropastiti neto loim radom; prodati (ili: prodavati) ispod cijene, dati u bescijenje Gapar, Melkior, Baltazar prema Bibliji: tri mudraca s Istoka, tri kralja koja su se, idui za nebeskom zvijezdom doli pokloniti novoroenom Kristu gte-mtier it. gatmetje (fr.) trg. onaj koji kvari cijenu robi dajui je jeftinije: fig. zabuant, lo radnik, lo majstor, neradnik gater (njem. Gatter) teh. u pilanama: strojna viestruka okvirna pila s vie otrica (do 10), pila koja balvan istodobno ree u vie dasaka gatirati (njem. gatten, gattieren) izmijeati razhite vrste ruda, prije taljenja, tako da se dobije povoljniji prosjeni sadraj i lake izvri taljenje gatofobija (lat, catus maka, gr. fobe-omai bojim se) med. bolestan strah od maaka Gaucherova bolest it. Goeova med. neizljeiva nasljedna bolest uzrokovana poremeajem metabolizma li-poida, bjelanevina i eljeza te praena poveanjem slezene i jetara, tamnoutom bojom koe, nestankom vapna u kostima (naziv po francuskom lijeniku P. C. Gaucheru, 18541918) gauo (p. gaucho) mn. gaui, seljaci jahai u pampama, osobito argentinski, bave se stoarstvom i ive nestalnim pastirskim ivotom, obino u slubi velikih uzgajivaa stoke (potomci su panjolaca i gotovo svi mestici); posebno su poznati kao odlini jahai gaudeamus (lat.) budimo veseli, veselimo se! (poetak i naslov poznate stare studentske pesme "Gaudeamus igitur...") gaudij (lat. gaudium) radost, veselje, uivanje gaulajter (njem. Gau upa, pokrajina, Leiter voa, upravitelj) pokrajinski voa, upni starjeina bive Hitle-rove nacionalsocijalistike stranke u Njemakoj gauner (njem.) lopov, varalica; bear gaus fiz. po matematiaru i astronomu K. F. Gaussu (17771855) nazvana jedinica jaine magnetnog polja gavijal (lat. gavialis) zool. vrsta indijskog krokodila s uskom i dugakom njukom gavota 486 gekon gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples s razliitim figurama; glazbena pratnja za taj ples u 4/4 taktu gavun (tal. gavone) zool. vrsta morske ribe kotunjae gaza (fr. gaze) prozirna i tanka tkanina od pamuka ili svile, veo; vrsta vrpce od zlatnog ili srebrnog tkiva i svile; med. mus(e)linska prozirna tkanina za zavoje i previjanje rana, prije uporabe se sterilizira da bi se u njoj unitile sve zarazne klice gazavat (tur. gaza, gazve) kod muslimana: "sveti rat protiv nevjernika"; dihad gazela (ar. gazal, p. gazela, tal. gazella) zool. afrika antilopa, stanovnik pustinje, neto manja od srne; posebno se odlikuje velikom brzinom gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjesma od 8 do 13 stihova (podrijetlom iz Perzije); ljubavna, lirska poezija uope gazeta (tal. gazzeta, fr. gazette) dnevni list, novine; pren. brbljavica, klepe-tua gazi (ar. gazi) ratnik, junak, vojnik musliman; borac za vjeru; pobjednik, osvaja (titula muhamedanskih vladara i zaslunih vojskovoa) gazija (tal. gaggia) bot. vrsta cvijeta (lat. Acacia farnesiana) gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno junatvo; pren. obijest, hvalisavost gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui) velom; zamotati (ili: zamatati) gazom gazofilacij(um) (gr. gaza blago, fvlat-to uvam) riznica, spremite blaga; rjenik, jezino blago gazolin kem. tekui dio sirovog petro-leja, vrije izmeu 7080 C, slui za grijanje i osvjetljenje gazon (fr.) mala povrina u vrtu ili parku zasijana travom radi ukrasa (dekoracije) gaa (fr. gage, tal. gaggio) zalog, jamstvo; plaa, stalna nagrada, stalna zarada gaziranje (fr. gage) davanje plae (ih: stalne nagrade) gaist (fr. gagiste) plaenik, najamnik, slubenik; prav. onaj koji dri zalog, primatelj zaloga Gea, Geja (gr. Ge, Gaia) mit. "Zemlja", kozmoloko boanstvo starih Grka gebis (njem. Gebiss) zubalo (osobito umjetno)

gefirofobija (gr. gefvra nasip; most, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od prelaska preko mosta ili preko neke vode geg (engl. gag) kaz. aljiva improvizacija, ala; neoekivan, efektan obrat u dramskoj radnji, osobito na filmu; gegmen strunjak koji se bavi izmiljanjem i primjenom filmskih gegova Geiger-Mullerovo brojilo it. Gajger-Milerovo ... instrument u nuklearnoj fizici (registrira i broji elektrizirane estice i gama-zrake te odreuje smjer gibanja pojedinih estica koje naiu) gein (gr. ge zemlja) agr. crnosmei glavni sastojak zemlje oranice geistika (gr. ge) znanost o zemlji i poznavanju zemlje, opisivanje vrstih masa Zemljine povrine gejik (tur.) jelen gejson (gr. geison) arhit. na antikim hramovima: kameni vijenac iznad friza geja (jap. geischa) posebno kolovana plesaica i pjevaica u japanskim ajanama gejzir (isl. gevsir) geol. vreli izvor koji povremeno izbacuje mlaz vode u veliku visinu, na Islandu, u Sjev. Americi i Novom Zelandu gekon (njem. Gecko, fr. gecko) zool. vrsta vrlo otrovnog gutera toplih zemalja gelacija 487 generalat gelacija (lat. gelatio) smrzavanje, stezanje gelazam (gr. gelao smijem se) smijeh, smijanje, osobito grevit smijeh geler (njem. Geller) krhotina granate, metka i si. gelidan (lat. gelidus) prid. hladan, leden gelolepsija (gr. gelan smijati se, lepsis uzimanje) med. nesvjestica uzrokovana jakim (npr. smijehom) geloplegija (gr. plege udarac, kap) med. v. gelolepsija geloskopija (gr. gelao smijem se, sko-peo gledam) psih. promatranje (ili: prouavanje) smijeha geloza (lat. gelu staraka ukoenost) med. bolni vori u miiu (nastaje kod miinog reumatizma ili nakon velikih napora) gelsonimo (tal.) kico, fifiri; po tome: karakterna uloga na talijanskoj pozornici gem (engl. game) port, igra, partija (tenisa) gema (lat. gemma) skupocjeni dragi kamen s urezanim oblicima, osobito omiljen ukras u staro vrijeme; lijep dragulj (bijela zvijezda) u skandinavskoj kruni gemacija (lat. gemmatio) bot, pupanje, izbijanje pupoljaka; doba pupanja gematrija (gr.-hebr.) objanjavanje i tumaenje tajanstvenog znaenja pojedinih rijei u vezi s nekim brojevima gemeli (lat. gemelh) mn. blizanci gemiferan (lat. gemma pupoljak, ferre nositi) bot. koji nosi pupoljke geminacija (lat. geminatio) udvajanje, udvostruavanje; dvojnost, udvoje-nost, postojanje udvoje, po dva; pren. zbliavanje, zblienost Gemini (lat.) Blizanci zvijee Zodijaka, najsjajniji Kastor i Poluks geminirati (lat. geminare) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostruavati gemit (njem. mischen, gemischt) ono "to je pomijeano, smjesa; osobito: vino s mineralnom vodom gemogliptika (lat. gemma, gr. glyfo reem, urezujem) vjetina bruenja dragog kamenja gemula (lat. gemmula pupolji, dem. od gemma pupoljak) zool. zametak u slatkovodnih spuvi; klica koja pomae razmnoavanje; nevidljiva klica u stanicama organizama koja se, po Darwinu, dobiva nasljeem gemza (njem. Gemse) zool. divokoza, vrsta antilope, velika kao koza, teka 4045 kg, ivi u Alpama gemzebart (njem. Gemse divokoza, Bart brada) iljasta bradica, "kozja bradica" gen (gr. genos rod) nositelj nasljednih svojstava, smjeten u spolnim stanicama (mn. geni); svi geni tvore geno-tipsku osnovu nasljea ili genotip gencijanin (lat. gentiana) kem. gorka tvar koju u sebi sadri gencijana, lincura genealog (gr. genea narataj, rod, logos) rodoslovac, poznavatelj (ili: prouavatelj) rodoslovlja

genealogija (gr. genealogia) rodoslov, rodoslovlje, prouavanje postanka, podrijetla i razvitka obitelji ili plemena genealoki (gr. genea, logos) koji se odnosi na rodoslovlje, postanak, podrijetlo, rodoslovni genera (lat.) mn. v. genus generacija (lat. generatio) raanje, proizvoenje, postajanje; narataj, pokoljenje, svi ljudi koji ive u isto vrijeme i istih su godina general (lat. generalis) najvii asniki in, kod svih vojski ima vie stupnjeva i rodova generalat (lat. generalatus) generalski in; vojni okrug koji spada pod jedno vrhovno zapovjednitvo; vie zapovjednitvo generalije 488 generiki generalije (lat. generalia) mn. prav. ope okolnosti i pitanja {za razliku od posebnih okolnosti i pitanja); opi podaci generalisimus {lat. generalissimus) voj. vrhovni zapovjednik, glavni zapovjednik vojske generalisti (lat. generalis) mn. krani koji ne ele biti pripadnici nijedne od postojeih kr. vjera generalitet (lat. generalis) openitost, javnost; voj. svi generali neke vojske generalizacija (lat. generalisatio) uopavanje, uopenje; uopenost generalizirati (lat. generalisare, fr. gnraliser) uopavati, uopiti; primijeniti (ili: primjenjivati) uope na sve sluajeve bez izuzetaka generalna proba (lat. generalis, probare) kaz. glavna proba generalna punomo prav. punomo koja se ne izdaje samo za jedan pravni posao ili vie pravnih poslova, nego kojim se jedna osoba ovlauje da zastupa prava druge osobe u svim danim sluajevima generalni (lat. generalis) opi; glavni, vrhovni; rodni, koji se tie roda (za razliku od specijalnog) generalni guverner (lat. generalis, fr. gouverneur) u bivoj Rusiji: visok dostojanstvenik kojem je bilo povjereno samostalno upravljanje u vie gu-bernija; voj. general koji za vrijeme rata zapovijeda svim vojnim snagama jednog podruja ili pokrajine (Njemaka) generalni prokurator (lat. generalis, procurator) vrhovni dravni pravobranitelj u Francuskoj; glavni pravobranitelj kod nekog vieg suda; predsjednik svih dravnih pravobranitelja neke drave generalni sekretar (lat. generalis, se-cretarius) titula stalnih poslovoa u velikim trgovakim i poljoprivrednim poduzeima; efovi kancelarija u ministarstvima i prefekturama; glavni tajnik generalni vikar (lat. generalis, vicari-us) opunomoeni zastupnik biskupa u njegovoj administrativnoj vlasti generaltab (lat. generalis, njem. Stab) voj. odabrani asnici iz svih rodova vojske, s potpunom strunom spremom, koji su dodijeljeni kao pomonici i savjetnici viim zapovjednicima, glavni stoer generatio aequivoca it. generacio ekvivoka (lat.) biol. raanje bez sjemena, prastvaranje, samozaee, postanak ivih bia iz mrtvih (anorganskih) tvari, tvar (nauavanje koje se temelji na injenici da u sastavu organske supstance nema nikakvih elemenata koji se ne bi mogli nai i u sastavu anorganske jedinstvo tvari kao i na nauavanju o razvoju uope) generatio spontanea it. generacio spontanea (lat.) biol. v. generacio ekvivoka generativan (lat. generativus) koji slui raanju, stvaranju, koji je u vezi s raanjem, stvaranjem; proizvodan, tvoraki, rodilaki generator (lat. generator) roditelj, tvorac, proizvoa; fiz. sprava za proizvoenje plinova, elektriciteta; dina-moelektrini generator stroj za proizvoenje elektriciteta indukcijom generatriks generatrisa (lat. generatrix) roditeljica, stvoriteljica, pramaj-ka; mat. izvodnica (toka, linija ili povrina koja svojim zamiljenim kretanjem proizvodi liniju, povrinu ili tijelo) generian (lat. genus rod, fr. gnrique) koji pripada rodu ili se odnosi na rod, rodni; generiki generiki (lat. genus, fr. gnrique) v. generian generifikacij a 489 genioplastika

generifikacij a (lat. generificatio) log, oblikovanje (ili: stvaranje) rodnih pojmova generis feminini (lat) enskoga roda generis masculini it. generis maskulini (lat.) gram. mukoga roda generis neutri srednjega (tj. nikakva) roda generoso it. enerozo (tal.) glaz, plemenito, u plemenitom zanosu generozan (lat. generosus) plemenit, velikoduan; podaan, dareljiv generozitet (lat. generositas) plemenitost, velikodunost; podanost, dareljivost, genetian (gr. genetikos) fil. koji se odnosi na postanak (genezu), koji se tie povijesti postanka i razvitka biljaka ili ivotinja; koji se tie naslijea i znanosti o nasljeu genetika definicija log. ona definicija koja odreuje pojam time to izlae put i nain na koji nastaje neki stvarni ili zamiljeni predmet genetika metoda fil. metoda koja prouava i shvaa neku stvar u njezinom nastanku (za razliku od deskriptivne metode koja opisuje stvar kao gotov proizvod, tj. onakvu kakva je sad) genetika psihologija psihologija razvoja, zajedniko ime za ivotinjsku, djeju i socijalnu psihologiju genetika (gr. gignomai raam se, rodim se) znanost o nasljeu genetlijakon (gr. genethlios roendan) pjesma o roendanu; pjesma za us-pavljivanje djece, uspavanka genetliolog (gr. genethlios dan roenja, logos) strunjak u proricanju dana i sata roenja genetliologija (gr. genethlios dan roenja, logos) proricanje dana i sata roenja geneza (gr. genesis) roenje, postanak, podrijetlo, stvaranje; prapovijest; (Geneza) prva knjiga Mojsijeva Peto-knjija, Knjiga postanka Genezaretsko jezero jezero u sjevernom dijelu Izraela, esto se spominje u Bibliji, osobito Novom zavjetu (Galilejsko jezero) genezimantija (gr. genesis roenje, manteia proricanje) proricanje sudbine djeteta iz posebnih okolnosti pod kojima je roeno genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine od devine dlake genij {lat. genius, fr. gnie) ovjek izvanredne uroene snage duha koja dolazi do izraaja kao originalna mo shvaanja (intuicije), kombiniranja (fantazije) i predoavanja genijalan (lat. genialis) koji je po svojim uroenim duhovnim osobinama izvanredno jak, velik duhom, stvaralaki, izvanredno darovit; usp. genij genij ali te t (lat. genialitas) v. genijalnost genijalnost (lat. genius duh) duhovna osobina i odlika genija, velika stvaralaka snaga duha, izvanredna darovitost; genijalitet genijus (lat. genius) genij; duhovna posebnost, karakter, oznaka, obiljeje; u gr. i rim. mitologiji geniji su nia krilata boanstva genikulacija (lat. geniculatio) kleanje, izraavanje potovanja kleanjem genikuliran (lat. geniculatus) savijen u obliku koljena, koljenast, vorast geniografTja (lat. genius, grafia) opisivanje duhova, nauavanje o duhovi-maboanstvima geniologija (lat. genius, gr. logia) znanost o velikim, genijalnim ljudima i o biolokim i sociolokim elementima koji uvjetuju njihovu pojavu genioplastika (gr. geneion brada, plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u ispravljanju i otklanjanju ozljeda na bradi putem autoplastike genitalan 490 geodet genitalan (lat. genitalis) koji se tie spolnih organa, spolni genitalije (lat. genitalia, gignere raati) mn. biol. spolni organi, organi koji slue za rasploivanje genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta specifine artikulacije pojedinog glasa genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pade, odgovara na pitanje koga? ili ega?; najee oznauje pripadnost, dio neke cjehne genitura (lat.) roenje, raanje; proizvoenje, stvaranje; oplodno sjeme; itanje sudbine po konstelaciji (poloaju) zvijezda u trenutku roenja, nativitet '. genius loci it. genijus loci (lat.) duh zatitnik nekog mjesta; osobitost nekog mjesta koju mu daje njegov duh zatitnik; opi duh koji vlada u nekom mjestu i daje mu svoje obiljeje

genius saeculi it. genijus sekuli (lat.) duh vremena, osobitost javnog mnijenja nekog doba genocid (gr. genos pleme, narod, lat. caedere ubijati, cecidi ubio sam) zloin kojim se eli unititi neki narod, pleme, vjerska ili rasna skupina genofobija (gr. genos rod, spol, fobe-omai bojim se) med. bolestan strah od svega to je u vezi sa spolnim odnosom ih sa seksualnim osjeajem, tj. strah od seksualnosti genoplastika (lat. gena obraz, gr. plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u popravljanju oteenog oblika obraza i usta genotip (gr. genos, typos) v. gen Genoveva junakinja srednjovjekovne prie iz 5. ili 6. st., ena falakoga grofa Siegfrida; osuena na smrt zbog navodnog preljuba te se povlai u planinu; na kraju je dokazala svoju nevinost gens (lat.) rod, koljeno; vrsta; pleme, narod gentilizam (lat. gens, gentis) nezna-botvo, mnogobotvo genualni (lat. genu koljeno, genualis) koji se tie koljena, koljenski genufleksija (lat. genuflexio) kleanje; klanjanje, poklonstvo pred kim; ponizno odavanje potovanja, poniznost genuinitet (lat. genuinus, lat. genui-nitas) istinitost, stvarnost, tonost, vjernost, nekrivotvorenost - genus (lat.) rod; gram. rod geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama sa znaenjem; zemlja, zemaljski geobiologija (gr. ge, bios ivot, logia) znanost o ivotu Zemlje geoblasti (gr. ge, blastos klica, izdanak) mn. bot. biljke iji prvi klicini listii (kotiledoni) pri klijanju ostaju pod zemljom geobotanika (gr. ge, botanike) biljna geografija, biljni zemljopis geocentrian (gr. ge, lat. centrum sredite) fil. naziv za shvaanje koje uzima Zemlju kao sredite svemira i za astronomsko odreivanje mjesta koje se usmjerava prema sreditu Zemlje (geocentrizam); koji se tie sredita Zemlje geocentrizam (gr. ge, lat. centrum sredite) astr. fil. nekadanje pogreno shvaanje da je Zemlja sredite cijelog svemira i da oko nje krue sva ostala nebeska tijela; supr. heliocentrizam geociklian (gr. ge, kyklos) koji prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz. sprava koja oigledno prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca; geociklika sprava geode (gr.) mn. upljine u stijenama ispunjene rudama izluenim iz vodenih otopina geodet (gr. ge, daiein dijeliti) ovjek s potpunom geodetskom spremom i kvalifikacijama, mjernik geodezija 491 geoid geodezija (gr. ge, daiein dijeliti, podijeliti, daisia) grana primijenjene matematike koja odreuje oblike i povrine velikih dijelova Zemljine povrine i oblik Zemlje kao cjeline; mjernitvo, tj. kartografsko predoavanje povrine Zemlje i pojedinih njezinih dijelova geodinamika (gr. ge, dynamis sila) geol. znanost koja prouava pojave koje se danas zbivaju na Zemlji, sile koje te pojave izazivaju i posljedice djelovanja tih sila u pogledu odravanja, stvaranja i mijenjanja Zemljine kore; dinamika geologija geofag (gr. ge, fagein jesti, derati) onaj koji jede zemlju (na Javi, Marti-niqueu, u Sibiru), zemljojed, zemljo-der geofagija (gr. ge, fagein) jedenje, gutanje zemlje, zemljoderstvo; usp. geofag geofaktori (gr. ge, lat. factor initelj) mn. zemljopisni initelji od kojih zavise zemljopisne pojave i promjene na povrini Zemlje geofizika (gr. ge, fysike) znanost o fizikim pojavama u unutranjosti Zemlje, osobito o njezinoj temperaturi, gustoi, njezinom magnetizmu i o telurskim pojavama u zraku geogenija (gr. ge, gignomai) v. geo-gonija geognost (gr. ge, gnostes) poznavatelj (ili: prouavatelj) sastava i grae vrste Zemljine kore; prid. geognostiki geognostika v. geognozija geognozija (gr. ge, gnosia) znanost o grai Zemlje kao svemirskog tijela koje se sastoji od anorganskih masa, osobito o sastavu i grai vrste Zemljine kore; geognostika

geogonija (gr. ge, gignomai nastajem) nastanak Zemlje, znanost o nastanku, oblikovanju i razvitku Zemlje; geogenija geogonist (gr. ge, gignomai) znanstvenik koji prouava postanak Zem-lje geograf (gr. ge, grafos) poznavatelj (ili: prouavatelj) geografije (zemljopisa) geografija (gr. ge, grafia) zemljopis, znanost o poloaju, kretanju, veliini, obliku i ivotu Zemlje i njezine povrine, same po sebi i s obzirom na ovjeka; bioloka geografija prouava rasprostranjenost i znaaj biljnog i ivotinjskog svijeta na Zemlji; matematika geografija ili astronomska geografija prouava Zemlju kao nebesko tijelo i nain njezinog predoavanja na kartama; politika geografija prikazuje drutvene i dravne odnose na Zemlji; fizikalna ili fizika geografija opisuje prirodne oblike i pojave na Zemljinoj povrini geografski (gr. geografikos) zemljopisni, koji spada u geografiju; geografska duina (longituda) nekog mjesta je luk usporednice (paralele) toga mjesta od poetnog podnevnika (meridijana) u smjeru istoka (istona duina) ili u smjeru zapada (zapadna duina); geografska irina (lati-tuda) nekog mjesta je podnevniki (meridijanski) luk toga mjesta od polutnika (ekvatora) u smjeru sjevera (sjeverna irina) ili u smjeru juga (juna irina) geohidrograf (gr. ge, hydor voda, grafos) prouavatelj vode na Zemljinoj kori geohidrografija (gr. ge, hydor, grafia) dio fizikog zemljopisa koji ispituje i prouava vodu na Zemljinoj kori geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem, zaspem) med. zemljana kupelj, lijeenje time to se bolesni dijelovi zatrpaju zemljom (ruka, noga i dr.) geoid (gr. ge, eidos oblik) istinski oblik Zemlje, geometrijsko tijelo gotovo jednako Zemljinom sferoidu, ali mu geokarpija 492 georgika je povrina u svakoj toki okomita na pravac sile tee geokarpija (gr. ge, karpos plod) bot. osobina nekih biljaka da svoje opra-ene cvjetove zariju u zemlju i tako ih posiju geokemija (gr. ge, cheo teem, istje-em, chemeia) znanost koja prouava razmjetaj kemijskih elemenata i atoma u Zemljinoj kori, njihovu povijest i kretanje u prostoru i vremenu (glavni elementi su: vodik, kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, kalij, natrij, magnezij) geokronologija (gr.) prouavanje starosti Zemlje geolit (gr. ge, lithos kamen) umjetna smola; upotrebljava se, kao zamjena roine, za izradu gumba geolog (gr. ge, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) sastava i grae Zemlje, onaj koji se bavi geologijom geologija (gr. ge, logia) znanost o postanku, sastavu i grai Zemlje, kao tijela koje je sastavljeno od anorganskih masa; sastavni dijelovi geologije su geognozija i geogonija geomagnetika (gr.) prouavanje magnetskih polja Zemlje geomant (gr. ge, mantis prorok, vra) tobonji poznavatelj geomantije, osobito kod Arapa geomantija (gr. ge, manteia proricanje) proricanje po broju, poloaju i slikama koje sluajno predstavljaju toke nasumce napravljene u zemlji > ih po slici koju dobijemo kad na neku plou ili stol bacimo nasumce aku zemlje geomedicina (gr.-lat.) grana medicine koja prouava utjecaj zemljopisnih initelja na ivotne pojave kod ljudi geomehanika (gr. ge, mechanike) mehanika vrstih tijela geometar (gr. ge zemlja, metron mjera) poznavatelj geometrije; onaj koji se u praksi bavi mjerenjem zemlje, geodet, mjernik geometrija (gr. geometria mjernitvo) dio matematike koji se bavi prouavanjem osobina i meusobnih odnosa prostornih oblika, tj. geometrijskih tijela, povrina, linija i toaka geometrijski (gr. geometrikos) koji se tie geometrije, koji spada u geometriju; v. progresija; geometrijska sredina kvadratni korijen iz umnoka (produkta) dvaju brojeva; usp. aritmetika sredina geomicin (gr.) vrsta antibiotika geomontografija (gr. ge, grafia lat. mons, montis brijeg) vjetina izraivanja reljefnih karata u vie boja od preane papirnate mase

geomorfologija (gr. ge, morfe oblik) znanost koja prouava kako se stvarala i mijenjala Zemljina povrina energijom unutranjih, terestrinih i solarnih sila i njihovim kombiniranim djelovanjem geonom (gr. ge, nomos zakon) poznavatelj (ili: prouavatelj) vrsta, obraivanja i iskoritavanja zemlje geonomija (gr. ge, nomia) znanost o vrstama zemlje i o nainu obraivanja i iskoritavanja zemlje geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno prikazivanje Zemljine povrine geoponija (gr. geo-ponos, trud) obraivanje zemlje, zemljoradnja geopsihika (gr.) znanost o promjenama duevnog raspoloenja to ih uzrokuju promjene meteorolokih prilika georama (gr. ge, orama pogled, prizor) divovski geoplastini reljefni globus, potpuno slikovit prikaz Zemljine kugle georgika (gr. georgeo obraujem zemlju, lat. georgica) mn. idiline pjesme, osobito pjesme o zemljoradnji (Vergilijeve) georgina 493 germanija georgina bot. lijep i velik cvijet, slian rui, donesen iz Meksika (nazvan po botaniaru Georgiju) georgofil (gr. georgos zemljoradnik, filos prijatelj) prijatelj zemljoradnje, ljubitelj poljoprivrede geoskop (gr. ge, skopein gledati) promatra Zemlje; v. geoskopija geoskopija (gr. ge, skopein) promatranje (ili: prouavanje) Zemlje, osobito u meteorolokom smislu geostatika (gr. ge, statizo stavim, postavim) znanost o ravnotei (statici) vrstih tijela geotaksija (gr.) biol. pokretanje nekih organizama uzrokovano djelovanjem gravitacijske sile geotektonika (gr. ge, tektonike) geol. znanost koja prouava raspored i grau stijena u Zemljinoj kori geotermika (gr. ge, thermos topao) geol. dio geologije koji ispituje toplinska stanja koja vladaju u dubini Zemlje geotermometar (gr. ge, thermos, metron) sprava za odreivanje Zemljine temperature na razliitim tokama njezine dubine geotomija (gr. ge zemlja, tome rezanje) podjela zemlje geotropizam (gr. ge, tropos okret) bot. osobina biljnih organa da pod utjecajem Zemljine tee zauzmu odreen smjer prema vertikali; on moe biti: pozitivan, kad organ raste u smjeru djelovanja tee (korijen), negativan, kad organ raste suprotno smjeru tee (stablo), i transverzalan, kad raste okomito na pravac tee (list i neka podzemna stabla) geotroposkop (gr. ge, tropos okret, smjer, skopeo gledam) v. giroskop gepard (fr. gupard) zool. veoma brza grabeljiva ivotinja iz plemena maaka, dosta slina psu, moe se obuiti i za lov, ivi u Aziji i Africi gepek (njem. Gepack) prtljaga gepolitika (gr. ge, politike) razmatranje politikih pitanja s geografskog (zemljopisnog) stajalita, tj. imajui na umu cijelu Zemlju; znanost o utjecaju vanjske prirode na drutveni i politiki ivot geranij (lat. geranium, gr. geranos dral) bot. iglica, mnogobrojna biljna vrsta; teh. dizahca gerant (lat. gerans) v. erant gerbelirati (tal. garbellare) eljeznu rudu usitniti i time je pripremiti za taljenje gerbulirati (lat. garbellare) probrati robu i oistiti od prljavtine gerbulura (lat. garbellare) neisti i oteeni dijelovi neke robe; odbitak odreenog postotka od prodane robe zbog neistoe robe gerijatrija (gr. geron starac, iatreia lijeenje) znanost koja prouava starost u svima njezinim oblicima gerila (p. guerrilla mah rat) naoruane ete seljaka i pastira u panjolskoj koje su, prilikom neprijateljskih upada ili unutranjih borbi, ratovale na svoju ruku; partizani geriljero (p. guerrillero) voa gerile Gerion mit. troglavi div sa tri ivota; ubio ga je Heraklo

gerl(a) (engl. girl) djevojka, osobito: vitka, okretna djevojka; plesaica u skupini, baletna plesaica gerlin (tal. gherlino) debelo brodsko ue germa (njem. Germ) kvas, kvasac Germani (lat. Germani) ime kojim su Rimljani i Gali nazivali stare Nijemce germani (lat.) mn. roena braa, roene sestre (djeca isth roditelja) germanij (lat. germanium) kem. element, atomska teina 72,60; broj 32; znak Ge; krhka kovina, po svojstvima slina olovu Germanija (lat. Germania) rimski naziv za Njemaku; Njemaka prikazana u obliku ene koja titi germanika 494 geronti germanika mn. sve knjige pisane germanskim (najee njemakim) jezikom ili o Germanima (Nijemcima) u nekoj knjinici germanist znanstvenik koji se bavi prouavanjem njemakog jezika, njemake knjievnosti, njemakih starina i povijesti Nijemaca * germanistika znanost koja prouava jezike germanskih naroda (osobito njemaki), knjievnost, starine i povijest germanitet (lat. germanitas) roeno bratstvo, roeno sestrinstvo germanitet (lat.) krvno srodstvo, bratstvo, sestrinstvo germanizacija (fr. germanisation) po-njemivanje, nijemenje germanizam (lat. Germani) osobitost njemakog jezika s obzirom na sastav i red rijei; vladavina (ili: mo) njemakog duha, njemake kulture i politike sile germanizirati (fr. germaniser) nijem-iti, ponijemiti, ponjemivati; upotrebljavati u govoru ili pisanju njemake izraze ili oblike napravljene u duhu njemakog jezika germanofil (lat. Germani, gr. filos) onaj koji voli Nijemce, njemaki jezik, njemaku kulturu itd. germanofilija (lat. Germani, gr. fileo volim) ljubav prema Nijemcima i onome to je njemako germanofob (lat. Germani, gr. fobos strah) onaj koji se plai Nijemaca, koji mrzi Nijemce germanofobija (lat. Germani, gr. fo-beo bojim se) strah od Nijemaca, mrnja prema Nijemcima i svemu to je njemako germanoman (lat. Germani, gr. ma-nia) onaj koji pretjerano voli Nijemce i sve to je njemako germanomanija (lat. Germani, gr. mania ludilo) pretjerana, slijepa ljubav prema Nijemcima i svemu to je njemako germanski (lat. germanicus) svojstven Germanima, koji pripada Germanima, njemaki; germanski jezici jezici germanskog podrijetla (gotski, gor-njonjemaki i donjonjemaki, nizozemski, anglosski, nordijski ili skandinavski jezici) germicid (lat. germen pupoljak, mladica, occidere ubiti) sredstvo za unitavanje nepoeljnih biljnih izdanaka germinacija (lat. germinatio) bot. klijanje, proklijavanje; vrijeme klijanja germinalan (lat germinalis) bot. klini, koji spada u klice ili se odnosi na klice, spolne dijelove, npr. germinai-na selekcija spolno odabiranje germinativan (lat. germinativus) bot. koji klija, koji proklijava, koji nie, koji izaziva klijanje germinirati (lat. germinare) bot. klijati, proklijavati, nicati germtajg (njem. Germ kvasac, Teig tijesto) kuh. kola mijean uz dodatak kvasca gerok (njem. Gehrock) pripijen ulini kaput s dugim skutovima; vojniki kaput, redengot gerokomij v. gerontokomij gerokomija (gr. geron, starac, komeo njegujem) med. vjetina njegovanja starih ljudi; osobito: pomlaivanje preivjelih staraca u neposrednoj blizini mladih osoba geromarazmus (gr. geron starac, ma-ranein gasiti, slabiti) med. staraka slabost, staraka iznemoglost geromorfizam (gr. geron, morfe oblik) med. boranje koe geronti (gr. geron) mn. u herojskom razdoblju grke povijesti: najstariji ili najplemenitiji predstavnici naroda, kod Homera knezovi; kasnije, osobito u dorskim dravama: lanovi gerusije, vijea staraca koje je, uz kraljeve i efore, imalo vrhovnu vlast gerontofilija

495 giallo gerontofilija (gr. geron starac, fileo volim) med. postojanje spolnog prohtjeva (ili: nagona) prema starijim osobama suprotnog spola gerontokomij (gr. geron, komeo njegujem) dom staraca, zavod za njegovanje i zbrinjavanje starih ljudi; gerokomij gerontokracija (gr. geron, kratia vlada) vlada jednog vijea sastavljenog od najstarijih ljudi senata gersl(a) (njem. Gerste) jeam; jelo od jema gerundij (lat. gerundium) u lat. gramatici: padeni oblici participa futura pasivnog, glagolska imenica npr. venia legendi (doputenje itanja) gerundiv (lat. gerundivum) u lat. gramatici: pridjevski upotrijebljen particip futura pasivnog, npr. res addenda stvar koju treba dodati geruzija (gr. gerusia) vijee staraca, senat; dravno vijee u novoj Grkoj gesims (njem. Gesims) arhit. istaknuti ukrasni dio na licu (fasadi) graevine ispod krova, iznad vrata itd., vijenac, opivnica; sims geslo (e. heslo) temeljno naelo, parola, moto, lozinka, krilatica, misao vodilja gesta (lat. gestus) pokret koji se pravi cijelim tijelom ih samo rukom pri govoru; junako djelo; djelo koje netko uini da bi izazvao dopadanje (lijepa gesta) ili nedopadanje (runa gesta) kod drugih gestacija (lat. gestatio) med. noenje, trudnoa; vrijeme trudnoe gestikulacija (lat. gesticu atio) pravljenje pokreta pri govoru cijelim tijelom, osobito ramenima i rukama; opsjenarstvo, glumljenje gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji pri govoru mae, mlatara rukama, koji pravi geste; opsjenar, varalica gestikulatorski (lat. gesticulari) izraen pokretima (ne govorom) gestikulirati (lat. gesticulari) praviti geste pri govoru, mahati, mlatarati rukama gestio pro herede (lat.) prav. primanje nasljedstva gestirati (njem. gastieren) gostovati gestoze (lat. gestum noeno) med. bolesne pojave kod trudnica (povraanje, slinjenje i si.) geeft (njem. Geschft) posao, trgovina, zarada; zanimanje geenk (njem. geschenk) dar, poklon gemak (njem. geschmack) okus; ukus getalt (njem. Gestalt) lik, oblik, ljudska prilika, stas Getsemani (hebr. gath-emanim tijesak za ulje) vrt na podnoju Maslinske gore u Jeruzalemu, mjesto gdje je Krist uhien geteanum (njem. Goethe, lat. Goethe-anum) visoka antropozofska kola za duhovne znanosti u Dornachau (vicarska), koju je osnovao voa antro-pozofskog pokreta Rudolf Steiner geto (tal. ghetto) dio grada koji su, u Italiji, Njemakoj i dr., vlasti odreivale Zidovima za stanovanje; ovaj dio grada bio je u srednjem vijeku sasvim odvojen od drugih dijelova getriba (njem. Getrieb) teh. mjenja na motoru, prijenosnik sile geumatika (gr. geuma okuano) zn? nost o okusu; geustika geustika (gr. geuma) v. geumatika geuziodisforija (gr. geusis ukus, dys-foreo teko podnosim) med. bolesni podraaj ivaca od ukusnih, ugodnih stvari geviht (njem. Gewicht) uteg gevint (njem. Gewinde) vijak gevirc (njem. Gewrz) zain, mirodija gezundhajt! (njem. Gesundheit zdravlje) nazdravlje! (pri kihanju) giallo it. dalo (tal.) uta boja, uto; gia-llo antico it. dalo antiko (tal.) ukasti mramor koji se nalazi samo na spomenicama stare arhitekture giallorino 496 giljotina giallorino it. alorino (tal.) napuljsko utilo, lijepa i veoma uta zemlja oko Napulja, no veinom umjetno napravljena (upotrebljava se za slikanje uljanim bojama)

gibelini (tal. ghibellini) mn. ovako su se u srednjem vijeku u Italiji zvale pristae stranke njemakih careva, za razliku od gvelfa, koji su pripadali papinskoj stranci; borba izmeu ovih dviju stranaka trajala je tijekom gotovo cijelog srednjeg vijeka gibon zool. antropoidni majmum, ivi u jugoistonoj Aziji, odlikuje se veoma dugim rukama gibozan (lat. gibbosus) grbav; gibbositas cariosa it. gibozitas karioza (lat.) rak na kraljenici gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje i davanje signala); pom. trokutasti barjai; muica, nian na puci; ruice, upravlja na biciklu gig (engl. gig) 2. lak i uzak amac, osobito za zapovjednika ratnog broda; port, irok i dosta teak kolski amac, vrsta joie, s metalnim drcima za vesla izvan amca; laka otvorena dvokolica s jednim konjem gig (fr. gigue, engl. gig, tal. giga) 1. ivahni francuski ples u 8/8 taktu i glazbeno djelo kao pratnja za taj ples Gig 1. kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.); legenda govori da je posjedovao prsten koji ga je je inio nevidljivim; 2. mit. pedesetoroglavi i storuki div, sin Uranov i Gejin gigametar (gr.) milijarda metara gigant (gr. gigas) gorostas, div giganteskan (gr. gigas, tal. gigantesco, fr. gigantesque) v. gigantski gigantizam (gr. gigas div) antrop. veliina tijela koja znatno nadmauje prosjenu veliinu ljudskog tijela; makrosomija gigantociti (gr. gigas, kytos) mn. med. v. makrociti gigantografija (gr. gigas, grafia) opisivanje ili povijest divova; tisk. postupak pri tiskanju velikih plakata kad se normalan autotipski slog otiskuje znatno povean gigantologija (gr. gigas, logia) prouavanje divova uope, a osobito u ivotinjskom i biljnom svijetu gigantomahija (gr. gigas, machia boj) boj divova (omiljen predmet umjetnike obrade) gigantosteologija (gr. gigas kost, os-teon) zool. prouavanje kostiju divovskih ivotinja gigantski (gr. gigas) gorostasan, ori-jaki, divovski, golem rastom i veliinom; giganteskan gigerl (njem. Gigerl) kico, gizdelin, onaj koji pretjeruje u dotjerivanju, tako da esto ostavlja dojam budale giht (njem. Gicht) 1. med. kostobolja, ulozi; bolest zglobova; 2. koliina rude ili ugljena to se odjednom stavi u pe gildhol (engl. guildhall) cehovski dom; opinski dom u Londonu Gilgame umerski vladar, kralj Uru-ka, junak istoimenog epa nastalog oko 2.000 pr. n. e.; simbolizira ovjeka kojega progoni tajna o neizbjei-vosti smrti giltati (njem. gelten) vrijediti, valjati; gilta vrijedi (kod pogodbi, oklada) giljoa (fr. guilloche) splet vijugavih ara; crte izraen u vijugavim arama; isprepletena ara: usp. gijoti-rati giljoirati (fr. guillocher) metalne povrine ukrasiti simetrinim graviranim linijama (pri tiskanju vrijednosnih papira, mjeninih formulara i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti isprepletenim arama giljotina (fr. guillotine) po franc, lijeniku J. I. Guillotinu nazvana sprava za izvrenje smrtne kazne odsijeca giljotinirati 497 ginekokr acij a njem glave (uvedena 1792. za vrijeme Francuske revolucije) giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti smrtnu kaznu (ili: pogubiti) giljotinom giljotomanija (fr. guillotine, gr. mania) strast za izvravanjem smrtne kazne gimkana (gr. gym kratica od gimnastika, ind. khana igralite) port, natjecanja u savladavnju razliitih aljivih zapreka (npr. trei nositi au na glavi) gimnastiar (gr. gymnazo vjebam) onaj koji se bavi gimnastikom, vjebom gimnastiki (gr. gymnikos) koji se tie tjelesnog vjebanja ili pripada tjelesnom vjebanju gimnastika (gr. gymnastike) kod starih Grka: vjetina tjelesnog vjebanja (skakanja, okretanja, hrvanja i plivanja); danas: vjetina tjelesnog vjebanja radi higijenskoestetskih ciljeva

gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno, kod starih Grka: mjesto gdje su mladii i odrasli goli (gymnos = gol) obavljah tjelovjebu; kasnije: sredite cjelokupnog duhovnog ivota; danas: srednja kola, tj. kola izmeu osnovne i visoke, kola koja priprema uenike za fakultet gimnazijalac (gr. gymnasion) ak gimnazije gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nadzornik, upravitelj gimnazije kod starih Grka gimnopteri (gr. gymnos gol, pteron krilo) mn. zool. golokrilci, insekti s golim krilima gimnosperme (gr. gymnos gol, sperma sjeme) mn. bot. golosjemenjae, biljke s ogoljelim sjemenovim pupoljiem, npr. bor, jela, smreka i dr. gimnozof (gr. gymnos gol, neodjeven, sofos mudrac) indijski asketski filozof ginander (gr. gyne ena, aner ovjek, mu) dvospolac, hermafrodit ginandrija (gr. gyne, aner) bot. osobitost monokotilnih biljaka ije su pranike ile srasle s gineceumom (orhideje i dr.); osobina ena koje imaju muki izgled i muko dranje; prid. ginandrian ginandromorfizam (gr. gyne ena, aner ovjek, mu, morfe, oblik) fiziol. ppjava kod osoba koje imaju grudi razvijene kao u ene, a istodobno izraene brkove i bradu gina^rezija (gr. gyne ena, atresos ne-probuen) med. zatvaranje rodnice u ena gine- (gr. gyne) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: ena, enski ginecej (gr. gynaikeion, lat. ginaece-um) odaje za ene u unutranjosti kue starih Grka i Rimljana; est naziv enskih srednjih kola; bot. ukupnost enskih spolnih organa kod angiosperma (kritosjemenjaa) ginecizam (gr. gynaikismos) v. gine-keizam ginekeja (gr. gvnaikeia) med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija ginekija (gr. gynaikeia) med. v. ginekeja ginekizam (gr. gynaikismos) enstvenost, ensko dranje i ponaanje uope (u strahu, ljubavi i dr.) ginekofob (gr. gyne, fobos) enomrzac ginekofobija (gr. gyne, fobeo bojim se) mrnja prema enama ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fagein jesti) enomrzac ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fone glas) mukarac koji ima enski glas ginekofonian (gr. gyne, fone glas) koji ima enski, tj. tanak glas ginekokracija (gr. gynaikokratia) vlast (ili: vladavina) ena, nadmo ena u odnosu prema mukarcima ginekolog 498 gipsati ginekolog (gr. gyne, logos) med. lije-nik-specijalist za bolesti enskih spolnih organa ginekologija (gr. gyne, logia) med. dio medicine koji prouava osobitosti enskog tijela i njegovih funkcija, a osobito bolesti enskih spolnih organa ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se tie bolesti enskih spolnih organa i njihovog lijeenja; ginekoloki institut zavod za porodnitvo i za lijeenje bolesti enskih spolnih organa ginekoman (gr. gyne, mania ludilo) ovjek lud za enama, pretjerani en-skar ginekomanija (gr. gynaiko-mania) bolesna strast prema enama, ludilo za enama, pretjerano enskarstvo ginekomast (gr. gyne, mastos dojka) mukarac kod kojega su dojke razvijene potpuno kao kod ena, tako da u nekim sluajevima izluuju ak i mlijenu tekuinu ginekomorfan (gr. gyne, morfe oblik) po obliku slian eni, enskog oblika gineologija v. ginekologija gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg. fina engleska, prvobitno istonoin-dijska prugasta, karirana i arena pamuna tkanina gingerbeer it. dinderbir (engl.) pivo pomijeano sa umbirom gingivitis (lat. gingiva desni) med. upala desni ginko (kin. kinko, lat. gingko biloba) bot. "drvo sa zlatnim plodom", vrsta drveta iz porodice gimnosperma, visoko i jako (u Kini i Japanu esto ga sade pokraj hramova kao ukras) ginodinamiki (gr.) bot. naziv za cvjetove kod kojih pranici nose jae izraene enske elemente ginseng (lat. Panax ginseng, kin. en-en) korijen jednog drveta iz porodice brljana koji se u Kini cijeni kao zlato budui da ga smatraju sredstvom za produenje ivota,

afrodizijakom i lijekom protiv sifilisa; raste u Kini, Koreji, Japanu i Sjev. Americi ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool. ivotinja, bastard koji nastaje krianjem mulca (mujaka mule) i kobile ginjol (fr. guignol) kazalite lutaka Gioconda it. okonda (tal.) slik. glasoviti portret Mona Lize, ene fioren-tinskog plemia Francesca Gioconda, djelo Leonarda da Vincija (1911. pronaena u Firenci i vraena Francuskoj) giocondamente it. okondamente (tal.) glaz. ugodno, ljupko, umiljato; giocondevole, giocondo so giocondevole it. okondevole (tal.) glaz. v. giocondamente giocondoso it. okondozo (tal.) glaz. v. giocondamente giocosamente it. okozamente (tal.) glaz. v. giocoso giocoso it. okozo (tal.) glaz. aljivo, veselo, nestano; gioiosetto, gioioso giojosetto it. ojzeto (tal.) glaz. v. giocoso giojoso it. ojozo (tal.) glaz. v. giocoso giornale it. domale (tal.) dnevni list, novine giorno di pagamento it. domo di pagamento (tal.) trg. dan plaanja Giovinezza it. Dovineca (tal.) "Mladost", himna faistike stranke u Ita-liji gipira (fr. guipure) ipka kod koje su crtei i pojedini likovi ispupeni zbog toga to se radi debelim koncem (svilenim, zlatnim, srebrnim); ispupen vez gips (gr. gypsos) min. sadra, kalcij ev sulfat s vodom, u vodi teko otopiv gipsati (gr. gypsos) uiniti da vino pomou gipsa postane bistrije; biljke, osobito leptirnjae, posuti gipsom u prahu da bi bolje rasle; zakrpati (ili: popuniti) gipsom gipsoteka 499 glase gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke koveg) muzej ili muzejski odjel s modelima kiparskih radova izlivenih u gipsu gira (lat. gerrula) zool. vrsta sitnije morske ribe giracija (lat. gyratio) med. vrtoglavost giri (lat. gyri, gr. gyros) mn. anat. za-vijuci, vijuge, osobito vijuge na povrini mozga, modane vijuge giribic (tal. sghiribizzo) hir, samovolja, kapric girlanda (fr. guirlande, tal. ghirlanda) vijenac od lia i cvijea; niza od dragog kamenja girlandina (fr. guirlandine) vrsta engleske tkanine u raznim bojama girom (gr. gyroma) stvar u obliku tanjura ili zdjelice; bot. zdjelasta plod-nica kod biljaka giromantija (gr. gyros, manteia) gatanje iz kruga kojeg napravi onaj to gata girometar (gr. gyros, metron) fiz. sprava za mjerenje brzine okretaja, osobito kod rotacijskih strojeva giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. sprava za zorno prikazivanje i dokaz da se Zemlja okree oko svoje osi girostat (gr. gyros, statikos) fiz. naprava koja prikazuje dinamiku okre-tanog tijela girozan (lat. gyrosus) zavijen, prstenast girus (lat. gyrus krug) modana vijuga; girektomija (gr. ektome izrezivanje) med. operacija modane vijuge gie (fr. guichet) vrataca koja se nalaze u velikim vratima, osobito u tvravama, zatvorima i si.; ulazna vrataca; prozori (u vratima, zidu i dr.), alter gitara (p. guitarra, fr. guitare, tal. chitarra) glaz. instrument sa est do deset ica koji su Mauri donijeli u panjolsku; danas u cijeloj Europi veoma rasprostranjen instrument za pratnju pri pjevanju gitarist (fr. guitariste) svira na gitari giunta it. unta (tal.) udruenje vijenika koje postoji pored dravnog vijea u Italiji giuoco piano it. uoko pijano (tal.), "tiha igra", tzv. "talijanska partija" u ahu giusto it. usto (tal.) odmjereno, razmjerno, prikladno, zgodno glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pripada Ledenom dobu glacijalin (lat. glacies led) kem. pripravak od borne kiseline, boraksa, gli-cerina i dr. (slui za odranje mesa, nijeka itd. u svjeem stanju) glaciologija (lat. glacies led, gr. logia) geol. dio fizikog zemljopisa koji prouava ledenjake u prolosti i sadanjosti gladijator (lat. gladiator, gladius, ma) onaj koji se bori za plau, profesionalni borac, borac u areni; kod Rimljana: borci, obino robovi ili ratni zarobljenici, koji su se u cirkusima meusobno borili i bili vrlo rado gledani gladiola (lat. gladius ma) bot. ukrasna biljka iz porodice perunika glajhtrom (njem. Gleichstrom) fiz. jednosmjerna struja

glanc (njem. Glanz) sjaj, sjajnost; svjetlost glancati (njem. glanzen) sjajiti, davati sjaj, osobito koi; glancati se bhstati se, sjajiti se glandiforman (lat. glandiformis) u obliku ira, irast glandula (lat.) med. lijezda, vratna lijezda, obino krajnik glandularan (lat. glandularis) ljezdani glandulozan (lat. glandulosus) ljezdo-vit, ljezdan glandulozitet (lat. glandulositas) ljez-davost, ljezdovitost glase (fr. glace) uglaan, sjajan; smrznut; svila protkana zlatom ili srebrom; vrsta sjajnog konca; glase dvoglasija 500 glijadin boj dvoboj bez zatitnih sredstava na rukama i prsima; glase koa najfinija sjajna koa za izradbu rukavica (glase rukavice); glase papir fini, sjajni papir glasija (fr. glacis) fort. kod utvrda, osobito stalnih: nasip od zemlje s one strane rova ili skrivenog puta koji se blago sputa prema strani s koje se oekuje napad glasijalist (fr. glacialist) poznavatelj (ili: prouavatelj) ledenih brjegova, lede-' njaka, gleera glasirati (lat. glaciare, fr. glacer, njem. glasieren) pocakliti, predmetima napravljenim od zemlje, koe i dr. dati sjajan izgled; jela premazati glazurom, caklinom (npr. peenje gustim umakom, kolae bjelancetom, eerom i dr.) glaspapir (njem. Glas staklo) papir prevuen staklenom prainom (slui za bruenje razliitih mekanih predmeta ih glaanje drveta) Glauberova sol kem. natrijev sulfat Na2S04 (upotrebljava se kao sredstvo za ienje i protiv crijevnih glista; nazvana po kemiaru i lijeniku J. Glauberu (16041668) glaucedo (lat. glaucedo) med. v. glau-kom Glauka mit. ki kralja Kreonta; zbog nje je Jazon napustio Medeju Glauko mit. beotski ribar koji se utopio u moru i bio proglaen jednim od starogrkih boanstava mora glaukom (gr. glaukos plavkast, pla-vozelen) med. zelena mrena, opasna ona bolest koja se sastoji u povienom tlaku u unutranjosti one jabuice (nazvana po tome to zjenica pritom esto izgleda zelenkasta) glaukomatian med. v. glaukomatozan glaukomatoza (gr. glaukos) med. postojanje (ili: razvijanje) zelene mrene u oima; v. glaukom glaukomatozan (gr. glaukos) med. koji boluje od zelene mrene u oima; glaukomatian; v. glaukom glazura (lat. glacies, njem. Glasur) gle, caklina; pren. vanjski sjaj gleer (lat. glaciarium, njem. Gletscher) ledenjak, velike ledene mase koje se oblikuju od snijega regelacijom (ponovnim smrzavanjem) u blizini polova i na visokom planinama glena (gr. glene) zjenica; anat. aica (na kosti) glenitis (gr. glene) med. upala zjenice glenoidan (gr. glene, eidos) blago udubljen, koritast, slian aici (kost) gleukometar (gr. gleukos slatko vino, mot, metron) sprava za ispitivanje vina, osobito za mjerenje eera u mladom vinu; glikometar glicerin (gr. glykys sladak) kem. itka, sirupasta i bezbojna tekuina, prirodni sastojak masti, slatkog okusa (kemijski sastav: C3Hg03) glicifag (gr. glykys sladak, fagos koji jede) onaj koji voli jesti slatkie, sladokusac glicinija (gr. glykys sladak) bot. ukrasna drvenasta biljka s mirisnim ljubiastim viseim cvjetovima glif (gr. glyfo) arh. lik izraen rezba-renjem (u zidu, stupu i dr.); ukrasni ljebi glifanon (gr. glyfo dubem, reem) rez-barsko (ili: klesarsko, kamenoreza-ko) dlijeto glifiki (gr. glyfo) rezbarski, kiparski, kamenorezaki glifika (gr. glyfo) v. gliptika glifogen (gr. glyfo dubem, reem, ge-nos) teh. sredstvo za nagrizanje elika glifografTja (gr. glyfo, graha) teh. vjetina izradbe ispupenih slova ili ploa galvanskim putem za tiskanje (kao drvorez), dio galvanoplastike glijadin (gr. glia ljepilo) hranjiva tvar u itaricama glikiskop

501 globus glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo gledam) kem. instrument za odreivanje koliine eera u nekoj tvari glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool. krobu slina supstanca bez boje, okusa i mirisa u ivotinjskom tijelu, vana rezervna tvar u ivotinjskom tijelu, osobito u miiima i jetrima; nastaje iz vika groanog eera u krvi glikohol (gr. glykys sladak) kem. gusta bezbojna tekuina slatkasta okusa glikometar (gr. glykys, metron) v. gleukometar glikonej (lat. glyconeus) metr. antiki katalektiki stih koji se sastoji od tri troheja i jednog daktila, nazvan po grkom pjesniku Glikonu glikoza (gr. glykys sladak) kem. gro-ani eer; glukoza, dekstroza glikozidi (gr. glykys sladak) kem. biljni organski spojevi sastavljeni od glukoze ili neke druge vrste eera i neeerne komponente; glukozidi glikozurija (gr. glykys sladak, uron mokraa) med. privremena pojava eera u mokrai (a ne kronina kao kod eerne bolesti) gliom (gr. glia) med. izraslina u mozgu i kraljenici, nekad i u ivcima mozga ili kraljenice, nastaje bujanjem stanica ivanog tkiva glipti (gr. glyptos) mn. likovi izraeni u kovini ili kamenu gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu rezan) vjetina izradbe ili urezivanja likova u kamenu ili kovini; plastina umjetnost, klesarska, kameno-rezaka vjetina, kiparstvo; glifika gliptognoz(ij)a (gr. glyptos, gnosis) poznavanje isklesanog (rezanog) kamenja gliptografija (gr. glyptos, grafein) opisivanje kiparskih djela, osobito isklesanog (rezanog) kamenja gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka isklesanog (rezanog) kamenja; takoer: zbirka kiparskih djela (npr. poznata velika zbirka u Miinchenu, ili u Zagrebu u Mevedgradskoj ulici) glirarij (lat. glires puhovi) kod starih Rimljana: posuda za uzgajanje puhova glisada (fr. glissade) klizanje maem pri maevanju; klizanje nogom pri plesu; zrak. klizanje na jedno krilo; skli-zaljka glisando (tal. glissando) glaz. v. glisato glisantan (fr. glissant) klizav; pren. opasan, sumnjiv, tugaljiv glisato- (tal. glissicato) glaz. blago pre-vlaei; brzo prevlaei gornjom stranom prsta preko donjih tipki glasovira: glisando, glisikato gliser (glisser kliziti) brzi motorni amac ili brod koji klizi povrinom vode velikom brzinom glivajn (njem. Glhwein) crno vino kuhano sa eerom, cimetom i korom od limuna (lijek protiv prehlade) gliza (njem. Drse) oboljela lijezda, gua glob (lat. globus) zem. v. globus globalan (lat. globus, fr. global) cjelokupan, ukupan globoid (lat. globus, gr. eidos oblik) tijelo u obliku kugle, kugla spljotena na polovima globoidan (lat. globosus) kuglast, okru-gao globozitet (lat. globositas) okruglost globoziti (lat. globositi) mn. zem. okrugle i vijugave okamine pueva globtroter (engl, globetrotter) ovjek koji radi porta i zadovoljstva putuje oko svijeta, putnik oko svijeta globulini (lat. globulus) mn. kem. vrste bjelanevina koje se ne mogu otapati u istoj vodi, nego u razrijeenim sol-nim otopinama (kiseline koje se nalaze u krvi, mlijeku, jajima i sjemenju) globus (lat. globus) zem. slika Zemljine kugle; astr. kugla na ijoj je povrini globus hystericus 502 glosolalija prikazana prividna nebeska kugla; Zemljina kugla; glob globus hystericus it. globus histeri-kus (lat.) med. bolesni osjeaj histe-rinih osoba kao da im se jednjakom, od eluca prema grlu, penje neka kugla globus imeprialis it. globus imperi-jalis (lat.) jabuka (kao jedan od simbola dravne, kraljevske vlasti) glohidij (gr. glochis iljak, rt) zool. liinka rijenih koljaka Unio i Ano-donta giokig (njem. glockig) zvonast, zvono-lik, u obliku zvona

glokn (njem. glocke zvono) enska suknja zvonasta oblika gloksinija bot. biljka krasnica s prizemnim dlakavim listovima i velikim barunastim cvjetovima (naziv po lijeniku B. P. Gloxinu, 18. st.) gloria mundi (lat.) slava svijeta, ast svijeta; sic transit gloria mundi it. sik tranzit glorija mundi (lat.) tako prolazi slava ovoga svijeta glorificirati (lat. glorificare) slaviti, veliati, uzdizati hvalama glorifikacija (lat. glorificatio) slavljenje, proslavljanje, velianje, oboavanje, uzdizanje hvalama glorifikator (lat. glorificare slaviti, veliati, fr. glorificateur) onaj koji nekoga ili neto slavi i velia, hvalitelj, slavitelj glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u Kat. crkvi: aneoska himna koja poinje s Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini); svijetli krug oko glave svetaca; umj. slika otvorenog neba s Bogom i anelima gloriola (lat. gloriola) svijetli krug oko glave sveca, aureola, glorija; pren. tatina u malim stvarima, bijedna slava glosa (gr. glossa jezik; govor) prvotno: nejasna rije koju treba protumaiti; tumaenje, objanjenje; u obinom ivotu: pokudna ih zlobna primjedba; poet. pjesma od etiri strofe ija posljednja etiri stiha, itana zajedno, daju samu za sebe razumljivu rimovanu strofu; napomena, primjedba (osobito sa strane u knjizi) glosalgija (gr. glossalgia) med. bol jezika i sluznice usta kao posljedica bolesti simpatikog ivanog sustava; glosodinija glosar (lat. glossarium) v. glosarij glosaret (engl. glossaret) vunena, po-lusvilena tkanina iz Nonvicha u Engleskoj glosarij (lat. glossarium) knjiga s primjedbama, napomenama; rjenik u kojem su objanjena znaenja rijei, osobito zastarjelih i nepoznatih; rjenik glosator (lat. glossator) onaj koji objanjava nejasne rijei; pisac rjenika; pisac napomena u knjizi sa strane; u sred. vijeku: pravnici koji su tumaili djelo "Corpus juri civi-lis" glosem (gr. glossa jezik) nejasna rije kojoj je potrebno objanjenje; samo to objanjenje; glosema glosema (gr. glossa) v. glosem glosirati (gr. glossa jezik) radi objanjavanja dodavati nekom tekstu napomene, biljeke; praviti glose, objanjavati, tumaiti; pren. praviti po-kudne, zlobne primjedbe; davati koncu sjaj glositis (gr. glossa jezik) med. upala jezika gloso- (gr. glossa) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: jezik, jezini glosodinija (gr. glossa, odyon) med. v. glosalgija glosograf (gr. glossa, grafein) pisac glosa glosografija (gr. glossa, grafein) anat. opisivanje jezika; pisanje glosa glosolalija (gr. glossa, laleo tepam) psih. osebujna pojava religijskog us glosoliza 503 gnoseologija hienja koja se sastoji u nesvjesnom govorenju nerazumljivih glasova; govorenje stranim jezicima; glotolalija glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v. glo sop legija glosolog (gr. glossa, logos) gram. znalac jezika, poznavatelj jezika glosologija (gr. glossa, logia) anat. dio anatomije koji prouava jezik; gram. znanost o jezicima, lingvistika; v. glo-tologija glosomanija (gr. glossa, mania) strast za govorenjem stranih jezika; v. glo-tomanija glosomantija (gr. glossa, manteia) proricanje prema obliku i grai jezika glosonomija (gr. glossa, nomos zakon) znanost o jezinim zakonima; gramatika glosoplegija (gr. glossa, plege udar; rana) med. oduzetost jezika; glosoliza glosoragija (gr. glossa, regnymi pucam, prsnem) med. krvarenje jezika glososkopija (gr. glossa, skopeo) med. pregled (ili: ispitivanje) jezika glosospazmus (gr. glossa, spasmos gr) med. gr u jeziku glosotomija (gr. glossa, temno reem) kir. rezanje jezika glotis (gr. glotta jezik) anat. glasnica glotisedem (gr. glotta, oidao oteknem, nabubrim) med. v. larinksedem glotolalija (gr. glotta, laleo govorim) govorenje stranih jezika; usp. glosolalija glotologija (gr. glotta, logia) znanost

o jeziku, o jezicima glukoza (gr. glykys) v. glikoza glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi gluten (lat.) ljepljiva tekuina u ivotinjskim tijelima; kem. smjesa bjelanevina iz peninih zrna, svi proteini iz penice (o njima ovisi kakvo-' a kruha) . ... '..,:.-.-i. glutin (lat. glutinum) biljno ljepilo; ljepilo od ivotinjskih kostiju i ila glutinacija (lat. glutinatio) ljepljenje, sljepljivanje, lemljenje glutinancija (lat. glutinantia) mn. med. sredstva za sljepljivanje, sraivanje glutinativan (lat. glutinativus) koji sljepljuje, spaja, srauje glutinozan (lat. glutinosus) ljepljiv gmajna (njem. gemein openit, javan) javni panjak gnadeus (njem.,Gnade milost, Schuss hitac) revolverski hitac u glavu kojim zapovjednik kaznenog odreda "do-krajuje" strijeljanog osuenika (kako bi bilo sigurno daje smrtna osuda uspjeno izvrena) gnatalgija (gr. gnathos eljust, algos bol) med. bol u eljustima gnatoneuralgija (gr. gnathos eljust, obraz, neuron ivac, algos bol) med. bol lica, obraza gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos gr) med. gr lica i eljusti gnom (fr. gnome, lat. gnomus) mit. runi patuljak koji ivi pod zemljom i uva blago gnoma (gr. gnome) kratka, obino u ritmikoj formi pisana, mudra izreka, pouka i si., npr. Upoznaj samoga sebe; sentencija gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih izreka gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom gnomologija (gr. gnomologia) zbirka mudrih pounih izreka (gnoma); govorenje mudrih izreka gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sunanom satu, tj. uspravan pruti koji je duinom svoje sjene pokazivao doba dana; sunani sat gnomonika (gr. gnomon) vjetina konstruiranja sunanih satova gnomski (gr. gnome) mudar, pouan; gnomski pisci pisci gnoma gnoseologija (gr. gnosis spoznaja, logia) fil. teorija spoznaje gnostici 504 golman gnostici (gr. gnostes spoznaja) mn. kranski filozofi iz prvih stoljea koji su pokuali, pomou kozmogonijskih teorija i orijentalne mitologije, apsolutno utvrditi kransku religiju i postaviti kranstvo kao najvie naelo svijeta gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil. nauavanje gnostika gnostika (gr. gnostike) fil. teorija spoznaje gnostologija (gr. gnostos spoznatljiv; poznat, logia) mudrijatvo, svezna-lost gnothi seauton (gr. gnothi seauton) "spoznaj samog sebe!" gnozis (gr. gnosis) fil. znanje, spoznaja; kod aleksandrijskih Zidova i starih krana: dublje poznavanje Biblije i religije (za razliku od vjerovanja obinog naroda), filozofija religije u prvim stoljeima kranstva gnu (notent, gnu, engl. gnoo, fr. gnou) zool. vrsta afrike antilope, slina volu ili bivolu go (igo) japanska nacionalna igra (dva dgraca igraju crnim i bijelim kameniima na kvadratnoj dasci koja ima 361 polje) go on it. gou on (engl.) hajde poni! goba (tal. gobba) grba gobelin (lat.) v. goblen goblen (fr. gobelin) umjetniki izraen zidni sag sa slikama krajolika ili likova, nazvan po glasovitom bojadi-saru Gobelinu iz 16. st. godron (fr.) izboina na zlatarskim radovima; arhit. izboen ukras na rubu godronirati (fr. godronner) praviti iz-boine; arhit. praviti izboene ukrase na rubu; usp. godron goeleta (fr. golette) tip francuskog i talijanskog manjeg ratnog broda od 50 do 100 tona; mala ratna jedrilica goeteja (gr. goeteia) dozivanje zlih duhova pomou arolija, arobnjatvo, vraanje, opsjena goetian (gr. goeteio opsjenjujem) udesan, aroban, opsjenarski gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara, uzorak na tkanini; utisnute are, uzorci; usp. gofrirati

gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrijanih metalnih ploa ili valjaka u koje je urezana neka ara (uzorak) praviti na tkanini ili papiru valovite nabore gojim (hebr. goj, gojim) mn. narodi koji nisu idovi; pogani (za Zidove) gojzerica planinarska i skijaka cipela gol (engl. goal) port, vrata kod nogometa i ostalih igara loptom; ubacivanje lopte u vrata u nogometu i drugim loptakim utakmicama; usp. golman goldgrube (njem. Gold, zlato, Grube jama) "zlatni rudnik", tj. unosan trgovaki posao, dobra zarada uope golf (gr. kolpos njedra, tal. golfo, lat. colfus) 1. morski zaljev, zaton; luka; Golfska struja topla struja u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, tee iz Meksikog zaljeva golf (engl.) 2. kotska narodna igra loptom u kojoj se lopta posebnim tapovima tjera u rupu golgeter (engl. goal-getter) port, u nogometu: onaj koji daje najvei broj golova, strijelac, najbolji navalni igra Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta) "lubanjite", stratite, brdo kod Jeruzalema na kojem je Krist bio razapet i gdje su izvravane smrtne kazne uope golijardi (fr. goliard) mn. srednjovjekovni putujui studenti i teolozi koji su se uzdravali sastavljanjem i izvoenjem knjievnih djela, ongler-stvom ili nekim drugim vjetinama Golijat mit. filistejski div kojega je, prema Starom zavjetu, u dvoboju iz prake ubio mladi David golman (engl. goal-man) port, uvar vrata u nogometu i ostalim loptakim igrama; usp. gol golozan 505 good bye golozan (tal. goloso) prid. sladokusan; prodrljiv gol (njem. Golsch) vrsta parheta (vrste tkanine s raupanim nalijem), izrauje se u okolici Ulma; mjera = oko 4lm golubec (rus.) ruski narodni ples koji se izvodi uz pratnju lire i roga ili uz napjev neke narodne pjesme gomaristi mn. pristae Calvinovog na-uavanja o predestinaciji, a protivnici nauavanja J. Arminijusa, osnivaa sekte remonstranata, zbog ega se zovu i kontraremonstranti; nazvani po F. Gomarusu (15361641) gomboc (ma. gombocz) valjuak gomenol farm. proieno eterino ulje, dobiva se od lia jednog drveta koje raste u Novoj Kaledoniji; upotrebljava se kao blago antiseptiko sredstvo i za ublaavanje bolova gomfijaza (gr. gomfos klin; zub) med. utrnue zubi uzrokovano djelovanjem kiseline Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini koji je, zbog svojih grijeha, zajedno sa Sodomom izgorio u sumporu i smoli; otuda: grad ogrezao u grijehu gonade (lat. gonades) spolne lijezde gonalgija (gr. gony koljeno, algos bol) med. bol u koljenu, koljenobolja; gonatalgija gonartritis (gr. gony, arthron) med. upala koljena gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos) med. v. gonalgija gondola (tal.) uzak venecijanski amac s veslom; rijeni amac; kabina u zranom balonu gondolijer (tal. gondoliere) vesla na gondoli gondolijera (tal. gondoliere) pjesma venecijanskih gondolijera; barkarola gonde (tur. gone, konca) pupoljak ili aska cvijeta; pren. neto drago, milo, lijepo gonfalonijer (tal. gonfaloniere) zastavnik, barjaktar, stjegonoa; poglavar republike San Marino u srednjem vijeku; najvii naslov koji papa dodjeljuje zaslunim osobama gong (kin.) runi bubanj Kineza i Indijanaca; glaz. orkestarski instrument u koji se udara drvenim batiem, ima oblik zdjele, sliven od 78% bakra i 22% cinka; zvuni tanjur u koji se udara i time daje znak za objed i dr. gongoristi mn. uenici i pristae panjolskog pjesnika Gongore; usp. gon-gorizam gongorizam pretrpan slikama, bombastian i suvie kien stil, nazvan po panjolskom pjesniku Gongori (15611627) gongrona (gr. gongros) med. izraslina . na vratu, gua gongros (gr. gongros) med. okrugla kvrgava izraslina gonijatiti (gr. gony koljeno) mn. vrsta glavonoaca iz doba silura

goniometar (gr. gonia kut, metron) instrument za mjerenje kutova, kuto-mjer goniometrija (gr. gonia kut, metria) geom. mjerenje i odreivanje kutova, dio trigonometrije i matematike analize gonitis (gr. gony koljeno) med. upala koljena gonohorizam (gr, gone sjeme, chorizo odvajam, rastavljam) biol. odvojenost spolova, pojava kad biljka, cvijet ih ivotinja ima samo muke ili samo enske spolne organe (za razliku od dvospolnosti) gonokok (lat. gonococcus) med. vrsta bakterije koja izaziva ti'per (gono-reju) gonoreja (gr. gone sjeme, rheo curim, teem) med. kapavac, triper good bye it. gud baj (engl.) zbogom, do vienja! good form 506 graciozan good form it. gud form (engl.) prikladan oblik, tj. lijepo i pristojno ponaanje, ton koji vlada u finom drutvu, lijep nain ponaanja i izraavanja u drutvu; pitomost i odgojenost u ophoenju Gordijev vor (lat. podus Gordius) potekoa koja izgleda nesavladiva, zadatak koji se moe samo silom rijeiti (frigijski kralj Gordije privezao je jaram uz rudo svojih kola vorom koji nitko nije mogao rasplesti, dok ga nije Aleksandar Veliki prerezao maem) gorge de pigeon it. gor de pion (fr.) boja golubljeg vrata Gorgone (gr.) mit. tri sestre nemani Meduza, Stena i Eurijala (umjesto vlasi imale su zmije, a od njihova pogleda svatko bi se pretvorio u kamen) gorgonzola naziv ovjeg i kravljeg sira s gljivicama plijesni (naziv po sjever-notalijanskom mjestu Gorgonzola) gorila zool. najvei ovjekoliki majmun, visok preko 2 m; ivi po praumama srednje i zapadne Afrike; meu dananjim majmunima najjai i najd-ivlji; nekada su ga zvali "umski ovjek"; pren. naziv za tjelesnog uvara gospel (engl. Evanelje) prvotno: religijska pjesma sjevernomerikih crnaca; priznata kao originalan i ozbiljan glazbeni rod te se sklada i pjeva i izvan crkve; openiti naziv za vjersku pjesmu (posebno kod amerikih protestanata) gota (njem. Gothas) veliki njemaki zra-koplov-bombarder; nazvan po tvornici vagona u Gothi koja ih je izraivala za vrijeme Prvog svjetskog rata gotica njemaka abeceda nastala u 13. st. pod utjecajem visokog stila, ima naglaen ornamentalan karakter gotiki stil v. gotika gotika umjetniki stil koji se polovicom 12. st. pojavio u Francuskoj i odatle postupno rairio po cijeloj zapadnoj Europi; glavna karakterisitika gotike umjetnosti, koja se oslobodila tradicije antike, je bogatstvo mate, i-ljatost oblika i umjetniki individualizam koji je esto prelazio u bizarnost i grotesku (slikarstvo, kiparstvo, graevinarstvo i pismo-gotica) gotski prid. koji pripada Gotima ili se tie Gota, starogermanskog naroda; staronjemaki, svojstven Gotima; gotski jezik staronjemaki jezik od 11. do 15. st.; pren. starinski gouda vrsta nizozemskog punomasnog sira (naziv po imenu grada Goude) goutte d'or it. gut d'or (fr.) zlatna kapljica, vrsta bijelog burgundskog vina governo (tal.) uprava, upravna vlast; trg. pravilo, propis grabancija (tal. gramanzia od gr. ne-kros mrtav, manteia vraanje, gatanje) po narodnom vjerovanju ak koji je zavrio 12 bogoslovnih kola te i trinaestu (vilenjaku) to mu omoguuje da moe zapovijedati vragovima, jahati na zmaju, voditi oblake i ulaziti u vrzino kolo; pren. neuredan ovjek, boem gracija (lat. gratus, gratia, tal. grazia) zahvalnost; milost, naklonost, ljubav koja se nekome ukazuje; ljepota, ljupkost, milina, draesnost; con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. s ljupko-u, umiljato Gracije (lat. Gratiae) mn. mit. tri ljupke Venerine pratiteljice, boice ljupkosti i draesti kod starih Rimljana: Aglaja, Eufrozina i Talija; Harite gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, suhonjav, mrav; njean, tanan gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suho-njavost; njenost, tananost graciozan (lat. gratiosus) ljubak, mio, umiljat, draestan gracioznost 507 grafiki prikaz gracioznost (lat. gratiosus) ljupkost, umiljatost, draesnost

grad (lat. gradus) stupanj; mat. jedinica za mjerenje kutova; fiz. podjeljci ljestvice fizikih instrumenata (termometara, areometara, elektrometara i dr.) gradacija (lat. gradatio) postupnost, stupnjevi tost; ret, postupnost, nain izlaganja u kojem se predodbe niu jedna za drugom po jaini: od slabijih se prelazi k jaim, sve do najjae, da bi se na nju skrenula to vea pozornost i izazvao to jai dojam (klimaks); slik. neprimjetno prelaenje iz boje u boju gradacija (lat. graduatio) dijeljenje (ih: podjela) na stupnjeve; stupnjevanje, postupno mijenjanje; davanje akademske titule na visokim kolama gradaus (njem. geradeaus) ravno gradela (tal. gratella) rotilj, reetka gradevole (tal.) glaz. ugodno, privlano gradijacija (lat. gradiatio) podjela na stupnjeve (zemljovida); podjela na stupnjeve (termometra i dr.) gradijent (lat. gradi koraati, ii) stupanj pada ili uspona (puta, kolosijeka), iznos nagiba prema vodoravnom pravcu: 2. dio vodoravnog puta; 3. omjerni iznos porasta ili pada barometra ili termometra pri prelasku iz jednog mjesta u drugo gradijenta (lat. gradi koraati) visinska linija eljeznike pruge gradirati (lat. gradus) oplemeniti, popraviti, poboljati vrijednost emu (npr. gradirati zlato dati zlatu jau boju; u solanama: prirodno slanu vodu postupno koncentrirati i dati joj veu slanost; izmjeriti stupnjeve (grade) jaine; npr. rakije graditamente (tal.) dopadljivo, usrdno gradi (njem. Gradel)) vrsta pamune tkanine s utkanim arama (uzorcima), upotrebljava se za rublje grao (tal.) glaz. postupno (kad note idu od jedne linije drugoj) gradual (lat. gradus korak, stupanj) dio katolikog bogosluja; prirunik misnih pjesama gradualan (lat. gradualis) postupan; koji se odnosi na stupanj ili in (poloaj) gradualizam (lat. gradus stupanj) postupnost, stupnjevitost gradualni sistem prav. odreivanje reda nasljedstva prema stupnju srodstva graduat (graduatus) onaj koji je dobio neku akademsku titulu graduator (lat.) mjera na nekom ureaju s podjelom na stupnjeve graduirati (lat. graduare) podijeliti na stupnjeve, obiljeiti stupnjeve (na termometru i dr.); dati nekome odreenu akademsku titulu, neko zvanje; pren. postupno mijenjati jainu neemu navie ili nanie, postupno poveavati ili smanjivati gradus cognationis it. gradus kog-nacionis (lat.) prav. stupanj srodstva gradus prohibitus (lat.) prav. zabranjeni stupanj, stupanj srodstva u kojem se ne moe sklopiti brak grafaa (fr. graffage) utiskivanje ara i likova na tkaninu pomou vruih ploa grafike vjetine svi postupci pri reproduciranju i umnoavanju pisma, slika ili crtea pomou ploa ili peata; drvorezbarstvo, litografiranje, bakrorezbarstvo i elikorezbarstvo, zatim: fotolitografija, cinkografija, ofsetno tiskarstvo, autotipija i dr. grafiki (gr. grafikos) koji pripada vjetini pisanja, crtanja, slikanja ili se tie vjetine pisanja, crtanja ili slikanja; pisan, predoen slovima, prikazan pomou crtea grafiki prikaz slikovit, crtani prikaz rezultata dobivenih prouavanjem odreenih injenica koje, umjesto -grafija 508 gramatolatr ij a brojki i tablica, prikazuje dobivene rezultate pomou crtea i prostorne slike; podvrste su: dijagram, karto-gram i dr. -grafija (gr. grafo piem, opisujem) kao drugi dio sloenica znai: opis, opisivanje, znanost (npr. geografija, biografija, etnografija) grafit (gr. grafo piem) 1. min. crnosivi mineral, mek, mastan i jakog metalnog sjaja, modifikacija ugljika grafit (tal. graffito) 2. natpis, parola ili crte na zidu zgrade grafito (tal. graffito) mozaino ukraavanje podova i zidova od mramora; bojenje zidova sivom vodenom bojom tako da se na zid, koji je je prethodno premazan crnom bojom pa potom obi-jeljen, ureze neka ara grafodrom (gr. grafo piem, dromos tranje, trk) znalac u brzom pisanju grafodromija (gr. grafo, dromos) brzo pisanje, vjetina brzog pisanja grafolog (gr. grafo, logos piem) strunjak u poznavanju karaktera nekog ovjeka po njegovom rukopisu; u kri-minalistici: sudski strunjak (vjetak) koji utvruje autora nekog rukopisa grafologija (gr. grafo, logia) vjetina da se po rukopisu objasni karakter ovjeka, moralne i intelektualne osobine uope

grafomanija (gr. grafo piem, mania bijes) med. neodoljiva potreba za pisanjem toboe knjievnih djela grafometar (gr. grafo piem, metron) naziv raznih matematikih instrumenata, osobito kutomjera grafospazam (gr. grafo, spasmos gr) med. pisarski gr, gr u prstima ili aci; v. mogigrafija grafostatika (gr. grafo, statizo stavim) teh. grafiko ispitivanje, pomou crtanja, postojanosti neke konstrukcije, odlikuje se velikom jednostavnou i preglednou (za razliku od raunske, analitike metode) grahamov kruh beskvasni kruh od peninog i jemenog brana s me-kinjama, nazvan po am. lijeniku i vegetarijancu Silvesteru Grahamu (17941851); upotrebljavaju ga oni koji pate od eluanih tegoba, osobito od eerne bolesti Graje (gr. geraios star) mit. "Starice" (tri sestre: Enio, Pemfredo, Deino), nemani, personifikacije uvenulosti i starosti uope; one su sestre Gorgo-nama gral (njem. Graal od lat. gradalis posuda) prema srednjovjekovnoj legendi: posuda (zdjela, plitica, kale) od jaspisa iz koje je Krist jeo na Posljednjoj veeri i u koju je kapala krv kad je bio proboden na kriu; pren. tajnovita, "udotvorna" svetinja gram (gr. gramma mala teina, fr. gramme, njem. Gramm) jedinica mase, tisuiti dio kilograma (masa kubinog centimetra destilirane vode na 4 C); teina koju ima jedan gram je sila kojom gram masa pritie podlogu koja je dri ih kojom vue nit na kojoj visi gram-kalorija fiz. v. kalorija gramatiar (gr. grammatikos) onaj koji prouava jezine zakonitosti; poznavatelj jezika, strunjak u gramatici gramatiki (lat. gramaticus) 1. koji je jezino ispravan, koji je u skladu s jezinim zakonitostima; 2. koji se odnosi na gramatiku gramatika (gr. grammatike) dio lingvistike koji utvruje i opisuje zakonitosti nekog jezika (moe biti opisna, usporedna i povijesna), slovnica gramatolatrija (gr. gramma, latreia oboavanje) oboavanje slova, tj. slijepo vjerovanje svemu stoje napisano i tiskano . : grama tologij a 509 granulacija gramatologija (gr. gramma, logia) naela i upute o sastavljanju gramatike; poznavanje rukopisa po njegovim bitnim osobinama gramija (gr.) krmelj (iz oiju) gramina (lat. gramen trava, gramina) mn. bot. v. graminaceje graminaceje (lat. graminateae) trave graminozan (lat. graminosus) travnat, obrastao travom, bogat travom gramofon (gr. gramma, fone) ureaj - za reproduciranje zvukova snimljenih na vinilnim ploama, savreniji oblik fonografa gramota (rus. od gr. gramma slovo) 1. znanje itanja i pisanja; pismenost; 2. isprava, potvrda, dokument gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno, grumeni; nekadanja jedinica za mjerenje malih teina, osobito ljekarnikih (0,073 g); granalije (lat. granalia) mn. metalna zrnca, metalna sama, osobito: gra-nuliranjem usitnjeno eljezo i bakar granat (lat. granum, granatus zrnat, koji ima zrnca sc. lapis kamen) min. veoma rairen mineral, velike tvrdoe, lijepog staklastog sjaja, crvenkast granata (lat. granum, tal. granata, njem. Granate) voj. topniki projektil punjen brizantnim eksplozivom granatina (njem. Granatine) vrsta vrste svile, osobito za crne ipke grancat (tal. lanzardo) zool. riba lokarda, skua grand (fr. grand velik) 2. kartaka igra u kojoj se, bez aduta, pravi najvei broj bodova (tihova) grand (fr. grand, lat. grandis) 3. velik, vaan, otmjen grand (p. grande) ]. velika, dostojanstvenik, pripadnik visokog plemstva u panjolskoj grand merci it. gran mersi (fr.) velika hvala, hvala lijepa . grand prix it. gran pri (fr.) velika nagrada, tj. prva nagrada Grand-Seigneur it. gran- senjer (fr.) "veliki gospodar" (titula bivih turskih sultana) grande mode it. grand mod (fr.) velika moda, tj. ono stoje najnovije u modi

grandeca (p. grandeza, tal. grandezza) dostojanstvo, mo; oholost, gordost, oholo dranje; con grandezza it. kon grandeca (tal.) glaz. s dostojanstvom, gordo, ponosno grandevitet (lat. grandis velik, aevus vijek) dugotrajan ivot, duboka starost grandi (p. grandes) mn. od 13. st. pripadnici najvieg nasljednog plemstva u panjolskoj, s mnogo povlastica grandilokvencija (lat. grandis velik, loqui govoriti) rjeitost puna fraza, tj. isprazno govorenje grandiozan (lat. grandiosus) velianstven, uzvien grandiozitet (lat. grandiositas) velian-stvenost, uzvienost; grandioznost grandioznost v. grandiozitet grando (lat.) 2. grad, tua; med. jeme-nac u oku grando (tal.) 1. v. grand 2. grandoman (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megaloman grandomanija (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megalomanija granirati (lat., tal. granare) usitniti, praviti (ili: izraivati) u obliku zrna (npr. kou); u bakrorezu: dati povrini zrnast izgled granit (lat. granum, fr. granit) min. najrairenija sloena eruptivna stijena iji su glavni sastojci kalijski gli-nenac, kremen i tinjac granolit (tal. grano zrno, grumeni, gr. lithos kamen) smjesa granita i cementa koja se upotrebljava za po-ploavanje ulica granulacija (lat. granulatio) zrnjenje, pretvaranje u zrna, pravljenje zrna, granulacijsko tkivo 510 grave prerada (npr. kovine) u zrna; med. zacjelivanje rane; granuliranje granulacijsko tkivo med. tkivo koje se razvija pri upali rane u obliku crvenkastih, jedrih i nabubrenih bradavica i kvrica granulat (lat. granum zrno) graevinska zrnata masa granuliforman (lat. granuliformis) bot. u obliku zrna, zrnast granuliranje v. granulacija gr anulira ti (lat. granulare) zrniti, pretvarati (ili: preraivati) u zrna; med. zacjeljivati stvaranjem na rani gra-nulacijskog tkiva; usp. granuliran granulocit (lat.-gr.) vrsta bijelog krvnog tjeleca (leukocita) granulom (lat.) med. "divlje meso", upaljena izraslina na korijenu bolesnog zuba; uzronik mnogih gnojnih upala granulom (lat. granuloma) med. otek-lina koja se sastoji od granulacijskog tkiva (v.); upaljena izraslina oko zubnog korijena granuloza (lat. granulom zrnce) med. granulozna upala oiju, egipatska okobolja, trahom granulozan (lat. granum, granulosus) zrnast, zrnat granulozitet (lat. granulositas) zrna-tost granulum (lat.) zrnce; in granulis (lat.) u zrncima granum salis (lat.) zrno soli, tj. malice pameti, razboritosti, rasuivanja; cum grano salis it. kum grano salis (lat.) sa zrnom soli, tj. zdravim razumijevanjem, shvatiti s malo duha ("soli u glavi"), a ne doslovce grape-fruit it. grejprfut (engl.) voe iz porodice citrusa dobiveno krianjem narane i hmuna; limunika graptoliti (gr.) izumrla skupina sitnih morskih ivotinja (iz doba silura) gras (fr. grace, lat. gratia) milost, pomilovanje, oprost; ljubav, naklonost; ljupkost, milina, dra grasirati (lat. grassari) uzimati maha, napredovati, pustoiti, iriti se, rasprostirati se (za bolesti) gratake (tal. grattacacia) trenica, ribe graten (fr. gratin) kuh. nain pripremanja jela tako da se preko njega uhvati kora; jelo pripremljeno na taj nain, jelo s korom Gratiani decretum it. Gracijani de-kretum (lat.) prav. prvi dio "Corpus juri canonici", nazvan po talijanskom redovniku Gracijanu koji je oko 1150. skupio i priredio zbirku svih dotadanjih izvora crkvenog prava gratificirati (lat. gratificari) darovati, darivati, nagraditi poastiti gratifikacija (lat. gratificatio) poklon, dar, darivanje, nagrada gratinirati (fr. gratiner) kuh. pei tako da se napravi kora, da se zapee

gratis (lat.) besplatno, badava, na poklon grativ (tal. gratile) pom. porubnik, op-tok (ue kao naivak po rubu jedra) gratuitet (lat. gratuitas) nezasluena ljubav ili milost; besplatnost gratulacija (gratulatio) estitanje, estitka gratulant (lat. gratulans) onaj koji estita; gratulator gratulator (lat.) v. gratulant gratulirati (lat. gratulari, gratus) estitati gravacija (lat. gravatio) prav. oteavanje, tereenje, optereivanje gravamen (lat.) prav. alba, tuba; teret, namet gravancije (lat. gravare oteavati, gra-vantia) mn. prav. oteavajue okolnosti gravat (lat. gravatus) prav. podnositelj albe, uvrijeeni; takoer: okrivljeni, osumnjieni grave (tal.) 1. glaz. ozbiljno, veoma lagano, sveano, dostojanstveno; gra-vemente, 2. teko; vano, ozbiljno; o tonu: duboko gravemente 511 greka fides gravemente (tal.) v. grave 1. graveolentan (lat. gravis teak, olere mirisati, graveolens) jakog i neugodnog mirisa graver (fr. graveur) reza, onaj koji gravira (drvorezac, kamenorezac, eli-korezac) gravidirati (lat. gravidare) oploditi, za-trudnjeti, ostati u drugom stanju graviditet (lat. graviditas) trudnoa, drugo stanje, zdjetnost gravij (fr. gravier ljunak) lomna vrsta rude koja se sastoji od sitniih okruglih kamenih zrnaca; kamen-tucanik gravimetar (lat. gravis, gr. metron) fiz. v. areometar gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati u razliite materijale (kovinu, drvo, kamen, drago kamenje) gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, opteretiti, optereivati; pren. stavljati na teret, zaduiti, zaduivati gravis (lat.) gram. vrsta naglaska, npr. a (teak naglasak) gravissimo (tal.) glaz. veoma ozbiljno; usp. grave 1. gravitacija (lat. gravitatio) fiz. tea, privlana sila meu materijalnim esticama u svemiru; pod utjecajem gravitacije kreu se nebeska tijela gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, dostojanstvenost, sveano dranje, vanost; krutost, ukruenost, pridavanje vanosti samome sebi; glaz. dubina; con gravita it. kon gravita (tal.) s dostojanstvom, ozbiljno gravitetski (gravitas) ozbiljan, dostojanstven, svean; koji se pravi vaan, s usiljenim dostojanstvom gravitirati (lat. gravitare) fiz. teiti, biti teak; pren. biti sklon neemu, stremiti k neemu gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rezbarska vjetina; lik (ili: slovo, znak) urezan u drvetu (ili: kovini, kamenu i dr.) graziosamente it. graciozamente (tal.) glaz. v. grazioso grazioso it. graciozo (tal.) glaz. ljupko, umiljato, dopadljivo; graziosamente grecistika (lat. Graecus Grk) znanost 0 grkom jeziku, knjievnosti i kulturi uope grecitet (lat. graecitas) grki nain pisanja; poznavanje grkog jezika: osobitost grkog duha i jezika grecizam (lat. Graecus Grk) osobitost grkog jezika, ono stoje samo za grki jezik karakteristino; oblik u nekom drugom jeziku napravljen prema grkom obliku; helenizam grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogr-avati, napraviti Grkom, poheleniti; raditi u grkom duhu; govoriti ili pisati grki; osobitosti grkog jezika unositi u drugi jezik, davati grki oblik green horn it. grin horn (engl.) novak, poetnik, utokljunac Green-park it. Grin-park (engl.) Zeleno etalite (u Londonu) green-room it. grinrum (engl.) "zelena soba"; u engleskom kazalitu: soba za glumce koji nisu na pozornici, nazvana po tome to su nekada glumci u zelenoj sobi ekali na red za izlazak na pozornicu greenbacks it. grinbeks (engl.) mn. novanice SAD-a (zbog zelene poleine) grefirati (fr. greffer) med. cijepiti; presaivati, npr. zdravu kou na ranu gregarizam (lat. grex, gen. gregis stado, krdo, jato) osobina i sklonost pojedinih ivotinja da ive u oporima greka (lat. graeca) grki jezik, djela na grkom jeziku; greka et latina grki

1 latinski, tj. humanistike znanosti greka (lat. graecus grki, graeca) mn. grke stvari, grki spisi, grka djela greka fides (lat. graeca fides grka vjernost) u poslovinoj uporabi za vjegrekoman 512 grisaille rolomstvo, nedranje rijei, prevrtljivost grekoman (lat. Graecus Grk, gr. ma-nia pomama, ludilo) pretjeran potovatelj ili oponaatelj onoga stoje grko grekomanija (lat. Graecus, gr. mania) pretjerana naklonost i ljubav prema ' svemu to je grko; slijepo oboavanje svega to je grko gremij (lat. gremium) krilo; sredina, drutvo, udruenje, kolegij gremijal (lat. gremiale) vrsta pregae U biskupskom ornatu gren (fr. grain, lat. granum zrno) jedinica za mjerenje finih i sitnih stvari (dijamanata, bisera, medicinskih stvari i dr.); usp. gran; jaje dudova svilca grenadin (fr. grenadine) gruba pamuna, vunena ili svilena tkanina; crna svilena ipka iz Liona; vrsta platna tkanog slino damastu grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno; pjeak odreen za bacanje bombi, bomba; kasnije: jezgra pjeatva grenaa (fr. grenage) zrnasto pozlai-vanje. osobito dijelova sata grenirati (fr. grain) v. granirati grev (fr. grve) pjeskovita obala; nekadanje gubilite u Parizu (za vrijeme revolucije); zborno mjesto besposlenih radnika; pren. obustava rada, trajk grevist (fr. grviste) radnik koji je napustio posao, trajka grez (tal. greggio) grubo izraen, povrno otesan gre (fr. grge) trg. sirova, nepreraena svila grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig s potpisom grif (njem. greifen, hvatati, Griff) 1. port, hvatanje, zahvat, nain hvatanja (protivnika u borbi, osobito u hr-vanju i boksu); drak, rukohvat, balak grifig (njem. griffig) vrlo fino brano grifl (njem. griffel) kamena pisaljka za pisanje po (nekadanjim) kolskim ploicama, pisaljka od kriljca grifo (p. grifo "kudravac") potomak crnca i mulatkinje grifon (fr. griffon) pas ptiar kutrave dlake, a dugakih i klempavih uiju grifoza (gr. grypos svinut, kukast) med. iskrivljenost noktiju u obliku pandi grijer.(fr. gruyre) vrsta finog vicarskog kravljeg sira (po istoimenom selu u kantonu Freiburg) grila (fr. grillage) reetka; zagrijavanje kovine prije taljenja; izgaranje (na zraku); prenje; rotilj s mesom; preni bademi grill (engl. grill, fr. gril) rotilj grill-room it. grilrum (engl.) gostionica u kojoj se jela (meso) pred oima gostiju peku na rotilju; lokal za doru-kovanje grilon jedno od imena za umjetna (sintetika) vlakna; usp. najlon grilje (tal. griglia) 1. zastori na prozoru, rebrenice, aluzije; 2. reetka, rotilj grimasa (fr. grimase, lat. grimacea) kreveljenje; iskrivljeno (ih: iscereno) lice; pren. pretvaranje, prijetvornost, licemjerje grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se, praviti iskrivljeno lice, grimase; pren. pretvarati se grincajg (njem. Grunzeug) kuh. zelenje, osobito za juhu gripa (fr. grippe) med. vrsta kataralne, veoma zarazne groznice s visokom temperaturom; influenca gris (njem. Griesz) krupica, ito mljeveno u zrnca s promjerom 0,21,5 mm bez mekinja gris it. gri (fr.) siv, sur; sijed; gris de lin it. gri dlen (fr.) lanena boja, boja lana grisaille it. grizaj (fr.) slikanje sivom bojom s razliitim osjenavanjima; grisini 513 groteskan mjeavina sive i bijele kose u vlasu-ljama (perikama); bijelo i crno sitno karirano sukno grisini (tal. grissino) slani tapii (vrsta peciva) griveliran (fr. grivel) poprskan sivim i bijelim pjegama kao drozd, pirgav grizeta (fr. grisette) 1. siromana djevojka koja ivi s kakvim mladim ovjekom, osobito studentom, u divljem braku, ali mu je vjerna i odana (izraz postao po haljini od obinog

sivog sukna /grisette/ kakve su nosile mlade radnice); 2. vrsta vunene tkanine pomijeane s lanom, svilom i dr.; siva kuna haljina grizli (engl. grizzly) zool. ogroman i snaan kalifornijski medvjed sive ili svijetlo smee boje griele (tal. griselle) pom. mn. ljestve od konopa (vezane uz brodski jarbol) gro (fr. gros, grosse) glavni dio, najvei dio neega, npr. gro posjetitelja, prihoda itd.; glavni dio zgrade; glavni dio vojske, glavna vojska, glavnina; . naziv tekih svilenih tkanina; angro '"' (fr. en gros) trg. na veliko grodetur (fr. gros de Tours) vrsta svilena tkanina koja se izrauje u francuskom gradu Toursu grof (njem. Graf) prvobitno: vii inovnik; kasnije: visoka njemaka na-' sljedna titula grog (engl.) pie od tople vode, eera i ruma ih konjaka (nazvano po nadimku /Old Grog/ izumitelja, engl. admirala Bernona, iz sredine XVIII. st, koji je svojim mornarima davao rum pomijean s vodom) gromada (rus.) velika gomila, masa, mnotvo; geol. velika masa neke magmatske stijene, obino nepravilna oblika gromatik (lat. groma) mjernik; usp. gromatika gromatika (lat. groma geodetsko mjerilo) voj. vjetina ureenja i utvrenja poljskih logora; mjernika vjetina; obiljeavanje (kamenjem, kolcima), omeivanje groplan (fr. gros krupan) filmska slika samo jednog predmeta ili jednog detalja (ili: jednog lica ili detalja lica); povean detalj neke filmske scene gros (njem. Gros) trg. 144 komada neke robe; 12 tuceta groserija (fr. grosserie) trgovina na veliko, veleprodaja groseto (tal. grossetto) trg. polovina jednog grosa grosist (njem. Grossist, fr. grossier) trgovac koji se bavi kupnjom i prodajom robe u velikim koliinama, na veliko, veletrgovac gross-weight it. gros-vet (engl.) trg. bruto teina grosso modo (lat.) farm, grubo izmrvljeno ih izrezano (na receptima za pravljenje lijekova); pren. bez potankosti, u glavnim crtama grosular (lat.) zelenouti granat gro (lat. grossus debeo novac, njem. Groschen) naziv za srebrni novac razliith vrijednosti kod Francuza, Nijemaca, Ceha i dr. grota (tal. grotta) pilja, peina; stijena; jama groteska (tal. grotia, grottesco) fantastino sastavljen ukras iz ivotinjskih, biljnih i drugih oblika, prvobitno upotrebljavan u antikim ter-mama i grobnicama (grotta pilja), a od kraja XV. st. u dekorativnom i plastinom slikarstvu; lit. duhovita, otro poentirana kratka pria ili drama koja prikazuje neobine dogaaje i osobe (Shaw, Wedekind, Evers); ples. ekstreman i neprirodan pokret pri plesanju (izraz nastao odatle to su u ruevinama Titove palae u Rimu, koje su se zvale grote, naene svakovrsne fantastine slike) groteskan (tal. grottesco, fr. grotesque) fantastian, neobian, udan, pretjegrubijan 514 guma ran, neprirodan; smijean, nastran; \- groteskni plesa baletni plesa koji pravi komine pokrete i skokove grubijan (njem. Grobian, der grobe Jan) grub, surov ovjek grubijanizam (njem. Grobian) grubost, surovost, divljatvo grum (engl. groom) mladi sluga (najee djeak) koji se brine oko konja; konjuar; livrirani posluitelj u kuama ili hotelima grumescencija (lat. grumus humak) zgruavanje grund (njem. Grund) osnova, podloga, temelj; zemljite, zemlja za obraivanje; slik. prvo premazivanje bojom povrine na kojoj e se slikati; grunt grundirati (njem. grunieren) napraviti osnovu (ili: temelj) u slikarstvu; povrinu (platno, zid) prvi put premazati i na taj nain pripremiti je za primanje boja; gruntirati grunt (njem. Grund) v. grund gruntirati v. grundirati gruntovnica (njem. Grund) zemljina knjiga s podacima o nekretninama; ured u kojem se vode zemljine knjige grup (fr. group) zapeaen ovei paket s novcem, novano pismo grupa (fr. groupe, tal. gruppo) skupina, skup, gomila, hrpa

grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati u gomilu, sastavljati u odreenu cjelinu, skupinu Grus (lat. Grus dral) ime zvijea na junoj polutki gua... (p. gua...) 1. v. pod gva... guano (p. i fr.) izmet morskih ptica, ptije gnojivo, utosmea i zemljasta masa, upotrebljava se kao odlino sredstvo za gnojenje, zbog ega se, kao trgovaka roba (od 1840.), vozi u Europu i Sjev. Ameriku s malih otoka Junog mora; huano, guano guber (ma. guba) deka, gunj, pokriva, biljac gubernator (lat.) upravitelj = guverner gubernija (lat. gubernium) podruje, pokrajina, provincija gudok (rus.) ruski glazbeni instrument (violina) sa tri ice gudron (fr. goudron) 1. kem. smola, gust crn ostatak pri destilaciji para-finskog ulja; upotrebljava se umjesto asfalta gudron (fr. goudronne) 2. smolom namazan papir za izoliranje vlage gudronirati (fr. goudronner) mazati (ili: namazati) smolom gudura (ma. gugvor) klanac, klisura gudaratski jezik novoindijski indoa-rijski jezik (43 mil. govornika gukerl (njem. gucken gledati, viriti) okance, zirka, tzv. "pijunka"; dalekozor, durbin gulanfer (tur. gulampara) 1. ulinjak, beskunik, skitnica, danguba, probisvijet; 2. homoseksualac gula (ma. gulvas) kuh. manji komadi goveeg mesa u soku s dosta luka, paprike i kumina gulden (njem. Gulden) prvobitno zlatan, a zatim i srebrni novac u Austriji i Njemakoj; danas: nizozemski novac gum (ar.-fr. goum) 1. pleme kod Arapa; 2. u sjevernoj i srednjoj Africi: kontingent konjice koji daje jedno pleme guma (gr. kommi, lat. gummi) biljna tvar koja u vodi postaje sluzasta i ljepljiva, nalazi se u biljnim sokovima i staninim tkivima; upotrebljava se u vrstom i elastinom stanju za brisanje papira, a u tekuem za lijepljenje; med. posebna vrsta granula-cijskog tkiva izazvanog spirohetama sifilisa, javlja se u obliku sitnih vo-ria ili vorova u veliini kokojeg jajeta, sifilitina izraslina, sifilom gumbe lij a 515 gutolin gumbe Lij a (lat. convallaria, preko ma.) bot. biljka urica gume nj ak predmet izraen od gume (npr. traktor s gumenim gusjenica-ma, gumeni amac) gumiarabika (lat. gummi arabicum) arapska guma, ljepilo gumigut (lat. gummi, malaj. getah) isuen crvenkastout mlijeni sok nekih tropskih biljaka (upotrebljava se u slikarstvu za pravljenje ute boje, a u medicini kao jako sredstvo za ienje) gumilezung (njem. Losung otopina) ljepilo za lijepljenje gumenih predmeta gumipasta (lat. gummi, pasta) farm. pasta od gumiarabike, bjelanevina i eera; upotrebljava se kao lijek protiv kalja gumiradler (njem. Rad kota) staroza-grebaki naziv za fijaker koji je na kotaima umjesto eljezne oplate imao gumu gumirati (lat. gummi) prevui (ili: premazivati, premazati) otopljenom gumom (npr. potanske marke); zalijepiti gumoza (lat. gummi, gummosis) bot. biljna bolest koja se sastoji u velikom izluivanju gume zbog raspadanja staninog tkiva gumozan (lat. gummosus) shan gumi, kao guma med. sifilitian gungula (tur. gulgule) mete, vreva, nered, stiska, lomljava, huka, galama; gomila, mnotvo gurabija (tur. gurabije) kuh. kolaii od meda, maslaca, brana i badema gurdela (tal. cordella) ukrasna vrpca; tehniarska traka za mjerenje gurguran (fr. gourgouran) trg. v. gar-guran gurman (fr. gourmand) onaj koji voli mnogo jesti; obino u znaenju: onaj koji voli dobra jela i pia, sladokusac; pren. ovjek profinjena ukusa (ne samo u pogledu jela) gurmana! za (fr. gourmandise) prodr-ljivost, pohlepnost; sklonost dobrim jelima i piima; slatki, poslastica

guru (ind.) vjerouitelj u hinduizmu, esto smatran utjelovljenjem nekog boanstva te stoga izuzetno tovan, vjerouitelj (zapravo misionar) koga potuju i mnogi zapadnajaci gust (lat. gustus) ukus; volja, raspoloenje prema emu; de gustibus non est disputandum (lat.) posl. o ukusima ne treba raspravljati, tj. svatko slobodno misli i voli ono to hoe i to mu se svia gustiozan (lat. gustus) ukusan ili okuan, koji izaziva dopadanje, npr. jelo, odjea itd. gustirati (lat. gustare) kuati (jelo); nalaziti zadovoljstvo, uivati u promatranju nekoga ili neega (jela, odjee, karata pri igri i dr.) gusto (tal.) ukus; con gusto it. kon gusto (tal.) glaz. v. gustoso gustoso it. gustozo (tal.) glaz. s puno ukusa; con gusto guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kapljica; med. kostobolja, giht gutacija (lat. gutta kaplja) bot. izdvajanje vode iz biljke u obliku kapljica, osobito nou (veernja rosa) gutaperka (malaj. guttah, percha) neelastina guma sa Sumatre, slina kauuku, ali omeka i postane elastina u vreloj vodi; upotrebljava se za strojne remene, cijevi, potplate i dr., a u medicini, u obliku papira za zavoje i, otopljena u kloroformu, za premazivanje i zatvaranje rana; gutaperka saten koa od gume gutattim (lat.) med. u kapima, kaplji-cama, kap po kap, kapajui gutolin (lat. gutta kapljica) mast od voska, terpentinskog ulja i dr. (za obuu) ' - . guttemplerski red 516 gva-shkarstvo guttemplerski red (engl. Order of Good Templars) "red dobrih templara", po ugledu na slobodno zidarstvo sprovedena organizacija za najstroe suzdravanje od alkoholnih opojnih pia guturalan (lat. guttur, gutturalis) gr-leni, koji se tie grla; guturalni glasovi gram. grleni glasovi, stranjo-nepani suglasnici ih velari (k, g, h) guvernal (fr. gouvernail krma, kormilo) naprava koja slui za upravljanje biciklom ili motociklom; upravlja na biciklu ih motociklu guvernanta (fr. gouvernante) odgajateljica, privatna uiteljica guvernati (tal. governare) upravljati, vladati guverner (fr. gouverneur) glavni zapovjednik vojnog okruga (ili: provincije, kolonije, grada ili utvrde); u Sjev. Americi: najvii dravni slubenik, upravitelj npr. banke; namjesnik, odgajatelj (prineva itd) guvernirati (fr. gouverner, lat. guber-nare) upravljati; rukovati, rukovoditi; vladati; odgajati guvernman (fr. gouvernement) vlada, oblik vladanja: uprava; uprava neke pokrajine, namjesnitvo, upravitelj-stvo; upravno podruje, vojni okrug; stan upravitelja, namjesnika i si. gvacet (tal. guazzeto) umokac, "ajnge-mahtes"; gula; paprika gvajak (p. guayaco, lat. Guaiacum officinale, sanctum) bot. drvo koje raste u tropskim krajevima June Amerike i Indije, visoko do 15 m.; sadri smolastu tvar od koje se dobiva gvajakol i gvajacen (kora mu se prije upotrebljavala kao lijek protiv reumatizma i sifilisa); smola toga drveta gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje) farm. tvar koja se dobiva od smole gvajaka, najvaniji sastojak kreozo-ta; lijek protiv tuberkuloze plua gvajula (p. guayule) bot. nizak grm podrijetlom iz Meksika, uzgaja se radi dobivanja kauuka gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj Granadi, slui kao protuotrov od zmijskog ujeda gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lame-deve u Junoj Americi, ivi jo i sad u divljem stanju gvarana (p. guaran) farm. smea pasta koja se priprema od sjemena junoamerike biljke Paullinia sorbi-lis i slui kao lijek protiv glavobolje, a razrijeena u vodi kao pie za okrjepljenje, slino kavi i aju gvaranin (p. guaran) kem. alkaloid koji se nalazi u gvarani; kofein gvarapo (p. guarapo) provreli sok eerne trske, pivo Junoamerikanaca gvardaman (tal. guardamano) kona rukavica za zatitu dlana od uboda igle pri ivanju jedara gvardijan (tal. guardiano, lat. guardi-anus) uvar, straar; poglavar u franjevakim i kapucinskim samostanima; biskupov zastupnik za vrijeme vakancije (u Engleskoj)

gvardinfante (tal. guardinfante) "uvar djeteta", iroka enska gornja haljina koja sprjeava primjeivanje trudnoe gvarditi (tal. guardare) uvati, paziti gvarneri glaz. vrsta violine (nazvana po glasovitim graditeljima tih instrumenata iz talijanske obitelji Gvarneri gva (tal. guazzo, fr. goauche) slik. slikanje vodenim bojama koje su pomijeane s gumom i s neto meda; slue kao neprozirne boje, a upotrebljavaju se poglavito za radove iz podruja primijenjene umjetnosti gva-slikarstvo (fr. gouache, tal. guazzo) slikanje (ih: bojenje) gumiranim vodenim bojama (osobito se primjenjuju u bojenju tapeta, lepeza i dr.) gvelfi 517 gvire gvelfi (tal. Guelfi, po njem. vojvodskoj obitelji Weifen) pristae papinske politike u srednjovjekovnoj Italiji, protivnici gibelina; v. gibelini gvineja (engl, guinea) nekadanji engleski zlatnik u vrijednosti od 21 ilinga, nazvan po zlatom bogatoj Gvineji (Afrika), zato to su prvi zlatnici kovani od zlata donesenog iz nje; vrsta pamune indijske tkanine; med. vrsta groznice koja vlada u Gvineji i koja je slina tzv. utoj groznici gvint (njem. Gewinde) meh. zavoj (na vijku, u matici) gvire (njem.) medovina H H, h dvanaesto slovo hrvatske latinice H kem. kratica za vodik (lat. hvdroge-nium) h kratica za sat (lat. hora) h. 1. kratica za hoc loco (lat.) na ovom mjestu h. m. kratica za hoc mense (lat.) ovog mjeseca ha kratica za hektar habanera (p. Habana Havana, haba-nera) vrsta panjolskog plesa, podrijetlom iz Havane (Kuba) habeas corpus actus it. habeas korpus aktus (lat.) "treba imati tijelo", poetne rijei engleskog zakona iz 1679. g. po kojem nijedan engleski podanik ne moe bez sudske istrage biti zadran u zatvoru, a ako nije okrivljen za zloin koji povlai smrtnu kaznu, moe nakon 24 sata uz davanje jamstva traiti putanje na slobodu; ovaj zakon parlament moe u izuzetnim prilikama privremeno staviti izvan snage habeas tibi (lat.) "ima sebi", tj. eto ti, pripii sam sebi (posljedice nekog svog postupka) habeat sibi (lat.) neka mu bude (kad ba hoe), neka pripie sam sebi habemus papam (lat.) "imamo papu", usklik kojim se u Petrovoj crkvi u Rimu objavljuje narodu ime novog, u konklavi izabranog pape habeniks (njem. haben imati, nichts nita) siromah, goljo habilitacija (lat. habilitatio) osposobljavanje; stjecanje prava na dranje predavanja na sveuilitu; prav. sudsko priznanje pravne sposobnosti habilitacijska rasprava v. pod habilitirati se habilitet (lat. habilitas) spretnost, okretnost, sposobnost; pravo dranja predavanja; habilitet svjedoka prav. zakonom priznata sposobnost svjedoka da moe davati iskaze na sudu habilitirati se (lat. habilitare) originalnom znanstvenom raspravom (habi-litacijskom raspravom) i pristupnim predavanjem dokazati svoju sposobnost za sveuilinog predavaa habit (lat. habitus) 1. odjea, nonja; 2. odjea nekih katolikih redovnika habitualan (lat. habitus stav, fr. habi-tuel) stalan, uobiajen, koji je preao u naviku habitus (lat. habitus) 1. dranje tijela, izgled, ponaanje; 2. med. tjelesna grada habn (njem. Haben) trg. primanje, potraivanje; Soli und Haben it. zol und habn (njem.) dugovanje i potraivanje Had (gr. Haides) mit. grki bog podzemnog svijeta; pren. podzemni svijet, grob, smrt hadis (ar.-tur. ha dim) muslimanska tradicija, izreke i djela koja se pripisuju Muhamedu ili njegovim najbliim suradnicima hadum (ar.) ukopljenik, eunuh; sluga hadi (ar. had) v. hadija hadija (ar. had, hadi) muslimanski hodoasnik koji je posjetio Meku ili hadiluk 519 half kranski hodoasnik koji je posjetio Jeruzalem

hadiluk (ar.-tur.) hodoae u sveta mjesta (u Meku i Jeruzalem) haf (dan. Hav, njem. Haff) zaljev na rijenom uu, odvojen od mora uskim i dugakim obalnim pojasom hafija (tur. hafije tajna) pijun, detektiv hafiz (ar.) kod muslimana: onaj koji zna napamet cijeli Kur'an ili druge znamenite pjesme; poasno ime znanstvenika hagio- (gr. hagios) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: svetost, sveti hagioglipt (gr. hagios, glvptos izrezan u drvetu, bronci ih kamenu) kip sveca hagiograf (gr. hagios, grafo piem) pisac hagiografija hagiografa (gr. ta hagiografa) mn. knjige Starog zavjeta, osim Pentate-uha i Proroka hagiografija (gr. hagios, grafo piem, opisujem) ivotopis kranskih svetaca hagiolatrija (gr. hagios, latreia tovanje, oboavanje) tovanje svetaca, sluenje svecima hagiolog (gr. hagios, logos) v. hagiograf hagiologija (gr. hagios, logia nauavanje) nauavanje o svecima; zbirka pria o svecima; takoer: = hagiografija hagiomahija (gr. hagios, mache borba) borba protiv tovanja svetaca hagiotika (gr. hagios) teol. nauavanje o nainu kako postati boljim haj(e)riger (njem. Heuriger) ovogodinje vino hajdlberki ovjek (lat. Homo heideIbergensis) praovjek iz doba srednjeg kvartara, rekonstruiran po nekim nalazima kraj Heidelberga hajduk (ar. hajdud, ma. hajdu) prvobitno: odmetnik koji se borio protiv turskih nasilnika, borac za slobodu; danas: odmetnik od vlasti i zakona; kod Turaka: razbojnik; kod Maara: lako naoruan pjeak; sluga u maarskom narodnoj nonji, glasnik, vjesnik hak (ar.) ono stoje pravo, stoje pristojno; plaa; porez, namet hakara (p. hacara, jacara) vrsta romance koja se pjeva; napjev za takvu romancu; ples koji se izvodi po takvom napjevu hakenkrojc (njem. Hakenkreuz) kukasti kri (simbol nacistike Njemake); usp. svastika hakim (ar.) mudrac, filozof; titula lijenika i sudaca; usp. heim haktok (njem. hacken sjei, Stock panj) mesarski panj; naprava s kukama za razapinjanje zaklane stoke radi deranja koe i paranja hala (njem. Halle trijem, dvorana) u tvornicama: velika dvorana (obino sa staklenim zidovima) u kojoj se nalaze strojevi i dr. halastian (gr. chalastikos koji olabav-ljuje) koji omekava, omekavajui halaza (gr. chalasa) bot. mjesto u sjemenom zametku gdje ulazi ilnini snopi halazion (gr. chalasion dem. od chalasa) med. kronina upala lijezda lojnica na vjedi, jemenac halazis (gr. chalasis) med. mlitavljenje, labavljenje, malaksavanje halazozis (gr. chalasa) med. oblikovanje (ili: stvaranje) jamenca na vjedi halbcilinder (njem. halb pola) poluci-lindar (vrsta mukog eira poluku-glastog oblika za sveane prigode) halbtarke (njem. halb pola, stark jak) "polujaki", "nedorasli", naziv za mladia koji nee raditi, tj. besposliar, lijenina, razbija haleluja (hebr. hallai) v. aleluja half (engl. half polovica; sredina) port, igra srednjeg reda, tj. igra koji pohalf-blood 520 haloidi mae i obrani i napadu; centarhalf srednji pomaga half-blood it. haf-blad (engl.) port. polukrvno grlo, polukrvan konj half-linija (eng. half-line srednja linija) srednji red, pomoni red half-penny it. haf-peni (engl.) novac od 1/2 penija halff-dollar it. haf-dolar (engl.) novac od 1/2 dolara halftime it. halftajm (engl. half pola, time vrijeme) port. 1. poluvrijeme, polovica igre; 2. odmor izmeu prve i druge polovice igre (utakmice) halibeati (gr. chalyps elik, lat. chalybeata) mn. elini preparati halibografTja (gr. chalyps gen. chalybos elik, grafo crtam, slikam) eliko-

rez halieutika (gr. halieutikos ribarski, e halieutike ribarski zanat) 1. vjetina lovljenja riba; pren. umijee pridobivanja ljudi; 2. pjesma o ribarenju haligrafija (gr. hals gen. halos sol, grafo opisujem) opis, opisivanje solana halikofilit (gr. chalkos bakar, fyllon list, lithos kamen) min. bakreni ti-njac halikoza (gr. chalix gen. chalikos ka-miak, ljunak) med. pluna bolest zbog udisanja praine halitozan (lat. halitosus) parovit, pun pare; vlaan od znoja halkantit (gr. chalkos bakar, anthos cvijet) kem. modra (plava) galica, sulfat bakra halkelefantin (gr. chalkos bakar, ele-fas slon) masa od slonove kosti i bronce halkionski dani vrijeme oko zimskog solsticija (suncostaja) kad je more posve mirno i kad ptica vodomar (gr. halkyon), prema vjerovanju starih, gradi svoje gnijezdo halkograf (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorezac halkografija (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorez halkokemigrafija (gr. chalkos bakar, chemeia, grafia) v. halkotipija halkopirit (gr. chalkos bakar, pyrites kremen) min. sulfid bakra i eljeza, najea rudaa bakra, sadri gotovo 1/2 bakra, bakreni pirit halkotipija (gr. chalkos bakar, typos otisak, slika) kemijsko pretvaranje crtea izraenog na bakrenoj ploi u reljefan bakreni kalup od kojeg se kasnije na tiskarskom stroju moe uzeti proizvoljan broj otisaka halkozin (gr. chalkos bakar) min. crn i tamnometalan sulfid bakra halma (gr. halma skok, skakanje) japanska igra na ahovskoj ploi sa dva, tri ili etiri igraa, sastoji se u tome da jedna strana premjesti svoje figure na protivnika polja halo (engl. hallo) 2. hej! uj! sluaj! (uobiajeni nain dozivanja i oslovlja-vanja, osobito telefonom) halo (gr. halos) 1. okruglo mjesto, gumno; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten) oko Sunca i Mjeseca; med. crven krug oko bradavice na dojci halo- (gr. hals gen. halos) 3. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sol halofiti (gr. hals, fyton biljka) bot. biljke koje uspijevaju u slanim predjelima, osobito na morskim obalama halogen (gr. hals, gen- korijen od gig-nesthai postati, nastati) kem. element, ili drugi radikal koji tvori sol u spoju s nekom kovinom; halogeni elementi brom, fluor, jod i klor (zato to oni s kovinama daju izravno soli) halografija (gr. hals, grafo opisujem) opisivanje soli; opisivanje solana haloidi (gr. hals, eidos oblik) mn. kem. brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni elementi; haloidne soli soli koje nastaju spajanjem jednog haloida s jednom kovinom, npr. natrijev klorid ili kuhinjska sol halokemija 521 han halokemija (gr. hals, chemeia) kemija soli haloksilin (gr. hals, xylon drvo) pu-ani i minski barut o drvene strugotine natopljene u feridicijankaliju halologija (gr. hals, logia znanost) kem. znanost o solima halomantija (gr. hals, manteia prikazivanje, gatanje) proricanje po soli, gatanje u sol halometar (gr. hals, metron mjerilo) solna vaga, areometar za odreivanje stupnja slanosti slane vode halometrija (gr. hals, metria mjerenje) mjerenje slanosti solne otopine; odreivanje koliine alkohola u pivu pomou njegove sposobnosti otapanja kuhinjske soli halopega (gr. hals, pege izvor) slani izvor haloskop (gr. hals, skopeo promatram) solna vaga, sprava za odreivanje koliine soli u slanoj vodi prema njezinoj specifinoj teini halotehnika (gr. hals, tehnike) znanost o dobivanju i proizvoenju sob haloterme (gr. hals, thermos topao) izvori tople slane vode halsband (njem. Hals vrat, Band traka) ovratnik; pasja ogrlica haltere (gr. halteres) mn. olovne dra-lice (kugle) koje se dre u rukama pri vjebanju u skakanju; takoer: gimnastike motke za odravanje ravnotee halucinacija (lat. hallucinatio trabunjanje) privienje; psih. predodba koju smatramo opaanjem predmeta i dogaaja koji ne postoje (posljedica bolesne razdraenosti

sredinjeg ivanog sustava); najee su halucinacije osjetila vida (vizije) i osjetila sluha, a rjee osjetila dodira, mirisa i okusa; usp. iluzija halucinirati (lat. hallucinari) imati privienja, opaati predmete i dogaaje koji ne postoje halurgija (gr. hals sol, ergon djelo) v. halotehnika halva (ar.) alva orijentalni slatki od meda, eera, krobnog brana, masti i dr.; eten halva poslastica od lanenog sjemena i dr. ham (mad.) glavni dio konjske opreme za prezanje pred kola hama (gr. hamma vrpca, zamka) med. uteg hamada (ar.) pusta kamenita saharska visoravan bez pijeska hamadrijada (gr. hamadryas) mit. umska nimfa ili nimfa drveta koja sa svojim drvetom ivi i umire hamakromija (gr. hama istodobno, chroma boja) tisk. istodobno tiskanje u vie boja, viebojni tisak hamaza (ar.) zbirka staroarapskih junakih pjesama hambir (tur. hampa, hempa druba) povorka, niz, skupina (ljudi ili ivotinja) hamburger (prema njem. gradu Hamburgu) 1. vrsta slanine; 2. vrsta vinove loze i groa; 3. u engleskom jeziku: peeno mljeveno ili kosano govee meso koje se prodaje kao obrok izmeu razrezanog peciva s malo salate hamburgirati (njem. Hamburg) zranim bombardiranjem sruiti do temelja; engleski izraz kao odgovor na njemaki koventrirati (Coventry) budui da je njemaki grad Hamburg bio veoma uniten zranim bombardiranjem Harni ti mn. potomci Hama, drugog No-inog sina (Post 10), praoca Etioplja-na, Egipana, Feniana i dr. Hamlet legendarni danski kraljevi, prema Sachsu Gramaticu ivio je 500. g. pr. n. e.; glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije; tip inteligentna ili neodluna mladia han (tur.-tatar, han) v. kan handbal 522 hardware handbal (njem. Handball) port, rukomet, igra slina nogometu; igra se najvie u Njemakoj hands off it. hendz of! (engl.) k sebi ruke! hangar (fr.) staja, upa, spremite za kola; osobito: spremite za letjelice hank (engl.) engleska mjera za duinu konca, i to: za pamuni konac ~ 768,08, za vunicu = 512,06 m, za ku-djeljin i laneni konac u Engleskoj = 2743,17 m, u Irskoj = 3291,81 m, za upredenu svilu = 3043,09 m Hannibal ante (ad) portas (lat.) "Hanibal pred vratima" (usklik strave kad se kartaanski voa Hanibal 211. pr. n. e. pribliio sa svojim etama Rimu); pren. prijeti velika opasnost Hansa it. Hanza (njem.) trgovinski savez sjevernonjemakih gradova u srednjem vijeku Hansabund it. Hanzabund (njem.) savez njemakih trgovaca, obrtnika i industrijalaca, osnovan 1909. u Berlinu hansem engl, dvokolice s koijaevim sjedalom straga i vie sjedala za putnike (naziv prema konstruktoru, engl, arhitektu J. A. Hansomu) hansvurst (njem. Hanswurst) lakrdija, komedija hanzeati (njem. Hanseaten) mn. lanovi Hanse; stanovnici i, u uem smislu, vojnici triju njem. slobodnih "hansa-gradova" (Bremena, Liebecka i Hamburga) haomantija (gr. chaos zrak, manteia proricanje, pretkazivanje) proricanje prema zraku i vremenskim pojavama hapaks (gr. hapax jednom, jedanput) lingv. v. hapakslegomenon hapakslegomenon (gr. hapax jedanput, lego kaem) lingv. "samo jednom reeno", rije koja se samo jednom javlja (osobito kod starih klasika) haplografTja (gr. haplos jednostavan, grafo piem) "pojednostavljeno pisanje" izostavljanjem (pri pisanju i prepisivanju) istozvunih (homonimnih) slova, slogova i rijei haploskop (gr. haploos jednostavan, skopeo gledam) opt. sprava za ispitivanje binokularnog gledanja haplotomija (gr. haploos jednostavan, tome rezanje) kir. obian, jednostavan rez haploza (gr. haploo uinim razumljivim) pojednostavnjenje haptian (gr. haptikos) opipni, koji se tie dodira (osjetila dodira) ili mu pripada; haptina varka varka osjetila dodira harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik; boem, pijanac; 2. trona i zaputena kua

hara (tur. harad) glavarina (vrsta turskog poreza koji se svake godine naplaivao od svakog nemuslimana) harakiri (jap.) samoubojstvo rezanjem trbuha (japanski obiaj, osobito kod lanova tzv. "vieg drutva") haranga (fr. harangue) svean govor, govor pred gomilom ili vojnicima; nagovaranje, podbadanje, hukanje haranger (fr. haranguer) govornik pred gomilom ili vojnicima; podbada, hu-ka harangirati (fr. haranguer) drati svean govor; voditi glavnu rije; govoriti pred gomilom ili vojnicima; otuda: govorom raspaljivati i podbadati, hukati, podjarivati, npr. harangirati mase hard disk (engl. kruta ploa) magnetna memorija raunala, mjesto u koje se pohranjuju raunalni podaci; svojstvo mu je veliki memorijski kapacitet i kratko vrijeme pristupa podacima hardov (ma. hordo) bava hardware it. hardver (engl.) metalna, eljezna roba, eljezarija; u elektronici: materijal koji ulazi u konstruk harem 523 harmonist ciju elektronskog raunala, pa i samo raunalo harem (ar.) 1. mjesto gdje nije svakom doputen pristup (npr. hram u Meki); 2. poseban odio u muslimanskoj kui u kojem borave ene harfa (starovisokonjemaki harpha, no-vovisokonjemaki Harfe) glaz. jo kod starih Egipana poznati trokutasti glazbeni instrument s 3040 i vie ica usklaenih po nainu dijatonike ljestvice Haribda (gr. Charvbdis) v. pod Scila harijentizam (gr. charis blagost) oznaavanje ega loeg blagim izrazom; takoer: ala haringa (eng. herring) zool. sle (Clu-pea harengus), morska riba iz porodice kotunjaa; vana trg. roba haris (gr. charis) ljubav, ljupkost, umil-nost, naklonost; usp. haritine Harite (gr. Charites) mn. mit. grke boice ljupkosti koje uljepavaju ljudski ivot; kod Rimljana = Gracije harlekin (tal. arlecchino) lakrdija, a-ljivac; ovjek koji esto mijenja miljenje, prevrtljivac harlekinada (fr. arlequinade) lakrdija, lakrdijaka ala, komedija harlekinijada (fr. arlequinade) ala, lakrdija, poza; prevrtljivost, okolianje harmatan veoma suh, topao i zaguljiv vjetar u sjeverozap. Africi, pue poglavito od prosinca do veljae harmica (ma. harmincz trideset) mjesto gdje se plaala carina (od trideset krajcara); carina, carinarnica, mitnica Harmodije i Aristogiton starogr. junaci (6. st. pr. n. e.), atentatori na tiranina Hiparha; slavljeni kao osloboditelji te im je bio podignut spomenik u Ateni harmoni-elo (tal. harmonicello) glaz. instrument s glasovirskim icama i tonom slinim tonu harmonike harmonia praestabilita it. harmonija prestabilita (lat.) v. prestabilirana harmonija harmonian (gr. harmonikos) skladan, blagozvuan; sloan; harmonina proporcija mat. v. pod proporcija harmonij (gr. harmonia sklad) glaz. instrument slian orguljama, samo manji od njih (umjesto piskova ima metalne jezike koji proizvode ton svojim titranjem) Harmonija (gr. Harmonia) 1. mit. ki Aresa i Afrodite, ena Kadmova; od njega je dobila kao svadbeni dar ogrlicu koju je napravio Hefest, a koja onome kod koga je donosi razne nesree; 2. astr. asteroid otkriven 1856. gharmonija (gr. harmonia) 1. sklad, skladnost, suglasje; pravilan odnos izmeu dijelova neke cjeline; 2. glaz. spajanje razliitih tonova u skladnu cjelinu; svi akordi u vieglasnom glazbenom stavku; pravilan odnos izmeu pojedinih tonova glazbenog djela; znanost o harmoniji ih harmonika znanost o zakonima po kojima se stvaraju i povezuju akordi; 3. pren. sloga, slaganje, podudaranje harmonika (gr. harmonia sklad) 2. ime raznih glazbenih instrumenata na kojima se proizvode tonovi razvlaenjem, puhanjem (v. mundharmo-nika) itd.; kemijska harmonika ton to ga proizvodi plamen vodikova plina u staklenoj cijevi

harmonika (gr. harmonike znanstveno poznavanje glazbe) 1. glaz. v. pod harmonija harmonirati (gr. harmonia sklad) biti u skladu, biti usuglaen s kim, slagati se, biti u prijateljskim odnosima harmonist (gr. harmonia sklad) majstor u harmoniji, slikar ih glazbenik koji harmoniju osjea i izraava u djelima harmonisti 524 hausfrajnd harmonisti (gr. harmonia sklad) v. harmoniti harmoniti (gr. harmonia sklad) lanovi socijalistiko-pijetistike sljedbe u SAD-u (nazvani po tome to su htjeli uspostaviti ivotnu "harmoniju", tj. prvobitnu istou i to su nevjenano ivjeli u imovinskoj zajednici) harmonizirati (gr. harmonia sklad) glaz. melodiju obraditi prema zakonima o harmoniji, uskladiti; pren. usuglasiti, sloiti harmonometar (gr. harmonia sklad, metron mjera, mjerilo) instrument za odreivanje blagozvunosti Haron (gr. Charon) mit. laar u podzemnom svijetu koji je umrle prevozio na onaj svijet preko rijeke Ahe-ronta ih Stiksa, za to su mu plaah jedan obol koji su mrtvima stavljali u usta; prikazivan kao sijed starac s dugom bradom Harpagon ime krca u Molirovoj komediji "L'Avare"; pren. krtac Harpija (gr. Harpyia) mit. ime krila-tih, kao vjetar brzih udovita (pola djevojke, a pola ptice grabljivice), simboli nezasitne pohlepe zato to su grabila sve to stignu harpun (engl. harpoon) 1,201,50 m dugo koplje sa eljeznim iljkom u obliku osti, dugim 6090 cm, slui za lov na kitove harpuna (engl. harpoon) baca harpu-na harpunaa (engl. harpoon) lovljenje ribe ostima harpunirati (fr. harponner) bacati harpun; loviti ribu ostima Harun Al-Raid poznati bagdadski kalif (89 st.) tip idealno dobrog vladara Harvardovo sveuilite (engl. Harvard University) najstarije sveuilite u SAD-u (Cambridge, Massachusetts), utemeljeno 1636. hasidizam (hebr. hasidim poboni) vjerski mistiki pokret Zidova u istonim europskim zemljama, utemeljen na istoimenom pokretu Zidova iz 2. st. hasmonejci (hebr.) pristae Jude Ma-kabejca u borbi protiv Sirijaca; lanovi id. sekte koja je ostala vjerna starom i ne priznaje rabinski zakon, rairena po slavenskim zemljama hai (ar.) opojno sredstvo koje se priprema od cvjetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili pue radi izazivanja pohotljivosti hat (ind.) indijska mjera za duinu, = 1/2 jarda = 0,457 m hat-trick it. het-trik (engl.) port, u nogometu: tri zgoditka istog igraa na jednoj utakmici hata (rus.) maloruska seljaka kua hatalija (tur. hataly) osoba koja donosi nesreu hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, muslimanski vjerouitelj; 2. govornik uope hatierif (tur.-perz.) svojeruno pisano sultanovo nareenje koje se mora odmah izvriti, najvii turski dravni ukaz haubica (e. houfnice, njem. Haubitze, tal. obizzo, fr. obus) prvobitno: drvena sprava za bacanje kamenja; voj. vrsta topnikog orua (topa) krae cijevi, slinog merzeru, kalibra 100, 305 i 420 milimetara, sa zakrivljenom i ubacnom putanjom; upotrebljava se za gaanje ciljeva koji se nalaze, npr. iza nekog brda i koje topnik ne vidi izravno; tophaubica topniko oruje konstruirano da moe gaati i ubacnom i poloenom putanjom hauptman (njem. Hauptmann) kapetan haupttrefer (njem. Haupttreffer) glavni zgoditak hausfrajnd (njem. Haus kua, Freund prijatelj) kuni prijatelj (esto u pod hausfrau 525 hebraizam rugljivom smislu: ljubavnik domaice; dosadnjakovi koga seje teko otresti) hausfrau (njem. Haus kua, Frau gospoda) kuevlasnica, kuegazdarica hausher (njem. Hauskua, Herr gospodar) kuevlasnik, kuegazda hausklajd (njem. Haus kua, Kleid haljina) kuna haljina haustus (lat. haustus crpenje; gutljaj) med. lijek koji treba popiti najednom hauzmajster (njem. Haus-meister) pa-zikua, kuepazitelj

havana vrsta finih cigara od duhanskih listova s otoka Kube (naziv po Havani, glavnom gradu Kube) have (lat. have, ave) v. ave havelok (engl. havelock) vrsta mukog poluogrtaa bez rukava (nazvana po engl. generalu Havelocku, 1795 1857) havlija (tur. havli upav, pamuan) runik; pamuan, rutav pokriva; ogrta havra (tur.) idovski hram, sinagoga hazan (hebr. chasan) pjeva u sinagogi hazard (fr. hasard, tal. azzardo) sluaj; srea, igra na sreu; smjeli pothvat; hazardna igra igra na sreu, svaka igra za novac kartama, kockama ili brojevima iji rezultat jedino ih uglavnom zavisi od sree hazardirati (fr. hasarder) stavljati na kocku, izlagati se opasnosti, poduzimati na sreu; kockati se u novac Hazari mn. nomadska plemena tur-kijske jezine skupine uz obale Volge; krajem 8. st. preli na idovsku vjeru; u 10. st. nestali kao samostalan narod hazena (e. hazeti bacati) port, enska igra nogometnom loptom u kojoj sa svake strane sudjeluje po sedam igraica, slina nogometu, rukomet za ene hazma (gr. chasma) ponor; razjaplji-vanje usta, zijevanje hazmodija (gr. chasmodes koji stalno zijeva) med. bolest zijevanja, neodoljivo zijevanje hazmus (gr. chasma) med. v. hazmodija hazna (perz.) blagajna, riznica heautognozija (gr. heautu sebe, gno-sis spoznaja) spoznavanje samoga sebe, samospoznaja heautonomija (gr. heautu sebe, nomos zakon) v. autonomija heautontimorumenija (gr. heautu sebe, timoreisthai kanjavati, muiti) muenje samog sebe, samomuenje Heavisideov sloj it. Hevisajdov ... (A. W. Heaviside, britanski fiziar, t 1923) sloj ioniziranih estica od 50 do 100 milja iznad Zemlje koji djeluje kao reflektor (odbija) beinih valova i primorava ih da se kreu slijedei oblik Zemlje Heba (gr. Chbe) 1. mit. starogrka boica mladosti, peharnica olimpijskih bogova (prije Ganimeda); prikazivana s vrem i aom od koljke (rimska Juventus); 2. astr. asteroid otkriven 1847. g. hebefrenija (gr. hebe stasalost, fren gen. frenos dua) med. mladenako ludilo (obino izmeu 16. i 30. godine) hebetirati (lat. hebetare) otupiti, zatu-piti; zaglupiti, zaglupljivati; hebetu-do visus it. hebetudo vizus (lat.) med. slabost vida; hebetudo mentis (lat.) med. slaboumnost; hebetudo sensus it. hebetudo senzus (lat.) med. otupjelost, oslabljenost osjetila hebraicitet (lat. hebraicitas) poznavanje hebrejskog jezika; osobitost hebrejskog jezika hebraizam (lat. Hebraeus idov) starija idovska religija (za razliku od mlae, judaizma); osobitost idovskog jezika; idovski karakter i nain miljenja hebraizam hebrejski izraz u nekom ne-hebrejskom jeziku ... hebrajika 526 heimarmene hebrajika pisana djela o hebrejskom jeziku i kulturi; Hebrej idov hec (njem. Hetze hajka) zanimljiv dogaaj; ala, glupost Hectora quis nosset, si felix Troia fuisset it, Hektora kvis noset, si feliks Troia fuisset (lat.) Tko bi znao za Hekotra, da je Troja bila sretna (Ovidije), smisao izreke je da veliki dogaaji raaju velike ljude hedipatija (gr. hedys sladak, pathos osjeaj, uvstvo) 1. osjeaj slasti (ugode), ugodnost, udobnost; 2. odanost ugodnom i raskonom ivotu, slado-strasnost hedizma (gr. hedysma zain) farm. sredstvo za razrjeivanje i zaslai-vanje lijekova hedonal (gr. hedone zadovoljstvo, ugoda) med. nekodljivo uspavljujue sredstvo hedonija (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) med. bolesna veselost, bolesna razdraganost hedonisti (gr. hedone) fil. pristae hedonizma hedonizam (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) fil. teorija koja smatra da je osjetilno uivanje i zadovoljstvo najvie dobro i, prema tome, pobuda i svrha, motiv i cilj cjelokupnog naeg djelovanja; usp. epikurejizam hedrika (gr. hedra stranjica) med. sredstvo (ili: lijek) protiv bolova u debelom crijevu hedrocela (gr. hedra stranjica, kele bruh, kila) med. kila debelog crijeva hedira (ar. hidret) v. hedra

hedra (ar. hidret) Muhamedov bijeg iz Meke u Medinu (15. VII. 622. n. e.); od toga dana muhamedanci raunaju svoje godine Hefest (gr. Chfaistos) mit. bog vatre i onih mehanikih vjetina za koje je potrebna vatra, nebeski kova, sin Zeusov i Herin, mu Haritin (u "Ilijadi") ili Afroditin (u "Odiseji"); stasom slab, hrom, ali jakih miia, ivi na Olimpu kao Zeusov peharnik (posluitelj), a tu ima i svoju kovanicu (kod Rimljana: Vulkan) heftemimeres (gr. hepta sedam, emi-pola, polu-, meros dio) metr. od sedam i pol polovica ili tri i pol stope, osobito: cezura u heksametru koja se nalazi poslije tri i pol stope ili u etvrtoj stopi hegelizam fil. filozofija G. W. F. Hegela (17701831) i njegovih pristaa ija je jezgra panlogizam, shvaanje da su miljenje i bie (postojanje) istovjetni hegelovac pristaa hegelizma hegemonija (gr. hegemonia) voenje, upravljanje, vodstvo, vrhovno zapovjednitvo, nadmo, prevlast, prednost, osobito jedne monije drave nad ostalim saveznim dravama, ili nekog jaeg stalea prema drugim staleima hegemonikon (gr. hegemonikon) hl. kod stoika: najvia duevna sila ije je sjedite u srcu, a koja je izvor predodbi, misli i htijenja, kao i jedinstvene veze psihikih funkcija hegemonist (gr. hegemoneuo vodim, vladam) onaj koji sprovodi hegemoniju, pristaa hegemonije Heil! it. hajl (njem.) ivio! heilalgija (gr. cheilos usna, algos bol) med. bol usne, usnobolja heilitis (gr. cheilos usna) med. upala usana heiloplastika (gr. cheilos usna, plastike vjetina uobliavanja) umjetno, operativno pravljenje (krpanje) oteene ili nepravilne usne heiloshiza (gr. cheilos usna, schisis rascjep) razrezana, raspuknuta usna, "zeja usna" heimarmene (gr. heimarmene) sudbina heirijatar 527 hektar heirijatar (gr. cheir ruka, iatros lijenik) onaj koji lijei rukama, tj. vidar, ranar, kirurg heiro- (gr. cheir ruka) v. pod hiroheiroskopija (gr. cheir ruka, skopeo promatram) v. hiromantija heirospazam (gr. cheir ruka, spasmos gr) med. pisarski gr u prstima ih cijeloj ruci (nastaje zbog dugog pisanja ili nepravilnog dranja ruke) heirotonija (gr. cheirotonia isprue-nost ruke) glasovanje dizanjem ruke; takoer: = hirotonija hekatomba (gr. hekaton sto, bus gen. boos vol, hekatombe) 1. kod Grka: rtva od sto volova; 2. pren. velika i sveano prinesena rtva velikog broja ljudi hekatonheiri (gr. hekaton sto, cheir ruka) mn. mit. "storuk", tri divovska sina Urana i Geje (Kotos, Brijarej ili Egeon, Gijes ili Giges) koji su pomagali Zeusu u borbi s titanima i kasnije ih uvali u Tartaru; centimani hekatostilon (gr. hekaton sto, stylos stup) arhit. hodnik sa sto stupova heklati (njem. hkeln) kukiati, kakati heks- (gr. hex) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: est, estoheksaedar (gr. hex est, hedra osnova) geom. kocka heksafilan (gr. hex, fyllon list) bot. estolistan, sa 6 listova heksaginija (gr. hex est, gyne ena) mn. bot. "estoene biljke", biljke sa est stupica heksagon (gr. hexagonon) esterokut heksagonalan (gr. hexagonios) esterokutni; min. heksagonalni kristalni sustav tri jednake horizontalne osi koje se sijeku pod kutom od 60 i jedna njima okomita os; usp. tese-ralni, tetragonalni, rombini, mono-klinski, triklinski heksagram (gr. hex est, gramma geometrijska slika, matematiki lik) esterokraka zvijezda (lik sastavljen od dva istostranina trokuta meusobno prekriena, znak za raspoznavanje kod pitagorejaca) heksakord (gr. hex, chorde ica, struna) glaz. = seksta; takoer: instrument sa est ica heksametar (gr. hexametros koji se sastoji od est stopa, to hexametron) metr. stih od est stopa od kojih su prve etiri daktili ili spondeji, peta daktil (rjee spondej), a esta spon-dej ili trohej; epski stih Grka i Rimljana heksandrija (gr. hex, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bot. "estomune biljke", biljke iji cvjetovi imaju 6 slobodnih pranikih niti (VI. klasa Lin-neovog sustava biljaka)

heksangularan (gr. hex est, lat. angularis kutni) geo. esterokutan, koji ima est kutova heksapetalan (gr. hex, petalon list) bot. sa est latica Heksapla (gr. hexaplus esterostruk) knjiga koja sadri prijevod Svetog pisma na 6 jezika (u 6 stupaca) heksapodi (gr. hex, pus gen. podos noga) mn. zool. ivotinje sa est nogu = kukci, insekti heksapteri (gr. hex, pteron krilo) mn. zool. kukci sa est krila heksarh (gr. hex, archo vladam) lan vlade estorice heksasilabian (gr. hex, syllabe slog) estosloan, od est slogova (rije) heksastilon (gr. hex, stylos stup) graevina (ili: dvorana) sa est stupova Heksateuh (gr. hex, teuchos knjiga) "koji se sastoji od 6 knjiga", naziv za 5 Mojsijevih knjiga (usp. Pentateuh) i Knjigu Jouinu heksenus (njem. Hexenschu) med. probadanje u kriima, kriobolja hektar (gr. hekaton sto, lat. area povrina) mjera za povrinu = 100 ara, 104 m2 hektograf 528 helidonija hektograf (gr. hekaton sto, grafo piem) stroj za umnoavanje spisa i crtea hektografirati (gr. hekaton sto, grafo piem) umnoavati rukopise na hek-tografu hektogram (gr. hekaton sto, gramma teina, uteg, 1/24 unce) uteg od 100 grama hektolitar (gr. hekaton sto, litra mjera za teinu i za tekuinu, lat. libra) mjera za tekuine = 100 htara hektometar (gr. hekaton sto, metron mjera) mjera za duinu = 100 metara Hektor (gr. Hektor) sin Prijama i He-kube, mu Andromahin, najvei trojanski junak, ubio ga Ahil Hekuba (gr. Hekabe) trojanska kraljica, Prijamova ena, Hektorova mati Hel mit, skandinavska boica smrti i podzemlja Hela (gr. Helle) mit. ki beotskog kralja Atamanta i Nefele; bjeei ispred okrutne maehe Inone na zlatoru-nom ovnu u Kolhidu padne s ovna i udavi se u morskom tjesnacu (koji je kasnije prema njoj nazvan Helespont Helino more) hela (tur. helak) propast, nesrea; propalica, upropaten ovjek, neradnik, besposliar, nevaljalac; prid. lo, pokvaren Helada (gr. Hellas) Grka, osobito stara, klasina Grka helebarda (fr. hallebarde) starinsko srednjovjekovno koplje sa sjekiricom pri vrhu (ispod iljka), bojna sjekira helebardar (fr, hallebardier) kopljanik naoruan helebardom heleborizam (gr. helleboros kukurijek) med. ienje crijeva kukurijekom Helen (gr. Hellen) mit. sin Deukali-onov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac Helena po ijim su sinovima (Eolu, Doru, Jonu i Aheju) nazvana starogrka plemena: Eoljani, Dorani, Jo-njani i Ahejci Helena (gr. Helene) mit. ki Lede (ene spartanskog kralja Tindareja) i Zeusa, sestra Kastora i Poluksa, ena kralja Menelaja, poznata po svojoj ljepoti; oteo ju je Paris (povod Trojanskom ratu) Heleni (gr. Hellenes) mn. stari Grci helenist (gr. Hellen, Helen, Grk) 1. poznavatelj starogrkog jezika; 2. grki idov, ili Grk koji je primio idovsku vjeru; 3. helenisti pisci u razdoblju od Aleksandra Velikog do cara Augusta koji su, roeni na Istoku, primili od Grka jezik i kulturu; 4. filozofi koji se bave starogrkom povijeu i starogrkim jezikom (gre-cisti) helenizam (gr. Hellenes) osobitost starih Grka, posebno s obzirom na jezik, obiaje i kulturu; u uem smislu: razdoblje grke knjievnosti i kulture od smrti Aleksandra Velikog do cara Augusta; usp. grecizam helenizirati (gr. hellenizo) pogriti, provoditi helenizaciju; ugledati se na grki jezik i nain ivota; usp. greci-zirati helenofil (gr. Hellen Grk, filos prijatelj, ljubitelj) prijatelj Grka heler (njem. Heller) filir (najsitnija novana vrijednost u Austro-Ugarskoj dravi) Helespont (gr. Hellespontos) "Helino more" = Dardaneli; usp. Hela heliciti (gr. helix zavojnica, spirala i nastavak -ites) geol. okamenjeni puevi helicitian (gr. helikos) zavojit, spiralan helidonij(us) (gr. chelidon lasta) "la-stin vjetar", topao vjetar poetkom proljea helidonija (lat. Chelidonium maius) bot. rosopas, zmijino mlijeko heliferan 529 heliograf

heliferan (gr. chele tipaljke, kare, lat. ferre nositi) zool. onaj koji ima tipaljke helij (lat. helium) kem. plinovit element, bez boje i mirisa, atomska teina 4,002, redni broj 2; spada u plemenite plinove (zato to se ne spaja s drugim elementima); upotrebljava se za punjenje zranih balona i elektrinih arulja (jer je lak i ne gori), za phnske termometre helijaktian (gr. heliakos) koji se tie Sunca ili mu pripada, sunani helijaza (gr. heliasis sijanje Sunca, sunanje) med. sunanica helik (gr. helix gen. helikos) v. elisa helikoida (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) geom. povrina koja nastaje kad se pravac kree po spirali (zavojnici) pod stalnim kutom s njezinom osi helikoidan (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) zavoj-niast, u obliku zavojnice helikometrija (gr. helix zavojnica, spirala, metria mjerenje) dio geometrije koji se bavi spiralama Helikon (gr. Helikon) gora muza, poznata gora u Beotiji (1749 m visoka), sjedite Apolona i muza; usp. heli-konide helikon (gr. helix) kod Grka: etvrtast instrument s 9 ica koji je sluio za odreivanje tona; danas: najvei pu-haki instrument u voj. glazbama koji svira nosi preko glave i ramena helikonide (gr. Helikonides) mn. mit. nadimak muza (po gori Helikonu) helikoplan (gr. helix zavojnica, spirala, fr. planer letjeti bez mahanja krilima) zrak. v. helikopter helikopter (gr. helix zavojnica, spirala, pteron krilo) zrak. letjelica ije se odravanje u letu postie uglavnom reakcijama zraka na dvije povrine ili vie povrina koje se okreu pomou motora; odlika mu je sposobnost uspravnog (vertikalnog) dizanja, stajanja u mjestu, vodoravnog (horizontalnog) letenja i laganog sputanja na eljenu toku helio- (gr. helios) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: Sunce, sunani, koji je u vezi sa Suncem heliobiologija (gr. helios, bios ivot, logia znanost) znanost koja prouava izravan utjecaj pojava na Suncu na razne prirodne promjene i pojave heliocentrian (gr. helios, lat. cen-trum sredite) sa Suncem u sreditu (naziv za shvaanje prema kojem je Sunce sredite Sunevog sustava; supr. geocentrian; heliocentrini sustav = Kopernikov sustav; geocentri-ni sustav = Ptolemejev sustav heliocentrizam (gr. helios, lat. cen-trum sredite) astr. fil. nauavanje koja smatra Sunce sredinjim tijelom oko kojega krue svi planeti okreui se istodobno oko svojih osi; ovo je nauavanje na znanstvenu osnovu postavio veliki poljski astronom Nikola Kopernik (14731543); supr. geocentrizam heliofob (gr. helios, fobos strah) onaj koji ne voli svjetlost ili je se plai heliofobija (gr. helios, fobeo bojim se) strah od Sunca, strah od Suneve svjetlosti helioforman (gr. chele tipaljke, kare, lat. forma oblik) zool. u obliku tipaljki, kara heliognosti (gr. helios, gnostes) oboavatelji Sunca heliograf (gr. helios, grafos) 1. instrument pomou kojega se fotografira Sunce; 2. instrument koji pokazuje trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji pokazuje i izraunava jainu Suneve svjetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: naprava kojom se, pomou jednog okretnog zrcala od kojeg se odbija Suneva svjetlost, alju znaci na velike udaljenosti heliografTja 530 hclmintian heliografija (gr. helios, grafo opisujem, crtam, slikam) opisivanje Sunca, znanost o Suncu kao nebeskom tijelu; takoer: = fototipija heliografski (gr. helios, grafo crtam, slikam) nacrtan ih prikazan utjecajem Suneve svjetlosti heliogram (gr. helios, gramma slovo) papirnata vrpca na heliografu na kojoj Suneve zrake ostavljaju tragove svog zraenja; usp. heliograf 2. heliogravira (gr. helios, fr. gravure rezanje) v. fotogravira heliokromija (gr. helios, chroma boja) v. fotokromija heliolatrija (gr. helios, latreia oboavanje) oboavanje Sunca, sluenje Suncu kao boanstvu

heliometar (gr. helios, metron mjerilo) astronomski durbin s prepolovljenim objektivom, slui za vrlo tono mjerenje veoma malih udaljenosti i kutova na nebu, osobito promjera Sunca helioplastika (gr. helios, plastike vjetina uobliavanja) fotografiranje reljefnih slika Helios (gr. Helios Sunce) mit. starogrki bog Sunca, prikazivan kao mladi na zlatnim kolima s 4 konja i sa zrakama oko kose (kod Rimljana: Sol) helioskop (gr. helios, skopeo promatram) durbin s obojenom leom za promatranje Sunca heliostat (gr. helios, istemi postavim, stavim) sprava pomou koje se Suneve zrake, i pored Zemljinog gibanja, uvijek projiciraju u istu toku helioteoloki dokaz teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja Sunca helioterapija (gr. helios, therapeia lijeenje) lijeenje Sunevim zrakama heliotermometar (gr. helios, thermos topao, metron mjera, mjerilo) poseban termometar za mjerenje iznosa apsorpcije Sunevog zraenja prolaskom kroz atmosferu heliotipografija (gr. helios, typos otisak, slika, grafo piem, slikam) vrsta fotografije za otiskivanje rukopisa i dr. heliotrop (gr. helios, trepo okreem) 1. instrument za proizvoenje svjetlosnih signala na velikim udaljenostima, osobito kod trigonometrijskih mjerenja (sastoji se od jednog durbina pred kojim stoje, uspravno jedno na drugom, dva zrcala); 2. sunanik, sunani sat; 3. bot. biljka krasnica; 4. min. vrsta kalcedona tamnozelene boje s crvenim mrljama heliotropizam (gr. helios, tropos okret) bot. tenja jednog dijela biljke da se okree prema Suncu {pozitivni heliotropizam) ili od njega {negativni heliotropizam) helioza (gr. heliosis izloenost Suncu) med. v. helijaza helkizmometar (gr. helkysmos vuenje, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje privlane sile helkologija (gr. helkos gnojna rana, logia znanost) med. grana medicine koja se bavi irevima i zagnojava-njem helkoma (gr. helkoma) med. rana, ir helkozis (gr. helkosis) med. gnojenje helktici (gr. helkos rana, gnojna rana) mn. med. sredstva za stvaranje, za izazivanje ireva helktian (gr. helkos rana, gnojna rana) onaj koji izaziva stvaranje ireva helminti (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. zool. gliste, osobito utrob-ne (crijevne) gliste helmintici (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. med. sredstva protiv glista helmintian (gr. helmins) glisni, koji se tie glista f helmintijaza 531 hematonoze helmintijaza (gr. helminthiao bolujem od glista) med. naziv za bolesti iji su uzrok crijevne gliste helmintologija (gr. helmins glista, logia) znanost o parazitskim glistama i o njihovom odnosu prema ljudima i ivotinjama (grana parazitologije) helmintopira (gr. helmins glista, pyr vatra) med. groznica zbog prisutnosti ghsta u crijevima helofiti (gr. helos nizina, movara, fy-ton biljka) mn. bot. movarne biljke helonijarij (gr. chelone kornjaa) kor-njanjak, ribnjak za uzgajanje morskih kornjaa helonofagi (gr. chelone kornjaa, fa-gein jesti) oni koji jedu kornjae (Eti-opljani) helopira (gr. helos movara, pyr vatra) med. movarna groznica helos (gr. helos klin, avao) klin; med. ulj, kurje oko heloti (gr. heilotes) robovi u staroj Sparti koji su obavljali poljske radove i sluili kao titonoe i lako naoruani vojnici helotizam (gr. heilotes spartanski dravni rob) sklonost ugnjetavanju heluacija (lat. helluatio) rasko, uivanje Helvetia it. Helvecija (lat.) staro latinsko ime za vicarsku hemagogi (gr. haima krv, ago tjeram, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju hemataporija (gr. haima krv, aporia nedostatak, oskudica) med. slabokrvnost, = anemija hematemeza (gr. haima gen. haimatos krv, emesis povraanje) med. v. mele-

na hematik (gr. haima krv, lat. haemati-cum) med. sredstvo za poboljanje sastava krvi hematin (gr. haima krv) krvna boja, nastaje hidrolizom hemoglobina hematinon (gr. haima krv) neprozirna staklena masa crvene boje upotrebljavana jo u starom vijeku za mozaik i raskone posude; 1846. g. ponovno pronaena hematit (gr. haima krv i nastavak -ites: slian krvi) min. eljezna ruda, tamnocrven eljezni oksid hematizam (gr. haima krv) med. krvarenje, osobito: krvarenje iz nosa hemato- (gr. haima, haimatos) pred-metak u sloenicama sa znaenjem: krv, krvni hematoblasti (gr. haima, blastos klica) fiziol. obojene stanice od kojih nastaju crvena krvna zrnca; krvne ploice hematofobija (gr. haima, fobos strah) strah od gledanja krvi hematogen (gr. haima, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) med. krvotvoran, koji stvara krv, koji daje krv; im. lijek protiv slabokrvnosti hematoglobin (gr. haima, lat. globus kugla, gruda) fiziol. krvno crvenilo hematografija (gr. haia, grafo opisujem) fiziol. opisivanje krvi, opis krvi hematoidan (gr. haimatoeides krvast) boje krvi, kao krv, slian krvi hematokracija (gr. haima, kratos vlada) vladavina u kojoj nositelji dravne vlasti mogu biti samo pripadnici "plemstva po krvi" hematokrom (gr. haima, chroma boja) krvna boja, krvno crvenilo hematologija (gr. haima, logia znanost) znanost o krvi, znanost o stvaranju krvi hematom (gr. haima) med. izljev krvi pod kou, krvna oteklina hematomantija (gr. haima, manteia pretkazivanje) med. predvianje razvoja i posljedica bolesti prema sastavu krvi hematonoze (gr. haima, nosos bolest) mn. krvne bolesti, bolesna odstupahematopoezis 532 hemiopsija nja od normalne koliine i normalnog sastava krvi hematopoezis (gr. haimatopoiesis) med. stvaranje krvi hematoptizija (gr. haima, ptvsis pljuvanje) med. pljuvanje krvi hematoskopija (gr. haima, skopeo gledam, promatram) med. pregled krvi, ispitivanje krvi hematostatici (gr. haima, statikos koji zaustavlja, od istemi zaustaviti) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi hematoteologija (gr. haima, Theos Bog, logia nauavanje) etn. nauavanje da se Bog moe umilostiviti prinoenjem krvnih rtava hematoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. lijeenje krvlju i krvnim serumom hematoza (gr. haima) fiziol. nastajanje krvi, pretvaranje hranjivog soka u krv hematozoe (gr. haima, zoon ivotinja) ivotinje koje ive u krvi kao paraziti (nametnici) hematurija (gr. haima, uron mokraa) med. prisutnost krvi u mokrai, mokrenje krvi hemendeks (engl. ham and eggs) kuh. unka prena s jajima hemeralopija (gr. hemera dan, ops gen. opos vid) med. nono sljepilo, kokoje sljepilo (ona bolest kod koje se naveer ili nou ne vidi gotovo nimalo, a danju dosta dobro i normalno) hemerobaptisti (gr. hemera dan, bap-tizo umoim, uronim) mn. lanovi idovske sljedbe koji su svakoga dana vrili vjerski obred pranja hemerologij (gr. hemerologion) "izraunavanje na dane", "brojenje na dane", = kalendar hemeroteka (gr. hemera dan, theke spremnica, koveg) zbirka tiskovina koje svaki dan izlaze (novina) hemi- (gr. hemi-) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: pola, polovica hemialgija (gr. hemi- pola, polu-, algos bol) med. jednostrana glavobolja, migrena hemianestezija (gr. hemi- a- ne-, bez-esthesis osjeaj) neosjetljivost jedne strane tijela hemianopija (gr. hemi-, a-, ops gen. opos) med. v. hemiopija hemiantrop (gr. hemi-, anthropos ovjek) poluovjek hemiantropija (gr. hemi-, anthropos ovjek) med. stanje poluovjeka, ludilo u kojem je ovjek gotovo jednak ivotinji hemicefal (gr. hemi-, kefale glava) med. nakaza roena s pola glave hemicikl (gr. hemi-, kvklos krug) polukrug

hemiedrija (gr. hemi-, edra ravnina, ploha) u kristalografiji: pojava jednog kristalnog oblika samo s polovicom njegovih ploha koje se oekuju po kristalnom sustavu (supr. holoed-rija) hemifonija (gr. hemi-, fone zvuk, glas) poluglasnost, slaboglasnost, slab glas hemimorfizam (gr. hemi-, morfe oblik) u kristalografiji: pojava kad su kristali koji ne pripadaju regularnom sustavu na suprotnim krajevima omeeni plohama, povrinama razliitih oblika, tj. kad su na gornjem kraju drukije razvijeni nego na donjem hemiolian (gr. hemiolios) koji sadri cjelinu i pol; metr. kod Grka: ritam iji dijelovi stoje u omjeru 2/3 hemionian (gr. hemi-onos mazga) koji je kao mazga, tj. trom, mlitav hemiopija (gr. hemi-, ops gen. opos oko) med. bolest oiju u kojoj bolesnik vidi predmete samo upola hemiopsija (gr. hemi-, opsis gen. op-seos vienje, vid) v. hemiopija hemipareza 533 hemoroidi hemipareza (gr. hemi-, paresis opu-tanje, poputanje, labavljenje) v. he-mip legija hemiplegija (gr. hemi-, plege udarac) med, nepotpuna, jednostrana uzetost hemipleksija (gr. hemi-, plexis udarac) med. v. hemiplegija hemipteri (gr. hemi-, pteron krilo) mn. zool. polukrilci, rilari hemipterologija (gr. hemi-, pteron krilo, logia znanost) znanost o rila-rima hemisfera (gr. hemi-, sfaira kugla) polukugla (nebeska, zemaljska); anat. polukugla velikoga mozga hemisferan (gr. hemi-, sfaira kugla) u obliku polukugle hemistih (gr. hemi-, stichos vrsta, red, stih) metr. polustih hemiton (gr. hemi-, tonos) glaz. poluton hemitropan (gr. hemi-, tropos okret, trepo okreem) min. za polovicu pomaknut, polupomaknut (kristali) hemo- (gr. haima) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: krv, koji je u vezi s krvlju, krvni hemociti (gr. haima, kytos uplje tijelo; omot) biol. krvna tjeleca hemodinamika (gr. haima, dvnamis sila, snaga) znanost o jakosti krvotoka hemodinamometar (gr. haima, dvnamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje jakosti krvotoka hemofiliar (gr. haima, filia) med. onaj koji boluje od hemofilije hemofilija (gr. haima, filia prijateljstvo, naklonost) med. sklonost krvarenju, bolest tekog zaustavljanja krvi (teka obiteljska i nasljedna bolest koju prenose ene, a od koje boluju poglavito mukarci) hemoftalam (gr. haima, ofthalmos oko) med, izljev krvi u onu jabuicu hemoglobin (gr. haima, lat. globus kugla) 1. biol. krvni pigment, krvno crvenilo; 2. med. sredstvo koje stvara krv hemogram (gr. haima, gramma slovo) med. krvna slika, slika iz koje se vidi stanje krvi s obzirom na koliinu hemoglobina, leukocita, eritrocita i dr. hemokatartici (gr. haima, katharti-kos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje krvi hemokultura (gr. haima krv, lat. cul-tura uzgajanje) med. sterilno uzimanje krvi radi uzgajanja zaraznih klica i utvrivanja dijagnoze tifusa i dr. bolesti hemoliza (gr. haima, lysis otapanje) med. otapanje (ili: razgradnja) crvenih krvnih tjeleca hemometar (gr. haima, metron mjera, mjerilo) krvometar, sprava za odreivanje koliine hemoglobina hemopatologija (gr. haima, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima krvi (dio medicine) hemoperikardija (gr. haima, lat. pericardium osrje) med. krvarenje u srcu zbog prekida u sranim ilama hemoptizija (gr. haima, ptvsis pljuvanje) med. v. hematoptizija hemoragija (gr. haima, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem) med. krvarenje, jak izljev krvi hemoreja (gr. haima, rheo teem, curim) med. v. hemoragija

hemoroidi (gr. haimorois gen. haimo-roidos teem, curim) mn. med. ulje-vi, proirenje vena debelog crijeva u blizini mara (vanjski hemoroidi) ili u miiu zatezau (unutranji hemoroidi); stvara veinom okrugle, kao zrno graha velike izrasline koje povremeno pucaju i iz njih tee ista krv ili se zagnojavaju; javljaju se osobito kod osoba iji rad zahtijeva dugo sjedenje hemostastici 534 hepatici hemostastici (gr. haima, istemi) mn. med. v. hematostatici hemostatina sredstva v. hematostatici hemostaza (gr. haima, stasis stajanje, zaustavljanje) med. zaustavljanje krvi (krvarenja) pomou raznih instrumenata i podvezivanja zavojima i si. hemoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. v. hematoterapija hemotoraks (gr. haima, thorax prsni ko) med. izljev krvi u pleuralnu upljinu (kao posljedica povrede prsnog koa, ili tuberkuloze, raka, sifilisa i dr.) hemoza (gr. chemosis) med. oticanje onih vjeda (znak drugih onih bolesti) hemerija (perz.) zemljak hemung (njem. Hemmung) psih. smetnja, psihika prepreka koja kod pojedinca uzrokuje zbunjenost i opadanje zainteresiranosti (najee u seksualnom pogledu) henade (gr. henas gen. henados jedinica) mn. fil. jedinice; prema Platonu: ideje, prema Proklu: duhovne sile koje emaniraju iz "jednog"; usp. monade hendekagon (gr. hendeka jedanaest, gonia kut) geom. jedanaesterokut hendekasilab (gr. hendekasyllabos, hendeka jedanaest, syllabe slog) metr. stih od 11 slogova, jedanaesterac; hendekasilabi mn. trohejsko-daktilski stihovi (alkejski, sapfiki i faleki stih), osobito kod Katula i Marcijala hendijada (gr. hen dia dyoin jedno pomou dvoga) ret. v. endijada hendikep (eng. handicap) port, izjednaavanje izgleda na pobjedu, kod konjskih utrka ostvaruje se tako da se pojedinim konjima dodaju razliiti utezi, a u ostahm natjecanjima daje se prednost u vremenu, bodovima i si. hendikepirati (engl. handicap) oteati, dovesti u tei poloaj, omesti, onemoguiti hendlpaprika (njem. Hendel pile) pilei paprika hends (eng. hand ruka) u nogometu: pogreka uinjena zabranjenim dodirom lopte rukom (kad lopta udari igraa u ruku ih kad je igra namjerno zadri rukom) hengemata (njem. Hangematte) visalj-ka, visea mrea za leanje henker (njem. Henker) krvnik, izvritelj smrtne kazne henoteizam (gr. hen jedno, Theos Bog) fil. tovanje jednog (glavnog) Boga koje ne iskljuuje postojanje i drugih bogova (prvi stupanj monoteizma) henotian (gr. henoo ujedinjujem, sjedinjujem) koji ujedinjuje, kojem je cilj ujedinjavanje ili koji vodi ujedinjavanju i pomirbi, osobito u vjerskim pitanjima heortologija (gr. heorte blagdan, praznik, logia nauavanje) teol. nauavanje o blagdanima, njihovom nastanku i znaaju hepar (gr. hepar gen. hepatos) 1. anat. jetra; 2. kem. svaki u vodi razgradiv spoj nekog alkalnog metala sa sumporom (naziv po sumpor-kaliju koji ima boju jetara) heparin (gr. hepar jetra) tvar koja sprjeava zgruavanje krvi (supstan-ca koja se dobiva iz jetara) hepat- (gr. hepar gen. hepatos) pred-metak u sloenicama sa znaenjem: jetra hepatalgija (gr. hepar, algos bol) med. bol jetara hepatemfraksa (gr. hepar, emfraxis zaepljavanje) med. zaepljenost jetara hepatici (gr. hepar gen. hepatos, hepa-tikos jetreni) mn. med. sredstva, lijekovi protiv bolesti jetara hepatian 535 heraldika hepatian (gr. hepatikos) jetreni, koji se tie jetara ih im pripada; bolestan od jetara; hepatian zrak sumporni zrak, tetan zrak koji zaudara; kepa-titina sredstva v. hepatici hepatik (gr. hepar, hepatikos jetreni) med. jetreni bolesnik hepatitis (gr. hepar) med. upala jetara hepatizacija (gr. hepar) med. pretvaranje plua u jetrastu masu hepatizirati (gr. hepar) med. pretvarati se u jetrastu masu (za plua) hepatocela (gr. hepar, kele bruh, kila) med. jetrena kila

hepatocista (gr. hepar, kystis mjehur) anat. uni mjehur hepatodinija (gr. hepar, hepatos, ody-ne bol) med. bol jetara hepatografija (gr. hepar, grafo opisujem) opisivanje, opis jetara hepatologija (gr. hepar, logia znanost) znanost o jetrima hepatomegalija (gr. hepar, hepatos, megas velik) med. poveavanje jetara; poveana jetra hepatonkus (gr. hepar, onkos masa) med. izraslina na jetrima hepatotomija (gr. hepar, tome rezanje) med. rezanje, operacija jetara heperol farm. tvorniki naziv za praak ili tablete s hidrogenovim oksidom ija otopina slui za dezinfekciju i za ispiranje usta, grla i uiju hepiend (engl. happy sretan, end kraj) u knjievnom, kazalinom i filmskom jeziku: neoekivan sretan svretak (nekog romana, kaz. djela, osobito filma) hepta- (gr. hepta) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sedam heptada (gr. hepta sedam) razdoblje od sedam dana u svom simbolinom i mistinom znaenju, tjedan heptafilan (gr. hepta, fyllon hst) bot. sedmolist, sa sedam listova heptaginian (gr. hepta, gyne ena) bot. "sa sedam ena", naziv za sve Linneove klase biljaka koje imaju 7 stupica (kao red) heptagon (gr. hepta, gonia kut) geom. sedmerokut heptakord (gr. hepta, chorde ica, struna) glaz. lira sa sedam ica; takoer: = septima heptametar (gr. hepta, metron mjera, mjerilo) metr. stih od sedam stopa heptandrija (gr. hepta, aner gen. an-dros ovjek, mu) mn. bot. "sa sedam mueva", biljke iji cvjetovi imaju 7 pranikih niti (VII. klasa Linneovog sustava) heptarh (gr. hepta, archo vladam) lan vlade sedmorice heptarhija (gr. hepta, archo vladam) vladavina sedmorice Heptateuh (gr. hepta, teuchos knjiga) "koji se sastoji od sedam knjiga", naziv za 7 prvih knjiga Starog zavjeta (Pentateuh, Heksateuh i Knjiga o sucima u Izraelu) Hera (gr. Chra) 1 mit. sestra i ena Zeusova i, kao takva, najstarija boica, boica brakova i poroaja; inae ponosna, vlastoljubiva, podmukla i ljubomorna boica (kod Rimljana: Ju-nona) Hera (gr. Chro) 2. mit. sveenica Afro-ditina, ljubavnica Leanrova herakleje (gr. Chrakles) mn. pjesme ija je tema ivot i djela Heraklova heraklitizam fil. nauavanje grkog filozofa Heraklita (oko 500. pr. n. e.) prema kojem se sve sastoji u postojanju, dogaanju i djelovanju Heraklo (gr. Chrakles) mit. najslavniji grki heroj, ideal muke snage, hrabrosti i vrline (kod Rimljana: Herkul) heraldiar (lat. heraldicus) poznavatelj, prouavatelj grbova heraldika (lat. heraldus) znanost o grbovima (obuhvaa poznavanje, vjetinu izradbe i pravo na grbove); he-raldini likovi likovi na grbovima herba 536 Herkul herba (lat. herba) travka, biljka, trava herbar(ij) (lat. herbarium) zbirka preanih i osuenih biljaka; slui prouavanju flore nekog kraja, drave i dr. herbarist (lat. herba travka, trava, biljka) poznavatelj biljaka; travar, skuplja biljaka; trgovac biljkama herbarizacija (lat. herbarisatio) skupljanje biljaka (trava) u zbirku herbartijanizam filozofija, psihologija i pedagogija njem. filozofa J. F. Her-barta (1776 1841) herberg (njem. Herberge) sklonite; prenoite, noite, svratiste; lo stan herbicidi (lat. herba biljka, caedere ubiti, cecidi) mn. kem. pripravci za unitavanje korova i drugog tetnog i nepoeljnog raslinja (odlikuju se time to njihovo veoma jako otrovno djelovanje nimalo ne teti ostalim biljkama, npr. itaricama, a potpuno unitava korove) herbivore (lat. herba biljka, vorare jesti, derati) zool. biljoderi, biljojedi herbozan (lat. herbosus) travnat, bogat travom herc (njem. Herz) 1. srce; na kartama: karta sa slikom srca, adut herc 2. fiz. jedinica za mjerenje frekvencije izmjeninih struja: broj titraja u jedinici vremena (naziv po izumitelju, njem. fiziaru H. R. Hertzu, 18571894); usp. frekvencija

herc(e)nbreher (njem. Herz srce, bre-chen lomiti) lomitelj enskih srdaca, tj. veliki zavodnik hercanfal (njem. Herz srce, Anfall napadaj) med. srani gr herceg (njem. Herzog) vojvoda; usp. hercog hercig (njem. herzig, Herz) mio, umiljat, draestan, lijep, krasan hercija (lat. hercia) trokrak crkveni svijenjak hercklopfn (njem. Herz srce, klopfen kucati, lupati) lupanje srca uzrokovano strahom ili uzbuenjem hercog (njem. Herzog, staro visoko nj em. heri vojska, zogo = lat. dux) vojvoda (nekada vladarska i najvia plemika nasljedna titula kod Nijemaca) herculeus morbus it. herkuleus morbus (lat.) med. "Herkulova bolest", padavica herdbook it. herdbuk (eng. herd stado, book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost i dr.) o govedima, rodo-slov goveda; usp. pedigre hereditarni (lat. hereditarius) nasljedan, nasljedni; hereditarno optereenje nasljedno optereenje, naslijeena sklonost nekoj bolesti ili slabosti (piu, krai, zloinu i dr.) hereditet (lat. hereditas) nasljee, nasljedstvo; nasljednost; pravo nasljea heres (lat.) nasljednik; heres ex asse, universalis it. heres eks ase ili heres univerzalis (lat.) jedini nasljednik herezijarh (gr. hairesis hereza, archo vodim, vladam, hairesiarches) glavni heretik (krivovjerac), tvorac, osniva neke hereze herihter (njem. Herrichter) obuar, postolar koji izrauje gornje dijelove obue Herkul (lat. Hercules) mit. = Heraklo; pren. izvanredno snaan i hrabar ovjek; astr. zvijee na sjevernom nebu; Herkul na raskriju navod iz jedne prie sofista Prodika prema kojoj se Herkul na raskriju dugo dvoumio treba li poi putem uivanja ih putem vrline; Herkulovi stupovi (lat. Columnae Herculis) Gibraltarski prolaz na ijim je objema obalama po jedan stup (kao oznaka dokle je u svojim putovanjima stigao najdalje na Zapad) herkulski 537 herniozan herkulski (lat. herculeus) koji je kao u Herkula, koji pripada Herkulu; gorostasan, divovski herma (gr. Hermes, lat. Herma) Her-mesovo i svako poprsje postavljeno na stupu ili etverostranom postolju; usp. herme Hermafrodit (gr. Herm-afroditos) mit. sin Hermesa i Afrodite kojega su bogovi, na molbu karijske izvorske nimfe Salmakide, sjedinih s ovom u jedno dvospolno bie (pola mukarac, pola ena) zato to joj nije uzvraao ljubav; usp. hermafrodit hermafrodit (gr. Hermes Hermes, Afrodite Afrodita) dvospolac, ivo bie (ivotinja ili biljka) kod kojega postoje i muki i enski spolni organi; usp. Hermafrodit hermafroditizam (gr. Herm-afroditos) biol. istodobno postojanje mukih i enskih spolnih organa u jednom organizmu (normalna pojava kod mnogih biljaka i niih ivotinja, a kod kraljenjaka, osim malog broja riba, i ovjeka nakaznost i zakr-ljalost spolnih organa) hermafrodizam (gr. Herm-afroditos) v. hermafroditizam herme (gr. Hermai) mn. kod starih Grka: glave i poprsja (prvobitno Hermesa, kao boga putova, a zatim i drugih bogova i znamenitih ljudi) koja su stajala na etverostranim stupovima; stavljali su ih na vrata hramova i kua, po raskrijima, trgovima i ulicama hermelin (lat. hermellina, njem. Hermelin) 1. zool. zvijer iz porodice kuna (Mustela erminea), sjeverna, velika lasica; 2. skupocjeno krzno te zvijeri hermeneut (gr. hermeneutes tuma, objanjavao) tuma, prevoditelj Svetog pisma u staroj kranskoj Crkvi hermeneutika (gr. hermeneutike tumaenje) vjetina tumaenja ili izlaganja nekog govora ili spisa, osobito biblijskog; vjetina simbolinog prikazivanja nekog umjetnikog djela Hermes (gr. Hermes) mit. sin Zeusa i Maje, glasnik bogova, bog trgovine, putova, putnika, kradljivaca, rjeitosti, voa dua u Had, bog spavanja i snova, pronalaza lire; prikazivan kao umiljat mladi s putnikim eirom, krilatim cipelama i herold-skim tapom (kod Rimljana: Merkur) Hermes Trismegist (lat. Hermes Tris-megistus) "triput najvei Hermes", mitski egipatski mudrac kojega su smatrali tvorcem svih tajnih znanosti i ocem alkemije (hermetike

filozofije); otuda: hermetika = alkemija; hermetiar = znalac u "pravljenju zlata", alkemiar, zanesenjak hermetian (gr. Hermes) zatvoren tako da ne proputa ni tekuine ni zrak, potpuno zatvoren (po tome to je Hermesu Trismegistu pripisivana vjetina da riznice, posude i dr. pomou magijskog peata uini potpuno nepristupanim) hermetiar v. pod Hermes Trismegist hermetika v. pod Hermes Trismegistus hermoglif (gr. Hermes, glyfo izdubem, reem) izraiva Hermesovih (Mer-kurovih) kipova; kipar hermoglifika (gr. hermoglvfike) kiparska vjetina, kiparstvo hernija (lat. hernia) med. bruh, kila (ispadanje pojedinih dijelova trbunih organa iz jedne trbune upljine u drugu) herniografija (lat. hernia bruh, kila, gr. grafo opisujem) opisivanje raznih vrsta kile herniologija (lat. hernia bruh, kila, gr. logia znanost) dio medicine koji se bavi vrstama i oblicima kile herniotomija (lat. hernia bruh, kila, gr. tome rezanje) kir. operacija hernije (kile) herniozan (lat. herniosus) med. kilav Herodot 538 hetera Herodot najstariji grki povjesniar (5. st. pr. n. e.) heroida (gr. herois gen. heroidos) 1. poet. lirsko-elegijska pjesma u obliku poslanice u kojoj neki stari junak (ili stara junakinja) iznosi svoje osjeaje heroida (gr. herois gen. heroidos) 2. v. heroina 2. heroin (njem.) vrsta opojne droge (bijeli prah, diacetilni ester morfina) heroina (lat.) 1. junakinja, poluboica, ena junakinja; 2. glumica koja igra glavnu ulogu; v. heroida 2. heroizam (gr. heros) junatvo, vitetvo, velika duevna i tjelesna nad-monost heroizirati (gr. heros) uzdizati nekog do heroja, potovati kao junaka heroj (gr. heros) nekada: polubog, junak tovan kao boanstvo, osobito onaj kojem je otac ili mati neko vie, boansko bie (Heraklo, Tezej, Kas-tor i Poluks itd.); pren. junak, ovjek koji se istaknuo hrabrou, duhovnom nadmonou ili sposobnou herojski (gr. heroikos) junaki, koji se tie junaka ili junakog doba jednog naroda; junaki, viteki; herojski; herojska poezija junako, epsko pjesnitvo; herojski stih = heksametar (kod nas: deseterac); herojsko doba junako doba, osobito kod Grka, doba Trojanskog rata i prije herold (lat. heraldus, p. heraldo, njem. Herold) u srednjem vijeku: nadzornik vitekih igara i sveanosti; heral-diar (oblikovao grbove novim plemiima); poklisar, glasnik, vjesnik heromanija (gr. heros junak, mania pomama, strast) strasno potovanje junaka i junakih djela heroologija (gr. heros heroj, polubog, junak, logia nauavanje) nauavanje o junacima i polubogovima heroon (gr. heroon) hram podignut u slavu nekog heroja, grob heroja - Herostrat (gr. Cherotratos) zanesenjak iz Efeza koji se elio proslaviti kako bi njegovo ime ulo u povijest te je 356. pr. n. e. zapalio znameniti Artemidin hram u Efezu; pren. ovjek koji se proslavio i postao poznat nerazumnim i loim postupkom (poput Herostrata) heroteizam (gr. heros junak, theos boanstvo) oboavanje heroja herpauka (njem. Heerpauke) vojniki bubanj herpes (gr. herpes gen. herpetos) med. haj, perutanac (akutna kona bolest u obliku sitnih mjehuria s vodnjikavim ili gnojnim sadrajem) herpetian (gr. herpes gen. herpetos) liajiv herpetologija (gr. herpes, logia znanost, herpo gmiem) 1. med. znanost 0 herpesu; 2. zool. znanost o gmazovima i vodozemcima herr (njem. Herr) gospodin; gospodar, vlasnik Herta mit. starogermanska boica zemlje, raslinja i plodnosti herzologija (gr. chersos kopno, logia znanost) zem. znanost o oblicima, visinskim i dubinskim odnosima Zem-ljine povrine, dijeli se na orografiju 1 hidrografiju

Hesperija (lat. Hesperia) 1. zapadna zemlja (za Grke Italija, za Rimljane panjolska); 2. astr. asteroid otkriven 1861. g. hesperus (gr. hesperos) veer; zapad; Hesperus zvijezda Veernjica, Danica (planet Venera kad se pojavi po zalasku Sunca; usp. Fosforos) Hestija (gr. Hestia) 1. mit. grka boica zatitnica ljudi i dravnog ureenja, odgovara rimskoj Vesti; 2. astr. asteroid otkriven 1857. g. hetera (gr. hetaira prijateljica) ljubavnica, bludnica; duhovita, obrazovana i slobodna ena heterarhija 539 heteroklizija heterarhija (gr. heteros drugi, archo vladam) vladavina tuinaca, tuinska vlast Heterija (gr. hetairia prijateljstvo, druina) "Prijateljsko udruenje", ime grkog tajnog politikog udruenja, koje je 1780. osnovano u Rumunjskoj, a obnovljeno 1814. u Odessi; cilj udruenja bilo je osloboenje Grka i drugih balkanskih krana od turske vlasti heteristi (gr. hetairia) mn. lanovi Heterije heterizam (gr. hetaira prijateljica) priznato prilenitvo, priznat konkubinat; pretpostavljena institucija zajednikog braka u plemenu hetero- (gr. heteros) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: drugo-, razno-, inoheterobiografija (gr. heteros, bios ivot, grafo piem) ivotopis koji netko napie o nekome drugom; supr. autobiografija heterodin (gr. heteros, dynamis snaga, sila) teh. generator izmjeninih struja visoke frekvencije; primjenjuje se poglavito kod radio-prijamnika gdje slui kao lokalni oscilator heterodinamian (gr. heteros, dynamis snaga, sila) bot. naziv za biljke s pranikim nitima razliite duine npr. kriatice i usnae heterodoksan (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) koji se razlikuje od utvrenog vjerskog nauavanja, kri-vovjeran, inovjeran; supr. ortodoksan heterodoksija (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) krivovjerstvo, hereza; supr. ortodoksija heterodontan (gr. heteros, odus, odon-tos zub) zool. naziv za zubala kralje-njaka koji imaju razne vrsta zuba heteroerotizam (gr. heteros, eros spolna ljubav) psih. pojava kod odraslih koji trae drugu osobu za seksualnog partnera; supr. autoerotizam heterofilija (gr. heteros, fyllon list) bot. razliitost oblika lia istih biljaka u raznim pojasevima heterofonija (gr. heteros, fone zvuk, glas) 1. med. bolesno promijenjeni glas; 2. glaz. najprimitivniji oblik po-hfonije (pjevai izvode isti napjev slobodno ga varirajui) heteroftalmija (gr. heteros, ofthalmos oko) razliitost oiju, osobito razliita boja oiju heteroftongija (gr. heteros, fthongos glas) drukije govorenje; govor iz trbuha heterogamija (gr. heteros, gamos brak) bot. spajanje gameta koje se razlikuju po veliini, obliku i pokretljivosti; anizogamija heterogen (gr. heterogenes drugoga roda, druge vrste) koji pripada drugoj vrsti, sastavljen od raznovrsnih elemenata, raznovrstan; supr. homogen heterogeneitet v. heterogenost heterogenija (gr. heteros, genos) v. heterogonija heterogenitet v. heterogenost heterogenost (gr. heterogenes raznovrstan) raznovrsnost, nejednakost heterogonija (gr. heteros, gonos podrijetlo) biol. oblik mijenjanja generacija (kad pojedine generacija pokazuju razliite oblike) heterograf (gr. heteros, grafo piem) onaj koji pie drukije od ostalih, tj. onaj koji uvodi novosti u pravopis heterokarpian (gr. heteros, karpos plod, rod) bot. raznosjemeni, koji donosi razliit rod heteroklitian (gr. heterokhtos) gram. s nepravilnom promjenom, nepravilan; neobian, nastran, udan heterokliton (gr. heterokliton) gram. imenica s nepravilnom promjenom heteroklizija (gr. heteros, klisis promjena, heteroklisia) u grkoj gramatici: nepravilna promjena imenica, npr. gyne gen. gvnaikos heterokranija 540 heterotrofan

heterokranija (gr. heteros, kranion lubanja) med. jednostrana glavobolja, = migrena heterokrazija (gr. heteros, krasi mijeanje) razliito mijeanje sokova heterokromian (gr. heteros, chros boja) raznobojan, aren heterokromija (gr. heteros, chroma boja) uroeni nedostatak: raznoboj-nost onih arenica (kod iste osobe) heterolalija (gr. heteros, lalia govorenje) nepravilno govorenje heteromeran (gr. heteros, meros dio) sastavljen iz razliitih dijelova heteromorfan (gr. heteros, morfe oblik) drukijeg ili razliitog oblika heteromorfizam (gr. heteros, morfe oblik) pojava jedne iste tvari (sup-stance) u dvama (dimorfizam), trima {trimorfizam) ili vie (polimorfizam, pleomorfizam) bitno razliitim kristalnim oblicima heteronomija (gr. heteros, nomos zakon) 1. zavisnost od tuih zakona; 2. hl. nesamostalnost ljudskog razuma i volje; supr. autonomija; 3. zool. osobina viih bia kod kojih tjelesni .. lanci nisu meusobno jednaki, ve se stapaju i tvore tjelesna podruja (glava, vrat, prsa, trbuh i dr.) heterooptika (gr. heteros, optikos vidni) laan izgled, varka, zabluda heteroorganski (gr. heteros, organon) koji pripada drugom govornom organu ili razliitim organima za govor heteropatija (gr. heteros, pathos bolest, patnja) med. 1. v. alopatija; 2. bolesno promijenjena osjetljivost heteroplastian (gr. heteros, platikos uoblien, oblikovan) biol. sastavljen od raznovrsnih stanica heteroplazija (gr. heteros, plasso uob-liavam, oblikujem) raznovrsno ili nepravilno organsko oblikovanje heteropteri (gr. heteros, pteron krilo) mn. zool. nejednakokrilci = stjenice heteroreksija (gr. heteros, orexis tenja, prohtjev) med. neobina, neprirodna elja za jelom, osobito kod trudnica heteroritam (gr. heteros, rythmos ritam) nepravilan ritam; med. nepravilno bilo (kao posljedica bolesti) heterosciji (gr. heteroskioi) mn. zem. "razliitozasjenjeni", stanovnici umjerenih podneblja koji svoju podnevnu sjenu bacaju uvijek u razliitim smjerovima, u smjeru sjevera ili u smjeru juga heteroseksualan (gr. heteros, lat. se-xualis spolni) raznospolan, spolno osjetljiv i naklonjen prema drugom, suprotnom spolu; supr. homoseksualan heteroseksualitet (gr. heteros, lat. se-xus spol) spolnost koja se temelji na prirodnom osjeaju i nagonu prema drugom, suprotnom spolu heterostilija (gr. heteros, stylos stup) bot. oblik dimorfizma kod kojega her-mafroditni cvjetovi iste biljne vrste imaju kod pojedinih biljaka ili dugaak stupi, a kratke pranike niti, ili kratak stupi, a dugake pranike niti heterotelija (gr. heteros, telos izvrenje, ispunjenje; kraj, svrha, cilj) nesamostalnost, zavisnost, stanje bia kojima su ciljevi njihove djelatnosti odreeni prirodom; supr. autonomija heteroterme (gr. heteros, thermos vru) mn. zool. ivotinje s promjenjivom tjelesnom toplinom (u ove spadaju sve ivotinjske vrste osim ptica i sisavaca) heterotetian (gr. heteros, tithemi stavljam, postavim) nadosjetilan, = transcendentan heterotomian (gr. heteros, tome rezanje) nejednako urezan ili narezuc-kan heterotrofan (gr. heteros, trofe hrana, prehrana) koji uzima hranu od dru heterotrofija 541 hibridirati gih; heterotrofne biljke bot. gotovo iskljuivo najnie biljne vrste koje nemaju klorofila i ne mogu proizvoditi biljnu tvar te je moraju uzimati od drugih biljaka (za razliku od autotrofnih biljaka, biljaka koje se same hrane, tj. koje imaju biljno zelenilo i mogu stvarati organsku tvar iz ne-organskih, mineralnih spojeva) heterotrofija (gr. heteros, trofe hrana) biol. v. alotrofija heterotropan (gr. heteros, tropos okret, smjer) koji ne ide u istom smjeru, drukije usmjeren, koji se nejednako prelama (zrake) heterozeteza (gr. heteros, zetesis traenje, istraivanje) sklonost postavljanju nastranih tvrdnji; log. pogreka u zakljuivanju koja nastaje kad se iz premisa zakljuuje neto drugo, a ne ono stoje trebalo dokazati; sofis-tiko, dvosmisleno pitanje

heterozigotan (gr. heteros, zygon jaram) bot. koji je nastao spajanjem gameta s raznim nasljednim faktorima; supr. homozigotan hetman (polj.) vrhovni vojni zapovjednik u Poljskoj; v. ataman heureka (gr. heurisko naem, nalazim, heureka naao sam) naao sam, pronaao sam! (radostan Arhimedov usklik kad je kupajui se otkrio zakon o specifinoj teini; otuda: radostan usklik kad se rijei neko teko pitanje, neto otkrije itd.) heuristiki (gr. heurisko naem, pronaem) pronalazaki, otkrivaki; heuristika (analitika ili genetika) metoda put koji vodi pronalaenju znanstvenih istina heuristika (gr. heurisko naem, pronaem) vjetina i znanost o metodama u pronalaenju novih, osobito znanstvenih injenica i spoznaja hezihasti (gr. hesychazo mirujem) "oni koji miruju", lanovi mistine sljedbe meu pravoslavnim redovnicima u Svetoj Gori (Atosu) u XIV. st. koji su provodili ivot po samostanskim sobicama u neprekidnoj molitvi i smirenosti hezihijasti (gr. hesychazo mirujem) mn. v. hezihasti hezitacija (lat. haesitatio) zapinjanje u govoru, mucanje; oklijevanje, ustezanje, kolebanje, neodlunost hezitirati (lat. haesitare) zapinjati u govoru, mucati; kolebati se, oklijevati, ustezati se, biti neodluan, skanjivati se Hg kem. kratica za ivu (lat. hydrargyrum) hibernacija (lat. hibernatio) 1. zool. zimski san nekih toplokrvnih ivotinjskih vrsta; 2. med. lijeenje nekih duevnih bolesnika pomou umjetno izazvanog "zimskog sna" hibernator (lat. hibernus zimski) med. aparat za hlaenje zuba i dr. organa radi postizanja lokalne anestezije; usp. hibernizacija hibernicizam (lat. Hibernia Irska) osobitost irskog jezika; karakter Iraca Hibernija (lat. Hibernia) lat. ime Irske hibernizacija (lat. hibernus zimski) med. metoda lokalne anestezije, osobito zubne: upuhavanje (pomou hi-bernatora, hladnog zraka i zamrzavanje), npr. u zub koji treba lijeiti ili vaditi hibrid (lat. hibrida krianac, melez, od gr. hybris obijest, nasilje) biol. bie (biljka ili ivotinja) koje je nastalo od dviju razliitih vrsta, krianac, melez, hibridacija (lat. hibrida melez) biol. krianje, parenje razliitih vrsta, dobivanje krianaca ili meleza hibridan (lat. hibrida melez) melezni; hibridna rije gram. rije sastavljena od rijei razliitih jezika, npr. televizija (gr. tele + lat. visio) hibridirati (lat. hibrida) biol. kriati, proizvoditi kriance (meleze) hibridizacija 542 hidrargirizam hibridizacija (lat. hibrida melez) v. hi-bridacn'a Hibris (gr.) mit. boica obijesti, drskosti i raskalaenosti hic et nunc it. hik et nunk (lat.) ovdje i sada hic et ubique it. hik et ubikve (lat.) ovdje i svuda Hic porci cocti ambulant it. Hik porci kokti ambulant (lat.) Ovdje eu kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko) hicig (njem. hitzig) vatren, estok, nagao, usijane glave hidalgo (p. hidalgo) plemi, vlastelin, titula nieg plemstva u panjolskoj hidartroza (gr. hydor voda, arthron zglob) med. vodena bolest zglobova hidat- (gr. hydor gen. hydatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo-hidatide (gr. hydor gen. hydatos) mn. med. 1. vodeni mjehurii hidatizam (gr. hydor gen. hydatos, hydatismos um vode u tijelu oboljelog od vodene bolesti) med. bukanje vode u prsima ili trbuhu hidatodan (gr. hydatoses) voden, pun vode hidatode (gr. hydor, hydatos, odos put) mn. bot. upljine na epidermi biljaka kroz koje biljke izbacuju suvinu vodu u obliku kapljica hidatofil (gr. hydor, hydatos, filos prijatelj) pristaa lijeenja hladnom vodom hidatofiti (gr. hydor, hydatos, fyton biljka) mn. bot. v. hidrofiti

hidatogen (gr. hydor, hydatos, gen-korijen od gignesthai postati, nastati, stvarati) koji je nastao taloenjem iz vode hi da to geneza (gr. hydor, hydatos, ge-nesis postanak, nastajanje) stvaranje vode, nastajanje vode hidatonkus (gr. bydor, hydatos, onkos masa) med. vodena izraslina hidatoskopija (gr. hydor, hydatos, skopeo promatram) vraanje, gatanje u vodu hidatoza (gr. hydor, hydatos) vodena bolest hidatrian (gr. hydor, hydatos) slian vodi, kao voda Hidra (gr. hydra vodena zmija) 1. mit. osmoglava vodena zmija koju je ubio Heraklo; 2. pren. zlo koje biva utoliko vee to se vie trudimo kako bismo ga uklonili hidra- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodohidracid (gr. hydor, lat. acidum kiselina) kem. vodina kiselina hidradenitis (gr. hidros znoj, aden lijezda) med. upala znojnih lijezda hidragogi (gr. hydor, ago odvodim) mn. med. sredstva koja potiu na mokrenje i znojenje hidrahne (gr. hydor, achne pljeva; pjena; praina) med. vodeni mjehuri na koi ili ustima hidrangije (gr. hydor, angeion posuda) v. limfne ile hidrangiografija (gr. hydor, angeion posuda, grafo opisujem) opisivanje limfnih ila hidrangiologija (gr. hydor, angeion posuda, logia znanost) znanost o limfnim ilama hidrant (gr. hydor) ulini prikljuak za vodovodnu mreu, naprava za uzimanje vode iz uline vodovodne cijevi, osobito za polijevanje ulica i gaenje poara hidrargilit (gr. hydor, lat. argilla glina) mineral sastavljen od gline i vode hidrargirija (gr. hydrargyros) med. v. hidrargirizam hidrargirizam (gr. hydrargyros umjetno napravljena, iz ivinog sulfida izvuena iva) med. trovanje ivom hidrargirum 543 hidroelektrian hidrargirum (gr. hydrargyros) kem. "vodeno srebro", iva hidrat (gr. hydor) kem. spoj vode sa nekom drugom tvari, supstancom, obino kakva neutralna sol hidratirati (gr. hydor) kem. pretvoriti (ili: pretvarati) u hidrat, spojiti (ili: spajati) s vodom hidraulini (gr. hydraulikos) 1. koji spada u hidrauliku; 2. pokretan vodenom snagom; 3. koji se utjecajem vode stvrdnjava (npr. "hidraulino vapno"); 4. hidraulina prea v. hidrostatina prea hidraulika (gr. hydraulikos) fiz. znanost o tekuinama kao pokretnoj sili, znanost o praktinoj primjeni i uporabi kretanja tekuina (dio hidromehanike) hidremeza (gr. hyor, emesis povraanje) med. povraanje vode hidremija (gr. hydor, haima krv) med. vodnjikavost krvi hidrencefalitis (gr. hydor, enkefalos mozak) med. vodena bolest mozga (glave) hidrepigastrij (gr. hydor, to epigas-trion dio tijela od prsa do pupka) med. vanjska ili povrinska trbuna vodena bolest hidrija (gr. hydria vedro, kabao) grka trbuasta posuda za vodu s dvije ruke hidrijade (gr. hydrias gen. hydriados) mn. mit. vodene nimfe hidrijatrika (gr. hydor voda, iatrikos lijeniki) vjetina lijeenja vodom, osobito hladnom vodom hidrijaza (gr. hydor, voda, iasis lijeenje) med. lijeenje vodom hidrijaziologija (gr. hydor, iasis lijeenje, logia znanost) med. znanost o lijeenju vodom "... hidro- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo- vj-ii- , hidro-oksigen (gr. hydor) kem. praskavi plin; v. oksigen hidroaeroplan (gr. hydor, aer zrak, lat. planum ravan) v. hidroavion hidroavijacija (gr. hydor, fr. aviation) zrakoplovstvo koje u svom sastavu ima hidroavione hidroavion (gr. hydor, fr. avion) zrakoplov, letjelica koja se die s vode i sputa na vodu (s amcima umjesto kotaa) hidrobat (gr. hydor, baino idem) pliva koji se moe drati uspravno u vodi, znalac u plivanju; zool. vodena stje-nica hidrobaza (gr. hydor, basis osnova) baza za uzlijetanje i slijetanje hidroavion a

hidrobiologija (gr. hydor, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem vodenih ivotinja i biljaka hidrocefal (gr. hydor, kefale glava) med. ovjek koji boluje od vodene bolesti u glavi hidrocela (gr. hydor, kele bruh, kila) med. vodena kila, nagomilanost vode u sjemenicima hidroderma (gr. hydor, erma koa) med. kona vodena bolest hidrodermija (gr. hidros znoj, erma koa) med. prekomjerno stvaranje znoja hidrodinamika (gr. hydor, dynamis sila, snaga) fiz. dio hidromehanike koji prouava dinamiku tekuina; znanost o uporabi vodene snage hidrodrom (gr. hydor, dromos) mjesto na vodi odakle uzlijeu i kamo se sputaju hidroavioni; usp. aerodrom hidroe (gr. hidros znoj) mn. med. bu-buljice koje su nastale od vruine i znojenja hidroelektrian (gr. hydor, elektri-kos) vodeno-elektrian; hidroelektri-ne kupelji med. ljekovite kupelji kod kojih se elektrina struja pomou hidrofil 544 hidrokranii elektroda sprovodi u vodu, a kroz nju u bolesnika; hidroelektrina centrala ureaj za proizvoenje elektrine energije iz mehanikog rada dobivenog iz vodenih padova hidrofil (gr. hydor, filos koji voli) bot. naziv za biljke prilagoene ivotu u vodi, osobito za cvjetnice ije se opraivanje vri pomou vode hidrofilan (gr. hydor, filos prijatelj) koji voli vodu (tekuinu); kidrofilna vata vata i gaza koje lako upijaju znoj, gnoj i tekuine; kidrofilne biljke biljke iji se pelud prenosi vodom (usp. hidrofil) hidrofilidi (gr. hydor, filos koji voli) zool. pomorice (zmije otrovnice iz Indijskog i Tihog oceana) hidrofiti (gr. hydor, fyton biljka) bot. vodene biljke; hidatofiti hidrofobija (gr. hydor, fobos strah) med. strah, zaziranje od vode (bolest onih koje ugrize bijesan pas) hidrofon (gr. hydor, fone zvuk) podvodni telefon (za javljanje na obalu o brodovima koji dolaze, a jo se s obale ne vide); ureaj za oslukivanje podmornica hidrofor (gr. hydor, fero, foreo nosim) cijev za vodu hidroftalmija (gr. hydor, ofthalmos oko) med. vodena bolest oiju hidrogaster (gr. hydor, gaster trbuh) med. trbuna vodena bolest hidrogen (gr. hydor voda, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. vodik, znak H, element atomske teine 1,0078, redni broj 1, najlaki od svih plinova, gori slabo svijetlim, ah vrlo toplim plamenom; u medicini slui za dezinficiranje i uklanjanje neugodnog mirisa od gnojnih rana, a u kozmetici za bojenje kose; hid-rogenij hidrogenij (lat. hydrogenium) kem. v. hidrogen hidrogenirati (lat. hydrogenium) kem spajati s vodikom hidrogenizacija (lat. hydrogenisatio) kem. spoj s vodikom hidrogenska bomba vrsta atomske bombe, izvanredno razorno oruje koje crpi energiju iz spajanja atoma male atomske teine; da bi se takvo spajanje postiglo, potrebna je temperatura via od 20 milijuna C; na takvoj temperaturi lagane vodikove jezgre spajaju se s teim jezgrama drugih elemenata pa se tom prilikom jedan dio tvari pretvara u energiju; kao detonator hidrogenske bombe upotrebljava se atomska ("klasina") bomba, a kao elementi najpovoljniji za njezinu izradu smatraju se izotopi hidrogena (tritij i deuterij); prva ovakva bomba, koja je proizvedena u SAD-u, eksplodirala je u studenom 1952. g.; naziva se jo i H-bomba, fuzijska bomba i vodikova bomba hidrogeologija (gr. hydor, ge Zemlja, logia znanost) znanost o utjecaju vode na stvaranje Zemljine povrine hidrogliser (gr. hydor, fr. glisseur) port, lagani plosnati motorni amac koji klizi vodenom povrinom velikom brzinom hidroglosum (gr. hydor, glossa jezik) med. izraslina (oteklina) ispod jezika hidrografija (gr. hydor, grafo opisujem) dio geologije koji se bavi opisivanjem vode, osobito morfologije Zemljine kore, koji se bavi fizikom kopnene vode; hidragrafske karte zemljovidi rijeka, jezera i mora hidroholecistis (gr. hydor, chole u, kystis mjehur) med. vodena bolest unog mjehura hidroidi (gr. hydor, eidos oblik) mn. zool. vodeni polipi hidrokardija (gr. hydor, kardia srce) med. vodena bolest osrja

hidrokranij (gr. hydor, kranion lubanja) med. vodena bolest mozga hidrokritici 545 hidrorahis hidrokritici (gr. hidros znoj, kritikos presudan) mn. med. pouzdani znaci bolesti koji se odreuju prema znoju hidrolit (gr. hydor, lythos kamen) 1. vodeni kamen, umjetna (sintetika) masa za izradu posua hidrolit (gr. hydor, lytos rastopiv) 2. u vodi rastopivo tijelo hidroliza (gr. hydor, lysis rastvaranje) kem. rastvaranje nekog sloenog kemijskog spoja pod utjecajem vode na dva i vie jednostavnijih spojeva; rastvaranje neke tvari, supstance, pomou spajanja jednoga od njezinih elemenata s jednim od elemenata u vodi hidrologij (gr. hydrologion) vodeni sat hidrologija (gr. hydor, logia znanost) znanost o vodama s obzirom na razna strana tijela s kojima su pomijeane hidromanija (gr. hydor, mania pomama, strast, ludilo) med. vodeno bjesnilo, nagon kod bolesnika da se baci u vodu; neutaiva e; pretjerivanje u lijeenju hladnom vodom hidromantija (gr. hydor, manteia pretkazivanje, gatanje) proricanje, gatanje po vodi hidromehanika (gr. hydor, mecha-nike) mehanika tekuih tijela hidromel (gr. hydor, lat. mel med) m-dovina (pie) hidrometar (gr. hydor, metron mjera, mjerilo) vodomjer hidrometeori (gr. hydor, meteoros u visini, u zraku, iznad Zemlje) mn. proizvodi zgunjavanja vode u atmosferi: magla, rosa, kia, snijeg, led i dr. hidrometra (gr. hydor, metra maternica) med. vodena bolest maternice hidrometrija (gr. hydor, metria mjerenje) mjerenje vode, prouavanje teine, kohine, brzine i tlaka vode hidronike (gr. hydor, nike pobjeda) "pobjeda vode", postupak kojim se tkanine, klobuine i koe ine nepropusnim za vodu, ah propusnim za zrak hidronoza (gr. hidros znoj, nosos bolest) med. groznica sa znojenjem hidropat (gr. hydor, pathos bolest) lijenik koji lijei vodom hidropatija (gr. hydor, pathos bolest) med. lijeenje vodom = hidroterapija hidropian (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) med. bolestan od vodene bolesti hidropira (gr. hidros znoj, pyr vatra) med. v. hidronoza hidropizija (gr. hydrops gen. hydropos) med. v. hidropsija hidroplan (gr. hydor, lat. planum ravan) v. hidroavion hidroplanaa (gr. hydor, fr. planage) brzo kretanje hidroplana po vodi, ali bez odvajanja od vode i uzlijetanja hidropneumatian (gr. hydor, pneu-ma dah, zrak) koji se tie vode i zraka (plina) hidropneumonija (gr. hydor, pneumonia pluna bolest) med. vodena bolest plua hidropoetici (gr. hidros znoj, poieti-kos tvorben, poieo pravim, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju zno-jenje hidroponika (gr. hydor voda, poneo radim, trudim se, nastojim) uzgajanje kulturnih biljaka umjetnim hranjenjem kemijskim otopinama u vodi (korijenje biljaka raste u vodi kojoj se dodaju potrebni hranjivi sastojci) hidropozija (gr. hydor, posis pijenje) pijenje vode hidrops (gr. hydrops gen. hydropos) med. bolesnik od vodene bolesti hidropsija (gr. hydrops gen. hydropos) med. vodena bolest hidroptici (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) mn. med. sredstva, lijekovi protiv vodene bolesti hidrorahis (gr. hydor, rachis hrpte-njaa) med. vodena bolest hrptenjae hiroreja 546 Higijeja hiroreja (gr. hydor, rheo teem, curim) med. istjecanje vode, vodotei-na hidrorhis (gr. hydor, orchis sjemenik) med. vodena bolest sjemenika (muda) hidrosaharoza (gr. hydor, sakcharon eer, sok iz bambusove trske) zaeerena voda hidrosfera (gr. hydor, sfaira kugla) geom. vodeni Zemljin omota, sva voda na povrini Zemlje (ije dvije treine pokriva) hidroskop (gr. hydor, skopeo gledam) 1. vodeni sat; 2. pronalaza izvora

hidroskopija (gr. hydor, skopeo promatram) 1. v. hidatoskopija; 2. ispitivanje vode s obzirom na njezine sastojke hidrostatini (gr. hydor, statikos koji zaustavlja; vian mjerenju teine) koji se tie hidrostatike; uzrokovan, izazvan tlakom vode; hidrostatina prea ureaj koji ravnomjerno prenosi vanjski tlak kroz tekuine, slui za vrenje velikih pritisaka malom snagom; hidrostatina vaga sprava za pokusno dokazivanje Arhimedo-vog zakona; hidrostatini paradoks pokus kojim se dokazuje da tlak jedne tekuine na dnu posude ne zavisi od oblika posude, nego samo od povrine dna i visine tekuine u posudi hidrostatika (gr. hydor, statike) fiz. dio hidromehanike koji prouava ravnoteu tekuih tijela hidrotahimetar (gr. hydor, tachys brz, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine vode hidrotehnika (gr. hydor, technike) znanost o graevinarstvu u vodi, o vodogradnji, tj. o radovima na reguliranju rijeka i potoka, o kopanju kanala radi melioracije zemljita (poIjoprivedna hidrotehnika), o izgradnji luka i osposobljavanju rijeka za promet (prometna hidrotehnika), o uvoenju vodovoda i kanalizacije po naseljima (sanitarna hidrotehnika), o iskoritavanju vodne snage (industrijska hidrotehnika) itd. hidroteka (gr. hydor, theke kutija, spremnica) zool. hitinski omota proiren u obliku aice oko pojedinih hidranata u koji se hidrant moe uvui hidrotekt (gr. hydor, tekton strunjak) hidrotehniki inenjer hidroterapija (gr. hydor, therapeia lijeenje) znanost o lijeenju vodom; lijeenje vodom (hladnom ili toplom, obinom ili mineralnom, pod tuem, u kadi ili bazenu) hidrotian (gr. hidrotikos) med. koji potie znojenje hidrotoraks (gr. hydor, thorax prsni ko) med. vodena bolest prsa hidrotropizam (gr. hydor, tropos) biol. v. pod tropizam hidroza (gr. hidros znoj) med. znojenje hidrozoe (gr. hydor voda, zoon ivotinja) mn. zool. vodene ivotinje, klasa najjednostavnije graenih ivotinja (polipi, meduze...), ive poglavito u moru hifa (gr. hyfe tkanje, tkivo) bot. dugaka, bezbojna stanica kod gljiva hifen (gr. e hyfen, hyf-, en) gram. 1. crtica (-); 2. spajanje dviju rijei u sloenicu higeist (gr, hygieia zdravlje) onaj koji radi na unapreivanju zdravlja higeologija (gr. hygieia zdravlje, logia znanost) v. higijena high-life it. haj-lajf (engl.) otmjeni, vii drutveni krugovi, otmjen svijet higijastika (gr. hygiastikos ljekovit, hygieia zdravlje) vjetina uvanja zdravlja Higijeja (gr. Hygieia) 1. mit. grka boica zdravlja, Asklepijeva ki (prikazivana kao djevojka sa koljkom u ruci iz koje pije zmija); 2. astr. asteroid otkriven 1849. g. higijena 547 hijat higijena (gr. hygieia zdravlje) znanost o uvanju zdravlja (pojedinca i naroda, tj. osobna, javna i socijalna higijena) higijeniar (gr. hygieia zdravlje) strunjak za higijenu higiokomija (gr. hygieia zdravlje, ko-mizo njegujem) uvanje zdravlja higro- (gr. hygros) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: vlaga, vlaan higrobarometar (gr. hygros, barys teak, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje vlanosti zraka higrodernuje (gr. hvgros, erma koa) med. kone bolesti praene izluivanjem krvnog seruma higroeudiometar (gr. hygros, eudios, tih, miran, metron mjera, mjerilo) v. eudiometar higrofili (gr. hygros, filos koji voli) bot. v. higrofiti higrofilija (gr. hygros, filia naklonost, voljenje) bot. opraivanje pomou bi-banja vode (kod nekih vodenih biljaka) higrofiti (gr. hygros, fyton biljka) mn. bot. biljke kojima je potrebno mnogo vlage; usp. kserofiti higrofobija (gr. hygros, fobos strah) psih. strah, zaziranje od vlage ih tekuine higrograf (gr. hygros, grafo biljeim) higrometar koji automatski biljei promjene u vlanosti zraka hi gro gram (gr. hygros, gramma slovo) crte to ga ispisuje higrograf

higrokolirij (gr. hygros, kollyrion mast za oi) med. tekui lijek za oi higrologija (gr. hygros, logia znanost) znanost o vlanosti zraka .,. higrometar (gr. hygros, metron mjera, mjerilo) vlagomjer, instrument za promatranje promjena u vlanosti zraka; higroskop higrometrija (gr. hygros, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka higroskop (gr. hygros, skopeo promatram) v. higrometar higroskopicitet (gr. hygros, skopeo promatram) svojstvo tvari da upija, privlai vlagu iz zraka higroskopian (gr. hygros, skopeo promatram) koji privlai, upija vlagu iz zraka i zbog toga bubri, npr. kosa, riblja kost, drvo, kuhinjska sol i dr. hijacint (gr. hyakinthos) 1. bot. zum-bul; 2. u st. vijeku: dragi kamen boje zumbula; 3. danas: lisnati cirkon (dragi kamen) Hijade (gr. Hyades) mn. mit. nimfe, Atlasove keri koje su toliko tugovale za svojim u lovu nastradalim bratom Hijantom da su ih bogovi iz saaljenja pretvorili u skupinu od sedam zvijezda u glavi zvijea Bika hijalit (gr. hyalos staklasto proziran kamen, lithos kamen) stakleni opal, prozirna i kao staklo sjajna vrsta opala; sjajnocrna, staklasta i prozirna masa za izradu umjetnikih posuda hijalitis (gr. hyalos staklasto proziran kamen) med. upala onog staklastog tijela hijalografija (gr. hyalos staklasto proziran kamen, grafo crtam, slikam) mozaik od jantara, prozirne smole i kristala; takoer: = hijalotipija hijaloidan (gr. hyaloeides) proziran kao staklo, staklast hijaloideja (gr. hyalos staklo, eidos oblik) zool. staklasta ona opna hijalotipija (gr. hyalos staklo, typos otisak, slika) staklopis, tiskanje na staklu (obino sitotisak); slikanje na staklu hijalurgija (gr. hyalos staklo, ergon djelo) proizvoenje stakla, staklar-stvo hijat (lat. hiatus) gram. zijev, susret dvaju samoglasnika na kraju jedne i na poetku sljedee rijei (ili sloga); prekid, praznina hijazam 548 hijetografija hijazam (gr. chiasma) 1. znak h (hi) u grkom, u latinskom H, krianje, is-krianost; chiasma nervorum optico-rum it. hijazma nervorum optiko-rum (lat.) zool. krianje, iskrianost onih ivaca hijazam (gr. chiasmos) 2. oznaavanje znakom h (hi) ili kriiem (+) da bi se upozorilo na krivotvorenost nekog mjesta, ili s y da bi se obratila pozornost na njegovu ljepotu; 3. pjesnika figura koja se sastoji u ponavljanju istog izriaja na taj nain to se drugi puta ponavljaju rijei u obrnutom redoslijedu (npr. Neto die, uzdie, uzdie i die) hijena (gr. hyaina) zool. zvijer shna vuku, poznata po tome to se hrani strvinom hijerarh (gr. hieros svet, archo vladam, hierarches) pristaa vladavine sveenstva; prvosveenik, duhovni starjeina (poglavar) kod pravoslavaca hijerarhija (gr. hierarchia) 1. vladavina sveenstva; 2. stroga podjela sveenika po inovima; 3. podijeljenost nekog drutvenog stalea po starjeinstvu, npr. vojna, sveenika, inovnika hijerarhija hijeratian (gr. hieratikos) sveeniki; koji se tie svetih obreda; hijera-tino pismo vrsta kurzivnog pisma starih Egipana kojim su se sluili u rukopisima, poveljama, pismima i dr. (za razliku od demotinog pisma) hijerentizam ret. figura u kojoj se ironija javlja u obliku dobrog raspoloenja, npr.: "Blago tebi kad si lud!" hijerodrama (gr. hieros, drama radnja, in, djelo) drama s temom iz Svetog pisma hijerofant (gr. hierofantes) tuma i uitelj bogoslunih obreda kod starih Grka i Egipana; osobito: prvosveenik Demetrin i naelnik (rukovoditelj) eleuzinijskih misterija hijeroglifi (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito (u obliku figura) pismo starih Egipana; pren. teko razumljivo, neitko pismo hijeroglifika (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) poznavanje tajnog pisma; jezik u slikama hijeroglifski (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito prikazan, slikovit; nejasan, neitak hijerograf (gr. hieros, grafo piem, opisujem) opisiva stvari koje se smatraju svetim hijerografija (gr. hieros, grafo piem, opisujem) 1. tajno pismo; 2. opisivanje i objanjenje obreda, svetih spisa itd.

hijerograma (gr. hieros, gramma slovo, pismo) tajno sveeniko pismo hijerogramatist (gr. hierogramma-teys) poznavatelj sveenikog pisma (kod starih Egipana) hijerokracija (gr. hieros, kratos vlada, vlast) vladavina sveenstva hijerokrat (gr. hieros, kratos vlada, vlast) sveenik-vladar hijerologija (gr. hieros, logia) 1. opisivanje duhovnih stvari; 2. nauavanje o sveenikim obredima hijeromantija (gr. hieros, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz utrobe rtvenih ivotinja hijeroskopija (gr. hieros, skopeo promatram, gledam) v. hijeromantija hijeroteka (gr. hieros, theke spremnica, koveg) 1. sandui u kojem se uvaju stvari koje se smatraju svetim (u Katolikoj crkvi); 2. takoer: grob sveca hijerotet (gr. hieros, tithemi) ureiva ili osniva (tvorac) obreda hijerotika (gr. hieros) nauavanje o posveivanju hijetografija (gr. hyetos kia, grafo opisujem) "opisivanje kie", spis o ki-ovitosti neke zemlje hijetometar 549 hilopoezis hijetometar (gr. hyetos kia, metron mjera, mjerilo) kiomjer; usp. ombro-metar i pluviometar hijetometrija (gr. hyetos kia, metria mjerenje) mjerenje (pomou hijeto-metra) koliine kie koja padne hijetoskop (gr. hyetos kia, skopeo promatram, gledam) kiomjer; usp. ombrometar i pluviometar hiju (ma. hius) ris hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijetka, pria, novela hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonet-nost hikori (engl. hickory) bot. vrsta tekog i tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha; upotrebljava se za izradu skija hil (gr. chylos sok) fiziol. v. hilus hile (gr. hyle uma; tvar, materija, lat. silva uma, drvo) fil. tvar, materija, pratvar (osobito: tobonji "kamen mudrosti") hilemorfizam (gr. hyle tvar, materija, morfe oblik) fil. nauavanje o spoje-nosti svih oblika (formi) s nekom tvari (materijom) hiletika (gr. hyle tvar, materija) fil. znanost o materiji, o supstanci svijeta hilifikacija (gr. chylos sok, lat. facere initi, stvarati) v. hilopoezis hilijada (gr. chilias gen. chihados) zbirka, niz ili broj od tisuu, tisuu (hiljadu) godina hilijast (gr. chilioi tisuu) pristaa ili pobornik hilijazma, osobito u I. i II. st. hilijazam (gr. chilioi tisuu) nauavanje gnostiara i Svetog pisma (Mt - 26,29 i Otk 20,4 i d.) o buduem Kristovom kraljevstvu na Zemlji, oekivanje da e Krist osobno sii s neba i vladati 1000 godina prije propasti svijeta; fil. prema Kantu: vjera u napredovanje ljudi prema dalekom cilju moralnog savrenstva hiliogon (gr. chilioi tisuu, gonia kut) tisuukutnik hilizam (gr. hyle tvar, materija) fil. pogled na svijet koji smatra tvar (hyle) supstancom svijeta, ne odriui ipak postojanje "duha" (koji je odreeno preinaenje i kompliciranje tvari); supr. psihizam hilobijci (gr. hyle uma, bioo ivim, hylobion) mn. ljudi koji ive po umama, stanovnici ume hilofagi (gr. hyle drvo, fagein jesti) drvojedi, drvoderi hiloforan (gr. chylos sok, fero, foreo nosim) koji vodi mlijeni sok (hilus) hiloftarza (gr. chylos sok, ftharsis unitenje) med. unitavanje mlijenog soka (hilusa) hilogenija (gr. hyle tvar, materija, ge-nos podrijetlo) nastanak i razvoj tvari hilognozija (gr. hyle tvar, materija, gnosis spoznaja, spoznavanje) nauavanje, znanost o materiji ili pratvari hiloklepsa (gr. chylos sok, klepto skrivam) med. lagano gubljenje hilusa hilologija (gr. chylos sok, logia) 2. znanost o mlijenom, probavnom soku (hilusu) hilologija (gr. hyle materija, tvar, logia znanost) 1. znanost o tvari hilonomian (gr. hylonomos) koji u umama pase, boravi ili ivi

hilopatizam (gr. hyle tvar, pathos uvstvo, osjeaj) fil. nauavanje koje tvari kao takvoj pripisuje osjeaje i strasti hiloplastika (gr. cheilos, plastike) 2. v. heiloplastika hiloplastika (gr. hyle tvar, plastikos koji uobliava, koji oblikuje) 1. v. hilogenija hilopoetian (gr. chylos sok, poietikos tvorben) koji stvara ili daje hilus hilopoezis (gr. chylos sok, poiesis pravljenje, stvaranje) fiziol. stvaranje hilusa u elucu hilopsihizam 550 Hindu hilopsihizam (gr. hyle tvar, psyche dua) v. hilozoizam hiloreja (gr. chylos sok,, rheo teem, curim) med. bolesni izljev hilusa, mljekast proljev hiloteist (gr. hyle tvar, theos boanstvo) onaj koji tvar, tj. svijet, smatra boanstvom hiloteizam (gr. hyle tvar, theos boanstvo) nauavanje o boanstvenosti tvari hilotoraks (gr. chylos sok, thorax prsni ko) med. izljev mlijenog soka (hilusa) u prsni ko hilozis (gr. chylosis pretvaranje u sok) fiziol. v. hilopoezis hilozoist (gr. hyle tvar, zoe ivot) pristaa hilozoizma hilozoizam (gr. hyle materija, zoe ivot) fil. smjer koji smatra da je sva tvar iva i da ima duevne osobine, shvaanje "da tvar nikada ne moe postojati niti biti djelatna bez duha kao ni duh bez tvari" (Goethe), i da "svaki atom posjeduje odreenu inherentnu koliinu snage i da je, u tome smislu, oduhovljen" (Haeckel) hilurija (gr. chylos sok, uron mokraa) med. mokrenje mlijenim sokom (hilusom) hilus (gr. chylos sok) fiziol. mlijeni, hranjivi sok, bijeli sok koji se stvara od hrane putem druge probave i koji potom prelazi u krv hiljada (gr. hilias, gen. hiliados) tisua him (gr. chymos tekuina, sok) fiziol. v. himus himber (njem. Himbeere) malina himen (gr. hymen opna) anat. djevianska opna na ulazu u rodnicu, dje-vinjak Himenej (gr. Hymen) mit. starogrki bog braka i svadbe, prikazivan kao mladi sa svadbenom buktinjom i vijencem; himenej (gr. hymenaios) svadbena pjesma himenitis (gr. hymen opna) med. upala utrobne sluznice himenografija (gr. hymen opna, graha opis) opisivanje koice (opne) himenologija (gr. hymen opna, logia znanost) znanost o opni himenopteri (gr. hymen opna, pteron krilo) mn. zool. opnokrilci himenopterologija (gr. hymen opna, pteron krilo, logia znanost) zool. znanost o opnokrilcima himenotomija (gr. hymen opna, tome rezanje) med. rezanje opne Himera (gr. Chimaira) 1. mit. legendarna, strana neman kod starih Grka (sprijeda lav, u sredini koza, a straga zmaj); 2. pren. varka, privienje, sanjarija, neizvediva misao himerian (gr. chimaira) neostvariv, nestvaran, neizvediv himifikacija (gr. chymos sok, lat. fa-cere uiniti, nainiti) fiziol. pretvaranje hrane u himus, prva probava hrane u elucu himna (gr. hymnos) 1. kod Grka: pjesma pohvalnica, pohvalna pjesma u ast bogova ili heroja, prvotno epska, kasnije vie lirska; 2. danas: sveana lirska pjesma; 3. kod krana crkvena pjesma (esto u duhu i po obliku Davidovih psalama) himnarij (lat. hymnarium) knjiga katolikih crkvenih himni himniar (gr. hymnos) pjesnik himni himnograf (gr. hymnos) v. himniar himnologija (gr. hymnos, logia) nauavanje o crkvenim pjesmama i pjesnicima himoreja (gr. chymos sok, rheo teem, curim) med. istjecanje kae od hrane iz rana tankog crijeva himoza (gr. chymos sok) v. himifikacija himus (gr. chymos sok) fiziol. djelovanjem ui izmijenjena kaa probav-ljene hrane, slui prehranjivan]u Hindu skupni naziv za arijska plemena naseljena u Indiji hinduizam

551 hiperdrama hinduizam suvremeni oblik brahmanizma u dananjoj Indiji; svi obiaji, vjerski obredi i shvaanja, tradicije i ' * mitologije koje su utvrene svetim knjigama (Vede i dr.) i propisima brahmana' hindustani glavni jezik u Pakistanu i sjevernoj Indiji hinkeman ukopljeni ili zbog nekog drugog razloga seksualno nesposobni mukarac (naziv prema Eugenu Hin-kemannu, glavnom junaku istoimene drame njemakog pisca Ernesta Tolra, 18931939) hintov (ma.- hinto) koija, karuce hinzir (tur. hynzyr) svinja hip-hip-hura! (engl. hip, hip. hurrah) hura! ivio! hipaciditet (gr. hypo, lat. aciditas kiselost) med. nedostatak kiseline hipaktici (gr. hypaktikos koji proi-uje, hypago istim, proistim) mn. med. sredstva za blago ienje (crijeva) hipalgezija (gr. hypo pod, ispod, algos bol) med. ublaen osjeaj bola hipantropija (gr. hippos konj, anthropos ovjek) ludilo u kojem bolesnik umisli da je konj hipapopleksija (gr. hypo, apoplexia kap) med. slab, mali udar kapi hiparh (gr. hipp-archos) zapovjednik konjice hiparhija (gr. hipparchia) in hiparha; odred grke konjice od 512 vojnika hipate (gr. hypatos najvii, hypatos sc. chorde) glaz. najvia ili, po dananjem nazivlju, najnia, najdublja ica starogrkog tonskog sustava hiper- (gr. hyper) preko-, nad-, iznad (javlja se kao predmetak u sloeni-cama i oznaava neto prekomjerno, poveano, suvie i si.) hiperaciditet (gr. hyper, lat. aciditas kiselost) med. viak kiselina, poveana kiselost; supr. hipoaciditet hiperafija (gr. hyper, apto dodirnem, pipnem) med. bolesno poveana sposobnost osjeaja dodira, preosjetljivost pri dodirivanju hiperalgezija (gr. hyper, algesis osjeaj bola) med. poveana, pojaana osjetljivost bola hiperastenija (gr. hyper, astheneia slabost) med. potpuna malaksalost i iscrpljenost hiperaukseza (gr. hyper, auxesis poveanje) med. bolesno poveanje, npr. arenice oka hiperbaton (gr. hyperbaton od hyper-baino) premjetanje rijei iz njihovog uobiajenog reda (kao gramatika figura) hiperbola (gr. hyperbole) 1. geom. krivulja koja ima svojstvo da je za svaku njezinu toku razlika udaljenosti od dviju stalnih toaka uvijek jednaka (konstantna); usp. elipsa, parabola; 2. ret. pretjerivanje, preuveliavanje radi izraavanja odreenog emocionalnog stanja (npr. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine...) hiperbolian (gr. hyperbolikos) 1. geom. koji pripada hiperboli, koji se tie hiperbole, oblika hiperbole; 2. ret. pretjeran (izrazom, rijeima) hiperbolizirati (gr. hyperbole) ret. pretjerati, pretjerivati (rijeju, izrazom) hiperboloid (gr. hyperbole, eidos oblik) geom. zakrivljena povrina drugoga stupnja s jednim sreditem koju neke ravnine sijeku po hiperbolama; tijelo omeeno takvom povrinom hiperbulija (gr. hyper, bulomai hou) prekomjerno poveana snaga volje hiperdaktilija (gr. hyper, daktylos prst) prekobrojnost prstiju (ruke ili noge) hiperdrama (gr. hyper, drama radnja) drama nezgodna i teka za prikazivanje (zbog nedostatka sredstava za njezino izvoenje) hiperdulija 552 hiperstenija hiperdulija (gr. hyper, dulia ropstvo) pretjerano tovanje, npr. nekog boga hiperemija (gr. hyper, haima krv) med. prepunjenost krvlju, prezasienost krvnih ila krvlju hiperepioza (gr. hyper, epidosis ras-tenje) med. poveanost nekog tkiva ili organa hipereretizija (gr. hyper, erethizo draim, nadraujem) v. hiperestezija hiperestezija (gr. hyper, esthesis osjeaj, osjet) med. pretjerana osjetljivost i razdraljivost hiperfiziki (gr. hyper, fysikos) nados-jetilni, natprirodni hiperflegmatian (gr. hyper, flegma-tikos sluzav) suvie trom, previe spor

hipergeuzija (gr. hyper, geusis okus) med. prekomjerna osjetljivost okusa hiperhedonija (gr. hyper, hedone zadovoljstvo) med. pretjerana pohotlji-vost hiperhidroza (gr. hyper, hidros znoj) med. prekomjerno znojenje hiperkatalektiki (gr. hyper, katalego navodim, po redu kazujem) metr. naziv za stih koji je za jedan slog dui od potpunog hiperkatarza (gr. hyper, katharsis ienje) med. prekomjerno ienje (crijeva) hiperkritiar (gr. hyper, kritikos) pretjerano strog kritiar hiperkritika (gr. hyper, kritike) pretjerano stroga kritika; strast za kuenjem hiperkriza (gr. hyper, krisis odluka, rezultat) med. suvie velik preokret u stanju neke bolesti hiperkultura (gr. hyper, lat. cultura) prekomjerna naobrazba (kultura) hipermangan kem. kalijev perman-ganat (lat. kalium hypermangani-cum), tamnoljubiasti kristali zele-noplava metalna sjaja i trpka okusa; rastopljen u hladnoj voi slui kao dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje rana, ireva, protiv znojenja nogu i dr. hipermastija (gr. hyper, mastos dojka, sisa) med. prekobrojnost bradavica (na dojci) hipermetropija (gr. hyper, metron mjera, ops gen. opos oko) med. uroena dalekovidnost hipermnezija (gr. hyper, mneme sjeanje, pamenje) neprirodna, poveana mo pamenja hipernoja (gr. hyper, noos um, duh) med. svaka bolest s poveanom djelatnou duha hiperoksid (gr. hyper, oxys) v. super-oksid hiperoksidacija (gr. hyper, oxys) kem. prezasienost kisikom hiperopsija (gr. hyper, ops gen. opos oko) v. hipermetropija hiperosmija (gr. hyper, osme miris) med. bolesno poveana sposobnost mirisanja hiperostoza (gr. hyper, osteon kost) med. prebujno rastenje kotanog tkiva; takoer: bolesna zadebljalost cijele kosti hiperpatija (gr. hyper, pathos osjeaj, strast; bolest) med. prekomjerna osjetljivost ili sklonost bolestima hiperplazija (gr. hyper, plasso uobli-avam, oblikujem) biol. v. pod hipertrofija hiperprodukcija (gr. hyper, lat, pro-ductio proizvodnja) proizvoenje neega vie nego stoje potrebno, stanje kad se vie proizvodi nego to se moe potroiti hipersarkoza (gr. hyper, sarx gen. sarkos meso) med. prekomjerno rastenje mesa, "divlje meso" hiperskepticizam (gr. hyper, skepsis sumnja) pretjerana sumnjiavost hiperstenija (gr. hyper, sthenos snaga, jakost) prevelika jakost tijela; bolesno poveana ivotna snaga hipertenzija 553 hipohipertenzija (gr. hyper, lat. tendere, tensum napinjati, naprezati, tensio napinjanje) med. povienje krvnog tlaka; povien krvni tlak hipertermija (gr. hyper, thermos topao, vru) med. povienje tjelesne topline iznad normale, tj. iznad 37 C; poviena temperatura hipertimija (gr. hyper, thymos dua, srce, osjeaj, strast) 1. med. duevna bolest s ludom hrabrou; 2. pretje' ran spolni nagon hipertonija (gr. hyper, tonos zategnu-tost, napon) 1. prenapregnutost, pre-napetost; 2. med. poveana napetost arterijske muskulature; povieni krvni tlak u oku (kod glaukoma) hipertrinoza (gr. hyper, thrix gen. trichos vlas, dlaka) prekomjerna dlakavost hipertrofija (gr. hyper, trofe hrana, prehrana) preuhranjenost; biol. pretjerano poveavanje jednog organa rastenjem njegovih normalnih sastojaka ili njihovim umnoavanjem (hiperplazija); takoer: prekomjerna poveanost cijelog organizma hipestezija (gr. hypo pod, ispod, esthesis osjeaj) psih. nedovoljna, oslabljena osjetljivost hipijade (gr. hippos konj) umj. kipovi ena-konjanika, npr. amazonki hipijatrika (gr. hippos konj, iatreia lijeenje) znanje ili vjetina lijeenja konja

hipik (engl. hippie, hippy) pripadnik prosvjednog pokreta iji je vrhunac bio krajem ezdesetih godina 20. st.; karakteristike tog pokreta su odbacivanje konvencionalnog izgleda i ponaanja te propagiranje mira i ljubavi hipnobat (gr. hypnos san, baino idem) mjesear hipnofobija (gr. hypnos san, fobos strah) trzanje od straha u snu hipnolepsija (gr. hypnos san, lepsis obuzimanje, napad) med. bolesna elja za spavanjem, stalna pospanost hipnologija (gr. hypnos san, logia znanost) znanost o snu hipnopatija (gr. hypnos san, pathos bolest) med. bolest spavanja Hipnos (gr.) mit. boanstvo sna, sin Noi, blizanac Smrti hipnotian (gr. hypnotikos) koji uspavljuje, koji liava djelovanja svijesti hipnotik (gr. hypnos san) med. sredstvo, napitak za uspavljivanje hipnotizam (gr. hypnos) znanost o promjenama u djelatnosti mozga i ivaca koje u ljudskom tijelu izazivaju sredstva za uspavljivanje hipnozom; bezvoljno i nesvjesno stanje hipnotizirane osobe hipnotizer (gr. hypnos san) onaj koji druge dovodi u stanje hipnoze hipnotizirati (gr. hypnos san) 1. uspavati, uspavljivati; 2. psih. uporabom vanjskih sredstava dovesti nekog u stanje dubokog sna koje ide do potpunog iskljuenja djelatnosti svijesti, a praeno je osjetilnim varka-ma i automatskim kretnjama; 3. pren. nekim potpuno ovladati, opiniti koga hipnoza (gr. hypnos san) 1. psih. uspavljivanje, umjetno stvoreno stanje svijesti (slino snu) u kojem je svojevoljna djelatnost miljenja i htijenja, zbog odreenog ograniavanja svijesti, smanjena ili posve iskljuena, tako da je osoba dovedena u takvo stanje posebno podobna za sugestije; 2. fiziol. iskljuivanje odreenih ganglijskih stanica kore velikog mozga koje, u budnom stanju, izazivaju svjesne i voljne radnje hipo- (gr. hypo) 1. predmetak u slo-enicama sa znaenjem: pod, ispod hipo 554 hipohondrij a hipo- (gr. hippos) 2. predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: konj, konjski hipobaza (gr. hypo, basis osnova) podloga, osnova, postolje hipobijazam (gr. hypo, biazo svodim) mat. svoenje jednadbe na nii stupanj hipoblast (gr. hypo, blastos klica) zool. unutranji list u zametku (embriju) hipoblefar(on) (gr. hypo, blefaroh ona vjea) med. 1. oteenost-ispod onih vjeda; 2. umjetno oko hipocentar (gr. hypo,.lat, centrum sredite) geo. toka u dubini Zemljine kore iz koje dolaze potresi i iz koje se ire k povrini i dubini Zemlje hipoikloida (gr. hypo, kyklos krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja po unutranjoj strani druge krunice; usp. epicikloida hipodam (gr. hippodamos koji ukro-c'uje konje)'krotitelj konja hipodermatian (gr. hypo, erma koa) koji se nalazi ispod koe", potko-ni hipodrom (gr. hippodromos) 1. mjesto za odravanje konjskih utrka, trkalite hipodrom (gr. hypo-dromos utoite) 2. pokriveno-mjesto za etanje, pokriveno etalite hipofagija (gr. hippos konj, fagein jesti) jedenje konjskog mesa hipofilian (gr. hypo, fyllon listJ*bot. koji raste ispod lista hipofilokarpian (gr. hypo, fyllon list, karpos plod) bot. kojem raste plod ispod lista hipofiza (gr. hypofysis porast, prirataj, od hypofysomai rasti poslije, prirasti) anat. modani privjesak (mala lijezda u mozgu s iskljuivo unutranjim lijeenjem) hipoflegmazija (gr. hypo, flegmasia) med. mala upala hipofora (gr. hypofora snoenje, odvoenje'dolje) 1. med. ir s fistulom; 2. ret, napomena, primjedba hipoftalmija (gr. hypo, ofthalmos oko) v. hipopion hipogastrij (gr. hypo, gaster trbuh) anat. donji dio trbuha (od pupka do preponske spone) hipogej (gr. hypo, ge zemlja) podzemni prostor; podrum; grob, grobnica, = katakomba hipoginian (gr. hypo, gyne ena) "koji . je ispod enskog organa"; bot. naziv za cvijet kod kojega su pranike niti, vjeni i aica dublje "od plodita hipoglosis (gr, hypo, glossa jezik) med. ir pod jezikom hipoglosus (gr. hypo, glossa jezik, lat. nervus hypoglossus) anat. ivac koji pokree jezik (dvanaesti lubanjski ivani par)

hipo gram (gr. hypo, gramma pismo, pisano) potpis (osobito pri dnu stupova) Hipogrif (gr. hyppos konj, gryps ptica grit) krilati konj kojega je izmislio talijanski pjesnik Boiardo; takoer: = Pegaz . hipoholija (gr. hypo, chole* u) med. smanjeno izluivanje ui hipohondar bolesnik od hipohondrij e, sumoran, sjetan ovjek; nastran ovjek, samomuitelj; umiljeni bolesnik hipohondrialgija (gr. hypo, chondros hrskavica na donjem dijelu prsne kosti, algos bol) med. hipohondrian bol hipohondrian sumoran, sjetan, samomuiteljski; nastran hipohondrij (gr. hypo, ispod; chondros hrskavica na donjem kraju prsne kosti) anat. dio tijela ispod rebara gdje su jetra, eludac i slezena; abdomen hipohondrij a (gr. hypochondrios koji se nalazi ispod prsne hrskavice, ispod prekordija, hypo ispod, chondros hrs hipokampi 655 hipospadija kavica na donjem kraju prsne kosti mislilo se daje donji trbuh sredite hipohondrije) Sumornost, sjeta (kao posljedica .ivane bolesti koja se sastoji u stalnoj zabrinutosti za stanje zdravlja svog tijela ili duha); Stalna, pretjerana i bezrazlona zabrinutost za svoje zdravlje, praena strahom od bolesti koje stvarno ne postoje; pren. nastranost; usp. heau-tontimorumenija hipokampi (gr. hippo-kampe) mn. mit. morska udovita s konjskim tijelom na kojima jau morski bogovi (est motiv na starim sarkofazima) hipokarpian (gr. hypo, karpos plod) bot. koji se nalazi ispod plodnice hipokofoza (gr. hypokofos nagluh) med. nagluhost hipokoristik (gr. hypokoristikon) 1. imenica od milja, umiljenica (npr. Sanja Sanjica) hipokorizam (gr. hypokorismos laskavo nazivanje, laskav naziv) laskava rije; ublaujui izraz, = eufemizam Hipokrat glasoviti grki lijenik iz 4. st. pr. n. e. (smatra se osnivaem lijenike znanosti) hipokratici lijenici pristae naina lijeenja najglasovitijeg lijenika st. vijeka Hipokrata (460377. pr. n. e.) koje se poglavito sastoji u ekanju da sama priroda pomogne izlijeenju (naelo: medicus curat, natura sanat lijenik se skrbi, priroda lijei) hipokrit (gr. hypokrites) licemjer hipokrizija (gr. hypokrisis) pretvaranje, licemjerje hipo log (gr. hippos konj, logos) poznavatelj konja hipologija (gr. hippos konj, logia) ko-njarstvo, znanost o konjima hipomahija (gr. hippomachia) konjika bitka hipomanija (gr. hippomania ludo voljenje konja) pretjerana ljubav prema konjima hipomantija (gr. hippos konj, manteia pretkazivanje) proricanje po hrzanju konja hipomnema (gr. hypomnema) sjeanje; dodatak, dometak (pismu, spisu); spomenica, ljetopis; takoer: protokol hipomnematograf (gr. hypomnema-tografos) pisac spomenice, ljetopisac, onaj koji pie u spomenicu, takoer: protokoli st hipomorija (gr. hypomoros sulud, luckast) psih. suludost, luckastost Hiponaktov stih metr. stih nazvan prema gr. pjesniku Hiponaktu (Hip-ponax) oko 550. pr. n. e.); v. holijamb hipopatologija (gr. hippos konj, pathos bolest, logia znanost) znanost o konjskim bolestima hipopion (gr. hypo pod, ispod, ops gen. opos oko, pyon gnoj) med. nakupljanje krvi i gnoja pod okom hipoplazija (gr. hypo, plasso oblikujem, tvorim) med. zakrljalost, nepotpuna razvijenost nekog organa zbog smanjivanja broja i veliine stanica u njemu hipopleksija (gr. hypo, plexis udarac, udar) med,, lak modani udar hipopotam (gr. hippos konj, potamos rijeka) zool. vodeni ih nilski konj (u afrikim rijekama) hiposfagma (gr. hyposfagma mjesto podliveno krvlju) med. podlijevanje ili izljev krvi, osobito u oko hiposkop (gr. hypo, skopeo promatram, gledam) voj. vrsta durbina sa dva dugaka kraka (slui za promatranje neprijatelja iz prikrivenog poloaja, rova i si.)

hipospadija (gr. hypo, spao vuem) med. uroena nepravilnost kod koje muka mokrana cijev ima otvor ve hipospazma 556 hipotipoza pri dnu ili u sredini donje strane uda; supr. epispadija hipospazma (gr, hypo, spasmos gr) med. slab gr, osobito onih vjea hipostatian (gr. hypostatikos koji stavlja pod, postojan) bitan, predme-tan (supstancionalan), samostalan; usp. hipostaza hipostaza (gr. hypostasis podmetanje, stavljanje pod; stavljenost pod; podloga; talog; tvar, supstanca, materija; postojanje, stvarnost) 1. podloga, osnova; 2. bie, supstanca; 3. kem. mokrani talog; 4. med. zastajanje krvi; 5. fil. opredmeenje, popredmeenje nekog svojstva, nekog pojma, uope neega apstraktnog hipostazirati (gr. hypostasis) opredmetiti, opredmeivati, popredmetiti, popredmeivati, uiniti neto predmetom ili supstancom, materijom, stvarnim, oznaku nekog predmeta promatrati kao zaseban predmet, neto zamiljeno pretpostavljati kao da stvarno postoji hipostenija (gr. hypo, sthenos snaga, jakost) med. malaksanje, slabljenje, gubljenje snage hipostil (gr. hypo, stylos stup, hypo-stylon) arhit. pokriven hodnik sa stupovima hipostrofa (gr. hypostrofe okretanje; vraanje, povratak) med. 1. okrenutost (maternice); 2. povratak bolesti hipotaksa (gr. hypotaxis) podreivanje, podreenost; supr. parataksa hipotaktian (gr. hypotaktikos) koji podreuje, koji se tie hipotakse; naredni, sljedei hipoteka (gr. hypotheke zalog) nepokretan zalog, zajam dan uz pribilje-ku na imovinu, pravo vjerovnika na nekretnine koje mu je dunik ustupio kao zalog hipotekar (lat. hipothecarius) davatelj zajma na hipoteku hipotekarni (gr. hypotheke zalog) koji se tie hipoteke; hipotekama banka banka koja daje zajmove na nekretnine; hipotekarni kredit zajam dobiven na zalog nekretnina; hipotekarni poslovi davanje zajmova na podlogu nekretnina hipotenuza (gr. e hypoteinusa) geom. najdua stranica u pravokutnom trokutu, lei nasuprot pravom kutu hipotermija (gr. hypo, thermos topao) med. tjelesna temperatura ispod normalne hipotetian (gr. hypothetikos) koji se temelji na hipotezi, pretpostavljen, uvjetan, nedokazan, sumnjiv; pogodbeni; hipotetina reenica gram. pogodbena reenica; log. hipotetian sud sud sastavljen od dvaju jednostavnih sudova, od kojih je prvi razlog (pogodba), a drugi proizlazi iz njega kao posljedica, tj. predikat P pripada subjektu S samo pod pretpostavkom da predikat R pripada subjektu Q, npr.: Ako sunce sja, trava raste; hipotetian silogizam silogizam ije premise sadre i hipotetine sudove (ist hipotetian silogizam ako su obje premise hipotetini sudovi, onda je i zakljuak hipotetian; mjeoviti hipotetian silogizam ako je jedna premisa kategorian sud, onda je i zakljuak kategorian) hipoteza (gr. hypothesis) pretpostavka, pretpostavljanje; znanstveno: pretpostavka koja treba dopuniti oskudnu empirijsku spoznaju; prethodno uzimanje neprovjerenog i jo nedokazanog, ali i neopovrgnutog, opeg pravila radi objanjenja jedne ih vie injenica; ex hypothesi it. eks hipotezi (lat.) na osnovi, prema pret-. postavci; in hypothesi it. in hipotezi (lat.) u primjeni na dani sluaj hipotipoza (gr. hypo-typosis) ret. neposredno, oito pretpostavljanje i prikazivanje; kratak nacrt hipotireoidizam 55? hiropteri hipotireoidizam (gr. hypo, thyreos tit, eidos oblik) med. smanjena djelatnost titne lijezde hipotonija (gr. hypo, teino napinjem) med. smanjena napetost tkiva hipotrof (gr. hippotrofos koji hrani konje) uzgajiva konja hipotrofija (gr. hippotrofia hranjenje konja) uzgoj konja, konjarstvo hipotropian (gr. hypotropikos) koji se rado ili lako vraa hipotropijazam (gr. hypotropiasmos) med. povratak bolesti hipso- (gr. hypsos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: visok; uzvien hipsograf (gr. hypsos, grafo piem) ak. aparat koji biljei jakosti zrane struje pri govoru

hipsologija (gr. hypsos uzvienost, lo-gia znanost) nauavanje, znanost o uzvienom hipsometar (gr. hypsos visina, metron mjera, mjerilo) visinomjer, aneroid za barometarska mjerenja visina hipsometiija (gr. hypsos visina, me-tria mjerenje) mjerenje visina hipsotermometar (gr. hypsos visina, thermos topao, metron mjera, mjerilo) fiz. v. termobarometar hipurgija (gr. hypurgia usluga, pomo) bolniarstvo, njega i skrb oko bolesnika kao terapeutska disciplina hipus (gr. hippos) med. gr arenice oka s brzim i izmjeninim suavanjem i proirivanjem zjenice hir (tur. hyr) tvrdoglavost, udljivost, obijest, prohtjev, kapric hira (alb.) sirutka hiragana (jap.) japansko slogovno pismo hiragon (gr. cheir ruka, ago vodim) naprava pomou koje slijepi piu hiragra (gr. cheir ruka, agra plijen) me. kostobolja ruke hircizam (lat. hircus jarac) miris slian jareem, previna hiriza (gr. cheirizo vidarski postupam) med. lijeenje rukom; osobito: v. pod magnetizirati 2. hirizam (gr. cheirismos vidarsko postupanje, lijeenje) med. v. hiriza hirkaj-erif (ar.) ogrta Prorokov, veoma tovana muslimanska svetinja hiro- (gr. cheir gen. cheiros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ruka hirograf (gr. cheir, grafo piem) rukopis; ono to je napisano rukom, priznanica hirogramatomantija (gr. cheir, gram-ma pismo, pisano, manteia pretka-zivanje) v. grafologija hirolog (gr. cheir, logos govor) onaj koji govori prstima; takoer: = hiromant hirologija (gr. cheir, lego govorim) 1. govor, sporazumijevanje prstima (kod gluhonijemih); 2. = hiromantija hiromant (gr. cheir gen. cheiros, man-tis prorok) gatalac u dlan hiromantija (gr. cheir, manteia pret-kazivanje, proricanje) gatanje u dlan, itanje sudbine po crtama na dlanu hironij med. opasan i teko izljeiv ir (koji bi, toboe, mogao izlijeiti samo glasoviti vidar Hiron) hironomija (gr. cheironomia kretanje ruku po odreenim pravilima) znanje o retorikom kretanju rukama, o govornikoj gestikulaciji (dio mimike) hiropedija (gr. cheir, paideyo odgajam) vjebanje radi stjecanja spretnosti u rukama hiroplast (gr. cheir, plasso uobliavam, oblikujem) "rukotvorac", instrument pomou kojega se ruke (prsti) dre u pravilnom poloaju pri sviranju na glasoviru hiroplastika (gr. cheir, plastike vjetina uobliavanja) "rukotvorstvo", izradba kipova od mekanih tvari (voska, gline i dr.) hiropteri (gr. cheir, pteron krilo) mn. zool. netopiri hiroreuma 558 histeron-proteron hiroreuma (gr. cheir, rheuma) med. reumatina oteklina ruke hiroteka (gr. cheir, theke spremnica, koveg) vrsta zavoja koji obuhvaa cijelu ruku hirotezija (gr. cheir, thesis metanje) med. lijeenje stavljanjem ruku na bolesno mjesto hirotonija (gr. cheirotonia ispruanje ruke) posveenje, zaredenje (za pravoslavnog sveenika ih episkopa) hir (njem. Hirsch jelen) u preferansu' pretposljednji stupanj kontriranja prije morda hirleder (njem. Hirsch jelen, Leder koa) jelenja koa, "antiloo" Hispanija (lat. Hispania) panjolska hispanizam (lat, Hispania panjolska) osobitost panjolskog jezika histera (gr. hvstera) med. maternica, posteljica, plodnica histeralgija (gr. hvstera maternica, algos bol) med. bol u maternici histerektomija (gr. hvstera maternica, ektome izrezivanje) kir. operativno vaenje maternice histerergija (gr. hvsteros potonji, er-gon djelo) med. naknadno djelovanje lijekova histerezija (gr. hvstereo kasnim, za-kanjavam) zakanjavanje; elastina histerezija fiz. pojava da se elastina tijela po prestanku djelovanja sile koja je izmijenila njihov obhk ne vraaju odmah, nego tek nakon nekog vremena u prvotno stanje; magnetna histerezija

pojava da magnetizam nekog eljeznog tijela ne zavisi samo od trenutane magnetne sile, nego i od magnetne sile koja je prije toga na njega djelovala, tako da je ono zadralo neto prijanjeg magnetiz-ma histerian (gr. hvstera maternica) bolestan od histerije histerija (gr. hvstera maternica) med. poglavito enska ivana bolest koja se sastoji u odreenoj neusklaenosti naravi, pojaanoj razdraljivosti i osjetljivosti, nedostatku samosvlada-vanja, u podlonosti utjecajima i velikom radu mate; bolesnik ima osjeaj kao da mu se uz jednjak penje nekakva kugla, ima ivane bolove, glavobolju u jednoj toki lubanje, grevite napadaje (smijeha, plaa i dr.), jake bolove u zglobovima, neosjetljivost (obino u jednoj polovici tijela) itd. histeritis (gr. hvstera maternica) med. upala maternice histerofor (gr. hvstera maternica, fero nosim) maternina nosiljka (koja sputenu maternicu dri u pravilnom poloaju) histerolitijaza (gr. hvstera maternica, hthiasis kamen u mjehuru, bolovi od kamena) med. stvaranje kamena u maternici histerologija (gr. hvsteros potonji, lego govorim) poet. figura koja se sastoji u tome da se ono to dolazi kasnije izrie prije (zato to je vanije), npr.: Dobro gleda i pukom i okom histeroloksija (gr. hvstera maternica, loxos kos) med. iskrivljenost, isko-enost maternice histeromanija (gr. hvstera maternica, mania ludilo, pomama) med. v. nim-fomanija, enska pohota; histerino ludilo histeron (gr. hvsteron) "neto to dolazi poslije"; med. posteljica, plodnica histeron-proteron (gr. hysteron-pro-teron "kasnije-prije") 1. ret. figura koja se sastoji u obrnutosti uobiajenog reda dvaju reeninih dijelova, npr,: "Obojica, poto ih je odgojila i rodila boanska mati" (Homer); 2. log. pogreka u dokazivanju koja nastaje kad se jedna tvrdnja izvodi iz druge, koju bi tek pomou prve trebalo dokazati histeroparaliza 559 hit histeroparaliza (gr. hystera maternica, paralysis uzetost) med. uzetost maternice histeroparatomija (gr. hystera maternica, paratemno uzdu odreem) kir. vaenje maternice kroz trbuh histeropatija (gr. hystera maternica, pathos bolest) med. bolest maternice, bolovi maternice; takoer: = histerija histeroptoza (gr. hystera maternica, ptosis pad, sputenost) med. spute-nost, spadnutost maternice histeroskopija (gr. hystera maternica, skopeo promatram, gledam) med. ispitivanje maternice pomou mater-ninog zrcala (lat. speculum uteri) histerotomija (gr. hystera maternica, tome rezanje) kir. prorezivanje Venerinog brijega (mons pubis) i maternice histerotomotokija (gr. hystera maternica, tome rezanje, tokos poroaj) kir. poroaj razrezivanjem Venerinog brijega i maternice histiologija (gr. histion tkivo, logia znanost) v. histologija histo- (gr. histos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: tkivo, tkivni, tkiva (gen.) histogeneza (gr. histos, genesis roenje, postanak) proces pravilnog razvijanja tkiva u organskim (ivotinjskim i biljnim) tijelima histografija (gr. histos, grafo opisujem) opisivanje tkiva organskih tijela histoliza (gr. histos, lysis razgradnja) med. gnojna razgradnja i raspadanje tkiva histologija (gr. histos, logia znanost) znanost o stanicama ljudskog, ivotinjskog i biljnog tijela koje su spojene u tkiva histonomija (gr. histos, nomos zakon) znanost o uzrocima i zakonima razvoja i odravanja organskih tkiva Historia (est) magistra vitae it. Historia (est) magistra vite (lat.) Povijest je uiteljica ivota historicizam (gr. historia) 1. socioloko i filozofsko nauavanje koje promatra ljude i dogaaje prvenstveno s povijesnog stajalita, tj. u odnosu prema drutvenoj sredini iz koje su poniknuh; 2. tenja da se umjetnika djela objanjavaju metodom iste po-

vijesnosti, iskljuujui kao prazno i opasno svako estetsko promatranje; 3. shvaanje prema kojem je povijest, ostavljena vlastitoj moi i bez pomoi filozofije, sposobna utvrditi odreene moralne i religijske istine historiar (gr. historikos) pisac his: torije, prouavatelj historije, povjesniar historija (gr. historia) 1. povijest, znanost koja istrauje i prouava prolost; 2. povjesnica (knjiga, udbenik); 3. pria, dogaaj historijski (gr. historikos) koji se tie povijesti, povijesni; koji se pamti, znamenit; koji je stvarno bio, toan historiograf (gr. historia, grafo piem) pisac historije, povjesniar historiografija (gr. historia, grafo piem) pisanje historije historiomatija (gr. historia, mathema poznavanje, znanost) prouavanje povijesti (historije) historizam (gr. historia) fil. sklonost da se duhovne i kulturne tvorevine (pravo, moralnost, vjera i dr.) promatraju kao proizvod povijesnog razvoja ih da se procjenjuju kao povijesno uvjetovane i promjenjive histotomija (gr. histos tkivo, tome) anat. rezanje organskih tkiva histricizam (gr. hystrix gen. hystri-chos ekinja) med. v. ihtioza histrion (lat. histrio, gen. histrionis) glumac i plesa u starom Rimu hit (engj heat) port, pojedinana utrka hitana 560 holcvole hitana (p. gitana ciganka) ciganski ples hitin (gr. chiton odjea, haljina, oklop) zool. osebujna tvar koja daje vrstou raznim konim i ljuskavim kutiku-larnim tvorevinama crva, lankono-aca i drugih ivotinja hitlerizam politiko-socijalna ideologija i reim koji je njemakom narodu nametnuo Adolf Hitler, imperijalistiki osvaja Europe i izaziva Drugog svjetskog rata (19391945); usp. nacionalsocijalizam hiton (gr. chiton) kod starih Grka: kratka bijela, vunena ili lanena haljina bez rukava koja se nosila slino naoj koulji Hitopadeza (ind. hita, upadesa) "korisna pouka", zbirka pounih pria za mlade; oko 500. g. n. e. sastavili su je iz indijskih vjerskih i filozofskih spisa, po zapovijedi kralja Sudar-zane, mudraci, znanstvenici i pjesnici hia (njem. Haus) kua, dom hl kratica za hektolitar hloazma (gr. chloasein izgledati zele-nout kao mlade klice) med. pjega boje jetara, osobito kod trudnica hobesijanizam politiki apsolutizam (po engl. filozofu Thomasu Hobbesu (15881679) hobizam fiL nauavanje engleskog filozofa Thomasa Hobbesa (15881679); usp. bellum omnium contra omnes i homo homini lupus hobi (njem. Hobel) blanja hoblati (njem. hobeln) strugati blanjom (hoblom), blanjati hodegetika (gr. hodegetikos putokaz-- ni, koji umije pokazati put) 1. uputa za sustavno prouavanje neke znanosti; 2. dio pedagogije koji govori o znaaju discipline u odgoju hodometar (gr. hodos put, metron mjera, mjerilo) putomjer (naprava za mjerenje prijeenog puta) hodoplanija (gr. hodos put, planao lutam, zastranim) skretanje s pravog puta hoda (perz.-ar.) muslimanski sveenik hofirati (njem. Hof, hofieren) udvarati se (dami) hohcajtsrajze (njem. Hochzeit svadba, Reise put, putovanje) brano putovanje hohdoj (njem. hochdeutsch) knjievno njemaki ("visokonjemaki") hohglanc (njem. hoch visok, Glanz sjaj) "visoki sjaj", lakirani papir, drvo i si. hohnazig (njem. hoch visok, Nase nos) koji "visoko die nos", tj. umiljen, ohol hohtapler (njem. Hochstapler) ovjek koji se prikazuje za neto vie nego to jest, otmjena varalica, otmjeni probisvijet hohtaplirati (njem. Hochstapler) vriti prijevare na fin nain, ponaati se kao hohtapler hokej (engl, hockey) port, igra loptom ili ploicom i zakrivljenim palicama (na polju i ledu) hokus-pokus (eng. hocospocos) rije koju maioniari izgovaraju pri izvoenju svojih vjetina; pren. opsjena, varka hol (engl, hall, n. Halle) arhit. predvorje, prostran trijem (u suvremenim kuama)

holagogi (gr. chole u, ago izazivam) mn. med. sredstva koja pomau izluivanje ui holazma (gr. cholasma) med. uzetost hole (njem. Holz) drvo, figura u kuglanju holehaker (njem. Holz drvo, hacken sjei; cijepati) drvosjea, cjepa drva holelag (njem. Holz drvo, Lage smjetaj, leite) drvarnica holcvole (njem. Holzwolle) drvena vuna, tanke strugotine koje slue za zamatanje staklene robe i si. hold 561 homeopat hold (ma.) mjera za povrinu u Maarskoj, = 0,57 hektara hole- (gr. chole) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem; u, uni holecistitis (gr. chole, kystis mjehur) med. upala unog mjehura holecistotomija (gr. chole, kystis mjehur, tome rezanje) med. razrezivanje unog mjehura holedohus (gr. choledochos, chole u, dechomai primam) anat. uni kanal holein (gr. chole) kem. tvar od koje se sastoji u, C5H15N02 holelit (gr. chole, lithos kamen) med. stvaranje unog kamena; bolest uzrokovana unim kamenom, kamen u ui holelitotripsija (gr. chole, lithos kamen, tripsis trenje) med. razbijanje unog kamena holelogija (gr. chole, logia) dio medicine koji prouava u holemezija (gr. chole, emesis povraanje) med. povraanje ui holemija (gr. chole, haima krv) med. prodiranje unih sastojaka u krv holepira (gr. chole, pyr vatra) med. una groznica holesterin (gr. chole, stereos vrst, krut) kem. osebujna tvar u ui, unom kamenu, umancetu, ivanom tkivu (Ca7H45OH+H,0) holijamb (gr. eholos hrom, iambos) metr. hromi jamb, hromi stih, jamp-ski trimetar koji u posljednjoj stopi umjesto jamba ima trohej ili spon-dej, i koji tom naglom promjenom ritma izaziva poseban ugoaj; zove se i: skazon i Hiponaktov stih holin (gr. chole u) kem., biol. v. holein holoedrija (gr. holos cio, potpun, edra osnova, ploha) min. svojstvo kristala s potpunim brojem ploha, povrina; usp. hemiedrija hologija (gr. chole u, logia znanost) v. holelogija holograf (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno napisan dokument, npr. oporuka holografski (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno (napisan) holometar (gr. holos cio, potpun, metron mjera, mjerilo) v. pantometar holoragija (gr. chole u, rag- korijen od regnymi slomim, skrham) med. izljev ui holoreja (gr. chole u, rheo teem, curim) med. stalno izlijevanje ui holosterik (gr. holos, stereos) v. aner-oid holotonija (gr. holos cio, tonos napinjanje, napetost) med. ukoenost miia, tetanus holoze (gr. chole u) med. bolesti u vezi s resorpcijom ui i uticom holurija (gr. chole u, uron mokraa) med. mokrenje ui homalografska projekcija v. izograf-ska projekcija homeobiotika (gr. homoios slian, bios ivot) tobonja vjetina lijeenja pomou zdrave ivotne snage koja se nalazi u svakom tijelu homeofoni (gr. homoios slian, fone glas) mn. gram. rijei koje slino ili jednako zvue homeografija (gr. homoios slian, grafo crtam, slikam) brzo i tono prenoenje na kamen i umnoavanje starih crtea i otisaka homeomerija (gr. homoios slian, me-ros dio) slinost dijelova; fil. homeo-merijama naziva Aristotel Anaksa-gorine kvalitativne i nepromjenjive elemente (spermata) stvari; broj tih elemenata je bezgranian, a spajaju se djelii s tijelima s kojima su istovrsni, npr. zlato sa zlatom itd. homeopat (gr. homoios slian, pathos osjeaj, raspoloenje) onaj koji se nalazi u istom poloaju ili raspoloenju, tj. istomiljenik; takoer: pristaa homeopatije homeopatija 562 homo Krapinensis homeopatija (gr. homoios slian, pa-thos bolest) lijeenje davanjem malih koliina onih lijekova koji bi u zdravom ovjeku izazvali tu istu bolest; supr. alopatija, heteropatija homeopatski (gr. homoios slian, pa-thos osjeaj, raspoloenje; bolest) koji je u slinom stanju, istog miljenja; homeopatsko lijeenje v. homeopatija

homeoteleuti (gr. homoios shan, tele-ute kraj) mn. gram. rijei sa slinim ih istim zavrecima homeoterman (gr. homoios slian, thermos topao) zool. "stalno topao", naziv za sisavce i ptice (za razliku od ivotinja hladne krvi) homeotonian (gr. homoios shan, to-nos ton) koji ima slian zvuk, koji slino zvui homeoza (gr. homoiosis) usporedba; pouavanje usporeivanjem Homer (oko 800. pr. n. e.) legendarni grki pjesnik kome se pripisuju najstariji grki epovi Ilijada i Odiseja homeridi (gr. Homeridai) potomci grkog pjesnika Homera; pjevai na otoku Hiosu koji su Homerove pjesme prenosili s koljena na koljeno ili su pjevali u njegovom duhu; oni koji su pjevali Homerove pjesme homeristi (gr. Homeros) pjesnici koji su oponaali Homera, npr. Vergilije homerski smijeh smijeh kojim se kod Homera smiju bogovi, tj. grohotan smijeh homeuzija (gr. homoios slian, usia bi-t) slinost po biti; usp. homuzija homeuzijasti teol. u kranskoj povijesti: pristae miljenja da Krist nije istovjetan (homusios), nego samo po biti slian (homoiusios) s Bogom Ocem; usp. homeuzija homicid (lat. homicidium) prav. ubojstvo; homicidium voluntarium it. homicidijum voluntarijum (lat.) namjerno ubojstvo; homicidium causale it. homicidijum kauzale (lat.) sluajno, nenamjerno ubojstvo; homicidium culposum it. homicidijum kulpozum (lat.) ubojstvo iz nehaja, nemara; homicidium necessarium it. homicidijum necesarijum (lat.) ubojstvo u nunoj obrani homicidoman (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med. ovjek koji boluje od neodoljive strasti za ubijanjem ljudi homicidomanija (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med. vrsta ludila koje se sastoji u neodoljivom nagonu za ubijanjem homiletiar (gr. homiletikos druevan, drutven) uitelj crkvenog govorni-tva; propovjednik homiletika (gr. homiletike) vjetina ophoenja, razgovorna vjetina) znanost o crkvenom govornitvu; omili-tika homilija (gr. homilia) propovijed s tumaenjem nekog mjesta iz Svetog pisma hominacija (lat. homo gen. hominis ovjek) mn. zool. najstarija ljudska bia, tj. porodica ljudi ije su vrste i rase: Homo primigenius, Homo auri-gnacensis i crni, uti i bijeli Homo sapiens homo (lat.) ovjek homo alieni iuris it. homo alijeni juri (lat.) prav. ovjek koji je pod tuom vlau Homo aurignacensis it. homo auri-gnacenzis (lat.) ovjek iz diluvijalnog razdoblja iji su ostaci pronaeni u junofrancuskom mjestu Aurignac homo homini lupus (lat.) "ovjek je ovjeku vuk", Plautova misao, jedna od mish na kojima je engl. filozof Thomas Hobbes izgradio sustav svoje pravne fiozofije homo Krapinensis (lat. homo Krapinensis) krapinski ovjek znanstveni naziv za ostatke diluvijalnog homo mensura 563 homomorfan ovjeka pronaene 1899. u pilji nedaleko od Krapiine homo mensura it. homo menzura (lat.) fil. ovjek je mjera svih stvari (Protagora) homo minister et interpres naturae (lat.) ovjek je upravitelj i tuma prirode homo novus (lat.) v. pod novus Homo primigenius (lat.) prvobitni ovjek, praovjek iz diluvijalnog razdoblja, npr. "krapinski praovjek" homo regius (lat.) kraljevski ovjek, osoba kraljeva povjerenja Homo sapiens (lat.) ovjek obdaren razumom, tj. dananji ovjek Homo solitarius aut bestia aut deus (lat.) ovjek samotnjak ili je zvijer ili je Bog (Aristotelova latinizirana misao) homo sui iuris it. homo sui juri (lat.) prav. neovisan, samostalan ovjek homo- (gr. homos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: isti, jednak, slian, zajedniki homocentrian (gr. homos isti, ken-tron sredite) v. koncentrian homoerotizam (gr. homos isti, eros spolna ljubav) v. homoseksualizam

homoetnija (gr. homos isti, ethnos pleme, narod) istonarodnost, pripadanje istom narodu homofilan (gr. homos isti, fvllon list) bot. s jednakim listovima homofon (gr. homos isti, fone glas, zvuk) istoglasan; glaz. vieglasno glazbeno djelo kod kojega je jedan glas glavni, a ostali slue kao njegova pratnja; usp. polifon homofonija (gr. homos isti, fone glas) istoglasnost (dvaju ili vie glasova u glazbi) homogamija (gr. homos zajedniki, ga-mos svadba, brak, udaja, enidba) bot. istodobno razvijanje mukih i enskih spolnih organa u nekom cvijetu homogen (gr. homogenes) 1. istoga roda, iste vrste, istovrstan, istorodan; 2. fiz. iste gustoe; homogeno tijelo tijelo koje i u najmanjem djeliu svoga prostora ima istu masu; 3. opt. jednostavan, nerastavljiv; homogene boje jednostavne boje, tj. boje spektra (zato to se ne mogu dalje rastavljati); 4. mat. slian po prirodi te otuda usporediv po veliini; istoga stupnja ili istih dimenzija u svakom lanu (promatrano u simbolima, kao homogena jednadba); supr. heterogen homogenizirati (gr. homogenes) tlakom veim od 200 atmosfera mlijenu mast tako rasporediti da se iz mlijeka vie ne moe izvaditi ni maslac ni vrhnje (time je mlijeko prikladnije za transportiranje te se onemoguava umanjivanje vrijednosti oduzimanjem masnoe) homogenost (gr. homogenes) istovrsnost, istorodnost homograf (gr. homos isti, zajedniki, grafo crtam) sprava za izradu perspektivnih crtea homokromija (gr. homos isti, chroma boja) zool. sposobnost nekih ivotinja da boju svoje koe prilagode boji okoline u kojoj ive homologan (gr. homologeo slaem se, suglasan sam) 1. suglasan, odgovarajui; 2. kem. koji u obliku slaganja pokazuje odreenu podudarnost; 3. biol. homologni organi organi s istom osnovom razvoja, makar i ne vrili iste radnje, npr. prednji udovi sisavaca i krila ptica homologija (gr. homologia) 1. suglasnost, slaganje; 2. kem. slinost odreenih organskih spojeva homologumena (gr. homologeo priznajem, priznam) mn. opepriznati spisi Novog zavjeta, oni koje svi smatraju pravim homomorfan (gr. homos isti, morfe oblik) istog oblika, istolik homoniman 564 honoris causa homoniman (gr. homonvmos istoimeni, homos isti, onyma ime) jedna-kozvuan, istoimen; dvosmislen homonimi (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnice, rijei istog glasovnog sastava, ali razliitog znaenja (npr. repast poput repa; repast poput repe) homonimija (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnost (rijei istog glasovnog sastava, a razliitog znaenja); dvosmislenost; usp. antonimija, sinonimija homopteri (gr. homos isti, pteron krilo) mn. zool. istokrilci (vrsta hemi-ptera) homoseksualac (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) mukarac koji osjea spolni nagon prema drugom mukarcu homoseksualan (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) obuzet spolnim nagonom prema istom spolu homoseksualizam (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) spolni nagon prema istom spolu; homoerotizam, urani-zam homoseksualnost v. homoseksualizam homoteizam (lat. homo ovjek, gr. the-os boanstvo) vjersko shvaanje i nauavanje koje zamilja svoje bogove kao ljude, s ljudskim likom, stasom, mesom, krvlju i sklonostima homotonian (gr. homos isti, tonos ton) skladan homrul (engl. home, rule) irska narodna samouprava (s vlastitim parlamentom) koju su Irci nakon duge borbe izvojevali od Engleza 1922. g. homunkul (lat. homunculus) ovjeuljak; mali i bijedan ovjek; u Goethe-ovom "Faustu": ovjek umjetno stvoren, kemijskim putem (prema Para-celzusovom spisu "De generatione rerum naturalium", u kojem su dane iscrpne upute o kemijskom stvaranju homunkula) homuzija (gr. homos isti, usia bit) istovjetnost, istobitnost (Krista s Bogom Ocem); usp. homeuzija

hondrin (gr. chondros hrskavica) kem. hrskavino ljepilo hondritis (gr. chondros hrskavica) med. upala hrskavice hondrocela (gr. chondros hrskavica, kele prijelom) med. prijelom hrskavice hondrografija (gr. chondros hrskavica, grafo opisujem) anat. opisivanje, opis hrskavice hondrologija (gr. chondros hrskavica, logia znanost) anat. znanost o hrskavicama ljudskog tijela hondrom (gr. chondros hrskavica) med. hrskaviava izraslina hondrotomija (gr. chondros hrskavica, tome rezanje) med. rezanje, raz-rezivanje hrskavice hondroza (gr. chondros hrskavica) zool. ohrskaviavanje honoracija (lat. honoratio) potovanje, ukazivanje asti; trg. primanje na sebe i otkupljivanje neije mjenice honorant (lat. honorans) trg. onaj koji prima na sebe mjenicu za raun drugog. honorar (lat. honorarium) novana nagrada (lijenicima, nastavnicima za izvanredne sate, odvjetnicima, piscima i dr.) honorat (lat. honoratus) 1. ovjek na visokom poloaju; 2. vii sveenik nekog kat. reda; 3. trg. osoba za iji raun honorant prima na sebe ili isplauje protestiranu mjenicu honorirati (lat. honorare) 1. tovati, potovati, odavati poast; 2. platiti, primiti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi novano (iji rad) honoris causa it. honoris kauza (lat.) iz poasti; doktor honoris causa poasni doktor, onaj koji dobije doktorsku titulu bez polaganja ispita (u honos habet onus 565 horizontalna projekcija znak priznanja za znanstveni rad i druge zasluge) honos habet onus (lat.) ast ima teret honved (ma.) "branitelji domovine", maarsko domobranstvo hopletika (gr. hoplon ratna oprema, oruje) znanost o oruju ili o naoruanju hoplit (gr. hoplites) teko naoruani oklopnik-pjeak u starogrkoj vojsci hoplomahija (gr. hoplomachia) borba u punoj opremi; ratna vjetina uope hoplometar (gr. hople kopito, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje kopita, kopitometar hoplometrija (gr. hople kopito, metria mjerenje) uzimanje mjere kopita radi potkivanja hoploteka (gr. hoplotheke) skladite oruja; odjel sa starim orujem hora (gr. hora, lat. hora) sat (skraeno: h, npr. lOh = 10 sati); hore (lat. ho-rae) mn. satovi pjevanja i molitve u katolikim samostanima hora ruit, venit mors (lat.) vrijeme tee, ide smrt horag (gr. choragos zborovoda) 1. imuan graanin u staroj Ateni koji je o svom troku sastavljao i opremao zbor za sveane priredbe; 2. prvi plesa u koru, kolovoa, = korifej horda (perz.-tur.) zajednica od nekoliko obitelji kod skitnikih i lovakih plemena, npr. Cigana; pren. divlja, neobuzdana rulja hordapsus (gr. chorde crijevo, apto privrstim, zapletem) med. zaplete-nost crijeva; v. mizerere hordeolum (lat. hordeolum) med. ja-menac na onoj vjei Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na kojem je Mojsije primio od Jahve Deset zapovijedi horendan (lat. horrendus) v. horibilan horibilan (lat. horribilis) uasan, straan, grozan horidan (lat. horridus) hrapav, upav; divalj, surov, neotesan; jeziv, straan horioida (gr. chorioeides) anat. v. horioideja horioidan (gr. chorion koa, krzno, chorioeides) koast, opnast horioideitis (gr. chorioeides) med. upala one ilnice horioideja (gr. chorioeides) anat. ona ilnica horion (gr. chorion, lat. corium koa) zool. koast omota embrija (zametka) horioretinitis (gr. chorioeides ona ilnica, lat. retina) med. istodobna upala ilnice i mrenice oka horipilacija (lat. horripilatio) med. na-kostrijeenost dlaka horizam (gr. horismos) log. ograniavanje, odreivanje, npr. pojma, = definicija horizmografija (gr. horisma granica, grafo opisujem) opis, opisivanje granica neke zemlje

horizont (gr. horizon gen. horizontos) 1. astr. prividna granica neba i Zem-ljine povrine (prividni horizont), vidik, obzor, krug koji omeuje vidik; 2. ploha koja je paralelna s "prividnim horizontom" i koja prolazi kroz sredite Zemlje (pravi horizont); 3. visina vode u rijekama i jezerima (horizont vode); 4. skupina taloga koja se odlikuje jednim istim glavnim fosilima; 5. pren. mo shvaanja horizontala (gr. horizo omeujem) mat. vodoravna crta horizontalan (lat. horisontalis) vodoravan, koji je pod pravim kutom na vertikalan pravac; horizontalna vaga v. libela 1.; horizontalna sila fiz. sila koja djeluje sa strane horizontalna projekcija nacrt osnove, prikazivanje nekog tijela na vodoravnoj povrini; crtanje zemljovida tako da zamislimo da se nalazimo na nekoj toki Zemljine povrine, pa horizontalnost 566 Horvt nem ember crtamo okolne zemlje onako kako ih s te toke vidimo horizontalnost (gr. horizon gen. hori-zontos vidik, lat. horisontalis vodoravan) vodoravnost, vodoravan poloaj horizonti (gr. horizo odvajam, rastavljam, horizones) mn. grki kritiari Homera koji su odvajali "Ilijadu" od "Odiseje" ne smatrajui ih djelima istog pjesnika (samo su "Ilijadu" priznavali za Homerovo djelo) hormoni (gr. hormao nagonim, potiem, izazovem) mn. biol. proizvodi lijezda s unutranjim izluivanjem koji su vani za ivot ostalih organa horn (njem. Horn) glaz. rog hornist (njem. Horn rog) svira u rog homizirati (njem. Horn rog) zgusnuti, stvrdnuti, npr. gumu horograf (gr. chora zemlja, predio, podruje, kraj, grafo opisujem) opisi-va neke zemlje ili kraja; usp. topo-graf horografija (gr. chora zemlja, predio, kraj, grafo opisujem) opis, opisivanje neke zemlje ili kraja horologij (gr. horologion) sat, ura horologija (gr. chora zemlja, domovina, mjesto, logia znanost) 1. znanost o rasprostranjenosti biljaka i ivotinja na Zemlji; biogeografija horologija (gr. hora vrijeme, logia znanost) 2. znanost o mjerenju vremena, ili naela i vjetina graenja instrumenata za pokazivanje vremena horomanija (gr. choros kolo, mania pomama, strast) v. horeomanija horometar (gr. chora zemlja, metron mjera, mjerilo) mjernik, geodet, geometar horometrija (gr. chora zemlja, metria mjerenje) mjernitvo horopter (gr. horos granica, opter uhoda, izvidnik) ona povrina u kojoj se, pri odreenom poloaju oiju, sve toke vide samo kao jednostavne, a ne udvostruene horor (lat. horror) groza, jeza; uas, gnuanje; horror vacui it. horor vakui (lat.) fiz. strah prirode od praznog prostora (svojstvo koje su pripisivah prirodi stariji fiziari da bi time objasnili neke pojave, npr. penjanje vode u crpkama) horoskop (gr. hora sat, skopeo promatram, gledam) "gleda satova"; 1. kod starih Egipana: sveenik koji je vrio astronomska promatranja; 2. astrol. izraunavanje poloaja nebeskih tijela u posebnom trenutku, osobito u trenutku neijeg roenja, radi pretkazivanja sudbine; proricanje sudbine po poloaju zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka; crte koji prikazuje takve poloaje horribile dictu it. horibile diktu (lat.) strano je i kazati, strano je i spomenuti! horse power it. hors pauer (engl.) konjska sila (skraeno: HP1, rad od 75 kilogrammetara za sekundu Horst-Wesscl-Lied (njem. Lied pjesma) himna njemakih nacista koju je spjevao student Horst Wessel hortenzija bot. ukrasna biljka, podrijetlom iz Kine i Japana (nazvana prema Francuskinji Hortense Lepaute, 11788.) hortikultura (lat. hortus vrt, vrt, cul-tura uzgoj) vrtlarstvo hortolog (lat. hortus vrt, gr. logos poznavatelj) poznavatelj vrtlarstva, osobito cvjearstva hortologija (lat. hortus vrt, ^r. logia znanost) znanost o vrtlarstvu vrtlarstvo, cvjearstvo Horvt nem ember (mad.) Hrvat nije ovjek negdanja uzreica maarskih ovinista i nacionalista (sa stalnim pretenzijama da vladaju Hrvatskom)

Horvtorszg 567 hrizelefantinsk Horvtorszg it. Horvatorsag (ma.) u starije doba: Hrvatska drava, Hrvatska hosa (fr. hausse) trg. skakanje teajeva burzovnih papira i dr.; supr. besa hosist (fr. haussier) burzovni pekulant hospital (lat. hospitalis gostoljubiv) bolnica hospitalar (lat. hospes tuinac; domain, hospitalarius) nadzornik bolnice; njegovatelj bolesnika (u kat. samostanima) hospitalitet (lat. hospitalitas) gostoprimstvo; pravo gostoprimstva hospitant (lat. hospitans) onaj koji je nazoan predavanjima kao gost ili kao promatra hospitirati (lat. hospitari biti gost, gostovati) posjeivati ili biti nazoan na predavanjima kao gost ili kao promatra hostija (lat. hostia rtva) posveeni beskvasni tanki listi kojim se katolici prieuju hostilan (lat. hostilis) neprijateljski hot dog (engl, hot vru, dog uhvatiti u kripac uz ostala znaenja) vrua kobasica (najee hrenovka) u pecivu hot money it. hot mani (engl.) "vrui novac", naziv za novani kapital koji se privremeno prebacuje u inozemstvo radi izbjegavanja posljedica od devalvacije valute u vlastitoj zemlji hota (p. jota) panjolski narodni ples u 3/8 taktu; plee se uz pratnju kas-tanjeta i mandoline hotel (fr. hotel, lat. hospitale) suvremeno ureena gostionica sa sobama za noenje hotelijer (fr. hotelier) ugostitelj, vlasnik hoteln Hotentoti (niz. Hottentot) uroenici na jugu i jugozapadu Afrike; pren. divlji, neobrazovani ljudi hozentregeri (njem. Hosen-trger) mn. naramenice za pridravanje hlaa hrematistika (gr. chresmatikos stee-vinski, dobitni, privredni) znanost o novcu, vjetina zaraivanja novca hrematologija (gr. chrema gen. chre-matos stvar, imovina, dobro, novac, logia znanost) znanost o novcu, o novarstvu, o financijama hrematonomija (gr. chrema stvar, imovina, roba, novac, nomos zakon) znanost o svrhovitoj uporabi novca hrematopeja (gr. chrema gen. chre-matos dobro, novac, poieo pravim, proizvodim) "pravljenje novca", tj. zarada, zaraivanje novca hrestomatija (gr. chrestos valjan, upo-rabljiv, koristan, mathesis uenje, znanost, znanje) "prouavanje onoga to najvie vrijedi znati", izbor odabranih mjesta iz djela najboljih pisaca, uzorna itanka (osobito za uenje jezika) hrezmolog (gr. chresmologos) proricatelj sudbine, prorok, vra hrezmologija (gr. chresmologia) proricanje, vraanje, gatanje hrija (gr. chreia) ret. "uporaba", "primjena"; od klasinih retoriara sauvani oblik razvijanja ili obraivanja neke misli ili poslovice; sastoji se od osam dijelova; 1. postavljanje zadatka i pohvala autoru; 2. rastavljanje postavljenog zadatka na sastavne dijelove; 3. utvrivanje istinitosti postavljenog zadatka potrebnim dokazima; 4. opovrgavanje protivnikog miljenja; 5. usporeivanje zadatka s onim to mu je slino u nekom drugom podruju; 6. primjeri radi objanjenja; 7. potvrivanje zadatka izre-kama priznatih pisaca; 8. zakljuak s kratkim ponavljanjem dokazane misli i njezina primjena hring avarski okrugli ator, tabor hrizelefantinsk! (gr. chrysos zlato, elefas slon) izraen od zlata i bjelokosti; hrizelefantini grkorimske statue kod kojih su haljine bile izraene hrizo568 humanizam od zlata, a goli dijelovi tijela od bjelokosti hrizo- (gr. chrvsos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: zlato, zlatan, od zlata hrizoberil (gr. chrvsos, bervllos) min. zelen, proziran i sjajan dragi kamen hrizograf (gr. chrvsos, grafo piem) zlatopisac, znalac u hrizografiji hrizografija (gr. chrysos, grafo piem, crtam, slikam) vjetina pisanja ili slikanja zlatom hrizokracija (gr. chrvsos, kratos jaina, vlada, vladavina) vladavina zlata, = plutokracija hrizolit (gr. chrysos, lithos kamen) min. "zlatni kamen", zelen dragi kamen, sastoji se od magnezijeve i silicijeve kiseline hrizomanija (gr. chrvsos, mania pomama, ludilo, strast) udnja za zlatom

hrizomorfan (gr. chrysomorfos zla-tast) slian zlatu, kao zlato hrizopeja (gr. chrysos, poieo pravim) tobonja vjetina pravljenja zlata hrizorin (gr. chrysos) zlatu slina slitina od 2/3 bakra i 1/3 cinka hrizot (gr. chrysos) slitina (legura) slina zlatu hrizoterapija (gr. chrysos, therapeia lijeenje) med. lijeenje nekih oblika tuberkuloze plua preparatima zlata htonian (gr. chthonios, chthon gen. chtonos zemlja, tlo) koji pripada zemlji, zemaljski, podzemni; vrst, nepokretan; ktonini bogovi starogrki bogovi podzemnog svijeta (Had, Demet-ra, Perzefona i dr.) hubertus kini ogrta, najee zelene boje (naziv po katolikom biskupu Hubertusu iz Liegea, umro 728.) hudba (tur. hutbe) molitva muslimana; propovijed hudoestvo (rus.) umjetnost; Hudoe-stveni teatar (krae umjesto Moskovski akademski hudoestveni teatar; MHAT) znamenito moskovsko kazalite koje su 1897. utemeljili Konstantin Sergejevi Stanislavski (1863 1938) i Vladimir Ivanovi Njemi-rovi-Danenko (18581943) hugenoti (fr. huguenots) mn. u poetku podrugljiv, kasnije opi naziv za progonjene protestante (kalviniste) u Francuskoj i vicarskoj human (lat. homo ovjek, humanus) ovjean, ovjekoljubiv, plemenit, milosrdan humaniora (lat.) mn. lijepe vjetine i znanosti koje ovjeka ine ovjekom; osobito: studije klasine (grko-rim-ske) starine (od renesanse sredite izobrazbe i osnova svakog plemenitijeg odgoja duha i srca) humanist (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) 1. pristaa humanizma; 2. takoer: znalac, uitelj, profesor klasinih znanosti i knjievnosti humanistiki (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) v. klasini; humanistika gimnazija gimnazija u kojoj se ue grki i latinski jezik i koluje u klasinom duhu = klasina gimnazija; humanistike studije v. humaniora humanitaran (lat. humanus, fr. humanitaire) ovjeji, ovjeanski, ljudski; ovjean, ovjekoljubiv, sklon pomaganju svojim blinjima humanitarizam (fr. humanitarisme) ureenje ljudskog drutva u duhu potivanja ljudskih prava humanitet (lat. humanitas) ljudskost, ovjenost, ono u ljudskoj prirodi to ini ovjeka ovjekom, ljudsko dostojanstvo; ovjekoljubivost, ljubav prema blinjem humanistika renesansno latinino pismo, nastalo u Firenci u 15. st. humanizam (lat. humanus ljudski, ovjeji; ovjean) 1. pokret u poetku novog vijeka koji je uzor ljudskog humanizirati 569 Huroni savrenstva vidio u ivotu i knjievnosti antikih (klasinih) naroda (predstavnici: Dante, Petrarca, Eraz; mo Roterdamski, Reuchlin, Maruli, Cesmiki i dr.); 2. fil. gnoseoloko nauavanje da je naa cjelokupna spoznaja, po svojim pobudama i po svom i- opsegu i ciljevima, uvijek samo ljudska i da se ne moe uzdignuti iznad ljudskog jer je i stvaraju i uvjetuju ljudske potrebe humanizirati (lat. humanisare) poo-vjeiti, poovjeivati, dati ljudski oblik i prirodu; nainiti ljudskim, uljuditi, uljuivati Humboldtova struja hladna morska struja uz zapadnu obalu June Amerike (naziv po njem. znanstveniku Aleksandru Humboldtu, 17691859) humektacija (lat. humectatio) moenje, vlaenje, ovlaivanje humektancije (lat. humectantia) mn. med. sredstva za ovlaivanje, za osvjeavanje humer (njem. Hummer) jastog (morski rak) humermajoneza kuh. jastog serviran s majonezom humidan (lat. humidus) vlaan, mokar humidifikator (lat.) naprava koja ispa-rivanjem vode vlazi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem humiditet (lat. humiditas) vlanost humifikacija (lat. humificatio) agr. pretvaranje u humus, truljenje biljnih i ivotinjskih tijela i njihovo pretvaranje u zemlju

humilijati (lat) religijski pokorniki pokret u Lombardiji (12. st.), laika bratovtina humizacija (lat. humus zemlja crnica) agr. unoenje u zemljite gotovih humusnih tvari (nastalih razgradnjom biljnih i ivotinjskih ostataka) ili tvari iz kojih se one lako stvaraju: gnojidba zemljita stajskim gnojem, zaoravanje zelenila, uzgajanje trava na njivama i dr. humor (lat.) 1. vlaga, tekuina, sok humor (lat.) 2. prvobitno: vlanost u ljudskom tijelu od koje, prema shvaanju starih lijenika, zavisi dobro duevno i tjelesno stanje; otuda: vedro raspoloenje, duhovitost, ala; najvii oblik komike praene odreenom primjesom bola humoralan (lat. humoralis) sokovni, koji se tie (ili: potjee od) tjelesnih sokova; humoralna patologija med. v. humorizam humoreska (lat. humor) duhovita i aljiva pria, duhovit i aljiv prikaz humorist (lat. humor) pisac koji pie s humorom; v. humor 2. humoristian (lat. humor) koji ima u sebi humora, veseo, aljiv, duhovit humorizam (lat. humor tekuina, vlaga) ili humoralna patologija med. teorija koja smatra da bolesti dolaze od kvarenja tjelesnih sokova; supr. solidarna patologija humorizirati (lat. humor tekuina, vlaga) pisati s humorom, prikazivati s humorom; v. humor 2. humus (lat.) gornji sloj zemlje (nastao razgradnjom biljnih i ivotinjskih tijela), zemlja crnica; tamna organska tvar u tlu hunta (p. junta) drutvo, udruenje; odbor za voenje nekog politikog pokreta hur (tur.) velika torba s obje strane sedla hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivin-eta hurdle-race it. hurdl-res (engl.) port, utrka s preponama hurija (ar.) naziv za ljepotice u muslimanskom raju s kojima e se vjernici, nakon smrti, u denetu zabavljati; pren. neobino lijepa ena, ljepotica hurikan (engl. hurricane, p. hurican) v. uragan Huroni mn. nekada mono indijansko pleme u Sjev. Americi koje je ivjelo husar 570 Hyde park istono od Huronskog jezera, osobito u gornjoj Kanadi; Wyandoti husar (ma. huszar) lako naoruan maarski konjanik; konjanik husiti mn. sljedbenici i osvetnici ekog vjerskog reformatora Jana Husa (13691415) koji je ustao protiv pape i zloporaba kat. sveenstva zbog ega je bio spaljen na lomai hutor (rus.) poljoprivredno dobro sa stokom i gospodarstvom, poljski posjed hutahtl (njem. Hut, eir, Schachtel kutija) okrugla kona ili kartonska kutija za dranje eira Hutu (Bahutu) pripadnik Bantu naroda u Ruandi i Burundiju (oko 10 milijuna) hvarska kultura arheo. eneolitika kultura sa sreditem u Hvaru, obojena keramika Hyde park it. Hajd... (engl.) park i etalite u zapadnom dijelu Londona I, i trinaesto slovo hrvatske latinice i. e. kratica za id est (lat.) to jest, tj. i. f. kratica za in fine (lat.) na kraju i. m- kratica za in margine (lat.) na rubu i, m. kratica za in medio (lat.) u sredini i. q. kratica za idem quod it. idem kvod (lat.) isto to Iadera (Jader) antiko ime za Zadar iberciger (njem. berzieher) dugaak jesenski ih proljetni kaput ibercug (njem. berzug) prevlaka, prekrivalo; premaz Iberija (gr. Iberia, lat. Iberia) zemlja kojom tee Iber (danas Ebro), dakle stara Hispanija, tj. cijeli Pirinejski poluotok (panjolska i Portugal) ibidem (lat. ibidem) na istom mjestu, u istom djelu, na istoj stranici neke knjige; obino se pojavljuje, kao kratica, u znanstvenim djelima: ib. ili ibid Ibik (gr. Ibykos) starogrki lirski pjesnik iz VI. st. pr. n. e.; na putovanju radi natjecanja na istmijskim igrama ubili su ga razbojnici koje su kasnije razotkrili dralovi ("Ibikovi dralovi", poznata balada Friedricha Schillera) ibis (gr. ibis, lat. ibis) egipatska movarna ptica (veoma slina rodi) koju su stari Egipani oboavali kao simbol boga mudrosti i znanosti To-ta iindija (tur. iindi) veernji sat koji dijeli vrijeme na polovice; trea po redu od pet dnevnih molitava kod muslimana, obavlja se naveer, po zalasku sunca id est (lat.) to jest

idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzistencija; opskrba; 2. dravna vlast ide (lat. idus) mn. u starorimskoj Mjeseevoj godini: dan punog Mjeseca; otuda u rimskom kalendaru: petnaesti dan u oujku, svibnju, srpnju i listopadu, a trinaesti u ostalim mjesecima; ovi dani bili su posveeni Jupiteru ideacija (gr. idea) fil. odnos konkretnog prema ideji, uzdizanje posebnog (pojedinanog) do opeg (trajnog); oblikovanje pojmova i predodaba, spoznavanje onoga to je bitno i utvrivanje toga to je spoznato u jednom odreenom pojmu ideal (gr. idea prauzrok, bie, lat. ide-alis) uzor, savrenstvo, slika savrenstva, najvii cilj, elja ije bi ostvarenje predstavljalo vrhunac sree; ono to je u potpunom skladu s idejom; predmet posebne elje, ljubavi, divljenja ili oboavanja idealan (gr. idea, lat. idealis) savren, uzoran, koji potpuno odgovara idealu, koji je za eljenje, uzvien, divan, za oboavanje; idealno lijep savreno lijep, koji odgovara svim uvjetima lijepoga; idealna vrijednost zamiljena, nestvarna vrijednost; idealno pravo prirodno pravo; idealni svijet nadosjetilni svijet; usp. materijalan, realan idealist 572 identitgrafij a idealist (gr. idea) fil. pristaa idealizma; sanjar, zanesenjak, ovjek koji tei za savrenim, idealnim; usp. realist, materijalist idealisti (gr. idea) sanjariti, matati, udjeti za im kao za krajnjim ciljem svojih elja, arko eljeti idealistiki (gr. idea) koji se tie idealizma, koji je u vezi s idealizmom, koji ima svojstva idealizma idealitet (gr. idea, lat. idealis) postojanje kao ideja ih predodba (za razliku od realiteta, tj. postojanja u stvarnosti, u prostoru i u vremenu) idealizam (gr. idea) fil. realizmu i materijalizmu suprotan pogled na svijet prema kojem je vanjski svijet samo predodba subjekta koji opaa, ak je i tvar samo oblik u kojem duh dolazi do izraaja; apstraktni idealizam platonska predodba o samostalnom i neovisnom postojanju prapoj-mova, zakona: spoznaja stvarnosti jest spoznaja zakona stvari te je zakon stvarnost, a pojedine stvari su prolazne; praktini idealizam usmjeravanje volje prema idealnom, tenja da se u ivotu ostvari ono to se smatra idealnim, savrenim; objektivni ili konkretni idealizam idealizam prema kojem pojmovi razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel); subjektivni idealizam idealizam prema kojem je vanjski svijet samo predodba, a stvarno postoji samo promatra; usp. materijalizam, realizam idealizirati (gr. idea, fr. idaliser) davati emu obiljeje ideala, neto nesavreno u mislima oslobaati njegovih nesavrenstava, izjednaivati neto s idealom, uljepati, uljepavati, prikazivati neto uzvienijim i savrenijim nego to je idealrealizam fil. shvaanje prema kojem je ono to je idealno istodobno i realno, idealitet i realitet su korelati, shvaanje da se realno moe izvesti iz idealnih principa; nauavanje da idealnom odgovara neto realno i da se realno izraava u idealnom; shvaanje prema kojem je realno nositelj i organ idealnog ideja (gr. eidos oblik, idea) misao, pojam, predodba, osnovna misao, zamisao, pomisao; pogled, stajalite; slika koju si duh stvara o nekoj stvari; teorijski ili praktini cilj koji je ovjeku stalno pred oima, misao vodilja; dosjetka; praslika, slika, tip; osnovni nacrt, plan, skica; prauzrok stvari (u Platonovoj filozofiji), logika pretpostavka, hipoteza; sanjarija, matanje; u obinom govoru: neto vrlo malo, malice; asocijacija ideja v. asocijacija idejan (gr. idea) koji postoji samo kao ideja, misaon, pojmovan, zamiljen, koji postoji samo u mislima; nerealan, nestvaran idem (lat.) isti, isto; idem per idem (lat.) log. isto istim (dokazivati, definirati ili pojmovno odreivati), pogreka u dokazivanju ili pojmovnoj odredbi (definiciji) koja se svodi na neto to sadri u sebi znaenje onoga to se treba dokazati (odrediti) idemist (lat. idem est isto je) onaj koji sve odobrava, koji na sve kae: da! identian (fr. identique, tal. identico) istovjetan, jedan i isti, potpuno isti, koji ima isto znaenje identinost v. identitet identificiranje (lat. identitas istovjetnost, facere uiniti) v. identifikacija identificiranje (lat. identitas, facere) v. identifikacija identificirati (lat. identitas istovjetnost, lat. facere) poistovjetiti, poistovjeivati, utvrditi (ili: utvrivati) istovjetnost; smatrati istim

identigrafija (lat. identitas istovjetnost, gr. grafia) istovjetnost pisma identist 573 idioelektrian identist (lat. identitas istovjetnost, jednakost) fil. pristaa filozofije identiteta identitet (lat. identitas) istovjetnost; zakon identiteta (lat. principium iden-titatis) log. svaki pojam, svaki predmet jest ono to jest, znai ono to znai (A = A, ita se: A je A); filozofija ih sustav identiteta filozofski smjer koji smatra da tvar i duh, tjelesno i duevno, subjekt i objekt, miljenje i bie nisu dvije naelno razliite stvari, nego identine (istovjetne), samo dva razliita naina pojavljivanja i shvaanja jedne jedinstvene supstan-ce (Spinoza, Scheling, Fechner i dr.); identificiranje ideograf (gr. idea predodba, grafo piem) v. ideogram ideografija (gr. idea predodba, grafia) pismo u kojem pojedini znak oznauje pojedini pojam, pojmovno pismo (npr. kinesko) ideografika (gr. idea predodba, grafo) vjetina pisanja znacima koji oznauju pojmove, pisanje ideografima; usp. pasigrafija ideogram (gr. idea predodba, gram-ma znak, slovo) znak ili slika koja simbolizira predodbu neke stvari bez izraavanja njezinog imena, npr. kineska slova; znak za biljeenje pojma, pojmovni znak ideokracija (gr. idea predodba, kra-teo jak sam, vladam) vladavina razumnih pojmova, vladavina ideja ideokratizam (gr. idea predodba, krateo jak sam, vladam) vladavina razuma, tenja da se sve uredi prema razumnim pojmovima ideolog (gr. idea predodba, logos) predstavnik ideologije neke drutvene skupine; mislilac, teoretiar; sanjar, zanesenjak, onaj koji se zanosi idejama i vjerom u njih ideologija (gr. idea, logia) fil. znanost o pojmovima, o idejama, o osnovama spoznaje, metafizika; nauavanje o psihikim funkcijama i tvorevinama, o nastanku i razvoju miljenja; miljenje, misli koje ine jednu idejnu cjelinu ideoloki (gr. idea, logikos) koji je u vezi s ideologijom; mislilaki, teorijski, sanjarski, zanesenjaki ideomotoran (gr. idea, lat. motus kretanje, pokret) psih. koji se odnosi na automatske miine pokrete koji nastaju zbog potpune obuzetosti svijesti jednom predodbom te su u vezi s modanim sreditima koja kontroliraju takve pokrete ideoplastian (gr. idea, plasso uobli-avam) ideoplastina umjetnost umjetnost na koju utjeu ideje, koja stvara pod utjecajem ideja ili prikazuje ideje; supr. fizioplas tican idila (gr. eidvllion sliica) poet. pjesnika vrsta koja prikazuje i slika prirodan, zadovoljan i spokojan ivot ljudi u prirodi, osobito pastira, seljaka i ribara; osobito je bila omiljena kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana (Vergilije); bukolska pjesma idilian (gr. eidvllion) pastirski, jednostavan, prirodan, bezazlen i njean, seoski, koji ima karakter zadovoljnog i spokojnog ivota u prirodi idio- (gr. idios svojstven pojedincu, pojedinaan) predmetak u sloenica-ma sa znaenjem: samo-, pojedinano, ono to pripada pojedincu; svojstven, osoban, odvojen, razliit idiobiologija (gr. idios, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava pojedina iva bia idioblast (gr. idios, blaste klica) bot. pojedinana, individualna biljna stanica razliite prirode ili sadraja od okolnoga tkiva idioelektrian (gr. idios, elektron jantar) fiz. koji je trljanjem sam od sebe postao elektrian idioginian 574 idiosinkrazija idioginian (gr. idios, gyne ena) bot. raznospolan, jednodoman idioginija (gr. idios, gyne ena) bot. spolna odvojenost idiognomik (gr. idios, gnomon poznavatelj) ovjek koji ima vlastite poglede i vlastita stajalita idiograf (gr. idios, grafo piem) vlastiti rukopis, vlastoruan potpis idiografski (gr. idios, grafo piem) vlastoruan; koji prikazuje ili opisuje ono to je individualno, ono to se dogodi samo jednom i to se vie nikada nee ponoviti; supr. nomotetiidiohiron (gr. idios, cheir ruka) v. idiograf

idiokratican (gr. idios, kerannymi mijeam, krasi) tjelesno osebujan, osebujne tjelesne grade idiokraza (gr. idios, kerannymi mijeam, krasi) osobitost prirode jednog ljudskog ili ivotinjskog tijela idiokromatski (gr. idios, chroma boja) koji ima svoju vlastitu boju; idiokro-' matske rude min. rude kod kojih je boja bitno svojstvo njihove tvari i koje ne mogu nikada biti bezbojne idioktonija (gr. idios, kteino ubijem) samoubojstvo idiolatrija (gr. idios, latreia oboavanje) potovanje (ili: oboavanje) samog sebe idiom (gr. idioma) 1. posebna osobina, osobitost, osebujnost: 2. filol. osobitost jezika, narodni jezik, narjeje, dijalekt, nain govora, svaki osobit i samostalan govor uope idiomatografija (gr. idioma, grafia) v. idiomatologija idiomatologija (gr. idioma osobitost, logia) filol. znanost o osobitostima jezika, znanost o narjejima; idiomatografija idiomatski (gr. idioma osobitost) filol. koji je svojstven nekom narjeju ili govoru, koji posebno odlikuje neko narjeje ili govor idiomutacija (gr. idios, lat. mutatio promjena) biol. nasljedna promjena kod ivih bia koja se javlja zbog promjene jednog nasljednog initelja idiopatian (gr. idios, pathos bol) med. koji dolazi neposredno kao posljedica uzroka bolesti; fil. idiopatini osjeaji osjeaji koja se odnose na sebe samog, na vlastito ja idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokalna bolest jednog dijela tijela, bez ikakvog utjecaja na ostale dijelove idioplazma (gr. idios, plasma trove-rina) biol. dio osnovne supstance ivotinjskih i biljnih stanica, tzv. plazme iz koje se stvara odreeno ivo bie (supr. stereoplazma, tj. opa stvaralaka plazma) idioritam (gr. idios, rhytmos sklad, oblik) samostan u kojem je doputeno da svaki redovnik ima osobnu imovinu, da sam za sebe ivi, hrani se i odijeva; prvi put su se javili u Svetoj Gori, osobito u XIV. i XV. st., meu njima i Hilendar idiosinkratian (gr. idiosvnkrasia) koji se tie idiosinkrazije, koji je u vezi s idiosinkrazijom, koji potjee od idiosinkrazije; svojstven; usp. idiosinkrazija idiosinkrazija (gr. idios, syn- s, krasi mjeavina, mijeanje tjelesnih sokova) 1. med. osobina nekih ljudi da na odreene podraaje odgovaraju jae nego stoje normalno, uroena preosjetljivost prema nekim stvarima, osobito odvratnost prema nekim jelima (jagodama, rakovima), lijekovima (aspirinu, jodu, kininu), mirisima i ivotinjama, ili naklonost prema odvratnim mirisima; 2. temperament (ili: duevno ustrojstvo, nain miljenja) svojstven nekom pojedin idiosomnambulizam 575 ignorancija cu; 3. nain izraavanja svojstven nekom pojedincu idiosomnambulizam (gr. idios, lat. somnum san, ambulare etati) som-nambulizam koji je nastao bez utjecaja hipnotizera idiospastian (gr. idios, spasmos gr) med. koji pati od gra u samo jednom dijelu tijela, koji dolazi od takvog gra idiospazam (gr. idios, spasmos gr) med. gr koji se pojavio u samo jednom jedinom dijelu tijela idiot (gr. idiotes) duevno zaostao ovjek, slaboumnik, priglup ovjek idiotian (gr. idiotikos) blesav, sla-bouman, duhovno ogranien idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost, slaboumnost: filol. osobitost nekog narjeja, dijalektalni rjenik; usp. idiom idiotrof (gr. idios, trofos hranitelj) udak u pogledu hrane i naina prehrane idiotski (gr. idiotes) glup, besmislen idol (gr. eidolon, lat. idolum slika) predmet slijepog oboavanja i potovanja; opsjena, varka, natprirodno bie: fil. ljudska predrasuda koja smeta pravoj spoznaji istine (Francis Bacon) idolatrija (gr. eidolon, latreia oboavanje) oboavanje idola, idolopoklon-stvo idologija (gr. eidolon, logia) znanost o slikama; fenomenologija idolopeja (gr. eidolon, poieo pravim) pravljenje idola Ifigenija (gr. Ifigeneia) mit. ki kralja Agamemnona i Klitemnestre; Agamemnon ju je htio rtvovati boici Artemidi, ali je ona odnese na Tau-ridu i uini svojom sveenicom; na Tauridi spasi svog brata Oresta i po-

t bjegne s njim i Artemidinim kipom u Atiku gdje je umrla kao sveenica; u svjetskoj umjetnosti i knjievnosti tema mnogih obrada; Eshil, Sofoklo, Euripid, Raine, Goethe; Gluckova opera ifjur (ma. ifju mlad) mladi ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma ljut, bijesan ovjek igalo (gr. aigialos) morska obala, al igni et fero (lat.) ognjem i maem ignicija (lat. ignitio) izgaranje u vapno i pepeo, pretvaranje u vapno; usija-nost, usijavanje igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji prenosi vatru, vatren ignipunkcija med. v. ignipunktura ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra, punctura bodenje, ubod) med. zabadanje usijanih igala u bolesne dijelove tijela (npr. kod lijeenja ireva); ignipunkcija ignis (lat.) vatra, oganj; ignis Antonii (lat.) med. crveni vjetar (nazvan po sv. Antunu); ignis persicus it. ignis persikus (lat.) med. perzijska vatra, vrsta opasnog ira; ignis fatuus (lat.) varljiva svjetlost, svjetlost lutalica ignis et aquae interdictio it. ignis et akve interdikcio (lat.) formula osude na progonstvo kod Rimljana: zabrana upotrebljavanja vatre i vode ignispicij (lat. ignis vatra, spectio gledanje, ignispicium) proricanje (ili: vraanje) po nainu gorenja vatre ignoramus et ignoramibus (lat.) fil. glasovita izreka njem. fiziologa Du-bois-Reymonda (18181896): "Ne znamo, a neemo nikada ni znati, "tj. nikada neemo moi prekoraiti ljudskom duhu postavljene granice spoznaje prirode; ovome nasuprot postavio je njem. prirodnjak E. Heckel lozinku: impavidi progrediamur (lat.) "Poimo bez oklijevanja naprijed!" ignorancija (lat. ignorantia) neznanje; ignorancija juris ili legis (lat.) nepoznavanje prava ili zakona; ignorantia supina it. ignorancija supina (lat.) hotimino neznanje; ignorantia facti ignorant 576 ihtiotipoliti it. ignorancija fakti (lat.) nepoznavanje injenice ili dogaaja ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj koji se pravi da ne zna, onaj koji prelazi preko nekoga ili neega kao da i ne postoji ignorantan (lat. ignorans) neuk, koji ne zna, koji je bez znanja ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne htjeti znati za to, praviti se da ne znam za koga ili za to, prelaziti preko ega kao da i ne postoji ignoscibilan (lat. ignoscibilis) oprostiv; ignoti nulla cupido it. ignoti nula kupido (lat.) posl. znano voljeno, neznano nevoljeno iguana (p. iguana, lat. iguana tuber-culata) zool. v. leguan iguman (gr. egeomai predvoditi, rukovoditi, egumenos) starjeina pravoslavnog manastira, opat; igumanija nadstojnica enskog manastira ih-form (njem. ich ja, isp. forma) pripovijedanje ih pisanje u prvom govornom licu; suprot, er-form ihneumon (gr. ichneumon) zool. faraonski takor, mala i krvolona ivotinja iz porodice cibetki (lat. vive-ridae), ivi u junoj Europi i Egiptu; stari Egipani su ga oboavali ihnognomika (gr. icbnos trag, gnome spoznaja) vjetina ulaenja u trag, vjetina pronalaenja traga ihnograf (gr. ichnos trag, grafo piem) onaj koji crta plan ili nacrt, crta plana ili nacrta ihnografija (gr. ichnos trag, grafo piem, opisujem) opisivanje traga; nacrt, plan graevine ihor (gr.) 1. mit. krv starogrih bogova, tj. krvi slina tekuina to tee u ilama bogova; 2. voda u krvi, krvna sirutka; 3. med. krvavo-vodnjikava izluevina upaljenih ireva ihti- (gr. ichthvs) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: riba, riblji ihtiodonti (gr. ichthvs, odus, odontos zub) mn. geol. okamenjeni riblji zubi ihtiofagi (gr. ichthyo-fagoi) mn. ribo-deri, ribojedi; ljudi koji se hrane samo ribom (kao npr. neka divlja plemena u Africi i na obalama Arabije i Crvenog mora) ihtiofagija (gr. ichthyo-fagia) hranidba ribom; usp. ihtiofagi ihtiografija (gr. ichthys, grafia) opisivanje riba ihtioidan (gr. ichyo-eidos) shan ribi, kao riba, u obliku ribe ihtiokola (gr. ichthys, kolla ljepilo) riblje ljepilo, morunin mjehur od kojega se pravi ljepilo

ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med. mineralno ulje koje sadri fosilne ostatke riba (gusta bistra tekuina neugodna mirisa i okusa, upotrebljava se za lijeenje konih bolesti) ihtiolit (gr. ichthys, lythos kamen) min. riblji kamen ihtiolog (gr. ichthys, logos) poznavatelj riba, prouavatelj riba ihtiologija (gr. ichthys, logia) znanost koja se bavi prouavanjem riba ihtiomantija (gr. ichthys, manteia proricanje) proricanje po utrobi riba ihtiomorf (gr. ichthys, morfe oblik) slika ribe; otisak ribe; riblji kamen ihtiomorfan (gr. ichthys, morfe oblik) ribast, u obliku ribe, slian ribi, kao riba, ribolik ihtiomorfit (gr. ichthys, morfe oblik) v. ihtiomorf ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter) riba-guter, pretpotopna ivotinjska vrsta iz jurskog razdoblja, sredina izmeu ribe i gutera ihtioteologija (gr. ichthys, Theos Bog, logia) dokaz za postojanje Boga na osnovi toga to postoje ribe ihtiotipoliti (gr. ichthys, typos otisak, lithos kamen) mn. riblji otisci u kamenu ihtiotomija 577 ikonoborci ihtiotomija (gr. ichthys, temno reem) anatomija riba ihtioza (gr. ichthys) med. vrsta kone bolesti: krljutica, tj. suenje i peru-tanje koe ihtiti (gr. ichthys, -ites) mn. riblje okamine ijatrarhija (gr. iatros lijenik, archo vladam) vladavina lijenika, lijenika sila ijatreuza (gr. iatreuo lijenik sam, lijeim) v. ijatrija ijatreuziologija (gr. iatreuo lijeim, logia) med. znanost o lijeenju bolesti ijatrian (gr. iatrikos) lijeniki, koji se tie lijenika ijatrija (gr. iatreia lijeenje) znanost o lijeenju bolesti; ijatreuza ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: lijenik, lijeniki ijatrofiziar (gr. iatros, fysikos) onaj koji prouava prirodu s lijenikog stajalita ijatrofizika (gr. iatros, fvsis priroda) znanost o prirodi s lijenikog stajalita ijatrognomika (gr. iatros, gnome spoznaja; oznaka, obiljeje) znanost o raspoznavanju i utvrivanju vrsta bolesti; dijagnostika ijatrologija (gr. iatros, logia) znanost o vjetini lijeenja ijatromantija (gr. iatros, manteia proricanje) lijeniko proricanje, gatanje ijatromatematiar (gr. iatros, mathe-matikos) pristaa lijenike kole (17. st.) koja funkcije ljudskog tijela nastoji objasniti mehanikim zbivanjima; ijatromehaniar ijatromatematika (gr. iatros, mathe-ma) primjena matematiko-meha-nikih naela u medicini; ijatrome-hanika ijatromehaniar (gr. iatros, mecha-nikos) v. ijatromatematiar ijatromehanika (gr. iatros, mechane sprava) v. ijatromatematika ijatrosofist (gr. iatros, sofistes mudrac, filozof) lijenik koji voli filozofirati, lijenik-filozof ijatrotehnika (gr. iatros, techne) vjetina lijeenja (osobito rana) Ikar (gr. Ikaros) mit. sin Dedalov; spasio se s ocem iz ropstva na Kreti pomou krila napravljenih od voska, ali, budui da se u letu odvie pribliio Suncu, krila su mu se otopila i on je pao u more; prema njemu je jugoist. dio Egejskog mora nazvan Ikarsko more ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akro-batska toka u kojoj glavni artist leei na leima baca uvis djecu i opet ih doekuje u ruke (kao lopte); ikar-ske igre ikarijci (gr. Ikaros Ikar) udruenje francuskih socijalista koji su zagovarali naela to ih je fr. odvjetnik Etienne Cabet (17881856) izloio u svom djelu "Voyage en Icarie" ("Putovanje u Ikariju"); 1894. doselili su se u Ameriku radi osnivanja komunistike opine; ikarcima su se nazvali prema Ikaru, usporeujui visinu svoje zamisli s hrabrim Ika-rovim letom ikarski komunisti v. ikarijci Ike it. Ajk (engl.) popularni nadimak Dwighta Eisenhowera (biveg predsjednika SAD-a) ikebana (jap. ikebana ivi cvjetovi) japanski nain araniranja cvijea, temelji se religioznim predodbama i simbolinom "govoru cvijea" ikona (gr. eikon slika, lat. icon) svetaka slika u bizantskom stilu ikono- (gr. eikon) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: slika, slikarstvo ikonoborci (gr. eikon, rus. borci) sljedba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja ikonoduli

578 ilata je vodila borbu protiv ikona i molila se Bogu pod vedrim nebom ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) mn. tovatelji ikona, oboavatelji ikona i slika u crkvi ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo) tovanje ikona, oboavanje ikona ikonografija (gr. eikon, grafia) opisivanje, poznavanje slika i kipova, osobito onih iz starog vijeka ikonografski (gr. eikon, grafo) koji se odnosi na izradbu (ili: opis, poznavanje) slika i kipova, koji je u vezi s izradbom, opisivanjem, poznavanjem slika i kipova ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborac, protivnik ikona i slika u crkvi ikonoklastija (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborstvo, protivljenje tovanju ikona i slika u crkvi ikonoklazma (gr. eikon, klasma odlomak, dio) v. ikonoklastija ikonolatar (gr. eikon, latreo oboavam) oboavatelj ikona i slika ikonolatrija (gr. eikon, latreia oboavanje) tovanje (ih: oboavanje) slika i ikona ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji prouava simbolino i alegorino znaenje ikona, poznavatelj ikona ikonologija (gr. eikon, logia) poznavanje ikona kao simbola, prouavanje simbolinih slika i starih spomenika ikonomahija (gr. eikon, machia borba) borba protiv ikona, borba protiv tovanja i oboavanja slika sa svetakim likovima, ikonoborstvo ikonomanija (gr. eikon, mania pomama, ludilo) pretjerano i ludo tovanje slika sa svetakim likovima ikonometar (gr. eikon, metron) u fotografiji: zrcalu slina naprava kod fot. aparata koja predmet snimanja pokazuje u veoma smanjenom obliku i pomae da aparat pri snimanju bude u pravilnom poloaju ikonostas (gr. eikon, istemi stavim, postavim) u pravoslav. crkvi: pregrada izmeu oltara i ostalog dijela crkve, ukraena ikonama po posebnom i utvrenom rasporedu) ikozaedar (gr. eikosi dvadeset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 20 is-tostraniniih trokuta ikozandrija (gr. eikosi dvadeset, aner ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvjetovi imaju 20 i vie slobodnih pra-nika (XII. klasa u Linneovom sustavu biljaka) ikozitetraedar (gr. eikosi dvadeset, tetra etiri, edra osnova) min. tijelo omeeno s 24 ravne plohe; leucitoe-dar ikseutika (gr. ixeuo hvatam ptice na ljepilo, ixos imela) hvatanje ptica na ljepilo iksija (gr. ixia) proirenje vena Iksion (gr.) mit. kralj Lapita u Tesaliji; zaelio je ljubav boice Here te je za kaznu rukama i nogama prikovan za veliki zapaljeni kota koji se neprestano vrti iksografija fotografiranje rengenskim zrakama (x-zrakama); rengenografija ikterian (gr. ikteros) med. onaj koji boluje od utice ikterus (gr. ikteros) med. utica iktus (lat. icere pogoditi: ictus) udar, ubod, hitac, otkucaj, mlaz; glaz. takt; metr. jae naglaavanje pojedinih slogova u stihu, arza, naglasak, dizanje glasa; ictus arteriarum it. iktus arterijarum (lat.) med. kucanje bila, otkucaj bila il- (lat.) predmetak u lat. rijeima koje poinju sa "1" = in ilakrimacija (lat. illacrimare, illacri-matio) med. izljev suza, suzenje ilata (lat. inferre unijeti, illatum) mn. ono to je uneseno u kuu, miraz; vrijednosti koje se unose u posao pri ilativan 579 iluminiran osnivanju nekog poduzea i si., a koje se ne sastoje o gotovog novca, npr. strojevi, zgrade, zemljite itd. ilativan (lat, illativus) zakljuni, zakljuan; ilativne reenice gram. posljedine reenice ilegalac (lat. illegalis) onaj koji radi ilegalno ilegalan (lat. illegalis) protuzakonit, nezakonit ilegalnost (fr. illgalit) nezakonitost, protuzakonitost ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit, roen u nezakonitom braku, izvan-braan; nepravedan, nedoputen ilegitimitet (lat. illegitimitas) nezakonitost, protuzakonitost; podrijetlo iz nezakonitog braka, izvanvanbranost

ileian (gr. eilein vijugati se) anat. koji pripada tankom crijevu ili donjem dijelu zdjeline kosti ileitis (gr. eilein vijugati se) med. upala tankog crijeva, ileuma ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. tanko crijevo, donja polovica tankog crijeva; donji dio zdjeline kosti (lat. os ilium, os ilei) ileus (gr. eilein zbiti, stisnuti, eileos) med. zapletaj crijeva; v. mizerere Iliacos intra muros peccatur et extra it. Ilijakos intra muros pekatur et ekstra (lat.) grijei se unutar trojanskih zidova i izvan njih (Vergilije); pren. krivi su jedni i drugi iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv, krt; nazadan, neslobodouman iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodo-umlje; ne dareljivost, krtost iliberalizam (lat. illiberalis) nazadnost, neslobodoumnost; supr. liberalizam ilicija (lat. illitio) med. trljanje uljem ili mau ilicite (lat. illicite) prav. nedoputeno; res illicita (lat.) nedoputena radnja ilida (tur. ylydza) toplice, ljekovito kupalite k Ilij (gr. Ilion) v. Troja Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spjev u 24 pjevanja koji se pripisuje Homeru, opjevava jednu epizodu iz Trojanskog rata (Ahilovu srdbu zbog uvrede koju mu je nanio Agamemnon i njegovu osvetu nad trojanskim junakom Hektorom koji mu je ubio najboljeg prijatelja Patrokla) ilikvidan (lat. iUiquidus) nejasan, mutan, nerazumljiv, sumnjiv, npr. neki raun; trg. nesposoban za plaanje svojih obveza ilikviditet (lat. iliquiditas) nejasnost, nerazumljivost, odnos koji nije ra-ien; nesposobnost plaanja obveza ilingus (gr. ilingos) med. vrtoglavica, nesvjestica ilinirati (lat. linere, Illinere) med. trljati uljem ili mau iliterata (lat. illitterata) mn. tonski spojevi koji se ne mogu biljeiti slovima, npr. umovi, uzdasi itd. ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije u braku iloza (gr. illosis) med. razrokost iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vremena posebnom napravom za mjerenje visine sunca iludirati (lat. ludere, illudere) zbijati alu, rugati se, ismijavati, vui nekoga za nos; izbjegavati, izigravati (npr. zakonske propise); zavaravati, varati iluminacija (lat. illuminatio) sveano osvjetljavanje; ukraavanje nekog crtea, bakroreza ili otiska u kamenu; iznenadno nadahnue, inspiracija iluminat (lat. illuminatus) prosvijeen ovjek, naobraen ovjek iluminator (lat. illuminator) stakleno okno na brodu ili svemirskoj letjelici iluminiran (lat. illuminatus) sveano osvijetljen; prosvijeen; izraen u ivim bojama iluminirati 580 imanencija iluminirati (lat. lumen svjetlost, illuminare.) osvijetliti, osvjetljavati; osobito: osvijetliti sveano, radi ukrasa; pomou boja dati neemu ivost; nadahnuti ilustracija (lat. illustratio) objanjenje, tumaenje teksta; crte kao dopuna ili kao ukras teksta u asopisu ili knjizi; ilustrirani list, asopis sa slikama, list sa slikama ilustrativan (lat. illustrativus) koji objanjava, koji slui kao objanjenje ilustrator (lat. illustratos) crta ilustracija u nekom tekstu; objanjava, tuma ilustriran (lat. illustrare, fr. illustre) koji je, pored teksta, slikovno dopunjen i ukraen, npr. list, asopis, knjiga ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, objanjavati, pokazati (ili: pokazivati) u pravom svjetlu, osvijetliti; dopuniti i ukrasiti neki tekst slikama (novine, asopise, knjige) ilustrisimus (lat. illustrissimus) najsjajniji, najuzvieniji, najslavniji; kao oslovljavanje: presvijetli, preuzvie-ni ilutacija (lat. lutum, illutatio) med. lijeenje stavljanjem neke smjese, kae ili ljekovitog blata na bolesni dio tijela ilutirati (lat. illutare) med. premazivati kaom, stavljati kau ili ljekovito blato na bolesno mjesto iluzija (lat. illusio) osjetilna varka, varka pri kojoj se zapaa neki predmet drukije nego stoje u stvarnosti; vrste iluzija: a) iluzija zbog nepanje, b) iluzija zbog afekta, osobito straha (npr. kad nou u umi umjesto panja vidimo ovjeka), c) iluzija bez afekta, tj. one koje ne moraju nestati ni pri budnoj panji

iluzionist (lat. illusio) maioniar, onaj koji izaziva iluzije kod drugih, opsjenar ... iluzionizam (lat. illusio) filozofski smjer koji smatra da su istina, ljepota i moralnost samo iluzija (varka) iluzoran (lat. illusorius) varljiv, neostvariv, prazan, koji postoji samo u mati, opsjenarski; iluzoran ugovor ugovor koji se ne moe ostvariti iljuin tip zrakoplova (naziv po ruskom konstruktoru Sergeju Vladimiroviu Iljuinu, rod. 1894.) im- (lat.) lat. predmetak u rijeima koje poinju usnenim suglasnikom, = -in imaginabilan (lat. imaginabilis) zami-sliv, koji se moe zamisliti, mogu, vjerojatan imaginacija (lat. imaginatio) zamisao, umiljaj; mata; mo zamiljanja, mata, fantazija, zamiljena stvar, stvar koja ne postoji imaginaran (lat. imaginarius) zamiljen, izmiljen, nestvaran, koji postoji samo u mati; imaginarna veliina mat. zamiljena veliina imaginativan (lat. imaginativus) koji ima sposobnost zamiljanja, matanja; koji potjee iz mate, koji je u vezi s matom; koji je pun mate, koji ima jaku matu imago (lat.) slika; lik: zool. naziv za posljednju fazu u probrazbi insekata imam (ar. amma, imam) gospodar, vladar; osobito: bivi gospodar i vladar Jemena u Arabiji; vladar Maskata u Perzijskom zaljevu; dvanaest imama od Iraka potomci Alije ija je vlast u Medini postojala pored kalifata; turski sveenik i znanstvenik, osobito: poznavatelj Kur'ana, glavni hoda neke damije; imam-efendi sveenik-hoda u dvorcu imamat (ar.) zvanje i djelokrug starjeine damije; drava jednog imama imanencija (lat. immanentia) postojanje u, nalaenje u, ostajanje u, bitno pripadanje neemu; filozofija ima-nencije filozofski smjer koji se ogra imanentan 581 imerzija niava na spoznaje u granicama iskustva i svijesti, koji smatra, dakle, da ne postoji neka stvarnost koja bi bila nezavisna od svijesti imanentan (lat. immanens) unutranji, koji ostaje unutra, bitan, neodvojiv; fil. imanentna metoda metoda koja se odreuje samim predmetom istraivanja; imanentna kritika, kritika koja jednu misao ili sustav misli procjenjuje s njihovih vlastitih pretpostavki; u teoriji spoznaje: koji ostaje u granicama mogueg iskustva (Kant), ili u granicama svijesti (Fich-te; prema Spinozi, Bog je imanentni uzrok svijeta, dakle sam svijet (Deus sive natura Bog ili priroda); supr. transcendentan imanentnost (lat. immanentia) fil. v. imanencija imarinirati (lat. in, marinus morski) v. marinirati imaterijalan (lat. immaterialis) netje-lesan, duhovni; imaterijalna dobra proizvodi duhovnog rada, duhovno vlasnitvo imaterijalist (lat. immaterialis) fil. pristaa imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je dua bestjelesna; supr. materijalist {materijalizam (lat. immaterialis) fil. smjer koji porie stvarnost materije tvrdei daje sve to postoji duh (Platon); nauavanje da je dua bestjelesna; spiritualizam (supr. materijalizam) imatrikulacija (lat. immatriculatio) upis, upisivanje u matrikulu neke ustanove, osobito sveuilita, stupanje u red studenata imatrikulirati (lat. immatriculare) upisati u matrikulu, uvesti u popis; osobito: upisati za redovitog studenta sveuilita; supr. eksmatrikulirati imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao ovjek, slaboumnik, glupan imbecilan (lat. imbecillus) tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao, sla-bouman, blesav, glup imbecilitet (lat. imbecillitas) slaboum-nost, duhovna zaostalost, blesavost imbibicija (lat. imbibitio) usisavanje, upijanje, vlaenje, namakanje imbibirati (lat. bibere piti, imbibere) upijati, usisavati, upiti, usisati; u slikarstvu: vlaiti, navlaiti, namaka-ti, natapati imborzirati (tal. imborsare) trg. primiti novac, naplatiti imbroglio it. imbroljo (tal.) glaz. zaplet u akcentima, istodobno spajanje razliitih ritmova i melodija imedijatan (lat. immediatus) neposredan; trenutaan, koji se odmah dogaa ili obavlja; imedijatna molba prav. neposredna molba ili predstavka koja obilazi sve nie vlasti i pre-

daje se neposredno najvioj vlasti, vladaru; imedijatni grad grad koji zavisi samo od najvie vlasti, slobodni grad imedijativan (lat. immediativus) koji radi bez posredovanja, koji neposredno oznaava ili kazuje to, npr. glagol koji bez dodavanja imenice obuhvaa pojam radnje: boriti se, ii itd. imergeti (lat. immergere uroniti) mn. pristae ponovnog krtenja, tj. krtenja odraslih; anabaptisti, menoniti imerzija (lat. immersio) moenje, namakanje, uronjavanje: astr. ulazak jednog nebeskog tijela u sjenu drugog nebeskog tijela, zaklanjanje jednog nebeskog tijela drugim nebeskim tijelom; zamraivanje jedne zvijezde Sunevim zrakama; opt. kad se, radi dobivanja to boljih likova pod mikroskopom, umjesto zraka izmeu donje povrine najdonje lee u objektivu i stakla koje pokriva predmet, pri najveim poveanjima uporabi kakva tekuina; homogena imerzija imerzija imigracija 582 impanacija kod koje se tekuina i staklo za pokrivanje objekta izaberu tako da oboje imaju isti indeks prelamanja kao i najdonja lea objektiva; imerciono krtenje krtenje koje se vri uronjavanjem u vodu; med. primjena stalne, permanentne kupelji imigracija (lat. immigrare doseliti se, immigratio) useljavanje, useljenje, doseljavanje, doseljenje: useljenost: useljenitvo, svi useljenici imigrant (lat. immigrare doseliti se, immigrans) doseljenik, useljenik imigrirati (lat. immigrare) useliti se, useljavati se, doseliti se, ui u iminencija (lat. imminentia) skoro nastupanje, blizak dolazak iminentan (lat. imminens) koji tek to nije nastupio (ili: naiao), koji neposredno predstoji, koji prijeti dolaskom imisija (lat. immissio) prav. upuivanje na posjed, putanje na posjed; im-misio honorum (lat.) = imisija; putanje unutra, upuivanje; imisijski dekret sudska odluka o putanju na posjed; imisijski termin rok za putanje na posjed imitacija (lat. imitatio) oponaanje; ono to je izraeno po uzoru na neto, npr. umjetno drvo, kamen, mramor itd.; imitatio Christi it. imitacio Kri-sti (lat.) ugledanje na Krista imitator (lat.) oponaatelj, onaj koji radi po uzoru na koga ili to; ovjek koji oponaa razliite tipove ljudi, ivotinja i dr. imitirati (lat. imitari) 1. oponaati, ugledati se na, stvarati po uzoru na koga ili na to imitirati (lat. immitere) 2. poslati u, metnuti u, pustiti, usaditi; prav. sudskim putem odrediti, narediti, izdati nalog imobilan (lat. immobilis) nepokretan; nepomian, postojan, nepokolebljiv, vrst; voj. neopremljen, nespreman za rat; imobilizacijski zavoj med. zavoj koji onemoguava micanje nekog dijela tijela (od gipsa, vodenog stakla itd.) imobilijaran (lat. immobiliaris) nekret-ninski, sastavljen od nekretnina; imobilijarna egzekucija egzekucija koja se vri na nekretninama; imo-bijarna imovina nekretnina; imobi-lijarni kredit zajam na nekretnine; imobilijarna masa masa koja se sastoji od nekretnina imobilije (lat. immobilia sc. bona) mn. nekretnine imobilitet (lat. immobilitas) nepokret-nost, nepominost; nepromjenjivost, stalnost; med. ukoenost imoralan (lat. immoralis) suprotan moralu, nemoralan; razvratan imoralist (lat. immoralitas) fil. pristaa imoralizma; protivnik morala, nemoralan ovjek, razvratnik imoralitet (lat. immoralitas) suprotnost moralu, nesuglasje s moralom; nemoralnost, razvratnost imoralizam (lat. immoralis) fil. stajalite "s one strane dobra i zla", tj., uzevi relativno: s one strane onoga to se sada smatra kao dobro i zlo ili, uzevi apsolutno: negiranje svih moralnih vrijednosti, apsolutna uzvi-enost iznad onoga to vrijedi kao dobro i zlo imortalitet (lat. immortalitas) besmrtnost, vjenost imortela (fr. immortelle) bot. smilje, biljka sa sjajnim i suhim laticama koje zbog toga ne venu imp. kratica za imperativ impaginirati (lat. in-, pagina strana) trg. prelamati tiskani slog na stranice i arke impala zool. vrsta antilope

impanacija (lat. panis kruh, imparan-tio) teol. prema vjerovanju u Kat. crkvi: spajanje tijela Kristova s kru impanatori 583 imperij al hom u kranskom sakramentu priesti; usp. konsupstancijacija impanatori (lat. impanatores) mn. pristae nauavanja o impanaciji imparisilab (lat. imparisyllabum) gram. nejednakoslona rije, tj. rije koja u drugom padeu ima vie slogova nego u prvom, npr. zarez, zareza impastacija (tal. impastre, impasto) pretvaranje u tijesto, u smjesu, u ljepilo; slikanje debelim slojem boja, nabacivanje boja; u bakrorezu: poliranje toaka i crtica impastirati (tal. impastare) grad. praviti zidarsko ljepilo od buke i sitno razmrvljenog kamena; u bakrorezu: ispolirati i izbrisati urezane toke i crte impediment (lat. impedimentum) smetnja, prepreka; impedimenti mn. prav. prepreke zbog kojih se netko oslobaa odgovornosti zato to nije doao na sud imperativ (lat. imperativus) gram. zapovjedni nain; fil. zapovijed, naredba, propis, zakon; Kantov kategoriki imperativ glasi: Radi tako da naelo tvoje volje moe u svako doba postati opim zakonom; kategoriki imperativ zapovijed koja odreuje da se neto radi zbog samog tog ina, bez obzira na cilj samog ina; hipotetiki imperativ zapovijed koja odreuje neto kao sredstvo za postizavanje cilja i koja vrijedi samo pod odreenim okolnostima; energetski imperativ glasi: "Ne troi uzalud energiju, nego se njome koristi!" (Ostwald) imperativan (lat. imperativus) zapovjedni, zapovjedan, zapovjedniki; imperativni mandat prisilna naredba imperator (lat. imperator) zapovjednik; vladar, car imperatorski (lat. imperatorius) zapovjedniki; vladarski, carski imperfekt (lat. imperfectum) gram. prolo nesvreno vrijeme, tj. glagolski oblik kojim se istie trajanje glagolske radnje u prolosti imperfektan (lat. imperfectus) nedovren, nepotpun, nesvren, nezavren imperfektivan (lat. impervectivus) nesvren; imperfektivni glagol gram. nesvreni glagol imperfektivnost (lat. imperfectivus) gram. nesvrenost, nesvreni vid imperforacija (lat. imperforatio) med. zatvorenost ili sraslost nekih dijelova tijela koji po prirodi trebaju biti otvoreni (npr. stranjica) imperij (lat. imperium) carevina, drava (npr. Rimski imperij, Britanski imperij) imperij (lat. imperium) najvia dravna vlast koja je u starom Rimu prenoena s naroda na najvie inovnike, osobito vojna vlast; najvia vlast, vlada; kasnije: Rimsko Carstvo; imperium Manlianum (lat.) stroga vrhovna vlast, nazvana po Luciju i Torqu-atu Manliju, poznatim po svojoj strogosti; imperium merum (lat.) ista dravna vlast u upravnim stvarima i u ratu; takoer: neugodnost sudskog poloaja, pravo suenja na ivot i smrt; imperium mixtum it. impe-rijum mikstum (lat.) mjeovita dravna vlast, tj. upravna i zakonodavna vlast imperijal (lat. imperialis) 1. ruski zlatan novac od 10 rubalja; 2. hladno pie od vode, eera, limunove korice i vinskog kamena (srijea); 3. tisk. vrsta sloga s veoma visokim slovima; 4. vrsta finog sira; 5. bradica pod donjom usnom (naziv po tome to je takvu bradicu nosio francuski car Napoleon III.); 6. panjolska merino-ovca; 7. carski ples; imperijal-dukat ruski zlatan novac od 3 rublja; imperijal papir papir najveeg formata; carski papir imperijalist 584 imponirati imperijalist (lat. imperialis) pristaa imperijalizma; carev privrenik, ca-rist; u Francuskoj = bonapartist: osvaja, pljaka imperijalistiki (lat. imperialis) koji je u duhu imperijalizma, koji se u politikom radu rukovodi i oduevljava idejama imperijalizma, osvajaki imperijalizam (lat. imperialis carski) 1, carska vlast, privrenost carstvu; 2. neograniena vladavina koja se oslanja na vojnu silu, despotska vladavina: 3. najvii stupanj razvoja kapitalizma u koji je ovaj prerastao krajem XIX. i poetkom XX. st.; karakteristika njegove politike je tenja za potinjavanjem drugih naroda i drava (zbog gospodarskih ih stratekih interesa) impersonalan (lat. impersonalis) bezlian; impersonalni glagol gram. bezlini glagol

impertinentan (lat. impertinens) nepristojan, neljubazan, neuljudan, bezobrazan, bezobziran, drzak impetigo (lat.) med. kona bolest u obliku mjehuria s bistrom tekuinom (kad se mjehurii otvore i tekuina osui, nastaju ute kraste) impetiologija (lat. impetigo, gr. logia) med. znanost o konim bolestima, osobito o nastajanju, razvijanju i lijeenju krasta impetracija (lat. impetratio) prav. dobivanje, zadobivanje; osobito: dobivanje prava; tuba impetrant (lat. impetrans) prav. tuitelj impetrat (lat. impetratus) prav. tueni, optueni impetuoso it. impetuozo (tal.) glaz. neobuzdano, burno, plahovito, silovito impetus (lat.) estok napadaj, npr. neke bolesti; cum impetu it. kum impetu (lat.) neobuzdano, uno, plahovito; con impeto it. kon impeto (tal.) glaz. v. impetuoso implantacija (lat. implantatio) med. primanje i odravanje transplantata; usaivanje, ukorjenjivanje; cijepljenje, okuliranje implement (lat. implementum) med. bolesno debljanje; popunjavanje; pomono sredstvo; implementum contractus it. implementum kontraktus (lat.) prav. izvravanje ugovora impliciran (lat. implicatus) upleten u neto, umijean u; koji se podrazumijeva, obuhvaen implicirati (lat. implicare) uplesti, umijeati, uvui, uvlaiti; pren. sadravati, obuhvaati sobom implicite (lat. implicite) pril. podrazumijevajui se ve (u); obuhvaeno im; preutno; supr. eksplicite implikacija (lat. implicatio) upletanje u to; umijeanost implorant (lat. implorans) prav. tuitelj; onaj koji trai zatitu; prid. im-plorantski implort (lat. imporatus) prav. tueni, optueni impluvij (lat. pluvia kia, impluvium) nepokriven i otvoren prostor u predvorju (atriju) starorimskih kua u kojem se obino nalazio bazen za skupljanje kinice; predvorje crkve, ulaz u crkvu; med. kupanje u kinici imponderabilan (lat. imponderabilis) koji se ne moe vagati imponderabilije (lat. imponderabilia) stvari koje se ne mogu vagati, npr. eter; moralne vrijednosti; osjeaji, rasploenja, misli i dr., neodredivi uzroci, neodredivi utjecaji imponente (tal. imponente) glaz. velianstveno, dostojanstveno imponirati (lat. imponere) nametnuti uvjete; narediti (npr. da se uti i si.); osobito: praviti dojam; ulijevati ili zahtijevati potovanje (ili: divljenje, strah, poslunost); imati utjecaja na ljude; tisk. urediti i formirati tiskanu stranicu imporozitet 585 impresionizam imporozitet (lat. imporositas) neup-ljikavost; nepostojanje medumoleku-larnih prostora; med. zatvorenost otvora na koje izlazi znoj import (lat. importare uvoziti, uvesti, engl. import) trg. uvoz, uvozna trgovina; uvezena roba; supr. export importacija (lat. importatio) trg. uvo-enje (robe iz inozemstva), uvoz; donoenje sa strane (mode, obiaja, navika i si.) importirati (lat. importare) trg. uvoziti stranu robu na domaa trita, baviti se uvoznom trgovinom, tj. uvozom robe koja nije proizvedena ili se ne proizvodi u zemlji; donositi sa strane, npr. modu, navike, obiaje; supr. eks-portirati impost (lat. imponere nametnuti, tal. imposto) posredan porez, porez na robu; grad. dio izmeu stupa i svoda, tako da svod time dobiva iru podlogu impostirati (tal. impostare) nametati porez na, opteretiti porezima, opore-zovati impostura (lat. imponere nasamariti) prijevara, varanje, la impotencija (lat. impotentia) spolna nemo mukarca, nesposobnost oploivanja; duhovna nemo, duhovna nesposobnost; nemo da se neto sprovede; impotentia coniugalis impotencija konjugalis (lat.) prav. brana nemo, suprunika nemo impotentan (lat. impotens) nesposoban, nemoan (osobito u spolnom smislu); sakat, bogaljast; duhovno nesposoban, duhovno nemoan impozantan (fr. imposant) koji ulijeva potovanje (ili: divljenje, poslunost), koji zadobiva i osvaja ljude, koji pravi dojam, koji privlai na sebe pozornost; nadmoan, ugledan, znaajan, dostojanstven, velianstven

impregnacija (lat. impraegnatio) oploenje, zaee; kem. namakanje, vlaenje, proimanje nekog tkiva uljem ili mau, drveta tvarima koje ga uvaju od truljenja (npr. eljeznikih pragova), tkanina neizgorljivim ili nepropusnim tvarima, npr. vodenim staklom, da bi se zatitile od vatre itd. impregnator (lat. impraegnator) prav. oploditelj, otac djeteta impregnirati (lat. impraegnare) za-trudnjeti, oploditi; kem. natopiti, natapati, navlaiti, proeti drvo ih tkaninu uljem, mau ili drugom kakvom neizgorljivom ili nepropusnom tvari impresario (tal.) osoba koja se, u ime kakvog kazalinog ili koncertnog drutva, brine o prireivanju predstava i koncerata i o njihovom materijalnom uspjehu; osoba koja pronalazi i zapoljava talentirane ljude, npr. za neku kazalinu druinu impresija (lat. impressio) dojam, djelovanje koje jedna stvar (npr. proitana knjiga, viena slika, posluano glazbeno djelo itd.) ima na koga impresionisti (lat. impressio) mn. prvotno: pristae naturalistikog smjera u slikarstvu impresionizma, iji je voa bio Edouard Manet (1832 1883) koji smatra da prava umjetnost treba reproducirati samo prvi, neposredan dojam; zatim: umjetnici i knjievnici koji neki predmet reproduciraju onakav kakav je u prirodi, bez ikakvog uljepavanja; supr. ekspresionisti impresionistiki (lat. impressio) koji potjee iz impresionizma, koji pripada impresionizmu, koji je u vezi s impresionizmom impresionizam (lat. impressio) umjetniki i knjievni pravac koji se pojavio ezdesetih godina XIX. st. u Francuskoj i koji smatra da se zadaa umjetnosti sastoji u to iem i vjernije'1! prikazivanju i reproduimpresivan 586 imunitet ciranju osjetilnih dojmova (vraanje prirodi) i doivljavanja; fil. pozitivi-zam (zato to za njega kao jedino realni vrijede osjetilni dojmovi; supr. ekspresionizam impresivan (lat. impressio dojam, fr. impressif) upeatljiv, koji ini dojam, dojmljiv impresum (lat. impressum) tiskana stvar, tiskanica; zakonski obvezno tiskanje (u novinama i asopisima) imena nakladnika, urednika odgovornih za sadraj, suranika, naslov tiskare, broj primjeraka, godine izdanja itd. imprimatur (lat.) "neka se tiska, moe se tiskati"; prije: formula kojom cenzura doputa da se neko djelo smije tiskati; danas: odobrenje kojim pisac, urednik, odgovorni korektor i si. doputa da se neto moe tiskati improbabilitet (lat. improbabilitas) ne-vjerojatnost improbacija (lat. improbatio) neodobravanje, odbacivanje improperije (lat.) mn. kod katolika: tualjke koje se pjevaju na Veliki petak improporcija (lat. improportio) nerazmjer, nerazmjernost improporijacija (lat. impropriatio) prav. prisvajanje, prisvojenje; davanje crkvenih dobara u leno (feud) improprijetet (lat. improprietas) nepri-kladnost, pogrena uporaba (izradba) improvidencija (lat. improvidentia) neopreznost, nesmotrenost, nepalji-vost improvizacija (lat. improvisatio) initi neto bez pripreme: drati govor, pisati pjesme, recitirati, glumiti, pjevati itd. improvizan (lat. improvisus) nepredvien, nesluen, iznenadan improvizator (lat. improvisator, tal. improvisatore) onaj koji neto ini bez prethodnog pripremanja, npr. dri govor, sastavlja pjesmu, recitira, glumi, svira, pjeva itd. improvizirati (tal. improvisare) uiniti (ili: raditi, initi, uiniti) bez prethodnog pripremanja: sastaviti neto na brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju itd.) imprudencija (lat. in ne, prudens pametan, mudar) nerazboritost, nepro-miljenost, neopreznost, nesmotrenost impubres (lat. impubres) mn. prav. nestasali za enidbu, nestasale za udaju, neodrasli. nezreli za enidbu impubertet (lat. impubertas) neodras-lost, nestasalost, nesposobnost za enidbu (ili: udaju) impudencija (lat. in ne, pudens stidljiv, srameljiv) besramnost, drskost impugnacija (lat. impugnatio) opovrgavanje, osporavanje, napadanje razlozima; impugnacijski spis prav. spis kojim se opovrgavaju dokazi protivnike strane impuls (lat. impulsus) poticaj, nagon, tenja; pokretaka sila; med. neodoljiv nagon

impulzija (lat. impulsio) v. impuls impulzivan (lat. impulsivus) pokretaki, koji pokree, koji potie, koji pobuuje imputacija (lat. imputatio) pripisivanje, podmetanje krivnje, klevetanje, ocrnjivanje, lano optuivanje imputirati (lat. imputare) pripisivati, podmetati krivnju, klevetati, lano optuivati imun (lat. immunis) slobodan od dravnih nameta, osloboen poreza, vojne slube; med. otporan protiv zaraznih bolesti, zatien, neosjetljiv imunitet (lat. immunitas) osloboenje svjetovnih i crkvenih posjeda od vlasti javnih slubenika; osloboenje od nameta, poreza i dr.; kaznena neodgovornost narodnih predstavnika za imunizacija 587 in hoc pas su izjave i djela koje ine u svojstvu narodnih predstavnika; med. otpornost organizma protiv bolesti; u meunarodnom pravu imunitet znai osloboenje tuih dravnih organa pritvaranja, npr. pri prekoraenju granice u slubenom prometu; znai i eksteritorij alnost imunizacija (lat. immunis) med. stvaranje umjetnog imuniteta; zatiiva-nje od zaraze, otrova, bolesti; cijepljenje protiv bolesti imunizirati (lat. immunire) osigurati od bolesti, initi otpornim protiv bolesti, cijepiti protiv bolesti imunologija (lat. immunis, gr. logia) med. znanost o imunosti organizma imunost v. imunitet imunoterapija (lat. immunis, gr. the-rapeia lijeenje) med. poticanje organizma na stvaranje tijela koja ga ine otpornim na zarazu, otrov, bolest i si. in absentia it. in apsencija (lat.) u odsutnosti, u nenazonosti in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, promatran zasebno, samo u mislima (bez obzira na konkretne odnose); supr. in concreto in Baccho et Venere it. in Bakho et Venere (lat.) u Bakhu i Veneri, tj. u piu i ljubavi in barbam (lat.) u bradu, u lice (rei) in brevi (tempore) (lat.) u kratko (vrijeme), tj. uskoro in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju in casum casus it. in kazum kazus (lat. casus sluaj) u sluaju sluaja, tj. u sluaju ako se pojave neke predviene okolnosti in casum it. in kazum (lat. casus sluaj) za sluaj, u sluaju in commune bonum (utilitatem) it. in komune bonum utilitatem (lat.) za ope dobro, za opu korist in communi it. in komuni (lat.) zajedniki, skupno in concreto it. in konkreto (lat.) u nekom odreenom sluaju, tj. stvarno, u zbilji; suprot, in abstracto in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno in deposito it. in depozito (lat.) prav. u ostavi, na uvanju kod suda in dorso it. in dorzo (lat., tal.) trg. na poleini, npr. mjenice in dubio pro reo (lat.) prav. jedno od osnovnih naela sudskog kaznenog postupka tzv. klasine kole prema kojem osumnjienog, u nedostatku dokaza o krivnji, treba osloboditi kaznene odgovornosti (lat. in dubiis reus est absolvendus = u nedokazanim sluajevima okrivljenog treba osloboditi) in dulci jubilo (lat.) "u slatkom likovanju", tj. ivjeti u veselju i izobilju in duplo (lat.) dvostruko, u dva primjerka, u duplikatu in durius (lat. in durius tee, otrije) prav. osuditi nekoga tee nego to ga je osudio nii sud in errore (lat.) u zabludi in extenso it. in ekstenzuo (lat.) veoma opirno, sasvim iscrpno, u potpunosti in figura (lat.) slikovito, u slici in fine (lat. fini granica, kraj) na kraju, na svretku in fine finali (lat.) na kraju krajeva in floribus (lat.) u cvatu, tj. u najbolje doba in foro (lat.) pred sudom in foro conscientiae it. in foro kons-cijencije (lat.) pred svojom vlastitom savjeu in genere (lat.) uope, openito, u svemu, ukupno

in grosso (tal.) trg. na veliko in hoc asu it, in hok kazu (lat.) prav. u ovom sluaju, u danom sluaju in hoc passu it. in hok pasu (lat.) prav. u ovome sluaju, s obzirom na ovaj (ili: na dani) sluaj in honorem 588 Ina in honorem (lat.) u ast in loco it. in loko (lat.) u mjestu, na licu mjesta, na istom mjestu in magnis et voluisse sat est (lat.) u velikim je stvarima dovoljno i htjeti in maiorem dei gloriam it. in majorem dei glorijam (lat.) u to veu slavu Boju in margine (lat.) na rubu, uz tekst in medias res it. in medijas res (lat.) citat (navod) iz Horacija: u sredinu stvari, u srce stvari, tj. odmah prijei (ih: prelaziti) na glavno pitanje in memoriam (lat.) za uspomenu, na spomen, radi uspomene in merito (lat.) u biti in natura (lat.) u prirodi, u stvarnosti, onako kako jest, prvobitno; u istom sastavu, pravi, istinski in naturalibus (lat.) u prirodnom stanju, kao od majke roen, gol in nuce (lat.) u ljusci od oraha, tj. sasvim zbijeno, saeto, ukratko in optima forma (lat.) u najboljem obliku, u savrenom obliku (ili: redu) in parenthesi it. in parentezi (lat.) uzgred, uzgredno, uz to in persona (lat.) u vlastitoj osobi, osobno in petto (tal.) u sebi, u dui, u srcu, u pripravnosti (imati) in pleno (lat. in pleno) u cjelini, u cjelokupnosti; u punoj sjednici, u punoj skuptini in praxi it. in praksi (lat.) u praksi, u primjeni, u stvarnosti, u radu, u praktinom obavljanju in prima instantia it. in prima instancija (lat.) v. instancija in publico politicis it. in publiko po-liticis (lat.) na javnom politikom mjestu, u politikoj javnosti in puncto it. in punkto (lat.) to se tie..., s obzirom na... in puncto puncti it. in punkto punkti (lat.) u toki toke, tj. tono in puris naturalibus (lat.) v. in naturalibus in rerum natura (lat.) u prirodi stvari, u biti stvari, u cijelom svijetu in residuo (lat.) u ostatku, u viku in saldo (tal.) trg. jo u dugu, jo duan (ostati) in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom mjestu in sedecimo (lat.) mit. u esnaestom dijelu veliine tiskanog arka, u formatu esnaestine in silvam ligna ferre (lat.) u umu nositi drva, tj. raditi uzaludan posao in solutum (lat. in solutum) trg. primiti ili dati neto na ime plaanja, ili umjesto plaanja u gotovom novcu in spe (lat.) u nadi, u oekivanju in statu quo ante it. in statu kvo ante (lat.) u stanju u kojem je stvar i prije bila (tj. prije poetka spora, rata i si.) in statu quo it. in statu kvo (lat.) u stanju u kojem je neka stvar i dotle bila, tj. nepromijenjeno in summa (lat.) u svemu, ukratko, jednom rijeju in summo gradu (lat.) u najviem stupnju, u najveoj mjeri in superlativo (lat.) u najviem stupnju in tergo (lat.) na poleini, na stranjoj strani in to turn (lat.) u svemu in triplo (lat.) trostruko, u tri primjerka in- (lat. in) 1. nerazdvojan nijeni pred-metak u latinskom i romanskim jezicima = ne, oznaava negaciju osnovne rijei; 2) latinski i talijanski prijedlog sa znaenjem: za kretanje i smjer = u, na, k; za vrijeme = do; za smjer i svrhu = na, za, radi Ina (gr. Ino) mit. ki Kadmova i Har-monijina, maeha Hele i Friksa; zatitnica brodara (zajedno s muem Atamantom) inadekvatan 589 incizivan inadekvatan (lat. inadaequatus) nejednak, neodgovarajui, neprikladan

inanicija (lat. inanitia) ispranjavanje; ispranjenost eluca; nemo (ih: slabost) zbog nedostatka hrane inapetencija (lat. inappetenza) nedostatak prohtjeva za jelom, neraspoloenje za jelo, nedostatak volje za jelom; gaenje od neega inaplikabilan (lat. inapplicabilis) neprimjenjiv, koji se ne moe primijeniti inapstinencija (lat. inabstitnentia) ne-suzdrljivost, nesuzdravanje inartikulacija (lat. inarticulatio) nejas-noa u izgovaranju, mucanje, mumljanje inartikuliran (lat. inarticulatus) nejasno izgovoren, promucan, promum-ljan inauguracija (lat. inauguratio) sveano uvoenje u slubu, poloaj, dunost; sveano otvaranje, sveano otkrivanje; zapoinjanje, oznaavanje poetka inauguralni (lat. inauguro upuujem, uvodim) koji je u vezi s inauguracijom, koji se tie inauguracije; inauguralni govor govor koji se dri prilikom upuivanja i uvoenja u dunost, slubu ili poloaj, pristupni govor, pristupno predavanje; inauguralna disertacija ili disputacija znanstvena rasprava koju, na sveuilitima, mora napisati i podnijeti fakultetskom vijeu onaj tko eli dobiti titulu doktora inaugurirati (lat. inaugurare) sveano uvesti u dunost ili slubu; sveano otvoriti, sveano otkriti; zapoeti, zapoinjati inauracija (lat. aurum zlato, inauratio) pozlata, pozlaivanje; med. prevla-enje pilula zlatnom pjenom inauratura (lat. aurum zlato, inau-ratura) v. inauracija ,. . %> inauratus (lat. inauratus) pozlaen; pi-lulae inauratae it. pilule inaurate (lat.) mn. med. pozlaene pilule incalzando it. inkalcando (tal.) glaz. urno, naglo, hitro, brzo incentiv (lat. incentivum) sredstvo za nadraivanje, za poticanje incentivan (lat. incentivus) koji daje ton; poticajan, podoban, uzbuujui, koji uzbuuje, nadraujui, koji nadrauje, uzbudljiv, nadraljiv, razdraljiv inceracija (lat. inceratio) uvotavanje, prevlaenje voskom, prelijevanje voskom, mijeanje s voskom; mijeanje suhe tvari s kakvom tekuinom dok se ne zgusne kao vosak incerirati (lat. cera vosak, incerare) uvotiti, uvotavati, prevui (ih: preliti) voskom; pomijeati s voskom incest (lat. castus edan, incestus) prav. rodoskvrnue, spolno openje s bliskim roacima s kojima je brak, zbog srodstva, zabranjen (npr. izmeu oca i kerke, majke i sina, brata i sestre) inch it. in (eng. inch, lat. unica) mjera za duinu u Engleskoj, = 1/12 engleske stope (foot) = 2,54 cm incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj, neugodan sluaj; prigovor, primjedba, upadica; sporedan dogaaj, sporedni in; mali sukob incidentan (lat. cadere, incidens) neugodan; umetnut; uzgredan, sporedan, sluajan incitancije (lat, incitantia) mn. med. sredstva koja izazivaju poveanje ivotne svjeine i djelatnosti inciviliziran (lat. civis graanin, inci-vilis) neuljuen; grub, surov, prost incizija (lat. incisio) razrezivanje; otvaranje lea incizivan (lat. incisivus) koji izjeda, koji postupno izjeda; med. koji otapa, koji razblauje; pren. zajedljiv; otar incizivi 590 indicta causa incizivi (lat. incisivi sc. dentes) mn. zool. sjekutii (zubij incizorij (lat. incisorium) med. no kojim se otvaraju leevi; stol na kojem se otvaraju leevi incizum (lat. incisum) urez; gram. umetnuta reenica; umetak, paren-teza incizura (lat. incisura) razrez; med. iz-dubina na rubu kosti ili na hrskavica vim dijelovima indebite (lat.) prav. bez krivnje, neduno; bez prava, bez ovlasti indebitum (lat. indebitum jad, nevolja) prav. djelo izvreno iz zablude, djelo koje se nije moralo izvriti indefenzus (lat. indefensus) prav. nebranjen, neobranjen, kojem nema pomoi indefinit(um) (lat.) gram. neodreena zamjenica indefinitan (lat. indefinitus) neodreen, nejasan, nerazumljiv

indeklinabilan (lat. indeclinabilis) gram. nepromjenjiv, nesklonjiv, koji se ne moe sklanjati po padeima indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas) gram. nepromjenjivost, nesklonjivost imenica, pridjeva ... indeks (lat. index) kazalo lista ili stranice u knjizi; popis, registar; kratak sadraj; mat. eksponent; znak; staviti nekoga ili neto na indeks zabraniti, iskljuiti, oznaiti kao opasno; Index librorum prohibitorum ili samo Index (lat.) popis knjiga koje je Katolika crkva zabranila zbog heretikih nauavanja koja sadre i koje se smiju itati samo uz posebno doputenje; indeksna kongregacija stalni odbor kardinala i dominikanaca koji vodi nadzor nad knjigama i odluuje koje od njih treba odobriti; indeks cijena pokazatelj cijena indemnitet (lat. damnum teta, idem-nitas) naknada tete, odeta indemniti (eng. indemnity) zatita od kazne, nekanjivost; Act (or Bill) of indemnity it. akt (or bil) ov indemniti (engl.) zakonski prijedlog ili odluka kojom parlament priopava, imajui na umu interese drave, da postupak nekog ministarstva koje je radilo samovoljno smatra opravdanim i nekanjivim independentan (lat. independens) nezavisan, samostalan, slobodan; sklon neovisnosti ili samostalnosti indeterminacija (lat. indeterminatio) neodreenost, neopredijeljenost; neodlunost, nerjeivost indeterminiran (lat. indeterminatus) neodreen, neopredijeljen; nerjeiv indeterminist (lat. in, determinare odrediti, opredijeliti) fil. pristaa teorije da je ljudska volja slobodna; usp. indeterminizam indeterminizam (lat. in, determinatio odreenje, opredijeljenje) fil. teorija da je ljudska volja potpuno slobodna u svom opredjeljivanju i djelovanju, tj. da se moe, pod istim okolnostima i uvjetima, razliito opredjeljivati; supr. determinizam indi (tur. imdi) dakle, stoga indicije (lat. indicia) mn. med. znaci, predznaci, karakteristine oznake, simptomi (bolesti); prav. osnove sumnje, okolnosti koje izazivaju sumnju; dokaz indicijama dokaz na osnovi odreenih znakova, dokaz za krivnju optuenoga samo po osnovama sumnje indicirati (lat. indicare) naznaiti, oznaiti, pokazati, pokazivati; nagovijestiti, obeati; uputiti, ukazati, naznaiti posao; indicirana konjska snaga teh. konjska snaga jednog plinskog ili klipnog parnog stroja koja se pokazuje na dijagramu indikatora indicta causa it. indikta kauza (lat.) prav. bez sasluanja, bez obrane, bez doputene obrane indiferencija 591 Indijanac indiferencija (lat. in differentia) ravnodunost, neosjetljivost, hladnokrv-nost, nezainteresiranost indiferentan (lat. indifferens) ravnoduan, koji ne mari, kome je svejedno; indiferentan bankovni posao posao u kojem banka sudjeluje samo kao posrednik izmeu kupca i prodavatelja; indiferentna sredstva bezazlena sredstva, ona koja nemaju nikakvo djelovanje; indiferentna toka fiz. toka na kojoj nema djelovanja, toka izmeu dvaju suprotnih polova gdje se oni uzajamno potiru, npr. magnetna indiferentna toka je toka koja lei u sredini izmeu sjevernog i junog pola nekog magneta; indiferentne terme topli izvori koji ne sadre nikakve karakteristine soli (za razliku o mineralnih voda) indiferentist (lat. indifferens) ravnoduan ovjek, onaj koji ne pokazuje interes za to (supr. fanatik); fil. pristaa indiferentizma indiferentizam (lat. indifferens neraz-lian, koji se ne razlikuje, ravnoduan) ravnodunost, nesudjelovanje u neemu, osobito u vjerskim stvarima; fil. ravnoduno ponaanje prema odreenim teorijskim ili praktinim (socijalnim) pitanjima; metafiziki indiferentizam shvaanje da se ljudska volja ne opredjeljuje ni vanjskim ni unutarnjim pobudama; supr: fanatizam indiferentnost v, indiferencija indigen (lat. indigena = indu u, gignere, genui roditi, stvoriti) uroenik, starosjedilac, domorodac indigenan (lat. indigenus) uroeniki, starosjedilaki, domorodaki

indigenat (lat. indigena) pravo zavi-ajnosti, pravo graanstva, dravljanstvo; davanje graanskih prava i plemike titule strancu; inkolat indigencija (lat. indigentia) potrebitost, neimatina, oskudnost, ubogost indigestan (lat. indigestus) neprobav-ljen; pren. nepromiljen, neizraden, nedoraen, nesreen indigestija (lat. indigestio) med. loa probava, mala upala eluca indignacija (lat. indignatio) srditost, ljutnja, ogorenost zbog nezasluenog postupanja indigniran (lat. indignatus) ozlojeen, naljuen, koji se opravdano buni protiv koga ih ega, ogoren zbog nezasluenog postupanja indignirati (lat, indignari) naljutiti, ra-srditi, izazvati (ili: izazivati) pobunu i zlovolju indignitet (lat. indignitas) nedostoj-nost, nedostojno ponaanje ili postupanje, niskost, sramota, uvreda indigo (p. indigo, tal. indaco, fr. indigo, lat. indicum = indicus color indijska boja) najstarija i jedna od najljepih prirodnih modrih boja, postojana prema svjetlosti i vodi, a i prema utjecaju kiselina i boja; dobiva se od lia raznih vrsta biljaka roda Indigofera; reducirani indigo v. indi-gotin; indigo, indigo-papir indigom modro obojen papir koji slui za istodobno prepisivanje orginala indigoterija (p. indigo, fr. indigoterie) sadnja indigo-biljke; mjesto gdje se pravi indigo indigotin (p. indigo) kem. tvar koja kristalizira u tanahnim ravnim rom-boidnim prizmama plave boje i metalnog sjaja; ist indigo koji slui za bojenje trajno modrom (plavom) bojom; reducirani indigo indij (lat. ind-icum, indigo i -ium prema natrium itd. po dvjema indigo linijama u spektru kovina) veoma rijetka, cinku slina i mekana kovina (metal), nalazi se samo u rudaama cinka i njihovim proizvodima, ne oksidira na zraku Indijanac pripadnik nekog plemena amerikih starosjedilaca (naziv naindijaner 592 individua stao na temelju Kolumbove zablude da je doplovio u Indiju) indijaner (njem. Indianer Indijanac) kuh. slastica od jaja, maslaca, eera, brana i okolade indijanist dat. India, sanskr. sindhu, perz. hindu, fr. indianiste) znanstvenik koji se bavi isptivanjem i prouavanjem indijskih jezika i knjievnosti, osobito starijih (sanskrta i dr.) indijot (tal. Indiotto Indijanac) puran (potjee iz Amerike) indikacija (lat. indicatio) pokazivanje, oznaavanje, oznaka, uputa; prav. osnova sumnje; med. najbolji nain lijeenja ili lijek koji, kao najsvrsis-hodniji, treba primijeniti u nekoj bolesti; supr. kontraindikacija indikant (lat. indicans) med. znak, pojava, simptom po kojem se moe prepoznati i utvrditi neka bolest indikat (lat. indicatum) ono to se pokazuje, simptom, znak, pojava indikativ (lat. indicativus) gram. pokazni (ili: izjavni) glagolski nain indikativan (lat. indicativus) koji pokazuje, pokazni indikator (lat. indicator) pokazatelj; anat. mii kaiprsta; teh. sprava za biljeenje dijagrama koji pokazuje promjene u tlaku pare u cilindrima za vrijeme rada klipnih parnih strojeva; kem. tvar koja pokazuje drukiju boju u kiselim, a drukiju u al-kalnim otopinama i na taj nain pokazuje zavretak jedne reakcije; sredstvo koje pokazuje neko stanje ili promjenu u nekom stanju uope indikatoran (lat. indicatorius) pokazni, koji pokazuje, koji naznauje, koji prikazuje indirekt (lat. indirectus) u nogometu: neizravan slobodan udarac (lopta se ne smije izravno uputiti prema vratima, nego se najprije mora dodati suigrau) indirektan (lat. indirectus) posredan, obilazan, zaobilazan; indirektan govor gram. neupravni govor; indirektan dokaz dokaz kojim se dokazuje istinitost zakljuka pokazivanjem neistinitosti njegove kontradiktorne suprotnosti ili dokazivanjem da zakljuak ne moe biti pretpostavljen kao neistinit; indirektan ton odbijen ton, refleksni ton; indirektni porezi posredni porezi, tj. oni koji se ne raz-rezuju neposredno na porezne obveznike, nego na taj nain to se nameu na odreene vrste robe indiscipliniran (lat. indisciplina) neukroen, neobuzdan, neposluan; voj. neobuen, neuvjeban

indiskrecija (lat. indiscretio) nepromi-ljenost; nesmotrenost, neopreznost: neuvanje tajne; suvina radoznalost, sloboda prema kome; nametljivost indiskretan (lat. indiscretus) suvie radoznao, slobodan u odnosu prema nekome; nerazborit, nepromiljen, nesmotren, neoprezan; koji ne zna utjeti, koji ne zna uvati tajnu, brbljav; nametljiv, nepristojan indiskriminacija (lat. indiscriminatio) nesposobnost ili nemogunost razlikovanja, nerazlikovanje indisponibilan (lat. disponere raspolagati, indisponibilis) neraspoloiv, kojim se ne moe raspolagati, koji nije na raspolaganju, neotuiv indisponiran (lat. indisponere) neras-poloen, zlovoljan, mrzovoljan; koji se ne osjea dobro, boleljiv indisponirati (lat. indisponere) oneraspoloiti, ozlovoljiti, pokvariti dobro raspoloenje indispozicija (lat. indispositio) loe raspoloenje, neraspoloenje, mrzovolja, zlovolja; osjeaj nelagode, boleljivost individua (lat. dividere dijeliti, individuum nedjeljivo) ono stoje nedjeljivo, to se ne moe dijeliti, a da time ne izgubi svoju osobitost i svoje posto indi vidualan 593 indosament janje, koje zavisi samo od njegove cjelovitosti; pojedinac, pojedinano bie; osoba individualan (lat. individualis) pojedinani, koji pripada pojedincu, koji se tie pojedinca, osobni; osobit, samo jednome svojstven; individualni pojam log. pojam koji obuhvaa samo jednog pojedinca ili samo jedan predmet individualist (lat. individuum) fil. pristaa individualizma; osobito: onaj koji smatra da je pojedinac, heroj, glavni initelj povijesnog zbivanja; supr. kolektivi st individualitet (lat. individualitas) pojedinac, osoba; priroda i osobitost pojedinca, skup osobina po kojima se pojedinac razlikuje od svih ostalih pojedinaca iz svoje vrste, posebnost; individualnost individualizacija (lat. individuum pojedinac) zbivanje i proces izdvajanja pojedinca iz neega opeg; in kojim neto postaje pojedincem ili kojim se pojaava neija osobitost (individualnost); promatranje nekoga ili neega prema njegovoj osobitosti; ograniavanje na pojedinca; principium in dividuationis it. principijum indi-viduacionis (lat.) naelo (ili: initelj) na kojem se temelji individualizacija individualizam (lat. individuum pojedinac) fil. smjer miljenja, osjeaja i htijenja koji je usmjeren samo na pojedinca kao takvog, sustav izdvajanja pojedinaca u drutvu; etiki individualizam promatra pojedinca kao krajnji cilj, a njegov svestrani razvoj i sreu kao ono to je prvo i najvanije; povijesni individualizam smatra veliku osobu, heroja, glavnim initeljem u povijesnom zbivanju (Carlvle); politiki individualizam promatra drutvo i dravu samo kao sredstvo za postizanje ciljeva pojedinaca; privredni individualizam ostavlja uobliavanje privrednog ivota slobodnoj djelatnosti pojedinaca; pedagoki individualizam zahtijeva da se odgojni rad prilagoava osobitosti i sposobnostima pitomca; socioloki individualizam tvrdi da drutvene pojave nastaju zbog uzajamnog djelovanja pojedinaca individualizirati (lat. individuum jedinka, fr. individualiser) izdvajati koga ili to da bude samo za sebe, pa ga onda tako promatrati ili prema njemu postupati; odvajati prema osobitosti; supr. generalizirati individualnost (lat. individualitas) v. individualitet individuitet (lat. individuitas) pojedi-nanost, posebnost; ja indivizibilije (lat. dividere dijeliti, in-divisibilia) nedjeljiva tijela, tijela koja se ne mogu dijeliti indocilan (lat. indocilis) neposluan, nepokoran, kojim se ne moe upravljati Indoeuropljani (lat. India, Europa) zajedniki naziv za skupine naroda koji ive u velikom dijelu Azije i gotovo cijeloj Europi, a pripadaju kavkaskoj (bijeloj) rasi: Hindusi, Perzijanci, Armenci, Grci, Rimljani, Romani, Slaveni, Germani, Litvanci i Kelti; indoeuropski jezici jezici kojima su govorili i govore indoeuropski narodi; usp. arijski jezici Indogermani (lat. India, Germani) v. Indoeuropljani indolencija (lat. indolentia) neosjetljivost prema bolu; ravnodunost, neosjetljivost, nehajnost, nemarnost, tromost, lijenost, umalost indolentan (lat. dolere boljeti, alostiti se, indolens) koji ne osjea bol; neosjetljiv, ravnoduan, nehajan, nemaran, trom, lijen

indosament (tal. in dorso, indosso na poleini) trg. prenoenje svih prava sjedne mjenice na drugu osobu time indosant 594 induktor to se taj prijenos zabiljei na poleini mjenice; iro indosant (tal. indosso) trg. onaj koji prenosi mjenicu na drugog; irant indosat (tal. indosso) trg. v. indosatar indosatar (tal. indosso na poleini) trg. onaj na koga se mjenica prenosi; indosat, iratar indosirati (tal. indossare) trg. prenositi (ili: prenijeti) mjenicu na drugoga time to se taj prijenos zabiljei na poleini; irirati Indra staroinijsko boanstvo neba, munje i groma indri (madagask. indri "umski ovjek") vrsta polumajmuna, ivi po umama Madagaskara inducije (lat. induciae) mn. primirje; prav. rok koji se ostavlja sluajnim i nenamjernim krivcima inducirana struja fiz. elektrina struja izazvana ili proizvedena indukcijom ili magnetnom indukcijom ili voltain-dukcijom inducirati (lat. inducere uvesti, uvoditi) log. zakljuivati (ili: zakljuiti) iz pojedinanog o opem (supr. deduci-rati); fiz. u zatvorenom vodiu izazvati elektrinu struju kretanjem u blizini magneta (magnetna indukcija), ili vodia kroz koji protjee struja (voltaindukcija), ili zatvaranjem i otvaranjem strujnog kruga indukcija (lat. inductio) 1. uvoenje; 2. log. zakljuivanje iz pojedinanog ".. o opem, metoda miljenja kojom se na osnovi promatranja dolazi do istina o prostornovremenskoj stvarnosti, metoda prirodnih znanosti (induktivna metoda); supr. dedukcija; 3. fiz. Faraday je 1831. g. otkrio da u zatvorenom vodiu bez struje, kad se u njegovoj blizini kree magnet ili vodi kroz koji prolazi elektrina struja, nastaju elektr. struje koje traju samo dotle dok se magnet ili vodi kree; ovo zbivanje nazvao je Faraday indukcijom, i to u prvom sluaju magnetnom, a u drugom vol-taindukcijom, a struje tako proizvedene indukcijskim strujama indukcijska vaga veoma osjetljiva sprava pomou koje se ispituje unutranji sadraj kovina ili se, pomou elektriciteta, pronalaze skrivene primjese u kovini (slui za otkrivanje lanog novca) indukcijska zavojnica fiz. zavojnica za izazivanje indukcijske elektrine struje indukcijski aparat fiz. ureaj za proizvoenje induciranih struja visokog napona na osnovi voltaindukcije u sporednoj ili sekundarnoj zavojnici (s tankom dugakom icom) prekidanjem i uspostavljanjem struje u glavnoj ili primarnoj zavojnici (s debelom kratkom icom) indukcijski motor fiz. elektrini motor iji se rotor pokree indukcijskom strujom indukcijski stroj fiz. stroj za proizvoenje induciranih elektrinih struja induktivan (lat. inductivus) log. koji se zakljuuje ili je zakljuen putem indukcije; induktivna metoda metoda indukcije (v. indukcija); induktivne znanosti znanosti koje se, uglavnom, temelje na metodi indukcije; supr. deduktivan induktivitet (lat. inducere uvesti, uvoditi, inductivus) fiz. = koeficijent sa-moindukcije odnos izmeu kapaciteta dvaju kondenzatora jednakih po veliini kad je jedan od njih napunjen posebnim dielektrikom, a drugi je zrani kondenzator induktivnost (lat. inductivus) log. kakvoa postojanja kao induktivan; fiz. v. induktivitet induktor (lat. inductor) fiz. indukcijski aparat aparat koji pokazuje jake naponske pojave induktorij 595 inervacija induktorij (lat. inductorium) fiz. aparat za proizvoenje i izazivanje elektrine struje; v. indukcijski aparat, indukcijski kalem indulgencija (lat. indulgenza) popustljivost, blagost, milostivost; oprost; teol. oprost grijeha; oprost grijeha za novac, stoje Kat. crkva inila u sred. vijeku, privikavajui time narod na vjerovanje da se grijesi mogu, ak i budui, otkupiti novcem (trgujui op-rostom grijeha za novac, papa Leon X. je golemim prihodima od te trgovine sagradio crkvu Sv. Petra u Rimu) indulgentan (lat. indulgens) koji oprata, blag, popustljiv, milostiv

indulin kem. tvorniko ime za indigo-modru obojenu tvar; slui za bojenje vune, svile i za pripremanje crnila indult (lat. iddultum) povlastica, doputenje; rok koji je nekome odobren radi izvrenja svoje obveze, odgaanje, odlaganje roka; iznimna papinska povlastica, papinsko pismo kojim daje neku milost ili oprost induracija (lat. induratio) otvrdnue; pren. otupljivanje; nepokajanje, ne-popravljanje; induratio cordis it. in-duracio kordis (lat.) med. otvrdnue srca; induratio lienis it. induracio lijeni (lat.) med. otvrdnue slezene; induratio hepatis it. induracio he-patis (lat.) med. otvrdnue jetara industrija (lat. industria marljivost, umijee, radinost) proizvodna djelatnost; osobito: proizvodnja na veli-, ko, prerada sirovina pomou strojeva i podjele rada (dok obrtnitvo obino proizvodi na malo) industrijalac (lat. industria marljivost, umijee, radinost) onaj koji se bavi . obrtom na veliko, vlasnik industrijskog poduzea, tvorniar industrijalist (lat. industria, fr. indus-triahste) pristaa industri]alizma industrijalizacija (lat. industria) pretvaranje u industriju, uvoenje industrije, irenje industrije industrijalizam (lat. industria) teorija po kojoj je industrija glavna svrha radinosti ovjeka i drutva; prevlast industrije ili industrijalaca industrijski (lat. industria) koji se tie industrije, koji je u vezi s industrijom, obrtniki, tvorniki; industrijska eljeznica tvornika eljeznica, ona koja povezuje industrijska poduzea s glavnom prugom; industrijska burza mjesto gdje se trguje sirovinama i tvornikom robom; industrijski sustav sustav politike ekonomije Adama Smitha prema kome su marljivost, rad i tedljivost pra-izvori cjelokupne teevine nekog naroda, pa i osnovni uvjet njegovog blagostanja i bogatstva te su, prema tome, s pravnog stajalita opravdane tri vrste poreza: porez na zemlju, na obrt i na kapital indit (lat. ineditum) jo neobjavljen neobjavljen spis, anegdota; mn. inedi-ta inegalan (fr. ingal) nejednak, neravnomjeran; promjenjiv, nestalan inegzaktan (lat. inexactus) nehajan, nemaran, nebriljiv; pogrean, netoan inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost, budalatina, ludost inercija (lat. inertia) nepokretnost, mrtvilo, tromost, lijenost; nesposobnost, slabost; fiz. tromost; zakon inercije prvi osnovni zakon dinamike (Galil-lei-Newton): svako tijelo ostaje u svojem stanju mirovanja ili jednakoga pravocrtnog gibanja sve dok ga djelovanje sila ne prisili a to svoje stanje promijeni inertan (lat. iners, inertis) nepokretan, mrtav, trom; fiz. trom inervacija (lat. nervus ivac, innerva-tio) fiziol. raspored ivaca po pojediinevidentan 596 infektivan nim organima; opskrbljivanje ivanom energijom, poticanje nekog organa njegovim ivcima; oivenje; opskrbljenost ivanom energijom; djelovanje ivaca inevidentan (lat. inevidens) nejasan, nerazgovijetan, nerazumljiv infalibilist (lat. infallibilitas) pristaa i branitelj nauavanja i dogme o Papinoj nepogreivosti infalibilitet (lat. infallibilitas) nepogreivost; osobito: papina nepogreivost u pitanjima vjere i kranskog morala; dogma o papinoj nepogreivosti (infalibilitetu) primljena je tek na Vatikanskom koncilu 18. srpnja 1870. (u borbi protiv donoenja ovakve dogme posebno se istaknuo akovaki biskup Josip Juraj Stros-smaver) infalibilizam (lat. infallibilitas) nauavanje, dogma o papinoj nepogreivosti; v. infalibilitet infaman (lat. infamis) na zlu glasu, ozloglaen; neastan, sraman, gadan, gnjusan, odvratan, nizak, prljav infamantan (lat. infamans) koji teti asti, koji nanosi sramotu infamija (lat. infamia) ruan glas; neasnost, besramnost, niskost, gadost, sramota, ruglo infant (lat. in, fari govoriti, infans, p. infante) "onaj koji jo ne moe govoriti", tj. dijete; prvobitno: nasljednik kraljevskog prijestolja, prijestolonasljednik; zatim: kraljev sin, kraljevi, kraljevski princ u panjolskoj i Portugalu infantado (p.) zemlja koja se ustupa na doivotno uivanje infantu ili in-fantkinji; otuda: infantados mn. poznate panjolske merino-ovce infanterija (tal. infanteria) voj. pjeatvo, pjeake trupe infanterist (tal. infanteria) voj. pjeak, vojnik koji slui u pjeatvu

infanticid (lat. infans dete, caedere ubiti, infanticida) prav. ubojica djeteta, djecoubojica; za enu: infanticida infanticidij (lat. infanticidium) prav. djecoubojstvo, edomorstvo infantilan (p. infantil) djeji; djetinjast; maloljetan infantilizam (lat. infans) zastoj u razvoju neke osobe u tjelesnom i duevnom pogledu, oblik bolesti u kojem odrastao ovjek zadrava, i u tjelesnom i duevnom pogledu, djeje crte i osobine infantkinja (p. infanta) kraljevska ki, kraljevna, princeza (u panjolskoj i Portugalu); infant infarkt (lat. infarcire trpati u to, umetati, infarctus) med. zatvaranje kanala u ljudskom tijelu, posebice pro-bavnih kanala; danas se pod ovom rijei podrazumijeva zatvaranje krvnih ila organa, osobito bubrega (he-moragini infarkt) i plua (kemopto-ini infarkt); infarkt maternice kronina upala maternice infatuacija (lat. fatuus glup, blesav, in-fatuatio) do smijenosti pretjerana ljubav prema emu, zaluenost, zaslijepljenost, zanesenost ime infekcija (lat. infectio) med. zaraza, izazivanje zaraze; nastajanje stanja za-raenosti; prodiranje i razmnoavanje klica bolesti; prenoenje ili dobivanje bolesti zarazom infekcijski (lat. infectiosus) med. zarazan, kuan, priljepiv, koji ima svojstvo ili mo prenoenja bolesti infekcijom; zarazni, koji potjee od zaraze ili infekcije, koji je pogodan da se prenese s jedne osobe na drugu infektan (lat. infectus) med. zaraen, kuan, zagaen, otrovan, zatrovan; smrdljiv, gadan, truo; infektivan infektirati (fr. infecter) med. v. inficirati infektivan (lat. infectivus) med. v. infekcijski infer 597 infirmar ij a infer (tal. inferriata) eljezna reetka na prozoru inferencija (lat.) zakljuivanje, zakljuak inferi (lat. inferi) mn. mit. bogovi koji borave u podzemnom svijetu, podzemni bogovi; umrli, pokojnici koji borave u podzemnom svijetu; podzemni svijet (kod starih Rimljana) inferioran (lat. inferior) donji, nii; mladi, slabiji; potinjen, podreen; manji po vrijednosti inferioritet (lat. inferior donji, nii, in-ferioritas) potinjenost, nii poloaj, podreenost; manja vrijednost, slabija kakvoa; supr. superioritet inferiornost (lat. inferior donji, nii) v. inferioritet infernalan (lat. infernalis) koji se tie podzemnog svijeta, koji je u vezi s podzemnim svijetom, s paklom; pakleni, vraji, neastivi inferno (tal.) podzemni svijet, pakao; naslov prvog dijela Danteove epopeje "Boanstvena komedija" (Inferno Pakao) infertilan (lat. infertilis) neplodan, ne-rodan, neprinosan infestacija (lat. infestatio) napad, pustoenje, uznemiravanje infeudacija (lat. infeudatio) davanje u feud, davanje u leno infeudirati (lat. infeudare) dati (ili: davati) u feud, davati (ili: dati) u leno infibulacija (1. infibulatio) zakopavanje (ili: zaivanje) vanjskih dijelova enskog spolnog organa ili gornje koe mukog spolnog uda radi sprje-. avanja prijevremene obljube ili bra-: kolomstva, ili da bi se sprijeila masturbacija kod mukaraca (negdanji obiaj na Istoku, prisutan i danas kod nekih primitivnih naroda) inficijacija (lat. infitiatio) prav. poricanje, poricanje pred sudom inficirati (lat. in, facere, inficere) med. zaraziti, okuiti, zatrovati (voda inficirana kolerom - voda zaraena kolerom); zaraziti, unijeti (ili: unositi) u organizam klice neke bolesti (inficiran kolerom = zaraen kolerom); infektirati infiks (lat. infigere umetnuti, infixum) gram. umetak infiltracija (lat. infiltratio) ulaenje cijeenjem, prodiranje u to; med. ravnomjerno razilaenje i rasporeivanje proizvoda bolesti (gnoja, seruma, masti, stanica raka) po supstanci organa; geol. uvlaenje otopine u pukotine stijena infiltrirati (lat. infiltrare) ulaziti cije-dei se u neto; upijati se u, proimati kapljui infinitan (lat. infinitus) beskrajan, beskonaan, trajan, neprestan; opi; gram. neodreen infinitet (lat. infinitas) beskrajnost, beskonanost; bezbrojnost infinitezimalan (lat. infinitesimalis) 1. mat. beskrajno mali, neogranieno mali; infinitezimalni raun ili analiza beskonanog naziv za diferencijalni raun i integralni

raun smatrani kao jedan; 2. suvie malen da bi mogao biti izmjeren ili izraunan; krajnje siuan, krajnje beznaajan infinitiv (lat. infinitivum sc. verbum) gram. neodreeni glagolski oblik koji zavrava na -ti ili -i (npr. spavati, lei) infinitorist (lat. infinitus) pristaa evolucijske teorije u nauavanju o organskom stvaranju infinitum (lat.) ono to je beskrajno, beskonano, bezgranino; ad ili in infinitum (lat.) u beskrajnost, u beskonanost infirmarij(us) (lat. infirmarius) uvar bolesnika, onaj koji njeguje bolesnike (u kat. samostanima) infirmarija (lat. infirmaria) bolnica, soba u kojoj se njeguju bolesnici (po infirmativan 598 influencirati kat. samostanima); mjesto za bolesne biljke u zimskim vrtovima infirmativan (lat. infirmativus) ponitavajui, koji ponitava, koji ini neto nevaeim infirmirati (lat. infirmare) prav. dokinuti, ponititi valjanost, npr. neke oporuke infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, slabost, boleljivost inflacija (lat. inflare napuhati, inflatio nadimanje) bank. poveavanje i putanje u optjecaj sredstava za plaanje u znatno veem broju, nego stoje, s obzirom na ekonomske prilike zemlje, potrebno, pretjerano tiskanje novanica (supr. deflacija); med. nadimanje tijela zbog vjetrova; napuhanost, napuhnutost inflacionisti (lat. inflatio) mn. pristae financijske politike kojoj je svrha izdavanje i putanje u optjecaj veeg broja novanica nego to je, prema stvarnim ekonomskim prilikama zemlje, potrebno; usp. inflacija inflamabilan (lat. inflammabilis) upali i v inflamabilije (lat. inflammabilia) mn. zapaljive tvari, gorivo inflamacija (lat. inflammatio) med. upala inflamatoran (lat. inflammatorius) upaljiv; med. koji izaziva upalu, koji je u vezi s upalom; inflamatorna groznica groznica kao posljedica upale inflamirati (lat. infiammare) zapaliti; raspaliti, razdraiti, ogoriti inflatilije (lat. inflatilia sc. instrumenta) glaz. instrumenti na koje se svira puhanjem, puhaki instrumenti infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavit-ljiv; neslomljiv, kojim se ne moe upravljati, neumoljiv, tvrdoglav; gram. nepromjenjiv infleksibilije (lat. inflexibilia) gram. nepromjenjive rijei (veznici, prilozi, prijedlozi, usklici, estice) infleksija (lat. inflexio savijanje) opt. skretanje svjetlosnih zraka s njihovog pravog puta; glaz. mijenjanje glasa, tona; gram. mijenjanje, oblici inflektirati (lat. inflectere) savijati, pre-gibati, mijenjati; gram. staviti nad samoglasnik naglasak (akcent) cir-kumfleks inflektor (lat. inflector) naprava koja se stavlja na okna za ventilaciju i kroz koju ulazi zrak u okno inflikcija (lat. inflictio, infligere nanijeti, zadati; priiniti) prav. dosuivanje kazne, odreivanje kazne; izvrenje kazne inflorescencija (lat. inflorescentia) bot. 1. cvat; inflorescentia composita it. inflorescencija kompozita (lat.) sloeni cvat; inflorescentia. simplex it. inflorescencija simpleks (lat.) jednostavni cvat; inflorescentia racemosa it, inflorescencija racemoza (lat.) grozdasti cvat; 2. procvjetavanje, cvjetanje, rascvjetavanje inflorescirati (lat. inflorescere) procvje-tavati, procvjetati, rascvjetavati se influenca (lat. influentia, tal. influenza) utjecaj; fiz. elektrina influenca ili elektrostatika indukcija pojava kad se neko nenaelektrizirano tijelo naelektrizira njegovim unoenjem u polje nekog naelektriziranog tijela, a im se udalji iz toga polja, elektricitet potpuno iezava; magnetna in-fluencija svojstvo, npr. eljeza, koje u magnetnom polju postaje i samo magnetino, ali gubi magnetizam im se magnet dovoljno udalji te se eljezo ne nalazi u njegovom polju; med. gripa (zarazna i veoma priljepiva bolest s temperaturom, klonulou, bolovima u miiima i zglobovima, kaljem, glavoboljom itd.); vet. konjska bolest slinavka influencirati (tal. infulenzare) utjecati, imati utjecaja na koga ili to; zara influentni stroj

599 infundibul ziti, okuiti; podmititi, potkupiti, pridobiti za influentni stroj fiz. na naelu elektrine influence napravljen stroj za proizvoenje elektriciteta influirati (lat. infulare) podariti biskupski eir, tj. promaknuti za biskupa; influirani opati opati kojima je papa podario pravo da mogu nositi znake biskupskog dostojanstva influksija (lat. infuxio) utjecaj; sustav influksije v. influksizam influksionist (lat. influxus) fil. pristaa influksizma influksizam (lat, influxus utjecaj) fil. shvaanje prema kojem dua i tijelo vre jedno na drugo takav utjecaj da svaki dio jednoga izaziva u drugom promjene koje odgovaraju promjenama na njemu samom influksus (lat. influxus) fiz. v. influenca; influxus physicus it. influksus fizikus (lat.) fiziki utjecaj (tj. utjecaj tijela na duu) informacija (lat. informatio) pouavanje, upuivanje, uputa; obavjetavanje; raspitivanje; obavijetenost; obavijest, izvjetaj, izvjee; sudska istraga informan (lat. informis) bezoblian, bez odreenog oblika; ruan, nakazan; bez reda, suprotan redu informat (lat. informativum) prav. pravno miljenje, sud o emu, u obliku miljenja ih savjeta, koji trai neki sudac od nekog pravnika radi svoje osobne upuenosti; pravna uputa koja je ve dobivena informatika (fr. information, automatique) znanstvena disciplina koja se bavi obradom podataka elektronikim raunalima informativ (lat. informativum) prav. v. informat informativan (lat. informativus) obavjetajni, koji slui za obavjetavanje, poujiv; informativni list hst koji slui samo za upoznavanje itatelja s dogaajima i injenicama; informativna sluba obavjetajna sluba informator (lat.) obavjetava, onaj koji daje upute; kuni uitelj, instruktor informirati (lat. informare) pouiti, uputiti; obavijestiti, obavjetavati, izvijestiti, izvjetavati; informirati se obavjetavati se, obavijestiti se, raspitati se Infortiatum (lat.) prav. drugi dio Di-gesta, od 21. do 38. knjige, dio zbornika Corpus iuris civilis infra (fr.) prijei, pod, ispod; pril. dolje (supr. supra, super); infra-svijet svijet beskrajno malog, tj. svijet atoma (supr. supra-svijet svijet beskrajno velikog, tj. svijet svemirskih razmjera); infracrvene zrake nevidljive toplinske zrake s valnom duinom veom od valne duine svjetlosnih zraka infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros mali, bios ivot) biol. iva bia koja se ne mogu vidjeti ni pod najjaim mikroskopskim poveanjem infrakcija (lat. infractio) prekraj, prijestup, povreda; prekid, npr. sporazuma, saveza; med. prijelom, osobito djelomian prijelom kosti infraktor (lat. infractor) prav. prekritelj ugovora; prijestupnik infula (lat.) bijela ili crvena vunena vrpca koju su nosili oko ela, kao ukras, starorimski sveenici i sveenice (ve-stalinke); kod katolika: biskupska ili opatska kapa; biskupski eir, vrpca na biskupskom eiru infunde (lat.) dolij; infunde aquae fer-vidae quantum sufficit, sufficientem quantitatem it. infunde akve fervide kvantum suficit ili suficijentem kvantitatem (lat.) farm, ulij vrele vode koliko je potrebno (ili: koliko je dovoljno) infundibul (lat. infundibulum lijevak) zool. ljevkasto udubljenje, npr. u treinfuzija 600 inhalacija oj modanoj komori; lijevak u gla-vonoaca; pluni mjehuri infuzija (lat. infusio) ulijevanje, nalijevanje, polijevanje; natapanje; med. unoenje tekuine, obino tzv. fizioloke otopine (kuhinjske soli) pod kou ili u krvne ile radi nadoknaivanja krvi ili tjelesnih sokova; pren. boansko nadahnue infuzoran (lat. infusorius) koji je nastao nalijevanjem neke tekuine ili namakanjem u tekuinu infuzorije (lat. infusoria) mn. zool. na-ljevnjaci, trepetljae (jednostanini, mikroskopski sitni organizmi, ive u zraku, vodi i drugim tekuinama) infuzum (lat. infusum) naljev, doljev, ono to se nalijeva, to se dolijeva ingeminacija (lat. ingeminatio) udvo-struavanje, ponavljanje

ingeminirati (lat. ingemmare) udvostruiti, udvostruavati, ponoviti, ponavljati; udvostruiti se, udvostruavati se, mnoiti se ingeneracija (lat. ingeneratio) usai-vanje, raanje s im, urodenost ingenij (lat. ingenium, ingignere usaditi) prirodna sposobnost, darovitost, duh, razum, genij; duhovit i otrouman ovjek; otrouman pronalazak; ingenium acutum it. ingenijum aku-tum (lat.) otrouman i fin duh; ingenium capax it. ingenijum kapaks (lat.) sposoban duh; ingenium stu-pidum it. ingenijum stupidum (lat.) glupan; ingenium tardum it. ingenijum tardum (lat.) trom duh, glava koja sporo misli ingeniozan (lat. ingeniosus) uman, otrouman, duhovit, darovit, dosjetljiv, domiljat ingeniozitet (lat. ingeniositas) otro-umnost, dosjetljivost, domiljatost, darovitost, izumiteljska sposobnost ingenuitet (lat. ingenuitas) kod starih: pravo ovjeka koji se rodio kao slobodan (a ne kao rob); prostodunost, bezazlenost, iskrenost ingerencija (lat. ingerentia) mijeanje u to, utjecanje, vrenje utjecaja ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni tuitelj ingerirati (lat. ingerere) unijeti, unositi; unositi u eludac hranu; ingerirati se mijeati se, petljati se u to ingesta (lat. ingerere unositi, ingesta) mn. fiziol. tvari (materije) koje se unose u tijelo (hrana i dr.) ingestija (lat. ingestio) unoenje hrane u tijelo kroz usta ingrata progenies (lat.) nezahvalna mlade ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ulazak, stupanje u, poetak ingrosacija (lat. ingrossatio) unoenje (ili: upisivanje) u hipotekarnu knjigu ingrosar (lat. ingrossarius) vjerovnik koji je upisan u hipotekarnu knjigu ingrosat (lat. ingrossatus) v. ingrosar ingrosator (lat. ingrossator) onaj koji vodi hipotekarnu knjigu; ingrosist ingrosirati (lat. ingrossare) prepisati spise naisto; osobito: upisati u hipotekarnu knjigu ingrosist (lat. ingrossare) v. ingrosator ingvinalan (lat. inguinalis) anat. preponski, koji se tie prepona inhabilan (lat. inhabilis) nevjet, ne-vian, nespretan; prav. nesposoban inhabilitet (lat. inhabilitas) nesposobnost; inhabilitas testium it. inhabilitas testijum (lat.) prav. nesposobnost svjedoka inhalacija (lat. inhalatio) med. udisanje pare ili plinova koji se razvijaju iz odreenih tekuina, bilo prirodno ili pod utjecajem zagrijavanja i vrenja; inhalacijski aparat v. inhalator; in-halacijske bolesti bolesti koje nastaju zbog udisanja tetnih plinova; inhalacijsko lijeenje lijeenje udisanjem plinova, pare i dr. inhalator 601 inicijali van inhalator (lat. inhalare, inhalator) med. naprava pomou koje se udiu pare ili plinovi (inhalacija) inhalirati (lat. inhalare) med. udisati, usisavati inherencija (lat. inhaerentia) prirodna i nerazdvojna pripadnost, nerazdvoj-nost, bitno pripadanje emu, odnos dviju stvari u kojem se jedna moe zamisliti samo u drugoj, odnos svojstava jedne stvari prema toj stvari, akcidencija prema supstanciji, npr. okruglost inherira krugu; prav. ostajanje pri emu, nepoputanje inherentan (lat. inhaerens) prirodno i nerazdvojno spojen ili udruen, bitan, svojstven, nerazdvojan inherirati (lat. inhaerere) bitno pripadati, biti nerazdvojan od; biti nerazdvojno spojen ili udruen; prav. produiti, nastaviti, ostajati pri emu, ne poputati inheritor (lat. inhaeritor) prav. nasljednik inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadravanje neke organske funkcije voljnim ili nevoljnim fiziolokim inom; psih. sprjeavanje koje se vri voljom, ili nagonski i podsvjesno, na kakav osje-tilni poticaj ili drugo duevno stanje; prav. zabrana (vieg suda) da se obustavi postupak (u niem sudu) inhibirati (lat. inhibere) zadravati, zadrati, sprijeiti, sprjeavati, zabraniti, zaustaviti inhibitoran (lat. inhibitorius) koji zabranjuje, kojim se zabranjuje to, koji zadrava, koji sprjeava

inhibitorij (lat. Inhibitorium) prav. v. inhibitorijale inhibitorijale (lat. inhibitoriale) prav. sudska naredba o zabrani; inhibitorij inhoativa (lat. inchoativa) uvoenje, poinjanje = inicijativa inhoativan (lat. inchoativus) poetni, uvodni; verba inchoativa it. verba inhoativa (lat.) mn. gram. glagoli koji pokazuju poetak neke radnje ili stanja inhumacija (lat. inhumatio) ukop, pokop inhumanacija (lat. homo ovjek, huma-nus ljudski, inhumanatio) teol. oo-vjeenje, poovjeenje, utjelovljenje Kristovo inhumanitet (lat. inhumanitas) neo-vjenost, neljudskost; neple meni tost, neljubaznost inicij (lat. inire poeti, initium poetak) uvod, pristup, poetak; ab initio it. ad inicio (lat.) od poetka, ispoetka: initium cognoscendi it. inicijum ko-gnoscendi (lat.) fil. naelo, princip, poetak, osnova spoznaje inicija (lat. initium poetak, initia) mn. osnove, elementi, prapoeci; u Katolikoj crkvi: tajna sluba Boja inicijacija (lat. initiatio uvoenje, upuivanje u to) etn. obiaji i obredi (gotovo kod svih primitivnih naroda) kojima se djeak proglaava mladiem, a djevojica djevojkom inicijalan (lat. initialis) poetni, osnovni inicijali (lat. initialia) mn. velika poetna slova; ukraena poetna slova kojima poinju poglavlja ili odlomci u nekoj knjizi; poetna slova imena i prezimena inicijativa (lat. initium poetak, initi-ativa) samostalan poticaj, prvi poticaj na neto, zapoinjanje; pravo otvaranja sjednice i pravo prve rijei pri savjetovanjima; pravo podnoenja prijedloga u zakonodavnom tijelu; ovjek od inicijative ovjek koji prvi uzima na sebe pokretanje neke stvari ili nekog pitanja, koji prvi daje poticaj za neto, poduzetan ovjek inicijativan (lat. initiativa) koji daje poticaj, koji prvi poinje neto, koji radi iz vlastitih pobuda, pregalaki, poduzetan inicijator 602 inklinirati inicijator (lat. initiator) poticatelj, zaetnik, uzronik, pregalac, ovjek od inicijative; usp. inicijativa inicijatorski (lat. initator) poticatelj-ski, zaetniki, pregalaki inka titula starih peruanskih kraljeva i prineva iz peruanske vladarske obitelji (prije panjolske vladavine) inkalescencija (lat. incalescentia) zagrijavanje, zaarivanje inkantacija (lat. incantatio) zaara-vanje, opinjavanje; formula kojom maioniari opinjuju inkapacitet (lat. incapacitas) nesposobnost, nepodobnost, nedoraslost inkarceracija (lat. carcer zatvor, incar-ceratio) stavljanje u zatvor, hapenje; incarceratio herniae it. inkarceracio hernije (lat.) med. zatvaranje kile, bruha inkarcerirati (lat. carcer zatvor, incar-cerare) staviti u zatvor, zatvoriti, uhapsiti; med. zatvoriti kilu, bruh inkardinacija (lat. incardinatio) prenoenje uprave neke crkve na stranog sveenika (lat. clericus incardinatus) kod katolika; izbor za kardinala inkarnacija (lat. incarnatio) utjelovlja-vanje, utjelovljenje, oliavanje, olienje, olienost, slika i prilika, osobito neke ideje (u kranstvu je, npr. Isus inkarnacija boanstva, Sokrat je inkarnacija mudrosti, tj. istinska mudrost) inkarnacije (lat. ero, carnis meso, in-carnantia) mn. med. sredstva koja pomau rastenje mesa inkarnat (lat. caro, carnis meso, incar-natum) slik. boja mesa, ton boje mesa, zagasitorumena boja; jako rumenilo lica (od stida i si.) inkarnatan (lat. caro, carnis meso, in-carnatus) koji ima boju mesa; koji je svijetlocrvene boje inkarnativan (lat. caro, carnis meso) med. koji stvara meso, koji pomae rastu mesa inkarniran (lat. caro, carnis meso, in-carnatus) utjelovljen, olien, koji je slika i prilika koga ih ega, pravi, istinski; koji je postao ovjekom; koji ima boju mesa inkarnirati (lat. caro, carnis meso) utjeloviti, utjelovljavati, pretvoriti u krv i meso (tj. u tijelo), pretvoriti u ovjeka; oliiti, oliavati

inkasirati (tal. cassa, incassare) trg. primiti gotov novac za neto, naplatiti raun u gotovom novcu inkaso (tal. incasso) trg. naplaivanje, naplata u gotovom; inkaso-mandat nalog za naplaivanje novca za tui raun; inkaso-posao bankovni posao koji se sastoji u naplaivanju mjenica, novanih uputnica, kupona kojima je dospio rok i dr. za tui raun inkastratura (lat. incastratura) mala kutija u kamenim oltarima za uvanje relikvija, crkvenih stvari i si. inklavacija (lat. clavus avao, inclava-tio) zabijanje, udaranje avala; med. usaivanje, namjetanje zuba u eljust inklinacija (lat. inelinatio) naklonost, sklonost; nagib, pad, nagnutost; in-klinacijski kut nagibni kut; astr. na-gibni kut ravnine planetske putanje prema ravnini ekliptike; mat. nagnutost dviju ravnina jedne prema drugoj ili jedne linije prema jednoj ravnini; magnetna inklinacija fiz. kut koji ini inklinacijska igla s horizontalnom ravninom kad se njezina ravnina okretanja poklapa s magnetnim meridijanom (inklinacijska igla pokazuje tada nagib silnica zemnomag-netnog polja prema horizontu); med. sklonost organizma nekoj bolesti inklinatorij (lat. inelinatorium) fiz. sprava za mjerenje magnetne inkli-nacije; u Kat. crkvi: stolac za nemone sveenike u crkvenom zboru inklinirati (lat. inelinare, gr. klino na-ginjem) imati sklonost, biti sklon e inklinograf 603 inkompleksan mu; voj. top namjestiti tako da sredinja os cjevne upljine bude nagnuta naprijed ispod horizontalne; med. imati sklonost nekoj bolesti inklinograf (lat. inelinare nagnuti, gr. grafo piem) fiz. magnetograf koji biljei magnetnu inklinaciju inklinometar (lat. inelinare nagnuti, gr. metron mjera, mjerilo) instrument za vrenje nivelacije inkludirati (lat. claudere zatvoriti, zakljuati, ineludere) ukljuiti, ukljuivati sobom, obuhvatiti sobom, sadravati u sebi, podrazumijevati inkluzija (lat. inelusio) ukljuenje, ukljuivanje, obuhvaanje, sadravanje u sebi, uraunavanje u, podrazumijevanje inkluzivan (lat. inelusivus) ukljuiv, koji ukljuuje, koji sadri u sebi, koji obuhvaa sobom, koji se podrazumijeva, zakljuan; pril. inkluzive uklju-no, ukljuujui inkluzum (lat. inelusum) ono stoje priloeno, prikljueno, prilog uz to inkoercibilan (lat. incoercibilis) neukrotiv, nesavladiv, nezadriv; koji se ne moe stisnuti ih stegnuti, neza-tvoriv inkognito (lat. ineognitus nepoznat, in-cognito) nepoznato, prikriveno, pod tuim imenom; zatajivanje pravog imena ili poloaja inkoherencije (lat. incohaerentia) mn. med. sredstva za zgunjavanje krvi i drugih sokova u ljudskom tijelu inkoherentan (lat. incohaerens) koji nema veze, koji nije u vezi, iji dijelovi nisu povezani, labav; zbunjen, smeten, nedosljedan inkohezija (lat. incohaesio) v. inkohe-rencija inkolat (lat. incolere stanovati, inco-latus) zaviajno pravo, pravo graanstva, dravljanstvo; indigenat inkombustibilan (lat. incombustibilis) kem. neizgorljiv inkombustibilitet (lat. comburare izgorjeti, incombustibilitas) kem. neiz-gorljivost inkomenzurabilan (lat. incommensu-rabilis) neprimjerljiv, koji se ne moe mjeriti zajednikom mjerom; mat. koji nema zajednike mjere inkomenzurabilitet (lat. incommen-surabilitas) neprimjerljivost inkomestibilan (lat. comedere jesti, pojesti, incomestibilis) koji nije za jelo, koji se ne jede inkomiscibilan (lat. incommiscibilis) koji se ne moe pomijeati, izmijeati inkomodirati (lat. incommodare) dosaivati, smetati, dovoditi u nezgodu, praviti neugodnosti; inkomodirati se biti u nezgodi, praviti sebi neugodnosti inkomoditet (lat. incommoditas) nezgoda, neugodnost inkomparabilan (lat. incomparabilis) neusporediv, jedinstven, izvanredan, orginalan inkomparabilia (lat. incomparabilia) mn. gram. pridjevi koji se ne mogu stupnjevati inkompatibilan (lat. incompatibilis) nesuglasan, nespojiv, koji se ne slae ili ne ide s neim, nesloiv, nepodu-daran

inkompenzabilan (lat. incompensabi-lis) nenadomjestiv, nezamjenjiv inkompetencija (lat. incompetentia) nemjerodavnost, nepozvanost, bes-pravnost za vrenje neega; nesposobnost, nedoraslost; incompetentia dotis it. inkompetencija dotis (lat.) prav. bez prava na miraz ili na dodatak; incompetentia termini it. inkompetencija termini (lat.) nezgod-nost ili neprikladnost odreenog roka (npr. ako taj rok dolazi za vrijeme vjerskih blagdana ili dravnih praznika) inkompleksan (lat. incomplexus) ne-sloen, nes#stavljen, jednostavan inkomprehenzibilan 604 inkrustacija inkomprehenzibilan (lat. incompre-hensibilis) nepojmljiv, neshvatljiv, nerazumljiv, neobjanjiv; udan inkompresibilan (lat. incompressibilis) koji se ne moe stisnuti inkompresibilitet (lat. incompressibi-litas) nemogunost stlaivanja inkondenzabilan (lat. incondensabilis) koji se ne moe zgusnuti inkonfidenti (lat. inconfidentes) mn. prav. nepouzdane osobe, vlastima sumnjive, sumnjivci; usp. konfidenti inkongruencija (lat. incongruentia) nesuglasnost, nepodudarnost, nepri-kladnost, neumjesnost; nepravilnost, pogreka inkongruentan (lat. incongruens) ne-suglasan, nepodudaran, neprikladan, neumjesan; nepravilan, pogrean inkonstancija (lat. inconstantia) nepo-stojanost, nestalnost inkonstantan (lat. inconstans) nepostojan, nestalan inkonstitucionalan (lat. inconstitutio-nalis} neustavan, protuustavan inkontinencija (lat. incontinentia) ne-suzdrljivost, neumjerenost; med. nemogunost zadravanja neke prirodne potrebe, npr. mokrenja inkontracija (tal. incontratio) trg. meusobno obraunavanje vie osoba radi podmirenja dugova inkontribuabilan (lat. incontribuabi-lis) koji nije obvezan plaati porez, neoporeziv inkontro (tal. incontro) susret, stjecaj, dogaaj; trg. povoljan stjecaj prilika za prodaju robe inkonvertibilan (lat. inconvertibilis) koji se ne moe preobratiti, nepreob-ratljiv, neobratljiv; nepretvorljiiv, nepromjenjiv, postojan inkonzekvencija (lat. inconsequentia) nedosljednost; proturjenost sa samim sobom; besmislenost, nepromi-ljenost * inkonzekventan (lat. inconsequens) nedosljedan; samom sebi proturjean; besmislen, nepromiljen inkonzistencija (lat. incosistentia) nestalnost, nepostojanost; neskladnost, proturjenost, nesuglasnost inkonzonancija (lat. inconsonantia) nesklad, neskladnost inkorekcija (lat, incorrectio) nepravilnost, netonost; neispravnost inkorektan (lat. incorrectus) nepravilan, neispravan; netoan, pogrean inkorektnost (lat. incorrectus) nepravilnost, neispravnost; netonost, po-grenost, nekorektnost inkorporacija (lat. incorporatio) sjedinjavanje, sjedinjenje, spajanje, pripajanje; sjedinjenost, spojenost, pri-pojenost; primanje u drutvo; teol. utjelovljenje inkorporiran (lat, corpus tijelo, incor-poratus) sjedinjen, pripojen, pridruen, primljen u sastav ega, npr. inkorporirane zemlje inkorporirati (lat. corpus tijelo, incorporare) sjediniti, spojiti, pripojiti, pridruiti, primiti u sastav (neke cjeline, drutva) inkorupcija (lat. incorruptio) nepokva-renost, istoa; supr. korupcija inkredibilan (lat. incredibilis) nevjerodostojan, za nevjerovanje, nevjerojatan inkrement (lat. incrementum) rastenje, porast, prirast, napredovanje; mat. prirast inkriminacija (lat. incriminatio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuba inkriminirati (lat. incriminali) prav. okriviti, okrivljavati, optuiti, optuivati inkrustacija (lat. incrustatio) stvaranje kamene kore, kamena kora; stvaranje vapnenog obloga na organskim i anorganskim tijelima koja se nalaze u vapnenim izvorima; grad. oblaganje zidova raznim vrstama kamena; inkrustat 605 inkvizitor

umetanje tvrih predmeta (kocki i ornamentskih komadia od ilovae, mramora, kovine i dr.) u mekanu masu koja e se zatim stvrdnuti, npr. u kit, gips, cement itd.; oblaganje zlatnim ili srebrnim listiima; in-krustacijski stroj stroj za prevlaenje sjemenja gnojivom inkrustat (lat. incrustatum) ivotinjski ili biljni organizam koji je obloen kamenom ili vapnenom korom; kamen inkrustat cementni kamen, umjetni kamen inkrustirati (1. incrustare) obloiti kamenom korom; oblagati zid ili pod keramikim ploicama; nabaciti na zid cementnu buku; oblagati (ili: obloiti) zlatnim ili srebrnim listiima inkubacija (lat. incubatio) leenje pilia u inkubatoru; med. vrijeme koje proe od prodiranja klica neke bolesti u ' organizam pa do prvih znakova bolesti, vrijeme razvijanja bolesti inkubator (lat. incubator) naprava za umjetno leenje pilia, "umjetna kvoka" inkulpacija (lat. culpa krivnja, incul-patio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuivanje, optuba inkulpant (lat. culpa krivnja, inculpa-re uiniti krivnju, inculpans) prav. onaj koji optuuje, tuitelj inkulpat (lat. culpa krivnja, inculpatus) prav. onaj koga optuuju, optuenik; inculpata tutela it. inkulpata tutela (lat.) obrana u nudi, nuna obrana inkulpirati (lat. culpa krivnja, incul-pare) kriviti, okriviti inkultura (lat. incultura) neobraenost, zaputenost, naputenost; nedostatak naobrazbe, nenaobraenost inkunabule (lat. incunabula) mn. najstarije tiskane knjige, knjige tiskane u prvom razdoblju tiskarstva (do 1500. g.); pren. prvi poeci; ab incu-nabulis it. ab inkunabuhs (lat.) od kolijevke, od prvih dana djetinjstva, od samog poetka inkurat (lat. curare brinuti se o kome ili emu, incuratus) upnik, sveenik inkurija (lat. incuria) nehaj, nemarnost, nebriljivost, nepanja; ex incuria it. eks inkurija (lat.) iz nehaja, nepanjom inkuriozitet (lat. incuriositas) nerado-znalost, neljubopitljivost inkurzija (lat. incursio) neprijateljski upad, napad, prepad inkvest (engl. inquest) prav. sudska rasprava, istraga inkvijetacija (lat. inquietatio) prav. uz-nemiravanje u posjedu inkvilinat (lat. inquilinus ukuanin, in-quilinatus) prav. pravni odnos meu stanarima inkvilinizam (lat. inquilinus ukuanin, incolinus od incolo stanujem) zool. stanje kad u tjelesnim upljinama ih boravitima nekih organizama ive i drugi organizmi kao nametnici (paraziti) inkvirent (lat. inquirere istraivati, in-quirens) prav. onaj koji vodi istragu, istrani sudac, istraitelj inkvirirati (lat. inquirere) istraivati, voditi istragu, pribavljati dokaze o emu, sasluavati inkvizicija flat, inquisitio) istraivanje, istraga, samovoljna istraga; u Rimokatolikoj crkvi: duhovni sud za pronalaenje i kanjavanje krivovjeraca (heretika); kazne su se sastojale u muenju, oduzimanju imovine, javnom bievanju i spaljivanju na lomai; inkvizicija je vladala u svima zapadnoeuropskim zemljama skoro kroz cijeli srednji vijek (osobito je po zlu bila poznata inkvizicija u panjolskoj); pren. muenje, zlostavljanje inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga se vodi istraga, optueni inkvizitor (lat. inquisitor) istrani sudac, istraitelj, sudac, osobito sudac inkvizitorij alni 606 insanabilan protiv heretika u sred. vijeku (u vrijeme katolike inkvizicije); veliki inkvizitor vrhovni sudac protiv heretika u panjolskoj, meu kojima je po nemilosrdnoj strogoi posebno poznat Tomas de Torquemada (14201498); pren. muitelj inkvizitorijalni (lat. inquisitorialis) muiteljski, pretjerano strog; inkvizitorijalni sud sud koji mui za vrijeme istrage inkvizitorski flat, inquisitorius) ispitivaki; koji je kao kod inkvizitora, muiteljski inlandajs (njem. Inland tuzemstvo, Eis led) debeli ledeni pokriva polarnih podruja inlej (engl. inlay umetak) med. vrsta zubarske plombe, zubnog nadomjest-ka inlet (njem. Inlett) gusta pamuna tkanina (upotrebljava se za izradu strunjaa i jastuka) innocentamente it. inoentamente (tal.) glaz. prostoduno, prirodno inobligatan (lat. obligatus obvezan, in-obligatus) neobvezan inocencija (lat. innocentia) nevinost, prostodunost, bezazlenost

inocentan (lat. posere koditi, inno-cens) nekodljiv, nevin, bezazlen, prostoduan inoficiozan (lat. inofficiosus) nesluben inogeneza (gr. is, inos ila, genesis postanak, stvaranje) med. stvaranje vlaknastog tkiva; inoza inokulacija (lat. inoculatio) cijepljenje (kalemljenje) biljke; med. unoenje zaraznih klica u ivo tkivo radi dijagnoze ih postizanja imuniteta inokulator (lat. inoculator) koji cijepi (kalemi) inokulirati (lat. inoculare) cijepiti (ka-lemiti) inokupacija (lat. inoccupatio) nezau-zetost, nezaposlenost inokupiran (lat. inoccupatus) nezauzet, nezaposlen, besposlen inominatan (lat. innominatus) neimenovan, bezimen; inominatni kontrakt neimenovani ugovor, tj. realni ugovor inoperabilan (lat. inoperabilis) med. koji se ne moe operirati, koji nije za operaciju inopinata (lat.) mn. neoekivani dogaaji, neoekivani sluajevi inoportun (lat. inopportunus) nezgodan, neumjesan, nekoristan, koji dolazi u nezgodno vrijeme inormalan (lat. innormalis) nepravilan, neprirodan, protuprirodan inovacija (lat. innovatio) novotarija, promjena, preinaka inovirati (lat. innovare) uvoditi neto novo, uvoditi novotarije inoza (gr. is, inos ila) med. v. inogeneza inozit (gr. is, inos ila) kem. eer to ga sadri meso, osobito srce i miii, kao i mnoge biljke (mahune, graak i dr.) inozurija (gr. is, inos ila, uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi inozit inp- v. impinramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk, osobito egipatski inrotulacija (lat. inrotulatio) prav. sreivanje i uvezivanje spisa radi upuivanja od nieg suda viemu; inro-tulacijski termin dan odreen za pregledavanje i popisivanje spisa inrotulirati (lat. inrotulare) napraviti popis spisa, srediti i uvezati spise insalivacija (lat. saliva pljuvaka, in-salivatio) mijeanje pljuvake s jelom pomou vakanja; nedostatak pljuvake insalubritet (lat. insalubritas) nezdra-vost, npr. nekog mjesta s obzirom na zrak, vodu, podneblje (klimu) i dr. insanabilan (lat. insanabilis) neizljeiv, nepopravljiv insania nocturna 607 inskribirati insania nocturna it. insanija nokturna (lat.) med. nono ludilo, lutanje nou ili za vrijeme spavanja insanija (lat. insania) ludilo, duevna bolest, bezumlje insanitet (lat. insanitas) med. nedostatak zdravlja, bolest, ludilo, bezumlje insceniranje (lat. in, scaena) kaz. pri-lagoavanje nekog kazalinog djela za prikazivanje na pozornici; pren. pravljenje ili prireivanje nekome scene inscenirati (lat. in, scaena) kaz. prilagoditi (ili: prilagoavati) kazalino djelo za prikazivanje na pozornici; pren. praviti ili prirediti nekome scenu, tj. napasti nekoga otvoreno i na javnom mjestu, izazvati ga na svau, tunjavu i si. insekcija (lat. secare rezati, insectio) urez, urezivanje insekt (lat. insecare urezati, insectum kukac) mn. insekti zool. kukci (ui, stjenice, komari, muhe, pele, str-ljeni itd.) insektarij (lat. insectum kukac) posebno izraen kavez u kojemu se uvaju, uzgajaju i promatraju kukci (vrsta terarija) insekticidan (lat. insectum kukac, sae-dere ubiti) koji ubija insekte; insek-ticidna sredstva sredstva za unitavanje insekata insektivori (lat. insectivora) mn. zool. kukcojedi, kukcoderi, ivotinje koje se hrane kukcima (je, krtica i dr.); bot. biljke koje se hrane kukcima insektolog (lat. insectum kukac, gr. logos) zool. poznavatelj kukaca, znanstvenik koji prouava kukce (insekte); entomolog insektologija (lat. insectum kukac, gr. logia) zool. znanost o kukcima; entomologija insektores (lat. insectores) mn. zool. sjekutii, osam .prednjih zuba insenescencija (lat. insenescentia) ne-starenje, staraka svjeina; agerazija

inserat (lat. inseratum) oglas, biljeka ili vijest (u dnevnim listovima); prav. prilog, umetak, podsjetnik insercija (lat. insertio) umetanje, unoenje; med. namjetanje miia na dio tijela koji se treba gibati; inser-cijska kontrola popis oglasa za objavljivanje (u novinama) inserendum (lat. inserendum) oglas, biljeka (ili: vijest) koju treba objaviti u dnevnom listu inserirati (lat. inserere) umetati, umetnuti, staviti u (osobito u novine) inses (lat. insessus) med. kupanje (ili: parenje) u sjedeem poloaju insesija (lat. insessio) med. sjedenje u kupaonici, parenje u sjedeem poloaju insidijacija (lat. insiiatio) pravljenje zamki, raenje o glavi insignije (lat. insignia) mn. znaci, posebni znaci nekog zvanja ili dostojanstva, poasni znaci, odlija insimulacija (lat. insimulatio) vie ili manje neutemeljena optuba insimulirati (lat. insimulare) lano optuiti, okriviti insinuacija (lat. insinuatio) vjeto navoenje na neku misao; podmetanje, podvala; prav. predavanje nekog spisa putem suda; insinuacijski termin rok za proglaavanje presude insinuantan (lat. insinuans) spreman na podvalu, koji eli (nekome neto) podmetnuti; insinuativan insinuativan (lat. insinuativus) v. insinuantan insinuirati (lat. insinuare) nekoga vjeto navesti na neku misao; podmetati, podmetnuti, podvaljivati, podvaliti; prav. dostaviti preko suda inskribirati (lat. inscribere) upisati, upisivati, zapisati, zapisivati; staviti natpis; prepisati, pripisati; posvetiti kome to - > ,* inskripcija 608 instancija inskripcija (lat. scribere pisati, inscrip-tio) upisivanje, upis: stavljanje naslova, naslov, natpis inskulpirati (lat. insculpere) urezati, utisnuti insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sunanje, iznoenje na sunce, suenje na suncu, izlaganje suncu; med. sunani udar, sunanica insolencija (lat. insolentia) nepristojnost, drskost, oholost, napuhanost insolentan (lat. insolens) nepristojan, neskroman, obijestan, drzak, onakav kakav ne treba biti insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez vrstine, slab: nepouzdan, sumnjiv insolirati (lat. insolare) izlagati suncu, sunati, iznositi na sunce, suiti na suncu; usp. insolacija insolvencija (lat. insolventia) trg. nesposobnost plaanja, obustavljanje plaanja obveza insolventan (lat. insolvens) trg. koji ne moe plaati, bez sredstava za plaanje; proglasiti pr insolvente (lat.) proglasiti nesposobnim za plaanje insomnija (lat. insomnia) med. nesanica inspekcija (lat. inspectio) pregledavanje, pregled; nadziranje, nadzor; nad-zornitvo; voj. smotra; okularna inspekcija (lat. inspectio ocularis) pregled na licu mjesta, iscrpan sluben pregled inspektor (lat. inspector) nadzornik; starjeina, upravitelj inspektorat (lat. inspectoratum) nad-zornitvo, zvanje, djelokrug i ured nadzornika (inspektora) inspektora (lat. inspectura) v. inspektorat insperzija (lat. inspersio) prskanje, kropljenje, trcanje inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vri nadzor; osobito: kazalini suradnik koji nabavlja stvari potrebne za predstavu ili probu, brine se o statistima, daje znak glumcima kad trebaju izai na pozornicu i uope obavlja sve poslove iza pozornice inspicirati (lat. inspicere) ispitati, pregledati; nadgledati, nadzirati, voditi nadzor inspiracija (lat. inspiratio) udisanje; pjesniko nadahnue, nadahnjivanje, oduevljavanje; poticanje, nagovaranje, navoenje na; teol. boansko nadahnue, vie nadahnue inspirator (lat. inspirator) poticatelj, navoditelj, onaj koji nagovara na to; onaj koji daje nadahnue, nadahnji-va inspirirati (lat. inspirare) udisati, udahnuti; poet. nadahnuti, nadahnjivati, odueviti, oduevljavati; poticati, navesti na misao, nagovoriti inspisacija (lat. spissare zgusnuti, in-spissatio) med. zgunjavanje

instalacija (lat. installatio) sveano uvoenje u dunost, ustolienje (npr. novog biskupa); struno izvoenje vodovodnih, elektrotehnikih i dr. ureaja; ureaji instalater (fr. installateur) struna osoba koja obavlja sve poslove oko uvoenja, ureenja ili popravka vodovoda, elektrine rasvjete i dr., uvodi-telj instalirati (lat. installare) uvesti u dunost, ustoliiti; uvesti, uvoditi (npr. vodovod, elektrinu rasvjetu itd.) instancija (lat. instantia) navaljivanje, uporna molba, uporna elja, npr. ad instantiam creditorum it. ad instan-cijam kreditorum (lat.) na uporno navaljivanje (ili: upornu molbu) vjerovnika; prav. mjerodavna vlast, sudska mjerodavnost, npr. in prima instantia it. in prima instancija (lat.) u prvoj instanciji, tj. kod prvostupanj-skog suda; dobiti ili izgubiti parnicu kod svih instancija, tj. kod prvostu-panjskog, prizivnog i vrhovnog suda; ret. prigovor, protudokaz; absolvirati instant 609 instrument ab instancija prav. zbog nedokazane krivnje osloboditi optuenog, obustaviti, prekinuti daljnje progonjenje optuenog instant (engl.) trenutak, brzina; prehrambeni proizvod ije pripremanje za potronju traje vrlo kratko instauracija (lat. instauratio) uteme-ljivanje, utemeljenje, osnivanje; obnavljanje, obnova instaurator (lat.) utemeljitelj, osniva, osnivatelj; obnavlja, obnovitelj instaurirati (lat. instaurare) utemeljiti, utemeljivati, osnovati; obnoviti, obnavljati instigacija (lat. instigatio) podbadanje, hukanje, nagovaranje, navoenje na instigator (lat.) podbada, huka; skuplja poreza, naplatitelj pristojbi instilacija (lat. instillatio) med. nalijevanje kap po kap, ukapavanje (lijeka) instilirati (lat. instillare) med. nalijevati kap po kap, ukapavati (lijek) instimulirati (lat. instimulare) podbadati, hukati na, poticati, izazivati instinkt (lat. instinguere podbosti, potaknuti, instinctus) nagon, nasljedna sposobnost kod ivotinja i ljudi koja ; ih potie da bez utjecaja volje i razuma obavljaju nesvjesno neke djelatnosti instinktivan (lat. instinctivus) nagonski, po nagonu, nehotimian, izvren pod utjecajem prirodnog nagona institor (lat.) upravitelj poslova, poslovoa (faktor, disponent, prokurist i provizor su vrste institora); prodava na malo institucija (lat. institutio) ustanova, zavod, ustanova utemeljena za posebnu svrhu, osobito znanstvenu; ustanova; osnivanje, utemeljivanje, utemeljenje Institucije (lat. Institutiones) mn. dio Corpus juri civilis, zakonika koji sadri pregled rimskog prava i koji je napisan 535. g. (za vrijeme cara Justinijana) radi uvoenja u prouavanje rimskog prava; predavanja i udbenici koji trebaju posluiti kao uvod u izuavanje rimskog prava instituirati (lat. instituere) utemeljiti, utemeljivati, urediti, uvesti, zavesti institut (lat. institutum) ustanova, zavod, znanstveni zavod, kola; zavod za unapreivanje strunog znanja (npr. geografski, botaniki, patoloki, ginekoloki itd. institut) institutor (lat. institutor) osniva, utemeljitelj; uitelj, nastavnik instruent (lat. instruens) istrani sudac, istraitelj; instruktor instruirati (lat. instruere) pouiti, pouavati; davati upute, dati upute, uputiti, upuivati; obavijestiti, obavjetavati, propisivati instrukcija (lat. instructio) uspostavljanje; uputa, upuivanje, pouavanje, nastava; uputa opunomoeniku; propis, uputa o obavljanju slube; punomo, ovlatenje; instrukcija akata prav. sreivanje svih spisa koji se tiu neke parnice; instrukcijska loa masonska loa u kojoj majstor dri slobodna predavanja o ciljevima masonskog pokreta instruktivan (lat. instructivus) pouan, kojem je cilj pouavanje emu i upuivanje u to instruktor (lat. instructor) nastavnik, uitelj, npr. jahanja, skijanja itd.; vojni nastavnik, npr. u rukovanju novom vrstom oruja; vojni strunjak koji organizira i obuava iju (stranu) vojsku instrument (lat. instrumentum) sprava, naprava, orue, alat, pomono sredstvo, orue koje slui tehnikim ili znanstvenim svrhama; mehanizam na kojem se proizvode glazbeni tonovi; med. lijenika, osobito kirurka sprava; prav. dokument, akt, spis; instrumentum authenticum it. instrumentum autentikum (lat.) pra-

instrumentacija 610 intarzija va isprava, vjerodostojna isprava, pravovaljana isprava; instrumentum cesionis (lat.) spis o ustupanju ega instrumentacija (lat. instrumentatio) glaz. prilagoavanje glazbenog djela za izvoenje na veem broju instrumenata instrumental (lat. instrumentalis sc. casus) gram. sedmi pade u hrvatskom jeziku, odgovara na pitanje (s) kim? (s) im? instrumentalan (lat. instrumentalis) koji se tie instrumenatala; koji se tie instrumenata (glazbala); instrumentalna glazba glazba koja se izvodi instrumentima (simfonije, uvertire i dr.), za razliku od vokalne koju izvode ljudski glasovi instrumentalizam (lat. instrumentum orue, sredstvo) fiz. shvaanje filozofa Johna Deweya prema kojem je miljenje tj. logike, etike i dr. forme sredstvo (instrument) za prilagoavanje promjenjivim uvjetima; usp. pragmatizam instrumentarij (lat. instrumentarium) zbirka razliitih instrumenata koji slue istoj svrsi; instrumentarium chirurgicum it. instrumentarijum hirurgikum (lat.) opis kirurkih instrumenata instrumentirati (lat. instrumentum) glaz. glazbeno djelo prilagoditi za izvoenje na veem broju glaz. instrumenata; prav. izraditi neku ispravu instrumentist (lat. instrumentum) onaj koji svira na nekom glazbenom instrumentu, glazbenik insubordinacija (lat. insubordinatio) neposlunost, nepokornost, protivljenje starijima, otkazivanje poslunosti insubordiniran (lat. insubordinatus) neposluan, nepokoran insuficijencija (lat. insufficientia) nedovoljnost, oskudnost, nesposobnost; osobito: nedovoljnost neije imovine za pokrie njegovih obveza; med. nedovoljna snaga, slabost (posebice srca) insuflacija (lat. insufflare udahnuti, in-sufflatio) udahnjivanje insult (lat. insultus) uvredljiv napad, iznenadan napad, uvreda, grdnja, ruganje, podrugivanje; med. napadaj, paroksizam, vanjska povreda insultacija (lat. insultatio) v. insult insultant (lat. insultans) onaj koji nanosi uvredu, vrijedalac, napada insultirati (lat. insultare) grubo vrijeati, zlostavljati, napadati, grditi; rugati se, prkositi insultor (lat. insultor) v. insultant insurekcjia (lat. insurgere, insurrectio) buna, pobuna, ustanak, dizanje naroda na oruje insurgent (lat. insurgens) buntovnik, pobunjenik, ustanik, ustaa intabulacija (lat. intabulatio) zapisivanje na plou, upisivanje; prav. hipo-tekarno upisivanje mjeninog duga, stavljanje hipoteke na imanje intabulando (lat.) prav. putem unoenja u zemljinu knjigu, putem in-tabulacije intabulirati (lat. tabula, intabulare) zapisati na plou; unijeti u knjigu, zapisati u zemljinu knjigu, u katastar, u intabulacijski protokol intaiti (tur. intak) zapitkivati, istraivati pitanjima intaktan (lat. tangere taknuti, dirati, intactus) nedirnut, netaknut, nepo-vrijeen, cio, itav; voj. za trupu: koja jo nije uvedena u borbu, koja je jo svjea intaljo (tal. intaglio) gema, dragi kamen ih poludragulj s urezanim ukrasima (lat. gemma insculpta) intanto (tal.) meutim intarzija (tal. tarsia, intarsia) umjetniko ukraavanje predmeta od dr-veta umetanjem komadia drveta i drugih materijala u razliitim boja intarzijator 611 intelektualac ma (njegovano u Italiji u XV. i XVI. St., s ukraavanjem crkvenih stolaca, zidova i dr.; od XVI. st. upotrebljavao se za umetanje jo i sedef, bjelokost i kovina za ukraavanje namjetaja, nosiljki i dr.; francuski luksuzni namjetaj u stilu Luja XV. i Luja XVI. takoer ima ovakve ukrase; u umjetnosti ist. Azije ova se tehnika takoer njeguje); intarzijatura, intarzijsko slikarstvo intarzijator (tal. intarsiatore) majstor koji izrauje intarziju intarzijatura (tal. intarsiatura) v. intarzija

integer (lat. integer) nepovrijeen, itav, nedirnut, potpun, nov; integra res (lat.) nepovrijeena (ili: nenaeta, nepromijenjena) stvar integracija (lat. integratio) obnavljanje, dopunjavanje ega onim to mu je bitno; mat. izraunavanje integrala; fil. prelazak iz rastrojenog i nesreenog stanja u sreeno stanje (supr. dezintergracija) integraf (lat. integer, gr. grafo) v. integrator integral (lat. integralis cjelinski) mat. 1. integral neke funkcije je ona veliina ija je dana funkcija diferencijal ili diferencijalni koeficijent (zove se tako to se moe smatrati cijelim zbrojem niza uzastopnih vrijednosti koje uzima jedna infinitezimalna funkcija, diferencijal, dok se posljednja neprekidno mijenja od jedne vrijednosti do druge); kad su takve granice promjene odreene, onda se zove "odreen integral"; 2. integral neke diferencijalne jednadbe ih sustava diferencijalnih jednadbi je jednadba ili sustav jednadbi od kojih se dana jednadba ih dani sustav jednadbi mogu izvesti diferenciranjem integralan (lat. integralis) cjelinski, koji ini cjelinu, potpun, cjelokupan, cjelovit; koji postoji sam za sebe (npr. integralne eljeznice); integralni raun grana infinitezimalnoga rauna koja se bavi pronalaenjem i svojstvima integrala funkcija, takoer slui za rjeavanje diferencijalnih jednadbi itd.; integralne formule uzorci koji se primjenjuju pri rjeavanju zadataka iz integralnog rauna integralitet (lat. integer potpun, inte-gralitas) potpunost, cjelokupnost, cjelovitost integrant (lat. integrans) neto to spada u jednu cjelinu, to je dopunjuje kao bitan sastojak integrator (lat.) mat. mehanika sprava za dobivanje brojanih vrijednosti nekih veliina, kao to su nepravilne geometrijske slike itd. integrirajui (lat. integrare) prid. koji nuno pripada nekoj cjelini, bitan integrirati (lat. integrare) obnoviti, dopuniti, dodati neto cjelini kao njezin bitni dio; mat. izraunati ili nai integral integritet (lat. integritas) nepovrijede-no, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeenost; istoa due, asnost, estitost; nevinost integrum (lat.) nedirnuta cjelina; neto restituirati in integrum vratiti u prijanje, prvobitno stanje ili prijanji, prvobitni poloaj integument (lat. integumentum) pokriva, zavoj, omota; zool. koa; bot. kod fanerogamne biljke: jednostavni ili dvostruki omota oko sredinjeg stanija u sjemenom zametku intelekt (lat. inter izmeu, legere skupljati, birati, itati, intelligere uviati, shvaati, intellectus) razum, um, zbroj onih duhovnih funkcija koje iz opaaja stvaraju spoznaje; sposobnost spoznaje intelektualac (lat. intellectus) naobra-en ovjek, ovjek posveen duhovnom radu; filozof, znanstvenik, knjievnik intelektualan 612 intenso intelektualan (lat. intellectualis) razumni, umni, pojmovni, duhovni, du- evni, koji pripada razumu ili se njega tie; fil. nadosjetilan, do kojega se dolo putem miljenja; intelektu-. alna naobrazba naobrazba duha ili razuma; intelektualno sudionitvo u nekom zloinu prav. posredno sudjelovanje u zloinu savjetom; intelek- tualni zaetnik duhovni zaetnik, onaj koji zapovijedi, nagovaranjem, primoravanjem ili koristei se zabludom i si. daje povoda nekom za izvrenje kakvog kaznenog djela intelektualist (lat. intellectus) fil. sljedbenik (ili: pristaa) intelektualizma; prid. intelektualistiki intelektualitet (lat. intellectualitas) svojstvo duhovnih bia, stanje sposobnosti spoznaje, ono to je u ovjeku duhovno; intelektualnost intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1. v. racionalizam; 2. vrednovanje intelekta kao najvie moi duha ("um i znanost, ovjekova najvia sila"); 3. filozofski smjer koji intelektu daje prednost pred svim ostalim duhovnim funkcijama; 4. u podruju etike: shvaanje da se intelektom i trijeznim razmiljanjem moe odreivati djelovanje ljudske volje; intelektualna filozofija intelektualizirati (ni. intellectualisare) rastavljati na pojmove ili misli intelektualna filozofija v. intelektualizam intelektualnost (lat. intellectus) v. intelektualitet

inteligencija (lat. intelligentia) uroena sposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u ivotu i svijetu, razum, um, sposobnost shvaanja i poimanja; kao zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu osobinu; otmjeniji i bolji svijet uope, kolovani ljudi inteligent (lat. intelligens) ovjek sposoban za pravilno shvaanje i razumijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, ovjek koji ima inteligenciju, inteligentan ovjek inteligentan (lat. intelligens) sposoban za pravilno razumijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, razuman, uman, pametan, koji ima duha, mudar, dosjetljiv, bistar; vjet, vian, spretan inteligibilan (lat. intelligibilis) razumljiv, razgovijetan, pojmljiv, shvatljiv; fil. nadosjetilan, pojmovan, koji je dan samo razumu, a nikako osjetilima; inteligibilni svijet nadosjetilni svijet; supr. senzibilan intencija (lat. intendere teiti nekamo, namjeravati, intentio) namjera, namjeravanje, namisao, nakana, tenja za im, cilj, svrha; intentio actionis it. intencio akcionis (lat.) prav. krajnji cilj tube, pobuda za tubu; intentio principalis it. intencio principalis (lat.) glavna namjera; intentio secundaria it. intencio sekundarija (lat.) sporedna namjera, uzgredna namjera intencionalist (lat. intentio) pristaa shvaanja da cilj opravdava sredstva intencionalizam (lat. intentio) shvaanje po kojem su opravdana sva sredstva samo da bi se postigao cilj intend an cij a (lat. intendantia) vrhovni nadzor, uprava; podruje koje stoji pod jednim nadzornikom ili upraviteljem intendant (fr.) nadzornik, nadstojnik, upravitelj, npr. kazalita; voj. asnik koji nadzire i brine se o plaanju i opskrbi trupa intendantura (lat.) uprava, nadzor; sjedite i djelokrug jednog nadzornika, upravitelja; voj. ustanova koja se brine o opskrbi vojske intenso it. intenzo (tal.) glaz. snano, krepko, pojaano intenzifikacij a 613 interdicirati intenzifikacija (lat. intensio napregnu-tost, facere uiniti) injenje neega jaim, pojaavanje, poveavanje intenzija (lat. intensio) naprezanje, na-pregnutost, pojaavanje snage; unutarnja snaga, jakost, estina: sadraj, unutarnja vrijednost, stupanj jakosti intenzimetar (lat. intensivus, gr. me-tron) med. ureaj za doziranje rent-genskih zraka intenzitet (lat. intensitas) jakost, silina, estina; unutarnja jakost djelovanja; djelatna snaga, djelotvornost, veliina snage (supr. ekstenzitet); napreg-nutost, napetost, naprezanje, sila, silina, stupanj napetosti intenzivan (lat. intensivus) jak, moan, silan, bujan; koji oznaava pojaanu radnju, koji oznaava stupanj na-pregnutosti; intenzivna veliina ja-kosna veliina, veliina koja, za razliku od prostorne (ekstenzivne), ima stupnjeve jakosti (kao: svjetlost, zvuk, elektrina struja i dr.); intenzivno gospodarstvo oblik upravljanja dobrom u kojem se na obraivanje zemljita ulae mnogo vie truda i novca, ali se dobiva i znatno vei prinos i prihod; supr. ekstenzivan intenzivirati (lat. intendere zategnuti, napregnuti) uiniti, uiniti jaim, pojaati, pojaavati intenzivnost v. intenzitet intenzivum (lat. intensivum sc. ver-bum) gram. glagol koji oznaava pojaavanje radnje drugog glagola, npr. "prislukivati" od "sluati" inter (lat.) prijedlog, pojavljuje se kao predmetak u sloenicama sa znaenjem: medu, izmeu, za vrijeme inter arma silent leges (lat.) navod iz Ciceronovog govora Za Milana (Pro Milone, VI, 10): "Pod orujem ute zakoni", tj. u ratu ne vrijede nikakvi zakoni osim zakona vojne sile inter arma silent musae it. inter ar-ma silent muze (lat.) "Kad oruje govori, muze ute", tj. gdje se ratuje, ne razvija se umjetnost i znanost inter canem et lupum it. inter kanem et lupum (lat.) izmeu psa i vuka, tj. naveer kad se pas puta s lanca, a vuk se u tami ulja do svog plijena inter jocos et seria it. inter jokos et seria (lat.) izmeu aljivog i ozbiljnog inter pocula it. inter pokula (lat.) "pri ai" (vina) inter praesentes it. inter prezentes (lat.) meu nazonima

inter vivos (lat.) meu ivima, za ivota; prav. zaivotni, npr. posao: ugovor, testament itd. interamnij (lat. inter- izmeu, amnis rijeka) podruje izmeu dviju rijeka, meurijeje interartikularni (lat. interarticularis) koji se nalazi meu zglobovima, me-uzglobni intercelularni (lat. inter, cellula stanica) fiziol. meustanini, koji se nalazi izmeu tkivnih stanica ivotinjskog tijela, npr. intercelularni prostori zrakom ispunjeni prostori izmeu stanica; intercelularna supstanca tvar koja se nalazi izmeu stanica i koja ih spaja intercesija (lat. intercessio) zauzimanje, zalaganje, posredovanje, moljenje; jamenje, jamstvo; prav. ulaganje prigovora intercizija (lat. intercisio) presjek; prekid, odmor, stanka; odjeljak, odlomak, pasus; gram. umetnuta reenica interdentalan (lat. inter, dens zub, den-talis zubni) koji je izmeu zuba; gram. meuzubni (glas) interdiciran (lat. interdictus) prav. proglaen nesposobnim za samostalno upravljanje imovinom interdicirati (lat. interdicere) zabraniti, uskratiti; zabraniti slobodno raspolaganje svojom imovinom interdikcija 614 interiora interdikcija (lat. interdictio) zabrana, uskraivanje, ukidanje, liavanje, li-enje interdikt (lat. interdictum) zabrana; u katolikom crkvenom pravu: obustava obavljanja svih crkvenih obreda (osim krtenja, krizmanja, ispovijedanja i prieivanja bolesnika i onih koji su na samrti), vrsta crkvene kazne za pokrajinu, dravu, grad ih opinu (kaznu su primjenjivale prijanje pape da bi prisilile vlade na poputanje) interdiktor (lat. interdictor) onaj koji zabranjuje interegnum (lat. interregnum) vrijeme od smrti ili silaska s prijestolja jednog vladara pa do stupanja na prijestolje drugog vladara, meuvlada, razdoblje u kojem drava nema vladara interes (lat. intersum, intresse sudjelovati, imati udjela) udio, sudionitvo; odnos, privlanost, zanimljivost, panja, ljubav, naklonost; znaaj, vanost, vrijednost: korist, dobit, dobitak; kamata, prihod od uloenog novca, novac plaen za koritenje posuenog novca; obian interes novac plaen na glavnicu zajma; sloen interes ili interes na interes interes plaen na glavnicu periodino poveanu dodavanjem neplaenog interesa; prav. korist ili teta koju netko ima od ina neke druge osobe ili od dogaaja; per interesse (lat.) iz koristoljublja; interesni raun raun kojim se izraunavaju kamate; politika interesa sebina politika interesantan (fr. intressant) zanimljiv, privlaan, koji pobuuje radoznalost, uzbudljiv, zabavan; vaan, znaajan; rijedak, poseban interesantnost (lat. intresse) zanimljivost, privlanost, znaajnost interesent (lat. interesse, fr. intresser) onaj koga se neto tie, onaj koji ima udjela u emu, onaj kojemu je stalo do ega, sudionik; onaj koji eli to, koji polae pravo na to; kupac, muterija interesirati se (lat. intresse) zanimati se za, imati udjela u, sudjelovati; imati prema emu naklonost ili ljubav, biti odan; zauzimati se za koga; interesira me zanima me, stalo mi je, tie me se, privlai me, izaziva moje sudjelovanje, moju radoznalost, moju pozornost; zainteresiran sam nisam ravnoduan, do toga mije stalo, to me se tie, to je za mene vano, tu su u pitanju moji rauni interesna sfera tue podruje za koje se zanima neka drava interferencija (ni. interferentia) fiz. uzajamno pojaavanje ili oslabljiva-nje elektrinih, svjetlosnih i zvunih valova interferirati (lat. interferre) fiz. vriti uzajamno djelovanje valova (elektrinih, svjetlosnih, zvunih) da se djelovanje svakoga vala pojaa, oslabi ih poniti; interferencija interferometar (lat. interferre, gr. me-tron) naprava za mjerenje duine svjetlosnih valova pomou pojava interferencije svjetlosnih zraka interglacijalna doba (lat. inter, glaci-alis leden) geol. doba koja su bila izmeu pojedinih ledenih razdoblja na Zemlji, osobito u Europi interijer (fr. intrieur, lat. interior unutranji) unutranjost, unutarnja strana; umj. prikazivanje unutranjosti neke sobe ili graevine; supr. eksterijer intrim (lat.) 1. meutim; 2. za sada; privremeno

interimistik (lat. interimisticum) prav. privremena odredba o nekoj spornoj strani, vrijedi dok se ne donese konana odluka; provizorij interiora (lat. interior unutranji) anat. unutranji organi, utroba interjekcij 615 intermitirati interjekcija (lat. interjectio) gram. uzvik, usklik (ah! oh! jao! fuj! i dr.); prav. podnoenje albe (apelata) na presudu viem sudu interkalaran (lat. intercalaris) umetnut, dodan, dometnut; intercalaris annus it. interkalaris anus (lat.) prijestupna godina; intercalaris dies it. interkalaris dies (lat.) prijestupni dan (29. veljae svake etvrte godine); med. dan bez groznice interklavikularan (lat. interclavicula-ris) anat. koji se nalazi izmeu kljunih kostiju interkolumnij (lat. inter, columna, stup) grad. razmak izmeu dvaju stupova; meuprostor interkomunicirati (lat. intercommu-nicare) biti u zajednici, imati meusobnu vezu, opiti interkomunikacija (lat. intercommu-nicatio) zajednica, meusobna veza interkonfesionalan (lat. interconfes-sionalis) koji se tie meusobnog odnosa raznih vjera; koji ne dijeli prema vjerskoj pripadnosti interkostalan (lat. intercostalis) anat. medurebreni, koji se nalazi meu rebrima interkruralan (lat. inter, crus, cruris) anat. meubedreni interkurentan (lat. intercurrens) koji se pojavljuje za trajanja nekog stanja, koji izbija; med. za bilo (puls): nepravilan interkutan (lat. intercutanus) anat. koji se nalazi izmeu koe i mesa interlinearan (lat. interlinearis) napisan ili tiskan izmeu redova, me-uredni; interlinearna verzija prijevod napisan izmeu dvaju pisanih ili tiskanih redova interlokucija (lat. interlocutio) razgovor; prav. prethodna odluka, privremeni pravorijek koji se nekada izricao prije donoenja konanog pravorijeka; sporedna osuda u parnici zbog kakve sporedne stvari interlokut (lat. interlocutum) prav. v. interlokucij; prethodno priznanje na parnici interludij (lat. interludere, interludi-um) glaz. meuigra intermaksilaran (lat. intermaxillaris) anat. meueljusni intermeco (tal. intermezzo, lat. inter-medium) meuigra; malo komino kazalino djelo, obino mala komina opera koja se izvodi izmeu inova glavne predstave i koja nema nikakve veze s glavnom predstavom; u instrumentalnoj glazbi: kratko, samostalno djelo; komina epizoda uope intermedij (lat. intermedium) vrijeme izmeu dvaju utvrenih rokova; fiz., kem. tvar koja pomae prelazak jedne tvari u drugu, ili spajanje drugih dviju tvari u jednu; kaz. igra izmeu dvaju inova, meuigra intermisija (lat. intermissio) prekid na neko vrijeme, proputanje; izostajanje na neko vreme, privremeni prestanak; vrijeme izmeu prestanka i ponovnog pojavljivanja ega, npr. intermisija groznice med. vrijeme bez groznice (tj. vrijeme izmeu njezinog prestanka i ponovnog pojavljivanja) intermitentan (lat. intermittere obustaviti, prekinuti) koji ima prekide, koji je s prekidima, na mahove, koji izostaje s vremena na vrijeme, koji prestane pa se pojavi intermitirati (lat. inter-mittere) prekinuti na neko vrijeme, propustiti, proputati; izostajati, prekidati se, pre-stajati na neko vrijeme; intermitira-jue bolesti bolesti s prekidima za vrijeme kojih se bolesnik osjea relativno zdravim (npr. intermitirajua groznica); intermitirajui izvori izvori koji privremeno presuuju pa opet izbijaju; intermitirajui puls bilo intermittens 616 interogativan (puls) koje nejednako udara, s prekidima intermittens (lat.) med. prijestupna groznica, groznica koja se pojavi na mahove, s prekidima intermuskularan (lat. intermuscula-ris) anat. meumiini, koji se nalazi izmeu miica internacija (lat. internatio) v. pod internirati Internacionala (lat. inter, natio narod) 1. Meunarodna radnika udruga; I. internacionalu (18641872) osnovali su Marx i Engels; II. internacionalu (18891914) osnovao je Engles; III. internacionalu (19191943) osnovao je Lenjin; 2. himna meunarodnog proleterijata, tekst: E. Pottier (1871), glazba: P. Degeyter

internacionalan (lat. internationalis) meunarodni (npr. internacionalno pravo, internacionalni odnosi, ugovori, jezik itd.) internacionalist (lat. inter, natio) pristaa ili lan radnike internaciona-le; kozmopolit internacionalizacija (lat. inter, natio narod) priznavanje ega za zajedniko, meunarodno; sporazum prema kojem sve drave imaju jednako pravo da se neim koriste, npr. nekim teritorijem, tjesnacem, rijekom itd. internacionalizam (lat. inter, natio narod) 1. meunarodni radniki pokret za klasno jedinstvo i solidarnost u borbi za zbacivanje buroaske vlasti, unitenje imperijalizma i uvoenje socijalistikog, odnosno komunistikog poretka; 2. osjeaj solidarnosti i bratstva svih radnika svijeta internacionalizirati (lat. inter, natio narod) initi, uiniti neto zajednikim, meunarodnim; sporazumom odrediti da sve drave imaju jednako pravo neim se koristiti, npr. nekim teritorijem, rijekom, nekim tjesnacem itd. .- . internat (lat. internatum) odgojni zavod u kojem pitomci, pored nastave, imaju stan i hranu (supr. eksternat) interni (lat. internus) unutranji, unutarnji; osoban; interna medicina dio medicine koji se bavi unutarnjim bolestima; interna trgovina unutarnja trgovina, domaa trgovina (supr. eksterna); koji je odreen za unutarnju slubu, koji nije za javnost (npr. interne stvari, interni spor) internirao (lat. internus) onaj koji je interniran; v. internirati internirati (lat. internare) sumnjive strance, politike ili vojne bjegunce strane drave, podanike neprijateljske drave za vrijeme rata ili domae politiki sumnjive ljude osuditi na ivot pod policijskim ili vojnim nadzorom u odreenom mjestu, u tzv. koncentracijskim logorima; zatvoriti, drati u zatoenitvu, ograniiti slobodu kretanja; kao imenica: interniranje, internacija internist (lat. internus unutranji) ak koji, pored nastave, ima u zavodu i stan i hranu (supr. eksternist); med. lijenik specijalist za unutarnje bolesti; bolesnik koji boluje od neke unutarnje bolesti; u Francuskoj: lijeniki pomonik internodij (lat. internodium) bot. biljni lanak, prostor izmeu dvaju koljena stabljike internuncij (lat. internuncius) pregovara, posrednik; izvanredni papinski izaslanik drugog ranga interoceanski (lat. inter, oceanus, gr. okeanos) meuoceanski, koji lei izmeu oceana, koji povezuje oceane in t erogaci ja (lat. interrogatio) pitanje, ispitivanje, sasluavanje, sasluanje interogativ (lat. interrogativum) gram. upitna zamjenica: tko? to? koji? i-ji? interogativan (lat. interrogativus) upitni, koji ima oblik pitanja interogatorij 617 interskapul interogatorij (lat. interrogatorium) prav. sasluanje, sudsko ispitivanje; zapisnik o sasluanju interparlamentarni (lat. inter, parla-mentum) koji povezuje sve parlamen: te, meuparlamentarni interpelacija (lat. interpellatio) upadica, prekidanje u govoru, prigovor; '. u parlamentarnom smislu: pitanje kojim izaslanik u parlamentu trai od vlade ili nekog ministra pisano ili usmeno izjanjenje o nekom problemu iz podruja unutarnje ili vanjske politike; prav. sprjeavanje, osporavanje posjeda, prigovor; pozivanje pred sud interpelant (lat. interpellans) podnositelj interpelacije u parlamentu interpelirati (lat. interpellare) prekidati, prekinuti koga u govoru, upadati u rije, smetati; traiti odgovor ili objanjenje o emu od mjerodav-nog ministra u parlamentu; prav. sprjeavati neto; prigovarati; zvati pred sud Interpol (kratica za fr. Organisation in-ternationale de police criminelle i za engl. International Police) Meunarodna organizacija kriminalistike policije interpolacija (lat. interpolatio) umetanje, kvarenje prvobitnog teksta nekog spisa kasnijim umetanjem rijei, reenica, strofa i si.; mat. umetanje novih lanova izmeu lanova jednog niza brojeva interpolator (lat. interpolator) falsifi-kator tuih djela, krivotvoritelj

interpolirati (lat. interpolare) dati neemu nov ili drukiji izgled, dotjerati; umetnuti i tim umetanjem pokvariti neto; interpolirana mjesta iskvarena ili kasnije umetnuta mjesta u tekst nekog djela; mat. vriti interpolaciju interponent (lat. interponens) prav. ulaga pravnog lijeka protiv neke odluke interponirati (lat. interponere) umetnuti, umetati, metnuti izmeu, me-tati izmeu, stavljati izmeu, staviti izmeu; posredovati, primiti se posredovanja u emu; prav. uloiti (ili: ulagati) pravni lijek protiv nepovoljne odluke interpozicija (lat. interpositio) umetanje, stavljanje izmeu; zalaganje, posredovanje; ulaganje pravnog lijeka; posredovanje vlasti; interpositio appellationis it. interpozicio apelaci-onis (lat.) prav. ulaganje priziva na vii sud interpret (lat. interpres) tuma, obja-njava; prevoditelj; prikaziva, izvoa, npr. neke uloge interpretacija (lat. interpretatio) tumaenje, objanjavanje, izlaganje (spisa, zakona, ugovora i dr.); prikazivanje, izvoenje (npr. neke uloge); prevoenje stranog pisca interpretator (lat.) tuma, izlaga; ob-janjava, prikaziva, izvoa; prevoditelj interpretirati (lat. interpretari) tumaiti, objanjavati, izlagati; prikazivati, izvoditi; prevoditi interpunkcija (lat. interpunctio) gram. reenini znakovi, razgoci; stavljanje reeninih znakova, razgoda; inter-punktacija interpunktirati (lat. interpunctare) gram. staviti (ili: stavljati) reenine znakove: toku, zarez, upitnik itd.; interpungirati intersecirati (lat. intersecare) proreza-ti, razrezati inter sekcija (lat. intersectio) sjecite, presjek, ispreplitanje: sjecite, toka u kojoj se sijeku dvije crte intersept (lat. interseptum) pregradni zid, pregrada; anat. oit, dijafragma interskapilij (lat. interscapilium) zool. v. interskapul interskapul (lat. interscapulum) anat. prostor izmeu lopatica interstelarni 618 intervjuist interstelarni (lat. inter, stella) meu-zvjezdani, koji se nalazi izmeu zvijezda intersticijalan (lat. interstitialis) me-duprostorni, koji se tie meuprostora, koji je u vezi s meuprostorima; intersticijalno tkivo zool. potporno tkivo u ivotinjskom parenhimu (vezivno, hrskaviavo i kotano) intertignij (lat. intertignium) grad. prostor izmeu dviju greda intertrigo (lat. terere trti, tritum, inter-trigo) med. ojedica, upala koe izmeu dviju konih povrina koje se dodiruju intertritura (lat. intertritura) med. dobivanje stolice pomou trljanja intertropski (lat. inter, gr. trope vraanje, okretanje) zem. meduobratni-ki, koji se nalazi izmeu obratnica; koji raste ili uspijeva izmeu obratnica interupcija (lat. interruptio) prekidanje; smetanje, ometanje; interruptio praescriptionis it. interupcio pre-skripcionis (lat.) prav. prekidanje zastare interuzurij (lat. uti upotrebljavati, usus uporaba, intersurium) trg. me-ukamate, tj. obraunavanje kamata pri plaanju nekog potraivanja koje jo nije dospjelo u razdoblju od dana plaanja do roka plaanja interval (lat. inter, vallus bedem, prostor izmeu bedema, intervallum) meuprostor, udaljenost, razmak, praznina izmeu ega; meuvrijeme; prav. meuvrijeme, rok; glaz. razlika visina izmeu dvaju tonova; per in-tervalla (lat.) u prekidima, na prekide, s prekidima; dilucida ili obinije lucida intervalla (lat.) mn. svijetli trenuci, osobito kod duevnog bolesnika intervalometar (lat. intervallum udaljenost, gr. metron) voj. u topnitvu: sprava za mjerenje udaljenosti od cilja do toke udara zrna ili rasprskavan] a u zraku intervencija (lat. interventio) mijeanje, posredovanje, ulazak tree osobe u neki spor u ulozi suca ili posrednika; mijeanje jedne drave u poslove druge drave; bank, posredovanje na burzi radi odravanja teaja vrijednosnih papira; trg. primanje tue mjenice na sebe; voj. ulaenje u rat intervencionisti (lat. interventio) mn. oni koji rade na tome da se intervenira, tj. da neka drava ue u rat intervenijent (lat. intervenines) prav. onaj koji se umijea u neki spor kao trei (lat. tertius interveniens), posrednik, sudac, izborni sudac

intervenirati (lat. intervenire) mijeati se, umijeati se u to (npr. u kakav spor), pojavljivati se kao posrednik, posredovati; raditi (ili: utjecati) na burzi da se odri teaj novca ili vrijednosnih papira; voj. umijeati se vojnom silom, pritei vojskom (u pomo i si.) interventivan (lat. interventivus) koji se pojavljuje u ulozi posrednika, posredniki interventor (lat. interventor) posrednik, izborni sudac intervertebralan (lat. intervertebralis) anat. meuprljenski, koji se nalazi izmeu prljenova intervju (engl. interview) razgovor, ispitivanje; osobito: razgovor izmeu novinara i kakve poznate osobe iz javnog ivota intervjuirati (eng. interview) razgovarati s nekom osobom radi ispitivanja njezinog miljenja; v. intervju intervjuist (engl. intervies) novinar koji u razgovoru s kakvim istaknutim dravnikom, umjetnikom, znanstvenikom itd. nastoji postavljanjem pitanja doznati njegovo miljenje o va inte stabilan 619 intriga nim pitanjima da bi ga objavio u sredstvima priopavanja intestabilan (lat. intestabilis) prav. nesposoban za svjedoenje (pred sudom), nesposoban za pravljenje oporuke intestatan (lat. intestatus) koji nije napravio raspodjelu imovine prije smrti; heres intestatus ili heres ab intes-tato (lat.) prav. onaj koji prima nasljedstvo i bez oporuke, tj. prirodni, zakoniti nasljednik intestatni nasljednik = heres intestatus; v. pod intestatan intestinalan (lat, intestinalis) utrobni; intestinalni tok med. um u crijevima koji se moe uti pomou lijenike slualice (stetoskopa) intestinum (lat. intestinum) anat. crijevo; intestina utroba intiman (lat. interior, intimus) unutarnji; prisan, blizak, osoban, srdaan, prijateljski intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno prijateljstvo, tijesna veza intimus (lat.) prisni prijatelj intoksikacija (lat. in, gr. toxikon otrov) med. trovanje, bolest izazvana djelovanjem otrova na organizam; pren. opijanje, zanoenje, oaranje; zanesenost, oaranost, opijenost intolerantan (lat. intolerans) nesno-ljiv intolerantizam (lat. intolerantia) nesnoljivost intonacija (tal. intonatio) glaz. davanje tona; proizvoenje tona; sviranje, pjevanje; u Kat. crkvi: poetne rijei molitve koje izgovori sveenik za oltarom i na koje vjernici odgovaraju intonirati (lat. intonare) glaz. dati ton, davati ton; proizvoditi tonove; svirati, pjevati intorzija (lat. intorsio) zavrtanje; krivljenje, iskrivljenost; intorsio uteri it. intorzio uteri (lat.) med. iskrivljenost maternice intra (lat. interus, intra) latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama kao predmetak sa znaenjem: u, unutra, iznutra; vremenski: za, prije isteka; kod brojeva: ispod; u opsegu, u granicama intra muros (lat.) meu zidovima, tj. tajno intracelularan (lat. cellula stanica, in-tracellularis) biol. koji je u unutranjosti stanice, u stanici intrada (tal. intrata, starofr. intrade) glaz. uvod, predigra, kratak instrumentalni dio kao uvod u vee glazbeno djelo; intrade mn. dravni prihodi (od poreza, nameta i dr.) intrakapsularan (lat. intracapsularis) med. koji se nalazi u zglobnoj aici, npr. povreda zgloba koja je doprla u zglobnu aicu intranzitiv (lat. intransitivum) gram. neprijelazni glagol intranzitivan (lat. intransitivus) nepri-jelazan; verbum intransitivum it. verbum intranzitivum (lat.) v. intranzitiv intraokulami (lat. intraocularis) koji se nalazi u oku, oni intrauterinski (lat. intrauterinus) med. koji je u unutranjosti maternice intravenozan (lat. intravenosus) med. koji se ubrizgava (lijek) izravno u vene kako bi se ubrzalo djelovanje

intravertan (lat. intra, vertere okretati) okrenut unutra, usmjeren prema onome stoje unutra; intravertne osobe psih. prema Jungu, to su osobe koje vole biti same sa sobom, koje su povuene u sebe, misaoni ljudi (supr. ekstravertne osobe) intravilan (lat. intra, villa ljetnikovac) gradski (naziv za izgraeni i naseljeni dio gradske opine); supr. eks-travilan intriga (fr. intrigue, tal. intrigo) spletka, smutnja; u drami: zaplet koji je intrigant 620 intuitivan izazvan da bi se neto sprijeilo ili postiglo intrigant (fr. intrigant) spletkar, smut-ljivac; u drami: lik koji svojim spletkama najvie pridonosi stvaranju dramskog zapleta intrigantski (fr. intrigant) spletkarski, smutljivaki, lukav, prepreden, podmukao intrigirati (tal. intrigare, fr. intriguer) spletkariti, praviti spletke (ili: smutnje), kovati zamke, raditi kome iza leda; kaz. zaplesti, praviti zaplet intrinsean (fr. intrinsque) prid. unutarnji, bitan, pravi svojstven introdukcija (lat. introductio) uvoenje, uvod; uvoenje u dunost, u slubu; uvod (u knjizi); glaz. uvod u neko glazbeno djelo, obino laganog i ozbiljnog karaktera introjekcija (lat. introjectio) stavljanje u, umetanje intromisija (lat. intromissio) unoenje, uvlaenje, utrcavanje intromitirati (lat. intromittere) pustiti (ili: putati, poslati) unutra intronizacija (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisatio) podizanje (ili: stupanje) na prijestolje; sveano ustolienje novoposveenog biskupa ib pape u glavnoj (stolnoj) crkvi; oslobaanje pokajnika i ponovno primanje u crkvenu opinu; ponovno posveenje oskrvnute crkve ili oltara intronizirati (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisare) sveano postaviti na prijestolje; biskupa sveano uvesti u slubu i dostojanstvo introspekcija (lat. introspectio) gledanje unutra, zagledanje u sebe, samo-promatranje, promatranje svojih misli, osjeaja itd. introspektivan (lat. introspectivus) sa-mopromatraki, koji ispituje (ih: promatra) svoju unutranjost, koji izraava samopromatranje, koji se odnosi na samopromatranje introspicirati (lat. intro-spicere) gledati u, promatrati svoju unutranjost, zagledati se u svoju unutranjost, promatrati samoga sebe; ispitivati potanko introverzija (lat. introversio) okrenutost unutarnjoj strani; introversio palpebrarum it. introverzio palpebrarum (lat.) med. okrenutost rubova onih vjea intruzija (lat. intrusio) bespravno uvlaenje ili ulaenje u slubu; nametanje, nametljivost intruzivan (lat. intrusivus) koji se uvlai (ili: namee), nametljiv; geol. koji je u tekuem stanju utisnut u upljine ili pukotine drugog stijenja intubacija (lat. in, tubus) med. uvlaenje posebne cjevice u grlo da bi se omoguio ulazak zraka u plua, osobito kod difterinih bolesti intuicija (lat. intueor spoznam, zamijetim, intuitio) 1. fil. neposredno za-mjeivanje, neposredno uvianje, duhovno promatranje, neposredno steena spoznaja, tj. ona do koje se nije dolo putem iskustva ili razmiljanja (refleksije), neposredno doivljavanje stvarnosti, "otkrie koje se razvija iz ljudske due" (Goethe); 2. na-sluivanje, predosjeaj, slutnja intuicionizam (lat. intuitio) fil. nauavanje o neposrednoj, intuitivnoj sigurnosti etikih pojmova i zakona; takoer: nauavanje o intuiciji kao najvanijem i najpouzdanijem izvoru spoznaje intuitivan (lat. intueri uvidjeti, spoznati, intuitivus) fil. 1. koji je predmet intuicije, koji se spoznaje intuicijom, koji se neposredno uvia i zamjeuje bez posredovanja razmiljanja (intuitivna istina); 2. koji ini intuiciju i kojeg prati intuicija, do kojega se dolazi neposrednim shvaanjem biti stvari (intuitivna spoznaja); supr. diskurzivan; 3. koji je obdaren intui intuitu 621 invazijski ijom, koji spoznaje intuicijom, koji moe neposredno uviati i zamjeivati; intuitivan duh duh koji neposredno uvia i zamjeuje, koji spoznaje cjelinski, a ne rasuuje ralanjivanjem (analizom) i apstrakcijom intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom na, u pogledu intuitus (lat. intuitus) gledanje, promatranje, zamjeivanje, spoznavanje; opaaj

intumescencija (lat. intumescentia) med. oticanje, oteklina inturgescencija (lat. inturgescentia) v. intumescencija intus (lat.) u unutranjosti, unutra intus-suscepcija (lat. intus-susceptio) fiziol. primanje u unutranjost, u sebe; osobito: unutarnje pripajanje tvari primljenih u organsko tijelo; ras-tenje primanjem u sebe hranjivih tvari; intus-suscepcija nekog crijeva med. uvlaenje gornjeg dijela jednog crijeva u drugo inulin (lat. inula) kem. farm. krobu slian ugljikohidrat koji se dobiva od korijena biljke oman (lat. inula) inumbracija (lat. umbra sjena, inum-bratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje, utrljavanje, lijeenje trenjem inv. (lat. inv. = invenit) v. invenit invaginacija (lat. vagina vrata, korice, invaginatio) uvlaenje u korice, navlaku, kanal i si.; med. uvlaenje jednog crijeva u drugo invalencija (lat. invalentia) nemo, iznemoglost, slabost, boleljivost invalid (lat. invalidus) onaj koji je nesposoban ili onesposobljen za slubu i zaraivanje radi uzdravanja sebe i svoje obitelji, osobito onaj koji je onesposobljen u ratu, ratni invalid invalidacija (lat. invalidatio) prav. proglaenje nevaeim, presuda kojom se neto proglaava za nevaee; in-validiranje invalidan (lat. invalidus) iznemogao, nemoan, s manom, nesposoban za slubu, neupotrebljiv, onesposobljen; istroen, kart: prav. nepravovaljan, koji nije utemeljen na pravu invalidirati (lat. in, valere, fr. invalider) prav. ponititi, liiti pravne osnove, staviti izvan zakona invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidit) iznemoglost, nemo, neupotrebljivost, nesposobnost za vrenje slube; osobito: nesposobnost neke osobe da, zbog bolesti ili rana zadobivenih u ratu ili javnoj slubi, radom privredi ni treinu onoga to bi, daje tjelesno odnosno duevno zdrava, mogla povrijediti; prav. nevaenje, nevanost, nitavnost invalidnina (lat. invalida) pomo drave invalidima i njihovim obiteljima invar (lat. varius razliit, invariabilis nepromjenjiv) elik s oko 23% nikla, s vrlo malim koeficijentom rastezanja, zbog ega je prikladan za izradu raznih vrsta mjernih sprava i si. invarijabilan (lat. in ne, varius razliit) nepromjenjiv, koji se ne moe promijeniti, stalan invarijanta (lat. in ne, variare mijenjati) mat., fiz. nepromjenjiva veliina invazija (lat. invasio) navala, najezda, upad s vojskom u tuu zemlju; osobito: neprijateljski upad kojem nije cilj trajno osvajanje zemlje, nego sa-- mo postizanje nekog prolaznog cilja invazijski (lat. invasivus) osvajaki, napadaki; invazijska vojska vojska za neprijateljski upad u tuu zemlju; invazijski rat napadaki rat koji poinje iznenadnim upadom u neprijateljsku zemlju; invazijske bolesti bolesti koje izazivaju ivotinjski i biljni nametnici (paraziti) *.>_ . invecta et illata 622 inverzor invecta et illata it. invekta et ilata (lat.) prav. "sve stoje uvezeno i uneseno", pokretnine koje zakupnik donosi na zemlju uzetu pod zakup; invekta invekta (lat. invehere uvesti, invectus uvezen, invecta uvezeno, uvezene stvari); v. invecta et illata invektiva (lat. invehi nasrnuti, napasti, invectivus nasrtljiv, pogrdan) nasr-tanje, vrijeanje, uvreda, uvredljivo zadirkivanje, peckanje, grdnja invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv, uvredljiv, pogrdan invencija (lat. inventio) pronalaenje; pronalazak, izum; izumiteljski dar, sposobnost pronalaenja; duhovitost, dosjetljivost invenit (lat. invenire pronai, invenit) pronaao je, pronaao (na bakrorezima, obino skraeno inv., pokraj um-jetnikova imena) inventar (lat. invenire pronai, inven-. tarium) popis stvari koje se nau prilikom nekog pregleda, popis pokretnih stvari koje spadaju u sastav neke imovine, ili same te stvari;

ivi inventar stoka koja pripada nekoj imovini; mrtvi inventar poljoprivredne sprave, alati i si.; knjiga koja sadri takav popis inventarizacija (lat. inventarisatio) popisivanje (ili: pravljenje popisa) stvari koje pripadaju nekoj imovini ih ostavtini, pravljenje inventara; in-ventariziranje inventariziranje (lat. inventarisare) v. inventarizacija inventarizirati (lat. inventarisare) popisati (ili: popisivati, napraviti popis) stvari, napraviti inventar; inven-tirati inventivan (lat. invenire pronai, in-ventiosus) pronalazaki, izumiteljski; duhovit, dosjetljiv inventura (lat.) pregled i popis onoga to se zatekne, npr. u nekom skladitu; trg. popisivanje robe koja se nade na skladitu; skladina knjiga; skladino stanje invertebrati (lat. invertebrata) mn. zool. beskraljenjaci invertencrje (lat. invertentia) mn. med. sredstva za umotavanje ljutih lijekova, osobito kiselina invertirati (lat. invertere) obrtati, obrnuti, preokrenuti, preokretati, premetnuti; voj. postrojiti obrnutim redom invertit (lat. invertere okrenuti) homoseksualac invertor (lat.) teh. izmjenjiva, elektrina naprava za pretvaranje istosmjerne struje u izmjeninu inverzija (lat. inversio okretanje) gram. obratan redoslijed rijei ili reenica; ret. obrtanje redoslijeda rijei radi isticanja onoga dijela reenice koji bi u obinom redoslijedu rijei zauzimao manje vidljivo mjesto, npr.: za junako pitaju se zdravlje (= hiper-baton); voj. formiranje bojnog reda na nain koji se razlikuje od uobiajenog, postrojavanje obrnutim redoslijedom; med. izvrnue pojedinih upljih organa, npr. maternice, crijeva, pri emu unutarnja povrina postane vanjskom, i obratno; meteor, pojava da se na nekoj visini nae topliji sloj zraka nego stoje sloj ispod njega, dok je normalno da temperatura na veoj visini bude nia; u seksologiji: spolni ivot osoba koje svoje spolne prohtjeve mogu zadovoljiti samo s osobama istoga spola (homoseksualnost) inverzivan (lat. inversivus) obrnut, premetnut; inverso ordine it. inverzo ordine (lat.) obrnutim redom, u obrnutom poretku inverzor (lat. inversor) fiz. instrument koji slui za pretvaranje galvanske struje, pretvara investicija 623 injurija investicija (lat. investitio) ulaganje kapitala u neki unosan posao ili unosno poduzee; investicijska banka novani zavod koji daje zajam za ulaganje novca u unosno poduzee; investicijski zajam zajam koji se zakljuuje za privredno korisne ciljeve (npr. za izgradnju eljeznica, puteva i dr.); investicijski ih melioracijski zajam zajam koji se upotrebljava za popravljanje kakvoe zemljita, za pretvaranje neplodnog zemljita u plodno investirati (lat. investire) postaviti, postavljati, opremiti znacima dostojanstva; trg. uloiti novac u neki unosan posao ih poduzee investitura (lat. investire postaviti, investitura) sveano imenovanje na neki poloaj, npr. biskupski; uvoenje u posjed feudalnog dobra; davanje prstena i tapa biskupima kao znaka njihovog posjednikog prava Inviolata (lat.) Neoskvrnuta, u Katolikoj crkvi: pridjevak Bogorodice invita Minerva (lat.) protiv volje Mi-nervine, tj. bez sposobnosti i znanja invitis non dan tur privilegia (lat.) onima koji ne trae, ne daju se povlastice Invocavit it. Invokavit (lat.) prva nedjelja u korizmi; invocirati (lat. invocare) prizvati, prizivati, dozivati; zaklinjati invokacija (lat. invocatio) prizivanje, dozivanje; zaklinjanje involucija (lat. involutio) zamotavanje, omotavanje; zaplet; med. slabljenje tijela u starosti (npr. u klimakteriju) ili pojedinih organa (npr. maternice odmah nakon poroaja); opadanje, slabljenje; supr. evolucija involvencije (lat. involventia) mn. med. sredstva za ublaavanje i neutraliziranje estine nekog lijeka, npr. ulje involvirati (lat. involvere) umotati, umotavati, zamotati, zamotavati; imati u sebi, sadravati u svom pojmu inzistirati (lat. insistere) uporno nastojati (da neto bude), zahtijevati, ne poputati u nekom zahtjevu, navaljivati, ne odustajati od neega, ostajati pri neemu inzulanac (lat. insula otok) stanovnik otoka, otoanin

inzulin (lat. insula) med. jedini i najpouzdaniji lijek protiv eerne bolesti, proizvod endokrinog dijela guterae (pankreasa) u kojoj se nalazi u obliku otoia (prema emu je dobio ime: insula = otok) injekcija (lat. injectio) med. utrcavanje (ubrizgavanje) neke tekuine u tijelo pomou igle za utrcavanje (ubrizgavanje); utrcana tekuina injektirati (lat. injicere) v. injicirati injektor (lat. injector ubaciva) sprava za napajanje vode u parni kotao, ubaciva, usisava injicirati (lat. injicere) ubacivati, ubaciti; med. ubrizgavati, ubrizgati, utrcati, utrcavati; injektirati injunkcija (lat. injunctio) prav. propis, naredba (sudska), zapovijed injunkt (lat. injunctum) prav. v. injunkcija injunktiv (lat. iniungere uglaviti, iniun-ctivum) lingv. indoeuropski preterit bez augmenta injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji nije poloio prisegu, nezaprisegnuti injurija (lat. iniuria) prav. nepravda, povreda prava; uvreda, uvreda asti; iniuria verbalis it, injurija verbalis (lat.) uvreda nanesena rijeima, usmena uvreda; iniuria realis it. injurija realis (lat.) stvarna nepravda ili uvreda; iniuriarum causa it. injuri-jarum kauza (lat.) zbog nepravde ili uvrede asti (tuiti, optuiti); v. jus injur ij ant 624 Ira injurijant (lat. injurians) prav. nano-sitelj nepravde, uvreditelj asti, klevetnik, ogovaratelj injurijat (lat. injuriatus) prav. onaj kome je nanesena nepravda, uvrijeeni inenjer (fr. ingnieur, lat. ingenium duh, dar, otroumnost) izraiva ratnih orua i strojeva (u sred. vijeku); kasnije: tehniar s fakultetskom naobrazbom inenjerija (fr. ingnieur) voj. rod vojske za tehnike poslove u vezi s vojskom i njezinim operacijama ion (gr. ion ono to ide) mn. ioni fiz. materijalni djeli, atom (ili skupina materijalnih djelia, atoma) s elektrinim nabojem koji se kree u elektrinom polju, bilo u plinu bilo u tekuini, dakle spoj elektrinih i materijalnih atoma ili atomskih skupina ioni (gr. ion) mn. fiz. v. ion ionizacija (gr. ion) fiz. u elektrolitima, tekuinama koje provode elektricitet, postoje ve ioni koji nose struju, a u plinovima koji provode elektricitet oni se moraju tek proizvesti; oblikovanje iona u plinovima zove se ionizacija ili ioniziranje, sam plin u stanju provodljivosti ioniziran, pomona sredstva koja oblikuju ione zovu se ionizatori; ionizacija ultraljubi-astom svjetlou, rentgenskim zrakama, radioaktivnim zrakama, usijanim kovinama, elektronskim udarom ionizator (lat., gr. ion) fiz. v. ionizacija ioniziranje (gr. ion) fiz. v. ionizacija ionizirati (lat., gr. ion) dovesti u stanje ionizacije ionosfera (gr. ion od, ienai ii, sfaira kugla) spoj atmosfere u debljini od nekoliko stotina kilometara, nalazi se na visini veoj od stotinu kilometara od Zemlje i sadri veoma mnogo iona iontoforeza (gr. ion, ionos, foresis noenje) med. lijeenje putem ionizacije, osobito kod kroninih i akutnih bolesti zglobova ipecacuanha it. ipekakuana (port.) bot. biljka iz porodice broeva, jajastog lia, bijelog cvijeta i modrog ploda, korijen joj se upotrebljava kao sredstvo za povraanje, preznojavanje, ienje i kao lijek protiv kalja; raste u Brazilu iperit kem. opi naziv za skupinu opasnih bojnih otrova plikavaca (diklor-dietil-sulfid), unitavaju kou, stvaraju rane, izazivaju greve, povraanje i dr. (naziv po belgijskom mjestu Ypresu gdje je 1917. g. prvi put upotrijebljen ipsacija (lat. ipse sam, ni. ipsatio) samozadovoljavanje spolnog nagona kod mukaraca, ena i djece putem vanjskih i misaonih podraaja spolnih organa; masturbacija, manustupracija, onanija ipse (lat.) sam, osobno; ipso iure it. ipso jure (lat.) samim pravom, samo sobom, samo po sebi; ipso facto it. ipso fakto (lat.) samim djelom, tim samim ipsiloida (gr. ypsilon, eidos oblik) anat. av modane kore, nazvan tako zbog slinosti s grkim slovom ipsilonom (Y) ipsilon (gr. y psilon "golo i") dvadeseto slovo grkog alfabeta ipsissima verba (lat. ipsissima verba) mn. najvlastitije rijei, tj. prave i tono navedene rijei (pjesnika, mudraca i si.)

ipsizam (lat. ipse sam, ipsismus) sebinost, samoljublje; egoizam Ir kem. kratica za iridij IRA kratica za Irish Republican Army (engl.) Irska republikanska vojska (pokret i tajna vojna organizacija za pripojenje Ulstera Irskoj) Ira mit. starorimska boica srdbe i osvete irabiti 625 irelativitet irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjavati iracionalan (lat. irrationalis) nerazuman, koji nije obdaren razumom; ne-razloan, nepametan, koji je "iznad razuma", suprotan razumu, koji se razumom (umom) ili pojmovnim miljenjem ne moe shvatiti, koji se ne moe dovesti u sklad sa zakonima loginog miljenja; mat. neracionalan; nemjerljiv obinim veliinama kao to su prirodni brojevi; koji se ne moe izraziti obinim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalitet (lat. irrationalitas) nera-zumnost, neobdarenost razumom; nesuglasnost s razumom, neshvatlji-vost pojmovima, ono na to se ne mogu primijeniti zakoni logike; mat. neracionalnost, nemjerljivost obinim veliinama kao to su prirodni brojevi; nemogunost izraavanja obinim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalizam (lat. irrationalis) fil. metafiziko stajalite kojem je polazna toka za promatranje i shvaanje svijeta ono to je nerazumno i nepod-lono zakonima logike iracionalnost v. iracionalitet irada (tur. irad) u bivoj Turskoj: slubeni spis, ukaz (u obliku carske naredbe) koji se dostavlja velikom veziru radi objavljivanja iradijacija (lat. irradiatio) ozraivanje, ozraenje, osvjetljavanje, zraenje; zrakasto irenje; ozraenje, ozrae-nost, obasjanost; pren. ozarivanje, ozarenje, ozarenost; u fiziolokoj optici: pojava da svijetli (bijeli) predmeti izgledaju na tamnoj (crnoj) osnovi vei nego isto toliki tamni (crni) predmeti na svijetloj (bijeloj); zbog iraijacije mrave osobe radije nose svjetliju odjeu da bi izgledale puni-je, a debele osobe radije nose tamniju odjeu da bi izgledale vitkije iradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozra-ivati, zraiti, osvjetljavati, obasjavati; zrakasto se iriti; pren. zraiti (npr. umom); ozariti, ozarivati iranski jezici porodica indoeuropskih jezika koja, s indijskim, ini arijsku skupinu jezika; najstariji je staroper-zijski i avestiki jezik na kojem su napisane svete knjige Zaratustrinih pristaa; u ovu skupinu, pored ostalih, spada jo novoperzijski, kurdski i afganski (pato) irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran, nestvaran Iredenta (tal. Italia irredenta) "neosloboena Italija", politiki savez u Italiji (od 1878. g.) koji je teio za ujedinjenjem svih krajeva u kojima se govori talijanski i u kojima ima Talijana s Kraljevinom Italijom iredentisti (tal. irredento) mn, pristae Iredente; pren. svi oni koji tee pripajanju nekog podruja, koje je pod tuinskom vlau, zemlji ili dravi kojoj bi, po pravu samoodreenja naroda, trebalo pripadati iredentizam politika ili program Iredente i iredentista ireducibilan (lat.) prid. nesvodljiv, koji se ne moe svesti na neto iregularan (lat. irregularis) nepravilan; neredovit, netoan, neuredan; iregularna vojska dio vojske koji nema veze s regularnom vojskom, ak nije isti s obzirom na odoru i opremu, neregularna vojska; iregularan puls med. nepravilno kucanje bila iregularitet (lat. irregularitas) nepravilnost; neredovitost, neurednost; u Katolikoj crkvi: nedostatak jedne od osobina koje se smatraju neophodno potrebnim za dobivanje sveenikog ina ili zvanja iregularnost v. iregularitet irelativitet (lat. irrelativitas) nedostatak odnosa, usamljenost, nepovezanost irelevancija 626 irigator irelevancija (lat. irrelevantia) neznatnost, beznaajnost, siunost, neva-nost; irelevantnost irelevantan (lat. irrelevans) neznatan, beznaajan, siuan, mali, koji je bez znaaja, nevaan irelevantnost (lat. irrelevans) v. irelevancija ireligiozan (lat. irreligiosus) koji nema vjere, nepoboan, bezboan

irenarhija (gr. eirene mir, archia vladavina) mirovni sud; vladavina mira i reda ireneje (gr. eirene mir) mn. pjesme o miru, miroljubive pjesme irenika (gr. eirene mir) teol. znanost o miru, nauavanje o miru ireverzibilan (lat. irreversibilis) nepovratan; ireverzibilni procesi procesi iji se smjer i tijek ne moe vratiti, npr. ivotni procesi (razvoj od jajeta do pune zrelosti organizma), povijesni dogaaji i dr.; fiz. proces koji se ni na jedan jedini nain ne moe potpuno vratiti (svi drugi procesi su reverzibilni, tj. mogu se vratiti); drugim rijeima: ireverzibilan proces je onaj nakon kojeg se ne moe, ak ni uporabom svih u prirodi postojeih sredstava (reagensa) uspostaviti svuda tono poetno stanje, tj. ne moe se cjelokupna priroda vratiti u stanje koje je imala u poetku procesa irevolucionaran (lat. irrevolutiona-rius) nebuntovan; suprotan revoluciji i njezinim naelima, koji nije pristaa revolucionarnih naela i metoda irezolucija (lat. irresolutio) neodlunost, kolebljivost iridektomija (gr. iris arenica, ektome izrezivanje) med. umjetno oblikovanje zjenice izrezivanjem jednog dijela arenice u oku (kad je zjenica pokrivena izraslinama arenice ili ronice) iridenkleiza (gr. iris arenica, enkleio zatvorim, zakljuam) med. ona bolest koja nastaje zbog pritiskanja arenice na ronicu irideremija (gr. iris arenica, eremia nedostatak) med. nedostatak kod arenice zbog ega oko ne moe podnositi svjetlost i otrina vida uope se smanjuje (u tome sluaju moraju se nositi naoale u boji); aniridija irideza (gr. iris arenica, doneo tresem, potresam) med. operativno proirivanje zjenice putem izvlaenja jednog dijela arenice iridij (lat. iridium) kem. element, atomska teina 193,1, redni broj 77, znak Ir, kao srebro bijela kovina koja se veoma teko topi (tek na 2200C); upotrebljava se u tehnici, za izradbu kemijskih sprava i pera za pisanje iridizirati (gr. iris arenica, iridium) v. irizirati iridocela (gr. iris arenica, kele kila) med. kila one arenice kroz ronicu iridodeza (gr. iris arenica, desi vezanje, veza) kir. operacija u kojoj se ona arenica osigurava u odreenom poloaju vezanjem iridodijaliza (gr. iris arenica, dialysis odvajanje) med. umjetno odvajanje one arenice od zranice iridodoneza (gr. iris arenica, doneo tresem) umjetno odvajanje one arenice od zranice iridologija (gr. iris arenica, logia) med. dijagnostika oiju iridoptoza (gr. iris arenica, ptosis pad) med. sputanje arenice iridotomija (gr. iris arenica, tome rezanje) med. zarezivanje one arenice irigacija (lat. irrigatio) navodnjavanje, zalijevanje; med. ispiranje, utrcavanje, osobito ispiranje maternice pomou irigatora irigator (lat. irrigafor) staklena, gumena ili limena posuda s gumenim cri irigatoran 627 ishijas jevom za klistiranje, ispiranje unutarnjih organa i rana irigatoran (lat. irrigatorius) koji slui za navodnjavanje, za zalijevanje irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, zalijevati; med. ispirati maternicu pomou irigatora irija (lat. ira srdba) nevrijeme, oluja iris (gr. iris duga) anat. ona arenica; bot. perunika; iris-staklo prozirno staklo koje se prelijeva u duginim bojama; iris-kamenje kristali, posebice razne vrste kvarca, koji se prelijevaju u duginim bojama; iris-ulje eterino ulje koje se priprema od korijena perunike ili ljubiice; iris-ti-sak tiskanje kod kojega se razliite boje istodobno tiskaju s jedne ploe tako da na svojim rubovima prelaze jedne u druge iritacija (lat. irritatio) podraavanje, draenje; podraaj, razdraenost; ogorenje, gnjev, srditost iritancije (lat. irritantia) mn. med. sredstva za podraavanje koja ilni i miini sustav pokreu na ivlju djelatnost iritativan (lat. irritativus) koji podra-uje, koji izaziva ivlju djelatnost, npr. miia i dr.; koji razdrauje iritis (gr. iris arenica) med. upala arenice (oka)

irizirati (gr. iris arenica) pokazivati dugine boje, prelijevati se u duginim bojama; izraivati predmete i stvari u duginim bojama; iridizirati iroborirati (lat. irroborare) prav. pojaati, potkrijepiti irogacija (lat. irrogatio) prav. nametanje kazne, dosuivanje kazne irogirati (lat. irrogare) prav. nametnuti, dosuditi kome to, posebice kaznu ironian (gr. eironikos) podrugljiv, zajedljiv ironija (gr. eironeia, lat. ironia) fina, prikrivena poruga koja se sastoji u tome to se misli jedno, a govori drugo, npr. kad se plaljivcu kae da je. hrabar, gladnom da je sit, glupom da je pametan itd.; metodom ironije osobito se sluio Sokrat u razgovoru s onima koji su svoje znanje precjenjivali ironizirati (lat. ironisare) na prikriven nain ismijavati se, podrugivati se kome ili emu iroracija (lat. ros, roris poca, irroratio) oroavanje, oroenje; med. prskanje, kropljenje iro (ma. iros pisar) kico; enskar irresoluto it. irezoluto (tal.) glaz. kolebljivo, manje odmjereno, manje tono ishemija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, haima krv) med. zaustavljanje krvarenja; sprijeenost pritjecanja krvi zbog pojave gra u nekoj krvnoj ili, npr. u mozgu ishemon (gr. ischo zaustavljam, haima krv) med. sredstvo za zaustavljanje krvi ishiagra (gr. ischion sjedna kost, agra lov) med. v. ishijas ishialgija (gr. ischion sjedna kost, al-gos bol) med. v. ishijas ishidrotian (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. koji sprjeava znojenje, koji dolazi od sprijeenosti (ih: nemogunosti) zno-jenja ishidroza (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. nemogunost znojenja, nemogunost ispara-vanja koe ishijadian (gr. ischion) anat. koji pripada jednoj kosti ili koji je s njom u vezi (npr. ishijadini ivac, ishija-dina arterija itd.); ishijadina sredstva lijekovi protiv bolova u kukovima ishijadika (gr. ischion) med. v. ishijas ishijas (gr. ischion sjedna kost) med. neuralgina bolest ishijadinog ivishnofon 628 Italianissimi ca koji se nalazi na stranjoj strani bedra (bolest se sastoji u jakim bolovima du toga ivca, tj. od kria pa stranjom stranom noge sve do stopala); iijas, ishijadika, ishiagra, is-hialgija ishnofon (gr. ischnos slab, tanak, fone glas) ovjek tanka, slaba glasa; tepa-vac, mucavac ishuretici (gr. ischo zadravam, uron mokraa) mn. med. sredstva koja zadravaju mokrau ishuretina sredstva v. ishuretici ishurija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, uron mokraa) med. prestanak izbacivanja mokrae zato to bubrezi, kod upale bubrega ili kolere, ne izdvajaju mokrau, ili zbog mehanikih prepreka u mokranim kanalima, npr. otekline; anurija iskariotizam podlo izdajstvo (naziv prema Kristovom ueniku Judi Iska-riotu koji je Isusa izdao za 30 srebrnjaka) iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica grabljivica za lov) islam (ar. islam, salama) odanost, predanost Bogu; ovim je imenom Muhamed nazvao vjeru koju je utemeljio i iji se najstariji dokumenti nalaze u Kuranu i u Haditu; osnove islama sastoje se u ovih pet glavnih toaka: 1. vjera u Alaha kao jedinog Boga i u njegovog izaslanika Muhameda; 2. salat, moljenje Bogu pet puta dnevno; molitva, recitiranje svetih rijei, klanjanje i okretanje lica Meki; 3. zakat, prilog za sirotinju; 4. post u mjesecu ramazanu; 5) had u Meki; islamizam islamizam (ar. islam) v. islam ispahan runo izraen tepih s uzorcima cvijea, arabeski i si. (po imenu iranskoga grada Isfahana) ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje, svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kartama) Issa antiko ime otoka Visa istamske igre v. pod Istmos istek (tur.) volja, prohtjev istesso tempo (tal.) glaz. isti tempo istiska (tur.) suica, tuberkuloza istmijske igre v. Istmos istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angina istmoragija (gr. isthmos vrat, regnvmi prskam, pucam) med. krvarenje vratnih ila

Istmos (gr. Isthmos) prevlaka, osobito Korintska prevlaka koja povezuje Pe-loponez sa srednjom Grkom; istmijske igre viteka natjecanja koja su svake druge godine odravana na Ist-mosu, u omorikovom gaju posveenom bogu Posejdonu, i to uvijek u prvoj i treoj godini olimpijade; natjecanja su bila gimnastika i glazbena; istamske igre Isus (gr. Iesus) grki oblik idovskog imena Jehoshura, tj. onaj ija je pomo Jahve; usp. Krist iijas (gr. ischion sjedna kost) med. rije nepravilno oblikovana, treba: ili ij as Ikariot (hebr. i ovjek, Kerijjoth mjesto u Izraelu) pridjevak biblijskog Ju-de koji je izdao Isusa Krista; pren. izdajnik ipan (mad. ispan) upan itacist pristaa itacizma itacizam novogrki izgovor starogrkog jezika i po kojem se samoglasnici i, y, e, oi, ei ne izgovaraju razliito, nego svi kao "i"; supr. etacizam Itala (lat.) najstariji starolatinski prijevod Biblije iz kojega je kasnije nastala Vulgata Italia irredenta (tal.) v. Iredenta Italianissimi (tal.) mn. Talijani koji su, u tenji i zahtjevima za slobodom Italije, bili najuporniji, najei, najodluniji i najnepomirljiviji talijanski domoljubi italik 629 izobarometarske linije italik (fr. italique) tisk. kosi slog, kosa latinika tiskarska slova, kurzivna slova, kurziv Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Italije, osobito Velike Grke Ite missa est (lat.) Idite, poslana je (tj. rtva Bogu), zavrne rijei jutarnjeg katolikog bogosluja item (lat.) pril. takoer, isto tako; dalje, nadalje iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, obnavljanje iterativ (lat. iterativum) gram. uestali glagol (koji izrie radnju koja se ponavlja, npr. lupkati, skakutati) iterativan (lat. iterativus) ponovljen, ponovan, koji se vie puta dogaa, uestali, uestao itifalik (gr. ithufallos razuzdanac) starogrki stih koji se upotrebljavao u falikim obrednim pjesmama itinerarij (lat. itinerarium) opis puta; popis postaja koje se nalaze na cesti izmeu dvaju velikih mjesta, s naznakom udaljenosti jedne od druge; molitva koju kat. sveenici trebaju itati kad su na putu (lat. itinerarium clericorum) Itis (gr. Itys) mit. nesretno dijete koje je zaklala njegova mati Prokna u ljutnji zbog nevjere i okrutnosti svoga mua Tereja ivorit (engl. ivory, fr. ivoire bjelokost) s papirom spojena i izmijeana bijela masa na kojoj se pie olovkom ili crnilom, a kasnije se napisano moe lako izbrisati vlanom krpicom izametrale (gr. isos jednak, metron mjera, mjerilo) mn. crte koje na zemljovidu povezuju ona mjesta koja, s obzirom na toplinu, pokazuju podjednaka odstupanja od normalne mjesene prosjene temperature izanemore (gr. isos jednak, anemos vjetar) mn. zem. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s podjednakom snagom vjetra; izoanemore izanomale (gr. isos, anomalos nepravilan) mn. crte na zemljovidu koje spajaju mjesta na Zemljinoj povrini koja za jednak broj stupnjeva odstupaju od krajeva s normalnom temperaturom izaritmian (gr. isos jednak, arithmos broj) koji se sastoji od jednakih, istih brojeva izatin (gr. isatis sa) kem. organski kemijski spoj, sastojak nekih vrsta indiga, otapa se u toploj vodi i alkoholu izbevutiti se (tur. behut, bevut) zaprepastiti se, osupnuti se izegorija (gr. isegoria, isos jednak, agoreyo javno govorim, na zboru govorim) jednaka sloboda, jednako pravo govorenja i glasovanja o dravnim i sudskim stvarima (kod starih Grka); jednakost u graanskim pravima, graanska sloboda, sloboda uope Izegrim (njem. Isegrim "eljezna kaciga") ime vuka u njemakim priama o ivotinjama; pren. surov ovjek; mrzovoljan ovjek izmeakulpirati (lat. mea culpa moj grijeh) oplakati neki grijeh, izvriti pokoru, okajati izmutrati (isp. mustra) izvjebati, disciplinirati; izgrditi, ispsovati; izmla-titi, izbatinati izo- (gr. isos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: isti, jednak, slian izo-povrina (gr. isos jednak) fiz. ekvipotencijalna povrina izoanemore (gr. isos, anemos vjetar) mn. zem. v. izanemore

izobare (gr. isos, barys teak) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s jednakim tlakom zraka, tj. s prosjeno jednakim godinjim barometar-skim promjenama; izobarometarske linije izobarometarske linije v. izobare izobate 630 izokolon izobate (gr. isos, bathvs dubok) mn. na zemljovidu: crte koje prikazuju iste dubine mora i jezera izobronte (gr. isos, bronte grmljavina) mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta u kojima se, za vrijeme nepogode, najprije uje grmljavina izodimorfan (gr. isos, dimorfos dvo-oblian) min. koji se pojavljuje u vie razliitih kristalnih oblika, npr. lanovi jednoga izomorfhog niza izodiname (gr. isos, dvnamis sila, snaga) mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta na Zemljinoj povrini na kojima je snaga magnetizma podjednako velika; izodinamine linije izodinamian (gr. isos, dvnamis sila, jakost, snaga) podjednako jak, koji ima jednako djelovanje izodinamine linije v. izodiname izodinamija (gr. isos, dvnamis sila, jakost, snaga) fiz. podjednaka sila, podjednako jako djelovanje, osobito magnetizma izofona (gr. isos, fone glas) lingv. v. izoglosa izofonian (gr. isos, fone glas) koji ima isti glas, s glasom istog opsega izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, ther-me toplina) crta ili povrina koja spaja toke u unutranjosti Zemlje koje imaju istu temperaturu; geol. geoizo-terme izoglosa (gr. isos, glossa jezik) lingv. jednaka pojava u dva razliita dijalekta zbog uzajamnog utjecaja (tako, npr., i neki tokavci kau, kao i a-kavci, "gospoja" umjesto "gospoda") izogon (gr. isos, gony kut) geom. vie-kutnik (poligon) s jednakim kutovima izogona (gr. isos, gony kut) na zemljovidu: crta koja spaja sva mjesta na Zemljinoj povrini na kojima se pokazuje ista deklinacija magnetne igle; izogonina linija izogonian (gr. isos, gony kut) jednakih kutova, koji ima jednake kutove, jednakokutni; izogonina linija v. izogona izogonizam (gr. isos, gone potomak, mladune) biol. proizvoenje spolnih organizama iste grae (strukture) s razliitih stabala, javlja se u nekih hidrozoa (meduza) izografija (gr. isos, grafia) jednako pisanje, pravljenje faksimila; vjerno pretiskivanje starih spisa izografska projekcija crtanje jedne karte pri kojem se zamilja da se oko nalazi za jedan Zemljin polupromjer iznad Zemlje (homalografska projekcija); usp. projekcija izohazma (gr. isos, chasma raspukli-na) crta koja na zemljovidima spaja ona mjesta s kojih se polarna svjetlost podjednako esto vidi izohejimalna linija v. izohimena izohijeta (gr. isos, hyetos kia) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini u kojima pada godinje podjednaka koliina kie; izo-hijetoza, izohita izohijetoza (gr. isos, hyetos kia) v. izohijeta izohimena (gr. isos, cheima zima) crta na zemljovidima koja spaja sva mjesta s istom srednjom zimskom temperaturom; izohejimalna linija izohipsa (gr. isos, hypsos visina) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini s istom nadmorskom visinom izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta izokline (gr. isos, klino naginjem, na-gnem) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta na kojima se pokazuje ista inklinacija magnetne igle; izo-klinine linije izoklinine linije v. izokline izokolon (gr. isos, kolon dio razdoblja) ret. jednakost dijelova u govoru izokrime 631 izomerija izokrime (gr. isos, krvmos mraz) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta koja pokazuju istu temperaturu tijekom najhladnijih dana, npr. za vrijeme 30 najhladnijih uzastopnih dana u godini izokromatian (gr. isos, chroma boja) koji je jednake boje, istobojan; izo-kromatina fotografija fotografija koja na slici pokazuje boje predmeta onakve kakve su i u prirodi;

izokro-matini firnis firnis (pokost) koji se upotrebljava za premazivanje slika raenih uljenim bojama izokron (gr. isos, chronos vrijeme) istodoban, koji traje podjednako dugo izokrona (gr. isos, chronos vrijeme) crta koja spaja mjesta na kojima se istodobno javlja neka pojava, npr. crta koja spaja sva mjesta na kojima se istodobno javlja potres; crta koja spaja toke u koje se iz jedne toke moe stii za isto vrijeme; usp. tauto-krona izokronian (gr. isos, chronos vrijeme) v. izokron izokronizam (gr. isos, chronos vrijeme) istovremenost, istodobnost, podjednaka duina trajanja; osobito: jednako trajanje oscilacije, titraja njihala najednom istom mjestu Zemlje izola (tal. isola) otok izolacija (lat. isolatio) izdvajanje, odvajanje; izdvojenost, odvojenost; fiz. osiguranje od prelaenja ili voenja elektriciteta, topline; uklanjanje; med. izdvajanje onih koji boluju od zarazne bolesti kako se bolest ne bi prenosila: izdvajanje umobolnih; izoliranje izolacionist (tal. isolare izdvojiti, osamiti) pristaa usamljivanja, izdvajanja od nekog pokreta; osobito: Amerikanac koji je bio za to da Amerika ne stupi u Prvi svjetski rat izolator (tal. isolatore) fiz. 1. tijelo koje ne vodi ih koje loe vodi elektricitet, nevodi elektriciteta, npr. staklo, porculan, smola, crveni vosak, ebonit, jantar; 2. svaka stvar koja ne dovodi ili koja loe vodi toplinu ili zvuk izolatorij (lat. isolatorium) klupica na koju treba stati onaj koji se hoe elektrizirati, a koja je staklenim ili porculanskim nogama izolirana od zemlje izolirajui jezici jednosloni jezici kod kojih se meusobni odnos rijei izraava bez promjene (fleksije), jedino mjestom na kojem su ili pomou prijedloga (npr. vijetnamski i klasini kineski jezik) izoliran (tal. isolato) slobodan, sam, usamljen; odvojen, izdvojen, zaseban; koji ivi sam za sebe, povuen od svijeta: fiz. koji je napravljen nevodi-em izoliranje (tal. isolare) v. izolacija izolirati (tal. isolare) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, usamiti; fiz. odvojiti pomou ne vodia tako da nema prelaenja ili voenja elektriciteta, topline, uiniti nevodiem izolirband (njem. Band traka, vrpca)) specijalno impregnirana, s jedne strane ljepljiva tekstilna traka kojom se izoliraju elektrine ice izolircange (njem. Zange klijeta) elek-triarska klijeta obloena gumom za hvatanje predmeta koji bi mogli biti pod djelovanjem elektrine struje izomagnetika krivulja (gr.) krivulja koja spaja mjesta jednakih vrijednosti zemaljskog magnetizma izomeran (gr. isos, meros dio) koji ima jednake dijelove, jednako podijeljen, sastavljen od slinih dijelova; izomer-na tijela kem. v. izomerija; izome-rian izomerian (gr. isos, meros) v. izomeran izomerija (gr. isos, meros dio) jednak udio, jednako pravo na neto; mat. svoenje razlomaka na iste nazivniizometrian 632 izoskelan ke; kem. pojava da tijela istoga sastava i molekularne teine imaju razliita kemijska i fizika svojstva, i to ne samo u vrstom agregatnom stanju gdje razliitost u svojstvima moe - biti uvjetovana istim molekulama ko-' je su razliito rasporeene (alotropi-ja, polimorfija ili fizika izomerija), ve u svim agregatnim stanjima, tako da se razliitost svojstava temelji na razliitom rasporedu atoma u molekuli izometrian (gr. isos, metron) jednak po mjeri, koji ima istu mjeru; izo-metrini sustav min. regulacijski sustav kristaliziran)a (zbog triju jednakih osi) izometrija (gr. isos, metria) mjerenje na jednake dijelove izomorfan (gr. isos, morfe oblik) kem. min. istooblian, koji ima svojstvo kristaliziranja u istom ili bliskom geometrijskom obliku; izomorfne rude min. rude koje uz slian kemijski sastav imaju i shne kristalne oblike izomorfija (gr. isos, morfe) istoobli-nost; kem. v. izomorfizam izomorfizam (gr. isos, morfe oblik) kem. svojstvo nekih kemijskih sup-stanci da, pored slinog kemijskog sastava, imaju i shne kristalne oblike; izomorfija izonefe (gr. isos, nefoo naoblaim) mn. crte na zemljovidima koje spajaju mjesta s podjednakom oblanou izonomian (gr. isonomikos) koji vrijedi za sve podjednako; koji ivi slobodnim graanskim ivotom

izonomija (gr. isonomia) jednakost pred zakonima, jednakost u pravima, ravnopravnost, politika jednakost, graanska sloboda izop (lat. Hyssopus officinalis) bot. mirisni polugrm modrih i ljubiastih cvjetova iz porodice usnaa; sipan, miloduh; rairen na Mediteranu i u sredinjoj Aziji, upotrebljava se u lje-karnitvu i proizvodnji likera izopatian (gr. isos, pathos bol, patnja) koji lijei istim onim ime je i uzrokovana bolest izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol) med. grana medicine koja, slino homeopatiji, hoe lijeiti isto istim, sredstvima proizvedenim od uzronika bolesti; izopatika izopatika (gr. isos, pathos patnja, bol) med. v. izopatija izoperimetrian (gr. isos, peri-metri-kos) koji je istog obujma, koji ima isti obujam (opseg) izoperimetrija (gr. isos, perimetros obujam) jednakost obujma izopletan (gr. isoplethes) isti brojem; iste veliine, podjednak izopleuron (gr. isos, pleura strana) is-tostranian lik izopolitian (gr. isopolites) s jednakim graanskim pravima, ravnopravan izopren hlapljiva tekuina (metil-bu-tadien), nezasieni ugljikovodik koji izgrauje molekule prirodnog kauuka, vaan u proizvodnji sintetske gume izopsefian (gr. isopsefos) koji ima jednako pravo glasovanja; izopsefini stihovi stihovi ija slova, promatrana kao brojevi, ine isti broj izorahije (gr. isos, rachia plima) mn. crte na pomorskim kartama koje spajaju mjesta na kojima je istodobno plima i oseka; homoplerote izoseiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta pogoena istom jakou potresa .; izosilabiki stih jednakosloni stih, sastavljen od istog broja slogova izosiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. v. izoseiste izoskelan (gr. isos, skelos krak) geom. istokraan; mat. djeljiv bez ostatka izosmotian 633 Izraelac izosmotian (gr. isos, osmos guranje, tiskanje) v. izotonian izostazija (gr. isos, stasis stajanje) geol. znanost o opem stanju ravnotee masa u Zemljinoj kori izostenija (gr. isos, sthenos snaga) ista jakost, ista snaga izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst, krut, ukoen, gust) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu gustou zraka izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na zemljovidima koja spaja toke iste brzine vode na poprenom profilu nekog vodenog toka izotera (gr. isos, theros ljeto) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu srednju ljetnu temperaturu izoteralna linija v. izotera izoterma (gr.) meteor, krivulja to spaja mjesta s jednakom temperaturom zraka izotermalan (gr. isos, thermos topao) v. izotermian; izotermalne linije v. izoterme izoterme (gr. isos, thermos topao) crte na zemljovidima koje spajaju sva mjesta na Zemljinoj povrini iste srednje temperature, godinje ili mjesene, veinom svedene na morsku razinu; izotermine ili izotermalne linije izotermian (gr. isos, thermos topao) koji ima istu srednju temperaturu, jednako topao; izotermine linije v. izoterme izotoni (gr.) atomske jezgre koje pripadaju razliitim kemijskim elementima, a sadre jednak broj neutrona i razliit broj protona izotonina otopina (gr. isos, tonos napetost, napon) tako se u fiziologiji zove vodena otopina nekih tvari (soli, eera i dr.) koje osmozom s jednakim osmoznim tlakom upijaju i privlae jo vie vode (izosmotine otopine); stanini sok morskih biljaka izotonian je s morskom vodom, inae bi u stanicama morala nastupiti plazmoliza i na te biljke tetno djelovati; tzv. fizioloka otopina kuhinjske soli izotonina je sa stanicama crvenih krvnih tjeleca i, prema tome, nekodljiva izotop (gr. isos, topos mjesto) kem. element koji ima isti kemijski karakter kao drugi element koji zauzima isto mjesto u periodikom sustavu, ali se razlikuje od njega na drugi nain, npr. svojom radioaktivnou ih razliitom masom svojih atoma izotopan kem. koji ima svojstvo izotopa

izotopian kem. v. izotopan izotopija kem. v. izotopizam izotopizam kem. svojstvenost izotopa izotropan (gr. isos, tropos nain) "koji se vlada na isti nain"; izotropna tijela tijela s istim fizikim, osobito optikim svojstvima u svima smjerovima, tj. kod kojih se svjetlost, toplina i elektricitet rasprostiru na sve strane jednakom brzinom; ovdje spadaju amorfne supstance i kristali teseralnog sustava; supr. anizotro-pan izotropija (gr.) osobina nekih tijela da u razliitim smjerovima pokazuju jednaka fizikalna svojstva (elastiost, indeks loma, toplinska vodljivost) Izrael (hebr. Jisrael "onaj koji se bori za Boga") 1. poasno ime Jakova i njegovih potomaka: 2. carstvo Izrae-lovo, i to: a) svi potomci Abrahamovi: b) carstvo Izraelovo (za razliku od carstva Judinog koje se, nakon Salo-mona, otcijepilo od Izraela) Izrael (hebr. Jisrael) moderna drava na Bhskom istoku, 4.512.000 stanovnika, 20.700 km2 Izraelac (hebr. Jisrael) Izraelov (Jakov-ljev) potomak, tj. pripadnik idovizurija 634 iula skog naroda, Izraelit, Izraelianin, idov izurija (gr. isos, uron mokraa) med. izbacivanje svakog dana podjednake koliine mokrae ie naziv slova u staroslavenskoj glagoljskoj i irilskoj azbuci iica ime posljednjem slovu (y) u staroslavenskoj azbuci iula (tal. isola) v. izola J, j etrnaesto slovo hrvatske latinice J kem. kratica za jod J.C. ili J.Chr. kratica za Isus Krist (lat. Jesus Christus) jabiru (brazil. jabiru, jaburu) zool. movarna ptica June Amerike, slina aplji, samo znatno vea jacentan (lat. jacere leati, jacens) prav. koji lei, ostavljen, naputen, bez gospodara ili bez nasljednika, npr. ja-centno imanje jacija (tur.) vrijeme kad treba ii na spavanje; peta i posljednja dnevna molitva kod muslimana, dva sata po zalasku sunca, vrijeme oko 22 sata Jacquardov stroj it. akarov... mehaniki razboj za izradbu posebno finih tkanina, nazvan po izumitelju, lionskom tkalcu, J. M. Jacquardu (17521834). jadeit (fr.) zeleno obojen ukrasni kamen, mineral iz grupe alkalnih pi-roksena Jafet (hebr. Jepheth) trei Noin sin kojega su smatrali praocem naroda rasutih istono i zapadno od Palestine (jafetiti) i grkim Japetom; otuda: ja-fetski narodi i jezici = indoeuropski narodi i jezici jafetiti (hebr. Japheth) mn. v. Jafet jaffa-narana vrsta narane bez kotica (naziv po izraelskom gradu Jaf-fa) jagma (tur.) plijen, otimanje; navala, gurnjava Jago (p. port. Jago) lik u Shakespea-reovoj tragediji "Otelo", ije su spletke i intrige dovele do tragine propasti (katastrofe) Otela i Dezdemo-ne; pren. spletkar, smutljivac jaguar (brazil. jagoara) zool. krvolona ivotinja iz roda maaka, ameriki tigar jahta (niz. jaghte, jahgt, engl. yacht, lat. jagen) vrsta malih i brzih luksuznih jedrilica, brod na jedra ili na mehaniki pogon, za zabavno plovlje-nje, jedrilica, sportski brodi Jahve (hebr. Jahveh Vjeni, Nepromjenjivi) ime Boga u Starom zavjetu jak (tibet.) zool. grbavo srednjoazijsko govedo crne boje, ivi u visinama iznad 5.000 metara jaka (tur.) 1. ovratnik; 2. kapuca jakaranda (brazil. jacaranda) vrsta junoamerikog drvea, slina akacijama, s velikim zvonastim ili ahu-rastim cvjetovima jaketa (tal. giacchetta) kratki kaput, sako jakna (njem. Jacke) kratki gornji kaput, haljetak jakobinci (fr. jacobins) mn. 1. po mjestu gdje su se sastajali, prijanjem dominikanskom samostanu sv. Jakoba u Parizu, nazvani lanovi politike udruge za vrijeme Francuske revolucije, koji su u svojim zahtjevima za slobodom i jednakou ili do krajnjih granica i bih glavni oslonac sitnobur-oaskog diktatora Robespierrea; otuda: ljudi koji pretjeruju u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljeni borci za slobodu i jednakost jakobinizam 636 janjiar u pravima graana; 2.vrsta engleskog zlatnog novca

jakobinizam (fr. jacobin) stranka i politiko shvaanje jakobinaca; tenja za slobodom i jednakou, pretjera-nost u zahtjevima za slobodom jakobinski (fr. jacobin) koji se tie jakobinaca, koji radi kao jakobinci; pretjeran u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljen slobodom jakobiti mn. kranski monofizi u Siriji jakos med. vrsta osipne bolesti, osobito esta u Africi jal (tur.) nevolja, nesrea Jalta ukrajinski grad i luka na junoj obali poluotoka Krima; osobito poznat po konferenciji saveznika (Ro-osevelt, Churchill, Staljin) odranoj poetkom mjeseca veljae 1945. radi koordiniranja saveznikih ratnih planova jamavas istonoindijski taft sa zlatnim i svilenim cvjetovima jamb (gr. iambos) poet. stihovna stopa koja se sastoji od jednog kratkog i jednog dugog sloga: U ; bio udomaen u pjesmama u ast Demetre i Bakha, odatle preao u satirinu poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih koji se sastoji od jamba je jampski trimetar ili senar jambo (p.) dijete Amerikanca i mesti-kinje jamboree it. dembori (engl. jambo-ree "buno veselje") naziv za meunarodni slet skauta jampski trimetar poet. v. jamb jamrati (njem. jammern) jadikovati, tuiti se, kukati, naricati jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo dobra, u kineskoj filozofiji; supr. jin (yin) jangin (tur.) boem; pijanac Janikul (tal. Gianicolo) jedan od rimskih breuljaka. jansenisti mn. sljedbenici i pristae nauavanja jansenizma jansenizam teol. nauavanje niz. teologa i biskupa Corneliusa Jansena (15851638) koji je u svojoj knjizi "Augustinus" nauavao, u duhu sv. Augustina, da je milost Boja tolika da za nju nije potrebno posredovanje Crkve i uope teio za religioznoeti-kim produbljivanjem, ime je navukao na sebe i svoje pristae (janseni-ste) gnjev Katolike crkve, osobito jezuita januar (lat. Janus, januarius) "Janusov mjesec", tj. mjesec kojim poinje godina, zimski mjesec, sijeanj; ima 31 dan Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i rimsko boanstvo, najprije bog sunca, kasnije bog godine, bog rata i mira, vremena i svakog poinjanja uope; prikazivan je sa ezlom u desnoj i kljuem u lijevoj ruci, a sa dva lica, jednim mladenakim kojim gleda naprijed, tj. u budunost, a drugim starim kojim gleda unatrag, tj. u prolost, njegov je hram bio u miru zatvoren, a za vrijeme rata stalno otvoren Janus Pannonius humanistiko ime Hrvata Ivana esmikoga (1434 1472), znaajan latinist, pisao elegije i epigrame Janusova politika politika sa dva lica, politika okolianja, nestalna politika janjiar (tur. jeni eri, jenieri = nova vojska, vojnik nove vojske) vojnik turske policije koju je 1329. osnovao Orkan od mladih i zdravih krana-zarobljenika, nasilno islamiziranih; 1360. sultan Murat reorganizirao je ovu novu vojsku i dao joj odreene povlastice, zbog ega su i mnogi Turci u nju stupali; ova vojska, odlino opremljena, predstavljala je jezgru turskog pjeatva; kasnije se jako osijanjiarska muzika 637 jektenija , lila, tako da je i samom sultanu bila : opasna te ju je Muhamed II. ukinuo 1826. janjiar ska muzika vojna glazba u Turskoj, iji su neki instrumeti uve" deni u vojne glazbe i na Zapadu; otuda: svaka vojna glazba uope japanska zemlja v. katehu Japet (gr. Iapetos) mit. jedan od Tita-na, sin Urana i Geje Japig (gr. Iapyx, gen. Iapygos) mit. sin Dedalov, brat Ikarov; prema njemu: Japigi Iliri koji su se 11. st. pr. n. e. preselili u Italiju japrak (tur.) list biljke; pren. jelo zamotano u list (npr. sarma) japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim jaran (tur.) prijatelj; ljubavnik jarbol (lat. arbor stablo, deblo, drvo) visok stup o koji se pripinju jedra, vjeaju zastave i si. jard (engl. yard) engl. mjera za duinu od 3 engl. stope = 0,91439 m jasa (tal. yassa) tatarski zakonik

jasmin (tur. jasemin od perz. aisman) bot. tropska i suptropska biljka iz porodice maslina s bijelim ili utim mirisnim cvjetovima jaspis (gr. iaspis) min. veoma tvrd, neproziran kamen razliitih boja i ara, iz skupine kalcedona jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog morskog raka; rarog, prug jastuk (tur. jastyk) uzglavlje, posteljni predmet to se stavlja pod glavu; vanjku, polster jamaar (tur. jamak) materijal od kojeg se izrauje jamak jamak (tur), tanka koprena kojom mu-. slimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi jat staroslavensko slovo (33. u glagoljici ili 32. u staroj irilici); od njega potjeu razlike izmeu dananjega ekavskog, ijekavskog i ikavskog govora u hrvatskom jeziku jatak (tur.) nekada: ovjek koji je skrivao hajduke i davao im sklonite preko zime; danas: osoba koja skriva poinitelja kaznenog djela, ortak jataka skupno ime za prie iz budistike knjievnosti u kojima se govori o Budhinim prijanjim roenjima jatro- (gr. iatro) v. pod ijatrojatrokemiar (gr. iatros, chemeia) poznavatelj hjenike kemije jatrokemija (gr. iatros, chemeia) lijenika kemija, smjer u kemiji u 16. i 17. st. prema kojemu je glavni zadatak kemije pripremanje lijekova jauzn (njem. Jause) juina (jelo koje se jede poslijepodne izmeu glavnih obroka) Jazon (gr.) mit. voa Argonauta, mu Med ej in Jefta idovski sudac u 11. st. pr. n. e., rtvovao Bogu vlastitu ker jeger (njem. Jger) lovac, strijelac; je-geri rod vojske u bivoj Austro-Uga-rskoj jegerka (njem. Jgerhemd) koulja od ovje vune koja se nosi preko donjeg rublja i prsluka (nazvana po zoologu G. Jgeru, 18321916) Jehova (hebr. hawah, Jehova) idovsko ime za Boga; Jehova Sabaot Gospodar svjetova, tj. svih bia koja postoje u svemiru; nepravilno izveden oblik od Jahve; v. Jahve; Jehovakompleks med. duevno stanje u kojem bolesnik tvrdi za sebe da je Bog; Jehovini svjedoci vjerska sljedba koja propovijeda skoranje ostvarenje kraljevstva Bojeg na zemlji i odlikuje se tenjama za osobitom pobonou jejunum (lat. jejunitas izgladnjelost, mravost) dio tankog crijeva izmeu dvanaesnika i ileuma; tato crijevo jektenija (gr. ektenia istezanje; uslu-nost) pravosl. kratka molitva koju akon ih sveenik izgovora na liturgiji i u kojoj su iskazane potrebe, dujektikacija 638 jezuit hovne i materijalne, svih vjernika (ima ih vie vrsta) jektikacija (lat. jecticatio) med. bacakanje, trzanje, svako nepravilno kretanje tijela u nekim bolestima: drhtanje bila; vrsta padavice jelek (tur.) prsluk; haljina bez rukava jelo-metal (engl. yellowmetall) "uti metal", legura (slitina) od 60 dijelova bakra i 40 dijelova cinka, veoma slina mesingu jemin (ar. emin) upravitelj, nadzornik jen (jap. yen) od 1871. novana jedinica u Japanu, sadri 100 sena jendek (tur. hendek) jarak, prokop Jenki (engl. Yankee) podrugljivo ime za stanovnike Sjev. Amerike pod kojim se osobito podrazumijevaju njihove rune osobine Jenki-dudl (engl. Yankee-doodle) narodna pjesma Sjevernih Amerikanaca s veoma ivahnom i originalnom melodijom, nekada himna SAD-a jerala (rus. erla nered, zbrka) starinska kartaka igra, slina vistu i preferansu jerarh (gr. hiereus sveenik, archo vladam) vladika, episkop, arhijerej jerej (gr. hiereus) pravosl. sveenik jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka, alopojka, tualjka, tubalica (nazvana po starozavjetnom proroku Je-remiji koji je u svojim tubalicama prorekao i oplakao unitenje Jeruzalema); otuda: jadikovanje, tugovanje, naricanje jeribasma (tur. jer zemlja, basmak pasti) vrsta sone krupne kruke Jerihon (ar. Ariha) prastari palestinski grad; jerihonska trublja po biblijskoj su prii Zidovi, da bi osvojili Jerihon, sedam puta obilazili oko grada, i kad su sedmi put zatrubili, zidine su se sruile te su oni uli u grad jerihonska rua (lat. Anastatica hiero-chuntica) bot. jednogodinja biljka iz porodice krstaica; uspijeva na istonim obalama Sredozemnog mora; osobita je po tome to se u suno doba savije u loptu te dospijevi na vlano ponovno zakorijeni

jeromonah (gr. hiereus sveenik, mo-nachos kaluer) pravosl.: kaluder koji moe vriti sve sveenike dunosti koje obavlja i tzv. bijeli sveenik; sveenik-kaluder Jeronim (gr. hieros svet, onoma ime) "koji ima sveto ime"; Jeronim (Hieronymus) iz Stridona u Dalmaciji (340420), crkveni uitelj, prevoditelj Biblije iz hebrejskog i grkog jezika na latinski Jeruzalem grad u Izraelu; 587. pr. n. e. razorio ga Nebukadnezar II.; kasnije je obnovljen i u njemu se zbivaju znaajni dogaaji u Starom i Novom zavjetu; 70. pr. n. e. ponovno ga razorio rimski vojskovoa Tit Flavi-je Vespazijan jesidi vjerska sljedba u Kurdistanu, Siriji i Armeniji, nastala u 7. st. sintezom poganskih, islamskih, gnosti-kih i nestorijanskih elemenata jeti (nepal.) tzv. "snjeni ovjek", ogromno ovjekoliko bie u visokim predjelima Himalaje (njegovo postojanje nije dokazano) jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba) roditelja; maloljetnik malodobnik jeunesse it. enes (fr.) mladost, mladenako doba; mlade, mladii, mlad svijet: jeunesse doree it. enes dore (fr.) "zlatna mlade", bogata rojalis-tika mlade u doba Francuske revolucije; otuda: lakomislena mlade iz otmjenog svijeta jezan (ar. ezan) poziv kojim mujezin s minareta pet puta dnevno poziva muslimane u damiju na molitvu jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu Druba Isusova) mn. jezuiti, lanovi jezuitizam 639 Jodoform i pristae "Drube Isusove", katolikog reda koji je 1534. osnovao Igna-zio Loyola, papa Pavao III. (1540.) potvrdio, papa Klement XIV. (1773.) ukinuo, a Pio VII. (1814.) ponovno ': uspostavio; dijele se na etiri klase: novici, skolastici, koadjutori i profesi; na elu reda stoji general, sa sjeditem u Rimu, a bira ga generalna kongregacija doivotno; jo se zovu: lojo-liti, po imenu svog osnivaa jezuitizam (lat. Jesus Isus) nauavanje Ignazija Loyole, osnivaa jezuitskog reda; shvaanja i nain rada jezuita; pren. dvolinost, licemjerstvo, prijetvornost jezuitski (lat. Jesus Isus) koji se tie jezuita, koji je u vezi s jezuitima, koji je u duhu jezuitskih naela i jezuitskog rada; pren. dvolian, licemjeran, prijetvoran; jezuitski praak v. egzostema; jezuitske kapljice kapljice za otvaranje rane; jezuitska vuna vuna od panjolskih ovaca Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus; Jesus Nazarenus Rex Judaeorum it. Jezus Nazarenus Reks Judaeorum (lat.) Isus Nazareanin, kralj idovski (natpis koji je Pilat naredio da se stavi na kri na kojem je Isus bio razapet) jidi (njem. jdisch idovski) mjeavina gornjonjemakog jezika s hebrejskim jezinim elementima; tim jezikom govore Zidovi u nekim zemljama, a postoji i bogata knjievnost na njemu jin (kin. yin) kineska mjera za duinu = 24,556 m; takoer: mjera za teinu = oko 600 g; fil. negativni princip, naelo zla, u staroj kineskoj filozofiji; gin Job starozavjetni bogati pravednik koji pobono i strpljivo podnosi sve nevolje i nedae kojima ga Bog iskuava; pren. strpljiv patnik jod (gr. ioedes poput zagasite ljubiice, ion zagasita ljubiica, eidos oblik) kem. element, atomska teina 126,92, redni broj 53, znak J, pronaen 1811. u pepelu morskih biljaka; jednostavno nemetalno tijelo cr-nosive boje, neugodna mirisa, u vodi se veoma slabo rastapa; upotrebljava se u medicini kao jako antiseptiko sredstvo jodat (lat. iodum) kem. jodno-kisela sol jodid (lat. iodum) kem. spoj joda s drugim elementom, osobito s kovinom (npr. olovom, eljezom, srebrom i dr.); veoma osjetljiv na svjetlost, zbog ega se osobito upotrebljava u fotografskoj industriji jodipin (lat. iodum) kem. spoj sezamo-vog ulja s jodom, jodni preparat koji lako resorbira, upotrebljava se kao lijek protiv astme, arterioskleroze, rahitisa, sifilisa i dr. jodirati (lat. iodum) kem. pomijeati s jodom; premazati jodom (npr. posreb-rnjenu bakrenu plou, pomou jodne pare, pokriti tankim slojem jod-sre-bra pri izradbi fotografija) jodizam (lat. iodum) med. trovanje jodom zbog uzimanja joda i jodovih preparata u veim koliinama jodkalij kem. preparat joda koji se priprema od istog joda; u medicini se upotrebljava kao unutarnje sredstvo, a osobito mnogo u fotografskoj industriji

jodlati (njem. jodeln izvijati u pjevanju; ijukati) poseban nain pjevanja u alpskim podrujima (temelji se na izmjenjivanju prsnih glasova s grle-nima) jodna tinktura med. otopina joda u alkoholu, upotrebljava se u medicini kao vanjsko antiseptiko sredstvo jodni preparat med. svaki lijek koji je napravljen pomou joda jodoform (lat. iodum, forma, oblik) kem. spoj joda, CHJ3, stvara ute heksagonalne kristale; u medicini se j od of 1rmir ati 640 jonizam upotrebljava kao antiseptiko sredstvo; slui za posipanje rana i si. jodoformirati med. jodoformom lijeiti, jodoformom proeti jodoformizam (lat. iodoform) med. trovanje zbog lijeenja jodoformom jodou (jodosbu) japanska budistika sljedba, nastala u 12. st. jodovodik kem. spoj joda i vodika Joel (hebr.); jedan od starozavjetnih proroka, izrie zlogukost joga (ind. yoga) hinduska filozofija, jedan od est indijskih filozofskih sustava iji je tobonji pisac Patanjali; vjeruje se u postojanje jednog pra-duha, tj. boanstva, i tei se za sjedinjenjem s tim boanstvom putem krajnje suzdrljivosti u svim vrstama osjetilnog uivanja, ukoenou tijela, zadravanjem disanja, intelektualnim usredotoenjem (koncentracijom) i moralnom stegom; ovim putem postignuto sjedinjenje dovodi do shvaanja Vjenog, proienja i spasa due; ova filozofija predstavlja osnovu budizma jogi (ind. yogi) pristaa religijskofilo-zofskog nauavanja joge; asket, is-posnik, ovjek koji, po narodnom vjerovanju u Indiji, jakim usredotoenjem (koncentracijom) volje moe razviti u sebi natprirodnu snagu jogurt vrsta kiselog mlijeka, veoma dobrog okusa i velike hranjivosti; nastaje vrenjem mlijenog eera koje izaziva tzv. bugarski bacil; u zgusnutom stanju sadri: bjelanevine (7,1%), masti (7,2%), mlijeni eer i '. mlijene kiseline (8,9%), vodu (73,7%) i sve vitamine, osobito A i D John Buli it. Dzzzzon Bui (engl.) aljiv naziv za engleski narod (izraz prvi upotrijebio satiriar Swift) Jokasta mit. osoba iz grke prie, ena (i majka) kralja Edipa; objesila se otkrivi da joj je Edip sin; Jokastin : kompleks u psihoanalizi: pojava podsvjesne majine seksualne ljubavi prema sinu jokus (lat. jocus) ala, lakrdija; joci causa it. joci kauza (lat.) radi ale, u ali, iz ale jola (engl. jolly-boat) portski amac, znatno iri od skutera; dobro izdrava valove zbog ega ga upotrebljavaju na moru Jolaj (gr. lolaos) mit. sin Ifiklov, He-raklov pratitelj i pomaga u borbi protiv Hidre; pobjednik na prvim olimpijskim igrama Jom Kipur (Chipur) (hebr.) dan pomirenja, najvei idovski blagdan, dan pokajanja za grijehe Jom terua (hebr. dan trubnih znakova) drugi naziv za dan Ro haana; toga dana zapoinje desetodnevno razdoblje pokore jomen (engl. yeoman) slobodni vlasnik zemljita koji nije plemi, seljak; dvorski sluga; kraljevski gardist-ko-njanik u Engleskoj jomenri (engl. yeomanry) konjica narodne vojske u Engleskoj, sastavljena od slobodnih vlasnika zemlje (upotrebljava se poglavito za uguivanje unutarnjih nereda); vrsta kraljevske tjelesne strae (oko 250 ljudi) Jona (hebr. Jonas "golub") starozavjetni prorok; prema Bibliji, tri dana i tri noi proveo je u utrobi velike ribe Jonija pokrajina u staroj Grkoj; jonski stil jedan od triju stilova starogrke arhitekture (glavna karakteristika: vitak stup koje se zavrava kapitelom u obliku jastuka s volu-tama jonik(us) (gr. ionikos) u antikoj metrici: etvoroslona, jonska, stihovna stopa sa dva kratka i dva duga sloga, obino se javlja u obliku: U U--(lat. ionicus a minori), ili: U U (lat. ionicus a maiori) jonizam (gr. Iones) zbroj duhovnih osobina starih Jonjana; v. jonski jonski 641 judaizam

jonski (gr. ionikos) koji pripada Jo-njanima, jednom starogrkom plemenu; jonski dijalekt narjeje Jonjana; jonski stil, jonski stupovi ar-hit. stupovi ija je "glava" (kapitel) imala zavojite spiralne ukrase; jonski stih v. jonik(us); jonska kola fil. najstarija filozofija starih Grka iji su predstavnici: Tales iz Mileta, ' Anaksimander iz Mileta, Anaksime-jM nes iz Mileta, Heraklit iz Efeza, : Anaksagora iz Klazomene i Diogenes iz Apolonije (po ovim filozofima naela prirode su: ili voda, ili beskrajno, ili zrak, ili vatra kao logos, ili duh itd.) jopna (njem. Joppe) kaputi, jakna jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri kojem konj u trku istodobno die obje desne pa onda obje lijeve noge; konj koji tako kasa jorgovan (perz. erghevan) bot. ukrasni grm iz porodice maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ruiaste i bijele boje jorkir (engl. yorkshire) po engl. grofoviji Yorkshireu nazvana rasa dosad najplemenitijih svinja bijele, rijetke dlake i uspravnih uiju; dostie teinu do 500 kg Josip (hebr. Jasaf) "Bog dodaje, prilae"; prema Bibliji: 1. jedan od sinova ,, Jakovljevih, vlastita braa prodala ga ':- kao roba u Egipat, no tamo se uz-., digao do asti kraljeva ministra; 2. galilejski tesar, formalni mu Marijin (Bogorodiin), pooim Isusa Krista jota (gr. iota) ime devetog slova grkog alfabeta; izgovaralo se kao "i", ali ponekad, osobito izmeu suglasnika, i kao "j"; pren. neto malo, sitno, neznatno, beznaajno jotacija gram. stapanje glasa j (jota) s nepalatalnim suglasnikom u novi, palatalni suglasnik (npr. brz + ji = bri, mlad + ji = mlai) jotacizam suvie esto ponavljanje slova jote; nesposobnost izgovaranja "jote", vrsta tepanja jova (tur,) konj bez gospodara, kljuse Jozafatska dolina u knjizi proroka Jo-ela: dolina u kojoj e se okupiti sve svjetske sile na harmagedonsku bitku jozefinizam socijalno-politike i crkvene reforme koje je austrijski car Josip II. (1765 1790) elio provesti u svojoj dravi, a koje su bile proete duhom tzv. prosvijeenog apsolutizma Jozua (hebr. Jehoua Jahve je spasio; ime znai isto to i Isus) suradnik i nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce u "Obeanu zemlju" jubel (lat. jocus, fr. jouyau, tal. giojello, engl. jewel, niz. juweel) bruen dragi kamen; nakit, dragocjenost jubilarac (lat. jubilare) slavljenik, onaj koji proslavlja jubilej neega, npr. ivota, braka, knjievnog ili umjetnikog rada, slubovanja u nekoj struci, vladanja itd. jubilate (lat. jubilate) u Kat. crkvi: trea nedjelja nakon Uskrsa, nazvana po lat. poetku 66. ih 100. psalma Jubilate Kliite, Veselite se jubilej (lat. annus jubilaeus, jubilaeum) proslava dana ili godinjice nekog dogaaja ih razdoblja ivota od 100, 75, 60, 50, 25 ili 10 godina Juda (hebr. Jehudah) 1. etvrti sin Ja-kovljev i njegovo pleme; nakon podjele carstva zasebna drava koja se zvala i Judeja; 2. Isusov uenik, koji ga je izdao za 30 srebrnjaka; otuda: izdajnik, ovjek koji je spreman sve uiniti i prodati se za novac judaika knjige pisane hebrejskim jezikom, tj. knjige o Zidovima i o idovstvu (npr. u nekoj knjinici) judaizam (lat. Judas) judejska ili idovska vjera, idovsko shvaanje, idovski nain rada i dr., idovstvo Judeja 642 julijanski kalendar Judeja najprije pokrajina u Palestini, a kasnije i cijela ta zemlja judeks (lat. judex) sudac; sub judice (lat.) prav. pod sudom, tj. jo nerijeeno judicijalan (lat. judex sudac, judicalis) sudski; sudaki judicijaran (lat. judiciarius) v. judicijalan judicijum (lat. judicium) sudstvo, pravosue; sudska istraga, suenje, parnica; sud, miljenje, shvaanje; pravni in, pravni postupak; sudnica; mo rasuivanja, otroumlje judiciozan (lat. judiciosus) sposoban za rasuivanje, razborit, razuman, razloan, smiljen, otrouman, mudar judika (lat. judica) u Kat. crkvi: peta nedjelja posta, nazvana po lat. poetku 43. psalma Judica me (Sudi mi) judikacija (lat. judicatio) suenje, pre-suivanje, donoenje presude

judikat (lat. judicatum) presuda, sudska odluka, sudsko rjeenje, pravorijek; res judicata it. res judikata (lat.) pravno vaea odluka, stvar pravno zavrena, sudska odluka koja stupa na snagu judikatoran (lat. judicatorius) prav. sudski, sudaki, koji spada u djelokrug suda (ili: suca) Judita (hebr. Jehoudit) prema istoimenoj biblijskoj knjizi starozavjetna junakinja koja se uuljala u ator asirskog vojskovoe Holoferna i ubiv-i ga oslobodila svoj rodni grad Betuliju judofil (lat. Judas idov, filos prijatelj) onaj koji voli idove, prijatelj idova judofob (lat. Judas idov, gr. fobos strah) v. antisemit jufka (tur. jufka tanak) list razvaljanog tijesta, kora jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spojen, zdruen, udruen; brani, svadbeni; jarmeni, koji se tie jarma, slian jarmu; jugalna kost (lat. os jugale) anat. jagodina kost jugularan (lat. jugularis) anat. vratni, grkljanski, koji se Ue vrata ili grk-\\ana;jugularna vena vratna ili grudna vena Jugurta numidski kralj (112104. pr. n. e.), zakleti neprijatelj Rimljana; na kraju pobijeen i smaknut juhta (niz. jucht) nepromoiva i vrsta koa, osobito od mlade stoke; juhtovina juhta (niz. jucht, jugt) vrsta crvene govee ili konjske koe koja se izrauje pomou brezovog ulja i upotrebljava za lovake izme, rune torbe, uvezivanje knjiga itd. juka (haianski yucca) bot. ukrasna biljka iz porodice ljiljana podrijetlom iz Amerike; vlakna joj se upotrebljavaju i za proizvodnju tekstila jukluk (tur.) udubina, ormar u zidu (za spremanje posteljine) juksta (lat. juxta) pril. i prijed. pokraj, blizu, kod, kraj, do, uz; kod vrijednosnih papira, sreaka i dionica s kuponima: crta, redovito u nekoj drugoj boji, pokazuje gdje treba otrgnuti kupon jukstapozicija (lat. juxtapositio) stavljanje (ili: metanje) jednog pokraj drugog, granienje s neim, slaganje izvana, dodavanje jul (lat. Julius, Julii) sedmi mjesec u godini, mjesec etve, srpanj, ima 31 dan (nazvan u ast Julija Cezara koji je reformirao kalendar i toga se mjeseca rodio; prije njega se zvao kvin-tilis) Julija lik iz Shakespearove drame Romeo i Julija; pren. idealno zaljubljena djevojka julijanski kalendar kalendar koji je ispravio i uveo Julije Cezar posta-vivi mu kao osnovu Sunevu godinu, umjesto dotadanje Mjeseeve godine koja se zbog toga zove juli julimbri 643 jurament janskom godinom. Ovaj kalendar, koji se jo zove stari kalendar ili stari stil, danas jo upotrebljava Pravoslavna crkva, dok zapadne Crkve upotrebljavaju kalendar koji su za pape Grgura XIII. izraunali uenjaci 1582. i koji se zove novi stil ili gregorijanski kalendar; razlika izmeu ovih dvaju kalendara iznosi 13 dana julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ruiasta svila jun (lat. junius = Junonius) esti mjesec u godini, lipanj, ima 30 dana (nazvan, vjerojatno, po boici Junoni kojoj je bio posveen) jun. kratica za junior june tim it. junktim (lat. jungere spojiti, sjediniti) psih. namjerno spajanje dvaju kompleksa misli i osjeaja koji su inae u slaboj ili nikakvoj vezi radi pojaavanja afekta junetura it. junktura (lat.) veza, spoj, sastav, zglob; poloaj, okolnost jungferica (njem. Jungfer djevica) djevojka koja nije imala spolni odnoaj, djevica junior (lat. juvenis mlad, junior mlai) lan podmlatka nekog drutva, osobito portskog, pripravnik; mn. juniori juniorat (lat. junioratus) prav. nasljedstvo najmlaih u najmlaoj liniji; imanje koje se daje na uivanje samo mlaim sveenicima (kod katolika) juniori (lat. juniores) mn. mladi lanovi, podmladak nekog portskog drutva (za razliku od starijih, reprezentativnih lanova drutva, seniora) junker (njem. junger Herr mlad gospodin, Jungherr, Junker) "mladi gospodin", tj. mladi plemi, osobito (mali) seoski plemi u Pruskoj, asniki pripravnik; junkerska partija reakcionarna plemika stranka u Njemakoj koja se protivila izjednaenju idova i krana u graanskim pravima i bila protiv velikih gradova, po njihovom shvaanju sredita soci-

jalnih pokreta i revolucije; junkerska politika ratoborna politika koju su u Njemakoj uglavnom vodili asnici s bivim carom Wilhelmom II. na elu, politika zveckanja sabljom junkerirati (lat. junkerieren, junkern) ivjeti (ili: ponaati se, biti bijesan) kao junker, ivjeti u neradu; biti ratoboran, zveckati sabljom junkers najprije vrsta njemakih transportnih zrakoplova, a kasnije bombardera (po imenu konstruktora Hu-ga Junkersa, 18591935) Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i Reje, ponosna i ljubomorna ena i sestra Jupiterova, boica Mjeseca, neba i braka (kod Grka joj odgovara Hera); astr. jedan od malih planeta izmeu Marsa i Jupitera, otkriven 1804. junoa (staroslav.) mladi jupes (engl. upas) otrov pripremljen od soka istoimenog drveta Jupiter (lat. Juppiter) 1. astr. najvei planet Suneva sustava, od Sunca udaljen 778 milijuna kilometara, a 5 1/2 puta udaljeniji od Zemlje; vidi se golim okom Jupiter (lat. Juppiter) 2. mit. vrhovni bog starih Rimljana, bog munje i groma (gromovnik), zatitnik polja i prava (kod Grka Zeus ili Kronion), sin Saturna i Reje, brat Neptuna i Plutona, mu i brat Junonin jura (po planini Jura) geol. v. jurska formacija juracija (lat. juratio) prisega, polaganje prisege jurament (lat. juramentum) prav. prisega Juramentum manifestationis it. juramentum manifestacionis (lat.) prisega kojom dunik, poto prethodno dade podatke o svom materijaljurat 644 jus aggratiandi nom stanju, tvrdi pred sudom da nita od imanja nije zatajio ni prikrio jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je poloio prisegu, koji je zaprisegnut; jurata depositio it. jurata depozicio (lat.) iskaz dan pod prisegom;,/rata renunciatio it. jurata renunciacio (lat.) nijekanje neega pod prisegom jurator (lat. jurator) polagatelj prisege, zaprisegnuti svjedok, zaprisegnuti sudac juratoran (lat. jurare prisegnuti, jura-torius) prav. pod prisegom, dan ili uinjen pod prisegom juratory (lat. juratorium) obeanje dano pod prisegom jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po pravu: de jure, ex jure it. de jure, eks jure (lat.) s pravom, po pravu, s pravnog gledita; jure divino (lat.) s boanskim pravom, po boanskom pravu; omni jure (lat.) sa svim pravom, s punim pravom jurekonzult (lat. jureconsultus) prav. v. juriskonzult jurget duguljasta tikvica, obino se jede punjena mljevenim mesom juridice (lat. juridice) pril. v. juridian juridian (lat. juridicus) pravni, sudski, zakonski, koji ide zakonskim putem, putem zakona; pril. juridice juris (lat. jus pravo, gen. juris prava) guid juris it. kvid juris (lat.) to je pravo, to je po pravu; biti sui juris (lat,) biti svoj gospodar, tj. ne biti pod oinskom vlau; biti alieni juris it. alijeni juris (lat.) biti podloan tuoj vlasti, osobito oinskoj; juris studiosus it. juris studiozus (lat.) pravnik; juris utriusque doctor it. juris utrijuskve doktor (lat.) doktor obaju prava, tj. rimskog i kanonskog (graanskog i crkvenog) juris utriusque it. juris utrijuskve (lat.) "obaju prava" titula koja se dodaje doktorima prava kao znak da su doktori obaju prava, tj. i graanskog (civilnog) i kaznenog jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda, pravo, pravosue, sudstvo; pravo suenja, mjerodavnost suda; djelokrug suda juriskonzult (lat. jurisconsuitus) pravnik, poznavatelj prava i zakona; jurekonzult jurisprudencija (lat. jurisprudentia) pravna znanost, pravna uenost; nain sudskog rjeavanja, sudska praksa jurist (lat. jus pravo, jurista) pravnik, poznavatelj prava juristicij (lat. juristitium) v. justicij juristika persona v. persona juristiki (lat. jurista) svojstven pravnicima, koji se tie prava ili je u vezi s pravom, pravniki, pravni, sudski, zakonski; juridian; juristika osoba pravna osoba, pravno tijelo jurodiv (rus. jurodivvj aav, sumanut) "budala Krista radi", naziv apostola Pavla i ostalih apostola; Rusi smatraju da se na ovakvim jurodivima, luacima od roenja, izrazila Boja

volja, zbog ega ih nazivaju "Bojim ljudima"; oni koji su se izlagali poruzi i ismijavanju smatrajui to moralnim savrenstvom jurska formacija geol. doba u razvitku Zemljine kore, nazvano po planini Juri; u ovo doba bio je veliki dio Europe pod morem, a Atlanski ocean je kopnio; u ovoj formaciji naeni su mnogi ostaci organskog svijeta (ribe kotunjae, krokodili, osobito ihtio-sauri, pleziosauri i dr.) jus (lat. jus, sanskr. yoh) pravo, pravednost, pravda, sila i vlast koja proizlazi iz prava; summum jus summa injuria (lat.) posl. najvee, tj. najstroe pravo esto je najvea nepravda jus aggratiandi it. jus agracijandi (lat.) prav. pravo pomilovanja jus canonicum 645 justicij ar jus canonicum it. jus kanonikum (lat.) kanonsko pravo, papinsko pravo jus circa sacra it. jus cirka sakra (lat.) crkveno pravo drave (za razliku od jus in sacra) jus civile (lat.) graansko pravo, civilno pravo jus commune it. jus komune (lat.) ope pravo jus connubii it. jus konubii (lat.) u rimskom pravu: sposobnost rimskog graanina da sklopi zakoniti brak jus criminale it. jus kriminale (lat.) kazneno pravo jus divinum (lat.) boansko pravo jus gentium it. jus gencijum (lat.) meunarodno pravo jus in sacra it. jus in sakra (lat.) pravo to ga ima Crkva nad svojim lanovima jus jurandum (lat.) prav. prisega jus optionis it. jus opcionis (lat.) prav. pravo opcije; v. pod opcija jus praecedentiae it. jus precedencije (lat.) v. precedentno pravo jus primae noctis it. jus prime noktis (lat.) pravo na prvu no koje, prema vjerovanju mnogih naroda, pripada bogovima ili demonima te je, kao opasno za mladoenju, obino ustupano nekom strancu; u sred. vijeku: tobonje pravo feudnog gospodara da, kad njegov sluga ili kmet sklopi brak, provede prvu no s njegovom nevjestom i da joj prvi oduzme nevinost (ovo se zasnivalo samo na pravu gospodara da odobri ili zabrani enidbu svoga potinjenog) jus primogeniturae it. jus primogeni-ture (lat.) prav. v. pod primogenitura jus protectionis it. jus protekcionis (lat.) pravo zatite jus quaesitum it. jus kvezitum (lat.) steeno pravo jus retorsionis it. jus retorzionis (lat.) pravo osvete, pravo vraanja istom mjerom; jus talionis jus talionis (lat. tali takav, jus talionis) v. jus retorzionis jusiv (lat. jussivus) gram. v. imperativ jusosi (njem. Jugendsozialisten, junge Sozialisten) pripadnici organizacije mladih socijalista u Njemakoj jussu (lat.) po zapovijedi, po naredbi justic-kolegij (lat. justitia, collegium) sud, sudsko vijee, suci koji predstavljaju sud na nekom zasjedanju justic-mord (lat. justitia pravda, njem. Mord ubojstvo, zloin) pravosudno ubojstvo, tj. izvrenje smrtne kazne nad nedunim zbog nedovoljne savjesnosti i nehaja suca u ispitivanju i utvrivanju kaznenog djela justicij (um) (lat. justitium) obustavljanje sudskih poslova zbog kakvih radosnih ili tunih dogaaji1., osobito zbog rata, tekih zarazi.ili bolesti, potresa i si.; juristicij (um) Justicija (lat. Justitia) mit. boica pravde kod Rimljana, prikazivana kao djevojka zavezanih oiju, s maem i vagom; kod Grka: Temida justicija (lat. justitia) pravda, pravica, pravednost; pravosue; sud, sudnica; justitia distributiva it. justicija distributiva (lat.) pravosue koje vodi rauna, u procjenjivanju nekog djela, i o okolnostima pod kojima se djelo dogodilo; justitia commutativa it. justicija komutativa (lat.) pravosue koje procjenjuje djelo kao takvo, bez obzira na okolnosti pod kojima je izvreno; Justitia regnorum fundamen-tum it. Justicija regnorum funda-mentum (lat.) Pravda je temelj drave, tj. vlasti, "Pravda dri zemlju i gradove"

justicijalizam (lat. justitia pravda) ideologija biveg argentinskog predsjednika Juana Perona justicijar (lat. justitiarius) sudac, upravitelj suda; pravni strunjak, savjetnik za pravne poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom uredu justificirati 646 juzuk justificirati (lat. justificare) prav. pravdati, opravdati, opravdavati; dokazati, dokazivati; ispraviti; izvriti presudu, osobito smrtnu kaznu, pogubiti, smaknuti justifikacija (lat. justificatio) prav. pravdanje, opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; odobrenje rauna poto se prethodno ispita; izvrenje kazne, osobito smrtne, pogubljenje justifikatura (lat. justificatura) odobrenje, odobravanje nekog rauna Justinijanov kodeks v. Corpus juri justirati (fr. juste toan, prav) provjeravati, utvrivati valjanost justorij(um) (lat. justorium) tisk, toan pravokutni instrument za ispitivanje i utvrivanje ispravne izradbe visine izljevenih tiskarskih slova juta (beng. chuti, engl. jute) likove niti dviju indijskih biljaka slinih lipi (lat. Corchorus capsularis i Corcho-rus olitorius), indijska konoplja ili kudjelja koja se mnogo izvozi, osobito u Englesku i Sjev. Ameriku, upotrebljava za izradbu vrstog platna za jedra, uad i si. Juturna starorimska nimfa jednoga izvora u Laciju, sestra italskog vojskovoe Turna, glavnog Enejinog neprijatelja juvancije (lat. juvare pomagati, juvan-tia) mn. med. sredstva za pojaavanje lijekova, sastojci koji se mijeaju u lijekove da bi im se pojaalo djelovanje juveli (niz. juweel) mn. v. juvel juvelir (niz. juweellier) trgovac dragim kamenjem ili nakitom; majstor u izraivanju predmeta od dragog kamenja i nakita, zlatar Juvenal, Decim Junije starorimski knjievnik (55130), jedan od svjetski najpoznatijih satiriara juvenilan (lat. juvenilis) mladenaki; juvenilnavoda geol. voda u unutranjosti Zemlje koja nastaje od vodene pare juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost, mladenatvo, mladenaka nezrelost juvenilizam (lat. iuvenis mladi) med. pojava mladenakog izgleda kod starijih osoba Juventus (lat.) starorimska boica mladosti juzbaa (tur. yuz sto) voj. zapovjednik nad stotinom vojnika juzuk (tur.) prsten K ' K, k petnaesto slovo hrvatske latinice K kem. kratica za kalij k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska biljka iji list ene na Istoku koriste za bojenje noktiju i kose crvenkasto-naranastom bojom Kaba (ar. Ka'bah) duguljasto-etvrtasta, 12 m duga, 10 m iroka i 15 m visoka zgrada u Meki koju je islamski svijet oduvijek smatrao svetinjom, a sam Muhamed proglasio sreditem islamske vjere i ciljem hodoasnika (hadija); u jugoistonom dijelu zgrade nalazi se uzidan sveti "crni kamen" (hadar) to ga poboni posjetitelji s najveim potovanjem dodiruju i ljube kabala (fr. cabale, hebr. kabbalah) idovsko tajno vjersko i filozofsko nauavanje iji je temelj istonjako nauavanje o emanaciji; vjetina openja s duhovima; tumaenje tajanstvenih znakova; pren. tajna udruga; sporazum potajno napravljen radi postignua nekog runog cilja; spletka kabalero (p. caballero) vitez, plemi; gospodin kabaleta (tal. cabaltta) glaz. posebno ugodan i milozvuan umetak u veim glazbenim djelima, u ariji ili ka-vatini talijanskih opera kabalist (fr. cabale) idovski uitelj i poznavatelj idovskih tajnih naua-vanja kabalistiki (fr. cabalistique) tajanstven, nerazumljiv, zagonetan, mraan; koji pripada idovskoj predaji, koji je u vezi sa idovskom predajom; usp. kabala kabalistika (hebr. kabbala) tobonje openje s duhovima; tajno nauavanje, magijska vjetina kabardinci mn. rasa erkeskih konja iz pokrajine Kabarde na sjevernoj strani Kavkaza kabaret (fr. cabaret, ar. hamarat) gostionica, krma; malo zabavno kazalite

kabel (fr. cable, engl. cable, lat. caplum, lat. capere hvatati, uhvatiti) debelo ue, pokriveno zatitnim omotaem, za vezanje laa, viseih mostova itd.; ue od bakrene ice, izolirano gumom i gutaperkom, izvana zatieno kovinom, slui kao vodi elektrine struje kod podzemnih i podmorskih telegrafa, telefona i dr. kabildo (p. cabildo, lat. capitulum) mjesto gdje redovnici dre skuptinu, kaptol; opinska sudnica; vijenica, senat u juno amerikim republikama Kabili (ar.) mn. ime mnogobrojnih sje-vernoafrikih plemena, Berberi kabina (fr. cabine, engl. cabin) sobica na brodu ili zrakoplovu; sobica u kupaonici; sobica za telefon kabinet (fr. cabinet) mala soba, sporedna sobica; u vladarskim dvorovima: soba za stanovanje i soba za povjerljiva vijeanja i rad; ured, kancelarija; vlada, tj. lanovi ministarskog vijea; osoblje ureda ministara, predkabir 648 kadeti sjednika parlamenta i si.; zbirka uila (u kolama); soba u kojoj su izloene rijetkosti, osobito umjetniki predmeti; ormar s brojkama; nunik; kabinetskopitanje pitanje o ijem rjeenju ovisi opstanak nekog kabineta (vlade); kabinetski rat rat koji se vodi iz dinastikih razloga; kabinetsko pismo pismo nekog suverena bez mini-strovog supotpisa; kabinetsko vino skupocjeno vino kabir (ar.) voa putnika kroz pustinju kablirati (fr. cbler) telefonirati ili tele-grafirati podzemnom ili podmorskom icom; sukati, upredati ue, praviti kablove kablogram (gr. cable, gr. gramma slovo) brzojavka poslana podzemnom ili podmorskom icom (kablom) kaboon (fr. cabochon) dragulj nebru-en, ili bruen samo prema svom prirodnom obliku, osobito rubin kaboten (fr. cabotin) putujui glumac; lo glumac; komedija; ovjek koji se ponaa kao glumac kabotinirati (fr. cabotiner) ivjeti ivotom putujueg glumca: loe glumiti; ponaati se kao glumac kabriolet (fr. cabriolet) laka dvokolica sa dva sjedala; vrsta automobila s preklopnim krovom kabuja (p. cabuya) vrsta junoameri-ke konoplje kacik (p. cacique) haianska rije kojom se naziva poglavica divljih indijanskih plemena u Srednjoj Americi, Meksiku i Guatemali kacjola (tal.) lica zaimaa kacnjamer (njem. Katze maka, Jammer bijeda, nevolja, alost) stanje nakon pijanstva, mamurluk kaca (tal. caccia lov) glaz. lovaka glazba s rogovima kakavalj (tal. caciocavallo) vrsta masnog ovjeg i kravljeg sira kaket (fr. casquette, ta', caschetto) kapa sa titnikom; asnika kapa kaua (p. cachucha) andaluzijski ples s kastanjetama kaul (tal. cazzuola) veliki kotao kaua (rus.) tip ruskog viecijevnog raketnog bacaa kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvoro-kut) 1. voj. skupina (zbor) asnika i doasnika u jednoj vojnoj jedinici; stalni kadar voj. mirnodopska vojna sila neke drave, vojnici koji su na odsluenju svog zakonom propisanog roka; 2. slubenitvo, inovnitvo, svi slubenici (ili: inovnici) neke ustanove; 3. struni kadrovi struni ljudi za pojedine djelatnosti u drutvenom i dravnom ivotu kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac, mrtvo tijelo kadaverozan (lat. cadaverosus) mrtvaki, leinski kadenca (tal. cadenza, lat. cadentia) odmor na posljednjem, naglaenom slogu (stiha, reenice); ritam; kretanje po taktu; glaz. zavrni ton, sputanje glasa na zavretku (pjesme); zavretak jednog reda akorada; u plesu: takt kadencirati (fr. cadencer) uskladiti, odmjeriti po taktu, npr. korake pri plesu kadentan (lat. cadens, cadere padati, pasti) koji pada, koji je u padu, koji tone, koji se sputa

kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pi-tomac, gojenac vojne akademije, asniki pripravnik; mlai sin, sin mezi-mac (osobito u plemikim obiteljima) koji se sprema za vojnu slubu kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za poploavanje); kratak biljarski tap kadeti mn. lanovi nekadanje ruske stranke "konstitucionalnih demokrata" koji su svoj program temeljili na ustavnim slobodama, vjerskoj snoljivosti, slobodi tiska, ravnopravnosti Zidova i agrarnoj reformi; voa stranke bio je P. Miljukov kadi 649 kaj ita kadi (fr. cadis, engl. caddis) trg. fina naborana vunena tkanina kadi (hebr. kddicsh) idovska molitva za mrtve kadmij (gr. kadmia) kem. element, atomska teina 112,41, redni broj 48, znak Cd, cinku shna kovina, plavka-stobijelog sjaja, upotrebljava se u zubarskoj tehnici, kao materijal za elektrode itd.; spojen sa sumporom daje utu slikarsku boju Kadmo mit. starogrki junak, osniva grada Tebe kado (hebr. kdosch) v. kadi kadran (fr. cadran) brojanik, ploa s brojkama na satu; sunani sat; astr. sprava za mjerenje Suneve visine kadrila (fr. quadrille) 1. etvorka, poznati francuski ples s etiri para plesaa; 2. viteka igra koju izvode etiri odreda konjanika; 3. vrsta kartake igre uetvero (kod lombra) kaduceus (lat. caduceus) mit. Merku-rov tap (sa dva krila na vrhu, obavljen dvjema zmijama ije glave dopiru do ispod krila), simbol trgovine; glasnika palica, poklisarski (ili: heroldski) tap, tap mira kaducirati (lat. caducus sklon padu; pao) proglasiti propalim, uiniti nevaeim, ponitenim; kaducirano imanje prav. imanje bez nasljednika koje zbog toga treba postati dravno vlasnitvo kaducitet (lat. caducitas) sklonost padu, tronost, dotrajalost; nevaenje; pren. prolaznost kafilerija (njem. Kaffillerei) ustanova u kojoj se unitavaju leine ubijenih i uginulih ivotinja (njemaki izraz iz 17. st.) kafkizam knjievni smjer koji slijedi ideje austrijskog knjievnika Fran-za Kafke (1883 1924) koji je u svojim djelima ukazivao na apsurdnost ljudske egzistencije ." .< ,- kahal (hebr.) v. kagal ... kaheksija (gr. kachexia loe tjelesno stanje, kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. slabo stanje zdravlja, lo izgled, oronulost, kao posljedica tekih kroninih bolesti (sifilisa, tuberkuloze, raka i dr.); kahektika kahektian (gr. kakos lo, slab, exis stanje, svojstvo) med. slab, tuberkulozan, iscrpljen boleu kahektika (gr. kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. v. kaheksija Kain (hebr. Kajin) prema Bibliji, stariji sin Adama i Eve (Post 4.), ubojica svoga brata Abela, te ga je Bog zbog toga igosao (Kainov ig) kainka-korijen farm, korijen meksike i antilske biljke (lat. chiococca ra-cemosa) iz porodice broeva, upotrebljava se kao lijek protiv zmijskog ugriza i vodene bolesti kajak port, amac s posebno prilagoenim dvostrukim veslom te s jednim ih dva veslaa, podrijetlom s Grenlanda, slui za vonju po planinskim rijekama, preko slapova i brzaca, izrauje se od gume ili neprobojnog platna, moe se lako sloiti i nositi na leima kajalit (tur. kaja cement, gr. lithos kamen) umjetna kamena masa od mag-nezijacementa, upotrebljava se za izradbu stolnih kamenih ploa i dr. kajen (fr. cayenne) najbolja boja u vistu; trg. vrsta polusvilene ljetne tkanine s prugama kajenski papar vrlo ljut zain, slian papru (prema gradu Cayenne, Francuska Gijana) kajeput (malaj.) bot. vrsta biljke mirte u Indoneziji i Australiji; od mladica se dobiva ulje koje ublauje bolove kajhustn (njem. keuchen zasopiti se, hripati, Husten kaalj) "magarei" kaalj, hripavac kajita (niz. kajuit, ved. kajuta) pom. soba za stanovanje na lai kajla 650 kakoknem (os) kajla (njem. Keil) klin; pren. neznalica, nespretnjakovi; podmetanje kajmakani (ind.) vrsta finog indijskog platna kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis

kajzer (lat. Kaiser, lat. Caesar) car, osobito bivi njemaki car Vilim II. kajzerinit (njem. Kaiserschnitt "carski rez") med. v. sectio caesarea kajzerizam (njem. Kaiser car) sustav unutarnje (to bolje naoruanje i jaka vojna organizacija), a poglavito vanjske imperij abstike ("Drang nach Os-ten") politike koju je poglavito provodio njemaki car Vilim II. kakadu (malaj. kakatua) zool. vrsta bijelih papiga s uspravnim uperkom (kukmom), ivi u Australiji i na ind. otocima kakao (meks, kakauati, lat. theobroma cacao) bot. drvo koje raste u tropskoj Americi i Indiji, s plodom slinim krastavcu u kojem ima mnogo sjemena, veliine zrna graha; od sjemenja se prenjem priprema kakao-prah, okolada, mast i kakao-maslac od kojega se prave razne vrste poma-da, cerati i fini sapuni kakesteza (gr. kakos zao, lo, aisthesis osjeaj) med. bolestan i nelagodan osjeaj kaki (perz.) tkanina zemljane boje od koje se prave tropske odore kakistokracija (gr. kakos lo, kakistos najgori, krateo vladam) vladavina najgorih; supr. aristokracija kako- (gr. kakos lo) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: lo, nepravilan, pogrean kakodemon (gr. kako-daimon) zao duh; pren. siromaak, ubogi vrag kakodemonija (gr. kakodaimonia) ludilo, bjesnilo, nesrea, nevolja, ubo-gost kakodil (gr. kakos) kem. bezbojna, runa mirisa i otrovna tekuina, na zraku gori, radikal koji se sastoji od ugljika, vodika i arsena, njegovi su oksidi alkarzin ili kakodil-oksid i alkargen ili kakodilna kiselina kakodoksija (gr. kakodoxia) loe miljenje, zao glas kakoet (gr. kakoethes loeg karaktera) med. neizljeiva bolest, npr. rak; pren. neodoljiva strast, osobito za pisanjem (po jednom Juvenalovom izrazu) kakofil (gr. kakos, filos) prijatelj zla, ovjek odan zlu, zao ovjek kakofonian (gr. kakos, foneo zvuim) neskladan, neblagozvuan kakofonija (gr. kakos, foneo zvuim) neskladnost zvukova, disharmonija; gram. lo izgovor, neblagozvunost; supr. eufonija kakofrazija (gr. kakos, frazein govoriti, kazivati) med. mucanje, loe govorenje, teko govorenje kakogalaktija (gr. kakos, gala mlijeko) med. lo sastav mlijeka kakogamija (gr. kakos, gameo enim se, udajem se) lo brak, loa (ili: nezakonita) enidba (ili: udaja) kakografija (gr. kakografia) runo pisanje, loe pisanje, posebice ono koje nije u skladu s pravopisom kakohilija (gr. kakos, chvlos sok) med. lo sastav (ih: pokvarenost) mlijenog i hranjivog soka uope kakohimija (gr. kakos, chemeia kemija) med. loe rastapanje hrane u elucu, stvaranje nezdravih sokova, slaba probava hrane, loa probava hrane kakoholian (gr. kakos, chole u) med. bolestan od ui; koji je nastao kao posljedica bolesti ui kakoholija (gr. kakos, chole u, cho-los u) med. bolest ui, pokvarenost ui kakohreja (gr. kakos, chroia boja koe) med. lo izgled, bolesna boja koe kakoknem(os) (gr. kakos, kneme go-ljenica, list) anat. ovjek tankih, sla kakokracija 651 kalamank bih listova (stranjeg, mesnatog dijela goljenice) kakokracija (gr. kakos, kratia vladanje, upravljanje) loe, nezakonito vladanje ili upravljanje kakolekseterije (gr. kakos lo, alexo branim) med. sredstva i lijekovi koji slue za poboljanje i jaanje tjelesnih sokova kakologija (gr. kakologia) zao govor, grdnja; gram. pogrean govor, lo govor kakometar (gr. kakos, metron) fiz. instrument za mjerenje zagaenosti zraka; usp. e udio metar kakomorfija (gr. kakos, morfe oblik) nakaznost organskih dijelova tijela kakomorfoza (gr. kakos, morfosis uoblienje, oblik) v. kakomorfija kakonihija (gr. kakos, onyx nokat, gen. onychos) med. lo sastav (ili: bolest) noktiju kakopatija (gr. kako-pathia) nevolja, munina, zlovolja, loe raspoloenje

kakopragija (gr. kako-pragia nezgoda, nesrea) med. slabost utrobe, poremeaj u radu probavnih organa kakorahitis (gr. kakos, rachis kraljenica, kima) med. iskrivljenost kraljenice (kime) kakosfiksija (gr. kakosfyxia) med. nepravilan puls kakosinteton (gr. kakos, syntheton sloeno, sloenica) gram. pogreno, nepravilno sastavljena rije kakositija (gr. kako-sitos) med. odvratnost prema jelima, gadljivost na jela kakospermazija (gr. kakos, sperma sjeme) med. lo sastav sjemena kakosplanhnija (gr. kakos, splan-chnon utroba) med. poremeenost utrobe i, kao posljedica toga, loa probava kakostomah(us) (gr. kakos, stoma-chos eludac) med. ovjek slaba eluca kakostomija (gr. kakos, stoma usta) lo izgovor, nepravilan izgovor kakotimija (gr. kakothymia) med. neraspoloenje, zlovolja, utuenost; ludilo s pojaanom bjesnoom kakotrihija (gr. kakos, thrix, trichos vlas, dlaka, kosa) med. prorijedenost kose, bolesno stanje kose kakotrofija (gr. kakos, trofeia prehrana, hranjenje) med. loa (ili: nedovoljna) prehrana (djece) kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje, loe (ili: bolesno) tjelesno stanje kakozel(os) (gr. kakos, zelos revnost, nagon, tenja) nespretan (ih: zlosretan) oponaatelj kakozehja (gr. kakozelia) pogreno povoenje za kim, glupo oponaanje; oponaanje neega loeg kakozelon (gr. kakos, zeloo oponaam) neukusnost u oponaanju loih uzora kakozmija (gr. kakos, osme miris) ruan (ili: lo, neugodan, nezdrav) miris, smrad kaktus (gr. kaktos) bot. junoamerika zelena i mesnata bodljikava biljka kala-azar (ind.) med. crna groznica (bolest podrijetlom iz Indije, u Europi rijetka; simptomi: tamne mrlje po cijelom tijelu, vrlo visoka temperatura, poveane slezena i jetra i dr..) kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski) eir sa irokim obodom kakav su nosili stanovnici Kalabrije, pokrajine u junoj Italiji, znak republikan-stva kalada (fr. calade, tal. calare) port, obronak, padina na konjskim trkalitima kalafatirati v. kalfatirati kalamajka (slav.) ivahan narodni ples karpatskih Slavena u 2/4 taktu (nazvan po gradu Kolomeji) kalamank (engl. calamanco, fr. calman-de) vrsta prugaste vunene tkanine, najprije izraivane u Brabantu, sa sjajnim licem kalambur 652 kaleidoskop kalambur (fr. calembour) dosjetka, igra rijei koja se sastoji u uporabi rijei s dvostrukim znaenjem, npr. "Tu nek plijen vranom vranu stoji" (Ivan Mauranic) kalamir 1. zidarski visak; 2. daica po kojoj se kroji koa kalamitet (lat. calamitas) bijeda, nevolja, nesrea; teta, gubitak, propast; poraz; kalamiteti nesretni sluajevi kalamus (lat. calamus, gr. kalamos) trska; pero za pisanje od trske; lapsus calami it. lapsus kalami (lat.J pogreka pri pisanju; usp. kalem kalanov (mad. koloncz) ukrasno remenje na konjskoj ormi, kianka kalandar (fr. calandre, lat. cylindrus) stroj s nizom valjaka; slui za glaanje (satiniranje), tj. za davanje vee tvrdoe, sjaja i glatkoe tkaninama, papiru, koi i dr. kalandrirati (fr. calandrer) putati tkanine, papir, kou i dr. kroz kalandar da bi im se na taj nain dala vea tvrdoa, sjajnost i glatkoa kalanka (tal. calanca, fr. calencar) vrsta istonoindijskih pamunih tkanina sa arama, uzorcima kalcedon (gr. Kalchedon) min. mlijeni kamen, vrsta poludragulja (nazvan po maloazijskom gradu Kalhedonu) kalcedoniks (gr. Kalchedon, onyx nokat) min. mlijeni kamen sa smeim, bijelim i sivim prugama kalceta (tal. calzetta) arapa

kalcidi (lat. calx, calcis) mn. vapnena tijela kalciferan (lat. calx vapno, fero nosim) vapnen, koji ima u sebi vapna kalcij (lat. calcium, calx vapnenac) kem. element, atomska teina 40,08, redni broj 20, znak Ca, metalna podloga vapnene zemlje; kovina bijelosjajne boje, nudan sastavni dio organizma, osobito kostura kalcinabilan (lat. calcinabilis) pretvor-ljiv u vapno, koji se moe pretvoriti u vapno kalcinabilitet (lat. calcinabihtas) pre-tvorljivost u vapno kalcinacija (lat. calcinatio, calx vapno) ovapnjenje, pretvaranje u vapno kalcinirati (lat. calcinare) pretvarati, pretvoriti u vapno; kem. kisik spojiti s kovinama, = oksidirati kalcinozan (lat. calcinosus) vapnen, koji ima u sebi vapna kalcit (lat.calx vapnenac, vapno) min. prirodan kristaliziran romboedarski kalcijev karbonat (CaC03) kalcitrantan (lat. calcitrans) koji se opire, koji se suprotstavlja kalo (tal. calcio) nogomet Kaldejci (gr. Chaldeoi) semitsko pleme koje je prije 1000 i vie godina pr. n. e. provalilo iz ist. Arabije u Babilon i dalo mu ime Kaldeja; oni su stalno vladali Babilonom gdje su postali posebni sveeniki red, odhkovali su se astronomskim znanjem, astrologijom i vjetinom tumaenja snova; kaldejski jezik jezik srodan hebrejskom kojim su od babilonskog su-anjstva govorili Zidovi kale (tur.) tvrava (rije koja se esto nalazi na poetku ili zavretku imena mjesta, osobito mjesta koja se nalaze na obalama Crnog mora) kalefacijencije (lat. calefacientia) mn. sredstva za zagrijavanje kalefaktor (lat. calefactor) loa; sluga, posluitelj; ulizica; kalfaktor kaleidofon (gr. kalos lijep, eidos oblik, fone zvuk, ton) fiz. naprava pomou koje se mogu vidjeti titraji potrebni za proizvoenje tonova; foniki kaleidoskop kaleidoskop (gr. kalos lijep, eidos oblik, skopein gledati, promatrati) fiz. optika naprava koja se sastoji od jedne cijevi u kojoj se nalazi obino est ravnih zrcala; kod okretanja ci kalem 653 kalif jevi raznobojna stakalca, kamenii ili papirii, koji se nalaze meu zrcalima, stvaraju u njima lijepe simetrine uzorke i are kalem (gr. kalamos) 1. zailjena trska za pisanje na Istoku; 2. mladica, cijep kalendar (lat. calendarium, lat. calen-dae) prvobitno, kod Rimljana: knjiga u koju su se unosili porezi primljeni o kalendama; kasnije; prihod koji se od toga poreza dobivao; u novije vrijeme: godinjak, tj. knjiga s podjelom godine na mjesece (12), tjedne (52) i dane (365), s oznaenimm blagdanima i praznicima kalendariograf (lat. calendarium, gr. grafo piem) pisac (ili: sastavlja, ili: izdava) kalendara kalendariografija (lat. calendarium, gr. grafia) upute o sastavljanju kalendara, sastavljanje kalendara kalende (lat. calendae) mn. kod Rimljana: prvi dan svakoga mjeseca; ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) na sveto nigdarjevo, tj. nikada kaleologija (gr. kalos lijep, logia) znanost o lijepom; usp. kalilogija kalea (fr. calche, od njem. Kalesche od e. kolesa, slavenskog kola: kota) polufijaker, otvorena putnika kola kaleta (tal. caletta) kod briljanata: bru-ena povrina koja zatupljuje donju piramidu Kalevala (fin. Kalewala) "zemlja Kale-va", tj. Finska; naziv starog finskog narodnog epa, s oko 23 tisue aliteri-rajuih stihova, stoljeima se ouvao u usmenoj narodnoj predaji; prvi put objavljen 1835. kale (lat. calix) metalna aa osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri katolikom bogosluju kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor kalfataa (fr. calfatage) zaepljivanje kuinom i smolom spojeva, rupa ih pukotina na lai, amcu, prozorima ih vratima kalfatirati (fr. calfater) zaepljivati spojeve na brodu, amcu (ili: ispucaloj, rastoenoj lai) kuinom i smolom, kalavatiti

kalibar (fr. calibre, tal. calibro, lat. qua libra) voj. promjer upljine kod vatrenog oruja; promjer metka, zrna; veliina i teina topovskog metka; pren. vrijednost, valjanost, vanost; kalup, uzorak: vrsta, kov, soj kaliblefaron (gr. kaUos ljepota, blefa-ron ona vjea) sredstvo za uljepavanje trepavica kalibrirati (fr. calibrer) prilagoditi prema odreenoj mjeri (kalibru), odrediti promjer cijevi, zrna (puanog, topovskog), izmjeriti kalibar kalicifloran (lat. calix, gen. calicis aa, stoac, florere cvjetati) bot. aiast, koji ima asku kaliciforman (lat. calix aa, forma oblik) bot. aiast, u obliku aske kaliak (lat. calix aa) udubina na horizontalnoj plohi konjskog zuba, prema kojoj se odreuje starost konja kalie (p. caliche) prirodna rudna smjesa natrijeva nitrata, Glauberove soli, gorke soli, a ponegdje i gvana kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo kaliditet (lat. caliditas) toplina, vrelina; koliina topline kalidukt (calidus topao, ducere voditi) vodi topline, cijev koja voi toplinu (kod centralnog grijanja) kaliestetika (gr. kallos ljepota, aistha-nomai osjeam, zamjeujem) znanost o osjeaju lijepoga, ispitivanje i prouavanje onoga to je u lijepom dopadljivo kalif (ar. hhalif) zastupnik, nasljednik (titula islamskih vladara koji, smatrajui se zakonitim Muhamedovim nasljednicima, stoje na elu islama; kalifat 654 kalkil u poetku su kalifi bili birani i stanovali u Medini, kasnije u Damasku, Bagdadu, Kairu i, na posljetku, u Carigradu gdje su svi turski sultani bili ujedno i kalifi; u oujku 1924. kalifat je ukinula narodna skuptina u Angori) kalifat (ar. hhalifah) dostojanstvo (ili: vlast) kalife kalifonija (gr. kalos lijep, fone glas) ljepota glasa kalifornij (lat. californium) kem. element (transuran), otkriven 1950., redni broj 98, znak Cf kaligraf (gr. kalligrafeo lijepo piem) onaj koji ima lijep rukopis, strunjak u lijepom pisanju, krasnopisac kaligrafTja (gr. kalligrafia) lijepo pisanje, vjetina lijepog pisanja, kras-nopis kalij (ar. kali, kalaj) kem. element, atomska teina 39,10, redni broj 19, znak K, srebrnobijela, jako sjajna kovina, tali se na 62 C, mekana skoro kao vosak, na zraku brzo potamni, jer naglo oksidira (stoga se ne moe na zraku ni odrati u istom stanju; odrava se u tekuinama bez kisika, npr. u petroleju) kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno: katun; fina pamuna tkanina, platno, posebice za uvezivanje knjiga (potjee iz Kalkute, po emu je i dobila ime) kalikstinci (lat. calix) ran. pripadnici jedne stranke husita u XV. st. (pristae Jana Husa) iji su lanovi zahtijevali prieivanje i kruhom i vinom (sub utraque specie, pod obje prilike) Kalila i Dimna zbirka indijskih basana (4_6 st.) kalilogija (gr. kallilogia) govornika vjetina, rjeitost; znanost o lijepom kaliologija (gr. kalia gnijezdo, logia) prouavanje ptijih gnijezda Kaliopa (gr. Kalli-ope) mit. "miloglas-na", jedna od devet muza (deveta po redu i najstarija), zatitnica epskog pjesnitva, filozofije i retorike; usp. muza kalipedija (gr. kalli-pais koji ima lijepu djecu; lijepo dijete) silna elja trudnice da rodi lijepo dijete kalipter (gr. kalypto pokrivam) med. poklopac, korice kalirati (tal. calare, gr. chalao poputam, labavim) 1. trg. ne imati potrebnu teinu, gubiti (ili: izgubiti) na teini zbog suenja i dr.; 2. pom. spustiti, sputati jedra kalistenija (gr. kallos ljepota, sthenos jaina, snaga) tjelovjeba radi jaanja i ljepote, osobito kod mladih devojaka kalitehnika (gr. kallos ljepota, tech-nike otisak) fotografski postupak pri izradbi zagasitih kopija iz feriok-salata i srebrnog nitrata kalk (fr. calque) toan precrt kroz proziran papir; lingv. rije ili izraz napravljen obinim kopiranjem naina na koji su odgovarajuu rije ili izraz napravili u nekom stranom jeziku, npr. "samostalan" je kalk njem. rijei "selbststandig", "kolodvor" "Bahn-hof, "veleizdaja" Hochverrat itd.; mn. slijepo, potpuno oponaanje, obina krivotvorina

kalkaneum (lat. calcaneum os) anat. petna kost, petnjaa kalkant (lat. calcare gaziti, calcans) onaj to gazi mjehove na orguljama kalkarija (lat. calcarius vapneni, calx vapnenac, vapno) vapnena zemlja, zemlja u kojoj ima vapna, vapno kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi mjehove na orguljama; kalkant kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnje-enje, tijetenje (groa) kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz prozirni papir; krivotvorenje kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun, predraun kalkirati 655 kalorija kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz prozirni papir); slijepo oponaati; usp. kalk kalkje (lat. calquier) vrsta istonoin-dijske atlasne tkanine kalks (lat. calx) 1. min. vapno; vapnenac; 2. anat, peta kalkulacija (lat. calculatio) izraunavanje, proraunavanje; predraun, proraun kalkulator (lat. calculus raun) elektroniko pomagalo za raunanje kalkulatura (lat. calculus raun) raunanje; proraunavanje, obraunavanje; mjesto (ili: soba, odjel) gdje se vre obrauni i si. kalkulirati (lat. calculare) raunati, izraunati, proraunati, proraunavati, obraunavati, obraunati; pren. odmjeriti, odmjeravati kalkulozan (lat. calculosus, calx vapnenac) med. koji ima kamenac (u mokranom mjehuru, u bubregu); geol. kamenit kalkulus (lat. calx vapnenac, calculus kamiak, kameni) kamiak, kamen za raunanje (usp. kalkil); med. kamenac u mokranom mjehuru ili u bubrezima kalma (tal. calma) tiina, vrijeme bez vjetra; kalmen ili pojas kalma podruje u blizini ekvatora gdje nikada ne pue vjetar kalmank (engl. calamanco) v. kala-mank kalmantan (fr. calmant) stiavajui, koji stiava, uminjavajui, koji umi-njava, ublaavajui, koji umiruje, koji ublaava (npr. bol) Kalmici (tatar.) mn. "otpadnici", mongolsku pleme koje ivi u unutranjosti Azije nomadskim ivotom kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog sukna, nazvana po tome to Kalmici nose ogrtae od slinog sukna kalo (tal. calare gubiti, calo) trg. 1. gubitak, manjak u teini neke robe zbog suenja, preradbe i dr.; 2. naknada za takav gubitak; usp. kalirati 1. kalobiotika (gr. kalos lijep, bios ivot) vjetina lijepog, tj. razumnog ivljenja, vjetina shvaanja ivota tako da ga ovjek moe smatrati sreom kaloderma (gr. kalos lijep, derma koa) kozmetiko sredstvo za njegu koe (pravi se od elatine, meda, glicerina, vode i parfema) kalodont (gr. kalos lijep, odus gen. odontos zub) pasta za njegu zuba kalokagatija (gr. kalos kai agathos lijep i dobar) fil. udruenost onoga to je lijepo s onim to je dobro, moralna ljepota i dobrota, moralan i istodobno lijep nain ivota (moralni ideal starih Grka) kalologija (gr. kalos ljepota, logia) nauavanje o lijepom kalomel (gr. kalos lijep, melas crn) kem., med. spoj ive i klora, Hg2Cl2, upotrebljava se kao sredstvo za ienje, pri lijeenju sifilisa i nekih vanjskih onih bolesti kalometrija (gr. kalos lijep, metria m'ra, mjerilo) mjerenje ljepote; znanost o odreivanju stupnja ljepote umjetnikih djela itd. kalopistrija (gr. kallopizo ukraavam) v. kalopizam kalopizam (gr. kallopismos ukraavanje) vjetina uljepavanja i dotjerivanja, vjetina ukusnog odijevanja; kalopistrija kalor (lat. calor) toplina, ega; ar, vatra kalorifer (fr. calorifere) vodi topline, naprava za centralno grijanje, pe od lijevanog eljeza; elektrina grijalica kalorifikacija (lat. calorificatio) proizvoenje topline kalorija (lat. calor toplina) fiz. jedinica za mjerenje topline, tj. ona koliina topline koja jednom kubinom centimetru (1 cm3) iste vode povisi temperaturu za jedan stupanj Celzijusov kalorika 656 kamarad

(1 C od 14,5 do 15,5), zvana gromka-lorija (cal); tisuu puta vea koliina topline zove se kilogramkalorija (kcal); usp. mehaniki ekvivalent topline kalorika (lat. calor toplina) fiz. znanost o toplini kalorimetar (lat. calor toplina, gr. me-tron) sprava za mjerenje topline kalorimetrija (lat. calor toplina, gr. metria mjera, mjerilo) mjerenje topline kalorizirati (lat. calor) prevlaiti kovinu aluminijem kalospintekromokrena (gr. kalos lijep, spinther iskra, chroma boja, krene izvor, vrelo) vodoskok koji, osvjetljavan raznim bojama, izgleda kao da baca oko sebe raznobojne svjetlucave iskre kalota (fr. calotte) istonjaka kapa, kapica; okrugla sveenika kapica koja pokriva samo tjeme (osobito kod katolika); mat. odsjeak kugle: arhit. plitki svod, tavanica s okruglim svodom kalotip (gr. kalos lijep, typos otisak) slika izraena putem kalotipije, tj. fotografija kalotipija (gr. kalos lijep, typos otisak) izradba slika na kemijski pripremljenom papiru (izum engleskog kemiara H. Talbota); talbotipija, fotografija kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima debelu kou, koji ima uljeve, nau-ljan; pren. neosjetljiv, otupio, ogug-lao kalozitet (lat. callositas) med. zadeb-ljalost koe, otvrdnue koe, uljevi-tost; pren. neosjetljivost, oguglalost kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsificiran kaltgetelt (njem. kalt hladan, stellen staviti) "postavljen na hladno", tj. uklonjen s (visoka) poloaja, lien utjecaja; kaltgemaht kaluer (gr. kalos lijep, geron starac) pravosl. monah; redovnik, fratar (za kat. redove) kalumet (fr. calumet, lat. calamus) dugaka ukraena lula amerikih Indijanaca iz koje, pri pregovorima o miru, svi pue dodajui je jedni drugima kalumnija (lat. calumnia) v. kalumni-jacija kalumnijacija (lat. calumniatio) lana optuba, kleveta, spletka, prijevara; kalumnija kalumnijant (lat. calumniari klevetati) onaj koji lano optuuje, klevetnik, spletkar kalumniozan (lat. calumniosus) klevetniki, spletkarski kalumnirati (lat. calumniari) lano optuivati, klevetati, spletkariti kalus (lat. callus) ulj, oiljak, odeblja-la koa; kotana masa koja ponovno spaja prelomljene kosti Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria lubanja) "brijeg lubanja", gubilite koje je nekada bilo izvan Jeruzalema, a sada je u samom Jeruzalemu i ima najljepu palestinsku crkvu, = biblijska Golgota; u katolikim zemljama: brijeg s raspelom; pren. mue-nitvo, stradanje; usp. Golgota kalvicij (lat. calvitium) elavo mjesto kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veoma ukusnih jabuka kalvinist pristaa Calvinovog naua-vanja kalvinizma kalvinizam nauavanje vjerskog reformatora Jeana Kalvina (15091564) koje se od Lutherovog razlikuje po nauavanju o priesti i predestinaciji kal vi te t (lat. calvitas) med. elavost kalja (tur.) kuh. kiseo kupus sa suhim mesom kamarad (fr. camarade) prijatelj; kolski drug, drug po slubi kamaraderija 657 kameracija kamaraderija (fr. camaraderie) prijateljstvo; drutvo za meusobno pomaganje, klika, koterija kamarera (p. camarera, tal. cameri-era) dvorska dama, komorkinja; poasna kraljiina dama kamarero (p. camara soba, camarero) sobar; komornik kamarher (njem. Kammerherr) otmjeni osobni sluga nekog vladara; upotrebljava se esto samo kao titula; ka-merjunker kamarila (p. camarilla, lat. camera) "sobica"; dvorska klika, ua okolina nekog vladara koja vri osjetan i negativan, ali neodgovoran utjecaj na vladanje zemljom kamarlengo (tal. camerlengo) sobar; osobni tajnik kamarologija (gr. kammaros rak, lo-gia) znanost o rakovima

Kamasutra (sanskr.) najstarije struno djelo o ljubavnoj vjetini; napisao ga je, u prozi i stihovima, indijski mudrac Vatsyayana (45 st.) kambijalno pravo mjenino pravo kambijatura (tal. cambiatura) mjenini raun; mijenjanje pote, talijanska putnika pota kambijirati (tal. cambiare) trg. baviti se mjeninim poslovima kambio (tal. cambio, lat. cambium) trg. mjenica, mjenino pismo; mjenjanica kambist (tal. cambio) trgovac mjenicama kambiza (fr. cambuse) brodska kuhinja kambrijska formacija geol. v. kambrijsko razdoblje kambrijsko razdoblje geol. doba u razvoju Zemljine kore u kojem su nastali najstariji zemaljski slojevi u kojima su naeni pouzdani i mnogobrojni organski ostaci; naziv po imenu Cambria, keltskom nazivu za engleski Wales, gdje su ovi slojevi prvi put proueni kambrik (engl. cambric) vrsta finog tankog pamunog ili lanenog platna; usp. kamertuh kameja (fr. camee, tal. cameo, cammeo, lat. camaeus, ama, camma) rezan kamen; osobito; rezan dragulj kod kojega ispupena figura ima drukiju boju nego osnova; takoer: slika u jednoj boji, slika u kamenu kamel (gr. kamelos) naprava za izdizanje plovnih objekata (laa, amaca i dr.) iznad vode kameleon (gr. chamaileon) zool. vrsta gutera, ivi u Africi, Australiji i Indiji, glavna mu je odlika sposobnost (pomou pigmentskih stanica) mijenjanja svoje zelene boje; pren. pre-vrtljivac, prevrtljiv ovjek bez naela, onaj koji lako mijenja boju kamelhar (lat. Kamelhaar) trg. devina dlaka kamelija (lat. camelia) bot. japanska ili kineska rua, nazvana po tal. isusovcu G. Kamelu koji ju je 1639. pronaao na Filipinima i odatle prenio u Europu kamelopard (lat. camelopardalis) zool. irafa kamelot (fr. camelot) 1. glatka tkanina od eljane vune, kostrijeti ili svile, slina taftu; 2. ulini prodava igraaka; prodava novina u Parizu kamera (lat. camera, gr. kamara soba) vladarska soba, komora; fotografski aparat kamera opskura (lat. camera obscura) fiz. "mrana komora", kutija koja ne proputa svjetlo, iznutra crna, na prednjoj strani ima otvor s optikim staklima koja daju stvaran, obrnut i umanjen lik vanjskog predmeta na papiru, staklu itd. koji se nalazi u fokusu lee (svaki fotografski aparat je, zapravo, jedna ovakva komora) kameracija (lat. cameratio) arhit. is-pupenje, svod; zidanje na svod kameralije 658 kampanja kameralije (lat. cameralia) mn. znanost o dravnim financijama, znanost o upravljanju dravnim prihodima i rashodima; znanost o trgovini i privreivanju uope; kameralne znanosti kameralist (lat. cameralia) financijski strunjak u teorijskom ili praktinom pogledu, onaj koji se bavi kameral-nim znanostima kameralistika (lat. cameralia) znanost 0 dravnim financijama i privredi kameralizam (gr. kamara, lat. amera soba) ekonomska politika kojoj je cilj podizanje nacionalne industrije, poveanje izvoza, a smanjenje uvoza radi aktivnosti vanjske trgovinske bilance kamerarijus (lat. camerarius) nadzornik blagajne, osobito papinski komor-nik (kardinal koji stoji na elu Apostolske komore) kamerdiner (njem. Kammerdiener) so-bar u otmjenim kuama, komornik kamerirati (lat. camera) arhit. zasvo-avati, zidati na svod kamerjunker (njem. Kammerjunker) v. kamerher kamerton (lat. camera, tonus, gr. kamara, tonos) glaz. osnovica za ugaanje glazbenih instrumenata po meunarodnom sporazumu = 435 titraja u jedinici vremena kamertuh (njem. Kammertuch, fr. cam-bresine, engl. cambric) vrsta veoma finog sukna, nazvanog po niz. gradu Kammerichu ili Kambravu; kambrik kamfin (lat. camphora) kem. tvar koja se pomou joda dobiva iz kamfora; mjeavina terpentina i pirita kamfor (lat. camphora, ar. kafur, san-skr. karpura) bijela smola kamforo-vog drveta, zapaljiva te jakog mirisa

1 okusa; upotrebljava se u proizvodnji celuloida i eksploziva, a u medicini, u alkoholnoj otopini (pirit-kamfor), za masiranje kod reumatizma i neuralgije, osobito kod slabosti srca i krvnih ila, upale plua i dr. kamgam (njem. Kamm-garn) tkanina od eljane vune kamilica (lat. Matricaria chamomilla) bot. biljka s mirisnim cvjetnim glavicama iz porodice glavoika; koristi se u medicini i kozmetici kamin (gr. kaminos pe, lat. caminus) pe, sobno ognjite kaminirati (tal. camminare, fr. shemin) kod maevanja: uzmiui pri borbi nastojati da se protivnik navede na otkrivanje kamion (fr. camion) teretni automobil kamizol (fr. camisole) haljetak, zobun-i; kamiol kamizol (fr. camisole, tal. camiciuola) prsluk, zobun kamomila v. kamilica * kampana (lat., tal. campana, fr. cam-pane) zvono, crkveno zvono: arhit. kapitel u obliku izvrnutog zvona na korintskom stupu; bot. zvoni kampaneta (tal. campanetta) glaz. zvonjenje kampanile (tal. campanile) zvonik, toranj koji je izgraen bez veze sa zgradom crkve kampanologija (lat. campana, gr. lo-gia) znanje o zvonima, znanje o lijevanju zvona kampanula (lat. campanula) bot. zvoni kampanularije (lat. campanularia) mn. zool. koralji zvonolikog oblika kampanja (fr. campagne, tal. campa-gna, lat. campus polje, campaneus poljski) 1. poljsko dobro; selo; 2. pren. voj. vojni pohod, rat, ratovanje; 3. borba za ili protiv (koga ili ega, osobito putem tiska); 4. svi radovi kojima se priprema ostvarenje nekog so-cijalnopolitikog zadatka, npr. izborna kampanja; 5. doba odreenog rada u godini, sezona radova na neemu, npr. kampanja eerne repe itd. kamparijus 659 kancel kamparijus (lat. camparius) poljar, uvar polja kampelogija (gr. kampe krivulja, lo-gia) znanost o krivuljama kampemetar (gr. kampe krivulja, me-tron mjera) sprava za mjerenje krivulja Kampf und das Dasein it. kampf und das dazajn (njem.) fil. pojam borba za ivot kampilogramika (gr. kampvlos kos, zakrivljen, gramma crta, linija) znanost o krivuljama i njihovim veliinama kampirati (fr. camper) logorovati; ulogoriti se; pren. privremeno se smjestiti, privremeno stanovati kamuflaa (fr. camouflage) prerua-vanje; voj. bojenje ratnog materijala tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi; pren. zavaravanje (traga i si.) kamuflirati (fr. camoufler) preruiti, preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti) ratni materijal tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi; zavarati, zavaravati (trag i si.) kan (tur.-tatar.) turska sultanova titula; knez, vladar, gospodar, osobito kod Tatara kana (lat., tal. canna, fr. canne) 1. trska; tap, palica kana 2. v. kna Kanaan staroegipatski naziv za podruje od rijeke Jordana prema zapadu do obala Sredozemnog mora, tj. dananji Izrael; biblijska "Obeana zemlja" kanabin (gr. kannabis konoplja, lat. cannabis) kem. alkoholni sastavni dio indijske konoplje koji ima jako narkotino djelovanje kanabinomanija (gr. kannabis konoplja, mania strast) v. kanabizam kanabis (gr. kannabis, lat. cannabis) bot. konoplja kanabizam (gr. kannabis konoplja) bolesni nagon za uivanjem haia; usp. kanabin kanadaris mn. polusvilene istono-in-ijske tkanine s crvenim i crnim prugama; vrsta francuskih tepiha kanal (lat. canalis brazda, lijeb, canna trska) umjetna rijeka, prokop; vodovod; morski tjesnac; cijev; pren. sredstvo, put i nain za postignue nekog cilja; anat. ila; arhit. lijeb kanaliti (lat. canna trska, cijev, gr. li-thos kamen) mn. geol. cjevaste okamine jedne vrste biljki-ivotinja kanalizacija (lat, canalistio) prokopavanje kanala, sustav kanala, poglavito podzemnih (u gradovima); mrea podzemnih cijevi za odvoenje vode i neistoe iz kua i naselja kanalizirati (lat. canalisare) praviti kanal (ili: kanale), izvriti kanalizaciju; pren. dati neemu odreen smjer, uputiti neto odreenim tijekom

kanalja (tal. canaglia) nevaljalac, nitkov, hulja; olo, rulja kanape (ar. kanabija, gr. kanopeion) divan, sofa; kanape kanarinac (tal. canarino, fr. canari) zool. mala uta ptica pjevica, podrijetlom s Kanarskih otoka kanaris (ind.) mn. ist.-ind. depni rupii od ute svile s bijelim tokama Kanarska struja hladna morska struja u istonom dijelu Atlantskog oceana kanaster (gr. kanastron koara od vrbovog prua, p. canastro) najfinija vrsta venezuelskog duhana, pakiran u koarice (p. canastro); duhan u valjcima, nepreraen duhan; vrea od ivotinjske koe za pakiranje robe u Indiji kanaus (perz.) vrsta fine perzijske svilene tkanine kancel (lat. cancelli reetka, ograda) propovjedaonica, govornica u katolikoj crkvi (zapravo prostor koji je kancel-paragraf 660 Kandija ograen reetkama); usp. kancelarija kancel-paragraf poznati 130 a) njemakog kaznenog zakona {donesen 1871. i 1876.) koji zabranjuje zloporabu sveenikog poloaja radi mijeanja u dravne poslove na nain koji moe ugroziti javni mir i sigurnost (kazna do 2 godine zatvora) kancelacija (lat. cancellatio) precrtavanje, ponitavanje nekog spisa, mjenice, priznanice i dr.; sudsko ponitenje nekog spisa, dokumenta kancelar (lat. cancellarius) u sr. vijeku: najvii dvorski slubenik, uvar dravnog peata i sastavlja javnih isprava; prvi dravnik (u Njemakoj je prvi dobio titulu kancelara Bismarck) kancelarija (lat. cancellarla, cencelli, gen. cancellorum reetka, od cancel-lus rai, od cancer reetkasta ivotinja, tj. rak) prvobitno: prostor, soba ili stol koji je reetkama odvojen; danas: slubena soba za rad, ured, uredske prostorije kancelarijski format trg. srednje fini papir za pisanje malog formata (33 x 42 cm) kancelarijski jezik jezik kojim su pisani slubeni spisi i povelje krajem srednjeg vijeka kancelarijski stil krut, suhoparan i suvie formalistiki nain pisanja, kakvim se obino piu slubeni i uope poslovni spisi kancele (lat. cancelli) mn. reetke (ili: pregrade) u nekim uredima (kancelarijama) izmeu slubenika i stranaka (npr. u poti, bankama itd.) kancelirati (lat. cancellare) pregraditi reetkama; napisano precrtati, pre-brisati, ponititi kancelist (lat. cancelli) pisar, inovnik, kancelarijski slubenik kancer (lat. cancer) zool. rak; astr. Rak (zvijee); med. rak (bolest) kanceracija (lat. cancer rak, cancera-tio) med. oticanje od raka, nastajanje raka kancerin (lat. cancer rak) prah od ra-jih ljusaka kanceroma (lat. cancer rak) med. ote-klina od raka, rak kancona (tal. canzona, p. cancion, lat. canti) u romantinom pjesnitvu, osobito kod Talijana, vrsta lirskih pjesama s uzvienim sadrajem (oda); npr. kod Petrarce kanconeta (tal. canzonetta) glaz. pjesmica, mala pjesma; prvobitno: pjesmica u duhu narodne pjesme kandelabar (lat. candelabrum svijenjak, candela svijea, votanica) bogato ukraen veliki svijenjak u obliku stupa sa tri i vie ogranaka; veliki svijenjak na javnim mjestima, osobito pred trgovima, zgradama itd. kandelir (tal. candeliere) svijenjak kandidan (lat. candidus) ist, bijel, sjajan; iskren, estit; vedar, sretan, veseo kandidat (lat. candidatus "u bijelo obuen", jer su u starom Rimu oni koji su se natjecali za neki poloaj bili, za vrijeme izbora, u bijelo obueni) onaj koji trai mjesto ili slubu; pripravnik; onaj koji se sprema i radi kako bi bio izabran za narodnog izaslanika, predsjednika republike, vladara i si. kandidatura (lat. candidatura) natjecanje za neku slubu (ili: mjesto), neki poloaj; usp. kandidat kandidijaza (lat-gr.) gljivina bolest uzrokovana gljivicom Candida albicans; zahvaa kou, sluznice i unutarnje organe kandidirati (lat. candidatus) istaknuti (ili: isticati) za kandidata; kandidirati se natjecati se, pojaviti se kao natjecatelj za neku slubu, mjesta, poloaj i dr. Kandija (tal. Candia) Kreta

kandirati 661 kanonist kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti eerom, prevui eerom; ueeriti; kandirano voe ueereno voe kandis (sanskr. khanda, fr. candis) proien, kristaliziran eer kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili: posipanje) eerom; kristaliziranje eera kanela (lat. canella, fr. cannelle) kora od cimeta, cimet kanelas (fr. cannelle) cimet prevuen eerom kanelirati (fr. canneler) iljebiti, izbraz-dati, napraviti prugastim, npr. stu-v pove kanepen (fr, canepin, tal. canapino, lat. cannabis konoplja) fina, bijelo stavljena janjea ili jarea koa (za rukavice) kaneva (fr. canevas, lat. canevasium) juta, rijetko platno s pravilnim etvrtastim rupicama za vezivo; nizozemsko jedriliarsko platno; pren. prvi nacrt knjievnog djela ili slike, skica, plan; u talijanskoj usmenoj komediji: podjela dramske grae na inove i scene koje zatim glumci ispunjavaju improvizirajui kanibal (p. canibal, Caribal = Caribe) stanovnik Karipskih otoka, ljudoder, antropofag; pren. divlji (ili: grub, surov) ovjek, neovjek, divljak kanibalizam (p. canibal) ljudoder-stvo, antropofagija; pren. surovost, neovjenost, divljatvo kanibalski (p. canibal) ljudoderski; divlji, surov, neovjean, zvjerski kanila (fr. cannule, lat. cannula) cjevica; med. cijev na trcaljki, klistiru; kirurka metalna cjevica kanistar (gr. kanistron) koara; zatvo- rena limena ili plastina posuda za tekuine kankrinski (lat. cancrinus, cancer rak) koji ide kao rak; za stihove: koje treba itati odstraga ili kod kojih je, itani sprijeda ili odstraga, isti red rijei, npr. Signe te, signa; temere me tangis et angis kankroid (lat. cancer rak, gr. eidos oblik) med. oteklina slina raku; rak jednostavnog epitela kankrologija (lat. cancer rak, gr. lo-gia) znanost koja se bavi ispitivanjem i prouavanjem bolesti raka kankrozan (lat. cancer rak) med. u obliku raka, slian raku, poput raka; bolestan od raka kanobe (eg.) v. kanope kanoal (tal. cannocchiale) dalekozor, durbin kanon (gr. kanon, lat. canon) pravilo, propis, mjerilo, uzor; crkvena odluka, crkveni zakon; zbirka knjiga ili spisa koje je neki autoritet (crkveni sabor) oglasio i priznao kao autentine (Sveto pismo) i koje sadre pravila kranske vjere i kranskog ivota; u Kat. crkvi: srednji dio mise koji se nikad ne mijenja; glaz. djelo za dva glasa ih vie glasova u kojem drugi ih ostali glasovi istu melodiju, upadajui, ponavljaju jedni za drugima; vrsta monokorda u grkoj glazbi; tisk. vrsta velikih slova od 42 i 32 tipografske toke; u likovnoj umjetnosti: pravilo o prikazivanju ljepote ljudskog tijela kanonada (fr. canonnade) pucanje (ili: gaanje) iz topova, topovska paljba, bombardiranje kanonenfuter (lat. njem. Kanonenfut-ter) "hrana za topove", podrugljiv izraz za vojnike koji su rtve topovskih zrna (fr. chaire a canon it, er a kanon) kanoniar (gr. kanon, lat. canonicus) poznavatelj ili uitelj crkvenog, kanonskog prava; kanonist kanonik (lat. canonicus) u Katolikoj crkvi: vii sveeniki kanonist (lat. canonicus, gr. kanon) v. kanoniar kanonizacija 662 kantilena kanonizacija (gr. kanonizo) proglaavanje nekoga ili neega svetim, uvrtenje u red svetaca, posveivanje kanonizirati (gr. kanonizo) proglasiti nekoga ili neto svetim, blaenika proglasiti svecem, posvetiti kanonske godine godine starosti koje su propisane kao uvjet za primanje sveenikog ina

kanonske knjige knjige Svetog pisma koje Crkva priznaje kao svete i nadahnute i koje, zbog toga, smatra najviim vjerskim autoritetom kanonski (lat. canonicus, gr. kanon) koji odgovara crkvenim propisima (kanonima), koji je u skladu s crkvenim propisima ili autoritetom, propisan, vjerodostojan (knjige, spisi); crkveni, papinski; pren. koji slui kao uzor, uzoran, ugledan kanonski satovi (lat. horae canonicae) satovi koje redovnici i sveenici trebaju dnevno provesti u molitvi kanonsko pravo (lat. jus canonicum) pravo kranske Crkve sadrano u Corpus juri canonici koje, osim isto crkvenih odredaba donesenih na crkvenim saborima, sadri i privatne, procesne i kaznene odredbe kanope (eg.) mn. egipatske vaze idoli u obliku trbuastih kraga s ljudskom glavom na vrhu (poklopcu), u kojima su nekada uvali mumificirane unutarnje dijelove tijela (srce i plua); takoer: vaze u etruan-skim grobovima; kanobe kantacija (lat. cantatio) pjevanje, pjesma kantalupa (fr. cantaloupe, tal. canta-lupo) bot. hrapava dinja (nazvana po dvorcu Cantaluppi blizu Rima) kantaride (gr. kantharis gen, kantha-ridos panjolska muha) zool. panjolske muhe zlatnozelene boje: skupljaju ih, sue i trljaju, pa od toga prave melem koji izvlai mjehure na koi kantaridin (gr. kantharis panjoska buba) kem. otrov panjolske muhe kantaridizam (gr. kantharis panjolska muha) med. trovanje otrovom od panjolske muhe, kantaridinom kantata (tal. cantata) glaz. prvobitno, za razliku od sonate, pjesma koja se pjevala uz pratnju instrumenata; sada: vea crkvena pjesma, kompozicija za pjevanje u sveanim prilikama kantatila (tal. cantatilla) v. kantatina kantatina (lat. cantatina) glaz. mala kantata, pjesmica za pjevanje kantatorij (lat. cantatorium) kod katolika: knjiga iz koje pjeva (kantor) na misi odgovara kantautor (lat.-tal.) pjeva koji izvodi vlastite skladbe kantela (fin. Kantele) harfa s pet metalnih ica uz koju finski narodni pjevai pjevaju narodne pjesme kantijanizam fil. kritika i transcendentalna filozofija Immanuela Kanta (17241804) sa svojim razlikovanjem forme od predmeta spoznaje, apriornog od aposteriornog, sa svojom teorijom o apriornosti formi opaanja prostora, vremena i kategorija, sa svojim ograniavanjem cjelokupne spoznaje na pojave, tj. na predmete mogueg iskustva, dok se sama stvar po sebi (das Ding an sich) ne moe spoznati; Kant, dakle, priznaje postojanje stvari neovisno o naoj svijesti; kantizam; v. transcendentalna filozofija, transcendentalni idealizam kantik (lat. canere pjevati, canticum) pjesma koja se pjeva kantilacija (lat.) u idovskom bogosluju: itanje psalama uz povremeno praenje elementima pjevanja kantilena (lat., tal. cantilena) glaz. pjesmica, pjesmica za pjevanje; melodija; kratko glazbeno djelo u obliku pjesme (za pjevanje); istaknuta pjevaka melodija u veim glazbenim djelima kantina 663 kapacitet kantina (tal. cantina) baraka, krma, prostor u nekom poduzeu gdje se mogu dobiti hrana i pie; sanduk s pregradama (za boce); glaz. etvrta ica na violini kantiner (fr. cantinier) vlasnik kantine, krmar (vojniki, radniki) kantir (tal. cantiere) 1. brodogradilite; 2. greda kantitis (gr. kanthos oni kut; oko) med. upala onog kutia, upala oka kantizam fil. v. kantijanizam kanto (tal. canto, lat. cantare pjevati, cantus) pjesma; pjevanje kanton (tal. cantone, fr. canton) okrug, podruje kantonada (fr. cantonade) dio pozornice koji se nalazi iza kulisa kantonalni (fr. cantonal) koji pripada kantonu; podruni, pokrajinski kantoniran (tal. canto) arhit. sa stupovima na uglovima kantoniranje (fr. cantonner) voj. smjetaj (ili: razmjetaj) vojske po stanovima i kuama u nekom mjestu; boravljenje vojske po kuama (supr. logorovanje): kantonman

kantonirati (fr. cantonner) voj. razmjestiti (ili: smjestiti) vojnike po stanovima i kuama nekog mjesta; boraviti u kantonmanu kantonist (fr. canton) vojni obveznik kantonizirati (fr. canton) dijeliti (ili: podijeliti) na kantone kantonman (fr. cantonnement) smjetaj vojske po kuama u nekom mjestu (kantoniranje); mjesto takvog smjetanja kantor (lat. cantor, canere pjevati) pjeva, crkveni pjeva (kod katolika); uitelj crkvenog pjevanja i glazbe kantovac fil. pristaa kantijanizma, Kantove filozofije kantrida (tal. iz gr. kathedra) stolac; kantriga kanu (p. port. tal. canoa, engl. canoe, njem. Kahn, fr. canot) uski amac primitivnih naroda napravljen od iz-dubenog stabla; u veslakom portu: amac s dvostrukim veslom za jednog, rjee za dva veslaa kanuni (ar.) mn. sastavni dio erijat-skog prava, svjetovno pravo muslimanskih naroda koje izdaju islamski vladari, prema prilikama i potrebama drutva, i koje je, prema tome, promjenjivog i mjesnog (lokalnog) karaktera jer se moe mijenjati i vrijedi samo za dravu koja ga je izdala kanja (tal. cagna) morski pas kanjoni (p. canons) mn. geol. rijena korita i rijene doline sa strmim stjenovitim stranama (u podrujima gdje su slojevi zadrali vodoravan poloaj) koje su napravile brdske vode (osobito u Sjevernoj Americi) kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling brijeg, ime jedne planine u sjev. Kini, gdje je najprije dobivan) "porculan", porculanska zemlja, bijela, branas-ta masa od koje se izrauje porculan-sko posue kaos (gr. chaos) zbrka, nered kaotian (gr. chaos) zbrkan, u neredu kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava) predgorje, rt, svaki dio obale koji se sputa strmo u vodu kapa (lat. capa) redovniki ogrta sa irokim rukavima i kapuljaom; kini ogrta; kaket kapacitet (lat. capacitas) sposobnost, umjenost, valjanost; uporabljivost; sposobnost hvatanja, sposobnost sa-dravanja, obujam, sadraj; ovjek koji uiva velik i nedvojben autoritet, ugled u nekoj struci (znanstvenik, umjetnik i dr.), priznat strunjak; fiz. toplinski kapacitet nekog tijela ona koliina topline koja je potrebna da se to tijelo zagrije za 1 C; elektrostatiki kapacitet nekog vodia mjeri se koliinom elektriciteta koja mu se kapar 664 kapinika mora dodati da bi se njegov potencijal poveao od nule do jedinice kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar kapara (tal. caparra) trg. novac koji se pri sklapanju ugovora ili pogodbe daje unaprijed kao zalog da e sve uvjete ugovora ili pogodbe obje strane tono ispuniti kapcija (lat. captio varljiv zakljuak) namjerno pogrean zakljuak, varljiv zakljuak; sofizam kapeadori (p. capeadores) mn. u borbama s bikovima: pomonici boraca koji razdrauju bika jednim crvenim ogrtaem, pa mu onda vjeto izmaknu i puste borca da on nastavi igru kapela (lat. capella, tal. cappella, fr. chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto (sakristija) gdje je sveenik ostavljao svoj ogrta (lat. cappa) i ckrvene stvari; kasnije: mjesto za pjevae i glazbenike u crkvi; crkveni zbor (pjevai i orgulje); glazbeno drutvo, glazbeni orkestar; pjevanje a cappella it. ... a kapela (tal.) zborno pjevanje bez glazbene pratnje; alla cappella it. ala kapela (tal.) kao u kapeli, tj. vokalna i instrumentalna glazba zajedno kapelan (lat. capellanus) pomoni sveenik, mlai sveenik koji je dodijeljen kao pomonik i zamjenik starijem sveeniku kapelanija (lat. capellanus) poloaj, sluba i ured jednog kapelana kapelnik (lat. capella) starjeina (ili: dirigent) glazbene kapele, poglavito opernog orkestra kapelon (tal. capello kosa, vlas) jedan od naziva za tzv. upavce, bitnike kaper (niz. kaper, fr. capre, lat. capere uhvatiti) gusar, morski pljaka; gusarska laa, gusarski brod kapetan (fr. capitaine, tal. capitano, lat. caput glava; glavna osoba) poglavar, starjeina; voj. zapovjednik ete (ili: eskadrona, baterije); zapovjednik broda (ili: luke); voa portske momadi kapetan (lat. caput glava, engl, cap-tain, njem. Kapitn) kapetan; port, stariji i najbolji igra koji se pojavljuje kao voa, starjeina i predstavnik svoje momadi; postoji u svima portskim disciplinama kad se nastupa momadski

kapilacija (lat. capillatio) med. vlaknast, jedva primjetan rascjep lubanje kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, kosa, vlakno, capillaris vlasni, dlani, kosni) vlasni, dlani, koji se tie kose, kosni; vlasast, dlakast, vlaknast, tanak kao dlaka, veoma tanak; kapilarne ile (kapilare) veoma tanke krvne ile koje povezuju arterije i vene; kapilarne cijevi cijevi s vlasas-tom, tj. vrlo uskom i malom upljinom; kapilarne pojave pojave koje pokazuju tekuine u uskim cijevima kapilare (lat. capillus vlas, dlaka) mn. anat. v. pod kapilaran kapilarnost (lat. capilius dlaka) fiz. svojstvo pokazivanja kapilarnih pojava: ako dvije jednake otvorene staklene cijevi s vrlo uskom upljinom, od kojih je jedna vea, zamoimo donekle u vodu, ona nee u cijevima biti na istoj razini na kojoj je voda u posudi; razina u iroj cijevi via je od razine u posudi, a razina u uoj cijevi via je od razine vode u iroj cijevi; kod ive je obratan sluaj; gornja povrina tekuine (u cijevi, zvana meniskus) koja vlazi (voda) je izdu-bena, a koja ne vlazi (iva) ispupe-na; ove pojave zovu se kapilarne kapilaroskopija (lat. capillus vlas, gr. skopeo promatram, gledam) med. mi-kroskopsko ispitivanje kapilara na ivom ovjeku (kod poremeaja krvnog ivanog sustava i dr.) kapinika bot. bagrem, akacija kapirati 665 kapo kapirati (lat. capere) pojmiti, shvatiti, shvatati, razumjeti, razumijevati kapistracija (lat. capistratio) med. v. fimoza kapistrum (lat. capistrum udar) kirurki zavoj; med. gr donje vilice kapion (fr. capuchon) kapuca, kukuljica kapita (lat. caput glava, capita) mn. glave; capita aversa it. kapita aver-za (lat.) na kovanom novcu: glave ija su lica okrenuta jedno od drugog; capita adversa it. kapita adverza (lat.) glave s licima okrenutim jedno drugom; capita iugata it. kapita ju-gata (lat.) spojene glave, dvije glave na novcu kapitacija (lat. capitatio, caput glava) osobni porez, glavarina kapital (lat. capitalis glavni, caput glava) 1. skup dobara, vrijednost koja svojem vlasniku donosi novu vrijednost, tj. vrijednost koju on upotrebljava za proizvodnju; novac, bogatstvo; 2. Kapital glavno djelo K. Mar-xa kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnovni, temeljni, bitni, poglavit; odlian; veoma vaan, odluujui; kapitalna slova tisk. velika poetna slova; kapi-tal-konto trg. raun u glavnoj trgovakoj knjizi u koju se unosi sve ono to se tie poveanja ili smanjivanja osnovne imovine; kapitalni zloin prav. zloin koji povlai smrtnu kaznu kapitalist (lat. capitale) vlasnik kapitala; bogat ovjek, bogata kapitalizam (lat. caput glava, capitalis glavni) 1. naziv za privredni i drutveni poredak u kojem je glavni pokreta privrednog ivota profit; 2. pren. mo novca (kapitala) i bogatih ljudi kapitalizirati (fr. capitaliser) trg. pretvoriti viak vrijednosti u kapital kapitana (tal, p. capitana) glavni, ad-miralski brod neke flote kapitel (capitellum) 2. arhit. najgornji dio (ili: vrh, glava) stupa kapitel (lat. capitulum, tal. capitolo) 1. glava, odjeljak u knjizi; pren. sadraj jednog odjeljka, predmet razgovora Kapitol (lat. Capitolium) tvrava u starom Rimu na istoimenom breuljku; sjedite Kongresa SAD-a u Washin-gtonu kapitol (lat. capitulum) skuptina sveenstva jedne Crkve ili redovnika nekog samostana kapitulacija (lat. capitulatio) suglasnost, sporazum; ugovor o predaji vojnika ili nekog mjesta u ratu; ugovor o sluenju drugog roka u vojsci; ugovori po kojima su europske drave imale pravo u Turskoj, njezinim podanikim dravama i u drugim istonim, osobito muslimanskim dravama, njihovim graanima suditi njihovi vlastiti konzuli: pren, poputanje, ustupanje, rtva, priznanje pobjede, predaja kapitulant (lat. capitulans) vojnik koji po odsluenju roka i dalje dobrovoljno ostaje sluiti; pregovara, onaj koji zakljuuje neku kapitulaciju kapitulat (lat. capitulatum) sporazum, nagodba izmeu drava kapitulirati (lat. capitulare) pregovarati o predaji; predati se, pokoriti se, popustiti, poputati; sporazumjeti se, sporazumijevati se kaplar (tal. caporrale) voj. in nieg zapovjednog kadra u nekim vojskama kapnomant (gr. kapnos dim, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu po dizanju dima

kapnomantija (gr. kapnos dim, man-teia proricanje) proricanje iz dima, gatanje u dim kapo (tal. capo glava, vrh) starjeina, glavar, glaveina; kaponja kapotasto 666 karagoli kapotasto (tal. capotasto, capo di tato) glaz. gornji dio (onaj koji se dri u ruci) violine i slinih instrumenata; komad od ebanovine i si. koji se upotrebljava za uvrivanje ica na gudakim instrumentima kapotaa (fr. capotage) poznavanje vodenih puteva, znanost o vodenim pu-tevima; vjetina mjerenja puta koji prijee jedna laa kapric (fr. caprice, tal. capriccio, lat. caper) hir, obijest, udljivost; glaz. fantazija; usp. capriccio kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvrdoglav, jogunast, obijestan; pren. nepravilan, udan, udnovat, fantastian kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti se, biti tvrdoglav, joguniti se, drati se neega uporno kaprifikacija (lat. caprificus divlja smokva) umjetno oploivanje divljih smokava pomou smokvinih osa kapriola (tal. capriola srna, fr. sabriole) skok konja uz istodobni trzaj stranjim nogama; skok rukama na tlo i nogama uvis kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis kapsla (lat. capsula kovei, kutijica, sandui) ahura, kouljica, omota; metalni omota na boci; metalna kapica ili cjevica napunjena eksplozivom (slui za paljenje punjenja pu-anog, topovskog, minskog i dr.): bot. ahura (koja omotava sjeme); kem. trbuasta posuda za isparavanje kapsula (lat. capsula) bot, v, kapsla kapsulaa (lat. capsula) starinska puka koja se pali pomou kapsle kapsularan (lat. capsularis) bot. ahu-rast, u obliku ahure (ili: omotaa) kapsulitis (lat. capsula) med. upala ahure one lee; kapsitis kaptacija (captatio, captare revnosno teiti za im, vrebati) lukavstvo, majstorija, domiljanje, dokopavanje ega vjetinom; uporaba nepotenih sredstava da bi se dolo do cilja kaptar (ma.) titnik na konici kaptaa (lat. captare hvatati, fr. capta-ge) hvatanje i odvoenje vode (izvorske, rijene, podzemne) kaptiki (lat. capticus) laljiv, lukav, koji se nastoji dodvoriti, ulizati kaptirati (lat. captare) izvriti kaptau izvora kaptivacija (lat. capitivatio) hvatanje vjetinom ili lukavstvom kapuca (lat. caputium, tal. cappuccio, fr. capuce) kapuca, kukuljaa; ogrta s ka pucom (redovniki) kapuciner (lat. caputium kapuca) 1. "redovnik s kapucom", lan katolikog franjevakog reda, osnovanog 1525.; 2. crna kava koja je, pomijeana s malo mlijeka, dobila boju kapucinerske mantije kaput (lat. caput, capitis glava) odjeljak, poglavlje (u knjizi); ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, po sjeanju; prav. iz razloga, zbog karabin (fr. carabine, tal, carabina, ar. karab) puka, laka i kraa od pjeake, za konjicu, topnitvo i si. karabinijeri (tal. carabinieri) mn. konjanici naoruani karabinima; u Italiji: andarmerijski korpusi sastavljeni od odabrane momadi karabinjer (fr. carabinier) vojnik naoruan karabinom, laki konjanik karaboja (tur. kara crn) 1. eljezni ili bakreni sulfat koji slui za pripremanje crne boje; 2. modra galica karafa (tal. caraffa) trbuasta boca, staklenka s epom karafina (tal. caraffa, caraffina) mala stolna boca za ulje i ocat karagan (tatar.) zool. stepska lisica, osobito cijenjena zbog svog krzna karagoli (tal. caragolo, p. caracol) mn. vrsta jestivih koljki u Jadranskom moru; njihove sjajne ljuture, oiene od vapnene naslage, upotreblja karahaber 667 karamela

vaju za izradbu raznog enskog nakita karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vijest, najee vijest o smrti karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., engl. caracel) zool. grabeljiva ivotinja slina risu iz roda maaka (Felis caracal), ivi u Aziji i Africi karakali (tur. kara crn, ka obrva) crnih obrva karakola (fr. caracole) zavojnica, spirala; puaste, zavojite stube; jah. poigravanje konja udesno i ulijevo karakolirati (fr. caracoler) igrati, poigravati konja tako da poskakuje udesno i ulijevo; pren. trkarati tamo-amo karakter (gr. charasso urezujem, cha-rakter) zbroj osobina ili svojstava kojima se neki ovjek, neka stvar ili pojava odlikuju; trajna osobina volje i naina djelovanja nekog ovjeka koja ga ini onim stoje, tj. razliitim od svih drugih ljudi; u uem, psiholokom smislu: trajnost, stalnost i dosljednost u volji, u nainu djelovanja; znak, obiljeje, bitna oznaka, osobitost, osobita odlika, osobina, znaajka, svojstvo; priroda, narav; osoba s dobrim osobinama due i srca: poloaj i in, zanimanje, stale karakteran (gr. chatakter) koji ima karakter; koji tvori i predstavlja karakter, bitan, svojstven; estit, ispravan, poten, valjan; karakterna maska kaz. maska koja prikazuje neki stale, tj, neku osobu, narav i si.; karakterna rola uloga kojoj je cilj ocrtavanje i potpuno razvijanje odreenog karaktera; karakterno djelo kazalino djelo kojem je glavni cilj prikazivanje karaktera karakteristian (gr. charakter) bitan, znaajan, svojstven, obiljeavajui karakteristiar (gr. charakter) slik. prikaziva karaktera, slikar kojem je glavni cilj prikazivanje karakteristinog u predmetu koji obrauje karakteristika (gr. charakter) oznaka, obiljeje, osobina, bit, ono ime se neka stvar ili neki ovjek posebno odlikuje i razlikuje od drugih stvari ili ljudi; obiljeavanje, navoenje glavnih, bitnih osobina ili svojstava koga ih ega; mat. dio logaritma ispred zareza (supr. mantisa) karakterizam (gr. charakter) obiljeavanje (ili: ocrtavanje) navoenjem bitne oznake; retoriko prikazivanje karakterizirati (gr. charakter, fr. caractriser) bitne znaajke nekog ovjeka ili neke stvari istaknuti (ili: isticati, prikazivati, prikazati, ocrtati, obiljeiti), tono oznaiti karakterogen (gr. charakter osobitost, znamenje, gennao raam) koji stvara karakter, koji utjee na stvaranje karaktera karakterologija (gr. charakter, logia) znanost koja prouava individualne razlike i varijacije kod pojedinaca ili skupina, osobe kao takve, individualne karaktere i tipove; karakterologiju neki nazivaju i individualnom psihologijom karambol (p. carambola) crvena biljarska lopta; biljarska igra sa tri lopte; pren. sukob, sudar (npr. automobila) karambolaa (fr. carambolage) sudar jedne lopte s dvjema od jednog poteza takom (kod biljara); pren. sudar, sudaranje karambolina (p. carambola) uta lopta u biljaru; biljarska igra s pet lopti karambolirati (fr. caramboler) dvije ili vie biljarskih lopti jednim potezom udarati treom; pren. jednim udarcem ubiti dvije muhe; sudariti se karamela (fr. caramel, od lat. canna mellis eerna trska) kestenjasta i gorka masa od prenog eera za bojenje pia; preni eer, bombon od prenog eera - , karamelizacija 668 karbonari karamelizacija (lat. caramelisatio) prenje eera; zainjavanje (ili: pre-vlaenje) prenim eerom karanfilovac (gr. karyofyllon) cvjetni pupoljak od tropskog drveta Cary-ophyllus armoracius; u kulinarstvu se upotrebljava za zain, a i u farmaciji ima veliku ulogu, osobito kao an-tiseptino sredstvo karankas mn. teke istonoindijske svilene tkanine sa zlatnim, srebrnim i dr. cvjetovima Karantanija mona drava (910 st) iz koje su kasnije nastale Kranjska, tajerska, Koruka (Slovenija) karantena (fr. quarantaine, tal. quarantina) odvajanje zaraznih bolesnika i ljudi kako se bolest ne bi prenijela karapanda (tur. karapande s crnim pandama) vjetica

karat (gr. keration, fr. carat, tal. carato, ar. kirat) "sjemenka rogaa", jedinica za mjerenje teine zlata, srebra i dijamanata (= 0,275 grama) karate (jap.) port, vrsta japanskog bo-rilako-akakog porta, slinog dudu karatirati (gr. keration, fr. carat) praviti smjesu od zlata i srebra, ili od zlata, srebra i bakra karatura (gr. keration roga, ar. kirat) smjesa zlata i srebra, ili zlata, srebra i bakra karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na Istoku: velika zgrada bez namjetaja za sklonite putnika (po gradovima i putevima); pren. velika, neudobna gostionica karavana (perz. karavan, ar. kairvan, fr. caravane) drutvo, skupina (ili: povorka) putnika, osobito trgovaca, u srednjoj i jugozapadnoj Aziji te u Africi, koje zajedniki poduzima, radi uzajamne obrane, putovanje kroz daleke i divlje krajeve, osobito pustinje; voa takvog drutva je karavan-bai karavela (p. caravela, fr. caravelle) u XV. i XVI. st.: veliki brodovi koji su svojom graom bih zatieni od bure; danas: jedrilica s etiri katarke u panjolskoj i Portugalu; laa za lovljenje haringi, od 120 do 140 tona (u Francuskoj); ovei turski ratni brod s etiri katarke karbid (lat. carbo ugljen) kem. spoj ugljika s nekim drugim elementom, obino kovinom, npr. spoj kalcija i ugljika, dobiva se u elektrinim peima iz vapna i ugljena karbolein (lat. carbo ugljen, oleum ulje) tvar za gorivo, sastoji se od praha drvenog ili kamenog ugljena koji, pomijean s nekim uljem, postaje vrsta masa karbolineum (lat. carbo ugljen, oleum ulje) karbolno ulje (sredstvo za impregniranje i mazanje drveta i za dezinfekciju) karbolizam (lat. carbo ugljen) med. trovanje zbog uzimanja u sebe karbolne kiseline ili dueg neopreznog rukovanja karbolnom kiselinom karbolna kiselina kem. kiselina kar-bolnog ulja, srodna kreozotu, dobiva se iz smole kamenog ugljena, stvara bezbojne, higroskopne kristalne iglice koje na zraku pocrvene; upotrebljava se, u vodenoj otopini 35%, kao odlino antiseptino sredstvo karbon (lat. carbo ugljen) geol. v. kar-bonsko razdoblje karbonada (fr. carbonnade) kuh. meso peeno na aru karbonado (port. carbonado) min. u-palj i uglast crni dijamant (slui veinom builice) karbonari (tal. carbonari) 1. mn. "ug-ljenari", lanovi politike udruge u Italiji kojima je prvobitno bio cilj borba protiv francuske vlasti, a nakon karbonari 669 kardinalan 1814. osloboenje i ujedinjenje Italije; pren. zavjerenici karbonari (tal. carbonari) 2. irok i dugaak muki ogrta bez rukava karbonarizam (tal. carbonari) ideje, naela i nain rada talijanskih karbonara; usp. karbonari 1. karbonat (lat. carbo ugljen) kem. sol ugljine kiseline karbonescirati (lat. carbonescere) pougljeniti, pretvarati se u ugljen karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis ugljen, fero nosim) geol. ugljenonosan karbonizacija (fr. carbonisation) kem. pougljenjivanje, pretvaranje u ugljen; u tkalakoj industriji: unitavanje biljnih primjesa u nepreraenoj vuni pomou sumporne kiseline karbonizirati (fr. carboniser) kem. pretvarati u ugljen, pougljeniti karbonska formacija v. karbonsko razdoblje karbonski (lat. carbo uglja) geol. iz slojeva Zemljine kore s naslagama kamenoga ugljena, iz doba stvaranja kamenoga ugljena, stijena fosila u tim slojevima; karbonski sustav v. karbonsko razdoblje karbonsko razdoblje geol. razdoblje kamenog ugljena, doba stvaranja kamenoga ugljena u slojevima Zemljine kore neposredno nad devonskom formacijom karbunkul (lat. carbunculus) min. crveni plemeniti granit; med. ograniena gnojna upala koe i potkonog tkiva, ir (kod starijih ljudi) karbunkulacija (lat. carbunculatio) bot. stvaranje itne snijet karburiranje (fr. carbure) kem. poveavanje rasvjetne moi plina dovoenjem ugljikovodika koji su bogati ugljikom karcer (lat. carcer tamnica, zatvor) nekada: strogi kolski zatvor

karcinit (gr. karkinoa rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak karcinofobija (gr. karkinos rak, fobos strah) med. pretjeran strah od raka (bolesti) karcinoidan (gr. karkinos rak, eidos oblik) poput raka, slian raku; karci-nomatozan karcinologija (gr. karkinos rak, logia) zool. znanost o racima, znanost o ljuskaima, prouavanje ljuskaa karcinom (gr. karkinoma) med. bolest raka karcinomatozan (lat. carcinomatosus) v. karcinoidan karcinoza (gr. karkinos rak, ivotinja i bolest) med. v. karcinom kardamon (gr. kardamomon, ar. kir-tim) bot. sjeme biljke kostri (draguac); upotrebljava se u medicini i kao zain (u kobasicama, likeru i si.) karderonirati (fr. quarderonner) izraditi u obliku etvrtine kruga kardialgija (gr. kardia srce, algos bol) med. bol srca, osjeaj pritiska na srce; gr eluca, zavijanje u elucu kardijaci (gr. kardia srce, lat. cardia-ca) mn. sredstva za pojaavanje rada srca, lijekovi za srce kardinal (lat. cardinalis stoerni; glavni; cardo, gen. cardinis stoer) 1. od XI. st.: prvi sveenik do pape u Kat. crkvi, vii po inu od biskupa i nadbiskupa; ima ih 70 i oni, zajedno s papom, ine Sveti kolegij i Papino savjetodavno tijelo (konzistorij); 2. pie od bijelog vina, naranaa i eera; 3. bot. jedna vrsta jabuka: 4. zool. crvena ptica pjevica, duga do 23 cm, ivi u Sjev. Americi kardinalan (lat. cardinalis stoerni; cardo gen. cardinis stoer) glavni, osnovni, bitni, najvaniji, najznatniji; kardinalne toke glavne toke; osobito: etiri glavne strane svijeta (istok, zapad, sjever, jug) i etiri glavna vjetra koji od njih puu (kardinalni vjetrovi); kardinalni brojevi jednostavni brojevi (jedan, dva, tri, etiri itd.); kardio 670 karijera supr. ordinalni bojevi redni brojevi (prvi, drugi, trei, etvrti itd.) kardio- (gr. kardia) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: srce, srani kardiofon (gr. kardia, fone zvuk, glas) aparat, slian telefonu, za ispitivanje i kontroliranje rada srca kardiograf (gr. kardia, grafo piem, biljeim) med. ureaj koji biljei otkucaje srca pomou povlaenja krivulje na papiru, itd.; slui za ispitivanje bolesti srca kardiografija (gr. kardia, grafia pisanje, biljeenje) med. grafiko prikazivanje rada srca kardiogram (gr. kardia, gramma crta, linija) med., fiziol. krivulja koju biljei kardiograf kardiologija (gr. kardia, logia) med. znanost o srcu i njegovim svojstvima kardiometar (gr. kardia, metron mjera, mjerilo) med. instrument za mjerenje snage rada srca kardioneuroza (gr. kardia, neuron ivac) med. nervoza srca kardiopalmija (gr. kardia, palmos skakanje, drhtanje) med. kucanje srca kardiopatija (gr. kardia, pathos bol) med. bolest srca, bol srca kardioperikarditis (gr. kardia, lat. pericardium) med. upala osrja kardiospazam (gr. kardia eluani ulaz, spasmos gr) med. gr u donjem dijelu jednjaka kardiostenoza (gr. kardia eluani ulaz, stenosis suenje, suenost) med. suenost donjeg dijela jednjaka kardiotonici (gr. kardia, tonikos naponski) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za jaanje srca karditis (gr. kardia srce) med. upala srca kare (fr. carre) kuh. komad mesa s rebarcem >,..--. karebarija (gr. kare glava, barys teak) med. teka, nesnosna glavobo-b> kareograf (fr. carr, gr. grafo) aparat za snimanje perspektivnih crtea karfiol (tal. cavoli fiori, lat. cauli flores) bot. cvjetaa, poznata biljka s mesnatim i ukusnim cvjetnim plodom karfolog (gr. karfologeo suhe grane skidam, suhe slamke berem) med. bolesnik, luak ili onaj koji je u bunilu od groznice, koji upa krevetnu plahtu karfologija (gr. karfologia) med. upanje krevetne plahte, kako rade malo-umnici i koji su u bunilu od groznice (krocidizam) karga (p. carga, fr. cargaison, lat. car-rus) pom. v. kargo kargador (p. cargador) opunomoenik poiljatelja robe brodom, koji putuje s njom i na odreenom mjestu je predaje ili prodaje

kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. car-rus) pom. teret broda; punjenje, uto-varivanje broda; kargo-brod brod s robom; kargo-teina teret koji se moe metnuti na jednu teretnu ivotinju (u panjolskoj = oko 150 kg); karga karibu (lat. Rangifer caribou) zool. vrsta soba iz sjevernih krajeva Sjeverne Amerike Karija (gr. Karia) antika pokrajina u jugozapadnom dijelu Male Azije; danas: Anatolija karijatide (gr. Karyatides Karianke) mn. u grkoj arhitekturi: enske figure koje, kao stupovi, dre na glavi gredu, krov ili balkon (naziv po enama, odvedenim u ropstvo, iz pelo-poneskog grada Karije ili, vjerojatnije, po sveenicama koje su bile na slubi u Artemidinom hramu u Ka-riji) karijera (fr. carrire, tal. carriera, lat. carrus kola) trkalite za kola; astr. karijerist 671 karma-joga optjecaj zvijezda; pren. vrijeme koje se provede u nekom zanimanju, slubi; tijek slube u nekom pozivu ili nekoj struci; ivotni put karijerist (fr. carrire) onaj koji bezobzirno radi na pravljenju karijere, lakta; usp. karijerizam karijerizam (fr. caffire) revan rad na lakom i brzom napredovanju u slubi i dobivanju poloaja i slube, ali ne na temelju vlastite vrijednosti i nesebinog uspjenog rada za ope dobro, nego nepotizmom i dodvoravanjem onima o kojima to ovisi karijes (lat. caries trule, gnjilost) med. truljenje, izjedanje kostiju, najee kao posljedica tuberkuloze kostiju karika (ma.) prsten, obru, alka, kolut karikatura (tal. caricare tovariti, opteretiti, caricatura) u knjievnosti, osobito u likovnim umjetnostima, poglavito u slikarstvu: veoma razvijen nain prikazivanja neke osobe, nekog dogaaja ili predmeta u kojem se karakteristine osobine namjerno toliko preuveliavaju da cjelina, i pored slinosti, izaziva dojam smijenoga; pren. nakaza, rugoba, ruglo karikaturist (tal. caricare tovariti, opteretiti) umjetnik koji crta karikature karikirati (tal. caricare teretiti, opteretiti) praviti karikature; unakaziti, nagrditi; preuveliavati odreene osobine kod koga ili ega radi ismijavanja; pretovariti; trg. opteretiti nekoga mjenicama kariogamija (gr. karyon orah, jezgra, gamos brak) biol. stapanje muke i enske predjezgre u procesu oplodnje karioka (prema port. Carioca osoba iz Rio de Janeira) vrsta brazilskog suvremenog plesa u 4/4 taktu, slian rumbi, ali mnogo zanosniji; Karioke popularani naziv za nogometnu reprezentaciju Brazila kariozan (lat. cariosus) med. bolestan u kostima; naet, natruo, izjeden (za kosti); upalj (za zub); usp. karijes kariran (fr. carr) kockast, izraen u etverokutima (osobito za tkanine) karirati (fr. carrer) praviti, napraviti etvrtastim, u kockama, na kocke, praviti kocke karitas (lat. Caritas, tal. carit) ljubav, kranska ljubav prema blinjima; poglavito majinska ljubav (omiljena tema u likovnim umjetnostima: mati okruena djecom koju s puno njenosti i ljubavi hrani i njeguje) karitativan (lat. Caritas ljubav, cari-tativus uinjen iz ljubavi) milostiv, dareljiv, dobrotvoran karizma (gr. charisma milost, dar) dar; u Svetom pismu (1 Kor 12): posebna duhovna nadarenost za neko zvanje ili slubu u kranskoj opini (govornika, udotvorna i dr.) karlica (njem. Karle) zdjela; anat. zdjelica na ljudskom kosturu karlsbadska sol med. sol koja se dobiva isparavanjem mineralne vode poznatog ekog kupalita Karlovy Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava se kao odlino sredstvo za ienje karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih dogmi u brahmanizmu, budizmu i i-nizmu: apsolutni zakon uzronosti koji neizbjeno prati svijet u svim njegovim pojavnostima (manifestacijama); sva iva bia podlona su zakonu karme: on tjera svijet na ponovno raanje, ivot i smrt; svaki, pa i najmanji in ostavlja za sobom svoj karmini uinak koji ini sudbinu svakog ovjeka onakvom kakvu je zasluio svojim prethodnim ivotom karma-joga (ind. karma-yoga) fil. ivotni sustav po kojem se ovjek usavrava sluenjem ovjeanstvu djelovanjem, akcijom (nasuprot meditaciji i askezi) ' ( karmanjola

672 karoza karmanjola (fr. carmagnole) 1. po tal. gradu Carmagnoli nazvana francuska revolucionarna pjesma i ples iz 1792., rugalica M. Antoaneti; internacionalna revolucionarna pjesma; 2. kratak kaput iz vremena Francuske revolucije; pren. revolucionar, jako-binac karme liani katoliki prosjaki red, osnovan 1156., enski ogranak 1452.; nazvani po palestinskom brdu Kar-melu karmen (lat. carmen) pjesma, osobito: prigodna pjesma (svadbena, pogrebna i dr.); mn. karmine karmin (sanskr. krmija, ar. karmez, kermez) jarkocrvena boja; slikarski pigment iz koenile, tj. osuenih tje-laaca jedne vrste uenaca; crvena tinta; crvena mast za usne itd. (ru) karminativ (lat. carminativum, carmi-nare grebenari) med. sredstvo protiv napuhnutosti i vjetrova karminirati (fr. carminer) bojiti (ili: obojiti) karminom karmoazin (fr. carmoisi) zagasitocr-vena boja, pomalo plaviasta karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljudskog tijela; prikazivanje mesa na slici karnalan (lat. caro meso, carnalis) koji je od mesa, mesnat, tjelesni; pren. osjetilan, puten karnalist (lat. carnalis) onaj koji voli jesti meso, mesojed, prodrljivac; pren. pohotljivac; karnalit karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga s popisom dunika i vjerovnika kameol (lat. caro meso gen. carnis) min. vrsta poluprozirnog kalcedona koji ima boju mesa karner (lat. carnarium) prvotno; kosturnica; arhit. mala, okrugla kapela u romanikom i gotikom stilu karneval (tal. carnevale, lat. carne vale "zbogom, meso") mesojede, poklade i razna veselja (makare) koja se u to vrijeme prireuju karnificirati (lat. carnificare) med. pretvoriti u meso; pretvarati se u meso; pren. muiti karnifikacija (lat. carnificatio) med. omekavanje (ili: omekanje) kostiju; pretvaranje u meso, npr. plua karaia (fr. corniche) zastornica, zavjes-nica, preka iznad prozora za vjeanje zastora, zavjese karaia (fr. corniche, tal. cornice, lat. coronis) arhit. vijenac, gornji dio na opivnici stupova i dr., glavna opiv-nica; gornji, krai dio zavjese iznad prozora ili vrata karnivori (lat. caro meso, vorare jesti) mn. zool. mesojedi, tj. ivotinje koje se hrane mesom; bot. biljke koje jedu kukce karnozan (lat. carnosus mesnat) med. zgusnut zbog bolesti; bot. tvrd i soan karo (fr. carreau) crveni etverokut na igraim kartama karoca v. karuca karos (gr. karos) med. v. karus karoserija (fr. carrosserie) gornji dio kola, osobito automobila (pod, sjedala i krov) karota (lat. daucus carota, fr. carotte, gr. karoton) bot. mrkva; smotuljak duhanskih listova za mrvljenje u burmut karotici (gr. karos) mn. v. karotik karotide (gr. karotides, karovn uspavati dubokim i tekim snom, zanijeti, jer se pritiskanjem ovih dviju krvnih ila proizvodi zanos, oamuenost Galen) mn. anat. dvije vehke vratne arterije, desna i lijeva, koje, dolazei iz aorte, vode krv u mozak karotik (gr. karotikos oamuujui, koji proizvodi zanos, lat. caroticum) med. sredstvo za uspavljivanje, za omamljivanje; mn. karotici karotin (lat. caucus carota) bot. crvena boja od kromoplasta karoza (gr. karos dubok san, zanos, smrtni san) med. vrtoglavica, boles karpit 673 kartonaa na elja za spavanjem, snom; usp. karus karpit (ma.) zastor, zavjesa karpolit (gr. karpos plod, lithos kamen) geol. okamenjen plod karpolog (gr. karpos plod, logos) bot. poznavatelj plodova biljaka, drvea

karpologija (gr. karpos plod, logia) bot. znanost o plodovima bilja, drvea karpus (gr. karpos, lat. carpus) anat. runi zglob ili korijen ake karta (gr. charte, lat. charta) komad krutog, debelog papira; komad krutog papira sa slikom (za igranje); zemljopisna mapa (kopnena, morska, astronomska); podsjetnica; potansko otvoreno pismo, dopisnica, dopisna karta: jelovnik, raun za jelo; jesti d la carte it. a la kart (fr.) jesti po jelovniku; posjedovati neto per char-tam it. ... per kartam (lat.) prav. posjedovati neto na temelju pisane oporuke Kartaga (lat. Carthago, gen. Carthagi-nis; gr. Karhedon) stari feniki grad na podruju dananjeg Tunisa; svo-. jedobno najjaa pomorska sila na Sredozemlju; 146. pr. n. e. razorena od Rimljana kartamin (ni. carthamus) v. kartamus kartamus (lat. carthamus, hebr. qar-thami) bot. divlji afran od kojega se dobiva crvena tvar kartamin kartea (tal. cartoccio, fr. cartouche) voj. topovsko zrno napunjeno komadiima eljeza, rasprskava se jo u topovskoj cijevi kartel (fr. cartel, tal. cartello) udruivanje vie poduzea iste djelatnosti radi zajednikoga djelovanja (dovodi do monopola) kartelski brod (fr. cartel) ratni brod koji vozi zarobljenike radi razmjene kartezijanci mn. fil. uenici filozofa Cartesiusa (Descartesa), pristae kartezijanizma kartezijanizam filozofija utemeljitelja novijeg racionalizma i dualizma R. Descartesa (lat. Renatus Cartesius, 15961650), oca novije filozofije, i njegovih uenika kartidi (fr. quartidi) u kalendaru Francuske revolucije: etvrti dan jedne dekade kartilaginozan (lat. cartilago hrskavica, cartilaginosus) anat. hrskavi-av kartilago (lat. cartilago) anat. hrskavica kartirati (fr. carte) zabiljeiti, zapisati; unijeti, upisati u kartu; potanske poiljke (pakete i si.) poslati s potrebnim uputnicama, teretnim listovima itd. kartograf (fr. carte, gr. grafo) crta (ili: izraiva) zemljovida kartografija (fr. carte, gr. grafia) znanost o tome kako se izrauju zemljovidi, zemljopisni planovi i si.; pravljenje zemljovida, zemljopisnih planova i si.; zbirka zemljovida kartogram (fr. carte, gr. gramma) zemljovid koji pomou raznih crtica i si. prikazuje statistike odnose u pojedinim zemljama kartolina (tal. cartolina postale) razglednica, potanska dopisnica kartomantija (fr. carte, gr. manteia proricanje, gatanje) gledanje u karte, bacanje karata, gatanje (ili: proricanje) iz karata kartometrija (fr. carte, gr. metria) mjerenje po kartama, znanost o mjerenju po planovima, na topografskim i zemljopisnim kartama karton (fr. carton, tal. cartone) kruti i debeli papir; slikarska skica; blok za crtanje; korice od debelog papira (meki povez) kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje kartona; povezivanje knjiga kartonom; izraivanje kutija i dr. predmeta od kartona; radionica u kojoj kartonerija 674 kasetofon se izrauju predmeti od kartona; prodavaonica predmeta izraenih od kartona kartonerija (fr. cartonnerie) vjetina pravljenja kartona, tvornica kartona; predmeti od kartona kartonirati (fr. cartonner) koriiti, ukoriiti, povezati knjigu kartonom kartoskop (fr. carte, gr. skopein) naprava za gledanje malih kinematografskih nizova slika kartoteka (fr. carte, gr. theke spremite, koveg) mjesto gdje se dre karte; registar karata; u knjiarstvu, bibliotekarstvu (knjiniarstvu), trgovini, administrativnoj struci: ureena zbirka karata na kojima je po abecednom redu, brojevima ili pojmovima zapisano ono to moe zatrebati (knjige s imenima pisaca i izdavaa, adrese i si.) kartua (fr. cartouche) urezani papir ili karton kao uzorak za bojenje ili krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku razmotanog lista papira, na planovima, grbovima i si.; na staroegipat-skim spomenicima: eliptine figure ispunjene hijeroghfima; arhitektonski ukras karunkula (lat. caruncula komadi mesa, caro meso) med. suzna bradavica, krijestica karus (gr. karos) med. smrtni, dubok san, bolest spavanja u visokom stupnju; karos

karusel (fr. carrousel, tal. carosello) viteka igra na konjima u kojoj natjecatelj pokazuje svoju vjetinu jahanja i pogaanja alke; mjesto gdje se odvijaju takva viteka natjecanja na konjima; okretaljka, ringlpil s drvenim konjima kasa (lat. capsa, tal. cassa) blagajna, metalni ormar u kojem se uva novac, mjesto gde se novac prima i isplauje; trg. gotov novac; in cassa it. in kaa (tal.) nalazi se u kasi, tj. u gotovom novcu; per cassa it. per kasa (tal.) uz plaanje u gotovom novcu kasa-saldo (tal. cassa-saldo) trg. ostatak nakon zakljuivanja blagajne (kase); zakljuak stanja blagajne (kase) kasa-konto (tal. cassa-sconto) trg. odbitak (ili: smanjenje) kupcima i dunicima kad kupuju za gotovo ili kad plaaju dug prije roka kasa-traca (tal. cassa-strazza) trg. pomona knjiga u koju se privremeno unose primici i izdaci, da bi se kasnije unijeli u glavnu blagajniku knjigu kasaba (tur.) gradi kasacija (fr. cassation) otputanje iz slube, smjenjivanje s dunosti, oduzimanje ina; ponitenje, npr. neke odsude (pravorijeka) i dr.; najvii sud koji donosi konane odluke o odsu-dama prvostupanjskih i prizivnih sudova kasar (tal. cassero) podignuti dio palube na krmi, najvii kat broda kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj stalno stanuje vojska, vojarna kasatik (njem. Kassen-stuck) kazalino djelo, film i si. koji ima mnogo posjetitelja, te donosi dobar prihod kasatoran (fr. casser ponititi) prav. ukidajui, koji ukida, ponitavajui, koji ponitava, smjenjuje; kasatorna klauzula sporedan ugovor koji se dodaje glavnom ugovoru, po kojem se jedna strana ne mora drati ugovora ako druga ne ispunjava njegove odredbe kaseta (fr. cassette, tal. cassetta, cass? kutijica za novac ili nakit; magnetu vrpca u zatitnoj kutiji; fot. plosnata kutija u kojoj se uvaju fdmovi; ar-hit. udubine kao ukras na stropu kasetirati (fr. cassette) arhit. praviti na stropu udubljenja kasetofon (fr. cassetta kutija, gr. fone glas, zvuk) teh. ureaj koji reprodu kasino 675 katald cira zvuk snimljen na magnetofonskoj vrpci smjetenoj u kaseti kasino (tal. casa, casino) klub, lokal; igranica, dvorana za zabave; voj. blagavaonica za asnike kasiopij (prema imenu zvijea Ka-siopeje) kem. element iz reda rijetkih kovina, atomska teina 174,99 tablini broj 71, znak Cp kasirati (tal. cassa, incassare) 1. primiti, naplatiti novac; inkasirati kasirati (tal. cassare, fr. casser) 2. ponititi, proglasiti nevaljanim, npr. neki dokument, oporuku i dr.; liiti ina (ih: poloaja, slube), rainiti, otpustiti iz slube kasiterin (gr. kassiteros kositar) metalna smjesa iji je glavni sastojak kositar kasiterit (gr. kassiteros kositar) min. prirodan dioksid kositra, najobinija kositrena ruda kaska (fr. casque) voj. vrsta kacige kaskada (fr. cascade, p. cascada, tal. cascata) vodopad, vodoskok; vatromet u obliku vodopada kasko (p. casco) pom. trup broda; trg. osiguranje broda bez tereta kasonada (fr. cassonade) neproien eer iz francuskih kolonija; kuhinjski eer kasta (p., port, casta, lat. castus ist) stale, zatvorena drutvena skupina kastanija (gr. kastanon, lat. castus ist) stale, skupina ljudi kas tanje te (p. castanetas, fr. castagnettes) mn. mah i zvonki kolutovi od drveta ili bjelokosti koji se natak-nu na prste i udaraju jedni o druge pri plesanju (nazvani zbog slinosti s prepolovljenim kestenom) kastico (p. castizo) potomak portugalskih uroenika (kreolaca) i mes-tika u Junoj Americi kastigacija (lat. castigatio) kanjavanje, kazna; prekoravanje, ukor kastor (gr. kastor, lat. castor, sanskr. kasturi) zool. dabar; dabrovo krzno, dabrovina; eir od dabrove dlake Kastor i Poluks (gr. Kastor, Poludeu-kes) mit. blizanci spartanskog kralja Tindareja, ili Zeusa, i Lede, nerazdvojna braa koja, poto su pretvoreni u zvijezde, slue mornarima kao vodii i zatitnici; pren. simbol nerazdvojnog prijateljstva; astr. zvijee "Blizanci" u Zodijaku; usp. Dioskuri

kastoreum (lat. castoreum) farm. ukasta uljasta tekuina u jednoj lijezdi blizu mara kod dabra, opojna mirisa i gorka okusa, slui kao odlian lijek protiv bolesti ivaca kastorin (lat. castor) kao svila sjajna tkanina od najbolje panjolske vune; takoer: pamuni konfekcijski pli kastracija (lat. castratio) vaenje spolnih lijezda, kopljenje, trojenje, ja-lovljenje kastrametacija (lat. castra logor, oko metari omeiti) voj. podizanje i ureivanje poljskog logora; vjetina podizanja logora kastrat (lat. castrare ustrojiti, castra-tus) ukopljenik, eunuh kastrirati (lat. castrare) ukopiti, ustrojiti, ujaloviti; izbrisati, izbaciti, smanjiti kastrum (lat. castrum) utvrda, tvrava, utvreni grad; u srednjem vijeku: plemiki dvorac (lat. castrum nobile) kasirati (fr. cacher) kod knjigovea: oblijepiti papirom, prevui papirom; prilijepiti, staviti na platno, npr. zemljovid; kriti, prikrivati, preutjeti, zatajiti kamir (sanskr.. kacmira, fr. cachemir) vrsta fine i mekane tkanine koja se izrauje od kostrijeti kamirskih koza kapita (tal. caspita) tako ti svega! do vraga! katald (tal. castaldo) upravitelj crkvenog dobra katel 676 kataleptian katel (lat. castellum, castrum) dvorac; mala tvrava, gradi, utvreno mjesto katelan (lat. castellanus) upravitelj (ili: nadzornik) dvorca ili tvrave; upravitelj ili kuhar nekog drutvenog lokala; uvar kue; nadzornik graevina katigati (lat. castigare) kazniti, kanjavati; koriti, karati kaun (tal. cassone) velik sanduk; krinja; kasa, blagajna; pren. brod, laa kat- (gr. kata) v. katakata- (gr. kata) grki prijedlog koji se pojavljuje kao predmetak u mnogim sloenicama i znanstvenim pojmovima, uglavnom izraava neko kretanje i smjer, obzir, odnos, prilagoenost, slinost itd,; slui i za tvorbu prijelaznih glagola; pred samoglasnicima: kat- (kat- i kath-) katadioptrian (gr. kata u katop-trian i dioptrian) opt. koji pripada odbijanju i prelamanju svjetlosti, koji se tie odbijanja i prelamanja svjetlosti; koji prividno poveava ili pribliava predmet gledanja (npr. staklo, zrcalo, naoale) katadioptrika (gr. kata u katoptrika i dioptrika) opt. znanost o pojavama koje se temelje i na odbijanju i na prelamanju svjetlosti katafalk (tal. catafalco, fr. catafalque) postolje ukraeno crnim draperijama i dr. na koje se stavlja lijes s mrtva-cem, sveani odar katafonika (gr. kata, fone zvuk) fiz. v. katakustika katafora (gr. katafora san sa zanosom) med. dubok bolesniki san, bolesna elja za spavanjem katafrakt (gr. katafratto oklopim, ka-tafraktos oklopljen) prsni oklop; med. zavoj za prebijena rebra katagma (gr. katagma) med. prijelom kosti katagrafologija (gr. katagrafo opiem, opisujem, logia) znanost o opisivanju lijekova katahreza (gr. katachresis) loa uporaba; ret. pogreka u uporabi figura, bilo daje samo jedna figura nelogina i netona, ili da su dvije figure loe povezane, npr.: "Na troje je vojsku razdvojio", "Klie Arap iz grla bijela" itd. kataklaza (gr. kata-klao slomim; savijeni) med. lomljenje kostiju; gr onih vjeda kataklizma (gr. kataklvsmos poplava, potop) velika elementarna nepogoda; katastrofa, nesrea, propast katakombe (lat. catacumbae, tal. ca-tacomba) mn. podzemni hodnici, dugi ponegdje i vie kilometara, u koje su se pokapali prvi krani (u Rimu, Napulju, Jeruzalemu, Sirakuzi) kataksa (gr. kataxis prelamanje) med. prijelom kosti katakustika (gr. kata, akustike) fiz. znanost o odbijanju zvuka; katafonika katal (tur.) ubojstvo katalekte (gr. kata-Iego uraunam, ubrojim, ubrajam) mn. zbirka odlomaka ili kraih pjesama (npr. Vergi-lijevih); nepotpuni ostaci djela starih klasinih pisaca katalektian (gr. kata-lego prestanem, zavrim, katalektikos koji prestaje) nepotpun, krnj; katalektian stih poet. stih kod kojega je posljednja stopa kraa za jedan ih vie slogova (supr. akatalektian)

katalepsija (gr. katalepsis) med. oba-mrlost, ukoenost, grenje, bolest spavanja; zadravanje tijela i udova u svakom, pa i najnezgodnijem danom poloaju (zbog hipnotinog stanja i kod nekih duevnih bolesnika) kataleptian (gr. kataleptikos) ukoen, obamro; usp. katalepsija katalitian 677 katareksa katalitian (gr. kata-lyo) otapajui, koji otapa; kem. koji ima svojstvo da djeluje katalizom, tj. da otapa druga tijela samim dodirom ne spajajui se s njima kataliza (gr. katalysis) otapanje; kem. ubrzavanje jedne reakcije jednostavnom prisutnou jedne tvari (katalizatora), koja pritom ne pretrpi nikakvu stalnu promjenu (na katalizi se zasniva oksidacija sumporne kiseline pomou platine ili eljeznog oksida, zatim katatipija i dr.) katalizator (gr. kata-lyo otapam) kem. supstanca koja ima svojstvo ubrzavanja kemijskih procesa ili ih uzrokuje na znatno nioj temperaturi od one na kojoj bi se ti procesi sami sobom izvrili; usp. kataliza katalo zool. krianac izmeu domaeg goveda i bizona katalog (gr. katalogos) popis, osobito umjetnikih i znanstvenih zbirki, ili popis knjiga javnih ili privatnih knjinica, antikvarijata i izdavakih poduzea katalogirati (gr. katalogos) v. katalogizirati katalogizirati (gr, katalogos) unijeti (ili: unositi) u popis, u katalog; katalogirati katalotian (gr. kat-aloao smrvim) med. koji uklanja oiljke, modrice katamenije (gr. katamenios mjeseni) mn. med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija katanac (tal. catena lanac) lokot, zasun katapazma (gr. katapasma, kata-pas-so pospem, posipam) med. praak za posipavanje i suenje rana katapepsija (gr. kata-pesso probavim) med. probavljanje, potpuna probava hrane u elucu katapeptian (gr. kata-pesso probavim) med. koji se tie probave, koji pomae i olakava probavu, probav-ni katapirin (gr. kata, pyr vatra, oganj) med. lijek protiv groznice, glavobolje i dr. kataplazma (gr. kataplasma namazano, premazano, kata-plasso nama-em) med. gusta kaa od raznih vrsta brana ili od ukuhanih trava (upotrebljava se, u obliku zavoja, kao sredstvo za odravanje vlage na ranama, oteklinama i drugim bolesnim mjestima) kataplazmirati (gr. kata-plasso nama-em) med. stavljati na bolesna mjesta obloge od guste kae; usp. kataplazma katapleksija (gr. kataplexis) med. ukoenost tijela zbog kapi: koenje eljusti, lica i dr.; pren. uplaenost, utuenost kataptoza (gr. kataptosis pad) med. v. epilepsija katapult (gr. katapeltes, lat. catapulta) naprava za bacanje kamenja, strijela ili kopalja u grkoj i rimskoj vojsci katar (gr. katarrus slijevanje, kata-rrheo slijevam se) med. upala sluznice nekog organa (nosa, drijela, grkljana, dunika, uha, mjehura, crijeva, plua i dr.) zbog prehlade ili mjesnog (lokalnog) podraaja praeno izluivanjem sluzi; hunjavica, prehlada katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat. Cataracta) vodopad, brzac; med. za-muenost one lee, siva ili bijela mrena, katarakta; teh. sprava za reguliranje rada parnih strojeva katarakta (gr. ) med. v. pod katarakt kataraktian (gr. katarraktes) med. s bijelom mrenom u oima, bolestan od katarakta kataralan kataralna groznica groznica praena izluivanjem sluzi; katari-an katareksa (gr. katarrexis) jako trganje, upanje; med. estok proljev katareuma 678 katedrala katareuma (gr. katar-rheo slijevam se) med. izluivanje sluzi, izbacivanje sluzi, sluzotok katareusa (gr. katharos ist) dananji slubeni grki knjievni jezik koji se temelji na starogrkom klasinom iz 5. i 4. st. pr. n. e. katarian (gr. katar-rheo slijevam se) med. v. kataralan katarizam (gr. kathairo istim) ienje jezika; v. purizam

katarka (gr. katartios) jarbol katartici (gr. kathartikos za ienje) mn. med. sredstva za ienje crijeva katartika (gr. kathartikos za ienje) fil. znanost, teorija o ienju due, vjetina moralnog oiavanja katartister (gr. katartister) kir. instrument za namjetanje prelomljenih ih iaenih kostiju katartiza (gr. katartisis ureenje, uljepavanje) med. v. katartizam katartizam (gr. katartismos uzglob-ljenje, uaenje) med. namjetanje prelomljene ili iaene kosti; katartiza katarza (gr. katharsis) med. ienje, pranjenje crijeva; fil. moralno ienje i uzdizanje due iznad svih tjelesnih, osjetilnih strasti i prljavti-na (prema Aristotelu cilj tragedije) katasarka (gr. kata, sarx meso) med. v. anasarka katasheza (gr. kataschesis) med. dobra, povoljna tjelesna graa katastaltici (gr. katastaltikos prikladan za zaustavljanje, za sprjeavanje, katastello zaustavljam, sprjeavam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi katastar (lat. catastrum) dravna ustanova za istraivanje istog prihoda od zemljita i utvrivanje poreza na zemlju; zadatak katastra je prikupljanje potrebnog materijala za procjenu i pripremanje osnove za sastav zemljinih knjiga, gruntovnica katastaza (gr. katastasis) poet, dramski dio u kojem zaplet, zapoet u epitazi, dolazi do vrhunca dok se, u katastrofi, potpuno ne rasplete; ret. dio govora u kojem se izlae tema za raspravljanje; med. stanje, sastav katastrirati (lat. catastrum) unijeti (ili: unositi, uvoditi, uvesti, upisati, upisivati) u katastar katastrofa (gr. katastrofe) preokret, prevrat, obrat, odluan trenutak; u drami: odluan dogaaj koji dovodi do razrjeenja zapleta (usp. epistaza i katastaza); svaki odluujui, posebice nesretan obrat; teak (ili: nesretan) dogaaj, propast katastrofizam (gr. katastrofe prevrat, preokret; propast) teorija po kojoj su neke geoloke i bioloke pojave bile uzrokovane katastrofama, ili naglim i silnim poremeajima u prirodi, u Zernljinoj kori katataza (gr. katateino isteem, kata-tasis uzglobljenje istezanjem) med. namjetanje prijeloma kosti katatipija (gr. kata, typos otisak) med. fotografski postupak, utemeljen na katalizi, pri pravljenju kopija s negativa i bez utjecaja svjetlosti katatonija (gr. katatonos manje napregnut nego to bi trebao biti) med. duevna bolest praena povremenom melankolijom, potpunom nepokretlji-vou, grevima, raznim halucinacijama, suludim idejama i si. katedra (gr. kathedra stolac) stolac, uiteljev stol; uzvieno mjesto s naslonom za prsa s kojega nastavnik dri predavanja; biskupski, papinski stolac; pren. znanstveni predmet na sveuilitu (katedra kroatistike, po-lonistike itd.); ex cathedra it. eks katedra (lat.) na nain onoga koji govori slubeno, s autoritetom katedrala (gr. kathedra stolac) glavna, stolna crkva, crkva sa sjeditem biskupa odnosno nadbiskupa katedralan 679 katetometar katedralan (gr. kathedra stolac) koji se tie biskupske vlasti, stolni kateget (gr. kathegetes) voa, uitelj, odgajatelj kategorian (gr. kategorikos koji tvrdi) koji tvrdi bezuvjetno, bezuvjetan, odluan, odreen, toan, jasan; fil. kategorian sud log. sud u kojem se jednom subjektu jednostavno neto pridaje ih nijee kategoriki imperativ fil. imperativ dunosti koji je njemaki filozof Kant ovako postavio: Djeluj tako da naelo tvoje volje u svako doba istodobno moe vrijediti kao naelo opeg zakonodavstva; usp. imperativ kategorija (gr, kategoria) odsjek, vrsta, rod, klasa, red, skupina; fil. najopenitiji pomovi bez kojih se nita ne moe zamisliti, a a se ne bi moglo podrediti pod jedan od tih najopenitijih pojmova (tvar, vrijeme, prostor gibanje, bitnost, uzronost, jedinstvo itd.) kategorizirati (gr. kategoreo) urediti, ureivati, dijeliti po vrstama (ili: rodovima, strukama), razvrstati, razvrstavati, srediti, sreivati katehet(a) (gr. kat-echetes nastavnik, uitelj) vjerouitelj koji pouava putem pitanja i odgovora; uitelj vjeronauka

katehetika (gr. kat-echeo usmeno pouavam) vjetina vjerskog pouavanja u obliku pitanja i odgovora; metodiko upuivanje i uvoenje u ovu vjetinu kateheza (gr. katechesis usmena nastava) pouavanje; u kranskom vjeronauku: pouavanje u obliku pitanja i odgovora; pouavanje onih koji ele prijei na kranstvo katekizacija (lat. catechisatio) pouavanje u vjeri u obliku pitanja i odgovora katekizam (gr. katechismos) svaki kratak i jezgrovit udbenik neke znanosti ili umjetnosti; udbenik o osnovama kranske vjere, napisan u obliku pitanja i odgovora katekizirati (gr. katechizo) pouavati u vjeri u obliku pitanja i odgovora katenaran (lat. catenarius) lanast, u obliku lanaca katenarija (lat. catena lanac, catenaria) mat. krivulja koju tvori lanac ih konopac podjednake gustoe koji slobodno visi o dvjema stalnim tokama koje nisu u istoj okomitoj, vertikalnoj liniji katencija (lat. catenatio) vezanje lancem; spajanje, pripajanje katenuliran (lat. catenula lani) sastavljen od lania kateretici (gr. kathairetikos prikladan za slabljenje) mn. sredstva za slabljenje, umrtvljivanje; sredstva za ubijanje; sredstva za izjedanje katereza (gr. kathairesis smanjivanje, mravljenje) med. klonulost, slabost, utuenost kateta (gr. kathete uspravnica, uspravna crta, kathiemi sputam) geom. stranica u pravokutnom trokutu koja s drugom stranicom toga trokuta zatvara kut od 90; usp. hipotenuza kateter (gr. katheter ono to se sputa) med. valjkasta cijev od kauuka ili kovine koja se uvlai kroz mokranu cijev u mokrani mjehur radi umjetnog isputanja zadrane mokrae; upotrebljava se i za unoenje lijekova u tijelo kateterizam (gr. katheter) med. isputanje zadrane mokrae uvlaenjem katetera u mokrani mjehur kateterizirati (gr. katheter) isputati zadranu mokrau pomou katetera katetometar (gr. kathete okomica, okomita crta, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje razlike u visini dviju toaka, osobito malih razlika razina tekuih stupova, u cijevima; katgut 680 katun takoer: naprava za mjerenje lubanje katgut (engl. catgut) kir. konac, nekada izraivan od majeg crijeva (engl. cat = maka) kojim kirurzi podvezuju krvne ile kathipnija (gr. kata, hvpnos san) med. veoma tvrd san, dubok san katil (tur.) krvnik, ubojica katilinizam stvaranje zavjera, zavjerenike spletke i intrige (po L. S. Ka-tilini, tvorcu opasne zavjere usmjerene protiv Senata u starome Rimu, a koju je otkrio i sprijeio Ciceron) kation (gr. kation ono to silazi, sila-zee, katienai silaziti) fiz. elektropo-zitivan element koji se u elektroke-mijskoj razgradnji razvija na katodi, pozitivno nabijen ion katirati (fr. catir) valjati i preati sukna da bi dobila veu vrstou i sjajnost katoda (gr. kathodos put nadolje) fiz. 1. put kojim elektrina struja naputa elektrolit i prelazi u negativan pol; toka, mjesto ili povrina u dodiru s negativnim polom; 2. negativna elektroda katodne zrake fiz. pri elektrinom pranjenju u cijevi u kojoj tlak padne na nekoliko stotih milimetara ive svijetlei stup odvoji se od katode pri emu iz katode izlaze plaviaste zrake koje se zovu katodne; one se prostiru pravocrtno dok ne udare o anodu ili stakleni zid, pri emu staklo fluorescira zelenkasto; usp. katoda katodpfon (gr. kathodos put nanie, fone zvuk) vrsta mikrofona za zvuni fillm i radio kod kojega ionizirani zrak slui kao vodi struje izmeu slabo zagrijane svijetle katode i anode katoha (gr. katoche ukoenost) med. krutost, ukoenost udova; tvrdo spavanje pri otvorenim oima katolicizam v. katolianstvo katolianstvo (gr. kata, holos cio, katholikos) shvaanje i tumaenje kranstva u duhu Rimokatolike crkve; rimokatolika vjera katoliki (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) opi, opevaei; pravi, pravovjerni; koji se tie Rimokatolike crkve, koji pripada Rimokatolikoj crkvi, papinski

katolik (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) 1. kranin koji svoje crkveno vjerovanje smatra kao jedino pravo i obvezno, pravovjerni kranin: 2. pristaa (ili: lan) Rimokatolike crkve katolikon (gr. kata, holos cio, katho-likon ope) neto ope; osobito: opi rjenik, rjenik cjelokupnog znanja; opi lijek, tj. lijek koji treba lijeiti sve bolesti katolizirati (gr. kata, holos cio, opi) prevesti (ih: prevoditi) na rimokatoliku vjeru, pokatoliiti Katon (lat. Cato) glasoviti rimski dravnik, nepomirljivi protivnik Kar-tage, velik rodoljub i strog moralist (234149 pr. n. e.); pren. ozbiljan mudrac, strog i neumoljiv sudac u moralnim pitanjima katoptrika (gr. kat-optron zrcalo) opt. znanost o odbijanju svjetlosti; ana-kamptika katoptromantija (gr. kat-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje iz zrcala katorga (rus., gr. katergon djelo, rad) robija, prisilan rad, kuluk katoterici (gr. katoterikos koji isti) mn. med. sredstva, lijekovi za ienje katren (fr. quatrain) poet. strofa od etiri stiha, etvorostih katun (ar. kyton, tal. cotone pamuk, engl. cotton) vrsta krute i sjajne pamune tkanine, obino sa arama, s uzorcima Katzelmacher 681 kauza Katzelmacher it. kaclmaher (njem.) nekada: pogrdan izraz za Talijana ili talijanaa Katzenmusik it. kacnmuzik (njem.) "maja dernjava", vika koja se nekom prireuje za javnu porugu kauboj (engl. cowboy) kravar, govedar, pastir na konju na zapadu SAD-a kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina, odreena svota novca poloena na ime jamstva za nekoga ili za sebe, zalog; realna kaucija (lat. cautio re-lis) prav. osiguranje dobara kaucirati (lat. cautio) poloiti kauciju (jamevinu) kau (eng. couch postelja, leaj) suvremeni krevet s malim naslonom te moe posluiti i za sjedenje kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se dobiva od mlijenog soka nekih tropskih junoamerikih, afrikih i indijskih biljaka, osobito od drveta ficus elastica; rije je uzeta iz jezika brazilskih Indijanaca (cahuchu) kaudalan (lat. caudalis, cauda rep) zool. koji pripada repu, repni kaudiljo (p. Caudillo voa) voa, poglavica, titula panjolskog diktatora generala Franca kauledon (gr. kaulos stabljika) med. poprean prijelom kosti kaulescentan (lat. caulis stabljika zeljastih biljaka) bot. koji utjee na stvaranje stabla, koji stvara stablo kaulikul(us) (lat. cauliculus) arhit. cvjetno stablo na glavi korintskih stupova kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka stabljici slina tvorevina na biljci (za razliku od lia, korijena i dr.) kauma (gr. kauma vruina, ar) med. jaka vatra, groznina vatra kaunt (engl. count) u Engleskoj: naziv za "grofa" koji nije Englez, za razliku od erla, engleskog grofa kaur (ar. gavur) nevjernik, muslimanski naziv za kranina; kaurin kauri-pu (engl. cowrie) zool. vrsta morskog pua, tzv. "poruclanski pu"; ivi u Indijanskom oceanu kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od droba kaustici (gr. kaustikos izjedajui, koji izjeda) mn. sredstva za izjedanje; ka-ustina sredstva kausticitet (lat. causticitas) izjedenost, mo (ili: svojstvo) izjedanja; pren. za-jeljivost, podsmjeljivost kaustian (gr. kaustikos) izjedajui, koji izjeda; pren. zajedljiv, satirian; kaustina krivulja (linija) fiz. krivulja koju oblikuju svjetlosne zrake koje je odbila ili prelomila neka zakrivljena povrina; kem. kaustina soda spoj natrija, vodika i kisika (NaHO) kaustinost v. kausticitet kaustika (gr. kaustikos izjedajui) vjetina izjedanja pomou kaustinih sredstava; takoer: znanost o kaus-tinim krivuljama (v. pod kaustian) kautela (lat. cautela) prav. mjera opreza, odredba ugovora kojoj je cilj osiguranje od mogue tete

kautelarna jurisprudence a dio praktine pravne znanosti koji se bavi mjerama za osiguranje od mogue tete kauterij (gr. kauterion) med. sredstvo za izjedanje, za povrinsko spaljivanje tkiva radi lijeenja; kovina pomou koje se vri kauterizacija kauterizacija (lat. cauterisatio) med. spaljivanje rane radi sprjeavanja daljnjeg procesa, otvaranje rane pomou izjedajuih kemijskih sredstava, usijane kovine ili iskri elektrine struje visokog napona kauterizirati (lat. cauterisare) med. lijeiti pomou povrinskog izjedanja ili spaljivanja tkiva kauza (lat. causa) uzrok, razlog, povod, pobuda: pravna stvar, pravno pitanje, sporno pitanje, parnica; in causa kauzalan 682 kavernozan it. in kauza (lat.) prav. u spornoj stvari kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzroni; kauzalna konjunkcija gram. uzroni veznik; kauzalna ili uzrona reenica zavisna reenica kojom se izrie uzrok radnje u glavnoj reenici, npr. Pobijedili smo jer smo bolji kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzro-nost, uzrona veza, odnos izmeu uzroka i posljedice; princip kauzaliteta glasi: svaka promjena mora imati i svoj uzrok kauzalni neksus (lat. causa uzrok, causalis uzroni, nexus veza) prav. u kaznenim djelima: uzrona veza izmeu kaznenog djela koje je poinio izvritelj i tetnih posljedica koje su zbog tog djela nastale; dok se ne utvrdi ta veza, smatra se da ne postoji ni kaznena odgovornost kauzalno-genetian (lat. causa uzrok, gr. genesis postanak) koji izlae uzroke razvoja, koji se temelji na uzrocima razvoja kauzativan (lat. causativus) uzroan; kauzativni glagoli gram. glagoli koji izriu uzrok neke radnje, uzroni, faktitivni glagoli (npr. crveniti, crvenim je kauzativan znai: inim neto crvenim prema glagolu crvenjeti, crvenim koji znai: postajem crven) kauzator (lat. causator) poinitelj, tvorac kava (ar. kahva, fr. cafe-, engl. coffee, njem. Kaffee) drvo podrijetlom iz Etiopije, raste u Arabiji, Indiji i ostalim tropskim krajevima; sjemenka toga drveta; poznato i omiljeno pie od samljevenih prenih sjemenki toga drveta kavacija (lat. cavatio pravljenje neega upljim) gra. kopanje podruma kavaleta (tal. cavalletta) glaz. v. kaba-leta -=.-' ... kavaleto (tal. cavalletto "konjic") drveni konj za vjebanje u skakanju na konju i preko konja (usp. voltigiranje); slikarski nogari, tafelaj kavalir (fr. cavalier, tal. cavalire) konjanik, jaha; pratitelj, udvara nekoj dami; ovjek usluan i podaan (osobito u novcu), otmjen ovjek, fin gospodin kavalirski (fr. cavalirement) pril. viteki; ljubazno, usluno susretljivo; plemenito, uglaeno; otvoreno, neu-siljeno, slobodno kavalkada (fr. cavalcade) sveana povorka na konjima; sjajna povorka ili skupina konjanika; etnja na konjima kavalke (fr. cavalquet) voj. mar konjice; sviranje truba pri ulasku konjice u neki grad kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; grad. temelji na crkvenom svodu kavata (tal. cavata, cavare) 1. glaz. mala, laka i jednostavna pjesma (za razliku od raskone operne arije); trg. iznos mjenice prema teaju; prodaja mjeninog pisma za gotov novac kavatina (tal. cavatina) glaz. kratko i jednostavno glazbeno djelo za pjevanje bez ikakvih ukrasa i bez uobiajenih ponavljanja kod napjeva; usp. kavata 1. kavaz (tur.) pratitelj ili poasni straar stranih diplomatskih predstavnika u Turskoj i viih dravnih inovnika uope; straar, policajac kaverna (lat. caverna) upljina, otvor; peina, pilja; podrum; med. upljina u pluima koja je nastala zbog raspadanja tkiva, osobito kod tuberkuloze, a ponekad i zbog apscesa i gangrene kavernozan (lat. cavernosus) pun upljina; upljikav, upljikast, spuvast; kavernozna respiracija med. upljin-sko disanje kaveta 683 kaveta (fr. cavette) fort, mali utvreni opkop izmeu dva vea

kavijar (tatar., fr. caviar, tal. saviale, tur. haviar) usoljena ikra od jesetre, morune i drugih riba, osobito iz Volge i Kaspijskog jezera kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje, podsmjehivanje; pravljenje sofizama, govorenje u sofizmima kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti; pri maevanju: izbjegavati protivnikov udarac odbijanjem njegovog maa udarcem odozdo i izmicanjem tijela; trg. naplatiti (mjenicu) kavitet (lat. cavus upalj, cavitas) upljina, osobito u ljudskom tijelu (glavi, prsna i trbuna upljina) kavkaski koji pripada Kavkazu, koji potjee s Kavkaza; kavkaska rasa bijela ili indoatlantska rasa kojoj pripada veina stanovnika Europe, jugozapadne Azije, Indije i Sjev. Amerike kavul (tal. cavolo) kupus; kelj kavun (tur.) dinja kazak (fr. casaque, tal. casacca) 2. kratak putniki ili jahaki kaput kazak (rus.) 1. sluga odjeven u kozaku nonju; kozaki ples kazamat (lat. casa madida vlana kohba, fr. casemate, tal. casamatta) voj. podzemni odjel na svodove u tvravi koji je siguran od puanih zrna; na ratnim brodovima: oklopljena prostorija za smjetaj topova i mu; niije; podzemno skladite; pren. podzemni zatvor, tamnica kazein (lat. caseus sir) kem. vrsta bjelanevine koja se nalazi u mlijeku i koja se pri usiravanju, pod utjecajem kiseline, izdvaja kazeken (fr. casaquin) vrsta gornjeg kaputa; vrsta enske haljine kazhnir (sanskr. kacmira, fr. casimir, cachmir, engl. cassemere) laka, tanka, naborana vunena tkanina, vrsta polusukna; fina i meka tkanina od kostrijeti kamirske koze; usp. kamir kazualan (lat. casualis, fr. casuel) sluajan, koji ovisi o sluaju, neizvjestan; sporedan, neredovit kazualije (lat. casualia) mn. sluajnosti; sluajne pojave; neredoviti (ili: spo- ' redni, nepredvieni, sluajni) prihodi ili rashodi kazualist (lat. casus) fil. pristaa ka-zualizma kazualitet (lat. casualitas) sluajnost kazualizam (lat. casus sluaj) fil. teorija o sluajnosti, tj. shvaanje da u svijetu sve nastaje sluajno kazuar (malaj. cassuwari, suwari) zool. vrsta velike australske i istonoin-dijske ptice sline noju kazuar (malaj. kassuwaris) zool. vrsta ptice trkaice, slina noju kazuist (lat. casus sluaj, fr. casuiste) znalac u rjeavanju raznih, osobito dvojbenih pitanja savjesti; poznavatelj tekih i zamrenih pravnih sluajeva; usp. kazuistika kazuistika (lat. casus sluaj) fil. teorija o sukobima izmeu razliitih tendencija, interesa i si.; vjetina rjeavanja raznih pitanja savjesti; mudro i umjeno raspravljanje i snalaenje u tekim pravnim pitanjima; openito: vjetina pronalaenja pomirljivog, srednjeg puta: pren. lukavost, domiljatost kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. kazualizam kazus (lat. casus sluaj, asu) sluaj, zasebna injenica; in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju; in praesenti asu it. in prezenti kazu (lat.) u sadanjem sluaju, u danom sluaju kaolirati (fr. cajoler) laskati, umiljavati se ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, povorka ljudi koji ekaju na red (npr. ispred kaz. blagajne i si); ograen prostor pred blagajnom, da bi se izkebar 684 kelologija bjegla guva; biljarski tap, tak; glaz. drak na violini kebar (njem. Kfer kukac) zool. hrut (vrsta kukca) kebl (engl, cable) mjera za konac u Sjev. Americi = oko 220 m ke (engl, catch) glaz. kompozicija komine pjesme u stilu fuga, osobito omiljena u Engleskoj keder (njem. Kder) 1. vrsta ribice (pogodna kao mamac); 2. u obuarstvu: koa u cipeli na koju je privrena peta kedi (engl, caddy, caddie) port, pomonik kod golfa (nosi tobolac s potreptinama za igru)

kediv (perz. hhidiv) titula biveg egipatskog vicekralja; vladar, knez, velianstvo kefalagra (gr. kefalargia, atiki za kefalalgia, kefale glava, algos bol) med. ulozi, giht glave kefaleja (gr. kefale) med. jaka, teka glavobolja kefalgija (gr. kefale glava, algos bol) med. bol glave, glavobolja kefalici (gr. kefale) mri. med. sredstva, lijekovi za jaanje glave kefalitis (gr. kefale) med. upala glave, mozga kefalocentrian (gr. kefale glava, lat. centrum sredite) fil. koji se nalazi u glavi, koji postoji samo u glavi kefalodinija (gr. kefale, odyne bol) med. glavobolja kefalometar (gr. kefale glava, metron mjera, mjerilo) glavomjer, sprava za mjerenje glave novoroenadi kefalopodi (gr. kefale, pus gen. podos noga) mn. zool. glavonoci, ivotinje iz reda mekuaca, najsavreniji mekuci kefaloskopija (gr. kefale, skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje glave, pregled glave kefalotripsija (gr. kefale, tripsis trenje, tribo tarem, satrem) med. lomljenje, razbijanje glave mrtvog djeteta u utrobi rodilje u sluajevima tekog poroaja kefir (tatar.) pjenuavi, gusti mlijeni napitak od kravljeg mlijeka i kefir-skih zrna ili kefirskih gljivica, ugodna i svjea mirisa i okusa, otkrili ga kavkaski Tatari; upotrebljava se i kao sredstvo protiv slabokrvnosti, bljedoe i kroninih plunih bolesti kegla (njem. Kegel) unj koji treba sruiti u kuglanju Keine Rose ohne Domen it. kajne roze one dornen (njem.) Nijedna rua nije bez trnja kej (fr. quai, engl, quay) zid pokraj rijene ili morske obale, podzidana obala; mjesto u luci za utovar i istovar robe: ulica pokraj obale, put izmeu vode i kua; eljezniki peron kekez (tur.) homoseksualac keks (eng. cake, cakes) mn. engleski dvopek, sitni suhi kolaii koji se posebice jedu uz aj keler-mjenica (njem. Keller-wechsel) trg. lana mjenica, na kojoj su potpisi trasanta, akceptanta i indosanta izmiljeni, budui da te osobe ne postoje, a samo je potpis posljednjeg indosanta istinit, i on nema namjeru izvui se iz obveze, nego samo doi za neko vrijeme do novca; fingirana mjenica kelimei ehadet (ar.) dvije glavne osnove islamske vjere: vjerovanje u jedinstvo Boje i poslanstvo Muha-medovo keiner (lat. cellarius podrumar, njem. Kellner) kavanski momak koji posluuje goste jehma i piima, konobar kelneraj (njem. Kellnerei) pregraen prostor u krmama i gostionicama u kojem se nalaze ae, boce, pie i dr. kelnska voda (njem. Klnisches Wasser) v. kolonjska voda kelologija (gr. kele kila, bruh, logia) med. znanost o kili (bruhu) kelotom 685 kemurgija kelotom (gr. kele kila, bruh, tome rezanje) kir. no kojim se operira kila kelotomija (gr. kele kila, tome rezanje) kir. operacija kile Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) mn. staro indoeuropsko pleme u zap. Europi (osobito u Galiji, panjolskoj i Britaniji) koje se veim dijelom izmijealo s Germanima kemalisti pristae negdanjeg predsjednika Turske Republike Mustafe Ke-mala Atatiirka; usp. kemalizam kemalizam politike, ekonomske, socijalne i kulturne reforme Kemala Atatiirka (1881 1938), vode turskog naroda i obnovitelja turske drave koji je, za neto vie od 10 godina, od Turske, nekadanjeg "bolesnika na Bosporu" i sinonima zaostalosti, napravio dravu budunosti kemi- (gr. cheo, chemeia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kemija, kemijski kemiar (gr. chemeia) onaj koji se bavi kemijom, koji prouava kemiju kemiglifija (gr. chemeia, glyfo izdu-bem, reem) izradba klieja nagrizanjem duinom kiselinom kemi grafija (gr. chemeia, grafo crtam) izrada reljefa pomou duine kiseline u cinku, bakru ih mesingu; = cinkografija

kemigrafirati (gr. chemeia, grafo crtam, slikam) kemijskim putem izraivati crtee, slike, arabeske i dr. kemija (gr. cheo lijevam, chemeia) znanost koja se bavi promjenama u tvari, tj. pojavama pri kojima se i tvar tijela kao takvih mijenja, i : zakonima po kojima se te promjene dogaaju; organska kemija bavi se ugljikovim spojevima (naziv iz vremena kad se mislilo da organski spojevi mogu nastati samo utjecajem tzv. "ivotne snage" a biljnim i ivotinjskim organizmima) kemijatrija (gr. chemeia, iatreia lijeenje) lijeenje po kemijskim naelima kemijski (gr. chemeia) koji se tie kemije ili u nju spada; kemijska tehnologija znanstveno opisivanje razliitih grana kem. tehnike koje govori o kem. preradbi sirovina, njihovoj uporabi, trgovini i si,; kemijski efekt spajanje atoma i stvaranje novih molekula; kemijski proces zbivanje koje se vri pri spajanju kemijskih elemenata ili pri razgradnji spojeva na elemente; kemijski rat rat u kojem se upotrebljavaju kao borbeno sredstvo bojni otrovi; kemijski spojevi tijela koja se mogu razgraditi na svoje elemente kemikalije (gr. chemeia) mn. kemijski proizvodi, kemijski artikli kemiluminiscencija (gr. chemeia, lat. luminiscentia) fiz. svijetljenje uvjetovano kemijskim zbivanjima (procesima) kemitipija (gr. chemeia, typos otisak, slika) pretvaranje radiranih i nagrizenih metalnih ploa kemijskim sredstvima u reljefne ploe kemizam (gr. chemeia) opi naziv za sve kemijske pojave u prirodi; sposobnost (npr. svjetlosti) izazivanja kemijskih promjena, kemijskih zbivanja; fil. shvaanje prema kojem je priroda nastala kemijskim procesom (zbivanjem) kemoterapija (gr. chemeia, therapeia lijeenje) lijeenje bolesti kemijskim sredstvima kemo tropi zam (gr. chemeia, tropos okret, trepo okreem) biol. v. pod tro-pizam kemurgija (gr. chemeia kemija, ergon djelo) znanost koja prouava kako iz poljoprivrednih proizvoda dobiti industrijske proizvode (npr. umjetnu gumu, platno, pluto, vunu, boje, eksplozive i dr.) kenangija 686 keratitis kenangija (gr. kenos prazan, angos posuda) med. praznoa krvnih ila, slabokrvnost kenesteza (gr. koinos zajedniki, opi, aisthesis osjeaj) psih. opi osjeaj postojanja koji potjee od ukupnosti tjelesnih dojmova; ivotni osjeaj kengur (urod. gangaruh) zool. klokan, australski tobolar, sisavac, biljojed, dugih i snanih stranjih nogu koje mu slue za skakanje i obranu, te s kratkim, slabim prednjim nogama, nerazvijene mlade enka nosi u to-bolcu; meso mu se jede, a krzno je vaan trg. artikl kenhriti (gr. kenchros proso) mn. min. kamenje ija su zrnca slina prosu kenhroiti min. v. kenhriti kenobij (gr. koinobion, koinos zajedniki, opi, bios ivot) samostan kenobit (gr. koinos zajedniki, opi, bioo ivim) onaj koji ivi u samostanu, redovnik; pren. usamljenik, pustinjak kenofobija (gr. kenon prazno, prazan prostor, fobein plaiti se) med. strah od velikih praznih prostora (trgova, poljana i si.) kenogeneza (gr. kenos prazan, gen-esis postanak) zool. odstupanje od pa-lingeneza u ontogenetskom razvoju; uzrok prilagodavanja vrste novim uvjetima za individualni razvoj, razvoj koji ne odgovara zakonima ivota jednog organizma kenologija (gr. koinos zajedniki, lo-gia) dogovor, vijeanje; vijeanje lijenika o stanju bolesnika, lijeniki konzilij kenotaf (gr. ken-tafion) prazna grobnica (bez mrtvaca) kakve su Grci gradili u ast pokojnicima poginulim u ratu ili na moru kojima se nije znalo za grob; poasni spomenik kenoza (gr. kenosis) med. ispranja-vanje, ienje kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivotinja) geol. v. kenozojski period kenozojska formacija geol. v. kenozojski period kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivotinja) koji je iz treeg velikog geolokog doba, koji pripada treem velikom geolokom dobu, koji obuhvaa tercijarno i kvaternarno doba, koji sadri ivotinjske ostatke novijeg doba kenozojski period geol. najmlae Zem-ljine formacije (tj. tercijar, diluvij, aluvij); kenozojska formacija Kentaur (gr. Kentauros) mit. udovite pola ovjek, a pola konj

kep (engl. cape, njem. Kappe, lat. cappa) mod. dug enski proljetni ogrta bez rukava kepec (tur. kepaze smijena pojava, osoba) patuljak, ovjek vrlo niskog rasta kepenak (ma. kopenveg) kabanica kepotaf (gr. kepos vrt, tafos grob) na-gorbni spomenik oko kojega je napravljen vrti keramika (gr. keramike) lonarstvo, izradba posuda i dr. predmeta od gline peenjem; lonarija, lonarski proizvodi keramografija (gr. keramos lonarska glina, grafia) slikanje na ghnenim posudama, osobito na vazama, kod starih Grka keramografika (gr. keramos lonarska glina, grafike) v. keramografija keratektomija (gr. keras rog, ek-tem-no izreem) med. operativno uklanjanje ronice oka keratijaza (gr. keras) med. oronjela izraslina na tijelu keratin (gr. keras rog) fiziol. ronina, bjelanevinasta tvar, supstanca u rogovima, pokoici, noktima i dlakama keratitis (gr. keras rog) med. upala ronice oka keratogeneza 687 keson keratogeneza (gr. keras, genesis postanak, oblikovanje) stvaranje roga, bronjavanje keratoidi (gr. keras rog, eidos oblik) mn. geol. rogu sline okamine keratoliti (gr. keras rog, hthos kamen) mn. geol. okamenjeni rogovi keratomi (gr. keras) mn. med. smee ili crvenkastosmee bradavice, obino u veliini lee, pojavljuju se na ovjeku nakon etrdesete godine ivota keratoplastika (gr. keras, plastike) med. oblikovanje ronastog dijela koe umjetnim putem; zamjena neprozirnog dijela ronice prozirnim keratoskop (gr. keras, skopein gledati, promatrati) med. naprava za ispitivanje krivulja ronice i utvrivanje njihovih nepravilnosti keratoskopija (gr. keras rog, skopein) med. ispitivanje ronice pomou ke-ratoskopa keratotom (gr. keras, temno reem) med. instrument za probadanje ili prorezivanje ronice keratotomija (gr. keras rog, temno) med. probadanje ronice, prorezivanje ronice keratoza (gr. keras) med. kona bolest koja se sastoji u hipertrofiji ronastog dijela pokoice keraunofobija (gr. keraunos grom, munja, fobeomai bojim se) med. strah od sijevanja i grmljavine keraunometar (gr. keraunos grom, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje jaine munje i oluje keraunoskopij (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) mjesto s kojega se promatra grmljavina; stroj zj proizvoenje grmljavine na pozoriiicanu. keraunoskopij a (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) gatanje po oluji, nepogodi, munji Kerber (gr. Kerberos) 1. mit. troglavi pas s repom i glavom zmaja, uvao je ulaz u podzemni svijet i na ulazae mahao repom, ali nikoga nije pustio van; pren. grub i neljubazan vratar; 2. astr. zvijee koje sada spada u Herkul kerbila (njem. Kdrblein) koarica kere (gr. Keres) mn. mit. starogrke boice smrti i sudbine, osobito nasilne smrti Kerempuh (ma. kerek okrugao, poh trbuh) hrvatska varijanta pukog a-ljivine; simbol objeenjatva kerentina sustav slabe i labave uprave, uplji govori, paradiranje rodoljubljem i besplodna politika (po A. F. Kerenskom, prvom predsjedniku ruske vlade nakon odstupa cara Nikole II. 1917. ) keriktika (gr. keryx glasnik, objavljivao) vjetina propovijedanja; ho-miletika kermes (engl. kermess) zabava, obino dobrotovorna, koja se prireuje u prirodi; crkveni god, protenje kerner (njem. Korner) teh. svrdlo kojim se poinje buenje rupa kerografija (gr. keros vosak, grafia) slikanje voskom, slikanje u vosku keroidan (gr. keros vosak, eidos oblik) voast, slian vosku keromantija (gr. keros, manteia proricanje) gatanje u vosak keroplastika (gr. keros, plastike) pravljenje votanih figura kerozin (gr. keros vosak) svijetlea tvar koja se dobiva od amerikog pe-troleja

kerubin (hebr.) u kranskoj Crkvi: aneo, nadljudsko bie s djejom glavom i krilima koje se nalazi uz Boera keson (fr. caisson) kolski sanduk na boku, ispod sjedala; pom. sane1 na stranjem dijelu lae; metalni sanduk koji se sputa u vou da bi se mogli kopati pod vodom temelji i zikesten 688 kilogram dati stupovi za mostove, ureen za radnike da bi mogli raditi pod visokim tlakom zraka bez tete za zdrav-Ije kesten (lat. Castania sativa) bot. listo-padno drvo i njegov plod iz porodice bukava ke (engl. cash) gotovina blagajne, isplata u gotovu; cask and carry it. ke end keri (engl.) plati pa nosi kg kratica za kilogram Kibela grko-hdijska boica prirode i kulture kibic (njem. Kiebitz) radoznao promatra i savjetnik nekog igraa pri igri (karata); radoznao promatra uope kibicirati (njem. kiebitzen) promatrati sa zadovoljstvom druge pri kartanju; radoznalo promatrati uope kibitka (rus., ar. kubbat) ator od koa ili kore drveta nomadskih Kalmika i Kirgiza u Rusiji; polupokrivena ruska putnika kola ili saonice kibla (njem. Kubel) kabao (osobito u zatvorima gdje slui za vrenje nude kibomantija (gr. kybos kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka, gatanje u kocke ki (njem. Kitsch iz engl. sketch skica) neukusni nazoviumjetniki proizvod, neukusno djelo bez umjetnike vrijednosti, umjetniko smee; und kid (engl.) stavljena jarea koa kiema (gr. kyema) biol. zametak, embrio kiema (gr. kyema) med. trudnoa, bre-menitost kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gnosis poznavanje) med. poznavanje (ili: utvrivanje) trudnoe kieza (gr. kyesis) med. trudnoa kieziologija (gr. kyesis, logia) med. znanost o trudnoi kifom (gr. kyfoma grba) med. v. kifoza kifoza (gr. kyfos grba) med. iskrivljenost kraljenice (kime) unatrag, grbavost, grba; usp. lordoza, sholioza kijanizacija natapanje drveta u otopini ivinog sublimata, vitriola bakra i dr. radi zatite od truljenja kijanometar (gr. kyanos tamnoplav, metron mjerilo) instrument za mjerenje jakosti nebeskog plavetnila; cijanometar kik (engl, kick) port, u nogometu: udarac kiker (engl, kicker) port, nogometa, lan nogometnog kluba Kiklop (gr. Kyklops mit. mitski div na Siciliji, s jednim okom na elu; Kiklopi, kod Homera: prastari narod divova na Siciliji kiklja (njem. Kittel) suknja kiks (njem. Kickser, engl, kick) glaz. pogrean ton puhakog instrumenta; pren. pogreka kila (gr. chiloi tisuu) v. kilogram kilar (gr. chiloi, lat. area) mjera za povrinu = 1000 ara = 100.000 m2; kiliar kilasa (fr. culasse) voj. stranji dio topa, leite topa; donji dio briljanta kilenc (ma. kilencz) broj devet u prostakom jeziku zamjena za penis kiler (njem. Khler) naprava za hlaenje pri destilaciji i kod automobila, hladnjak kiliar (gr. chiloi, lat. area) v. kilar kilistika (gr. kylistikos koji pripada valjanju, vjet u valjanju) vjetina hodanja na rukama i stajanja na glavi kilka (rus.) zool. ruska srdela, cijenjena zbog veoma ukusnog mesa kilo- (gr. chiloi tisuu) 1. u sloenim nazivima metarskog sustava mjera i teina, kao i elektrinih jedinica = tisuustruki broj jedinice uz koju stoji, npr. kilovat, kilogram, kilometar itd. kilodul (gr. chiloi, engl, joule) fiz. tisuu dula kilogram (gr. chiloi, gramma) 1000 grama kilogramkalorija 689 kinetika energija kilogramkalorija v. kalorija kilogramometar (gr. chiloi, gramma, metron) fiz. jedinica rada u tehnikom ili gravitacijskom (teinskom) mjernom sustavu, rad koji se izvri kada se 1 kg podigne na visinu od jednog metra

kilolitra (gr. chiloi, litra) tisuu litara kilometar (gr. chiloi, metron) duljina od 1000 metara kilometraa (gr. chiloi, metron) mjerenje u kilometrima; obiljeavanje kilometara; raunanje po kilometrima, nagrada po prijeenom kilometru kilote (fr. culotte) mn. kratke hlae; kratke gae; enske gaice kilovat (gr. chiloi, engl. watt) = 1000 vata = 1,36 konjske snage; kilovat-sat = 1000 vatsati kiloza (gr. kyllos kriv, iskrivljen) med. iskrivljenost, uzetost udova i, kao posljedica toga, njihanje pri hodu kilt (engl.) muka kratka suknjica kotskih brana, dio kotske narodne nonje kima (gr. kyma) arhit. valoviti dio glave stupa kimogranja (gr. kymaino uzbibavam se, grafia) med. mjerenje i grafiko prikazivanje krvnog tlaka kimografion (gr. kymaino uzbibavam se, grafo piem) med. naprava pomou koje se mjeri i grafiki prikazuje krvni tlak kimono (jap.) muka i enska gornja haljina kod Japanaca sa irokim rukavima (prenesena i popularna u Europi i Amreici) kina-kora farm. kora junoamerikog kina-drveta, jednog od najvanijih lijekova protiv groznice; kina-korijen se ne dobiva od ovoga drveta, nego od perzijske biljke kinasmilaks; peruanska kora kinderbet (njem. Kind dijete, Bett krevet) djeji kreveti kinderpil (njem. Kind dijete, Spiel igra) "djeja igra", ono to se moe lako izvesti kined (gr. kinaidos) pasivni homoseksualac, protuprirodan bludnik kinedija (gr. kinaidia neprirodna pohota) homoseksualizam, pederastija, protuprirodan blud kinefot (gr. kineo kreem, pokreem, fos gen. fotos svjetlost) naprava za gledanje malih kinematografskih slika, poredanih na ploi u krugu ili vijugavo, spiralno, slian kartoskopu kinema (gr. kmema pokret, kretanje) v. kinematograf kinematika (gr. kinema pokret, kretanje) znanost o zakonima gibanja tijela bez obzira na sile i mase koje to kretanje proizvode; primijenjena kinematika dio kinematike koji se bavi mehanizmima gibanja; usp. kinetika kinematograf (gr. kinema kretanje, grafein pisati) 1. ureaj za snimanje i reproduciranje predmeta koji se kreu, izumljen 1895., posebna vrsta fotografskog aparata koji u sekundi pravi oko 20 snimaka; 2. dvorana u kojoj se prikazuju i gledaju filmske snimke; kinetograf, kinetoskop kinematogram (gr. kinema kretanje, gramma slika) niz ivih, kinematografskih slika kineskop (gr. kineo kreem, skopeo gledam) naprava sa stereoskopskim slikama koje se okreu kinestetini osjeaji psih. osobiti osjeaji kretanja, napetosti i napregnu-tosti snage kineta (fr. cunette, lat. cunae) voj. odvodni kanal u sredini suhog tvrdav-skog rova kinetika energija fiz. energija gibanja, tj. sposobnost jednog tijela da svojim gibanjem izvri rad, energija gibanja (supr. potencijalna energija ili energija poloaja) kinetike vjetine 690 kiosk kinetike vjetine mimike vjetine kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji pokree) fiz. dio dinamike koji istrauje odnose izmeu gibanja tijela i sila koje djeluju na njih (supr. statika) kinetofon (gr. kinetos pokretljiv, pomian, fone zvuk, ton) Edisonov *= izum: kombinacija kinematografa i gramofona pri kojoj radnju na slici prate odgovarajue rijei, pretea zvunog filma kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, pomian, grafo piem) v. kinematograf kinetoskop (gr. kinetos pokretljiv, pomian, skopein gledati, pogledati) v. kinematograf kineza (gr. kinesis) kretanje kinezijatrika (gr. kinesis kretanje, iatrike lijenitvo) lijeenje (ili: osnaivanje) tijela pomou kretanja, gimnastike kineziometrija (gr. kinesis kretanje, metria) vjetina mjerenja kretanja kinezioneuroza (gr. kinesis kretanje, neuron ivac) med. ivana bolest sustava za kretanje

kinezioterapija (gr. kinesis kretanje, therapeia lijeenje) lijeenje pomou kretanja, gimnastike King, Luther Martin (19291968) borac za ravnopravnost Crnaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama; dobitnik Nobelove nagrade za mir 1964.; poginuo kao rtva atentata u Memphisu King-Kong ime golemog majmuna iz istoimenog filma (snimljeno vie verzija) kinidin (peruan. quina) kem. smolasti sastojak kore kininskog drveta, po kem. sastavu slian kininu; upotrebljava se kao lijek kod ivanih poremeaja srca kinin (peruan. quina) farm. osebujan alkaloid, sol koja se dobiva od kore kininskog drveta, odlino sredstvo protiv groznice kininizacija (lat. cininisatio) med. opa uporaba kinina kao sredstva za zatitu od bolesti, osobito u malarinim krajevima kino (gr. kineo kreem) krai izraz za kinematograf kinofobija (gr. kyon pas, fobos strah) med. bolesni strah od pasa kinoidin (peruan. quina, gr. eidos) kem. gorak i bez mirisa proizvod koji se, kao uzgredan, dobiva pri pripremi kinina; upotrebljava se i kao lijek protiv groznice kinologija (gr. kyon gen. kynos pas, logia) znanost o psima i o pseim rasama kinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev, udnja) med. vuja glad, pasja glad, neodoljiva udnja za jelom kinoteka (gr. kineo kreem, theke kutija, sanduk; spremite) zbirka filmova, filmski arhiv; zgrada u kojoj se nalazi ovakva zbirka kinpakl (njem. Kinnbacke) donja eljust (osobito svinjska, u mesarskom jeziku) kinteron (p. quinteron) "petina crnca": potomak Europljanina i kvarteron-ke; usp. kvarteroni kioforija (gr. kyos zametak, foreo nosim) med. noenje, vrijeme trudnoe, trajanje trudnoe kionitis (gr. kion oteena resa) med. upala resice kionofaranks (gr. kion, faranx klisura) med. rascjep resice kionoptoza (gr. kion. resica, ptosis pad) med. spadnutost resice, spu-tenost kiosk (tur. kiuk, pers. kuk) sjenica, vrtna kuica za odmor; kuica za prodavanje neke robe na ulici (novina, asopisa, duhana itd.) kiotroffja 691 kistodinija kiotrofija (gr. kyos zametak, trofe prehrana) med. prehranjivanje zametka u maternici kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (posebice kao sastavni dio osobnog imena) kiraet (ar.) kod muslimana: itanje, recitiranje Kur'ana kiraethana (tur.) itaonica kirasir (fr. cuirassier) voj. nekada: teki oklopljeni konjanik u nekim zemljama kirenaici mn. fil. pristae Sokratovog uenika Aristipa iz Kirene koji su hedonizam (naelo zadovoljstva) smatrali najviim dobrom kireta (fr. curette, curer) med. struga-lica, posebna lica na dugakom drku za ienje maternice kiretaa (fr. curettage) med. ienje maternice pomou kirete Kirgizi mn. nomadski narod tursko-tatarskog plemena, ivi po srednjoazijskim stepama kiri (fr. Curie) fiz. jedinica za mjerenje radioaktivnosti kirije elejson (gr. Kyrie eleison) Gospodine, smiluj se! (poetak katolikih litanija) kinologija (gr. kyrios glavni, odluujui, logia) pravo znaenje, stvarno znaenje, pravi smisao kirioloki (gr. kyrios, logos) pril. to treba razumjeti u pravom smislu; u pravom izrazu; prirodno predoeno, prirodno prikazano Kirka (gr. Kirke) mit. glasovita grka arobnica koja je pretvarala ljude u ivotinje, poznata po tome to je kod sebe zadravala Odiseja kad se vraao iz Troje (Homerova "Odiseja"); pren. opasna ljubavnica; astr. ime jednog asteroida otkrivenog 1855. kirner (njem. Korner) v. kerner kirtoma (gr. kyrtoma) med. oteklina kirurg (gr. cheirurgis ruka, cheir, er-gon djelo) med. lijenik koji se bavi kirurgijom, lijenik koji obavlja operacije kirurgija (gr. cheirurgia) med. lijeenje koje se vri rukama, tj. operativnim putem kirurki (gr. cheirurgikos) kirurki, koji se tie kirurgije

kirzocela (gr. kirsos, kele kila, bruh) med. kila, bruh vena, proirenost sjemene vene kirzoftahnija (gr. kirsos, ofthalmos oko) med. upala oiju s proirenjem vena kirzomfalus (gr. pucanje ili proirenje krvne ile, kirsos pupak) med. proirenost trbune vene kirzotomija (gr. kirsos, tome rezanje) med. rezanje vene, odvajanje vene rezanjem kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene kisa (gr. kissa) gaenje na obina jela i bolestan prohtjev za neobinim jelima kod trudnica; kita kismet (tur.) sudbina, udes, ono to je sudbina svakome unaprijed odredila kismis (ind.) vrsta istonoind. katuna kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik) mat. crta brljanastog lista, krivulja treeg stupnja kista (gr. kystis mjehur) anat. mokrani mjehur; med. okruglasta i uplja oteklina s kaastim ili tekuim sadrajem kistalgija (gr. kystis mokrani mjehur, algos bol) med. bol u mokranom mjehuru; kistodinija kistian (gr. kystis mjehur) prid. koji se tie mokranog mjehura; mjehurast kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med. upala usmine (na enskom spolnom organu) kistocela (gr. kystis, kele) med. kila (bruh) mokranog mjehura kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med. v. kistalgija kistolit 692 klasa kistolit (gr. kvstis, lithos kamen) med. kamen u mokranom mjehuru kistom (gr. kvstis mjehur) med. izraslina podijeljena na vie upljina s tekuim ili hladetinastim sadrajem kistopatija (gr. kvstis, pathos bol, bolest) med. bolest mokranog mjehura kistoskop (gr. kvstis, skopeo promatram, gledam) med. sprava (ili: zrcalo) za pregled mokranog mjehura kistoskopija (gr. kvstis mjehur, skopeo) med. pregled mokranog mjehura kistoskopom kistotom (gr. kvstis, tome rezanje) med. no za prorezivanje mokranog mjehura kistotomija (gr. kvstis, tome rezanje) med. operativno otvaranje, prorezivanje mokranog mjehura kit (njem. Kitt) meka, tjestasta tvar, supstanca koja se, nakon uporabe, stvrdnjava; slui za privrivanje vrstih tijela (npr. prozorskih okana) kita (gr. kitta) med. v. kisa kitab (ar.) knjiga, pismo; Kur'an, itab kitaj (ar.) trg. vrsta kineske svilene ili pamune tkanine; u ekoj: vrsta finog katuna kitara (gr. kithara) glaz. v. gitara kitati (njem. kitten) spojiti, spajati kitom kitatka (rus.) vrsta kineske pamune tkanine kitnkes (n. Quitten-kase) suh pekmez od dunja kiveta (fr. cuvette) umivaonik; posuda za hvatanje kinice s krova; unutarnji poklopac depnog ili runog sata kivi zool. ptica trkaka s dugim i tankim kljunom, potpuno zakrljalim krilima i repom te dlakastim perjem, ivi u Novom Zelandu kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, oblaganje okna daskama; uvoenje metalne cijevi u arteki zdenac kizjak (rus.) gorivo od suene govee balege klabo (fr. clabaud) lajalo, lajavac; vrsta lovakih pasa klempavih un'u klafrati (njem. klaffen lajati) brbljati, blebetati, ogovarati klajnbirger (njem. klein malen, Biirger graanin) malograanin, ovjek za-tarjelih pogleda, gledita klajster (njem. Kleister) u postolarstvu: ljepilo od brana, krobno ljepilo klak (fr. claque) pljuska; potplaeni pljeskai (u kazalitu); eir (cilindar) na sklapanje klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska; usp. klak klamer (njem. Klammer) spajalica, spojnica, kvaica za spise klamfa (njem. Klampfe) u graditeljstvu: eljezna kuka koja slui za spajanje veih predmeta

klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji su lanovi vjerovali da potjeu od jednog osnivaa, tako da je starjeina bratstva imao nad njima neku vrstu partrijarhalne vlasti (klansko ureenje ukinuto je 1745.); 2. etn. naziv za bratstvo iji se lanovi smatraju krvnim srodnicima te, prema tome, ne sklapaju izmeu sebe brakove, osveuju se zajednikom neprijatelju i dr.; pren. skupina ljudi povezanih zajednikim interesima klarifikacija (lat. clarificatio) bistrenje, proiavanje (neke tekuine); prav. objanjenje, izvianje klarina (tal. clarino) glaz. truba klarinet (fr. clarinette) glaz. drveni pu-haki instrument, vrsta flaute; napravljen oko 1700. klarinetist (fr. clarinette) svira klarineta klarirati (lat. clarare) razjasniti; obaviti carinski postupak pri dolasku ili odlasku broda; osloboditi robu poto se udovolji svim carinskim obvezama klasa (lat. classis razred) bot. zool. 1. razred, skupina; 2. u sociolokom klaser 693 klauzura smislu: skupina ljudi istih drutvenih i ekonomskih interesa; 3. vrsta; razred, uionica, odjel; voj. obveznici kojima iste godine pada rok sluenja; port, izvrstan igra klaser (lat. classis razred) u filateliji: posebna knjiga za umetanje i uvanje maraka i duplikata maraka klasici (lat. classici) mn. u starom Rimu: graani prve klase, prvog stalea; kasnije: istaknuti pisci grke i rimske starine; u suvremenim knjievnostima: pisci koji su pisali ugledajui se na starogrke i rimske pisce, ili oni ija djela imaju osobitu vrijednost; jed. klasik klasicitet (lat. classis) ono to je primjerno, uzorno, nedostino, npr. stil klasicizam (lat. classis) smjer u novijoj knjievnosti i arhitekturi ija je glavna odlika ugledanje na slina djela klasine starine i renesanse; supr. romantizam klasian (lat. classicus) koji se odnosi na klasike ili potjee od klasika, antiki; uzoran, odlian, prvorazredan; klasini jezici grki i latinski jezik klasina knjievnost knjievnost starih Grka i Rimljana; u irem smislu: ono stoje u nekoj knjievnosti najbolje, prvorazredno klasina starina vrijeme starih Grka i Rimljana klasificirati (lat. classificare) razvrstati, razvrstavati, podijeliti na vrste, skupine, redove i dr.; ocijeniti (uenike) klasifikacija (lat. classificatio) podjela, raspored, razvrstavanje; logika klasifikacija podjela opsega jednog pojma, tj. podjela toga pojma na one pojmove koje on sobom obuhvaa, npr. pojam paralelograma dijeli se na: kvadrat, pravokutnik, romb i romboid klasik (lat. classicus) v. klasici Masirati (fr. classer, lat. classis) razvrstati, razvrstavati, dijeliti ili podijeliti na redove, vrste itd.; odrediti vrijednost, red, rang, klasu klasna svijest cjelokupan pogled na svijet nekog drutvenog stalea do kojega je doao i u kojem je odgajan na temelju svoga politiko-ekonom-skog poloaja i opih uvjeta ivota klasni porez neposredni porez pri kojem se porezni obveznici razvrstavaju u odreene klase, prema vanjskim oznakama (socijalni poloaj itd.) i prema tome se razliito oporezuju klastine stijene (gr. klasis lomljenje, razbijanje) sedimentne stijene koje se sastoje od estica nastalih kemijskim ili mehanikim razaranjem starijih stijena klaun (engl, clown, lat. colonus seljak, budala) aljivac na staroengleskoj pozornici (ono to je Hanswurst kod Nijemaca); danas: komedija, lakrdija u cirkusu klaustar (lat. claustrum) samostan, "zatvoreno mjesto"; u kat. samostanima: unutranje dvorite okrueno tri-jemovima s arkadama klaustrofobija (lat. claudere zatvoriti, gr. fobos strah) strah od zatvorenih prostora klauza (lat. clausa, clausum, claudere zakljuati, zatvoriti) prebivalite, koliba; redovnikova ili pustinjakova sobica; tjesnac, klanac; naprava za valjanje stabala s planina u doline klauzula (lat. clausula) prav. uvjet koji ograniava, odredba, toka, lanak (ugovora, zakona); ret. glaz. zakljuak jednog perioda; sine clausula it. sine klauzula (lat.) bez ogranienja

klauzura (lat. claudere zakljuati, zatvoriti, clausura zatvor, brava) zatvaranje; uhienje, hapenje; samostanska usamljenost; pisani zadatak na zavrnim dravnim ispitima koji se klavesen 694 klerofaizam radi pod nadzorom lanova ispitne komisije (u zatvorenoj sobi) klavesen (fr. clavecin) glaz. prvoitni tip glasovira; klavesin klaviembalo (tal. clavicembalo) glaz. v. klavikord klavijatura (lat. clavis klju) glaz. sve tipke, red i raspored tipki na glasoviru i orguljama; tipkovnica, tastatura klavikord (gr. harpazo zagrabim, uhvatim, chorde ica) glaz. zavinut glasovir fortepiano (kod Engleza) klavikord (lat. clavis, gr. chorde ica), stariji, glasoviru slian glazbeni instrument klavikula (lat. clavicula kljui) anat. kljuna kost, kljunica klavikularan (lat. clavicula kljui, cla-vicularis) anat. kljunini, koji se tie kljune kosti klavir (lat. claviarium, fr. clavier) glaz. glasovir, najvaniji instrument s tipkama i icama kod kojega opseg tonova iznosi est i pol do sedam oktava klavis (lat. clavis) klju: glaz. tipka kod orgulja i glasovira; notni klju, znak kojim se obiljeava ton nota; filoloki klavis jezini klju, rjenik, npr. Clavis Homeria rjenik s tumaenjem Homerovih rijei klefte (gr. kleptes) mn. hajduci koji su se, kad su Turci pokorili Grku, povukli u planine sjeverne i srednje Grke i odatle se borili za osloboenje svoje domovine; klepte kleidagra (gr. kleis kljuna kost, klei-dos napadaj) kostobolja kljune kosti, kljunice kleidomantija (gr. kleis klju, man-teia proricanje) proricanje po kljuevima, gatanje u kljueve Kleopatra (6830 pr. n. e.) egipatska vladarica, ljubavnica Cezara i Marka Antonija kleplovati (njem. kldppein) u enskom runom radu: plesti ipku drvenim tapiima (iglama) klepsidra (gr. klepsvdra, klepto skrivam, hydor voda) starinski vodeni sat slian pjeanom satu klepte (gr. kleptes) mn. v. klefte kleptolagnija (gr. klepto kradem, lag-neia blud, uspaljenost) med. seksualno uivanje koje kod nekih ljudi uzrokuje izvrena kraa kleptoman (gr. klepto kradem, mania pomama, ludilo) osoba optereena bolesnim i neodoljivim nagonom za kraom kleptomanija (gr. klepto, mania) med. bolestan i neodoljiv nagon za kraom kod psihopata, epileptiara, maloumnih i histerinih osoba kler (fr. clerc, gr. kleros duhovnitvo, sveenstvo) sveenik, duhovnik; sveenstvo; uen ovjek (po tome to su se, u srednjem vijeku, sveenici gotovo jedini bavili znanou); pisar (odvjetniki, dravni itd.) kler (gr. kleros, lat. clerus) sveeniki stale, sveenstvo klerik (gr. kleros) sveenik, duhovnik; pisac, znanstvenik klerikalac (gr. kleros) pristaa sveenstva i klerikalizma klerikalan (gr. kleros) sveeniki, koji pripada sveenikom staleu; koji u radu strogo vodi rauna o interesima crkve i sveenstva (ultramontan) klerikalizam (gr. kleros) politiki i ideoloki sustav katolikog ultramon-tanskog sveenstva koje u svim svojim postupcima i javnom radu vodi prije svega rauna o interesima Kat. crkve i svoga stalea klerikat (lat. clericatus) sveeniki stale, sveenstvo klerofaizam (gr. kleros sveenstvo, tal. fascismo) moralna i fizika suradnja i sprega crkvenih i faisti klerogamija 695 klinika kih krugova, povezivanje klerikalizma i faizma klerogamija (gr. kleros, gamia enidba, udaja) sveeniki brak klerokracija (gr. kleros, kratia vladavina, vlast) vladavina sveenikog stalea, vladavina, utjecaj i mo klerikalaca kleromantija (gr. kleros kocka, drijeb, manteia) proricanje iz kocaka ili danih brojeva

klijent (lat. cliens gen. clientis "onaj koji se odziva" svom zatitniku, gr. klyo ujem, sluam) tienik; osoba koja se povjerila odvjetniku kako bi joj on titio interese; med. bolesnik, pacijent; trg. muterija, kupac klijentela (lat. clientela) tienici, klijenti odvjetnika; bolesnici, pacijenti lijenika; kupci, muterije trgovca klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje ili varanje, meusobno pomaganje neasnim sredstvima, bagra, fajta klima (gr. klima nagib, predio zemlje, klino naginjem) podneblje, stanje (ili okolnosti, prilike) nekog predjela, kraja, podruja u odnosu prema pre-teitim pojavama kao to su temperatura, vlaga itd., osobito ukoliko to utjee na ivotinjski i biljni ivot klimaks (gr. klimax ljestve, stube) penjanje; poet, pojaavanje izraza, nizanje slinih pojmova uzlaznim redom, nizanje pojmova od slabijih prema jaima klimakterian (gr. klimakterikos stu-panjski) klimakterine godine kritine, "opasne" godine (kod ena doba kad im se spolne funkcije ponu gasiti, izmeu 45"55, a kod mukaraca izmeu 5060 godine); takoer: svaka sedma godina u ljudskom ivotu, kad se u tijelu zbivaju osjetne promjene klimakterij (gr. klimakter stupanj, ljestvna preaga) med. razdoblje u ivotu ene kad joj prestaje menstruacija; pren. opasna ili prekretna godina u ljudskom ivotu klimatika (gr. klima) znanost o utjecaju klime, podneblja, na tijelo klimatografija (gr. klima, grafo) opisivanje klime klimatologija (gr. klima, logia) znanost o klimi (dio fizikog zemljopisa) klimatoterapija (gr. klima, therapeia lijeenje) lijeenje utjecajem klimatskih prilika klimatske bolesti bolesti koje uglavnom, posredno ili neposredno, izaziva klima (toplina, vlanost, vjetar, nadmorska visina itd.); preteito su tropske prirode, javljaju se u arkom pojasu klimatski (gr. klima) koji se odnosi na klimu, koji je u vezi s klimom klimazona (gr. klima, zone pojas) geol. podruje s odreenom klimom (o kojoj ovisi stvaranje zemlje) klimentica jedan od naziva za irilicu (po njezinu tvorcu Klimentu) klimprati (njem. klimpern) udarati po glasoviru, tj. loe svirati klin (engl. clinch) port, u boksanju, akanju: poloaj kad se natjecatelj nasloni na protivnika ili se uhvati za njega i na taj nain ga sprjeava u udaranju kliniar (gr. kline postelja, krevet) med. nastavnik u klinici; student koji posjeuje kliniku radi uenja kliniki (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji) koji se tie lijeenja bolesnika vezanih za postelju; kliniki institut ustanova za prouavanje bolesti i lijeenje bolesnika klinika (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji, krevetu, kline postelja, krevet) med. pouavanje u praktinoj medicini na samim bolesnicima; zavod u kojem se daju takve pouke studentima medicine; stacionarna klinika bolnica iji bolesnici slue i kao nastavni materijal; poliklinika zavod klinka 696 kloaka u koji dolaze bolesnici radi savjeta; ambulatorna klinika posjet bolesnicima u njihovim privatnim stanovima (posebice od strane mladih lijenika), lijeenje bolesnika koji ne lee u postelji klinka (atr.) djevojica klinkeri (engl. clinker) mn. port, trkaki amci preklopne grade klinoidan (gr. kline krevet, postelja, eidos oblik) posteljast, krevetast, u obliku postelje, sedla (kost) klinologija (gr. kline krevet, postelja) med. znanost o najboljem i najsvr-hovitijem nainu njege i lijeenja bolesnika klinometar (gr. klinein nagnuti, na-gibati, metron mjera, mjerilo) rudarski instrument za mjerenje nagibnog kuta brdskih slojeva klinoskop (gr. klino nagnem, skopeo promatram) rudarski instrument koji pokazuje odstupa h neka povrina ih linija od vodoravnog pravca klinotehnika (gr. kline postelja, krevet, technike) med. vjetina ureenja bolnica, bolesnikih soba i dr. Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava) mit. jedna od devet muza, muza zatitnica povijesti, najee prikazana s poluotvorenim smotuljkom papira u ruci; usp. muza

kliper (engl. clipper) vrsta sjevernoa-merikih brzih trgovakih jedrilica u XIX. st. klips (fr. clips) kopa, igla, bro; ukrasni predmet koji se posebnim mehanizmom privruje na eljeno mjesto kliring (engl. clearing) u ekonomskoj politici: sustav razmjene dobara kojem je cilj da uvozi iz jedne drave u drugu budu podjednaki, tj. da roba robu plaa; trg. plaanje obveza bez davanja gotovog novca ili deviza, jednostavnim prenoenjem sa svog rauna kod neke banke na raun onoga prema kojem se imaju obveze plaanja klistir (gr. klyster) ubrizgavanje tople ili hladne vode (esto s dodatkom ulja, soli, sapuna, octa ili male koliine glicerina) u crijeva radi ispiranja i ienja od zaostale hrane (upotrebljava se i za izravno unoenje lijekova i hrane); sprava pomou koje se to vri klistirati (gr. klyzo ispirer, ispirem crijeva) ispirati crijeva pomou klis-tira klisura (gr. kleisura) 1. klanac, uska i duboka dolina izmeu dvaju visokih planinskih obronaka; 2. hrid, hridina, stijena klie (fi*, clich) fotografski snimak na staklu ili metalnoj ploi, stereotipna ploa, otisak slike, kalup sa slikom (slika za umnoavanje) kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: prenijeti) sliku na kalup (klie) radi umnoavanja klitoridektomija (gr. kleitoris gen. kleitoridos draica, ektome izrezi-vanje) med. operativno odstranjivanje klitorisa klitoris (gr. kleitoris) med. sikilj, draica (valjkast organ na prednjem i gornjem dijelu enskog vanjskog spolnog organa) klitoritis (gr. kleitoris) med. upala klitorisa klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesna oteklina klitorisa; protuprirodna uporaba sikilja, draice radi zadovoljenja spolnog nagona klizeometar (gr. klisis savijanje, nagib, metron) med. instrument za mjerenje enske zdjelice kliziometar (gr. klisis, metron) med. v. klizeometar klizma (gr. klysma) v. klistir kloaka (lat. cloaca) gnojite; podzemni odvodni kanal za neistou; zool. zakloce 697 kloroza jedniki odvodni kanal za izmet i mokrau kod ptica kloce (njem. Klotz klada, panj) nekada: naziv za klade u koje su stavljali sunjeve; okovi klofer (njem. klopfen lupati) naprava za ispraivanje tepiha; mlatilo, ispraiva klonian (gr. klonos estok pokret, silan pokret) med. trzajni; supr. to-nian klonus (gr. klonos) med. trzajni gr, trzavica klopa (atr.) jelo, hrana klor (gr. chloros svijetlozelen, zeleno-ut) kem. element, ukastozelen zaguljiv plin, atomska teina 35,457, redni broj 17, znak Cl; upotrebljava \ se za bijeljenje lana, pamuka i krpa u proizvodnji papira, kao razorno sredstvo i sredstvo za dezinfekciju kloracid (gr. chloros svijetlozelen, lat. acidum kiselina) kem. antiseptini preparat, djeluje jae od svih prijanjih, a nema nikakvog tetnog djelovanja na tkiva kloral (gr. chloros svijetlozelen) kem. bezbojna tekuina otrog mirisa, CCl3CHO; slui za dobivanje posve istog kloroforma i kao sredstvo za uspavljivanje i umirenje kloralizam (gr. chloros svijetlozelen) med. trovanje Moralom klorat (gr. chloros svijetlozelen) kem. sol klorne kiseline kloremija (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, haima krv) med. bljedilo, bijedo krvnost kloreterid (gr. chloros, aither) narkotino sredstvo = kloroform klorid (gr. chloros) kem. sol ili ester klorovodine kiseline; spoj klora s nekim drugim elementom ih radi-kalom klorirati (gr. chloros svijetlozelen) dezinficirati vodu klornim vapnom ili klorom klorno vapno ukast prah, CaOCl2; slui za bijeljenje lana, pamuka, konoplje, papira i dr. klorofil (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, fyllon list) bot. biljno zelenilo, veoma sloen organski spoj bje-lanevinaste prirode u svima zelenim dijelovima biljaka, osobito u listu;

nastaje samo utjecajem Suneve svjetlosti; klorofilna asimilacija proces stvaranja organskih tvari iz neorgan-skih, poglavito iz vode i ugljine kiseline kloroform (fr. chloroforme, gr. chloros svijetlozelen, lat. formica mrav) kem. bezbojna tekuina eterinog mirisa i slatkog okusa, CHC13; upotrebljava se u kirurgiji kao narkotino sredstvo; formilklorid kloroformirati med. uspavati kloro-formom klorom (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) med. opasna zelenkasta izraslina, spada u sarkome klorometar (gr. chloros svijetlozelen, metron mjera, mjerilo) instrument za mjerenje koliine klora u klornom vapnu, klornoj vodi i drugim kloro-vim spojevima klorometrija (gr. chloros svijetlozelen, metria mjerenje) mjerenje koliine klora pomou klorometra kloroplasti (gr. chloros svijetlozelen, plasso tvorim) bot. okrugla ili elipso-idna tijela u povrinskim biljnim stanicama koja biljkama daju zelenu boju klorovodina kiselina kem. spoj klora i vodika, HC1, klorovodik, upotrebljava se mnogo u kemijskoj industriji kloroza (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) 1. med. bljedilo, blijeda boja lica zbog izostale menstruacije, tzv. bijela groznica; 2. bot. bolest biljaka pri kojoj lie gubi zelenilo (klorofil) i postaje uto (klorotino) kloster 698 koalicija kloster (lat. claustrum, njem. Kloster) samostan kloar (fr. clochard) beskunik, siromah, skitnica (u Parizu) klot (engl. cloth) sukno, platno, tkanina za podstavu klozet (starofr. dem. od clos, lat. clau-sum od claudere zakljuati, zatvoriti) nunik, zahod; engleski klozet zahod u kojem se neistoa ispire vodom u odvodnu jamu klub (engl. club) ue drutvo (politiko, knjievno, prijateljsko) i mjesto gdje se ono sastaje; portsko drutvo km kratica za kilometar knakser (njem. knacken praskati, pucati) u filmskom jeziku: izraz za krc-kanje, praskanje (u magnetofonskoj vrpci) knedl (njem. Knodel) kuh. poznato jelo od brana i jaja (sa sirom, ljivama i dr.) u obliku loptice, valjuak Knesset (hebr.) izraelski parlament knezma (gr. knesis eanje) med. ra-eano mjesto, oiljak ili rana napravljena eanjem knezmus (gr. knesmos) med. svrab knidoza (gr. knide kopriva) med. svrab, svrbe; koprivnjaa: ibanje koprivama (kod neosjetljivosti), urti-kacija kniks (njem. Knicks) naklon pred kim s malim poklecavanjem knisoregmija (gr. knissa miris peen-. ke, regnvmi izbijem, provrim) med. podrigivanje knohnicer (njem. Knochen kost, schii-tzen uvati) port, kod nogometaa: titnik za kosti, osobito za zglobove, tzv. kostobran knut (rus. knut, got. hunto) bi; posebni bi od netavljene koe kojim su u Rusiji, sve do 1845., ibali one koji su osuivani na batine koacervacija (lat. coacervatio) ret. gomilanje, nagomilavanje (dokaza, razloga) koadjutor (lat. coadjutor) pomonik; pomonik ili unaprijed odreeni nasljednik crkvenog velikodostojnika kod katohka, osobito nadbiskupa koadjutorat (lat. coadjutoratus) sluba koadjutora koadjutorica (lat. coadjutor) pomonica ili unaprijed odreena nasljednica poglavarice samostana koadjuvancija (lat. coadjuvantia) pomo, suradnja koadunacija (lat. coadunatio) ponovno spajanje, udruivanje onoga to je prije bilo odvojeno koagulacija (lat. coagulatio) zgruava-nje, zgruanje, gruanje, usiravanje, usirenje; zgruanost, usirenje, usi-renost koagulancije (lat. coagulantia) mn. med. sredstva koja izazivaju zgru-avanje krvi i krvne surutke (krvnog seruma) koagulativan (lat. coagulativus) zgru-avjui, koji izaziva zgruavanje, koji pomae usiravanje

koagulirati (lat. coagulare) zgruati, zgruavati, u siriti, usiravati; zgruati se, zgruavati se, usiravati se koagulum (lat. coagulum) sredstvo za zgruavanje; med. krvni ugruak koji se stvara pri zgruavanju krvi koakcija (lat. coactio) prisila, prisiljavanje; prisilno naplaivanje koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija koaksijalan (lat. cum ca, axis os, osovina, coaxialis) suosni, suosovinski, sa zajednikom osi (ili: osovinom) koaktivan (lat. cogere primorati, prisiliti, coactio primoravanje, prisiljavanje) prisilan, koji ima pravo prilliti koalescencija (lat. coalescentia) med. sraivanje; sraslost koalescirati (layt. coalescere) srasti, srastati; koalizirati koalicija (lat. coalitio) udruivanje, savez; osobito: udruivanje vie sila ili koalirati 699 kodoroi politikih stranaka protiv zajednikog protivnika koalirati (lat. coalescere) udruiti, sjediniti koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati koaptacija (lat. co-aptatio) prilagoa-vanje; med. namjetanje slomljenih ili osakaenih udova koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, priljubiti; prilagoditi koarktacija (lat. coarctatio) jako suavanje, stjenjavanje, zbijanje; jako suenje, jaka suenost, stjenjenje, stijenjenost koartikulacija (lat. coarticulatio) anat. sastav (ili spoj, veza) dviju kostiju; sinartroza kobalt (njem. Kobalt, ista rije kao Ko-bold, jer su onda rudari smatrali da nema vrijednosti) min., kem. element, atomska teina 58,94, redni broj 27, znak Co, bijelosiva kovina, u prirodi se nalazi samo u rudama spojena s arsenom i sumporom, sama nema tehnike vanosti; od njegovog oksida dobiva se lijepa plava boja (smalta); kobaltultramarin plava boja sastavljena od kobaltovog oksida i gline koboldi (njem. Kobolde) mn. u njem. mitologiji: runi, zli, kao patuljci mali kuni i brdski demoni kobra (port. cobra, lat. colubra zmija) zool. istonoindijska naoarka (zmija otrovnica) Kochovi bacili it. Kohovi ... med. bacili tuberkuloze i kolere koje je pronaao dr. Robert Koch (18431910) koda (tal. coda, lat. cauda rep) glaz. zavretak glazbenog stavka; poet. stihovi kao dodatak uz sonet kodak izmiljeni tvorniki naziv kao zatitni znak za ameriko-engleske proizvode fotografskih aparata i filmova; fotografski aparat kodebitor (lat. codebitor) sudunik kodecernent (lat. co-decernere suodlu-iti) sudionik u donoenju odluke, suradnik na donoenju odluke kodein (gr. kodeia makova glavica, lat. Codeinum) kem. alkaloid koji se nalazi u opiju(mu), priprema se umjetno iz morfina, ah je blai od ovoga; upotrebljava se kao sredstvo za umirenje ivaca i ublaivanje kalja kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj; knjiga, jer su stari pisali na drvenim tablicama prevuenim voskom, cau-dex biljenica) zakonik, zbornik zakona; rukopis; pren. propis, propisi, pravila kodenuncijat (lat. co-denuntatius) prav. suoptuenik, suokrivljenik kodicil (lat. codicillus dem. od codex) prav. dodatak oporuci koji sadri neke sporedne i manje vane odredbe; takoer: oporuka koja nije sastavljena u propisanom obliku i pred dovoljnim brojem svjedoka; kodi-cilarna klauzula odredba po kojoj se jedna oporuka treba smatrati kao kodicil u sluaju da ne bude priznata kao prava kodificirati (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) sastavljati zakonik, sastaviti zakonik (ili: zbornik zakona) kodifikacija (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) skupljanje pojedinanih zakona i njihovo sreivanje i unoenje u jedno jedinstveno, sustavno djelo kodifikator (lat. codificator) sastavlja zakonika (ili: zbornika zakona) kodirekcija (lat. codirectio) suuprava, suupravljanje kodirektor (lat. codirector) suupravi-telj

kodivizija (lat. co-divisio) sporedna podjela neega po drugom nekom naelu kodoroi (tal. codirosso) zool. ptica cr-venrepka kodo 700 kohabitacija kodo (tur.) posrednik pri sklapanju braka koedukacija (lat. co-educatio) zajedniko odgajanje muke i enske djece u - Ltom razredu (odjelu) u mjeovitim kolama koeficijencija (lat. coefficientia) sudjelovanje, suradnja koeficijent (lat. coefficiens) mat. stalna ili poznata veliina koja je mnoitelj promjenjive ili nepoznate veliine koegzistencija (lat. coexistentia) supo-stojanje. istodobno postojanje, zajedniko postojanje, postojanje vie stvari istodobno koegzistirati (lat. coexistere) postojati istodobno, zajedno postojati koekstenzija (lat. coextensio) podjednako prostiranje, podjednako pruanje koekstenzivan (lat. ceoxtensivus) koji se podjednako daleko prostire, prua koempcija (lat. coemptio) kupnja, ortaka kupnja; brak pri kojem se ena kupuje koepiskop (lat. co-, gr. episkopos) su-biskup koercibilan (lat. coercibilis) ukrotiv, svladiv; za plinove: koji se moe pretvoriti u tekuinu koercibilitet (lat. coercibilitas) ukrot-ljivost, svladljivost koercicija (lat. coercitio) ograniavanje, obuzdavanje; primoravanje koercirati (lat. coercere) prisiliti, primorati, ukrotiti koercitivan (lat. coercitivus) prisilan; koercitivna sila fiz. sposobnost eljeza da zadri u sebi preostali mag-netizam po prestanku djelovanjem induciranog magneta koesencija (lat. coessentia) jednobit-nost, ista bit (u nauavanju o Svetom Trojstvu); koesencijalitet koesencijalan (lat. coessentialis) iste biti, istobitan koesencijalnost (lat. coessentialitas) v. koesencij kofein (ar. kahva, lat. coffeinum) kem. organska baza, nalazi se u kavi i aju, u malim koliinama djeluje osvjeavajue, u veim (i dugotrajno) otrovno; sredstvo protiv glavobolje i drugih ivanih bolesti kofer (gr. kofinos koara, fr. coffre) koveg; voj. u utvrdama: prolaz s obje strane utvrde zatien zemljanim nasipom koji vodi preko suhih rovova ili kroz brisani prostor prema vanjskim dijelovima utvrde kofoza (gr. kofosis) med. gluhoa kofraa (fr. coffrage) voj. oblaganje zemljanih prokopa gredama, daskama i si. kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati prokope gredama, daskama i si., vriti kofrau kofta starjeina jedne tajne (slobodnozidarske) udruge u Egiptu kogitabilan (lat. cogitabilis) zamiljiv, koji se moe zamisliti kogitacija (lat. cogitatio) fil. miljenje, razmiljanje, smiljanje; svjesnost, svijest kognacija (lat. cognatio) krvno srodstvo; pren. slinost, srodnost; cognatio spiritualis it. kognacio spiritua-lis (lat.) duhovno srodstvo, kumstvo kognat (lat. cognatus) roak po krvi, roak po enskoj strani (majci ili eni); supr. agnat kognicija (lat. cognitio) mo spoznavanja, spoznaja, znanje: prav. sudska istraga kognicionalni (lat. cognitionalis) prav. koji spada u sudsku istragu, koji se tie sudske istrage kognitivan (lat. cognitivus) spoznajni, koji se tie spoznaje kohabitacija (lat. cohabitatio) stanovanje zajedno; ivot udvoje; odnoaj, spolno openje .' kohabitant 701 kokarda kohabitant (lat. cohabitans) sustanov-nik, sustanar - . koherencija (lat. cohaerentia) sveza; spojenost, sraslost, povezanost; fiz. koherencija (sustava valova) koherentan (lat. cohaerens) koji se dri zajedno; povezan, spojen; fiz. povezan (s drugim) tako da se svakoga trenutka titrajno stanje jednoga potpuno slae s titrajnim stanjem drugoga

koherirati (lat. cohaerere) drati se zajedno; biti u vezi, biti povezan, biti spojen, imati veze (npr. govor) kohezija (lat. cohaesio) fiz. privlana sila izmeu molekula istog tijela (vrsta tijela imaju najveu, tekua vrlo malu, zrana nikakvu koheziju); pren. veza, povezanost jednog slijeda mish i si. kohezivan (lat. cohaesivus) uzajamno privlaan, koji dri zajedno, koji ima svojstvo koheriranja; usp. kohezija kohibicija (lat. cohibitio) zabrana, sprjeavanje, obuzdavanje, ograniavanje kohinor (ind., engl. kohinoor) "brijeg svjetlosti"; min. znameniti dijamant, veliki indijski dijamant (briljant 108,93 karata) kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni puevi kohorta (lat. cohors) kod Rimljana: deseti dio legije, jedinica koja se sastojala od est centuriona po 100 vojnika; eta, pratnja, tjelesna straa koilometrija (gr. koilos upalj, to ko-ilon udubljenje, metria mjerenje) vjetina mjerenja upljih tijela, znanost o mjerenju posuda koilostomija (gr. koilos upalj, stoma usta) upljina glasa, upalj glas koincidencija (lat. coincidentia) geom. poklapanje, podudaranje; pren. istodobnost, istovremenost, dogaanje u isto vrijeme; susret; coincidentia op-positorum it. koincidencija opozitorum (lat.) fil. podudaranje (ih: slaganje) suprotnosti koincidirati (lat. cioncidere) geom. podudarati se, podudariti se, poklapati se, poklopiti se; pren. dogoditi se (ili: dogaati se, zbivati se, zbiti se) istodobno, istovremeno imati veze s; prid. koincidentan koindikacija (lat. coindicatio) med. su-znak, istodoban znak, sporedna pojava, sporedan simptom (neke bolesti) koindikantan (lat. coindicans) med. koji takoer pokazuje (pored ostalih pojava), npr. postojanje neke bolesti koinologija (gr. koinologia) zajedniko vijeanje, dogovor, osobito lijenika (konzilij) koinspektor (lat. coinspector) sunad-zornik koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se, coitus) spolni odnoaj; obljuba kojot (p. coyote) zool. ameriki akal (izmeu hsice, vuka i psa) koka (p., lat. erythroxylon coca) peruanska biljka ije mirisavo i gorko lie vau radi njegovog oivljavaju-eg djelovanja kokain (peruan. koka) kem. alkaloidna tvar koja se nalazi u liu koke, upotrebljava se za umirivanje ivaca i uminjavanje bolova kokainizam (peruan. koka) zlouporaba kokaina, tj. puenje ili pijenje kokaina radi uminjavanja bolova; trovanje kokainom kokainomanija (peruan. koka, gr. mania pomama, ludilo) teka tjelesna i duevna rastrojenost kao posljedica uivanja u kokainu kokarda (fr. cocarde, coq pijetao, nazvana tako po pijetlovoj krijesti) znaka (na kapi ili kaputu) kao znak pripadnosti nekom staleu (vojsci) ili nekoj organizaciji (politikoj, socijalnoj, kulturnoj, portskoj itd.), znak kokbout 702 kolabirati lanstva nekog stalea ili neke udruge kokbout (engl. cockboat) ami, bar-ica kokcidije (lat. coccidia) mn. med. na-metnike (parazitske) praivotinje, uzronici veoma opasnih bolesti jeta-ra i crijeva kokcidioza (lat. coccidia) med. veoma opasna, obino smrtonosna bolest je-tara i crijeva, izazvana prisutnou jednostaninih ivotinjica kokcidija kokcija (lat. coctio) probava hrane u elucu; koktura kokerija (engl. coke) kem. dobivanje koksa koketa (fr. coquette) ena koja se eli dopasti drugima (osobito mukarcima), kaiperka, namigua koketan (fr. coquet) koji se eli dopasti drugima; lijep, krasan, ukusan (za stvari) koketerija (fr. coquetterie) elja za do-padanjem, za svianjem; udvaranje koketirati (fr. coq pijetao, coqueter) "ponaati se kao pijetao", tj. teiti na sve mogue naine da se zadobiju i privuku mukarci

koki (fr. cocu, lat. cuculus kukavica) 2. prevaren mu, rogonja (zapravo "kukavica", zato to je kukaviin mujak, toboe, prevaren na taj nain to njegova enka nosi jaja u gnijezda drugih ptica i ostavlja da ih one izvedu) koki (lat. cocci) 1. mn. med. v. kokus Kokit (gr. kokytos jadikovanje) mit. rijeka u starogrkom podzemnom svijetu (Hadu) koja je tekla iz Stiksa i utjecala u Aheront Kokit (gr. Kokytos) mit. "rijeka kuka-nja", rijeka u podzemnom svijetu koja je tekla iz Stiksa u Aheront; usp. Tartar kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) redovnika kapuca; med. magarei kaalj, hripavac; pren. ljubimac ena kokni (engl. cockney) maza, mekuac (podrugljivo ime za Londonane) koknizam (engl. cockneyism) londonsko narjeje kokolo (tal. coccolo) mezimac, draesno dijete kokon (fr. coque, cocon) ahura dudovog svilca, zapredak (upotrebljava se za pravljenje svile kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmjena prostitutka, bludnica, uliarka kokpit (engl. cockpit) prostor za posadu na krmi broda; otvoreno sjedalo zatvorenog amca; prostor za pilota ili za posadu zrakoplova koks (engl. coke) materijal za gorivo koji se dobiva suhom destilacijom kamenog ugljena, laki, ali vri i bolji od njega koksagra (lat. coxa kuk, gr. agra napadaj) med. kostobolja kukova koksalgija (lat. coxa kuk, gr. algos bol) med. bol u kukovima, bol u slabin-skom dijelu koksitis (lat. coxa kuk) med. upala bedrenog zgloba koktel (engl. cocktail) "pijetlov rep", konj koji nije iste rase; vrsta rashlaenog groga, gorka okusa (mjeavina rakije, eera, limuna i leda); mala gozba za uzvanike, domjenak koktura (lat. coquere kuhati, coctura) v. kokcija kokus (lat. coccus bobica) med. okruglasta ili jajasta klica, uzronik raznih bolesti, npr. gonokok (uzronik tripera ili kapavca), meningokok (uzronik upale mozga), stafilokok (uzronik gnojenja), streptokok (uzronik crijevnog vjetra, upale u trbunoj i prsnoj upljini i gnojenja); mn. koki kolabirati (lat. collabi) med. naglo ma-laksati, klonuti snagom; onesvijestiti se; biti napadnut kolapsom kolaboracija 703 kolegij kolaboracija (lat. collaboratio) suradnja, suraivanje; prav. zajedniko privreivanje mua i ene kolaboracionist (fr. collaboration suraivanje, suradnja) ovjek koji je u Drugom svjetskom ratu suraivao s faistikim osvajaem, suradnik okupatora kolaborator (lat. collaborator) suradnik, pomonik; pomoni uitelj, sveenik kolaboratura (lat. collaboratura) suraivanje, suradnja; suradniko mjesto kolaborirati (lat. collaborare) suraivati, sudjelovati u radu kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kola-tura kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav. unoenje, spajanje imovine u zajedniku masu (lat. collatio bonorum); davanje crkvenog dobra, sveuiline titule i si.; skromna veera o postu; svaki skroman obrok uope; usporeivanje, usporeivanje prijepisa s originalom kolacionirati (lat. collatio) usporediti prijepis s originalom; razgledati (ili: pregledati) nepovezane knjige, list po list, radi provjeravanja jesu li potpune; uinati, dorukovati kolajna (tal. collana ogrlica) medalja, okrugla kovna ploica sa simbolinim natpisom ili likom koja se daje kao znak odlikovanja; ogrlica, erdan kolaps (lat. collapsus) med. nagla ma-laksalost, naglo opadanje ivotne energije nakon jakog gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praeno hladnoom koe, slabim pulsom, vrlo slabim disanjem i dr.; slom kolaptika (gr. kolapto) klesanje dlijetom kolar (lat. collare) ovratnik; kod kat. sveenika: ovratnik zagasite boje s bijelim prugama ili ipkom kolateralan (lat. collateralis) poboni, sporedni; kolateralne utvrde voj. sporedne utvrde u sastavu jedne tvrave; kolateralni nasljednici prav. nasljednici u pobonoj liniji kolateralna linija pobona linija, sporedno srodstvo kolator (lat. collator) usporeiva razliitih rukopisa istog djela kolatorij (lat. colatorium) tkanina koja slui za filtriranje tekuine

kolatura (lat. colare procijediti, cola-tura) kem. filtrirana, procijeena tekuina kolaudacija (lat. collaudatio) pohvalji-vanje, pohvala: slubeni pregled graevina radi provjeravanja odgovara li njihova izradba ugovoru kolbertizam po J. B. Colbertu (1619 1683) nazvani sustav u narodnoj ekonomiji: pretpostavljanje i povlatenost industrije, a zapostavljanje poljoprivrede, oteavanje uvoza (putem visokih uvoznih carina), unapreivanje izvoza (putem posebnih povlastica); merkantilizam koleda (lat. calendae) prvotno: Boi ili Nova godina; kasnije: povorka mladih momaka koji u vrijeme boinih blagdana idu od kue do kue te pleu i pjevaju pjesme kojima se doarava plodnost i bogatstvo i za koje je karakteristian pripjev koledo (starinski obiaj, postoji i kod nas) koled (engl. college) u Engleskoj i SAD: naziv raznih odgojnih zavoda i kola, od srednjih kola do sveuilita; takoer: naziv specijalnih viih kola kolega (lat. collega) suradnik, drug; suradnik, drug u struci (ili: u slubi, po koli) kolegij (lat. collegium) drutvo (ili: skup) osoba koje su meusobno povezane istim zanimanjem, npr. svi nastavnici jedne kole, vijenici jednog grada, lanovi jednog suda itd.; drutvo s odreenim ciljem; akademsko predavanje na sveuilitu kolegijalan 704 kolenhim kolegijalan (lat. collegium) drueljubiv kolegijalni sustav prav. sustav dravnog ureenja po kojem ministarstvom upravlja odbor upravitelja svih odjela ili jedan upravitelj uz suradnju takvog odbora; u crkvenom pravu: sustav po kojem na elu vrhovne crkvene uprave stoji odbor slobodnih lanova Crkve koji crkvene poslove i crkvena pitanja rjeavaju zajedniki, a drava ima samo pravo vrhovnog nadzora (supr. episkopalni sustav) kolegijalnost (lat. collegialitas) prijateljski i srdaan odnos medu lanovima istog stalea ili zanimanja kolegij at (lat. collega) lan nekog akademskog drutva koje uiva prihode od zgrada (kolegij atura) koje pripadaju akademiji kolegij atur a (lat. collega) studentski dom, zgrada u kojoj stanuju studenti pod nastavnikim nadzorom nastavnika (najprije u Parizu, zatim i na dr. sveuilitima) koleitis (gr. koleos korice) med. upala vagine; elitritis kolekcija (lat. collectio) zbirka (npr. starog novca, oruja, rukopisa, pisama, maraka itd.); skupljanje kolekta (lat. colligere skupljati, collecta) skupljanje priloga, novac skupljen u dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji: molitva koju sveenik govori ih pjeva prije itanja evanelja kolektacija (lat. collectatio) skupljanje priloga u dobrotvorne svrhe kolektaneja (lat. collectanea) mn. zbirka misli iz djela raznih pisaca, ulomci iz djela kolektant (lat. collectans) skuplja, ubi-ra (npr. milostinje) kolektirati (lat. collectare) skupljati; prirediti kolektu; pjevati ili itati ko-lektu (kod katolika) kolektiv (lat. collectivum) 1. gram. zbirno ime, zbirna imenica (ona koja jedninom oznaava vei broj osoba ili stvari, npr. momad, lie i dr.); 2. sve osobe udruene na istom, zajednikom radu, npr. kolektiv tvornice duhana, kolektiv prosvjetnih radnika i si. kolektivan (lat. collectivus) zbirni, skupni, zajedniki, opi; gram. kolektivna imenica zbirna imenica; kolektivni pojam fil. pojam koji obuhvaa vie predmeta kao jednu cjelinu, npr. puk; kolektivna garancija zajedniko jamstvo, ope jamstvo, jamstvo svih; kolektivna odsuda prav. odsuda koja obuhvaa vie osoba; kolektivna lea opt. mikroskopska lea okrenuta predmetu; kolektivni ugovor a) u meunarodnom pravu dravni ugovor u kojem na svakoj strani sudjeluje vie od jedne strane ugovornice; meunarodno pravo izgraeno je zapravo na zakljuenju kolektivnih ugovora; b) u privrednom pravu ugovor izmeu vie radnika i jednog poslodavca ili vie poslodavaca kolektivna nota zajedniko formalno (pisano) priopenje vie kabineta (vlada) vladi neke drave u kojem se izlae zajedniko stajalite tih kabineta odnosno nekog aktualnog politikog pitanja kolektivna prokura trg. vie ovlatenih osoba koje potpisuju tvrtku, ali se sve smatraju jednim prokuristom (ako sve ne potpiu tvrtku, potpis nema vrijednosti); v. prokurist

kolektor (lat. collector) skuplja, osobito igraa za lutriju, prodava sreki i dr.; fiz. skuplja elektriciteta u elektrinom stroju; usp. konduktor; naprava za skupljanje valova odaslanih beinom telegrafijom; glavna cijev u koju se skuplja gradska neistoa kolenhim (gr. kolla ljepilo, enchvma usuto) bot. tkivo s izduenim i po kutovima zadebljanim stanicama, koleocela 705 kolimacija kao u lisnim peteljkama i mladim stabljikama mnogih dikotiledona koleocela (gr. koleos korice, kele) med. bruh, kila vagine koleopteri (gr. koleos krilni poklopac, pteron krilo) mn. zool. tvrdokrilci koleoptoza (gr. koleos korice, ptosis pad) med. spadnutost (ili: sputenost) vagine koleoreksa (gr. koleos korice, rexis kidanje) med. iskidanost vagine kolera (cholera, lat. cholera) med. vrlo teka zarazna i pandemina bolest koja se sastoji u iznenadnom i veoma jakom proljevu, povraanju, velikom gubitku tekuine, padu tjelesne temperature, promuklosti i dr.; u najvie sluajeva zavrava se smru kolera (gr. chole, rheo teem, curim) med. istjecanje ui kolereta (fr. collerette) enska ogrlica od tankog platna kolergang (njem. Kollergang) teh. dro-bilica za usitnjavanje ruda, kamena, ugljena i dr.; sastoji se od tekih kotaa koji se kotrljaju preko materijala i drobe ga kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, uan, estok, vatren, kod kojega je energija udruena sa unou i pla-hovitou, npr. kolerian temperament (usp. kolerik); med. bolestan od kolere kolerik (gr. cholerikos ljut, bijesan) uan i plah ovjek, onaj kod kojega je energija udruena sa unou i pla-hovitou kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj kolere, najee se javlja samo u obliku proljeva; takoer: teak elua-no-crijevni poremeaj, osobito kod djece koletici (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) mn. med. sredstva koja sljepljivanjem pomau brzo srai-vanje koletian (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) koji sljepljuje; med. koji pridonosi zaraivanju koleto (tal. collo) bava, sanduk, bala ili neki drugi komad tereta koleza (gr. kollesis) sljepljivanje; spajanje kovina, lemljenje; med. sra-ivanje kole (fr. cellege) odgojni zavod; privatna gimnazija (u Francuskoj i Belgiji) kolhoz (rus.) oblik skupne (zadrune) zemljoradnike zajednice u bivem SSSR-u kolibacil (lat. bacillus coli) med. bacil koji ivi u debelom crijevu ljudi i ivotinja, veoma slian tifusnom bacilu kod ljudi; uzrokuje teke bolesti mokranih organa, upalu slijepog crijeva, sranih opni, unih kanala i dr. kolibar (p. colibri) zool. jedna od najmanjih ptica, duga svega 6 cm, ivi u tropskim krajevima Amerike kolidirati (lat. collidere) sudariti se, sudarati se, sukobljavati se, sukobiti se, doi (ili: dolaziti) u opreku kolika (gr. kolikos koji pati od greva u trbuhu) med. svaki jak trbuni bol koji se javlja kao upanje i zavijanje; jak i iznenadan proljev kolikodinija (gr. kolon debelo crijevo, odyne bol) med. bol debelog crijeva kolikvacija (lat. colliquatio) pretvaranje u tekuinu, otapanje; med. otapanje sokova; truljenje kolikvativan (lat. colliquativus) koji pretvara u tekuinu; koji rastapa, koji izaziva slabljenje; kolikvativno zno-jenje jako znojenje koje iscrpljuje kolimacija (lat. collimatio od collineatio dovoenje u jednu zajedniku ravnu liniju) kod optikih instrumenata za mjerenje: poklapanje vidne linije s optikom osi; kolimacijska linija vidna hnija ili optika os; kolimacijska pogreka iznos za koji vidna hnija kolimator 706 kolonat skree od svoga poloaja tone namjeste nosti

kolimator (lat. collimator) opt. mali durbin za namjetanje linije koli-macije drugoga durbina na kojem je privren; usp. kolimacija; cijev s procijepom i leom (ili samo lea) u spektroskopu za skupljanje svjetlosti i njezino bacanje u paralelnim zrakama na prizmu kolimirati (lat. collimare od collineare dovesti u jednu zajedniku ravnu liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (dalekozora, durbina); namjestiti (dvije lee itd.) tako da (njihove) optike osi budu u istoj ravnoj liniji kolitis (gr. kolon debelo crijevo) med. upala debelog cijreva kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opreka, borba kolma (tal. colma) plima na Jadranskom moru kolmajna (engl. coal ugljen, mine rudnik) ugljenokop, rudnik ugljena kolo (tal. collo) trg. sveanj, bala robe kolobom (gr, koloboma osakaeno, osakaen dio) med. unakaenost ili osakaenost nekog organa, osobito priroeni rascjep nekih dijelova oka kolodij (gr. kolla ljepilo) kem. otopina koja se dobiva otapanjem praskavog pamuka u sumpornom eteru koji nakon isparenja ostavlja tanku i prozirnu opnicu; upotrebljava se za pre-mazivanje manjih rana i u fotogra-fiji kolofon (gr. kolofon) vrh, kraj, zavretak, zavrni kamen; otuda, na zadnjoj stranici knjiga: biljeka s imenom pisca, tiskara, mjesta i godine tiskanja kolofornj (gr. Kolofon jedan od 12 jonskih gradova) smola za mazanje violinskog gudala, nazvana po maloazijskom gradu Kolofonu koloid (gr. kolla ljepilo, eidos oblik) med. hladetinasto tkivo koje se razvija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo koje se otapa, ali pritom ne stvara kristale, npr. dekstrin, sirup, bjelanevinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kri-staloid kolokacija (lat. collocatio) poloaj; smjetanje, odreivanje mjesta; prav. stavljanje vjerovnika u red po kojem e se naplaivati; kolokacijska od-suda rjeenje po kojem e se redu vjerovnici isplaivati (kod steaja) kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvij kolokvij (lat. colloquium) razgovor, dogovor; ped. nastavna metoda koja se sastoji u uiteljevim pitanjima i ue-nikovim odgovorima; ispitivanje uenika (na sveuilitu), usmeni ispit kolokvintina (gr. kolokunte okrugla tikva) bot. gorki indijski krastavac kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati, dogovarati se; polagati usmeni ispit kolon 1. (gr. kolon) lan (ili: odsjek) jednog razdoblja, posebice dio reenice; dvije toke (u interpunkciji); 2. gr. kolon.) anat. debelo crijevo kolona (fr. colonne, tal. colonna, lat. co-lumna) stup; spomenik u obliku stupa; stupac (u novinama, knjizi); voj. red, razmjetaj vojnika pri kojem pojedini dijelovi (vodovi, ete i dr.) stoje jedan za drugima; takoer: oznaka za dijelove vojske: streljaka, inenjeru'ska, sanitetska, automobilska kolona itd. kolonada (fr. colonnade) red stupova: hodnik (ili: dvorana) na stupove kolonat (lat. colonatus) sustav proizvodnih odnosa koji se razvijao u razdoblju raspadanja robovlasnikog poretka; nastao cijepanjem velikih latifundija na sitne parcele koje se daju na obraivanje upropatenim seljacima ili osloboenim robovima, a ovi vlasnicima ustupaju viak prinosa u obliku naturalne rente; zaetak feudalizma kolonatikum 707 koloseum kolonatikum (lat. colonaticum) sluba koju je obraivatelj duan vriti vlasniku zemljita kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tisk. vrsta sitnijih tiskarskih slova (izmeu nonparela i petita) kolonija (lat. colonia) 1. naseobina, naselje; naselja u nekoj stranoj, osobito prekomorskoj zemlji, koja osniva jedna strana drava radi ekonomske koristi; 2. skupina ljudi neke narodnosti koji ive zajedno u stranoj zemlji 3. ustanova s posebnom svrhom (npr. ljetna djeja kolonija) kolonijalizam borba za kolonije radi njihovog poveanja, uvanja ili stvaranja koju vode imperijalistike zem-Ije kolonijalna roba trg. nepreraeni proizvodi arkog pojasa, osobito iz kolonija europskih drava: kava, eer, aj, zaini i si. kolonijalni (lat. colonialis) koji se tie kolonija ili potjee iz kolonija; naselje niki kolonist (lat. colonus) naseljenik, stanovnik kolonije kolonizacija (lat. colonisatio) naseljavanje, naseljenje, osnivanje kolonije

kolonizator (fr. colonisateur) osniva naseobine, naseljenik kolonizirati (fr. coloniser) naseliti, naseljavati, osnivati naseobine; uiniti kolonijom kolonjska voda (fr. eau de Cologne) mjeavina raznih mirisnih esencija (jorgovana, rumarina, rue, cedra, limuna i dr.) u utvrenim omjerima s devedesetpostotnim alkoholom kolor (lat. color) boja; izgled, vanjtina koloracija (lat. coloratio) bojenje; obojenost; uljepavanje koloramento (tal. coloramento) slik. nain rasporeivanja na slikama koloratura (tal. coloratura) glaz. pjevaki ukras, finesa, svako s odreenom okretnou i vjetinom izvedeno spajanje vie nota na jednom slogu; koloraturne pjevaice sopranistice koje umiju pri pjevanju izvoditi kolo-rature kolorimetar (lat. color boja, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jakosti neke boje kolorimetrija (lat. color boja, gr. me-tria mjerenje) mjerenje jakosti boje; kem. odreivanje jakosti otopine prema jakosti boje kolorirati (lat. clolorare, tal. colorare) bojiti, obojiti; dati lijep izgled, uljepavati, uljepati, ukrasiti; uiniti slikovitim; prid. koloriran koiorist (fr. coloriste) slikar koji vjeto upotrebljava boje, jak u bojama, koji slika u lijepim, svjeim, izraajnim i ivim bojama; pisac iji je stil sjajan, izraajan i slikovit kolorit (tal. colorito) vjetina bojenja, vjetina uporabe boja; prirodan sjaj boje; mjesna, lokalna boja; nain izlaganja nekog pisca ili pjesnika; glaz. nain skladateljeve instrumentacije koloroman slikar koji "boluje" od previe boja (kolora) kolos (gr. kolossos divovski kip, kip izraen preko prirodne veliine) neto golemo, divovsko; Kolos kip boga Helija (visok 34 m) na otoku Rodu (Rodosu) u staroj Grkoj, smatran jednim od sedam svjetskih uda; pren. div, gorostas kolosalan (lat. colossalis) golem, gorostasan, divovski,, veoma velik kolosalnost (lat. colossalis) golemost, gorostasnost, divovska veliina koloseum (lat. colosseum) golem amfiteatar u starom Rimu (opseg 524 m, visina 48,5 m) u kojem su se prireivale javne igre, mogao je primiti 40.00050.000 gledatelja, dovren 80. g. n. e.); u novije vrijeme ovim se imenom nazivaju velike graevine za javne priredbe kolostracija 708 komandir kolostracija (lat. colostratio) med. bolest koju novoroene dobiva od prvog majinog mlijeka, kolostruma kolostrum (lat. colostrum) med. prvo mlijeko rodilje, ono koje mlijene lijezde izluuju prije nadolaenja pravog mlijeka, mljeza kolotomija (gr. kolon, tome) med. operacija kolona (debelog crijeva) kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos bol) med. bol usmine (ili: stidnice, vagine) kolpeurinter (gr. kolpos, eurynter) med. rasteza (ili: proiriva) vagine kolpeuriza (gr. kolpos, euryno proirim) med. proirivanje (ili: rastezanje) vagine kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. upala vagine kolpohisterotomija (gr. kolpos stidnica, hystera maternica, tome rezanje) med. otvaranje maternice sa strane stidnice, za vrijeme trudnoe naziva se i stidnini carski rez kolportaa (fr. colportage) raznoenje i prodaja novina i knjiga po ulicama i kuama; torbarenje kolporter (fr. colporteur) ulini prodava sitnica, osobito novina, knjiga i si.; torbar kolportirati (fr. colporter) prodavati po kuama i ulicama, torbariti koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta daska) kod glaanja: daska koja se moe uvui u rukave ili u hlae kolumbarij (lat. columbarium) "golubi-njk", udubljenje s pregradama (slinim golubinjaku) u zidu starih rimskih grobnica za posude s pepelom spaljenih; danas: mjesto na kojem se nalaze urne s pepelom spaljenih leeva kolumbij (lat. columbium) kem. v. tantal kolumela (lat. columella) stupi; geol. valjasta okamina; kolumelarni zubi zubi onjaci kod nekih ivotinja (npr. kod zvijeri, divlje i domae svinje itd.) kolumna (lat. columna stup) tisk. stupac, tiskana strana; usp. kolona

kolure (gr. koluros) mn. astr. dva najvea kruga koja se u nebeskim polovima sijeku, od kojih jedan prolazi kroz ekvinokcijalne (ekvinokcijalna kolura), a drugi kroz solsticijalne (solsticijalna kolura) toke ekliptike kolutorij (lat. collutorium) farm. voda za ispiranje usta koluzija (lat. collusio) tajno dogovaranje, urovanje; prav. potajan sporazum izmeu optuenika i svjedoka radi prikrivanja istine; prid. kolu-zoran kolje (fr. collier) ogrlica, erdan kom- (lat. cum, con- s, sa) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s, sa koma (gr. komma od koimao uspavam) 1. med. duboka zanesenost, pospa-nost u kojoj su modana djelatnost, osjeajnost i voljni pokreti djelomino ili potpuno iezli, tako da bolesnik uope ne moe odgovarati na vanjske podraaje koma (gr. komma urez, zarez od kopto udarim) 2. gram. zarez (reenini znak); glaz. deveti dio tona, devetina tona Komani sjevernoameriki Indijanci (ogranak Soona) u Teksasu i Okla-homi; poznati ratnici komanda (tal. comando) voj. zapovjednitvo; kratka vojnika zapovijed koja se mora odmah izvriti; sjedite neke vojne vlasti, npr. zapovjednitva mjesta, divizijskog podruja i dr. komandant (tal. comandante) voj. zapovjednik (grada, vojne jedinice od bataljuna navie, ratnog broda itd.) komandantura (tal. comandantura) poloaj ili ured komandanta (zapovjednika) komandir (fr. commandeur) voj. zapovjednik osnovne vojne postrojbe komandirati 709 kombinirati komandirati (tal. comandare, fr. commander) zapovijedati, narediti, nareivati; vladati im komandita (tal. commandita) trg. v. ko-manditno drutvo komanditar (fr. commanditaire) trg. tajni suradnik; usp. komanditno drutvo komanditist (tal. commandita) trg. vanjski lan komanditnog drutva komanditno drutvo trg. drutvo s dvostrukim jamstvom suradnika: jedni jame cjelokupnom imovinom (komplementari, tj. unutarnji lanovi), a drugi ulogom u novcu, robi ili radu (komanditisti, tj. vanjski lanovi); u voenju poslova sudjeluju samo komplementari, a komanditisti imaju pravo nadzora komar (tur.) hazardna igra komasacija (lat, commassatio) zaokruivanje razbacanih imanja, osobito zemljita komatian (gr. kommatikos odrezan, koji se sastoji od pojedinih odjeljaka ili odsjeka) sastavljen iz pojedinih stavaka ili reenica komatizam (gr. komma odsjek, komad) isprekidan nain pisanja, pisanje u kratkim reenicama komatozan (gr. koma dubok san; zanos u snu, fr. comateux) koji uzrokuje ili pokazuje znakove duboke za-nesenosti; usp. koma 1. kombabizirati samog sebe ukopiti, ustrojiti, ujaloviti (po imenu Kom-babos) kombajn (engl, combine spojiti) stroj sastavljen od vie raznih strojeva tako da istodobno obavlja nekoliko poslova; poljoprivredni kombajn sastoji se od motora, kosilice i vralice kombatanti (fr. combattant) mn. borci ratnici (za razliku od neboraca); ratni drugovi, suborci kombatirati (fr. combattre) boriti se, tui se; pren. opovrgavati (dokaze) kombi (engl. comby) maleni autobus kombinabilan (lat. combinabilis) sklop-ljiv, sastavljiv, sloljiv kombinacija (lat. combinatio) sastav, spoj, spajanje dviju ili vie stvari; splet, stjecaj; log. povezivanje srodnih pojmova; pren. raunanje, proraunavanje; nasluivanje; plan, namjera; kombiniranje kombinacije (lat. combinatio) mn. mat. razliite skupine, skupine odreenoga broja koje se mogu nainiti od svakoga broja danih elemenata bez obzira na njihov poredak kombinacijski ton ak. trei ton koji se uje kad istodobno neprekidno zvue dva tona razliite visine vrlo snano i podjednako jako pri pogodnom intervalu i prikladnoj jakosti, te je broj titraja ovoga tonu jednak razlici broja titraja ona dva tona; diferencijalni ton, Tartinijev ton

kombinat (lat. combinare spojiti) 1. tehniko povezivanje poduzea gdje proizvodi jednog slue kao sirovina (materijal) drugom poduzeu; 2. niz kola raznih stupnjeva koje daju naobrazbu od osnovnog do vieg strunog (profesionalnog) kombinator (lat. combinator) onaj koji pravi kombinacije kombinatorika (lat. combinare) mat. dio vie matematike koji istrauje povezivanje zadanih predmeta (dijeli se na permutacije, kombinacije i varijacije) kombinezon (fr. combinaison) mod. enska gornja (obino svilena) koulja (izmeu donje koulje i gornje haljine) kombine; radno odijelo (obrtnika, zrakoplovaca, traktorista, rudara i dr.) koje se sastoji od kaputa i hlaa u jednom kombinirati (lat. combinare) sastaviti, sloiti, sjediniti, spajati, spojiti, srediti; praviti plan za neki posao, smisliti, smiljati; kem. spojiti, spajati kombustibilan 710 komercijalan dva tijela ili vie raznih tijela po utvrenom mjerilu kombustibilan (lat. combustibilis) zapaljiv kombustibilije (lat. combustibilia) mn. zapaljive tvari kombustibilitet (lat. combustibilitas) zapaljivost kombustija (lat. comburere spaliti) izgaranje, gorenje, spaljivanje; opeklina, opekotina kombustija (lat. combustio) gorenje, izgaranje; poar; zgarite kombustor (lat. combustor) odrava izgaranja; kem. naziv za element koji se, pod utjecajem svjetlosti i topline, lako spaja s nekim drugim elementom, npr. kisik komedija (gr. komodia) prvitno: pjesma u ast boga Dioniza iz koje se razvila starogrka komedija; danas: vesela, aljiva dramska igra; dramsko prikazivanje kominog sukoba u kojem glavni junak tijekom cijele radnje stradava, ali to njegovo stradanje ne izaziva u nama osjeaj saaljenja, nego osjeaj smijenoga koji dostie svoj vrhunac na kraju, kad se ipak sve sretno zavrava (supr. tragedija); pren. ala, aljiv dogaaj komedijant (gr. komos, tal. commediante) glumac, putujui glumac; pren. glumac, hcemjer, ovjek koji u ivotu glumi komedija (gr. komodia) aljivac; prikaziva aljivih uloga (cirkuskih), klaun komedijati (gr. komodia) zbijati alu, aliti se komedon (lat. comedo) med. bubuljica; miteser komemorabilan (lat. commemorabilis) vrijedan (ili: zasluan) sjeanja, vrijedan (ili: zasluan) spominjanja komemoracija (lat. commemoratio) spomen, sjeanje; sveana priredba u slavu nekog pokojnika (na kojoj se govori o njegovom ivotu, radu i zaslugama); (crkveni) spomen umrlima, poduje komemorativan (lat. commemorati-vus) koji se prireuje radi sjeanja, za uspomenu, u spomen, koji slui za sjeanje, za uspomenu, u spomen komemorirati (lat. commemorare) spominjati, sjeati se, obnavljati uspomenu na koga ili to; govoriti u poast umrlom komenda (lat. commenda) upranjena upa (kod katolika); imanje sveenikog stalea; imanje koje netko uiva po svom inu ili poloaju (sveenik, uitelj) komendacija (lat. commendatio) preporuka; kod katolika: molitva za umrlog komendirati (lat. commendare) preporuiti, preporuivati komentar (lat. commentarius) objanjavanje, izlaganje, tumaenje; knjiga s objanjenjima komenzal (lat. commensalis) stolni drug, onaj koji se hrani za istim stolom s nekim, u zajednici; zool. v. parazit komenzalizam (lat. commensalis) zool. vrsta parazitizma (nametnitva) kod kojega ivotinje, ivei u zajednici sa ivotinjama druge vrste, uzimaju njihovu nepreraenu hranu komenzurabilan (lat. commensurabi-lis) mat. naziv za sve veliine koje se mogu dijeliti ili mjeriti bez ostatka nekom drugom veliinom kao njihovom zajednikom mjerom; koji ima zajedniku mjeru; usporediv komenzurabilitet (lat. commensurabi-litas) mat. djeljivost; mjerljivost; usporedivost komercij (lat. commercium) v. komers; odnos; openje komercijalan (lat. commercialis) trgovaki, obrtni, privredni, prometni; drutveni; komercijalna ulica trgo komercijalist 711 komisiona trata

vaka uhca; komercijalne igre drutvene igre; komercijalni sustav sustav dravne privredne politike koji povlauju trgovinu, osobito na raun poljoprivrede; komercijalni traktat trgovinski ugovor komercijalist (lat. commercium) struna osoba za voenje trgovakih poslova; osoba koja se bavi trgovakim poslovima komers (lat. commercium, fr. commerce) trgovina, trgovanje, trgovinstvo; kartaka igra komes (lat. comes) suputnik, pratitelj; glaz. slino ponavljanje fuge u nekom drugom glasu komesar (lat. commissarius) osoba kojoj je neki naredbodavac, osobito drava, povjerio posebnu dunost (npr. financijski komesar, vladin komesar) komesarijat (lat. commissariatus) poloaj, dunost i sjedite (ured) komesara kome (lat. comes suputnik) grof, knez komet (gr. kometes, lat. cometes) astr. zvijezda repatica, kree se oko Sunca parabolnom ili eliptinom putanjom (velikog ekscentriciteta), tako da je teko razlikovati eliptinu i parabol-nu putanju kometografija (gr. kometes, grafia) astr. opisivanje (ili: prouavanje) zvijezda repatica kometologija (gr. kometes, logia) znanost o zvijezdama repaticama kometomantija (gr. kometes, manteia proricanje, gatanje) proricanje po pojavama kometa komfor (engl. comfort) ugodnost, udobnost komfortabilan (engl. comfortable) ugodan, udoban komfortan (engl. comfort udobnost) v. komfortabilan komicije (lat. comitium) mn. narodna skuptina kod Rimljana koja je rjeavala vane dravne poslove komian (gr. komikos smijean, aljiv, komos terevenka, pijanka, veselje) smijean, aljiv; zabavan komiar (gr. komikos, lat. comicus) pisac aljivih djela, komedija; glumac aljivih, kominih uloga komigracija (lat. commigratio) odlaenje, odlazak, seljenje, selidba komigrirati (lat. commigrare) seliti se, odseliti se komika (gr. komos terevenka, pijanka, veselje, komikos aljiv, smijean) ono to je smijeno, to izaziva smijeh; sposobnost da se izazove dojam smijenog komikscija (lat. commixtio) mijeanje; primjesa; smjesa; komikstura komikstura (lat. commixtura) v. komikscija komilitoni (lat. commilito) mn. suborci, braa po oruju, ratni drugovi; kolski drugovi kominacija (lat. comminatio) prav. prijetnja, zaplaivanje, stroga opomena Kominterna krat. = Komunistika in-ternacionala; v. Internacionala komis (lat. commissus) naziv za stvari koje drava daje vojniku (rublje, cipele, kruh itd.) komisija (lat. commissio) nalog za izvrenje nekog posla; osobe koje trebaju obaviti taj posao; osobito: slubene osobe koje drava ili neka ustanova imenuje radi obavljanja nekog posla (ispitna, anketna, sanitetska, regrutna komisija i dr.); ex commissione it. eks komisione (lat.) po nalogu; tehnika komisija odbor strunjaka; prid. i pril. komisijski komisiona knjiga trg. knjiga u koju se unose svi nalozi i sve narudbe komisiona rimesa trg. mjenica izdana po nalogu i za raun nekog treeg (komitenta) komisiona trata trg. v. komisiona, komisijska mjenica komisiona trgovina 712 komodor komisiona trgovina subjektivni trgovaki posao (kupnja i prodaja) po kojem komisionar sklapa trgovake poslove u svoje ime, ali za tui raun (za raun komitenta), i uz odreen postotak; komisioni, komisijski posao komisionar (lat. commissionarius) trg, posrednik, onaj koji prima naloge, opunomoenik, osoba koja obavlja trgovake poslove za drugog uz odreen postotak komisioni artikl trg. roba koju trgovac, uz odreen postotak, prodaje za raun vlasnika robe komisioni biro ustanova koja obavlja poslovne naloge uz odreenu nagradu komisioni konto trg. raun o poslovima obavljenim za tui raun komisioni posao v. komisiona trgovina komisiono izdanje u knjiarstvu: kad knjiar, uz odreen postotak, prodaje djela koje je pisac ili netko drugi izdao o svom troku

komisiono pismo trg. pismo kojim se izdaje nalog za obavljanje nekog posla komisona mjenica trg. mjenica vuena i prodana po nalogu nekoga treeg (komitenta); komisiona rata komisura (lat. commissura) spoj, sveza; anat. ivani (nervni) spletovi koji spajaju lijevu i desnu stranu sredinjeg ivanog sustava komie alte (njem. komisch smijean, Alte starica) kaz. "smijena starica", lik smijene stare ene komitat (lat. comitatus) pratnja; svita komitent (lat. commitens) trg. naredbodavac, onaj koji posredniku daje poslovne naloge; usp. komisiona trgovina komitet (fr. comit) odbor koji je meu svojim lanovima izabrala neka vea organizacija da radi u njezino ime na ostvarenju odreenih ciljeva (politikih, privrednih, kulturnih i si.) komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, biti u pratnji komitirati (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. izdati nalog, narudbenicu; ovlastiti, dati pisano ovlatenje, opunomoiti komitiv (lat. comitivum) 2. pisano ovlatenje ili punomo komitiv (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. narudbenica, narudbe-no pismo, punomono pismo komizeracija (lat. commiseratio) saaljenje; dio govora kojim branitelj eli izazvati kod suca saaljenje prema optueniku komlov (ma. komlo hmelj) kruni kvasac od hmelja i kukuruznog brana ili mekinja komocija (lat. commotio) pokret, potres, uzbuenje; med. jak unutranji potres, npr. mozga komoda (fr. commode) nizak ormar s ladicama komodacija (lat. commodatio) prav. posudba; zajam komodan (lat. commodus) ugodan, udoban, pogodan, zgodan; popustljiv, koji gleda kroz prste; nemaran (kod nas se esto upotrebljava, u ovom znaenju, rije komotan) komodant (lat. commodans) prav. v. ko-modat komodat (lat. commodatum) prav. stvar koju njezin vlasnik (komodant) daje privremeno na uporabu nekome (komodataru) besplatno komodatar (lat. commodatarius) prav. v. komodat komoditet (lat. commoditas) udobnost, ugodnost; popustljivost, nemarnost komodor (engl. commodore) pom. asnik, zapovjednik po inu iznad kapetana, a ispod kontra-admirala; zapovjednik male ratne eskadre kojoj se povjerava izvrenje nekog posebnog zadatka; glavni brod trgovake flote komodum 713 kompaskuum komodum (lat. commodum) prav. korist, dobit; dobro, blagodat; udobnost; commodum posesssionis it. komodum posesionis (lat.) korist vezana s posjedovanjem neke stvari na temelju prava; commodum publicum it. komodum publikum (lat.) ope dobro; commodum rei venditae it. komodum rei vendite (lat.) pravo uivanja prodane stvari komonicija (lat. commonitio) opomi-njanje, podsjeanje, opomena komora (gr. kamara, lat. camera) svod; odaja na svod, soba; anat. upljina u nekim tjelesnim organima (modana, srana, ona, grkljanska komora); opt. mrana komora v. kamera ops-kura; usp. kamera komorna glazba sobna glazba, tj. glazba koja je namijenjena za ui prostor i ui krug sluatelja i koja se, zbog toga, izvodi manjim brojem instrumenata, osobito soloinstrumenata komotan (lat. commodus) v. komodan kompakcija (lat. compactio) sklop, zbi-jenost, jedrina kompakt (lat. compactum, compacisci sporazumjeti se meusobnim ugovorom) ugovor, sporazum, nagodba; kompakti (lat. compacta) mn. toke ugovora kompaktan (lat. compactus, compin-gere sastaviti, zbiti) vrst, gust, jedar, zbijen, jedinstven; jak, solidan kompaktat (lat. compacisci uglaviti) ugovor, pakt kompanija (fr. compagnie, tal. compag-nia) drutvo, udruga, udruenje; trgovako drutvo; voj. eta kompanjon (fr. compagnon, tal. com-pagno) trg. ortak, poslovni suradnik; drug, suradnik kompar (tal. compare) kum

komparabilan (lat. comparabilis) usporediv komparacija (lat. comparatio) usporedba, usporeenje, usporeivanje; ret. figura kojom se usporeuje neto s neim na osnovi nekih zajednikih osobina; gram. usporedba, stupnjevanje pridjeva komparativ (lat. comparativus) gram. drugi usporedni stupanj pridjeva (npr. ljepi, bolji itd.) komparativan (lat. comparativus) usporedni komparator (lat. comparator) usporeivao; sprava za mjerenje veoma finih razlika u duini komparencija (lat. comparere, compa-rentia) prav. pojavljivanje pred sudom komparent (lat. comparere pojaviti se) prav. onaj koji se pojavljuje pred sudom komparicija (lat. comparere, compa-ritio) prav. v. komparencija komparirati (lat. comparare) 1. usporeivati, usporediti; ret. praviti usporedbe; gram. usporeivati, stupnjevati pridjeve komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti se pred sudom komparticija (lat. compartitio) podjela na pravilne odjeljke kompartiment (tal. compartimento) pravilna podjela polja ili odjeljaka; eljezniki odjeljak (ih: kupe) komparza (tal. comparsa) kaz. nijema osoba koja samo svojom pojavom sudjeluje u igri, figurant, statist; pren. beznaajna osoba komparzerija (tal. comparsa) kaz. raspored i pojavljivanje statista kompas (lat. cum, passus) sprava, u obliku kutije, s magnetnom iglom, slui za odreivanje strana svijeta (busola); pren. snalaenje u neemu, pravilno opredjeljivanje kompasija (lat. compassio) samilost, suosjeanje, suut kompaskuum (lat. compascuum) prav. zajednika paa kompaternitet 714 komplanirati kompaternitet (lat. compaternitas) duhovno srodstvo, kumstvo kompatibilan (lat. compatibilis) suglasan, spojiv, snoljiv; pomirljiv kompatibilitet (lat. compatibilitas) suglasnost, sloljivost, snoljivost; po-mirljivost; mogunost da jedna osoba istodobno obavlja vie javnih poslova kompatriot (fr. compatriote) zemljak, sunarodnjak kompaund-stroj (engl. compound) teh. parni stroj s kondenzatorom u kojem mehaniko djelovanje pare poinje u manjem cilindru, a zavrava se u veem cilindru kompendij (lat. compendium) izvadak, kratak sadraj; priruna knjiga, prirunik, podsjetnik kompendiozan (lat. compendiosus) kratak, saet, zbijen kompenzabilan (lat. compensabilis) nadoknadiv kompenzacija (lat. compensatio) nadoknada, odteta, obeteenje; izjednaenje, zamjena; hz. izjednaenje djelovanja neega to bi, inae, tetno djelovalo; kompenzacijsko njihalo njihalo napravljeno tako da zbog temperaturnih promjena ne mijenja svoju duinu i vrijeme njihanja, te sat s njim niti ubrzava niti zaostaje; med. prilagodavanje srca utjecajima koji mijenjaju krvotok kompenzator (lat. compensator) onaj koji ili ono to nadoknauje, nado-knaiva, regulator kompenzirati (laat. compensare) nadoknaditi, nadoknaivati, vratiti, izjednaiti, izjednaavati; nagoditi se komperendinacija (lat. comperendi-natio) prav. odlaganje za trei dan; pozivanje obiju stranaka da se treeg dana pojave pred sudom; obnavljanje spora komperendinator (lat. comperendina-tor) prav. osoba koja iznosi nove injenice da bi izazvala odlaganje pravorijeka komperendinirati (lat. comperendi-nare) prav. odloiti rok pojavljivanja pred sudom za trei dan kompetencija (lat. competentia) mjerodavnost; sposobnost (ili: pozvanost) suca za suenje ili ocjenjivanje; podruje rada neke ustanove; natjecanje vie osoba za neko mjesto; ono to se ostavlja duniku da bi mogao od toga ivjeti; pitanje kompetencije pitanje mjerodavnosti (npr. nekog suda, ustanove itd.) kompetent (lat. competens) suparnik, takmac, supotraitelj, polagatelj prava na

kompetentan (lat. competens mjerodavan, formalno ili stvarno osposobljen (kvalificiran) za neki posao, sposoban kompeticija (lat. competitio) polaganje prava na, natjecanje, suparnitvo kompetirati (lat. competere) pripadati po pravu; biti u mjerodavnosti, spadati u mjerodavnost; natjecati se za neko mjesto, zajedno s nekim teiti za im kompetitor (lat. competitor) v. kompetent kompilacija (lat. compilatio) djelo sastavljeno iz vie drugih djela, djelo sastavljeno pabirenjem; sastavljanje djela pabirenjem iz tuih knjiga; skupljanje, pabirenje kompilator (lat. compilator) sastavlja iz tuih knjiga, neoriginalan pisac kompilirati (lat. compilare) skupljati (ili: pabiriti) iz tuih djela komplanabilan (lat. complanabilis) mogu za izravnavanje, izravnjiv; koji se moe izjednaiti, izjednaljiv komplanacija (lat. complanatio) mat. izraunavanje povrine neravnih ploha komplanirati (lat. complanare poravnati) izravnavati, izravnati; pren. ot kompleks 715 komportirati se kloniti, otklanjati potekoe ili probleme kompleks (lat. complexus) gomila, masa koja ini cjelinu, npr. kue, zemljite; sloeno, sloenost; fil. sloen pojam; u psihoanalizi; sadraji svijesti, veinom osjeajni (emocionalni), potisnuti te zato podsvjesni, dovode do nenormalnog duevnog stanja kompleksan (lat. complexus) sloen, sastavljen od meusobno povezanih dijelova; zamren; mat. sastavljen od realnih i imaginarnih veliina kompleksija (lat. complexio) cjelokupnost, ukupnost; graa tijela; boja lica, izgled komplementan (lat. complementum) v. komplementaran komplementr (lat. complementarius) dopunski, koji dopunjuje, koji slui kao dopuna ili dodatak (emu); komplementarne boje boje koje se nadopunjuju, boje koje pomijeane daju bijelu boju (npr. crvena i modroze-lena); komplementarni dan dopunski dan (29.) u veljai svake prijestupne godine komplet (lat. completus) cjelokupna djela jednog pisca; svi brojevi (ili: sva godita) nekih novina (ili: nekog asopisa, neke zbirke i si.); sve to upotpunjuje knjinice, zbirke, trgovine, kue itd.) kompletan (lat. completus) potpun, cjelokupan, sav, cio; savren; popunjen, dovren kompletirati (fr. complter) popuniti, popunjavati, dopuniti, dopunjavati komplezantan (fr. complaisant) usluan, susretljiv komplici (lat. complex gen. complicis saveznik, sudionik) mn. prav. pomagai, sukrivci komplicirati (lat. complicare) zaplesti, zapletati, zamrsiti, zamutiti; zbog nespretnosti uiniti neto teim nego to bi trebalo biti, oteati komplicitet (lat. complicitas) prav. sudionitvo, ortatvo komplikacija (lat. complicatio smota-vanje, sklapanje) nejasnoa, zamrenost; med. bolest koja se pojavljuje u tijeku neke druge, ve izraene bolesti, i time oteava bolesnikovo stanje i remeti pravilan tijek glavne bolesti; psih. udruivanje izmeu neistovrsnih, po kakvoi razliitih elemenata (osjeaja razliitih osjetila), pri emu je jedan elemenat (osjeaj) preteit, tj. njega smo vie i jasnije svjesni nego ostahh kompliment (lat. complere dopuniti, complementum) dopuna, dodatak, popuna; med. serumska tvar koja ima sposobnost unitavanja bakterija ili neutraliziranja njihovih otrova kompliment (tal. complimento, fr. com-pliment) izraz potovanja rijeima i pokretima, naklon; laskava rije; kazati nekom kompliment kazati nekom ono to mu godi; praviti komplimente govoriti laskavo, udvarati se, estitati kome na emu komplimentirati (fr. complimenter) pozdraviti, pozdravljati, pokloniti se, klanjati se; estitati, pohvaliti, govoriti ljubazne rijei komplot (fr. complot) zavjera, urota, tajni sporazum, udruivanje vie osoba radi izvrenja nekog zloina, udara, pobune komplotirati (fr. comploter) kovati zavjeru, skovati zavjeru, spremati u potaji (prevrat, udar i si.) komponenta (lat. componere sastaviti) sastavnica, sastojak, svaki sastavni dio jedne cjeline; fiz. sastavnica (supr. rezultanta) komponirati (lat. componere) sastaviti, sastavljati; izraditi plan za neko umjetniko djeio i srediti njegove dijelove; glaL. sastaviti glazbeno djelo komportirati se (fr. se comporter) vladati se, ponaati se; slagati se

komposesija 716 kompromitirati komposesija (lat. compossessio) prav. zajedniko imanje, zajedniki posjed kompost (lat. compositum) mijeano gnojivo, mijeam gnoj, osobito: mjeavina zemlje s istrunulim organskim tvarima, otpacima biljaka kompostirati (lat. compositum) gnojiti mijeanim gnojivom (kompostom) kompot (fr. compote, lat. compositum sastavljeno, componere sastaviti) voce kuhano sa eerom kompozicija (lat. compositio) sastavljanje, sastav, sastavljanje dijelova u cjelinu; u estetici: umjetnika obrada jedne misli prema zahtjevima i zakonima umjetnikog prikazivanja; glaz. umjetniko sastavljanje glazbenog djela, glazbeno djelo; slik. djelo koje prikazuje vie osoba i stvari, vjeto povezanih u cjelinu; u suvremenom slikarstvu, tzv. apstraktnom: slika bez ikakvog motiva, slika u kojoj je najvaniji raspored boja; teh. naziv za razne metalne slitine (legure); kem. spajanje; svi vagoni jednog vlaka kompozit (lat. componere sastaviti, compositum) ono to je sastavljeno od vie dijelova, sloeno; gram. sloena rije, sloenica; mixtum compositum it. mikstum kompozitum (lat.) uasna zbrka, straan mete; ex composito it. eks kompozito (lat.) prav. po sporazumu, po pogodbi, po nagodbi kompozitor (lat. componere) sastavlja glazbenog djela kompozitoran (lat. compositorius) glaz. koji se tie sastavljanja glazbenog djela, koji je u vezi (ili: u odnosu) sa sastavljanjem glazbenog djela komprehenzibilan (lat. comprehensi-bilis) pojmljiv, shvatljiv, razumljiv komprehenzija (lat. comprehensio) shvatljivost, mo shvaanja, sposobnost shvaanja, razumijevanja; shvaanje, razumijevanje komprehenzivan (lat. comprehensi-vus) obuhvatan, koji obuhvaa; shvatljiv, koji shvaa, koji razumije kompresa (lat. compressa) med. oblog, zavoj od vie puta presavijenog komada platna ili gaze kompresan (lat. compressus) zgusnut, stisnut, zbijen kompresibilan (lat. compressibilis) stlaljiv, zgunjiv kompresibilitet (lat. compressibilitas) fiz. stlaljivost, zgunjivost kompresija (lat. compressio) tlak; stiskanje, stezanje, zbijanje; pren. prinu-divanje, tlaenje; kompresijski stroj sprava za zbijanje elastinih, osobito plinovitih tijela kompresivan (lat. comprimere stisnuti, compressivus) koji tlai, koji stie, stiskajui, zbijajui kompresor (lat. compressor) sprava za stlaivanje zraka ih plinova kompresorij (lat. compressorium) med. kirurki instrument za stiskanje krvnih ila; u mikroskopiji: naprava pomou koje se predmet ispitivanja i promatranja uini tanjim i prozirnijim komprimirati (lat. comprimere) stla-iti, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati, zgunjavati, zgusnuti; pren. uguiti, ukrotiti, priguiti komprobacija (lat. comprobatio) priznanje, priznavanje, odobrenje kompromis (lat. compromissum) sporazum, nagodba; prav. u graanskoj parnici: sporazum stranaka koje su u sporu da e se, izabravi suca spora, pokoriti njegovom pravorijeku kompromisor (lat. compromissor) su-jamac kompromitirati (lat. coropromittere) izloiti (ili: izlagati) neprilici ili opasnosti, natetiti ugledu ih povjerenju, dovesti (ili: dovoditi) u pitanje, iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, brukati, obrukati kompulzacij a 717 komunizam kompulzacija (lat. compulsatio) v. kom pul zija kompulzija (lat. compulsio) primoravanje, prisiljavanje, prisila kompulzor (lat. compulsor) naplatitelj (rauna, poreza i dr.) kompulzoran (lat. compulsorius) prisilan kompulzorij (lat. compulsorium) prav. spis kojim vii sud nareuje niem da pouri s odlukom o nekom predmetu kompurgator (lat. compurgator) prav. onaj koji pod prisegom jami za

neiju nedunost komputabilan (lat. computabilis) uraunjiv, proraunjiv, izraunjiv, ubrojiv komputacija (lat. computatio) izraunavanje; prav. odreivanje stupnja srodstva po rimskom (civilna komputacija) ili po papinskom pravu (kanonska komputacija) komputirati (lat. computare) izraunati, proraunati, zbrojiti Komsomol (rus..) kratica za "Savez komunistike omladine", omladinska organizacija u bivem Sovjetskom Savezu sa zadatkom da odgaja mlade u komunistikom duhu komun (lat. communis) prid. opi, zajedniki, javni komuna (fr. commune) opina; graani jedne opine; opinski dom; zajednica; Parika komuna socijalistika vladavina u Parizu, utemeljena 18. III. 1871. i, nakon estokih borbi, uguena od versajske vlade u svibnju iste godine komunalije (lat. communalia) mn. opinske stvari, opinski poslovi komunaliziranje (lat. communalis) prelaenje privatnih poduzea u opinske ruke (ili: pod opinsku upravu) komunalni (lat. communalis) opinski, koji pripada opini, koji se tie opine komunice (lat. communis zajedniki) mn. zajednike ispae (gore, ume i planine jednoga plemena, sela ih zadruge); svi kojima one pripadaju imaju podjednako pravo uivanja, ali ne mogu nijedan dio otuiti komunicirati (lat. communicare) priopiti, priopavati objaviti, iznijeti (ili: iznositi) u javnost; biti u vezi s kim, dopisivati se; u Katolikoj crkvi: pri-estiti se, prieivati se komunikabilan (lat. communicabilis) priopljiv, dostavljiv; spojiv, prometno spojiv, koji se moe povezati, spojiti (prometnom vezom) komunikacija (lat. communicatio) priopavanje, priopenje; veza, ophoenje, openje, dodir; promet; voj. zatien pristup prednjim poloajima, prometnica; komunikacijska linija prometna linija komunikant (lat. communicans) u Katolikoj crkvi: priesnik, onaj koji prima priest komunikat (lat. communicatum) v. komunikej komunikativan (lat. communicativus) prenosiv, koji se lako prenosi na drugoga; priopljiv, koji rado govori svoje misli drugome, razgovoran; pristupaan komunikej (fr. communiqu) slubena objava, slubeno priopenje, slubeni izvjetaj; komunikat komunist (lat. communis) pristaa komunizma; lan komunistike stranke Komunistika intemacionala v. pod internacionala Komunistiki manifest spis koji su 1848. objavili K. Marx i F. Engels i u kojem su izloene osnove komunizma komunitet (lat. communitas) zajednica; smisao za zajednicu; ope dobro komunizam (lat. communis) zamiljeni besklasni drutveni poredak bez prikomutabilan 718 koncept vatnog vlasnitva i iskoritavanja ljudi jednih od drugih komutabilan (lat. commutabilis) za-mjenjiv, promjenjiv komutacija (lat. commutatio) mijenjanje, izmjena, promjena, zamjena; prav. zamjenjivanje jedne kazne drugom komutator (lat. commutare) fiz. prekida, sprava koja omoguava prekidanje ili spajanje voda kojim prolazi elektrina struja te izmjenu njegova smjera komutirati (lat. commutare) mijenjati, razmijeniti, zamijeniti kon- (lat. cum, con- s-, su-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s-, su-, skupa Kon-Tiki bog sunca prastarih Peruanaca; takoer: naziv splavi kojom je 1947. norveki istraiva Thor He-yerdahl za 97 dana doplovio iz Perua na Tahiti konat (lat. conatus) pokuaj, namjera; prav. pokuaj nedoputenog djela, ina konata (lat. canna) posuda za vino; posuda u kojoj se uzgaja cvijee konaturalitet (lat. connaturalitas) prirodna veza, srodnost po prirodi koncedirati (lat. concedere) dopustiti, doputati, dati za pravo, ustupiti, popustiti, priznati koncentracija (lat. concentratio) usre-dotoenje, usredotoenost; prikupljanje, okupljanje; smjetaj, npr. zarobljenika u mali prostor (v. koncentracijski logor); kem. pojaanje

otopine smanjenjem njezinog obujma (npr. isparavanjem); pojaanje otopine, pojaanost otopine; rud. uklanjanje mehanikim putem manje vrijednih dijelova rude; zgunjavanje, zgus-nue koncentiacija kapitala poveavanje kapitala putem akumulacije "ika vrijednrsti, 'ime se poveava drutveno bogatstvo, nasuprot centralizaciji koja ga samo drukije rasporeuje koncentracijski logor voj. mjesto u kojem se interniraju civilni zarobljenici i trupe koje su prele na neko neutralno zemljite koncentricitet (lat. concentricitas) su-sredinjost, usmjerenost zajednikom sreditu koncentrian (lat. concentrare) susre-dinji, sa zajednikim sreditem; koji su usmjereni istom sreditu; koncentrian napad voj. napad koji je iz polukrunog poloaja usmjeren jednoj toki; koncentrina vatra voj. unakrsna vatra; koncentrini krugovi mat. susredinji krugovi, krugovi sa zajednikim sreditem; koncentrino odstupanje voj. odstupanje rasprenih dijelova vojske u smjeru iste toke koncentrirati (lat. concentrare) usredotoiti, skupiti, skupljati, sjediniti na jednom mjestu; zbiti, zgusnuti; kem. poveati jakost otopine smanjenjem njezinog obujma; rud. izdvojiti (ili: izdvajati) kovinu ih rudu iz jalovine; koncentrirati se skupiti se; usredotoiti se, pribrati se, srediti se (misli) koncentus (lat. sapere pevati, concen-tus) glaz. skladno pjevanje, skladna glazba, skladnost, harmoninost koncepcija (lat. conceptio) 1. u duhovnom smislu: shvaanje, razumijevanje; shvatljivost, mo razumijevanja; zamisao; 2. fizioloki: zaee, oploenje, zatrudnjivanje; conceptio immaculata beatae Virginis it. kon-cepcio imakulata beate Virginis (lat.) teol. bezgrjeno zaee Blaene Djevice Marije (nauavanje Rimokatolike crkve) koncept (lat. conceptum, concipere zamisliti, shvatiti) 1. plan, uacrt, skica; prvi pisani sastav (nekog djela, spisa); 2. (lat. conceptus) pojam- spo koncept-papir 719 koncilij sobnost shvaanja, mo poimanja; izii iz koncepta izgubiti povezanost misli, pobrkati se u mislima, zbuniti se; izbaciti nekog iz koncepta poremetiti neiji slijed misli, zbuniti ga koncept-papir polubijeli papir za sastavljanje koncepata konceptakul (lat. conceptaculum) smonica, spremite; sanduk za uvanje stvari; bot. udubljenje na ta-lusu (v. talus 1.) u kojem se razvijaju spolni organi (kod smeih algi) konceptirati (lat. conceptum) izraditi prvi sastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.) konceptivan (lat. conceptivus) zool. op-lodiv, sposoban da bude oploen; shvatljiv, sposoban za shvaanje konceptualisti (lat. conceptus pojam) mn. fil. pristae konceptualizma konceptualizam (lat. conceptus pojam) fil. smjer izmeu realizma i nomina-lizma prema kojem opi pojmovi jesu oblici i prave radnje misli, a ne jednostavni znaci koji se podjednako primjenjuju na vie pojedinaca koncern (engl. concern) najvii oblik privatno-kapitalistikog monopola; ukljuuje niz industrijskih, trgovinskih i bankarskih monopola; obino je na elu najkrupnija banka koncert (lat. concertare natjecati se, tal. concerto) pol. suglasnost, sporazum vie sila radi zajednikog politikog djelovanja; glaz. vee glazbeno djelo za jedan solo-instrument s orkestarskom pratnjom (npr. violinski, glasovirski i dr. koncert); program s vie glazbenih djela (vokalnih ili instrumentalnih); javna glazbena priredba koncert-majstor (lat. concertare, njem. Meister) glaz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula istaknutih lanova glazbenih kapela koncertacija (lat. concertatio) prepiranje, prepirka (rijeima); natjecanje, utakmica; sporazum, suglasnost koncertina (tal. concerto koncert) glaz. vrsta harmonike na razvlaenje koncertirati (lat. concertare natjecati se) glaz. natjecati se javno u sviranju ili pjevanju, prirediti (ili: prireivati) koncert, sudjelovati u koncertu; pol. ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati se, dogovarati se o emu koncertist (tal. concertante) glavni pjeva ili svira na koncertu koncesija (lat. concedere dopustiti, con-cessio) doputanje, ustupak, povlastica, davanje povlastice; odobrenje vlasti (dravne, opinske) za bavljenje nekim poslom koji je slobodan od nadzora te vlasti koncesionar (lat. concessionarius) onaj koji ima koncesiju (povlasticu), po-vlatenik

koncesionirati (lat. concedere ustupati, dopustiti, concessio) dati kome povlasticu, koncesiju koncesivan (lat. concessivus) gram. do-pusni (npr. veznik); koncesivna ili dopusna reenica reenica koja izrie doputanje radnje glavne reenice, npr. Nisam ga naao iako sam ga svuda traio koncil (lat. concilium) skuptina crkvenih velikodostojnika radi raspravljanja i rjeavanja aktualnih crkvenih pitanja, crkveni sabor; sveuilini sud koncilij (lat. concilium) v. koncil; concilium academicum it. koncilijum akademikum (lat.) sveuilino vijee (ih: sud); concilium oecumenicum it. koncihjum ekumenikum (lat.) sveopi crkveni sabor ije su odluke (kanoni) obvezne za cijeli kranski svijet, a kojih je, od Nikejskog (325.) do Tridentskog (15451563), bilo osamnaest; concilium medicum it. koncilijum medikum (lat.) lijeniki sastanak i vijeanje o teim strunim pitanjima; prid. koncilijarni koncilij antan 720 kondenzacija koncilijantan (lat. concilians) pomirljiv, popustljiv, sklon posredovanju, pogodan za posredovanje i rjeavanje nesuglasica koncilijatoran (lat. conciliatorius) v. koncilijantan koncilirati (lat. conciliare) pomiriti, sprijateljiti, izmiriti (npr. razliita miljenja i si.); sloiti, suglasiti; udruiti, udruivati koncinan (lat. concinnus) ret. skladan, skladno i umjetniki sastavljen s obzirom na oblik i vezu pojedinih dijelova; lijep, dopadljiv koncinator (lat. concinnator) ureiva, urednik; takoer: onaj koji voli praviti smicalice koncinirati (lat. concinnare) skladno sastaviti, urediti, srediti koncinitet (lat. concinnitas) ret. umjetniko i skladno spajanje (rijei, misli), skladnost, harmoninost koncipijent (lat. concipere zamisliti; sastaviti) pisac, sastavlja spisa; pisar (npr. odvjetniki, sudski) koncipirati (lat. concipere) sastaviti; napisati; smisliti, zamisliti (plan, skicu, nacrt); biol. zatrudnjeti, ostati oploen koncitacija (lat. concitatio) poticanje, bunjenje, hukanje koncitament (lat. concitamentum) med. sredstvo za poticanje, razdraivanje koncitativan (ni. concitativus) potica-teljski, koji potie, buntovan, buntovniki, razdraujui koncitator (lat. concitator) poticatelj, bunitelj, huka koncitirati (lat. concitare) poticati, buniti, hukati, razdraiti, raspaliti koncizan (lat. concisus) saet, jezgrovit, zbijen, pregledan, kratak, jasan koncizija (lat. consicio) 1. komadanje, raskomadavanje; 2. ret. kraenje (reenica, stavova); 3. zbijenost, jezgro-vitost, saetost konciznost (lat. concisio) v. pod koncizija konca (tal. conca) posuda koneti (tal. concetti) lit. briljantan i pun afektiranja pjesniki nain izraavanja, sastoji se u pretjeranoj virtuoznosti metafora, hiperbola, antiteza i u neobinoj igri s beskrajnim nagomilavanjem rijei i fraza; ovaj stil je, na tetu jednostavnog i prirodnog stila, preplavio tal. knjievnost kasnije renesanse (Tasso, Marini), iz Italije preao u panjolsku (gongorizam), Englesku (eufuizam) itd. konetisti (tal. concettisti) mn. pristae pjesnikog smjera koneti (u Italiji, panjolskoj, Engleskoj i Njemakoj u XVII. st.); usp. koneti konetizam (tal. concetti) lit. v. koneti kondebitor (lat. condebitor) prav. su-dunik kondemnacija (lat. condemnare osuditi, condemnatio) prav. osuda, kazna kondemnat (lat. condemnare osuditi, condemnatus) prav. osuenik kondemnator (lat. condemnator) prav. tuitelj kondemnatoran (lat. condemnatorius) prav. osuujui; kondemnatorna osuda (lat. sententia condemnatoria) osuda koju izrie sud kad utvrdi da je osuenik kriv za djelo za koje se optuuje

kondenzabilan (lat. condensabilis) koji se moe zgusnuti, zgunjiv kondenzabilitet (lat. condensabilitas) mogunost zgunjavanja, zgunjivost kondenzacija (lat. condensatio) fiz. zgunjavanje, pretvaranje pare u tekuinu putem rashladivanja ili tlaenja; elektrina kondenzacija zgunjavanje, nagomilavanje elektriciteta pomou elektrinog kondenzatora itd.; zbijanje, saimanje kondenzancije 721 kondominij kondenzancije (lat. condensantia) mn. v. kondenzans kondenzans (lat. condensans) sredstvo za zgunjavanje; mn. kondenzancije kondenzativan (lat. condensativus) koji zgunjava, zgunjavajui kondenzator (lat. condensator) fiz. zgunjavao, skuplja; elektrini kondenzator dvije metalne ploe, odvojene slojem od materijala koji ne provodi elektricitet (zrak, staklo, porculan, parafin i dr.), jedna je ploa povezana s izvorom elektriciteta, a druga sa zemljom (slui za nagomilavanje elektriciteta u veoj koliini nego to bi se to moglo postii samo s jednom ploom); kod parnih strojeva: posuda s vodom u kojoj se zgunjava para; kod talionikih pei: sprava za zgunjavanje tekuih tvari kondenzirati (lat. condensare) zgusnuti, zgunjavati; zbiti, zbijati, skupljati; pren. saeti, saimati kondenzitet (lat. condensitas) gustoa, zgusnutost kondenzor (lat. condensor) ureaj za osvjetljavanje objekta promatranja (kod mikroskopa i projekcijektora) kondicija (lat. conditio) uvjet; stanje, okolnost; sluba, poloaj, namjete-nje; mjesto koje se dobiva pod odreenim uvjetima; privatno pouavanje aka, davanje privatnih satova acima; biti u kondiciji port, biti u dobrom (ili: povoljnom) stanju (hrva, boksa, tenisa, nogometa, gimnastiar i dr.) kondicional (lat. conditionalis) gram. pogodbeni nain, npr. Putovao bih kad bih mogao kondicionalan (lat. conditionalis) uvjetan, pogodbeni; gram. kondicionalna ili pogodbena reenica zavisna reenica koja izrie pogodbu ili uvjet pod kojim se vri ili bi se vrila radnja glavne reenice, npr. Ii emo na izlet ako bude lijepo vrijeme kondicionirati (lat. conditio) uvjetovati; biti u nekoj slubi, zauzimati neko mjesto; biti dobro kondicioniran (fr. conditionn) biti dobro ouvan, u dobrom stanju; kondicionirana mjenica uvjetna mjenica kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti, sudskim putem zahtijevati povrat neke stvari ili prava kondikcija (lat. condictio) otkazivanje, otkaz; prav. zahtjev za povratom stvari koja nam pripada ili prava koje nam pripada; svaka osobna tuba uope kondilom (gr. kondylos) med. kvrga, izraslina, bradavica; prid. kondilo-matozan kondilus (gr. kondylos) anat. zglob kondir (gr. kantharos trbuasta aa) vr, krag, pehar kondirektor (lat. condirector) suupravitelj konditor (lat. condere osnovati, con-ditor) 1. osniva, tvorac konditor (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti, conditor) 2. slastiar konditoraj (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti) slastiarnica; prodavaonica finog peciva kondolencija (lat. condolentia) suut, suosjeanje; izjava suuti kondolirati (lat. condolere) sudjelovati u ijoj alosti; izjaviti (ili: izjavljivati) suut kondom (fr. condom) kouljica, gumena navlaka koja se navlai na muki spolni organ radi zatite od zaraze (npr. AIDS-om) i trudnoe, nazvana po izumitelju, engl. lijeniku Contenu; prezervativ, zatitna gumica kondominat (lat. condominatum) zajednika vladavina vie osoba nekom zemljom; imanje s vie gospodara kondominij (lat. condominium) zajedniko vladanje vie drava nekim kondominus 722 konfekcionar podrujem, zajedniko vlasnitvo, suvlasnitvo kondominus (lat. condominus) supo-sjednik, suvlasnik kondonacija (lat. condonatio) prav. poklanjanje, darivanje; oprost kondor (p. condor) zool. najvei juno-ameriki sup, leinar kondota (tal. condotta) pratnja; trg. otpremanje, odailjanje robe

kondotijeri (tal. condotiri) mn. voe najamnikih trupa u XIV. i XV. st. u Italiji, esto su bili veoma moni konducirati (lat. conducere) voditi; pratiti; prav. unajmiti, zakupiti konduit-Iista (fr. conduite, njem. Liste) lista u koju pretpostavljeni biljee kvalifikacije, zasluge, radnu sposobnost i ponaanje slubenika (inovnika) ih asnika konduita (fr. conduite, lat. conducere) vladanje, ponaanje (osobito u slubi); ophoenje, nain ivota; svjedodba o ponaanju kondukcija (lat. conductio) u rimskom pravu: davanje u zakup, iznajmljivanje; fiz. provoenje (topline, elektriciteta itd.), irenje od sloja do sloja ili od djeha do djelia (usp. konveksna, radijacija) kondukter (fr. conducteur) voa, pratitelj (vlaka, tramvaja, autobusa, broda itd.); nadzornik, upravitelj radova konduktibilan (lat. conductibilis) vodljiv, koji se moe iriti voenjem konduktibilitet (lat. conductibilitas) vodljivost, mogunost voenja konduktor (lat. conductor) prav. zakupnik; fiz. vodi (elektriciteta, topline itd.), tvar (ili: graa, supstanca) koja moe provoditi elektricitet, toplinu itd. (usp. konvekcija, radijacija); dio stroja za elektriziranje kuglasti metalni vodi na kojem se skuplja elektricitet; munjovod na zgradama; med. kiruki instrument pomou kojega se u organe unosi neki drugi instrument, uplja sonda; takoer: osoba koja prenosi bolest u prikrivenom stanju konduna (tal. condanna) robija, tamnica kondurango-kora med. kora biljke go-nolobus condurango, upotrebljava se kao lijek protiv raka kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si. strailo koneks (lat. connexus) spoj, tijesna veza koneksa (lat. connexa) mn. spojene stvari, stvari koje su u meusobnoj vezi koneksija (lat. connexio) veza, tijesna veza; utjecajno poznanstvo konektirati (lat. connectere) svezati, spojiti, skopati; biti spojen, biti vezan, biti u vezi konektiv (lat. connectivum) bot. veza, dio tkiva koji povezuje druge dijelove organizma konetabl (fr. conntable) maral, nekadanji glavni zapovjednik vojske u Francuskoj; takoer; nasljedna poasna titula; u Engleskoj: policijski slubenik konfalun (tal. gonfalone zastava) stje-gonoa; zatitnik, pokrovitelj konfederacija (lat. confoederatio, cum, foedus gen. foederis savez) udruivanje (ili: povezivanje) u savez, udruenje u savez; osobito: savez drava sklopljen na due vrijeme konfederirati se (lat. confoederare) udruiti se u savez, vezati se savezom konfekcija (lat. confectio) pravljenje, graenje, gotovljenje; svretak, dovrenje, izvrenje; ivanje odjee; trgovina gotovom mukom (muka konfekcija) ili enskom (enska konfekcija) odjeom; farm. pripremanje lijekova konfekcionar Gat. confectionarius) izraiva gotove odjee; trgovac gotovom odjeom; apotekar konfekt 723 konfirmirati konfekt (lat. confectum, tal. confetto) kola, slastica (osobito ueereni bademi, orasi itd.) konferansje (fr. confrencier) javni govornik, predava konferencija (lat. conferentia) vijeanje, dogovor; sastanak radi dogovora, raspravljanje (o nekom spornom pitanju i dr.); javno predavanje, obino s raspravom konferirati (lat. conferre, fr. confrer) savjetovati se, vijeati, dogovarati se, pregovarati; sastajati se radi dogovora; drati javno predavanje; usporeivati konfesija (lat. confessio) prav. priznanje; vjera, svaka kranska vjerska konfesija uope (rimokatolika, grko-katolika, luteranska, reformistika, pravoslavna konfesija i dr.); denomi-nacija konfesionalan (lat. confessionalis) koji se tie vjere, vjerski konfesionalizam (lat. confessio) teoloko nauavanje koje smatra da prava religioznost ovisi o pripadnosti nekoj vjeri konfesionar (lat. confessionarius) ispovjednik konfesionist (lat. confessio) pripadnik neke konfesije konfesor (lat. confessor) onaj koji ispovijeda kranstvo; osobito onaj koji je morao stradati za vjeru, muenik; ispovjednik

konfeti (tal. confetti) mn. loptice od gipsa ili raznobojnog papira kojima se, posebice u Italiji, gaaju sudionici u karnevalu konfidejusor (lat. confideiussor) prav. sujamac konfidencija (lat. confidentia) povjerenje, povjerljivost; povjerljivo priopenje konfident (lat. confidens) povjerenik, pouzdanik, povjerljiva osoba konfidirati (lat. confidere) povjeriti, povjeravati; osloniti se (na koga), pouzdati se (u koga) konfiguracija (lat. configuratio) uobli-avanje, uoblienje, stvaranje oblika, vanjski oblik; astr. odnosni poloaj, prividan ili stvaran, nebeskih tijela konfigurirati (lat. configurare) uobliiti, uobliavati, dati (ili: davati) oblik konfmacija (lat. confinatio) prav. progonstvo; zatoenje; upuivanje nekoga u mjesto u kojem mora stalno ivjeti; kuni zatvor konfini (lat. confinis, confines) mn. susjedi po imanju, graniari, meai konfinij (lat. confmium) mea, granica, granini kamen, mea konfinije (lat. confinia) mn. granice, granine linije, mee; zemlje koje meusobno granie konfinirati (fr. confiner) graniiti; ograniiti slobodu kretanja, zatvoriti, osuditi na kuni zatvor; prognati, protjerati konfinitet (lat. confinitas) granienje, susjedstvo konfirmacija (lat. confirmatio) kod protestanata i katolika: sveani in potvrivanja crkvene punoljetnosti i primanje sakramenta sv. potvrde mladia i djevojica (konfirmandi), krizma, krizmanje; prav. potvrenje, potvrda, ovjera, ovjeravanje konfirmand (lat. confirmandus) krizmanik, onaj koga treba uvrstiti u vjeri, tj. mladi koji se proglaava crkveno punoljetnim, koji je primio sakrament sv. potvrde (kod katolika) konfirmanda (lat. confirmanda) djevojica koja se proglaava crkveno punoljetnom, koja je primila sakrament sv. potvrde; usp. konfirmand konfirmativan (lat. confirmativus) potvrdan, kojim se potvruje konfirmirati (lat. confirmare) potvrditi, potvrivati, uvrstiti, uvrivati, osnaiti; potvrditi nekoga u vjeri, konfiscirati 724 konfutirati proglasiti crkveno punoljetnim, krizmati konfiscirati (lat. fiscus dravna blagajna, confiscare) oduzeti (ili: oduzimati) u korist drave (robu, imanje) konfiskabilan (lat. confiscabilis) koji je za oduzimanje, zapljenjiv konfiskacija (lat. confiscatio) prav. oduzimanje privatnog dobra (stvari, neke vrijednosti, imanja) u korist drave konfiskat (lat. confiscatum) ono stoje zaplijenjeno (roba, imanje) konfitent (lat. confitens) onaj koji se ispovijeda (kod katolika) konflacija (lat. conflatio) stapanje konflagracija (lat. conflagratio) opi poar; osobito: propast svijeta u poaru sudnjeg dana; pren. prevrat, buna, ustanak, revolucija konflagrirati (lat. conflagrare) spaliti, unititi poarom, pretvoriti u prah i pepeo; pren. pobuniti konflentan (lat. confluere slijevati se, confluens, confluentis) koji se slijeva, sljevni konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar, borba; spor, svaa; tragian konflikt sukob koji zavrava smru konfluencija (lat. confluentia) sastav, slijevanje (dviju rijeka); skupljanje, navala (ljudi) konfluirati (lat. confluere) slijevati se, utjecati konfokalan (lat. focus arite, confo-calis) opt, sa zajednikim aritem, suarini konformacija (lat. conformatio) grada nekog tijela; prilagodba, skladnost, usklaivanje konforman (lat. conformis) jednolik, is-tolik konformirati (lat. conformai'e) prilagoditi, sloiti, uskladiti; dati oblik; konformirati se prilagoditi se konformisti (lat. conformare) mn. engleski protestanti koji su priznali 39 lanova anglikanske konfesije od 1562. konformitet (lat. conformitas) podudarnost, slinost; prilagodljivost, slaganje konfortacija (lat. confortatio) jaanje, krjepljenje, okrjepljenje konfortancije (lat. confortantia) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) za jaanje

konfortativ (lat. confortativum) med. lijek za jaanje, lijek za okrjepljenje konfortirati (lat. confortare) okrijepiti, okrjepljivati, ojaavati, ojaati konfrater (lat. confrater) subrat, sudrug, drug po poloaju ili slubi konfraternitet (lat. confrater, confra-ternitas) bratimstvo, pobratimstvo, prijateljstvo konfraternizirati (lat. confrater) zbra-timiti, primiti u bratstvo konfrontacija (lat. confrontano) prav. suoavanje, suoenje, osobito svjedoka (lat. confrontatio testium), ili okrivljenika iji su iskazi proturjeni; usporedba, usporeenje, usporeivanje konfrontirati (lat. confrontare) prav. suoiti, suoavati (svjedoke, okrivljenike); usporeivati, usporediti Konfucye kineski filozof i propovjednik vjere (vrlina, pravednost, ovjenost), u Kini i danas tovan kao boanstvo, umro 478. pr. n. e. konfundirati (lat. contundere) pomijeati, smijeati, zamrsiti, zbrkati; smesti, zbuniti, dovesti u nepriliku konfutabilan (lat. confutabilis) koji se moe opovrgnuti konfutacija (lat. confutano) opovrgavanje, dokazivanje suprotnog; uut-kivanje konfutator (lat. confutator) onaj koji opovrgava (dokaze, navode), opovrga-vatelj konfutirati (lat. confutare) opovrgnuti, opovrgavati, dokazivati suprotno konfuzija 725 kongres konfuzija (lat. confusio) mijeanje razliitih stvari; pomijeanost, zbrka, nered, nejasnost (stila, misli); pobrkanost, brkanje, mijeanje, nerazlikovanje, pomutnja; pren. zbunjenost, zbrkanost, smuenost, zabuna; prid. konfuzan konfuzionar (lat. confusionarius) sme-tenjak, smuenjak kongelacija (lat. congelatio) smrzavanje; smrznue, smrznutost; stvrdnja-vanje, zgruavanje kongelativan (lat. congelativus) koji izaziva smrzavanje, koji smrzava kongelirati (lat. congelare) smrznuti, smrzavati; zgusnuti, zgunjavati; zgruati, usiriti kongenerian (lat. congener, genus rod) istorodan, istovrstan kongenijalan (lat. congenialis) duhovno srodan, srodan po duhu kongenijalitet (lat. congenialitas) srodnost po duhu, duhovna srodnost kongenijalnost v. kongenijalitet kongenitalan (lat. congenitus,) uroen, koji postoji od samog roenja, npr. neka bolest (srana mana) kongerirati (lat. congerere) zgrtati, nagomilavati; usp. kongestija kongestija (lat. congestio) med. navala krvi ili sokova, nakupljanje krvi u nekom dijelu tijela kongestivan (lat. congestivus) koji uzrokuje navalu krvi, koji potjee od navale krvi konglobacija (lat. conglobatio) zgrtanje, gomilanje; ret. gomilanje dokaza konglobirati (lat. conglobare) gomilati, nagomilavati; ugrudati, ugrudavati konglomeracija (lat. conglomeratio) gomilanje, nagomilavanje, sljepljiva-nje; spajanje svega i svaega konglomerat (lat. conglomerare zgo-milati, zbiti) geol. gromaa (slijepljena smjesa koja se sastoji od pijeska i pojedinih komada raznih minerala); pren. prenatrpanost, mjeavina svega i svaega konglomerirati (lat. conglomerare) zgrudati, nagomilati, skupiti, spojiti konglutinancija (lat. conglutinatio) sljepljivanje; zgunjavanje, zgruavanje, usiravanje konglutinantan (lat. conglutinans) ljepljiv, sljepljiv konglutinirati (lat. conglutinare) lijepiti, slijepiti; zgusnuti, zgunjavati kongratulacija (lat. congratulatio) v. gratulaci] a kongratulirati (lat. congratulari) v. gratulirati kongregacija (lat. congregatio) vjerska udruga, zajednica, bratstvo; udruivanje vie samostana istoga reda u organiziranu cjelinu; skuptina kardinala; naziv jedanaest administrativnih odjela kardinalskog kolegija u Rimu (npr. vjerska propaganda) kongregacionalisti (lat. congregatio) mn. lanovi vjerske stranke u Engleskoj koji priznaju kao jedini izvor vjere Sveto pismo, odbacuju svaki simbolini vjerski oblik, ne priznaju nikakve crkvene poglavare (biskupe, papu); independenti kongregacionisti (lat. congregatio) mn. lanovi jedne vjerske kongregacije, osobito isusovake

kongregati (lat. congregatum) mn. min. nekristalizirano kamenje koje se samo sobom, bez ljepljive tvari, slabo odrava u vezi kongregirati (lat. congregare) udruiti, sjediniti, skupiti kongres (lat. congressus) skuptina, skup, zbor, sastanak radi dogovaranja i savjetovanja o zajednikim poslovima; osobito: sastanak opunomoenika vie drava (npr. Pariki, Beki kongres); u SAD-u: zakonodavna skuptina narodnih izaslanika; skuptina lanova istog stalea i iste struke (profesorski, uiteljski itd. konkongresija 726 konklavist gres), ili istih naela (stranaki kongres) kongresija (lat. congressio) sastajanje, sastanak kongresist (lat. congressus) lan kongresa, sudionik u kongresu kongruencija (lat. congruentia) suglasnost, slaganje; sukladnost, slinost i jednakost, istovjetnost oblika i jednakost povrina; kongruentnost kongruentan (lat. congruens) suglasan, jednak, sukladan; mat. sukladan, jednak i slian, istog oblika i jednake povrine kongruentnost (lat. congruere) v. kongruencija kongruirati (lat. congruere) biti suglasan, slagati se; biti sukladan, poklapati se, biti slian i jednak kongruitet (lat. congruitas) suglasnost, slaganje, potpuna jednakost konha (gr. konche) koljka; zidna udubina sa koljkastim gornjim dijelom; polukupola konhiforman (gr. konche koljka, lat. forma) prid. koljkast, koji ima oblik koljke konhoida (gr. konche koljka, eidos oblik) mat. koljanica, Nikodemova krivulja etvrtog stupnja konicitet (gr. konos stoac) stoatost; kosina, nagnutost konian (gr. konos) stoast, unjast, u obliku stoca; konina refrakcija prelamanje svjetlosne zrake u stoast snop; konino zrcalo stoasto zrcalo konifere (gr. konos eer, lat. ferre nositi, proizvoditi) mn. bot. etinjare, npr. bor, omorika, jela itd. koniin (gr. koneion kukuta) kem. bezbojna tekuina, neugodnog i omam-ljujueg mirisa, nalazi se u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov kojim su otrovali Sokrata); cikutin konimetar (gr. konos stoac, metron mjera) sprava za mjerenje stoca konioza (gr. konis prah) med. bolest koja nastaje zbog udisanja raznih vrsta praha (vapnenog, bakrenog, eljeznog i dr.) konivencija (lat. connivere sklapati oi) obzirnost, obazrivost konkameracije (lat. concameratio) mn. odjeljci, pregrade, komore konkatenacija (lat. concatenatio) povezanost, vezanje (lancima) konkauze (lat. concausae) mn. farm. suuzroci, sporedni uzroci, tj. oni koji djeluju zajedno s glavnim uzrokom konkavan (lat. concavus) udubljen (supr. konveksan); konkavnom se naziva unutranja strana jedne krivulje i povrine; konkavna lea opt. udubljena lea konkavitet (lat. concavitas) udubljen, uleknut konkavno-konkavan (lat. concavus) opt. dvostruko udubljen, uleknut s obje strane konkavno-konveksan (lat. concavus, convexus) opt. udubljeno-ispupen konkilij (gr. konchylion dem. od kon-chyle = konche) koljka, ljutura; pueva kuica konkista (p. conquista osvojenje) razdoblje prvih otkria u Americi konkistadori (p. conquistadores) osvajai; u nekadanjim panjolskim i portugalskim posjedima Srednje i June Amerike: osvajai zemlje i njihovi potomci koje je dvor nagraivao plemikim titulama i velikim imanjima; pren. osvajai, pustolovi konklamacija (lat. conclamatio) vikanje, vika; klicanje konklava (lat. conclave) "zakljuana odaja", kardinalska skuptina za biranje pape; tajna zakljuana dvorana u kojoj se bira papa (prije u Kvirina-lu, zatim u Vatikanu) konklavist (lat. conclave) osoba dodijeljena kardinalu (sluga, lijenik) za vrijeme izbora pape i koja ne moe konkludirati 727 konkretum napustiti konklavu dok se izbor ne izvri konkludirati (lat. concludere) log. zakljuivati, zakljuiti, izvoditi (ili: izvesti) zakljuak

konkluzija (lat. conclusio) log. zakljuak; zakljuivanje iz neke pretpostavke konkluzivan (lat. conclusivus) zakljuni, koji sadri zakljuak, zavrni; gram. konkluzivne ili zakljune reenice nezavisne reenice, od kojih se druga javlja kao zakljuak prve, npr. Nisi uio, dakle ne moe ni znati konkluzum (lat. conclusum) ono stoje odlueno, odluka, rjeenje, zakljuak konkokcija (lat. concoquere skuhati) probava hrane u elucu konkomisar (lat. concomissarius) prav. suopunomoenik konkomitantan (lat. concomitari pratiti) koji prati, koji sudjeluje, koji se pojavljuje istodobno konkomitirati (lat. concomitari) pratiti, sudjelovati; konkomitirajui simptomi med. pojave koje samo prate, sporedne (ili: nebitne, nevane) pojave kod bolesti konkordancija (lat. concordantia) suglasnost; abecedni popis svih rijei koje dolaze u jednom spisu s navoenjem citata, npr. u Bibliji (verbalna konkordancija), ili popis svih mjesta koja se odnose na neku misao ili neki predmet (realna konkordancija); geol. pojava meusobno usporednog pruanja slojeva stijena konkordantan (lat. concordans) suglasan, sloan, jednoduan, skladan konkordat (lat. concordatum) sporazum, nagodba; osobito: sporazum izmeu Vatikana i jedne svjetovne sile o odnosima i pravima Rimokatolike crkve u toj dravi konkordija (lat. concordia) sloga, suglasnost, jednodunost konkordirati (lat. concordare) slagati se, biti suglasan konkorporacija (lat. concorporatio) pripajanje, spajanje pridruivanje konkorporirati (lat. concorporare) pripojiti, pripajati, pridruiti, pridruivati, primiti u drutvo, primiti u bratstvo konkrecija (lat. concretio) sraivanje, skupljanje ujedno; zgunjavanje, usi-ravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje nekog tekueg tijela; med. taloenje stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca u mokranom mjehuru; min. mineralna masa koja je nastala koncentracijom mineralne supstance oko jednog sredita; pren. otjelovljenje konkrecijanci (lat. concretio) mn. psiholozi koji smatraju da je dua nerazdvojna od tijela konkreditirati (lat. concreditare) sudjelovati s drugima kao vjerovnik, npr. u nekom zajmu konkreditor (lat. concreditor) suvjerov-nik konkrement (lat. concrementum) tijelo koje nastaje zgunjavanjem neke tekuine u ljudskom ih ivotinjskom tijelu (npr. kamenac u mokranom mjehuru) konkrescencija (lat. concrescentia) sraivanje, sljepljivanje konkret (engl. conerei) engleska kamena buka konkretan (lat. coneretus) "srastao", stvaran, koji se moe zamijetiti osjetilima, zamjetljiv, opipljiv, tjelesni; konkretan pojam log. pojam koji oznaava osjetilima zamjetljivu stvar ili osjetilima zamjetljivo svojstvo (supr. apstraktan) konkretizirati (lat. concrescere srasti, coneretus) uiniti neto stvarnim, prikazati stvarno, opipljivo konkretum (lat. coneretum) ono to postoji, npr. ovjek, ivotinja, drvo itd.; in concreto it. in konkreto (lat.) konkubma konrektorat u stvarnosti, u danom sluaju, u stvarnom sluaju, ono to se javlja u podruju stvarnoga konkubma (lat. concubina) inoa, pri-lonica, izvanbrana ena; bludnica konkubinar (lat. concubinarius) nalo-nik, izvanbrani mu; bludnik konkubinat (lat. concubinatus) divlji brak, nalonitvo; blud konkubitus (lat. concubitus) spolni od-noaj, obljuba; concubitus anticipa-tus it. konkubitus anticipatus (lat.) prav. prijevremeni odnoaj (npr. zarunika prije vjenanja) konkurator (lat. concurator) prav. su-skrbnik, sututor, lan skrbnitva konkurencija (lat. concurrentia) 1. suparnitvo, natjecanje, utakmica; natjecanje vie osoba (npr. za raspisanu nagradu, poloaj i si.); 2. borba robnih proizvoaa za vei profit konkurent (lat. concurrens) suparnik, natjecatelj na licitaciji konkuripik (fr. concours hipique) natjecanje u brzom jahanju ili u brzoj vonji s konjskom spregom konkurs (lat. concursus) natjecanje vie osoba za neku stvar, povlasticu, nagradu, neki poloaj; raspisati konkurs = raspisati natjeaj; trg. steaj, zajedniki istup vjerovnika radi obeteenja svojih potraivanja od zajednikog dunika ija pasiva premauje aktivu, ih je, stjecajem prilika, postao nesposoban odgovoriti svojim novanim obvezama (concursus credito-rum)

konkurzifeks (lat. concursifex) prav. zajedniki dunik; usp. konkurs konkusija (lat. concussio) zaplaivanje radi iznuivanja novca, primanje mita; crimen concussionis it. krimen konkusionis (lat.) prav. zloin iznuivanja novca, primanja mita konkusionar (lat. concussionarius) prav. iznuiva, ucjenjiva konkusor (lat. concussor) prav. v. konkusionar konkvibus (lat. cum quibus ime?) novac (u aljivom znaenju) konkvista (p. conquista osvojenje) razdoblje panjolskog osvajanja Srednje i June Amerike u 15. i 16. st. konkvistadori (p. conquistadores) mn. pogrean izgovor, v. konkistadori konoid (gr. konos stoac, eidos oblik) tijelo koje nastaje okretanjem presjeka stoca oko svoje osi, npr. paro-boloid, hiperboloid i dr. konoidan (gr. konoeides stoast, eides oblik) stoast konopejon (gr. konopeion od, konops komarac) mrea za zatitu od muica i komaraca, komarnik; krevet sa zavjesama od tanke tkanine za odbijanje muica; usp. kanape konoplja (lat. Cannabis sativa) bot. jednogodinja biljka iz porodice konoplji; od njezinih se vlakana izrauju tkanine, vlakna i si., a od opojnih smola koju izluuje nakon cvjetanja moe se proizvesti droga konosament (tal. connoscimento) trg. v. konosman konosman (fr. connaissement) trg. pomorski teretni list na kojem kapetan broda potvruje poiljatelju prijam neke robe i obvezuje se da e je, poto mu se plati prijevoz, predati na odreeno mjesto konotacija (lat. con, notare obiljeiti) log. skup svih atributa koji su bitni za znaenje nekog pojma; gram. skup predodbi povezanih s nekom rijeju i njezinim znaenjem konotativan (lat. con, notare obiljeiti) suobiljeavajui, suoz naavajui konrektor (lat. conrector) suupravitelj, nastavnik koji po rangu dolazi iza rektora i koji ga zastupa konrektorat (lat. conrectoratum) poloaj i ured konrektora konsakramental konsignant konsakramental (lat. con sacr amen tali) v. konjurator konsangvinian (lat. consanguineus) srodan po krvi, srodan po ocu konsangvinitet (lat. consanguinitas) krvno srodstvo, srodstvo po ocu konscijencija (lat. conscientia) svijest; savjest konscijeneijalizam (lat. conscientia svijest) fil. shvaanje da je predmet znanosti ono to nam je dano u svi-jesti, dakle osjeaji, a da "stvari po ' sebi" uope ne postoje; gnoseoloki idealizam konscijenciozan (lat. conscientiosus) savjestan konscijus (lat. conscius) suznalac, sudionik, svjedok konsekracija (lat. consecratio) posveenje, posveivanje, npr. crkve; posveenje u in vieg katolikog sveenstva; posveenje kruha i vina pri priesti (kod katolika) konsekrirati (lat. consecrare) posvetiti, posveivati; posvetiti u in konsektarij (lat. consectarium) posljedica, zakljuak konsekucija (lat. consecutio) slijed, redoslijed; posljedica, zakljuak konsekutivan (lat. consecutivus) posljedini, sljedbeni; sljedni, uzastopni; konsekutivne bolesti med. bolesti koje se javljaju kao posljedica prijanjih bolesti; log. konsekutivne oznake nekog pojma oznaka koje dolaze iz drugih, tj. konstitutivnih oznaka; psih. konsekutivne slike posljedine slike; gram. konsekutivna reenica posljedina reenica (ona zavisna reenica kojom se izrie posljedica radnje izreene u glavnoj reenici, npr. Toliko sam umoran da se jedva kreem) konsekvencija (lat. consequenta) posljedica; log. zakljuak; dosljednost, postojanost, nepokolebljivost; vanost i znaaj neke stvari (s obzirom na njezine posljedice) konsekventan (lat. consequens) dosljedan, postojan u naelima, vjeran sam sebi, tj. svojim naelima i tvrdnjama, nepokolebljiv konsekvirati (lat. consequi) shjediti, ii za kim; stei, stjecati, postizati, postii, zadobiti konsens (lat. consensus) v. konsenzus konsentirati (lat. consentire) suglasiti se, suglaavati se, slagati se, sporazumjeti se, jednoglasno odluiti

konsenzualan (lat. consensualis) koji suosjea, suosjeajan; konsenzualni ugovor prav. ugovor ija se vanost temelji samo na jednostavnom pristanku ugovarakih strana (kontra-henata) konsenzus (lat. consensus) slaganje, pristanak, odobrenje (npr. za stupanje u brak i si.); pisano odobrenje; suosjeaj; fil. suglasnost misaonih bia (uzima se esto kao jedan od kriterija istine); konsens konsiderabilan (lat. considerabilis) znatan; znaajan, ugledan, vrijean potovanja konsideracija (lat. consideratio) promatranje, razmatranje, razmiljanje; procjenjivanje, ispitivanje, uzimanje u obzir; potovanje, uvaavanje konsignacija (lat. consignatio) obiljeavanje (znakom), peaenje; trg. deponiranje, predaja robe na uvanje ili radi prodaje; posebna vrsta komisione prodaje, uobiajena pri trgovini robom s udaljenim, osobito prekomorskim mjestima, gdje poiljatelj robe (konsignant) prima od prodavaa iste (konsignatara) u mjenicama predujam na tu robu (obino jednu treinu do dvije treine iznosa fakture) konsignant (lat. consignans) trg. onaj koji daje robu u konsignaciju konsigntar 730 konspirirati konsigntar (lat. consignatarius) su-potpisnk, npr. svjedodbe; trg. primatelj konsignirane robe konsignifikacija fiat, con signi ficatio) dvostruko znaenje konsignirati (lat. consignare) obiljeiti (znakom), obiljeavati (znakom), zapeatiti; voj. izdati zapovijed, odrediti neku jedinicu da bude u pripravnosti (npr. za pokret); trg. predati robu u konsignaciju; dati na uvanje, poloiti u konsignaciju; dati na uvanje, poloiti, deponirati novac konsjererija (fr. conciergerie, lat. con-cergeria) nadzornitvo kue, paziku-stvo; vratarev stan; zatvor; osobito: zatvor starog francuskog dvora, kod "Palae pravde", u Parizu konskribent (lat. conscribens) popisivao vojnika, skuplja novaka (regruta) konskribirani (lat. conscribere popisati) onaj koji je uzet u vojsku, novak, regrut, vojni obveznik konskribirati (lat. conscribere) popisati, popisivati vojnike, novaiti, regrutirati konskripcija (lat. conscriptio) popis, popisivanje vojnika, novaenje, regrutiranje konsocijacija (lat. consociatio) udruivanje, pridruivanje, spajanje; udruivanje; udruga, udruenje konsolacija (lat. consalatio) utjeha, umirenje konsolator (lat. consolari tjeiti, consolator) tjeitelj konsolidacija (lat. consolidatio) utvrivanje, uvrivanje, uvrenje, sreenost (dugova); bank. pretvaranje kratkoronih dravnih dugova u dugorone zajmove; utvrivanje, sreivanje dionikih drutava smanjivanjem osnovnog kapitala; med. zaraenje, zalijeenje (rana i si.) konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi, utvrivati, uvrivati, uvrstiti, osigurati, postaviti na zdrave temelje; sjediniti u cjelinu; med. zalijeiti (ranu) konsolirati (lat. consolari) tjeiti, utjeiti, umiriti, uspokojiti konsonanca (lat. consonantia) v. kon-sonancija konsonancija (lat. consonantia) glaz. sklad, skladnost, harmoninost, stapanje tonova zvukova u skladnu cjelinu (supr. disonancija); poet. rimovanje; konsonanca konsonant (lat. consonans) gram. suglasnik, zatvornik konsonanta (fr. consonante) glaz. vrsta harfe konsonantan (lat. consonans) jednoglasan, suglasan, skladan konsonantizam (lat. consonare suzvu-ati) gram. sustav, tj. broj i svojstva suglasnika nekog jezika konsonirati (lat. consonare) glaz. biti u skladu, biti usklaen, skladno zvuati; poet. rimovati se; pren. suglasiti se, usuglaavati se, biti suglasan sa, slagati se konsort (lat. consors) ortak, drug, sudionik; saveznik (u loem smislu), jatak, lan neke klike; prav. sutuitelj ili suoptuenik konspekt (lat. conspectus) gledanje, razgledanje, vienje, vidik, izgled, pregled; popis; in conspectu omnium it, in konspektu omnijum (lat.) naoigled svih, pred cijelim svijetom konspicirati (lat. conspicere) gledati, razmatrati, motriti, zamjeivati konspiracija (lat. conspiratio) zavjera, urota

konspirant (lat. conspirans) zavjerenik, urotnik konspirativan (lat. conspirativus) zavjereniki, koji ima karakter zavjere, urotniki; tajni, strogo povjerljiv konspirirati (lat. conspirare slono puhati; zajedniki djelovati) sudjelovati u zavjeri, sklapati zavjeru konsponzor 731 konstituirati konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj koji jami zajedno s ostalima, suja-mac; sudunik konstabilirati (lat. constabilire) uvrstiti, uvrivati, utvrditi konstabler (lat. constabularius) voj. donositelj streljiva, topniki pomonik; zapovjednik topa (na ratnim brodovima); straar, policajac; konstabler konstancija (lat. constantia) v. kon-stantnost konstanta (lat. constare) mat., fiz. stalna veliina, nepromjenjiva veliina konstantan (lat. constans) stalan, nepromjenjiv; postojan, ustrajan; koji je trajnog djelovanja (npr. galvanski elementi); koji vlada, vladajui (obiaj, navika); siguran, nesumnjiv, priznat (injenica) konstantnost (lat. constantia) stalnost, . nepromjenjivost; postojanost; ustrajnost, dosljednost, konstancija konstat (lat. constat) stoji kao injenica, sigurno, poznato je; slae se (raun) konstatacija (lat. constat, fr. constata-tion) utvrivanje, utvrivanje injenica, ustanovljavanje, ustanovljenje; utvrena injenica konstatirati (lat. constat, fr. constater) utvrditi, utvrivati, ustanoviti, ustanovljavati, uvjeriti se da neto postoji, osvjedoiti se; potvrditi konstelacija (lat. constellatio) astr. zvjezdano jato, zvijee; poloaj zvijezda i njihov tobonji utjecaj na ljudsku sudbinu (usp. nativitet); neko od-, reeno svrstavanje; hl. psihika konstelacija ope prethodno stanje svijesti; pren. stjecaj prilika konsternacija (lat. consternatio) pora-enost, preneraenost, zaprepatenje, zaprepatenost, utuenost, zabuna konsternirati (lat. consternare) poraziti, poraavati, zaprepastiti, zaprepaivati, preneraziti, preneraavati, zbuniti; prid. konsterniran konstipacija (lat. constipatio) med. zatvor, zatvorenost, tvrda stohca konstipancije (lat. constipantia) mn. farm. lijekovi protiv proljeva, za zatvaranje konstipirati (lat. constipare) med. zatvoriti, zatvarati, uzrokovati tvru stolicu konstituant (fr. constituant) lan ustavotvorne skuptine konstituanta (lat. constituere) ustavotvorna skuptina, ona koja donosi osnovni, najvaniji zakon (ustav) jedne drave konstitucija (lat. constitutio) prav. ustav, osnovni dravni zakon; ustanovljenje, odreivanje; anat. skup svih tjelesnih i duevnih osobina jednog ovjeka, tjelesna graa; kem. unutranji sastav kemijskih spojeva; raspored atoma u molekuli konstitucionalan (lat. constitutionalis) prav. ustavni; anat. koji je u vezi s tjelesnom graom, koji potjee iz tjelesne grae; konstitucionalne bolesti med. bolesti kojima je uzrok u samoj tjelesnoj grai; konstitucionalna monarhija ustavna monarhija; konstitucionalni sustav v. konstitucionalizam konstitucionalitet (lat. constitutiona-litas) ustavnost, ustavna vladavina konstitucionalizam (lat. constitutio) prijatelj ustava, pristaa ustavnog oblika vladavine, ustavobranitelj konstitucionalizam (lat. constitutio) ustavni sustav kod kojega je vladar pri donoenju zakona vezan za suradnju i pristanak narodnog predstavnitva (supr. apsolutizam); konstitucionalni sustav konstituens (lat, constituens) farm. sredstvo koje propisanom lijeku daje oblik konstituent (lat. constituens) prav. vla-stodavac, izdavatelj, punomoi konstituirati (lat. constituere) sastaviti, nainiti, stvoriti, oblikovati, oskonstitutivan 732 kontagiozan novati, ustanoviti; utvrditi, urediti, rasporediti; prav. pozvati na odgovornost; konstituirati se rasporediti se, odrediti prava i dunosti (poloaje) izabranih lanova uprave; konstituirani autoriteti zakonske sile, dravne vlasti konstitutivan (lat. constitutivus) odreen, utvren, osnovni, bitan, objektivno vaei; sastavni; usp. regula-. tivni

konstitutivna naredba prav. naredba kojom se nekome daju odreena prava (dozvole, povlastice i si.) konstitutor (lat. constitutor) rasporeivao, ureiva, osniva konstitutum (lat. constitutum) prav. utvreno, ugovoreno; obnovljen ugovor konstrigencije (lat. constrigentia) mn. med. sredstva za stezanje, skupljanje konstrikcija (lat. constrictio) med. stezanje (dijelova tijela), skupljanje, grenje; ograniavanje, suavanje konstriktivan (lat. constrictivus) anat. steui, koji stee, skupljajui, koji skuplja, suavajui, koji suava (mii) konstriktor (lat. constrictor) anat. mii steza konstringirati (lat. constringere) stezati, stegnuti, skupiti, skupljati konstruirati (lat. construere) graditi, izgraditi, napraviti (zgradu, stroj); sastaviti, izraditi plan (za zgradu, stroj itd.); iz osnovnog pojma (iz osnovne zamisli) razviti (teoriju, znanost); geom. nacrtati sliku, tijelo; gram. rasporediti, sloiti rijei u reenici, sastaviti reenicu; napisati, nainiti, sastaviti skicu (knjievnog djela, slike, filma i dr.) konstrukcija (lat. constructio) graenje, gradnja, pravljenje, zidanje, podizanje; nain graenja, nain gradnje; graa (ili: materijal) za graenje; sastav, nain sastavljanja, ustroj i raspored dijelova neke cjeline; dosljedno, logiko razvijanje neke misli (u teoriju, u znanost, u sustav); gram. sastav, sklop, red, raspored rijei (u reenici); geom. crte nekog geometrijskog lika (ili: tijela) radi izvoenja dokaza ili rjeavanja kakvog zadatka konstruktivan (lat. constructivus) koji sreuje, koji dosljedno, logiki razvija (misao, zamisao); koji gradi, podie; koji je bitan za odravanje u cijelosti dijelova graevine (supr. dekorativan) konstupracija (lat. constupratio) obe-aenje, silovanje konsumacija (lat. consummatio) zbrajanje; prav. izvrenje (ugovora, prijestupa, brakolomstva itd.) konsumirati (lat. consummare) zbrojiti, zbrajati, izraunati, izraunavati; zavriti, izvriti konsupstancijalan (lat. consubstantio-nalis) teol. istovjetan, istobitan konsupstancijalitet (lat. consubstan-tionalitas) teol. istovjetnost, istobi-tnost (u kranskom nauavanju o sv. Trojstvu) kontabler (lat. comes stabuli) v. kon-stabler kont (fr. compte, lat. comes pratitelj) grof, knez kontabescencija (lat, contabescentia) med. suenje, venjenje; usp. tabes kontabilitet (fr. comptabilit) polaganje rauna, odgovornost raunovoe; raunovodstvo, knjigovodstvo kontagij (lat. contagium) med. tvar (ili: supstanc, materija) za koju se pretpostavlja da se njome prenosi zarazna bolest kontagij a (lat. contagio) med. zaraza, zaraznost, prijemljivost; zarazna bolest kontagiozan (lat. contagiosus) med. zarazan, prijemljiv, prenosiv kontagiozitet 733 kontignacija kontagiozitet (lat. contagiositas) med. zaraznost, zarazna mo neke bolesti, prijemljivost kontakt (lat. contactus) dodir; spoj; pren. dodir, druenje, openje, veza kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji nastaje dodirivanjem; kontaktna infekcija med. zaraza uzrokovana dodirom; kontaktni elektricitet dodirni elektricitet; npr. onaj koji nastaje dodirom bakra i cinka; kontaktni meta-morfizam geol. promjena koju pretrpi neka starija stijena zbog dodira s mlaom usijanom eruptivnom stijenom kontaminacija (lat. contaminatio) kvarenje, prljanje; med. ulaenje zarazne tvari u tijelo; lit. stapanje, spajanje vie rukopisa nekog djela u jedan; gram. stapanje vie oblika rijei u jedan kontaminirati (lat. contaminare) kvariti, unakaziti, uprljati; med. zaraziti; dobro knjievno djelo pokvariti loim umecima i dodacima kontan (fr. comptant) trg. gotov novac, gotovina; plaanje u gotovu; au comptant it. o kontan (fr.) za gotovo, u gotovu kontantan (tal. contante) trg. sposoban za plaanje gotovom; koji plaa u gotovom; in contdnti it. in kontanti (tal.) u gotovom; per ili pro contante it. per, pro kontante (tal.) za gotov novac

kontati (tal. contare) 1. brojiti, nabrajati, raunati; 2. govoriti na poseban ' nain, tj. recitirati konte (tal. conte) knez, grof kontejner (lat. continere sadrati, fr. contenir) prenosivi spremnik za prijevoz robe kontekst (lat. contextus) veza misli u govoru; sadraj nekog spisa u cjelini, smisao, spoj rijei kontekstura (lat. contextura) veza, splet, spoj - .: : __ r;;. kontemplacija (lat. contemplatio) misaono promatrati, razmiljanje, misaono udubljivanje kontemplativan (lat. contemplativus) promatraki, misaoni, sklon misaonom promatranju svijeta i ivota kontemplatoran (lat. contemplatorius) v. kontemplativan kontemplirati (lat. contemplari) misaono promatrati, razmiljati, udublji-vati se duhom u neto kontemporaneitet (lat. contemporane-itas) suvremenost kontemporaran (lat. contemporarius) suvremen kontemporirati (lat. con ca, tempus gen. temporis vrijeme) istodobno postojati, ivjeti u isto vrijeme kontemptibilan (lat. contemptibilis) prezriv, koji je za prijezir kontencija (lat. contentio) naprezanje, napor; spor, rasprava, svaa kontenciozan (lat. contentiosus) sporni, koji se tie spora; svadljiv, pre-piraki, nasrtljiv kontente (lat. continere) mn. u primorskim gradovima: popisi dospjele robe s imenima brodara i primatelja kontentivni zavoj (lat. contendere naprezati se) med. zavoj od gipsa i dr. koji, tako to se stvrdne, dri zamotane dijelove tijela u pravilnom poloaju kontesa (tal. contessa) grofica, grofova ki; kneginja, kneginjica kontestabilan (lat. contestabilis) sporan, osporljiv kontestacija (lat. contestatio) prav. po-svjedoenje pomou svjedoka, posvje-doenje svjedocima; osporavanje, osporenje, spor kontestirati (lat. contestari) prav. pozivati za svjedoka, tvrditi pomou svjedoka; osporavati, osporiti, sporiti kontignacija (lat. contignatio) arhit. graa od greda, kat kontigvitet 734 konto kontigvitet (lat. contiguitas) granienje, dodirivanje; blizina; suvislost kontinencija (lat. continentia) suzdravanje; suzdranost (osobito u spolnom ivotu), umjerenost kontinent (lat. continens sc. terra, con-tinere drati zajedno, sadravati) dio svijeta, kopno, suha zemlja (za razliku od otoka) kontinentalan (lat. continentalis) kopneni, suhozemni; kontinentalne sile drave europskog kopna (za razliku od Engleske); kontinentalne trupe trupe koje su odreene za slubu samo na kopnu; kontinentalni sustav Napoleonove mjere kojima je htio (1806 1812) iskljuiti Englesku od trgovakog prometa s Europom kontingencija (lat. contingentia) sluajnost, neizvjesnost, mogunost da neto bude i drukije nego to je (supr. nunost) kontingens (lat. contingens) neto sluajno, neki sluaj, sluajnost, mogunost kontingent (lat. contingens) obvezan pripadajui dio, dio obveze pojedinaca, npr. neke drave, da dade odreen broj trupa s kojima sudjeluje u kakvoj meunarodnoj politikovojnoj akciji; u meunarodnoj trgovini: ograniena koliina robe koju drave meusobno jedna drugoj odobravaju za izvoz, pod odreenim povlatenim uvjetima kontingentan (lat. contingens) dodirni, u dodiru, susjedan, blizak; kontingen-tni pojmovi log. pojmovi koji u obliku jednog vieg pojma oznaavaju najsitnije razlike (npr. u nizu pojmova: bijeli, svijetlosmei, smei, tamno-smei, crni itd., kontingentni su pojmovi: svijetlosmei u smei); sluajan, koji je neizvjesnog pojavljivanja, mogu; uvjetovan, ovisan o neemu prijanjem kontingentiranje novanica bank. tono utvrivanje broja novanica koje ne moraju imati metalnu podlogu kontingentirati (lat. contingere dopasti, pripasti) utvrditi (ili: utvrivati) kontingent kontinirati (lat. continere) sadravati, obuhvatiti, biti u vezi; kontinirati se suzdravati se kontinuacija (lat. continuatio) produ-ivanje, produenje, nastavljanje

kontinuativan (lat. continuativus, con-tinuare produivati) produavajui, koji produava, koji izrie neprekidnu radnju kontinuator (lat. continuator) nastavlja kontinuiran (lat. continuus produan) neprekidan, stalan kontinuirati (lat. continuere) produivati, produiti, nastaviti, nastavljati; neprestano trajati, ne prestajati kontinuitet (lat. continuitas) stalnost, neprekidnost (supr. diskretnost, dis-kontinuitet); produivanje, stalno trajanje; neprekidna veza, prisna povezanost; kontinuitet svijesti psih. neophodan uvjet logikoga miljenja jer bi bez njega usporedna djelatnost miljenja bila nemogua kontinuum (lat. continuum) mat., fil. neprekidna veliina, cjelina prije dijelova (supr. diskretum, diskretna veliina; prostor i vrijeme su kontinua, tvar je diskretum); in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno kontirati (tal. contare) trg. staviti u raun, stavljati u raun; usp. konto kontist (tal. conto raun) trg. onaj koji ima konto, npr. kod nekog kreditnog zavoda konto (tal. conto) trg. raun; u knjigovodstvu: prikazivanje stanja rauna izmeu dvaju poslovnih suradnika na taj nain to svaki od njih na suprotnim stranama ("duguje" i "potrauje") konto-knjige biljei obveze ("duguje") i primanja ("potrauje") kontoar . 735 kontradiktornost onoga drugog; nekome otvoriti konto stupiti s nekim u poslovne veze, odobriti mu kredit; saldirati konto izmiriti raun, zakljuiti raun; per conto it. per konto (tal.) po raunu kontoar (fr. comptoir) trg. ured, pisarnica, poslovnica trgovca, osoblja; trgovaka kua; blagajna; kontor kontoarist (fr. comptoir) knjigovoa, trgovaki slubenik (ili: inovnik); privatni slubenik (ili: inovnik) kontor (tal. contoro) trg. v. kontoar kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist kontorzija (lat. contortio) nasilno iskrivljavanje miia i udova; kreveljenje, razvlaenje lica, pravljenje grimasa; med. grenje, uvijanje, zavijanje kontorzionist (lat. contortio) u cirkusu: znalac u iskrivljavanju tijela, ovjek-zmija kontr-aproi (fr. contre-approches) voj. rovovi koje zaposjednuti podiu prema rovovima opsjedatelja kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protu-korak kojim se odgovara prema plesau, promjena koraka kontra tonovi glaz. najdublji tonovi basa (ispod C) kontra- (lat. contra) prefiks sa znaenjem: protu-, protiv, prema, nasuprot, suprotno kontra-admiral (lat. contra, ar. ami-ralma) voj. podadmiral, poetni ad-miralski in kontra-apertura (lat. contra-apertura) med. kod gnojenja: protuotvor na koji izlazi gnoj kontra-brodovi brodovi koji prometuju izmeu izvan europskih drava kontra-priznanica trg. priznanica kojom se prije izdana priznanica stavlja izvan snage kontraavionski (lat. contra, avion od avis ptica) protuzrakoplovni, koji djeluje protiv zrakoplova (npr. top) kontrabanda (fr. contrebande, tal. con-trabbando) krijumarenje; krijumarena roba kontrabandirati (tal. contrabbando) krijumariti; baviti se nedoputenom trgovinom kontrabandist (tal. contrabbando) krijumar kontrabas (tal. contrabbasso) glaz. duboki bas, po tonu najdublji instrument orkestra, obino ima 4 ice; onaj koji pjeva duboki bas kontrabasist (tal. contrabbassista) svira kontrabasa; pjeva koji pjeva kontrabas kontrabaterija (fr. contrebatterie) voj. protubaterija kontracepcija (lat. contra protiv, con-ceptio zaee) med. spreavanje zaea (trudnoe) raznim sredstvima kontrada (tal. contrada) iroka ulica; kraj; predio kontradicent (lat. contradicens) prav. onaj koji proturjei, protivnik kontradicirati (lat. contradicere) proturjeiti; biti u opreci kontradikcija (lat. contradictio) proturjenost, logika suprotnost kontradiktor (lat. contradictor) onaj koji proturjei; prav. zastupnik zajednikog dunika koji pregovara s vjerovnicima o njihovim potraivanjima kontradiktoran (lat. contradictorius) proturjean, logiki suprotan; kontradiktorni sudovi log. kad se u jednom od dvaju sudova stavlja, potvruje odreen odnos (S je P), a u drugom se taj odnos uklanja, negira (S nije P); zakon o iskljuenom treem sudu izmeu

dvaju kontradiktornih sudova (lat. principium exclusi tertii inter duo iudicia contradictoria) v. principium exlusi tertii sive medii; usp. kontraran, subkontraran kontradiktornost (lat. contradicere proturjeiti) v. kontradikcija kontrados 736 kontramarkirati kontrados (lat. contrados) prav. protu-miraz, protuoporuka koju mu nakon smrti ostavlja eni koja mu je donijela miraz kontraekstenzija (lat. contraextensio) med. rastezanje u suprotnom smjeru (kod namjetanja iaenih udova i prijeloma kostiju) kontrafacijent (lat. contrafaciens) prekritelj naredbe kontrafagot (lat. contra, tal. fagotto) glaz. za jednu oktavu dublji fagot kontrafakcija (lat. contra-factio) nedoputeno oponaanje, krivotvorenje; nedoputeno pretiskivanje (knjige) kontrafaktura (lat. contrafactura) kiparsko djelo, kip, skulptura kontrafazona (fr. contre-faon) oponaanje, imitiranje kontrafisura (lat. contrafissura) kir. suprotna pukotina, suprotan prijelom (npr. kad lubanja pukne na drugom mjestu, a ne na onome gdje je djelovala vanjska sila) kontrafraktura (lat. contrafractura) kir. v. kontrafisura kontrahaa (lat. contrahere) sklapanje ugovora, ugovaranje; ugovor; izazivanje na dvoboj; utvrivanje uvjeta dvoboja kontrahencije (lat. contrahentia) mn. med. sredstva za stezanje (skupljanje) kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj koji sklapa ugovor, ugovorna strana kontrahirati (lat. contrahere) skupiti, skupljati, stegnuti; saeti, saimati, skratiti; trg. sklopiti ugovor, ugovoriti, ugovarati; pozvati na dvoboj; kontrahirati se skupiti se, stegnuti se, zgriti se kontraindicirati (lat. contraindicare) pokazivati suprotne znakove, imati suprotna obiljeja kontraindikacija (lat. contraindicatio) suprotna pojava, suprotan znak; med. nain lijeenja, lijek ili operacija koji bi bili nesvrhoviti ili ak i tetni u odreenom sluaju bolesti (supr. indikacija) kontraindikans (lat. contra-indicans) med. pojava kod bolesnika koja govori protiv uporabe nekog lijeka kontrakambij (tal. contra-cambio) trg. povratna mjenica kontrakcija (lat. contractio) stezanje, skupljanje, skraivanje; gram. saimanje, skraivanje (npr. dvaju slogova u jedan); med. skupljanje, gre-nje (miia, vrata i dr.) kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor, sporazum kontraktan (lat. contractus) gram. saet, skraen, okrnjen; med. ukoen, uzt, paraliziran kontraktibilan (lat. contractibilis) stez-ljiv, skupljiv, zgrljiv kontraktibilitet (lat. contractibilitas) stezljivost, skupljivost, zgrljivost; kontraktilitet kontraktilan (lat. contractilis) v. kontraktibilan kontraktilitet (lat. contractilitas) v. kontraktibilitet kontraktivan (lat. contractivus) saimajui, koji saima, stezljiv, koji stee, koji skuplja, koji izaziva skupljanje kontraktura (lat. contrahere skupljati, stezati, contractura) med. zgrenost jednog dijela tijela zbog skraivanja miia, ila i tkiva; uzetost kontralicitirati (lat. contra, licitari) trg. natjecati se pri javnoj prodaji kontralto (tal. contralto) glaz. dublji alt; pjeva koji pjeva alt kontramarka (fr. contremarque) trg. drugi ig na robi; karta u kazalitu koja se predoava pri izlasku izmeu inova radi kontrole pri povratku kontramarkirati (fr. contremarquer) trg. udariti (ili: udarati) drugi peat na robu; usp. kontramarka kontramar 737 kontrarevolucionar kontramar (fr. contremarche) voj. mar u suprotnom smjeru, vraanje, povlaenje kontramina (fr. contre-mine) voj. pro-tumina zaposjednutih kojoj je cilj bacanje u zrak mina koje su postavili opsjedatelji; pren. protu lukavstvo, protusmicalica; trg. pekulacija kojoj je cilj da doskoi drugoj pekulaciji kontraminirati (fr. contreminer) postavljati kontramine; pren. raditi protiv (koga ili ega)

kontranonirati (lat. contra-ponere) log. dati jednom sudu, ne mijenjajui mu sadraj, drugi oblik tako da od nijenog postaje potvrdan sud (usp. kon-trapozicija); trg. otpisati ih dopisati, unijeti ispravak u knjige kontrapost (lat. contra, tal. psota) u kiparskim radovima: ritmika ravnotea dijelova tijela koji se nalaze u razliitim pokretima; ret. = antiteza kontrapozauna (lat. contra, njem. Po-saune) glaz. duboki bas u orguljama kontrapozicija (lat. contrapositio) log. preokretanje, tj. neposredan zakljuak iz danoga suda jednakim formalnim vaenjem s preokretanjem (konverzijom), tj. subjekt danoga suda postaje predikatom zakljuenoga ili izvedenoga suda, a predikat danoga subjektom izvedenoga ih zakljue" noga, uz promjenu kvalitete, npr.: Svi indoeuropski narodi su kulturni narodi; zakljuak preokretanjem: Nijedan nekulturan narod nije indo- europski; trg. ispravak pogreke u knjigovodstvu; pokrie mjeninog duga kontraprotest (lat. contra, protestari) trg. podizanje mjeninog protesta protiv adresata po potrebi ili akcep-tanta za ast zbog neprimanja ih neplaanja mjenice kontrapunkt (lat. punctum contra pun-ctum) glaz. "toka prema toki", tj. nota prema noti (zato to su se prije umjesto nota upotrebljavale toke); vjetina sjedinjavanja vie glasova prema zakonima harmoninosti; osobito: dio kompozicije koji s jednom danom melodijom (lat. cantus firmus) stapa u harmoninu cjelinu jednu melodiju ili vie drugih samostalnih melodija kontrapunktirati (lat. contrapunctare) glaz. primjenjivati u komponiranju zakone kontrapunkta kontrapunktist (lat. contrapunctum) glaz. kompozitor koji se dri zakona kontrapunkta, kolovan glazbenik kontraran (lat. contrarius) suprotan, oprean, koji se nalazi na suprotnoj strani; kontrarni pojmovi log. oni koji su, kao lanovi jednog niza koordiniranih pojmova, najvie udaljeni jedan od drugoga, npr.: bijelcrn, dobarlo, vrlinaporok; iz istinitosti jednoga suda proizlazi neistinitost kontrarno suprotnoga suda, a iz neistinitosti jednoga suda ne proizlazi istinitost kontrarno suprotnoga suda, jer oba mogu biti neistinita, npr. sudovi "tijela miriu ugodno" i "tijela miriu neugodno" mogu biti oba neistinita u odnosu na tijela koja uope ne miriu kontraran seksualni osjeaj psih. osjeaj pripadnosti suprotnom spolu i, primjereno tome, javljanje spolnog nagona prema svom spolu (homoseksualnost) kontrarevolucija (lat. contra-revolutio) proture vol ucij a, tj. nastojanja i djelovanje protiv uinjenog prevrata u jednoj dravi, bilo da im je cilj uspostava i vraanje prijanjeg stanja (desniarska kontrarevolucija) ih jo radikalnije sprovodenje prevrata (Ijevi-arska kontrarevolucija); prid. kon-trarevolucionaran kontrarevolucionar (lat. contra protiv, revolutio prevrat) pristaa kontrarevolucije kontrarije 738 kontribucija kontrarije (lat. contraria) mn. suprotnosti; contraria contrariis curantur it. kontraria kontrariis kurantur (lat.) suprotnosti se lijee suprotnostima (naelo alopatije) kontrarnost (lat. contrarietas) suprotnost, oprenost kontrasignal (lat. contra, signale znak) protuznak, odgovor znakom na znak kontrasignalizirati (lat. contra, signale znak) odgovoriti (ili: odgovarati) znakom na znak, dati (ili: davati) protuznakove (kao odgovor na primljene znakove) kontrasignatura (lat. contrasignatura) premapotpis, supotpis, npr. uz potpis vladara potpis i ministra na ukazu (ime ovaj na sebe prima odgovornost za opravdanost i korist toga spisa) kontrasignirati (lat. contrasignare) supotpisali, premapotpisati (v. kontrasignatura); pored adrese napisati i ime slubenika koji otpravlja pismo kontrast (fr. contraste, tal. contrasto) suprotnost, najvea razlika, jako odu-daranje, jako odskakanje kontrastimulist (lat. contrastimulus) med. pristaa kontrastimulizma kontrastiimilizam (lat. contrastimulus protupoticaj) med. sustav medicine koji se sastoji u namjernom izazivanju podraaja, npr. bola u jednom dijelu tijela, da bi se time izazvao podraaj u nekom drugom kontrastimuius (lat. contrastimulus protupoticaj) med. protupodraaj; usp. kontrastiimilizam

kontrastirati (fr. contraster) veoma se razlikovati, jako odudarati, jako od-skakati kontrasubjekat (lat. contra subjectum) glaz. drugi, podreeni stav u fugi kontrapijunaa (lat. contra protiv, fr. espionnage) suzbijanje, osujeivanje neprijateljske pijunae vlastitom pijunaom kontravalacija (lat. contra-vallatio) voj. protuopkop, proturov opsjedate-Ija za zatitu od ispada zaposjednutih kontravencija (lat. contraventio) prav. istup protiv, prijestup (zakona, ugovora); in asu ili in casum contraven-tionis it. in kazu, in kazum kontra-vencionis (lat.) prav. u sluaju prekraja, nevrenja; kontravenijencija kontravenijencija (lat. contravenien-tia) prav. v. kontravencija kontravenijent (lat. contraveniens) prav. prijestupnik kontravenirati (lat. contravenire) prav. raditi suprotno, istupiti, ogrijeiti se (o ugovor, zakon, propis) kontravotirati (lat. contra, votum zavjet) glasovati protiv kontrbalans (fr. contrebalance) protutea, uravnoteenje; pren. naknada kontrbalansirati (fr. contrebalancer) drati u ravnotei, uravnoteavati, uravnoteiti; pren. izjednaivati se sa, nadoknaivati kontrbij (fr. contrebille) protulopta, lopta koja, odbivi se od rubova bilijara, pogodi loptu suigraa kontrdans (fr. contredanse) etvorka, ivahan francuski ples s mnogo figura, sudjeluju po dva para ili vie parova plesaa koji stoje jedni prema drugima; kontr kontrektacija (lat. contrectatio) prav. bespravno prisvajanje, kraa kontrektirati (lat. contrectare opipati, dodirivati) prav. protuzakonito prisvojiti, krasti kontreran (fr. contraire) v. kontraran; au contraire it. o kontrer (fr.) naprotiv, obrnuto, tovie kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj. vanjski nagib rova (okrenut prema neprijatelju) kontribucija (lat. contributio) zajedniki prinos; porez; ratni namet koji se kontribuent 739 kontura uzima u novcu u okupiranom dijelu neprijateljske drave kontribuent (lat. contribuens) porezni obveznik kontribuirati (lat. contribuere) plaati porez (osobito ratni); plaati razrez, priloiti svoj dio (troka); doprinijeti, doprinositi, pomoi, pomagati, pripomoi kontributivan (lat. contributivus) porezni; pripomoni, doprinosni kontrola (fr. contrle) dvostruki registar, dvostruko raunovodstvo u uredima da bi se izbjegle pogreke, zloporabe i si.; kontrolna knjiga; nadzor, nadgledanje kontrolirati (fr. contrler) pregledati (rad, raune i si.); nadgledati, nadzirati, motriti na (koga ili to); unositi u kontrolnu knjigu kontrolni aparati naprave koje automatski pokazuju je h neki rad, koji je trebalo izvriti, zaista izvren kontrolor (fr. contrleur) nadzornik, nadzorni slubenik kontrordr (fr. contre-ordre) protuna-redba, protuzapovijed (kojom se neka ranija ukida) kontrovertist (lat. controversari) v. kontroverzist kontroverza (lat. controversia) znanstvena rasprava, spor; sporno pitanje, sporna stvar; razmimolaenje; nesuglasica kontroverzan (lat. controversus) sporan, osporljiv; osporen, koji je u pitanju kontroverzija (lat. controversia) v. kontroverza kontroverzirati (lat. controversari) prepirati se, sporiti se oko ega (rijeima, perom); sporiti, osporavati kontroverzist (lat. controversari) protivnik, borben govornik kontrparada (fr. contre-parade) u maevanju: odbijanje udarca maem kontrparirati (fr. contre-parer) u maevanju: obraniti, odbiti, odbijati (udarac maa) kontrpart (fr. contre, lat. pars gen. partis dio) protivnik i protivnika strana kontrparti (fr. contre-partie) glaz. pro-tuglas; trg. kontrolna knjiga kontrpoa (fr. contrepoids protuuteg) motka kojom se plesai na konopcu odravaju u ravnotei kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpoz-drav topovskom paljbom kontran (fr, contre-change) trg. povratna mjenica

kontrtan (fr. contretemps) neugodan dogaaj, neprilika, nezgoda; iznenadno prekidanje konja u njegovom pravilnom kretanju; kod maevanja: udarac upotrijebljen u pogrenom trenutku; glaz. razvlaenje tempa kontrtrane (fr. contre-tranche) voj. rov prema zaposjedateljima kontumac (lat. contumax tvrdoglav, ne-gibak) zabrana kretanja za vrijeme zaraze radi sprjeavanja njezinog irenja kontumacija (lat. contumacia prkos, upornost) prav. neposlunost, neodazivanje sudskom pozivu, nedolazak na suenje; takoer: = karantena; in contumaciam it. in kontumacijam (lat.) zbog neposlunosti, tj. zbog neodazivanja sudskom pozivu, u nenazonosti (npr. biti osuen) kontumacirati (lat. contumacia prkos, upornost) prav. zbog neposlunosti ili nedolaska na suenje suditi i osuditi na temelju podnesene tube (lat. in contumaciam); biti (ili: drati) u karanteni kontumaks (lat. contumax prkosan, uporan) prav. onaj koji je u nenazo-nosti optuen ili osuen kontura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt, opseg, linija koja ide granicom, koja ocrtava neki lik, neku figuru konturirati 740 konvergencij a konturirati (fr. contour) praviti nacrt; ocrtati, ocrtavati, povlaiti granine linije nekog lika; okruiti, okruivati, zaokruiti; konturnirati konturnirati (fr. contourner) v. konturirati kontu (polj. contusz) kratki gornji kaput s razrezanim rukavima kontutor (lat. contoutor) prav. suskrb-nik, lan skrbnikog odbora kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj, zgnjeenost zbog udara kakvog vanjskog tupog predmeta, ili zraka zbog eksplozije granate, bombe, dinamita i dr. kontuzirati (lat. contundere) zgnjeiti, prignjeiti, zdrobiti konubij (lat. connubium) brak; pravo na brak (medu lanovima razliitih stalea, plemena i si.); konjugij konubijalan (lat. connubiahs) brani, koji se odnosi na brak konumeracija (lat. connumeratio, lat. cum s, sa, numerare brojiti, raunati) proraunavanje konus (gr. konos stoac, lat. conus) geom. stoac, unj konvalescencija (lat. convalescentia) oporavljanje od bolesti, ozdravljanje, oporavak konvalescent (lat. convalescens) bolesnik koji se poeo oporavljati konvekcija (lat. convectio) fiz. strujanje (usp. kondukcija, radijacija); meteor, strujanje toplog zraka od Zemlje uvis i njegovo mijeanje s gornjim, hladnijim zrakom konveks-konveks (lat. convexus) v. bi-konveksan konveksan (lat. convexus) ispupen (supr. konkavan) konveksitet (lat. convexitas) ispupe-nost (supr. konkavitet) konveksno-konkavan (lat. convexus ispupen, concavus udubljen) ispup-eno-udubljen konvenabilan (fr. convenable) zgodan, pogodan, prikladan, povoljan konvencija (lat. conventio) sporazum (ih: pogodba, ugovor) izmeu pojedinih drava kojim se reguliraju njihovi meusobni pravni, politiki i ekonomski odnosi (knjievna, vojnika, financijska i dr.); sporazum, dogovor; obiaj, pravilo, uobiajenost konvencionalan (lat. conventionalis) koji se temelji na konvenciji, koji odgovara sporazumu, sporazumni, ugovorni, dogovorni; uobiajen, koji se dri primljenih navika ili obiaja; konvencionalni brak brak koji je sklopljen prema stalekim ili imovinskim obzirima, a ne prema naklonosti; konvencionalna la neistina prihvaena po sporazumu konvencionalna kazna kazna kojom se netko obvezuje da e platiti odreenu svotu u sluaju ako ne izvri, ili ne izvri kako treba, neki posao konvenijencija (lat. convenientia) pristojnost, uljudnost; ugodnost, udobnost; podudaranje, slaganje, suglasnost, skladnost, prikladnost; obzir prema onome to postoji, to odgovara vanjskim okolnostima (poloaju, znanju, imetku i dr.), obzir konvenirati (lat. convenire) slagati se, odgovarati; svidjeti se, dopadati se, goditi; pristojati, priliiti, biti u skladu s interesima konvent (lat. conventus) sastanak, zbor, skuptina, sabor (osobito redovniki); samostan; Konvent Ustavotvorna skuptina (Convention nationale) sazvana 1792. u Francuskoj

konventikl (lat. conventiculum) zakut-ni sastanak, tajno dogovaranje konventual (lat. conventualis) redovnik, fratar; osobito: redovnik koji pripada redu s blaim i slobodnijim propisima (za razliku od opservanta) konvergencija (lat. convergentia) geom., fiz. uzajamno pribliavanje, konvergirati 741 konvulzija stjecanje; pren. stremljenje (ili: tenja) istom cilju, slaganje konvergirati (lat. convergere) pribliavati se uzajamno, stjecati se (u istoj toki); pren. stremiti (ili: teiti istom cilju; prid. konvergentan konverter (eng. converter) fiz. transformator elektrine struje; ureaj za dobivanje Bessemerovog elika, Bes-semerova kruka: velika posuda, 4 . 5 m visoka i iznutra obloena crije-povima dolomita ili smjesom vapnenca i magnezita konvertibilan (lat. convertibilis) pre-tvorljiv, promjenjiv konvertibilnost zamjenjivost, promjenjivost (u) konvertirati (lat. convertere) preobraati, preobratiti, pretvoriti, pretvarali, promijeniti (u); preobratiti, pre: vesti u drugu vjeru; bank. pretvoriti (ili: pretvarati) jedan dug u drugi pod povoljnijim uvjetima za dunika konvertit (tal. convertito) obraenik, onaj koji je preao iz jedne vjere u drugu konverza (lat. conversa) v. konvertit konverzacija (lat. conversatio) razgovor, razgovaranje, zabavljanje ili uenje stranog jezika razgovorom konverzacijski leksikon veliki enciklopedijski prirunik koji abecednim redom obrauje teme koje spadaju u opu naobrazbu konverzatorij (lat. conversatorium) soba za razgovor; drutvo za zabavu koja se sastoji u razgovoru konverzija (lat. conversio) obrat, okretanje, promjena, pretvaranje; trg. promjena interesne stope, pretvaranje jednog duga u drugi s povoljnijim uvjetima; preobraenje; preobraanje u vjeru; fi.1. logika konverzija obrat jednog suda, tj. kad subjekt i predikat promijene svoja mjesta (usp. kontrapozicija); prav. pretvaranje jednog pravnog odnosa u drukiji, npr. zakupa u najam konverzirati (lat. conversari) razgovarati, zabavljati se razgovorom; uiti strani jezik razgovorom konvikcija (lat. convictio, convincere) prav. potvrda, dokaz konvikt (lat. convictus) zavod u kojem stanuju studenti katohke teologije ili aci uope; takoer: ustanova u kojoj se aci hrane besplatno ili uz znatan popust konviktorij (lat. convictorium) zajednika blagovaonica konviktorist (lat. convictus) pitomac konvikta konvincirati (lat. convincere) prav. potvrditi, dokazati konvivij (lat. convivium) gozba, slavlje, goenje konvocirati (lat. convocare) sazvati, sazivati konvoj (fr. convoi) voj. skupina trgovakih ili transportnih brodova s pratnjom jedinica ratnih brodova (radi zatite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova); svaka oruana pratnja kojoj je zadatak zatita konvokacija (lat. convocatio) sazivanje, saziv; prav. pozivanje vjerovnika konvolatilizacija (lat. convolatilisatio) kem. pretvaranje u paru zajedno s drugim tekuinama konvolucija (lat. convolutio) med. umotavanje konvoiut (lat. convolvere smotati, sko-trljati, convolutum) smotak spisa; biljenica za spise konvoluta (lat. convoluta) arhit. zavojnica na jonskom kapitelu konvulzibilitet (lat. convulsibilitas) med. trzavost, trzanje miia konvulzija (lat. convulsio, convellere) med. grenje, grevi, trzanje; pren. trzavica; pokret, potres konvulzionar 742 konzul konvulzionar (lat. convulsionarius) med. onaj koji boluje od grenja, trzanja miia

konvulzivan (lat. convulsus, convul-sivus) med. grevit, praen grevima; koji izaziva greve (ili: trzaje) konzerva (fr. conserve, tal. conserva) posebno prireene i od kvarenja osigurane ivene namirnice (voe, povre, ribe, meso) u limenim, dobro zatvorenim i zalemljenim kutijama ili bocama konzervabilan (lat. conservabilis) sa-uvljiv, koji se moe sauvati konzervacija (lat. conservatio) 1. odravanje, odranje, uvanje; naelo konzervacije energije naelo odranja energije; 2. spremanje biljne i ivotinjske hrane (suenjem, salamurom, dimljenjem, toplinom, hladnoom i kemikalijama), tako da se moe sauvati od kvarenja due vremena konzervativac (lat. conservativus) ovjek konzervativnih pogleda i shvaanja; lan konzervativne stranke; supr. liberal konzervativan (lat. conservativus) zastario, staromodan, nesklon novotarijama (osobito u politikom ivotu); supr. liberalan konzervativizam (lat. conservare sauvati) smjer miljenja i tenji onih koji ele odranje i ouvanje staroga, tj. onoga to se naslijedilo (u privatnom, drutvenom, politikom itd. ivotu) konzervator (lat. conservator) nadzornik, uvar; onaj koji odrava u potrebnom redu umjetnike stvari, starine, znanstvene zbirke i si. konzervatorij (lat. conservatorium) visoka glazbena kola (u rangu fakulteta), glazbeni zavod; kua u kojoj se uvaju biljke od zimske hladnoe, zimski vrt konzervatorist (lat. conservatorium) dak visoke glazbene kole; pren. ovjek visoke glazbene kulture konzervirati (lat. conservare) uvati, ouvati, sauvati, odrati; praviti konzerve; prid. konzerviran konzilij (lat. consilium) savjet, prijedlog; savjetovanje, vijeanje konzilijar (lat. consillarius) vijenik, savjetnik; savjetodavac; osobito: savjetodavni lijenik koji slovi kao autoritet u svojoj struci konzilirati (lat. consiliari) vijeati, savjetovati se; davati savjet, savjetovati; udaljiti iz kole konzistencija (lat. consistentia) vrstoa, gustoa, slabija ili jaa povezanost sastojaka, trajnost; pren. stalnost, postojanost konzistentan (lat. consistens) vrst, gust, jedar (npr. konzistentna mast); pren. stalan, postojan konzistirati (lat. consistere) ustrajati, biti ustrajan, odrati se, ostati (ili: ostajati) pri emu konzistorij (lat. consistorium) kod Rimljana: carsko vijee; mjesto gdje se to vijee sastajalo; kod katolika: skuptina biskupovih pomonih organa, skuptina kardinala pod papinim predsjednitvom; kod pravoslavaca: duhovni sud, pomoni organ eparhijskih episkopa pri vrenju njihove sudske vlasti; kod protestanata: crkvena vlast; prid. konzistori-jalni konzola (fr. console) arhit. potporanj balkona; polica uza zid za kipove ili vaze; rokoko stoli uvren na zid ili prislonjen na nj konzorcij (lat. consortium) zajednica, udruga, udruenje; u burzovnom prometu; udruivanje banaka i trgovakih kua radi davanja zajmova dravi, osnivanja trgovakih poduzea, dionikih drutava, banaka i si.; brak konzul (lat. consul) u starom Rimu za vrijeme republike: titula dvojice najviih slubenika koji su, zajedno sa senatom, upravljali dravom; dravni konzul ar 743 konjugata - poglavar u Francuskoj (17991804); danas: slubenik koji u inozemstvu zastupa trgovake i privredne interese svoje drave i njezinih graana, a katkad mu se povjerava i diplomatska funkcija (po rangu se dijele na: generalne konzule i vicekonzule) konzular (lat. consularis) u starom Rimu: bivi konzul konzulat (lat. consulatus) ast i poloaj konzula; mjerodavnost konzula; kon-zulov ured konzulent (lat. consulens) savjetodavac, branitelj, zastupnik; pravni savjetnik konzulirati (lat. consulere) savjetovati se, pitati za savjet konzult (lat. consultum) odluka, rjeenje; pravno miljenje konzulta (tal., p. consulta) savjetodavna skuptina; dravni savjet u Italiji i panjolskoj

konzultacija (lat. consultatio) savjetovanje, vijeanje (osobito vie lijenika u ozbiljnijim sluajevima bolesti); pitanje za savjet, traenje savjeta ili miljenja konzultativan (lat. consultativus) savjetodavan konzultator (lat. consultator) onaj koji trai savjet za to ili miljenje o emu konzultirati (lat. consultare) pitati za savjet, za miljenje (npr. lijenika, pravnika i dr.); davati savjet, davati miljenje; traiti obavijesti konzultor (lat. consultor) savjetnik, savjetodavac konzum (lat. consumere troiti, potroiti) potronja, troenje, proda konzumcija (lat. consumtio) trg. troenje, potronja, npr. ivenih namirnica; med. troenje tkiva, slabljenje, suenje, suica konzument (lat. consumere) potroa, posebno ivenih namirnica i robe (supr. producent) ;, konzumirati (lat. consumere) troiti, potroiti; jesti konzumtibilije (lat. consumtibilia) mn. roba koja se troi, osobito koja je za jelo, ivene namirnice konzumtivan (lat. consumtivus) koji troi, izjedajui, koji izjeda, koji unitava konzumtor (lat. consumtor) potroa konjak (fr. cognac) po fr. gradu Cognac nazvana fina rakija od destiliranog vina, sadri 50% alkohola konjektaneja (lat. conjicere, conjecta-nea) mn. zbirka napomena, zapaanja, trenutanih dosjetaka i slino konjektura (lat. conjectura) nasluiva-nje, nagaanje, pretpostavka, vjerojatnost; nain itanja starih pisaca koji se oslanja na pretpostavke i nagaanja konjekturalan (lat. conjecturalis) koji se temelji na nagaanjima, nasluiv-anjima, pretpostavkama konjekturalizam (lat. conjectura, na-sluivanje) fil. teorija prema kojoj je, s obzirom na nedovoljnost nae spoznaje, sve nae znanje samo naslu-ivanje i nagaanje beskrajne istine konjekturirati (lat. conjectura) nagaati, pretpostavljati konjicirati (lat. conjicere) nagaati, praviti vjerojatne zakljuke; objanjavati (ili: popravljati, utvrivati, postavljati) vjerojatne varijacije nekog teksta konjugacija (lat. conjugatio spajanje) gram. promjena glagola po licu, broju, vremenu, nainu i rodu; bot., zool. sljubljivanje (kod nekih algi i jedno-staninih ivotinja jednostavan spolni proces koji se sastoji u stapanju dviju stanica) konjugalan (lat. conjugalis) brani, koji se tie braka, supruniki konjugata (lat. conjugata linea) anat. mali promjer zdjelice konjugicid 744 koordinacija konjugicid (lat. conjugicidium) prav. ubojstvo branog druga konjugij (lat. conjugium) brak konjugirati (lat. conjugare spregnuti, sprezati, spojiti, spajati) gram. mijenjati glagole; geom. konjugirani promjeri spregnuti promjeri (presjeka stoca): takva dva promjera da je svaki paralelan s tangentom na kraju drugoga; fiz. konjugirana zrcala spregnuta zrcala: dva parabolna zrcala postavljena tako jedno prema drugom da se toplinske ili svjetlosne zrake koje izlaze iz arita jednoga od njih odbijaju paralelno prema drugom, pa odatle u njegovo arite konjungirati (lat. conjungere) vezati, spojiti, sjediniti, dodati konjunkcija (lat. conjunctio) spajanje, zdruenje; gram. veznik (a, i, ali, jer); astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili planeta kad se nalaze na istom pravcu (supr. opozicija); povoljan ili nepovoljan stjecaj okolnosti (= konstelacija), posebice u politici i na burzi konjunktiv (lat. conjunctivus) gram. zavisni nain u glagolskoj promjeni kojim se izrie radnja koja se pretpostavlja (u grkoj, latinskoj, francuskoj i njemakoj gramatici) konjunktiva (lat. conjunctiva) anat. veznica, sluznika opna koja povezuje onu jabuicu s vjedama i oblae njihovu unutarnju stranu, kao i jedan dio one jabuice konjunktivan (lat. conjunctivus) gram. koji se tie konjunktiva, koji stoji u konjunktivu, uvjetovan; spojni, vezivni konjunktivitis (lat. conjuncitiva veznica onih vjeda) med. upala onih vjeda; v. konjunktiva

konjunktivni sudovi log. sudovi s jednim subjektom (S) i s vie predikata (Pj, P2, P3...), npr. Godinja doba su proljee, ljeto, jesen i zima konjunktura (lat. conjunctura) stjecaj zgodnih prilika, okolnost, prilika; trg. izgled na povoljnu ponudu i potranju robe koji se prua ili ukazuje poslovnim poduzeima konjuracija (lat. conjuratio) zavjera, urota konjurant (lat. conjurans) zavjernik, urotnik konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant kooperacija (lat. cooperatio) oblik zajednikog rada u istim ih povezanim proizvodnim procesima i po planu; jednostavna kooperacija svaki radnik vri sve operacije potrebne da se napravi proizvod; sloena kooperacija izvrena je podjela rada: svaki se radnik specijalizira u pojedinim operacijama, a proizvod je gotov kad proe kroz ruke svih radnika kooperativa (lat. cooperativa) zadruga, dobrovoljna udruga privredno slabih graana koji ele, udruenim sredstvima i radom, obavljati odreene privredne poslove u korist svojih lanova (zadrugara) kooperativan (lat. cooperativus) zadruni, utemeljen na zajednikom djelovanju vie lanova jednog stalea kooperativizam (lat. cooperari suraivati) zadrugarstvo, zadruni pokret kooperator (lat. cooperator) suradnik, pomaga kooperirati (lat. cooperari) suraivati, sudjelovati; pren. doprinositi kooptacija (lat. cooptatio) dopunski izbor, biranje novih lanova (radi dopune nekog drutva, udruge) kooptirati (lat. cooptare) birati novog lana (radi dopune nekog drutva, udruge) koordinacija (lat. coordinatio) ureenje, ureivanje, sreivanje; izjednaenje, izjednaivanje (u rangu); gram. usporednost; log. uzajamni odnos iz koordinata 745 koprolalija meu pojmova koji su podreeni jednom istom viem pojmu koordinata (lat. coordinata) geom. svaka veliina koja odreuje poloaj toke na ravnini ili u prostoru koordinirati (lat. coordinare) srediti, urediti, ureivati, dovesti u red; prirediti, prireivati, pridodati, pridruiti, pridruivati kopa (tal. coppa) stoi, plasti kopaka (e. kopati udarati nogom) port, specijalna obua (s epovima na potplatu) za nogomet i sline igre kopai-balzam kem. smolasti sokjuno-americkog, posebice brazilskog drve-ta kopajiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) kopaiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) bot. junoameriko drvo od kojega se dobiva kopai-balzam kopal (meks. kopalli) jantaru slina, vrsta, sjajna i ugodna mirisa drvena smola koja se dobiva od osuenog soka drveta rhus copallinum; upotrebljava se kao firnis kopar (gr. kapparis, ar., perz. kabar, fr. capre, tal. cappero) bot. biljka iz porodice titarki, upotrebljava se kao zain koparticija (lat. copartitio) sporedna dioba, dijeljenje iste cjeline prema drugim pravilima i mjerilima kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza, spoj uope kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski (bakreni) novac = 17100 rublje (nazvan po tome to je prvobitno bio s likom konjanika naoruanog kopljem) kopfus (njem. Kopf glava, Schuss udarac) hitac u glavu kopfton (njem. Kopf glava, gr. tonos glas, zvuk) kaz. piskutav glas proizveden u registru glave (za razliku od brusttona, tj. prsnoga glasa) kopija (lat. copia) prijepis; fot. otisak, snimak; preslikano slikarsko ili kiparsko djelo; pren. oponaanje; neto izraeno oponaanjem; pro copia it. pro kopija (lat.) za prijepis kopiopija (gr. kopos zamor, malaksa-lost, opsis vid) med. zamorenost oiju kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan kopir-papir papir za kopiranje; est naziv za indigo-papir kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati, prepisivati; precrtavati, preslikavati; umnoavati (spis); fot. praviti otisak, snimati (sliku); pren. praviti po uzoru na, oponaati

kopirbuh (njem. Kopier-buch) knjiga s prijepisama, osobito trgovakih pisama i dr. kopirni stroj sprava za umnoavanje rukopisa mehanikim putem kopist (lat. copisa) prepisiva, pisar; pren. oponaatelj koplung (njem. Kopplung) prijenos elektrine energije izmeu dva strujna kruga; spoj uope kopra trg. osueno meso kokosovog oraha od kojega se priprema poznato kokosovo ulje kopragogi (gr. kopros izmet, ago odnosim) mn. med. v. koprokritici kopragogija (gr. kopros izmet, ago odnosim) med. izbacivanje izmeta, ienje crijeva od izmeta koprofag (gr. kopros izmet, fagein jesti) ivotinja koja jede izmet druge ivotinje koprofagija (gr. kopros izmet, fagein jesti) med. jedenje izmeta (pojava kod neke vrste duevnih bolesnika) koprokritici (gr. kopros izmet, krino izluujem, izdvajam) mn. med. sredstva za ienje; kopragogi koprolalija (gr. kopros izmet, lalein brbljati) med. pojava kod nekih duevnih bolesnika da moraju, i protiv volje, izgovarati nepristojne i rune rijei , koproliti 746 koraliti koproliti (gr. kopros izmet, lithos kamen) mn. okamenjeni izmeti pretpotopnih ivotinja koproprijetet (lat. co-proprietas) prav. suvlasnitvo, zajedniko vlasnitvo koproskleroza (gr. kopros izmet, skle-ros tvrd) med. otvrdnjavanje izmeta u crijevima, tvrda stolica kops (engl. cop) preda namotana na vreteno na tkalakom stroju Kopti (ar. Kibti, lat. Aegyptius) mn. kranski potomci starih Egipana koptska umjetnost razdoblje egipatske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do VIII. st. n. e. koje se sastoji od elemenata egipatske, grke i sirijske umjetnosti koptski jezik najmlai oblik egipatskog jezika, slui se grkim alfabetom (danas postoji samo jezik Koptske kranske crkve) kopula (lat. copula) gram. spona (rije koja povezuje subjekt s predikatom); zool. stapanje; log. onaj dio u sudu kojim se izraava da veza izmeu subjekta i predikata postoji kao usuglaavanje ili kao opreka, npr. ovjek je smrtan; copula carnalis it. kopula karnalis (lat.) prav, odnoaj kopulacija (lat. coputatio) spajanje brakom, vjenanje; biol. spolno spajanje dviju stanica u jednu zigosporu (kod niih biljaka ili ivotinja); spolno sparivanje uope; nain oplemenjivanja voa spajanjem plemenitog stabla s divljim kopulativan (lat. copulativus) gram. sastavan, spojan; kopulativna kon-junkcija gram. sastavni veznik; kopulativna reenica sastavna reenica, tj. nezavisna reenica koja izrie radnje koje se mogu samostalno vriti bez utjecaja jedne na drugu, npr. Idem i pjevam; kopulativni sudovi log. sudovi koji imaju vie subjekata, a samo jedan predikat kopulator (lat. copulator) katoliki sveenik koji obavlja vjenanje kopulirati (lat. copulare) spojiti brakom, vjenati; spolno opiti; oplemenjivati voke spajanjem plemenitog stabla s divljim kopun (tal. cappone, njem. Kapaun) u-kopljeni pijetao (radi boljeg uzgoja i ukusnijeg mesa) kopunizacija (tal. cappone) kopljenje, uklanjanje spolnih lijezda kod mladih pijetlova; usp. kopun kor (fr. corps, lat. corpus) 4. zajednica, drutvo, svi predstavnici istog ranga ljudi (asniki, diplomatski kor); velika vojnika jedinica; corps a corps it. kor a kor (fr.) prsa u prsa, uko-tac; usp. korpus kor (gr. choros kolo) 1. prvobitno: plesanje kola s pjevanjem, ili krug plesaa i pjevaa; u starogrkoj drami: skupina glumaca koji su, u odnosu prema glavnom junaku drame, predstavljali narod i pratili dramu samo kao svjedoci, pjevajui i pleui jedino kad bi glavni glumac utio; 2. danas: vieglasno pjevanje; pjevai koji takvo pjevanje izvode, pjevaki zbor; 3. uzvieno mjesto u crkvama (prema oltaru) za pjevae kora (gr. korakion kucalo na vratima, zvekir) eki kojim se potkivaju konji koradijacija (lat. corradiatio) stjecite (svjetlosnih) zraka u jednoj toki koralin (gr. korallion) 2. crvena tvar koja se dobiva od fenola koralin 1. umjetna riblja kost koja se pravi od vlakana nekih biljki

koraliniti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. v. koraliti koralioliti (gr. korallion, lithos) mn. v. koraliti koraliopetri (gr. korallion, petra kamen) mn. v. koraliti koraliti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. okamenjeni koralji korali tican 747 koreja koralitian (gr. korallion) arhit. ukraen cvijeem i liem koralj (gr. korallion) zool. nepomina morska ivotinjica iz razreda arnja-ka ija se kosturna masa upotrebljava za ukrase korazija (lat. corrasio) geol. troenje stijena i tla pijeskom nanesenim vjetrom korba (polj. korbacz) bi korbeja (fr. corbeille) koarica; na parikoj i bekoj burzi: mjesto rezervirano za burzovne agente korbijar (fr. corbillard) velika putnika kola s koarom straga; takoer: mrtvaka kola korborativ (lat. corroborativum) med. sredstvo za okrjepljenje i jaanje korulje (ma. korcsolya) klizaljke kord (eng. cord) manesterski pamuni samt s prugama korda (fr. corde, tal, corda) ue, konopac; struna, ica (na violini); mat. tetiva, pravac koji spaja krajeve luka; fitilj za paljenje eksploziva; glaz. una corda it. una korda (tal.) jedna ica (kad na glasoviru ekii dodirnu samo jednu icu); a due corde it. a due korde (tal.) na dvije ice; tutte corde it. tute korde (tal.) sve ice, tj. bez pedala kordeljera (fr. cordelire) redovnica franjevka; konopac za opasivanje (redovniki); enska vorasta ogrlica kordifolij (lat. cordifolium) bot. srast list, list oblika srca; biljka sa sra-stim liem kordiforman (lat. cordiformis) u obliku srca, srast kordijalan (lat. cordialis, cor srce) srdaan, usrdan; koji okrjepljuje (lijek) kordijalitet (lat. cordialitas) srdanost, usrdnost, prisnost, iskrenost kordon (fr. cordon) vrpca (npr. na eiru); traka, lenta (od ordena); arhit. gornji vijenac na podzidu (simsu); voj. lanac vojnih straa za zatitu granice od krijumarskih upada, vojna granica kordonist (fr. cordon) pogranini stra-ar, graniar T. * kordovan (fr. cordouan) fino stavljena ovja ili kozja koa, slui za izradbu finije obue, galanterijske robe i za uvezivanje knjiga (naziv po panjolskom gradu Cordobi, gdje su je izraivali Mauri) kords (engl. cords, fr. corde) mn. trg. razne vrste tekih pamunih ih man-esterskih tkanina Kordun (fr. cordon) dio Hrvatske oko rijeke Korane, podruje nekadanje "vojne granice" (pogranini pojas izmeu nekadanje Austro-Ugarske i Bosne) kord (ind., engl. corge) izraz koji, slino naem tucetu, u Indiji oznaava 20 komada neega korealan (lat. correalis) prav. sukriv, koji se temelji na zajednikoj krivnji ili obvezi; korealna obligacija skupna obveza, skupni dug, dugovanje veeg broja osoba; korealni dunik skupni dunik; korealni vjerovnik skupni vjerovnik koredijaliza (gr. kore zjenica, dialysis razdvajanje, odvajanje) med. umjetno stvaranje zjenica odvajanjem arenica; iridodijaliza koreferat (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee, sporedni izvjetaj koreferencija (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee; takoer: korelacija koreferent (lat. correferrens) suizvjes-titelj, sporedni izvjestitelj, pomonik referenta koreferirati (Ht. correferre) dati (ili: davati podnositi, podnijeti, slati, poslati) suizvjetaj koreja (gr. choreia plesanje u kolu) med. stanje psihike egzaltacije s gr-enjem miia (neobinim pokretima udova, glave i lica) korekcija 748 koreoliza korekcija {lat. correctio) popravljanje, ispravljanje, ispravak, popravak; opomena; reguliranje rijenih obala i korita, granica i dr. korekcionalan (lat. correctionalis) popravni, koji pripada popravku (ili: ispravku), koji se tie popravka (ili: ispravka); popravni, koji popravlja korekcionar (lat. correctionarius) onaj koji se nalazi u popravnom zavodu, zatvorenik, kanjenik

korektan (lat. correctus) koji je bez pogreke, besprijekoran, ispravan, uredan, toan, pravilan; jezino pravilan; koji odgovara umjetnikim pravilima i propisima; tisk. koji nema tiskarskih pogreaka korektazija (gr. kore zjenica, ektasis irenje) med. proirenost zjenica korektiv (lat. correctivum) sredstvo za popravljanje, sredstvo za dotjerivanje; med. sredstvo koje popravlja ili ublauje svojstva nekog drugog lijeka ili sredstva; pren. ublaenje, popravak korektivan (lat. correctivus) koji popravlja, koji ispravlja, koji poboljava korektnost (lat. correctus) besprijekor-nost, ispravnost, tonost, pravilnost korektopija (gr. kore zjenica, ek iz, topos mjesto) med. neprirodan poloaj zjenice (kad ne lei u sredini are-nice, nego sa strane) korektor (lat. corrector) popravlja, ispravlja; onaj koji ispravlja pogreke koje napravi slagar pri slaganju teksta za knjigu ili asopis korektori) alan (lat. correctorialis) v. korekcionalan korektura (lat. correctura) ispravljanje, popravljanje, ispravak, popravak; tisk. ispravljanje tiskarskih pogreaka; privremeni otisak sloga na kojem treba ispraviti tiskarske pogreke napravljene pri slaganju korelacija (lat. correlatio) suodnosnost, uzajamnost, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje; takoer: izvjetaj koreferenta; u nastavi: dovoenje u uzajamnu vezu predmeta koji imaju slinost i dodirnih toaka, npr. pedagogije i psihologije, povijesti i zemljopisa, zemljopisa i etnologije, matematike i fizike itd. korelati (lat. correlata) mn. stvari koje stoje u uzajamnom odnosu; log. pojmovi koji pretpostavljaju jedan drugi (npr. uzrok posljedica, pravo dunost, brdo dolina) korelativan (lat. correlatus) suodnosan, uzajaman, koji pokazuje uzajamni odnos; korelativan pojam log. onaj koji pretpostavlja ih zahtijeva neki drugi pojam (npr. mati i ki, gdje mati znai neto u odnosu prema keri, i obratno, otac i sin, ena i mu itd.) korelativitet (lat. corre lati vitas) suodnosnost, postojanje uzajamnog odnosa, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje korelativizam (lat. correlatus) fil. smjer u teoriji spoznaje po kojem su subjekt i objekt korelati te se ne mogu odvajati jedan od drugoga koreograf (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu, grafo piem, biljeim) strunjak koji uvjebava plesne likove i pokrete koreografija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu; prikazujem kolom, grafo) vjetina prikazivanja plesnih pokreta znacima, kao to se glazba prikazuje notama; plesanje; reija plesa, osobito baleta; koreografija koreografija (gr. choreo pleem u kolu, grafein pisati, biljeiti) vjetina biljeenja plesnih koraka, pokreta i figura, vjetina komponiranja baleta koreoliza (gr. kore zjenica, lysis odvajanje) med. odvajanje zjenice koreomanija 749 korijamb koreomanija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, mania pomama, strast, ludilo) bolesna strast za plesanjem, pomama za plesom; tarantizam korepcija (lat. correptio) gram. kraenje slogova (u izgovoru) korepetirati (lat. correpetere) ponavljati s nekim lekciju, pomagati pri uenju korepetitor (lat. correpetitor) onaj koji pomae acima pri uenju; kaz. uvjebava uloge; uvjebava opernih zborova koreskop (gr. kore zjenica, skopeo promatram) med. instrument za ispitivanje zjenica korespondencija (lat. correspondentia, tal. corrispondenza) pisanje pisama, dopisivanje; veza, promet; suglasnost, slaganje, podudaranje (npr. u shvaanju), odgovaranje emu korespondent (lat. correspondens) onaj koji pie pisma, osobito u nekom poduzeu, trgovaki ili bankarski slubenik koji pie pisma i odgovara na prispjela pisma; poiljatelj ili primatelj pisma, poslovni suradnik; vanjski suradnik, dopisnik (novina) korespondirati (lat. correspondere, tal. corrispondere) pisati i odgovarati na pisma, dopisivati se, biti u poslovnoj vezi, slagati se, odgovarati, podudarati se koresponzal (lat. corresponsalis) trg. v. akceptant koret (gr. choreuo) v. koreut koret (tal. coreto srdace) vrsta odjevnog predmeta (izraz ima vrlo iroko znaenje, npr. enska suknja, muko odijelo uope i si.) koretida (gr. choros) sudionica u grkom koru (u drami)

koreus (lat. correus) prav. sukrivac, su-dunik; correus debendi it. koreus debendi (lat.) sudunik; correus cre-dendi it. koreus kredendi (lat.) su-vjerovnik koreut (gr. choreuo pleem u kolu, pleem) pjeva ili plesa u koru koreutika (gr. choreuo pleem) vjetina, umjetnost plesanja koribantizam (gr. korybas zanesenjak) med. spavanje otvorenim oima; buncanje u groznici korida (p. corrida) borba s bikovima koridonizam naginjanje na homoseksualizam (aluzija na Corvdona, lik iz Vergilijeve druge ekloge) koridor (tal. corridore) arhit. trijem, hodnik na koji vode vrata iz soba, loa i dr.; u politikom zemljopisu: dio zemlje ili crta koja spaja jednu dravu s morem korifej (gr. koryfaios poglavar, voa, prvi, koryfe tjeme) najvii dio ega; u starogrkom kazalitu: voa zbora; pren. prvak, onaj koji je najbolji u neemu, osobito u nekoj umjetnikoj ili znanstvenoj grani, "zvijezda"; narodni voa, kolovoa korigencije (lat. corrigentia) mn. med. primjese lijekovima koje poboljavaju okus i otklanjaju tetnost; sredstva za poboljanje sokova korigend (lat. corrigere popraviti, corri-gendus) onaj kojega treba popravljati, npr. maloljetni prijestupnik korigenda (lat. corrigenda) mn. sve ono to treba popravljati (ili: ispravljati); ispravci, popravci (osobito tiskarske pogreke) korigibilan (lat. corrigibilis) popravljiv, ispravljiv, koji se moe popraviti korigirati (lat. corrigere) popraviti, ispraviti, popravljati, ispravljati (rukopis, tiskarske pogreke); opominjati, koriti, kanjavati korijamb (gr. choreios sc. pus trohej, tribrah, iambos jamb) metr. etvoro-slona stopa sastavljena od jednog koreja i jamba u kojoj su prvi i etvrti slog dugi, a oba srednja kratki: U . . U ... krijere 750 korona korijere (tal. corriere) v. kurir; potar-konjanik korinta (fr. corinthe) cveba, suho groe bez sjemena, nazvano po grkom gradu Korintu (odakle dolazi) korintski (gr. korinthios) koji je svojstven ih koji pripada grkom gradu Korintu; korintski stil arhit. trei po redu stil (nakon dorskog i jonskog) koji se pojavio u grkoj arhitekturi krajem V. st. pr. n. e., odlikuje se stupom koji se zavrava kapitelom u obliku koarice od akantova lia korivacija (lat. corrivatio, rivus potok) svoenje vie potoka ih rijeka u jedno korito korival (lat. corrivalis) suparnik (osobito u ljubavi) korivalitet (lat. corrivalitas) suparnitvo (osobito u ljubavi) koriza (gr. koryza) med. upala nosne sluznice, hunjavica, prehlada korizma (lat. carisma, quadragesima) uskrnji, etrdesetnica, asni post, razdoblje od Pepelnice do Uskrsa kork (njem. Kork) pluto, ep korlat (ma.) 1. ograda; 2. iroka cijev za sputanje sijena u staju kormofiti (gr. kormos panj, cjepanica, fyton biljka) mn. bot. biljke koje imaju korijen, stablo i list (za razliku od talofita) kormoran (lat. corvus marinus) zool. morski gavran, crni pelikan (ptica koja se hrani iskljuivo ribom) kornak (ar., fr. cornac) voa slonova, slonar; voa stranaca kornamuza (tal. corno por, cornamusa) "svirala s rogom", tj. gajde korneitis (lat. cornea ronica) med. v. keratitis korneja (lat. cornea) anat. ronica (oka) korner (engl. corner) kut; u nogometu: udarac iz ':. igralita; trg. udruivanje trgovaca na veliko radi povienja cijena robi kornet (tal. cornetto) glaz. mali rog, roi, trubica; obru od roine za dranje kose korneta (fr. cornette) konjika zastava; brodska zastava; enska kapa za spavanje kornetino (tal. cornettino) glaz. mah krivi rog kornetist (tal. cornetto) onaj koji svira u rog, svira u rog, svira u trubu kornioni (fr. cornichons) mn. mali krastavci, krastavii korno (tal. corno) glaz. rog; corno di caccia it. korno di kaa (tal.) umski, lovaki rog

kornulit (lat. cornu rog, gr. lithos kamen) min. okamina u obliku roga kornuta (lat. cornuta) kem. retorta sa dva vrata, jednim ravnim kratkim, i jednim dugim savijenim koroboracija (lat. corroboratio) jaanje, okrjepljivanje, okrjepljenje, snaenje koroborancije (lat. corroborantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje i jaanje koroborans (lat. corroborans) med. v. koroborativ koroborirati (lat. corroborare) jaati, osnaiti, okrijepiti korodencije (lat. corrodentia) mn. izje-dajua sredstva, sredstva za izjedanje korodibilan (lat. corrodibilis) v. korozi-bilan korodirati (lat. corrodere) izjedati korola (lat. corona, corolla krunica) bot. vjeni, cvjetna krunica korolar (lat. corollarium) geom., log. stav ili zakljuak koji proizlazi kao prirodna posljedica iz ve dokazanoga stava; prirodna posljedica korolitian (lat. corolla vjeni) arhit. obavijen liem i cvijeem, ukraen zelenilom korona (gr. korone, lat. corona) vijenac, kruna; kod starih Grka i Rimljana: najvie odlikovanje koje se da koronacija 751 korte valo pobjednicima na natjecanjima, zaslunim graanima, vojskovoama i dr.; pren. krug sluatelja, pubhka; svetaki sjaj; astr. bjeliastosjajan vijenac koji se vidi oko tamnog Mjeseevog koluta za vrijeme potpune pomrine Sunca; opsadna linija vojske koronacija (lat. coronatio) krunidba, posebice mladenaca pri vjenanju koronarit (lat. corona vijenac) med. bolest vjenastih sranih arterija koronida (gr. koronis) u grkoj gramatici: spiritus lenis (apostrof) za oznaku kraze korosa (pan. coroza) vraja kapa, kapa heretika koje je inkvizicija osuivala na lomau (u panjolskoj) Korosante (lat. corpus sanctum sveto tijelo) kat. blagdan: Tijelovo, Braan-evo (deseti dan nakon Duhova, ezdeseti nakon Uskrsa) korota (ar. kahret) alost za umrlim korov (ma. koro) nekorisno, esto i tetno bilje, dra korozibilan (lat. corrosibilis) izjedljiv korozija (lat. corrosio) izjedanje; anat. izjedanje ivotinjskog tkiva zbog gnojenja; geol. prirodno otapanje karbo-natnih stijena koroziv (lat. corrosivum) izjeajue sredstvo; ljut (ili: izjedajui) otrov; mn. korozivi korozivan (lat. corrosivus) izjedajui, koji izjeda korozivi (lat. corosiva) mn. v. pod koroziv korpet (tal. corpetto) prsluk korporacija (lat. corporatio) vie osoba udruenih s istim ciljem kojima je drava priznala prava pravne osobe, drutvo, udruga korporacijska prava prav. prava pravne osobe korporal (fr. caporal, njem. Korporal) kaplar, najnii doasniki in u nekim vojskama korporalan (lat. corporalis) tjelesni korporalitet (lat. corporalitas) tjelesnost korporativno (fr. corporativement) u drutvu, zajedniki, osobno korporifikacija (lat. corporificatio) pretvaranje u tijelo, utjelovljenje, utjeloviti; stvrdnuti korporizacija (lat. corporisatio) v. korporifikacija korporizirati (lat. corporisare) v. kor-porificirati korpulencija (lat. corpulentia) debljina, punoa tijela; korpulentnost korpulentan (lat. corpulentus) krupan, pun (tijelom) korpulentnost v. korpulencija korpus (lat. corpus) tijelo; cjelina, ukupnost, skup; stale; zbornik; voj. vei vojni odred pod jednim zapovjednikom; tisk. vrsta slova od 10 tipografskih toaka (nazvana po tome to je njima tiskan Corpus juris); in corpore it. in korpore (lat.) listom, svi zajedno korpuskula (lat. corpusculum) malo tijelo, tjelece; takoer: atom (lat. corpusculum primitivum) korpuskularac (lat. corpusculum) pristaa korpuskularne filozofije, atomi stiar korpuskularna filozofija (lat. corpusculum tjelece, malo tijelo) nauavanje da su posljednji sastavni dijelovi tijela odreena tjeleca (atomi) koja se ne mogu dijeliti na

sitnije djelie, a koja su po veliini i obliku razliita; atomistika korpuskularna teorija fiz. v, emanacijska teorija korov (ma. korso) vr korteks (lat. cortex) bot. kora kortes (p. corte) narodna skuptina u panjolskoj i Portugalu (oba zakonodavna tijela, senat i parlament) korte (ma. kortes) onaj koji marljivo radi za nekog politiara, stranku ili korteirati 752 kosinus ideju, ili protiv njih, politiki agitator korteirati (mad. korteskedik) raditi kao korte; usp. korte korte (fr. cortege) sveana pratnja, poasna pratnja kakvog visokog dunosnika, svita kortikalan (lat. corticalis) korni, koji pripada kori (supr. medularan), vanjski; korast, korni, ovojni kortikozan (lat. corticosus) korat, pun kore, bogat korom jt kortina (tal. cortina) v. kurtina korudija (tur. koruk nedozrelo groe; korudu uvar) uvar vinograda; uvar polja; lugar, umar korugacija (lat. corrugatio) mrtenje, boranje ela korugator (lat. corrugator) anat. eoni mii koji nabire kou ela korugirati (lat. corrugare) namrtiti, nabrati (ili: nabirati) kou ela korumpirati (lat. corrumpere) kvariti, pokvariti, izopaiti, izopaivati; podmititi, podmiivati, potplatiti, potplaivati, potkupiti, potkupljivati; prid. korumpiran korund (tamilski, Juna Indija i Cejlon kurand rubin) min. veoma tvrd mineral, upotrebljava se za ienje i glaanje kovina korupcija (lat. corruptio) pokvarenost, kvarnost, izopaenost, razvrat; potkupljivanje, podmiivanje, potkuplje-nje, podmienje; kvarenje, truljenje, raspadanje; krivotvorenje (spisa, mjere, utega i si.) korupcionist (lat. corruptio) pokvarenjak, pokvaren ovjek; osobito: onaj koji prima mito koruptan (lat. corruptus) pokvaren; potplaen, podmien; naopak, nastran, naopak (u pojmovima) koruptela (lat. corruptela) kvarenje, izopaivanje; podmiivanje, potplai-vanje; zavoenje, obeaenje koruptibilan (lat. corruptibilis) pokvarljiv, raspadljiv, podloan kvarenju, truljenju (za tijela); podmitljiv, potkupljiv koruptibilitet (lat. corruptibilitas) po-kvarljivost, podlonost truljenju, podmitljivost, potkupljivost korveta (fr. corvette, lat. corbita) voj. mala izvidnika laa, mala brza krstarica korza (tal. correre, corsa) utrka konja bez jahaa (u Italiji) korzak (rus., tatar.) mala stepska lisica sa skupocjenim krznom, ivi u azijskoj Rusiji Korzakovljeva bolest med. teka duevna bolest koja nastaje kao posljedica kroninog alkoholizma; praena je sumornim raspoloenjem, apatijom, zaboravnou i estom suma-nutou korzar (tal. corsare, p. corsario) morski razbojnik, gusar; gusarska laa; naoruana laa za hvatanje neprijateljskih trgovakih laa korzet (fr. corset, lat. corpus tijelo) prsluk, steznik korzo (tal. corso, lat. cursus) trk, tranje; trkalite; ulino etalite (upotrebljava se esto i kao naziv ulica, kavana i si.); trg. = teaj; al corso it. al korzo (tal.) po sadanjoj vrijednosti, po teaju kos (ind.) istonoindijska milja kosekans (lat. cosecans, complementi secans) geom. goniometrijska funkcija jednog kuta: odnos izmeu hipo-tenuze i suprotne katete, sekanta komplementa jednog kuta (skr. co-sec); kosekanta kosekanta (lat. cosecans) geom. v. kosekans kosinus (co-sinus = complementi sinus) mat. sinus komplementa danoga kuta, goniometrijska funkcija: omjer hi-potenuze i katete koja je uz kut koskiomantija 753 kotlet koskiomantija (gr. koskinon sito, manteia proricanje) vraanje u sito kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo promatram) prromatranje svemira kostalgija (lat. costa rebro, algos bol) med. bol u rebrima

kostalni (lat. costalis) rebreni, koji pripada rebrima kostiki (tal. costi tamo) prid. trg. tamonji; kostika roba tamonja roba kostija dijete bijelca i fustije (u Americi) kostim (tal., fr. costume) "navika, obiaj", odjea, nonja, osobito nonja koja je karakteristina za neko doba, zemlju, stale itd.; enska suknja i kaput od iste tkanine; povijesni kostim nonja minulih vremena kao izraz kulture u pojedinim razdobljima kostimirati (fr. costumer) obui kostim, preruiti; odjenuti, obui; kostimirani bal zabava na koju posjetitelji dolaze u raznim nonjama (povijesnim, pokrajinskim i dr.) kostimje (fr. costumier) kaz. osoba koja se brine o kostimima koji odgovaraju vremenu u kojem se dogaa prikazivano djelo; kazalini kroja; uvar kazaline garderobe koenil (fr. cochenille) zool. amerika titasta u (lat. Coccus cacti), od ijih se osuenih enki dobiva najfinija grimizna boja koer (hebr.) ist, prihvatljiv; doputeno i prireeno jelo (prema idovskim ritualnim propisima) komar (fr. cauchemar) mora, nemiran i teak san; pren. nesnosan ovjek koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija, prljavtina; bezobrazluk kota (njem. Kost) hrana, prehrana kotati (njem. kosten) stajati, vrijediti (u novcu); kuati, okusiti (jelo) kotirati (njem. Kost) hraniti, prehranjivati, davati (ili: izdavati) hranu kota (fr. cote) 1. razrez, dio, udio (koji neko treba platiti), kvota; slovo, brojka, broj (za oznaku spisa i si.); teajna lista (na burzi) kota (fr. cote) 2. na zemljovidima: visinska toka (oznaava apsolutnu ili nadmorsku visinu); breuljak, vis, kosa; morska obala, primorje kotangens (lat. cotangens, complementi tangens) geom. goniometrijska funkcija: omjer izmeu prileee i kutu nasuprotne katete kotangenta (lat. cotangens) geom. v. kotangens koterija (fr. coterie) skupina ljudi koji nastoje ostvariti odreene ciljeve na raun drugih; drutvo, udruga, obino politiara ili knjievnika i umjetnika, za meusobno pomaganje (u loem smislu), klika kotez (fr. cottage, engl. cottage) poljska kuica, kua izvan grada, vila, kua za jednu obitelj; dio grada s vilama, kuama za po jednu obitelj kotile (gr. kotyle) aica, zdjelica kotiledon (gr. kotyledon) bot. prvi listi na stabalcu embrija, klini listi, supka kotiljon (fr. cotillon) francuski drutveni ples; glazba za taj ples koting (engl. coating) vrsta engleske guste i upave vunene tkanine (upotrebljava se za zimske kapute) kotirati (fr. coter) obiljeiti, obiljeavati, oznaiti (brojkama, slovima); burz. biljeiti (ili: odreivati) vrijednost (teaj) vrijednosnih papira (usp. kota 1.); odreivati visinsku toku (usp. kota 2.) kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje, odreivanje dijela; razrez, razmjeran dio koji je odreen za plaanje, ulog kotizirati (fr. cotiser) razrezati, razre-zivati, odrediti dio koji svaki sudionik u nekom poslu treba platiti; davati svoj udio kotlet (fr. cotelette) kuh. rebra s mesom (ovja, telea, svinjska ili od divljai), krmenadl koton 754 kozmografij a koton (fr. coton, p. al-godon, ar. kotn) 1. pamuk koji se dobiva od sjemenih ahura jedne prvobitno arapske biljke; pamuna tkanina, katun; 2. (fr. condom) v. prezervativ, kondom kotonada (fr. cotonnade) pamuna tkanina, katun sko platno kotonerija (fr. cotonnerie) uzgoj pamuka; zemljite zasaeno pamukom; radionica pamune robe kotonirati (fr. cotonner) ispuniti pamukom kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen kao pamuk, pamuast kotonizirati (fr. coton pamuk) vlakna lika ili celulozu preraivati kao pamuk kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od puanog metka kovarijacija (lat. co-variatio) v. korelacija kovent (engl. covent) vrsta engleskog rijetkog piva

koventrirati (engl. Coventry) bombardiranjem topovima i iz zraka neki grad ili naselje pretvoriti u gomilu ruevina (kao to su Nijemci, u prvom razdoblju Drugog svjetskog rata, uinili s engleskim industrijskim gradom Coventryem); usp. hambur-girati koverkot (engl. covercoat) glatka vunena tkanina; ogrta od takve tkanine kozaci (rus.) u caristikoj Rusiji; plaanja poreza osloboeni, ali zato uvijek za polazak u rat spremni ruski stanovnici na jugu europske Rusije, sjevernom Kavkazu i du azijske granice (ukrajinski, donski, uralski, kubanski, zaporoki, sibirski i dr.) kozer (fr. causeur) ovjek koji umije i voli lijepo i zanimljivo priati kozerija (fr. causerie) razgovaranje, avrljanje, prianje; predavanje ih napis vie zabavnog nego ozbiljnog i strogo znanstvenog karaktera kozirati (fr. causer) priati, avrljati kozmarhija (gr. kosmos svijet, svemir, archo vladam) vladanje svijetom kozmetika (gr. kosmetike vjetina ukraavanja) 1. vjetina uljepavanja tijela dotjerivanjem pojedinih dijelova (kose, koe, zuba, ruku i dr.) pomou pomada, mirisa, pudera, minke itd. kozmetika (gr. kosmetikos ukrasni, uresni) 2. mn. sredstva za uljepavanje i dotjerivanje kozmiki (gr. kosmos svijet, svemir) svemirski, svjetski, koji se odnosi na cijeh svijet, svemir; astr. kozmiki iz-l&zak zvijezde izlazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmiki zalazak zalazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmike zrake zrake koji neprekidno dolaze iz svemira na Zemlju, odlikuju se velikom prodornom moi (180 puta veom od moi rendgenskih zraka); supr. telurski kozmika (gr. kosmos) v. kozmologija kozmo- (gr. kosmos) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: svijet, svemir, svemirski kozmofil (gr. kosmos, filos prijatelj) prijatelj svemira kozmofizika (gr. kosmos, fysike) ispitivanje prirodnih zakona koji vladaju svemirom kozmoglobus (gr. kosmos, lat. globus) sprava za prikazivanje pojava u svemiru kozmogonija (gr. kosmogonia) znanost o postanku svjetova, osobito o postanku Suneva sustava; prid. koz-mogonijski kozmograf (gr. kosmos, grafo) opisiva svijeta, opisiva svemira kozmografij a (gr. kosmos, grafia opisivanje) znanost koja opisuje i prikazuje ope znaajke svemira (neba i Zemlje), znanost o svemiru, tj. o svim nebeskim tijelima (prouava poloaj, daljinu, fizika svojstva i giba kozmokracija 755 krakeler nja nebeskih tijela, kao i sile o kojima ovise njihova gibanja); prid. kozmo-grafski kozmokracija (gr. kosmos, krateo vladam) v. kozmarhija kozmologija (gr. kosmologia) teorija svemira kao ureene cjeline i opih zakona koji vladaju njome; fil. onaj dio metafizike koji raspravlja o ideji svijeta kao cjelokupnosti svih pojava u prostoru i vremenu; kozmika kozmoloki (gr. kosmos, logikos) koji pripada kozmologiji, koji se tie kozmologije; kozmoloka razmatranja razmatranja o svemiru kao ureenoj cjelini i opim zakonima koji u njoj vladaju; kozmoloki dokaz teol. dokaz o postojanju Boga, na temelju injenice to postoji svemir zakljuuje se da mora postojati i prvi uzrok svemira, neto bezuzrono, bezuvjetno, apsolutno, a to je Bog (jedan od glavnih dokaza kranske dogmatike) kozmonizam (gr. kosmos, monos sam) fil. pogled na svijet koji promatra svemir, zajedno s ovjekom i svim to je ljudsko, kao veliko jedinstvo i cjelinu, a duh kao sliku svemira kozmonomija (gr. kosmos, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju svemirom kozmopolit (gr. kosmopolites) graanin svijeta, tj. onaj koji cijeli svijet smatra svojom domovinom, a sve ljude svojim sugraanima i svojom braom kozmopolitizam (gr. kosmopolites) graanstvo svijeta, shvaanje kozmopolita kozmopolitizirati (gr. kosmopolites) raditi na irenju kozmopolitizma; praviti se kozmopolitom, izigravati kozmopolita kozmorama (gr. kosmos, orama pogled, prizor) slika svijeta, niz slika koje prikazuju razne dijelove svemira kozmos (gr. kosmos) svijet, svemir kozmosfera (gr. kosmos, sfaira kugla) nebeska kugla, svemir, svijet kozmoteizam (gr. kosmos, Theos Bog) fil. nauavanje da su Bog i svijet (svemir) jedno; panteizam

kozmoteologija (gr. kosmos, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) teol. nauavanje da postoji Bog na temelju injenice to postoji svijet koji je morao imati svoj prauzrok i svog tvorca; prid. kozmoteoloki kozmozofija (gr. kosmos, sofia) ispitivanje svemira putem intuitivnog razmiljanja kozmozoi (gr. kosmos svemir, zoon ivotinja) mn. iva bia svemira; hipoteza kozmozoa shvaanje S. Arrhe-niusa (1859.) i dr. prema kojem ivot na Zemlji nije nastao putem praza-ea, nego se u klicama oduvijek nalazio u supstanci svemira, odakle je s meteoritima, kozmikim prahom ili putem svjetlosti, doao na Zemlju Kr(i)na (sanskrt.) indijsko boanstvo, osmo utjelovljenje boga Vinua kraal (hotent., niz. kraal) hotentotsko selo kraba (fr. crabe) 1. morski rai; 2. ar-hit. ukras gotskih graevina Kraft durch Freude it. Kraft durh Frojde (njem.) "snaga po radosti", jedna od nacistikih organizacija kragn (njem. Kragen) dio koulje i kaputa koji obuhvaa vrat, ovratnik kraher (njem. krachen praskati, puknuti) poznato bezalkoholno pie u zatvorenim bocama koje, pri otvaranju, izaziva prasak krajcer (njem. Kreuzer) bakreni novac u bivoj Austro-Ugarskoj, = 2 helera krak (dan. crack) 1. pom. vrsta danskih i vedskih brodova sa tri katarke krak (engl. crack) 2. port, najbolji konj u jednoj trkakoj staji; konj koji ima najvie izgleda za pobjedu krakeler (njem. Krakeel svaa) svadljivac, ovjek koji izaziva svae krakovjak 756 krasnoarmej ac krakovjak (polj krakovviak) 1. veseli , poljski drutveni ples u 2/4 taktu, slian mazurki, veoma popularan u 19. st.; 2. jednostavan stih poljske narodne pjesme kraksa (engl. crack smrskati, zdrobiti uz prasak) zrakoplovna nesrea krakuzi (polj.) mn. laka poljska konjica, ustrojena 1812. u Krakovu i nazvana po sv. Krakusu kram(a) (njem. Kram) 1. starudije; 2. trgovina na malo, sitniarija kramlpogaa (njem. Krammel varak) kuh. pogaica sa varcima krampus (lat. crampus, fr. crampe) med. gr Krampus (njem. Krampus) pratitelj sv. Nikole, u obliku vraga s motkama i vilama, kanjava neposlunu djecu, dok sv. Nikola dobru nagrauje kran (gr. geranos, lat. grus, njem. Kra-nich dral) teh. dizalica za podizanje velikih i tekih tereta (nazvana po tome to njezina eljezna konstrukcija podsjea na dugaki vrat ptice drala) krancla (njem. Kranz vijenac) djeveru-a kranij (gr. kranion) anat. lubanja kranio- (gr. kranion) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: lubanja, lubanjski kraniognomika (gr. kranion, gnome mo spoznaje, razum) psih. odreivanje i prouavanje duevnih sposobnosti i sklonosti jednog ovjeka prema grai njegove lubanje kranioklast (gr. kranion, klao lomim, slamam) med. instrument za razbijanje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioklazija (gr. kranion, klasis lomljenje) med. razbijanje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioliti (gr. kranion, lithos kamen) mn. geol. okamenjene lubanje raznih ivotinja ti. . . .. , kraniolog (gr. kranion, logos) anat. poznavatelj lubanje, prouavatelj lubanje kraniologija (gr. kranion, logia) anat. znanost o ljudskoj lubanji, s obzirom na veliinu, oblik i teinu; prid. kra-nioloki kraniomalacija (gr. kranion, malakos mek) med. v. kraniotabes kraniomant (gr. kranion, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu prema obliku lubanje kraniomantija (gr. kranion, manteia proricanje) gatanje prema lubanji, proricanje iz lubanje kraniometrija (gr. kranion, metria mjerenje) mjerenje oblika i veliine lubanje kao veoma vanog imbenika za utvrivanje karakteristinih odlika samog ovjeka i rase kojoj pripada kraniopatija (gr. kranion, pathos bol) med. bol lubanje; bolest lubanje

kranioskop (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. instrument za ispitivanje lubanje kranioskopija (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. pregledavanje, ispitivanje lubanje kraniotabes (gr. kranion, lat. tabes suica) med. omekanje lubanje, posebice zatiljka (kod engleske bolesti); kraniomalacija kraniotom (gr. kranion, tome rezanje, temno reem) med. naprava za otvaranje (ili: buenje) lubanje, vrsta trpana kraniotomija (gr. kranion, tome rezanje) med. razbijanje (ili: buenje) lubanje (u sluajevima tekog poroaja) kranoge (kelt. crannoges) mn. drveni otoci, umjetni pretpovijesni otoci, obino okrugli, u kotskim i irskim jezerima i rijekama krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec) vojnik crvene vojske, vojnik u bivem SSSR-u . K. . krasnogvardej ac 757 kreditirati krasnogvardej ac (rus. krasnogvarde-ec) "crveni gardist", vojnik "crvene garde" (1917 1920) za vrijeme graanskog rata u Rusiji krater (gr. krater) kod starih Grka: posuda sa dva drka u kojoj su mijeali vino s vodom; vulkansko grotlo; otvor staklarske pei krati-erif (perz.) vlastoruan potpis turskog cara; usp. hati-erif kraul (engl, crawl) port, plivaki stil, tzv. slobodni nain plivanja kraval (lat. charavalium, njem. Krawall) gungula, guva, mete (obino praen protuzakonitim povredama osoba ih stvari), vika, galama kravalist (lat. Krawall) ovjek koji voli praviti nered, buka, svaalica kravata (fr. eravate) prvobitno: vratni rubac; danas: povez oko vrata (naziv po Hrvatima, jer su hrvatski vojnici takve rupce nosili oko vrata za vrijeme napoleonskih ratova u XVII. st., najprije su ih prihvatili Francuzi, a potom i ostali zapadni narodi) kraza (gr. krasi mijeanje) med. mijeanje sokova u tijelu o emu, po zastarjelom shvaanju, ovisi zdravlje; gram. mijeanje, stapanje, saimanje dvaju samoglasnika u jedan ili dviju rijei u jednu kraziologija (gr. krasi mijeanje, logia) med. znanost o mijeanju sokova u ivotinjskom tijelu; usp. kraza krag (lat. carchesia) vr, pehar kreacija (lat. creatib) stvaranje (npr. kazaline uloge); pronalaenje, proizvoenje; djelo, tvorevina; trg. izdavanje kreditnog papira kreacionisti (lat. creatio) mn. fil. pristae kreacionizma kreacionizam (lat. creatio) fil. nauavanje Aristotela i crkvenih otaca po kojem je Bog stvorio ljudsku duu pri samom stvaranju tijela i udahnuo je u tijelo (supr. tradicionizam) kreansje (fr. crancier) vjerovnik, zajmodavac, kreditor kreatin (gr. kreas meso) kem. glavni sastojak mesa, krvi, mozga itd. kod kraljenjaka kreatinin (gr. kreas meso) kem. proizvod izluivanja bjelanevina, stvara se iz kreatina, nalazi se u mesu, krvi i mokrai kraljenjaka kreativan (lat. creativus) stvaralaki, tvoraki kreatofagija (gr. kreas meso, fagein jesti) mesoderstvo; v. kreofagija kreator (lat. creator) tvorac, stvaralac; izumitelj kreatura (lat. creatura) stvor, stvorenje; miljenik (ili: tienik) nekog uglednog ovjeka; nakaza; pren. ni-tarija kre (tur. kire) vapno kreda (lat. creta) min. po otoku Kreti nazvana vrsta zemljastog bijelog vapnenca; geol. razdoblje u razvoju Zem-ljine kore, trea mezozojska formacija kredenc (tal. credenza) prvobitno: postavljen stol s kojega su kuana jela i pia za vladara; kuhinjski ormar kredencirati (tal. credenza) kuati jela i pia za stolom vladara (za dokaz da nisu otrovana); posluiti, posluivati jelom i piem kredenda (lat. credenda) mn. ono u to treba vjerovati, znakovi vjere kredibilan (lat. credibilis) kome se moe vjerovati, vrijedan povjerenja, vjerodostojan, vjerojatan

kredit (lat. credere vjerovati, crdit, fr. crdit) povjerenje u neku osobu da svoje novane obveze moe i hoe ispuniti, poek; zajam; otvoren raun; pren. povjerenje, uvaavanje, ugled, utjecaj; bank. svota predviena proraunom koja se ne moe prekoraiti kreditirati (fr. crditer) dati (ili: davati) na povjerenje (ili: na poek) kreditiv 758 krep kreditiv (lat. creditivum) pisana punomo nekog izaslanika, akreditiv kreditna zadruga novana ustanova kojoj je cilj zatita privredno slabijih od zelenatva i njihovo privredno odravanje, ojaavanje i osposobljavanje za privrednu djelatnost kreditni papiri vrijednosni papiri, obveznice kreditno pismo trg. dokument kojim se adresat (obino banka) izvjetava da u pismu naznaenoj treoj osobi (akreditiranom) isplati, pod odreenim uvjetima, neku svotu novca kreditor (lat. creditor) vjerovnik kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vjere, "vjeruju", "Vjerovanje"; vjera kreirati (lat. creare) stvoriti, stvarati, napraviti; izmisliti, pronai; utemeljiti, osnovati; kreirati ulogu kaz. prvi prikazati neku ulogu u novom djelu (na pozornici ili filmu) krejon (fr. crayon) olovka; slika izra-, ena olovkom, kredom; slikanje olovkom ili kredom; skica, nacrt krema (engl. cream, fr. crme, tal. crema, lat. cremor lactis) vrhnje; jelo od mlijeka, jaja, brana i eera; po-maa, mast za lice i ruke; pren. ono to je najbolje, najodabranije i najbolje (u staleu, drutvu) kremacija (lat. crematio) spaljivanje, osobito mrtvaca (u krematoriju) kremajera (fr. crmaillre) voj. iskrivljena, izlomljena, cikcak crta rova kremajerija (fr. crmaillerie) voj. iskrivljen, cikcak rov kremajirati (fr. crmailler) voj. praviti iskrivljene, cikcak rovove krematorij (lat. crematorium) pe za higijensko spaljivanje mrtvaca, spa-ljivalite kremirati (lat. cremare) spaliti, spaljivati mrtvace (u krematoriju) kremometar (fr. crme vrhnje, gr. me-tron mjera) graduiran stakleni valjak (cilindar) koji pokazuje jakost sloja vrhnja u mlijeku kremonska violina vrsta odlinih violina iz talijanskog grada Crmone (Amatijeve, Guarnerijeve, Stradiva-rijeve i dr.) kremor (lat. cremor) gust sok, vrhnje; cremor tartari it. kremor tartari (lat.) kern, vinski kamenac krenchen njem. (Krnzchen vjeni) posijelo; zabava s plesom krenclerica (njem. Kranzeljungfer) v. krancla krenelirati (fr. crneler) voj. praviti (ili: napraviti) zupaste otvore na zidovima tvrava, nainiti pukarnice; izupati obod novca kreno (fr. crneau) voj. pukarnica; zupasti otvori na zidovima tvrava krenologija (gr. krene izvor, logia) znanost o izvorima, osobito ljekovitim kreofag (gr. kreas meso, fagein jesti, derati) mesojed, onaj koji se hrani mesom, mesoder kreolci (fr. crole, p. criollo) mn. djeca europskih roditelja roena u bivim francuskim, panjolskim i portugalskim kolonijama Amerike, Afrike i Indije kreolski jezici mjeavine romanskih, nizozemskog ili engleskog jezika s jezicima crnaca, Indijanaca i dr. Kreont (gr. Kreon) mit. brat Jokastin, urjak Edipov, nakon smrti Edipovih sinova kralj u Tebi, zapovijedio da se Antigona iva zakopa kreozot (gr. kreas meso, sozo spaavam, odravam) kern, tvar koja slui odranju mesa; uta, bistra i uljasta tekuina, mirie na dim i ljuta okusa, dobiva se iz smole bukovog drveta; slui i kao odlino dezinfekcijsko sredstvo, osobito kao lijek protiv zubobolje krep (lat. crispus kovrast, fr. crpe) laka i rijetka svilena, polusvilena, krep-maroken 759 krimatologij a <- vunena ili pamuna tkanina kovra-sta izgleda; laka crna tkanina za enske haljine krep-maroken (fr. crpe-maroquin) marokanski krep, laka svilena tkanina sa zrnastohrapavom povrinom krepdein (fr. crpe de Chine) kineski krep (tanka svilena tkanina od vrsto upredenih niti sirove ili umjetne svile)

krepitacija (lat. crepitatio) pucketanje vatre; med. kripanje (prelomljenih kostiju); pucketanje zglobova krepanan (fr. crpe changeant) krep ije se boje prelijevaju krepuskularan (lat. crepuscularis) su-mrani, sutonski, veernji krescencija (lat. crescentia) rastenje, bujanje; prinos, etva; prinos od berbe groa kresent (engl. crescent) polumjesec, red kua u obliku polumjeseca kreta (fr. crte, lat. crista) pijetlova kre-sta; greben, vrh; perjanica; iljak na kacigi; voj. kruna, vijenac prsobrana kretacejski (lat. cretaceus kredast, creta kreda) kredni, kredast; geol. iz doba krede, iz formacije krede, naen u formaciji krede; kretacejski period razdoblje u kojem su naslagani kredni slojevi (usp. trijas, jura, kreda) kreten (fr. crtin, tal. cretino, lat. chris-tianum ljudski stvor) med. osoba koja je zaostala u svom duhovnom razvoju, te tjelesno zakrljala (premali rast, guavost, velika glava, krive noge itd.); psih. najtei sluaj umne zaostalosti; pren. blesan, blesavac, sla-boumnik kretenizam (fr. crtinisme) med. bolest kretena koja se zasniva na prijevremenom prestanku razvijanja kostiju i nerazmjerno velikom razvoju mekanih dijelova (najtei oblik umne zaostalosti); pren. blesavost, umno i tjelesno bogaljstvo, opa zakrljalost kreton (fr. cretonne) vrsto bijelo platno od konoplje; vrsta vrstog katuna krevasa (fr. crevasse) pukotina, osobito na ledenjaku (gleeru) krevele mn. trg. mali slonovi zubi s Gvineje (vana trgovaka roba ) krevet (tur. kerevet) leaj, postelja kreveta (fr. crevette) vrsta morskog raka Krez (gr. Kroisos) posljednji lidijski kralj (555541 pr. n. e.), poznat po svojem bogatstvu; pren. truli bogata, ovjek koji ni sam ne zna to sve ima krezol kem. fenolu slian sastojak suhe destilacije ulja drvenog i kamenog ugljena (sredstvo za dezinfekciju ruku, rublja, podova itd.) kribed (engl. cribbage) engleska i sje-vernoamerika kartaka igra, obino sa dva igraa i pet karata vista kribrozan (lat. cribrum sito) izbuen, izreetan, kao sito, sitast, reetast kridar (lat. cridarius) zajedniki dunik, onaj koji je u nemogunosti plaati svoje obveze, insolvent krigl (njem. Kriigel) aa od pola litre (osobito pivska); vr, krag krigsgefangene (njem. Krieg rat, ge fangen uhvaen) ratni zarobljenik krigsmarine (njem. Krieg rat, Marine mornarica) 1. ratna mornarica; 2. nain plivanja, tzv. slobodni stil kriket (engl. cricket) engleska loptaka igra drvenim tapovima i gumenim loptama tekim po 200 grama, igraju dvije momadi sa po 11 igraa krikoidan (gr. krikos prsten, eidos oblik) koji je u obliku prstena, prstenast krikotraheotomija (gr. krikos prsten, arteria e tracheia dunik, tome rezanje) med. v. laringotraheotomija klimatologija (gr. krima sud, logia) log. znanost o sudovima i zakljucima krimen 760 kriptogame krimen (lat. crimen zloin) prav. kanjivo djelo, zloin, zloinstvo, prijestup Krimhilda (njem. Kriemhild) glavna junakinja njemake narodne epike ("Pjesma o Nibelunzima") kriminacija (lat. criminatio) okrivljavanje, optuba; klevetanje kriminalan (lat. criminalis) prav. koji se odnosi na kazneno pravo ili kazneni postupak; kazneni; zloinaki, zlikovaki, kanjiv; kriminalno pravo kazneno pravo kriminalist (lat. crimen zloin, fr. criminaliste) poznavatelj (ili: profesor) kaznenog prava kriminalistika antropologija znanost koja objanjava zloine tjelesnim i duevnim osobitostima (anomalijama) zloinaca (utemeljitelj C. Lombroso) kriminalistika politika znanost o ciljevima kazne i o to svrhovitijem ureenju kaznenog zakonodavstva i metoda kanjavanja kriminalistika psihologija znanost koja se bavi ispitivanjem sposobnosti za odgovornost optuenog kriminalistika statistika brojani (ili: statistiki) podaci o zloinima u pojedinim vremenskim odsjecima

kriminalistika (lat. crimen zloin) znanost o otkrivanju zloina, grana sudskog prava koja se bavi metodama i traenjem dokaza o poinjenim kaznenim djelima kriminalitet (lat. criminalitas) kazne-nost; vladanje pojedinca, cijelog naroda ili pojedinih klasa drutvenih s obzirom na vrstu i opseg vrenja kaznenih djela kriminator (lat. criminator) tuitelj, op-tuitelj; klevetnik kriminologija (lat. crimen zloin, gr. logia) znanost o zloinu, tj. znanstveno ispitivanje zloina s obzirom na okonosti pod kojima je izvren i na unutarnje, psiholoke uzroke koji su ga izazvali krimodinija (gr. krymos mraz, studen, odyne bol) med. hladan reumatizam zglobova krin (gr. krinon) bot. ljiljan, lijer krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, gr. eidos oblik) mn. geol. okamine morskih ljiljana i drugih izumrlih ivotinjskih vrsta, veinom biljnog oblika krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr. crinoline) tkanina u koju je utkana konjska dlaka da bi bila krua; iroka donja suknja od ovakve tkanine kriofor (gr. kryos mraz, foreo nosim, donosim) fiz. sprava pomou koje se voda, putem brzog isparavanja, pretvara u led kriohidrat (gr. kryos mraz, hydor voda) kem. otopina (npr. kuhinjske soli u vodi) koja se smrzava na stalnoj temperaturi, kao da je jedinstveno tijelo (eutektika mjeavina) krioskopija (gr. kryos mraz, skopein promatrati) odreivanje toke smrzavanja kod tekuine krio terapija (gr. kryos mraz, thera-peia lijeenje) med. lijeenje rashla-ivanjem, osobito raka, pri emu se u bolesnim dijelovima organizma pomou hladnoe uzrokuju znatne promjene u ivotu i funkciji stanica kripta (gr. krypte, lat. crypta) grobnica ispod kora u starim kranskim crkvama, kasnije proirena u samostalne kapele ispod crkve kriptestezija (gr. kryptos skriven, ais-thesis osjeaj, zamjeivanje) skrivena sposobnost, npr. kod telepata, vidovnjaka i dr. kriptian (gr. kryptos) skriven, ezoterian kripto- (gr. krypto skrivam, krijem, kryptos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: skriven,, tajni kriptogame (gr. kryptos, gamos svadba) mn. bot. jednostavne biljke bez kriptogamian 761 kristal cvijeta koje umjesto viestaninog sjemena sa zametkom (klicom) imaju jednostaninu trusku, bez klice, kojom se mnoe, bescvjetnice, biljke s nevidljivim ili skrivenim spolnim organima (XXIV. i posljednja klasa u Linneovu sustavu) kriptogamian (gr. kryptos, gamos brak) koji ivi u skrivenom (ili: tajnom braku; iji je nain razmnoavanja zagonetan (ili: nejasan) kriptogamija (gr, kryptos, gamos svadba, i- ia nastavak za stanje) skriven brak, tajni brak kriptogamologija (gr. krvptos, gamos svadba, logia) bot. znanost o bescvjet-nicama, tj. o biljkama kod kojih se ne raspoznaju spolni dijelovi; usp. kriptogame kriptogenetian (gr. krypto, genos podrijetlo) kojem se ne zna podrijetlo, koji je nepoznata podrijetla kriptograf (gr. krvptos, grafo piem) onaj koji pie tajnim pismom; pisai stroj pomou kojeg se mogu pisati ifre; prid. kriptografski kriptografija (gr. kryptos, grafo piem) pisanje tajnim znakovima, ifriranje kriptografika (gr. kryptyos, grafo) vjetina pisanja tajnim znakovima kriptogram (gr. kryptos, gramma) pismo napisano (ili: spis napisan) tajnim pismom; ifra kriptokarpian (gr. krypto, karpos plod) bot. koji rada skrivenim plodovima kriptoklerikalac (gr. krvpto, kleros) potajni (ili: skriveni) privrenik sveenstva i njegove ideologije kripton (gr. krypto) kem. element, atomska teina 83,7, redni br. 36, plemeniti plin bez boje, mirisa i okusa, sastoji se od veeg broja izotopa; nalazi se u zraku u malim koliinama (0,028%) ' . kriptonim (gr. krypto, onyma ime) sa skrivenim imenom, anoniman kriptoportik (gr. krypto, lat. porticus trijem, hodnik) arhit. skriven ili podzemni hodnik kriptorhija (gr. krypto, orchis mudo) med. skrivena muda, tj. kad se muda, umjesto u svojoj monji, nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu

kriptorhit (gr. krypto, orchis mudo) med. onaj kod kojega se muda nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu kriptorhizam (gr. krvpto, orchis mudo) med. kriptorhija kriptoskop (gr. krvpto, skopeo gledam) instrument za snimanje rent-genskim zrakama u svijetlom prostoru kris (malaj.) bode naotren s obje strane te s otricom iljasta oblika kriskindl (njem. Krist, Kindlein djetece) dijete Isus Krist; boini dar (prema katohkim priama za djecu, novoroeni Krist donosi u boinoj noi darove) krispacija (lat. crispatio) kovranje, na-biranje, smeuravanje; med. skupljanje, grenje (ivaca, miia) krispatura (lat. crispatura) kovravost, smeuranost, zgrenost, naboranost krispirati (lat. crispare) kovrati, nabi-rati, griti, smeuravati; med. krispirati ilu odsjeenu ilu malo zavrnuti da bi se zaustavilo krvarenje Krist (gr. chrio pomazujem, Christos, lat. Christus) "Pomazanik", prvobitno samo nadimak Isusov (zato to je on sam o sebi govorio da je oekivani Mesija); kasnije kao osobno ime spojeno s imenom Isus kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino oblikovanje minerala; min. tijelo omeeno ravnim geometrijskim povrinama (ravninama) i u svim dijelovima podjednakih kemijskih svojkristal762 kristoicija stava; prozirno kristalno staklo, teko i veoma skupocjeno staklo kristal- (gr. krvstallos) 1. prva, poetna rije u sloenicama sa znaenjem: led, sve to je slino ledu, kristal kristalan (gr. krvstallos) koji ima svojstvo kristala; pren. savreno bistar, proziran, ist (kao kristal); supr. amorfan kristaliti (gr. krvstallos, lithos kamen) mn. min. mikroskopski sitne tvorevine, jo neizraeni i neodreeni poeci kristalizacije pojedinih minerala (za razliku od mikrolita koji ve imaju odreene oblike) kristalizacija (gr. krvstallos) min. oblikovanje kristala, nastajanje pravilnih oblika kristalizirati (fr. cristaliser) pretvarati (ili: prelaziti) u geometrijske oblike, npr. kocku, tetraedar, oktaedar, e-stostraninu prizmu, tj. u kristale; pren. utvrditi, tono odrediti kristalna lea anat. zbirna lea oka, sastavljena od mnogobrojnih prozirnih slojeva, nalazi se odmah iza zjenice Kristalna palaa velika londonska palaa, graena od 1851. do 1854., napravljena od eljeza i stakla, s kazalinim i koncertnim dvoranama i stalnim umjetnikim i kulturnopovi-jesnim izlobama kristalni sustav naziv za sve skupine kristalnih oblika koji se mogu svesti na jedan, zajedniki sustav osi simetrije (v. kubini, tetragonski, heksa-gonski, rompski, monoklinski, tri-klinski sustav) kristalofizika (gr. krvstallos, fvsike) dio mineralogije koji se bavi fizikim svojstvima kristala kristalogenija (gr. krvstallos, gigno-mai postati, nastati) stvaranje (ili: nastajanje) kristala kristalogija v. kristalologija kristalografija (gr. krvstallos, grafia) min. opisivanje kristala, dio mineralogije koji prouava geometrijske oblike minerala kristaloidan (gr. krvstallos, eidos oblik) kristalast, slian kristalu, kao kristal kristaloidi (gr. krvstallos, eidos oblik) mn. min. tijela koja neposredno ili u spoju s drugim tijelima dobivaju oblik kristala i koja su sposobna za difuziju; agregati sastavljeni od sitnih kristala skupljenih oko zajednikog sredita tako da im se ne moe tono odrediti kristalni oblik; usp. koloid kristalokemija (gr. krvstallos, cheme-ia) dio kristalografije koji prouava odnose izmeu grae kristala i njihovih kemijskih svojstava, kao i uzajamnu vezu izmeu kemijskih s jedne, i fizikih i geometrijskih svojstava s druge strane kristalologija (gr. krvstallos, logia) znanost o kristalima; kristalogija kristalomantija (gr. krvstallos, man-teia proricanje, gatanje) proricanje iz kristala ih zrcala kristalometrija (gr. krvstallos, metron mjera, mjerilo, metria mjerenje) vjetina mjerenja kristala kristalonomija (gr. krvstallos, nomos zakon) znanost o zakonima nastajanja kristala

kristalotehnika (gr. krvstallos, tech-nike) vjetina postakljivanja kristalotomija (gr. krvstallos, tome cijepanje) razdvajanje kristala kristijanizacija (lat. christianisatio) pokrtavanje, obraanje na kranstvo kristijanizam (gr. Christos) Kristova vjera, kranstvo kristijanizirati (lat. christianisare) preobratiti na kranstvo, pokrstiti, pokrtavati kristoicija (gr. Christos, ethos obiaj) Kristovo moralno nauavanje : kristokracija 763 kroazada kristokracija (gr. Christos, krateo vladam) vladavina, vlast Kristove Crkve kristologija (gr. Christos, logia nauavanje) teol. nauavanje o Kristu (dio kranske dogmatike) kristozofija (gr. Christos, sofia mudrost) kranska mudrost, kranska filozofija kripinl (njem. Kriicke taka) krlja-vac, slabi krite (gr. krithe) med. jemenac (u oku) kriterij (gr. kriterion) mjerilo, znak raspoznavanja; npr. kriterij za formalnu istinu su logiki zakoni kriticizam (engl. criticism) fil. smjer filozofske kritike, ono gnoseoloko stajalite koje smatra osnovnom zadaom filozofije sustavno ispitivanje podrijetla, mogunosti, vanosti i granica nae spoznaje (Kant); u pitanju podrijetla spoznaje kriticizam se nalazi izmeu racionalizma i empirizma, a u pitanju njegove mogunosti, vanosti i granica, izmeu skepticizma i dogmatizma kritian (gr. kritikos) koji se odnosi na kritiku ili ima karakter kritike; koji ocjenjuje, koji kudi; med. opasan, odluujui, sudbonosan; kritine godine godine klimakterija; kritiki kritiar (gr. kritikos) ocjenjiva, sudac (u pitanjima knjievne, umjetnike, znanstvene, moralne itd. vrijednosti); pren. zanovijetalo kritiki (gr. kritikos) v. kritian kritika (gr. kritike, krino sudim, ocjenjujem) ocjenjivanje, vjetina ocjenjivanja, tj. utvrivanja i razlikovanja onoga stoje dobro ili vrijedno od onoga Stoje loe ili slabo (u knjievnosti, umjetnosti, znanosti, javnom ivotu itd.); prikaz (ili: ocjena) nekoga umjetnikog, znanstvenog i dr. djela kritikaster (gr. kritike) zanovijetalo, tobonji kritiar kritikomanija (gr. kritike, mania pomama, bjesnilo) strast za kuenjem, kritiziranjem kritizirati (gr. krino sudim, ocjenjujem) ispitivati vrijednost, ocjenjivati, pisati kritiku; kuditi, zamjerati kritomanija (gr. krino sudim, ocjenjujem, mania) v. kritikomanija kriza (gr. krisis) preokret, obrat, nastupanje odlunog, presudnog trenutka; med. obrat u nekoj bolesti (nabolje ili nagore); pren. prekretnica, poremeaj, zbrka; politika kriza neredovito stanje, osobito izmeu ostavke i sastavljanja nove vlade; privredna kriza poremeaj u irim privrednim krugovima u pogledu proizvodnje ili potronje proizvoda nacionalne privrede krizalide (gr. chrvsallis gen. chrvsa-hdos zlatna leptirova kukuljica) zool. leptirove kukuljice, osobito: zlatnim pjegama ukraene kukuljice raznih dnevnih leptira krizantema (gr. chrvsos zlato, anthos cvijet) bot. "zlatni cvijet", poznato jesensko cvijee iz porodice glavoika krizma (gr. chrisma pomazanje) sakrament potvrde u Kat. crkvi, potvrivanje u vjeri krizmarij (gr. chrio pomazujem, lat. chrismarium) posuda sa svetim uljem (u Kat. crkvi) krklama (tur. kvrkmak klati, sjei; stri-i) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa; 2. ostriena vuna krntija (tur. kyrynty) starudija, ropo-tarija, neto staro i odbaeno; pren. star, oronuo ovjek kroatistika znanost o hrvatskom jeziku i knjievnosti kroatizam hrvatski izraz u nekom stranom jeziku; osobina hrvatskog jezika kroazada (fr. croisade) krstarenje; u maevanju: unakrsan udarac kroaze 764 kromatopseudoblepsja kroaze (fr. croise, croise isprepleten) 1. naziv razliitih svilenih i vunenih tkanina, osobito za podstavu; 2. plesni korak krocidizam (gr. krokydismos) med. v. karfologija

krofter (engl. crofter) kotski seljak koji nema vlastite zemlje nego plaa za nju veleposjedniku neku malu zakupninu krojcer (njem. Kreuzer) voj. krstarica, vrsta brzih ratnih brodova; krajcer krok(us) (gr. krokos, lat. crocus) bot. v. afran krokantan (fr. croquant) hrskav, koji pri jelu pucketa pod zubima (kolai od badema) kroket (engl. croquet) 1. port, drutvena igra u kojoj sudjeluju dvije strane s drvenim loptama i ekiastim ba-tiima kroket (fr. croquette) 2. kuh. okruglica, valjuak, knedl (od mesa, krumpira i dr.) kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt, skica slike ili predjela izraena jednostavnim sredstvima (olovkom, estarom, mjerenjem odoka) krokirati (fr. croquer) praviti nacrt nekog predjela odoka; crtati (ili: nacrtati) u glavnim potezima, skicirati krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta velikih grabeljivih i veoma opasnih gutera, ivi u veim afrikim rijekama, osobito u Nilu; krokodilske suze neiskrene, licemjerne suze (jer krokodil, po prii, kad vreba plijen oponaa glas djeteta koje plae) krokomagma (gr. krokos afran, magma mast) afranova mast krom (gr. chroma boja) kem. bijelosiv, sjajan element, kovina, atomska teina 52,01, redni broj 24, znak Cr; od velikog znaaja za industriju elika kroma (gr. chroma) boja; mjeavina boja; boja koe kroma (tal. croma, gr. chroma boja) glaz. sputanje ili povisivanje note za pola tona (naziv vjerojatno po tome to su se prije polutonovi oznaavali drukijom tintom, ili po tome to su ih smatrali samo kao boju i nijansu osnovnih, glavnih tonova); takoer: osmina note kromametar (gr. chroma, boja, metron mjera, mjerilo) glaz. instrument za ugaanje glasovira kromat (gr. chroma boja) kem. sol kromne kiseline kromatian (gr. chroma gen. chroma-tos boja) v. kromatski kromatika (gr. chroma gen. chromatos boja) 1. znanost o bojama, znanost o nastanku i odnosima boja (dio optike); 2. glaz. ritmiko kretanje glasa po polutonovima; 3. slik. vjetina mijeanja boja kromatin (gr. chroma gen. chromatos boja) biol. tvar u staninoj jezgri, lako se moe bojiti nekim drugim tvarima, npr. safraninom i dr. kromatizam (gr. chroma gen. chromatos boja) boja, obojenost, osobito dijelova tijela kromato- (gr. chroma gen. chromatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja kromatofori (gr. chroma, fero nosim) mn. 1. zool. stanice u koi kameleona i dr. ivotinja (nekih riba itd.) koje su uzrok promjene boja (usp. pigment); 2. bot. zrnasti dijelovi stanine protoplazme, nositelji lisnog zelenila (klorofila) i drugih obojenih tvari (klorofilnih zrnaca ili kloro-plasta i kromoplasta) kromatologija (gr. chroma, logia) v. kromatika kromatopseudoblepsija (gr. chroma gen. chromatos, pseudos pogrean, laan, blepsis vienje) med. pogreno vienje boja (nedostatak vidnog osjetila) kromatopsija 765 kromosfera kromatopsija (gr. chroma, opsis vienje) v. kromopsija kromatoptometar (gr. chroma, orao vidim, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje stupnja sljepila za boje kromatoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) kaleidoskop koji se upotrebljava u crtanju ara i uzoraka; ideador, tiposkop kromatotehnika (gr. chroma, techni-ke) primjena kemije u pripremanju boja kromatoza (gr. chroma) med. bolest koe koja se sastoji u nepravilnom stvaranju pigmenta kromatrop (gr. chroma, tropos okret) sprava sastavljena od dviju staklenih ploa koje se okreu u suprotnim smjerovima, a iarane su hkovima u boji, zvjezdicama i si. (spojena s projekcijskim aparatom slui za proizvoenje igre boja na zidu ili platnu) kromatski (gr. chroma) koji se tie boja; glaz. kromatska ljestvica podjela oktave na 12 stupnjeva, u ljestvicu sa 7 stupnjeva umetnuto je 5 stupnjeva izmeu osnovnog tona i sekunde, sekunde i terce, kvarte i kvinte, kvinte i sekste, sekste i septime (crne glasovirske tipke), usp. temperirati; kromatska aberacija v. aberacija; kromatska

polarizacija obojene pojave to ih pokazuju u polariziranoj svjetlosti tijela koja dvojno prelamaju svjetlost krombi (engl. crombie) teka rebrasta tkanina za zimske kapute; kaput od takve tkanine kromiomantija (gr. kromon luk, man-teia proricanje) gatanje u luk kromit (gr. chroma boja) min. oksid eljeza i kroma; ima raznovrsnu primjenu, poglavito u industriji elika kromieh (kelt. erom, lech) pretpovijesni keltski kameni oltar, druidski nadgrobni spomenik kromo- (gr. chroma) predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja kromocinkografija (gr. chroma, njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam, piem) tiskanje u vie boja kromofor (gr. chroma, fero nosim) 1. kem. "nositelj boja", skupina atoma koja, kao sastojak organskih spojeva, daje ovima obojena svojstva; 2. fiz. atomska ili elektronska jedinica na osnovi koje obojeno tijelo ima boju kromofotografija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, grafo crtam, slikam, grafia) 1. fotografiranje u bojama; 2. fotografska slika u boji kromofototerapija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika obojenom svetlou kromofototipija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, typos otisak, slika) v. kromotipija kromogen (gr. chroma, genos podrijetlo) kem. bezbojna tvar iz koje se, vrenjem ili kakvom drugom razgradnjom, moe proizvesti neka obojena tvar kromoksilografija (gr. chroma, xylon drvo, grafo crtam, slikam) izrada obijenih ploa u drvorezu kromolitografija (gr. chroma, lithos kamen, grafo crtam, slikam) litogra-firanje u bojama kromoplasti (gr. chroma, plasso uob-liavam, oblikujem) mn. bot. kromatofori koji daju utu i crvenu boju mnogim cvjetovima i plodovima; usp. kromatofori kromopsija (gr. chroma, orao vidim, opsis vienje) med. vienje boja, pojava da bolesnik vidi na predmetima boje koje oni nemaju kromosfera (gr. chroma, sfaira kugla) kozmogr. ruiasti sloj usijanih plinova koji obavija Sunevu fotosferu, a sastoji se od vodika, helija, kalcija i dr. kromoskop 766 kronogram kromoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) aparat za reprodukciju prirodne boje tijela mjeavinom triju osnovnih boja kromosomi (gr. chroma, soma tijelo) mn. bot. pro topi azmatina tijela odreenog oblika za koja je vezan klo-rofil kromoterapija (gr. chroma, therapeia lijeenje) med. lijeenje raznobojnim zrakama kromotipija (gr. chroma, typos otisak, slika) fotomehaniki postupak pri izradi reljefnih ploa u cinku i pri tiskanju u raznim bojama kromotipografija (gr. chroma, typos otisak, slika, grafo crtam, slikam) v. kromotipija kromotrop (gr. chroma, tropos) v. kro-matrop kromurgija (gr. chroma, ergon djelo) v. kromatotehnika Kron(os) (gr. Kronos) min. gospodar svijeta prije Zeusa, najmlai sin Ura-nov i Gejin, mu Rejin, pojeo svu svoju djecu poto mu je bilo proreeno da e ga sin zbaciti s prijestolja, ostao je samo Zeus kojega je skrila mati; Zeus ga je kasnije svrgnuo i bacio u Tartar; kod Rimljana: Saturn kronian (gr. chronikos vremenski) povremen, dugotrajan; kronine bolesti dugotrajne bolesti i bolesti koje se javljaju povremeno, povremene bolesti kroniar (gr. chronika) ljetopisac kronika (gr. chronikos vremenski, ta chronika) 1. ljetopis, povijest (svijeta, neke zemlje, naroda i njegovih voa, neke obitelji ili nekog mjesta) pisana tono po godinama; 2. dio u novinama u kojem se pie o dnevnim dogaajima i biljee dnevne vijesti i si. kronikalan (gr. chronika) u obliku kronike; uzet iz kronike, npr. podatak kronistorija (tal. cronistoria) povijest u obliku kronike krono- (gr. chronos) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: vrijeme kronodeik (gr. chronos, deiknvmi pokazujem) astr. sprava za priblino odreivanje vremena kronodistih (gr. chronos, distichon dvostih) v. pod kronogram kronofon (gr. chronos, fone zvuk, glas) elektrini depni sat-budilica

kronofor (gr. chronos, fero nosim) sat-budilica s njihalom kronofotografija (gr. chronos, fos gen. fotos svjetlost, grafo biljeim, slikam, crtam) fotografsko prikazivanje nekog kretanja nizom trenutanih slika snimljenih u kratkim, ali jednakim vremenskim razmacima; ovo se vri kronofotografskim aparatima (stroboskopom, kinetoskopom, kinematografom i mutoskopom) kronograf (gr. chronos, grafo piem) 1. ljetopisac, pisac kronike; 2. krono-skop s napravom za automatsko biljeenje kronografija (gr. chronos, grafo piem) pisanje ljetopisa; elektrina kronografija tono biljeenje poetka i svretka neke pojave, tijeka radnje i dr. pomou elektriciteta kronogram (gr. chronos vrijeme, gramma pismo, pisano) latinski zapis ih stih u kojem se prema nekim slovima (pod uvjetom da su napisana majuskulom) moe odrediti godina nekog dogaaja (npr. C.D.M.V.L.I.); ako je samo u jednom stihu, zove se kronostih ili eteostih, ako je u dva stiha, zove se kronodistih; tako, npr., godinu Hubertusburkog mira (15.11. 1763.) kojim je zavren Sedmogodinji rat, sadri ovaj kronodis-tih(on): Aspera beLLa SILent: reDIIt bona gratla paCLs; O si parta foret seMper In orbe qVies! (Surovi ratovi ute: vraa se blagodat mira; o neka kronoizoterme 767 krucijacija bi Ksvijetu vladao vjeni mir!) = L + L+I+L+D+I+I+I+C+I+ I + M + I + V+ I(= 50 + 50 + l + 50 + 500 + 1 + 1 + 1 + 100 + 1 +1 + 1000 + 1 + 5 + 1) = 1763. kronoizoterme (gr. chronos, isos jednak, thermos topao) crte koje u dijagramu istodobno prikazuju podjelu temperature prema danima u godini i dobu dana kronolog (gr. chronos, logos poznavanje) poznavatelj znanosti o vremenu (kronologije) kronologija (gr. chronos, logos poznavanje) znanost o vremenu, znanost o odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj kronoloki (gr. chronos, logikos) koji se tie znanosti o vremenu ili joj pripada; ureen po vremenskom slijedu; koji ide vremenskim slijedom; kronoloka povijest prianje dogaaja slijedom kojim su se zbili; kronoloke tablice vremenske tablice kronometar (gr. chronos, metron mjerilo, mjera) sprava, sat za tono mjerenje vremena kronometrija (gr. chronos, metria mjerenje) mjerenje vremena; znanost o mjerenju vremena kronos (gr. chronos) vrijeme kronoskop (gr. chronos, skopeo promatram) sprava za tono mjerenje veoma malih dijelova vremena kronostih (gr. chronos, stichos red, vrsta, stih) v. pod kronogram kronprinc (njem. Kronprinz) prijestolonasljednik, najstariji carev sin (u bivem Njemakm Carstvu) kroogenezija (gr. chroos boja, genesis nastanak) nastajanje boja kroologija (gr. chros gen. chrotos i chroos boja, logia znanost) znanost o bojama krop (engl. crop) berba, osobito: berba duhana u Sjev. Americi; velika bava u koje se pakira duhan u listu kros (engl. cross) port. v. kros-kontri kros-kontri (engl. crosscountry) port, lakoatletska disciplina: tranje po raznolikom terenu (uzbrdo, nizbrdo, kroz ume, polja i dr.) na stazi od 3 do 15 km; odrava se obino u proljee (proljetni) i u jesen (jesenski kros) krosa (fr. crosse, tal. croccia) pastirski tap, biskupski tap; voj. kundak na puci; stranji dio lafete kro (fr. croche) glaz. osmina note kroe (fr. crochet) port, u boksu: udarac prednjim dijelom stisnute ake krotule (lat. crustulum kola, slatki) kuh. vrsta hrskavog kolaa; fanjki, lepirice krotafij (gr. krotafos sljepoonica) med. kucanje u glavi, osobito u sljepoonicama krotafit (gr. krotafites) anat. sljepooni mii krotalist (gr. krotalon) plesa uz kas-tanjete; usp. krotalon krotalon (gr. krotalon) atnika klepe-taljka, egrtaljka, kastanjeta krotonin (gr. kroton) kem. solna organska baza koja se nalazi u sjemenu biljke croton tiglium krsmet (tur. k'cmet) sudbina, udes kranin (gr. christianos) pristaa kranstva

kranski socijalisti lanovi politikih stranaka u Njemakoj i, osobito, u Austriji (Christlich-soziale Partei), tee za rjeenjem socijalnog (radnikog) pitanja u duhu kranstva kranstvo (gr. Christos) religija koju je osnovao Isus iz Nazareta, nazvan Krist (tj. Pomazanik, obeani Mesija) krucifer (lat. crucifer) krionosac krucifiks (lat. crucifixus) Kristovo raspee prikazano na slici ili kao kip (na Zapadu se poeo umjetniki prikazivati tek od XIII. st.) krucijacija (lat. crux kri, cruciatio) razapinjanje na kri krudelitet 768 ksenije krudelitet (lat. crudelitas) surovost kruditet (lat. cruditas) med. neprobav-ljivost; prenatrpanost eluca kruentacija (lat. cruentatio) krvarenje, okrvavljenost, umrljanost krvlju kruks (lat. crux) krst; pren. muka, patnja kruna (gr. korone, lat. corona, njem. Krone) 1. novana jedinica u nekim europskim dravama; 2. znak vladarskog dostojanstva koji se, u sveanim prigodama, nosi na glavi; v. korona kruor (lat. cruor) usirena, prolivena krv, krv izvan tijela; crvena boja krvi krup (engl. croup, njem. Kropf) 1. med. upala grkljana i dunika, veoma teka bolest (osobito kod djece od dvije do pet godina) kod koje bolesnik izgleda kao da je zadavljen; difterija, grlobolja, guobolja krup (fr. cronpe) 2. sapi kod konja krupada (fr. croupade) jah. kolski skok kod kojega konj prednje noge izbaci uvis, a stranjima se odbaci i izvede skok preko prepone krupje (fr. croupier) pomonik, zastupnik onoga to dri bank, mijea karte, prima izgubljeni novac i naplauje dobitke; namjetenik koji upravlja igrom u kockarnici; saveznik u igri; trg. tajni saveznik kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni, bedreni kruka (tal. crusca) trice, mekinje; Ac-cademia delta crusca it. Akademija dela kruka (tal.) znanstveno drutvo za ienje talijanskog jezika (kao brana od trica), utemeljeno 1582. krusta (lat. crusta) kora, ljuska krustaceologija (lat. crustacea, gr. logia) zool. znanost o rakovima, ljus-karima \ krustacija (lat. crusta kora) dobivanje ^ kore, okoravanje, skoravanje; okras-; tavanje, dobivanje krasta; med. kras--* tanje krustar (lat. crustarius) izraiva reljefa krustiki instrumenti (gr. kruo udaram, lat. instrumentum) glaz. instrumenti u koje se udara, npr. bubanj krustoderme (lat. crusta kora, gr. erma koa) mn. zool. ribe s tvrdom koom krustozan (lat. crustosus) korat, koji ima koru; med. krastav kruok (rus.) drutvo, manji zatvoreni krug ljudi, intimni krug ksako (jap.) vrhovni sveenik religije fo u Japanu i Kini ksantin (gr. ksanthos ut) kem. organska baza koja se nalazi u mokrai, krvi i jetrima sisavaca, bezbojna masa koja se u vodi teko otapa (C5H402N4); uta boja koja se dobiva od broa Ksantipa (gr. Ksanthippe) "uta kobila"; ime zle i goropadne Sokratove ene; pren. zla ena, svaalica ksantofil (gr. ksanthos ut, fvllon list) bot. uta boja kromoplasta; utilo lia, uti pigment koji sadri lie kad pouti ksantogen (gr. ksanthos ut, gen- korijen od gignesthai roditi se, nastati, postati) kem. tvar koju sadri lie i cvjetovi te koja, spojena s alkahjama, pouti ksantopsija (gr. ksanthos ut, opsis vid, vienje) med. utovidnost (kod utice i trovanja pikrinskom kiselinom i santoninom) ksenelazija (gr. xenos tuinac, elasis tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram) progonjenje stranaca, tuinaca ksenije (gr. xenia) mn. pokloni za goste; kod rimskog pjesnika Marka Valerija Marcijala: naslov XIII. knjige njegovih epigrama; naslov knjige Goetheovih i Schillerovih epigrama (1797.) protiv izopaenosti u onda-noj njemakoj knjievnosti; kratki ksenofilija

769 ksiht /"stihovi duhovitog ih satirinog sadraja ksenofilija (gr. xenos tud, filos prijatelj, koji voli) ljubav prema strancima i onome to je strano, tuinsko ksenofob (gr. xenos tuinac, fobos strah) neprijatelj stranaca; onaj koji se plai stranaca i zazire od njih ksenofobija (gr. xenos tuinac, fobeo bojim se) mrnja prema tuincima, strah od stranaca ksenografija (gr. xenos tu, grafein pisati) poznavanje stranog pisma; strano pismo ksenokracija (gr. xenos tu, kratia) vladavina stranaca, tuinaca ksenologija (gr. xenos tu, logia) znanost o tajnom, skrivenom, = okultizam ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac, mania pomama, bjesnilo) onaj koji pretjerano voli strance i sve strano ksenomanija (gr. xenos tuinac, mania) pretjerana ljubav prema strancima i onome stoje strano, tuinsko, ludovanje za tuintinom ksenomizija (gr. xenos tuinac, stranac, miseo mrzim) mrnja prema tuincima, strancima ksenon (gr. xenos) kem. element, atomska teina 131,3, redni broj 54, znak X, 1898. otkriveni "plemeniti plin", u malim koliinama (0,005%) nalazi se u zraku; u spektru pokazuje plave linije ksenotafij (gr. xenos tu, tafos grob) tuinsko groblje, groblje za strance ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odrodi vanje kserafij (gr. xeros suh) farm. suhi lijek protiv osipa kserazam (gr. xerasmos suhoa) med. suenje kose, elavljenje, elavost; kserazija kserazija (gr. xerasia suhoa) med. v. kserazam kserion (gr. xeros suh) farm. suhi lijek, osobito lijek u obliku praka za po-sipanje ksero- (gr. xeros) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: suh kseroderma (gr. xeros, derma koa) med. suenje koe, suhokonost kserofagija (gr. xeros, fagein jesti) hranjenje suhom hranom; hranjenje suhim plodovima i kruhom za vrijeme posta (kod prvih krana) kseroform (gr. xeros, lat. forma oblik) farm. ut i bezmirisan praak; slui izvana kao antiseptik za rane, a iznutra protiv prehlade crijeva kseroftalmija (gr. xeros, ofthalmos oko) med. suha upala oiju sa zakr-vavljivanjem bjeloonice, upala oiju praena crvenilom i bolom kseroma (gr. xeros) med. suhoa, posebice oiju kserometar (gr. xeros, metron mjera, mjerilo) sprava kojom se mjeri gubitak tjelesne teine zbog sasuivanja kserostomija (gr. xeros, stoma usta) med. suenje usta, suhoa usta kserotian (gr. xeros) koji sui, koji zasuuje kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje) med. suho masiranje bolesnog dijela tijela kserotripsija (gr. xeros, tripsis trljanje) med. v. kserotribija kseroza (gr. xeros) med. suenje, sasu-ivanje, suhoa ksifijas (gr. xifos ma) zool. vrsta grabeljive morske ribe kotunjae (sabijan), osobito poznata po svojim usoljenim perajama koje se pripremaju na Siciliji ksifodan v. ksifoidan ksifodonti (gr. xifos ma, odus, odon-tos zub) mn. geol. maozupci, vrsta okamenjenih pretpotopnih sisavaca ksifoidan (gr. xyfos ma, eidos oblik) u obliku maa, kao ma, maast ksiht (njem. Gesicht) lice, izgled ksilem 770 kuboidan ksilem (gr. xylon drvo) dio biljke kroz koji voda i otopine soli prelaze iz tla (preko korijena) u listove, stabljike i ostale dijelove biljke ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen) kem. posebna vrsta alkohola koji se dobiva od drveta; mineral po vanjtini slian drvetu ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: drvo, drveni ksilofag (gr. xylon, fagein jesti, de-rati) zool. drvoder, crv koji ivi u drvetu

ksilofon (gr. xylon, fone zvuk) glaz. drvena citra, instrument koji se sa. stoji od tankih daica razliitog tona i na koji se svira udarajui bati-ima ksiloglif (gr. xylon, glyfo dubem, reem) drvorezac, drvorezbar ksiloglifika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) vjetina urezivanja figura ili slova u drvetu, drvorezbarstvo; ksilo-gliptika ksilogliptika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) v. ksiloglifika ksilograf (gr. xylon, grafein pisati) drvorezac, drvorezbar, strunjak u pravljenju likova i slika u drvetu ksilografija (gr. xylon, grafein pisati) rezbarstvo, rezbarija, vjetina pravljenja figura i slika u drvetu; tiskanje drvenim slovima i ploicama; vjetina pretiskivanja na drvo ksilografski (gr. xylon, grafein) rezbarski; tiskan drvenim slovima, izraen putem pretiskivanja na drvo ksiloidan (gr. xylon, eidos, oblik) slian drvetu, nalik na drvo ksilolatrija (gr. xylon, latreia oboavanje) oboavanje drveta, tj. slika ih kipova od drveta, drvenih idola ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kameno drvo, umjetna kamena masa od strugotine drveta i magnezija kita (upotrebljava se za izradbu podova, stubita itd.) ksilologija (gr. xylon, logia) znanost o raznim vrstama drveta, opisivanje raznih vrsta drveta ksilometar (gr. xylon, metron mjera, mjerilo) u tiskarstvu: naprava za mjerenje obujma stabala nepravilnog oblika (drvo koje treba izmjeriti uroni se u vodu, i obujam vode koja je pri tome istisnuta jednaka je obujmu uronjenog drveta) ksister (gr. xyo struem) med. sprava za skidanje zubnog kamenca katrija (ind.) druga po redu indijska kasta koju ine ratnici i narodni pravci; pripadnik ove kaste kir (njem. Geschirr) sue, posue Ku-Klux-Klan it. Kju- klaks-klan (engl.) tajna teroristika organizacija u junim dravama SAD-a, osnovana 1867., borila se teroristikim sredstvima protiv svega stoje bilo suprotno stranci pristaa robovanja (ukinuta zakonom 1871., ponovno oivjela 1915.) kubacija (lat. cubatio) v. kubatura kubatura (lat. cubatura) broj kubinih jedinica u volumenu nekog tijela ili prostorije; izraunavanje volumena; konstruiranje jednako velikih tijela kubirati (lat. cubus kocka) mat. podignuti (ili: dizati) jedan broj na kubus, tj. na trei stupanj; izraunati volumen nekog tijela kubisti (lat. cubus kocka) pristae ku-bizma, slikari koji u svojim kompozicijama figure (brda, drvee, ak i ovjeka i ivotinje) prikazuju u obliku kocke ili valjka kubitalni (lat. cubitalis) anat. lakatni kubitus (lat. cubitus) anat. lakat kubizam (lat. cubus kocka) slik. shvaanje i smjer kojega se dre kubisti kubni (gr. kubikos) prid. kockast, u obliku kocke; kubni korijen mat. trei korijen nekog broja; usp. kubus kuboidan (lat. cubus, gr. eidos oblik) kockast, slian kocki, u obliku kocke kubre 771 kulminacija kubre (p. cubras) mn. potomci mulata i crnaca u Junoj Americi kubus (lat. cubus, gr. kubos kocka) mat. kocka (pravilno esteroplono tijelo omeeno sa est kvadrata); trei stupanj nekog broja, trea potencija kuchenkroatisch it. kihnkroati (njem.) kuhinjsko-hrvatski, tj. mjeavina njemakog i hrvatskog jezika kojom se nekada govorilo s kuhinjskom poslugom kudu zool. junoafrika antilopa kuin (tal. cugino) roak kueizam med. psihoterapijska metoda lijeenja koja se zasniva na utjecaju volje na ozdravljavanje putem autosugestije (naziv po fr. ljekarniku E, Coueu) kuenovtina sustav vladavine koji je u Hrvatskoj od 1883. do 1903. zaveo ban Karlo Khuen Hedervary; pren. poniznost pred vlau, puzavost kufer (njem. Koffer) koveg, sanduk; kofer kufsko pismo najstarije arapsko pismo, danas u uporabi samo kao ukrasno pismo (na novcu, u natpisima i si.)

kugla (njem. Kugel) geom. tijelo ije su sve toke njegove povrine (periferije) jednako udaljene od sredita; lopta za igru (drvena, gumena, staklena itd.) kuglof (njem. Gugelhupf) kuh. peeni kola od brana, jaja, mlijeka, eera, suhog groa i si. kuguar zool. v. puma kuhldoj (njem. Kucheldeutsch) njemaki jezik bekih slukinja, tj. lo njemaki jezik uope kujavjak (polj. Kujawsze ime jedne poljske pokrajine) poljski narodni ples; usp. krakovjak kujundija (tur. kujumdu) zlatar; obrtnik koji izrauje umjetnike filigranske predmete kukularis (lat. cuculla kapa, kukuljaa, cucullaris) anat. vratni mii kukurbita (lat. cucurbita) bot. bundeva; med. aica, sprava za isisavanje krvi kukurbitacija (lat. cucurbitatio) med. stavljanje aica, isisavanje krvi kulak (rus. kulak) seoski bogata kulan (tatar.) divlji magarac, osobito u Tatarstanu, Iranu i Indiji kulant (fr. coulant) pokretan ukras (dragulj i si.) na enskim ogrlicama; pokretni prsten (na kiobranu) kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil); ugodan, prirodan; usluan, ljubazan, prilagodljiv kula (tur. kul pepeo; pepeljast) konj mije, pepeljaste ili ukaste boje kulaa (fr. coulage) trg. gubitak u tekuoj robi zbog curenja (ili: istjecanja); iscurena tekuina kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber zmija) voj. poljska zmija, vrsta lakog dugakog topa kuli (fr. coulis) 1. rijetka i jaka juha (od peradi, teletine, rakova i dr.) kuli (u hindu-jeziku: kuli, engl. cooley) 2. mn. nadniari, nosai u Indiji i Kini, lanovi jedne od najniih i najsiromanijih kasta, veoma ilavi i izdrljivi kulinaran (lat. culinarius) kuhinjski, koji spada u pripremanje jela kulisa (fr. coulisse) pokretni zid na pozornici (izumljen u XVI. st. u Italiji); dio pozornice koji publika ne vidi, tj. onaj koji je iza kulisa; otuda; raditi neto iza kulisa raditi tajno, skriveno; pren. tajna kulminacija (lat. culminatio) astr. prolazak zvijezde kroz meridijan (pod-nevnik) nekog mjesta; gornja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta iznad horizonta (vidika); donja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta ispod kulminacijska tok 772 kumulativan ' horizonta (vidika); pren. najvia toka u razvoju neega, vrhunac kulminacijska toka najvia toka u razvoju neega, vrhunac, najvii stupanj, krajnji stupanj kulminirati (lat. culmen vrh, culmi-nare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz .. meridijan (podnevnik) nekog mjesta i, prema tome, doi do krajnje toke; pren. dostignuti najviu toku ih najvii stupanj, doi do vrhunca, biti na vrhuncu kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz (u kazalitu, burzi, zgradi parlamenta); koridor, foaje kulon (fr. coulomb) fiz. jedinica za mjerenje koliine elektriciteta; kulon za sekundu = amper (nazvana po fr. fiziaru Coulombu); kao kratica: Coul ih C kulpa (lat. culpa grijeh, pogreka) prav. krivnja (bez zle namjere, tj. iz nemarnosti ili neopreznosti); in culpa it. in kulpa (lat.) u krivnji, kriv, kanjiv kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanji-vost kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti, okriviti; koriti, ne odobravati kulpozan (lat. culposus) grjean, kriv kult (lat. cultus, colere uzgajati; tovati) tovanje Boga; crkveni obredi, vjera; visoko potovanje, divljenje do oboavanja (npr. kult slobode, Kafke itd.) kultivacija (lat. cultivatio) obraivanje, uzgajanje; usavravanje, oplemenjivanje kultivator (lat. cultivator) uzgajatelj, zemljoradnik; svaka poljoprivredna sprava za povrinsku obradu zemljita (nakon osnovnog oranja plugom) kultivirati (lat. cultivare) uzgajati, obraivati, kriti zemlju; odravati dobre odnose i veze s nekim; razvijati, vjebati, izobraavati, usavravati, poboljavati, oplemenjivati kultura (lat. colere uzgajati, njegovati, cultura) 1. obraivanje, uzgajanje, racionalno poboljavanje neke privredne grane; 2. racionalno poboljana privredna grana; 3. pren. razvijanje, izobrazba, usavravanje, oplemenjivanje, bogaenje duha; struna, osobito opa naobrazba, naitanost; etika kultura odgajanje pojedinca i cijelog drutva u duhu

pravednosti, istinitosti, ljudskosti i uzajamnog potovanja; 4. uzgajanje nekih vrsta bakterija u znanstvene svrhe; bakterije dobivene umjetnim putem kulturan (lat. cultura) uzgojen, obraen; razvijen, usavren, oplemenjen; koji ima strunu i, posebice, opu naobrazbu, naitan kulturna tehnika znanost o svemu to je u vezi s racionalnim obraivanjem zemlje (geodezija, reguliranje malih voda i njihovo iskoritavanje, poznavanje poljoprivedenih strojeva itd.) kulturni sustavi djelomini izrazi jedne kulture, povezani meusobno stvarnom srodnou, od kojih su najvaniji: vjera, umjetnost, znanost, privreda, drava i pravo kulturtreger (njem. tragen nositi) "nositelj kulture" ironian naziv za porobljivae koji svoj rad prikrivaju geslom irenja kulture meu narodom koji ele porobiti kum (tur.) sitan pijesak kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten; tkanina uope kumi (mong., rus.) mlijeni napitak, stepsko mlijeko, kobilje kiselo mlijeko koje se dobiva od kobila s ruskih stepa, proizvod vrenja mlijenog eera; znaajno kao prehrambeno i ljekovito sredstvo kumulacija (lat. cumulatio) gomanje, nagomilavanje; ret. nagomilavanje slinih pojmova (supr. distribucija) kumulativan (lat. cumulativus) sveukupan, nagomilan; nagomilavajui, kumulirati 773 kuple koji gomila; skupni, udrueni; kumulativna _granata voj. granata ije je zrno napravljeno za probijanje oklopa, npr. tenkovskog, puni se posebnim eksplozivom, pri udarcu razvija toplinu uz visoku temperaturu koja rastapa oklop i probija ga kumulirati (lat. cumulare) gomilati, nagomilavati, stavljati na hrpu; zbrajati kumulonimbus (lat. cumulus gomila, nimbus taman olujni oblak) meteor, veliki oblak u obliku planine, a nekad u obliku nakovnja; obino donosi oluju, pljusak, grmljavinu i tuu kumulus (lat. cumulus gomila, nagomilana masa) meteor, vrsta gustih oblaka, obino blistavo bijelih, u obliku tornjeva ili glavica cvjetae; obino se pojavljuju pri lijepom vremenu zbog sunevog zagrijavanja vlanih predjela kundak (tur.) drveni ili metalni dio puke koji slui za dranje prilikom gaanja kundalini (sanskr. kundalini) "vatrena mo", velika magnetna mo (koja se nalazi u tvari i u ovjeku) kunealan (lat. cuneus klin, cunealis) klinast, u obliku klina kuneiforman (lat. cuneiformis) v. kunealan kunetrica (tal. canestro) koarica kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti bojni red kunktacija (lat. cunctatio) oklijevanje, otezanje, odgaanje kunktator (lat. cunctator) oklijevalac, kolebljivac, ovjek koji oklijeva kunst (njem. Kunst) vjetina; umjetnost; pren. vjetina; to je kunst to je vjetina, to nije lako kunstdruk-papir (njem. Kunst-druck) papir prevuen kazeinom, glatkog i porculanskog izgleda (slui za precizne umjetnike otiske autotipija) kunstgrif (njem. Kunstgriff) spretni rukohvat koji ne moe svatko izvesti (osobito u raznim vrstama porta) kunsttajn (njem. Kunststein) umjetna kamena masa, umjetni kamen kunsttik (njem. Kunststck) majstorija, vjetina; pren. objeenjatvo kunjad (tal. cognato) svak, djever, urjak, paanac kup (engl, cup) pehar, osobito: nagradni pehar koji se dodjeljuje za postignue dobrih portskih rezultata kupaa (fr. coupage) mijeanje razliitih vrsta vina; mijeanje alkohola razliite jakosti; dodavanje vode u pie kupe (fr. coupe) zatvorena kola sa dva sjedala, polufijaker; prednji dio potanskih kola; odjeljak u eljeznikom vagonu; plesni korak kupela (lat. cupella) kern, mala posuda za ienje srebra ili zlata od olova; eljezna posuda s pjeanom podlogom, slina kotlu, za zagrijevanje retorti kupelacija (lat. cupella) kern, ienje zlata ih srebra od olova oksidacijskim taljenjem; usp. kupela kupelirati (lat. cupella) kern, istiti zlato ili srebro od olova oksidacijskim taljenjem kupeza (fr. coupeuse) stroj (ili: sprava) za rezanje papira

Kupidon (lat. Cupido) mit. starorimski bog ljubavi; Amor kupirati (fr. couper, tal. colpire) sjei, odsjei; presjei, npr. put; mijeati razliite vrste nekog pia (vina}; voznu kartu probuiti i time je ponititi; skratiti rep (konjima, psima); voj. presjei odstupnicu; med. u samom poetku sprijeiti razvijanje neke bolesti; u kartama: presjei, uzeti adutom; u maevanju; obii protivnikov ma pa izvesti udarac kuple (fr. couplet) v. kuplet kapler 774 kurbatura kupler (lat. copulare spojiti, skopati, njem. Kuppler) svodnik; vlasnik javne kue kupleraj (njem. Kupplerei) javna kua, bordel kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti, skopati) strofa (kitica) u pjesmi; u fr. kominoj operi: pjesmica duhovitog, socijalnog ili politikog sadraja; u vodvilju: pjesma ije se strofe pjevaju po istoj melodiji, obino s refrenom kupletirati (fr. coupleter) rugati se, ismijavati u stihovima; pjevati kuplete kuplirati (njem. kupeln od lat. copulare vezati) spajati; kuplung spojka, kvailo (dio motora) kuplung (njem. Kupplung) meh. spoj dvaju vratila koji prenosi pogonsku snagu jednog vratila na drugo, kvailo, spojnica kupola (lat. cuppula, tal. cupola) arhit. svod u obliku polukugle ili drugog rotacijskog tijela, osobito na monumentalnim graevinama kupon (fr. coupon) odsjeak, ostatak tkanine (restl); bank. odsjeak, npr. dionice, na osnovi kojega se prima interes ili dividenda; priznanica kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa) . kem. bakrena voda, vitriol; med. bu-buljice, bubuljiavost Kur'an (ar.) muslimanska vjerska knjiga koja sadri u govorima, psalmima, zakonima, savjetima i legendama objavljena Muhamedova boanska otkrivenja, izvor muslimanske vjere i zakona, sastoji se od 114 poglavlja (sura) kur-first (n. Kurfiirst) knez izbornik, jedan od kneeva koji su od XIII. st. birali njemake careve kura (lat. cura, njem. Kur) med. mjere za suzbijanje i otklanjanje bolesti, lijeenje, tijek lijeenja kurabilan (lat. curabilis) izljeiv, koji se moe lijeiti kurabilitet (lat. curabilitas) izljeivost, iscjeljivost kuracija (lat. curatio) lijeenje kurand (lat. curandus) prav. maloljetnik, tienik, siroe kurantan (fr. courant(e), lat. currere) tekui, koji je u optjecaju (osobito novac koji optjee po svojoj nominalnoj vrijednosti); koji prolazi, koji ima prou, koji se trai (roba); kurantni dugovi sitni dugovi (bez podloge mjenice i si.); kurantan koji je u tijeku ega, koji je s im upoznat kurare jak biljni otrov u koji juno-ameriki uroenici umau strjelice; u medicini se upotrebljava protiv tetanusa i pri vivisekcijama; urari kurarin kem. otrovni alkaloid od kojih se sastoji otrov kurare kurasao vrsta finog likera od naranine kore, priprema se u Nizozemskoj (naziv po otoku Curacao u Karipskom moru) kurat (lat. curare brinuti se, curatus) kod katolika: zastupnik upnog sveenika, kapelan kuratela (lat. curatela) prav. skrbnitvo, tutorstvo kurativan (lat. curativus) koji lijei, koji je za lijeenje, ljekovit kurator (lat. curator) prav. skrbnik, tutor kuratorij (lat. curatorium) prav. skrbnitvo, tutorstvo (sluba i mjerodavnost) kuraa (fr. courage, lat. cor) hrabrost, sranost, odvanost; prid. kuraan kurba (fr. courbe, lat. curvus kos, zakrivljen) arhit. kosina, luk; geom. krivulja; vet. vrsta otekline na konjskom koljenu kurban (ar.) prinos, rtva, rtva Bogu; Kurban bajram v. bajram kurbatura (fr. courbature) vet. ukoenost (konja) kurbet 775 kurtina kurbet (fr. courbette) jah. podskok konja prednjim nogama, vrlo kratak galop; pren. klanjanje, naklon

kurbetirati (fr. courbetter) jah. juriti kratkim galopom; usp. kurbet kurclus (njem. Kurzschluss) fiz. "kratak spoj", tj. sluajan spoj vodova elektrine struje koji dovodi do njezinog prekida kurdela (tal. cordella) vrpca, traka; usp. kurdela kurdela v. kurdela kurentan (lat. currens) tekui, koji je u tijeku; kurantan kurer (fr. coureur, lat. currere trati) trka; trkai konj; voj. laki konjanik, izvia; enskar kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedna od 30 rodovskih skupina na koje su bile podijeljene najstarije rimske obitelji (patriciji); mjesto, kua u kojoj se sastajala kurija radi vijeanja o zajednikim poslovima; kasnije: zgrada za senatske sjednice, vijenica; danas: vijenica, sudnica; vijee, sud; papin dvor u Rimu kurijalije (lat. curialia) mn. formalnosti kurijalnog stila; uredski (kancelarijski) obiaji i forrn&lnosti; izrazi ljubaznosti u naslovima i si. kurijalisti (lat. curia) mn. katolici koji priznaju papi neogranienu crkvenu vlast, ultramontanci; supr. episkopa-listi kurijalni (lat. curiahs) napisan kurijal-nim stilom; kurijalni stil kancelarijski stil, formalistiki stil kuriozan (lat. curiosus) radoznao, lju-bopitljiv; rijedak, neobian, udan, udnovat, zanimljiv kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost, ljubopitljivost; rijetkost, neobinost, osebujnost, udnovatost; rijetka stvar, zanimljivost, znamenitost kuriozum (lat. curiosum) neobinost, rijetkost, znamenitost, zanimljivost kurir (fr. courrier) glasnik, vjesnik; slubenik ili povjerljiva osoba koju vlada ih izaslanstvo alju s vanim vijestima, spisima i si. (zbog urnosti i vee sigurnosti); prid. kurirski kurirati (lat. curare) med. njegovati bolesnika, lijeiti kurmaher (njem. machen raditi, initi) udvara kurmuzirati (v.) obrubiti, uokviriti; osobito; krupniji dragulj okruiti vijencem sitnijih kamenia; karmo-zirati kurotrofij (gr. kuro-trofos koji odgaja djecu) zavod za nahoad kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tijek, putanja, smjer (npr. broda); optjecaj jedne vrste novca; burzovna cijena pojedinih vrsta novca, mjenica, dravnih obveznica, dionica i si.; teaj, niz predavanja, satova nekog predmeta (npr. kurs panjolskog jezika, stenografije itd.) kurs-makler trg. burzovni posrednik koga, za pojedine burze, postavlja i otputa vlada (sudjeluje u slubenom utvrivanju burzovnih teajeva za robu i vrijednosne papire) kursalon (lat. cura lijeenje, fr. salon dvorana za prijam) dvorana u kojoj se skupljaju tophki posjetitelji, dvorana za zabavu i provod u toplicama kursirati (fr. cours) biti u tijeku, biti u optjecaju, optjecati, biti u prometu kurtaksa (lat. cura lijeenje, lat. taxa propisana cijena) propisana cijena koju plaaju kupai (bolesnici) i posjetitelji toplica kurtana engleski kraljevski ma bez iljka koji se za vrijeme sveanosti krunidbe nosi ispred kralja kurtaa (fr. courtage) posredovanje u trgovini; nagrada koju dobiva posrednik za svoj trud; usp. kurtje kurtina (fr. courtine, tal. cortina) zavjesa, osobito u kazahtu pri promjenama na otvorenoj pozornici; posteljna kurtizan 776 kvadernarija zavjesa; voj. bedem koji spaja dva uporita ili kule, srednji bedem; kor-tina kurtizan (fr. courtisan) dvorjanin; las-kavac, udvara; ljubavnik kurtizana (fr. courtisane) elegantna ljubavnica, milosnica, prilenica kurtje (fr. courtier) trg. posrednik u trgovakim poslovima, broker, meetar kurtoazija (fr. courtoisie) otmjeno ponaanje, fino, viteko ophoenje, osobito prema enama, dvorska uglae-nost, ljubaznost, uljudnost kuruci (ma. od lat. crux kri) mn. maarski seljaci koji su 1514. trebali kao "kriari" krenuti u rat protiv Turaka, ali su se pobunili protiv svojih gospodara kurva (lat. curva, sc. linea) geom. krivulja kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura kurvatura (lat. curvatura) iskrivljenost; krivulja; kurvacija kurvilinearan (lat. curvilinearis) geom. krivocrtni

kurvimetar (lat. curva krivulja, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje krivulja (na crteima i kartama) kurziv (lat. curisva sc. scriptura) tisk. poloeno (ili: ukoeno) pismo, slova nagnuta nadesno pa izgledaju kao da tre, slui za isticanje u tekstu kurzoran (njem. currere trati, lat. cur-sorius) koji tee bez zadravanja, bez prekida kustodija (lat. custodia) uvanje, nadzor, straarenje, zatvor, tamnica kustos (lat. custos) uvar, nadzornik, nadzorni slubenik (npr. biblioteke, zbirke, muzeja itd.); crkvenjak, zvonar ku! (fr. couche) naredba psima: lezi! miruj! uti! umukni! kuet-kola (fr. couchette kreveti) eljezniki vagon u kojem se izvlaenjem sjedala moe nainiti leaj kuevati (njem. kssen) ljubiti, cjelivati kuin (tal. cuscino) 1. jastuk, uzglavlje; 2. odbojnik kulec (njem. Kss) kajk. poljubac, cjelov kuter (engl, cutter) brza jedrilica, posebice kod ratnih brodova; takoer: brz mali engl, brod s jednom katarkom kuti (fr. coutil, lat. culcita) vrsto i gusto laneno, kudjeljno ili pamuno platno (za postelje), cvilih kutikula (lat. cuticula) zool. pokoica; bot. koasta opna na biljkama kutis (lat. cutis koa) zool. potkono tkivo, bot. kora jednogodinjih biljki kutitis (lat. cutis) med. upala koe kutka (rus.) kratka bluza ruskih ratnika kuton v. kondom kuvada (fr. couvade leanje) etn. veoma rairen obiaj da se mukarac, kad mu se rodi dijete, ponaa u svemu kao da ga je on rodio: lei u postelji, njeguje dijete, prima estitke, suzdrava se od jela zabranjenih rodi-ljama itd.; ovo je jedan od obiaja koji ukazuje na prelazak iz matrijarhata u patrijarhat kuverta (fr. couvert) omotnica za pisma kuvertira (fr. couverture) posteljni pokriva; korice knjige; omot kuvertirati (fr. couvert) metnuti (ili: metati, zatvoriti) pismo u kuvertu kuveza (fr. couveuse) med. grijalica, ureaj za zagrijavanje prije vremena roene i slabunjave djece kuina (tal. cucina) kuhinja kuiti (atr.) shvaati, razumjeti kva (njem. Quatsch) gluposti, budalatine, brbljarije naklapanje kvadar (lat. quadra) 1. geom. etvorni ili pravokutni paralelopiped: 2. ar-hit. tesan kamen, tesanac kvadernarija (tal. quadernario) poet. strofa od etiri stiha (u sonetu) kvadragezima 777 kvadrisekcija kvadragezima (lat. quadragesima) kod katolika: etrdeseti dan prije Uskrsa, prvi dan uskrnjeg posta kvadragezimale (lat. quadragesimale) kod katolika: etrdesetodnevni post, uskrnji post kvadrant (lat. quadrans) etvrti dio neke cjeline, etvrtina kruga; astr., brod. sprava za mjerenje visine (etvrtina kruga podijeljena na stupnjeve): voj. instrument za usmjeravanje topova; sprava za mjerenje kutova, kutomjer kvadrantni elektrometar fiz. veoma osjetljiv instrument za mjerenje elektrinog naboja (optereenja) kvadrat (lat. quadratum) mat. etverokut s jednakim stranicama i ku-> tovima; kvadratni metar povrina od 1 m duine i 1 m irine; alg. drugi stupanj (druga potencija) kvadrat (lat. quadratum) mat. jednadba drugog stupnja (kod koje nepoznata veliina stoji na drugoj potenciji) kvadratni (lat. quadratus) koji je u obliku kvadrata; kvadratni broj mat. druga potencija, tj. proizvod koji se dobiva kad se jedan broj pomnoi sam sa sobom; kvadratni korijen mat. isto to i drugi korijen, rezultat korjenovanja brojem 2; kvadratni kristalni sustav v. tetragonalni kristalni sustav; kvadratni metar v. pod kvadrat kvadratura (lat. quadratura) 1. mat. postupak izraunavanja povrine; broj kvadratnih jedinica u povrini nekog lika; 2. astr. odnosni (relativan) poloaj dvaju nebeskih tijela kad je njihova razlika duine 90

kvadricikl (lat. quadri-cyclus) bicikl na etiri kotaa; usp. bicikl kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji ima etiri godine, etverogodinji kvadrienij (lat. quadriennium) razdoblje od etiri godine kvadrifilan (lat. quattuor etiri, gr. fyllon list) bot. etverolisni, s etiri lista kvadrifloran (lat. quadrifloris) bot. s etiri cvjeta, etverocvjetni kvadrifolij (lat. quadrifolium) bot. etverolisni, s etiri lista kvadriforman (lat. quadriformis) e-tverooblian, koji ima etiri oblika kvadriga (lat. quadriga, quattuor etiri, jugum zaprega) etveropreg pred kolima na dva kotaa (u st. vijeku upotrebljavane osobito na natjecanjima, trijumfima i si.); umj. plastino prikazivanje ovakvih kola kvadrilijun (lat. quadrillio) milijun trilijuna: jedinica s dopisane 24 nule (u Engleskoj, Njemakoj), ili jedinica s dopisanih 15 nula (u Americi, Francuskoj) kvadrimani (lat. quadrimani) mn. zool. v. kvadrumani kvadrinom (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. veliina koja se sastoji od etiri lana, etvorolan izraz, etve-roimena koliina kvadrinoman (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. koji ima etiri lana, etverolan, etveroimen (izraz) kvadriparticija (lat. quadripartitio) dijeljenje na etiri djela, etvrtanje kvadripartirati (lat. quadripartire) dijeliti sa 4, podijeliti na etiri dijela kvadripartitan (lat. quadripartitus) podijeljen na etiri dijela, etverostruk kvadrirati (lat. quadrare) napraviti e-tverokutnim; mat. broj (ili: izraz) podignuti na drugi stupanj, tj. pomnoiti ga sa samim sobom kvadrirema (lat. quadriremis) laa s etiri reda vesala (veslakih klupa) kvadrisekcija (lat. quattuor etiri, secare rezati, quadrisectio) dijeljenje na etiri dijela, razrezivanje na etvero, etvrtanje kvadrisilab 778 kvaliteta kvadrisilab (lat. quattuor etiri, gr. syllabos slog) etvero slona rije kvadrivalentan (lat. quadrivalens) kem. etverovrijedan, koji je (tj. jedan atom nekog spoja) vezan s etiri atoma vodika, etvero valentan; usp. valencija kvadrivalvan (lat. quattuor etiri, val-va krilo vrata, valvulae mahune, ljuske) bot. koji ima etiri mahune, e-tveromahunast; zool. koji ima etiri ljuske kvadrivaskularan (lat. quattuor etiri, vasculum posudica) bot. koji ima etiri aice, etverodomni kvadrivij (lat. quadrivium, quattuor etiri, via put) mjesto gdje se sastaju etiri puta, raskrije; u srednjem vijeku: etiri dijela matematike: aritmetika, geometrija, astronomija i glazba, koje su stari, pored trivijuma (gramatike, retorike i dijalektike), pod imenom "sedam slobodnih znanosti", smatrah glavnim predmetima vie kolske naobrazbe kvadro (tal. quadro) glazbeno djelo za etiri glasa ili instrumenta (kvartet); arhit. ploa (kocka) u podnoju spomenika kvadrumani (lat. quadrumani) mn. zool. sisavci s etiri ruke, tj. majmuni kvadrupedi (lat. quadrupdes) mn. zool. etvoronoci, etvorononi sisavci kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v. kvadruplirati; prav. predati sudu kvadrupliku kvadruplika (lat. quadruplum) prav. etvrti spis ili trei obrambeni spis optuenoga, odgovor na tripliku kvadruplirati (lat. quadruplare) uetverostruiti, uetverostruavati, izraditi u etiri primjerka kvadruplum (lat. quadruplum) ono to je etverostruko, u etiri primjerka kvadiling (niz. quadschilling) nizozemski srebrni novac kvaga (hotentot. kvaha) vrsta zebre, nekad rairena u junoj Africi, danas istrijebljena kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo) svojstvo, osobina, kakvoa kvalificiran (lat. qualificatus) sposoban (ih: dorastao) za neki posao, osposobljen, struno spreman kvalificirati (lat. qualificare) odrediti (ili: odreivati, pridavati, pripisati, pripisivati, pridati) odreene osobine, kakvou nekomu ili neemu, utvrditi neemu vrijednost, priznati sposobnost za neto; kvalificirati se pokazati se sposobnim (ih: vrijednim, doraslim) za neki posao, osposobiti se kvalifikacija (lat. qualificatio) odreivanje kakvoe ili svojstva, pridavanje (ili: davanje) naziva emu; vrijednost, sposobnost, uporabljivost; prav. pravni temelj tube, tj. zakon-

ski naziv nekog kaznenog djela koje je predmet tube, zajedno s navoenjem kaznenog zakona koji se, prema prijedlogu tuitelja, treba primijeniti; kvalifikacije mn. neije sposobnosti za to, osobito s obzirom na svjedodbe o zavrenom kolovanju, osposobljenje, osposobljenost kvalifikativan (lat. qualificativus) odreujui, koji poblie odreuje, koji pridaje ili odreuje osobinu, svojstvo kvalifikator (lat. qualificator) prav. izvjestitelj, odreivao nekog kaznenog djela prema kaznenom zakonu, referent, tuitelj (u kaznenim djelima) kvalitativan (lat. qualitativus) kakvo-ni, osobinski, koji se odnosi na osobinu, kakvou, vrijednost neke stvari; kvalitativna razlika razlika zbog pripadnosti dvama rodovima, razlika po kakvoi (supr. kvantitativna razlika); kem. v. analiza kvaliteta (lat. qualitas) kakvoa, svojstvo, osobina; vrlina, vrijednost, dobra osobina; log. kvaliteta suda svojstvo suda s obzirom na potvrivanje kvalitetni kvart i nijekanje predikata (afirmativni potvrdni i negativni nijeni); psih. kvaliteta osjeaja ono glavno svojstvo nekog osjeaja koje ga ini onim to je kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji je dobre kakvoe, koji ima vrijednost kvant (lat. quantum koliko) koliina iji se iznos ne odreuje potpuno; fiz. najmanja koliina energije; kvantna :. teorija teorija novije fizike po kojoj energija nije bezgranino djeljiva, tj. i energija je diskretna kao i tvar (Planck) kvanta (lat. quantum koliko, koliina, veliina, quanta) mn. od kvantum; quanta discreta it. kvanta diskreta (lat.) prekidne, neprodune veliine; quanta continua it. kvanta kontinua (lat.) neprekidne veliine, produne veliine; v. kvantna teorija kvantificirati log. po opsegu izjednaiti sa subjektom kvantifikacija (lat. quantificatio) odreivanje stupnja koliine; log. izjed-naavanje, poklapanje; kvantifikacija predikata izjednaavanje predikata sa subjektom po opsegu, tj. odreivanje veliine predikatova opsega prema veliini opsega subjekta kvantitativa (lat. quantitativa se. pontina) mn. gram. imenice koje oznauju koliinu kvantitativan (lat. quantitativus) koliinski, veliinski, s obzirom na koliinu, na veliinu, na kvantitetu; kvantitativna razlika koliinska ili vehinska razlika, razlika po koliini, po vehini, a ne po pripadnosti dvama rodovima; kem. v. analiza; supr. kvalitativan kvantiteta (lat. quantitas) koliina, mnoina, veliina; broj, brojna odreenost; gram. duina i kratkoa slogova, koliina sloga; glaz. vremenska mjera, tonska mjera; log. kvantiteta suda odreenost jednog suda prema opsegu subjekta (univerzalni opi, partikularni djelomini, singular-ni pojedinani) kvantitetski (lat. quantitas koliina) gram. koliinski, koji se tie koliine, npr. kvantitetske promjene kvantitirati (lat. quantitas) metr. slogove u stihu mjeriti i graditi po kvantiteti, tj. s obzirom na duinu i kratkou, a ne po naglasku kvantum (lat. quantum) koliina, odreen udio, mjera, iznos, zbroj, broj, mnoina, veliina; fiz. energijski atom, element energije; usp. elektrini elementarni kvantum kvarat (lat. quartarius) etvrti dio, etvrtina neke mjere; usp. kvart kvare (njem. Quarz, podrijetlo tamno) min. bjelutak, kremen, vrsta kamena velike tvrdoe, u vodi i kiselinama gotovo neotopiv, po kemijskom sastavu silicijeva kiselina bez vode; na 1780 C postaje teku i tada se od njega izrauju predmeti za kemijske, fizike i medicinske laboratorije kvarc-lampa med. "kremena svjetiljka", svjetiljka kod koje elektrina struja prolazi kroz ivinu paru, ima veoma jaku svjetlost i zrai ultralju-biaste zrake; staklo u ovoj svjetiljci je od kvarca kvarcanje (njem. Quarz) med. zraenje ultraljubiastim zrakama pomou kvarcne svjetiljke radi zatite i sprjeavanja irenja nekih bolesti kvarcit (lat. Quarz) geol. obian kvare, stijena od kvarca kvargl (njem. Quargel) vrsta kravljeg sira kiselkasta okusa kvari v. kvazari

kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina; tisk. format papira u veliini etvrtine jednog arka; mjera za tekuine i ito u nekim zemljama; gradska etvrt; in quarto it. in kvarto (lat.) u kvartu, tj. u vehini 1/4 arka (knjiga) kvarta 780 kvaternio kvarta (lat. quarta) etvrti razred neke kole; glaz. etvrti ton po redu poevi od osnovnog tona, kvarta izvri 4/ 3 puta toliko titraja u sekundi koliko izvri osnovni ton; trea ica na violini; u maevanju: etvrti nain zadavanja udarca; u igri karata: 4 karte iste boje koje dolaze jedna za drugom kvartacija (lat. quartatio) odvajanje zlata od srebra pomou salitrene kiseline ako je omjer izmeu obje kovine 1 : 3; usp. kvartirati 2. kvartal (lat. quartale) etvrtina godine, tromjeseje, tromjeseni prihod ili rashod; kvartalni asopis tromjese-nik, asopis koji izlazi svaka tri mjeseca kvartana (lat. quartana sc. febris groznica) groznica koja dolazi svaka 4 dana kvartar (lat. quartarius) geol. najmlai slojevi Zemljine kore (diluvij i aluvij) s prvim ljudskim tragovima kvartarni (lat. quartarius) etvrti po redu, koji zauzima etvrto mjesto u nekom redu ili nizu, npr. kvartarno razdoblje; geol. v. kvartar kvarter (eng. quarter) engleska mjera za suhe predmete, = 290,78924 1; takoer: mjera za teinu = 12,701 kg kvarteroni (p. cuarteron) mn. potomci Europljanina i terceronke, ih terce-ronca i Europljanke kvartet (tal. quartetto) glaz. kompozicija za etiri instrumenta ili etiri glasa; kvadro kvartetino (tal. quartettino) glaz. malo glazbeno djelo za etiri glasa kvartir (fr. quartier, njem. Quartier) stan, sklonite, nastamba; voj. logor, logorite, vojniki stan izvan vojarne kvartirati (fr. quartier, njem. quartieren) 1. smjestiti (ili: smjetati) vojnike u logor, vojarnu, ulogoriti; stanovati kvartirati (lat. quartus etvrti, quar-tare) 2. zlato i srebro stopiti u omjeru 1 : 3, pa ih onda, putem kvarta-cije, odvojiti kvartirmajstor (njem. Quartier-mei-ster) voj. onaj koji se brine o smjetaju vojnika; pom. pomonik kormilara, nadzornik brodskih straa kvarto (tal., p. quarto) etvrti dio neega, etvrtina kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta glazbene figure od 4 note jednake vrijednosti kvartus (lat. quartus) etvrti kvas (rus.) kiselkasto, osvjeavajue bezalkoholno narodno pie u Rusiji, priprema se vrenjem slada, raenog brana i vode kvasija (lat. quassia amara) bot. juno-ameriko drvo s gorkim korijenom i gorkom korom; upotrebljava se lijeenje eluanih bolesti te openito za okrjepu (naziv po otkrivau crncu Co-assiju) kvasin (lat. quassia) kem. alkaloid, glavni sastojak kvasije; upotrebljava se za klisitranje i kao sredstvo protiv glista kvaterna (lat. quaterni po etiri; etiri odjednom, quaterna) dobitak na etiri broja uzeta i izvuena (kod tombole ili lutrije) kvaternar (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) poet. etverostop-ni stih; v. dimetar kvaternaran (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) etvorostruk, od etiri dijela; kvaternarni slojevi geol. etvrti i posljednji slojevi u oblikovanju Zemljine kore kvaternio (lat. quaternio) et^ ;na, cjelina koja se sastoji od etiri Oj, .; osobito u starim rukopisima i knjigama: jedan sloj od 4 dvostruka lista koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvaternioni kvaternion 781 kvekeri kvaternion (lat. quaterni po etiri, quaternio) 1. skupina etiriju osoba ili stvari; 2. mat. a) kolinik dvaju vektora, ili operator koji mijenja jedan vektor u drugi, tako nazvan zbog zavisnosti od etiriju geometrijskih elemenata; b) mn. kvaternioni onaj oblik rauna vektora u kojem se upotrebljava ovaj operator kvaternitet (lat. quaternitas) etvor-nost, etvorostrukost kvatricinij (lat. quatricinium) glaz. glazbeno djelo s etiri roga ili etiri trube

kvatriduum (lat. quatriduum) vrijeme od etiri dana, etverodnevni rok kvatro (tal. quattro, lat. quattuor) etiri; a quattro voci it. a kvatro voci (tal.) glaz. za etiri glasa (glazbeno djelo) kvatroentisti (tal. quattrocento etiri stotine) mn. talijanski pisci i umjetnici iz XV. st, tj. u poetku renesanse kvatroento (tal. quattrocento etiri stotine) talijanski naziv za XV. st., osobito s obzirom na knjievnost i umjetnost toga vremena kvazari (quasari od lat.-engl. quasi stellar source, tj. tobonji zvjezdani izvor) izvanredno sjajni kozmiki objekti udaljeni nekoliko milijardi svjetlosnih godina, jo nedovoljno istraeni; kvari kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo, skoro, donekle, otprilike; glaz. kao, skoro; u sloenicama obino u znaenju: tobonji, polu-, nazovi-, npr. kvazi-znanstvenik, kvaziumjetnik itd. kvazi legitimitet (lat. quasi legitimi-tas) prav. prividna (ili: tobonja) zakonitost kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas) prav. odnos slian rodbinskom odnosu kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav. djelo ili in koji granii s prijestupom i koji se, u svojim privatnopravnim djelovanjima, tretira kao prijestup; nenamjeran prijestup, prijestup bez promiljaj a kvazi-dezercija (lat. quasi desertio) prav. postupak jednog suprunika koji je slian naputanju brane zajednice, nevrenje brane dunosti kvazi-dominij (lat. quasi dominium) prav. prividno vlasnitvo, koje se prethodno tretira kao vlasnitvo kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus) prav. prividan ugovor; pravni odnos koji se tretira i smatra ugovorom budui da ne postoji pravi ugovor, preutan ugovor kvazi-posesija (lat. quasi-possessio) prav. nestvarno posjedovanje, posjedovanje neeg netjelesnog, ije se stvarno posjedovanje u pravnom smislu ne moe zamisliti kvazi-tradicija (lat. quasi traditio) prav. in koji zamjenjuje in formalne predaje kvazi-uzusfruktus (lat. quasi usus-fructus) prav. pravo uivanja neke stvari koje se daje nekome pod uvjetom da kasnije stvar iste vrste i vrijednosti dade u naknadu za nju Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi zvonar Bogorodiine crkve u Parizu, glavni junak romana Victora Hugoa Notre-Dame de Paris; pren. nakaza, rugoba kvekeri (engl. quakers) mn. oni koji drhte, drhtavci (nazvani po tome to dru kad padnu u vjerski zanos), kranska sljedba u Engleskoj i Americi koja nema ni sveenika, ni crkvenih obreda; oni ne priznaju prisegu, vojsku (rat), zadovoljstva, prazne formalnosti itd., sve ljude oslovljavaju sa "ti", ni pred kim ne skidaju kapu, a same sebe nazivaju "drukverulant 782 k vinta tvom prijatelja"; osniva sljedbe je engl. obuar G. Fox (1850.) kverulant (lat. querulans) tuibaba, svadljivac, onaj koji stalno tuaka; prav. podnositelj tube sudu kverulat (lat. querulatus) prav. osoba protiv koje se podnosi tuba, tueni kverulirati (lat. querulus, querulare) tuakati, podnositi tubu bez posebno opravdanih razloga kvescionirati (lat. quaestio) prav. pitati, istraivati, ispitivati, muiti ili dosaivati pitanjima kvestor (lat. quaestor) 1. visok financijski slubenik kod starih Rimljana, dravni blagajnik kome je bila dunost skupljanje dravnih prihoda; 2. na sveuilitima: skuplja, naplatitelj honorara za profesorska predavanja; 3. u nekim dravama: upravitelj policije kvestura (lat. quaestura) zvanje i sluba kvestora kvezitor (lat. quaesitor traitelj) prav. istrani sudac kvezitum (lat. quaesitum) ono to se trai, traeno kviditet (lat. quidditas, od lat. quid to) fil. bitnost, bit stvari kvljer (lat. corium ivotinjska koa) pergamena kvijescencija (lat. quiescere poivati) povremeno odmaranje, mirovanje; mirovina, penzija kvijetisti (lat. quies mir) mn. pristae filozofskog ili vjerskog kvijetizma kvijetiv (lat, quies mir) fil. spoznaja prave biti stvari koja vodi zatomlji-vanju volje za ivotom, nijekanju te volje u razoaranju, rezignaciji (usp. pesimizam)

kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir) 1. fil. tenja za odvraanjem od ivotnog nemira i elja za to pasivnijim i bezosjeajnijim stavom u ivotu, za kontemplativnim udubljivanjem u boanstvo; 2. nauavanje jedne kranske sljedbe, osnovane u XVII. st, u panjolskoj, koje se sastoji u stjecanju unutarnjeg mira putem potpunog udubljivanja i predavanja due Bogu; usp. kvijetisti kvikstep (engl. quick ivahan, step korak) ples brzog tempa i ritma koji se izraava topotanjem vraka nonih prstiju i lupkanjem peta po podu kvinar (lat. quinarius koji sadri pet) metr. stih od pet stopa kvinaran (lat. quinarius koji sadri pet) koji se sastoji od pet, djeljiv sa pet, petostruk; kojem je osnova pet kvindekagon (lat. quindecim petnaest, gr. gonia kut) geom. petnaestero-kutnik kvinkvagezima (lat. quinquagesima) sedma nedjelja, odnosno pedeseti dan prije Uskrsa (kod katolika); estomihi kvinkvenal (lat. quinquennalis petogodinji) trg. petogodinji poek plaanja; usp. moratorij kvinkvenalan (lat. quinquennalis petogodinji) koji traje pet godina, petogodinji kvinkvenij (lat. quinquennium) razdoblje od pet godina, petogodite kvinkvercij (lat. quinquertimu petoboj) peterostruka borba, pet vrsta borbenih disciplina kod starih Grka i Rimljana; skakanje, bacanje diska, bacanje koplja, tranje i hrvanje; kod Grka: pentatlon kvinkverema (lat. quinqueremis) laa sa pet redova vesala, ili sa pet veslakih klupa kvinkvilijun (lat. quinque pet) milijun kvadrilijuna kvins-metal (engl. queens-metal) metalna smjesa od cinka, olova, antimona i bizmuta kvint (lat. quintus peti) v. kvinta kvinta (lat. quinta) peti razred neke kole; glaz. alt-violina; E ica na violini; peti ton od osnovnog tona koji u sekundi izvri 3/2 puta toliko titraja kvintal 783 kvoti dij ana koliko izvri osnovni ton (zvana jo dominanta); u maevanju: peti nain zadavanja udarca; u piketu: peta po redu karta iste boje kvintal (p. quintal, fr. quintal, ar. kin-tar) pedeset kilograma; metarski kvintal sto kilograma kvintana (lat. quintana) med. groznica koja dolazi svakog petog dana kvinternio (lat. quinternio) petina, cjelina sastavljena od pet dijelova; u starim rukopisima i knjigama: sloj od pet dvostrukih listova koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvinter-nioni kvintesenca (lat. quinta essentia peta bit) fil. prvobitno: eter, koji je Aristotel dodao kao peti uz 4 elementa (vatru, vodu, zrak, zemlju), ah koji zbog svoje finoe vrijedi kao prvi, . glavni element; pren. ono to je najfinije i najistije u neemu, bit, jezgra, skup onoga to je najbolje, ekstrakt; kern, najfiniji dio; alkem. glavna tvar za pretvaranje kovina; kvintesencija kvintesencija (lat. quinta essentia) v. kvintesenca kvintesenciran (lat. quinta essentia) prid. kern, koji je pretvoren u ekstrakt, iz kojega je izvaen ekstrakt kvintet (tal. quintetto) glazbeno djelo za pet glasova ili pet instrumenata kvintirati (fr. quinter) glaz. svirati u kvintama; igosati kovinu, osobito zlato i srebro kvintola (lat. quintus peti) glaz. tonska figura od pet nota koje, izvedene povezano, dobivaju vrijednost etiriju takvih nota kvintuplika (lat. quintuplum peto-struko) prav. peti protuodgovor kvintuplum (lat. quintuplum) peterostruko, peterostruka koliina kvirc (njem. Gewrz) zain, mirodija Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis breuljak) jedan od sedam breuljaka u Rimu na kojem se od 1870. nalazio kraljev dvor; otuda pren. talijanska vlada (usp. Vatikan) kvisling onaj koji je u slubi tuina, a protiv interesa svoga naroda, izdajnik domovine, pomaga osvajaa (po norvekom politiaru Vidkunu Quis-lingu koji je u Drugom svjetskom ratu stupio u slubu njemakih osvajaa i bio predsjednik norveke marionetske vlade) kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svren; izmiren, slobodan, razrijeen obveze, razduen kvita (fr. quittance) priznanica kvitancija (fr. quittance) v. kvita kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razrijeiti, razrjeavati; osloboditi se obveze,

razduiti se; potvrditi prijam novca (priznanicom); ostaviti, napustiti (posao, slubu); razii se, raistiti s kim ili s im kviz (engl. quiz) ispit, ispitivanje; anketa; zagonetka, pitalica, postavljanje zagonetaka kvjetanca (tal. quietanza) priznanica kvocijent (lat. quotines koliko puta) mat. kolinik, broj koji pokazuje koliko je puta jedan broj sadran u nekom drugom broju kvorum (engl. quorum kojih) zakonom predvien broj lanova jedne organizacije ija je nazonost na sjednici potrebna da bi se poslovi mogli obavljati; u parlamentu: potreban broj lanova (izaslanika) za punovaljano rjeavanje kvota (lat. quota sc. pars koliki dio) dio koji pri nekoj diobi pripada pojedincu, razmjeran dio, pripadajui dio, udio; porezni iznos; pro quota it. pro kvota (lat.) prema udjelu, razmjerno kvotacija (lat. quotatio) obraunavanje i podjela kvote, udjela; kvotizacija k (lat. quotidiana) med. svakodnevna groznica kvotirati 784 Kyrie, eleison! kvotirati (lat. quota se. pars koliki dio) prav. podijeliti na razmjerne dijelove, obiljeiti brojevima spise koji se tiu jedne parnice kvotizacija (lat. quotisatio) v. kvotacija, kotizacija kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki dio) razmjerno dijeliti (ili: podijeliti), utvrivati (ili: utvrditi, odrediti) kvotu; financijskim zakonom utvrditi, u parlamentu, visinu poreza koji se treba prikupiti u svakom proraunskom razdoblju, prema dravnim financijskim potrebama Kyrie, eleison! (gr.) Gospodine, smiluj se! L, 1 esnaesto slovo hrvatske latinice 1 kratica za litru 1. c. kratica za loco citato (lat.) na navedenom mjestu 1. kratica za lice L. S. kratica za locus sigilli (lat.) mjesto peata La kem. kratica lantan la bamba (p.) ivahan drutveni ples u 4/4 taktu, junoamerikog podrijetla la belle poque it. la bel epok (fr.) doba ljepote, razdoblje poetkom 20. st. kada se u umjetnosti razvilo naelo larpurlatizma: "ljepota radi ljepote" la la (fr. la la) svakojako, povrno, osrednje, donekle, prilino l'art pour l'art it. lar pur lar (fr. "umjetnost zbog umjetnosti") shvaanje da umjetnost treba postojati samo zbog umjetnosti, a nikako ne smije biti sredstvo ili cilj neemu drugom (geslo Thophilea Gautiera) La vendetta una meta che biso-gna mangiare a freddo it. la ven-deta e una meta ke e bizonja man-are a fredo (lat.) Osveta je jelo koje valja jesti hladno la volta (tal.) dosta raskalaen ples iz 16. st.; nalik na kasniji kankan labar (gr. labaron, lat. labarum) rimska ratna zastava za vrijeme kasnijih careva; nakon Konstantina Velikog sa znakom kria i grkim poetnim slovima imena Isusa Krista; kod katolika: crkveni etverokutni ophodni barjak od skupocjenog materijala sa slikom raspela ili nekog sveca labdacizam v. lambdacizam Labdak mit. unuk Kadmov, kralj u Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov label it. lejbel (engl. label marka, etiketa) posebna vrsta stalnog bojkota koji radniki sindikati primjenjuju prema odreenim poduzeima: poduzeima koja izlaze u susret radnikim zahtjevima sindikati daju svoje kontrolne markice (labele) da ih stavljaju na robu koju proizvode, po emu e lanovi sindikata i ostali potroai znati da je to roba poduzea koja su u dobrim odnosima sa sindikatima te da, prema tome, samo nju kupuju; ovo je nain posrednog bojkotiranja neije robe time to se preporuuje roba tvorniara koji su naklonjeniji radnicima laberdan (niz. labberdaan) svje baka-lar pripremljen kao sle (ih: haringa) labiatae it. labijate (lat.) bot. usnae (npr. alfija, bosiljak, majina duica i dr.) labidometar (gr. labis drak, ruka, metron mjera, mjerilo) v. labimetar labij (lat. labium) usna, gubica; glaz. jeziak na orguljskim cijevima labijal (lat. labialis) gram. usneni glas labijalan (lat. labialis) usneni labijirati (lat. labium) glaz. orguljske cijevi opskrbiti, osigurati jezicima, labij ima

labilan (lat. labilis) nemoan, slab, prolazan, troan, nesiguran; fiz. nepolabimetar 786 ladinjos stojan, nestalan; labilna ravnotea nepostojana ravnotea (kad teite tijela stoji u vertikali iznad osovine); supr. stabilan labimetar (gr. labis drak, ruka, metron mjera, mjerilo) med. kirurka sprava za mjerenje razmaka izmeu krakova klijeta, odnosno razmaka izmeu lica na kracima tih klijeta, pomou kojih se vri poroaj; u gr-kopravoslavnoj crkvi: liica kojom se vjernici prieuju labiodental (lat. labialis usneni, denta-lis zubni) gram. usnenozubni glas labiodentalan (lat. labialis usneni, dentalis zubni) koji se izgovara pomou usana i zubi, usnenozubni labionazal (lat. labialis usneni, naali nosni) gram. usnenonosni glas labirint (gr. labvrinthos) mit. golema Minotaurova zgrada s bezbroj soba i isprepletenih hodnika, u kojoj je bio zatvoren Tezej i iz koje se spasio samo pomou Arijadnine niti; otuda: isprepletene staze na kojima se nije lako snai; pren. zamrenost, nejas-nost; viestrukost, sloenost, zbrka-nost, zapletenost; zamren posao; poloaj u kojemu se teko snai i nai iz njega izlaz; anat. unutranje uho labirintis (gr. labvrinthos) med. upala uha, osobito labirinta labirintski (gr. labvrinthos) isprepleten, zamren, zapleten, nejasan, zbrkan, bez poetka i kraja, sloen, viestruk; labirintska voda anat. slu-na voda labis (gr. labis) klijeta; med. klijeta kojima se vri porod Labor callum obducit dolori it. Lahor kalum obducit dolori (lat.) Rad otupljuje bol Labor omnia vincit (lat.) Rad pobjeuje sve laborant (lat. laborans) suradnik, osobito u kemijskom, ljekarnikom itd. laboratoriju; u srednjem vijeku: kemiar koji pravi zlato, alkemiar laboratorij (lat. laboratorium) radionica, osobito kemijska, ljekarnika, pukarska itd.; zavod u kojem se vre razni pokusi laborirati (lat. laborare) raditi; kem. izluivati, destilirati, topiti; med. trpjeti, bolovati, leati zbog bolesti labrador glinenac lijepih boja, ukrasni kamen (po imenu sjevernoamerikog poluotoka Labradora) labradorska struja hladna morska struja puna ledenih brjegova u sjevernom dijelu Atlantskog oceana; tee od Baffinova zaljeva do Newfound-landa laburisti (engl. labourist; labour trud, rad) mn. pristae, lanovi britanske radnike stranke (Labour Party i Independent Labour Party Radnika stranka i Neovisna radnika stranka) lac-dye it. lek-daj (engl.) posebna vrsta laka koja se upotrebljava poglavito za bojenje vune crvenom bojom laceracija (lat. laceratio) deranje, kidanje, cijepanje, razdiranje lacrimula it. lakrimula (lat.) suzica; pren. tobonja suza, neiskren pla lacrosse it. lakros (fr.) port, u Kanadi: vrsta hokeja (dvije momadi po deset igraa tapom nastoje ugurati loptu opsega 20 cm u protivnika vrata) Ladini narodnosna skupina u istonoj vicarskoj i junom Tirolu; govore la-dinom (jednim dijalektom retoroman-skog jezika) ladino (p.) 1. jedan dijalekt retoroman-skog jezika; 2. iskvareni panjolsko-idovski govor; 3. mestik, mjeanac bijelca i Indijanke u Junoj Americi ladinjos (p. ladinos, lat. latinus) lat. oni koji pristaju uz Katoliku crkvu, Indijanci i mulati u Sred. Americi koji su primili katoliku vjeru Laert 787 lajtmotiv Laert mit. otac starogrkog junaka Odiseja laeva manu it. leva manu (lat.) glaz. lijevom rukom lafeta (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje na kojem stoji topovska cijev lafetirati (fr. l'affut) namjestiti (ili: namjetati), metati, metnuti top na prednjak, na lafetu laga (njem. Lage) poloaj (osobito u govoru glazbenika za poloaj usnih organa pri proizvodnji tonova) lagena (lat. lagoena) trbuasta posuda za vino s dugakim i uskim grlom i s ruicama sa strane

lageniforman (lat. lagoeniformis) koji ima oblik boce, koji je kao boca lager (njem. Lager) stovarite, smjesti-te, skladite; voj. tabor, logor; leite, postelja lago (tal., p. lago, lat. lakus) jezero lagoftalmija (gr. lagos zec, ofthalmos oko) med. zeje oi, dranje otvorenih oiju pri spavanju, kao zec, zbog smetnje u onim kanalima lagohilus (gr. lagos zec, cheilos usna) hrnja, razrezana gornja usna; v. lagostoma lagonoponos (gr. lagon slabina, ponos muka, bol) med. bol (ili: probadanje) u slabinama lagostoma (gr. lagos zec, stoma usta) hrnja, razrezana gornja usna; hrnja, brnjica, hrnjavac, hrnjo, ovjek s razrezanom gornjom usnom lagrimoso it. lagrimozo (tal.) glaz. plano, tuno, u plano-uzbudljivom tonu lagune (tal. lago, lat. lacunae) mn. mala jezera, pliaci otoka u Jadranskom moru, plitki morski rukavci lai it. le (fr.) srednjovjekovna kratka narativna ili lirska pjesma u osmercima koja se pjevala uz pratnju glazbala laicizirati (gr. laikos narodni, puki, lat. laicus) liiti sveenikog ina, rainiti, vratiti sveenika u poloaj svjetovne osobe, raspopiti, raspop-ljavati laiki (gr. laikos narodni, puki) svje-tovan, nesveeniki, nevjet, nevian, neiskusan; nestruan laik (gr. laos narod, puk, laikos narodni, puki) svjetovnjak, svjetovna osoba, osoba koja nije sveenik; pren. ovjek nevian i neiskusan u nekoj umjetnosti ili vjetini; nestrunjak Laj mit. mu Jokastin, otac Edipov; ubio ga sin Edip koji nije znao da mu je Laj otac (takvo je bilo i proroanstvo) lajbec (njem. Leibchen) prsluk, prslui lajbnicijanizam nauavanje njemakog filozofa i matematiara Gottfrieda Wilhelma Leibniza (16461716), obiljeeno monadologijom, spiritualiz-mom i optimizmom osobito, a zatim prestabiliziranom harmonijom, racionalizmom, teleologijom i determinizmom lajdenska boca fiz. staklena posuda obloena izvana i iznutra, do odreene visine, kositrenim listovima (stani-olom), slui za skupljanje elektriciteta (pronaena u Leydenu); kondenzator lajhar (njem. leihen posuivati) lihvar, zelena lajm (njem. Leim) ljepilo, osobito stolarsko ljepilo lajna (njem. Leine ue) crta, linija lajner (engl. liner) veliki prekooceanski brod ili zrakoplov za prijevoz putnika i pote lajter (njem. Leiter) upravitelj, voa, kolovoa; fiz. vodi (struje) lajtmotiv (njem. leiten, voditi, lat. moti-vum) pobuda u radu, misao vodilja; glaz. u novijim opernim kompozicijama, osobito kod Richarda Wagnera: odreena glazbena tema kojoj je cilj karakterizacija nekog junaka ili nekog dogaaja, i koja se uvijek ponavlja pri pojavljivanju na pozornici lak 788 laksament toga junaka i pri sjeanju na taj dogaaj lak (lat. lac) 1. mlijeko; lac sulfuris it. lak sulfuris (lat.) kem. sumporno mlijeko, sumporni talog mlijenog izgleda lak (sanskr. lakscha, lat., tal. lacca, fr. laque) 2. neproziran firnis koji se izrauje od raznih smola i u raznim bojama, a predmetima njime namazanim daje sjajan izgled; vrsta veoma fine i sjajne koe za izradbu obue, runih torbica itd. lakaj (fr. laquais, p. lacayo) pratitelj, sluga; osobito: uniformirani sluga u otmjenim kuama; pren. ulizica, podlac lakirati (fr. lacre vrsta voska za peaenje, hind. lakh crvena smolasta tvar) premazati lakom, premazivati lakom lakirer (perz.) radnik ili obrtnik koji radi lakom, koji lakira lakmus (niz. lakmoes, lak, moes vona kaa) plavo obojena tvar koja se dobiva od raznih vrsta liajeva, osobito od Lecanora tartarea i Roccella tinc-toria; upotrebljavaju je kemiari, bilo u vodenastoj otopini (lakmusova tinktura), ili kao papir obojen tom otopinom (lakmusov papir), za prepoznavanje kiselina i luina, budui da ona u kiselinama pocrveni, a u luinama ponovno poplavi lakoliti (gr. lakkos, udubljenje, rupa, jama, lithos kamen) mn. geol. mase kristalastih stijena zasvoenog oblika i veeg ih manjeg obujma, katkad vie kilometara iroke,

nastaju kad se magma utisne meu slojeve talonih stijena, razdvoji ih i u njima ovr-sne u obliku ilne stijene lakonikum (gr. Lakon, lat. laconicum sc. balneum lakedemonska kupelj) med. odjel u kupaonici za parenje i preznojavanje, suha kupelj, parna kupelj lakonizam (gr. Lakon Lakedemonja-nin) ret. pretjerana kratkoa i zbunjenost u iskazivanju misli, osobito kad se izostavljaju rijei koje se po smislu mogu nagaati da bi reenice bile to krae, no to esto smeta jasnoi stila i misli, npr. dan i komad, krv i no itd. (izraz postao po starim Lakedemonjanima, koji su se odlikovali ovom osobinom; supr. pleonazam, tautologija) lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se na Lakedemonjane, tj. govoriti kratko i jezgrovito; usp. lakonizam lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan, zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo rijei kazuje mnogo (po obiaju starih Lakonijaca, tj. Lakedemonjana, koji nisu marili za opiran govor) lakrdija (tur. lakirdi) poet. vrsta nie komedije kojoj je glavni zadatak izazivanje smijeha bez ikakvog cilja, tako da je, zbog pretjerivanja u svemu, vie karikatura nego prava komedija, farsa; pren. ala lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, komedija lakrdijati (tur. lakirdi) praviti ale, aliti se lakrima (lat. lacrima) suza; lacrimae Christi it. lakrime Kristi (lat.) "Kristove suze", vrsta svijetlocrvenog veoma finog i skupocjenog vina od groa "lakrima", koje se proizvodi u Italiji, u podnoju Vezuva lakrimalan (lat. lacrimalis) med. koji se tie suznih kanalia, suzni lakrimalije (lat. lacrimalia) mn. anat. suzne kosti lakrimatorij (lat. lacrimatorium) posuda u kojoj se uva balzam laks (njem. Lachs) zool. losos, pastrva, (grabeljiva morska i slatkovodna riba, veoma ukusna za jelo) laksament (lat. laxamentum) olakanje, olakica; prav. rok od dva mje laksativ 789 lalofobija seca koji se daje starateljima za vraanje pupilnog maloljetnikog novca laksativ (lat. laxativum) med. sredstvo za ienje. laksativan (lat. laxativus) med. koji isti, koji tjera van laksir (lat. laxare razlabaviti, omekati) med. proljev laksirati (lat. laxare) med. imati stolicu, istiti crijeva laksitet (lat. laxitas) labavost, nemarnost, neurednost laksizam (lat. laxismus) labavost, ne-postojanost u moralu Lakmi hinduska boica sree i ljepote; simbol: lotosov cvijet laktacija (lat. lactatio) stvaranje (ih: izluivanje) mlijeka iz mlijenih lijezda; prehranjivanje djeteta majinim mlijekom laktagogi (lat. lac, lactis mlijeko, gr. ago izazivam, dovodim) mn. med. sredstva koja potiu izluivanje mlijeka laktati (lat. lac, lactis mlijeko) mn. kem. soli mlijene kiseline laktein (lat. lac, lactis mlijeko) vrhnju slina masa koja se dobiva isparava-njem mlijeka lakticinije (lat. lasticinium) mn. mlijeni proizvodi (sir, mlijeko, vrhnje i dr.) laktian (lat. lac, lactis mlijeko) mlijean, mlijeni; taktina groznica med. mlijena groznica kod rodilja laktiferan (lat. lac, lactis mlijeko, fero donosim) mlijean, koji daje mlijeko laktifugij (mn. lactifugium) med. sprava za crpljenje mlijeka pumpom laktirati (lat. lactare) dojiti laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue, laktizo ritnem) med. osjetno kretanje djeteta u maternici laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bios ivot) v. laktoza laktodenzimetar (lat. lac mlijeko, den-sus gust, gr. metron mjera, mjerilo) areometar za ispitivanje specifine teine mlijeka: brojevi od 20 do 40 na skali, ljestvici, odgovaraju specifinoj teini 1,020 do 1,040; osobito prilagoena vaga za utvrivanje kakvoe mlijeka laktolin (fr. lactoline) v. laktein laktometar (lat. lac mlijeko, gr. metron mjera, mjerilo) razliite sprave pomou kojih se ispituju i mjere sastojci mlijeka

laktoskop (lat. lac, lactis mlijeko, gr. skopeo promatram) v. laktometar laktovegetarijanac (lat. lac, lactis, mlijeko, lat. vegetarianarius) vegetarijanac koji se hrani, uz bilje, i proizvodima od ivih ivotinja, posebno mlijekom i njegovim preraevinama, jajima i medom laktoza (lat. lac, lactis mlijeko) kem. eer koji se dobiva od mlijenog eera laktozurija (lat. lac mlijeko, gr. uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi mlijeni eer lakima (lat. lacuna) nedostatak, praznina, upljina, npr. u knjizi lakunar (lat. lacunar) arhit. tavanica s izdubljenim kockastim poljima, obojenim ih s ukrasima od zlata i slonove kosti lakunozan (lat. lacunosus) koji ima praznina, s nedostacima, nepotpun, krnji lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski, koji se tie jezera, koji pripada jezerima lalacija (gr. lalia govor) tepanje, mucanje laletika (gr. laleo tepam) znanost o govorenju, poznavanje vjetine govorenja lalija (gr. lalia) govor, govorenje lalofobija (gr. lalia govor, fobeomai bojim se) med. strah pred govorenjem kao posljedica mucanja laloneuroza 790 Iaminaa laloneuroza (gr.) med. govorna neu-rotska smetnja Ialopatija (gr.) med. smetnja govora (bez obzira na vrstu) lama (peruan. Hama) 2. zool. ovca-deva, dugovrata ivotinja, velika kao jelen, ivi u oporima po planinama Perua, pripitomljena slui kao najvanija domaa ivotinja za tegljenje (cijenjena i zbog vune i mesa); vrsta fine vunene tkanine lama (tibet. blama, lama) 1. titula budistikih sveenika u Tibetu koji, kod Mongola i Kalmika, veinom ive po samostanima; v. dalaj-lama lamaisti (tibet. blama, lama) mn. pristae budistike, lamajske religije u Tibetu i Mongoliji; usp. lamaizam lamaizam (tibet. lama) hijerarhijski oblik budizma u Tibetu i Mongoliji, osobito njegov preobraaj koji je izvrio u XIV. i XV. st. Tsong-Kha-Pa i njegovi uenici lamajska religija v. lamaizam lamantin (fr.) zool. vodeni sisavac iz reda sirena; vrsta kita lamarkizam nauavanje francuskog prirodnjaka Jeana Lamarca (1744 1829), po kojemu upotrebljavanje ili neupotrebljavanje pojedinih organa ima utjecaja na preobraavanje same vrste organskih bia, a steene osobine postaju nasljedne, i po kojemu iva bia imaju sposobnost prilagodbe okolini u kojoj ive (u neolamar-kizmu pitanje nasljeivanja steenih osobina je dvojbeno) lama serija tibetski ili mongolski samostan Lamasu asirsko i akadsko boanstvo (prikazivano s bikovskim tijelom, ljudskom glavom i orlovskim krilima lambda (gr. lambda) grko ime slova "1"; lambda-av anat. spoj tjemenih kostiju sa zatiljkom kosti u obliku gr. slova "L" lambdacizam (gr. lambda) pogreno izgovaranje glasa "1" umjesto V lambdoidan (gr. lambda, eidos oblik) slian grkom slovu lambda (L), ug-lat lambetvok (engl. lambethwalk) vrsta suvremenog plesa lambik (tal. lambicco) kotao za destilaciju lambskin it. lemskin (engl.) imitacija janjeeg runa od plia (koristi se za izradu djejih ogrtaa i si.) lame (fr.) metalna svila, tkanina protkana metalnim nitima lamela (lat. lamella) listi, ploica, ljuska; tanak lim od razliitih metala lamelacija (lat. lamellatio) listavost, listanje, ljuskavost, ljuskanje lamelaran (lat. lamellaris) ploast, u obhku ploice (ili: lima, listia, ljuske) lameliforman (lat. lamelliformis) ploast, koji ima oblik listia ili ploice lamentabile (tal.) glaz. tuno, plano, alosnim tonom lamentacija (lat. lamentatio) tugovanje, jadikovanje, oplakivanje, naricanje, kukanje, ridanje, pla lamentirati (lat. lamentari) oplakivati, aliti, jadikovati, tuiti, kukati, cviliti, naricati lamentoso it. lamentozo (tal.) glaz. v. lamentabile

lameta (tal. lametta) lat. tanahne niti od metala, obino u boji, za ukraavanje boinog drvca lami rije sastavljena od imena glazbenih tonova la i mi; glaz. neto to zvui runo ili tuno; zavriti s lami zavriti runo, alosno lamija (gr.) mit. enski demon, vjetica (smatralo se da mladiima sie krv) laminacija (lat.) postupak za ouvanje starih novina i asopisa Iaminaa (lat. lamina ploa, franc. la-minage) izradba metalnih ploica i listova, valjanje, stanjivanje metala laminerija 791 landturm laminerija (lat. lamina ploa, franc. laminerie) radionica za valjanje i stanjivanje metala, valjaonica laminirati (lat. lamina ploa, franc. la-miner) izraivati od metala lim, praviti metalne listove ili ploice, tanjiti (ili: valjati) metal laminoar (fr. laminoir) stroj za stanjivanje (ili: valjanje) metala lamiran (fr. laminer, lam) protkan srebrom ili zlatom lampadarijus (gr. lampas, lat. lam-padarius) bakljonoa, zubljonoa lampadedromija (gr. lampas buktinja, dromos tranje) utakmica u tranju sa zapaljenim votanim buktinjama lampadefor (gr. lampas buktinja, fo-reo nosim) onaj koji nosi buktinju, zublju, bakljonoa lampadist (gr. lampas buktinja) trka sa zapaljenom buktinjom lampadodromija (gr. lampas, dromos) v. lampadedromija lampadomantija (gr. lampas buktinja, manteia proricanje) proricanje po tome kako gori buktinja lampas (fr. lampas, lampasse) vrsta svilene istonjake i kineske tkanine sa slikama i arama; voj. iroka vrpca od tkanine druge boje (obino crvene), umetnuta du vanjskog ava hlaa viih asnika lampion (fr. lampion) mala lampa, lampica; lopta od papira, sa arama i slikama u ivim bojama, u kojoj gori svijea i koja visi nepomina ili se nosi na tapu u sveanim prilikama, na proslavama i si. lampiris (gr. lampyris) zool. krijesnica lampreta (lat. lambere lizati, petra kamen, stijena, lampreta, lampetra) zool. morska ili rijena paklara, ivotinja iz razreda krunousta lamprofonian (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasan, s jakim i jasnim glasom lamprofonija (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma jasan i jak glas lana (lat. lana) vuna lanbri (fr. lambris) arhit. drveni ili mramorni oblog donjeg dijela sobnih zidova; gipsana tavanica, strop u gipsu lanbrisirati (fran. lambrisser) obloiti (ili: oblagati) zidove drvetom ili mramorom; obloiti gipsom lanceta (fr. lancette) kirurg, instrument s dva reza i iljatim vrhom za otvaranje vena, kalemljenje itd; kratak iljat drvorezbarski no lancun (tal. lenzuolo) plahta; lancul lan (engl. lunch) drugi doruak kod Engleza, zakuska oko podne, izmeu ranog doruka i ruka landauer (njem. Landauer) putnika kola, koija s etiri sjedala, iji je krov u sredini rastavljen, tako da se jedna polovica moe spustiti naprijed, a druga nazad. Nazvan po tome to je na takvim kolima car Josip I. 1702. putovao na opsjedanje grada Landaua landcman (njem. Landsmann) zemljak landgraf (njem. Landgraf) titula vladara u staroj njemakoj dravi landkarta (njem. Lan zemlja, gr. charte papir) zemljovid, zemljopisna karta Landliga (engl.) 1879. osnovano politiko udruenje u Irskoj koje je zahtijevalo ukidanje vlastelinstva i vraanje zemlje irskom narodu landolet (niz., fr. landaulet) mali landauer, polulandauer, male poluzatvorene koije landrati (njem.) 1. skitati se, lutati; 2. brbljati, blebetati landaft (njem. Landschaft kraj, pokrajina) slika nekog kraja, pejza u slikarstvu; krajolik, krajobraz landturm (njem. Landturm) voj. posljednja obrana, mladii i starci u landver

792 laparohi sterektomij a njemakoj vojsci (obuhvaala je sve vojne obveznike od 17 do 45 god. ivota koji nisu uvrteni u redovitu vojsku) landver (njem. Landwehr) voj. prvi i drugi poziv u njemakoj i vicarskoj operativnoj vojsci; u bivoj Austrougarskoj: dio vojske koju je davala sama Austrija (za razliku od zajednike, tzv. L. und K. = carske i kraljevske vojske langetirati (fr. languetter) rezuckati rubove na bijelom rublju, praviti up-ljike, upljiiti languente (tal. languente, lat. langu-ere) glaz. eznutljivo, udno, s uzdisajima languido (tal. languido) glaz. v. languente langust (lat. locusta, fr. langouste) zool. jastog (veliki morski rak); vrsta skakavaca langviditet (lat. languiditas) malaksa-lost, iscrpljenost, slabost, nemo; enja, sahnjenje, ljubavna strast laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi) koji nosi vunu, vunar lanoform (lat. lana vuna, forma) farm. mast za rane, priprema se od lano-lina i formaldehida lanolin (lat. lana, lanolinum vuna) kern, ukasta masa koja se dobiva od vunene masti i alkalija; upotrebljava se za premazivanje suhe i krhke koe i slui kao vaan sastojak kozmetikih i medicinskih masti (lat. adeps lanae = mast od vune) lans (fr. lance) vrsta plesa sa dva para ili vie parova, slina kadrih lansadirati (fr. lancade) jah. praviti s konjem polukrune skokove uvis lansaa (fr. lancage) pom. porinue, sputanje lae u vodu lansirati (fr. lancer) hitnuti, hitati, baciti, bacati; dobaciti pitanje (ili: slutnju, sumnju, prijedlog); uvesti (ili: uvoditi) u svijet (ili: u drutvo, u modu); dati (ili: davati) maha neemu: vjeto, ali ne slubeno, dati u javnost vijest, priopenje, prijedlog; lansirati brod spustiti brod u vodu; brzo plesati; sa psima ii po tragu divljai dok se ne ulovi lansje (fr. lancier) konjanik naoruan kopljem, ulan lantan (gr. lanthano skrivam) kem. metalni element olovne boje, pronaen 1839., atomska teina 138,92, redni broj 57, znak La lanterna (fr. lanterne, lat. la/n/terna) fenjer, svjetiljka lanugo (lat.) njene svijetle dlaice po tijelu sisavaca (malje, vunica, pa-huljica) Lao-Ce (-Tse) kineski filozof i promatra prirode, roen 604. pr. n. e., smatra se piscem znamenitog djela "Tao-teh-king" ("Kanonske knjige o Tao i vrlini") i osnivaem taoizma Laokont (lat. Laocoont) mit. sveenik Apolonov u Troji, kojega su, zajedno s njegova dva sina, udavile dvije goleme zmije, zato to je savjetovao Trojancima da ne unose u grad drvenog konja i prvi bacio koplje na njega govorei: "Bojim se Danajaca i kad darove donose." Laokontova skupina znamenita helenistika skulptura (iz II. st. pr. n. e., sada u Vatikanu), koja prikazuje trenutak kada zmije dave Laokonta i njegove sinove laokracija (gr. laos narod, kratos vladavina, vlast) vladavina naroda, demokracija lapaktian (gr. lapazo ispraznim) med. koji pomae da se crijeva blago ispranjavaju, koji regulira stolicu laparocela (gr. lapare slabina, kele kila) med. kila, bruh, hernija laparohisterektomija (gr. lapare slabina, hvstera maternica, tome rezanje) med. operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja djeteta, laparoskopija 793 laringizam u sluaju velike suenosti zdjelice kod rodilje, "kajzernit", carski rez laparoskopija (gr. lapare slabina, sko-peo promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti Iaparotomija (gr. lapare slabina, tome rezanje) otvaranje trbuha na slabinama lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec Iapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje, bacanje kamena na nekoga lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za premazivanje koje ima svojstvo da premazani predmet otvrdne kao kamen (moe se mijeati i s bojom) lapidaran (lat. lapidarius) urezan u kamenu; kratak, zbijen, jezgrovit; lapidaran stil zbijen, kratak i jezgrovit stil (kao stil starih rimskih natpisa) lapidarij (lat. lapis kamen, lapidarnim) zbirka kamenih spomenika lap idili kaci ja (lat. lapis, lapidificatio kamen) okamenjavanje, pretvaranje u kamen, nastajanje eolskog pjeanika time to u nanose pijeska voda unese vapneni cement

lapili (lat., tal. lapilli) mn. vrsta ljunka kojeg izbacuju vulkani; omaleni, ug-lati ili zaobljeni komadii sa staklenom korom, a unutarnjom masom esto kristalastom lapis (lat. lapis) kamen; lapis inferinalis (lat.) kem. srebrni nitrat; lapis caus-ticus it. lapis kaustikus (lat.) kem. med. natrij hidroksid; lapis philoso-phicus it. lapis filozofikus (lat.) kamen mudrosti lapor (kelt.) tupina, mineral sastavljen gline i vapnenca (osnovna sirovina za proizvodnju cementa) lapot (slav.) nekadanji obiaj ubijanja staraca, tj. beskorisnih i nemonih ljudi lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogreka; pad, padanje, opadanje, propadanje; lapsus bonorum (lat.) prav. opadanje, propadanje imanja; lapsus calami it. lapsus kalami (lat.) pogreka uinjena pri pisanju; lapsus linguae it. lapsus lingve (lat.) pogreka napravljena u govoru; lapsus memoriae it. lapsus memorije (lat.) pogreka u pamenju; lapsus palpe-brae it. lapsus palpebre (lat.) med. mana u onom kapku lararij (lat. lararium) kuna kapelica ili osobito mjesto kod ognjita gdje su stajale slike i kipovi kunih bogova zatitnika (lara) kod starih Rimljana larbord (engl. larboard) pom. lijeva strana broda largeza (tal. larghezza) obilje, izobilje; trg. znatna priuva novca za mjenina pisma na jednom tritu larghetto it. largeto (tal.) glaz. malo sporije, rastegnutije, gotovo andante larghissimo it. largisimo (tal.) glaz. veoma lagano i sveano; usp. largo largicija (lat. largitio) darivanje; podmiivanje largo (tal.) glaz. lagano, polagano, rastegnuto, razvueno; trg. obilno, i zbog toga jeftino largo di molto (tal.) glaz. v. larghissimo largus (lat.) obilat, bogat; dareljiv, izdaan, podatan; larga manu (lat.) dareljivom rukom, tj. izdano, obilno, bogato lari (lat. Lar, Lares) mn. mit. kod starih Rimljana: kuni bogovi, bogovi zatitnici doma, dobrohotni duhovi preminulih ukuana; usp. penati larifari (tal.) brbljarija, besmislica laringealan (gr. larynx grkljan) grk-ljanski, grleni laringitis (gr. larynx grkljan) med. opi naziv za sve vrste upale grkljana i dunika laringizam (gr. larynx grkljan) med. grevito stezanje miia grkljana i ije kod djece, djeja astma laringe794 larviran laringo- (gr. larynx) predmetak u slo-enica sa znaenjem: grkljan, grk-ljanski, grleni laringofisura (gr. larynx, lat. fissura pukotina, napuklina) med. operativno rezanje grkljana radi uklanjanja stranih tijela laringoftiza (gr. larynx, fthysis suica, tuberkuloza) med. tuberkuloza grkljana, dunika laringokirurgija (gr. larynx, cheir ruka, ergon djelo, rad) med. operacije grkljana laringolog (gr. larynx, logos) lijenik, strunjak za grkljan i njegove bolesti laringologija (gr. larynx, logia) med. znanost o grkljanu i njegovim bolestima laringoragija (gr. larynx, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje iz grkljana i dunika laringosirinks (gr. larynx, syrinx frula; uplja naprava) med. igla za utrcavanje (ili: trcaljka) za dunik ili plua laringoskop (gr. larynx, skopeo promatram) med. malo zrcalo veliine kovanice, na drku, pomou kojega se obavlja pregled grkljana, dunika i oblinjih organa (pronaeno 1840., usavreno 1858.) laringoskopija (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregled grkljana i oblinjih organa laringoskopom laringoskopirati (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregledati grkljan i oblinje organe laringoskopom laringospazmus (gr. larynx, spasmos gr) med. gr u glasnici laringostenoza (gr. larynx, stenosis suenje) med. stjenjavanje (ili: suavanje) grkljana zbog ega dolazi do potekoa pri disanju laringostroboskop (gr. larynx, stro-bos vrtlog, skopeo promatram) instrument za ispitivanje titraja glasnica i za prouavanje drugih titravih tijela laringotomija (gr. larynx, tome rezanje) kirurg, otvaranje grkljana radi uklanjanja izraslina, ireva, stranih tijela itd.

laringotraheitis (gr. larynx, tracheia dunik) med. upala grkljana udruena s upalom dunika laringotraheotomija (gr. larynx, tracheia dunik, tome rezanje) med. najuobiajenija metoda otvaranja zranih puteva rezanjem prstenaste hrskavice i dviju najgornjih dunikovih hrskavica; krikotraheotomija larinks (gr. larynx) anat. grkljan larinksedem (gr. larynx grkljan, oi-dema oticanje, oteklina) med. oticanje glasnica, oticanje grkljanove sluznice koje dovodi do potekoa pri disanju i guenja; glotisedem larma (njem. Larm) buka, vika, galama, halabuenje larmoajantan (fr. larmoyant) koji lije suze, plaan, cmizdrav larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v. l'art pour l'art Larus (fr. Larousse) znameniti francuski enciklopedijski rjenik, leksikon u velikom i malom izdanju, nazvan po leksikografu i izdavau Pierreu La-rousseu (18171875) larva (lat. larva) kod starih Rimljana: sablast, privienje, utvara; obrazina, maska; zool. mlad oblik neke ivotinje koji se veoma razlikuje od roditeljskog oblika (prvi stadij u razvitku kukaca), liinka larvalan (lat. larvalis) zool. koji pripada liinki, larvalan; larvalni organi organi koje neka ivotinja ima samo dok je hinka, a koji se kasnije, kad se razvije, gube larviran (lat. larva) pod obrazinom, prikriven; larvirane bolesti bolesti kod kojih se neki simptomi ne pojavljuju lasalijanci 795 laterna lasalijanci mn. pristae nauavanja njem. socijalista Ferdinanda Lassal-lea (18251864), iji je cilj podizanje radnikog stalea pomou drave i opi preobraaj drutvenog poretka lasalijanizam nauavanje F. Lassallea 0 drutvu i dravi; v. lasalijanci Lasciate ogni speranza voi ch'entrate it. laate onji speranca voi k'entrate (tal.) Napustite svaku nadu vi koji ulazite (prema Danteovoj Boanstvenoj komediji: dio natpisa iznad ulaza u pakao) lascivan (lat. lascivus) razvratan, po-hotljiv, pohotan, sladostrastan, razuzdan, bestidan, sablanjiv lascivnost (lat. lascivitas) razvratnost, pohotljivost, pohotnost, sladostras-nost, bestidnost, sablanjivost lase (fr. lacet) vrpca, uzica; vrpca za enske kune haljine laser kratica za light amplification by stimulated emission of radiation (engl.) irenje svjetla stimuliranim zraenjem; naprava koja se sastoji od tapia crvenog stakla ili rubina 1 sustava ogledala, a slui za sinkroniziranje svjetlosnog zraenja, to snopu svjetla daje razornu snagu lasi (fr. lacis) mreasto tkivo; vrsta polu-svilene tkanine, marli laskari (ind.-engl.) mn. nekadanji indijski vojnici i mornari laso (p. lazo, lat. laqueus) konopac ili remen s olovom ili omom na kraju, 10 do 15 m dug, kojim kauboji u Ju. Americi, bacajui ga, hvataju bivole, konje i druge ivotinje last but not least it. last bat not list (engl.) posljednje, ali ne i najmanje vano lastadija (lat. lastadium) pom. v. lasta-gija Iastagija (lat. lastagium) pom. teret broda; mjesto u velikim primorskim gradovima gdje brodovi utovaraju i istovaraju robu lasteks (gr. elauno vuem, rasteem, lat. elasticus) veoma elastina tkanina izraena od gume i razliitih tekstilnih ica; upotrebljava se za izradu podvezica, steznika, naramenica za dranje hlaa i dr. lasting (engl. lasting trajan) vrsta at-lasaste glatke i sjajne vunene tkanine (upotrebljava se osobito za zimske kapute) latentan (lat. latere, latens) tajni, potajni, prikriven, skriven; pren. vezan, skriven (supr. osloboen), npr. latentna toplina vezana toplina, tj. toplina koju neko tijelo prima a da se pritom ne zagrijava, da mu se temperatura ne povisuje, npr. led kad se zbog topline topi, i dok god se topi, temperatura mu se ne poveava; latentna snaga prikrivena snaga; latentne bolesti bolesti koje ne pokazuju nikakve vidljive znakove latentnost (lat. latentia) potajnost, pri-krivenost, skrivenost

lateralan (lat. lateralis) boni, poboni, sa strane, sporedan; lateralni nasljednici nasljednici iz pobone linije; lateralno srodstvo srodstvo po pobonoj (ili: sporednoj) liniji Lateran (lat. Lateranus) palaa u Rimu u kojoj su pape stanovale do progonstva u Avignon, od 1843. u njoj se nalazi znameniti muzej za poganske i kranske starine; do nje je crkva Sv. Ivana, u kojoj su odravani ekumenski, tzv. lateranski crkveni sabori (sinodi) laterirati (lat. latus strana) raunske stavke po stranama zbrojiti da bi se iznos dobiven na jednoj strani (latus) prenio na sljedeu stranu laterizi rat i (lat. laterna) objesiti koga na fenjerski stup laterna (lat. laterna) fenjer, svjetiljka; laterna magica it. laterna magika (lat.) opt. arobna svjetiljka, projekcijska svjetiljka, skioptikon laterna 796 latrocinij laterna (lat.) 1. svjetiljka, fenjer, feral; 2. arhit. zavrni tornji na kupoli lateropulzija (lat. latus bok, pulsus potisnut) med. pojava da se kod nekih bolesti bolesnik pri hodanju zanosi u stranu latest novelty it. letest novelti (engl.) trg. posljednja novost, tj. najnovija trgovaka roba lati (ind.) palica od bambusovine latifolan (lat. latifolius) irokolist, koji ima iroke listove latifundij (lat. latifundium) veliko poljsko imanje, veliki posjed latina (lat.) mn. knjievna djela na latinskom jeziku Latini (lat.) mn. prastari stanovnici La-cija, stare pokrajine dananje Italije u kojoj lei Rim; katolik, rimokatolik latinica latinsko pismo, nastalo iz grkog alfabeta u 6. st. pr. n. e.; danas se latinicom slui veina europskih jezika i mnogo izvaneuropskih jezika latinist (fr. latiniste) poznavatelj latinskog jezika i knjievnosti, ovjek kojemu je latinski jezik struka Iatinitet (lat. latinitas) poznavanje latinskog jezika, osobito: isto latinsko izraavanje; latinsko pravo latinizam (lat. Latini) osobitost latinskog jezika, posebno reda rijei, to upada u oi kod doslovnih prijevoda s latinskog na hrvatski, npr. "Cezar, poto je... umjesto "Poto je Cezar..." latinizirati (lat. latinizare) oponaati latinski jezik, osobitosti i nain izraavanja latinskog jezika prenositi u drugi jezik; prevoditi na latinski; polatiniti, polatinjavati latinofobija (lat. Latini, gr. fobos strah) 1. strah od Latina i njihovog utjecaja, osobito od Rimokatolike crkve; 2. mrnja prema Latinima; usp. Latini 2. latirizam kronino otrovanje ljudi i domaih ivotinja, osobito konja, sjemenkama nekih mahunarki iz roda graholika (naziv po biljci Lathyrus sativus) latiroste (lat. latus irok, rostrum kljun) mn. zool. ptice sa irokim kljunom latituda (lat. latitudo) irina, prostranstvo; zem. irina, kutna udaljenost na podnevniku (meridijanu) nekog mjesta na Zemljinoj povrini sjeverno ili juno od polutnika (ekvatora); astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela od ekliptike ("nebeska latituda"); sloboda, polje djelatnosti latitudinalan (lat. latitudinalis) irin-ski, koji se tie (zemljopisne) irine latitudinaran (lat. latitudinarius) irokogrudan, slobodouman, koji ne pretjeruje, nepretjeran latitudinarci (lat. latitudo) mn. irokogrudni, slobodoumni ljudi; fil. po Kantu; predstavnici i pristae irokogrudnosti i popustljivosti u pitanjima morala (supr. rigoristi), oni koji su za vrijeme unih vjerskih borbi i sukoba u Engleskoj i kotskoj u XVII. st. htjeli posredovati izmeu zavaenih strana latitudinarizam (lat. latitudo) irokogrudnost, slobodoumnost; popustljivost u pitanjima morala lato senzu (lat. lato sensu) u irem smislu latom (gr. latomos) radnik u kamenolomu; slobodni zidar latomij (gr. latomia) kamenolom, rudnik kamena; podzemne tamnice u kamenolomima kod Sirakuze (za vladavine tiranina Dionizija); slobodno zidarstvo lat rij a (gr. latreia) sluba; bogosluje; osobito: oboavanje svetaca latrina (lat. latrina) nunik, zahod latrocinij (lat. latro razbojnik, hajduk)

cestovno, ulino razbojnitvo latrunkulator 797 lavi latrunkulator (lat. latrunculator) sudac koji istrauje zloine cestovnih, ulinih razbojnika latun (p. laton, fr. lation, isl. latun) lim od mesinga latus (lat. latus strana, bok) strana lista; zbroj (ih: iznos) rauna napisanog na jednoj strani knjige tekuih rauna; latus per se (lat.) strana ili iznos rauna za sebe, tj. iznos pojedinih strana, kada jedna strana sadri samo jednu stavku ili stupac; ad latus (lat.) pridodan kao pomonik, kao savjetnik i si laubseg (njem. Laub lie, Sge pila) sitna pila, rezbarska pila lauda (lat. laudare hvaliti) srednjovjekovna religiozna puka pjesma u hvalu Bogu ili nekom svecu; hvalospjev, slavospjev laudabilan (lat. laudare hvaliti) pohvalan, hvale dostojan laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, pohvala; pohvalni govor; posmrtni govor laudanum (lat.) prije: svako sredstvo za umirivanje ivaca i uspavljivanje; danas: jednostavna alkoholna tinktura opijuma, opijum, opij, napitak za uspavljivanje laudativan (lat. laudativus) koji ima karakter pohvale, pohvalan lauda tor (lat. laudator) hvalitelj; onaj koji dri posmrtni govor, govornik na pogrebu laudatoran (lat. lauotorius) pohvalan, pohvalni, koji govori pohvalno laudemij (lat. laudemium) porez koji se davao vlasniku lena za ustupljeno iskoritavanje lena laudetur lesus Christus (lat.) hvaljen (bio) Isus Krist laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohvaliti, slaviti; laudirati svjedoka prav. naznaiti (ili: imenovati) svjedoka laufer (njem. Laufer) figura u ahu; dugaak i uzan sag (ih: ilim) laufpas (njem. laufen trati, Pass putovnica) otputanje iz slube lauftepih (njem. Laufteppich) sag koji se prostire iznad finijeg saga kako bi ga zatitio laureacija (lat. laureatio) v. promocija laureat (lat. laureatus) pjesnik ovjenan lovorovim vijencem, tj. pjesnik koji je dobio kao nagradu lovorov vijenac; knjievnik ili umjetnik koji je dobio najviu nagradu, nositelj najvie nagrade ili najvieg priznanja laus (lat. laus gen. laudis) hvala, pohvala, slava, priznanje; usp. cum laude, magna cum laude, suma cum laude (pod suma) lauta (njem. Laute) instrument slian gitari, s 45, kasnije s 24 ice lautfertreker (njem. Lautverstrker); ureaj za pojaavanje glasa (kod telefona) lautirati (njem. Laut, glas, lautieren) slovkati, pri uenju itanja: slova odmah izgovarati prema njihovom glasu, a ne sricati, tj. izgovarati svako slovo zasebno; metoda lautiranja metoda slovkanja lautist (njem. Laute) svira laute lautpreher (njem. Laut-sprecher) glasnogovornik; zvunik (npr. kod radioaparata) lava (lat., tal. lavare prati, spirati, lava) uarena i tekua masa koju izbacuju vulkani, koja tee iz njih a koja, kad se ohladi, ovrsne kao kamen lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umivaonik lavanda (lat. lavanula) bot. espik, poznata vrtna biljka veoma ugodna mirisa; upotrebljava se mnogo u kozmetici Iavanja (tal. lavagna) vrsta kamena koji se osobito upotrebljava za izradu mozaika lavatorij (lat. lavatorium) posuda za pranje (ili: kupanje); kada, kupka lavi (fr. lavis) crtanje (ih: bojenje) tuem lavina 798 leblebija lavina (lat. lavina, tal. lavigna) usov, snjena masa koja se kotrljanjem s visokih planina povea do golemih razmjera ruei i unitavajui sve to je pred njom; pren. neto to se kree velikom brzinom i neodoljivom silinom i emu je nemogue suprotstaviti se lavirati (lat. lavare) slik. slikarsku boju stavljenu na sliku vodom isprati; tuirati, izraditi crte razrjeenim tuem ili crnilom

lavirati (niz. laveren, fr. louvoyer, lou-vier) 2. pom. prema vjetru ploviti cik-cak linijom; pren. postupati oprezno, ne izjanjavati se brzo o neemu, sluiti se svakojakim izgovorima da bi se to izbjeglo (plaanje, vraanje duga i si.), izmicati se, okoliati lavman (fr. lavement) med. ispiranje crijeva radi ienja, klistiranje lavor (lat. lavatorium, fr. lavoir) umivaonik; posuda za pranje lavra (rus., gr. lauros) prvobitno: sobica anahoreta; kasnije: vei pravoslavni manastir, osobito onaj koji je sjedite i episkopa (lavri ima u Jeruzalemu, Rusiji, Svetoj Gori i dr.) Lazar (hebr. Eleazar) ime ovjeka kojega je Isus, trei dan po smrti, uskrsnuo iz groba, brat Martin i Marijin; ime jednog u Bibliji opisanog (Luka 12,20) gubavca; pren. ubog i bolestan ovjek lazaret (fr. lazaret, tal. lazzaretto) prvobitno, u sred. vijeku: dom za gu-bavce kod Jeruzalema, posveen sv. Lazaru; kasnije: bolnica, osobito vojna bolnica; karantena lazaroni (tal. lazzaroni) mn. uboge lijenine i prosjaci u Napulju i Siciliji, koji ive od nosatva i drugih nad-niarskih poslova, ih od prosjaenja (nazvani po ubogom Lazaru, iz Evanelja po Luki) lairati (lat. lazurium) slik. ve izraenu i gotovo suhu sliku u boji ih metalnu osnovu povrno premazati rijetkom, prozirnom bojom, tako da se slika ispod te boje vidi, npr. kod lakiranja lazum (tur. lazym) potrebno je, treba lazur (lat. lazurium, lazur, ar. lazvard) miner, vrsta plavog kamena koji se upotrebljava poglavito za ukras lazura (lat. lazurium) lagano premazi-vanje ve izraene slike u boji nekom prozirnom, ranije plavom bojom, tako da se donja boja moe vidjeti; boja kojom se vri takvo premazivanje lazuran (lat. lazurium, ar. lazvard) boje kao lazur, svijetloplav, plav kao nebo lazurne boje v. lazura lazzo it. ladzo (tal.) pov. nijema igra u tal. komediji, osobito u komediji dell'arte, radi ispunjavanja stanki u govoru, govor bez rijei; smijeno ponaanje, lakrdija, ala; mn. lazzi Le roi est mort, vive le roi it. L' roa e mor, viv 1' roa (fr.) Kralj je mrtav, ivio kralj! (staro dinastiko naelo kojim se istodobno objavljuje smrt vladajueg kralja i nastup novoga na prijestolje) Le roi soleil it. L' roa solej (fr.) Kralj-Sunce (naziv za francuskog kralja Luja XTV., 1638 1715) Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik Herin, koji je svake noi plivao iz Abida u Sest dragoj na sastanak, dok se nije udavio u Helespontu Lear it. Lir (engl.) mitski kralj Britanije, junak istoimene Shakespearove tragedije; pren. simbol nesretnog i teko razoaranog oca lebel-sistem (engl, label, gr. systema) v. label lebervurt (njem. Leber jetra, Wurst kobasica) kobasica s nadjevom od je-tara, jetrenica lebi jugozapadni vjetar u Primorju leblebija (tur. leblebi) sjeme biljke sla-nutka (preno je omiljena grickalica) lebnsraum 799 legat lebnsraum (njem. Leben ivot, Raum prostor) "ivotni prostor" naelo njemake agresije koje se sastojalo u tenji za osvajanjem tuih teritorija u kojima ive pripadnici njemakoga naroda lebus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvrijeen, oteen lecitin (gr. lekithos umanjak) fiziol. karakteristian sastojak mozga, ivaca i umanjka, ima ga i u ivotinjskim i biljnim organizmima, sadri fosfor, spada u litoide lecitoblast (gr. lekithos utanjak, blas-tos klica, izdanak) fiziol. utanana lijezda Leda (gr. Leda) mit. neobino lijepa ena spartanskog kralja Tindareja, u koju se Zeus zaljubio i prilazio joj preruen u labuda dok se kupala; mati Kastora i Poluksa, lijepe Helene, Khtemestre; omiljena tema mnogih umjetnikih djela; astr. naziv asteroida pronaenog 1856. god ledent (lat. laedens) prav. onaj koji nanosi uvredu, uvreditelj, vrijeatelj ledi (engl. lady) izraz kojim se oslovljava otmjena ena ili djevojka u Engleskoj, dama ledi petrones (engl. lady patroness) otmjena gospoa kao pokroviteljica (npr. priredbe u dobrotvorne svrhe)

ledi-lajk (engl. lady-like) ono to odgovara jednoj otmjenoj gospoi, to je u skladu s poloajem jedne ledi ledian (njem. ledig) sam, koji ivi kao samac, neoenjen ledirati (lat. laedere) povrijediti, uvrijediti; otetiti ledirati (lat. leadere) otetiti, pokvariti, ozlijediti, pozlijediti; vrijeati, uvrijediti; uskratiti, nanijeti (ili: priiniti) tetu ledizam v. ladizam leden (perz. legen, leden) v. legen legabile (tal. legabile) glaz. vezano, spojeno, sliveno ' ', legacija (lat. legatio) izaslanstvo; osoblje izaslanstva; zgrada izaslanstva legalan (lat. lex zakon, legalis) zakonski, zakonit, zakonom doputen, pravni, pravovaljan; legali modo (lat.) zakonski, po zakonu, putem zakona; legalis medicina (lat.) sudska medicina legalitet v. legalnost legalizacija (fr. lgalisation) ozakonja-vanje, ozakonjenje, potvrda (ili: odobrenje) kod vlasti, ovjeravanje (po propisima zakona) legalizirati (fr. lgaliser) ozakoniti, oza-konjavati, pozakoniti, pozakonjava-ti, uiniti da neto ima zakonsku vrijednost; potvrditi na sudu, ovjeriti, prijei u legalnost legalnost (lat. legalitas) zakonitost, zakonski propisi, suglasnost nekog ina sa zakonom; fil. postupanje (ili: djelovanje, ponaanje) koje je u skladu s dravnim, vanjskim zakonom (za razliku od moraliteta, tj. postupanja ili djelovanja ih ponaanja koje je u skladu s unutarnjim zakonom, tj. moralom); naelo legaliteta prav. naelo po kojemu se, kod kaznenih djela za koja se progoni i sudi po slubenoj dunosti, kazneni postupak mora poeti im se steknu dovoljni, stvarni i pravni razlozi legat (lat. legatum) 1. ostavtina, ostavljanje u nasljedstvo jednog dijela ostavtine nekoj osobi koja inae ne bi, po zakonu, imala pravo na nasljedstvo legat (lat. legatus) 2. kod starih Rimljana: podvojvoda koji je zapovijedao jednim krilom vojske u ratu; najvii pomonik namjesnika neke pokrajine; namjesnik carske pokrajine; u novije doba: papin izaslanik ili stalni predstavnik u nekoj dravi; legatus a latere ih de latere (lat.) papin izaslanik prvog reda, kardinal-izasla-nik; opunomoenik Svete Stolice u legatar 800 legirati predmetima duhovnog suda zajedno vee podruje legatar (lat. legatarius) osoba kojoj je oporukom ostavljeno u nasljedstvo dio oporuiteljeve ostavtine, a koja inae ne bi imala pravo na nasljedstvo legativan (lat. legativus) zastupniki, koji spada u zastupnitvo, koji se tie zastupnitva legato (tal. legato) glaz. v. ligato legator (lat. legator) onaj koji ostavlja oporuku, oporuitelj legatura (tal. legatura) mijeanje (ili: mjeavina) dviju ili vie kovina putem stapanja, slitina; aligacija, legi-ranje, legura lege artis (lat. lex, gen. legis zakon, ars, gen. artis umjetnost) po zakonu umjetnosti legen (perz.) 1. vrsta posude s poklopcem i drkom legen (engl, lagan, lagon) 2. pom. roba s neke razbijene lae izbaena vodom na kopno legenda (lat. legere itati, legenda) ono to treba itati; u sred. vijeku: naslov knjige koja je sadravala tiva koja su se svakog dana morala itati na bogosluju; pria iz ivota svetaca, ivotopis svetaca; izmiljena pria, bajka, gatka, arobna pria; natpis na vijencu metalnog novca ili medalje; vanjski rub metalnog novca na kojem, da bi se otealo falsificiranje, obino stoji kakva misao ih geslo; tuma, objanjenje znakova (na crteu, planu, zemljovidu i si.) legendr (lat. legendarius) pisac pria iz ivota svetaca, ivotopisac svetaca; pisac legendi legendaran (lat. legendarius) koji ima karakter legende, koji spada u legende, bajoslovan; glasovit, slavan (kao neki junak iz bajke) legendarij (lat. legendarium) knjiga s priama iz ivota svetaca, zbirka pria o svecima, ivotopis svetaca legestenija (lat. lego itam, gr. asthe-neia nemo) nesposobnost itanja iji je uzrok psihike naravi leggerie it. ledere (tal.) glaz. lako, s lakoom, bez neprirodnosti leggerissimo it. leerisimo (tal.) glaz. veoma lako, posve lako, bez imalo neprirodnosti leggiermente it. leermente (tal.) glaz. v. leggiere

leghorn (engl, leghorn) vrsta plemenite talijanske kokoi legibilan (lat. legere itati) itak, itljiv legija (lat. legere, legio) u starorimskoj vojsci: jedinica od 1200 do 6000 pjeaka i 300 konjanika, podijeljena na 30 manipula i 60 centurija, a kasnije na 10 kohorata; pren. mnotvo vojske, eta, odred, vojska lgion d'honneur it. lejon d'oner (fr. veoma ugledno francusko odlije "Legije asti" Legion trangre it. lejon etraner (fr.) "stranaka legija", trupa osnovana nakon Srpanjske revolucije u Francuskoj (1830.) i sastavljena od politikih bjegunaca i pustolova svih naroda (na slubi je poglavito u Aliru) legionar (lat. legionarius) vojnik rimske legije; vojnik stranake legije (Lgion trangre); posjednik ili vitez francuskog odreda Legije asti (Lgion d'honneur); eko-slovaki legionari dobrovoljci od izbjeglica te eha i Slovaka bjegunaca i zarobljenika austrougarske vojske koji su se u Prvom svjetskom ratu borili protiv Centralnih sila; lan poljske legije koja se u Prvom svjetskom ratu borila protiv Rusije legirati (lat. lex, legis zakon, legare) 1. oporukom odrediti, oporuiti, praviti oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u nasljedstvo; poslati koga kao poslanika; postaviti (ih: uzeti) za legata legirati 801 ladino legirati (tal. legare, lat. ligare spojiti, zdruiti.) 2. mijeati ( ih: stapati) vie kovina, osobito: zlato i srebro mijeati s kovinama manje vrijednosti; u kuharstvu: juhe ili umake zainiti jajetom ili branom da bi bili gui; u maevanju: v. ligirati legislacija (lat. legis-latio) donoenje zakona, zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni legislativa (lat.) zakonodavno tijelo, zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast legislativan (lat. legislativus) zakono-davan; zakonodavni, koji se tie zakonodavstva; zakonski legislatura (lat.) zakonodavstvo, donoenje zakona; zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast; zakonodavno tijelo; legislaturni period vrijeme trajanja i rada zakonodavne skuptine legist (lat. lex zakon, fr. lgiste) poznavatelj zakona, pravnik; nastavnik svjetovnog prava, pristaa rimskog prava u sred. vijeku (supr. dekretist); u Italiji: protivnik faizma lgitima (lat. lgitima sc. pars zakonski dio) prav. zakonski dio oinstva ili materinstva koji nasljedniku, bez obzira na oporuku, mora pripasti legitimacija (lat. legitimatio) pozako-njenje, usinovljenje, usvojenje izvanbranog djeteta; potvrivanje, akreditiranje stranog izaslanika; ovjeravanje ovlasti (ili: punomoi); osobna iskaznica; pravo na podnoenje tube legitiman (lat. legitimus) zakonit, zakonski; pravedan, opravdan, pravilan (zahtjev); roen u zakonitom braku, brani legitimirati (lat. legitimare) pozakoniti, posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti, potvrditi; traiti od nekoga da pokae svoje isprave; legitimirati se pokazati svoju punomo ili ovlast, dokazati svoje pravo na neto, pokazati svoje isprave legitimisti (fr. lgitimistes) mn. pristae naela legitimiteta, po kojemu pravo na prijestolje jedne vladarske dinastije ne zavisi od narodne volje te se, kao i svako privatno pravo, ne moe i ne smije krnjiti; u Francuskoj: stranka koja priznaje pravo na prijestolje samo starijoj lozi Burbonaca; maarski legitimisti pristae ponovnog dovoenja Habsburgovaca na kraljevsko prijestolje Maarske legitimistiki (fr. lgtimiste) koji je uz zakonitu vladu i naelo legitimiteta; usp. legitimitet legitimitet (fr. lgitimit) zakonitost, utemeljenost na pravu; zakonito roenje djeteta; pravo na prijestolje po roenju; naelo legitimiteta naelo po kojemu se ne mogu krnjiti prava nasljednih vladarskih dinastija legitimizam (fr. lgitimiste) shvaanja i naela legitimista legno it. lenjo (tal.) drvo; col legno it. kol lenjo (tal.) glaz, drvetom gudala, a ne strunom (svirati) Iegograf (lat. lex, legis zakon, grafo piem) pisac zakona, sastavlja zakona Iegografologij a (lat. legare itati, gr. lego itam, grafo piem, logia) znanost o itanju i pisanju legologija (lat. legare itati, gr. lego, logia) vjetina itanja, znanje itanja legovati (njem. legen poloiti) praviti nabore na tkanini, glaati te nabore jedan preko drugoga

leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera u tropskim krajevima, osobito u tropskoj Americi, 172 m dug Iegulejizam (lat. lex zakon, legulejus . zakonski sitniar) loe odvjetnitvo, slijepo dranje (ili: pridravanje) zakonskih paragrafa legumen (lat. legumen) bot. mahuna legumin 802 Iektul legiimin (lat. legumen) bjelanevinasta tvar u plodovima mahunastih biljaka, slina kazeinu, biljni kazein leguminoza (lat. leguminosa) hranjivi preparat koji se dobiva od brana plo da mahunastih biljaka pomijeanog s branom penice ili rai; daje hranjive, lako probavljive juhe leguminoze (lat. leguminosae) mn. bot. mahunarke, mahunaste biljke legura (tal. legare) v. legatura lej (rum. leu) od 1868. novana jedinica u Rumunjskoj = 100 bani, odgovara naoj kuni lek albanski novac, sadri 100 kintara lekaa (njem. lecken istjecati, curiti) trg. istjecanje iz oteenih posuda, gubitak zbog istjecanja; svota (ih: iznos) koji se unosi u obraun na ime odbijanja od ukupnog iznosa rauna zbog istjecanja lekcija (lat. lectio) nastava, pouavanje, predavanje, sat nastave; zadatak za uenje; odlomak iz biblijskih ili drugih crkvenih knjiga; grdnja, karanje; oitati lekciju oitati bukvicu, ukoriti nekoga lekcionarij (lat. lectionarium) u Katolikoj crkvi: zbirka odlomaka iz Bi blije koji se itaju na bogosluju (ako su iz Evanelja = evangelijarij, ako su iz apostolskih poslanica = episto-larij, ako su iz obojega = plenarij) lekit (gr. lekythos) starogrki vr s uskim vratom i jednom rukom leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski prijedlog, zakonska odredba, propis, pravilo; lege artis (lat.) po zakonu umjetnosti; lex abrogata it. leks ab-rogata (lat.) zakon vie ne vrijedi, ukinut zakon; contra leges it. kontra leges (lat.) suprotno zakonima leksem (gr. legein govoriti) lingv. najmanja znaenjska jedinica koja nosi osnovno znaenje (npr. it-ati, itatelj, it-aonica itd.) leksiki (gr. lexikon rjenik) rjeniki, koji spada u rjenik, koji se tie rjenika; u obliku rjenika, npr. djelo leksikalan (lat. lexicalis) v. leksiki leksikalije (lat. lexicalia) mn. sve to se tie rjenika ili spada u rjenik leksikograf (gr. lexikon rjenik, grafo piem) pisac (ili: sastavlja) rjenika leksikografija (gr. lexikon, grafia) pisanje, sastavljanje rjenika leksikolog (gr. lexikon, logos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem rijei leksikologija (gr. lexikon, logia) znanost o rjenicima i njihovom sastavljanju leksikon (gr. lexikon sc. biblion) rjenik; mn. leksikoni, rjenici leksipireton (gr. lexis prestanak, pre-stajanje, pyretos groznina vruica) med. sredstvo (ili: lijek) protiv groznice leksis (gr. lexis) med. poputanje (ili: prestajanje) bolesti leksiti (engl. lakists) mn. lit. lanovi "Jezerske kole" (Lake school), jedne engleske pjesnike kole s poetka XIX. stoljea, koja je teila prirodnosti u izraavanju i izboru grae, je-zerci lektira (fr. lecture, lat. lectura) itanje; tivo, knjige ili gradivo koje treba proitati uope ili za odreeno vrijeme, npr. u jednoj kolskoj godini, kolsko tivo lektor (lat. legere litati, lector) itatelj, predava; na fakultetima; uitelj ivih jezika, glazbe i dr., koji ne mora imati akademski stupanj; itatelj i ocjenjiva rukopisa u veim izdavakim poduzeima lektorat (lat. lectoratum) posao i dunost predavaa i uitelja ivih jezika na fakultetu Iektul (lat. lectulus) med. zavoj za uvezivanje u daice (slomljenih ruku, nogu itd.) lektura 803 lentitis lektura (lat.) itanje, ispravljanje; pravopisno, gramatiko i stilsko dotjerivanje tekstova lelija (lat. laelia) 1. bot. vrsta tropskih orhideja; 2. bot. perunika lema (gr. lemma) fil. pretpostavka, premisa, pravilo koje jedna znanost uzima od neke druge znanosti u kojoj je ono ve dokazano, npr. neko pravilo koje fizika uzima od

matematike; t lozinka, geslo, deviza; naslov lanka . koji sadri objanjenje onoga o emu se u lanku govori leming (lat. Lemmus lemmus) zool. arktiki glodavac, slian poljskom miu lemniskata (gr. lemniskos vrpca, zavoj) geom. naziv za odreene zatvorene krivulje koje su nalik na poloenu osmicu lemozitet (gr. leme krmelj, lat. lema) med. krmeljivost lemur (lat.) zool. polumajmun iz porodice lemura; ivi u umama Madagaskara, u Africi i u jugoistonoj Aziji lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod starih Rimljana; due pokojnika, od kojih su dobre due tovane kao kuni : bogovi (lari), a zle su tumarale kao none sablasti lemurije (lat. lemuria) mn. mit. kod starih Rimljana: sveanosti koje su . se slavile u pono 9., 11. i 13. svibnja radi otklanjanja moi zlih duhova od domova lend-lease it. lend-lis (engl, lend-lease acte) zakon o zajmu i najmu koji je objavljen listopada 1941. u Sjedinjenim Amerikim Dravama na osnovi kojega se saveznikim vladama dodjeljuje pomo u materijalu, brodovima itd. lendler (njem. Lndler) omiljeni ples stanovnika tzv. Lndla, u Gornjoj Austriji, mjera 3/8 ili 3/4 lendlord (engl. landlord) veliki posjednik zemlje u Engleskoj, veleposjednik, vlastelin Leneje mn. vrsta starogrkih Dioni-zovih svetkovina lenger (tur. lenger, tal. l'ancora, fr. l'an-cre, gr. ankvra) sidro lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitina (olova, zlata, srebra i dr.); tisk. kvadrat za popunjavanje praznina lenijencije (lat. lenientia) mn. med. sredstva za uminjivanje (ili: ublaavanje) bolova; omekavajua sredstva, sredstva za omekavanje lenitiv (lat. lenitivum) med. sredstvo za uminjivanje (ili: ublaavanje) bola; takoer: v. palijativ lenitivan (lat. lenitivus) ublaavan, koji ublaava, koji stiava, koji umiruje leno (njem. Lehn) zemlja ili imanje koje su u sred. vijeku vladari darivah svojim zaslunim ratnicima (vazalima, podanicima) uz obvezu da im ovi budu vjerni i odani u slubi (jedan od osnovnih pojmova srednjovjekovnog drutvenog ureenja); feud lenta (rus.) iroka svilena vrpca preko ramena na kojoj se nose visoka odlikovanja lentando (tal.) glaz. s otezanjem, sve sporije i sporije .. lentante (tal.) glaz. v. lentando lentescentan (lat. lentensces) med. koji se polako razvija, kronian (za bolesti) lentiginozan (lat. lentiginosus) med. koji ima po tijelu pjege od sunca lentigo (lat.) med. pjege na koi lentikular (lat. lens lee, lenticularis least) kirurki no u obliku lee lentikularan (lat. lens lee, lenticularis) u obliku lea, least lentinis (lat. lens lee, gen. lentis) med. upala (one) lee lentitis (lat. lens, gen. lentis lea) med. upala one lee lento 804 lepidopteri lento (tal.) glaz. lagano, otegnuto, sporo, potanko lento assai it. lento asai (tal.) glaz. veoma sporo lenjinizam marksizam kako gaje dalje razvio Vladimir Ilji Uljanov Lenjin (18701924), voa ruske revolucije i dravnik lenjir (njem. linieren vui crte, crtati) ravnalo leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbolje panjolske vune Leonida (gr. Leonidas) slavni spartanski kralj (vladao od 488. pr. n. e.), koji je 480. god. s 300 Spartanaca i oko 6000 saveznika junaki branio Termopilski klanac od daleko nad monije perzijske vojske, koju je vodio Kserkso, dok nije, izdajom Efi-jalta, poginuo sa svim vojnicima Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj meteora koji se javlja svake godine u prvoj polovici studenoga kao da polazi iz zvijea Lava leoninski stihovi metr. heksametar i pentametar kod kojih se kraj rimuje sa sredinom stiha, nazvani po jednom srednjovjekovnom pjesniku koji se zvao Leo

leoninski ugovor (lat. societas leonina) nepravedan ugovor, po kojem jedna strana vue "lavovski dio", tj. svu korist, a druga malo ili nimalo, poput onog lava (lat. leo, leonis = lav) u poznatoj Ezopovoj basni leoninsko drutvo (lat. societas leonina) drutvo, druenje s lavom; v. leoninski ugovor leonsko srebro lano srebro, posrebren bakar; leonsko cvijee umjetno cvijee od posrebrene ili pozlaene bakrene ice leonsko zlato lano zlato koje se pravi od istog bakra i cinka, pozlaeni bakar i cink, nazvano po panjolskom gradu Leonu; lionsko zlato leontijaza (gr. leon, leontos lav) med. lice slino lavovskom zbog vornatog zadebljanja koe kod gube i krasta, ili pretjerane razvijenosti eljusnih kostiju i kostiju lica leopan krianac leoparda i lavice; usp. leopon leopard (gr. leon lav, pardos pantera) zool. afriki tigar, grabeljiva ivotinja iz porodice maaka, ali se hrani i biljem; ivi u Africi, Perziji i Indiji leopoldovac pripadnik nekadanje vojne jedinice u Zagrebu (naziv po austrijskom nadvojvodi Leopoldu) leopon krianac lava i leopardice; usp. leopan lepeza (tur. jelpaze) naprava koja se sastoji od plonog dijela i drka te slui za hlaenje (dok njome ma-emo); mahalica, hladilica; lepeza boja slikarsko umijee prikladnog rasporeivanja boja lepidantian (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, anthos cvijet) bot. koji ima ljuskaste cvjetove, s ljuskastim cvjetovima lepido- (gr. lepis, lepidos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krljut, ljuska, ljuskav, ljuskast lepidodan (gr. lepis, eidos oblik) ljuskast, u obliku ljuski; lepidodian lepidodendron (gr. lepis, dendron drvo) geol. vrsta okamenjenih, drvetu slinih crvotoina s rompskim lisnim oiljcima oblika ljuske na povrini (osobito u razdoblju kamenog ugljena) lepidodian (gr. lepis, eidos) v. lepidodan lepidoida (gr. lepis, eidos oblik) zool. ljuskasti av lubanje lepidolit (gr. lepis, lithos kamen) miner, ljuskasti tinjac ljubiastocrvene boje; lilalit lepidopteri (gr. lepis, pteron krilo) mn. zool. leptiri i moljci lepidopterolog 805 Leta lepidopterolog (gr. lepis, pteron krilo, pero, logos) poznavatelj leptira, zoolog koji prouava leptire i moljce lepidopterologija (gr. lepis, pteron krilo, pero, logia) zool. znanost o leptirima i moljcima lepidostej (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, osteon kost) zool. vrsta ribe ko-ljivice; naraste do metar i pol, slina tuki lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, s ljuskama lepidoza (gr, lepis, eidos) med. ljuskasti osip, krastanje lepindopteriti (gr. lepis, pteron krilo, lithos kamen) mn. geol. otisci leptira u kamenu lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav, krastav, gubav, lepra guba) med. guba, kronina bolest koju uzrokuje ba-cil Mycobacterium leprae lepralgija (gr. lepra guba, algos bol) med. bol u miiima koji se pojavljuje pri gubi leproidan (gr. lepra, eidos oblik) med. shan gubi, nalik na gubu leproza (gr. lepra) med. v. lepra leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bolestan od gube, gubav leprozorij (lat. leprosorium) bolnica za gubavce lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton) starogrki bakreni novac; novogrki sitan novac = 1/100 drahme, odgovara naoj lipi leptocefalija (gr. leptos sitan, mali, kefale glava) uskoglavost, jedan oblik dolihocefalije leptofilan (gr. leptos sitan, tanak, fyl-lon list) bot. tankolistan, koji ima tanko lie leptofonija (gr. leptos, fone glas) bla-goglasnost, finoa glasa leptografski (gr. leptos tanak, tanahan, sitan, grafo piem) napisan finim ili sitnim slovima leptokroa (gr. leptos, chroia koa) tanka i fina koa leptomerija (gr. leptos sitan, meros dio) sastojak od sitnih dijelova

leptoni (gr. leptos sitan, tanahan) fiz. najsitniji sastojci tvari: elektroni, atomi, ioni i molekule leptonologija (gr. leptos, logia) znanost o leptonima leptospira (gr.) vrsta spirohete koju prenose glodavci i psi, uzrokuje pro-bavne smetnje, otjecanje slezene i si., tj. bolesti zvane leptospiroze leptotrihija (gr. leptos sitan, mali, thrix, trichos vlas, dlaka) fina, tanka kosa; finoa perja leptotrinks (gr. leptos sitan, thrix vlas, dlaka) med. vrsta bakterija kojih ima naroito mnogo u upljim zubima lerbub (njem. lehren uiti, Bube djeak) egrt lereza (gr. lereo) brbljanje gluposti, lud i djetinjast govor, osobito: podjetinjenje u dubokoj starosti lermajstor (njem. Lehrmeister) obrtnik kod kojega netko ui zanat Lesbos grki otok u Egejskom moru, danas Mitilini; Lezb lessto it. lesto (tal.) glaz. ivo, ivahno, okretno Lestrigonci mit. starogrki divovi-lju-doderi koji su poubijah Odisejeve drugove let (engl. let zapreka, smetnja, prepona) port, u tenisu: udarac koji "ne vrijedi", tj. smije se ponoviti Leta (gr. Lethe) 1. mit. boica noi i svega skrivenog kod starih Grka, mati Apolona i Artemide (kod Rimljana: Latona); astr. asteroid pronaen 1861 Leta (gr. Lethe) 2. mit., rijeka zaborava u podzemnom svijetu iz koje se, po vjerovanju starih Grka, oni to silaze u podzemni svijet napiju vode i zaboletalan 806 leukoderma rave sve to su proivjeli ranije; pren. zaborav, zaboravnost letalan (lat. letalis) smrtan, smrtonosan; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrtonosan ishod letalitet (lat. letalitas) smrtonosnost, ubitanost, smrtnost Letare (lat.) "Raduj se" etvrta nedjelja nakon Uskrsa u katolikoj crkvenoj godini letargian (gr. lethargia) bolesno pospan, obamro, trom, neosjetljiv; krajnje nemaran letargija (gr. lethargia, lethe zaborav) med. bolesna elja za spavanjem, bolest spavanja, obamrlost, tromost, ne-osjetiljivost; pren, nemar, krajnja nemarnost L'tat c'est moi it. L'eta s'e moa (fr.) Drava sam ja (izreka koju pripisuju fr. kralju Luju XIV. radi oznaavanja njegovog apsolutizma) leteomanija (gr. lethe zaboravljanje, zaborav) narkomanija letera (tal. lettera) pismo; lettera di cambio it. letera di kambio (tal.) trg. mjenino pismo, mjenica letifikancije (lat, laetificantia) mn. med, sredstva za okrjepljivanje (ili: razvedravanje, oivljavanje) letovati (njem. lten) lemiti, spajati dva metala pomou posebne smjese za lemljenje letrizam (fr. lettrisme) zvukovnost, zvunost letskis (engl, let's kiss poljubimo se!) suvremeni drutveni ples finskog podrijetla; ples u kojem su obvezni poljupci lettre de change it. letr de an (fr.) trg. mjenino pismo, mjenica lettre de creance it. letr de kreans (fr.) akreditivno pismo; potraivanje lettre de grosse it. letr de gros (fr.) u trgovakom pravu: pismo kojim se osigurava brod u sluaju nesree lettre de repit it. letr de repi (fr.) trg. pismo kojim se nekom duniku odgaa rok plaanja duga letva (njem. Latte) uska, dugaka daska koja se koristi za izradu ograda i si.) leucin (gr. leukos bijel) prva izolirana aminokiselina (1818.), sastavni dio mnogih bjelanevina, neophodna za odranje ivota leucitis (gr. leukos bijel) med. upala bjeloonice leucizam (gr. leukos bijel) med. v. al-binizam leuka (gr. leuke) med. bijela guba

Leukadija (gr. Leukas) jedan od otoka u Jonskom moru; danas Santa Maura; poznat po tome to su nekada s njegove vrletne hridine strmoglav-ljivali osuenike na smrt; leukadski skok nasilna smrt leukangitis (gr. leuko bijel, angos posuda) med. upala limfnih ila leukemija (gr. leukos bijel, haima krv) med. bjelokrvnost, bolest organa koji stvaraju krv pri kojoj se bijela krvna zrnca (leukociti) izvanredno umnoavaju, a crvena smanjuju leuketiopija (gr. leukos bijel, Aithiops Etiopljanin) med. v. albinizam leuko- (gr. leukos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: bijel, bijeli Ieukoblastian (gr. leukos, blastos klica, izdanak) med. koji se tie stvaranja bijelih krvnih zrnaca leukociti (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) mn. zool. bijela krvna zrnca (supr. eritorciti) leukocitoza (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) med. prolazno umnoavanje bijelih krvnih zrnaca, za vrijeme trudnoe, kod novoroenadi, nakon velikog gubitka krvi, kod zaraznih bolesti (npr. arlaha, sepse, pneumonije i dr.) leukoderma (gr. leukos, erma) med. v. leukodermija leukodermija 807 levha leukodermija (gr. leukos, erma koa) med. v. albinizam; takoer: stalna bijela, bez pigmenta, mjesta na koi, pojavljuju se od roenja ili zbog bolesti, npr. sifilisa ili upale ivaca leukofan (gr. leukos, faino sjajim, svijetlim) miner, bijeli i sjajni mineral; osobito ga ima u Norvekoj leukofobija (gr. leukos, fobos strah) med. strah od bijele boje leukom (gr. leukoma) med. bijela mrlja na ronici (oka), kao posljedica upale leukomatozan (gr. leukoma) med. koji boluje od leukoma leukopatian (gr. leukos, pathos) med. blijed, slabokrvan leukopatija (gr. leukos, pathos bol, bolest) med. bljedoa, slabokrvnost leukopenija (gr. leukos, penia siromatvo, potrebitost) med. smanjivanje broja bijelih krvnih zrnaca leukoplakija (gr. leukos, plasis formiranje, uobliavanje) med. stvaranje bijelih zadebljanja na sluznici jezika i usta, osobito kod puaa; teko se lijei i dosta esto prelazi u rak leukoplasti (gr. leukos, plasso formiram, tvorim) bot. mala, bezbojna tijela u oblike lopte ili elipsoida koja imaju sposobnost da se, prema potrebi, pretvaraju u kloroplaste ili kromoplaste leukoreja (gr. leukos, rheo teem, curim) med. bijelo pranje kod ena Leukoteja (gr.) mit. "blistava boica", pridjevak Ine kao zatitnice mornara leukotom (gr. leukos, temno reem) med. kirurki instrument kojim se vri leukotomija leukotomija (gr. leukos, temno reem) med. prerezivanje odreenih vlakana u bijeloj modanoj supstanciji s ciljem lijeenja odreenih duevnih poremeaja i bolesti lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj od 100 stotinki, odgovara naoj kuni levacija (lat. levatio) dizanje, osobito ruke pri udaranju takta levada (fr. levade) u jahanju: kad se konj visoko propne, a prednje noge skupi, tako da tijelo pritom kratko vrijeme nepokretno stoji samo na stranjim nogama Levant (tal. Levante) sve zemlje na Sredozemnom moru koje lee istono od Italije, do Eufrata i Nila; u uem smislu: obale Male Azije, Sirije i Egipta; Istok, Orijent levantina (tal. Levante, fr. levantine) trg. svilena ili polusvilena tkanina s kriiima za enske haljine, podrijetlom s Levanta Levantinci (tal. Levantino) mn. Europljani, osobito Grci i Talijani, i melezi izmeu ovih i istonjaka koji su roeni i koji ive u primorskim gradovima Levanta, osobito kao trgovaki posjednici i trgovci levantski (tal. levante) istonjaki, koji potjee s Istoka ili pripada Istoku; levantski vjetrovi estoki zapadni vjetrovi na obalama Sirije levat (atr.) 1. obian ovjek, svatko tko ne ivi atrovakim ivotom; 2. neiskusan cestovni razbojnik; sluajni ubojica levata (lat.) optuba, pokretanje sudbenog postupka levator (lat. levare dizati, podizati, lat. levator podiza) zool. mii podiza levatorij (lat. levatorium) med. v. ele-vatorij

levee it. leve (fr.) dizanje, podizanje; zbrajanje (usjeva); pozivanje u vojsku; ustanak; levee en masse it. leve an mas (fr.) narodni ustanak, opi ustanak, posljednja obrana leventa (perz. levend, tal. levantino) lijenina, besposliar, hvahsav besposlen vojnik; turski vojnik levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz Kur'ana krasopisno ispisane arapLevi 80S libela skim pismom; sentencije ispisane po zidovima muslimanskih kua Levi (hebr. Levi privren, odan) po Bibliji: trei sin Jakovljev, praotac istoimenog izraelskog plemena levigacija (lat. levigatio) glaanje; farm, pretvorba vrstih tijela u prah usitnjavanjem levigirati (lat. levigare) glaati, uglaati; kern, vrsta tijela usitniti u prah Levijatan strana i golema biblijska morska neman; zvijer uope; pren. neto ogromno, sablasno levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev brat, djever; leviratski brak brak izmeu ene i brata njezinog pokojnog mua, brak izmeu roaka (kod Zidova i nekih naroda u Aziji) levirati (fr. lever, lat. levare) u jahanju: natjerati konja da se propne na zadnje noge; levirati protest trg. protestirati mjenicu levisice traperice (po Levy Straussu) levit (lat. levita, gr. leuites, hebr. lewi) kod starih Zidova: potomak Levija, lan plemena Levi koji je morao biti sveenik; slubenik hrama i kulta levitacija (lat. levitatio) u spiritizmu: tobonje lebdenje jednog tijela, uklanjanje Zemljine privlane sile duhovnom snagom levite prigovor, savjet, kritika (prema Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva, koja je sadravala odredbe o levi-tima) levkoja (gr. leukoion ) bot. drijemovac, poznato vrtno cvijee iz porodice sunovrata levuloza (lat. laevus lijevi) kern, eer koji se nalazi u mnogom slatkom vou, medu, skree ulijevo ravninu polariziranog svjetla (usp. dekstro-za); fruktoza Lex duodecim tabularum (lat.) Zakon dvanaest ploa najstariji rimski pisani zakon, urezan 451450 pr. n. e, na dvanaest mjedenih ploa lezbijski (gr. Lesbos) koji pripada otoku Lezbosu, koji potjee s otoka Lez-bosa, u Egejskom moru; lezbijska ljubav neprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeu dviju ena, po lezbijskoj pjesnikinji Saphi (tribadi-ja) lezedrama (njem. lesen itati) drama pogodnija za itanje nego za kazalinu izvedbu lezija (lat. laesio) prav. ozljeda, povreda; vrijeanje, uvreda; oteenje, prii-njavanje tete, zakidanje leeran (fr. lger, lgre, lat. levis) lak, prirodan; lakomislen, brzoplet, nesmotren, nemaran; povran leernost (fr, lgret) lakoa; lakomi-slenost, nesmotrenost, nemarnost, brzopletost; povrnost li (engl. 1. lea) engleska mjera za konac = 1, 1 V2 ili 2 jarda li (engl. lee side) 2. pom. strana zaklonjena od vjetra, tj. strana koja je u zavjetrini, zavjetrina Li kem. kratica za litij libacija (lat. libatio) u starom Rimu: rtva ljevanica (ulje, vino ili mlijeko) libanomant (gr. libanos tamjan, man-tis prorok) onaj koji prorie (ili: gata) po mirisu tamjana libanomantija (gr. libanos tamjan, manteia proricanje) proricanje, gatanje po mirisu tamjana ( , Iibar (lat. liber) knjiga libel (lat. libelius) knjiica, mali spis; prav. dokument, pismena molba, pismena tuba; pogrdan spis, pamflet, paskvil libela (lat. libella) 1. obrt. ravnjaa, rav-nomjer, vodena vaga u kojoj se, iznad tekuine (etra), u jednoj blago savijenoj cijevi nalazi mjehur zraka (slui za pronalaenje vodoravnog poloaja); vaservaga; 2. zool. vilin konjic, kukac lijepe boje s etiri mreasta krilca libelant 809 libidinozan

libelant (lat. libeilans) pisac pogrdnih spisa, paskvila, pamfleta libelirati (lat. libella) 1. ispitivati i pronalaziti vodoravan poloaj pomou ravnjae; usp. libela libelirati (lat. libelius) 2. prav. podnijeti (ili: podnositi) pismenu molbu ili tubu libelist (lat. libelius) v. libelant Liber mit. starorimsko boanstvo plodnosti, simbol vedre raspojasanosti; kasnije poistovjeen s Bakhom Libera (lat.) 1. latinsko ime boice Pro-zerpine; 2. ime koje je dobila Arijad-na postavi Bakhova ena liberacija (lat. liberale osloboditi, libe-ratio) osloboenje, putanje na slobodu; proglaenje nedunim na sudu liberal (lat. liberalis) ovjek slobodouman i napredan; lan liberalne stranke liberalan (lat. liberalis), slobodouman, koji nema predrasuda, napredan, slobodnjaki, plemenit, blag, dobroudan; dareljiv Liberalije (lat. Liberalia) svetkovina u ast boanstva Libera; tom su prilikom rimski mladii proglaavani punopravnim graanima i primali muku togu (toga virilis) liberalistiki (lat. liberalis) slobodouman na nezgodan i tetan nain liberalitet (lat. liberalitas) slobodoumno i plemenito miljenje, slobodo-umnost; plemenitost; dareljivost liberalizam (lat. liberalismus) slobodoumniji politiki pokret; koncepcija koja zastupa odreene napredne reforme, npr. moderni liberalizam u SAD-u zahtijeva smioniji razvoj dravnog kapitalizma liberalizirati (fr. liberaliser) uiniti slobodoumnim, staviti na slobodoumne temelje; pokazivati se (ili: ponaati se) kao slobodouman i napredan ovjek liberator (lat. liberator) oslobodiltelj, letea utvrda, vrsta velikih zrakoplova bombardera u Sjedinjenim Amerikim Dravama (u Drugom svjetskom ratu) liberatorij (lat. liberatorium) v. apso-lutorij libero (tal.) port, u nogometu: slobodnjak, igra koji nema poseban zadatak, ve se mora nai gdje je god to potrebno Libertas (lat. Libertas) mit. boica slobode kod starih Rimljana libert (fr. libert) sloboda; libert, galit, fraternit it. libert, galit, fraternit (fr.) sloboda, jednakost bratstvo; glasovita lozinka Francuske revolucije, koju je iznio u lipnju 1793. Klub Cordeliers; ona je bila i slubeno geslo Druge republike (18481852) liberticid (lat. hberticidus) onaj koji ubija slobodu, ubija slobode, tj. onaj koji rui ili ukida slobodu libertina dubrovaki srebrni novac . potkraj 18. st. libertinizam (lat. libertinismus) tenja (ili: udnja) za slobodom, slobodnja-tvo; nauavanje o slobodi liberum arbitrium (lat.) fil. slobodna volja, sloboda volje, sloboda opredjeljivanja liberum veto (lat.) pravo slobodnog nijekanja ili uskraivanja, do 1791. zakonsko pravo svakog lana Poljske skuptine da, glasovanjem protiv, onemogui donoenje neke odluke libesbrif (njem. Liebe ljubav, Brief pismo) ljubavno pismo; pren. pismo s neugodnim vijestima (ironino) libhaber (njem. Liebe ljubav, haben imati) ljubitelj, amater libidinist (lat. libido pouda) slado-strasnik, pohotljivac, razvratnik libidinozan (lat. libidinosus) slado-strastan, pohotljiv, osjetilan, razvratan . .. libido 810 lido libido (lat. libido pouda) seksualna strast, sladostrae, povean spolni nagon, pohotljivost, pohota; psih. psihika energija, tj. intenzitet psihikog procesa, njegova psiholoka vrijednost (Jung) Libitina mit. starorimska boica smrti; pren. smrt libitinarij (lat. Libitina boica smrti) u starom Rimu: namjetenik u arenama koji je palim gladijatorima razbijao glave prije nego bi ih iznijeli iz arene (radi sprjeavanja gladijatora da se samo pretvaraju kako su mrtvi) libitum (lat.) volja, nahoenje, dopada-nje, hir; ad libitum (lat.) ih pro libito (lat.) po volji, po nahoenju, npr. pjevati; libitum

libracija (lat. Hbratio) astr. prividno nepravilno gibanje Mjeseca zbog njegovog nejednakog kretanja eliptinom putanjom ija je ravnina nagnuta za 5 stupnjeva prema ekliptici 1 zbog nagnutosti njegove osi za 1 1/ 2 stupnja prema okomici na ravninu ekliptike; to je uzrok to moemo, umjesto 1/2, vidjeti gotovo 6/10 Mjeseeve povrine libretist (tal. librettista) pisac teksta za operu, pisac libreta libreto (tal. libretto) knjiica, osobito s tekstom opere ili operete; rijei opere Libua legendarna utemeljiteljica ekoga kraljevstva licej (gr. Lvkeion, lat. Lvceum) gimnazija u staroj Ateni s vrtovima, u kojoj su predavali filozofiju Aristotel i peripatetiari (nazvana po oblinjem gaju koji je bio posveen Apolonu Likejskom); otuda: via, srednja kola, gimnazija, osobito: enska srednja kola licencija (lat. licentia) doputenje, dozvola, odobrenje; pravo uporabe, pra- vo obavljanja, pravo izvedbe ili prikazivanja; povlastica; dozvola za profesionalno bavljenje nekim portom; zlouporaba slobode, razuzdanost; licentia poetica it. licencija poetika (lat.) pjesnika sloboda, doputenje da pjesnik smije odstupiti od strogih propisa poetike i gramatike licencijat (lat. licentiatus) onaj koji je, na visokim kolama, dobio doputenje da bude doktor i da predaje svoju znanost, osobito teologiju i pravo licencirati (lat. licentiare) dopustiti, doputati; osloboditi, dati slobodu, otpustiti, razrijeiti licet (lat. licet) doputeno je, slobodno je, doputa se, smije se, moe se liit (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem licitacija (lat. licitatio.) trg. javna prodaja nadmetanjem, javna prodaja koju vre organi vlasti; rasprodaja licitando (lat.) trg. putem javne prodaje nadmetanjem licitant (lat. licitans) trg. nadmeta, sudionik u javnoj prodaji nadmetanjem licitar (njem. Lebzelter) slastiar koji pripravlja razne kolae s medom licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem; sudjelovati na javnoj prodaji kao nadmeta lider (engl. lead, leader) upravitelj, voa, prvak; lider stranke voa (ili: prvak) stranke; liding artikl (engl. lea-ding article) u novinama: uvodni lanak, uvodnik lidijski kamen (lat. lvdius lapis) miner, v. lidit lidit (lat. lvdius sc. lapis) miner, melinit s mnogo ugljena, slui za ispitivanje istoe zlata u zlatnim predmetima lido (tal. lido, lat. litus morska obala, al) obala; pjeani sprudovi iznad morske povrine, obino dugaki i uski, esto u obliku otonog lanca; osobito: obala jako utvrenog otoka liferacija 811 lij enterij a Mallamocco, koji dijeli lagune Venecije od Jadranskog mora liferacija (njem. Lieferung) isporuiva-nje, isporuka, nabavljanje, nabava, opskrbljivanje, dobavljanje liferant (njem. Lieferant, fr. livrer) isporuiti, isporuivati trg. opskrbljiva, nabavlja, dobavlja, isporuitelj (robe i si.) lifrati (njem. liefern) isporuiti, isporuivati, opskrbiti, naruiti robu i si. lift (engl. lift) uspinjaa, dizalica za ljude i robu u viekatnicama liftboj (engl. lift-boy) posluitelj u liftu lifting (engl.) med. zatezanje naborane koe u estetskoj kirurgiji lig (engl. league) engl. mjera za duinu: na kopnu = 4,827 km, na moru = 5,565 km liga (p., tal. liga, fr. ligue) savez, drutvo, udruenje, zajednica; savez vladara ih drava; Liga naroda nekadanje udruenje naroda osnovano nakon Prvog svjetskog rata radi rjeavanja meunarodnih sporova mirnim putem, sa sjeditem u Zenevi ligacija (lat. ligatio) med. kirurki zavoj ligada (fr. ligade) u maevanju; uklje-tenje ili izbijanje maa protivniku iz ruke jednim krunim plotiminim pokretom maa ligament (lat. ligamentum) anat. ili-asta tvorevina pomou koje se veina dijelova kostura dri u vezi, veza, ila: tisk. dvostruka slova, slivena slova, npr. oe liganj, lignja (lat. Loligo vulgaris) zool. jestivi grabeljivi glavonoac s deset krakova ligato (tal.) glaz. vezano, spojeno, sli-veno; legato

ligatura (lat.) glaz. spajanje dviju nota iste visine ili vie nota nejednake visine lukom; tisk. spajanje dvaju slova (npr. oe); med. podvezivanje vena, podvez za vene; zavoj, omot knjige ligel tender (engl. legal tender) bank. primanje od strane engleskih dravnih blagajni novanica koje izdaju pojedine banke u Engleskoj poto se prethodno proglase valjanim sredstvom plaanja ligetul (njem. Liegestuhl) (vrtni) stolac za leanje i odmaranje koji se moe namjestiti; lealjka, poivaljka ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti ligadu; ligirati metale v. legirati 2. ligmus (gr. lygmos tucanje) med. grevito tucanje lignin (lat. lignum drvo) drvena tvar lignit (lat. lignum drvo) vrsta smeeg ugljena, drveni ugljen lignozan (lat. lignosus) drvenast, kao drvo lignozitet (lat. lignositas) drvenastost, slinost drvetu lignum (lat.) drvo ligroin teki benzin, jedan od produkata destilacije nafte lihen (gr. leichen) bot., med. liaj lihen (gr. leichen, lat. lichen) bot. liaj; med. liaj (na koi) lihenologija (lat. lichen, gr. logia) bot. znanost o liajevima lihomantija (gr. lychos svjetiljka, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po plamenu svjetiljke liht (njem. licht) usp. svijetao, vidljiv; jasan; rijedak lijas (engl. lias vapnenac) najstarije doba jure (razdoblje u razvoju Zemlje) lijas (engl. lias, fr. liais) geol. donji slojevi jurske formacije koji se sastoje od plavog glinovitog vapnenca Lijej (gr. lyios koji ubija brige) mit. jedan od pridjevaka starogrkog boga Dioniza (Bakha) lijen (lat. lien) anat. slezena lijenalan (lat. lienalis) zool. slezenski, koji se tie slezene lijenterija (gr. leios gladak; podjednako teku, bez grudica, enteron crijevo) med. jak proljev, griza lijer 812 likvidator lijer (gr. leirion) bot. ljiljan, krin lijerica (gr. lyra) glaz. narodni troi-ani gudaki instrument u okolici Dubrovnika Likamb (gr. Lykambes) Tebanac koji je svoju lijepu ker Neobulu obeao pjesniku Arhilohu za enu, ali obeanje nije ispunio; prevareni pjesnik se osvetio tako to gaje nemilosrdno izrugivao u svojim pjesmama te su se otac i ki objesili likantropija (gr. lykos vuk, anthropos ovjek) med. vrsta ludila koja se sastoji u tome to bolesnik umilja da se pretvorio ili da se moe pretvoriti u vuka (bolest koja je osobito bila esta u starom i srednjem vijeku) Likaon (gr. Lykaon) mit. arkadijski kralj, sin Pelazgov; 2. jedan od Prija-movih sinova Likaonija maloazijska antika pokrajina liker (fr. liqueur) fina rakija s dodatkom eera, biljnog ekstrakta, eterinih ulja, vonih esencija itd. Likija (gr. Lykia) maloazijska antika pokrajina; glavni grad Ksanthos; saveznik Troje u Trojanskom ratu likoreksija (gr. lykos vuk, orexis udnja, prohtjev) med. osjeaj strane gladi liksivijacija (lat. lixiviatio, lat. lixivia lug, cijed) iskuhavanje u cijeu, lu-enje liktori (lat. lictores) mn. sluge i pratitelji najviih dravnih inovnika kod starih Rimljana (diktatora, konzula i pretora); oni su nosili pred svojim gospodarima snopove prua (fasces), iz ije je sredine strila sjekira, kao znak sudske vlasti; inae su bili u svemu slijepi izvritelji volje svojih gospodara Likurg 1. spartanski zakonodavac (9. st. pr. n. e.); 2. atenski dravnik u 4. st. pr. n. e. . , likvacija (lat. liquatio) pretvaranje u tekuinu; topljenje, taljenje, izdvajanje metala taljenjem likvefakcija (lat. liquefactio) topljenje, rastapanje, pretvaranje vrstih tijela u tekua Iikventan (lat. liquens) teku; pren. jasan, razumljiv likvescencija (lat. liquescentia) topljenje, pretvaranje u tekuinu

likvescirati (lat. liquescere) pretvarati se u tekuinu, topiti se likvid (lat. liquidum) neto tekue, tekuina; trg. jasno dokazano potraivanje, jasno dokazan dug likvidacija (lat. liquidatio) trg. obraunavanje, proiavanje, raiavanje, rasprodavanje, rasprodaja; obraunavanje trokova; naputanje i prestanak neke djelatnosti ili posla i sve to je s tim u vezi; plaanje dugova; likvidacijski odbor odbor iji je zadatak konano raiavanje stvari nekog trgovakog poduzea, banke, ustanove itd; likvidacijski termin rok koji sud odredi vjerovnicima za podnoenje prijava njihovih potraivanja likvidan (lat. liquidus teku); trg. jasan, ist, pravilan, siguran, pouzdan; likvidna sredstva u trg. bilanci: ona aktiva koje se brzo i bez veih napora i tekoa moe upotrijebiti kao sredstvo plaanja, ili pretvoriti u sredstvo za plaanje, npr. gotov novac, potraivanje kod banke, iste mjenice, sigurna potraivanja i dr. likvidant (lat. liquidans) vjerovnik koji putem suda opominje dunika i trai Isplatu svog potraivanja likvidat (lat. liquidatus) tueni dunik, dunik od koga vjerovnik preko suda trai vraanje duga likvidator (lat. liquidator) osoba koja vri obraunavanje i raiavanje rauna, predstavnik ili zastupnik mase, obraunavate!} likvidi 813 limfa likvidi (lat. liquidae sc. litterae) mn. gram. tekui glasovi, suglasnici 1, lj, r; supr. mute likvidirati (lat. liquidare) trg. proistiti, srediti, raspraviti; meusobna potraivanja obraunati; obustaviti plaanja; postupno napustiti neki posao rasprodajom robe, raspustiti neko trgovako drutvo, postupno ugasiti neku trgovaki kuu ili posao; izvesti obraun trokova koje treba platiti, izvriti konano obraunavanje; rasprodavati; povui, ukloniti likviditet (lat. liquiditas) tekuina, tekue stanje; trg. odnos sredstava kojima raspolae neko trgovako poduzee prema obvezama kojima uskoro dospijeva rok plaanja likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet likvor (lat. liquor) tekuina; alkohol, pirit, esta; med. otopina nekog vrstog tijela koja se daje u kapljicama; osobito: hrptena tekuina koja se nalazi pod mreastom opnom, a nastaje izluivanjem u mozgu lila (fr. lilas, p., eng. lilac, tur. leilak) bot. jorgovan; boja jorgovana, tj. svijetla plavorumenkasta boja lilacin (fr. lilas) kem. gorka tvar koja se dobiva iz listova i lisnih pupoljaka jorgovana Klija (lat. lilium, gr. leirion) bot. ljiljan Liliput izmiljena zemlja iji su stanovnici (Liliputanci) veliki kao palac (u Swiftovim "Guliverovim putovanjima") Liliputanac stanovnik zemlje Liliput, visok kao palac; pren. ovjek duevno ili tjelesno mali i zakrljao; pren. beznaajan ovjek, nitko i nita lima (gr. leimma) glaz. veoma kratka stanka, pauza, odmor, interval limaceae it. limacee (lat. limax pu ) mn. zool. puevi limakografija (gr. leimax, lat. limax pu gola, grafia) zool. opisivanje pueva limakologija (gr. leimax pu gola, lo-gia) zool. znanost o puevima liman (rus., tur., gr. limen luka, zaljev) movaran ili morski rukavac u ju. Rusiji, osobito ue rijeke koje je proireno u prostran morski rukavac limanhija (gr. hmos glad, ancho davim, muim) skapavanje od gladi, smrt od gladi limatura (lat. limatura) piljevina, strugotina od turpijama limb (lat. limbus) rub, porub na haljinama; na instrumentima za mjerenje kutova: rub s podjeljcima na stupnjeve, minute; po nauavanju Ri-mokat. crkve: limbus infantum (lat.) odvojeno mjesto pokraj pakla u kojem borave djeca koja su umrla ne-krtena, sve dok se ne oiste od istonog grijeha i time postanu sposobna ui u raj; limbus patrum (lat.) slino predvorje pakla u kojemu su boravili sveti i boguugodni ljudi Starog zavjeta dok ih nije Krist odatle oslobodio svojim pobjednikim silaskom u podzemni svijet limburger vrsta pikantnog belgijskog sira (naziv po podruju Limburg) limenereutika (gr. limen luka, zaljev; utoite, ereunao istraujem, teim za) nauk o pomorstvu, osobito o upravljanju brodom, o kormilarenju

limerik (engl. limerick) aljiva besmislena pjesmica i kitica u takvoj pjesmi (pet stihova, rimovanih aabba); nonsens-lirika limes (lat.) 1. utvrena granica Rimskoga Carstva; 2. mat. granina vrijednost, tj. broj kojemu se lanovi nekoga konvergentnog reda mogu po volji pribhiti limfa (lat. lvmpha ih limpha voda, gr. nymfe nimfa) fiziol. bjelanevinasta, bezbojna ih pomalo ukasta tekuina koju ine krvna plazma i bijela krvna zrnca i koja oblijeva tkiva i limfadenitis 814 limnologija stanice u organizmu, bijela krv; bot. vodenast sok u biljkama limfadenitis (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) med. upala limfnih lijezda limfadenom (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) oteklina limfnih lijezda limfagiom (lat. lympha, gr. agneion posuda) med. oteklina koja se oblikovala iz proirenih limfnih ila limfangitis (lat. lympha voda, gr. agneion posuda) med. upala limfnih ila limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v. hmfni; limfatian temperament v. flegmatian temperament limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se tie limfe, koji pripada limfi; limfni sustav sustav limfnih ila koje se nalaze u svima organima ljudskog tijela a kojima je cilj skupljati tkivu tekuinu koja je izvan krvnih ila, i ponovno dovoditi u krv od koje je i postala; limfne ile tanke, venama sline cjevice limfo- (lat. lympha ili limpha) predme-tak u sloenicama sa znaenjem: voda, tj. bijela krv; v. hmfa limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) fiziol. mala bijela krvna zrnca, limfne stanice Iimfocitoza (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) med. bolesno umnoavanje limfocita u krvi limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik) fiziol. slian limfi; limfiodno tkivo tkivo slino tkivu limfnih lijezda limfom (lat. lympha, gr. nast. -oma kao u rijei karcinom) med. v. limfadenom limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol. optjecanje limfne tekuine tijelom limfotomija (lat. lympha, gr. tome rezanje) med. operacija limfnih ila limfoza (lat. lympha) fiziol. oblikovanje (ili: stvaranje) limfe u limfnim ilama limigraf (gr. limne jezero, grafo) v. limnograf limit (lat. limes, limitis granica, mea) trg. najvia utvrena cijena, granica teaja; granica kredita koji jedan trgovac daje drugom limitacija (lat. limitatio) ograniavanje, ogranienje; odreen rok, propisan rok limitativan (lat. limitativus) ograniavan, koji ograniava, ograniavajui; limitativan sud log. sud koji je po svom obliku potvrdan, ali sadri negativan predikat, npr. Dua je besmrtna limited (engl. to limit ograniiti, limited) ogranien, tono utvren, odreen; kao sastavni dio naslova dionikih drutava u Engleskoj znai: da lanovi toga drutva jame za dugove drutva samo u vidini iznosa kapitala koji su uloili, drutvo s ogranienim jamstvom (limited company); kao kratica: ltd. ili ld. limitip tisk. slagai stroj konstruiran na osnovi fotografije limitiran (lat. limes granica, limitatus) ogranien, utvren, tono odreen limitirati (lat. limitare, engl. to limit) ograniiti, ograniavati, omeivati; tono odrediti, propisati cijenu ili teaj nekoj robi, osobito vrijednosnim papirima limnade (gr. limne jezero, ribnjak) mn. mit. vile jezerkinje, vodene nimfe limnograf (gr. limne jezero, ribnjak, grafo piem) naprava koja automatski biljei vodostaj; limnografska krivulja linija koja pokazuje promjene u kretanju vodostaja limnologija (gr. limne stajaa voda, jezero, logia) znanost koja prouava sve to je u vezi s jezerima i slatkim vodama uope, dio hidrografije limoktonija 815

lineja descendens limoktonija (gr. limoktonia) ubijanje glau, smrt od gladi limonin (tal. limone, fr. limon, engl. lemon, ar. laimun) kem. gorka tvar koju sadre limunove sjemenke limonit (gr, leimon luka, livada, na-vodnjena ravnica) miner, veoma vana eljezna rudaa: eljezni oksid s vodom, prvobitni oblik eljezne ru-dae iz vodene otopine; boje je ute ili smee, esto izmijean s glinom, tvori utu pranjavu masu (uti oker), koja se upotrebljava za boju limoterapija (gr. limos glad, therapeo lijeim) med. lijeenje pomou gladovanja limoza (gr. limos glad) med. bolesni osjeaj gladi, neodoljiv prohtjev za jelom limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan, proziran limunada (fr. limonade, tal. limonata) osvjeavajue pie od limunova soka, eera i vode limuzina (fr. limousine) vrsta zatvorenih automobila (naziv po francuskoj grofoviji Limousin) linament (lat. linum lan, linamentum rainjeno platno) svilaa lin (engl. lynch) samovoljno vrenje narodne osvete ili narodnog kanjavanja omrznutih osoba koje bi, po shvaanju gomile, zakoniti sud osudio na suvie blagu kaznu; ovakvo suenje, nekada osobito esto u Sjev. Americi, gomila vri obino neposredno nakon izvrenog kaznenog djela, vjeanjem, kamenovanjem ili premlaivanjem (naziv po imenu Johna Lyncha, farmera koji je ivio krajem XVI, st. u Virginiji, i koji je od svojih sugraana dobio neogranienu vlast da nemilosrdno kanjava odbjegle robove, razbojnike, lopove i dr.); narodno suenje, sud gomile linovati (engl. lynch) izvriti nad nekim lin, premlatiti krivca bez suenja i na licu mjesta. Ova vrsta kazne primjenjivala se u Sjedinjenim Amerikim Dravama najee na crncima lindy hop it. hndi hop (engl.) ameriki drutveni ples crnakog podrijetla linealan (lat. linealis) crtast, koji ima oblik crte ili linije, koji se kree u ravnoj liniji; linealni sustav prav. odreivanje nasljedstva po najblioj liniji srodstva (supr. gradualni sistem); linealno-gradualni sustav odreivanje nasljedstva po najbliem stupnju najblie linije lineamenti (lat. hneamenta) mn. crte, potezi, crte lica; crte na ruci, na dlanu linearan (lat. linearis) crtast, koji ima oblik linije ili crte; linearna jednadba mat. jednadba ija je nepoznanica, odnosno nepoznanice, na prvom stupnju; linearna taktika voj. nain borbe s rasporedom trupa u dugim linijama; linearni crte crte raen u linijama, tj. skica, nacrt, kontura linearibolian (lat. linearis, gr. bolos gruda zemlje) bot. koji ima renjeve u obliku linija linearifolan (lat. linearis, folium list) bot. koji ima listove u obliku linija, s crtolikim liem lineja (lat.) v. linija; a lineja ili alineja. (lat. a linea) sprijeda, ispoetka, iznova; odjeljak, odsjek, pasus, novi red lineja alba (lat. linea alba) zool. bijela linija, vrpca ila u sredini trbuha, gdje su miii meusobno srasli lineja ascendens (lat. linea ascendens) prav. linija srodstva koja se penje, uzlazna linija (roditelji, djedovi, pradjedovi itd.) lineja descendens (lat. linea descendens) prav. linija srodstva koja ide nanie, silazna linija (djeca, unuci, praunuci itd.) lineja facijalis 816 linoleum lineja facijalis (lat. linea facialis) anat. linija lica lineja inferior (lat. linea inferior) v. linea descedens lineja lateralis (lat. linea lateralis) zool. bona linija u riba, tj. sa svake strane tijela po jedna linija kojom prolazi posebno osjetilo lineja medija (lat. linea media) anat. srednja linija tijela lineja superior (lat. linea superior) v. linea ascendens lineta (fr. lunette) dalekozor; staklo za poveavanje; naonjaci (kod konja); fort, mala istaknuta utvrda ispred rovova u obliku polumjeseca; arhit. polukruno polje na zidu, iznad pro-. zora, vrata i dr., esto ukraeno a--. rama i slikama u boji; prozori, otvor na svodu u obliku polumjeseca; polukruna slika iznad kakve vee slike (na oltaru) lingula (lat.) mali jezik, jeziac; zool. koljka iz reda ramenonoaca

lingvafon (lat. Iingua jezik, fone glas) serija gramofonskih ploa ili kaseta na koje je snimljen potpuni teaj za uenje nekog stranog jezika (kod nas se esto uje pogrean oblik: linga-fon) lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se tie jezika, koji pripada jeziku lingvian (lat. Iingua jezik) jezini, govorni, koji se tie govora, koji je u vezi s govorom lingviforman (lat. Iingua jezik, forma oblik) jeziast, u obliku jezika lingvist (lat. Iingua jezik, fr. linguiste) jeziar, poznavatelj jezika, onaj koji se bavi prouavanjem jezika lingvistiki (fr. linguistique) koji se tie znanosti o jeziku, koji pripada znanosti o jeziku lingvistika (fr. linguistique) znanost o jeziku, znanost analitikog karaktera kojoj je zadatak svestrano analizirati injenice koje je prikupila filologija, utvrditi njihove veze i uzroke, i tako otkriti i utvrditi opu zakonitost u ivotu i razvitku jezika linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz, red, nit; mat. idealno prostiranje u duinu, bez debljine i irine; u mat. i zem. ekvator; u genealogiji i znanosti o nasljeivanju: niz srodstava koji potjee od jednog zajednikog praoca ili osnivaa porodice (prava, pobona, uzlazna, silazna linija); voj. taktiki raspored trupa u dugakoj fronti i s malom dubinom; regularna vojska (osim garde); pren. naela kojih se ovjek pridrava u ivotu (on je ostao na staroj liniji, tj. ostao je vjeran svojim naelima); takvo shvaanje nije na liniji = nije u skladu s naelima, npr. stranke linijski (lat. linea) koji se odnosi na liniju, koji pripada liniji; linijski br-dovi brodovi koji se upotrebljavaju u jednoj borbenoj liniji, veliki oklopni brodovi s 50 do 110 topova; linijska perspektiva pravilno skraivanje linije i skice predmeta koje treba nacrtati po zakonima perspektive; linijski sustav glaz. pet paralelnih linija na kojima se piu note liniment (lat. linimentum) gusta tekuina za mazanje i trljanje napravljena od masnih ulja ili sapuna Linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od argonauta, poznat po svom otrom vidu, skopeo promatram) opt. fotografski objektiv koji daje perspektivno tone slike; aplanat linkrusta (lat. linum lan, crusta kora) vrsta linoleuma od koga se izrauju umjetne kone tapete links (gr. lynx) zool. ris linoleum (lat. lan, oleum ulje) materijal za pokrivanje podova i oblaganje zidova: smjesa od lanenog firnisa ulja i 50% smole (kolofonija) otopi se i pomijea s prakom od pluta i mine linon 817 lirist ralnih boja, pa se onda ta masa stavi na vrstu jutenu tkaninu linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino laneno ili pamuno platno od najfinijeg konca, fini batist Linos (gr. lat. Linus) mit. sin Apolona i muze Terpsihore, izvrstan glazbenik i pjeva te izuzetno lijep mladi; simbol lirske tualjke (zbog prerane smrti) linotip (engl. linotype) tisk. slagarski stroj koji odmah izlijeva cijele redove; usp. monotip lint (engl. lint) raehani lan, kuina, svilaa; flanelasta tkanina od pamuka za medikamentozne preparate (karbol-lint, borlint itd.) linurgija (gr. linurgia) izraivanje platna, tkanje platna, platnarstvo liparija (gr. liparos mastan) med. debljina, pretilost lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, naima krv) med. poveavanje inae malog sadraja masti u krvi, kod tekih sluajeva eerne bolesti i kroninog alkoholizma liphaber (njem. Liebhaber) ljubavnik, dragi; ljubitelj ega, amater lipicaneri (njem. Lippizaner) mn. vrsta poznatih, obino bijelih, punokrvnih arapskih konja, nazvanih po nekadanjoj austrijskoj dvorskoj ergeli Lipica (Lippiza), kod Trsta lipil (gr. hpos masnoa) kem. materijal iji oksid stvara bazu masnih ulja lipoidi (gr. lipos mast, eidos oblik) kem. veoma razliita tijela, slina masti, ali koja se, za razliku od masti, ne mogu pretvarati u sapun lipoliza (gr. lipos mast, lyo rastapam) fiziol. rastapanje hranjivih masti u masne kiseline i sapun tijekom eluane probave, pod utjecajem ui i guteranog soka lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma) med. tumor koji stvaraju masna tkiva lipomatoza (gr 'ipos mast) gomilanje sala u vezivnom tkivu odnosno u pojedinim organima

lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos duh, dua lipothymia) sjeta, alost, tuga, neveselost lipsana (gr. leipo, leipsanon) ostatak svetinja, svete moi, relikvije lipsanografija (gr. leipsanon ostatak, preostatak, grafo piem) opisivanje relikvija lipsanoteka (gr. leipsanon ostatak, preostatak, theke priuvite, sanduk) mjesto gdje stoje relikvije liptajer (njem. Liptauer) vrsta finog ovjeg sira koji se proizvodi u Liptovu, u Slovakoj liptauer masni mekani ovji ili kravlji sir (naziv prema njem. Liptau za ime slovakog okruga Liptov) lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim) med. izluivanje masti putem mokrae kod neprirodnog spoja mokranih kanala s limfnim ilama lira (gr. lyra) 2. najstariji glazbeni instrument (glazbalo) kod starih Grka, slian kitari, no s dubljim i punijim zvukom, najprije s 4 ice, a poslije sa 7 ica; pren. simbol lirskog pjesnitva, pjesnitvo Lira (gr. Lyra) astr. zvijee na sjevernom nebu, s najsjajnijom zvijezdom Vegom lira (lat. libra, tal. lira) 1. novana jedinica u Italiji od 100 entezima liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, osobito ljubavnih pjesama lirika (gr. lyra, lyrike) poet, pjesnika vrsta koja rijeima izraava pjesnikove osjeaje; moe biti: lirika sveanog i zanosnog raspoloenja (himna, oda, ditiramb), lirika istog osjeaja (osobito ljubavna pjesma), misaona i promatraka, refleksivna lirika (ele-gija) lirist (gr. lyra) svira lire lirizam 818 literatura lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduevljenje, zanos, toplina; lirski jezik; lirsko raspoloenje; pjesniki stil lirod (gr. lvrodos) pjeva uz liru lirodan (gr. lyra, eidos) slian liri, u obliku lire, kao lira lirska poezija v. lirika - i lirski (gr. lvrikos) koji pripada liri; koji se tie lirike, koji pripada lirici; koji se moe pratiti lirom; koji se moe pjevati, koji ima oblik pjesme; pun osjeaja, njean, koji izraava osjeaje; lirska pjesma pjesma u kojoj je glavno izraavanje osjeaja; lirska poezija v. lirika; lirski pjesnik v. lirik lisa (gr. lyssa) med. bijes, bjesnilo, osobito: psee bjesnilo; mjehuri, ote-klina ispod jezika kod bijesnih pasa lisans (fr. licence) fakultetski stupanj u Francuskoj, diplomski ispit lisansje (fr. licencie) onaj koji je poloio lisans, diplomirani student fakulteta u Francuskoj liscio it. lijo (tal.) glaz. jednostavno, prirodno, glatko lisodegma (gr. lyssa bjesnilo, degma ugriz) med. ugriz bijesnog psa lisodegmus (gr. lyssa, degma) med. v. lisodegma lista (fr. liste, tal., p., lat. lista) popis listerioza (gr. lysseter bijesan, mahnit) vrsta encefalitisa kod domaih ivotinja (kod ovjeka rijetko); listereloza l'isteso tempo (tal.) glaz. isti tempo (kad se u nekom glazbenom djelu takt mijenja, ali i dalje ostaje isti tempo) listrin (fr. lustrine) peeni krob, koji se upotrebljava za apretiranje tkanina da bi im se dao sjaj Htagogi (gr. lithos kamen, ago tjeram) mn. med. sredstva koja pomau izbacivanje kamena litanija (gr. litaneia molitva, preklinjanje) molitva koja se pjeva ili govori; crkvena alopojka, tubalica; pren. dugo i dosadno ponavljanje, gnjavljenje, zanovijetanje litantraciti (gr. lithos kamen, anthrax ugljen) mn. okamenjene biljke u kamenom ugljenu litantraks ( gr. lithos kamen, anthrax ugljen) kameni ugljen litar v. litra litargir (gr. lithos kamen, argyros srebro) olovni oksid (PbO) koji se dobiva izlaganjem otopljenog olova zranoj struji

litaura (gr. poly mnogo, taurea bubnjevi od volujske koe) glaz. instrument za udaranje, sastoji se od dviju metalnih polukugala presvuenih koom litera (lat. littera, sanskr. likh) slovo; ad literam (lat. ad litteram) doslovno, bukvalno; in literam (lat. in litteram) abecednim redom, po abecednom redu literalan (lat. litteralis) doslovan, od rijei do rijei; literalni kontrakt ugovor kod kojega izdavatelj ugovora ve samim podneskom postaje obvezan; literalna metoda metoda sricanja u nastavi itanja (za razliku od tzv. "glavne metode") literalist (lat. littera) onaj koji se kruto dri napisanog, cjepidlaka literalizam (lat. littera slovo) doslov-nost, zanemarivanje duha i duhovnog rada zbog krutog i slijepog pridravanja napisanog literaran (lat. litterarius) koji se odnosi na knjige, koji je u vezi s knjigama, koji spada u pismenost; knjievan, koji ima knjievnu vrijednost, koji je od znaaja za knjievnost; literarna povijest povijest pismenosti i knjievnih djela jednog naroda literat (lat. litterator) onaj koji se bavi knjievnou, koji poznaje knjievnost, knjievnik literatura (lat. litteratura) knjievnost, pismenost uope; osobito: lijepa knji litere 819 litografika evnost, pjesnitvo; struna literatura ona koja obuhvaa samo pojedine struke (npr. tehnika, medicinska, glazbena, vojna, filozofska, pedagoka literatura) litere (lat. litterae) mn. slova; pismo, pismeni sastav, rukopis; knjige, knjievnost; uenost, znanost literija (gr. lyo ublaim, lat. lyteria) lat. med. predznaci povoljnog i sretnog obrata u razvoju opasnih bolesti literomanija (lat. litterae spis, gr. ma-nia pomama, strast) strast za pisanjem, osobina onoga koji voli mnogo pisati litica (gr. lithos kamen) visoka strma stijena, hrid, hridina Iitigacija (lat. litigatio) parnica, spor; parnienje, sporenje, suenje; prepiranje litigant (lat. litigans) prav. onaj koji vodi spor, parnina strana, parniar litigiozan (lat. litigiosus) parnini, sporan, koji je u sporu; koji se voli parniiti, parniarski litigiozitet (lat. litigiositas) spornost, sumnjivost neke stvari; litigioznost litigirati (lat. litigare) svaati se, parniiti se, suditi se, voditi spor litija (gr. litaneuo mohm, prosim) u pravosl. crkvi: 1. molitva uoi nedjelje i blagdana; 2. povorka vjernika sa sveenstvom i crkvenim barjacima, kao manifestacija pobonosti, za velike blagdane; 3. povorka (kao pod 2.) kao poseban obred za prestanak kie, sue, rata, kakve zarazne bolesti itd. litijaza (gr. lithiasis kamen u mokranom mjehuru) med. stvaranje kamena u mokranom mjehuru lito- (gr. lithos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: kamen, stijena litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hitac, o balio bacam) ubijanje kamenjem, kamenovanje litodendron (gr. lithos, dendron drvo) okamenjeno drvo, kameno drvo litodijaliza (gr. lithos, dialysis razluivanje, rastapanje) med. rastapanje kamena u mokranom mjehuru litofag (gr. lithos, fagein jesti, derati) onaj koji jede ili gloe kamen litofagija (gr. lithos, fagein jesti, derati) jedenje (ili: gutanje) kamenja litofanija (gr. lithos, faino svjetlim) izradba slika na tankim, neglaziranim ploama od porculana; litofani su slike utisnute u ploe i, kad se svjetlost kroz njih probija, daju stupnjevite prijelaze svjetlosti i sjena (slue kao ukras na prozorima, eirima, svjetiljkama itd.) litofil (gr. lithos, fyllon list) okamenjen list litofiti (gr. lithos, fyton biljka) mn. okamenjene biljke litofize (gr. lithos, fyo postajem) mn. geol. povelike upljikave lopte od koncentrino naslaganih ljusaka kristaliziranog silicija litogenija (gr. lithos, genos od gigno-mai nastajem, postanem) jedan od najvanijih dijelova ope geologije koji prouava nastanak stijenja i kamenja; petrogenija litoglif (gr. lithoglyfos) klesar; kamen koji slui za ukras litogliflka (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) klesarska vjetina litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, isklesan) v. litoglif

litogliptika (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) v. litogliflka litograf (gr. lithos, grafo piem) crta (ili: pisac) na kamenu litografija (gr. lithos, grafia) vjetina da se crtei, slova i dr., izraeni na kamenu, umnoavaju pomou posebnog tijeska; opisivanje kamenja litografika (gr. lithos, grafike) vjetina itanja (ili: pisanja, tiskanja) na kamenu; v. litografija litografirati 820 litotomist litografirati (gr. lithos, grafo) tiskati ili crtati i slikati na kamenu, pa onda otiske s toga kamena umnoavati; miner, opisivati kamenje litografski (gr. lithos, grafo) koji se tie litografije, izraen putem litografije; koji se odnosi na opisivanje kamenja; litografski kamen posebni kamen kriljevac za uporabu u litografiji litoidan (gr. lithos, eidos oblik) slian kamenu, kao kamen, kamenast litoklast (gr. lithos, klao lomim, razbijem) med. instrument za razbijanje kamenia u mokranom mjehuru litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje) mn. geol. pukotine koje se, utjecajem raznih geodinamikih sila, stvaraju na Zemljinoj kori litokoletian (gr. lithokolletos) optoen, ukraen dragim kamenjem litokromija (gr. lithos, chroma boja) vjetina slikanja na kamenu uljenim bojama i skidanja naslikanog na platno, otisak u boji snimljen s kamena; kromolitografija Iitoksilon (gr. lithos, xylon drvo) miner, okamenjeno drvo litolabon (gr. lithos, lambano hvatam, uzmem) med. instrument za vaenje kamena iz mokranog mjehura litolatrija (gr. lithos, latreia oboavanje) oboavanje kamenja, vrsta fetiizma litolog (gr. lithos, logos) poznavatelj kamenja, znanstvenik koji se bavi prouavanjem nastanka i prirode stijena i kamenja; petrolog Iitologija (gr. lithos, logia) znanost o nastanku i prirodi stijena i kamenja; poznavanje stijenja i kamenja; petro-logija Iitomantija (gr. lithos, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po kamenju, ili po poloaju kamenja Htomorfi (gr. lithos, morfe oblik) mn. kamenje koje ima oblik neega (ivotinje, ovjeka, glave i dr.) litonefroza (gr. lithos, nefros bubreg) med. bolest uzrokovana kamenom u bubrezima litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje, trljanje) mn. med. v. litotriptika litopedion (lat. lithos, pais, paidos dijete) med. u sluajevima izvanma-ternine trudnoe: obamrli zametak koji se, u trbunoj upljini, pretvorio u vapnenac litoralan (lat. litus morska obala, lito-ralis) primorski litorale (lat. litorale) primorje litosfera (gr. lithos, sfaira lopta) geol. tvrdi plat Zemljine kore litosteje (gr. lithos, osteon kost) mn. okamenjene kosti litostratum (gr. lithos, lat. stratum pod) pod izraen u mozaiku litota (gr. litotes nepretjeranost, jednostavnost) poet, ublaavanje, umanjivanje, jedan od tropa pjesnikog stila u kojem se prave rijei zamjenjuju slabijim i suprotnim izrazima, tj. kad se uporabi blai izraz da bi se ono o emu se govori utoliko vie i jae istaknulo, npr. nije loe (tj. dobro je), dobro nije (tj. loe je) litotamnij (gr.) rod crvenih algi litotipografija (gr. lithos, typos otisak, grafia) prenoenje tiskanog teksta na kamen i umnoavanje po metodi izumitelja, brae Dupont, u Parizu litotom (gr. lithos, tomos otar, koji ree) med. instrument za rezanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotomija (gr. lithos, tomia rezanje) med. operacija koja se sastoji u raz-rezivanju ili neposrednom rezanju kamena u unom ili mokranom mjehuru litotomist (gr. lithos, tomia rezanje) kirurg, lijenik-specijalist za vaenje litotrintist 821 lizeza kamena iz unog ili mokranog mjehura litotrintist (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. lijenik-specijalist za vaenje kamena iz unog ili mokranog mjehura

litotripcija (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. razbijanje (ili: drobljenje) kamena u unom ili mokranom mjehuru litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje) med. razbijanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotriptika (gr. lithos, tripsis trljanje) mn. sredstva za razbijanje ih usitnjavanje kamena u unom ih mokranom mjehuru litotriptor (gr. lithos, tribo trljam) med. instrument za razbijanje i usitnjavanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum) med. v. litotriptor litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) mn. zool. koraljne ivotinje, koralji litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom sustavu mjera: jedinica za mjerenje obujma tekuine, iznosi priblino kubini decimetar (skraeno: 1) litrametar (fr. htre, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za odreivanje specifine teine tekuine litura (lat. litura) precrtavanje, brisanje ili popravljanje onoga stoje napisano; precrtano, izbrisano ili popravljeno mjesto liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Ateni: radovi koje su graani o vlastitom troku morali obavljati u korist drave; u crkv. jeziku: sluba Boja, bogosluje liturgija (gr. lithos, ergon djelo, posao) 1. preradivanje kamena; poznavanje kamena, kemija kamena liturgika (gr. leiturgike) 2. nauk o bo-goslunim radnjama i bogosluju, o bogoslunom ritualu liturgika (gr. lithos, ergon djelo, rad) 1. primijenjen nauk o kamenu, nauk o preraivanju kamena i minerala uope liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med. izbacivanje kamena ili pijeska putem mokrae livan (gr. libanos od hebr. lebonah bijel) tamjan live (fr. livet) posljednji po redu igra u biljaru lividan (lat. lividus) olovne boje, modar, modrikast, boje kao zemlja; pren. zavidan, zloban, pakostan lividitet (lat. hviditas) olovna boja, mo-drina; pren. zavist, pakost living-room it. living-rum (engl. living ivot, ivljenje, room soba, prostorija) dnevna soba, soba za dnevni boravak livor (lat. livot) med. modrica livra (fr. livre) funta = livra sterlinga; v. sterling livreja (fr. livree, tal. livrea, p. librea) prvobitno: ogrta i dr. koje je francuski kralj u posebno sveanim prilikama davao svojim stjegonoama i gardistima; kasnije: odijelo koje nosi posluga i vratar u jednoj otmjenoj kui, dvoru itd., sluiteljska uniforma livrezon (fr. livrasion, lat. liberatio) trg. isporuka, predaja (robe) liza (gr. lysis razrjeenje) razrjeenje, otkup, osloboenje; med. postupno oslabljenje simptoma bolesti, osobito groznice (supr. kriza) lizerginska kiselina proizvod dobiven od jednoga parazita na rai (lat, Se-cale cornutum); v. LSD lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gornja haljina koja se oblai pri itanju; oznaiva od kartona, znaka, obino u obliku noia, za oznaavanje strane u knjizi na kojoj se stalo u itanju bookmark; stol za itanje lizijeran 822 lodi lizijeran (tal.) lako lomljiv, krhak, krt Lizistrata (gr. lysis razrjeenje, stra-tos vojska) poznata komedija starogrkog pisca Aristofana (445385 pr. n. e.) ija je osnovna ideja mirotvorstvo lizoform (gr. lysis rastapanje, lat. forma, oblik) kem. dezinfekcijsko sredstvo, napravljeno od formaldehida i sapuna lizol (gr. lysis rastapanje, lat. oleum ulje) kem. veoma jako dezinfekcijsko i antiseptiko sredstvo, dobiva se mijeanjem krezola s ricinusovim ili lanenim uljem, otrovno loa (p.) kratki uvodni prikaz u srednjovjekovnom kazalitu (glumci su najavljivali sadraj drame koju e odigrati); vesela gluma kao uvod u dramsku izvedbu lob (engl.) port, u tenisu; udarac koji se izvodi oborenim reketom okrenutim uvis; lopta baena visoko

lobby it. lobi (engl.) predvorje (osobito parlamenta); lobist politiar koji privatnim razgovorima nastoji pridobiti zastupnike za svoju (ih: odreenu) politiku lobektomija (gr.) med. kirurko uklanjanje jednoga renja oboljelog organa (plua, jetara, titnjae) lobelija bot. vrsta tropske vrtne biljke; sadri alkaloid lobelin koji slui za lijenje astme (naziv po flandrijskom botaniaru M. de l'Obelu) loberan (lat. lobus reanj, krilo) med. koji se tie cijelih plunih krila; lo-berna pneumonija upala plunih krila lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) anat. koji se tie jednog dijela plunih krila lobuli (lat. lobuli) mn. anat. pluna krilca lobus (lat. lobus, gr. lobos) anat. pluno krilo loc (njem. Lotse) brodar koji, kao dobar poznavatelj vodenih putova, sprovodi lae kroz opasna mjesta loch it. loh (engl.) 1. jezero; 2. morska uvala; fjord; Loch Ness jezero u sjeverozapadnoj kotskoj u kojem je, navodno, viena neka golema i nepoznata vodena ivotinja loci (lat. loci, locus) mn. mjesta; ad loca it. ad loka (lat.) na svoja mjesta sjednite; loci memoriales it. loci me-morijales (lat.) mjesta koja treba uiti napamet locij (lat. lotium) med. mokraa, urin locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupanje, ienje; lotura locirati (lat. locare) metnuti na jedno mjesto, smjestiti, namjestiti; dati na zajam, posuditi, npr. novac; izdati pod najam, dati pod zakup; prav. odrediti vjerovnike steajne mase loco it. loko (lat.) na mjestu, u mjestu; umjesto, namjesto; loco sigilli it. loko sigili (lat.) mjesto peata (kao kratica: L. S.); loco laudato ili loco citato it. loko laudato, citato (lat. loco laudato, citato) na navedenom ili na oznaenom mjestu (kao kratica: 1. 1., 1. c.) trg. mjesto gdje se roba prodaje loco roba it. loko roba trg. roba koja se nalazi na tritu locomotion it. loukomoun (engl.) "micanje", vrsta suvremenog plesa locum tenens it. lokum tenens (lat.) onaj koji dri mjesto; zastupnik, upravitelj, zapovjednik, ef lod (engl. load) engl. mjera za ito = 5 kvartera = 14,539 hl; kao mjera za drvo = 40 engl. kubinih stopa (= 1,13 cbm) za nepreraeno drvo, a 50 kubinih stopa (= 1,41 cbm) za preraeno; kao mjera za teinu = 2240 funti = 1016 kg lodi (njem. Loden) sukno od grube vune, osobito za portska odijela loda 823 logodijareja loa (tal. loggia) = loa; osobito: pokriven i poluotvoren hodnik, u prizemlju ili na katu, oko neke kue, galerija, hodnik sa svodovima log (njem. Logge, engl. log) pom. instrument za mjerenje brzine brodova logaedski stihovi (gr. logos rije, aoide pjevanje, pjesma) metr. stihovi kod kojih su sjedinjene stope raznih ritmova, npr. daktilski i trohejski, pa izgleda kao da stoje u nekoj sredini izmeu pjesnikog (aoide) i proznog (logos) ritma logaritam (gr. logos odnos, arithmos broj, lat. logarithmus) mat. logaritam jednog broja (z) za neki osnovni broj ili osnovu, bazu (b), zove se eksponent (izloitelj) koji nam pokazuje kojoj je potenciji, stupnju baze b, jednak broj z. Ako je dakle z - b1, onda je 1 = log z (za bazu b). Tako je, primjerice, po obinom, Briggsovom ili dekadnom sustavu logaritama (s bazom: b = 10) 1 log. od 10, 2 log. od 100, 3 log. od 1000, 5 log. od 100.000 itd. budui da su brojevi 10, 100, 1000 itd. prva, druga, trea itd. potencija od 10 logaritamski (gr. logarithmos) mat. koji se tie logaritma; logaritamske tablice knjiga u kojoj su izraunani logaritmi jednog sustava brojeva logaritmika (gr. logarithmos) mat. nauk o logaritmima; v. logaritam logat (tur.) rjenik loger (njem. iz niz. logger, lugger) pom. mali obalni jedrenjak s jednim do tri jarbola logi- (gr. logizomai mislim, sudim) predmetak u sloenicama koji oznaava neto u vezi s miljenjem, suenjem, prosuivanjem logicitet (gr. logike, lat. logicitas) karakter onoga stoje logino; supr. fak-ticitet logicizam (gr. logikos razumni, logiki) fil. nauavanje (ili: metoda) koja logiku ini osnovom, naelom filozofije; supr. psihologizam logian (gr. logikos) koji je u skladu sa zakonima miljenja, koji pravilno misli, dosljedan u miljenju i rasuivanju

logiar (gr. logike) uitelj pravilnog miljenja; onaj koji pravilno misli, razuman, razborit ovjek logiki (gr. logike) koji se tie logike, koji pripada logici, koji je u vezi s logikom logija (gr. logos slovo, pojam, razlog, odnos, uenje) zavrna rije u sloenicama, znai: znanje, nauavanje, znanost, npr. bio-logija, psiho-logija, so-cio-logija, filo-logija itd.) logika (gr. logos, razum; odnos; pojam, logikos koji se tie razuma, razumni, logike sc. techne vjetina) fil. znanost 0 zakonima miljenja, tj. o onim zakonima miljenja kojih se valja pridravati pri stjecanju znanstvenih spoznaja; u uem smislu: znanost o prirodi i postanku pojmova, sudova i zakljuaka; pren. zdravo miljenje i rasuivanje, dosljednost u miljenju 1 rasuivanju; logika injenica zakonitost u prirodnom zbivanju logistika (gr. logistike) vjetina raunanja pomou slova (umjesto brojki), algebra; vjetina izvoenja zakljuaka, sposobnost zakljuivanja; voj. znanost koja ui kako se proraunavaju vrijeme i prostor koji su potrebni da bi se izveo kakav taktiki pokret logo- (gr. logos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: rije, govor; razum, um logodedalija (gr. logos, daidallo uresim, krasim) slatkorjeivost, krasno-rjeivost, vjetina govora logodijareja (gr. logos, diarreo pro-tjeem, istjeem) bujica rijei bez smisla, pretjerano govorenje, pretjerana opirnost u govoru logofor 824 lohioragija logofor (gr. logos, foreo nosim) preno-sa rijei, cijev za govor, telefon logograf (gr. logografos) kroniar, povjesniar, naziv za najstarije grke povjesniare koji su pisali pouzdane ili potvrene vijesti i predaje o osnivanju pojedinih grkih gradova i si. u prozi, za razliku od pjesnika (poie-tes), npr. Herodot i njegovi prethodnici: Hekatej, Ferekid i Helanik IogografTja (gr. logografia) kroniar-stvo, povjesniarstvo, pisanje najstarije povijesti na osnovi pouzdanih predaja itd; usp. logograf logogram (gr. znak ili slovo koje predstavlja cijelu rije; v. sigla logogrif (gr. logos, grifos zagonetka) zagonetka slovima kod koje rije, isputanjem, dodavanjem ili mijenjanjem jednog slova, dobiva razliita znaenja; pren. zamrena, nejasna stvar, zagonetna osoba logoklonija (gr. logos govor, rije, ma-chia borba, bitka) borba rijeima, prepirka logokracija (gr. logos razum, kratos vladavina) vladavina razuma logolatrija (gr. logos, latreia oboavanje) pretjerano potovanje rijei ili razuma, vjera u svemo razuma Iogomah (gr. logomacheo prepirem se) onaj koji se bori rijeima, shvaanjima logomahija (gr. logomachia) borba rijeima, prepirka, svaa logomanija (gr. logos, mania pomama, ludilo) pretjerana govorljivost (esto znak duevne bolesti) Iogoneuroza (gr. logos, neuron ivac) med. poremeaji u govoru zbog pogrenog oblikovanja misli logopatija (gr. logos, pathos bolest) med. v. Iogoneuroza logopedija (gr. logos, paideia odgoj) vjebanje izgovaranja rijei i govora (kod gluhonijemih) logor (njem. Lager) voj. v. lager logoreja (gr. logos govor, rije, rheo teem) med. bolesna brbljavost, besmislena bujica rijei logos (gr. logos) rije, govor; um, razum, mo miljenja i rasuivanja; odnos; u stoikoj filozofiji: boanski razum koji vlada svemirom i proima ga; u idovskoj i aleksandrijskoj religioznoj filozofiji: boanska stvaralaka snaga i promisao; u kranskoj teologiji: boanska priroda Isusa Krista (u Ivanovom Evanelju). Po He-raklitu: sve tee, ah otac ili kralj ovoga tijeka je rat, tj. opreka suprotnosti; u vjenom unitenju i ponovnom stvaranju vlada nepromjenjivo jedinstvo logos, svjetski um ili svjetski zakon logoka (mad. lugas sjenica) loza koja se penje po drvenom kosturu i oblikuje sjenicu, hodnik i si.

logotet (gr. logotheteo traim raun od koga, logos raun, tithemi stavljam) pisac; pisar, brzopisac; visoki inovnik, kancelar u Bizantu logotip (gr. logos, typos otisak) vie slogova ili itavih rijei lijevanih zajedno logozofija (gr. logos, sofia poznavanje, znanje) znanje (ili: poznavanje) rijei, temeljito i svestrano poznavanje rijei Lohengrin it. Loengrin viteki lik iz starogermanske prie (vitez svetoga Grala), sin Parsifalov lohija (gr. locheia raanje, porod) med. sluzasta, ispoetka malo sukrviava tekuina koja izlazi iz maternice ro-dilja i traje 3 do 6 tjedana (to je zapravo ienje rodilja nakon poroaja, a dolazi od ponovnog stvaranja sluznice u maternici, koja se zbog poroaja bila istroila i propala) lohioragija (gr. locheia raanje, porod, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice nakon poroaja lohodohij 825 lokarda lohodohij (gr. lochos porod, docheion primalite, mjesto za primanje) med. rodilite, zavod (ili: bolnica) za rodi-Ije loimijater (gr. loimos kuga, iatros lijenik) lijenik koji lijei kugu loimografija (gr. loimos kuga, grafia) opis, opisivanje kuge lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski, lat. legalis) vjeran, iskren, odan; estit, astan, poten; ispravan, pravian, propisan lojalist (fr. loyal) vjeran (ili: odan, iskren) ovjek; = rojalist, osobito onaj koji je u sjevernoamerikom ratu ostao vjeran engleskom kralju lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost, vjernost, podanika vjernost; estitost, asnost, potenje; ispravnost, pravinost; zakonitost, propisnost lojd (engl. Lloyds, Lloyd) naziv drutava za razvrstavanje brodova radi pomorskog osiguranja i pomorskog prijevoza (naziv po Edwardu Lloydu, potkraj XVII. st., posjedniku jedne kavane u Londonu, koja se nalazila u blizini burze i u kojoj su se sastajali pomorci i trgovaki posjednici, osobito radi osiguranja brodova i prijevoza, kao i radi primanja i davanja obavijesti). Ovo londonsko drutvo kasnije se razvilo u osiguravajue, a od 1834. bavi se i razvrstavanjem pomorskih brodova, ima svoj veliki obavjetajni ured za trgovaka i pomorska pitanja, izdaje svoj hst itd. Po ugledu na ovo, osnovana su udruenja sa slinim ciljevima i u nekim drugim europskim dravama (Italiji, Njemakoj, Rusiji) lojtra (njem. Leiter) ljestve; pren. visoka ena ili mukarac lokabilitet (lat. locabilitas) skladnost s prilikama i prirodom jednog mjesta lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzimanje pod zakup ili najam, iznajmljivanje; zakupnina, najam lokajata (sanskrt.) staroindijsko nauavanje o etiri osnovna elementa (vatra, voda, zemlja, zrak); nijee tradicionalne autoritete i ivot nakon smrti lokal (lat. locale) prostor, prostorija, mjesto; prostorija ureena za neku svrhu (prodavaonicu, radionicu, itaonicu, gostionicu, kavanu); vlak ili stalno prijevozno sredstvo (autobus, brod) jednog grada i njegove blie okolice lokalan (lat. localis) mjesni, prostorni; koji je ureen prema jednom mjestu, koji odgovara potrebama ili prilikama jednog mjesta i njegovog poloaja, koji pripada jednom mjestu, koji se nalazi ili upotrebljava u jednom mjestu, koji ima vanosti samo zajedno mjesto; lokalna vlast mjesna vlast; lokalni list mjesni list, tj. onaj koji se bavi poglavito prilikama mjesta u kojem izlazi; lokalni patriotizam ljubav prema zaviaju, u uem smislu, i svemu to je u njemu i to iz njega dolazi; lokalni promet unutranji promet jednog grada ili opine lokalitet (lat. localitas) mjesto, predjel, kraj (s obzirom na njegove posebne prilike, njegov poloaj i dr.) lokalizacija (lat. localisatio) ogranienje na odreeno mjesto, na ui prostor, npr. bolesti, poara, rata itd.; odreenje mjesta gdje se neto zbiva lokalizirati (lat. localisare, fr. localiser) ograniiti (ili: ograniavati) na odreeno mjesto, npr. rat, bolest, poar itd lokanda (tal. locare, locanda) soba za izdavanje, gostionica, krma, svratiste (u Italiji, Grkoj i nekim dalmatinskim gradovima) lokarda (tal. lacerto, lanzardo) zool. vrsta morske plave ribe; plavica, skua, grancat lokarij

826 lombardi lokarij (lat. locarium) zakupna cijena, zakupnina, stanarina, najamnina lokat flat. locatum) ono to je dano u zakup ili pod najam lokatar (lat. locatarius) zakupnik stana, stanar, najmoprimac lokativ (lat. locativus sc. casus) gram. mjesni pade, esti pade lokativni (lat. locativus) gram. koji se odnosi na lokativ, npr. nastavak lokator (lat. locator) iznajmljiva, izdavatelj pod zakup ili pod najam lokatorij (locatorium) v. lokarij lokaut (engl. lock-out) iskljuenje, kad poslodavci, da bi suzbili trajk i natjerali radnike na umjerenost, otpuste sve radnike ili samo jednu skupinu radnika iz jednog ili vie poduzea; supr. trajk lokna (njem. Locke) kovrica, uvojak (kose) lokocesija (lat. lococessio) pravljanje mjesta, ustupanje, uklanjanje s mjesta lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za jedno mjesto) nepokretnost, nepo-minost, neprenosivost lokomobil (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) prijenosni (ili: pokretni) parni stroj lokomobilan (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) sposoban za mijenjanje mjesta, s mjesta pokretljiv, prijenosan, pomian lokomobilitet (lat. locomobilitas) pokretljivost s mjesta, pominost lokomocija (lat. locomotio) kretanje s jednog mjesta na drugo, pokretanje lokomotiva (lat. locomotiva) vuni transportni stroj na kotaima za pokretanje eljeznikih vlakova po tranicama, eljezniki stroj lokomotivitet (lat. locomotivitas) pokretljivost, sposobnost kretanja lokomotivni (lat. locomotivus) koji moe izazvati mijenjanje mjesta, koji pokree ili pomie s mjesta lokomotor (lat. locomotor) elektrina lokomotiva lokomotoran (lat. locus mjesto, motor) koji slui za pokretanje s mjesta, koji se tie pokretanja s mjesta lokris (engl. locchreas) platno iz Irske loksartroza (gr. loxos kos, arthron lanak) med. iskrivljenje lanaka loksodroma (gr. loxos kos, dromos put) pom. v. loksodromska linija loksodromska linija pom. dvostruka krivulja koja se, povuena povrinom jedne lopte ili jednog eliptinog sfe-roida i presijecajui pod istim kutom sve meridijane, pribliava polu u obliku spirale loksoftalmian (gr. loxos kos, ofthal-mos oko, loxofthalmos) med. razrok loksokozmos (gr. loxos kos, kosmos svijet, svemir) naprava koja predstavlja kretanje Zemlje oko Sunca i oko svoje osi lokucija (lat. loqui govoriti, locutio) govor, izraz, nain izraavanja lokus (lat. locus) mjesto; locus delicti it. lokus delikti (lat.) prav. mjesto gdje je kazneno djelo izvreno; locus communis lokus komunis (lat.) ope mjesto, mjesto svakom razumljivo; locus minoris resistentiae it. lokus minoris rezistencije (lat.) med. mjesto slabijeg otpora, tj. mjesto kroz koje se neka bolest najlake moe uvui u organizam lombard (fr. lombard) trg. lombardni posao davanje zajmova uz zalog pokretnog imetka; zaloni zavod, zalona banka; zalog. Ovaj kreditni posao dobio je ime po mjenjaima (novarima) iz Lombardije, u Italiji, koji su, kao pristae Gibelina, poetkom XIII. st. morali bjeati u Francusku i prvi se poeli baviti ovom vrstom posla i osnivati ovakve zavode lombardi (fr. lombards) mn. priznanice za zaloene stvari, zaloenice lombardirati 827 lombardirati (fr. lombard) trg. dati u zalog, zaloiti lombardni posao trg. v. lombard lombr (fr. l'hombre) kartaka igra, podrijetlom iz panjolske, obino izmeu troje igraa Lombrozov tip tip ovjeka koji se rodio sa sklonostima zloinu, roeni zloinac (izraz po talijanskom znanstveniku, neurologu i kriminalistu Lom-brosu Cesareu (18361909) koji se osobito bavio prouavanjem kriminalnih tipova) lon-tenis (engl. lawn-tenis) poznata igra malim gumenim loptama, engleskog podrijetla longaniman (lat. longus dug, animus duh, dua) strpljiv Longchamp it. Lonan (fr.) mjesto u Bois de Buologne, kod Pariza, gdje je ranije bilo trkalite; otuda: trkalite, trkaka staza

longeta (fr. longuette) duga i uska platnena vrpca za komprese i gipsane zavoje longimetrija (lat. longus dugaak, gr. metria mjerenje) mjerenje duina longituda (lat. longitudo) duina, zemljopisna ili astronomska duina longitudinalan (lat. longitudinalis) uzduni; koji se odnosi na duinu; longitudinalni valovi fiz. uzduni valovi, tj. valovi koji se prostiru u smjeru poremeaja ravnotee djelia elastine sredine (supr. transverzalan) longplejka (engl. long play duga igra, dugo sviranje) gramofonska vinilna ploa na 33,5 okretaja s desetak pjesama lord (engl. lord, staroengleski = uvar kruha: loaf) gospodin; u uem smislu; lan engl. Gornjeg doma, per; poasna titula engl. visokog plemstva po rangu ispod vojvode (markiza, grofa, vikonta i baruna); slubena titula nekih visokih dravnih inovnika (lord-admiral, lord-kancelar i dr.) i biskupa engleske narodne Crkve lord-major it. lordmer (engl.) "gospodin predsjednik", titula prvog predsjednika opine gradova Londona i Yorka Iordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza lordotian (gr. loros) med. iskrivljen naprijed, grbav lordoza (gr. lordosis) med. savijenost kraljenice naprijed, nagnutost, po-vijenost tijela naprijed lordship it. lordip (engl.) dostojanstvo lorda; gospodstvo, gospodarstvo, vlast; your lordship it. jor lordip (engl.) u oslovljavanjima: Vae gospodstvo Lorelaj (njem. Lorelei) veoma strma stijena na desnoj obali Rajne, visoka 200 m, znamenita po svom odjeku, nekada je brodarima bila veoma opasna; po mitologiji, boravite i ime jedne vodene vile, koja je svojim pjevanjem primamljivala brodare dok im se lae ne bi razbile o stijenu (tema mnogih pjesnikih i glazbenih djela) loreta (fr. lorette) malo otmjenija javna ena u Parizu, fina bludnica (nazvana po crkvi Notre-Dame de Lorette, u ijoj blizini veinom stanuju) loricirati (lat. loricare) staviti oklop, oklopiti; kem. ae obloiti ilovaom da se ne bi na vatri rasprsnule lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir, osobito od koe; voj. prsobran, grudobran lornjet (fr. lorgnette) optiko staklo za jedno oko, vrsta naoala koje ne stoje na nosu, nego vise o vratu i uvrene su najednom, obino lijepo ukraenom drku, a stavljaju se pred oi samo kad zatreba lornjon (fr. lorgnon) obino poveava-jue staklo, optiko staklo samo za jedno oko, monokl los (rus.) sjeverni jelen, sob, irvas losion 828 luciditet losion (fr. lotion) pranje, ispiranje; ljekovito sredstvo za ispiranje losos (rus.) zool. vrsta ribe iz roda pastrva lost (engl.) port, izgubljena lopta u golfu Lot prema Bibliji: ovjek kojega je Bog zbog njegove estitosti spasio prigodom unitenja Sodome loto (tal. lotto) poznata drutvena igra koja se sastoji u izvlaenju brojeva, tombola, lutrija lotos (gr. lotos) bot. zvjezdan; naziv razliitih biljaka s hranjivim i osvjeavajuim plodovima, posebno biljka koju su stari Egipani i Indijanci smatrali svetom, a njezin cvijet simbolom zemlje; ime veeg broja morskih i vodenih rua lotrak (balt.-slav. lotar skitnica, pijanac; rasipnik) v. lumpngloke lotura (lat. lotura) v. locij; sredstvo Lourdes it. Lurd (fr.) francuski gradi na rijeci Gavi, gdje se u 19. st, prema tradiciji, seljakoj djevojici Bernar-dici ukazala Bogorodica; danas: jedno od najveih katolikih svetita Louvre it. Luvr (fr.) stara kraljevska palaa u Parizu, na desnoj obali Seine, od 1793. glavni francuski muzej s veoma raznovrsnim i bogatim umjetnikim zbirkama lozinka (njem. Losungswort) parola, geslo, kratka, jasno izraena ideja; voj. ugovorena tajna rije u straar-skoj slubi; odziv, doziv, parola lozung (njem. Losung) utrak, tj. novac koji u nekoj trgovini ude u blagajnu u odreenom vremenskom razdoblju

loa (fr. loge, tal. loggia, lat. logia) kolibica, kuica, sobica; kaz. zasebno i pregradama odvojeno mjesto s vie sjedala; soba za oblaenje glumaca; u slobodnom zidarstvu: dvorana ili mjesto gdje se odravaju skuptine i sastanci, sama skuptina, udruenje slobodnih zidara u jednoj pokrajini ili dravi; zasebna soba za bolesnike u bolnici za umobolne; pom. sobica, kabina; u menaerijama: kavez za divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za uvara nekog parka; kuica na selu; kancelarija trgovakog poduzea, poslovnica, biro, ured loi (fr. logis, lat. logicium) stan, kua, obitavalite, prebivalite loiranje (fr. logement) stan, stanovanje; voj. u opsadnom ratu: utvrivanje jedne toke koju su opsjedatelji osvojili; sama ta utvrena toka; razmjetanje vojnika po kuama LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid lizerginske kiseline (lysergamid), jak otrov, djeluje ve u najmanjim koliinama; upotrebljava se i radi drogi-ranja lubin (port.) zool. morska riba kotunjaa slina ciplu; brancin lubitum (lat. lubitum) v. libitum Lubjanka zloglasna moskovska tamnica lubricitet (fr. lubricit) pohota, pohotljivost, sklonost bludu lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubrikacija lubrikacija (lat. lubricatio) izazivanje; podmazivanje, vlaenje lubrikancije (lat. lubricantia) mn. sredstva koja izazivaju pohotljivost; predmeti, slike, spisi i si. koji izazivaju pohotu; sredstva za smanjivanje trenja izmeu dvaju vrstih tijela lubrikator (lat. lubricator) mazalica, sprava za automatsko podmazivanje strojeva lucerna (fr. luzerne) bot. biljka iz porodice leptirnjaa, plava djetelina lucidan (lat. lux svjetlost, lucidus) jasan, svijetao, blistav (npr. duh); svjestan; lucida intervala v. interval luciditet (lat. luciditas) vedrina, bistrina duha; jasnost; svjesnost lucidnost 829 Lukrecija lucidnost (lat. lucidatis) v. luciditet Lucifer (lat. Lucifer = lux, ferre) onaj koji nosi svjetlost, svjetlonosac; astr. ime planeta Venere kada se javlja prije izlaska Sunca, zornjaa, zvijezda Danica; vladar tame, poglavica vragova, sotona, vrag, po alegori-nom prikazu proroka Izaije (14,12) i apostola Luke (10,18) lucimetar (lat. lux, lucis, svjetlost, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje jaine svjetlosti, fotometar; instrument za mjerenje ishlapljuju-eg djelovanja suneve svjetlosti hierum cessans it. lukrum cesans (lat.) "izmakla dobit"; u rimskom pravu: teta koja nastaje gubitkom zarade koju bi oteeni ostvario da nije bilo nedoputenog ina neke druge osobe luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pamuk, vapno i ulje) za sastavljanje ili zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila ludisti mn. v. luditi luditi mn. engleski radnici koji su radili na suzbijanju besposlice time to su se sustavno borili protiv uvoenja strojnog rada, kao najveeg neprijatelja svoga opstanka (ludizam); nazvan po svom voi Luddu, koji je prvi razbio stroj za pletenje arapa ludizam pokret engleskih radnika u poetku XIX. stoljea s ciljem unitavanja tvornica i strojeva, koji su uzrok bijede radnitva (naziv bez potvrde, po radniku Luddu, koji je prvi unitio jedan stroj). Radi suzbijanja ludizma u Engleskoj je bio donesen vrlo strog zakon Ludolfov broj mat. iracionalan broj koji pokazuje omjer krunice i njezina promjera, biljei se obino grkim slovom k (pi) i iznosi 3,141592... (nazvan po matematiaru Ludolfu van Ceulenu (15401610); ti je tran-scendentan broj lues (lat. lues) pom. zaraza; lues vene-rea (lat.) med. v. sifilis luetiar (lat. lues) med. onaj koji boluje od sifilisa, sifilitiar luf (engl, loof) pom. strana izloena vjetru lufa (ar.) bot. biljka iz porodice bundeva; upotrebljava se za izradu uloaka za cipele luft (njem. Luft) zrak luftati (njem. Luft, lften) zraiti, pro-vjetravati

luftbad (njem. Luftbad) med. zrano kupanje, lijeenje pomou svjetlosti i zraka; fototerapija luftbalon (njem. Luft zrak, fr. ballon) zrani balon, aerostat luftgever (njem. Luft zrak, Gewehr puka) puka na zrani potisak (puni se prelamanjem); zrana puka Lufthansa (njem.) njemaka zrakoplovna kompanija luftlinija (njem. Luft, lat. hnea) zrana linija, tj. najkraa udaljenost izmeu dvaju mjesta na Zemljinoj povrini lujdor (fr. louis d'or) "Luj od zlata", fr. zlatan novac od 20 zl. franaka, nazvan po Luju XIII.; usp. napoleon lujzit bojni otrov iz skupine plikavaca; uzrokuje ireve na koi lukati (njem. Luke okance; Luke rupa) potajno gledati, zavirivati Lukijan (gr. Lukianos) glasoviti grki satiriar (125180); u svojim se dijalozima ruga praznovjerju, mistici i moralistikom filozofiranju lukrativan (lat. lucrativus, lucrum dobit, korist) koji donosi zaradu, unosan, koristan, probitaan Lukrecija (lat. lucrum dobitak, korist) prema rimskoj tradiciji: ena Tarkvi-nija Kolatina koja se ubila kad ju je obeastio Seksto Tarkvinije, lan kraljevske porodice; to je bio povod za pobunu i ukidanje kraljevstva luks 830 lumpenproletarij at luks (lat. lux, lucis svjetlost, svjetlo) fiz. jedinica za mjerenje jakosti rasvjete: jedan luks ima povrinu koja je jedinicom svjetlosne jakosti (jakosti svjetlosti) na udaljenosti od jednog metra osvijetljena okomito luksacija (lat. luxatio) med. uganue, iaenje (kosti) luksmetar (lat. lux svjetlo, metron mjera) svjetlomjer, naprava za mjerenje jakosti svjetla (u fotografiranju, pri filmskom snimanju i si.) luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost, sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i raskoi; ono bez ega se moe, tj. to nije neophodno za ivot luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan, sjajan, rasipan; luksuzni artikl trg. raskoan predmet, predmet koji je, po carinskoj pristojbi, ocijenjen kao raskoan i, prema tome, ocarinjen po vioj stopi luksuzirati se (lat. luxus) ivjeti u raskoi lukubracija (lat. lux svjetlost, lucubra-tio) sjedenje i rad noc'u, nono prouavanje, noni rad, vrlo savjestan rad Lukul (lat. Lucullus) glasoviti rimski vojskovoa (11457 pr. n. e.), osouito se istaknuo u ratu protiv Mitridata, poznat po bogatstvu i veoma raskonom ivotu (lukulske gozbe) lukulski raskoan, bogat i obilan (po ugledu na raskoni nain ivota rimskog vojskovoe Lukula) lula (tur.) naprava za puenje duhana; svaka naprava koja ima oblik lule lumbago (lat. lumbus kria, lumbago) med. kriobolja, usjed, uganuta lea, reumatinoivani bolovi u kriima, bol u kriima lumbalan (lat. lumbalis) anat. koji se tie kria, koji pripada kriima; lum-balna anestezija med. postizavanje neosjetljivosti na bolove, npr. kod operacija, na taj nain to se u kanal hrptene modine, izmeu prljenova, ubrizga petpostotna otopina tropa-kokaina ili novokaina, zbog ega postanu neosjetljiva oba donja uda i trup ispod pupka; lumbalna punkcija vaenje tekuine iz kanala hrptene modine, u slabinskom dijelu, u terapeutiku ili dijagnostiku svrhu lumbaran (lat. lumbus kria; but, kuk, dio tijela oko bubrega) anat. v. lumbalan lumbarda (tal. (bombarda) starinski top; lumen (lat. lux, lumen) svjetlost, sjaj; pren. sjajna glava, velik duh; lumen naturale (lat.) fil. prirodna svjetlost, tj. prirodna, prvobitna, ovjeku uroena mo spoznavanja; fiz. jedinica svjetlosne struje: svjetlosna struja koju alje u svima smjerovima tokast svjetlosni izvor koji svijetli jedinicom svjetlosne jaine ujedan prostorni kut lumija (tal. lumia, lomia) bot. vrsta sitnih, lakih i slatkih limuna, slinih narani lumin (tal. lumino) iak, svjeica luminal farm. bijel kristalni praak gorka ukusa; slui za smirenje ivaca i za uspavljivanje; usp. veronal

luminarizam (lat. lumen svjetlost) umj. smjer u slikarstvu koji poglavito obraa pozornost na djelovanje i preljeve svjetlosti luminescensija (lat. luminescentia) fiz. svijetljenje tijela na drugi nain, a ne zbog usijanosti, proizvodnja tzv. "hladne svjetlosti" (zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju) luminiferan (lat. lumen, fero) koji prenosi svjetlost, svjetlosan luminozan (lat. luminosus) svijetao, sjajan, blistav, jasan lumpenproletarij at (njem. Lump odr-panac, prosjak, lat. proletarius graanin najnieg reda) u starom Rimu: propalo, osiromaeno seljatvo, prelumpngloke 831 luperkalije tvoreno u vojsku skitnica, prosjaka, t koji su doli u Rim i ivjeli od milostinje velikih. Nisu radili, jer je rad bio samo za robove, neto to se pre-ziralo, ve su ivjeli na raun robova; u kapitalizmu: najdonji, uboki sloj nezaposlene radnike klase; osim skitnica, prostitutki i si. obuhvaa tri kategorije: a) sposobne za rad, b) siroad i paupersku djecu, c) propale gole siromahe, za rad nesposobne, invalide, rtve industrije, bolesnike, udovice lumpngloke (njem. Lump bekrija, Glocke zvono) zvono za bekrije, pijance, tzv. lotrak luna-park zabavite na otvorenom ili pod atorima (kupolama itd.) s vrtuljcima, ljuljakama, panoramama, 1 streljanama i slinim ureajima za razbibrigu (ureeni su i stalno postavljeni veliki lunaparkovi Disneyland, Prater, Tivoli, Euro Disney, Gardaland) lunacija (lat. lunatio) Mjeseeva mijena lunambulist (lat. luna mjesec, ambu-lare hodati, etati) mjesear, somnambulist, epileptiar lunambulizam (lat. lunambulismus) mjesearstvo, padanje u stanje slino snu pod utjecajem Mjeseeve svjetlosti, tumaranje zatvorenih oiju po mjeseini; lunatizam Lunar Orbiteur (engl.) naziv za amerike umjetne Mjeseeve satelite Lunar Rover (engl.) mjeseev dip, vozilo to su ga ameriki astronauti koristili prilikom ekspedicija na Mjesecu u okviru programa Apollo binaran (lat. lunaris) koji se tie Mjeseca, Mjeseev; u obliku Mjeseca, mjeseast; lunarski lunarij (lat. lunarium) ureaj za predoavanje kretanja Mjeseca oko Zemlje (obino spojen s telurijem) lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati od mjesearstva, epileptian lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist; lunatikus morbus (lat. lunaticus mor-bus) med. mjesearstvo, padavica, epilepsija lunatizam (lat. lunatismus) mjesearstvo; v. lunambulizam luneta (tal) arhit. uokvireno polukruno polje iznad portala crkve (ili iznad prozora), obino s reljefnim prizorom i ukrasima lunker (njem.) tehnol. nepoeljna upljina u metalnom odljevku luniforman (lat. luna Mjesec, forma oblik) koji ima oblik mladog mjeseca, mjeseast lunisolaran (lat. luna Mjesec, sol Sunce) koji se tie kretanja Sunca i Mjeseca Lunohod (lat. i rus.) sovjetsko automatsko vozilo s osam kotaa za istraivanje povrine Mjeseca upravljano sa Zemlje hunta (njem. Lunte fitilj) top, puka, samokrijes ih koja druga vrsta vatrenog oruja koje se palilo na fitilj; fitilj aa lunula (lat. lunula) mali mjesec; enski ukras, bro (u obliku polumjeseca); bijeli polukruni korijen nokta lunje rod ptica grabljivica iz porodice jastrebova, opstoje dvije vrste: crvena i crna lunja luogo it. lugo (tal. luogo, lat. locus mjesto) glaz. na pravom mjestu lupa (fr. loupe) opt. instrument, jako ispupena zbirna lea kratke ari-ne udaljenosti pomou koje se sitni bliski predmeti mogu vidjeti po mnogo veim vidnim kutom nego golim okom, tako da izgledaju jako poveani luperkalije (lat.) starorimska svetkovina u ast boga pastira Fauna >ina 832 lutrija ina (lat. lupinus) bot. vuika, ukras-a biljka iz porodice leptirnjaa - ng (engl. looping) zrak. jedna od jodvanijh i najteih zranih akro-acija: obrtaj avionom u vertikalnoj ravnini za 360 stupnjeva

inotoksini (lat. lupinus vuika, gr. toxikon otrov) otrov kojeg ima u upini (vuici); v. lupinoza noza (lat. lupinus obrnika) bolest aca koja se pojavljuje kad se ovce irane vuikom, od otrova koji sadri u sebi vuika (lupina), tzv. lupinotoksina lupomi mn. ukaste pjege na licu, odraz lupusa lupulin (lat. lupulinum) hmeljno brano, gorak smolasti sastojak enskih cvatova hmelja koje daju pivu aromatian okus; upotrebljava se u medicini i kao sredstvo koje potie mokrenje lupus (lat. lupus) zool. vuk; med. iva rana, lokalna tuberkuloza koe, osobito na nosu ili kojem drugom dijelu tijela; lupus in fabula (lat.) posl. citat iz Terencija: mi o vuku, a vuk na vrata (kad iznenada naie netko o kome se ba u tom trenutku govorilo) lur glaz. prastaro duhako glazbalo (instrument) sjeveraoeuropskih naroda, vrsta bronanog roga luscitet (lat. luscus, luscitas kiljav) med. kiljavost lusingando it. luzingando (tal.) glaz. umiljavajui se, s umiljavanjem, umiljato lusinghevolmente it. luzingevolmente (tal.) glaz. v. lusingando luskozitet (lat. luscus, luscositas kiljav, orav) med. kratkovidnost lustar (lat. lustrum) razdoblje od 5 godina, petoljee lustar (lat. lustrum) razdoblje od pet godina kod Rimljana nakon ega je cenzor prireivao sveanu rtvu oienja od grijeha i pokajanja za cijeh narod; otuda: razdoblje od pet godina, petoljee luster (lat. lustrum) svijenak s vie svijea ili arulja, obino raskono izraen lustracija (lat. lustratio) sveano ienje od grijeha, ienje rtvom, ispitivanje savjesti; razgledanje, razmatranje lustrin (tal.) vrsta starinskog, vrlo vrijednog zlatnog novca lutecij (lat. lutetium) kem. kasiopij (element iz skupine lantanoida) lutein (lat. luteus ut, ukast) uta boja u liu biljaka i u utanjku od jaja luteran pristaa nauavanja Martina Luthera (14831546), osnivaa njemake reformistike Crkve; pren. (s katolikog gledita) otpadnik od prave vjere, izdajnik luteranizam v. luteranstvo luteranstvo pokret i nauavanje velikog reformatora i osnivaa njemake narodne Crkve Martina Luthera lutirati (lat. lutare) gusto premazati ljepilom, kitati, zakitati lutnja (tal.) glaz. starinsko iano glazbalo (instrument), najee sli ica; lauta, leut lutoterapija (lat. lutum blato, mulj, gr. therapeia lijeenje) lijeenje u blatnim kupeljima, u tolicama ili kupkama s ljekovitim blatom (zbog kemijskih elemenata koji uglavnom djeluju na kou) lutrija (fr. lot, lotterie) igranje srekama; klasna lutrija lutrija s vie, obino pet, izvlaenja, s tono odreenim planom izvlaenja sreaka, koje se najee dijele na etvrtine, polovine i cijele; lutrijski zajam dravni zajam koji zajmodavcu daje mogunost izvlaenja kakvog veeg zgoditka, ah zato nosi manje kamate lux in tenebris 833 luzus lux in tenebris (lat.) svjetlo u tami, svjetlo u tmini (prema Svetom pismu Iv 1,5); geslo s peata protestantskog pokreta valdenza ili valdovaca (podruje sjeverne Italije i graninih francuskih pokrajina) Luzijadi (port. Os Lusiadas) mn. potomci Luzusa, praoca Portugalaca; naslov slavnog Camoesovog (1524 1580) epa, u kojemu slavi djela svojih zemljaka koji su, pod vodstvom Vasca da Game, sudjelovali u pohodu na Indiju Luzitanija (lat. Lusitania) rimska pokrajina u panjolskoj, otprilike dananji Portugal; veliki engleski parobrod koji su Nijemci, poetkom Prvog svjetskog rata (7. svibnja 1915.), potopili kod june obale Irske, kojom su se prilikom utopile 1134 osobe luzitanski (lat. Lusitania) portugalski luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra 14 Lj, lj sedamnaesto slovo hrvatske latinice ljama v. lama ljaneros (p. llaneros) mn. pastiri i uzgajivai stoke koji ive na stijenama panjolske i nekadanjih panjolskih podruja June Amerike; v. ljano

ljano (p. llano) velika, ravna i nepo-umljena stijena u panjolskoj i na sjeveru June Amerike koja, u doba kia, obraste bujnom travom i zelenilom; omiljeno prebivalite pastira i uzgajivaa stoke; mn. ljanosi ljevat v. levat ljubiti se (e. libiti se) biti drag, sviati se ljubviinjenije (crkv.-slav.) spolni od-noaj, koitus ljulj (lat. lolium) bot. utrinac, "engleska trava" ljupka v. jufka ljuska atr. odijelo M M, m osamnaesto slovo hrvatske latinice m kratica za metar m. gram. kratica za masculinum (lat.) muki rod m2 kratica za kvadratni metar m3 kratica za etvorni (kubini) metar maca (hebr. mazzah) neDOSoljen kruh ili pashalni kola kod Zidova, mijesi se samo od brana i vode macakan (tal. mazza toljaga, bat, cane pas) ivoder, inter Macbeth it. Magbet kotski kralj iz 11. st., poznat po svojoj okrutnosti; glavni junak istoimene Shakespea-reove tragedije maceracija (lat. maceratio) dui utjecaj neke tekuine (vode, alkohola, etera, kiselina i dr.) na neku vrstu biljnu ili ivotinjsku tvar na obinoj temperaturi; omekavanje u vodi, natapanje, namakanje, moenje; pren. iscrpljivanje, kinjenje, muenje macerat (lat. maceratum) farm. tekuina dobivena putem maceracije macerirati (lat. macerare) natopiti, namakati, moiti, natapati, vlaiti, omekavati (npr. macerirati kosti namoiti kosti u vodi da bi mekani dijelovi s njih otpali, posebno radi anatomskih prepariranja); pren. muiti, kinjiti, iscrpljivati macijes (lat. macies) mravost; med. suica; tuberkuloza maeta (p. macheta) junoameriki bode, prikladan za sjeenje eerne trstike i ikarja maa (tal. macchia) 1. pjega, mrlja; 2. bot. biljka mediljika; 3. snijet, peronospora, plamenjaa mauka (rus. matuka) majica, mamica madam (fr. madame) gospoa, gospa, milostiva gospoa, milostiva, izraz kojim se oslovljava udana ena u Francuskoj i Engleskoj, takoer i ugledne starije djevojke madaroza (gr. madarosis) med. elav-ljenje; osobito: opadanje trepavica; madeza made in Germany it. meid in Derme-ni (engl.) trg. izraeno u Njemakoj, trgovaka oznaka koja mora, po propisima engleskog zakona o zatiti domaih proizvoda od 1887., stajati na robi koja se iz Njemake uvozi u Englesku madefakcija (lat. madefactio) vlaenje, moenje, kropljenje madeira (port. Madeira) v. madera mademoiselle it. madmoazel (fr.) gospoica madera (p. Madera) vrsta odlinog vina s otoka Madeire madeza (gr. madesis) med. v. madaroza madija (p. madi, madia) bot. juno-amerika uljarica iz porodice glavo-ika madir (tal. madeire) brodska oplata madison it. medisn (engl.) drutveni ples na bazi boogie-ritmova; plee se u paru, pojedinano ili u redu madlen 836 magaziner madlen (fr. madeleine) pren. pokajnica (po biblijskoj pokajnici Mariji Magdaleni) madlonete (fr. madelonnettes) mn. 1. pokajnice, bive razvratne ene koje u samostanima okajavaju svoje grijehe, nazvane po novozavjetnoj pokajnici Mariji Magdaleni (Madleni); 2. samostani u kojima ive takve ene; 3. zavodi za propale ene Madona ftal. Madonna) moja gospoa; slikarski ili kiparski prikaz Majke Boje koja dri u naruju malog Isusa, esto okruena i svecima madrac (lat. matratium, tal. materasso) jastuk ispunjen konjskom dlakom ili morskom travom pa proiven; proi-ven kolski jastuk madrigal (gr. mandra tor, fr. madrigal, tal. madrigale) poet. prvobitno: . pjesma koju su pjevali pastiri, pastirska pjesmica; od Petrarce: kratka idilina pjesma; kasnije: idilina aljiva pjesmica; glaz. vrsta umjetnike zborne pjesme, osobito njegovana u XVI. i XVII. stoljeu

madron (tal. madre majka) med. upala maternice i uope bolovi u utrobi maduro-mikoza gnojni irevi na nogama, esta bolest tropskih krajeva (naziv po indijskom mjestu Madura) maarizacija pomaarivanje, nasilno pretvaranje u Maare nemaarskog stanovnitva, osobito slavenskog Maarorsag (ma. Magvarorszag) maarski naziv bive Kraljevine Ugarske Maenta (tal. Magenta) 1. grad u gornjoj Italiji gdje su, 4. lipnja 1859., Francuzi i Pijemontezi pobijedili austrijsku vojsku; 2. maenta vrsta crvene anilinske boje maioniar (gr. magos, lat. magus) vra, arobnjak, umjetnik u izvoenju tobonjih natprirodnih pojava koje su, zapravo, vjete prijevare i lai maestoso it. maestozo (tal.) glaz. velianstveno, sveano maestral (tal. maestrale) sjeverozapadni vjetar koji pue na Jadranskom i Sredozemnom moru maestro (tal. maestro, lat. magister) majstor, uitelj, umjetnik, osobito: veliki majstor u stvaranju glazbenih djela, uitelj glazbe; veliki umjetnik u ahu; gospodin, gospodar, pretpostavljeni mafija (tal. Mafia, Maffia) tajno razbojniko i pljakako drutvo na Siciliji, postoji od 1860.; pren. opasno drutvo, udruga ljudi s opasnim ciljevima mag (gr. magos, lat. magus) staroper-zijski oboavatelj vatre, osobito njegovi sveenici, koji su bili zvjezdo-znanci i tumai snova; istonjaki mudrac koji prijevaru i praznovjerje iskoritava u vradbine i arolije; rec, vra, arobnjak magal slitina (legura) magnezija i aluminija maganja (tal. magagna) mana, nedostatak magarac (ar. homar) zool. poznata domaa ivotinja, sisavac iz porodice konja; osao, tovar magaza (tur.) skladite, duan, prodavaonica magazin (ar. mahhazin, fr. magazin, tal. magazzino) stovarite, skladite, spremite za robu; itnica, ambar; voj. spremite ubojitog materijala; leite za metke u puci; duan, trgovina robom na veliko; struni asopis, zbornik magazinaa (fr. magasinage) trg. vrijeme stajanja robe u spremitu, magazinu; magazinska taksa, learina; smjetaj robe u magazin, u stovarite, u skladite magaziner (tal. magazziniere) upravitelj, nadzornik magazina (stovarita, skladita) magazinirati 837 magnetizam magazinirati smjestiti (ili: smjetati) u magazin (ili: u skladite, u stovarite) magazinska puka voj. puka s magazinom ispod cijevi u koji stane vie metaka (od 3 do 10), brzometka Magdalena "podrijetlom iz Magdale" (u Galileji, Izrael); biblijska Marija Magdalena najprije velika grjenica, a onda iskrena pokajnica magfiret (tur. magfirte) oprotenje grijeha, Boji blagoslov magi (maggi) poznati hranjivi zain za juhe, sastavljen uglavnom od biljnih -.astojaka (nazvan po pronalazau Julijusu Maggiju) magija (gr. mageia) arolija, vrad-bina, vjetina potinjavanja -vojoj volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona. Vjerovanje u magiju je kaldejskog podrijetla, odakle se, preko Perzije i Egipta, proirilo ak na Zapad; bijela magija ona koja priziva u pomo nebeske sile, tj. dobre duhove; crna magija ona koja priziva u pomo zemaljske sile, tj. zle duhove magijski (gr. magos, lat. magnus) vra-arski, vradbinski, arobnjaki; aroban Magis vident oculi quam oculus it. magi vident okuli kvam okulus (lat.) Vie vide oi nego oko magistar (lat. magister) v. magister magister (lat. magister) uitelj, nastavnik; uitelj slobodnih (humanistikih) umjetnosti; magister farmacije diplomirani ljekarnik (kao kratica: mr. ph.) magisterij (lat. magisterium) upravi-teljstvo, nadzornitvo, upraviteljska sluba, nadzornika sluba; upravljanje, nadzor; dostojanstvo magistra magistrala (lat. magistralis uiteljski; glavni) svaka glavna linija (ili: pruga) u odnosu na sve drugostupanjske i sporedne linije koje iz nje izlaze (npr. glavna cesta, glavna eljeznika pruga, glavna vodovodna cijev, glavni elektrini vod i dr.)

magistralan (lat. magistralis) kolski, uiteljski; majstorski, izvrstan, vjet; glavni, poglavit, koji ini osnovu neega; med. napravljen po lijenikom receptu; magistralna formula (lat. formula magistralis) recept koji je propisao lijenik magistrale (lat. magistrale) voj. vanjski greben crte utvrenja magistrand (lat. magistrandus) onaj koji se sprema postati magistar magistrat (lat. magistratus) sudski (ili: policijski) slubenik; opinski sud, opinsko vijee, opina magnet (gr. magnetis lithos, Magnes lithos) ili prirodni magnet, mineral koji ima svojstvo privlaenja i dranja eljeznih tijela (nazvan po gradu Magneziji, gdje su ga stari Grci prvi put nali); umjetni magnet onaj koji se dobije kad se komad elika prevlaci u jednom smjeru prirodnim magnetom magnetian (gr., lat. magneticus) koji ima privlanu silu magneta; pren. neodoljivo privlaan, neodoljiv; usp. magnetski magnetit (gr. Magnes, i nastavak -ites) eljezna rudaa (Fe304) na kojoj je prvo primijeeno magnetno svojstvo privlaenja magnetizam (gr. Magnes lithos) svojstvo odreenih tijela, eljezne rude, da privlae i dre druga tijela u kojima ima eljeza; prirodna sila ije se djelovanje oituje u tankim pojavama privlaenja (i odbijanja); nauk o magnetnim pojavama; ivotinjski magnetizam magnetna sila za koju se pretpostavlja da postoji u ivotinjskom, osobito u ljudskom organizmu, pomou koje neki ovjek moe znatno utjecati na volju i na tjelesno stanje nekoga drugog ovjeka; usp. som-nambulija magnetizer 838 magnificencij a magnetizer (fr. magntiseur) onaj koji pomou ivotinjskog magnetizma hoe lijeiti, onaj koji hipnotizira magnetizirati (lat. magnetizare) 1. dati jednom tijelu magnetnu silu; 2. po metodi lijenika Mesmera, trljanjem ili pravilnim kretanjem ruke i dodirivanjem (manipulacijom) probuditi u ljudskom tijelu skrivene sile i na taj nain lijeiti bolesti; 3. dovesti nekoga u stanje magnetinog sna; 4. imati neodoljiv utjecaj, neodoljivo privui ili privlaiti magnetizmomanija (gr. Magnes magnet, mania pomama, ludilo) med. bolest govorenja u snu magnetni (gr. magnetikos) koji ima privlanu silu magneta; magnetna igla igla koja zauzima smjer sjever-jug, igla koja zauzima smjer magnetnog podnevnika (ili: meridijana); magnetna indukcija v. magnet-oindukcija; magnetno lijeenje primjena ivotinjskog magnetizma u lijeenju bolesnika; magnetno polje okolina magneta do udaljenosti na kojoj se jo opaa njegova sila, njegovo djelovanje; magnetski magnto- (gr. Magnes) predmetak u sloenicama sa znaenjem: magnet, magnetni magnetoelektricitet (gr. Magnes, elektron) fiz. elektrina struja koja je izazvana pomou magneta magnetofon (gr. Magnes, fone glas) ureaj koji biljei govor na vrpcu prevuenu eljeznim prahom, tako da se zvuk na nju prenosi elektromag-netnim putem magnetograf (gr. Magnes, grafo piem) magnetometar koji automatski biljei veliinu zemnomagnetnih varijacija (ako biljei deklinaciju = deklinograf, ako biljei inklinaciju = inklinograf) magnetoindukcija (gr. Magnes, lat. inductio) fiz. izazivanje elektrine struje pomou relativnog kretanja . elektrinog vodia i magneta magnetokemija (gr. Magnes, chemeia) grana fizikalne kemije koja ' prouava vezu magnetnih i dijamag-netnih svojstava kemijskih eleme- ' nata s njihovim kemijskim svojstvima magnetologija (gr. Magnes, logia) dio fizike koji prouava magnet i magne-tizam magnetometar (gr. Magnes, metron mjerilo, mjera) instrument za tono odreivanje magnetne deklinacije i za mjerenje jaine Zemljinog magnetizma; naprava kojom se sigurno i brzo ispituje sadraj Zemljine kore u svrhu otkrivanja nalazita bogatih rudaom i naftom magnetopat (gr. Magnes, pathos bol) v. magnetizer magnetoskop (gr.) ureaj za registraciju i reprodukciju televizijskog programa na magnetnoj vrpci magnetoterapija (gr. Magnes, thera-peo lijeim) med. lijeenje ivanih bolesti putem ivotinjskog magnetizma, osnovano na djelovanju sugestije magnetski (gr. Magnes) v. magnetni

magnezij (lat. magnesium) kern, element iz skupine luina, srebrnasto bijela kovina; atomska teina 24,32, tablini broj 12, znak Mg magnezit (gr. Magnesia Magnezija, grad u Maloj Aziji) miner, bezbojan ili ukast mineral, magnezijev karbonat; upotrebljava se za pravljenje gorke soli i magnezijeva oksida Magnificat it. Magnifikat (lat.) poetak jedne sveane katolike crkvene pjesme (Magnificat anima mea Dominum Velia dua moja Gospoda) magnificencija (lat. magnificentia) uzvienost, velianstvenost, divotno-st, raskonost magnificus 839 maja magnificus it. magnifikus (lat.) velianstven, sjajan; plemenit, uzvien; titula rektora sveuilita (na nekim sveuilitima Zapada, "rektor magnificus'') magnifikacija (lat. magmficatio) velianje, slavljenje, uzdizanje hvalama magnifikan (lat. magnificus) velianstven, plemenit, divan; divo-tan, sjajan, uzvien, raskoan magnituda (lat. magnitudo veliina) mjera za energiju potresa koja je osloboena u obliku elastinih valova magnokemija grana fizikalne kemije koja prouava odnose izmeu magnetizma i kemijske grae tvari magnolija (lat. Magnolia grandiflora) bot. ukrasna zimzelena drvenasta biljka s lijepim bijelim cvjetovima magnum ignotum (lat.) neto potpuno nepoznato i neisgurno, tj. velika nepoznanica magnus (lat. magnus) velik, osobito kao sastavni dio imena vladara magot (hebr.) vrsta uskonosog majmuna bezrepca; ivi u sjev. Africi i oko Gibraltara (jedina vrsta majmuna u Europi) mah (njem. mach) jedinica za mjerenje najveih brzina zrakoplova ili projektila (naziv po austrijskom fiziaru Ernstu Machu, 18381916) maha- (ind.-perz. maha-) velik (javlja se u mnogim sloenim rijeima) Mahabharata (sanskr.) "velika pjesma o Bharti"; veliki narodni ep Hindusa, ima oko 215 000 stihova, opisuje borbu Bharte s Pandavom i propast prvog; u epizodama sadri Bhagavad-gitu, pjesme o kralju Nali i Dama-janti i o Savitri mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i veoma tvrdo drvo, raste na sjevero-indijskim otocima i u Ju. Americi, crvenosmee boje, slui za izradbu pokustva, tipki na glasoviru, furnira, tapova i dr. . _ . . . mahala (tur. mahalle) gradska etvrt; ulica; zaselak maharada (sanskr. maha, rajan) "Veliki kralj", vladar u Indiji pod kojim stoji vie rada; esto samo titula obinog vladara (rade) mahatma (sanskr. maha velik, ataman dua) fil. najvia titula koja se moe dati ovjeku koji je napredovao i otiao daleko u duhovnoj spoznaji (kod Hindusa): vehka dua, dua svega (u filozofiji vedante); u teozofiji: duhovni voa Mahavasta (sanskrt.) legenda o Budhi (jedan od temeljnih tekstova budizma) Mahdi (ar. Mehdi) mit. prorok, oekivani spasitelj, muslimanski mesija koji, po predaji, ivi skriven u nekoj pilji blizu Bagdada mahdum (tur.) sin maher (njem. Macher initelj) ovjek koji se umije u svim prilikama snai, vjet ovjek;.spletkar, prevarant maheraj (njem. Macherei rad) posao koji je izveden na tetu nekoga drugog, vjeto izveden podvig, spletka, podvala maheta (port. machete) oruje i orue u Junoj Americi, sredina izmeu noa i sablje, handar, lovaki no mahetika (gr. mache borba) vjetina borbe, borilaka vjetina mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se klanjaju ene mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja mahnitost (gr. mania pomama, ludilo) v. manija mahut (ind. mahut) goni ili uvar slonova u Indiji maina (tal. ammainare spustiti) utiha, bonaca maj (lat. maius) ime petog mjeseca u godini, svibanj, ima 31 dan (nazvan po rimskoj boici prirode Maji)

maja (perz. maje) kvasac S40 majstergejumir M*Ja mir. indijsku buan&tvo, enska prabnaga koja proizlazi iz, Brahun:. r*iica privida i razoaranja majandaht Injem Mai svibanj, Andu cht pobo?nost) kod katulika: Rvakcd-nevna veernja sluba Boja, veier-njica tijekom mjeseca svibnja majestel (lat, maiestae; [r, majoatc) nnjviSa i najvea vlast i najvie do-sCojnnntvo; titula careva, kraljeva i njihovih ena: velianstvo majeitetian (lat. maiestes) velianstven, uzvien; kraljevskih vladarski ujcutlki ',Rti. maicutike) koji pri-padu pnmaljsfeoj vjetini, primaljski majeutikn {jure", maieutike; vjetina Vrenja poroaja, primaljaka vjetina; fil. vjetina kojom je Sokrat, ija je mati ln'a primalji umio zgodnim pitanjima i odgovorima izvuci lunu spoznaju koja je nesvjesnu amila u ncikom ovjeku; moja majkefer (njom. Mai svibanj. Ksfer kukne) hrust: kebar majnher Cni^. mupheer) izraz kojim 88 oslovljavahu u Nizozemskoj; gospodine, moj gospodine; nadimak za Nizozemce majolika (Ud Majolica, Majorca) posude izraeno od fine ilovae, 5 bijelom glazurom i umjetniki iaranih rade-ne osobito u XVI. &L, kad su najvei umjetnici, fz osobnog zadovoljstvo, izraivali slike na takvim posudama; naziv pi> otoku Mallorta ili Majolika majoneza (Cr. mayonnaise) kuh. vrstu hladnog umaka (sosa) od kiselog vrhnja, limunova soka, uJja i umanara, a jedu uz hladno peenje i nbu major {Int. ETiagn.ua vehk, major veuj fttnriji od dva brata. usp. tbiiKir; vnj. poetni in vieg asnika, zapovje-dnik bataljuna ili batenj^, upravileljh nndgoruik imanja majora i lat. maiora sv. vata) mn. veuna glflSOVfl, premo u glasuviina; per maiam dt. per majora {lat.) vodnom glasova mnjoran ILfll. majorana. mn, majorata) boi poznata vrtna biljka iz porodice usnaa ije se lie upotrebljava 'kan mirodija} za zaine, mazumn majora* ilat. majuratusj utvreni red nasljedstva koji daje pravu nnfljod-stva najstarijem lanu obitelji, Ovdjn spada: primogetitlura prnvo prvoro-enog, najstariji lan iz najatariju linije srodstva prima nasljedstvo, tttUorat po koi>m najstariji bin obi- uope ima pravo nasljedstva; mtfjorat u uem sznrsfa po kojem pri-ma nasljedstvo najblii rodnk prema ftupnju srodstva, a kad ima vifle podjednako bliskih roaka, onda nasljeduje najstariji; neotuiva imovina, nekretnina majordom [lat maior rinmiiB) najvii dvorski i dravni slubenik u at.nroj franakoj dravi, nadstojnik kraljevskog dvnra i kraljev zastupnik; knsni-jn, pod slabim vladarima, ieatO imao svu vlast u svojim rukama, npr. FV pin HcristalskiT Karlu Marte I, Pipin Mali majore nitet (lat. majorenmtas.i prav. punnljctstvo, punoljetnost niajarcntan 'lat. majnrcnniB, major anmaj prav. punoljetan majoristi [lat. maior) mn. u Kat, crkvi: nositelji viih sveenikih inova, od ui sveenika navije majoritet [lat, majontas) veina, veinu glasova; supr. minuntot majorizirati (laL maior Vei) nadglasati, nadglasavati, n&d vi udati veinom glasova, npr. protivniku utranku maJBtergezang (njem. MeisterfleBang) lit. umjetniko lirsko pjesnitvo kojim Kugeu XIV. st. bavili u Njemakoj tzv. fcmajstori-pjeva(i"; v. raajsLerzingeri majateninhferi 841 makijavoliatifiki majat^ninGcri mjem. MmutrrBingfr;' mnr Li L- "majsLori-pjevai'. njematki pjesnici iz graanskog ^Lal^za. u XIV. at-, koji u ee u tvojim profesionalnim LidruJrnjima ha^-ili umjetnikim pje;-niatvom (majsLerEezane), drei ?e Strofio pjesnikih propisa kuji su bili izloeni u njihovoj Labulaturi mnjator (njem. Mcistar, lair mngistrrj obrtnik, uhubito onaj koji je poloio majFtornki li-tpit i ?tckan majutnrsku pravo; uitelj, onaj koji je ei neemu doatigno savrrnstvo, umjrtnik

majuskula flat. majuscuLus povei. Ott^i} mn ti?k. velika ?lnva, pncrlna ilova; tipkanje samo velikim sluvima, it verzala; eupr. minnskula Halubejci mn. v. pod. makabijada makabijada sp. priredba na koioi se nkupljaju idovi portai iz, cijclnga 3viietah u Palestini, gdje se natieu n svim portovima i vjetinama, idovska olimpirada (naziv po slavnoj ?lri(]VHknj vladarskoj obitelji Makaho jaca, iz II. st. prr a. e.J; usp. olimpijada, npurlakijada makabr ifr. dansc macabrej mrtvaCki pltf. ilikuviLo prikazivanje Lz^, mrL-vakoG ple^a na ^robljanakim zidovima makadam iengl maca dam) nain izgraivanja ulica i putevi kod kojeg ae kolnik obino sastoji samo od dobre nabijenog aluja izmrvljenu^ ... kamena, nnrvan po kotskom ine-njbra John u Londonu MacAdumu [\7Rf>IRrlfiJ; grada od knjc se pravi makedanibki put ma ka da minirati (engl. macndnm) graditi ulicu ili put nasipavanjem k<>lnik;i silujem izmrvljenog kamena, usp. makadam maJtako (puri. macacol zool. morMka maka, vrsta majmuna koji ive na obali Cvineje, Angolc itd. ma ka ma <ar ; 1. Gtara arapska rimovana prua koja pnkazuj? fantaaUtne doivljaje pujedinih junaka; 2, claZr podij n orijrnbilnoj glazbi na kujem au s Laj ali dvorski pjevfti makaA ibraz mai:ao] tw\. braadaka papiga s dugakim Trpom makarun UaL macaronc, tr, macaronj kolati nd badema makaroni ttnl. maccanmi] mn. vrsth auho^ tijesta, tvorniki izraenog: od brojna tzv, "tvrde penicti" u ol>liku dugih upljih cjevica (veoma omiljeno narodno jelo u Italiji); pi>drujf|jivf>: Talijani; Hiakaronski stDiovi fialj'vi stihovi u koje su umTJr3ane rijiTi 17 drugih jezika makaAar-nlje farm. ulje kuje pomae rastu kose, nazvano po gradu Makadam, u istonoj Indiji muk&t laka vunena tkanina s kri^^imn, za prekrivanje divana, kreveta itd, muke up at. meik ap (engl.) ureivanje, minkanje lica maketa [fr. maquette) prva kiparska i*kitji <id ilovae, voska ili gipriii (obi-no umanjena), model neke palae, crkve, statue, knjige i dr. mak i [Tr maquis ikar-t. Sikarje, zemljite obraslo zbunjenu mu, "fum-*ki ljudi"; naziv za francuske rodoljube koji su, u vrijeme Drugng avjer-akog rala. ustali proLv njemakih okupatora i vodili protiv njih uupje-Snr gra-ikske i druge uperauje (maki je prvobitno znailo "gutik" koji jr nekada bio postojbina i utoialB kor-ziknnskih pastira i svakoga tko jr doao u sukob sa sudom i zakonom) makija (Lal. maoohia) mediteranska alkara, gusta, toko prolazna ftuma, guatara makijavfdiat (taL Madiiavplli; rmaj koji 3* dri ili koji smatra da se treba drati natda: cilj opravdava ured-tva, pristaa malujavebjuria makija velistiki *tal. Machiavelli) koji jc u duhu makijaralizm."., podmukao, makijavelizam makrofauna nevjeran, bezobziran, knjemjt glavno postignue eilia makijavelizam nauavanju Uli. dravnika i povjesniara rfittol* Machia-vellija iH6&IS27>. iilotenc, u njegovoj knji?i "Vladar" *Ti Principe*, kojim preporuuje da se vladari u avom radu pridravaju samo neogranienih uatlii mudrosti, nt* hvezu-juci se niJcnkvim moralnim kriLcri-jima i ^ent mentalnim oblijima. ^r da ni? preziiju111 "d knkvjh ureddtavn samu d.i bi doSli do aljji, 8 ge*loui: cilj opravdava sredstva makijaa ifr maquillafiei 1 sredstva za imiakflfljo oiju; 1 obih>7.avanje igrncih kiifJit* znako.vun;i f ndL vanmakina >.lnL maehina) v. m&aina makina (tal. mncehinaj stroj, sprava, orue; djiziv za zrakoplov automobil i si. mnkiojicija U&t. mflcbm.griii pndbada-njr, poniranje, spletka, arnkalica, podvalu maJtinaJno flal, machinale. fr. maehi-n;ilj nehotino, nesmiljenu, kao Stroj: mehaniki Tnnkini(?ti il-it. macVunarii umiriti jj^ufiljali, iiruiljjiti IjL. snovali' neko tlo ili podvalu, potajno spremati ne-Sto. pleib 74mke rrtakinisl llnt madvina) v. medini st

makinjen :fr. matjirignun) vjeSL trgovao konjima, kuji Hmjento dobrih konja pomete biruMUi. tocJogl^vc kraij*. pren. FjeftL prneredruk, po^itrinik-pre-vrUjivai- inpr, inakinjon'Oia politika) makinjoauza i fr rriaquign0nnagej trgovanje konjima; pren, podvaljivani^, podv-dn, pnjevnra maklcr Gj^m Makleri trg posrednik, omba kepja za nekoga drupt^ posreduje pn ugovorima kupnji tM prodaji robe, iTijednoinih papira, pn osiguranju odailjanju ili prijevozu, i (.0 obavlja kan stablu zanimanje; meki er, broker, aenznl mnkleraia 1 njem. MakLer1 tr$> nagrada kuju m&kUff dobiva j\ ivo posredovanje, ;t na i*" visina rfjjTiD odreena burzovnom uredbom ih uli&ijem koji vlada na tritu, ili premA tome kako au obje strane ugovorile; mekleran, aenzanja maku cr^eak,i*ro&uLi egipatski pamuk odbfnu kakvne inaivan po Mako-beju, k'Jii po najvie bn\io u?.gojem ovog pamuka) makrtda (ni i, makreel. bit. macanrflus) zol. 5bu>i (vrata vntna ukusne morakr ribel mfAro ;ir niftgjuiiroau? i "-odnjk; v^m; vlasuJi javne kue, kupit r nmlsro- i.^ril. makro^j 2. pr^dmetak u dloenicamu *a inaenjem; velik, vi-*ik; dug. dueourajan mHkrobiotiftO Igr, mikrobiolog koji dugu 7ivi, djjfuvjefdn, knji mi r'iie pnt-dojenja ? ivt>lu, koji pumlii<r produenju hvoia makrubiolilu makroa. bioa ivuO vjetina dugoii nvljenja. nfluk o turanju i oViavimiu zdravba upe; dijetetika. hiRiiiin, ortobi(-ikH mnkrobiuia i^f^ malrn>r bjun ?ivoti dug tivo*! dufiOVienq?| makraciti Igre. makroe, kjltfi duplje tijeloh trbu$astH poaudn^ mn med. izvanrednu velika trvenj krvna zrn-CJi koja se atdare kod pereucin?ne anm;h makari]. trmuflia krvi i aru^ili bolU: mcgalocjta, me^alobla-^Ll glgBJlt-lClti makrodnktit <gr. makrou, dnktylc^ pr&t) med dutfiiprsti. Jnnj koji ima dugaki? fJMti4; prid. makrodfiktiLin aiakrafaiuta tgrt. makrn^ bit fauna, ii^tinjski imjei? reol djo faune koji obuhvatu ivotinje koje u- mogu vidjeti golim okom; supr^ mikrofa-trna makrofuti mukrnstrnktora makrofon igrt, makroa fone gIaBp ivukl ko*i ima jok ^liis, H jflrnom 'ilr fvnkiim- koji ?c daleko (uje makroftalmofl <gr. mALfr, ofthaLmod oko; fovjek krupnih i^m. krupnuu ki mabrognmeta (^rc.j enuka spolna *tn-uica itfdnojtaniLnih nrganizamfl makroglosJJR {gr. makrou velik, g)osa jeaik y mnd- neprirodno poverto jeiik makroalosiJa mukroB. glossv je-?.ikLi mrd neprirodno pov^iianii: jm-kaL kao pi^l.iedica proilrenteii hmf' nih lila maboui modm nedostatak! makrohellija makro, u*nnl mtd 7_uii hljenjr gornje i donj? uune, k-no posljedica kronine upale maJkrcihtir (grfr makrD-cheir) onaj koji imn duge ruke. dugoruki maJkn>hir igr. mnkro-cheir) v. mj-kTohpir malmikefal fgr, makroa, ktfalH ^l,ivn> onLj kou ima pretjerano veliku lubanju glovuj. glavotuB makro kor mika Igrr. makrofi, fcotmoe svijrr. svemir) nm. vanjske itron. ajvari \vvanjskog fivijeta; iip. ko;-ni om makrukuzmnl^ija (gf* "fiakros, kos-mo* sv^et. svemir. LogiaJ znanost o Et\LaiiiH i perjavama i? v*nj=kt>E *viJC1.1 bakroJtOfinu -gr makrofi. koamof' svLjct u klikom, veliki ^anj^ki cvijet, svemir Hupr. mik^T^koKnl03' makro Ml i gr. makro* vidik heho? k_b_^ieri > veliki kame'h maltroliti lek-i knnieno orue meznlitskih ljudi maJknjlogijfl [gr- makrologia) opirno eovorenje, opsitnoft, eklonosl dria-ojo du^nh i opirnih tfovura

majrrinraii "j?rt^ makrA. rnerc* dit>> surrcr kafr rt ?b kamen l'tjt toici moru. vidjeti i prrpomati ohm okum, funerr>mernn (aupr [riikromc-r in makronuvija [gr mikros, not^s bo-lest^ iii^d. dugotiajna lxilettL iscrp^r-novl naakropluua f gr. makro. p-lae urhliiivnm, pradim"! m*d prek'jmjvr-na ra*vLi^nosl pojodimh dijelova tijela makrapnoja 'gr. makroa, pneo di^em) mri. duboko i lagano udisanje ifaka nkakropiMli igr. tunkros, pu^h podo nr.pf;) mn. zool. pLodavcd a du^iukim -IriiJnjini nogama makrop#lju 'gr. makroi, opsis vjd. vienje*! med, Menji? ttvan u poveanom obliku, bole&L oCiju koju najrtJtjr Ai-jh ilabodti odreenih vjnjekih OC-nih nufiia. abog ejja predmeti laglt'-daju vmh i udaljeniji nego to saprftv je^u; megalopsija makrapteri tgrc. makroe, piema krilo'1 mir, ?ooJ. kukci a du+^ikun krilima maJkrOHkppivaii Lgr makroah tkcpuo prrrmnrrnm' ^olim okom vidljiv, koji i* rrioi^ vidjtb bra povezala dl mi-Itroikopo fsupr. miknkik.kpiful makroakopija igr. makroe, skopeo gledani: promatranje, mpitivanjp golim okom l^upr. mikroskopija.] makrtkopski v. makro^kopi^n Tnakro*omija (jiri. makruH- loma tijrloj Oiuguuoa raz^-ijimo^t ftjelog tjiela. F*vih njfEovjb dJjelOvct, gi^antifiim makroaporv r^rx. mnkroc, sporar mn hol ftcn'ki spolni or^atiL kud makrodtlhian >grt. inakni.-t. ^tichosi kctji ima dugakn redove, ? dugim rt-dovimfl, s dugim redovima ili stihovi-ma makroptomian igr. mnkrr, itoma u-f velikim ustima naakro*|ruklurai \$rt. makrv?T latr atnjcturii sastavi grada i sanav nekog prirodnog objekta, npr kamena, kuji tu mogu bdjeti i raspOinaU go-lim okom makro tij* 844 malakofrteon mnkrotija i'grfL makrn velik, ua. gtn. oLns uho) med. abnormalna veliina uiju., ubatost makrourua Igr. makrns velik, ura rtp) du^orepost mpr, kod pticu] makruliju (gr. makroa velik, iilrm desni, elj ui/ med. olcklina na zubnom mesu makrurc Hat macrurai mn. kooL ptice 5 dugakim repom kod kojih je rep du*i od nogu; dugonji raci mukfilfn (lat. Tnnmlla) zool. SelJunL mukrillaran (laL manillaris) koji de Lie eljusti ili pripada eljustimn, eljua-ni maksima (lai. maxima sc. regulu 1 osnovnu naeto kojeg se utjek pridrava U ivotu i radu. misao vodilja, pravilo, lozinka; izreka, kratko i jasno iekazana misao; gla?r najvea ih najduu nota maksimalan [Lit. maximalis) najvei, najvii, preko kojega m viio na moe (npr. brzina, teina, iznoa ild.]; avpr. minimalan mflksirnalifiti (lat. maximum najvea vnjednosL najvei iznosi mn. - boljevici; =upr. minimalist!, menj&evie: ifiaksimirati mn, maximam, fr. maii-murj utvrditi (ili: utvrdivetif najveu vrijednost [ili; cyenu) neemu; povisili (ili: povi&ivaLij do najviSeg SLupnja, mohilrniranp. cijene ptopiwino, naj-vifio cijene po kojima se odreeni proizvodi mogu i smiju prodavati maksimum (lat. ntaumuml ono am je najvee ih najvie; najvia vrjjjvdrtn>ctk najvii stupanj; najvea koliina; najvea cijena, najvea svota; najvea kazna; supr. minimum makalmuB (lat. maximua) najvei, najvii mnkaura (tur. makturef povieni j daicama ogradom dio damije na kojem Htojr slubene usobe pri bogosluju makuba vrBta Finog- duhana (burmulal kuji ima miris ljubiice (naivan po podruju Makuba /Martinique/( Rdju se kultivira i proizvodi) makulu flftl. maculaj mrlja, piega; ig irama, ljaga, sramota: med. mjestimina, manja ili vea, promjena u boji kolo makulatura Jat. maculaturaj nrnrljani i pokvaren: tiskani listovi papira koji ae upotmbljnvaju 2 a pakiranje. loie tiskani arak; pren. knjievno djulo bez ikakve vriiednusLiT rukopis H'aa ko* maJkaliratl (lat, mat urare1) uprljati, isprljali, umrljati [papir pri tiskanju); umrljam ili pokvareni papir upotrijebiti za pakiranje mala flde lat.) u zloj namjeri zlonamjernu, podmuklo

malarija igri. malakia. mekoa, slabosti med. bolesnu nlja za jelom, uHobito kod trudnica malaga vrsta poznatog slatkog i nroma-tinop vina, nazvanog po panjolskom grudu Malagi mal&genja ip malaguena* panjolska plesna pjesma srodna fandangu malagnu igli mnlagmaj med. sredstvo za omekSavnnje, oblu^, sredstvo za uminvame bola, zavoj koji ublaiavii bol maltihJt (gr. malachc crni aljez) minar. mineral zelene boje, puludragulj malakodermi (gr. malakos mrk, erma koa? mn. zool. mekuci: puevu koljke i glavonosci: moluKkc malakolit I gr malakos mek, lilhos kamen] minirr. meki kamen, augitu srodna vrsta kamena malakulugija 'gr. malakos mek, Logia) zool, znEinotl u mekusdma malakoptarl (pr. malakos mekan, pterori. krilOJ zool. ribe mekoperkri malaknntoon (gr. malakos mek, oateun kosi/ med. omekavanje kostiju malaJkoooa 845 malakozna (gr. malakos, zoon ivotinja] nm. zool. nieku^i; v. mnlakoder-mi malnkozooloflija (gr. malakon, zoon ivotinja. Ligia y ?jioL v. malakologija maJaknacija (lat- malaxatio) med. umo-katanje, ublaavanje ma taksirati Gat. malaxarc. gr. mala-bbol razmeka vati, mije&iU, jmjeili malnktici (gr. inalasse, JaL nvilnctica) Pili. med. sredstva zp omekavanje lili; za ublaavanje, xa uapavbivanje) malaklaa (gr. molaktikOH) med. omnkavan, koji omskuva, ublaavan, koji ublauje, uspavljuje mulamho (p,) narodni plea arecntin-flkih gaua malandrija [lat- malandria, tal, malandr? vel. VTKta konjake bolesLi mu lari ja (tal, malaria, malu aria lo xrakj med. kronina i povratna groz' nina bolest i^azvunii uhodom ko-marea mal arie ara ApOrhbles mam-lirentiiEi malarijatifoid (tal. malaria, gr. tyibs para. im> eidos ^hlikl m^d. istodobna ohotjelost od malarija i hfpsa: malarija koja u? razvija kao tilim malami Oat, mala obraj, InL mRlaris obrazni.t obrazm. koji pripada obrazu, koji st tio lica ih obraza malati (njem. malen] raditi kno liilnc ili HobosLkar malati (njem. malen) raditi sliku, slikati boj um malbaaa (tur, mahalbada) upravitelj mahale, seuaki starjeina male Injem. Malz. slad. iwbito trovine koje se upotrebljavaju u proizvodnji piva i este-, u prvom redu jeam, u ijim kikama, nastoje razgradnjom kroba pomou d i ja staze. koju pretvara jemeni fikrob u Suciir (maltoza): male ili slad je, zapravo, tako promijenjen jeam male-bomboni (LaL. Mu I?, fr. bonbon} mn. bombom koji ss pripremaju od maligan gladovoc ekstrata i obinog eera maleabilan rlat. madeabiiis) kovan (mntnl), koji se dade (ili: mue} kovati malederijfl (fr. ma]adir: bolest; bolnica, osobito boIrtLca za gubavis; maleiil (LaL, malleu? ?linavka; vt prapnrnt izraen od bacila slinavke; slui za utvrivanje postojanja slinavkch unp, maleinizacija maleinicaCija 41at. malleus slinavka) vrt. znanstveni pokus kujim no urvrduje jeHu H papkari zaraeni Slinavkom ili nisu; usp. maleni maleolarerj {la.t. malloolus ekii) anat. glonjevi, koji se tie glitfnja, koji pripada glenju mailer mjem. Maler) 1. slikar^umjirtnik, slikar; kod nas: maier siikar-obrtiiik, mazalo maleraj .njem. MaJercn' soboslikaralvo, slikarstvo maleui [laL, mallcus eki") 2. anal. naziv za nfliveu alunu kojeu u srednjem uhu mnlcus (lat. malleusl L vet. v, slinavka male v rt i ci ja (lat. malevolontia J zJLU'jduat. zlonamjerno st: nesklonom madevitJcnlan >lat. malevoLenji) zlonamjeran, zloest; supr. benevolentan malea (fr. malasie< med. boleljivor:tb slabO^L, oaieaj Ljelesm: nelagode

Malho sluga vetikog sveenika Kaim: sudjelovao pri uhienju lsusn Kri^tfi malicijfl (lau malitin) ?\obs, pkuiLh podmukloEt; nevaljaLilvo, pudviiTn maliciozan (lat matitiosusj zloban, pa-kota--., podmukao, lukavL ntvaijno maliciozitet laL mahtioeitas.i zloba, pjikost. pod ranki ost. lukavunt; mroi-Ijalstvo maliidoznoat (lat. malitiuitad; v. ma liio? i tet maliforman (lat- malum, maliformis jabuka) u obliku jabuke, jarninst mfllij(an (fr- malligand) 1. ureaj za brzo odreivanje koLine alkohnla u vinu; zaaniva se na naelo da je toka maligni 84 mamBlioloiriJB vrrmja vina ni2n sto je sadraj alko-hola vei inazvsn po izumitelju, fr. enologu Maliganu [usp, i'bulioskop], 2, postotak alkohola u vinuf opr vino je jako \' maligana maligni "I at- makjjn u * zloudan, zlurad, opak.i med. maligni tumttr zloudni tumci\ onaj koji fco sastoji od nezrelih stanicu i prodire duboko u tkiva ?in*i se i po drugim mastima tijelo putem Tjelesnih sokova i tekuina fhmfbm i krvliilj; supr. bnnigni maliEnitet (lat malignitaM zlobnusl, pakost, opasnost, zluradost" med. ?k> udnoal maligOUs morbis 'Jal. ma I i gnua mor-bus' mL-d. opaka bolest- li'bka bolest ma[rn(-*nroam6ntc il. malinkonika-mentc llal J fllfiz v. melankoliko malineOnico il. mnlmkomko {lajj v. melankoliko maJizam ijgt. malum zlu; pren. nauavanje da u svijetu i divotu, zbog stalnofi kretanja i mijenjanja, imn vie j}a, bola i patnje, nego to ima iadovO[jslva i radosti malom (talj propast, nesrea, nevolju, bijeda maJtennjem- Monel' smji^a od vapna, pije&ka i vod*, oa zraku otvrdne. jer se mijeanjem gubi mehaniki v**za-na voda maltczer vrsta bijelog rtogudlakog psia Malteania 'tal. Maltese^ 1 domorodac i stanovnik otoka Malte; vitez h Malte, tj. lan redovnikog rada sv. Ivana, koji jensnovan u doba kriarskih ratova ma^Wza (njem. Malz slad] bm. vi'Bta eera koja nas' aje utjucujem sladnog ek<tttikta na fkrob. kristalizira ?r u finim bijelim iglicama maltretirati CiJiL. uinle tractarc, fr. mallraitra-f zlostavljali, kinjiti: mutiti. Loe postupati s nekim maltuzfjanac sm-iiil. pristaa na u uvan i a. engleskog ekonomista Thuniaaa Roberta Mallhusfl; v. maltuaija-nuam maltuzijanjjtt v. maftuzijaoBC ma I tu iij nnia:am ?nciol. oauavnuje engl. ekonomista Thomasa Huberta Malthusa 1176R-1J534J po kojem se tenja poraata stanovnitva krede u yeometnjttkoj, a proizvodnja iivozmii namirnica u aritmetikoj progresiji, ime objanjava sva drutvena zla i Siromatvo niih slojeva naroda. Ovo uenje je navelo Damina na misao 0 inirbi ?n opstanak; neonvittuzija-niiuin pokret koji je naaiao pod dojmum jakog pometa prototuripata po gradivima, i kuji zahtijeva da drava, u interesu cjeline, ogranii porast stanovnitvu malum llat.i zlo, neferen, nevoljni muka, jad, holest; mahun. nccenaanum cit- malum nnceaarijum {lat.) nuno rio malvaceae it. malvacen (Int.) mn. bot. uljezovi malvazija lr--iI. malvagia, malvasia) poznato habamno i slatko crno vino koje se prvobitno dobivalo u Napoli di Malvania, na lsooCnoj obali Pobpo-neza. a kasnije i nn {aialim grkim otocima, u sred. vijeku veoma cijenjenu; takoer vrsta umjetno nainjenog francuskog vina od mufikata malverzacija (r. m.ilversation) neispravnost u obavlranju alnzrre ili obnaanju duanosh, pronevjera, u-taja; zluuporaba 3ln?henog pohiaja jUig primanja mi Tjalvenant i,*r. ma?ver*nri onaj koji ne obavlja ispravno i pusteno svoju slubu, prtii-."^,"'1-rdj. utaiiva innJverzhraU H lat, versare, fr. mal-vorserj pronevjerite pronevjrravati. vriti pronevjere, ijinjiti. utaji vati mama (lat mammaj hihh, dojka: u djejem govoru: majka mamaliolngija (lat. mammali^, gr. lo-gia) zool. ^nariOBt n sisavcima t mamba 847 mamba ivahan drutveni ples juino-amerikug podrijella mameluck !.p> mamvIucOG) mn. melezi oca bijelca i majke Indijanke u Brazilu

mame luk var. m&miuk, Lal. mamina-luceo? rob roen od rodiudja krca' ninfi. a odgojen u muslimanskoj vjeri, danaR: otpadnik od vjere, renegat; takuder: Filijepi prmtaa. blijepi dluga i branitelj nef^a. npr. vlade, recima i bi. mamifere (lat. mamma Eisii, dojka, foro nui-im} mn. zool. sisavci oiamiforman ;lat. oiamma bLea, forma oblik' n iiblikiL aiKe, dojke, sisat mamila ;lat, "mamrnilla) anat. bradavica ina sisi"' ntamilararj flar. maoimJLIanvt bradaviatt, pnput sisnr bradavice mamldi (mad, mamlasz) glupan, b\ta-:iin, budala mammalia \laX-' ma. zoolr sisavci mamo^rafija (lat -gr.) r&ngenskn snimanje; dojke radi prona 1atanja eventualnog karouoma mamon igri. mamouas bognUlsx>, kald. mamon, hehr. matmonj jlntnn tele, zlatni kumir. zlata; pren. blagi*, novac, zemaljsko blajjo i bogaUtvo za kojima nvjek udi mamonUt ikald, mamon) Mamonov sluga, oboavatelj novca, tvrdica. fekr-tac; <maj koji ju ta carstvo zema^jsiro mumonliBiD i"ka!d Tnamorip sudnja za nnvcem, vladjLvina i svemo novca, oboavanje boga Mamona, klanjanje zlatnim teletu loamozan Jat. mnmmosus} sisat, koJT ima velike sise j&amodtet (Lat. mummo^ibiE'> velikf i pune grudi, punoa grudjju, =i=aL08t mamnr i.tur.p ureen, doijtran, lijepo namjeten; bognt mamut (rus. maaiont, tatar, mamina zemlja] zool., gool. golema piethist-or^jaka M\Tillfy9f veoma, alina danu man^Oternjom indijskom slonu (naziv po tome to su TuDguzi l Jaku ti vjerovnli da je ivio pd zemljfun i rovafi kao krtica p mamzel (fr. mamsellnr izraa kojim je u XV|JL st. i prvoj polovici XIX. Ft o-idavjjavana djevojka a graanskog stalea, gospoica; danas: gospodan-ca, domaica i dr. mana fgrc. manna, tat manna, hubr. man. ar. marin' 1. nebeski dar, med iz zraka: hrana koja je Izraelcima padala s neba kad su bili n puetinn. med. Suckaala. itka i sladunjave masa. sa 8060% manitT koja alui ka-i sredutvi) z-a otvarunje manntija (lat. manalio) izljuvanje, islre-canje: unp emanacija mancimdo it maukando lial. mim-cure'i glaz postupno poputajui, 'S-ce?nvujui, gubei ae mantipacija 'lal. mancipatio) u rioi-akom pra^u! predajj neke ?tvari dru-gom u. swjinu po =\nm zakonskim propisima; primanje u svojinu, prisvajanje, podvrgavanje pod vlast; u>p emancipacija muncipij (Ini, mancipium) li rrmttkom pravu: formaJna kupnja zakljuena pred sudom, ugovor o kupnji; prs* o svojine, Rvojina, vlasnitvo; pm -: kupljeni rob mancipirati Elat. mancipare) u riui kom pravu: dati nerr> u svounu, pr.--dati, zakljuiti prodru pred nadlenom vlasti mane&tcr (engl. Manche&tor) vrst-i p.imuine tkarune. sline barunu. *-UDbitn za Sportska odjela, enske ba Ijine i dr. (nazvana po engl. grad. ManeheaLerU- gdje se najprije ponb izraivatij; manestmka stranka i\ koln pokret i dh^acnnje jedne grupi velikih industrijalaca i ekonomista kob zahtijevaju slobodu li^ovino i o<e-mjjesanje driavc ii industriju, njihomandal 84 vo nauavanje zove se: manesLerska teorija mandal (tur.) zasun, reza, kraun mandamus (lat. mandare, mandamus; "nareujemo, zapovijedamo"; naredba kraljevskog *uda u T-ondonu, koja se izdaji; u ime kralja ili kraljice mandant (lat roandans} v. mandator mandarin (sanakr. mantrin, mantra, port. mandarim) svaki visoki dravni stubimik u KinL titula otmjenog Kineza uope; vrsta vunene i]i pnluvu-nene tkanine za zimske kapule mandarina (port. mandarini) bot vrsta sitnih i slatkih narani 3 oluka MalLe mandat (lat. mandatumj naEog, naredba; punomo, ovlast; izaslanika. pu-nomod; uputnica, nalog za isplatu

mandatar Hat. manatarius) prav. osoba koja Eie obvezuje da, u ime i za nekoga, drugog (mandatora), izvri neki posao, opunomoenik, zastupnik, predstavnik, poslovoa mandatni (lat. mandatum) naloili, naredbom, koji ?t; tie tjalogii, koji jo u vezi s nalogom 'ili: naredbom, mandatom); mandatna podruja biv&c njemake kolnnije i dijelovi nekadas-n|e Turske Carevine [Palestina. Sinja. Mezopotamija), kojima su, po Ver-sajskom ugovoru o miru, nakon Prvog svjetskog rala, upravljale druge sile po nalogu Lige naroda; mandat-inr pismo pismo koje sadri nalog ili ovlast da se izvri neki posao; m/in-datni postupak u graanskom procesnom pravu: postupak koji poinje lime Sto sudac izdaje nalog duniku da ispuni onu Lo povjeritelj od njega trai mandator [LaL mandalor) prav. onaj koji daje nekome nalog da u njegovo ime obavi neki posao, opunomoite!), naredbodavac; supr. mandant, mandator mandeji mu. vjere ka sljedba u Mezopotamiji, spoj idovstva i kranstva mnnckinaa mandd<ula (njem. Mandel badem) pie od badeniovog mlijeka, romanca, eera, cimeta ili vanilije mandmari (fr mandement) nareenje ko|e ima vie karakter savjeta i opomene nego obine naredbe, nalog., raspisivanje, poziv; biskupska poslanica mandola (tal mandola) gla?. instru-mont potpunu slian mandolini, samo od nje vei i s dubljim zvukom mmidolat (tal. mandurlalo) bademovac (slatki od badema) mandolinu, (Fr, mandolino) gla?- vrsta malr i kratki: tambure s 4 do ti ica mandora ital. mandora) glaz. vr mandolina mnndurla (bd. manorla. badem) svetaka aureola koja ne obuhvaa samo glavu, nego cijelu osobu, izraena u obliku badema niandra (gr. mandra staja, obor, Lur) pustinjaka soba, spilja; samostan mandra ital. mandracchiol L veoma mala luka; 2. zatieni dio luke mandragnra (gr. mandragoras, laL mandragora) bot- biljka za iji se korijen ranije preL.pust.avljalo da ima slinosti s ljudskim likom, alrauna mandrija (tal. mandra. mandria) optt. krdo; pren. olos mandukntnri (lat. manducare vakaLL manducatores]' nm. rool. miii va-kai mandia 'tal. mangiare) jelo manehm (lr. mannequin"> drvena lulka s polueLnini udovima (krojaeva, slikarova), koja sluzi za isprobavanje: u modnim trgovinama: mlada i lijepa dama knja slui za isprobavanje haljina: pren. ovjek bez karaktera, lutka, igraka u Ludim rukama: med. umjetno izraeni pojedini dijelovi tijela, za vjebanje operiranja manekinaa (fr. manncquimngr) kiparski rad na graevinama ninne ros 849 maniJiejizam maneros egipatska tuzaUka, naricaljka manevar Or. manoeuvre) rukovanje, u-pravjjanje, obavijanje nekog posla, nain postupanja; in koji se izvodi vjeto i lukavo, smicalica, splelka, podvala; vuj. vjeba veeg bruja jedinica u ratnoj slubi; u ratu: sva sredstva kojima je cilj slabljenje neprijatelja, osim borbe, osobito vana u lav. strategiji zamaranja i zbunjivanja protivnika; pom. kretanje i vjeba jednog broda, ili vise brodova, vjeto izvedeno kretanje; u prometu: raz-mjeLanjc vagona i vlakova manevrirati (fr. manoouvrer) upravljati svojim pokretima, izvoditi vjete pnkrotc; voj. izvoditi vjebe u veem opsegu: raxmm strategijskim sredstvima raditi na zamaranju i zbunjivanju neprijatelja; pom. vjeto upravljati brodom; razmjetati vagom; i vlakove: pren. vjeto i lukavo raditi, vjeto se snalaziti u nezgodnim situacijama manc (fr. manege, tal. maneggiu. lat. managium) kola jahanja; jahaica, jahaka staza; vjetina jahanja, vjetina ukroivnnja i obuavanja konja mangan (gr. magnes, lat- mangane-sium) kem. metalan, eljezu slian element, atomska teina T.4,93, redni broj 25, smak Mn; vrlo rasprostranjen, ali rokada sam, nego pomijean s drugim mineralima, crvenkastobi-ielT veoma krhak i tvrd mango (lat. Mangifora iiidica) hot sladak, mirisan plod istoimenog tropskog drveta iz porodice vanjae; velik je poput jabuke, a cvato naranaStO'UtO mangrove (engl.) boL zimzelene biljke na ravnim obalama tropskih mora mani (cngl. money) novac mani (engi. money) novac; time is money il. tajm iz mani (englr) vrijeme je novac

mani (lat. nianes) mit dobri duhovi podzemnoga svijeta kod starih Rimljana; due pokojnika kojima su iskazivali tovanje mani-hroker lengL money-broker) mjenja", novar mani-meking (engl money-making) pravljenje novca, zaraivanje novca manifest Gat. manifestus) proglas, objava; proglas koji upuuje vlada narodu o nekom vannm pitanju da bi nagovijestila, objasnila ili opravdala svoje dranje i postupke manifestacija (lat. manifestatio) javno oitovanje, javno izraavanje odobravanja ili neodobravanja, objava, o-bjavljivanje, iznoenje na vidjelo, pokazivanje manifestan! Hat. manifestans) onaj koji javno izraava svoje miljenje, sudionik, u javnom izraavanju polilikih i drugih uvjerenja i raspoloenja manJfes.ta.tur (lat, maniFesLitor) otkriva, objavljivat, obznanjivao, pokazivai Lakoder: = manifestan L manifestirati (laL. manit'estare) izraziti, izraavati, objaviti objavljivati, oitati, oitavali, iznijeti ti javnoal; javno izraziti svoje miljenje ili raspoloenje mamliejci (laL Manichaei) mn. prisLac pogansko-krscan&ke sekte koju je o-snovao perzijski heretik Manes ili Mani oko 242. n. e.; v. mamhejizam manthejizam nauavanie perzijskog heretika Manesa i njegovih pristaa, neka mjeavina staroperzijskog dualizma i kraanskug gnosticizma, po kojemu je od samog poetka postojalo carstvo svjetlosti i carstvo mraka: ia ovoga posljednjeg postao je Sotona i ukrao dijelove svietloati koji su prognani u tvar: da bi bili osloboeni, dolo je stvaranje svijeta i dolazak Kristov na zemlju, apostoli su izopaili pravo Kristovo nauavanje, koje je tok Manes uspostavio; potpuni maman k rati nihejci strogu :-u ao suzdravali nd avakog osjctilnog uivanju, runog radu i zemaljskog pohoda manija {gr. marna] oblik duevne bo-Hili kojr se javlja na rame naine, torto u nastupima; bijes, sumanu-losl. ludost, Ludilo; u glavu uvrgnuUi misao; nastranu a L, zanesenocl, snazi za neim, npr. zb knjigama (= biblio-manija), za Englezima i svim atri jo njihovo (= angtomaniiflt itd.; mahnitost mantjabilan ifr. mnmablet lat. manua ruka? sretan, zgodan i lak za rukovanje, koji se lako radi rukom; pren. gihak, zgodan, pojmdan, prikladan monijaki (gr. ma ni a pomama, ludila) koji se zasniva na maniji; nastran, zanesen, luaki manijak (gr. maniko&> luak, zanesenjak; nastran ovjek. *naj koji i je ni-fiic umislio, npr. bezrazloni strah od neega to zapravn i ne poaLoji itd. manlkir (fr. manucure^ manicure) njegovanje ruku i noktiju, osobito ono koje irie struno osposobljene osobe, pnbor ra njegovanje ruku i noktiju manJlovatina. prazno sanjarenje; paai-van odnos prema atvamobli (po Mn-mlovu, junaku Uogoljevog romana "Mrtve dnsc-J maniluk (tur,) inn maniman (fr. manirmeat, manier) ru-kovanja upravljanje, nain raa; rukovanje kifiLom (kod slikara; manloka [port maniot'uj bot. braenum tmgnti korijen biljke latropha. mani-hot, koja raste u Indiji i Ju. Americi, dajn veoma ukusnn i zdrav kruh mani put (lat. manipuJum) u grkoj crk vi: rubac za brisanje ruku i sv. posude koji je akon nobiu preko lijevog ramena; kod katolika: iroka iskien a vrpca koju nosi sveenik na misi manEpul (lat. manipulunj 1. fann. nn receptima: pregrt, npr trave ili lia; 2. kod fitarili Rimljana: ledimca pjeatva, od h"0 do 120 ljudi manipulacija (lut. manipula ti n'i vjeto, struno rukovanje ili uprn vrhnje neim; pravljenje poslovnih !-micnLica; dodirivanje ili prevlacenjt] rukom preko ivano oholjelog LyeLi. kao to fini magnetiz<?r da bi izazvao u tiielu povoljne proiniene manipulirati (Int. mauipularo) rukovati, upravljati; rukom obraivati lili: raditi, spravljati); pravici smicalice; dodirivati ili provlaiti rukom, pipati manira ffr. manire, lal. manu-ra I nain ponaanja ili postupanja, n.icin obraivanja kojj prelazi u loilnoliktmt i ablonu; fin nain ivota, ponaanje, dranjo; un^jetniki potrz. u knjiuv-nostii umjetnosti neduhovito oponaanje ili stalno ponavljani ednoga po debi duhmg i originalni^ stila, neprirodnost; maniri mn n-kaji, ponaanje; yl(17beni ukradi, i.r/i' lijepih jiumira ovjek lijepog oiuuiftanja i ophoenja

maniri pt [fr. manire^ knji/iimk ili umjetnik koji radi po mamf, l,\ koji se jcdnolikiPk i posehnim "jinum rada udaljujc od prirode nndmela koji obraduje odgovarajuroj.' shvaanja i izlaganju; slijepi op mrntcfj; usp. manirirnm manirizarn Itr. manirisme i umj. stvaranje slijepim oponaanjem hlika, tehnike11 ideja atarijih. dobrih uzfra; neprirodno at manit (gr. manna, ar Tn-m.ru kem. sladak glavni ftastojak mrim-, slui karj lijek ?a otvaranje, mnmn auer Maiutu mit. veliki duh, bog njevtmoa-menkih Indijanaca manizam i.lat, munes cijeni. uS1 pokojnika kud Rimljana i starih italskih naroda) rel. potovanje prednkfi tvog naroda ili svoje obiLelji mankirati (fr, manquer, tal. miintaro: ne pogoditi, promaiti; proputati, man ko ^ Sol propustiti priliku' nn uspjeti, ne podi Xfl rukom, izraditi bB; trg. nr odgo-vnmti obvezama, obu n tavi ti plaanja, pinti pod steaj, bankrotirati manko (tal. manwl manjak na robi ili u blagajni; pomanjkanje manko iL.il. manen) trg. nedostatak, gu-hitiik, manjak u robi manko* 'tal manco, almancol barem mann LtnL mano, lat. mnnus ruka} manu tlratm ili drtta (tal- mano destra, rintta de^ua ruka? glaz. desnom rukom: mano si/nstm UaL mann sini-ntr lijfva ruka) glaz. lijevom rukom lt|, svirali} manometar (gr. manon rijedak, met-ron mjera, mjeniof fiZ- instrument za mjerenje elastine sile plinova ili pura mamtarda (fr. man^arde) soba ili stan na l.ivanu. potkrovlj<i; krov na prije-Iotti, nizozemski krov (naziv po imenu fr graevinara Francoisca Man-6firda (159K Lfifi6> manfrtn ' Fr. manchetbn v. maneta mantala -ila:krp od brana i kuhanog vir" a mantevizam (gr. manl*yo prorice^:^ \n\i oblik vidovitosti (npnsobnosti pn> dvidanjjij mandki l?r. mantoin proricanje, manlikosl koji se tie proricanja, koji ji! u vezi * proricanjem, proroki mantija 'gr. manve, lm. mantelum knbanica^ 1. irok, dugaak plat; fcV^timika haljina mani I kn [gr. in.in.uk om proroki) vjetina primicanja sudbin, vjetina gn-LtnjJi iili: vraanje] mantil llaL. mantellum. Cr- manteau. n|emr Mantel" ogrta bez rukava, plati; gornji kaput nn^ce, proljetni muJki i ?Miski kaput; zaklon mantil ja isp. mantil hi, Iftt- mantellum) dug.tki rubac od ipka koji ene u panjolskoj nose na glavi i koji im manufakt pokriva dio bea i dopire do pojasa mentine]n (fr, mantinelle) lr zelena presvlaka na biljarskom stolu; ograda biljarskog Stola; '2. ograda kliza-lita za hokej na ledu mantinjada^tal. mattinala) svirka UEa Eopile mantiHa (Jat. mfintinsu) dodatak, dometak; mat. dusntinske Tdecimalne^ hzMJke logantma., kazaljka mantlirati (hit. mantellum) nrf. ograditi, opasali, uvTsriiJ, utvrdili man tra (sanskrt J sastavni dijelovi hin-duske molitve, magine formule kojima se pnpianje nadnaravna moc mnnn (lai. manna mkai rukom; manu armata !iat 1 oruianom silom; mana propria (lat.) vlastitom rukom, svojeruno; Piane forti >fat.~> prav. silom, silom dravne vlasti manual (lat, manuahs runi) trg. runa knjiga, biljenica, prirunik, osnbito: kojiga u koju se unose izdaci i primici fa ruhrikama: od ko^a i zato), dnevnik, podsjetnik, memonjal: kod orgulja, niz Lipkt. klflvijaUira manuale OaU i glaz kod orgulja, avira-nje na klavijaturi koja je za mko (za razfiku od pedale, to znai sviranje na klavijaturi za noge) mnimaliter (lat. manualiter] pril fllfl'-runu, izvoditi na orguljama samo rukama, bez pedala manudukcgaflatr manuductio) upravljanje, uputa manuuJktor(l;it manuduetor)rukttvn-ditelj manuelan (lat. manus r^Jka, fr. manuel runi) meni. koii radi rukama^ koji je izraen rukama; manueim radnik onaj koji rai Qziki, obrtnik (za razliku od intelektualnog, koji radi glavom i perom)

manufakt ClaL manu factum) rukotvorinu, ono ito je izraeno rukom, niini rad manufaktura marantica!) manufakturu 'hit. manufactura) ], sloena kooperacija koia poiva na podjeli rada; njezinu tehniku. osnovicu ini zanat; razvija do virtuoznosti umjetnost rudnika u vrenju djelominih Opera rij n > ah & crni nes posebnim du mim irxndi cijeli pro7vod: radnik postaje bogalj, nesposoban za. rad izvan manufakture, ali umjetnik u njezinom sklopu; podjelom rada u manufakturi vrti se 1 pojednostavljenje zanatskog alala. njegovo pnlagodavnoic djelominim operacijama radnika: Ume se u manufakturnom razdoblju kapitalizma pripremaju materijalni uvjeti za mohani^am koji se sastoji i? kombinacije jednostavnih ins [ru men ti La; predstavlja oblik kru* pne proizvodnja ko|i se javlja u raznim povijesnim razdobljima; meutim, karakteristina je xa kapiLa-lisam od 16. do 19. si.; postaje ili kombinacijom prije samostalnih raz-nib zanata u jedan povezani proces prabtVodflje u kojemu *e daje usavrava podjela rnda ili koncentracijom radnika istog zanata, koji se takoer ralanjuje; prrma karakteru proizvoda razlikujemo hetero-genu i urghnriku manufakturu; 2. naziv za tekstilnu industriju manufakturiratl (fr. manufacturer) raditi, i^rdjvnti, proizvodili (rubu' manufakturi&t (fr. manufacturier1 obrtnik, zanatlija; tvurniar; trgovac manufakiurnom robom manuhnpcija liai, nxanuoapiio; prav. pismeno jamstvo mnnuknptor ilflt. manucaptor) prav. onaj koji dajb pismeno jamstvo manumisija l lat mamimissio pu tanje iz ruku] u starom Hunu: davanje slobode rubu rnanus Unt. msnu&> ruka manuskript I laL manu scriptum) rukopis, osobito onaj koji je pripremljen za objavljivanje, za tiskanje mnnuntupnjcija [lat- manu-stupratio) spolno satnom ado* uljeni e, onaniju, masturbacija, ipsacija mfinUtericija (laL. manu-LenLio) prjiv. v. mnnutcncncija manutenencija (laL manu-ton on ti a) prav. odravanje na snazi, npr. ntkog znkona; zatita prava posjedovanja maox t- menks lengl.J keltski jezik maojanerja ( tr. magnanenc) zavod za uzgoj dudovih svilara; svilarstvo manjkati '.tal. mancarci nedostajati, ne biLj nazoan; ne biti dovuljnu mnn*ota i.fr. manchette! narukvica, orukvica, manjeta mnpa (Int, mappa) zemljovid, planf crte; Lurba. akhivka. korice za drmanje spisa, planova, crtea mnpttr (fr. rnappeurj vojr crta Zemljovida, osobibi vojnih zemljovida, karata i crtea mapirnti 'lat. mappa"' crtati zemljovide; neki predjel ili zemlju kartografski limati lili: snnmtii mapmond (fr. mappemonde) mapa cijele Zemlje, planiglob marab-pera (fr. marabouts] perii od mnrabun (rode toplih krajeva), aboft iivtinredne ljepote slue kao ukmfl. ouoMtn na enskim eirima marabut Car.) 1. musliman stanwj>:dilnc ili svetac; 2. muslimanski nadgrobni spomenik Maranatha (aram.) Gospodine, dodi! (737-ivanje ponovnog Kristova dolasku nu kraju prakranskib olirosj marangun (.i-al. marangone] teaar, drvodjelja murimi .fp. marranos) Zidovi i Mauri u panjolskoj koji su, pod pritiskom inkvizicijo, morali pi-imiti krsonstvo, ali su potajno i dalje ostali vjerni svojoj ranijoj religiji marantian (gre. marantikobi med, koji ju n'iatao ztmg slabosti, zbog gubljenja tjelesne anage; maraslian 853 marfpniratL maran? r (gr. marunsisj med. slablie-nje, venjenje. gubljenje snage i nigu-iinimaraskln {fr. marasquin). tal, mara-achinol vrsti linog likera od trcSnnjn, troSrdflvaa mara*tican igri. maraino) med. v, mfl-rantian mara ton 1, trkaka disciplina na 42 km; 2- pren. sve to dugo traje marnagija {gr. maraugiai med titranje pred oima, gubljenje vide. fotOpEUJJ

mnrazam [gr. marasmos nestajanju, vonjenjo, gubljenje) med, gubljenje tjelesne snage 1 svjeine zbog buketi ; umilni maraxam (lat. mnrasmuti eeiilib) gubljenje snage 1 svjutone zbog Htarosti. staraka nemo marcando I ral ) gin? istaknulo, n pn*ci-hnim naglasku cl marcato it marcato (tabi glaz. marcando marCevcJrati (laL manwtero} postajati trom, slab, slabiti, mlitaviti marciale at, marcale (tal ) glaz. kao marfe, vojniki, ratniki M&rcrjal starorimslt pjesnik (45104), poznat po duhovitim epigramima marcrjalnn :lat. marlilis Mnrsov, boga rata, Mars) ratniki, ratoboran, borben, ratni; sran, hrabar, ndvaan; divlji; usp. Mars marcijalitct (laL martiaLita&i vr mar-Cijalizam marcijaltaam :lat. martialis Manwv, boga rata, Mars} ratobnmost, borbenost, sklonost ratovanju marcipan dat. Marci pams. tal. marzapane) kola r>d badema i eera Murduk glavno boanstvo starih Uhbi-lonaca, Lvorai: svijeta i goapodar ivota marrana ih. mareage] mornarska, brodarska plaa; ugovor izmeu vlasnika broda ili trgovca i posade broda marci a (lat. arnaru* gorak, tal. ama-reilla) but. v. nmarela marenda ttal.; doruak, ufina mareograf Gat. mnre more, gr. grafo pi^em) ureaj koji auUimatiki biljei vismu morske vode; slui za odredi-vanje srednje razine povrine mora, prema emu se ud rod nj 11 nadmorske visine ustalih toaka, phmnmjcr mareometar laL mare more, gr. mrt-roTi mjera, mjerilo) v. mnreofiraf marRarirj (gr. margaron biser. fr. mar-ganner umjetni maslac, pravi se od smjese biljnog ulJH 'seiamova ulja) i obranog mlijeka, ukusan je i hranjiv kao 1 prirodni madloc. samo sto ne sadri vitamine; danas B proizvodi vble vrsta margarina, ori kojih se nekima dodaju 1 vitamini margarlt tgr. margaron bisor) miner, biserastj rinjac, Mrebmost tinjsc aede-fastng sjaja margarita (gr. margaron, maigariles bisera med. pjega na rolnici, shna 7m\i bisera marjjarite I lat- margBritact mn. u Kat. crkvi: komadii ponvirtrme hostije koji se ddju hol usnici ma margaritom (gi. murgarites biser) med. izraslina sliCnfi zrnu bisera, biserni k mnrfierila (fr. margueriie) boL biljka krasuljak, ivanica margina (lat. mar^oT gen. marginis rub, tal margine} prazan prr*iUir *a strane na pisanim i tiskanim listovima, bjelina; usp margo marginalan (lat. margjnalib^koji se tie ruba, koji se nalfija nu ruhu, rubni marginalije (lat marginalia) mn. biljeke (ili; napomeno, primjedbe) napisane na rubu, sa strane Tnpr. neke knjige) mnrgjnirati (laL marginnre) obrubiti; napisali iih: pisati) primjedbe na rubu lista (ih: sa strane) u knjizi, pokraj tiskanog tnkgta marginoplastika 854 mnrkantan marginaplantiha (lat, margo rub. gr. plastike) med. porubljivunjr nnr vje-de margo (lat margo) rub; trg. pranan prostor na rubu teretnog lista na kome ac biljee oznake i brojevi predane murlfnt [tur.) vjetina, majstorija, n-krelriosl, spretnost, proprfldeiioal, lukavost; marifetluk marihuana I lat Cannabis indica indijska konoplja; bot biljku od koje te proizvodi opojna droga slina opijumu, hasiS Marijana (frr Marianna^ zenakii ime. olienje Frantu^ko revolucije ma rij h i'ir. mariane} brak, brano stanje; u kartama: kralj i dama n jednoj ruci marimba crnaki glazbeni instrument od drvenih ploica s rczonantOm, ali-tnn ksilofbnu marina [fr1 marina, lat- marina^ mornarsrvo, brodarstvo; pomorska eUa, mornarici, brodovlje. flota; u slikarstvu: moiiv B moru, slika mora maruiau [.lat. marnu&J1 mornar, pomo-rnr; vojnik na ratnom brodu; brodar, Lbdar mari nada (fr. marinade" ^ukmura: jelo. posebno riba iz salamure: marmai. muinat ifr marinadeJ v. marinad.i marinata ;fr. marinagli: stavljanje ll salamuru, nsnljavanje, usoljenje

marinirati 'fr. marincr< usoliC, metnuti u sulamunj; staviti ribu u ocat. i zaine marinisi 1. (tak Mauni) lit. pristoe i sljedbenici marioiznia u pjeflniflLvu; v. marinizam; 2. (lat. maro moraj eIj-kar koji slika pejzae & mora marinila "Jat marinu* morski! 1. toJ-r>jc jedne drave da ?tvpn i odrava U> jau pomorsku $ilur mornaricu marinJEam 2- lii, nain putanja tal. pjesnika G. Marinija [IftfiB16251, koji odlikuje oeprirodnoau. posebno traenim slikama i aluzijama; ovaj stil je bio uzeumaha n taL knjievnosti XVII. bL marinaki (lat, marinufi) morski, pomorski: maririBka akademija visoka flkn-la u kojoj sr koluju pomorski carinici maHnnrtn (fr. marionette) "Marijana", mala lulkb s pokretnim udovimfl koja moJn oponaati ljudske pukro.to (pokreti udnva izvode se pomou konca ih ticel; s ovakvim lutkamn izvode su itava mani a kazaLna djela u tiv. nuuionctskim kasa lie-Lima, kazalitima s lutkama; pren. ovjek ko.u se moe za sve i svakoga pridohitih povodljiv ovjek maris ka (Int marisca) med. bradavica maritalan (lat. marilalisj brani, muse v; fturituiix po^ston ! lat j prav, mueva vlast; tnarUalis vciettut llat.) brana zajednica; marital is lutalo lit t pravo muzevog skrbnitva; ma-ntaiis usufrt*ctux ciL mantali? uSuf-ruktu* lit. I pravo mua da uiva enino imanjt dok je u braku maritmarj [lal- maritunusJ morski, pomorski; koji ae tie pomorstva, pomorske aile i dr.; primorski maritomanija (gr.) bolesna elja ovjeka da bude patnik, bolesna, straitt za podnoSenjeci muka marja (mad. I. maarski srebrni novac u XVII. si. s likom Djevice Marije, u vrijednosti od 17 krajcara; 3, naziv za vise vrsta igara s -i'2 karto marka iniem. Mark: 1. granica kotara ili poriruj?i; 2. dananja novana jo-diniea u Njemakoj, od 1S71. - 100 pfeninga; 3. ifr, marque, taL mami) znak, bdifiK, ubiljeje; ig; potanska vrijednost koja se lijepi ua pisma, dopisnice i razglednice; eton; mak (di1 ligi neke trgovako kuee ili robe markantan 'fr. marquant) istaknut, znatan, vafan, vidljiv, upadljiv, koji upada u Oi, koji se odlikuje markaait 855 murmont mnrkasit (fr. murcasite sumporni ili eljezni oksid istoga kemijskog sastava kao i pirit; kcmxti se ZA proizvodnju sumporne kiseline i ie|jeane Uflbee marker (fr. marquour) onaj kuji biljei p^EOtke kod biljara, konobar u gObtio-nicama koji biljei pia i jela to se iznosu iz kuhinje, zabiljeiva; stroj udaranje iga marketender (taL merc-itante; trgovic koji prodaje vojnicima ivene namirnice i ostale sitne potreptine marketerija (fr. marqueterie) mozaik iaran utiskivanjem komadia raznobojnog drveta ili kamenia, aranje utiskivanjem marketing 'eugU trgovanje; prndaja robe na tritu; sve djelatnosti i mjere u vezi s boljim plasmanom trgovake robe mnrketiraii ifr. marqueter' poprskati, prskati, arati lunelanjim raznobojnog drveta u. mozaiku markgraf injem. Mark/raH .vi Karla Velikog; zapovjednik jednog pograninog [>knjga, marke; i-vn dostojan-nrvo kasnije je postalo nasljedno markiratt (fr. marquer) oznaiti, oznaavati, obiljeili: tiiviti flng, igosaii; metnuli potansku marku ili biljeg; akrenuti pozornost na vninosl neke miah i si. tune sto se tiska masnijim ulovima ili kurzjvum; na kazabanim probama: ulogu samu itati, bez glumljenja: u biljaru: biljeiti pogot-ke marki* (fh marquis) visoka plemika titula u Francuskoj^ Kngleakuj i Italiji (pt> rangu izmeu vojvodo i grofu) markiza (fr. marquise] ena ili ki mar-ka; platneni zaklon ud sunca ili kiae pred prozorima r vratima; krov nad peronom: naslonja markizat :tr. marquisat) doslojansLvn i plemiki posjed markiica markiiet (fr marquisettej tanka konana tkanina, raznubtijna. upotrebljava &e za enske haljine

markotaia (fr marodiagir polnganje> nain raimnoavjinja biljaka stavljanjem granice u zemlju marknist fil, sooiol prhta^n markai^mji markaixam injem. MarxismuH>filozofske, ekonomske i pnMtike teoriju njemakog filozofa i sociologa Karla Mnrxn (ISISias;i); filozofaki: marksizam jv tzv. dijalekcicki materijalizam prirnuenjen na prirodu i diuS-tvo; njegovo osnovno druilvno-nko-nomfiko nafelo je: dniftveooj proizvodnji rtvoga ivota ljudi Htupnju u drLidonc, nune, od njihove volje nezavimia odno?o odnose proizvodnjo, koji odgovaraju odrndenom Btupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga; cjelokupnost tih odnosa proizvodnje stvara ekonomsku strukturu drutva, realnu obnovu na kojetj se stvara pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni iJilici drutvene svyesU; nain prmTvodn^e malerijalnoR iivola uvjetuje drutveni, politiki i duhovni proues *ivota uope." (Mars) markt (n,jeTU. Markt) svako javno mje-ato nu. kojom se razmjenjuju dobra, trg. triete, sajmite marliCfr. marlii mreasta i pomalo kruta tkanina, tul; mreast ukras na rubu srebrnih tanjura, rub porculan-akih tanjura; vrsia. polusvilene tkanine (nazvana po selu Marli-laMachi-ne. gdje ae najprije poela izraivali] marmerlta (gr. marmaire) mud. vr maraugija marmelada (fr. marmelade, ud gr. nv eli med. moloti jabuka) pekmez od raznog vc^a ukuhan sa eerom marmont <ft- marmontiej zool. brdski takor, mrmot. svizat Iivi u porodicama po najviim planinama Kurape i Azije) marmor maral marmor tlar,. marmor. gr. iiiurmarog) miner- mramor, fin i s~eumn tvrd vapnenac, sastavljen od silnih nepotpunih knstnln, raznohojnn marmoraeija. [int. niarmoratiO> mramo-riranie. ublaganje mramornim ploama marmnrirati [lat. marmoraro] izradili pje.ee ili pruge kao kod mramora, obloiti ',ili: ublagati) mramornim ploama maro [fr. mara ud, lat. mOrAtus) ho-leatan. slab, nemoan, iscrpljen od puta maroder 'fr, maraudcar) pljaka, vojnik koji* pod izgovorom prernorenosh ili flljibosti. zanMujc iza svoje jedinice pa kriaom ide u kradu i pljakanje, vojnik koji pljaka poginuli- i ranjene vojnike; pren. hulja, nitkov marodirfiti 'fr maraudorj bolovub, biti slab: vtq, pod izgiivorom premnrenosti ili slabosti zaostati iza smje jedinicr pa idi u pljaku po okolici; drsko pro-sjaiti; pljakati poginulr i ranjene vojnike marok (fr, maroci laka vunena tkanina maroken (fr. marofpjin, taL marrochirio) marokanska koa. obojena kozja knn e finim opiljcima, safijaii maroko (maroccoJ vrs.la amerikog bur-mula. pamuna tkanina ta povezivanje knjiga marnn, marun (taL marron.fl) boL pitomi kesten, krupan i vrlo nkusan za jdo; marnu fo*e Ifr. marrons gla-ces} kestenje u ieernoj ociiklini mnronlti mn. pripadnici posebne katolike crkve sirgko-antiohuskug obreda u Libanonu. Siriji i dr. (osniva Ivan Maran u fi. si..) marota (fr. marotte} strast, manija, ludovanje Mars i lat, Mars. gen. Manisi mit,, bog rata kod starih Rimljana (kod Grka Aros); pren. rat, boj. borbena buka; astr, jedan itd vebkih planeta, izmeu Zornije i Jupitera marnala (tal vino di Marala* alatko sicilijansko vino, pripremu so dodavanjem zgusnutog mota, slino malvaziji 'nazvano po sicilijanskom primorskom gradu Marali* marselin [fr. marcelline) vrata lake, obino crne avilime tkanino [tafta); nazvana po francuskom gradu J>tr Martrllin Marscljega (Tr. Mar&edlaisc) marseljslri marfk omiljena Tr. narodnu pjesma kojn je, za vrijeme Prve francuske revolucije, poticala narod na borbu za slobodu i jednakost, spjevao ju jc i komponirao kapetan Hougct de Li sic 119'/- danas frantunkn narodna himna (im*? onila po lome to su je u Parizu prvi puL pjevati vojnici irt Mami lica) marsilijsma (tal. marsdiana) venecijanska, sprijeda okrugla laa za obalnu trgovinu na 'Jadranskom moru marsupijal :lat. rnarsupialis) zool, to-bol ar, oposum marsupijali flal.l mn, zool. LoboLari marimpijalizacija -laL marsupialiia-tioimH. pravljenje trbunog tobolca

mar [fr. rnarohe) hod, hodai^e, gledanje, koraanje; uredno kreinnje jedne vojne jedinice k odreenom cilju; glazbeno djelo kao pratnju sveanih, osobito vojnikih kretanja, tiLupanja, "vojniki", "alosni", ^paradni* mar: forsiran mar ubrzan mar, brz mari; kao komanda: mar? - naprijed! polazi': dajjel bjei' kidajf nmr-ruta put kojim se ima marirali, smjer mariranja < ili.: putovanja) mar-ruta (fr. manche-roulei v mara maral injem. Mar&cnaL lat. marescal-cus, Itd marisealco. tr, maniohalf prvobitno: kunjusar. nadzornik stale; zatim: vrhovni nadzornik vojske i dvoru nekog vladara: nad7ornik i uprBvilelj javnih sveanosti; danas; maralat masegran najvii vojni in u vojskama nekih drava; maral dvora najvii dvorski inovnik, nadzornik i upravitelj unutarnjih poslova vludarEkog dvora: feldntariai vrhovni zapovjednik vojske u nekim dravama maralat [fr. marechalat) 1. zvanje i nadlenost marala; 2. vrhovno vojno zapovjednitvo, maralom na elu. uvedeno u Francuskoj od veljae 1858. godine; 3. zgrada u kojoj se nalaze uredi marala i njegovih slubenika maran i fr. marehand, laL mcriE, mer-catus I trgovac, prodava mnrberajt (njem. Marsch hod, hcreit. pripravan] spreman za putovanje mare <ft. marehe; trx[ate: trg. l**itc; triSna cijena, kupnvna cijena marirati 'lr. mareherj1 pravilnu koraati, ii propisnim voinikim korakom; pje&aiti. idi, putovati; neluign marirati nekoga najuriti, otjerali kazavi mu: mara! mart (lat. martiiial mjesec povodeo bogu Marsu, troi mjesec u godini, oujak - 31 dan); prvi mjesec u godini starih Rimljana martclosi <lal. martellos, lat. martulus) mn. zasvoene okrugle kule nn obalama Sardinije i Knrzike zji obranu od morskih razbojnika [gusara martengal [tr, martingal) bilal, remen koji prolaz-i izmeu prednjih nogu kod konja i ne da mu da die ili spusta glavu, nego je mora drati uvijek ii istom poloaju martir (gr. martvroi svjedok] ivatko Lkn je progonjen t zlostavljan zbog svoje idej*, osobito onaj Ikoje muen i ubijen zbog toga io uporno ostaje, ne alei i ne steoi svoj ivot, pri krianskoj vjeri, muenik, junak vjere martirij [lal. marturiuml mueniAtvo, patnje i smrt onoga koji nevino strada [za svoju vjeru>; dio crkve u kajem se nalazi grah muenika za vjeru murtirologij (grj knjiga sa ivotopisom i opisom stradanja svetaca i mue nik.i martirolOKija <gr.; istraivanje i ispitivanje rivotai stradanja kranskih muenika marufUrati {fr. marouflerj slik. nalijepiti slikarsko platno na drvo; rnaru-{Jimna tliko slika nalijepljenu na drvo mamnJka (lat. malus nrmeniaca nrmen-ska jabuka bot. armenska iuLa jabuica; vrsta krupnih, okruglih, pla-vocrvenih ljiva mari (fr, marge) v margo mara (laL margo, fr, marge rub] burzr razlika izmeu dnevnog i omjfiijakog kupca nekog vrijednosnog papira: raahka izmeu nnjvieg i mdni^eg kupca ili najvie i najnie cijene; razlika izmeu kupovne i prodajnr cijene; usp. margo masa (lat. massa, fr. masse) 1. tiz. koJienik iz sile i ubrzanja (jedinica mase v. eram>; masa neko^; tijela mjeri se kolinikom tvari koja je sadrana u njemu; proizvod iz obujma i gustoe; 2. velik broj, gomila, mnoina, mnotvo; 3. puk, sv^et. narod, rulja; A. tijesto, smjesa; 5. tijelo bez odreenog oblika; 6. ulog ti kocki; 7r prav. imanje koje ostane nakon neije smrti; imanje pokretno i nepokretno, koje ustaje nakon pada neke trgovine pod steaj, a od kojega ^c moraju podmiriti vjerovnici; !7taxxa borzorum it. masa bonorum (lat.) imovinsko Slanje; mujsn conCurau,? it. mana konkurzu i.lai.) stjecisna masa, ona iz koje se imaju naplatiti vjerovnici; mrcsa hurvditads it. masa hereditatis (lal) cjelokupna ostavtina onoga tko ostavlja nasljedstvu masagran (tal. mas&igranol crna kava s komadiima Jeda i alkoholom masnkr 85S maskoki masakr (fr. mas^acrc) pokolj, mrcvarerijt, ubijanje, krvoprolie nauukrirati Ifr. massaorer) ubijati. klati, mrcvarili, unakaziti rtvu, prolijtvjtL krv maaaJ (hebr. m asa I > uljecaj neba ili zvi-igia na oviokov ivot, srea, nud-bina

masaa (fr. maFsage.i trljanje tijnla, gnjecenje tijela {oeubito nakon k u panja!'radi pojaavanja cirkulacije krvi. odriavanja zdravlja, jaanja miica i dr. rnasenjo (laL maGajmo) bijeli vapne-ruifki kamen hc Verone za poploa-varee ulica masrr 'fr. masseur I osoba koja vrsi trljanje. H.rlja tu kupaonici i dr.) maserka ttr- mas&emek trijaica rnaantcr i_r. niaseler) anatr mii iva-k* maahala (gr. maHtihale) med. pazuho rrumhnlisteir 'grt, ma*rhalister naramenica anat. drugi vratni praljcn masirati (gr. mnein mijesitit gnjeiti, lat, massare, fr masser) Lijele (nakon kupanja) trljati, gnjeiti, valjati da bi sa izazvao zrvtji krvotok dr,; uap. masaa masiv (fr. masinH petrografaki: nepravilna eruptivna grom ada; orografeki: planina bez grebena: maaa kririLila-btih kriljevaca kuja moe od iskonu hiti nepokrivena mladim formacijama, ili je bila pokrivena pa ogoljena erozijom i dislokacija ma maaivan (fr. ma&Bif) teak. pun( jak. vrst, nainjen od jednog dvjrJn; nezgrapan, trom, sirov, u graevinarstvu: vrsto sagraen, jak. otporan, jakih i temeljitih zidova; kod kovina (metalac gust. pun. teak, neprobojan, koji nije il pa U mnrivitet (fr. massivete) v. masivnost masivrtosl (fr. ma&eivet) punoa, teina zbog punoe, vrstina masku (fr. masuue, lat. masca) obrazina; osoba pod obrazinom, preru-ena linost; stalna karakterna uloga u aljivim igrama, pren. privid, vanjski izgled: izgovor, pretvaranje, lukavstvo: ovjek kuji se eli prikazati drukijim no Sto je, prc bronca; makEira makara (nr. niashharat) ala, ismijavanje, sprdanje; ovjek s ubrazi-nvm. maskom; aab.LVina. lakrdija, podrugljivac maskarada (fr. masCPrade. tal. ma&-chrrnta) prerusavanjf. preruenoaL; gomila ili povorka prerusenih osoba (pod obrazinama:, krabuljni plea nuukaron <h\ mascaroiL tal. masca-rone) arbii.. ljudska glava, obino ih-cerena lica, koja se, kao ukras, odu-vijek upotrebljavala u graevinarstvu, osobito na vratima, nad prozorima, na bunarima i dr. maakenbal >Lnjent, Maskenbali) zabava nlr pli-.i na koju sudionici dolaze pod obrazinama [mnsk&maj maskornta (tal. ma^ebornta) pokladna pjesma maskiran (fr. ma*uue.> koji je pod obra-zm<im. prenoen, preobuen; skriven, prikriven, zaklonjen; mankirana bateriju voj. prikrivena baterija, ona keju neprijatelj no moe primijetiti ava dr> trenutka dok nt pone Djelovati, zato Sto je prikrivena bilo kakvim prikladnim predmetom (granjem, zelenilom i v\.) maskirati (fr. masoucr) metnuti obrazinu, preruiti, preobui; voj. poloJe-j*:. lopove i drugo vojne objekUs pomou granja, zelenila i si. uiniti nevidljivim za neprijatelja, zakloniti, skrili; pren. prikriti, prikrivati, skrivati prave namjero maskoki (mascoshi.i trg. vrsta pamune tkanine ukraene cvjetovima, izrauje se u Austriji nuiakota 859 masa maskota Ifr. mascottef dijete sree, srekovi; supr. peh;javna ena murtkulin (lat. maaculiiiaj gram. rije moAkog roda; v. mnskulinum mnskulinum [lal mascidimirnl gram. mu&ki rod; rije mukog roda muku lira nje tlat. maseuhnum} fiziol. pretvaranje enskih ivotinja u muko time to im do nn mjesto ennkih vanjskih hjezdn, koje se uklone, uaa-de muke spolne lijezde, tako da se ivotinja dalje razvija, i u tjelesnom i duevnom pogledu, kao mujka jedinka mason (fr. mar/on, mn. macio) zidar, oinbito: slobodni zidar; v. franmaaOn masonerija (fi\ macunnerie: slobodno zidarstvo; slobodni zidari mg&ora (hehr. maBorah predaja, trarii-ciju'i kritika redakcija i interpre-tflega starozavjetne Biblije radi utvrivanja tone i konane verzije maaoterapija (frr mad^age masaa, grt. thorapeia lijeenje) med. lijeenje trljanjem, masaom manovan (lal. massa) koji je u masi, u velikom broju; maunuan rad rad n kome sudjeluje veliki broj radnika mesovik (rus. mad^ovik) dobar organ i-zator. ovjek kiji umije djelovati na narodne mase

maHivvne scene prikazivanje zbivanja s mnogo ljudi u istnm prizuru <u filmnvirna ih u knjievnim djelima) mnstaba (ar.) staroegipatska grobnica u obliku paeivorme s ravnim krovom i ko^im stranama mastalfija (gr. maatoE dojka, siaar al-g06 bol) med. hol u SiKama, bol dojke mosta] (lal. mastello) kahao. vedro, drvena posuda maator i'engL master, lat. magi^ter) gospodar, starjeina, vlaimilc. majstor; mladi gospoin: gospodin, uitelj upmviielj, nadzornik; tzraz kojim po-Bluga oslovljava mlade ainove svog gospodara maxtif (fingi. mastilT) aamsov. buldog {vrutB velikog: paa) mnstika [gr. mastiche'] v. mastika mastikaclja [lat masticatioj vakanje maslikatnrij ilai. mafibcatortum) sredstvo ia vakanje ma&Likatortje (laf maeticaiciria) mn, med. l;|ekovi koji se uzimnju vakanjem mantilu (gr. mastiche, Fr. mastici bli-jedoula i mirisna smola mastikuvng drvclfl, koje raste OSObilo na FOoau, upotrebljava se za pravljenje raznih baliima, masti fimiga, takova i kao zain za kolae, uecureno voCe i dr.; staklorezakn ljepilo, kit; vrsta rakije zainjene ovim rmnsom (ma*-tikal mastitia Lgr rnastot dinka, sisa) mud. upuLi sisa, dujki mastD' (gr, rnantos> predmelak u slo-zctiicama a znaenjem: sisa, dojka mastodan lgr. matom; .. mastoidan mastodinija (gr. masi, oyne bol) med osieaj hola u sisama ili: duj-kaina), sisobolja matndon (gr. mastos. odus zub) geol. zool. velika pretpotopna ivotinja, surla iz porodice slonova. = kljovama u gornjoj i donjoj eljusti maatoid&n Lgr. maalo. eidos oblik) slian msir sisat, dojnat mastopatlja {gr. iuasLi>H. pathos boi, bolest) med. v mastodinija mastoxoolit igrt. maMo^, zoon ivoti-njat Ntho& kamen) geoL okamenjen sisavac maatflzoon (gr. mastos, ;oun ivotinja) zooh BlJavac maatnrbaeiJH (lat, mafiturbaliu) spolno iamozaduvolienje. Onanija, ipsacija, v, manuRtupraeiju masturbirati [lat masturbare) epoin<i se samozadovoljavati, onanirati masa ilgt. midsaj misa, jutarnja sluba Boja maAina S60 matematiki macina igri. merhone orue kojim oe netto umjetno izrauje, lat. moubi-ui tehr umjetni spoj tijela slobodnih za davanje otpora u obliku napravi* koja prisiljava mehanike sile dnr pod odreenim uvjetima, izazivaju odreenu kretanja, stroj, naprava, i Ln naprava koja se upotrebljava zn prenoenju ili pretvaranje rada ili energije; 2, lokomotiva; 3. pren. stvor bez duha, ovjek bez duha imiftrnorija (fr maehinerie) strojevi, maine; strojarski dijelovi; izradba strojeva; odjel u kojem se nalazi vi<r strojeva knjt svi slue i^toj svrsi; osobito: sve naprave pommhi kujih sr vrSe promjene na pozornici; ustrO.i maiinifciVT (njom, Masciiinengewohr) vcj\ suvremeno vatreno oruje kalibra obino vojnike puake i automnr-skos djelovanja, prikladno za lako prenoenje * nije?ta na mjesto, u minuti mi>*r izbacili oko 600 metaka uafiinist *fr. machiuisLe, rukovatelj strojem, strojar: graditelj strojeva; pov. nadzornik strojeva masiDizaciJH <gr. mcehane, Jat. mu-chinfi naprava) uvudenje masinn (blrojevul u poslovanja i proizvodnju gdje se ranije upotrebljavao fiifki rad Ljudi i ivotinja iu obrtnitvu, poljoprivredi, vojsci ltd.j; mehanizacija mn#lnki <fr maehint > koji se tie Strojeva, koji pripada strojevima: izraen na struju makara Ital- maseara] 1. v. maskj makara (nr. maehharatj 2. v. makara maskul (tal. mnsrolo.t mali top, muJur. prangija mana [njom. Masche) petlja, zamku: vrata kratke kravate mat (fr. mat) 1- prid. bez sjaja, taman, tamne boje, zagasit mat [pPrt.f 2- u ahu: zavrni protivnikov potez nakon kojega ugroeni kralj vile nema nikakvog izlaza: pren. pobijeen, propao, izgubio igru

mata [p.l paragvajski aj od biljke iles paraguayensis, omiljeno pie Juno-amerikanaca matador (su. matador, lat. mactator kolja, ubojica) glavni borac u borbi a bikovima u Rpnnjolskoj, koji ranjenoj ivotinji zadaje smrtni udarac; u kartama: najjai aduti; pren. istaknut, vaan, ugledan ovjek, znamenita osoba, prvak u nekoj struci, vaan u svojoj stru Ci, "zvjerka" matamnrizam (=p, matauiurus] samohvala: izraz koji *e upotrebljava za one koji vikom i drekom, nadutim i teko razumljivini rennicamn pokuavaju zhuniti svoj? protivnikezool. izraz kojim se oznaava nain obrane krijrm se slue neki kukci da bi se obranili od svojih napndaa time sto se silno kostrijese, nadimlju. istiu svoje bodlje i dr.. samo da bi zastranili cvoje neprijatelje matamore '[=p. mntamort-al Itl "ubojica Maura*, veoma umiJjeni hk n starijoj panjolskoj komediji, panjolski vej-nik-laljivae kuji priu n svojim junatvima t podvizima koji ne, zapravo, nikada nisu dogoditi; bot. naziv za vei broj neofenzivnih biljaka ali po izgledu veoma opasnih i otrovnih materna (gr. mathano uim, nauim, mathema znanje, znanosti ono stoje naueno, predmet uenja, znanje, znanost; pravilo. Osobito matematiko matematiar i lat. mathematirjus. gr. mathema) nastavnik matematike; onaj koji se znanstveno bavi matematikom matematiki (gr. mathema) koji pripada matematici ili se na njoj zasniva: siguran, pou&dau, nesumnjivo utvren matematika 861 materiju li ram matematika (lat, mathemaLi&L gr. mathema) znanost o veliinama, tj. aritmetika, algnbrn i geometrija; ma-tezis materi (fr. matin. rnl. mattino, lat. ma-tutiumi jutro; iutarnji kaput jutar-nja haljina mateologijp ';gr. mataios uzaludan, nitavan, logiu) nekoristan govor, prazne njei, lupetanje mateopeja (gr. mataios uzaludan, ni 5 ta van. peneo inim, radim} nekens-tan, besciljan. uzaludan posao mateuponijn 'gr. mAlaioponiaj uzaludan trud. u milili dan rad ma.tcotehnija vRr. matatos uzaludan, bezvrijedari, tcehne vjetina) vjetina ili umjetnost bez vrijednosti maleozofijn (gr, mataios uzaludan, nitavan, Boiia) li?vrijedna mudrost, nadrimudrost mater (lat. mater) matt, majka; alma mater 'lat, > hfagfi, aana majka (poasno ime za sveuilite?; dlira mater clat.>anal tvrda modana opna, modani omota Mater dolomita it- Mater dolornza (lat.) "bolom ukrSima maika"; Bogorodica u bolu zbog patnji svoga Sina (omiljena temu stavnih slikara i kipara) mater famillan (lat.) maikd obitelji, majka mater pia llal.' njr-*na. boguugodna majka; anat- meka modana opna. meki modani omota materija (lat. mater mati, material tvar, stvarni sadrlaj prostora ili jednog dijela prostom, ono sto ispunjava prostor a ^ji se fiziki karakter oznaava kno "mase11, Ljelema tvar, ono od ega je lijelo sastavljeno (aupr. forma); sadraj, predmet (npr. govora, prouavanja); tkanina; materija morbi ili materija jvJtnns llat. ma-teria moriti, m. percans: med. uzrok bolesti materfjacija (laL materi atioj stvaranje (ili; oblikovanje) grade (ili: materije, tvari y materijal Jat. materia) grada ?n neki rfld, predmet obrade; sprema, pribor, oprema; grada materijalan (lat. matenalis) tvarni, Ije-le.Hni. stvaran, koji se tiHe nnogn od ega se neko fiziko tijelo sastoji; bitan, sadrajan (supr. formalan]; mnfenjaino istina prav. najvei stupanj sigurnosti do koje sudac moze dod u kaznenom postupku; matfri-jtilnt inlm-s stvarna koriat, bitna korist; ttuit'jrij'tilrm toka geomelrijjka toka s fizikim znaenjem, rj. toka koja ima svojstvo Ujenosti ili incr^ijn [pnjnm koji je uX\niI. st. stvorio Du-bro^inin Kuer BoSkovi); usp. geometrijska toka materijali*! rfr.mat^rialiste)fil. Lpri-flta*a materijalizma; supr, idealist; 2. ovjek kirii cijeni samo materijalna dnbra i teli samo za materijalnim dobrima, ^ebinjak materijal i stiki (fr. materiubste) koji je u akladu s nauavanjem mali-n-ja I i zrna, naklonjen materijalizmu

materijulizjicija 'lat. materialis^tio} toboinfe utjelovljenje duhova onih koji su umrli, kako vjeruje spiriti-iam; postajanje tjelesnim, pretvaranje n**ega eterinog u tjeh^no matorljaliEam ifr. materi a Msme, Ifll. materialis; fal. teorijski: ihvaanje koje smatra tvar ili materiju kao jedinu supslaneijn svijeta i kao b:t svih stvari, pa i psihike (duevne) pojave gamo kao funkcije materije; dijalvk-t\ki Tnatenjaiizam mark^ifltikn nlo-zol^ia; praktini ilt etiih\ materijalizam nauavanje koje postavlja kao Cilj ivota oyetilno uivanje sadanjice, a osjetilna ih materijalna dobra smatra kao jedino za im valja teliti, odbacujui i prezirui tzv. idealne vrijednosti, buduu. da =u materijalna mate rij ali zirati 862 matrikula dobra jedina fttvama osnova ivota i kulture; historijski materijalizam primjenu dijalektikog mater^alizma na istraivanje povijesti, primjena na drutvene znanosti; mehaniki materijalizam nauavanje koje smatra da ivi organizam nije nsata drugn nego sloen nrnbuniznm i da se, prema tome, Siva tvar ne razlikuje ud mrtvr; supr. idealizam materijalizirati (fr- malerialiderj uiniti neto Ljelennim, pretvarati (ili: pretvoriti) u tjelesno, utjelovih, utje-lovljavati; pridati (ili: pridavao; neemu pnrodu tjelesnog materijat 'lm, matrriatum) neto eto je izraeno ili sastavljeno od neke tvari (ili: grade, malenje) naatema dat. mater mati, mflierna) I. mn. prav. materinstvo, materinski dio nasljifdstva, nasljedstvo koje nekome pripada po majci ma temu [Int. mater na) 2-hranjiv preparat bogat ih forom koji se priprema od klica ita maternite (lat. mnter mati, fr. maLer-nite) rodilite; akola za pnma|je maternitet (lat. mater, maternitas mati, fr. maternite) materinstvo; postojanje majke, princip matemiteta prav. naelo pO kojem je dunost majke uzdravali svoje izvanbrano dijete mptezioloflija {gr. mathesis uenje, znanje, logiBJ nauavanje u znanosti, tj. metodika matezia (gr. mathesis uenje, znanje) v. matematika; mather&R applicata it. maLezia aplikAtn (lat.) primijenjena matematika; tn&tfu&iu pura it. matezis pura (lat,l ista tili: neprimi-jenjena) matumatika, tj. ona koja prouava veliine same za sebe matiko (Lat, Tolia maticu J lie jedne peruanske biljke paprena okusa, a koristi se za pripremu lijeka protiv go-aoreje matinata (tal. mattrnata) jutarnja pjesma pod prodorom drage; snpr. sere-naa matineja [ft matinee) vrijeme od sva-auta do podneva, prijepodne; zabava lili priredba, predstava, sijelo) koja se odrava prijepodne i poslijepodne, jutarnja haljina matirnti (ft, mater) 1. uiniti nehajnim, tamnim, zagnaitim; u Bp. mat I. matirati IperZ.) 2. pobijediti protivnika u. sahu; pmn, pobijediti, svladati, ukrotiti, ongpuaobiti za daljnji rad ili borbu, dovesti u bezizgledan poloaj; usp. mat 2. matokit (laL montera arutum iljasto brdo) vrhunac brijega, o^ohita iljast matrak (fr. malraquek batina, toljaga: >?ndnjkP matrica itc. matrice) tisk. bakreni kalup u kojemu 6e izlijevaju tiskarska slova, u galvanaplsfliioi; obrnut kalup koji se dobiva utiskivanjem drvoreza ih nutotipije pomou jednog ti-jeska, u ploi od vn^ka ili od Ciste gutaperko, pri emu ae iapupeni dijelovi prvobitno ploe poja%Ljuju udubljeni, dok BU udubljeni dijelovi ispupeni; baidarsk.i mjera, pra-mjera matricid tlfit. matriodiuml ubojstvo majke, materounojfitvo matrijarhat clal. mater mati, gr, arehos voda, starjeina i vladavina ene, odnosno majke. 1. drevoi oblik drutvenog ureenja n kojem ie majka bila glava obitelji i upravljala zadrugom: 2. matorinsko pravo, stanje u kojem dijete ne pripada oevoj, ne-go materinoj lozi matriks (lat. matrix mati) anat. maternica; pren, podrijetlu, izvor, uzrok; javni popis, popis, matica matrikula (lat. matricula) popisna knjiga, popis imena lanova nekog drutva; uputnica na fakulteiiuia; popis prihoda neke duhovno ili svjetovne matrimoiuj 63 meandri can ustanove; popi* lanova jedne tupe: ruenih. krStenih, umrlih i ijena-nih, matica, matina knjiga

matrimnnrj dar marrimonium) brak, brano stanje; supr. konkubinat matrimonijalan (lal. muliimnmahs) koji se tire brakn. brani nintrimonijarije Jat, matrimoni&lia; mn. bratne stvari. brani poslovi matrona (hiL matrona) kod abirih Kim-Ijana; uglnrfna gospoda visokoC red-a; ugledna ena u godinama, gospa matronimika Igri:, mater mati, onvrna ime) jzv--denje obiteljskog imena (prezimi-'iai od enakog. majinog imena, npr Katii i.Katica). Anii (Anioa dr. matruz unz matronu, dan.. GV. matrua! mornar brodar, sluga na brodu matura i.Uu matura j v. maturi tet matumcaja " lat. maturaLiol ubrzavanje, pounianjf; zrenje, sazrijeva nj ti, dozrijevanje; med. gnojemju, zngnojo-njo mat urane ije (laf. maturantia) mn. mod. lijnkovi koji pomau eazrijevanje. gnojenje ma turani (laL. maLurure dozrijevati. maturansl uenik zavrnog, razreda srednje kole koji Cc polagati vun teajni ispit cmaturu) maturativan (lat, (naturali vur) mzrijevan, koji pomae sarrijevanje, gnojenje maturirati Gal. maturaro) dovesti do ^riilosti, uiniti zrelim; zreli, duzn-jeLi. sazrijeti; poloiti ispit zrelosti u srednjoj koli; ubrznti, brzo izvesti, pojuriti neto; prnv. zahljlevali da se ubrza donoenje rjoSonjn maturitet {lat. maturi tast zrelost, do-zrelosL dosljednost; osobito: ispit zrelosti u srednjoj koli, vidi teajni is-piL (matura] mntntina (lat- niatutina se. hora) u Kat crki'i: jutarnja sluba Boja mauzerka voj. brzometna puka, brzome tka kalihra 7,9 mm 1e najveim dometom do 4000 m < nazvana po pronalazaima Wilhnlmu i Panju Mau-seru) mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mausr>-leum) divan nadgrobni tpomenik, raskotno ukradena grobnica, vladarska grobnica; naziv po spomeniku koji je kraliiea Artemizua podigla, u Halikarnaau, svom mu*n Mausolu, karijskom kralju (377353 pr. n. e.). i koji je bio ukraden kiparskim radovima mazohizam izopaena Spolna sLrast koja ae sastoji u tome fLto neka mnka ih enska osoba osjea povezan spolni nagon i uivanje ako joj osoba suprotnog spola zadaie tjelesne bolove, npr. ako je tui;, Stipn, prize i si,; ova izopadenost nazvana je po njem. piscu Leopoldu Saehcr-Mnsochu [1.6361895), koji ju je u avojim pikantnim romanima i novelama prikazivao: usp. sadizam mazurka (rus., polj. mazurek) poljski narodni plus u trootVTtin^kom taktu, veoma iv plea (nazvan pu Ma?u-rima. stanovnicima nekadaSnje vojvodine Mazo vije) mazut (rus. mazut) oauitak od destilacije petroleja, tekue fiodvo mbret :ar., lat. imperator vladar) poglavica drave, vladar (titula vladara u Arabiji) raca culpa it, med kulpa Gat.) moja krivnja, moj firijeh, kriv aamf (uaklik kujim je pokajniki priznaje vlastita krivnja; meandri (gr. Maiandro) mn. v. me-andrine meandrican (gri. maiandnos) krivu-dav. \ijugav, zavojit, (kao maloazijska rijeka Meander. koja je znamenita po svojim mnogobrojnim zavojima, vuugama) meandrine meandrine (gr. Maiandros) mn. zaveji. okuci; vijuge (il ukuko) koje neka rijeka stvara pn toku kroz ravnicu (nazvane po maloazijskoj rijeci Meandru), koja ima neobino vijugav tok); u ornamentici: vijugave sare meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kretanje; meatus auditarius (lat) anat. sluanik, slunica, usnica mebl (frr meuble, lat. mohiloj pokretnina, pokretnost, pokretno imanje: osobiti: kucni namjetaj, pokustvo; me-u!-u/'tkanina za pokrivanje pokustva metdirati (fr. meubler) kuu namjestiti, opskrbiti pokustvom mea (Eal. mczza, iat. meius'i v, meza mecela (ar.) rezime kodeksa fierijalskng-prava mecena pokrovitelj i zatitnik knjievnika, umjetnika i znanstvenika, po Gaju Cliniju Moccnatu (lat. Maece-nas, 70. prr n. e.6. n_ e.), uglednom Rimljaninu, ljubimcu cara Augusta, zatitniku i prijatelju znanstvenika i pjesnika, posebno Vergihja i Hora-cija mecenstvo pokroviteljstvo; v. mecena

me (englr match) sport, utakmica, nadmetanje, borha, dvoboj (osobito bok-saki, ahovski); u uzom smislu: utrka u kojoj se nameu samo dva konja medalja (fr. mdaille tal. medaglia. lat, med alla.) kolajna, spomenica, izraena od kovine; odlikovanje, odlije, orden medaljist (fr, meailliste) peznavatelj (ili: skuplja] medalja i starog novca medaljon (fr. mdaillon) velika spomenica, krupna medalja; okrugla ili u obliku jajeta slika, sa skupoqionim i umjetniki izraenim okvirom, koja se nosi o vratu; sam takav okvir; an medaljon (U- en meidailfon} u obliku spomenice, npr okrugla slika medano (p. mednno; pjeani brjjeg, dina ^4 mcdiOTaJan Medejatgr. Medeia^mit ki kralja Ee-ta a i[>lhidi: pomogla s\ujim arolijama argonautu Jazonu da se doepa zlatnog runa. udala, se za njego i pobjegla s njim u .lolkos, gdje mu se za nevjeru okrutno osvetila uhivi njihovo dvoje djece; pren. ljubomorna i osvetoljubiva ena medesimo modo ftal.J glaz, v. mede-simo tempo medesimo tempo (tal.l gfazr istim lem-pom Medici it. Medici (tnlr} poznata Goren-tinska porodica, vladala Firencom od 1434. do 1737., osobito pomagala umjetnost i znanost; daha fMedicija doba cvjetanja umjetnosti i znanosti u l^i-renci pod utjecajem i zaslugom obitelji Meici medicina (lat. medicinal znanoal o lijeenju i njegovanju bolesnika; sredstvo koje pomae lijeenju, lijek; medicina forensis it. medicina forenzis Uatr) sudska medicina; medicina? doctor itr medicine doktor (lat.) onaj koji je zavrtio medicinski fakultet, i stekao titulu "doktor"; mrdirmae practiens it. medicine praktikus (lat.) lijenik koji obavlja praksu, praktini lijenik medicinar (lat. medicinarius) student niedicinskog fakulteta lili: medicinske visoke kole); onaj koji ui lijeenje ili koji se havi lijeenjem; poznavatelj medicinske znanosti medicinirati i'tsL medicinare, fr. mdi-ciner) upotrebljavati ih primjenjivati lijekove, davati lijekove medicinski (lat, medicinus) koji se tie medicine; koji spada u lijekove; slubeno priznat kao ljekovit; lijeniki medierval (lat. meditira aevvmi srednji vijek) mit. vrsta starinskih bakarskih slova, = antika medievalan (lat. medium aevum srednji vijek) koji pripada srednjem vijeku, srednjovjekovni medij &65 medij (lat. medium) 1. ono to ae nalazi u -rodini ih. to predstavlja sredinu, sredina, srednji put: 2. fiz. sredina, posrednik, ono kroz sto se prenosi djelovanje; pomono sredstvo, sredstvo usporeivanja; 3- u spiritizmu: posrednik izmeu ljudi i duhovo; 4. u grkoj gramatici: srednje stanje, koje stcjJL izmrdu radnog i trpnog stanja ked grkih glagola; 5, medium aeoum it. medijum evum (lat.) srednji vijek, razdoblje od V. do kraja XV. st. medijacija (lab. mediatio) posredovanje, posrednitvo; glaz. zastoj pri pjevanju u sredini a Lica med i jalan (lat. medialis) koji se nalazi u sredini, srednji, sredinji medijana (lat. medianus srednji) mat. svaka od triju duina povuenih iz vrhova trokuta do sredina Fuprolnih strana medij a rita [Jat. medius) glaz. srednji ton, onaj koji se nalazi izmeu osnovnog tona i njegove kvinte ili terce medijante (lat. mediante) pril. pomou, posredovanjem, putem; medianfe juramento iL. medijante juramento (lat) prav, prisegom, pomou (ih: putem) prisege medijastrnitis (laL mediastinum) med. upala poplunice medijaatinum (lat, mediastinum) anab. poplunica. koica koje dijeli prsni kos na polovine medijatan llat. meiatus) posredan, koji biva posredovanjem nekoga ili neega medijativan Gat. mediativus) ktiji posreduje, posredan mcriijatizacija (laL. mediatisatio) pretvaranje jedne nezavisne drave u zavisnu stavljanjem pod vlast druge medij atjzjrati (lat. mediare! uiniti zavisnim od nekoga drugog: nezavisnu meditirati

dravu ili vladara staviti pod vrh ovnu vlasL druge dravo medijator {fr. mediateur) posrednik: sudac meijatoran (lat mediatoriusj posredniki, koji ima karakter posredovanja medik llat. medicu:?) lijenik; mn medici, lijenici medikahilan (lat. medicabilis) izljeiv, koji &e moze lijeiti medikncija llat. medicatio) lijeenje medikament (lat. medicamenturo) hjek medikaster llat. medicasterl nadrilijcenik, los lijenik mei ka ste rij a (lat. meieaaterk nadnij-jeniLvo medikokirurg Gat. medicut, gr. cheiT-urgos) lijeiiik-kirurg koji lijei i unutranje bolesti rnedikumanija dat. medicu? lijenik, gr. mania pomama, ludilo) strast za davanjem ili uzimanjem lijekova medino (lat medio] u sredini, sredinom; Lrg. u sredini mjeseca (mjenice koje se izdaju "per medio" moraju se petnaestog u mjesecu isplatitL i za njih nema poeka) mediokritet Gat, mediocritas) 1. osred-njost; 2. osrednje stanje; 3. osrednja sposobnost; 4, djelo osrednje vrijednosti; 5- nvjek usrednjin sposobnosti i vrijednosti (umnih) meditacija (lat. meditatio) razmiljanje, misaono promatranje; pobono razmiljanje o Bogu, tiha i usrdna molitva meditativan (lat. meditivatus.) koji misli, koji razmilja, utonuo u misli, sklon razmiljanju, zamiljen mediteranski (lat. mediterraneus) sredozemni; Mediteransko morr Sredozemno mori: meditirati (lat. meditari) misliti, razmiljati, promiljali, misaono promatrati; moliti se Bogu tiho i usrdno, utonuti u misli o u^u. modiri^ti 86 megaliti mdivisti (lat. radium acvum -rednji vijeL'i ma. ljudi il srednjeg vijeka; o*obilo. pi*ci srednjeg viieka mAdltc iL meduk ifr i crvena bordoko vino, nazvano po istoimrmnm francuskom gradu, U Cipoj se okolici proizvodi modorcja (grt mcdoa muki nplm ar-gan. iheo teem, curim) med v. gonoreja medresa (ar. medres, medrosct} muslimanska srednja skola, gimnazija u ko/oj se; pored znanstvenih prcdme-ta, ue i vjerski predmeti, arapski jezik itd. madnla {lat. medulla) zool. moidinn, rz; ji;zgra, meditila nhiangata ;latj produena modina, pamotdina. rne-Httla tutsium Nut-' kotana tri', medulla spiTutlui list-' arpteno mu-dinn mr riha larari [lot mcdullans} murd&m, .irni, hrpteni; inedulurm sarkom med- mondano mesnata izraslina. rtfdularna suytiaju-ij<i moiLrt moduliti (lat. irridulLiiLis: bi.i.ela tvar fcojn *c izdvnn i? F^ri raznih biljaka, osobito bazge medulitifi (lat. medulla; med. upala lene modine medulozan [fat, mcdullosua) s'?at, modan, koji je pud arii. moidine Modua Igni Medusa > 1. mil. iedua od tn Gorgone, tj. kerri Gnrgonovr koja je htjela boici Ateni porei prvenstvo u ljepoti, zbog ega je ovn njnnnii Ujepu valovitu kosu pretvorila u zmije, a oima joj dala utrahovitu rttu da se ^vaiko pod njihovim pogledom mora pretvorili u kamim 2. ii&dftza zool. morski klobuk medvedki mis j mn. trg, kozo mladih rrn'i>kih vidri, duk su jo bijele medzuterminu 'lu meuu-Lcrmini srednji put; mrdina izmeu dviju krajnosti medzotinta (tfil- mf zzo-ntoi shk. srednja boja, boia koja se ervera prelaskom jedne bine u drugu, polubofA mefij antan I fr raefiantl nepo^erlriw; oprezan, ki'ji aumEj Mediato mit v Mcn>loi"ole!fl Mefstuferei mit, "onaj koji ne voli tvjetlost, koji se plai svjetlosti'. tjr i-rag. solona; ime vraga u Goethe-ovom -Faustu" rnditian (laL., mephiticub) kon dolali od zararnih lspiravanja, kuan, za-razan. 7.Hgualj;v, imrdljiv mefitis (lai. mephitis) kodfjivo. kuno isparenje, zaguljiv, zarazan zrk mefitizam (lat. mephitJB kodljiva pa-ra, tetno mpar-ivjruo, o*ubiUi iz semlie, med otrovanott sraka *bojj tetnih ispuravanja; zaguljiva, *a-razna, kuna mo, zaraznost, ku-nost meBtiziratL fiat, mephitjg, fr. meiphi-teen oku ziti, zaraditi

mee*- :gri. megas, inegate. mega velik, a, -o) predmetak u slozenicama ia inaenjem1 velik, vehko. golem mcfnfbn vgrC. megas, iiine glas, zvuk) dugaka cjiev za govor p. otvorom u obliku zvonu i dvjema cijevima *a jlu&anje, (luti na p^jacinje nuka i ta razgovor na veim udflljenreiimn ^lilisonov izum * menaKastrlJfl (gr. megne, gastor ?o-]adac]' med poveanje eluca, povean eludac mcgalantropogaeiija (gr. megas 'e-lik, megalc vebkn, megn vrbko. an-thropiis ovjek, gtatsis plvaranje. raanje) vjetina stvaranja uvjeta *a raanje krupne, idrave i anaine djece nugalegorlja Tgre inegfllegorial hvalie-n]e, ro^motnnje mealiii (gr. meea^ hthoe kamen * mn Tchki kamencvL fitarodrevni spomenici koji se sastoje od velikih kamenih trupaca, blokova meBalo867 meJhaniar megalo- (gr. megau veliki v. mejmmegaloblasti (grc. mrgaj, blasu^M khca. izdanak) mn. med- v. makrociti megnlfjcefal igrf. mcgfl*. kefalo glava^ v makroteffll megntociti 'gri m*ca* k>tos itup(jina, uplje tijelu i mn med- v makrociti mejcatofon ( grc mega, fone glas) ovjek jska i puna glasa megnlofonican '^ei megalofbno"> koji ima jak i pun glas, jaka i puna glnsa megalofhnija [grc. megas, fone glas) pun i jak glas megalograf ,grc. megns. grafo piemi slikar koji ahkp predmete, osobito ljude, u prirodnoj vpbiro megnlngrafija (gr. mr^ai. grnfui) uh-kanje Jih ptikft^ivinjel vanih predmeta u poveanom obliku, npr. junaka, bogova i dr, mejEAlnkarpinn Tgr. megas, karpo3 p]<d h koji ima krupan plod megaloman Igr. megas, mania pomama, ludilo? unujjjena veliina, ovjek koji boluje od ludilo veliine, koji pre-cjonjuje sami>g sebe. =voju vrijednost; grandoman meEalomanija Igr mc^a>r mnnia po-uutna. Judiloj obplvot: Jumlo veliine, umiljena vtliCina, bolprno precjenjivanje 6ftm(]|f tebe; grandomanija megaloniks iLgr megas. onyn nokat, panda) zool. vrsta pretpotopne ivotinje iz diluvjjnlne i najmlaih slojeva neogenske formacije, bi laje duga 2,G m i imaL prstima veoma velike pande rnefalopsihijaJ gr megas. p$ycbc dua) veli ona duir, velikodunost me|fntop4Jja {gr megaa, operi; vidr med, v mdkropnya mogalo^aur <gr megas. ^auroe piter) zooJ. div-guiter. ^jlema pretpotopna ivotinja, slina krokodilu, duga oko 18 m mefmmptar (gr. mee^i metron mjera, nnenlo) abtr. instrument slifian helio-mrlru: danas bez znaaja megapotri .grc. megas. put, ptdos jtuga* mn zuol veJ*kvnfl?ct. vz*ia ptntt hht-iiiii kokudimn magarici mn. fil. pristae atangrke filcouftke skolc [megarskn dkola?, iji jc niniva Sokratov uenik Kuklid iz Megnrc (oko 444369 pr. n. e.j; oni su poglavito bavili logikom, vjeti-noiii u borbi rijeima i J-paisli kra-Urviku ctjku 6 eleabikim nauavanjem o vjeCnom inepromjenjivoni biu, u dobru keje je samo jedrio, premda ga Ljudi razliito nazivaju megakop I gr. megas, skopeo proma-Tram_ gledam) opt vrsta kamere op-ikore. laterne magike, pomou koje se dobije povean lik (nekog predmeta na poklopcu megAlerij r^rf, megas, theni.n zvijn, dwhd iivotmjfl) zoni vrmi gnlemog pretpotopnog sisavca u porodice tipavaca kreEubicai. koji te hiu ve6 ud dananjeg plona; takoer opci na-riv na veliku pretpotopne *i*olinje meffavat (gr, mega^. tngl, watt.i iz, "veliki val", elektrima jedinica = mi-UJU" vari; znak: MW. usp. tat mejjavoll Ipr. megas, tal. Vl>1 t a 1 veliki vidi", elektrina ]eriirjica = 1 mihjon vo^tn; nakJ MV: u*p v^r. Maffcra igrf, Megaira} miL jedna ud tri furije kod srnnh Grka; pren goropadna zona, jIh ena, "oEtmkond^a""

rrjgom (gr, megas vthk, njem. Ohmj fizr ''veliki om1', elektrina jedinica = 1 m^iiim ume; znak: M : iupr om 2. mr-ConietHr :grr mc^aa vehk. Qbm i metrxm riietir* Hi. orrJ^j za mjurenjp ief>mfi vblfkog i>fpura, rrdo vei'ine od milijun oma: usp. rneffom mohaniar flat. mecbanitus. grc me-ehanikosr onaj koji se ruiM uiebani-knrn, oeobitit primijenjenom; onaj koji mehaniki mekonjj izrauje i popravlja strojeve, pomo-ne alate i instrumente, strojar mehaniki {gro. mecmanikos) zanatski, runi, rukom izraen; paih. izraen ili uinjen po navici, bez udjela miljenja i svijesti, makinalan; koji se tie mehanike, koji spada u mehaniku; koji je iaazvan kretanjem, prirodnim (fizikimj uzrocima; mehanike znanosti dijelovi mehanike, znanosti koje spadaju u mehaniku (v. mehanika); mshanlkt' vjetine vjeStiue koje se izvodi? nikom; mehaniki dokaz dokaz koji ae izvodi pomou instrumenata mehanika (gr. mechanao umjetnu radim, pronalazim, mechanike) dio fizike koji se bavi prouavanjem pojava kretanja i mirovanja, tj. zakonima, silama i pomonun sredstvima koja izazivaju kretanje i ravnoteu tijela, znanost o kretanju i ravnotei; dijeli se na statiku fhidrostatiku, ae-rostatiku) i dinamiku {hidrodinami-ku, acrodi nautiku i dr.); znanost o strnjevima; ustroj, grada stroja ud. TnehaniatiJki (Jat meehanismus) prid. filr kojije u duhu mehanizma, tj. koji objanjava sve pojave u prirodi, svodei ih na neku vrstu mehanike, mehanizma mehanizacija (gr mechanao umjeton radim) 1, 7Eimjena fkkc (.ljudske i stone) magii strojevima, uvoenje i uporaba strojeva u proizvodnji; 2. voj. opskrbljivanje vojske ubojitim i motoriziranim vozilima (tenkovima, automobilima ild); usp. mainizaiija ifi motori zacija mehanizam (grc. mechanao umjetno radim, kit. meehanismus) 1. grada (iU: sastav, unutarnji ustroj' nekog stroja (sata, puke i dr.); 2. zakonski odreen sustav kretnji ili zbivanja, kao i naprava koja izvodi te kretnje: 3. fil. pogled na svijet po kojemu je sve to se ibiva. u prirodi mehaniko djelovanje tvari meharjugraffka (grc. mechane orue za umjetno izvoenje neega, grafo opisujem) mehaniko slikanje, mehaniko slikarstvo mehanuiogija (gr. mechane umjetna sprava, logia) znanost o spravama koje izazivaju kretanje, tj. o strojevima mehanoterapeut (gr; mechane, Lhc-rapeo lijeim) vjetak, strunjak u lijeenju pomou kretanja (masae); usp. mohanoterapija mehunoterapija (gr. mechane, thera-peia lijeenje) nauk o lijeenju pomou kretanja, osobito trljanjem, gnjeenjem, valjanjem i dr. miia 1= vedsko lijeenje gimnastikom, masaa); tvorac i osniva ovakvog lijeenja je veanin P. H- Ling mehnnurgtja (gr. mechane, ergon djelu, posao) 1. vjetina izraivanja strojeva. 2. dio medicine koji obuhvaa mehaniko lijeenje bolesnika mejligma (gr. meiligma) med. srodstvo za uminjavanje (ili: ublaavanje), osobito lijek za umirivanje, za razvod rovanje mejnza (gr. meiosis) med, smanjivanje nekog organa zbog bolesti; rot. tobonje smanjivanje, prividno umanjivanje mokbnto (engl. mackintosh) nepnimo-iva. gumirana tkanuia i ogrta e kapuljaom za kiu od takve tkanine, nazvan po imenu engl. industrijalca Maclntosha (umro 1843.) mekometar (gr. mekos duina, veliina, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje duzine mekometrija (gr. meku a duina, me-tria mjerenje.* mji:renjo duine mekonij (gr. mokon mak, lat. meconi-um) sok od nedozrele makove ahure, opijum; takoer, zbog slinosti po mekonin boji. prva, itka stolica kod novoroenadi mekonin (gr. mekon mak) kem. makova tvii"> knstalast sastojak opijuma mekunizam (gr, mekon mak) med. trovanje opijumom mtkteb (arj kola, osobito osnovna kola: mektebaii visoka, velika kola mel (lat. mol) med mclafir (fr. melaphvrc. gr. molaM, por-fjrnl omi porfir, grimiz melancolico it. molan koliko (tal.) glaz. sjetno, tuno, alosno

mel anemija (gr. melas cm. haima krv) med. prisutnost u krvi krvnog crnila (melanina). gouivo uvijek kao posljedica tekih nastupnih groznica, nastaje raspadanjem crvenih krvnih zr-oaca i stvara crnu boju koe i unutarnjih organa; crnokrvnost. crnokrvica melanin (gr. melas crn) crno obojena tvar koje ima. u ilnici oka, kozi crnaca, crnilu sipe itd. melnnit (gr. melas crn) miner, granat crne boje, eljezni granat, granatu srodna vrsta kamena; smjesa od tvrde gume, crne boje (upotrebljava se za izradbu eljeva i dr.) melanklorus (gr.mol-is trn, chloros svijetlozelen) med. koji boluje od me-lanoze mclankulican (gr. melancliol i kos) sjetan, tuan, snuden, potiten; melankulican temperament, v. melaiikolik melankoliar ( gr. melancholikos) v melankolik melankolija (gr. melas crn. ehote zul, melaneholia) sjota, sjetnost. Luga, snnrfrnost, putistenost; vrsta duevne bolesti kod koje prevladava mu-oo i potiteno raspoloenje; melan-chiAia agitans it melankolija agi-tans (lat.) nemirna sjeta s nastupima straha; melajichnha misariLhropicv it. melankolija mizantropika (laL.) sjeta spojena sa strahom od ljudi; melaneholia h-jpoehondnc.a it. melan mel&sn kolija hipohondnka (lat.) sjeta na osnovi umiljenih bolesti melankolik (gr. melancholikos) ovjek melankolina temperamenta, tj-sklon jakim, i obino, punim bola. uzbuenjima koja se lagano mijenjaju i prolaze mel mio- (gr. melas, melaina, melan) predmetnk u slr>enicama sa znaenjem; crn, crna, crno melmiodernuja {gr. melnn, derma koa) med. crnopjegavost. vrsta kone bolesti metanom (gr. melanoma) crnilo, crna masa; med, crna izraslina meLanuragija (gr. melas. regnynu prsnem, pucam) med. crna griza; usp. melena melanotip (grc. melan, typos otisak) fotografska slika izraena na poornje-nom bakina melanotinija (gr. melan, typos otisak) vjelina izradbe fotografskih sdika na pocrnjen om bakru melanozn 'gr. melas, nosos bolest} med crnokojiost, pocrnjivanje tjelesnih organa i tkiva ^bog mijenjanja krvnog crveni ta u tvar crne boje mclanurija (gr. melas crn. unm mo-krarai med. crno mokrenje, izluivanje mplnnirifl mokraom. obino znak melnnoznih uieklina u unutarnjim organima, osobito u jetri me lan (fr. melange) mjeavina, smjesa; mijeani sladoled, bijela kava melas (gr. melas") med, crna pjega na koi melasa (fr. meiasse, 1st, mellaceum ukuhani mot) smei sirup koji ostaje nakon ukuhavanja eera, s mnogo primijeanih suh, zbog ega se iz njega vie no moe eer iskristalizirati; osobitim postupkom moe se iz njega vaditi i osLalak eera; slui za stonu hranu i za vrstu eerne rakije melarofja S70 me lo di ka me]atrofija (gr. melos ud. atrofla ne-hranjenje) med, 3uSenjo jednog dijela tijela me Jarma Igri, melasma) med. crnilo ili crna pjega na oboljelom dijelu tiiela k'jd oboljelih uri kostoboljc (gihLa) melem \per^r-iur. merbL-m, melhenij ma&L za mazanje, flaster; lijek. pren. blag ovjek mclpna {gr ruelaioa crna) med. oma bolest, crni proljev: bemateme'ia meltrz (nr. meles) ono sl^jc sastavljeno od dviju razliitih stvari, ono toje smijeano; rud od dviju razliitih j\-volima, npr. od magarca i kobile, bastard; takoer: dijete od, primjerice, O1--! bijelca i majke crnkinje itd me-liferan (lat mdhSsr) mvHoncudn. ki>]i proizvodi med melifikacija [lat. melhliratio^ proizvodnja meda melifhieErtan (Jat. mellluens) obilat merinm; sladak kao med meliglosus igr. meli-glnssos) onaj koji ima medon^ usta, zlatousti: prrri. odlian govornik melikrat (grc. melikratonj pie od mlijeka i meda koje su rrrci prinosili na iitvu duani* pokojoika i podzemnim bogovima meti lit (gr. meli med. lithos kamen) mjner. s granitom srodan kamen-, kan med fcute boje, vulkanskog podrijetla m elitni razorna tvar koji se santnji poglavito od pikrinsk^ kiseline

melioracija !Jat meboratio) pobolisa-vanje. popravljanje, osobito poljoprivredne vrijednosU nekog zismLJiflta; usp meliorirati mclinramenl Mat meJjOiamentum} v, mei:oracija meliorirati f"Ut meliorjrc) poboljati. pk>bAj.avaiti, popravljali, pcpraviti. poboljati poljoprivrednu vrijednost nekog zemljita (navodnjavanjem. odvodnjavanjem, unitavanjem korova, gnoien|^m i di."1 nreliorizam <l&t. bimus dobar meuor hmij Cl. abvoanie da ovaj svijet, istina, nije bas najbolji, ali da nije ni posve los, oauhito da bi se mogao Ijud-Fkim djelovanjem. naSTojanjcm i pie-g.-ilastvom poboljati melis (hr. melis) trg. kodjeljno platno za jedra (fc izgovor meli) mcdjsa (grc melii*sa> hol. matinjak melitemija Gjl. mel, gr. meli, melitos med. haima krv) med eerna bolest melitizam fgr melitifcmfpl med, uporaba meda u lijeenju bolesti melilurija (gn~ meli, melitos med, uror. mokraa) med. izluivanje eera mokraom, eerna bolest meli zrna (grfr meli Fm rj] glaz. pjesma, anja, melodija kao suprotnost rrci-tativnoj ili deklamatotsktif g[n2bi ftlelfcior (hchv.! nikEjlj ^vjetloiitr, je*iafi ud sveta tri kralja Melkisedek (liebr. MalKi-zedek) "'kralj pravde"; u Starom zavjetni iid prvosveenik i car u -Jrruzaiemu u vrijeme Abrahamovo, vrijedi kao uzor Kristu melodeJklamacrja {grc melos pjesnia. Ijt. declamatio} umjetniko guvore-nje ili itanie nekog leksta [u ^tihit ili prozi) uz glazbenu pratnfu melodian'tn^1 melodos > hlagozvucan, mili'zvnan. umrian; kuji se mcit pju-vflii, pogodan za pjevanje; melodiozan melodi'ar (grc. melodia) pisac (thJ sastavlja) ugodnih melodija; glazbenik koji ima vie: sklonosti melodiji nego harmoniji melodijo, (pr me.lodia' glaz skladan, ritmian, metnan i prema zakonima glazbene arhitektom ke sreen niz. tonova; nain pjevanja. pjevanj'-, namelodika (gi melos pjesma, odr pjevanje) glaz. znanost o melodiji, ins melodiozan 871 membrirati trutnent slian orguljama, vrsta malog ktffLcertnoc; glasovira; puhako glazbalo s klavnoturom melodiorari Gat, rn.dudiosus v melodian melodrama (gr. melos pjesma, drama rfirtnj-i, kazalinih djelo, tal. mrlndra-maj Jil kazalino djelo n kojemu go-vor dcamskog lika prati gluba, ili svuda ili samo na znaajnijini mjestima; vrste: monodramo (ako u djelu govori samo jedan lik) i uor&ma 'nlcij u djelu sudjeluju dva hkjl melogjaf (gr. melos pjesma, gtaTo piem) pisac i bi Ijeitelj narodnih melodija; piEac nota; stroj 7a pisanje nota Ina glasoviru, koji sve to *r svira automatski stavlia u nott, =^ noto-grnD melografija (gr. melos pjesma, grafia) pisanje nota; biljeenje narodnih me-Indija^ opisivanje narodnih melodija meloknpjja (gr. inrles ud, kupine su-^tirtem. klonem! med. u?rto^t udova meloman [gr, melos pjesma^ manikos pooiaman, ushieen) oduevljen, struslan ljubitelj glazbe melo manija (grt. melos pjeanis, m.inia pomama, ludilo i aEraeiia, pretjerana ljubav prema glazbi melomuratija (gr -melos ud, manteia prurkanje) proricanje (ilin gaLuije) po nehotfnim pokretima udova tijela melon (grt. melon jabuka) mc^i Lspup-enje oka u obliku jabuke mclnokua (gr melon obraz, onkus nadutost) med. OtekJjpa i>hraza melopeja (gr, aielna pjesma, p^ico pravna) pisanje pjesama; sastavljanje melodija; govor u stihovima, recitativ melopl&nt (gr. Uielos pjesma, plasso t.bLJufiem. uoblifavam, r.bhkujem) glaz metoda pronalaenja i davanja lnLuuacije bez pomoi glazbenog instrumenta mclnplastika (gr melon obraj.. plastike vjrfina uQ^/t,^.', dnjaf meo" 's-pravlianje nakaznosti obraza kirurkim puteni

meloa i^r. melos) kod starih Grka: lirska pjesma ko^a ^c pjevala uz pratnju insfTurnenat.fi., :itim, pjesma uop^e. pjevanje, natiu pjevanjaT melodija, zvuk melotel (gr. melos pjesma, lithemi stavljam, moi.Tn" glaz. p.m*tavlja melodije, kompozitor melotf^rja (gr, melolhesia) glaz. sastavljanje melodije, komponiranje melotipija (gr- melos pjesma, t.ypos uijjEik) tiskanje nola Melpn me na (gr melpo pjevam, Melpo-meuflj mit ime j^dne od devet muza, muza zatitnica pjevanja i tragedije, koju tu prikazivali s traginom ohra-^inr.m i brbanovim vijencem oko glave; naziv etvrte knjige Herodo-tovr povijesti; aatr. naziv a^teroida otkrivenog 1SG2 melski ''gr. melos piesma) prid koji sr moie pjevati, koji je sa pjevanje, npr. mtilzko pjesnici: Urskopjesnitvo ili pjrsnifltvo prikljuluo za pjevanje melton lengl. Malton) trg vrsta vuneno tkanine za odijela, osobito muka, zagBSJt-n sjaja (nazvana po eilj;! gradu Vidtonu. gJjr ne izrauje* mcmlier lengl.) lan, npr. nekog drutvo membrana OaL * opna, njena koa. kofca. ha e)a*uina melolna ploica zd prijenos zvunih iitraja gotovo bez promjene membrariiforman (lat. membraniforrni^) opna&t. kofiL'nst membranuan (Int. mewl>rai>osuv? -ipnast, koast, ko^iast memriratura lat menibraturaj oblikovanie uriova, grnda udova: svi udovi membrirati dat meinbrum udi staviti uovr, obhkovati sidtivt; ^upr dismemhrirati memento 872 menetekel memento 'Aut. memini sjeam se, mc-meutoi kan usklik pamti' sjeaj ae! juj&]i na' kao jnitnica: j.uak ta poriV sjccauje, podsjetnik; memi-itio mori daLl sjedaj se smrti, pomiljaj na smrU memoar vfr. momoirel spomenica pismeno izlaganje, predstavka, mn. memoari uspomene, djelo u kojem pisac iznosi svoja sjecanja na dogaaje koje je sam doivio ili u kojima je sudjelovao, kao i sjecanja na znaajne ljudi memiimbilan Tlat memorabilisj vrijedan spomena, znaajan, znamenit memorabilije dal momorahili.il mn. i'nn to vrijedi porotiU. znamenitosti memoracija (lat. meinoratio) sjecanje, podsjean je, spominjanje, spomen memorandum (lat memorandum) predstavka, diplomatika nota, podsjetnik- spomeiuLa. trg. pitmi-' s podsjeanjem na neto memorija (lat. memoriaj uspomena; pamenje,, sjeanj*. er^minjaoje- mo pamenja, in memuriani it jO me-morijam (lat.) radi sjecanja, u spomen memorija! (lat. memonalis liber) eno stu ttlui za tjtanjc, kao podsjetnik: spomenica, knjiga uspomena, predstavko, pismena molba; trg biljenica, trgovaki dnevnik mernorijalist (fr memorialiste'i pisac u.npom,'nai memoara; pudno.sitelj pied-Uvkc (ili: rnnlbcj, mohtth memorirati [lat. memorari sjeati se) pamtiti, uiti napamet menaria (gr. mainas. mamado^' mit sveenica boga Bakba. bijtsm ha-kanhca; pren. jmropadniia, bijesna i goropadna zona, zla ena mennriier (engl, oienagor) nadzornik pozornice, redatelj, reiser, tehniki upravitelj ili diffektor u engleskim tvoitjTca-ma: po&lnvoa. pnr'-iva. npr neke portske utakmice javne priredbe i si merjajiin (gr. memants mjeseroj "mjesenu knjiga"; misna knjiga u. pra-voslav. crkvi, knjiga koja sadri mise 7n blagdanske dane; minoj rneaaa <fr. rnCna^e* lat- mariaguim, m.insio boravi steJ kunn goppodar-stvo, domainstvo; zajednika prehrana, udruivanje vise osoba radi zajednike ijefLinijc prehrane (opr, a-BoiCka, K^nihenika menniaV, mjesto gie se tako ndruene osobe hrane menaer [fr. mena^eur) domain,, onaj koji vodi domainstvo ili gospodar* sten menaerija (Ir meiiageric,1 viennj.ik. injesb-i gdje su smjetene sirano i rijetke ivotinje, zbirka ivotinja, zooloki vrt menairati (fr menager) tedjeti, uvali, dobro gospodariti; h/aniti se u mejia&i; upravljati ruenaom

men&citet Gat. menacitsB) uklone *t lai, laljivost mendelbram bot. zakonitost u prenoenju roditeljskih osobina na potomke knd biljnog svijeta; otknt njem. botaniara Gregora Mendela [1B22 mene (b- menetf liv. tia^ drljai u bijegu Menelaj (gr. Menclnos) nnt. spartanski kralj, sin Atrejev, brat Againemno-nov. mu lijepe Helene koju je Pari -bk> odvej i zbog ega ye, dolo du Trojanskog rata; jedan od najhrabrijih grkih boraca pod Trojom menescrel (fr. mtnostrelj svira, pjeva-pjesnik u srednjem vijeku, dluga i pratite^ provamn^skib trubadura kuji je umio samo pievuti, ali nt i sa-etavTjat' pjesime menetekel ili potpuno: mene mene te-kel urarsm (= brojno, brojio. izmjerio i r-iz-dijelioj tajanElvene rijei koje je ne%idljiva ruka iapi?afa na zidu dvo meni 873 rane u kirjuj je bezboni hahilrmaki krali Baltazar sa svojim doglavnici* mn pn' vino iz zlntnih po-rndj ukradenih ii iemz<i Irmiski^ hrani, a Koje fi^i mu proricale skoro potr.ha.i i propast njegove drave, kuju au Per^i-janel 539. p. m e. zaista i unitili (Htari zavjet, Du 5): otuda: tajanstvena opomena i prijetnja meni ftr mejiu) jelovnik; osobilo-popis jela koia ine jedan obrok meningjtu? (gr, meninx modano op-riij med upala modane opne. u?nt-kuv^as nar*ficj" bat i itim !uberk"J"V-ze meningizjam (gr. menirut o:ioi.an-T opna rnodanieak med. znaci slini upali modane opne meningo- {gri. meninxj predmetak u sloipuicama sa znaenjem: modana opna. modanica meiun^rocela (gr. menin*. keJt kila' med. prodor modant upoe meaingokr>ki (gr. meainji, eotcu* bo-hiija, ^rno, mn. med. khce up^l modane opne meningoreja (gr. meinnx, rheo curim, reem) med. prodiranje krvi kroz modanu opnu meningosimfiza (gr. monin*. j*nmfy-sie sraslosL) med. sraslost lubanjske upne nienlnkfi 'gr. memniri anaL rooan^ opn.n, m'iidanica menisheza (gr. meneB mjeseno pranje kod iena, sebazo zadrimj med. prestanak mjesenog pranja kod ena meni ukus (gr. rneniskos mjeaei' predmet u obliku polumjesece: opt, konveksnokonkavna l<-a b geom. kruioi odsjeak u obhii] pohui'je-soca. fizr kunveksno ih konkavni pr-uja povrina tekueg etupa koju uzrokuje kapilarnost; med nrpadLa, polukruna hrskavica izmeu zglo-hovd menstruirati momi (tal. meno, lat. minusa ^Laz, manje: ineno alll'gm (tal,) manji: brzo; meno fiiano it. meno pijano (tal ) manj= s'aho; mano [orte ltalrr> manje jak n menoloffjj [gr men mjetee, lepen' po-vijcst ,h'.Laca sreena pi mj^aecuna. danima, kalendar svetaca menopauza (grr menes mjew-oo pranje kod ena. pausis prestanak) med, presUnak mjesenog pranja kod ena mcnnplanija (gr. men mj^Hi*^ planao ^kr&pm) med neurednoEt u javJia-nju mjesenog pranja kud lena menuragija 'g't mtnts mjeseno pranje kod ena, -ragia od konjuna rag-od regnymi prsnem, puknem] med. suvie esto ili suvie dugotrajno mjesei-no pranje kod ena menorejn (gr. men mjesec, rhpo teem, cnriTDi med. mjeseno pranje kr*l ena meDo?rhiei:a LU*?d v. menu.iheta metin^iadja iLgr. men mjesec nta^is ^Lijaoje, mirovanje) med zastoj (ili: izostanak) mjesenog pranja mens dat. incns, mentis) misaoni dub, razum, um; raspoloenje, shvaanje, smisao: mens tpgis (lat.) prav, duh zakona, smisao zakona; mri* samt ui >*pur<! mno it. meni sana in knr-pore san (lat) treba ie(jeti da bude zdrav duh u zdravom tijelu Inn'.'od iz Juvmalovih "Satira'') menstmacija (lat- mensis, nieustruatio mjeaet) mjeseno pranje kod ena, enski cvijet; mjeaenica, menzes menstrualan (lat. menstruahuj mjeseni, koji traje mjesec dana; osobito: koji "h lie aenskog mjeinnog pranja, kon jv 'i vezi sa enakim mjesenim pranjem; men^tmaini kolik mtd. iznenadna i nagla pojava mje-^cno^r pranja, praena bolom menstruirati (lat. mensis. menstrua-rej dnhiti ih imati mjeseno pranje

mena tram B74 menrtrum ilat. menstruum) ono eto biva svakog mjesna. mjesenu pranje kod viia; kem, srodstvu za otapanje. merit u igr. mintha, minthe, laL menta, mentha) bol. metvica mentu^fra flat, mentum bradi, grt. ngrfl lov. plijeni mcdr Uflaj na ugna-ma. bradi i ubra'ima mentalan lat. mentalis* koje ie tie dubu, due, uma. duevni, uroni mentalitet (lat. mvntalis, fr. mental ite cjelokupno duhov ao ustrojstvo na-fin TTOftljenja. ^hvataaja. akfoiu-nti, raspoloenja i dr. jodnog ovjeka, drutvenog atalua, narataja ild., dujcvrio stanje, duhuvno poimanje metttnJ < fr mainb-niie^ prav eudakji 7,3-Atita vJ-mniscva mentol [lat. menta metvica, oliium uljej glavni sastojak metvice, slui kao lijek protiv glavobolje, kalarj i dr.; taluidcr kao sredatvo za osvjeavale Mentor [lat, Mentor* mit odam. prnateli Odiaejev i odgojitelj aiua mu Tele-inaha. kojemu je Odisej, pred polazak u Trt-jaoski rat. povjeri" on iu<.anjr uviju kucu^ oU'dd, voda, eavjetnik, odgojitelj, nastavnik mentuJa (lat mentulaj anat. muttk'i udi, Talus mCDtalaffra lUt mentola tnuitko udu, ffrc. apra lov. lovina) med- *. prynti-zam menuet ifr. mennct. lat. minulo* *icu-San nekadanji fr ples s laganim, odmirreami i sveanim pokretima, svrfara ples; gla^ djelo prikladno kao pratnja za nj ples marine to (taj. menuctto; u tempu menueti iaata <tat. men.>r>l sUsl. prtAfcrUu gdje hir hrani vie ljudi meo zija (lai. menaio> mjerenja, premjeravanje mejijsfvi m m metni s (lat. menaiB] dvanaesti dio go-diae. mjesec meoznln [tal. mr"9ola) grad. kamrri kCi|L podupire id, potporanj menzula (lat. mcniLila) grodetaki stol, daska za crtanje koja lei vodoravno na stativu s raiiremm papirom na kojem se prav* -mimci tervna. meniTH (lal. mrtirl mjtnti. mentora, mjera; osobito; (Ffnuirana staklena posuda u ubhku valjka koja sluji za mjerenje koliini! tekuine; mjerenje vremena, glaz. vremenska vrijednost pojedinih nota, mjora za vrijeme jedne jedinice takta, Itrnpo jedne hm-po/irije; pravilnu podjela vrata instrumenta su acama; u maevanju: izmjerena udaljenost izmeu boraca; u studentskom govoru; dvoboj sabljama; ao' mpnsuran it. a memuram fut \ prema mirti i tcnni Dcnzurabilari IbU tnenfluralrilisj mjerljiv, izrojerljiv menzorabilitet (lat, menaurabilitasj mierljivoBt, izmjerUivost meDEuracija (lal nvnBuraiioj mjerenje meozuralna <ln(. m*n.4viTRh.j mjerni KO|i slui zn mjerice; mp.n^wmlna glazba prijaftnjd glazba g tono odreenim tirmpoin i Laktom; mp.nzur&lru: note sredz^jovjekovn^ note koje su tn-no biljeile trajanje pojedinih t/mova meneurirnti Gat,, mi>nfc urare" mjenLi. i/mjeriti, nrguljskt cijevi odmjeriti prema tonovim.i koje trehaju dali menjevici (rus. menjAcviki manjinai) om. pristade mcnjAevizma. minima-hsti menj^evoam <ruj manjina) ideologija i politika mnnjjns socijalidlikc stranko u carsko] Rusiji: koja se UH03,) odvujila pd buljAcvika; bila je protiv revolucije i cjjrla ostvariti komuni etiki poredak putem postupnih ustupaka i formi, a m vrijeme [Vu-gop uvjiCtskoE rata pomagala carii-UfJo reim u ratu 9 Njemakom mer 75 meritami ilistiki imnr <fr. maire) 1. predsjednik opine, gradtki siidar, gradski naelnik; seitfiki kmet mcr[cngl major)2, pred^rdnikopine; usp. lotdmer mer-enafraksis 'gr. moros dio, emfrasso ?aepjmj med. djelomina zaepljenrvL ili pretrpanost meratrtrriJB , meroa din, atroEa neruan.,enie' med. v. mrtao-nhjji mercede pupilorum 'Ue. mercedes pup.lorum; mn. prav. tnjakovi oko uzdravanja kolovanja maloljetnika

mercerizirati Lehnol poitupak u in-duslrjji pamukn: iupiranji: pamuka vi?okopuxLotnini natrijevim hidratom, da bi se pamunim vlakidma dala svilaaLa ejajnoet (i^um eoglcskog kemiara Jnhnu Mtrtera, 1H44.; meridijan '.|nt- meridianuM yc (nrculus, nd m^ndief' podne!1 zem podnevnikT krug *7npmvr> elipsa bi>g pJufte-nosti Zemlje I koji prala ti kroi neko mjesto na Zctnlji i krvrz atozere, tj. sjeverni 1 juni pol; to je Zemljin m-eriijati ih IfruKtriki meridijan Vnaziv otuda Sto Sva mjeEta nn jednom podnevniku im liju podne u isto crij'-mej. aJtr. najveCi krug nebeskog svuda koji prolnri kron nebeske polove 1 zenit nekoga injeeta na Zem-ljinc^ povrini; prrn, vi.-iina, najsiid ?tupanj. vrhunac meridionjdan llat. maridieA. meridio-naha podn*^ podnevna joini; junjaki meridionalilet [lat, meriodinnalitasl podnevuoftt, podnc^iu ib juni poloaj ili ?mjer, juinoel meridrutian (Kr. ineroe dio, hidroti-kns koji Ijera nu znoj^nje* med. koji se /nijji auio na pojertmnvi dine lovini a ttft:la meridruti* (j^r. aierO diO. hidroo znojim set med. djelomino Ui lokalno znojenj, nojenje samo pojedinih dijelova tijela merino (*p- mennos} pozoata paujol-Hka ovca najtlniiuni kovra#tnm vunom, viloruna ovta; vuna merin-skih ovtjca; Lkanina od vune mann-kih ovarn merlnovka (ip. merinos: v. merino m^rialtm igr merizu dijfbm1 bot. bujn tkio, ono koje te podlotno rtal-noj di ohi "tanica, iz kojih neprestano postaju i razvijaju ?r nova tkiva merit [ff. meirite. lat- meritum; t.a-&luca; vrijednost, valjanoj^ mn. meriti zauluini ljudi merllirflli ifr. meriter za^lutrli. va-slu*ivnti. biti zasluan, vpj^pan; StcA zatilude meritoran (lat. re eri tor inai zasluan, pohvalan; koji se npuita u aamu ATA'ar, koji se lie biti same stvari ili predmeta, koji odgovara inaenju; bitnnv pravj, latinski; po?\-an ib. erru-efln, nadLc'an. zasLnian, spvooban dati hvoj miljenje o neeaiu meritum [lat. merilum) zatliua; Vrijednost, valjanost merkaneja [lat. mercanti0 > trgovaka pokulneij.i, nepotenu Jijjjil merkftBtUnn tlnt. mLn_jmliJi^; trga-vn^ki. kjpji w Lie tigovea. crgo^injiki, koji spada u trgovinu. ku|i se tie Lrgovint (merkatioran^ merkantilm au&tal ili mertrantilizam ekonomski pojam po kojem se obrt 1 trgvina povlaitcijju na raun puljoprjvrede. po kujem oe blagostanje 1 bngsUtvu jednog naroda sastoji u eto veem nagomilavanju zlata i srebra; aupr, li zio kr.it iki sustav rjierkantllisti (lak mercantila) mn, pri-attte merkantilizma ih metkanLil-noy riUtftavs nJA-kantilistiki 'lat. mere^ntili< koji je u ukLidu teorijom m^rkantiiiz-oie; pren kramarski mcrkantilizam metali na merk-ant i 11 zam Gat. morcantili:)) u ekonomiji1 Hhvijcnnje po kojrmi je trgovina jrdini pravi izvor narodnog blagostanju i bogatstva: kramarstvo: v. pod mcrKaaulan; ti-ravinj l obrt. trgovaki po'lnn sa svojim obiajima, aaknmma i mohitnstuna uope merkanlt-rii eirslav vr pod. morkan-tilan rnerkaturan GuL merx roba, stvar, mcrtiitoriuH) v. merkantilnn mcrkatura dat mereaturai trgovina, trgpvijfije, promet robe Merkur llaL Mercurius) J mu. rimsko ime grrkofi bega Herme?ar vjesnik bogova. Ik)|; trgovine, simbol mira. pronaljtenja, mudrosti i vjetog govorenja, uli i lukavstva, prijevare i krade, pren vjesnik, pokuda/-; 1 astr, najmafik* od velikih planeta i najhlv ii Suncu; 3. kem. nn merkurlflatratl Gat mervurius iva, facere uini Li, napravitij kem. pre-tvorili u ivu; pumijeati sa ivom merkurlflkaclja (lat. mervurificatiol kem ip-.ij <ili: spajanje] w Jivum. jm> LvaranjG u iivu; <7dvaianjpe metala punou tiv* nerlmrijvlan Gal. mercunalis) koji se tie Merkuru; koji sadri n sebi ivu, irvin, od * merkurijulel Gat. mercuriaie^ sc. viriJ ljudi iji je zatitnik boi Merkur; znanstvena i pje>inici; trgom merkurijpllf acija dat mereunaLsatiol med lijetenjc Sivom mcrfcurjjalizam Gat. mercurius' med. ivina toleL, lagano trovanje zbog uporabe i ive Meriin Icngl) mit. poznati mitoloki j ibnjfk. *in jednog demona i atkog engleskog kralja, drug /a *tomin kralja Arlura u VI. sL teina ceste obradi van n u umjetnosti merkm (fr. merTon) vaj. dio grudubrana izmeu dviju pukarnica

DMrliiAkHrus.1 mn koJe mladih janjaca, osobno ? Krima merobalncura (gr. mcm dio, uda. lat. talnc-wa kupanje! ndr lijcfftjc ttd*>-i*a i pojedinih dijelu! tijela kupanjem merOeela (gr. mems stegne, bod, kelo bruh, kilaj med. bedrena kila mempija i/r. meros dio, ups, npo& oko) med djelomino pomraenje vida me-rupci ''meropes IjuiLJ kmetovi u sreujem vijeku; usp. pank Merovirtti mn. najstarija vlndardkjt porodica u nekadanjoj franakoj dria-vi (vladala ud 486. do menri 'fr, merci. lat. ntercen plncn. na-Brada hvala, zarn-arjujpin meririlem Ifr. meurtriere) voj. puftknr-nica moT-ula Gat. merulal zool kos momn [bit me rum sc. vmuin) isto, n ['pomijeano vino; tn>:ruw. jus (laL.) prav ut/i, izrino* zakonsku pravo. wm jvrt rlat. moro .uutl po znkoil-gkom pravu, po tlovu rnkona mcr?er Injem. Morserl I voj, teSki top za unitavanje jako utvrenih toaka; 2 moar (posada tfl mrv]jonje tvrdih tvflnj besa 'Lil meGsa, p. nuw. fr. mcsse. liit. mi^i I. kod kal^hka; sluba Boja; duhovna glazha knia at irvodi 7-n vrijeme slube Boje tsascoji m od eiest dijelova); javna prodaju ivotnih nttnurnica i robe, snjnrn mt'pnlljani ("ir. zaEa. kald WlftJ ron. krAniiFkB Jtkla u Me^opotnmiji i Siriji Mesalina [Jat. Messahna" zioKlasna prva ena nm. cara Klaudija, ptunatn po irvom razvratnom i i volu, gramzivosti i vJantorjublju 'ooijeofl 4r n. e.-; ntudn: be^hon^, drska i *lado-strasna zena uope meaalina vrsta veoma Gne svilene tkanine u boji menai 67T motabolrja mesailfr message lat. mossagroml poruka, mUs; zakonit, slubeni izvjetaj; pcetamca ateattierija 'It. wmafm^ pn/r-vM putnikim kolima; puLmka polta, izradu u koioj je putnika po^tj; brz prijevoz; privatna u^tann^a m prijevoz putnika brzim kolima (u Francuskoj i Belgiji); autobusno pitduzutie meaidor (fr. messidor, latr messisJ nije-4er rrtv4<. deseti mjesec u nekada&-njtm francuskom republikanskitm kakndaru, od 19. VI. do ]H V}\ MAtflJa ',hrbr maicbi.tch, mii*ch jch h p"-aiiiifindi, kralj; u kasnijem jido^^ tfvu: kralj koji e. po obeeanju starozavjetnih proroka, nakon razdoblja patnji i muka doi i osnovati s.pvrfce-no ''mesijansko) kraljevstvo i r-pa-^jti idovski narod; kranstvo smatra Me9yom Isusa Va^arccanimir pren. di>ositeli i propovjednik ^peibcaob-mh jdEjn. spifitelj meilj*nltet diebr. niasctii.ich > bide t bit Menija meArJanicain (hebr. maschiach; dueLc-jan&tvo Mes^e; nauavanje n Mesiji: Oekivanje Meaijinog carstva i vjerd da rt eno doi: pren. vjera u "boansku misiju" Rvng naroda luni )f Kog ltabrno da jednog dana donnse ipas cjelom ovjeanstvu vjennik i ime mnogih engleskih no'-i-nst mesltlder'boj [engl. mr.ssen^rr-boj) Hluyt za vanjski posao, raznosa robe i poruka meting (lat. massai slitina, meta I mi matai Gegura) bakra & 40 ^ cinka LVj nmjrr moe biti i druhrip" m^smcrtTani med nauavanjr i nnin Iij<*a]a pomou ma^nedzma Trnn-tn M**mera (17341815 o^niv-jki nauoavanja o ivotinjskom magiMtiz-mu mestan^ .engl. mustang, fp. mrvtcngo stoarsku poludivlji konj u amerikim prerijama: mustang mestici (sp. mentizn. lat. miaLum pomijean? meJesi od oca bijele* i majke Indijanke u Americi meatu (Lai, meUi, moejlua tuanl gtair to trio. alosno, sjetno meatrao 'tal. mestolo) gla2. v mesto met (engl. Metropolitan KailwayJ 2, londonsko gradska eljeznica, londonska pr>dzemna eljeznica met [l> omite. latr movita) 1. lov opnr ori so de bO pasa haikafa BOAta Gal. meta1 1 cilj. ginTiwa, kraj na knjim ic lei. stoiasL Htup na kraju uiakop zida u trkalitu

meta (ral met. fr. muiU, lat medie-tasj A pelavina: a meta ital. a met) tJfr Popola, na jednak dobitak i gubitak meta- [gn\ meta! 3. prijedlog koji se rio^vljuie u mnogim uloienjfHma i oznaava, ugLavnom. pmmjcn" mirata, r^d-i, klanja, prirode, dalie: sudjelovanje, zajedniku rndnju. tee-nje. traenje; katkad ima tnncenjc; za. iTfl, poslije, p*>; odgo^ra latinskom trn nsmetabaia fgr- meta-bnino prelixim na drugi predmeti 1. rei. ujruia kok>m *e govornik obraa ri^iso*onima ili kakvom mrlvum predmetu apostrofai; 2, log pogreka u dikazivdnju koja *r napravi kad se li |ednog podruma najednom prvjedo u neko drugo melabola (gr, metabolo promjena! v. mei jJinliyjl m metflhohnD (gr. meUibi'lti rromie-np^, koji Wpi ili prorivljflva i^drcdrnu preobrazbu, koji s* mijenja, biol. kem. koji pripada metabolizmu, koji je povezan ? melabolEmom, koji je proizveden metabolizmom metabolija [gr. melaboie promjena} v. metabolizam metabolizam mctaglobiiliTi metabolizam [gr. metabole promjena) 1- biol., kem., fiziol. zbivanje ili proces u jednom org.inizmu ili u pojedinoj stanici kojom hranjiva grada (nuLrivan materijal) prelazi u ivu tvar (konstruktivni metabolizam, anabohzam). ih kojim no protoplazma raspada na jezgro tvari (&upstance~> kako bi vrsi]a posebne funkcije (dt'H-truktivni ruetalializnm, kataholizam); 2. mijenjanje obiaja, navika i dl., 3, tiak. premjetanje ftlova: 4. ret. sjedinjavanje suprotnosti obrnutim redom metabulrja igni. meta-bulen mijenjam odluku) raijenianjo votje, mijenjanje prijanje odluko metacentar (grc, ineU, kentron, Int. etntrnm sredi^UO u mehanici tekuih tijela i brodogradnji: granini poloaj toke presjeka lili presjecistal izmeu vertikale koja prolazi kroz teiatc ph-vajueg tijela kad [e u ravnotei i vertikale povuene kroz napadnu toku potiska kad je tijelo malo skru-nutu [tijelo plovi stabilnu dok mu je teite ispod metacentra! metataza (gr. meta, fainomai pojavljujem se. fasis pojava) fiziol. v. mi-toaa mettifiziar {gr meta, ivsika) fiL poznavatelj ili uitelj metafizike, filozof koji sc u svom nnuavanju dri me tafizickog smjera raspravljajui o metafizikim problemima metafiziki (gr, meta. fvsika) fiJ. kej] Bparia u me ta 1171 ku; koji se nalazi izvan granica iskustva, nad stvaran, natprirodan metafizika (gr. ta meta. ta fysika ono Sto dolazi nakon fizike; CL u zbirci Amftntelovih djela stajale su bujna? koje su se bavile naelima [uzrocima stvari nakon '[meta) njegove lizike [ta frsika); ovo. prvobitno isto vanjsko obiljeje, upotrijebljenu je kasnije kno obiljeavanje miljenja koje se bavi imim sto je izvan granica iskustva, onim atoje izvan prostornovrumen-ske stvarnu.Hti, otuda: znanost o posljednjim naelima i uzrocima stvori, o spoznaji stvari po sebi; tri glavna problema kojima se metafizika oduvijek bavi jesu: Rog. tlobodn volje i besmrtnost duse; supr. dnalektika metafora Igri!, metafora prenoenje, prijenoa) poet. figura u kojoj rije umjesto Svoga prvohitnug znaenja dobiva drugo, zbog loga stoje govornik u svom duhu o?poredki dva predmeta; akmccna usporedba u kojoj nije lm-iltO kazano da je nekji stvar usporeena s drugom tejof umjesto rijei koja ee treba usporediti, jednostavno dola, rije s kojom fo ona usporeuje, npr. 'glava drave" (umjesto vladari, "drutveni Li log" (umjesto olo)T "elina volja" (umjesto nepokolebljiva vo|ja.> itd: slikovit izraz, preneseno znaenje, preneseni umi-s no metaforino igr meta-feroj slikovito, u prenesenom znaenju ili smialu metafragmu (gr. mela, fragma ograda, plotj zool, pregrada izmeu jrrudne i trbune upljine kod insekata metafrast (gr. meta-frazo) onaj koji prevodi po smislu, opisno metafraza (gr. metafraais) opisan prijevod, prijevod, po smislu; nsobita: prijevod stihova u pruzi metagenezB Egrr meta. geneRia pobla-nak, raanje) biol. pravilno izmjenjivanje spolnog i neapolnog; razmnoavanja kod nekih ivotinja (salpe) i mnogih biljaka, esto povezano s razliitim nainom ivota i tjeJeanim ustrojstvom organizma metaglobulin IgT. uleti lat. globulus loptica] zool, oblik proteinskih tijela u ivotinjskum carstvu, tj. bjelaoe-vinastih tvari koje aadr-i iivoUnjsko tijelo

nwtagnoatika 879 metalitam metatfnoatlka <<rrt. meta, gnuntikoj fil. v metafizika ruetoKOffija !gr, rnetagoge) ret. govorniko ponavljanje istih rijeci radi izazivanja jaeg i boljeg djelovanja kod sluatelja meta gram (gr. meta, gramma slovo, pismu) nadoplata pismu, prilog uz pismo; prijepis; prijevod meta gramatika [gr meta, gramma-tikc; filozofija znanoati 0 jeziku (gramatike) metnfframarfxam <gr- mela-, gr anuria bIoyoJ mijenjanje skivah prepisivanje slova metahoreza (gr. metachiiroo prelazim) med. mijenjanje mjesta, premjetanje ili selidba tvari koja uzrokuje hnkst metukarpij (gr- metakarpion) anat zapee, dio kosturu &aki< metakinema i_gr metaitmeina) pre-mieStanje. mijenjanje mjesta, prelazak, med. premjetanja bolesti metnkfreza {gr. metakim-nis) v meta-kinema metakondUi (gr. meta-kondyloi) mn. anat- dijelovi izmeu zglobova na prstima metakozmije tgr. meta, koemos svemir* mn. meusvjetovi, prushn- izmeu svjetova u kojima bogovi, po Epi-kiiru, provode ivot u blaenstvu: in-termundije metakritika igre, meta. knlike) kritika r.eki* druge kritike, kritika na kritiku metabromatipi (gr. mcUt rhroma bo-ia, typo* otisak) mn. slike u boji prenesene na papir pomolu ku>grafrjc metaJkromatipija (gr. motn, chroma boja, typo? otisakj vjetina prenoenja slika u boji, tipkanih na posebnom papiru koji je provuen nekim lak otopi vi m slojem, na drvo. staklo, metal, porculan, kou, lim i dr., poto se obratna strana papira na kojoj je sliku prethodno ovlazi; dokalkoma-nija metukrnnizam (gr. meta, chronos vrijeme! premjetanje jednog dogaaja u neko hudue vrijeme <u kojem ae taj dogaaj nije mogau dogoditi); anakronizam metnksilogija fgr, meljixy)ogia) pravljenje umetnutih reenica ("u govoru ili pisanju), umetanje reenica metal [gr. metallon iskopina, rudae&h metallao istraujem, lat. metatlum) mn. metali kovine, kermjBki elementi, svi osim sive, vrsti na obinoj temperaturi, dobre topline i elektrine provodljivoati. neprozirni, * osebujnim metalnim fijajem metalaga (gr. metallage* v. mttalaksa meta laka fgr. mctallmtisl pronij en, izmjena, razmjena metalun (bit. metalJicusi izraen od kovine ili metala; koji sadri metal; lian metalu; zvonak kao metal metalensa (gr, meta-lepsis) reUinko premjetanje ih zamjenjivarije kad fle umjesto prethodnog atanja spumene ono koje treba doi tek poslije, npr. "grob" umjesto "smrt" metaliferan (lat metalLilerl koji proizvodi kovine, koji ima u sebi kovina, bogat kovinama, kovinovit metalin [lat. metailum) tvar sastavljena od olova, cinka i ugljika [slui za podmazivanje gLrojarskih diji;lovn) metaliati ("lat. mrfcillum) mn. u narodnom gospodarstvu, prratae meta-hzma: supr. nominaliEti motali sacija iTr meiallisatiiml pretvur-ba u ist metal; oblaganje predmeta tnnkim metalnun slojem; proimanji' metalom; unovavanji:. pretvaranje u novac motalizam (gr. metallon. lat. metal-inmi u gospodaratvu: shvaanje po kojem novana jediniea treba biti uvijek odreena koliina zlata i srebra, jer samo metni daje novcu, kao sredstvu plaan i a, njegovu stvarnu vrijednosti samo on moe sluiti kao rrietalizlrati meianverija sLvaruo mjerilo vrijednosti; supr, nominalizam metalizirati ifr. metalliser) preobraziti u mrital ili rudu; drvo nainiti traj-nijiiii i otpurnijim impregniranjem, proimanjem zelenom galicom i fclor-kalcjjem; obloili {ih: obladati; predmete lankim metalnim slojem metalna duba zajedniko ime za ha-kreno, bronano i eljezno doba u povijesti evjocanstva, doba u kojem su ljudi izraivah svoja orua od metala a koje je dolo nakon kamenog doba metalo- (gr. metallon) predmetak u slozenicania sa znaenjem: kovina

metalosita (gr. meta, logike logika! fil. manost o osnovama na kojima poivaju logiki zakoni mctalofirafija (gr. metallon, grafia pisanje, opisivanje) opisivanje metala i legura s obzirom na njihova kemijska, fizika i tehnika svojstva; vjetina izradbe crtica na metalnim plo-ama (kao u rezbariji), mctnlopis, metalan urez metalugrafirati (gr." metallon, grafo pi^em) izraivati crtee na metalnim plnama praviti ureze u metabj metalcddan (gr, metallon. oirios oblikl metalasl, slian metalu, nalik na metal kovina st metafoidi ;gr. metallon, cirios oblik) kem. tijela elitna metalima, ah koja nemaju metalnih svojstava; lluor, klor, hrom, jod. kisik, sumpor, selen, telur, duik, fosfor, arsen, bor, silicij, ugljik; kod nekih kemiara: laki metali metalnkcmjja (grd metallon, chemeia* kemija metala i [i kovina nHitalokromija1, gr, metallon, chroma buja) g^lvanako bojenje motala; iriziraoje metaloksid Igr, metallon. oxys otar, IjutJ kem, spoj metala s kisikom metalosfera Igr. metallon, sfaira loptaj gcoL sloj magme, debljine oko 1400 km, u kojem se nalazi, po miljenju nekih geologa, mctaJno-plas-tinajezgra !emfje metaloskopija (gr. metallon, skopeo promatramJ meri, u metaloterapiji: vrenje ispitivanja metalom na koji je oboljela osoba osjetljiva; takoer: tobonja sposobnost nasluivanja i pronalaenja metala u zemlji meialutehnika (gr. metallon, tech-nike) vjedtina preradivanja i primjene metala metaloterapija (gr. metallon. thera-peia hjeenje) med- lijeenje oduzetih dijelova kod hiuterinih i ivano oboljelih stavljanjem metalnih ploa na oboljela mjesta metaloza ("gr. metallon) med. bolest plua zbog udisanja metalnog praha metalurg (gr. metallurgos) strunjak u pripremanju metala iz njihovih ru-daa, laliuniar metalurgija (gr. metallon. ergon djelo) 1. znanost, o procesima putem kojih se od rudaa dobivaju metali i neki njihovi spojevi, talioniaratvo; 2. industrija koja proizvodi crne i obojene metalu metaniatcmatLka (gr. meta, mathe-matike) filozofija matematike; znanost koja promatra i analizira osnove matematike s dubljeg filozofsku-lo-grtkog gledita metameri (gr. meta, meros dio) mn. zool. dijelovi tijela kod ivotiojn koji se pravilno niu jedan za drugim, npr. prsteni kod prstenastih ghstn i zglobova, preljenovi kod kraljenice ild. metamerija (gr. meta, meros dio) 1. kem. stanje tzv. metamernih tijela, tj. ftanje onih izomernih jedinica koje i pored istog sastava i molekularne teine imaju razliita kemijska svojstva; 2. zool. metarnerno segmenti metamerizam $81 ranje, podijeljeoost na jednake se-gmente metamerizom igr. meta, meros dio! kem zool. v. metamerija metamikroskopski (gr meta, nukro1: mali, skopeo gledam) koji se ne moe vidjeti ni pod najveim mikroskopskim povitavanjem (kod bia i stvari) metamorfizam (gr- meta, morfe oblik) geol. promjene u sastavu stijeoa izazvane utjecajem vulkanskih para, vode ili dodira s eruptivnim kamenjem metamorfolcig^ja (gr. meta, morfe oblik, logia znanost) biol. znanost o preobraajima organizama od samog pc-etka (jajeta) do zavrne, adultne faze razvitka metamoHbpsrja (gr. meta, morfe oblik, opsis vid, vienje) med. nedostatak u oima zbog kojega oblik i veliina predmeta izgledaju izmijenjeni, razvueno gledanje metamorfoza (gr. meta-morfosis) preobraavanje, preobraaj, promjena, preobraenjc. pretvaranje; u gr. mitologiji: pretvaranje ljudi u ivotinje, kamenje, drvee i dr. (esto pjesniki obraivana tema, osobito kod rim. pjesnika Ovidija); zool proces razbijanja od jajeta do zrele ivotinje metnmorfozirati {gr. mcta-morfoo preobraavam, preinaujem, pre obli-avamj preobraavati, preobraziti, preobliiti, pretvarati, preobraati, preobratiti metan kem. phn bez boje i mirisa, nalazi se u vulkanskim plinovima i rudnicima kamenog ugljena, nastaje suhom destilacijom kamenog ugljena i drugih organskih supstancija (ako se pomijea &a zrakom ili kisikom pa zapali, nastaje strasna eksplozija!, barski, movarni plin metanastaza (gr- mctana&tasis se-Udba) pojedinano ih grupno prese

metnptoza ljavanje stanovnitva radi promjene mjesta dotadanjeg stanovanja met antologija (gr, metanoia promjena miljenja ili odluke, logia) nauk u pokajanju (ih: popravljanju. obraCrmju na pravi put, u pravu vjeru) metanirati {gr. meta-noeo mrjonjam svoju odluko) kajati se, initi pokoru; pokazivati svoju skrusenost i pokornost padanjem niice (npr. pred oltarom); pren. ropski se ponaati metaplafltian (gr. metaplasso preo-hhavam, preinaujem) preinaavan.. koji preinauje. preobliavan, koji preoblicava, koji mijenja, koji se tie preinaavanja (ih: preobliavanja, preobraava oj a), kuji je u vezi s pre-Lnaavaojem metaplazija (gr. metaplasia preina-cnje. preobraavanje iiziol. mijeni anje tkiva, izmjena tkiva metapLazma (gr. m etapi as so preo-bliavam, preinaujem! hngv. pre-inaenje, mijenjanje, npr. oblika jedne rijei, osobito: sluaj kad se pojedini padei izvode iz druge osnnve, a ne nominativne metapodij (gr. meta, pus, podos noga) 1. anat. grana stopala; geol. otisak u kamenu koji je nalik na otisak gorostasne ljudske noge m etapo li tika (gr - meta, publike) isto filozofsko nauavanje o dravi metapsihika (gr. meta, psyche dua! hl. v. parapsihologija mctapsihologija (gr. meta. psyche dua, logia znanost) 51- znanost o naj-osnovnijim, posljcdnim naelima psihikog (duhovnog i duevnog) ivota metapaihoza (gr. meta, psychosis davanje due, oivotvorenje) v. metem-psihoza metaptozn (gr. nietapto&is preokret) med. preokret jedne bolesti u drugu; metashematizam metar metempsihoza mctnr (gr. metron mjera, mjerilo, lat. melrumj 1. jedinica (metarskogi sustava mjera Jedinica duine: priblino desetmilijunti dio jednog Zem-Ijinog kvadranta, raunajui ga od pola do ekvatora (od stoera do ekvatora); metar je udaljenost izmeu dvaju zareza na ipci od slitine platine i iriija koja ae uva u jednof meunarodnoj ustanovi u Pan?n metar {gr. metron mjera, mjerilo, lat. metrum, sanskr. ma} 2. poet. mjera stiba. stopa stiha, mjera kojom se prepoznaju vee zvune cjeline: ritmiki redovi ih stihovi metar/kilogram (gr. metron, chilioL grammaj fiz. jedinica za mjerenje rada u tehnikom sustavu mjera, ti. rad koji je potreban da se sila od 1 kg svlada na putu od 1 m metar&ki (gr. metron) koji ima metar za jedinicu mjerenja, npr. metarski sustav metnrziologija (gr. mebirsis uzdignut, u zraku, logia) znanost o promjenama i uzrocima promjena u zranom Zemljinom iunotau; meteorologija rnetashematizam (gr. metasehematis-mos preahhenje, preobraaj) med. v. metapteza; anat. grana stopala motasifllitican rgr. meta, v. sifihaj med- izraz kojim se oznaavaju bolesti sto dolaze kao posljedica sifilisa, 'progresivna paraliza, suenje kime njae i prosi renost aorti) mefasmkritian (gr. meta, svn-krino sastavljam, spajam) med, koji preobraava ili poboljava ope stanje tijela putem izbacivanja kodljivih t^uina iz koe metasinkriza (gr. meta, syn-krinn sastavljam, spajam) med. poboljanje opeg tjelesnog stanja zbog izbacivanja kodljivih tekuina iz koe pomou melema (flastera) za izazivanje plikova metasomatoza (gr. meta, soma tijelo) geul. pretvaranje jedne stijene u drugu sasvim razliite vrste; meteoso-matoza mptastahilan (gr. meta, lat. stabilis postojan) koji pokazuje tenju za prelaskom u slanje stabilnosti, u stabilnu ravnoteu meta&tatican (gr, metastatikos) pre-mjestajni, koji je preao na drugo mjesto metastaza (gr. metastasis premjetanje, premjetaj; preobUenje, pre-inaenje) med. stanje kada klice bolesti ne izazivaju holcsne promjene samo na mjestu zaraze, nego se sire i po ostalim dijelovima, tijela, krvotokom ili limfnim ilama, te se tako pojavljuju nove bolesti na drugim mjestima, npr. kod klica gnojenja metastrofa (gr. melastmfe preokret, preokretaoje) odvraanje misli od niske stvari metateza (gr. metathesis) gram. premjetanje slova i glasova u rijei, npr. vas umjesto sav metator-ahs (gr. meta, thoran trup: prsni kos) zool. zadnji grudni prsten kod insekata metatorij (lat. metntorium sc. jus! prav. pravo smjetaja, pravo logorovanja

metatropizam (gr. meta, tropos nain] neprirodan uzajamni odnos spolova u seksualnom pogledu metazoa (gr. meta. zoon ivotinja) mn. zooL vie, viestanine ivotinje, tj. one ije se tijelo sastoji iz staninih kompleksa i diferenciranih tkiva, da-kfo sve ivotinje osim protozoa. koje se sastoje satno ori jedne stanice metempsihoza (gr. metempsychosis) fil. sebdba due iz jednog tijela o drugo nakon Ftnni (vjera u metem-psihozu bila je rairena kod Hindusa i Egipana, i ona je sastavni dio bu-dislike, orfistike i pitagorejske filozofije, zatim Platooove. PJotinove, metempsihoziti RB-'i meteore skm Empcdoklove i dr.); danas a u pristae ovog nauavanja teofizi: motensoma-toza metempsihoziti (gr. metempsychosis) mn. priEtao nauavanja o melein-psihozi metemptoza. (gr. meta, emptosis upa-danje) u gregorijanskom kaleodaru isputanje jednog prijestupnog dana u 1S4 godine metefl&omatoza (gr. meto. on u, soma tijelo) 1. geoh v. melasomatoza; 2. fil. v. metempsiho^a meteor (gr. meteoron) ]. "ono to lebdi u zraku', zrana pojava, sve ono to se dogaa u atmosferi: taloi, dugu, jutarnje rumenilo i dr.; u uem smislu: komad stijene koji iz nebeskog prostora pada na Kemiju; preo. oeo-bina (ili: udna) pojava: 2. pamuni saten; gruba umjetna svila metenracija (lat. meteuratio) vremensko stanje, vremenski uvjeti, ponaanje vremena met ori ka (gr. meteoron) znanost o zranim pojavama, znanost o vremenu meteorizam (gr. meteoron) med. nagomilavanje zraka u elucu, nadimanje mete uro- (gr. meteoron koji se nalazi u zraku, nad Zemljom) petdmeLak u sloenicama koji oznaava pojave i promjene u zranom omotau Zenflje meteiirognostiar (gr. meteoron, gno-stes poznavatelj) oonj koji prouava vromenske pojave meteorograf (gr. meteoron, grafo opisujem) opi sivac vremenskih pojava; sprava koja na jednom postolju sa-di-ii vise automatskih instrumenata koji biljee zrane promjene; instrument koji odreuje putanju meteora meteorografija (gr. meteoron. grafia opisivanje) opisivanje vremenskih pojava i mranih promjena meteorografeki (gr, meteoron. grafia) koji opisuje vremenske pojave, koji pokazuje promjene u zraku metecirolit (gr. meteoron, lithos kamen) vr meteont meteorolog; igr, meteoron. logos) znanstvenik koji prouava atmosferu i sve prirodne pojave u njoj meteorologija (gr, meteoron, logia! znanost koja se bavi prouavanjem atmosfere i svih pojava u njoj: temperature zraka, atmosferskog tlaka, vjetrovi), oblaka, magle, vodenih taloga, svjetlosnih i elektrinih pojava i dr.. a Eobito ispitivanjem uzroka vremenskih pojava, uvjeta ujihovo|r razvitka i preobrazbe i, napokon, predvianjem (prognozom) vremena meteoroloki (gr. meteoron. logikos) koji se tie meteorologije, koji je u vezi s meteorolugijom; meteoroloka postaja ustanova u kojoj se redovito vre prumatranja vremenskih pojava i biljee njihove promjene i razna stanja (temperatura, vlanost, tlak zraka itd.) meicoromani igri. meteoron, mantis prorok) onaj koji prorie kakvo c vrijeme biti. prorok, pretkaziva vremena metearomantija (gr. meteoron, man-teia proricaoje) proricanje vremena; proricanje dogaaja po pojavama u zraku meteoronomija (gr. meteoron, nomos zakon' znanost o zakonima po kojima se dogaaju promjene u zraku meteornpatobjgija (gr. meteoron. pn-thos bolest, logia znanost) jedoa od najmlaih grana medicine kojoj je zadatak tono odreivanje veliine i karaktera utjecaja meteorolokih promjena na ljudski organizam meteoroskop igr. meteoron. ?kopeo pmmatramJ instrument koji pokazuje promjeoe u zraku meteo ro kopija metodino

metcoro*kopija '.gr. moteoron. skopeo promaLram) prematrarne uli: proua-uiirvjoj vremena i vremenskih promjena " atmosferi meteorski (grc. metenros) koji se tie meteora, zrani; meteorska eljezo, rtieteorvko kamenje v. meteori!. met? omkt eltk elik spojen s ni k lom mder [fr. metteur en pages) mit. slagar ko.ii prelama slog u strane meteratfnozija (gr. meteoron, gnosis poznavanje, znanje) znanstveno prouavanje i poznavanje vremenskih pojava; predvianje vremena meteroit (gr. meteorun! stjenovita ili metalna masa. to pada a neba na Zemlju, postoje dvije vrste: meteorsko kamenje (sastoji rc od gilikatnih mineral!! u raznim kombi nac^ama) i nteievrzhtf eljezo (jednostavno eljezu u ncSto nikla) methemendei (gr. meta, hemera dan) mt^d. dnevni, svakodnevni, koji se javlja svakog dana, npr. napadaj groznice metil (tfr, methy opojnu pie, vino, hyle drvo, tvar) kem. pretpostavljeni ra-dikal jednou^lj-icnog niza 't'lV, baza drvne este, mravlje? kiseline i drugih organskih tvari metllaikohol (gr. methv opojno pie. hjle drvo, tvar, ar. alknholy< kem. drvna zesta, estok otrov, dobiva se auhom destilacijom drvuta, upotrebljava se za otapanje lukova i firnisa, za gorivo i za dobivanje n ni Unskih bujn, a najvie za pripremanje ibr-malina metilamln |gr. methy opojno pie. hyle drvo, tvar, amin = ammonial kem. apoj u kojem je jedan atom vodika u amonijaku zamijenjen metilom metllhenzol 'gr. methv opojno ptce, hvle. lat bensoe) kem. v. toluol meti I bi klorid igr. methv opojno pie, hyle, drvo. tvar. chloroH svijetlozelen; lelonknst, utozelen, lat bia dvaput) kem. spoj klora s metilom; upotrebljava se kao sred&lvu za opijanje metiloter [gr. methv opojno pie, hyle drvo. aitber) kem. drvni eter, bezbojan plin, nastaje od metilalkohola sa sumpornom kiselinom; metiloksid metiLizam (gr. mcthy, b>ledrvo) med, trovanje merilalkoholom metilklorid [gr. methv opojno pie, hyle drvo, chloros svijetlozelen) kem. spoj klora s motanom, ului za proizvodnju smolastih boja i umjetnog leda metUoksid [gr. meth.v, hy!e, osy^ uitar, ljut.' kem v. metileter metiologija (gr, melhv opojno pie. vino, logia) vjetina pijenja, nauk o prjanstvu; v. metiologija me ti etika (gr. methy opojno pie. vino, lat. methvstica) 2. mn. med. opojnu sredstva metoda (gr& mcthorJos istraivanje, ispitivanje,, put i nain istraivanju. Int. methodus: smiljeno i plansko postupanje pri radu radi postignua nekog uspjeha, istine, spoznaje, odreeni put i nain iupitivanja. miljenja i rada; u i&trnitvake metnde ili heuristike mnivde ubrajaju se. analiza ili analitika metoda, sintr-za ili sintetika metoda, indukcija ili induktivna metoda, dedukcija ili de-duktivna metoda; dijalektika metoda Vr dijalektika i metafizika: osobitu; nain pouavanja i predavanja; Sckratobu metoda nain pouavanja kojim se do spoznaje dolazi putem vjeto postavljenih pitanja i odgovora metodi ar (gr. methodoc) nastavnik ili znansLvenik koji se u radu strogo pridrava neke nastavne ili znanstvene metode, koji pie o metodama uspjene nastave melodino (gr. methndosi pril. prema COno odreenim naelima rada. po redu, po planu, planitki, smiljeno; metodika metratonlJB kolski nat-lavno; vjeto, spretno, znanstveno; metodiku fedimca met. manji dio nastavnog gradiva koj B6 obraduje obino na jednom satuh ni moe i na vise satova i predstavlja jednu cjelinu, tijesno povezanu i v prethodnim i * buduim izJaganjem. Pri planiranju se gradivo jednog nastavnog premotii obino dijeli na "metodike i e di ni te" metodika (gr. methoriike se. tedine) znanost o metodama nastave uope (metodologija", i pojedinih nastavnih predmeta posebnu (specijalna mrto-dika; metodisti igrt methodos.t mn. krucan-ska sljedba, osobito u EngLr&koj i Sjevernoj Americi, a osnovao tu je oko 1720. J. Wealey u Oxfordu, nazvana po tome Ito se za njezine lanove govorilo kako m pronali neku novu metodu kranskog ivota: prije: kat. pisci u XVII- sL koji na htjeli buftaviti borbu protestantima sluei se novim dijalektikim meto-dama metodizam (grc. methodus) strogo utvren nain poiinvanja i iz vaenja nastave; osobito: uenje i nain vivala metodista metodologija 4 gre metlwdns, logia) v. metodika

metoh (gr. meteehu sudjelujem. metO' ehos) 1. zcmljorndniko naselje nekog manastira u kojem su ivjeli sami menasi; '2. svako imanje jednog manastira koje je udaljeno od njega metonimija (gr mctonyiuia zamjena imena, poet- figura u kojoj se jedan pojam zamjenjuje drugim pojmom koji s onim prvim, po svom sminiti, Stoji u blioj ezi, npr. "sto puanka" (umjesto sto vojnika), "sijeda kosa" (umjesto duboka atarosi) metommijski (gr. metnnymia zamjena imena) namjenjujui jedno ime drugim ih neku rire drugum iz kojih se moe pogoditi zamijenjeno ime ili za-nnierijenn rije mctonnmazija {gr, metonomasla mijenjanje imenal mijenjanje jodnog osobnog imena, osobito prevoenjem toga imena na neki -strani jezik* npr. Dominik umiesto Dinko metopaatralgija igr. metopon elo, antron upljina, jpilja. algon hol) med hol u eonoj apljini metopantrltia ^gr. metnpnn elo, nn-tron upljina) med. upala eone upljine metopantrOD igr. metopon, ajilmnl anaL ei'na upljina m otopi :gr. metopon) mn. arhit. obino reljefima ukrjiSena polja izmeu tri-glifa na darskam frizu (osobito znameniti na atenskom Partcnonn) metopomantijfi (gr. metopon elo. manteia pruncanjeJ proricanje (di: vraanje! po crtama lica i eta metoposkup (gr?, metopon elo, akopeo promatram) onaj koji predvi;i ili vraa po crtama ela i lica; fiziognom metopoakupJJu (gr. metopon elo, sko-peo promatram) proricanje iz trla lica ili ela metr -[fr. maJtre. lat. magister. tal. maestro) gospodar; posjednik, vlasnik; uitelj, nastavnik; vje?tak, onaj koji se usavrio u svojoj struci, majstor, virtuoz; majdLor slobodnih zirfnrn; metrdzotet (mnftre d'bfttel) glavni konobar metra [gr meter. metra/ med. maternica metratgian (gr. metra maternica. algos boli med- koji se tie bola u maternici; 9 bolovima u materine! metralgija (%rC. metra maternicn, algos bol) med hol u maternici metratonlja (gr. metra maternica, thnnesko venem. nestajem) med. uvenue 'lili: malaksalost) maternice metrntrczija metroracija metratrezija [gr. metra maternica, atrenin probo enje) ined. boluima zatvorenost maternice metraa i fr. metrage) mjerer\jo metrom: broj metara metrektomjja (gr. metra maternica, ek iz, Ume rezanje; med, vaenje maternice rezanjem metremfizema (gr. metra maternica, i:mfycoma udubina) med. napuhanost (ili; nadutost) maternice metresa ifr. maitresse) gospodarica, domflica; ljubavnica, prilaz nica metreurizma (gr. metra materinca. rurys prostran, irok) med- proirenje <ili: rastezanje) maternice metri ar Igri. metrike) poet. poznavatelj znanosti o pravljenju stihova; pjesnik koji pie u stihovima metriki (gr. metrikoa) I poet. koji se odnosi na mEtnku, odmjeren tnno ptt zakonima metrike; no pitan u stihovima; 2. (metron mjera, mjerilo? kujem jr metar jedinica za mjerenje (usp. metar 11 metrika (gr. metrike sc. techne] poet. teorija pjflSiuke melodinogli ih znanost o atihovima uone; prvi dio metrike je znanost o mjerenju slogova (prozodija'i, a drugi se havi poetskim stepama, siihovima i strofama metriopatija (gr. metnos. umjeren, sazdrljiv, pathos osjeaj, sLra-ttl u-mjerfinost u strastima, duevni mir, staloenost metritia (gr. metra maternica) med. upalu maternice metrlzlrati (frr mafstriser) vladati, gospodariti; svladati, ukrotiti metro (fr. metre, metiopuhtnin> grad ska podzemna ih nadzemna elektrina eljeznica metrocelu (gr, metra maternica, kele hruh, kiia) med. prodor maternice metrografika (gr- metron mjorn, mjerilo, grnlike) vieStina pisama stihova po metrikim zakonima

metrolomlja (gr. metron mjera, mjerilo, logiu.1 nauk: o mjerama i uto?imn metromanija 'gr. metra maternica, mama pomama, ludilo. bijes) 1- enska piiboti; usp. nimfomaniju metromanija 'gr. metron. mama pomama, ludilo. hijcs)2. strast z pisanjem (ili: stvaranjem) stihova, pretjerana ljubav prema stihovima metrometar fgr, metron) glaz. v. metron om; kronometar metronimlnn (gr. moter mati, ony-mai nazvan po imenu svoje majke metroniznikon ijft. meter mati, onvma = onoraa ime) majino ime, ime izvedeno iz majinog imena; supr. patro-mmikon me tronom (gr. metron mjera, nomos zakon, pravilo) fiz. kratko fiziku njihalo:* tcfcistem. iznad toke vjesanjal ije ae trajanje titraja [oscilacija) regulira micanjem jednog tijelo du ipke njihala, na ipci fcu urezani podjoljci na kojima je oznaen broj oscilacija u minuti; upotrebljava se u glazbi za davanje takta, esto za brojanje sekundi metropola Igr metro-polisj Rrdd-matica, za razliku od gradova u pokrajinama i kolonijama; glavni grad, prijestolnica metropolip (gr. metra, polys mncigi. pus nofla) med. matenni polip metropolit (gr. metropobte&r> kod katolika: nadbiskup; usp. mjlrupolit metropolitu (gr. metropoli to) kod evanelista, glavni sveenik, Starjeina glavne (saborne; crkvu metropolitanski '.lat. melropolitanus) nadbiskupski; metmpoUtsko erkva nadbutkup-cka. glavna crkva metroptoza igr. metra maternica, pto-ai? piid) med. sputanje maternice metromglja (gr. metra maternica, re-gnymi prsnem, pucam) med. v. mrt-roreja metro reja B87 meiolabij metrorejn [gr. metra maternica, rheo teem, cunm) med. curenje (krvi, sluzi) maternice metroekup Igr. metra maternica, sko-peo promatram] med. instrument kojim sk pregledava maternica, maternicu a sluSflhca me tron kop ijn (gr. metra maternica, skopeo promatram) med pregled maternice, posebno pomou metramkopa metrotomija (gr. metra maternica, tomu rc^nnje) med. rezanje matfirnice MetnzaJem (hehr. Methuschelach) po Starom zavjetu (Post 5.27> ovjek koji je doivio starnst od 969 godina; otuda: star kao IVletuzalem, onaj koji dozivi duboku starost Mevlud (nr.) roendan prornkfl Muhameda, veliki muslimanski blagdan meza (tal. mezza, lat, medius) pola, upola: a mazxa im it. a uleta voe (tnl.l glaz. u pola glasa, poluglasno mezalij aiuta (fr. mesaillance; neprilian brak. brak izmeu osoba vrlo razliitih pn rodu ili poloaju mezaUJirati (fr. msallierl oenili ud ih udati za osobu koja svojim rodom ih svojim drutvenim poloajem nije-ravnopravna mezanin i Lui. mezzanino) grad. polukat, meukat, svaki nii kat kojj se nalazi izmeu dvaju viih; polupromr, manji pro?or izmeu dvaju veih meze [tal. mrs*:, lat- mensut) mjesec; per muza 'tal. per mese} trg, na mjesec, mjexocnn mezelin (fr mselinet tino francusko platno od vune i svile (za znvjese, preknvne i dr.i mexenterij <gr. mes^enterioni -inat opna koja omotava crijeva mczenterijalan.:gr. mesenteri<in trbuna mnromicaj1 anat. opneni, koii ye tie trbune opne. koji pripada trbunoj opni, koji je u vezi h trbuKnom opnom mezenterltifl (gr. mesenterion] med. upala opne koja omotava crijevu, upala mezonterija mezenterski anat. v. mezenterijalan mezil (ar menzjll mjeato gdje se putnik zaustavlja, gostionica, poatajja. nh-danicEi; podta, posebno ona koju au nosili stalni kuriri na konjima; mezul mezilnrja (ar. menzilhhane) potanska postaja gdje se mijenjaju konji, usputna postaje na kojoj su stalni kuriri, tzv. tatari, noseci slubena pi?mn. dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad, mijenjali umorne konje odmornim, kako hi bet zastoja mogli produiti put; mezulana mczildijft (Sr -tur.) tiaj koji nOSJ po&tu na konju, potar, kurir

meziolitski l^r. mesosb MthOa kamen) geol. koji pripada prijelaznom dobu od paleolitskog prema neolitikom, razdoblju mezo- igri- mesos? predmelak u slo*e-nicama %a znaenjem: sreinat Srednji mezoccfalitis [gr. mesos. kefale glHvo!1 med. upala srednjeg mozga mezocefaLuro (gr. mesos. kefale glava) anat srednji moaak mezoderm igr, mesos, erma ko*aj anat. prednji bst zametka mezo^aatrij gr. mesos. gaater trbuh) anat. srednji dio trbuha mezoRnati (gT- mesos, gnalhun eljusti mn. antrop- ljudi u kojih au eljusti malo izboenc. a zubi malo kom usaeni mezokor (gr. mesnchorosl onaj koji stoji u sredini zbora, zborovoda, koro voda menokra&lj (gr mesos, kraniOn lubun.ia> anat. tjeme mczolabij fgr. mesolabion) Starinski. Eralontenov, instrument za nalaenje srednjih proporcionala izmeu dviju finih linija mezolitik mezolitik >Erc, me*, lilJios kanim geni. srednje kameno doba izmeu paleolitskog i neolitskog razdoblja mezon '.tr, mai&onl 1. kuda, dom mezon igr. mesoK.l 2. fiz. v. mezotron mezopotnmeki [gr. niesot, polarno* rijeka) koji lozi izmeu dviju rijeka mcznstilnn (gtf. mesos. stvlos stupi arhil. proalor izmeu dvaju stupova mezotron {({r- mesos sr^dinski. nrr-dnji, i tron iz rijei elektrona fiz, teftki elektron s mawm otprilike nekoliku stotina putu veom od mase obinog elektrona, mezon mezozoik tgr. mesu*, zmm ivotinja1 goni zajedniko ime za formadje: trijas, iura i kreda, gdje nema vie pale-oujskih ivotinja, a prvi put &ejav-Ijaju ptice, sJHavei i ribe okotls kostura mezoKoJsld (gr. inesos. zoon ivotioja; geol. koji sadr*i ostatke ivotinja to predstavljaju prijelaz prema ivotinjama koje jo* live. koji stoji u sredini izmeu paleozoJBkolkenoiojsk[i razublja moTufana (Bf,) v. mezilana mezuza (hehr. mezuzaf drveni okvir na vratima, dovratak; limeni valji koji je uvrflcn na dovrabama idovskih stanova i koji sadri, na pergament-?kom listiu, deidtt Bojih zapovijedi mezzofant Ital.) ovjek koji zna viestranih, jezika, poligloir' izraz stvoren po kardinalu CiMezzofantiju C1771 1849), koji je znao oka 60 stranih jezika mezznfnrte it medzofurte [tal. I glaz s pola jaine, polujako mezzopiano it. medzo pijano (LaL* gla?, polualabn, polutiho mezzosoprao it- rncd'osopran (LaL.* ^iaz. glas izmeu soprana i alLa, uho* bito se odlikuje punoom srednjih tonova mezztinto (tal. meco tintaj slik. sre-dnjfl boja, ti' boja koja se stvara prijelazom jedne boje u drugu, poluhoje u bakrorezu: pripremanje ploe tako da sc dobije blago rezanje mf glaz. kratica za mczzofbrbMtalJ polujako Mtf kem. kratica ?.n rnaGnezij ml-parti Gat. nu-partitumj moda koja je hila od XI, do XVL Bt kad je bio obiaj da svaka puk vica odijela bude u drugoj boji i drukije daaivena mlalgija Igr. mys mii, ufgos bolj med bot u miiima miastena 'gr. mys mii. asthoncia xlalxist, nemo"? med. slabo&t (ili: nemo) miica micetofag Igr, mykes tfliiva, fagem jesti, derati) gljivnjed, gljivnjrfor micetologija [gr mykos gljiva, logial v. mikologija micetuzoa (gr. mykes gljiva, zoon ivo bie. zivotinjal mn. bot, vrsta najniih biljnih organizama koji su u mnogo emu slini odreenim fevotinj-skim organizmima rmctaleiri igr. myao istrulim) med. r>trov koji sc stvara u truloj leini mider injem. Miederf steznik, grudnjak, korzet midezjs (gr. mvrlao istru limj med. truljenje zbog sluzi ili neki' druge vlage inidinetkinja [fr. midinettes; pomonica u pomodnim prndnvnomama u francuskoj; mlado radnica mi dolina tisk. vrsta slva, mjeavina izmeu slova antiqe i frakture, tzv. akcidentna slova midom (gr. mydan istrulim > med. trula irraslina na tijelu

midrijatican [gr. mydnnsiRj med. koji boluje od proirenja zjenica midrijatik (gr. mydnasisO med. sredstvo koje izaziva proireme zjenice midrijaza ;gr, njydriasi>) med. proirenje zjenice izazvano urnjetnim putem ili zbog bolesti miflma (gr. migma, mignymi mijeam) mijeanje, mjeavina; mikstura migmns migmos (gr. mvgmos) med_ v. mihinos migracijo (lat- migratm) selidba, seljenje: selidba ivotinja, osobito ptica selica migratoran tlat. rnigratourius) koji se yeh pokretan, nascalan migreo-tift {tr, migraino. njem. Stifll tarm. mentol u obliku male olovke (lijek protiv glavobolje i zubobolje. kao i sredaU'n za rashladivanje) migrena ("gr- htmikrania. hemisvs pola. kranion lubanja, laL hemicrania. fr. migraine) med- jednostrana glavobolja migrenin (fr. migrnine) med. lijek protiv migrene 'mjeavina antipiri-na, kao i kofeina i limunske kiselincj migrirati (lat. migrare) seliti se. preseliti so, i sekti se, odseliti se, otii: seliti, preaebti Mihl (njem, Mkhch podrugljiv naziv za Nijemce. q. isticanje njihovih slabih strana, osobito sporosti i tromosti mihmoB '.gr. mychmos> med. stenjanje, jecanje: mi Rim u inijazam (gr. miasjua skvmjenje; med. z-nrazna. kunu klica u zraku, zara-znica, kutno igparavanjc mijazmatian ';jr. misama skvrnjenjel med. zarazan, kuan, okuen, zaga-den rnijelalgija Igr, mycloB sr, mozak. akfus bol] med. bol u lenoj modini nijelin (gr. mychlos ?rih mozak) zool ivana modina mijelitis !gr mveloe sr. mo?ak) med upala lene modine mijelo- (gr. mveloB) predmrtak u sloenicama sa znaenjem: sr, mozak mijck-citi [gr myeioa. kytos positua, stanica mn, zoul- stanice kotane sri mijcloftizjs<grO. m>*elosh Ahisissuica) med. suenje kraljeinice mijeloidan (gr. mvelos* eidos obhk> slian srti, ariast mikvtiHn mljclom fgr. myclos> medr izraslina u kofltanoj sri mijelomolacrja (gr. myelos, malakia mekoa) med. omekavanje lene modine mijslameningitis [gr. mvirlos, meniro: modana opna* med. upidn lene modine i njezinih omotaa mijelopatija Igr. mjcloa. pathop bolesti med. bolest, bolest lene modine Riijtaloplakse ;gr. mveios. plav ploa i mn. zc-il. krupne srne stanice mijolospongtis (gr. myelus, spongos spuva) medr moin^ka ^puvasta iTraRbna mljitis [gr. mys miaiu) med. upala mi?iea mhjocefal [gr, myia mubn, kefales flava) med. prodiranje earenice {oka) kroz ronicu mJka (lat. mica zrno. mrvica, neto sitno) miner, tinjac. maje srebro, maje zlato mikacija (laL micatio? med. protjecanje ilir kruenje) krvi pn tyelu mi kado (jap.j htula japanskog cara, koju osohito upolrebljnvaju stranci; takoer: kratak mneki zimski kaput mikagrufija ("lat. mica ^rno, mrvica, gr. grafia pisanje! oponufianjo slikanja na staklu lijepljimjem na staklo bojom iJaranih Listia tinjca mikeleti (pr migueletes, fr, rmquelets} mn. ratoborni i hajduki gortaci, stanovnici junih Pirineja koji. kao odlini strijelci, tvore noku vratu narodne obrane mlkoiogija (gr. mykes gljiva, logia znanost) znanost o jjljlvama; poznavanje gljiva mikotanat (gr. mykes gljiva, thanatos *<mrti od sumporne kiseline i kuhinjske soli pripremljeno sredstvo za uni-itavanjc i sprjeavanje pljesmvasti i truljenja drveta mf kotiran (gr, mykeK gljiva > med. izazvan gljivicama, gjjivian mikoza mikrobozmologija

mikcrza (gr. mvkes gljiva) med. gljivina bolest npi naziv za sve bolesti izazvane gljivicama mikozis (gr. mykes gljiva) medi. sluzni polip, gljivaata izraslina na mesu, gljivina bolest mikrakuitian (gr. mikros mali, akuo ujem) koji moe uti i slab zvuk. koji pojaava zvuk (naziv za instrumente koji pojaavaju moc" s)usnog osjetila dovodei mu zvune titraje} ni ikru- (gr. mikros) predmetak u slue-nicama sa znaenjem: mali, sitan, golim okom nevidljiv mikroanaJizn (gr- mikros, analysis razgradivanje, razluivanje) vr mi-krokeuiija mikroriaromeiar (gr. mikros, barys teak, metron mjera, mjerilo) fiz. barometar koji pokazuje stanje u uveanoj mjeri (to olakava oitavanje vrlo malih primljena a tlaku zraka) mikrobi (gr. mikros, bios ivot) mn. najmanja ivotinjska ih biljna Siva bia, zarazne klice, bakterije; mikroorganizmi mikrobiologija (gr, mikros, bios ivot, logia znanost.) zoanoat o mikrobima mikroblaati (gr. mikroE, bla&tos klica. izdanak) mn. med. jezgrovita crvena krvna zrnca mikroccfal (gr. mikros, kefale glava) onai koii ima mikroccfahju, maloglavjic mikracefalija (gr, mikrus, kefale glava) maloglavost, osobina ljudi koji, zbog toga to im prerano srastu kosti lubanje, imaju neobino malu lubanju, zbog ega im se i mozak nedovoljno razvije te ostaju duevno zaostah mikrociti (gr. mikros, kytos upljina, uplje tijelo, trbuasta posuda} med. neprirodno sitna, loptasta krvna zrnca mikrofara (gr. mikros, engl L''ara-riavl milijunti dio jednog farada; iiiak; pF ,, . mikrafauna igr. mikros, bit fauna ivotinjski svijet) zool. dio faune koji obuhvaa ivotinje koje se mogu promatrati samo pod mikroskopom; supr. makrofaunn mikrofllL (gr. mikros, tyllnn listi mn. bot. biljke s malim liem mikrofiti (gr. mikros, fvton biljka} mn. hot. biljni mikrobi mikrofon (gr. mikros, fone zvuk) hz. ureaj za pojaavanje zvuka, osobito u telefoniji i radiofoniji mikrofonija (gr. mikros, fone zvuk, glas) slabost zvuka, slabozvunost mitro fotografija (gr- mikros, fos, fo-tos svjetlost, grafia pisanje) snimanje (ili: slikanje) u uveanom obliku, pomou mikroskopa, mikroskopski malih predmeta mikrofftto skop vgr. mikros. fos, fotos svjetlost, skopeo promatram) ureaj kojim se mogu itati posebni zemljovidi u smanjenom omjeru i danju i nou mikrnftalmija (gr. mikros, ofthahnia ona bolest} med. bolesoa smanjenost one jabuice, aitnookost; prid- mi-kroftalmian mikrografija (gr, mikros. grafia opisivanje) I. opisivanje malib tijela prn-matranih pod mikroskopom; 2. pisanje malim slovima niikrnkardija (gr. mikros, kardia srce) anat. slaba razvijenost srca mikro kemija 'gr. mikroa, chemeia) dio kemije koji ae bavi posebnim svojstvima malih i najmanjih djelia, i utvrivanjem sastojaka koji ae mogu nai samo pomou mikroskopa, ultra-mikroskopa, mikrovage i dr. nukrokozmiki (gr. mikros, knsmos svijet, svemir) koji se tie mikro-kuzmosa, koji pripada mikrokozmosu mikrokozmologija (gr. mikros, kos-mos svijet, svemir, logia nauk, znanosti nauk o malom sujetu, nauk ih mikrokozmos 891 mikropteri znanost o svijetu u malome: znanost o t>vjekii, antropologija; usp. mikro-kozmos mikrokozmos (gr. mikros, kosmos svijet, svemir) svijet u malome, jedan mali dio svijeta, ukoliko se on mo?e promatrati kao donekle zaseban svijet, kao umanjena slika velikog svijeta ili makro kn zmosa, svijeta u velikome; osobito od Parecclsusa, takli se zove ovjek kao srediste makro-kozmosa; u najnovijoj fizici, atom nukrokristniast (gr. mikros, kivsta-llos.i sastavljen od kristala vidljivih samo pod mikroskopom

mikrokronometar (gr. mikros. chro-nos vriji:me, metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje veoma malih vremenskih odsjeaka. sat za odreivanje vrlo malih vremenskih razmaka mjkrolepidopterologija i_gr. mikroa. lepis, Iepidos ljuska, pahulja, pteron krilo, logia znanost) zimi. znanost o leptirima mikrolog (gr. mikro-logos) cjepidlaka, sitniava osoba, pedant mikrologija (gr mikru-logia) cjepidlaenje, sitniarenje, bavljenje beznaajnim stvarima, pedanterija mikromanija (gr, mikros, manta pomama, ludilo) psih. bolesno poteje-njivanje samog sebo, osobito kod me-lankobje (supr. psih. megalomanija); umiljaj da se tijelo smanjilo i skupilo, ludilo smanjivanja mjkromeran fgr. mikro-meres,i koji je sastavljen ud veoma malih dijelova fosobito se kae za miocrale iji se sastojci mogu vidjeti samo pomou mikroskopa) mikrometar (gr. mikros. metron mjerilo, mjera) fiz. sprava na durbinima i mikroskopima koja slui za mjerenje vrlo malih predmeta i kutova {obino pomou mikrometarskog vijka, malog vijka ta preciziranie fizikih, astronomskih i matematikih inatrumenata) mikrometrrja(gr. mikrus, metria mjerenje i Gz. vjetina mjerenja vrlo malih predmeta i kutova mikroinilimetar (gr. mikroa. metron mjera, mjerilo, lat. mille ti&ua} opt. v. mikron mikron (gr. znak [i, mikron) stara jedinica duljine (|i = 10 *m = mikrometar mibroorganizrni (gr mikros. organ on orue, alat) biof ivotinjski i biljni organizmi koji se mogu vidjeti samo pomou mikroskopa: mikrobi mikroparaziti (gr. mikros. parasites gotovnn) biol. mikrobi koji rivo kao nametoici i uzrokuju bolesti mikropetalan (grc. mikros. petalon list) hot. koji ima male latice mikropila (gr. mikros, pyle vratnice, vrata) zool. na jajetu koljki, inseka-la i dr.: mali otvor na vrstoj opni oko neoplodena jajeta, slui za disanje, prehranjivanje za vrijeme razvijanja i za prolaz sjemene stanice pri oplodnji; bot. na sjemenom zametku bujnog ploda: prolaz koji vodi kro? internment k nucelusu. slui za prodiranje cvjetnog praha ih cvjetno-prane cijevi radi opraivanja ih oplodnje mikropsihija (grc mikros. psyche du-Sa} malodunost, duevna klonulost; sitniarenje, uskogrudnost mikropsija (gr. mikros. opsis vidT vienje) med, gledanje stvari u smanjenom obliku, bolest oiju koja nastaje zbog slabosti nekih unutranjih onih miia i odreenih boleati mrenice, zbog ega se predmeti gledanja ine manji i blizi nego to zapravo jesu; supr. makropsija mikropteran (gr. mikros. pteron krilo) zooJ. koji ima mala krila, malokril mikropteri (gr- mikros, pteron krilo) mn zooL malokrilci meu kukcima mikrosprkorn miksomicete mikro sarkom (gr. myxa sluz, sare. parkos mcsnj med sluznomesnaLa izraslina, sluzni polip mi krose Izmican (gru. mikrob, seismos potrCS: koji potjee od malih potresa Zemlje; koji pokazuje i biljei male potrese; koji sc moze vidjeti samo na seizrnografu. Ij- neometan i putre*! mikroaekundn (gr, mi kros, Jat-sneundu] milijunJi dio jedne sekunde mitro sfiksUa (gr. mikros. Efyzo uzbudim so, uzrujam se) med. slabo kucanje pulaa (bila! mikroaknp (yr mikros. skupeo promatram, gledamj opt, pitnozor,. instrument (uglavnom) u dvije konvergentne (zbirne) lee, pomou kojih sc aitni bliski predmeti mogu vidjeti pod mnogo vodim vidnim kutorn nego golim okom, ibug ega takvi predmeti izgledaju jako poveanu 'mcroscopi-um nimplex it mikroskopijum sim-pleka (lat. "jednostavno poveavajue staklo; rmcrt&coptum aimpo^Uuin iL mi krotko pij um kompozitum [lat-) ureaj za poveavanje koji se sastoji od viAc leca; elektronski mikroskopi poveavani daleko vise puta nego spomenuti [oko sto tisua puta) mikroskopIj a (gr. mikrus. skopeu promatram, c^dam) uporaba ureaja za povea vanjb [mikroskopa) i znanosL o tome; promatranje, ispitivanje, prouavanje pomou mikroskopa mikroakopirati i.gr. mikros, skopeo gledam, promatram] raditi mikroskopom, poveavati

mikruiikopttki Igr- mikron, skopeo promatram, gledam i koji se odnosi na mikroskop; promatran inikrodko-pnm; koji s nrne vidjeti samo pod mikroskopom, npr. mikroskopske ivotinje; mikroskopska tehnika v. mi-krntehniko mikroaoini .'gr. mikron, soma tiielo) mn. fizioL jezgrasti djelii u proto-plazmi stanica mikrOHumija (gr mikron, soma Lijeloj patu|J9tvo, sitna grada tijela mikroipore ' jnrfi. mikros, spora sjetva, usjev: mn. bot- mu=ki spolni organi kud paprati al. mikrorttoman ''grc. mikros. stoma ustai prid. koji ima mala usLa, maloust mikro struk tura igr. mikros, lat. straclura uklop. sastav) graa jednog tijela koja te moe promatrati samo pomou mikroskopa mikrotazimetar (gr. mikros, tasis nnpetnftt, znfgnutost, metron mjera, mjerilo'fa instrument koji pokazuje i najmanje istozimjc nekog tijela zhog topline, vlanosti zraka i dr. mlkrii tehnika (grc. mikros. technike) sve metode istraivanja najrinijie (mi kn skopske ) grade tijela mikrotom [gr mikros, tome rezanje) spravu kujom se ivotinjska i biljna tjjjela reu na posve tanke i prozirne listie *do O.OOfi mm debljine.' i na laj nain pripremaju za mikroskopska ispitivanja mikrOtroja (grc. mikron, urufe prehrana, hrann; med nskudna tili: nedo-voljna; prehrana mikrovngn (gr, mikron, njem. Wnge vagal kem, posebno osvijetljena Tdo 1/10.0011 y) vnga za mikronnalitika ispitivanja mi kan (gr. myxn sluz) medr no^na sluz mikaedem (gr. mvsa sluz, oidema oteklinaj mod, sluzasta podbulo*t koze, uaubitu na licu mikscoliza [gr. mignvmi mijeam, lyo rastapam) pripremanje iiih mijeanih boja mijeanjem njihovih otopina mikMJdan gr- myxa sluz) pr. med. slian si u? i, sluzav miksom igr- uiyxa sluz) med. -dunik, sluzna izraslina, osobit na pljuvanun lijezdama, sjemenieima i dr. mikaumicete (gr myxa sluz, mykes gtfiva) mn, bot. v. mieetozoa miksoreja mililitar miksnreja (gr, myaa sluz, rhco teem, curimi med. istjecanje sluzi* izluivanje sluzi mikatnm Qat. mixtum) BmjJBU, mje-lavina mikrtura (lat. mnrtnra* smjesa, mjea-vma; form mjeavina od rasnih lijekova, pomijeano pie; glaz, orguljski registar za pojaavanje umova, mjeavina osnovnog tona, kvinte i oktave, ih duoriecimp miktere (grc. mykteri mn. annt, noanjce mikterizam [gr- mykUrismosj ruganje, izrugivanje, podrugivanje, ismijavanje mikterofoiija [gr. mykter nos, fone glas) med. govorenje kroz nos, unjka-nje mil (lat. mille) tisua, npr. jedan pm tmit jedan na tisuu, dia pm mite dva na tisuu miledl (engl, mitady) inat kojim se oslovljava jedna ledi: milostiva gospoda, milostiva gospoica: usp, ledi mileQurd ital. millefiorik mn. "tisuu cvjetova*, stakleni mozaik od tivo-pisnih staklenih prutia umetnutih u neobojeno staklo (za alice, hnrmu-tice i drj milefolij [lat. miilefoliuml bot. spori, hajduka trava, stohsmk milenarbd [lat. millennariunl v. bilva^t milt-nFitizam fhit. mdlennium [iauu godili al nauk n buduem Littucgndi4-njem carstvu Mesijinom na Zemlji; usp. hiliiazam milenij (lat. millennnunl razdoblje od tisuu godina; tisugodisnje carstvo milepes (laL mittcpc zool. Hlonoga dnileranam oporUimsdkn struja u socijalisLikom pokretu kuja zahtijeva sudjelovanje svcijalistn u bur&oa-skim vladama: naziv po imenu fr socijalistikog voe Alexandra Milleran da: UBp. mmistcrijalizain milezim <fr. millesinie} godina utifnuta na novcu (ilir spomenici, medaJji itd.) mili- [lat. mille, mille-1 pred metak u sloenicama sa znaenjem: tisuiti dio ej cline (hlOOU) mibamper Oat. mille, inilli-, ir, Am-preJ fiz. tisuciU dio jednog ampera

miliar Gat. mille tisua, area povrina) tisuiti dio jednog ara, deaeti dio kvadlrarjiog metra milibar ibt. mille, uiilli', {pr. bnroG teina, teret] dinamika jedinica 7-i mjerenje atmosferskog tlaka, = tisuiti dio jednog bara; usp, bar 1. rnilieija Gat. mihtiej1 narodna vojska, naoruani narod (za raz-hku od redovne ili regularne vojske}; oruJnni dio dravne i javne sigurnosti milicionar (Lat. militili) lan milicije mUigram (laL mille tisua, gr. grommo) tisuiti diij grama (akra, mg) milij (lat. milium proul mod. sitna bijela ih ukasta zmca koja nastaju skupljanjem epidem.sk)h stanica u loinim liiezdama koze, punajee na onim kapcima milijada t lat, rmlliada) vrijeme od tisuu godina, tisuljee mili jaran ;lat. milium prOW eitan kao zrnu prosa; mdtfartia tuberkulozu med. tuberkuloza s tuberkulam;i sitnim kao zrno proau milijarda [fr. milhardj tisuu milijuna milijarder (h\ inilliardairo) hognta ije imanje predstavlja vrijednost od jedne milijarde ili viae milijardi milijarija (lat. milium proto, miliari a J med. osip u obliku mjehuni na zavrecima lijezda znojnici; miliari* febris it. nulrjari? fcbnOttlJ nuhja-rna groznica milijun (lat. milim, tal. milione) tisuu tisua = l 000.000 milijnna fr. millionnaire) bogata rje imanje pnslstovlja vrijedn(#T o jednog lb vie milijuna, pren, vrlo bogat ovjek. Inih bogata mililitar (lat mille tisua, gre, U tra) tisuiti dio litro oldenburger aligocilemija old e ttb urger vrsTa rasnih sjflvemonje-mak^h kow -naziv p pokrajini Ol-rfenburg) oldtimer crt. oldtajmcr (erigi. stan, iskusili i zasluni sporta, senior neke portske momadi; pren, starudija uope olea kn. oleum iiljn. olea) mn. ori oleum olcngiriozan (Jat oleagineus, fr. oleaginrux) uljen, koji ima u sebi ulja oleandar (lat. oleatier. tal oleandro, lal niranruni. lorandruin.i bi't. junjaka zini7eteua biljka s velikim ruiastim cvjetovima i bijelim, veoma otrovnim, sokom u stabliici oleaxtcr (lat.? bot divlja maslina irvol oleati <lat. olcalri' mn. kem, uljent soli olebi |lnt- oleum ulje, fr. oleine) kem. osebujni sastojak svib biljnih i ivotinja kih masti; elain olekranon (grc, olekr;inonizbotc.na glava Jakjxnc kosti u pregibu! med-lakat oleodukt vlat.) naftovod oleogj-arlja (lat. -jltum ulje, *rri grafo lii^emt umj. otisak slike naslikane u hm om bojom nloohfllkograrija 1.Jit-- oleum ulje, gr. chalkos bakar, grafia pisanje)1 bakrorez s uljenim bojama oleukaita (lat, oleum ulje, gr. <-hartes papir, list papira; tapeta natopljena u u(ju (tako da ftc moe prati) oleomflrgarin (laL oleum ulje, gr. margaron biser; iimjetni ma dne oljmetar ''lat. oleum ulje, gr- aieuon mjera, mjerilo' iprava za ispibvanje valjanosti ulja, uljomjer oteoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za sve uljene lijekove aleraceac it. olernu*: ^lat o!uw, okro-ceue zelenje. povre* mn. boi. kuhinjske biljku, povre, zelenje oleum i lat.) ulje olfaktofobija (lat olfacere uurisati, njuci, ^t. formai bojun ae* muri, hoJrtr*rf strah rid pojedinih roliisa o]feiklonieta.r (lak clfactus inms. gr. mrtfon mjera, mjerilo) naprava za miertnje otrine minsa ulfaktometrija {lat. olfaclua roms, gi'. melria mjorenjfcl mjerenje, ispitivanje otrine mirisa olfaktoran {lat. olfactorius) koji ae tie osjetila mirisa. ko|i pripada mirisnom sjetilu olfaktorijua (lat oHaetorius) imat. mirisni ivac olfaktus (lat. olfactus) miris, osjetilo mirisa olgutin, vunenj tuinu ukr^ria pi-zuskim sarama i crteima oriban ( lat. ohbanumj tamjan olifant (fr. olifant. lat ofephantus slonj 1 rog od slonove kosti koji su nosili bedrima ^rcrlnjovjekovni vitezo-vi-lotrtlire; rog paladma Karla Velikog Rolanda; 2. papir najveoeg for-mat-t s markom slona (za Ubele i bakroreze)

oVigarh Vgr. ohs;o> mnli hroitjn, brojano malen, arghoa vua. poglavari lan ili pristaa vladavine malog broja plemikih obitelji-, oligokrat oligarhija (gr. oligarehia) vladavina malog broja plemikih 'ari=tokr,sV skih' obitelji; oJigokracija oligarhijski (gr. oligarehikos) koji je pod vladavinom malog broja; kuji ima oblik vladavine malog broji plemikih pornrhci-. koii je priFlaaa ouaV-vng oolika vladavine; oligokratski oligemija (gr. ohgos malen brojem, hainm krv) med. smanjenost koliine krvi. malokrvnjst oligu- igT origu1"? predmelak u iOozc-nicama sa znaenjem: brojem malen, mah brojem: mali, malen oligocen Cgr. oligos, kainos. nov) geol. po starosti druga po redu grupa slojeva u tercijarnoj tormacij] knja dolazi nakon eocena oligocUcrrvija (gr. ohgos, kytos upljina, uplje tijelo, haima krv'1 med oligofilan ^83 smanjenest crvenih krvnib zrnaca i'objno kao posljedirn guhitko krvi, fhige groznice, sMhc prehrane , drj oligufiian (gr, oligos. fvllon listi bot-koi} ima malo li&ca oligofreriija olig^i malo njih. fren dufia) slidiv.'omoost, duse^Tia oer-Tz-vijenost oblgofrcnopedagogija i'frc. ohgos, mali, frrm gen henos duva, dub- um. razum, pais, gen. paido?; dijete, .ifio od-garamfmed znanost 0 odgoju 1 obrazovanju umno zaoEtole, maloumoe djece nligoblaa (gr. oligos. klao lemiro 1 min natrijev i kalijev glin>mac (feldpat). ohioo mutne boje oiicokrucija 'gr, o/igO, JcratOb iflmj, snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija oligokrat (gr oligos. kratos jncina, <uaga. vlreti. vladavine) v. obgarb oligokratski (gr. obgOi, kratos |9mah vUdavioa) >. oligarhijski obigojkroniarj (gr. ohgo-chronio^hl koji rrajt krotki>, krati' otraian, maluvieoligokronometar (gr. olig^is, chronos vrijeme, ini'tron mjihra, mjerili j) in-Mtruu*eD! ^a jnjcri-nje malih vremenskih razmaka oligoraeri (grt.) zool. mn. malokoluti-njaci, morski slabo pokretni or^nmz-mi mafiovniaci, r.imenonoci, bod-^jlkasii oligopol (gr ohgoi malo njih, piJeo tr-gujrm^i trgovina u kojoj nekoliko prodavaa vljda cjelokupnim triatem s nekim proizvodom oligopsihija (gr. oligus, psyche dua] slnhoat duha, siromatvo duha oligotrihija L^r. olig'U, thriir gen tri-ehos vlas, dlaka) med. oskudica kose. metka kcwe. slaba dlakavost; pri-oligotrihian obiflotmrija (pr. obgjfc, trofe hrana, prehrana) oied. smanjeno uzimanje olitoriean brane, ncd.ivolina zelja za jd.om, po^t >Jjgurija (grt ^ligoe, urtin mokriti' med. smanjenost mukrerija zbog bolesti Olimp (gr. Olvmpos) glasovito brdo na Sranrci Mikcd'Fnfje ( TVfiahje. v?-a*k*> 2M7u m; mit. ston, prebivalite z^eusa i n^Udih bogova po vjerovanju staiih Grku; pren noho Olimpija (gr^j OlvrnpLi] kraj u EL^i gdjn su odravane pnznate olimpijske igre, posveen bogu Zeusu iilimpijac predstavnik neke drave na tilirapiJadL. umjetnik velikog ugleda (pripadnik -hterarnog", "slikarskog" ili kakvog drugog "Olimpa") olimpijada 'gr oljrapia^;) razdoblje od etin. godine, <j. ra.'doblje ort jednih obmpijskih igara do drugih (Grci su po njima raunali gridine. poevi od 77fi. pr. u. e \ i>hmpy=ke igre; jtohje-d'i na olimpi|sbim Lgrama; danas: meunarodne utakmice 0 svima Hl rt ^nijim portskim disciplinama olimpijske itv v. pod o^mpLisirT olimpijski (gr. olvmpku^ koji sc nalazi na Olimpu; pridjev Zeusa i ostalih bogova koji, po vjerovnnTu stanh fir-ka, borave na Olimpu: pren. nebeski; olimpijske tgre sveane narodu? igre ki>d starih (3rka koje *u se svake e-t\TU" godine ndrzevolc u Olimpiji, krdju u Klidi koji je bio pos\-een Ze-u^to; u ovim igrama sudjelovala su sva grka, plemena, h sastojali; su se od natjecanja u borhj, tranju, skakanju, bacanju koplja itd olimpski (gr. olvmpikijsf koji pripada Olimpu; uip ohmpjjski oliieti 'lat >}&mi ulje) inn. mjfjSJJVij ulja. Linkture i esencije koje sadre u sebi ulja- lijekovi pripremljeni ed LltjU

ntiioricpn ;fat on tor povn'ar, ohtonu&.i kiiji raste u povrtnja-jma, kojL ae tie kuhinjskog po\rh milimetar 89+ mimikrija. milimetar (laL. mille tisua, gr- met-ron, mjera, mjerilo^ tisuiti dio metra milimikrun Gat. mille tisua, grc. mikron mali, sitan; opt jedinica za mjerenje posve malih, duzina - 1 imhjun-li dio milimetra mi list er (lat. mille, fr. millistefre} tisuiti dio jednog stora; usp. ster militarist (fr. militariste) pristaa militarizma militarizacija (fr. militansation) uvoenje vejnikug ureenja, ureivanje neke ustanove (kole, drave, drutva, stalea itd.) po vojnikom sustavu, povoj aivanjc. pnvnjaenje-, proirenje vojnih zakonai vojne discipline na odreene privredne grane (industrije, eljeznice i dr.); uvoenje ope vojne obveze militarizam (fr. militarisme) prevlast vojnikog stalea i davanje prednosti vojnikom staleu u ivotu jedno drave; sustav primjene vojne sile u konanom rjeavanju spornih pitanja vanjske i unutarnje polihke. poklika naoruanjai pripremanja za rat; vojniki sustav, vojna uprava, vojnika vladavina railitariiirati (fr. militariser) uvesti (ili: uvoditi) vojniko ureenje, povojni-ili, povojniavati; uvoditi (ili: uvesti) opu vojnu obvezu mi lord (engl, mylord) gospodin, milostivi gospodin; titula visokog plemstva u Engleskoj miltoza (gr. miltos crvena kreda) med-ispaanje trepavica zbog upale; ma-daroza milja 'engl. mille. lat. lisua) jedinica sa mjerenje duzina (engleska milja) = 1760 jardi=. 1523,986 m; mjera za povrine u Engleskoj = z5H,99 ara, !J,58 km3; morska milja u nautici jedinica za udaljenosti; ona je jednaka lunoj minuti i iznosi 1S5 m milje (fr. miLLeu) 1. sredina, okolina, drutvo, sve ono to okruuje jedno zivo bie. pa i ovjeka: 2. mali st.pl-njak (vezen ili od ipke) miljo (tal. miglio) tal. milja = 1,48 km mirna (gr. mimos, lat, mimns) oponaanje; lakrdija, aljiva igra kod starih Grka i Rimljana koja se poglavito snstojala u kominom oponaanju raznih karaktera i tipova; mim-ska umjetnica, balerina mimanza (sanskr. rnimangsaj fil. ime jednog ind. filozofskog suEtava pante-istikog" pravca, koji smatra supstanciju kao jedino sto je stvarno, a sve ostalo kao puku varku i zabludu mimeograf (gr. inimos, grafo piem, biljeim) ureaj za umnoavanje pisanih stvari (EdiEonov izum) mimeza (grr mimesis oponaanje) 1. oponaanje pokreta i ponaanja nekog ovjeka; 2ret. podrugljivo ponavljanje rijeL oponaanje uope, npr: '"'On e doi, ja velim." "Hm!... On e dini, ja velim." rnlrniar (gr. inimos) umjetnik u oponaanju i predstavljanju nekog drugog, glumac; saljivac, lakrdija mimilti igr. munikos oponaan, opo-naateljski, mimos) oponaateljski, koji oponaa, koji predstavlja pokretima nekoga drugog, oponaatfiljski; koji spada u mimiku: mi/ruko predstavljanje predstavljanje oponaa-njem pokreta; mimiuke vjetine oponaanja; Ttiimiki umjetnici, glumei mimika (gr. mimr>s) oznaava izriaj ne pojave na licu ukoliko ove poivaju na pokretima miia mimikrija (engl. mimicry od gr. mimi-kos oponaali) zool. botr stalna ili privremena slinost po obliku, boji i drugim vanjskim osobinama nekih ivotinja, u manjoj mjeri i biljaka, s okolicom u kojoj obino ive (s granjem, liem, korom drvea, kamenjem i dr.), zbog ega ih je teko prepoznati kada su na tim prodmEtima; takoer: velika slinost jednih, ivo mimodrama tinja s drugima, tako da ih je teko razlikovati, iako meu sohom nemaju nikakve druge veze osim te vanjske slinosti (nprr neki leptiri nalikuju na ose. zbog ega ih sc neprijatelji ne usuuju napasti) mimo drama (gr. mimos, drama) mi-miko kazalino djelo, mimika drama mimogruf (gr. mimos, grafo pisemi pisao mimikih "kazalinih djela mimografija Igr- mimos, graiiaj pisanje mimikih kazalinih djela i drama mimnlog (gr. mimos, lognsj oponaate^, umjetnik u oponasanju drugoga

mimologija (gr. mimos, logia) oponaanje govora i ponaanja drugih osoba mimoza (Jat, mimosa, p. mimoso) bot, porodica hiljaka veoma arodnih s lc-ptirastim biljkama, samo sa zraka-stim cvjetovima; osobito je zanimljiva tzv. mimasa p udica it. mimoza pu-dika (lat.) "stidljiva mimoza", iji se listii pri dodiru sklapaju mina (fr. mine) 2. izraz lica. izgled, lice; pravili minu izrazom lica pokazivati svoje raspoloenje mina (taL mina, fr. mine) 1. podzemni hodnik u rudniku i utvrdi: tamnrk, lagum; rudnik, rudno okno; rudna ica; ruda; vojr elina kutija napunjena jakim razornim materijalom za unitavanje neprijateljskih objekata (utvrda, brodova, mostova i dr.); pren. skriven plan iji je cilj unitavanje; grafit 7-i olovke minaceevule it, minaevele (tal.) glaz. vr muiaccioso minaecioso it. minaezo (tal.) glaz. prijetei, silno minatoran (lat minatoriusj prijetei. koji pnjeti, opasan mine (njom, Minne) ljubav, udvaranje enama; usp. minezcngeri E9o minera li zirati miriej (gr. miniaios mjeseni) kod pravoslavaca: mjesenik, knjiga kuja upotrebljava na bogosluju, a sadri tropare i sve to se pjeva za blagdane, rasporeeno po mjesecima mmea-verfer (njem. Minenwerfer) voj. sprava za bacanje mina na neprijateljske objekte i poloaje, minobaca miner (fr. mineur) vojnik koji slui u rodu vojske kojem je zadatak pravljenje i namjetanje mina; pionir; rudar, rudarski radnik; na burzi: spekulant koji rauna s dizanjem kupca Isupr. kontra-mmer, onaj koji Spekulira padanjem kupcal mineral (lat. minerale, fr, mineral) ruda, svako homogeno anorgansko prirodno tijelu koje susreemo kao sastavni dioZemljine kore, kao i neki proizvodi raspadanja organskih tvan (ugljen, smola, petrolej i dr.), prirodna tvar keja nije m ivotinja ni biljka mineralan (laL mineralis) rudni, koji sadri u sebi rude; mineralna v-oda ljekovita voda. voda sa znatnim sastojkom raznih soli ili plinova koja se, prema svom glavnom sastojku, zove: kisela, gorka, sumporna, eljezna, jodna voa; mirnim ina teorija bot. nauavanje njem. kemiara A. Liebi-ga (18031B7M), po kojemu se biljke hrane rastopivim mineralnim sastojcima koji se nalaze u tlu; mineralna fizika dio mineralogije koji prouava fizike osobine ruda; mineralnu kemija znanost koja prouava kemijski sastav i kemijska svojstva minerala minera Lije rlat. mineraiia) mn. mini', rali. rude; kabinet mineraUja zhirka ruda i raznug kamenja mineralizacija (fr. mhieraliser) pretvaranje u mineral; mijenjanje sastava vode dodavanjem mineralnih sastojaka mineralizirati (fr. mineraliser) pretvoriti (ili: pretvarati) u mineral; izmjjeniti vodu dodavanjem mineralnih sastojaka mineralna fizika vr pod. mineralan mineralna kemija v. pod mineralan mineralna teorija v. pod mineralan mineralog '[lat. mineralis, ero. logo*) poznavatelj minerala, znanstveoik koji se bavi mineralogijom; rniner-alogist mineralogija Gat. mineralis, gr- logia) znaoost o sastavu i svim ostalim svojstvima minerala mineralogist Gat, miueralis. grij. logi-stesl vr mineralog mineralurgija (lat mineralis. gr. er-gon djelo) dobivanje i prerada minerala minerogen (lal mineralis, gr. gen- korijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao od minerala, izraz za rude iji su sastojci nastali ili kristalizacijom iz razgradene tvari ili u. otopine, dakle bez suradnje organskih bia; supr. organogen minerogenezn Hat- mineralis, gr. ko-rijeo gen- od gignesthai nastati, postati, E dodatkom genia u znaenju naina proizvodnje, poatajanja) dio mineralogije koji se bovi povijeu postanka i razvitka minerala mmerognozija QaL mineralis, gr. gno-sis poznavaojc, znanje^ dio mineralogije koji st bavi opisivaniem i svrstavanjem minerala mineroETufija (lat. mineralis, gr. grafia opi a) opisivanje ruda (minerala) Minerva flat. Minerva) mit. kod starih Rimljana: ki JupiLerova, boica mudrosti, vjetina (osobito tkanja) i znanosti; takoer: boica rala i ratne vjetine [kod starih Grka: Atena) minezingeri (njem. Minnesangcr) mn, njemaki lirski pjesnici is XII. i XIII. st., nazvani pn tome to je glavna tema njihovog pjevanja bila ljubav i udvaranje enama

Minhauzen (njem. Munchhauscn) alji-vac koji grubo uveava svoje lovake i ratne lai; pren. veliki laljivac minij (lat. mini um crvenilo) olovni oksid (PbOJ; spajanje olovnog oksida sa supen>ksidom olova <2PbO + FbO^) niinijattir (lal miniatorei tmijetnik koji izrauje slike u malom formatu minijatura '[tal miniatura} prvobitno: slika minijatora, obino redovnika koji su, u sredvijeku, ukraavali rukopise, osobito velika poetna slo-vn, crteima; otuda: slika izraena u malom formatu, slika u malome minijatnran (lat miniatus, fr. niini-ature) malen, smanjen, u malom ili smanjenom obliku; tnin.ijcitu.rno sli-harstvo slikanje srednjovjelmvriih minijatura; slikarstvo koje izrauje slike u malom formatu gumi-bojama minij nturist (fr. miniaturislel v. minijator mfniiftfl Gat.) glaz. mala nota, nota koja oznaava pola takta minimalan (lat. mmimalisj najmanji, najsitniji, najnii, najneznatniji; naj-neophodmji, najpotrebniji; minimalni termometar termometar koji pokazuje damo najniu temperaturu za neki vremenski razmak; supr. maksimalan minLmalisti (lat. minimumi mn. v. menjevici; supr. makaimalisti minimum <IaL.( (ono Sto je) najmanje, najsitnije, najnie, najneznatnije, najmanja mjera, najmanja vrijednost neke veliine, najmanji iznos neega, najnii stupanj neke veliine (supr. maksimum): barometarski minimum podruje najnieg ili najdubljeg zranog tlaka; minimum egzistencije materijalna sredstva koja su neophodno potrebna za odravanje ivota i za opstanok minimus Mat. rrrinimu.s,' vrlo mali, vrlo sitan, na i manji, najsitniji minirati (fr, mineri potkopati, potkopavali podzemne hodnike, lagume; namjestiti minu, namjetati mine. praviti minske prepreke; pren. skriveno i lukavo raditi protiv nekoga ih neega, podrivati temelje neega ministar (lat. minister)''^higa'*; najvii dravni slubenik koji. Etojei nepo-sredoo pod poglavarom drave, upravlja jednom granom dravno uprave i kiifi je odgovoran samo poglavaru drave, a u ustavnim dravama, i narodnom predstavnitvu. Svi ministri zajedno ine ministarsko vijee ili kabinet, na ijem elu stoji ministar predsjednik (minister-prezi-dent); ministar bez portfelja ministar bez lisnice, koji samo sudjeluje na vijeanjima ministarskog vijea, a nema svog resora ministar-re zident (lat. minister resi-dens) opunomoeni ministar jedne drave kod vlade i vladara druge (po rangu nii od veleposlanika; ministarski (lat. minislerialis) koji se tie ministra ih ministarstva, koji pripada ministru ih ministarstvu, koji potjee od ministra ih ministarstva ministarstvo (lat. ministerium) odsjek cjelokupne vrhovne dravne uprave koji je pod upravom jednog ministra i njegovi slubenici; zgrada ^a to rmniflterij (lat. ministenum) dravna uprava ili vlada; svi ministri jedne drave i njezinog poglavara; resor koji stoji pod upravom jednog ministra i njegovi inovnici mbiisterijnlitet (lat. mimsterialitas) rvanje i poloaj ministra rninister^ahzanUlaL minister) 1. politika ministara; 2, odobravanje rada ministara i dranje uz njih, tj. uz vladu; '3. oportunistika struja u socijalistikom pokretu koja zahtijeva udio socijalista u buroaskim vladama, "ministarski socijalizam" [usp. mileraniaam) ministerijat (lat. ministar' zvanje i poloaj jednog ministra ministracija [lat. ministratio) sluba, posluivanje, pomaganje, suraivanje ministrativan (lat. mmisLrativusj koji slui, posluuje, pomae, surauje ministra tor (lat. ministratorj sluga, pomonik, suradnik; mimstratnr jaris (lat.) pravni bbvjetnik minitacija. [lat. minitatio) prijetnja, gronja, ugroavanje minitatnr (lat. minitator) onaj koji prijeti, prijetitelj. grozite|j miiu>r{lat. minorl manji, slabiji, nezna.-tniji: mladi po godinama; log. druga premisa u posrednom zakljuku minom ija Gat, minorstio) smanjivanje, umanjivanje; med. blago ienje minnrat (lat. minorutusk pravo prvenstva mlaeg u nasljeivan]u; supr. majorat minorativ (lat. minorativus) fann. sredstvo za blago ienje minurativan l.lat minorativus) med. koji pomae blago ienje minore (tal. minorej glaz. v mol

minorenitet Gat. minorennitas) prav. malodobnost, malob.etnost minornntam (lat. minorcnnis) prav. malodoban, maloljetan nepunoljetan; supr. majorentan rninorist Gat. nihior) katoliki sveenik nieg ina minoritet Gat. minoritas) mnnjina, manji hroj glasova; supr. majoritet miiioriti {lat. fraters minorcs) mn. manja ih neznatnija braca, ime kojim se, S% skromnosti i skrucnosti, nazivaju franjevci minurka plemenita rasa kokoiju bijelog ili crnog perja (nazvana po panjolskom otoku Menorca) ZUinns Igr. Minus] mit. 1. sin Zeusov i Europi u. kralj i zakonodavac na KreMinotaur S98 in iodin amo met ar ti, znamenit po svojoj strogoj pravednosti, sudac u podzemnom svijetu; 2. unuk prvu ga, tvorac znamenitog labirinta, kretskj kralj koji je primorao Atenjane na plaanje tekog i sramotnog danka u krvi. usp. Minotaur Miootaiir (gr. Minos. tauros bikj> mit. sin Pasifaje, ene kritskog kralja Minosa, i jodnog bika, udovite, pula ovjek, a pola bik; krali Minos izgradio jo labirint i zatvorio u njega MinoLaura, branei ga ljudskim mesom, zbog tega su mu Atonjani morali slati, kao danak u krvi, svake devete godino po sedam mladia i sedam djevojaka, za kaznu zbog ubojstva ftlinosovog sina; grki junak Te-zej, koji se takoer nalazio medu tom sedmoricom mladia_ ubije udovite uz pomo Minosove keri Ariiadne, i tako oslobodi Atenjane te sramotne i teke kazne minster (njem Munster, lat. monaste-rium) glavna crkva, stolna crkva, saborna crkva minstrel (engl. minstrel) pjeva, guslar municije (lat. minutiae) mn. sitnici:, beznaajnosti, besposlice minuciozan (fr. minutieuic) koji ide do sitnica, podroban, iscrpan; veoma toan, saet, svjestan; cjepidlaki minucioznost (fr. minutieusj podrobnost, iscrpnost. tonost, briljivost, krajnja savjesnost; cjepidlaenje minuend (lat. minuendus) mat. broj koji se umanjoje, od kojeg trebn oduzeti neki drugi broj. umanjenik mmuiraii {lat. minucrc,' smanjitf, umanjiti, suziti, ograniiti minus (lat. minus) manje, mat. znak kojim sc oznaavaju negativne veliine (, x, y) znak za operaciju oduzimanja; fiz. znak za elektricitet izdvojen na svili kojom se trlja staklo; znak za temperaturu ispod temperature leda koji se topi ili vode koja se smrzava pod normalnim tlakom; kod termometra: znak kojim se obiljeava stanje fcivc ispod nulo (tjispod toke smrzavanja); kao imenica: manjak, nedostatak; inje njegov minus to je njegova mana, nedostatak, neuspjeh, neto to mu nc ide u prilog minuskule (lat mmusculus omanji) mn. tisk. vrsta, veoma malih slova minuta Vlat, minuta sc. pars umanjen dio) ezdeseti dio jedne cjeline, osobito jednog sata, stupnja; zemr ezdeseti dio jednog stupnja; pren. veoma mali dio vremena, asnk, trenutak: dlik. mala mjera za duinu ljudskog tijela, etrdesetosmi dio duine jedne glave; arhit. trideseti dio jednog modela; alu Jiunuta ili al minuto (tal. alla minuta, al minuto) trg. na malo, na sitno, tj. trgovatJ, prodavati; minutna trgovina trgovina na malo minuterije (lat, minutaj mn. vr minu-cije minutisimc (lat minutissima) mn. sitnice, potankosti, najsitnije (ili: naj-sporednije) pojedinosti, npr. nekog dogaaja minutist (lat, mimiere umanjiti) trgovac na malo, sitniar, detaljist minjon [fr. rmgnon) malen i ljubak, njean, umiljat, draesLan, sladak, omiljen, najmiliji; kao imenica: miljenik, ljubimac; kub. vrsta malih i veoma slatkih kolaca; tisk. vrsta sitnih slova mio centu il. mio konto (tal.) trg. na niO] raun, za mene; per mio mio- (gr. mys, myos) predmetak u slo-e ni ama sa znaenjem: mii miocen (gr, mcion manji, kainos nov) geol. razdoblje u razvoju Zemlje; e-evrta epoha tercijara miodinamija (gr. mys, dvnami snaga, sila) snaga miia mtodinamometar (gr, mys. dynamis sila. snaga, melrun mjera, mjerilo) v. miograf mindrnijn 899 mrrijalitar

miodinija (gr. mys, odynt boi) med-bol u miiima, reumatizam miia miofun igr. mys, fone zvuk, glas) med. sprava za sluanje miinih umova, miina slualica, v. pod eocen miograf (gr. mys. grafo piem, biljeim) ureaj kojim se mjeri snaga miia miogrnfrjn (gr mys, graua opisivanje) opisivanje miia; crtairje miinih kretnji rniokard (gr. mys. kardia srce) anat, srani mii, miini dio srca mtokarditia (gr mys, kardia srce) med. upala sranog misija miuklonija (gr. mys. klonos gr) med, miini gr miologija 'gr. mys, logia) anat. znanost o miiima miom (gr. mys) med. miina izraslina, obino na maternici, miinjak; fibroid miomantija (grr mys, manLeia) gatanje [ilir vraanje) po mievima miuparalizB [gr. mys, paralysis uzetost, oduzetost) med. uzetost miia miopatian igr. mys, pathos bol) prid. bolestan od miia, bolesnih miia miopatija 'gr. mys, pathos hol, bolesti med. hol u miiima miopian (gr. myein, ops) kratkovidan miopija 'gr. myein zatvarati, ops, opos oko, vid) med. kratkovidnost miopndiortotikon 'gr. myein, ops, or-thos) med. sprava za lijeenje kratkovidnosti miops (gr. myein zatvarati, ops, opos uko. vid) med- kratkovidan (miini gr) miospazmiiH (gr- mys, spasmoF gr) med. miotomija (gr. mys, tome rezanje), razrczivaitje rnisia miotonija (gr. mys. tonos, zatezanje, napetost) med, napetost miia, miini gr miozis (gr. myein zatvoriti} med. suavanje zjenica miozitis (gr. mvs. myos) med. upala rniia. mir i.fr, mire) 2. muica 'na puci); kazaljka za dotjerivanje (na dalekozorima) mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekadanja seoska opina sa svojim lanovima mira (lat. mnrrha, murra) 1. sok koji jc kapao s arapskog drveta mire, kojim su stari mazali kosu te je inili sjajnom i lijepom mira (gr. myron, hebr. mor. ar. mur) 2. izmirna, gorka, veoma mirisava i ljekovita smola koja se dobiva od vie vrsLa drveta Commiphora mirabela Gat. mirabella) bot, sitna cr-venkastosmea ili uta ljiva, ljiva ranka tpo fr. gradu Miraheau. lat-Mirabella.} mirakl (lat, miraculum) udo. udna stvar, udan dopadaj; u srednjovjekovnoj tr, i engl. knjievnosti: dramatiziran dogaaj iz ivota svetaca mirakulozan (lat. miraculosus") udan, vrijedan uenja ili divljenja, koji nalikuje na udo; udotvoran; miraku-tozvin oi'iek ovjek koji izaziva divljenje mirarh (gr. myrios deset tisua, arebo vodim, predvodim) pukovnik u novogrkoj vojsci rnirl-ar (gr. myrias deset tisua, Iatr jirea povrina) deset tisua ara = mi-Ljun kvadratnih metara Miriditi mn, albansko katoliko pleme, ivi juno od Drima mirijada (gr. mvrias, gen. myriados) najvei brof ta koji su stan f!rci imah jednu rije: deset tisua; mirijade mn. bezbrojno mnotvo mi rij a gram (gr mynas deset tisua. grammaf deset tisua grama mirijnlitar (gr. myrias deset tisua, litra) deset tisua litara mirrarne tar misal mirijametnr {gr. myrias deset tisua, metron) deset tisua metara. miri Japodi '[gre. myrias mnotvo, pus. pndos noga) mn zool stonnge; min-opodi mjrijarh (gr. mvri-arehos.* zapovjednik nad deset tisua vojnika; u novogrkoj vojaci: divizijski general mirijaster (gre. myrias deset tisua, fr, steire) deset tisua stera = deset lieo a kub if ni h metara miriomorfiiskop (gr. mynas silno mnotvo, morfe oblik, skopeo promatram, gledam) riz. zrcalo 3 bezbroj slika - kaleidoskop miriopodi (gr. myrias mnotvo, pus, podos noga") mn. zool. v. mirijapodi miriorama (gr. myrias bezbroj, ora-ma pogled, izgled) naprava pomou koje se pojedine slike predjela mogu sastaviti tako da izgledaju kao sasvim novi predjeli mirizma. (gr. myrisma mirisljava mast) mirisno ulje. pomast, balzam mirmecija (gr. nryrmes mrav) mu. med. v. nnrmckija mirmecizam (gr. myrmex mravi med-mravci, osjeaj kao da po tijelu nule mravi, mirmckijazis, mirmekijc

mirmekija (gr. myrmex mrav) med. mraviaste bradavice, usobito na dlanu i tabanu; mirmecije mirmekofag 'gr. myrmex mrav. fagein jesti, dera} zool. mravoder, mre-vojed mirmeknfili (gr- rnvrmcs mrav, filos prijatelj, koji voli) mn. zool. prijatelji mrava, tj. lankonnci koji ive zajedno s mravima, mirmekufilne hdjhe koje su s mravima, u tijesnoj vezi, tj. koje im daju obitavajte i hranu, a mravi opet njib tite od napadaja drugih ivotinja (mirmekofitii' mirmekolog (gr. myrmex. mrav, logos) prirodnjak krgi fo bavi prouavanjem mrava, poznavatelj mrava mirmekologija ^gr. myrmox mrav, logia) znanost o mravima miro (gr. myron mirisavo ulje) kod pravoslavaca: posveeno mirisno ulje Tsveto miro"), koje se kuha od mirisnih tvari i koje crkveni poglavar posveuje na Veliki etvrtak mirolog(gr. myron mirisno ulje, logos) poznavatelj mirisnih ulja i pomasti; strunjak u pripravljanju mirisnih ulja, balzama, melema i sL minitecij (gr. mvron mirisno ulje. the-ke ostava) postidica. kutijica za balzam i rir mirotoka (gr, mvron mirisno ulje. the-ke ostava) posuda ih kutija za mirisno ulje, balzam i dr, mirski (rus, mir svet) svjetovni; mirsko m-eunstvo svjetovno sveenstvo, za razliku od monaha mirta (gr. mvrtos, lat, myrtus) bot. poznato zimzeleno grmlje ih drvee iz mediteranskog pojasa, a bijelim vrlo i mirisnim cvjetovima i bobicama veliine, graka, kod pjesnika simbol ljubavi zato to je, kod starih (Irka i Rimljana, bilo posveeno Veneri (Afroditi); mirim cijertuc- svea-oi vijenac kojim su se u antici kitile nevjeste mir?a (perz,) sin vladarske porodice, kraljevi, kneevi: plemi; kad mir-za stoji iza imena. npr. Abas-mirza - kraljevi, kneevi iz vladajue porodice u Perziji; kad stoji ispred imeoa, npr. Mirza-aH = gospodin mis (engl, miss) gospoica; ranije: ki iz obiEelji nieg engleskog plemia misa (lat. missaJ sluba Boja, bogosluje kod katolika misal (lat. missale) kod katolika; knjiga koja sadri molitve i pjesme koje se itaju i pjevaju na bogosluju, molitvenik; tisk. vrsta velikih slova kojima se tiskaju naslovi i poetni redovi u misabma ..... miscela mistificirati mdscela (lat. miscella.) odredba u zavjetu kojom mu zeni koja ga nasljeuje zabranjuje stupanje u drugi brak miscelanea [lat. miseellaneae) mn. lanci, spisi raznih, mjeovitih sadraja; razni zapisi, sitne vijesti i priopenja, razno miscele (lat. miscellae) mn, v. miscelanea miscirati (lat. miscerc^ mijeati, izmijeati; na hjenikim receptima- mis-ce (lat.) mijeaj; miso^ ofra. signa (lat.) mijeaj, podaj, oznai; tnisee, fiat puluis dat.) mijeaju neka bude prah; misceatur (lat,) neka se izmijea misija [lat. mittere. misio poslati, slati, slanje, poslanje) nalog, zadatak; i?a-slanstvo s posebnim ciljem; poslanje; diplomatsko zastupstvo u nekoj dravi; drutvo ili ustanova za obraenje nevjernika na pravu vjeru, osobito kod katolika; miasio iti posffcssi-unem (lat.) prav. slubeno, sudsko upuivanje nekoga da primi u posjed dodijeljeno mu imanje misionar [lat. missionsrius) sveenik koji je poslan da obraa inovjerne na pravu vjeru: pren. propovjednik neke nove ideje; prid. misionarski misionarstvo (lat. missio poslanjoj! pokret za obraeoje nevjernika na pravu vjeru, osobito vjerska politiku Ka-tolike crkve kojoj je cilj obraenje nekranskog naroda i rasa na kat vjeru: pren. propovijedanje novih ideja misis lengl. mislress) izraz kojim se u Engleskirj oslovljava udana ena: gospoda, madam (upotrebljava se zajedno s obiteljskim imenom) mistagog (gr. invstagogos) kod (Jrka: sveenik kigi je upuivao u misterije; danas u podrugljivom smislu: onaj ko.ji pretjeruje u uvanju tajni mistagoflija (gr. mysEagogial pripremanje za posveivan^ u misterije: uvoenje u misterije; teol. uvoenje u nauk kranske Crkve mister Vcngl misterji gospodin (skra. Mr.)j izraz kojim se oslovljavaju u engleskoj sva gospoda koja nemaju pravo na titulu lord. sir i dr.

misterija (gr. mvstenon tajna, mn. mvsteria) tajna; mu. misterije tajno; kod starih llrka: tajna nauavanja, tajni obredi nekom boanstvu koji su se sastojati u tome to su pred narodom iavoene neke njemu nerazumljive ceremonije Lnpr. eleuzinake. orfike. samotrakijske i dr. misterije!; u srednjem vijeku: dramska prikazivanja scena iz ivota svetaca, osobito prizora iz roenja, muka, uskrsnua i ponovnog dolaska Kristova na Zemlju, najprije samo na lat. jeziku u crkvama, a poslije i na narodnom na javnim mjestima (usp, moraliteti) misteriozan (mn. mysteriosusb fr. my-sterieus) tajanstven, zagonetan, nerazumljiv, nejasan, mutan, mraan misterioznost (mn. mys leno si bis) ta-janstvenost. zngonotnost. nerazumljivost irtisturiozofrja igr. mystcrion tajma, sofia znanost, nauk) znanost (ili: nauk; o tajanstveoom misticizam (gr. mystikos tajni, tajanstven, fr. mvsticismej sklonost mistici, tj. vjerovanju u uda i u mogunost spoznaje onoga to je tajanstveno i neahvalliivo: vjera u mogunost neposrednog sjedinjenja s boanskim biem i strasna tenja za postignuem toga sjedinjenja mistian fgr. mvstikos) odan mistici, tajan, tajnovit, tajanstven, neobjanjiv, taman, skrivenT zagonetan misticar (gr- mystikos) onaj koji vjeruje u mistiku, koji lei za mistikom; pren. zanesenjak mistificirati (lat. mvstifkare} iskoritavati lakovjernost nekog ovjeka mistifkncija 902 navoeCi ga do vjeruje u smijene i nemogue stvari, zaludi vati; varali, prevari ti mistifikacija Gat. inys[iicatio) prijevara, varka, la; zbunjivanje; knjievna prijevara, knjievna prerue-nost mistifikator (lat. invsrjficator) prevarant, varalica mistika (gr. mvstikos takli, tajanstven) prvobitnu, nauavanje o tajanstvenom u koje su samo izabrani bili upuivani: zatim: lobi>nje shvaanje nadosjetdnog. transcendentalnog i boanskog putem primicanja u mrane dubine vlastitog bia i sjedinjavanja s boanstvom; tenjo za tajanstvenim, nepoznatim i neobjanjivim da bi se, putem neposredne spoznaje i doivljavanja, shvatilo i pribliile dui i srcu mistral !fr. mistral) v. maestral miatress it. mistris (engl. mistress, fr. maltresse) domaica, gospodarica; uiteljica; gosptriia. izraz kojim sc oslovljavaju sve ene koje nemaju pravo na titulu ledi; draga, meteresa misurit (Missouri SAD) miner, vulkanska stijena sastavljena od nlivina, pi-roksena i leucita mi-ma (njem. Mischmasch) smjesa mjeavina, zbrka, nered; usp; pel-mel Misna (hebrr Mischnah) prvi dio Tal-muda, sadri sve zakonske odredbe koje su stvorene do kraja U. st.. n.e. mit (gr. ravLhos) lit. bajka^ pripovijetka n dogaajima iz ivota natprirodnih i boanskih bia, u kojoj se ta boanska hica sputaju na zemlju, ive i rade kao ljudi, s kojima se esto drue i zajedno s njima ine mnoge udnovate i junake podvige (najljepe primjere mita imamo u staroj klasinoj, osobito grkoj mitologiji), mito s mitacJzam (gr my, mytakiosmos) pogreno nagomilavanje slova "m*, tj mi to logici ruti izgovaranje glasa "m" umjesto diugJi glasova mite la (lat. mitra, mit.clla) povezaa za glavu; med. zavoj za podravanje bolesne ruke miteser (njem. Mitesser) bubuljica. iu-jcdica mitificirati (gr. mythos mit, lat. Tacere uiniti, nainiti) uiniti pritom, pretvoriti u priu ih bajku, uiniti da neto hude mit mitigacija (lat. niitigatio) ublaavanje; mitigacio pune (tat mitigatio poenae) prav. ublaavanje kazne mitiganeija (latr mitigantia) med. Lijek za ublaavanje bola; prav. razlog za ublaavanje kazne, olakavajua okolnost mitigativan (lat. mitigativud) ublaavan, ublaavajui, mitigantan mitili sam (gr. mytilos, lat. mytilus pu-ica. koljka) med. trovanje koljkama irntUotoksizam (gre. mytilos pnica, to-xikon otrov) med. v. mitilizam miting'engl meeting) skup, skuptina, sastanak, zbor; javni narodni zbor mitingantan (lai. mitigans) v. mitigativan mitlfajn (njem. iiiiltel-fein) kojije srednje finoe, srednje tini (osobito papir)

mUograf (gr, mythos mit, grafos pisac) pisac pria ili hajki, osobito o junacima, natprirodnim pojavama, vilama, bogovima i dr. mitografrja (grr mythos mit, grafia pisanje) pisanje pria ili bajki milog (gr. m3Fthologos) pripovjeda pria ili bajki, skuplja hajki, poznavatelj i prouavatelj bajki (mitova) mitologija (gr. mythologia) naziv za mnogoboake religije, nauk o bogovima i herojima, osobito staroga vijeka; grka, rimska, germanska, slavonska mitologija mitologizirati 'grc. mytfjologool obraditi (ili1 ohradivati.i neto kao priu mitoloki ili bajku, tumaiti ili smaLriiti neto pria ini ili bajkom mitoloki (grr mythologikos) koji spada u podruje pria i bajki o bogovima, herojima, vilama i udesima mitupeja (gr. mythos, poico inim, pravim.! prianje, stvaranje pria ili bajki, pjesniko obraivanje hajki mitos (gr. mythos) mit, v. mit mitoteologija (gr- mythes mit, Theos Bog, li>gia znanost) spajanje mitologije s nauavanjem o fiogu mitoza (gr. mitos nit osnove) anat. dioba stanine jezgre na omanje niti mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno: pojas, povezaa; vrsta turbana kod starih naroda prednje Azije, osobito kod njihovih vladara, koji su ga nosili kao znak svog dostojanstva; u kr. crkvama: kruna pravoslavnih episkopa; kapa katolikih biskupa koju nose kod bogosluja; mrnz Hi-pokratis (lat. mitra Hippocratis) med. "Hipokratova kapn", zavoj oko glave mitraizam (perz.) kult staroiranskog boga Mitre, zatitnika istine i pravde, koji se od 1. stoljea n. e. bio jako raino po ciielom Rimskom Carstvu, ali ga je kasnije potisnuo kult prema Kristu, koji mu je umnogome slian mitrajada (fr. mitraillade; voj. kartena vatra, gaanje karteoni mltralan (latr mitralis) kapae, u obliku kape, voperni, dvokrilni. dvolisni; mitrulna vuimda (lat. valvula mitralis) med. v. mitralis mitralis (lat.) med. voperni zah^tak, dvolista k mitraljez (fr. mitrailleuse) voj, suvremeno vatreno oruje s mecima kalibra vojnike puke i automatskim punjenjem i paljenjem, izbacuje u minuti oko 600 metaka; maingever mitrarjezac (fr. mitrailleur) vojnik koji slui o mitraljeskom vodu, vojnik koji rukuje mitraljezom mizandrija mitraljirati rtr. milraillerk voj. zasipati neprijatelja karteom, tui (ili: gaa-tij kartoom Mitras tpcrz ) mit. u staroiranskoj reli-gifi: bog dana i sunca, iji je kult osobito hio razvijen za vrijeme prvih stoljea kranstva mi tri dat protuotrov, sredstvo protiv trovanja, lijek koji sadri opijum i jo 54 razne supstancije, upotrebljava ae protiv najraznovrsnijih bolesti, nazvan po pontskom kralju Mitridatu (oko 120. pr. n.e.) koji je. da bi se sauvao od trovanja, priviknuo svoje tijelo na razne vrste otrova mitridatizam privikavanje organizma na otrov; usp. mitridat mitropolija [gr, meter mati, polis grad) crkveno podruje koje stoji pod upravom pravoslavnog mitropolita; zgrada u lcojoj stanuje i radi mitropolit mitropolit (gr. meter mati, polites graanin) iza patrijarha najvii arhije-reski in u Pravoslavnoj crkvi mitski (gr myLhikos) koji spada u podruje pria (ili: mita), bajoslovan, stvoren matom, izmiljen miuriaii (gr. mys mi, ura rep, myu-ros miji rep) koji ima miji rep, slian mijem repu, metr. "kratko-repi", tjr stih iji metar na kraju nije potpun milima pulzus Igr- rnvuros zatubasL. lat pulsus bilo] slabo ili veoma brzo hilo; med. slab, ali veoma brz puls mi za (fr mise) ulog u ign; trg. kapiLal uloen u neki posao ili trgovako poduzee i drr mizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia iscinaji mrnja prema istini, zaziranje od istine mizandrija (gr. miseo mrzim, aner, andros ovjek) mrnja prema mukarcima, strah i zaziranje od mukaraca mizantrop mizantrop (gr. mueo mrzim, anthro-pos ovjek) ovjekomrzac; osoran i povuen ovjek.

mizantropija (gr. miseo mrzim, an-thropos ovjek) mrnja prema Ljudima, zaziranje i>d ljudi; osornost 1 povtienost mi zao tropski (gr. miseo mrzim, an-thropos ovjek) koji ima osobine o-vjekomrsca i osorna ovjeka mj zavrti ja (gr. miseo mrzim, autos samf mrnja prema samom sebi, preziranje samoga sebe mizerabilan (lat, rniserabilisl jadan, bijedan, kukavan, uesreLan mizerabilitet (lat. miserabilitas) bijeda, jad, kuJkavnosl, nesrea mizeraeija (lat. maseratio} aljenje, sa-aljevanje; dirljiv nam govora mizerere Gat. miscrerej poetak 57. psalma; Matere mtj, Deits.' = Boe, smiraj se meni; med. povraanje izmeta zbog zapletenih crijeva mizerija (lat, miseria) bijeda, nevolja. nesrea; bijeda od ovjeka, olienje bijedo i nevolje mizerikordija Gal. mistfricordia) milosre, saaljenje, samilost; milost, pomilovanje mlzerikordije (lat. misericordiae) mn. kod katolika: stolci za stare i nemo-ne sveenike na kojima sjede za vrijeme bogosluja mizet (fr. musette) glaz. male gajde: fr. narodni ples ili malo glas. djelo, mjera 6/B; vojnika torba: aka torba mizo (gr. miseo mrzim) predmetak u sloenirama sa znaenjem: mrnja mizogal (gr, miseo, lat. Gallus tlalj onaj koji mrzi Francuze, francuzo-mrzac mizogam (gr. miseo, gamos hrak) onaj koji mrzi brak ih zazire od braka; stari neenja mizofrsunija (gr. mistu. gamos brakj mrnja prema braku, zaziranje od braka Mn mizognnisM (gr. miseo, gamikos brani) neprijateljski raspoloen prema braku mizogin 'gr. nnseo. gvne ena) onaj koji mrzi ene, enomrzac mizoginija (gr. miseo, gyne ena) mrnja prema enama miznkaf (gr. miseo, kalos lijep" onaj koji mrzi i prebire ono to je lijepo 1 dobro mizokapnori (gr. miseo. kapno^ dim) neprijatelj lili: protivnik) puenja duhana mizokozmija (gr. miseo, kosmesis ki-enje, rjeenje) mrnja prema kie-nju i dot[erivanju, preziranje kie-nja i dotjerivanja mizokseriija (gr. miseo, xenos tud in ne) mrnja prema strancima (ili: prema tuincima) mizolo(gr. miseo, logos) onaj koji mrzi i prezire razum i znanost mizologija 'gr. nnseo. logia) mrnja prema razumu ili znanosti: prid. mi-zoloki mizoneizam (gr. miseo, neos nov) mrnja prema novome, otpor protiv onoga stoje novo, protiv novih ideja, novih obiaja, novih ureenja itd.. tjjr protiv onog to se odbacuje, bez ispitivanja i provjeravanja, samo zato to je u suprotnosti sa starim i naslijeenim minopedijo (gr. miseo, paideia mlade, djeca) mrnja prema djeci mizopogon (gr. miseo, pogon brada) hradomrzac, onaj koji mrzi bradu. protivnik noenja bradi: mizopunija (gr- miseo, ponos trud, muka) mrnja prema radu, zaziranje od rada rnizopsihija (gr. miseo, psyche dnsa) zasienusb ivotom, mrnja prema ivotu mm kratica za milimetar Mn kem. kratica za mangan SI4 mnema 905 modalitet mnema (gr. mnome pamenje) psm. opi naziv svih sposobnosti organizma za primanje i zadravanje vanjskih dojmova, nadraaja; te se sposobnosti sastoje u tome da naraaji izazivaju u ivim biima Lrajne promjene (engrami), koje meusobno stoje u odreenoj sreenoj vezi i koje se mogu ponoviti im slini naraaji ponu djelo vati mnemoneutika '.gro', mnemoneutos to se pamii, ega se ovjek moe sjetiti, to se moe pamtiti) v. mneiuomka mnemurriar (gr. mnemunikos pamtljiv) pamtljivac, onaj koji dobro pamti, vjetak u pamenju mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi s vjetinom pamenja, putem pam-enja

mnemnnika (gr. mnemon koji pamti, koji se sjea, mnemonikos koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem) vjetina pamenja. tjr vjetina da sc mogunost pamenja potpomogne odreenim pomonim sredstvima; sastoji se poglavito u tome da se ono to treba zapamtiti asocijacijom dovede u vezu s neim drugim, obino po mehanikoj shemi, ime sc olakava sjeanje na ono prvo nm cm otehn i ka (gr. mnome pamenje, sjecanje, tehnike) v. moemonika mnestiki (gr. mneso sjeam se, pamtim) psihr koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem; miiLutiki poremeaji poremeaji u pamenju Mo kem. kratica za moliben moarirati (fr. moirer) dati neemu, npr. tkanini, ili metalu, prelivni sjaj, plamom ili mramorast izgled moatje (fr. moitie, tal. medieta, lat, me-dietas) polovina, polutka; praviii nu}-a-tje dijeliti p nekim dobitak i gubitak, npr. u igri; preuzeti u zajednici s nekim posao na osnovi jednake diobe dobitka i gubitka mob (engl,) prost svijet, svjetina., oln mobilan (lat. mobilisi pokretan, pokretljiv, pomian, voj. gotov, spreman za pokret, za polazak u rat; v. perpebj-um mobile molnlijar (iatr mobiliare) pokretnost. pokretnina, pokretna imovina, osobito pokustvo mobihVje (lat. mobilia) mn. pokretnosti, pokretnina, pokretna imovina; pokustvo, metil mobili te t (lat. mobilitasi pokretnost; mogunost kretanja, pokretljivost: pren. ne postojanost, promjenjivost mobilizacija (fr. mohilisation) voj. i-njonje pokretnim, pokretanje, stavljanje u pokret, stavljanje vojske iz mirnodopskog stanga u ratno stanje po ranije pripremljenom mobiMzacij-skom planu mobilizirati (fr. mobiliser) voj. nainiti (ili: uiniti; pokretnim, pokrenuti, Etaviti u pokret, stavljati u pokreL staviti voisku iz mirnodopskog stanja u ratno po mobilizaeijskom planu moceta (tal. mozzo, mezztta) kaput bez rukava visokog kaLolikog sve-enstva u Italiji moeijn (lat. motio) kretanje, pokretanje tijela, gibanje; mijenjanje, promjena: usmeno podnesen prijedlog na skuptini; duhovni poticaj muda (fr. mode, lat. uioufe nain) ud, ukus, obiaj, nain nonje i odijevanja nekog vremena; a la mode itr ala mod (fr.) po modi. n modi, po sadanjem obiaju, po najnovijem ukusu modalan (lak modalis, modus nain) koji jc uvjetovan prilikama ili koji ovisi o prilikama; gram nainski modalitet (lat. modalitas) lil. put i nain na koji neto postoji, zbiva sc ili zamilja; kategorije modaliteta Su: mogunost nemogunost, stvarnost nestvarnost, nunost sluajnost; log svojstvo suda da se u njemu iskazuje odnos kao mogu (problematian), stvarao (aserlorank ili nuan (apodiktian sud): neposredno zakljuivanje modalitetom^ Ako je istina da 3 mora hiti P. ooda je istion da S jest P, i istina je daje mogue kao P. Ako S jest P, slijedi da je S kao P mogue, a ne slijedi da 3 mora biti P. Ako S jest mogue kao P. ne slijedi niti da S jest P, niti da S mora hiti P. glaz hmski rod; pren. sluajna razlika, sporedna razlika modeartikl ifr mode, lat. articultiE'trg. roba koja odgovara najnovijoj modi, pomodna roba modedama (fr. mode dame) ena koja se odijeva po najnovijoj modi, pomodarka model (tal. modello, fr. incdeile, lat. mo-dulus) 1. v. modul; 2. obrazac, uzorak, mustra; 3. umj. potpuno ih djelomice gola osoha prema kojoj umjetnik stvara sliku ih kip; 4. u graevinarstvu i tehnici; uzorak predmeta koji treba izvoditi, izraen itd jeftinog materijala i. najee, u smanjenom obliku; 5, kalup po kojemu se neto izrauje, npr. izlijevaju se u pijesku strojarski dijelovi i dr.; pren. ugled, primjer, uzor modelar [fr, modeleur) izraiva uzoraka, probnih primjeraka, stolar, izraiva modela od drveta po kojima e se predmet lijevati u pijesku modelar (lat. modulu^ mjera, mjerilo, fr. modeleur) 1. umjetnik koji oblikuje kipove, statue, i reljefe; kipar koji je sposoban izraditi svaki oblik do sitnica, u najsavrenijim i najivljim nijansama (npr. Rodin): 2, radnik koji izrauje modele; 3. proizvu-da statua; trgovac statuama

modelirati (tal. modellrire, fr. modeler) raditi (ili: izraditi"! po odreenom uzorku; izraditi u malom obliku, predstaviti u manjim razmjerima; izraditi (ili; izraivati) modele (od ilovae, gipsa, voska i dr.) mode list (r. moelliste) izraiva uzoraka, prohnih primjeraka, modela moderaeija (lat, moderatioj ublaavanje, usmjeravanje; odmjeravanje; ublaavanje, obuzdavanje moderan (fr. moderne, lat. modernusl sadanji, dananji, koji je u duhu novog vremena, suvremen, koji ima obiljeje novog, koji ixigovara najnovijem ukusu ili shvBsnju; u knjievnosti i umjetnosti: koji nosi obiljeje novijeg doba (supr. antiki) moderantist (fr. moderantiste) umjerenjak, pristaa umjerenosti, osohito u politici m <t deran ti zam (lat. moderantismus) umjerenjatvo, duh umjerenosti: um-jereoi sustav vladanja moderatan (lat. moderatus) umjeren, ikroman: ravnoduan; jeftin muderato [tal.) glaz. umjereno moderator (lat) upravlja, rukovatelj; na strojevima: dio koji usmjerava kretanje, regulator moderirati (lat. moerare, moderari) usmjeriti, usmjeravali, ublaiti, smanjiti, stiati, umiriti moderna ifr. moderne") raniji izraz kojim su se oznaavali svi najnoviji knjievni i umjetniki smjerovi modernist (fr. moderne} pristaa ukusa i duha novog vremena modernizacija (fr. modernisntion) pre-inaovanje (ili: prilagoavanjek po najnovijem ukusu (ili: nainu, shvaanju I modernizam [laf. modernismusj 1, malo slobodniji smjer u katokkoj teologiji, koji se temeljio na suvremenoj teoriji spoznaje i povijesnoj kritici (papa Pio X. osudio je ovaj smjer). 2 ukus ntfvog vremeon i sklonost takvom ukusu (u knjievnosti, umjet.-uosti, modi i dr.) modernizirati ifr. morieroiser) preinaiti po novom, na nov nain prekrojiti, prilagoditi po najnovijem, vladajuem ukusu ih modi modestan Gat. modestusj umjeren, trijezan, razborit; skroman, poten, edan modestija (lat. modestia) umjerenost, trijeznost, razboritost, skromnost, Bmjernosk esti [os L ednost modi (lat. modus nain, modi naini) mn. od modus modicitet (lat mcdicifas'j umjerenost, neznatoost. malenkost modificirali (lat. modus oain, facere nainiti, uiniti, modificare) preinaiti, preinaavatL izmijeniti, izmjenjivati; drukije ili blie odrediti, ograniiti, odmjeriti kako treha, fvo-sti na pravu rojem, uobhiti mudifikaeijja (lat. moditicatio) preinaka, promjena oblike, izmjena; odre-ivaoje mjere; blie odreivanje, npr. jednog pojma: ograniavanje, ublaavanje modijon (fr. modillon, tal. modiglione) arhit glava kao ukras ispod krovnog vijenca mndikus (lat. modicus) umjeren, koji voi rauna o potrebnoj mjeri, o onome koliko je potrebno nudist (fr. miMiiste) trgovac pomodnom robom modiutiua (fr. modiste) prodavaica pomodne robe; radnica koja izrauje pomodnu robu (zimske eire, iino rublje i drj modi (njem. Model, lat modulu5 mjera, mjerilo) metalni ih drveni kalup za pravljenje kolaa, slatkia modo [lat. modo) pril. odmah (na trg. priznanicama, raunima i dr.) modul flat. modulus mjera, mjerilo) arhit. mjera za odreivanje veliine pojedinih dijelova stupova i svodova graevine; jedinica za mjeru, mjerilo; promjer metalnog novca, medalje i dr.; figura ili slika kod krojuica i tkalja; kalup za izradu metaka: fiz. modul elastinosti, madun elastinosti reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti; model modulacija Gat. modulatio) glaz. pravilno odmjeravanje ili mijenjanje glasa, dizanje i sputanje glasa, prijelaz iz tona u ton ili iz skale u skalu; nain sviranja ih pjevanja; pren. raznolikost (stila) modulirati (lat. modulari) gla2. mijenjati, praviti prijelaze, imati melodine prijelaze, mijenjati ton u melodiji i harmoniji

modus (lat. modus mjera; nain) mjera, mjenlo; put i nain nekog zbivanja ih postojanja; glaz. vrsta tona. tonski red, skala; gram. glagolski nain <motka inicatiuus = odreeni nain, modus konjuctiviss = savezni nain, zavisni nain /u grkoj, latinskoj, francuskoj i nieinakoj gramatici/; nvxius optativu.* = eljni nain; modus imperallvtis = zapovjedni nain); mn. modi; fil. nain postojanja (Spi-noza) modus major (lat.) glaz. velika ih dur-ljestvica modus miner (lat.) glaz. mala ili mol-ljestvica modus ponens (lat.) log. hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa potvruje pogodbu izraenu u prvoj premisi modus proecdendi (lat.) nain postupanja, metoda rada modus tolens Gat. modus tollens) log. hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa odrie pogodbu izraenu u prvoj premisi modus vivendi Gat.) nain ivljenja^ soohrv ivot u zajednici protivnikih strana, po naelu: ivjeli i dopustiti drugom da ivi mofeta 908 mol-ilcaJa mofvta (tal. mufelial geni. izbijanje otrovnog plina ir pukotina zemlje; pukotina iz koje izbija otrovan plin mog tengl- moggf engleska pamuni tvar, ulina pikeu moget <Tr, mogueUe.* pM.su slina vunena Lkuninn 5 utkanim, figurama, upotrebljava ae za sagove mogi#rufija (gr. mogis s mukom, jedva, firiUaa pisanje) mril. pisarski gr, holeani ili nervozni poremeaji miSica i ivaca ruke i prstiju koji su u radu pri pikanju i javljaj u se zhog prekomjernoj! pisanja ih nepravilnog dranja olovke pri piaanjul mogila iru^.l stan mongolski nadgrobni breuljak, na stijenama june Rusije mogilallja (gr. mogu- ? mukom, iedvu, laka govori teko govorenje, mucanje, zamuckivanje mogu! ili veliki mogul, litula mongolskih osvajaa Hmdustana nakon 1625,, ijom su gospodarstvu, u profilom fltoUeu, Englezi uinili kraj (nazvani zbog mongolskog podrijetla! mohatra tar, muhatra*. latr contracEus mobarrae, mohairae psetom.' prav. tobonji ugovur: zelenaki uguvur koji dvijt* strane prividno sklapaju, obino da bi izvrile kakav nezakonit in mobe! Ihcbr. mohel) osoba kuja obreu je novoroenu djetu kod idova moher (cngl. mohair) koslrijet angorske kozo; materijal za odijela od angorako vune; vrsta materijala koji osim kos-trijnti sadri vunu i lao Mohikanci mn. izumrlo pleme Indijanaca u tfjov. Americi, istoni ogranak trokeia^jposijcdrui Mohikanar po naslovu poznatog romana .1. F. Co-npera = posljednji iz svog plemena, posljednji iz svoje vrste mobiija Igr, mochleia namjetanje polugom} med. namjetanje iaemh zglobova pomofu istezanja Mojre Igr, Moiraj mn. mit. bozi "Udbine, auenicekod stanh Grka; kod slanh Kimljaua' Parka mojsijanstvo ihebr. Mosthehl skup svih propisa i uredaba, religioznih, i snajalno-politikih, koji fc pnpituju Mujsiju, Mojsijevo nauavanju, hob-rojstvo; mozai^am Mojaije 'hehr. Moscheh, ma&chah "nnaj koji je spaen iz vt>dn") oslobodiCblj. OfcUuva vjere, prorok, voda i zakonodavne Izraelaca, ivio oko 1500. pr. n. e. mok <engl. mockJ ncprcradeni elik, eljezo slino eliku mota vrata najbolje kave {iz Moke, grada u arapskoj pokrajini Jemen) mokfiainlarji- moceasin/ opanak sjjevor-noamerikih Indijanaca izraen ud nesbivljene koze mokri (fr. moquel.tej ranije: bribelski sag, danas, obino, baraunaKtfi vunena ili pamuna tkanina mobirati se (fr. se moquer) podnmjehi-vnti se, rugali se mol Ifr. mnltc. lat mollis mek> 1. fknla ih mol ljestvica, Umovi koji odgova-raju crnim tipkama na glasoviru; naziv nema nikakve veze * rnekoom tonova, ve stoji u vezi b umlatim i oblim oblikom znakova (roirjesiliea i tmzihca>, to jest B durum 'tvTdo bel i B molle {meko bel *rednjovje-kovnog pisanja nota iHelmholU); supr riur

mol (lat. molecula, masica, mfils maaaj %. fiz kem. broj grama ma,HO neke tvari koliko iznosi njezina molbku-iarua teina, npr. 1 mol vodi kn jc 2 grama vodika. 1 mol kisika je 32 grama kisika mol-aJtord (bit mollis mek, tal, aic-oirdoi glaz. trozvuk u mo]?knj hes-Ivici mol-skala 'at. molh^. sca laj iclai- tonska ljestvici u molu; melodijska mot-sk&fo ona kojirj se pri penjanju i esti mola 909 moment stupanj povisuje za polustupanj. a pri sputanju sesb i sedmt stupiinj sniruju za polustupanj; harmonijsku moi-tkala ona koja i pri penjanju i pri putanju ima podjednak razmak stupnjeva mola iliitj med. pJod, plodina molaaa 'fr. mollasse, lat. mollis) geol. glinovit i pjesknvit vapnenac, osobito izmeu Alpa i Jure molekulu (fr. molefeule, lat. molecula maim, mala masa, od lat. mulon masu} fiz. najsitniji dijeli jednog tijela koji jo zadrava s*u svojstvu Hvojb prvobitne cjeline; svako tnelo Sfltoji ae od molekula, u svaka molekula od atoma, teina molekula ili molekularna teina jednaku je zbroju teine atoma koji su u njemu sjedinjeni; tnolekularne sile privlane i odbojno sile molekula; pren. veoma mah dio. djeh molekularni [lat. molecula manica, ,, mala masa) koji se tie (ili koji potjee od) molekula, koji se iiutnivu na (ili koji je u vezi si molekulamfi molca (Jat. moles) teret, mada. Leftku tijelo, npr. velika graevina, kolos; napor, tekoa, muka, trud, nevolja moleakin lengl. moleskin) fina pamuna tkanina s utkanim Sarama cd fine vune moJtHtan [lat molestus) teak, muan, do & oda n, neugodan, nelagodan moleatimti dat. molestare] dosaivali. 71 ostavljati, uznemiravati moleta (port moleta. fr. molette, lat molfire} slik. tuak za rastrljavanjr boja; mah elini valjak za snimanje uzorka na katun moh?tirati Ifr. moleEerJ snimati uzorak pomou elinog valjka na bakar; Ufttib zrcatn molibdjen (gr. mofchdos olovo) kem. tflcmcnt. kovina, atomska teina redni broj 42, veoma dragocjen U proizvodnji elika mnlibdomanlija (gr. molj'bdofl olovo, manteia proricanje,1 proricanje po rastopljenom olovu molifikaoija .bit mohFicaUo) umekKa-vanje, ublaavanje, uminjnvanje mnlifikativan Mpt, molhficalivus) umeksavdn. umekjavujuci, ublauju i, uminjujui molijencije (lal. mollientia) mn. med. omekavajuca sredstva^ &redbtva ili liiekovi za omekavanje moliment (lat mollimentum; med- bjek za umeklavanje ili uhlaavanje holova upola (tal., bit. mok) nanip, kamena brana na ulazu u pristanite Moloh (hebr. molech! mit boanstvo, idol starih Feniana, Amonaca i Toa-baca, u kojemu su tovali Sun^e i prinosili mu djecu zr irtvu; poznat je njegov mesingam kip f ^lovcknm glavom i raSirenim rukama, pren ne&ui to zahtijeva veliko i teke rtve, npr. Moloh gladi. Moloh ruta i dr molops (gr. molopsi med. mnnnica, o:ljak molos <!gr. molossoa sc. pu^} motr. stihovna stopa od tri dw& sloga I-). nazvana po epir^koj pokrajini Molosiji molski i lat- mollis) glaz- koji je u molu rnollo flaL) glaz. mnogo, vrlo; moW> nle-gro (tat. molto allegroj vrio brzo; naii muhu (tal.; ne previe, ni- prejako molton Ifr. mniletonk mekana i topla vunena tkanina, vrata finog flanela motuske (lat. roollusca) v, malakodermi moment ilat. momentum ia movimen-tum od movere kretati, pokretati;, trenutak, as, asak. hip; vrijeme za puinjanje nekog posla, presudan, odruan trenutak; razloR, povod, onu dio pukrece. poue na neki rad; bitni sastojak, bitna okolnost, bilna toka; Gz. moment mertijp ili mnment tromosti zamiljena ma6ft koja, pomoment-au fru me 910 monarh stavljena na udaljenosti = 1 od obrt-ne om. pn istoj kutnoj brzini, ima istu energiju koju ima i stiamo tijelo koje * obre ^zbroj proizvoda iz materijalnih toaka i njihovih kva-

drata udaljenosti od obrtne osi I mr*); magnetni moment jedm>g magnetu: proizvod iz jaino jednog pola toga magneta i razmaka iihaju polova; mi'.hantrki i statiki moment proizvod iz jedne sile P i udaljenosti r neke toka od pravca sile zove se (statiki ' moment sile u odnosu prema to| toki HrmEnl'aufnnme (lat,. momentum trenutak, njura. Aufnahme snimanje; snimak* ftsnimanje trenutanih fotografija; trenutano snimljena fotografija (npr. polaroidom) moment-bild dat, momentom, njem. Bi I ri sliko) fot. trenutano snimljeno slika momcnt'fotojTTBfija I lat. momentum. gr. fos, foUis jvjotlost, grafa pisanje' izradba trenutanih slika: takoer: = moment-hild mome ri tal nn * lat. momentaneus, fr momentanea trenuLin. trenutaan, asont; iznenadan, letimian, brz. prolazan mom eri tat i v (lat. mo mentati vum> gram. trenutni glagol ikoji oznaava radnju koja se u jednom uenutku zbiva) momentulum (lat, momenlulumt ^laz. ftestnaeatina jedne stanke momentum Uot momentum) glaz. osmina jedne stanke momomanija igr. momos kuenje, mania pomama, ludilo i strast za grem em lih: za kuenjem) monacidanigrt, mono?, lat. acidum kiselina! kem. koji una mo zasienja jedne mulekule monobazne kiseline manadalgr. monash monadus jedinica] Fi I. jedinica, jednostavno bie, nedjeljiv sactojnk tvari; Leibniz: monade nisu dijelovi. ve osnove pojavu; iooh veoma sitna jednostanina *ivotinji-ca i? Kl.-igcUata. bia*; kem, element Ui radikal koji ima sposobnoEt spajanja jednog atoma vodika monadelfija <gri. monos jedini, adelfos hrat] hot. jednobratstvo, svujalvo biljaka kod kojih su prnsnici svojim pranikim nitima srasli u jednu cijev, npr. kod sljezuva \u Unnp'ovom Fuitavu biljaka XVI. klaaa); prid. mo-nadelfitan monadologija (gr, monad jedinicu, lo-gia't Gh nauavanje o mnnndnma; po t'rinranu Brunu, sve stvari sastoje se odi tjelesnih i ouhorljcnih mo-nada: pravi osniva nauavanja o monadama je Leihniz. po kojemu su monade, iz kojih se sastoje sve tvari, neljelesne, jednostavne, vjene, ou-hovljene jedinice sile, sposobna utvn-rati predodbe i teiti; one 90 metafizike toke, psihiki atomi, <mtu-lehije; Monadtugija djelo Lcibnitaovo, gdje je on iznio svoj poglud na svijet monah igr. monos sam. monadlos) "onaj koji ivi sam9, tj. usamljenik, kalndcr, redovnik, fratar monahinja 'gr. munahe) redovnica, opatica, asna sestra monah iza m [gr. monachus) redovni-k? red, rcdnvnitvo, duh redovnitva monahologija Igr. munachos, logia) nauk o redovnitvu i redovnikom ivotu, izlagnnje biti redovnidLva monahomahija (gr. monarh dh, maeho boj, borba) borba protiv redovniLva i biti reovnistva monandrija igr. monos sam, jedini, aner, andros mu, ovjek) bol, svojstvo biljaka iji cvjetovi imaju samo jedan prasnik ([. klasa u Linnovom tUEtavui monarh igr. monarehosf vladar, Bamorirrac, samo vladar monarhija 911 Moneta monarhija (gr. monarchia) oblik vladavine u kojoj je na elu dri ave stalno neka osoba i monarh \ vlad,i jednog ovjeka; apsolutna monarhija drava u kojoj vladar ima neogranienu vlast: koastitucionalna monarhija ustavna monarhija, drava u kojoj je vladareva vlast odreena i Ograniena ustavom monarhijski (gr. monardukos) osnovan na monarhijskom sustavu vladavino, koji se tie monarhije ili joj pripada; carski, kraljevski, vladarski monarhist (gr. monarchia) pristaa monarhistikog sustava vladavine monarhiatiBn (gr. monarchikos> koji je odan monarhiji ili monarhu monarhizam (gr. monarchia) susTav monarhijske vladavine, samuvlada; privrenost monarhijskom e ustavu monarhizirati Lgr. monareheo sam i neogranieno vladam) jednu dravu ili republiku pretvoriti u monarhiju

monarhofaist pristaa i sljedbenik monurholaizma monarhofaflizam (gr. monarchia, tal. fasciamo) faizam koji se tijesno vezuje za monarhiju r dinastiju i Oslanja se nn njih (npr. nekad u Italiji! monarhomah (gr. munarehos, msche-Onlai borim sei protivnik monarhijskog sustava vladavine, protivnik vlndavine jednog ovjeka monarhom uhi <_gr. monarehos. maehe-ornai) mn. "oni koji se bore protiv monarhije", ovako su nazivani piliti koji nu so u XVI. i XVIL. st. borili protiv apsolutne monarhije i dokazivali da je nositelj vlasti narod monartrizam (gr. monos jedini, art-hron zglobi med. jednozgLobni muni ntizarii monasi icheain gr, monasLikos) ro-doviiiki. kaluerski nain ivota monafttian igr. monastikos) uaam-Ijeniki. manastirski, samostanski; kaluerski. redovniki monastirigr. monasterion, bit munasterium) 'Tnjosto gdje sa iivi samakim ivotom". samoUin monaki (gr. monaehost koji sc tie redovrnsu-a. redovniki moaauralan (gr. mnnos fara. jedan, lat. auns, uho' koji ima gamo jedno uho mond (fr. monde, lat. mundua) Evijet, svemir; fjudski rod, ljudi; svijet, drutvo; Oni svijetT dobro druetvo, odabrano drutvo; svjetaka mudrost, fini nain ivota monden (fr. mondain) svjetski ovjek., ovjek koji odlazi u vita i otmjenija drutva, nvjek koji hoe i umije ui-vati u zadovoljstvima ovoga svijeta mondenka ifr. mondainc] svjetska dama, svjetska ena; usp, monden mondenski ijfr, mondain.1 avji'Uki. svjetovni, ovosvjetski; viaokndruMveni^ koji ivi ili koji ae umije dobro sna-lazili u visok odrutvenom ivotu monec|je (gr, monos aamj&dini, oikia kua, dom) mn. bot. jednodomne biljke s odvojenim mukim i enskim cvjetovima najednom ntnblu Ui Lin-neovom sustavu biljaka XXJ klasa) inonepujraGaii rgr. mOnOS sam. jedim, epi-grafo pibem za. napiAcm na) na novcu: koji ima samo slova ih natpis, bez lika numere (grc moneres) mn. aoa]. po Hec-kelovu shvaanju najjednostavnija iva hia koja bi se trebala sastojah. samo od protoplazme hoz jnzgrc. ali takva iva bia nisu pronaena; djelii protista bez jezgre nis*u sposobni za ivot Moneta {lat. Moneta sc. Juna. moneo. or>ominrem) mit. "ma knjn opominje1', nadimak boice Jonone, zbog dobrih opomena koje je davala Rimljanima; u blizini njezinog hrama na Kapitalu bila jc kovnica novca 'usp, moneta) moneta 912 monachiti moneta i lal. moneta) novac, osobito: kovao! novac monetieaeija -"lat, moneta, fr. moneli-HaLion; kovanje novca; unovcavaiijc. unovenje pretvaranje u novac monetiziraii ilatr moneta, fr. moneti-Ht-T"1 kovati novac iskrcati novac; pretvorili (ili: pretvarati) u novac, u novci Li, uunveavati moDgoliznrn vanjski izgled poput Mongola mooihi (gr. monos, onyx no kat I mr. zool v moiioeihi monimti (lat. munere] opominjali, podsjeaLi, upuivati, pouavati; koriti, ukonTi, kaznili moniHt '.gr. monos sam. jedini) fil. pri-&Laaa monizma monifltiki (gr. monos j koji aroma tri) Sivot i Bvijtl u duhu monizmu, kon imitira dn ae duhovno i tiele&no nr mogu odvajati, budui da su u bJLi jedno monitaa (fr. monitage] prskanje vinograda monitor i lat. monitor) savjetodavac. tia-vjetoik. opuminja; uenik koji pouava sv*ijc kolege; pravni savjetnik; vnj. manji bojm hrod za operacijo uz momku ohalu> rijeni bojni brod VOnilorjj "Jat, mouitoriam; opomena, osobito pismena opomena monitum 'Jat. momtuml1 podsjccnnje, Op&mtna. prijekor

monbeam Igr. monos sam, jedini > fi! filozofsko shvaanje koie svu pojnve svodi na jedno jedino naelo, bilo u pogledu njihove supetanciie. bilo u pogledu zakona koji u njima vladaju, bilo u pogledu morala po kojemu, dakle, tjelesno l duhovno im-iju isto podrijetlo i u biti su isto:, usp. dualizam, pluralizam mono- igr. monos.i pred metak u slo*e-nicama aa znaenjem: sam. jedan, jedini monoceros '.gr. monos. karan n^j) zool. jenornac uarvaL morska ivotinja slina kim i delfinu. 5a zuliim u gornjoj eljusti koji je esto dui d ;l m monocikl (gr. monos. kykJns krug, kuti) bicikl samo s jodnim kotaem (na kojemu artisti iivudo nvpje toke); supr, bicikl monodaktilan (gr nionon, dukrvlos prst] zool. koji ima jnamo jedan prht. jedno prst monodija igr. monodial pjevanje pojedinca, iolo-pjovanje; pjeMmi u jednom toou; monolog u stihovima monodontan [gr monoa, udu*, ndnn-ioi zubj zool. koji ima satno jedan 7ubd jednuzub moaudrama (gr. monos. drama radnja, kazalino djelo) melodrama u kojoj sudjeluje samo jedan lik monofagija igr, monoa, fajjoin jaglil v. monosilija monobazija (gr. monoti, fbsis iskaz, tvrenje) med. poremeaj u. eposob-nosti govora koji obino nastaje nakon modane kapi lb kod duevne bolesti, a sastoji se u mmo s~tO bolesnik moe izgovarati samo jednu rije di najvie nekoliko njei, dok je osLi-le rijei ih zaboravio ili ih ne moe izgovarati monolitan Igr. monoa. fvllon niti bok jednenitan. koji im samo jedan bst; supr pobfilan monofiJetiean Igr monoi, rylc pleme] koji potjee od jednog plemena, istn-plemen, po monefiletikifl Ciioriji postanka sva iva bia potjeu od jednog nafnieg organizma, Lj. stanice; supr. pohfi I etian monnfiziti (gr. monos, fvsitt pnrodaji mn. pnstasc nauavanja carigradskog arhimandrita Kutihesa <i samo jednoj boanskoj prirodi Jrusa Kri-sln; izopeni na crkvenim saborima u Kalcedonu (451. g.) i Cangrndu i553. gj moDofobij)u 913 monokl mnnofnbija igr. monos, fubos strah) med. strah od samoe moDofon Ifjr. monos, fone glas. zvuk. prid. jednoglasan; jednozvuan: supr. puh fon monotonija i.gr. monos. fone glas zvukj jodneglasnosl, jednozvuoost morioftalmian igr, menos, nfthalmos oko) jenor>k. kuji ima damo jedno oko monoftong Igr- monos. fthongos zvuk. glas) gram. dug samoglasnik, jedno-glasnik mOD-oftoDjziranje hgr. monos. ftbon-gi* zvuk- glas) gram. pretvaranje dvoglasnika idiftonga; u jednogla*-nik (monoftongl moEMigame Igr monos. tsunos braki bot. biljke sa sraslim pravnicima u jerinnulavnim cvjetovima monogamija [gr, monop, games brak^t brak inmtdu jeduog mua i jedne ene, jednozenstvo; zool, ivotu parovima; bupr. pohgamija morjogamakl (gr. monos, gamos brak1) s jednom enom ili s jednim muem. boL koji ima srasle pravnike; zool koji *ivi sparen morvogon -gr. monoa, gen- korijen od gigneslhai nastali, postati) koji potjee samo od jednog roda ili stabla, jenovrsLan; monogene Mijene geol, ntijenc kojo sc sastoje samo od jednog mmerala monogeneza 'gr. monosT geneais postanak, raanje) zool. samozaec. riBHpoLnu mnoenje monogenizam Cgr. monos. gignomai postaj em, nastajemj u biologiji i antropologiji: shvaanje da sve ljudske vrste potjeu samo od jedne vrste koja je naetaia na jednom zemljopisnom mjeaLu". supr. poligejuzam moaogbsian igr. monos, gvnaikeum enski* bot jednoen, tj. cvijet iji tuckovi imaju aamu po jedan siupi monocinua :grC monos. gyne eoa>jed-niiicnstvo; bot. svojstvo biljaka aa cvjetovima iji tukovi imajFu samo po jedan slupi {L red u klasama [ XIII. l.inneovog sustava biljaka) monofloriija Cgr. monos. goneia raanje, stvaranje) zool. bespolno razmnoavanje tdijeljenjem, pupanjem, kli-ciniTn tjelocima, dijelovima tijela ili truskama^

moiioarafija ij^r. mono?, grafia pian-njo] knjievna ili znanstvena rasprava koja se potanko bavi samo rednim predmetom neke znanosti, ih ivotom i djelom samo jednog pisca, umjetnika, filozofa, povijesne osobe ltd. monoftram (gr. monos. gramma slovo) jednim poLezum napijana poetna alova jednog nnena, tli imena i prc-7imena. jenosuivan, samo Unijama nainjen crte; figura koja predshiv-Ija marku neke trgovake kuti ili nekog proizvoda; znak koji stavlja umjetnik na svoje radove umjtidlo imena monogramislt (grc. muno&, gramma slovo) mn. u povijesti umjetnosti; umjeLnita, poglavitu slikari, o kojima se ne zna nita opirnije i koji sn poznati samo po svojim monugrami-ma moDoidejiBam (gr. monuts, idea mioaOi predodrbaj p^ih. ogranienost svij(p*ti koja je obuzeta, samo jednom jedinom mit Iju ili prcdodhom' supr. poli-idejizam monokarpan vgr. mono^. karpo* plod) ImiL jedouplod, koji ima samo jedan plod; fuonokcrpne biljke biljka kojo za vrijeme svog ivota samo jednom cvjetnju i donese plod pa nakon toga uvenu monokenui tgr. monoa, keroa rog) koji ima eamo jedan rog. jednorog monokl tgre. monos, lat. oculus, fr, mo-nocJe.) optika okruglo staklo amo za jedno oko; supr. binokl monokli nian. 914 monomah monoklinjcan igr. raonu^ kline krevet' hi'tr koji ima i pranikp i tuCko-ve n istom cvijetu monokliidci sistem fgr monna, kline nagi njem) u knstaJografiji: sustav u kojemu su tri nejednak rr duge usi, ud kojih ae dvije sijeku p*d otrini kutc-m, a trea je na njima okomitu monokolon (gr. m on nkolos red n otra n, jednolik, jednovrstan) poct. pjesma koje nastoji samo od jedne vrste d tih ova; aupr. diko Ion moookord tgrr monoehordon, monos jedini, ehorde ita, struna! iprava pomou koje *c ispituju zakoni titranja (osciliranja! ica; sluzi za mate-maliko odreivanje glazbenih intervala (dugaka kutija od Lankog suhog drvotn, na kojoj su razapeto, i pomou utega zategnutu, jedna ili vise JicnJ monokordan [gre. monos. ehorde ita. strunu* jednozjan, s jednom icom, 3 jednom strunom monokotilcdone igr. monOB. kotyie-don klicin listi! mn. hot. biljke koje imaju Kamo jedan klicin li BU; pnd, mono korile don ski monokracijn (gr. monos. kratns ja-mn: vlaat) samovlada, monarhija monokrat (gr. monos. kratos jaina; vlast) samuvladar, samodrfar, monarh monokroizam igri:, monos. chros boja ko^pi ji-dnobojnost monokrcm (gr. monos, eh roma boja) slika u jednoj boji monokrOmatflki Igr. monos, chroma boja; kmi ima samo jednu boju, jednobojan monokronjcan (gr. monos, dirimi kos vremenski' istodoban. isUnrcmen monnkronifan (gr. monos, chros hoja kotl u jednoj boji. jenulmjan monokatlon {gr. monos, nylon drvo) amac izraen od jednog atabla, izduben i? debla. monokularan (grrj. monos, lat. oculus oka) k<v|i ima samo jedno oko, jtdno-ok; motiokularno glinlunje giedanje samo no jedno oko; supr, binokula-ran monokultura (gr. monos. lat. cultnra uzgajanje) agr. obraivanje samo jedne vrat usjeva u nekoj zemlii, one koja jo njezina glavna privredna grana (npr. uzgoj kave u Brazilu). Nedo-alatuk ovog sustava je u tomn sto, u sluaju lose etve, narod ostaje bez izvoru za podmirenje svojih potreba; podiZ&nre i njegovanje samo jedne vrste- nabada* npr. bukova suma, hrastova Suma i si.; supr. pohkultura monolajn {engl. munoline) tip. slagarski stroj koji Elae i izlijeva cijele redove, "strojni slog" monolema 'gr. monos. lenima primljeno, uzeto) log. polovini zakljuak, zakljuak kojemu nedostaje jedna prcmiaa monolit {grc, monos. lithos kamen) djelo nainjeno ud jednog kamena, npr. spomenik ih stup (obelmk) od iednog jedinog kamena: pnd. monolitan

monolitan [gr- monos, hthos kamen) kao i* jednog kamena isklesan, cjelovit, jedinstven, nedjeljiv monolog <_gT. monos. Irvgo govor, raz-gnvon razgovor sa samim mbom; lit. dio drame u kojem neki lik Sam ?a subum govori i upoznaje sluAitolje sa svojim duevnim stanjem i pobudama rnonolojTizirati (gr. monoH, logoa govor, razgovor! govoriti monolog; go-vunti *nm sa sobom monom \|aL monomius s jednim izrazom) mat- jednolani izraz (tj. irraz iji dijelovi nisu vezani s plus 1*1 i minus (); mononoro: usp. binom monomah (gr monomachoa) pojedinani bi>raq, borat u dvoboju (kod Rimljana = gladijatori; nadimak Vbimonomahija 915 monopolist "ii dimiru U-, kijcvskog knefcfl OllS 112i>) monomahija (gr. immornachin) pojedinana borba, dvoboj monoman (gr. monos. munin ludilo) med. duSevni bolesnik koji una aamo jednu bolesno misao (fikrt-tdejju) monoman i ja (gT, monos. mania ludilo"' med nBiiv za odreene bokune nagnuo koji sc smatraju samostalnim duevnim poremeajima, jcdnontra- nim ludilom Inpr, kleptomanija, pi-ro manji a, bolesni nagon za ubijanjem, mugalomanija i dr.dokazano je da su ovakve pojave maci ope duevne bolesti mnnornatian (gr. monos, omma oko; koii ima jedno oko. jednook monomerlja (gr. monos, meroh dm) sa-atavljenost iz jednostavnih dijelova, jednostavnost monometalizam i!gr. monos, metallon! u ekonomiji; sluaj kad je novana jedinica neke drave propisana kao odreena koliina nekog metala (zlata ili jrebra), kad fo, dakle, obvezno novac sastoji samo odjednug metala; supr. Inmetalizam manometar (gr. monos, metrnn mjera, mjerilo) metr. stih koji se Gaatopi od istih stopa. npr. dvoatupm jampski ih tnihejski stih monometrican (gr. uionu, metron mjeru, rnjeoio; metr. koji so sastoji od istih stopa, istostopni monomjeran (gr. monos, momu dio) sastavlien iz jednostavnih dijelova monnmorfan (tpi. monod. morfu oblik) koji ima. isLi oblik, jednoobilan mon<irrnrftja (gr- monos, morila obkki isti oblik, isLoobhnosL jcdnoobli-nosl mononihi (gr. monos, onyx gon ony-ehoa nokat, kopito} mn. *oob lihopr-sti pjipknri (konji, nosorozi i dr.( mononom (1st. mononomium) mat. v, monom mononukleari (gr. monos. Jat. nucleus jezgra) nm fiziol. bijela krvna r.rna. krupna i s velikom okruHlom jezgrom monopBtlja (gr. monos, pntho bolest, bol) med. bolest samo jednog dijela tijela, bolest samo due, boloit samo tijela monopetalan. (gr. momts, potalon list) bot. jorinolistan monopireni^an (gr. monos, pyron kotica) bot. koji ima samo jednu koticu, jezgru monoplan (gr- monos, latr planum ravan) zrakoplov koji ima sa svake strane trupa samo po jedno krilo *za razliku od billana, triplana i multi-plana) jininoplflBtidi (gr. monos. plastos uub-lien, oblikovan) mn. zoob jednosta-nine ivotinje: protozoa monoplesjija (gr. monos. plrgo udarac, rana) med. uzetost samo jednog uda ih samo jedne grupe miin monopodlija (gr, monos. pus gtO pu-dos nogu, stopa) metr. istoetopnost s obzirom na grau stihova (aupr. di-podjjaj; bou jednonoznost monnpodijski {gr. monos. pua gen. po-dos nuga. -*topa) mctrr koji 66 sastoji od istih stopa, napisan u jednakim stopama, fnfrfiopndtjsko grananje bot jednonozno grananje monopol '.gr. monopuhon pravo nnmo-trg<ivinc. samoprodnje) iekljuivo pravo trgovanja nekom vrstom robe (osobito kad drava zadri za sebe jiravo na proizvodnju i trgovinu nekom vratom robe, npr. solju, ibicama, duhanom, naftom i dr.); jedan od najviih stupnjeva udruivanja kapitalistikih poduzea, karakteristian za razdoblje imperijalizma, v. imperijalizam; prid. muntipnlfeki

monopolist (gr. monos jedini, polto prodajem) posjednik iskljuivog prava proizvodnje i trgovine nekom \rmODOpolizdruti uLtnn robe; slubenik monopola, radnik u monopolu monopolizirati [gr. monopulion, prnvo samoprodaje. od monos jednu, poleo prodajem) uvesti za neku vratu robo monopol; pren. zadrati (ih: zadravati) Mimo zo sebe pravo na ncatn monopalhlzam (gr. mimna, psvehe dua) Gl- nauavanje Averroess, po k*i-jomu su pojedine due samo modifikacije jedne univerzalne, ope dude monopteran (gr, monos, pLeron krilo, peroI zool. jednokrilni, & jednim krilom; iirh. & jednim redom stupova h u obliku okrugle graevine 3 lenim rodom stupova monopteron [gr. monoa, pitron krilo, poro" zool. pednoknlac monopterofl [gr. monoa, pteron krilo] nrhir.. okrugla graevina koja lei damo na jednom redu stupova (antiki hram i mODOrOnu (gr. monos. rema rijei ling. jednolan izraz 'kod se jednom rijeju obuhvati cijela nuaao, npr. u djejem govoru) monorhidijn igr- monosh orchtdirm ja-jn'cc' anal. uroeni nedostatak jednog jajeta, testisa, iednojajnont. ti-homudost; jednostrani kriptorhizam monorhit i'gr, monos. orchis jaje; nnt. onaj koji se rodio samo s jednim jajetom, testisom DOmorfaLum (gr. monos, orehis jajel anat. v, monorhidija nonorim igr- monosh fr. rime, erokl poet pjesma s jednom vratom lime. ili s istim rimama mnnoHoiJi [gr. monos. skia sjena) mn. zein. "jiidnosjenani'1, tj. stanovnici umjerenih pojaseva kojima sjeno, tijekom cijele godine, padaju u podne samo u jodnom smjeru; u sjevernom umjerenom pojasu k sjeveru, u junom k jugu monottllab igr. monos, svllabe slog) gram- jednoglasna rije mOTWtclotizaai monosilabian <gr. monos. svllabe slog) jednoslonn, kou ima samo jedan slog; ntuiumlahini jezici jezici kod kojih se njei sastoje samo od jednog bloga Inpr. kinoski, tibetanski i dr.f m on os Lmp tom a tican (gr. monos, symptoma sluaj. dogaaj) kiiji pokazuje samo jedan nimptom. monositija i gr. mortOS, aitos jelo. hrana) osobina onoga kuji voli jesti sam; uzimanje hrane Kamo jedanput dnevno: monofagija monospermiari (gr. monos, sperma sjeme) jenosieineni. sa samojednom sjemenom, stanicom monospermija (grfi. monos, sperma sjeme) iizioL postojame samo jodne sjemene stanice; prodiranje samo jedne sjemene stanice monoatih. (gr. monoa, ttichos red, shhj poet. pjesma od strofa s jednim stihom monoteist - gr. niono*. Trico? Bog) onaj koji vjeruje u postojanje samo jednog Hoga ih jednog boanstva, jednobo-ac; supr. politeipt monoteistiki (gr, monos. Thcos Eog) jednoboaki, koji vjeruje samo ujed-nog Roga ili u jedno boanstvo; koji je u vezi s nauavanjem o postojanju samo jednog Boga ili jednog boanstva; supr. pnlitcifltiki rnonnteizani [gr monos, Thens Bog) vjera u postojunje jednog Boga ili jednog ho&sn&tva, jednohotvo; supr. politeizam monoteleti igre- monott, Lhelo hou) rel. pristae uenja o dvjema prirodama, ali samo jednoj volji Isusa Knsta (na VJr crkvenom auboru, u Carigradu 680., oni su. nastojanjem protivnika, tzv. hioteleta, izopeni) monoteletizam (gr. monos, Uielo hou* rel. nauavanje u postojanju samo jedne volje u lnusu Kristu; usp. monnteleti 91b monotian 917 monxtrozitat monotian ijfri. monos, us gen. olos uho; med, kOji uje samo na jedno uho mnnotip Igr monoh. tvpos otisak) 1. ti&k. tlagarnki stroj koji slae i iz-bjeva pojedina slova (usp. monolajn); 2r slik. samo jedan otisak slike prethodno izraene utjanim bojama na hakrenoj ploi; monolipija

monotipijn (gr. monos, typos udarac) slik. vr monotip 2monotom 'gr monos, tome rezanje) mineral koii ima samo jednu cjep-ljivo^t monoton ',gr- monos, lunos naglasak, ton; u jednom ylnsu (ili: zvuku),jednolian, ltoljks dosadan monotonija (gr. monos. tonos naglasak, ton) jednolikoat, latohnost, dosada morio treme (gr. monos, trema rupa, otvori mn. iool tivotmjc koje imaju samo jedan Otvor za izbacivanje izmeta, mokrae i sjemena, kijunai monotriglif 'gr- monos. trigryfbs) ar-hit. na fasadama dortkih hramova, trostruki razrez izmeu dvaju stu-pova, kad sli stupovi blizu jedan drugog monotropun (gr. monos, tropos obrtaj, pravac} miner, naziv za mineralne tvari koje mogu prijei iz jedne modifikacije u drugu, ali iz ove ne mogu pr^ei u onu prvu monovsilentan igri, monos, laL valere vrijediti i kein, jednovnjedam tj. element iji se jedan atom spaja s jednim atomom vodika, ili moe zamijenili jedan njegov atom (klor, hrom, jod, flnor, kalij, iialn|. srebro i dr,) monozof [gr. monos, sofos mudrac* onaj koji misli daje samo on pametan, umiljeni mudrac monozuGja [gr. mocios, sofia mudrost) umiljena mudrost onoga koji misli daje samo on pametan Monroeva doktrina shvaanie Jamesa Monroea (17518J1). pitfog predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, po koiemu treba odhiti ivako mijeanje europskih drava u poslove nezavisnih drava, i obrnuto, i po kojemu SAD treba smatrati zatitnikom drava Srednje i Juine Amerike, a energino odbijali svako daljnje Sirenju europskih drava na Liu Amerike monroUt pristaa Monroeve doktrine monroizam v. Monrueva doktrina mon [lat mnns, fr, mont, tal,. Sp> mun-teJ brijeg, planina, gora; mnrt* Venerin i'liiL mons Veneris) anal. Venerin breuljak monsenjer vfr. menseigneur) milostivi gospodin; u Francuskoj: titula kojom ae oslovljavaju lanovi vladarskog doma (Visoanstvo, Vaa viKoat, Va*n milost], osim cara i kralja, i crkveni velikodostojnici (Vaa svjctJ08t> Va-a svetost PreiiEviseni) monaiur eii. mesje tfr.> u Francuakoj; titula koja se, iz uljudmisti, daje sva-kui mukoj osnbi monainjor (tal. monsignoru) titula kat. crkvenih velikodostojnika: preasni, prrsvijetli, precc:viseru motietrardja (lat. monstratio) pokaii-vanjo, prikazivanje: usp. demnnatra-cijn monstranca I lat. monsrrate, moflalra-ntia pokazivati) u Kal. crkvi: pnauda bogato ukraena zlatom i srebrom u kojoj ae rzj posveena hostija (radi pokazivanja vjernicima da bi joj ae mogli pokloniti), sakrament, sveto otajstvo, pokaznica monstmtivan (lat monstralivuB) kuji ae zasniva na pokazivanju ili neposrednom opaanju, opaaj ni monatroziiet {lat monsiroBitaaJ udo-vinost, naksznosl. nakaradnoat; nevjerojatan postupak; nevjerojatnoKt, gadost diobi trom 918 monument monstrum lengl. monster, fr. mnnstre. lat. monstrum) udovite, grdosija; u &ntnvljenim rijei mn pred me Lak monuin' u. monstr oznaava neto divovski veliko, neizmjerno, npr. monglre-adrexa predstavka a vrlo mnogo potpisa; moiwirv-konccrt koncert u kojemu su svi instrumenti rastopljeni u velikom broju, obJCnn koncert u kome su spojene dvije glazbene kapele; m/mxtrp-mtiintf 'bor u ogromnim brojem pjevaa; monstrv-pptic.ija molba & velikim brojem potpisa; riwnxtre-proces parnicu a veoma velikim brojem optuenih, svieduka i branitelja monstrum (lat- monstrum) udovite: nakaza, nagrda, rugoba: srdwya; udovite od ovjeka, neovjek; nevjerojatno djelo, nevjerojatna atvar moniitruoznn i lat. monstr OSU 6, mon-struoms. h\ monslreuitl udoviaau, nakazan, nagrdan; uasan, BLrahuvit; grdan, golem, Ptrano velik monsun (engl. monsuon, fr. moussun) vjetar koji redovito pue. u odreeno doba gndine, zbog nejednakog zagrijavanja kopna i mora. na Kinoskorn moru i Indjjaknm oceanu; od svibnja do rujna a jugozapada, od listopada do travnja sa sjeveroistoka; pri mijenjanju smjera puhanja vladaju e-ittoko bure

montan (fr. montantl trg. iznos, veliina jodnog rauna montaniBt (lat. montanua) poznavatelj umarstva i rudarstva, strunjak za umarstvo i rudarstvo monl&iUBtilta (lat. montnnus brdski, planinski) nauk o rudarstvu i rudnicima montaoadd {lat. montanus) brdski, gnr-ski, plnninski: hrno&ki, gorfltnki: rudarstveni, koji se tie rudarstva, rudarski montanjar (fr. montagnard) gortak, branin, planinac; nn?iv tzv. montanjara ili "brdske stranke", ekstremni republikanci u ir. nar, skuptini ;l~92, i 1843 1S49), nazvani zabi to su u skuptinskoj dvorani, koja je imala stupnjevito uzviena sjedala, zauzimali najvia sjedala na krajnjoj ljevici, za razliku od umjerene stranke irondista Cg. 1792. koji su zauzimali ni*a sjedala i zbog toga nazivani parti dr ta platne il. parti de la plnn. tj. stranka ravnica ili stranka doline montaa (fr. montage") 1. postavljnnje neko naprave na mji^ce uporabe; namjetanje, uklapanje, sastavljanje 'strojeva, puaka, bipova i dr ); 2. voj. punjenje metaka, granata itd.; 3. odabiranje pojedinih odlomaka, dijelova, crtea, *Jika i dr. i sastavljanje u jednu skladnu umjetniku cjelinu (u knjievnosti, glazbi, grafici, fotografiji i dr.l monte tfal. monte) bank. zajam uzet na osnovi nepokretnog imanja monter (fr. monteurj sastavlja fili: nrs-divnj strojeva, jatova i dr.; opbii-teli dragog kamenja; sastavlja puaka, topova ld montir 'fr, monturc-) oplok kod n&kica montirunjo (fr. monteri v, montaa montirati fr. mnnterj 1. penjab, podignuti, podizati, uzdignuti; 2. sklopiti, namjeuLiti stroj na mjestu uporabe iz gotovih dijelova; namjestiti (ili: opfeLJih, uglaviti] dragi kamen; Opremiti kuu pnkustvom; voj. uglaviti puku u drvo: sastaviti top i uiniti ga sposobnim za djelovanje, puniti puaane i topovske melke: supr. demontirati, UGp. montaa montisti :tal mnntrj mn. bank davatelji iujmova na oanuvi nekretnina montura (fY\ monlure) vojniko odijelo, oprema, mundir; odijelo posluge; podloga vlnnnlie (perike) monument (lat. monument.um) umjetniki izraen predmet koji nepoared monumentalan 919 moralna teologija ne ib simbolino sloi kao uspomena, spomenik monumentalan (lat. monumontalisi koji pripada spomeniku ili se Lie spomenika; kao spomenik, tj, veleban, velianstven, predivan, koji ima flvoJEtva onoga sto se ne moe zabo-[ a viti monumentomaiiija llat momrmenlum spomenik, gr. mania pomama, ludilo) prefjeranost u zolji ?a podizanjem spomeni kn mnpi (fr. mops, niem. Mopsj zen]. rasa pasa kratke dlake i male, zalupljene njuke, mala doga mora ilat. mora) 2 oklijevanje* odlaganje, otezanje mora ital.) 1. omiljena tahjanska i dalmatinska igra prstima u kojoj &u-djiduju dva igraa: jedan brzo prua jednu ruku ih obje pokazujui odre-don broj prstiju, R protivnik orfmah mora, takoer prstima, pogoditi ko-likoje onaj prstiju pokazau; ala m-ira (tak alla mora) moral (lat. mos gen. moru obiaj, mo-rflb^ hi. skup obiaja. osobno dob-nh obiaja, onih koji omoguuju povoljan i skladan opstanak i razvitak pnjittJioca i rtrutvp. vrlina, krjepnst. najvii zakon odravjmj;i ljudskog drutva; misao kojoj je cilj pouiti, pouka tnpr, neke prie, hasnej; pren. duevno raspoloenje, dub, hrabrost, npr. vojniki moral; usp. tiUka moralan (lat. moralisl koji pripada moralu; kuji ivi u skladu 6 morabiim propisima, tj. koji svojim ivotom i radom stvara sehi najvee doputene kornti. a istodobno nikome drugom time ne kodi: izravan i poten u tjeksuainom pogledu; hral>ar. odvajan, pun vjere u uspjeh; usp. etiki moralist Ifr. moraliste) ui Uh* propovjednik morala, pisac koji pie o moralu; sudac u moralnim pitanjima moralintl (lat. moralisare) v. morali ziraU moralitet (lat morahtas) ono Sto je U dtlariu *a zahtjevima morala, svojstvo slagania s najviim zakonom odranja ljudskog drutva, irielint-ljudskog roda [supr legalitet tvojstvo slaganja *a zakonima ili pravnim poretkom jedne drave], ono #to je u moralnom

pogledu dobro, moralno ponaftanjo nekog ovjeka; vrlinu. krpepoaL. istoa i etiko vrijednost nekog postupka moraliteti (Ir. morahtes) mn. u kan-nijem Mrednjem vijeku' vrsta pobonih drama koje au, za razliku od miNterrja* predoavale u izmiljenim primjerima pojedine moralne pouke moraJiiacija <rbiL moralisatio) potpomaganje rili: unapreivanje I monilu i njegovih pnipisa; usp merfiblirati moralizam 'lat. moralisj pri nova nj t i strogo zahtijevanje jednug moralnog shvaanja dunosti; supr. a moralizam ili imoralizam nKn-alidrati Gat. moraliaare] initi (ili: uiniti' moralnim, popravljati koga ili Ato u moralnom pogledu; uh ti mural. uliiei-ati moral; razmiljati o mornlu, govoriti o moralu, propovijedati moral; pren. koriti nekoga, popovati nekome mornlnn filozofija \. pod moralni moralna pedagogija odgajanje u duhu shvaanja ivota koje se oslanja na filozofsku i znaostvetiu, a ne na reli-lOjsku etiku Tnomlna statistika statistika dr*Htr-nih, u moralnom pogledu znaaindi pojava i djelovanja u ljudskom drutvu koj.i se dogaaju po nekoi pravilnosti, npr. zloini samoubojstva, sklapanja i razvodi brakova itd, moralna teolugija po Kantu, pokuaj da sc, na osnovi uroene teznjfi razumnih bia da ive u skladu a odindemin moralom, zakljui u posto-j ariju Boga i Doijih ntohina moralni ilat. moralist koji se cie morala i njegovih propisa; moralni zn-kon unutarnji zakon po kojemu nitko ne treba initi Ono sto ne hi elio da se njemu dini {vidi kategoriki iui-peruLivJ; mnrtd>rn osoba pravna osobo, juristika oauba, ona sto ima sva zakonska pravu, n Ftvarno ne posluji kao osobn. npr, neki zavjet; moralna naela moralni zakon; moralni filozof filozof koji moralna i etika pitanja sustavno prouava i obraduje; moralno filozofija nauk o moralu, praktina liluzotijn, etika moralnost (lat. moralis) v. moralitet morano (tabl gtnx. oteui, r&zvlaei, zadr-avajui moratorij llat, mcratonum, morari oduili, udugnvlaiti) odlaganje roka plaanja nekog duga. bilo pristankom pojedinih vjerovnika ili putem zakona; odgoda plaanja do odreenog ruka. keji odreuje vlada kad nastupe izuzetne okolnosti i prilike, npr. ral i dr. morbicid U at. morbus bolest, caedere ubijah) kem. to rmald trudni sapun-ski preparat i.dejinlekajsko i anli-sepiiko sredstvo) morbidan :lat. morbiue) bolestan, bo-leljiv; slik- mekan. njo/an morbiriitet [lat morbiditasi med- bolesno stanje, holeflljivost^ brojni odnos bolesnih prema 2dravima_ npr u vojsci morbili (lat.) mn. med. oipico, sipaniee, male boginje morbilitet 'Lat. mnrbiLitas] med. v. morbiditet morbiloznn flfltL morbilkisus. fr. mor-bileu^p med. ojpim koji spada u ospice morhtnnn (lat. morbosus) bolestan; nezdrav, bolatljiv, slabunjav morboiitet (kat. morbosicas) bulest. bo-leljivost, slabunjavost mnrbus (Int- morbus] med. bolest mordadltet ilot. mordacitas.k mo i sposobnost nagrizanje pren. zajodljivost mordekaiD < fr. mordcsiin, sp. morde-fhinj med. auijaka kolera mordent (tal. mordenrc) glaz. ukraavanje pvirnivja ib- pjevanja time sto ae iz, glavnog tona brzo prelazi u najblii ivi ton. pa se opet vraa u glavni: osnova (grundl za pozlaivanje i po arehrnj ivanje morel Inseniti (engl- moral insamtvl me. moralno ludilo, bolesni poremeaj u duhovnoj djelarnosri koji dolazi do izraaja u nedostatku, moralnih ^etikih! osjeaja i pojmova, u slabosti volje i u sklonosti nemoralnim i zloinakim djelima (obino uroena, ali nastaje i kao posljedica odanosti piu i si.) mureln {tal. rnorello, fr. moreau. [at. inaurus) bot, odlina vrsta krupnih, crnih ili tamnocrvenih treanja more na [fr. moramo) geol. s obronaka i proplnnaka, ispod kojih se nalaze ledenjaci (gleeri.!, pada na ledenjake krupno i sitno kamenje i zemlja: hrimjak, kreui se polako nanie, nosi Obom ta] kameni materija] koji fe lagano slaze uz njegove bokove u dugake redove; sav (aj materijal zove se bonu morcnn; kod se dva ledenjaka sa svojim murenama sastanu i spoje ujedan, onda *e i njihove bone moreno spoje u jednu, Izv. sredinju morenu

morendo <tal.> glnz. izumirui, gubei se. sputajui ton Loliko da se jedva upe; murijinte murestlnt mos, morea! mn. v. pod mos mnresko (tl, mureseo. p moriseo) mn. v. arabeHk* i groteske moreska (tal. moresca. fr. moresquej "maurski pio*", ples s maevima u troetvrtinakom taktu, osobito je bio omiljen u XV. i XVI. SU (kod nas i danas postoji i izvodi se svako godine u gradu Koruli, za blagdan gradskog zatitnika svr AugUEtina, 2S- kolovoze, j prikazuie borbe protiv Maura i pobiedu nad njima) Morfej (gr. morfe oblik Jat MorpheuM mit. po Oviiju, sin lxjga spnvnnja Somnusa, hog sna, nazvan tako ziBig toga to se njegovom pomoi, u dui onoga koji spava, stvaraju razne slike i oblici Imorfe = oblik) morfeja (gr. mcirfc oblik) med- bijela kona pjegavost predznak guhei murfij tgr*- morfe oblik, Mrphocu=' kem. glavni sastuiak opijuma, sa^u-fien mlijeni sok sto curi ii zsrfrzanih ahura nezrela maka. kristalizira bezbojno, u manjoj koliini uspavljuje i ublaava bolove, m u veoj otrovan [mnogo se: upotrebljava u medicini] morflnist (gr- morfe oblik) onaj koji jo strasno odan uivunju u opijumu morrjnizam Igr. morfe oblik) med. trovanje fbog stalne uporabo morfija, oituje se u tekim ivanim poremeajima i bolestima; strasna i neodoljiva odanost uivanju morfJia. morGnoman 'gr. morfe oblik, jnamai v. morfinist morfinomanija igr, mrfc obhk. raa-nia pomama, strast) strast uivanja u morfiju; usp. morfinizum murfo- tgr. morfe) pred metak u sloe-nicama sa znaenjem: oblik morfogeneza (gr morfe, geneni* postanak, postaj anje) li zini. nptogenet-ski i filogenctski razvitak oblika ivih bia (organizama) morfograflja (gr. morfe. grafia opis) opisivanje prirodnih tijeln s obzirom na njihove oblike morfologija 'grc. morfe. loia> znanost o postanku i razvitku oblika: organskih tijela (ivotinju i biljaka . Zem-Ijine kore: rijei itd. morfbmetrija (gr- mode, metmn mjerilo. mjera> mjerenje obhka morfonomiju igr. morte, nomos zakon] znanost o zakonima postanka i razvitka oblika prirodnih ti.iela morfolika i gr. morfe, lat- morphoLica) mn. dijelovi iz kojih su sastavljena prirodna, onnbitO organska tijela morfotomija (gr. morfo. tome sjeenje, rezanje) znanost 0 rastavljanju i razluivanju organskih tijela, = anatomija morfo tropi ja [gr morfe, tropoa) u kri-statografiri: alinoal mm-Folokih i rl zirkih ^v<ijstiivrt spfijanja koja kemijski nisu analogna morfoza igri. modi;) uoblienje, poata-janje oblika, razvijanje oblika, oblik Morgana I LaL. I u breton^koj mitologiji: sestra kralja Anbura i prezrena ljubavnica LanceJnlovii, pretvorila se u vilu i ivi kao fala morgana, tj. vila Morgana morganatika (Iflt, morgana hen) jutarnji dar koji je, n(^knda, mladoenja davao eni nakon prst: brane noi morganatski brak (lat. matrimonium ad morganaticam, staro\Tsoko njemaki morgan jutro* neravnopravan brak. tj. brak sto ga aklupi elan neke vladarske kue ili viokog plemstva sa enom koja mu po roenju nije jednaka; djeca n takvog braka nasljeuju samo majino ime i imanje moribundus (lat. mon. morihundus) med, koji je na 9mrt oliulio. umirui morija (gr. moria) mori. v. moroza murijente (tal. mDrienta) glaz. v. morendo Morlaci (tal. Mnrlacchi) 'Vlasi s. mora"T Slaveni (katolici i pravoslavci) s istone obale Jadranskoga mora, tj. iz Hrvatskog primorja Dalmacije do Sphta mormoni mn. Svoci posljednjih dana engl. T.nttor-day Saints). vjerska sljedba koju jc 1827. osnovao u Sjevernoj Americi Joseph Smith (1805 1844;, kuji je g izdao knjigu proroku Mormona, navodno pisanu 420 g. n, e,, punu pria, o biblijskim plemenima u Sjevernoj Americi, uda i objave; mormoneka vjera dopusta i propovijeda rnnogofconstvo, inae sadri krSanaka i suvremena nekrft-anskfl glcdiSta monnonatvOi mormoni? am vjera i shvaanja sljedbe mormona mormorD~ndo (taU glaz. zuborei. kao da ubun monfior^'olc (tal.) glaz, v. mormoran-do

mn-mortina it. mormorozo (taL) glaz. v. mormora'ndo Dorodohij igri. moros budala, luda, do-cheiun prihvatilite} luda kua, ludnica; morokoinij morukomlj (gr. moros, kome selu.) v. morodohij moro moro (ftp. moromoro) zool. vrsta lame( arena, crne i bijele boje, samo veu od obine lame mor-oza (gr moria] med. tupoglavost, ludost, ludilo; morija moroznn (Jat morosus; mrgodan, nabu-sil. nezahvalan. licemjeran, osoran, mrzovoljan Mrofljja (gr- moros Inda. sofia mudrost) med- vr&ta mranog ludila mora (lat. moru] smrt; moru oparene ili mors spUfija (lat. mora apparen^, apurija) mi*.}, prividna smrt: mors n-udis (lat mors civilisl- prav. graanska smrt moraele (lat. morsuli. mcrselli; mn. thrm. duguljaste i etvrtaste ploioe od eera u koje se, dok su otopljene. stavljaju razno ljekovite supstancije mort (njem, Mottel) buka, hjep. maz (smjesa od gaenag vapna- cementa. pijcko l vode mortadela ital- mortadr-Ual debela bolonjska kobasica od jednog dijela svinjskog mesa aa slaninom i dva dijela govedine, s paprom, muskatom i dr, mortalitet [lat. mors smrt, mertalitnsj smrtnost, umiranje; zbroj sluajeva umiranja u jodnom odreenom razdoblju, za razliku od sluajeva rada-oja (fertiliteta); tnhltr? mortaliteta tablice ii kojih se vidi broj smrtnih sluajeva u odreenom razdoblju mortar (tal. mortario] muar, avan Mortem effugtre nemo polesl <"lat.) Smrti izbjei ne moe nitko mortiflclrati dat- monificare) iz umirati; kinjiti, muiti svojc tijelo): priguivati, npr. prohtjev, strasli skraivati, umrkavati meso time to se ostavlja na zraku; prav. ponititi, objaviti da ne vrijedi {ugovor, testament); med- umrtviti; pren. poraziti, ponizi li', teko uvrijediti: takoer: amortizirati mortlfikaciJB (lat. mortificatio) izumiranje, umrtvljenje, izumiranje pojedinih dijelova; muenje, umrtvliiva-nje (tijela); skraivanje, umeksava-nje, npr. mesa, time to se drzi na raku; trg, unitavanje, ukidanje, npr. potraivanja nekog duga; prai. proglaenje izgubljene isprave za nevrijednu di nekog duga da se ugasio; prm. poraenost, ponienje; amortizacija mortira (niz. murtierl muar, merzer; krdtkocijovno topniko orue za u-batnu pali b u mortindonacija (lat. mortis donatio, donntio mortis causa) prav. poklon u sluaju mrti, optffuivanje. ostavljanje u nasljedstvo mortsezotta (fr. morte-saison) mrtva sezonu, deha godine kad nastupa veliki ZaStoi u trgovakim poslovima, obino za vnjemc ljetnih mjeseci moriti Hj (mn. morlunriumj u leudah nom sustavu: pravo gospodara da. u Kraaju smrti nekog njegovog kmeta. trai za ?ebe neto od njegove ostavtine: takoer- manus mortua mnrtag [lat. raon umrijeti, mortuut'i mrtav, umro, mrtvac; manu* mortua (lat. manus mortua mrtva rukai prav. svojina koja je. putem oporuke, postala neotuiva, imanje koje je putem oporuke, predio u svojinu Crkvo i time pOdLalo za dravu gotovo mrtvu (takoer: mortiu); de mnrtus nit ztisi bene it. de mortup nil nizi bene (lat.'i posL o mrtvima ne treba govoriti nita, nego am ono sto je dobro morala ilat. moruni malina, kupina) prvi embrionalni ntndij u razvoju ivog organizma (skupina stanica nastala brazdanjem jajeta nalik na mahnu, kupinu) momm (gr. morun, lat. morum) dud, murva. med. dudasti ir moruna dat. murena \7 gr, mvraina) zool. nha h rs kavi uj aa iz porodice jesotri; moe biti dugaka i 5 metara; ivi u Crnom i Jadranskom moru moniB (lat, morusj bot. dudovo drvo, murva mor [rus.j zool. morski 9i&a*ac vi rea perajara, morski konj; zivi uz obale Atlanskog i Tihog oceana mos (lat. mos gen. mori. obiaj, navika, nain ivota mostlaa Injem Ma&sfLuchol boca od litre i pol. oka; okanicn, okaruk mofibobatrija i'gr. mosehos tele. Intreia ohoavanjej mit. oboavanje teletu, osobito: oboavanje zlatnog teletu kojemu su se klanjali Istrani ri dok su bib u pustinji

moskitero (sp. mosquite:rO) zavjean na krevetu za zatitu od uboda komaraca (moskita} i drugih dosadnih kukaca; muhobrpn muabito (sp, mo^ca, mosquito, lal musca muhai komarac nekoliko raznih vrsta roda Culez, ija enka dugakim rilcem probada kozu ivotinja i ljudi i sifie krv, komarac, komarac malarica r mnsknvada (Ir. mosciluadr. tal. mos-covabi) neproi^en Seter; kasonada mosso it. moso (tal. I [jla?. s malo ivljim kretanjem, pokretljivu mosor itur. maauru) 1. cijev, kalem, spula; VA. klip kukuruza Ji neka druga stvar u obliku klipa; naprava za izvlaenje tekuine iz bave inoeja (ar. mnsdid. tal. micbea) rau-bamedanska bognmnFja4 turski hram drugog reda; usp, damija mokarocclat. Uu^chinne) zool- bazrogi preiva iz porodice jelena most (njem. Most novo, tok iecu^eno vino a 1230^ severa, alatko vino mosoR llat moschus, mn^cu, ar. muskj sekret mujaka moskavca, dok jc svje predstavlja meku, crvenkasto-smedu ma^u. jnkog mirida i gorkng, otrog okusa; oauSnn poetale crnu-sme i mee se pretvoriti u prah; slui za parfem, a ranije se upotrebljavao 1 kao lijek; bizam mot (tal. motto) pokret, znak, mig. grimasa; initi "K/te davati jnakove motacile (bit. motacillae) mn.'oni red ptica pastirica la Icoji spadaju slavuj, vrabac, grmu&fl i dr I motel amerika kratica d Motorista Hotel, tj. hotel za motOftate fodma-raliite uz cestu sa semunorn sta-oicom i restoranom) motel (lat. motetum, fr. motet. tal. mo-tetto) glaz. crkvena pjesma u viSe glasova, bez instrumentalne pratnje, obino s tekstom u Biblije; predstavnici; PaleaLnna, Ln^so, Bach i dr. motilitet (lat. movere kretati, motug kretanje, motilitas pokvot) pokretljivost, pukretnost, sposobnost svn-jevoijnog kretanja motiv (lai. motivum. taL motivo, fr. moti D pobuda, povod, poticaj, razlog; u umjetnosti: izvorno zasnovana umjet' nika misao koja prevladava golomotivacija moviola ki.ipnim umjeLmekim djelom Ili cjelokupnim umjetnikim opusom; glaz. figura ud vie tonova iz ijeg ae ponavljanja, mijenjanja i mijeanja ^ drugim motivima razvijaju vee tonske cjelini? motivacija (lat. motivatio) obrazlaganje, obrazloenje, navoenje pobuda ili razloga za neto motivirati (fr. motiver) ubrazloiti, obrazlagati, navesti tili: navoditi) pobude ili razloge za neto moto {tal. motto, fr. mot, lat muttire apnu ti, aputati) jezgrovita misao, poslovica ili navod (citat) nekog pisca koji se stavija na elo nekog spisa, rasprave ili veeg djela, obino o-mab iza naslova, a koji treba naznaili i nagovijestiti sadraj, smisao ili svrhu onoga o emu se pisalo moto-kros (engl, moto-cross) port natjecanje u vonji motociklima po le-renima bez putova motocikl (lat. motor, gr. kvklos kota) bicikl koji sc pokree motorom motor (lat. motor) pokreta, pokretna sila, pokretalo; pogonski mehanizam, kod strojeva (pokretan snagom voe, vjetra, pare, plina, benzina ili elektriciteta); motocikl motorist (engl, motorist) voza na motociklu, motociklist motorizacija (lat movere, motorisatio kretali) zamjenjivanje ljudske i ivotinjske energije motorom (npr, u po-ljeprivrei); usp. mehanizacija motorizirati (Jat movere kretati, motor jKikreta) opskrbiti, Opskrbljivati motorom; mo ton ira nn diviziji ona koja je pomou automobila i traktora za topnitvo sposobna za brzo pokretanje; motorizirano pjeatvo ono koje se pomou automobila i motocikala moe brzo prenositi i prebacivati s mjesta na mjesto motorni Gat. motori us) pokretanT koji pokree, koji proizvodi kretanje, npr. moturni ivci; koji je u vezi s motorom, koji sc zasniva na motoru, koji pripada motoru; motornu kola kola koja pokree motor; motorni kotar v. motocikl; motorni amac amac koji pokree motor mntomjak motorni vlak ili brod

motoskaf (tai, motoseafo) voj. vetima brz bojni amac, s tri lana posade, naoruan malim topom i torpedom mutuproprio (lat. motuoroprio iz vlastite pobude) poslanica, bula ili naredba koju izdaje papa po vlastitom miljenju, tj, bez poticaja sa strane motus (lat. motus kretanje, pokret) kretanje, pokret; duevni pokret, pokret due, jako t>sjeeanje, duevni in. strast; con moto it, kon moto (tal.) glaz. s kretanjem, ivo; moto precedinte it, moto preedente (tal.) glaz. v. meessimo tempo; motu pro-pno Gat.) iz vlastite pobude, po vlastitom miljenju (usp. moluproprio) motus peristaltikns {lat, motus peri-stallicusl GzioL \. peristaltika mount (engl, mount. lat- mons brijeg, brdo) rije koja se pojavljuje kao sastavni dio mnogih zemljopisnih naziva (npr. Mount Kverest) movencije [lat. moventia) nm dijelovi imanja koji se mogu sami kretati, npr. stoka (za razliku od mobilija. stvan kuje treba drugi pokrenuli' movens (Jat. movere kretati, pokrenuti, moves pokretan, krgi kree, koji pokree J sredstvo koje izaziva kretanje, pokretljiva sila, uzrok kretanju; spi-ritus movens Gat.) duhovni (ili: glavni} pokreta neke djelatnosti movibon (lat, movere kretati se. bonus dobar) naziv za jedno sredstvo koie smiruje ivce i omoguuje dobar san movimento (tal,) glaz, mjera za vrije-meT tempo moviola 'lat, movere kretati) stot na kojem se montiraju filmovi i kopira tonska vrpca mozaiar mozai~ar (fr. mosaique) umjetnik koji izrauje slike i ornamente u mozaiku mozaik (fr. mosaiqun, lp., port. mo&aico, tal. musaico, lat. opus musivum, gr, museion) slika ili ornament, na zadu ili podu. izraen od kamenia, mramornih, ili staklenih komadia u boji nir, kratica za magistar Mr. kratica za mister (engl.) gospodin mrgin [Lat. margo) mea izmeu rivaju imanja mrmot(a) ([.al. marmotta) zool. svizac (vrsta glodavaca) mn kineska mjera /a povrinu zemlje mualakat (or.) zbirka sedam najljepih lirskih pjesama eeinoriue najboljih arapskih predislamskih pjesnika mualim (tur. muallim) uitelj; profesor, nastavnik u mektebu mucesoirati (lat, mucescero) pretvarati se u sluz, postajati sluzav Muoije Scevcda (Lat. Mucius Scaevola) rimski plemi koji je, kad su Etrus-ani G07, g. p. n. e. bili opsjeli Rim, otiao u logor kralja Porzene da ga ubije, a kad su ga uhvatili, da hi dokazao svoju neustraaivost. spalio je svoju desnu ruku. zbog ega je dobio nadimak tfcaevoia, tj. Ljevak mucilaginozan (lat mutilaginosua) v. mukozan mucilago (Jat.) med. v. mukus; muLjr-lagogittni arabiri (lat, mucilago gumnu arabici) guma otopljena u efjn dijela vode. gusta gumena otopina muderis (arr) uitelj na vioj koli, nastavnik, profesor mudras (sanskr,) kod Indijaca: vjetina prianja rukama mucda (port mueda. lat moneta; novana jedinica u Portugalu muf (njem, Muffe) 2. teb naglasak, za vezivanje (ili: spajanie) dviju cijevi koje se dodiruju mnf (njem. Muifi) 1, entki odjevni predmet za ruke u obliku torbice s 925 mohasil obje strane otvorene, koji se izrauje od toplog krzna, kolak mufl {fr, moufle. eng muffle, lat. muf-Glfa) kem. posua od peene ilovae u kojoj se mogu jako zagniati predmeti koji ne smiju doi u dodir ni s gorivom ni & plinovima to ih. razvija vatra (npr. porculani muflon (fr. inouflon. tal. rriuffo. njem. Muffj zool. divlja ovca (ivi po hrje-govima Sardinije i Korzike, u Sibiru i sjeverozapadnoj Americi); argali mnfoln (engl. rnuffle) posuda od vatrostalnog materijala; slui za arenje, spaljivanje ili taljenje razliitih materijala mufti (ar. mufU) v. muftija 'o ' muftija [ar. uiufti>uonjak-bogoslovkod muslimana, tuma zakona na OEno-vi Kur'ana, turski vrhovni sveenik i vrhovni sudac; ministar prosvjete u Turskoj (veliki muftija) muhndJri (ar. mnhadir) mn. pristae Mubamcdove koje su se u Medini skopale oko njega; iseljeiuta, izbjeglice

muhafls (ar..> zapovjednik utvrde, garnizonski vojnik, straar, uvar Muhamed (ar. JVTuhammed) onaj koji je dostojan slave, hvaljeni, slavljeni: osniva muhamedanske religije, roen u Meki oko 570. g. n. e.. umro muhamedanizam nauavanje Muha-medovo, islam muhamedinci pripadnici vjere koju je osnovao Muhamed, muslimani, mu-hamedanci mubareba (tur. moharehe. muharebe) rat. bitka, boj muharara (ar. haram a) prvi mjesec u muhamedanskom kalendaru lima 30 dana), nazvan po tome to je u njemu zabranjen rat i borba (barama = zabraniti) muhasera (tur. muhasara) opsada muhasJl 'tur.) sultanov namjesnik miihendi 926 rnulteka mnhendis (tur.) inenjer muhimat (tur.) 1. prtljaga, oprema (osobito vojnikaj; 1. municija, streljivu mujaa (fr. mouillage) "krStenje vina'', dodavanje ukiseljenom vinn este, eera i vode da bi se uinilo uporab-ljivim mujezin (ar. nuezin)hodakoji a minareta poziva vjernike na molitvu mujiratj (Fr. mouiller) kvasiti, vlaiti nikada (tu rj sultanov spahiluk. carski posjed muhngo (lat, mucagoj med. v. mukus mukata 'tur. mukataa) zakup, onjam muknti (lal mucus sluz, ran. mucata) mn. kem. sluzaate sob muket (mocuhette} vtitani sbjenj avijen u klupko ili u spiralu mukozn (lat. mueusa se. membrana) anat. sluznica Tnukozan (lat. mucosua) slu^ast, balast, slinast; sluzav, balav, slinnv mukozitet (bit. mucositas) aluzavost, balavost, slioavost mukte (tur. muft. uiuftl besplatno muknlencija Gat. muculcntia) balavost. aluzavost, slinavost mukulentan (lat. muculcntus) sluzast. balast, -dinast; slinav, sluzav, balav mnks (lat. mucus) med. sluz, ehna. bala mol (ar. Mozul) 1. tanak i fin muslin (najprjje doao iz ist. Indije) aml (fr. mcule) 2. vrsta malib jestivih koljki: klapavica, klapunica, puica mula (ar. mevla) 1. gospedin. gospodar, sudac u vebkom gradu; sveenik mula (lat- mulus) 2. zuoL mazga mularija (tal. mulo) djeurlija mlat (sp., port. mulato, lak mulus mazga) prvobitno; mazga (ori dnjepca L magarice!; poshje; polucmac (roen od oca crnca i bijele ene, ib obratno); za ene; mulatkinja mulatkinja (sp. mulata) v. pod mulat mu lau (fr. moulage) kalupljenje, izraivanje kalupa, L'jevanje n kalupu, izlijevanje; uzimanje oiiska, otisak; koloriran anatomski preparat od voska mulijebrije (lat. mulier ena, mune-bria) imi. enske stvari, enski spolni organi; med. ensko mjeseno pranje mulijebritet Gat. muliebritas) enska prirodo, enskost, enstvenost mubinaa i.fr. moulinage) predenje svile i sve sto je potrebno za t.aj posao i.strejcvi i dr ) muline (fr. rnoulinet. tal. mulino, lat. mulina) mali mlin, mUnica; okret u plesu; sprava za mjerenje brzine rijenog toka; okretni kri (na prolazu za pjeake); u maevanju: kruno vitlanje maem da bi se istodobno odbili udarci vie pretivnika mulirjirati (fr. mouliner) presti u dvije birje, npr. Svilu mulir ifr. moulure) arh. vijenac na kuci, pervn?, sims mullrati (fr. meulcr) liti u kalupT izliti u kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tiskati mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje, vlasnitvo nralkija (Lur. mulkive mektebi) visoka kola, sveuilite mulkta (lat. muleta) prnv, v, multa 1. mulktirati (lat. muletarej prav, kazniti novano, kanjavati novano mulnmedieina (bit.) znanost o hjee-nju ivotinja multa Gat.) 1. prav, novana kazna, gle-ba [mulkta^ mnltu (lat.) 2. mn. mnogo (u kvantitativnom smislu), mnoge stvori, mnogo toga: non multa. sed multum (lat.) ne mnogo stvari (kazati, uinitij. ne-gu od jedne kazati Hi uiniti mnogo, tj. malo, ali temeljito, bolja je kakvoa nego koliina rada rnulteka (ar.) - sluba Boja (u islamu} multi multi (lat. multum) predmetak u sloc-iiicama aa znaenjem: mnogo, vie moltiangulai-an (lat. multiangulansi vnekutan, mnngokuton

multicikl (lat. multi-, gr. kyklos krug, kota) spajanje po est dvokolica u jednu, tako da se na njima moe smjestiti dvanaest ljudi i ios prikopati jedna laka kola (osobito u vojaci) multidrmenzionalan (lati koji inia mnogo dimenzija, velik, ogroman multifaran (lat. multilanus) keji ima mnogo redaka, vioredni multifidan (lat. multilidus) jako rascjepkan, isejopkan, 3 mnogo pukotina mnltifloran (lab. multiflorus) bot. s mnogo cvjetova, mnogocvjetan, keji ima vise od pet cvjetovn murtfforman (lat. multilbrmrs) koji ima mnogo i>blika. rnznooblian, raznolik, mnogolik multigerierian [lat. multigeneris) raznovrstan; raznorodan multikoloran ( lat. muiticoloris) raznobojan, aren multilatera-lan (.lat, multilaterali*) viestran multimedijalarj (lat.) viiemedijalan, boji se istodobno slui s nekoliko tehnika reprodukcije i prenoenja komunikacija multimodan (lat. multimodus) na mnogo naina, viestran multinacionalan {lat.) vienacionalan multuiuMcnrari (lat. mulUnucleans) s mnogo jezgri, mnogejozgreni moltiokularan Gat. multus mnogi, oc> lus oko) koji una mnogo oiju, mnu-goek multipara (lat. multipara) ena koja je mnogo puta radala multipl (Int. multiplus) prid. viestruk; sloen; kao imenica; mat. broj koji sadri drugi neki broj vise puta bez e^tatka, viekratnik mumificirati multiplan (lat, multus, plenum ravan) zrakoplov a vie redova krila; usp. meoeplan multipleks (lat. multtples) viestruk multiplicirati (lat. multiplicarc) umnoiti, umnoavati; mat. mnoili multiplicitet [hit. multiplicitas) mnotvo, mnoina, raznovrsnost multiplikacija (lat multiplicatio) mat. mnoenje; umnoavanje mnltiplikand (lat. multiplicandus) mat. broi koji treba pomnoiti drugim brojem, mnoenik: usp. multi-phkator multiplikativEin (lat. moltiplicativus) umnoavajui, koji izraava mnoenje ih umnoavanje multiplikator (lat. multiplicator) mat. broj kojim se mnoi drugi hroj (mul-tiplikand), mm>itrilj: umnoiva multiplum (lat. multiplum) viestruk, viestruka veliina; mat, broj koji sadri u sebi drugi broj vie puta bez ostatka {npr. 9 je multiplum od 3\ sariratelj multrpolarati Gat. multipolansj mno-gostoerni. koji ima mnogo stoera, polova, s mnogo stoera, polova multipotentan (lat multipotensl koji mnegn moe, veoma moan multivalentan 'Jat multivalens) kem. koji ima vie valencija, tj. viscvri-jedan elemenL multi vit a minski Gat. multum, vita ivot) koji sadri mnogo (ih. vei broj) vitamina multum (Int.) mnogo; v. pod multa multila (lat.) mnegi, mnogobrojan, obilan; usp. multa mulu (tur muluk) kralj, vladar mulzum (lat. mulsum sc vinum) vino pomijeano s medom: medovina mumificirati latnl. mumificare) pretvarati (di; pretvoriti) u munnju, balzami rah; pren. smraviti, biti mrav i suh W27 mumiflk.Hciju 92R municipija mumifikafiija (lat. mumiricatiol balrn-miranje. pretvaranje u mumiju, pravljenje mumija; pren- mravljenje mumija (pera. rnum. ft. momie, tal. rau-mmiai kud starih Egipana: lefi ovjeka oien od svih mokanih dvje-luva. upunjon smolom, a&fnltom lb gumom, omotan posebnim likom i premazan smolom; pren. ishlapjeli i oronuli starac, starkelja; mrav ovjek; mineralna mumija vrsta veoma skupocjenog perzijskog balzame. ugodna mirisa i za rano vrlo ljekovitog, koji su stan blgipflni upotrebljavali pri mumificiranju leeva

mumiri ttur.) ovjek koji vjeruje, muslimanski vjernik maimps (engl. Mumpsi med, zaraina upala pamtisa (poduime lijezde); zausnjaci, pod usnice monarhija (tur. mu nadi) oglnSiva, izvikivs mnndanitct C lal murnlanita*) v. mundanizam mundanizam (lat. mundus avet) svjetovno^, duh ovog svijeta mundanski [lat. mundanug) koji je u vezi sa imetom. svjetski, svjetovni munharmonika '"njom. Mundharmo-nikal instrument s elinim jezicima na kojem se proizvodi zvuk puhanjem Mundtal [lat. mundus svtjot> sport. fiport?ka natjecanja na kojima sudjeluju predstavnici pojedinih zemalja iz itavog svijeta; svjetsko nogometno prvonstvo mundifikncije (lat, munditicantia) med, sredstvu za ienje mundij <lat. mundjum) pravo mua nad enom, staratelja nad iuenikom i dr. mondir Ifr. monture) voj. v. monUira miindrekl&mfi (njem, Mund usta) pre-poruivanje nekog umjetnikog djela Uh bilo kojeg drugog proizvoda ih dobra) od usta dn usta mundtik injem. Mundstuck) cigarnik, cigaretnik. cignrluk: glaz. pitak, dio koji *e stavlja u usta i'na piihakim instrumentima * mundus 'lat. munus* svijei,, svemir; ovjeanstvo, ljudi; mutiu* inttili-gihilis (lat.) razumni svijeL, svijet razuma; mundus Bcnsibilis (lat,) Osje-tiJni svijet, priroda; munus vuil de-cipi^ trgo decipiofur (laL.iposl. svijet Ojudii hoe biti zavaravan, pn*ma tome, da bi se zavarao, treba ga zavaravati mungo (lat. mivngos iehneumon) 1. zool. vr ihneumnn. 2. vrsta umjetne vune od stare, raschane tkanine municija rtnt munitio utvrdivanjeT utvrda, lat. munire utvrditi, znAtiti-ti, osigurati, fr, munition; vojr streljivo, tj, pupani meci, granate, ftrap-neJi, bombe i dr.; manihejski nvto skladite streljiva, spremite Streljiva; mumci}ska kalana vojna jedinica krjja ops^btinva operativnu vojsku streljivom municipalitet i.lsit. municipahtai) gradski obor; opinsko vijee, sud opine, gradsko poglavarstvo, gradska uprava; sluzJoenieiiili siubenitm inovnici, inovruitvo" gradskog odbura, opinski inovnici, upcinsku dnovni-stvo municipalizirati ilat- municipiumJ dati nekom gradu i-ptin&ki sud ije lanove biraju graani municipalni Oat. munidpahsl koji se Lee gradskoga, odbora lili: samostalne gradske uprnve) gradski, opinski, municipalni inovnik slubenik gradskog odbora, opinski inovnik municipija rt at. munus cepare, muni-cipiumi grad u Italiji ili izvan Italije pod vrhovnom rimskom vlnAu, ali sa svojom samoupravom, ustavom i zakonima (graani ovakvib slobodnih gradova dobili su kasnije i rim munlflccncija 929 mu&kularitct ako graansko prjivo, ak i pruvo glina) munificenciJH (lat. munificentia) dareljivo?*. vehkj>du*nosth dobrotvor-nosi mimirnent {lat. munimentuml zatitno aredatvo, tvrava, utvrdo1 prav, dokazno sredstvo, okolnuaL koja jednoj parninoi strani ide u pniog munn* :lati zadatak, dunost morale flat. murua zid, murales> mn. biljke koje rastu po zidovima muranela (tur. mureaele) 1. doputenje; 2, sudbeni poziv; 3. korespon-donega mnratoH {lat. muru*h muratores zid) mn, slobodni zidari murdum <tur, merdumj ovjek, osoba murijncit flat muria) kem. v. anhjdrit murjjBti (lat. muria, muriata salamura, rasol' mn, kem. kloridi mu rij a ticao ilat. muriaticusj kem. koji sadri solnu kiselinu; murijanim prah harutu slina amjeaakoja umjesto salitre sadri kLon>kjsc[i kalij murljatik (lat. muriaticum sc asidum, muria salamura, rssol) kem. solila kiselina, kloruvodina kiselina murina flaL Muruena helena* lOol, morska riba iz skupine jegulja a otrovnim zlijczdamu na nepcu; ivi u Sredozemnom moru, Atlanskom i Tihom oceanu

murmur ilat.) uborenje. romorenje; m*d- krkljanjc. HuUtnnje murua (lat.) zid, bedem: mn. muri murva (lat. Morutj bot, dud (drvo i plod) mufinka (tur. munakka) kuh. jelu od koaanog mesa. krumpira ili plavog patlidana i ne muarrlrle ['at- mudroj mn. zool. muhe. kao porodica kukaca musc (fr. moussouKf pjenuavo vino; kao pridjev: pjenuav, koji se pjenusa, npr. ampanjac Musej Igr. Musaios) mit. staroatenaki pjevbfi, prorok i sveenik, suvremenik Orlejev mnselui ifr. umusseline. tak muissolino) Gna pamona tkanina nazvana po irakom gradu Mosulu, gdje ?e najprije poela izraivati! music<hull tit. mjuzik-hol (engl J glazbena dvorana, varijete musical it. mjnzik] lengL) glazbeno-^cen^ko djelo u kojem ao spajajn gln?' ha. pokret i rijei; i^edinjuje dramu, operu i balet mnska (lat. musca) zool, muha moskarin (lat. musta) kem. otrovni al-kaloid koji sadri otrovna gljiva mu-homor lAgaricus rnuitanusl musJkarinizam i'lat. muscaj med- trovanje gljivama; usp. muskarin muskat (fr. muscae, Sp. moscada, Int, musrntum) mosusov orah, orai muskatel i.tal. moscaieUo, lat. mu sca-teli um sc. vinum. ar mukati mus-katno (frozde. muskat,; vino od toga grozdn nmsklfiber(njem. Muke! miid, Fieber grobnica) bolno otvrdnue miinih spletova zbog prenapre?foua ili nenaviklih pokreta miudkotogija rtat. muscus mahovina, gr. logos rije, govor) bot, znanost u mahovinama i slinom bilju muakozan (lat. muscoaus] mohovino-vit, obrasbio mahovinom muflkfue llal museotne^ mn bot ma-hmnn:iMe biljke muakozitot (lat. museositasi mahosa-novitost muskul (Int. mus mis. museulua mali mis, mii] mn, munkuh anat. miii, mesnati dijelovi ljudskog i ivotinjskog tijela koji gaT skupljanjem i 13pruivanjem, ine upo^obnim za izvoenje svojevoljnih pokreta muakularitol (lat, mupculantas) snagu miia, sposobnost i djelatnost miia muskularoi [lal. musculnris) anal. miini; nut&kulumi mutav sastavi raspored svih miSia u jednom tijelu muskulatura Gat- musculalura) anat miim materijal, svi miii jednog tijela, sustav miia mukoInzan (lat. museulosus) miiav, razvijenih miia, jakih miica, snaan, jak muskulozriost (lat. musculositas) mi-iavost razvijenost miia, tjelesna snaga (zbog jakih miSia) muskus (lat muscus) 1. bot mahovina musliman (ar. nunslim} pripadnik islam F-kn vjeroispovijesti muslimanstvo <Uir.-per? muplimanlik) prava vjera, muhamedanstvo muson (fr. mousson, ar. mausim) v. monsun rauatne (fr. muuatache. tal. mostaccio. gr. mustax) brk. brkovi mustang (engl, mustang! v. mesteing nm Rt er one vert (njem. Muster ohne Wert) trg. "uzorak bez vrijednosti". natpis na posve maloj koliini rube koja se alje besplatno na probu musti ja ki bijelca i mulntkioje; usp. fustija mustik (fr. moustique) v, rno^kito muatra (njem. Muster) uzmak, primjerak, pnmjen proba, pokus urni fraoc. (mouche) 1- strogu sredite, pun pogodak; 2. muica, bradica ispod donje usne musanka (fej vrsta jabuke muema. (ar.l votano pEatno mueta (fr. mouchettc} arh. nadstrenica, dio na zidu sa lijebom otraga da se ne bi voda slijevala niza zid mukatelka (lat. muscatellum) vrsta ndrisne kruke muketa (fr. mousouet' v, musketa musketa (tal. rooschettu, fr. mosquet, lal. museheta) stara vojnika puka, u XVI. i XVII. stoljeu, koja se palila Gtiliem: muketa muketir (.fr. mousquetaire") vojnik naoruan muke tom, pjeak, musketar

mula (njem. MuscheJk 1. koljka, ljutura; E. izljev; umtvnonik, kuljka i si. mumula (gr. mespilon)boL zimzeleno drvce s ukusnim kiselo-slatkim plodovima iz porodice rua, rio dri je tlom iz istone Azije muriki (ar.) mn. mnogohuci, politeisti, ime kojim islamski teolozi zovu krane, zato sto vjeruju u tri boanske Osobe. Sveto Trojstvo mutarda (tal. mostarda) goruadea mutarda (tal, mostardal slaica. goruica, senf (vrsta umaka} muterija (tur, muteri) 1. kupac uope; 2. stilan kupac; 3. klijent benik; 4. prosaC; udvarao muatuluh (tur.) nagrada donositelju dobre vijesti mu ta (lat. muta sc. littera) gram. mukli (ili: bezvuni) suglasnik (zatvornikJ: c, , d, f. h, k, p, s, , t mutabilan (lat mutubilis; promjenjiv, kolebljiv, nestalan, nepostojan mutabilan (lat mutare mijenjati) promjenjiv mutabilitet (lat mutabibtasl promjenjive =fc, kolebljivost, nepostojanost mutacija Gat. mutatio) promjena, mijenjanje; gram. pomicanje, premjetanje glasova; mijenjanje glasa kod djeaka u doba spolnog sazrijevanja (puberteta); iznenadna pojava novih svojstava kod biljnih i ivotinjskih vrsta mutactjski (lat. mutatio promjena) koji je u vezi s mutacijom; mufarijska tp.arijo biol. oblik nendarvinizmakoji je osnovao nizozemski biolog de Vn-es: organske vrste nc razvijaju sejedna iz druge neprimjetnu, tj. u postupnim prijelazima, ve naglo, bez malih postupnih prijelaza, putem mutacije mutac&zam (lat. mutaciamus) svoje-veljna nijemost, namjerna nijemost mntard (fr. moutarde^ tal. mostarda, lat mustrum, njem. Moat) kub. goruica zainjena slatkim vinom ih vinskim octom mutaskop Gat. mutare mijenjati, sku-peo gledam) v. mutaskop mutatis mutan dis (lat. mutatis mu-tinriisl poto se izmijeni to se mora izmijeniti, kad izvre potrebne izmjene mutato nomdne de te fabula, rtarrntur(lat) ako se promijeni ime, o tebi se govori muteber (tur.) ugledan, cijenjen mutekarib far.) poet. arapski jedanaesterac koji se sastoji od 4 bakhijske stope s kataleksom na kraju mutcklija (tur. mutteki) ovjek koji izbjegava svaki grijeh mntosarif (ar.) upravitelj, guverner jed-oe pokrajine u Turskoj mtiteselim (ar.f privremeni upravitelj jedne pokrajine u Turskoj mutilacija {lat mutibitio) sakacenje, bogajjenje, obogaljeoje, kvarenja osa-kaenje, osakaenost, ohogaljenje, obogahenost mulilirati (lat. mutilare) osakatiti, obo-galjitL okrojiti, kvariti, pokvariti mutirati (lat mutare) mijenjati, zamjenjivati, promijeoiti; osobito; mijenjati (djeaki) glaa pn nastajanju doba spornog sazrijevanja (puberteta) mutizam (lat mutismus) nijemost; utnja mutmelj (njem Mund usta, Mehl brano) najfinije brano mutograf (lat. mutare mijenjati, grafo piem, biljeim) ureaj za fotografske snimanje predmeta u kretanju mutorj (fr. mouton) ovan, ovetina; podrugljiv naziv za francuske tajne policajce mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo) ureaj za pokazivanje prizora snimljenog muLografom mntuacija (lat. mutuatio) uzajmljiva-nje, pozajmica, zajam mutualisti (lat mutuari uzajmiti) mn. 1. lanovi jednog tajnog udruenja, osnovanog lB&'L u l.yonu, kojemu je bio cilj borba za jednakost u pravima; 2. lanovi drutva kojem je cilj uzajamoo osiguranje: 'A. zool. vrsta nametnika koji su ivotinji, od koje i na kojoj ive, vrlo korisni mutuaiitet (lat. mutuahsj uzajamni odnos, uzajamnost mutuali^am (lat mutuus uzajmLjen; uzajamni) umjereni oblik socijalizma koji hoe. umjesto bezobzirne borbe konkurenata, uspostaviti jednu snoljivu uzajamnost (ovo shvaanje izgradio je u sustav francuski socijalist P. J. Proudhon): biol. slabija ili jaa

uzajamnost medu ivotinjama, ili medu biljkama razliite vrste, ili medu ivotinjama i biljkama (usp. mutualisti i simbioza) mutubnn (lat. mutualis} uzajamni, me-usohni, obostran mutuum (lat. mutuum) zajam, pozajmica, dug u novcu muza (gr. Musa) mn, muze mit keri Zeusa i Mnemosine. boice i zatitnice znanosti i umjetnosti, osobito pjesnitva i glazbe. Broj muza bio je najprije tri ib etiri, dok napokon nije utvrdim na devet, i to: Katiopa zatitnica epskog pjesnitva; Kito muza povijesti; Melpomctza diu;q tragine i lirske poezije; Talija muza komedije i komine poezije; Eute.rpa muza lirskog pjesnitva; Kralo musa ljubavne (erotine) poezije; Uranija mu-za astronomije; Pulihimnijo 'bogata pjesmom", muza sveane pjesme i rjeitosti; Terpsihora muza plesa; pren. pjesnitvo, pjesma, spjev, vjetina, umjetnost, znanost Muzaget (gr. Musegetesl gia?. "voda, proelnik muza", nadimak Apolona i Ilerakla; pren. prijalelj mu?a. zatitnik l pokrovitelj znanosti i umjetnosti Muzaget (gr.} miL vou muza, pridjevi k starogrkog boga Apolona muzej (gr. museion] kud Grka i Rimljana: "mjesto posveeno muzama, hram posveen muzama; od renesanse: mjesto gdje ae uvaju zbirke predmeta iz pudruja umjetnosti, etnografije, povijesti, Lehnike itd.; zbornik, znanstveni asopis razliitog sadraja muzeograrlja (gr, museion. grafla opis) opisivanje iimjeLnikih i priro-dopisnih zbirki i njihovih rijetkosti rnuzeolog(gr. museion, logoal onaj kriji se struno bavi muzejskim pitanjima i poslovima muzeologija (gr. museion, logia) znanost ili uputa o sastavljanju i odravanju prirodopisnih zbirki itd. muzicirati (tal, musicare) proizvoditi glazbene tonove; baviti sc glazbom; svirati; pjevati muziar (lat. musicjs; glazbeni umjetnik, kom pozi tor muziki (gr. museios) posveen muzama, koji sc tie muza; koji se lie glazbe, koji pripada glazbi (npr. muziki koncert, instrument, muzika naobrazba itd J; muzike vjetine kod starih Grka1 sve ono to spada, u viu duhovnu i umjetniku naobrazbu (za razliku od gimnastike) muzika (gr. musikc sc. tceh-no. lat. muica) umjetnost muza kod starih <lr-ka obuhvaala je, za razliku od gimnastike, bve umjetnosti koje utjeu na naobrazbu duha i srca, a tek u kranskom razdoblju dobila je ue rnncnjc kao isto tonska umjetnost muzikalan Igre. musikos, tal, musicale) koji odgovara zakonima glazbene umjetnosti, koji poznaje glazbu; koji ima smisla i dara za glazbu, koji ima dobar sluh; blngozvuan. milozvuan muzikalije (lat. musicalial mn. ono ito spada u glazbu ih se tie glazbe, osobito; biljenice b nulama muzikant (tal. musicante) onaj kojemu ie sviranje stalno zanimanje, svira muzikulogija (gr. musike, logia) znanost o glazbi (bavi se poglavito (.eo-rijom i povijeu glazbe) muzirnti (fr. mousser) praviti pjenu, pjeniti se, jjjenuati se muznmanija (gr, musa, mania pomama, strast) strasna ljubav prema umjetnosti, osobito prema glazbi, oduevljenje za glazbu muar (njem. Moraer) 1. stupa, avan; '2. prangija, vrsta topn, merzer mulk trus.) seljak u Rusiji; pren. gruh. msotesan, neobrazovan ovjek ' ' . - . .-tU i .--foi _ ' i ',}.- '' - ...i'-l ''>--' ., f. ,.- 'Um,: U ' \-y "-i-. )i I1 T.vr.. (_ !... . v. -." \-,. ,?in i."',! N, n devetnaesto slovo hrvatske latinico N kem. kratica za nitrogen i N meunarodna kratica za sjever icngl. Korili, fr., njem. Nord) n. kratica za nomen, numerus, neulmni, nominativu? |na rim. natpisima i rukupit-imal N. B. kratica za nula bene ilat.) pamti dobro! N* C. = nuovo ili nostro conto (tak) trg, novi raun, nas raun

Na kem. kratica za natrij nabob (ar. nawab, engl. nabobl upra- 1 vitelj, guverner, zapovjednik u Indiji; bogat inovnik englesko-istonoin-dijske kompanije; otuda: veoma bn-gat ovjek koji je stekao bogatstvo u Indiji; pren, veliki bogata, krti bogata 1 nad skraeni oblik mraza nacional-socijalist nacija (lat. nasci roditi se, natio; narod, drutvena zajednica ljudi kuji govore istim jezikom, koji su zajedniki pro-ivjeli politiki i kulturni razvoj ikoji su proeti svijeu o uzajamnoj pripadnosti i cjelovitosti u odnosu pre- 1 ma drugim nacijama nacional (lat. nalionale) popis svih ljudi koji se nalaze u sastavu neke vojne jedinice (s podacima za svakog posebice: ime. prezime, mjesto roenja. dob, vjeroispovijest itd.); obrazac |Tor-mularl s osohnim jKidacima koji ispunjavaju studenti pri upisu na Fa,v:^ . v- "- - .... ' i. -: -r-i-; '- ---e[--l-j titz%\lftifri'isLiit'Ji^fi - 1 ,. ! jiset _ -rfL ,: . kultet; osobni podaci o jednom ovjeku uope; narodno obiljeje nacionalan (lat. nationalis) narodni, koji pripada nekom narodu, koji se tie jednog nartidu. kuji je svojstven jednom narodu, domovinski, zaviajan; nacionalni karakter skup svih onih osobina kojima se jedan narod po^ehno izdvaja d drugih naroda; nacionalna ekonomija narodna privreda, znanost kojoj je cilj sustavno prouavaiue pojava i zakona privrednog ivota naroda nacionalist (fr. naiionahsle) narodnjak, domoljub, rodoljub, patriot; mn. narodnjaci, rodoljubi, pristae politikih struja i stranaka koje sc poglavito brinu o interesima svoje zemlje i naroda i rade za njihove interese nac iona lite t Ifr. nalionalile") narodnost, narodna osobitost, pripadnost jednom narodu: princip nacionalilefa naelo suvremenog politikog shvaanja po kojem svaki narod ima pravo samostalno se opredijeliti i. neovisno od drugih drava, sam rjeavati svoja ivotna pitanja nacionalizacija (fr. nationali&afian) primanje u dravljanstvo, prirodenje, stapanje; podravljivanje. podravljenje, proglaavanje neega narodnim, tj. drutvenim, dravnim vlasnitvom nacionalizam (fr. nationalisme) norod-njatvo, ljubav prema svom narodu, domoljublje, rodoljublje; narodni egoizam nacionalizirati (fr. nationahser) primili lili: primaLi dravljanstvo, priredit, prirodavati. stopiti jedan narod s drugim; podraviti, podrav-Ijivati, proglasiti neto vlapoitvom naroda nacionalsocijalizam Hitlcrov faistiki poredak u Njemakoj (1933 194n) i njegova ideologija; nacional-socijalistika stranka osnovana IRIS1., naglo je uzela maha u godinama velike krise (192919331 koja je najjae pogodila Njemaku; u otrom klasnom sukobu koji se rasplamsao uspjela jc, potpomognuta upnim kapitalom, privui u svoje redove velike mase upropatene sitne huroazije a dijelom i radnitvo sluei se demagokim parolama "socijalizma", "kontrole kapitala", -naena Mzma"; teror, guenje svega demokratskog i najagresivniji imperijalizam odlike su njezine politike na vlasti; propovijedajui svoju pseudoznanstvenu, zapravo mizantrop-sku Uatriju o istoa njemake rase, ovaj je sustav uspio 7nvesti i opiti znatan dio njemakog naroda t ideoloki ga pripremiti za osvajaki rat; za filozofsku podlogu svoje imperijalistike pohtike hrtlerovci su zlo-porabili Nietzscheovu misao: "Slabi i nepotrebni neka umru, a pm znak nae mifosti prema njima bit e da im pomognemo kako hi to prije doli do propasti": izazvavi Drugi svjetski rat i pregazivi u munjevit jm naletu gotovo cijelu zapadnu Europu, Jugoslaviju; Grku i veliki dio SSSR-a, Hilierovi Nijemci su nemilosrdnim masovnim ubijanjem podjarmljenih naroda pokuali ostvariti svoj zloglasni "ivotni prostor" (lebensraum); ovaj nasrtaj na ovjeanstvo izazvao je opravdan revolt cijelog demokratskog svijeta i udruio ga protiv Njemake i idezinih saveznika, Italije i Japana, tzv. "Osovine BerlinRimTokio": to je rezultiralo potpunim vojnim, moralnim i politikim porazom osovinskih sila dji jo logian epilog bio Meunarodni vojni sud u Nurnbergu koji je glavne voo nacionalsocijalizma osudio kao ratne zloince; nacizam, hit-lerizam; usp. faizam nacizam skraeni oblik izraza nagona I socijalizam nacr cbinois ik nakre fauiua(fr.) mn. djela u laku u koje je umetnut sedef nadir (ar. nadir) zem. toka koja lei suprotno od zenita, a nalazi se na donjoj nevidljivoj polovici nebeskog svoda; nadir i zenit su polovi hori-zoota i za po 9fi stupnjeva od njega udaljeni; nazir

nafora igre. nna-fero, ana-foreo uzno-sim) u pravoslavnoj crkvi: posveen Irruh koji u priesti predstavlja tijelo Kristovo nafta (kafd. naphta, ar. naft) kcmr kameno ulje, sirovi netrolej 'smea, uljna i lako zapaljiva tekuina, jaka mirisa i laka od vodel naftalin (kald. naphtha) kem. ugljikovodik koji nastaje suhom destilacijom organskih tijela, a dobiva sc iz smole kamenog ugfjena: upotrebljava se za unitavanje moljaca. za pripremanje umjetnih boja i smola, eksplozivnih tvari i dr. naftiferan (kald naphtba, lat. foro nositi) naftonosan, koji sadri naftu nagajka 'rus.) debeli knzaki bi s olovnim kuglicama na kraiu, kuuta nagari (ln.) naziv za najmlau staro-indijsku abecedu na kojoj se obino tiska sanskrt Tiagor zoob vrsta afrikih antilopa nahname (njem. Nachnahmo) pouzee, doplata; pet nahaamu preporueno, s pouzeem, na doplatu naivan (fr. naif. lat. nativus, naivus) priroen, prirodan, bezazlen, prnstoduan, neskuen, otvoren, neiskusan, djetinjast; pren. priglup naivitet (fr. naivite"> v. naivnost naivka {fr. naive) glumica koja igra uloge mladih i bezazlenih djevojaka naivno slikarstvo sHkarstvo samoukih slikara koje se odlikuje naivnou poimanja svijeta, svjeim pristupom, poetinosu, realizmom i fantasti-notu; u svjetskom slikarstvu poznato je mnogo tzv. kola i stvara-laca-individualaca, a u Hrvatsko! je osobito poznata BHehinska kola i mnotvo individualnih umjetnika iz svih krajeva naivnost '.fr. naivetcj prirodnost beza-zlenost, prostodunost, iskrenost, ne-iskusnost, djetinjastost; esto i u znaenju: priglupoat, ogranienost najada (gr- Naias} mit. rijena nimfa, vodena nimfa, vila brodarica; zool. rijena koljka najide (gr. nais, naias) mn. zl>L slatkovodni maloekinjai, prstenaste gliste, ive na vodenim biljkama najkvirc (njem. neues Gewur?) "novi zain"; trg. bobice tropske mirte Pi-menta officinalia. imaju paprenast okus i upotrebljavaju se kao zain; dolaze k Meksika, Antila i Jamajke; piment najlon lod niLrogen duik i samovoljnoga nastavka -Ion) sintetina graa, kemijski proizvod proteinaste grade koji se sastoji od poJimernih amida, dobiva se iz ugljena, zraka i vode, pogodan za oblikovanje u niti krajnje ilavosti, jaine i elastinost; upotrebljava se za padobrane, etkice, za zamjenu japanske svile i za papirnati novac u SADu najt (engl. knighU vitez u Kngleskoj; knight af thp.garter it najtof d gate (engl.) vitez ordena podvezice nakere (tal. naceherc) mn. drveni kolutii koji se nataknu na prste pa se udaraju jedan o drugi kao glazbena pratnja uz ive i vesele melodije; kas-taniete Nala (sanskr.) junak u jednoj epizodi Mahabharate, kralj koji je kockajui se izgubio svoju dravu, u umi napustio i svoju vjernu enu Damajan-tu ^ kojom se, tek nakon mnogo pat nji i utuka, ponovno sjedinio namaz (perz., sanskr. nam as) molitva, klanjanje koje su muslimani duni obavljati pet puta dnevno na nisam (gr. nannos kepec, patuljak) med. neprirodnost u razvitku ljudskog bia koja se sastoji u pretjerano maloj, patuljastoj razvijenosti tijela u odnosu prema obinom ovjeku istih godina i iste rase, patuljavost; nanosomi ja nanhdn prvobitno kineska, veoma gusta ijaka pamuna tkanina, obino ute boje (po kineskom gradu Nankingu) nankinet nankingu slina, gusta ijaka, samo finija pamuna tkanina naliki ng v. nankin nanocefabja Igre. nannos patuljak, kefale glava) med. neprirodnost u razvitku ovjeka koja se sastoji u sitno-i cijele glave ih samo pojedinih dijelova, maloglavost nanomelija (gr. nannos patuljak, melos ud) med. neprirodnost u razvuku koja sc sastoji u pretjeranoj kratkoi cijelih udova ih samo njihovih pojedinih dijelova nanosomija (gr. nannos patuljak, soma tijelo) v. nanizani naos (gr. naos) starogrki hram, osobito unutranjost hrama gdje je stajao kip boaostva kojem je hram po svece n napeja (gr. napaios s gorovitim dolinama, sa umovitim dolinama, nape umovita dobna, gora) nuL dulinska vila. dolinska oimfa

napeza (fr. nappeuse) parom zagrijavan stroj koji sui vunu i izrauje od nie vatu spirati narkotian apirati (fr. nappei kub. preliti, prelijevati jelo sokom ili hladetinom Napnlonn (gr. napos. nape* umovita dolina, leon lav) "lav iz doline"; ime velikog i pobjedo nosnog francuskog vladara 117691821); napokon francuski zlatnik od 20 franaka s likom Kapoleona 1. i HI. napoleoodor > fr. Napoleun, d or zlatan) zlatnik ~ napoleon napoleonutt pristaa Napoleon u I , = bonapartist napoltonizam (fr. napolertniame) naela kojih, se Napoleon I. kao vladar pridr*avao te odobravanje tih naela nspoleonomariija (fr. Napoleon, gr. mnnia pomama, ludilo) strasno potovanje francuskog cura Napleona 1napoliten 'fr. napohtainc, tal. Napali) glatka tkanina vunene osnove i potke, esto mijeana i s pamukom (upotrebljava se za ogrtae i odijela! nar (Lur. enar. nar) bot. ipak naracija (lat narratio) pria, pripovijetka^ pripovijest; prianje, pnpo-vijedonjo na rata (lat. narrare priati, naratta) mn. ono to se pria; prie ili u tanine ispriane okolnosti nekog dogaaja narativan (lat. narralivusi pripovjean, pripovjedaki, koji je u obliku prie narator ilat. narratnr) pripovjeda, priala? nnrcoln (gr narkej kem. jedna od biljnih baza koju sadri opijum narci* '!grr narkissnsj bot. mino vrat Narcis (gr. Narkissosi nul. sin Kefiza i Liriope, veima lijep mladi koji se, vidjevi svoj lik u potoku, toliku sam u sebe zaljubio da je ori rznje za samim sobom umro; njegovo mrtvo melo bogovi su poslije pretvorili u cvijet knji nosi njegovo ime: pren. ovjek zaljubljen u samog sebe. lijep mladi narcitin Igr narkisso?)mcd. tvar koju tjera on povraanje, a dobiva se iz lukovica vodenih nariisa narcizam (gr. Narkissos Narcia) b\h16-nost zaljubljivanju u samoga sebe, uivanje u samom sebi, samocpa-danje narda igr. nardos, lat. nardus, hebr-nerd. peri. nard. sanskr. nalada^mn, narde. bot mirisni podanci veeg broja biljaka, osobito porodica odo-Ijena (lat, valerianaceaej, u starom i sred, vijekn veoma cijenjenu od njih se dobiva skupocjeno nardovu ulje 1 nardovn mast nardisinn Ital. nnrcissino.i pov. karakterna uloga glupana u talijanskoj minu k Oj komediji nargila Ipcrz. nargilei istonjaka lula kod koje duhanski dim pomou dufie gumeno cijovi pmlaxi kroz posudu s vodom, tako da pucau dolazi u usta rashlaeni dim narka (gr, narke ukoenost, gr) med, ukoenoHt, opijenost: zool. riba drh-tulja narko- (gr. narkej predmetak u slovnicama 39. znaenjem: ukoenost, gr narkolepsU" '.gr- narke; lepsie napadaj' med. iznenadan napadaj elje za spavanjem narkologijfl Lgr. narke, logia) med. dio medirino koji po bavi ublaavanjem, ugusivanjem i pritajivanjem bolova opojnim sredstvima n arkom [rus,) zvanje lanova vlade u bivem SSSH-u do I947.g.. kad je zamijenjeno nazivom "ministar* narkoman <gr. narke, maniat med, onaj koji le odan narkomaniji narkomanija (gr. narke, mania pomama, strast) med strast za uivanjem opojnih sredstava narkotian (gr. narke opojan, nmam-Uiv) koji opija, koji uspavljuje, koji uminjava bol; narkotina sirdi/tva narkotik 937 nali vi tot Opojna sredstva, arudstva za uspav-^jivanje. za uminjavnj^je bola narkotik Igr. narke, lat. nareotisum) med, sredstvu za uspavljivanje, za uminjavanje bola; mn. narkotici narkotin (grc, narke) farm, jedan od nlkaloida opijuma, sredstvo za uspavljivanje lijek protiv malarije i glavobolje i nar kotizacija <gr. narke. lat. narco-tisatio) opijanje narkotikim sredstvima narkotizam (gr. narke) med. stanje Opijenosti, uspavannst objetila. neosjetljivost na bolove; narkoza

narkotizirnti (gr. narke) mad. pomou narkotikah sredstava uiniti ne-osjetljivim no bolove, dovesti u stanje narkoze, opiti, uspavati narkoza i.gre. narkosis, ukoenost, nesvijest) med- opijenost, neosjetljivost zbog uporabe narkotinih sredatava nartecij (gr. narthes, lat. narthecium) kutuiea za bjehlo i rumenilo, masti i meleme; med, daica rn lijeenje prijeloma kostiju; arhit. usku, etvrtasto predvurje kod bazilika i crkava; boL ljekovita biljka h porodice ljiljana nartek (gr. narthex) v. nartecij narval (v, narhval. engl, narwbale) zool, jednorog (lat. monrion monu-ceroa) sisavac iz roda delfina u Sjev. lorionom moru, do G m dug. bijeli s mrkim pjegama: mujak ima. do 3 m dug, zbijen zub u gornjoj eljusti, slian slonovonk zubu, u Sred. vijeku bu veoma cijenjen natcencija dat. naa rodiTi se, na?-centia) roenje, raanje; pristajanje, postanak nasciturua (fat. nasciturue) onaj koji e se tek roditi, dijete koje je jos u majinoj utrobi; /lamituniS pro jam noto kabetur Gat.) prav, onaj koji e se tek rodili, tj. dijete u utrobi, smatra Fe, 6 obzirom na njegovu prava, kpo da je voe roen nnsta igrC, nastos) med velika mesnata izraslina, osobito na vratu natale* (Int. natales sc. dies) mn. v, nara Ucij e natallctjc (laL nataheia) mn proslave roendana: u Rimokal crkvi: proslave dana &mrb svetaca i muenika natalitet (lat. natali? koji ae tie raanja, fr. nataIite)broj poroda u jednom odroenom vremenu u neknm narodu, driavi), odnos broja poroda prema broju Lanovnitva, rodnost; u-pr mortalitet natalni (lat, natalis) koji se tie roenja, rodni, roeni, zaviajni, ies natalis (lat-r roendan Natan (hebr. Nathan] izraelski promk koji je svojom mudrom priom prekorio cara Davida sto je muki oteo tnti Urije Hotita natatore* (lat.) mn. zool. ptice plivaice natlr mort < fr. nature morte mrtva priroda) umj. slika neivih predmeta (cvijea, voa. povra, mrtve divljai, riha i dr.). nije slikana u slobodnoj prunidi. nego u ateljeu natirel <fr. natureli priroda, prirodna onobina, prirodno svojstvo: narav, ud, prirodna naklonost, prirodni onjedaj; prirodni dar. prirodna sposobnost nativan (lat. nativus) uroen, priroen, dobiven roenjem, prirodan nativietiki 'lat. nativus uroen, priroen; koji je zasnovan na nabviz-mu, % gledita nativizma nati vi l* t <laL. natrvitas) u astrulogui: roenje, trenutak roenja, sretna zvijezda jednog evjeka. poloaj zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka i proricanje njegove sudbino po poloaju zvijezda, horoskop koji se odnosi na roenje nekog ovjeka; otuda: dirati nekome natieitet proitati nati vizom rtatnralizam sudhrnu po poloaju zvijezda u trenutku njegovog roenja nativizam (lat, nativus uroen, priroen) fil. nauavanje po kojem su odredom pojmovi, neke istine, neka naeta i ope ideje ovjeku uroene (za razliku od ooih do kojih se dolazi tek putem iskustva); pol. shvaanje po kojem domorocima pripada prednost natrij (lat. natriumj kem. element, atomska teina 22,997, redni broj 11. znak Na, nalazi se poglavito u. kuhinjskoj soli, morakoj vodi, slanini izvorima, ilskoj salitri, mnogim silikatimai dr.; nairijev sulfat v. Glau-berova sol; natrijev klond kuhinjska sol natrijev klorid (gr. chloros svijet-lozelen, lat. natrium) kem, kuhinjska sol, KaCl o-atron {fr.. eng]. natron, ar. natrunT lat. nitrum. gr. nitron) kem, natrijev oksid, pored kalija najjaa od svih baza natura (lat- na3ci roditi se, natura) priroda ^osobina, bit. narav, karakter, temperament); priroda (kao svijet, svemir, red u svijetu), sve ono sto je samo sobom postalo, neovisno od ljudi i umjetnih utjecaja natura naturana llat) fil. stvaralaka priroda, priroda koja stvara (izraz pod kojim filozof Spinoza zamiblja prirodu kao ivorvorno jedinstvo koje u svojoj stvaralakoj djelatnosti proizvodi i* sebe natura naturata) natura naturata (lat natura oatura-ta") fd. stvorena priroda, skup svega onoga to im prirodu natura non facit aaltus Gat.) fil. poroda ne pravi skokove (naelo kontinuiteta, po kojem se cjelokupni razvitak u prirodi odvija organski i postupno!

natura] selection it. neeerel silekn (engl ) hiol. prirodno odahiranje u horln za opstanak ;po Darwinovom nauavanju) naturalan Gat. naturalis) prirodan |a ne umjetni) naturalije (lat. naturaha) mn. prirodna tijela koja nisu umjetnim putem izmijenjena, osobito u zbirkama kabinetima naturalija izloene ivotinje, biljke, minerali, fosili; zemaljski proizvodi, ivene namirnice, sirovine, prirodna tijela; prav. prirodne posljedice i osobine jednog ve postoj eeg prava naturalije (lat. naturalia) mn. prirodne stvari, prirodne potrebe, prirodnosti naturalist (fr. naturaliste) 1. prirodnjak, onaj kuji se bavi prouavanjem prirode; 2. fil. pristaa naturalizmu; 3, onaj koji propovijeda, prirodnu religiju, a ne priznaje mogunost transcendentalnog naela: 4. prirodan ovjek, ovjek koji tezi ivjeti u skladu s prirodom i njezinim zahtjevima; 5. umj. knjievnik i umjetnik koji tei u svojim djelima prikazati prirodu onakvom kakva je, bez uljep-avanja i idealiziran ja; 6. zool. is-punjava ivotinja naturalistiki i'lat naturalia prirodan) u duhu naturalizma; koji jo u skladu s prirodnim, koji promatra s gledita prirodnih znanosti i uzima prirodu za primjer, ib samo nju smatra mjerodavnom' koji smatra prirodu. prirodne injenice i prirodna zbivanja jedinom osnovom svega naturalizacija (lat. naturalisatio) pri-lagodavaoje. pnmaoje u dravljao-stvo. u graanstvo, nacionalizacija; bob presaivanje, prilagoavanje biljaka drugom tlu i podneblju; zool. punjenje ivotinja noturalizam (lat- naturali kiti uf.) fil. pogled na svijet koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji, i duh i njegove tvorevine svodi pod pojam prirode ;stoici. Upikur, G. Uruno. fipinaturalizirati 939 nazal - noa, Gocthe, "Beke! i dr.l; po Kaotu, objanjavanje cjelokupnog 'bivanja prirodnim u7rocima i zako nvma; u etici: zahtjev da sc ivi u *- skladu s prirodom (Rousseau); u teo logiji: objanjavanje uda prirodnim uzrocima; u knjievnosti i umjetnosti: sto vjernije oponafianje prirode i prikazivanje ivota onakvog kakav je, bez ikakvog uljepavan ja i idea-lizrranja (Zolaj: u religiji: = pantei-zam naturalizirati (tr, nnturaliserj pru-o-diti, primiti u dravljanstvo, u graanstvo, nacionalizirati; primiti nekoga u obitelj i proglasiti ga da ima pravo nasljedstva, usvojiti; bot, neku biljku priviknuti na drugo podneblje, odrati biljku u prirodnom stanju; zool. puniti, ispuniti ivotinju rjatnrizam Gat. natura priroda) shvaanje po kojem su se primitivne religije sastojale u obeavanju pojava i predmeta u prirodi; med. metoda lijeenja prirodnim tijekovima natas (lat. natus) prid. roen; umj. sm naufragij (lat nautragium) brodolom; pren. stradanje, propast naumahija 'gr. naumachia) bitka na moru. pomorska bitka nauskop Igr, naus brod, laa, skopto promatrati) pom. ureaj za prnoalji-enje udaljenih brodova natiskopija (gr naus brod. skopeo promatrati) pom. vjeStina pronalaenja udaljenih brodova naut i"ar. nahhud) bot. slanutak, slani grah, hiljka iz porodice lepimjae nautiar (gr. nautikos) pomorac, poznavatelj pomorstva; nastavnik vjetine pomorstva nautiki (gr. nautikos) pomorski, plovidbeni, koji je u vezi s pomorstvom nautiki instrumenti sprave koje su potrebne pomorcu (kompas, kvadrant, sek^tant i drj nautika (gr, naus brod, lada, nautike sc. techne vjetina plovidbe, brodarstvo) 1. pomorstvo, skup svih teorijskih i praktinih znaoja koja su potrebna mornaru da bi najkraim putem sigurno mogao prevesti brod preko mora, navigacija; 2. pomorska kola ili: akademija nautil (fr. nauble) pom. pojas za odravanje na vodi, pojas za spaavanje nautilit (gr. nautikah lithos kamen) geolog, okamenjeni nautilua nautilus (lat. nautilus, gr. nautilos) zool. laica, vrsti morskog mekuca nautomanija [gr. naus brod, laa, mama pomama, ludilo) med. strah od voe nauzeJB Gat nausea, gr. nausin) med. morska bolest; munina, povraanje, bljuvanje; gaenje nauzeoza (lat. nauseosa) mn. med. sredstva koja tjeraju na povraanje

nauzeozan Gat., nausmsus) gadan, koji izaziva gaenje, odvratan, koji tjera na povraanje naval (lat. navale; cijena za najam broda ili zn prijenos robe, pomorska vozarina navatijc dat. navalia) mn. grada za hro-ove; brodska oprema, sve to pripada brodu; brodarska radionica navalni Gat. navali) morski, pomorski, plovidbeni, koji se tie pomorstva: navalni rat pomorski rat navigabilan (lat. navigabilis) plovan; sposoban za plovidbu navigacija (lat navigatio) 1. plovidba, pomorstvo, brodarenje; brodarstvo, nautika; 2. plovidba zrakom, zrakoplovstvo navigator (lat. navigator^ hrodar, mornar, pomorac navikudaran (lat. navicularis) u obliku una. unast nazal (lat, naali) gram. nosni glas fkoji se izgovara proputanjem daha nazalan 940 nefeltnlt kroz nosi: glaz nosni regittar na orguljama nazalan (laL nasausinoanL npr. mua/flj suglasnik - nosni suglasnik na zalije ilat. nasalia) med. sredstva la usmrkivanje u nos nazalirati (laL naaahs nosni} govoriti kroz nos, izgovarati kroz nos; naz.fikziratj nuzallzuidja (lat. nasalisatio) izgovaranje kroz nos nazalIzlrati (fr. nasaliser) v. nazalirati nazarcdnni mn. 1. krani, pristae kranske vjere (ime kojim ju protivnici nekada nazivali krane, po Nazarelu. mjestu u kajem su ivjeli Kristovi roditelji*; 2. kranska sekta u Palestini rz II. st. kojajc smatrala da treba spojiti idovski ceremonijal n Kristovim jiropisima; 3. slik, pristae religijskog smjera (na-Barenizma) u novijem njemakom slikarstvu, na elu s Overbeckom, Cor-neliusom i dr. Nazareanin (gr. Nozarenos, Naao-rajOS, hebr ben nezer) ovjek iz galilejsko; grada Nazareta. nadimak lauaa Krista nazarcnl mn. pristae pijetisticko-bap-Lislikc sekte koju je osnovan kal-vinski pastor Heinrich Frohlich u panjolskoj (oko 1H30. g.l; sva njihova na u a van ja svode se samo no Sveto pilimo, ne potuju kri i njegovo znamenje, a od svetih sakramenata priznaju samo krstenie i prient po kalvmskom obredu, n ne prirnnjn sveenstvo, svece, svete slike, hramove i crkvene obrede: odbacuju *vc gozbe i veselja, ne sviraju i ne pleu, ne piju alkohol i ne puta, protivnici su prisege i svakog ubojstva, stoga ni kao vojnici nee poloiti prisegu niL. nositi amjr: odbacuju nacionalizam i propovijedaju internacionalizam nazarenizam slik. v. pod nazarecani a Nb kem. kratica za niobij ne bis in idem (lat) prav. naelo u kaznenom pravu po kiijem ne jedna osoba ne moe osuivati dvaput za isto kazneno djelo ne recipijatur (lat. ne recipiatur) prav. ne prima se, odbija se noartroza (gr. neos nov. arthron zglob) med. stvaranje novog zglnbn, ali no na pravom mjestu nebula (laL nebula magla; oblu kl nu-bula comeae it. nebula kome* (laL) med. mrlja u ronici (okaj, neltlij; astr. maglica, neko nebesko tijelo na-lik na oblak, gledano golim kom ili dalekozorom ntbuliat I laL nebula) umj. slikar ohlnka nobulistiki Jat, nebula) maglovit, oblaan; mutan, nejasan; crtati nebu* Uutki crtati tako da te likovi i crte veoma nejasno naziru nebulozan dat. nebulosus) maglovit, ohlaan, mutan; pren. maglovit, nejasan, nerazumljiv nchuloiitct ilat. ncbulositaSJ1 v. nebu-loznost nebuloznost dat nebulositag.i obla-nost, oaoulaenost; pren. nalmure-nosc; maglovitost nejasnost, nerazumljivost noc 'njem. Netz) mrea; predivo nec plus ullra it. nek-pJuit'ultra (lat.) v. non-plus-ultro neceaitet (lat. necessilas) nunost, nuda, potreba

necesitirati (laL necessitare) primorati, primoravati, prisiljavati, prisiliti, prinuditi, prinudi vati. natjerntr, nagnati nofellj (gr. nefelion oblai. maglieal med. maglica, oblai u ronici foknl i u mokrai; bijela pjega na noktima mfelinit Igr. nefele oblak, magla i min, barnltni eruptivni kamen, sastoji se od augilS; magnetnog eljeza i no-felina neCalorb-rmetar 941 nefekrformetar (gr ne tele oblak, magla, fnreo nosim, odnosim, melron mjera, mjerilo? ureaj za mjercnjo ob-lanosti i kretanja oblaka ncfr-lofdan <gr. nefele ohlak. magla, eidos oblik) oblaan* maglovit, mutan, sumoran nefelologUu [gr. nefele oblak, magla, login! dio meteorologije koji prouava nastajanje oblaka nefralgija Igr. nefros bubreg, algo* hol) med. bol u bubrezima nofratonlja igre. nefros bubreg, teino zateem'' med- uzetost bubrega, nla-bOSt bubrega riefrcktomija igr. nefros bubreg, ek-tome izrezivanjc> med- vaeme bubrega, cijeloga ili samo jednog njegovog dijela, operativnim putem nefridlj [gr. nefros bubreg, lat, neph-ridium) med, bubrena mast nefrit (gr. nefrites bubrcasU min. ''bubreni kamen", mineral kuji ne upotrebljava za izradu peata, balaka [drke) nn maevima, a u prapovijesno doba. od njega su izraivali knmcne sjekire Tiefritici igre. nefros bubreg, lat. neph-ritica* mn. med. sredstva protiv stvaranja kamena u bubrezima oefritican :gr. nefros bubreg; bubreni; nefritifnn bol bol u bubrim-ma; nefritina sredstva sredstva protiv bolova uzrokovanih kamenom u bubruzima nefrtti* (gr. nefriLs) med. upala bubrega nerVo- (gr. nefros) prerimetak u sloenicama sa znaenjem: bubreg, u vezi u bubregom, bubreni nefrodlcan 'grt. nefros, eidos cbKk} bubre Ja st, utican bubregu nefroftiza igr. nefros, fthisi? suica: mod. tuberkuloza bubrega nefrografija igr. nefros, gralia opis) mod, opisivanje bubrega negativ ne&rolhijaza (gr. nef. Iithos kamen) med. bolesno stanje zbog kamena u bubregiL u bubrenoj zdjelici, zbog taloenja sastojaka inae normalno natopljenih u mokrai <mokrana kiselina, oksalna kisehna, fosfali) nofrologija [gr. nefros. Ingin) znanost o lmbrezima i njihovom radu, funkcijama, prouavanie bubrega, poznavanje bubrega nefropntija (gr. nefros, pathoHi h"ilcst) med. opi naziv za snj bolesti bubrega nefropeksija (gr. nefros, pexis pricvrfi-cenjei med, v, nefrorafija rienropijebltifl 'grc. nefros. pvelos korito) med. upala bubrenog Jrjevka ili bubrene zdjelice nefropioza (gr. nefros. pVOBis gnoje-nje) med. gnojei^je bubrega nplroraiua [gr. nefros, rafr sav) med. operativno privrivanje (ili: prikivanje) bubrega; nefropeksija nefroragija (gr. nefros, rag- korijen od rognymi prskam, pucam) mod. krvarenje hubrrgn Tiefmtomija ^gr. nefros. tome rezanje) med. vaenje kamena iz bubrega operativnim putem Mrfrova (gr. nefros. nosos bolest)1 med-holcst bubrega negacga (laL negatio) nijekanje; gram. nijena rije; supr. alirmadja; fil. He-gel: "... da se proturjeno ne rflzrie-ava u nulu. u apstraktno niflta, nego u negaciju svog odreenog sadr?n-ja"; zakun. neganjp negacije kao jedan od triju zakona dijalekti ko: jodin-atvo proturjenosti i jedinstvo Suprotnosti; "Istina bia kao i niega jest otuda jedinstvo oboicgS; Ovo jedinstvo je nastajanje." illegell negando (laL negandoi odncucH, odricanjem, putem odricanja negativ (lat negatrviuj u fotografiji: negativna slika, fotografska plua ili film na kome miesta ETjeje svjetlost negativan 942

jae djelovala jae pocrne, mjesta gdje je slabije djelovala pocrne sla-boje. a mjesto na koja nije uopee djelovala ostanu sasvim prozirna (negativ se. u daljnjem postupku mom GksiraLL tj. uiniti da svjeiloji na njega vise oe djeluje) negativan (lat- negativu^) mjean; log. neguttran .tud nijean sud (supr afir-mativan sud\ negativan udtfvvor nijean, nepovoljan odgovor laupr. pozitivan odgovor"; neeattina neliuia veliina sa znakom minuf (); n*>ga-tivan znak znak minus (); negalii -ni brujevi mat. brojevi iapod nuitiec. sa znakom minus (); v. elektricitet negativni; supr. pozitivan negatrvitet (lat. nrgativvtni) nijenost, suprotan dLav ib udno* negativizam (Lat. negativus] psih. strast za odricanjem, bolesna sklonost odreenih dufevno poremeenih osoba da svemu proturjee i da ui-vajn radei suprotno onom* tao treba negativo <3p. negativni za vrijeme panjolske inkvizicije: onai "heretik" kuji nije htio pred inkvizitiir*lnm sudom priznati nita od onoga za Sto je optuivan 'ovakve heretike inkvizicija je, nakon temeljitog muenja, bpa-ljivala na lomai kao nepopravljivo grjeni ke negatorijska tuba ilbL. actio uega-toria. negativa) prav. tugba kojoj je cilj ukidanje polaganju prova ili zahtjeva neke druge osobe na stvarno pravo onoga koji podie tubu negatur Gat. ncgatirr] odrie se, porie se, tvrdi se da neto niie; odbija se. ne prima se negEr p.. cal. negrt, fr. ntftfre, lflL m-gerk pripadnik crne rase, crnac neget [engl. nuggeO gruda neke plemenite kovine, oeobiio zlata negirati Gat. negare) odricati, odrei; poricati, guvurib ih tvrditi da neto nije bilo ili da ne postoji negrjgencija Gat. ncgliguntia) ncmaT-nost, neurednost, nehamoet, tane-manvanie Degblgentaa (bit. negligerla) nemaran, nehajan, neuredan, lakouman rke^iiRente it. negldente (lai.i glaz. nemarno, neh alno, hot velike panje neglie [Or. neglig) kuaa haljina (nona ih jutarnja), u neglifii u kunoj haljini, nepropisno obuen, nedutie-ran negocijacija (lat. negotiatio) trgovaki posao, trgovinu, trgovanje; prognva-ranje, ugovaranje, posredovanje (osobito u politici): prodaja mjenice kojoj jo nije dospio rok plnanjn, prodaja nedospjele mjenice, prenoenje mjenice na drugog negucijanizam (Lat. negobanutmutO trgovaki duh negucijnnt (lai. aegotian) trgovac, onaj koji trguje naveliko negocrjator Gat. ncgotiator; trgovac naveliko; osobito: trgovac novcem, bankar negu-sjjabilan <fr. ngociablci keji se mo^c prodati, koji c moie prenijeti na drugog (npr. mjenice, vnjednomi papiri i dr,) negosjater (fr. negociateur) posrednik, pregovara (osohitn u politici) negresa <fr. ngresse) crnkinja negreti (p. negretb) mn. vrsta panjolskih ovaca s gustom, i jakom vunom (oazvana po oriknm groft] Negreti koji je. navodno, imao takve ovce) negrilo (p. ntgrilo, lat. niger cm) vrsta crnog nizozemskog burmuta oegrofil [p.. tal. negro crmic, gr- filo? prijatelj, koji volu prijatelj crnaca, onaj kou eli osloboenje crnaca od robovanja bijelcima negroidan ^sp. ncflrO crnac, grf. eidos oblik) shan crncu, kao crnac, poput crnca negus (etiop. negus) "okrunjeni'', titubi etiopijskog kralja neguaa nagast neguna nngast (etiop.) "kralj kraljeva", slubena Utula etiopijskog cara. potjee joft iz JV. si., iz vremena kad m KCiopljani primili krsansrvo ekJtCija (lat. necare ubiti, necatio) ubijanje, uamrivanje Dekiomancya (gr. nekvs te, manteia proricanje} v. nekromancija nekratusJja (gr nekros, thvsis) med odumiranje, npr. nekog mjesta u tijelu zbog djalovanja bacila nekro- (pr- nekrna mrtav; les) predme-Lak u cloftenicama sa znaenjem: mrtav; leni. lesinsln nekroulozu (gr. nekios, bios ivot' med- postupno kvarenje, odumiranje iivih dijeluvn organskog tijela, a da pritom ti dijelovi ne trunu nekrodermlibi (gr. nekros erma kola) med. upala koe povrzana s truljenjem, kono odumiranje nekrofaff 'nekros. fagem derati) zooL ledinar

neJkroflHjja igr. nekros. filen voljeti, E-lia sklono*!-. naklonost] sklonost ne-moralnim i izopaenim, osobno seksualnim postupcima s uinrhm. obljuba mrtvaca, mrtvooskvmue; ne-kromanija nekrofoblja (gr. nekros, fobos strah) strah od mrtvaca, strah od lea nekrograf (gr, nekms, grafo piem) pisao povijesti umrlih (ih: mrtvih) nekrografija (gr. nekros, grafia pisanje) piHanjr povijesti mrtvih, povijest mrtvih nekrokauBtija (gr, nekros, kaio spa-ljujcml Spaljivanje mrtvih nckrolalrija (gr nekros, latreia oboavanje. poAiovanje) pf*stnvanie mrtvih nekrolog (grc. nekros. logos rije, govor; lanak napisan posudom smrti nekoga tek umrlog pokojnika is podacima njegovom ivotu, radu i zaslugama); popis umrlih, osmrtnica; zbirka ivotopisa umrlih nektar nekrologija (gr. nekros. logia) ivotopis pokojnika, zbirka ivotopisa pokojnika nekromanrjn ttfT. nekros, mania pomama, Strait i v, nekrofihja oekronuint Igr. nekronianlidj onaj koji priziva dubove da bi od njih doznao ono io je bilo i fttoe biti, arobnjak, pnzivaf dubova umrlih nekromantlja ijjrf.. nekromantia) prizivanje duhova umrlih da bi se od njih doznalo sto je bila ili to e biti, arobnjatvo nekrnpoln (gf. nekros, polis grad) v, nekropolu* nekropnlU (gr, nekros. polis grad; grad mrtvih, podzemna grobnica, groblje: mjesto gdje su stari, osobito Grei i E^ipitni. pokapah mrtve nekropompa t&t. nekros, pompe sveana povorka i pratnja mrtvaca, sprovod nehropsija (gr nekros. opsis vid. vienje, glodanje) vL nekroskopija nekro&Uija Igr. nekroa, svlao pljakam) pljaka me mrtvaca mskro&kopija rgr nekros, skopem promatrati, gledati) pregled mrtvaca (ih: lesa); nekropnijii nekrotifom (gr. nekros) med. koji je u u peh. odumm (osobito u vezi s kostima i hrskavicama) nekrotomlju Igri!, nekros, tome rezanje) prav, otvaranje lefSa ria bi se mogao utvrditi uzrok smrti; med. odstranjivanje odumrle kosti operativnim putem nekroza {gr. nekruHis lzumrlo^tj med. upala kostiju i hrskavica nekma [laL nexsua) sveza, veza; pravni odno. praMiJ obveza; nexius cau-laitt* it nrkfUf kauzalus laL) uzrona veza, utroena puvezannst nektar (gr. nektar; mit- boansku pie, vino koje mi, po vjerovanju ?tarih Grka, pili olimpijski bogovi; pren. odlino pido. osvjeavajue pie; ponektar n eoimpro s ion i z am infitt grko vino- s ofrika Skio od su-harka ipolusuhog grozda) hot. med-nik, medmca Cu c-vijeu) nektar (gre. nektar, lat. nectarinm) bot mednik, medmca (u evijeui nektarski (gr. nektareos] sladak i osvjeavajui kao nektar, boanski nekton (gr. noktos, koji pliva) u oceanografiji: ivi svijet koji sami>stalno pliva vodama; usp. plankton, bentos nel tempo (tal.) glaz. u tempu, u taktu nematelmintes (gr, nema konac. lat. nematholminthes) mn. zool, v, nema-toidi nematoidi (gr. nema konac, nit, eidos oblik) mn, zoni. oble gliste, oblici nemejade (gr. Nerneia) mn, v. nemej-ske igre Kemcjske igre viteke utakmice starih Grka koje su so. u Zcuaovu at-L, odravale u Ncmeji svake tree godine nemejski lav mit. golemi lav koji je pustoio okolicu argolidskog sela rJemeje sve dok ga Hcrkut nije uspio "bih ^ . neme (ma.) plemi, vlastelin Nemeza igr- Nemesis) miL. v. Nemezis NcmcKis (gr. Nemesis, nemo dodje-ljuiem, dodijelim, dosudim, dosuujem) mit. boanstvo u kojem je utjelovljenji boanska pravednost kiija nagrauje dobro, a kanjava zlo, osobito nepravde i nasilja uinjena iz obijeiti nemo (lat, nemo. gon. nenunis) nitko: nemo index, neniu testis idoims m propria cmivi it. nemojudeksr nemo testis idoneus m proprija kauza (laL) prav. nitko ne moe u vlastitoj stvari, tj, gdje JC osobno zainteresiran, biti ni pravi sudac ni pravi svjedok Nemo huc ingredatur expres geometria it, Nemo huk ingrediatur ekspers geometrija (lat.) Neka ovamo ne ue nitko tko no zna geometriju nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug. Iithos kamen) min. v. dendrit

nemoralije (lat. nemuralia) mn. umske, duhravske sveanosti kod starih Grka i Rimljana nemoruzan (lat. nemorosusl umovit, bogat umom; ? gustim drveem nemnroze (lat. nemorosae) mn. bot. umske biljke, biljki? koje rastu po umama nenija (lat, nenia) naricaljka, alopojka, tubalica (koju su, kod starih Rimljana, na pogrebima pjevale osobito ene slavei pokojnika); uspavanka neo- (gr, nens) predmetak u slocni-cama sa znaenjem; nov, novo neofilolog (gr. neos, fdos, togos) poznavatelj i istraiva novijih jezika i knjievnosti, osobito slavenskih, romanskih i germanskih neofobija (gr. neos, fbbos strah) strah (ili: zaziranje) od uvoenja svega a hi je novo neogen (gr. neos, gen korijen od gig-nestbai postati, nastati) geol. mlai odjeljak tereijarnog razdoblja u razvitku Zemijinc kore; dijeli se na dva poriodjeljka: phocen i miocen neograf (gr, neos, grafo piem) pisac koji se ne dri propisanog pravopisa. inovator u pisanju ncografjja (gre. neos. grafla pisanjej nov nain pisanja, odstupanje od propisanog pravopisa neografizam (grc. neo i, grafo piem) strast za uvoenjem inovacija u pisanju, posebno u pravopisu neogrek (gr. neos, fr, neo-grec) stil koji je teio razviti klasicizam do bogatijih grkih umjetnikih obuka: osobiti je cvjetao za Napoleonn 1TI, neoliegelijnnizam fiL smjer u suvremenoj filozofiji koji, oslanjajui se na njemakog filozofa Ilegela, razvija dalje njegove misli neoimpresjonizam (gr. neos, lat. im-presio dojam) slik. v poentilizam ncokantizam 945 neorama neokantizam lilozofski smjer kuji se sredinom prolog stoljea javio u Njemakoj kao reakcija na spekulativni Fkhteov, fichcliingovi Hegelov idealizam, i koji je istaknuo kao polaznu toku vraanje Kantu i njegovoj kritikoj filozofiji ncoklasiclzam (gr. neos, lat, claasis) knjievni smjer na Zapadu od 190j. koji, oslanjajui se na klasinu knjievnost, posebni naglasak polae na Sto vee savrenstvo oblika neolitik (gr, neos, Iithos kamen) geol. mlae kameno doba. doba glaanog kamena (trajalo u Europi od 10i1o. do 3000. pr. n. e.), kad su ljudi upotrebljavali kamen za svoje potrebi! (oruje, orue, zidanje i dr.), podizali gradove, naselja i ve se bavili zemljoradnjom i stoarstvom neolitski 'gr. neos, Iithos kamen) geol. koji pripada novijem, mladom kamenom dobu; usp. neolitik neologtgr, neos, logoe rije, govor) onaj koji unosi nov osli u neko starije nauavanje; i>snbito; onaj koji uvodi nove rijei i konstrukoje u jo^ik neologija (gr. neos, logia izgovaranje, govor) uporaba starih rijei ti novom znaenju, tvorba novih rijei, novo-tvorba, kovanica neologistiki (gr, neos, logos nje, govor) pri. sklon uvoenju novotarija i novotvorhi, osobito u jeziku i vjeri; novostvoren, novos kovan neologizam (gr. neos, logos rije, govor) novost u nekom starom nauavanju ili religiji, novotvorina; strast za uvoenjem novotvorina; gram nova rije napravljena po uzoru na strane jezike, kovanica, stara rije s novim znaenjem, npr. brzojav, vo-dovodT dvoboj, kiobran, kolodvor, olovka, znatieljan itd, ne oma I tuzij a am soc. v. pod maltu-zijanizam neomarksizam socijalno-demokratski smjer koji je revidirao (promijenio) Marsovo nauavanje time to se odrekao revolucije i diktaturo proletarijata, glavni ideolog bio je njemaki socijaldemokrat Eduard Bcrnstein (18501932.) neomutacija (gr. neos, lat- mutatio promjena) biol, nasljedna promjena kod ivih bia zbog pojave nekog novog nasljednog initelja neon !gr. neon novo) kem. element, spada u plemenite plinove zato to se ne spaja s drugim elementima, ima ga u zraku, atomska, teina 20,1S3, redni broj 10, znak Ne neonomisti (gr neos. nomos zakon) mn, pristae nekog novog zakonn neopedagug (gr, neos, paidagogos) onaj koji se, kao odgajatelj, slui novim odgojnim metodama

ncopitagorejizam fil. obnova i, pod utjecajem istonjake religije, modi-likacija pitagorejizama spojenog s elementima raznih grkih Glozofe-ma. predstavlja teozofsku spekulaciju neoplafcmizum iil, stapanje Platonovih, Aristotelovih, stoikih i dr. nauavan] a s istonjakim religinzno-spekulalivnim elementima li jedinstven pogled na svijet, uz jaku primjesu mistikih i teofizlkih crta; nakon propasti antike kulture neo-platonizam je imao jak utjecaj na razvoj kranske filozofije neoplazma (gr neos. plasma tvorevina) med, normalno ili bolesno nagomilavanje novih tkiva u tijelu, novo Iktve. izraslina, ili izrastak neopoganizam (gr. neos, lat. paganus seljak! novo poganstvo, pokuaj da se stara neznaboaka vjerovanja obnove i da zamijene kransku religiju; usp. poganizam neorama (gr. neos, orama pogled, prizor) komhinacya panorame i dioraMoromad tiku 946 nero antiko me, ureaj koji prikazuje sliku unutranjosti neke graevine, hrama i si neornmantika (eri. neos. fr. roman-tiojue) smjer u navoj knjievnosti koji se javio oko 1890. kao suprotnost naiuralizrnu i pozitivizmu neo&arvarz&n med. spoj salvarzana s formaldehid-natrijsufoksilatoin, upotrebljava sc kao lijek protiv sifilisa i drugih spirohetnih bolesti rteoelavizam smjer panslavizma kojem je cilj ujediniti sve Slavene, ostavljajui svakom slavenskom narodu to veu samostalnost; ova ideje uzela je osobito maha nakon 19UK., kad je Austro-Ugarska nasilno i iznenadno anektirala linsnu i Hercegovinu THoapinozizam filozofski smjerovi kojima slui kao ponizna toka Spino-zina Glozotija. osobito njegov mon ili k i pogled na svijet eoterian (gr- neoterikos mladenaki) novotnrski, koji je po novom ukusu, koji tei za novim neoterizam (gr. neoterizo novotarim, uvodim novine} tenja za novim, ljubav prema novotarsrvu: uporaba novih rijei i konitmkcija neovitalizam (gr neos, lat. ntnUe ivotni) fil. suvremeni oblik vitalizma, spajanje mehanikog pogleda na svijet s vitalizmom noozoik (gr. neos, zoon ivotinja) geol. v. keoozojski penod nepentes iLgr. ncpenthes) med. sredstvo za ublaavanje bolova; sredstvo za osvjeavanje i razvedravanju, razbibriga; bot. vrsta mesojednih biljaka iz tropske Azije i Australije, listove imaju u ohhku kantica nepotizam i lai, nepos, nepotis neak* povlatenost roaka u davanju poloaja i slube na raun drugih zaslunijih, ljudi k^i bi, s obzirom na svoje zasluge i sposobnosti, trebah imati prednost, uvlaenje roaka na unosne 1 utjecajne pola Jaje; prvobitnu: utiecaj papinih roaku na dravne pofiIove Neptundat. Neptonuai 1. mit. bog mora kod starih Rimljana (kod Grka PoMjjdon); 2. astr. planet u naom Sunevom sustavu, nalazi sc iza Ura-na neptunLj (lat. Neptunus) kem. radioaktivni element itrjinsuran), redni broj 9J. znak NP; u prirodi ne postoji, nogo je dobiven umjetnim putem od 1943. do 1944, kad je prirodni uran bio bombardiran neutronima; raspadajui se radioaktivno on sc pretvara u drugi transuranski kem. element: pluLonij neptunlsti geol. priatJise neptunizmu neptunizam geol. shvaanje nekih geologa, tzv. neptunista, po kojem je ZemJjina kora. u svom sadanjem obliku, nastala utjecajem vode (supr. vjlkanizam, po kojem jo vatra jedini uzrok sadanjeg oblika Zcmljmo kore, i plutonizam, shvaa ine po kojem je unutranja toplina Zemlje utjecala na stvaranje oblika njezine kore; Ncptunov (lat. Kcptuniusj Neptujiov pojas med mokar oblog oko tijela, preko kojega te stavlja vunena tka-ninn; Ntptunovu poSta elanje vjeti u staklenim bocama koje se, u sluaju opasnih nepogoda na moru, putaju u more Nerej (gr. Nercus) mit. sin Prmta i Goje, mu Doridin. bog mora i otac pedeset keri (nerejida), stanuje a njima u morskim dubinama nerejidc (gr. N'ereideHi mn 1. mit. keri Nerejeve. morske nimfe {medu kuji ma &u najpoznatije: Tebda, Ka-hpftfl i Amfitrita) nerejide (gr. nereiden) 2. sool. morske ivotinje iz porodico glista ekinjaa npnj antiko (tal. nero antico) crni egipatski mramor neroli

947 neroli ital., fr. neroli) eterino ulje od naraninog cvijeta, veoma jakog i ugodnog mirisa Neron (lat. Ncro) zloglasni rimski car 1546b" n. e,). poznat po svojoj okrutnosti i strahovitom progonu krana koje je optuivao da su zapalili Kim (64. n. e.}, ubojica svoje majke, ene i mnogih drugih uglednih Himljana; otuda: svaki okrutan i krvoloan gospodar i vladar neronski i.lnt, Ncroncusj nesmiljen i okrutan kao Keron nerc (engl. nurscF dojkinja, dadilja, odgajateljica, uvarica nerterologija tgr, nerteros, enerteros donji, logia) znanost o tijelima koja se nalaze pod zemljom nerteromorfija (gr nerteros donji, morfe oblik) otvaranja podzemnih tijela i oblika nerv ilat. nervus. gr neuron) anat, ivac; nervni sistem ivani sustav, iv-elje;pren. snaga, mo, jaina; ivac, duo. glavni pokreta ncCRfl, npr. ntrv druila = dua, stup drutva; nerva* probandi (lat) log. glavna osnova dokazivanja ncrvacja 'Int. nervatio) bot. rebra, ilice na listu, lisna rebra nervatura (lat. nervatura) bot, v. ner-vacija nervinn (lat norvina'i mn. med. sredstva za laanie i smirenje ivaca nerma anpatancija fmol. tvar od koje se sastoje ivci nervni sistem fizinl. v. nerv nervoza (lat. nervus ivac) med- bolesL ivaca, slabost ivaca; razdrnSljivost, uzbudljivost nervozan (lat- nervusus) koji *c ttoe ivaca, ivuni; danas obino u rna-cnju1 Aivfino oboLio, razdraljiv, lako uzbudljiv. r>slahljenih ivaca nervozdtet (lat, nervositas) v, nervoza norvus probandi (lat. nervua proban-di) log. v. pod- nerv nervus rerum (lat, nervua rerum ivac stvari) glavna stvar, ono tojo stvar-na, bitna osnova neega nDBClJcncija (lat, ncsctcntia) neznanje neseio (lat. nestao) ne znam nescire i lai-) ne znati: a neseire ad non rxsp, (lat.) log. nepravilno zakljuivanje "iz neznanja 0 nepostojanju", tj, mieliti da se ne3tu zna, a zapravu to ne znati, pa na osnovi takvog neznanja zakljuivati da to neatu ne postoji neieKr Ilat. neeessanus, fr. ncessaire) ono Ito je nano. potrebno; osobito; putnika kutija ili torba s onim to jo ovjeku najpotrebnije (pribor za toaletu); alatni sandui, torba s alatom; najpotrebniji lijeniki in strumenti Ncatnr 'gr. Nestori mit sin Hnlejev, kralj u Pilu. poznat po svojoj mudrosti i velikom iskuutvu; u dubokoj starosti sudjelovao u Trojanskom ratu i svima sluio kao odlian savjotodavac; otud: mudar, iskusan i astan starac, najstariji i najiskusniji medu sebi ravnima nestorjjanci pristae carigradskog patrijarha Ncstonja koji je, 431, g. zbog svog; nauavanja o dvjtma udvojenim prirodama Isusa Kn&tn, boanskoj i ljudskoj, kao heretik svrgnut sa svu-jeg poloaja i protjeran nettorijanizam teol, nauavanje can-gradskog patrijarha Nestorrja kojoj kra- Crkva proglasila i osudila kao heretiku; v. nestorijnnci nestoterapija (gr. ne^Leia poeiije, therapeia lijeenje) med. v nestn-jS trija neatrijatrija (gr. ne^Leia post. iaLreia lijeenje^ med, lijeenje gladovanjem net truem. nett, fr. net, tal. netto) 1. Jijop, zgodan, pristao, doticran net (engl.) 2, mrea, posebna mrea kod Lenita koja stoji izmeu protivnikih Igraa; elektronska mreia u koju &u meti vi 948 neurolog umreieni milijuni raunala dujeoi svijeta, internet netivs (ongL natives/ mn. om koji se rodih u Americi, rodcm Amerikanci; lanovi politike stranke kuju se organizirala q Sjedinjenim Amerikim Urftavnnia s ciliem obrano pravn prvenstva roenih Amerikanaca u odnesu prema strancima i doseljenicima, i koja trai da se rok za naturaliziranje produi od 7 godino na 21 Rodinu neto ttal, nettoi trg. izraz, uobiajen od poetka XVH. si., a oznaava istu teinu (mrUitrzina) neke robe, tj. kad se odbije od ukupne bruto-teine ono u emu roba stoji (vrea, bava, sanduk i dr,), ili ist prihod (neto-pri-hod) od nekog posla. tj. kad se odbije iznos fvih rashoda itd.

neto tara (ml. netto tara) trg. odbitak stvarne, a ne pribline teine onuga u emu roba stoji, npr. vree, bave, sanduka i dr. neur- [gr, neuron) predmetak u kIozo-nicnmn sa znaenjem: ivac, koji ae tie iv&ca, ivan neuralgJja [gr. neuron, algos bol)med. bolest ivaca koja se, u nastupima, pojavbuje u odreenom dijelu tijela, a nijo iznzvana nekim vidljivim anatomskim promjenama; prid. neurat-gian neurutenian igr. neuron, asthencin =labosti med. kuji boluje od slabosti ivaca, ivano oboljeli neurastenija (gr. neuron, astheneifi slabost) med. slabost ivaca neurastenija (gr, neuron, sthemn jaina, snaga) med. prevelika ivana djelatnost neurastenik (gr- neuron, asthemkos slabunjavi med. onaj koji boluje od slabosti ivaca meuraatian igr. neuron ivac) med. v- neuraatenian neurektomija Igr. neuron, ek iz. Lome rezanje} med. djelominu rezanje jednog ivua nenri- (gr. neuron) predmetak usLoe-nicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan nenrilema (gr. neuron, eilyma omot. zavoi) anat. v. neurilima nenri I ima (gr. neuron. eilyma; omot, zavoji anat. ivana Opna, ivanica nenrin (gr. neuroni med. veoma otrovan proizvod koji nastaje zbog truljenja leeva ncuritican Igr. neuron) med. koji ae bc (ib: nastaje od) upale ivaca; koji utjee na ivce, koji jaa ivce neuritik (gr. neuron, lat, neuriticum) med. sredstvo za lijeenje i jaanje ivaca neuritis (gr. neuron] med. upala ivaca neuro- (gr. neuron; predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: ivac, koji se lie ivaca, ivan neurobat (gr. neuron, baino koracam, idem) plesa na konopcu neuroblast! (gr- ncUton, blastos klL-a, izdanak) mn. anat. stanice koje stvaraju ivce neurodinija Igr. neuron, odyne bol) med. bolest ivaca, neuralgija nenrogamija (gr. neuron, gamos brak" spajanje frvcane djelatnosti = ivo-tmjski magnelizam r*enrografjja (gr. neunm. grafia opis) opisivanje ivaca neurokirurgija igr. neuron, cbeir ruka, argon radi med. lijeenje kirurkim putem boluKti ftivanog podrijetla, kao i raznih bolesti mozga i modine (dio medicino) neurnlema (gr- neuron, Liljma omot, zavoj) anat. v. neurilima neurolog [gr- neuron, logu* rije, odnos} znanstvenik, biolog koji se bavi prouavanjem ivaca; lijenik strunjak za ivane bolesti neurologija 949 neutralizirati neurologija igre. neuron, logiaj znanost koja prouava ivce neuroni Igr. neuron) med. v. neuron nenrom (gr, neuron> med. ivana izraslinu, ivca ni k neuromalacijn Igr. neuron, malakia mekoa) mi*d, omekavanje ivaca neuron (gr neuron) anatomskai fizioloka jedinica ivanog sustava, osnovni element ivamg (ili: nervnog) tkiva, nimma stanica, ivana sta-mca neuronal (gr. neuron!' med lijek za smirenie ivaca i uspavljivanje neuroparaliZB <gr. neuron, paralysi:-uzetost) med, uzetost ivaca neuropnt (gr, neuron, pathos bolest) med. onaj koji boluje od ivane bolesti neuropatija Igr. neuron, pathos bolesti med, bolest ivaca nenropntologijn (gr. neuron, pathos bolest, logia) med- znanost o ivanim bolestima", poznavanje ivanih bolesti neuropim (gr. neuron. pyr vatra; med. ivana groznica ncurnpgihozo (gr. neuron, psyche dua) mn. med. ivano-duievne bolesti koje se javljaju bez anatomskih promjena neuropteri (gr. neuron, pteron krilo] mn. zool. mrccikrilcL kukci s etiri prozirna i rareasta krila nenrorctinitla igr. neuron, lat. retinitis upala mrenice) med. upala vidni^ ivca i mrrtfnicc neuroskop (ifr. neuron, skopco gledam' ureaj za ispitivanje i mjerenje karaktera i talenta

neuroupuzme (gr neuron &da, vrpca, ^pasmoe gr) mn. lutke koje de kreu pomou ice ili konca; marionete neurotian 'gr- neuron) ivani, koji se tie jvaca; knji nastaje kao posljedica bolesti ivaca ne uro tik (gr. neuron, lat ncurotifliiin) med. v neuritik neurotomija (gr. neurun. lome rezanje) med. prerezivanje, prerez ivca neurotonija (gr. neuron, tuino zateem! med. zatezanje ivaca neuroza (gr. neuron) med. nervoza ncutra (lat. neutraj1 mn. gram. v. neutroni neutralan (bit, neutraks) nepristran, koji ne pripada ni jednoj !ttrnn(cb. koji ne sudjeluje u ratu; gram. ni mukog ni enskog roda; kem. koji ne reagira ni kiselo ni alkalno; neutralne drave dravo kojima jc. iz meunarodnih razloga, zajamena neutralnost; npr. 5 vi taru ka; liz. iipu-traina sono magnata onaj dio magneta koji ne pokazuje magnetno djelovanje; fiz. bez + ili naboja nsutraliat I lat neutralml onaj koji ne pripada nijednoj rehjnji di nunom filozofskom smjeru, slobodni misblac; nepristran promatra neutralitet (lat. ncutrnlis) nepristranost, nepripadanje ni jednoj strani, nemijeaanje u raspravr i sporove drugih; oruani nnutnilitet ako &e jedna dra<;a naoruava da bi pn ? va-ku cijenu mogla odrati i obraniti tvoju nepristranost neutralizacija ilat. neutrelisatin) dovoenje u stanje nepripadanja nijednoj strani, izjednaenje suprotnih slanja, poliranje, otklanjanje djelovanja, injenje nekodljivim; kem. zaiivanje, spajanje kiselim' bazom u sol, u kojoi su izgubljena svojstva i kiseline i baze nentralizam (lat, neutrnNs) nepripa-danre nijednoj odreenoj roligiji ili oijednom filozofskom smjeru, slobodno miljenje neutralizirali (Lit neutmli sare) uiniti neutralnim, dovesti u slanje nepripadanja nijednoj strani, uiniti neutjecajnim, otklonili utjecaje nekog neutralnost nihil isti djelovanja ih stvan, osujetiti: kem. jednu kiselinu e bazom ili -neku bazu a kiselinom tako pomijeati da ta mjeavina viSe nije ni kisela ni aikal-naT neg neutralna neutralno*! (lat, ncutralisj v. nentraiitet neutrino (lat- neutrom nijedno m drugoj fir. neutralna materijalna tesli-ua manje mase od mase neutrona neutrcrrllf (Int. ncutrum. gr. filos koji voli mn, med bijela krvna zrnca koja primaju neutralno bojo neutron (Lit, neutrum ni jedno ni drugo! flz. materijalna praestica (Chad-wick] koja so javlja u zrakama i koja je bez naboja (v. elektrini elementarni kvantum.* mase vee od mase protona, osim jednake mase s masom vodikovog atoma, razlikuje se od neutralnih vodikovih aloma mnogo manjim obujmom, Cime se objanjava njihova jako prodorna, mo: usp neutrino neatrum flat, ueuLrum ni jedno ni drugo! gram, srednji rod kod imenica, zamjuniea, pridjeva i brojeva; rije srednjeg roda (mn. ncutra): vrrbitm Tirutrum (lat,) neprijelazni glagol nevra- (gr, neuron Sivac) v. pod ncura-nevr- (gr- neuron ivac) v. pod neuronevtu (lat nevus) med, mnde Newgate it, Njuget(engL) veliki zatvor U Londonu, zgrada u kojoj so izvrdavaju smrtne kazne rwraolojrtjn (gr- nesos otok, logial dio fizikog zemljopisa koji prouava otokr ne 'fr neige snijegi vunena tkanina proarana bijehm tokicama, lako da izgleda kao posuta snijegom Ni kem kratica za. nikal NihcLungcnlid (njem.3 Nihelunka pjesma, naizna^ajniji njemaki srednjovjekovni junaki ep u kitjem je opjevana Siegfridova smrt i osveta njegove tene Krimhilde nlbclunAka vjernoat (njem. Nibelun-genlreue) izraz kojim je 1909- oznaenu iikrenoat i vrstina saveza izmeu Njemake i Austro-Ugarsko; nepokolebljiva vjernoit Nibeluzui injem. Nibelungen) mn, u njemakoj mitologiji: pleme patuljaka, posjednika tzv. nibelunAkog blaga nicevo <rus. niogo) v. njievu nidffikucija <kt- nidificaljo) zool. prav-

henie gnijezda nidolofliJn (lat. niduR gnijezdo, gr. logia) dio biulogije koji prouava gnijezda nidor (lat. mdor) para, miris, vonj od izgorjelih ivotinjskih tijela; med. mirin po trulei (kod podrigivanja.! nidoroisn (lat. nidorosus) koji vonja po trulei, na muak. irulean nife geol. sredinji dio Zemrjine jezgre za km 4 pretpostavlja da je, uglavnom, sastavljen od nikla i eljeza (Ni * Ke = nikal + eljezoj Niflhelm it. Niflhajm (njemj u nord. mttnlgiji: hladni sjeverni dio svijeta; podzemni svijet u kojemu vlada bobica Hela niger (engl- ""ieffer) prijezirni naziv za crnca niger (lat, niger) crn nigerBcentan (lat. nigrescensi koji crni, prolazi u crno, crnkast nigromani (lat. niger, crn. gr, mantis prorok) maioniar, arobnjak, onaj koji vraa i prorie pomou zlih duhova nlftronianttja (lat. niger cm, gr. man-Uaa proricanje) tobonja crna vjetina, galame i proricanje sudbine p-umou zlih duhova njgror Ilat. nip-or) med- crna ili modro-siva pwifa na koi nihil (lat- nihili nita nihllbiti (lat nihilj mn. pristae nihilizma nihilitet 951 nikotin nihtlitet (lat. nihilitas) nitavnost, m-tavilo. nedostatak svake vrijednosti nihilizam (lat. nihil nitui fil- stajalite potpunog odricanja vrijednosti uope: teorijski nihilizam nijee mogu-nosL spoznaje istine, a etiki nihilizam vrijednost moralnih zakona; u politiko-socijalnom pogledu: shvaanje da dananje drutvo i cjelokupni njegov poredak ne valja meta. zbog ega hi ga trebalo potpuno unititi, pa tek na tim ruevinama graditi jedno posve novo druritvo; izraz nairnen po idejama koje ja ruski pisac LS. Turgcnjev iznio kroz Ba-zarova, glavnog junrtkn svog romana Oevi i djeca (18G2. g). a koji je odluno negirao sva naela i tradicije ruske plemike kulture n ih Hum albnm {lat.} med. cinkovo bjelilo (lijek za oi) nijansa ifr. nuance, laL nubes oblak) postupan prijelaz, postupao prelijevanje boja. sjenanje bojama; pren, fina i neprimjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednoga u drugo; glaz prijelaz; gram. finoa jezika, tanahno ?t izraza, istananoat nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: izraen) u njjnnsama, u linim prijelazima, predstavljen u tnnah nos lima, istanan nijansirati (tr. nuancer) pravi b postupne prijelaze u bojama, prilagoditi (ili: prLlaguavati} boje mijeanjem, sjenati; pren, pratili ili snositi istanane i postupne razlike nijelirati (tal. niellare) na zlatnim i srebrnim ploama urezivati ukrase pa ih onda ispunjavati crnim emajlom; usp. nijelo nijclo (tal. mello. lat nigellm) tamna masa pripremljena od zajedno rastopljenog srebra, bakra, olova, sumpora i boraksa; slui b iupunjavati jn graviranih ukrasa na zlatnim i srebrenim ploama, crni emajl nikal (lat. mcolum, fr, nickel, njem. Nieket) kem. element, atomska teina 58.69, redni bmj 28. znak Ni; isti nikal je srebrnaslobijclfl kovina, uglaan ima vmma lijepu Sjajnost, na zraku postojan. moSe sc kovati i legiruti Nikejeki sabor crkveni sabor koji jp 325- sazvao n biiinijskimi gradu Ni-keji Konstantin Veliki radi rjeavanja arijanskih raspri. Na njemu je arijanizam proglaen herezom i donesen tzv. nikejaki simbol vjere (kojega se i danas dre sve kranske vjere) nikerbokeri i.engl kmekerbockers > mn. Nizozemci koji ive u New Yorku; su-oke hlae do koljena (kakve um nose) niklati eljezne predmete provui ni-klom galvanskim putem nikofajaiu (lat herha nicotiuna) bot dnhan, duhanska biljka nikocijanin (lat. nicotiana) kem. v. nikotin nikol opi. uobiajeni i krai naziv za Ndiolovu prizmu nikolaiti mn. pristae heretike gnos-tike sekte u 11 nt krfi. Crkve; pristae ponovnog krtenja u XVI. at; kat. sveenici koji naputaju sveeniki red radi enidbe Nikulova prizma opt. prizmn od islandskog kristala, sluzi B ispitivanje polarizirane svjelkisti i" na zvana po kolskom fiziaru Williamn Ki-eolu, 17681851.-

nikotin kem veoma otrovan alkaloid, nalazi se u liiu i sjemenu duhana, vezan uz jabunu i limun tiku kiselinu, inae liezhojna i uljana tekuina koja na zraku dobije amoriu hoju (naziv po Frantiizu Jnanu NJCOlu, koji je lSliO. donio duhan u Fnuicuakn) nikotin Lzam NIoba nikotinizom [lat nicolinisam^j med trovanje duhanom nikfliH i^t. nv^o bodem, probadam' med bodenje, bockanje nikt'gr* nvx. nvktodl predmeUk u sloerucama sa znaenjem noc. muni nf leta i ja ' fat nuLatioi mtd. trep'.sme. trepkanje, mirka nje nlktalopija \gr. ny\, nvktuo, opa vid, vienje} med. ona bolest koja se stiEtojt u tome sto je bolesnik slijep za dnevnu ^vjetiost, a imfl fpnsobnest vidjetj nou ikL*)up* igr. uyx. nyktO, ops vid] med. onaj koji je slijep na dnevnu HV]etl|]t. onaj koji boljci Wdi aocu nefjo dnoju; pupr hemorjilnpn nlktegernija (gr. nvx, uvkto, egersis buenje i med. buenje nou, trzanje iz anj niktltacija (.lat. nicbtatio) mrd v, nik-moja niklobarija Igr- nyktnhntia' med tutanje a ocu, mjeseara* to nfkiofiti ,gr nyx. nvkto*. Tvlon biljka' mn LjL bajke kojima Sc oietovi nodu otvaraju, a danju zatvaraju niktograf igr. nyx, nyktos> grafo piSenV' naprava za piennjc 11 mraku niktiigrufija Lgr. nykuf. grafia pisanje1 v|etma pisanjn nou, u mraIm oJkturiJH ngr- nys, njkto*. urem mokraa i med. pojaano mokrenje nou nit (ndJhil) admirari Hat ) oiemu se nc treba uditi na luUobki jezik prevedena reenica Meden thanma-zem starogrkog riluzoTu Pilagore; poetak jedne Horacijcvr opi Mulo nimbvMiLit nimbu*) prsi enajL sjaj oko Clave sveca, svetaki vijenac tkrugl oko glave; u meteorologiji kini oblak, olujni oblak (usp. kumulu?, strati, arus); pren, sjaj koji okruuje neku istaknutu, znaajnu osobu, veliki ugled nimfa <jnrC, nvuife! mit. manje zcnukn boanstvo kod Grka, vila. Ima ili vide vrsta. 4 kovu se po mjestima u kojima ii*e: aulonijadc nreadu, leimo-nijiide, bmnade. napejt, nerejJde. i oceamde. nrnadci potamidc. drijh.de i hnmadrijade. pren. lijepa djevoj-ka. Ljepotica; ljubavnica, jnvnn zona; rool. liinku insekta nimfe Igr uvmfe' mn. anat mule rui* sstr umninc na enskom spolnom organu, male stidnire niinrT04 '.%rt- nymfe med. upala matih ruiicaalih usmina uli: malih stid-nica), u^p. nimfe nimfumaalja (gr. nymfe. mania pomama, fltrast) pretjerana pnhotlji-vost i pulua razdraljiv ost ena prema mukarcima, riTidrmn.inija nimfonunjju [gr. nvmie.; ieuski 83-moblud; uap. onanija nimfonkAtm Lgr. nymfe. ookos maaa, tjelesinji med. oteklina stidnica, u*-minu nimfotomija igr. nvmfe. tuna- ritanje) med. operativno odstranjenje malih ruioaEtib osmina na enskom npol-nom or^unu Kimrod! idovsko osobno mio win Ku-Sov, unuk Hamov, Is^endarni osniva babilonskog carstva i graditelj babilonskog tornja i asirduh gradova; po Slarom zavjetu tPost ^0,9i: 'fiilnn lovac Voljom Jahvi?**: otuda e za do-bro)f lovca vope kae: lovac kao Nimrod Nioba <grt Niobo] mit. ka '1'aoLalova i Dioninu, fena lebanskog kralju Am-fionn; u materinskoj gordosii Sto ima 7 sinova i 7 keri, drrnnln se usporediti f bobicom Letom, koja ie imala damo dvoje djece [Apolonn i Art*s-midur da bije kaznili za ovu drskost, Apolon i Artemida poubijaju joj pred oima *vu djecu uijebuna, bol i oajanje preivorie nesretnu majku, voljom Zfunovorn, u jednu abjenu; ovaj niobi 953 nitrum

motiv je est u knjiftevnaali i umjet-nrtfti JohlJ Ibu. mohmmrkem. elemimt. vrlo rJictka kovina bijelog sjaja, snimaka teina 93,3, redni broi 41, 'nak Nb nirvana (sanskr. nuuanaj u buditikoj reUjnji i filozofiji: 'tigasnudc", aiinj^ vjeitog i blapnog mira kej -c nn-lazi s one strane svije Lh svije I i r individualnog ivljenja; doovngn eta-nja, za kojim prosvijeeni budi >-er> kao za najviom i konanom svrham. d^bii &e potpunim ugaanuem 'vo-gfl "ia" i volje 2B ivntom, lj. potpunim osloboenjem duba od Ivan; n kasmjem budizmu: blaeni ivot u Hukom Budinom svijetu punom sjajn i velebnosti Msa ^gr. Nv^al mit jedna od nimfi knjc 1U odgojile Bakhn, naivana po ifiTOimenom gradu i brijegu u Tndui: a*n\ a^leroid otkriven 1^07-niatagmua < gr. ny3taxis klimanje gia-vom. drijemanjel med, boletmo trep-Uinje oima, drhtanje oiju, gr u nnoj jabuici u* kapcima n*|a (fr. niche) arb udubina u iiAii, udubbenje, slijepi prozor; obirut f^luii da ee u nju stavT. kip, poprsje ili kakav drugi ukran fiiAadar (ar.-perz..* kem, amonijev klorid NH<ClKsalniijak,<jkuiiHi ie Luibv klanog, a u vodi rte otapa; sluzi kao lijek, za proiKvndnju am^mijaka. punjenje Leclaneheovih elemenata, pri Lemljenju i koditrenju kovina itd. nitnn (niem. Nietf Leh zakovica. 7akovek, ovne u ilovu ti ;njem njeten) toh, aakr>vntih zaklati zako%icama, udamb zakoOlrr- (gr- mtronl predmetak u sloe-nicsma sa znaenjem: lane buI nitrat 4gre. nitmn luina soli kem^ ^ol doiitne kiseline, kaluev nitrat ib ha-bua u svom prirodnom stanju; natrijev nitrat ib ilska salitra: utirat srebra Upis, pakleni kamen, sluzi za spaljivanja rana i bradavica nitridi tgvt. mlmn) um, kom. Epojevi elemenata a duikfim nitrifikiicijfi :lat. mtrificaUo) kem. pre-tvarame amonijaka u saLLtrenu kiselinu, pravljenje eahtrc uitrirutl 'laL nitrare) kem. praviti ia-btru: laJitnU nitri4i (^r fMifOivj mn. kem. wA\ di\>-aine kjseline nitrobenrJil fjEr. mtron. p. benjui) kem. v. iiilrobcnzol nitrobenifn [gr- nitron, ip. benjui) kem. nitrobenzel oitrolienrol Igr. nitron, sp ben,puij kem lekumn uckasle boie, dobije se ako benzol stavimo u rojesu kon< centrirane duine i sumporne kiseline; mirile kau ulje gorkog badema pa se zato njime parfimiraju tzv. bademovi sapuni; najviae ae upotreb-lJ3T7t u mduATTiji ambnskib boja nirrooeluJoia Igr nitron. ]ai uslla Stanica) kpm- praskavi pamuk nitrofosfat {gr. nitron, fos svjctloit) kem. umjetno gnojvio; miesavina duika i Coi-torne kiselint nitrogen tfir nilron gen- konjen ud gignesthai p^i^tati, nasl.iti'i kem. duik, aiot nitrogJicFriD (gr nitron. glykys sladak) kem. veoma jaku eksplozivno sredstvo, dobiva se preradom glice-rina duinom i aumpornurn kiselinom, po ifcumiLelju injirntfi AlTre-du Nobehi zove se jos i rJobelovo praskavo ulje; nitroleum nitrolcnm 'ip. nitron, lat. oleum ulje) kem. v nitroglirrrin ndtrozan (im nirrotubi krrr. koji ima u sebi *.ilitre; sabtrast. fibaa aULri nitrozjl#t 'luL nitrosiias) kem. aaHt-ra^toaL nitrum Igr- mtron, lat. oitnjtn) kem. salitra nitrnracija nocja nitrnracija (Lut. nilrum salitra) stvrd-njovanje elinih povrina pomou duika (osobito ori izradbi cilindara za zrakoplovne motoru) nivelcta (fr, nivelottc) razulja. ravnjaa. libela nivelira (fr. niveleur) onaj koji mjeri libelom, mjera; izjednai tclj niveliranje (fr, niveler) mjerenje rav-njaom (ili. razuljoni, Hbelom); odreivanje razlike u visini izmeu radnih hiaka Zemljine povraine; izravnavanje, poravnavanje; pren. uklanjanje razlike izmeu neega, izravnavanje, izjednaavanje nivelirati (fr. niveler) odredili (ili. odreivati) razlike u viaini izmeu raznih toaka 7cmljine povrine; mjenti ravnjaom (ili: ravnomjerom, libelom!; uvodoravmti, napraviti vo-dora\rnim, izravnati, poravnati, srav-niti; pren, otkloniti razlike, izjednaiti, izravnati nivelman (fr. nivellement) v. niveliranje nivo (fr, niveau, lat libella) vodoravna povrina, razina; morska povrina, povrina mora (morski nivo); ravnjaa, ra^nomjer, libela; pren. stupanj visine neega, npr. naobrazbe, kulture itd.; bili ispod idooa biti ispod prosjenosti

nivoec cit. ni voz (fr. nivosc.. lat. nb:, nivia, snijeg) "snje&ni mjesec/1, etvrti mjesec u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru (od 12, XII. do 19. 3.) nizam far ) red. pravilu, pravilnost, uredba: redovni turski vojnik; titula nekih, vladaravazala u Haiaraba-du (Indija) No kem. kratica za niinj No pasaran (p.) "Nee proi*, lozinka panjolskih revolucionara koji su se borili protiv faistike diktature u panjolskoj No-poperi (engl. No-Popery) "nikakvog papinstva", geslo engleskih episko-pala kojom se odbija svaka pojava papinske vlasti u Engleskoj No,, Nr.. Nro. kratica za broj, brojka (tal. numero, lat. numerus) Noa (hebr, Noach) po Starom zavjetu, jedini pravednik, u grijesnom brdskom rodu, a kuji se, po Bojoj odredbi, sa svojom obitelji spasio od sveopeg potopa u tzv. Noinoj and, i sa svojim Binovima Semom. Hamom i Jafctom postani praotac dananjeg ovjeanstva Nobetova nagrada zavjet koji je, svojom oporukom od 27. XI. 1895., ostavio pronalaza dinamita, vedski kemiar Alfred Nohel (183:3 189b). On je odredio da se kamate od njegovog imetka (44 milijuna franaka) nakon njegove smrti dijele, kao nagrada, onim velikanima koji su tijekom prole godine najvea dostig-nua postigli u podruju kemije, fizike, knjievnosti, medicine i odravanja svjetskog mira Nobelovo praskavo ulje kem. v, ni-troglicenn nobilas (lat- nobilis) plemenit; plemi nobiles (Jat, nobiles) mn. plemia nobilitnenja (lat. nobilitatiof davanje (ih: podarivanje) plemike titule, proglaavanje za plemia nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, ple-miko podrijetlo, plemiki stale, pfemii; plemiki duh nohl (tr. noble, lat. nobilia) plemenit; odlian, izvrstan; uzvien, sjajan, raskoan; otmjen, gospodski; plemenit po roenju, plemeniti nobles (fr, noblesse) plemstvo, plemike dostojanstvo, plemenitost; "obtesse nhligp. it. nobles obliz (fr.) plemika titula obvezuje, tj, tko je plemi, taj se mora plemiki i ponaati noeija. (Jat notio) log. pojam, miaao nodozan nodozan Gal. nodosus) vornat, vorast. vornovat, kvrgav; zapleten, zamren nodozitet Gat. nodositas) vornatost, vornovitost, vorovitoet, kvrgavost; med, voraata oriStavost nodulus (lat. nodulus) anat, vori, kvrica nodus Gat. nodus) vor, zaplet; tekoa, smetnja; med. tvrda otekhna na zglobovima, tkivima i dr,, ote klina, izraslina; TKtdus gorijus (lai nodus gor-dius) v. Gordijev vor noema (gr. noe ma) fil, predmet miljenja, miljeno, misao noetian (gr. noetikos) fil, koji spada, u podruje miljenja ili spoznaje nOetika (gr. noeo mislim, spoznajem) fil. znanost o miljenju ili spoznaji noe Ka (gr. noesis) fil, spoznaja, miljenje, in miljenja, avijest nokaut i.engl. knock udarac, out vani. izbaen iz igre) Sport, u boksu: kad od protivnikovih udaraca (obino u bradu, eludac ili srce) boksa padne i bude omamljen te za 10 sekundi ne moe dignuti i nastaviti borbu: tehniki nokaut je kod protivnik ne padne, ali nije sposoban nastaviti borbu nokautirati (engl. knock-out) sport, v boksu: pobijediti protivnika nokautom; pren. onesposobiti nekoga za daljnju borbu nokdaun [engl. knock udarac, down ilionti, baciti na zemlju) sport, u boksu: udarac koji rui protivnika na zemlju; boksa je u nukdaunu im padne na zemlju noksa (lat. nocere koditi, nosa) teta, krivnja, prijestup; prav, teta koju neijem imanju nanese neko po sebi neodgovorno bie, npr. ivotinja noktam.bnl (lat. nos, noctis no, ambulare hodati, etali, noctambulusf mori. mjesear; usp. sonuiambul noktambutacija ;lat. noctambulatio) med, v- noktambuhzam 955 nomadi noktambulizam Gat. noctambu lismus) med. mjesecarstvo; usp. somnambu-li7.am nokturno (lat nocturnusk glaz. v. nnt-turno

nokturnus (lat. nocturnus noni sc. cantus pjeBma) kod katolika: nona misa, nona pjesma u samostanima, nonica noJkuta (lat. noctua) zool. sova, aovu-Ijaga noledo (tal. noleggio) pom. v. nolo nolens volens (njem.) htio-nehtio, milom ili silom noli me tanger/e (lat) ne diraj me, ne dodiruj me; slik. prikazivanje prizora kad Krist, ustavi iz groba, kae Magdaleni: *Ne dodiruj me!" (Tv 20,17); bot. mimoza; med. naziv za rane. osobito siiilitine, koje se lokalnim lijeenjem pogoravaju; glaz. Iremulant na orguljama; pren, stvar koju je bolje ne dirati Noli torbare eirkulos meos !lat Noli turbarc circiilos meos) "nemoj kvariti moje krugove!" J?o Liviju (XXV,, 31,10) rijei kojima se Arhimed, udubljen u svoja matematika razmiljanja, obratio rimskom vojniku kad je ovaj provalio ll njegovu kuu i ubio ga nolo (tal. nolo) pem, uzimanje broda pod zakup; zakupnina za brod: teret broda, cijena za prijenos tereta nom de guerre it. nom dT ger (fr,) ''ratno ime'1, lano ime koje su uzimali vojnicinajamnici, nadimak; lano knjievniko ime, pseudonim nom de plume Sit. nom a" plim (fr J v, nom de guerre noma. (gr. nemo pasem, nome paa) mod, voeni rak (zarazna bolest koja se javlja u obliku rane na obrazima i drugim dijelovima lica, osobito kod slabane i boleu iscrpljene djece) nomadi (gr Nomades, nome paa) mn. pastirski naredi bez stalnog boravinnmadizirati mina] iz am ta koji, mijenjajui panjake, lutaju sa svojim stadima, osobito kod Arapa i Turaka nnmadizirati (gr. nomas. lat. nama-disare) lutati, skitati; ivjeti nomadskim ivotom nomadski (grc. nomadi kos) skitniki, lutalaki, bez stalnog boravita nomantija (lat. nomen ime, gr. man-toia proricaoje) proricanje sudbino iz slova od kojih se sastoji neko ime nomen Qat. nomen} ime, naziv; gram. nje koja oznaava neku stvar (nomen substantivum) ili osobinu i svojstvo neke stvari (nomen adjcctivum); mn, nominn nomen est omen [lat.) ime je znak, predznak, tj. esto ve samo ime sadri veliko znaenje, pokazuje bitnu osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad |e netko drag pa se zove Draen itd. nomen gentile (lat.) narodnu ime, npr. Hrvat, Francuz itd. nomen materiale il., iiumen materijali; Oat-J gram. gra divno ime, gra-divna imenica, npr. voda, kamen, zlato, drvo itd. nomen patrouvmicum it. nomen patron i ni i kum (lat.) oevo ime, prezime napravljeno po oevom imenu, npr. Petri po imenu oca Petra nomen proprium it. nomen propri-jum UaL.k gram. vlastito ime (zemlje, osobe itd.) nomenklator {lat. nomenolator) kod Rimljana: rob koji je svom gospodaru kazivao imena onih koje bi sretali; otuda: popis imena bez ikakvog daljnjeg objanjenja, registar imena nomenklaura (lat. nomenc(atura) zbirka tehnikih izraaa, skup uobiajenih imena i naziva u nekom znanstvenom podruju: bot, zool. utvren nain davanja naziva biljnim i ivotinjskim vrstama s latinskim ili lati-oiziraojm rijeima, koie iskljuuju promjenjivost ivih jezika a razumljive su i zajednike svim narodima nomina (lat. no mi na) mn. imena, nazivi; Tiomina sunt odiosa it. nomina bunt odioz-a (lat.) citat, iz Ciceronova govora "Za Seksta Roscija"; imena su mrska, imena treba izbjegavali (tj. kad se govori o moralu i kude mane, poroci i si., bolje je i uputnije, navodei primjere o tome, ne spominjati imena) nnminneija. (Jar., nominatio) imenovanje: naminatio ateetoris it. nomina-cio auktons (lat.) u graanskom procesnom pravu: pravo optuenog da odredi svog zastupnika nominala <lat. nomen ime, nominalis imenskif v pod nominalan nominalan (laL nominala) koji se tie imena, imenski; po imenu, nazovi; nominalnu vrijednost ili nominala bank. imenska, nazivna. oznaena vrijednost, tj. vrijednost tiskana ili utisnuta na novcu, vrijednosnim papirima i dr. (supr. stvarna, realna vrijednost): nominalna definicija log definicija koja, pored istog objanjenja rijei, ne zamjenjuje samo tu rije, nego daje i znaenje rijei; nominalna distinkcija razlikovanje znaenja rijei; nominalni iznos naznaeni iznos; nominalni katalog po-pia knjiga po abecednom redu imena pisaca

nom.Enali&ti (laL. nemenj mn. pristae mirni na li / ma u filozofiji i ekonomiji; supr, realisti numbaalLcam (lat. nomen ime) 1- bi, skolastiko shvneanje po kojem a u opi pojmovi (um\erzauje) samo rijei, imena, koja sloe kao oznake za stvari i njihova svojstva i, osim toga apstraktnog i misaonog, ne oznaavaju nita stvarno (supr. realizam); '1. u nacionalnoj ekonomiji; gledite po kojem novana jedinica nije odreena koliina vrijedne ko nominat 957 non posmua vine, nego odreena koliina apstraktne kupovne i platene moi kitja moe biti predstavljena i predmetom koji, sam po sebi, nema nikakve posebne vrijednosti, kao to je. primjerice, papirnati novac (supr. meta-lizamji riominat (Jat. nommatus) imenovani, novoposlavljeni nominativ (lat. nominativus sc. casus) gram. prvi pade, nazivni pade, pade koji u reenici pokazuje gramatiki podmet (subjekt) ili prirok (predikat), ako je taj prirok ime nominatori (lal. nominatore?) prav. osoba koja mjerodavnoj vlasti pred-laejeduog ovjeka za staratelja maloljetniku koji je ostao be? staratelja primajui istodobno na sebe i odgovore ost za njega nomo- (gr, nomos) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: zakon nomodidakt ("gr nomos, diaktos ueni poznavatelj zakona, pravnik nnmofilaks (gr, nomos, fvlai uvar) uvar zakona, onaj koji se brine da se zakoni primjenjuju kako irel>a nomograf igr. nomos, grafu piem) pisac zakona, sastavlja zakona, zakonodavac, skuplja zakona nomografija (gr. nomos, grafia pisanje) pisanje zakona, zakonodavstvo nomokanon (gr. nomos, kanon pravilo, propis) zbirka dravnih i crkvenih zakona; u Grko-pravosl. crkvi: knjiga crkvenog prava koju je oko izradio patrijarh Foc^je nom okrai ja (gr. nomos, kratia vla-avioa, vlast) vladavina zakona, dravno ureenje u kojem vladaju zakoni, kao kod *tarili Izraelaca nomukratska vladavina v. nomokra-cija nomnlogija (gr. nomos, logia znanost? vjetina donoenja zakona; fib znanost o zakonima zbivanja nomomah Igr. namos, machomai borim se) onaj koji so bori protiv zakona, koji napada zakon nnmomuhija (gr. nomos, machoinai borim se) borba protiv zakona, napadanje zakona nomos (gr. nomosf zakon, uredba, odredba, obiaj: glaz, melodija, napjev, glazbeno djelo kod starih Grka koje se izvodilo na kitari ih flauti nomoteletika (gr. nomos, telos izvrenje) znanost o odravanju i primjenjivanju zakona; crkvena disciplina numotet (gr. nomotbetes) onaj koji donosi zakon, zakonodavac nomotetiki (gr. nomolhetikos} zako-noriavstveni, koji se tie zakonodavstva, zakonodavni; po Windel-bandu, prirodne znanosti su nomo-tetike zato sto one obuhvaaju u "prirodne zakone"" dogaaje u prirodi ko|i se stalno ponavljaju na isti nain [supr. idiogral'ski) nomntetika (gr. nomothetike) dono-6enie zakona, zakonodavstvo, vjetina donoenja zakona nomoiezija (gr. nomothesia, nomos zakon, tithemi postavljam, stavljam) donoenje zakona, zakonodavstvo non (lat. non, fr, non) ne non bis in idem (laL.) prav. v. ne bis in idem non likvet (lat. non liquet) v. hkvet non multa, sed multum posl. v. multa non plus ultra (lat.) ono to je najvie i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek plus dira non posmus (lat, oon possumus) "ne moemo", formula kojom rimska kurija odbija razne zahtjeve svjetovnih vlasti koji su u suprotnosti s dogmama Kat. crkve (ovu formulu je prvi upotrijebio papa KLement VI1. odbijajui dali rastavu braka Henriku vnr.) non uzus

958 non valer non uzus (lat. non visus) prav, nouobi-ajenost primjenjivanja nekog prava nona (lat.) 1. glaz. devoti ton po redu (poevi od osnovnog tona) nona (lat, nonna, fr. nonne) 2. kod katolika: redovnica, opatica; zool. duv-na, noni paunovac (vrsta nonog leptira ija gusjenica pustoi borove i omorikove ume) nona (tal. nona) 3. med. neodoljivi nagon za spavanjem koje moe trajati po nekoliko dana, pa i tjedana (obino nas Laje kao posljedica gripe) nonagenarijus (lat- nonagenarius) dc-vedesetogodinjak, ovjek od 90 godina nonagon (IaC nonus deveti, gro. gonia kut) geem, mnogokut s 9 kutova, develenikut nonandrija (lat, nonus deveti, gr, aner. andros mu, ovjek) mn. bot. biljke s devet pranikih niti na mukom cvijetu; pnd. nonandrian None (lat. none) mn. u starorimskom kalendaru: peh. dan u svim mjesecima, osim u oujku, svibnju, srpnju i listopadu (u kojima je bio sedmi don); nazvane po tome to su uvijek bile devet dana hile prije ida nonegzistencija :lot nonexistentia) fil nepostojanje, nestvarnosL. nonen-akord (latr nona deveta, tal. accordo) glaz. pelozvuk, tj. istodobno zvuanjc pet tonova jedne skale, i to: osnovnog tona, njegove terce, kvinte, septime i none nonens (lat. nonens, non ens) fil, ne-stvar, nita, stvar koja ne postoji niti moe postojati; non entis nulli sunt praeicaia it. non entis nula simt predikata (lat.) ono to ne postoji nema nikakvih oznaka nonentitet (laL nonenlitas) fil. nepostojanje, nitavilo, nita nonet (tal. nonetto) glaz. komptaicija za devet glasova noneto (tal. nonetto) glaz. v nonet nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) deveti dan dekade u nekadanjem hane. republikanskom kalendaru; usp. dekada nonijus po Portugalcu Pedru N/unezu (1432 Jfi77f nazvano mjerilo podijeljeno na dijelove metra (obino no milimetre), du kojega se moe pomicati drugo mjerilo na koje je prenesena duina od devet, podjeljaka prvog mjerila, i ona (tj. duina) podijeljena na deset jednakih dijelova te se moe neto izmjeriti tono na desete dijelove milimetra; isto mjerno naelo primjenjuje sc i na mjerenje desetih dijelova i kod mjerenja kutova, du limbusa pomie se pomoni nonijusni luk (stvarni izumitelj ovog instrumenta je P. Vernier 1631. pa ga esto zovu i po njemu: vernije) nonkonrformi&ti Gat. non ne, confor-mis suglasan, istolik) mn. engleski protestanti kuji ne pripadaju vlada-juoj episkopalnoj Crkvi; disenten, prezbiterijanci, independenti nonopstancfja (lat. nonobstantia) povelja (ih: akt) o ponovnom postavljanju ili O ponovnom uspostavljanju nonparel (fr. nonpareille) bez premca, bez ravnog sebi; tisk. vrsta najsitnijih tiskarskih, slova od tipografskih, toaka; uopo naziv za sve stvan koje se odlikuju svojom posebnom vrijednou, npr. velik hnljantT vrsta uskih svilenih vrpci itd. nnnsens (lat_ non-sensus) besmislica, glupost, ono to nema nikakvog smisla nonsalantan (.fr. nonchalant) nehajan, nemaran; bezbrian nonsalantiiost (fr, nonchaiaiice) nemarnost, nehajnost; bezbrinoaL nonvalencija (lat. nonvaJentia) trg, nesposobnost plaanja nonvaler (fr. nonvalcur) bezvrijednost; stvar ili imanje koje ne donosi prihoda; nepnnosnost. neunosnost; vri 9JSJ normativan -: noogonrja jenosni papiri koji ne donose nikakve prihode noogonija (gr. noos. razum, gone ra-danjej log. nauavanje ili rnanost o nastajanju pojmova noohirija (gr. noos razum, cheir gen. oheiro^ ruka) nasilje nad neijim duhovnim sposobnostima, zloin izvren nad neijim duevnim ivolum noologija (igr. noos razum, logia} fil. nekad: znanost o duevnom ivotu, psihologija; po Gomperzu. dio filozofije koji se bavi problemom miljenja noologist (gr. noos razum, logos) lik po Kantu, svaki mislilac koji smatra da spoznaje, neovisno od iskustva, imaju svoj izvor u razumu (Platon); supr, empirisL (Aristotel) nooloki [gr. noos razum, um, logos nje, odnos) fil. koji se odnosi na duh, koji je samostalan, aktivan, stvaralaki i napredan izvor duhovnog ivota, supr. psiholoki

noostereza (gr, noos razum, steresis gubitak) med, gubitak svijesti pod utjecajem opojnih sredstava nop (niz. nop, fr, nope) vori u vunenoj tkanini (suknuT ohi) nopalin (meks. nopalli) crveno obojena tvar, grimiz, crvena boja nopovafJ (fr, noper) istiti tkaninu, sukno, ohu od vona no rij a (p. nona) kota za navodnja-vat\je polja u panjolskoj norki (rus.) mn. krzna mladih polarni h lisica u Rusiji norma (laL norma) pravilo, propis, mjerilo, osnova, naelo rada. razmjer neega; utvrena mjera (ili: koliina) rada; tisk. skraeni naslov knjige pri dnu svakog novog tiskanog arka; tid nortnam (lat.) prema pravilu, po propisu normaln (lat. normalis) geom. okomica, tj. lunja pod pravim kutom sputena na neku liniju ili plohu normalan (laL. normalis) koji odgovara pravilu, pravilan, propisan, redovan, prirodan; uzoran, za primjer, primjeran; mat, okomit, ortogonalan; pren, duevno i tjelesno zdrav, npr. normalan ovjek normalije Gat. normalia) mn. osnovni oblici; uzorni crtei, uzorne skice, uzorni obrasci normalitet Gat. nomialitas) slanje koje odgovara propisima ili pravilima, redovito stanje; stanje potpunog duevnog i tjelesnog zdravlja normalka (lat. normalis) ped. v. normalna kola; takoer: osnovna kola normalna brzina teh. srednja brzina stroja normalna mjera propisana mjera, osnovna mjera normalna stola uzorna kola, akola u kojoj se radi po nappriznalijim i najboljim nastavnim metodama; nor-malka normalna teina tono utvrena i propisana jedinica teine prema kojoj se odreuju sve ostale teine normalni, kolosijek pun i propisan razmak izmeu eljeznikih tranica od 1,435 m (za razliku od uskog i nad-normalnog kolosijeka) normalno pravo prirodno pravo, pravo kojem jo podrijetlo u razumu normalno vrijeme jedinstveno vrijeme, ono kiije vrijedi za eljeznice nurmalnost (lat. normalitas) v, normalitet Normani (germ. Norman nen, Nord-manen) mn. '"ljudi sa sjevera", ime germanskih stanovnika Skandinavskog poluotoka koji su od VIT. do XI. st. u Europi bili poznati kao gusan i pomorci normativan {laL normativus) koji slui kao pravilo, koji postavlja pravila ili propise; koji propisuje to treba i kako treba neto raditi (usp. norma): normativne znanosti logika, etika i uriniranje G(i nostrifikacija estetika, pedagogija, pravnu znanom, i politika Ikao primijenjena sociologija), zato io se ono, uz nstnln. bave i normama miljenja, htijenja, umjetnikog shvaanja, odgnjn i drutvenog ivota; normativne odredbe osnovne odred be normiranje (lak normarel utvrivanje, ureivanje, reguliranje; propisivanje, odreivanje, usklaivanje pravilima, usklaivanje ? propisima normirati (lat normare) utvrdili osnovna pravila ili propise; prilagoditi (ili; prilagoavati) prema pravilima ili propi nima (npr. cijene ivenih namirnica/, srediti, propisati, utvrdili. regubrnti. odrediti uinak, odrediti koliinu rada koji se mora obavili u zadanom vremenu Norne mori norn) u skandinavsko; mitologiji: borie suribmc (Llrdn Biv-sa, Naranda Sadanja i Skulda Budua) nornlk (rus.) mlada polarna lisica ije je krzno (norki: vrlo cijenjeno noscllja (gr. noseleia) med. bolalji-vost. slabunjav ost; njega bolesnika; bolnica noenu igr. nosos, nosema bolest.' vet. opasna bolest odraslih pela koju izaziva nametnik N osorna apis dolazei 8 hranom u pelin crijevni trakt noetloliigija (gr. nosos bol ost, aitia usrak, Logia znanost) med. znanost o uzrocima bolesti nogo* (pr. nosos! predmetak u sloeni-cama sa znamenjem: bolest nn&odohij igr. nosos, docheion prih%a-ti9te; v. nosokomij noaofohrja (gr. nosop, fob06 Btrah) med- strah od bolesti, hipohondrija noBOgenJja (gr. nosos, gonnao rodim, raam, stvaram} v. nosogonija

riosogeOKrafjja (grc. nosos, gr. zemlja, ^rafia npis* med. prikazivanje zemljopisne i klimatske rafiirenodti hn-leati, zemljopis bolesti nosogonija Igr nosos. gonos roenje, podrijetlo) med. postanak bolesti, zaetak boloHti nosograf (gr, nosos, grafo opisujem) onaj koji c bavi opisivanjem bolesti nosografija (gr. nosos. grafia opisi opisivanje bole ti nosokomij 'grc. noaokomeion bolnica) bolnica noaokomija Jgr. nusos, komizo njegujem) med. njega bolesnika nosolog (gr, nosos, logos) med. znanstvenik koji detaljno prouava pojedine boleatk patolog noKologijfl (gr. nosos. logia} med. znanost o bolestima, patologija nosoloski (gr nosos, Logikos) med, koji se lie znanosti o bolestima, patoloki osomanijja 1gr. nosos, mania pomama, ludilo) med. umiljanje bolesti noaonomlja (gr- nosos. nomos znkon) med. znnnoEt o zakonima postanka i razvitka bolesti nostalgian (gr. nostos povratak u zaviaj, algos bol) kuji se tie tuge za zaviajem; koji tuguje za rodnim krajem nostalgija < gr. nostos povratak u zaviaj, algus bo!) tuga za zaviajem, enja za rodnim krajem; pren. enift za neim fttn nam je nekada bilo veoma drago i ugodno; nostomanjja nostomanJja (gr. nostos povratak u zaviaj, mania pomama, stiaat) v. nostalgija nostrnt i Int. nostras. nostratjs) naaije-nac, zemljak nostrificirati (lat. nostrincare) uiniti svojim ili naim; usvojiti, pnmditi, primiti u graanstvo; dati nekome graanska prava; priznali svjedodbi neke dirano kole ravnopravnost sn svjedodbom istovrsne tuzemne ikole nostrifikacija (lat nostrificatio) uavo-jenje, primanje u graanstvo; da 1 not-adma vanje ravnopravnosti svjedodbi neke strano kole sa svjedodbom tu-Knmne kole iste vrata not-adresa (njem. Not nuda, fr nd-rense) trg. adresa u nudi, ndreta trgovake kude koja se stavlja na mjenicu za siuaj da mjenini trasat ne plati mjenicu notbranu (njem. -Vot-bmnsvi na vlakovima: konica koja ae upnlrehtja-va aamo u sluaju opasnosti not-Hltfnal Gat. Not, signulej znak kivji upozorava na opasnost nota (Int.) znak. oznaka, podsjetnik; pismena primjedba, znblijesku, napomena radi dopune i objanjenja nekog mjesta u knjizi; u diplomaciji: formalno priopenje jedne vlade drugoj; irg. kratak raun, privremena priznanica, zahiijeka koja slui kao potvrda o pm a inu robe; banknota; glaz. odreeni znak kojim se biljee pojedini tonovi, glazbeno pismo; ocjena (u akoli); nota i:aratterixtira it, nota karakteristika (tal.) ton kojim jedno glazbeno djelo poinje; prtina nota osnovna knjiga, trgovaka knjiga a koju se unose dnevni poslovi; uzeti neto od notom Gat- ad notam) uzeti zabilpeku, primiti k znanju, zapamtiti nota bone Gat.J zapamti! xnnj'. imaj na umu! notabene im. znak za podsjeanje, pribiljeaka koja sluzi kao podsjetnik notabllan 'lat. notabilis] video, ugledan, znamenit, znaajan, utjeeajan notabilitt (Jat. natabJrsi vienost. tiglednosL, ubjecajnost, znaaj, ugled; nolahilitcti mn, najuvabeinje Ulr najuglednije) osobe drave ili graa, prvaci notcdja (lat, notatio) bi^jeenjo, oznaavanje, primjeivanje; glaz. pisanje notn notaldU* <r- notos lea, algos boli mod. bo) u leima 61 Notr^Dsme notar dar noianus) prvobitno: brzopi-sac, onaj koji pise pomou kratica ili znakova <nolaeJ. pi&ar notnrijat (lut notariatusj sluba i mjo-rodavnost notara notat Ilat. notatum) biljeka, pribiljeaka, napomena, primjedba note (lat. no tat) mn, od nota a muzika-lije no ton plan (lat. nota. planus. njem, Notenplnn) glaz. pet linija na kojima se piftu note notes Ilat. notitia, fr. notes mn. od note nuhi, pribiljeaka) biljenica, depna kruiiica za sitne pribiljeke notica (lat. nota) mala biljeka, kratka vijest, kratko priopenje

notlflcirati llal. notns poznat, facere uiniti, notvficarel objaviti, objavljivah, proglasiti, proglaavah, oglasili; priopiti, priopavali, dostaviti, dostavljati, kvijustiti, izvjetavati notifikaciju (lat notificatio) objavljivanju, proglaavanje; objava, proglas, oglaa; prinpenje, izvjetaj notifincetura (lat. notihretur) v, noti-rikaeija nolioloifijn igre. nntios vbjan. logia) v. hidrologija notiometar '.gr. noiioE vlaan, metnm mjera. mj<!rilo.i v. higrometar notirati rlnt notare) biljeiti, nbi^jeiiti, ^npiSfiti; Lrg, unijeti u knjigu, uknjiiti otiPit (lat, notat giaz. pisac nota. onaj koji iz pnrtiture ispisuje note za pojedine glasove notoRraf ilat nola, grc. grafo piaem] gbtz. sprava knja odmah piAc note djela koja rc svira na glasoviru notoran Gat. noscere upoznati, poznati, notorius) ope poznat, javnn notorijetot 'lat. nolorictas) opapo-znatnst, opepoznata ^tvar notorno*! i lat, notorietasl v, niitnrijetet Notre-Dame it. notr-dam (fr.j Majka Hotjah Gospa, Bogurodica: crkva ponotiirruna 962 novtikaio sveceua Bogorodici: ime glasoviti; katedrale Majke Bojo u Parizu noiuraino (talnotturnino) glaz, v. no-buno notu ni o <talr notturnof glai. nona ih veernja pjesma; serenado, podoknica; obino1 glasovir?ka kompozicija sanjaUkog karaktera ^ najznaajniji predstavnik Chopin) notus (.gr. nuthos izvanbr.ini, lat. nothus) 1. izvanbrani sin, kopile notus fgi. notos, lat- notuj] 2. juni vjetar ih. tnmje, jugozap6dni vjetar noumcricn igr. nouroerion.' fil. alvar \jb lili; bira koje) at ne moe opasti, nego tiiimo razumom mm uditi, pojam bez predmeta kou Li mg odgovarat, u iskustvu; ideja kojoj u stvarnosti ne odgovara nita: supr. fenomenon nova Hat nova)mn. nove atvari, "novine, novoKlj; usp. noviteti;]ed. aslr nova zvijezdo lstajaica) nnvat-ja list [iovatro> pr-j\- obnavirs-ule, ponitavanje jedne zakonske nove? trine fico umjesto nje Htupa na fii^gu druga, zamjena jedne isprave drugom novanti Tti (lat- novus nov, & antique starinski) izraen sada, Jili pe starom, osobito klasinom ukuju novanlike I lai novus nov, fr. anh.-jues starine] mn. nove srtvnn izraene po Skitom, esibito klasinom ukusu novatar (lat. novare uvudiU. novine) onaj koji uvodi nove ideje i metode rada u nekom podruju pridonosei timr kvalitativnom kvanti Laliv noni unapreivanju neke vrste rada novecento (tal, nove cento devet sto-tinn^ umi izraz, za umjtlnr^Fl XX. sl-<likovnu, arhibekturu r glazbu] novela, (tal, novella, lat. novtjUua nov) "mala novina" 1. lit. prvobitne: lake i lijepo isprian dogaaj koji ima dra neega novog (veliki majstor u ovoi vrsti je Roccacio sa svojom zbirkom novela Decameron); manja pripovijetka a prozi koja se, za razliku od romanu koji prikazuje opirnu i sloenu sliku vremena i ivota, ograniava "a ?amo jedan dogaaj iz hvalu, glavnog jun-Lka, ili na samo jednu rrtu iz ivota i karaktera dok se ostali likovi i sporedne radnje samo usput spominju i nagovjeuju; 2. prav. mn. noveie (tj. tonstiLutiones odredbe) nove odredbe ili zakoni Jus-Unijfancivi nakon objavljivanja drugog Kodeksa (jedan dio fJorpiis juri); 'i. naknadne izmjene i dodaci lerlnom zakoniku naveleta ''tal, novelletta} liL mala pripovijetka, novehoa: glas. maln glaz-Lmno djelo napravljeno u sasvim slobodnom obliku (kakve je prvi komponirao Robert Schuman) novelist Ital. novellistaJ lit. pi=ac novela, ljubitelj novosti, raznosa novih vijesti, brbljavac nuveltsticki 'ta'- novellaf lit. nap[^" u obbku novele novelti leugl. noveltv) trg novost, novitct, nov trgovaki artikl novembar (lat. novem devet, novembar) deveti mjesec u kalendaru starih Rimljana; danas: jedanaesti mjesec, studeni [ima 30 dana) novicijat ilaU noviciatOE^ kupnja, raz-dtibije kojfl onaj koji eli stopit* ti neki sveeniki red mora protesti kao tskusenik ili pripravnik (novi-ciju-l, a koje obino traje j-dnu do dvije godine (kod katolika)

nnvicijus Gat. novicius} novak, poetnik; u Katolikoj crkvi: sanio"tanski iskusenik. pripravnik za redovnika noviiel ilaU novitas) novont, novina; trg. ffvjeza roba, nov trgovaki zrtd: u knjiarstvu: nova, tek objavljena knjiga nuvokajn (lat. novus nov, per, kokaj med. sintetika zamjena za kokain, slui sa lokalnu anesteziju novum 963 nulla poena sine lege novum (lat, novum) n"to novo; prav. okolnost keja, nakon ve zavrenog pravnog postupka, daje povoda pokretanju drugog postupka Novnm teatamentum Gat.) Novi zavjet, jedan ud dva dueia Bih lij? di Svetog pisma novus (latj pr. nov; im. novak; tiomo novus (lat "i novi ovjek, novakT skorojevi: nub&kula {lat. niibecula? med. obhitak, bijela pjeg& u rozniri foka); nefelron nubelist ("ft-. nouvelhsteJ raznosa novih vijesti; novinarski suradnik nubilan ini nubilia) atasala za udam; atasao za enidbu nnbilitet (lat nubililas] stasalost, sposobnost za stupanje U brak aubilozan ("Lit nubdoauM oblaan, ^m-thn, tmurau, natmuren nudisti Gat. nudus gol) mn. pristae pokreta goliSavosti, gobavci; usp. nodizam auditet^at ouJitasl Tiizgobenost. Golotinja; slika ih kip golog b/udtkog tijela^ gola figura nudizam (lat nudus gol; 1. nauavanje po kojem bL tjelesnoj i morainoj higijeni najbolje odgovaralo kad bj te ljudi kretali i bavili sportovima u prirodi potpuno ib djelomice goli. 2. kult golotinje, pokret koji tei osloboditi ovieka predrasuda i stida od golog ljudskog tijela nudi Injem. Nudel) valjuak od brana i krumpira nudlvaLger injtm N\idelwi^ktr> valjak za razvijanje tijesta, valjalo, rasuKa nudus (lat. nudus) gol, razgohen nugacitet (lat. nugacitas, nuga^ sa^iv) lakrdijajmo, ruganje Dugat i.fr. nougot. lat. nm orahj kela od oraha ih badema ih'jd nas pozivat pod imenom francuski, nugat) nokkaran (lat nucleana' bot. zikiI [iz. jezgicnj. jezgrm; nuklearna fizika gTana suvremene fizike keja se bnvi prouavanjem svojstva atomske jezgre; TiukWurna energija jezgrena energija atema jiiikleolub Irit. nucleolus i zool. boL jez-grica nokleus (lat nucleus) I zool. boL jezgra stanice- 1. fiz. jetgra atomi mklid{ldi.' t^p >ih atoma oiedcnr>g rednog i m^senog broia (poznato ib je vie ud 1600) nuka (lat, nu*) orah, Jjenjak; in nae Gat.) zbijeno u orahovu ljusku tj. ukratko, zbijeno, saSeto, nux vomica it. nuks vomika (lal.) med. pasji orah, sjeme istorioindijikog drveta (Strvehnos nux v<imie^> koje izaziva povraanje noia (Fat. nulJn^ maL nitica, znak koji oznaava niticu ih ntdostatak jednog bruja; preu. vrijednost jednaka niti ci^ ni^tavilo nulibNt (lat nullibil mn. oni spiritualisti, koji tvrde da dua, kao ne-tjelesno hice, ne moze postojati ujrd-nom ogranienom proatoru kao flUi je ljudsko tijelo; :-mpr bolomcnjaiici nillirlerati [lat. millificurej poniflbti, ponitavati, staviti (ih: stavljati) izvan snage, proglasiti nevaljanim, ukinuti, ukidati; izjednaiti s niticom, potcijemli nuTifikacija flat- nulhnratio) ponitavanje, ponitenje, stavljanje izvan snage, ukidanje nuli para (lak nullipara! ena koja jo nije raala, nerotkinjn; supr. multipara nudiste (lat, nulla) vorite nekog sustava izmjenine elekLnne struje u kojem vlada potencija) */.cmh> nuli let Gat. nulhtas) nisietnostT nevaz-nost, ne%-njednost, gubitak znaajnosti ili vrijednosti nulla poena sine lege it. nula pena Kine Tege ibt / rdkak^a kazna boj. dokona; prav. naelo zakonitosti u pu^ gledu kazne po kojemu se kazna molilla rati u ne numizmatika e utvrdili samu zakonom i primijeniti jtdliio na djela za koja ie zakon unaprijed propisao ksko ce biU kanjena nulla ratieme it. nula racioni: (Jal ) ni na k<iji nain, nikakn, nipoto nulti (lat nulla mlica) mal. koji una kazaljku nula (tj, lan nua). npr. a0. X,,, V, itd : ititi meridijan nulu pod-nevnik, zem. menJLjan, pc-dnevnik. koji prolazi kroz poetak

obiljea-"vanja duima, greenwiddci meridijan; fiz, apsolutna nua toka temperature je na 2TAUC nulto-vnlulan (lat, nullus nijedan, valtre Vrijediti) kum. koji se nr spaja t" drugim eEeniendm.T 'takvi 3'i, apr, helij, fi^on kripton, ksenon i radon) numaran 'lat. nummarius' oovani numen (laL. numen) izrar kojim eo Rimljani obiljeavali bogove, silu. boanska, velianstven" j udesnu mo boan=rva; hoantvp. vpl-ian-srve numenalaa 'lat. numen boiaustvo) be-ianstven. velianstven, udesan numentm {gr. noumenon) fJJ. pogreno mjesto, jionmenon numer'tat numerus, njr.m Nummer) brr.j numeracija 'lat. numeiJitioi m;it. hro-jenjc, ugovaranje hrojeva, udaranje brojeva, obiljeavanje brojevima; numeriranje numerale (lat. numerale, nomen) gram broj. rije koja oznaava broj; riin. numeralia numerali a > |&r..J mn. gram v numeralo numerativ 'tat. numerattvum^ gram. v. numerale numerator (lat. numeratori mat. liroj-nik. ikod Tazlnmuka); sprava za uda-ranje biljeenje) brojeva po redu Numera Ont Numeri) Fingevi, naziv 4 knjLge kloibijeve zato to poinje brojenjem izraelskih plemen-T numerian (lat. numerus) koji se lie brojeva, brojni; brojem uraien numeriko rninaJo troj r.vt obav-?r.toj;c raunskih operacija n bcoji.-vima iif-Tt-'oim znamenkama niuneririiti 'lat. niunerarel brojni; udarati brojeve, obiljeili, (ili: obiljeavati, oznaavati) brojevima 'predmete, stranice u knjizi j sj.): trg cijene robi oznaiti slovima jli kakvim drugim. *3tthi trgovci poznatim znacima na marnoj robi numero O-it, numero) prema broju, prema cifri: zub numero (lat.) pod brojem, t| pnd rednim broiern, npr: 1., 2., 3 ud numero/a rt il^l. nuinerosus) mnogobrojan iebt; ret, mde'vudn, harmonian, ritmian numerozitet (lat. numerositas) mnogobrojnost, velik bnij, masa, gomila; ret. ritmika milozvunosl govora numeru/nosi (lat, numeroFilae) v. numero? rk*t numeru lat. numerusl broj; brojka, cifra; gram. Ij. jednina isingular), dvojina ("dua]] i mnoina (plural); glaz. takt. roek>dija; ret. govorniki ritam, blagogla^nost numerus rlausus it. numerus klaliu s (lat I "aatvoren bruj", udredba po kojoj se u neku slubu, na neku priredbu itd. moe primili samo odreen broj shi?.hcnika ili sudionika numifilacij (lat. nummu: novac, gr fylatK> uvam) zbirkri tio^^j, osobito itiannakog nunrinnzan 'lat, numen lv numenalan nmizmatiar (gr. nonii=ma novac, lat. numi&ma] onaj koji se bavi sknp-Ijanjen* i prouavanjem starinskog novca 1 starinskih medaJis nunuzmalika (gr. nonvisma novac, lat numLsmal znanost koja se ba" prviu-eavanjhfm starinskog aovta 1 starih medalja; dijeli se na: staru numizmatiku koja prouava doba do Zapad num izmatograf 965 nutns nog Rimskog Carstva, srednjnvje-kfivnn koi* poinje s Bizantom i o.jv-rem iz i-nitrtcna ^e*-W nnroda. 1 modernu koja poinje - renesansom, prid. numizmatiki numizmatograf (lat. numisma. gr. grafo piem) onaj koij hth.ivi opifiva-r.jem slannskog novca i stannsltib medalja, spomenica numizmatngrafija (lat numisma, gr. grafia tpial op^sivanji: starinskog novca 1 starinskih medalja; pnd toi-mizm atogr afaki nunmLaran (Lit nummulari&) koji ima oblik kovaflng novea numularij fl at. nummu I on us) mjmjn novca, novinar numuliti (lat. nummus novac. gr. li-ches kamenj mn, eol- naslage vap-nenca, pjeanika. 1 dr u kjginin se nalaze mnogobrojni ostaci nekadanjih organizama, osobito pueva i koljki, u obliku novca rjnrt ime etrnaestog sJo^h hehrejskig 1 fenikog ptfma (za glas nj nuncij (lat, mi riti um) S, vijest, izvjetaj, itjefioe: izjislanstvu nun*3J (lat nunbusji 1, glasnik, vjeamk. poslanik; orobito: papin izaslanik na 'tranom dvi>ru ili pri vladi neke sLra-iie drave 1 potpuna mu je titula" non-tiu apratuiicun) nuncijacija 'lal. nuncialioj objavljivanje, dostavljanje, prijava

nuOfijant <laL nunei^iLsl prav pot-kiZLVi- dostavlja, tuitelj Tiiincijat (lat nunciatusj prav. potka-%ani, dostavljeni, tueni nunmjatura <fa. nuntia(ura) zvanje, oi|eroda-mt i siedu-te papin-i^ jlanika n^ nekom stranom dvoru. pri. vladi neke strane drave nunine (lati sajmovi od/tavani u nt.'ir-om Rimu svakih d^v^t d.ina nuiikupaciju rlat. nuncupatio) svetano imenovanje nasljednika. minkupativ vlat. testamentom nuncu-pativuni) prav. oporuna elja i^ka-jsma usmeno nuokupativan tlat. nu u upati vu&) koji je izjavljen usmeno, usmeni, npr, nunlcupativna oporuka nunJkupirati1 lat. nomine capere, nun-ciipoTe^pruv izjavili ne*to u aakon-a kum obliku i javno izjaviti; nunCu-pata voluntas it. nunknpata volun-las (lat,) volja iskazana jasno i odreeno upcijalitot 'Ibt. nupijae svadba) sol. odnos sklopljenih brakova neke zemlje prema ukupnom broju njezinih stanovnikd, ili prema broju ou^ha spo*n>mh za brak n upe i jalni <lat- nuptiahs) svadbeni, vjenam, brani; pacta ituptiitlia. it. pakta nupcijalia (lat ] mn, brani ugovori uragfai mcgalistike, propovijesne kule na Sardiniji nus (gr. noiis um) fil. duh, intelekt; kod Anakaagore: dusa svijeta; kod Platona i Anstotela- dusa kiifa misli, a po kojoj s*? ovjek razlikuje od ivotinje nutarnja (lat nutatiol klimanje, njih.i-nie kolcbauiff, a^tr. kolehanjT Zeui-Ijme rota^jske osi do kojeg doJjm zbog djelovanja privlane sile Mjeseca na splfttenu Zemlju ija os nije komita na ravninu ekliplikc, a ravnina Mie^crve putanje nagnuta je prema 7,efuljmnm polutniku; bot. okretanje Inljko prema Suncu1 nutricija. (Int. nu(.ritio) hranjenje, pre-hraniivanic, prehrdiia nntrijencijn Ilat. nutncntia) nm. hranjive Han nutriment (l-Tt. nuirimentiini) trtdsrvo j=~i prehranu, hrana nu tri (1 van |J^t. nutriljvu^j koji hr,ini hranjiv, koji slui za prehranu nutus dat. nu'^re. nutus) mig, dani znak nuvole 9>fi nynorek unvote cfr. aouveauLes) mu. novosti, novine; oRolnto: modne novosti, utven posljednje mode nylon (engLj umjetno utwmma rije za vrstu tkaoine izrndene od sintetikih vj alcana nujla (ar. nezle) med mjehurii u uw- nvnnmk it. ninork (norv.J uovonor-tima . vekiJBsik. tj. nurveaki narortni jerik J -} . FtrLi^-i'.1* 'vuJ JO!'*, fri" - /.'"l- ^ i......>( - -1 .-bt>M ! n.r h Tili1'* ' " ..-,p -v -.; rfj'- }\ ii'-1'- .-.i-- v .,ifl;i^ ' i"i n''J V - "j'i :; -^i 11. -i m"/* "'-.i- i"-*' "..A *" " i i>r \-rl - i>-jm ' i i J- ' '< i -'<j '"" - ,. . (!. r.i - I .i if:U'-J\r' -i " i " ! "i ' -i . 1 - i -1 - r-1''-.i, ;i: Nj Nj i nj dvadeseto alovo hrvatfike latinice njanci (tal. Danchn; ni, niti njanja tus.) uvarica malu djece, dadilja, dojkinia; u deminutivu, manje-ka i njanjuika itjarrjnska (ruiij v. pod njanja njmnti (stroeL' nijem; njemuilt jesik jezik nijemih (ljudi i isutinjnl Njjerdr tnord. Njordhf u nordijskoj mitologiji: bog mora, pomorstva, hogatstvn i obilja uope

rrjet (rus.) ne, nye njievo (ma, niego) ne kodi nita, ne znai niSta; nievo njllaa (mari.) strijelac, pripadnik maarske [asiatikc nrganizaujv za vrijeme Drugog Bvjetakog rata njoki {tal. gnOcchi) kuh, mn. valjuci, knedli, okruglice ryu (engl. new, laL novus, njem. nU> nov, skoranji {osobito se javlja kao eartavni dio am<:nkih i engleskih naziva mjesta, npr. New York, New Orleans, Ne* Westminster; pa Now Delhi i dr.) njuiaundlanac (cngl, New-Pound la ltd) ra*a velikih i snji*nih pasa crno-sjajne dlake s bijelim pjegama na grudima: sluzi za spaavanje utopljenika i odlian je uvar; podrijetlom je b otoka New Foundlanda (na sjevo rOistonoj obali Amerike) njukeri (engl. newkcrry! vrsta ^uri-namakog pamuka slabije kakvoe njjiiabuj cengL news-Ufyi raznosa, prodava novina njualovina (mad. nyu^zt kuna) krzno od kune, kunnvina O, O dvadeset i prvo slovo hrvatske Latinice O kem. kratica za kisik O. K. ftt n ke govnima kratica za ali correci(en^.*6W je ispravno, u redu 1 oaJkail ouks "lengl,3 sport, ntrka trogodinjih fdnjebuea na dva ili vi# kilometara oarlori [gr. nanon) anat. malu jaje. jaiaSce; jajnik: ovarij onrtiinkua igre. oarion jajnik, onkos maaaf tjelesina} med, otcklina jajnika naritii (gr- oarion jajnik) med. upala jajnika oaskop (gr, oon iaje, skopeo promatram; fprava 2a prEgled jaja oaza 'gr Oflsie, auasis, koptski ouahpif plodan komad zemlje s vodom usred velikih pjeanih pustinja Afrike, kao neki kopneni otok u ogromnom pjee-(Janom mom; pren. udobno odmunte nakon valikog l napornog posla; prid. oaziii nb-art kratica ?a objektivnu umjetnost, Ij. umi. smjer slian pop-artu, samo dosljudnji u predoivanju konkretnog obad 'fr. uubade. tal. lal. alba]jutarnja pjesma trubadura; koncertu ?oru u oecuua^U jutarnja eerenada, podoknica obadavati (tal. badare osvrtati se na koga i uivrtaii je, marili, posveivati pokornost obaodicija UaL obauditiol med. glu-hfist, gluh oca ob defeetum it ob doiektum (lat.) ubog pomanjkanja obducent Ilat obduams) lijenik kuji nrvara i pregledava lea radi utvrdi-vanja uzroka smrti. usp. obdukcija obdueiraTi (bat. obducere- u sudskoj medicini: otvoriti i pregledati lo$ radi utvrivanja uzroka smrli itdobdukcija (lat. obduetio^ u sudskoj m*--dirini; otvaranje i pregled leca radi utvrivanja uzroka nmrtK nhukrij-sfri izvjetaj slubeni i^vjeStaj o Otvaranju i pregledu lesa; pmtokci on-riukrije slubeni popis injenica nfl' denih i utvrenih prilikom otvaranja i pregleda lesa obdulja i.titr. flndnl) 1. oklada ina utrkama i; 2. utrka, osobno konjska obodijertcaja (lat. ubuedieuUa!' poslunost, pokornost obcliak lgr. obelisku*) u -narom Egiptu; etverokutan, 15 do 20 m vipnk. obino ir jodnog kamena idklbsan. kameni stup boji se pri vrbu atitivn; svaki visoki spomenik koji fn pn vrhu suava obeliznm [gr. obchsmos) ohiljozavanja ehelusom, oznaavanje Sumnjivih mjesta u starijim izdanjima klunika obelua (gr. obelos raanjj znak kojim P obiljeavaju mjesta i izrazi, u ttfl-ruim izdanjima klasika, u iju mt autentinost i"in razloga sumnjati ober njem. Ober; v. eberkrlner ohcrfeldber (njem. Oberfeldherr) voj. vrhovni zapovjednik iu njemakoj VllJSli'l oberkelner 969 objekti vizam oberkelner injem. Uherkellnerj u gumi-onicama; glavni konobar, glavni kel-ner. onaj koji naplauje; ober

ohcrUht injem. ObcrlichO grad. otvor ta pustinje svjetlosti u zatvorene prostorije (obino na krovu itd. I, avjot-larnik Obemn (njem. Oheron, fr. Auherenj mit, vilinski kralj, mu Tibiuijin, zatitnik prave i iskrene ljubavi; naslov L tema poznatog romantinog epa njem. pjesnika Wielanda iibesita*! ilat.] prekomjerna debljina obezitot 'lat. obesitasj gojnost obnrnlbrati (lat. obErmaret uvrstiti, utvrditi, pojaati obi 1jap.3 jbmk pojas japanskoga kinut-na koji se nekoliko puta ornata oko tijela te na leima vee u masivan vor ubit '.lal, ubitus) sveana obredna nlui-ki Rozja umrlom kod katolika; godinja zadunica; (lica obiius (lat.i dan pogrebn nbltuarij (lat, obituarium) popis umrlih, osmrtnica obltus Ilat 1 propast smrt; obitus juri-um tt. obitusjurijum (lalr> prav. pre-sranak di gubitak odreenih pra^a ib polaganja prava zbog zastarjcl-*ti objekciju 'lat, objectiol primjedba, napomena; prigovor, zamjerka; prepreka Objekt (lat. objeetumj predmet, Htvar, ono to se virfi ili spoznaje, predmet ili <mnha na koju je promatranje ili mjoreno; zadatak. svrha, cilj nekd djelatnost; gram. predmet, Ij. nnn rije u reenki na koju prelazi 'ili: na koju se odnosi! glagolska radnjo: fil. predmet di sadraj neke misb. bila ona atvarna (realni objektJ ib samo 7amiljena ("idealni objekt*, mipr. ubjekt objektacija ilat. oblcctatio) uivanje, zanimanje, zabavljanje, zabava bjektirati (lat. objecEareJ v objiurati objektitel ilat. ohjectumt IH. ono to za jedan subjekt poMoji kao objekt objektiv ilat. objeetvus) kod <iptikih instrumenata ^dalekozora, durbina, mikroskopa i fotografskog aparata): bikonkavna leca ib kumhinnr|ja vise leca koje skupa djeluju kao zhiroa leca, koja sidara od predmeta pmma-tranja ili snimanja (objekta) bitvaran preokrenut lik objektivacija (lat. objectivatio) opred-meivanje, opredoieenje, injenje neega predmetom, objektom, psihiki in kod kojeg snjest pr oj ioni svoje sadraje u vanjski svrjet pa ih onda smatra predmetima vunjidrog svijeta mpr. kod iluzijn i halucinacija?; javljanje stvari po selu u obliku kuji se moie opaati objektivan lat_ objectivun) objektni, koji se tie objekta, predmetni; stvaran, istinski, koji nije aamo aamia-Ijen, nego zaista postoji, neo\nsa^ o subjektu i subjektivnim! mifeijeniu, prirode i od interesa subiektu. kojt vrijedi za sva razumna bin. opeva-ljan; nepristran, pravedan; Supr. subjektivan objektivirati (lat. vbjeetum) Opredmetiti, opredmeivati, uiniti predmetnim, tvorevinu naih osjetda uhvatiti kao ne&to [predmet, tvuri !*tn po-ston izvan nas i neimano o nama objekti vi sti Gat. objeetum) mn, fil pristae objektivi zrna objektivitet (lat. objeetum) piediubtno-st, stvarnost; neovignost o nulrjoktrv-nim primjesama i utjecajima, nepristranost, pravednest objektivizam (lat. objeetum pradmoA) fil. u teoriji spoznajr priznanju objektivnih, tj. ope valjanih iHtina, vrijednosti i normi koje postoje noovisno u Bubjektu koji spoznaje; u eticismjer knji; suprotno xubjektivitmu, odnob-no kao njegova dopuna, priznaje i objektivnost 970 obnu bilacija Tui odrediti objektivna mjerila i ciljeve etikog djelovanje; naziv za tendenciju prikrivanja drutvene odre-onosli znanosti i fi lozo Lije objektivnost (lat. objectum) v. objektivi Let objicirati (lat. olm'cere) primijetiti, prigovoriti, zamjeriti; odgovoriti, odvratiti, suprotstavili obkonian (laL. ob, gr, kom&i stoac) koji je u obliku ^btaca okrenutog naopako, tj. s osnovkom prema gore ohlacija (lat. oblatio) prinoenje, posveivanje nekomu ili neemu; rtvovanje Bogu ili Crkvi; darivanje, dar, poklon; posveivanje kruha i vina za priest oblata rlat. oblata od offen-e) prvotno: krub koji su stari krani donosili na obrede; kod katolika: sveta priest, hostifa, rtveni kruh; list ili tanka ploica od beskvaanog tijesta (podloga za kolae!; okrugla markiea od papira za peaenje pisama, paketa i dr. oblatorije (laL oblatoria) mn. tiskane trgovake ponnde. preporuke i si. obligacija (lat. obligatio) obveza, obveznost; dug; obveznica, priznanica; obh-gatm accessona it ohligaoio akceso-rija (lat.) prav. sporedna obveza obligatan (lat. obligatus) vezan dunou, obvezan

obli gatu (tal.) glaz, izraz koji o-znaava da neki glaE pripada glavnom glasu, da slui kao pratnja uz glavni glas te se, prema tome, ne smije izostavljati; supr. a libitum obligfitormi (jat obligatorus) obvezan, propisan, zakonom utvren i odreen, prisilan; supr. fakultativan obligo Ital.) trg. dug ili obveznost jednog trgovca prema drugom trgovcu, jamstvo, garancija; hiti in obiigo = bih nekome obvezan (ili: duan); dati ta nekoga svoj obiigo = jamiti za nekoga oblikvitet (lat. ohliipiita&.ikosost, kosina, nagnutoat, nagib; licemjernost, neiskrenost, okolianje, izlika, isprika; gram. zavisnost oblikvum (latr obliquum>ko6ost. kosina oblikvus (lat. obliquus) kos; nakrivljen; orafro obli'jua itr orncio oblikva (lat.) gram. neupravni govor ofcditeracija (lat. oblitteratio) brisanje, prebrisavanje slova; prm. brisanje is pamenjn, predavanje zaboravu; med- zaepljenost. zaplivenoat ikrv-ne ile, kanala itd.) obliterirati Gat. oblittersre) brisati, izbrisali slova; pren. izbrisati iz pamenja, predati zaboravu;, med. zaepiti, zaptivati ubliviozan (jat. obliviosus) zaboravan obliantan ;lr. obligeant) usluan, susretljiv; uljodan, ljubazan oblok [mad, attak) prozor, okno oblokucija (lat. oblocutioj proturjeje, prigovaranje; oblokvu oblokvij (lat. ohloquium) v. oblokucija Oblomnv (rus.) v. pod ohlomovalina oblomuvstina (rus.) osobina ovjeka nepokretnog, lijenog, bez volje, po prirodi dobrog i pitomog, ali od Ico-jega su odgoj i drutvena sredina uinili gotovana (pu Oblomovu, glavnom junaku istoimenog romana ruskog pisca 1, A. Conarova) oblong [lat. oblungum) duguljast eLvorokut, pravokutnik ohlungan (lat- oblongus) duguljast, duguljast, i etverokutan obnoksijacija 'Jat nlmuxialio) prav. podreenost kojom je onaj koji nije mogao sam sohe prehranjivati, ih poloiti dunu krvarinu, ili nadoknaditi stoje ukrao, sebe ili svoju obitelj jednom formalnom poveljom (lat. eharta onbosiotionis^ prodavao nekoj treoj o^obi obnubtlacijn rlat. obnubilatio) med. po-mracenost vida; pomraenost uma \3 oboa oboa (fr. hautbois. hoboe) glaz. drveni puhaki instrument s otrijim banovima od tonova flaute oboist (fr, hautbuis) glaz. svira oboe; svira u vojnoj glazbi uope obol (gr, obolos) starogrki sitan novac, V6 drahme; od 183G grka jedinica za mjerenje teine = 1/10 drahme = 1 decigram; pren, novi, rnarijaa, lepton nbovalan (lat. obovalis) u obliku iajeta okrenutog naopako, naopake obrepcija (lat. obreptio) potkradanje, dobivanje neega na vieal nain, prijevarom obrogncija (lat. obrogatio) prav. prijedlog da se neki zakon ukine ili izmijeni obroglrati (lat. obrogare) prav. stari r-akon sasvim ili djelomice ukinuti, tj. zamijenili ga novim zakonom, nekom zakonu oduzeti punu snagu obrat fniem. Ohorst) 1. u njemakoj vojaci: zapovjednik puka, pukovnik brst-lajtnant (rjem. Oherst, fr. lieutenant) o njemakoj vojsci: zastupnik pukovnika, potpukovnik obru&n (gr. obrusos isto zlato, lat. obrusa) proiavanje zlata pomou vatre uh ,. ;iaL, Ir. obs..,) v. pod ops... obt :3at, fr. obt...) v. pod opi... nbumbracija (lat. ubumbratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje obunaeati (tal. abbr>nacciare) stiati se, utihnuli (npr. vjetar); smiriti se, pro-bepsali se (vrijeme) obvencija (lat. obventio) susret, srela-nje. doek; prav. prihodi; dobrovoljni prilog, porez, osobito crkveni prirez obvolueija (lat. obvolutio) med. zavijanje, zamalanje, ovtjanje, povfjanje obvolutan (Jat. ohvolvcre. ohvolutus) ia-vana savijen, ljebaat. obvolvenoija (lat. obvolventia) mn. mod. lijekovi u obliku zavoja, koji oculus razgoliena ifi ranjiva mjesta pokrivaju ljekovitim oblogom ocean (gr. Okeanos) 2. vehkn svjetsko more (Atlanski, Tihi i Indijski ocean); pren. more, bezbroj, mnogo, sva sila Ocean (gr. Okeanos) mit, po najslan-jem grkom vjerovanju, mona rijeka koja optjee cijeli svyet, praizvor svih stvari, pa i bogova; zatim: sin Uranov i Gejin, mu Tetidiu, otac mnogobrojne djece (30O0 sinova i 3000 keri), Okean

Oceanie (lal. Occanides) mit. keri Oceana, morske nimfe; Oeeanilide Oceanija (lat. Oceania) opi naziv za sve otoke, otoje u Tihom oceanu, zajedno s Australijom; Polinezija Oceanitide (lat, Oceanitides) mit. v. Oceanie oceanografija (lat. oceanua, gr. grafia opis) opisivanje mora. znanost koja sc bavi prouavanjem oceana, kemijskih i fizikih svojstava njihove vode, faune i flore itd. oceanolelegrnfjja (lat.. necanus, gr. tele u dafjinu, na daminu, daleko, grafia pisanje) telegrafija pomou podmorskog kabela oceanski (lat. oceanus) koji pripada oceanu ili otocima Junog mora: oceanski jezici jezici kojima govore stanovnici otoka Junog mora, polinezijski jezici ocelot (meks, oceloti, lat. felis pardalis) zool. ivotinja slina panteri iz porodice maaka (u Ju. Americi) oeelus (lat. ocellus okce, uculus oko) okance, oko ociuzao (lat. oliosusl dokon, besposlen; neiskoriten, npr. novac, grada i si. OcnJi it- okuli [lat.) Oi nasiv tree nedjelje u Korizmi oeulus it, okulus ilat.) oko; oculu* efe-phaniinus it, okulus nlefantinus (lat) med. volovsku, buljavo oko; ad oculum, ad oedos it. ad okulum ili ad oknlos demonstrirati Gat) iznijeti oatin odontalgia pred oi svima, pokazati tako da svi jasnu vide i uvjere se, nepobitno dokazati, dokazivati oalln ((.al. uciahno', 1. ocijeniti, prosuditi; 2. progledati tijelo ubijenog ovjeka od |isl. odr) neka neobina prirodna sila koja, po miljenju njemakog prirodnjaku Karla Hiiihenhachua 'ITtift lBtS9), strujanjem izlazi u predmetu osobito iz i\aAi. i koju osjetljivi, trv. senaitivru liui, vise ili manje iako osjeaju oda (gr. ode pjesma) poet. vrsta sveane i uzviene pjesmo, pnnr bujnog zano&a i strasnih osjeaja u koje pjesnik dolazi motrvi uzvigene i velian si vene pojave i stvari u prirodi i ljudskom drutvu (npr. more, Boa. vjera, prijateljstvo, junatvo itd.) odaja (tur. oda) soba, prostorija odnJkHUStlki Igr. oda*o griz cm) mod. koji pee od bola, koji iako boli udaksezmuk (gr. odasosmos ujedanje, grizenje, upanje.' med. sijevanju, otra i snana bol, osobito bol pri iz-buanju iuba = odontuaza ndaliska 'tur. odalikj slukinja, bijela robima u onjent haremu koja obavlja icifG kuanske poslove, sobarica, osobito: ime slukinja viih turskih sultanu izmeu kojih on bim aa sebe a edem kaduna; pren. prilofnica: vrsta vunene tkanine Odeon (fr Odeon) poznato pariko kazalite na lijevoj ubah Seine odeon igr. odeion, lat. odeum> kod Grka i Rimljana; zgrada u kujii) su se odravala pjesnika i glazbena natjecanja: zbirka lirskih pjegama odedu 'crkv ,-slav,) odjea, sveene babini, ornat Lsveenika. kralj uvi*, aristokrata i al.) odijum (Int. odium) mrnja, neprijateljstvo; nenaklonost. nezadovoljstvo, ogornnje Odin (noro Driin, Odhinnf mit. najstariji i najfitavaniji bog kod svih ata-rogermanskih plemena, hog pobjedo; Wodan od iona i,lnt. odinsa! mn. mrske (ili; odvratne, gnusne) stvari odiozan (lat odinsusi mr?ak, odbojan, odvratan, gnusan, grozan, dosadan odunitet (bit. odinaitas) mrs kost, od-vramobl, odbojnost, mrnja odioznost lliil. odionitasf v, odiozitet odiozus Uat, odiOfeus) mrzak, odvratan, gnusan ovjek Odisej [gr. Od.yase>s) mit. sin Laertov, mu vjerne Penolope, otac Telcma-hov, kralj Itak*. hrabri, lukavi, i dosjetljivi grki junak pod Trojom; pren. Lukav i dosjetljiv ovjek Odiseja igr. Odysseia: mit- znameniti Homerov ep o desetgodinjim lutanjima i neobinim doivljajima ilakug kralja Odiseja kad sc. nakon pada Trnje, vrnrao morem u domovinu; pren. puatolovno putovanje, pustolovine, lutanje oditulogija (gr- ndiles putnik, logia) v. hoditologija odol (gr. odu* zub. lat. nleum uljet farm. voda Ui pasta za. ispiranje i dezinficiranje zuba i usta (mjeavina alkohola, metanula. meLviinog ulja i antineptika) odometar (gr. odoa put, melron mjtr-nlor mjera) v. hodometar odont- (gr. odus, odontos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zub, zubni odontagogum igre. odus, odontos, ago vazom, privlaim) med. klije&b) za vaenje zuba odnntagra (gr. odus. odontos- agro plijeni med. zubna koetobolja odontulgiei (gr, odus, odontos, algns bol) mn. med. sredstva protiv zubo-liolje

odontalgljB, (gr. odus, odontos. aljgos hu\} med, lubobcLja. bolest zuba 97a ofenidvan odontici (gr. odu*, odontos* ran. med. v. odontalgici odontijatrjja (gr. odus, odontos, iatria Ljeenje) med. znanost o lijeenju zuha. zubarstvo udemtijaza (gr. odus. odontos) med. ta^ko dobivanje zuba kod djece ndonlin (gr. odus. odontof. med. lijek protiv zubobolje; sredstvo za odravanje znba odontitis (gr. odus, odonlog) med, upala zuba O-donlizifl {gr. odus. odontos) med, do-hivanje zuha, riicanje zuba, oblikovanje zuba odontoblaate (gr. odua. odontos. blas-tos klica, izdanak) mn, tvorbene stanice zubne kosti odontogeneza gr. odus. odontos, gen-esis postanak, stvaranje) oblikovanje zuba. stvaranje zuba odnntoglifou (gr. odua, odontos. gly-fnion rezbarski no. iljilo, duba) med. hjeniki instrument za ienje zuha odontograiija (gr. odus, odontos, grafia opis! opisivanje zuba odonloidan Igre. odus. unntos. eidos oblik) zubolik, u obbku zuha udonlolil 'gr. odus. odonton. Iithos kamen J mod, zubni kamen, kamenac odontoliti (gr. odus, odontos, Iithos kamen) nm. geol. okamenjeni zubi sisavaca O-dontoJitijaza (gr odus, odontos. Iithos kameni med, stvarimje, pravljenje zubnog kamenu odontolofftja (gr. odu, udonros, logia znanost, nauk) znanost o zubima, zubno lijenistvo odnntom igre. odus. oontnet med. zubna izraslina, zuhnik odontnplastika (grc. odu*, plastike vjetina ohlikovanjaf rfirnjenjivanje loih zuba umjetnini odu nt uterini ja (gr. odus, odontos. techno vjeatina) odravanja zuba u dobrom stanju; zamjenjivanje loSih zubi novim cidnntotehnika (gr. odus, odontos, tedinike'i zubna tehnika udcmtoterapija (gr^. odus, odontos, tlierjpeia lijeenje.' med, znanost o lijonju 1 odravanju znba odor Oat, odori miris, vonj odorata (lat. I mn. ugodni mirini; stvari ugodna miris vdnratan ilat. odoratus] v. odorntivan odorati vari {lat. odorans) mirisav, mirisan. odortfer&n (Int. odor miris, fero nosim i mirisan, rninsav Odra esto ime rijeka u slavenskim zemljama; OdraNyaa poluiki pojam kojim se oznauje nepromjenjivost dravnih granici Pohake prema Njemakoj ndak <tur. ) 1. ognjite; dimnjak, '2. dvor; 3. obitelj; kua, dom. koljeno, rod| 4. dinastija; . druba, druUo, udruga; 6. jamica u remjji iti sadenje sjemena of 'en^l, ofTizvan, po strani) u filmskom jeziku: naziv za glasove, Somove di druge zvune efekte koji se snimaju i7van kadru ofcnziJA li"*- offensiu) navala, napad, napadanje, nasrtaj; vrijeanje, uvreda ofenziva (fr. offensive) voj. napad; na-Etupanjci; napadake i Izazivaku dr'nnje; prijei u ofvmiou prijei u napad, napasti: supr. defenziva ofenzivan 'fr. offensif; napadni, napadaki, kuji sluzi za napad; ofemn-ni ptiinajt voj. polazan koji tretuiju posluiti kao osnova za iznenadan napad na neprijatelja ili za. mimam-Ijivnnie neprijatelja da prijee u napad; ttfrnzivne pripreme pripremi: za nnpad; oftnzivni rat napadaki rat; ofenzivni savez savez za napadaj; ofenzivni i defenzivni oatvs savez za napad i obranu offerir ti 974 OfijlHlCt ofeiiratt [lat. offerrej trg, nudit, ponudili, podnijela (ili: podnosilij ponudu zs prodaju neke robe; prinositi, irtVO-Vllti ofert (lat- offerre ponuditi, nuditi, fr. oftbrV> trg. ponuda i.osobito usmena' za prodaju neke robe ofertaJai -fr. offertr ponudili, koji je podnesen u obliku pismena ponude; njvrtalna licitacija nadmetanje u b-hko pismenih ponudn

Ofertorlj Ilat. offerloriumk u Kal. crkvi: Prikazanje, podvnnjc i prikazanje a vele hostije koja se nalazi u mon-strnnci i pjrsma koja se pjovn u? taj obred; mobtve prije i nakon u^a obreda; glaz. djcio za orgulje koji se uvodi izmeu Creda (Vjerujem* i Snncrusa iSvet? officier du jour it. uflisje di ur (fr ) deurni asnik ofici brali (lal. olTieum) obavljati slubenu dunost; sluiti slubu Boju; jhrovoriti slubenim limom oflmj [lat. ofFiciumJ dunost, obveznost, obveza; osjeaj dunosti, ubavljanju uftnosti; eksoficio ilat. ex otocio) po slubenoj dunosti, slubenu; hes-platno, badava nficijal <lat. ofridahs' slubenik, inovnik; kod katolika- zakupnik lasku-pfi u duhovnom sudu, duhovni sudac, ouobito u branim purovunu; predsjednik biskupskog duhovnog a uda CoficijaUiata.t ufaidjaJijat (laL offlcialiatuii] kod katolika: biskupski duhovni ?ud> kon-jivlonj; zvanje i djelokrug ufiojala oflcijalij ilat. ofTiciiiliaJ slubeni poslovi, poslovi koji se obavljam po slubenoj dunosti ofieijant ilat. ofticiansi sluga, puslu-ilelj; nii inovnik, slubenik; u Ka-tr.JiSkoj crkvi: sveenik koji slui misu ofidjebra (tr. orficicl) sluben, zakonit; vladin; oficijelne novine slubene novine; oficijelni izvjetaj slubeni izvjetaj ofiema (jat. ofneina, opiiicinal radionica, laboratorij {osobito ljekarnifiki( tiskarski) ofjcbaalan ilat, officinuli:.> Lijeniki, propisan; opci naziv za sve prirodne promvude, kemuudije i dr koje ae, kao m-odfttvn za lijeenje, nalaze u ljekarnama u skladitu; u uem smislu: Kamo oni lijekovi koji se nalaze u LjekopiSLi jedne drave; oftcinalne biljke svo biljko klije se upotrebljavaju u medicinske svrhe, ljekovite biljke; afir.inainfi farnusla {lat formula ofUcinalia) recept sastavljen u ljekarni oGcirialije 1 lat- officinalia) ljekarnika roba, lijekovi oficineum '.lal- officinalia) v. ofjcmal&n ofkinouun ilat, officiosusj poluslubeni; ofitiiozm linl poluslubeni list, ne dubeni vlodm list; usluan, susretljiv, ljubazan oficiozitet ilat. officiositas) u^lunost, susretljivi Hl, ljubazn<ist oficir i'I at, oflitium dunost, sluba, fr. offuaerl voj. svaka vojna asoha koja je po mu starija ud doasnika; o/I-dr-aspirant pm asniki in u nekim eurupskim dravama, zastavnik aventner; oficirski kor svi asnici jedne vojake ili vee vojne jedinice otldije {gr. ofis, lat- ophidiaj mn. zool. zmije ofldioldgija (gr- oris zmija, logia znanosti dio zoologije koji prouava zime, znanost zmijama nfidizam (gr. ofis zmija! med- trovanje uzrokovano zmijskim ujedom, trovanje zmn^kim otrovom oGfajrr^'^ liasmija, fagein jesti)onaj kojijoi,' zmije, zmijojed ofijanci [gr. oRs) mn. krisanska gno-stika sekta, >d II. do VII st.. poSbs-vala je zmiju koja je navela prvoj* ovjeka '[Adama) na grijeh; uliti 975 oftalmolog ofljazis (gr. ofinsis; med. zmijasto e-lavljenje pojedinih mjogtfl na glavi oflkleld igr. ofis zmija( klei-i. kleidos kraun, zasun, zapor) glaz. puhaki instrument od mesinfia, u obbku zmije, sa est rupa za lon-ivr- daje vrlo dubok ton oftolatrija (gr. ofis zmija, latreia oboavanje! potovanje Zmija, oboavanje zmija; ofilizam oAoliti (gr. ofis zmija, lilhoa kamen) mn. geol. okamenjene rmge oflologijfl (gr. ofis zmija, bigia znanost) dio zoologije koji prouava zmiji: oflumantija (gr ofis zmija, mameia proricanje: proricanja sudbino pomou zmija (Jfir u bibbjskom izvjeAu: daleka, arobna zemlja odakle Su feniki pomorci idovskom kralju Saktmonu dovozili zlate, sandalovinu i drago kamenje ofn icngl. office, lat. officum) 2. poslovnica, kancelarija; ekapcdicha, biro otit Tir. office, lal. orficudl I, soba za stolni pribor u otmjenim kuama; sotta u kojoj jede posluga; kuhinjska posluga oGt (gr. ofite^ i ofites Uthos) min, v. serpentina ofiti '.^r, ofis zmija) mn, v, ofijnnci

Hfttfzam fgr. otis znujaj v. oftolatrija ofiuriti ij^r. ofis zmija, ura ropl mn. gaol. okamine sline zmijinom repu ofrand <ft. offrande) rtva R-igu; dar. prilog, poklon ofsajd i engl. ofT-aide) Aport, u nogometu: zalede; nepravdn<Ht u igri koja si- sastoii u tome sto Se igra nade izmeu protivnikih brania i vraia-ra, pa u tome poloaju dolnje loptu; za o\'u se nepravilnost dosuuje slobodan udarac za protivniku momad ofeat (engl. offset) tisk. littkimje na of-setnom tiskarskom stroju ofaet-presa '[engl. ofFset, lai- pressare tiskati} tisk. litografski rotacijski Btroj za ravno tiskaoje s prijenosnim tipkanjem; otisak prelazi s kahipne ploe na jedan gumeni cilindar na suprotnom valjku (cilindruf, ji ovaj prodaje slog koji treba otisnuti, na papir (izum Amerikanca J. W, }tu-bvlla). oftalm ;gr. ofLhabnosJ predmetak u Aloienicama sa znaenjem: oko, oni oftufmalpija igr. ofthalmo^, algos bol) med. 1-el u oima, okebolja oftulmlcl (^r ofrhalmikos ofini) mn. med. lijekovi za oi, one kapi, ona masti oftalmidkl (gr. ofthabnikon oni; kuji se Ue lijeenja oiju; oftalrnika sredstva v. oftabnika nftalmija igr. ofthalmos< med- vaninka upala oiju oftalmljatar i gr. ofthalmo&, ialro.-t lijenik] oni lijenik oftalmljatrija (gr. ofthalmoM, iatreia Erjeenje) med, znanost o lijeCeAfu oiju, ono lijenitvo oftalmijatrika (gr. ofthalmoe, iatriko bjenifltvo, znanost o bjeimju.' med v (i+bilmijauija oftalmiti <grr ofthalmosi med- unutranja upala cijele zjenice oftalmobiotika i'git. i>fthnlmo9t bioli-kofl ivotni, keji slui ivolu, hios ivot) znnnost o njezi oiju oftiilmoblenorcja (gr. ofthalmos, blennu luz, rbeo teem, curim) med-gonorejina upala veznice onih kapaka oftalmodtaija '_gr- ofthalmw. odyne bol'i med. bol u oima oftalmofantom <[gr. oRhalm, fhnl-i'-ina pojava) med. naprava zji vjebanje Operiranja oiju oftalmognifija (gr. ofthalmua, grafia opis) Opisivanje oiju oftalmolog (gr. oithnlmoa, logos pojmovna odredba: pouak; znanont) puznnvateb oijuT oni bjenik oftalmologiju oldljum oftalmologija :gr. ofthalmos. logia znanost; znanost u oima. Ono lije-mstvo oftalmometar (gr ofthalmoa, metron mj era, mjerilo) in?trumimt za mjerenje oblika oka i polupromjpTa krivulje ronice oftfllmometrija Igre. oftimlmos, motna mjerenj&ii dio oftalmologije kuji se bavi ureenjem i uporabom nftalmo-melra; mjerenje tih I i kn oka i polu-promjera krivulje ronice oftalmnplegija igr ofthalmn*. plege udarac] med- oduzelosi. onog miia oftalmoptoza igr, otthalmos, ptosis pndl mod. ispadanje one jabuice oftnlmoreja (gr. ofthalmos. rheo Le-Oeni, curim) med suenje Buzavost oftnlmnskup Igr. ofLhalmos. skopeo promatram: med- eno gledalo, naprava za ispitivanje i pregled oiju oftfllmoskopija \grt. ofibalmos, skopeo promatram.' med. ispitivanje, bolesnog oka oftilmoskopom; prue: proricanje 17. ULJU oftalmoRkopirati (gr. ofthalmns, skepso gledam, promatram) med. ispitivati oi pomou onoj; zrcala (ollal-mabkopa) oftalmoskopski igre. ofthulmtA, skopeo promauram, gledam i koji ne tie of-almo^knpa. koji se vrsi pomou orisi-m otkupa oftalmospazam Tgr. ofthalmos. spas-nios gr) med. oiu gr OftRlmospektroakap (gr, Otthelmo", lat. bpectruni spnktnr, gr. skopeo promatram, gledamo med, ureaj za ispitivanje onog sljepila ta boie; spi^ktro-kulorimeta r oftulmo&tat :gr. ofthalmos. siatn* postavljen, stavljen, metnuti medr instrument za privrivanje one jabuci rr

nftalmotempija igre. oflhiilmoe, th terapeut hjeeujel med. vjetina Lije-enja bolesnih oijn oftalmotomtja igr. ofthnlmo, burne reanj: med. rasijecanje oci|u, operiranje oiju oftalmotoriometar (gr. ofthalmos, ton uji zaLegnutost. naponh metron mjero, mjonloj med. instrument za mjerenje- napona one jabuice ofta Imotonumetrija (gr. ofthalrmm. umuh zategnuto?!., napon, metri n mjerenje.i med. mjerenje napona oo-ne jabuice pomon nflalmotono-metra oftalmotrop (gr. oftbalmos, tropoa okret, nnin, *klopf med. model knji nam predoava kretanja onih miia oftalmotropometrija !gr. orthnlmoH, tropoa okret; nain. spieL meurja mjerenje -ili: udreivanjej kretanja onih miica otfro tftp, ogro. fr. tigre, tal orco. lat. Orcubi mit, vukodlak, divlji ovjek, div koii jede djecu ohema (gr. oehema nosai med. lekudi zamotak ?.t\ suvie suhe i jnkr lijo-kove ohlokracljn igr oehlos gomila, aijn-tina, kralos jaina, snaga vladavjnfl) vladavina puka. svjetine .zn razliku od demokracije. tj- vladavine naroda u pozitivnom drniki) ohlokrat Igr. neblos gumda, svjetina, krafni jaina, snaga, vladavina) soda svjetine (ili: onaj koii ima utjecaja na svjetinu); usp. demagog ohrijaza (gr, nehnasis) med. ukasto hljedilo lica ohropira (gr. oehros blijed, bkjedozut pyr vaLrak med, ruta groznica Oida hod uden, oida <,gr. i Znam da nitid ne znam '.glasovita okratovfl izreka oidijum [Iflt oidium) bot. pepelnjca, maca, sijer <<*rbta veoma sitnih g|ji ojkofobijs 977 ok fuzija vica kuje se na biljkama i ivotinjskim tijelima pojavljuju kao uzrok pojava bolesti, osobito kod vinove loze) ojkofcitrija Igr. oikos kua. fobos strah; med strah od kue, duevno-ivani poremeaj koji se snutini u osjeaju Straha od vlastitog doma oka ipeiLian., p.) 2. biljka s hranjivim konj eno m Ilat. Oialis tubero^a). glavna hrana Indijanutu-urocleoika oka tur. okka. vakijet 1. nekadanja jedinica za mjerenje teine u Turskoj, rV>jni, Grkoj. Bugarskoj, Maarskoj i Knmunjskoi - 1,2501,280 okalescencija ilat. ocallsacentia) zn-dobljavauje koze. otvrdnjfivanje koe, dobivanje debele koze; pren, neosjetljivost, otupjelost okjtluk 'tur.) predmet, teine je dru? oke; posuda u koju stane jedna oka neke tekuine okontufl fiur. ukka) bora kma sadri lenu oku: okanik, oksniafl okapi zool. vrsta male zirafe, velike kao koiij. u praumama sredisnie Afrike, veoma rijetka ivotinju okarina (tal. oca, ocarinal filaz, mali, poglavibi djeji puhaki instrument od ilovae s 10 rupa za tonove okazlja [laL oceasio gen. oceaRionis^ prilika. Kgoda, prigoda, povoljan sluaj; povod, razlog okazionabsti i lat. occaaio) mn. fil. pristae okazionalizma okazionaljzam i' I at. occasio; Rl. nauavanje o iuajnini uzrocima, po kojem Dog svuda neposredno djeluje slufte-i ae voljom ljudi i nagonom ivotinia samo kao povodom za djelovanje; ne utjeu tijelo i dua jedno na drugo, kako je tvrdio Doarate, nego Dog stvara, u zgudnuj prilici "lat- Occasioi, od kretnji osjeaje u o^tjetilnim organima, a od inova volje, opet u zgodnoj prilici, pokrete mi&ia; glavni predstavnici ovoga smjera, okazioiia-listi. pu: A. Geulincx :iS24 lfiKH> i K. Malebranchf' f IfiSS1715J okazionarnt siatem Cl. v. okazionali-zam okazionalno ilat. occasional iter) pril. sluajno, zgodom, prigodno okazionar (lat. otcasionarius) v, pnrtizan okcidont 'lat. midsre obi, sjesti, ocein-das) zalazak Sunca, zapad; supr ori-jent; Okruicnl Zapad. dr*ave na zapadu, kultura zapadnih naroda okcidentalan - Lat- occidentals) zapadni, zapadnjaki Okcid^ntalno carstvo Zapadno Kim-sko Carstvo

okfiipieij ^at, occipitium) anal. zadnji dio glave, zatiljak okcipitulni dat. occipitalis) koji de tie zatiljkn; koji pripada zatiljku, zn-tiljni; on v&ipitalis it- os okcipiUdis (lal.l anat. zatiljna kost. zatdjaa okcipnt flat, occiput) anat. v. ukcipic^i oker igr. ochrns bhjed. zuka^t. zelon-kastl llovja uta od eljeznoga oksida; pnd. okera^l okidrom (gr okys br^, dramein infi-nitiv aonstn od trech<i trim) onaj koji brzo tri, tekli, glasnik-pjoAak ukigraflja (gr okys hrz. grafo pisemi' vjcKtm.i brz-j^ pilama; tahigraKvi Okinawa otona skupina u zapadnom dijelu Tihog vceana i ime otoka; pu-znai, po velikoj ratnoj operaau u Drugom Jrajr-tskom ratu okipnd [gr okys brz. pus. podug noga) brzonoff oklagija rtur oklagu) valjalo, Hukfi (oblo drvo za razvijanje tijesta) okludirati flnt. oceludere) ?atvoriti, zatvarati, zakljuati; smetati, sprijeiti; riz. zadravati plinove na svojoj vrstoj po vrti m klurija slat. ccclusior zjitvaranje, sprjeavanje; riz. adaorpcija plinova na povrini vrstih tucla okliLZTvan 9in oksikroee um-flastcr oki uzi van UdL oeclusrvusi koji zatvara, kin> spiji-ava; nkltertt-nt ifliiy med. zavoj koji sprjeava da do rane o-pru vanjske ozljede i prljavstma okra inieavinu gline * tndroklidam eokunlati C lat, oxalia kiselica) mn. kem soli oksaln.0 kiseline, naia se u mnogim bitkama, orobila u kitici, &avu okHaJemiJa dal oxiIis kiselica, gr- ha-iroa krvi mod. prisulneel oksalnr kiRelme u lirvi vise no sto treba. i.pr. kod eerne bolesti i dr. okflalij Qai. oxlmml kem. dvostruko kiieli kalij oksalis ilat. oKbs kiselica, Eav! bol. cecelj okaalit (lat, oxnhs kiseljak. gr -itesi mineral koji 6tj ^nstiiji od okfalneg itljcznug nk&ida i vode: humbltLT okttalna. kiaclna (Lai. acidum axali-cumfkem otrovna kisekna koja naMflje oktidBC^Om mnugth ojflnnakih Espajanja, danu se dobiva od celuloze (sluzi u bojarsrvu i za odstranjivanje mrlja od crnila, ienje memla i dr,r> nksalurija ;li, oxah> kiseljak, grc. uron mokraa) med prisutnost ok-aabno kiseline u mokrai vii* nego Ab> je norumlno okaangaleriJH - lijem. Ochs vol, podrugljiv naziv za kazalinu galeriju na kujej, 6u gldiLtrLJL koji ne fftiutiiiju inroetnost, a obine slue kaij plae-ru pljeskai okscr ienglr oflfri vrsta ogr ida za *to-fcu; vrsta prepone u jahakim natjecanjima [rivuHtruka ograda sa fcibljerr. izmeu jedne i druge) okftfard (engl. onfordi 1 vrala pamune tkanine; 2. port- u nogometu; udarac lopte stranjim dijelom kopake, petom oktti- gr. nuyt predmetak u vlttfaoi-CBffn sa zncunjem estar oktud (gr. oxy*l kem spajani* x kisikom, osobito fcpajanje neke kovine s kisikom* npr. oksid ieJjera olc&id-hidratttgr- oxys, hvdor vodaj kc-nUitiko spajunie oksida * vodom nkajdabilan Igr oxyFr lat, oxyd&bilisJ kem. koji moe spojiti e kisikom, tj koji mn** oksidirati okaidAhAlitel gr* irav^. IdL cuvnabi-bus? kem sposobnost spajnnja a kisikom, spojivnst. s kisikom okaidabilnoHC (gr. osva. lal. t.xydabi-)uOif)kenj v okidabibtet oksidacija (gr. o*y&, lat oiydatioj> kem. spajanje nekog tijela e kiikom: sagorijeva rjie oksidirati (pr. g*ys. Jat inryarr> kem. spajati ae lilr spojiti se| u kisikom, pretvarati H u oksid okiifoniia Jgr. >orys* fone ^lai. xvuk.k n?lar glas, piakav gia* okaijjon h.gr. okve, genos podrijetlo, usporedba, kurijen gen- ed gignesthai rudi ti at. ptvUvti, lat. oxy.pamum} kem. kisik, najrasprostranjeniji element u prirodi, sastojak zraka, vode. veine minerala i gotovo svdh spojeva koji inr grjdu biljaka i pVjvonnja okaigenacija [gr. ojtvs, genoe, lal. oxygenatio) kom* v, oksidacija oknigenirati 'gr. ojcjs, genog> ketn v. okifldiraL oksigon (gr, orty&T grtmikut)- goom. figura s ostnm kutovima okjilgurueaji igr. oxys, gnnia kntk %ti-om otrokutni. a o&tnm kutovima

okvihidLral {gr.) kem. spoj oksida i vode okaiklarutt \#r. uk>-. chloroA svijet-lo;tlen: mn. kem. spojevi metalnih oksida s klornim spojevima okftiJErat [gr oxys, kra'is mjria^inal ocrrna voda, mjebaMnu octa i vode ok*lkrathrati i pr- o^vs. krasia mjeavina) prati, ispirati octenom vodom okslkroceum^nsteriVrC nxya. krokos lafran. njrni PflaitUrr) med. i^ifraoksimel Qov flaster, crvcnosmedi melem od xoivjf toska. kolofonua. omrjrikovr naolo, terpentma. afrana i drugdi sastojaka (lijek protiv reumatizma < okalmel rgr. oxys, lat. me| med) faim. Inseli med. preparat Dd proiScenofT m-dda pomijeanog i biljnim ortum okflimetnr ( ^r. o\yar mairoa mjera, mjerilo > sprava za mjerenje jakosti ki'elini: okfiimorOri ^gi- eiya ontrcKcniatL murua tup. glupavj ret. duhovita glupost, duhovita besmislica, misao kopa na pr^i pogled sadri u sebi neku pm-ruTjnno*!. a ipak oba pojma atojc jedan pokraj drugog i povezuju u jedan pojam, npr. nijtmi glas, glasna tajna, pametna budala, rjeiibi utnja l hi oksinitron igre. oxy*. nuron luina l* kem. balitrena kiaelma ok^iopijn (gr oxys. upa gen. opos vidj oitar vid, ost-rovidnoet; pren. nlro-uurnotft oksirodi Cgr OK>rs. mdtin rua) rutin oent ''neat od ruel-ukaisahar 'gr. oxy*. nakchar Seferi kem ocu-ni 5eer mjeavina octo i aeera oksitimlnn (gr. oxythymosl ljut, pin-ho vit. prgav, prijek okaiiunija grc. oxythymui>plahovilorL pr-gavinl, prirekost ukaitona (gr o*ytnnunl gram. u grkoj gramatici rije s otrim naglaskom l a kutom) na posljednjem slogu oksilorjfralv 'gr, ovj's. Unn*> aaleta*. gram. jedan slog, mobilo posljednji tlog neke rijei, izgovoriti visokim ili i irim naglaskom (fikmom) oksiurifl fgr oavs, ura rtpr zool. bijala gbata oksiorozaigTt. okvs, ura rep) med. opci naziv za sve bolesti uzrokovane bijelom gliaiam ofcsuz (tur oksuz sirotan, jitol^i n*le-oja, ^Jimaf. oktava oktaodar {gr okbirdrcm. okto osam, ed/a gjadite, osnova' geom tijrb kojrfirtll tu ve strame* pravilni trokuti, pravdan osmerokutnik; u kri-stalngrafji' oblik tesaralnog, regularnog sustava ulctaedavrski ^gre oktu oiam, edra osnova) kupi ima osam povrsioa oktaetcrida (gr. oklo, etos godiuaf vremensko ranioblje od godina oktacteriau [gr. vkt, &Ujs> v. oktabifi-rida obtagon Lgr okto osam, gonia kuti ge0m v oktogon okiajruJararj Hai- octangularis grnrn. koji ima osam kulov.i, o>mokucni obinkord (gr. okto osam, chordo 9truua) glar, instrumimt s oaam ii-ca; oktokord oktuidrija 'gr. okto. aner, andr* mu. ovjek i mn. bol- cvjetovi s Odam Rlohodnib pranikih niti (VIM khi-aa u IiiniM>r\-u sustavu biljaka) okCanfuJ 'Iht orto o'fim, gngulu* kil) grom. o^.-imukulnik oktant ilat. ortansi osmi dio kruga: luk nd 45 stupnjeva^ ablr poloaj Mjeseca ib drugog nihcHkrig Irjelu kojv udaljimo 45 stupnjeva od nekog drugog poloaja, osobito od pololaja konjunkcip: ih opozjc\ie; opt., a str. inutnimtnl za mjerenje kutova, n podijeljen im lukum u(J 45 SLUpnjcva oktapba [gr. okta-plaMO osmerostruki izdanje HibKje na osam jezika oktav (laU onlavus osmi > lm-mat papira kop ja jAna usnnna obinog formata, format knjige lji Cinkani arak Lma 8 liftova ili 16 stranica (odstupanja u veliini nanie ili naviSe zovu sc mjb uklav i veliki oktnv); m ouavv it. rn okravo (laL.i u formatu osmina, Lj. Lako da se arak presavije na osam bstovji nklava !lal orto osam. Warn) glat otmi ton piassi od osnovnog tona, ion-ska skupina na kakv se dijeli jrdan Oktavjjan 980 okular tonski plan; cjelokupan obujam pvih 0*am tonova; fl?. ton iji je bfoj ti-traid j sekundi dvopui vrti ud broja, titraja onoga tona ciji jt <m oktava (Via oktava?; ton iji. je broj

Utraja u sekundi dvaput voci; u Kat. crkvi: osmodnevni vjtrski oWdiu proafa- nekog velikog blagdana (npr. uskrnja oklavai; pcsljednji. c*m> dan takve osmodnrvne vvctLuvine: pnet, ^.rrofa nd ts^im stihova Oktavijan il.il,) "sin Oktavii<ivrt prvi rimski car 'poslije prozvan Augusti oktavom 'fr octavon, jp oeUivrj] mn. djuca Europinca i kvarteponke oktet ilat. octo oaam; gkrz- djelo od aum Fiimustaluih glasrn-a; o(ot ukliduum i tat. ootiduuml rok od K d.inn, razdoblja od S dana oktifonij [gr. okU>, fone glasi gtnz djelo t,* osam samostalnih glasova okttLIjcin tla* octo om i natlsvak iJhnn) 1. kod ancu^a i Amerikanaca; Hl27, tisua podignuta na deteti stupanj, broj prodalavijen jedinicom t>2 koju tAvji 1~i nula; l. kod hagleza i Nijemaca: 10'", milijun podignut na otmi stupanj, broj predoen jedini-cim uz koiu 'toji 4fl nala oktobar (laL ocuihor) vinski mjawc, u rimskom kalendaru o^mi, kod nas deseti mjesec u godini, listopad, "na -,\\ dan Oktobarska revolucija vL revolui^ja t. Oktnberfest irijom.) zabavno-pnvred-nfl priredba kqja svakog lifitipada odrava u bnvarakom gradii Mun-chenn olttobristiflat, ocUiber< mn. nekadanja monarhistike-ustav na ntrunka u carsko i liu&ui, osnovana 1905 uktodec Halr octodecim osamnaest ti^k. format papira s osamnaest li-siuva, 36 Htrunica. u jednom uska-iv im arku oktufflan (gri. okkis. fyllon listi bot. Ofiiiiolisiii, koji ima osam listova nktngiiuja [gr, okto osam, gyne n-na) rfln. bot tvjetovi koji imaju oaam urunii ojaii red u klasama I X[JL Ltnneovug sustava bitaka); pnd- ok-togmian oktogon'gr. okto osam gonin k\0 go-cm osmernkuL: oktagon oktdROnalni igr. okto r*am, eonia huL) gcom. o^merukuini oktoih (gr. okto osam; kod pravoslavaca- oRmoglriflnik. bogoluzoa knii-ga u kojoj fu pjesme m vetom i u. jutarnju i liturgiju za svaki dan u tjednu podijeljene na osam glasova ohtokord ;gr. okto onam, thorde ica. tlnina: \. oktflknrd iikto>narij Gat. OcLnnarius) pOat. Rtih od osam ^top^, totramet.^r -jktupetalan '/ti. okto o^am. oetalGu bili bol kr.jj ima o*am Ifctica (ili: latica! u obliku vjenia oktopodi (gr. okto osam, pue, podos no^a) rnn. zool. osmoru^i; hobotmee oktoAtilon <^rc. okto o&am, styloa stup) arhiL. niz od osam stupova, svodova oktroirati {ft. octroycr, lat. auctorarej d.iti padanu, ustupiti, udobnu. do-puntiti; dati lili; dopuFriU) slobodu trgovanja; nametnuti, 5ili>m odrediti; 'jktroirani ztiktm ili ujtav silom vlasti i Autoriteta runkeinuU zakon ua-lav. bez prethodnog odobrenja j suglasnosti mirodnog predstRvmT.va oktoplum (lat octuplumf ono abije w>oicrostrukn, uMnero itruka. vahiini i ih: koliina) okujiaati iturr okujudu ilu, pjevai pozivati na molitvu imLijezin a mma-reifl.1 okuJacija ilaU oculauok bot, c^jepljonje ukulnr ilatr ocuiaris oni) opt. leda u dalekozoru, mikroskopu itd- kni jo okrenuta nMi i koja unn ulogu povc-i'jiIa za projnarranjr Lka dobivTnog prelamanjem flvjctlo&ti kroz objektiv okuJara old-boj okularan (lat. ocuiaris) oni; vidljiv; ohularfft inspekcija pregled, smotra; nJuilarni svjedok prm*, oevidac; nfcularaa etaJtio v. okuLar okuliruti ilat ocularel bot. jedno hiljno oko u ni otmi ti u ^tr.ino drvot djepiL. lnokolirhLi okulist .Int ocubjH fkiti med miti lijenu\ oknliiftika dat. oculunko) med. dio medicine koii prouava nne bolnsti, on^ hjrCnJstMt okulomotorijus tLat, oculomotonu? nc. nmn.< anaL zajedniki livac onih miica oknlta Hat. pccnlia) mn. tkrKeue stvari, l&if& okultaclJB (lat. ucv:ultatioj pt ikri vanje, skrivdiiie, tajenje, zatajivanje; astr, pomrina zvijezde okultan 'lat occnltus) idmvrn prikriven, tajni, potajni, ohuitra. znanost = spuitizam; okultne. ho!exti potajno lili. skrivene) bolesti

okultan? Unt ccrulLin*) Farm iredalvu za pnknvaDJe mirja i ukujp okultator Ilat oecultitor! pnkma, za-tajiva, owibito uskog zloina okultiiti ilat- occnlhiH tajni, skrivim) mn prisLat okultiiiiis okultisam (lat aceuKus ;ajni. ^knvefi tajnu znanost, /nanosi o okultnom (tj, mranom, sknvnnom. nadosjetit-niim), o "mnogiui stvarima izmeu neba i zemlje, o kojima naa skolakii mudrimt ne moie ui sanjati", kako potvruju oknltinti Hara letu: nauavanje 4i nekim pojavama koje se. kako kuru, no mngu ohjasnin obinim put^rn, tj. iik oanovi posnat/h prirodnih zakona, iivrijo razlikuju: fi-ziCk rparazike> i psihike (parapsihjke> pojave u prve ubrajaju: kucanja, pojavr- rcvjrtlnttti, krcLmja i lebd^nifl be? dodiru ttelekin" i Ic-vitiuaja), piijave tjelesnih hkova koji se mogu ak i tbtOffraiirati {matorij ali nacija), u druge: telepatiju i vidovitost; m'.'tnpsibika, parup^iholugi^ ka okupacfjn '.Lfi^nocupauo zaposjedani. zauzimanje, osvaja nj* vojr zaposjedanje vnjskmT] jedno strane zenite radi prikilncg zadobjvanja ili pri-znanj.a nekih zahtjirvu ili u^ieta; prav uzimanu; u poeti^d neke stvan koja jr doUe bila bei gospodara, pren. zaposlenost. znuzetoEt. posao, zani-minjo okupatoran il^t. occupatnriu?) t-iuei-maki, osvajaki kojemu je cilj odvajanje okupatoraki - lui., ut tup.* lori os) v. okp-jjatcrftft. obnpotQ-'i'kti CFyatii yjf.ika koja zapfisje*ia ili zauzima tuu zemlju ili dravu okupiran (la) cMx-upaLua) zaposiednut, zauzet, osvojen; z.ipTrmljcn; zapo-vlens pusluvinui okupirati Ua'r occupnrfj zaposjedati; zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapre-uiiti, zapremati; drfciti noku atvnr, doupub neke dtvjri. zaposhL. po*ljflvatl okurencija <.lat. ocrurr^utiai dogadm', sluaj, povnd. priliku; u crkvenom je-jdku: dva blagdana u isiom danu, otV (mWt il .il okorirn'if Uni-i trg uluajno, prema prilikama okureritan i.lgt. occurrens) koji se dogaa sluamo. koji a? zbiva stun-pem oldlcngl "Idi vim[ ud Envlvn it old Inglend lengl.) "stara Kngieska\ od 164^. naziv za Engleaku kao zemJjn starih prfdnja i starr nlave (za ra*-hku >ni ta^letkih naselja u ^rvnmoj Americi'i o'rt -fnch t-iL old Diek i.engl.] stari Dek (engleska zastava) Old Vic it autd vik >engl.', poznato londonsko kazali.^, osnovano IH)H. old-boj <eng ot-bov,i (porL otnastvo fttn-njib igraoa nekog Sportskog kluba koji de ne bave vifie aktivno portom cddenburger 9#2 oldcnburEnr vrsla rasnih sjevarnunje-raukin konja ''naziv po pokrajini Ol-deoburg? oldlimrr -L. oldtajnier tcngl, * utari, iskusni i zasluni iportaa, iwninr neko sportske mirmadi; pren. starudija uo pod olea ilat oleum uije, olisi) mn. id oleum olearidoicun i'Lat, olcagineu, fr, oleagjnouttj uljen, koji ima u Bebi ulja oleandar ilat, oleander. tal. oleandro, lai. Icandrum. lorandmmJ hot junjaka zimzelena biljka velikim ruiiiastiui cvjetovima i buidim, veoma otrovi im* sokom u nUbL.u^i oJeaNtr* (Jat,.) bol. divlja maglina idrvuj oleati [lat- oleata) mn. kem. uljene soli oleln ilat. oltum ulje. ir. oleinc> kem. o#ebujm sastojak svih biljnih i ivoti makih masti, elam oLekrmoti 'vjt olekiannn izbrtenfl la->ft Inkatne kosti u prn(rtbu> med, idkut oleodukt {tat.) nafatovod oleonrnfljfl (lat. oleum ulje, gr grafo Dilemi umj uri'ak slike najukane uljenom bujrrrj iilcobalkofirafija *Ibt. oleum uhu. grc, chalkot bakar, grafia pisanje.1 bakrorez b uljenim bopama oleokarta (lat. oleum uije, gr. chnrtes opir, list papirni tapeta natopLjeM.i u ulju [tako R moe proti} ciloomarifarin (Lu. oleum uba gr, m"j"-Bfiroo biser) umjetni maslac oLentnelur ilat. oleum ulje, gr- mrtmn mura, mjerile) sprava za ispitivanje valjanosti ulja. uljomjer Tpt>2a ' Int. oleiK-T nm farm. naziv za sve uljeni' lijeko>-t nieraoenr it. oleacee fiat, oluj, oloraceJiO zelenje, povre) mu. but. kuhinjake biljko, povre, zeleme oleum i lat.) ulj? ulfnktofubija >lat oEfacere misj*ntir uju*jiih tilt, fohpoinai bojim *c* med. bolestan strah ud pojedinih mirisa oHgocitcmija

olfaktometar >laU olfactui miris. #re. rnvtnin mjera, mjerilo i naprvva za mjetenje otrine mirisa nlfnklomctrija Jat. olfactuB miru, ure. n-jetria mjerenje) mjerenju, ispitivanje otrine mirisa olfaktoran (lat olf-ietonue) koji se tie oajitila mirila, koji pripada mirisnom o&jeulu oJfnktorijus ibu nJfaclonusf anat miri poi iivai: nlfaktuv 'lat. olfactvsl miri&; osjetilo mirisa oltfalin vunena tkanina ukrasim perzijskim feariiuja i '-Ttcfcinm oJiban ; Int. olihanumi tamjan olifant [fr, olifant, Jal. eleplmntufi hlonj L. ro|> od slonove ko^ti koji su nosili na bedrima srednjovjekovni vitezo-vvlutalice. rog paladina Karla Vdli-ku( Holanda. 2. papir najveeg for mala * markom *fona (za tabeli: i bakrorozel oligarh (gr. oligoi* mali brojem, brojano moleu, arehos voda, pouUvar) dan lir pri^ta^a vladavine malo brt* jB pk*m*#kih rtoifelji oligokial obgnrbija (gT. oligarcbiai vlndavma rt ulog broja plemikih <'nnib>krat-sKihJ obitefji; oligokracijH oliarhiJaki (gr. oligarchiko^ kup jc pod vladavinom [nalet- bruja; koii ima rtblLk vlsd^^ief. mak-g broja plm^ kib porodica; koji je priaLaiin ovak-vok~ oblika vladavine: oligokraL^ki oU^emija (gr, oligus malen brojem, haima krvi med. smanjeno kolii-ee krvi, malokrvoost tiligo 'Kr. olicosl predmeUik u ilur*-niia*m;i sa zmcernem brojem mu Ion. mali brejom; mah. malen oligUcen rgr. ofigos. kaines novi geol po starosti dru^a pe redu grupn fllo-it?'. Ji u tercijarnoj! formaciji koja dolari nakon eoceua oligocitemija '.grc obf{os: kyios Aup-Jjina, eupljc djelo, haima krv: inf*d. oligofibui 983 olitorLan amanjeno^t crvenih krvnih zrnaca fubinn kau posljedica gubitka krvi. durje groznice. ^I.ihe prebritne i dr j olipofilnn olip-s fyllon lini) but koji ima inalo Ls? olidofrenlja Itrrc. oligoi male njih, trer. rtuni slaboumnu^L duevna nflfazvijenost ol*ofrvnopedaOflija >^r. oligos mali. frpn Gen. frcnr* du=a, dah, nm. tum. puti. uro paid-j? direte, ffft odenjim) mi-d. manssl o od^nju i obrazovanju umno taostale, maloumne djeco oligoklaa 'gr r>ligi#, klao Lomim^ min. on^rijev i kalijev jrJineniic ffclrtipnt;, obine mulmb bujt uligukracija igr. Obgo?, kratoi jtCina, Jnapn, vlact. vlada vinai v. oligarhija uligukrat :k'^ oligos. kratos jaina, fnn^n. vlast, vladavina) v obgisrh nligokrataki igri. ongos. kratos jama. vl.idfivjna) v. obgnrhij^ki oligqkroni^un i^re oh^o-chr'inioi'i koji Lr.ije kratko. krstkotrojanH mnlnvjEcan otipokmrtorottar i^fnL oligos, cbronos vrijeme, metron mjera, mjerilo) m- ElfUJTieiit za TTijcrrnje malih vreme-nxU\h ruzmiikd ulieomerL (gr.i mn. malokoiuti-njaci, morski sl_ibo pokretni organizmi vnlahovnjaci, ramenonoiidci. hod-Ijikaai) oUjgopol (gr. oligoi malo njih. polt u^ujvmrtrgifvma u kojoj nekoLko prod^^a^a vlada qclnkupmm tr*iSl*sni >> nekim pruiavodom oligopslhljn Igr. oligos, pnychc duAaj alabocit dulia, Siromatvo duha oligotriblja 'gr obgo?. thriif gi;n Irichi-s via, dlaka < med. oakudirR kt*e. -i,.Ckn koa*. *laba dlakavrwt; pnd oLisotiihifan olig;otrofija '.gr. tdigus, trote hranjj. prebranai med smanjeno uzimanje

hrane, nedovoljna zelja za jelom, p*)3t oUgurija ipr. dIc;osf urein moknti] med =manicri'11,l mokrenja r\*ig bolesti Olimp (gr. Olynipi,nJ glasovito brdu nd graniti Makedonije i TeEiaLie( vtftoko 970 m; mit. stan, prebrvaliate Zeusa i ostalih bogova po vjerovanju *fcirih Urka: pran. nebo Oliotpij* 'jT^. OlvmpiaJ krrtj u KJidi ydje ju odravane poznate olimpijske i^ro, posveen bogu Vkmiu olimpijac predstavnik neke driave na Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda I pripadnik "httrarnog". "alikarskoc* ih kakvojj drofiog "Olimpe-! oKmpijadaigre otympia^'razdobb*od cvUri godine, tj. razdoblje od jlnih nlimpijakih igara do drugih 'Grci su po njima raunali godine, poevjii od 776. pr. n. n-1; olimpijske igre: pobjeda nfl olimpiiftknm igrama: rtnt>n* meunarodne utakmice u t^ima glrivnijim iipoftskim di? ti plin uma olimpijske igre v pod olimpijski olimpijski Igr. obrnipios? kojr ne nnlu-th na Olimpu: pridjev Zeusa i ostalih bukova koji, po vjerovanju starih Grka, boravo na Olimpu, pren n'Lhr"*ki nttmpijhkf ign sveane narodne igre kod starih Grka koje su se ivake 6;;-tvrte godine odravale u Olimpiji, kraju u Klidi koji je bio posveen Ze-; u oviiu igrama sudjelovali "u fvu gveka pbmtiui, a sasLojalt su ae od natjecaoia u borbi, trfeinju. "ka kanju, bacenjT! koplja itd. olimpshi (gr. olvrepikos] knji priphda Olimpu; usp. olimpijski oliteti ilat- oloum ulje) mn. miricuva uljj. linkturt i eaencije koje oriTir u srbi uljfl, bjrkrm pripremljeni od ulj j olitoriran dat. ohtr po^-rllar, olitOriu:. koji rB*te u povrtojacima, koji ae tie kuhinjskog povra oliva 84 omlalocela oliv* 'Im., flp. "liva, fr u live, tal ulival bot iuwUn.i ulod ti & ?.linrjvfig debela; pren. ukras u obliku masline, metalni drzak mi kvaki u. obliku mm-Une. gumb ' puce; u obliku masline oUvtmn ibit, ah\rii< maalintr, maalinaat, u obhku masline oJivonU <nii?m- Oliven-crz maslina&ta rudaa, nastavak gr -itc5)miu nin-jihnattozuk'nfl fudaa bakra, jivu'ou-ni arcionat bakra olivet [Int. olrvctum) nmFlinjak, maslinov vrt maslinova Suma livU (lat obvn ui&alinsl kem i^buj-nO krintalD3lo lijoio maslinove gume olivin (lat- ohva maslina! rompski mineiul mrislinaatozeleue boje otona utorme) vr-*trt vrsto? fiac-cuE-kog platna >[ nazu na po mjestu Olonne gdje se izrauje! abtul Itur,.* neka bude! oltar 'lfii~ hlUje' iilvurn^c, mje*rt> u akvi gdje te trsi hogtfehijc trija podrin ip. olla podrida; omiljeno *pftnio(*kn narodno jeUiiid rasnih vr-utn tunu urezanog mesa iiamog ae-l#ma i 7a*i0fl [vrsta oaog "lenta" tj. juSnofi jbld od mesa i po vrta}; posuda napunjena raznim mirisnim cvijeem i\\ k<T"i)enjtm, e^t uazji-kmiga s raznolikim, obino aljivim adrJm'em, sva tite om ti I, praktina jedinica za mjerenje eiek^ritnoK otpora, njzvnna pn nje-modkom fiz-ar u tieorgu Sini onu Ohmu|l7*7-15541; otpor stupa ive dugakog in6,3um.a poprjenog pro* wka jedan kvadratni mJimeLir na i) *C ODiaRra igr. Omos rame, agra plijeni med. kmtnbolja u ramenima ofimlfiija Igif. omos rume, algo* bol* jed- bol u ramenima; orno algi ja om&rtrttis ''gr. omos camc. arthron zglob.* med, upala ramena DcrtfttldaVgrf ommavko eidos hkljeanD od mnoff&brLijnih oka koja tvore *Jaeni hi i C'i bi vidni ^u^tav kod kukaca umazum (lat omaaumj zool. knjiavLi, tn-o dio u elucu preivaa arabrolncdja 'gri. oiubm* kia, logia RnannAt* grana meteorologije koja prouava kiiu oiflbrometar rgr ombros kia, rairtron mjera, mjoriloj kiomjer, dadouijer omrrj-omvrrija <rrij onibroa ki^a. piju-ak, metnu mjerenje) mjerenje koliine kiAo koja pada uTobudunaTi fsved. j parlamentarni *\>-ndipnik koj>m se pnvTemeno povjerava kontrolu nad radom izvrbnn vloOttetfa igr. o megaj veliko, tj. dugo ili produeno "o" u grkom jeziku. po* sljednje, dvnd^AcxfttTtt^ slovo u grf L abrcedi; uffn i omega poetak i kraj. Sve i ova

umftn :Juti znak, predznak, kob, slutnja omentitU rlaU nmentmnl med. upala riLjevnc mreice, korice ometitum : lat. t anat. korica, koica limfni- >grf. oiiifalo^f predme-tak u ^lo-tenicama *i\ inaenjem: pupak, pupani Omfula (gr. t'mfale.t nui. lidijska k/a-Jjkh kojD je bila sposobna Ilerkula toliko Oarati da ae, proobuen u zen-*ku udjeli kratilo uifiii njfrnm ropkiniiua i preo na pre^Uti; zato *C kau: svaki e Herkul nai svoju Omfalu nm^aldJkuiii igc: omfalu*-l kosid giu-jerijel riitd. r na pupku, gnojrnjt pupka onifaliao Igr omTalos. umfabkos) kugi %c be pupka, pupani; u obliku pupka, puprnst om faliti* (gr. omfalos pupakj med. upala pupka omfatocela (gr. omfalos. kefi: V.\ls.. brLihlmoo: kila pupka, pupaoi oru-dur omfuloflebitis 9SG omnipntenc tja omfaloflrtiitis <grf. orotahv. lltpi* gen. *)chai ida, vc-rra* med. upet/t pupanih v^na omfalomantua (gr. omfalo, mantala proricanje* proricanje (ili: itanje-sudbine iz vijuga oupflhotf vora novoroeneta omfakoneuron igri, omfalon neuron ila. vrpca) anat. pupana vrpca nmfalonkus (gr. omlalot, onkof maaa, fji" lr sinaj med. t-rrda uleklina pupku omfalorogija >'^r. ornTaTos, korijen reg-od regnvnu prskam, puknOmf mud. krvarenje pupka knd novorodanadi omfalntaksa (gr umfalo?, teirln ure-deriie. namjeianie med namjetanja ispale pupkovine, pupane vrpce. omfaluiom ^gr omfalos. tome reznnjei lu^d instrument za od reiranje pup-i ti ti u vrpce omralntonrija c^r omfalos.. tom<f re^a-njfii med. odrenvarjje pupUle vrpce omikron <grc_o mikron'malo. 4- kratko gTrko "o" -:o) orainirati iJat umioarT' predviali, *lu-tiri. oasluivati uminozan (lat. onnnoFus) koban,, zlokoban, koji nasluuje zlo ili neareu misija "latr omiio^ izostavljanje, proputanje, propust, zanemarivu nju; omiiHiK nasljpdjr^ priiv. prnpudtaAJe zakonskog roka za preuzimanje nasljedstva emirom rlat. omissuTal ono Sto ja ixo-atfiv^/epo i.-<piL*i*tia. j^tnvljena to-ka, reenica, tas (mn. omi*ai; rasu* ofusfi it. kazus omi^i i.lflL.) mn. pravr u pravnim odredbama, zakonima ] dr.: i*o*lav|jeni. neapomonuU 3Iubi<tvi: u kojima pnrfijc. *rajmti\mii okoLnosu, odluuje vrhovna vladi. satt-o errore et omiirone (lat.) trg "izuzevi pogreku i propust uz ogrfl-Ho zabluda ] lEostavlianjo", I ormu fn koia ?e stavlja inpnd rauna i si. omi tira ti ilat omitterv] prnpuuLU, pro-puUtl, izostavili, iiostflvljnti. napustite, naputati okanili se nKega, prije preko net^a omlet *fr. neufs meis mijeana jaja, omeleite! prena jaia. cvrtje onme Mit ' *ve; svako; "je)o. pvlpuHOi mn uninia Omne i niti um difficile cat Cat. omne inirijum difilcilr r?l (lat.l Svaki pu-L'elak jc teak omne Wvurn ei ovo it. omn* vivum eks ovo Uat.) IjZoI. sve zivo razvija se iz jajeta (misa koju je formulirao Willintn Harvey, 1&78 IfSlJ) omnia il omajja Mat > mn. od omno; npiiii mm m?cum porto it omiliJB mea mekum porto (lat 3 sve dtrj imam no!;iin sa sobom riij-eka gr. mudraca Bijanta, kojem je najvee blago bilo u njegovoj mudrosti) Omnia mca met um porto L omriija mea mekum porto ilat .1 ^*e ivoju Ha suborn nosim, tj. pravo hogat^lvo o-vjr.ka ie njegova unutarnja vrujitd05t omnibus (lat. omnis iav, sva. svaki, svaka; omnibus svimal "za uve, avi-ma", u javnom prometu, prostranu puiniCka kola i *ie sjedala ?ru rbdo-vit javni promet na odreenoj liniji; autobus umnifag C.laL omnis. gr. lagein jetti) 7.iil. svejed omnifoTTriQn Oat. omniformis) kuli BO ja^Lid (ili: nal-i?D u. svakom obliku omnikoloran Oat, omnis. color boja) svakoiakib boja. aren omrrjpvrentaii (LaL panci rodim, pro i 7vuxhm. omnipareaj' fcoj* sveprmzvudan, koji sve proifvodi omniparitet Oat. omnipantas] nvejdnakrst: opa jednakost omni potencija Oai. ummpoirniijj) aveifiof. svemogu ^kao oznaka qavrae-

nosti bica) omnipfttentan oneiror omnipotentan ilat. omni po ten i) svein'jCan svemogu nm ni prevencija Ilat T'jnnipr^esentia) iiUp7"!hTtri06t omnipreBentan (lat. omni praesens) svuda prisutan, svepriautan omois vlat.' sav, sva; svaki, svaka: cio, cijeln, potpun, potpuna Omni* amonsi amens lat. *vaki jc za-ljublperuk lud aduti* cclulae oella\\nt omnif. Mula e oelluln; biol. svaka slaniLa razviju se i? stanice (misno RudoJfa Vir-chowa, 1821 192) om tu s c Ij^noij a (lat. omniscientia) sveznanje. svcznalost(kao oznaka savrenosti bia) omniacijentan (lat. omnhcums) koji zna, sveznajui orani um 'lat. oinnium anh svijujport. utrka u kojoj sudjeluju &vj kunu (bez obzira na njihovu starost, rasu i si.) Omoiiirn vitiorum fundamentu ni nvaritia esi it. omni nm viciorum fundjrnmtnm avaricija e*t Jat.) fvi-rn je luanama osnova l-TkotfuisL (St-neku] omni voran [lat. ommvm-iis* zool kini sve tuli* uli: jede]', svejtd utp rhnini-vnn om ni vor i (lat. omnivorua kop sve guta, prodire, oninivorajmn. zooJ. svejedi (ivotinje, poglavito neke ptice koje se tirane i biljem i mesoml uraiiulgija [gr. omos rum'-, algas bol) med. v i>malgija cimnfag 'grc omos siro\. prijtsao, fu-gein .itrHti; ooaj kojijede sirovo, prijesno meso omofagija (gr omos sirov, prijesan, t'a-gein jesti) prehranjivanje sirovim, prije tu ni me^om omofur (gr. omos ramf, Inreo, fem no-aiml kd iMavo-*lav^ciin naramenita. dugaka i iroka vrpca od fr-ttc vune koju arhijerej nosi na ramenima i bez koje ne moe obavljati nijedan hngesluJui in orno plat a igr omot rame, Lat. omanla-la nnat. lopatica, plukn orno tekija 'gr- omos nezreo, prijevre-meor tokoe raanje, poraanje, poroaj' med. prijevremeni poroaj, ne-rionosenje, pobaaj onager i#r. onagros, lat. ona^rusj zool-divlri tdi: umskij magarac: ratna ,nprivsi starih rtimliana ta b.icanje kameni a onagTnkracija (gr. onagrosi div^i ma-garai-, krateo vladnm) vladavina divljih magaraca (iaraz. kirjim jc takjan-aki filozof Benedetto Crooe nazvao vladavinu talijanskib faista) onanija samozadovoljava nie spolnog nagona H3dra4ivaniem vanjskih spolnih organa, samnblud. nazjv po st*i-ruzavictnoTn Onanu (Pusi %Kh\ koji "znajui da nee biti njegov porod, kad bjogase sa enom brat* svojega, prosipae na zemlju, da ne rodi djedi br^tu svoj emu"; masturbacija onanirati vriti samoblud, sam sebe *p--lno zadovoljavati onanist onaj ko^i vri fanioblud cinantaom v onanija Ondas .ip J ugledna spaniolska nagradu ?/i televizijska najholjn ostvarenja (tekst, gluma, reija, spikeri itd.) ondatra (huronaki ondatra) zool, biaam-ski takor; dezman nndeggiamento it. ondedamento (tal.) 2laz, v. ondegginre unnVggiare rit imdedare itnJ 3 gla/. 'a-lov;fPi Irr.tanje. drhtanju, podrhtavanje ondulacija (fr. onrfulation) njihanje, le-lujanj*, valovite kretanje; dotjerivanje k'jse da bude valovit-a ondulirati (fr. onduler) leluja'i se; ko-vrtati kosu. praviti fUi: na praviti 1 kodu vaIotr>m, kovravom oneirii- iTf. oneiroy) predmrlnk u slo-enicama znaenjem, san oneirodinija oneirodinija (gr enciros san, oriyne ljol. muka) sanjanje da te netkn gji. nidrn oneimkricija (gr .meiros, knt^s pre-i-uditelj. sudac) v. oneiriilogipa oneirokrit (gtC, onoiros, kritep pre^u-dilelj, sudac) v ojieirolog eoielrolng 'gr1, onpirns, logoaj lumat Sfi'iva fineLcologija (gro oneiros, logia) njura-vanje o snovim.i, tumaenje snova, proricanje lz ^nova oribiromiant {gro imeiromantis.' onaj koii prorie is jrjovo. tuma anovu oro^lromantija {gr nneiro^, manteui proricanje) proricanje i? sneva, tumaenje snova

oneiropol (gr. oneiropolos) v. uneiro-ciant oneb-oskopija (gr oneiros, sVnpeo promatram) promatranje snova, piTni-avanje snova onera Gat. onus teret, mn. oneraj mn. vr onus; oneru publika (lat. onem pu-hhL'al dravni porez, javni namrti oaieraJbiJan Oat. onerabihs} oporezhiv oneraedja ;lat. iinerar.ioj tereenje, optereenje onerozan (bat. nnen]au^) teak, tegoban, teretan, muan, dosadan onihiju (grc. onyif, cnyeboij noknt) mc. upala noktnu, ianoktice ooihJatarion 'gti. eoj^s, onychot nok^t, stereo Uim, hfia^am) no za ritanje noktiju OQihitis{grc. onyy, nnyehos nokat) med. vr onihija onibn- fgr ony*, urndiosl prrdmul-ak u slovnicama sa znaenjecu: nokat, kopito onihograf (gr, onyx, onyohos, grafo pi-aem, biljeim) med, instrumenT koji mjeri i biljei kretanje krvnog Uaka ij noktima onihografija (gr. noyx, grafia pisanje, biljeenje} me. mjerenje i bilje-ienje nnkotomija kretanja krvnog tl.ika u noktima pe-moCu onihe^rara onihorifoza (gr <my*, onyeho., gry-POE iskrivljen, kukast) med. v. ool-hogripoza omihogripuza (grc onyx, onjchos, gr>r-pra iskrivljen, kukast) med. nviie-nost noktiju, pandfnstost noktiju onihiikritija igre onyi. krmo preau-'iiem, sudimk oasluivanje tib: pogaanje) osobina karaktera jodnog ovjeka po obliku noktiju njegove nike oniboloBija <grc On\T nokat kopito, lo^ia nauk.i vet nauk o potliLvaniu onLhomantija t^r. onyx, manleiEi prn-ritanjei proncanie sudbine po noktima onihomikoza (gr onyx, onychos my-keE gijivaj me rjjivjna noktob[>Ji,"i onifioreksis 'gr. iny?, regnyrru po-kam. pucam) nu-d krhkost noktiju, lomljiulls'j ooktiju oniks (gr. onyx) min. vrsta prugastog knlcedena, aastojj se odjednom crnog i jednog sjajnog jloja (upotrchljava ae ?n izradbu nDkitii), med. nagomilavanje gnoja Lzmedu ploica roimc0 onimnariija (gr. ono kupovanje, kupovina, mania pomama, strast) med. IvdesnL nagon 73 kupovanjem vega 1 svaega oniriaam (grt onciro^ *an, sanjrO med pidnko stanja ^bno snu ki.jt te javlja kod duevnih bolesnika, ali 1 kud zdravih Ijurli kao posljedica prena-petih ivaca oniromantija (gr oneiroH san. tfanja, oinnteia galame, proricanje) tumaenje snova ontologija (gr. orikoa masa, debLjma, logia znanoat) med. znanost 0 bolesnim izraslinama onkotonu\ja (gr. r.nkos masa, debljina, lome rezanje) med rezanje fdi: odstranjivani e i otcWine iii iirajine operativnim pulem onkns on co geneza onkn& (gr. onkos) med. Urda oteklina, izraslina onncefalus (gr onos magarat, kefale gjjva) magaraca glava unokrotalus (gr onos magarac, osao, krolalon kiepetalo) zoob v. pelikan onolatrija (gr. onos magarac, osao, 1h-Lreia oboavanjel sluba magarcu, lovanjt magarca (zbog erga su atan optuivali idove i kasnije krane, vjerojai.no zbog toga Sto jn Krist, ja-auLi na magar'.'u, uao svezano u Jeruzalem 3 on oma- fTcr onoaia i predmeiak a ulo-zenifflina sa 7ri]tenjem: ime onomustika (gr. onomatike} znanost 0 znaenju i tvorbi imena onomaatikon (gr. onomaj ir pope? imisno ih rijei, 2 ofiobito. rjnrnik koji nije ireden abecednim redom, nego po predmetnim skupinama, realni leksikon; 3r pjejmui u ast neijeg imendana ih roendana (mom&tolalija (git. onoma. Inlia bleljt-tanjr/i med, nagon za ponavljanjem odreenih rijei onomato(atrija Igro. onoma, latreia oJjoJavanjeJ p[ otjerano potovanje. (J-ioavau\e im^na nekog ^Ivutfg WVlJu onomntologija igri- onoma, lugin nauk) v. (nomastika; takoer: tumaonjc mre na, proricanje iz imena onomatumanija ftr^ otmma. mania pomama, luddnJ med. boleslan strah 1 zajiiranjc od novih rijei onumatomantija [gr. onoma, manteia pm ci tanje) proricanje lili; itanje) Mijdbino iz imtnn

cinomatomorfozn 'grc. onoma, ruorfo-sis oblikovanje) pravljenje sastavljanje) imena, oblikovanje fili: pravljenje, tvorba! njei onomatopeja (grt onomatupoiia) cei. pravljenje (ih. tvorba) imena ili rijei: oponaanje zvuka, tvorba rijti oponaajui prirodni glas ili zvuk neke stvari ili radnju (npr. bubanj, topot, fcuflLanje, srkanje, blejanje rikanje, rvrfkimje, kukunkrmje ildrf onomalupejski '.gro. unoma. poibin i-nih, praviti) v. onomatopoetsfci ODomatopcietika (gr. onoma, poiein init!, praviti' mn. rijei sastavljene pitmif priroduoni. glatu ili uvuku predmeta kojep oznaavaju onomatopoetski igr onoma, poiein intti, praviti) oponaajui zvuk; poet. koji ritmom opon-ia prirodni i^vuk i prirodne glasove onomatnlct tgrf, vrlima, rjtbemi mo-em, stavljam, thetes stavljn, me-tai sastavlja rijei, izumitelj novih rijei, osobito novih imena onomaziiilogija (gr unomazo imenujem, logos njo, govori lingv znanost koja se bavi ispjUvanjcm na koji nain stvari, bia t pojmovi dobivaju hnf na onaaoolit (gro. unos magarac skelos krak, miga} nnrj kuji imi mngaieCa bedra ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj postojbini, kanadskoj pokrajini On-tarto. plod ove jabuke, koja se i kod naH usvaja, velik je* fdad'ik nkmglog oblica i veoma ukusan ootai/am (gr. on gen. onbis hir>, prilog glagola einai biti, postojati, Thc-os Bog) fil. izrazi kojim Haeckek za razliku od panUnzma, naziva predodbu o postojanju Boga kao individualna osobe koja, kao samoHtalan subjekt, postoji izvan prirode ontiki (gr. cinoi biti, postojati, to on gen. tu ontos bie, stvarnost; fil. koji te lite cnr^n fto poatiji, koji se lict opnh svojstava stvari i bia onto- .grd einai biti, postojati, to on. Ken tu ontos bie. stvarnost) prerime-tak u sloenicama iia znaenjem' bi-poHtojei, aUamosni onlngcneza (snrt nt. ontos, gunr$i; postanak) hiolr raz\jtak jedinke od oploootogenija denog iajeta pa rlu potpunog organizma ontogenija igr on, fnUis, gignomai na-stpjem, po^Iajem. raam se) biol. znanost o poKtonliu iirganskih bia na Zemlji, znanost o ontORpnc^i onrngraUja 'grt Ofl, onto&, g"7*Jia "pit". ripiSii-'anje stvari ili bita ontologija ' gr. on. onLo. logia znanost) fil. znano-at o biu, o onome tu postoji, osnovna rnano^t, znanost o oprm svojsLvLmti stvari i bica fintulogizam fgr. on. ontos, logos razmiljanje, dokazivanje) Til. 1. zakljuivanje da postoje stvari na osnovi togo to postoje piijmovi o tim stvarima; 2. shvaanje racionalista po kojem potpuno, legino miljenje sadri u sebi istodobno realitet (stvar-no postojanje^ onoga o emu se mislilo; i:- naufrStiSjije kojp sp temelji na Platonu, Auguslmu i Malebran-iJietl a po kojem je bicr Kioga istinski prediner neposrednog i idt-i duhovnog upalama itd, ontoloki ('gr, pm, ontos. Logikos koji se tie miiljenjaj CI koji se tie ontologije ili se temelji na njoj; ontoloki dokaz o hicu ili postojanju Boga dokaz postojanja Boga iz pojma Boga ' kan beskrajnog ili savrenog bia; ontoloka metodu logiki postupak ' koji, oslanjaj ui pe na naelo protu- rjenosti i naelo dovoljnog razloga, eli na osnovi uo^loiania pojmova za-' kljuiti o postojanju nnuga ato Li pojmovi predouju, n=p kr.*rnolo3ki. fi-zikot^oloftln nntonomija (jjtl\ on. nnloe. nomoE sa-kon^ fil. .ikotiicc*t bia 7akoni('i~t pi.i*ti.i|aof j on to teologijo igr on. iinlim, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) nauavanje da postoji Kng. sa svim svojim atributima, oa osnovi toga sto postoji pojam u Dugu kao takvom ontozufjja (gr. on. ontos, soba mudrost, znanom) fil v. ontologija odus (lat.) teret, brpme; tegoba, dosad-nost; dunoF.1^ obvranoal, vtics pro-bandi Ohi..] l*ret dekonv.inja oo- tprt. oon) pTeroeLik u slosenitama *.a 7n.-Lttmiem: [H/e ooforebtomija (gr. nfpn, f-irec nusnn, ektcninft .idr^zemP med vaenje jajnika ooforin (gr oin, hreo nosim) farmr preparat izranlen od jajnika svinja i goveda, lijek protiv bolova pri nien-struaciji i khmakterinim tegobama ouforitis (gr. oon, tbreo nosim) med. upala jajnika ooforon (gr. oon, foreo no?im) zool. jajnik; ovarij oogeneza (gr oon jaie. geneais postanak) biol. postDTijik ^ja i7. kheinih prastar.ica u jajnhuna; med odreivanje tpola po jajrto

oogonijn (jjTt o-.nr gooe radanjer mn ln-j-1 kiu.'ia.e nrastanic^ u jnjnioiroa. od kojih nastaju jdja oolit (grC. oon jaje, htiios kamen) min. ikrovac, vapnenac od zrnaca slinih ikri oolitski (gr, oon, hthosl u oblikulkrov-ca. sastavljen od fcitnih zrnata slinih jkn; ootit.'ika formacija geol. V-j ura-formatij a oologija (gr, oon. Jngia znanost) biol. znanost o jajima, snanost o ptijim jajima i gnijezdima oomnntija fgr oon, manteia proricanje; proricanje r* joja. nuskopija oonin (gr. or.n i ojolanOvina, bielane-vmrt-ta tvar iHiekopua '.yn> oon. s^kapern prrmatra' ti i v rtiim.muja op-art kratici nin pnjmova optiki i ari.; prema Inrnt. vidna umjetnost ili umjetnost oka; tond,rmcija u suvremenoj hkovnoi umjetnoEti koja se na egzaktan nain ban iskljuivo optiko-vi op-art zunlnim senzacijama kaje ine osnovu spoznaje plastinog svijeta Op. kratica za npiu* Opa 'lat. op, gen. opis obilje;' slarunm-ska bOtiCa mije, ena Satumovn. mati poljskih plodova; Opa opal (sanakr. upala kamen, gr opalho^, lal, Opalus) min kvarcu sban mineral , po kemijskom sastavu srihajev dioksid a vudomT raznobojan i prelijeva se (upotrebljava sa osobito za nakit) opale BCOntan (lat. opalescens) koji pre-hjflvn bojo kao opal; upalescentno Maklo opalno staklo, staklo koje ae prolijeva poput opala opalesclrati Ilat. opalescerc) v. opali-ziruli Opalizirntl (lat- opali are) prelijevati boje kao opal Opat (marnoj, nbba otac) predstojnik samostana u nekim katolikim redovima; biran doivotno te izravno odgovoran papi opcija (lat- optio) alobodno biranje, slobodan izbur, pravo biranja; osobito: pravo slobodnog opredjeljivanja u biranju domovine-ili podanike pripadnosti, pra^o sii daje, do jednog odreenog roka, stanovnicima osvojene ili pripojene (anektirane) pokrajine; o/>hnfti*r ms it. opcioruH jus (lat) pravo slobodnog opredjeljenja u izbora domovine ili podanike pripadnosti; trg. povlastica za izvrenje ili neiivrenje, pn izboru, u nekom odroenom roku neke trgovake transakcije po gad utvrenim odredbama pekUJUki tovjet (rus, opekunskii novut) skrbniko vijee (u Ruajil opel marka automobila (po osnivau tvornice Adamu Opclu) opora (lat. opus, opera) 3. mn. djela; opera nmma (lat.} cjelokupna djela; opera Seteclu it. opera selekta llat.J izabrana djela, odnbrana djela opora (lat) 1. djelovanje, djelatnost; rad, Lrud, muka opera '.lal.i 2. glaz.. drama u kojoj se cijeM sadraj pjeva, pn emu instrumentalna glazba dolazi dijelom kao pratnja pjevanju, a dijelom samostalno isaatoji se od uvertireT recitativa, arija, *olt-ulomaka, dueta, ler-teta, zhorova i dr.); opera huffa i.tal,} komina opera, operu iyrique ciL opera hnk (fr.) lirska opera; opera seno it, Opera serija <tal.] ozbiljna, vebka opera operauljjH (lat. oporatio) djelovanje, rad, obavljanje, vrenje; med. lijeenje kirurkim putem, rezanje; trg. vjeto izveden poaau, pekulacija; voj. ratno djelovonje, planski izveden pokret je-diijjca radi postizaojn odreenog cilja; mat rafun. raunanje; pren. uporaba nekog tajnog sredstva operacijski ',lat operatio djelovanje, rad] prid. kojj se tie operacije, koji je U veli 9 operacijom; operacijska bazo viij. osnova, oslonac za ratna kretanja i pothvate, osobito niz utvrda i mjesta iz ijih se zaliha vrli dopunjavanje utroenog ratnog materijala; operacijska iiftija glavna linjja ratnih operacija; operacijski objekt cilj jodne Operacije; operacijski plan plan po kojem ae radi u cdju postizanja odreenog cilja; operacijska stala med. dvorana u kojoj se vre kirurka operacije opera* (lat. pporen raditi) spis, pisana uredba, iscrpna plamena predstavka operater ifr, operateur) med. lijenik kojem je struka kirurgija, kirurg, operator; rukovatelj nekim strojem, npr, filmskim aparatom itd_; fotograf koji obavlja hinemaLugrafska snimanja operativni (lat. operativu! koji se tie rada, radni; operativna vojska sve jedinice i rodovi vojake koji sudjeluju u izvoenju ratnih operaciia; operativna hjeniitvo = kirurgija

nperator [lat. operator radnik, izvritelj; 1. med- lijenik koji vr#i *pe-racije. kirurg iv. operater'; 2. mat. Bimbol di znak koji pokazuje neka operacijo (radnju) i sam predmet operacije, npr. operator za dlferen-ciranje /ds opereta [taL operetta) mala opera, obino aljivog sadraja, U kojoj se i pjeva i govori operirati (lat. operari djelovati, radili) raditi, obavljali; djelovati; med, lijeiti neku bolest kirur&kim putem, odstranjivati, rezati operist [tal. opera) pjevne1 u operi. Operni pjeva oporiHtica (tal. opora) pjevaice u opifri, uperna pjevaica operkuliti (lat. operculum poklopac puJeve kuie, gr. lithos kamen; mn. geol. okamenjeni puten ciperkulum Jal. operculum) kooL poklepac pueve kuie; bot poklopac, opem-gias Uljem. tJpernclas) v. opernguker openigoker (tal. opera, njem. (iucker dalekozor) kazalini dalnkuzor (Operni) operozan (lat. operosus) marljiv, radian, radin; koji se mnugO b&vi nuim ophoblati (njem. abbobelnl odblanjati, odsjeci blanj a licem; obraditi drvo, ii-y,iaditi ga, pren. uljuditi, kultivirati upignoracija (lat. pignuF, oppignora-tic zaloga davanje u zalog, zalaganje opigDorirati ilat. pignuai zalog, opig-norare") dati u zalog, zaloili; dtfe-tum de uppignnrando cit- dekretum de opignorandoilarJ prav. akt kojim vrhovna skrbnika vlast dopusta da se zaloi imanje tiemka Imalflfjetopijanin (lat- opium, gr. opien makov sek:< farm. alkaloid opijuma, sredstvo za uspavljivanjo, glavobolju itd.; nar-kotin npijat (lat. opium. gr. apion makov sok) farm. Mjek koji sadr#i opijum iza ui-pavljivanje) opuom ilat. opium, gr- upos, opion ma-kov sok; nuijeni *ok koji dobiva zarezivanjem nedozrelih makovih babura; ud davnina vaoo sredstvo tu lijeenje, utjee na umirenjo ivaca, nminjava bolove i pomae spavanju; od srednjeg vijeka upo^rohljnva se kao opojnu sredstvo, osohilo u Kim, Kngleakoj i Sjevernoj Americi; lau-danum, mekonij opijumomanijo (gr. opion mnkov aok, mama strast"! strast za uivanjem opijuma opilacija (lat, oppilatiei med, zatvaranje, zaepljivanje upinant Hai. opinari midili. pretpostavljati) onaj koji daje svojo miljenje (glasi, glasa upinion publique cit. opinum pibbk ;fr.> javno mijenje, javno miljenje opiofag (gr. opion makov sok. fagebi jesti) med. onaj kuji <eda opijum, koji je odan poroku uivanja u opijumu opiofagija (gr. opion makov sok, fagein jesti) med. Jedenje opijuma, strast uivanja opijuma opistenar (gr. oplEthonar) anat, iind-lanica opistobranhijati (g:r. opisthen iza, branehia krge) mn. zool. puevi sji skr^ama iza "rca opistocefal (gr. opi?then pozadi, korale glava) anat zatdjak opistodom <Lgr, opisthadoiiooe) arhit. tLrazr."i dio hrunia opifltografija ^gr- npahen iza, graQa pisanjem pusanje na zadnjoj sirani lista opistokefal (grc. opisihen iia. kefale glava) anat. v. opistoceral opistokranij igr. opiethon iju, kramon lubanjaj anat. zatujak; satiljafb, qfb liljna kost L OpifltotoDUS $92 opistotonua (gr, cpisthen iza, tonos) mod. ukoenost vrata, zathjni gr cipiKirifl (gr. upizo. opos sok) skupljanje i zgunjavanje biljnih sokova oplocija (laL. oppfctio) med. prenntr-pavanjo eluca opobalzam (gr. opobalsamonj vrsta skupocjenog, mirisnog arabijskog balzama od soka drveta Amvris gi-leadensis; mekabalzam opcidcldok (gr. opos biljni sok) lann, mast za masiranje protiv kostobolje, nainjena od sapuna, kamlbra i amonijaka (kovanica Tricophrastu:-a Hombastusa Paracelzusa) opol (gr. hapaloa mekan, njeank vrsta dalmatinske loze i vino od nje (crvene boje I npoicenije (rus. opolcenie) rusko domobranstvo, trei poziv opolerjjec (rus. opolcenee) vojnik tre-epozivac u RusijiT domobran oponent (lat. upponcns) onaj koji proturjei, protivnik, zastupnik oprenog miljenja

oponirati (lat. opoonere) biti protivan nekomu ih neemu, staviti (ili; stavljati! nasuprot, suprotstaviti, suprotstavljati, navesti protiv, sporiti, osporavati, protiviti se. prigovarati, initi napomene (ili: upadice) oportun (lat. opportunus) zgodan, pogodan, povoljan, koji dolazi u zgodnom trenutku, n dobar as. koji je s ruke oportunist ilat. opportuuus zgitdan, pogodan, tr, opportunistc) ovjek koji se zna snalaziti, koji se prilagoava prilikama iz interesa, v, oportunizam; prid. oportunistiki oportunitet (lat. opportunitas) povol-jnost prilike, zgodna prilika, zgoda, povoljno vrijeme, povoljna okolnost; podobnost, sklonost, primljivost, npr. za neku bolest, oportunizam (laL opportiuius, tr. op-portunitme) iskoritavanje povoljnih prilika radi ostvarivanja ciljeva bez obzira na naela, osobito u politici oportuno Ilat, opportune) pril. korisno, probitano, zgodno, povoljnu opos um (inrfijan/l zool. vrsta sjeverno-amenkog Uilmlara cijenjenog krzna. upotempija (gr. opos biljni sok. the-rapeia lijernje) med. lijeenje bolesti (izraslina, raka. itdj organakim sokovima (pripravcima organskih sokova); organu terapija opozdmja {Jat, oppositinl protivljenje, suprotstavljanjc; suprotnost; protivnika stranka, obino stranka manjine kojaje suprotna vladi i njezinoj veini; log. odnos izmeu dvaju suprotnih pojmova, sudova ili stavova: astr. planetje u opozieiii aa Snnccm ako je tforulja na liniji koja spaja planet sa Suncem, ili kad je razlika u duini dvaju nebeskih tijela 130 stupnjeva; usp. konjunkcija opozicijski Gat, opposilio) suprotni, protivni, koji pripada opoziciji; opozicijska stranka suprotna strana, politika stranka lana radi protiv vladaj ue stranke i vlade opozrt (lat. oppositum) suprotno, suprotnost, opreno, oprenost opozita (lat. opposita) mn. suprotne stvari, suprotnosti, oprenosti Opp. glaz, kratica za opera (lat. opus. opera) opresija (latr oppressiol pntiskivanje. ugnjetavanje, tlaenje; pritisak; potlaenost; med. guenje, zagusivanje, za plivanje, teko disanje opresivan (lat, opprimere tlaiti, ugnjetavati, oppressivus) ugnjetaki, nasilniki, tlaiteljski: med, zaguljiv, zaptivan, kerp gui, zaguuje zaptiva oprimirati (lat, opprimere) pritiskivati, ugnjetavati, tlaiti; guiti, zaguivati, zaptivati Ops (lat.) mit. boica plodnosti kod Rimljana, zatitnica zemljoradnje, plod opsnen opskuritet nosti. obilja i bratstva, sestra i ena Sat urno va opscen (lat. obscoenus) bestidan, gadan, odvratan. gnusan, prljam, aramotan, nepristojan opscenitet (lat. obacoenitas) bestidnost, sramotnosl, nepristojnost, gnusnost opscenosti (lat- ohscoena) mn. bestidnosti, gadosti, odvratnosti. gnusol>e, nepristojnosti; nepristojne rijei opsedirati (lat. obsidere, tr. obsder) opsjedati; biti stalno uz nekoga, dosaivati, obhjetati, salijetati, spopadati, spopasti, uporno moljakati, ne prestajati s molbama opsekracija Qat, obsccraho) preklinjanje, moliti ponavljajui ''radi Boga" psekvjje (lat- ohsequiae) mn. kod katolika: pogreb, pokop opservabilan (lat. upservabilis] koji moe biti promatran, koji se moe promatrati, primjetan, opazljiv opscrvabilije Gat. observnbiha) stvari koje se mogu oima opaati, oevidne stvari, bjelodani predmeti opservacija (lat. obeervatio) primjo-ivanje, promatranje, ispitivanje, motrenje: mn. opservacije primjedbe, napomene, opaske opservancija ilat. observantia) potivanje utvrenog reda, potivanje (ili: pridravanje) propisa (ili: pravila, zakona), potivanje nekoga ili neega; oservanea opservat (lat. observatus promatran! onaj koji je pod policijskim nadzorom, sumnji va c, opservatordat. observator) promatra, motritelj, ispitiva; promatra na zvjezdarnici opservatorij Gat. obscrvatonum' pro-matramea, motrilite: osobito: astronomska promatranica, zvjezdarnica opscrvirati (lat. observere) promatrati, ispitivati, motnti. paziti na neto, vriti promatranja opsesija Gat. obsessio) salijetanje, navali ivanjo. opsjedanje, dosaivanje; opsjednutost, obuzetost neim (npr. milju, idejom) opsiantian (gr. upae, opsi kasno, an-thos cvijet, anthikos cvjetni? hot koji kasno cvjeta npsidijan Gat.f vrsta vulkanskoga kre-mena koji izgleda poput stakla za boce

opsigamija (gr- opsi kasno, gamos brak) kasni brak, brak u starosti opaignacija (lat- obsignatio) peaenje, iapealvarje. udaranje peata; potvrivanje, ovjeravanje (udaranjem peata i opsigonian (gr. opsi kasno, gone roenje) kasno roen, kasno postao ili stvoren, kasni op situacija (grr opsi kasno, mantila no uim) kasno uenje, izuavanje neega pod starost opsiometar (gr- opis vid, vienje, me-tron mjera, mjerilo) v, optomotar npskuraeija (lat. obscuratio) med. zamraenje, zamraenost, npr. ronice (oka) opskuran (lat. obscums) mraan, taman, zatvoren, mrk; mraan, nejasan, nerazumljiv, maglovit, neodreen; potajan, prikriven; nepoznat, neznatan; Uvjeti in ahneura it. ..r in obskuro Ilat.) ivjeti u tiini, u povu-enosti, kao nepoznat opskurant (lat obscurans.) mranjak, natranjak, neprijatelj svjetlost] (ih: prosvijeenosti, napretka) opskurantizam (lat- ohscurantismus) mranjatvo. natranjatvo, mrnja prema napretku, strah od prosvijeenosti, tEnja da se razmiljanje i napredak prosvijeenosti sprijei, da sc narod odri u mraku neznanja itd. opskuritet (lat.) v. opskumo-st opskurno st (lat. obscuritas) tama. mrak; nejasnost. nerazumljivost, maoptiki glovitost, neodreenost, neizvjesnost; potajnost, prikri venost, skri venost; nepoznatosL, neznatnost opsofag (gr. opson kuhano jelo. na vatri, pripreinljeno jelo. tagein jesti, de-rati) onaj koji jede mnogo povra (variva); takoer: izjelica, prodrljivai:, mesojed opsofagjja (grd opson kuhano jel<i, na vain pripremljeno jelo. fiigcin jesti) ljubav prema povru (varivu); pro-drljivost npRolcscirati Gat ohsolere, obsolesccro) ^. upsolirah opHoletan ;lat. obsole'.us) zastario, istroen, iznocn, otrcan, neupnrabiv (osobito u riieima i izrazima) opsomanrja (gc. opson kuhano jelo, na vatri pripremljeno jelo, mania pomama, strasti pretjerana strast za jelima opsonirii (gr. opson hranaj supstance kojo ulaze u gradu normalnih sabljaka krvi, a koje oslabljuju djelovanje zaraznih tvari i time pomau fa-gocitima opatagij (lat. obsea, ohstagium talac, tal. ostaggio) prav. jamstvo kojo se sastojalo u tome to glavni dunik, a esto i njegovi jamci, udu u neki grad, zamak ili stan i tu ostaju, kao taoci, dok povjeriteljevi zahtjevi ne budu radovoljeni op ste trika (lat.. obstetri* babica, primalja) porodiljstvo, primaljstvo, vjetina poradanja opstinacija (lat. obstinaLio) upornost, tvrdoglavost, svojegfavost, nepopustljivost opstinatan (lat. obstinatus) uporan, tvrdoglav, svojeglav opstipacija GaL ohstipatio) med. zatvorenost, zapeenost: tvrda stolica opstipuran (lat obstipatus) med, zatvoren, zapeen, tvrde stolice opstipirali (lat obstipare) med. zatvoriti, zapei (stolicu) opstipitet Gat. ohstipitas) med. iskrivljenost vrata opstruenclje (lat. obstraentiaj mn. med. srodstva za zatvaranje opstruiratt (lat. obstruere) prijeiti, sprjeavati, smetati, omotati; koiti rad sabora (parlamenta) dugim govorima; med. zaguiti, zaguivati, zaepiti opstrukcija (lat. obstructto) sprjeavanje, smetanje, koenje; ometanje saborskog (parlamentarnog) rada dugim govorima; med. zatvaranje, zatvorenost, zaguenost opstrukcionisti [lat. obstruere zakri-vati, zatvoriti, engl. to obstructi mn. lanovi stranke u engl. parlamentu, koju su inili Irci. i koja se istaknula time stoje 1882. i 1GS7., dok jo nije hio usvojen stroi pravilnike poslovnom reduT pokuala ometati skuptinski rad raznim parlamentarnim smicalioama (dugim govorima, besciljnim prijedlozima i si.) opstruktivan (lat. obstructivuF) med, koji zatvara, zaepljujc, zaguuje optabilan (latr optabilis) poeljan uptacija (lat. optatio) eljenje* aelja optant (lat. optare, optans) prav. onaj koji ima pravo slobodnog opredjeljivanja u odabiru domovine ili podanike pripadnosti; usp, opcija optativ (laL optativus) gram. nain kojim se iskazuje elja (u grkom je-siku), eljni nain optativan Gat. optativus) zebni. koji sadri ili iskazuje neku elju

optiar (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) izraiva onih stakala, naoala i optikih instrumenata optiki (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) koji spada u znanost o svjetlosti; svjetlosni, vidni, oni; optiki instra.fiiv.ati razne ko ni bonaci] o 1 optika 9 ft optundirati zrcala, lea i prizmi pomou kojih moemo dobiti, prema potrebi, poveane ih. umanjene likove predmeta, dakle, to su instrumenti koji poveavaju sposobnost vida (povealo, niikroskop, durbini, teleskopi, fotografski aparati ltri.). optika igr. orao vidim, gledam, optikos vidni, koji se tie vida) fiz. znanost o svjetlosti i svjetlosnim pojavama uope; znanost o prirodi svjetlosti i zakonima gledanja; geometrijska optika znanost o pravocrtnom prostira-nju svjetlosti i pojavama koje su s tim u vezi; prak ti/ia ili pril/tijartjena optika bavi se leama, kombinacijama lea i optikim instrumentima; fizika ili flzikalTia optika prouava opo pojavo svjetlosti (interferenciju, difrakciju, disperziju, polarizaciju, dvostruko prelamanje, fosforeseen-riju, fluorescenciju i dr.) optilngion (gro. optike, logos govor, govorenje) sprava kojom se sporazumijevaju gluhonijemi optJma fie (lat.) u najboljoj namjeri oplima forma (lat? naJboEJi oblik, u najboljom obliku optimaeija Gat. optimatia) plemstvo, oristrokracija optimat (lat, optimas) plemi, aristro-krat optitnati (lat. optimates) mn. ljudi iz najboljih krugova, oliniri, plemii, aristokrati; lanovi aristokratske i konzervativne stranke kini starih Rimljana optimist ilat. upLimus najbolji) Hl. pristaa optimizma; ovjek sklon sve stvari i pojave u ivotu gledati u lijepoj, ruiastoj boji; suprr pesimist optimistiki (lat. optime) koji odgovara optimizmu, koji je zasnovan na optimizmu, koji je u vezi s optimizmom; pren. vedar, pun ivotne radtttiti optimitet (lat- optimitas) odlienost, izvrsnost optimizam Gatr optimus najholjif fil. shvaanje koje sve stvari i dogaaje u Evijetu promatra s njihove najbolje strane, u ruiastoj boji; osobito; filozofsko nauavanje po kojem je ovaj svijet najbolji od svih moguih svjetova (Leibniz); pren. sklonost promatranja stvari s njihove najljepe strane; supr. pesimizam optimum (lat optimum najboljoj skup najpovoljnijih uvjeta; najbolje, najvie sto se moe postii u odreenim prilikama; vrhunsko dostignue nplirati (lat. optare) eljeti, htjeti; birati, izabrati; opredjeljivati sc (ih: opredijeliti se) u izboru podanike pripadnosti optofon (gr. optikos vidni, koji se tie vida. fone glas, zvuk) "slua svjetlosti", ureaj sastavljen od komore i telefona pomou kojega slijepi mogu zamjeivati svjetlosne dojmove putem sluanja (izumljen 1012,) optomotar (gr. optikos vidni, koji se tie vida, metron mjerilo, mjera) med. vidometar, ureaj za odreivanje i rnjererje jaine vida radi propisivanja naoala; opsiometar optometrija ^gr. optikos vidni, koji ae tie vida, metria mjerilo, mjera) mod odreivanje i mjerenje jaine vida pomou optometra optorpescbrati (lat. obtorpescere) ukoiti se, utrnuti, postati neosjetljivim optroktacija ilat. ohtrectatio) prav. zlonamjerno ogovaranje, kuenje, objedi vanje optruzija (lat. ohtrusio) ugura vanje, umetanje; prisiljavanje, primoravanje optruzivan '[lat, obrrusivusf nametljiv, primorljiv, prisilan, nasilan optundencije (lat. obtundentia) mn med, sredstva za opijanje optundirati (lat. obtunrfere) otupiti, otupljivali, zatupljivati, zatupiti, onopturacija 996 Orate, ne intretis. mutiti, epiti, zanijeti. onesvijestili, oslabiti, aagluaiti. zagluivati opturacija Gat. obturatio; kir. zatvaranje, zaepljivanje optnratori (lat. obturatorii se. mugoli; mn. anat. miini 7atvaraei. epovi opturbacija (lat. obturbahol pomutnja, zabuna; med, zatvaranje, zaepljivanje uptnrbirat (lat. ebturbarel smesti, dovesti u zabunu, zbuniti, med. zatvoriti, zairpiti

opturgeseiratL (lat. obturgescerel oti-cati, bubriti, nadimati se uptuzan (Lat. obuususi tup, otupljen; bez osjeaja, oamuen, opijen, onesvije-ten; slabnuman optuzJja (lal uhtusio) tupost, otuplje-nr>st; bezosjeajnost, neosjetljivost; slabo umno at upugnamja ;lat- Oppugnalio.* navala, napad, iuris; napadaj rijeima, pro-Lustav opulencija (lat. opulentia veliko bogatstvo, iznhilje; raskonost, velian-stvenost opulentan (lat. ops, opulentus) veoma bogat bujan, raskoan; veoma moan opus (lat, opusj djelo, osobito: znanstveno ili umjetniko djelo, knjiga, spis; glaz. kompozicija; mn. opera Opus Dei (lat, T>jelo boje*^ panjolska desniarska pohlika organizacija katobke orijentacije, tzv. katoliki masoni opus mtisivum (IaL) v. mozaik opus posthumum ;lat: posmrtno djelo, djelo keje je ehjavljcno tek nakon smrti njegova pisca opuku]um (lat. npusculum) djelee. malo djelo, mali spi:*, mala rasprava ora pr nobis (lat.) moli za nas (iz katolikih molitava) oracija (bit. oratio) govor, besjeda; aratiti dir&iff it. oracio direkta (Jat.) gram. upravni govor; nratiu indircela it. oracio indirekta (lat.) gram. neupravni govor orada iTr. auradej kem, kamfbr od naraninog cvijeta orakul (lat. oraculum) kod starih Grka: prorocoate, mjesto na kojem su posebni sveenici primah poruke od he-gova i priopavah ih ljudima; proroanstvo, odgovor bogova: proricanje; pren. .svaka zagonetka ili dvosmislena izreka uope orakulski Ilat. orarulum) pril. kao ll proroistu, tj. tajanstveno, zagonetno, nejasne, mrano, dvosmisleno oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usci; usmeni; oralni zakon usmeni zakon, nepisani z;ikon orangutan (malaj. orang utan "umski n\jek^) zoof veoma snaan, oko 1,35 ni visok majmun na Borneu. ori kojega je, po oekim prirodnjacima, postao ovjek orani (lat. oran?, gen. orantis ona| koji uioU) u starokranskoj umjetnosti: lik ovjeka s rukama uzdignutim na molitvu nran ifr, oranje, tal. orancia, lat. au-rantia, p naranja) bot, narana [drvo i plod); naranasta boja oran zada (h-r orangeade) napitak od naraninog soka, Jeera i vode oranat (fr. orangeat) ueerena naranina kora nranclcte (fr, orangelttes) ?itne, nedozrele, osuene narane oraneriJB (fr. orangerie) vrt s naranama i limunovima, naranaste; mjesto gdje se narane uzgajaju zimi orani eta (ir-, orangetteJ naranina, zelena narana za slatko orar(ij) ("tal, orario) raspored sati, ratnica; vozni red, red vonjo Orale, ne intretis in tentationem (laf Molite, da ne padnete u napast (rijei koje je Krist uputio apostolima na Maslinskoj gen) orator orator (lat. orator) govornik, besjednik; propovjednik; lan uhovnikog reda oratorij Gat. eratorium) 1. soba za molitvu, bogomolja; 2r glaz. vrsta glaz-- bene drami: s ozbdjnim sadrajem (najee iz Biuhje) koja sc ne prikazuju igrom, nego se samo glazbeni izvedi oratorika (bat orator gr>vornik, besjednik j gevornistvo, besjednitvo, govornika ili besjednika. vjetina oratorski (lat. iHTiujrius) govorniki, besjedniki orbikularan (lal. orbicularis) krupan, kolulast, okrugao. prstenast Orbilije (lat. Orbilius) rimski grama-liar, strogi uitelj pjesnika lloracija; otuda: strog i ljut uitelj, daeki tirM-nin; pril. orbllski orbis (lat.J krug; obru; svijet orbis pletu s it, orbis piktus i.lal.1 naslikani svijet, svijet o sbkanm, prikazivanje predmeta iz prirode i umjetnosti u slikama; naslov poznale knjige ?a djecu, koju je 1657, izdao dan Aiuos Komenskj orbis terarum (lat. orbis terrarum) Zemljina kugla, Zemlja, svijet

orbita (lat.) kolosijek, putanja; astr. putanja kojom sc kreu nebeska ti-iela; anat. ona upljina orbitalni (lat. orbita, orbitalis ona Sup-fjina) anat. koji pripada onoj upljini, koji se tie ono upljine orbitet (lat. orhitas) sigurnost neima-oje djece; neimanje roditelja, samo-hranost.. sirotanslvo ordal (lat, ordalium) "Boji sud*, vrsta sudskog dokazivanja u sredojem vijeku, sastojalo sc u tome stoje optueni svoju krivnju trebao dokazati time stoje niorau izdrati odreene, po ivot opasne kunje; dvobiij, guranje ruke u vatru i dr., mn. ordalije orden (lat. ordo redj 1, stale, drutvo, udruga, svjetovno ili duhovniko bratstvo s odreenim vjerskim ih humanim) ciljevima, znacima itd,; 2. edhje, udhkovanje. ordenati (tal, ordtnarel uredili, rasporedili, zapovjediti ordija (tur. ordu} Lahor; vojska; gomila, rulja ordinacija (lat. ordioatio) med. lijeniki propis, lijenika odredba; prostorija za pregled bolesoika; u Kat. crkvi: zareivanje nrdinalan [lat- ordinalis^ reui: usp. kardinalan ordinale Gat. ordioalc, ir.. engl. ordi-nal) 2. knjiga koja sadri pravila Anglikanske crkve i sveenstva ordinalo Oat.) I. gram. redni broj (prvi, drugi, itd.): mn, ordmalia redni brojevi ordinalia (lat) gram mn. od nrdiuale: v. ordioale 1. ordinand (lat. ordinandus) onaj koti je zareen, koji je dobio sveeniki in ordinant (lat. ordinans) kod katolika: onaj koji zareuje za sveenika, biskup koji vri zareivanje ordinaran Gat ordinariusl redovan, obian, pravilan, prosjean, osrednji; prost, neotesan, oculjudan. nepristojan; ordinarna cijena trg. trina cijena; kod knjiara: duanske, prodajna cijena knjige, za razliku od ne-to-cijene ordinarij (lat. ordinarius) redoviti profesor fakulteta, glavni predstavnik jedne znanstvene struke, katedre (supr.: ekstraordinarij); razrednik; svaki sveenik koji stoji na elu jedne erkve ili upe; biskup kao stvarni upravitelj svoje biskupije (dijeceze) ordinarijat Gat. ordinariatus) kod katolika: dijecezni duhovni upravni sud pod predsjednitvom biskupa; na fakultetima: sluba i poloaj redovnog profesora (ordinarijusa) ordinarijum Gat. ordinanumj kud katolika: stalni dijelovi mise. li. oni koji 997 ordinar Ejum ordinario 998 Orest ae na svakoj misi redovno ponavljaju (npr. Gospodine, smiluj se. Slava Bogu i dr.;; u dravnom gospodarstvu: redovni, proraunom pred vi oni prihodi i rashodi ordinario (tal.) glaz. obino, na obian, nain ordinata Uat. orinata) geom. n Ues-cartetovu kom-dinatnom sustavu: mjorni broj razmaka bilo kojo toke u ravnini cid apscisne osi; orinatna os pravac koji ima okomit, normalan poloaj prema apscisnoj osi u koor-dinatnom sustavu; aplikata ordinirati (lat. ordinare) modr propisati, prepisati, odrediti lijek; primati bolesnike na pregled i lijeenje: kod katolika; zarediti sveenika ordo (lat. ordo gen. ordinis redi rod; poredak; sloj; odjel, odsjek, razred, vrsta; stale oronans (fr. ordonnanee) raspored, ureenje, red; naredba, uredba, odredba, odluka, propis, rjeaenJE; vojnici asnik, desetar ili obian vojnik koji je dodijoljen nekom viem asniku dn izvrava njegova nareenja; slik raspored i razmjetaj predmeta na slici nrdonans-oficbr ih. nrdonnance-offi-cier) voj. mladi asnik dodijeljen na slubu viem asniku (zapovjedniku) radi izvravanja njegovih naredbi ordonirati ifr. ordonner, lat. ordinaroji srediti sreivati, ureivati, urediti, rasporediti, ras porodi vati; nareivah, propisivati, odreivati orovieij druge razdoblje paleozmka (naziv po kelL plemenu Ordovices u sjevernom VValesu) ordr [fr. ordre. latr ordo; red, poredak; praviio, propis; voj. zapovijed, naredba; lozinka; trg. nalog; na mjenicama' prijenos mjenice na drugog; par ordre it. par ordr (fr.) po

naredbi, po vioj zapovijedi; tirdre u jonr it ordr di ur ifr.) dnevni red; voj. dnevna zapovijed oreada (gr. oros bnjeg, planina, Oreias genr Oreiadoa) mit. planinska nimfa, gorska vila (kod Grka); usp. nimfa oreksija (grr orexis tenja, udnja) elja, pouda; med. prevelika elja za jelom, prodrljivosL orelin kem. v. pod orlean oreljef (fr. haut-relief, tal. alto rilievo) umj. reljef s veoma ispupenim, gotovo piinim likovima oremus (lat,) pomolimo se (rije koja se esto pojavljuje u kat bogosluju) orenda (indijan.) prema vjerovanju Iro-keza: nadnaravna snaga i arobna mo u ljndima; ivotinjama i stvarima oreofiti (gr. oros gora, planina, lyton biljka) mn. bot. alpske biljke, tjr biljke koje rastu na visokim planinama i na kojima se jasno vidi utjecaj visinsko klime, visinskog podneblja oreol (fr. aureole, lat. aureola) svjetao vijenac ili krug oko glave sveca; pren. sjaj, slava; usp. aureola, numbua oreopitek (gr. oreios gorski, pithekos majmun) znanstveni naziv za ovjeka iji je kostur pronaen u talijanskom iiidniku Baccinello; pretpostavlja se daje ivio pnje 12 milijuna godina oreri (Orrerv) v. orerij orerudat orn^num) sprava pomou koje se prikazuje kretanje nebeskih tijela oku Sunca (nazvana po grofu Orrenju, kojem je prva takva sprava bila posveena); planetarij Orest (gr- Orestes) mit. sin mikenskog kralja Agamemnona i ene mu Kli-temestrc; da hi osvetio podmuklo ubojstvo svog oca, ubije majku Klite-mestru i njezinog ljubavnika Ugista, ali zbog ubojstva majke ponu ga progonih eumenide te poludi. Jedan od glavnih junaka starogrke tragedije, poznat po svom prisnom prijateljstvu 3 vjernim Piladom orostijada orestijnda Igr. orestias. orcstiadosj mit. vr oreada orfana (gr. orfano? siroe) robinja orfani ti (gr, orfanos siroe} mn. husiti koji su se nakon Zikine amrti odvojili, a poslije spojili a taboritiina orfanotrofij (gr. orfonos siroe, gr. trefo hranim) sirotite Orfej [gr- Orfeus) mit- sin maze Kali-ope i Apolona, slavni grki pjeva i svira lire koji je svojom pjesmom oaravao ne samo ljude nego i divlje ivotinje, rijeke, potoke i vjetrove, pa L same bogove, koje je na taj nain toliko udobrovoljio da su pristali vratiti mu iz podzemnog svijeta enu Euridiku pod uvjetom da se. vodei je, ne osvrne na njuT to on ipak uini, te nje tako nestane ortejiin (gr. Orfeus. tr, orphdn) naziv mukih pjevakih drutava u Francuskoj; glazbena dvorana; dvorana za ples i druge zabave; orfenm urfelirjat Igr- orfanos, siroe, fr. orphe-linat) dom za siroad (sirotu djecu) urfeonist (grr Orfeus. fr. orpheonisto) elan mukog pievakog drutva; orfi-onist orteum (gr. Orfeus) v. urfejon orfici {gr Orfeus) mn. starogrka reli-giozna-mistika sljedba u Vlf. i Vj, st. prr nrCr, svojim osnivaem smatrala je legendarnog trakog pjevaa Orfeja; vjerovali su u seobu due i u njezino proiavanje putem zatvaranja u tijelo i kazni u podzemnom svijetu: tijelo (soma) jc grob (semaj iz kojega se dusa eli osloboditi; oni su uveli kajanje i askezu u grki ivot orfiki (gr, orfjkos) koji se tie Orfeja, npr. arfiki huli pratan religiozno-mistiki obred kod starih Grkaj. usp. orfkd orfjjka (grc. orfika) glaz. instrument sa icama koji so svira udaranjem ba-tiima. po tonu slian leutu organi za torski orflonist ifr. orphionistef v. orfeonist orfizam smjer u francuskom slikarstvu pred Prvi svjetski rat. pretea apstraktne umjetnosti organ <gr. orgnnon orue; naprava, sprava) orue; nekad: glazbeni instrument (otuda nasc orgulje, lat. or-ganum}; pomono sredstvo, lan pomaga, liziol. dio jedne ive jedinke koji ima neku samostalnu funkciju, ud, dio tijela, osobito: osjetilo, osje-tilno orue; govorno orue, glas (pjevaa, glumca): pren. predstavnik, npr. organ vlasti i si.;

osoba po kojoj sc neto poruuje ili koja za nekoga obavlja neki posao, posjednik; glasilo, list, asopis koji jc predstavnik nekog pokreta, stalea, grupe i dr. orfiancin (tal organzino. fr organsm) upredena Evila orgajidin ifr. organi) vrsta rijetke ia-tonoindiiske pamune tkanine, sline muslinu i linonu; slui poglavito za iaradu podstave nrgariist (lat, orgamsta) glaz. svira orgulja, orgulja organizacija (lat organssatio) spajanje pojedinih dijelova (organa) u cjelinu, tako da ta cjelina bude sposobna za ivot, organiziranje; ustrojstvo, ureenje; sastav, sklop; drutvo, udruenje, ustanova, organizam (gr. organon orue, naprava, sprava, fr. organisme) ivo bie, iv stvor; cjelina, sposohna za ivot ili za neki rad, sastavljena od veeg broja razliitih dijelova (organa) od kojih svaki ima svoju posebnu funkciju, ali svi zajedno ipak slufie odravanju te cjeline i stoje u uzajamnom odnosu kao sredstvo i svrha organizator (lat organisatnr) ustro-jiteb. onai koji zna organizirati, ure-diva, sreiva; osniva (ili: tvorac) organizacije organizatorski (lat. organisatoriue) us-trojilaki, ureivaki, "redivaki; 999 organiziranje 1000 organski stvaralaki; kirji trna smisla i duha za stvaranje, za organizaciju organixiranje (gr. organon. lat orga-mtuliot osnivanje, stvaranje urgam-7-1 rije; vorganizacija organizirati {fr. orgaui&erl opskrbiti orunnima potrebnim za rvet. oiviti; ustrojiti, ustnijavnti, stvoriti (ili: uredili) pe odreenom planuT dati neemu pravilan oblik; voj. uiniti neku vojsku spopolinolo za akciju; supr. dezorganizirati ornano- (gr orgaooni predmetak a sdnicmcama sa znaenjem: orue, naprava, sprava, nnini, napravm. pravi n organogen (grc. organ on, gen- korijen od gignenthai postali, nastati, roditi *o, genos podrijetlo) prid. koii je or* ganjkug podrijetla organogeneza (gr. organon, gen) znanitst e postanku organskih (ivih.1 bin organugnozijfl [gr. Organon, gnosi*! spoznaja, spoznavanje) spoznavanje organskih tijela, pravljenje razlike modu organskim tijelima organografija (gr. Organon, grafia opti", npiaivanjej opisivanje organdkih prirodnih tijela; opisivanje glazbenih instrumenata organologija 'gr. organon, logia znanost) znanost o organskim prirodnim tijelima; med. znanost e nstrumea-Umu koji se upotrebljavaju ra poma-(janje pri porodu Organon {grc. organon) fil pomono sredstvo, orurie; ime kojim su izdavai nazvali Aristotelove logike api-se, smatrajui ih "oruem* koje p*-mbit da sc doe do istine; za razliku od Aristotela. Francis Racon je nazvao svoje novo nauavanje o metodama "Non Organon* {Novum organon organonomija "gr organon, noma zakon) znanost o zakonima orgaB-akog ivota nrganopatua (gr. organon pathoa bo-lesU med. bolest organa, organska bokset oruanopatologija (grc. organon, pathna bolest, logia znanost* med. znanost o bolestima organa organnplastika [gr. organon, plasti-kos koji pripada oblikovanju, vi.in oblikovanju) stvaranje. nastajanje organa organoskopija igr. organon, skopeo gledam, promatram) ispitivanje organa promatranjem arganolcrapija (gr. organon. fhera-peia bieenje) med. lijeenje odreenih bolesti, osobito raka i izraslinu uope, preparatima od Hitno izrezanih di iscijeenih organa koji utjeu na rast izraslina slezene, jetara, ie-luca i dr,j; opoterapija orgnnozoa (gr. organon, zoon zivuti-nja) mn. nametnici (paraziti) keji ive u ivotinjskim i biljnim organima organoznizom !gr. organon, zoon ivotinja) El. vrsta hilozoizmR. nauavanje koje cjelokupni ivot, nk i visi jivot miljenja i htijenja, izvodi iz organskog ivota tvari organozoonodiija 'gr. organon, zoon ivotinja, nomos zakon; Leurna o 7n-komma ivota u organskoj prirodi

organski Igr. organikosi biol. koji je opskrbljen organima di oruima, tj. svim onim sto je potrebno za ivljenje, rast i razmnoavanje zivotiflia i biljaka, iv; koji tvori ivu cjelinu, jedinstven; koji je svojstven ili koji pripada organskim tijelima, npr. jedan organski priredni zakon; koji ne tie unutranjeg sklopa ili unutranjeg ivota; koji predstavka harmonijski srtdcnu i ?a ivot i postojanje slobodnu cjelinu. ojehuiAki. cjelovit; organska kemija dio kemije koji se bavi prouavanjima sustava sloenih skupina kud biljaka i ivotinja; supr. anorganski orguartian 1003 orgaetian (gro. orgao) bujan, estok, neodoljiv, zanosan, spolno zanoian orgaiam Igr. argao bujam, gonm od estine; uspaljujem se) med- jako kre-tanje krvi i drugih sokova u tijelu, navala krvi losobitou smjeru spolnih organa), zanos: bujanje, jak nagun: orgcismus venerus it- orgnzmuB vc-naru* llat.l spolni zanos; orgoza urgijunt IgT. nrgiastes) mit. posveeni, koji slavi orgije orgiJasthEki i.gr. orgiastikos; pril. oduevljenu, zanosnu; divlje, obijesne, po-mamno, plabovito orgijati 'ffr. orgiazo slavim orgije) pi-rovati. pijanevati. divljaki se za-bavljati; usp. orgije orgije 'pr. orgia; mn. prvobitno: svaki tajni vjerski obred u slavu nekog boanstva. Ohobitu pomumne nonu yo-bc i prinoenja rtve u slavu Bakha: pren pijanka, terevenka rgOzB (gr orgao bujam, pucam od zdravlja; uspaljujem se) med. v. orgazam orgulja 'gr. organonj glaz. najvei glazbeni instrument u kojem su sjedinjeni mnogi pubaki instrumenti, upotrebljava sc poglavito u crkvenoj gkubi kod katolika i protestanata: orguije harmonij spoj orgulja i harmoniju, instrument koji esto zamjenjuje orgulje orheotomija (gr. orchis testis, sie-menik. tome rezanje) med. v. orhi' tomijn orhczlografijn (gr. orehesis plesanje, gr&fia opitf opisivanje plesa orhlabjtfja (gr. orchis sjemenik, algo* bol) med hol u sjcmcmcima 'testisima) orhidalgija (gr. orchis sjemenik, algOS bol) med. v. orhialgija orhidejo (gr. orchis sjemenik) mn. bot. porodicu kaduna (oko 15 tisua poznatih vrsta) originalan rhidektomija ;grc. orchis sjemenik, ektnme rezanje; kopljenje, striijenje) med. operativno vaenje sjemeni ka Ite^Lisal, skopljenje, Irrojenje; unp. v orbitom ij a orhidocela i.gr. orchid apemenik, kelt kila. bn:h] med. kiln monji, rnudna kila orhidodinija i.gr. orchis ajemonik, odyoe 1ml) me. v. orhialgiJH orhidopoksiJH 'gr, erehia fljernenik, pep^is umetanje, privradiVbnje) med, priivanjc monji [yememka.i orhidoterapija (gr. orchis sjemenik, thcrapcia lijeenje) med. lijeenje moHnji (sjemenikal orhis (gr- orchis) zool. sjemenik, testis, mosnje; bot. kaun, orhideja orhitiB '.grc. orchis) med, upala cnoGoji iKjemenika) arhitomija (gr. orchis, tome rezanje)1 med, rezanje sjemeni ka: Uflp. orhi-dektomua orhotomija (gr. orchis, tome rozanjoj med, v. orhitomija origani ljap.) umj. nain izraivanja najrazliitijih papirnatih figura modeliranjem ih izrezi tanjem originacija [lat- origination poetak, pn-siunak, podrijetlo, izvor neega original Jat. ergio podrijetlo, iskon, ori-ginabs prvobitni, iskonski r nt^to ftU* je prvo u svojoj vrsti, sto nije izraeno ugledanjem na drugu shna djela, nego samostalno, izvorno, samoniklo; i^voroo djelo, izvornik, prvobitno djelo, onako kako gn je izradio njognv tvorac (za razkku od prijepisa, kopije i si.; usp, kompilacija}; uzor, obrazac, primjer; pren. ovjek osobit u svojoj vrsti ili struci; udak originalan (lat orgio podrijetlo, origi-nabd) izvoran, iskonski, prvobitan, samonikao. samostalan, pravi- koji nije izraen oponaanjem i ugloda-njem na dmge; rijedak, udan, koji razbkuje od obinog, neobian, pooriginaliter OrLon sehan, osobit; originalna izdanje izdanje jednog djela koje priredi zakoniti, ovlateni izdava (za razliku od protiskanag); originalan pjesnik pjesnik koji pjeva samostalno, ne ugledajui se na drugi'

originaliter (lat. originaliler) prav. u izvornom obliku, u originalu, npr. pokazati neku ispravu nriginalitet (lat originahtas) izvornost, aamoniklost, samostalnost, prvohit-nost; osobitost, neobinost, udnovatost originalnost [lat originalitas) v. originali tet orija (mali, orias) div, gorostas, gigant orijent (lat. urin roditi ae. izai, oricns) raanje sunca, istok: Ordeni Istok; aupr. okcidcnt orijentacija (fr. orientation) analaenje u prostoru; odreivanje poloaja nekog mjesta prema stranama svijeta; pren. analaenje. sposobnost nalaenja pravog puta. upuivanje u, upoznavanje, obavjetavanje nrijental (lat. onentale) vrsta pamune tkanine, saten orijentalac (lat. oricntalis) ovjek s istoka, istonjak. orijentalist (fr. onen tal iste) poznavatelj istonih naroda u knjievnosti, osobito semitskih orjjeritalitet (lat orientalitas) istoni poloaj: istonjatvo. priroda i osobitost Istoka i istonih, naroda orijentalizam Gat. orientalismus) osobitost istonjakih jezika; poznavanje istonih naroda i knjievnosti orijentalni (lat. orientalis) istoni; istonjaki; orijentalna pitanje istono pitanje, nekada veoma vano politiko pitanje: kakva audhina oekuje Tursku Carevinu na Balkanu, odnosno kad e Turci biti sasvim protjerani iz Europe; Orijentalno Carstvo Istono Rimsko ili Bizantsku Carstvo orijentirati se (fr. sorienter) zapravo: tratiti izlazite Sunca, istok, da bi ae po tome mogle nai i oatale strane svijeta i po njima se usmjeriti (to au morali raditi mornari prije pronalaska magnetne igloj; snai se u prostoru, snalaziti se u prostoru, upoznati sc s poloajem i prilikama nekog mjesta; upoznati se s neim; pren, snai se, snalaziti se, upoznati se. raspitati se orijon (fr. oreille. orillon) uica, drak, ruica; voj. gornji dio na utvrdi; arhit. ukras na uglu oriktugeneza (gr, orykton kopano, iskopano, gen- korijen ud gignomai postanem) postanak kamenja oriktugnozija (gr. orvkton kopano, iskopano, gnosis znanost, poznavanje) znanost o raspoznavanju jednostavnih ili nepomijosanih minerala oriktograilja (gr. orvkton. iskopano, grafia opis) opisivanje kamenja i ruda riktokemija Igre. orvktnn iskopano, chemeial kemijsko ispisivanje kamenja i rudaa oriktologija [gr- orvkton iakopano, lo-gia> v. mineralogija oriktometrija [gri. orykton iskopano, metria mjerenje) vjetina mjerenja kainenia, mierenje kamenja oriktozoologija (gr. orvkton, iskopano, zoon rvotinja, logia znanost) znanost o okamenjenim ivotinjama 'fosilima) oringle (njem. Ohr uhnT Kingel koluta naunice, rirtice orinjak (fr. orignac) zool. v. orinjal orinjal (fr. original) zool. kanadski los. sjeverni jelen, veoma snana ivotinja iz roda jelena orinjasijen (fr. aurignacien^ najstarije razdoblje gornjeg paleolita ih' mioli-tika Orinn (gr. Orion) mit. po Odiseji, odlian lovac, veliki junak, izvanredno Ork ornatura jak i lijep ovjek, ljubimac bobice Kos (Zore), nakon smrti pretvoren u zvijee; astr. zvijezde od 136 zvijezda koje sc mogu vidjeti golim okom Ork (lat. Orcus) mit- prebivalite mrtvih, dunji, podzemni svijet kod starih Rimljana; Tartar orkan (tal. oragano, fr. ouragan, p. hu-rai:an) rije iz jezika otoka Haiti: veliko bura, osobitu u tropskim krajevima, vihor; pren, hura, vihor. npr. strasti, gnjeva, oduevljenja itd, orkestar (gr. orebestra plosalitef kod stanh Grka: mjesto gdje se plesalo i pjevalo; prostor izmeu pournice i gledalibi gdje je kor plesao i pjevao; mjesto na atenskom trgu gdje su ae ' prodavale knjige; kod Rimljana: mjesto ispred pozornice gdje su sjedili senatori; danas: skup veeg broja sviraa i glazbenih instrumenata radi izvoenja nekog glazbenog djela; osobito: mjealo u kazalitima i koncer-tnini dvoranama za glazbenu kapelu; orkestar orkestika (gr. orchesLike) vjetina plesanja

orkestracija (gr. orehestra plesalite) preradba i prilagodavanje glazbenog djela za razne instrumente orkestra orkestrion (gr. orcheaLra pleaaliSte) glaz. 1. orgulje sa icama, izum opata Vogiera, u Amsterdamu 1789. (zove se i organokord); 2, slian prvome glazbeni instrument sa icama i cijevima, u obliku koncertnog glasovira, izumljen u Pragu 1791., 'J. veliki automatski glazbeni instrument, na-pravljen 1851. u Dresdenu orkestrirati (gr. orehestra plesalite) glazbeno djelo preraditi i prilagoditi za razne instrumente orkestra orko "tal. orco pakao) u talijanskim psovkama: eufemistika rije umjesto porko (proklet) Ori and o rurioso it. Orlando furiozo (tal.J poznati ep talijanskog pjesnika Ludovika Ariosta (1474153J) o "mahnitom' Rolandu, lunaku iz doba Karla Velikoga (rt. sL.t nrlean lijepa crveno obojena tvar. dobiva se od sjemena juno amerike biljke Bixa orejlana; sadri narana-stocrvenu obojenu tvar (biksin) i jednu smeu (orelmj; upotrebljava Ee, u hojarstvu, za izradbu uljenih i vodenih boja, za bojenje maslaca, sirevn, ulja. margarina, firnisa i dr. ormanic-a (tal. armare oruati> brod, brodica, laka senjska laa ormolju (engl. ormolu) pozlaena bronca; predmeti ukraeni takvom pozlatom Onnuzd (perz. ahura mazda) mit genij koji stoji na elu prvog dana stare perzijsko sunane godine: u nauavanju Zaratustrine religije: svjetlost, naelo dobra (za razliku od Ahrima-na u kojem je olieno naelo zla} urnaeija (lat ornatio) kienjc, uroa-vanje, ukraavanje, uljepavanje, rasporeivanje ukrasa ornament (lat. ornamentumj ukras, ures, ara, nakit; osobito: ukras ili ara na graevinama, posudama i dr. ornamentika (lat. ornamentum) skup ukrasa; vjetina ukraavanja; nauk o uporabi i primjeni ornamenata ornamenti r a ti (lat. ornamentare > ukrasiti, ukraavati, uresiti, urea-vati, kititi, opskrbiti ornamentima ornamentist (lat. ornamentumi ukra-avatelj, uresitelj, onaj koji pravi ukrase, ornamente na graevinama, posudama i dr. ornat (lat. urnatus) ukras, nakit; osobito: propisno odijelo, sveano odijelo velikodostojnika, sveenika, sveeniko rubo; u punom ornatu u propisnom sveanom odijelu i sa svim znacima svog ina i dostojanstva ornatamente (tal. ornatamente) glaz. ukraeno, izvoene s ukraavanjem ornatura (lat. ornatura) v. ornacija ornitlhnttJ 1(104 orolog ornitihniti (gr. ornis, orr.ithos ptica. ichnod stopa) mn. geol. tragovi nogu pretpotopnih pricp u kamenju] orni to- 'gr. ornis. omithosl prtdmelak u slofcerucama sa znaenjem: ptica, ptiji oroilocefal cgr. ornia. ormUhos. keUe glavakpbja glava; zool. pretpotopna "okamenjena ivotinja (po Sfmcrin-gu> omltOTaunn (grr..-lat) zool, sve ptice nekog podruja ornUofobiJa (gr, ornis, gen. ormthoa pticu, fobeomai bojim se) med. bclt-stan strah ad ptica omitO)fnlum Vgr. ornis. ornitnos. gala mlijeko) bot. ptije mlijeko ornitojfruf 'gr. ornis. ornithos. grafo opisujem) zool, opisiva ptica, prirod-njnk koji sc havi prouavanjem ptica omitograflju i gr ornis. ornithos, gra-Ga opisivanje' zool- opisivanje ptica ornitolit igr. ornis. ctmithas, lnJios kamen) ptiji kamen, okamenjena ptica ornitolog (gr. ornia. ornithos, logos rije, miljenje) poznavatelj, prouavatelj ptica; pisac o pticama ornitologija (gr omis, omithos, logia znanost) dio zoologije koji ae bavi prouavanjem ptica, znanost o pticama

OrnitmflDt (gr. orme, ornithos. man-tis prorok) onaj koji motri ptice pa po njihovom ietu i glasu prorie, -nitoeknp Oroitomaotija <Lgr. ornis, oraiihas, mnntoia proricanje) proricanje sudbine po letu i glasu ptica; ornilokfi-pijn orni ton (gr. ornis, orakhos' kuca ia ptice, kavez, krletka orniterirthos (gr. ornis, ornithos, rvn-ehoa niuflkai zool. kljuna. kljunasLa guja (vrsta neobinog sisavca, sh#-tiOff guji, g kljunom poput pajeg i s 4 noge za plivanje; ivi po jezerima New Holanda) nrnitoakop ;gr. ornilhoakopos) v. orniEcmHnt ornitoskoptjb ijrr- ornithoskopiai v. ornitomantija ormtoteologija 'gr. ornis. ornithos. Then* Hog, logia* dokazivanje da pQstOjl Bog na osnovi promatranja ptica i njihovog ivota oraltotrofija (gr- ornithotrofia) hranjenjo ptica, uzgajanje ptica ro- (gr. oros) predmetak u sioeriicfima sa znaenjem; brdo, gora, planina orodermatoza (gr. orros, oros sirutka, scrum, derma koa) med. v. oroder-miti* orodermitiB (gr. orros, oros sirutka, nnrum. derma koa) med. vlana upala kofe orogeneza 'gr. etrus, genesis postaja-nje, postanak) geol. nastajanje (formiranje) brda i planina. orognoatlfikl (gr. oros. gnostikos vian 6 poznaj i. vian poznavanju) koji se tie prouavanja, poznavanja brda i planina orognoiljA (gr, oros. gnosis spoznaja, poznavanje) prouavanje (ili: poznavanje) brria i planina oru graf (gr. oroa, grafo opisujem) opi-Fiva brda i planina orogrflfija (gr. oros, grafo piem, opisujem) Opisivanje, opis hrda i planina orografski (gr. oros, grafo piem, opisujem) koji se odnosi na opisivanje brda J planina; orii^ra/sfoi karta zemljovid na kojem su prikazane plani-ne i tvrda orohezija <grc orros, oros surotka. vodnjikav dio. serum, cheo lijem, ulijevam' med, vodnjikava, surutki slina tukcu orolog (gr. oros. logos) znanstvenik koji ae bavi prouavanjem brda i planina orologija orologiJH (gr. oros, logia) 1. dio zenv jjopisa koji se bavi opisivanjem i pro-ijavanjem brda i planinu orologija vgrc. orros. oros surutka, ftc-rum. logia; 2. med. dio normalne i patoloke anatimnje koji ispituje i prouava sokove u organizmu (krv. limfe i dr.i orometrija <gr. oros, metna mjerenje) znanost koja boce izraziti srednjim vrijednostima karakteristine odnose oblika i veliina planina, radi 6omo na osnovi zemijovida to jo, prema tome, i njezina pouzdanost poglavito ovisi o pouzdanosti zemljovida kojima radi ortireja [gr. orros, oros sirutka, vodnjikav dio, serum, rheo teem, curim) med. vodnjikava stolica, vodnjikav proljev oro [.gr. orros, oros surutka, vodnjikav dio, serum} fiziol. vodnjikavi sastojak mlijeka, krvi it/i. oroteologija -grc. oros, Th&oa Rog, lo-gini dokazivanje da postoji Bog na osnovi toga sto postoje brda i planine oroz (tur. horoz) 1. pgrtao. kokot; 2. okida na pusa orpingtonka (engl. Orpingtnn) vrsta plemenite rase kokoaiju, dobivena krianjem azijske rase i drugih raaa kokoaiju; moze teiti do 4,o" kg ors (engl.; mn. mali amci c dva vonla, slue ?a prijevoz prekri 'I'enuce organ ital. arzana, arsenale) brodogradilite, ekver orsej (fr. orseille. taL orlcello, tat. Ii-chen roccolla) bojarHsaraki liaj, slui za pripremanja Ijubiaatocrveae boje i lakmusa; usp. eritlin orta tur.- sredina. z*redite; pren pozornica ortatak (tur. ortalvk] sLrop, tavanica ortian (gr. orthios uspavan; ravan) glaz. visok, ortina melodija melodija koja se kree u visnkim tonovima orto- <"gr. orthos) predmetnk u dloie-nicama sa znaenjem ravan; pravi, pravilan; uspravan

ortobiotika (gr. orthoa, biotike Vjetina ivljenja! znanost o pravilnom i dobrom ivljenju ortoccnbriian (gr. orthoa, lat. cenlrum srediste^ koji ima srediste na pravilnom mjestu ijzraz u optici* urtodidaktika Igr. orthoa, didasko uim, pouavam, didaktiku* naatav-ni, pouan) pravilna, svrsishodnu nastavna metoda ortodijagonabi (gr. orthoa, dia kroz, gonia kut) min. vodorjivna poprena os u monoklinskom kristalnom sustavu ortodijagraf (gr onhoe, dia-grafo nacrtam) med. ureaj zn hiljotnje rengenskih slika unutiasnjih organa, poglavito srca i eluca, u prirodno veliini nrtodijagrftfjja :gr orthon, dia-grafo nacrtam] med. metoda odreivanja veliine unutarnjih organa, osobito xrca i eluca, pomou ortodijagrafu ortodoksan (gr. orihodoxoaj pravovjeran, koji strogo ^enijr. nopokideh-ljiv; pravi, istinit ortodciksija (gr. orthodonia) pravovjerje, pravovjernost, puna Suglasnost s nauavanjem Crkve; supr. bc-terodoksija ortodoksuft (gr. orthos, dova misljonje, mnijenje) pravovjernik, za^tiLnik pravovjerja ortodoksografija (gr. ortrioduxos. pravovjeran, gralia piaianje) pisanje koje se strogo pridrava crkvenog naua-vanja oriodonc^ja (gr. orthos. odua, odontm znh> med. ispravljanje nepravilnosti zubala, tj. zuba koji stoje nepravilno Dxtodromija (gr, orthos. dromoa kretanje) pom. plovidba broda u Mrajeru jedne od etiriju glavnih strana Bvyo-ta; supr. loksodromijn 1005 ortodromlja ortoepija 1006 ortopedija ortoepija fprr. orthos, epos rijei v, ortoepti kn ortoepika (gr. orthos. epos nje*;) znanost o pravilnom izgovoru rijei ortoepistiki (gr, orthos, epos) v. orto-epski ortoepografija 'gr. orthos, epos, grafia) znanost n pravilnom izgovoru i pisanju ortoepski (gr. orthos. epos rije) koji ae tie pravilnog izgovora rijeci ortnfonija (gr. orthos, fone zvuk. glas) pravilno izgovaranju rijei; ortoepija ortofonika (gr. orthoa., fone zvuk, glas) uputa za pravilno izgovaranje rijei ortofreriija (gr. roto., fren dua) znanost koja prouava redovit duevni razvoj ortognnti Igr- orthos. gnathos eljust) mn. ljudi u kojih je prednji dio glave u profilu pribline okomito s linijom donje eljusti, supr opistognati, prognati , urtogou (gr. orthos, gonia kutj geom. pravokutnik ortogcmalan. (gr. orthos, gonia ugao) geoin, pravokutni ortograf (gr. orthos, grafom) poznavatelj lili uitelj) pravilnog pisanja ortografija (gr. urlhos. grafia pisanje) pravilno pisanje, pravopis; vjetina crtanja uspravne strane nekog tijela onako kako pada u oi ortografika (gr. orthos, grafike? nauk o pravdnom pisanju, o pravopisu ortografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se zamilja da de ako nalazi na beskrajnoj udaljenosti od Zemlje pa vidi pojedine zemlje kao da stoje jedna pokraj druge na nekoj ravnoj plohi; usp. projekcija ortografski (gr. orthos, grafike? koji se tie pisanja, pismeni) koji odgovara pravopisu, pravopisni; ortografska pogreka pravopisno pogreka ortoid (gr. orthos ravan eidos lik) geom. etverokut ortokias (gr. orthos, klasis lomljenje! mit- kalijev fcldspat. lomi se vrlo lijepo na dva, jedan na drugom okomita pravca koji idu paralelno bazi i pinakoidi; upotrebljava sc ?n izradbu porculana i raznog kamenog posuda ortokolon (gr. orthos, kolon ud) med. ukoenost (ih: nepravilna ispruenom t) jednog uda ortoiogijn 'gr- orthos, logia pravilnost jezika, pravilan govor) ortometrija (gr. orthos. metria mjerenje) pravilno mjerenje ortomorfan (gr. orthos. morfe oblik) fiz. za tijelo sc kae daje nrtiimorfno kad se pokusom ili s pokusom sloenom simetrinom operacijom moe dovesti u poloaj koji se ne da razlikovati svakidanjom metodom, a kad se moe razlikovati, zove se enantiomorfan

ortomorfija (gr- orthos. morfe oblik) med. lijeenje iskrivljenosti kraljenice i udova ortomorfizam igr. orthos, morfe oblik) med. v. ortomoriija ortonimian (gr. orthos. onoma ime) s pravim imenom, pravilno nazvan ortopankromatinosi (gr. orthos, pan sve, chroma boja) fot. svojstvo ploa i filmova koji su sposobni osjetiti i primiti sve boje spektra i prenosili ib onako kako ih vidi ljudsko oko ortopedij (gr. orthos, pais gen. paidos dijete" med. = ortopedski institut ortopedija (gr. tfrthos, pais. gen. paidos dijete} dio kirurgije koji sc bavi lijeenjem iskrivljenosti i izoblienja, deformacija ljudskog tijela, osobito kostura, prvobitno samo kod djece (pais = dijete), a poslije.i kod odraslih; ovo hjeenje se vrsi na kirurkim klinikama i posebnim ortopedskim institutima ili zavodima pomou gimnastike, masae, elektriciteta, povezivanja, aparata i izvoenja odreenih vjebi 1007 osheLtis ortopedski ortopedski (gr. ortbos, paidikos djeji) koji se tie ortopedije ortopedski institut med- v. pod ortopedija ortopneja (gr. orthos. pnein disati) - med mogunost disanja samo u us-- pravnom stavu, najvii stupanj tes-' kue diranja (osobito kod astme, ka-,. da bolesnik uope ne moe disati leei) ortopteri (gr. orthos, pteron krilo) im, zool. ravnokrilci ortorendgenografija med. v. ortodij agrafij a ortosomatika (?r. orthos, somalikos tjelesni) med. v. ortopedija ortotonija (gr. orthos, lonos naglaavanje, naglasak! gram. pravilno naglaavanje rijei ortulan (lat. Emberiza horlulana) zool. vrsta ptice pjevice urtus (lat. oriri raati se, izai, ortus) raanje, porod, izlazak orvijetan farm. vrsta lijeka koji suzbija trovanje, protuotrov, nazvan po tal, gradu Orvictu orada (Ir. orge jeam, orgeade} pie od jema i sluzavih biljnih tvari (pije se radi osvjeavanja) os (lat. os gen. ossis. mn. ossa) 2. anat kost os (lat, os. oris) 1. usta; kce; otvor, ufle; per as (laL) med. kroz usta, na usta, tj. unositi lijek, lijeiti Os kem. kratica za osmij osa (lat. os gen. ossis kost, ossa) mn. kosti a suneta simplieitasl it. o sankta sim-plicitas (laD'Vj blaena gluposti!M (rijei koje je izgovorio Jan Hus kada je stojei na lomai vidio kako neki seljak prinosi cjepanice) osari (fr. hausser povisti. podii) mn. valovite uzvisine ljunka i pijeska zaostale nakon otapanja diluvijalne ledene mase u sjev. Kuropi oaarij (Int. ossarium) mjesto na groblju gdje se uvaju mrtvake kosti, kosturnica osntura (lat. ossatura) med kostur, splet kostijiE Oscar it. (Jskar (engi.) pozlaena broo-ana figura visoka om koju od 1929. amerika Akademija filmskih umjetnosti i znanosti dodjeluje kao filmsku nagradu za najbolji film, glumicu, glumca, reiju, scenarij itd. u prethodnoj godini oscilacija (lat. oscillatio) titraj, klae-njc, njihanje: pren. kolebanje' vibracija. oscilatoran (lat. oscillatorius) titrav, titrajiu, koji se klati, ljulja, njie oscilirali (lat o^cillare) klatiti se njihati se, ljuljati se. titrati, treperiti, pren. kolebati se; vibrirati iiseitaeija (lat. oscitatio) zijevanje, dri-jemanje; nemarnost, nemar, tromost; nain izraavanja otmjenosti poneke gospode koja, u. razgovoru s mladima o sebe, nemamo sudjeluju u razgovoru, i eEto zijevaju; otuda: pot-cjenjivanje, gledanje s visine, izigravanje gospodstva i otmjenosti oscitancija (!at. oscitantia) v. oscitacdoscitirati ilat. oscitare) otvarati usta, zijevah; biti nemaran: praviti se otmjenim oscrvanca (tat. osscrvanza) v opscr-vancija; ctin osuzrvanza it. kon oser-vanca (tal.) glaz. pozorno, pomnjivo osfialglja (gr, osfys kuk, algia bol) med bol u kukovima osfitis (gr. osfys kuk) med. upala bedrenog zgloba osfreza (gr, osfresis) mirisanje, miris, vonj, vonjanje nsfreziologija Igr. osfresis mirisanje. miris, logia znanoslj znanost o osjetilu mirisa i mirisima

osheitis (gr. osohe mosnje) me. v. os-bitis oaheocela ooe osram-Lampa shenccla (gr- osche mosnje, bole kila, bruh; med. v. oshocela OheofLnia (gr. osche mosnje, fyma izraslina, oteklina) med. v. oshotima osheunkuH [gr- osche mosnje, onkos masa, tjelesina} med. v. oshonkus oshitis (gr. osche monjej med. upala mcsnji (sjemene monjc): osheitis oshocela ("gr. osche inonje, kolo hiJn. bruh} med. kila monji. bruh; osheocela OKlififima (gr. osche mosnje, ijma izraslina, oteklina) med. "mekana oteklina ili ir monji: OEheofima oshonkns (gr. osobe mosnje, onkos nia-sa, tjelesina) med. Lvrda oLekhna (ir) monji; osheonkus osificirati ;iat. ossificare) pretvarati u kost, nkotati, okotavati osiHkacija (lat. ossificatio) pretvaranje hrskavice u kost; okoslavanje, oko-tanje, okostenje; okostalost Osijan (kelt. Ossian) legendarni bh keltskog kralja Fingala, navodno je u svojim bardskim pjesmama opjevao slavna djela svoga oca osilegjj (lat. ossilegium) skupljanje kostiju, zbirka kostiju osivortan (lat. ossa kosti, vorare ide-rati) mod. koji nagriza kosti, koji Sdere kosti os kulaci ja (lat. osculatio) ljubljenje; geom. dodirivanje dviju krivulja u vie toaka, dodir drugog stupnja oskidirati (lat. oscularij ljubiti, poljubiti; georn, dodirivati u vie tna-ka oskulum vlat, osculum) ustaca; polju-hae osmanizam ovinistika doktrina turskih burzonsko-spahijakih krugova u 19, st. koja je nasilno poturivala potlaene narode u tadanjoj 'i'urskoj Carevini osma/om igr. osme miris, zomos juha) kem. v, osmozom o&mij 'gr. osme miris) kem. element, kovina. atomska teina 190,8 redni broj 76, znak Os, slian platini, mo-drosiv ili crn, javlja se zajedno a platinom, upotrebljava se za ice u aruljama; njegov oksid ima jak miris i otrovnu paru osmodisforija (gr. osme miri^, dys-fo-rco teko podnosim] nemogunost podnoenja nekih min sa osmologija (gr. osme miris, logia zna-nost! znanost o mirisima, o mirisnim arima osmonozologija (gr. osme miris, nosos bolest, ingin) med. znanost o bolestima osjetila mirisa osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje, otheo guram, gurnem, tiskam) Hz. mijeanje dviju tekuina difuzijom kroz pregradu, propustljivu opnu, se-rmpermeahilnu membranu (polupro-pusou opnu) koja ih razdvaja. Ako je jedna od ovih tekuina otopina, onda otopljena tvar, budui da ne moe proi kroz opnu, vri pntiEak na nju jer se ne moe kretati i to je asmazni ili axmattm tlak; osmoznr tlak neovisanje o sredstvima za otapanje i pokorava se plinskim zakonima, tj- osmozni tlak neke otopino je isti kao tlak koji bi vrile molekule kad ne bi bilo sredstva za otapanje, ve bi prostor koji je njime zauzet bio na raspolaganju onim molekulama u plinovitom stanju (usp, diosmoza. egzosmoza, endosmoza); osmotirri postupak u proizvodnji so-era: dobivanje veeg prinosa iz melase prolaskom kroz celulozu i per-gamentni papir osmozom (gr. osme miris, zomoa juha' osobit zain koji se dobiva iz miinog mesa osram-lampa elektrina arulja koja daje jaku svjetlost, a istodobno tedi struju (rije osram je kratica od pr ostalgija 1009 osteopatotogjj a vog sloga rijei osmi; i drugog rijei wolfram) ostnlgija (gr. osteon kost, algos bol) med. bol u kostima, kostobolja ustalgitis (gr. osteon kost, algos bol) med upala kostiju ostenlgija (gr. osteon kost, algos bol) med. v. ostalgija osleistrofija [gr. osteon kost, dys ne, trefo hranim) med. bolesne promjene na kostima ostcitis (gr. osteon kosti med, v. ostal-gitis ostentacija tlat. tratentatio) iznoenje na vidjelo, razmetanje, hvalisanje ostentaeiozaa Gat. ostentatlosus) v, os Lenta tivan

ostentativan {lat. ostentativus) kojem je cilj isticanje (ili: pokazivanje, iznoenje na vidjelo); razmetljiv, hvali-sav ostentirati Ilat ostentare) iznositi na vidjelo, razmetati se, hvaliti se ostentum (lat.) znak, predznak, udan i neobian znak, neobina prirodna pojava (kao predznak neega) ostcnzihilan (lat. ostensibilis) koji se treba ili moe pokazati, vrijedan pokazivanja; javan, oit. zoran, oevidan, jasan kao dan ostenzivan (lat. ostensivus) koji samo pokazuje, a ne objanjava pojavu, npr, ostenzivna metoda nastavna metoda koja se sastoji samo u pokazivanju bez objanjavanja; oevidan, oit, jasan ostenzorij (lat. ostensorium) kod katolika: pokaznica; v, monstranca osteo- (gr. osteon) predmetak u slo-enicama sa znaenjem: kost osteo artritis (gr, osteon, arthron zglnb> med. upala zglobova kostiju nsteoblasli (gr. osteon, blastos klica, izdanak) mn, fiziol. tvorbene stanice kotanoga tkiva, stanice iz kojih nastaju kotane stanice osteocela (gr. osteon, kelt kila, bruh) med. prijelom kosti osteodermi (gr. osteon, erma koza) mn. zool. hrskaviave ribe o&teoektorrjija (gr- osteon, ektome iz-rezivanje) med, uklanjanje jednog dijela kosti kirurkim dlijetom ostenfrma igr. osteon, fyma izraslina) med- mekana kotana izraslina osteogeneza (gr. osteon, genesis pristanak, postajanje) nastajanje kostiju, nastanak kostiju ofiteografija (gr. osteon, grafia opis) opisivanje, opfs kostiju osteoi (gr- osteon, eidos oblik) med-kotana izraslina, kotanik bez vap-nenih soli (osobito kod "engleske boosteokemija (gr. o^leun, chemeia) znanost, o kemijskim svojstvima i prirodi kostjju osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slomim) kir, instrument za londjenje iskrivljene kosti, osobito kod nepravilno izlijeenog prijeloma nsteuklaza (gr. osteon, klao lomim, slomim) med. prijelom kosti osteolit (gr. osteon, Iithos kamen) geol. okamenjena kosL ostcnlng (gr. osteon, logia) poznavatelj kostiju, prouavatelj kostiju osteologija (gr. osteon, logia) znanost o kostima, dio anatomije koji prouava i opisuje kosti osteom (gr. osteoii) med. kotana izraslina, kotanik osteomalacija (gr. osteon, malakia mekoa) med, omekavanje kostiju steonekruKa (gr. osteon, nekros les, mrtvac) med, truljenje kostiju steopatija (gr. osteon, pathos bol, bolest) med. bol u kostima, bolest kostiju oateopatologija (gr- osteon, pathos bolest, logia znanost) med. znanost, o bolestima kostiju oateopedion 1010 otuva oateopcdion i.gr osteon. pms. paidos du^id med zametak koji oe pretvori" u kosi, usp. litnpediun loplafltika (grc. n^teon. plamike ^je-itina uobliavanja) med. krpanje ko-Bteu, zamjenjivanje kosliju 04vOOakleroza (gr ostean, sklrros lomljiv, tvrd) med otvrdnjavame ku-rtiju Oatffrtom (grc. osteon, tome renje] kjr. pila za rezanje kostiju OBteutnniija (gr. osteon. bune rezanje] med. djelomino rezanje ktubju uitfjjarijat (lat. oetianatus) zvanje vra-Lircvo; prvi od etiri ju najniih wvc-enifkih a nova u Katolikoj crJrvi oatljarijus i.lat. ostium vrata, otvrr, ot-Lmrius) uvar vrata, vratar u namo-tanima; u Kat. crkvi; osobi koja je primila najnii od etiriju poetnih inova (ostala cn ^u lektor, ogzorc u* l j akolut) ortlie^laL. ostia) mn med, srani orvon oitlnalo i taL) glaz- uporno, stalno iza timske figure koje se stalno ponavljaju, veinom u hasul oatlbOtCcnozadat oKtiuraul**, vrati gr stenosis *u,:enjej mari. Buievanje (ih: aucnostl sranih Otvora ortintia (gr, osteon kosti med. v. os-talgitis

ostracizam (gr ostrakismofi, od e*-trakoo ojcpi' kud fttarih Orka prgnnstvo iz Atene na 10, kafnijc na 5 godina kakvog uglednog graanina (za kojega su smatrali -h* se uvise osilio te da bi rbog logu mogao hiti opasan) narodnim blagovanjem (a 600 U gla.<utvfi| koje ft* vrti to na taj nain to EU glasai ispisivah imn kandidata za progonstvo na crjupice (OBtrakonJ ili ljuske od koljki; ovakvo progonstvo nije ae umatralu ni kamom m sramotom, nogo rj*iecu, premda neugodnom Ovtrakium igr, osbmkismaa) v. o#l"^ Ofltrakodo '^gr. oitrakon Ijuskn) mn zool. red malih rakova * tijelom ne-ralanjenim i uklopljenim * dvije JjuStur* ostricitf IjZt oMrakon ljuska, koljka, koral mn. ffoel. okamenjene tkohke i ostrige ostriga (laL ostrna) kamenica, oStriga, koljka ostrixun (laf. oatrea kamenica;' med. trovanje kamenicama, otrinama Ostro gol I Injem.) pov. naijv za Istone Gote osoarij (lat, oanuarium) v. osarli -osbidijfl (tur hoSunu; oxvcta, odmaj.-da oslanjat) lini stagnare poVrniitriti' ubojiti, ocrniti oatarlja (tal. osteria! krma, gostionica, birtija oStija Ital Otia) v. hostija: kod Primorava i Dtlraalinaca: kletva kao izraz -uenja d* prijekora otro dat auster. tal. 0Gtru)ju*ni vjetar; jug. jugP, jugovina, juxnjak ot- (gr. un, otos) predmetak u stoBni-cama Bfc maenjem: uho, usni otakustWun (gr. us. otoi, akustikOB elusili > ka' pit^inva sluh. koji aiuti pojaavanju sluha nlakustllu 'ffr us. otos. akuo ujem, akiictikos ^lunij vjetina pojaavanja osjetila sluha otalge! <tfrt- ua, otos, algos bol) mn. farai sredstva za ublaavanje L otklanjanje hola u uuiii otnlgidna mrdstva fami. v. otalgici otalgija (fr, us. otos, algos bol) med. bolest utiju, uhobulja otarga C^r. us, otos uho, agra plijen] med. ulna knstoboba otava Uni olUiva. laL dci,-ivh.. glaz. v. oktava, o/ii ottava it. ab otavo 'lal.) u oktavi, u osmini tana di za imam tonova vise; alta nitava, ntlam atti otava rima 1011 toakoplja U aha otava, alt otavn (taj | visoka nrava. znak da treba svirati ujedou okmvu vie nego itu piAe u noiama otava cima'tal. oitara rjm**poct stm- od Hj^am stiho\a, lak aLfinca [sti-hovm obbk tal. epskog pjfuniftrA'a * rimom a b a h a b c cl otavina (tal. ottavinal gl97. maln oktava otelkOEia (gr. us. otos, elkot jmojna rana; med zagnujavanje uhu Oulo (OUkUo) 1 lit. 'Crnac mletackT, glavni junak isbnmene Shaknpea-rcove tragedije, zatrovan neopravdanom ljubomorom udavio je svoju vjernu i nedunu enu D&sdemondu a potoni i sohi oduzeo ivoL. pren. ljubomoran mui Otolo fothello' 3. vrstii vinove lo^c a tempora, o moree! A*: 0 udnih ti vremena o udnih h obiaju' i ujkhk kojim !K izraava nezadovoljstvo \re-oienoni u kojem se zin i njihovim obiajima: navod a CLcBronovog I-govora protiv Eatiline) Otenbila 1 ?r. us, otos. cn n, chno bje-v^mj med jtrealjka ca unetenie lijeka u u[ otet ^tjiL ottetLo) glaz. v. oktet OticUftr, us, otos. otikos nam J ran. mtd. srodstva (ili: lijekovi) prativ bolesti ubiju otijatar igre. ua. oUn. ial*r bjenik: biemk u bolesti u^iju, utni lijenik olijnrrija Igi usT uto, ialreu hheeejei rnanost o lue^enjo U*Ju. znarnst o biiledtLma usiju Otijatrika [gr. us, etoi, iatroiB njeenjel v, otijatrija otitlu (gr. us. otos) med. upala utii|u oto- (grc, us, otos) predmBthk u slocniCJina sa znaenjem: uho. uani otoetito (tal ottocento nutn iLotrnaj emuv u knjievnofiC i unuetoon XDC

hl. o^otntn tahjansku otodibda (gr. us, otos, odvne bol] med, bol u ulima otofon Igrt us. otos, fone j%-uk, glflflj naprava koja omoguava gluhima ffu^anj. u4na nfuAab<A otoglifii igr us. otos, glyfo dubom. urezujem) med. v. otogbfon otoglifoil (gr. us, otos, glyfn dubom, urpzujim) med. liica *a ioeenje UbLJU otogrnrlju (yrC. us, otos, grafia opis) Opi-niv a Oj e u^mu. opis usiju: otolit :gr. ui, otes, lithos kameni med. usni kameni otologija \grt. us. otiia. logia znanost) znanost o uAima i o usnim belcmima otomon |nr Othman, imetnmvaa turske u4in<inUiake dinastije, 1326.) istonjaka ptiivaljka bei uzgiavjjfl. kanape, divan otomikoza (gr. us, etos, mykes tfljiva) med. upala vanjskog usnog kanaln otopatija i^r. us, ntes. pathos bolest! med bjlrst u^iju, usna bolest otopbulika '.gr- us: ntos^ plastike vjetina obbkmanja' umjetno pravljenje uli' krpljenje, ramjeupivanjo) vanjskog uha otnrajjija (gr. us, otos, rag- korJBri od regnymi prsnem, puknemj med. krvarenje ji ufiiju otorejA (gr. us, otos, rhro torm, curim1 nttii turenfe gnt^a iz uijt* otorinolaringologija igr, us. otos, ris nos, Inrynv grkljan, lo^ia znanOBt> med, znanost o bolestima uiju. n<wa i grklj^a otoakleroia !gr. os, otos. skleron lomljiv, tvrd) med. kronina upala sred-asf$ uhfi * oTvTvfftjavapjem liuirttLV hubnjitke upliine, umanjivanjem po-kretljK'o'ti slumb koo.a i dr., fl posljedica je ogluivanje otoflkop (gr, us, otos, skopeo pramfl-tram* med. sprava (zrcalni za pn-glori nvnnjr uiiju oloakop^a (gr us, oi ^Jiop? prvraa-tram; Rhfd pregled uSijo poroocu oto-skopa otoiomija 1012 ozena otcitomija (grc. us, otos, tome rezanje) med. rasrezivanjo uha ntrok (starosl.) 1. kmet, sluga, rob; 2, dijete O nrhran venalem et matura (brevi) perituram, si solum emptnrem invenerit Oat.j O podmitljivog li grada, koji e uskoro propasti, samo ako se nae kupac (njoi kralja Jugurte to ih jc rekao odlazei iz Iti-ma nakon to je podmitio mnoge ugledne i utjecajni? osobe) ova<rija (lat. ovatio) kod Rimljana: mali trijumf", ulazak pobjedonosnog vojskovoe u grad pjeice ili na konju i 3 mirtinim vijencem na glavi pri emu je c^ednik, umjesto vola, prinosio bogovima na rtvu ovcu (ovis); danas: javno i burno odobravanje ili ukazivanje poasti oval (lat. ovalis, ovale) duguljastook-rugla slika; jajolikost. okruglast; u ovalu, u duguljastookruglom obliku, nprr slika ovalan (lat. ovalis) u ubliku jajeta, jajolik, duguljastookrugao ovaralgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. v. ovarialgija ovarialgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. ivana bol u trbuhu, a dolazi od jajnika ovarij [lat. ovarium) v. ooforon ovarijalan Uat, ovarialis) jajnini, koji pripada jajniku, koji se tie jajnika jajniki ovari u terapija [lat. ovarium, gr, therapeia lijeenje) medr lijeenje jajnika ovariotomija [lat. ovarium. gr. tome rezanje) med. operativno uklanjanje jajnika ovaritia (lat. ovartum jajnik, jajnjak) med. upala jajnika ovasar golem duh u ljudskoj spodobi ovalan (lat. ovatus jajolik) u obhku jajeta, jajolik (osobito u botanici) ovati-fnlian (lat. ovatus jajolik, folium list) bot, koji ima lie u oblikujajeta ovato-oblongan (lat. ovatus jajolik, oblongus dugutJaEtookruga) koji je vie duguljast nego jajolik overcil [engl, overall) jednodijelno radno odijelu koje se navlai preko obinog

odijelo OvidJje starorimski pjesnik iz 1. st; snano utiecao na cjelokupnu europsku knjievnost ovidukt [latr oviduetus) anat. jajovod oviforman (lat, oviformis) jajolik, u oh-tiku jajeta ovipara (lat. ovum jaje, parere radati, lei; nositi, snijeti) mn. zool. ivotinje koje se legu iz jaja; supr. vivipara oviparan (lat. uvum, parere) zool. koji se loe iz jaja ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis raanje, nastajanje) biol. v. oogeneza ovoidan (lat ovum jaje. gr. eios ohhk) u ebliku jajeta, jajolik ovologija (lat. ovum jaje, gr. logia) v. oologija ovoskop Hat. ovum jaje, gr. akopein promatrati) zrcalo za pregled jaja ovovipari (laL ovum. vivus iv, parere radafa, lei) mn. zool. ivotinje cya snesena jaja, u normalnim okolnostima, imaju u sebi vie ili manje razvijen zametak (npr. ptice, kljunasi itd.) ovula (lat. ovulum) malo jaje, jajace; bot. sjemeni zametak; zooL enska spolna stanica, jaje ovulacija [lat. ovulatio) med. izbacivanje zrelog jajeta iz jajnika ovum {lat. ovum) jaje; poeci n ovo (lat. ab ovo) od jajeta, Lj. sasvim od poetka, od same osnove ozemund vrsto kvalitetnog vedskog eljeza u ipkama, nazvana po istoimenom rudniku eljeza Osemund. uzena igri. oaina izrastao u noan neugodna mirisaf med. kihavica, upala nosa s balama runog mirisa Oziris 1013 oJvnlan Oziris mit. glavni bog stanh Egipana, hog riunca. suoriteli vremena, ?n-titnik Egipta i Nila. mu Izidiu ozokerit [gr. ozein mirisati, keros vosak) kem. zemljani vosak (prirodna smjesa vrstih ugljikovodika"!; upotrebljava se za pravljenje parafina i ceresina ozon Igr- ozein mirisatil kem. koncentriran kisik, nastaje pranjenjem elektriciteta u kisiku; oksidira jae nego kisik, stoga otire biljne boje i ubija klice; ima ga u zraku, osobito u umskom i morskom, iji je veoma koristan sastojak jer ga isti od kodljivih, klica; upotrebljava pc za bijeljenje (slonova kost, lan) i za ienje pitke vode od tetnih kMca ozoniroti tgr. ozein mirisati) kem. pretvoriti u ozon. preLvarati u ozon OTonizacija (gr, ozein mirisati) kem. pretvaranje u ozon ozonometer (grcr ozein mirisati, metr on mjera, mjerilo) kem. sprava za mjerenje koliine ozona u zraku: papir natopljen u tjepilo jodkalija od ozona poplavi ozostonuja (gr, ozein mirisati, stoma ustaj med. neugodan zadah iz usta, zaudaranje iz usta ozivalan (fr. ogival) arh. koji ima hjat oblik, Mljatog oblika; duguljast '.^.-v " j. :r--' - ^1........ . j-; - . : L tih:-" ' M - ,_hJ . :tAf - 1^ .'][li"i f_ O !, iji'iiJjlR' idu , - , r| - i .c -;--.| \." \ ". --i'/:-s -O-i: .z'tiL'.'a. - :'.);-,."i11 - . l'i L i;~'j.|jm^. .; "..-". li-:-:, -r.- -. ,^'^.>" 'j1 ?? i '. ; -'] - * i"^''' ,-r. 1 V; - h\ - .' .-v ,1 - i ;- ,-\r- ^\\~./ \ 'ii ' " -j. <-> \ .' ' [t 'tl't-l'i' 1 ' I " - I- . .i"1 t .j .1^ i * '',.'-;h":^ ^i4^- -

--.....-3 -i - V - ..r '- ; ,- .' v- - --: X "I i.;: -j .i ,. . '-. /if-<,! .-^ '] - '^'1 '.--]; .. ^i:i * ., \/;-,.-. -. '"'"V1 . r.ii . ' -i-' ] .....:..r- ._i" . j Pf:ft -/^'hL J^-i:: ^v-'i .'r^ily^-V \rj ., Fl ' .ri-;' _ r,, ;i ' -_ - |t. ,-o"-1,^1lr;,'-f-'- ' ' !-:!>-,: .j i.-- j:"1^ lit',i rptt* ^ '^'-i ri^',^^'" ,i -rTj.^-V>h-;",' .><- ?io.P, p dvadeset i drago slovo hrvatske latinice P kem. kratica za tosfor (lat. phosphor) p. Hi pafl. kratica &a paginu (lat.) stranica (u knjizi) p, glaz. kratica za piano (tal) polako, Liho p, m. kratica za per mille ili promile P. S. kratica za post scriptum p, t. kratica za pr tempore ili pieno titulo, premiso titulu pa (fr. pas, lat. pnssnsj korak, osobito: korak u plesu; klanac, tjesnac pac Injem, Bcize) kuh. salamura, rasol, marinat sa meso pace-maker it. pejsmejker (engl.) kod konjskih utrka: konj-vodi kiiji svojom hrzinom ostale potie i izaziva da ga stignu pacer (njem. Patzcr) eprtlja, neznalica, nespretnjakovi pacificirati (lab pacificare) uspostaviti mir, stiati zadjevice, izmiriti pacifiki (lat. pacificus) mirotvoran, mi-roljubiv, miran, tih; koji se tie Pacifika; Pacifika obala obala Tihog oceana; Pacifiche draa zapadne drave Sjedinjenih Amerikih T)r? ava koje lee na obali Tihog ceana Pacifik (lat. pacificus. mirotvoran, miran) Tihi ih Veliki ocean; Paeifih-teljsznic vekke sjeveraoamerike eljeznice koje spajaju obale Tihog oceana s Atlantskim oceanom pacifikacija (laL pacificati) uspostavljanje mira, vraanje jedne zemlje, koja jp u ratu ili u kojoj vladaju unutranji neredi, u stanje mira, umirenje, umirivanje, izmirenje, pomirenje pacifikale rlat. pacificus, pacilicalo) u kat. crkvi; ostava za svetinje, kutija u kojoj ae uvaju hostije paciffkator (lat, pacificator) uspostav-Ija mira, posrednik za mir, miritelj, mirotvorEio pacifist (lat. pacificus mirotvoran, koji i7miruje. miran) prijatelj rjeavanja meunarodnih sporova (i sporova bilo koje vrste) mirnim putem, protivnik rata, miroljubiv ovjek, pristaa pacifizma pacifistiki (lat. pacificua mirotvoran, miran) koji je u duhu pacifizma, naklonjen miru, protivan ratu, mirotvoran, miroljubiv pacifizam dat. pacifican napraviti mir, zakljuiti mir, gen, pacis mir. facio inim, uinim, pravim, pacifteus mirotvoran) kulturno-etiki i politiki pokret u svijetu (nastao u Zapadnoj Europi krajem XVIII, i poetkom XIX. st.) koji je protiv svakog rata i zahtijeva rjeavaoje meunarodnih sporova mirnim putem i odranje vjeitog mira medu narodima pacijent ij a (lat. patientia) strpljenje, strpljivost; ustrajnost, izdrljivost, postojanost pacijent (laL paliens) onaj koji pati. koji holuje, bolesnik paciscenti (bit. paciscor sporazumijevam se, pogodim se, paciscentes) prav. ooi koji zakljuuju ugovor, koji paci&ceritne strane ugovaraju, ugovorne strane, strane u govornice paciscentne strane prav. v. paci^crnh pack ik pek iong!.) etvrtinkn, engleska mjera za ito i dr. = 9.0&7 I pAangn drutveni ples koji u sebi sadri elemente starih kubanskih plesova te sarnbc i carlstona paariz 'tor. paariz prepona, prepreka) sleta, kvar, nepribka, nezgoda paati se (lal. impaociarsi) mijeati se u to, upletati sc puu li (patch oh) hi Ijka veoma jakeg mirisa (lak plectranthus graveolens); vrsta jakog mirisa koji se priprema od te biljke pacura (tur, paavra) krpa. dronjnk; pren. beznaajan ovjek paddy it. pedi (engl,) 1, u Istonoj Indiji: ria u ljuskama, neoliustena ria Paddy it. pedi (engl.) 2. podru gljivo . ime kojim u Engleskoj i Sjev. Amei'' rici zovu Irce (rije postala kvarenjem imena St. Patrick, zatitnika Iraca)

padela (tal. padella! tava padiak (perz.) gospodar nad kraljevima, samodrac, car, sultan, veliki sultan (jedna od titula bivih turskih sultana) padok (engl paddock) ograda na livadi za okupljanje konja pred utrku padnvaua (talj vrsta tal. plesa, pavana padrone (tal. padrone, lat. patronus) gospodin, gospodar; gospodar broda; zatitnik, pokrovitelj paga (tal. paga, lat, pacare) plaa, nagrada; rudnika dnevnica; obraunska knjiga; knjiga, u koju se upisuju radnike zarade u nekim poduzeima pagament Gat. pagamentum) pomijeana kovina, slitina, legura; staro, izlomljeno erebro (za topljenje); kovani novac, osobito silan novac; trg. pahimemngitls plaanje gotovinom; rok dn kojeg treba izvriti plaanje pagar [hit. Pagjus vulgaris) zool. morska riba, slina zubacu pagina (lat. paginaj stranica u knjizi. broj koji oznaava stranicu knjige paginacija (lak paginatio) tisk. brojevi koji obiljeavaju stranice knjige; obiljeavanje stranica knjige brojevima, numeracija pngimrati (Lal. paginare) obiljeiti (ili: obiljeavati) brojevima stranice knjige (ili: rukopisa) pagoda, (hindust. but-kadah) u Europi udomaen naziv za idelskc hramove u Indiji i Kini; Ham idol; idol koji klima glavom; mala figura koja klima glavom i pokree ruke; istono-indijski zlaLni novac razliite vrijednosti p ago pleh ija (gr. pagos mraz, plexis udarac) med, smrzoutost, uzetost zbog smrzavanja pahi (gr. pachvs") predmetak u sloe-nicama s znaenjem: debeo, odebljao, zgusnut, zgruaan, stvrdnut paJhidermi (gr. pacbys. derma koa) zool, riebelokoci, ivotinje debele koe, npr. slonovi, svinje i dr pabidermian (gr. pachys, derma koa) koji ima debelu keu, deheloko-ac pabidermijn (gr. pacbys. derma koa) med. aadebljavanje i otvrdnjavanje koe pahiemian l^r. pachys, haima krv) med. koji ima zgusnutu krv. zgusnute krvi pahiemija (gr, pacliys. haima krv) med. zgusnue krvi, zgusnuta krv pahiirjenija (gr. pachys, hymen koa, epna, koica) med zadebljavanje koica pahbmeningitis (gi*. pachys, menins epna. modana opna) med. upala tvrde modane opne 101F* pahimenJaks 1016 pako pahimenlnks (gr pachys, meninx modana opna) anat. [vrda modana opna pahintici (gr pachvno udeblja vam, inim da posrane debeo, tovim' mn. med. arudstvji koja pomau debljanje pali in tican Igrt- pathync-in udeblja-vam, inim da postane debeo, tovim) med, bC0.il deblja, koji izaziva debljanje pahisomija Igr. pachvs, soma tijelo) med. zadubJja vanje mekanih dijelova tijela pabitrop igr. paehjs, tropos okret, pravac; nain) Hz. naprava koja omoguava brz? vezo elemenata da bi se dobila najpovoljnija vreta koju zahtijeva Ohmov zakon: najveu jainu smije daje ona veza kod koje je unutranji otpor to blii danom vanjskom otporu pahometar igr. pachoa debljina, me* tron mjerilo, mjera) opt instrument za mjerenje debljine stakla za zrcala paja (tur.) poLaaj, in, stupanj pajac (LaL pajazzoj I u tak; cirkuski klaun, kemiar pajan (gr. pman) himna u slavu nekog boanstva, iftohito Apolona; sveana. radosna, pobjednika pjesma koja je pjevana viaeglaicno; pean pajdak (tur. pajtak! 1. pjeak u ahu. pijun, 2. kratak ibuk pajdafi imud. pajtas) drug, prijatelj. istom.iAlie.nik pajda (madr pajtas. perz. pada) drug, istomiljenik, prijatelj pajel (Fr. paillette) zrnce zlata u pijesku ili vodi, listi zlata; vrsta lake svilene tkanine pajkeles <hebr priel dugaki uvojci u ortodoksnih ;poljskih' Zidova pajnkrt : njeni- Uankerr; izvanbrani* dijete, knpili> pajnt ;ongl. pml, p . port pratai mjera za tekuine i Kito u Engleskoj = 0.5KH 1

pajol (tatr paglioloi pomina danku na dnu lade pajon (fr. paiUon; listi srebra ili neko druge kovine pajonist i.fr. pajomstel tanl. pnsbaia pajomzjna pajonizam leoL nauavanje o posebnoj milosti Hojoj prema izabranima, nazvano po fr. reformistu ('Inudeu Pmllonu (!fi2fi166ok koji ja branio to nauavanje pejxL Lnjem. Boisclj krma, gostionica pak injem. Pauk) I. v. paket pak (engl. pack) 2. mjera ?tt vunu n Engleskoj = 108,86 kg. paket paka i port,, braz. rasa. lat. gavia raaa) ui, brazilski takor Pakalij (lat. pas mir) sterorimaka Bve-nnost opeg izmirenja pakao krzno kanadske lisice pakaret (p. pacaret) vrsta najboljeg panjolskog vina; cherry paket <Tr. panjuet, tal. paccetto, njem, PackJ rukovet, sveanj; roba sloiena i umoljuia u papir, kutija ili fandiik $ robom; pak pakotirati (fr. paqueter) praviti svenje ili; paketc.i: poketir-matna sprava za pravljenje paketa, osobito duhana, zaina, jaja i dr. paketni brod potanski hrod, obino manji hrod koji u odreene dane prevozi putnike i potu od jedna luke do druge pakfonoj (packfong) v. pakvon pakirati (njem. pack) zamotati (ili: spromiti) stvari radi poiiJjnnjn, praviti paket. pren. namjetati karte, v&-ruU na kartama pako (ptruan. paco) 1. zooL vrstu peruanska lame. manja ud obine, osobito cijenjena zbog veoma fine i skupocjene vune koju u Engleskoj prorauju kao devinu dlaku pako ftal pacn) 1. trg. sveanj robe, bala robe, zaveljaj s robom pakpapir 1017 pftkpepir Iniem. Packpapicr) vrat papir za pakiranje pakt (LaL pacisci sporazumjeti se. pne-Lum) ugovor, pogodba, dogovor. Sporazum; savez; ex pactf it- eks pak to (lat.) prema uguvoru. prema pogodbi; /rta atrdiii it. pakta dotalija Hat,) prav. brani ugovori paktirati (lat. pactare) ugovarali, hu-etavljati ugovor, pogoditi se, pogaati fu; sporazumjeti se, sporazumijevati se pakunp; (njem, Packung) pravljenju paketa, pakiranje: nain pakiranja pakvon (packfongj slitina, legura bakra 150*' cinka, i,TS^) i nikla U5ft). po boji veoma slina srebru i na zraku postojana; upotrebljava ne 20 izradbu stolnog posuda, raznih ukri-BB itd., "novo srebro", argenian, pak-Fong paJa (tur,) dugaak bojni no : ' Patacij (lat. P Rlat i nm) v. Palatin 2 palaa (lat. palatium carski dvor) velika i lijepa kua, dvorac Palaa (r. Pallas. Pallados) mit, v. Hnlns paJadij (gr. Palladion) 1. mit, Paladn. legendarni kip Atene u Troji u kojemu j ovisila sudbina Prijamovog grada, jer ga raje nitko mogao tmvojiti dok ae kip nalazio u njemu; otuda pren. avaka stvar koja se smatra uvu-tom i za koju se vjeruje da ima zn-Atitu i mo; okrilje zatita; 2. kem. platini veoma alina kovina koja ae javlja zajedno s njom, otkrivena 1803-, ntomaka teina 10G,7, redni broj 4fi, znak Pd paladtjanizam arhit. oponaanje, osobito u XVII. i XVIII. st- u Englesko), umjetnikog graditeljskog stua glavnog majstora tal. renesanse Andrea Palladija tlSLB15S0: paladin ifr. pala din. lat. palntmua carski) u francuskim i panjolskim romanima: ime viteza iz pratnje Karla Velikog, dvorski vitez; pren. otmjen vitez, junak: vitez lutalica, pustolov palador shlina (legura) zlata i paJadija palafiti (tal. palafitta kolje, stupovi) mn. sojenice, stanovi nn sohama ili kolju radi zatite od poplava, vlage i dr.; u ovakvim stanovima i danas ive neka indijska, amerika i dr, plemena Palnmcd mit, sin eubejakoga kralja Nauplija. istaknuti junak n Trojanskom ratu: karakterizira ga velika domiljatost (pripisuje mu se izum pisma, brojanog sudtdva i astronomije) patamida (tal. palamita) zno|r vrsta morske ribe, polanda palanceger (njem. barmherzig milosrdan i pripadnik laikog reda "MJ-toerdna braa" (uobiajeni naziv u starom Zagrebu)

pahander (tah palandra) pom. vrsta bojnog broda (za bombardtrnrne) palankin (hmdust palki, port.. ffr, ongb palano^uinl nosiljka; pom. kotur za dizanje jedara palan Ifr. palanehe) gniba tkanina od vune i lanenog kunca, upotrebljava se za podstavu, mornarske ogrtae i dr. polarizacija metoda zagrijavanja mlijeka parom, jedan od puatupaka za konzerviranje avjezeg mlijeka na dulje vrijeme Palas (gr. Pallas) mit. nadimak Atene, hoico mudrosti, lijepih vjetina, ratnike hrabrosti i vjc&tine itd. (kod Kimljana: Minerva); astr planetoi otkriven 1802.. Paladn palaa glavna zgrada u srednjovjekovnom zamku, sa sveanom dvoranom i odjelima za stanovanje" sama sveana dvorana palatal (lat palatum, pnlamle nepce) gram. nepanik prednionepflni glas (, , d. , j. Ij, nj, ft, *) palutaliz irati palntalizirati OaL. palatum nepce, pa-Iutilizi gram. umckfcali. umek&avati (glnsove); usp palatal palatalni |LjL palatum, pnlatabs nepce) anat. nepani; gram. nepani, tj, mrk. prednjonspfam (glas) pabatin (fr. palatine) 1. enaki krzneni Ovratnik Palatili (lat Palatimi*) 2. palatinski brijeg i kraj u starom Rimu. gdje je bio dvor cara Augusta i njegovih nasljednika (Palacni; pren palaa, dvor rimski h careva palatili (lat. palatmus) 3. prvotno: svatko tko pripada palaciju; u sred. vijeku: velikodostojnik w, najblie kraljeve okoline; u Ugarskoj, do 1853., najvii dravni velikodostojnik, kraljev 7nmjenik, vicekralj; vojvoda (u Poljskoj; palatina* (lat. pala ti naturi zvanje, do-stojaogtvo i pndruje prdatinn, palatina vo, vojvodstvo: unp. palatili 3 palatinis dat palatum nepce) med. upala nepca palatoplastiba fiat, palatum nepce, gr. plastike vjetina Oblikovanja) med. umjetno pravljenje nepca palHtnm ilat. palatum; anat- nepce palntum artificiato Ilat 1 o zubarstvu: umjetno nepce palavorda (tur. palbvrn laz. Lakrdijaj 1. razmetljivnc, hvidavac, . nitkov, hulja paleglaj drutveni pio* udvoje i s nekoliko parova palenta .tal., lat- polenta; gusto skuhano kukuruzno brafino i prelivene vrelom matu ih. maslacem te mlijekom ili vrhnjem; zjrunci, pura paleo- (gr- palama] predmetak u slo-enicama sei znaenjem: stari, drevni paleoantrnpologijn 'grc.) znanost koja prouava ljudske rase u pretpovijesno doba paleontografija paleobiologija ;gr palaion, bios ivot, logia znanost'' biologija pretpotopnih ivotinja i biliaka paleobotanika (gr. pjdaioa, botemi kej v, pnlcofitologija puLeooksija igr. palaios, doxa mi-benje. mijenje) starinsko miiljenje, mialjenje u starinskom duhu patoofitologija (gr. palaiu*. lyton biljka, logia znanost) inanOat o okamenjenim ostacima biljaka koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima: paleobotaoika paleofrtm (gr. palaiofron) onaj koji i ili: ona koja) se ponaaa kao atar ovjek, Starmali, starmala paleogen (gr. palaios, gen- korijen od gignesthai poslati., nastati) geni. stariji tercijar, doba u kojom su mnogi krajevi Kurnpe bih pod morem pnleogeograflja 'gr. palaion, ge zemlja, gralia opisi znanost koja &e bavi zemljopisnim problemima i prilikama u prijanjim geolokim razdobljima i koja tezi rekonstruirati sliku prijanjih doba paleograf :gr. palaios, grafoi? poznavatelj starinskog piima, strunjak n itanju aLarih rukopisa paleografija (gr- palaion, grada pisa-njo, pismoi poznavanje starinskog pisma, poznavanje starinskih rukopisa, vjetina itanja starih rukopisa pal politian (gr. palaios, lithikos kameni i koji pripada starijim kamenim razdobljima paleolog 'gr. palaios, loROs rije, povjesnica^ 1- pristala slan vjere, starn-vjerac 2. poznavatelj, prouavatelj starina

pulenlogija (gr. palninu, logia znanost) fltaro nauavanie (supr ricologija); znanost o starinama, poznavanje sta-nna paleontografija Igr. palaios. on gen, onim bie. ono sto postoji, gralia opis) 1018 paleontolog opiaivanie okamenjenih ostataka hr-ljaka i ivotinja koje su ivjela u prijanjim geolokim razdobljima paleontolog (gr palaios. on gen. omos bie, pnl. od emai biti, poatojati, lo-gos znanstveno istraivanje! znanstvenik koji prouava ivotinje i biljke iz prijanjih geolokih razdoblja paleontologija gr. palaios stari, drevni, ethmw narod, logia znanost) et-< nologija nnjtarijih i pretpovijesnih naroda paleontologija [gr- palaios. on gen. untoa bie, poptujee, od einai biti, postojati, loaia znanost) znanost koja prouava zivobnje i biljke koje su ivjele nit Zemlji u prijanjim razdob-ljima i iji se tragovi i ortaci nalaze i danas u Zemljinoj kori paleotcrrioo (gr. palaios, therion divlja ivotinja, zvijer) pretpotopna ivotinja: vrsta pretpotopnih ivotinja koje 2nae sredinu izmeu tapira i nn&o-roga palentipi (gr pnlaie?, typou olia&k) mn. poetne, prve tiskane knjige na-koo i7-uma tiska; inkunabule paleozoik f(rr, palaios. zoon ivuUnjai geui. v pod paleozojski pateuvojaki cr palaios, ^oon ivo-tinja) koji ao tie pretpotopnih Sivotinja, u znanosti o planinama: koji sadri u sobi ostatke najstarijeg *ivo-tinjbkog svijeta na Zemlji: geol, pu-/eojojsfeo duba di paleozcik doba u razvitku Zemljine kore kuja obuhvaa formacije: permsku. karbonftku, devonaku. silursku i kambrijsku paleozon IflT- pnlaio?. zoon ivotinja! pretpotopna ivot i oj a palcozimlogfja <gr. palaios. zoon ivotinja, logia znanost) znanost o ivotinjama koje *u ivjele u prijanjim geolokim razdobljima Palca starorimbka boica, zatitnicu stada i pastiru palijacijji Palestina igre. Palaistine, lat. Palestina, hebr. Pilo*dheth( zemlja Zidova (Hehreja), obeana zemlja, Kanaan (nazvana pa Kilistejeima koji bu drali velik dio te zemlje i dugo ratovah sa idovima* palestra :gr- palaistra hrvahste; vjb-babSte, \^cf naimica; lal. palestra) br-valiste, akula hrvanja, kola za maevanje, mjeatn za gimnastika vje*-banja kod atarih Grka i Kimljana pales trika igri. palaistrikos hrva lisni, vje'balian]) vjetina maevanja, hr-vanja, boksanja i borbe uope. v. gim-nasbka palestrina-stil glaz. ih a-capella-stll it. a kapela (tal.) glazba za pjevanje bez, instrumentalne pratnje (nazvan po kompocdtoru Giovanmju Palestn-m, 152615941 palestrit (gr, pfllaistritc?, lat. pales-trita) borac, hrva, gimnastiar paleta {fr. palette, tal. paletta, lat. pala lopata] jnjolika daica s otvorom za palac bjeve ruke, slui dbkarima pri radu za d rta nje i mijeanje boje paleto [&. paletot, sp. pah?toqufcl gornji kaput, ogrta, pelerina pali (sankr.) sveti indijski jezik kojim su napisano svete knjige budistike rebgije, mladi izdanak jednog dijalekta slinog annskrLu pnliditet Gat. pallidus blijed, palhdi-tas) bljedilo, bhjedua; usp. palnr pBlrflkacija (Ut. palus, palificatio kolac) utvrivanje zemljita koljem da bi se sprijeilo odronjavanje i udno-seuje zemlje palij Ilat. paUiumi orenbi, pokriva; ogrta, osobito grki ogrta (za razliku od rimske toge); biskupski ogrta koji su od IV. st, rimski carevi davali crkvenim velikodostojnicima kao zoak njihove duhovne vlauti, pren. oknljo palijacija (lal pal liatio} ugrtanje, omn-tanje. dotjerivanje neega da ima 1019 palijata 1020 Paliour ljepi kgled. uljepavanje; med. prividno, povrno lijeenje, privremene ublaavanje bolesti ili bola palijata (lat.) starorimBka komedija sa sadrajem iz starogrkog ivota i u grkoj odjeci

palijativ (lat paiHatus, palhativum ogrnut palijom) med. lijek ili sredsLvo kiije uklanja privremeno bol i vanjske znakove bolesti, a ne njezin uzrok, lijek koji privremeno lijei i trenutano umiruie bol; pren. srodstvo koie tamo privremeno pomae, privremena porno, trenutana pomo palijativan (lat. palliativus) koji lijei samo privremeno; koji rjeava neko pitanje samo naoko, samo za neko vrijeme, koji zatakava, ublauje; palijativno lijeenje lijeenje koje otklanja prividno samo vanjske znakove bolesti, a ne samu bolest i njezin uzrok (supr. radikalno lijeenje) palije (fr. paliurj zrakr u govoru zrakoplovaca: krai horizontalni let (najee pn uzlijetanju i slijetanju zrakoplova) palikari tnovogr. palikanj mn. neredovite brupe, vojnici dobrovoljci u novogrkoj voiaoi Palilije (laL.) seoska svetkovina (21. travnja) n a Ft boice Pales palilngija [gr- pahn opet, ponovno, logos rije) rel. vraanje, ponavljanje jedne rijeci ili vise rijei s kraja reenice ili stiha na poetku sljedee reenice ili stiha, npr. Tko jc junak na drijelo, na drijelo junak tko je palimbakhej (gr. palimbakcheios) metr. tmslono stopa koja se sastoji od dvaju dugih i jodnog kratkog sloga:--U; anribakhej palimpsest igr. palimpsestosl pergament s kojega je, u doba oskudice pcrgarnenata, prvohitni tekst, izbrisan pa napijan novi; pomou kemijskih reagensa esto je mogue proitati i prvobitni tekst: endes res-eriptus palindrom (gr. palindromos koji se vraa, povratan) poet rakovski stih (versus kankrinus), tj. stih koji i sprijeda i straga jednako glasi; rije koja kad se ita sprijeda i straga jednako glasi, a ima isto (npr. ratar, potop} ili razliito znaenje, npr. dan = dan i nad palinrironiija igr. palindromia vraanje, povratak) med, povratak iste bolesti, nov napadaj isle helesti; recidiv palingeneza igr. palin opet, ponovno, genesis roenje, postanak) ponovno raanje, preporaanje: teol. uskrsnue mrtvih na sudnji dan; nauavanje da e i grjesnioi na posljetku ui u carstvu nebesko (apokatasta-za); moralni preporod ovjeka; ponavljanje (ih: nasljeivanje) osobina predaka paliografija igr. palin opet ponovno, grafia pisanje, pismo) vjerno prenoenje drvoreza, bakroreza i dr. na kamen a da se original ne pokvari palinoduja (gr. palinodia) opozivanje pjesme, pisanje pohvalne pjesme umjesto prije napisane uvredljive (kan to jo .Stesihor Himeranin. umjesto uvredljive pjesme za lijepu. Helenu, peshje spjevao pohvalnu); prav. opozivanje onoga to se prije o nekomu pogrdno reklo ili napisalo paUnodirati (gr. palinodia) opozvati (ih. opozivati) reeno ili napisano Palinrjr (lat. Palinurus) mit, u Vergi-Ujevoj lineidi: vjerni Enejin kormilar., utopio se u moru kraj jodnog rta u Lukaniji kad su plovili u Italiju; otuda: vjeran kormilar uope; zool. vrsta velikog morskog raka, hlap (lat. Palinurus vulgans); pom. nautiki instrument za odreivanje skretanja (devijacije) kompasa palir palir (njem. Palier, Pallier) starjeina zidara i radnika na nekom gradilitu i dr.. rasporeuje i nadzire rad. pomonik (ili: povjerenik) glavnog poduzetnika; graevni poslovoa; poltr palisada (fr, palissade. lat pulissata, palus kolac) ograda ud kolja: vojr kolje, u gornjem dijelu zailjeno, zabijene u zemlju uspravno ili ukoso. osobito kod poljskih utvrda; bot. paiisadno tkivo biljno tkivo graeno ori jednakih parenhimskih stanica, bogatih klurofilom (ovako nazvano zbog sknoati s ogradom od kolja, pali-sadom) patisander-rvo grimizno drvo. vrsti veoma finog gvajanakog i brazilskog drvea ljubiastoplavo boje. koje pod utjecajem zraka mijenja boju (upotrebljava se za li ne stolarske izradbe, glazbene instrumente itd,) paliKrrati (fr. palisser) vezali mlado drvee tako da raste u odreenom smjeru pall-mall it. pel-mel (engl.) igra & kuglama i drvenim batiem (uobiajeniji naziv kroket): igralite za u\\ igru palma (lat. palma, gr. palame dlan, aka) 1. dlan, aka, mjera za duinu: pedalj palma (lat.J 2. bot. poznato tropsko drvo, visoko i golo, s liem i plodom (datulama) samo pri vrhu. pren. pal-mina granica nagrada, 'dava. znak pohjede. simbol mira

palmaran (iatr palma, palmans) dlanom, koji pripada dlanu; dlanast, slian dlanu; paimarna manipulacija dodirivanje rukom (kod magnetiziranja) palmarij (lat. palmarium) nagrada za uspjeh ili pobjedu, osobiti) nagrada odvjetniku za dobivenu parnicu Palmarum Gat. palma, dies palmarum) kod katolika: nedjelja pred Uskrs, dan kad se proslavlja uspomena na palnr sveani Kristov ulazak u Jeruzalem kad su mu bacali pred noge palmine granice. Cvjetna nedjelja. Cvjetnica paJmptnra (lat) zool. sraslost prstiju opnom, npr. kod ptica plivaica palmerston teko, dvostruko tkano sukno za zimske kapute (naziv po lordu Palmersbinu, 1784 1865) palmestrija (lat. palmestria) gatanje u dlan. hiromantija, hiroman&ja. palmete (lat. palm, fr. palmcttes) mn. arhit ukrasi na grkim svodovima u obliku palminog lia ili granica palmin (lat palma) procisena kokosova mast (za jelo i za pripremanje margarina) palmipedes (lat. palmipedes) mn, zoni. ptice plivaice, ptice sa sraslim prstima, s opnom za plivarge Palmirn 1. oaza s ruevinom antikog grada u. Sirijskoj pustinji, sjeveroistono od Damaska: E. est naziv razliitih trgovakih predmeta, osobito kozmetikih psi mit (lat palma) palmino brano, palmina sr palmoiia (lat. palma) margarin pripremljen od kokosove masti palmos (gr. polio vitlam, zavitlam, pal-mos vitlanje; drhtanje) med. udaranje, kucanje [osobito srca. bila) palmoskop (gr. pahnos udaranje, skopeo promatram) med. instrument za mjerenje otkucaja bila. pulsa palmoskopija (gr. palmos, udaranje, skopeo promatram) med. promatranje otkucaja pulsa; gatanje (ili: proricanje) po otkucajima bila, pulsa palmospazam (gr. palmos drhtanje, spasmos gr) med. gr koji izaziva drhtanje paJoraantija (gr. palos drijeb, kocka, uianrein proricanje) proricanje iz kocke; kleromantija palor (lat pallere. pallorj med. bi jedilo, bljedoa: problijedjelost. mrtvako bljedilo; usp paliditet 1021 palpabllan 1022 panama pa lp obi lan (lat. palpabilis) opipljiv; oit. o&t, jasan palpadja (lat. palpatm} dodirivanja, pipanju, opipavanje paJpe (lat. palpae, pidpes) mn. zool. ticala u kukaca (insekata) paJpebracija flai. palpebratio} treptanje, tnurkanjc palpebnJni rlat. palpebrahs; koji pripada onim kapcima, kapani palpirati [lat. palpare) blago dodirivati, gladili rukom, pipati palpltacija (lat. palpitatio) med. kucanje srca; kucanje bila, udaranje puten pnlpltlrati (laL palpitare) med. kucati, Lupati; drhtati, treperiti, titrati; trza-ti sc, micati se paJtO (fr palotot: muki ogrta, safli-ven u struk i a ovratnikom od baruna; ogrta uope paludium llal. palus gen. paludi* bara} med. movarna, groznica, malarija paludozan (lat. paludosns) movaran, barovit, barski parna vrlo opasna otrovna zmija [lat. Hungarue fosciatus) pambioma (gr. pan sve, bio* ifrvot) fil. npco naelo rvuta pamflet (engl.. fr. pamphlet) kratka nepovezana rasprava, obino 0 nekoj spornoj, politikoj ili drugoj temi od opug interesa: letak, mali spis ili knjiica, s pievim imenum ih bez njoga. ija je svrha nanesti nekome uvredu ih sramotu (njime se obino slute pohtiki protivnici, osobito pred znaajne dogaaje, npr. izbore itd.i pamfletiat 'engl.. fr. pamphlet; pisat pogrdnog spisa ipamfleLaj pompo (poruan.J velika i travom bogata ravnica u Junoj Americi pampeiro '.port. pampeiro) hladan i jak vjetar sa 7npada ih jugozapada koji pue f Anda preko ravnica June Amerike . >. . , pnmpero Ip. pampero) vr pampeiro pamplegija (gr. pan sve, plegr udarac.1 med. modana kap n cijelom tijelu, opa uzetost tijela pamuk (tur.; poznata biljka iz porodice ,-Ojfoinva i tvar koja ae dobiva od njezina ploda

Pan !(rr. Pan? 2 mit. sin Hermesa ili Zeusa i jedne nimfe, bog polja, uma, stada i pastira, izumitelj pastirske frule, r kozjim uima, jareim rogovima, bradom 1 nogama, runjav po cijelom tijelu; smatrali su ga i izazivaem iznenadnog i neopravdanog straha, te otuda izrazi: panika, panian strah pan [po|j.. e.) 1, gospodin; gospodar pan- (gr pas sav. pasa sva. pan sve> H predmetak u sloenicama sa znaenjem: sve pan-nnc(finalan (gr. pan. lal. natio narod - koji setie cijelog naroda, svenarodni, openarodni pan-nc|friiam igrC pan, sp negro crnac pokret za ujedinjenje afrikih cm neki b plemena pan-pBO-realoran (engl. pan tava) re-Htoran u kojem ne jela prireuju pred Oima gostiju i odmah, serviraju panaceja (gr. panakcia) lijek za a^e, opi lijek, bjek protiv svake bolesti, udotvorni lijek; usp. Panaceja Panaceja. (gr. Ponakeia) mit. lijenica kojn sve lijei, boica ozdravljenja, ki Kskulapova; usp. panaceja panada Ital. panataj popara, juha s. ukuhanim kruhom panafrikunizam tenja za ujedinjenjem svih afrikih naroda paoa^fija igri pan sve. agios svet. sveli) u pravosl. crkvi: prslui, ikonica Krista ik Bogorodice koju arhijerej, ponad kriza, nosi na lancu na grudima; lisp. enkolpija panama 1. vrstn poluvunonih tkanuia b kvadratin im uzorkom, osutnto za panama 302,1 eire; eir izraen od takvih tkanina panama '2. izraz kojim oe oznaava slom jednog sustava, poduzea, osobe itd.r prema afen koja je izbila za vrijeme izgradnje Panamskog kanala (prokopa) panamerikanucarn {gr- pas, pasa, pan sav. sva. svi?) opi naziv za sva nasL-ojanja kojima je cilj ostvarenje politike i gospodarstvenu zajednico svih amerikih drava pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih IMava panamski eir oaobita vrsta runo tkanih eira od najfinijih trava 1 pri-redenih niti panar (tal.) iroka kotara za lovljenje riba ppnaricij (lat panariciuin) med. prit na prstu, kukac panasirati * fr. panahure' izradili u raznobojnim prugama panateneje (gr. Pan-athenaia) mn velike narodne svetkovine u Atem a ast boice Atene (svake etvrte godine) panaogija (gr. pan sve. auge svjetlo) openito osvjetljenje nekog pitanja, objanjenje i-n svih strana panazrjatizam tenja za ujedinjenjem svih arijskih naroda panbabiloniznm [gr. pan)mi*ljonjo po kojem se sve religije i cjelokupna kultura starog svijeta uope, a potom i dananje religije i kultura, vode poglavito na utjecaje starih babilonskih shvaanja panbiotizam (gr. pan sve, bioE ivot) Eil. shvaanje po kojem Svuda u prirodi vlada ivot (A. 14erg*iin> pancer iial. panziera.i 1, prsni okiop od eljeza ili elika, 2. ukUip ratnih brodova; 3. tenk, borbeno vozilo panceta ital. pancetta; slanina a mesom, trhuina. ttv. cariko rno*). "kaj-zerflaj" pancir (tal panziera) v. pancer Panatantra isanskrt.) glasovita Staro-mdijska zbirka pnpovijcdnka panda zool, ivotinja nalik na medvjeda, 'himalajski medvjed' pandan [fr. pendant) predmet, osnhiln slika, knp se radi simelre slavlja uk drugi slian predmet, uz drugu slinu sliku ih prema drugom slinom predmetu ili drugoj slino] slici; pren, (ono to jej slino, jednako, "slika i prilika'' pandantiv (fr, pendentif) arhit. dio kuglastog svoda izmeu velikih lukova Sto dre kupoie pandekta. (gr. pan sve. dechesthai sadravati, pandektes koji sve sadri u sobi) mn. 'knjige koje sadre ave' glavni sastavni dio Oorpus juri civi-lis. zbornika koji sadri pie starijih rimskih pravnih pisaca (koji je sastavilo, po naredbi cara Ju&tinijana. sedamnaest pravnika, 1 koji jc objavljen 16. XII. 533, sa zakonskom snagom): takoer: naziv koji obuhvata cjelokupno rimsko graansko pravo i predavanja 0 njemu; digesla pandektist :gr pandektes'strunjak za pandekte; profesor fakulteta koji predaie pandekte i rimsko pravo

pandemlan (gr. pandemios) koji sc tie cijelog naroda, opdi, svuda rairen, u cijelom narodu, u cijolnj zemlji, na djelom kontinentu, na cijelom svijetu: aupr. endemian, opidcmican pandemija (gr. pandemiOS koji so tie cijeloga naroda, opi! med opa bolest, bolest koja pogaa Cijeli narod i]i kraj. opa epidemija pandcrooiiij {gr. pandaimouionJ hram posveen svim oVmonima ili polubogovima: svi zJi duhovi, svi vragovi; prebivalite svih vragova, carstvo 90-ume. pakao pandereta [p. pnndcrcta) tflaz. mali tanbmin pandero (p. pnndcro)g1nz. v. tamhurin pitonisa ioa placangst pi ton Ira Igre. Pyton, fr. pythonisse) proroica, gataliea, vraari ca pitoreskan (tal. pittoresco. Int. pictor nliknr] ivopisan, ivopisno lijep, slikarski, zgodan za slikanje, npr. krajolik; koji sadri ivopisno izlaganje ili opisivanje 'Lprica, putopis i si.; pitoroako i tal. pittoresco! mn. ivopisni Opisi, ivopisna ocrtavanja pltns i,gr. pithos) velik, odozgo otvoren up; vr, krag, barilo ta vmo pituita tlflt.) med. sluz, itka tekuina u lijolu pttof toun (laL pdtuitaaua) sluzav, pun sluzi pitur (tal pillare] 1. slikar, 2. soboslikar i liilac pi it. piju (tal. pi, lat. plus} glaz. vise pluJkiJn (gr. pvulkos koji izvlai gnoj, pyon gnoj, riko vuem, odvucm) med. iscjeivanje gnoja, isputanje gnoja piulkon Igr. pyubW kuji izvlai gnoj, pyon gnoj, elko vuem, odvucm) mori, rijev za isputanje Gnoja plum corpus it pijum korpus dat.) dobmtvernn ustanova, zaklada pfurlja (gr. pyon gnoj, urein mokriti) med. izluivanje gnoja ? mokraom, posljedica upale mokranog mjehura ili bubrenog zagnigavanja pitta it pijua .lati poboan, bognbo-jbiljiv; poten, savjeti n, bogu ugodan plut (hebr., gr. poiebin) rrhgijEke pjesme i molitve sinngogalnO|r kulta (kod ?-idovaj pivotmeri [engl. pivotman!1 najvaniji ovjek, sredinja osoba, as. onaj u koga se polau najvee nad <npr. u nekoj utomadi) pizzicando it. picikando (tal.) glaz. proizvodei zvuk trzaj ui pratom umjesto gudalom (na violini] pizzicato it. picikabi 'tal.) fclaz. \ pi?-zicaudo pion ifr. pigeon. lat- pipio) golub; vrsta inih jabuka; vrsta fr. papira malog Formata, ples slian otiu pjnea (tal. piazza. lat. platoa, gr. pla-teia irok put) u Italiji; trg. trite; iroka ulica; usp. pijaca, plac pjat (tal piatto) tanjur, plitica pjjatl [tal. piatti) mn. glaz. dvije metalne ploe kojima sc udara jednom o drugu, cimbti; tanjuri, plitico pjedestal (fr. piedestnlJ v, pijedestal pjerin ifr, pieduche) malo podnoje za popraja, akvarije, vaze i dr. pjcluo tfins.! mn. port posebne cipele za skijanje 5 vrhovima savijenim na-fiore pjereta (fr. pierctte; zenB obuena u karnevalsku haljinu, slinu kostimu glupog Augusta pjea (Ir. piece, tal. pezza, lat. pecia) dio. komad; komad novca, novac; top; kaza NB no djelo; glazbeno djelo- toka u koaceptnom programu: kratka pjesma, kratak sastav u prozi !pijesa<: u ahu: svaka figura Osim pjeaka; Hidski dokaz, dokument, diplomatska neui; soba. odjel, npr nbin erf 6 pjosa pjusijlzam tnnl. nauavanju religiozne stranke iji je osniva oksfordski teo-lOfl Pusey (IflOO1&82) i koja tei Iphznavai crkvenu predaju, ponovnu uvoenje posta, pokore, mise i dr.) pribliiti englesku Crkvu Katolikoj i suzbiti racionalistiki pretostanti-znm; ritualizam pl. ili plur gram. krnticti za plural (lat) mnoina plac (ni^m. PLitz, mjesto; prostor, lat. plalea: \ mjesto gdje ve prodaju namirnice, trg. trite, trnica, sajmite; 2. slobodno mjesto tn zidanje, gradilite plac-komandant (njem. Flatz-kom-mundanU voj. zapovjednik mje^la plncattgat (njom, Platzangst) med. s;rah ljudi koji su slabih ivaca od

place d' armes 1103 plagiostoma praznog prostora i od prelaenja preko ulica, trgova itd.; agorafobifa place d' unnea it. pla? d'arm (Ir.) stalno vejno vjebalite placebo (laL* 1. svidat u sr: 2. med, naziv za tobonji bjek koji e ponekad ilaie boltamicima <umjc*fO pravog lijeka! radi izazivanja huUisu-gestivnog djelovanja; 3 dvorfinin; dvoraki laskavac, ulizica placenta <Jgrc'. plakus kola, lat. placenta kolai anat. posteljica kod poroda; bot. sjemenik. ono mjuttbi nn plodnom listiu odakle izlaze sjemeni zameci placenta sanguinis it placenta sangvinis (lat) med. krvni ugrusak placenta utoririn (lat.) anat, posteljica kod i odi Ij K plaen tadja i. Lat. placentatio} bot. namjtbtanjb sjemenih zametaka u plodnici placentalrji [lat. placentulis.i anat. koji pripada posteljici, posteljini placet liut. plaeere, plaeetl dopada ae, prima pc, usvaja se. odobrava se; kao imenica: odobravanje, usvajanje, potvrda placidamente it. plaidamifmn <tnl.J glaz v. placido placiditet 'lau placiditasj mirnoa, tl-hot, blagost placido it. plaidn (bd.j glaz, mirno, spokojno, blago placi tum [lat. plncitum) ono to se dopada, to se voli, Sto je omiljono; miljenje, shvaanje, smatranje pladanj [gr plathanonj tanjur, zdjela. pojluKavnik pladarvma 'gr. pladaros mokar, vlaan) med. oieklina onih kapaka pladarozia (gr, pladaros mokar, vlaan) med. v. pladaroma plafon [fr. plntond) 1. strop; slike na stropu, ukrasi na stropu; 2. najvii ili najvei iznos (npr. plae); 13, zrak najvea visina do koje moe dudi zrakoplov, "vrhunac^ plafonaa ifr. plafbnnage) pravljenje stropa, ukraavanje stropa slikama; u kras l na stropu plafonirati ib- plalbnneri praviti *trop; ukradi vati strop slikama i figurama, plagn .Int. plaga, gr. plege) udarac, rana. med. ntcklina zbog udarca, pada itd. plagiedar (gr plagios peprefnn, kos, edra osnova, bazaj geom. tijelu omeeno kosim povrinama plagijariznm {lat. plagiarius lopov ljudi, prodava ug; uenjak lopov) skli>nnftt knjievnoj kradi i nedoputenom prisvajanju tueg duhovnog vlasnitva uepe plagijat (Int. plagium kradn ljudi, prodaja duda; knjievna kraa, prepisivanje i? tuthh djela, nedoputeno prisvajanje tueg dubovnog vlasnitva plagijator i.lat- plagjRritif, plagiator lopov ljudi, prodava due) knjievni kradljivac, on nj koji prepisuje iz tuih djela, onap koji prisvaja turic duhovno vlasnitvo plagiocefalija (gr. plagios poprean, kos, kefale glava) med. knvnglavost-deformacija lubanje koja nastaje kao posljedica rahitisa ili kakvih mehanikih povreda plaginklnsi (gr. plagios poprean, koe, klao lomim) mn. min. glinen ci ili l'old' spati kod kojih pravci stoie meu sobom kuno; supr. nrtoklasi plagioatuma igr. plagios poprean, ko=, ftioma usta: zool- "krivousiica*, vrsta okamenjenih koljki; plagira-tn-mc mn. ribe iljeglavke s hrskavinim kosturom, bez skrnih poklopaca, s vanjskim krmm otvorima koji sn kao prorezi, usta odezdo i poprijeko poloena, npr. morski psi, kamenico i dr. panijatoDlka 1024 panera ti ksitj pandijatonfka (jnr.i u suvremenoj glazbi: potpuna slobodna uporaba svih tonova dijntonske Ljestvice, bez obzira na njihove meusobne funkcionalne odnu-tc paridikulacija (lat pandiculatio) med-rastezanje (ili: protezanje! miica u cijelom tijelu, osobitu kod groznice pandJI (fr. pendule) njihalo; .sat. sat s njihalom

pandJHparjj (tal. pan di Spagna panjolski kruh) kuh. vrsta suhog kolaa od brana, eera* jaja i oraha; pan-dispnru.fi pandit (sanskr. pandita) titula indijskog, osobito hrainanBkag znanstvenika koji se poglavito bavi prouavanjem starih tansknskib tekstova (odgovara tituli "doktora* kod naa); pundit: Pandura (gr. pan, doron dar)*od sviju obdarima"; mit, prva ena na svijetu koja je atvorona za kaznu (judima po naredbi Zeusa, srditog eto mu je Prometej ukrao vatru; stvorio ju jc Vulkan, i ostali bogovi obdarili svim draima, darovima i ljepotom Ona je sva zla ovoga svijeta nosila u jednoj zatvorena] kutiji koju je Ephne-tej otvorio j tako su sva zla izletjela i ruinla se po Zemlji, u kutiji je samo ostala Elpifi (Nadah Pandorina kutija izvor svakog zla; astr. astero-id otkriven 1B58 Pandorina kutija mit. v. pod Pandora pandur (lat bandoriua sljedbenik zastave) prvobitnu: naoruani sluga i pratitelj hrvatskih i slavonskih plemia u XVII i XVIFI. st.; vojnik pjeak iz juno Maarske; pren. prost i neotesan ovjek, hozobraznik pandus {fr, pento douce blagi nagib) koga ravnina koja zamjenjuje stube panegiptrjankam (gr. pan) miljenje po kojem e u religiji starih Egipana nalaze svi elementi kasnijih, tsv. viih religija pwwgirlcar (gr. oaneynkos.i pisac pohvalnih bpisa i govora (panegirika) panegiriki [gr panegyriar> koji ima svojstva pohvalnog spisa ili pohvalnog govora panegirik (p-. panegyris skup cijeloga naroda, slet radi svetkovanja) sve-Cani govor pred narodom, sveani pohvalni guvor u neiju slavu i ast, pohvalni spis, oduevljena pohvala; pren. pretjerano hvaljenje i velianjr nekoga ili neega panefrinst <gr\ pangyriste? sudionik u npeem narodnom slavlju onaj koji dril pohvalne govore, onaj koji u govoru slavi i veiia; pren onaj koji nekoga ih neflio pretjerano hvali i velia panegirizam ;gr panegvnsmos ope narodno svetkovanje) pohvalno go-vomitvo panel (engl. panel, lat. panncltus dem. od pannus komad sukna) ark udubljena povrina na zidu sobe obrub-bena i ukraena sarama; isto tako izraene drvene ploe kojima su obloeni donji djelo vi sobnih andova paneta (port, panela. fr. panelleJ jednostavni tuli eer, u obliku ploa, iz June Amerike i Antila paneJfrali icnftl. panel > donje dijelove ttobnih zidova obloiti iaranim drvenim plaama; usp. panel pnnem ct circenses it panem et ar-cenaos (lat-j "kruha i zabave|,?t] cirkuskih igara [lozinka naroda u starom Rimu i sredstvo kojim su ga njegovi tirani drali u poslunosti} pajwnteizBm{gr. pan sve. en u. Theos Bog) fd. nauavanje po kojem je svijet ia dran u Dogu. tj, po kojem je sve u Bogu, a Hog u svemu panerotliam (gr, pan. eros ljubav) med, duevni poremeaj kod kojega se apoini nagon pojavljuje svima moguim oblicima "1 panetizam 1025 panetizam Igr. pan sve. elhoa obiaj; unutranja bit. bie miljenja* fu_ nauavamo po kijem je moralno dobro opnova i mjero cjelokupne stvarnosti (predstavnici: Platon, Kant. \vundl i dri panenropifflun CgrC, pnn, ftumpc Lluro-paj ekonoma ko-politiki pokret jji je osniva Austrijanac prat" Coudimho-ve-Kalergi {1923. iji jo cilj bio stvaranje ekonom akopolitikog saveza europskih dravo ("Sjrdinjfne Kurop-ske Drave"1] koji bi bio protutea Siedinjenim Amrnkim Urza%ama Pangea 'gr.' 1- pretpottivljeno jedinstveno kopno u duba paleoioika koje se kasnije raspalo u dananji obhk Zemlje; 2. ideja ujedinjenja cijelog svijeta u jedinstvenu politiku formaciju pangen [gr. pao, gimus rod^biol. nevidljiva jedinica koju aadrfc tnnieo organizama i koja, dobivena nasljeem, odreuje svojstva stanica pangeneza (gr. pan Sve, genesis postanak, postanje) shvaanje pokojem ?c \7 samih stanica stvaraju nova, nasljedno optereena organska bia pangermaiuet (gr pan, lai. Germa-nusj pristala ideje pancermamzma, borac za idcjr pangermanizma pangermaniKam Igre. pan sve, lat. Gennanij tenja da se svi njemaki narodi duhovno i politiki ujedine, s vegerman stvu

panglosijn (gr. piin, gkjHsa jezik) brb-Ljivost, govurljivoat pangolin (md.) zool. Ijuiknvnc, jedan, od najprimitivnijih sisavaca, bezub i pokriven ljuskama; zivi nnjugu Azije i u Africi panharmoniean igr, pan, armomkns skladani savreno skladan, potpuno suglasan panharmunikon (gr- pan, armonikn skladan; glaz. instrument kuji sje panijer diniuje u sebi vise puhakih instni-menaua panhplcnion'^rt, pan HeUencs Heleni. Grci) 1. hram Zeusa r^heleniosa (tj, Zeusa kojega tuju svi Grci), na Egi-ni, kod kojega nu no proslavljale pan-helemje; 2. dravno vijee u Grki g, osnovano 1*2R panhelenizam (gr. pnn, Hellenes Heleni, Grci) tenja za ujedinjenjem svih grkih plemena u jednu narodnu dravu panhistorija (gr, pan. histona' sveznanje panhrest igr, pan. chreslns; upotrebljiv, koristan! med, lijek koji lijei sve bolesti; usp. panaceja panhreatlan (gr. pan. chreslos upotrebljiv, koristan i koji pomae u svemu, kuji lijei sve, ?a sve koridtaiL za sve upotrebljiv panhnmaniznm (grr pan, lat. huma-nus ovJBknski, ovjean) sveo-vjenost, opoovj<*nest. opeljud-skost paniberizam i,gr, pan, Ibtres Iberci) 1. pokret i& ujedinjenje u jednu dr-iavu obiju drava na Pirinejskom llberskom; polu0toku;2. tenja drava tzv. Latinske Amerike i June i Srednje Amerike) za to prisnijom vezom sa panjolskom i Poruigaloni sa svrhom da 9 fito vie paralizira ekonomski i politiki uljecaj SAD-a i pan amenkaniZima. panian strah v. Pn 2 paniar onaj k^i pravi paniku panifikacija (lat. panis, paniticatio kruh; pravljenje kruha, mijeanje kruha; pretviarai^e u kruh panihidaigr. pinnvchis, pannychidos nona sveanost] u pravnsl. crkvi: opijelo, spomen za pokoj du?e mrtvima: usp. viplije i rekvijem panljer panier) iroka suknja s obruem panse Pao talune panse i.fr. pcnsec, lat- pensaro'k misao, miljenje, uvjerenje, shvaanje: bol. dan i no t cvijee); hubiajbi boja kuja prelazi u Crvenosmeu panseksulizam 'gr. pan. laL aexsus spol) 01. nauavanje po kojemu se sve duevne pojave moraju izvoditi iz seksualnog, spolnog ivota i seksualnog, apulnog nnjrona, po kojemu je. dakle, spolni na^nn osnova cje-lekupnog duevnog divota, od njegovih najniih do najviAih izraaja, gdje se, u ovim posljednjim pojavljuje kao transformiran i sublimiran pansimbioza (gr. P*n. svmbiosis zajedniki ivot) fil, izraz kojim se naziva injenica da u cijeloj organskoj priredi vlada naele ujajamnog i meusobnog pomaganja, podravanja u borhi & teekocamn; ovo naelo ima u razvitku ivih bia i u kulturi istu znaajnu ulogu kao i borba za opstanak ili. atovito, ono je sredstvo u borbi za opstanak pansion lfr. pensjonj cijena za sian i branu; kua, ustanova gdje se moe dobiti stan i hrana za novac; odgojni zavod pamrinnnt ifr. pensionnat) v pansion panslavist [gr. pnn, laL stavismus) svesluvon. priblafla i pobornik ideja i ciljeva panzdflvizme panslavizam igri, pan, laL slavisuiui) tveslaveustvo, tenju zn ujedinjenjem *vih slavenskih naroda u jednu dralu, ih za stapanjem u jedan narod paosof [gr. pan. sofu* mudar, pametan) onaj koji uvr zna, sveznalica pansoflja (gr. pan, sofia mudrost) sve-aiudrosL, sveznanje; umiljenu sveznanje pansotonizam Igr. pan, hebr- sotona) bi. svedavolstvo, izraz kojim O. Lih-mann naziva Schopcnhauerovu pe-simistiku metafiziku vobr; Herbart ovako naziva pBnluizam, jer bi sc po njegovom nauavanju i sve zlo u svijetu trebalo pripisati Hngu panspermian gr. pan. sperma sjeme! koji ac sastoji od aamog sjemena panapermij 'gr. pan, sperma sjeme; osnovna tvar, pratvar. pramaterija panspermija <grt pan. Sperma sjeme) l. tcnnjn svedskug fiziara Arrhe-nmsa {lo"9.> po kOiOj se klice ivih hica mogu prenosili a lenog planeta na dru^i pomou ade sunanih zraka, a zabm se pod povoljnim okolnostima mogu potpuno razvili; na tnj nain on objanjava mogunost postanka organskog ivota na Zemlji i bez sudjelovanja i pomoi prazaoa

panstereoramn (gr, pan, * ter eoe kruL tvrd. vrat, oramn pogled, prizor) umj. prikazivanje nekog predmeta u jako ibpupenorn re^efu panaii (fr. penehant. laL pendere; sklonost, osobita ljubav prema emu pani (njem. Band vezo) ftebezna oapra-va o kuju j*e vjeaju vrata; spojka, sarka. zglobnjca panta rei Igr. panta rheii fil. "evo tee", ti. sve je podlono vjeitom mijenjanju tizreka fltarogrkr^ filozofa lleraklita> pan taf obi ja Igr- pania sve. fobos strahj med. v. p&nbifbbija pantagogi (gr panlb sve. ago odnosim) mn. med. lijekovi koji potpuno iste crijeva pantalone (fr. pantulon) 2, mn do stopala duge muSkc hlae koje su &e pojavile u doba Francuske revolucije; hlae uope Pantalone (tal "anlalonr, Pantaleonei I. zatitnik stanovnika Venecije, osobito tovan, pa su djeci na kriteriju esto davati njegovo ime, zbog ega su dobib nadimak pantaloni; karakterna uloga u tuf. narodnoj ktimcdiji (commedia dell' arie* mudar, bogat, as krtac, a& ljubomoran, ponekad zaljubljen venecijanski trgovac, ohi pantamnrflja no Otac obitelji, star i mrav ovjek, u papuama koje, osim njega, nitko nfi pozornici no nosi; takoer: lakrdija, aljivac. budala pantamorrlja (gr panta sve. amorfiis tvzoblian) potpuni nedostatak oblika, potpuna hozohliennst pantaskjja igr. panfa sve, a- bez, skia =jee.V' zinn. potpuna odsutnost sjene pantaljpija igr. panta sve, typo* otisak) tisk. pretvaranje grafikih radova, namijenjenih za litografiranje i dr., u inpupene ploe za tiskarski atroj pantatrtrfija Igr. panta sve, a- bez, tro-fe prehrana, hrana) med. potpuna (ivonulost, potpuna klonulost, potpuna iznemoglost; v. atrofija panteist (gr. pan, Theos) fil, pristaa pnnh-i7ma panteizam igrt pan sve, Tbeos Bog) fil. nauavanje po kojemu m Bog i priroda jedno te isto, a stvari i pojave u. uvijetu samu trenuci boanskog svefivota po kojemu, dakle, Rogi svijet no stoje u udnoi-u kai> tvorac i stvoreno dielo; glavni predstavnici elejri, Spinnza i Uruno: usp. dcizam pnntelegraf (gr pan tve, tele na daljino, daleke, grafo piem) telegraf koji muze prenositi i rukopis, crtee itd pantelizam (gr. pnn sve, thelo hou) fil. nauavanje o svevolji. nauavanje de je volja osnovni i glavni inilelj cjelokupnog postojnnja i bivanja; ovim unrnom je nazvana Schopen-h&uerova metafizika koja u volji gleda bit stvari, osnovu i razlog postojanja svijeta; voluntarizam pauteolojjpLJa Igr- pan sve. Lbeus bog. logia nauavanje, znanost) nauavanje o svim bogovima panteon (gr. pan sve, theios boanski) "aav bosanski", 1. kod starih Grka i Rimljana: hram posveen kultu svih bogova; '2- raniie crkva sv. Genoveve '1 pantokrator u Parizu, a od lim. hram asti u kojemu se pokapaju veliki i zasluni Francuzi pantera (gr, pan. sve. thera lovljenje, Lov. tr. panriere) mrea za hvatanje ptica, obino opskrbljena zrcalima lu Italiji) pantera <gr, paulher, laL panihera) zool. tigru i leopardu dina afrika i istocmiindijska grabeljiva ivotinja pantin it. panten (fr) lutka (na konopcu!; 2, preo. prevrtljivac, nestalan ovi^k pantbna (fr. panline) cipela s drvenim potplatom, "drvonjnk pnntlika {njem (Band, Bandeli vrpca. traka pnntufag igr. pun, pantns. Tageio je?ti) r/iol. H^jtid pantofagija (gr. pan. pantos, ragein HiiHb. id<*rali!' uporaba svake hrane bez razbke pantofle (njem. PantofTelL papue pantofobij*1 Pn"> pantos, Inbos strah) med- bolesni trah od svaega; strah od vode; pantafobija pnntogruf [gr. pas. pant^is sav. grafo pidem, biljeim) stroj za mehnmko prena*orijo crt^*a, remljovida. uzoraka Lkanina i dr., u poveanom i smanjenom obliku

panlografija (gr. pas, pnntos sav, gralia piHiinjo, biljeenje) vjeJtina prenoenja crtrftn pomou pantografa; er-tei dobiven poniou pantografa Puntoj igr. PbnLhous, Pantu^) mit. sin (Itnjov, otac Kufiirbov, sveenik Apo-lonuv u Troji pantokracijn igr. pan, pantos. kratos jaina, snaga, vladavina.! svemo, ^s-emogunost panlokrat cgr. paniokraturl Svemogui, Vladar svih stvari. Bog pantokrator (gr pantokrator? 1. Svemogui 'kod starih Grka naziv za Zeusa, u kod krfiana za Knsta)- 1. u pravoel. crkvi: ikona koja prikazujr 1029 panika panika (gr. Pan, fr. panique, engl. pa-nic, njem. Panikl iznenadna i bezrazlona vika i galama, Lruenana i bezrazlona opa pre*trflvljenost i zbunjenost, ijim su tvo/cem stan ' Crn smatrali boga Pana, kr*n burzovni izraz: iznenadan pad vrijednosti svih dravnih obveznica i vrijednosnih papira uope, opa port-meecnost i gubljenje kredita panikfi grafija v. paniku nngr,i rij a paniknnOgr arija (gr pan sve, eikon slika, hk, gTafo param, urczujt-mj postupak prenoenja sbke, likova na cinkane ploe za tiskanja, tbtocin-kografija panikuhjfi ilat. panniculud) krpica: med tvrda, debela ko;i panirtfr b.mriiere, taL handiera, njem. Bajj. Yji handienar' slijeg, glovna dravna zastava, vojmrka zastava panirati (fr. panerj kuhr komade mesa. ribi:, kruha i dr. prije peenja umoiti u razmueno jaje pa posuti mrvicama, kruha ih branom panii (lat o-misj kruh. kru-ic ptfuiisramizam 'gr, pan. ar. i^am) politiko-religiozni pokret kojemu je svrha ^ruivanje svih muslimana, osobito ujedinjenje sunita i iita, radi ojaania i sirenja islama i radi obrane od svega Stoje upereno na slabljenje islamskih drava panist llsk pams kruh! onaj kup dobiva bespl.itno hianu u katolikim samostani ?pankablaam (gr- pan, kallcs ljepota) fil nauavanje pe kojemu je osnova svega. U svijetu ljepota, po kojemu je bie i *u?tina svega onu abi je lijepu (nnniva am Ulozof i pTiholfl'i Jame? Mari' Boldv,TTij pankarta rfr. panerate. gri pan sve, ehartes hst papira) objava koja so stavlja na zid; veliki papir s carinskom pristojbom . .. panlogizam pnnkosmizami (gr. pan, kosrnos svemiri fil budistike nauavanje po kojflrtiu postoji aamu avmii' (kozmos*, a Hog ne postoji: svijet \ w Bo-ga uope pmrkrateiija igr. poo srce. kraltii' gospodarenje, vla.davjn.ij svemo, 9vev|a*L> neogranieno vladanje pankralija (gr. pan sve. kralo? jaina, snaga, lat, pancratium) Sport, borba ili utakmica s uporabom svih sila i borbi^uh sredstava; vjebanje u borbi kod marih Grka u kojemu je brio ,iprueno hrvanje i sakanje fboks.-irije) ] koje je jiahtijevaln uporabu cjeh>-kupu'.1 tjelesne snaga, stroj sastavljen od vie kotaa i pogonskih ke-taii. tiji se prti kota pokree pomou jednog tijela (slui za prikazivanje i objanjenje raznih naela koja se odnose na utedu u vremenu i snazi) pankraiijast (gr. pankrutiaatefi' gim-nn&titar koji *e bavi pnnfci stijeni pankreas :gr pankreas gu&lerat.l pan F-ve. jtreae meso} anat. gust era ta, trbunu lijezda iza eluca pankreasni (gr. pan sve. krens meso) anat koji se tie guterae, guste-ram. pankreasna lijezda, v pankreas pankreatitis r^r. pan, krju meso) Fu*?d uOiuia gvikt&rfKt pankrJ><Mjaniznm (gr.-lat> tenja ?a jedincivnm svih kranskih tikvi; ekumerdzam pankroatrzam (gr-JatJ 1. tenja za ujedinjerjem svih zemalja kojima ftive ftcvati; 2. lingv. rije di izriaj kopi se upotrebljava na eit-ivnm purinima dje ive Hrvati pankmmaiii3in*rt (gr. panr (.hrama bon> Ioi osietJjivoat za <vn hrje spektra i ipusobnost njihovog ri'pro-duciranja (kod ploa i filmova) panlogi?am (gr. pan sve, logos razlogj fil. Hegelovo nauavanje po koiemu p nmnelodlon je svijet utjelovljenje jednog apsolutnog razuma koji ima slinosti a razumom panmelodion (gr. pan, melos pjesma) glaz. instrument na kujem se pruii-vejit Utnov) pomru?!) metalnih sipki panmiksija <^r. pan7 mudd mijeanjef fizioL neEDictano mijeanje dobrih i

i. loih individualnih o&obine pri razi mnoavaii(U i nasljeivanju, glavni uzrok razvitka rudimei.armh organa h i drugih za organizme nepuvolimh pojava, to vodi kvarenju i propadanju rasa pano 'fr. paoneeu.) arhii udubljena ili ispupena povrina an vratima, zid^ vima i sL (radi ukrasa, natpisa i dr.); svaki ukraen dio graevine; nn*li-kano pri-znrako oknu. Sjrako sedlo na kojem jahai u cirkusima jau itn-jeki panofubija (gr- pan, fobos strah) medutnenadnu lizanje iz sna zbog prestra^enos!* panoftalmitis (gr. pan, <iILhaLnics okui med. gnojna upala cijelog oka praenn bolom panurj neogene naslage Kanonike niiine koje ju taloene na prijelazu u, miocena u phocen panoplija (grc. pan. oplon oruje) puna viteka ih vojnika oprema; zbirka oruja umjetniki rjunujcltenog pc zidu pan optiari (gr. pan. optikos vidni) koji sve vidi, koji svuda gleda panuptikob (gr pan sve, optikos vidni, koji se rjije gledanja, orao viiliroi ^a-vod u kojemu su smjealene ratne umjetnik^ i znanstvene zbirke, osobito figure ud voska, radi zornog pu-u'^vanja pnajeti(e?jj cijvjn i pokusom panoptikum (gr. pan, optikos vidni, lat- panopticum) v. ponoptikon panorama igri. pan sve, mama pogled, prizerj tjelokupan izgled svih pr*;d 1 paripaikizam meoa u prirodi koji so mogu obuhvatiti pogledom s odreene toke i inujetniko prikazivanje takvog izgleda u obliku okrugle <h dugsk'j alike (u uovye vrijeme obino u posebno za tq svrhu uriwlenhri pro?I<i-rijama gdie se preteito prikazuju panorame bilaka'i panoramoigTuf tgr. pan uve, orama ptt-gle, priiOr, grafo pidem, hiljeim) ureaj koji izrauje ibke za panu-ramu panos (gro. I'anos luj svjetlosni sLgnal pauostitis (gr. pan, osteon kost) med. opa upala kostiju panotip (1st. pannuB komad sukni, krpa, grt: typos otisat' fotografska slika izraena u sloju kolodija koji lei na votanom platnu panotipija (Int pannuft komad sukna. k/pa, gr. iypo^ otiaak't ^ptina izraivanja panolipa panotitis (gr, pan, us, otos uho) med. upala cijelog slunog organa, tj. srednjeg i unutrasD]eg uha panplegija (gr, pan. plege udaraei med. opa uzetost, potpuna uzetost panpneumalizam (gr. pan, pnouma rJah; duhovno hie) fil. nauavanje d-i ^vuda u sv^eter po?*jji samo duh, sveduhoviio^t panpsilaisti (gr. pan. psyche dusa) mn. iil. prista&p panpsihjzma (Platon. Pli'lin, Bruno, Leibniz, Scbeling, Fe-cbner i du panpsihizam (gr. pan, psyche dusa) metafizikn shvaanje po kojemu je sve to postoji duevno, ndukovljeno. odnosno po avom unutranjem ^^'i duhovno ili shno du.1i; kao sto ni u jednom djeliu tvari nema beivot-nosti. takr, nigdje ne j^oatoji, u pTa-pom smialu, potpuno umiranje i apsolutni prestanak ziv-ita: takoer: pretpestavke o postojanju jedne; ope du&e svijeta 1027 pantometar Bci^ii kao stvoritelja svijeta, obino stoji u kupoli crkve pantometar (gr p-m, pantos, metrnn mjerilo, mjera kutomjer z<i vrenje najraznovrsnijih mjtirenja, na polju i na nebu pantomima (ero pa*, pnntos sav pan sve, miniein oponaali! "oponaanje svega; igra izraajnim pokretima, brz rijei; govor samo pokretima i izra- zima lica; dramska radnja kuja se prikazuje samo pokretima tijet.T i izrazima lica bez govora panbnronuar (gri. pantomimi")1 "onai koji sve irponaa": glumac koji prikazuje misli, osjeaje i kretnje samo pokretima IjjpIb i l^ruzom lica, obine uz. ples i glazbu 'a bez rijei i; opona-atelj pokreta drugih pantomimiki (gni pan-to-miin ci nj iskaznu izraajnLUi pokretima bez rijcti pantomimi ka \,gf. pan-to Lnimeinl vjetina oponaanja drugib; vjetina govorenja i prikazivanja srittio izraajnim pokretini-i bez rij*;u pan tom i must <Lir. pantomimom) v panbimimiar pantorjtuTtizirati (gr. pan-to-inimein) opoe-Tati nek'i^a, iskazivati ili prikivati-'mi*h, ljetuje, radnje} a_imo izraajnim pokrnima bez njti

pantomorfaii (gr pan, pantoa. merfe oblik'1 sveoblian, koji se javlja u svima oblicima panlorofija (gr pan, pantos, ofia mudrost) v. pannofija pannrg (gr. panurgus. pnn sve, ergon djelo! onaj koji bode sve uiniti, svemu vian, vjof za ^ve; lukav, pre-predtn ovjek panurglja (gr. panurgos svemu vian, vjet za sve; lukav, prepreden) lukavost, prepredenog domiljatost, sposobnost snalaenia u svakoj ordici panns (lal. panmjs) krpa, dromak. popra:* cutaneas il. panua kn tane u^ papayaeeae (lat ; med. pjega, mrlja na kozi; ptt-rtus acuii it. panus okuli (lat ) mrlja ili navlaka na oku pan vitali* um ;gr pjn ^ve, lat vitii ivmj tll. panbu'tizam panzootian (gr. pan ave, zoon ivotinja) koji se ti>- cjelokupnog Sirota, kopije u vezi si iLvetom kiopte panxnotija (gru pan, zoon tivotiQja) med opca stona zarnza papa Uat. papa, gr. pappas tala) 1. u djejem govoru- tata, otac papa dat papa. gr pappe= talak 1. u Grkoj crkvi naziv za ava osobito visa ^eeenika lita (papas); u rtimo-katolikoj crkvi: ed V. stoljea naziv sa biskupe, a od XI. iskljuivo za vrhovnog poglavara Rimu katolike crkve papabili (tal.) mn kardinali za koje te mii-h da bi mogli biti izabrani za papu, kandidati 'S papu papaja i'lat. Carica p.ipaya) tmt voka tropskih krajeva, soni okruglasti plodovi s miiiftim na meskat, papain papalini (tal. papalini sc, soldati) mn. papini vojnici, vojnici papinske drave papalini (laL papabtssj papinstvo, papinsko dostojanstvo papaLizam Ilat. papa) v. papai/am papalni (lat. papalini papinski papin; papaia tmr-n uveana misa koju dui papn.pupa-t/ xu^tai- papinska vrhovna vlast u Rimokatolikoj crkvi papat (tal. papato) papinstvo, papinsko dostojanstvo; vlaei papo kao vrhovnog poglavara Kat. crk^u papaver [latj bot mak papaveraceae it. papaveracee (laL) mn, boL biljke iz porodice maka, makovi papaverin [lat. papaver) kem. jedna od biljnih baza koje ne nalaze u opijumu pupayaceae it. papajaceo (lat.) mn. bot. bundeve 1030 papendekl papendekl njom Pappcndeckel) ftbjep-Iji-ui debeh papir z.l zamatanje, karton paperta 'JoL pars nperta otvoren dio) u starim kriianskirn hramovima: ; otvoreni dio di predvorje, mjeefo na kojemu su stajali grjeanici koji su bili ' .odbaeni od Okve i oni koji fu se i aprem^l? pnaiii' krian^tvo (uplaeni' papeterija* Tr. papeteriei trgovina papirom papiTijta; tvornica papira; izradba papira, kutija od drvea iti k-ir; tona u kojoj stoji pnpir i pribor za pikanje papiameato i^zik koji se govori na oto-L'imj mzo^eniakib Antda; n-istao je mijeanjem panjolskog i portuhK ga3skog jezika s jezikom doseljenih afrikih crnacu papiga (tur. papagaj perz. bapga. ar. babaga, maloj, bavan, p. papagavo, tal. pappa^allo, njem, Papngei. lat. -- papa^aJiua) tjI. ptiriiutft. viyrm& mnogobrojna porodica, veinom lijepih umskih plia u Aziji, -Africi i Americi papila <Jal papdaj anal, bradavica, kvrica; osobito, prsna hrddavica papilaran (bat papillaris) brada^nav, papilamn tijelo kvTiL'iii sh>). gornji n bloj krzna s papilama u kojima zavravaju ivci pnpilionacear it. papdionacec (lat.) ma Jwt ItptjrTsJt Ld/ke papiUio (lat-^ zool. leptir papilofnnnan (lat. papilliformis) brarlavifav = papilaran papilom t'lac. papilJaJ med. tvra i (t-zopasana mala oteltbna. obino na vrjnjskui koi i sluznici grkljana, ili na mateTLjcj, u tlucn, crijevima i niokraoom mieberu ^dje rnoio i^a-7v,-iti jaka krvarenia

papilota, (fr. papillote) komad papira ib Jjuia oko kojega e& omoLa prnmen kose da hi ostao uk-i^ran papjlntirati Ifr papillotfr) kovrati ko-xu. (jrinl? kovrici' uvijonjr-m koR*' oko komada papira ih lima papilozan Gat. papillEiislhradaviadt. kvriiav. kojj jma kvriiee sline brii-dfivitama papir (gr. papyros) bujiin tvar na kojoj se pise; usp. papirus papirin (gr pa^vro*'! pt-rgamcnhpapir papirkorb (njem. Korh kosara) kolara za papir (uredniki ko) papirmaselfr papier pflpir, mach^ savakan' p.'pirna masa pomije^nd. s ljepilom, kredom, gipsom i dr. ud koje se izrauju razliiti predmet): Ije-pi'Ttka papinigraf (gr. papyr.i~b grato puem) sprnva za umooavB<ajc rukopisa papirografija (gr. papvros. grajo pi--Tnj kopiranje i umnuavanje rukopisa pomou stroja papirografa papiroska (rus ) cigareta papiru (giL papvrua] ataretgipfllski papir koji *nj pravili od tanke kore ih lika jednp vr^te egipatskog saaa; rukopisi na papirusu, kakvi ku pro-ijdem u Egiptu, Pempejima i drugdje papiga It^d. papessa") ena imenom Gievanna, ia kriju neki pisci i povjesniari tvrde da je u*piela; precuena u mukarca, 8H5. postati papa papi at (lat. popa) papimic. bezuvjetni prieta.t paye ' njeg'jv** u- potpunije vlasti; rimokatolik papiaarn (lat, papaJ papinstvo; naua-\aie Kimokatobkt crkve o papi kao Kristovom namjesniku na Zemlji i o njegovoj nepogrjedvosti u vjerskim pitanjima papjeiiinKC (fr. pnpiermache) uobljjjiva majfl; ukalupljiva masa, napravljena od starog pnpira. s dodatkom ljepila, kroba, gipsa, kredt i ilovae, uka-(np?jena, pr^maKan-i rrroi^om i tiho-jtna; upetrehljava za duhanske i papjemnse papocezarija 1032 paraboloni dr. kulije, lutke, ivotinjske figure ild. papocezarija (lat. papa, Caesnr) papina vrhovna vlast; mijesaujo pape u prava svjetovnih vladara pappa in bocra it, papa in boka (tal) hrana u osla: pren. pitanje koje sa-dri i odgovor mpr. Knja rijeka toe ispod Savskog mo*ta?< paprika (mad, paprika) kub. govee, telee, svinjsko ili meno od peradi upreno s dosta luka i paprike papula i lat.) med. bubuJjica, koni mjehuri papnlozantlat. papulosusj med. bubu-Ijiav. hubuljiaM par Ilat,) l. pr. jednak, ravan; im. dvoje par flvance it. par avans (ff.) unaprijed, na ime predujma par avion ;fr.) na pOUmskhn poiljkama: oznaka i.L otpremu zrakoplovom par distance it. par distans ifr.) izdaleka, na razmaku; ne intimno, otu-dtno par et impar i lat. > par-nepnr [vrsta igre mi sreu) par ascollence it par ckselans 'fr.) prJ. osobito, izvrsno, izvanredno, u prvom redu; usp. kat'rgzohen par forve it par fnrs :&.< silom, nasi?no, usiljeno; parfarce loo haika: parfeme pas hajknki pa? par forfait it. par-forln (fr.J sport, kazna za nedolazak na zakazanu utakmicu ili zhog prekida utakmice ("po kojoj se protivnikoj sirani pobjeda priznaje bez borbe. npr. u nogometu 3:0) par erdre Jit. parordr 'tr.) po naredbi, po zapovijedi par prfiference it, par preferans (fr.) pnjo, radije, prvenstveno par reoommee it. par renome (fr,) po dobrom glasu poznavati nekoga par- Irt. par-! 2. v. pod parapara- (gr para) grki prijedlog, javlja sc u mnogim sJoemcarna i oznaava; promaaj, pogreflku, zabludu; prekoraenje ili prernaaj, protivljenje ili suprotnu tenju; pored i, konano, neku promjenu ih preobraaj: pred samoglasnicima = par

para baza Cgr. paruhanisk 1. odstupanje; 2. prekoraenje, prekraj; H, skakanje s jednog predmeta na drugi; +. u starogrkoj komediji: dio umetnut u sredinu djela (a s prikazivanim djelom nije imao rnkakve vc-?ej. u kojrmu se voda zbora, u ime pisca djela, cibmao gicdaieluma i slavio dravne iwgove. a IjuoV i zablude svog vrumena izvrgavao poruzi i ismijavao parablopsa "gr. parablepsis, gledarje pored) med prividanje, varka vida parabula igr. parabole stavljanje usporedo u&poredenjc) poet. pouna pria u usporedbama. |j. pria u kojoj sve sto sc pria treba uzimati u prenesenom znaenju, npr, Kristove prie o sijau i sjemenu, o razmetnom sinu, o vinogradarima i dr.; geoin. krivulja drugog stupnja, presjek stoS-ca ija je svaku toka podjednako udaljena od zadane toke, fokusa, i zadane linije, parabole parabolian Igr. parabnlos) iskazan u nbhku poune prie u usporedbama; geum. koji ima oblik parabole; para-nohnu zrcalo Opt- izdubljeno zrcalo koje ima povrinu paraboloida; upotrebljava sc u reflektorima paraboli?irali (gr. parabole; guvnmi u usporedbama, u prenesenom smislu para bolni v. pnrabuhan pnraboloid (gr, parabole, eidos oblik) geum tijelu koje nastaje okretanjem parabole uko svoje osi parabolom {gr. pnrabokis smion, opasani kat. sveenici koji su se posvetili njezi bolesnika Paracelsus paradokan Paracclzns njemaki lijenik i filozol 1149315411, utemeljitelj nove medicinu na iskustvima pukeg lijeenju i keinije, tav, iatrokemije paracentezn (gr. para-kenteo probo-dem pokraj, probodem sa strane > kii ubadanje n upljinu tijela, osobito n Lrbuh ili pri, radi vaenja Lekuuni-koja je u njoj paracentezirati (gr. para-kenteu prohodom pokrnj, probodem sa strane) med. ubosti, ubadati; usp. paracm-teza paracentric an (gr. para. hrt cer.lrum sredite; koji le*i nejednako eko sredita; kou se kree oko sredita paracijeza <grcr para. kyesis trudnoa, bremenitoat) med. iavanmaternina trudnoa parada (fr. parer, parade, lat. parata, enski -rod participa perfekta od pa-rare pripremiti, spremitil sveanost, sveana priredba kojoj je cilj neto pokazati ih istaknuli; voj. sveana smotra: ma. odhijanjc udaren sabljom paradentia ;gr para, lat, dcnS ZVb) med. prijevremeno ispadanje stubi bez ikakvih simptoma bolesti; kronina bolest deani j zubne aSice paradigma ;gr, paradeigma] primjer za ugled, uzor, uzorak, primjerak, obrazac; gram. rije koja sluzi kao uzorak za mijenjanje svih ostalih rijei iste promjene; model za likovne umje Ln i ko paradigm at ian igr. paradei^maj uzoran, pnmjenm. koji rno&e posluiti kao uzor koji pouava primjerena paradigmatik litre, paradeigma primjer, uzorrf pis ne ivotopisa svetih i bogougodnih budi. onih kuji sviaitu ivotom i djelum mogu drugimrt rIu-iti za uzor paradigma tika Igr. paradeigma primjer, uzor) vjetina pravljenja gipsanih figura, oblikovanje u gipsu paradigma ti birati (gr. paradeigma primjer, utor! iznosili primjere za oglua. pouavati, objanjavati *vi primjerima paradijantnlu igr, paradiastole stavljanje jednog pokraj drugog i rastavljanje) ret. rastavljanje stvari koje inae crne cjelinu Iradi boljeg razumijevanja), objanjavanje neega pomou njegovih suprotnosti paradirati ifr. parader) sudjelovati na paradi; razmetali se neim, isticati neto tako da upada u oi, kooperiti se paradis (gr paraeisos, lat. paredisus. ^an^kr. paradesa, hebr. paradi?!*, perz. i ar. firdaus mn. faradifi, fr. paradis, njem Paradie&> zvjerinjak raskoan vrt, perivoj; teol. prebivalite prvih ljudi dok ih Rug, zbog grijeha, nije odatle istjerao; mit. mjeatn u koje dolaze pravednici nakon smrti, raj; aljivo: posljednja g-alcrija u kazalitu paradni 'fr, parade) koji ae tie parade, koji sudjeluje u paradi. svef ani; jaa-radna kolo. kola za sveane prilike; paradni htmj konj koji se upntreh-Ijava samo u paradama;

paradni mar voj. uveana koranica, svrnni mar, mart kojim vojnici idu prilikom smotre, ombitn kad odaju poast starjeini paradoks [rrrf. parodosos protiv mi-lienja, protiv oekivanja, neockiviin^ nevjerojatan) miljenje suprotno op-em miSljonju. 1. prividna bimrnish-car osebujnost, nastranost, neobina i udna misao ili stvar: 2. rel. podvrsta antitezo: reenica ija eu dva di-ielu na prvi pogled potpuno suprotni, a ipak utojejedan pokraj drugog, npr.: Ne bojim se. ali me jfl ftrah paradoksalan [gr. para, doxai v pa-rariok^nn paradokaan Igr. parado^os) >uprotan opom miljenju <i li - shvaanju, oeparadoksija 1034 parnfrazdrati kivanju), prividno besmislen, osebujan, neobian, nastran, udnovat paradoksija (gr. para, doxa miljenje, mnijenje! osebujnost u nainu miljenja i shvaanja, nastranost, neoekivano, prividna besmislenost (ili: proturjenost, nevjerojatnoslj; ljubav prema onome Sto je nastrano paradoksologija (gr. paradutfologia govorenje o nevjerojatnom) govore oje di pisanje u neobinim reenicama ili izrazima paradoksornanijai^r. para protiv, nasuprot, doxa miljenje, mania poma-ma, strast) pretjerana sklonost nastranom miljenju i nauavanju paraf (Ir. paraphe. latr paraphus, gr. para-grafbs) potez pera pn potpisu, skraeni potpis, obino poetna slova imena i prezimena, npr. na nekom aktu (ime se oznaava da je mji> rodavni slubenik iman akt. u ruci i upoznao te s njegovim sadrajem) parafemalije (lat. paraphernalia sred-oji rod mnoine pridjeva od para-pherna "osobina", zasebnu imanje udane ene, od gr. para i ferne mi-raz) mn. prav. osobno vlasoitvo, osehne imanje supruge, koje ne spada u miraz i nad kojim je ona zadrala neogranieno pravo slobodnog raspolaganja paraferaabao imanje prav. v. para-fernalije parafimoza (gr. para, ilmoo uvezem, stegnem) med- oteklina i, zbog toga, ,- suavanje gornje koice mukog spel-nog uda; panjolski ovratnik parafin (fr. paraffine. lat. parum malu, afTinis srodan: naziv dao njemnki kemiar K. von Iteinehenbach) kem. mjeavina vrstih ugljikovodika, nalazi se kao sastojak petroleja, dobiva se osobito destilacijom nekih vrsta i smedeg ugljena, treseta i bitumi-noznih kriljevata (parafinski skriIjevci); upotrebljava se za iaradbu svijea, votanog papira, votanog platna, voska za laitenje namjetaja i podova, za natapanje ibica i za izoliranje kao dielektrik para finski skriljevci mn. v. parafin parafinsko ujje ulje koje sadri parafin parafirati '.tr. parafer) nainiti umjesto punog potpisa svoj uohiajeni znak, skraeno se potpisati (v. paraf) parafiaa (gr. pnrafvsis sporedan izdanak) bot. u plodonosnom tijelu odre-denih gljiva: sterilna vlakna kiija stoje pokraj vlakana u kojima su spore parafonian (gr, paTa, fone glas) koji ima ruan, neskladan zvuk parafonlja (gr. para, fone glas) med. poremeaj u glasu koji se sastoji u tome to ae, pored pravog glaaa, uje jo jedan sporedan glas parafonist (gr. para, fone glas) su-pjeva, zborski pjeva; prvi pjeva, predvodnik u pjevanju paraforn [gr- para-fero. paraforeo prinosim) med. ludilo malog stupnja, sulud ost. sumanutoi-t parafraat (gr. parafrastes) opisiva, prepriavatelj, onaj koji objanjava neki tekst opisno pojednostavljujui ga prepriavanjem pnrafraHtiaii (gr. parafraz om ni) opi-san, koji objanjava, koji prepriava; pcritrastian parafraza (gr- parafrasid) ret. opisno iskazivanje neega u cilju bolje razumljivosti, prepriavanje; kao ret. -figura: iskazivanje neke predodbe ne jednom, njezinom rijeju, nego s vie drugih rijei koje jasno iznose njezina najvanija svojstva, npr, preselio se u vjenost umjesto umre, dobro gleda i pukom i okom umjesto dobro niaoj itd.; perifraza parafrazirati (gr. parafrazornai) opisati, opisivati, prepriavali, objanjavati, razviti, razgranati neku misao; penfrazirali 1

parafrenezija parafrenezija 'gr. para. fren preka, poprenicai med. v, parafrenitis parafreriitis (gr. para. fren preka, po-premea) med. upala popreni ce (dijafragme; i bjesnilo kao posljedica te bolesti parafironetian (gr. para-fronco lud sam) pomuena uma, bezuman parafroneza Igr parafronesis) med. poremeenost, pomuenost uma, ludilo parageiieza (gr. para. genesis posta-nnk.i nastajanje 'ih: raanje) u zajednici s nekim ili s neim; min. znanost koja prouava okolicu i prilike pod kojima Mu nastali pojedini minerah i nastoji utemeljiti zakone po kojima to biva parageuzija (gr. para-geuemai okusim pored toga, okuam uz to) med. ispitivanje ukusa i sposobnosti za ukuK paragij <Ial. par, paragium) prav podjednako pravo na feud; osobito kod podjele nasljedstva u nekoj vladarskoj porodici; nnmirenje jedne sporedne linija time to joj se odvoji jedan dio posjeda na uivanje; supr. apanagij paragirati (lat. paragere) odvojiti, odi-jeliti; pwagrrina fmija sporedna linija neke vladarske porodice koja je namirena time to joj je jedan dio zemlje odvojen i predan u vlasnitvo (supr. apanagirana hnija) paraglas (fr. paraglace) pom. ledobran, ledolom. naprava na brodu koja ga titi od udara ledenih santi par agio sa [gr. para, glossa jezik) med. upala jezinih miia paraguga (gr. parngoge dovoenje) gram. produenje zavretka jedne rijei time sto se na zavretak doda jedno slovo ili dva, npr. "daklem" umjesto "dakle": mijenjanje rijei, promjena, izvoenje; med. omekavanje kostiju . . . paragun paragojgicpm (gr, par-agegos izveden) ^ram. na zavretku produen: izveden paragumfeiza (gr para, gomlos klinac) med. nepotpuna uglavljenost djeje glave u zdjelici paragon (tal. paragone) 2. vrsta tal. ornog mramora paragon (tal paragonc. p, paragon) 1. predstavnik, primjer, tip; usporedba, izravnnnje; krupan biser, biser, dijamant bez mane; liak. vrsta slova izmeu teksta i tercije (od 21 toke odnosuo 18 toaka) paragraf (gr. paragrafom linija ih crta sa strane s tokom iznad nje radi obiljeavanja dijelova zbora i para-baze u tragediji i staroj komediji koji odgovaraju jedan drugom) odsjek, odjeljak nekog teksta koji govon samo o jednoj temi di razvija samo jednu misan; odjeljak, lan (zakona, uredbe, pravilnika i si.); zuak (J kojim se obiljeava takav odjeljak paragrafija (gr. para, grafia pisanje; med. nesposobnost pisanja obinim slovima (znak odreenih bolesti mozga) paragrafirati (gr. para-grafo napiem pokraj, dopisom) dijeliti, podijeliti na odsjeke ili odjeljke; obiljeiti odjeljke nekog teksta (spis;i, zakona, uredbe i dr.] posebnim znacima, paragrafima t*fj par a grama (gr. para, gramma slovo, pismo) dodatak, umetak, rijei ili reenice umetnute u neki spis; ispro-mjetana slova u rijei radi dobivanja aljive igre rijeci; takoer = anagram paragrnmatizam (grd) med. smetnje koje se javljaju pri primjenjivanju gramatikih pravila u govoru paragrel (fr. paragrelej top za rastjerivanje tuonosnih oblaka pnragum (tur ) 1, grimiz: 2- vrsta puke IOa paraluman ms paraplegija para Luni mi slitina (legura) nd aluminija i magnezija parama gnetina tijela v. paramagne-tizam paramagncfizani Igre. para, Magnet fiz, svojstvo nekih tijela {parama-gnetina tijela) a ae svojom uzdunom osi (tijela iiblika pruta, Stapa) postave paralelno s linijama sile dvaju suprotnih magnetnih pologa (aksijalno postavljanje, npr. krom); supr. iiainagnetizam pammeeij (laL paramccium caudatum! zool. papuica obina (vrsta tnrpljara, praiva)

paramenti ilat. parare, paramenta spremiti, pripremiti' mn. 13 cvange-likoj ili katohkoj crkvi, crkveno stvari i dragocjenosti, svi predmeti koji spadaju u sastavne dijelove crkve (ukrasi, ae, krievi, svijenjaci, miano ruho i dr.) parametar (gr. para, metron mjera, mjerilo) mat. svaka veliina o kojoj ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod nekog stoastog presjeka: duina tetive okomite u sreditu na glavnu oa; min. udaljenost od toko u kojoj jodna kristalna ploha presijeca os dV-toke presjeka osi parametrij (para, metra maternica] anat, zdjeliciio tkivo koje obavija maternicu parametritis (gr, para, metra mater-mcaj med. upala zdjelinog tkiva (onoga to obavija maternicui, koje sc javlja kao posljedica poroda. paramimija (gr. para- pogreka, mi-meomai oponaam) med. neodgovarajui odnos izmeu izraza lica i pravog raspoloenja (bolesnik pria 0 nekom veselom dogaaju, ali istodobno plae) paramitija (gr. para-mvthia) poet. vrsta parabole koja neku viu moralnu istinu zaodijeva u izmiljen dogaaj iz ivota mitskih bica ("bogova, anela, dobrih i zlih. duhova) paramnezdja (gr. para- pogreka, mi-mnesko sjeam se) med. smetnje vi pamenju, tj. mijeanje sjecanja na stvarne dogaaje 9 kojekakvim izmiljotinama paramo (pj ledina, pustara, pustopoljina; mn. paramosi visoravni u An-dama paramorfiznm (gr. para, morfe! oblik) mit. istodobno pojavljivanje obaju oblika jednog dimorfhog tijela u istom kristalu, pseudomorfoze kod kojih se tvar samo fiziki promijenila paramorfnza [gr, para, morfe oblik) min. v. paramorfizam paranak (tal. parancoJ sprava kojom ae sto die ili vue. koloturnik. dizalica, vitao parangaJ (tal, paranco konop, vitao] ribarska tprava od niza udica na dugakom konopu; strukovi parangon <fr. parangon) v. paragen paranimf (gr. paranvmfos. para, nym-fe nevjesta, mlada) onaj koji vodi mladu u mladoenjinu kuu: voditelj svadbenih sveanosti paranoja (gr. para-noia ludilof med. poremeenost uma. vrsta ludila paranomija (gr. paranr>mia, para. no-mos zakon) djelovanje protiv zakona, protuzakonitoj l para pet (bal. parapetto) nizak zid, zaklon, grudobran; ograda parapetal (gr. para, petalon list) bot sporedna latica parapetazma fgr. parapetasma) zavjesa, osobito kazalina paraplazma (gr. paraplasma) nakaza, izrod paraplegija (gr. paraplegia) med. uzetost odgovarajuih dijelova gornje i donje polovice tijela, npr. obiju noguT obiju ruku, oba nka (kao posljedica bolesti ledne modine iti mozga? parapleksija par atak ti ki paraploksija (gr. para-plcxia) med. v. paraplegija parnplektian (gr. parnplektikos) med. uzet u jednoj strani ih u jednom dijelu tijela zbog kapi parapleroma (gr. para-pleroma) ret. 5\ivinest, suviana uporaba njei u govoru, tj. rijeci koje nisu potrebne ni radi smisla ni radi kakve gramatike veze, npr.: dakle, znate i dr parapleuritis (gr. para, pleuritis upa-ta plune opne. upala porcbrice)med. upala plune npne parapraksija (gr. para- pogreka, pratto radim) pogreka parapsihologija (gr. para, psyche dua, logia znanost) fil- dio psihologije koji kritiki ispituje spiritizam, telepatiju, telekinezu, matcnjalizaciju, vidovitost i druge okultne pojave; usp. okultiaam pararitmian tgr. pararliythmos] koji neprirodno (ili: neobino) udara. npr. bilo. puls pararitimis (gr. pararhythmos) med. neprirodno bilo, neobian puls parartrema (gr. par-arthrema zgloh' med. v. parartreza parartrezn (gr. par-arthretis uganuce, laaenje) med. malo. nepotpuno uganue zgloba parartroma (gr. para. arthron) med. v. parartreza parasanga (gr.) starogrka mjera za duinu, = 30 stadija (oko jedan sat puta) parascena (gr, para_ skene skela, pozornica) sporedna scena, sporedan dogaaj

parascenij (gr. para, skene skela, pozornica) kaz. soba pokraj pozornice (u kojo; se glumci oblae) paraselen (gr. para. selene Mjesec) meteor, sporedni Mjesec, prozrana slika Mjeseca, svijetli krug oko Mjeseca parasifilitian (gr. para, v, sifiktian) med. opi naziv za bolesti koje ne pokazuju simptome samog sifilisa, ali se smatraju njegovim posljedicama paraspadija (gr. para-Epao odvuem. otrgnem) med. neprirodan razvitak muikog spolnog uda, a sastoji se u tome to mokrana cijev ima boni otvor za isputanje mokrae paraspadrJRzn tgr. para-apao) med - v. paraspadija parastati (gr, para-states) mn. arhitr sporedni stupovi, podupirai para&tatian (gr- paruslatikos) koji pomae: pomoni: koji samo prividno pomae parastih (gr. para-stidio3) poet. v. akrostih parastos (gr. parastasis stajanje uz nekoga) u pravoslavnoj crkvi: sluba za pokoj due umrlog, pnnihida; kod katolika: rekvijem paraeuz (tur. para novac, syz bez) koji nema novaca, siromah parazit (fr. paraehute) lr zrak. padobran, sprava u obliku velikog otvorenog kiobrana za sputanje iz. zrakoplova i balona; U rad. mehanizam koji sprjeava da kabina [u eknu) padne u sluaju puknuta konopca na dizalici para&itist (fr, paraehute) zrak. padobranac, ouaj koji skae iz zrakoplova ili balona pomou padobrana (parali ta) parazitizam (fr. parachule) teorija i praksa uporabe i koritenja padobrana; padobranski skok parataksa 'gr. para-ta^is melanje pokraj, stavljanje pokraj, metanje prema, stavljanje prema.) gram. uspored-nost; ret. knjievna figura kojom ae iskazuje neka usporedba, nprr; ovjek snuje, a Bog odreuje; koordinacija porntnktiki (gr. para-tasis metanje pored, stavljanja pokraj, meianio orep arabidroza 1036 paralelepiped parnhidroza (gr. para, hidor znoj) med abnormalno izluivanje znoja parakautist (tal. paracadutista) voj. talijanski vojnik osposobljen za uporabu padobrana, padobranac pnrgikcratoza (gr. para, keras rog) med. nepravilno stvaranje roioe pnrakinezija (gr. para, kinesi3 kresanje) med. poremeaj n pravilnom kretanju miia p arak laza (gr. para, klasis lomljenje, razvijanje) geol. vea tektonska pukotina paraklet 'gr. parakletikos ohrabriv, umjean) titjeni spis; grka crkvena knjiga kuja sadri rijei utjehe pnrakletian Tgr. parakletikos) utjean, pun utjehe parakma (gr. par-akmazo ocvjetnm, opadam) med, v, parakmaza parakmastian [gr- parakmaslikot) med, koji poputa, koji opada (pote je ve bio dostigao svoj vrhunac) parakmaza (gr. par-akmazo ocvjctnm, opadam) med poputanje, slabljenje bolesti (polo je ve bila dostigla vrhunac) parakopa (gr parakope ludilo) med, buncanje, trabunjanje u groznici parakroja (gr. para. chroma boja) med. promjena boje lica zbog bolesti parakromo (gr, para, chroma boja) varka vida, oko vidi druge boje a ne one to stvarno postoje parakromatopaija (gr. para, chroma hnjn* opsis vienje) med. sljepilo za boje. nespt>sobnost pravilnog razlikovanja boja parab^cunobiepfdja (gr paro, chroma boja, biepsis videnie) med. pogreno vienje boja parakroniean (gr. para, chronos vrijeme) pogrene odreen s obzirom na vnjeme, koji se ne slae s raunanjem vremena, koji ne odgovara vremenu ' ; parakronizam 'yr. para. chronos vrijeme) pogreka u odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj parakroza (gr, para, chrosis bojenje] med. promjena birje, gubitak boje; neistoa boje parakuza (gr. par-akuo ujem pored toga. ujem pritom) med. pogrean sluh; zujanje u uima

parakuzija (gr. para- pogreka, akuo sluam) med. iluzije sluha, tj, pojava da ovjek uje zvukove koji zapravo ne postiijc) paralaga (gr. parallage) mijenjanje, zamjenjivanje; mori. duhovni poremeaj, zabuna, zbrka paralaksa (gr. paralasis mijenjanje, promjena) astr. kut koji ine dvije razliite vidne linije prema isLom predmetu, ih: paralaksa nekog predmeta jest razlika izmeu pravaca k tome predmetu kad se ovaj gleda iz dviju razliitib toaka paralalija (gr. paralaleo brzo blebe-em) med. poremeaj u govoru, pogreno izgovaranje rijei paralmnpsu ((-r. paraJampsisi med. bijela i sjajna pjega na ronici oka pnraleksija (gr. para, lesis govorenje, izraavanje) med. nesposobnost pravilnog itanja, itanje zamiljenib rijei umjesto onih koje su napisane paralela (gr. parallelos usporedan, koji uspuredno stoji, lei. ide itd.) usporedba, izjednaavanje; lik usporedna dvaju karaktera; voj. spojnica, prometnica izmeu dvaju rovova; geom. jedna od dviju ih vie paralelnih linija paralelan [gr. parallelos) usporednu, istoga pravca, koji je, kae se, u svim tokama jedan od drugog jednako udaljen; pren. suglasan, koji odgovara drug.omT izjednaien paralelepiped (gr. parallelepipedon, parallelos usporedan, epipedon ravan) georn. tijelo omeeno sa estpa parnlclizam ralelograma, od kojih su suprotni me-riu^nhno jednaki paralelizam (gr. parallelos} fil. odnos slinih itvari jednih prema drugima; biogenciiki paralelizam slinost i podudarnost izmeu individualnog i opeg razvitka; psihofiziki paralelizam odnos izmeu miljenja \ bia, psihikog i fizikog, prema kojemu ove dvije grupe jedna drugoj odgovaraju, ali nisu identine; geom. usporedan tijek ravnih linija ili povrina, svojstvu izraeno u sljedeem: "Ako jedna linija u presjeku s dvjema linijama ini s iste strane dva unutranja kuta iji je zbroj manji od dvaju pravih kutova, te dvije linije, beskrajno produene, sjei e se, i to s One strane s koje su ovi kutovi maoji od dviju linija" (Euklid); teol. sukladnost, podudarnost, slinost pojedinih mjesta u Svetom pismu, slinost pojedinih stihota u psalmima parnlctiziratf (lat- parallelisare) usporediti, usporeivati parulelna mjesta, mjesta koja su jednaka ili slina, osobito u Svetom pismu paralelne Unije geom. ^Paralelne su one lioijc koje sc nalaze u istoj ravnini i koie se, produene u beskraj-nost na obje strane, ne sijeku jedna 3 drugom'' (Euklid) paralelni krugovi usporednici, krugovi koji idu paralelno s polutnikom (ekvatorom 1 a koji su sve manji to su blii stoerima, oni na Zemlji spajaju mjesta iste zemliopisne irine, a na nebu zvijezde iste dckfi-nacije parnleluost (gr. parallelos) v. paralelizam paralolograf (gr. parallelos. graio piem, biljeim) glaz. v. rastral paralelngram igr. parallelugrammon) geom. etverokut kod kojega su su-protoe straoe paralelne, te zbog toga 1 parai ogizirati i jednake; paraltdogram sila fiz. rezultanta dviju sila koje djeluju u istoj toki pod odreenim kutom jednaka je, po jaini i pravcu, dijagonab pa-ralelograma konstruiranog od danih sila kao strana paralelopiped v. paralepiped pornilipo-mf^in (gr. parn-leipo propustim, izostavim] mn. uno to se jo treba kazatL tj. ono Stoje bdo isputeno ili preko ega se prelo, naknadni prilozi ih dopune nekog djela pnralipsa igr, paralcipsis) ret, figura kojom se nelo istie i podvlai ha time to govornik izjavi kako, toboe, eli prijei preko toga; v. pretoricija pnrnlitian (gr. paralytikos} med. uzet, ukoen; bolestan od suenja mezga; koji potjee od paralize parali tik (gr. paralytikos) med onaj koji je uzet. onaj koji je ukoen; onaj koji boluje od suenja mozga paraliza (gr. paralysis uzetost, odu-zetost. paralyo oduzmem, ukoim) med. potpuna uzetost, ukrienost; paralysis agitans it, paralizis agitans (lat.) uzetost sa drhtanjem (osobito glave i ruku); progresivna paraliza uzetost mozga kao posljedica neiz-lijeienog sifilisa (Lijeenje pomou umjetnog izazivanja malarije) paralizirati (gr. para-lyo oduzmem, ukoim, h\ paralyser) med. ukoiti, umrtviti; pren. slabiti, oslabiti, ukoiti, liiti snage; otkloniti, zaustaviti par a Lobija (gr. paralogia) suprotnost razumuT besmislica, zabluda; med. trabunjanje, govorenje bez smisla paralogistika (gr. para logistike) vjetina namjernog

izvoenja pogrebnih zakljuaka. = sofistika paralogizam (gr. paralogismos) pogrean zakljuak; log. nenamjerno napravljen pogrean zakliuak paralogizirati (gr. paralogiznmai) praviti pogrene zakljuke, pogreno zakljuivati 1037 paratali pnrcfjalitet ma. stavljanje prema) gram. usporedan paratan ilat. pararo, paratus I spreman, goinv pripremljen para I*ium (gr para, theos bogl izrar kirjim neki istraivai religija oznaavaju budizam buui da un i nije religija u pravom smislu, nego neka vrata tivtrtm- filoioCje kota Hindusima zamjenjuje religiju; iiap. pun-kosmiznm parntZB [gro. para-thofis) pridodava-nje, dndavanje, dometanje, uepore-divtnje. pri^pndobljavanie. suprotnu*!, opreka pnratlfli* (gr. para. tj-fosj med zaraj-na bolent trbuha, slina tifusu, samo znntno manje opasna od njega paratimijA pura, thvroo* duAn. srce1 med neraspoloenje. bolesna sjeta paratimJdnc lijezde etiri male lijezde 3 unutranjim izluivanjem koje rtU Krt^eftCpue m ilijezdr ftUtnifl' r: rrpuliiaiu metabolizam kaluja i fosfora parafrinija (gr. para, tenos zfltfcgnu tot, nnpon> med. holesno napinjanje. buUrsnu nnppuitt parRrHhoxa :gr para, UuriK. tnchm vlas, dlaka) med- izbijanje iih; rasti dlaka na mjestima gdje njihov rast nijt prirodan. pamtrinia (gr parammmai mt-i. ejddenn^t Htrainjiie, ojedicn paratrofija (gr. paro, trofe hrana, prehrrinn) med. bolest zhog lose i nedovoljne prehrane panlrop^H igre pfl^d-(.n-(e ndvravjVi, skmnutj) medr Lepravilan ijh: neprirodan] pnloai nekog dijela tijela paravan iff. paravent) vjetrobran; pomini zid. opanj*iJ?fci zid. zaklon pamti (gr para *<iU*: onai k*m *e hram zajedno * drugim; drug jo stolom, tj. muktaA, onaj koji ivi na raun drugoga paraziti Igr. parn-'itoB) mn, biol na etnici, ivotim'e i biljki- koje ive drugim urj^an-tkim rjjehma ni u njima i hrane pe na. njihov raun; kod profesionalnih kartasa-varalica: [njta saveznici plavnog urrai parazitizam (grc pjrn-sitObi mukt^-tvn, ivljenje na Lud ratom paraiilufohija Igr. parujiteo jidcm zajedno s nekim, tbbeomai bojim se) mrdr bolestan sirah od nametnika (parama) na ljudskom hiti] u parnritologija igri:. parB-ftitoa. logia) Inol znanost o parazitima, nametnicima, znanost o biljkama i ituUnja-ma koje ive aa rann drugih parn*itflki -gr. para-sitos, muklaki. nj raun diugug* para il ama (tur/ puten, kan ka kao oktv na puanp) cijevi paraaol (tal. parasolc, tr. paraaol) atiL-nik od sunca, suncobran parcela ilat. parccMa) komadi! djelir cjnhrio. npr. zemljt. gradili* parcelacija (lat parcellafco) komadn-nje. dijeljenje na komade, osobito zemljita; parceliranje parceliranje (lat, parcellare'v parcelacija parcelirati -Jat. pamellarc: dijelili ua komadie, komadaL, vace zemljiAte podijeliti na pravilno parcela parcijalan (Jat. p&rtialia} 1. djelomian; portii"ni /onnvi fi*., glaz.. jtdno* "kivni tonovi kuji zvue zajedno s osnuvnim tonom i ine boju tona; or-nji parcijalni twtnvi oni koji eu visi od usnovnog tona. aatr. parrtjnfim pnflirrtim pri kjjoj ) -:a"io djo svijetlog nebeskog tijela pokriven ih pomraen (supi. totidnn pomrina); 2. pristran panHjalist (Jar. para dui) onaj koji dri nekom stranu, pristran ovjek parcijalitet laL par dio, tr. parlinhuBj aL-jncarstvo. pristranost parcijalnik 1041 Parentulije pnrcljajriik ilatrl knij^a tekuih rauna u koj^i Fvaki poslovni partner ijnfi svoju utavku (nmtijii; pardon (TrJopnisk oprosL kazne, ponu-hivanir; molba za oprost; kao usklik: pprdurj' = molim, oprostite'

pardoruibf (rr. par^onnabler oproeifi', koji *r moe, kojemu se mota oprostiti pardonLrjiti (fr. jvirdonnerl pratati, Oproy\j|j: pomilovati, pokloniti tivot; ^ledn^i kroz pr'l^. trpjeti nekon 'n n eiib i purelwlnm (gr para, lat helium rat) veliki automauki pitolj veomn jakog djelovanja par*forlaii ignl paregoroa ohrabru-jui. osokoljujud. utjp-jan) koji ublaava, koji uminjuje bol pare^nrjk (gr. paregonko^ koji ohrab-rujie^ Xoj~> ow)kolj|jje kuji ublaava) med lijek koji ublaava i uminjuje hol parebatlan (gr?, parechetikrm) koji Opnnjta zvuk pareharn cgr pin-ie^ie npnEmsanje tona ih gla^a) oponaanje zvuku: upsjaiij? rijisei koje sLcno zvut pareki Igr paroikoi> mn. pndoflho.', do*]jacj fbez graanskih prava) parekija 'gr. por-nikia) stanovanje u nekom mjestu u svojstvu doJljakn ili tuinca. bez graanskih prava patektnxa 'gr. pai-ektemo uttiem pokr^j, pT^iteeui jnnbrni) med prekomjernj rasirenj^-pareLlpaa (gr. par-elleipsis tzo&tav|jnnje) gram. i^pu^tanje jednog sluva ib p^amoglaFnika pAi-cnuboJa ;gr pur-etnhnle umetanje^ grm umetak, umetnuta reenica: u-ip. parenteza paremt)a (gr. paroirma poslovica) po-.<lo*naF izreka, parosmia juri* fil. pa-remija juris (tat 1 zakonsko pravilo koju je pcstalu poslovica paremiograf (gr. parujmia poslovica, graf^ pisac) skupljah poulovica pisac poslmara. iznrlta parcntioKrafija igt. paroimia p*"lovi cd, grafia pi^nnjei okupljanje poslovica, ptsiinje poflloMca (ih" izreka) parmniedogija (gr. paroimia pnulrrvica, logia) pjziiavnnje pofilovitu. objnsnie-nje poslovica, ^bjrka pc*lo"Vici paremptoza (gr. p.u-amptnsi!* upada-nje pokraj, dospijevanje pokraj) med-prodiranje km n dvielovo tiieln gdje joj mjt mjesto, ato rmziva mru- upale parencefalis (gr para, en-keftlos mo-zaki anaL mali mozak parerwefaltis cj>t paru, enkvfalou nioznk' med upala ttuiIo^ m^ga parcn^iian (gr. pnr^netiko^ kuji pn-pad.T hrabrenju, sokoljenju. oponu-njanju. koji ohrabruje) kou savjetuje (ili- opominje, prrporuujm. pouan partneza (gr. par binaria hrubrtajc. so-koljenje, opnminjanjuj opomena, preporuka, savjet, potpirivanje, i hrabre-nie na vrlinu, gnvur kojim se hrabri parenhim (gr p^iencboo uljjpm pu-krajr dolijem pokrali. paiL<mchvma uhjjcvame pokraj, dolijevanje pokraj) fiiioL biljnu i ivoti njtUoj Stameno Ua-vo hra osobita oblika, dijelom t, donekle ravnomjerno ispruenim u tanica-ma ',-upr. prozcnhimX med. bitni ^a*rtiijak utrobe, iticm od kojega Ea-stoje lijezde parerihimatinan (gr. par-enchyma) fiZiol kuji se sam-oji ad pareiihima parenhimatozan igrf. par-enrhyma. lat parencb>tn.ttuiu9; fiziul koji se tit-e parenhima. sadran u parenhim u paxenjje (gr. para, oinos vino par-oi-niaTmn. pjesme ui ^'ino. vinske pjesme Parentalije (lat. pnren(alm) mn. sveane prinoenje zrtavji u ast umrlih par-ente Ja parfumer roditelja i roaka kod Kimljana, po-uje, karmi no parentela ilat parentela) rodbina, srodstvo, rod, svi potomoi -zajednikog pradjeda, rodbinska loza hir linija; paronteJp 'lal,. parentes roditelji) rodbina, rorl. srodstvo, roaci, obiteljska loza parenteral (gr. para. enleron crijeva, utroba, drob) med. lijek koji se ne unosi kroz ieiudac. ne^ pute sa in-jekejja. masiranja i dr parenteralni (gr. para, enteron utroba) med. koji se unosi u organizam putem cijepljenja, injekcija, masiranja i bi, a ne kroz eludac, supr. cn-teralni porentetiaii 'gr. parenlhon* umetanje, umetak) umehiui, stavljen u zagrade, u zagradama; sporedan, uzgredan, udaljen od temo o kojoj je rye (i zbog toga stavljen u zagrade); in parenthezi; usp. parroteza

P&ren1xa (gro parerjtbetis^ umatanje, ume Lik; gram. umelnuta reenica, oznaena lime to je stavljena u zagrade: ( i ili / /, ili izmed" crtica: ; zagrada; pren. udaljavanje od teme o kojoj se govori; maL znak da sc s veliinama koje se nals^ u nagradama treba rscunab kio s cjelinom. in parcnthezi it, bi parentezi (lat.) u zagradi, u zagradama, pren. figura koja nastaje uporabom suvinih i za razumijevanje potpuno nepotrebnih rijei, npr Kad je [ve konja dobavio, f On te riipi konju na ramena. / Pa ulete, vesela mu majka, (usp paraplefoma); v. parentlian parentirzus (gr. para, enT thvrsos) ret. izraz lsinog oduevh'enja, pretjerivanje u neprirodnom z-anosu. slras-no protjerivanje u govoru ifi predavanju parere [tal./ trg. pismeno struno miljenje o nekom trgovakom sporu; med. lijeniko miljenje koje se, pe slub^Tioj dunosti, izdaje o obdukciji leSa i svemu to je prilem nade-ni i : parer medicum) parere ioedieum parere mcdikum Jat ' rtii"d v. pod parere par erg a 'gr. par-ergon sp^^dno djelo) rnn. ovako su, prvobitno, nazivani om Herkulovi podvizi koje mu Eurislej nije bio naredio da ib izvri, koje je on, dakle, kvrio pored svojih 12 glavnih podviga; otuda. *p*ovdna djelu, fpnredni radovi, sporedne tvari, sporedne figure, manji sputi parergort gr. par-ergon sporc-dno djelo, uzgredno djeloj> v. parerga pares Gat. par jednak, pare jednakiJ mn. jednaki, podjednako jaki, dora-shjedan drugom; po poloaju ili sta-leu jednaki, oE.udaijudiciufn' parlum il jedicijum parijum flat.j sud koji sudi ciano*una jednog =Ialeb. u ko-jemu ipptu7cnoni sude amo njemu jednaki pareatezjja (gr. para, aisthefiis osjeaj} med. neobian, izopaen osjeaj (npr. kao da niLe mravi po cijel u 1. izazvan aboocoialmm unutraftnum pfdra?a-jmi.i patetian ijrr, paretos omJrtevio, oslabio, mnlaksao) med. ncpolpuno uzet, poluutet, oduzet za krelanje (a ne i za osjeaje): ujp. pareza pareza (gr paresis poputanje, slabljenje) me. nepotpuna uzetost, polu-uzetosc, urcbigt za kretanja |a ne i za o^jcroje) parezija igre. paresiai obwvn^t, prostodunost, iskrenost; bezobzirnost u govoru parfe (fr, parfait) kuh, krema s leda parfem < fr. parfum, lai. per, fUmus dim) rturi, uurisoa vodica parfimirati ifr. paifurorm namirisali, tarili uJ'wJan miris parfumer 'fr. parhimeur) prodava mirisa; proizvoa mirisa parfumerija paritet parfumca-ija (Ir. part'umerib'i prodavaonica 'ili: trgovina) mirisa; tvornica mui&a, radionica mirisa parfiunerijska roba roba koju &e prodaje u arfurnenje mirisne vodice, mirisni sapuni, puder i si parbe! lij) (gr.' odraz sunej. na oblacima, na3unee parhet [la.L. barracanus, njem. Bar-cheiiD e jedne strane gruba pamu-nodonena tkanina (za zimsku odjeu, osobilo za zimsko rublje) pari ilal psn, lat. par) Irg. v. al-pan. iznad pan iznad nominalna vrijednosti, ispod pari ispod nominalne vrijednosti pari pastu (lat.) jednakim korakom, ravnomjerno paricid ilil parricidium) pr.iv. ubojstvo r&diie(ja, uboj^lv*. acs, majke ih roda k.i. veleizdaja pari1 ital- parecehio) malo veslo pnrieati i'tal. apparccchiare; 1 aprema-ti, pripremati, 2. veslati malim veslima. paride 0^1 paridae) zool. sjenice, ptice sli Dne ajeniraroa par(fifc&Cfju (ini. pariffCtftro: izjednaavanja, izjednaenje parija hind- paharija) indijska kasta, pleme boje Hindusi preziru kao ne-L isto, pleme prastanovnika Indije kitje s;u sanskrtska plemena pobijc-diln i ntjerala u. planine, koji se raaju kno robovi i pon&ivifle slufn kod Jl (ameuniLh Europh.ina: pren. eiro-mann i bijedan ovjek ir najnieg stalea ljudi, prezreni rub parija i.lat paria sc. vota jednaki glasovi) mn. isti broj glasova, jednakost u glasovima (kod izboraj parijacijn (lat. pariatio) oprost duga; plaanje gotovinom; prav. usvejenje tnde? djeteta s uvaavanjem *vifr prava djeteta parijamb (gr. para, iamboHf poeL. v. pkihij

parijetalrij (lat. parietalis) zidni; anat. Ijemem: os parietale it. os parijetale (lat,) ijmnena kost, tiemcrijaa parimija (gr- paroimia) u pravfl&Javnoj crkvi: pnia, izabrana mjesta iz sta-rfizavjetnih i novoza^elndi knjiga koja se odnose na dogaaj keji Crkva toga dana slavi (itaju e na veeraj icij pnrir (fr parure) ukras, nakit; ukraavanje, kienie parirati (Int parare, fr parer1 ). ma. odbiti udarac sablje, izm.TknuLi udarcu sablje; odbiti, otkloniti, sprijeiti, raustaviti, onemoguiti parirati [lat- parere) 2. sluiati, pokoravati Ft parirati (lat. pariare, fr. paner) 3- kladiti se, okladili se Pari* [gr. Pari) mit Kin Irojpn&kog kralja Prijama i Hekube, u ^poru izmeu hoiica Here, Ateoe i Afrodite oko toga koja je od njih najljepa, on riodijeh nagradu za IjepiLu (Eridinu zlatnu jabuku* Afroditi; odveo je He-leou, zenu kralja Menelam, i time izbzvno IViJiaiiski rat, ubie Ahileia, a nje^a ie ubio Kiloktet parisJeniie it. parizijen ifr 1 thk. vr^ta sitnih Liskarskih slova ed -S toaka; vrsta najfinijeg katuna porisilaban Gat. par jednak, gr, sjl-labo slog' gram. s istim brujem slova, isua1oaji pariaiiam IJ> Parisi v pariiijanjEnm paristmije Lgr. paristhmirL krajnici) med. krajnici i njih<ive bolesti (upala) paristmitis (gr- paristhmin krajnici) med- bolest, krajnika, angina paritaa volom ni (laL.)jednnln broj glasova nei-jluen rezullal glasovanja paritet (Int pariLas jednakost) jednakost, ravnopravnost tu:sohito pripadnika raznih vjera pred sudom i u dravnoj upravi); bank. utvreni odnos izmeu vrijednosti novca pojedinih pari tatian 1044 parlament drava; metalni paritet stalni odnos izmeu metalnih, ij. zlatnih i srebrnih, novanih jedinica pojedinih drava, po kojemu je. npr., novana jedinica leSka jedan gram zlata jednaka nnm novanim jedinicama drugih drava koje imaju istu totinu paritetican (lat. paritas jednakost) znjariniki, ravnnpravan, ravnomjer-no nastavljen od raznih stranaka, npr. Paritetina crkva = Crkva na koju imaju jednako prave pripadnici raznih V|era; panteiini izborni sud sud u kojemu su puslodavci i radnici zastupljeni s jednakim Imijcm lanova parizer Injem. Pariser-h-ursti vrata kobasica od teleeg i svinjskog mc-*a pari*ijanizam !tr. parisianisme* izraz i nju i? parikog narjeia; pariki obiaj: panruzam park (ongb park, fr. pare, njem. Pnrk, Uli. parcu, lat. parcus, parricus) etalite, osobito: gradio etalite, umica pretvurena u etalite, gradski vrt za*aden cvijetm ] drveiiem; voj povorka kola. municijski odjel; top niki pnrk topovi, mjesto gdje stoji topnitvo; plovni park brodovi i teglenice; automobilski park svi auU>* mobili nekog poduzea: tctzkavtki park svi tenkovi neke vojske ili vode vojne jedinice Parke <lar. Pareae) mn. mit. prvobitno: boice poroda Parka. Nona i Ue-kuma kod Rimljana (poslije izjed--|Dptena s Moirama, trima bo icama Udbine, suenicama koje, kao Jupi* terove sluSkinje. upravljaju Jjudskim ivotom i predu mu nit, i to: Kloto dr?i preslicu i poinje nit. Lahezid nastavlja i prede konacT a trea, Atrn-pe*. proEijeca> parket fr. parq,oei: 1. pori sastavljen od posebno impregniranih hrastovih dacicn; 2. kaz. prednji redovi pedala u kazabnnj dvorani; 3r u reformistikim crkvama: prostor u "lai" u kojemu irjcdc crkveni uci. 4. u fr. au-du: mjesto u sudskoj dvorani izmeu sjedala sudaca i mjesta za odvjetnike; 5. u parikoj burzi: odvoje-ao mjesto za mjenjae i mjesto krf-jega posrednici objavlpuju teajeve parketar [fr. parquetouri rnaisUir koji pravi i namjeta parket; v. parket 1 parketirati (fr. parqueter namjesL.aLi (ili: namjestiti} pod od parketa parkezin kem. tvar slina gumi, sastavljena od pamuka za pravljenje baruta i nonusova ulja. lako prima boju, slui za izradbu tkanina, zamjeuje kauuk i materijal za izolaciju telegrafskih ica ParkinRonova bolest med, degenera-hvna bolest centralnog ivanog sustava' uzrok nejtoznnt. a glavni Rirn-ptom drhtanje (naziv po on plokom hjeniku Jamesu Parkinaoru, 1755 1A24J

parkirati (Fr. parquer) praviti etalite, neko mjesto pretvoriti u Sctafite (u park]; po gradskim ulicama i trgovima poredati vozila na zn to odreenim mjestima: voj. smjestiti, namjestiti, postavili park, navuci, navesti; biti (di: leati. stajati> u parku (topnikom, plovnom, automobilskom, tenkovskom i r.) parkur (fr. parcours) put, ataza, pruga, linija; vonja parlnk (turi lak, pokosi; .sjajna koa parlament (Jat, parlare. pnrlnmenLum, fr. parlament, engl. parliamont) izraz koiim se oznaava narodno predstavnitvo (izraz su uveli EngleTi); li Franuuskoj prije revolucije- najvii sud jedne pokrajine koji je imao udjela i u najvioj vlasli: u Engleskoj narodna skuptina, narodno predstavnitvo- dana?, u avim lemljmru: narodna skup&tina. narodno predstavnitvo, kod nas: salior par Lamentar 1045 parlamentar (fr. parlamentaire) voj. poklisar, izaslanik ovlaten za pregovaranje s neprijateljem '-o uvjetima primirja i dr.) parlament arac (fr. parlamentaire]' skupstinar. pristaa skuptine i U njoj uobiajenog reda. onaj koji je sponoban snai*i se u skupfitini i njr-zinam radu parlamentaran (fr. parlamentaire) suglasan s obiajima i pravilima parlamenta; pren. pristojan, uljudan; uap. parlamentarni parlarne ri tari zam Hat- parlamenta-rismusl ustavni politiki sustav kOfi smatra da potrebama naroda ponajbolje odgovara parlamentarna vladavina (usp. parlamentarni reJim:; takoer: mijeanje parlamenta u prava Krune parlamentarni (fr. parlamentaire) koji Ee tie narodni; skuptine, koji pripada narodnoj skuptini, skuptinski; koji odgovara obiajima i propisima parlamenta; pren. koji pofitujc red, pristojan, uljodan <npr. to mje parlamentarni izraz i; pariamentami rvttm vlada koja upravlja drJnvom u Suglasnosti i uz potporu veine lar nova parlamenta, dakle reim u kojemu je parlament stvarni DOBitelj cjelokupne dravne vlasti parlamentarni reim v. parlamentarni parlamenti rati \fr parlemen tur) vodili pnigovore. biti u pregovorima, pregovarati; raspravljati parlando itali glaz. govorei, kao knd ar govori, tj. vie govoriti nego pjevat: parlante [tal.i glaz. v. parlandu parlati ital. parlare] govorili stranim jezikom parlatorvj (lat- parlatnnunil soba za razgovor, za prijam; soba za razgovor u samostanima parimenti ttal.; takoer, na isb nam parlog rmad. parlag od Slav. prolog) zaputen, divlji, nckultmran \inograd; pu^ta. neobraena zemlja pariograf (frr parier, gr. grafo) ureaj kuji. poput fonografa, prima rijei (diktat) i moe ih ponoviti kad god zatreba, tako da stenogram uope nije potreban; diktafon parma (njem liarn jasle, tttft) sitnica, atagalj; stog parmak (tur.) 1. prst; 2. roaetka; iL letva, daska za ugradu; 1- otvor na odjeci, rasporak. prorez parmelija (lab Parmelia bot. vrsta biljke liaja Tratte po drveu i stijenama^ parmezan ifr. parmezan) On i ukusan polumaslan talijanski sir koji se proizvodi u .Paran i okolici Milana Parnas (gr. Parnaso?, IbL Parna&us.i mit. brijeg muza, brijeg n Kokidi koji je bio posveen Apolonu i inuaama, na ijem su podnoju bili grad Pclfi iizvorKastnhja; otuda: sjedite pjesnika, carstvo pjesnike umjetnosti; popali se rta PamaS posvetiti sa pjesnitvu; sin Parnasa in muza, tjr pjesnik para a side :grt. Parnasosl mn. v. muze pornasovci (fr. pamattiens) mn. lanovi francuske pjesnike kole koji su izdavali (l6o.r lflfifl.i IRTfi.lan-tologiju "Le Parnaste conltmporain' kojom su zajedniki irlnzih pred itatelje. Premda su se razlikovali jedni od drugih u ciljevima, ipak ih je spajala tenja za jasnim i istim formama parnes ikald.) starjeina vjerske zajednice \ opine J kod idovn parod :gr. par-oduar izlazak zbora na pozornicu i pjrsma koju on pritom pjeva (u starogrkoj tragediji); u starogrkom kazalitu: vrata, a lijeve i a desne strane, koja su vodila n orkestar ... partenti gt ne za 104 8 pnrtijn

parteri ogene za (gr, partheuos djevica., djevojka, gene aia postanak, posta-janjc. raanje) hini. razvijanje jaja ili raanje ivih, ndadunaca bez prethodne oplodnje (poglavito kod Ijus-kavaca, skrgonoaca, kod kukaca, npr. lisnih osa, osa iarica i, donekle, kud pela); kod biljaka ova je osobina svojstvena samo nekim algama partenokarpija (gr. parthenos djevojka, karpos plod) hot. oblikovanje i razvoj ploda bez oploenja jajeta (sjemena), u tom je sluaju plod najee bez sjemena (kod nekih vrsta grozda, narani, banana, krastavaca, buca, patlidana, lubenice, kruaka, smokava i dr.) Partcnem (gr, Parthcnon) hrnm u ati-ko-dorskom sidu djevianske boice Atene Partcnos na Akropoli u Ateni, Sazidan u doba Periklovo (435. pr. n. e.) i ukraen kiparskim djelima Fi-dije i njegovih uenika; " srednjem vijeku pretvoren u kransku crkvu, za vrijeme Turaka u damiju; sruen 1687 Partenepej [gr Partii enopaios, lat. Parthenopaeus) 1. mit. sin Atalan-tin, jedan od "Sedmorice protiv Tebe"; 2. antiko ime dananjeg Na- pulja parter ifr. par terre, parterre) najdonji kat kue, prizemijn (Francuzi ovo nazivaju rea-dechauasee); cvjetni, travnati perivoj, vrtna gredica; kaz. zadnji dio gledalita koji se nalazi u dvorani (za razliku od balkona i galerija); svi gledatelji koji sjede u tome dijelu; sport, u hrvanjn: poloaj kada se hrva nalazi na zemlji, ab jo nije pobijeen; vrsta damarla s utkanim cvjetovima partes (lat, pars dio. partea) mn. dijelovi, npr. nekog modela itd Parti (gre. Parthoi. Pa rthiaioi) mn. tiranski nomadi, naseljeni u Perziji gdje su u starom vijeku stvorili monu dravu parti Mansi (dr. partie blanche) biljaru: obina igra u kojoj sudjeluju samo dva igraa s dvije lupte (otuda usklik "parti!' znai isto to i "dobivena igra") partieija (lat partitio) dijeljenje, dioba, podjela; log. dijeljenje jodnog pojma prema njegovom sadraju, npr. drvo = korijen + stablo + kronja particip (bit. participi uin) gram. glagolski pridjev; particip aktivni glagolski pridjev radni; varlicip pasivne glagolski pridjev trpni participacija (lat. participatio) sudjelovanje, udjel; imanje udjela participant (lat. participant) sudionik, udjelnik participirati (lat. participare) imati u emu udjela, dobiti dio, sudjelovati u dijelu participni (lat. participium) gram. koji se tie participa ih pripada participu, npr. nastavak pnrtic morte it. parti mort (tr.J voj. pasivan zaklon, mjesto koje nije izloeno neprijateljskoj vatri, mrtvi kut partija (fr. partie. engl. party, tal. partita, njem. Partei. lat. partiri podijeliti' 1. stranka, skupina ljudi istog niisijenia, osobito u politikom smislu, koji se udruuju da bi mogli initi slo jau frontu prema neitto-m i ljem cima: 2- stranka, suprotna strana, protivnika strana, vise osoba ib jedna osoba u pravnom sporu s drugima, parniar; 3. dio. npr. jedne slike i dr.; 4. odreen broj ili odre-ena koliina; npr. neke robe; 5. drutvo; ti. zabava, putovanje ih eLuja radi zabave; 7, jedna cijela igra (npr biljara, saha, ansa i dr.): 3. enidba, udaja (dobra ili loa partija); 9. glaz note ispisane, iz kompozicije, za jedan glas; 10. stav u raunu, raun; partijac drali nekome partiju biti pristaa, pristati uz nekoga partijac (fr. partie stranka) lan partije (stranke), osobito politike partijski (fr. partie) koji se tie partije, keji pripada nekoj partiji partikla (njem. Barttuchlein) komadi - tkanine (platnene, gumene i si. 1 koji 1 se vee djeci pod bradu umjesto ser-vjjete; oprnjak partikula (lat. partie Lila) djeli1, komadi; gram. rijecu. estica; nepromjenjiva rije (prilog, prijedlog, veznik, usklik) partikulaeija (lat. particulatio) razdje-liivanje. rastavljanje, komadanje partikularan (lat. particularis djelomian) koji se tie samojedoog dijela, djelomian, odvojen, zaseban; pose ban, osobit; opiran, toan; partiku-larna akceptacija trg. samo djelomino primanje na sehe obveza po jednoj mjenici; partikulariia historija 1 povijest pojedinih drava; partiku larno pravo pravo jedne pokrajine, pravo jedne od njemakih saveznih drava da ima svoje zasebno zakonodavstvo zasnovano na obiajima i posebnim prilikama zemlje: partikularm sud log. djelomian sud: neki 8 jesu (ili nisu) R

parti kud ari st (lat. particularis) pristala (ili: pobornik) partikularizma partiku lari teti (lat. parti ulan tas) mn. pojedinosti, potankosti, osobitosti, pojedinanosti, poblize vijesti, okolnosti i si partikularizacija (tr particulansation) iscrpno izlaganje, opirno prikazivanje; posebno izdvajanje, pojednostavnjen ie partikularizam llat. particulans djelomian) sklonost odvajanju, uvanju pojedinanih interesa; 1. miljenje Zidova po kojemu su om "'izabrani narod Gospodnji*, tj. da Bog daje prednost njima pred svim ostalim partizana narodima i da e samo oni imati udjela u vjenom hlaenstvu; 2. nauavanje o nekoj posebnoj milosti, naime da je KrLst umro samo radi nekih, i da e samo neki doi u kraljevstvo nehesko; 3. u politici: shvaanje da povlastice ih samostalnost jednog djjola ne treba podreivali niti rtvovati interesu neke vee cjeline; tenja za to veom samostalnou drava sastavnica u nekoj saveznoj dravi partibnbarizirati (fr. particulariser) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, odvajati; iscrpno iznositi, opirno izlagati, u pojedinostima prikazivati pnrtimenti ttal.J mn. glaz: djela za vjebanje u izvoenju oznaenih kolo-ratura partimento {tal,) glaz. oznaeni ba=; pratnja po pravilima glavnog basa parti pri (fr. partipris) unaprijed utvreno miljenje i stajalite, unaprijed doneseno rjeenje partlti (tal. partire) otputovati, otii partitiv (lat partitivum) gramatiki izraa koji oznaava dio neke cjeline partitivan (lat. partitivU'O ijelni, koji dijeli, koji izraava djelomian pojam, kojemu je cilj dijeljenje parti to 'tal.) glaz. podijeljen na glasove partitura (lat. partitura) glaz. pregledno napisane note za sve glasove jednog vi!! oglasnog glazbenog djela partizan (tr, partisan pristaa) 1. ime kojim su Napoleonovi osvajai 1812, nazivali skupine ruskih seljaka i domoljuba koji su se samostaloo organizirali i, orujem otetim od neprijatelja, napadali i uznemiravali pozadinu francuske vojske; 2. borac; sudionik antifaistike borbe oa tlu bive Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata; 3- pristaa neke stranke di osobe partizana (njem. Parasane, fr. pertu-isane) vrsta koplja s dvosjeklom os1049 poroda 1046 paronimika paroda [gr. pa rod os) nastupna (ulazna) pjesma, zbora u starogrkoj drami parodija (gr. parodia) poet. pjesma kojoj jc cilj ufinirj neku ozbiljnu pjesmu smijenom Lune to, oponaajui njezin vanjski oblik i tou, pria ono sto nema veze sa sadrajem ozbiljne pjesme; smijeno ili podrugljivo oponaanje ozbiljnog djela; usp. travestija parodirati igr, parodeo pjevam pjesmu sa smijenim izmjenama) pisati parodiju; izigravati, prikazivati nekoga ili neto u smijenoj boji, rugati sr oponaanjem parodist igr. parodia) pisac parodija, idmjehiva pnrodontide (gr. para, odus gen. odon-tus zub) med. izrasline na desnima koje izazivaju jak bol paroftalmija (gr. para, ofLhabnos oko) med. upala onih kanala paroh (bit. parochuE) sveenik koji je starjeina jedne parohije parohija (latr parocbia, gr. par-oikia stanovanje kao tuinac na nekom mjestu bez prava graanstva) 'tuina"; izraz kojim su kranske opine same sebe nazivale smatrajui se tuincima u ovome svijenu; podruje koje se nalazi pod upravom jednog sveenika, paroha, a ima. bar jednu svoju crkvu (parohijska crkva:, pravoslavna upa paru rujan i (lat. parothiani) mn. vjernici koji pripadaju jednoj parohiji parohijski ilat- parochiahs) koji pripada parohiji, koji sc tie parohije; parohijska crkva glavna crkva jedne parohije; parohijski sueenik v. paroh paroksitonon (gr. parosvtonon) u grkoj gramatici: rije koja ima oltar akcent [nfcut) na pretposljednjem slogu, npr. Iego, famo paroksizam (gr. paroKVsmos ogorenje, pootrenje) zaojtrenost, pootren ost; med, pojaavanje karakteristinih simptoma neke bolesti, pogoranje koje nastupa iznenada i

do krajnjih granica (npr. kod neu-ralginih, epileptinih i dr. nastupa); pren. najvii stupanj bola, strasti, gnjeva, oajanja, uzbudenosti uope parokaizmalaii (gr. paroxysmos, lat. paroirvsmolis) koji se javlja u Se-stokim napadajima, napadaj ni, nastupni parola (fr. parole, tal. parola, lat, para-hote, gr. parabole) prvobitno: pouna izreka; zatim: rije, govor; obeanje, asna rije; vojr rije koja slui za prepoznavanje, lozinka parole d' honneur ik parol d* oner (fi.) asna nje parnmcoza (gr. par-omoiosis usporeivanje) retorika figura: izjednaavanje dijelova jednog govora koji dolaze jedan za drugim paromologija (gr. parumologia) prividno priznanje, prividno poputanje, lano slaganje parori (tal. patrono) gospodin, gospodar, brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj paronihija (gr. para, onyx gen. ony-ehos nokat) med. v. panaricij parunihozn (gr. para, onyx gen. ony-ehos nokaU med. rast nokata gdje nu smiju rasti paronim (gr. para, onyma - onoma ime) gram, rije koja je isto izvedena kao neka druga rije, izvedena rije, npr. govoriti, govor, govornik, dogovor, razgovor; rije koja isto glasi, ah se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju, npr: gradgrad, dtigaduga i Id. paroniman (gr. para; onyma) koji je izveden od istog korijena, srodan po korijenu, koji isto glasi, ali se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju: jenakuzvuan !o rijeima) paronimika (grc- para, onyma ime) dio gramatike koji prouava paronime paromnmazij a 1047 partenogen etian paronomazija (gr. par-onomasia islo-zvunost razliitih, po znaenju esto suprotnih rijei, zdruivanje takvih * - rijei u jednu retoriku Ggoru. npr. prevareni varalica; igra rijei koja se temelji na Etinosti njihovog zvuka; anominacija paropsija (gr. para, opsis vienje) med- poremeaj vida zbog bolesti oiju pampteza (gr. paropteais peenje na povrini) med. preznojavanje u vruem pepelu ih pijesku paroptian (gr. para, optikos) med-koji spada u paroptiku paruptika 'gr. para, optikos vidni, koji se tie vida) med. znanost o poremeajima u sposobnosti vida panjrazn (gr- parorasis pogreno vienje) med. pogreno vienje |ilr gledanje), varka vida paroreksija (gr, para, oresis tenja, prohtjev) med. poremeaj u volji za jelom koji se sastoji u szopaenosti prohtjeva za jelom ili li bolesnom teku parorhidija(gnl para, orohis sjemenik. testis) med. zastalost sjemenika u preponi, oteklina prepone parosmija (gr. para. osme mins) med. piremecaj oajetila mirisa zbog bolesti paro ti s (gr. para. us genr otos uhof anat. velika usna plju^ana lijezda, zauniea parotitis tgr. para. us gen. OtOS uhol med. zaunjaca, mumps pars (laL pars gen. partis) dio, udio pars litigans ilat.) prav. zavaena strana, stranka kojaje u a poru pars pro toto (lat. dio za cjelinu* ret figura u kojoj se upotrebljava dio umjesto cjeline, npr. "glave* umjesLn "ljudi", "oruje^ umjesto Vojska" itd Parai nm. putomci starih Perzijanaca koji su ostali vjerni uenju Zara-tustre (parsizmu), oboavatelji vatre; Gebri Parsifnl mit. legendarni junak sta-rogermanske prie, jedan od lanova Okruglog stola kod kralja Artura parsizam nauavanje Zaratustrinn, kojemu su Farsi ostali \jerni paraki mramor po izvanrednoj ljepoti poznat bijeli mramor s omka Para (Parosk u Egejskom moru partaza [fr. partage. lat. pars dio) dijeljenje, dioba, podjela; dio, udio, nasljee; partafu traktat sporazum (ih. ugovor) o podjeli, npr. zemlje, nasljedstva i dr partairati (tr. partager) dijeliti, podijeliti; dijelili neto s nekim, zajedniki posjedovati neto s m:kim, mlati udjela parte (tal.) glaz. uloga u operi; glavni glas partecetl (fr, parttr otii, umrijeti, njem, 7-cttcl listi, eedulja) osmrtnica

partecust [lat. partus raaje, porod, gr. akuo ujem) naprava koja u trenucima poroaja nadzire rad djetetova srca u majinoj utrobi, a ujedno i rodiljinc trudove (na pokretnoj vrpci ispisuju se krivulje prema kojima se mogu uoiti eventualna odstupanja od normale) partenij [gr- parthenios djevianski! starogrka lirska pjesma koju je pjevao djevojaki zbor partenija [gr. partheneia) med. dje-vianjlvo. djevianska nevinost partenioB (gr, parthenios djevianski, djevijjaki) med. djevianska bolest bliedoa i malokrvnost partcnofjlija (gr. parlhenos djevojka, djevica, Glia ljubav, prijateljstvo) duhovna ljubav ena prema djevojkama, bez ikakve seksualne podloge partenogenetian (gr. parthonos djevica, djevojka, genesis poatanak, po-slajanje, raanje) neoploden. koji je postao hez oploivanja partizanstvo 1050 paravan tricom na vrhu (nazvana, vjerojatno, pn tome to je to oruje nekada davano partijskim pristaama) partizanstvo (fr. partisan) v. parcija-kiet partner -,engl. partner. Ir. parlenairej sudionik, partner u plwij, u kartanju itd. partnerstp (engl- partnership) vrata suradnje izmeu radnika i posloi davaa, sudielovanjc radnika u dobiti je cine tvernict partaka strijela prrn napad i potaje, neoekivan izaio sto su Parti, po Hi> rodolu. bjeei odapinjali strijele ae neprijatelje koji su ih progonili) parCuricija viat. partuntio) porod, raanje; zool. koenje partito (Jat. parere, partua) raanje, roenje; vrijeme radanjn; novoroene party-karta, (r. panout-billctf karta koja vrijedi kao ulaznica ta sve predstave jednog kazalita pamlle Igr. para. uion desni) med. upala eljusne pokosnice fbog gnojne Opale koice zubnog korijena pamn (Lai. patrono. zapovjednik broda pannila (gr- para, uron mokraa) med. nepravilnost kod mokrenja zbog bolesti panufja {gr, parusin} prisutnost fil. prisutnost ideja u njihovim pojavama (po Platonu); u kranskoj teologiji, ponovni dolazak Kristov na svr-Setku svijeta Pnrvatl mit hinduska boica niudro-Hii, ena boga Sive parve ni ifr parvenir, parvenu) skorojevi, skorotek. beznaajan ovjek koji je najednom izbio na povrinu pas '.fr. pnsscr. passe) 1. u maevanju: ispad, skok prema probvniku pan (lat. passus tal. passo, fr. pad, njem. Pa,) 2 putna isprava koju izdaju vlasti ia slobodno putovanje, putovnica; tjesnac, nepravilan hod konja, stuLoji ae u tomo to konj, poput deve, obje noge jedne strane die istodobno, tJ, u isto vrijeme ob|e desne na obje lijeve, ravan, ljuljajui ka? pavabl (fr, passablci prilian, poprilian, puduoaljiv, osrednji parada (fr. passadc) prolazak, kratak boravak u jednom mjestu pn putovanju, obdanira; u maevanju: pokret u smjeru naprnad; kratak prohtjev, prolazna ljubav; sport, jahanje tamo-amo stalno ntt istoj, jednako dugoj bruji paaan zool. vrsta divlje koze {antilope) u perzijskim planinama pasant (fr, passantl putnik u prolazu, prolaznik; pasand mn. vrpce kroz koje se provlae asnike naramenice (opole te) paseport (tr. passeport) putna isprava za slobodno putovanje, putovnica pasara CtaJj 1. Jadiui, ami; 2. zool. vrata ribe (lat. Plateasa pnsser; Paaaremo i.sp.'f Proi emo geslo Apanjulakih revolucionara u vrijeme graanskog rabi [19;lfi 111391 pumirile (fr. passarilles, fip. uva pasal inu suhe groe u panjolskoj i Krancuskoj paati iji- passer, tal. paasarel 1. proi, minuti, npr. vrijjenio ja pasalo (u sjevernoj Dalmaciji) pamti Injem, passen. tal. passarej pacirnti pauati (tal. passnrc) 2. mn. stalni pri-romni vjetrovi kou puSu na svima morima, od 30 itupnjovn ijeverne i june zemljopisne ajrine prema ekvatoru i imaju na Sjevernoj polutki sjeveroistoni, a na Junoj jugoistoni *mjer; njihovu pojavu imra stabio postojanje

niskog tlaka u blizini ekvatora i stalno postojanje visokog tlakn na zemljopisnim irinama oke 30 Stupnjeva pauavan (fr. passavant) propusnica, carinska propusnica; pom. most za pasai 1051 prelazak iz prednjeg dijela broda u stranji pasa (fr. paaaage) prolazak, prelazak, prolazenje: prijelaz, prala?; osobito: pokriven prolaz- pokrivena ulica, galerija; kretanje gore-doljc, jahanje i vonja ria istom mjestu; stavak, odlomak ib mjesto u knjizi ili glazbenom djelu, pasus: glaz melodian ni? tonova: port, odmjeren i propisan, hod kunja, tzv. "panjolski korak" (izvedeno od tal. spassoso = etnja), tj koraanje po taktu paHa-inatrumcnt [fr. paasage, lai. inacrumenLunv astr. vrata daleko- zora kuji aloi za promatranje prolaska 'pasaa] zvijezda kroz meridijan pasaler (fr. passageur) putnik, prolaznik; ouobito: onaj koji je stigao vlakom, brodom itd paseizam Ifr. passer prodi) velianje protkmu, tradiaonahzam pasent (njem. pasen, passend'i zgodan, pogodan, prik!adan, primjeran Paaha (.hc-hr. pesacb. pasach) davni idovski blagdan, slavi so u spomen na izlnrak Zidova iz Egipta pod Moj-Rijecim vodstvom; alavi so 14. niana, tj. prvog proljetnog punog mje-seta pasibilan '.lat paasihilis) osjetljiv, sposoban za osjete, osjetljiv na radosti i alosti Pasifaja mit- ki HeHjeva, sestra Kir-kina, zrna kretakoga kralja Minosa, kojemu je rodila Androgeja, rVrija-nu i Kodnu rodila je i Mino laura pasiflora (lat passiflora) mn. hot porodica junoamenkih hdjajka u koje. pored ostalih, spada i tzv. "Kristov cvrjm", na gem lisu a nekima ini da vide predmete koji su imali ulogu u Kristovim mukama (trnovu krunu, koplje ild,,i pasifrazljn (gr. pas, frazo govorim, fraaia govorenje] v. pasilabja pasigrafjJH ".er. pa? sav, gratin ptsanje, pismo) pigino za sve. vjoflUna iskazivanja misb pisanjem znnkova ib slova koje razumiju svi ljudi pani grafika [gr. pas, grafikos pismen." v pftfrgrafija pas igr uf alti ,gr. pa? sav, grafo piem) slovima ili znakovima svima razumljivim pasija {Let. passie, fr. passion, tal. pa-sionel '2. strast ljubavna alrsst; e-itina; Jnr. toplina; vatrrna ielja, velika sklonost neemu, neodoljiva volja za neto; ubudenjr, uzbude-nosi, uzrujanost pasijA (lai. pati trpjeti, patiti, passio patnja) L. patnja, mueoje, trpljenje, tjelesna bol; raobito: muka Kristova i vrijeme posveeno uspomeni na te muke; dramsko ih glazbenu prikazivanju tih muka; usp oratorij pasijans (lat. patientia strpljenje, fr. patirnte) kartaka igra za jednu osobu mnogo tarijedia fiaaloji se u tome da ne kane d\Fostrukn^ ib samo jednog svenja (pila^ slaiu po odreenom redu, jedne pokraj drugih ih jedne na druge s ciljem da 9C sve karte pokriju) pasilalija igr. pas sav, lalia brbljanje) op6 lezik. svjetski jezik koji hi sje-dinjavao u sebi ono to je najbolje u svim jezicima pailinfva "gr. pas sav, lai. lingua jezik) v. pasilabja pasUoElja (gr. pas sav, logos rije) v. pasilahia paaim (Int. passim) pri I- ovdje-ondje, na sve strane, ratrkano; bez razlike Pasional ilat- Passionale! zbirka kranskih Erednjivjeknvnib legendi koje opisuju, poglavito, muka Kristove (lai. passio = stradanje), zatim i pn-o a Uogorodici, apisloljmn i sveci-ma-m uenicima pasioniran ifr. passionile) straslun, od ulovljen, jako zagnjan ta nete. pasuinirati se pasmandija strasno obuzet neim (npr. pasioni-ran lovac, itatelj romana, sporta itrij pa&ronirati se tfr. se passionnerj odueviti sc, zanositi se neim pasRms-pile !lal passio, njem. Passi-unsspiele) mn. pobone igre za narod u kojima se dramatski prikazuju muke i stradanja Kristova (najpoznatije su one sto se svako godine odravaju u Oberammergauu u Bavarskoj) pasirati Gat. passus korak, tal. passare. tv. posser) proi, prolaziti, proputovati; pratei, protjecati; proLeLjeti. provesti se, projedrili, projahati; dogoditi ae. dogaati Ee, zbiti ae, zbivati se; dobro stajati (npr. odijelo), biti ia neto zgodan ili prikladan, pasati, npr. taj klju ne pasira (ne pae) za bravu; kub. procijedili, cijediti kroz sito, tako da mekani dio

proe, a tvrdi dijelovi (ljuske, sjemenke) ostanu, npr. pasirati rajiceT ipke, ljive i dr.; sport, dodati loptu jednom od svojih suigraa (u nogometu) pasitelegrafija (gr. pas sav. tele na daljinu, daleku, grafia pisanja) telegrafija iji bi znakovi trebali biti razumljivi svim narodima pasiv dat. pati trpjeti, patiti, paasivum) gram. trpno stanje (kod glagola): supr. aktiv pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji se trebaju platiti, obveze (unose se na desnu stranu bilance}; supr. aktiva pasivan (lat. pali Irpjirti. patiti, pas-sivus) koji trpi. koji samo prima dojmove, a ne udgovara na njih, koji samo promatra, a ne sudjeluje osobno, koji ne radi, nedjelatan, nepokretan; duan; gram. trpni; pasij>an dug v. pasiva; pasivna legitimacija prav. optuljivost; pasivna trgovina ona koja radi podmirivanja potreba jednog naroda mora uvoziti iz inozemstva; pasivna rezistencija borba protiv nadmonog neprijatelja bez uporabe sile i formalnog krenja po-sLnjeih zakona, obino se provodi sustavnim suzdravanjem od suradnje u svima javnim poslovima; pasivno biraka praoo pravo biti biran za narodnog zastupnika pasivirati (lat. pati, passus) dovesti u stanje trpljenja, nedjelatnog promatranja, uiniti neradnim, umrtviti; supr. aktivirati pasivist (lat. pati trpjeli, patiti, passus] pristaa pasivizma pasivitet (lat. passivitas) ponaanje ili stanje nerada, nedjelatnost. nedjelovanje, nerad, ncprotivljenje; kem. pa-siuitet Seljeza stanje eljezo kad ga uronimo u salitrenu kiaelinu pa se pokrije slojem oksida i nakon toga postaje nepristupano utjecaju kiseline pastvizam (lat. pati trpjeti, patiti, pa-sivus koji trpi, koji ne radi) slanje nerada, nedjelatnosti, nesupmtstav-Uanja, neotpora; fil. shvaanje da ivot pojedinca, naroda i cijelog ovjeanstva ne ovi*a o volji pojedinaca i skupina, budua da ga amatra proizvodom neke vie sile, prirodnih zakona i dr ; Eiiprr aktiviram pasivna rezistencija v. pod pasivan pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet paskvil |tal. paaquillo) podrugljiv spis na neiji rann. javna u*reda ih kleveta putem spisa, shke i slr iji je pisac nepoznat paskvilant (tal. pasquillo) pisac paskvila paskvilantski (tal. pasquillo) u obliku paskvila, Lj. uvredljiv, Idevelniki (a nepotpisan) paskvilirati (tal. paso/uillu) pisati (ih: sastavljati) paskvile pasma (gr. pasma, passo posipam) med. lijek koji se posipa po oboljelom miesUi pasmandija (tur. pazvantj noni stra-ar, noobdija 1 paaometar 1053 pnsometar (lat. passus korak, gr. metron mjerile, mjera) instrument za hrojenje koraka paso tajem. Pass , fr. passoport) v. pasaport paspalj (gr. paspale) 1. prah koji otpada ori mljevenju ita; 2. otpaci kod grehenja lana ili konoplje pasparol (fr passe-parole) voj. usmena zapovijed koja se izda na elu i ide, od usta do usta. do zaelja jedinice pas pa rtu (fr. passo-partout) glavni klju, klju koji otvara vie brava; besplatna, stalna karta za sve pred"'" stave jednog kazalita; okvir od ba-1 kra ili kartona n koji se mogu stav-" ljati figurn i slike razne veliine; tisk. slapic" koji shr?i kao ukras nekog Elova paspoal Tr. passepoil) pomb, istaka na haljini; arena vrpca na hlaama (kod odora i livreja) paspualirati (fr. pasepoil) v. paspuhrati paspul (fr. passepoil) porub, istaka na haljinama; v. paspoal paspulirati tfr passepoil) opiti uskim trakama (vrpcama), porubiti, praviti istake pnsflacaglia it. pasakalja (taU 1. drutveni ples panjolskog pidrijetla iz 17. i ia. st., 3/4 mjera, teki duboki koraci; 2. vrsta polagane glazbene kompozicije

passnmezzci (tal.) talijanski drutveni promenadni ples i? 16- st_, .1/4 mjera, plesai sami pjevaju; spancir pas&ato (tal. passorp, pasaBin^ trg. proli, minuli mjesec, npr. 6. passato = 6. prolog mjeseca paase pied itr pas pje (fr.) drutveni ples na dvorovima u 17. st.; ivahnija varijacija menueta. ii'B mjera passionato it. pasionatu [tal.) gla4. strasno, s uzbuenjem; con passione pasta (gr. pastejemena kaa. lat., p, tal. pasta. fr. pate! 1. biljni ekstrakt pastia zgusnut u itku masu; tijesto, preraevina od tijesta; 2. otisak starog bruenog kamenja u smjesi od peat-nog voska, sumpora, gipsa ili stakla; 3. meso, sardine itd. usitnjeno u kaastu masu koja se maze na kruh pastel (tal. pastello) olovka u boji, bojica; slika izraena takvom olovkom, slika izraena suhom bojom: en pastel it. en pastel (fr,) "n pastelu", tj. olovkom u boji. suhom bojom (slikati) pastelirati (fr. pasteler) raditi olovkom u boji. slikali suhom bojom pasteli st (fr. pastelliste) slikar koji radi olovkom u boji, tj. pastelom pasterizacija (fr. pasteurisation) kem. unitavanje loplinom u tekuinama vinu, pivu, mlijeku i dr. gljivica i klica koje izazivaju vrenje da bi se due ouvale u ispravnom stanju i bile bezopasne po zdravlje pasterizirati (fr. pasteuriserj kem. zagrijavanjem tekuine (mlijeka, vina, piva i dr.) do 5G i 60 stupnjeva ubijati u njima gljivice i druge klice koje izazivaju vrenje, i na taj nain uiniti ih odrljivijim (kao sto je radio Louis Pasteur); ubijati klice pastila (lat. paatillus loptica) loptica od brana, vonog soka. eera itd.: plosnati mirisav bombon; med. vrst kolai, u obliku loptice ih kolutia, od eera, okolade, gume ih traga rta, u koji je umijean praak neke ljekovite tvari, aupstancije (tableta); loptica ili svijeica za kadenje pastinaka Hat. pastinaca) bot. pastrnjak pasti (tt. pastiehej pateta. smjeEa, pomijeano jcio; shk. oponaanje stila nekog poznatog slikara, krivotvorina, nadomjestak; glaz. operna glazba sastavljena od kompozicija raznih kompozitora (kvodHbet); varka, prijevara pastor 1054 patareni pastor (lat. pascero pasti, pastor pastir) protestantski sveenik, evan-geliki sveenik, upnik pastorala (lat. pastorale) poet. pastirska pjesma; kaz. djelu s pjevanjem, s temom i7 seoskog ivota, pastirska igra; glaz djelo pastirskog, idi li nog karaktera pastorale Hat. pastorale) biskupski tap past orali je (lat. pasLoraha) mn. sveeniki poslovi i sveenike dunosti pastoralna pisma mn. pastirska pisma apostola Pavla (Novi zavjet) Titu i Timoleju. sadre upute o upravljanju crkvenom opinom Pastoralna, simfonija glaz. Beetho-venova esta simfonija (F- dur) koja velia poeziju Eeoskog, pastirskog ivota pastoralna teologija nauk o obavljanju sveenikih dunosti pastoralni {lat pastoralis pastirski, seoski) koji se tie sveenika i njegove dunosti, sveeniki, pa&tveni, propovjedniki, duobriniki, duhov* niki pastoralni prsten prsten koji dobivaju biskupi i opati (kao simbol njihovog duhovnog vjenanja a Crkvom) prilikom posveenja u in pastorat (lat pastoratum) Supa, upni ured. poloaj i stan protestantskog pastora pastorela (p. pastorela, fr. pastourcllc) pastirska pjesma aljivog sadraja i vesele melodije pastozan (tal. pasloso) tjestast, gnjecav, mek kao tijesto, u obliku paste pnstrma (tur. pastyrma) usoljena i osuena govedina ili ovetina pasulat (lat passulatum) med. zgusnuti sok od grozda, grozd an i med pasus (lat. passusl korak; kao mjera za duinu: dvostruki korak = 5 stopa; mjesto u knjizi ili spisu, mah odfo-mak; aluaj; in hnr. passu it. in bok pasu (latr) u ovom sluaju, za ovaj sluaj

paa (perr. badiab, bosa) upravitelj pokrajine u Turskoj; dravni savjetnik; ugledan vojskovoa, vojvoda: titula velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u prenesenom smislu: samovoljan i bezobziran gospodar koji radi to god boca paaaluk (tur.) podruje kojim upravlja paa; in i zvanje pae pakanat (lati pastinaca) hot. biljka pastrnjak (titarka sa utim cvjetovima, slui kao zain) pasovati (tur.) biti pada, upravljati pa-alukom; prenr raditi bezobzirno i gamo po svojoj volji, biti samovoljan, ponaati se kao paa pata (tal. pasta) tijesto, tjestenina; pasta uta (tal. pasta asoiuta) Ljes-Lenina prelivena sokom ili inae zainjena; pata faiol (tal. pasta la-giolo) tjestenina s grahom pateta (lat. pastata, fr. pate) jelo od mljevenog mesa i razliitib primjesa; kola od tijesta u koje je umotano meso, riba, sir itd paatiejer (tal. pastiedere) slastiar pat (tal. patto, fr. echec pat) u ahu: stanje kad se "kralj" treba pomaknuti, a ne moe, budui da su sva polja oko njega ili zauzeta ili u ahu; ah-pat Pat i Pataon popularni komini likovi predratne filmske industrije (Pat je dugajlija, aPataon gotovo patuljak) patagij llatr patagium) zool. koica za letenje, letna koica Patagonci mn. junoameriki narod, odlikuje se veoma visokim rastom patakun (taL pataceone) vrsta starinskog mjedenog novca; pren. prljavac, zamazanac patareni (tal.) mn. 1. podrugljivo ime kojim su nazivali protivnike braka katohkih. sveenika {celibata? u do-lia pape Grgura VII. u Milanu, na 1 patas zvani pojednoj zloglasnoj etvrti Milana; 2. pristae bogumilske hereze: v. bogumili patas vrsta majmuna patatl (tal., p.) mm boti krumpiri; oa-tati patavinitet (lat. Patavium. patavimtas) narjeje kojim govore stanovnici tal. grada Padove; poglavito: nain pisanja rimskog povjesniara Livija, roenog u Padovi, koji se razlikovao od uobiajenog naina pisanja oatalih rimskih pisaca pate (fr. pte, ptes) 2. mn. srebrne ne-zigosane ipke koie krijumare iz panjolskih posjeda u Americi pte sur pnte it. pat sir par (fi\) glaziran porculan u boji, s ispupenim (reljefnim) bijelim i prozirnim ukrasima patela (lat. patella) anat. trokutna kost na koljenu, aica; zool- zdjelasti pu. lupar pate lami refleks trzaj potkoljenice uzrokovan udarcem ispod ivera i.obi-no ga zvudi lijenik malim ekiem) palelioforman (lat. pateHiformis) koji ima oblik tanjura, tanjurast patema (gr. pathiana patnja, jad) patnja, nesrea, osobito duevna patnja; strast patematologija (grr pathema patnja, logia znanost) dio psihologije koji prouava strasti patena (lat patella) plitica ih zdjelica koja se koristi u kal. bogosluju patent (laL patere biti otvoren, patens) javno pismo, otvoreno piamo; objavljena naredba vlosh (lat. htterae patentes); povelja o imenovanju na neki slubeniki poloaj; zatitno pismo kojim se nekome zakonski osigurava iskljuivo pravo proizvodnje neke rohe; poglavito: akt kojim se tvorcu nekoga korisnog izuma daje iskljuivo pravo iskoritavanja Loga izuma za odreeno razdoblje; majstor paterno sko pismo; porez na radionicu: priznanica o plaenom porezu na radionicu patent licencija [LaL patens, licentia) dozvola za izraivanje i iskoritavanje nekog patenta patente netta (tal.) potvrda koja se izdaje putilicima ili za robu da je s polaznog mjesta krenula zdrava i ispravna, osobito da nema nikakve zarazne bolesti patentirati (fr. patenter) dati Hi dobiti prvenstveno ili iskljuivo pravo iskoritavanja ega. osobito nekog izuma, zatititi patentom; pren. ponaati se kao da ima iskljuivo pravo na neto, npr.: Taj misli da je patentirao mudrost patentizirati (fr, patenter) v. patentirati pater (lat. pater, gr. pater otac) crkveni otac, crkveni uitelj (u prvim stoljeima kranstva); redovnik, lan katolikog redovnikog reda pater adoptira (lat.) prav. otac usvojitelj, pooim

pater familias it. pater familijas (lat.) gospodar, otac obitelji (pod iiorn su vlau, po rimskom pravu. bih. djeca i robovi } pater Langsam (lat.-njem ) podrugljivi naHv za sporog ovjeka pater patriae it. pater patrije (lat.) otac domovine (poasni naslov osobama koje su svojim radom izuzetno doprinijele dobrobiti svoje domovino} pater patriae it. pater patrije (lat.) otac domovine, poasna titula zaslunih ljudi, a kasnije i rimskih careva paternitet llatr paternilas) oinstvo, pravni poloaj oca prema djetetu paterno (lat.) aocioloki izraz za pojavu meu iseljenicima: djed (doseljenik) govori hrvatski, sin nee tako govoriti, a unuk bi htio govoriti hrvatski jer je ponosan na svoga djeda 1055 palrmonij patronimik patrimoaij (lat- patrimoni umj oevina, imanje naslijeeno od oca, batina patrimoiiijnlari (lat. paLrimonialis) oe-vinski, keji pripada oevom imanju, od oca naslijeen, hatinski patrinus Gal.1 krsni kum patriomanija (lat. patria domovina, gr. mania pomama, strast, ludilo) pretjerana ljuliav prema domovini patriot (lat. patriota, gr. patriotes zemljak od patrio ueima ili precima svojstven, narodski) ooaj koji voli do-movi on, domoljub patriotard it. patriotar (frj domoljub na jeziku patriotizam Gat. patriota) ljubav prema demevioi. domoljublje; lokalni patriotizam, ljubav ogranieno samo Tia najui zaviaj ili mjesto roenja patristiar (lat. pater) v. patrolng patrislika Gat. pater) v. patrologija patrocinacija (lat. pntrocinatio) zati-ivanje, branjenje, potpomaganje patrocinancija (lat, patrocinati a) v patrocinacija patrocina (lat, patrocinium) pokroviteljstvo, zatita, pravna pomo"; primanje na sebe voenja neke parnice; zatitno sredstvo patraciniratt (lat. patrocinari) zatiivati, uzeti pod okrilje, braniti, potpomagati Patruklo (gr. PaLroklos) sin Menetijev, prijatelj Ahilejov, pred Trojom gaje ubie Hektor (Ilijada, XVI > patrola ifr. patrouille) voj, strada, izvidnica, odred samo od nekoliko vojnika ya je dunost izvidjeti poloaj ifi kretanje neprijatelja; mali vojniki :, odred koji obilazi neko mjesto radi uadzora i odravanja mira i reda patrulac ifr. patrouille) noni slraar; vojnik iz patrole patrolirali 'fr. patrouiller) obilaziti straom, krstarili, izviati patrologtgr pater otac, logos) poznavatelj ivota, spisa i nauavama orkvenih otaca: poznavatelj i prouavatelj stare kranske povijesti patrolugija [gr. pater otac, logia) dio povijesne teologije koji se bavi ivotima, spisima i naucavanjima crkvenih otaca; filozofija crkvenih otaca (dustina, Tertubjana. Klementa, Ivana Zlatoustog, Augustina. Jero-oima i dr.) koja spaja kransku dogmatiku s antikom filozofijom patron (lat. patronus) svetac kao zatitnik doma ili obitelji; vlasnik broda: ef industrijskog ili trgovakog podu-zea, gospodar; branitelj, odvjetnik; zatitnik, pokrovitelj, npr. neke sveane priredbe i si.; metak za puku ili revolver (usp. patrona 2.) patrona flat, patrona) 1. zatitnica, pokroviteljica; svetica (kao zatitnica osobe, doma ili ustao ovo) patrona (fr. patron) 2. uzorak, kalup pokojem se neto izrauje, ablona; osobito: metak za puku di revolver patronacijn (lat patronatiaf v. patronaa paironar (fr. patronneur) crta slikarskih uzoraka: izraiva Jara, uzoraka u tvornici tkanina patronat (Jat. patronatus) pokroviteljstvo, dostojanstvo di djelokrug patrona; lanovi pokroviteljskog, odbora neke ud Lanove patronaa (fr patronage) zatilrdstVG, pokroviteljstvo patronesu (fr. patrorme^se) pokroviteljica, zatitnica; prireivaica zabave u dobrotvorne svrhe

patronim (gr. pater otac, onyma ime) ime po ocu, ime izvedeno iz oevog imeoa, plemensko ime, npr. Htra-klidi pn Heraklu. imunovii po Si-munu itd,; mn. patronimika patronimian (gr. pater otac, onyma ime) nazvan pe oevom imenu, nazvan po plemenskom imenu patronimik (lat. patronymic li in) v. patronim , 1 patrontna patrontaa (fr. patron, njem. Patronen-tsche] v. fiekhja patnintasa. (v. patrona, njem. Tasche torba, dep) konata torba za dranje metaka (patrona); fieklija, naboj nj aa patrueli (lat. patmeles) mn. braa i sestre po stricu, strievii pauerEntn (engl. powerloom) strojni razboj za tkanje pauke (njem. Pauke) glaz, instrument s razapetom koom koja se moe pomou vijka priiagodavati i tako dobivali potreban ton: bubanj, lupan pauticijani mn. gnoshko-dualistika sekta u Armeniji, osnovana oko 650., zahtijevala jc od svojih lanova skroman i jednostavan ivot kakvim su nekada ivjeli apostoli paulin (tak) vrsta starinskog novca (naziv prema imenu Paolo) pauliriifiain (laf. Paulus) leoF. istinsko nauavanje apostola Pavia. za razliku od tzv. iovsko-kraanskog nauavanje, a posebno od nauavanja apostola Petra i Ivana pauper (lat. pauper siromaan) siromaan, neimuan: skuen, ogranien pauperijes (lat. pauperies siromatvo; teta koju napravi ervtnmooa ivotinja) prav. teta kojom je oteeni postao siromaniji: teta koju je nekom priinila tua stoka pauper i zam (lat pauper siromaan, fr. pauprisme) osiromaenje, oskudica, bijeda, ope osiromaenje nekog naroda, osobito veliko u doba ekonomskih kriza kad nezaposlenost zahvaa vehke mase radnika paupertet (lat. paupertas) siromatvo, neimatina oskudica paus-papir (njem. F aus-papier) plavi ih ugljeni papir za precrtavanje i umnoavanje rukopisa paual Gat. pausehale) prosjena, proraunska, predra unska svota; svota koja se plaa paualno, svota koja se paviljon plaa po pogodbi za sve, svota odreena otprilike pausaliranje (lat. pausehale) pravljenje predrauoa. plaanje paualom paualno (lat pausehale) pril. prosjeno po predraunu, otprilike pauza i.gr, pausis prestajaivje. paue zaustavim, lat. pausa) 1. privremen mali prekid u nekom radu, predah, stanka, odmor, osobito u glazbi; znak za utnju, znak za. mirovanje; med. zastoj, prestanak, poputanje, smirivanje neke bolesti pauza (lat, pausis) 2. kopijo crtea snimljena pomou prozirnog papira pauzirati (lat. pausarel praviti (ili: napravili) prekid u poslu, zastati; glaz. praviti, napraviti stanku 'ili: predah); edmarati se, biti ho.z posla, ne raditi pavana (ap. pavana, lat pavo) paunov ples, vrsta panjolskog plesa u XVI. i XVII. st., ^ veoma ozbiljnim i dostojanstvenim pokretima; glaz, pratnja uz taj ples; dimtirjanstven i uzno-sit hod, panjolski korak pa veza da 'fr. pavesade) pom. oklop na ratnim brodovima pavija (fr. pavie, sp. pavia) bot. breskva ije je meso srnslo s koticom, nazvana po tal. gradu Paviji odakle potjee; trg. vrsta finog buelog lanenog platna pavijan (fr. baboum, tai babbuino, lat babovrnus, papioj zool. vrsta veoma divljeg afrikog majmuna s kratkim repom; pom. straar kod amca paviljon (fr. pavillim, lat. papilo, pavilic leptir; atora ator, vrtni i logorski atur; pokrov nad krevetom u obuku atora, baldahin; knlo u obliku atora; mali Ijetinkovac s okruglim krovom; kuica sa svodom; kruna di gor-n.ii dio na bribantu; okvir grba; svaka zastava s nacionalnim bojama jednog naroda, osobito brodska; iroki 1059 paviment 1060 pedant dio lijevka na glazbenim p u bakim instrumenti ma paviment Gal. puvunontum) aren pad (od kamiaka, zemlje i vapna], pod od mozaika pavlin redovnik katolikog reda pustinjaka Pavla, btv. "bijeli fratar' i.zltog bijele haljine! pavnnija (bat. pavo. pavoniai vrsta koralja; bot biljka iz porodico ljemova

pavurllat pavori drhtanje, strah; med. trzanje od straba pri apavanju Pas it. Paka (lal.) 1. boica mira kini starih Rimljana pa* it paks ilat) 2. mir pnzmati (gr. spasma gr) klonuti, (o) slabi ti pa [fr. page, gr. paidion djetece; mali rob, mlad: rob. lat. pagius, tal. pag-gie) prije: mladi plemi koji se spremao putati vitezom: mladi plemi na slubi kod vladara, skulonoa; tipaljka za podizanje haljine paiir teke shvatljiv i nepouzdan prijevod s klasinih jezika Pb kem. kratica za olovo Oat. plumbumj I*d kem. kraLica za paladij Pe kem. kratica za poletu pean(lat paean, gr. paian) pjesma za-hvalnica za pobjedu (prvobitno posveena Apolonu); pjesma pohvalnica, pjesma u slavu, pjesma radosnica peanizam (lat. paean. gro pasan) ret. oduevljen pokli, usklik pebl injem. Pdbel) svjetina, prosti puk peci (Lal. pezzi) mn. novac, vrste novca peeo (tal. pezzo) komad, komadi (u svakom smislu) pealba (maked.) nadnica, leaenje: putovanje u Fvijot radi zarade pedagug (gr. paidagogikos odgojni, naFtavni) poznavatelj sredstava i ciljeva odgoja pedagog (gr. pais, paidos dijete, djeak, ago vodim paidagogos koji vodi djeake; kao imenica: rob koji je djeake iz roditeljsko kue vodio u kolu ili na vjebalite i natrag kui, odgajatelj, uitelj muke mladei) odgajatelj, uitelj; ovjek koji se struno bavi kolskim i nastavnim pitanjima ppdagogarli (gr. pais dijete, ago vodim, areho vladam, upravljam) upravitelj odgajanja, upravitelj kole pedagugij (gr. paidagogeitm boravite pedagoga, kola) naziv kola koje su i odgojni zavodi pedagogija (gr. paidagogia voenje, upravljanje, pouavanje i odgajanje mladog ovjeka) znanost o odgoju, vjetina odgajanja, znanost koja istrauje i prouava zakone i sredstva pomou kojih se najbolje mogu postii odgojni ciljevi pedagogika (gr. paidagogike vjetina odgoja) v. pedagogija pedagogist (gr- paidagogeion) odga-janik, pitomac, gojenac pedagogija peagogomaniJB (gr. paidagogos odgajatelj, uitelj, mama ludilo, pomama) strast (ih; sklonost) nekoga da, u odnosu i dodiru s drugima, stalno zauzima nekakav odgojni stav pedagoki (gr. paidagogikos odgojni, nastavni) odgojni, koji je u skladu sa zakonima i ciljevima odgoja, koji spada u pedagogiju, koji je li vezi s pedagogijom pedal (lat pedalis stopni, noni. tal. pedale) podnuznik, podnonica, podnoje, papuica: poluga na orguljama, harfi i glasoviru koja se pritie nogom i mijenja karakter zvuka; pod-nonik kojim se kree bicikl i dr pedanbone (gr. pais, paidos dijete, an-ehone guenje) med. krajnici kori djece pedant vfr. pedant, tal pedante, prvi dio, moda, od gr. paidagogos) ovjek koji pretjeruje u Ufnosti, koji i najbeznaajnijim sitnicama pridaje velik znaaj, cjepidlaka, sitniar pedantan pedantan (fr. pedant) pretjerano toan, dobadan zbog pridavanja vanosti sitnicama, cjepidlaki, sitniarski pedanterija '.fr. pedanterie) pretjerana tonost, polaganje velikog znaaja i najbeznaajnijim sitnicama, cjepidlaenje, sitniarenje pedantizam (Jat. pedantismus) v. pedanterija pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija pedatrofija (gr. paia dijete, atrofia suica) med. djeja suica pedel (lat pedellns) njem. Pedell. fr. bedean) sluga, sudski podvomik; sveuilini podvornik pederast (gr. pais, paidos djeak, erastes ijnhitclj, ljubavnik!' ovjek koji osjea spolni nagon prema osobama istog spola; homoseksualac pederasti ja (gr. paiderastia ljubav prema djeacima) bolesna i protuprirodna spolna strast prema istom spolu, osobito mukarca prema mukarcu: homoseksualke t podenterij Igr. paidcutenon kola) odgojni ravod, akola, kola za djeake

pedeutiki (gr. paideutikos) odgojni, popravni, koji se moe upotrijebiti radi popravljanja vrline pedeutiba (gr. paideulike) fil. irraz kojim je Pitagora nazvao pouavanje u -muku o dobrom i lijepom, tj. o vrlini pedeza Igr. pedesis skakanje, skaku-tiinje) med. kucanje srca pedialgija (lat pes. pedis sLopalo, noga, gr algos bol) med. bol u stopalima, tabanima pnd ice! arije (lat pedicellus noica! zool. tipaljke na bodljama nekih hodljikavih ivotinjo; slu^e za ienje i za obranu pedigree it pedigri (engl. roduslov) u racionalnom stoarstvu; matina uzgojna knjiga o domaim ivotinjama (s podacima o podrijetlu, teini, proizvodnoj sposobnosti i dr. o svakom pedofJl pojedinom grlu); port, podrijetlo (ro-doslovl trkakog konja pedijatar (gr. pais gen. paidos dijete, iater lijenik) djeji lijenik, lijenik za djeje bolesti pedijatrija (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) 1. znanost o djejim bolestima; 2. znanost koja prouava sva pitanja i pojave uvezi sa zdravim i boleEnim djetetom pedijatrika (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) med. v. pedijatrija pedikeb ilat. pes, gen. pedis noga, engl cab koija, fijaker) prijevozno sredstvo koje je zamijenilo nekadanje nke (kola se pokreu pomou pedala) pedikir (fr. pedicurc) njegovanje nogo, rezanje i ienje noktiju i rezanje uljeva; osoba koja taj posao struno obavlja pediknloza ilat pediculosis) med. ualjivoat, bolest dobivena od uiju pedilmlozan (lat. pediculosus) uljiv peding (engl. padding) vunena tkanina slabije kakvoe; peding-rnaina sprava za pranje i tirkanje (akrobljenje) tkanina pedtometar (gr- pairiion djetece, me-tron mjera, mjerilo) medr vaga za mjerenje teino, duine tijela i veliine glavo kod novoroenadi perilcr (engl. pedlar) trgovi koji prodaje po kuama, torbar, osobito u SAP-u pedo- (gr. pais, pa:tdos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem; dijele, djeji pedo- (gr. pedon) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: zemlja, tlo pedobaptiznm (gr. pais, paidos. hap-lismoa krtenje) krtenje djece pedofil (gr. pais gen. paidoe dijeti:, filos prijatelj, koji voli) 1. prijatelj djece, ljubitelj djece; 2. ovjek sklon pedo-fihji v - . ' x i.i.^o. 1061 pcdofilija pedufilija (gr. pais, paidos, fileo volim) med. kod uroene i starake sla-bouiunosti: postojanje spolnog nagona prema djeci suprotnog spola pedogeneza (grc. pais, paidos, genesis postanak, raanje) zool. vrsta par-tenogeneze kod nekih ivotinja koje ne postaju ndmah u potpuno razvijenom obliku, npr. liinki nekih muha iarica pedok (engl, paddock) ograda u kojoj se dre konji; ugraen prostor za ivotinje u zvjerinjacima pedologija 1. (gr. pedon tlo, zornija, logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita, tla); 2. (gr. pais, pai-dos dijete) znanost o djetetu (prouava zakone djejeg razvitke u razliitim razdobljima djetinjstva, kao i patoloke pojave kod pojedine djece) pedumetar (lat. pes gen. pedis noga, stopalo, gr. metron mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje pojedenog puta, putomier pedopeja (gr, paidopoia} raanje djece pedopsihijatrija (gr. pais. gen, paidos dijeto} psihologija djeteta, djeja psihologija pedotiiija (gr- pais gen. paidos dijete, thvsia rtva, rtvovanje) rtvovanje djece, prinoenje djece na rtvu. pedotrib (gr, paidotribes) uitelj djece u gimnastici kojemu je, osobito kod starih Grka, bila dunost gimnastikim vjebama uiniti da djeca budu lijepa, zdrava i jeka peotribija igr. paidotribia vjetina pouavanja djeaka u hrvanju ih u gimnastici) vjetina zabavljanja djece pedotroGja (gr paidotrofia) prehra-njivanje, njegovanje i podizanje djece pedum (lat. pedum) darorinmka pastirska palica; pedum vpinknpale (lal. pedum episeopak) biskupski Stap

pehblenda Peer Gynt lik iz istoimene drame II. Ibsena; tip slabift i lutalice koji konano smirenje nalazi u zagrljaju ene koja ga vob unato njegovim slabostima Pegaz (gr. Pegasos) 1. mit krilati konj koji je postao od krvi Meduze kad joj je Peraej odsjekao glavu; od udarca njegovog kopita poslao je izvor Hi-pokrene ija je voda nadahnjivala pjesnike; u novije vrijeme: konj muza; pren. pjesniko nadahnue; zajahati Pegaza posvetiti se pjesnitvu, pisati pjesme; 2. astr. zvijee na Sjevernom nebu a 2 promjenjive zvijezde druge, 4 zvijezde tree, 8 zvijezda etvrte veliine i s mnogobrojnim slabijim zvijezdama koje se mogu vidjeti i golim okom pegel (njem.) letva podijeljena na stupnjeve za mjerenje vodostaja, vo-domjer pegijatriJH (gr. pege i?bor, iatreia lijeenje) med. lijeenje mineralnim vodama pegma Igr. pegma skela, postolje) skela, osobito na pozornici pegmatit (gr. pegma, gen. pegmaros vrsta veza) vrsta krupno ornate rude iz novije faze razvoja zemaljske kore pegnija (gr. paizo, paignioni mala, laka i aljiva lirska pjesma pegulngija (gr. pege izvor, logia znanost) znanost o hjekovitiin, mineralnim vodama pegomantija (gr. pege izvor, manleia proricanje) proricanje iz izvorske, bunarske voe peh (njem. Pech) smola; pren. nevolja, oesrea, neprilika nezgoda pehblendn (njem. Pechblendel min. nranski smohnac. mineral mutan i smolasta masna sjaja, veoma vaan u znanosti i tehnici budui da se iz njega dobiva najvie radioaktivnih tvari - "- 1062 pehiagra 1063 peknljj pehiagra (gr. pechys lakat, agra plijen) med, bol u laktu pehist (njem. Pech smola; nevolja) ovjek koji nema sree u poslovima. kojega prati nevolja peblevi perzijski iezik kojim su preteito govorili zapadoi Perzijanci, mjeavina perz. i semitskog jezika u kojej je prevladavala perzijska gramatika; pahlavi peinture-mate tit. penLir-mal (fr.) sli-kanje terpentinskim bojama na ne-grundiranom platnu Peitho igr. peitho nagovori starogrka boica nagovora, dobrog savjeta pejabL (fr. payable) koji se treba platiti; s dospjelim plaanjem, plativ p<rjcraeija {lat. pejeratio) prav. krivo prisizanje, krivokletstvo, kriva prisega pejgamber (tur.! izaslanik Hoji; prorok pejirama [gr- peirao pokudam. okuam, ispitam) pokuaj, ispitivanje; pokus, proba; ono do ega se dolo ispitivanjem, poknsom, iskustvom pejiramologija (gr. peirao pokuam, okuam, ispitam, logia nauk) nauk o pravljenju pokusa: uputa o pravljenju pokusa, eksperimenata pcjimzmnlogjja (gr. peirasmos poku-savanje, logia znanost) v. pejira-mologija pejoracija flat, peins, pejoratio) pogoranje, pogoravanje, pogoramist pcjorntivaii (lat. penis gori, loiji, fr. pjoratif) koji daje lo ih ruan smisao, pogrdan, koji pogorava pejus (lat. malum-loe, peius loije) loije, gore; osuditi nekoga in peius. m durius it in pejus ili in durijus (lat.) prav osuditi nekoga tee uo to ga je osudio nii sud pejza (fr. paysage) krajolik; shka krajolika pejzaist (fr. paysagiste) slikar koji slika pejzae peknni zool. kuna bjelica i njezino Eku-pocjeno krzno (u Kanadi) pekari zool vrsta malih, do 30 kg tekih, divljib svinja s jednom lijezdom koja lui tekuinu veoma jaka niirisa (u tropskim podrujima Amerike); bizaraska svinja pekatifubija (lat. peceare grijeiti, gr. fobeomai) med- Imleslan strah od grijeha Pekila (gr. Poikile) znamenita galerija u staroj Ateni, ukraena Poligno-tovim, Mikonovim i Panenovim slikama (bitka Atenjana i Spartanaca kod Eneje. boj amazonki, zauzimanje Troje, bitka kod Maralona i dr,) pekine* er siuan pas kineske rase peksimit (tur.) kruh dvaput peen, dvopek peksis (gr. pexis zgmavanje, smrzavanje) med. zgruSavanje, zgrua-nost pekten (lat pecten esalj; greben; grab-Ije) zool. koljka kapica; anat. stidne dlake; preponska kost, stidna kost

pektin (gr. pektos 7gruen. gust) kem. osebujna hdjna tvar koja zagrijavana s kiselinama tvori ele pektoral (lat pectus, pecbirale prsa, grudi) u Kat. crkvi: nnprsmk koji nose vii inovi (opali i biskupil, u obliku malog tita, kria ili kakve relikvije pcktoralije (lat pectorahai med. lijekovi za prsa, sredstva koja pomau izbacivanje sluzi (ispljuvka) pcktoraloi (lat pectoralis) prsni, grudni pekhirilcikvija Ilat pec(.oriloo,uia) med govor iz prsa <kod tuberkuloznih bolesnika) pektus (lat pectus gen. pix.trois) prsa, "rrc, dua pekulij (lat, pecuHum) prav. osobno imanje, imanje koje je osob"0 stekao sin, rob itd- i u kojem oiac, odnosno pokulijaran 1064 pelengator fiebpodar, nema nikakva pravu ni udjela pelrulijarari (laL. pc tuli ari) Osobit. ote-bujan, razliit pekulijarnc) imanje v. peku lij pckunijarari (laL pecuniariiig) novCani. koji se sastoji u novcu pokus (lat. peous gi?n pecana; bloku, ovjek glup Kao stoka pcl-svila ^Lal. 5p peto. lal pilus vlas, dlaka) svila od grubih niti koji sr dobivaju od neispravnih ahura dudova svdta pelada |frr peladei 2. med. mjestimino elavljenje ptslnda (sp. pelada, fr. pctade) 1, lue-njem m koo skinuta, a neatri#onn vuna, ouvana vuna pelagijarici mn. prisi.au engl. redovnika Pelagija i'umni nakon 41ti,', koji je od 410 u Kartagi i Rimu propovijedao da ne postoji nasljedni gnjeh i da su ovjekovo prirodne *ilr do-vuljnr 7a sjecanje vjenog blaenstva; ovo nauavanje je osueno kao heretike na crkvenom sabirru u Efe-70 431 pelagijanizam nauavanje redovnika Pelagija i? V. str; usp. peljigijarici pulajrijski (gr. pelagios) morfiki, koji ie postao ili se nalazi u moru; jwkt-gij*bf slojevi geoL slojevi koji du ne staloili na. morskom dnu; ptlagijske iinoUnje zooL pLifo n-Aa fauna, morske ivotinje kojo nalazimo u moru do otprilike 300 ni dubine peJagiKam (gr. pelagos more] med morska bolest pelagoakop [gr. pelagos more, bkopeo promatram, gledam) ureaj za gledanje u morsku dubinu pclaflra Gat. pellis krzno, koza, tal pelle, gr. peLrna taban, agra. plijen f med. endemina kona bolent. osobito u gornjoj Italiji, junoj Krancu&koj i panjolskoj: kronina upala kuic s Ijuakanjem i otpadanjem kofte t hca i ruku praena poremeajima u probavi i ivanim bolovima: vraa se svakog proljea u hvo teim obkouna i, ako se no hjedi, zavrava., izmeu tree i sedme godino, smru pelngrnzan (lat- pellis krzno, koa, tal.' pelle, gr. agrn plijeni med. koji boluje od pelagre pelami mn kineske i istonoindijskc svilene lb atlasa&te tkanine pelard slitina (legura; platine i bakra s neito srehra ili neke druge kovine pelargonija "gr. pelargos roda) bot. ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s plodovima, koji nalikuju na ptije kljunove Pelazgi (gr. Pclasgoij mn. dio najstarijih stanovnika Grko koji su te postupno pretopili U Ilelene; oni su, po predaji, podigli kiklopske bedeme Pelazgi [gr. Pclnsgoii dtarogrko pleme, grki starosjedioci pelc (lat. pellis krzno, kosa. njem. Pclz) preraeno zivoUrrjsko krzno: odjevni predmet napravljen od preraena krzna, osobito bunda petc-mantl (njem. Peizmantel. lat. pellis mantelluin) ogrta od krzna, bunda polcati (njem. pelzon) med. cijepiti protiv bolesti; bot- cijepiti mladice pelcer (njem. Felzer) cijep, mladica pelcfuter [njem. Pelzfutler) podstava ad krzna ple-mle it pcl-mel ffr.l pomijeano, bez reda. kako kuji Ktigne; mjeavina, zbrka, darmar; mis-mas Pelej igr. Peleus] mit- sin Kakov, mu Nerejeve keri 'l'otidc. otao Ahilejev pelencije [lat, pellentia) mn. tarm. sredstva koja pomau pobaeivanje, poKaajna sred i Lv a

poleng Ink.) kut izmeu pravca kom-pasne igle i pravca u kojem se vidi neki predmet; v. polcngator pelengator mi?..} pom- naprava na kompasu pomou kojo sc odreuje pe pelengirati pelota in leng razliitih toaka na obali ili predmeta na moru; usp. radiope-lengatur pelengirati (niz.) 1. pom. odrrditi kut izmeu pravca kompasne igle i pravca na vidljivi predmet; 2. pomou radiopelengatora odreivati mjesta gdje se nalazi crnu in jaka radiopostaja; 3. odreivati mjesto izvora zvuka pomou hvatanja zvukova pelerina 'lat- peregnnari putovati, fr. pelerine- putniki grlat hez rukava i * kapuljaom; ogrla uope pelevr [engl. palaver, pori. palavra. p. palabraj zborno mjesto crnaca na kojem obavljaju vjerske obrede ih plemensko fludenje; zbor, skuptina, dogovor peliduioma Igr. pelidnos cn;ka?t. na-crnt med. v. pelioma peltdnus [gr pelid^OG crn kasu med. vrsta konog crnila (melauoze: pelikan grc. pelekan. laL pelicanusJ zool. nesil. gem. najvea ptica pliva-ica koja ima izmeu grana donjeg dijela kljuna rastegljivu kou za rezervnu hranu; med. instrumenl za vaenje zuhi; vojr vrsta starog topa; kem. staklena posuda za defiliranje: stolarski kripac periknmctar [gr pelys, pelike posuda za orpenje. metrun mjerilo, mjera! med naprava 7a mjerenje enske zdjelice, pel vi metar peliknla (LaL ptlhcula koica) vanjski plazmatiki loj tropetJjifcaSa tpra-zivi) pelioma igr. pelioma krvlju podliveno mjesto olovne boje, pelioa) med. pjega na koi od udarca, olovne boje, zelena. utn ili modra; pelidnoma pelinza (grf. peliosiB izljev krvi. modrica, pelioa trakast] med. krvna pjegavost kronina bolest s mnogobrojnim malim izljevima krvi (pe-tehijama) u kotu i sluznicu zbog pokida nost i najtanjih, krvnih ila; purpura pelir-pnpir (trr pelure ljuska, kozica) VrHtu finoga papira Pclintlmj (bebr.j FUistejci. tanovnjci Fenieije i Paleatine, zakleti neprijatelji starih Hebreja pelltt mn. gttil- mehaniki sedimenti sastavljeni od praha i mulja pelivan (tur peblivanj 1. akrobat: pleta na uetu; cirkuski arList; 'Z. borac, hrvai; junak, vitez: a. komedija*, lakrdija^; -i. vrstan jahai k<mj pido p. peh> v. pel-svila Pelop 'gr. Pelopsj mn.. din Tantaluv, otac pa ja, kao djeaka, zaklao i dao bobovima za ruak, ali su ga (ivi po> nnvno n*ivjnli. Kasnije je preao i? Prigije u. po njemu nazvani. Puk]' ponoi i. oenivi sc Hipodamijom, dobio podruje Elis i pokrenuo olimpijski4 igre; njegovi sinovi Sli bili Atrej Tijest, a unuci Agamemno i Menelaj peloplj'lat pclopium, grc, Pelope) min. kovina pronaena u tantalitu Pelnponoj igr. Pelopo\' otok> staro ime danaSHJeg grkog poluotoka Mnrejo; pelopcn&ski ratom borbe izmeu Ate-njana i Spartanaca od 431. do 404. pr. n. c. za prevlast u Grkoj (pobijedili fipartanci) polorlori (gr. pelorios gorustaaan. ga-Itm' med. pretjerano razvijen < velik neki dio tdela peloron 'grt. pelaron udovite, nemani) med. v. pelorion pelotu ifr. petote. sp.T port, lat pelota, pilar med. iopLasti dio pujaaa protiv kile koji pritie kilavo mjesto i no da mu ispasti; krojaki jan Lui m 7abndanjo igala; bfjcfa pjega nn konjskoj glavi: mah' trkaki brod petotaa (ir. pelotage) fina devinn dlaka; obina vigonjska vuna & pravljenje tsira; u bdjaru: nepravilno udaranje lopte pelta 1066 penetraciju pelta (grc. pelte) starogrki malen t lagan tit, oblikom podsjea na mjesec pelte (tur. pelte'i slatko (hladetina) od donja pelocidan (lat. per-licidos, pellucidus proziran) proziran, prozraan pelvimeter (lat. pelvis zdjelica, gr. metron mjera, mjerilo) med. v. peli-kometar pemfigus flat, pemphigus, gr. pemfix. mjehuri) med. izbijanje mjehuria po tijelu

pemfiks (gr- pemfix) med. v. pemfigusi pemiknm sueno i smrvljenu koncentrirano mesu bizona kojim se hrane lovci i putnici na krajnjem sjeveru Sjeverne Amerike pemptejos (gr- pemptaios) med. peto-dnevka, petodnevna poetna groznica PEN-klub kratica za Poets, Playwrights, Essayists, Editors, Novelists (engl.) pjesoici. dramski pisci, esejisti, urednici, romanopisci meunarodna udruga kojievnika (osnovana 1921,) (peri engl. = pero, pisaljka) pena (lat. penna) 2, pero. peru za pisanje pena (lat, poena, gr. peine) 1. kazna, osveta, naknada: stt-b poena it. suh peon (lat) prav. pod kaznom, uz kaznu, pod prijetnjom kazne penal (lat. poenalis, kazneni) svota novca koja se plaa u sluaju neispunjenja ih krenja ugovora, npr. u sluaju zakanjenja poduzee e na ime penala za svaki mjesec zakanjenja odbiti po 10??: autorskog honorara; u nogometu: najstroi kazneni udarao, izvodi se s 11 metara izravno prema golu kanjene strane pennlitet Qat. poena kazna, fr. peiialite) prav. kanjivost; kazneni sustav; kazna penalizam Gal pennale) na njemakim protestantskim sveuilitima, osobito u XVII. st. (do IGbU.): zlostavljanje i despotsko postupanje starijih studenata prema aludentimanovacima u emu se ilo dotle da ie moralo biti ak i zakonom zabranjeoo penalni (lat. poenalis) koji se tie kazne, kuji spada u ka^nu, kazneni penali (lat. penates) mit kod Rimljana: bogovi zatitnici drave i svake obitelji posebice, kucni bogovi kirjo je svaka obitelj tovala i prinosda im rtve u samoj kui; pren. dom, stan, kuno ognjite pendakul 'lat pendere visiti, biti objeen, penduculum) arobna hamajkja koja se, kao zaStita od zla i nesree, nosi oko vrata pendenlan [lal. pendere visjeti] 1. koji vifli. lebdi, neodreen, neodluan, nedovren, nerijeen; 2. prav. koji se nalazi u postupku, a nije jo sigurno kakvo e biti rjeenje pendl-ur (ojem, Pendel njihalo, Uhr sati zidni sat sat sa etaljkom Penelopa (gr- Penelope) mit ena Odi-sejeva, mati Telemahova. poznata po svojoj vjernosti muu: dok je Odisej 10 godina ratovau pod 'l'rojom i 10 godina IuLlo morima, nju su salijetah mnogobrojni prosci, ali ona ih je. vjeto nalazei izlike, uporno odbijala sve dok joj se nije vratio mu; pren. vjerna i odano ena peneplen (engl.) blago valovita povrina zemlje penetrabilan (lat. penetralnlis) pojmljiv, shvatljiv, prooicav; probojan, prohodan penetrabilitet (Jat, penetrabilitasi pojmljivost, shvallrivosl. pronicavnst; probojnost prohodnost penetracija ilat. penetratio) prodiranje; prodorna snaga, pronicljivost, oStro-umnost, sposobnost pronicanja i shvaanja sutino: kulturno ili eko penetrancije 1(167 penta nomsko prodiranje jedne drave i'na-rodaj u drugu penetrancije (lat. penetrantia! mn. med. lijekovi koji prodiru, koji proimaju penetrant an (lat penetrans) prodoran, koji priMhre, proiman, koji proima (miris, hladnoa itd.); proziran, koji prozire. pronicljiv (pogled); otar, bistar (razum) penetration pacifique it. penetrasjon pasifik (ir.) "mirno prodiranje", sustav poli Likih, privrednih i vojnih, ah ne ratnih mjera kojima se sluila Francuska kako hi pofrancuzila ne-francuske zemlje (npr. u sjev. Africi) penetrirati (lat. penetrare) prodrijeti, prodirati, probiti; prozreli, proniknuti, dokuiti, shvatiti; ispitati, istraiti penez (sLaronjem. Pfenning) novac penholder ("engl.J 1. dralo za pero. 2. Sport u stolnom tenisu: nain dranja reketi kao to se dri drialo pn pisanju peni (engl. penny) prije srebrni, potom bakreni, danas bronani silan novac u Vel. Britaniji = 1/12 ilinga peni-bank (engl. penny-bank) tedionica za siromanije u Londonu peni-poat (engl. pennv-pnst) "pota po penr, gradska potfl u Londonu koja obavlja samo lokalni promet penibUan [bit. poena, poembilis muka. tegoba, patnja] muan, teak, nevoljan, tegoban penicil (lat. penicillum kislj med. kut osobito kist za rane penicilin (lat. Penicdllium kao rod) med. (arm. tvar koja se dohiva kristalizacijom iz tekue kulture plijesni PeniciUium notaLum: djeluje antibiotiki na stafilokoke, streptokoke i neke druge bakterije, te se s uspjehom primjeojuje kao lijek protiv meningitisa, upale plua i

diugih gnojnih upala; unosi ?e u orgaoizam putem intramuskularnih injekcija i brzo iz njega izlazi, te se mora davati ee (svaka 3 sata); eluana kise-Una ga razara i zato se rjjetko uzima na usta penid-eer (lat. saceharum penidium, ar.-tur. fanid) proieni eer u obliku sipki; jemeni eer pcnikulus (lat. peniculus etka; kist) zool. etkica (na stranjim nogama u pele na unutranjoj strani prvoga stopnog lanka) peninzula (lat paeninsula) poluotok peninzularni (lat. paoninsularisj polu-otoni, koji pripada poluoL>ikuT koji se tie poluotoka penis (lat.) anat muki spolni erektilni organ, muki ud penitencija (fai. poEimtentia) kajanje, pokajanje; ispatanje; crkvena kazna penteneijar (lat poenttentiarius) sveenik, ispovjednik kod katolika; osobito: papin predstavnik, obino kardinal, koji, u izuzetnim sluajevima, daje dupenzacije u papino ime penitencijarija (lat- poenitentiaria) papinski sud u iji djelokrug spada sve to sc tie penitencije, koji daje dis-penzacrje i ifdreduje crkvene kazne, pokoru penkala vrst'i umjetne olovke (po imenu izumiteUa, Zagrepanina Penkale, 18711922) ponologija (lat. poena kazna, gr. lugial znanost o sredstvima za kanjavanje pens (engl. pence) mn. od peni pensa (laL.) raunska jedinica t.4ll dena-riusa) u srednjovjekovnoj Hrvatskoj pensirati (fr. pincer) rezati, polkre-sivati mlade izdanke na vokama iznad treeg ih etvrtog lisLu: zalamati vinograd penta marka motora za amac; svaki amani motor uope penta- (gr. pentei predmetak u sloenicama ja znaenjem: pet pentads 1MB penta a permani pentada (gr, pentas petina. peLj cjelina sastavljena, ud pet dijelova, razdoblje od pet godina pentadaktil (gr pente, daktylot prst) koji ima pet prstiju, pcteroprsi pentadekagon [gr. pente, kai deka petnaest, goma kut,* geom. petnaesterokutnik pcntadika (gr. pentadike) sustav brojeva iji jc osnovni broj pet pentaedar (gr. pente. edra osnova. strana, sijelo) geom. tijelo omeeno s pet strana ili povrina, peterokutnik pentaeteris <gr. pente pet, etos godina) razdoblje od etiri godine i svetkovina koja se slavila na poetku svake pete godine; pentaetija pentafarmnkon (gro. pente, farmakon lijek) petostruki lijek, peteroetruki lijek pentafilaa (gr. pente. fjdlon list) bot-koji ima pet listova, petcrohst pentaforiij igr, pente, fone glas) glaz. djelo prilagoeno za pet glasova pentaginian (gr. pente, gvne ena) bot. naziv za biljku ciji cvijet ima pet stupica; usp. pentagiiuje pentagioije (gr. pente, gyne ena) mn. bot. peti red u klasama 1XIII u Linneovom sustavu biljaka pentaglota (gr. pente, glotta jezik) knjiga na pet jezika, osobito Biblija tiskana na pet jezika u jednoj knjizi pentagon (gr. pente, gorda kut) geom. peterokut pentagonaLm (gr. pente, gonia kut} petero kutni pentagram (gr. pente, gramvna slovo) "Salomonovo slovo", prvobitno, lik koji se dobije kad se sve strane pravilnog peterokuta produe toliku dok produene linije jedna drugu ne dodirnu; iatim: lik koji ae dobije kada se dva trokuta jedar, drugim pokriju i koji se. u starom i srednjem vijeku, smatrao tajanstvenim simbolom koji krije u sebi tajanstvenu snagu pentakord (gr. pente, ehorde ica, strunaj glazbeni instrument s pet ica 'struna!, petorostruna lira

pentakroatih igr. pente, akrostierus, akroatichon) pjesma od pet stihova ija poetna, ponekad i kretnja slova, u ore neko ime ih neku rije pentnlpma (gr pente, lenima dobit, dobitak) log. sud koji se sastoji od pet lanova pentatetalari igr. pente, ptalon list) bot. koji ima pet cvjetnih listia pentalfa 'gr. pente. alfa) v. pentagram pentametar (gr, pente. metron mjera) metr. potoslopni, odnosno tonije, e-stoslpni. daktdski stih koji se sastoji od polovica odvojenih nepromjenjivom cezurom. a upotrebljava se samo s hoksametrom pentanria [gr. pente, aner gen. an-dros ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvjetovi i maj u pet slobodnih pravnikih niti (peta klasa u Linneovom sustavu biljaka) pentangubami Igr. pente, ai. aogulus kuti peterokutu i pentangulum Igr. pente. lat. angulus kut) v. pentagon pentapteran (gr. pente, pteron krilo! koi: ima pet krila, peterokrilan pentaptoton (gr. pentaptotos, s pet padea) gram. imenica s pet padea pentarh [gr. pentarehos, pente pet. areho vodim, upravljam) lan vlade petorice pentarhat (gr. pente, areho vodim, upravljam) vlada od pet lanova, vlada petorice pentarhija (gr. pente, aicho vodim, upravljam) v, pentarhat pentasilabum (gr. pente, syllabe slog! gram. rije od pet slogova pentasperman igr, pente. sperma sjeme) bot. koji ima pet bjemenki, pe-terosjemeni pentastih 1069 peon pentastni (gr. pente, stiehos red) kitica od pet stihova pen tusti Ion (gr. pente, stylos stup) arhit. zgrada s pet rodova stupova Pentateuh (gr. pente, teuchos biljenica, knjiga) grko-aleksandnjski naziv za tzv. pet knjiga Moisijevih koje se zovu: Gencst& (Knjiga Postanka). Kxoiiua (Knjiga Tzlaskaj, Leviiivtus (Levitski zakonik). Numeri (Knjiga brojeva). Deuferonomtum (Ponovljeni ^akou) pcntattist (gr. pentatblos) kod starih Grka: onaj koji vjeha pebiboj, pete-rostruku horhu tpentatlon) pentatlon (gr. pentathlon) petoboj ;halma skakanje, diskos bacanje diska, dromos tranje, pale hrvanje, pygme akarrje); kvinkvertij pentaton (gr. pente. tones ton) glaz. razmak od pet cijelih tonova, mala sepLuna Pcntecosto it, Pentekoate (gr. pente-koslos pedeseti, tj. hemera pedeseti dan, pentekoste) pedeseti dan po Uskrsu, tj. Duhovi Pcntej (gr. Pentheus) mit. sin Ehionov i Agavin; ostarjeli mu je Kadmo jo za svoga ivota predao vladavinu nad Tebom pentemerem (gr. pente, hemera dan) razdoblje od. pet dana pentemimeris (gr, pente, heini pola.-, polu-, meros dio, hemimeres od polovina, prepolovljen) metr. dio stiha koji se sastoji od pet polustopa iii dvije i pol cijele stope; osobito: cezura iza druge i pol ili u treoj stopi hek-Bamelra. Pentcsileja (gr. Penthesileia) mit ki boga Marsa i kraljica amazonki, kao trojanska saveznica junaki se borila protiv Grka dok je Ahilej nije ubio: pren. ratnika, ratoborna ena Pentinknstnr igr. pentekostos pede-setif u pravoslavnoj crkvi: Cvjetni triod, bogosluna knjiga koja te, poevi s prvim danom Uskrsa, upotrebljava za vrijeme svete Pedeselnice, tj. od Uskrsa do Dubova pentogen (gr. peplo kuham, varim gennao rodim, stvaram] med. ope ime za sve hranjive tvari, supslance koje pomau stvaranje pepsina u reluanom soku penultima Gal. paenultimu? pretposljednji, paemtima tj. syllaba pretposljednji slog) gram. pretposljednji slog jedne njei pemiEtiimia fiat paenultimus) pretposljednji (ripr. ak u razredu) peaumbra (lat. penumbra) polusjena koja se neprimjetno gubi u svjetlost; Sumrak penzija (lat. pendere objesiti, mjeriti: platiti, pensio plaanje) prestanak aktivne slube dravnog slubenika, mirovina; planivi koju slubenik prima kad pregiane aklivno raditi penzioner (Jat, pensio plaanje, fr/. pen-sionnaire) slubenik koji je prestao aktivno raditi i koji prima nove, ponzi jake prihode, umirovljeni slubenik penzionirati (fr. pensionner) prevesti (ili; prevoditi) iz aktivne sluhe u mirovinu, staviti u penziju

penzum (lat. pendere mjeriti po teini, izmjeriti, pensum dnevni poslao, dnevni rad; zadatak) ono to je nekome odmjereno, dodijeljeno, odreeno; zadatak, osobito aki penje (fr. peignee) tkanina od eljane vune, kamgarn; mn. (peignees) eljana svila u boji peirjer Ifr. peigneur) stroj za grebenanje vune i kudeJje, grebenara penjoar (fr. peignoir, lat. pectinare) fogliati) enski ogrta koji se upotrebljava pn eljanju, pudranju i kupanju; vrsta iroke i udohne enske jutarnje i veernje haljine peon Igr. paion) metr. stib-igra, e-rvoroslona stihovna stopa u kojoj su LI sloga kratka, a 1 dug, poiavliuje se peonija 1070 Per Dominum nosti-um u 4 razliita oblika koji sc nazivaju prema mjestu duine: prvi pucin: U U U, drugi peon: U U U, trei peouj U U U. etvrti peon: U U U peonija (gr. PaioniaJ hot. bozur, nazvan po staroj pokrajini Peoniji u sjev. Makedoniji odakle je donesen pepanzis (gr. pcpansis sazrijevanje, sazrelost} med. dozrijevanje neke bolesti; probava, probavljanje pepastian (gr. pepainn sazrijevam) med. koji pomae sazrijevanju bolesti; koji probavlja pepastik ;gr, pepaino sazrijevam, dozrijevam) farm sredstvo (ili: lijek) keji pomae sazrijevanju bolesti pepermint (lat. Meo ta piperita) osvjeavajui bombon s primjesom paprene metvice pepita (p.) krupnije zrne ih grumen istog zlata peplos Igr. peplosj enska haljina u starih Grka i Ibmljnna pepsi-cola it. pepsikola (engl. pcp dobro raspoloenje, usp. coca-cola) vrsti slatkog osvjeujuog napitka pepsin (gr. pepto kuhani, pepsis ku-hanje) kem. ferment eluca u eluanom soku koji, rastvarajui bjelanevine, pomae probavu hrane pepsis (gr. ptptn kuham, pepsis ku-hanje.t med. kuhanje, probava (hra-oc) peptici (gr. peptikos koji slui za kuhanje, probavu) mn. med. sredstva koja pomau pre bavi janje hrane peptian (gr. peptikos koji pomae kuhanju, prohavi) koji kuha, koji pomae kuhanju, probavi peptldi (gr..f spirjovi od dviju ih vie aminokiselioa peptnn igr. pepto kuh^im, varim) med. hranjiva tvar koja se zbog probave preobrazila; duikovi spojevi koji nastaju od bjelanevina stih tijela ped utjecajem eluanog soka peptonbzirati (gr. peplu kuham, varim) kem rastapati bjelanevine peptonurija igri. pepto kuham, varim, uron mokraa) med, luenje peptona e mokraom (kod grozninih zaraznih bolesti, trovanja itd,) per (fr. pair. engL peer. lat par jednak) 1. prije: nadbiskupi, vojvode, grofovi, baruni itd. koji su, kao s vladarom isbiredm krunski vazali, bili meusobno iednaki i ravnopravni lanovi u najviim dravnim tijelima; lan Gornjeg doma u Kngleskoj; velika: pir per (lat) 2, kroz. prijeko, po, u, kod: pred; za, za vrijeme, u tijeku; pomou, putem ega; zbog. radi; trg. per kilo = po kili, za kilu itd, per abusnm it. per abuzum (lat.J zlo-porabem, putem zloporabe per accidens it per akeidens (lat.) sluajem, sluajno per aliud (lat.) fil. v. pod per se per analogiam (gr.-lat.) po analogiji, ij. po uzoru na prijanja iskustva per annum it. per anum (lat.) za godinu, na godinu, godinje; pro aono per aspera ad astrn ilat.) posl. kroz trnje do zvijezda, tj kroz borbu k pobjedi (citat iz. Vergilija i Seneke] per aval (fr. per aval) uz jamstvo, kao jamac per aversionem at averzionem (lat.) ne brojei, otprilike per Bacco il. per bake (tal,) kao formula prisege: tako mi Bakha per casaa. it. per kasa (tal.) ^rg. uz plaanje gotovinom per contanie it- per kontanle (tal.) trg. uz plaanje u gotovom per curite) it per konto (Lalj trg. na raun

Per Dominum nostrum Jesum Chri-stum (lat.) Po Gospodinu naem Isusu Kristu (zavrni dio katolikih molitava) per orterumm 1071 peragracijn per extensum it- per ekstenzum 'lat.) tisk. slog koji se tiska kro? nekolike stupaca (npr naslovi, vane vijesti] per interim (bit.) privremeno, za neko vrijeme per litteras (lat) slovima, pismeno, putem pisama Fer me si va nella eitta dolente il. per me si va nela ita dolente) Po meni !ti. kroz mene) se idu u grad jada (natpis nad vratima pakla u Danteovoj Roanstvenctj komediji) per mille (tat.) na tisuu, po tisui, za tisuu (komada); pro mille per modum (lat.) na nain; posredstvom per umnia saecula saeculornm it. per omnia sekula sekulorum (Lat.) na sve vijeke vjekova per ornnmcnto (tal.) za ukras; toboe, prividnu per os (lat.) med. kroz usta per pedes (lat.) nogama, tj. pjeice per pedes apostolorum (lat) "nogama apostola", tj. pjeice (kao Sto su putovali apostoli) Per piu vie si va a Roma (tal.) Svi putovi vode u Rim per posta (tal.) potom, preko pote-putem po Ste per primam intentionem it. per primam intencionem (lat) 'prvim naprezanjem"*; med. bjeenje rane neposrednim srastanjem rub iva rane, za razliku od lijeenja per secundam intentionem ("drugim naprezanjem") kod kojega se rana zatvara putem drugih zbivanja, procesa, npr. stvaranjem granularnog tkiva per prucura it. per prokura (tal.) prav. preko punomoi, preko opunomoenika per procurationem it. per prokura-eionem (lat) v. per proeura per procuratorem. it. per prokura-torem (latf prav. preko opunomoenika per ricapitu u. per rikapko (tal.) trg. V- pod n cap i to per rollnm (Jat.l 'pn krugu"; naziv koji se u velikim uredima upotrebljava za predstojnikovo slanje nekog spisa od referenta do referenta kako bi dah svoje miljenje (umjesto da ih sve sazove na sjednicu) per saldo (tal.) trg. za obraunavanje, za izravnanje; pro saldo per saltnm (lat.) skokom per se (bat.) fil po sebi. ono to postoji samtBitalno, saino za sebe, samo sobom, npr, to je, kod skolastiara, supstancija, za razliku od akcidencije koja postoji samo per alliu, tj. preko drugog, pomou drugog per tiecundam intentionem it. per sekundam intencionem i.lat) med. v, pod per primam intentionem per si (lat per. njem. sie) na "vi": bili s nekim per si govoriti nekome "vTT oslovljavati nekoga sa "vi"; supr. per tu per subreptionem ct obrrppticmem it. per suhrepeionem et obrepcionem flat.) prav. putem prijevare i preuivanja (istine) per sup (lat. per. njem Schuh) proije-nvanje u pratnji straara, pod straom per tacitum. consensum it per taci-tum konsen7iim Jat) uz prislanak utnjom per lestamcntum lat po oporuci per tu (lat) na "tr ; hiti s nekim per tu govorit nekome "ti*, nekome se obraati sa *tT; supr. per si per ultimo i tal.) na kraju mjeseca per votn majora i lat.) veinom gfasova per-sub {fr. pair, n]em. Sebub) istodobno imenovanje veeg broja lanova Gornjeg doma dn bi se bme osigurala vladi potrebna veina peragracija (fat- peru gru Lio J putovanje, proputovanje, prolaze nje peralcclja 1072 pereta pcrakcija lat. peracol zavretak, ran'iu'-i radnia zavrim im puni I d lilina Nogura) pluhne i b&kra neStn &reLra i neke druge kovine purumbulatur Uat.J v. hnrionielar percent Ilat. par ten tu m I v. procent percepcija ihn percepivi! psih. mornje-civanje. zajnjeivrinje* opaanje, ahvjiciinje, jvi om pnihiki pruresi ftoji 'ili- sva ona pitihik zbivanja, keja) se neposredno jj; uivaj u osjetJJnim podraajima (usp aperrnei-jd>; prav. naplacjvaftje, okupljanje, primanje [prihoda, novca, plodova itd.]

percepcjonaligam -Int. perreptio pnmjecivjnje. opaanje I (il. nauavanje rta CfeJskupno miljenje i znanje t'Odi podrijetlo iz percepcije, tf. primje-ivnivJiL, i da su primjeilivkinJT, tame prim^L-cene stvan [Aiit-totci. Ilarmf-ron> percepttbtlan ilat. pe-rceptibilig! zamjetljiv, primjeiljiv osjetom, shvatljiv, pnjmljiv. osjetljiv perceptibilit! rlat. pircoptibditasj zamjenjivost, primjenjivost oajebrm. n^j itljivost, spoeol'nnutza percepcije perceptlvarj (lat. pereeptivue) kojj pri-mjouie. koji prima van laki' dojmove perwpttvitet ilat. per ceptiv itasi p*ih. spotobna^t prunjecivanja. nposobaost onro-if^a "Huj^kih njmova peretpjjent {lat- percrpienal onaj koji pnma, primatelj percipirati (lat peraptre) primati, primiti, dobiti; opaati, ahvaatL pojmiti, uiti perdi alili itur. perdali foaj. politura; bn* janje? rastepu kozu, du oj 3e on-gla oistite t-d dlaka i i*filadjU perdendo ital." gfaz. gubei seT poilu pno nestajuci p*Tdflndoin it- perdendoci i^I.) glaz. V. perdendo perdii-ija ^-t- pernitin; proput; vjenu prokletstvo, vjena *mrr. perdita ital.} trg- gubrlak pareant (lat. perire propasti, pereanU neka propadnu, dolje n njima pereat lit. perire propnKtu pereol) neka prupadnr, dolje * njim, dolje peregrinacija (bit pereKrinatio.ibora.v-tienjv u tuini, puinvAnJF po tuim: dalekim zemljama pereirririitet dat. peregrio i t ju 1 tuina, tildi ebiejij pare grd ioman (lat. peregrinari ivjeti u Ludini, putovati, grt. mama pumama, ludilo, strast) ovjrk koji ima p trasi putovanja per*friaofnanij> ijai, peiotEiinan divieti u tuim, putovati, gr mama pomama, strasti strast ze putovanjem pcrcgtinus ifat. peregnnua] tudin&c, titranje ppr*kvBtnr (lai perafjuabir? prav. izborni sudac p*rnp*TJa (lat peremptrm udihuita nje; prav. *a^tarijevnnjeT prestanak valjanosti neke tube; konana odluka peremptoran \)a.x, pei-emptariua) koji ne Lrpi primjedbe, odluan, presudan, riozuvretan. n^odluiirt, &uurL dilaio-r&n peromtoran Jat- percmtorius v. peremptoran perone <lat. perenni s trajan, stalan) mn. u cvjearstvu vi9codi4je biljka, trajnice, lp. ono koje. jodnom nasaene, mogu godinama ostali na ittam mjestu gJepicrimljuju mvnke godine listaju i cvjetaju *rrei se i razmnoavajui bez pisobne njege percolici :laU perenniiauJ trnrnosL dn-gntra.iowt. nepresunost per-fiia '.b\ pairc*=el 2na frnncuakog perfl; plemkiiija; pirenn pere la ffr oertlo, tal. perii) bot. vrut/i itnih. Lli^xiofutih i slatkih UmuJiova u obliku kruke percteron pereteriOfi !gr, pereterion buSiljca. vrdlo, perao prnbliem, proboi'oi.) kir. Hvrdlo, os^iliite za otvaranje lubanje; Usp trepnn perfekcija inL perteetiof ?vr&ok. aavrenttvo, odLne osobine pcrfckrionlrati :lat. perfeetionare) usavri U rnuftrh, dovriti perfekciordnti (latr perfectiip) mn. fil. pri-taAo perferkrricniama; lanovi krfi-c^otko tljjudbe u Sjevernoj Ameiici koji te?o potpunoj zajednici obitelji i nujinja, ""hibbiski komunucti" perfVkcioniEnm 'Jat. perteciiol Ci), naufavanje p kojtm je usavravanje tnvjtka svrha moralno" rifijenja pcrCekt tlac. pertectumji gram. prelo vnjemf 'npr. od raditi' radio Bani, "d biti. bm ffljn> tvori =e od eniitfla-srnog prezenta pomodnog glagiila biti i gl^igolskeg pridjeva radnog perfektno ifat. pt*rfectui*fioti^. *vj>en, pritpun; savren, usavren perfektlbillnl (lat perfceLibib*: fil pri=taa petfefctirjile/rnia perfektibilikum ti.it. perTectibilis u?a-vreUiv) i'iir nauavanje o sposobnosti ovjeka i covjoanscva za usavravanje perfrkturrtti <lal. perlicere. perfecuim) uvrsitii izvesti- priveaii kraju, okonati; zakljuiti neki po*ao, ostvarili neto

perfeto '.t.U per/ettol glar potpuno perfettci modo it. perleio modo "tal.; glaz, poipun tempo (nnnv za trotakl. jer * 3 ne mue dijeliti li pornim brojem l#z ostatka) perfetto modo ivr perftlo moto 'tal/ glaz. i/udjjclni takl perfidan <lat. pcrridu^' nevjeran. yje-relortijnr ladajoicki; zloban, podmukao perfidna ilat- perfidia) nr^vjerit^o. vjeru! omplvi-. izdajstvo: ^loba, podmuk-Joal perfri^etonj perfidif*t fiat pFrfidito^' ^ Trfidijn perfdnofft (la' pertidLa.f v pcrfidi,ni pertornuija Oat perforaol busenja, prrJ>yJ^"ie; j med puean>^ fcupbih <irganj ili vena zbog holesti. npr. pei--foraciji ira u elucu i dr.j. 2- kir, uutjWao ot^aranie upama ttitprct-|ienih u tijelo, prirodnim ili neprirodnim putem- kod poroaja; umilno orvarfinje djeje fubanjf rarfi vaenja rno^ga da hi se glava lakie izvukla i timt olakao porod, ova operacija obavlja ie pomucii ptrhirtorji (kod mkih zdjelica); 3 rupica nj t oa-pira. DoAtan><kih m^aka i dr pOmu-cu "pt^rfornaiskog stroja5 p*rforacijnki Mroj oprava ja pravljenje rupicj pa papiru, npi Hii potanskim markama iid, perforaDtfflki yi jg koji bnAi mpire perforativ 'Ja!, perforativnn>/ mtfdr vr perforator pcrforaliv'trepan (lau perforati vuni. fr. Lrepaul kit. busirica kai*m ?e ka^b samo otvaraju, a koja ne izbacuje onaj komad koji otrica obrazuje perforator 'lat. perfora tor ium; kir budilica za nivaranje kuatiju ili lubanjr perfnriran ilal. perforar^] rliusen, promiaen, i^rupan, opskrbljen tuui-cnradi. r*-rfortnj/ti papir u kniigove-atvur papir sa silnim rupicama da bi *c listovi lake mogli otkidati, ih ? taJmm rupjcniua ^ bi t mogli ulagali u poseban mehanirain kon j<; sastavni dio korica perfurirati (fa( perforare) hut. pmbuftiu, vrtjeti, provrtjeti pcHorrAApsu ifr. perforili un w) lr uspjeh, taiignuce. rewiiut !. radne karaklen^like: tehniki podaei. parametri. J. vrbiin=ki sporta^ perfrigetortj ilat. porfrifieiormmJ jnod. osiodnij hladnoe u velikoj mieri kod groaiiicnih buJesti, vphka ^imogri^-nopt 1073 porfrtkcija perizikcrija * lat. perfrirtio) promrzlost. ukoenost ud zime perfuzija (lat. perlu dere pokvasili) med, prskanje krvi izazvan na uDJ-jelan nnin pergament ihu. pergamena) papir iz asijukog grada Pergama gdje au ga, u fitarom vijeku, izraivali kao zamjenu ?n papirus; posebno ustrojena i prireena ivotinjska koza. tjp, samo od dlaka oiena i vapnom lu-ienn i uglaana ivotinjska (maga-reaH ovja ili telea) koa: upotrebljava ae za bubnjeve i povezivanje knjiga, a prue pronalaska papira sluila je, pored papirusa, za pisanje; Spi9 ih povelja napisana na taktui koti pergameol-papir veoma vrst, koast i proziran papir koji se dobiva akp nolyBpUeui papir ostavimo malo u hladnoj mieaavini od 8 dijelova koncentrirane sumporne kiseline i jadnog dijela vode, pa ga potom dobro ispcremo vodom {slui za dekumente, p Lanove. povezivanje boca, pakiranje itd.), vegetahilni pergament perRBmentna koa koi slian pergn-menlnj papir za povezivanje knjiga pergoJa (tal. pergoia. lat pergulal vinova lora koja raste uz drvene ih kamene atupitvc: sjenica od loze i drugih penjaica, brajda perhidrol (lal. per. gr. hvor vodaj farm. UO-pnstotna ohrpina vodikovog Huporakaida Iza dezinficiranje i si.) perhore&caneija dat. perherrescentiaj prbv. strah od pristranosti i>nca, svjedoka i dr )i zahtijevanje izuzea perhorCentnii prisega prav. tvrdnja pod prisegom da se neki sud se ili flvjedok ne mogu smatrati nepristranim perhoretKirati (laL perhorresccrBj uia-snuti se, urdrhtati ud: osjetiti gaenje prema neemo, odbiti tn od sebe: prav. ne primiti, ne primati, perLeulum In mora odbiti, zahtijevati izuzee, npr. suca Ui svjedoka, zbog pristranosti peri (gr. peri oko. okolo * grki prijedlog koji se pojavljuje u mnogim ulo-enicama i oznaava: okolicu, rasprosTranjenosl. provedbu nekog krunog tijeka; nadmaivanje, nadilaenje, prekoraenje,

poveavanje ili pojaavanje perialgian (gr. peri, algos hol) med. koji boluje od perialgije, koji je nat-tae kao posljedica penaigue perialfiija (gr. peri. aJgua bol) med. veoma jaka bol u cijelom tijelu poriama (gr. penamma) v. amulet periantram (gr. peri, astron tvijiszdn) astr. kad dvojnih zvijezdu: toka na putaoji pratitelja kad je Ovaj najblie slavnoj zvijezdi; slino penhelu planetne putanje pcriblepsis [gr. peri. blepsis glcd&Aie* blepo gledam) med- plaljivo glodanje oke sebe (kod duevnih bolesnika) peribnln (gr. perihele) obujam, opseg; ret. govorniko ukraavanje jedna misli; zaokruena reenica; opisivanje nadugako i nairoko; anat. v. perikard perlbolos gr.) sveta zemljite u hramom peribnmhitis (gr. pnri. ta bronehia kraj dufinika koji ulazi u plua) med. opala opne koja ubuvija dine cijevi pgrihrozis (gr. peri, brosifl jedenje, bibrosko jedem, razjedam) med. irnvost onih kutova pertcement (gr. peri, lat. cemenLum kamen tucanik) zool. koni omota zubnog korijena pericementitis (gr peri, lat. caomentum kamen tucanik) med. Upala pencementa pericistUia (gr. peri. kvsLJs) med. upala potrbunice periculum in mora it. perikulum in mora (laL) opasnost je u odgaanju rokbjevanju) 1074 peri dntiti 1075 perihel peridentitis (gr. peri, lat. deosT dentis, zub': med, upala koice zubnog korijena periderma igr, peri, erma koza* bol. zatitno kono tkivo koje je sastavljeno ori dva tkiva: tvornog, koje se nar iva plutna kombiju ili felogei, i trojnog, koje je poznato pod nazivom pluta; zool, vrst hitmski, rpcdn vnp-nonaki omota kod hidrozoa peridesmij (gr. peri, desmo? veza; okov) zool. koni omota frliastih mrr^Tii (veza) pomou kojih ae veina dijelova kostura dri u vezi peride&mitis {gr. pei, desmos veza; okov) med. upala peridesmija peridot (fr.< min- v. oUvin (ukastozo-lena vrstu hrizohtal peridrom igr. peridromos ono sto opkoljava, hodnik, galerija) arhit. hodnik aa stupovima, hodnik izmeu Htupova i zidova; vrsta plesa na konopcu pcriojfet <_grt peri-egetes) onaj koji vodi Strance i pokazuje im znamenitosti: opi^iva gradova i zemalja periegeaa Igr. peri-egesis voenje uokolo i pokazivanje) voenje stranci po okolici i pokazivanje znamenitosti; opisivanje mjesta i zenudja; pe-ricgtze rnn. spisi, knjige u kojima se nabrajaju i opisuju umjetniki spomenici i si, pco/iereza [gr periairesis) med. uklanjan ie i.ili: rezanje) ireva perierirtja (gr peri-ergia) pretjerana revnost, sitniarenje, cjepidlaenje, suvie oeprirodan i posebno traen nain pisanja (stil) perifacJtiH {gr. pun. fake leu) med upala one lece periferan igr. perifercia obujam, opseg.' v. periferijski periferija igriL perili-reia krug, nlnla-enjtf 1 mat, zatvorena krivulja koja [>mi*duje dio povrine; obodnica: 2 vanjski din nekog predmeta; 3- predgrae periferija igre. periferna obujam, opseg) geom, obuiam. opsejf. pren. dio grada koji je najudaljeniji od sredita (ccntrai, predgrae; kraj, rub periferijski (gr. perifereia ohujam, opseg) koji se nafazi na periferiji, krajnji, rubni, najudaljenAii od sredita; periferijski kut kut koji ine dvije tetive, a ije tjeme lei na periferiji (supr. sredinji kut) pvriflehitis :gr. peri. tleps gen, blebos ila, vena! med, upala vanjske opne vena perifrastiaii > gr. perifraaukoa opisan) v. parafrastian perifraza (^r. perifram* opisivanje? ret. v. parafraza perifrazirati (gr, perifrnzo opisujem) v parafrazirali perifriksis (gr. perifrisao treperim, drhtim jaku) med. jeza od hladnoe, drhtavica

perigej i'grki perigeion) aalr. ZemLpi najblia toka Mjeseevo putanje; rjee: toka planttove putanje u kojoj je planet najblie /jmlji; supr. apogej perijtinian (gr. peri, gyne tena) bot. naziv za cvijet iji pradnici i 0plodni listii stoje na istoj visini, kao npr. kod IreSnje periginije (gr, peri, gvne znnaf bol. biljke kod kojih se spolni d^elovi cvijeta nalaze na aici periglotis (gr. peri, glotts jezik) anat koni omota jezika perignn (gr. peri, gone rod! bot. unutranji cvjetni vjeni, ocvijee peri gonijnlijc {gr. peri, gone rod) bot. bjtii koji tvore unutranji cvjetni vjenic ili ocvijee peribel igr. peri. helioa Sunce) astr. poloaj nekog planeta kad ne u nvm kretanju najvie priblii Suncu. npr. periholija 1U76 perinefrUis Zemlja su nalasi u perihelu oko 1. sijenja; supr. afel periholija (gr. peri, chole u) med. prckornjernost ui periholu (gr. pnn, cholos u} med. imaj koji boluje od utice perihondrij (gr. peri, ehondros hrskavi ca; 7ooh hrskavina irpna perihondritis (gr. peri, ehondros hrskavica) med. upala hrskavine opne perija ffr. paine) porstvo, zvanje i do-sbijanstvo jednog pera; perov posjed, feud; lanstvo u engl. Gornjem domu; usp. per 1 perijant (gr. pen oko, anl-hos cvijeta bot, ocvijeCe, cvjelni omot vanjski die cvijeta perijeci (gr. oeri-oikos) mn. okolni stanovnici, susjedi; zem. svi oni koji ive na istoj zemljopisnoj irini; u staroj Sparti: pokoreni seljaci, starosjedioci koji niau imafi graanskih prava perijehi (gr\ peri-oiko^) mn. vr periieci perijen {engl. parian} porculanska masa koja izgleda kaci perzijski nira-moi, upotrebljava se za izradbu malih kipova i svih kiparskih radova perika "fr. perruque, tal. pernica, lat palus vlae, dlaka} lana, tuda kota, vla ulja perikard {gr, peri, kardia srce) anat. osrdaje, oarje, srana opna p^rikardijstd (grr peri, kardia srce) anat. osrcni, koji se tie osrdaja (ili oarja), koji pripada osraju, npr. perikardijske arterije, vene i dr. perikarditis (gr. peri, kardia srce; med. upala osrdaja perikarp (gr. peri, karpos plodi bot. sjemeni omota: med. ko! lijek koji se stavlja oko anog korijena periklasis (gr. peri-klasis prelamanje"! med, prijelom, osobito koEti Periklo igr. "okruen alavum*) glasovni starogrki dravnik (!J0G<129. pr. ii. e.} perikohlion (gr. perikochhon) teh. na-vri.ak, matica perikopa (gr. perikope okresivanje; vanjski oris oblika; ukras, ures) odsjek, odjeljak; osobito: odjeljak iz Evanelja, apostolskih poslanica, Djela apostolskih i Starog zavjeta, koji ae nedjeljom i blagdanom ita u crkvi i objanjava; metr. sustav nejednakih strofa; ret. mali reenini dio perikranLj (gr. kranion lubanja, peri-kranios koji obaviia lubanju) anatr koa koja oliavija lubanju perikulnzan (lat. periculosusj opasan, nezgodan; smion, drzak periknlum Gat. peiicuhim) pokuaj, po-kubl opasnost ptrunadarian (gr. pen. madaros gol, ogoljen) med. koji unitava, koji izjeda kozu perimetar (gr. perimetron) mat. obujam, opseg perimetarski (grr perLmetros koji mjeri uokolo, perimetron obujam, opseg) obujrnni. opseni, koji se tie obujma (ili: opsega), koji pripada obujmu (ili: opsegu) peri metra lan (grc. perir metron) mat. v. perimetarski perimetriari mat. v. penmntarski perimetrij igr. peri. meter maternica) anat potrbusnica kuja obavija maternicu, materniica perimetritis tgrr peri, meter maternica) med. upala potrbuiiice koja obavija maternicu, upala materniico perimizij Igr. pen. mys mis; misi) anat. koasti omota miica, miina navlaka

perimorfoza rgr peri, moribsrs uob-Jiavanje, oblikovanje) min. kristalni omota, ponekad tanak kao papir, koji obavija agregat nekog posve drugog minerala kao kakva jezgra perinefritis lgrr peri, nefros bubreg) med. upala bubrene opne (bubre-niee) perLneoccla VHHl perineocelo (gr- pennaion medica, ke-le kila) med. prodor medice (perine uma) perineorekats (gr- pennaionk med rascjep medice; v. perinenm perineum (gr- pennaion, perineonj anat. medica, apona izrocriu .-didnice i rnLira perincurij (gr. peri, neuron ivac) ana.U ikivni omota kuji obavija pojedina ivana vlakna, a i cijeli ivac period (gr. peri, odos put. pmiodos hodanje uokolo; obilaenje, obilazak. latr periodus) obilaenje, ophod; aatr. vrijeme sa koje planet prijee svoj put oko Sunca; ponavljanje nekog zbivanja ili dogaaja i si. u pravilnim vremenskim razmacima; doba, odsjek, dio vremena, razdoblje; pren. trajanje jednog litraja; poet umjetniki zaokruen odjeljak, umjetniki zaokruena reenica; gram. sloena reenica; med, v. penoda perioda (gr. perioos v. period; med. redovito mjeseno pranje kod ena; menstruaeija perioicitet (gr. perioos, lat. peno-dicitns) pravilno vraanje, u odreenim, vremenskim razmacima, odreenih pojava (zbivanja, sjecanja, raspoloenja, psihoza, pojava koje prate roenje pojedinca, rast. smrt i dr.), povremeno? t periodian, (gi. penodikosl koji se vraa u pravilnim vremenskim razmacima; povremeni, koji ae povremeno mijenja; prolazan; periodina kontrola nadzor lili: pregled) u odreenim vremenskim razmacima; periodina reenica gram. sloena reenica, ona koja je sastavljena od dvaju nerazdvojno povezanih dijelova (pro-taze i apooze); periodine bolesti povremene bolesti; periodini spisi asopisi (ili: urnali) koji islaze povremeno, periodini vjetrovi vjetrovi periost koji pusu u odreenim vremenskim razmacima periodini sistem kem. raspored kemijskih elemenata prema njihovim atomskim teinama kako rastu poevi s vodikom (FL He, Li, Be, B, C ... do Th, Pa, 11). u vodoravnom redu (periodu) pokazuje se stupnjevitott promjene svojsbiva elemenata; a svojim svojstvima meusobno slini ttio-mologni) elementi stoje uspravno jedni ispod drugih lgrupa\ ovaj raspored postnvioje ruaki kemiar Men-deljojev; prirodni sustav periodinost (gr. perioos) v. perio-dicitet pcrriodik(a) (gr.) tiskano djelo koje izlazi povremeno (mjeseno, dvomjeseno, pidugodisnjc;; asopis uope peziodinrja (gr. peri, odyne bolJ med. jaka bol u cijelom tijelu periodi?t (grr perioos, fr. periodistej suradnik u povremenim asopisima periodizacija dijeljenje povijesnih procesa na osnovne periodi; Vrazdoblja); vremenski raspored poriudizjrati (gr perioos) dijeliti {ili1 podijeliti) na periode, utvrditi fili: odrediti) periode periodontitis (gr. peri. odus. odontos zub) med. upala pozubnice (cementa? periohn (gro. perioohe) obujam, cjelina; kratak sadraj (npr. neke knjigo); takoer: samostalan odjeljak, dio koji ini zasebnu cjelinu periopaigr. peri-orao gledam uokolo) promatraruca, zvjezdarnica peri opt rika (gr. pen-orao) iiz. dio fizike koji prouava prelamanje svjetlosnih zraka na povrinama tijela periorama (gr. peri, orama pogled, izgled) razglednica; usp. panorama periorhita (gr. pen, lat. orbita ona upljina) anat. koni omota one upljine periost (gr. peri, osteon kost) anat. pokosniea, koZni omota kostiju periostitis 1078 peri stop perioslitia (gr. peri, osteon kost) med. upala pokosnice perioatoza (gr. peri. osteon kost) med. zariehlJHvarne kosti peripat (gr. peri, patus stupanje, korak) zeol. vrsta stonoge peripatetici (gr. penpatetikos filozof penpatetik. poripatetiki filozof, peri -pateo etam i raspravljam) fil. starogrki filozofi koji su izili iz Aristotelove kole, on je svoje ueoje izlagan uenicima etajui ae hodnicima (peripatoi) liceja u Ateni peripatetieka filozofija v ptripate-tizam

peripatetiEti (gr. peri-paleo etam ) etajui; fil. koji pripada Aristotelovom nauavanju i koli, anstote-lovski peripatetizam [gr- peri-pateo setam i pritom rnspravljam) lil. nauavanje i nain nauavanja peripatelika; Ari-stotelova filozofija, peripatetika filozofija perjpateza (gr. penpatosis) etanje, etnja; ozbihan razgovor, oshiljnn zabava peripetija (gr. peripeteia obrat, preokret) preokret u sudbini glavnog junaka drame; neoekivana, iznenadna promiena u nekom stanju; rasplet u dramu obrat, preokret, pnjelem peripijema (gr. peri, pyon gnoj) med. zagnojavanje, stvaranje gnoia peripleuritis (gr. peri, pleura rebra; med. upala bkiva koje obavija prsnu maramicu, pore bricu periploka (gr. pori p I oke obavijanje, obuhvaanje; zapetljavanje, upetlja-vanje, zamrsavanje) uvijanje u govoru; uvijen, prikriven govor periplus (gr.) u antikom zemljopisu: brodarenje, oplovijivanje. plovidba uz obalu oekc zemlje i opis Le plovidbe perrpneumoaija (gr. peri-pne\unonia) med. upala prsne maramice, poreb-rice perip&iksia (gr. peripsvKis ohladenje, rashladenje) velika prehlada; med. osjeaj hladnoe u cijelom tijelu peripter (gr. peri. pteron poloaj slu-peva) arhit. zgrada sa svih strana okruena hodnikom sa stupovima, osobito takav starogrki hram; usp, dipteros peripterii (gr. peri. pteron poloaj stupova; krilne zgrade glavnih vratnica) arhit. vanjski hodnik, dvorana sa stupovima periptoza (gr. periplosis sluaj, priroda) med- presudan preokret u razvoju neke bolesti perireja (gr. penr-rheo optjeem, pe-nrronj med. optjecanje, istjecanje na ^ise mjesta ili na svim mjestima perireksis (gr. perirrcsis krunjenje okolo kostiju! med. otkidanje, odvajanje (npr. kosti) perinciji (gr. periskios krunosjenani, koji baca sjenu unaokolo) mn. zem. stanovnici u polarnom pojasu gdje Sunce po vie dana ili mjeseci nikako ne zalazi, tako da njihova sjeoa u 24 sata ohidc oko njih periacirizam (gr. periskythismos) eln obiaj deranja koe s glave (koji je nekada vladao kod Skita); skalpira-nje perisfera (gr. peri. sfaira kugla) vanjski dio kugle perbsistobt (gr. peri. svstcllo skupim, stegnem] med. zastoj srca, vrijeme izmeu stezanja i airenja srca, tj. izmtdu dva udarca pulsa (bila) periskop (gr. peri-skopeo gledam uokolo, promatram uokolo, obazirem se) kod podmornica: optika sprava pomon koje se moe promatrati vidik iznad vitde: nekoliko metara duga elina cijev, 1020 cm u promjeni, koja se pri zaronjavanju podmornice moe teleskopski tolike produiti da gornji krai. na kojtm se nalazi jedna 1 peri skopski potpuno reflektirajua staklena pri-zma, ostane iznad povrine vode peri skopski (gr. peri-skopeo gledam unaokolo) opt. koji gleda unaokolo, koji vidi unaokolo; periskojtskn stakla konkavno-konveksna ili konveksno-konkavna stakla za oi koja pokazuju slabije sferno odstupanje nego bi-konveksna i bikonkavna stakla, te sioga omoguuju jasnije gledanje i ?ia rubovima perifiodaktili ^gr perissos preko broja, preko ohine mjere, neparan, daktv-los prst) mn, zool. nepamopretasi. red sisavaca kopitara s neparnim Imijem prstiju (konj, nosorog, tapir itd,) perisologija (grc. pens^os preko broja, preko obine mjere, prekomjeran, daktylos rije, govco-) bujica rijei, suvino? t izraza; pleonazam perisoma (gr. perissos prekomjeran, suvian) v. pentoma perisomeran (gr, perissos prekomjeran, suvian, meros dio) zool. keji ima prekobrojne udove perisperma (gr. peri, sperma sjeme) bot.. sjemeni omota: perikarp perispomenon (gr. perispomenon) u grkoj gramatici: nje koja ima zavi-nut akcent (cirkumfleks) na posljednjem slogu, tj. na prvom od kraja zdesna naujevo, npr. andnin, skias

perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh. dua) po shvaanju spiritisla: neka sredina izmeu duae i tijela keja zajedno s duom prelazi u drugi svijet, duhovno, oduhovljeno tijelo peristaltika (gr. peristaltika obu-bvatan i saimljiv, peri- stello) fiziol. gmizanje, od voljo nezavisno gibanje eluca, crijeva i ostalih upljih organa pomou stezanja miinih vlakana sa svrhom pomicanja naprijed i izbacivanja crijevnog sadraja (izmeta); motus peristalticus. peristal-tiko kretanje perjuruat peristatlan (gr- peristasis, peri-is-temi postavljam unaokolo) zameten, dugotrajan, podroban, opiran peristil (gr. perisl^lon) arhit. slobodan prostor okruen stupovima i pokriven; hodnik sa stupovima pori stola (gr. peri-stello obuhvatim) fiziol. gmizavo kretanje crijeva: usp, peristaltika peristom (gr. peri, stoma usta' zool-rub usta pariran (tur.) 1. prtd. nesreen, razbacan; neuredan: 2. im. vrsta ukrasne igle za nakit na glavi peritecija igr. perilheo naokolo trimJ plod gljive mjeinarke peritiflitis (gr. peri, tvflos slijep) med. upala potrbunice koja obavija slijepo crijevo peritoma (gr. pcrittos prekomjeran, suvian) ono sto preostaje, suvinost: med. [>statak hrane koji prestaje nakon probave u elucu, neistoa; ostatak bolesti perttonealan (gr. peri-tonaion) koji pripada potrbuSnici, keji se tie potr-bunire peritoneitis (gr peri-tonaion potrbu-nica) med. upala potrbunice peritonejski (gr. peri-tonaion potrbu-nica) v. peritonealan peritoneum vgr. peritonaion; zool- po-trbu3nica peritomitls (gr. peri-tonaion potrbunica) med. v. peritoneitis perivjen (fr. peruvienne) vrsta svilena tkanina LikraSeria cvjetovima perivoj (novogr, penboli vrt) umica, javni park peritoma Igre. pisnzoma) pojas; preka; anat. oit (dijafragma) perizozis (gr. perizosis) med- epasivanje. omotavaoje, podvezivanje perjuraeija (lal. perjuratie) prav. krivo prisezanje, knvoklelstvo perjurant [lat perjurant) krivokletnik. koiije krive prisegnuo it)7y perj uri juni 10S0 permeacija perjurijuni (lat perjurium) prav. kriva prisega, krivukleLstvo perjtiriuzaii {[at. perjiirio&us) knvnkletan; nevjeran, laljiv perjiu-ua (lat) pravr krivoklelnik, nevjernik, laljivac perkaL ifr. pcrcale> guato tkana lstonoindijtka pamuna tkanina, finiia od mitkala perkelt (mad. porkolt) kub. maarski paprika od govedskog ili trlcrcg mesa perkinizam med. metoda lijeenja trljanjem oboljelih dijelova dvjema iglama ed razliitih kovina, nazvana po izumitelju Perkinn [umro 1799 I perkolaidja. (lat. percolatio) kem. proi jedi vanje, proiavanje^ razbistri vanje perkurirali (lat. per-cuirere} pregledati letimino, povrno progledati perkurzija (tat- percursio) prelijetanje, pretravanje; letimino prelaenje preko ega, oramialjanjo na brzinu. perkuaija (lat. pcrcussio) udaranje, sudar, udar, potres: med. kucanie, opkucavanje. ispitivanje kucanjem perhirsioni (lat. percnssio) udarni, koji biva pomou udarca; purkiurinm stroj" fi'r sprava za ispihvanje brzine tijela pokrenutih udarcem; purhufiinna puke puka ije se punjenje pali udarom ekiastog okidaaukapslu;per-kusiona puljenje paljenje udarcem pertmsor (lat percussur) sprava za razbijanje, za lomljenje perkntanski [Jat. per, cuLis koa) koji djeluje kroz kou (BjckJ perkutirati Gat percuterej med. kucati^ ispitivati kucanjism, vriti per-kusiju, npr. prsa, eluca perkutorij (lat. percutere. percu tori umi med, lijenika kucaljka

perkvizicija (lat. penpiisitio) sudska istraga, istraivanje; perouisitin do-mrstica it perkvizicio domestika dat.) premetaina, pretres kue ili a Lana perkvizicrjslri protest prav. protest mjenice koji se ini ako ye Lrasat u vrijeme plaanja, ne moe nai u mjestu plaanja perkviKitor (lat. percjuisilor) istraitelj peri <(lal. perla. fr. perle) tisk. poshje dijamanta najsitnija tiskarska slova (od pet tipografskih toaka) perla (lat. perla, fr. perle) biser; med. kao mlijeko bijela, biseru slina pjega na ronici (oka) perimuter (njem. Perlmuttcr) unutranji lnserasti sloj u koljci, sedef perlon sintetika tekstilna sirovina; zbog elastinosti i vrstoe upotrebljava se za izradu arapa, mblia, odjeo i tehnikih tkiva perliistracija (laL peri u stratio"! razgledavanje, pregledanje; otvaranje i itanje Luih pisama bez znanja adresata (sa svrhom policijskog nadzora) perm (rus 1 geol. v. permski period permanencija (lat. ptrmancntia] neprekidno trajanje, postojanost, ustrajnost; stalnu zasjedanje, npr. zakonodavnog tijela, do okonanja odreenih pitanja; leol. neprestana prisutnost tijela Kristovog u priesti permanentan Gat. permanens) trajan, ustrajan, stalan, postojan, neprestan, neprekidan: permanentni plinovi kem. posbrfani plinovi (koji se prije nisu niogli pretvoriti u tokue stanje); permanentno bjelilo trajna vodena boja koja se dobiva od barij-sulfala permaaeatnnst Gatr permanentni) v. permanencija permeahilan (lat pcrroeabilia) probijan propuatljiv pemioabilitet (lat permoabilitas) pro-bojnost, propi stljivost permeacija (lat. permeatio} prodiranje dvaju bijela jednog u drugo, mijeanje permen lOtfl permen {engl. pearmasn) vrsta jabuke koja ima ukus kruke, parmenka permiscibilan Gat, permiscibilis) koji se moe pomijeati, izmjeljiv permisi,pa [lat. permissioi doputenje, dozvola, odobrenje permisionar (lat. permissionarius) posjednik dozvole, besplatne karte: vojnik, na dopustu; kod putujuih cirkusa i kazalita: poslovoa koji putuje ispred trupe da na vrijeme izvadi dozvolu za prireivanje predstava i pripremi ve to je potrebno permisiorusti vlat. permissio doputenje, odobrenje) mn stranci koji imaju dozvolu boravka u nekom gradu permocija (lat. permotio) pokretanje, pobuivanje, pobuda; razdraenje. afekt permska formacija geol. v. permski period permski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore koje se nalazi izmeu karbonskog i trijaskog razdoblja (nazvano po ruskoj pokrajini Permu, gdje su njegovi slojevi vrlo dobro razvijeni i prvo proueni); perm pemmtahilan (lal. permulabilis) zamjetljiv, razmjeruiv, premjestiv pcrmuiaJhilitci (lat. permutahilitas: zamjenjivost, premjesti vest permutncija (lat. pennutatio) promjena, razmjena, razmjenjivanje, zamjenjivanje; mat. premjetanje, mijenjanje mjesta u nizu odreenog broja danih elemenata permutirati Gat permutare) razmjenjivati, zamjenjivati, promijeniti; razmjetati, premjestiti, premjetali pemnmhuko crveno brazilsko drvo crja se strugotina upotrebljava za bojenje i pravljenje crvene tinte (nazvano po brazilskoj pokrajini Pernambuco); fernambuko pemieinzan (lat perniciosus) ubitaan, razoran, kodljiv, opasan: pemrci-ozna groznica poetna groznica pernioni Ilat. pernio, pernionesk mn. med. prilevi na nogama od zime, ozeblme, smrzotine perodinija (gr. pera torba, odyne bol) med. bol eluca; kardialgrja peroksid (lat. per, gri oxys otar) kem. oksid a veim omjerom kiselina nego drugi oksidi istog niza peroksidirati (lat per., gre. oxys) kem. pretvoriti, pretvarati u peroksid peroma (gr. peroma uzetost, osaka-enost) med. osakaenost. oteenost os j etilnih organa peron [Ir. perron) slobodan trijem (terasa) pred kuom; mjesto na postajama odakle se ulazi u vlak di izlazi iz njega

perona, '"gr. perone bica) anat goli-ien, goljenica peroneji (lat. musculi peronei) mn. anat goljenini miici p eru no spora (gr. perone izraslina na kosti, spora sjetva) bolest lista i bobica vinove loze koje izaziva para-zitna gljivica Peronospora viticola; suzbija se prskanjem oLopinom modre ga Mre i dr. peroralni (laL per. os usta, peroralis) koji se uzima kroz usta, npr. lijek perotina (fr. perroline) stroj za bojenje tkanino, moe istodobno bojiti u tri hoje: nazvana po izumitelju Perrotu pero zi s (gr. perosis ozljeda, povreda) med. sakaenje, osolrito udova i osjetila perpendikl rlat. perpendiculum't visak. njihalo na saru, pendei per^iendikularan ilat. perpendicularit) uspravan, okomit' vertikalan perpendikularitet Gat. perpendieulontis) uspravnost, okomit[>st; vertikalnost perpetraeija Ilat. ptrpetratio) izvrenje, izvoenje, sprovode nje perpetuacij a iosa persona grata perpetuncija (lal perpetualo! neprekidno trajanje, ovjekovJEavanje perpetnana 'lat. perpetuus neprekidan, nepresfan. stalanf vrsta veoma vrsto vunene tkanine aliene servii perpetueJun (frr perptuel) stalan, ne-prestan. doivotan, vjean perpetuirati (Int. perpetuare) neprekidno nastavljati ili odravati, poetili da neto neprekidno traje, tivje-kovjeiti, ovjekovjefiavati perpetuitet [lat perpctuitas) nepresta-nost, stalnost, vjeitost, doivotnost, neprekidno trajanje, npr. slube, dunosti itd. perpctuiteti '"lat. perpetuitates) mn. neprekidnosti, zakladna imanja perpetuimi mobile fiat, perpetuimi mobile vjeito pokretno) fiz. zamiljeni strej kuji hi sam sebe stalno pokretao i obavljao nekakav rad ne primajui sa Etrane coergrju (to je, pe zakonu o odranju energije, nemogue); ili: injenica je daje nemogue na bilo koji nain, ni mehanikim, ni termikim, ni kemijskim aparatima sagraditi periodino djelatno stroj kojim bi se slabio dobivao rad (ili iva sda) ni iz ega (zvano: perpz-tuuTri nuthile prve vrste); smiaao sljedeeg stave zove se p rjwJuum mobile druge vrste (Ostwald): "Nemogue je sagraditi stroj koji periodini) radi, a koji pritom samo die teret i hladi neki toplinski rezervoar"; ovakav strej ne stoji u epreci a naelom odranja energije perpetuDs (laDneprestan, neprekidan, stalan, vjean perpleksan Gat. perplexus) zbunjen, smeten, smuen; nerjeiv perpleksitet dat, perplexita?) zahuua, zbunjenost, smetenost, nerjeivoEt persan (fr. persan "perzijski") arhiL kip poput stupa koji dri svod persekuuja (laL persecutiu) gonjenje, proganjanje >]. . peraekutirati (fr, persecuter) prav. sudski progoniti, tuiti, tjerati, gonili, progoniti; persekvu-ati persekutur (lat. pereecutor) gonitelj, progonitelj, dosadan ovjek, nasrt-Ijivac peruening (engl. persenning) pom. vrsto, smolom premazano platno za pokrivanje perse veracij a (lat. perseveratioj fil. postojanost, osobito: predodha u svijesti, injenica da sve sto je ikada uslo u svijest i postalo dijelom njezinog sadraja izaziva u njoj jae ili slabije promjene i ostavlja neki trag perseverirati fiat, perseverare) ustrajati, biti ustrajan, ostajati pri svome perstflaa (fr. persillagel ismijavanje, izrugivanje na fin nain pcrsifler (fr. persifleur) ismijava, pod-rugljivac persiflirati (fr. persiller) ismijavati se, praviL nekoga ili neto smijenim na fin nain perstko (fr. persicot) liker od breskvinih kotica, breskovaa peraistencija (lat, pcrsistentia) ustrajnost, postojanost, stalnost, izdrljivost, upornost; tvrdoglavost persistentan (lat. persistens) ustrajan, postojan, stalan, izdrljiv, uporan perskripcija (lal. perscriptio) trg. knjienje, unoenje u knjigu rauna; pismena uputnica za isplatu, doznaka persona (lat.) osoba, pojedinac, linost, svako bie ohdareno sposobnou slobodnog i razumnog htijenja i djelovanja [fizika persona), za razliku od stvari, koja je samo predmet bez volje i razuma, nema svoga dostojanstva; prav, svaka osoba koja sposobno-

sti stjecati odreena prava i primati na sebe obveze, pravna osoba Caristika persona); m persona osobno persona grata (lat.) omiljena osoba, osoba koja-je hod pretpostavljenih u milosti persona publica 1083 perspektiva persona publiea it. persona publika Gat. javna osoba) osoba koia radi u javnoj slubi dravni slubenik, jav- ni radnik, pisac, glumac, umjetnik; podrugljive: javna ena personal [Int. personalis osobni) osoblje, svi namjetenici i slubenici nekng poduzea ib ustanove; broj svih osoba koje ine jedan kolegij personalac (lat. personabs osobni) onaj u iji djelokrug spada skrb o osobliu nekeg poduzea di ustanove personalrje [lat personaha) mn. osobni podaci o starosti, imovinskom stanju. zanimanju itd personalist ilat. persona) onaj kojem je priEstate neko pravo samo u odnosu prema njemu osobno porsonalitet dat. personalitas) osobnost, ono to je osobno, osobina; svijest o svojoj osobnosti, samosvijest; personaiiteM mn. osobne uvrede, osobna zadirkivanja porsonalizam (lat. pereona) fil, nauavanje da se svijet sastoji od pojedinaca koji su ivi, koji svjesno tee cilju i koji su svjesni svoje vrijednosti (beibniz, Eoatrom, Renouvier, f,.V, Stern): shvaanje osobe i osobni>sti kao najvie vnjcdnoEti (Kant): teol. vjera u Boga kao osobu personalu rrati (fr. personualiser) oavoditi (ili: oznaavati) osobe ili osobne podatke: osobljavati, osobiti; zadirkivati. zadj<? vati, peckati personalna unija ujedinjenje dviju ili vie mae samostalnih drava pod jednim vladarom ili jednom vladarskom obitelji, dravno-pravni odnos kakav je. npr.. pestojao do 13iS. izmeu Austrije i Ugarske i. o 1102., izmeu Hrvatske i Ugarske personalna zamjenica gram. osobna zamjenica (ja, ti. on. ona, ono. mi, vi, oni. one, ona) personalni [lat personalis) osobni, koji se tie osobe ih osoblja personnlni akti mn. akti o osobnim prilikama, sposobnostima, jefima i dr. nekog slubenika personalni konto trg. raun koji se pojedincima otvara i, kao takav, vodi personalni kredit trg zajam koji se zasniva na osobnom povjerenju personalni porez osobni porez, glavarina, porez po poreanim osobama personalni vjerovnik trg. vjerovnik koji za svoja potraivanja nema nikakve osnove FersoneocTiltus it, personenkultus Gat.-njem.; tzv. kult lioosti personificirati (lat. personificare) p<>-osobijavati, pnosobiti, pretvarati, preobraavati u osobu; ope pojmove, osobine, mrtve stvari ib ivebnje prikazivati da rade i misle kao razumna bia (kao oaobe) personifikacija [lat. personificatio) po-osobljenjo, utjelovljenje, prikazivanje neke stvari kao ivog bia; ret. vrsta metafore kojom se neive stvari i pojmovi zamiljenih predmeta prikazuju kao bia sa svim znakovima ljudskog ivota i koja ne samo to rade, misle i osjeaju kao ljudi, nego i govore s njima, npr.; nesrea koraa brzo, vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru ild.. prozopopeja perspektiv (lat. perspeetivus. perspec-Lare uoiti, uoavati) mah dalekozor perspektii-a (lal. perspeetiva) prikazivanje predmeta na zadanoj ravnini onako kake ih, s odreene toke pn>-matranja, vidi oae oko; slika predmeta u daljini; pren. pogled u budunost; izgledi za budunost; poljska perspektiva kad toka oka lei u vi-aini ovjeka iznad vidika; ptija perspektiva slikanje (ili; crtanje, pogled) na neki predmet s visine ptijeg leta, tj. ukoso i odozgo; ablja perspektiva slikanje (ili: crtanje, pogled) ukoso i odozdo pcrepekrivizam 1084 perspektivi zam (lat- porspoctivaji fil. nauavanje po koiem ulvflrnoat uvijek shvaamo samu s ^lediAtu svojih potrcha. interesa i ciljtiva. i pu kojem nase spoznavanje ima vrijednosti samo u tome smislu, u nikako u apsolutnom; predstavnik NicOi&chc perspektivna projekcija crtanje /rm-Ijovida pri kojem sc zamilja da oke dtnji u sreditu Zemlje i odatle gleda i prikazuje zemlje kirj oko aehe vidi. centralna projekcija perspektivni (lat. perspeetivus) crtan (ili: slikan, gledan) u daljini, onako kako se vidi izdaleka, u perspektivi: pren koji je u izgledu, U budunosti pcrsphracija (Jar. pereci rali o] ispari-vairje. znojenje. kolno disanje perstvo Lfr. pairie) v. perija perHUasLo dolosa il. pursuazio doluza {lat i prav. lukavo Uli. zlonamjernoi nagovaranje perauazija (lat. uei&uaaio) nagovaran ie, nagovor: nagovore nosi; uvjeravanje, uvierenost

pcrmazorije < lat. pm-RtifHOria) mn. prav. sredstva kojima Be vrii nagovaranje penuflacrpn (laL flaro puhali) pnrpu-hi vanje porfteronski konj (fr cbovnl perchi^ roni vrsta tekih i brzih konja, podrijetlom iz pokrajine Perch {sjeverna Francuska! porti tlaka [tat. pertinasr) ]r prid. tvrdoglav. uporaiL postojan, jogu na st: 2. im. izolacijski materijal iz. skupine tvrdih papira s vezivom od neke smole, npr. uelaka pertinencije (lat. pertineniia) mn. prav. pribor; pripadajui dijelovi, npr. imanja, zemlje i koji se, pri otuivanju glavne slvan. podrazumijevaju uz nju pertl <.njem. Bordein'i trnka, uzica, vezica (za cipele; perturbacija Gat. perturbatio) poremeaj, pornm eden ost; smetenost, zbrka, zabuna, nemir; perturbacije mn. astr. poremeaji, odstupanja u putanjama ntbehkih tijela ih odstupanja od Kep-lerovih zaknna. a koja pokazuje tijek jtdn*n( dijela Sunevog sustava, planeta, kometa ili mjeseca, nsobifi na-fteg Mjeseca, zbog istodobnog privlaenja ostalih tijela perturbatio critica it. perlurbacio kritika {Int.) mcdr uznemirenost kina prethodi krizi neke bolesti pertUTbirnn 'lat. perturbatus) uznemiren, smeten, poremeen, zbrkan* zbunjen, doveden izvan ^bo peritirbbrati 'Jal. perlurbare; smutili, poremetiti, uznemiriti, pobrkati, zbuniti, zastranili, dovesti nekoga da bude izvan sebe; astr. remetiti pertusia Gat.) med. hripavac, rikavac, 'magarei kaalj" pern-bulzum v. peruvijanski 3>alaBij) pern-salitra f/ilpka salitra pern-srebro novo arebro pernla Gat. pera torba, noprtniacn. po-rula vreica) bol. koasli ili kuratli omotah jednog dijela biljke, npr. pupoljka peravijansko kora farm. kora juno-amerikog kina-drveta (jedan od najvanijih lijekova protiv groznice} peruvijanakl balzam (lat. bakarnom peruvianum) smolast sok, lamnotr-ven i ugodnog mirisa po vaniliji, dobiva se od kore peruanskog bul/a-movog drveta Myrohsylon perirne; ma*o se kao Jijek na otvorene rano, a upotrebljava se i za pripremanje raznih pnrnada; peru-halzam. indijski balzam pervertirati (lat pervcrrcrci izopaiti, kvarili, pokvariti perverzan (Int pervertere pokvariti, unititi, perversus) izopaen, pokvaren; neprirodan (apulno); u uem smislu: homoaekEuatan perverzija 1085 perverzija (Jal pervrrsiu] izoparnost, izopaen |e, pokvarenoEt, proluprirori-nost (spolna), protuprirodno zadovoljavanje spolnih nagona. perverzitet ilat. pervtrBit&S] izitpae-nost, pokvorenost, pokvareni a tvo. protuprirodnog u psihijatriji: izopa-cnnst prirodnih usjeajn i nagona, osobito spolnih perverznost (lat pervarsiol vr prrver-zitct i perverzija pervestigacijn (lal. p$r vesti gatio) traganja istraivanje, pretraivanje pervulsacija (lat. porvulgatio) objavljivanje, iznoenje u javnost Perrej (gr, Perseus) 1 mit sin Jupitera i Danaje. arEivski heroj, ubio gorgonu Meduzu !iz ije krvi postao PegazV, 2- aslr. zvijcftde na Sjever-nom nebu aa 13-1 zvrjezde koje se mogu vidjeti i golim okom peraer v. perzijanac perzijanac 1. veoma Dno crn janjee krzno iz Huhare :u L-fcbekistonn: = karakul), 2. vrsta porculanskih valja-ka perzijaner perzijanac perzijeii ikr pcrsienne) vrsm finog perzijskog kretona. katuna; rebrenice, ialnzine perzijski kou pripada Perziji, koji sc odnosi na Perziju, koji potjee iz Perzije: perzijsku zemlja engleska tamnocrvena boja; persinhu platjptno Ifr. bleu de Pera) zolenupiava ili tnmnoplava boja; perzijska crvenilu koraljnocrvena boja; perzijski poredak arhiL poredak stupova u kojem kipovi robova zamjenjuju stupove pee 'lat pes gen. pedi*) 1 stopa; metr. a Imovna stepa pes (engl. pae, fr. pas, lat passus) 2. korak, hod, tranje iz hvb tmage. utrka, natjecanje u tranju; kao jedinica za duinu - 2 1-2 engl, stupe = 0,762 m

pesante it. pezante itili glai. teko. vonmn lagano i dostojanstveno piaiarij [ftr. pessot kocka, lat, pe&Mi-rium) med. moternini prsten, pri*Le-naila naprava od mekane ili t^rde gume koja sputenu maternicu dri u normalnom jmloaju; takoer: duguljasta i okrugla svjeica ud vane, svile i drr umijeana sa smolom ili volkom i izmijeana ljekovitim urod-^Kima, stavlja se u maternicu ili slrfinjicu Peschilo Cit, Peito (sir.) naziv najata-njeg sirijskog prijevoda Starog i Novog zavjeta [i* 11- at.l pesimist Uat pessimua najgori] fil. pn-stain pesimizma; Uvjek ?kion ave pojave u ivotu uzimati s najrunije birane, supr. optimist pesimizam ;lat. pessimus n-ugori? Hl. pogl*d na svijet koji smatra du su ovaj avijet i ivot, u svoj^ij biti, nepe^ pravljivo loi i da je. prema Lome. bolje nc ivjeli no ovako ivjeli; 6klo-noFt da ^e sve giuda a oajgoxi HtrB-ne; supr optimizam peskarijn :tal pescheria) ribarnica peetilcncija lat pesiilentia bolesL zaraza! Kuga peMitoncijalun fiat- pestilenti alia I kao kugu. Lian kugi, kuast; izluten kugi; kunn. okuen. zaraen pesulum {lal.. pessulum) med. v. pean-"j pefi :ial. pesce; zool. glavu (vrsta ribe) pesi kan <:tal. pe^cecanei morski pas pedkun ;rur.) okrugli stoU petaliiam igr. petalon* progonslvo na put godina iz Sirakuze. pri orrnu se o onome koga je trebalo prognati glasovalo MSem mashne <petalon =lmt); usp. ostrakizam potaloidon (gr. petalon liet, cidoa ehlik) slian listu, lotia. kruninom istiu petalon igr petalon! bot v. pela luni 1S6 peUtoriJ petalosome (gr pelalon hst, soma tijelo) zool. ribe s tijelom sUnim listu, listovi Petar (grc, petra Btijena, kamen) "stijena", "hrid", "tvrd kao kamen-9; Pe trnu kri obrnut kri (apostol Petar je bio razaput glavini nadolje) petarda (fr, petard, tal., ap. petardo) voj, aloasl top za ruenje vrata i bedema, metalna bavica napunjena barutom (za ruScnje mostova, bedema i dr. obje kata i; prskalica za zaustavljanja vlaka i.u sluaju opasnosti) petauriirt (gr. petauron sjedalo, motka; plesa na konopcu, akrobat pc tegoba (tal, petlegule brbljav,jeziav; hrbljavica, blobetusa, jeziara petehe (lal. patethia; mn med. vr pelehijB pctekijalna groznica med. groznica pri kojoj izbijaju po tijelu silne crvt-ne pjego; v. petekije petekije (fr. ptechie, lat. pelechia)mn. med. crvenCkaaLU peati, sitne crvene pjege na kozi, obino znak neke vrate ivane groznice, mak kuge petenotcnlogtja (gr. peceinos. pete-enos koji leti. kn lat, pernat, Theos log. logia) teolpobonu razmiljanje o pticama; dokaz o postojanju Boga na osnovi postojanja ptica pctnntriat, pelena) mol i telj. podnositelj molbe Petar Pan il. Piter Pan lik djeaka vilenjaka ir prie kotskog knjievnika James u Matthewa Parriea (IHoO1937) peticija (lat. potitie) molba, osobito: pismena molba, molbeniea; potraivanje, zahtijevanje peticimiar (lat. petitionarisji molitelj, podnositelj molbe nekom viem mjestu peticionirati :.ti. petitionner) prav. podnosili (ili: podnijeti) molhn, mabti petikout iengl. peliitoat donja suknja) enika podsuknja ija je svrha davanja i odravanje eljene linije haljine petiooteologiju igr. peteenos krilat, Theos, IOpitU v. petenoteologija petiolaran {lat. petioLaris, petiolus utapka) bot. koji pripada stapci, koji potjee od fltapke, stapkin pctioltls (Lat. petiolus dem. od pe?) bot. stapka lk*id lista! petiotijdrati umnoavati vino tune to se na ve iscijeeno groe (komin u i lijeva zaeerena voda pa sc onda pusti da ponovno provrije, od ega se dobije ttv. kominjak; naziv po bur-gundijukom vinogradaru Petitv koji je 1559 prvi poeo ovako raditi

petirati (lal, petere) moliti, traiti; usp pete ni petit (fr, petit malii tisk vrsta tiskarskih ,dova od nsam tipografskih toaka (izmeu borgisa i koloncla) petit gris il pL gri (fr.) krzno i krznena roba od sibirske, sive vjeverice petitio principi! it. petieio printipiji (lat,!1 traenje naela, log. pogreka u zakljuivanju i dokazivanju koja nastaje kad at iLav koji se tek treba dokazab ur.me kao premisa, kao razlog dokaza; drugi naziv ove pogreke je vtnulu& in pmtiarufo it, cirkulus in probando (laL.I krug u dokazivanju petitor (jat.) molitelj, osobito za neko mjestu; prav. tuitelj u civilnim (graanskim) parnicama petitoren (lat. peiilorius) prav. koji se Lie tubo (ili: koji spada u tubu) za dobivanje udredenog prava, tubeni petitoTLJ (laL, pelitomirn) prav. tuba ili pravni spor cijaje svrha dohivanje odreenog prava uope (za razliku od poacuonjn, gdje je prethodno posrijedi samo rjeavanje pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitva neke j tvari) peti tori j ska mba petitorijska tuba prav, v. petitorij po ti rum [bit.) molba, traenje; fil- naelo ije se usvaianje pretpostavlja peto [tal. petto, lat. poctuc) grudi. srce. diu>a petrara (tal J 1. kamenolom; '2. kamenjar, uzvisina puna kamenja petrarkiznm pisanje na nnin talijanskog pjesnika Franceses Petrarke (1304koji jn u duhu trubadura stvorio svoj posebni pjesniki stil petrefakt (gr. petra kamen, lat factum nainjeno; okamina, okamenjr-na ivotinja ili biljka; znanost o pe-trefaktima v. paleontologija petrefaktan (gr. pelra, lat, factual v. perr.ficiran petrel i.fr., engl, petrel. lal, pelrellua, Petru?) znel. mala burica, ptica sv. Petra inajmania vodene ptica) pctrifieiran (lat petritientus) ofcamr-njen, skamenjen, pretvoren u kamen; petrefaktan. fosilan petrificirati (lat. petrihenra) skameniti, okamemti, okamimjivati; prtitvoriti u kamen, u stn'enu: pren. ukoiti, okamemti petrikaciJB (gr petrfl, Lat petritica-rioi skamenjivanjv. ukttmenuvanje, okamenjenje. pretvaranje u kamen, okamenjeuje, okamenjeno*!, skame-njenje, skamenjenog; okamina petrinizam '.laL. petnnirtrmu) nauavale prvobitne iidovsko-krsanskc vjere iji je predstavnik apostol Petar petregeneza [gr. petra stijena, kamen, gen- korijen od gignomai postanem, naslanemk dio geologije koji izuava rezultate rada gcoloftkib sila s pogledom na stvaranfe i pretvaranje glavne Zemlime grade, tj. Htijena petrogenska geologu* v. peirogeneza pttrografija i.grC. petra stijena, kamtn, grana opisi dio pctrologrjc koji opisuje minerale 1 peucedanin pctrogrnfska mineraloga znanost o minerabma i blijenazna petrografski "gr petra sujena, kamen, graib opisujem) koji opi fuj e stijene; petrvgrnfsfte karte zemljovidi na kojima su oznaene vrste planina s obzirom na njihov sttfenaki sastav i njegove granite petrolej (gr. petra stijena, kamen, lat. oleum ulje. petrolunm) kumeno ulje sastavljeno od smjesa, i otopina plinovitih, tekuih i vrstih uglpvudika; se u pukotinama i podzemnim slojevima gdje natapa upljikavo kamenje, a sluii kao odlino sredstvo za osvjetljenje, nafta petrolej-benzin benzin koji m priprema ftd petroleja petrolej-pirit dio petroleja koji se, pri proiavanju, nnjprijo pretvara u paru; upotrebljava *e kao zamjena za terpeutinsko uljo petrolet (fr. peLroleLLe) automobil koji dekrete pomou petroleja petroloter destilat nafte s vrlo niskim vrehstem; sluzi kao otapalo za masti, smole, gumu petroliferan (lat. petroliferJ petroleio-oosao, pctrolrjovit, koji ima u aebi petroleja. petroleiski petrokigija 'gr. petra stijena, knmem logia znanost} dio geologije koji se bavi prouavanjem 6tnena, kamenja; litologija

Petronije Arbitar ugledan Rimljanin u Neronovn dokj; pruzvan arhvtereh-gantiarum propisfvnfi ukusa (budui da sr uvijek ukupno obbiao) petunija [lal. petum, petunia) bot. ju?-oeamerika ukrasna biljka iz porodice pomonica, slina duhanu peucedan (gr. poukedanon. lal. peu-cedanura) bot, pukr-nca, umudnjak. biljka iz porodice titarki peucedanin (gr. peukedanon puko-vica, smudnjakr kem. \voma gorka 10B7 pignurator 1090 pijetizam pignorator dat.) onaj koji prima u zalog pignus (lat) prav. zalog; ugovor o zalogu, zalono pravo; pigrms impeni it. pignus imperiji (lat.) dravni zalog, dravna podloga pijaca 'tal. piazza, lat. platea ulica) trg, trite; usp. pjaca, plac pijane (perz.) vojnik-pjesak; pjeak u ahu pijafa 'fr. piafe) odmjeren i po taktu izvoen kas konja u mjestu; pijafa koja se izvodi kretanjem naprijed zove so "panjolski korak" pijafirati ifr. piaffrl gordo, ponosno koraati, posebno kad konj, stirjei u mjestu, prednje nogo izbacuje veoma visoko i spusta ih ustru na zemlju, odravajui ravnoteu samo pomou stranjih nogu pijanino (tal. pianino) glaz. vrsta gla-suvira ked kojega su ice napete uspravno pijanist (tr, pianiste) glaz. svira koji svira na piianu, glasoviru, klaviri] pijanistkinja ln\ pianiste) glaz. avira-ica koja svira na pijanu, glasoviru, klaviru pijanoforte (tal pianotortc) glaz. instrument sa icama na kolima se proizvodi zvuk pomou ekia ili batica; fbrtepiano. glasovir, koncertm glasovir pijanola {lat, pianola) mehaniki glasovir kod kojega se, pomou podni ti nika Hi elektriciteta, izaziva udaranje batia pijaDotip (tal. piano. gr. ypoc otisak) tisk. slagarski stroj. Mnotip pijarci mn. v. pijaristi pijaristi "oevi pobonih kola" [bit. pa-ters seholarum piarmn), kat. duhov-niki red osnovan 1597. u Rimu, lanovi se zavjetuju da e mlade besplatno pouavati i ititi znanje; u Poljskoj = pijarci ni-ti u [ pijaca va ital. piasava vrsta roguza s Antda, upotreiiljava se osobito za metle i si.; takoer: vlakna junoame-rike palme Attalea funifera Mart., a slue za izradbu metli, etaka i dr pijaster/ (tal. piastra. lat pJastra) ^"metalna ploa"; nekadanja novana jedinica u razliitim zemljama i u razliitoj \rijednosti pijedestal {fr. pidestal, tal. piedestallo) podnoje, postolje, podloga; arhit, stopa, podnoje, sokl; u cirkusu: stup na ijtm gornjem kraju akrobat izvodi svoje vjetine Pijemont sjevernotalijanska pokrajina koja je imala veliku ulogu u ujedinjenju Italije (polovicom ] PJ. stj; pren. arite pokreta za osloboenje, ali i svake druge korisne javne djelatnosti pijeta ital. pieta) pobonost; smjernost, milosre: u likovnoj umjetnosti nakon XIV. st.: umjetnike kompozicije koje prikazuju Bogorodicu, samu ili okruenu apostolom Ivanom i trima Marijama, kako na rukama ili koljenima dri i oplakuje tijelo svoga Sina skinutog s kria pijetet (lat. pietas) pobonost; djetinja ljubav, uspomena puna potovanja i ljubavi prema nekomu ih neemu, zahvalna ljuba*, odanost i svaki njeni osjraj prema roditeljima, dobrotvorima, domovini itd., osobito prema dragim pokojnicima pijetist (laL pietiata) pohonjak; u Lu-tberovoj i reformiranoj Crkvi, od Spe-nera 1670.: lan sekte kuja, pored ostalog, osobit znaaj pridaje odravanju sastanaka radi vjebanja u po-bonosti pijetisticki (lat, pietas) pobonjaki; u duhu pijetizma pijetizam (lat. pietae pobonost] pu-bonjaetvo, smirenost, ednost; sklonost da se religija prvenstveno shvaa osjeajem i da se odra\raju po pij e wclcktric ite t 1091

piknolepsija sobni tajni sastanci radi ytezbanja u pobonosti i injenju dobrih dijela; bolesna religiozna osjeajnost kojoj ljudska priroda izgleda potpuno pokvarena i koja svako dobro to ga uine ljudi smatra nisposrednim djelom i izljevom boanske milosti pijezoelektricitet igr pitao priliem, elektron jantar) Sz. Evojstvo nekih kristala, osobito kvarca, da se pod pritiskom naelektriziraju na svojoj povrini pijezumetar (gr. piezo pritiem. matron mjera, mjerilo} fiz. sprava za mjerenje tlaljivosti (kompresivnosti) tekuine pik (fr. piqued 1. koplje s dugakim kop-Ijitem; u kartama: crno srce pik (tr. pique, njem. Pik) 2. potajna srdba, prikrivena mrnja, elja za osvetom u prvoj zgodnoj prilici; Imati pik na koga ili to eljeti Be komu osvetiti ili nanijeti tetu emu pikacija (lat. pis smola, picatiol smo-Ijcnjc, mazanje, preuiazivanje smolom pikada (p. picarj prosjeeanje puta kroz praumu pikador (p. picadore) borac na konju, naoruan kopljem, u borbama s bikovima (u panjolskoj) pikantan (fr. piquant) koji nadraujc. koji izaziva prohtjev, nadraljiv, "slan" (npr. pikantna pria), duhovit, zanimljiv, primamljiv, dopadljiv, privlaan; zajedljiv, peckav pikanterija (fr. piquant) ono sto nadraujc. to izaziva prohtjev; duhovitost, zanimljivost, primamljivost; dvosmislena, "slana" napomena, pria i si. plkaro (p. picaro) Iopov; skitnica, pustolov, vragolan; pikan:ki roman roman u kojem je glavni junak neki pustolov i si. pifcat (tal. fegato) jetra i plua zajedno, ivotinjska iznutrica pikati injem, picken, fr. piquer) bosti, nabadati, udarati (npr. loptu vrhom kopake) pike ifr. piqu; trg. vrsta pamune tkanine piker {fr. piquerj lovac na konju koji vodi pse; jaha koji obuava konje; poznavatelj vina, kua vina, proba vina piket tfr. piquit) kolie za mjerenje zemljita: voj. jedinica vojnika, obino 50, koja je uvijek u pripravnosti, osobito radi promatranja neprijatelja da ne bi izvrno iznenadan napad; kartaka igra u kojoj sudjeluju dva igraa s 32 karte pikir-bod (fr. piquire) nain ivanja ili vezenja pri kojemu nit ini neprekidnu liniju s gornje i s donje strane tkanine pikiran vfr. piquer) dirnut, uvrijeen, izazvan, koga neto titi, pee pikirnti Ifr. piquer) bosti, ubosti: peckati, pecnuti, uvrijediti; razdraiti; zrak. velikimi brzinom poletjeti ravno prema zemlji; glaz. /tal, piccare.' jednim prevlaenjtm gudala jedno za drugim ukratko proizvesti vise timova; kuh. nadijevati meso slaninom; u vrtlarstvu: ee presaivati mlade hiljke da bi bile sto bolje; pikirati se smatrati neto au, ponnsiti se im, iznosili to na velika zvona pikniki tip Igr. pyknos gust, debeo, vrst) tip ljudi zbijene tjelesne grade te sklonih debljanju piknik (fr. pique-nique) zajednika gozba, izlet na kojem svaki sudionik doprinosi ili plaa svoj dio piknit (gr. pyknos gust, vrst, zbijen, Iithos kamen) min. vrata lopaza piknolepaija (gr. pyknos razuman, pametan, lepsis hvatanje) med. djeja bolest koja se oituje u napadajima kratkotrajnog suen ja svijesti (dijete izvre oi prema gore. udovi mu omlohavljuju i sl.j piknometar iosa pilana piknometar (gr, pyknos. gust, zbijen, metron mjera, mjeriloj fiz. sprava za odreivanje specifine teine; sprava za mjerenje gustoe; n proizvodnji papira: sprava za mjerenje debljine piknosbop igr. pyknos gust. zbijen, skopeo promatram.! v. piknometar piknostilan 'gr. pyknos gust, stylos stup) arhit. koji je e gustim, stupovima piknoatdlun (gr. pyknos gust, styles stup) arhit. graevina sa stupovima nagusto, u kojoj udaljenost izmeu dvaju stupova iznosi jednu i po debljinu slupa piknotici [gr. p^knos gusti mn. med. lijekovi koji pomaku zgunjavanje piknnza (gr. pyknosis) zgunjavanje, igu^nuo. zadebljavanje pikolino (tal. piceolinoji glaz. v. pikolo 1 pikolo (tal. piecolo* 1. glaz. drveni pu-hak: instrument: manja vrsta flauta, s tonnvima za oktavu viim od tonova Haule

pikalo (tiil. piccolo) 2. stan novac u Veneciji i Siciliji, odgovara naoj lipi; piiole pikolo (tal. piceoloj 3. konobarski egrt, uenik u ugostiteljskoj struci pikoti (fr. picotsj mn. fino izraene teke, tokice, zupii na ipkama ili opavima; uski konani opavi na tkaninama pikotiran (fr. picoter) poprskan, pekropljen tokicama (kod grbovaj pikotirati (fr. piquer, picoter) bockati. kboekati; zaglav|jivali (ili- udarati) klinove .; praviti zupice (na koi, ipkama i dr.) pikpapir i.njem. pichen mazati smolom) papu- kojije sjedne strane namazan ljepilom pikrin (gr. pikros ljut, otar, gorak) kem. gorka tvar koja se dobiva iz Digitali^ piirpurta; digitabn pikrinska kiselina kem. nastaje utjecajem sumporne kiseline na mnoge organske tvari, a tehniki od fenola i jabtrene kiseline; upotrebljava se 7& uto bojenje svde i vune i kao od-Uno sredstvo za razaranje, za punjenje granata, bombi i si,; trinitro-fenol piklit (gr. pikrus ljut, otar) mineral koji po mineralnom sastavu odgovara peridotu pikroholan (gr. pikxocholos s gorkom ui, pikros ljut, otar, ehulos u) sklon jarosti, uan, nagao, nabusit piks (lat. piv= smola; piks alha (lat- pix alba) bijela smola; piks likvida Gat. pix liquid n) tekua smola, katran; piks navali (lat. pix navali) brodarski smola; piks nigra (lat. pi* nigra) crna smola piks kai laks (gr.) rukama i nogama, svem snagom piksa <gr. pyxis) drvena kutija, osobito od imirova drveta pikala (njem. Buchse. gr. pyxis kutija od imirovine) kutija Pikti drevni narod u sjevernoj kotskoj, hrabri borci protiv Rimliana; kasni-jc se stoplili sa kotima piktografija (lat. pictus slikan, oasli-kan, gr. grafia pisanje) umnoa-vaoje rukopisa ili tiskanog sloga pomou preshkavanja pikturalnn (lat. pictura shka. Elikanje: slikarstvo) slikarski; slikovit: izraeu slikama, ilustriran pil (gr. piles pust. rile) pusteni ("filcani) putni eir starih Grka pila Gat.) kugla Pilnd (gr. Pvlades) mit. sin Strofijev, neak Agamemonov, vjeran prijatelj i pratitelj Orestov, za kojega je htio i ivot rtvovati i iju je sestru Ifilek-Iruuzen za enu; pren. uzoran i portvovan prijatelj pilada (lat. pila) drveni stup oko kojega konj. vezan za konopac, tri radi vje-baoja u kasanju pilar in&i pinakl pilar (p. pilar) stup u stajama koji stoji izmeu dva konjska mjesta; pdari mn. u cirkusima; dva jaka stupa. udaljena po dva metra jedan od drugog, izmeu kojih se obuavaju kopilaster (tal. pilaster) etvrtast Etup Pilat, Poncije ime Kristova suca; ii od Poncija da Pilata traiti, lutati za nekim ciljem; dospjeti kao Pilai u Vjerovanje sluajno se negdje oai (Pilat Ee naime spominje u molitvi ''Vjerovanje'1); oprati ruke kao l^lat skinuti sa sohe odgovornost Pilatovo pitanje pitanje koje je. oz-biljiiD ili ironino, Poncije Pilat upu-,tio Kristu: "to je istina?" pileus Gat. oiieuE kapa od pusLa, filoa-na kapa) bot. med. klobuk pilirati (fr. piler) tucati, istucati. stu-csM'yP'liran sapuni fini toaletni sapuni koji se pri proizvooji istucaju (piliraju) da bi se. pod utjecajem zrane ugljine kiseline, alkalij kirji je u njima pretvorio u manje otar uglj'-kokiaeh alkalij pilokarpin alkalind izjedne droge koja se dobiva od ju^noamerike biljke Pilocarpus; koridi se u Ujeenju gla-ukoma pilon (gr- pylnn velike vratnioe, portal) vrata, velika vrata; osobito1 visoka, kuli slina graevina na ulazu u staroegipatske palae i hramove, izvana obino pokrivena likovima i slikama u boji

piiorij Hat. pilorium, ff. pilori) mjesto na koiem su zloinci hili vezani i izlagani javnom prijeziru, stup srama pilorirati (fr. pilorer) privezati za stup srama, izloiti javnoj poruzi pilorus (gr. pylores) anat. vratarnik, donji otvor eluca pilot {tr. piloti:, tal. pilota' prvobitno: kormilar, peljar brodova kroz nesigurna i opasna mjesta; voa zrakoplova ili drugog letakog aparata, specijalist u upravljanju zrakoplovuni ili drugim letakim aparatom plot-baloni mah zrani haleoi koji se putaju radi odredivania pravca i brzine vjetra pilntaa (fr. pilotage) zrak, upravljanje (ib: vjetina upravljanja) zrakoplovom ih drugim letakim aparatom; pom. upravljanje brodom, krmarenje; placa (ib: nagrada) onome sto sprovodi ladu kroz opasna miesta; grad, zabijanje stupova pilotirnti (fr. mieter) rukovali, upravljati [zrakoplovom, avionom); spro-voditi brod kro^ nesigurna i opasna mjesta; grad. zabijati stupove pilozan Gat. ptlus vlas, dlaka, pdosus dlnkav, kosmatk kosmat. dlakav, ru-njav pilula (jat. pila lopla, dem. pilula loptica) k'jek u obbku kuglice, obino veliine grakovog zrna pilveri^ater (fr. puIveri^atour) sprava za pretvaranje vrstih tijela u prah, muar, sprava za pretvaranje Leku-ine u prah, rasprsiva. prskalica, trcaljka pimeloza (gr. pimele mast) med. sklonost debljanju, gojnost pment (Ir. pimimt, lai. pigmentum) papru sline bobice istonoiudijskog drveta Myrtus pimenta (upotrebljava se kao zain); najkvirc pimentiranje ilat.. pigmentu mj v. pigmentacija pimpineia (Jat. pimpinella) bot. dinjica. bedrenik, divlji kim (aromatina ljekovita hiljka) pina (lat pinna) 1. pero, perjanica na kacigi konjanika; 2. vrsta avlia bez glave; avh u kompasu on kojom stoji magnetna igla; l. mah, iljasti stapovi (u geodeziji); 4. vrsta, duguljastih Skobki (lot. Pinna marina) ije se okamine zovu piniti pinakl (fr. pinacle) arhit. iljak, osobito na gotikim graevinama pinakoteku 1094 pinta pinakoteka (gr. pinakothekc dvorana sa slikama. pinaz gen. pinakos daska, tahla, tabkca, Litheini metnem. stavljam) slikama ukraena prostorija u atenskim Propilojama: kod Rimljana: prostorija sa slikama; danas: zbirka Elika, dvorana s umjetnikim slikama; osobito: poznata galerija umjetnikih slika u Mimcbe-nu pinas istoe oindijska tJLanina od lika ili vlakana ananasovog lia pinasa (tal. pinassa, engl. pinnace. lat. pinns bor) vrsta drvenog ratnog broda a najmanje 6 vesala; dugaak i uzak manji brod, korveta: mala laa s dvije katarke; po veliini drugi amac na ratnim brodovima, naoruan malim hipom pineeta (fr. pincettej malo i tanke kirurke hvataljke za ienje raoa. mala klijeta fza upanje dlaka), aii-paljice. maice pinbck (engl. pinchbeck) ftuti bakar, bakrena bronca, slitina bakra, duka i eljeza (nazvana po izumitelju, engleskom mehaniaru Pinchbecku); tombak piner (engl. pineher) rasa engl. pasa, inteligentnih, ivahnih, pouzdanih, izdrljivih, glatke ih hrapave dlake pindarizam. (gro. Pindaros) oponaanje Findarovog naina pisanja puntarski kao Pindar. Pindarovdm stilom i jezikom, tj. zanosno, oduevljeno, napuhmito, neprirodno pinel (tal. pennelo) kist; pren. majstor, sbkar pinen kem. bezbojna, optiki aktivna i ugodna mirisa tekuina (C^.^r, glavni sastojak terpentinakog ulja, zbog ega je tehniki veoma vaan ping-pung (engl.) port, tenis koji se igra na stolu, stolni tenis pingvin Gat. pinguis mastan, debeo, kelt pen gwyn) zool. ptica iz porodice gnjuraca, ini prijelaz izmeu ptica i riba. ispod kose ima deheo sloj masti koja ga uva od hladnoe, ivi po morima Junog pola pinija (lat. pinea smrekin eer) 1. kod vulkana: stup od vodene pare i ostalog eruptivnog materijala koji se penje do velikih visina pa se onda raspri na sve strane (izraz koji je upotrijebio Plinije mladi u opisu erupcije Vezova, 79. n. e.)

pinija (lat. Pinus pinta) bot. 2. crno-gorica koja rasti? samoniklo u zemljama oko Sredozemni ig mora i u Dalmaciji: uzgaja se kao ukrasna biljka zbog krunice koja je visoka i slina titu; njezin plod (pinjol) slian je bademu i dobar za jelo pinika (gr. pino pijem^ rije napravljena u aljivom smislu; nauk o piu i pijenju pinin ilat. pineus smrokov. omorikov) omorikova smola pininska kiselina kem. kiselino omoti kove smole, jedan od sastojaka ko-lofonija; vr pinin pinipedi (lat. pinna peraja, peraje, pes gen pedis nogo) zool. sisavci koji ive u vodi (npr. morski paE, morski konj i morski lav}, perajari pink-colmir it. pink-kolor (engl.) ka-raniilaata boja. crvena porculanska boja. mineralni lak pinkl (njemr Eundel) zaveljaj, zamot-Ijaj, naramak pinksit (lat pingere slikati, naslikati, pin>nt slikao, naslikao) na slikama, pokraj umjetnikovog imena (obino skraeno pinx.): slikao, crtao pinolio (latr pineus smrekov, omorikov, uleura ulje) ulje od smole, alkohol od smole, smolina esencija; svijetlouta tekuina, jako mirisna, dobiva se od ulja omorikove smole i upotrebljava ae za osvjetljavanje i kao firnis pinta (p. mal de los pintos) med. kr>na bolest u Srednjoj Americi, s razno pintado 1095 pin septikemi j a bojnim pjegama koje se Ijuskaju i blistaju pintado (p. pintar, pintado) istonoindijska pamuna ili lanena tkanina sa arama i slikama u razliitim bojama purja (tal.) krtac, tvrdica pinjaJ (tal. pugnale) bode pinjata (tal. pignatta) lonac, kotli pinjol (tal. pignolo) sjemenka pimje pinjon (fr. pignon) arhit kalkan, zabat, zavretak zida pod krovom pio- (gr. pyon) predmetak u sloeniama sa znaenjem: gnoj. gnojni pineela (gr. pvon, kele bruh, kila! med. gnojna kila pineijanin (gr. pyon gnoj. kyaneos zagasitoplav' med. obojena tvar (CHH ^NO^) u plavom gnoju pioeistitis (gr. pyon, kvstis mjehur, kesica) med. gnojni mjehur, gnojna kesica piociti (gr. pvon. kytos upljina) mn. med, stanice gnoja pindermija (gr- pyon, dennn koa} med. v. piodermitis piodermitis [gr- pyon, erma koa) med. gnitjna upala koe pioemija (gr, pvon. haima krv) med. prisutnost gnoja u krvi, trovanje krvi zbog zagnojavanja picrftahnija (gr pyon, ofthalmos oko) med. gnojna upalo oiju piogeneza (gr. pyonT genesiE postanak, postanje) med. stvaranje gnoja, zagno ja vanje piogenian (gr. pyon. gen- korijen od gignoinai postanem, nastanem) med. koji stvara, koji izaziva zagnojavaoje piohezijn (gr. pyon, cheo lijom) med. proljev s gnojem piokarcinum (gr. pyon, karkinoina rak, rak-rana) med. bolest raka praena zagnojavanjem oboljelog mjesta piukenoza 'gr- pyon, kenosis ispra-nja vanje: med. ienje gnoja piometra igr. pyon, metra maternica) med. skupljanje gnoja u maternici pion ;tr.) 1. u ahu: pjeak; pren. malo vaan ovjek pion (gr. pvon) 2. gnoj pionefroza (gr- pyon, nefros bubreg) med- zagnojavanje bubrega pionir (fi'. pionnier) prvotno: vojnik-pje-ak' danas: kopa rovova, vojnik koji grai i popravlja vojne putove; prcn. onaj koji kri nove putove, kirji u neemu prednjai, koji utire put. krite!], zaetnik neega novog; pioniri mn. vojr odredi koji obavljaju tehnike poslove: grade mostuve, putove, poljske utvrdo, miniranje razliitih objekata itd.; u Sjev Americi: prvi naseljenici u jednom jo nenaseljenom podruju (koji su kasnijim doseljenicima, moe se rei, prokrili put) pimurati (fr. pionner) u ahu: uzimati to vie pijuna; u dami: gubiti pijun za pijunom; voj. kopati rovove; pren. kriti put, prednjaiti pioplanija (gro. pyon, planao lutam") irenje (ili. rasprostirnnje"> gnoja po tijelu

piopneumotoraks (gr. pyon. pneuma dah, disanje, thoras trup; prsni ku) mednagomilavanje zraka i zagno-javanje u podruju porebrice piopoeza (gr. pvon, poiosis pravljenje, ^tvaranie) med. v. piogeneza pioptiza (gr. pyon, ptyo pljujem) med-ispljuvavanje gnoja pioragija (gr. pyon, rag-korijen od reg-nymi prsnem, puknem) med- pojava, poetak gnojenja pioreja (gr. pyon, rheo teem, curim) mod istjecanje gnoja, su kl janje gnoja piiisalpinks igre. pvon, ^alpinj; Lruka) med. zagnojavanje jajovoda pioseptikemija (gr. pyon. septos koji izaziva trule, haima krv) med. v. piemija , : r .. ... pioskop um piraxgirit piuskcrp Igr. pyon mastan, debeo, skopeo promaljam) sprava aa mjerenje masnoe mlijeka, inljekomjer piotoraks fgr. pyon, thoraz trup; prsni ko) med. nagomilavanje gnoja u prsnoj upljini pioza (grd pyosis( med. gnojenje, za.-gnojavanje pipa {lalj lula ; " pipe cit. pajp (engl) v. pnd pipa 2; cijev pipe ot. pajp (engl.) dugaka i uska bava o kojoj se alje vino i ulje, osobito u panjolskoj i Portugalu; jedinica za mjerenje tekuine u Engleskoj = 572,491 1 pipe-line it. pajp-lajn (engh) cjevovod, vod oljcznib cijevi kroz kojo tee pe-trolej (od izvora rio trita, rafinerije), vode piperidifl (lat piper papar) kem. tvar koja se nalaai u papru, kao sastojak piperina: bezbojna tekuina koja mirise kao papar piperirj (lat. piper biber) kem. slaba organska baza koja se dobiva od bijelog papra (slui za pravljenje zaina za kobasice) pipeta (fr. pipette) lulica; kem. kapaljka, staklena cjevica s valjkastim proirenjem u sredini ili na zailjenom kraju ;?a crpenje tekuina} pipilr (fr. pupitre) naslon, stalak. pod-loak za knjige. note i rfr. ti obliku nagnute daske koja je privrena na noga rima pips (njem. Pipa. Lit. pipita; kataralna bolest kod ptica, osobito kokoi, u vezi s oticanjem vratnib lijezda i zaepljenjem nosnih otvora; lijei se premazivanjem oboljelih mjesta klor-nom vodom) pipacr (engl. pip pijukati. cijukati) pijukanje i slini umovi koji se katkada nepotrebno pojave pn snimanju zvukovnih ofekata na magnetofonsku vrpcu pi.pira (gr. pepon ori sunca skiuban. zreo) dinja piraja (pirimo) indijan. zool junoa-merika. nha s veoma otrim zubima; opasna grabeljivica. ivi pn dnu tropskih juno amerikih i afrikih rijeka u velikim jatima, kanba Pivnm i Tizba mit. dvoje njenih zaljubljenika o kojima se pria da su vodili ljubav kroz pukotinu zida; poinili aamtfubojstvo jer su, zbog nekog nesporazuma, mislili jedno za drugo da iu mrtvi piramida (gr pyramis, gen. pyrami-dos, egr piromi) velianstvena grobnica starih egipatskih kraljeva: golema kamena graevina, u osnovici etvrtasta, ije se etiri strane pn vrhu zavravaju u zajednikom tjemenu; graevina, osobito spomenik, u obliku piramide; goomr poliedar ija je osnova slika s tri strane ili vie strana, a druge strane, ih plohe, jesu trokuti piramidalan (gr. pyramis) koji ima oblik piramide, kao piramida; pren. ogroman, divovski, velianstven, gorostasan piramidimi (gr. pyramis> mala piramida, piramidica; zavretak obelis-ki-_ iljastog oblika piramido (gr. pvrami) fsrm dunc-tilainino-antiprrin, lijek protiv groznice, glavobolje i neuralgije piranderizaiu sni[er u knjievnosti koji teme obraduje po uzoru na talijanskog pisca Luigija Pirandella (1367 1336); osnovne znaajke: sklonost paradoksima, opreka pojedinac:drutvo itd. piranometar Igr.} instrument za mjerenje intenziteta Suneva zraenja na povrinu Zemlje, Folarimetar pirargirit igr. pvr vatra, argvros srebro) min. tamnocrvena ruda srebra, sulfid antimona i srebra 1

1097 pirnpiraL pirat ;lat pu-ata, gr. peirates) pomor-ski razbojnik, gusar; pren. razbojnik, lupe. prid. piratski piraterija piratenej v. piratika piraterija (lat. piratica) razbojnitvo na moru. gusarstvo; pljaka, iznuivanje; knjievna kraa pire (fr. puree) kuh. kaa od kuhanog graka, krumpira i plodova raznih mahuna?tih biljaka pireksija igr. pvresso \i vatri sam od groznice, bvata me groznica) med. napadaj groznice, groznica pireterij (lat pyrotcnumJ ognjite; dio kemijske pei u kojem gori vatra pireiiei (gr. pyretos groznica, vruica) mn med. sredstva (ilb li jeko vi) protiv groznice (vmcicej pire tican (gr. pvretos groznica, vruica) med. grozniav, koji izaziva grobnicu; koji smiruje groznicu piretin i'gi. pyr vatra) kem. smola za gorenje piretion (gr. pvretos groznica, vruica) medr laka gri>znioa piretogeneza (gr. pvretos groznica, vruica, genesis postanak, postajanje) med. postanak groznice piretografija (gr. pyretos groznica, vruiea, grafia opis) med. opisivanje groznice piretoJng (gr. pyreti>s groznica, vruica, logos znanstveno istraivanje) lijenik koji se posebice bavi prouavanjem groznice, poznavatelj groznice piretologija igr. pyretos groznica, viu-ica, logia znanost) dio medicine kej i se bavi uzrocima, pojavama i lijeenjem groznice piretoter&pija [gr. pyr vatra, pvretos. therapeia lijeenje) med. lijeenje (sifilisa i drr zaraznih bolesti) umjetna izazvanom gri>znicom pirg (grr pyrgos) torarrj, toranj tvrave, kula; kula sagraena uz samostan za obranu ne. gusara i dr. [u srednjem vijeku) ptrneliometar igr. pyr vatra, helios Sunce, metron mjerilo, mjera) fiz. ureaj za mjerenje iznosa energije koju Sunce dozrai povrini 7>emlje, a za Lo se mora odrediti koliina topline koju mogu proizvesti su orane zrake kad padaju na neku povrinu odreene veliine koja ih potpuno upjjc pirian (gr. pyr vatra) vatreni, koji sc tie vatre, koji dolazi od vatre piridiii fgr. pyr vatra) kem. isparljivi, bezbojni organski spoj (temperatura vrenja 115 stupnjeva), mijea se s vodom, nastaje pri destilaciji duinih organskih tijela, glavni sastojak kotane masti; slui za inhalacije kod astme i sranih bolesti piridnkain igr.) vrsta vitamina B. kristalna tvar koja se nalazi u itaricama, mesnim proizvodima, i u kvascu Piriflegetont (Flegoton) (gr. pyr vatra, liege gorim, plamtun) mil. jedna od rijeka u starogrkom podzemnom svijetu, tzv. Vatrena rijeka pirili Igr. pyrrichc) ples s orujem r pjesma koju se uz to pjevala; u grkoi i rimskoj metrici: stopa od riva kratka sloga; dibrahis pirija (gr. pyria) med. kupaonica s tr>-plim zrakom za preznojavanje, kupelj u pari, u vruem pijesku pirit (gr. pyrites bakrena rndaa) min. disulfid eljeza, javlja se najee u ilama, veoma rasprostranjen, slui poglavito za dobivale sumporne kiseline piritian (gr. pyr vatra, pvretos grozmca) koji daje vatruT koji proizvodi (ili: izaziva) vatru piritnlogija fgr. pyrites kremen, logia znanost) min. opisivanje ljunka; znanust o ljunku pirn- (grc. pyr) predmetak u sloenkama sa znaenjem: vatra poar pirobali stiha 1096 piroksen pirobalistika Igr. pyr vatra, balio bacim) vjetina bacanja vatre; vntro-meLna vjetina

pirubobika igri! pyr vatra, bole taicanje, hitac) v. pirobalistika piroinamika (gr- pyr vatra, dyaamis snaga, sila) dio fizike koji prouava snagu vatre piroelektricitet 'gr. pyr vatra, elektron jantar) Fiz. elektricitet izazvan toplinom, npr. kad se kristal turma-lin zagrijava, enda se njegova povrina na jednom kraju osi naelektrizira pozitivno, a na drugom negativno, i obrnuto pri hlaenju: isto se tako ponaaju drugi hemimorfni krisLali: usp. pijezoelektncitet pbroelektriaii (gr. pyr vatra, elektron jantar) fiz, koji ima svojstvo naelek-tnziravanja na povrini zbog zagrijavanja ili hlaenja, koji je naelektriziran na svojoj povrini zbog zagrijavanja ili hlaenja pirofag igr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, derati) tobonji guta vatre, vatroder pirofan vgr. pyr vatra, lainn iznosim na svjetlo; opal koji usisavanjem rastopljenog voska postaje proaxran; usp. hirofan pirofilit (gr.) mineral masna i>pipa. aluminijev silikat pirofob (gr. pyr vatra, fobos strah) med. onai koji boluje od pirofobijo pirofobija (gr. pyr vatra, fohos strah) med. bolestan strah od vatre pirofon (gr, pyr vatra, fone glas, zvuk) glaz. instrument na kojem se proizvode tooovi pomou vodikovog plina prrofor {gr, pyr vatra, fero nosim, donosim) vaLronosac; zr^ini upalja, tvar koja se na zraku sama pali, npr. fosfor pii-oforan (gr. pvr, fero) koji proizvodi vatru ili svjetlost; koii se sam od sebe pali, samozapaljiv pirofotograflja (gr. pyr vatra, fos gen. tbto5: svjetlost, grafia pisanje) izradim fotografija na topljivoj osnovi i topljivim bojama pirog (rus.) tjestenina, kola punjen mesom, zelenjem, ribom piruga (fr. pirogue. p. pir^igua) amac junoamerikih Indijanaca od izdubljenog stabla, drveta, vei i vii od naeg obinog amca pirogabaa kiselina (gr. pvr vatra, lat. ^alla iarka) kem. bijela, lisnata i bezmirisna masa koja sc dobiva sublimacijom iz ekstrakta dobro osuenih eera; upotrebljava se u fotografiji za otapanje soli srebra pirogalnl ijp-. py vatra, lat, galla eer) kem. trovalentni fenol, dobiva se zagrijavanjem sumporne kiseline; u alkalnoj otopini jako redukcijsko sredstvo, lako apsorbira kisik iz zraka zbog ega se upotrebljava u plinskoj analizi, takoer i za bojenje kose i u fotografiji (kao razvija) pirogeD (gr. pyr vatra, geo- korijen od gignomai postanem, nastanem) koji je postao iz vatre, vulkanski pirogenetian (gr. pyr vatra, genne-tikos vian stvaranju) koji proizvodi vatru, koji stvara vatru pirogenezn (gr. pvr vatra, genesis postanak, nastajanje) postanak (ili: stvaranje, proizvoenje) vatre pirogenian (gr. pvr vatra, gen- kn-rijen od gignomai postanem, na-stanem) v. pirogen pirogrnfija igr- pyr vatra, gratia pisanje) proizvoenje [i postupak pri proizvoenju) crtea na drvetu vrelim eljezom pirografijn 'gr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, derali) gutanje vatre, vatroder? tvo piroka (fr. pirogue) v. piroga piroksen igr. pyr, senos) min. v augit [nazvan po tome to se u vatri = pvr ponaa kao tuinac = xennsl 1 piroksUan piroksilan (gr. pyr vatra, xylon drvo) kem. praskavi pamuk, tnmtrat celuloze, izgleda kao pamuk, samo je od njega pod prstima otriji; zbog jake eksplozivne moi primjenjuje se u tehnici eksploziva; dobiva se obradom celuloze sahtrenom kiselinom. pirol (gr. pyrros boje vatre, crven out kao vatra, lat. oleum ulje) kem. bezbojna tekuina, nalazi se u smrdljivom ivotinjskom ulju, osobito onome koje je dobiveno iz kostiju kojima |e oduzeta mast pirolater (gr. pyr vatra, latreo oboavam, potujem) potovatelj vatre, hoavatelj vatre pirolatrija (gr. pyr vatra, lalreia oboavanje, potovanje) potovanje vatre, oboavanje vatre pirolejin (gr. pyr vatra, lat oleum ulje) kem. ulje kuhano s olovnim oksidom pirollza (gr, pyr vatra, Ivsis razgradnja) razgradnja tvari pod utie-cajem toplioc

pirologija (gr. pyr vatra, logia znanost) znanost o vatri piroluzit (gr. pyr ^alra. luo kupam, perem; moim) min. manganov oksid, crn kao eljezo, veoma mekT oslavlja na prstima taman trag, poput grafita; upotrebljava se za dobivanje kisika i za ienje stakla od boje pimmanija (gr. pyr vatra, mani a pomama, strast, ludilo) strast za paljenjem, bolesni nagon za izazivanjem poara piroman (gr pvr vatra, mama pomama, strasL ludilo* psihiki bolestan ovjek koji podmee poare piromant (gr. pyr vatra, mantis prorok] onaj koji prorie iz vatre piromantija (gr, pyr vatra, manteia proricanje) proricanje po nainu gorenja vatre piromietar (gr. pyr vatra, metron mjerilo, mjera) liz. sprava za mjerenje temperature pomou tcrmocloktnci pirosomc teta (tcrmoelcktrini piromebir) ih sprava za vrlo tono odreivanje temperature na osnovi 7avisnosti svjetlosti od temperature (optiki pirome-tar) pirometrija (gr. pyr vatra, metria mjerenje) liz, mjerenje temperatura kirje se oe mogu odrediti obinim toplomjerima piromis 'gr.) Lijep i dobar ovjek, skladno bie pirumorfit (gr. pyr vatra, morfe oblik; min. olovni fosfat koji je nastao utjecajem fosforne kiseline na galenit pironist fil. pristaa pironizma; tmaj koji sumnja u sve; skeptik pironizam (gr Pvrron) fil. nauavaoje Piruna iz Ehde (360/527(1/5 pr. n. e.), osnivaa stanje skeptike kole, pokojem nita u svijetu njje ni lijepe ni runo, ni pravedno ni nepravedno, u svemu ima i jednog i drugog, ovisi same o bime kako i i klije se strane neto uzima; stvari su naoj spoznaji ncpristup^Lne i zbog toga se pravi mudrac treba suzdrati od donoenja sigurnog suda o bilo emu; usp. skepticizam. pirouski u duhu pironizma, kao Piron, tj. sumnjajui u sve; skeptiki pirop (gr, pvropes plamena lica) mio. tamnocrveni granat, magnezijEki granat u kojem u pravilu ima poneto eljeza, a ponekad i kroma (ima ga u ekoj, zbog ega se zove eki granat) piro sferu (gr. pyr vatra, sfaira kugla) gcol usijana sfera koja, po mifjenju veine geologa, poshiji ispod vrste Zemljine kore (biosfere) piroskaf (gr. pyr vatra, skafos brod, amac) brod koji pokree vatra, tj. parohrod piroskop (gr. nyr vatra, skopeo promatram) fiz. v. pirometnr pjrosome (gr. pyr vatra, soma tijelo) mn. zool svijetlec morske ivotinjice IH piroke a hrtdtasnnim, gotovo prozirnim tijelom piroke Irus piroukl mrt, utipci punjeni slanim nadjevom (usitnjenim mesom, ribom, jajima, sirom i sL: pirotehniar 'gr. pyr vatra, poar, tevhmkos) onaj koji se bavi piroteh-mkom. vairomr-tar pjrotehnika igre. pyr vatra, oganj, tc-uhnikc) vjetina uporahe vatre, primijenjena znanost a toplini '[prouava i obraduje procese paljenja, loenja, tAJjenja, ftarenja, izradbe baruta, zapaljivih i eksplozivnih smjesa, ra-kuta. aigrinlnih vatri itd.j; takoer: vatrometslvo plrotiao (uri, pymtikos) koji pee, koji pali, koji izgriza, izjeden pirotik (gr. pyrotikos gonii, palei) med- hjek koji pali ih izgriza pirotin (gr- pyrrotes crveaa buja, uta kau vatra) mineral kovna sjaja, neproziran i ute bronane boje s prijelazom u smeu; vaan za dobivanje nikla, a ako ga ne sadri, onda se uputrt-hljnva za dobivanje zelene galice pircrtapjjja (grC. pyr vatra, oganj, typos uli mi k) utiskivanje u drvern reljefnih ukrfiaa pumou usijanih graviranih vujaka Pirova pobjeda pobjeda ostvarena s golemim gubicima, pobjeda koja vie oslabi pobjednika nego pobijeenog; nazvana po pobjedi epirskog kralja Pira (306272 pr. n. er] nad Rimljanima kud Aufikula. a iz koje je iziao o^labljenui negu KimUani pirn U (gr- pyrois 7agrijavanje: grijanje, ar) med. garavica, jjutina. uajecm peenja koji se od eluca proteze uzjednjak i grlo, obino praen podrigivanjem kiseline; vatreno rumenilo lica piroztja (gr, pyrosis zagrijavanje, gri-jnnje, paljenje) vr piroza pisti!

pirueta (fr, piruette) vrtuljak, okretah-ka; u pleffu i klizanju: okret oko sebe na jednoj pozi i na vrhu prstiju; jah. galopm okret konja u mjestu izveden na jednoj ud stranjih nogu i s uzdignutim prednjim dijetom; kud akro-bala u jahanju koji jau stojei na konju r okret oko sebe pi a asfalt igr p'isa smola, aafaltos zeml>inn smolar brdska smola placem nntare doces Oat,) nbu ui plivati, tj radi nepotreban posao piscuia (lat. piscina) ribnjak; bazen za vodu u rim-ikrm termama: krstionica u huptisteriju plselu(fr. pucellel nevina djevojka, djevica piseleuon igri. pissa smola. lat. oleum Ulje) Spoj smole i ulja, ter pislnk tur.) prljavtina* netatua pisoar (fr- putsoir) nuanik za mokrenje pitotjera Ifr. pissotiere; mjesto gdje se mokri, numk za mokrenje; mah vcdosbik; slavina iz koje voda slabo curi pista (fr. piste, ep. pista} trag konja, trag divljai, ograda trkaliSne staze u drkuHu; staza; zrak. letilite [dio zrane luke odreen za uzlijetanje i slijetanje zrakoplova pistaclja (gr, pistake, lat. pista ci um) ljenjaku i bademu slini plod drveta PiKtaua vera, vhjevit i veoma ukusan, tri&lja, trillalj, pista, pistak; raste na litnkii i u junr>j Kuropi piste Ij linl. pastello tuak) morski krastavac, trp pisteolngija *gr. pistis vjera. Theos Bog, logia nauavanje"! nauavanje o vjeri, vjrronauk pisti! >laL pisti i 1 um) 1. farm ljekarniki tuak (pielila). muarski tuak: 2. bot- tuak, plodnica [enski spolni Organ u cvjetovima Iriljaka, koji se nastoji od i! dijebr ovarija, stupica i iRa) 110 piatila 1101 plton pistila (lat. pilillum) farm. v. pod pisth 1 pistoLe (fr. pistolet) v piStolj; par pis t/Jjfi iL par pistole (frO u biljaru: iz slobodne ruke. tj. ne nanlanjajua ruku na biljar udariti loptu pistor(fr. piston; teh. khp 'kod crpke, pumpe); na pukama kapitulbama: klipci na koji se mee knpsla; glaz mehanika naprava kod puhflkih instrumenata koia prekriva zvune otvore; sapnica. pikota 'tal. biacotta) vrsta slatkog, vrlo sipkog kolaca pista (njem. Busuhel) sveanj, vezica, kita, rukovet (npr. cvycn) pismolj (tal pesce molo) ugotica, vrata osha pispek mad. (piispok) biskup pitolj (tr. pistolet. tal. pisLula) runu vatreno oruje sa spremitem za metke koji te moe brjo zamjenjivati (naziv po tal gradu Pistojn!. Pitagorin pouak poznato matematiko pravilo da je kvadrat nad hipu lenuzom lednak zbroju kvadrata nad objema katetama pitaguriati (gr. Pvthagoruioi) fil. ui1-nki Titagore, osnivai i pristade pi-tagorizma pifagori^am [gr. P^thagorjia) fil. nauavanje grkog filozofa, matematiara i astronoma iz Samoga Hita-gore (5ft0500 pr. n, e.) i njegovih uenika, religiozna i eUCko-pohtika udruga sa strogo ureenim nainom ivota i'suzdrljivust. utnja. vjiemit. autoritet uitelja); inae od njih potjee nauavanje o brujevima kao naelima svega tu postoji, o harmoniji sfera j drr Pitak igre. Piltakos) "iz Miti I ne"; jedan ori sedmorice starogrkih mudraca ^6515b& pr n. ej pitannlogija (gr, pithBnoa uvjerljiv, logia) vjetina uvjeravanja pitar (tal. pitalef zemljana pinuda (za none potrebe, kahlica}, tegla *?n uzgaianie cvijea i si.) piterikaritrop lgrij. mthokiri majmun, anthropos ovjek) zool- majmun-co-vjek iji su ustati nadom 1R91/92 u diluviju Jave (najstariji, navodno prijelazni tip u razvitku nvjpkn} pitigrilizam vrsta literaturo knja obrauje pornografske motive (naziv po talijanskom piscu Dinu Sagrou T'iti-griliju) Pitija (gr. Pythia, Pytho) mit polo-nova sveenicn kojfl jc proricala u Dehhna ili, po na,| StarJein imenu, f^itu, glasovitom grkom gradu na Parnasu; njezina "proritiinja' sasto-

jala su sc iz rijei bez smialn i zagonetnih i dvosmislenih reenica, otuda prenr osoba koja pravi nejasne i dvosmislene zakljuke, otuda se zove i pitijska sveenica pitije (gr. ta Pythia) mn. vr pod pitijski pitijski 'Lgrc. pythios) 1. koji 9e Life Apolona, posveen Apolonu; pitijske igr? sveane igre i natjecanja starih Grka u Apolonovu ast i koje 5U w i'od 590. pr. n. e. do IV. st. n. e,) svake 4 god. odravale kod Delta (pitijo); 2. nerazumljiv, dvosmislen pitirjjaza (gr. pitvriaaia od pityron nie-kinje) med. zarazno bolcit ko?o praena prhutanjem pitometar (gr. pitbos buvu. metron mjera, mjerilo) spNivn za mjerenje obujma, posua, bavi i si pitometrija igr. pithos bava, metria mjerenje> mjerenje obujma posuda i bavi pilon <gr. Python velika zmija koju je Apolon unio i dobni naziv pitnaki. r*y~ thon naziv predjela pokraj Parnasa u Fokidi: gdje je bio grad JVlf) zool. rod velikih, neotrovnih zmija u Africi i istonoj Indiji, srodan a boom: udav. zmijski rnr plagngkop 1104 planetoid plagoskop (grc. plagus strana, skopeo promatram) sprnva koja pokazuje strane svijeta; spravu kiija pokazuje smjer puhanja vjetra plajvaz (njem. Bfeiweis) olovka plaka (fr. palquc) ploica, tablica, list: metalna ploica koju, kao znak, note policajci, nosai i dr. plakar (fr. placard) drveni ukras iznad vrata; ormar u zidu; tisk. slog u stupcu; takoer: plakat plakardbrati (fr. placarder) priopiti neto javnosti putom objava, proglasa i si.; lijepiti (ili: izkjepiEi) r>bjavc (ili: proglase); tkaninu luiti, i ukrasiti sarom, mustrom; usp. plakatirati plakat (lat. placare, pkictum) oglas, objava, proglas na zidu i drugim javnim mjestima da bi ga mogao svatko vidjeti i prouiti plakatirati 'lat. placatumj objaviti, priopiti javnosti putem plakata; lijepiti ili pribijati plakate na javnim mjestima plakaa(fr. placage) oblaganje finih stolarskih radova listovima nekog finijeg drveta, furnir plaketa (fr. plaquette) ploica, osobito reljefna ploica, spomenica, umiet-niki izraena mala ploa (obino od bronce, nikla, srebra itd.), ukraena malim figurama; pEofecVna umjetnost umjetniko izraivanje ovakvih ploica; zbirka plaketa muzejski odjel u kojem se uvaju ovakvi predmeti plakirati (fr. plaquer) obloiti (ih: oh-lagati, obljepljivati. ohlijepiti, provui) bstiima; osobito: pozlatiti ili posrehriti ohiagamem zlatnim ili srebrnim hsticima plakoidi (gr. plax gen. plakos pJoa, tablica, povrina, ploha, eidos oblik) zool. hrskaviave ribe (keiga, moruna, jesetra i dr.) plan. (lat. plan um; 1.r ravnica, povrina, ravan, prostor, ravno zemljite; 2. nacrt, crte graevine; zemljovidno prikazivanje nekog manjeg podruja; 3. red, poredak planar (lat planarios) opt. fotografski objektiv koji riadmaujo aoastigmat, posebice veom jainom i otrinom svjetlosti, zbog ega je poznat kao najbolji objektiv za veoma kratka, trenutana snimanja (kinematografske slike), velika poveavanja i za reprodukcije hogatc pojedinostima planer (fr. planeur) 1, osoba koja priprema planove: 2. zrak. zrakoplov bez, motora, judrilica planerist (fr. planeur) onaj koji Seli pla-nerom. jedriliar planerizam (fr. planeur) 1. v[eStina letenja i upravljanja planerima; 2. pla-nerski port, jedrillarsUo planet (gr. planaomai lutam, zalutam. planeles koji luta. tj. aster zvijezda) 1. astr. tamno nebesko tijelo koje dobiva topbnu i svjetlost od Sunca, vidljivo stoga to odbija Sunevu svjetlost, mirnog i rijetko titravog sjaja* istodobno se okree oko svoje osi (rotacija) i oko Sunca (revolucija) u smjeru zapad-istok; do danas ih je poznato devet: Merkur, Venera, Zemlja. _Vlars, Jupiter, Saturn, U ran, Neptun i Pluton planetar (laL. planetarnim) popis planeta; model pomou kojega se predoava kretanje plaoptn oko Sunca planetarij {lat. planetarnim) model Sunevog sustava (planetar) planetarni (gr. planetos) v. planetski

planetnid (gr. planetes koji luta, eirios oblik) astr. nehesko tijelo koje se okree oko Sunca izmeu Marsevc i Jupiterove putanje; dosad ib je otkriveno preko 1200, od kirjih mnoga imajuu promjeru jedva 10 km; imaju razliite nazive, ali se oznaavaju rednim brojevima, po slijedu kaku su otkrivani; asteroi planetski plnnetski (gr. planetos) koji luta naokolo; koji pripada planetima; pla-jiefzka gi/dinti vrijeme koje je potrebno da jedan planet ohide oko Sunca planfilm film u obliku plohe vebine jednoga snimka, za razliku od rolfil-ma planiglob (lat. planiglobium) zemljovid koji pokazuje Zemljinu ih nebesku kuglu, upravo obje Zemljine ili nebeske polukugle u ravnini; planisler, astrolab planigraflja (lat. planus ravan, gr. grafo piem) snimanje povrina na zemljovid planimetar (lat. planum ravnica, gr. metron mjento.. mjera) sprava za mjerenje ravnih povrina planimetrija Gat- planum ravnina, ravnica, gr. metria mjerenje) mjerenje ravnih povrina; geom. dio geometrije kuji prouava prostorne veliine koje lee u ravnini; ravna geometrija plaiiir-hamer (fr. planer glaati ujeiu. Ilainmer eki) eki kojim zlatan i oni to rade s bakrom glaaju metal planirati (lat. planum ravnica, ravnina, planare poravmti, poravnjivati, fr. planer) 1. ravnati, poravnjivati, izgladiti; 2. smiljati, snivati; namjeravali; 3. praviti nacrt (plan) privrednog razvoja: 4. zrak. prekinuti rad motora i ehpse, pa se zrakoplovom postupno, lagano, pribliavali zemlji: sputati se jedrilicom (plnnerom) lagano planisfer [lat. planus ravan, gr. sfaira kugla) zem. v. planiglob planka (njem. Plankeji ravno izrijelana daska plankonknvan (lat. planus ravan, con-cavus izduben) opt. ravnoizdubljen, koji je ravan j izdubljco; pltmkan-kai-nu stuklu ravnoiidublieno staklo pEanJknnveksan Oat. planus ravan, convesus ispupen) opt. ravnoispupplanter cnr koji je ravan i ispupen; pltin-haii-oekstm staklo ravnoispnpeno staklo plankton (gr. planktos koji luta tamo-amo, skitnica, plankton) zool- "svijet koji skita", zajedniko ime za sve biljne i ivotinjske organizme koji ive u slobodnoj vodi na povratni ili ispod same povrine, a sami nemaju dovoljni* pokretne snage oduprijeti se vodenim strujama nego ih one nose; planktonska ekspedicija putovanje po moru radi prouavanja ivota i prirodi! ivota u moru. usp. bentoi i nek-ton planparnlelan dat. planus ravan, gr. par-allelos) ravan i iste debljine plana (fr. planche, ojem. Planke)ploa metalna ploa u kovnici novca i medalja (odlija); bakrorez, bakrena ploa planseta (fr. planehcttc! daica; geodetska sprava, stoli za premjeravanje; drveni ili kotani pruti u sfez-niku (mideru) planta pedis (bit.) anat. taban plnntaeija (bit. plantatio) sadenje, zn-sadivanje) v. plantaa plantagbieae it. plantagineje ilat.) mn. bot. porodica bok vi ca. bok vicu plantago (lat. plantago) bot- bokvica plantarij (lat. plantarium) poljoprivredna kola; rasadnik plan tami (laL. plantaris' anat. koji se tie tabana, ta banski plantaa (fr. plantage) sadnja, zasadj-vanje; osobito: industrijskim i trgovakim biljkama zasaeno i racionalno obraivano zemljite u Americi i kolonijalnim zemljama, osobito u l?t. i Zap. Indiji (kavom, eernom trskom, pamukom, ajemT duhanom itd ) planter 'fr. plaufeur) onaj koji sadi, sa-dilac; vlasnik plantae u kolonijama; vrtlar 11DE planteza planteza (fr. planteuscJ stroj za vaenje krumpira plantigraari Gat. plantigraus) koji ide na tabanima pEaatigradi flat plantigrada) mn ."OoL ivotinje koje idu ua tabanima, taba-nasi {nprr medvjedi; plao-tirati (lal. planta sadnica, mladica, plsntare"' saditi, zasaditi plartum [lat.; poravnanu i ureena povrina kao podloga as ceste i eljeznike kolosijeke

plariurija (gr. planos kon luta, koii vrlja, uron mokraa,' m'.d. izluivanje mokrae neprirodnim putovima plasiranje ifr placer) v. plasman plasirati (fr placor) namjestiti, poplaviti koga j^i fcto, nai kome sluSbu; ulagati, uloiti, uloiti novac u neko poduzee; prodavali, prodati, nalaziti prou plasman lr plateaventi Tiamjti<lan)e, smjetanje u slubu: davanje lili: ulaganje) novca u neko poduzete; uloen novac.; prodaja, proda (neke robe). imati dobar pl^man imati dohro mjesto, mi a ti dobru prou, dobro se prodati; plasiranje plnstelin {gr plasso. tal. plastdiua] umjetna i-mjena ilovae u kiparstvu: staklarskom kitn slina masa od voska, cinkovog oksida, EUmpora, ilovae i oltvin&kog ufja plafiter^kni (ap e?tilo plalerescoJ arhit kieni stil < ukrasi ed cvijea i hsa) u panjolskoj ranoj renesansi plastici (gr plasso uobliavam, oblikujem, laL plastica) mn med. v. plastina sredsrvh pEasticitet (laL pfastiritas) uoblihivost, sposobnost uzimanja raznih stalnih oblika pod djelovanjem odraenog pritiska, jvo prikazivanje, ivopis-noat, slikovitost, zornost plastian (gr- plastikos, lat. plasticus) stvaralaki, trgovaki; uobliavan. oblikovali, koji daje oblik; uobliljiv. plaio log sposoban primiti i zadrati dani oblik {supr. elastian), koji se upotrebljava za pravljenje lika. oblika, npr. plaslina ilovaa, koji djeluje ljepotom linija i oblika, zivu opisan, prikazan kao da je iv, ivopisan plasticar (gr plasso uuhhavam, oblikujem! kipar* likovni umjetnik plastina kirurgija opti naziv za operacije ija je svrha pokrivanje i uklanjanje raznih tjelesnili nedostataka (ked koe, kustiju, itavih dijelov? tijela itrf ) plastina limfa med. Itkuma koja izlazi zbog upale ili kod rana, zgmsa-vn se i prima orgamikr oblik plastina sredstva GaL plahtica', med. sredstva knja pomau hranienjt i obnavljanje tkiva plastina umjetnost likovna umjet11 ui pls&ticne operacije v, plastina kirurgija plastini ugljen trg. ugljen u obliku kocke. jaj^U i si. plastinost Gat plaaUatasi v. plasTicitet plastidul igri', plasso pravnn, stvaram) biol. najmanji organski djeli ivota, osjctUiva organska mulekula fllaeo kel) piasti fi katori esteri nt-kth kiselina, o mekih" va i plaatika igr plasso uobliavam, obti-kulem plastike se. techne) izradba likova od neko mekane tvari (ilovae, gipsa, voska itd.), kiparstvo, kiparska djela plascograf Igr. plasso, pravim, tvnnm, pln^toE, grafo piemi krivotvoriItj, fal&ifikator spisa plastografdja (gr. plaslus. grafo) falsificiranje spisa; takoer postupak pri uiradivanju reketa pomou kemijskog djelovanja sv]etlosti plAstelog (grc. plastos izmiljen, laan logos riie. govor) laac, laljivac 1106 1 plastron 1107 platonizam plastron :fi\ p I as tron, lat- plastra) zatitni oklup; prsluk od ko*e koji nose oni koji ue maevanje; iroka vrpca za venvanje; na enskim haljinama, umetak koji pokriva otvor rta grudima; nian, predmet podamiieha plata Ifr. plat, plate, gr. platy^ irok) 2. pjeskitvita povrina, pijesak, i kamenje pred lukama i nscimi rijeka plata 'p. pista, gr. platv^ auok ]. srebru, srebrni novac iza razliku od belona, tj. bakrenog nuwca] platana (tat- pLatanus. gr. platys irok, platano^: bot- visoko i lijepo drvo s glatkom korom koja se bulato ljuska i irokim, dlanastim liieiu, ahno }hvf#\>. istoni javor (Platanu* ririen-talis L ] plateja igr. plati irok, platciaj med. imkoldna trakavica

platforma ifr. plai-forme) ravan krov r.a graevini; vojr mjc^Ij ua kojem su namjeteni topovi za uspjino djelovanje; odjjc'j3''- umeda vanjskog ulaza i ulaia u kupe i'kid vagona, tramvaja, trolejbusa i autobusa); visoravan, visocje; u vrtovima i parkovima: umjetno napravljena izravnana uzvisina s koje je h,iep pogled no blizu ih dalju okolicu, grad, izravnaoo mjestu za LemeU; pren nuva ega. polazna toka, miaau dl pobuda kao pokreta i osnova nrke djelatnosti; programska odluka Istrankc. skuptine); politiki profiram stranke platfua (njem, riatttosJi) niedr ravan bibsn platio au titre itr plaien o titr (fr.J shtma ib legura platine i F.rchra (upotrebljava se za izradbu ukrasa i nakita.1 platina (tr. platine) 'l. ploa na koju se naslanjaju evi dijelovi RaLi- metalns ploa kroz koju prolazi klju u hravu platina isp platina dem. ud plata srebro, od gr. platvs irok; 1. "malo srebro"; kemr metalni element, rijedak, abonska teina 1H?.23, redni broj 78, znak Pt, bojekosjlrenobijele ili ohnosjve. veoma railegbiv i kovan, teko topljiv, specifina teina 21,5, abog postojanosti upotrebUava se za izradbu l^mijskog posuda; pronaena 1736. u Brazilu, ima je osobito u Uralu platinin amaJ^nm kem platim na iva, spoj oJst-mc i tve pometu kojega ^e vrsi ohlaganje platinom pLatinirati (p. platina, fr. rjlatinerl poplati ni ti, oblagati platinom, poplati-njavati platinit (lp. platina) shbnj ih legura nikla ebeza. slui khO zamjena platina ?a tehnike svrhe platinoid (spr platina, gr. eidos obhk) shtina di legura nikla, onka, bakra i <;olframa (^.a ice elektrinih otpora) platinoliprja |Flp. plaLna, gr typos otisak ' u fotografiji: rrradhj pozitiva na papilu natopljenim kahj-platin-kloridom i eljeznim okmd-oksaln-tuin platinski metali minr rijetki metali koji se javljaju pomijeani s platinom: radn. rntenij, pal&di). osnuj, iridij platinsboj zrtiiLo metalna ploa prevuena platinom platbrati Ifr. planjuer, njem. plattieren) v. plakirati plato (fr. ploteau) 1. plitica ili zdjelica na vagi, z\ poslufavnik, Z\. zem. omanja visoravan. platonitfti (U. uenici i pruite^t! nauava nj a i'plateni^am) grkog filozofa Platona (427 347 pr. nr e.) platonizarjj (grc. Platon) lilr sustav Platonove Ijlnzofije koja predstavlja vrbunac grkog ruozofskog miljenja, osobito u pojmu ideje u znaenju hipoteze, logike pretposLavke koja slui kao osnova shvaanju, spoznavanju, te je i Galilei poao od nje, piatimi xi rati 1103 plebiscit iMVpmt Ariaiolelu. a traenju prirodnih zakona; ideju je logina pretpostavka koju i*ku*cvrj ili potvrdne (pokusom. eksperimentom) Ji odbacuje, takoer ekftperimenUim.. mjerenjem; rnjemnjcm provjerena ideja jflt prirodni zakon, po drugom shvaanju Plattmnvp ideje one a Lmo-scendentnn bia, tj. hica kuja postoje izvan prostoru i izvan vremena platoniiiratl [fr, pUtoniser) proizlaziti vt Fliito.io.vn nauavanju, voljen estom duhovnom Ijubiivlju bez ikakvih usjrtilnih pobuda; usp. platonizam platoDJka ljubav ljubav o kojoj Platon govori i koju preporunje u awim djelu "Simpozion" ('t^Mba1"/ nadojelil-na ljubav, ona hnja je izazvana islo duevnom ljepotom, a ne tjelesnim odlikama Tjubijecug bia, idealna ljubav ptatOflt* republika dravu sa savrenom upravom Kakvu je zamiljao i preniTuivao Platon platonjki Igri!. Platon) fil. koji se tie Platona, koji potject od Plafona, koji je u jkladu a njegovim nauavanjem; nadoajetilni, savren, idealan: pren. praktino nemogu, neostvariv; usp. platonska ljubav, platonska republika plattdeutacb it platdoj (njem.) Aje-vcmomenuiko narjeje, Plaut ilat I najpoznatiji siaronmski komedu^jraf i'&tiil4 pr n. e . plaulibalan (lat. pliusibiu&j1 frijedan pljesKanja, vrijedan javnog odobravani*; prihvatifiv. usvojiv. vjerojatan, vjerodostDian

plauiibtlltet (lat plburiibfhtes'. 10slunost jjvnojr odobravanja (pljefikanja); prihvatluvnst, usvojivost, vjerojatnost, vjerodostojnost pbaf il. plnj ien^L i Ltfri. zabava <Lnpr lemu. ulrkei; kocka, kockanje; kaia-liino djelo, predstava play-back rt plej*hok 'engl plav gluma, ifcrft, back nMr*g. ndoslrag;^ u lunemotografiji. n*obito kod glazbenih filmova: snimanje slika uz isto-dol>no re produci ran ie prije snunlje-nnc tana plftzm* tT- pbffnobnkuj! m. uobbLim. plnama. Lvorovioai tvorevina umjetniko djelo; med. teiruina krvi i limfo (protoplasma >; teloni jaspia. vrsta obojenog kalcedion pBETnOdlj igri plasma tvorevina lat. plasmodi um) m'.. klii=i, uzronik malarije pUumofoqjja igre. plasma tvorevina, gon* raanje, mvaranje) biol. postanak Organskih han bez Tateu i oploivanja. Ito je danas, nakon pronalaska mikroskopa i Pasteurovih Otkria o bakterijama, samo io hipoteza o postanku najjednostavnijih ivih bia plazmoliza 'gr, plasma tvorevina, lysis razlucnje, rastapanje) rastapanje stanice u obiprni guse koncentracije, npr, u jaoj oujpinr eera, pri emu varjfkft Euaii otopina izvue iz oranice vodu. zbog ega se protoplasma odvaja od ntanine opne i skuplja u Sredini stanice kan lopta piala i Tr plage obala (rijena, jevfrska, morskaj pogodna ?a kupanje, kupa-bitr. al pJchn miem. Plaue) plavilo, plava boja za ispiranje ruhlia plcbojiic Jlut. plebs namd, pltbcjusi 1 graanin, puaj^n, ovjek iz nieg tfaleza u utarom Ibmu, onaj koji ne pripiida staleu senatora i plemia; Kupr. patricij ne, 'i kasnije, u sredaww v^eku p^padcik ^roltjh slo jevn gradsko sirotinje plebejikillat. plehrjus) graanski, puki. DUantki, neplemikl prost, niskih; podrijetla pletrfjcH :kn\, plebi* anoim. plebivibun Odluka naroda} kod Rimljana: zakon plebiscitarni 1109 plemirua donesen narodnim gladovanjem: narodno glasovanje. i'pn<dji4ii>Bn.ie ri3-roda putem opeg glasovanjn, uip. referendum plebiscitarni Gat. plebi&citEiriufli donesen opim narodnim gladovao tem plebokmeija [laL pk-bj narod, puk. cr. kratiu paina. stmga, vlada, vEa^tl vlada puka (ili. s\|etine); ohlokracija plebs (lat. plere, plebs, plohin. gr plet-bo& mnotvo, gomila) "ono eco ima mno^ur, svjetina, gomila, puk. pu-tsutt, a&rod; graamki alaHti fu Kimu 1 pled [engl. plaid) 3. ogrta od karirane vunene tkanine koji je din kotske narodne nonje, velik debeli al. putniki pokriva uope pled tr, plaid.' 1 obrambeni govor pred ^udom koji drii odvjetnik pleder (fr. plaideur) branitelj, zastupnik, odvjetnik kao glnvni govimik u ime jedne parnine ttLrane p^edrn^ 'ectg? p?ard'"ffj Jfruha dka za ogtt^nje s bijelim i crnim kvadrnti-mm uzorcima, onobitn vunena pledirati (fr. plaidir. lat, placitare) vo-dui parnicu, braoiti prod sudom (kao odvjeUiik). zaumnuti *n za. govoriti u prikig, govoriti ta. zJtetuputi pledoaje ifr. plaidover; obrambeni govor odvjetnika na sudu; rnvrftni govor, zavrna rije dravnog tuitelja i h-anilelja u jednoj pomna pledoajirati'fr ptaid^verM' pledirati pleh rnjem. Blech] lim pleistocen rgr to plmttton ono fito je najvee, kainoa nov) (jeol. Gornji, najmlai sloj pliooena plejada 'r. Plbiadss) sk' pina od 7 sLavnm Jjud i (knjievnika, filozofa i dr.;, nazvana po 7 Atlimtovih keri i!Plejade); o*ibito: 7 traginih pjesnika koji su se u III. *t, pr. n. e., jav-ih u Aleksandrjji u dobn ftlo^ofa PtoLemeja; skupina od 7 francuskih pjraika u XVI. *L koja jr radda pod vodstvom Konsara i BeUaya i na-stoiala uvesti u pjesnitvo antiki dob i antike ublike: danas: vajed-mki naziv za skupmu najbtajih ljudi u nekoj struci, pokretu i si.; fir. skupina izotopnih elemenata Plejade (gr, Pleiadni) mit. 7 kCmi ma-uritanskng kralja Atlanta, b^bimite hog.isa i budi: kad *u doznulu 'la im otac Atlant mora drati na Irdrma itav nebeski s">dL oajni? zbug njegom patnje izvrile tu samoubojstvo, nakon ega ih je /un prcUuno u rvijesde. tzv ^Vbjiia'; *<*r. Vlnfcia (Tvijcde gledano p)hm okom ugleda kao da ima ycdum Evijeza, ali se teleskopom vidi Oko 4fHJ i. uhp. plejada

plekieob lasti \gri. pitkih plete nj?, tka-nje, blastos klica, izdanak) mn. bot, bilike s dvostrukim kotlladonima pleksi^staklo (lat ple^uM pleleiu vrsto s-t^klo knje sll Izrauie od nrkib pu-stbnih smjesa plekfms (bat. plexus; ?ool. aplct ivaca ih krvnih ila pleksus solaria I lal. plexus Boiarisl zool. "sunani ipJcf, split gangbj-akh Aivaea u srtdnj*m trbuhu ili u podruju eluca plektogoati (gr, plektos pleten, gna-tbos zubalo, eljujt' EOOL ribe oklap-njae. skupina Tropskih nbu iivib bO|B pltktopodi (gr. pk'ktob plertn. pus gen. podos nogal zool. ribe ha araslim ^trainiim perajama pleklron 'gr. pkfHip udaram, InL plec-trurnf pero, Lrzalkn (od ulont-ve koh, dr%e(.a Jj kovine i kojOin J!ii Lin udarali n ice citro, harfe plemirian (gr plcmmyro prelijevam se) koji ima puno Hkova. luni potjee od obilja sokova plemirija (gr. plemmvfiS priljev, plima, bujica* med. ohihje lokava, priplena potestas 1110 plerotim autnort sokova u tijelu vtAc no &U treba plona putnstas Gat.) v. plenipntonciia plena proprietus [Jat.' prav, potpuno vlasnitvo plenaria fides flat) puna, vjtta, potpune vjera plenaidj :lat plenarium) zbirka bJbln-skih odjeljaka is evanelja {evange-Ujanjaj i apo^tnlskih puslanica fepi-stolarija' koji se itaju na katolikoj mm; kutija u obliku knjige u kojnj Se uvaju relikvije plenarna sjednica v. plenum plenarni {lat. plenanus) putpunh pun, s punim brojem plener [fr. plein-air) umj. slika naslikana pod vedrim nebom, obasjana a svib strana svjetluau; plutwr-filikarttuo prikazivanje predmeta, na slici u punoj svjetlosti, ohasjanih -*r RTih strana sunanom svjetlou bez Rjene pleneriat (fr. plajn-airisti shkar koji radi slike pod vedrim netmm, oa puno] sunanoj svjetlosti pl^nilujiium Gat.) lat. pun mjesec, ott-tap plcntpottncija Gat. pleniputontia) puna vlast, neograniena vlast; punomo", akt kojim ae nekome daje punomo plenlst (lat. plenua pun) Dl. prisfaaa nauavanja da u prirodi ne postoji prazan prostor pleno ehoro il. pleno horo <laU glaz. cijeli tbor. sa svim glasovima plena jure Gat.) s punim pravom pleno titulo (lat.) e punim naslovom, s punom titulom: kao kratica, na adreHJimn; p. t. plnnpuvoar (fr. plein pouvir) v, pleni-potencija plenum (lat.i puna sjednica, puno zasjedanje, sjednica u kojoj sudjeluju svi lanovi \ir razliku od udhorgke i komisijske sjednice;; m pUno (laL> u punoj srodnici, a punim brojem lanova plenus venter non Rtudet libenter Gat.) pun trbuh nerado ui pleo- (grr pleon) predmetak u sloieni-cama aa znaenjem: mnogo, vie pleogamija (gr pleon. gamos brak) boL javljanje rnznospolnih cvjetova np jednoj biljci, dl na rn?nim primjercima iste vrste pleokroizam (gr. pleon vise, cnrosgen. chrotii boja koe, boja) Gz. svojstvo obojenih dvoosnih kristala da u svim anizotropmm pravcima poknzum drukije boje i, obim toga, aa razliite boje na razliit nain plenmastija (gr, pleon. mastos sisaf med. v. polimaatijn pleomorfizam (gr. pleon vise, morfe oblik) viEenblrje, mnogolikual. vie-likust, raznolikost; uap. pohmorfizam pteonastian Igr. pleonazo imam previe) suvian, preljemn izrazima istog znaenja

pleonazam [gr. plconfl&mo& viak, pretek; ret. uporaba Su vinih rijei u govoru ili pisanju, suvino obilje ryeei (tj. kad ae u rije irega znaenja upotrijebi i drugu ije je znaenje sadrano %e u prvoj rijei), npr. siromah prosjak, tura baba, mali co-vjei itd.; med. pretjerana razvi-jenost ih prekobnijnost jednog dijela tijela, npr. Best prstiju na ruci p]Porama (gr. pleo plovim, orama pogled, izglad.i a lika plovljenja, slika ohale kopa polako pmiazi ispred oiju gledatelja, dok ovome izgleda kan da pkrvi amcem pokraj predmeta prikazanih na slici pterofonija igri. pleres pun, fone gias. zvuk] glaz buinost tona, punoa tona, snaga bina plerotici igre. plento punim, ispunjavam, lal. pterntrcak mn med. tijekovi koji pomau popravljanje i jaanje pleit>ttxam 1111 plerir tijela nakon preleiane bolesti; usp. sarkotici plerothcam :gr- plerotes pnnoa, potpunost) fil. nauavanje o stalnoj ispunjenosti prostora tvarima; supr. atomizam plcroza Igr. plerbis) med. punjenje, jaanje tijela nakon bolesti plesigraf (gr. plesso udaram, gralo piem, bihjefrmj sprava koja opisuje prostor iz kojega dopire jeka (.kod perkusujskih ispitivanja) plesimetarlgr plr^o udaram, metron mjera, mjerilo; med. potok, ploica koja se upotrebljava kod perkmnjskih ispitivanja plesiuanthropuft (gr. plesios blizak, anthrapas ovjek! junoafriki praovjek iz pliucena pleaionanr lgrr pleaioa blizak, sauros guteri pal. "ivotinja bliska guteru", zrmjnguiiter. fitsilni gmaz, dug 35 m. dugaka vrata, male glave, kratka repa i * perajama umjeslu nogu pletar Igr. pletbron) starogrka mjera za povrinu (iulro, ral) i duinu 1100 etopa, petina stadija, oko 30 metara) pLctizmograf (gr, plethos irina, veliina, grain piftrrm. hiIjuim) med. instrument koji biljei kolebanje obujma jednog organa. pletomerlja (gri- pbHhos mootvo. me-roa dio) mad* prekobrojnost dijelova tijela, npr. Bent prstiju itd. plelora 'gr. plethore punjenje, zasienje) med. prenhpunjenost sokovima, punokrvnost pletoriean ''gr. plethore prepunosU koji ima suvie krvi, punokrvan plraimndan (gr. pleumodes bolestan na plua, pleumon pluai med. koji boluje od tuberkuloze, susiav pleumodes Igr. pleumon - pneumon] plna med. onaj koji boluje od tuberkuloze, suiavac pleiunonija igr. pleumoma = pneamo-nib) med. v. pneumonija pleupropijeza (gr pleura, pyon gnoj) med. zagnojavanje poplunice pleura '.gr. pleura) anat. pupluuica, porebrica, pluna maramica pleuralgija (gr. pleura porebrice, al-gob bol) med. bol pop lunim, bol porebrice pleurezija (gr. pleura) med. v. ploun-tis pLeuritian (gr. pleuraj holestan od upale poplunice Ipurebrive, plune maramice) pleuritis (gr. pleuraJ med. upala poplunice (porebrice, plune maramice) pleurodiriija (gr. ploura, odyna bol) med. roumatina bol u vinini nieu-rtibrenog miia p]eurv>pncumnnija Igrt. pleura, pneU-moo plua) upala plua i poplunice pleuix>tonuja igr- pleura, lome rezanje) med. rezanje pvplumce. porebrice radi uklanjanja kodljivih tekuina koje su u njoj nakupljene pleurotonus igr. pleura, ton os rateg-nutost. napon) med. v. pleurOtoto-nus pk'urutotonua (gr. pleurothea bono, sa strane, tnnos zab^gnutoat, npon) med. boni tetanus, iskrivljenost tijela na jednu stranu (vntla tetanusa" pl;Untan Ifr. plaisant) ugodan, zanimljiv, zabavan, smije?an, aljiv pleKontcrija ffr. plaisanlerie* aala. zabava na neiji raun, zadirkivanje; piaisnn.trrir a pari it. ploznntri a par |fr.) Sala nastranu, bez Sale, sasvim ozbiljno pleziopija (gr, plesios blizak, snsjedan, ops gen. opos oko) med v pltziopsija pleziopsija (gr. plesios blizak, susje-dan, opsis vidj med kratkovidnost plunV (fr. jihusir) zadovoljstvo, uivanje, zabava, ugodnost, udobnost; mrtn pliding

11 J plnmula ptai&ir eh. raan plezir (fr.) moje uii-vanjt. moje veselje (est naziv ljetnikovaca i mjesta sa pruvod) pUding* long! plearfingj prav. voenjt parnice; hrana na suri u plijirnti (fr. phor) savijali, previjftti, borali, praviti nahorc; voj. poprjfttati, povlaili hl; jab navikavati konja du se lako okree desno i lijevo plikn (lal. plia, polonica. fr. plique} med, poljska kika. bolem kose zbog neistih sokova (u Poljskcg dosta Ce-3la, po emu i dobiva nazivi plikarija M=it. plicaria] bor. obina crvo-to&aa [kao tobonji Ujek protiv "poljaku kike''); usp. plika plimeia (fr. plumage) perje; ukras od perja na eSim i kacigi, perjanica plimo (fr. plumeau) velik jaatuk punjen pn hulji tama, slui Ba pokrivanje plinta (gr. plinthos) arhit. etvrtasta ploa (kao podnoje kipova, slupova. Spomenika ; dio zada koe od zemlje pa do vijine prizemlja^ stopa. *aokl" pliocen igr. pleion vise, kainnp novi gooJ. drugi, mladi podndjidjak n<-o-gt-nn ili mlaeg tercijara, u ijim ae okaminama nalazi najvie novih ar-gunukih vrsta pliocenNkn formacija gecl. v. pliocen pliao (fr. plisse) pravilni nabori na enskim haljinama, nabor, hora pliflirati i fr plisseri nabtrati, praviti rmbcire na enskim halunama plis njem, PliisctL engl. plush, lal. pilus vlaa. dlaka) barunasta tkanina, rt-amt, barun od pamuku, Tana,jutr di vuno, polusamt. polubarSun plnnjbrali (fr. plovjer, Lit phcare; aaviti, savijati, previjah, slagali; voj. izvesti tik: izvoditi) pokret mdi oblikovanja kolono plomba (fr. plomb olovo, lat. plumbum > olovni peat ib znak na paketima, vratima, landuciina. vagonima i dr.; maaa kojom ae puni upljina pokvarenog zuba kod im* se lo esto uje pogreno: blombal plombaia ifr. pfomba^eJ 7-3lijevanje olovom; udaranje olovnog pirata (plom-bek, ispunjavanje upljih zuba olovom ili kakaom drugom smjesom ptomberija (fr. plomberje) ljevaonica olova; lijevanje i preradivanje olova; izradba olova: peaenje olovom plombirati ifr. plomher] zapeatiti olovom, udarib plombu na poiljku, vrata, sanduk i dr.; zaliti i'ili: zalijevati, ispuniti' ulovom; upalj r.ub ispunili olovom di drugian kovinom, nekom smjesom (pogrenu; blombirali) plonjrati i fr. plonger) roniti, zaronja-vati: voj, otvor topovske djevi spustiti, pucati nadolje plot [ni?.) 1. put, kozft, tijelo; 2. Ijubat-na strast, putenost; -i. ten, boja koe plotun (fr. peloton, taj. plotonej voj. eta, polu eta ili vod pjeaka koji. po zapovijedi, istodobno okidaju puke: plvtunskn paljba uitodobno okidanje puaka jednog odreda vojnika 'pie-akai, istodobno lapuljivanje vie vatrenih oruja ii topova) plovan ital. piovann) upnik, parob pluderboze '.njem, Pludorhose) uiod. iroke hlae do koljena, obino u boji plumbacijn ;lat. plumhntiO: zalijevanje oovom. udaranje olova iplombe) plumbago ilat.) min. v. grafit plumbali -Hat. plumbum olovo kem. spojev. superokaida olova s bazama plombatura '.Int,.' v. plumbacija pLombizam i.Jat. plumbum olovo) med. trovanje olovom, tj. olovnim parama i prainom plumbum (lat.l olovo; olovni peat; olovna kugla, olovna oy^v p]umazan ;lal. plumosu*) pernat; dlakav pLumpadding it. plampuding (engl.) kola s groicama plumula (lat,; boL pupolji plural plnraJ (lat, pluralis bc. numeruaigram. mnoina, upr singular plurale tantam (lat.) gram. jerinobroj-na nje, rije koja ima samo mnoinu, npr.: ljudi, nnoalc, gae. gusle, kare, grudi, prsa, vrata, kola, Vinkovci, Krievci itd. plurali* majeBtatlcuB it. plurabs ma-jestatikus [lat.] "mnoina velianstva*, obini da vladar o sebi govori samo u mnogim "'mi" umjesto "ja^i pluralu modeatatis Uat.'i 'mnoina skromnosti", nbitnj da pisac, iz skromnosti, govorei 0 sebi i u svoje ime upotrebljava mnotinu umjesto jednine i'"mi" umjeHto "ja1")

pinralisti (lat, pluralis mnoSinski, u mnoini) 1. fil. pristae i sljedbenici . pluralizma: Demokrit, Leibnkt, Her-bart -lamrs, ,HimmrI i dr.; 2. vlasnici veeg broja imanja knja pripadaju poloaju pluralitet (Lat plurabtas) mnoina, veina: pluralitas imUirum i tat.) veina glasova pluralizam iliil. plurali^ mnoinFki. u mnoini,1 fd. postoianje mnoine, prisutnost mmtfine; metafiziki smjer koji shvaa stvarnost kao mnotvo odvojenih l samostalnih naela pluralni (lat. pluralis] gram. mnoiin-ski pluralni izborni virtcni sustav biranja po kojjem jedan bira (prema svojim godinama, imanju, poloaja i naobrazbi) moe imati pravo na vise glasova, npr. u Belgiji PlurLma vota valent (lat.t Veina glasova odluuje plos (Int,) vise; mat znak za zbrajanje (+}; znak kojim ac oznaava pozitivan broj +); tli. znak 2S oznaavanje pozitivnog elektriciteta, pila: viak, ostatak, vei iznos; nadmonost. prednost; supr. minus plns-etektricltct (lat. plus, gr- elektrona fj. elektrtcjtel koji se izaziva plutoniflti na staklu kad ae ono trija svilom, pozitivan elektricitet, oznaava se znakom plus (+); 7a rasbku od 'tij-rtun-cltklntiteSa, tj. elektricilela koji su izazivji u ovome sluaju nn F-sn li i to u podjednakoj koliini, ih na ebo-nitu i smolama kad se trljaju krznom, i koji se zove negaltvrU efokln-riU't i oznaava znakom minu* (J plus-minos 'Jlat..i vie-mnnje, otprilike pluakvamperfeht 'lat. plus-uuam-per-fecrum* gram. glagolski oblik koji izrie radnju koja ae izvrdita u davnoj prolosti, tj. prije neke dru(le prole mdnje. pretprole glagolsko vrijeme plutej [lat. pluteus krov. zakloni 1. streha, nadstrenica: 2 lifiinkasti dar-valni) oblik morskih jezinaca i zmi-jokrakih morskih zvijezda plutokracija (gr. plutokratial I. vladavina bogatih (pomou novca i ka-pilabi) vlada novca; bogati ljudi, plu-uikrati plutokrat (gr. plutos bogatstvo, kratos jainn, snaga, vlast) onaj koji vlada, kop ae odrava na vlauti pomou bo-gntFtva (novca) Pluton (gr. Pluton, lat. Plutol 1. mit. bog podzemnog svijeta kod atarih ir-ka i Rimljana, vladar carstva mrtvih; 2, astr. 1'2. oujka 1^10 pronaen uansneptun^ki planet, udaljen od Sunca 5920 milijuna km. a vrijeme njegove revohirije iznosi 249 godina plutonij (lat plutonium) kem. radioak-tiiTi element (transuran). radni bruj 94, atomska teina 23& i 239, znak r"u; u prirodi ne postoji, ved je dobiven umjetnim putem 1943/44. prilikom radioaktivnog raspadanja takoer undetmm putem dobivenoj; kom. elementa neptuiuja; ima iskljuivo va*nu primjenu u dobivanju atomske energije plutomuti (laL Pluto) geol pristae plu-lonizma 1113 plutonistiki 1114 pneumatika plutonistiki (Jat, Pluto) koji je putao utjecajem! djelovanjem usijane Zcm-Ijinc unutranjosti plutonit mn. dubinske eruptivne stijene plutonizam Gat. Pluto) geoL leonja po kojoj ae stvaranje stijena, pa i svih ostalih geolokih pojava, ne pripisuje samo djelovanju vode. nego i utjecaju Zemljmc unutranjosti koja se jo nye ohladila Iza razliku od teorije ne-plutnjiizmti, po kojoj su svi vrsti sastavni dijelovi Zemlje postali jedino djelovanjem vode ili uz njezinu pomo pluvijal (lat. pluvia kie, pluviale) ogrta protiv kie. kina kabanica; ogrtau slina odjea katolikih sveenika koju nose na popodnevnim bogoslujima i drugim sveanim crkvenim obredima plnvinograf (lat. pluvia kia. gr. gralo piem, biljeim) pluviometar s registrom pLuvtnozan (lat. pluviosus) kian, kiovit; koji donosi kadu pluviometar flat pluvia kio, gr. rue-tron mjerilo, mjera) kisomjer, sprava za mjerenje visine oborina; ombro-metar, hiietometar pLnvioae it plivioz Ifr.) peti mjesec u novom kalendaru Prve francu-ikc republike U 79a.). od 20. I. do 1. II Pluvius UatJ "kini", pridjevak vrhovnom starorimskom bogu T| upitni kao nositelju kie Plymouth rock it. plimut rok {engl.) vrata ameriko oplemenjene kokoi pneuma (gr. pneuma dah) dah, zrak, eterina vatra; ivotna snaga, duh ivota, duh. dua; fil. kod gnostiara; boanska klica ivota u svijetu; u kranskoj teologiji: Sveti Duh

pneumnt (gr. pneuma dah. teko disanje) med. ovjek kratka daha, uskih plua pneumatemija |gr. pneuma dah, haima krv) med. prodirale zraka u krv pneumatieari igr. pneuma dah) fiL 1 pristae nauavanja o ivotnom dahu IKipokrat i dr.); 2. no gnoatia-rima. oni koji su ispunjeni kranskim duhom, sa razliku od hiliara (hyle = tvar. materija) i psihiara 'psyche = dua) pneumatiena kada kem. sandui ispunjen vodom ili ivom u kiriem se. pri kemijskim radovima, hvataju i dre plinovi u staklenim valjcima pneumatina maina zrana pumpa pncumatiria posta posta koja se pre-noni kroz cijev zranim tlakom pneumatrna eljeznica eljeznica, najee podzemna, koja se kree pomou zranog tlaka i alui pt>glavito prenoenje paketa i sL pneumatini Igr. pneumatikos) koji se lie zraka, zrani; nastao zbog zranog tlaka, zasnovan na zakonima pneumatikc ih aeromehanike pneumatini jastuk jastuk, obino od gumo koji sc puni zrakom pneumatini telegraf brzojav u obliku zamotuljka koji se alje djelovanjem zranog tlaka kroz cijevi pnenmaiicno lijeenje lijeenje planinskim zrakom ili udisanjem zbijenog zraka (u pneumatskom kabinetu) pneumatieno ognjilo Etf. sastoji se od jedne cijevi s poletnim klipom; kad ae klip naglo gurne u tu cijev u kojoj ima zraka, zbijeni zrak se toliko zagrije da se komad truda, koji se nalazi iznutra na klipu, zapali jer kad se jedna zrana masa od 20 stupnjeva zbije adrjabatski na polovinu svog volumena, njezina temperatura se popne za 96 stupnjeva: kompre-sijsko ognjilo pneujnatika. ;gr. pneuma dah, puhanje) 1. unutaraenja guma sa zbijenim zrakom (na kotau motocikla, automobila itd.); 2. Ga. dio fizike koji prouava kretanje zraka, tjr teinu. 1 pneumatizam tlak i kretanje zraka i plinova, aero-mehanika: pneumatizam (gr. pneuma dah; duhovno bie) fil. shvaanje da u svijetu stvarno poatoji samo duh, a da je tvar samo prividnost perfava; spirituali -zam pneuma to- Igr. pneuma) predmetak u sloenicama ^a znaenjem: dah, di-aanje; tlak; plin pneumatocela (grr pneuma. kele prodor) med. oteklina nastala zbog prodiranja iraka.; zrani prodor u pluima pneuma to d (gr. pneuma! med. v. pn cu ni at pneumatodan (gr. pneumatodesl nusd. napuhnut; koji ima uska prsa, koji kalje pneumatofor ^gr. pneuma. fero, fbreo nosim.) zool. zrana komora kod cjevastih meduza pneumatograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) mcdr vr pneumograf pneumatokemga (gr. pneuma. ehe-meia) kemijska prerada plinova i zraka pneumntokord (grr pneuma. ehorde ica, struna) Eoluva harfa, kutija s tankim bokovima na kojoj je razapeto vie ica prilagoenih na iati ghia i koje, kad se stave na vjetar, titraju i proizvode zvuk pneumatolitski (gr. pneuma, bytes raspadljiv, razlui v, otopiv) koji je nastao od plinova i para utjecajem ke-mijskih reakcija; pnaumatolilske rude one koje su postalo od plinova i para utjecajem kemijskih reakcija, mijeajui se ih aame medu sohom ili s rudama u okolnom kamenju pneumatoliza (gr. pneuma dah, puhanje, vjetar, lysis raspadanje, razluivanje) geol. raspadanje minerala i stijena pod utjecajem vrelih plinova, a vri sc u blizini vulkana i vrelih izvora pneumometar pneumatomahija (grr pneuma dah; duhovno bie, mabe borba, boj) fil. nijekanje postojanja duha uope, nijekanje postojanja duhovnog o ovjeku pneumatoraks (gr pneuma, tboras trup, prsni ko) med. v. pneumoto-raks pneumatoterapija (gr. pneuma. the-rapeia lijeenje) med. lijeenje zgusnutim ili razrijeenim zrakom

pneumatoza (gr. pneumatosis riadi-manje) med. skupljanje zraka ili drugi b plinova, osobito u organima i tkivima u kojima ih, normalno, ne tri trebalo biti, napuhnutost, nadim pneuunaturija (gr. pneuma. uron mokraa) med. izluivanje zraka ili plinova s mokraom pneumo- (gr. pneuma, pneumon plua) predmetak u aloenkama sa znaenjem: plua pneumograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) med. sprava koja grafiki biljei kretanje prsnog koa pri disanju pneumokoJk (gr. pneuma, knkkos, lat. eoceus zrno, bobica) med. loptasta klica, najei uzrunik upale plua pneumokonioze (gr. pneuma dah, disanje, konia prah, praina, pijesak, pepeo) med. zajedniko ime za siii-koEii, siderozu, aluminozu, tj. za bolesti koje nastaju udisanjem kovne ih kamene praine i njezinim taloenjem u pluima pneumolit (gr. pneumon, Iithos kamen) med. kamenu slian sloj vapna u pluima, pluni kamen pneumtiliza 'gr. pneuma dah. disanje. Iysis rjeavanje) med. operativno uklanjanje priraslica izmeu po-pfunice i porehnee pneumometar (gr. pneumon. metron mjera, mjerilo' med. naprava za odreivanje kapaciteta plua ?a primanje zraka u zdravom i bolesnom sta 1115 pneumom e trija ine poco allegro nju. c-iiii&nc snage kojom se udie i izdiie zrnk pncamoinetrjja [gr. pneumon. metria mjerenje med- mjerenje pluta s obzirom na veliinu prmtora za primanje zraka pnenmon (gr. pnuumonl anat ploa pneumon algija (gr pnnimon, algos bol) med. bolrnt plua, suica, tuberkuloza pneumoiiektarlja (Gr, pneumon, ckta-sis istezanre, flironje) med. proflire-nje plua pneumonici i.gr. pnciumonikou plumj mn. med. lijekovi za bulusti plua pneumonian (gr. pnr^mouikosf pluni; pniiumonina Bred'Htva v. pneumonici pneomunija (gr. pneumon) med. upala plua pneumonitis fgrc, pneumon) med. v pueumonija pneumonocelu (gr- pneumon, kele prodor, kila med. pluna kila pneumonoftpja (gr. pneumon, fthio propadam, strada vam, iezavam, nestajem) medv. pnuumonoftizis pneumonoftbeiK Igr, pneumon. (thi'ds suaicai mrd. tuber kulom plua pneumonoga tri crni (grc, pneumon, gjisUir eludac) koji no tie plua i eluca, plunozoluaui pneumonogranjH (|jr. pneumon, grafia pisanje, opis) opituvanju plua punu monologu u 'iP**- pcieumun, login znanosti din medicin* koji prouava plua pnenmonoinantljft (gr- pneumon, manteia proricanje) pr-mcanje, gatanje iz ploa pneumoaometar (gr pnmimon. metron mjera, mjerilo.p mr. v. pneu-mometar pneumonopatian igr. pneumon. pa-thoE bolesti koji boluje od plua, sulica v, tuberkulozan pneumonopatija (gr. pneumon. pa-Ihos bolest) med Op6 naxiv za sve hole?ti plua pneumonoupazam (gr. pneumon, spa^mos gr< med. gr u pluima pneumoperikardlj (gr. pneumon, pe-nkardion o&rdaje, ourcjelmed skupljanje zraka u OFrdaju pneumopiotoraks 'ftr. pneumon, pvon gnoj, '.hurnv trup, prsni koS) med. skupljnme zraka i gnoja u pumom kosu pneumopleurttii (gr. pneumon, pluu-ron bok, rebro) med, istodobna upala plua i poplunicu pneumoragija (gr pneumon. rag- korijen ori regnvnu lumim, kidam, prolomima med. krvarenje iz plua, pljuvanje krvi pneamotifiiK [gr. pneumon, tvfos) med tifub a upalom plua potomotomija ;gr. pnmimon, tome rezanje! med nperacna pluta radi uklanjanja nakupljenog DOJa, stranih tijela, odumrlih dijelova plua, nametnika iparazit-ir i dr.

pneumotoraks (gr. pneumon, thora*. trup, prsni kos) mod. nagomilavanje (ilir upumpavnnje) zraka u plua tuberkuloznih boleunikfl dfi bi ne obr>-ljeli dio pluii stisnuo i na Laj nain prestao raditi; pnciumatoraks pnigalion (gr. pnigalion) mod. mora pnigma (gr. pnigina (rurtenie) med. izljev krvi koji ovjeka u^uJi pnigmuH (grc. pnigmou guenje) med. guenje pocbissimn it pokirimo [tal.> glaz. vrlo malo poco it. peko (tal. poco. lal, paucum) glaz. malo neto: tin pnat iL un puko tal.) neto malo poco a poco it pokoa poko (tal.) glaz. malo po malo. pnetupno poco allegro it. poko alegm :ral.> elaz. malo brze, malo zivfje; Un poco allcgro poco forte 1117 poenter pneo ftirtu it. puko fiirte [tal.J glaz. aia lo jfie poco lento iL poko lento ital.l glaz. malo sporije, ne suvie sporo poco meno it. poko meno :talj glaz. malo manjv, neto manje poco piano it. poko pjano :tal.) glas noSto ti St* poco pi il. poko pju (tal.) claz. malo vi&e, \nft(h, neto vise poco prsato it. poko presto (tal.) glaz malo brtv pocolana (Lai, pozzolana; v. pucolana podagra (gr, pus gen. podos noga, agra pliien, lat, podagra) med. kostoboljri u rogomu, ulozi, giht podagrian (lat. podagricus) koji boluje od knutobolju. kostobulan u nogama podagrik (laL podagricus) onaj koji pat: od kofltobolje u nogama podagrist (lt. podagra^ v. podagrik podngrozan i Inr, podngro*msf v. podagrica!! podalgljn igri. pus gen. podesnoga. ?bi-pai, algob bol) med. bol u tabam-ms: takoer: podagra podartrita '-Kr pu gen. podo^ noga, arthron rglnh) med v. podagra poderbrod (niz. poderbrood) trg. vrsia Secern, i?medu jerinostavnog i rafiniranog poest (gr. pus, podos noga) arhit. od-mcirifile na stubama, iri stupanj stuba podest libi, podest. laL. potest:* mo, vlast; glnvnr, poglavar) vlastodrac; namjtAnik. upra^iteli pokrajine: gradski nudile, gradski naelnik u Italiji podest! i tal- podest' v. podest pudijifcfr podioo.laL podiumiuzvieno mjesto "za govornika, glumca i rir.;; podnoje, postube; prednji dio pozornice maj ispred zavjeael podobatrija <gr. pua gen. podos noga, latrcia ohoiavanje, potivanje) potivanje nogu. oboavanje nogu (idola, kumira l pedologija i,gr. pui gen. podos noga, lu>na nauavanie, znanog) dio medicine kuji pnruava noge podometar >gr. pua gen- podos noga. metron mjeri mjerilo) sprava koja broji korake pjefeaka di konja, broja korakaT vrsta h<id<metra podorouma ;gr. pus gen. podos noga, rheumri tok. teenje, bolesna Lvar koja seta po tijelu) med. reumatizam nojpi podozoa ^gr, put gen. podos ooga, zoon ivotiivja) mn. znn\. rod u koji spadaju lankonoSci, tfuskavei, pauci i dr. podrum (gr. hypn ispod, dromos cesta, put) 1. podaemrjna prostorija ispod kuo; 2. vinara, konoba, krma, pivnica; 3. drvarnica; 4. staja, konju-oicn podumeta * tal, ruiidamentum) temelj podvig [rus.' pothvat, djelo poenu igr- poiema) vea pjesma, pjesniko djelo (nnj)occ epsko), spjev poenifr. pouit, lat puneium) Loka, bod; dio, odjeljak; oko na kockama i kartama, vrijednost pojedine karte; u kocki j Sportu: bod, jedinica koja se pri ocjenjivanju rauna u uspjeh: pobijediti na poene na kraju borbe ili natjhcanja imati vei bruj bodova (tj. toaka koje se, pri ocjenpivanin, raunaju kan uapjoh i na zavretku zbrajaju) poena cnpitaltp it pena kapitalis (lal i prav, ainrtna kazna poenue uggravatiu it. pene a^rava-cio i,lat) prav. pootrenje kazne, povi ienje kazne

poonta, poanta (tr. pomte, lat. puneta bod) Lit glavna misao, cilj, alac [dosjetke, epigrama di anugdote) poenter icngl.. Fr. pomreri 1. lovaki pa kratke dlake: ptiar, prepelicar poenter tr. pomtrurj 2. onaj koji utvruje i biljei poene, provjeravat rada. osoba koja u radionici biljei podatke o radu koji obave radnici, normipoentilizam 1118 poker rac: voj, onaj koji. niani topom, ni-andija: u kartama: bankarov pro-tuigra. onaj to na neku karto stavlja odreenu svotu poentilizam (fr. point toka; smjer u novijem slikarstvu kuji. udaljujui se od impresionizma.. tei na slici ou-vali prvobitnu jasnou i istou boja i zbog togu ne stavlja na platno mijeane, nego iste boje u odvojenim tokama ih crticama, tako da se, glodane s odreene udaljenosti, u. mrenici oka same mijeaju u tonove koji se ele stvnnti; neoimpresionizam poentrran (h\ pointerl naglaen, podvuen, osobito istaknut; zaotren poentirati (fr. pointer) istokati, praviti 1x>ker opskrbiti tokama, punkttra-ti; istaknuli (.ili: isticati, naglasili) neto i time skrenuti pozornost na vanost toga; udariti toku, obiljeiti tokom, oznaiti tokom (svnsetak neega); usmjeriti, uperiti, nani-anitj; pren. smjerati, ciljati, nanisa-niti, pucati no, teitb u kartama: staviti ulog na kartu poet (lat. poeLa, gr. poictes) pjesnik. poeta laureatus (lat.) lovorovim vijencem ovjenani pjesnik, nagraeni pjesnik poetaster (lat.) nazovi pjesnik, stiho-klepac poetian (lat poeticus, gr. poietikos! pjesniki, pjesniki lijep, pjesniki vrijedan, zanosan; usp. poetski pooticar (lat. poetica) uitelj pjesnike umjetnosti, poznavatelj poetike poetika (lat poetica, gr. poiellke) znanost o pjesnitvu, teonja pjesnitva poetizirati (lat. poeta, fr. poetiser) praviti stihove, pisati pjesme; baviti se pjesnitvom; dati (ili: davati emu pjesniki karakter (ih: pjesniko obi-Ijs^je); izlagati (ili: prikazati, iznijeti, prikazivati) to na pjesniki nain poetski [lat. poeticus. gr. poietikos) pjesniki, koji se tie pjesnitva; zanosan, pun poleta; poetian poezija igr. poiesia) pjesnika umjetnost, pjesnitvo; pjesma, pjesme; pren. divota, ari supr. prosa poganizam [lat. paganus seljak.) ne-znabotvo, mnogobotvo (izraz nastao po tome to sa neznabostvo najdue zadralo po selima, pagua = se-loj poganski (lat. paganus seijak) neznabozaki, mnogoboaki poganstvu (lat. paganus) v. poganizam pogonijaza (gr. pogon brada, pogonias bradat) med. bradatosl; rast brade kod ena pogonufll (gr. pogon, Clos koji voli, prijatelj) prijatelj, ljubitelj brade pogonolngija (gr. pogon brada, logia) dio medicine koji se bavi bradom i brada tou pogrom (rusj proganjanje nedunog stanovnitva; masovno strijeljanje, istrebljenje pohati Injem, backen pei, priti) kuhr v. panirati puil de chevre it. poal d'evr (fr.) kozja dlaka, vrsta tkanine od vune i pamuka poil de laine it. poal d'len [fr } trgr fina nojeva pera poiln d'Orient it. poali d'Orjan Ifr.) "upavac s Istoka", popularan naziv za francuskog vojnika koji se u Prvom svjeLdrom ratu borio na Solunskoj fronti (19151918), "Solunac" point-lace iL point-leis i.engl.) ipka raena rokom, ipkane vrpce points de Venh*e it. poen d'Vniz (fi\) mn. venecijanske ipke, mletake ipke pokal Ifr. bocal, njem Pokalf pehar, bu-kara, bokal, vr poker fengL poker) kartaka hazardna igra sa dva do est igraa s ulozima, karte igraa ne procjenjuju sc prema 1 poklisar vrijednosti pojedinih karata, nego prema broju istih karata, broju uzastopnih karata, npr duplum. trup-lum itd.

poklisar (^r. apoknsarios) diplomatski predstavnik visokog ranga, veleposlanik, ambasador; izaslanik uope pokulirati (lat poen lom vr; pijanka! pijanci ti, pijan evali pol (lat- polus, gr. polos stoer, osT osovina, Zenujinn os, neheska os) stoer; astr., zem., kozmogr. stoer, obje krajnje toke na simetrinoj osi ku' gle, npr. Zemlje, oko koje sc okree: - krajnja toka Zemljine osi prema j"' sjevera zove se Sjeverni ili Arktiki pol Ilat. polus articus). a oremajugu Juni ih Aniarktik' pol (lat. polus "h antartieticusj; nebeski polovi krajnje -- toke nebeske osi oko koje se prividna nebeska kugla u 24 sata je-danput okrene; fiz. toke ili mjesta koja su sjedite suprotnih sila ili . - svojstava, npr magnetni polovi su r. mjesta na magnetu koja tee su-protnim smjerovima i u kojima je njegova privlana sila najjaa; Zem-Ijini magnetni polovi ne poklapaju se s njezinim zemljopisnim polovima [v. deklinacija) polaka (tal. polacea) poljski narodni ples = poloneza polakikoproza (gr. pollakis esto, ko-pros gnoj, kal, blato) med- preesto odlaenje na zahod kod nekih duevnih bolesnika polanda (tal.) zoni. palamida, vrsta skue polarimetar (lat. polaris, gr- motron mjera, mjerilo) fiz. v. polariskop pnlariskop (lat polaris. gr. skopeo promatram) fiz. dio polarizneijskog ureaja Iza ispitivanje polarizirane svjetlosti) polaristrobonietar Oat. polaris, gr-otrobos. vrtlog, meto) kemr ureaj za pcdaiizir ana zraka odreivanje mogunosti optikog okretanja (okretnog kuta), osobito kod eernih otopina i drugih optiki aktivnih tekuina, lj. onih kojo okre-u polarizacijsku ravninu polaritet {lat. polantasj teenje ili tmjer dvaju slobodnih magneta prema magnetnim polovima Zemlje: u irem smislu: svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posjedovanje dvaju polova, ili dvaju potpuno suprotnih mjesta sa suprotnim (privlanim ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i elektrini polaritet; uope: cijepanje jedne sile na dvije suprotne djelatnosti koje tee ponovnom sjedinjavanju, suprotnost dvaju svojstava ili dviju sila koje stoje u meusobnom odnosu polarizacija (lat. polarisatio) fii. davanje ili primanje polariteta; polarizacija svjetlosti svojstvo knje dobiva prirodna svjetlosna CTaka prelamanjem, Eobito kod tijela s dvostrukim prelamanjem (islandski kristal), kojie se pokazuje u tome to se takva polarizirana zraka razliito ponaa u razliitim pravcima (za razliku od prirodne svjetlosti); svaka odbijena reflektirana svjetlost je polarizirana, te znai da se titranja takve svjetlosti vro u odreenoj ravnini, titraj-noj ravnini; v. dielektrina polarizacija polarizacijski aparat fiz. ureaj koji slui za promatranje prozirnih tijela u polariziranoj svjetlosti; Nikulova prizma pularizatorllat polarisator) fiz. dio po-larizacijskog ureaja koji daje polariziranu svjetlost, prva Nikolova prizma kroz koju proe prirodna svjetlost i polarizira se. tj. titra u odreenoj ravnini; usp. polanskop polarizirana zraka fiz. zraka koja se u razliitim pravcima ponaia razliitu ma polarizirati polarizirati Gat. polaris. fr. polariser: liz. davati ili primati polaritet polama distanca astr. udaljenost lene zvijezde od Sjevernog nebeskog pola polarna li sira lisica u zemljama oko Sjevernog pala. veoma cijenjena zbog svog "krzna koje je inate bijelo kao snijeg, a ljeti postane sivo polarna svjetlost titrava tinjajua svjetlost krija sc vidi nou u krajevima oko Zemljinib polova, zvana aurom hnrmlLi sjeverna zora, aurn^a australis juna zora Polama zvijezda astr. sjeverna zvijezda, Sjevernjaa. posljednja zvijezda u repu Malog medvjeda, u njezinoj se blizini nalazi Sjeverni nebeski slo-er ili pol polarne koordinate v. koordinate polarne struje morske struje koje idu od polarnih podruja k umjerenim pojasevima te, nosei sobom ledene brjegovc, ugroavaju pomorstvo polarne zemlje zemlje koje lee oko pola polarni (lat. poiaris) koji se tie ili potjee od polova, stoerni; suprotni, suprotnog djelovanja, suprotnih svojstava

polarni krugovi stoerniii, polarnici, usporedniei (ili: paralelnki) od 6fi 1/ 2 stupnjeva sjeverne ("sjeverni polarni krug") i june ("juni polarni krug") irine, koji odvajaju tzv. polarne pojaaeve od umjerenih pojase-va polarnici Gat. polus, gr. polos stoera zem. stoermei: v. polarni krugovi polnmost Gat. polantasffiz. v. polaritet polaroid specijalno staklo koje niti odbija svjetlo, niti zabljestava: fotoaparat koji odmah izrauje slikr polderi (niz. polderj plodni dijelovi kopna nii od morske razine (ograeni su nasipima) polenin polemiar (gr. po lemi kos ratni; ratr>-bnranj vjetak u voenju znanstve prepirke; onaj koji se voli prepirati 'osobito o znanstvenim i umjetnikim pitanjima i shvaanjima); pisac polemike polemiki (gr. polemikos ratni; ratoboran) koji pripada polemici; koji se prepire. koji napada, napadaki; ,oo-lemihl xptxi spisi koji sadre ubranu jednog i napadanje oprenog shvaanja polemika (gr. polemos rat; prepirka) vjetina prepiranja, vjetina voenja znanstvene prepirke; prepirka izmeu predstavnika dvaju razliitih znanstvenih shvaanja, a sastoji se u obrani svoga i napadanju protivnikog shvaanja; rat perima polemizirati (gr. polemos rat; prepirka, fr. polemiscr) boriti se, prepirati se, voditi polemiku, osobito o raznim znanstvenim shvaanjima polemograf (gr. polemos rat, grafo piem, opisujem) opisivao rata. pisac o istu, ratni povjesniar polemografTja (gr. polemos rat. gralo piem, opisujem) opisivanje rata, opis rata polemograf!ka (gr. polemos rat. gralo piem, opisujem) vjetina opisivanja rata poJcmologija (gr. pulemeo ratujem, logos rije, govor) znanost o ratovanju, njegovim uzrocima i posljedi-eania polemoskop igr. polemos. skopeo gledam, promatram) ratni i kazalini dalekozor lopernguker) poleti flat. pollen prah od brana u mlinu) vrlo sitno brano, prah; bot. cvjetni prah. pelud polenin (lat. pollen prah od brana u mlinu) kem. biljni sastojak koji se priprema od cvjetnog praha; uap. po-len, pelud 1120 polenta polenta (tal., lat-j omiljeno tab jelo: ka-5a od kukuruznog brana ili kestenja, prelivena maslacem, uljem ili maau i posuta parmezanom (slina gancima ili puri); ospr palenta poleografija tgr polis grad. gratia opis) opisivanje gradova, opis gradova poli- igri. poly) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem, mnogo-, visepuliakantican (gr- poly, akantha bodlja, trn) koji ima mnogo trnja, s mnogo bodljika poJiaririja (gr. poly, oner gen. andros mu, ovjek) \. mn. bot. XIII. klasa u Linneovom sustavu biljaka: biljke iji cvjetovi imaju vei broj slobodnih pranikih niti pol i an dri ja {gr. poly, aner gen. andros mu. ovjek) 2. mnogomustvo. brana vez-a ili odnos jedne ene s vie mueva; bot svojstvo s 20 do 100 slobodnih pranikih niti u cvijetu poliangije^gr. poly, ongos posuda) bot. biljke s mnogo pregrada u plodnici poliant (gr. poly mnogo, anthos cvijet) bot. centralnoamerika biljka krasnica s mnogo miomirisnih cvjetova: tuberosa poligmteja (gr. poly, anthos cvijetj zbirka cvijea; zbirka raznovrsnih odabranih tietetristikih djela poliantian (gr. pol>. anthos cvijet* bot mnogocvjetni; koji ima mnogo cvijetova poliarhija (gr. polyarchia) vladanje mnogih n jednoj dravi; usp. monarhija poliarhjjski (gr. pedyarcbia) naziv za dravno ustrojstvo u kojem vlada vie lanova; usp. monarhijski poliartriti^ (gr. poly, arthron zglob) med. akutna upala veeg hroja zglobova poblautografijn Igri:, poly, autos sam, grafia pisanje, crtanje) vjetina umnoavanja crtea, spisa i si. putem policijski otiskivanja na mramornim ploama; litografija poli ban rpoly mnogo, bain kupka, kada) prostorija s viae naprava sa pranje (tuevi, kade i si.)

polUjJastian fgr. poly, blastos izdanak) koji ima mnogo ogranaka, koji je razgranat pollblastija (gr, poly- hlaslus izdanak) velika razgranatost, obdje ogranaka, obilnost rasta poliblcnija [gr. poly, blenna sluz^med. jako n agom il a vanje (izluivanje) sluzi, lajma polica iengi. policy, p. poliza, tr. police) isprava (ili: podnesak, povelja) o osiguranju osobe ili stvari s tonim i detaljnim popisom osiguranih stvari i s uvjetima pod kojima je osiguranje ugovoreno policajac (lat. politia, gr. polileia dravna uprava; ustav; drava) osoba koja je u slubi javnog poretka i sigurnosti, redar, straar policefalan igr. poly, kefale glava) koji ima mnogo glava, mnogoglav policeman it. pohsmen (engl.) policajac u Engleskoj i Sjedinjenim Amerikim llravama policija (gr. politeia dravna uprava; ustav; drava, lat. politLa) ogranak dravne vlasti koji se bnne o odranju javnog poretka, osobne i imovinske sigurnosti; djelatnost te vlasti i osoblje u njezimij slubi; zgrada n kojoj se nalazi ta vlast; redarstvo policijezija tgr. poly, kyesis trudnoa, kyeo zatrunim) med- viestruka trudnoa policijska drava drava u kojoj se briga o javnom poretku i sigurnosti cjeline vrsi na raun slobode pojedinaca i neovisnog pravnog ivota; supr. pravna drava policijski [lat. politia) koji se Lie policije, koji dolazi od policije, koji pripada policiji, redarstveni 1121 policitacija 1122 polil'ooija poliintacija [lat. policitatio) prav. jednostrano obeanje polioitemija (gr. poly, kytus uplje tijelo. itpnn, omot, haima krvi med protjerano stvaranje crvenih krvnih zrnaca polidakrija '.grd poly, dakryim suza) med. pr-iticrano izluivanje suza, pretjerano Rjsenje polidaktilan igri. poly, daktylos prsf kuji ima ni nogo prstiju, mnogoprst. sestoprsL polidaktilizAm (grf. poly, diiktylo: prati mnngoprstosl, pojava estog .-i prsta na jednoj ruci ili na obje ruke, ili na rukama i na nogama polidelfija (gr poly mnugn, adelfoi brat, seslraj mn. boi. XVIII. kla*& u Lirmeovorii sustavu biljaka: biljke ta cvjetovima ije su pranike niti -<ra-sle u tri LU viu snopia pol i demoni r.am [gvi pcJv, d,u-nvjn dubi vjerovanje u posttijaoje velikog broja dobnh i zlih duhova (demona) poLiduinmika (gr. poly, dynamis ada. snaga, mac) obilje, velika j,akt poJidipaijn igr. poly. dip*a ed) mtd. eanje, velika, prekomjerna, nepri-rodoa ze, osobito kod eerne hole-;n Pol i dor vgrt. poly mnngo, uWon dnr) ut mnogo darova17; mit. jedan od sinova .-] trojanskoga kraljevskog para Prijama i Hekube poliedar 'etc. paly, tdra 4 nov a. onifl!. geom, tnelo omcdeuD ? vise strata policnceTalilis Igr. polio* siv, bjeliast. on- u. kefsie glava 1 med. upala SL^e modane supstancije ppliestezija (ere. poly. jiiEthedis osjeaj t med- pojaia kod bolesnika oboljrhh na ivce i lenu modinu da jeau rednostavan vanjski dodir osjete kao da je iivrScn vise putn polifag (grf. pcily, fagem jesti, derab.j mnogojedaL, mnogoder, avaMojednc, svatoder polifagija (gr poly, fagein jesti, de-raL) mod, pretjerani tek, prodrljiva polifarjoaoijn (r/ pi>ly. farniakon lijek* prenaupanost tijekovima, pretjerivanje u uporabi lijekova poHfurmakon [gr, poly-faroiakon) med lijnk sastavljen od vie Ijeko-vitib tvari: lijek za mnoge bolesti. Polifem mit. jednuoki div kod kojega sc sklonio Odisej ua svojim lutanjima 'id 'l'roje prema kui poliferacija flat, proles dijete, potomak, ferre nositi, donositi) biol. umnaanje pojedinih sastojaka staninog tkiva, umnaanje stanice dijdjcnjem, bot pupanje. nn dijelovima koji obi-no ne nose pupoljke, npr. kad iz sredine aice izbije nov cvijet polifi]an (etc. poly, frilon list) bot. mnogobst, mnogobsOat polifj I etian Igrr. poly, fylon stablo, pleme rod; bio] koji vodi piidnjetlo od vie njih; poiifilelina hipoteza hipoteka po kojoj je organski avijet na-st-TO od veeg broja razliitih najniih ;ib bia, supr. monocle hcan pcdifilija (gr. poly, fyllon list; 2. bok mnogoli^noat, umnoenost lia ili cvjetova neke biljke kom udscupa o redovii'jg, provijnog broja polifUija igr. poly, rylos prijatelj, poly-filia) 1. ljubav prema mnogima; obilje u prijateljima politieks ;gr.-fr polyfleK) cijev od plastinog materijala

polifobija (gr poly mnogo, lebeomai bojim se) med. bolestan strah od mnotva pojedinih stvari poli fori (gr poly, fone glas. EMjk| glaz instrument; vrstn aristona polifonian (gr. poly, fone gla*, zvuk) videglisan; mnogozvuan polifonija (gr. poly, fone glas, zvuk) glaz vifcgiasnust, mnogog)asnost, mnoguzvunost; viseglasno&t glazbenog stavka, pri emu svaki glas ima 1 polifonizam svoju punu melodinu samostalnost; istodobno izvoenje dvijuT triju i vie razliitih melodija poliftmizam (gr. poly, fene gla>, i1 vuk) v. pol i mm jn polifraiija igr poly, fraiis govorenje. roii!in izraavanja} velika govorljivot, brlliavost (osobito kod nekih duevnih bolesnika) poligalaktian (gr, poly, gal j gen. galaktosj mlijeko) bogat mlijekom, koji ima puno mlijeka poli Ral pk lija (gr. poly, gain geo. galakio lahjeko) med. obilje mlijeka. punom lijcno&l pol i galija 'gr. poly, gala mlijeku j med. \ pobgaLaktija poligamian (gr. poly, ganioiip koji ivi s vie ena: hot. v. polignnuja poliganijja igr. poly, gamos svadba. brak, udaja, enidba, lat. potygamia) mn bi'l. XX3L klasa n Linneovom sustav bdjaka: biljke koje, osim berma/rodititili cvjot&va. imUfu i mj^ke ili 4cni<kt cvjetove, ili i jedne i druge iaLodobno polignniija Igr. poly, gamu* avadba, brak, udaja, enidba) brana veza jedne osobe s vie osoba mgog spola, u uiem smislu: veza jednog mu-kana s viSe ena, mnoguen^tvo poligamjtt igr. poly, gumo^ svadbo, nr.nk, udaja, enidb^i pnLia muo-gozenstva poligfJiiiam {gr. poly, gen- loinjen od gignutnai postanem, nastane ml biol. shvaanje da sve ljudske ra^e nemaju podrijetlo samo od jedne vrste, nastale nu jednom zomljopisnom mjestu, nege da su postalF: na radnim zemljopis ni oj tokama, supr. mono-gem^am poligiolja 'gr. poly, gyue ieon, lat po-lygioial 1. mn. hot, dvanae&u red o klasdmri IXIII. Linneovofj sustava bujaka: biljke iji cvjetovi imaju mnogo toaka pcdigrnfiJB poliginiju (gr. poly, pjyne Sena) 2. brak izmeu jednog mukarca i vie ena, mnogoenstvo; usp. ^obgamija poliglobuJijn (gr. poly, lal. globulus ^aptHj*> med pretjerano veliki broj (ili: nagemdanost") crvenih krvnih zrnaca poliglot [gr. poly, glotta jezik) ovjek koji zna vie jezika: pisao koji piSe na vifit jezikn; djelo koje ima isti sadraj na vie razliitih jraika (orobilo izdanja BibHje kod kojjb eh osnovnom tekuu dodai'ii, u paraltuiun s^upcjui^, prijevodi na Viiie jezika) poiiglntaki (gr. poh/, glotta jtmk) viejezian, koji zna vie jezika: na vie jezika: pcligloiski leksikon rjenik vie jezikn poligon igr poly, gonia kut) 1. geom. ^eojjjtj7jBk/i slika uh: lik) omrdena s viie duina, viekutnik. 3, \i\ utvrenje, sanac zatvoren e Vte strana; topniku strelite; velik nenaseljen prostor ili poselmo ureena prostorija za ispitivanje tehnikih lOinih sredstavn i zj vjebanje u tehrukim rodovima vojFke, npr. inenjeri jaki poligon, komijdki poLgon i r poligon ijn Jgr. pi>ly. gignomai nas-taneoi, postanem, rodim ?oJ velika sposobnost rndanja, velika plodnost poligonometar (gr. poly, gonia kut, metruL mjera, mjcrib>) gtum. sprava za mjr.renje viekutnika poligonometrija (gr. poly, gonia kut, uietn.i mjerenje) geom. mjerenje vi-ckutmka, dio geometrije koji ee bavi mjet'cnjcm pravocrtnili hkova s vie od tri strane poligon ski (gr. poly, gonia kut) vie-kulan, koji se tie viaekutnika

poligraf (gj\-. pory-grafr*ji mnoEopisac, pj5ac koji pije moogo t o iwmu i svaemo; Rtrej za kopi/anj? poligrnfija igr. polv-grafraj pisanje o svemu i svaemu (obino na iteLu vrijednosti i duhioe) 1123 polltfrafski 1124 potikrcmian poligrafski (.gr polv-jzrAfiko) koji mnofio pie; izraen na *trju za kopu anjc pol igram iprf. pufy. gromma crta. liniju: lik omrdcn s vise strana; pretiskana stvar umnoena kopiranjem poMaT-nmatski fgi poly. grumma ^lovo) ki'j' ima mnogo alovft, B mnogo ilovo poli helija i_gr. poly, cheo lijem) meri, stalan pruljev poltridrija igre. puVv. hioron mojim set med prekomjerno' znojenje poUhilaniarj rgr- poly. cbylos soki soan bogat sokom, pun soka. suvisr hranjiv polihillja (gr. pnly, chyloa Sak> med obdje hranjive tvan koja daje mnogo mlijenog soka, dakle hrane poUhlroijn (gr. put>, chymoq eok 30c-riu.it, hogatftvo ftokjm, julova FriibJmnija igre. poly, hymnoi pjesma) mil. "bogata pjesmom", jedna od devet muza. mu/a lirske poez-ije i glazbe. *str. ime planetoidi! polirijxtnr Igre, pcJ>, hulorin znam, poznajem: uposnnjcm.. jakusim! znanstvenik koji vlada cjelokupnim zneruem svog vremena; onaj koji po-jnaje *vo znanosL ali, najee, nijednu temeljila, ivi=znalica, sveznadar polihistorija gre. pnly. hisfOria uumje, potnavanjc: velika uemuU veliko najldnohl iz ^nh HTiannvenih pudpollholija (gr poly, eholo u' med. jako izluivanje ^ui polihrvatan Igr p"ly. rhrestOtf uporab-ljjvi uporabljiv za mnoge tvan. opo-rabliiv u. mnogim slnmevjaia, npr. polihre^tna sol pollldajixam (gr poly, idea predodba^ cmao) psih. obilje mudi i cjelo-kupnr duevne djelatnom; fupr, mo-noidejizam poJiidriJa [pre:, poly, idris vian, iskuan, obavijeteni v. potihistorija polikiirpieaji <gr, poly, karpo* plodi hot k^i tron mnogo plodova, * mnogo rodova polikladlju (gr, poly, klados ifdunak. mladica' hot. umnoeno, poveano 'tv uri nj ci izdanaka i pupoljaka kod blllH^h poliklinika (gr. piJy, kliniko* koji loi u pndtelji) ustanova u sklopu bolnice kojfl prua lijeniku pomo ambulantnim pad jemima: opu ruilnica gdje te lijee razliite bolesti lu Bn-gle*koj>; usp. klinika polikor/ Igr. poly, chnrdo atca, struna] glaz. instrument s viae ica, napruv-lien 179H., pretea klavikordfi pol i koti led oni fgrc. poly, lioryltdon supkaJ bot. biljko s vie od d%ye sup-ko Polikrat Igr. Polykrates) muan vladar na grkom otoku fiamrisu tc vUh dobrotvor kulture ivladao od rio *22 ci. n. e.' poli krom an (gr. poly, chromn boja) koji ima viae boja, viebojan pnlikromjiticaji i^rj poly, chroma boja) v. polikrornan polikromemlja Igr- poly, chroma boja, haima krv) med. pretjerano poveanje krvnog crvoniia polikrom^jg gr poly, chroma boja) viAebujnoAt. Imjcnjc dijelova grade-vine i plastinih umjetnilnb djela raznim bojama 'osobito u starom i arenjam vijeku, u novije doba ponovnu ul:izi u modu) poli krom ografijB (gr. poly, chroma boja, grafiu pisanje, biljeenje) ilo-dobno tiskanje u vide boja na tiska rakom stroju pulikron igr- polv. chrann* vrijeme,) kojj dug Uajer dugotrajan polikronican (gr, puly, chronob vrjje-mt( v. poilkrnn poUkaen 1125 polikneu igr, poly, senos tudinac, stranac) min platinina ruda kena sadri eljezo, platina pomijeana i drugim kovinama

E'uliksona igrr Pidyxeael "gostoljubiva'"; nut. ka Pnjamn i Hekube polikuLtura (grr poly, lat. culLura uz-, goji 1. &r. oliradivanjo pod pnblir. no podjednakim uvjetima rnrnih vr-Bta ujyeva i rishnjft u nokuj iendji, vrlo pnkladno zbog Luiffl ?<e, ako jedan usj*rv svojim prinosom podbaci, i narod moe koristiti oalabm: 2. rast raznih vrata drvea na jednom kompleksu ifduaj sa svakam pnrudnom (umom, kod koje je raj<hlavina raz-novrinc ie?etacije\ tipf muitokuJtUT pol i I uma igr. polykminal h'U. kori dis-junkthTieg silogizma; sluaj kad dis-junkcijb prve premije pndrii vifie rno-gunoFcb udp. dilema^ vrilema polUojl If poly. IngoK rije- r-ugovor izmeu vi'i* <isoba: dynlog u kojem sudjeluje vie osoba poLilogija "gr. poly-logisJ razgovorljiva t, govorljivost, prifilji vot polimastijn (gr. poly, manlig sisa. dojku"! rr^ed. pojava postojanju Lri|u ili po]imat Lgr poly-mathtK jnaj koji je puno ulm. ovjek pun itoanja polimatija ijpv. poly-matJua velika uenost r velika nacilanou polimeliJQ <gr. poly, melos ud> med. prckubrojnost dijelovn Uiela. npr ?iest prstiju Ltd.; pletomelijn. pokdsk-tilija polimeran (gr po'y, mnr-n dio' koji ima mnogo dijelova, h mnogo lanova, mnogi* lan polim-ijn .gr,poly,mamdboJmnoge-d]^eJr>o>l, kem- stanje dvaju ib vie spojeva koji, dodue, imaju jednak relativni, ali nemaju jednak apsolutni broj kemijski isfrirodjuh atoma *1 polinezijski polimeriancija Tlat. pol> men utio; kem proces stvaranja polimernih kemvjtkth spojeva: v. poljjnenja polimeriiam 'vr. poly, meros diot mnoodijVLa'Jat. mnogolanoit polimelalan i.gr. poly, metallon kovina.' kiyi aadrzi nekoliko kovina. polimutar (gr. poly, metran mjer;i, mjerilDI u khmatolc^iji sprava koja je spoj termometra i ragrometra po/imatrij* 'gr<j poiy, merna mjerenje; glaz. nimi<ka mnogodtrukotit jedne melodije poliniitrja ;^rr poly, mythos gutkn, pniat bt viae manjih pria u jodnoj veoj; prenatrpanog zaplrtemh do-gjulaia n k-nialisnim djthmn polimorfan 'gr. poly, mnrft oblik) mnogoob;hum, koji se javlja u mnogo ohlikb, u razliitim nblicima polimnrfija <gr. poly, ioorro oblik) mnocnobheno&t; min. svojstvo nekih fcrnlalo da se javljaju u razliitim fcrr'te.tlnuu oMuma, a imaju iib kemijski HavLiv (usp. hemimorfya. ho-liedrnai. zool u vezi s pcidjejom rada: razliitost tjelosnug astnva lanova Late ivotinjske zajwlnice (npr, kod CJevniLih meduza) ih 2ivotiniHke 7ajndniCe [kod pela, mravj, l#rmita); bot M*(j razliitog oblika na istoj bi Ljci pnliinorfitam igr- poly* morfo) v. poli-morrija polimicij* ilat. pollinatio) bot opras> vanji* pc?I>niBjcart'gr. pory haima krv'JtO/J ima mnugo krvi. punokrvnu polinennlja '.gr. poly, haima krv' med. obilje k| vi, punokrvnosi polineurirlH (gr- poly, neuron ivac) med, ioLod^hna upala ufcceg hrojh ivaca PolinezijA '(fT poly, nesootoki"zeni-ija i mnogo oLoka" i.Ausualija) poUneriJAlu > gr. poly, ne^ns ciLok) koji pnpada ili ivi na otetima Junog PolinJk 1126 polipteri Diiira: polinezijski jezici = oceanijski i Jukaste. hr;i< rfttokla. Antigone i Izmeoc; poveo ^Sedmoricu" proliv Tebe i poginuo u dvoboju s bratom polinktura Gat. polUnctura) pranje mrtvaca, premazi van je mrtvih, tijela uljr-Tn polinom (grc. po\y. lal. ime. naziv .> mat. brojana ven'ina * vie lanova, vi-elani algebarski iaraz. opr a + b ^ t + d pulineman (gr poly lat. nomrn ime, naii*1!1 koji ima mnogo dijelova, mnogo lanova, vielan poliourileitis (gr. poHog siv, sijed, myc-Los sr. mu 7 [li na, mozak) med. upala j degeneracija sive modinske supstancije kod djpit bolest koja dovodi do uzetosti

polioriiman (gr. poly, onyma ime) miu^imneri, koji ima vie imena, koji ,1c -. rnnogo uiiit.i poliorjimija (grf. poly, onymSi ime) mnogoimenost, vicimenost potiopija (gr. poly, opyis vienje) med. mnogostruko vienje, dvostrukovid-noat poliopais Igr. poly, op sis) v. poliopifa poliopter (gr. poly, orao vidiin. gledam) opt. staklo za umnoavanje poliorkelika (gr, pohorketikos opsadni, pnli-orkeo opsjedam) voi dio vojne rnimostikup se hnvi opEJedanjern, zauzimanjem, opsjbdmm ratovanjem poliosis (gr. poliosis sijeenje, pobos siied) med. osijedjelost, sjjedost kose polip igr. polypus koji ima mnogo nogu* 1. med. rneinata i hrabuiila-sta izraslina u ljudskom tijelo ib na njemu (na srcu. U nosu. jednjakuT elucu, mokranoj cijevi, maternici i dr.j; 2 zool. vrsta morskih ivotinja koit provode ivot privren^ na jedmrn mjestu; od njih se, bespolnim putem ili pupa nj em, razvijaju meduze, a od meduza spolnim putem, tj iz oploenih iaja. postaju polipi poli par <la.t- polvparium) zool mjestu n vodi na kiTirm s*i uu-nlnii pr>hpi, v. polip 2 polipatiaji (gr. poly, pathos bolest) med. koii pati r>d vie bolesti polipatija (gr, poly, pathos bol, patnja) m'd mnogi bolovi, mnogOdLruki hol poJipedijs (gr. poly, pais gen paidn? dijele) mnugodjrtnost, mnotvo djece, obilje u djeci; peliteknija poljpetalan [gr. poly, petalen IieM bot. kuji ima mnogo, tj vie od est latim potipilan \gr poly. lat. pjhii? d^aVn. vj&s) koji im.i mnogo dlaka 'Kose), kiticmat polipioiiija (gr. poly, pion matao, go-jan. debeo) med. gojnost. pretilost, &klomist debljanju poliplan igr. poly, lai. planum ravnina] zrakoplov s vie od tri krila koja su rasporeena jedno ispod dmpoliplazijazam [gr poly-plasio^i um-n'iJavnnji? crtea, .-ipisa i dr poli-.iulo^ralija polipi d (grf. poly, poleo prodajem) pro-daia naveliko; supr. monopol pulipozan (lat. pulyposus) slian polipu, pukpast" bolestan od polipa poJipozija (gr po)y, posis pijrnjr: piej preiehka sklonoyt piu. gebs sa pi-tm polipragmatian ^gr. poly, pragma-tikos djelatan: iskusan u poslovanju) veoma janvvt. veoma zaposlen, nemirna duha, kop sr. stalno nccim bavi poli pragma tik (gr. poly, pragma djelo, rad) veoma zapuden ovjek, rao-holiar polipteri 'gr j>i^y, p*eron krilo* mn. zool. mnogoknlcj 'Jankunoci a viae pari krila); viseperajari (ribe a vrp lenih peraja) poliptih 1127 polistilon poliptih igr poly-ptychon) 1, vie ilika itie^ujioLa*. pflveKanib tako da ine odreenu ijelinu (osobito na 'diari-ma); 2. knjiga s mnogo listova, an-bka knjigu s vise od tri tabliu?: 3. popis crkveni/? dobara 'Jat Pob/ptj-ehon ecclesiasticum) pnlipoton (grf. poly, ptosis pade) e-Etn ponavljanje jediir rijei f> pro-mirenjenim za vre tkam. pipr. ovjek ovjeku vuk polii* Injem. Polier) v. palir polirati (lat, jtnlire, fr. polir) gladiti, glaati. Zatiti. uglaati, napravih s/oj-mm. usJBjip trljanjem (npr. kovinu); popraviti, dotjerati, napraviti ljepim: profimli potiritnika 'gr. poy. rhyrhmoi mjera vremena, takt) glaz. istodobna uporaba razliitih ritmova u raznim glasovima; supr. iaoritmika polis f grd. po?) grad, grad kaji \t ujedno i zasebna drava rnpr. kod ilarih Grka) polisarkija ''gr. poly, unrx gen. ^Sj'kos nevu) med mesnato*',, ve/ika rat^E-jttnost -miia, gojnodt polRarkozFi fgr. poly, sari gen. sar-k[y") med. v polisaikim pohs.craijfl ;gr-; poJy nxno^o. serru-coM anak.1 bng\". vieznanost. svojstvo neke rijei da ima vie znaenja, npr. rjje zemljo moe imnti vie zuao-nja. aj vrs(a tla; hi kopno, a pj'.rti-ua tla kao imovina, d) domovina, drava poli^henoatistian (gr. poly, srbpma-cizu oblikujem, uobfiavam; mnog'j-oblian. koii ima mnr^o oblika, a razliitim oblir-ima;p'j^^naririt stihovi poet. stihovi koji izgledaju kao da imaju neoravian oblik

IHfliirijalJja (gr. poly, aialim pljuvaka) med- preveUko izluivanje pljuvake, ihnpenje polisUabigr poly, syiiac "dugigram. vi-Seslona rije polisiLabian i'gr. poly, syllabe pli>g) gram. viedoiin, koji ima vie slo-gnv.i polisilogizam i.gr. poiy, sylogismos s-ilogizimi. posredni zakljuak) Jeg. sloen posrLdjji zakljuak, lan^c sdo-giiina, iz^nenje jednog iz vie od dva suda polifcindeton (gr. poly, syndrton a*eafl' ret fjuivi ^omilnnja veznjka bez gramatike potre de radi pojaavanja dojma, opr.: bila je i lijepa i zgodna i pametna, supr. asindmon poJisinodija (gr, pory, Tymodia 7ajed-mki put^ esto sastajanje, esto odravanje sastanaka poUsintetiATi (gr. poly, synthetikos ktiji pnpjda =aptflvTjanju ih sklapanju, slaganju; sastavan) koji *paja u sebe mnogo dijelova, viestruko sloen; pohsmteticm jezici jefficj koji razne reenine dijelove stapaju u jednu rije s glagolom (polismietizam), kakvi su, npr., gotovu svi ameriki jezi<_t polisintetizaru 'gr. poly, jynthci^ *aslavljanje, alaeaoje, sklapanje) v. pod pnlisintetian prJininteza ',gr poly, ^nlbesic siisl svijanje, sklapaoje. alagaoje) spajanje vie dijelova u jednu cjelinu polifikop (gr. poly, skopeo gledam) opt. -'JakJo 2tt omnod.-jvanye. sa imiou*-struavanje poliuomatija (gr. poly, soma tijelo) med. punoa tijela, gojnost poliTpennan 'gri.. poly, pperiufL i]eme) bogat sjemtnom, pun sjemena poUspermija 'gr. poly, sperma sjeme) prodiranja veeg br-sja siemeiub sta-fiiea u jaie. prevelik odljev sjemena polistilan (gr<_. poly-stylos) arhit mno-Eostupni, koji ima mnogo stupiwa, s mnogo stupova polbrtilon i.gr pdy-st^'lonj arhit. zgrada s mnogrj ptupo\a p ili sto mi 1128 pulitokrja polistomi (rjo poly. *toma usfci mn. 7mc-\. viseuilieo IvrEta uirobnih crva) poJirinel lir. polichiuehVf nljivac, lakrdija; komian lik u nekim zapadnoeuropskim kazalitima lutaka. u*p. pu)inc)a poli tehniki 'gr. poly, leebnikos) koji obuhvaa mnoge grano umjetnosti i znanosti; koji pripada politehnici politehnika (fir- polyr t&ihnikr umjev-nostj vjetina) prijanji naziv za visu tehniku kolu; kola u kojoj se ue sve grane tehnike politeiat igr poly, thcns bog! pnstaa poiiteizma. mnogobofcac politeizam lgrr poly, thcos bog) vjerovanje u vie bogo%a, mnogototvo; usp. mouoteizam politeknija (gr. poly, teknon dijete, edo) pnlipedija po lite lija (gr. poly. thHe hradavira na dcjia. sisi) med. pojaca vie braa^ta na dojci politesa {fr. polilesse) uljudnost, pristojnost. ugladenoaL dobar odgoj politiar (gr politikos javni, dravni) ovjek koji ae praktino ih teorijski bavi rzavoun poslovima, vjeatak i enable upravljanja dravom, dravnik, pren. snalaljiv. vjet, okretan, lukav i oprezan ovjek politika ekonomija znanost o z.^iko-nima ekonomskog razvoj* drufiU'a te =u njezin predmet drutveni proiz--vifdni odnoo koji se razvijaju i mijenjaju po odredemrn zakonima u jezi f ratvipnjeni outcrtjeliuh proizvodnih snaga drutva; u ljudskoj povijesti razlikujemo proizvodnu odnose prvobitne zajednice, ropstva, feudalizma i kapitalizma poli lika geografija dio antropogeografije koji ne bavi zemljopisnim promatranjem i prikazivanjem povijes* ng oblikovanja, zemalja i. drava, Fluei se osobito stntafiiikom pulitiki (get pohtikoa javni, drzavml ki>|i je u vezj ja znnnosli o drruvi, koji se tie znanosti o dravi, dravu, javni; pren. mudar, snalaljiv.. okretan, oprezan, prepreden, lukav politika igr, puli^ grad, drava, po-HtAos graanski, dravniki od pn-lites graanin, dravni gradanjn, politike skraeno od episteme politike, techiie politike poznavanje drave, vjetina upravljanja driavimil 1. znanost i vjetina upravljanja dravom; znanost o ciljrvima drave i o najboljim sredstvima i putovima koj,i vode, ostvarenju tih n^ljeva. dijeli sc na unutranju (Ugirvine, finanuji-, privreda, prosvjcta; vojakaf i vanj&ku politiku, koja ae bavi odnosima prema drugim dravama, pren. metoda rada neke drlave, stranke, ustanove ili pojedinra, mudrost i vjetina ophoenja s ljudima i snalaenja u ivotu, dosjetljivost, snalaljivost, lu-k^voB^, prtprodenost poJilika (krt political mn 2. dravni poslovi; djelatnosti koje je tiu dra.ve politikant (gr. politiko politika) v po-Hhkaster

politikaater igr. politike ixililik.il naze vi politiar, takozvani politiar, tr>-vjek koji so bavi politikom, a nijr za nju dorast.no poiitipi Igr poly, typos otisak) jnn lisk reljefne ploe za natpise: rijeci koje &e esto pojavljuju u jednom komadu; takoer: vinjeLe, ukrasi L'.d. poliiipija (gr. poly, typos utiuak; tifck. umnozevanje tiskanog sloga; tiskanje ukrasa, vinjeta i dr. politirati {lat. politura) glaati, davali U ti: dati) vanjski sjaj emu poJilizirati UaL polisitare) baviti se politikom, govoriti o politici: bistriti politiku pol i rakija Igr poly, trliooo raam, stvaram dj^cur radnnje oumgn djece, velika plodnost 1 poli tornati 1129 politoman (gr. poly. tomos odsjeak. reiaii]j koji una mnoga ronjeva, s mnogu retnieva poli top igre. pi'ljr. topos mjeto) mal geomelruki oblik u prostoru od etiri dimenzije ih vie dimenzija politopiari (gre. poly. lopos mjesto) koji vnjedi za mnogo mjesta, koji se nalazi na mnogo mjesta; poUtopian sat Eooani sat koji pokazuie vrijeme u vut gradova ili rojeila pulllnhijsrgic poly, !hn* gen Ihnthos dlaka, vlasi med. neprirodno povean rast. kose ili dlaka, prekomji rna ru-njavost, dlakavost poJitrofJao [gr poly, trolikos prehrambeni) suvie uhranjen; suvie hranjiv politrofija (gr. poly. iTnlt prehrana) med. pnvrrnZn* prehrana, prcrrranfe-nu-iL politropi ju Igre. poly, tropom okret: nain) velika okretnojL, domiljatost, dosjetljivost, lukavost; raspnloenje. ukua ja mnoge stvari politura '.Irati glaanje; uglaan ost, sjah P?wj vanr&ki sjaj; hjep vanjski izgled, gladna poliurija (gr, poly. uron mokraa] med-poveano izluivanje mokrae polivinil-klorid tehnol. sintetika vlakna koja ae dobivaju od acetilena nizom poJimerizacijakih kemijskih procesa; neosjetljiva su na djelovanje vo-- de, a znatno otporna i postojana prema djelovanju alkalija i kiselina, ali au nepostojana na povienoj temperaturi, polivinil slui za ujadbu ribarskih mrea, predmeta za tehniku uporabo, kinih ogrtaa, odijela za zatitu u kemijskoj industriji it.d polivi lAOoiDski (gr. poly, lai- v"Ln ivoti hm] koii sadri vint vitamina; u^p. vitamini polka i poli J "Poljakinja", ivahan (izvorno poljski) ples u dvoctvTtinskom taktu polueija polka-mazurka (poljr polka-mazurek) okretni ples u tniet.vrtin&kom tak"u pollice verso ns polici' verzo 'lal ) "ohr-nutifii polttm", gest.' u nm^kom amfiteatru kmom se pobijeenom gladijatoru iiflkrauje milost, znai: nema miloKti, ubij ga! pollutio tenipli it. poluio lempli {.lat.} prav. OKkiTnjenje i.ili obrsaenje) hr;tma ili crkve polo (ind 1 pnrt. igra ud.i'anj^. lopte s konja, elitna hokeju pntagrafija (gr. polos stoer, grafia opis) zera opis stoerni, opisivanje polova: v pol polonoza rfr. polonai'r. i poljski okretni pld: iijegov.i melodija u troetvi-tinskom Uktu (polaka. polkaV, vrsta enskog krznenog ogrtaa; starinska haljina slina redengotu polonij (lat- polonium od I'olonia Holj-ska) Ir-rn, radioaktivni element [koji su otkrili n rtTTrrrrutu auprv^^'c Cu-ric;. atomdka teina '210 rtdiu broj 84, znak Po polonistika (lat. Toloni Poljska) znanost o poljskom jeziku i knjievnosti polonizirati |]at. Polonin) napravili Poljakom, pop el jai ti polos (gr. pelo kreem se. miem set vrsta sunanog sata poltron (Ir, poltron), tal. poltrdne, njern. Polstcr jastuk) plaljivac. kukavica; junak na jeziku, razmeUiivac; kod nas i u h-jiaenju; nhzica. puzavac, beskimenjak, podrepa^, prtpuz poltroustvo (fr. poltronnmie) kukaviluk, plalj i vost; junatvo na jeziku, razmctljivost; kod nas: puzavost, uli-zni^tvo polncija :hit polloere ukalfatj, uprljati, pollutio kaljanje, prljanje) aagauenje, oneiieme; med. nehotino nono izbacivanje sjemena zhog spolne na-draeno^ri u snu ili slinih duevnih podraaja po danu polu cir ati ltt pundiiR p oluci rati (lat. pol hitio) oskrnaviti. ubeLastiti; medr izbaciti (ili: izbacivati) sjeme abog dpolnih podraaja

Poluks (lat Follus, gr. Poh/dcukes) mit. Zeusov i Ledin, nerazdvojni brat Kasbrnnr; astr. ime zvijezde prvo veliine, jedna od dviju glavnih zvijezda u zvijezdu Blizanci poma (gr. poma poklopac) 1. poklopac; zool. krni poklopac 'kod riba) poma (lat.) 2. mn, voe pom a da (fr. pomni ade, tal. pomaLa) 1. mirisna mast za njegu lica i kose pomada (fr. pommeau, pommade]1 2. jah skok preko kooja pri emu se skakat pridrava za jabuku sedla pomeridijaD&ki (lat. pomendianusj popodnevni; pomeriijanskit biljke biljke koje cvjetaju samo poshje podne pomirit (fr. pommes IritesJ kuh. krum-pir izrezan na prutie i ispren na masti ili ulju pomidor (tal. pomodoro) rajica pnmodar (ir. model enaj koji u udije-vanju i dr. slijedi modu, kico, giz-delin; za enu: pomodarka pomolog (lat. pomum voe. gr, logos) strunjak, pozuavamlj voa i voarstva, voar pomologija (lat. pomum voe, gr. logia) poznavanje voa. znanost o vou, voarstvo; znanost o poznavanju voa Pomona (lat pomum voe! mit. staro-rimska boica vrtova i voa pompa (lat, pompa, gr. pompe) sjajna sveanost, sjaj, rasko; sveana povorka, sveani pohod pompador (fr. pompadour) 1. stil namjetaja i enskih haljina; vrsta torbica koju dame nose na ruci (nazvani po markizi Pompadour, ljubavnici Luja XV.]; 2. francuski salonski ples u XIX. st., A. junoamerika ptica lijepog perja pomposo iL pimpozo (tal) glaz. sjajno, velehno, sveano pompozan [lat. pomposus, Tr. pnmpoux) sjajan, ratkoan. veleban, divan, velianstven, svean; teSko razumljiv, npr. stil pomum (lat.) voe, plod drveta; osobito: jabuka pumum Adami (lat.) anat. ispupeni dio grkljaua, "Adamova jabuica* pono (sp. poncho) vrsta grubog ogrtaa koji se sastoji od etvrtnstog komada tkanine s jednim otvorom u sredini kroz koji so provlai glava; rraobito so nosi u Argentini, Peruu i ileu ptrad (niz.) osnova nizozemskog metrikog sustava mjera = 1 kilogram ponerabibm (lat, ponderabilis) Leio-ski. teinski mjerljiv, koji se moe mjeriti po teini ponderabilije (lat. ponderahilia) teinska tijela, ono to sc moe vagati; aupr. imponderabilije ponderabilitet (lat. ponderahihtas] tez-Ijivoet, mogunost vaganja, izmjer-Ijivost punderacija (lat. ponderatioji mjerenje, odmjeravanje; ravnotea, ravnomjerna i odgovarajua raspodjela tereta; u kiparstvu: ravnomjerna podjela teine tijela na pojedine udove; slik. ravnotea u poloajn i kretnji jedne figure ponderometar (lat. poudus geo. pon-dcris teina, teret, gr. metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje tereta ponderoso it. ponedrozo (tal,) glaz. s puno vanosti, s oaglaskom ponderozan (lat. ponderosus) teak; vaan, znaajan: vrijedan razmiljanja, ozbiljan (t obzirom na svo|u vaa-nost) ptindus (lat.) teina; uteg; ad poudus omnium (lat.) med. isto tobko od svih drugih dijelova koji dedaze u jedan lijek i pondua medicinale 1131 pondus medicinale (lat.) ljekarnika mjera (uteg! ponente (tal_> mjesto gdje zalazi sunce ^apad; supr. levante ponerologija (gr, poneros umoran, muan; lo. poroan, logia) nauavanje o zlu. otobito o zlu u ljudskoj prirodi pongo zool. vrsta afrikog majmuna bez repa, "afriki divlji ovjek", impanza, orangutan poni (engl. pony] vrsta malih, kotskih konja za jahanje i uprezaojo. obino - su visoki samo 351(10 cm. a najvie do 140 cm poniruti (lat. ponere) metnuti, metati, staviti, stavljati ponstra. (tal. finestra} prodor, okno ponlevi (fr. pontlevis. lat. pons levati-cus) pokretni most za disanje i sputanje (pred starini dvorcima) ponpom [fr. pompe, pompon) svileni cvjetovi proarani zlatom ili srebrom (kae ukras sa glavu kod ena; kita, resa (npr na vojnikoj kapi)

ponseta (fr. poncettel \Tecica s ugljinim prahom za provlaenje zboc-kanib crtea koje treba prenositi ponairati (fr, poncer, lat. pumex pki-vakk gladiti (ib: glaati) plovkom; izbo c ka ne crtee p re vui bojom u prahu, ai, i tako ih prenositi Pont (gr. Ponto, lai. Pontus) stari naziv za Crno more i zemlje koje ga okruuju Ponte de* sospiri (tal.) Most uzdisaja" li Vrm^iji preko kojega su nekada vodili osuene na smrt ponticlo (tal. ponticello mosti) glaz. mostio, kobilica (na gudakim gEaz-benim instrumentima) pontifeks [lat pnntifex) vrhovni sveenik u starom Rimu: prvosveenik, biskup pontifeka maksimus Hat pontifesma-ximits) vrhovoi prvosveenik kod pop-art starib Hi tuljana; u Katolikoj crkvi, od V. st., slubeni naziv za papu Pontitikale i.lat Fontiticale) katolika obredna, knjigo koja sadri prava i dunosti kat. biskupa (izdana 146." -1595, preraena i dopunjena u doba pape Klementa VIII. i propisana za cijelu Katoliku crkvu) poTLtifikaJije (lat. ponfilicalia) mn. sveeniki obredi koje moe obavljati samo biskup; dijelovi odjee koje nosi samo biskup te posebni znaci biskupskog dostojanstva: sveeniko odjea: sveane haljine pontifikalni (lat. pnntificaliE) prvosve-ileniki; papinski: biskupski pcmtifikat (lat. pontifka[.us) in i zvanje oontifeksa; prvosvecenstvo, papinstvo, dostojanstvo i vlast pape; hiskupstvo pontirnti (fr. ponter) stavljati novac na jednu kartu, igrati protiv bankara; poe obrati ponton (fr. * 1, aroac za most, amac optoen bakrom ili limom, kao podloga za tzv. ponton^ke mostove, osobito u ratu; pontonski most; 2. barka s plosnatim dnom na kojoj 'bije sprave za vaenje zlatonosnog pijeska; 3. bavi slina elina sprava koja slui pri dizanju brodova pontonir (fr. pontonnier) onaj koji gradi i postavlja mostove; vojnik iz pon-tonske mostovne) ete pontonski lbm vrsta najjaeg eljeznog lima pontonski most most sastavljen na podlori amaca; v. ponton 1 pontonski tren voj. povorka kola, vlak, trupa koja prevozi amce i sve fito je potrebno za postavljanje pontona pontua (lat. pontus. gr. pontos) more Pontos euxinns it. Pontus enksinus (lat.) Croo more pop-art kratica od popular art (engl. k. ti. popularna umjetnost, jedna od teodencua u suvremenom umjetnipopadbi 1132 pcirfrr kom oblikovanju; itraava reakciju na aptLrakl.no slikarstvo i obnovu osjeaja za predmetni svijet i figurativnu umjetnost popada (tal. pappataci) sredozemna sitna muka koja prenosi groznicu; am. palac, nevid popelin Tr. popehne) polusvilena sjajna tkanina, slina taflu popita (tal. pipitaj 1. bolesna izraslina na kokojem jeziku; 2. zanoktica pupHticni (lat. poples gen. poplitis ko-Ijeni zglub; potkoljenica) anal. potkoljenico! popolo (tal. popolo, lat. populus) narod populacija dat. populatioj naseljavanje, nastanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo populacionisti (lat- populatiol mn. u Kngloskoj: protivnici nauavnnja na-cionalnug ekonomista MalLhusa o prenatrpanosli stanovnitva, pristae mnoenja stanovnitva populacionistika (lat. populatio) znanost o stanovnitvo, u nastanjivanju; statistika stanovnitva popularan (lat. popularrs. engl. popu-lar, ir. populairc) narodni: narodski; pisan za narod, pristupaan i razumljiv irim slojevima; omiljen u narodu, koji nalazi odziv u narodu popularitet (latr popularitas) omiljenost u narodu; naklonost narodu, us-luuost; razumijevanje za svakoga, pristupanost irim narodnim slojevima

popularizacija (lat popularisatiol irenje u narod, rasprostiranje u narod; injenje pristupanim narodu, injenje razumljivom irokim narodnim slujevrma, nprr znanosti; omiljenost u narodu popularizirati (lat. populansarej uiniti da nestu bude operezumljivo i pristupano irim narodnim slojevima; iriti u narod; omiljeti u narodu; popularizirati se stei ljubav i naklonost naroda, omiljeti u narodu: iriti se u narodu popularnost Gat. popularitasj v. popu-lari'.et populisti Ilat. populus narod) lit. pristade populizma; takoer: proleterski pisci u Francuskoj koji u svojim djelima izraavaju revolucionarni duh svoje klase populizam (Lat. populus narod, fr. po-puliflime) lit. pokretu novoj francuskoj knjievnosti kojem je cilj, hudui da je voen i nadahnut ljubavlju prema narodu, prikazivanje narodnog ivota i njegove biti populus (lat populus) narod, nmski narod (i patriciji i pJehcjci); popalim rivnanua (lat.) rimski narod porcija (lat. portio) dio, udio, obrok, pripadanje, osobito hrane; vojnika limena pobuda za jelo; prav. dio nasljedstva porculan (tal. poreellana) fina smjesa od masne gline (kaolina) i sitno izmrvljenog glinenca (felapata), slui za iaradbu posuda i dr. predmeta; nazvana po "porculanskom puu' [lat. poreellana, coneha, cypraeaX zbog svoje glatkoe i mlijenog ajaja, ili to se vjerovalo da se izrauje od takvih pueva; porculanske slike prozirne reljefne slike od tankog porculana poro (gr. poros prolaz; otvor, cijev, mn. poroi. lat. porus) mn. mali meuprostori, otvori na koi; rupice kroz koje se izluuje znoj; fiz. meumo-lekularni prostori, nevidljivi otvori porencefalija (gr. poros otvor, cijev, en- u. kolale glava) med. uroena ih boleu steena uplji ka vost mozga, esto spojena s blesavoscu (idiotijom) i uzetou portir igr. portyra) 1, rmn. purpurni kamen, grimizni kamen, mjeavina raznih stjenovitih masa s kristalima gJinenaca (feldsputa) i dr.; 2. grimii, porfiran 1133 porpecit purpur; purpurna odjea, grimizna haljina 'purpur) porfiran igre. porfvreos) grimizan, grimizne boje; purpuran poriiristJean (gr. porfyra) med. koji se tie ili potjee od arlaha porfirit (gr. porPvra) mramor s purpurnim prugama porfirizma (gr- porfyra") med. v. arlah porfirogenet (bizantski gr. porfv-rogennetos, porfyra purpur, gennao rodim) "onaj koji se rodio u purpurnoj dvorani5, nadimak nekih bizantskih careva, "zakoniti car" (izraz nastao od obiaja da se bizantske carice poraaju u "purpurnoj dvorani" carske palae) porfirogedit (lat. porphvrogonitus u purpuru roen) v. porfirogenet porhet Ilat. haraceanus, njem. Bar-chcntj Lehiiol. jaa tkanina kuja je na naliju raupana porigo (lat porrigo) mcdr kraste, kona bolest; pitirijazis poriomanija (gr. poreia putovanje, put, mania pomama, ludilo, strast] med. bolesni nagon za putovanjem (osobito kod epileptiara' pnristLan (gr. poristikus) koji jc po pravilu, pravdan; usp. ponsfika puristika (gr- poristikus dobiven, pronaen, pciristike) log. znanost o pravljenju zpkljuaka, o zakljuivanju porizma (gr. porisma) zakljuak ia neega stoje ve dokazano, dodatak, npr u matematici porko (tol, porco) 1. svinja; 2. gadan, proklet porkoLab (njem. Burggraf) nekada: naziv ^a razliite dunosti: 1. sudac; 2. , upravitelj grada ili tvrave; 3. sudski glasnik pornija Igr. porneia blunicnjeT preljub) preljub, blud, bludnienje pomograf (gr. porneia bludnienje. blud, grafo piem) pisat ili slikar bestidnih, nemoralnih, razvratnib djela, osobiLu iz ivota bludnica pornografijn (gr. porneia bludnienjie. blud. grafia pisanje) irenje bludni-enia knjievnou: bestidna knjievnost, slikarstvo, fotografija, film pornografski (gr. porneia. gratii piem) bestidno i sablanjivo napisan ili naslikan; koji spada u pornografiju, koii ima pornografski karakter

pornolagnija (gr. pornc bludnica, lag-neia tjelesno uivanje, bludJrocd. bolesna sklonost za spolnim odnosajern samo s prostitutkama poroeebi (gr. poros otvrdnue, kele kila) med. tvrda kila, lana kila (koja nastaje zbog otvrdnjavanjal pnroinfiilocela (gr. poros otvrdnue. omfalos pupak, kele prodor, kila) med. v. poromfalon poromfalou igr. poros otvrdnue, omfalos pupak) med. kila pupka, is-pupenost pupka zbog stvaranja otvrdnuta poropejo '[gr. poros otvor, cijev, poieo pravim, inim) med- otvaranje, pomou raznih lijekova, konih pora ili upljiica sa znoj Poros (gr.) mit- boanstvo domiljatosti porotian (gr. poros orvrdnuo) koji stvrdnjava; koji pomae araivanje poroti kum (gro. poroo otvrdnem, lat. porpiicuml med- sredstvo sa zahje-ivanje, za sraivanje porozan <Iatr porosns) nevidlj'VHl upljikav, pun malih nevidljivih otvora, pun pora, propustljiv porozis rgr. porosis otvrdnue) okor-jelost; med. sraslost prelomljenih kostiju porezitet (lat. porositas) nevidljiva upljikav ost poroznoat [LaL. porositas) v. porozitet pnrpecit min. hrazilska rudaa koja se sastoji od istog zlata s 4% srebra i \tS% paladija port na4 portlandsti uie po rt (lat portus) morska luka, pristanitu; utoite, priojoite, mjesto mim i sigurnosti: uski brdski pro laz, tjesnac I osobito u Piriuejima) port-boner <fr. porte-bonheurj dono-HiU-l.i sree. Ttredum port-epe (r. porte-epej remena za vjcanjc maa na remen oko pasa; vojniki pojas: ukrasna resa na balaku i,drfrnj sablje porta (lat,' 1 vrata, ulaz, 2. prostor oko crkve, crkvenu dvorite (kod pravoslavnih crkava} Porta (Ud.) ime kojim su prije, u ^Toropi, nazivali tursku vladu; Visoka porla portabilan (laL porbihilis) nosiv, koji se moe no&iti. koii je za noenje portubilitet (lat. portahilitas) nosivost portabl (fr. porlable) 1. v. portabilan: 2. mali pisai stroj prikladan za noenje, putniki stroj portal i lat- porta, portale ulaz, vrata, fr portali) glavna vrata, glavm ulaz, sveana vrata s ukrasima, osobito na erkvHma. dvorcima itd.; prednja strana porttunent (Lal I glaz. kod pjevanja i sviranja nn sudake instrumente: prelaenja i-i. jednog tona u drugi portamento d1 voe it. portamento di voe (tal.) glaz. v. pertament portnntina (tal, portare nositi) nosilika portatl (tal. portala) mn. Irg. u pomo-akim lukama i trgovakim gradovima: popiui robe koja svakog dana sti?.a a imenima onih kojima je upuena portutiv <lat. portativum) depna knjiga, priruna knjiga porta [i van 'tat- purtaLivus) v. porta-hilan porter (fr porteuri noailelj; nosa ipn-ljame'; trjr, vlasnik mjenice ili obveznice, donositelj; mjenica glasi na portira w na donositelja; au parteur papiri it. oportcr,.. vrijednosni papiri koji glase na donositelja portfelj [fr. portfouillc) lisnica, novar-ka; torba, slubena torba (osobito ininlBlra), otuda: ministarstvo, ministarsko mjesto, resor. npr. primiti portfttj pmtujeiv postati ministar prosvjete; trg. novarka. Usnica; mjesto gdje novane ustanove dre vrijednosne papire; vrijednosni papin, mjenicv portfelje (engl. portfobo) v. portfelj portijera (fr. purtieret vrata (na zatvorenoj koiji, vagonuj: zavjesa na vratima portik {lat porta ulaz. vrata porticusj dvorana, galerija, hodnik na stupovima, hodnik sa svodovima (gr. stoa) pOrtilan (fr. porculan, tal. pi>rtolanoj pom. knjiga s podacima o poloaju ohahi i pomorskih luka

portio (fratialis il. ponio gracijalut liatj prav. dio imanja ili novca koji ne daje dobrovoljno, iz milosti portio heredJtaria it. porcio heredi-tanja (laL) prav. dio koji se nasljeduje, nasljedni dio pnrtin legli, lm a it. pereio legitima <lat.i pmv, dio koji nekome pripada po zakonu, takom ti dio portio stntuaria it porcio statuarija Gal,) prav. dio koji ena, po zakonu, nanljodujo nakim mueve smrti, udoviki dio portio viriJLu it percio viri li b (lat.) prav. jednak dio nasljedstva koji pripada djeci portir fr. portier. lat, portarius) pazi-kua, vratar, hotelski namjetenik koji uva kljueve soba pdrlirka ;Tr. portiere) vralarka portland cement (Portland, poluotok Dorsetahire:' cement po boji slian purtlundaktini kamenu (porllend-stnnu.*, zukastobijrlom vaprencu porUaDditone it. porllendostoun (engl. I pnrtlandski kamen, vrsta oaliukog vapnenca s otoka Porth-Innda . ^ T H ,.:porto 1136 porto (tal. portare nositi, perlo) 1, taksa za pisma, potarina porto 2 poznato portugalsko crveno vino tz grada Porta porto morto (tal,; mrtva luka, tj. luka u koju vie ne mogu ulaziti brodovi porto-raj (tal porto potarina, njem. frei slobodan.* v. porto-franko porto-franko 'tal. porto-franco; I. osloboeno potarine, slobodno od potarine; 2 (tal. porto franco) slobodnu luka koja ima pravo izvoziti i uvoziti robu bez plaanja carinska pristojbe portolamo (tal) pom. v. pnrtilan portret (fr. portrait) slika, osobito poprsje neke osobe; pren. vjeran opie neke osobe, prava slika portretirati ifr. portrait) slikati, praviti sliku neke osobe: opisivati nekoga portretist (fr. portraitiEto.i slikar koji slika portrete portun (tal. porioDe) velika kuna vrata, vea poma (laL. porus, gr- pore otvrdnuce) med. izraslina na kosti, nafuljano mjesto l'ijsejdoo igr. Poseidunl mit. bog rruifsi kod starih Grka, sin Satumov i Re-jin. mladi brat .lupiterov, mui Amfi-tritin; kod Rimljana: Noptun poaesija (lat possedio) posjedovanje; svojina, posjed, imnnjo, dobro; leol. opsjednutost neastivim adama, bji> F-om linost posesiv (lat. possessivum sc. pronomon) gram. zamjenica koju oznaava neko posjedovanje, posvoina zamjeni ta, npr. moj, tvoj. naft, vaa ild. posesivan ilat possessivus) pnavojan, koji se tie posjeda, posjedovanja: gram. posvojni, koji oznaava posjedovanje poRcaor (lat possessor] prav. vlasnik, posjednik poHesoran (lat. po^sessonua] vlasniki, koji se tie vlasnitva, koji ap&da u vlatnisrvo, posjedniki, poejedan post Christum natum posesorij (lat possessorium) prav. tuba ili pravni spor u kojima je rije samo o raspravljanju pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitvu neke stvari (supr. peiitorij) posesorna. tuba prav. v. posc&ftrij posesomi proces prav. v. posesord posibilan lit. po^=ibiliEj mogu, izvedi v posibilisti Oat. possibiliH mogu) pristae posibihzma posibilitet (laT. possibilit) mogunost posibilizam (laL posse moi, possibLLis mogu) struja u meunarodnom aoci-jalistikom pokretu, podrijetlom iz Francuske, protivi se revolucionarnim metodama, nego hoe "politiku mogunosti", tj. ieh poshei nvoje Cuic-ve postupno, malo-pomalo, i inili ono to je -mn-o.in putom mogue poaitiones eaptiosae il. pnzicioned kapcioze liai.) mn. prav. zapleteni, zamreni, delikatni Lavovi, zapletena^ zamrena, delikatna pravna pitanja potnlogija Igr. poe koliki, logiB) dio medicine koji se bavi koliinom u kojoj se mogu i smiju davati lijekovi possessio pracBcripta it. pot&sin pre-skripta (lat..) prav. zastarjelo vlasnitvo, osnova za stjecanje prava vlasni tva pulem zastarjelosti

poHjneasor bonac fldei it, poeeeor \m-ne fidei (lat.) prav. astan vlasnik, ona| koji misli da po zakonskom pravu posjeduje neku stvar possessor malae fidei it. poaesor male fidei flat.) prav. n*a&tsn vlasnik, onaj koji zna da nemn zakonsko pravo na posjedovanje neegn post Hat.) 1. predmetak u slovnicama sa znaenjem: poslije, nakon, iza, straga post (engl, post) 2. greda, Blup> kolac loobiUi na trkalitu, sa strane) post bellum ilat.) mkon rata post Christum natum it. post Kri-stum natum (latj nakon KrietOV roenja (formula jgi oznaivanje kranskog brojenja godina) post factum it. post faktum {lat.. nakon svrenog djela (ili: ina) post festum (laO '"nakon sveanosti", tj. kasno, prekasno, nakon boja. kopljem n trnje post hominum memoriam ilat.) otkako ljudi pamte, od pamtivijeka, oduvijek post nubila Plioetras rit. post nubila Febus (lat) nakon kie sunce post tenebras lux it. post tenebras Iuks (latj nakon tmine svjetlo; usp lux in tenebris post nrbem eonditam it. post urbem konditam (lat.) ''od osnivanja grada", tj. Kima. po emu su stari Rimljani raunali godine pOHtalije (tal. posta postai potanske stvari postament Gat. postamentum) postelje, podnoje, podloga (.stupa, spomenika); temelj, osnova postatirati (lat. post poslije, datum oznaka vremena, nadnevak) na pismu iL aktu staviti kasniji nadnevak, a ne onaj kad je pisano; uspr anteda-tirati pustdehit (fr. poste, dbit) otprema novina postom uz povlatenu, snienu potarinu postdentalan (lat. post poslije, dens. gen. dentis zub) gram. koji se tvori iznad zuba, zazubni (glas) postdentalan (lat. postdentalis) gram. zazubni, npr. glaE postdiluvijaki {lat, post poslije, diluvi-imi potop) poslijepotopm, koji se dogodio, postojao ili postao nakon potopa; supr. antediluvijski poste restante it. post restant (fr.) pismo, novana uputnica ili drnga potanska poiljka koja se ne donosi primatelju u stao, nego on sam doe pa nju posteggigtcncijn (lat. postexistentia) budue postojanje, budui ivot (supr. pre egzistencija) poster (engl.) 1. oglas, plakat; velika slika neke popularne osobe (sportaa, glumca, glazbenika i si.) posteri (lat.) mn. potomci posterij<usl (lat. posterius) kasniji posterioran flat, posterior) kasniji, koji se dogodio nakon neega drugog poaterioritet flat, posterioritas) zaostalost u inu, manji poloaj, poloaj koji trai potinjenost; supr. prioritet poateHtet (lat. posteritas) potomstvo, potomci posterns ilat.) prid. idui, sljedei, naredni, b u dui postformaeijn (Int. postformatiok biol. \. epigeneza postkuma Gat posthuma) posmre, ensko dijete roeno nakon oeve smrti posthuman (lat. posthiuiius] posmrtni, ostao u rukopisu nakon pieve smrti, objavljen nakon piacevo smrti poflthumns (latj dijete roeno nakon oeve smrti, posmre-. liberi paxthumi (lat.) mn, djeca roena nakon oeve smrti, posmrud postila (post ilia sc. verba) kod katolika; knjiga s prupuvijeduna o nedjeljnim i blagdanskim evaneljima postiljon (IV. postilion) potanski momak, potanski koijas, sprovonik potanskih kola; jaha najednom od prednjih zapregnutih konja postioplastika (gr. posthe kapica na udu, plastike vjetina uobliavanja) med. stvaranje kapice na mukom udu umjetnim putem postirati (fr. poster) postaviti, postavljati, namjestiti, namjetati postisan (fr. postiche) kasnije nainjen i dodan, laan, umjetan, pravljen, npr. postina kosa, zubi itd poslitis (gr. posthe kapica na udu) med, upala kapice na mukom udu poatliiniiiij (lat. posti i ini muni) povratak kui, povratak u zaviaj; jun po stliminiz tlat.) prav. ponovno stupanje u prijanji posjed, pravo koje nekome ponovno pripada kad se vrati iz zarobljenitva ili tuine u zaviaj; vraanje prijanjih pravnih odnosa u jednoj zemlji nakon njezinog osloboenja od neprijateljske vlasti

postmerirfijansbi (lat. postmeridija.-nus) popodnevni; v. pomeridijanski postnatalan (lat.) med. koji se zbiva nakon poroda, poslijeporodajni postmimerandoilat.) plaajui unazad (ili: naknado o) posrnomerirati (lat. postnumerare) platiti kasnije, plaati naknadno; supr. prcnumerirati postonkus Igr. posthe kapica na udu, onko" maso) med. oteklina kapice na umakom udu pcistnrtnlan (latj med, ko]i se zbiva nakon smrti, posmrtni pnstpliocenshi (lat. post. gr. pleion, kainos) geol. koji je postao nakon pli-ocenskih tvorevina pastpozieija (lat postposltio) zapostavljanje; gram. prijedlog koji ne stoji ispred imenice kofu treba blie odrediti, nego iza nje. npr; "Mojoj kui preko puta"; mnogi neindoeuropski jezici imaju samo postpozicije postremitet (Jat, postremitas) stanje posljednjega, poloaj p[>sljednjoga postremnm (lat. postremum) (ono to je) posljednje; prav. posljednja rije pred sudom, pravo na zavrnu rije koje optuenom pripada postremus Gat. pnstremus) zadnji, po-Ijednji. krajnji postseenij (lat. post poslije, iza. gr. skene pokrivena drvena skela) prostor iza pozornice; supr. proscenij postsirjkronizacija (bit. post poslije, gr. syn s. cbronos vrijeme) u kinematografiji: naknadno ozvuavanje ftlma, u dvorani za tonska snimanja, kada glumci govore svoje uloge pratei slike na platnu; usp. sinkronizacija postskribirati (lat. postseriberc) napisati iza ega. pismu odatijoe neto pri dnu, ispod potpisa postskriptum (laL posiscnptnm) dodatak pismu (upotrebljava se obino kao kratica: F. S.) postulacija (lat. postulatio) zahtijevanje, potrai vanje. eljenje; osobito: davanje sveenikog ina osobi koji onar po kanonskom pravu, iapravo ne bi mogla dobiti postulant Gat. puslulansjonaj koji trai neko mjesto, molitelj; onaj koji trai da bude primljen u samostan postulat Gat. postulatumj zahtjev; log. zahtjev koji se logiki ne moe dokazali, ali koji je nuan za razumijevanje odreenih injenica, pretpostavka; mat., geom. pretpostavka istinitosti nekog stava bez dokaza; usp. aksiom postulirati (lat. postolare) iskati. traiti, zahtijevati, pretpostavljali kao uvjet, eljeti; pretpostaviti (ili: pretpostavljati) kao istinito bez dokaza; postaviti iznimno nekoga za biskupa pustumat (lat. postu matusj posljednje mjesto, najnii stupanj, najnii in postumum (Lat.) knjievno ili znanstveno djelo objavljeno nakon pieve smrti; rukopisna ostavtina; opus posthumum pustumus ilat. postnmusl v. posthumus posada (fr. poehade) prvi nacrt jedne slike, slika izraena na brzinu, u nekoliko poteza kistom, nacrt, skica; djelo napisano na brzinu poeta {ti\ pochctte) raali diep, depi; depna violiuica sa 3 do 4- ice, bila u modi od XVI. do XVIII. stoljea poi Irati 1138 potencijalni koloturnik poirati [fr. pocher) kuh istui jaja. skuhati jaja bc? ljusaka, tj. potu ae razbiju, pa kuhaju u putni ili vodi posta (tal., p., port. posta, fr. I a poste, lat. poncrc motnuti, staviti postaviti! javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti, pren. vijest, glas pot (ni? PottJ jedinica za mjerenje tekuine u Niziacmskoj = 0,96612 1 potamide (gr. potamos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofohija (gr. potamos rijeka, fobeomai hujim sc) med. bolestan strah ad voda tekuica potamograf [gr. potamos rijeka, grafu piem, opisujem) opisiva rijeka potamografija (grr potamos rijeka, grafia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, Logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij (lat. putassium) kem. v. kalij potaSa (engl. potash, fr. potas&e) kem. kalij-karbonat, prije dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta, a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava se za proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pn pravljenju kolaa

potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu. odanost piu pota (fr. potage, lat. po(.agium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoiva-nje lanih injenioa kao da su istinite; po ruskom generalu i ministru O. A. Potemkinu !17391791} koji je po puetim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tuda (1767.), vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje potencija {lat potentiak mo, sila. snaga, jaina nu:d. spolna mo, sposobnost oploivanja; fil snaga, spoaoh-nost. podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivlja-vajua sa, ivotvorna sila. pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. pot.entialis moan) 1. fiz. plektrim potencijal', potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinim elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono ato ima moguu mo ili skrivenu, latentnu mo; ono sto se moe zbiti, dogodili, npr. ratni potencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji sli potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; 3. gram mogui nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ili vjerojatno, ili da se eli vriti ili izvrfliti potencijalan lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija riz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija potencijalni boloturnih fiz. stroj s odreenim brojem pominih koluto-va kojim so moe dizati leret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki je broj koji se dobije kada se 2 uzme onoliko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova; ako ih npr. ima tri, onda 2x2x2=2 = %, dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret (bez uzimanja u obzir tren i a) 1139 pozauna potencirati potencirati tlat potentia) dati mod, ovlastiti, opunomoiti; poveati, po-r._ jaati, dati veu snagu; mat. podignuti fiH: podizati!* na stupanj, stupnjevati potentan (tat. potens) moan, snaan, jak: med. sposoban z.a spolni odnos potentat (lat potentatus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samorae, apsolutni vladar, car, kralj, knez pnteHtas (lat.) mo, snaga, sila, vlast; in potes'a'e (lat.) u vlasti, u rukama potestas bnperii ilat) snaga drftave. mo drave potestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior creditor it. ponor kreditor llaL.) prav. povjeriteij koji ima prvenstveno pravo naplate svog potraivanja Potior visa est pericnlosa libertas quitto servitio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto servicio (latj Hulja je opasna sloboda nego mirno robovanje potiomanija (fr. potiehe posuda od kineskog ili japanskog porculana, gr mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ih cvijea i dr. poto (fr. poteau, lat. postellum, posti) stup, greda: port. poljizna ili dolazna toka na trkalitu potografija (gr. poton napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia potologija (gr. poton napitak, pie. logia) snanost o piima potomanija |grr poton napitak, pie. mama pomama, strast) odanost piu, strast za piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno iz vie ve poznatih djela. niz vie ili manje razraenih tema neprimjetno modu sobom povezanih, smjesa, kuh. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (mad. poltura.i stari bakreni no-tac od pola groa pondre de riz it. pudr d' ri (fr.) najfinije brano od rio (za pripremanje bijele minke i pudera)

poulijasi (ind. pouliahs) mn lanovi jednog iod. plemena koja Hindusi preziru vie nego panje, oni nemaju ni koliba, nego stanuju po umama i drveu, i ne smiju ae lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka pound it. paund (engl.) funta; kao nuoirupois-potind S\t. avoardipoa-paund - uteg od 16 unca = 453,593 gr; kao tray-pouad it. trou-paund = 12 unca = 372,54-2 gr; takoer: funta sterlinga puundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acquit it. pur aki (fr.) trg. primljeno, plaeno (na potvrdama o pri-iamu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje: stav modela u kojem ga pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr. passemcnteriE:) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa, tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenterie, fr. passamenterie) 1. izrada gajtana, resa. traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roha pozauna (njem. Posaune, lat. buecina. gr. bykane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i tune proizvode razlike u tonovima; ima tonove snaiuje od tonova trube poirati 1138 potencijalni koloturnik poirati [fr. pocher) kuh istui jaja. skuhati jaja bez ljusaka, tj. pelo se razbiiu, pa kuhaju u pub-u ili vodi posta (tal., p., purt. posta, ir, I a poste, lat. ponore metnuti, staviti, postavili) javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti; pren. vijest, glas pot (niz Pott) jedinica za mjerenje tekuine u Niztacmskoj = 0,96612 1 potamide <gr. potamos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofobija (pr. potamos rijeka, fobeomai bojim sc) med. bolestan strah od voda tekuu:a potnruograf igr. polamos rijeka, gra-fo piem, opisujem) opisiva rijeka potamograflja (gr. potamos rijeka, grnfia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij (lat. putassium) kem. v. kalij potaSa (engl. potash, fr. potatse) kem. kalij-karbonat, pnje dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta. a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava se ?a proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pn pravljenju kolaa potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu. odanost piu pota (h-, potage, lat. potagium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoiva-nje lanih injenica kao da su istinite; po ruskom geocralu i rmniaLru G. A. Potemkinu (17391791) koji je po pustim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tudn (1767.), vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje potencija (lat potenliak mo, sila. snaga, jaina: med. spolna mo. sposobnost oploivanja; fd_ snaga, sposobnost, podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivlja-vajua ada, ivotvorna silo. pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. pot.entialis moan) 1. liz. elektrini potencijal', potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinica elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono sto ima moguu mo ih skrivenu, labmtnu mo; ono sto se moe zbiti, dogodili, npr. ratni potencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji su potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; J. gram mogui nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ili vjerojatno, ili da se Seli vriti ili izvriti potencijalan "lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija riz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija

potencijalni koloturnik liz. stroj * odreenim brojem pominih koluto-va kojim so moe dizati leret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki je broj koji se dobije kada se 2 uzme onoliko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova; ako ib npr. ima tri, onda 2x2x2 = 2" = 8, dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret (bez uzimanja u obzir trenja) potencirati 1139 pozauTia potencirati Uat potenlia) dati mo, ovlastili, opunomoiti; poveati, po-,._ jaati, dnti veu snagu; mat. podig-- nuti (di- podizati!* na stupanj, stupnjevati potentan (lat.. potens) moan, snaan, jaV med. sposoban za spolni odnos potentat (lat poLentatus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni vladar, car, kralj, knez pnteataa (lat) mo, snaga, sila, vlast; in potes'ate (bit.) u vlasti, u rukama potestas bnperil (lat.) snaga drave, mo drave pntestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior creditor it. pociur kreditor Uat.) prav. povjerite!] koji ima prveo-stveoo pravo naplate svog potraivanja Potior visa ost pericnlosa libertas quieto servi lio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto scrvicio (lat) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje potisomanija Lfr potiehe posuda od ki-oeskog ili japanskog porculana, gr mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ih cvijea i dr. poto (ir. poteau, lat, po stelloni, posti) stup, greda: sport, polazna ili delaana toka na trkalitu potografija (gr. poton napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia patologija (gr. poton napitak, pie. logia) znanost o piima potomanija (gr. poton napitak, pie, mama pomama, strast) odanost piu, strast ?> piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno iz vise ve poznatih djela. niz vie ili manje razraenih tema npprimjetno medu sobom povezanih, smjesa, kuh. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (mad. pollura) stari bakreni novac od pola groa poudre de riz it. pudr d' ri {fr.) najfinije brano od rizo (za pripremanje bijele minke i pudera) poulijasi (ind. pouliahs) mn lanovi jednog ind. plemena koja Hindusi preziru vie nego panje, oni nemaju ni koliba, nego stanuju po umama i drveu, i ne smijn se lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka pound it. pauod (engl.) funta; kao auoirupais-patind it. avoardip[>a-paund = uteg od 16 unca = 45-3,593 gr; kao troy-pound it. trou-paund = 12 unca = 372,24-2 g.; takoer: funta sterlinga poundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acqu.it it. pur aka (fr.) trg. primljeno, plaeno (na potvrdama o pri-|amu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje: stav modela u kojem ga pravi slikar ih kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr, pnssementerie) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa, tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenterie. fr. passamenterie) 1, izrada gajtana, resa. traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roha pozauna (njem. Posaune, lat. buceina, gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i lime proizvode razlike u tonovima; ima tonove snanije od tonova trube pour 1140 prado pozer '.fr. poseur) ovjek narnjeeinog dr tanja, onaj koji daje setu viifort izgled, kuji hoe skrenuti na sebe pokornost neprirodnim dranjem i nainom izraavanja, (usp. poza 2.)

pozicija [laL. positiol polokj, stanje; sluba, mjesto, namjefltcrrje: voj, poloaj, utvreni poloaj i a ohrnnu ih napad; trg. stavka, raunska atuvka, proraunska stavka; u pleau: poloaj nojp? iprvi. drugi, u poloaj nogc>: ain7r = aplikatura; u maevanju: og-novni stav nraevaoca, poet. produavanje jednog samoglasnika time 6tO ka njega dolaze dva ili visa suglasnika, zbog ega, u grkom i latinskom, slog postaju dugim; raspored figuia (u ahu i dr. i; Ml. stavljanje pozicijski kut optr vidru kut, y. kut koji ine pravci povueni od krirjrrjih toaka lika vanjskog predmeta na mrenici do odgovarajuih toaka predmeta: ustr. pravac komponenata (Sastavnica) dvostrukih zvijezda rauna se od sjevera 10 stupnjeva) preko latnka (90 stupnjeva!, juga (JfiO utupnjeva) i zapada (27t) .itupnjeva) pozicijski rat voj. rat koii se vodi a prije utvrenih poloaja, rovovski rat. o hram beni rat policijski top teki, dalekometni top poziranje (fr. posel stajanje (ili: njrde-njei kao model (slikaru, kiparu i dr >. niunjcTeno, neprirodno dranje; pridavanje sohi vanosti budaladenjem posirati (fr. pokeri stajati 'ih: *]i*diti itdJ kao model (slikaru, kiparu.*, namjeteno se drati, praviti Be vatnn, glupirati se pozitiv 'lat positivus) gram, prvi usporedbeni stupanj, prvi stupanj usporeivanja pridjeva, npr. dobar. Ulep, visok, star rtd. (usp. komparativ, superlativ); glaz. male sobne orgulje; foL shka, otisak, kopija laupr negativ) pozitivan Ilat. poajtivusj utvren, odreen, siguran, poznat; stvaran, koji se zasniva na injenicama, injenini; potvrdan (aupr. negativan); trijezan (duh): koristan; koji postoji, stvarno dan; fvt. pozitivni elektricitet = plus-elektricilet pozitivan broj mat broj koji je veri od nule, biljei se znakom *, plus pozitivi sti flal. poMtivusj mn. fil. pristao i sljedbenici puzibvizma pozitivizam Hat. poiitivusj GI- smjer u filozofiji i znanosti kojem je polazna toka samo onu ftto je pozitivno, injenino i iafcuatvom dano i koji svi>-ja istraivanja i izlaganja vri samo u ovim granicama, adhacujui svaki metafiziki put kao potpuno nr potreban i nekoriten; ovim se imenom osobito naziva Filozofska i socijalistika kola A Comtea (17981857). koji je i stvorio ovaj izraz, njegova kola, odbacujui metafiziku, ograniava ljudsku znanje samo na odnose i zakone, na pozitivne znanosti: matematiku, antronomiju. fiziku, kemiju, biologiju i Kueiologiju pozitivno pravo utvreno, razumno pravo: pravo koje ji: sad na snazi; supr. prirodno pravo pozitivnost (Int poailjvitas) odreenost, sigurnost, pouzdanost, -injc-ninost, ti>no*t> utvrdenost; potvrd-nost; fiz,. pozitivno-elektrino svojstvo poziiron ilat positivun, gr. elektroni fiz elementarna estica pozitivnog elektriciteta, pozitivan elektron pozitura (lat. politura I poloaj tijela, dranje tijela, tav; zauzeli puzituru uzeti svean ili Fluibtn stav i sveano ili slubeno drtanjo, pripremiti se: biti u pripravnosti pradn (p, pradu. bit. pratus) "livada"; etalite, park. perivoj; ime glavnog etalidta n Madridu praecipitando 1141 pragmatizam praeeipitando it. precipitando Oat.; glaz. v. precipitando praelegatum otis it prelegatum do-tis Ilat.) prav, oporuka kojom primatelj miraza ostavlja ono stoje primio kao miraz u naalied&tvo eni praelegatum dotU restituerulae it. prelegatum dotis restituende (lat..* prav. v. prelegntom dotis praesens histoHeum it prezens his-torikum Clili. - gram. pripovjedaki prezent, historijski prezent 'glagolski obhk koii kazuie radnju iz prolosti kao da *c dogaa u sadanjosti"! Fraeaente medico nihil nocet it. prezente mcdiko nihil nocet (lat.) U prisutnosti lijenika nita ne kodi praestatio damu i it, prestacio damni (lat.) prav. naknada za pretrpljenu tetu praestatio dob il presiacio doli flaL i prav. naknada za zlonamjerno uinjenu tetu praestatio evicttonfs it. prestacio evikcioms llrit-/' prav. naknada za jamstvo

pracstationeK nnnunc it. preora ci o-nes anue Uat,) nin. prav. godinja plaanja, godinje kamate; godinji nameti, obvezna godi&nja plaanja podanika ili znkupaca proestatione* puhlicnr it prestaci-ones publwa.Hlal ) mn prav javni dravni nameti porezi i prirezi praestita cautione it. presti ta kau-cione ilat.) prav. podlo se poloi jamevina, po izvrftonom jamstvu praesnmtifj juridiea it. presumcio juridika (lal-| prav. pravna slutnjo, pravna sumnja, tj. imatranje, na osnovi zakonskog propisa, da se neto moe smatrati dokazanim sve dotle dok sc nr dokaze suprotno praeaumtin jurUi it presumcio juri (lat,) v- preBunitio jurjdica pragma 'gr. prasso ili prattu rodim, djelujem, obavljam, vrim, pragma djelo) ono to je uinjeno, djelu, radnja, in, posao, stvar, poduzee; mn. pragmata pragmatian (grc. pragmatikos dje-Latiin, djelotvoran; koji se tie djelu, osobito dravnih poslova, poslovni) tvaran, koji se tie djelovanja, kuji slui djelovanju; opekoristan, pouan, koji daje pouno uujaarijenje o emu (nprr pragmatinu pimnjc po-vijesti je ono koje prouava uzroke i prnOjodicc dogaaja, pa iz toga izvodi poune zakljuke) pragmatina sankcija opcekorisn;! dravna uredba, nepovrediv osnovni r-flnvni zakon koji jc odreen da bude stilino na snazi, a za. dobro svih (vai-n au: francuska, iz 1438.. i njemnkn pragmatina sankcija, iz 14MJ.. kojima ae ograniava mo pape, kao i austrijska, koja je izdao Karlo VI. 1724., kojom se pravo nasljea pre-noli i na ensko polumstvoi pragmatika (gr, pragma djelo, prag-matikos djelatan, djelotvoran; koji ae tie djola, poslova, osobno dravnih) poslovnu djela Lnost, poznavanje i raspored poslovanja, znanost o redu u poslovnom prometu, poslovnik; Dno alo je od ope korisri pragmatizam (gr. pragma djelo) l. fil, novyji Filozofski smjer, iji jc oaniva am. flnzof William Jamea (1S4U 1910>, po kojem se cjelokupna naia ^pozna,ia treba mjeriti L cijemti &nmo po njegovoj praktinoj vrijednosti i koridU za ivot, i po kojem je rnimn ono "istinito11 ito moe imati i praktinu vrijednost; istina jo nnn Stri pomau postojanju; istina ili istinitost nekog elida sastoji se u tome a to "jo koristan", sto "uspijeva, polazi za rukom", sto "zadovoljava'' (u Sjuv. Americi ovo nauavanje zovu i huma-niiiuDJ; 2. nain pisanja i izlaganju prajs 1142 pras povijesti u kojem je prianje dogaaja praeno razmatranjem o stvarnim uzrocima i posljedicama prikazivanih dogaaja praja (njem. Freis) vrijednost neke stvari izraena n novcu, cijena prajakuraut injem. Pre is cijena, fr. cou rant tekui i trg cjenik prajzeEber (njom. Preiselbeere) hot borovnica, brusnica prakatur (lat. procorator zastupnik) crkveni posluitelj, crkvenjak prakrit (sanskr, prakritak naziv odreenog broja srednjoindijskih dijalekata kojima se pisalo i govordo, pored sanskrta, od Budina vremena (500. pr. u. e.) pa do kraja 100O. n. o. prakriti (sanskr. prakriti) lil. ono to je prvobitno; elementi iz kojih tve potjee: priroda, tvar, materija praksa (gr. praxis radnja, djelo) rad, vrenje, obavljanje nekog rada; vi-nost, izvjeibanost, iskustvo (supr. teorija]; svi kupci nekog trgovca; svi pacijenti nekog lijenika; svi kbjenb nekog odvjetnika; prav. uobiajeni nain rada u sudu; in praxi it. in praksi 'Jat.) u radu, u praktinoj primjeni prakticirati (lat. practicnre) raditi, obavljati, vriti neki posao, vriti praksu (kao lijenik, odvjetnik i dr.) praktian (gr. praktikos djelatan, radan, poduzetan; koji se tie injenja ih djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim) iskusan, izvjeban, vian: pogodan, zgodan; prinrijenien, primjenjiv, izvodljiv; okuan, ogledan, isproban; koji ae umije mudro koristiti svim prilikama, koristan za ivot; praktina filozofija filozofija koja se bavi ljudskim djelovanjem, dakle: etika, sociologija, pravo, ekonomija, pobtika, tehnika; praktine znanosti znanosti iji je neposredan predmet neka praksa, neko djelovaoje. npr. pedagogija, etika, pravo; supr. teorijski praktiar (gr. praktikos dielatan, radan,

djelotvoran, poduzetan) onaj koji vri neki posao, ovjek vian i iskusan u poslu; ovjek koji se lako i spretne snalazi u poslovima; supr. teoretiar praktina teologija v. pastoralna teologija praktika (gr. praktikos dielatan, radan, poduzetan; koji se tie inieuja di djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim, lat. practica) vrenje pravila neke vrste rada, neke vjetine (obinije: praksa); nain postupanja; u kalendarskom jeziku: znanost o vremenu, predvianje vremena; astroloko tumaenje nebeskih pojava praktikabilan (lat. practica bi lis) iz-vriv, izvediv. umljiv. obavljiv; upotrebljiv, primjenjiv; prohodan, prolazan prak<ikabibitet ilat. practicabihtasj iz-vr ivost, izvodljivost, obavljiMisL. uinljivost; upotrebljivost, mogunost primj em ivanja praktikabl (prnticable upotrebljiv) ka?, posebno napravljen praktian sanduk koji slui kao dio pi>zornikog ureaja za gradnju po7ornike slike praktikant (lal. practicans) slubeniki (ili: inovniki) vjebenik, pripravnik; lijenikpripravnik; vjebenik, pripravo i k uope praktikum (gr. prosi rad) vjehe na visokim kolama prnlrne (fr,) mn. bademi peeni u eeru: okolada punjena bademom, marcipanom, vonim sokom i dr. pranger injem.) stup na javnom mjestu za koii su u srednjem vijeku vezali zloin te, tzv. "stup sramote* prangija mali top, muar pras <gr. prasool poriluk (povre) pratika 1143 preciozan pratika (tal. pratiea> dozvola za pristajanje u lukama ili za trgovanje, osobito ako brod ih roba dolaai iz zemlje u kojoj vlada kakva zarazna hn-lest prazeodim (gr. prasinos ?eion kao poriluk, didvmus dvostruk) kem. element, kovina ukaste boje, jedna od rijetkih rudaaT atomska teina 140:92. tablini broj G9, znak Pr pre (lat- prae) predmetak u sloenicama sa znaenjem; pred, ispred, pra- (s obzirom oa mjesto, vrijeme, poloaj, prednost ili vrijednost) pre-decesor (bit. prae-deeessor' prethodnik na nekom polo&aju, u nekom zanimanju preambula (lat, praeambulum) predgovor, uvod, uvoenje, npr. u govor; pren, predigra, okolianje, opirnost preambuliratl (lat. praeambulare) praviti predgovor ili uvod, pripremati, okoliati preanlmizam (lat. prae, animus. duh, dua) u usporednom prouavanju re-Ugija: shvaanje po kojem u stvari-" ma ne postoje due, nego samo sile; dinamizam preaprehezija Gat. praeapprehensioi unaprijed stvoreno miljenje, predrasuda preberida (lat. preabenda) prihodite, crkveno inianje koje pripada poloaju; godinji prihod od takvog imanja; sluba kojoj pripada prihod od takvog imanja prebendar (lat. preabendarius) katoliki sveenik koji uiva prihod od nekog crkvenog imanja; usp. pre-benda precedencija flal. praecedentia) pret-hodnost; prvenstvo, prednost, nad-monost, prevaga, pretezitost precedencije (lat praecedentiae) mn. prav. prethodni sluajevi, prijanji sluajevi (presude i dr.) koji su, po svom nainu rjeavanja, uzorci prema kojima se rjeavaju svi kasniji slini sluajevi: usp. presedan precedentni sluajevi v. precedencjje precedentno pravo ilat. jus praecedentiae) pravo prvenstva, prvenstveno pravo precedirati (lat, praecedere) prethoditi, prednjai ti. nadmaavati. imati prvenstvo, imati prevagu procent (lat. praeceptum* nauavanje, pouka, propis, pravilo: naredba, zapovijed; sudska naredba, nalog precentor vlat. praecentor) svira, pjeva; voa zbora i uitelj pjevanja crkvenih i kolskih zbontva. kantor p recepti van (Int. praeceptivus) pouan, koji savjetuje, opominje, upuuje preceptor Gat. praeceptori kuni uitelj, odgojitelj, pouavatelj procesija (lat. pracccssio prethodenje, praecedere prethoditi) prethodnost, prednjaenje toaka, ekvinocij. lagano pomicanje proljetne i jesenske toke na zapad i ono iznosi 50,2 za godinu dana ili priblino 1 stupanj ?a 70 gorfina. Ta promjena nastaje zbog kretanja

nebeskog polutnika (ekvatora), a ovo kretanje jest posljedica promjene pravca Zenujine osi, odnosno nebeske esi; zapravo, pre-cesija se sastoji u vrlo laganom krunom kretanju pola ekvatora oko pola ekliptike i vrijeme jednog punog optjecaja iznosi 26-0(10 godina procesor Gat. praecessor) prethodnik u slubi, na nekom poloaju: aute-cesor precijum (lat. pretiumj vrijednost, cijena; nagrada precinza Ih-, precieuse) otmjena i uglaena ena; pren. ena neprirodnog naina odijevanja, ponaanja i govora; usp. precioze 1 preciozan (lat praeciosusj skupocjen, dragocjen, skup, vrijedan; pren. neprirodan, usiljen ...... 1144 predeterminirati precoze {{'t. prcieuse5) l. mn. u Francuskoj, u prvoj polovici XVII. st; dame koje au teile profinjenosti drutvu, a to su nastojale postii pretjerivanjem u nainu odijevanja, ponaanja i govora; otuda: precioza procioze (fr. prcieuses, lat. pretium> 2 mn. skupocienosli, dragocjenosti, nakit i si. preciozitel (lat. pretiositasl, skupocje-nost. dragocjenost; pren. nukindu-renost, neprirodnost, usiljenost precipirati (lat. praeciperc) unaprijed uzeti, prije dobiti; propisati, propisivati, narediti, zapovjediti precipitacija flat, praecipitalio) na-glost. brzopletost; kem. taloenje precipitalaa mast fami. bijela ivi on mast protiv konili bolesti precipitandn it. preipitano (tnl ) giaz. urel, ubrzavajui, sve bre i bre preclpitans Gat. praecipitans) kem. sredstvo koje izaziva taloenje: med. sredstvu kuje unitava eluanu Iri-seliuu prcipitt (lat. praecipitatum) kem. talog, ono tu je palo na dno precipiiiran Gat. pcaecipitabus) koji se staloio (na dno); prenagao, prebrz precipitirati (lat. praecipitare) kem. taloiti, stalniti; taloiti, se. stalniti se; padati na duu; pren. nagiiti, prenagliti, prenagljivati, biti brzoplet srljati precipuum (latr praecipuumj prav. pravo prvenstva pn diobi nasljedstva (usp. prehigat); pravo prvenstva pri diobi prihoda; dio koji se, pri diobi, unaprijed uzima, tj. prije poetka diobe precizan Gat. praeasusj toan, Lono odreen, pravilan; jasan 1 razgovje-tan (npr. stil); preciznu mehanika yl-radba veuma finih i tonih ureaja, instrumenata i si. precizirati (lat. pnrecisio, fr. preciser) tono odrediti, tono odreivati, tono utvrditi, tono utvrivali, iono izloiti, lonu se izraziti preciznost (lat, praecisio) tonost, odreenost, opredijeljenost; tono odreivanje, tona odreenost pojmova; kratkoa, jasnost izraavanja, izlaganja predanmaeija llat. praedamnatio) osuda unaprijed, prokletstvo unaprijed predoizam (lat, prae, Deus Bog) doha pnje postojanja vjere ti Boga. doba kad su bogovi bib joi samo numina; v. numen prcdela {tsl. predella) donji dio krilnog oltara u kat. crkvi, obino ukraen slikama ili reljefima; najgornja stuba pred oltarom na kojoj sveenik stoji dok vri bogosluje predeliberacija (lat. prucdchberatio) prethodno dogovaranje, prethodno savjetovanje predestinacija (lat. praeestinatio) teol, nauavanje daje ovjeku njegova sudbina unaprijed odreena; unaprijed utvrena odluka JJoja po kojem e jedni imati vjeno blaenstvo, a drugi vjeno proklehrtvo (nauavanje sv. Augustmal; sudba, sudbina predestinacijannc (lat. praedestina-tanus) pristaa nauavanja 0 pre-destinariji i predcterminizmu predestinlran (lat. pracdestinatusl unaprijed odreen, predopredijeljen, predodreen; namijenjen vjenom blaenstvu ili prokletstvu predestinirati (lat. praedestinare) unaprijed odrediti; predodrediti vjeno blaenstvo iii vjeno prokletstvo predeterminacija Gat. praedetermina-tio) teol- predodredba ljudske volje i sudbine preete rminirati < lat. prae-determina-re) unaprijed odrediti, predodrediti, unaprijed opredijebti ljudsku volju predetermini at predetermbustOat. prae-determinare) pristaa (ili. pobornik) nauavanja 0 predndredhi ljudske voljo 1 sudhine lAugustin, Anselmo, Kalvin i dr.)

predeterminizam Gat. prae-determinare) fil, nauavanje 0 predodredbL po kojem je ovjeku, liez obzira na to sto on sam eli i hoe, unaprijed odreeno hoe h biti sretan ih nesretan, dobar ili poroan. hoe li doekati vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo predicimli (bit, praeicare) objaviti, objavljivati, isticati neto s pohvalom; iskazivati, tvrditi, pridati (ili: pridavali, pripisivati, pripisati) neko svojstvo ili neku osohiriu predigestija Gat. praedigestio) med. prerana prohava. prijevremena probava predij (lat. praodium'i I zemljite, poljoprivredno dobro koje se davalo na nasljedno uivanje; 2. uivalac pro-dija koji je bio obvezan ii u vojsku pod zastavom darodavca predikat"lije (lat, praedicabilia) mu. fil. 1. kod Porfiriia i po njegovom nauavanju kod svih skolastiora: pet tipova predikata: rod. vrsta, razlika, svojstvo sluajno odlike (zvane takoer quinque voces i modi prae-dicandi); 2. kod Kanta; svi pojmovi a priori koji se mogu izvesti iz kategorija, npr, iz kategorije uzronosti sila. radnja, patnja predikabiKtot (lat, praedicabilitas) fll. sposobnost pridavanja ili pripisivanja neke osobine ili nekog svojstva, izritljivost predikacija (lat. praedicatio) javno objavljivanje; propovijedanje, propovijed; log. pridavanje (ili nijekanje) predikata subjektu predikacija Gat. praedicere) praedi-otiol pretkazivanjc, proricanje, gatanje i". , .s: . . predominan tiuist predikacijskn teorija log. teorija suda po kojoj je sud sastavljen od dva lana, subjekta i predikata, od kojih u jednostavnom sudu svaki predstavlja samo jedan pojam; hit ovog suda sastoji se u pridavanju (ilb nijekanju) predikata suhjukru, ij. u predi-kacjji preikament (lat. praedicumentum) osobina, svojstvo, ono to se 0 nekome moe rei ili navesti kao njegnva osobina, npr. nekagu hvaliti ili kuditi smm. pri-dikamentima = nekome pridavati sve mogue dobre ili lose oso-hine; fil. = kategorija preikant (lat praedicansl propovjednik, protestantski sveenik predikat (lat. praedicatum) gram. pri-rok, tj. onaj dio reenice koji kazuje neto 0 pometu (subjektu); log. ono to se kazuje o subjektu kao njegovu svojstvo (u formalnoj logici oznaava se sa P); poasno ili slubeno ime, titula, naziv prelkatni (lat. praedicatum) giam. pri ini, npr. prei katni dodatak, predikatna reenica prei tekcija (lat. praedileetio) osobita ljubav, osobita naklonost, povoljna predrasuda 0 kome iii emu preisponirati (lat. praeisponere) unaprijed rasporediti, pripremili; uiniti sklonim, osposobiti, osposobljavati, pripremati unaprijed za ne-Lo predispozicija (lat. praedisposilio) nadarenost, prirodna sklonost, sklonost (npr. nekoj holesti); prirodna sposobnost za to (za glazbu, filozofiju itd.1 predominacija Gatr praedominatio) nadmonost, prevladavanje, prvenstvo, prevaga, prevlast prodominaiitan (lat praedominansl nadmoan, koji ima prevlast predominantnost (frr predominance) v. predominacija , , , .... II4 predcminirati 1146 pre formi rat i predominirali Gat. praeduminare' prevladavati, hiti nadmoan, imati prvenstvo, imati prevlast, prevagu predostroan Vrus. prcdostcrcgat opo-iriiniflr.il oprezan, ohziran preegzistencija (lat. praeexistentia) prethodno postojanje., prethodni ivot; osobito: postojanje due prije postanka tijela; metcmpsihoza preegzistencj|janci (lat. praeexistcn-tin) mn. oni koji tvrde da su ljudske due postojale i prije roenja ljudi presEzistericijanizam ("lat. praeexis-tentia) fiL nauavanje po kujem su due postojale prije postanka tijela preegzdatirati (lat. prao, cststere postojati) prethodno postojati, pretpo-stojati preemeija (lat praeemtin) prav. ranija kupovina; pree pravo kupovine prmincnciJR (lat. praeeminentia) prednost, nadmonost, prvenstvo (u Omu. dostojanstvu, pravu) preenunentan (lat. praeenunens) izvrstan, odlian, istaknut, nadmoan

prefacio (lat. praefari unaprijed govoriti, praefatio) predgovor, uvod; kod katolika: molitva zahvalnica (izmeu prinoenja rtve i pretvaranja u Kristovo tijelo i krv) prefekt (lat. praefectus) pretpostavljeni starjeina, naelnik; naziv raznih graanskih i vojnih poloaja u starom Rimu; glaz. prvi pjeva, voa zbora; danas: upravitelj grada, policije, npr. u Parizu: odgojitelj \u odgojnim zavodima, konviktima i si.) prefektura Gat. praefectura) starjein-stvo, naelnitvo. uprava grada, uprava policije; in, poloaj, mjerodavnost i sjedite prefekta preferansi (fr. prefranee) vrsta kartake igre s 32 karte i (n igraa; sans preferencija Gat. praeferenba^ pretpostavljanje, davanje prvenstva, davanje prednosti: veda ljubav prema emu: u kartama, jaa boja, boja koja ima prvenstvo preferencijalao (lat. praeferentialis.) povlaten, koji ima prvenstvo; prtft-rencijalni ugnvor ugovor izmeu dviju drava kojim daju jedna drugoj vee povlastice od onih koje se priznaju treoj dravi preferirati (lat praeferTEi) pretpostavljati kome i emu. dati prednost, davati prednost, vie cijeniti, vie voljeti prefiguracija {lat. praefiguratioj pret-hodno uohlicavanje. prethodno stvaranje prefiks (lat. praei]xumj gram. slog koji se jednoj njei dodaje sprijeda, pred-metak. npr predgovor, suradnik, zaraditi itd.; (supr. sufiksi; trg. plaanje kod kojega ne vrijedi poek prefiksija (lat. practi^io) metanje ispred, dodavanje sprijeda; odreivanje, utvrivanje, ugovaranje (npr. roka) prefinicija Gat. praefinitio) odreivanje unaprijed, prethodno utvrivanje. propis prefiso (tal. preflsso, lat. praefiium) trg. plaanje mjenice bez odlaganja, plaanje po vienju prefokaeija (lat. praefocatio' jned. guenje, ugusenje pre formacija Gat. praeformario) prethodna uoblienost, prethodno uob-diavanje; bini. nauavanje po kojem se dijelovi tijela potpuno oblikuju ve u samom jajetu ili u sjemenoj stanici, samo to su toliko mali da ih je nemogue zamjeivali: sam daljnji razvitak, po ovoj teoriji, nye nita drugo nego postupno poveavanje i razvijanje tih ve postojeih dijelova; supr. epigeneza ih postlormacija preformirati (lat. praeformare) ranije uobliiti, prethodno stvoriti ili prethodno oblikovati , pregat 1147 prekeran pregat (tal. pregaro moliti) u starom Dubrovniku: lan Vijea Umoljenijeh (Consilium Rogalorum) pregijera (tal. preghiera) glaz. molitva preglacijalni (lat praeglacinlis) geni. koji je postojao prije ledenog doba pregnacija (tat. praegnatio) zalrudnjivanje, oploivanje; trudnoa; skotnr>st pregnancija (lat. praegnantia) trudnoa; skotnost; plodnost, obduost; pren. bogatstvo misli, bogatstvo smisla ili pojmova, dubina i saetost misli pregnantan Gat. praegnans) trudan; skntan, steon; plodan; vaan, koji mnogo kazuje, duboko miaaon. pun smisla, veoma znaajan pregnantnost Gat. praegnantia) v. pre-gnanerja prepTavacijn G^t praegravario) preop-tereenje, pretrpavanje teretom pregustirati (lat. praegustarel kuati jelo i pie pnje iznoenja na stol (ka^ ko bi se vidjelo da nije otrovano) prehenzija [lat. prehensno) med- ukoenost; katalepsija prejadicij Gat. praejudicium) pretho-an sud, prethodna odluka, odluka donesena unaprijed; unaprijed doneseno miljenje, predrasuda; prav. teta koju podnosi jedna strana zbog neispunjavanja sudskog propisa; presuda o jednom pravnom pitanju koja vrijedi kao primjer i norma za budue sline sluajeve; trg. teta, koja moe proizii zbog primanja neke obveze prejadicijalna tuba prav. tuba kojoj je svrha utvrivanje odreenog pravnog odnosa, a ije je postojanje od presudne vanosti za donoenje odluke o svim ostalim zahtjevima prejadicijalni predmet prov, sporni predmet koja se mora rijeiti prije poetku rjeavanja glavnog predmeta i ima presudan utjecaj na njega

prejhidicijalni prijedlog u parlamentarnom ivotu: prijedlog ijim usvajanjem svi drugi prijedlozi sami po sebi moraju otpasti prejudicirana mjenica mjenica koja je izguhila valjanost zhog zastarjelosti ili nepodnoenja protesta na vrijeme prejudicirati (lat. praeiudicare) prethodno suditi, donijeti prethodnu odluku; stvoriti miljenje o emu unaprijed, praviti pretpostavke bez stvarne osnove; nanositi tetu: jednim prijedlogom ostale gurnuti u stranu prejudikat (lat. praejudicare) prav. prethodna sudska presuda o nekom pravnom pitanju koja vrijedi kao norma za sve kasnije sline sluajeve prekambrij (lat. praecambrium) geol. geoloko doba prije kombrljskog doba ili kambrijskog perioda (naziv po Kambriji, keltskom imenu engleskog Walesa. gdje su kambrijski slojevi prvi put proueni) prekaran (lat- precarius) izmoljen. is-proen, dan privremeno, ovisan o ijoj volji ih milosti; opo7ivljiv, privremen, nestalan, uesiguran. prolazan prekardaiti (tur. karda veliki prijatelj) pretjerati, dopustiti sebi vie nego je doputeno prijatelju prekarij (lat. precarium) prav. preputanje stvari drugome na uporabu do opoziva; opozivljivost, pravno stanje koje se moe uvijek opozvati prekativ (lat. prerativus sc. modus) gram. glagolski oblik kojim se izrie neka molba prekativam Gat. precativus) izmoljen, preputen ili ustupljen iz milosti, privremeno stavljen kome na raspolaganje prekaurdja (lat praecautio) oprez, opreznost: mjera opreza prekeran (fr. prcaire) nesiguran, neizvjestan, nestalan, opozivan prekludirati 1148 preliminarna konvencija prekludirati (Jat praccludcrc) zakljuali, zaturiti, iskljuiti; prav. odbiti zauvijek, proglasiti nekoga lienim prava ili polaganja prava na to. pretenzija prekluzija {lat. praeelusio) iskljuel\a-nje, odbijanje od nekog potraivanja preklusivan Gat. praeclusivus) isklju-an, koji iskljuuje, koji odbija; pre-kiuzivm rok iakljuivi, naporni, konani rok, rok nakon ijeg isteka netko gubi ono na to polae pravo; pm-kluziima presuda presuda kojem se netko odbija ili iskljuuje od nekog potraivanja prekocitet Gat. praecoeitas) prerana zrelost; prijevremen ost prekoks (lat. praecojO prerano zreo, pri-ie vremena zreo prekiincept Gat praoconcoptum) unaprijed stvoreno miljenje o emu, predrasuda prekoncipirati Gat. praeconcipere) umisliti neto unaprijed, otvoriti predrasudu, stvoriti miljenje o neemu unaprijed prekoniztrati 'rat prneconisare) hvaliti, a lavi ti, obasipati pohvalama; predloiti nekog za biskupa preko n\2 um a cij a (lat. praeeonsumtio"* troenje unaprijed, primanje unaprijed preknrdij (lat. prnocordium} anat. liica, udubljenje ispod prsa, a iznad trbuha prokordijalni (lat. praecordislis) 2li-ini. koji pripada udubljenju ispod prsa, a iznad trbuha, koji je u vezi sa liicom;pr^ri/'ifijoJ'zi sirah. med. jak osjeaj straha koji je u vezi sa stezanjem srca, tj. s pritiskom na srce proJturzija (lat. praecursio) prethod-nitvo preknrznr (lat. prnecursor) pretliodnik; pretea (npr. Kan Krstitelj kao pretea Kri^tovj preknrzuran (laL prae mrs orius) prethodm. uvodni prelacija (lat. praelatio) izvanrednost; premo, prednost, prvenstvo, pravo prvenstva prelat !lat praeferre pretpostaviti, dati prvenstvo, praelatus izvrstan, odli-auj 1. visoki crkveni dostojanstvenik u Kat. crkvi te ima i sudsku vlast <"kardinai, nadbiskup, biskup, opati; visoki crkveni dostojanstvenik u EvangelLkoj i Protestantskoj crkvi; crkveni dostojanstvenik koji upravlja sekulariziranim samostanima i zakladama; 2. vrsta crvenog vinskog likera i razliitim zainima, osohito s ekEtraktom od naranine i limunove kore; prelaf^hv arape ljubiaste arape koje nose katoliki dostojanstvenici prela tura {lat. praelatura) dostojanstvo, djelokrug i sjedite prelata prelegat Gat. praclugatum) prav. unaprijed napravljena oporuka, neto unaprijed opuruenu

prelegirati liat. pruelegare) prav. unaprijed oporuiti. oporuivati prelekcija {lat. praeleetio predita-vanje) javno predavanje prelibacija (laL praelihatio) kuanje unaprijed, okuavanje unaprijed; pravo prehhaeije pravo prve noi prelibirati (lat praE>hbare) kusati unaprijed, okusiti unaprijed, probati unaprijed preliminari (lat praeliminariaj mn v. preliminarije preliminarije Gat. praeliniinaria) mn. uvidi, pripreme, prethodni stavovi, prethodne toke sporazuma; mirovne p re ( iri i inu rije mn. pripreme za zakljuenje mira. prethodne, osnovne toke za sklapanje mira preliminarna konvencija prethodni sporazum; prethodne toke sporazuma preliminarni 114 prem onstrutenci preliminarni (lat. prae hrome, praeli-minarius) uvodni, prethodni preliminirati Gat. praeliminare) prethodno utvrditi u glavnim crtama, ne ulazei u pojedinosti prcLogifan Gat prae, gr. log kos; izraz kojim Levy-Hruhl oznaava nain miljenja primitivnih naroda, mi^lje- nje koje ne osjea potrehu izbjegavati proturjenosti preludij (lat. praeludium) glaz. uvodna pjesma^ uvod u neko glazbeno djelo, uvodni dio; pren. uvod, predznak, prvi znak, poetak preludirati (kit. praeludere) svirati neto kao pripremu ili uvod; pren. raditi neto manje vano prije prelaska na glavni posao, nagovijetati to preluzija (lat- praelusio) predigra premati (tal. premero) 1. pritiskati, stiskati; 2. biti stalo, npr. Sto ti prema? Zato ti je do toga stalo? prematuran (lat. praematurus) preran prijevremen, koji sazrijeva prije vremena prematurirati (jat- praomaturare) uraniti, prerano dozrijeti, pojaviti se prije vremena prematuritet (lat. prae motu rita) pro-ranost. prijevreraenust, prijevremena zrelo st prematnnis (lat.) prijevremeni poroaj premeditacija Gat- praemcditatio) umiljaj, namjera, razmiljanje prije ina; odluka da se neto uini premija (lat. praemium) nagrada, nagrada kao znak priznanja &a pokazani uspjeh (u koli, na natjecanju i sL): u vanjskoj trg. politici: pomo koju drava daje u obliku uvoznih i izvoznih premija; glavni zgoditak u lutrijskim izvlaenjima; kod osiguranja: iznos koji osigtiranik plau osiguravatelju za primani e rizika premijant (lat praemians) nagraeni, dobitnik pocabiie nagrade premijat {lat. pracmiatus) v. premiiant premijer ;tr. premier prvi, lat. primarius) unaj koji je prvi. najbolji, najstariji; osohito: prvi ministar, t|r oredsjednik ministarskog vijea; u novinarstvu: prvi, uvodni lanak premijera Gr. premiere,' prvo prikazivanje kazalinog ih glazbenog djela, filma i dr. premijske obligaeije obveznice premijskog zajma, dobavljanje broja s mogunou dobivanja lutrijske premije premijski papiri v. premijske obligaeije premijski posao hurz. terminski posao kod kojega je jedna strana slobodna, uz plaanje odreene naknade (premije) do odreenog roka, odustati od toga posla premijski zajam vrsta dravnog zajma kod kojega mamac za upisivanje nije u visini interesa koji zajam donosi, nego u mogunosti dobitka lutrijski: premije: lutrijski zajam premijsko pismo pisani ugovor o zakljuenju premijskog posla premisa (lat proemissa tj. proposiliu ili sententia prije postavljen sud) neto stoje naprijed istaknuto, pret-poslavljeno: log. jedan od dvaju sudova u silogizmu, posrednom zakljuku: genija premisa (lat- propu-sitio maior) ih donja premtsa premiso titulo Gat. praemisso titulo) s naprijed stavljenom titulom; obino kao kratica: P. T premolari (lat. praemolares se. dontesj mn. anal. prednji kutnjaci prem oni (oran Gat. prae naprijed, mo-nere opominjati) koji unaprijed upozorava premonscraeija dat. praemonstratio) pokazivanje pred drugima, prenia-enjc premonstratenci mn. pripadnici katolikog crkvenog reda osnovanogu 12premunKtrntor 1150 preparirati

stoljeu (naziv po fr. samostanu Pre-montre) premonstrator 'Jat, praemonstrator) pokaziva (osobito kod tjelesnih vjebi i porta) premunicija (lat. praemunitio) zatita, osiguranje; prethodno utvrivanje, naoruanje prenatalan (tat. prae naprijed, natus roen) koji si: zbio prije poroda, pretporoajni prenerflr. preneurf kupac mjenice. Maioniar na utrkama prenomen (lat. prnonomen) ime prenotacija ilat. praenotatio) prav. sudska prethodna napomena, pra-vodobna opomena vjerovnika u sluajevima namjernog bankrotirunja prencitirati (lat. praenotarc) prethodno zabiljeiti, pnjo napomenuti prenumcracija (lat.. praonumeratio) pretplacivanje. pretplata; aimnoman prenumcrando (lat. praenumerando) plaajui unaprijed, putem pretplate; supr. postnumerando prenunierant ;iat. praenumerans) onaj koji plaa neto unaprijed: abonent, pretplatnik prenumerirati (lat. praenumerare) platiti unaprijed, plaati unaprijed^ pretplaivali, pretplatiti, poslali pretplatu; abonirati preokupacija !lat praeoceupatio) prijanje zauzimanje nekog mjesta: zauzetost neim; bruja, zabrinutost; predrasuda prcokupacijska libela prav. obrana koju optueni podnosi prije nego to je snod to zahtijevao preokupaloran (latr praeotcupatorius) prav. preduhitran, koji preuhitra-va, preduhitravajui; naziv za predstavku osobe koja je tuena viem sudu prije nego stoje pozvana da se brani pred tim sudom preokupirati (lat. pracoceupare) prije zauzeti, prijo zauzimati, unaprijed zadobiti, obuzeti, upr. neiji duh; zadavati brigu, zabrinjavati, uliti nekome predrasude; biti preokupiran ve unaprijed biti neim zauzet, imali prije stvoreno miljenje o emu. imah predrasude preopinant (lat, praeopinari) onaj koji prvi glasuje Hi daje miljenje o emu preorijentacija Gat.) promjisna orijentacije, usmjeravanje nekog rada u novom snu eru prep. kratica za propoziciju preparacija (kit. praoparatio) pripremanje, pripravljanje, spremanje (kolskog zadatka); pripremljenost, pri-pravljenost; pripremanje za konfir-maciiu (kod katolika); biljenica u kojoj se pripremaju zadaci za kolu; gotovJjenje, spra vijanje preparand (lat prneparanus) pripravnik, onaj koj" e sprema za uitelja, tj. dak uiteljske kole preparandija Gat. praeparare) pripremna kola; uitehska kola prparant (lat. praeparans) farm. onaj koji priprema lijekove preparat (lat. praeparatum) neto pripremljeno, prireeno, nprr pripremljen bjek i dr.; osobito: anatomski preparati umjetno napravljeni dijelovi ljudskog ili ivotinjskog tijela za istraivanje i pokazivanje acima itd.; mikroskopski preparat tanko odrezan komadi neke tvari radi stavljanja pod mikroskop sa svrhom promatranja i prouavanja preparator (latr praeparator) onaj koji se bavi prepariranjem, onaj koji priprema preparate preparatorni Gat. praeparatorius) pripravni, pripremni, prethodni preparatura (lat. praeparatura) pripremanje, pripravljanje, opravljanje preparirati (lat. praeparare) spremili, spremati, pripremiti, pripremati, izraditi, gotoviti; izraivah anatomske preparate: med. v secirati, prppari preponderancija 1151 ruti se spremati se, spremili se za to, pripravljati se, opremiti se preponderancija (lat, praeponderan-tia) prevaga, pretezitost, nadmonost preponderantan (lat. praeponderans) vaniji, preteit, nadmoan preprjndcrirati (lat. praeponderare) pretezati, pretegnuti, imati prevagu, hiti nadmoan preponirati (bit. praeponere) staviti na elo, uiniti nekoga pretpostavljenim, postaviti za starjeinu preposteritet (lat. praeposteritas) nao-pakost, izvrnut red, naopak red prepotencija (lat. praepotentia) nadmonost. vea sila, vea vlast, vea sposobnost: oholost, drskost, napuh-nutost. samovolja prepotentan (lat. praepotens) vrlo moan, nadmoan; ohol, drzak, nasilniki, napuhnut prepotentnost (lat. praepotentia; v. prepotencija propozicija (lat. praepositio) gram. pri-jcdlog, rije koja pokazuje odnos jednog predmeta prema drugom Gior. bez, hlizu, do, kod. na, od itd.) prepozitnra (bit. praepositura) poloaj i dostojanstvo pretpostavljenog (starjeine); osobito, kod katolika: poloaj i dostojanstvo staripsrnc jodnog redovnikog reda propucij (lat. pracputium} anatr koica na mukom udu

prorofapliti mn. grupa engleskih slikara koja se pojavila 1850., ugledali su se na lal. slikare prije pojave Ra-faela {14631520); osnovna znaajka njihove umjetnosti je jednostavnost i iskrenost, a motivi esto mistinog sadraja: glavni predstavnici; Rossetti, Hunt, Millais i drugi prerija (fr. prarie, p. pradena, lat. pra-tum bvaa) bvada: osobito: prostrana, travom obrasla ravnica, bez drvea, u Sjevernoj Americi prerijal (fr. pranal) trei, proljetni mjesec a deveti mjesec u novom kalendaru Prve francuske republike (od 20. V. do 18. VI i prerogativ (lat. praerogare) v. prerogativa prerogativa Gatr praerogaliva) povlastica, pugodnosf, prvenstveno, iskljuivo pravo, npr, vladara da odluuje o pinulovanjima itd., kod Rimljana: pravo centurrje da glasuje prva presa (fr. presse. njem. FreBse) stroj za pribskivanje; sprava za gnjeenje i cijeenje groa, muljaa; tiskarski stroj; dnevni bs^ik. novine, listovi prcsaldumiti (tur, saldvrmak bacitif prebaciti se, prijei na drugu stranu; promijeniti miljenje presantan (fr. pressant) hitan, neod-loan, prijeko potreban; dosadan, nasrtljiv, nametljiv presbiro (fr. presse tisak, bureau kancelarija, ured) novinsko poduzee, privatno ili dravno, koje se bavi organizacijom obavjetajne slube, prima vijesti iz cijelog svijeta od svojih pt>sebnih dopisnika i daje ih pretplatnicima u svojim biltenima, osobito dnevnim listovima prescijencija (lat. praescientia) predznanje, uroeno znanje, znanje koje prethodi iskustvu; poznavanje budunosti presedan (fr. preeeant) prijanji sluaj, prijanji sluaj, sluaj koji se prije bio dogodio i koji kasnijim slinim sluajevima slui kao primjer presenij (lat. prae naprijed, senes starac) doba ljudskoga ivota pred starost presepe (lat. praesaepe jasle, talaf slik. scena koja prikazuje Kristovo roenje u tab; astr. skupina zvijezda u zvijeu "Rak" preses (lat- praeses gen. praesidis) v. prezident prezviterat 1156 prima elementa obavljali sve crkveno einrede, osobito av sakramente, osim zareivanja prezviterat (gr. presbyteros stariji) u Pravoslavnoj crkvi: ein, djelokrug jednog sveenika i pudnije (parohija) koje spada u njegov djelokrug, usp, preabiterij at prezvurst (njem. pressen tlaiti, tiskati, Wurst kobasica) vrsta kobasice (svinjski eludac ispunjen mesom r tlaenica prian (njem. Pritische) diveni leaj (obino li zatvorima) priderija (fr pmderie) tobonja ednost, skromnost; prenemaganje priglbok (njom Prugel batina, Ilock jarac) naziv za "jarca otkupitelja" na kojega je hebrejski veliki sveenik na Dan pomirenja premio sve grijehe idovskog naroda priglh-olc (njem. (Prugel toljaga, batina, Hola drvo) oblo tanko drvo za loenje, oblica Prijam [gr. Priamos) mit. trojanski kralj, sin Laomedontov. mu Heku-bin, imao .50 sinova, medu kojima Hcktora, iji je le otkupio Ahilej, i Parisa, ijom je krivnjom dolo do iVojanskog rata; prilikom zauzimanja Troje ubio ga Ahilejev sin Neo-ptnlem Prijap (gr. Priapos) mit. bog oploivanja i plodnosti, vrtova, polja i vinograda, sin Dioniza i Afrodite; prikazivan kao bradat ovjek s velikim mukim udom (falusom), kao simbolom muke plodnosti; pren. pohot-tjivac, razvratnik prijapeje (gr. Priapos, lat. priapeae* mn. poet. vrsta epigramskih razvratnih pjesama kod Kimljana, nazvanih po Prijapu prijppitis (gr. Priapos) med. upala mukog uda prijapizam [gr. Priapos* medr bolom praena trajna ukruenost mukog uda ;kod trovanja kanLiridinom, bolova u kraljenici i nekih duevnih bolesti! prijapski (gr. Priapos; koji se tie Pii-iapa; pren. razvratan, bludan, pnhnt-Ijiv;prsjapake. pjesme = prijapeje; pn-japski stih poet. stih kojim su pisane prijapeje (sastojao se iz jednog gli-konejskog i jednog ferekrntojskog stiha) prijapus (gr. Priapos, lat. priapus) med. suvie velik muki ud prinufat. prima od primus prvi) 1. glaz. instrument prilagoen za prvi. vodei glas; rc pnm a sa crticom = a"; 2. bnnk. viak koji se plaa na neki novac vrijednosni papir preko nonu-nalne vrijednosti ili z^ikonom utvrenog teaja; 3, u kat. samostanima: prvi jutarnji

sat za molitvu, u G sati, ili drugi kanonski sat; 4. u maevanju: prvi horilaln stav; usp. prima prim-hrojevi brojevi koji ae ni sjednim drugim brojem, osim broja 1, ne mogu dijeliti bez ostatka, npr. 7, 11, 13, 17, 10, 23. ud prima (lat. prima od priinu? prvi) L trgr prva, najbolja ib najfinija vrsta neke rohe (prima sorte); 2. glaz. prvi ton oktave, pr*a partija, prvi glas; 3. prvi i najstariji razred neke vise kole: 4. prvo izdavanje mjenice, prva mjenica; usp. prim prima balerina i.Ial. pnma hallerina) prva plesaica, prvakinja u baletu nekog kazalita i si. pnma uixta (ta!,) trg. po vienju, tj. platiti mjenicu; glaz. svirah neto odmah, im se vidi, s bsta. bez pripreme prima causa it. prima ka uza (lat.) prvi razlog, prauzrok prima classia it. prima klasis (lat.) prolazna ocjena u nekadanjem kolstvu prima elementa (lat.) prve osnove, poeci, uvod [u neku znanost) Prima pioggia d'agosto.. 1157 primitivci Prima pioggia d'ngosto rinfresca mare e buseo cit. prima pjoa ri a-gosto rinfreska mare e hosko (tal.) Prva kia u kolovozu osvjeuje (ohla-ujc) more i umu prima sorte (tal.) trg. prva, najbolja, najfinija vrsta rohe; pnma prima-mjenica naziv za prvu i>a razliku od rirug[>g primjerka ili sekunda-mjenice) prima-nota (tal,) trg, prva biljeka, trgovaka knjiga u koju trgovac najprije unosi sve dnevne poslove; memorija! primadona {taL prima donna) prva pjevaica (opere); umjetnica koja pjeva ib glumi glavno uloge (u open, drami, filmu) primaliteti (lat primalitates) mn. dl. po Caiupanellu: atributi koji ine bit onoga to jest i onoga to nije; primaliteti onoga to jest su: sposob" nost bivanja i djelovanja (pntentiaj. znanje (sapienLia) i ljubav (amor); ' primaliteti onoga to nije jesu: nesposobnost limpotenlia;, ludost (insi" pientia) i mrnja (odium) primaran {lat. primarius) prvi. osnovni, poetni, prvobitni; nepatvoren, izvo-lan. koji postoji onakav kakav je postao, bei ikakvih kasnijih utjecaja i dodataka primari](us) (lat primarius) prvi, glavni lijenik bolnikog odjela; kod katolika: prvi, glavni propovjednik primarna kola osnovna kola primame hntesti med. bolesti koje nisu nastale kao posljedica nekih drugih bulesti (sekundarnih, tercijarnih), nego su nastale neposredno, npr. sifilis primarne pojave prve, prvobitne po jave, one koje su nastale neovisno o drugima, npr. kod bolesti primarni oblik osaovni oblik, prvobitni oblik, osobito kori kristala primas llat.) li Kat. crkvi: najvii crkveni dostojanstvenik u nekoj dravi prima (lat. primas) glaz. prvi violinist ciganske glazbene kapele; primat primat Qatr primatus prvo mjesto, prvenstvo) fil. prvenstvo bia nad svijeu, tvari nad duhom; primat volje, tj. prvenstvo volje nad razumom, votja prije razuma; u KaL crkvi: prvenstvo pape nad svima ostalim crkvenim velikodostojnicima; nadbi-kupstvo; dostojanstvo i djelokrug primasa; pren prvenstvoporangu. prednost, prvenstveno pravo. npr. na neki poloaj, prijestolje itd. primati, (lat. primates) mn. od primas; zooL prema Linneu1 prvi red sisa\ata koji obuhvaa ovjeka, majmune i polumaimune (obino se pod ovim imenom podrazumijevaju samo ovjek i majmun) primator flat primus prvif gradski naelnik pri maza fh\ prim agi;] pom. novac ili premija boju, li odreenim sluajevima, utovara rohe plaa kapetanu broda, npr. kad hoe da mu roba hre putuje primicije (lat. primitiac prvi plodovi: prvi pokuaja 1. mn. prvi plodovi; 2. kod katolika: prva misa koju slui novozareeni sveenik, tzv. mbidu misa primipara (lat.) ena koja je prvi put rodila, prvorotkmja, usp, multipara i nulipara primitivan (lat. prirnitivus) prvohitan. izvoran, osnovni; nepotpmi, poetniki, koji sadri samo ono to je najnunije, jednostavan, obian, prost: duhovno slabo razvijen, nekulturan, koji je na niskom stupnju

primitivci (lat. prirnitivus prost, nepotpun, poetniki) 1. prosti, jednostavni, nekulturni ljudi; 2. slik. n:i< ziv za talijanske slikare prije reneprimitivizam 11GS principalitet Bdn.be, bih su |0S neuki i naivni daleko ud znanja velikih renesansnih majstora (u ep. primitivizam 2 > primitivizam (lat- primitivna? 1. v. pri-mitivOost; 2. slik. tehnika primilivaca primi ti vili iJvac zduI ivana stahla koja izlaze neposredno iz mozga ili Lene modine prbniCivnost (lat. primititivaj) prvohii-ninL, izvornost, jednostavnost, prostota, neslozenost, obino st; nerazvijenost (duhovna, kulturna itd.) primo (lat. primo) najprije, prvo, na prvom mjestu, prije svega; pro primo primo Cflntante (iL primo kantantel prvi pjeva, nositelj glavne uloge u nperi prima intuitu (lat.) na prvi pogled primo uomo (tal.k prvi ovjek, tj. nositelj glavne uloge u nekom glazbenom djelu primo geni tura Qa_L piimogcmtura I pr-vorodstvo, prvoroenje: pravo prvo-rodstva, posebno s obzirom na nasljedstvo prijestolja; jus primogeni-Cure pHmordlJfllitet (lat. primordialitas] pr-vubilnoat. prapoetnost. osnovnost, bitnost primordijalna fauna gool. okamenjeno ivotinje primordijabie zone primordijalna zona geoL najdonja zona sibirske formacije primordijalni (lat- primordialjs) prvobitni, prapoetni. glavni, hitni primuj [lat. pnmus prvi); 1. prvak, onaj koji je prvi. najbolji osobito uenik u razredu; 2. naprava za kuhanje na zcftii (piritu) primua inter parps ilatj prvi medu jednakima po inu prunus omnJnm (lat.) prvi izmeu tju princ (lat, priuceps prvi, glavni, poglavar, fr. prince) titula lana vladarske obitelji koji nije vladar: vladarev *in, kne?. prfttcep* (lat prvi, glavni) onaj koji je prvi. najugledniji, glavni; dakle: prvak, poglavar, gospodar, vladar, knez princesn [fr. pnnccsse) v. princeza prliKeza ICr. princesse) tilnla enskih lanova vladarske obitelji (osim ene pnja^njug ili aadainjeg vladara), vladareva kci. kneginja princip (lat. prinapiumJ poetak, podrijetlo, poelo, izvor, praizvor; naelo, osnovu, pruusnova, osnovni uzrok, prabie, tvorac, zaetnik; osnovna tvar, prat var, pramalerija; temelj, podloga, osnovne pravilo, OEnovni pojam, osnovno nauavanje, osnovna misao neke znanosti; naelo, osobito Ono po kojem ovjek ivi i radi; fil. izvor spoznaje, osnova spoznaje, ono &U> lei u osnovama stvari Iprjncip bia), ili ono na sto se spoznaju nuno oslanja ipnnap spoznaje), ili naelo po kojem se radi [praktini princip; princip kauzaliteta zakon uzronosti; v, kauzalitet princip-re|rent :fr. pnnce, Lat. regens koji vlada] lan vladarske kue koji ima vladarsku (kraljevsku; vlast do punoljetnosti zakonitog vladara, knuz-namjesnik principa! (lat. principalis) glavna h-nont, nuelmk, poglavar, upravitelj, gospodar; osobito: upravitelj kule, gOKpodar kude. vlasnik, gazda, sef; opunomoenik; glaz. glavna svirala na orguljama; u slozenicama znai; glavni, nprr principal-bas glavni bas; principa!glas glavni glas, solo;pnn-:ipol dunik glavni dunik; princi-pol-tjeroimik glavni vjerovnik itd. princJpalan (lat. principalis; prvotan; otmjen, odlian; glavni, poglaviti, najvaniji, najznatniji principiilitet (lat. principalitasj prvenstvo. starjesinsU'O, upravi teljstvn; prJivo i vlnst gospodara principal ka 1159 prmcipalka (lat. principn li) domaica kue. gospodarica; eficu principat [laL pri n ci patu* I prema Mommsenu: prvo doba [timskog Ilirstva nasuprot dommam Uioklecija-novu; prvenstvo, prvu ib najvtAv mjesto u dravi di vojsci, zapuviedmko mjesto; vladandvo, vladavina; kne-evski poloaj i vlast, kneaevfltvo, kneevina principe it. principe (lah) vladar; naslov djela N. MaeniaveNijn l-Vlader") principi |lat. principu^ mn. poirtn.i nauavonja, omoVna nauavunja, osnovne misli, naela I1, poeci, onnove svega to postoji, npr. vodu (Talea), zrak (Anakaimen), vatra ili

eter (Ho-rakbt), broj l*ilagora), atomi (Demokriti, ideje (Platon.*, oblik i tvar (Arifl-totelj, dab ih pneuma (stcici), *up-standjii i Spinoza), monade (Leibniz), ja (radile), apsolutno iSchellingl, volja iSchnpenbauer). nesvjesno lF. Hartmann: itd. principijelan (lat. principfiBlii) prvobitan, osnovni, poetni; koji je u skladu s principom, naelan, dosljedan principum contradiction!* it princip ijum kontridikcionis dat.] lug. je-dan od etiriju zakonu miljenju, "stav proturjeno Hir po kojem: 1. nijedan pojam nije ono slo niie (A nije non-A): 2 jednom istom subjektu ne moe se i pridati i negirati jfldFm iati predmet (A ne inofto i hiti i ne biti BV, 3. nemogue je da jedn;i u*ta stvar u i=tn doba i postoji i ne postoji; 4. od dvaju proturjenih sudova jedan mara biti netoan, ne mogu Oba biti istinita prineipium exctnsi tertii Iva mariti il. phncipijum eksklu'i trnji sive modri [lat. log. jedan od e'.iriju kona miljenja, "stav iskljuenja ire-eg" di "stav iskljuenug treeg suda" izmeu dvaju kontradiktornih sudova, po kojem svaka stvnr mora ili postojati ili ne postojati, budui da je neto tree nemogue; ih, logiki formuliran: 1. Jednom subjektu mora se ili pridati ih zanijekali jedan dani predikat (A mora ili bili B ili ne biti B, neto tree je nemogue); 2. Od dvaju proturjenih sudova jedan mora biti istinit, na mogu oba biti lana principium identitatui il. principijum identitatisUat 1 log. jedan od etiriju zakona miljenja, ^lav istovjetnosti" ili "identinosti" po kojem je svaki pojam istovjetan ne. samim sobom (A je A!, a svaka stvar jenl ono to jest 'A = A); v. identitet principium raciunis snfficicntls it. principijum racionis suficijentie (Int.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav dovoljnog razloga", koji glasi: sve to se ramislja i sve fttu postoji mnra imati dovoljno ruzLoga i opravdanja zaato se tako zamilja kako se zamilja, zato taknpusioji kako postoji, a ne drukije prtnel (engl. prunr-Ho fr prunellc/vrsta fine i guste svilene tkanine; vrls vunene tkanine, lasting priom igr. prion pila) med. pila ?n rezanje lubanje, svrdlo za busenju lubanje prior (lat.) naelnik, nadatirjnik, etarjo-ina (osobito kat. samostana) prior tempere, potiur inro jil. prior tempere, poior jure (lat) prvi po vremenu, jai po pravu priora (lat- priora) mn. ono slo ja hilo prije, prijanje stvari, prijanji dogaaji prkkran "'lat. prior.- prvi, predni' (od thn> jicnl. raniji, pri>inji: stariji, bulji priorilel (lat. pnonLasT prvenstva, prednost, prvenstveno pravo; starju-insLvo, prvenstvo s obzirom na Starost prioritetni um privilegija prioritetni (Jal. priorilast prvenstveni, koji ima pravo prvenstva; priuriielr.r obiigacrje mn. obveznice zajmova i dioniarskih drutava ije se kamate moraju isplatiti prije ih ohraunah prye no 5to se dioniarima isplati dividenda; prioritetno pra^o pravo prvenstva, pravo prednosti; prioritetni dugovi dugovi koji seT prilikom otvaranja steaja, najprije moraju uzeti u obzir, prior dalim rjeenje sudsko rjeenje o lome koji vjerovnici imaju prvenstvo pri isplaivanju iz steajne mase prismotra (rus.) nadzor pritan (gr. prvtanis) u staroj Ateni: lan odbora pedesetorice dravnih vijenika koji su upravljali narodnom skuptinom; redatelj vitekih igara kori starih Grka pritanej (gr. prvtancion) dravna zgrada u staroj Alem u kojoj je bilo sjedite dravne vlade i u kojoj su se pntani, sa vrijeme svoje slube, hranili o dravnom troku, a zasluni ljudi doivotno; naziv odreenih odgojnih, osobito vojnik zavoda u h'ran-cuskoj, iji se pitomci izdravaju i koluju o dravnom trosku privacija (lat privatio) liavanje; lienje, lisenost; oduzimanje, nedostatak, oskudica u najpotrebnijem; gubitak, oduzetost lisenost; odsutnost, nepostojanje (nekog svojstva ili neke osobine) privado (p. privado. Jat. privatna) ljubimac povjerenik; prvi ministar u panjolskoj privatan (lat privabusf koji nije dravni, koji priparia jednoj osobi, osobni, vlastit, domai, kutni; nesluben; povjerljiv, skriven; privatan ivot osobni ivot neke osobe (ivot koji nema veze s njezinim slubenim radom) privatudme (lat privatissimel pnl. posve sam. sasvim za sebe, najprisnije, najintimnije

privatisl (lat. privatus) slobodan ovjek; didi koji ne pohaa kolu kao redovit uenik, nego se priprema kod kue i na kraju godino polae ispit prtvativan (lat. pnvativus) liavajui, koji liava, odrie, iskljuuje; gram. koji oznaava licnje, iskijuenje, nedostatak, odrican; alfa privativum slovo a kojn oznauje lisenje, odricanje (u grkom jeziku); privatno pravo, iskljuujnc pravo privatizirati (lat- privatisare) ivjeti kao slobodan ovjek, tj. bez slube, t>ez nekoga stalnog zanimanja privatna audijencija nesluben prijam, povjerl|iv prijam, razgovor s vladarom privatna biblioteka kuna, osobna knji&n.ca privatna korespondencija osobno, privatno dopisivanje privatna nastava kuna, pojedinana na;-tava privatna tuba prav. osobna graanska tuba privatni docent znanstvenik koji je, na osnovi habilitacije, dobio od fakulteta idohrenje da dri predavanja, a nije obvezan i ne prima za to nikakvu nagradu, osim to se moe nadati da e. poto te isLakne u struci, biti izabran za stalnog docenta privatno pravu dio dravnog zakonodavstva koji priznaje pojedincima prava koja ih ovlauju za obavljanje odreene djelatnosti ili za neobavljanje, sa svrhom zadovoljenja svojih ivotnih potreba i koja im priznaju odreen poloaj (status) u ohitefjii. drutvu i dravi privilegija (lat. privdegium. privus, lez) zakon koji se odnosi samo na pojedinu osobu (kod Krmlj'ana); posebno, iznimno, iskljuivo pravo, povlastica; prednost, prvenstvo, premo; prirodni dar; cnm pr?vtk't>ia it. kum privilegiran prhlegio Gat.) s doputenjem, s dozvolom, s povlasticom privilegiran (lat. privilcgiatus} povlaten, koji ima prvenstveno pravo; posebno olxlurtn privUegdrati {lat. privilisgium) povlastiti, pvlascivati, dati (ili: davati) povlasticu, davati prvenstvo, dati prvenstveno, iznimno (ili: posebne) pravo; posebno obdariti privilegium prioritatis (lat i pravo prvenstva, prioritetno pravo prix iL pri ;Cr. prix, njem. Preis, tal prezzo, lat. prctium) vrijednost ega izraena u novcu, cijena: prix fixe ' cit. a pri fiks (fr.) po utvrenoj cijeni; io'itpnr cit. a tu pri (fr.) po svaku cijenu, ma i po najmanju cijenu; grand prix cit. gran pri (fr.) velika, glavna nagrada pris fisc rit. pri Fiks (fr.) trg. stalna, utvrena cijena priz (fr. prise plijen) voj. &va privatna imovina neprijateljskih brodova koja se, za vrijeme blokade, zaplijeni na moru. kao i brodovi neprijateljskih zemalja, zajisdnn s teretom, kad pokuaju probiti liniju blokade pa pritom padnu u ruke zaraenoj strani koja je objavila blokadu priais (gr. priai pjenje. pnsis odon-ten krgutanje zubima) med. piljenje, ir. buenje luhanje; takoer; grevito krgutanje zubima prizma (gr. prisma) gmro. viekutnik kojemu su dvije bone strane para-lelogranu; optika prizma prozirno ... tijelo takvog oblika od stakla, krisM- tala itd.. obino s trokutnim osno- vama, upotrehljava se za refrakciju ili disperziju svjetlosti; v. Nikolova prizma, polarizacija prizmatican (gr. priema) koji ima oblik prizme: svojstven prizmi; priz-matifni barut barut prean u obliku prizama (za punjenje tekih topova) pro persona prizmatuid (gr prisma gen. prismatos, eirtos oblik) geom. tijelo nalik na prizmu koje una sline osnove, ali koje nisu jednake prizrak (rus.) prikaza, privienje, neto zamiljeno, stvoreno u mati pro (gr. pm) l. gr. prijedlog. jav|ja se kao predmetak u mnogim sloeni-cama i znai: pred, ispred, naprijed; prije, prije toga, ranije; radije, drae, vre pro (lat pro) 2. lat. prijedlog, javlja se kao predmetak u ainogim sloeni-cama i znai: za, prema, s obzirom, putem, pomou pro ano (lat. pro annoi v. por anurn pro ura (lat. pro arrha] kao zalog, na ime predujma, kao prikupim pro bono publice, (it. pro bono puh-hko) za ope dohro

pro domu (lat.) za svoju kuu, ij, za svoju korist, za svoj raun, u svom interesu (govorili, raditi) Pro Ecclesjfl et Pontiflce il. pro ekle-zya et pontifice (lat) za Crkvu i papu (visoko odlikovanje koie dodjeljuju rimski pape) pro et contra it. pro et kontra 'lat.) za i protiv: pro et contra neke stvari, tj. ono to se moe navesti u prdog i proliv nje pro forma (lat.) po izgledu, lohoe, samo da ljepe ili bcJje izgleda, forme radi pro futuru (lat) za budunost, ubudue pro i kontra dat. pro, contra) v. pro i^t kontra pro kvota (lat. pro quota) razmjerno, proporcionalno pro parte virli (lat.) "prema mukom odjelu, tj. prema snazi, po mogunosti; prav. s glave na glavu, na jednake dijelove pro pnrria (lat.) za domovinu pro persona (lat) na osobu, po ovjeku, npr. plaa se 1161 pr prodigo 1162 problem pro proi gn dat) prav. proglasiti koga rasipnikom i staviti ga zbog toga pod skrbnitvu pro rata (lat, pro rata) razmjerno, prema, izraunanom udjelu; pro rata temparis (lat.) prema vremenu, prema isteku roka. npr, kod utvrivanja dividende novih akcija: laS pni rata tcmporis od ]. listopada do kraja godine = 3& od nominalne Vrijednosti pro saldo (tah) trg. v. per saldu pro secundu it pro sekundo (lat.j u drugom redu. drugo [pri nabrajanju); usp. pro pnmo pro tempere (lat) za sada; privremeno pro tertio it. pro terci n (lat.) tree, u treem redu pro-mile (lat. pro milfc) na tisuu, po tisui = 0/00; 1 promile - L'KI pos lutka proagogija (gr. proagogeia) zavoenje, podvoenje, provoenje bluda proapodoza (gr, proapodidonu prije vratim, prije ib prethodno predam) ret. figura u kojoj reenica ili neki stav i poinje i zavrava istom rijei proba (lat.) ispitivanje, pregledavanie, kuflanje; mat. ispitivanje pravilnosti i tonosti matematikog zadatka ib konstrukcije matematikim putem ili crtanjem; ispitivanje sadraja kuvine od koje se kuju novci; trg. uzorak, mustra; vjebanje, priprema za izvoenje ili prikazivanje (glazbenog l kazalinog djela); generalna proba glavna, posljednja vjeba prije javnog izvoenja ili prikazivanja probabilan Gat, probsbilis) vjerojatan, koji se moe dokazati, dokaziv probani Listi (lat, probabilis'i fd. pristae i predstavnici stajalita vjerojatnosti, tj. prohabilizma (Arkesilaj, Kar-nead, Ciceron, Hume i dr.) probabilizam (lat. prohabilis) Fd. stajalite vjerojatnosti; teorijski: shvaanje po kojem naa spoznaja i znanje mogu biti samo vjerojatni; naelo daje samo miljenje o nekom inu koji hi mogao biti dobar i knristan dovolino pa da se taj in poduzme; teol smjer u katr moralnoj teologiji koji je isusovac Katreiner ovako formulirao: "Ako je dopustivost ili nedopustivost neposrednu i iskljuivo sumnjiva, onda se treba ravnati po blaem shvaanju samo ako je ono stvarno vjerojatno, pn makar suprotno shvaanje bilo nesumnjivo vie vjerojatno'' probacija (lat. probatio) ispitivanje, pregledavanje, odobravanje; pokus, eksperiment; dokazivanje, dokaz; is-kuenitvo, vrijeme iskuenitva probati (lat probare; v. prebirati probatum est (Int.) ispitan je, iskusan je, pomae sigurno [esto kao natpis na luokovima! probebarati (tur. bahar miris; proljee) procvasti, procvjetati probiologija (gr. pro, bios ivot, logia znanost) dio biologije o predstupnje-vima ivota probionti (gr. probion prije ivim, prethodno ivim) inu. prabia, najjednostavniji praorganizmi pro birati (lat. probare) ispitivati, pregledavati, kuati, provjeriti je li neto onako kako treba biti; ispitali i odrediti toan i pravi sadraj ruda i kovina problem 'gr. problema znanstveni zadatak, sporno pitanje, od prebolio postavim pitanje, prmtavim zadatak) pitanje, zadatak koji eka rjeenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba rijeiti; zagonetka; glavnim problemima ljudskog miljenja u filozufiji smatraju se:

problem odnosa duha i tvari, problem istine i stvarnosti, bit prostora i vremena, tvari i silo, podrijetlo i bit ivota, podriietlo i bit duse, problem slobodne volje i vri problematica]] jednosti, podrijetlo i budunost ljudskog roda problematian (gr. problematikos koji se tie zadatka ili spornog pitanja) koji je u pitanju, upitan, sumnjiv, nepouzdan, nepoznat, dvosmislen, zagonetan! problematian nad logr Fud ija je potvrda ili nijekanje samo mogue i vjerojatno; usp. apodiktian, asertoran. modabteL problematika (gr. prublematikos koji se lie zadatka ili opornog pitanja) 1, spornost rjeSivosti zadatka, spor-nost rjeivosti pitanja, zagonetnost, sumnjivost, dvosmislenost; 2. skup svih problema u nekoj drutvenoj, znanstvenoj ili umjetnikoj grani ili podruju, usp. tematika proboscii [lat. prohoscidca, gr. probo skis gen. proboskidos suri a) mn. zool surlasi probrahis igr. pm. brachvs kratak) metrika stopa koja se sastoji od jednog kratkog i etiri duga sloga procedirati (lat. procedere) ii naprijed, napredovati, uspijevati; raditi, postupati; non pruceatur (lat.) prav. neka se nc ide da|je, neka se obustavi postupak procedura (lat) nain rada, nain postupanja; postupak; pravni put, zakonom propisani slijed sudskog postupka, sudski red proceleuzmatikus (gr. prokelcusma-bikosj metr. stopa od etiri kratka sloga: procelijus (lak prucoelius, gr. proko-ilios) med. debeo trbuh, trbuh koji od debljine visi procent (lat. pro, centum sto, stotina) postotak, kamate, dobitak od stotine, (oznaava se znakom %\ npr. 4 ib 5% = 4 ili a kn na svakih 100 kn procentualan (lat. pro centuml odreen po procentima (postocima), koji donosi procente, postotni produkcija proces (lat. processus) tijek, put i nain kojim neto postaje ili biva, razvitak, postupak; prav. sudski spor. parnica: med nastavak, tijek, npr. bolesti, lijeenja procesija (lat. processio) sveana povorka, sveani ophod procesni (lat. processus) koji se tiE: spora, parnini; procesni rad red po kojem se voi parnica processus verhalisi Mat.) prav. usmena parnica, sudsko sasluavanje: pismeno prikazivanje nekog dogaaja, napisan iskaz procideiikcija. (lat. procidentia) med. sputenost jednog dijela tijela; pro-ptoza.. pruptoma prodekan (lat. prodecanus) zamjenik dekana (na sveuilitu); v dekan prorioto (tal. prodotto) trg. ist iznos mjenica i robe prodrom (gr. prodromos koji istrava, koji tri ispred) ret. uvod. predgovor: med. predznak bolesti, nelagodan osjeaj kqji prethodi bolesti i nagovjetava je; prenr pretea, vjesnik producent (lat. proucens koji proizvodi, proizvodan) 1. svaka OEoba koja svojim radom neto proizvodi, proizvoa, radnik, tvorniar, poljoprivrednik (supr. konzument); 2. prav. osoba koja dovodi sudu svjedoke ili podnosi dokaze, isprave i si.; usp. produkt 2; 3r reiser produciranje (lat. producere) izvoenje, prikazivanje, pokazivanje, izlaganje; proizvoenje, izraivanje; raanje producirati Gat. producere) izvoditi, prikazivati, pokazivati, iznositi na vidjelo, izlagati; proizvesti, proizvoditi, izraivati, graditi; raati; donr>si-ti prihod; producirati se javno pokazivati svoje sposobnosti ili osobine, pokazivati se; isticati se produkcija (lat- produetio) predstavljanje, prikazivanje, npr. nekih vje1163 prevalencija I ln4 prezbiter1 prevalencija (lat. prnevalentiai nad-monosl, preleilost, prevaga prc valentan (lat, preavalons) nad-nuian, preteit, koji ima. prevagu, vrjedniji, vaniji, jai prevalirati llat. preavalere) bili nadmoan, imati prevagu, vie vrijediti; prevladati, prevladavati, prevalirati se trg. izvlaiti korist, koristiti se prevaricirati {lat. praevaricari) ne ici pravim putem dunosti; prekriti dunost, ogrijeiti seo dunost, raditi nepoteno, zloupotrebljavati povje-renje ili poloaj

prevarikacrja (lat. pracvaricatioj prekraj dunosti, povreda dunosLi, nesavjesnost u obavljanju Elube, izdaj nistvo prcvariifcirati (lat. prevaricare) v. prevaricirati prevencija 'Jat. praeventio) onemoguavanje, sprjeavanje, preduhitri-vanje; opovrgavanje primjedaba za koje se pretpostavlja da bi ih suprotna strana mogla navesti; predrasuda; prije uinjena upumena; prav. stavljanje u pritvor, pritvaranje, pritvor prevencijska teorija prav. teorija koja pravo dravne vlasti da kanjava krivce zasniva na pravu i dunosti drave da sprjeava ponavljanje krivnje time to e kazna na izvritelja i ostale imati zastraujue djelovanje preveniran (lat. preavonirc) prije (ili: prethodno, na vrijeme) obavijeten prevenirati (lat. praevemre) pretri, osujetiti, sprijeiti, preduhitriti, doskoiti; predvidjeti, predviati; prijo obavijestiti, skrenuti pozornost na vrijeme preventivan (lat. praeventivus) zatitni, koji neto sprjeava, koji slui za. sprjeavanje, koji onemoguava, koji osujeujo preventivna cenzura pregled knjige, spisa, novina i dr. n rukopisu ili u prvim tiskanim otiscima da bi se, po potrebi, mogli zabraniti prije objavljivanja preventivna medicina medicina kojoj je svrha otklanjanje uzroka koji hi mogh izazvati bolesti preventivna policija policija kojoj je povjereno uvanje javne sigurnosti, tj. kojoj je zadatak pravodobno poduzeti mjere kako bi se onemoguilo izvrenje kaznenih djela; administrativna policijo preventivna srtids-tva srodstva koja sprjeavaju zarazu; sredstva koja spreavaju oploivanje preventivni rat rat kojem je svrha preduhitriti napad neprijatelja koji se jo priprema za ratovanje previgiltje (bit. praevigibae) mn. kod katolika: dan uoi predveerja kakvog velikog blagdana; usp. vigdije previo csmnme it. previo egzamine (lat.) prav. po prethodnom ispitivanju previzija (lat. praevisio) predvianje, nasluclvanje onoga to e se dogoditi prez. kratica za prezent preza {tal presa) 1. prstohvat, koliina to se moe uhvatiti meu prste; 2, kamen ili eljezni stup na obali za koji se veu brodovi prezbiakuzija (gr. presbys star. vremean, akuo ujem.) staraka nagluhost prezbidohij (gr. presbys star, boehe prijam, ugoenje} dom za siromane i iznemogle starte prezbiopija (gr. presbys star, opsis tidj med. dalekovidnost (staraka' prez bit (gr. presbys star) med- onaj koji daleko vidi, dalekovidan ovjek (koji ne vidi izbliznj; supr. miops prezbiter (gr. presbyteros najstariji) u najstarijoj kran. Crkvi: crkveni slubeniksvjetoviijak kojega je izabrala vjerska zajednica; u Kvan-gehkoj crkvu svjetovnjak kao lan uprave crkvene opine: sveenik prezbiter ij H5o prezviter prezbiterij (grr prcsbvterion vijee sla-rijih) crkveno vijee, crkvena uprava prozbiterijanci (gr. preshvteros stariji) pristae prezbiterijalnog crkvenog ustrojstva, osohito u Kngles-koj i Sjev. Americi, ovo ustrojstvo ne priznaje nikakve biskupe, nego ch da njihovom Crkvom, kao u prvim vremenima kranstva, upravljaju samo sveenici prezbiterdjanizam (gr. preshvteros stariji) nauavanje i crkveno ustrojstvo prezbiterijanaca prezbiterijat (gr. preshvteros stariji) uprava Crkve; uli poloaj si^rjcine Crkve prezbitija (gr, presbvtes starac) med-v. prezbiopija prezbitizam (gr. presbys! med. v. prezbiopija prevencija (lat praesentia) nazonost, prisutnost; in praesuntia it. in pre-zenrija (lat.) u nazonosti, u prisutnosti, pred prezent (frr prscnt) 1. dar, poklon prezent (lat od prae, sum jesam, prae-sse, praesens) gram. sadaanje vrijeme (glagolski oblik koji izrie radnju koja se vri istodobno s govorom govorne osobe); osobno prisutan, koji je sada tu

prezentabilan (bit. praesentabilis) ugledan, reprezentativan; preporuljiv prezentacija (lat. praesentatio) podnoenje; prijedlog, predlaganje, pravo pred lagan ja kandidata za neko slobodno mjesto (lat jtis praesentandi;; predstavljanje, prikazivanje prezentan (lat. praesens) nazoan, prisutan; sadanji prezentant (lat. praesentans) imalac, vlasnik mjenice; onaj koji nekoga predlae ili preporuuje (za neko zanimanje, neki poloaj) prezentirati (lat. praesentare) podnijeti, podnositi, nuditi, ponuditi; pokazati, pokazivati; predstaviti, predstavljati, uvesti, uvoditi (u drutvo); pruiti, pruati, predati, predavati; izloiti, izlagati; dati poklon, darivati, darovati; prezentirati se predstaviti se, pokazivali se, pokazati se, praviti se, periaviti se, pravili dohar ili lo dojam, imali dobar ili lo izgled prezervacija (lat, praeservatio) uvanje, zastiivanje, zatita prezervativ dat. praeservativum) zatitno sredstvo, sredstvo za zatitu; osobito: navlaka od line gume koja uva muki ud pn spolnom odnosu od spolne bolesti (usp. kondom) prezervativan (lat, praeservativus) koji uva, koji titi, zatitan prezervirati (lat. praeservare) izbjei, zatititi prezes (lat praeses naelnik, poglavar) predstojnik, nadstojnik, predsjednik prezident (lat praesidens) predsjednik; starjeina, najstariji lan nekog kolegija; najvii predstavnik izvrne dravne vlasti u SAD-u prezidentura (lat. praesidentura) predsjednitvo, poloaj i dostojanstvo predsjednika prezidij (lat. praesidium) predsjednitvo, sve osobe koje su izabrane zn rukovoenje nekom skuptinom, zasjedanjem, ustanovom i dr.; predsjedniki poloaj; zatita, obrana, pomo prezidijalni Ifat. praesidialis) predsjedniki, koji pripada predsjednitvu, koji potjee od predsjednitva prezis (gr. presis) med. upala, otekbna ? upalom prezle (njem. hrosoln mrvittj mrvice od mljevenog isuenog kruha, veinom se koriste za oblaganje mesa prije prenja prozma (gr. preama upala, otcklina, pretho upalim; oteeni) med. v. prezis prrizviter (gr. presbyteros stariji) u Pravosl crkvi: sveenik koji smije proforos 1166 progres pmforoB <gr.J voda to izlazi iz poni-diijirm tijela pred poroaj profoz 'lal. profosso] tamniar. nadzornik vojnog zaivora profundimetrija ;lnt. profundus dubok, gr. metna mjerenjej mjerenje dubine progantcr (gr. pro, gatler) zoof. pra-tri,ievo progaator (gr. progastorj med. trbu-ftavkOp onaj kojem trbuh od dchljins vini progaatriton (gr gasterj jastuk za trbuh (kako bi se glumac prikazp ebliim nego to jesti progenitura I lat progeniLura} djeca, potomstvo; nasljednici progcrijo [gr. progerns koji slan prije vremena] med. prijevremeno starenje, prerano starenje progimnazija (gr. pro, gyninnsion) nia gimnazija, kola koja priprema uenike ua viu gimnaziju profflotld (gr.) zoni. lanak tijela IrB-ktje prognati igro. pro. gnathos eljust) ljudi u kojih su eljusti isturene preko gornjoj dijela lica, a zubi u njima koeo usaeni: supr. ortognatj prognatfiam (gr. pro. gnathos eljust.4 abhk lubanje u prognata prognorticar (gr, prognosis) onaj koji zna unaprijed, proricatelj, pretkaprognciKtika 'gr. prognoslikos ko|i se tie prethodnog znanja ili spoznajo, koji je vian prethodno! spoznaji) vjetino ili sposobnost pretkazivanja (predvianja), na osnovi odreenih podataka, ishoda nekog stanja, osobito vremena, neke bolesti i dr. projfn OS ti kon igr. prognosrikns kop ne Ue prethodnog znanja ili spoznaje, koji pripada prethodnom znanju ih epoznaji, vian pretkazivanju- predznak, pretea, glasnik; gnakr pret-kanvanje na osnovi odreenih, obino astrolokih. znakova; vrsta barometra koji pokazuje kakvoe biti vrijeme po zamuavanju Lekucine kOjOm je napunjen (baroskop;; jmsmt-ift nr-*o7iie pmgnastikon= nekome neetO pretkazati. osobito sudhinu prognoza (gr. prognosis prethodno znanje, prethodna spo7nnja) odreivanje ishoda nekog slanja koje je ve u tijeku ili u oekivanju, predvianje, pretkazivanje, zakljuivanje

unaprijed o emu, npr. o tijeku i m-hodu neke bolesti; urpmrntikn prtinu-za predvianje, na osnovu odreenih podataka, kakvo e bih vrijeme imu-ze biti: opa, pokrajinska, mjesna ili lokalna, kratkorona i dugorona) program Igr. programma; raspored po kojem e se neto izvoditi; popis glazbenih djela i drugih toaka u nekoj priredbi i redoslijed kojim Cn no iz-voditi: popis predmeta i opse u kojem e se ti predmeti uiti u jednoj vrsti kole ili u jednoj kolskoj godini; u politici: naela i ciljevi politike stranke, ministarstva, vlade programer strunjak koji pripremu i ohraduje programe elektronskih raunala i kompjutoru) programska muzika instrumentalne glazbena djela u kojima kompozitor nastoji tonovima prikazati odreeni dogndaj. neku misao i si. (u ovoj vrsti posebno se istiu simfonije HerUoza i simfonijske pjoeme Liszta, Wfigne-ra, Straussa, Cajkovskog i dr.) prngredirati (lat. progresaus napredovanje) napredovati, razvijati se progres (lat. progressus) napredak, napredovanje, uspjeh; razvijanje, him* nje, poveavanje; pomicanje naprijed, prodiranje naprijed; fil. tijek misli koji se krede u odreenom smjeru: od uzroka prema posljedici, od razloga prema posljedici, od opega prema posebnom, od cdjrt prema sredstvu, od uvjeta prema uvjetava progresija 1167 nom, i obratno; progres more biti konaan i beskonaan luvaj posljednji cesto 9e i ove progresus m infinitutnii supr. regres progresija (lat- prngresgio} kretanje unaprijrd, napredovanje, postupno krttdJije: mat- niz brojeva koji se kree po odreenom zakonu, moft1 biti aritmetiki, gdje je razlika izmeu dvaju uzjudopnih brojeva stalno, npr. 1, 3, 5, 7, 9- 11 itd. {aritmetika pro-gruajja), ili geometrijski, gdje je ko-linik izmeu narednog i prethodnog broja ttalan. npr- I, 2, 4, H. 16. 32, 64 itd. ^geometrijska progresija); glaz. ponavljanje jedne figure u raznim vrstama tonova progroftbrt 'lat. progressus) pristaa progresa, naprednjak (est naziv lanova raznih pohLikih stranaka! progresivan (lat. progressivus) koji ae kroe naprijed, koji se razvija; napredan, uspjean; koji pomae napredovanje; po?Lupan; koji se postupno poveava; supr. regresivan progresivna metoda fil. miljenje koje Me kree od opega prema posebnom progresivna paraliza dat. paralvsis progreasiva; med. sifilitina bolest mozga koja pnpada tercijarnom stadiju sifilisa, a javlja se nakon 10 20 i vise godina od zaraze i vodi postupno unitavanju mozga sifiliti-ntm klicama, sve veem ludilu i smrti; zove se i: progresivno ludilo, suenje mozga progresivni porez oporezivanje kod kojega se porezna stupa penje u razmjeru a penjanjem (poveanjem] prihodu i kapitala poreznih obveznika progrciuH in infinitum Gat.) fil. v. pod progres prohibicija <lat- prohihhnoj zabranjivanje, spreavanje; zabrana proizvoenja, prodaje i uporabe alkohulnih pia - prohibicijski sistem v. prohibitivni m*tem prohihita {tat.) mn. nedoputena, inko-nom zabranjene stvari prohibitivan (lat. prohibitivna! kon sahranjuje, koji sprjeava; prohihitoran prohibitivna carina zatitna carina; usp. prohibitivni sistem prohibitivni siatem u vanjskoj trgovinskoj politici: opi pojam koji obuhvaa sve mjere koje neka dfflvn poduzima s ciljem biln potpune zabrane uvoza ili izvoza robe, bilo sto veeg oteavanja putem vitkih uvoznih, odnosno izvoznih pristojbi prohibitoran (lat. prohibitoriui) v. prohibitivan projekcija ilat projeetioj u mnhanici; bacanje, izbacivanje nekog djela; u crtanju: nacrt, predoavanjo crteom prividnog poloaja ih oblika nekog predmeta, osobito: crtanje 7omlj(vida (v. centralna ili perspektivna, 0r-tografska, stereografska, homnlngraf-skn ili izografska projekcija; polarna, ekvatorijalna, horizomolna. vor-tikalna projekcija); baeni zraci, slika haena svjetlosnim zraci mn na neku povrinu, zid, platna; znanom a projekciji znanost o predoavanju prostornih oblika Iloke, duine, ravnine. LijelaJ u ravnini ^upotrebljava w> u geometriji, kartografiii i optici) projekcijska vjetina prikazivanje slika, crtea i d. pomou skioptikona projekcijske sliko slike proizvedene na zidu ili plalnu pomou projekcijskih aparata

projekcijski aparat opt. elektrini baca svjetlosti, haca dika, spravn pomou koje na platnu dobivamo veoma poveane slike projekt (lat. projcctii.-O plan, nacrt, skica: prijedlog: nakana, namjera; generalni projekt opi nacrt, prethodni plan. plan u glavnim crtama; tneci-jalni projekt nacrt u pojedinostima projektant 1168 proksima projektant (lat prpjectans) izraiva plana. nacrta projektil (fr. projcctile) svaku tijelo baeno nekom silom, osobito: topovsko zrno, pneano zrno projektirali (lat. projicere) v, projicirati; nacrtati, obiljeiti, pravili plan (nacrt) namjeravati, smiljati projektivan (lat. pngectivus'i koji baca, hataki, projekcijski; naziv za figure koje se pomicanjem mogu dovesti u perspektivni poloaj projektor (lat, projektor) optiki ureaj koji baca svjetlo: takoer: projekci-ski aparat projoktnra [lat. projecLura} arhit. krajnji dio graevine, streha projicirati Gat. projkere baciti pred! nacrtati, praviti nacrt ih plan, predoavati na nekoj povrini ili ravnini, praviti projekciju prokaneelar Gat. procamellarius) zamjenik kancelara prokartarktian (gr. prokatarktikos prethodna med, prethodni, pripremni prokatalepsa igr. prokatalepsis prethodno oduzimanje, prethodno uzimanje) ret. prelazak s toaka optube na toke koje govore u prilog optuenom prukimen (gr. prukeimenon) u Pra-vosh crkvi, kratak stih. izabran iz Davidovih psalama, pjeva se pnje itanja apo-^frilskih poslanica i evanelja proklama (lat. proelama) v. proklamacija proklamacija {lat. pruclamaiio) proglas, objava, objavljivanje; proklama proklamator [bit. proclamator) objavljivao, vika (na licitaciji) proklamirati Gat. proefamare) proglasiti, proglaavati, objavljivah, objaviti proklLtika 'gr. pro-kliiio naprijed na-gnem) gram, prislonjenica, prednaglasnica, rije koja nema svog naglaska, nego se izgovara s rijeju koja dolazi nakon nje (to su neki prijedlozi, veznici i nijenica ne; ponekad naglasak moe prijei s naglaene rijei na proklitiku. npr. ni ja, n& radim itd ), usp. enUitika prokonzul {lat procnnsul: kod Rimljana: bivi konzul i pretor koji je, po isteku svog -slubovanja, dobivao na upravljanje neku pokrajinu, potko-n^ul prokrasiinacija (bit. procrastinatio) prav. odlaganje ori jednog dana do drugog prokronizam igr. pro, chronos hinjeni e) pogreka u raunanju vremena (kad se izrauna dn je neto bilo prije nego to se stvarno dogodilo); usp. anakronizam PTokmet (gr. Prokrustes) mit. nadimak legendarni atiki razbojnik koji je imao dvije postelje, jednu kratku i jednu dugaku; ako bi mu navratio radi prenoita kakav putnik visoka rasta, on bi ga smjestio u kratku postelju i odsjekao od njega toliko da moe slati u postelju; ako bi namjernik bio mala rasta, odveo bi ga u dugaku postelju i istezao dok no hi ispustio duu; ubio ga jeTezej; otuda: Prukruslova postelja znai bilo kakav oblik ilt kalup u koji netko silom hoe ugurati neku stvar prnksenetizam 'gr. proseneo dobavim djevojku za enu) trgovanje bijelim rohljem; svodnitvo proksenija (gr- proxeniu) kod starih Grka: dravno gostoprimstvo, odnos j pravo dravnog gostoprimstva prema izaslaniku, uglednoj osobi ili vladam strani; drave; ovu dunost, u ime drave, obavljanje za to posebno odreen graanin, proksenos prokaima (lat. proimaj trg. najblii rok koji izdavatelj mjenice odreuje 1 1169 prolegat pro komitet proksimitet \hn. proximitas) bbzina, susjedstvo; Miskost, bbsko srodstvo proksimo Gat. prosimo sc mensef trg. idueg, sljedeeg, tj. mjeseca proksimns (lat prnximus) nafbhi. najprei; proxUnus uuccex?nr it, proksimus sukcesnr (lat-) prav. najblii nasljednik prokt-artezijn (gr. prokios mar. a-bez-, ne, tresis prnhuenost) med. su-enost mara, zaepljenost debelog crijeva prokt-ndinija (gr proktos mar, odyne bolj med. bol u mam ili debelom crijevu

proktagra (gr. prokto^ mar. trtica, agra plijen) inedr reuma lian bol mara proktalgija igr. proktos mar, algns bol) med. bol mara, marni bol Proktitis (gr. proktos mar) med. upala sluznico debelog crijeva proktocela 'gr. prokios mar, kele brub, kila) med brub, kila debelog crijeva proktonkus [gr, proktos mar, onkos masa} medr oticanje, ote klina mara proktoragjja (gr. prokto? mar, rag-koiijen od regnymi slomim, prekinem, skrim) med. krvarenje mara Ji debelog crijeva proktoreja (gr proktos mar, rheo te-em, curim) med. curenie sluzi iz ebelug tnjeva proktoreuma < gr. proktos mar. rheo teem, curim) med. reumalini bol n mnru. u debelom crijevu proktospazam 'gr. proktos mar, spasmos gr) med, gr na zavretlcu debelog crijeva 'na mam! pruktnstenoza (gr. proktos mar, Stenosis suenje) med snzenost. debelog Crijeva proktotomija (gr. proktos mar, tome rezanje} med. prosjek miia stezaa debelog crijeva prokura Gat. protura) upravljanje nekim poslom, zastupanje, zamjenjivanje, skrb o emu, preuzimanje neke stvan na sebe; pismena punomo kinu prinripal daje prokunstu prokuracija ilaL procuratioi trg. v. pn>-kura prokurador ykp. procurador) 1. v. pro-kurator: 2 lan druge komore u panjolskoj, narodni izaslanik prokorant (lat. procurans) trg. v. pro-kurist prokurator llat. procurator) poslovoa, zastupnik, opunomoenik; zastupnik, odvjetnik; starjeina, nadzornik, upravitelj; ekonom u samostanima (redovnik); korf Rimljana: upravitelj carskih ili dravnih prihoda prokuratura (latr procuraturak voenje poslova lili: dunosti^ prokuratora; javno tuiteljstvo prohurist Gul. procurare brinuti se o emu) trgr pomonik, poslovoa ovlaten od principala da moe u njegovo ime zakljuivati trgovake poslove i punovaljano potpisivati njegovu firmu; prokiu-ant. prolabij (bit. labium usna, prolabium) anat. prednji dio usne. prednja crvena pruga na usni prolacija (lat. proltiirc iznijeti, prolaiio) iznoenje, prianje, spominjanje; proirenje; odlaganje; glaz. produenje tona, produavanje vrijednosti jedne note prolaps(Ds) (lat. prolapsus) med. sputenost mekanih dijelova prolaps(us) ani Gat prolapsus am) med, sputenust mara ili debelog crijeva prolapsus oculi it. prolapsus okuli Gat..} med. sputenost oka prolapsus utori llat. prolapsus uten) med. sputenost maternice prolegat (lat. prolegotus) papinski namjesnik u jednoj pokrajini nekadanje crkvene (papinske) drave prolegometia prolegomena igr. prolego kaem prethodim, kaem unaprijed ] mn. odo dio je unapriied reena, ono Sto slui kao podsjetnik, prethudnc napomene, predgovor veem djelu, uvod. priprema za uJn?rnje u neku znanost; na visokim kolama: pripremna prodrivanju prulepfln (gr- pro-lepsis uzimanje unaprijed} med. pruevremeno nastupanje neke bolefali Inpr, napadaj groznice:1; but. prijevremeno pupanje 'kad ne pupotku, kuji trebaju izbiti idue godini*, razviju joA iste gndme); rel odgovaranje unaprijed na napomene ili prigovore za koje govornik pretpostavlja da bi mogli uslijediti (anticipacija) pruleptian tgr proleptikos koji pra-duhitruje) prenagljen, preran, pret-hodan. koit preLic, koji suaree proletarijat 11ni. proleLanatus) klasa suvremenog drutva koja nema sredstva za proizvodnju i ivi samo ud rada u najmu; radnika klasa: antiki prviftanjat klasa slobodnih graana antikog (rimskog} drutva koja je ivjela na raun drave ili imunih sugraana proletariaaelja (lat. proletariusl osiromaenje, osiromaivanje, umnoavanje sirotinje (proletarijata) loom socijalnom i ekonomskom politikom; poveanje broja proleterskog stanovnitva proletarizirati Gat orolctanus) arozali neu> no najmii red i najniu vrijednost, uiniti siromanim, nsiromaei-ti, osiromaivati, osirotiti. obeskuiti, olieskiiivali

proleter (lut. prele* potomak, diiete. proleti ri u & graanin najnie klase.1 1. u Rimu: graanin najnieg stalea, siromah koji je koristan samo po svome potomstvu (prolesr 2. u kapitalizmu: najamni radnik, on je lien sredstava za proizvodnju koja su vlae promemorija nistva kapitalista i raupulac jedino Rvnjom radnom snagom koju mora prodavai kapitalistu, podvrgavati se njegovoj naredbi u rodu i besplatno mu proizvoditi vifiak vrijednosti, jer samo pod tim uvjetima moe sehi pribaviti nuna sredstva ?n ivot te za kapital vrijedi kao njegovu najvanije, ivo orue prolifcran (lat proteM dijete, potomak, ferre nositi J bioL koji umnaa pojedine sastojke staninog ikiv^ koji pupa, koji naglo rast proliflcirati Gat. prolcfl, dijete, potomak, facere initi) bio,]- oploivati, raati proliiikaeija Gat. proloH dijete, potomak* facere initi, prolificatiu] bioh oploivanje, raanje, proizvoenje proliksan Gat. proJixu5) dugaak, razvuen, opiran, douun prulog i gr, pro-lugem predgovor) u antikoj drami, pm dio koji se prikazivan prije pojave kora. a cdj mu je bio uvjeriti sluatelje u razumijevanje dramske radnjo; otuda: predgovor, uvodni govor, onohito: govor sluateljima prije poetka pnk^iziva-nja nekog djela; predigra; supr. epilog prolongacija (lat. pmkmgatio) produi-vanje. produenje; odgaanje, odlaganje; produenje. pronUenost prolongirati Hat prolongare) produiti, produivati; odgoditi, odloiti, produiti rok; prolongirati mjenicu produiti mienicu (tj. odredbm dan plaanja, po meusobnom sporazumu, pomaknuti unaprijed 2a udreeno vrijeme) prolon (fj\ prolonge) voj. ue koje povezuje lafetu s prednjakom promemorija Gat. pmmrmoria) spis ili knjiga radi uspomene na koga ih to, spomenica: podsjetnik; pismena molba J1T0 promenada 1171 pru nacija promenada c fr. promenade) etnja, setanje; BCtnlite prnmenoar (fr promenoir") 1. hodnik za etanjc Inpr. u kazalitu}; 2. stajae mjesto u kazalitu promesa (fr. promese. lat. promittere obeati) oboanje, odobrenje; trg. priznanica, pismena obveza da e ae u odreenom roku izvrili plaanje Prometej 'gr- Prometheus] mit. sin Licar.a .Japrta i Klimene, brat Epimtr-tigev i Deukalionov. izumitelj mnogih vjetina, osobita likovnih. Pravio je ljude o Uovae i vode iT da bi ;h oivio, ukrao vatru s neba, zbog egn je razljuenj Zeus naredio Hofestu da ga prikujo o jednu stijenu na Kavkazu gdje mu je orao mogao kljuvati jetra koja hu se, meutim, neprestano obnavljala; ovu stranu kaznu Promelej jc prkosno izdravao sve dok ga Herkul nije oslobodio: otuda uman i vjrit umjetnik, osobito kipar, junak u podnoenju bola prometejski (gr, Prometheus^ koji je kao Promctoj, koji je junak u podnoenju bola, velianstven, koji se ne boji neba, koji prkosi nehu kao Pro-metej; kuji strasno trpi i pati (kao okovani Prometej), velianstven i gord u patnji prometij llat. prorncthturn) kera. element, otkriven 1945., redni broj 61, znak Pm promil ;lat pro rnille? v. pro-mile prominencija (lat prominentia) istaknu tost, znaajnost, veliina prominentan (Int. prominensJ istaknut, odlian, tnaajan, vodei prominentno** v. pruminenrija promilja (lat- promittere obeati) obeanje, davanj*' njei, jamenje, jamstvo promiRkfiitetllaL promiscuitas) mjeavina. pomijeAann&t* zbrka; spolno op-enje tter obzira na osobu a kojom se vrAi i bez trajne vrzc, zajednica ena 'Lkod primitivnih naroda promisoran (lat prnmin&oriuEj koji oheava. koji daje r^je; prnmisoroa prisega prav. prisega prijn davanja iskaza, njome se oheava govorenje istine (supr. asertornu prisegu) promocija Gat. prometio) unapreenje, promaknue na stupanj "doktora1" nekog fakulteta sveuilita promontorij (lat promcnloriuin) 1. rl_ uzvisina; predgorje; 2. anat prirodno ispupenje na nekom dijelu tijela

promorfolgija (gr. pro, mnrfe oblik, logiaj znanost o vanjskom obliku ivih bia i o njihovoj Rtcroometrijskoj osnovi promoteka (gr. prntomo poprsje, tbeke spremnica) u arheologiji: zbirka raz-bitih poprsja promotor (lat. promotor) dekan laku!-tela sveuilita koji. po utvrenom ceremonijalu, uvudi m-koga u ast "doktora1; unaprediva u vifii in ili vii poloaj promovirati (lat movere. promovere) unaprijedili, podignuti na vii stupanj; na sveuilitima; dati nekome titulu "doktora"; primiti titulu "doktora" prompt (lat. promptuaj v promptan promptan (lat. prompEU'Oj gotov, spreman, pripravan: brz, okretan; otrouman, pronicljiv, dnfljetljiv, dasko-Ijiv; toan, gotov (novac); neodloan; promptno plaanje plaanje u gotovom novcu, odmah promulgacija Jat promulgulio* proglaenje, obiavljivanje, ohjavn prnmulgntnr (lat promulgfitor) ohjav-Ijiva promulgirati Gat promulgarel proglasiti, objaviti, objavljivati, proglaavali, objaviti zakon pronacija dat, pronatio) mrrl, zaokre-tanje, npr. maternice; osobito: pokret ruke i ake pri kojem, kod uputane proaaos im propaganda ruko, dlan stoji otraga* a palac unu-Ith; nupr. supinacija pronaos (gr. pro-naosi kod antikih hramova: trijem pred ulazom u glav-iu din hrama (lau): anal. prednji <Jio usmine Pronator (lal. > anal. uui kuji okree ruku naprijed, okreta pronomen i'lat pro-nomeni gram, zamjenica pronamen adjekWom) (lat. pnmi-men adjecrivum.l gram, pri die vuka zamjenica pronomen supstnntivfum) (lal. pronomen sulistantivum) gram. imenika zamjenica Pronomina (lat. pronomina) mn. gram. za mjenice; u Ep. pronomen pronumina demcinstrntivn. mn. gram. pokazne zamjenice (taj, ovaj, unai i dr ) pronomina indefinita dal > mn. gram. neodreene zamjenice (neki, neka, netko ud. I pronomina interogativa (lat.) mn. gram. upitne zamjenice itko, koji, to ltd.J Pronomina personal in Hat.) mn. gram. oaobne zamjenice [ja. Li, on, mi, vi i dr 1 pronomina posessiva (lat.j mn. uram, poHvojne zamjenice :moj* tvoj. njeguv itdj pronomina nifleriva ilnt) mn. gram. povratne zamjenice pronomina relativa [lat.) mn, gram. odnosne zamjenice pronomuincija (lat. pronnimnaliol izbjegavanje spominjanja nekog imena na Laj naciu sto je, umjeeto imena, upemone neka okolnost kojaje a tim imenom u pozna Loj vezi pro nominalan (lat. pr on omi nali s) gram. zamjeniki pronominalia iLat.1 mn. gram. obhci koji, u nekim jezicima, slue ta oznaavanje kvantitete i kvalitete, veliine i broja predmeta pr on om sijui jn <fr. pr on on ci a ti on} gram. izgovor, izgovaranje; javna objava prononsiran (fr. pronnnce) jako izraen, jeko oznaen, jasno obiljeen ili istaknut; glasovit; pronunciran prononsirati (fr prononcer) izgovoriti, izgovarati, izreci, izricati presudu; obiljeiti; protiotisiraii se snano be izrazili, jasno izjaviti, odluno se izjasniti, obiljeiti 6; pronuncirati prontamente (lal.} glaz. brzo. hitro pronunciamcnt fiit pronuncijamento (pj u Italiji i Latinskoj Amririci: vojni ustanak en svrhom politikog prevrata, vojni pu pronuncinto it. pronuncijato (tal.i glaz.jaanu, istaknuto, naglaeno pronuncij [lat. pronuntiu^ titula nuncija kuji je postao kardinal pronuncijancija *lat. pronuntiaLio} gram. \. pmnonsijacija pronuneiran '.lat. pronuntiatusf v. prononsiran prominertnili list, pronuntiarel \. prononsirati pronuntiatum jurta it. pronunciiu-Lum juns (lat J sudska odluka, pravno rjeenie

Pronvjcva knnlcn pren. dinamome-tar 3 koenjem kud kojega je primijenjeno trenje radi mjerenja uinaka strojeva (nazvana po izumitelju, francuskom inrnjorii i matematiaru Pronvju'< propagacija [lat. propngatioj sirenje, promicanje, razmnoavanje propaganda ilalj onu djelatnu.it kojoj je svrha utjecaj no najire slojeve, irenje ideja; naziv udruge koru je 1623. godine uanovao u Itimu papa UrhanVlll (lat. Congregatio de propaganda lidej, aa avrhom rada na irenju katolike v)wm; avaka udruga za irenje politikih ili religijskih propagandist 1173 proporcionalan nauavanje i naela, pravdi oropa-gaiidu raditi na ftirenju nekog miljenja, pokreta i a\. propagandint (Int. propagarei airitelj. promicatelj ideja; prista.ia i pobornik neke propagande; lan drutva za irenje katolik? vjere i'u Itimuj pmpngandizam [lat. propntfarel naela i naini rada neke propagande: marljivost u Sirenju cuga (ideja, pokreta i si) propagator ilal. propagator) siritelj. promicatelj, revan pobornik i intelj neke ideje ili pokreta propagirati (Int, propagare] siriti, promicati, raditi za koga ili Sto. raz-mnuav;iti propagullum) (lal.) hot. prah pomou koiega ae razmnoavaju haji, klicin prah propan zakieni parafin, bezbojni plin ko;i detazi u mnim plinovima pro par okat to non gr . proparoKvtOnn; u grkoj gramatici: rije koja ima o&tar akcent > akut) na treem slogu od kraja, npr. legetai propatija igr pro. pathoa bolest, pnt-nja bol) med. predosjeaj oeke bolesti propedcutiki (gr. pmpaideuo prethodno pouavam "i koji slui kao prethodna vjeba, pripremni: propee-uetiki zavod pripremna akola propedeutika [gr. pmpaideuo prethodno pouavam) prethodno vjebanje, prcd&kola. znanje koje slui kao uvod i pnprrma u neku znanost, pripremna obuka, pripremna nastava: ftlotufnha propedeutika znanosti koje sluzh kao uvod i pripremu za uspjeno izuavanje filozofije, osobito logika i flloJofiia propeler [lat propelluro tjerati naprijed, engl. pnipellcr^ fiz. Arhimednv vijak; vijak, brodski vijak za pokretanje brodova; vijak, zrani vijak za pokretanje zrakoplova (elisa) pro po ri sporo enoo <gr. prnperiAponie-noni u grkoj gramatici; rije koja ima savinuti naglasak (cirkumfleka) oa prelposljednjem slogu propilijji (gr. pru. pyle velika vrata, to propvlaion predvorje, ta propvima predvorja) mu. predvorja, makoSan ulfli u kakvu veliku graevinu; osobito; monumentalan i raskoan utaz u Akropolu, tvravu stare Atenu; pren. Hpisi koji slue kao uvod u razumijevanje ega, npr umjetnikih zbirki proplnzma (gr. pri*, plasma U'ore^na^ uzur. uzorak, model od ilovae (prema kojem umjetnik radi) pro po (!r. propos) \. propozitum; prigodno kazalino djelo; vr a prOpo propuli (gr. propobaj "predgrae", smolasta t^ar kojom pele zatvaraju rupica na konici i na sau proponont (LaL proponens^ podao^itehj prijedloga, predlagatelj; onaj koji ne nepozvan mijea u govor proponirati (lat. proponere'i predlagati, predloiti: prelpo^Laviti Propontida (gr, Propontis. gen. Pro-pontidcbt "mure ispred Ponta1', fitari naziv za Mramorno more proporcija (lat. proportio) razmjer, omjer, odnos; mat. jednakost dvaju odnosa, npr. 5 r 15 = 6 : 1B, a : h * c : d; aritmetika proporcija odnosna jednadba s jednakim ostacima, npr. 11 8 = 10 7; geometrijsko pm-pnrnja jednakodjeljiva odnosna jednadbu, npr. VI : 4 = 6 : 2: hanao-'jrrVio proporcija odnos izmeu 4 veliine kad se razlika prvih dviju odnnci prema razlici tree i etvrte kao prva veliina prema posljednju; proporcionalan (lat. proporLinnnlis) ra?mjernn. koji stoji u nekom razmjeru, odmjeren; proporeionalne t:e-UHne mn. veliine koje au jedne prema drugima u nekom odnosu, npr, proporcionalne linije; pruportionaJnt pruporcionalitct 117+ proaekturn

izborni aiatem izborni sustav kod kojega se broj izabranih izaslanika pojedinih politikih. Etranaka odreuje u razmjeru prema ukupnom broju svih glasaa proporcionaJitct (lat proportionalitasj razmjernost, jednakosl odnosa proporcioniran tfr. proportionn} razmjeran, ravnomjeran, kuji sloji u odnosu iti razmjeru s im; razmjerni] prilagoen, razmjorno skrojen, pravilno ureen ili podijeljen, tono odmjeren, pravilnog rasta proporeionirati (fr, proportionner) dovesti (ili: staviti- dovoditi, a Lavi jati) u razmjer, uiniti razinjernim. prilagoditi prema emu propositio major it. propozicio major Gat.) log. gornja premisa propositio minor it. propozicio mi-nor (latj log. donja premisa propusta (tal.) prijedlog, predlaganje; trg. ponuda; giaz. tema prupotizam "gr. pro-potizo) med. ljekoviti napitak i njegovo davanje propozicija (lat. propositio) prijedlog, predlaganje, ponuda; postavka, siav, tvrdnja, log. aud; ret izlaganje predmeta) port, svi uvjeti predvieni aa neku utrku i druga portska natjecanja (nagrade, ulozi, teina, duljina slaze i dr.), uvjeti i pretpostavko oupce propozitum (lat. propusi tum) govor, njei, iskaz; prijedlog, ponuda; namjera, odluka, rjeenje; propo propretor Gat. propraetor) kod starih Rimljana; upravitelj ili vrhovni sudac neke pokrajine proprin auciordiate it proprija auk-toritate (lat j vlastitom silom ili vlau, nasno, samo\oljno propria cansa it. proprija kauza (lat j vlastita stvar, osobni posao propria manu it. proprija manu (lat. J vlasti Lom rukom, svojeruno proprijetflt (laL proprietas) vlasnitvo: pravo vlasnitva; vlastitost, svojstvo. osobina; imanje, dobro pruprio (taL) ba, upravo proptomn (gr. proptoma ispadanje! med. v. procidesicija proptoza (gr- propLosis ispadanje) med. v. propideneija propulzija (lat. pro naprijed, sprijeda. pulsus potisnut) 1. med. pojava da se bolesnik pri hodanju zanosi prema naprijed; 2. pogonska sila potrebna za pokretanje nekog tijela propulzija (lat. propulsio) pokretanje naprijed, guranje naprijed; pogon broda propulzivan (lat. propulsivus) koji pokree, koii gura naprijed, pogonski proratiziranje (lai. pro rata) prav. podjela na rate, tj. na udjele prorektor (lat_ proreetor) na visokim kolama: zastupnik rektora (poloaj za koji se obino bira prijanji rektor) prorektorat (lat. proreetnratus) poloiaj i dostojanstvo prorekLora prorex it. proreks (lat.) zamjenik kralja, potkralj prorogativan {lat. prorogativus) odgodim, koji odgaa, odloan, koji odlae, produan, koji proriuava prorogirati (laL prorogare) odloiti, odlagati, odgoditi, odgaati (npr. saborske sjednice); produiti rok, npr. neke mjenice; usp. prolongirati proscenij (gr. pro-skenion, lat. pro-scaeniumj prednji dio antikog kazalita; u suvremenom kazalitu: prednji dio pozornice (izmeu zavjese i orkestra) prasektor Gat. prosector) med. lijenik koji obavlja seciranje lea; takoer: onaj koji obavlja ispitivanja seciranjem ljudskog tijela prosektura (laL proseclura) ustanova pri velikim gradskim i dravnim bolnicama zaprakLino rjeavanje zada1 proaekuclja ' taka iz podruja patoloke anatomije [u kojem se, dakle, ohavljaju seciranja i bakterioloka ispitivanja) prosoJtucija (lat. prosecutiu) nastavljanje, prodijivanje; sudsko progonje-nje prosekutiv (lat.i naziv za pade instrumental kad c^auje prostorne odnose, npr. idem cestom prosekutor (lat. prosecutor) pratitelj, vodi; sudski progonitelj, tuitelj proselit (gr. prosclvtos) v. prozelit

proseuha (gr. pros-euche bogomolja) idovska bogomolja pokraj putova, bunara ild.; takoer - sinagoga prosferomeiia (gr. pros-fero) mn. med. sredstva koja djeluju izvana prosfizn (gr. prnsfysis prirastanje, srastanje) med. sraslost udova prostora [gr- pros-fbra) u pravosl. crkvi: "prinos'', kruii od peninog - brana koji se upotrebljava za priest i dijeli vjernicima (nafora) nakon mise proshematizam (gr. prosehematis-mos) gram. produljivanje neke rijei dodavanjem jednog slova ili sloga na kraju; pogreno: prosemaLizam prosilogizam (gr. pro. svllogismos posredni zakljuak) log. prednji silogizam, tj. onaj iji je zakljuak gornja ili donja premisa sljedeeg zakljuka u polisi logizmu prosit! Gat. prosum, prosit) neka je na korist, u zdravlje, nazdravlje! proskineza. (gr. pros-kvnesis) tovanje nekog kao boanstva, klanjanje, padanje niece pred kim, npr. pred vladarom; prostom aeij a proskomiuUja (gr. pros-komizo prinosim) u pravoslavnoj crkvi: pripremamo za liturgiju, <j. pripremanje svetih darova (kruha i vina) sa priest proskribirati Gal., pro-scribere) staviti irvan rakona, stavljati izvan zakona, liili (ili. liAavati) koga zalite zako prosperitet na; osuditi na smrt boz. sudskih formalnosti; progoniti, prognati, iskljuiti, istjerati (iz drutva); zabraniti, ukinuti; bojkotirati proskripcija Gat. proscriptiu) stavljanje izvan zakona, osuda na smrt bez sudskih formalnosli; proganjanje, progonstvo; progonstvo, izgon, iskljuenje; zabrana, ukidanje; bojkotiranje; izraz potjee od Mulinih proskrip-rija u starom Rimu proskriptivan Gat. proscriptivus) koji stavlja izvan zakona; koji progoni, protjeruje, protjerivaki; koji izgoni, iskljuuje, iskljuan; koji zabranjuje, ukida; koji bojkotira proskura (gr- prostora) v. proslbra prospekcija (lat. prospeetio) ispitivanje zemljini sa svrhom traenja minerala, istraivanje minerala prospekt Oat. prospeetus) izgled, pogled, prizor; u likovnoj umjetnosti: predoavanje izgleda skupine graevina, ulica, trgova itd. (prospektno slikarstvo); iroka ulica (npr. Novski prospekt u Pctrogradu), kaz. slikana pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, slika neke zgrade prema vanjskom izgledu; pregledan plan o ureenju nekog industrijskog, znanstvenog, umjetnikog ili prosvjetnog poduzea; trg. reklama neke rohe u obliku tiskanog letka ili broure prospekti van G^-t. prospeetivus) koji predvia ono to e doi, dalekovidan prospektor (lat. proEpector) istraiva zemljita u mineralnom pogledu, onaj koji se Etruno bavi istraivanjem i pronalaenjem minerala prosperirati (lat prosperare) uspijevati, napredovati, ii od ruke. polaziti za rukom; imati sreee, dospijevati u ponajbolje prilike prosperitet (lat. prosperitas) uspijevanje, polaenje za rukom; blagostanje, uspjeh, srea (u poslovima) 117S 1176 prosimo i.tal. proeairno bc. mese, lat. pnrairao! tng. idueg mjewec*tT sljedeeg mjeseca prossimo pnmmto fttd.j Irg- prolog mjeseca. prossimo vcntoro iLil.) trg ra idui mjesec, za sljedei mjeacc prostagiandini igr.-lalO mu masne kiseline koje sr stvaraju u ljudskom tijelu L imaju vrle povoljno djelovanje na itav organizam prnstat (gr. prtale* starjesins., pretpostavljeni, Lat. proetntn] starjeina, pretpostavljeni, zapovjednik, poglavar: u staroj Ateni: zufttitnik onoga kuji nije bio atenski graanin; med. one to stri, ftto izviruju prostata i.gr. proNtates branitelj, zatitnik, lat. prostata) nnat- prcdsee-merijaa imuAka spolna lijezda, na gornjem dijelu mokrane cuevi i ispod mokranog mjehura, izluuje sok koji se mijea sa apcrmomt prostatalgija (gr. prostatcs, algos bol; med. bol u siemenjai (prostati, mukoj spolnoj lijezdi!' proatalektomija (gr. prostates. eklo-mc rezanje) mod. operativno odstranjivanje prostate prostatelfcozis (gr prostates, elfcosis gnojenje) med. gnojenje (ili: zngnoja-vanje) prostate prostatiun igr. prm latikon) koji stri, koji se istie, koji stoji na elu, odlian, izvrstan prostatitis [gr prostatesl med. upala sjemenjae iL pro alate]

prostatizam lgr. prolated; med. opi naziv za sve sluijjrvc poveanja hipertrofije* sjemenjae prostate: prostatolit '.gr. pnmuiU*, lithns kamen] med. kamen u prostati prnstatonknB ^gr. proFtates, on kos masa) med. otekline proslate prostazija (gr pmutanin) prvenstvo, prednost: starjemstvo pmslerrddij (gr. protfteraidio* koji se nalazi prrd prsima, pretprsni) med. melem (ili: flasteri za prsa prosternirati tlat. prn-cternerc) pni-strijeli na teinlju. oboriti; prosterni-rati se baciti pred nekim na zemlju. psti na koljena, poniziti Se proteta (gr. prostitnemi dometnem, prislonim) mn. med. lijekovi koji se upotrebliavaju i zvane prostoti ^gr pm, slethon praul med. mesnatost na prednjom dijelu prsa kod snanih. mukumt;ii; monn&tnst ruku i nogu. tzv. "mrt" nn ruci 1 lopta iza nonog paku prosteza (gr. prosthcsis dodavanje) gram. dodavanje jednog alova di sloga no poetku rijei; mod. naknada, zamjenjivanje izgubljenih udovu uni-ietoim. namjetanje umjetnog dijela tijela, npr. drvene noge; proteza prosti! (gr. pro, styl stup'arh. vrata, ulaz sa stupovima *prijod;i; stupovi samo sprijeda; pr prostilan prostila ija 'Jat. pmstitutioj blud. bludni ivot, bludnienje; davanje tijela za novac kao poziv (prnfesrja.1; pren. obe&cascenje. oskvrnjivnnje, oskvrnue prostituirati (lat. prostituere) nnve^ti na hlud, navodili na blud. javno izlagati bludu; osramotiti, obesa&titi, poni zih.pro.'rtif u ira?i mi udati se bludnom ivotu. obeMnstiti fo. prodavali se. pi>stati javnu ena, bludnica; obrukati se. blamirati so prostitutka Gat. prostituere> ulina ena, javna ena, bludnicn prostratiu virium iU prostracio viri-jum i lat-' med iscrpljenost, izne-mnglosi, klonulost, oslabljeno** proek (tal. prosincu) poznato dalmatinsko desertno vino od suhog gro*-a. obino bijelog (nazvano po wlu Frosecco u okolici GorizieJ prota (gr. proUra pr\'i> prvi sveenik; poasni in u Pravotl. crkvi iji nnprotagonist Eitelj ima pravo na crveni pojas; takoer: Fvcfrnlk pod ijim su nadzorom svi sveenici iz dijela jedne eparhije; protojerej, protaprezbiter prutugnnfot ''gr- protagonistes) prvi borac, prvohornc. voa. glavni pobornik, glavni pokreta, glavna osoba, prvak; u stnrngrkora kazalitu: glumac koji igru glavnu ulogu protaktifUJ (lat. pmtaetiniuml kem radioaktivni element, atomska teina 2fl1, tablini broj Hl, znak Pa pmtatlja (tfrC, pro pnje, thallos zelena prunic'i, mladica) bot. prokhnico (i khjanje uopa) protandrija (gr. protos prvi. andna muflkost) biol. kod nekih ivotinja i biliaka: runije razvipanje mujaka nego zonki, odnosno mukih, spolnih Organa nego enskih; supr. prota-ginija protantrop (grc. protos prvi, anthropos ovjeka zajedniki naziv za pojam praovjeku protargol tgrt. proios prvi. argurion srebro) med. spoj lijclanevme srebra, utjee antiseptiki, upotrehljava K pri lijeenju rana, oiju i tripera protaza (gr, prntnsis) ret. u samom poetku istnkfluto pitanje; gram. zavisna retmicii koja stO]i pred glavnom; knz. uvodni (di- prvi dio) drame u kojem poinje dramski zaplet: supr. apodnzn prolazu (gr. pmtnsso slavim naprijed! 1, gram, zavisna reenica koja stoji pred glavnom; 2. kaz. uvodni dio drame; rrt. nn samom poetku istaknuto pitanje; suprot, apodoza proteidj >grt. proios prvi) mn. kem. spojevi proteina S organskim spojevima protein igre. proios prvi. lat prote-nium) kem. bjelanevina* glavni sa-at^iak protoplazme bujnih i ivotinjskih etamcb, ima ga i u krvi, mesu. mlijeku, kontima, kosi; najvanija protektorat hrana oryunizma koji bez nje ne moie opstati protcinoteraptja 4 lat. proteinum bje-laneAina, gr. Iherapcia lijeenje) med- lijeenje ubrizgavanjem hiclan-eviriiistih tvari; ujp. protein Pro tej i gr. Proteo 8 ) mil. morski bog starih Itrka bjji je imao dar prorica-ma i sposobnost da se pretvara n sve mogute oblike, pren. prevrtljiv ovjek, prevrtljivac; u alkemiji: iva

protekcija (let, prulectio,i zatita, zasti-ivanie, pokroviteljstvo; poLponi, pomo, pomngai^je; preporuka, preporuivale predekdonai (Lui. protettio) v. protek-cionisL. prntckmoilist (lat. proteetio) pristaa, uvoenju zatitne prisbijbe. zabrane uvoza, kontingenUranja i drugih mjera u borbi protiv konkurencije inozemnih poljoprivrednih i industrijskih proizvoda: ticeoik, ljubimac, unaj koji ima preporuku, pomo i potporu utjecajnih ljudi 'protee) protekcionizam liflt. proteetio I sustav trgovake politike kojem je svrha zastiCivanjo domaih proizvoda od inozemne konkurencije putem uvoenja visokih uvoznih pnstojhi na stranu robu, n .sniavanjem izvoznih itd. protektivnl (lat. protectivusj zatitni, obrambeni, potpuni, pomoni protektivsilk (imgl. pmtrctive silk zatitna mila) med. Fmolom premazana tankn tknnms za estitu rana (kod antioptikog zavoja] protektor ' Int. protettori 1. pfilrrovitey. zastirmk, onaj koji nekoga preporuuje; 2. titula Olivera Oomwella nakon ukidanje kraljevstva u Engleskoj; 3- drfnva koja uzima neku zemlju pod "pokrovi teljslvn" protektorat G;u. proteeturatus) zatil^ jiiln>, p.ikrovileljstw; u meunand-nom pravu: odnos zavisnosti koji po77 proteklorij 1178 proto stoji izmeu jedno drave (kao "zatitnice") i druge (kao "zatiene'1}; naziv za zemlju uzotu pod ovakvu ^zatitu, o zapravo okupiranu od jace drave protektorij {lat protectoriuin) usta-nova za zatitu ili obranu od tega. obrambeni spis; bcenje, zatita, pokrovi teljsHO pruteklura (Int. protecturaf v. protektorij pro tenzija (bit. protensio) ispruen ost. protegnutost; takoer: prota za protcolitican (gr, protos prvi, lyLkos razlnan, koji razlae) kuji probavlja bjelanevine (pepsin, tripsin, fermenti) proteoliza (gre\ proto? prvi, l.vais razluivanje) med. razlaganje bjelanevina u organizmu proteroandrija (gr. uroteros prijanji, andiia muskost) biol. v, protandrija protcrnginija (gr. proteros prijanji, gvne ena) biol. v. prutogiiuja protest (tat. protestus, tal. prolesto) prigovor, izraz ljutnje protiv ega; u mjenikom pravu; akt kojim vlasnik mjenice izvjetava trgovaki sud da mjenini dunik nije udovoljio ili odgovorio obvezama; senza protesta it. senca protesta (tal) trg. bez prigovora, bez protesta; soprti proteste (tal.) preko protesta, tj. iz prijateljstva primiti na sebe mjenicu protestacija Qat. protostatio) prigovor, sveana izjava protiv ega, javno iz-r^izavanje srdbe protestant (bit. protestans koji javno svjedoi) kranin e\angelikolutc-ranske vjere (naziv po tome to su Lutherovi pristae 1529. protestirali proti* odluka Katolike crkve); nakon Vcstfalskog mira ovim imenom zovu i reformiste protestantizam Gat, protestans) naiiv za sve kranske crkvene zajeriniee koje su proizasJe iz velikog pokreta rerormacije u XVI. si.: usp. protestant protestirati ilat. protestan ja^no posvjedoiti; javno iskazati, glasno javrti) otvoreno se izjasnili protiv ega, dii se protiv ega, izraziti srdhu zbog ega; protestirati mjvtdcti po utvrenoj formi izvijestiti trgovaki sad da vlasnik mjenice nije mogao isposlovati primanje ili plaanje mjenice i pored svib zakonom propisanih uvjeta i mjera protetika (gr. pro-tithemi postavljam ispred) med. vjetina zamjenjivanja izgubljenih dijelova tijela (ruke, noge, zuba i dr.) umjetnim; uap. proste/a proteza (gr. pro, tithemi, prothesis izlaganje) v. prosteza protee tfr, protege) tienik, ljubimac onaj koji ima protekciju proteirati (lat. prc-tegere. rr. proteger) tititi, zatititi, zatiivati, zaklanjati, pomagati, potpomagati koga; preporuiti, preporuivati protfan (njem. hraten pei HiBrot kruh, Pianne tava.1 tava, posuda za peenje

protimija (gr. prothymial sklonost, pripravnost, raspoloenje za to; naklonost raspoloenje prema komu ili emu protipografski (gr, pro, typos otisak, grafo piem, hiljeim. crtam) izraen prije pronalaska tiska protiron (gr. prothyron) arhit- starogrko predvorje izmeu \anjskih i unutarnjih vrata grade vina protisti (gr. proton prvi"! mn, biol. izraz kojim Haeckel oznaava najnie organizme, one kod kojih jo nisu potpuno razvijene razlike kuje postoje izmeu viih ivotinja i biljaka; dijele se na protozoe i protofite proto- (gr. protos) predinetak u sloiv nicama sa znaenjem: prvi, glavni, najraniji, na i visi. najugledniji protobionti 1179 protonotar protobionti (gr. protom prvi, bios ivot) mn, prvi ivi organizmi u razvoju ivih bia na Zemlji protofiti 'gr. protos, fyton biljka] bot. jednostanine biljke, prabiljke (jed-nostanine alge. bakterije itd.J, za razliku od visestaninih biljki 'me-tafi.ta); usp. protisti protogala (gr. protos. gala mlueko) med. prvo, majino mlijeko protogeja (gr. protos, ge Zemlja) prvi, prvobitni ohlik Zemlje (prema l^eih-nizu) protogenLan (gr- protos prvi. gen-korijen ed gignomai rodim se, na-stanem, postanem) koji je prvi nastao, prvouastah, prvostvoreni, prvo-rodeni protoginija 'gr. protos, gyne ena) biol. kod nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje enki nogo mujaka, odnosno enskih spolnih, organa nego mukih; supr. protandrija protografija (gr, protos, grafia pisanje) prvo crtanje, prvi crte, pravljenje nacrta; vjetina pravljenja na-- crta, planova, skica; prvo pismo, pra-pismo protohistorija (grr protos, historiji) znanost koja prouava vrijeme o k-ojem u drugim zemljama vec" postoje pisani izvori i spomenici, ali ih jo nema u onoj zemlji u kojoj se obavljaju prouavanja toga vremena, te se poglavito prouava na osnovi ostataka materijalne kulture protojerej (gr. protos, hiereus sveenik) v, prota protokol 'gr. protos, kolla ljepilo, pro-Lokollon) 1. zapisnik koji sadri odluke ili zakljuke nekog kolegija, zapisnik s iskazima sasluanih osobu; zapisnik sjednice; 2. zapisnik diplomatske konferencije koji sadri odluke donesene na takvoj konferenciji; 3, diplomatski pravilnik koji sadri propise o ceremonijalu kojeg se valja pridravati u dopisivanju i slubenim odnosima s pojedinim dravama, kao i prilikom sastanaka efova drava ili njihovih predstavnika; 4r odjel pri ministarstvu vanjskih, poslova koji vodi ove poslove; efovog odjela zove se ef protokola; napravili protokol v. protokolirati protokorant 'Jat. protocol lum) v. proto-kobst protokolarni (lat. protocol larius} zapisniki protokolirati (lab. protocollum) zapisati po slubenoj dunosti; unijeti u zapisnik, napraviti zapisnik, voditi zapisnik, sasluati (ili" sasluavati) i iskazano zapisati protokolist ("lat protoeollum) zapisniar proto log (grr proto-logos) prvi glumac, onaj koji igra glavnu ulogu protologija (gr, protos, logia) prva filozofija, osnovna filnzofija proloma (gr. pro-temno, prntome) sh-ka poprsja, poprsje, bista protomus (gr. pro-temnoj med. v. pro-sektor proton (gr. protos prvi) liz. pozitivna jezgra vodikovog atoma iji naboj ili optereenje iznosi jedan pozitivni elektrini elementarni kvantum; protoni se. zajedno s neutronima, nalaze u sastavu atomske jezgre; usp. elektron proton pseuos (gr. proton, pseudos la) fiL prva la, prva zabluda, pogrena osnova, pretpostavka kao izvor a\ ih kasnijih pogrenih zakljuaka (Aristotel) protonema (gr. protos prvi, nema nit. vlakno, preda, tkanje) prvobitna nit to se stvara iz tmski u mahovina; proklinica protonotar (gr. protos, lat. notarius buje.nfk, pr.sar) prvi pisar, glavni sekretar (ili: tajnik}; prvi sveenik poslije patrijarha u Carigradu; u Katprotnpatija crkvi: titula visokog sveenika, po rangu odmah iza biskupa, u obavlja sve poslove k<iji se Licu pape i Kat crkve

pratopatija (gr. protos, pathos ha)) osobita naklonost temu; med. prvi osjeaj bola, prvi inaci bolesti pro topla st 'gr. protos, plaatos uoblien, oblikovan) biol. stanino tkivo bez opno. npr. kod biljnih stanica protoplasti (gr. protos, plastos uoblien, oblikovani mn. prvostvoreni ljudi, praljudi, prvi ljudi protoplastiim (gr. protos, plai-tikos uohlicn, oblikovan) prvoEtvoren, praovjeji, praljudski pretopiazma (gr. protos, plasma tvorevina.) biol. bjelanevina, aktivna bjelanevina stanica, osnovna tvar iz koje se sastoji svaka biljna i ivotinjska stanica, (irna oblik pol u tekue, bezbojne i ljepljive masni; pren. prapraslika, praslika protopter (gr. proto prvi, pteron pero, knlo; pkvaa koica) zool. riba dvo-dihaliea; u suho doba ginline dise na plua, a inae na krge protoraks (gr. pro, thorax trup. prsni ko) zool. prednji dio prsn u lan-konoaca (knkaca} protorgantzmi (gr. protos, organon orue) biol. v. protiati protosrnrlik (gr. protos, syndiko? zastupnik) prvi, glavni branitelj, glavni sudac protoblnel (gr. protos, svnkleio spojim, blisko veem) u Pravoslavnoj crkvi najstariji monaki in poslije arhimandrita, po rangu odgovara pro-toprezbiteru proton kop (gr. proktos mar, skopeo promatram) med- zrcalo za pregledavanje debelog crijeva protosknpija. (gr. proktos mar, skopeo promatram) med. pregled (ili: ispitivanje} mara ili debelog crijeva pomou protoskopa prova. prototeza I gr. protos, thesis tvrdnja) fil nasluivanje o postojanju niike i-nienice koje se zasniva na zakljucima po slinosti (analogiji); hipoteza (pretpostavka.) koja se moe braniti i injenicama crpljenim iz iskustva. prototip (gr. pro. typos otisak) uzorak, ogledm primjerak, obrazac prototip (gr. prutos, typos otisak) prva slika, praslika. prauzor; obrazac, model, uzor; prvi snimak, prvi otisak prototipian (gr. protos, typos otisak) koji slui kao obrazac (euor) prototipski 'gr. protos, typos) v. prototipian protozoa (gr- protos, zoon ivotinja) zooh praivotinje, mikroskopski mala lednostamna iva bia (za razkkti od metazou, tj. visestaninih organizama); usp. protisti protuzoj&ki (gr. protos, ?oon ivotinja) pra ivoti nj ski. koji se tie protozoa protrahirati (lat. protraherc) 1. zavlaiti, produljivali: 2. priznati protraktor (lat. protracbirj u geodeziji: kutomjer za odreivanje velikih kutova; rued, instrument za ienje rana proliiberanca dat. protuherantia] med. prstenasto ispupenje. jabuica, kvr-ga, izraslina, grba; astrufiz. Saneo? protuberance su ruiasti plamenovi koji s povrine Sunca sukljaju u vrlo velike daljine i u drugoj polovici devetnaestoga stoljea ve je utvreno da protuberanca ne svijetli kao neka stvar osvijetljena Sunevom svjetlou, ve da je to golema masa usijanoga vodikovog plina; protuberance se mogu vidjeti i be? pximrcme Sunca protuherantia oculorum it. protu-berancija okulorum (lati med. bu-ljavost, izbuljenost oiju protutela Mat) prav. zamjena u skrbnicu1 u. su skrbnitvo prova Ital prua_ pruva) pramao, prednji dio broda ^ . j j 113 provansalski jezik provansalski jezik jezik kojim se govori u ju. Francuskoj, danas samo mirjeje, ali nekada je bio samostalan knjievni jezik provansalski pjesnici francuski pjesnici XTL i XIII. st. \7 Provanse i sje-\eroisLone panjolske, opjevali su viteke motive; romantini pjissnio, trubaduri provazal [lat. provasallusj1 zamjenik podanika Jva^alaj pmvonijoneo (lat. provenientiae) mn. osobe koje dolaze 'ili: roba koja dolazi) iz inozemstva provenijencija (lat. provenientia) podrijetlo uvezeno robe.

proverbdjl i'fr. proverbe, bit. prover-hium poslovica) postovica; osobito1 mala komedija i manje kazalino djelo u kojem se ra?.vija neJsn poslovica (osobita vrsta fr. dramske knjievnosti) Proverbia (lat. Proverbia) mn. Prie Sa I om on ove proverbijalnt (lat proverhialis! poslovian providencija (laL. provientia} 1 predvianje, opreznost; 2. briga, bnslji-vost; 'A lioj'a providnost providur [ral provveditore) naslov poglavara zemlje u doba mletake uprave nad JJalmacijom provijant (lat. providere predvidjeti, pripremiti, tal. provianda) hrana, jelo, zive&ne namirnice; osobito: ivene namirnice koje su putrebne i predviene 7n prehranu vojske provijant-kolona voj. sva prijevozna sredstva i cjelokupno opohlje pomou kojih se vojska opskrbljuje hranom, osobito za vrijeme rata provincija (lat. provincia) kod Rimljana: osvojeno ili naslijeeno podruje; danas' pokrajina, pidruio; unutranjost; u Katolikoj crkvi: podruje koje spada pod jednu nadbiskupiju . ... provocirati provincijal (lat. provinoialiaj poglavar nekog crkvenog reda ija vlast obuhvaa nekoliko samostana provincijalac (lat. provincialis) stanovnik pokrajine, ovjek iz unutranjosti provincijalizam (lat. provincialis) rije koja je poznata samo u jednoj pokrajini (provinciji), dijalektalna rije, dijaloktizam; uporaba rijei koje su poznate samo u jednom kraju provincijski (lar. provincialisj pokrajinski, podruni; koji pripada ili se tie unutranjosti; izvangrariski provitnmmi ron. tvari u hrani iz kojih se u organizmu ivih bia stvaraju vitamini proviidja (lat. pro^iaioj trg. postotak od obavljenog posla koji se daj ka nagrada za trud posredniku u tom poslu (agentu, pediteru ili komisio-naru); hrana, ivene namirnice: opskrbljivanje ivenim namirnicama; n Katolikoj crkvi; imenovanje na neki crkveni poloaj ili u neku upu provizionalan (lat. provisionalis] v. provizoran; provizionalni dakrpt prav. rjesenie kojim neka sporna stvar prelazi u posjed jedno od parninih strana provizor (lat. provisor) nadstojnik, upravitelj (ljekarne, fonda, kole i si.) provizoran (lat. provisorius) odreen samo za kratko vrijeme, privremen, protmi. pomoni pro\dzorij dat. provisorium) stanje privremenosti, privremeno stanje, privremeno rjeenje, privremenost provocando ad acta it- provokando ad akta 'lat.! prav. pozivom Tili: pozivajui so) na sudske akte (spise) provocirati (lat. provnearo) izazivati, hukati, podbadati; davati povoda, prouzroiti; navodili na protuzakonito djelo i izjave e ciljem kompromitiranja i prijave : , 1181 provokacija provokacija (laL. pro voa ho) izazivanje, podbadanje, hukanje; navoenje na protuzakonito djelo i protuzakoniti in; izazivanje na dvoboj; prav. izazivanje na podizanje tube; pozivanje na visi sud (apelapija) provokant ilau. provoeans) prav. onaj koji poziva na visi sud. apelant provokat (lat provocatus) prav. onaj koga zovu na vili sud; apelat provokativan (lat provooalivus) izazovan, koji izasiva, izazivaki provokator (lat. provocator) izaziva, podhada; agent provokator plaeni buka, onaj koji zlonamjerno navodi na akciju, na neto tetnu, pomonik tajne policije proza (od lat. prosa u izrazu prosa oratio izravan govor, upravan govor, ne-ukrasen govor, enski rod od. prosus postalo od prorsas od prouersus ravno naprijed okrenut; nevezan govori nevezan slog, govor upuen neposredno, nain izraavanja koji nije ogranien rimom ili ritmom; pren. suhoparnost, svakidaanjost, odsutnost svega pjesnikog, lijepog i uzvienog; supr poezija proznekvirati (lat. prosequi) v, pro-sekvirati prozaian Gat prosaicus) nevezan, ne-pjesniki; svakodnevni, suhoparan, plitak, obian, dosadan; supr. poetian prozaiar Gat. prosa) onaj koji pie u prozi, tj. nevezanim slogom; pren. suhoparan ovjek

prozaist (lat. prosa) v. prozaiar prozaizam (lat prosaismus] osobitost nevezanog, nepjesnikog govora; prenr suboparnost. neduhovitost prozaizirati (lat prosa) pisati u, prozi; pren. initi (ili: uiniti) neto suhoparnim proz-okucija (lat. prosecutio) v. prose-kueija prozodomanijn prozekutor [lat. prosocutnrj v. prose-kutor pruzelit (gr. pros-clythns) doljak, pri-doliea; obraenik, onaj koji jc preao na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne zajednice, osobito vjerske, preao u neku drugu (izraz potjee od grkog idovstva kad su se, u Kristovo vrijeme, ovako naziv^di neznaho&ci koji su primili idovsku vjeru) prozelitizam (gr, prosclytos) manija ili pomama za prikupljanjem novih sljedbenika, tenja onih koji nastoje, osebito neasnim i runim sredstvima, pridobiti pristae drugih vjera za svoju vjeru prozcnbim(gr. pros-enchyma) hot. oblik biljnog staninug tkiva kod kojega je stanina opna odrvenjela, a stanice izduene i na oba kraja zaotrene, tako da svojim vrhovima zalaze jedna u drugu i nemaju raeu-staninog prnstura Prozerpina (lat. Proserpina) mit ena Had ova i. pu tome, kraljica podzemnog svijeta (kod Grka: Perzefbna); astr. ime planetoida otkrivenog 1853. godine prozimiti (gr. pro, zyme kvasac) mn. naziv za pravoslavce, budui da se ovi priesuju kvasnim kruhom; usp. azimati prozni <"lat prosa) napisan u prozi; prozaian prozodija (gr. prosodia) dio metrike: izgovaranje rijei po naglasku (akcentu) u duini slogova; pravila o duini i kratko6 slogova; knjiga koja sadri pravila i primjere o duini i kratkoi slogova pruzodika (gr, prosodikos naglasni. koji se tie naglaavanja slogova) znanost o duini i kratkoi slogova, znanost o naglasku prozodoroanija (gr. prosodia, mania strast, pomama) strast za pravljenjem stihova, stihoklepstvo 1182 prozopalgija 1183 psalter prozopalgija (gr. prosopon lice, algos bol) med. bol u bcu prozopografija (gr. prosopon lice, gra-fia opis) opisivanje osoba, crtanje karaktera prozopologija (gr. prosopon Hce, logia zuanust^ znanost o i7g,lcdu lica; usp. fiziognomika prozopomant (gr. prosopon lice, man-tis prorok* onaj koji prorie sudbinu iz crta lica prozopomantija (gr, prosopon lice, manteia proricanje) proricanje sudbine iz crta lica prozopopeja (gr. prosopon lice, poieo pravim, inim) ret. oliavanje, prikazivanje neega neosobnog i neivog kao da je ivo, oivljavanje; personi-ka rij a proAOpoplegija (gr- proEOpon lice, ple-ge udarac) med. kljenut lica, kljenut linog ivca prozoposkopija (gr, prosopon Lice, skopeo promatram) promatranje bea, ispitivanje lica; osobito: znanost o bolesnom izrazu lica, = patoloka fiziognomika prozopospaztnus (gr. prosopon hce, spasmos gr) med- grenje lica, gr u licu pnicncija (lat- prudens mudar) mudrost, razboritost; predvianje; iskustvo, znanje prudentior cedit iL prudencior cedit (lat) pametniji poputa, pruf (engl. prooT, pokus, proba; osobito: probni arak, probni otisak prunin (lat. prunus) v. cerasin prnnus (latrj bot. ljivovo drvo, ljiva prurigo [Lit.) meri svrab koe, svrbe: pren, neodoljiv nagon, velika elja za im prurit (lat pruritus) med. kroniim svrab koe, osobito kod oboljelih od eerne bolesti i bolesti jedara, kod nervoznih i starih ljudi Prua 1. pripadnik jednoga od baltikih plemena, srodnih Letoncima i Litvancima; 2. pripadnik njemake povijesne pokrajine Prusije prnsofil (lat Prussia Pruska, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa, onaj koji voli Pruse prusofob (lat. Prussia Pruska, gr. fo-bos strahi neprijatelj Prus^ onaj koji mrzi Prusu prun (tal. prigione zatvor, tamnica psafaroza (_gr psafaros) medr krhkost, omeksalost, omekavanje kostiju

psalam (gr. psalmos udaranje u ice, strune) pobona piesma u slavu Kozju; osobito: 150 pohvalnih pjesama Starog zavjeta kojima je uglavnom autor kralj David psalenda (Lat. psallere pjevati uz pratnju instrumenata, psallenda) mn. ono to se treba pjevati, pjesme 'blagdanska pjesma kod katolika koja se pjeva naizmjence) psa leta Ifc. psallette) skela zlmrnog pjevanja psalidij (gr. psalidion) karice; mali svod; medr modani svod psalidoma (gr. psaliduma svod, lebdel svodi svod; anatr unutranja povrina lubanje psaligrafija (gr. psalis kare, grafia pisanje, crtanje) vje&lina izrezivanja karama i slubudnum rukom oblika (siluete) nekog lika th predmeta na crnom papiru psalis (gr. psalis) kare, noice; svod, luk, podzemni vodovod psalmist igi. psabnos udaranje n ice, strune) pisac psalam a u St. zavjetu; pjesnik psalama uope, pisac pobonih pohvalnih pjesama psaknodija (gr, psalmodiaf pjevanje psalama i drugih starozavjetnih tekstova u kranskom bogosluju psalmograf (gr. psalmos, grafos) v. psalmist psalter (gr. psaltenon) vr psalterion pimJterion 11S4 pse uodemokracija psaltcrlon (gr. psaltenan im nistru-m-:nt] srednjovjekovni glsz nstru-meul su i-i ama, slian harfi; zbirka. biblijskih psalama (ubp. psalbr); dugake krunice koje nose redovnica u nekim katolikim samostanima; aool-knjiavci (trei dio iiuuca kod proiVbU.I psaltir (gr. psalteronj u pravoslovnoj crkvi: bogosluna kojima jz koje se itaju i pjevaju psalmi (naziv po tome sto au ae nekada psalmi pjevali uz pratnju psalterional pani tirati igr. psaltenan icani instrument, psallu sviram na icanom instrumentu pomou prstiju} pjevati psalme, mlati psa lm pKumtti (gr psauunos pijesak* mn. geol, mehaniki sedvmunti sastavljeni ud zrnaca pijeska u veliini do 1 mm paamizam (gre. pgammos pijesak) med. izbacivanje pijeska s mokraom, kod oboljelih od kamena u bubrezima; takoer: kupanje (Ili: parenje) u topli im pijesku piamoti ti i'gr. psammos pijesak, fjton liiljka) mn. radine koje uspijevaju na pijesku psumografija (gr. psammos pijesak, grafem piaati) preuavunje pijeska i karakteristika pjeAcanih terena pAamamaidij& (gr- psaramos pijesak, manteia proricanje) gatanje. vraanje, proritanie iz pijeska psnmoH (gr. psammos pi,|Csak^ med. pjjesnk u mokrai iknd kamena u bubrezima) pumoterapUa Igre- paammos pijesak) med. lijeenje pijeskom, pjesanr-kupke psataroza !grt psaihyros krhak, lomljiv, mek) med. v. psnfnrnza paatiroza (gr. psathyrug krhak, lomljiv, moki med. v. p*nmroa pvefiti (gr. pseloa oblutak, ljunak) gcol. mehaniki ardimenti sastavljeni od voLih i krupnijih komadn, bilu za-oblienih ikonglorncratji bilo uglatih (krSnici) psoAima (gr, psefisma) u staroj Grkoj; zakljuak naredne skuptine koji je vrijedio samo za pojedine sluajeve i za pojedine ljude psefokratski (gr. pseto kameni za ghisofanje, kratos jaina, snaga, vladavina) koji vlada na nnnuvi veine u parlamentu pnelafetika (gr. psolafotos opipljiv, psclnfjio opipamj vjcJUnj prepoznavanja &tvan dodirivanjem i pipanjem) pAClaflja (gr. pselafaoj dodirivanje, pipanje, trljanje rukama pselizam [gr. psclbzomai mucam, tepam) med. mucanje, zamuckivanje, tepanje pueudo- (gr. pseudos neistina, la, varka) predmetak u sloienicnma. oznaava neto lano, netonu, pogre-AO, nclo sto sadri u debi varku i d. pseudoafija igre. pseudos. are pipanje, dodirivanje, appn dodirnem, pipam) med. varka osjetila dodiru (opipa! pseudoakuza (gr pseudos, nkuo u-jeinf med. varka osjetilu duha pseudnangelija Lgr. pHtudos. angelia vijest: lana v^est. lanu poruka pseudoapostema tgr. pseudos, apiste-rm uklanjam, odvraam) med. lani ir. lana gnojna bubuljicfl

psaudoartroza (gr. pscudcu, arthron Zglobj med. oblikovanje lanog 7g!u-lntf oeobito kod potpuno neizlijee-nng prijeloma kostiju i kod uganua. koje nije sasvim sanirnno pMudoastma (gr. pseudos. a*dima ICsfcn di sanje) med. I a inu astma zbog otekhne u dinim organima; pfleudnblepfiija igr. pseudos, hlepsis vid; med. varka osjetila vida; uope vaki nedostatak u oi mri pafludodcnkokraeiJA Igr. pseudos. demokrata) lana, tobonja demokrapjyeudoepiBrfl pscudnepiffrafi (^r. pseudos. npi-gra-&] spi"i n lanim natpisima, podmetnuti Spisi, osobito: spisi kuji 9u objni'ljeni pod imenima starih Boijih ugodnika i proroka, ali ija je \.ju-dostojncist veoma sumnjiva pseudoealezjja (gr. pseudos, aisthesis osjeaj, osjet) med. varka osjeaja, postoiaiije osjeta koji zapravo no moemo imati budui da nam nedostaje organ koji je za njega potreban, npr osjeaj da miemo prstima nogo koja je odrezana, amputirana pseodofUozof igr. pseudos, nlofiofhsi lani filozof. nazovifihrzof psemdoftiza .gr. pseudos, fthisis su-ieal med, lana suica pseudogtruzlja i gr. pseudos, geusis okusi med. varka osjetila okusn pseudoeraf (gr pseudos, gralo piSem) laan, podmetnut spis pHeudognrf (gr. pseudos, grafo pi&rm. biljeim i krivotvoritelj spisu, falsiJj-katcir spj*a pseudojErnrlja (gr. pseudos, grafia pisanje i krivouorenje spisa, falsificiranje Bpiflfl p seo dok i jeza igr. pseudos, kyesis trudnofll med. lana trudnoa pseudoklaaiclzam <rgri-. p^teudoH. Jut. clastfis. red, razredi lit. slijepo i zbog toga neuspjelo oponaanje stargr-kih i rimskih pisaca, osobito pjesnika; USp. klasicizam pseudnkriza [gr. pseudos, krisi?) med lana, nnprava, nepotpuna kri^a pseudoleukemiju (gr. psmido*. Inukos hijel, h^iima krvi med povuevdnje limfnih lijezda i dr. organa, prividna bjelokrv nost psondoloftjn tgr. pseudos. logia) laganje, lai; Lano nauavanje pseudomant 'gr. pseudos, mantin prorok) lani prorok psoudomoilja (gr. pseudos, hohr. mas-schiaeh i lani mesija, lani prorok psendopeiipter psendomnialja Igr. pseudos, mimnes-ko sjeani se, mnesis sjecanje) psi ih. varka u sjecanju, kad nam po neto sto prvi put vidimo uini poznbtim, ili kad nam de neslo tosmo ve prije uli d| vidjeli uini potpuno novim i nepoznatim pseudomorf '.gr. pseudos, morfuma oblik, kiki psih. lana, nepravn ili ho-lesna tvorevina pseudomorfoza (gr. pseudos, morfe oblik.k min. javljanje minerala u kristalnim oblicima drugog mineralu pseudonim igr. pseudos, onyma = onuma ime! lano ime, izmiftljeno ime; pisac koji pie pod lanim imenom psendoniman (gr. pseudos, onymn ime) s lanim imenom, pod lanim ili miSljeum imenom pseodoodontoza Igr. pseudos, odu* gen. odontos zub) med. sTvamnjo ti-lesnj^ 7ub;i pseudoorffnniznii igr. pseudnh. orgu-non orue! mn. prirodne ili anorganske tvorevine koje svojim oblikom podsjeaju na biljke ili ivotinjr, zbog toga su ih prije smatrali okamenjenim oiUuma organizama p&eudnogfrazhja Tgr. pseudos. osilrsisia mincanje, miris; med. v. pseudoo^ mija pseudooanuja cgr. pseudos, osme miris>med. varka osjetila mirila, prtgresan oKJoijj mirisa pseudooptomn (gr pseudos, csiteon kost) med, nepravo, la^no stvaranje kosti pseuoparaziti igr. pseudo.-t, parastitos nametnik' mn. biljke ih ivotinji? koje jve na drugim organskim tijelima, ah ne izvlae hranu iz njih; usp. pa-rariti pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko. okolo, pc.cnm krilo] arhit. grki hrnm sa slobodnim stupovima na prednjor i stranjoj strani, a na uzdutnim psendopetrefnkti use psihijatar siranama s polustupovimo koji samo opola vire iz zidova pseudopetrefakti (gr pseudos, lat. potrcflacta) ran, v. pseudoorganizmi pseudopija (gr. pseudos, orno vidim)

med. v. pseudopsija pseudoplazma ("gr, pseudos, plasma tvorevina) med. bolesna izrashna pseudopLeurezijn (gr, pseudos, plcurnn bok. rebro' med. v. p?eudopleurilis pseudoneuritis (gro. pseudos, pleuron bok, rebro) med. nepravn, Inzna upala plune opne psondopncnninDija (gr. pseudos, pne-uma plua) \\ pseuopneumonilis pscndopneumonilia (gr p send os, pntuma plua) med. neprava, Lana opala plua pseudopoiip (gr. pseudos. polys mnogi, pus nogu) med. nepravi, lani po-bp: uap. pobp pseudopsija (gr. pseudus, opsi-< vid) med. varka osjetila vida koja se sastoji u tome to se nekome ini da vidi neto eto ne postoji pseudurazis (gr. pseudos, orasia vienje, vid) med, v. pseudopsija pseudoreksija (gr pseudos, trrexis tenja, prohtjev) med. Lana elja za jelom p&eudosifilie (gr. paeudos. nya svinja, rilos prijatelj, koji voli) mrd. pojava koia ima slinosti sa sifilisom, ab nije sifilis pseudoskop (gr- pseudos, skopeo promatram) opt. sprava kroz, koju promatrani predmeti izgledaj" drukiji nego eto su stvarno, kroz koju ae, ^npr. ispupenja vide kao odubljenja i obratno; paeitoskopske varke nehotine optike varke u pogledu veliino, oblika i smjera linija, likova i dr. pseudotabes (gr. pseudosT lat. tahes) meo. prividno, lano suenje kraljenice paeudotanatos (gr, pseudos, thanatos smrt) med. prividna, lana smrt pidracij (gr. psydrakion) med, vodeni mjehuri, osobito na nosu ili vrhu jezika, nazvan po tome to se nekada vjerovalo da se takav mjehuri stvori najeziku kad netko neto slae fpsy-dros = pseudes laljiv) psiha (gr. psyche) dua, dub; til. naelo ivota, osnova ivota; zooL vrata leptira (kao olienje ivota i besmrtnosti dne); mit. Amorova ljubavnica koju su Etari Grci prikazivali kao izvanredno lijepu djevujku s lepliro-vim krilima; veliko i pokretno sobno zrcalo koje stoji na podu i u kojem se moe ogledati cijeli stas psihagog (gr, n^ehagogos) voda dui; mit nadimak Hermeaa, koji je vodio due pokojnika u podzemni svijet psihagogi (gr, psyehagngeo) mn. med. sredstva, bjekovi protiv nesvjestice i prividne smrti; psihagogici psihagogici (gr, psychagogeo) mn. medr v. psihugogi p&ihalgija (gr. psyche dua, algos bol) bol uzrokovana psihikim faktorima psihastfmija (gr. psyche dua, aslhe-neia slabost) medr duevna slnbost ih bolest koja so sastoji u nesposobnosti za voljne odluke, u utuenostb u stalnoj uplaenosti. u tenji za samoom i u izbjegavanju drutva psihentcoiican (gr. psyche, enteino zalegnem. napregnemj koji izaziva duevno naprezanje, koji ie u \ezi s duevnim naprezanjem psihentonija (gr- psyche, enteino za-tegnem, napregnem) prekomjerna duevna napregnutoet psihiki (gr. psyche, psyehikos duevni), duhovni, duaevni, koji ae bie due: psihike hatesti duevne hole-sti psihijatar (gr. psyche, iatros lijenik) med. lijenik za duevne bolesti 1 psihijatrija psihijatrija tgr- psyche, iatreia lijeenje) med. znanost o duevnim bolestima, njihovim uzrocima, o njihovom razvitku i lijeenju pstfiizam (gr. psyche) filozofsko nauavanje po kojem je dua neto materijalno ili tekue; takoer: nauavanje daje dua neto isto duhovno i nadosjetilno; duevni ivot uope, svjesni i nesvjesni; idealizam, spi-ritualizam psiho- (gr. psyche) predmetak u sloe-nicnma eo znaenjem: dub, dua. due^ni psihoanaliza (gr. psyche, analyaia ralanjivanje, razlaganje) ralanjivanje due sa svrhom to holjeg razumijevanja i poznavanja njezinih OEobitosti; otkrivanje skrivenog, zaboravljenog i u podsvijest potisnutog u duevnom ivotu, kao i nesvjesnih elja i nagona, poglavito spolnih, koji nisu bili zadovoljeni te nesvjesno tee za zadovoljenjem izazivajui pritom esto bolesne pojave koje se otklanjaju time to njihovi pravi uzroci, tj. one nesvjesne elje, prijeu iz podsvijesti u svijest; osniva ovoga paihotoakog smjeraje Sig-mund Freud (18561939), po kojom ae naziva i (rojdjzain; prid. psiboa-nabtiki

paihobiologija (gr. psyche, bios ivot, logia znanost) fH. biologija duevnog ivota, znanost o biolokim zakonima duevnog ivota, di znanost o duaevni m silama; biopsihologrja psihodinamika (gr, psyche, dynamis snaga] Gl. dinamika duevnog ivuta, znanost o duevnim silama (Herbari), o dinamikim izraajima duevnog psihndrama (gr. psyche, drama) poet, monoloska pjesma koja prikazuje neku dramsku radnju, a od monodrame ili soio-sccne razlikuje e osobito psihogimnasti ka po tome to svoje efekte postie bez ikakvih scenskih naprava psthodrama (gr.) med. metoda Lijeenja duevnih bolesti koja se sastoji u tome da se pred bolesnikom, pod vodstvom hjenika-psihijatra, izvode scene iz knjievnih djela u kojima bolesnik moe prepoznati svoj problem psihofiziki paralelizam fil. odnos izmeu due i tijela, psihikog i tjelc*-nog, sastoji se u tome Sto ovo dvoje jedno drugom odgovara i na svoj se nain dopunjuje, ali nije istovjetno psihofizika (gr. psyche, fysike) manual, o odnosima izmeu due i tijela, osobito: matematika usporedba tjelesnih podraaja s djelovanjem tih podraaja na duu (WeberFcchncrov psihofiziki zakon: podraaji ine geometrijsku progresiju, osjeti ine aritmetiku progresiju) psahofonijn (gr, psyche, fone zvuk. glas) med. psiholoko bjeenje ivanih bolesti pomou glazbe koja djeluje na ivani sustav psihogeaetieki (gr. psyche, genesis postanak) koji se tie (ili koji dolazi u tijeku) razvitka due; koji se prouava s obzirom na postanak i razvitak duevnog ivota psihogeneza (gr. payebe, genesis postanak) razvitak due, znanost o duevnom razvitku djeteta, ivotinja itd. psihogeni [gr, psyche dua, gen- korijen od gignomai postanem) koji je uzrokovan psihikim putem, koji je psihikog podrijetla, koji je postao pomou predodaba psihogimnastika <grr psychegymna-stikt, gymnastike vjebanje) kolovanje [ili: uvjebavanje) duhovnih, radnji, funkcija; miljenja, osjeaja i htijenja (npr. anlropozofsko kolovanje duha austrijskog filozofa Hudol-fa Steinera, 18811925) 1187 psihognozija 1188 psihometrija pnihognozija (gr. psyche, gliosis poznavanje, spoznavanje) fi\. priznavanje due, vjetina upoznavanja duse psihograf (gr, psyche, grafo piem, biljeim! spiritistika naprava kuja spiritiate dovodi u vezu s "du-hovima'' jedna ploa sa slovima, brojkama i nieimakoje se esto javljaju (npr. "da" i "ne*), na kojoj duhovi, zapravo medijeva ruka. sastavljaju rijei i reenice i tako priopavaju svoje poruke psihngrarlja (gr. psyche, graha pisanje, crtanje) predoavanje individualnih duevnih, pojava i sadraja psihogram (gr. psyche, gramma crto} opis duevnih osobina nekog ovjeka psi bolligli cnn (gr. psyche, hygica zdravlje) dio socijalne medicine kifja se bavi pitanjima koja su u bilo kakvoj vezi a duevnim zdravljem naroda, vodi rauna o duevnim bolesnicima koji su otpustom iz bolnice, o tjelesnu defektnoj i duevno zaostaloj djeci i si, psihoid (gr psyche, eidos oblik) tvorevina ili sila slina dusi, jedan kompleks, npr. kud niih bia, koji ba nije istovjetan s pojmom "dua*, ali se ipak samo psihiki moe protumaiti da bi se odreene radnje tih bia mogle shvatiti psihokineza (gr. psyche dua, kineo kreem) 1. seljenje dua, tj. vjerovanje da se liudska dua nakon neije smrti nastani u nekom drugom novoroenom biu; 2. djelovanje psihikih sda na neivu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja psihokirurgija (gr.) metoda lijeenja duevnih bolesti kirurkim zahvatima u podruju mozga peiholatrija (gr. psyche, latreia oboavanje) duboko potovanje dua umrlih psiholog (gr. psyche, logos) ispitiva due, poznavatelj duevnih pojava i duevnog ivota uope, onaj koji se bavi psihologijom kao strukom

psihologija (gr. psyche, logia) znanost o dui, tj, o onome to se pod pojmom "dua" razumijeva, o injenicama, zakonima i razvitku duevnog ivota uope; za razliku od filozofije, odnosno metafizike^ ona je empirijska znanost, tj, njezin predmet su pojave tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one koje svaki svjesni pojedinac nalazi u sebi kao neato to mu je neposredno dano psiho!ogisti (gr, psyche, logos) mn. til. pristae psihologizma psihulogizam (gr. psyche, logia) 01. shvaanje po kojem je psihologija osnova cjelokupne filozofije, sve ustale znanosti zapravo su samo primjenjivanje psihologije te je, prema tome, ona jedina znanost: shvaanje do sc iz zbivanja duevnih procesa mogu izvesti zakoni miljenja i znaenja, pojmovi; supr. logicizam, fenomenologija psiholoki (gr, psyche, logikos) koii spada u psihologiju, koji je u vezi s psihologijom psihom (gr. psyche) duevni psihiki dogaaj, psihika pojava psihomahija ("gr. psyche, maehe borba) duevna, duhovna borba psihomant (gr. psyche, mantia \ra. vidovnjak, pretkaziva) priziva duhova, onaj koji je u vezi s duhovima; takoer: istjeriva duhova psihom auti ja (gr, psyche, manteia vraanje, proricanje, pretkazivani e) prizivanje duhova, openje s duhovima, istjerivanie duhova; usp. oe-kromantija psihumatika (gr. psyche, mathein uiti) znanost o psihikim pojavama psihometrija i_gr. psyche, metria) pokuaj ili, zapravo, elja da se psihiko predoi matematikim putem psihomonisti 1169 pmhrometar psihomonisti (gr. psyche, menus jedini} mn. fil. pristae psihomonizma (Pfandcr, Ziehen i dr.) paihumnnjznm (gr. psyche, monos jedini) (U. shvaanje po kojem ie sve io je dano i sto postoji psihiko prirode psihoneuroze (gr, psyche, neuron ivac) mn. med, funkcionalne Lmlesti ivanog sustava s tjelesnim simptomima, uzetostima, holovima i dr., usu bilo s neurastenijom, histerijom i epilepsijom; ncuropsihozo pvihunornija (gr. psyche, nomos zakon) fil. znanost o zakonima duevnog ivota psihonozologija (gr- psyche, nosos bolest, logia znanost) med, znanost o duevnim bolestima paihoopomp (gr. psyche dua, pompos pratitelj) mit. pratitelj dusa u podzemni svijet psihopat (gr psyche, pathos bolest) onai koji je duevno pm-cmeom, umobolnik psihopntian (gr. psyche, pathos bolest) umno poremeen, duevno oboljeli, umobolan psihopatja Igri. psyche, pathos bolest) med. duevni poremeaj, bolest duha, umobolnost psihopatologija (gr psyche, pathos bolest, logia znanost) znnnost o bolesnim duevnim pojavama paiho&eksualan (gr, psyche, 1st. se-xualis spolni) koji se lie duevnih osobina svojstvenih svakom od dvaju spolova posebice psihosociologija [gr, psyche, lat, so-cius drug, gr. logia) znanost koja ispituje duevna zbivanja, ti - duevne procese koji. imaju ulogu u postanku, razvitku i izraajima ivota drutvenih gomila i veih zajednica psihosumatika [gr. psyche dua. soma, gen. somatos tijelo) med. lijeenje lielesuih bolesti uz pomo uklanjanja duevnih smetnji koje uzrokuje dolina bolest psihotehnika tgr, psyche, technike) diu primijenjene eluperimentalne psihologije koji ispituje priliko i uvjete ljudskog rada u granicama danih stvarnih, privrednih i tehnikih mogunosti i potreba, kako bi radnik dao to bolji rezultat u to kraem vremenu i sa sto manje troenja svoje snage: ona znanstvenim metodama utvruje osobine svakog radnika i odreduje mu radno mjesto koje mu ponajbolje odgovara, usp. tajlorizani, fordizam psihoterapija (gr. psyche. Iherapeia lijeenje) bjeenje duevnih porome-aja (bolesti ivaca) duevnim utjecajima na oboljele, lijeenje utjecanjem na duu, osobito sugestijom i autosugestijom psihutonik sredstvo koje djeluje poticajno na centralni ivani sustav psihnvitalizam (gr. psyche, lat. vita ivot) hl. v. psihohiologija psihoza (gr. psychosis dua! duevni poremeaj, bolest duha zhog neke bolesti mozga, osobito bolesti asoaja-ci jeki h centara i asocijacijskih vlakana

psihrtialgija [gr. psychros hladan, al-gos bol) med. osjeaj boli pri sniavanju temperature, bolan osjeaj hladnoe psihrofobija (gr. psychros hladan, lo-bos strah) strah od hladnoe, osobito od hladne vode psihrologija (gr. psychros hladan, bljutav, logia govoren te) hladan, bljutav, neslan, glup guvor; pretjerivanja u govoru uporabom mnogih retorikih figura, bomhastinoal psihroluziJB (gr. psychros hladan, lu-omai kupam se) med, kupanje u hladnoj vodi psihrometnr [gr. psychros hladan, uio-tron mjera, mjerilo) instrument kuji psi tarometriJ a 1190 pterro sauri se sastoji od dva termometra na is-tnm posto[(U, a od kojih jedan pokazuje temperaturu zraka, a drugi, navlaen zbog isparavunjn tekuine, pokazuje niu temperaturu, i to toliko niu koliko je zrak sui [jer je tada isparava nje jace!; na taj nain odreuje se apsolutna i relativna vlanost zraka psihrometrlja [gr. psvchros hladan, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka iz snienja temperature zbog isparavanja psiksis (gr. psvsis'i med. hlaenje, ras-hlaivanje; nahlada, prehlada psiktiei (gr. ps>klikus rashladan, koji rashlauje, lat. psyctica) mu. lijekovi za rashladivanje psiktian 'grd psyktlkos rashlaen, koji rashlauje, lat. psvcticus) koii hladi, koji rashlauje psiloma. [gr, psi los elav) med. elavost psilometrija (gr. psilometria) herojska, epska poezija kod starih firka. pjevala se bez glazbene pratnje psilotriaii (gr- psilos elav, gol, thrix dlaka, vlas) koji skida dlake ili kosu, koji oelavljujo psiloza (gr. psilosis elnvjjenje, elavost) med. gubljenje kose ili dlaka, elavljenje psitaclzam (gr. psittakos papiga; lat. psittacus) psih. papagajsko brbljanje, nedostatak neposrednosti miljenja, govorenje bez svijesti o znaenju izgo-va ranih rijei psitakoza (gr. psittakos papiga) ''papagajska bolest'1 (bolest slina tifusu) psoas (gr. psoa. lat. psoas mu 5 ulu s) anat. slabinski mii psoitis (gr. psoa slabinski mii)1 med, upala slahinskog miia psora igr. psora) med. uga, svrah psorian (gr. psorikos) koji se tie Lige; koji sluzi kao lijek protiv suge psurijaza (gr. psora. psoriasis) med. oboljelost od Fuge, ugavost psorik (gr. psonkon, lat psoricum) med. sredstvo ili lijek protiv uge psoroftalmija i'gr. psora uga, ollhal-mos oko! med. ugavost onih kapaka psoromijazma [gr. psora uga, mias-ma zagaenje, zaraza) med. zaraza ugoiu. sugin otrov psvehnpathia sexualis it. psihopatija seksualis (lat.) med. duevni poremeaj na spolnoj (seksualnoj! osnovi, bolest duha kao posljedica spolnog ivota oboljelog Pt kem. kratica za platinu Ptnh staroegipabski bog, stvoritelj svi-jeta ptarmian (gr. ptarmikos) koji izaziva kihanjc ptarmik(iun) (gr. ptairo kiem, ptarmikos koji tjera na lubanjo, lat ptar-rnieumk mod. sredstvo za kihanjc pteridofiti (gr. pternn knlo. fvton biljka) mn hot papratnjae ptorigijum (gr ptcrvgioni med. zadebljanje veznice oka u smjeru ronice i po njoj pteriks (gr- pterva.) kralo; med. krilo nosnice pterindan (gr. pteron krilo, eidos oblik? krilast. u obliku krila, slian krilu pterodaktil (gr. pteron krilo, daktvlos prst1! fosilna ivotinja koja obiljeava prijelaz od gmazova prema pticama pteroenta epea (gr.) u starogrkom pjesnitvu: krilate, Lf. uznosite rijei pteroforan (gr- pteron krilo, foro nosim! 5 krilima, krilat pteroma (gr. pteron krilo) arhit. krilo jedne graevine; Lakodcr: portikus pteropodi (gr. pteron krilo, pus gen. podos noga) mn. zool krilonosci. vrsta velikih slijepih mieva u Indiji pterosauri (gr. pteron krilo, dauros guter) mn. zajedniki naziv za kri 1

ptijalagogi 1191 late gutere (izumrle gmazove sline pticama) ptijalagogi (gr. ptysmn pljuvaka, ago izazivam, uzrokujem) mn. med. sredstva koja izazivaju i pormiu izluivanje pljuvanih lijezda ptijalui rgr. ptya!on pljuvaka) kem. amilohtiki forment pljuvake ptijalizam (gr. ptvalismos esto pljuvanje, ptvalizo mnogo pljujem, usta - su mi puna sline) med. prekomjerno " izluivanje pljuvanih lijezda, esto pljuvanje; sahvacija ptiloza fgr. ptilosis) mijenjanje perja kod ptica, mitarenje; ispadanje kose; med. gubljenje obrva i trepavica ptdpoen (fr. petit point tokica) vrsLa veoma sitnog i finug goblenskog veziva ptisana (gr. piisanei med. jemena voda, aj od jema ptizis (gr. ptysis) pljuvanje ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka, ispljuvak, slina, sluz ptizmagngi (gr. ptysma pljuvaka sluz, ago izazivam, uzrokujem) nm. med sredstva sa izluivanje sluzi Ptolemej 1. aleksandrijski zemljopisac (oko 150. pr. a. e.}; 2. vojskovoa Aleksandra Makedonskoga, osniva jedne egipatske dinastije plomain (gr. ptoma tej kem. otrov koji se razvija u leSinama pri raspadanju, truleni otrov, leinski alkaloid ptozis (gr. ptifrjs pad, padanje) med. 1. sputen eludac; 2. sputenost onih kapaka; -i. takoer: = prolapsus; 4. gram. pade, kazus puberte* (lat. pubertas) spolno sazrijevanje, spolna zrelost; doba spolnog sazrijevanja (kod djeaka izmeu 1418 god., kod djevojica i?medu 12lo god.) pubes (lat.) anat. mjesto grije se nalazi spolni ud. dlake oko spolnog uda, dlakavost stidnog hnmka; muevnost publika pubescencija Qui. pubescentiaj poetak rasta brade i dlaka oko spolnog organa, spolno sazrijevanje, odraslost; dobivanje dlaka, dlakavost pubescentan (lat. pubescens) koji se nalazi u razdoblju spolnog sazrijevanja; but. obrastao linim dlaicama, dlakav pubicum it. pubikimi (lat.) anat. preponska kost, stidna kost puhiotumija (lat. pubis stidnik, gr. tome rezanje) med. prerez (ili: operacija) preponske kosti u sluajevi mu leskog poroaja; puhotomija piiblicaiio bonorum it. publikacio bouorum (lat.) prav. javno konfisciranje <ili: pljenidba) imovine publicirati (lat. pubheare) objaviti, priopiti, iznijeti u javnost; tiskati (djelo, lanakf, izdati knjigu publicist (lat. publicista) pisac o javnim, osubito politikim i drutvenim pitanjima, novinar iurnalist); nekada: poznavatelj ili nastavnik dravnog prava i znanosti o dravi publicistika (lat. publicista) tisak kiiji se bavi dnevnim i aktualnim pitanjima i dogaajima, dakle: novine, asopisi: prigodni spisi i sve sto putem tiska utjee na stvaranje tiikozvaneg javnog mnijenja, javnog mnijenja; novinarstvo, urnalistika; dio literature stilom i sadrajem slian novinarstvu publicitet (lat. publieitas) javnost, javno izlaganje, iznoenje ujavnost; rasprostranjenost; ova knjiga ima aeliki publicitet ova je knjiga veoma razglu-sena. Oj. ima velik broj itatelja publicum colegium it. pubhkum kolegijom (lat.) javno predavanje na visokim kolama (svcuditima); supr. privatum colegium publika (lot. publicum) svijet; osobito: itateljstvo, gledateljstvo, sluateljstvo, javnost, narod, ljudi ' 1192 puJmnnahri publikacija (lat. puhhcatio) objavljiva-nje, objava, proglas; izdanje, izdavanje (knjige); objavljeno djelo, izdano djelo, tiskano djelo pubotomjja (lat. pubis stidnik, gr. Lome rezanje) med. v. pubiotomija pncolana (tal, puzzolana) vulkanski tuf (prinac), vrsta vulkanske zemlje od koje se pravi buka koja se, pod utjecajem vi>de, stvrdnjava (naziv po tal. gradu Puzzoli, odakle se osobilo di>-bavlja)

pu (svic-njem. Putsch) "udarac"; iznenadan oruan ustanak jednog dijela naroda ili kakve skupine (najee m\a brzo uguen), prepad, mah prevrat puist (svic-njem. Putsch) sudionik u puu, prevratnik, pobunjenik pud (rus. pud. lat. pmidus teina) ruska jedinica za mierenie (.eine = 16,33(15 kg pudenda (lat.J mn. stidni dijelovi tijela, spolni organi puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pulveris) prah. bjelilo za lice: praak, lijek u prahu; pijesak za posipunjc puding (engL pudduig) omiljeno engl, jelo: ima ga vie vrata, ah se svako, uglavnom, pravi s branom, jajima. gnzum, riom, maslacem, eerom. groicama ili dr. voem; kuha se u pari pudl (njem, Pudel) vrsta malih pasa ko-vrcaste dlake, kudrov pudfer (ongl, puddle) sprava za proiavanje Lijevanog eheza pudiovati (engl. puddle mijeati) bje-vano eljezo proiavati oslobaa-jui ga ugljika pudrati <fr. ponderer) posuti prakom, posipali prakom: mazati lice puderom pudreta !fr. poudrette) gnojivo u praku prireeno od ljudskog izmeta; takoer; mokraa umjetno preraena u gnojivo (urata) pudrijera (fr poudrierc) kutija za puder puebto fsp. pueblo narod> indijansko selo, indijansko naselje puerperalni (lat.. puerperalis) porodiljski; puerpralna groznica porodiljska groznica, hahinja groznica puf i.engl. puff) pretjerano hvaljenje, izmiljotina, veli^injc; napadna reklama: neslana, pretjerana ala pnfer (njem Pufpcr) na eljeznikim vagonima: odbojnik, odhija (eljezna naprava u obliku tanjura na oprugu za ubiaauanje sudara) pufJna (engl. purf) prailica zn pudranje pukati (njem. pfluckon brati) upati, vaditi pnl (engl. pool) trg. udruivanje vie trgovakih poduzea u Spekulativne s^rhe, kartel pulard (fr. poularde, lat. pullus) uskop-Ijen pijetao, kopun (od 3 do Jj mjeseci 1 pulanlerija(fr poulardcrie} njegovanje peradi, peradarstvo: osobito: peradarnik gdje io ukopljena perad (kopuni) uzgaja na veliko pule (lat. pullus mladune? magare, osli, tovari pulen (fr, poulain, laL. pullus drijehe) gojenac, pitomac neke portske kole (boksa ke, hrvake i dr.) pulena (fr. pulaine kljun broda) hk ene ib ivotinje kao ukras broda; bastion, zvir pulfer (njem, Pulver, laL. pulvis) barut u prahu: prah, praina; praak pulijn (tur, pul) 1. puce, kopa; 2. ukras-ni metalni predmet koji se priiva na odjeu; o\ kolut, koluti; 4. silan novac, potanska marka, biljeg Polmanova kolo vrsta salonskih i spavaih vagona (naziv po izumitelju, am. industrijalcu (1, M. Pullmanu) pulmonalni liat. pulmonalis) pluni, koji se Lie plua ili im pripada; koji lijei plune bolesti . -, . . 1 pulmonarni pulmonami (lat. pulmo) v. pulmonolm pulmnnati (LaL pulmo pluno krilo) 1. sve ivotinje koje diu na plua; 2-puevi pluasi pulmonian Gat. pulmoneus) bolestan na plua, suiav; pluni pulmonija (lat pulmenia) med. tuberkuloza plua, suica; upala plua pnlmoior (lat. pulmo plua, motor pokreta) med, sprava za umjetno disanje pnlomantija (lat. pullus pile. pilesce, gr. manLeia vraanje, gatanje, pron-cnnje) proricanje po kokoima pulover (engl, pullover) pletena, obino vunena muka bluza, nosi se ispod kaputa i oblai preko glave pulpa (lal. pulpa mekota, krhko meso) 1, med- zubna sr koja sadri ivac i krvne Sile; 2. mesnati dijelovi ivotinjskog tijela; meso voa i povra; u ljekarnama i industriji vonih konzervi, hladetinasto meso ili hladetinasta sr korijenja i plodova, kaa pulpet (lat, pulpitumj naprava slina stolu s kosom povrinom (za pisanje, note i si,); pult

pulpitia (lat. pulpa mekoa, krto meso, meso) med, upala zubne sri; usp pulpa puls (laL. pulsus) zool. proirenje arterija izazvano ritmikim poliskiva-njem krvi iz srca. odgovara kucajima srca i ovisi o djelatnosti srca i sastavu zida arterija, bilo; pren. najosjetljivije mjesto neke stvari ili ovjeka; napipati nekome pufa pronai ntkt>-me najosjetljivije mjesto; opipati pute na fin nain uvijeno ispitati to netko o neemu misli puLsacija (lat. pulsatio) udaranje, kucanje, osobito srca; treperenje svjetlosti Pulsate et aperietur vobis it puhale et nperictur vnbis Gat.) Kucajte i otvorit e vam se (Isus) - puma pnlsatila (lat. Anemona pulsatilla) bot. uman cn. anemuna pulsatio mir i um it pulzacio aurijum (lat.) med- kucanje u uima pulsatin capitia it. pulzacic kapitis (lat,) med- kucanje u glavi, osobito u sljepooicama pulsatio cordis it- pulzacio kordis i.lat.) med. kucanje srca pulsator (lal. pulsator) zrani utiskiva. ljevkasta sprava za dovoenje zraka, npr. strojarskih odjela na brodovima itd, pult (lat. pulpiLum, njem, Ptdtl stalak; stol s kosom povrinom za n.anje, za pisanje, za note i si. pulvuD [polj. polowanie) ispunjeni Letriieb (kao mamac u lovu na tetrijebe) pulverizacija i.lat. pulvensatio) pretvaranje u prah pulverizirati (lat. pulveri^arej samljeti. stui u prah. pretvoriti u prah, pretvarali u prah, smrviti; raspriti, ras-privati, tekuinu kroz trcaljku ras-privati u vrlo sitne kapljice pulvilus (lat, pulvillus jastui) med, jasluast zavoj pulvis (lat.) v. pulfer pul taci ja tlat. pulsatio' v. pulsacija pulzatur (lat. pulsator) v, putsator pulzimantija (lat pulus bilo, gr. man-teia gatanje, proricanje) proricanje po nainu kucanja bila pulzJmetar (lat. pulus bilo. gr, metron mierilo, mjeroj med. ureaj u obliku krivulje za grafiko predoavanje kretanja bila. pulsa; sfigmograf pulzirati (lat pulsare) udarati, kucati, biti (kao pulsJ pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo, gr. metron mjera, mjerilo) vrsta crpke za crpljen je vode pomou pare puma (peru. puma) tfool. ameriki lav ili crveni tigar, kuguar (lat, Feliscnn-color) 1193 pnmeks 1194 punktirati pumeks Gat pume*) k:imen plavac, upljikav kamen pompa (njem. Pumpe! smrk, crpka pnmrl (njem. Pummel debeljko) toka koja se biljei uz ime kartaa koji izgubi partiju; pren. biljeka o neijem losom ponaanju paricu [tal, punzone. lat. punctiu) etvrtast ili okrugao elini zi^ pomou kojogn se izrauju u kovini izdubljene ih iapupene figure, znaci it.; kalup za kovani novac i medalje: ig na zlatu, srebru i platini puncheon it pann (engl.l engleska mjera za tekuine = 381.661 I punchingball it. paningbol (cngl.) port, visea konaLa lopta za vjebanje boksaa puncirati (tal. punzone) praviti pomou elinog iga u kovini izdubljene ili ispupeno figure i dr.; igosati (zlato, srebro, platinu, nakit) puneto homicidii tt. punkte homici-dii dat.) prav. zbog ubojstva ovjeka punetum. litis it. punbtum htis Oat..) prav. predmet spora, osobito pravnog punetum materiae it, punktum materije (lat.) fiz. materijalna toka, ge-ometrijska toka s fizikim znaenjem, Loka a maaom (pojam koji je uven ''naj dosljedniji njutnovac* Ruer Bokovi) punetum saKens it punktum salijens Gat. punetum saliens toka koja odskae) ono to je bitno, bit neega, glavna toka oko koje se ave okree, ono stoje odluujue u nekoj stvari, glavna stvar, jezgra ega

pune (engL puneh, hindosL paneh. pun-teh, sanskr. paneha, panteba) pie koje iina pet sastojaka fpanch, paneha = 5): alkohol (arak, mm ili konjak), kiselkast sok (limunov ili kakvog drugog ploda), arcnnatian zain (aj, cimet, limunovu koru i dr.). eer i vruu vou ili vrue vino pun-bola (cngl. punch-howle) posuda u kojoj se priprema pun pnne-ckstrakt lengL puneh, lat. enirac-tum) svi sastojci od kojih se priprema pun, osim vode; punfresencija pun1 -esencija (engh punch, lat. cssen-tia) v. pun-ekstrakt Punica fides it- pun i ka fides (lat.) Jpunska vjera1*, tj. vjera Punjana (Kartaanaf koji su bih poznati po tome to nisu drali zadanu rije punkit. pank (engl.) pokret medu mladima nastao sredinom sedamdesetih godina 20. st.; karakterizira ga rnzo-aranost, anarhija te prijeziran pogled na svijet; pripadnici pokreta oblae se u poderanu odjeu te se minkaju na upadljiv nain, i kite lancima, "zihericama* i si. punkcija (lat punetio) med. hodonje, ubadanje, probadanje tijela radi utvrivanja prirode bolesti; iumhniim punkcija ubod iglom u slabinski prs-Ijen radi vaenja tekuine iz kraljenice (likvora) punkt (lat. punetum toka) bod, nhod; gram. znak koji se stavlja na zavretku reenice i kod skraenih njeiT toka; geom. granica, poetak i kraj linije; ret, potpuna i zaokruena reenica; odjeljak nekog spisn koji predstavlja odreenu cjehnu s obzirom na smisao i sadraj, predmet govora, komad, stvar punkta dterezosi Gat. puneta, gr. dia-iresis razdvajanje, dijeljenje) mn. gram, toke koje se stavljaju iznad samoglasnika kao znak da ga treba itati kao zaseban i samostalan glas, npr. poGt = poet punktacija (lat. punetatio) skica, nacrt ugovora, toke, uvjeti sporazuma, osnovne odredbe ega punktirati Gat. punetare) oznaiti (.ili: oznaavati) tokama, stavljali (ilir staviti) znake interpunkcije; isto-kaLi. nainili od toaka: naglaavali. pnnktuacija podvlaiti, obiljeavati; med- probosti neko mjesto na tijelu da bi iscurila bolesna tekuina; trg. postaviti, navesti prethodno uvjete ugovora; napraviti toku, tj. obustaviti plaanja; - vjerno reproducirati u kamenu jedan model; glaz. tokom oznaiti da jedna nota vrijedi za polovinu vie od svoje uobiajene vrijednosti punktuacdja (lat, punetuatio) stavljanje pravopisnih znakova; pravopisni znaci; interpunkcija punIttualan (lat. punetum toknj toan, vrlo toan; tokast, u obliku toke punktura (lat. punetura) med. v. punk-ciia piinski (lat, punicus) kuji se tie Punjana, Karlaana ili Feniana, njima svojstven, koji od njih potjee ili im pripada; Punski ratovi ratovi voeni izmeu Kima i Karlage u treem i drugom st. pr n, c,; bilo ih je tri. a najvaniji je Drugi punski rat (219 201); pren. laan, nevjeran, vjerolu-man (punska vjernost) punta (tal J vrh brda, rt (u Dalmaciji) punta (tal.) vrh, adjak; rL punta d'arco it. punta darko (t.al ) glaz v, a punta d'arco punta delParco it punta deParko Ital) v. a punta d'arco puntapet (tal pontapetto) pribadaa pup (engl. poopi stranji dio broda, krma pupa (jijem. Puppe) 1. lutka; 2. liinka (larva) stupanj u preobrazbi kukaca pupil Gat. pupilla) prav. siroe; tienik; maloljetnik (bez oca) koji je pod skrbnitvom pupila (lat) annt okrugao otvor u sa-renici oka s prosjenim promjerom od 2 do .1 mm. zjenica pupilaritet (bit. pupillaritas) prav. ma-loljetnibvo, razdoblje pod skrbnitvom pupil urni (lat. pupillans) prav, siroad-ski, koji se tie siroeta, tienika. puriforman -maloljetnika, oialoljetnikii anat koji se tie zjenice (oka), zjenini; pupi-larni depozit novac malobetnika-si-roeta koji se nalazi u banci pod nad. zorom suda pupilni (lat, pupilla zjenicaf anat zjenini

pupilni (v. pupila 2."' prav. v. laksament purana (sanskr. purana) vrsta staro-lndijskih epsko-didaktilnh knjiev-nih djela koja sadre mitoloke prie o stvaranju, propasti i obnovi svijeta, djela bogova i junaka, propise o vjerskim obiajima i praznovanjima, ulomke o pravima i dunostima pojedinih kasta, filozofska razmatranja itd. purgacija (lat purgare, purgatio) med. ienje, proiavanje: prav. opovrgavanje neke sumnje pred sudom purgancija Gat. purgantia) med. proiavanje crijeva: lijek za ienje purgar (njem. liurger) graanin uope: malograanin, sitniav ovjek purgativ (lat, purgativuml med. sredstvo (ili: lijek) za ienje crijeva purgativan (bit. purgativus) koji proiava, koji pomae ienju (crijevu) purgatorij Gat. purgatorium)kod katolika; (vjerovanje u) istilite, mjesto gdje duo umrlih moraju najprije okajati svoje grijehe prije nego to dospiju u carsvo vjenog blaenstva purger injem. Biirger graanin) graanin pren. malograanin, filistar purgirnii (lat. purgare) med. istili, oistiti, proistili crijeva; prav, osloboditi se optuhe, opravdati se; pripraviti svilu za bojenje puri/akacija (lat puriticatio) ienja proiavanje purifjkatoidj (crkv.-kat) ubrus za hri-sanje kalea pri misi purifbrman (lat. purilbrmis) med. gno-jast _ , -1L, .. 1195 . puri lan purilnn (LaL. puerilis) djetinji, djetinj-ski, djeaki; djetinjast, neozbiljan ili nezreo kao dijete Parim (hebr. pur. punml veseli idovski blagdan kojim 14. i 15. odara (oujka) proslavljaju spomen na sretno izbavljenje Zidova, sad ih je Hs* tera spasila od unitenja purin (lat. purus mt) organski dui-nati spoj; nalazi se u organizmu kan proizvod izmjene tvari (u ljudskom, ali i u nekim biljnim organizmima) purist (lat. purus ist) onaj koji tei ienju jezika od nepotrebnih tuih rijei, onaj koji pretjeruje u tenji za ienjem .jezika, istunac puritanac (lat puritas istoa) istu-nae, onaj koji se strogo pridrava postavljenih naela.; lan engleske JPrez-biterijanske crkve koja se htjela strogo pridravati ovangeliko istoe puritanizam, (lat puritas istoa) istunstvo, pretjerana stmgiKst. u vjernosti postavljenim naelima i obiajima; pokret medu engleskim protestantima u XVI. st. za odravanjem Orkve u evangelikoj istoi (nasuprot Anglikanskoj crkvi koja se u mnogome ughdala na Katoliku crkvu j purizam (lat. purus ist) ienje jezika od nepotrebnih tuih rijei i loih kovanica; pretjeranost u tenji za istoom govora, istunstvo puro Gat. purus ist) med. ist sok (ekstrakt) od mesa (sreds&vo za okrjepu i jaanje) purpur (lat, purpura, gr. porfvra purpurni pu: grimizna boja) najfinija Ijubiastocrvena boja koju su prvi prireivali stan Feniani od bezbojnog soka tzv. '"purpurnog pua' koji se tek na svjetlosti oboji; skupocjena tkanina ovo boje; purpurna ili grimizna odjea, purpurni ili grimizni ogrta, osobito kardinalski; pren. Ij^ pututivan pota, sjaj, rasko, skupocjenost, dragocjenost purpura dat.) med. v. pehova purpuran dat. purpurinum) kcm. triok-siantrahinon, nalazi se, pored aliza-rina, u kani (lat- rubia tinetorum), umjetno se dobiva iz antracena purpurna kiselina 'lat. purpuntum addum)kemr ivotinjska kiselina koja se priprema od mr>krue purtropo {tal.} na alost, aliboe purulencija (lat. purulentia' med. zagnojenost, gnojenje porulontan (lat. pus, puris gnoj. purulentusf med. gnojan, zagnojen purulenti 'lat. pumlenta) mnr med. sredstva za gnojenje, ^a izvlaenje gnoja pumleseencija Mat. purulescentia) med. gnojenje, za gno javan je, stvaranje gnoja purus putus Gat.) ''ist deko", tj. onaj koji poznaje samo svoju struku, a o svemu drugom nema pojma pusa (njem Pussel) poljubac pusta (ma. puszta) velika i travom bogata ravnica, panjak, stepa u srednjoj Maarskoj (danas veinom zasijana penicom, kukuruzom i dr.) pu&tula (lat. pustula} med. gnojna bu-huljica. prit

pustulozan (lat. pustulosus) med. bu-huljiav. pristav pusula !tur.) cedulja; potvrda, pisamce put mjera za teinu, uteg u Indiji = 11/ 2 engl. funte = 630,388 g; vrsta kosi trenog novca pntamen (Ini) bot- jezgra u vou s koticom, kotica putar (njem Eutter) maslac putativan Gat. putativus) tobonji, zamiljen; koji se smatra zakonitim, a nije; putativni brak prav. brak u kojem, pri sklapanju, obje strane, ih samo jedna, nisu znale da postoje zakonske prepreke sklapanju toga braka liuti pntenl puteal (lat. puteal) ograda oko zdenca ili esme puti (tal. putti) u slikarstvu i kiparstvu: goli djeji likovi, obino andoli s krilima i bez krila Pntifarka ena egipatskog dvnrskr>g dostojan stvenika Putifara G-'otiikra) koja je htjela zavesti idovskog mladia i roba rJosipa; pren. bludnica, zavodnica putir (gr. poter posuda za pie, aa, pino pijem) u pravo.sl. crkvi: zlatna ili srebrna aa u koju se toi vino, ! |= , 1 _ ^ - Ti .". ,.'. J " ... ; , s,i. - i-. - li,1,:' n'r oi.v ^"-'J -'..j ,.,-'! 1 .'i'ii.niL-: .iui,MO-ri ...-j-t LI . v .i > .i^/uui non i^irji . i . .L .-?'.';'"![... r ;J- . - .ili.i' U : 1 ""' t- l'"J'-ii"""', "i' ' ri!- I ih i;|,':.;:.vi ..i- i^- :,-'l;': -*!os jjj ., r _ ..3J' *J :" '.V*J.1' oi ._ -/ , F-i.'"- '" hr|l - i. , 7 >-;s\': -iio" '- I-,--l..; ."i 'li. -t>Jl-, ., '-.tu' " ' ; l.'.l _ . ''i r " putri dan razblaeno vodom, i kojiro se vjernici prie uju puto (tal. putto) umj. lik malog golog djeteta, obine kao ukras na umjetnikim graevinama, osobito slavinama i slino putrefakcija Gat. putrefacere) truljenje, trule, raspadanje putrescin (lat. putrescere prelaziti u truljenje, truliti) kem. otrov koii se razvija pri truljenju mesa pntridan (lat. putridus) truo: pokvaren, smrdljiv b-^v r -: ^i.-'i-i: - i'-- /.'.,:j.v!-t:?ji"j ^"jv.'t :-l'."jm : 'li- . i):'--' ' '<.[ -'.: 1 fp .,3li':i',": f j' e .--i;.=-i;,," /rno i :..l ^i-LOi .- .. dTJK ;..;! '-.'i- -i-'*"-: ..'i-'j g K-'fj r*f.\ "o :j y .tf^J Ji;; ohii; iT*i!ji**i: ^r<T-i,:j(. -\ y.;.;-'.''V r,i }!". '"i-ui: -.'J= . O liiT' ; . . " i.i.7:'-" ':. ':<.: --h i" ^: fa 'i: i i--* .i A-ji-L-i, "- iLi ro 1; 'ri<j:[t:iiwi "rr -i. - 'A hi<-,.-?-h\nn>tB2tfi . , : ciA ""--^.i ,i...-r f -;.i,Libo]. 'i i; ,t, . i Irvii^-L -. 'T: --^.-."-'pi-^ . i f- i . <ni- - "\n***<_ -- .i| , .i - jii!'--.^f'n'i,j^ atrntoisili'* lh7 . . -\z\ !-.h-V-^IMi<\'-t . . . ^t.j.' ,.s:.,X' h\&i r^-'ft i|- -,.\-?. ,L'--L^' ' ajojf oi.TPvrJ^ibJ |_V)J ir tf.^i."^"! i lLfl;T,-iJE 1197 Q, q slovo latinskog podrijetla koje se umee poslije dvadeset i treeg slova hrvatske latinice

quaestio it. kvcsrio (lat.) pitanje, sporno pitanje; znanstveno pitanje, znanstveno ispitivanje; zadatak, istraga, sporna toka; muno pitanje, muka, muenje quaestio fatti it. k ve scio fakti (lot.) prav. ispitivanje (ili: pitanje) o stvarnom, injeninom 'za razliku od ispitivanja pravnog naela"! quaestio jaris it. kvestio juri (fat.) prav. pravno pitanje, pitanje koje spada u podruje prava quantit ngligeable it. kantite ne-gliahl (Ir.) zanemariva veliina, beznaajna veliina, veliina o kojoj se ne mora voditi rauna; okolnost o kojoj Ee ne mora voditi rauna pri rjeavanju kakvog politikog ili ekonomskog piLanja Quasimodogeniti it. kvazimodogeni-ti (lat ) u Kal. crkvi: prva nedjelja nakon Lskrsa. Bijela nedjelja (prema jednom psalmu koji poinje rijeima Quasimodogcniti, to u prijevodu znai: kao novoroena djeca.) quateraio tenninorum it- kvaternio terminorum (lat.) log. etvrtina pojmova, etiri pojma, pogreka u zakljuivanju koja nastaje zbog dvosmislenosti jednoga od triju pojmova (gornji, srednji i donji pojam) u zakljuku (silogizmu) koji u o\om sluaju ima. umjesto tri, etin lana querela militati* it. kverela militatis (lat.) prav. nitavna alba, tuba zbog nitavnosti kojoj je cilj da, i nakon formalne pravomonosti, ukloni dva najtea razloga nitavnosti: sudjelovanje iskljuenog suca pri donoenju opovrgnutog rjeenja, i nedostatak stranakog zastupanja qui vivr, verro it. ki vivr, vera (fr.) tko ivi, vidjet e. tj. budunost e pokazati, vidjet e se quid pro quo it. kvid pro kvo (lat.) jedno umjesto drugog, brkanje, nesporazum, zamjena u po fimi, osubi ih imenu quieta non movere it. kvijeta non movere :lat.) ono to miruje ne treba dirati 'prema Platonu), opomena vladama da ne pretjeruju u donoenju reformi quieto it. kvTjem (tal.) glaz. mimo, spokojno quitte ou double it. kit u dubi (trj u igri: ili gubitak povratiti ili dvostruko platiti; pren. staviti sve na kocku, ili ostati iJi propasti quo titulo? it. kvo titulo (lat.) na temelju ega? kojim pravom? Quo vadi? it. Kvo vadi? (lat. Quo vadi. Domine?) Kamo ide, Gospodine? pitanje koje je apostol Petar uputio Isusu kad su ga vodili na Golgotu (Iv 13,3fiJ; naslov poznatog romana H. Sienkievvicza quod erat domonstrandum it. kvnd erat demonstrandum (lat.) stoje bilo quotidiano s typus 1199 quousque tandem! za dokazivanje, to se fe trebalo do- quousque tandem! it. kvouskve tankazati dem (lat.) "ta dokle e!" izraz kojim crnotidtanus typus it. kvotidijanus se izraava nestrpljivost [prema potipus (lat.) mod. svakodnevni povra- etnim rijeima Ciceronovog prvog tak neke bolesti govora protiv Katiline) i '"r^bja; ' ,>!=<-L". -*/,.-'/' -.^.fl-"fo", r.>!>.'Vi'i-7.H & r^.in*- - ''.^lr* ^pr,r.(.", l,y -..-1.-. ii',rri!-'_ ' ' i --ij f . ':-Wi'\-\.&',r'**Z -'ilWrl .WlfJ'l: *lK*-tf>_ ' , j|e. 'i ' vi"..... ; t \< ^ i: .iIt. I JiIL-"^i:J?ir - -\ <nv .-. 'i ... - .Ir_- 'L'!' : ii'. . -r-.T, 'i I . I. ', - Tr' i ' 1 - 1 i JI. i. R Et, r dvadeset i tree sUtvn hrvatske latinice H u7naka za stupanj HaumuTova toplomjera Ka kem. kratica za radij

rabarbara (gr ra, Jat. rha hjirharumj bot. poznata biljka 17 porodice dvornika [podrijetlom iz arednje Azije; iji &e uti korijen upotrebljiva u medicini, osobito kao srodnice za osvjeavanje i ienje; mae povruiica i ukrasna biljka rabarbarin (lat, rhn bar bar ura) kem. kiselina koja se nalazi u rabarbari rabat (tal. rabattere oboriti, fr. gabaij) trg. odbitak, popust u utvrenoj cijeni robe, snienje cijene, smanjena cijena rnbat-konto itg. raun o uinjenom popustu u cijeni neku robe rnbologija (gr rnbdOG prut, logia) vjetina raunanja na tapie rabdomahija (gr. rahdomachia) borba palicama u borilakim Skelama rabdomant (gr. rabdos prut, mantis pretkaziva, prorok) onaj koji prorie pomou tapia, osobito koji pomou tzv. vilinskih raSaljfl otkriva rude, izvore i gL rahriomantija (gr rahdofi prut, mantala pretkazivan je. proricanje) proricanje po tapiima, otkrivanje pomou tzv. vilinskih ra&fdJEL pod zemljom skrivenih stvari, osobito ruda, vodenih izvora i tokova rabj (hehr. rak rabbi) uildj, u Kristovo vrijeme poasna titula palestinskog uitelja koju gu esto i busu pridavali uenici i tovatelji rabfc njem (Drahtneta) iana mrea rabies canina it. rahijes kamna Gal.) med. psee bjesnilo rabijatan (tal. arrabbiato, lat rabies bijesl grub. surov, bijesan rabijatan (tal, rabbia ardl>ax gnjev, bjieflt bjesnilu) bijedan, razbjesnjea, icutok, grub, razbijaki, uvijek spreman na tunjavu, goropadan rabin Oiehr rabbil idOvbki sveenik, idovski vjerouitelj rabinat (hehr. rabbi) zvanje i djelokrug rnbtna rabinili <"hehr. rahbi) mn v. talmudisti rabi niz nm :hebr. rabbi) znanost o hebrejskom jeziku i idovskoj religiji rablnski jezik novohuhnm*ki jezik koji su stvorili rabini, osobitu znanstveni jpzik idovskih pisaca od X. st. rabuJJKl dat. rahulista) los pravnik koji naopako tumai zakone, brb^javac rablllistiki dokaz log, tobonji dokaz, dokaz koji je utemeljen na lanim zakljucima rabidutika (lat. rabula) izopaavanje zakona rabini 'hehr. rabbunir naS gospodar i uitelj [titula kojom *u uenici oslov-ljavab Isusa) mu-bout it. res-bol iengl.3 port, trkaki amac racija (fr. rarion) 1- odreduna mjero, dnevni obrok u vojsci, osobito za konje (za razliku od obroka hrane koji pripada vojnicima, porojej ratnja racija lar, rgaca. rgada)2r prvotno: pohod muslimana u borbu protiv ne-viernikd; pljakaki pohod >.po pohodu fr, trupa na sjev. Afriku,*; pobaj-ska akcija ili potjera za sumnji vini osobom a raciocinacija (lat. ratiocinatio) promiljanje, razmialjanje: razumno Zakljuivanje* razumni zakljuak, dokaz: retorika ih poetska figura kojom govornik ili pisac ?am sebe pouvtt na navoenje razloga zbog kojoga je neto tvrdio racionalan Gat. rarionalis' fil razuman, obdaren razumom, rnzumni, utemeljen na razumu, znanstveni; mat. koji se mnze izraunati potpuno, izraunljiv. izraen bez korijenskog znaka; iTraziv cijehm kotitna-ma fnupr. fil. empirijski; mat iracionalan) racionaLiBl (lat. ratno razum) onaj koji vjeruje ti razum kao u jedini pravi izvor spoznaje; onaj koji i nauavanje i naela svog vieruvanjo izvodi razumom, b trudi se otkrivenu refigyu shvatiti razumom ' razmiljanjem V pristala -ili: pobornik* racionalizma raci ona) Leiiki irlat- ratio razum] razumnu stvoren razumom, koji je u duhu racionalizma, koji ne tie rnci-onalizmu, koji je u vezi s racionabz-mom, koji pripada racionalizmu rackmnlizncija (lat. rado razum) Organizacija neke djelatnosti na Umebu najavrho^tijih metoda i naina rada. uavriai-anje, poboljavanje, poboljanje; mr-mnaUiOtija pmiitodnje amidljenost u radu kojoj je cilj da sa to manjim, utrokom vremena i energiju radnika posngne najvii proizvodni uinak racionalizam (lat, rationalibmusj primjena razuma na sve to je ovjeku danu u iskustvu, da razum o tome sudi, ispituje i shvaa; fil, smjer luni raddopp Lumen to smatra razum i miljenje kao jedini, ili bar najvaniji izvor spoznaje, kojim o jrdino moe doi do tatine (racionaLibtiki filozofi su: elejd. Platon, Deacartrs, Spinoza, Lnihniz, Jiuhtu,

ttchelling, Eegcl. Herbari i dr.); smjer aktivtstike etike koja smatra razum i znanost najveom ljudskom snagom; u religiji: naelo da nijedno vjersko nauavanje ne tre-ha primati bez razumnog ispitivanja i provjeravunja: uvjerenje da je ra-zum nftjvi&i sudac u vjerskim pitanjima, razumna vjera (aupr. suporna-turalizani); lit. knjievno razdoblje pod utjecajem ideja filozofskog racionalizma racionalizator Gat. ratio razum* onaj koji u praktinom djelovanju radi po savjetima razuma, onaj koji radi u duhu racjonahracije racionalnost (lat. ratio razum) fil- razumnost, ol>darrnost razumom, Fpo-sobno^pit mieljflnja, ivljenje i postupanje prema propisima razuma; mat lzrarnost bez kurijenskog znaka. izrazivo*t cijelim koliinama. xrau-nano^t. proraunanost racionirati <fr, mtion obrok? 1. dijeliti na obrok?, podiiebti na obroke; u&p. ractja 1. racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi razumno, t-j, onako kako je najavr-hoviUje i najpraktinije ralati (njom. rntschen) izgovarati glad r stranjojezino radar tengl. skraeno: radio eteeting and ran^ng radio koji otkriva i odreuje tono mjesto u prostorul ureaj koji imitiranjem ultrakralkih radio valova otkriva vrste nredmcfa na velikoj udaljenosti ti zraku, vodi ili na kopnu raddalcendo it. radolendo (tal.) rflaz. blago, ljupko, umiljato raddoppiaraentu it. radopijamanui ttnl.l gbi7,. udvosunaavanje 20 _ -. 'f.- * I '.V raddoppiato 1202 radio raddoppiato iL radopijato ital ) glaz izrag koji znai da neto treba dvaput svirati ili pjevati radesiga (dan. raesvge'i med. veoma tekn bolest, slina guba van ti (u Nur-vekoj, vedskoj, Islandu i dr.) radiciratf (lat. radicari) ukorijeniti, uhvatiti korijen: svesti, vratili na osnovu, poetak ili podrijetlo; osnovati, zasnovati, postavili na vrsle i sigurne osnove; mat izvaditi korijen nekog broja, kurjenovati radJesleziJH ;lat- radium, gr. aistha-nomai osjeam) noviji naziv za sposobnost da se. pomou Iscv, vilinskih raftaljn i slinih mehanikih naprava, otkrivaju podzemne vode, izvori, rude i si. radiestfHtlfrt onaj kuji sc bavi radies-tezijom radij i Int. radnim, radi us zrak, radiare zraiti' kem. element koji ou otkrili suprii7i F. i M Cune 11*98,J u ura-novoj rudai, atomska teina 225.H7. redni bnrj H8, znak Ra, radioaktivan; javlja &e kao raspadni proizvod ura-na u uvima uranovim mineralima radijacija Ilat radiatio) fir. zraenje radijalan <laL radialisj zrakast; koji se odnosi na radijns. koji ide u mjeru polumjera radij an (lat radius polumjer) mat. luk krilni ija je duina jednake s polumjerom; sredinji kut kruga koji lei pod takvim lukom radijarit [lat- rad i are zraiti, radians kuji zraci) astr. toka na nebeskom svodu \Z koje prividno izviru meteori i meteorske pojave rndijnron 'lat. radiare zraiti.* koji zrai radijator (lat. rndmtor) 1. grija, i upije tijelo od lijevanog eljeza ili elinog lima kroz koje prolazi vrela voda ili pflra radi zagrijavanja; 2. prihnr sastavljen od tankih cjevica kroz koje prolom voda za rasliladivanje motora, hladnjak radijeva emanacua (lat, radium, cma-naiio istjecanjcJ kem. fuj radioaktivan plin koji se stalno razvija iz radijevih preparata i koji w pretvara u kakav vrst radioelemorit radijufl (lat. radius) zr^ika (u Lineva ili EVjetlouna). mat. polumjer radijns-vektor vlat radius veu:*) mat duzinn koja spaja srediste elipse, parabole ih hiperbole s hilo kojm njihovom tokom radikal i lat. radicalis od radne gen. ra-dicis korijen) 1. mat. rezultat korjenovanja; 2. kem. osnova baza. i kiselina, jednostavna ili slocnn tvar koja s nekom drugom tvari mr>*u formirati kiselinu ili bazu; 3. pren. ovjek kim tei za korjemiim mijemamem nekog slanja

radikalan (lat. radicalis ud radii gen. radiu korijen! korjenit, ukorvjimjen, potpun, temeljit. prvobitan, uroen, koji je ud prirode, prirodan; mnt. korijenski; radikalna hjrFnjv lijeenje u potpunosti (za razliku od palijativnog lueenja) radikali lat radicahs korjenit, korijenski* mn oni koji teze za korjenitim mijenjanjem nekog stanja radikalizam (lat radicali* korjenit, korgtmaki] 1. korjenitost, temeljitost, potpuna dosljednost u zastupanju nekog uhvadanja ili ostvarivanju nekog projTramp^ 2. naela i ciljevi kojima tc?e radikali radikalno (Jat. radicale) korjenito, potpuno, iz temelja, temeljito, iz korijena raikaod (lat. radicandusj mat. broj ih izra? i? kojega ae vadi korijen radikoJa (lat radicula) hot klica kod biljaka sjeme nj aa radio (Int. radium) 1. naziv za beino prenoeme zvukova na velike udaljenosti; Z. u uem smislu: ureaj za primanje zvukova koji se prenose beinim putem 1203 radiolokatoi rad io-amater radio-amater (lat, radium* fr. amatenr) onaj kou se radiotehnikom i radiofonijom bavi iz tjubavi (a ne profesionalno] radio-aparat ilat. radium, apparatus) ureaj ?a primanje val ovu timia^skih radio-postaja radio-bojc kisele obojene tvari za bojenju vune, odlikuju se jednostavnou i postojanou; upotrebljavaju sc za bojenje raznih pletiva raio-metar (lat radium, gr. tnetron mjerilo, mjera! (iz. "svjetlosni mlin", ureaj kojim se energija toplinskih zraka pretvara u mehaniku energiju gibanja radio-peleng (lat. radium, nir. peiling) odreivanje mjesta radiopostaje pomou radiopclengatora rafUo-peleagator (lat radium, niz. poi-ling: ureaj za pelengiranjc pomou elektroma^netmh valova radioaktivan Uat. radium. activua dje-latun) koji Ima svojstva radijevih zraka, koji zrai; radioaknurm pojave svojstvo nekih tijela da stalno zrae nevidljivim zrakama: sve tvari sup-stance, koje zrae ulino kao uran i radij, <J kuje prodiru kroj tvari svake vrste, zovu se radioaktivne radioaktivnost (lat. radium, actmtas djelbbnoat) kem. svojstvo nlomenata da svojim zrakama poeme fotografsku plou, da ioniziraju zrak, da prodiru kna Ivan svake vrste; neim umna j radiju to svojstvo imaju to rij: aktimj. polonij {prirodna mdmaktiv-noslr, umjetna radutakltvtUMt radioaktivnost koja je izazvana najprije kod aluminija radioautografijn (lat radium, gr. au-toi nam, grafo piem) ispitivanje, na-gomilavanja radioaktivnih tvan i njihove razdiobe u biljnom i Jivutini-tkom tkivu pooioco fotografskih ploa i filmova ^primjenjuje sc u medicini, mikrobiologiji i dr.) radioficirali Gat, radium, facera) sprovesti, sprovodni raiufikaciju radiofikacdja (lat radium, facerc raditi) uvoenje radioinstalncga. izgradnja radiopostaja i si. radiofonija ilat. radium, gr. fone zvuk, glasi izazivanje (ili. proizvoenje) zvuku putem svjetlosnih ili toplinskih zraka koje se u pravilnim prekidima putaju na osjetljivu plou radiofortlat radium,gr ferdonosimT nosim' med- ureaj aa strujom visokog napona, slui za lijeenje bolesti ivaca, reumatizma i si. radiaseli (Ut radium, gr. gennao raam, proizvodim) med. radijov preparat & ravnomjernim i mjerljivim zraonjem. uzima se kao l^jek u razliitim oblicima radiografia dat, radium, gre. grafa pisanje) ispitivanje pomou rendgenskih zraka: osobito: izraivanje fotografskih slika Iraiogrnma) pomou rondvenskih ureaja radiogrnm (lat. radium. gr. gromma pismo, pisano) brzojav koji se alje beinom telegrafijom; med- slika stvorena posebnim zrakama, obino slika rendgenskim zrakama 'Titf?-Tiagram) radiolog Ilat. radium, gr. logos) onaj koji se bavi radifevlm i rendgenskim trikama i njihovim urednima radiologija (lat. radium, gr. logia) znanoat 0 trakama, orobilo radnevjm i rendgenskim; i njihovoj praktinoj primjeni, poglavito u uiedrrini radiolokacija <1at. locatin pas^tavlianje. radium) nain otkrivanja poloaja i puta udaljenih predmeta, osobito neprijateljskih zranih i pomorskih snaga, pomou radiolokatora Odnosno radnra

radiolokator ilat locare postaviti, metnuti, locus mjesto, rodiux zraka) fiz. u Britaniji naziv za radar (naziv radar obine* se upotrebljava u SAlVnl radio skopija IH 04 raglan radioskopija (lat. radium, gr. skopeo promatramf med. ispitivanju rendgenskim zrakama radiutehnika (lat. radium, gr. tech-nikc) tehnika krtja se slui djelovanjem eleklromagnelnih valova, tj. tehnika prenoenja na daljinu znakova, govora, glazbo ili slika elektro-magnetnim valovima rsdiotelefonija (iat. radium, grr tele na daljinu, fone zvuk, glas) opd naziv za sve ono to obuhvaa prenoenje na daljinu govora putem elektromag-netnih valova, telefoniranje bez ica radiotelegrafija (Int. radium, gr. tele na daljino, grafia pisanje, biljeenje) telegrafija hez ica, boina telegrafija radioterapija (lat. radium, gr. thera-peia lijeenje) znanost o ljekovitom djelovanju zraka, i to: bjeenje svjetlosnim zrakama = fhtaterapija, lijeenje rendgenskim zrakama - rendgpnnterapija^ lijeenje radijevim zrakama = rtiiolcrapijti radirati (bit. radere) 1. s&rugati, ostrugati; izbrisati, brisati struganjem ili gumom; 2. praviti crte elinom iglom na bakrenoj, cinanoj ili elinoj ploi premazanoj voskom ili bikom Radix omnium malomm avaritia it. radiks omnium mnlnrum avEiricija (lat.) Korijen aviju zala je lakomost radl(a) (njem. Rad kola) kotai za rezanje tijesta radna (engh raja, rajah, sanskr. rajan, radsehan, bit. re*.J "kralj", titula indijskih vladara; uspr maharadJa rafa (gr. rafe) anat av. npr. lubanjski Sav rafal (fr. rafale) vihor jak i iznenadan vjetar; voj. iznenadan napad brzom paljbom (rafalna vatra) rafalu vatra voj. v. rafal rafanija (gr. rafancs) med. ruski katar (prehlada) rafija vlakno dobiveno od muagaskar-ake biljke Raphia ruiTia rafinada Itr. ialTinade) proiavanje eera; proiSeni eer, najfiniji eer raiinaa (fr. rafGnage) v. raiinada rafiner [ft, mffineur) proiava eera, preraiva eera rafinerija (hrr raffjnoric) tvornica 7is preradu eera; pEoicavanje eera, prerada eera; pogon za proiavanje i oplemenjivanje neeg, npr. bakra, mineralnog ulja, nafte i dr; pravljenje neega finijim, profinjenost; pren, neprirodnost, prepredenost rafiniran (fr. rafCn) proien, napravljen finijim, profinjen; prepreden, lukav, dosjetljiv, domiljat rafinirati (fr. raffiner) proistiti, proiavati (eer, petrolej i dr.): oistiti kovinu; praviti finijim, prohiniti rafinoza (fr. raffuiose) vrsta seera kojega ima u melasi eerno repe; me-liloza rafutli (tal. raviohj valjuii od kosanog mesa rafosimfiza (gr, rafe av, symfyo sra-slemj med. sraslost lubanjskih avova rafunk v. rauhfang rafuukircr (njem, Raucbfangkehrer) dimni aar ragnde (gr. rngas napuklina, pukotina) im. med. pukotine na koi. osobito venerine na spolnim udovima i u blizini stranjice ragadij fgr raga? napuklina, pukotina, lat. rhagadium) med. mala pukotina na koi rager (ved.) mladi koji nita ne radi, skitnica (u skandinavskim zemljama) raglan (engi. rnglan) dug, portski ili kisni, iduSki gornji kaput kud kojega rukavi nisu ui veni u ramenima, nego idu od samog ovratnika (nazvan po zapovjedniku engleske vojske u Knmsknm ratu, lordu Ragfanu) ragu 1205 raketni aparat ragu (fr. ragout) jelu od kosanog mesa ili ribe s finim zainima i umacima; pren. mjeavina, smjesa Ragusa lr tnl, naziv za Dubrovnik; 2.

pokraiina na Siciliji i njezin glavni grad ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva volju za jelom, ukusan; pren. ugodan, umiljat, draestan raguzino (tal, ragu sine) srebrni novac u vnjednusli 1 1/2 dukata, kovan u Dubrovniku do 180(lr gr rahj- (gr. rachis} predmetak u sloeiu-cama sa znaenjem: lea; kraljenica rahiagra (gr. racbis, agra plijen* med. kostobolja u kraljenici rahialgija [gr. racbis, algos bol) med. bol u kraljenici rahJalgitis (gr. racbis, algos bol) med. upala lene modine rahio&na (gr. racbis, fyma izraslina, oteklina) mcdr otcklina kraljenice rahiokifoza (gr. rachis, kyfos zakrivljen) med iskrivljenost kraljenice unatrag rahiulordoza (gr. rachis, lordos naprijed iskrivljen) medr iskrivljenost kraljenice unaprijed rpliiomijelitis (gr. rachis, myelos sr) med. upala lene modine rnhiumijcloftiza (grr rachis, myelos sr, fthisis suica) med. suenje kraljenice rahioparaliza (gr. rachis, paralysis uzetost) med, uzetost lene modine rahioplegija (gr. rachis, plege udarac) med, uretost ivaca lene modine rahioreiuna (gr. rachis, rheo teem, curim) med. hol u kriuna, knobolja rahiotom [gr. rachis, tome rezanie! kir, instrument za rezanje hrptene upljine rahitian (gr. rachiti med. koji boluje od rnbitisa (mekanih kostiju^ rahitis (gr. rachisl med, esta bolest kostiju kod djece, sastoji se u tome to se kosti, zbog nepravilne prehrane, ne ovapnjenjuju nego ustaju meke i gipke, engleska bolest; iskrivljenost kraljenice raison 'etre iit. rezon d-etr (fr.j razlog koji opravdava postojanje neregn. pravo stupanja u ivot raja (ar. ra:ijak stado) nemuslimanski podanici u nekndanjoj Turskoi, uglavnom krani koji su bili podloni plaanju haraa; pren. sirotinja, prezreni stale rajetm (ar. ra'ijah stado} kranin u bivoj Turskoj koji je morao plaati hara; pren. siromaan, prezren ovjek; usp. raja rajf (njem. Reif) kota, obru rajh. (njem Reich) drava; carstvo rajmeraj (njem. Rumen spremanje, ienje) ope ienje kue, tzv. "veliko spremanje raj rivaju (njem, Rhein Rajna, Wein vino) rajnsko vino rajsferln, ciferlus, (njem. Keiver-srhluu) snuak. naprava za brzo spajanje (zatvaranje) i razdvajanje (otvaranje) rubova tkanine povlaenjem zupanog zatvaraa rajsnadl 'njeni. Reinagel) pribada, uavli s velikom glavom za uvrivanje papira ratet (njem. Racket) glaz. stari puhaki instrument, slian oboi, u obliku cilindrino kutijo; registar na orguljama koji oponaa ton raketa raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto, engl, rocket) ahura napunjenu l>aru-tom i dr, zapaljivim raznobojnim tvarima, slui za osvjetljavanje (npr. neprijateljskih poloaja.) i vatromet; voj. granata koja se kree po zakonu reakcije; letjelica s. reaktivnim pokretaem raketar (njem. Raketierer) izraiva i baca raketa: v. raketa 2, raketni aparat sprava kojom se, pomou posebne rakete, s morske obale raketni avion L20fc ili otoka dobacuje liodolomcima konopac za spaavanje raketni avion zrakoplov koji se kree pomou raketnog motora, zrakoplov na mlazni pogon, mlanjak raketni motor motor kod kojega se plinovi nastali izgaranjem neke eksplozivne smjese lzbaciijo velikom brzinom unatrag i Ume odbacuju motor i spravu na kojoj se on nalazi (npr. zrakoplov i dr.l u suprotnom smjeru od smjera Etrujanja plinova: reaktivni motor rak um (engl. raccoon) zool. vrsta malih medvjeda ukastosive boje iz Sjev. Amerike, peru sve to ele pojesti, mogu se lako pripitomiti

ralantir (fr- ralentir) 1. zrak smanjenje brzine; u kinematografiji: usporena projekcija kako bi se mogli dobro promotriti razliiti pokreti rallentando (tal.) glaz. usporavajui, sve lake i lake rama (njem. Kahm} okvir na slici Rama (sanskr) mit. glavni junak indr epa Ramajana, ramajiti (glavna skupina vinuila) ga potuju kao najvie bie; i u dananjem narodnom govoru Indije skraeni obh'k ram upotrebljava se esto umjesto Bog ram a dan (sr.) vr ramazan Ramajana (sanskr. Ramavana) ime velikog indijskog umjetnikog epa iz III. ili IV. st. pr. n. e., sadri 7 knjiga i 24 tisue stihova; opisuje doivljaje Rame. sina kralja Duarate, u borbi za otetu mu 7omi ramajiti (sanskr. Rama) nm. v. pod Rama ramazan (tur., pera.) deveti mjesec muslimanske mjeseeve godine u koji muslimanski zakon propisuje vjernicima strog posL. suzdravanje od svih tjelesnih uivanja preko dana. a noi se provode u mobtvi i veselju; nakon ramazana dolazi blagdan bBiram j rambada (fr rambadej pom. ograda na brodovima rnmitikacija (lat. ramus grana, ramifi-catio) grananje; pren. razgranatost ramiforman (lat. ramiformis) bot. koji ima oblik grane, granast ramisti lil. pristae francuskog humanistikog Filozofa i filologa Petru sa Kamusa [151S 157U) koji je, kao ia-razit Aristotelov protivnik, utemeljio novu logiku kuja se oslanjala na gramatiku i retoriku ramolitiv (lat, ramollitivum) med. omeksavajue sredstvo, sredstvo (ili: lijek; za omekavanje ramozan 'lat. ramosus) granat: razgranat rampa (fr. rampe) brklja, preka koja slui za zatvaranje prolaza; postolje za izbacivanje projektila i raketa; rub pozornice izbeen prema gledalitu rampad (njem. Rampe^f kiselkasto mlado vino ramstek (eng. rumpsteaki kuh. peen ili pren komad govedskog buta rana dat.) zool. aba; med. prit, mala ote klin a ispod jezika rana in fabula Gat.) aba u basni koja se napuhavala ne bi li postala velika kao vol, dok se na kraju nije raspukla ran (&p. ranehol stoarska farma ranneri (p. raneheros) mn. meksi-kanski seljaci paniolsko-indijanskog podrijetla, odlini radnici, jahai i lovci rand-glosa (njem. Ifand rub. gr. glossa jezdi) primjedba napisana sa strano, pokraj samog teksta na koji se odnosi, na listu knjige ili rukopisa; marginahja randem kabriolet ili laka kola sa dva kotaa u koja su upregnuta, jedan ispred drugog, tn konja; usp. tandem randevu (fr. rendez-vous) zakazani sastanak (osnbito ljubavni); mjesto sastanka ^ - <. 1 randman 1207 rapsodist rnndman i fr. rendementj prinos; dohodak, poglavito: omjer prinosa u proizvodima koji se dobije od sirovina, npr. koliko se sirovog i rafiniranog eera dobiva od 100 kg eerne repe^ ili npr , kad se kae da je "randman dobivanja masti" 30%, to znai da Ee od svinje teke 150 kg ive vage do- biva 45 kg masti; dinamiki randman. koristan rad (stroja) rang [fr.} stupanj u nekom drutvenom ili duhovnom staleu, red, vrsta, poloaj: prut a rangu prvi po redu (glede vrijednosti ili poluaja) rang-lista (fr. rang, listo) popis po redu starjeinstva, redni popis (posehice u vojsci) ranimjruti (fr- ranimer) ponovno oiv-jeb, povratiti u ivot, ohrabriti; pojaati boju, osvjeili boju rankontr [fr. rencontre) sluajni sastanak, neoekivan susret; iznenadna svaa, neoekivana svaa, neprijateljski susret, sukob, dvoboj, megdan; prilika, povoljan stjecaj prilika povoljan sluaj; trg. oznaka, broj stranice glavne trg. knjige n drugim knjigama ranz des vaehes cit. ran(s) de va (lat.) vicarska pastirska pjesma i ples ranirati (fr. ranger) urediti, ureivati, postrojiti, postrojavati; manevrirati vagone; raniirna postaja manevarska postaja rape.1 (ir. rappel) opozivanje, pozivanje natrag; akt o opozivu, osobito izaslanika u stranoj dravi, voj. znak trubom za okupljanje, sviranje na "zbor"; trg. doplata: kaz.

pozivanje glumaca da se ponovno pojave; slik. zgodna razdioba svjetlosti na slikama: dobiti rapel biti opozvan, dobiti opozivao pismo rapelirati 'fr. rappeler) opo?vati, opozivati; nanovo pozvati: pozivati glumce da se pojave ponovno; voj. svirati JzborJ'; sbk. ravnomjerno razdijehti svjetlost na slici rapert (njem. Kapert) voj. postolje s kotaima na kojem stoje lrrodski topovi rapidamente (tal,) glaz. brzo. ivo; ra-pido rapidan (bit. rapidns)brz, hitar; ustar, nagao. estok, prijek; ivahan (nain izraavanja, stil); letimian; strm, strmenit rapidi (lat rapidus brzT eng. rapiri) mn. brzaci i vrtlozi, virovi [u amerikim rijekama) rapido (tal. rapidoJglaz. v rapidamente rnpir (fr. rapiere) dug i iljat ma sa udaranje buditnice (starci naziv za tloret) vapi (njem. Rappel) napadaj ludovanja, isticanje neke fiksne ideje raport |fr, rnpporti prijavak, izvjetaj, pnopcenje, izjava (usmena ib pisana); vojr prijavak, slubeni izvjetaj raportirati |fr. rapporter) izvijestiti, izvjetavali, podnijeti prijavak, izvjetaj, po slubenoj dunosti, priopiti; trg;, prenositi stavke iz jedne knjige u drugu rapsod (gr. rapsodos) onaj kerji pojedine pjesme ib odlomke pjesama sastavlja u cjelinu; putujui narodni pjeva kod starih Grka koji je stare junake pjesme, osobito Homerove, spajao u vee cjeline i javno pjevao ili kazivao narodu, slino naim gus-larima rapsodija vgr. rapsoial pjesma koju je rapsod pjevao ih kazivao: osobito: pojedini odlomci llomerovib pjesama: otuda: odlomak iz neke voe pjesme; pjesma potpuno slobodnog oblika: glaz. fantazija slobodnog oblika koja se naslanja na narodnu melodiju rapsodist tgr. rapsodia) pisac pjesama ili glazbenih diela potpuno slobodnog oblika i bez meusobne voze 1203 rastei rapsodom antija rapsodomantija (gr.rapsodia rapsod-ska pjesma, manhria pretka? i vanje, proricanje) proricanje iz stiha koji prvi upadne uoi kad se nasumce otvori knjiga pjesama rapsodski (gr. rapsodos) istrgnut iz cjeline, koji ie u odlomcima; potpuno 51 obod nn po obliku, bez meusobne veze raptus (lat. raptus) otmica, odvoenje silom; oduevljenje, zanos; izljev srdbe rara avis (lat.) "rijetka ptica", tjr neto rijetko, velika nj etkost, "bijela vrana" rarefaciencije (lat. rerefncientia) mn, med. lijekovi za irenje znojnih otvt>-ra rarefakcija (lat. rarefactio) med. proirenje, sirenje znojnih otvora; liz. razrjedivanjc zraka toplinom raritet (lat. raritas) rijetkost, skupo-cjenost; rijetka stvar, neto to se rijetko via ili susree ras (ar. ra's) "glava"; vojni ili civilni zapovjednik jedne pokrajine u Etiopiji; vojvoda, knez rasa (r\ race, p. raza. tal. razza. njem. Rasse' vea skupina srodnih bia ivotinja ili ljudi s istorodnim glavnim oznakama, tenjama, navi-kama, i s istorodnim duevnim ustrojstvom; pleme, loza, rod; podrijetlo, koljeno, pasmina; biologija rasrc znanost o sastavu i ustrojstvu, nainu ivota, postanku i razvoju rasa; rasna higijena v. eugeuika rasist' (hr race, njem. Kasse) mn. pristae i pobornici rasizma; v. rasizam rasizam (fr. rate, njem. IfasseJ i nauavanje o nejednakosti, ljudskih rasa, o postojanju viih i niih rasa; ovo nauavanje javfja se u politikom djelovanju kobnom po ljudski rod da nie raso trebaju sluiti nekoj vioj rasi; 2. pokret za odravanjem rasne istoe [osobito U nacistikoj Njemakoj) koji se, najveim dijelom, sastojao u Ihirbi protiv semitizma. u sprjeavanju idovskog utjecaja na duhovni, ekonomski i politiki ivot naroda raskacija (lat. rascatio) med. iska-ljavanje, izbacivanje sluzi iz grla raskol (rus.} cijepanje Pravoslavno crkve u Rusiji, seklastvo raskolnici (rus. raskolnik) heretici, otpadnici od pravoslavne (dravne) vjere ii Rusiji koji su se 1666- otcije-pili i osnovali bezbroj raznih sekta, sektasi, starovjerci raspa drutveni ples u 4/4 taktu iz pedesetih godina 20. st., danas gotovo zaboravljen raspaija (lat. raspalio' med. struganje, uklanjanje struganjem raspatorij 'Jat- raspatorium) kir. instrument za skidanje pokosniee. noi za struganje raspatura (lat.) med. v. raspacija ra&pekmeziti se (isp. pekmez) pren. raznjeiti se. omekati

rastral (lat.. rasirum grabljel gla*. sprava od mesinganog lima s pet kukica pomou koje se povlae ili izvlae notne.crte rastrirati (lat. rastrum) povlaiti notne crte pomou rastrala ras [engl. rash, fr. ras) vrsta lake i glatke vunene tkanine raumon izraz kojim se oznauje relativnost i subjektivnost istine (prema filmu Akira Kurosave RashomOn) rapa (njemr Baspe, Raspel) turpija, strugahea ratel (lat. rastellum) pov. mjesto odreeno za trgovinu na nekadasnoj hr-vatsko-turskoj granici ratel (tal. rasteUo) voj. izlaz iz neke utvrde u otvoreno polje; nariv nekih mjesta u ILvatskoj du bive austrougarske granice prema Turskoj ratel (tal. rastello) eljezna reetka, rotilj, gradela ... _-c ... ratimati ratimati [njem, stimmen usklaivati) pokvariti aklad rata (bit. rabi sc. pars izraunani dio) obrok, razmjeran prinos ili udio svakog pojedinca, dio plaanja, otplaia: pro rate (lat.) razmjerno, u dijelovima, u obrocima, u ratama ratanija (p. ratania, lat. radi ratha-niae) farm. korijen jedne peruanske biljke veoma trpkog okusa iji se sok, kao tinktura, upotrebljava kao sredstvo protiv povreda i za zaustavljanje krvi ratificirati (lat. ratincare"* potvrditi, potvrivali, odobriti, suglasiti se, usvojiti naknadno; izvriti ratifikaciju ratifikacija (lat, rntificatio) potvrivanje, potvrda da je opunomoenik postupao i radio u duhu elja i uputa naredbodavca, naknadno odobrenje, naknadno priznanje rntihfthicija (lat ratihabitio) v. ratifikacija ratihabirati flat. ratihahere) v. ratificirali rafinirati (fr, ratiner) sukna i druge vunene Lkanine kovrati, praviti na njima s jedne strane ivorie ratio iL racio (lat.) raun; obzir; razmiljanje, miljenje ureenje, puL i nain, mjera; razlog, uzrok, osnova ratio iegia it. racio legis (laL) prav. zakonska osnova; dub i cilj zakona ratiolatrija it. raciolatrija (lat. ratio razum, gr. latreia oboavanje) oboavanje (ili: pretjerano potovanje) razuma rattenendo Ibal.J glaz. usporavajui. sve lake i lake rattenuto (tal. rattenulo) v. rattenendo ratula tlat.) med. v. raspatorij raub (njem. Raub razbojstvo, oti macina! 1. u kartanju1 izjava da djelitelj uzima otkrivenog aduta; 2. razbojnik raubriter (njem. Raub razbojstvo, otimaina, Ritter vitez] plemi koji se bavio pljakom ranbic (njem. Raub razbojstvo, otimaina. Schutze strijelac) zvjerokra-dica. krivolovac raucrdo (lat.) med. v. raucitas 'T raueitas (lat.) med. promuklost, hrapavost glasa raudl (engl. rowdy, rowdies) gruhijan, nasrtljivat fgrn rtovima SAD-a) raudijizam (engl. rowdy) uered r uznemirenost u gradu koji izazivaju rau-i svojim pustolovinama i ispadima raut (eng. rout) sveana veera za uzvanike, prijam koji ima esto i politiki znaaj Rb kem. kratica za rubidij re (tal, roj 2. glaz. drugi stupanj C-dur ljestvice re heme cognita it re bene kognila (lati dobro upoznavi stvar re sol italj glaz. promjena po kojoj se nakon tona "d* ili "g" ne pjeva vie "re", nego "sol1 re vera (lat, res stvar, verus istiniti zaista, doista re- Clat.) 1. latinski i romanski pred-metak ru tal. ri-) koji u sloenieama znai: natrag, protiv, ponovno, opet. Jos' jednom reader it. rider (engl.) "ita", titula docenata i izvanrednih profesora na engleskim visokim kolama readopeija 'lat. readuplia) pravr ponovno primanje, ponovno usvajanje ready iL redi (engl,) pripravan, spreman ready-made it. rei-meid (engl,) konfekcijski izradenn (odijelo, obua i slj reageneije (lat rnagentia) mn. kem. v. reagens reagens (lat.; kem. svaka kemijska tvar, supstanca koja, dodana drugoj tvari, izaziva u njoi kemijsku promjenu

reagirati [lat. reagere) pro tud] olova ti. raditi nasuprot; kemijski djelovati. 1-209 reagirat akdja 1210 realizacija TriiU kemijske promjene, oduprijeti se, odupuati se. opirati se, davati otpor, SUprota Uvijati ne reakcija (lat reagere, reactio, fr. reac-Lion) suprotno djelovanje, protuiljelovunje; fiz. zakon jednaknnti akcije i rp.akcije: djelovanje i pro(,udjelQvnnje SU meusobno jednaki; a po umjeru suprotni Itreci zakon gibanja, trei Notnov zakon); med- djelatnost nekog dijela tijela izazvana pritiskom na njega; prav. obnova nekog pravriOR spora, u politici: nazadna struja, nazadan pokret. nazadnjafttvo, namjerno koenje napretka u dravnom i drutvenom ivotu i unitavanja ve ostvarenog napretka da bi se, umje-vU> Loga, opet uspostavilo ono 6to jr prija postojalo i sto je ve jednom bilo odbaeno kao zastarjelo, ij. kao smetnja napretku reakcionar <fr. rcactionnairo) ovjek nazadnih i zastarjelih pogleda i metoda u radu, nazadnjak reakcionaran 'fr. reacrionnairej nnzndnn, na^adnjaki; zastario aktiv Hat reagere protudjelovnti) mud. funkcionalni duevni poremeaj koji so } ivlja kao posljedica (reakcija) jakih duevnih potresa ili afekata reaktivan Ilat. re-, agere raditi, rracU-vun) koji djeluje suprotno, koji ima suprotno djelovanje; reaktivni mtttur v. raketni motor aktivirati <lat. reactivarci vratiti u djelovanje, vratiti a prijanju slubu rcaktlvitat (Lat. reactivitas] obnovljena djelatnoat, obnovljeno djelovanje; fn. sila koja vrsi suprotno djelovanje otporna sila real <lat. realis) 3. hl kod Herbarta: elementarni faktor 3tvarnudU, apsolutno iednostavan, nema ton jalan, nerazonv. nepromjenjiv i supslanci-julan princip bia lalian I^rihnizo-vim monndama h tako je, upT-, jadan od reala i dua - .* rcal [njem. Real) 1. Lak postolje na lov jem stoji sanduk sa slovima: usp. regal 1. real vp., port real) 2. nepana jedinica u raznim zemljama i razliite vrijednosti realan (lat. res stvar, realia) stvaran, predmetan (supr. personalan i verbalan); koji zaistn pi#tojL istinski, objektivan, koji postoji neovisno o miAbenju (mipr. idealan I realgar i.ar., fr. rcalgar) mm. crveni arsenov sulfid realije (lat realial mu stvan koje imaju znaaja za praktian ivot, stvarnosti, stvarna znanja. Stvarne znanosti, stvarne injenice realist (lat. realista) U praktinom ivotu: ovjek koji umije, ne podlije-ui nikakvim tradicionalnim obzirima i njenim osjeajima, vidjeti stvarnost kakva jest. nalaziti se u njoj na najsvrhovitiji nain i iL ne obazirui se ru na Sto. prema cilju koji je sebi postavio, trijezan prakri-car; JHI - pristaa realizma; supr. idealist i teoretiar realistiki Gat. realiLa.l koji shvaa stvarnost onakvu kakva je, koji se usrnjeruje samo prema stvarnosti, koji trai u praktinom ivotu samo ono to je korisno realitet (lat. realitas) stvarnost, bitnost injenienost. bioe. stvarnost onakva kakva je, neovisno o subjektu koji je doivljava i spoznaje, istina, istinitost; pouzdanost: pravednost karaktera; subjektivni reatitrt uno eto se zamilja da posinji. z&nuljivost; objektivni realitet stvarnost, izvodljivost, lzvrsijivoHl realiteti (bit. realitaten) mn. pobjedi, nekretnine, zemljite realizaciju (fr. realtaotiol ostvarivanje [istvarenje. izvrenje, izvoenje, provoenje fleke ideje u djelo; trg. unov-avanje, onovcenje realizam 1211 realizam Jat realizmu) ul- nauavanje da stvari poatoje neovisno o subjektu koji ih spoznaji; [supr. idealizam); oznaka za materijalizam; Eenja da " se stvari gladuju i prikazuju onakvim kakve su u stvarnosti; u skolas- hkoj filozofiji: miljenje da opini ' pojmovima odgovara realno postojanje; knjievni i umjetniki smjer koji tei prikazivanju ivota onakvim ka--" kav je u stvarnosti; turova stvarnost. smisao za pravilno shvaanje stvar-- nosli; naivni rpnttsii'n shvaanje pre-" ma kojem jo snjes onakav kakva ga opaamo osjetilima realizator (fr. rsalisateur) ostvarivatelj. ostvanva, izvritelj prevoditelj u djelo realizirati (fr. rdnliftorj ostvariti, ostvarivati, izvravali, provesti u djelo, provoditi u djelo; trg. prodati, pre-tvoriti cimanje i el.) u novac unovili, unovavati; fil. smatrati stvarnim, postojeim

realka <lal. realist) oamijTaznedna srednja kola koja, uglavnom, priprema uenike ^a studiranje relanih znanosti na sveuilitu l dr. visokim kolama realna citncija prav. poziv na sud pre-ku sudskog dostavljaa poziva realna definicija log. stvamo: jedino pravo objanjenje neke stvari; supr. nominalna definicija realna enciklopedija stvarni rjenik, rjenik stvari realna gimnazija tip osmorazredne srednje kole koju tei da u svom nastavnom planu i programu spoji ciljeve i nastavna sredstva gimnazije i realke, te porod nacionalne skupine predmeta (u koju spadaju narodni jezik s knjievno5u. narodna povijest i zemljopis), obrada pozornost na zive jezike 'francuski, engleski, ruski i njemaki), latinski i matematiku . ' 1 reangaiman realna injnrija prav stvarna uvreda, uvreda asti nanesena djelom; supr. verbalna injuriia realna kaucija prav. stvarno jamstvo, jamstvo osigurano davanjem u zalog neke n tvari realna unija potupnu ili stvarno spajanja dviju ili vie drava u jednu; supr. personalna unija realna vrijednost stvarna vrijednost, prava vrijednost kovine od kuje je neki novac iskovan; supr. nominalnu vrijednost TVabia znanja stvarna znanja: u*p. realne znanosti realne znanosti znanosti koju se bave predmetima koji su u neposrednoj vazi sa ivotom i njegovim potrebama, npr. prirodne znanosti, tehnika i dr (za razliku od spekulativnih i filoJoSkih znanosti) realni fndelut popis stvari, stvarni re-giaiar realni katalog perpis knjiga sa.-ttavhcn fl obzirom na njihov sadraj; supr. nominalni katalog realni knntrakt prav. ugovor koji Stupa na snagu tek posto jedna od ugo-varakih strana izvri neki stvarni, realni in, fj. ugovor koji se zuklju-uje predajom neke stvari, kao to *U zajam, depozit zalog realni leksikon stvarni rjomk, rjenik koji sadri stvarna znanja realni nameti nameti kojima podlije te neka nekretnina i koji prelaze na svakog vlasnika toga imanja realni novac stvarni, tj. kovani novac (za razliku od papirnog i flngiranog novrnj realno (lat. reale) neto stvarno, ono Sto postoji realno pravo stvarno pravo, prnvo koje KC ima na neku stvar bez obziru na osobu r&aagazman (fr. Teengagement) ponovno primanje u slubu . . reapebirati 1212 receptar renpelirati (lat. reappellare) ponovno pozvati, pozvali po drugi put rearmirati (lat rearmare) ponovno na-oruati, preoruati. preoruavati; brod ponovno naoruati reasekurancija lat. reassecurantia) ponovno osiguranje, dvostruko osiguranje, osiguranje jednog osiguranja drugim, reosiguranje reasekurirati (lat. reas-sec urare! ponovno osigurati, jedno osiguranje osigurati drugim rta ume ij a [lat- roassumtio) prav. ponovno poduzimanje, obnavljanje, obnova, npr. parnice {rvasumcio lilis) prav. vr pod reasumcija reat (lat. reus kriv, realus) prav. optueniku stanje, optuen ost: zloin, prijestup, zloinaki pothvat Reaumnrov termometar it. Reonu-rov ,.. toplomjer kou je izmeu toke smrzavanja i toke vrenja vode podijeljen na SO1 (nazvan po izumitelju, fr. fiziaru i zoologu RL A. Reaumu-reu. I68u1757) rebab (ar.) glaz. arapski dvoiani gudaki instrument rebek (ar.) glaz. srednje vjekovna mala violina u obliku polukruke s dvije ili Lri iee reberl (lat. rebelbsl buntovnik, odmetnik, osoba koja zakonitoj driavnoj vlasti prua oruan otpor rebeldja (bat rebellio) buna, pobuna, ustanak

rehi. (fr, rehutl udbuanje, otkazivanje, otkaz, nepovoljan odgovor; trg. loa, pokvarena, upropatena roba koja je za ralbacivanje rcbnndirati (fr. rebondir) odskoiti, od-skakati (za metke i lopte) rebus (latr res stvar, rebus stvarima, fr. rebus} zagonetka u slikama, rijet ili misao izraena slikama ili znacima (koje treba rijeiti) umjesto rijeima rebus sic stantibuH it. rebus sik stan-tibus (latj kad stvari tako stoje, u takvim prilikama, pod tim okolnostima recentan Gat reem* geu. recentis) nov. svje, sadanji, skoranji, nedavni recenzent (lat. reeensens) ocjenjiva, prikaziva, sudac o knjievnim i znanstvenim djelima, kritiar recenzija (lat- recensio od recensere kritiki potanko pregledati! i. tenja da se usporeivanjem raznih ruk<>-pisa. osobito fclarib pisaca, uspostavi najbolji i najpotpuniji tekst djela nekog pisca, kritiki popravljeno izdanje; 2. ocjena, kritiki prikaz (knjige, kazaline predstave, umjetnike priredbe i si.) recenzirati (lat. recensere) kritiki pregledali, struno prikazati, ocijeniti (knjigu, kazalinu predstavu, umjetniku priredbu, izlobu itd.) recepcija dat. receptio) primanje, usvajanje; prijam, doek recepis (lat. reeepisse od reciperc prihvatiti, primiti) L trg. predainica, onaj dio priznanice kojom se dokazuje vlasnitvo; 2, pisana potvrda da je pismo predano poti; povratni recepta potvrda primatelja poiljke da je poiljku primio recepudrati (lat. recopisse) trg. izdati predatnicu (reeepis) recept Gat. receptum prihvaeno, primljeno) svaki ukratko napisan propis, formula za pripremanje neke mjeavine za tehnike i druge svrhe; osobito: pisana uputa o pripremanju ne-kifg lijeka koju lijenik daje za ljekarnika; kratka uputa za pripremanje nekog jela i sl. receptakul (lat. receptaculumj but. cvjetite. plorfnica [dio cvijeta u kojem su srasti oplodni organi) receptar (lat- rcceptarhia) onaj koji se brine o lijenikim receptima (u velikim ljekarnama} receptator 1213 receptator (lat.) primatelj; prav. u&a-jiva receptirati (lat. receptaref propisati lijek i izroditi ga po propisu reeeptivan Gat. receptivus) sposoban za primanje, primljiv, osjetljiv za Sto receptivitet (lat receptivitas) sposobnost primanja, pnmljivost; fil. sposobnost osjetila da utjecajem vanjskih predmeta bivaju potaknuta na opaanje (Kant); snpr spontaneiiet, produkti vitet receptor (latr receptor} primatelj, skuplja (poreza, canna, duga i si.}; telefonska slualica: telefonist; dio stroja koji neposredno prima motornu snagu receptum juri (lat.' pravni propis, zakonski propis reeeptura (lat. receptura) primanje, ubiranje, skupljanje (poreza, duga, carine); propisivanje lijekova; pripremanje i izdavanje lijekova po receptima (u ljekarnama) reces (IaL recessus) prav. konaan zakljuak pregovora, osobito: sporazum nasljednika o diobi ostavtine {nasljedni reces), o spornim pitanjima izmeu pojedinih obitelji Inbiteljski reces]; protokol ili pisani ugovor veeg opsega; trg. zastoj u plaanju, proputeno plaanje, duna svota; biti u rucpsu biti u zaostatku s plaanjem; u Katolikoj crkvi; otpusna molitva (na kraju mise) recidiv (Lat recidivus koji se ponovno pojavljuje) med. povratak, vraanje bolesti za koju se ve mislilo da je prola recidivirati (lat recidivus koji se ponovno pojavljuiej med vraati se, povratiti se [bolest); prenr pasti (ili: padati) u istu pogreku recidivist (lat recidivus koji se vraa, ponovno javlja! onaj koji je ponovno uinio neku pogreku ili prijestup recipe Gat. retipe) na lijenikim receptima: uzmi; kao kradca: Rp recLpijent (lat. recipiens) onaj koji prima, primatelj; med- bolesnik koji prima transfuziju krvi, kem posuda za primanje i skupljanje tekuina i pbnova; tiz, stakleno zvono (kod zrane crpke) reeipiran Gat. reciperc) primljen, usvojen; recipiraiio pravo tue. od nekog drugog (drave, naroda) primljeno pravo reeipirati flat reciperel usvojih, primiti <u drutvo), dopustiti pristup

reciprocitet (bit. reci proita) uzajamnost, uzajamni odnos; protuusluga; u vanjskoj trgovinskoj politici: naelo po kojem se stranoj dravi ne moe odobriti povlastica hcz odgovarajue povlastice od strane ove dravo prvoj reciproan Gat. reciprocus) uzajaman, meusoban, izmjenian, koji se meusobno uvjetuju, koji su u uzajamnom odnosu; reciproni glagol uzajamno povratni glagol; mat. reciprona vrijednom brttja vrijednost koja se dobije kad se 1 podijeli tim brojem recitacija (lat recitatio) umjetniko, sveano i glasno kazivanje ui itanje pjesme; pjevanje kao deklamacija recitando 'tal.l glaz. vie govorei nego pjevajui recitatdv (tal. rocitativo) glaz. vrsta gr>-voreeg pjevanja pri emu sc govorenje izraava vie nego glazbeni element, stiliziran govor reci lati van (tal recitativusl glaz. koji se vie govori nego pjeva recitativo obbligato |tah) glaz. govo-ree pjevanje s instrumenti Inom pratnjom recitativo parlante (tal.l glaz. pjevanje koje se vie govori nego pjeva (uz pratnju samo basa) . recitator recitator (Jat recitator) onaj koji kazuje ili ila pjesmu umjetniki pravilno, ritmiki, melodino, sveano i glasno; deki amater recitirati (lat, recitare) umjetniki i glasno kazivati ili itati "npr. neku pjesmu; priati; glaz. vise govoriti nego pjevati reeto folio it. rekto Tolio (lat.) na prvoj ili prednjoj strani jednog lista rector magnificus it rektor magm-fikus (lat.) "velianstveni upravitelj", slubena titula rektora sveuilita reeajak (lat- rete mrea, prea) vrsta mree za lovljenje riba ream (tal. richiamo) ptica mannlica. mamac, vabilo, meka redat (tur. rekat) odlomak muslimanske molitve, dio namaza, padanje ni-ice 'jedan namaz ima tri ili etm reata) reiiie (tal. orecehinof naunice Red Star Line it. Red star lajn (engl.l linija crvene zvijezde"1, belgijsko pa-robnidsko drutvo, osnovano 1872. pa sjeditem u Antwerpenu, prometovalo izmeu Antwerpena i sjeverno-amerikih luka redakcija (lat. redactio) skupljanje i sreivanje rukopisa za tisak; obrada, prerada, jezino i pravopisno ujednaavanje svili rukopisa koji se trebaju objaviti u jednoj knjizi, uredivanje; a vi pisci koji stalno surauju u nekom listu ili asopisu; mjesto u kojem se ureuje list ili asopis, urednitvo redakcijski (lat redactio) koji pripada redakciji ili potjee od nje redaktor (lat redaotor) 1. urednik, oao-ba koja upravlja izdavanjem rukopisa za tiskanje i utvruje njihov sadraj; a. usoba koje sreuje, priprema i redigira neki tekst za tisak i time daje izdanju konaan oblik redari (fr. redan) voj. ugiato poljsko utvrenje, izbnonje redondilja redatirati (lat. rc-, datum) pomaknuti unatrag datum nekog pisma i si redemorkacija (fr. redemarcation) ponovno stavljanje graninih znakova na dravnoj granici redemcija (lat. redemtiol spasenje, iskupljenje; prav. otkupljivanje iz zarobljenitva, osloboenje redhibicija (lat. redhibitio) prav. vraanje i uzimanje natrag neke stvari kupljene s grekom koja je, pri zakljuivanju kupovine, bila prikrivena; rvdhibicijtika tuba tuba ki>jom se trai vraanje plaenog novca uz povrat kupljene robe redicaja Ilat. rcdditio) vraanje; navoenje nekog razloga ili uzroka: voj. predaja utvrde redif (ar.) priuvna turska vojaka koja je pozivana samo za vrijeme rata, a podlijegala vojnoj obvezi 15 godina; supr. nizam redigirati dat. redigere urediti, srediti) pisane sastave skupiti, pregledati, dovesti u red i prirediti za tiskanje (u. obliku knjigo, aaopisa itd.); urediti, ureivati pripremiti, preraditi; ureivati, izdavati list i si. redingot (fr. redingote, od cngl. riding-eoat jahaki kaput) dug muki kaput, osobito putniki i jahaki redintegracija 'Jat- redintegratio) ponovno uspostavljanje, obnova, obnavljanje

rediskmitiranje (tal. re-dis cento) bank. ponovno diskontiranje, tj. kad bankar ili banka daju ponovno u eskont mjenice koje su sami eskontirali da bi i na taj nain doli do zarade redun jedno od imena za sintetika vlakna redondilja (p. redondilla) panjolska i portugalska strofa od 4 osmo^lo-na, rjee esLuslona trohejska stiha, od kojih se nmuju prvi s treim fab-ba), ih prvi s treim, a drugi s e 1214 redup 1215 reek spor tira ti tvrtim {abab); upotrebljava se u brici i drami redop (lat.-tal.) vrlo kiatak galop trkaih konja redovacka (e. rejdovak) v. rejdovak redresirati (fr. redresser) ponovno ispraviti, ponovo uputiti na pravi put; opet uspustaviti, krenuti nabolje; osujetiti, unazaditi; trg. = stornirati rednbtirati (fr. redoubler) udvostruiti, umnoiti, poveali redneibilun (lat reducibilis) svodljiv. smanjiv; med. koji se moe vratiti na staro mjesto; kem. koji se mue osloboditi kisika reducirati (lat. reducere) svesti, svoditi; pretvarati, obraunati, obraunavati (novac, mjere i utege); smanjiti, smanjivati, spustili, sputati, sniavati, sniziti (cijenu); svesti, svoditi . na manju mjeru; ograniiti, ograniavati; glaz. prilagoditi djelo (partituru) za manji broj instrumenata; kem. oslobodili kovine njihovih spojeva s kisikom, sumporom ih drugim nekim elektronegativnim tijelom; pe za reduciranje pe u kojoj se kovine -zdvajaju iz svojih prirodnih spojeva; kuli. ukuhati, ukuhavati; ukinuti, otpustiti iz slubo redukcija (lat. reduclio) smanjenje, smanjivanje; uklanjanje, otputa nj f iz slube; smanjivanje broja radnika ili slubenika; kem. dobivanje istih kovina oslohaajui ih kisika, sumpora, soli i dr.; fil. svoenje pojedinane spoznaje na osnovno i ope, tj. na princip; mat svoenje, skraiva-nje, pretvaranje jedne slike u drugu pretvaranje, obraunavanje (mjera); med. namjetanje, vraanje u prirodan poloaj; liz. vraanje u prijanje stanje, vraanje u prijanji poloaj; trg. smanjivanje (ili: snienje, spuLa-njef cijena nekoj robi: smanjivanje (ili; suavanje"! nekog lika; piaz. i^vo iz partiture; prenoenje iz nepoznn-tuo melodije u poznatiju redakcijska tablica tablica za obraunavanje ili usporeivanje raznih vrsta novca, mjera i utega redaktor (lat. reducLorl 1. med. namje-la, kirurka sprava za namjetanje uganutih ih slomljenih udova; E. toh. mehanizam koji usporava, umanjuje brzinu kretanja; 3. kem sredstvo za oslobaanje kovina od kisika, sumpora i dr. redulcerirati (lat. rcdulcorare) med. ponovno zagnojavati, izazivali gnojenje, ponovno se otvarati (za irove) rodnpliciratz (lat. re-dup!icare) udvostruiti, udvustruavati; gram. ponavljati rijei, slogove ili slova reduplikacija (lat. reduplicalo) udvo-struavanjc, ponavljanje; gram. udvostrnavanje. ponavljanje njei, slogova ili slova reduplikativ (lat. reduplicati vum) gram. reenica u kojoj se jedan od glavnih pojmova udvostruuje (ponavljaj re duplikati van (lat. reduplicati vus) gmrr.. udvostruavajui, koji udvostruuje, but presavijen s vanjske strane reduta (fr. redoule, laL reduebus) i. voj. mala, sa svih strana prsobranima opasana poljska utvrda reduta (fr. redoute. LaL ridoLtol 2. abo va. za ha va s krinkama, krabuljni ples redeb lar.-tur.) itd mi mjesec u muslimanskom kalendaru, ima 30 dana reedieija ,'Iat re-editio) novo izdavanje, novo izdanje (knjige), preiiskivanje reogzekucija (laL. reexecutio) prav. vraanje onoga to je sudskim putem hi In naplaeno reekanortacija (lat. re-exporlatio} Erg. izvoz uvc?cne robe reeksportirati (lat re-esportare) trg. ponovno izvoziti uvezenu robu reel 1216 refleksija rel it ril i.engl.) ivahan kolski i irski pies

reeskontiranje (fr. rescompte) trg. ponovno odbijanje, ponovan odbitak reeskontrnti [fr. rescompter) trg. ponovno eskontirati refakcjn (fr. rfaction) trg. popust u cijeni zbog slabije kakvoe robe; godinji popust za prijevoz = fusti; kod eljeznica: popust u cijeni pri veim poiljkama refaktirati [fr, refaction) odobriti popust u cijeni za prijevoz; robe refe (fr. refair ponovno igrati) u preferansu: neuspjelo dijelienje karata Gtad svi igrai izjave "dalje") refckija (lat refeetio) prepravljanje, prerada; opora vi jenje, okijepljenje: u katolikim samostanima i sjemenitima: objed nakon posta od 24 sa-ta refektorij Gat, refeetonum) dvorana za ruanje, blagovaonica (u katolikim samostanima i sjemenitima) refektura (lati refeetura) provo uzimanja iz ume grade za popravak kue refena (tur. herifane drugarski, cehovski) zajednica, sloga; zajedniki troak za jelo i pie referat [lat. referatus) izvjetaj, predavanje; pisani ili usmeni struan izvjetaj o emu (npr. o knjizi, o sadraju spisa, o stanju neke stvari ib pitanja itd.) referenca (frr reference, njom. Refe-renz) trg. izvjetaj, obavjetenje; preporuka od poznate i ugledne trgovake kue. podaci o slubovanju neke osobe, ocjene [dohre ili loe) koje mogu posluiti nekom kao povoljna ib nepovoljna preporuka referendum (lat. referendum) Jono o emu se treba izvijestiti'', provo naroda da opim glasovanjem odlui o nekom novom zakonu; u ustavu nekih drava: openarodno glasovanje o osobito vanim pitanjima radi primanja ili odbacivanja nekog vanog zakonodavnog akta (plebiscit'}; uzeti neioad referendum (lat ad referendum) uzeti neto na prouavanje, da bi se kasnije o tome podnio struan izvjetaj mjerodavnoj vlasti referent (lat, referens) izvjestitelj; predava; slubenik koji podnosi usmeni ih pisani struni izvjetaj pretpostavljenom o sadraju spisa referirati (lat. referre) izvijestiti, izvjetavati, podnositi izvjetaj, podnijeti izvjetaj; javiti, javljati, dostaviti; ispriati; referirati koga optuiti (po slubenoj dunosti) reficijencijc (lat- rcfieiontia) mn. med. sredstva za oporavak, sredstva za okrjepljenjc refjno (p. refino) trg. najfinija panjolska vuna; tkanina od takve vune reftaciia (lat. reflare puhati u suprotnom. Emjeru, roflutio) bank. umjereno poveanje kontingenta novanica (papirnog novca) u optjecaju da bi se sprijeio rast cijena ekonomskih dobara (robe) koja su u prometu; ovo se poduzima kad se pokae da na tritu ima vise robe nego novca u optjecaju refleks Gat. rellesus) odbljesak, odsjaj; odbijena svjetlosna zraka; odjek; fj-z.iol. nevoljna ili nehotina reakcija ivaca i miia izazvana vanjskim podraajima, prenesena natrag ivanom sreditu, pa onda od uvodnim ivama van opet prema dijelu na koji je utiecao podraaj rcfleksan Gal. refleKUS) fis. odbijen; fi-ziol. refleksna reakcija v. reueks refteksibilan (latr reflesibilis) fiz. koji se moe odbiti refleksibilitot (lat. rcflcsibilitns) liz. svojstvo odbijanja, mogunost odbijanja refleksija Gat. reflexio) odbijanje (valova, svjetlosti, svjetlosnih zraka, zvuka itd.); odbljesak, odsjev, odsjaj: 1 1217 reformirati refleksijska toka. fil. razmiljanje, rasuivanje, razmatranje, prenoenje pozornosti s objekta promatranja na subjekt i razmatranje odnosa u kojem se nalazi subjekt prema objektu; znanje radi znanja; promatranje, zapaanje, primjedba refleksijska toka opt. toka u zrcalu * koje zraka dopire u oko refleksijski goniometar kutom jer za kristale koji se temelji na odbijanju svietlosti refleksijski kut kut odbijanja, odbojni kut, kut to ga zraka odbijena od zrcala ini s okomicom na povrinu od koje se odbio; supr. incidentni kut refleksiv (lat. reflexivum sc. verbum) gram, povratni glagol refleksivan (bit. refleiuvus) fiz. koji odbija, odbijajui; gram. povratan [glagol, zamjenica); koji je nastao na temelju razmiljanja ili promatranja; rnflehdrmn mo mo (ih: sposobnosti razmiljanja i rasuivanja; refteks'v-na poezija misaono pjesnitvo, ono u kojem pjesnik udruuje osjeaje s razmiljanjem

refleksni pokret psih. pokret koji nastaje neposredno nakon nekog vanjskog podraaja, bez sudjelovanja volje i miljenja, npr. zatvaranje oiju kad im se naglo prihhi svjetlost, trzanje ruke pri iznenadnom osjetu dodira itd refleksniogija ('at, reflesus, gr, logiaj psih. znanost o refleksima, smjer u psihologiji, iji je zaetnik ruski znanstvenik Vr Mr Behterev koji kao temelj ispitivanja uzima samo vanjske naine ponaanja ivotinja i ljudi, svodei sve to na naslijeene ui'tije-kom ivota navikavanjem steene refleksne pokrete refiektant Gat. refleetere) onaj koji je na to bacio oko, koji polae pravo na to, koji eli dobiti neto; onaj koji namjerava nrto kupiti reflektirati (lat refleetere) odbijati, odbiti ("svjetlost, zvuk itd.); misliti, razmiljati, prosuivati: reflektirati nt\ eio pomisliati na sto, imati to na umu. polagati pravo, htjeti to (npr. kupiti, dobiti neko mjesto i si.) reflektor (lat refleetor) opt odbija svjetlosti baca svjetlosnih zraka; durbin iji je objektiv izdubeno zrcalo koje daje stvaran lik predmeta koji se promatra okularom; usp. refrak-tor reforma (lat.) preinaenje. preinaka, preobraaj, promjena nabolje, preustrojstvo, izmjena, popravak; popravak nekog stanja bez promjene njegove biti; mijenjanje nabolje pr>s.Lo-jeib ureenja zakonskim putem; usp. agrarna reforma reformacija (lat. reformatio) preinaenje, mijenjanje nabolje, preustrojstvo, popravak; osobito: crkveni pokret iz XVI- str usmjeren protiv papinstva i srednjovjekovne Kat crkve ija je posljedica bila otcijcpljenje luteranske i reformirane Crkve od Rsma reformatio in peins it reformacio in pejus (bit.) prav. u kaznenom postupku: preinaavanje sudbene odluko na tetu optuenoga reformator Gat.) obnovitelj, popravlja reformatorski (lat reformator) kop se tie reformatora, koji potjee od reformatora; popravljaki, obnavlja ki reformirana Crkva protestantska crkvena zajednica koju su, u prvoj pr>-lovici XVI. st. u vicarskoj, osnovali Zwingh i Calvin reformirani Gat. reformare) mn. preinaeni nabolje, popravljeni; pristao vjerskog nauavanje U. Zwinglija i J. Calvina, lanovi reformirane Crkve reformirati Gat, reformare) preinaiti, mijenjati nabolje, izmijeniti nabolje, popratiti, poboljati, ukloniti nedostatke, dati nov oblik reformist (fr. reformiste) prijatelj {ili: pristaa] novina (reformi i reformizma): u Francuskoj: onaj koji tei za novinama kojima je cilj poboljanje drutvenog" i ekonomskog poloaja radnika reformizam (latr reformare) struja u meunarodnom radnikom pokretu koja se odrie revolucije u korist reformi; usp. revizionizam refosk (tab refoseo; vrsta dalmatinskog slatkog crvenog vina refrakcija (lak refraclioj opt. prelamanje svjetlosti refrakteran (fr. refracts i re.i v. refrak-taran; teko topljiv: izdrljiv na vatri refraktivan flat, refractivus) opt. prijeloman, koji prelama svjetlost, koji izaziva prelamanje svjetlosti refraktometar Gat. refraetus prelomljen, refringere prelomiti, prelamati, gr. metron mjera, mjerilo) opt, sprava za odreivanje koeficijenta ili indeksa prelaman ja svjetlosti nekog tijela, med. ureaj za odreivanje ope sposobnosti prelamanja svjetlosti jednog oka reraklor (lat refractor) opt. "prc-lnmar svjetlosti", dalekozor ili durbin iji objektiv i okular jenu lei: kroz koje se svjetlost to dolazi od predmeta prelama i daje poveeanu sliku predmeta za promatraevo oko; diopui-ni urliin; usp. reflektor refrangibilan (lat. rcfrangibilis) opt. prelmnljiv, koji se moe prelamati (za zrake) refren ih-, refrain) poet stih koji se pravilno ponavlja, najea'e na kraju strofe, napjev, pripjev; pren. neto na to se ovjek neprestano vraa, stalno ponavljanje, stara pjesma refri gerancaje (lat. refngerantia) mn. med. sredstva za hlaenje, hladila refri gerutiv Gat refri gerativum) sredstvo za hlaenje, za rashlaivanje refrigerativan (lat refrigerativus) ras-hladan, osvjeavaiui, koji slui za hbienje refrigerator (lat. refrigerator) hlai-lica. naprava na kotlu u obliku cijevi (za bre hlaenje rakije pri peenju) refugiuni Gat.) utoite, sklonite, zaklon, azil; pren. pomono sredstvo, izlaz iz teke situacije refus cit reti (fr.) odbijanje, nijean odgovor refusis eKpensis it rcfuzis ekspenzis Gat.) uz povratak trokova

refusis enpensis it rel'uzis ekspenzis Gat.) prav. po odbitku trokova; ta-koder: ne priznajui trokove (za koje se ak smatra da ih treba snositi suprotna strana); usp. refuzija refutacija (lat. refutatio) upovrgavanje refuzija (lat, refusio) naknada trokova, prav. prijenos parninih trokova regal (lat, rega, tal, riga red, vrsta) 1. polica za knjige, robu i dr.; tisk. ormar gdje stoje sanduci sa slovima; glaz. vrata orguljskog registra, tzv. "ljudski glas" (lat. '.os humana 1; male prenosive orgulje bez pedala regal (lat regalis kraljevski) 2. v. rega-lija; tisk. "kraljevsko slovo", vrsta velikih tiskarskih slova koja po vebi-ni dolaze iza tzv imperijal-slova regal (fr. regal, p. regalo) 3. ast. gozba, goenje, uivanje: omiljeuo jelo; alica crne kave s konjakom rcgaJ-papir (lat, regalis) "kraljevski papir" (papir veoma velikog formata, za zemljovide, bakroreze i drj regalija (lat. regali a) "kraljevska cigara"', vrsta vcbkib cigara regalije (lat jura regaliaj mn. prvotno: suverena prava i povlastice vladara (u srednjem vijeku): iskljuiva prava drave da vri z^ikonodavnu, sudsku, nadzornu i izvrnu vlast: znan kra-Uevskog dostojanstva regnlitet (lat, regalitas) pravo vladanja, pravo posjedovanja regalija regain! Gat. rex kralj, regalis) kraljev-ski, vladarski regata [tal. regatta) prvotno: natjecanje gondolama u venecijanskim kanalima; kasnije, osobito u Engleskoj: veslaka natjecanje, utakmica, utrka na amcima; vrstn lake pamune tkanine za radnika, bolesnika i ljetna odijela regdova (e. regdovak) eki narodni ples u 214 i 3/4- taktu (vrsta valcera! regelacija (lat, regelatioj ponovno smrzavanje regeneracija (lat. regeneration obnavljanje, obnova, preporod, pomlaivanje, ponovno uspostavljanje; biol. . obnavljanje izgubljenih dijelova ivotinjskog ili biljnog tuehu osobito kod niih organizama regenernt (lat- regenerates obnovljen) dio organizma koji je nastao putem rogoneracije regenerator [lat. regenerator) 1. obno-vitelj, preporoditelj, preustrojitelj: 2. naprava f kanalima kroz koju prolazi topao dim iz pei ili topao plin nakon izgaranja radi iskoritavanja njihove topline regenerirati Gat. regenerare) obnoviti, obnavljati, pomladiti, preporoditi, ponovno urediti i time osposobili za nov ivot ih rad; ponovno proizvesti, ponovno uspostaviti; u kemijskoj industriji: ponovnom preradom dobiti od otpadaka dobar materijal regenstvo Gat. regensT regenti si nn-mjesnitvo; vr regent regent (lat regens koji vlada, regere vladati) vritelj vladarske vlasti, onaj koji vlada u ime krnlja (jo neizabranog, maloljetnog it.), kraljevski, vladarski namjesnik regerminacija Gat. regernunatio) hot. ponovno klijanje, ponovno prokhja-vanje regerminirnti (lat. regerminaref hot. ponovno klijati, ponovno proklijava-ti rogesta (lat, regesta popis) mn. sreeni i u biljenice povezani prijepisi svih vanijih spisa, povelja, pisama i dr. u kancelarijama i arhivima kraljevskih dvorova, biskupskih rezidencija, samostana j si.; kronoloki sreeni popisi pnvolja s oznakom sadraja, zbirke starih spisa i povelja (veoma vane za prouavanje povijesti) regija (lat, regio) predio, kraj, pokrajina, podruje; sloj; med. dio tijela; zrani sloj regimenta (lat. reginientum, fr. regi-ment lal. reggimento) voj, puk; pren. mnotvo, gomila svijeta regionalist (bit. regio) pristaa (ili: pobornik) regionalizma regionalizam (lat. regiof pokrajinsko rodoljublje, pokrajinski duh, tenja za pokrajinskom samostalnou; partikularizam regionalni (Lat. regionabs; podruni, pokrajinski, lokalni, koji pripada jednom predjelu; koji pripada jednom dijelu tijela regionar (lat regionariusk kalobki pokrajinski sveenik, pokrajinski biskup regirati (lat, regere) vladati, upravljati, rukovati, voditi; gram. zahtijevati odreeni pade, npr. sjeati se ega (gdje "sjeati se" zahtijeva genitiv), usp. reirati registar (lat. registriun, fr. registre^ tal, ip. registrn) popis, popis rijei ili stvari abecednim redom (na kraju knjige), popis, sadraj, pregled, uputa; matica roenih, vjenanih, umrlih; glaz. jedan potpun niz orguljskih puhaljki za mijenjanje visine, timregis tar-papir

1220 rt g reirati bra i snage zvuka; na strojevima i napravama regulator ili brojilo registar-pnpir vrsti papir velikog formata (za raunske knjige) registra (lat.J mu. v. regestji registracija (lat. registratio) uvoenje u popis (u registar), registriranje; graansko vjenanje registrator (Int. registrator! slubenik koji ureduje i uvodi u registar spise koji dolaze i odlaze registratura (3uL registra tura) mjesto, kancelarija gdje se vodi registar; vjetina rukovanja slubenim spisima registrirati i.lat, registrarel uveBti u registar, upisivati u regisLar: vjenati graanskim brakom resi us morbus (laLj kraljevska bolest, utica reglaa (fr. rglage) dovoenje u pravilan poloaj i osposobljavanje za djelovanje (npr. motora); reglaa zra-krtplom radnja kojom se krilima zrakoplova i repnim povrinama daje odreen nagibni kut rcgeroan (fr. rglement) uredba, pravilnik o vrenju slube, odredba. pro-pis, poslovnik; egzercirni regleman voj. pravilnik 0 uvjel>anju vojnika (o vojnoj obuci) reglementacija (fr. rglementation zakonsko ureivanje) socijalni pokret koji zahtijeva da se prostitucija prizna kao slobodna profesija, ali s hm da se obavlja pod strogim nadzorom sanitetskih i dravnih vlasti; usp. ka-sarnacija roglementaristi (fr. rglementer zakonom odrediti) mn. pristae regle-nientacije; supr. abolicionisti regnikolaran (lat regnum kraljevstvo, kraljevina; regnicola stanovnik, kraljevine) kraljevinak], koji zastupa stanovnike kraljevine regnum (lat.) kraljevstvo, kraljevina regnum animale (lat.) ivotmjsko carstvo Regnum Croatioc, Slavouiac ae Dnl-matiae seu to ti us Croatiae it. Kegnum Kreacije, tilavnnijc ak Dalmacije seu totijus Kroacije (lat.) Kraljevstvo itave Hrvatske nekadanji slubeni naslov Hrvatske regmim hominis (lat.) carstvo ovjekovo, tj. na znanosti utemeljena ljudska vlast nad silama prirode (krajnji cilj znanosti koji su postavili filozofi Bacon i Hobbes) regnum minerale (lat.J cjirstvo ruda regnum vegetabile (Lit.) hiljno carstvo ragradijencija ilat. regrcriieotfa) v. regres regredijent (lat. regredions) u mjeninom pravu: zakoniti posjednik mjenice koji trai naplatu te mjenice od potpisnika (regresata) regredijentni nasljednik prav. nasljednik koji ima pravo nasljedstva u sluaju ako ono ne pripadne nekom drugom regres (lat- regressusj povratak* povlaenje, nazadovanje; trg. naplata, nadoknada tete. npr. od potpisnika na mjenici; log. vraanje od posljedice uzroku, od uvjetovanog uvjetu, od ?a-kljuka pretpostavkama na kojima je zakljuak utemeljen (ovakav nain miljenja naziva se regresivna ili analitika metoda) regresant (laL regressus) v. regredijent regresaf (lat. regre&satus) u mjeninom pravu: potpisnik od kojega se trai plaanje mjenice regresija dal., regressio vraanje, odstupanje) 3. geol. povlaenje mora od obale (supr. transgreaija); 2. u psihoanalizi: vraanje ovjekovog spolnog nagona na ciljeve spolnog prohtjeva u ranom djetinjstvu; 3 ret. v. palilo-gija regresirati {lat. regredi vraati se, ii nazad) ii natrag, vraati se; povlaiti se. uzmicati; nadoknadiL; regresirati regresivan 1221 Reichsbank se naplatiti se. nadoknaditi sehi poinjenu tetu regresivan (tat regressivus) nazadan, povratan, odatupni. koji djeluje povratno; supr. progresivan regresivna metoda log. v. pod regres regresni dunici drugi red mjeninih dunika kuji su obvezni platiti mjenini dug u sluaju da ga ne plati glavni mjenini dunik

regresni nasljednik vr regredijentni nasljednik regrut (fr. recrue, tal. recluta) vojnik koji tek treba proi vojnu obuku, novak; pren. poetnik, novak regrutaciju (fr. rrrrutcr) v. regrutiranje regrutiranje (fr. recrulement) popunjavanje kadra novim vojnicima, uzimanje novaka u vojsku, novaenje regrutirati (fr. recruter, tal. reelutare) dopuniti (ili: popuniti) novom snagom, uzimati nove vojnike, vrbovati nove vojnike, novaiti; pren. vrbovati, pridobivati (nove pristae, nove lanove i si.) regtaim (engl. ragtimek amerika ples- na glazba nasLaia oko IH DO., pretea de?a regula (tat.) pravilo, propis, zakon: mjerilo; red, poredak; pravilnost; naelo koje odreuje nain rada; med = menstruacija regula falsi it. regula falzi (lat.J nain raunanja pri kojem se za traenu veliinu uzima bilo koja proizvoljna veliina da hi se kasnije, iz dobivenog pogrenog rezultata, izvela prava traena VEihina regula juri (lat. regula juri) pravno naelo, pravno pravilo regulacija [lat. regulatio) ureenje, ureivanje, upravljanje; v. reguliranje regularan (lat. regularis) pravilan, propisan, redovit; uredan, ureen; regularna vojaka redovita vojska, stajaa vojska regulari (lat. regulares) mn. u KaL er-Irvi: svi duhovnici svjetovnog \ redovnikog reda koji su se zavjetovah da e se u ivotu pridravati odreenih vjerskih pravila; religiozi; supr. se-kulari rogu Lati v (lat. regulativumj uredha, propis, pravilnik; poslovni red regulativa (lat regulativa) v. regulativ regulativni Gat. regulativu^) koji ureuje, koji upravlja, koji sluSi kao naelo, kao osno\a nekog rada regulator (lat. regulator) urediva. usklaiva; naprava ?a odravanje jednolinog rada nekog mehanizma; vrsta tonog sata reguliranje (lat. regula) ureivanje, ureenje, dovoenje u red, u sklad sa zakonima, propisima, pravilima i dr.; reguliranje rijeka obuhvaa ukupne raduve koji se obavljaju za poboljanje prirodnih okolnosti rijeka radi postizanja to izjednaenijeg otjecanja vode smanjenom koliinom visoke vode i poveanom koliinom niske vode; regulacija regulirati (lat. regulare) urediti ureivati, dovesti u red; ozakoniti, dovesti u ^klad s propisima ili zakonima; regulirati n\jenicu u odreenom roku odgovorili tvojoj mjeninoj obvezi: tj. poloiti odroenu otplatu i interes na ostatak duga regurgitacija Gat. regurgitatio) med. vraanje mlijeka kod dojenadi; podrigivanje, strujanje unatrag rehabilitacija (lat. rohabilitatio) uspostavljanje, povrat izgubljenih prava; vraanje n prijanje stanje; vraanje dobrog glasa (asti) rehabilitirati (lat. rehabilitarej vraati (i: vratiti) izgubljena prava; vratiti u prijanje stanje; vratili dobar glas. ast., ugled Reichsbank it. rajhsbank (njemj njemaka dravna (narodna) banka Reichstag 1222 reklamirati Reichstag rit. rajhstaginjcm.) narodna skuptina u Njemakoj, njemaki parlament Reichswehr it. rajhsver (njem.) vojna sila njemake drave [kopnena i pomorska), njemaka vojaka reid (eng. r^iid) vej. upad, prepad, iznenadan napad manjim konjikim ili mou>riziranim jedinicama na nepriju-te|ja; port konjika utakmica na dugoj stazi da bi se pokazala ustrajnost jahaa i konja reimprimatur i'Iat. remiprimatur) "neka se ponovno tiska", doputenje za ponovno tiskanje, za pretiskivanje reinkarnacija (lat reincarnatio; prema nauavanju o utjelovljenju dua. ponovno ulazak due u tijelo (utjelovljenje) nakon smrti tijelu u kojem je dotle hita reintegracija (lat. re-, integratio) upotpunjavanje, dopuna: prav. vraanje oduzetih stvari, slube, prava i dr. reis Car.) glavar, starjeina: zapovjednik trgovakog broda reis (pori.) mala novana jedinica u Portugalu i Brazilu

reis-ul-ulema (arj titula vrhovnog poglavara islamske vjeiske zajednice rejdlovak [ej eki narodni ples u 2/4 i ;i'4 taktu rejekcya (lat, rejeetio) odbacivanje, odbijauie, nepnmanje rejektorij (lat. rejcctorium; prav. odbijanje priziva jedne parnine strane, presuda vieg suda kojom se odbija pnziv rekadencija QaL recadenlia^ pr^iv vraanje nekog prava onome koji gaje prije posjedovao rekaniijera vrsta leafjke {na kakvoj slikan prikazuju francusku monden-ku Madame Itecamier; 1777T84S) rekantacija (lat recantare poricati, re-ca ntatio) prav. poricanje, opozivanje onoga Sto je netko prije govorio ili pisao: retraktacija rekapitulacija (Jat. recapitulatio; po-na vijanje sadraja u kratkim crtama, ret figura koja se sastoji u tome da se, u opirnom i iscrpnom dokazivanju, na kraju svakog dijela i cjeline govora svi razlozi ih glavne toke izlaganja ukratkn i saeto ponove; trg. sazeto ponavljanje glavnih raunskih stavki rekapitulant (lat recapitulansj onaj kiiji u glavnim crtama ponavlja sadraj ega, ponavlja rekapitulirati (lat. rocapitularel glavni sadraj ukratko ponoviti, saeto ponavljali, saeto izloiti; trg raun, na kraju, ukratko ponoviti rekcija (lat. regere upravljati, rectio) gram. u reenici: zavisnost jedne rijei od druge, nprr; Sjeati se rado svojih roditelja (dakle, glagol "sjeati se" zahtijeva genitiv); usp. regirati rekosn (lat receEsus vraanje, odmicanje) oseka rekla (njem Rocklein) kaputi, najee enski noni kaputi reklama (lat reelamare glasno vikati. fr. reclame) preporuka, javno isticanje, rijeju ili putem tiska (objava, oglasa) dobrih svojstava svoje robe i povoljnih cijena radi pridobivanja kupaca (muterija); trgovako hvaljenje reklamacija llat. reelamatio) zahtijevanje, potraivanje; usmena ili pisana prijava da poiljka upuena na nau adresu nije dospijela; prav zahtjev za povrat ega; alba protiv odluke ili rjeenja suda ili vlasti reklamiranje llat. reelamare) v. reklamacija, reklama reMamirati (lat. reelamare glasno vikati; glasno se ljutiti) javno hvaliti svoju robu, mamiti (ih: dozivati,' kupce isticanjem dobrih svojstava i povoljne cijene robe; traili, zahtijevati; potraivali; prigovarati, ulagati protest ih prigovor; podnijeli (ili: reklinacija 1223 rekonstrukcija podnositi) prijavu da poiljka upu-ena na nau adresu nije dospijela reklinacija (lat. reclinatio) naginjanje unazad, zavaljivanje; med. operacija one mrene pri emu se mrena potisne rekJinJrati (lat. reclinare! nagnuti unazad, prevrnuti, zavaliti: medr potisnuti onu mrenu rekluzija (bat. reelusio) zatvor, zatoo-nje; povuenost, usamljenost; iskljuivanje iz dosadanjeg mjesta ho-ravka rekognicija (lat. reeognitio) raspoznavanje; prav. sudsko priznanje osobe, stvari ih spisa za ono za to se izdaje, priznanje identiteta (istovjetnosti); pregledavanje spisa radi ispitivanja i popravljanja rekognoscirnti (lat. recognoscere) prav. ponovno saznati; priznati, potvrditi tonost i ispravnost ega na osnovi prethodnog pregleda i ispitivanja; voj. upoznati se putem izvianja s pravim stanjem ega, izvijestiti se, ispitali, uhoditi, promotrili roko Lekcija (lat) pribranost: crkv. duhovna vjeba reknlirali (ni. recolarc. fr. receler) lr prav, svjedocima jo jednom proitati njihove iskaze; provjeriti, usporediti rekomaiidacija (fr. recommandation) preporuka; preporuka, preporuiva-nje (pisma, pot poiljke) rekomandiran (fr. recommander) preporuen; rekomo-idiranii psrno preporueno pismo, pismo koje se uvudi u potansku knjigu i o kojem poiljatelj dobiva potvrdu rekomandirati (fr. recommander) preporuiti, preporuivati, davati na preporuku (pismo) rekombinacija (lat. recombhiatio) fi?. ponovno otvaranje elektnnuneutial-riih molekulu od iona rekompenza (lat- rcompensa) v. re-kompenzacija .. . _

rekompenzacija [lat. recompensatio) obeteenje, odteta, nadoknada tete; osvetn, kazna, milo za drago reknmpen^irati (lat recompensare) obetetiti nbetecivati, nadoknaditi tetu; nagraditi; osvetiti, kaznili, vratiti milo za drago rcknncilijacija (lat. reoonciliatio) ponovno sjedinjenje, izmirenje, pomirenje; u Kat. crkvi: ponovno primanje grjenika u crkvenu zajednicu nakon odrane pokore posta; sveano posveenje oskvrnute crkvene stvari rekoocilirati (bit reconcihare) ponovno pridruiti, ponovno sjediniti, izmiriti, pomirili: u Kat. crkvi: ponovno primiti u crkvenu zajednicu; ponovo posvetili crkvu retonfrontaeija [lat. reconfrontatio) prav. ponovno suoenje, ponovno suoavanje rekunfrontirati flat. rteonfrontare) prav, ponovno suoiti, ponovno suoavati rekonstitucija (lat rcconstitulio) ponovno uspostavljanje, ponovno utemeljenje; prav, prijonns nekog prihoda, stupanje u prava nekoga drurekonstruirati (lat reconstruere) ponovno izgraditi, lanova sazidati; iz pojedinih dijelova ili ostataka stvoriti sebi sliku prvobitne cjeline, pa onda ponovno sastaviti tu cjelinu, obnoviti rekonstrukcija (lat. reconstruetio) zidanje iznova, ponovno uspostavljanje; ponovno podizanje i obnavljanje propalih starih umjetnikih spomenika, o ijem se nekadanjem obliku i izgledu zakljuuje po naenim planovima, ostacima, pisanim predajama i al; u paleobiologiji: pokuaj da se iz okamenjenih ostataka, osobito kostiju, ponovno sastavi lik neke izu-mrle ivotinje rekun valescencij a 1224 rekta-papiri rekonvalescencija Gat. reconvaloscentia) prizdravljavanje. pri zdrav ljenie, oporavljanje od bolesti rekonvalescent (lat reconvalescensl med. opor a vije nik, prizdravljcnik. onaj koji se oporavlja ud bolestL koji je na putu potpunog ozdravljenja rekonventTja (lat, reconventio) prav. fruba koju optueni podnosi protiv tuitelja istom sudu, protutuba rekonvencijska tuba v. rckonvencija rekonvenijent [lat. reconveiiiens) prav. podnositelj protutube rekonvenirati (lat. reeonvenirej prav. jpodnijeti (ili: podnositi) protutubu rekonvent (lat. re-, conventusj prav. onaj protiv koga je podnesena protu(uba rekonverzija Gat. re-conversio okreta-nje, vraanje prijanjem) rekonverzija induittrijp vraanje industrije, po zavretku rata, od. vojne proizvodnje na mirnodopsku; pretvaranje ratne industrije u mirnodopsku rekopirati (tr, recopier) ponovno prepisati, ponovno prepisivati rekord (engi. record, ir. record. lat ie-cordum, recordan sjeati se) port, najvei pokazani uspjeh n nekoi portskoj gram koji je mjerodavna portska vlast priznala i slubeno potvrdila; najvee postignue, najvei uspjeh, remek-djelo rekordacija (lat recorriatio) sjecanje rekorder iengl. record) unaj koji je postigao najvei uspjeh u nekoj sportskoj grani, onaj koji je postigao rekord, prvak rekreacija (lat. recreatio) okifepljenjc. osvjeavanje, osvjeenje; ra?onoda, razbibriga, zabava; ponovno stvaranje rekreativan (lat. recreativns) koji \rpn-ravlja, osvjeavajui, koji osvjeava, okrjepljujui, koji slui za odmor, razonodan, zabavan rekredencija Gat. credere, recredentia) prav. privremeno posjedovanje ili uivanje nekog spornog imanjn rekredeneijar |lat recredenliarius) prav. osoba km'a privremeno posjeduje ili uiva neko spomo imanje rekredrtiv (lat. recreditivum) pisani odgovor koji poglavar jedne drave daje kori sebe akreditiranom predstavniku druge drave, koji mu predaje opozivno pismo svoje vlade, s tim da ga ovaj preda poglavaru svoje drave

rekreirati (lat, recreare) oiviti, oivljavati, okrijepiti, okrjepLlivatL osokoliti; razonoditi; ponovno stvoriti rekrement (lat recroroentum) izmet neistoa; med. tekuina koja se odvaja iz krvi rekriminacija (lat recriminatio) protutuba, odgovor na tubu tubom, uzajamno optuivanje: odgovor na grdnje grdnjama rekrudescencija (lat. recrudescentia) ponovno otvaranje rane: med. pogoranje bolesti u stanju prizdravlji-vanja rekrudescentan (lat. rocrudescens) med. koji sc nalazi na putu pogoranja reksi (gr. rexis) med, pucanje (ireva. vena i dr.) reksisti (bit. rcx kra|j) rnn. pripadnici kvislinke organizacije u Belgiji za vrijeme Drugog svjetskog rata rekta-indosament (Lat. recta. h-, indo-sament) trg. mjenica na kojoj indesant, prdikom prijenosa mjeniue. tivi napomenu "ne pu naredbi" rekta-klaiucula [lat recta clausulaj Erg. oznaka na mjenici kojom izdavatelj mjenice naznauje da je takva mjenica prennsiva samo u obliku i s djelovanjem obinog nasljedstva rekta-papiri (lat. recta) trgovaki papin koji se izdaju na ime nekog vjerovnika i koji se ne mogu prenositi ni na koga drugog ... rektalni 1225 rekvijem rektalni [lat rcctalis) anut. kuji pripada stranjem crijevu rektangularai (lat. roctangularis) ge-oni- pravokutni rektBsecnzija. (lat.. rectus prav. ascen-sio penjanje, uzlazenje) aKtr. luk na nebeskom ekvatoru koji lei izmodu proljetne toke i deklinkijskog kruga jedne zvijezde raunajui od [f do 360" sa zapada na istok rektiriciratL (lat rcetificare) ispraviti, ispravljati, popraviti, popravljati, poboljati, dotjerati; mat odrediti duinu krivulje; kem. destiliranu tekuinu ponovnim destiliranjem jo vie proistiti i pojaati; rektificirtim pirit potpuno proieni pirit rektifikacija [lat. roctifieatio) ispravljanje, popravljanje; mat. pretvaranje krivulje u pravac, odreivanje duine krivulja; kem. potpuno proiavanje tekuina ponovnom destilacijom rektitis Gat. rectum stranje crijevo) med. upala stranjeg crijeva rcktoeela (lat. rectum mar. gr. kele kila. bmh) med. kila (ili: brnh] stranjeg crijeva rektor (lat rectorj upravitelj, gospodar; kod Rimljana: titula namjesnika pojedinih pokrajina koji su bili pod vlau prefekata ih egzarha; u crkvenom pravu: upravitelj konventa, sveenikog kolegija ili zaklade (u Katoukoj crkvij; upravitelj visoke kole, osobito sveuilita rektorat (lat. rectoratum) zvanje, djelokrug i ured rektora rektoskop (lat. rectum mar, gr. sko-peo promatram) med- zrcalo za ispitivanje mara. stranjeg crijeva rektosknpija (lat. rectum mar, gr. skopeo promatram! med. pregled stranjeg crijeva pomou rektoskopa rektotumdja (lat. rectum mar, gr- tome rezanje) med. prorezivanje sLra-njeg crijeva rektum (lat rectum sc. intestinumj anat. mar. stranje crijevo, ravno crijevo reknperacija (lai. recuperatio dobivanje natrag) teh. 1. iskoritavanje sporednih proizvoda proizvodnje, npr. iskoritavanje plinova kuji se stvaraju pri koksiranju ugljena; 2. ponovno dobivanje tvari koje se troe pri razjiim tehnolokim procesima rekuperator (lat. recuperare natrag uzeti) teh. ureaj za hvatanje korisnih sastojaka kiiji se nalaze u otpacima proizvodnje radi njihovog ponovnog iskoritavanja; rekuperator toplina ureaj kojim sc toplina to izlazi s ogrjevnim plinovima ponovno iskoritava za grijanje zraka koii se troi na gorenje rekurent (lat rccurrcn*) onaj koji trai pomo; prav. onaj koji se slui re-kursom kao pravnim hjekom rckurirati (lat. reeurrere) opet doi, vratiti sc, vraati se (na stvar ih predmet); obratiti se kome, potraiti utoite; uloiti albu rcknrs Gat. recursnt) prav. alba vioj vlasti na odluku ili postupak nie vlasti, osobito u administrativnim pitanjima; takoer: regres, regredi-jencija reknsija (iat. recutere odjekivati, recus-sio") odbijanje, odjekivanjo: odskaka-nje. od skok

rekuzacija (lat recusatio) prav. odbijanje, iskljuenje, izuzee (suca, svjedoka! rekuzirati (lat recusare) prav. traiti izuzee suca. izuzeti suca; odbiti, ne primiti, odbaciti rekvijem Gat. reo,uies mir, poinak) u Kat. crkvi: sveano podusje i glaz-heno djelo koje se na njemu izvodi (nazvan po pt>etnim rijeima molitve: Requiem aeternam dona eis. Domine ets. Pokoj vjeni daruj im. Gospodine! ltd.) refevineron 126 relativan rekvinteron Isp. requinleronl sin kvm-terona i Kuropljanke, ili obratno rekvirent (lat. requiren&) istraitelj; mohtelj, traitelj rekvirirati (lai. reuuirerc) zahtijevati, pntrarvati; prav. neku drogu vlast moliti za pomo ili suradnju; zahtijevati neto natrag, izlagali svoje pravo na neto; istraivati, ispitivati; vejr popisati (ili: popisivati, i^eti, uzimati) na priznanicu za vojne ili dravne potrehe [hranu, stoku, prijevozna sredstva i dr.) rekvizicija Gat. requisitio) zahtjev, molba; prav. zahtjev koji jedna vlast upuuje drugoj radi pomoi i suradnje u nekoj stvari; popisivanje ili uzimanje stvari za vojne ili dravne potrebe (osolntn u vrijeme rata) koje se ne plaaju gotovim novcem, nego uzimaju na priznanicu; zabrana na neto, polaganje prava na to. npr. uzeti neto u rekviziciju staviti na neto zabranu rekvizicijski sustav voenje rata na taj nain to se vojska uzdrava sredstvima pokupljenim putem rclcvizi-cije u samoj zemlji rckvi*icionar (lat. requisitionarius) prav. onaj koji polazi: pravo na neto, koji stavlja zabranu rekvizit Gat- requisitum) potreba, predmet koji je potreban da bi se mogla izvesti kazalina predstava: v. rekviziti rekvizitar (bit. requisitum potreba) osoba koja dobavlja predmete potrebne pri izvoenju kazalinog djela rekviziti (lat requisita) kaz. sve potreptine koje su, pored dekoracija i garderobe, potrebne da bi se moglo prikazati neko kazalino djelo; potreptine, potrebne stvari i orua; pren. poLrebne osobine, potrebna svojstva rekvizitorij (lat. requisitorium) prav. v. rekvizitoriiali rekvizitorij ali (lat requipitoriales sc litterae) mn, prav. akt kojim jedna vlast trai neto od druge vlasti slubenim putem relacija Gat. relatio) odnos, veza; poslovna veza; izyjetaj, izvjetavanje, obavijest, ptia: vojr pisani izvjetaj, npr. zapovjednika o ratnim operacijama ivinih trupa; opis ratnog podviga pri prijedlogu za odlikovanje, glaz.. razmak, interval: fil. meusobni odnos dviju ili vie stvari ili sadraia svijetli relacijski (lat relatio odnos) odnosni relacionalizam Gat. relatio) fil. smjer koji u svemu i svuda obraa pozornost na odnose medu stvarima relaksacija (lat relasatio) med, mutavost (ivaca); prav. osh>bdenjc, olakanje, oprotenje, oprost, npr. kazne relaksancije Gat. re.la.xan ti a) mn. med. sredstva koja izazivaju slabljenje hola, olakanje, poputanje relan&irati Gr. relancer) divlja koja je umakla pronai i ponovno krenuti: u kartanju: vratiti, vraati, ponuditi vie, davati vie relapsus (lat relapsus) padanje nazad, ponovno nkliznuc; onaj koji ponovno pada v staru pogreku, posebice koji ponovno podlijee herezi rclntn refero (lat refero predajem, prenosim, priopavam, relatum priopenoj priam ono to sam ili kako sam uo, ne jamim za istinitost onoga to priam relativan Gat. relativna) odnosan, koji ic odnosi na to ili premn emu, koji se tie ega, koji je u vezi s neim, koji vrijedi samo pod odreenim uvjetima; relativna visina je, za razliku od apsolutne ih nadmorske visine, udaljenost od neko toke na povrini zamiljenoj paralelno s morskom povrinom, npr. visina brijega od neke toke u njegovu podnoju do vrha; gram. relativna zamjemcff odnosna relativi tet zamjenica; relativna ili odnosna re-emra reenicu koja se odnosi na neku rije glavne reenice, pa tumai subjekt, objekt, atribut i dr. glavne reenice, npr.: Neka doe onaj koji mi je poruio; relativna vrijednost vrijednost koja ovisi o raznim okolnostima te.

prema tome, moe hiti veoma razliito, razmjerna vrijednost; relativni pojmovi log. pojmovi koji nastaju tek iz usporedbe jodnog predmeta s nekim drugim; supr. apsolutan relatlvitet (lat relalivilas) odnosnost, uvjetovanost, razmjernost; teorija re-lativtteta lizikalna teorija koju je utemeljio Albert Kinstein (rod. 187.r] prema kojoj su prostorne i vremenske veliine samo relativne veliine, te se ne mogu ni odreivali neovisno jedne o drugima; specijalna teonja reiativiteta: svaki opi prirodni zakon kuji vrijedi u odnosu prema koordi-natnom sustavu K mora takoer nepromijenjeno vrijediti u odnosu prema koordinatnom sustavu K. koji se u odnosu prema K kree jednako (uniformno) trnnslatorno; ova se teorija temelji dalje na naelu da svjetlost u vakuumu ima uvijek odieenu brzinu rasprostiranja; opa teorija reiativiteta: fiziki zakoni neovisni su o stanju kretanja koorinatnog sustava; istodobnost zbivanja u prirodi orediva je jedino mjerenjem koje je povezano s gibanjem relativizam (lat. relalivus) fri. smjer koji smatra da je svakn spoznaja samo relativna, tj. uvjetovana i ovisna 0 odnosu u kojem se nalazi onoj koji spoznaje prema predmetu spoznaje, 1 o stajalitu koje on uzima s ohzirom na svoju psihofiziku organizaciju; etiki relativizam shvaanje prema kojem su "obror i "zlri' relativni relativno (lat. relative) pril odnosno, razmierno religioso relaxatio arresti it relaksacio are^ti (laL.'i piav. osloboenje od zatvora relaxatio jurnmenti it. relaksacio ju-ramenti (lat ) prav. osloboenje od izvrenja obeanja danog pod izjiu-. denom prisegom relasalio juri it. relaksacio juri (lat..] - prav neprimjenjivanje zakona u sluaju koji je iznunne prirode rolegacija (lat relegatio) protjerivanje, progon (iz drave, graa); ualjenje, iskljuenje [sa sveuilita) relegirati Gat. relegare) udaljiti, iskljuiti (sa sveuilita) relej (ir. relais) nova, odmorena zaprega, smjena konja; postaja na kojoj eka odmorena zaprega rudi smjene; naprava koja regulira prekide i izmjene u vodovima jake struje; telekomunikacijski ureaj koji omoguava veze na vidike udaljenosti relejni konji odmorni konji; usp. relej re-krvacija Gat. relevatio) prav. razrjeenje, osloboenje obveze; olakanje relevancija (lat relevantin) vanost, znaajnost, osobito vanost pravnog sredstva, sudskog postupka i si.; supr. irelevancija relevantan Gat. relevans) znaajan, vaan, istaknut; bitan, jezgrovit; supr. irelevantan relev (fi\ relev) trg. izvod iz nekog rauna; kub. prvo jelo nakon juhe reticitacjja (lat. relicitatiol trg. ponovna draba, ponovna prodaja ili kupnja putem javne drabe religija Gat. religio) nauavanje koje se tie najvieg bia (boanstva. Boga); vjera: pren. svetinja, moralno naelo kojim je neki ovek duboko proet, savjest religiosnmcTitc it relidozamento ital ) glaz. pobono, ozbiljno, sveano, dostojanstveno religioso it. reliozo (tal.) glaz. v. reh-gi osam ente religiozan 1228 remi religiozan dal. religiosus)koji je uvezi P religijom, koji pripada religiji; poboan, boguugoan, bogobojazan, smjerao; savjestan, duboko proet osjeajem dunosti prema sebi i prema drugima reJigiozitet \]at. rcliginsitasj v. religioznost religioznost Gat. religiositas) vjerova-nje u Boga, ljubav prema Bogu, tovanje Boga, strah od Boga; ivljenje u skladu s vjerskim propisima, poho-nost renjanisti prislase nauavanja I. Kelly-ja u XVIII. st. u Engleskoj koji je nauavao da su sveti sakramenti samo simboli relijaniznm nauavanje I. Hehyja; v. relijanisti relikt Gat. relietus ostavljen,' ostatak; biljna ili ivotinjska vrsta, ih kakva druga pojava koja u nekom podruju postoji kao ostatak jos iz doba kada su u njoj vladah drukrji ivotni uvjeti; reiiktna jezera ostalak starih velikih jezera relikvija tlat. reliquinc) ono stoje ostalo od nekog sveca, svetiuja; obino: relikvije mn. u crkvenom jeziku: svetake moi

re lik vi jar (lat- reliquiarium) zbirka svetih moi; posuda ih kutija u kojoj se u crkvama uvaju svetake moi reling [germ.J pom. ograda oko gornje palube relLquiae reliquiarum olim magni ct inclyii regni Croatiao it- relikvije relikvijarLim olim magni etinkiiti re-gni Kreacije (lat) ostaci ostataka nekada velike i slavne kraljevine Hrvatke Inaziv za Hrvatsku u doba turskih ratova) relokacija Gat. relocatio) ponovno izdavanje u zakup reljef ffr. relief, [ah rehevo. lat. relevare podii, urdii) umj. ispupen plastian lik izraen na ravnoj povrini (u rirvetu. kamenu ili kovini), vrsta kiparske umjetnosti kod koje liku\i ne stoje slobodno u prostoru, nego su vezani za povrinu (usp. bareljef, ore-Ijef); pren. isticanje, istaknutost. sjaj. znaaj, ugled, slava; nekoj stvari doti reljef ili prikazati u reljefu = prikazati stvar tako da upada u oi, da bude u punoj svjetlosti, posebno naglaena reljef-intarzija (fr. relief. tal. mtarsia) umj. djelo u drvetu kod kojega se. za razliku od intarzijo, raznobojni komadii drveta slau tako da ne predstavljaju ravnu povrinu, nego likovi ine blaga ispupenja reljefan (fr. reheij 1. ispupen; 2. pren. istaknut, jasan, pregledan, razumljiv reljefne karte zcm. zemljovidi na kojima su slike predjela prikazano reljefno, na kojima su predjeli prikazani onako kakvi su u prirodi, tj. sa svim visinama, nizinama itd.; takoer: zemljovidi koji pokazuju kartografski ili fotografski otisak nekog reljefa Kem acu tetigisti it rem aku tetigis-ti (lat.) Stvar si iglom dotakao, tj. pogodio si rembazam (gr. rembasmos} lutanje; med. tumaranjc nou (niktobatija) rtmodrj (lat. remedium) sredstvo, lijek; prav. pravni lijek; u ekonomiji: zakonom doputeno odstupanje ud propisane finoe i teine zlata ili srebra u kovanom novcu (tolerancija); re-medium juri (lat J pravno sredstvo, pravni lijek remedura Gat ) sudski lijek, otklanjanje, sprjeavanje neke zloporabe, popravljanje, poboljanje remeta (gr. eremites) pustinjak remi [englr remmv) 2. hazardna igra sa dva pila ili vie pilova karata remi <fr. remis) 1. u ahu i kartama: izraz koji oznaava da nitko nije doremlitarizacij a 1229 rendgenizirnti L bio, nerijeeno, neodlueno; nerijeena igra remilitarizacija (lat. re. fr. militansa-tionj ponovno uvoenje vojnikog ureenja u nekom podruju koje je liile:> demilitarizirano remiogton vrsta pisaeg "troja i voj. puke (naziv prema izumitelju, ani. tvorniaru F. Hemingtonu. l8a) reminiscencija Gat- rem i ni s centi a) opominjanje, neiatno sjeanje, uspomena; mjesto u pjesmi ili kompoziciji koje je sluajno, po sjeanju, uzeto od drugog autora remis (lat. remissus) odlaganje roka plaanja; popust u nekom plaanju, osobito od zakupnine; popust od kupovne cijene, rabat remisija 'dat remissio) vraanje; oprost (grijehova); prav. milost, pomilovanje, oprost kazne; ukidanje, povlaenje (zabrane); med. prolazno slabljenje, poputanje bolesti, posebice groznice remisionar (fr. remissionnaire) prav. onaj koji je pomilovan, pomilovani remisivnn (lat remissivus) koji oprata, koji poputa, popustljiv remissio juramenti (lat.) prav. razrjeenje pnsegve remitenda (lat. remittere poslati natrag) ono sto treba vratiti, npr. vratiu neprodane knjige, novine i si. izdavau remitent (lat- remittens) vlasnik mjenice, osoba koja je, samim izdavanjem mjenice, ovlnteno mjeninu svotu naplatiti u roku, a i prije roka svoja vjerovnika prava ustupiti drugom remitiratL (lat remitterej natrag poslati, vratili; trg. dustaviti novac ili mjenicu; odobriti popust u nekom potr [i Siva nju remiza (fr. remme) odgaanje, odlaganje; oprost, popust trg. = rimesa; spremite za vozila; lov. gutara u koju se sitna plemenita divlja sklanja od neprijatelja ih od studeni: kaz. ponovno prikazivanje djela rcmncijii dat remotio) udaljenje, otputanje, smjenjivanje s poloaja

remoliencije (lat remoNientia) mn. med. sredstva za umeksavanie, sredstva za ublaavanje remonetizirati [lat re-, moneta novac) bank. novac povuen iz optjecaja ponovno pustiti u optjecaj; usp. moneta remonstranca, remonstracija (lat. re-monslrarek protupredstavka, prigovor, alba remontirati (fr. remonter) but nakon glavnog cvjetanja jo jednom cvjetati, kasno cvjetati; voj. nabaviti nove konje, istroene kirnje nekog puka zamijeniti novim: teh. ponovno sklopiti, ponovno sklapati, ponovno sastaviti; ponovno opremiti, ponovno opskrbiti remorka&a (fr. remornjuage) pom. vua, vuenje, tegljenje; usp. remorker remorker (fr. remorqueur) vuni brod, brod za vuu drugog; vuna kola remorkirati (fr. remorguorf vui lau [konopcima) remotio ab officio it remocio ah oficio ;lat) prav. udaljenje a dunosti remotis arbitris dat) prav poto se uklone svjedoci, bez svjedoka, u etiri oka remotis partibus [lat. remotis parti-busl prav. poto se uklone stranke removirati (lat. removere) ukloniti, udariti, smijeniti renalni Gat. ren buhreg, renalis) anat koji se tie bubrega, bubreni renban (njem. rennen trali. Bahn pruga, staza) trkalite, trkaka staza rendgen 'njem. Rdntgen) med. v. rent-genski aparat rendgen i ira ti [njem. Hontgen) v. rent-gen os kopirati 1230 rentirati se rendgenografja rendgeooErafija Injem. Rontgen. gr. grafta biljeenje, crtanje) v. radioErafi.a rendgen ograni (njom. Rontgen, gr-gramma crta) snimka koja se dobije reiitgenskim aparatom rendgenologija (njem. Rontgen, gr. logia znanoHt o rundgenskim zrakama i njihovoj primjeni rendgeno*ikoplja injem Rontgen, gr-skopeo promatram) gledanje (ili: promatranje > pomou ronlgenskih zraka, odnosnu renlgenakog aparati rendgenoNkopirati (njem. Rontgen. gr. skopeo promatram' prumalrab ili snimati frntgcnskim aparatom rendgenoterapija 1 njem. Rontgen. gr therapeia lijeenje i med. v. pod radio-terapija rendgenske zrake nevidljive zrako koji; nastaju pri udarcu vrlo brzili elektronu u povrfiinu nekog tijela; zovu sc ja* i n-zrnke; nazvane po izumitelju, njem Ukom fiziaru, W, OKontgcnu (1R4G1923] rendgenski aparat ureaj za dobivanje snimaka pomou rentgenskib zraka; upotrebljava de osobito u medicini renegat (iat ronegat\isl otpadnik od vjere, osob.ro: kranin koji je prean na i dam, prvn. otpadnik, odmetnik, izrod renegiratk dat. renegarc? ponovno nijekati (ili- oporoi, poreci, poricati) renesansa [fr. renainHanee) 1 obnova, preporod, procvat; 2. osobno: ponovno raanje, preporod kbone starine ih, tonije, slobodnog i stvaralakog ljud-flkog duha u Kuropi od 14. do 16. st; pokret se javio u Italiji (oko i:i50. g.), odakle se nadmono rairio i zagospodario duhovima cijelog Zapada odravi se do poetka XVI. st.. glavna obiljeja ovoga doha su: odbacivan^ autuntctn, obraanje stvarnom ivotu j iakualvu, vjerovanje u vlauliti razum itd.; arhit, graevinski stol ovuga razdoblja s elementima grfko-rimtke arhitekture reneta [fr- reinelle) bot kraljiina jabuka reniforman (laL rnn genr roni* bubreg, renitormis) bot. bubreast, u obliku bubregu {lihtl renij (lat. rhenium) kem. element, sjajna i vrlo tvrda kovina, znak Re; otkriven 1925. renome (fr, rtnomrne) dobar glas. dobro ime; slava, ugled, potivanje. ?Ias ovi tost renomiran ;fr. renomme) poznat* slavan, ugledan, glasovit; rijedak; na zlu glaiu; koji uiva dobar glas, dobro posjeen H'za fsoationicei renomiratl (fr. renommer} slaviti, proslavili rcnonairnrl (fr. renoncer) odreci ae, odricati ne, odustati; u kartama: baciti drugu boju, ne odgovorili kartom iste boje renovaclja Tlal. renovatiof obnova, obnavljanje, popravljanje, mijenjanje nabolje renovatura tlat.: prav. ponovan nacrt i opis imanja

renovirati (lat. renovare; obnovili, obnavljati, popravili, osvjeiti, pomladiti. wuwrrafr mjenicu staru mjenicu zamijeniti novom, tj. produivati je renta [Ir. rente, tfll. r^ndiia, lat. rendat redovit prihod ud zemljita, kapitala lb nekih prava, a da pritom nije potrebna nikakva poduzetnika djelatnost rentabilan (lat renta bili s) koji donosi prihod, koji se juplauje. unosan rentabilnost llat. rentahilitas) donoenje prihodu, isplutivr>st, unosnost rentijer (tr. rentirn onaj koji ivi od dohotka Svog imanja ih kapitala, ui-valelj renl" rentirati M (fr. renler) isplatiti sb, isplaivati *e, donositi prihod renumeracua 1231 repertoar renameracija -lat. runumoratioi vraanje novca, doplata, doplaivanjc; por.nvne izdavanje reniincijacija Dat renuntlaUOl uhjav-ljivanje; otkaz, otkazivanje; odricanje, odustajanje od ega renuntiatio litis il., ronunenacio litis (bit.) prav. ukidanje neku^ pravnog spora renuntiatio sncceBsionis il. renun-cijacio sukcesionib (lat.) prov. odricanje, otkanvanjr nasljedstva Reo neganto, actori lucnmbnit pro-hatio it. reo negante akteri, inkum-buit probaooilat.; Ako Optuenik nijee, tuitelj moia don goti dokaze rcokfidacga ilat. reoxydflLo; kem ponovna oksidacija, ponovno spajanje s kisikom reoksidirnti (lai. re-, gei. oxys ostar, ljut) kem. ponovno Spajali a ki.-akom reokupacija [lat. reoucupatiol ponovno zauzee, ponovno zauzimanje [zemlje, podruja) reorganizacija (lat reorgailiaaLio: ponovno ureenje, preureenje, preureivanje, preustrojstvo, preustruja-vanje, npr nekog poala. voj.nke itd. reurganizator ;lat. rcorgnnisaion prc-ustrojitelj. preuredJva roorganizirati (Jat. rcorganiaare; iznova urediti, preuredili, preustrojili, preusirojavati reoskop igr. rheoF; tijek, teenje struje, skopeo gledam, promatram! fiz. pokaziva struje, ureaj koji pokazuje prisutnost elektrine struje reostat igr. rheos tijek, teenja, struja, od rhto teem, istemi pnutnvim, sta-vimj fiz. otpornik, nnprnvn kojom ae otpori poznate veliine mogu po volji uvoditi u strujni krug ili iz njega iskljuivati; a da se fltnjja pritom ne prekida, bilo radi dobivanja eljene jakosti struje, bilo radi usporeivanja poznatih otpnra g nepoznatim; ago-metar reparabilan 'lat. repurahilis* popravljiv, uspu^tavljiv: nadoknadiv reparacija datr reparalio) popravak, ponovno uspostavljanje, obnavljanje, obnova; nadoknada, plaanje ^tete; nadoknada stetf uinjene ratom, ratna odteta reparatura dat. ropnratural popravak. iiaknad;i tete reparirati Gat. reparnre) popraviti, popravljati: ponovno uspostaviti; nadoknaditi, platiti uinjenu *tetu; reuti-nrati se nknjpitl ^e, oporaviti se, ojaati reparticua (lat. repartitiot podjela, razdioba: razrez, razrezivanje repasaia iTr. repas^ago) ponovno prelaenje, pregled i dotjerivanje novih satova (u uratRtvu) repasirati Ifr repatiHerf nov sat prije uporabe ih kupovine tono pregledati i ispitati repatrijaciju (lat repatriatio) povratak u domovinu; ponovno primanje prijanjeg podaniku u poanitvo repa tri rac (lat. repatriare) osoba koja se vraa u domovinu, povratnik repatrirati dat rep-itnarcf vratiti u domovinu; ponovno primili u domovinu reper :fr. repere snalaxitc>u geodeziji: visinska toka, uoljiva Marka reperkusija Hat. nrocrcnio) Gz. odbacivanje, odbijanje [zvuka. v^eHosnih zraka i dr ); mcdr mazhijanje; ^az. ponavljanje istog tona; ponavljanje poslavljene temf u dvjmu glasovima fuge; pren, protu djelovanje, odjek reperkutirali dal repercuterei ftK, odbiti, odbijati, odudarati; protudje-Jovati na neto, odjekivati repertoar (fr repertoirel popis uloga koie je gluma^c ili pjeva prouio i koje mo2e izvoditi; popjs djela koia se prikazuju u jednom kazalitu ili e se pokazivati u odri-denom razdoblju, raspored, plan prikazivanja H predstavljanja; popi* djela koji e repertory se prikazivati Hi predstavljati u jednom, tjednu

repertorij flat repertorium) popis prilagoen za hrzo snalaenje i obavjetavanje (otuda esto naslov asopisa koji sadri preglede, krotke prikaze L priopenja o knjievnim i dr. djelima); popis stvari, registar: ureena zbirka, zbornik repete (lat. repetere natrag traiti: plinoviti) ponovi! opetf jo!; repetatur lijenika naznaka na receptima sa znaenjem da *c propisani lijek izda ponovno repetent !iat. repetens) uitelj koji ponavlja s uenicima na kolskom satu obraeno gradivo. poutavatelj; uenik koji ponavlja razred; repeti-tor repeticija (lat repetitio) ponavljanje, opetovanje; proha kazalinog djela repetirati (lat. repetere) ponoviti, ponavljati, opetovati; ponavljati razred repetirka (lat. repetere} puka u iji spremnik stane vie metaka, brzo-metka repetitio est mnter studiorum it. repeticio est mater studiorum (lat.) ponavljanje je majka uenja repetitor (lat repetitor) v. repetent repetitorij (lat. repetilorium) pouavanje koje se sastoji u saetom ponavljanju obraenog gradiva repetunde (Jat. repetundae sc. res, pecuniae) mn. prav. stvari ili novac koji se mogu traiti natrag repi gnom cija (lat. repignoratio^ prav ponovno zalaganje, ponovno davanje u zalog replanlatdja [lat. replantatio) med. ponovno usarvanje, ponovim umetanje, npr. izvaenih zuba repi a ti rati (fr. replater} ponovno premazati, poni>vo nblijepiti gipsom; prem zamazati, zabasuriti; popraviti, opravdati reporter repleeija (lat. replotio) punokrvnost; pretjerana debljina; prenatrpanost eluca; zatmdhjivanje (ene) replediratl [fr. replaider) prav. opet po* vesti spor. ponovno u sporu zastupati, ponovno braniti (pred sudom) replicato it repliksto iLalj glaz. ponovno, iznova replicirati (lat. rephcare) prav. odgovoriti, dati odgovor na govor suprotne strane; proturij uiti replika (lat. replica) 1. glaz. ponavljanje jednog niza tonova, osobito n drugom glasu replika (lat replica) 2. prav. odgovor na odgovor (ekscepciju), odgovor tuitelja na govor optuenog kojim je odgovorio na tubu; spis koji je odgovor na drugi neki spis; suprotstavljanje; ponavljanje, oponaanje, kopija nekog umjetnikog djela koju izrauje umjetnik koji |e izradio i original; replikacija replikaeijn (lat. replicatio) v. replika 2. replnmbirBti (lat. plumbum olovo) beh-nol. izdvrrjiti olovo od srebra, oistiti od olova reponibilan (lat. reponibilis) med. ko|i se mole vratiti na svoje mjesto (i-aena kost, kilava utroba ild_) repomrati [lat reponerc) poloiti, ostaviti, smjestiti u pohranu; med. kilavi dio tijela vratiti na svoje mjesto; namjestiti iaenu kost report fengl. report) izvjetaj, izvjetavanje; trg. prijenos u trgovakim knjigama reportaa [fr. reportagej 1. izvjetavanje, skupljanje i dostavljanje politikih i drugih novosti u dnevnim listovima; 2. knjievna vrsta koja neki dogaaj, temu i dr. prikazuje novinarskim stolom i nainom, tj. lako i zanimljivo reporter ifr. rapporteur) izvjestitelj 12X2 report irati 1233 repriza repurtirati (lat.. reportare, r. reporter) natrag odnijeti, vratiti; u novinarstvu: vidjeti neto na licu mjesta i o vienom izvijestiti list. donijeti izvjetaj, prepriati dogaaj: trg. unijeli u knjigU; pisati na raun repoaieija (lat. repositiof med. ponovno namjetanje iaene ili slomljene kosti; vraanje kilavog dijela utrobe u trbunu upljinu repozitar (lat. repositariusl onaj koji sreuje i uva spise repozitorij (lat. repositorium) polica s pregradama za spise ih knjige; ormar za spise ili knjige

repozitura. [lat repositura) mjesto gdje stoji repozitorij; sreivanje spisa ih knjiga u repozitorij represalija (lat. repressaiia) u meunarodnom pravu: opravdano nanoenje neke nepravde o jedne drave drugoj kao osveta za nepravdu koju je ova pnje toga nanijela onoj prvoj; osveta; vraanje uvrede uvredom, nepravde nepravdom i si. represija (lat. repressio? sprjeavanje, uguivanje, guenje, oliuzdavanje, suzbijanje represivan (fr. reprcssif) koji sprjeava, koji koi. ko|i obuzdava, koji suzbija represivne mjere zakonske i druge mjere koje dravna vlast poduzima protiv osobe ih skupina osoba koje svojim djelovanjem, radom i tenjama ugroavaju sigurnost ili opstanak drave reprezentacija (lat. represenLatio) predstavljanje, zastupanje, zamjenjivanje; gospodski izgled, dostojanstveno dranje, ponaanje koje odgovara poloaju koji netko ima; narodno predstavnitvo; port najbolji predstavnici neke portske grane koji se natjeu kao cjelina te predstavljaju jednu dravu reprezentncijsko pvnvo pravo zamjenjivanja; u nasljednom pravu: stupanje u prava umrlog pretka reprezenland [lat. repraesentaudus) onaf koga treba predstavljati (zastupati) reprezentant [lat repraesentans) predstavnik, zastupnik, zamjenik (odsutnoga); osobito: predstavnik neke pokrajine, graa ili tijela u stalekoj skuptini, narodni zastupnik; port glavni predstavnik jedne portske grane u nekoj dravi (reprezentativan) repre-wntativac (lat. repraesentntivus) port, najbolji predstavnik nekog porta u dravi, osobito: igra koji igra u dravnoj reprezentaciji reprezentativan (lat representativus) koji pred stavlja, zamjenjuje, zastupa; koji shii za reprezentaciju reprezentativna monarhija ustavna monarhija reprezentativni sustav ustavni sustav, tj. sustav po kojem je narodu dana mogunost da preko svojih izabranih predstavnika (izaslanika) u narodnoj skuptini sudjeluje u upravljanju dravom, osobito u donoenju zakona reprezentativni ustav v. reprezentativni sustav reprezentirati (lat. repraesentare predstavljati, predstaviti, izraziti) zastupati ih predstavljati nekoga odsutnog; znaiti, oznaavati, predstavljati sohom (npr. gospodstvo, vlast, silu); dostojanstveno se drati, predstavljati dostojno svoj poloaj reprint (.engl.) ponovno otisnuta stara, ve tiskana knjiga reprizu (fr. reprisc) ponovno uzimanje, vraanje prije uzetog; ponavljanje, ponovno prikazivanje kazalinog djela, priredbe; prva predstava nakon premijere; glaz. ponavljanje glavnog dijela neke izvedbe; znak ?a ponav1234 republika ljanje; u cirkusu: stanka zbog izmo-renosti artista koju obino ispunja-vaju klaunovi svojim alama reprobacija {lat. reprobatiok teci. odbacivanje, prokletstvo, vjeno prokletstvo; u koti: popravni ispit, popravak; prav. protudokaz reprodocciit (lat. reproducens} onaj koji ponovno proizvodi, koji ponovno stvara; prav. podnositelj protudoka-za reproducirati (lat. rep rod uc ere) ponovno proizvesti, ponovno proizvoditi, ponovno stvarati, ponovno stvoriti; ponovno izvesti, ptaiovno izvoditi, ponovno prikazivati, ponovno prikazati; pretiskati; umnoiti, umnoavati, prav. navesti proturazloge, protudokaze. navesti svjedoke koji e dokazati suprotno; psih. doivljeni sadraj ponovno oiviti u svijesti, ponovno usvijestiti; reproducirati se ponovno se pokazati, ponovno se pojaviti, pojavljivati se ponovno; reproducirati reprodukcija (lati roprouetio) u ekonomiji; obnavljanje proizvodnje: moe biti: a) jednostavna reprodukcija ako se obnavlja proizvodnja u istom omjeru; h)proSirena rcprtidukcija ako je proizvodnja u sljedeem razdoblju na vioj razini, vea po opsegu nego u prethodnom; karakteristina za kapitalizam, a jo u veoj mjeri za komunizam; c* smanjena reprodukcija ako se obnavljanje pn>-izvodnje vri u manjim razmjerima; ohino posljedica elementarnih nepogoda, rabrrva, epidemija it.; stvar izraena putem umnoavanja (za razliku od originala); psih. ponovno oivljavanje u. svijesti prije doivljenog sadraja; bini. popunjavanje ili nadoknada unitenih ih oteenih dijelova na

ivotinjskim tijelima, npr. naknadno rastenjc repa kod gutera; popunjavanje ili nadoknada tvari izluonih iz organskih tijela reprodukcijska metoda nain (ih: postupak) pri umnoavanju (slika, knjiga itd.) reprodukcijska sposobnost biol. v. reprod u kti vn ost reprodukcijski organi bnt spolni organi pomou kojih se rasplouju organska bia Ua razliku od nespohiili organa, pomou kojih se takoer vr-H rasploivanje, npr. truske) reproduktivan (lat. reproduetivus) koji ponovno proizvodi, koji ponovno stva ra; reproduktivne umjetnosti ili vjetine one koje ponovno proizvode neto Eo ve postoji (gluma, pjevanje, glazba) reproduktivnost (lat. reproduefavitas) mo ponovnog proizvoenja i uspostavljanja; biol. sposobnost nadoknaivanja osakaenih ili potpuno unitenih dijelova tijela kod biljki i ivotinja, osobito kod crva i amfibija (vodozemaca) reproduktor tlat. re- ponovno, produ-cere proizvoditi) naprava koja pojaava i ponovno proizvodi govor ili glazbu primljenu radio prijamnikom ih prenesenu telefonskim putem; zvumk reprotestirati (lat reprotestnre) prav. odgovorili na protest ih prigovor, odbiti prigovor i pioglasiti ga nevaljanim ili neopravdanim reprozelit (lat. re- opet, ponovno, gr. proselvtos) onaj koji se ponovno vratio prijanjoj vjeri ili zajednici reptil (lat. repere gmaziti) zool. gmaz; pren. ulizica, plaenik reptilije (lat. repere gmaziti. reptiha) zool. gmazovi, kraljcnjaci koji diu pluima, kreu se nogama (koje su u nekih vrsta posve iezle, npr. kod zmijaj, razmnoavaju se najee jajima: guteri, zmije, krokodili i kornjae republika (lat. res publika drava, fr. republique' u antikom smislu: dr republikanac 1235 resecirati ava, osobito drava s priznatim narodnim pravima; u novije doba: dravno ureenje u kojem dravno vlast pripada narodu Cnarodni suverenitet^ bilo cijelom narodu (demokratska republika), bilo najuglednijem staleu, kao u antiko doba (aristokratska republika); u "demokratskoj republici1' vlast moe biti u rukama samog naroda (neposredni; deniokracija). ih u rukama od naroda izabranih predstavnika {reprezentativna demokracija) republikanac (fr. rpublicain) graanin republike; pristaa republikanskog oblika vladavine; lan stranke koja tei uvoenju republikanskog oblika drave; Eupr. monarhist ropublikanizam (fr. rpublique) privrenost republikom obliku dravnog ureenja republtkanizirnti (frr repubhcaniserj uiniti republikom, pretvoriti u republiku; za dojiti repuhlikanskrm duhom, uiniti pristaom republike repudij (lat. repudium) v. repuijacija repuijacija (lat repudiatio) odbijanje s preziranjem, odbacivanje; prav. razvod braka; izjava jedne od sjever-noomcrikih saveznih drava da ne pristaje platiti u punom iznosu dravne dugove i interese na njih repudium necessarium it. repudiium necesarijum (lat! pravno utemeljen, opravdan razvod liruka repudium voluntarium it. repudijum voluntarijum (lat.) svojevoljan razvod braka repulzija (lat ropulsio} odbijanje, odbacivanje, nepovoljan odgovor ^na molbu) repulzlvan (lat. repuslivus) koji odbija, odhojan: repulzivna sila fiz. odbojna sila (supr. atraktiuna pila privlana sila) repulzaran (lat. repulsorius) v. repul-Bivaft repunca (lat. re-, tal. pun zone) peat koji se utiskuje na robu izraenu od plemenitih kovina [zlata, srebra, platine) kao znak da je istoa ispravna ropuncirati (lat. re-, tal. punzono) na predmete od plemenito kovine (zlata, srebra, platine...), kao potvrdu da su iste, udariti (utisnuti) osim obinog peata (punce], jo jedan (re-puncu) repurgirati (lat. repurgare) med. ponovno oistiti, ponovno proistiti reputacija (lat. reputatio) ime, glas, osobito: dobar glas koji neki ovjek uiva, ugled res {lat) stvar, predmet, stanje, poloaj, odnos, okolnost; posao, poduzee; oe-vidnoEt, stvarnost istina; imanje, dobro, posjed; gradivo, grada, sadraj; pravna "tvar; zajednica, drava

res communis it res komunis (bit.) opa stvar, ope dobro res controversa it res kontroverza [lat.) sporna stvar res meti it. res fakti (lat) istinsko stanje stvari, injenica res integra ilati) prav. stvar neokrnjena, stvar u cijelosti res judioaia it. res judikata (lat) prav. pravovaljana odluka, stvar o kojoj je donesena zakonska presuda res naturales (lat.) mn. prirodne stvari res publica it res publika (lat) opa stvar, ope dobro; drava, zajednica; usp. republika rescindirati (lat. re-scindere) prav. raskinuti, proglasiti nevaljanim, ponititi, npr. oporuku reseisibilitet (lat. rescissibi litas) prav. ponitivost mugunost ponitenja pravnog akta rescisija (lat. rescissio) prav. ponitenje, ponitenje oporuke resecirati (lat. re-secare) med. izrezi-\ali, vriti resekciju resekcija 1236 respectus parentelae resekcija flat. resecLiol med. izrezi-vanjc, vaenje (npr. kostiju, zglobova, ivaca) resenmcijc (lat- reserantia) mu. med sredstva (ili: lijekovi) za otvaranje reaervatin honoris cit, rezervaoio honoris [lat.) prav. izuzimanjc asti, po kojem izreena kazna ne liava osuenog asti i asnih prava rcservatio mentalis it. rezEirvacio mentalis Gat.) preutna ograda, lukava, podmukla ograda, npr pri polaganju prisege kad netko, u mislima, svojim rijeima daje drukije znaenje i tumaenje nego to ga one samo po sebi imaju residencfja (lat. rcsidcntiaj kem. ostatak, talog koji ostaje u posudi za destilaciju reeiduum llat.l usEatak; kemr talog resignacij dat. resignalio) prav. otvaranje oporuke; odricanje, odustajanje, ustupljenje, ustup; ostavka na zvanje; takoer: = rezignacija rcRignirati (latr resignare) odreci se, odustati od; ustupiti. ustupati, ostaviti zvanje, dati ostavku, zahvaliti se na poloaju; prav, otpeatiti, ras-peatiti; otvoriti, npr. oporuku; pren. = rezignirali resina (lat) smola resbiat {lat resina smola, resinalumj kem, smolina sol resinejiii (lat resina smolal kem smolino ulje resbiifikacija (lat. resinifkatioJ pretvaranje u smolu, usmoljavanje resinirati 11 at. resina smola, resinarel nasmoliti, maaati smolom, premazati smolom; komad smole pustiti u vino resinozan (lat. resinusus) smolast; smolni Re Bis tance it. rezistana (fr.) I. skupina konzervativnih francuskih stranaka u 19 st.: 2. francuski pokret otpora u Drugom svjetskom ratu Rcsistcnza it. rezistenca (tal.) talijanski pokret otpora protiv njemake okupacije u Drugom svjetskom ratu resiver (engi. receiver] kem.. nz- v, re-cipijcnt; u tenisu: igra koji se brani (usp. server) reskomtrirnti (tal. rescontrare) tig. v. riskontrirati reskont.ro (tal, rescontro) trg. v. ris-kontro reskripcija (lat, rescriptiol zapovijed, naredba: trg. pisani nalog za podizanje ili isplatu novca reskri.pt (lat. rescriptum) pisani odgo-vor vladara ili nekog visokog tijela podreenim tijelima i ustanovama na pitanja, molbe i si.; u rimskom pravu: carska naredba resolucija (latr resolutio) rastvaranje; poputanje, labavljenje, labavost, umrtvljenost; usp. rezolucija resoLutJu domini cit. resolucio domini Gat.) prav. ukidanje, ponitenje prava vlasnitva resolutioTiervorum it. resolucio ner-vorum Gat.) med- uzetost ivaca rcsolutivan Gat. resolutrvus) otapajui, kopi otapa resnlvcncijc Gat- resolvenlia) mn. med. sredstva za razluivanje, za otapanje resor <fr re?sort) djelokrug, mjerodavnost; podruje djelatnosti; resorni ministar ministar kojem je povjereno neko ministarstvo (npr. prosvjeta, financije, vojska i dr,), za razliku od ministra bez portfelja resorbeneije 'lat. resorhentia) mnr med- sredstva, lijekovi koji ponuvno upijaju

resorbirati [lat. resorbere) ponovno upiti, ponovno upijali, ponovno usisati, ponovno usisavati resorpcija (lat- resorptio) ponovno upijanje, usisavanje, npr. neke tekuine u kredu ili u tijelo respeetus parentelae it. respektus parentolc dat) prav. zakonski odnos respekt 1237 prema brai i sestrama ili prema neposrednim roacima roditelja, potovanje roditelja respekt (lat. respeetus) obzir; potovanje, poslunost iz potovanja respektabilan (lat. respectabilis) koji zasluuje potovanje, dostojan potovanja, ugledan respektirati (lat. respeetare, fr, respec-ter) imati obzira, potovati, uvaavati; tedjeti, potedjeti: trg. primiti na sebe mjenicu i isplatiti respektive lat. respeetivef pril. s obzirom, odnosno, prema prilikama respektivni (lat. respeetivus) odnosni, dotini, uzajamni, obostrani respektni dani trg, dam poeka, rok koji se odobrava kao poek za plaanje mjenice nakon dana isteka roka; diskrecijski dani respicijent (lat, reEpiciens) izvjestileli, izvjesta; nadglednik respirabilau [lat respirabihs) pogodan za diranje, mogu ?a disanje, za udisanje respirabilitct GaL respirabilitas) roo-gunost disanja respiracija (lat. respiratio) disanje, udisanje; oporavljanje, odmor: isparava-nje (vodo) rcspiracijskl aparat organi za disanje; sprava koja dovodi ist zrak u radionice s neistim zrakom, instrument za ispitiv^mje ivotinjskog disanja respiracijski organi org^ini za disanje [plua, dupnik, krge) respirator (bit. respirator) pomaga disanja; sprava za omoguivanje disanja; sprava koja se slavlja na usta i nos i koja sprjeava neposredno prodiranje suvie hladnog ili tetnog zraka u pluta respirirati Gatr rcspirarek disati, udisati respiro Gaf: dah: trg. strphenje. produen rok, odlaganje plaanja respondencija (lat. respondentia) trg. osiguranje za zajam na robu koja se izvozi morem respnndent Gatr respondens) na sveuilitima: branitelj disertacije respondirati (lat. responderc) odgovarati, odgovoriti, dati odgovor, davati odgovor; slagati se, podudarati se, biti nalik na; odgovarati {dui-nosti); biti dorastao, moi se mjeriti s responzivan (lat. responsivusjkoji daje odgovor. k<yi odgovara na to responzum (lat. responsum) pisani odgovor, miljenje o emu izloeno u pismu, svaki pisani odgovor neke ustanove, neke ustanove na pitanje privatnih osoba; resptmsum juri it, responzum juri {latj pravno miljenje, npr. nekog pravnog tijela ili pravnog fakulteta o nekom zamrenom i spornom pravnom pitanju rest (fr. reste. lat. restare ostati) ostatak, ono to prenstaje: zaostatak duga, zaostali dug; mat. ostatak koji se odbije pri oduzimanju, razlika restant [lat. restans) onaj koji je u zaostatku, dunik; zaostali dug, zaostalo potraivanje; preostala roba, neprodana roba rstati (njem. rbsten) prili na masti, na ulju, npr. meso, krumpir itd. restauracija (fr. restaurant) mjesto za okrjcpljenje (gostionica, pivnica i si,) restauracija (lat. restauratio) ponovnu uspostavljanje, obnovi; popravak, npr. umjetnikih djela, spomenika i si.; vraanje na prijestolje revolucijom ili uzurpacijom svrgnute dinastije, vraanje prevratom ukinutog oblika vladavine u nekoj zemlji; gostionica, restoran restaurancije Gat. restaurantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje restaurator (fr. restauratenr) obnav-ljs, popravlja; onaj koji popravlja oteene umjetnike predmete restaurator flat) umjetnik koji je strunjak za obnavljanje i popravljanje oteenih starinskih graevina, kipova ili slika restaurirati flat, restaurare) uspostaviti, uspostavljati, ponovno podignuti: obnoviti, obnavljati, popraviti; osvjeiti, krijepiti, nknjepiti; vratiti na. prijestolje, opet dovesti na vlast restela (tal.) leaj 5 prorijeenim daskama (obino u zatvorima} restitucija (tat, restitutio) uspostavljanje, vraanje u prijanje stanje, obnova; nadoknada, popuna, vraanje

reatitoirati Gat. restituerel uspostaviti, uspostavljati, vratiti u prijanje stanje; nadoknaditi, vratiti; popraviti restitutio in integrum it. restitucio in integrum (hit) vraanje u prijanje stanje (posjed i si.); med. potpuno ozdravljenie restitutio natnralium it, restitucio nalurahjum (lat.) ozakonjenje izvanbrane djece restl (fr. reste, njem. Resttein ostatak' ostatak, osobito neke tkanine i si. resto llat. restare oslabi ostatak u kartama, osobito u "ajneu"; ostajanje na domvenim kartama restrikcija Gat- restnetio) smanjenje, ogranienje; log. ograniavanje pojma restriktivan (lat. restrictivus) koji ogranak va, ograniavaj ui restringirati (Iatr restrignerej smanjiti, ograniiti, ograniavati, suziti resnmcija Gat. resumptio) v. rezime reHumiratj (lat. resumere) v. rezimirati resnmtiv (lat. resumptivum; med. lijek za jaanje, okrepljujue srodstvo, sredstvo za okrjepljenje resumtivan (lat. reaumptivus) med. koji jaa, koji slui za jaanje, okrjeplf Lij Ui resupinacija vlat. resupinarc, resuupi-natioj botr okrenutost cvjetne stapke nanie resurekcija (lat. rosurrcctio) ustajanje od mrtvih, uskrsnue; umj. slika koja prikazuje Kristovo uskrsnue resurs {fr. ressource) pomono sredstvo, izvor pomoi; izvor [privrede' iz kojega se dobavljaju sirovine; mjesto za razonodu; ue drutvo resuseitacija (lat. resuEcitatio) ponovno pokretanje, obnavljanje (npr. spora' resuscitirati (lat. re-suscitare) opet probuditi. ponovno razbuktati; prav. obnoviti rparnicu, spori re (njem rosch) hrskavo ispeen, dobro peen resedija (tur.-ar. resiije) kub. vrsta slatkog jebi rema (tur. rejme) 1. ular. povodac; 2. vrsta rnrenstog veza remeta (tur.j predmet od koralja f najee narukvica) reso (fr. rechaud) grijalica, napravo za kuhanje (na elektrinu struju ili plin) ret (ujem. Arrest) zatvor rctahl (fr. retnble) okomiti dio katolikog oltara s kipovima, slikama i si.; zaelje rtvenika retablirati (frr retablir) ponovno urediti, vratiti u prijanje stanje, obnoviti retake it. riteik (engl.) u filmskom jeziku ponovno snimanje istoga kadra retardacija Gat. relardatioj otezanje, oklijevanje: usporavanje, usporenje, zaostajanje retardirati (lat. retardare) usporavati, usporiti, izostajati, zakaenjavati, ii sporo (sat) retencija (lat. retentio) zadravanje, uskraivanje. odbijanje za sebe, npr. od neke svote; med. zadravanje, zaustavi!anje, zastoj; psih. sposobnost zadravanja doivljaja nakon prestanka njegovog vanjskog povoda, tako da on, pri kasnijem slinom doivljaju, neprimjetno ponovno iskrsne u svijesti ji - - retencijsko pravo pravo zadravanja stvari do konane isplate duga retentio alvi it. retencio alvi (lat.) med. zadravanje u crijevima, zatvor retentio mensiurn it- rntcnrio menzijum (lat.) med. izostanak menstruacije retentio placcniae it. retencio placente (lat.) med. zaostajanje posteljice nakon poroda retentio nrinae itr retencio urine (lat.) medr zadravanje mokrae, nemo-krenje retenuto glaz. v. ritenuto relerirati ;fr, retirer) v. i-ctinruti reticencija (lat. reticentia) preuivanje, prelaenje utke preko ega; retr prekid u tijeku reenice, apo-ziopeza retikuKum) (lat. reticulum) med. mrenica retlna (lat, retma) anat. mrenica (oka), unuiamja ovojniea one jabuice retlnirati (tat. retinere) zadrati, zadravati; zadrati za sebe. uskratiti; uvati, sauvati u pohrani; unajmiti, naruiti, npr. automobil i si.; reti-im(n> uruanjc voj. utvreno mjeEto kuje se nalazi samostalno u nekoj tvravi retinitis (lat retina) med. upala mrenice (oka); usp. retina retinitis pigmentosa it retinitis pig-mentoza (lat) med. nagomilavanje crne tvari u mrenici koje dovodi do sljepila retinitis septicu it. retinitis septika (lat.) med. upala mrenice (oka) zbog trovanja krvi retinoid (grr rhetine smola, eidos oblik) farm. bjek sa sloenom smolastom osnovom

retinol !gr. rhetine smola, laf. ohrum u|je)l'arm. lijek s jednostavnom smolastom osnovom retipedi (lat. retipedes) mu. zooh ptice s mreastom koicom na nogama retiracija (lat retiraliof tisk. tiskanje druge strane arka retirirati (fr. retirer) povui, povlaiti; povui se, povlaiti se, udaljiti se, ukloniti se. sklonili a, pobjei; povuci se, povlaiti se, smiriti se, povui se u miran ivot retor (gr. rhetorl govornik retoriki (gr. rhetorikos) govorniki: krasnorjeiv retorika (gr. rbetorike) vjetina lijepog govorenja i tehnika govurnistva uope; dio stilistike koji se bavi nevezanim govorom u rijei i pismu retorisam tgr. rhetor govornik) nain govornikog izraavanja i izlaganja; u prijezirnom smislu: prenemaganje u govoru, slal^rjeavnst, razmetanje rijeima rekn-ski (gr. rhetorikos) govorniki retorta (lat.) kem, metalna, porculanska ili staklena posua sa svinutim grlom, slui pri destilaciji kao posuda ?a zagrijavanje re torzija (lat. retorsio) odvraanje istim razlozima, uzvraanje nanesenih uvreda uvredama, vraanje istom mjerom, uporaba istih mjera prema kome retorzijske carine poveane uvozne carine kojima se optereuju strani proizvodi, kao sredstvo u horiri protiv inozemne carinske politike ili drugih trgovi nsko-politikih mjera retorzijsko pravo pravo osvete (odgovaranja istim mjerama), usp. re-torrija retractatio juramenti it. relraktacio juramenti (lat.) prav. pobijanje vanosti prisege zato to je bila lana retrahent (lat. retrahens) posjednik preeg prava, osobito prava prekupa retrahirati !latr retrahere) v. retrak-rirnti retrakcija (lat. retractio) povlaenje, uv baen je: med grenie, stezanje. retrait 124 relur skupljanje ivaca: smeuravanje oiljaka retrakt (lat. retractioi) prav. stupanje u prava prc kopca; prekup retraktacija (lat. retractatio) vraanje, opozivanje, povlaenje dane rij oi retrnktiraii (latr retractare) povui, opovrgnuli, opozvati danu rije; ispostaviti povratno mjenicu retraktno pravo (lat. jus retraetus) pravo prekopa retrasiratL (fr. retracer) ponovno urlati, ponovno nacrtati; ponovno izloiti, ponovno prikazati retrata (tal. relralla) Irg. v. ntrnta retribucija Gat. retributio) plaanje po zasluzi, naknada, nagrada retro- (lat) predmetak u sloenicama sa znaenjem: natrag, nazad, opet. naprotiv; i retro (lat) kao na prednjoj strani listu retroakcija (lat. retroaciio) povratno djelovanje, povratna sila retroaktivan (lat retroactivus) koji djeluje unatrag: s povratnim djelovanjem, s povratnom silom; retroaktivan, zakon zakon koji ini kanjivim, ili njemu podlonim, djelo izvreno prije svr>ga stupanja na snagu retroaktivnost (lat. retroactivitas) povratno djelovanje, povratna sila retro auri kularan Hat. retroauricu-laris) anat koji se nalazi iza donjeg mekog kraja usne iknljko retrobnlbaran (lat. retrobulbaris) anat. koji se nalazi u onoj upljini iza one jabuice rctrodatiratL Gal. retro-dare' na Fpis iL' pismo slavuj raniji datum, a ne onaj kada je pisano retrofaringealan (lat. retropharynge-alis) anat. koji se nalazi iza drijela retrofloksija (lat. retrofleKio) med. presa vijenost maternice unazad retro gnati ju 'Aut retro nazad, unazad, gr. gnalhos eljusti anat. prevelika zabaeno st gornje eljusti retrogradadja Gat. relrogradatin) uzmak, uzmicanje, kretanje unazad; voj. vraanje na nii in; astr. prividno kretanje planeta unazad, ti- s istoka na zapad retrogradan flat. retrogradus) koji ide unazad, unazadan; nazadan, zaostao retrogradUrati (luL retrogradj ii unazad, kretati se kao rak, uzmicati; pren. nazadovati retrogradivan Gatr retrogiadivus.k v. reLrugradan retrogrado Gal.) glaz. sve sporije i sporije

rctronaialan ;iatr retronasalis.k anat. koji se nalazi iza nosa, koji pripada dijelu drijela koji se nalazi iza nosa retroperitonealan 'Jat. Tctropcritoneahsl anat. koji se nalazi iza potrliunice retrorsum versus it. retrorziun ver-zus Gat.) okrenut natrag retrospekcija (lat. retrospetlio) gledanje unazad, osvrt, podsjeanje retrospektivan (lat. retrospeelivu!-) koji gleda unazad, koji se osvre, koji se podsjea, podsjetili retrosternalan (lat retrosternalis) anat. koji se nalazi i&a prsne kosti retrovakciDacija (lat. retrovaccinario) med. obnavljanje tvari za eiiepljeuje ponovnim cijepljenjem djece retroversio nteri it. retrover7io utori (iatj med. okrenutost maternice retro verzija (laL rttroversio' okrenutost natrag, okrenutost retur [fr. retour) vraanje s puta, povratak; trg. roba vraena zbog neispravnosti; roba koja se vraa zbog toga to se ne moe prodati; roba koja se prima kao protuvrijednost, za robu prodanu u inozemstvu; na pismima i drr post. poiljkama: retur! = natrag, ne prima se!; retur-pisma pismo koje se potom vraa poiljatelju; reiar-raun povratni raun (u mjeninom pravu), retur karta povratna kaira retu 1241 refus (fr. retouche) preradba, popravljanje, dotjerivanje; popravi janje slike tuem; popravljeno ili preraeno mjesto na slici refuser (fr. retoucheur) preraiva, popravlja, osobito fotografija retnsirati (fr. retoucher preraditi, preraivati, dotjerati, dotjerivali, popraviti (kemijskim i inehanikim metodama i sredstvima); popraviti sb-ku, osvjeiti sliku: na fotografskim snimkama Hi kopijama: svijetlo toke ib druge nedostatke ponovno premazati tuem; glaz. ukrasiti kolora-turama reuma (gr. rheo lecem, rbeuma) med, v. reumatizam reumartritia (gr. rhcumn tok, teenje, struja, arthron zglob' med. reoma-tina upala zgloba reumataJgija [grc. rbeuma tok, teenje, struja, atgos hol) med v. reumatizam reumatian (gr. rheo lecem, rheuma tok, teenje, struja) koji boluje ili potjee od reumatizma reumatizam (gr. rheo teem, rheuma tok, teenje, struja) med. opi naziv za razne, nestalne i bolom praene bolesti miia, zglobova, ivaca, ila i krvnog tkiva kod kojibje zajedniko to sto nastaju zbog hladnoe i vlage, i to se hladnoom pogoravaju, a toplinom ublauju reumatopira (gr rheuma tok, teenje, struja, pyr vatra) med. reumatina groznica rcunija (bit. reunio) sjedinjenje, ujedinjenje; pomirenje, izmirenje; drutvo, udruga; skup, zbor, sastanak; medr zatvaranje, zarascivanjc. zalijeenje rane reuB (lat,) prav. optueni, optuenik Eenter it. rojter (engl.) engleska novinska agencija, utemeljena 1649. revakcinacija (lat. revaceinatio) med. ponovno cijepljenje protiv boginja revakcinirati (lat. revaceinare) med. ponovno cijepiti protiv boginja revalidacija (lat validus zdrav, krje-pak, snaan, revalidatio) prav. ponovno osnaenje, ponovno proglaavanje valjanim, npr. zakona revalidirati [lat- revalidarel prav. osnaiti, ponovno proglasiti valjanim revatirati (lat. revalere) trg. ponovno se oporavili od nekog izdatka ili pladanj a za drugog, nadoknaditi svoju tetu, materijalno ozdraviti revalorizacija (lat revalonsatio) vraanje prijanje vrijednosti nekom novcu ili robi koja je bila pala revalvacija dat. re-valvatiol bauk. popravljanje vrijednosti neke vrste novca; suprr devalvacija revandikacija (fr revandication) prav. v. rovidik arija revan (fr. revanehe) uzvraanje, uzvrat, vraanje (u dobrom ili loem smislu); vraanje milo za drago, osveta; uzdarje; u kartanju: druga igra na koju igra koji je izgubio poziva svog suigraa da bi nadoknadio prijanji gubitak; port, druga utakmica, na kojnj pobijeeni imaju priliku uzvratiti za poraz na prvoj: politika revanizme tenja neke drave da uovim ratom vrati podruje koje jc izgubila nakon poraza u prethodnom ratu

revanirat! (fr. revaneher) osvetiti; revanirat se osvetili se. vratiti mifo za drago, dobiti zadovoljtinu; uzvratiti dar, odujti se revejon (fr. rveillon) objed usred noi (nakon plesa ili zabave, uoi Boia i si.); kod slikara: jai potez kistom ime se nekim predmetima daje vie svjetlosti i izraaj nos ti; ivlje obojeno, izrazitije mjesto na slici revelin (fr. ravelin) voj. vanjski dio" utvrde u obliku polumjeseca revelin (tal. rivelinn) utvrda u obliku polumjeseca rever 1242 re virman rever (fr. revers, Int. rcversus vraenT okrenut) i-tranja sirana, nalije, poleina, strana kovanog novca na kojoj je grb ili simbol a oznakom vrijednosti (supr. avcrsj; suvratak na odi-jelu (rukavima i ovratniku); voj. strana bedema ili rova koja je zaklonjena od nepriiateljske vatre revevans Ifr rvrence) v. reverencija reverber (fr. rverbre) lirtieno zrcalo koje se stavlja iza plamena radi jaeg bacanja svjetlosti ili toplino u nekom smjeru, odbija svjetlosti reverberacija (lat. reverbcratioj odbi-janje svjetlosti ih lopline, odbljesak reverencija (lat. reverentta) potovanje; dubok naklon, klanjanje rvrend (lat reverendus) prea s ni, veleasni (titula kat. i engi. svee-nika reverenda dat..} duga crna gornja balona (mantija) katolikih i evange-likih, sveenika; talar, sutana reverendissimus (lat) vtsokoprecasm, veleasni reverendus Gat.) potovanu asni, pre-asni (osobito kao titula katolikih sveenika) reverentan (!at rvrons) pun potovanja, smjeran revera (lat. revertere okrenuti, vratili, reversus) pisana potvrda prijama, priznanica na stvar uzetu na posudbu (npr. knjigu i dr.); nalije, dru" ga strana novca; usp. rever reverzibilan. (Jat. reversibilis' povratan, koji se moe povratiti; koji se moe prevrtati, okretati (suknoV, uz. povratan (supr. ireverzibilan); budui i da u prirodi ne postoji nijedno zbivanje 'nijedan proces) koje nije po-- vezano a trenjem ih provoenjem topline, onda su sva zbivanja u prirodi zapravo ireverzibilna, a reverzibilna zbivanja su samo idealan granini sluaj; tijek svakog zbivanja u prrrodi utmjeren ie tako da se zbroj entropija svili tijela koja sudjeluju u zbivanju poveava, kod reverzibilnog zbivanja, graninog sluaja, ovaj zbroj ostaje nepromijenjen reverzibilitetdat reversi bi btas) prav., fz. povratnost (supr. ireverzibilnost, preverzibihtet) revei-zija (lat. reversio okretanje; vraanje) prav. povrat ustupljenog dobra gospodaru; ret ponavljanje rijei u obrnutom ili razliitom znaenju reverzij&ko njihalo fiz. njihalo prilagoeno da so moe objesiti izmjenino i o svoju obinu toku vjean ja i 0 svoju tofku oscilacije, a da se ne promijeni vrijeme oscilacija revient (lat revidens) prav. onaj koji se slui pravnim sredstvom revizije revidirati (lat revidere) pregledati, izvriti pregled, ispitati revija (fr. revne. eng. tcvcw) 1. knjiev-no-umjetniki asopis s knjievnim, znanstvenim, kulturnim i politikim pregledom; 2. kazalino djelo sastavljeno od niza odvojenih scena, epizoda i toaka s aktualnim sadrajem, s glazbom i plesom (baletom); 3. virj. smotra trupa; 4. prikazivanje najnovije mode, modne revije rcA-indieirati (lat. revindicare) polagati pravo na neto, zahtijevati povrat izgubljenog ih otetog vlasnitva revindikncija [hit. revindicalio) prav. zahtjev za povratom vlasnitva, tu-ha vlasnikaneposjednika protiv ne-vlasnika-posjedni ka revir (njem. Revier, lat. ripa obala, fr. rivire rgeka, rive obala) kraj. predio, podruje, okrug (npr. aglietti revir predio hngat ugljenom) re virman (fr. revirement) pom. okretanje broda: trg. obraun izmeu vie dunika i vjerovnika pntom prijenosa 1 obrauna; bauk. uporaba viaka u jednoj stavki prorauna na druge proraunom nepredviene ili neodobrene izdatke rcviviscencija

reviviscencija (lat roviviscentia) zool. ponovno oivljcnje. ponovno oivljavanje, npr. kolniaka i dr. revizija Gat. revisio ponovno vienje, ponovno gledanje} pregled; prav. obnova spora (procesa); pregled i mijenjanje zakona, ugovora, ustavnih odredaba i si.: tisk. posljednji pregled sloga prije ulaska u tiskarski stroj, posljednja korektura revizionist Gal. revisio ponovno gledanje) pristaa izmjene ustava; pristaa revizionizma u socijaldemokratskom pokretu: pobornik mijenjanja odredaba Versajskog ugovora o miru iv. revizionizam 3.) revizionizam (lat revisio ponovno gledanje) 1. pokret za mijenjanje ustava: 2. smjer u socijaldemokratskom pokretu koji bi htio dovesti u sklad _Vlaryovo nauavanje sa stvarnim prilikama i potrebama povijesnog razvoja; 3. zahtjev za promjenom odredbe Versajskog ugovora o miru i.u razdoblju izmeu Prvog i llrugog svjetskog rata) revizor (lat revisor) ispitiva, pregledavao; tisk. prcgleava revizije 'posljednje korekture) revocirati [lat. revocare) pozvati natrag, opozvati; oporeci, oporkati povuci, npr. danu rije revokacija (lat revocatio) opozivanje, poricanje; oduzimanje poloaja Hi slube; otkazivanje, otkaz revolt (fr. revolte) buna, pohuna, ustanak; bunjenje. jaka ljutnja protiv koga ili ega revoltirati (fr. revolter) buniti, pobuniti, izazvati pobunu; uzbuniti, izazvati ljutnju; revolUroti se pobuniti se, buniti se, ustati protiv koga ili ega, ljutiti se revohicija (lat. revolutio) 1. prevrat, preokret, naglo i nasilno mijenjanje postojeeg drutvenog poretka koje revotirati vrse dotle priguivane klase, npr. huroaske ili graanske revolucije <16IH st.J dovele su o novog poretka u drutvu (npr. Francuska revolucija); '2. astr. gibanje ili optjecanje manjeg nebeskog Lijela oko veeg, npr. Zemlje oko Sunca, optjecaj, optjecanje, vrijeme optjecanja; 3. potpuna izmjena ili preobrazba ega. npr. ivotinjskog organizma. Zemhine kore (zbog velikih poplava, potresa i si.); 4. okretanje revolucionar (fr. rvolutionnaire) prevratnik, sudionik u revoluciju onaj ije je shvaanje da se napredak u drutvu zbiva putem revolucije revolucionaran (fr. rvolutionnaire) prevratniki, koji potjee iz revoluciji;, koji je utemeljen na revoluciji volnei o naru i tribunal [fr. Tribunal rvolutionnaire) izvanredni prijeki sud za vrijeme I^rancuske revolucije, utemeljen 10. oujka 1793. u Parizu radi suenja svim protivnicima revolucije; ukinut 23. svibnja 1795. revolucionirati (fr. rvolutionner) pobuniti, podignuti bunu. izazvati prevrat; uzbuditi, uzrujati, uzrujavati; promijeniti iz temelja revolver (engi. to revolve okretati, revolver) kratko runo vatreno oruje (pitoh\> s rotacijskim bubnjem koji slui kao spremnik i dobavlja streljiva revolving-bred it (engi. revolve okretati, fr credit dug'bank vrsti zajma koji traje odreeno vrijeme, ah se u tom roku stalno obnavlja oko prvotne visine ime korisnik zajma vrati u roku vjerovniku bilo ukupan iznos bilo samo jedan io odobrenog zajma; najee se javlja u meunarodnom kreditnom prometn revotirati (lat. votum rezultat glasovanja) ponovno glasovati; promijeniti neku odluku ponovnim glasovanjem , _-. 1" , i.-L j,, 1243 reralzjja 1244 reaoJbjacija revni zija (laL revulsio odvoenje] med. jaku kretanje tjelesnih sokova; odvoenje i rasporeivanje sokova po tijelu; hjeenje: izazivanjem navale krvi daleko od bolesnog organa da bi se sprijeila navala krvi na bolesni organ (vrjj se putanjem km) reza (tur. rezo) zasun, zatvara, kraun; zavornica, pruevormea;jeziac ubra-vi koji o pumie kljuem; arka na vratima i prozorima rezafja [tur. razakv) suho groe, groice, cvebe, rozine reulet itur.< stid, tiam, bruka, blamaa, skandal; srameljivost; ponienje rezoda i lat. Keseda lulear bot. vrsta rni-ri*fit- biljko krasnice: katanac rezedu JuL reaedare ublaavati, rose-da.i bot katanac. puznala biljka ugodna mirisa, podrijetlom iz Kgipta rezerva (ft\ reservej zadrano pravo, ograda; zaliha, priuva, ono stoje ostavljeno ili fltn ae uva za sluaj potrebe; vpj. vojnici koji su odsludi redoviti vojni ruk i ko|i se pozivaju ponovno u vojsku Famo u sluaju rata; vojsku kuja nije u prvom borbenom redu, nego na

raspolaganju vrhovnom {xtmteka rezervu) ih nekom drugom zapovjedniku daje iskoristi tamo gdje se ukaie potreba; dopunska vojska, dopuna: prcu. suzdravanje, nuzdriljitost, opreznost; s re-zeruoni S iznimkom, uz ogradu, osim; bez rezerve bez iznimke, bez ogrado, bezuvjetno, potpuno rezervacija (lat. reeervatio) zadravanje prava na sto, npr. na prodanu stvar, dok no bude pntpuno isplaenu; cum r<ocroatione it. kum rezer-vaoione (lat.) s iznimkom, usim. uz ogradu rozervat llat. reiiervatum ono to je zadrano! "i. prav sadrano pravo, pravo po kujem uporaba neega pripada samo odreenim osobama; 2. spis povjerljive prirode rezerviran (lat. reservatusj zadran, ostavljen za kasnije; namijenjen za kasnije; koji se ne opredjeljuje ih ne izjaaajave o emu otvoreno, suzdr-Jnn. oprezan; drati se rezerviranu drati 6C po strjini, ne opredjeljivati no, ne izjanjavati se rezervirati reservare) zadrati, zadravali, imati u pripremi > za ubudue); uvatih priuvali, sauvati, tedjeti; namijeniti to za kasniju uporabu rezervist iCr. riserviste) vojnik iz rezerve, \Z priuve, priuvnik rezervoar (Ir. reservoiri spremnik, pri-uvigteza vodu. pclralej, benzin; ribnjak rezidencija i.lat. residentia) mjesto -lUdnog prebivanja, boravite, prebivalite, stan; osubito: mjesto stalnog boravka poglavara zemlje, prijestolnica; dvor; mjesto stalnog prebivam a visokog crkvenog ostoian-stvonika, npr. patrijarha, episkopa, biskupa Jtd.. kao i njegov dvor rezident Hat. resiens) 1. opunomoeni izaslanik (nieg reda), otpravnik poslova; 2. graanin neke drave koji sudnO ivi u nekoj drugoj drati: 3. tajni voditelj pijunae u nekoj stranoj dravi revidirati flat. resi dere: stanovati, boraviti, stalno prebivah rezignacija (lat resignatioj utuenost. predanost volji Bojoj, pomirenje sa sudbinom, tj. s onim to je neizbjeno, pripravnost na sve rezigniran (lat. resignntusf utuen, prodan sudbini, pomiren sa sudbinom, pripravan na sve rezi I (tur.; posrumljen, blamiran, ohru-kan, osramoen, ponien; podao, prost; na zlu glasu, gnusan, beias-tan recilijacija (lat. resiliatio) prav. odustajanje od ugovora, ponitenje (ili: raskidanje) ugovara rezilirati 1245 rezilirati (fr. rsilier) prnv. odustati od ega, raskinuti ugovor sudskim puteni renja (p. resilla) Bvilena mrea ili vrpca za kosu [enski ukras) rezime (fr. rcsumei saetak, aaeto ponavljanje glavnog sadraja, krntnk pregled. izvod; zavrna rije rezimirati ih- resumerl saeti, saimali, ukratko ponoviti, inzoto, ukratko izloiti, dati kratak t saet pregled neega prije opirno izloenoga rezistencija [lat. re&istentiaj otpor, otpornost, odupiranje, odolijevanje: obrana: protivljenje, suprotstavljanje: izdrljivost: posiina rezistencija izvravanje rada tono po slovu propisa, ali ne u duhu i cilju tstih. tako da se tune stvarno ometa i koi uspjeh rada, namjerno Ometanje i usporavanje rada rezistentan [lat. resistere) otporan, rvrrf rezistirati <lat. resistero) protiviti se. opirati se, davati otpor; braniti se; izdravah, podnositi alu. ustrajali, odolijevati rezolucija (lat. resolutio, fr. reolutioni pisani zakljuak, odluka, rjeenje lnpr. na kraju neke nkupstinc) u kojem se iznosi raspoloenje i miljenje sudionika i formuliraju zahtjevi!; odlunost, spremnost rezolutan llat. re^olutus) odluan, opreman na djelo, ndvaanL nm ion, sran; prihran. priseban rezolutnost (lai. reeoluko) odlunost, spremnost, odvanost, smjoJost, sranost, postojanost rezon (fr. raison, lat. ratio um, razum; razlog, povod, pobuda, uzrok; prave, pravda, pravednost (imati rezonu = anali pravo, biti. u pravu); trg, ime trj^ovakog poduzea, firma

rezonancija I Jat rcpnnantiar odjek, od-jekivanje; nz. svojstvo odgovaranja na broj titraja u jedinici vremena u kojoj je neko lijalo 9pO90bno i samo zatitrati. prenoenje titraja jednog zvunog izvora, krO^ zrak ili neku drugu sredinu, na drugi zvuni izvor; ovo svojstvo sutitranja javlja se i kod elektrinih titraja; pron. ndjok, sui-s-jeaj; rezonanca rezonantan {lat resonan^; koji odjekuje, koji &e ori, koji &e raznjee; zvo-an, snaan (glas); fiz. koji odgovara svojini titrajima u jedinici vremena kada do njega dopre isti broj titraja u jedinici vremena reznnator (lat. resonalor' Tu. sprava pomou koje se mogu uti gornji tonovi koji zvue mUtdobno s osnovnim tonom, suzvurnk rezonirati (fr, rauonnurj mislili, razmiljali, umovati, promatrati, govoriti, rasuivati i zakljuivati razumno; promatrati i zakliuivati o emu na temelju razumom opravdanih razloga; prijezirno: niudrjjasili, proturjeiti, prigovarati, utJivljun primjedbe rezonirati (Jat resnnaro; odjekivali, oriti se. razlijegati se; fiz. auzvuati; rezultanta i laat rcsultaro) fiz. sila koja nastaje zajednikim djelovanjem vise sila: usp. komponenta rezultat (lat resultatusi rezulf.it, iznos, krajnje rjeenje neke raunske operacije; uspjeh, rezultat nekog rada. kraj'nji zakljuak do kojega se doe ispitivanjem rezultirali (lat. resullare) proizlaziti, proizidi, doi (ili: dolnziti) kno posljedica tega reans (fr. regonce) nnmjuunislvo, re-gentstvo; osobito, doba nam.jesnjtva Filipa Orleanskog u Frantuskoj (17151723], poznata po svojoj raz-vratnosli. predala vhd prijelazno razdoblje izmerlu stila koji je vladao u doba Luja XIV. (baroka) i etila u doba Luja XV. irokoko) reija (fr. rgie) odgovorna i na polaganje rauna obvezna uprava kuja upravlja dravnim privrednim poduzeima (umska, duhanska itd. reija); troak, rashodi oko podizanjn ega ih oko voenja nekog privrednog poduzea; u vlastito) reiji raditi sam, raditi kao poduzetnik, tj. sam upravljati radovima; kaz. upravljanje pozornicom u umjetnikom smislu, osobito; umjetniko iznoenje na pozornicu nekog dramskog djela reim (fr. rgime, lat. regimen) upravljanje, uprava; vlada, obhk vladavine: nain vladanja i upravljanja dravom; ustrojstvo, ureenje; nain ivota; meri- higijenski nain prehrane, dijeta reimllja (fr. rgime) ilijtpi pristaa jednog oblika vladavine, vladin ovjek reimski (fr. rgime) koji pripada reimu, koji pristaje w. vladu, vladin, reimski list reiranje ffr. regir) v. reija reirati (fr. rgir, lal. regere) vladati, upravljati, voditi; obavljati posao kazalinog reisera reiser (fr. rgisseur) lr raunski poslovoa, raunovoa; 2. kaz. redatelj, umjetniki voditelj kazalinog ili filmskog izvoenja koji usklauje i organizira, umjetniki i tehniki, sav rad na pripremanju predstave; 3. osoba koja rukovodi pripremama i izvoenjem neke sveanosti Rgvcda Isaaskr.) v, Rigveda Rh kcm. kratica za rodij ri (jap.) mjera za duinu u Japanu: kopnena = 3,927 km.; morska = 1,HS2 km ribaso (tal. ribasso) trg. v. rabat ribiz (lat. ribea, ar. riba) bot. poznata biljna vrsta iz porodico Grosslari-aceae, obino s crvenim plodom u obliku groica ricertare it. rierkare (tal.) glaz. osobito vjeto izraena fuga ricinus (lat.) hot. skoac, biljka iz porodica mljeika (osobito je vana zato Sto se iz njezinog sjemena dobiva ukastozclcno ulje (ricinusovo ulje) kuje se upotrebljava kao lijek protiv glista., zacpljcnosti itd.) ridikil (.fr, ndtculc) mrea za kosu; enska torbica za pletivo rio lu\ rideau, ar. rudhat) zavjesa na krevetu i prozoru; zavjesa na pozornici; voj. rz blagih uzvislca, valovita povrina, polje, mala uzvisina s koje se moe bombardirati neko mjesto; zatitni bodem ridoto tfnl. ridotto) izdvojeno, zasebno mjesto, skroviste; soha u kojoj kockaju maskirano osobe; glaz, ulomak iz nekog velikog djela za jedan instrument ih manji broj instrumenata; usp. reduta rtf(nia.) stara mjera za duinu, = 0,777 m riff (engl.) glaz. nain glazbene pratnje puhakim instrumentima i udaralj-kama u rtczglazbi rifiorntenti (tal.) mu. gla?. proizvoljni ukrasi (pn pjevanju ih sviranju)

rifljaea (njem. Riefe brazda, ljebi) drvena ih metalna naprava s ihje-hljenim limenim prednjim dijelom koja slui za trljanje rublja pri pranju rifoudo ;taL) trg. protupokne za vuenu (trasiranu) mjenicu rifugtum peceatorum it. rifugium pekatorum (lat) utoite grjenika (esto upotrebljavana fraza iz jedne katolike molitve, kao izraz za neku mjesto kamo se sklanjaju svi koji nigdje drugdje ne mogu nai sklonita) rigandon (fr.) provansalski ivahni drutveni ples u 17. i 18 st. rhjian (lat. rigidus) krut; ukroen, ukoen; strog, neumoljiv rigl (njem. Riegel) zasun Jeziac na bravi ili zasunu rigoceral Gat. rigare moiti, gr- kefale glava) med sprava za rashlaivanje glave rigol [fr. rigole) kanali, mali jarak za oljecanje vode rigometar (gr- rhigos studen, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje veoma niskih temperatura rigor (lat. rigor krutost; ukoenost: ukoenost od hladnoe, hladnoa; strogost, neumoljivost; ukoenost, krutost ri gori Kim (lat rigor krutos t) pretjerana strogOEt, nepopustljivost u pitanjima morala i naelnosti; potpuna vjernost naelima, posebice moralnim rigoroz (laL rigorosum se. ezamen) na sveuilitu: strog dravni ispit, doktorski ispit rigorozan (lat rigorosus) strog, neumoljiv, nepokolebljiv u naelima; toan, nepobitan; neosporan rigoroznost Uat. rigor) strogost, neumoljivost Rigsdag (dan.J danski parlament Rigveda (sanakr.) najstariji spomenik, indijske knjievnosti, u 10 knjiga i sa 1028 pjesama (himni), veinom vjerskog sadraja; Rgveda rijas (gr, rheo teem, curim, rhvasi med. suzenje oiju rijaset (tur/] zgrada muslimanskog vjerskog starjesinstva rijenist (ir. nen nita) v. nihilist rijeri (fr rire smiiati se, rieurs) mn. u francuskom kazalitu: ljudi plaeni da se smiju Salama rikambio (tal- ricamhiof trg. povratna mjenica, mjenica koja se vraa a protestom, retuimjenica rikapitirati (tal, rieapitare uputiti, predati. osEavitij trg. uputiti nalog, poruiti; primiri na sebe, isplatiti, otkupiti mjenicu . . . rika pi to (tal. ricapito) trg, natpis, naslov, adresa; primanje ili isplata mjenice; per ricapito it. per rikapitn (tai.) putem isporuke ili dostave rikavio (tal, ricavici trg. ist prihod od prodane robe riknoza (gr. rhiknos ukoen, rhiknosis) dobivanje bora, nahoravanje, sme-uravonje, srocurnnost rikolirati (tal. ricolare) iskopati odvodne kanale ili duboke brazde radi odvodnjavanja polja rikordanca (tal. ricordanza) glaz, sjecanje rikorzo (tal, ricorso) trg, v, rcknrs, rikambio rikoe (fr. ricochet) odskok. odskaki-vanje plosnatog kamena baenog povrinom vode, abica; voj. odskok zrna (ih projektila) od predmeta u koji je udarilo pod malim kuunn: par ricochet it. par rikoe (fr.] posredno, okolinim putem rikovero (tal. ricovero) ponovno dobivanje; trg. obeteenje, nadoknada atete - regres, rekurs rika (jap-, cng. ricksha} u Japanu, Kim i drugim zemljama Tlalekeg Istoka1 ovjek koji prevozi putnike na lakoj dvokolici koju sam vue rilasciando it. rilasando (tal.) glaz. poputajui u tempu, usporavajui rima (fr. rime, njem. Reim) poet. srok. podudaranje glasova na kraju stihova rima glottidis (lat ) anal glasnica rima oris (lat.) anat. usni otvor rima pnlpebmrum (lat. rima palpebrarmi anat. oni otvor rima pudendorum (lat rima puden-dorumj anat otvor, prorez stidnice rmesa (tal, rimessa) trg. tuzemna mjenica, ona koja glasi na tuzemnu valutu i isplauje se na domaem tritu rimovati se (fr. rime) glasovno se podudarati (za stihove); usp. rima rimski brojevi 134h

rinoplastika ri mfiki brojvvi staronmski brojani znakovi koji se ioft i danas upotrebljavaju I = 1, V = 5. X = 10, L * U), C = IVtf. D ^ 500, M = 1000 kombinacijom ovih makova sastavljaju se svi Ostali brojevi) rina fi^jem Rinnc) lijeh rinalglja grt rhu* gen rhinos uob, al-gns bol) med. bol nosa, nosobolja rinanhena '%rt- rhis gen. rhinos nos, nehune gUHi'njbl med sueuORl nosa, stijenjenost noa rinrion Injem Kingj naunica. rinoflajs (njem, Rind tfovedo.. Flrisch Dlcfol govedina. govt^J mesu riudkoza (gir. rhis gen, rhinos nr*, U-kosis 7.agnt^ii\aii2tii med. zagii'Mbivanje nosnice, stvaranje cira u nosnici rinenhit [gr rhis gen rhinos nos, cn-cheo ulijevam) med. brizgahea. slr-l1jka za nos rintahiiija -Ere rhis gen rhinoi no, nTLcheo uhjeiara) med. ubrizgav&nje bieka u noF rinOTrmiiH (gr- rhis gen, rhiniu nus) roed govorenje kn no*, unjkanje, unjkavosl rlnforiundo il rinforeaudo (tal) glaz. pojaavajui, ujakom crescendu rinfnrzato it rinfoceato [tal.) glaZ v. rmforzanrio rinfranko itah rinfrancol Irg. nadoknada trokova (ih: irdntakaj rtnfufcn (tal aha rianiitd na gomilu, poprijeko; trgr roba. Utovar robe {u vagon, ladn, teglenicu! u rasulom stanju, bez vrea, sanduka i d.. npr. iLi, ugljen itd. rintf fengl. ring, njem Ringj prsten, kalup, alka, port, borilite, etverokutni proilnr ogradim konopcima. o^ubito za hrvake, tnkaake i dJudo borbe rmlpll 'njom. Rinpilspiel) vrtuljak, okretaljka rlngofen injem- ItingofenJ pe u obliku prstena, kruna pe u knjoj se pekn cigla, vapnu i cement rJnhofori rgr. rhvnchoc rilo, fero nosimo mn zool. #iaei, pipe (kukci i* porodice kornjasnl HnJios ;gr, rhvnchop) zoni njuka *ur. la. rrio rinitia (gr. rhis gen. rhino nu^) med. upala nosa. kihavica, hunjuvita, prehlada rinkonad* 'ftp rinco*iada junnaim'nko zbilu u pmhu rino- (gr rhis. rhinos' prerimetnk u doenicama sa znaenjem: nos. nosni dnoblenor*ja rgrc rhis gen, rhm nos. blpnn.-, shiz, rhei> ttOum, eu/un> med sljnafest nosa rioofima (gr rhii, rhinos. fymaizraslina) fverugavost nosa, kvrgavo^ nosa rinnfionija * gr. rhis. rhioo&, fone zvuk, glas) med, govorimje kroi n<K. unj-kanje, unjkavosL. rlnokarcinom (gr?, rhis gon. rhinoa ne*, karkinu-t raki med rak nosa rfnofalga igr. rhis. laJia brhljanjel med. v. nnnfenija rinolit Igr rhu^ rhinua. hLhos kamen] uted. a**n\ kacnttak rinnlogija Igr. rhia gefl rhinos nOE, logia zimnost) dio medicine kr>ji ne havi biflestuna i bjeenjem nosa noometrija 'gr rhis, rfuno*. metrut mjc.rrnjrJ med. mjetvnje iposobnofiti nosnica za proputanje zraka ruaoplaat <gr rhis. rhinos, plusso uob> Eiavam, oblikujem' popravlja obliku nflsa, Atrunjak *i rinoplaslici (prilina kirurgija) rirmplaaiiEka Igr. rhis, rhinoa. plastikom uoblien, oblikovan, ktgi pripada uoblLavanju) operativno po-prav|janjo 'ih1 uijcpsavan>e) oblika nosa unakazenog kakvom upalom ih vanjskim povredama rinoratfja 1249 rispoatiratl rinoracija Igr. inu gen. rhinos nos, rag- korijen ftd rejpivini slomim, pn^ lunrm! med krvarenje iz nosa rtnorvja (gr. rhis, ifm. rhinos non. rhco teem* curini m*d- izluivanje tekuine 17 nosa. eontmje vode iz nosa rfnosJtop [gr. rhi. rhinos, a kupee pro-imuflm'imefl crtalo za pregled no,i rino^kopija 'gr rhis, rhinos skopm promatram) mi^f, pregled nos.i pomou rinosk<ipa rjnastecnozacgr rtu?, rhinos. stegne* zaepljen'i med zaepljenost uoaa zbog velike koliine shne, polipn ild

rinotomlja (gr. r-hu>. rhinos. tome rtza-njej med, operjacija nosa rlparngmf (gr rhvparos prljav, grafo crtam, slikam) m.iialo, lo slikar; slikar koji aJika prjj.ive prndmeti; riparocrafua '.%jt. rhypar<i prljav, gra-U$: lufe slik^mc^o. Luk aLik^oje. mfi-laujn rtpieno i LiL npieno; 2. pril. glazr u punom zboru; ripU-no-gta* dopunjujui glas, glaj koji samu prati i pojaa v* neki drugi eIa>. un volo^las rlpicooi.tal.: I glas popunjavanja, dopunjavanje gl,ll-.|Vii rip^joniit (tal. ripieno) gln?. dopun.la-va, maj koji fm pjevci dl ne svira rio, nego samo sloi kao pojaanje solistu ripileri (engi ripeaLecj mn. oporivai Otkaiivai; Irci <,lanovi engleskog parlamenta) koji trae ukidanje jedinstva izmeu Engleske i Irske HpoHta i'tal.) diokoica, bri i z^udsn odpcvi'r: n mae^-aiuo brz prouiuas rnaCcm ripostirati i'tal. npsota) na porugu ili uvredljivu alu brzo i Kgono odgo-vonvi, doskoiL, u maevanju: odbiti udarne i odmah zadati protnudarnc: parirati ripo i tal, npotol mir, Lisma. (bka tnrlve prirodo , riprMs it. ripreza ItalJ glaz. pnnav-Ijanje glavnog stavka; porL vrsta tUnxe ripa (engl. ribs, uj^m, Rip^) pamuna ili svilena tkanina v ispupeflim uzdunim ili poprenim brazdama (za holrtne i presolafenje nanije Stoj a' riptici 'grC. rhvpto itfm mn. aTrd, sredjtvn. Ljekovi za ienje, apr. krvL riptiCjui (gr. rhypiikos koji 6sti' med, ki>ii isti, osnbito: koji isti Ictv. koji unjkava kn-ni lJak Rira bien o^ul rrra tc demier ^it cira hjen ki rirn Tdef nije dr) Najbolje se smije tko se posljednji smije riunlilo 'lal. risentitoi glaa. ltiaftaj-no, ^*o riskantan (Fr. ns^ucl smion, opasan, povezan s moguno^u neuspjeha. . izgledom j bez bgleda na uppjeh; ri-zjdn: v. rizik r i hira ti Ifr. riMjii^ usudili *o. sloiti te opasniju, slavili na kocku, ^tav-Eiat oa kocku, raditi ili pokudu to na sreu ri*koijrrirati (tal TiaContrare) lrj<. me-du^obno se ohracnnoti, j/jr-dnaiti stanje dug^v^nja i p<itraihtiinja riakontro (tal. "n^entro) trg. meusobno izjednaavanje, obraunavanje dugovanja i potraiivenja rlKolutamcnte (tjtl.) glaz. ndJuno, smurto, k/epko riadlato fiolj gifl? *. risalutameote Hionanle iLal.i gl*3. rvued. jeei riBorgimento it. naordimento (tnhl rbzdi'blje tahjarudte povijesti ud Jft40. g u k>v>UD ji do^oc do pnni^j izraaja pokret za zbacivanjem austrnakc vla-sL, stvaranju ujedinjene i slobodne, tzv '"Nove Italije" rtflpediratl (taL n-<pedire) pomlati dalje, ekepedimfi irohu") dalja - ritpoflU aal) v. npueta ""' " rispoatirati i tak r^posla) v. ripoitirati riatorirati 11? SO rito ni ristorirati (tal. ristornare) trg. ponovno upisati u glavnu knjigu, otpisati i odobriti nekome ne.kn svotu: usp. stornirati ristorno (tal.) trg. v. ritorno ristreto (tal. ristringere, ristrettol trg. kratak izvod, glavni sadraj rauna; najnia cijena neke robe Risu inopto res inrjitior nulta est it. rizu inepto res inepcior nulo est (lat.) Nema neumjcsnije stvari od neumjesna smijeha risns sardonius it nzus sardonijus (lat.) "sardonski smijeh1", usiljen, gorak i kiseo smijeh; takoer: grevito razvlaenje miica lica (slino smijehu! koje navodno nastaje od neke otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia hcrba) od ijeg se okusa usta razvlae; pren. podrugljiv, pakostan smijeh risvegliato it. risveJjato (tal.) glaz. budno, ivahno, veselo, sve ivahni)e rielje (fr. richclieu) vrsta veza s i?rczima ritam (gr. rhytmos) ravnomjerno, odmjereno kretanje; glaz. i poet. pravilno, izmjenino dizanje (arza) i sputanje (teza) glasa, izmjenina uporaba naglaenih i nonaglasenih (dugih i kratkih) slogova u rijeima i reenicama pjesnikog stila ritardando (tal.) glaz. usporavajui, oteui, poputajui u brzini, sporije; ritardato ritardato (tal. ritardato) glaz v. ritardando

ritenuto (tal,) glaz. sa zadravanjem u taktu, usporavajui riter (njem. Ritter) vitez, plemi ritidoza. (gr- rhytis gen. rhytidos bora, rhytidosis boranje] med. smeura-nost; nestajanje one jabuice zhog suenja oka ritmiki (gr. rhytmikos) koji se kree odmjereno, ravnomjerno, po taktu: ritmika jedinica poet. povezivanje dvaju naglaenih ih nonaglasenih (dugih i kratkih) slogova ih vise naglaenih i nenaglasenih (dugih i kratkih) slogova u cjelinu; ritmiki period udruivanje cijelih ''ritmikih redova5, tj. stihova, u vee zvune cjeline (strofe)-, ritmiki red = stih; ritmika gimnastika gimnastika kojoj je cilj dovesti u sklad kretanje i ritam, tj. uiniti pokrete lijepim i odmjerenim ritminost (gr. rhytmesj postojanje ritma; dranje ritma; skladnost modu dijelovima reenico ritmika (gr. rhvtmos) znanost o ritmu, osobito u govoru i glazbi, tj. znanost o vremenskoj vrijednosti tonova (za razhku od metrike) ritmomahija (gr. rhytmos, machc bor-baj1 igra brojevima koja se izvodi kameniima na ahovskoj ploi ritmometar [gr rhytmos, metron mjerilo, mjeraj glaz. sprava za mjerenje takta ritmupeja [gr rhvtmos, poien inim, pravim! glaz znanost o ritmu u kompoziciji ritorucl (tal, ritornello) glaz. vraanje, ponavljanje, Fvaki glazbeni stavak koji se ponavlja, refren; svako mjesto na kojem solo-glas zauti, a pojavljuje se samo zbor; poet. strofa, kitica od tri stiha od kojih se prvi i trei rimuju (potjee iz talijanskog narod-nog pjesnitva i predstavlja osnovni oblik tercine) ritorno (tal. ritorno) vraanje, povratak; trg. otpisivanje i ponovno upisivanje jedne svote ili jedne stavke u glavnu knjigu ritrata (tal. rirratta) trg. povratna mjenica; povlaenje vuene mjenice; ie-trata ritual (lat rituale) knjiga o vjerskim i crkvenim obiajima i obredima (a-genda); knjiga koja sadri propise o vrenju odreenih ceremonija; svi ritualan 1251 rizo podi obiaji i obredi koji su u vezi sa slobodnim zidarstvom ritualan (lat. ritualis) koji spada u vjersko-crkvene obiaje i obrede; obiajni, obredni; ritualno klanje klanje ivotinja namijenjenih za prehranu po posebnim vjerskim propisima (npr. kod idova); ritualno ubaj&luo ubojstvo vl vjersko-obrednih pobuda, pripisano, bez osnove, zidovima koji, tohoe. upotrebljavaju kransku krv za kruh i vino za Pashu Rituale roman um (lat. Rituale Roma-num) knjiga, koja sadri propise o vrenju vjerskih i crkvenih obreda u Rimokatolikoj crkvi, objavljena 1614. g., vrijedi i danas ritualjsf (lat rituahsta) poznavatelj ili pobornik \ jersko-crkvenih obiaja i obreda ritualistika (lat. ritus) nauavanje o vrenju vjersloi'crkvenih obiaja i obreda ritualizam (lat. ritus) struja u Anglikanskoj crkvi, osobito snana od 18.101 g.. tei zbliavanju s katolianstvom: usp prusijizam, traktariia-nizam ritus (lat; vjerski obiaj, obred, vjerski propis; obiaj, nain, navika rival (lat. rivahs suparnik, fr. rival, onaj kuii ima s nekim na njivi zajedniki nvus = potok, i zbog toga potoka sa susjedom dolazi u sukob); suparnik, protivnik; osobito: suparnik u ljubavi rivalitet Gat. rivalitas} v. rivalstvo rivalizirati (fr. rivaliscrj natjecati se u emu ili oko ega rivalstvo (lat. rivalitas) natjecanje; suparnitvo, ljubomora riverso it. riverzo (tal.) glaz. obrnutu, natrake (tj. itati noto i svirati! rtvescio it nveo (tal.) glaz. v. riverso rivijera (tal. riviera) primorski kraj, primorje; osobito: primorski krajevi na Sredozemnom moru, odlini zbog tople klime i dobrog zraka rivolgimento it, rivoldimento (tal.) glaz. obrtanie glasova u udvostruenom kontrapunktu rivoltato dal 1 gla^. obrnuto, obratno rizalit (tal. risnlire isticah se. nsah.o) arhit. istaknuti dio proelja (fasado) graevine koji se protee kroz sve katove Hzanteje (gr. rhisa korijen, anthos cvijet) mn. bot- biljke koje cvjetaju iz korijena rizi-bizi (tal. risi-pisi) kuh, jelo od ne i graka rizian [fr. rique) v, riskantan

rizik (tal. risico, h-, risque) prvobitno: opasnost koja je prijetila brodovima od hridina i stijena (risco); kasnije: opasnost, izlaganje opasnosti, smion podvig; posao ili ulog povezan s upas-nou da propadne; osiguranje; trg usigurana roba. osiguran predmet rizling (njem. Riesling) vrsta vinove loze s bijelim, sitnim i veoma slatkim zrnima; bijelo vino od ovog groa, veoma ugodna mirisa i ukusa riznlag (gr. rhiso korijen, fagein do-rati. jesti) zool. korjenoder rizoidan (gr. rhisa korijen, eidos oblik) bot korjenast, slian korijenu rizoidi (gr. rhisa korijeu, eidos oblik) mn. geol. okamine u obliku korijena rizoliti (gr- rhisa korijen, lithos kamen) mn. geol. okamenjeno korijenje drvea rizolng (gr. rhisa korijen, logos) poznavatelj korijenja, skuplja l^rije-nja rizomn (gr. rhisoma korijenska masa; bot. podanak, podzemno stablo koje je slino korijenu rizopodi (gr. rhiso korijen, put gen. nodos noga) ;ool. pradvotinje- jed-nostanine ivotinje s proLoplaima-rimm rzrashnama Harnim noicu-ma") koje se stalno izvlae i uvlae u svrhu pokretanja riotom (gr. rhisa konjen, tome rezanje) prouavatelj korijenja: poznavatelj i skuplja ljekovitih biljaka rizotomija [gr. rhiso korijen, tume rezanje) razrezivanje i prouavanje korijenja; skupljanje ljekovitih biljaka rioto (tak risottojjelo od rie i mesa ro umjetni jezik koji je oko 191)6. stvorio Amerikanac E- Foster; odhaeuje sve postojee rijei i korijene nm ring fnrtiea it. ronngfortiz (engl.) uzburkana podruja morske povrino izmeu S9_ i 50. stupnja june zemljopisne irine roba (tal.) proizvod rada namijenjen za trite, tj, za drutvenu upor^diu putom razmjene; odjea, rublje Robio Ffood it. Rohin Hud (ongU glavni junak velikog broja engleskih narodnih balada i veih pjesama iz XV. st,; odmetnik koji je sa svojom druinom pljakao bogatae, a siromahe pomagao i titio, te bio vjeran i odan svom kraiiu Etobinson Crusoc it- Kobinson Kruso (cngTj junak slavnog romana Dani-ela Defoa, objavljenog 1719. g.. mladi koji se nakon brodoloma spasio na nekom pustom otoku u Tihom oceanu i. zavaljujui svojoj domiljatosti i mudrosti- odrao se tu dug niz l'2S) godina; pren, usamljenik robbizonade rnn. romani, osobitu iz. XVIII. st., pisani po u?oru na roman. D. Liefba JKobinson Crusoe* roborancije (lat, roboranlia) mn. med. lijekovi za jaanje, lijek ili sredstvo za okriepljenje roborans (lat.) med. v. roborativ roborativ (lat. roborativum) med. lijek zajaame, za okrjepljenje robot (slav.) mehaniki ovjek, automat, po vanjskom izgledu slian ovjeku, oponaa ovjekove pokrete i moe zamijeniti ovjeka u obavljanju odreenih mehanikih poslova rock and roll it. rok end roul (engl. "ljuljanje i valjanje, kotrljanje") glazba i ples s dvotaktnom ritmikom frazom, nastao poetkom pedesetih godina 20. st. roeo it ruko (tal.) glaz. tupo, muklo rodelejon (gr. rhodon rua, elaion ulje) ruinu ulje rodij (Jat. rhodium) kem. element, kao srebro bijela kovina, otkriven 1804, u platinskim rudaama, atomska teina 102,91, broj 4fi, znak Rh rodtanjc (njem. Rodeln) sanjkanje rododendron (gr. rhodon rua. den-drnn drvo) bot, porodica grmastih biljki s bjepim Ijevkastim cvjetovima, mnoge vrste su zimzelene; gotovo sve rastu po visokim planinama Europe. Azije i Sjeverne Amerike rodologija (gr. rhodon ruia. logia} bot. opisivanje rua; znanost u ruama rodomel tgr. rhodon rua, lat. mel medi ruin med. med od rua rudumunt (tal. rodomonte) bvalisavac [izraz stvoren po Rcdomontu. hvalisavcu i razmetljivoj u Ariostovom epu "Bijesni Orlando,h| rodomontada (fr. rodomontade, tah rod omon tata) razmetanje, hvali sanje rodosaharon (gr. rhodon rua, sak-cbar eer, sok koji curi iz koljenaca bambusove trske) ruin eer rodostagma (gr. rhodon rua, stagma kap, tekuina) ruinn voda rogacija (lat. rogatio) mult>a

Rogate Gat.j u kat crkvenoj godini: naziv za petu nedjelju nakon Uskrsa rojal tir. royal, lat. regal isj kraljevski; format papira srednje veliine rojalist (fr. royabste) pristaa kraljevstva, kraljevske vlasti, monarhijskog oblika vladavine; u Francuskoj: pristaa Burbona (za razliku od bona-partista i republikanaca) rojalisf.iki (fr. royaliste! odan kralju iJi kraljevstvo, kraljevski; supr. repu blikamk - ., , l'T rnjalizam (fr. royalisme) odanost i vjernost kralju i monarhiji; pripadnost monarhijskoj stranci rojta. (ma. rojt; resa isprepletena metalnim icama rok (ar., pera.) legendarna ptica ogromne snage i veliine u arapskim priama posebice u "Tisuu i jednoj noi" rokada (perz. roh, fr, rns, rocbade) u eahu: potez kod kojega kra|j, ako nije u iahu i ako su pnlja izmeu njega i topa slobodna, a dotle se nije pomicao sa svog mjesta, mijenja svoje mjesto s jednim od topova i osigurava bokove na taj nain to se pomie za dva mjesta uatfanu. a top zauzima mjesto do njega s druge strane roketa (tal rotchetta) stjenovita tvrava roketa (tal. rocehettok kratka bijela koulja katolikog biskupa s donjim dijelom u ipkama nikfor (\ roqnetort) vrsta odlinog frr ovjeg ih kravljeg sira sa zelenim gljivicama plijesni rokirati (fr. roquer) u ahu: izvrili rokadu; voj. pomaknuti, premjestiti, prebaciti trupe s jednog mjesta (ili: poloaja) na drugo; pren, pomicati ustranu rokoko (fr. n>c, rococo umj. stil u Francuskoj koji se u doba namjesnitva Filipa Orkanskog i vlade I ..uja XV. (u XVIII. st! razvio iz baroka; odlikuje se bogatim i prenatrpanim ukrasima, osobito u graevinskim ukrasima, namjetaju i odjei rokost (njom. roh sirov, Kost hrana] nekubana hrana (voe, orasi, ljenjaci itd.f rota (njemr Rolle) siutuljak. paket u obliku valjka; kotur, klupko rola (njem. Kole) uloga u kazalinom djelu Roland [fr. Roland, tal. Orlundo) proslavljeni junak pria iz karolinkog ciklusa" iji su viteki podvizi i borbe protiv Ma ura u panjolskoj, tema velikog broja narodnih i umjetnikih pria i pjesama u fr., p. i tal. knjievnosti roler (njem. Roller) 1. kanarinac iz Ilar-za (gorja u Njemakoj); 2. port- u nogometu: udarac lopto tako da se lopta kotrlja po zemlji; 3. takoer = trotinot roleta (njem Rollette) prozorska zavjesa koja se uvija, smata rolfjlm (njem, Rollfilno fot. film namotan na kotur, predvien za vie snimaka roli) (fr. rouleau zavijutak) drvena ili platnena zavjesa koja se pri dizanju navija u svitnk; metalna [limena) zavjesa na duanskkn izlozima, vratima i dr. roloniobU (fr. rouleau valjak, bit. mo-bilis pokretan) v. trotinet roltul (njem Kollstuhl) stolac na kota riima Romagna it. Remenja (tal.) pov. pokrajina n Italiji (gradovi: Ravenna, Rmiini, Imola. Facnza. Forli, Gesena) roman (fr. roman, tal. romanzo, lat, romaniens rimski, u Rimu napravljen) prvobitno (u Francuskoj): izraz kojim su oznaavane epske pjesme napisane romanskim, tj. narodnim jezikom (lati lingua romana), za razliku od svega drugog sto je pisano latinskim jezikom; danas: opirna umjetnika pripovijetka koja obuhvaa cjelinu odroene stvarnosti; prenr njodak i zanimljiv doivljaj, osobito ljubavni (koji kao da je iz nekog romana) roman-cement prirodni cement iza razhku od umjetnog portland-ce-menta) romanca (p., sfr. romani neslo napisano na narodnom jeziku, ne na latinskom) u narodnom tonu spjevana romancero 12F>4romboid epskn-lirska pjesma 'vedrog sadraja i sretnog zavretka romancero (sp. romancoroj knjiga roni and. zbirka manjih epsko-lirskih. posebice starih panjolskih romanci romanco (tal. romanzo = Imgua roman-za! romanski jezik romaneskan (fr. romaneskne) koji je kao .1 romanu, izmiljen, udnovat, pun dogaaja; preii. preijeran. zanesen romanist (lat. romanista) poznavatelj romanskih jezika i knjievnosti, znalac i pobornik rimskog prava; pristaa rimokatolikog crkvenog nuu* avanja

romaiiiznm (lat. Roma Rim) riinslvo. rimski jezik, nnisKa kultura, rimski duh i sve to je s lim u vezi; u vezi s religijom, vjerom: papinstvo, tj. rimokatolika vjera, njezmo nauavanje i njezina naela romanizirati (fr, romauiser) poroma-niti, dati emu karakter kakav la stvar ima kod romanskih naroda; privesti u krilo Kat. crkve, drali se Kat. crkve; dati ohhk romana, priati u obliku romana, pretvoriti u roman, i'ipr. ep ili dramu vomano manlj a (h-, roman, gr. mani a pumama, strast) pretjerana strast za itanjem romana romansa (fr. romance) poet. v. romanca romansijer (fr. romancier) pisac romana, romanopisac romansirati (fr, romancer) pretvoriti n roman, obraditi u obliku romana; romansiranu biografiju ivot nekog ovjeka napisan u obliku romana romanski (fr. roman) 1. v, romaneskan romanski (lat. romanus) 2, koji vodi podrijetlo od starorimskog ili latinskog je?i ka: romanski jezici jezici koji su u sred. vijeku nastali od latinskog: francuski, talijanski, panjolski, portugalski i dr.; romanski stil stil u arhitekturi koji se razvio od >C. do XV, st ( ~ bizantski stil) romanticizam (lat. romanticismus) v. romanika romantiar (fr romantlciuel pristaa {ih: sljedbenik) romantike u knjievnosti i umjetnosti romantika kola pjesnika kola u njem. knjievnosti XVITI. i XIX. st. iji su predstavnici pravi izvor poezije i umjetnosti gledah u kranskom srednjem vijeku i narodnim motivima i umotvorinama roman ti ciki ifr. romantiojue) napijan (ih: sastavljen) na jednom od romanskih jezika; koji je u duhu i po ukusu kranskog srednjeg vijeka (supr. antiki, klasini, moderni); koji ima u sebi pomalo vitekog ih pjesnikog duha, pjesniki lijep, ivopisan. Iju-bak i ugodan, s mnogo drai, kao izmiljen romantika (fr. romantiojue* duhovni i umjetniki, osobito knjievni smjer koji se na Zapadu pojavio krajem XVIII. st, i poglavito radio u duhu, ukusu i po motivima kranskog srednjeg vijeka; supr. antika, klasika rontar dat., tal. Roma Rim) hodoasnik ibudui da se nekad ponajvie hodoastilo u Rim) romb (gr. rhombos) geom. paralefo-gram s istim stranama sa dva otra i dva tupa kuta, kosi kvadrat roni n- doe ka eda r (gr. rhombos romb. dodeka dvanaest, edra osnovaj min, kristalni oblik teserafnog sustava omeen s 12 podudarnih rombova; gmnatoedar rombian (gr. rhombos romh) rnnibni. oblika romba, kuji je kao romb romboedar (gr. rhombos. edra osnova) tijelo omeeno sa est rombova romboid (gr. rhomboeides u ohliku romba, rhombos, eidos oblika geom paralelogram ije su samo suprotnr romen 125 rotacija strane jednako i suprotni kutovi jednaki romeo [fr. romain) 1. tisk. latinica u slogu antikvo romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, brza vaga Romeo glavni junak poznate Shakespe-areove tragedije "Komeo i Juuja", mladi koji je zbog svoje velike Iju-bavi izgubio ivot: prcn. strasno za-ljubijen mladi Romul (lat Romulus) mit brat Remov, usniva i prvi kralj grada Rima (753 716), sinvestalke Keje Silvije i boga Marsa romulidi (lai. romulidao} mn potomci Romu lovi, tj. Rimljani ronde! (fr. rondel) poet pjesma od 1+ stihova u tn strofe (4-4-6) u kojoj se prva dva stiha ponavljaju na kraju druge i tree strofe roudela (fr. la rondelle) okrugli cvijet-njak rrmdinetto (tal.) glaz. v. rondino rondino (tal.) glaz. mali rondo nmdo (fr. rondeau) i. mala pjesma, obinu od 13 redako, u dva dijela i s iednim refrenom koji se po odreenim zakonima ponavlja rondo (tal.) 2. glaz. djelo veselog i vedrog karakttira, obino u dva dijela, u kojem se glavna tema vie puta ponavlja; takoer: zavrni stavak sonate rondoletto (tal.) glaz. v. rondino runhus (gr. rhonchos) med. hrkanje, krkljanje room spray it. rum sprej (engl.) tekuina u hermetiki zatvorenim posudama s prikladnim napravama za rasprivanje (slui za osvjeivanje zraka u zatvorenim prostorijama)

ropalienu (gr. rhopalon buzdovan) u obliku buzdovana, koji se iri prema donjem dijelu; rapalini stihovi stihovi kod kojih svaka sljedea rije ima po jedan slog vise rora (njem. Rolir cijev) 1. tajni izlaz; 2. stranjica rosaceae it. rozacee (lat) mn. hot. rue rosata (tal.) solika: sitan da rosbar (njem. RoUhaari struna, konjska dlaka od repa i grive, slui prekuhana za violinske strune, posebno tkanine i za punjenje jastuka it. Rosinanta (fr. Rossinnntc) rme Don Kili olovac konja; otuda: kljuse, kljusi-na ruskona ifr. rosconne) vrsta bijelog hre-taniskog platna rosso antioo it. roso antike i.taij antiki, crvenkasti mramor rost (njem.) reetka za propust pepela (u loitu pei ih tednjaka roetbif (eng. roastbocf) kuh. govedsko meso peeno na aru po engleskom nainu. Lj. da ostane palukrvavo rostbratn (njem. Rostbraten) prnlica od goveeg mesa rostfraj (njem. rostfrm) koji nije podloan hranju. koji ne hrria rnstral (lat. rasrrum) glaz. v. rastral Ro hasana hebr) "poetak godine", blagdan Nove godine kod idova, 1. i 2. tiriju (rujna), don koji treba posvetiti razmiljanju o Bogu i samo-promatrauju lius hodes (hebr } ^poetak mjeseca", prvi dan u mjesecu kod Zidova rota (lat. rota, rus, rota, njem. Rotte.k 2, voj. mali odred vojske, vod rota (lat. tal rota kota) 1. najvii papinski prizivni sud, vrhovni crkveni suri pod iju mjerodavnost spada cijeli katoliki svijet; ruota rotacija [lat. rotatio) okretanje, kretanje svih toaka nekog tijela oko jodne toke ih oko niza toaka, tj. oko okretne osovine, tako da svaka toka opisuje krunu putanju ija jo ravnina okomita na okretnu os, npr. okretanje Zemlje oko svoje osi; n poljoprivredi: izmjenino zasijavanje rotacijska fotografija 12 56 roznkavfluir zemljita; takoer: skraen naziv za rotacijski stroj; unp. translacua rotacijska fotografija postupak pn kojom se strojnim putem 3 jednog negativa moe brzo napravili veliki broj kopija; kilometarska fotografija rotacijski (lat. rotatio okretanje) okreta ni, koji nastaje okretanjem, koji se temelji na okretanju, koji je u vezi s okretanjem; rotacijska tijelo mat. okretno tijelo, tijelo koje nastaje okretanjem neke povrine rotacijski stroj tisk, vrEta tiakarskog stroja sastavijenog od vie tiskarskih agregata, sluzi za brzo tiskanje rotacizam (gr. ro slovo "ro", nae r) u povijesnoj gramatici: prelazak zvunog "3" Li V, npr. u lat flos, gen Hons (cvijetJ; med. pogreka u izgovaranju izazvana potekoom ili nesposohnodi izgovaranja nekih slova, osobito slova V rotang (p. rota, malaj. rntan) ind. ili tzv, panjolska Lrska (vrsta palme) rotnr (eng. rotary) lan Rolary-kluba rotarstvo (engh rotary) pokret i osnovna naela lanova Rotary Cluha Rotary Club it, Rotari-klab (eng. rotary okretni, koji je u vezi s okretanjem, club. Rotary Gluh) udruga osnovana najprije u Chicagu 19115. g a zatim i po mnogim gradovima Novog i Starog svijeta, kao udruga poslovnih i profesionalnih ljudi u nekom gradu di nekoj pokrajini radi pruanja uzajamne pomui svojim lanovima rotirati Gat. rotarej okretati se loko svoje osrndne) rotlauf (rnem. Rotlauf) med, crveni vjetar, grozniava upala koe zbog zaraze uzrokovane hakterijama Streptococcus pyogenes; erizipef rotule (lat. rotulae) mn. farm, lijek u kuglicama rotulirati (lat. rotulare) spise po redu obiljeiti, srediti 1 povezati rotulus testium (lat.) prav. sveanj s iskazima svjedoka rotunda (lat. rotundn) okrugla graevina s kupolom, osobito ljetnikovac rotvel (n. RutwclschJ "nerazumljivi jezik prosjaka'1, jezik njem. Satrova-ea rouge ct noir it. ru e noar (fr.) "cr-veno i crno", fr. hazardna igra 5 312 karata s ci"venim i crnim poljima rovesciamento it. roveijaiiienlo (tal,) glaz. promjena glasova u kontrapunktu Boyal Socicty it. Roje! ?osajiti lengl.) naziv znanstvenih drutava (akademija) u Londonu, Kdinburghu i Dub-linu

roza (lat. rosa) crvena boja rue, ruiasta boja; snb rosa it snb roza (lat.) "ispod rue\ tj u povjerenju rozalijn (fr. rosabe) glaz. ponavljanje jednog mjesta partiture u viem ili dubljom tonu m7arij (lat. ro&sanum) ruinjak: bn> ianica, krunica mzeini (lat rosa rua) vrsta crvene obo-jene tvari ruzeoln (latr roseola) med. crvene ospice ("kona bolest koja se pojavljuje za vrijeme tiFusa, sifilisa i nakon uzimanja odreenih lijekova) rozeta (fr, rosetle) ruica, ruicica, ukras u obliku nie; vrpca savijena u obliku ru?e: ukras u obliku mze koji se nosi u rupici od kaputa kao znak nekog odlija ili lanstva u nekoj udruzi; gumb na depnom satu; dijamant bruen slino piramidi rozetirati tfrr roEette ruica) opiti zlatnini ili srebrnim ruicama, ukraavati ornamentima u obliku rue, izbrusiti dijamant tako da pokazuje samo rompske di Erokutne povrine razine (njem. Kosinen) mn. suho groe, groice, cvebe roznkavalir (njem. Rosenkavalier) "kavalir s ruom" Gik iz istoimene ko 1257 rue teren rozolna kiselina mine opere R. Straussa); preo elegantan i galantan mukarac rozolna kiselina (lat roseus ruiast, oleum ulje) lijepa crvena tekuina koja se pravi od katranskog ulja ih karbolne kiseline riizoljo (tal. rosolio, rosogho) talijanski liker od ruinog lia, naraninih cvjetova i drr, nazvan po lome 3to se nekada slino pie pripremalo od lia "suneve roso" (lat n>s soli), trave roda iJrosera rozomak 'polj. rosomak, ma. rozomak) zool. mnogoder (zvijer slina medvjedu, ivi u sjev. Europi) R11 kem. kratica za rutenij ruhalj (rus.l novana jedinica u Rusiji od 100 kopjejki' rublja mbakn (rus.) ruska studentska i radnika koulja rubato (tal.) glaz. oteto, otrgnuto, oduzeto; tempo rubato (tal.) "ukradeni takt", osobit nain sviranja bi pjevanja pri kojem je glavnom gbiMu. s obzirom na takt, ostavljena potpuna sloboda rubefacijencije (lat. rubelacientia) mn. med. sredstva koja izazivaju crvenilo i vruinu rubefakcija (lat. rubefactio) min, pretvaranje crne, zelene i sive boje stijena u crvenu (pri raspadanju) rubiacceae it rubiiacee (lat.] mn. bot. broeil rnbidij Gat. ruhidiumT bit. ruber crven) kem. element, slian kaliju, srebr-uasta sjaja; nazvan po dvjema crvenim crtama koje pokazuje njegov spektar; atomska teina 85,44, redni broj 37, znak Hb rubifikacija (lat. rubifkalio) med. po-ervenjelost, pojava crvenila, izazivanje crvenila na koi rubijacin (lat rubia bro) naranaa-tonta tvar koja se dobiva od broa; pur purin rubijacitin (lat. rubia) tablete keste-njaste boje, lijek protiv impotencije, spolne nemoi Kuhikon (lat. Rubico) ime nekadanje granine rjeice izmeu stare Italije i Galije; 49. g. pr, n. c. preao ju je Julije Cezar sa svuiun. legijama te je lune zapoeo grarianFki rat; usp. alea iacta ost rubin [tal, rubinu, p. rubin, lat. rubens crven, crvenkast) minr proziran crveni dragi kamen, pored dijamanta najtvri rubinsko staklo staklo obojeno crvenom ili rutom bojem rubina pomou zlata {zlatni rubin), bakra (bakreni rubin) ili srebra {srebrni rubin) rubricirati (lat. mbricare) opremiti (crvenim! natpisom, stavili naslov crvenim slovima; oznaiti naslov, napisati naslov; srediti po odjeljcima; odjeljke {ib: poglavlja) obiljeiti crtama rubrika Gat ruber crven, rubrica crvena, zemlja) prvobitno: naslov zakona crveno pisan; natpis, nadov (knjige, poglavlja, spisa i dr.); oznaka, odjeljak, crta kao znak novog odjeljka, pregrada; vrsta, struka; u Kat- crkvi, obredne upute za bogosluje, tiskane crvenim slovima u misnim knjigama rubrikator (lat. ruhricator) u sred- vijeku: pisac crvenih naslova i crta u knjigama; osobito: slikar koji je izraivao velika poetna slova {inicijale) u rukijpisima i prvim tiskanim knjigama

niban (njem. rutschon klizili, Bahn staza) naprava za sputanje posjeenih stabala u gorskim siunama; vlaka ruteren (njem. RutEch odron zemlje, fr. teren) khzavo tlo koje se vrlo lako moe odroniti; nesigurna podloga rrjiierajii pni^'" rundisa rurieracijn i'lat. mderatio! gradnja kaldrme ili poda od ftljiirtkfl i sitnog kamenja ? cementom rudimentacija dat. rudimentatio) za-krijalost, zaostalost u razvoju rudimentaran (lat. rudimentarius) poetni, osnovni; hnol. nerazvijen, zaostao u razvoju, zakriljao; ruimen-tarr.i organi mu. tijekom povijesnog rasvoja zakrljali organi biljki i ivulinja koji su izgubili svoju funkciju rudimenti (lat. rudimentum prva nastava, vjebaonica, prvi pokuaj, rudimenta) mn osnove, poeci, prvi pokuSaji, prvi pojmovi, osnovna znanja; zakrljali tili: turi) ostaci neega rudisti (lat, rudi?) geol. koljke & debelim ljuturama iz razdoblja krede nifijan (tal, ruffiano) svodnik; nitkov, hulja, pokvarenjak mfijanstvo (tal, rufGano) podvoenje, pomaganje bluda iz koristoljublja mina (lat.) propast, nesrea, gubitak; razvalina, ruevina, osla Lak graevine kiija se vremenom sama sruila; pren. ovjek propala zdravlja; ruiniran (lat. mina) sruen, razoren, Liiiiattii; upropaten, propao, oteen, pohaban; upropatena zdravlja minirnti (fi\ ruiner) srusti, razoriti, unititi, upropastiti, upropatavati (imovinu, odjeu, zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruevine ruksak (njem, Rucksack] planinarska i vojnika torba koja se nosi na leima, ranac, telea k ruktacija (lat. ructatio) med. v. ruklu* ruktus (lat. ructuF) med. podrigivanje rulnda (fr. roulade) glaz. trk, tehniki sloen pasa u solo-pjevanju, kolora-tura; kuh. svitak nadjevenog mesa ib kola rulati (engl. roll geganje, valjanje, kotrljanje) posrtati, ljuljati se u pokretu; voziti zrakoplov po pisti rnlet (fr, roni rito) kota sroe, kolo sroe, hazardna igra koja se izvodi bacanjem kuglice na pokretnu okruglu plou koja je podijeljena na d7 polja rulman (fr. roulcmcnt) glaz, brzi triler na bubmevima rum. (cng. rum) vrsta alkoholnog pia, dobiva se vrenjem melase od sirovog eera (eerne trske), sadri 40 alkohola romba (p.) poluntmiki salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom s Kube mminfn (lat rurncs) kem, ekstrakt iz korijena biljke Rumex patienlia^ po svojstvima jednak ra barbari Kumina mit. starorim&ka boica, zatitnica dojenadi ruminacija i^lat. ruminatioj zoof prozivanje; pren. ponovno razmiljanje o emu rnniinaneije (lat. ruminamja) mn. zuoL preivai ruminrrati Gat. nuuiiiare) zuol. po drugi put uzimati hranu koja se vraa iz eluca u usnu upljinu, preivati; pren. ponovo razmiljati, zrelo pro^ misliti mm I [njem. Itumrael' nered, zbrka, mete, gungula, strka, vreva, tutnjava, urnebes, rusvaj Rumores fnge! Mat.) Kloni se metea' rumpirati Gat. rumpere) slomili, razbiti, raskinuti, razvaliti, rasjei; provaliti, prokriti ;put); ma. izbiti protivniku ma iz ruke ramuz [tur.) alegorian govor; rumuzat runda (fr. rondo) krug; put oko ega, kretanje u krugu: sport, dio borbe ili ulakmice izmeu dva odmora (npr. u boksu jedna runda traje 3 minute) runda (njism. Runde, fr. ronde) V- ronda rundela (njem, Rundell) v. rondela rundirati (njem. runden, rundicren) zaokruiti, zaobliti; brusiti drago kamenje rundisa (njem. Rundisse) izbrueni rub briljanta koji se uokviruje rundle 1359 : ru rundlet it. rendlet [engl.l mjera za tekuinu u Engleskoj ori IS galona = R1,7B5 I rune (got, runn.J mn. HLtajner. pravocrtna skiva kojima su se slubi stan germanski narodi dok nisu upuznah i primili latinicu; najstariji alfabet runa imao jc 24 znaka runograiija igot. runa, gr. grafia pisanje) ninsko pismo, rune ruota Italj v. rota

rupija^hindust. rupivah, sanskr rupya) vrsta zlatnog i srebrnog novca u Indiji i Perziji niptorij (lat. ruptorium) med. sredstvo koje najeda kou i time otvara ir ruptura Gat.) prekid, prijelom; probo], probijanje: razbijanje, obijanje, provala; prekid pregovora ili odnosa, raskid ugovora; med. pucanje ruralizam (lat, rus selo, ruralis seoski) osobitost sebi, ureenje sela s ubzi-rum na karakter, potrebe i nain ivota njihovih stanovnika ruralni (lat. rus polje, selo, ruralis) poli-ski, seoski, seljaki ruristLki Gat. rus, ruris polje, selo) v. niralm rusalke [slav.) mn, mit. umske i vodene vile kod starih Slavena rusificirati (fr. russiticr) poruiti, napravili u ruskom dubu. napraviti Rusima ruHifikacija (Rus, lat. -ficatio, facere iiliti, uiniti) pretvaranje neega stranog u ruEko, pretvaranje u Ruse rusizam rije ili jezina osobina koja ukazuje na utjecaj ruskog jezika na hrvatski, npr. dozvola rusofil (Rus, gr. lilns prijatelj, krrji voli) prijatelj Rusije i Rusa rusofob (Rus. gr. fobos strah) onaj koji se boji Rusa. koji zazire od Rusa, neprijatelj ftusa rusomanjja (Rus, gr, moma pomama, ludilu] pretjerana ljubav prema Rusi;! i svemu ruskom rustika (lat. rustica) graevina od kamenja oklesanog samo na sastavci-_ma rustikacija Gat. rusticatio) ivot na selu1 poseljuivanje, postaj anje selja-_kom rustikale (lat. rustieale) seljatvo, seoski ivot i prilike rustikalni (lat. rusticalis) poljski, seoski, seljaki rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge) . velika guva, mete, kr i lom; divlja pijanka, orgija mpija (tur.) najistiji zlatan novac, dukat ruta [fr, route, lat. rupta probijena se. via staza, put) put, dio puta koji treba prijei, smjer putovanja Ruta (hebr.) pramajka kralja Davida, uzor dobre i estite ene ruta eaesa it ruta eeza (lat.) prav. pokretna imovina, pokretnine rutenij (lat. ruthnium) kem. element, veoma teko taljiva kovina, atomska .[eina 101,7, redni broj 44, znak Ru rutina (fr, routine) vinost u radu, uvjebanost u nekoj vrsti poslovanja, spretnost, vie mehaniki nain rada, po iskustvu i nnvjci, bez udubljivanja u samu stvar rutiner (fr, routinier) ovjek iskusan i uvjeban u nekom poslu na temelju dugog rada, praktiar; nestrunjak koji je nauio neki posao gledajui druge, a sam nema nikakvog dubljeg poznavanja stvari kojom se brtvi, npr. takav lijenik rutiniran (fr. routine) vian, uvieban, spretan, iskusan u nekom poslu rutinirati se (fr. routiner) steci (ili: stjecati i okretnost i vinost u nekom poslu ru (fr. rouge, lat- rubeus) crvenilo, rumenilo za lice ib usne; rouge vgtai fit. ru veetal (fr.) biljno crvenilo, portugalska minka rodija 1260 rurdija (tur.) srednja kola, gimnazija rumarin (IaL r06 marinus) bot *morrnzirati <fr, rouge) rumeniti, mazati rumenilom, crvenilom {obraze, usne, nokte) ska ro*a_. poznata biljka veoma ugodna mirila iz porodica usnaa rz (tur. jTZ) cant, potenje, estitost 'vi. bv r 11 '-< ' l I [_ .= v [-"3 - i. :1. 10. .r u ". J. ']"-<(. . . -\L1" : .i" - , \t- - - T-. - ^"-.j-:vj" -""..j i" " r' , . "ll-J ' .'4. ------- ivi': t -'-< if 'i T [" , j j; ' i i -< T i. . :..jM--,\ '..... n. ;.'"1 - ' v . -:'i,, j ---> - "'.i - - -

u- ; :- .' 'i "ij. - - 1 tif'" ' /LI " l'J-i'tt i '--i . ..."i." ', , lf, i i 'fl---. 'iH^.i /' .11' i ^ 1 - fj-; r ,'o'tT'. i --. .....- -, T , . - , , . . i -i i- i- 1. -('-'L l ;j 1 .<-'--.\.i,. ' H 1 ; i "i .i'-z, i . 1 f il-r ^ , \"..1" *-<<U i . -c -I - r. I 1 !T h?.^ S, s dvadeset i etvrto elovo hrvatske latinice S glaz. kratica za solo S ili s = oznaka za subjekt suda (u formalnoj logici} 8 kcm. kratica za sumpor S kratica za jug icngh south fr. Bud. njem. Sud) S, L- kratica za sigilli I nm Habah [ar. sa baha) jutro, svitanje Sabaot (hehr. zebaoth) zvijezde, nebeski svjetovi: u kranstvu upotrebljava se u znaenju: "Hng nad vojskama sabat Ihebr. Sahbat) nuhota, dan odmora kod idova i sabataruaca sabatarijci (hebr. sahbath) mn. kra. crkve i sljedbe koje. drei se strogo Svetog pisma, smatraju da treba svetkovati subotu 'namjento nedjelje): sabauitti RaJbatirti {hebr. abbat) nm vr pod a-batarijci Sabazijp {gri. Sahnzioe) trako-lrigijsko buacstvo koje su ljudi (posebice ene) orgijasticki slavili; kasnije pri-djevak Dioniza Dakha. sabejci (hebr. zaba) ohozavateUi zvijezda, osobito Sunca i Mjeuecji; uspr sa-bejizam sabejizam (hebr zab^) oboavanje zvijezda, osobite Sunca i Mjeseca, stara vjera Arapa, Egipana i dr. Sabmjaoi (lat Sabinii slaruilalsko pleme, siarjedi Latina; prema prii, Ro-mulovi podanici prilikom jedne ^vt-canosti oteli su Sabinjanko fsabinske ene i djevojke), i iz tako nastalih brakova proizilo je stanovnitvo Rima sabir (p. saber znati} n^jesavina arapskog, francuskog, talijanakog i panjolskog jezika; sluti kao pomoni jezik u mediteranskim lukama sabran (tnl. sabbia pijesak) sitan pijesak, prima saJbo l.fr sabot) drvena cipela, klompe sabon (fr. sabon) tibk. vrsta velikih slova, od Pfl tiskarskih toaka, zs naslove u novinama i knjigama sabotaa (Ir. BabotBge pravljenje drvenih cipela) 1. vrata trajka koja se sastoji u tome to radnici namjernu zabuavaju pri radu, ometaju rad osteivonjem alata, strojnih dijelova i si., da bi se poslodavci natjerali na prihvaanje njihovih zahtjevu; 2. potajna, maskirana protudjelatnost knjoj je cilj onemoguavanje, oslah-IjLvanje ih prud uivanje ostvarenja neega Ikao sto obino rade domoljubi, za vriieme rata, u okupiranim zemljama) saboter (fr. saboteur) radnik koji namjerno zabuava i umota rad, onaj koji sabotira sabotirati (fr. aubuteri namjerno zabuavati i ometati m, vriti sabotau sabura (lat. sahurru pijenak. pijesak za optereenje broda) optereenje broda pijeskom, balaat. med. crijevna neistoa saburalan [lat saburrali&J med- uzrokovan oeislocom 1262 nhariflkacija sacelan (lat. sacellanuM v kapelan HflCelar llaL sacellarius) uvar crkvenih dragocjenosti i crkvenog novca: oslabilo jedan od prvih Tapinili slu^u SuccT Mos (lai.) fiveto brdo, breuljak jaLnrio od Rima kamo su se 494. pr. D e. iselili plcbejci kako bi od patricija iznudili tvoja politika prava

sacra consulta ut. Bakra konxulta flato najvii kazneni i kn^ociiaki sud n Rbiiu podanike Svelo Stolice Sacra scriptnra it, Bakra skripturn rial 1 Sveto pismo (ili: crkveno pismo) sacro egoismo it. aakro egoizme tial t "uveli egoizam" izreka talijanskog ministra Salandre 111> 14.J koja slui kao lozinka talijanskog imperijalizma saerum os it. sakrum fluL) anat. krina kost Budaka (tur. sadaku) miloitinja. milodar; sattakoj-fitra milostinja uije-Ijona u posljednjih detel dana mjeseca ramazana sadn-kava (tur. sadekahve) nezaece-itna kava riadlflt (fr. sadiste) ovjek cipLoreceii sadizmom, surov pohotljivac: pnd. sadistiki sadizam (fr sadifmo izopaena spolna pohoTljivost kuja nalazi zadovo-Ijenie a tjelesnom moenju osoba prema kojima se oajea pohota [na* zW po fr piFcn healidmh romana markizu de Sadeu, 17401814. koga jn Napoleon L. kno duevno bolesnog, zatvorio u bolnicu'-; usp. man. hiTam nadnceji (hehr zaddukimr idovska vjerska sljedba iz II. st. pr n. e. koja nije priznavala predaje i nije vjerovala u andele i besmrtnost due, ne-jjn narno u. Mojsijevo zakone, konzer-vntivci i protivnici farizeja adukejizam nauavanje sadukejaca safalada ilaL ZcrvcIarv/ureO vrsta kratkih i debelih kobasica od smjese svinjskog i govedug mesa safe-room at. Eef-rum (ungl,) odiel u banci u kojem su aefbvi; v sef saGjan (polj. safian. perz sahhtjjan] ve-getabilne itavljena Ona crvena kozja i jarea koa. nazvana po marokanskom gradu Safi; inaroken safir [ar. safir, hehr. sappir} min. plovi korund (dragi kamen) iiuflov (fr, afran, Int flos gen. floris cvijet* osueni cvjetni vjenii safra-nikr; prena i obine s pijeskom pomijeana kobaliovn ruda od koje se dobiva smalta Saga tnord- Saga, njem- Sage) miL sta-ronordijska boica pria i povijesti, ljubavnica Odinova; otuda: saga, pria u prozi, gatka, hajka (posebna vrsta islandske literature) sagatm praak za pranje i ienje mrlja, nazvan po isTOnoazijskom otoku Sahalinu gdje se proizvodi; aaJta* Im sagitalan (lat. sagitLahsi u obliku strijele, strjelaat, koji prolazi sredinom tiiela nagi nm (tur) zdrav, u dobru stanju; vrit. pouzdan, [spravun sago (malaj. sagu: zrnasto krobnu brano od hranjive arti ago-palme i drugih palmi S&goroa itah sagoma. Int- sacoma) pnr-tuuteg kod automatske vage; voi. promjer zrna, kalibar; arhit. promjer stupa gahfllio v. ^agalia Sahara [ar.; pustinja: ime ogromne, preko 34f> milijuna hektara velike pjeane pustinje u sjev. Africi uharat Gat. saceharatum) kem, spoj sirovog eera s raznim bazama aahariflkacjja (lat. sarchariGeatio} pretvaranje u eer, pretvaranje kroba u eer; pripremanje eera; uaec-mvanje - .... , saharimetar 12K1 takrarij saharimotar Igri- eakchar seer, metli s. mjerilo, mjera) sprava z mjerenje koliine eera u otopini pomou polarizacije svjetlosti sabarimetrija Igr. sakehar eer, me-tria mjerenje* mjerenje koliine eera pomou saharimelra naharin ^gr- Btfkchar eer, ok koji curi iz bambusove trEke Bambucu arundinacea, lat. saceharum) kem. eerna tvnr; takoer: slatka tvar. dobiva se iz toluola, 500 puta slaa od eera, nije hranjiva, zbog ega se preporuuje ifcemim bolesnicima saharini ;laL saecharina) mn. farm lijekovi koji sadre eer saharometar (gr. sakehar, metrom oprava za odreivanje koliine setetfi u otopim specifinom teinom baharometrija '.Ere. sakehar. metftaV mjerenje saharometrom uaharaza 'gri. sakehar Seer} obini fie-cer od trike ih eerne repe luip. glukoza) saharum [gr. askehar, sanskr. carha-ra) eer, Bflemfl treka; nfir.i-.harlti" lactis iL ^aharum laktis llal.) mlijeni s^efi saceharum Satitrtii it. saharum Hnturni (lat.) olovni te-er sabem poglavica ajevornoamerikih Indijanaca: ukiipstina starih indijanskih ratnika

sajfan (tur. sajvan) I. ator; 2. suncobran, kiobran sajga Uurkm.) pr<:Sivji iz roda antuopji. ivi u Kazahstanu. i u stepama oko Volge Hajher ("njem. Seiher! cjedilo, cjeddjka saji Ifr. sailhe) arhit. izboina, istaknuti dio; pren. ispad, nagla ljutnja; duhovita dos[etku sajla (njem. Seil) eljezno uze sakada [fr. saecade'fjah. jak trzaj konjskom uzdom, pren, otar prijekor; gLaz. jak aotei. gudalom kojim se od^ svira vie nota sakairati(fr, aaecaderjjah trzati,jako trznuti konjskom uzdom akagrja ("tur. sakagij vet. slinavka (veoma opnqnn zarazna bolest domaih ivotinja, prelazi i na ovjeka, jr kojega je gotovo uvijek smrtonosna', usp, malein, maleinizaeija sakn ;tal. naceo, lat. saecus) kratak niuki kaput sakofori (gr, gakkos vrea, tem noiml vreonusoi, pokajniri koji noEe haliine od vrea sakoa (gr snkkos vrea, haljina) jfurnja odjea pravoslavnih episkopa od skupocjene tkanine sakra [lat. *atTa) mn. svete stvari, svetinje: crkveni predmeti, trkvem obredi Rakrnlni (lat. sacralis) 1. koji se tie crkvenih obreda; 2. anat, koji se Ue krine kosti kod ovjeka i ostalih kraljenjaka sakrament Oai.' sacramentumj prvot-nii: sredstvo kojim netko aebi ili drugom namee neku obvezu (kapara, kaucija, prisega i drj; u kradanakim Crkvama: ol*usLvo. sakrament, osobito prierit sakramental (LaL sacramenlaliB) prav. onaj koji pod prisegom dokazuje iju nevinost sakramenta)ije (lat. sacramentahn) mn. u Kat. crkvi: svi oni sVCti ini (i>bredi, blagoslovj koii nisu sakramenti; poaveeni, hlagoslnv(|eni predmeti, npr. posveena, blagoslovljena voda, krunice, medaljice, sliice i dr. sakramcntaJnl >lat. sacrantenlali^) koji se tie otajstva, svet, svean sakramentari (lat. saeramcntarii) mn. reformisti koji ne priznaju stvarno postojnnje Kristova tijela i krvi u priesti sakrarij (lat. Bacrarium) mjeaUi za uvanje svetih stvari, svetite; kn pala, hram; mjesto gdje se uvaju hostije sakrificij 1264 Balcgurkn Rakrificij (Int. sacnficiuro) rtva: n Katolikoj crkvi: misa Bakri fi ci rat i (lat sacnficare) rtvovati, prinijeli na rtvu, prinosili na rtvu: pron. posvetiti sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji ini sveto grdi', oskvrnitclj .svetinje; bezbonik, bogohuhiik sakrilegij [tat. sacrilcgium) svetogre; oskvrnue, povreda svetinje; bezbo-tvo, bngohulstvo sakrirati (lat sacrare) posvetiti, zarediti sakristan (fat. sacristaauis) crkvenjak (kod katolika) sakristlcrj (lat saeriatitium.1 kod katolika: zabrana vrenja bogosluja [kao sveenika kazna i sakristija (lat. sacristia) u kat. crkvama; prostorijo uz svetite u kojoj se sveenici oblae za. bogosluje i u kojoj se uva sveeniko ruho i cr-kveno posude, crkvena riznica sakropnlitika (lat. sacer svet. gr. politike) veza duhovnog i svjetovnog (kao u papinstvu) sabrosanktan (tat. sacrosanrtus) presvet; nepovrediv saksifraga (laL. saxifraga sc. herbaj bot. kameni ka (biljka) saksifragan (lat. sajalragusf med, koji lomi. tj. koji otapa kamen saksija i.Lur. saksi) posuda za uzgajanje cvijea: tegla saksofon (gr.Ione zvuk. glasi glaz, metalan puhaki instrument s klari-netskim piskom i stoastom cijevi, razliite veliine (od soprana do kontrabasa): nazvan po izumitelju Adolfu Saxu (1814 sal (lat.) kem. sol: sal aruarum (lat) gorka aol; sal vatkaiticiiTiL it sa) katartikum (lat.) gorka sol (za ienje); sal cuiifiart il. aal kulinare (lat.) kuhinjsku sol sala (njem. Saal) velika sveana dvorana za pri parne, plesove, koncerte i si. saladcros (p.) mu. klaonice u Brazilu, Urugvaju, Paragvaju i Argentini u kojima se prireuje usoljeno meso za izvoz i useljava koa; sirove koe koje odande dolaze salama (tat. salame) "slano meso', debela, tvrda suha kobasica (osobita mjeavina odabranog svinjskog i goveeg mesa sa zainima, veoma otporna na kvarenje)

salama ndler (gr. salamandra, lat. su-lamandra, sanskr. salnmandala j zooL dadevnjak (ivotinja o kojoj se nekada prialo da ivi u vatri); mit. vatreni duh salamuia (h\ salamine) teka jednobojna h\ svilena tkanina s tokama u boji i sjajnom povrinom Sal om uii (hebr, Sch'IflmGh) legendarni krali Izraelaca, uko 970330 pr. n. e,, sin kralja "Davida t Batiebe, poznat po svojoj pravilnosti i mudro-sto ("Premudri"); pren. mudar vladar ili sudac:. Salornon saJamun&ki mudar poput kralja Sa-lamuna(Salomonn); salamunski sud otrouman sud. slian onome kojim je Salamun presudio spor dviju majki oko djeteta salangana zool. Lstonoindijska lastavica, cijenjena zbog svojih gnijezda (tunkrn) koja se jedu i smatraju poslasticom (naavona po otoku Salan-gu_ zapadno od poluotoka iVlalake) salarij (lat. saiarium) godinja placa; plaa, zarada; nagrada salaa (mad. szaihis} poljsko imanje a potrebnim zgradama, stokom i spravama za racionalno obraivanje (u Slavoniji, Vojvodini i Maarskoj) salata (tal. salato. h\ salade, lat, sal sol) kuh. hkidao jelo od raznih biljaka i dr., zainjeno oclumT uljem i paprom salegurkn (njem. Sak, soL Gurke krastavac) krasbavac ukiseljen samo vodom i solju, tzv. filani krastavac saic tanga 12C5 salitra saletauga (niem, Sntestingel vrsta peciva: slani klipi, slanac saldirati (tal. saldare; trg. zakljuili raune, usporediti. uUrditi razliku izmeu strane ulaza i strane izlaza, izmiriti ostatak duga. isplatiti dug saldo (tal-.) trg. stanje nekog rauna; ostatak koji se po zakljuenom raunu jo treba platiti, razlika izmeu dugovanja i potraivanja u jednom raunu; takoer: zakljuak rauna; trtoj raun jp. salda moj raun je zakljuen, tj. izveden naisto; jos sam u saldu jo sam u zaostatku, jo dugujem; per saldo, pra saldo v. po per i pro; salda plaanje plaanje dunog ostatka radi potpunog podmirenja jednog rauna; kasa saldo stanje blagajne saldo-konto (tak saldo conto) trg. raun izjednaavanja; usp. saldo aalep (tur. saleb) u doba cvjetanja iskopani, popareni pa osueni gomoljasti korijeni nekih orhideja koji sadre krob, sluz, eer i bjelanevinu; mljeveni u prah i skuhani daju gusto i hranjivo pie. osobito omiljeno na Istoku sales deliqucBeentes HL sales deli-fcvescentes (lati mn. kom. otopive soli s-ales fatiscentea (lat.) mn. kem, soh koje ishlapljuju ih se otapaju alici! (lat. sali* gen, salicis vrba) kem. v. sahgenin salicilizam (lat- salis gen. salicis vrba) med, trovanje salicilnorn kiselinom salicilna kiselina kem, bijeli krista-lasli prasak., u hladnoj vodi teko oto-piv. sprjeava vrenje i truljenje, unitava mikrobe (zhog ega se upotrebljava za konzerviranje ivenih namirnica, pia i dr.); upotrebljava se i u internoj medicini saJieut (lat. salix gen. salicis vrba.i indiferentna gorka tvar koja sc dohiva u obliku bijelih kristala od kore i lia vrha (lat salis) saJicineae it. salicineje (lat) mn, bot. vrbe, vrste vrba salificirati (Jat salificnre) kem. pretvoriti u ?ol, pretvarati u sol salifikaclja (lat salificarc) kem. stvarati soli, pretvaranje u sol snligenin (lat. saliv vrha. gr. gen- korijen od gignomai postajem, nasta-jem) kem. alkohol koji odgovara aahcilnoj kiselini (u koju se moe oksidacijom pretvoriti), nastaje hidrolizom od sahcina; salicil salijski zakon (lat leges salicae) zbornik obiajnog prava njemakog plemena flalijaca ili Saliranuka, prireen u V. st, najstariji zbomik njemakih zakona; osobito je zanimljiv l. 62. toga zakona koji iskljuuje keri iz nasljea imanja i prijestolja; otuda: sofijska dobra dobra koja prelaze samo na muko potomstvo sali na (tat.) rudnik soh. solana HaJinijski !lnt salinus) sohu, koji sadri sol, kao sol, koji se tie soli ili sUa-ranja soli; salimjske vod-? mineralne vode kiije sadre natrijev i magne-zijev sulfat salinitet (lat. sal sol) postotak ili sto ga sadri neko tijelo, tekuina i dr., slanost salinograd (lat. salinograus) areome-tar za odreivanje koliine soli u nekoj prirodnoj slanoj vodi salinometar Gat. salinus slan. gr. mekan mjera) v. sahnograd

salipirin (lat. salix vrba, gr. pyr vatra) farm. spoj antipirina sa aahcilnom kiselinom; slui kao lijek protiv prehlade i gripe salitra (tal. salnitro) kem. spoj KNO.; upotrebljava se kao sredstvo za gnojenje (ilska salitra); obina salitra upotrebljava se za konzerviranje mesa, u medicini, kao oksiacijsko sredstvo u pirotehnici i dr. 1286 salubrxtet salivn :lflt pljuvaka, slinu, bala Balivodjfl rlat salrvatio) suvino izluivanje dine (pljuvake1, bdijenje lalivancfje .lai- sutivanLal mn. med SrtiLvj Vr>jn pomau izruivanju slini! (pljuvake) salivindal salivn pljuvaka' kem. glavni sastojak sline (pljuvake) BaJmiJak i let. sal ammonLacum J kem. limoiujev klr%nd. otopina amonijaku. soimijohr*r ct-ijel (Jal flnrea buli* nnv monincj) aalmijafc proiaam subUmi-ranjeni salmonele bakterije koje uzrokuju neke crijevne bolesti [naziv po amerikom hioloffu Salmonu); salmnrtLize mn. tryjtwne zaiamc bolesti ji flu ui-runici Krtlmonele {npr trbuni tihjE, avinjska kuga* salmofife (lat.l zool. ribe visinskih tuda, paatrve Saloma (hohr. Sibalom; kn Herodija-dina, koju je ia nagradu tratila i dobila od kraha Ilerods Antipu glavu Ivana Krautelja i'Mr 6,21 i d.); drama Gscara Wilriea, opera Rirharda Strasalon (fr. eatun, trd. salom i prvobitno: velika dwann; sada mala dvorana, elegantna ""ha za pnjjro h u reati>-ranima'. dvorana sa Fkkama. dvorana u kojoj se prireuju izlobe, iz-lozba alika i kiparskih radova; osobito, izloba djela sivih umjetnika koja te iv.ike godine prireuje u Paru: prtfn. uVmjeTm druitvtv otmjen svijet, tolnnjJta dtima ntrnjena gospoa, eln^nntna dama; s.don\ka kola eljeznika kola udobno namjestenn kao druAtvena soba salona iil- fahin (engi,) goduonica, toionica, bar aalpe (gr- salpe, lat. salpa: mn. zool. vrsta mekuaca, prezime morske ivotinjice koje nou svijetle plavkastom ffvj^liou salping^mrrafcaa ^r, salpLc* cijev, emfraftso laepim? med. zacepljenosl usne ojevi salpingitia Igri. Bfilpin* lijevi med. upala mne cijevi (otosaipingitis}; upnla jajovodu (ooealpingiti&! salpiiigofaringeuji (gr. aalpinx cijev, farvnjc drijelo) anat, Lrubno-drijelni mi*i salpingoakopija (gr alpiiik cijev, -kupe-i promatram, gledam i med. pregledavanje usne crjevi posebnim, za lu prilagoenim napravama salpinggstafilinuit igri- salpinx cijev, etafvlt oteena reuitu} anal- cijevno-resinJ mii salpingoHtenohoriJa (gr. aalpinv cijev, sCeudchuria uzak prostori med. buzeni^t ufue cijevi salpi ogoto mij i gr- s&lpinx cijev, lunt teuuijc y med, rezanje jajovoda, vaenje jajovoda salpunJka igr. aalpinu cijevi iool vrsta morskih koljki; anaL Kustahijeva truba, usna cijev; jajovod aalta dat) 'skai"; igra slina ahu, sa dva i^ra.t sa po 15 kamiaka podijeljenih u tvi akupine (Su^cc, M^e^ee i ZMiezd^j na dasci na sto p-ilja aaltarijn Uatr saltatio) skakanje, plesanje S poskakivanjero: med. kucanje ila kucavica (arterija* saltarelLa (tal,; ivahan talijanski pn-jebioe napuljaki narodni pl u ili laktu; poskoica, runski na-ntdtiL pleli u oTH taktu us pratnju bubnja; glaz ona u>n*kn figuru salio lial salto skok) SporE xlobodan. skok = gimnastika Bpruvr; naprijed, unatrag ili &a dirane; salto mnrtale Ital.) ^smrtni skok", vratoloman skok pri kojem se skaka u zraku prevrne preko glave; pron. veoma hrabar i opajan pmhvat ABlnbril! dat salubrilan) 'dravcuL, stnnj* povnljnn poidnivlje (npi zra-ka), ljekovitost salus 1267 aalus dat. alu gen. na\uti*- zdravlje; blagnrtflnje. area, uspjeh, apas: sains pubiira fair t-nii* puhbka 'lat.] opoe dobro dravnu dobro, to^ua publico suprema lex eslo (it salus

pu-bbka suprema Itfks esto dat.) dobro - drave mora biti najvii zakon salutirati Mat. tmlulare) pozdravljati, pozdraVjU; osobito: pozdravili po vojniki salva itt, iaiv*) pucanj o ;nak radnati ili poann, pozdravljanje topovskim pucanjem; takoer: istodobno pucanje veeg ili manjeg broja puaka ih tupo^B. plotunska poljba, plotun salva venta dat.! a doputenjem, ako jt thhtiiQ reci salvanan mad. bjek pniUv sifilisa i drugih 7nraznih bolesti . izumio ga 1910 mem prof. Paul Ehrlich i njegov asixtent Japanae Hala; poznat i pod n&zjvom Ehrbcb-Hata 606 Salvation Army il lalveian armi IcDgl. ! Vojska $p**h vojniki organiziran t^runak metodista koji se b=vi sociialnom j. karitarivoom djelatnou; osmvn Knglia William Booth, lR6n. u Londonu Salvator []fn\.) Spaiiitelj; vrsta poznahtg bavar>.kLjj[ trn0 piva aafvaa 'fr <a(va^. Lu. ijilvagium; pom namr^da ^a spaavanje lae salvel (Lat i dobro dosaol ipri doeku]-; zbugom! ;pn odlaskui salvija Jat ^aKia- hot. alfija, kadulja, pelin. ku& {ljekovita biljka ije li?r sadrl.i odreeno eler.no ulje, jednu gnrku tvnr, tarun i smolu* salvie om ml Hi i* dat.) \ii mogunost pr<jpuats sali"o homire (lal-1 ne nauosei State canti, neka JB doputeno reci salvila dui t neoteen. u dabrom stanju, a eotiKt :lot-f trg. "ntitteCeno. dobro ouvano 'Uh teretnim batovima): tn salvo (1*Uj u sifurnocri, na ^igurnnm mjestu, lignran sahniia condhndtns il. sal^ui konduk-tua Jlai.i Eipuma pratnja, zatitna pratnja; takoerzjuntnor provodno p i trnu isprava kois. nekome osigurava siguran prolaz, npr, pregovaraima u ratu aalze (tal. salsc) mn. geol. blatni vulkani, mah vulkani koji umjeato lave izbacuju hlabi i sumpurnr plin *aJioJa dat salsola; bol bdjka od ijeg se pepela priprema sttda Sam it- Sem {engl.J enelcaka krarica imena Jamuel; Uacie Sam il- Ankl Scm (eiul.; "Ujak Sam". *abjv naziv za Sjevcrnoamerikante i njihove vlndr 'Obila u od kratica U SAM = L'nfied States of Amerjcjj> E^umaritancL lhehrr schomronf mn. pra-atano\Tiici Palestine: po dgtfaaju Sto ^[a je Idus ispriao u Kvandobu P4* I jjki t ii},23\ u crkvenom jeziku Sa-marir^Jiar znai: milosrdan Cn\nek samaritan&ki koji se lift Saisritana-cb Ji je u cea s njima; prm rr*do*r-dan HunaritanEtvo samilost, nuiogrdo prema onima koji su u nevolji aambenito '9p.) uta koaujja i kapa s crvenim Andrijinim [kimim! kriem i fLt Fbkama ognia i vragfi koju su nos i (i krivevjenn niudeai Apanjoi-hkom uiks izicijom na lornau; mnrnli ni je nn?ib neke vrijejne i ooi koji tu ee odrekli svojega knvovjei^tva i hib puteni na sJobodu sambulikift Jat sambucu*) bot. bazga aamrilnjem Som met, tal eciomito. gr. heianutosl plis vcfur, kadija. Wka svilena tkanina s dlakavom i mekom povrinom; samt Samojedi (rus.) mn. nomadski nmvid, altajskog plemena, ivr ita kra,injem sjeveru Rusije i Sibira. Nnnuci samur 'ar cvmcur} trguvaclu posred-oik. ^enzal. meetar aanuara iankrt.) u budifljkoj lilozo-fiji: vj^ib tijek svjetsko? kretanja 1268 sang vin ifikacija Samson (hebr ) izraelski namnt juosk. jedan od lz\- "sudara", zadavao voli-kcjade izraelskim neprijateljima Fi-Listejcima dok im n|je, lukavoseu prvoje ljubavnice Dahie, keja mu je n& spavanju odrezala kosu u kcji>) je Mla sva njegova snaga, pao u ruke, oslijepljen i zatoen saiDsov (tur samsunl buldog" (Vrsta psa/, pren glupan blesan Samucl (hebr; jedan od velikih izraelskih starozavjetnih proroka aamum (ar,) vreli pustinjski vjetar, est-., smrlonO^dn, u Arabiji, Siriji i Indiji saimur ^perz.-pr. aemurj kuna; krzno od kuno; samurnvina samurovina (perz.-ar sniriuif vr ramur san (tal., sp. san) kratira od sanLo sarcnijans {fr. sans-nuance) vrsta teke svilene tkanine sa zlatnim cvjetovima sanacija Gat. anatio) v. sanhranje

saoatogen (lat sanus zdrav, gr. gen-konjen od gignnmoi pustajem, na-stajem. r^*HiYi se> mert. "onaj knjrt Tada zdravlje", poznali pripravak za jaanje ivaca i snage uope, sadri 35% kazeina sanatorij 'lat 'aoatorLuml hflihte, bolnica na khmal&kj povoljnim mjestima, osobito za laku i kronino bo-ksruke. tuberkulozne i ah; po veim gradovima bolnica &i lijeenje akutnih bolesti, osobito kirurko prirode Sancho Pauza it. Sano Pansa ip.J nespretni litonoa Pon tfuijolea, ohienje tnjemotti, praktinosti, i snalaljivosti sanete simplicitas il., sankta simp-Uoitas Gat.J sveta naivnost, blaena ogranienost (hezazienest. n^pro^vi-jenost, glupost) Sanctitas it Sanktitas (lat.) Svetost, titula kaL hiskupa, osobito papr &andnle{gr andalua. lat, sandahumj mn, 1. jednostavne drvtne cipele kr-J starih Grka (samo potplati) koje su venvah zb nn^trmneroma; 1 danas veoma lake muke i enske ljetne cipele s izliulenom gtrnjom koom; 3. kratite, alatom i draguljima bogato izvezene i ukraene arape koje rioai visoko kat sveenstvo u svearom prilikama; 4. jednostavne, plitke kone cipele (potplati) na remene, kakve nose redovnici sandalovina [lat. san tal um, arr sandel > fino, minsno drvo iz Indije i s juino-morskih oioka; upotrebljava se za izradbu rezbarenih predmeta gajadarah (gice. saodarake, per? san-darah) kem. blijedouta smola od sjevernoaffike smreke od koje se pravi fjrnis. lakovi i dr.; brasnjava tvar koju pele skupljaju u sae s*bi za hranu sanarah (gr. aandarake, perz. san-dar) min. crveni flumporov arsen, re-af^ar HafidoliDA {per?. sandul) vrsta malih i Ifddh amata za jednu Ji dvije osobe sandak [tur.! prvobitno: zastava; podruje koje iU sultani davali na upravljanje svojim vojvodama; uprava nad manjim podrujem sangviflkBcij& Chat sanguificatio! zuol. stvaranje Icrvi u ivotinjskim tijelima uniifivifj kan nije Gat sftnguific-miia mn. med. trtdstva koja pomau siva-ranje km sangvinacjja [lat. sanguinntio) mcdr krvareri ie >>artgvinaran (Int. sanguinarius) krvoedan, krvoloan, surov sangvinian i'lat sanguinicus) bu#at krvliu. Inko uzbudljiv, lako podloan dobrom j loem raspoloenju, plaho-vit, veoma ivahan vnpr, temperament); takoer: lakomislen, lakovjerna, sanjarhki Fangviainkacvia daT =.Ug\imiSicnti&j' i^c-l. v. sangviPkacija sangvinik 1269 sangrinik (lat sanguinjcus) ovjek ho^at krvlju, tj. lako uzhudljjv, plah, Jiv.Thso ovjek, usuana gUva san jzvinok racija Gat. sangui*: kr.r. gr. kracos jakost, snaga, vladai vladavina krvi, krvava vlada, npr u Fran-cuskoj za vrijeme Eobespierrea sangvinoteutan (lat. sangmnolentus] krvav, poprskan krvlju, boje krvi. obojen krv]juT pomijean t krvlju angrtri(iK3u ll&L s-angutrionus) koji una puno krvi. punokrvan sanij'lat sames) med. rijedak, krvav gnoj. iukrvica saniozan (lat saniosus) sukrviav sanironje (lat. sanare hjeib) izhjee-nje; popravljanje, poboljavanje, Eredivaoje, ozdravljavanjrj [stanja, pnhlia- privrede); sanacija sanirati lat Eanare lijeiti) izlijeiti; popraviti, srediti (stanje, prilike) sanitacija (lat. aanitatio) v. saniranje sanitarni (lat. sanus ^drav, fr. sani-tairei koji se tie zdravlju, zdrav-atvenj snnitei (lat. sanitas) zdravlje, opw stanje zdravlja, zdravatvenost; djnlal-nost i ustanove za. uvanje i po-bolj5anje zdravlja i njegu bolesnika koje ostvaruje drava; dnevna vlast u iju mjerodavnost spadaju sve sanitetske ustanove, prid. sanitetski sankcija Gat. sanetio sveana naredba) 1 svenna potvrda nekog zakona, ugovora i si. koju vtsi vimu ^Jasl ih dravni poglavar, davanje zakonsko snage emu; 2, prav. kama prisilna mjera kao jamstvo za uvanje zakona, potovanje ugovora i dr.; 3. ekonomske, financijske i vojne mjere koje ae poduzimaju protiv drave koja ne potuje meunarodne ugovore sankcionirati iiat. sancin* xvbt li. safirtignnorj jedan zakon utniti svetim i nepovredivim, polvruiti, odobriti; nelto utvrditi^ uiniti rakonomi dati emu rakonaku snagu

suukiEol fr. aansculotte) golad, u vrijeme Francuske revolucije, oiiaj koji nc noaj kratke hlae (kakvo eu oosih plemii) nego duge (pantalone*, podrugljiv naj^iv za proletere, dosljedne rei.nliieionare; pren. domoljub, junak sankiloterija (Fr. sansculottene.i v. san-kilotrzam sankilotizam (fr. sansculottii:me) go-ljaStvo; zano^ za slobodom, odanost naelima sankilota, neobuzdanost aanlololiiiroti (fr. sanaiulolJjser1 raditi na sirenju sankilorizma sanJkja (ianskr. sankhja) sustav indijske predbudistike filozofije koja nauava da se ovaj svijet razvio iz pra-tvan, da. postoji apsolutna i bitna razlika izmeu duha i tvari, i da u spozojii te razlike lei sredsUo za spai i; Esnsare sankl 11rit. sanctus, sanc) sveti, akr-aeno' 5, Set. _St.. npr Sc'.. .>* Patitiu jv Pavao sankcnukacija (lat. sanotiliciaciol posve enjc, proglaenje svetim aanktuajTJ [lat sanetuarium) svetinja. najsvetjje miesto u hramu marih idova: unutranji kor u kat crkvama; .prr.Htor oko glavnog oltara, mjesto gd|e &e uviiju relikvije i svetinje; sveto, nepovredivo mjesto sans ^Fr san* atout bez .'dnti> v preferans sans-genc it. san en (fr.) be? ustezanja, bez ustruavanja, neuailjeno sansara (sanskr.) IH. kruni tijek ivota u indijskoj filozofiji, ivot koji se ponovnim raanjem stalno obnavlja, a svima svojim patnjama i jieudo-voljenim eljama, i od kojega je u oirVini jedini spas; uap sankja sanskrt sanskr. samskrta) svren, klasini jezik, jezik Hinda u Hindus-tanu kojim su napisana njihova klasino vjersko-hlozofska i pjesnika Sanaouri 1270 saprogen djelu; kao narodni jezik izumro ve u VI St or n e , nli mfcpdtvfttici u Indiji i danas njime flovorr i judu Hnruoucj cJ.t. Sansnsi <fr.) "bezbrinost^ imo oniiljenog dvorca njemakog cara Fridncha Velikog, kod Poisdama vali li*l , p.: prid. wvrta; un. svecci; vmla l-axa (il. santa kaia '.tp-l "sveta kuC:iP, zgrada inkvizicije u Madridu santa!iti (lat. santiJum) obojena, tvar knjjL *e dobiva od crvene Hundalovinr: aantrm fr cenarne) francmoia i vicarsko novana jedinica - 1/1UD franka cantine La Ifr, sentinelle) v/oj* xtraza; slittar santo 'Usi. p.} prrd. avel; im *wctac saolonin 'lai. sanlnmnumF farm gorak prah koji se dohiva od hiljkt Arthe-misia cinan, slui kao l^jek protiv gliela santanfzam UaN aantoninum) med-truv.tnjc- tfle-tomorom; u&p otitonin sanCorin vulkanska zemlja sa grkog otoka Saiitonna, upotrebljava se za pnivljenie vodene buke i cementa Kan Crai: mir. santyrac] 1. sveitjnj prua; 'l kiruann piamo; 3, ogrorift, ukvir; 4. vrata ranja, rotilj, gradela; 5. drvena agraria oko bunara; fi. okolica santu? !Lur.j glaz =stoenjnko glazbalo &u<n4 cimbalu sanjtnLlu" shvaanje da ovjek treba zivjLti u slobodnom umivanju u podmirivanju svojih prirodnih potreha i prohtjeva, osobito erotskih slobodna -, ljubav i si i; predstavnik ovoga prilian izopaenog shvaanja ta ^anjin-glavni unak istoimenog romana ruskog pisca M P. Arcibaseva aorU* tlot. saoriof taira. etiupka biljka SfcCya ladri bornu kwelinu upotrebljava se kan Ujek protiv trakavice sapa i.tr. sape, lat sappa, ',nl. zappa) voj, lafiticn ro<-", podzermu hodnik kori vadi u tvrd (iva saparfo ifip. ?arzapamlij bct. v. sar-sapanln sapfa (gr, Sapfei starogrka lirska pjesnikinja iz Mitileno na otoku Lez-hnnn luko 60 P pr. n e.); ascr. a&tero-id "Tlrriven 1864 HHpjvki stih metr, stih nazvan po starogrkoj pjesnikinji sapfu aaptjx&n Krttfa strofa od tri saptijaka ntiha i jednog adomj^kog sapfimni [gr. Sapfi'f homoneksualnost mudu enama, Je/bijaka ljubav (pu gr pjesnikinji Papfi)j tnbabzam sapiepa (lat sapiens! mudar, (umetan; iip-ni, aat' ;tat i mudtfom dental. Ij. parntmom ne [r<"ba mnogo 'govoriti >td sapo llflt.i sapun; xapo nmyjftiatinus a t. 64(30 amigdalinus Gat.) bademnu sa-pup, *a/m inedscutcin (lut, eapi mc-ditmnlis] ljekoviti m pun

sapunifteirati (lat saporiifkurr.i kem. u 9 6 puni ti. usapunjavalu pretvoriti u dapun, pretvarati u sapun saponfakacija laL rfaponiiLcatio; prav-han.ti: splina vjetina pravljenja sapuna; kem. usapunjavanje. usapunje-nje. pri stvaranje u aapun saponin <lat, saptfi! Item, ttapunskj tvar, u kor^ienju biljki Hapunik'L i dr apnhmija ''grc. j;apioK trijo. Kum& kivl med. trovanje krvi zbog prodiranja u krv bakterija kuje uzrokuju truljenje sapcintim (gr. sapfui truo, Ut sapti-nnm) ktm TjuleJni alka)oid, leim alkaloid snprofiti (gr. sapros truo, fytun hiljkaj med. trule ne kl icc, biljni organizmi koji *c nesposobni da aaimiliraju vgl}iau kmelitAi ^ prema U>me. bcr. bdjfj'^ zelenila liranc mrivim or->runkini tvarima, poglavito bakterijama i jjljivicamn aapmen!gr. aapros tru<i, gen- korijen od trignestbui aa^lati, ponLati. rodili ic> koji uzrokuju.- truljenje; kuji je naa i mi truljenjem sa propira sapropira, {gr- sapros truo, pyr vatra, jaka grobnica) med. trula groznica <aprc>stui&a [gr. sapros smrdljiv, atoma usta' med. neugodan vadah iz nnla sapun igr, upon) tvrdo aredatve za uklanjanju neeisloa. fna. bui natri-jevih i knlijcvih soli matmh kiselina 1 sara (ma. szar cijev) 1. gnrnji dio izme' '1. auplji valjak: 3. kutija, futrolo Kara bandu Jtal darabanda. p zara-banda. unuieren i ozbiljan panjolski ples u '\'4 taktu, slian menuetu; takoer- koraanje konja po taktu Saraceni Jat.) istonjaci, eriJL'nhdci, pr-vohiLno ime kojim su u Europi nazivah Arapr. a zatim sve mn*limHine, Turlw i ave nekrs>*an3ke narode protiv kojih 'u vodeni kn>amki ratovi; pren. grubi Gurovi. ratnifkj naiadi saraf laf. naral. sajraf) mijrnja novca, uguvu: novcem, vrijednobhjcama i sL sarafan 'rus., gr. sarapis bijela per-zijKkn odica s grimiznim prugama) dugi kaput bez rukava ruskih seljanki araj iptin seraj) v. sera] saraori 'tur salahhorf ran. ttanosnici nekih avla u Turskoj kuji ta bih osloboeni od plncanja pereza i dr daa, ali su, u naknadu tu to. obavljali javne radove (odravah eefte i nl.j aarapu ) eureni sal koji u Latinskoj Americi nose kao ginnju. haljinu, ali i kao ukras; serapa sarapua <gr. sarapus onaj koji jc irokih btopala i vue ih pri hodu, sairv mi'U--m: pm stopalu' mvd- onaj kou ima ravna stopala u ara nker iperz ) glavni Tapuvj4*dnik vojdke; danas: vojni miniatar (u Turakaj) sarazina (ff. sarrasine) voj. reeeEka za spubL^nie *di tvravama* aarkitis ^areidlj '.pt, j:arn meso lat pnrcidium) meana bradavica sareinallat =nrcinn svezoml med. vrsta bakLtfTi)n kod kojih ie pujvdjnv bak-teru 'koki dijele u tri smjera i rako obliku i n jEoaule sline unakrano povezanim fiTmnjevima reho; fiarrina >,cntncuh it. arenio ventriknli Gat.) migomilnianjo ovih bakterija u elucu Karei ti ft ffcT Harx gen Hirknn mtau) med. upala miica SardanapaL !.err Sardanapulna} ime posljednieg' asirskog kralja :66"626 pr. n e i ko>ega su Grci urnatrah olienjem raskoi, mekuatva i slado-flraEn. otudn. prcn. mckniac. po-hotlji^.iL. ludostrasnik aarder i^jrC, aardion) min aerdaki kamen, ku|cc:don smee bojo, n?van po lidij^kom gradu Sardu sardina :lAt. tah. p. sardina. n\ narcli-nti vul v irdela ^ardo-nski imijeh [gr Sardo Sardinija] v. ruiis dardoniu^ aargaaumi 'lat. sar^assuml bot morska trava, vrsta smeih algi ije dijelove noae morske struje lu At I PO s kom oceanu, ^rrdozemnom i .l.idr.in^kom moru i sari isantkrt 1 umjetniki i (rad on plast koji pokriva i glavu sariluk '[tur. &ary ut) utica (vrsta boleati) sarin vrnta bojnog otrova koji djeluje na tnun sarkaaClan <et, 5arkaM jrn7om usne od ljutm<-, rugam se etiifiulih usana i kctji (frije, knji njeda^ tj. zajedljiv, pakosno aajjiv

sarkazam igTr sarkasmo^i 1 "grizenje usuna od liuiinec, tj. taiedlijva. pakosna jljila. zajedanje; 2 rcl- vr&ia kraime ^tuedljive i pakosne ironijo sarldtlfi (gr. sars meso) med. v sarci-tis 1271 sarko1272 satinirati sarko- (gr. sara gen. sarkos) predme-tak u sloenicama sa znaenjem: meso sarkocela (gr. sara gen. sarkos, keie bruh, kila) med. tvrda oteklina sje-, menjaka (muda) tuberkulozne, kancerogene ili sifilitine prirode sarkoda (gr. sarkodes mesnat, poput mesa) zool. v. protoplazma sarkofag (gr. sarko-fagos koji jede - meso, mesojed, mesoder) koji dere, koji jede meso; kod starih: mrtvaki - sanduk od trojanskog vapnenca koji je imao svojstvo da brzo izjeda le; kasnije: mrtvaki sanduk od kamena, osobito od mramora, luksuzan koveg, grob u obliku kamenog kovega sarkofagi (gr. sarko-fagos koji jede meso, mesojed l mn. med. sredstva za izjedanje, nagrizanje mesa sarkofjja (gr. sara gen. sarkos, fyo na-stanem, postanem) med. mesnata izraslina, divlje meso sarkolema (gr. sara, lenima ono to je primljeno) zool. tkivni omota pojedinih miinih vlakana sarkologija (gr. sarx gen. sarkos meso, logia znanost) znanost o meatim dijelovima tijela, o miiima sarkom (gr. sarkoma mesnat? izraslina mesa) med, mesnata i istina, mesnik sarkomatoza (gr. sara, lat. sarcoma-tosa) med. sarkom koji se krvnim kanalima rairio po cijelom tijelu sarkomfalus (gr. sara, omfalos pupak) med. sarkom na pupku sarkoplazma (gr. sara. piasma tvorevina) zool. protoplazma miinih stanica sarkostoza (gr. sara gen. sarkos, os-teon kost) med. otvrdnjavanje mesa sarkotici (gr. sarkotikos koji pomae rastenje mesa) mn. med. sredstva koja pomau stvaranje mesa sarkotian (gr. sarkotikos) med. koji pomae stvaranje mesa, koji uzrokuje oblikovanje mesa . sarkoza (gr. sarkosis stvaranje mesa) med. stvaranje mesa, oblikovanje mesa Sarmati (gr. Sarmatai, lat. Sarmatae) mn. nomadski slavenski narodi, stanovnici podruja Sarmatije, u starom vijeku, koja se nalazila u sjeveroistonoj Europi i susjednom dijelu Azije Barsaparila (p. zarzaparrilla) bot. v. sasasaparila sarsenet (engl.) laka, kao platno tkana, jednobojna pamuna tkanina; upotrebljava se za podstavu i uvezivanje knjiga saruk (tur. (saryk) al omotan oko kape na glavi, nalik almi; turban, ahme-dija sasolin kem. prirodna borna kiselina satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1. pratitelj, tjelesni straar, pomaga, ortak (u loem smislu); 2. astr. naziv za nebeska tijela koja krue oko planeta po istim zakonima kao ove oko Sunca, npr. Mjesec je satelit, pratitelj Zemlje; trabant; 3. pren. poslunik, npr. "satelitska drava" saten (fr. satin, tal. setino, lat. seta svila) vrsta svilene tkanine, atlas; atlasu slina vunena tkanina sati (sanskr. sati) "dobra, prava ena"; u Indiji: ena koja nakon smrti mua dobrovoljno pristaje biti spaljena ili iva pokopana s njim; sam takav in naziva se satja sat ina da (fr. satin, satinade) lak polu-svileni atlas satinet (fr. sa ti ne t te) polusvilena tkanina sa prugama, polu atlas satinirati (fr. satiner) izraditi slino atlasu, dati emu sjaj atlasa; zlatan konac priiti na ispupen vez; lastiti, sjajiti, posebice papir , satir 1273 save our souls satir (gr. Satyros) 1. mit. pratitelj Bak-hov, umski bog s kozjim nogama, malim rogovima, konjskim ili kozjim repom i upavom kosom, simbol gruboosjetilne

poluivotinjske ljudske prirode; 2. lan zbora u satirinoj drami kod starih Grka; 3. zool. = orangutan satira (lat. satira, satura; satur sit, zasien) prvobitno: zdjela (lat. satura sc. lanx) napunjena svakojakim voem; kasnije: pjesma razliitog sadraja; danas: pjesma, pria i si. koja duhovito i na podrugljiv nain osuuje i iba sve to ne valja u drutvu ili kod pojedinaca; podsmijeh, ruganje satiriar (lat. catiricus) pisac satira; duhovit podsmjehiva satirijaza (gr. Satyros) med. bolesna pojaanost spolnog nagona, spolna nezasitnost kod mukaraca; takoer: unakaenost lica gubom satirska igra (gr. Satyros) parodian epilog u starogrkoj tragediji u kojem su satiri tvorili zbor satisfakcija (lat. satisfactio) zadovoljenje, u sluaju uvrede asti, dostojanstva i si., posebice putem dvoboja; isprika, opravdanje; nadoknada tete sati (njem. Sattel sedlo) dio odjee na ramenima satler (njem. Sattler) sedlar satrap (st.-perz. kshatrapavan zatitnik podruja, gr. satrapes) pokrajinski namjesnik u staroj Perziji; pren. velik, ugledan, ohol i samovoljan vladar, despot satrapija (gr. satrapeia) 1. veliko podruje na kakva je bila podijeljena stara perzijska drava; 2. namjesnitvo (ili: upraviteljstvo) perzijske pokrajine; 3. pren. zemlja ili podruje u kojem neki pojedinac samodraki vlada saturacija (lat. saturatio) kem. zasii-vanje, zasienje; zasienost; proiavanje otopine eera; neutralizacija sa turane ije (lat. saturantia) mn. med. sredstva za upijanje i odvoenje eluane kiseline saturirati (lat. saturare) kem. zasititi, zasiivati, neutralizirati Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po staro-rimskoj legendi, najstariji kralj La-cija, zatim bog usjeva i zemljoradnje, kasnije smatran kao grki Kronos; 2. astr. nakon Jupitera najvei planet Sunevog sustava, u ravnini njegova polutnika (ekvatora) lebdi sustav od tri prstena koji se sastoje od velikog broja vrlo malih pratitelja (tijela koja optjeu oko Sa tur na); 3. kem. olovo saturnalije (lat. Saturnalia) mn. sed- -modnevne sveanosti u ast Saturna kod Rimljana, slavljene poetkom prosinca, dani veselja, odmora, slobode i jednakosti, kao uspomena na zlatno doba Saturnove vladavine u Laciju satarriijski (lat. saaturnius) prastari, starodrevni; jednostavan, sretan; sa-turnijski stih starorimski stih (prije nego to su primili grku metriku) saturninski (lat. saturn i nus) kem. koji sadri olovo, olovni; usp. Saturn 3. satumit (lat. Saturnus olovo, gr. nastavak -ites) min. smea olovna ruda saturn iz am (lat. saturnismus) med. trovanje olovom, olovna bolest sa um (ar.) muslimanski post sauroliti (gr. sauros guter, lithos ka- " men) mn. geol. okamenjeni guteri savana (p.) velika travnata ravnica u Sjevernoj Americi i Africi, s raslinjem slinim stepskom save our souls it. sev aur solz (engl.) "spasite nae due", meunarodni radiotelegrafski doziv u pomo koji, kao kraticu SOS, SaJju zrakoplovi i savio 1274 se ijenc i o 1 ogij a oni koji se nalaze na moru a ivotnoj opasnosti savio (tal.) u nekadanjoj Veneciji: savjetnik, vijenik, ministar savoir vivre it. savoar-vivr (fr.) "znati ivjeti", mudrost ivota, vjetina ophoenja, fino ponaanje savoneta (fr. savonnette) okrugao sapun za brijanje; kutija za sapun; poklopac preko stakla na depnim satovima savornja (tur. sabur, safra) pritega (ba-last) broda Sb kem. kratica za stubij Sc kem. kratica za silicy Scala it. Skala (tal. Teatro alla Scala) zgrada opere na Piazza delia Scala u Milanu, jedno od najveih kazalita u Europi (3600 sjedala) scamnum Hippocratis it. skamnum Hipokratis (lat.) med. "Hipokratova klupa", sprava za namjetanje ia-enih udova Scapin iL Skapen (fr.) tip prepredenog sluge u francuskoj komediji

Scaramouche it. Skaramu (fr. Sca-ramouche, tal. Scaramuccio) ime pod kojim je glasoviti tal. glumac-komiar Tiberio Fiorelli (16081694) dugo vremena nastupao u Francuskoj na istoj pozornici s Moliereom; skaramu tip razmetljivog kukavice, stalna karakterna uloga na staroj tal. i fr. pozornici (u panjolskoj odjei i sav odjeven u crno) scelerat (lat. sceleratus) zloinac scelus (lat. scelus) zloin, prijestup scem a n do (tal. scemando, scemare) glaz. slabei, gubei se, iezavajui scena (gr. skene drvena skela, drvene skele, pozornica, lat. scaena) pozor1 nica, kazalite; prizor, pojava (dio ina kazalinog djela); predstava, radnja, dogaaj; slika; mjesto na kojem se dogaa neka radnja; pren. neto to skree na sebe pozornost, pri-znr- svaa; prirediti scenu prirediti prizor svijetu (izazivanjem svae, nereda i dr.). .ii1 scenarij (lat. scaenarium) knjiga scena, uputa o promjenama, pojavama i dr. u kazalinim djelima; tekst prema kojem se snima film; vrsta knjievnog djela pisanog tako da moe posluiti kao osnova za snimanje filma scenarist (gr. skene pozornica) osoba koja vodi nadzor nad pozornicom i rukovodi kretanjem glumaca na pozornici te daje znakove za scenske efekte i dr. scenerija (lat. scaena) sve ono to treba biti na pozornici u nekom kazalinom djelu, osobito namjetaj; slika; predio, okolica sceniti (gr. skene ator; boravljenje u atoru) ran. stanovnici atora scenograf (gr. skene pozornica, grafo crtam, slikam) instrument za lake perspektivno crtanje nekog predmeta: sprava za snimanje panorama; kazalini slikar scenografija (gr. skene pozornica, gra-fia crtanje) slikanje kazalinog dekora, kazalino slikarstvo; slikanje predmeta u daljini, perspektivno slikarstvo scenski (lat. scaenicus) kazalini, koji se tie kazalita, koji pripada pozornici schiettamente it. skijatamente (tal.) glaz. v. schietto schietto it. skijeto (tal.) glaz. jednostavno, bez ukraavanja scibala (gr. skvbalon izmet) mn. med. brabonjci (kod tvrde stolice) science fiction it. sajens-fikn (engl.) znanstveno fantastini roman ili film scifoid (gr. sk.vfos pehar, vr, eidos oblik) geol. okamina u obliku pehara scijenciologija (lat. scientia znanje, znanost, gr. logia nauavanje) fil. nauavanje o znanosti, tj. znanost o metodama, osnovama, pretpostavka Bcijentizam 1275 seansa ma i ciljevima znanosti, teorija spoznaje scijentizam (lat. scientia znanje, znanost) "kranska znanost", sljedba koja smatra da se bolesti mogu lijeiti vjerom u Sveto pismo i molitvom, jer jedini Bog je ono stoje stvarno, a sve materijalno, dakle i bolesti, nestvarno je; zrnce istine i povoljnog djelovanja lei u sugestivnom utjecaju vjere i molitve Scila (gr. Skylla, lat. Scylla) visoka i opasna stijena u Skliskom tjesnacu, kod Mesine, prema vrtlogu Haribdu; u grkoj mitologiji prikazivana kao ensko udovite koje prodire mornare koji tuda prolaze; nalaziti se izmeu Seite i Haribde biti u poloaju kad opasnost prijeti s dviju strana, i kad se izbjegne jedna doekuje druga, jo vea; pren. bliska opasnost scilicet (lat. scire licet, scillcet) naime, to jest; skraeno: sc. = tj. scimpodij (lat. schnpodium, gr. skim-podion) med. stolac na sklapanje, poljski stolac sc in ti grafija (lat. sein ti Ha iskra, grafo piem) med. prikaz pojedinih organa i patolokih pojava u njima nakon ubrizgavanja radioaktivnih tvari (izotopa) u krv scintilacija (lat. scintillatio) titranje, blistanje, sijevanje, prtanje iskri; astr. treperenje zvijezda scioltezza it. olteca (tal.) glaz. okretnost, sloboda; can scioltezza it. kon olteca (tal.) glaz. slobodno, okretno sciolto it. olto (tal.) glaz. okretno, slobodno u izvoenju Scire leges non hoc est verba earura ten ere, sed vim ae potestatem it. scire leges non hok est verba earum tenere, sed vim ak potestatem (lat.) Poznavati zakone ne znai drati se njihovih rijei, nego smisla sciroftalmija (gr. skirroo otvrdnuo ir, ofthalmos oko) med. rak u oima sciroma (gr. skirros otvrdnue) med. raku slina oteklina

sciroza (gr. skirros otvrdnue) med. stvaranje scirusa, otvrdnjavanje scirozan (gr. skirros otvrdnue, lat. scirrhosus) med. tvrdo oteen, s ote-klinom slinoj raku scirus (gr. skirros otvrdak) med. raku slina oteklina, tvrda oteklina lijezde scisalije (lat. scissaliac, scindere cijepati) mn. novanice koje izlaze iz kovnice s nekim nedostatkom scisija (lat. scissio) razdvajanje, odvajanje, rascjep sci sura (lat. scissura) rascjep, pukotina; med. razderano mjesto, rasjeeno mjesto scititis (gr. skytos koa) med. upala koe sci toge n (gr. skytos koa, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) sredstvo za tavljenje koe, tanin Scotland Yard it. Skotland jard (engl.) naziv zgrade u kojoj se nalazi sredinja uprava engleske policije u Londonu; pren. engleska politika i tajna policija scrap-book it. skrap-buk (engl.) knjiga u koju se lijepe isjeci iz novina ili slike sdegrioso it. zdenjozo (tal.) glaz. prkosno, srdito, neraspoloeno; con sdeg-nosn sdrucciolando it. zdruolando (tal.) glaz. klizei preko tipki se non e vero, e ben tro na to (tal.) ako nije istinito, ipak je dobro izmiljeno seansa (fr. sance) sjedenje, zasjedanje; sjedenje kao model (pred slikarom, kiparom); osobito; spiritistiki sastanak na kojoj medij posreduje izmeu nazonih i duhova seboreja 1276 sef seboreja (lat. sebum loj, gr. rheo te-era, curim) med. perutanje koe s pretjeranim izluivanjem masti sec it. sek (fr.) fino pjenuavo vino s 1,2% eera secati (njem. setzen) igrati lutriju, kladiti se na neto secco it. seko (tal. secco, fr, sec, lat. siccus) suh, osuen; slikati al secco (tal.) slikati na suhoj podlozi secer (njem. Setzer) tisk. slagar, slovoslagar secesija (lat. secessio seoba) odvajanje, politiko odcjepljenje, otpadnitvo; u suvremenom slikarstvu: naziv za umjetniki smjer jedne skupine slikara koji su se potpuno odvojili od predstavnika starijeg smjera u shvaanju i tehnici secesionisti (lat. secessio) mn. 1. slik. pristae (ili: predstavnici) secesije; 2. pristae skupine (ideoloke, politike i si.) koji su se odvojili od neke vee cjeline secessio plebis (lat.) iseljenje naroda secirati (lat. secare) rezati, razrezati, parati, otvarati (les) sectio aurea, sectio divina it. sekcio aurea, sekcio divina (lat. sectio aurea, sectio divina zlatni presjek, boanstveni presjek) geom. podjela duine u dva dijela, tako da se vei dio odnosi prema manjem kao itava duina prema veem dijelu sectio caesarea it. sekcio cezarea (lat) med. carski rez (operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja ploda u sluaju velike suenosti zdjelinih kostiju); kajzernit seentist (tal. secentista) talijanski pjesnik XVII. st. (seenta) seentizam (tal. secentismo) stil talijanskih knjievnika XVII. st., odlikovao se pretrpanou i kitnjasto-u; konetizam secento (tal. secento) XVII. st. talijanske knjievnosti; usp. seentizam sedalna crkva (lat sedes sjedite) stolna (ili: saborna) crkva, katedrala sedaneije (lat. sedantia od sedare umiriti, stiati, uminuti) mn. med. lijekovi za uminjenje (ili: utiavanje, umirenje) bolova sedativan (lat. sedativus ublaavajui, koji ublaava) ublaavajui, umirujui, koji ublaava bol; sedativna sol sol za ublaavanje bolova, borna kiselina sedativi (lat. sedativa) mn. med. v. sedandje sedec (lat. sedecimus esnaesti) oblik (ili: format) esnaestine (arka, knjiga . . sedef (ar.) v. perlmuter sedentaran (lat. sedentarius) stalan, stalno nastanjen; koji mnogo sjedi, naviknut na dugo sjedenje; sedentaran ivot (lat. vita sedentaria) ivot koji se veinom provodi u sjedenju. sedes (lat.) sjedalo; stolac; stan, boravite; med. stolica, ienje; per sedes (lat.) putem stolice, putem ienja Sedes Apostolica it. Sedes Apostolika (lat.) Apostolska Stolica (Sveta Stolica) sedilja (fr. cdille) pravopisni znak ispod francuskog slova s (c), koji kazuje da se c ispred a, o, u ne ita kao k, nego kao "s"

sediment (lat. sedimentum) talog (neke tekuine); tvar izdvojena iz vode; naslaga, sloj sedimentacija (lat. sedimentalo) taloenje estica mehaniki smrvljenih tvari; nataloeno3t sediment aran (lat. sedimentarius) taloni, koji je nastao taloenjem; sedimentarne planine geol. planine koje su nastale od naslaga iz vode sedimentozan (lat. seimentosus) tal-oan, koji ostavlja talog sef (engl. safe) u bankama: od vatre i krae osigurani sandui (pregradak) sefardi 1277 to ga banke iznajmljuju privatnim osobama da u njemu uvaju dragocjenosti, novac, vrijednosnice i si. sefardi (hebr. s'pharad) mn. panjolci, osobito panjolski idovi, koji su se, nakon protjerivanja iz panjolske, raselili po Europi, najvie po balkanskim zemljama (po imenu nekog nepoznatog predjela u panjolskoj) Segesta (lat. seges usjev) mit. staro-rimska boica proljetnih usjeva Segestica it. Segestika (lat.) staro-rimski naziv za Sisak segidilja (p. seguidilla) vrsta panjolske pjesme u strofama od stihova sa po sedam i pet izmjeninih stihova, pjeva se uz ples u 3/4 taktu i uz pratnju gitare ili kastanjeta segl (njem. Segel jedro) vrsta tkanine od koje se prave jedra, jedrenina segment (lat. segmentum od secare sjei) odsjeak; geom. odsjeak, dio (krune) povrine izmeu luka i njegove tetive; dio nekog luka odsjeen pravcem ili ravninom; zool. lanak, koluti; biol. stanica nastala segmentacijom segmentacija (lat. segmentatio) dijeljenje ili cijepanje na odsjeke; biol. brazdanje, nastajanje stanica cijepanjem segno it. senjo (tal. segno, lat. signum) glaz. znak; fin al segno it. fin al senjo (tal.) do znaka segras (njem. See more, Gras trava) "morska trava" travnate biljke u morskoj vodi; haluge segregacija (lat. segregatio) odvajanje, izdvajanje iz neke cjeline; dioba zajednikog zemljita segregat (lat. segregatum) ono to je odvojeno, udaljeno, uklonjeno segregatorij (lat. segregatorium) kem. sprava za odvajarvje raznih tekuina segregirati (lat. segregare) odvojiti od stada; odvojiti, odvajati, udaljiti, ukloniti se izmican (gr. seismos potres) trusni, koji se tie potresa, potresni, koji potjee od potresa seizmograf (gr. seismos potres, grafo piem, biljeim) sprava koja automatski biljei potres seizmogram (gr. seismos potres, gra-mma slovo) geol. krivulja koju biljei siezmograf seizmologija (gr. seismos potres, logia znanost) znanost o potresima seizmometar (gr. seismos potres, metra n mjerilo, mjera) v. seizmograf sejm (polj.) poljska narodna skuptina sejmen(in) (perz.) pisar; vojnik janjiar skog puka sekans (lat. secans) geom. goniomet-rijska funkcija: omjer izmeu hipo-tenuze i katete uz nju (skraeno: sec); reciprona vrijednost kosinusa sekanta (lat. secans) geom. linija koja sijee drugu liniju; sekanta kruga pravac koj sijee povrinu ili krivulju u dvjema tokama sekativ (tal. secco suv) v. sikativ sekcija (lat. sectio) 1. med. rezanje, otvaranje lea; 2. dio (knjige, zemljovida); 3. odjeljak, odsjek (neke vee ustanove); 4. dio puta ili pruge; voj. vod sekelji-gula (mad.) kuh. jelo od kisela kupusa i komadia svinjskog mesa sekes (mad. szokes) pogrdno: star ovjek koji se udvara mladim djevojkama sekirati (tal. seceare suiti) dosaivati, srditi, ljutiti, gristi koga sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje, izluivanje tekuine iz tijela, npr. znoja; izluena tekuina sekret (lat. secretum) tajna; tajni peat (vladara); nunik, zahod

sekretar (lat. secretarius) 1. pisar; tajnik; onaj koji vodi zapisnik (sjednice, skuptine); 2. pisai stol; 3. zool. afrika stepska ptica grabljivica, poznata kao unitava zmija sekretarijat 1278 sekt sekretarijat (lat. secretariatum) in i sluba sekretara, tajnitvo; soba u kojoj radi tajnik, tajnikov ured sekretaa (fr. secretage) satitrena kiselina u kojoj je otopljena iva, pomou koje klobuari (eirdije) izrauju od dlake pustinu (file) sekretirati (lat. secretum) drati u tajnosti, preuivati; drati pod bravom u pisaem stolu (sekretaru); izluivati sekretist (lat. secretum) onaj koji je odvojen; u industrijskim poduzeima; radnik na tajnim poslovima, uvar industrijskih tajni seks flat, sexus) v. seksus seks-bomba lijepa i privlana ena (obino filmska glumica ili manekenka) koja kod mukaraca pobuuje erotske elje seksagezimalni (lat. seseagesimus) mat. ezdeset ni; seksagezimalna podjela podjela sata na minute i minute na sekunde, te podjela punog kuta na minute i minute na sekunde seks agon (lat. sex est, gr. gonia kut) v. heksagon seksangulum (lat. sex est, angulus kut) geom. esterokutnik seksepil (engl, sexappeal) neposredna privlana sila za osobe drugog spola, spolna (seksualna) privlanost seksi (engl, sexy spolno uzbuen) pridjev kojim se oznauje seksualna zavodljivost, npr. seksi-djevojka seksologija (lat. sexus spol, gr. logia znanost) znanost o seksualizmu seksta (lat. sextus esti, sex ta se. classisi esti razred neke kole; glaz. esti ton ljestvice; u kartama: est karata iste boje koje dudu jedna za drugom sekstant (lat. sextans) astr. instrument sa dva ravna zrcala i durbinom, slui za mjerenje kutova do veliine gotovo 2 puta po 60, udaljenosti zvijezda, dakle i zemljopisne irine i duzine; geom. esti dio kruga, sektor od 60 stupnjeva (usp. kvadrant, oktant) sekstet (lat. sextetum, tal. sestetto) glazbeno djelo za 6 glasova sekstilijun (lat. sextus esti i nastavak po slinosti sa bilijun) broj koji se pie brojkom 1 i 36 nitica sekstola (lat. sextola) glaz. skupina od 6 tonova koji imaju vrijednost od 4 tona seksualan (lat. sexualis) 1. spolni, koji se odnosi ili koji je u vezi sa spolnim ivotom; 2. koji ima jake spolne prohtjeve, osjetilan seksu alist (lat. sexualis) pristaa Lin-ne"ovog seksualnog sustava seksualitet (lat. sexuaiitas) v. seksu-alizam seksualizam (lat. sexualis) spolni ivot, spolnost; seksualitet seksualna biologija znanost o spolnom ivotu seksualna etika znanost koja se bavi pitanjima spolnog ivota s etikog (moralnog) stajalita seksualna higijena higijena spolnog ivota seksualna patologija znanost o bolesnim sklonostima spolnih osjeaja seksualna pedagogija odgojna naela i mjere to ih primjenjuju roditelji, kola i medicina da bi se mlade sauvala od opasnosti spolnog ivota, spolno prosvjeivanje mladei seksualna psihologija dio psihologije koji se bavi prouavanjem spolnog nagona seksualni nagon spolni nagon seksualni sistem bol. podjela biljaka prema njihovim spolnim dijelovima, Linneov sustav; takoer: svi muki ili enski spolni organi seksus (lat. sexus) spol, spolnost sekt (fr. sec, tal. secco suh) fino panjolsko i talijansko vino koje se dobiva od suhog groa; opi naziv za fina bijela vina iz panjolske i s Ka sekta 1279 sekvestar narskih otoka; danas se obino upotrebljava kao naziv za ampanjac sekta (lat. secta od sequi slijediti, stvarati naela kojih se netko dri; stranka. kola) vjerska sljedba ili manja udruga koja se odvojila od neke vee, vladajue vjere; hereza

sekta (lat. secta) pristaa neke sljedbe (sekte); onaj koji je sklon odvajanju od skupine (npr. knjievne, politike itd.) kojoj pripada sektor (lat. sector isjeak) 1. geom. isjeak, dio kruga izmeu luka i dva polupromjera povuena iz sredita do krajeva toga luka; 2. voj. dio borbene ili utvrene linije; 3. u privredi: podruje proizvodnje gdje se proizvodi na nain svojstven tom podruju (dravni sektor, privatni sektor) sekularitet (lat. saeculum vijek) v. se-kularizam sekularizacija (lat. saecularisatio) po-svjetovljenje, pretvaranje neega crkvenog u svjetovno sekularizam (lat. saeculum vijek) svje-tovnost, svjetovno pravosue u Crkvi sekularizirati (lat. saecularisarel po-svjetoviti, uiniti svjetovnim, crkvenu osobu ili crkvenu stvar uiniti svjetovnom sekularni (lat. saecularis) stoljetni, stogodinji; svjetovni, necrkveni; svjetski; sekularna proslava proslava stogodinjice sekulum (lat. saeculum) stoljee; vijek, dug niz godina; ljudski vijek, jedan narataj; u sred. vijeku: svijet, zemaljski ivot sekunda (lat. secundus drugi, drugi po redu, secunda od lat. pars minuta secunda drugi umanjeni dio, pa je ostalo, radi kratkoe, samo secunda) ezdeseti dio stupnja ili vremenske minute (usp. minuta); ma. drugi nain izvoenja udarca maem; glaz. drugi ton nakon osnovnog tona; sekunda mjenica druga mjenica (v. tra-ta); sekunda vuna manje fina vuna, vuna druge klase; pro secundo it. pro sekundo (lat.) drugo sekundant (lat. secundans povoljan, koji pomae) pomonik, svjedok u dvoboju sekundar (lat. secundarius) 1. kod katolika: sveenik po rangu drugi nakon opata; kod evangelika: drugi propovjednik, onaj koji dri propovijedi poslijepodne; 2. glaz. pratitelj, onaj koji u orkestru na istom instrumentu svira drugi glas sekundarni (lat. secundarius) koji zauzima drugo mjesto u nekom redu, drugog reda, sporedan, usputan, pomoni, podreen, zavisan; sekundarne pojave med. pojave u bolesti koje su nastale kao posljedica prvih (primarnih) pojava, pojave kasnije po nastanku; sekundarni lijenik pomoni lijenik (u bolnicama) sekundina (lat. secundina) med. posteljica (opna u kojoj dijete lei za vrijeme trudnoe); secundina retenta it. sekundina retenta (lat.) zaostala posteljica sekundirati (lat. secundare) pomagati kome, potpomagati koga, ii na ruku kome, povlaivati kome; biti nazoan kao svjedok (u dvoboju); glaz. svirati ili pjevati drugi glas, pratiti sekundni koji se tie sekunde, koji pripada sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji traje sekundu; usp. sekunda sekundogenitura (lat. secundogen i tura) prav. drugo roenje, prava drugog sina i njegovih nasljednika na nasljedstvo; supr. primogenitura sekundus (lat. secundus) prid. drugi, drugi po redu, sljedei; prav. onaj koji nasljeduje ako prvi nasljednik (primus) ne dobije nasljedstvo sekvestar (lat. sequestrum) prav. davanje na uvanje neke sporne stvari sekvester 1280 self-service po sudskom nalogu ili po sporazumu stranaka u ruke treem koji je treba uvati do konanog rjeenja spora; sudska pljenidba imovine; staviti pod sekvestar staviti pod zabranu; med. trula kost koja se jo dri u novostvorenoj kotanoj masi, odvojak sekvester flat, sequester) v. sekves-trator sekvestracija (lat. sequestralo) prav. stavljanje pod zabranu spornog imanja (sekvestriranje); med. odvajanje trule kosti sekvestrator (lat. sequestrator) prav. dravom ili sudom odreeni upravitelj ili skrbnik imanja i stvari koje su u sporu o vlasnitvu; sekvester sekvestrirati (lat. sequestrare) prav. na imanje u sporu staviti (ili: stavljati) sudsku zabranu i dati ga nekome treem na upravljanje ih" uvanje sekvestrotomija (lat. sequestrum, gr. tome rezanje) med. vaenje rezanjem kosti koja je u truljenju selekcija (lat. seligere odabrati, odabirati, selectio) odabiranje, izbor; se- lekcijska teorija prema Ch. Darwinu, borbom za opstanak uzrokovano pri-i rodno odabiranje i odranje pojedinaca najsposobnijih za ivot, tj. onih koji se uvjetima ivota mogu ponajbolje prilagoditi (usp. darvinizam)

selekcionizam v. selekcija selekta (lat. selecta sc. pars) 1. odabrano, odabrani dio, izabrano, izabrani dio; 2. (lat. selecta sc. classis) najbolji razred, razred odabranih uenika (u nekim kolama) selektivan Gat. seligere odabirati, fr. slectif) koji ima svojstvo odabiranja; sposoban a tono i isto prima emisije radio-postaja (za radio-ureaje) selektivnost (lat. selectivitas) odabir-nost, atoi (ili: sposobnost) odabiranja; usp. selektivan selen (gr. Selene Mjesec) kem. element, metaloid, atomska teina 79,2, redni broj 34, znak Se, upotrebljava se u televiziji Selena (gr. Selene Mjesec) mit. boica Mjeseca kod starih Grka (usp. Luna i Dijana); med. selena bijela pjega na noktu selenati (tat. selenium) mn. kem. soli selenske kiseline selenjj (lat, selenium) kem. v. selen selenijaza (gr. Selene) med. v. selenogamija selenogamija (gr. Selene Mjesec, ga-mia brak) brak s Mjesecom; med. mjesecarstvo; somnambulizam selenograf (gr. Selene, grafo piem, opisujem) opisiva Mjeseca, prouavatelj Mjeseca selenografija (gr. Selene, grafia) opisivanje Mjeseca, prouavanje povrine i drugih svojstava Mjeseca; grafiko prikazivanje Mjeseeve povrine selenolabij (lat. selenolabium) v. lunar ij selenolog (gr. Selene, logos) v, selenograf selenologija (gr. Selene, logia) v. selenografija selenostat (gr. Selene Mjesec, istemi postavim, namjestim) sprava za promatranje Mjeseca selenotopografTja (gr. Selene Mjesec, topos mje; .j, grafia opisivanje) opisivanje Mjeseevih mjesta self-feeder it. self-fidr (engl.) samopu-nja, sprava koja automatski domee ugljen pri loenju kotla, stroja i. dr. self-help (engl.) samopomo, samoinicijativa self-service it. selfservis (engl.) samoposluivanje, samoposluga (restoran ili trgovina u kojoj se kupci sami posluuju) selfaktor 1281 semiografija selfaktor (engl, self sam, actor radnik) automatski stroj za fino predenje (u proizvodnji pamuka) selfgovernment (engl.) samouprava selfi sistem (engl, selfish system) fil. "sebini sustav", shvaanje prema kojem se ljudska priroda uglavnom usmjerava po nagonu samoodranja, a altruizam je samo profinjena sebinost koja je nastala putem uvidav-nosti i navike; glavni predstavnici; T. Hobes, Helv&ius i dr. Selfmademan it. selfmejdmen (engl, self-made man) ovjek koji vlastitom snagom kri put kroz ivot, stvara karijeru, koji za sve to postie i to ima treba zahvaliti samo sebi selheraj (njem. selchen suiti u dimu) trgovina suhomesnatom robom; suhomesnata roba selvasi (p. selva uma) mn. zem. vlane tropske ume u Junoj Americi, u poduju rijeke Amazone semafor (gr. sema znak, fero, foreo nosim) nosa znakova, stup s napravom za davanje signala semaforski (gr. sema znak, fero, foreo nosim) koji daje znak u daljinu; koji se tie semafora ili mu pripada semantika (gr. semantikos koji oznaava, koji znai) v. semaziologija semazija (gr. semasia) davanje znaka, oznaavanje; med. nagovjetaj, predznak semaziologija (gr. semasia oznaavanje, logia) znanost o znaenju rijei; filozofija jezika (dio gramatike) Semel scriptum, decies tectum it. semel Skriptum, decies lektum) Jedanput pisano, deset puta proitano, tj. budi oprezan u pisanim djelima semen (lat. semen) sjeme; mn. semina semestar (lat. sex est, mensis mjesec, semestris) pola godine, polugodite, estomjeseje

semi (lat. semi, gr. hemi) pola-, upola-, polu- (pojavljuje se samo kao predmetak u sloenicama) semibrevis (lat. semibrevis) glaz. polu-brevis, cijela nota semidijametar (lat. semi pola, polu, gr. diametros promjer) polupromjer kruga; radij us semifinale (lat. semi-, finale kraj) port, poluzavrnica pretposljednja borba (ili: utakmica), nakon koje dolazi zavrnica (finale) semifuza (lat. semifusa) glaz. 1/16 note semikolon (lat. semi, gr. kolon ud, dio) gram. toka i zarez (;); u grkom se upotrebljava kao znak pitanja (upitnik) semiluksacija (lat. semiluxatio) med. poluiaenje, poluuganue semi metal i (lat. semi-, gr. metal Ion) mn. pol ume tali, polukovine semi min ima (lat. semiminima) glaz. etvrtina note semina (lat. semen gen. seminis sjeme, semina sjemenje) mn. v. semen seminacija (lat. seminatio) biol. irenje sjemena prirodnim putem, sijanje; oploivanje seminar (lat. semen gen. seminis sjeme, seminarium) rasadnik; pripravni zavod ili pripremna kola (za bogoslove, uitelje), sjemenite; na sveuilitima: zavod za struno usavravanje u znanosti (povijesni, filoloki i dr. seminar); seminarski rad probni pismeni sastavak koji se ita i o kojem se kritiki raspravlja na seminaru seminarist (lat, seminarium) ak, pi-tomac, polaznik nekog seminara; sje-menitarac, bogoslov, student teologije semiografija (gr, semeion znak, grafia pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; glaz. znanost o glazbenim znacima, vjetina stavljanja tonova u note, pisanje nota sem io ti an im senat semiotian (gr. semeiotikos koji pokazuje, koji nagovjetava, pokazujui, nagovjetavajui) koji pokazuje, koji slui kao znak (bolesti) semiotika I gr. semeiotike) opa teorija znakova (u lingvistici i logici); znanost koja se bavi svime ime ljudi komuniciraju (jezikom, pokretima, umjetnou, nainom odijevanja itd.) semioza (gr. semeiosis oznaavanje, zabiljeavanje) v. semioza semipermeabilan (lat. polu..., perme-abilis proputan) fiz. polupropustan (opna) semiplata (p.) "polusrebro"; metalna smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova kositra i cinka semipiena probatio it. semipiena probacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, nedostatan dokaz semi (njem. smisch) 1. im. masu utavljena koa divokoze, jelena, srne; 2. prid. svijetlosmed, blijedout semitestes (lat. semitestes) mn. prav. polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani svjedoci Semiti mn. istonjaki narodi kavkaske rase koji potjeu od Sema, najstarijeg od trojice Noinih sinova (idovi, Etiopljani, Arapi i dr.; u uem smislu samo idovi); semitski jezici jezici Semita: hebrejski, sirski, arapski i dr. semitist prouavatelj, znalac semitskih jezika semitizam idovstvo promatrano s etnolokog stajalita . semitologija znanost koja se bavi prouavanjem povijesti i kulture Semita, osobito semitskih jezika, semitska filologija semi ton (lat. semitonium) glaz. poluton semi ton ije (lat. semitonia) glaz. mn. polutonovi semivokal (lat. semivocalis) gram. polusamoglasnik, poluotvornik semlprezle (njem. Semmel emlja, isp. prezle) mrvice od isuenih i mljevenih emlji semnologija (gr. sem nos potovanja vrijedan, dostojan; astan, dostojanstven, logia govor, govorenje) govorenje ozbiljnim i sveanim tonom semons (fr. semonce) pom. opomena pucanjem iz topova s ratnih ili patrolnih brodova kojom se pozivaju trgovaki brodovi da stanu kako bi bili pregledani semovencije (lat. se movere kretati se) mn. pokretne stvari, ija je pokretljivost posljedica sile koja je u njima kao ivim biima sempervivum (lat. sempervivum "uvijek ivo") bot. uvarkua sempiterna (lat. sempiterna vjena) veoma vrsta vunena tkanina; v. per-petuana sempiterne! (lat. sempiternus vjean) vrsta grube ke plovan e tkanine

semplice it. semplice (tal. semplice, lat. simplex jednostavan) glaz. jednostavno, bez ukrasa sempliisimo (tal. semplicissimo) glaz. sasvim jednostavno sempre (tal. sempre, lat. semper) glaz. uvijek, stalno, neprestano sempre pianissimo it. sempre pija-nisimo (talj glaz. neprekidno vrlo tiho, stalno vrlo tiho sempre pi mosso it. sempre pju mo-so (tal.) glaz. sve bre, sve bre i bre sen (jap.) japanska novana jedinica, = 1/100 jena sena (ta)., p. sena, ar. sena) farm. sredstvo za ienje koje se dobiva od lia drveta Cassia senna (raste u Egiptu, Siriji i dr.), kasija senar (lat. senarius) metr. v. trimetar senat (lat. seri ex gen. senis starac, senatus) "vijee staraca"; zbor, vijee; kod starih Rimljana: dravno vijee; od sred. vijeka: opinsko vijee u velikim gradovima; na sveuilitima: senator 1283 sentina samoupravno tijelo; sudski kolegij; u novije doba: naziv gornjeg doma parlamenta u mnogim dravama; zgrada, dvorana u kojoj zasjedaju lanovi senata senator (lat.) lan senata; vijenik, savjetnik senatus academicus it. senatus aka-demikus (lat.) akademski senat, vijee iji su lanovi redoviti sveuilini profesori senatus consultimi it. senatus konzul t um (lat.) odluka senata, zakljuak senata senatus populusque Romanus it. senatus populuskve romanus (lat.) senat i narod rimski sendvi (engl. sandwich) dvije krike kruha, namazane maslacem, izmeu kojih je umetnuta unka, salama, sir i dr. (naziv po grofu Johnu Sand-wichu, 17181792); pren. ovjek koji ide ulicama nosei na prsima i leima velike reklamne plakate senega-korijen korijen biljke Po ly gal a senega (lijek protiv ujeda zmije zve-arke); usp. poligala sene gin kem. tvar koju sadri senega-korijen senf (njem. Senf, gr. sinapi) goruica; zain za jelo koji se pravi od mljevenog sjemena goruice senilan (lat. senilis) staraki, oronuo; ishlapio senili te t (lat. senilitas) v. senilnost senilnost (lat. senilis) staraka slabost i nemo (duhovna i tjelesna), klonulost senior (lat. senex gen. senis starac, senior) stariji (za razliku od juniora); stariji lan nekog portskog kluba; collegium seniorum it. kolegij um seniorum (lat.) vijee (ili: skuptina) starijih lanova sertiorat (lat. senioratum) sluba i dostojanstvo seniora; prav. pravo na nasljedstvo najstarijeg u obitelji (vrsta majorata) senkfos (njem. senken spustiti, sniziti, Fuss noga) sputeno stopalo; platfus, blatfus senkrub (njem. Senkgrube) jama, rupa za zahodsku ili stajsku neistou; latrina sensimonisti mn. pristae sen-simo-nizma; simonisti sensimonizam socijalistiki sustav koji je utemeljio grof Claude Henry de Saint-Simon (17601825) i njegovi uenici: dravom trebaju vladati privrednici, a ne plemstvo i visoko inovnitvo; drutvo treba preustrojiti u duhu naela prvih krana, na osnovi proizvoakih zadruga, ukidanja privatnog vlasnitva i prava nasljea proizvodnih sredstava u korist drave; simonizam sentencija (lat. sententia) miljenje, sud, odluka; izreka, mudra izreka, moralna misa; sudska odluka; smisao, znaenje, pojam sentenciozan (lat. sententiosus) pun izreka, bogat mislima, zbijen, jezgrovit, kao izreka, npr. nain pisanja, stil sentiment (tal. sentimento, lat. sentire osjetiti) osjeaj; uvstvo, osjetljivost; duevni pokret, afekt; sud, miljenje; con sentimento it. kon sentimento (tal.) glaz. s osjeajem, osjeajno sentimentalan (fr. sentimenta!) pod-oan osjeajima, osjetljiv, osjeajan, uvstven, pun osjeaja sentimentalitet (fr. sentimentalit) v. sen timen talnos t sentimentalnost (fr. sentimental) pojaana osjeajnost, pojaana osjetljivost, laka uzbudljivost osjeaja; u poeziji: prevladavanje subjektivnog nad objektivnim (supr. naivitet)

sentina (lat.) pom. najnii dio broda u koji se skuplja voda i neistoa; pren. senza 1284 senjorita izmet, ljam, kaljua, rasadnik pr-ljavtine senza it. senca (tat. senza, lat. sine) bez; senza repetizione it. senca repe-ticione (tal.) glaz. bez ponavljanja; senza sordini it. senca sordini (tal.) glaz. bez sordine, prigunice; senza tempo it. senca tempo (tal.) glaz. bez odreenog tempa senzacija (lat. sensatio) psih. osjet, osjeaj, dojam koji se dobiva od energije iz vanjskog svijeta (supr. refleksija); pren. uzbuenje, stvar ili pojava koja uzrokuje uzbuenje, novost koja uzrokuje opu i veliku pozornost, zanimljiv dogaaj senzacionalan (lat. sensationalis) koji uzrokuje uzbuenje, uzbudljiv senzal (tal. sensale, lat. censualis pro-censki) burzovni, trgovaki posrednik senzibilan (lat. sensibilis) opaljiv, primjetan, zapaljiv; osjetljiv, sposoban za primanje dojmova, sposoban za osjete; osjetljiv, pun osjeaja, njean; supr. inteligibilan senzibilitet (tat. sensibilitas) osjetljivost, sposobnost opaanja osjetom; pojaana osjetljivost, osjeajnost, uv-stvenost, njenost osjeaja senzi bili za tori (lat. sensibitisatores) mn. u fotografiji: obojene tvari koje se dodaju elatini bromnog srebra da bi se dobile ortokromatske ploe senzificirati (lat. sensificare) poosje-ajiti, poosjetiti, uiniti da se moe osjetiti ili osjetilima opaziti, predoiti, uiniti neto da bude pristupano osjetilima senzitivan (lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opaanju, osjetilnom opaaju (senzaciji) senzitivitet (lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeaja, senzibili-' tet senzi tome tar (lat. sensitus, gr. metron mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija senzoran (lat. sensorius) osjetni, osjeajni, koji se tie sjedita osjeaja u mozgu; senzorni ivci osjeajni ivci, osjetni ivci, oni koji vanjskim podraajem uzrokovani ivani pokret sprovode od jednog osjetilnog organa do ivanog centra, sredita senzorij (lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedite osjetljivosti; sensorium commune it. senzorijum komune (lat.) ope sjedite osjeaja, dio mozga u kojem se susreu osjeaji senzualan (lat. sensualis) osjetilan. ulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uivanjima, razbludan senzualist (lat. sensualis) pristaa sen-zualizma (usp. empirizam, empirist); ovjek skton osjetilnim uivanjima, razbludnik senzu ali zam (tat. sensualis osjetilni) fil. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doivljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Cond 11 ac); pren. sklonost osjetilnim uivanjima senzus (lat. sentire osjetiti, osjeati, sensus) osjeaj; smisao; sensus com-munis it. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensi/ bono it. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo it. senzu malo (lat.) u loem smislu; sensu proprio it. senzu proprio (lat.) u pravom smislu; sensu stridissimo it. sensu striktisimo (lat.) u najuem smislu senjer (fr. seigneur, lat. senior) gospodin, gospodar; vlastelin senjor (port. senhor, p. senor, lat. senior) gospodin; gospodar, vlastelin senjora (port. senhora, p. senora) gospoa; gospodarica, vlastelinka senjorita (p. senorita) mlada, otmjena djevojka, gospoica senjorito 1285 senjorito (p. senorita) mlad, otmjen gospodin separacija (lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednike imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost; separatio quoad thorum et rn.en.sam it. separacio kvoad torum et men-zam (lat.) rastava braka od stola i postelje; separatio quoad vinculum it. separacio kvoad vinkulum (lat.) potpuna rastava braka separat (lat. separatus) v. pod separatali separatan (iat. separatus) odvojen, odjelit, razliit od drugih; separatan mir zaseban mir, mir koji sklopi jedna drava bez sudjelovanja drava s kojima je dotle bila u savezu; separator otisak zaseban otisak, npr. iz nekog asopisa (separat); uputiti ad separatum (lat. ad separatum) prav. uputiti neki predmet na poseban, odvojen postupak separatist (fr. sparatiste) onaj koji tei za odvajanjem iz neke zajednice (politike, vjerske), pristaa odvajanja

separa ti van (lat. separativus) odvajajui, koji odvaja, razdvajajui separatizam (fr. sparatisme) sklonost odvajanju, tenja za odvajanjem, pokret za odvajanjem iz neke zajednice (dravne, vjerske i si.), otpadnitvo separator (lat. separare odvojiti) centrifuga za pripremanje maslaca, za vaenje meda iz saa (vrcaljka) itd. separe (fr. spar) zasebna soba u gostionicama i dr. (za ue drutvo, prisne sastanke i dr.) separirati (lat. separare) odvojiti, odvajati, razdvajati, izdvojiti, razdvojiti; rastaviti, rastavljati, razvoditi sepedogeneza (gr. sepedon trule, genesis postanak) med. nastanak truljenja, truljenje sepedon (gr. sepedon trule) med. trule; zagnojena oteklina, ir sepedonian (gr. sepedonikos trule-ni) med. truleni sepija (gr. sepia) zool. sipa, morska ivotinja, najsavrenija iz reda mekuaca, poznata osobito po crnoj tekuini koju isputa pred neprija-teljma da bi zavarala trag; crnosme-a boja ove ivotinje; sepija crtei crtei raeni sepija-bojom seplasijar (lat. seplasiarius) prije: putujui prodava lijekova; danas: trgovac lijekovima naveliko (po Sep-lasiji, ulici u Kapui gdje su se prodavali mirisi i razne masti) sepsa (gr. sepsis) med. trovanje organizma zaraznim klicama, truljenje, truleno raspadanje septana (iat.) med. sedmodnevna groznica, groznica koja se vraa svakih 7 dana septangulum (lat. septangulum) geom. sedmerokut septem (lat.) sedam septembar (lat. september) jesenji mjesec, sedmi mjesec u najstarijem rimskom kalendaru; danas: deveti mjesec, rujan septembristi (lat. september) mn. pristae ustava iz 1820. u Portugalu (nazvani po svome pobjedonosnom ustanku od 9. rujna 1836.) septembrizade (fr. septembrisades) rujanski pokolji u Parizu 1792. septempunktata (lat. Coccineila sep-tempunctata) "sa sedam toaka"; zool. boja ovica, boji volak, buba mara septemvir (lat.) lan kolegija sedmorice (za obavljanje kakvog posla); osobito: lan suda od 7 sudaca septemvirat (lat. septemviratus) zvanje i sluba septemvira; "stol sedmorice" septenat (lat. septennatum) sedmogodinje trajanje, osobito: razdoblje sedmogodinjeg mandata predsjednika Francuske Republike Septentrion 1286 serija Septentrion (iat. Septentrio) astr. naziv za sedam zvijezda na Sjevernom nebu koje tvore zvijezda Velika (Mala) kola ili Veliki (Mali) medvjed; otuda: sjever, sjeverni vjetar septet llat. septetum, tal. settetto) glaz. djelo za 7 glasova ili 7 instrumenata septici (gr. septikos koji uzrokuje truljenje) mn. med. sredstva za nagrizanje, izjedanje septican (gr. septikos) truleni, zagaen, zaraen, okuen; koji uzrokuje truljenje, koji uzrokuje trovanje septikemija (gr. septikos koji uzrokuje trule, naima krv) med. trovanje krvi septililjun (lat. septem sedam, i -iDion po slinosti s miltijun) broj koji se pie brojkom 1 i 42 nitice septima (lat.) glaz. sedmi ton ljestvice iji broj titraja u sekundi iznosi 15/ 8 broja titraja osnovnoga tona; akord septima etverozvuk koji se sastoji od osnovnog tona, terce, kvinte i sep-time septimola (lat. septem sedam, mollis oznaka za mol ljestvicu) glaz. figura od 7 nota koje se smatraju kao 4 note iste vrijednosti; septmola septina (lat. spetem sedam) poet. strofa od sedam stihova septohimija (gr. septos truleni, chy-mos tekuina, sok) med. truljenje sokova, sklonost sokova truljenju septola (lat. septem sedam) glaz. v. septimola septon (gr. septein trunuti) kem. tru-lena tvar septopira (gr. septos truleni, pyr vatra) med. groznica koja se javlja zbog trovanja Septuagesima it. Septuagezima (lat.) deveta nedjelja (otprilike 70 dana) prije Uskrsa; Sedamdesetnica

Septuaginta (lat. septuaginta "sedamdeset") naziv za grki prijevod Starog zavjeta koji su, prema prii, izradili 72 uena Zidova u Aleksandriji (200. pr. n. e.) po naredbi egipatskog kralja Ptolemeja Filadelfa; aleksan-drijski prijevod, aleksandrijska verzija septum (lat. saeptum ograda) med. op-nasta pregrada izmeu dviju tjelesnih upljina, npr. u nosu ili izmeu polovica srca sepulkralan (lat, sepuicralis) grobni, nadgrobni, pogrebni; pren. mrtvaki seque it. segve (tal. segue, lat. sequi) glaz. slijedi sequitur it. sekvitur (lat.) slijedi, proizlazi serarlm (hebr. saraph, kasnolatinski Seraphim) aneo svjetlosti sa est krila serafimski (hebr.) aneoski; nebeski, velianstven seraj (pers., fr. serail) palaa biveg turskog sultana; dvor istonjakog velikana i njegovih ena, u kojem je harem samo jedan njegov dio; araj serapa (p.) v. sarapa Serapis egipatsko boanstvo podzemnih du seraskerijat (perz.) ured seraskera serenada (fr. serenade) veernja ili nona glazba, nona pjesma pod prozorom djevojke, podoknica; tendhen serenata (tal.) v. serenada Serenissimus (lat. serenus vedar, Serenissimus presvijetli) kao vladarska titula: Presvijetli sereno (tal.) glaz. vedro, zadovoljno sericit (gr. serikos svilen) min. mek. mastan, bjeliast ili zelenkast mineral svilenkasta sjaja sericitiranje (gr. serikos svilen) geol. stvaranje bijelog, mekog tinjca iz feldpata, posebice iz ortoklasa, najvie pod utjecajem orogenog tlaka, vie temperature i vode serija (lat. series) red, niz, skupina, lanac; skupina, niz predmeta koji ima serijski 1287 servijeta ju neka zajednika obiljeja i namjenu, npr. serija slika iz Dubrovnika serijski (lat. series) koji je izraen u serijama; objavljen u serijama serimetar (gr. serikos svilen, metron mjera, mjerilo) svilomjer, instrument za ispitivanje jakosti i elastinosti svile serineta (fr. serinette) ptije orgulje, vergli za uenje ptica pjevanju serio (tal.) glaz. ozbiljno, sveano serioso it. seriozo (tal.) glaz. v. serio seriozan (lat. serius ozbiljan, fi*, srieux) ozbiljan, svean, znaajan, vaan serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, podruje, opseg; drutvo, skup, udruga, drutveni krug; prednji redovi parketa u kazalitu; drati serkl na dvorskim sveanostima razgovarati s gostima sermo (lat.) govor germo rusticus it. sermo rustikus (lat.) seljaki govor sermo pedestris pjeaki govor, tj. govor u prozi sermo plebeius it. sermo plebejus (lat.) obian, puki govor sermo urbanus (lat.) gradski govor sermo vulgaris prost, nekultiviran govor sermocinacija (lat. sermocinatio) razgovor; retorika figura kojom se netko govorei uvodi na pozornicu sermologij (lat. sermologium) zbirka, zbornik propovijedi serodijagnostika (lat. serum, gr. ia-gnosis razlikovanje, raspoznavanje) med. ispitivanje i utvrivanje bolesti pomou krvnog seruma serologija (lat. serum, gr. logia) med. znanost o krvnom serumu i njegovoj terapeutskoj uporabi seroterapija (lat. serum. gr. therape-ia lijeenje) med. lijeenje serumima serozan (lat. serosus) vodnjikav, su-krviast, slian sukrvici; koji sadri ili izluuje serum serpent (tal. serpentone) glaz. zmijasto, u obliku slova S savijen drveni pu-haki instrument za najdublji bas serpentarij (lat. serpentarium) zmiji-njak, kavez za zmije serpentin (lat. serpentinus zmijinji) min. smeezelen ili svijetlozelen, veoma rairen mineral; upotrebljava se za zidanje, a moe se i glaati (nazvan po tome to je proet bijelim mineralnim icama vijugavim poput zmije) serpentina (lat. serpentina) vijugav put, vijugava staza, krivudava staza; papirnata zmija (za bacanje na zabavama i si.) serpentioski stihovi stihovi iji poetak i kraj sadri iste rijei

serpentist (tal. serpentone) glaz. onaj koji svira serpent serpiginozan (lat. serpiginosus) bot. koji vijuga po zemlji, krivudav, vijugav; med. razjedljiv serpuliti (lat. serpula zmijica, gr. li-thos kamen) geol. okamenine iz porodice glista cjevaica serso (fr. cerceau obru) vrsta igre u kojoj se obrui tapiem bacaju uvis,-a drugi ih igra doekuje na isto takav tapi sert (tur.) tvrd, vrst; otar, estok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao; nemiran, uzburkan (npr. more); sertli sertaun (port. sertao) udaljena, jo ne-kultivirana unutranjost Brazila serum (lat.) zool. tekuina koju izluuje usirena krv, sukrvica; surutka; med. umjetnim putem umnoena ljekovita tvar koju bolesno tijelo samo stvara borei se protiv zaraze (ta se tvar ubrizgava bolesniku kao lijek protiv difterije i dr. bolesti) server (engl.) u tenisu: igra koji poinje igru, napada servijeta (fr. serviette) salveta; kona torba (za spise i si.) servilan 1288 sezona servilan (lat. servilis, servus rob) ropski, pokoran; podao servilizam (lat. servilis ropski) v. servilnost servilnost (lat. servilis ropski) sluganstvo, puzavost, ropski duh, ropska pokornost bez dostojanstva servirati (lat. servire. fr. servir) sluiti; sluiti, posluiti (jelom, piem), iznijeti na stol, iznositi na stol; ruak je serviran ruak je na stolu; u tenisu: poinjati igru, napadati servis (fr. service, lat. servitium) sluba, sluenje; podvorba; nagrada za posluivanje, napojnica (npr. konobaru); stolni pribor, stolno posude (jednako po obliku i boji) servitut (lat. servitus) robovanje; sluenje; potinjenost: prav. stvarno pravo na neije vlasnitvo; teret na jednom dijelu neijeg imanja ili na cijelom imanju (npr. sloboda prolaza kroz iju kuu, dvorite i si.) servus (tat.) rob, sluga; vrsta pozdrava servus servorum Dei (lat.) sluga slugu Bojih (tako pape nazivaju sebe u slubenim spisima) ser (fr. serge) trg. vrsta lake vunene, pamune ili svilene tkanine; slui poglavito za izradbu podstave serant (fr. sergent) doasnik, narednik u francuskoj vojsci sesija (lat. sedere sjediti, sessio) sjednica; zasjedanje, skup sjednica; vrijeme zasjedanja, razdoblje zasjedanja (npr. skuptine) sestercij (lat. sestertius) starorimski sitan novac sestet (tal. sestetto) v. sekstet estina (tal.) poet. 1. kitica (strofa) od est stihova; 2. pjesma od est kitica (strofa) ses (fr. seiche) stojni val, periodina promjena razine vode u jezerima ili morima, tj. na jednoj se obali jezera povrina vode uzdie, a na suprotnoj opada); tiga set (engJ.) port, est dobivenih igara (gemova) u tenisu Set mit. staroegipatski bog oruja, tame i zla, Ozirisov ubojica seteentist (tal. settecento sedam stotina, settecentista) tal. knjievnik i umjetnik iz XVIII. st. seteento (tal. settecento sedam stotina) naziv za XVIII. st. u povijesti tal. knjievnosti i umjetnosti seter (engl. setter) pas ptiar duge dlake (engleski, irski seter i gordon-seter) setlement (engl. settlement) naselje, naseobina, kolonija; posjed (npr. britanski posjedi na Malajskom poluotoku); osobito: naseobina akademski obrazovanih ljudi u najsiromanijim radnikim dijelovima nekog velegrada da bi se uspostavio dodir izmeu viih i niih stalea u materijalnom i moralnom pogledu setlerfengl. settler) naseljenik, kolonist sevdah (tur. sevda seta, tuga; ljubav, ljubavna enja i strast sevdalinka (tur. sevda sjeta, tuga) ljubavna pjesma puna enje i strasti sevicije (lat. saevus bijesan, okrutan, saevitiae) mn. prav. surovi postupci, zlostavljanja Sexagesima it. Seksagezima (lat.) osma nedjelja (otprilike 60 dana) prije Uskrsa; Sezdesetnica

sezam (gr. sesamon, lat. sesamum) bot. orijentalna zeljasta biljka iz porodice Pedaliaceae (lat. Sesamum ori-entale) od ijeg se utog sjemena dobiva bistro i slatko ulje Sezame, otvori sel arapska arobna formula pomou koje se otvaraju vrata do tajnog blaga (iz prie "Alibaba i 40 hajduka" u Tisuu i jednoj noi") sezona (lat. saison, lat. satio sijanje, sjetva od serere sijati) godinje doba, doba najpogodnije za neku vrstu poslova ili djelatnost (kupanja, etve, berbe, skijanja, kazalita, plesova, sezonski 1289 zabava i dr.)', a la saison it. a la sezon (fr.) prema dobu godine, u pravo vrijeme; hors de saison it. or o'se-zon (fr.) u nezgodno vrijeme, u nevrijeme sezonski (fr. saisonnier) koji se tie godinjeg doba, koji odgovara odreenom dobu godine, koji se javlja s godinjim doba; sezonska industrija, trgovina, roba i dr. ona koja se obavlja, trai, samo u odreeno doba godine; sezonska karta mjesena, dvomjesena, stalna karta; sezonski radovi radovi koji se mogu obavljati samo u odreeno doba godine sfacelozan (gr. sfakelos) med. bolestan od vuca sfacelus (gr. sfakelos) med. vuac sfen (gr. sfen klin) min. naziv za tita-nit, zbog kristalizacije u obliku klina sfendona (gr. sfendone) praka; med. zavoj u obliku prake (za glavu) gfenoid (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) min. hemiedarski oblik tetra-gonalnog i rompskog kristalnog sustava sfenoidan (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) klinast; os sphenoides it. os sfenoides (tat.) anat. klinasta kost sfera (gr. sfaira, lat. sphaera) kugla; osobito: nebeska kugla; krug, putanja; pren. krug djelovanja ili rada, djelokrug, domaaj, podruje; opseg; drutveni krug; armilarna sfera (lat. sphaera armiliaris) astr. sprava za prikazivanje raznih putanja nebeskih tijela; sfera utjecaja podruje iti dio podruja neke poluzavisne drave koja se stvarno nalazi pod politikim i ekonomskim utjecajem neke velike sile; vie sfere nadzemaljski svjetovi ili krajevi; glazba ili harmonija sfera nebeska glazba koja nastaje gibanjem nebeskih tijela u svemiru (prema Platonu i pitagorejci-ma) sfericitet (lat. sphaericitas) kuglatost, svojstvo nekog tijela koje ima oblik kugle sferika (gr. sfaira kugla) v. sferologija sferni (gr. sfaira kugla) kuglast, ok-rugao kao kugla; kuglin, koji pripada kugli i povrini kugle; sferna zrcala opt. zrcala ija je povrina dio kugle, dakle, udubljena kad je uglaana unutranja povrina uplje kugle (konkavna), i ispupena kad je uglaana vanjska povrina kugle (konveksna) zrcala; sferna trigonometrija trigonometrija koja se bavi rjeavanjem sfemih trokuta; sferni eksces viak zbroja kutova sfernog trokuta preko dva prava kuta; sferni poligon svaki viekutnik na povrini kugle koji je omeen lukom najveih krugova; sferni trokut trokut koji tvore tri sferne duine odreene kugli-ne povrine; sferni kut kut pod kojim se sijeku dvije glavne krunice povrine kugle sferoid (gr. sfaira kugla, eidos oblik) tijelo slino kugli (Zemlja je sferoid) sferoidaian (gr. sfaira kugla, eidos oblik) slian kugli, nalik na kuglu sferoidan (gr. sfaira kugla, eidos oblik) kuglast, slian kugli, kao kugla sferoidicitet (lat. gr. sfaira kugla, sphaeroidicitas) tenja za poprima-njem oblika kugle, npr. vode sferologija (gr. sfaira kugla, togia znanost) znanost o kugli, znanost o Zem-Ijinom sferoidu sferoma (gr. sfaira kugia) zaobljeno, kuglasto tijelo sferom ah ij a (gr. sfaira lopta, mache boj, borba) loptaka utakmica sferometar (gr. sfaira kugla, metron mjera, mjerilo) kuglomjer, sprava za odreivanje promjera neke kugle od ije je povrine dan samo mali dio; opt. sprava za odreivanje oblika staklenih lea i debljine tankih ploica sferometrija 1290 shema sferometrija (gr. sfaira kugla, metria mjerenje) mjerenje kugle sferosiderit (gr. sfaira kugla, sideros eljezo) min. siderit oblika kugle, bubrega

sfigmian (gr. sfygmos bilo) koji se tie bila, pulsa sfagmodan (gr. sfygmos bilo, eidoa oblik) slian bilu (pulsu) sfigmofon (gr. gfygmos bilo, ioneo zvuim) prekida struje spojen s galvanskom baterijom i telefonom, stavlja se na arteriju i omoguuje da se otkucaji bila uju sfigmograf (gr. sfvgmos bilo, grafo biljeim) instrument za mjerenje bila (pulsa), za biljeenje krivulje bila (ili: pulsne krivulje) sfigmograflja (gr. sfygmos bilo, grafia pisanje, opisivanje, biljeenje) vjetina uporabe sfigmografa; prouavanje sfigmograma, opisivanje pulsa sfigmogram (gr. sfygmos bilo, gramma pisano, pismo) grafiki snimak otkucaja bila ili otkucaja sfigmografom sfigmologija (gr. sfygmos bilo, Iogia znanost) znanost o bilu (pulsu) sfigmomanometar (gr. sfygmos bilo, manos labav, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje krvnog tlaka sfigmometar (gr. sfygmos bilo, metron mjera, mjerilo) v. sfigmoskop sfigmoskop (gr. sfvgmos bilo, skopeo promatram) naprava za mjerenje, za ispitivanje bila (pulsa) sftgmoskopija (gr. sfvgmos bilo, skopeo promatram) ispitivanje, pregled bila (pulsa) S fin ga (gr. Sfinx gen. Sfingos) mit. fantastina figura s lavljim tijelom i ljudskom ili ovnujskom glavom, u starom Egiptu, kao simbol boga Sunca, esto je stajala pred hramovima i u blizini nadgrobnih spomenika (uva grobove); kod Grka: udovite (s lavljim tijelom, a djevojakom glavom i grudima) na jednoj stijeni kod Tebe; svakom je putniku postavljalo jednu zagonetku i razdiralo svakog tko je ne bi rijeio; kad je Edip uspio rijeiti zagonetku. Sfinga se strovalila sa stijene; smatrali su je ponekad simbolom plodnosti zemlje, a ponekad simbolom mudrosti i tajni prirodi; pren. zagonetna osoba sfingodonti (gr. sfingo steem) mn. med. lijekovi i sredstva koja izazivaju jako stezanje. sfinksis (gr. sfinxis) med. stezanje, zatvaranje sfinkter (gr. sfinkter od sfingo steem) anat. mii steza, mii zatvara sforzano it, sforcando (tal.) glaz. pojaano, jae, naglaeno sforzato it. sforcato (tal.) glaz. v. sforzando sfragid (gr. sfragis) peatna zemlja sfragida (gr. sfragis peat) kratka autobiografska biljeka antikih pjesnika (u nekoliko zavrnih stihova kakve zbirke) sfragistika (gr. sfragis gen. sfragidos peat) pomona povijesna znanost: znanost o peatima, poznavanje peata na poveljama, osobito starim; prid. sfragis ti ki sfumato (tal. sfumato) slik. nejasno, mutno (slikano); slikanje blagim sjenama fnpr. Leonardo da Vinci) Sh. kratica za iling shaza (gr. schasis) med. putanje krvi shazma (gr. schasma) med. zarezano mjesto na tijelu na kojem se puta krv shedijazma (gr. schediasma) kratak, na brzinu izraen sastav, nacrt, skica shema (gr. schema) dranje, ponaanje, oblik, forma; slika, uzor; nacrt, skica, uzorak i uputa za sreivanje, istraivanje i prikazivanje ega; osnovni nacrt, pregled; gram., poet. = figura shematican 1291 sibaritizam shematican (gr. schema oblik, nacrt) izraen u obliku nacrta, pregleda, u glavnim potezima shematizam (gr. schematismos dranje, ponaanje; vanjtina; oblik) oblik nacrta; formalizam, krut i jednolian poslovni (kancelarijski, administrativni) nain postupanja; slubeni kalendar s popisom svih dravnih vlasti i ustanova, slubenika i si., npr. uiteljski, sveeniki shematizam; fil. postupak razuma s predodbama danim u opaaju iz kojih se sintezom na osnovi vremenske sheme i transcendentalne apercep-cije dolazi do spoznaje predmeta (prema Kantu) shematizirati (gr. schematizo napraviti nacrt, izraditi u obliku pregleda, nacrta, skicirati shematografija (gr. schema oblik, grafo crtam) crtanje likova ili slika sbematopeja (gr. schema oblik, poieo inim, pravim) vjetina prikazivanja (ili: prikazivanje) neke radnje pokretima, tj. pantomimom shenobat (gr. schoinobates) plesa na konopcu shenobatika (gr. schoinos konopac, baino idem) vjetina plesanja na konopcu

shizofiti (gr. schizo razdvajam, fyton biljka) mn. bot. biljke (bakterije i neke alge) koje se razmnoavaju iskljuivo bespolnim putem, tj. dijeljenjem *' shizofrenija (gr. schizo razdvajam, schiza razdvajanje, fren gen. frenos dua) med. duevni poremeaj koji se sastoji u odreenom razdvajanju duhovne osobe, oituje se u nagloj promjeni miljenja, nedostatku jedinstva htijenja, nadmonosti unutranjeg ivota i u izbjegavanju vanjskog svijeta (osobito se javlja kod tzv. mladenakog ludila; usp. demencija); izofrenija shizogen (gr. schizo razdvojim, gen-korijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao putem razdvajanja, odvajanja shizogonija (gr. schiza razdvajanje, schizo razdvajam, gone raanje) biol. bespolno mnoenje neprestanim dijeljenjem cjelokupnog organizma (kod sporozoa, bakterija i dr.) shizotrihija (gr. schizo razdvajam, thrix gen. trichos vlas, dlaka) med. razdvajanje kose pri vrhu shoiija (gr. seholion tumaenje, objanjenje) mn. sholije znanstvena izlaganja, objanjenja; napomene kao objanjenja grkih i latinskih pisaca koje su pisali staro gram ati ari sholijast (gr. scholiastes tuma, ob-janjava) pisac shoiija, tuma nekog starogrkog ili latinskog pisca shoiiograf (gr. seholion tumaenje, objanjenje, grafo piem) v. sholijast Shylock it. ajlok (engl.) idov-zelena koji je u Shakespeareovoj drami "Mletaki trgovac" nemilosrdno zahtijevao od svog dunika izvrenje ugovora; pren. nemilosrdan zelena Si quid movendum. est, move it. si kvid movendum est, move (lat.) Ako to treba maknuta, makni (Hipokrat) si replica it. si replika (tal.) glaz. ponavlja se, treba ponoviti Si taxuisses, philosophus mansisses it. si takuises, filozofus. manzises (lat.) Da si utio, ostao bi filozof si vis amari, ama (lat.) eli li biti ljubljen, ljubi! si vis pacem, para helium (lat.) ako hoe mir, pripravljaj se na rat Sibarit (gr. Sybarites) stanovnik starogrkog grada Sibarisa u donjoj Italiji, poznatog po svojoj razvratnosti; otuda: pren. razbludnik, razvratnik;, mekuac; prid. sibaritski sibaritizam (gr. Sybaris) pouda, raz-vrat; mekutvo; usp. Sibarit si beri t 1292 sideromantija siberit min. crveni turmalin iz Sibira siberjen (fr. sibrienne) tkanina slina kalmuku (za zimske kapute) Sibila (gr. Sybylla, lat. Sibylla) ime veeg broja (oko 10) proroica u starom vijeku (kod Grka i Rimljana); pren. babetina, stara vjetica sibilacija (lat. sibilatio) med. umJjenje u uima sibilant (lat. sibilare i Stati, sibilans) gram. piskavi suglasnik (c, s, z,) Sibilinske knjige zbirka proroanstva i sentencija na grkom jeziku sibilizam (lat. sibilare) med. v. sibilacija Sibirea croatica it. sibirea kroatika (lat.) bot. "hrvatska sibireja", biljka iz porodice sibireja (pronaao je i opisao maarski botaniar Degen) sic it. sik (lat.) tako; sic! tako!, tako pie, od rijei do rijei (obino se stavlja u prikazima i dr. kod izraza i mjesta na koja se eli skrenuti pozornost) Sic eunt fata hominutn it. sik eunt fata hominum (lat.) Tako idu ljudske sudbine sic satis it. sik satis (lat.) toliko je dosta sicilijana poet, lirska strofa od osam stihova, podrijetlom s otoka Sicilije; sicilijanski pastirski ples; glaz. pratnja za ovaj ples sicilijanska veer pobuna stanovnika Palerma koji su 30. oujka 1282. u trenutku zvonjave na veernjicu pobili francusku posadu i time dah povoda protjerivanju dinastije Anu-vinaca sa Sicilije si de racija (lat. sideratio) poloaj zvijezda; med. potpuno izumiranje jednog dijela tijela; sunanica sidral an (lat. sideralis) zvjezdani, koji se tie zvijezda, koji pripada zvijezdama, koji je pod utjecajem zvijezda; sideralna svjetlost bijela svjetlost praskavog plina, upotrebljava se za projekcijske ureaje i reflektore sideriki (lat. sidereus zvjezdani, sidus gen. sideris

zvijezda) v. sideralan; sideriki dan vrijeme za koje zvijezda stajaica jedanput opie svoj krug oko polarne osi na nebeskom svodu ili vrijeme koje protekne izmeu dviju uzastopnih gornjih ili donjih kulminacija jedne stajaice; sideriki mjesec zvjezdani mjesec, vrijeme ophoda Mjeseca oko Zemlje (27 dana, 7 sati, 43 minute, 11,8 sekundi.; usp. sinodiki mjesec); siderika godina tfjezdana godina, vrijeme ophoda Zemlje oko Sunca (365 dana, 6 sati, 9 minuta, 9 sekundi.; usp. tropska godina) siderit (gr. sideros eljezo) min. eljezni karbonat, eljezna ruda siderizam (gr. sideros eljezo) 2. tobonji utjecaj kovina, vode i dr. na ovjeka; osobito: sposobnost ovjeka da osjeti gdje pod zemljom ima kovina i vode siderizam (lat. sidus gen. sideris zvijezda) 1. teorija o utjecaju zvijezda na ovjekov ivot i ovjekovo zdravlje; vjera u takav utjecaj siderograf (gr. sideros eljezo, elik, grafo piem, biljeim) elikorezac siderografija (gr. sideros eljezo, elik, grafia pisanje) vjetina urezivanja slika u eljezu ili eliku sideroksilon (gr. sideros eljezo, xyion drvo) eljezno drvo, tj. neto proturjeno, nemogue, neto to samo sebe iskljuuje, contradictio in adjecto siderolit (gr. sideros eljezo, lithos kamen) eljezni kamen, masa od koje se pravi posude slino fajansi. po-bronano ili pozlaeno, prevueno lakom umjesto glazurom, caklinom sideromantija (gr. sideros eljezo, manteia proricanje, gatanje) gatanje u eljezo, vraanje iz iskri koje baca sideroskop 1293 sifiloida slamka dok izgara na usijanom eljezu sideroskop (gr. sideros eljezo, skopeo promatram, gledam) sprava za pronalaenje eljeznog truna koji padne u oko (magnetna igla ije se pomicanje vidi pomou zrcala i ljestvice; kad je pomicanje jae. onda je traeni predmet blie) sideros tat (lat. sidus gen. sideris zvijezda, gr. istemi postavim, stavim) opt. helioBtat s jednim vrstim i jednim pokretnim zrcalom siderotehnika (gr. sideros eljezo, technike) izraivanje eljeza, eljezna industrija, metalurgija eljeza i njegovih slitina sideroza (gr. sideros eljezo) med. oe-ljezavanje plua, bolest koja se dobiva od udisanja eljezne praine (kod metalurkih radnika) siderurgija (gr. sideros, ergon) v. siderotehnika sidi <ar.) gospodin, gospodar (kao titula plemenskih poglavica, kneeva i dr.) sicle it. sjekl (fr. sicle, lat. saeculum) stoljee; fin de sicle it, fen d'sjekl (fr.) "kraj stoljea", izraz kojim se oznaava boleivo raspoloenje europskog drutva potkraj 19. st. te odraz takvog rasploenja u knjievnosti i likovnoj umjetnosti siesta (p. siesta, lat. sexta sc. hora esti sat) "esti sat dana", tj. podnevni odmor, spavanje nakon ruka (za vrijeme najvee ege u panjolskoj i Italiji) sifilid (gr. sys svinja, syn, filos) med. mekani vor (osip) koji se, kod sifilisa, stvara na raznim organima, brzo se rasprskava i zasuuje; sifilidi mn. venerine kone bolesti sifilidofobija (gr. sys svinja, fobos strah) med. v. sifilofobija sifilidoktimka (lat. syphilis, gr. kli-nikos bolestan, koji lei u postelji, lat. clinice lijenika znanost kraj bolesnike postelje) bolnica za lijeenje oboljelih od sifilisa sifitidolog (lat. syphilis, gr. logos) med. specijalist za lijeenje sifilisa sifilidologija (lat. syphilis, gr. logia) dio medicine koji prouava sifilis i pronalazi mjere za borbu protiv njega sifilis (izraz nastao u sr. vijeku od gr. sys svinja i filos drag, mio); naziv se, izgleda, prvi put pojavio 1530. u latinskoj pjesmi Hijeronimusa Fra-castora pod naslovom "Syphilis", ali kao ve udomaen naziv, koji pjesnik izvodi iz imena svoga izmiljenog junaka, pastira Syphilusa; kako se bolest najprije pojavila u vojsci francuskog kralja Karta VIII., nazvana je i francuskom boleu (morbus Gal-licus); med. lues, francuska bolest, kronina i veoma rairena zarazna spolna bolest, nastaje prenoenjem sifilitinog uzronika dodirom, obino putem spolnog openja ili putem nasljea ikereditarni ili kongenilalni sifilis); uvjet za prenoenje zaraze je povreda pokoice; uzronik bolesti je spiroheta (lat. spirochaeta pallida); primarni sifilis tvrdi ir na spolnim dijelovima, tvrdi ankir; sekundarni ili konstitucionalni sifilis oboljelost cjelokupnog tijela od ove bolesti, praena oticanjem lijezda, konim bolestima i mnoenjem sluzi u grlu i ustima; tercijarni sifdis nastaje od

sekundarnog i izraava se u bolestima najrazliitijih organa (jetara, mozga, plua, kostiju, crijeva i dr.) sifUitici (lat. syphilitica) mn. med. lijekovi protiv sifilisa sifilitican (lat. syphilis) obolio od sifilisa, koji se tie ili potjee od sifilisa, venerian sifilofobija (lat. syphilis, fobos strah) med. strah od spolnih bolesti sifiloida (lat. syphilis, gr. eidos oblik) kona bolest slina sifilisu sifilom 1294 signo sifilom (lat. syphilis) med. v. sifrlid sifilom an ij a (lat. syphilis, gr. mania pomama, ludilo) med. vrsta hipohon-drije u kojoj se bolesnik bez razloga smatra spolno zaraenim sifon (gr. sifon cijev, lat. sipho) nate-gaa; boca za dranje i izlijevanje , pjenuavih pia koja su pod tlakom; odvodna cijev za plinove i tekuine u obliku slova S sigilacija (lat. sigillatio) udaranje peata, peaenje sigillum (lat.) peat; loco sigilli it. Inko sigili flat.) mjesto peata sigilografija (lat. sigillum peat, gr. grafia opisivanje) opisivanje peata sigla (lat. sigillum, siglum) znak za skraivanje pojedinih rijei i slogova, osobito u stenografiji sigma (gr. sigma) naziv za grko slovo "S" (Z) sigmatizam (gr. sigma) izbacivanje glasa s iz zavrnih slogova is i us ispred suglasnika da bi se izbjegla poloajna duina (kod starijih rimskih pjesnika); med. pogreno izgovaranje glasa "s" sigmatski (gr. sigma) gram. koji se zavrava slovom "s" (osnova rijei) sigmodan (gr. sigma, eidos oblik) koji je u obliku srpa ili polumjeseca; sig-raoidao,: sigmoidan (gr. sigmoeides polumjeseca st) v. sigmodan signal (lat. signum znak, signale) znak, poziv objavljen nekim instrumentom (trubom, rogom, zvonom, plamenom); voj. znak kojim se neto javlja (pomou posebnih zastava, zrcala, raketa i dr.) signalirati (lat. signale) v. signalizirati signalist (lat. signale) davatelj znakova signalizirati (lat. signale) dati znak, davati znak (ih: znakove), objaviti znakom; signalizirati se istaknuti se, pokazati se; prid. signaliziran signatar (lat. signatarius) potpisnik; signatarne sile drave potpisnice nekog ugovora koje tim potpisivanjem jame za njegovo potivanje signatum (lat. signare udariti peat, zapeatiti, signatum) potpisano i opremljeno peatom (na poveljama) signatura (lat.) znak koji obiljeava bit ega; potpis, potpisivanje javne isprave, osobito skraenim potpisom; potpis umjetnika, posebice slikara, na svome djelu; tisk. stavljanje broja na prvu stranicu pri dnu svakog arka, broj na prvoj stranici pri dnu svakog novog arka; u kartografiji: znak za obiljeavanje odreenih predmeta, prirode zemljita itd.; na receptima: uputa o nainu uporabe propisanog lijeka i ime onoga za koga je lijek; glaz. oznaavanje nota brojkama (osobito kod basa); takoer: predznak, klju; trg. stavljanje znaka, znak (na robi); teorija o signaturi teorija Paracelzusovih sljedbenika prema kojoj se djelovanje jednog prirodnog tijela na ljudski organizam moe prepoznati po njegovim vanjskim svojstvima (obliku, boji i dr.), npr. divljeg maka na krv (na ovoj se teoriji temelji vjerovanje u mnoge narodne lijekove) signet (lat. signetum) osobni, privatni peat; prsten s urezanim grbom ili poetnim slovima imena koji slui umjesto peata; znak, oznaka (u knjizi); osobito: vinjeta tiskara ili izdavaa na naslovnoj stranici knjige signifikantan (lat. significans) oznaavajui, koji oznaava, naznauje; znatan, znaajan, karakteristian signifikativan (lat. significativus) v. signifikantan signirati (lat. signare) oznaiti, obiljeiti; potpisati, obiljeiti skraenim potpisom (parafom); posvjedoiti (potpisom, peatom); igosati, zapeatiti signo it. sinjo (tal.) glaz. v. segno signum 1295 Sikstinska kapela signum (lat.) znak, obiljeje, oznaka; stijeg, zastava; predznak; slika u peatu, peat sijagonagra (gr. siagon eljust, agra plijen) med. kostobolja eljusti

sialadenitis (gr. sialon pljuvaka, aden lijezda) med. upala pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica sijalagogi (gr. sialon pljuvaka, ago - dovodim, izazivam) mn. med. sred-Btva koja izazivaju izluivanje pljuvake, sline sijalizam (gr. sialon pljuvaka) med. v. ptijalizam sijalofagija (gr. sialon pljuvaka, fa-gein jesti, derati) med. gutanje pljuvake. Cesto povezano s aerofagijom, ima najee za posljedicu razne eluane bolesti sijalologija (gr. sialon pljuvaka, lo-gia znanost) med. grana medicine koja prouava pljuvaku i njezino izluivanje sijatonkus (gr. sialon pljuvaka, onkos masa) med. oteklina pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica sijaloreja (gr. sialon pljuvaka, rheo teem, curim) med. ptijalizam sijaloshezija (gr. sialon pljuvaka, schesis zadravanje) med. zadravanje pljuvake, zastoj izluivanja pljuvake, sline sijalosirinks (gr. sialon pljuvaka, syrinx truba) med. pljuvana fistula sijalostenoza (gr. sialon pljuvaka, stegnosis suenje) med. suenost pljuvanog kanala sijalozemija (gr. sialon pljuvaka, ze-mia gubitak) med. gubitak (ili: prestanak) izluivanja pljuvake sijenit min. zrnasta gromadna stijena sastavljena od ortoklasa i augita (ili tinjca); naziv po egipatskom gradu Syeni sikancije (lat. siccantia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za zasuivanje sikativ (lat. siccativum) med. sredstvo za ubrzavanje suenja: od olovnog eera, lanenog i terpentinskog ulja (kod uljenih boja i lakova) si ka ti van (lat. siccativus) koji sui, koji zasuuje. zasuujui sikeri lengl. seekers) mn. "oni koji trae", lanovi jedne prezbiterijanske sekte u XVII. st. koja je smatrala da pravu vjeru tek treba traiti sikhazija (gr. sikchasia) med. gaenje, gnuanje, odvratnost sikofant (gr. svkofantes) u staroj Ateni: osoba koja je prokazivala vlastima one koji su oteivali svete smokve i, suprotno zabrani, prodavali ili izvozili smokve iz Atene: pren. dounik, prokaziva, pijun izdajnik, klevetnik, podlac, ucjenjiva sikofantija (gr. sykofantia) v. sikofan-tizam sikofantizam (gr. svkofantia) dousni-tvo, prokazivatvo, klevetnitvo, podlatvo, ucjenjivatvo sikom (gr. sykon zrela smokva; amo-kvasta bradavica) med. smokvasta bradavica; liajasta ogrubjelost onih vjeda, ija je unutarnja strana posuta grudicama slinim smokvinim zrncima sikomantija (gr. sykon smokva, man-teia gatanje, proricanje) gatanje, proricanje iz smokvinog lia sikomora (gr. sykon) bot. divlja egipatska smokva i njezin plod (od njezinog su drveta stari Egipani izraivali sarkofage) sikoza (gr. sykon zrela smokva; smokvasta bradavica) med. stvaranje smokvastih bradavica; bolest smok-vastih bradavica; smokvast made Sikstinska kapela papinska kapela u Vatikanu, izgraena 1473. u doba Siksta IV., s Michelangelovim freskama, raenim od 1508. do 1512.; udruga glazbenika koja u toj kapeli izSkstinska Madona 12% s ills kin vodi, za vrijeme velikih blagdana, visoku crkvenu glazbu Sikstinska Madona slik. glasovita Ra-faelova slika Bogorodice, nazvana po tome to je na njoj prikazan i sv. Siksto (II.) sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi! nestani! sikter-kava crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da moe otii sil (engl. seal) krzno izraeno od koe morskog psa; silskin silabian (gr. syllabikos) slogovni, koji se sastoji od slogova; silabini stihovi poet, stihovi koji se mjere samo po broju slogova, a ne po duini i naglasku silaa (fr. sillagei 2. pom. brzina broda silaa Ip. silo ambar) 1. konzervirana zelena stona hrana, iju fermentaciju uzrokuju posebne bakterije; priprema se od zelenih biljaka koje sadre dosta eera (zeleni kukuruz, repa, suncokretovo sjeme, sirak i dr.)

silberfuks (njem. Silber srebro, Fuchs lisica) srebrna lisica, sjeverna lisica sa srebrn a stim krznom Silen (gr. Seilenos, lat. Silenus) mit. odgajatelj i pratitelj Bakhov, prikazivan s debelim trbuhom i elav, pijan i na magarcu; simbol pijanstva sileneij (lat. silentium) tiina, utnja; kao zapovijed: mirno! tiho! sileneij ari (lat. silentiarii) mn. utljivci; vrsta viih slubenika na dvoru grkih careva, tajni savjetnici; katoliki redovnici koji su se zavjetovali da e vjeno utjeti, npr. trapisti Silent leges inter anna (lat) U ratu ute zakoni sileps (gr. syllepsis) gram. obuhvaanje vie predmeta jednom rijeju; stezanje dvaju slogova u jedan; uporaba jednog predikata za vie subjekata, koji pripada samo jednom silfide mn. enski zrani duhovi, vile; pren. njene i ljupke ene silhueta, silueta (fr. silhouette) slika oblika, lica i r. izraena sa strane po sjeni, profil (kao slika), slika izrezana karama po rubovima iz crnog papira pa zalijepljena na bijeli, i obratno (nazvana, zbog svoje jeftinoe, po tedljivom fr. ministru financija Silhouetteu, u XVIII. st.); pren. sjena, prilika silicificirati (lat. silicium, facere) kem. pretvarati se u silicijsku kiselinu silicifikacija (lat. silicificatio.) kem. pretvaranje u silicijsku kiselinu silicij (lat. silex gen. silicis kremen, silicium) kem. nakon kisika najraireniji element na Zemlji (25%), atomska teina 28,06, redni broj 14, znak Si; silicij-bronca bronca koja je, primjesom silicija, dobila veu tvrdou (upotrebljava se za telefonske i telegrafske ice) silicijati (lat. silicium) mn. kem. v. silikati siiicirati (lat. silex) kem. v. silificirati siliflcirati (lat. silex kremen, facere uiniti, nainiti) kem. v. silicificirati silikati (lat. silex gen. silicis kremen) kem. spojevi silicija s kisikom i nekim mineralima, soli raznih silicij-skih kiselina (pored kvarca, glavni sastojci Zemljine kore) silikael (lat. silex, gen. silicis kremen, fr. gel mraz, studen, led) upljikava bijela masa koja ima veliku sposobnost adsorpcije (po sastavu kremenov dioksid); upotrebljava se u kemijskoj industriji za suenje i ienje plinova, masti, naftnih proizvoda i si. silikoni (lat.) organski derivati silicija s vrlo razliitim svojstvima i primjenom silirati (p. silo ambar) konzervirati zelene biljke koje sadre dosta eera radi spravljanja stone hrane; v. silaa 1. siliskin (engl. sealskin) v. silskin silk-nankins 1297 silk-nankins (engl. silk-nankeens) mn. polusviieni nanking sa arenim atlasa stim prugama silkin (engl. silk svila, silkeen) vrsta teke svilene manesterske tkanine Silly-simfonija (engl. silly luckast) naziv za niz crtanih filmova Walta Dis-neya u kojima se prikazuju nemogue i aljive dogodovtine silogistike figure log. oblici kategorinih silogizama, u kojima su premise kategorini sudovi, proizlaze iz poloaja srednjeg pojma (M) u objema premisama silogistiki (gr. syllogistikos) koji ima oblik logiki pravilnog posrednog zakljuka, koji pripada silogizmu silogistika (gr. syllogism os posredni zakljuak) log. znanost o izvoenju silogizama silogizam (gr. syllogismos) log. posredni zakljuak, zakljuak iz dvaju sudova ili iz vie sudova, npr. "Kovine su elementi", "eljezo je kovina", zakljuak: "eljezo je element" silogizirati (gr. syllogizomai) zakljuivati posredno, praviti (ili; izvoditi) posredne zakljuke silograf (gr, sillos onaj koji podrugljivo prevre oima, grafo piem) pisac satirinih pjesama (silosa) siiometar (fr. sillage, gr, metron mjerilo, mjera) pom. sprava za mjerenje brzine brodova silos (gr. sillos) 2. vrsta starogrih satirinih pjesama u kojima su ismijavane izreke glasovitih filozofa i stihovi velikih pjesnika primjenjivani, u podrugljivom smislu, na druge predmete silos (p. silo) 1. veliki, suvremeno ureeno, od betona izraeno skladite za ito i hranu silskin (engl. sealskin) krzno izraeno od koe morskog psa ili morskog medvjeda; vrsta finog svilenog plia izraenog slino ovome krznu (kod nas uobiajeno: siliskin) silur geol. v, silurski period

silurski period geol. slojevi u razvoju Zemljine kore koji su se oblikovali nakon kambrijskog, a prije devon-skog razdoblja (naziv po starom brit-skom plemenu Siluri koji su ivjeli u jugoistinom dijelu Walesa); silur SU van (lat. Silvanus) mit. starolatin-ski bog ume, polja i stada Silvestrovo posljednja veer u godini, veer uoi Nove godine (naziv po papi Silvestru I. koji je umro posljednjeg dana 335. god.) silvin kem. kalijev klorid (naziv po imenu nizozemskog lijenika Franca Syl-viusa) s'il vous plat it. silvuple (fr.) "ako vam je po volji", tj. izvolite! sim- (gr. syn) pred metak u sloenica-ma sa znaenjem: v. sinsimahija (gr. symmacha) savez za napad i obranu simbionti (gr. syn s, bioo ivim) mn. biol, v. pod simbioza simbioza (gr. syn s, bios ivot, biosis ivot, nain ivota) biol. zajedniko ivljenje, korisna, tijesna i trajna zajednica dvaju ili vie raznovrsnih organizama (simbionata), ivotinje i ivotinje, ivotinje i biljke, biljke i biljke simblefaron (gr. syn s, blefaron ona vjeda) med. sraslost one vjede s onom jabuicom simblefaroza (gr. syn, blefaron ona vjeda) med. v. simblefaron simbol (gr. symbolon) znak po kojem se neto moe raspoznati, spoznati ili zakljuiti, oznaka, znak koji prikazuje neto to se inae ne moe slikovito prikazati (apstraktno, nados-jetilno, duhovno, pojam, ideal); ugovoreni znak, usmeni znak, lozinka, utjelovljenje, simbol vjere simbolian 1298 simfoniar simbolian (gr. svrabobkos) slikovit, iskazan znacima, prikazan znacima, koji ima prijenosno znaenje; koji se tie simbolike; simbolina logika logika koja tei logike operacije i odnose pojmova i sudova izraziti kao matematike funkcije i jednadbe, dakle, stvoriti algebru logike (matematika logika); simboline knjige vjerske knjige koje sadre nauava-nja po kojima se jedna konfesija razlikuje od drugih simbolik (gr. symbolikos) uitelj simbolike na visokim kolama; bezuvjetni pristaa simbolinih knjiga, koji ih stavlja ispred i gotovo iznad Biblije simbolika (gr. symbolike) nauavanje ili znanost o izraavanju vjerskih predodbi slikovitim znacima; nauavanje o simbolima, uzorima; ispitivanje i tumaenje simbola vjere kranske Crkve; znanost o simbolinim knjigama neke konfesije (v. simbolian) simbolizacija (lat. svmbolisatio) predoavanje znacima (simbolima) simbolizam (gr. svmbolon) pjesniki i slikarski smjer koji tei slikovitim nainom izraavanja i zvunim rijeima utjecati na stvaranje odreenog raspoloenja i izraziti pomou simbola osjeaje i apstraktne pojmove; ujedinjenje, sudjelovanje, suradnja vie njih s istom svrhom simbolizirati (lat. svmbolisare) prikazivati znacima, predoavati znacima; prikazivati (ili: govoriti) u prenesenom znaenju; stajati u odreenoj vezi s im, slagati se. biti srodan s im simboloklastika (gr. s.vmbolon, klao lomim, skrham, prelomim) unitavanje simbola, borba protiv simbola simbololatrija (gr. svmbolon, latreia oboavanje, potovanje) potovanje simbola; pretjerano potovanje simbolinih knjiga simbolologija (gr. svmbolon, togia) teorija o znacima, osobito o znacima bolesti simbolomahija (gr. svmbolon, mache borba) borba protiv simbola; borba protiv simbolinih knjiga simelija (gr. syn s, melos, ud) med. v. simpoija simentalsko govedo plemenita pasmina goveda (nazvana po dolini rijeke Simme u vicarskoj) simering (njem.) vrsta brtvila s ime t ral a (gr. syn s, metron mjera) geom. pravac koji dueli duinu Hi kut na dva potpuno jednaka dijela simetrian (gr. symmetros mjerljiv; razmjeran) ravnomjeran, skladan, suglasan u rasporedu dijelova (predmet i njegov lik u ravnom zrcalu su simetrini); geom. simetrian je geometrijski lik prema pravcu ili ravnini kad okomice iz toaka lika na pravac ili ravninu, produene za svoju vlastitu duinu, daju opet toke lika (simetrine toke pravca)

simetrija (gr. symmetria) ravnomjernost, skladnost, slaganje, ravnomjeran odnost pojedinih dijelova neke cjeline, suprotna skladnost, suprotno slaganje simfili (gr. syn, filos prijatelj) mn. biol. v. pod simfilija simfUlja (gr. symfilia uzajamno prijateljstvo) biol. sljubljenost, p*"itelj-stvo (mravi primaju i dre u ./ojim mravinjacima neke kukce od kojih imaju koristi; njih i njihove liinke oni njeguju i hrane jer oni izluuju neke slatke sokove koji mravima gode; ti kukci su tzv. gosti, prijatelji ili simfili mrava) simfiza (gr. symfysis) med. srastanje, sraslost kostiju simfoniar (gr. symfonia) sastavlja simfonija (Beethoven, Shubert, Schu-mann, Brahms, ajkovski i dr.); glaz simfonija 1299 benik koji svira u simfonijskom orkestru u. . t simfonija (gr. svmfonia slaganje, suglasnost) sklad; glaz. veliko glazbeno djelo za orkestar (obino ima 4 glavna stavka) u kojem se pojedini instrumenti pojavljuju samostalno, a ne kao pratnja simfonijski (gr. symfonos koji skladno zvui, skladan) koji pripada simfoniji, napravljen kao simfonija; simfonijska poema simfoniji slina kompozicija koja u slobodnoj formi obraduje poznate pjesme ili pjesnike motive (Liszt, Berlioz, Richard Strauss); simfonijski orkestar orkestar u kojem sudjeluju svirai puhakih (drveni i limeni), gudakih (sa icama) instrumenata i udaraljki (bubnjevi, ka-stanjete i dr.). simfonion (gr. svmfonia) glaz. mehaniki instrument na kojem se, umetanjem okruglih ploa, moe svirati svako djelo; ariston, melifon, polifon, orfenion, herifon simforeza (gr. svmforesis zbijanje) med. nagomilavanje, posebice krvi ili drugih sokova; kongestija similaran (lat. similis slian, fr. ar-gent srebro) novo srebro i druge srebru sline slitine, legure simile (lat. simile) prid. slino; im. slinost, slian primjer simili-dijamanti mn. lani dijamanti koji se izrauju od stakla s primjesom talija, tako da prelamaju svjetlost gotovo kao pravi, samo su mnogo manje tvrdoe nego pravi dijamanti sirnili-gravura prenoenje fotografija na ploe radi umnoavanja similia simih'bus curantur it. simil-na similabus kurantur (lat.) slino se slinim lijei (naeio homeopatije) similor (lat. similis slian, fr. or zlato) lano, manhajmsko zlato, slitina od 4 dijela bakra i jednog dijela cinka >l simpatian simiografija (gr. semeion znak, grafia biljeenje) pisanje nota i melodija crticama, lukovima i dr. znacima, tzv. trilama (upotrebljava se i danas u istonim Crkvama) simit (tur.) bijeli kruh simonija (lat. simonia) Simonov grijeh, kupovanje ili prodavanje svetih stvari, osobito crkvenih poloaja, djelo po kanonskom pravu strogo zabranjeno (naziv po kaidejskom arobnjaku Si-monu koji je, po legendi, htio kupiti od apostola tajnu stvaranja udesa; usp. u Novom zavjetu: Dj 8,18-21) simonist (lat. simoniacus) onaj koji daje ili dobiva svete stvari za novac; usp. simonija simonisti (St. Simon) mn. v. sen-si-monisti simonizam (St. Simon) v. sen-simo-nizam , simp sintetika masa nepropusna za vodu i masnoe, slui za oblaganje podova, zidova i fasada simpatetian (gr. sympatheia suosjeanje) koji jednako osjea; koji tajno djeluje, koji djeluje tajanstvenim sredstvima, aroban; simpatetino lijeenje lijeenje tobonjom tajanstvenom silom i tijelima koja nisu lijekovi; simpatetino crnilo tajno crnilo koje se ne moe odmah vidjeti, nego tek nakon odreenih kemijskih postupaka (npr. utjecaja topline) simpatian (gr. sympathes) suosjeajan, istih osjeaja, duhovno srodan; koji sudjeluje u holi ili osjeaju nekog dijela tijela; ugodan, drag, ljubazan; simpatine bolesti one koje nastaju kao posljedica drugih bolesti (za razliku od idiopatinih bolesti koje se pojavljuju samostalno); simpatini ivani sustav v. ganglijski sustav; simpatino bojenje zool. zatitno bojenje ivotinja, tj. bojenje koje izgleda kao okolina u kojoj ivotinje ive, simpatija

1300 simulacjja tako da ih je teko primijetiti i progoniti (mimikrija) simpatija (gr. sympatheia) suosjeanje; prirodno slaganje u osjeajima, duhovna srodnost, potajna naklonost nekome; arobna, tajanstvena sila i tajanstveno djelovanje jednog tijela na drugo; veza pojedinih dijelova tijela; pren. naklonost, ljubav; predmet naklonosti, ljubavi (moja, tvoja simpatija) simpatizer (gr. sympatheo suosjeam) onaj koji s nekim suosjea, koji nekoga voli, koji je nekom naklonjen simpatizirati (gr. sympatheo suosjeam, saaljevam) biti iste naravi, istih osjeaja s kim, suosjeati, slagati se, biti naklonjen, voljeti simpazma (gr. syn s, passo posipam) v. katapazma simpepsa (gr. sympepsis) med. probavljanje, probava simpetalan (gr. syn, petalon list) bot. koji je srastao ili spojen s laticama simpetale (gr. syn, petalon hst) mn. bot. biljke sa sraslim laticama; mo-nopetale simpijezometar (gr. sympiezo stis-kam. obuhvaam, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje tlaka zraka, vrsta barometra simplcgmata (gr. symplegma splet) mn. kipovi hrvaa koji su se uhvatili u kotac; skupine sastavljene od vie kipova i reljefa, npr. Laokont, Nio-ba; spojene glave i slike poprsja na novcu simplex sigillnm veri it. simpleks si-gilum veri (lat.) posl. jednostavnost je peat (znak) istine simplicije (lat. simplicia) mn. farm, jednostavni lijekovi simplicitet (lat. simplicitas) neukrae-nost; jednostavnost, prostodunost, bezazlenost, prirodnost; ogranienost, glupost simplificirati (lat. simplificare) pojednostaviti, uiniti razumljivim simplifikacija (lat. simplificatio) pojednostavnjenje simploka (gr. symploke) isprepletenost, splet, spletenost; ee ponavljanje rijei; poet. anafora udruena s epiforom, tj. ponavljanje na poetku i na kraju stiha simpodija (gr. syn s, pus gen. podos noga) med. sraslost nogu; nakaza sraslih nogu; simelija simpozij (gr. Symposion gozba, lat, Symposium) I. sastanak ueg kruga strunjaka, najistaknutijih predstavnika neke znanosti, na kojem se strogo znanstveno raspravlja samo o jednom pitanju iz njihove struke simpozij (gr. Symposion) 2. gozba, pijanka (kod starih Grka) simpsihija (gr. syn s, psyche dua) duevna sloga, jednodunost, suglasnost simptom (gr. symptoma sluaj) znak, obiljeje; med. predznak, znak po kojem se poznaje neka bolest; pren. znak. nagovjetaj, pretea simptomatian (gr. symptomatikos sluajan) koji se pojavljuje kao znak ega, nagovjetavajui, koji nagovjetava; med. koji se pojavljuje kao znak neke bolesti; simptomatino lijeenje ono koje lijei samo simptome, a ne uzroke bolesti simptomatografija (gr. symptoma sluaj, grafia opis) med. opisivanje znakova (pojava) i sluajeva pojedinih bolesti simptomatologija (gr. symptoma sluaj, logia znanost) med. znanost o znacima po kojima se poznaje postojanje pojedinih bolesti si mp to za (gr. symptosis) ruenje; med. naglo slabljenje, mravljenje, opadanje simulacija llat. simulatio) pretvaranje, zabuavanje; prav. prikazivanje ne simulant 1801 sinapizam kog pravnog stanja drukije nego to je zapravo simulant (lat. simulans) prenemagalo, pretvorica, onaj koji se pravi (npr. da je bolestan), zabuant simulirati (lat. simulare) praviti se onim to nije, izdavati se za to, predstavljati se; oponaati koga; zabuavati simultan (lat. simul istodobno, u isti mah) zajedniki; istovremeni, istodobni; simultana pozornica tip pozornice na kojoj se, jedno pokraj drugog, mogu istodobno vidjeti mjesta na kojima se odigravaju svi dijelovi radnje; simultana promatranja astronomska i meteoroloka promatranja koja se vre istodobno na razliitim mjestima; simultana utakmica ili si-multanka ahovska igra u kojoj jedan dobar majstor igra istodobno protiv

veeg broja (30 i vie) igraa (majstor ide od ploe do ploe i im kojoj pristupi, protivnik mora povui potez, na koji majstor obino odmah odgovori); simultana crkva crkva kojom se slue dvije vjere; simultana kola kola za uenike razliitih vjera simultaneum (lat. simultaneum) stvar kojom se istodobno slue dvije osobe; zajedniko sluenje istom crkvom od strane dviju razliitih vjera simultanitet (lat. simultaneitas) isto-vremenost, istodobnost simultanizam (lat. simultaneus) umj. smjer (.jedna vrsta kubizma) kod kojega su. npr. na slici, ruke i noge umnoene ("make s osam nogu") da bi dale izraaj nost pokretu, koji je ukoen na trenutano uhvaenoj slici simultanka (lat. simultaneus istodoban) v. pod simultan sin kratica za sinus sin al fine (tal.) glaz. do kraja, tj. treba ponoviti do kraja sin- (gr. syn) prijedlog koji se pojavljuje u mnogim stoenicama i znai: s, zajedno, skupa, istodobno i si.; = lat. cum, con sin-neurozis (gr. syn, neuron ila) zool. spojenost kostiju ilastom koom i vezom sinafija (gr. svnafe veza, povezanost) fiz. v. kohezija sinagoga (gr. synago skupim, okupim, synagoge skup, skuptina) skuptina vjernika, zborno mjesto; osobito: idovska kola, idovski hram sinaksa (gr. synaxis skupljanje, okupljanje; skup) skuptina, zbor, sastanak, osobito crkveni sinaktici (gr. synaktikos koji skuplja, stezajui) mn. med. sredstva za skupljanje, za stezanje sinaktian (gr. svnaktikos koji skuplja, stezajui) med. koji skuplja, koji stee sinalefa (gr. synaletfo) gram. spajanje, stapanje dvaju samoglasnika ili dvo-glasnika na kraju jedne i na poetku sljedee rijei; kraza sinandrija (gr. syn, aner gen. andros ovjek, mu) bot. straslost pranikih niti (filamenata) i pranica (antera) kod nekih biljaka sinanhe (gr. synanche) med. upala grkljana, upala krajnika sinanteran (gr. syn, anthos cvijet} bot. sraslih pranica sinantrop (lat. sinanthropus pekinen-sis kineski ovjek iz Pekinga) zool. ostaci ljudskih kostiju pronaeni u blizini Pekinga, isti kao kosti pite-kantropa sinapeleon (gr. sinapelaion) kem. goruiino ulje sinapis (lat. sinapis, gr. sinapy, sinapi) bot. goruica sinapizacija (lat. sinapisatio) med. privijanje goruice na bolesno mjesto sinapizam (gr. sinapismos) med. oblog od goruice sinapizirati 1302 sine loco et anno sinapizirati (gr. sinapizo) oblagati goruicom, posipati goruicom sinarhija (grc. synarchia) zajedniko vladanje, suvlada smartroza (gr. syn, arthron zglob) v. ko artikulacija Since Cerere et Baecho friget Venus it. since Cerere et Bakho frigel Venus (lat) ez Cerere i Bakha smrzava se Venera, tj. bez kruha i vina nema ljubavi sincere et con s tan te r it. sincere et konstanter (lat.) iskreno i postojano sinciput (lat. sinciput = semi caput pola glave) anat. gornji dio glave, tjeme sindeza (gr. syndesis) zool. veza, spoj sindezmitis (gr. syndesmos veza; med. upala zglobnih veza sindezmologija (gr. syndesmos veza, logia) anat. znanost o vezama (ili-astim tvorevinama koje dre dijelove kostura) sindezmoza (gr. syndesmos veza, spoj) anat. vrst spoj kostiju pomou zglobnih veza sindicirati (grc.syndikeo branim na sudu) kupovati i prodavati na zadrunoj osnovi, preko profesionalnih udruga; davati pravne savjete (drutvu, poduzeu i dr.) sindijazmiki brak (gr. syn s, dia raz) brak mukarca s jednom enom (monogamija), ah tako da povremene nevjere, pa ak i poligamija ostaju pravo mukarca sindik (gr. syndikos) pravni zastupnik, predstavnik, opunomoenik, pravni savjetnik (neke zajednice, ustanove, dravne ustanove, poduzea i si.); poslovoa trgovake komore; opunomoeni slubenik sin dika list (gr. syndikon) pristaa (ili: pobornik) sindikalizma

sinikalizam (gr. syndikos) upravljanje poslovima preko sindikata; oblik sindikalne organizacije, osobito radnika, kojoj je cilj prelazak proizvodnih sredstva u ruke proletarijata putem izravne akcije, te ukidanje kapitalistikog vlasnitva sindikat (grc.syndikos) sluba ili poloaj sindika; udruga, savez na profesionalnoj osnovi radnika jedne struke, slubenika, trgovaca, bankara (sindikat banaka), brodovlasnika (brodarski sindikat i dr.), poslovni, upravni odbor jedne profesije; radniki sindikati predstavnitva radnika kao cjeline (osobito u odnosu prema poslodavcima), profesionalne udruge radnika kojima je cilj otklanjanje konkurencije medu radnicima iste struke pri zakljuivanju ugovora o radu, a time i ublaavanje tekih ekonomsko-socijalnih posljedica koje moe za radnike imati takva konkurencija sindikatni (lat. syndicatus) prav. sindikalna tuba (lat. actio syndicatus in factum) tuba radi zatite od imovinske tete koju je tuitelj pretrpio zbog neispravnog obnaanja sudske vlasti; sindikalni zloin (lat, crimen syndicatus) sudaka pristranost sindon (gr. sindon) fina indijska tkanina, indijsko platno, vrsta muslina sindrom (gr. syndrome) stjecaj; zajedniko djelovanje, sudjelovanje vie initelja; med. skup simptoma koji se istodobno pojavljuju u odreenom broju bolesti, skup znakova bolesti sindel (gr. syn s, lat. cella elija) "onaj koji je zajedno s kim u eliji", tajni savjetnik episkopa (vii monaki in kod pravoslavaca); usp. sincelus Sine furore magnus poeta non potest (lat.J Ne moe (ovjek) biti velik pjesnik bez nadahnua sine ira et studio (lat.) bez mrnje i naklonosti, tj. nepristrano (pisati, govoriti o komu ili emu) sine loco et anno it. sine loko et ano (lat.) u bibliografiji: bez oznake mje Sinedrij 1303 singlosa sta i godine (gdje i kad je knjiga tiskana) Sinedrij (gr. synedrion) zasjedanje, skuptina vijea; osobito: nekadanje idovsko Veliko vijee u Jeruzalemu, imalo je 72 lana, Sanhedrin sinegdoha (gr. Synekdoche) "zajedniko uzimanje"; ret. zamjenjivanje znaenja jedne rijei znaenjem druge po opsegu i koliini, gdje se umjesto cjeline uzima dio (par pro toto) ili cjelina umjesto dijela (totum pro parte), ili jednina umjesto mnoine i obratno, npr. glava umjesto ovjek, grlo umjesto govedo sinehija (gr. synecheia) veza, jedinstvo; med. neprestano trajanje neke bolesti; bolesna sraslost arenice oka sinehiologija (gr. synecheia veza, logia) Gl. teorija o vezi stvari, o postojanosti stvari u prostoru, ih o jedinstvu tvari (Herbart, Fechner) sinehologija (gr. synecheia, logia) fil, v. sinehiologija sinekdroma (gr. synekdrome isti zavretak, isti oblik) gram. zajednika osnova, korijen razliitih rijei sinekfoneza (gr. svnekfonesis) gram. spajanje slogova, spojeno izgovaranje odvojeno napisanih samoglasnika ili slogova jedne rijei sinekija (gr. syn-oikia) zool. zajednika kua, zajedniko stanovanje, pojava kad mravi grade svoja gnijezda na biljkama; usp. simbioza sinekura (lat. sine cura bez brige, engl, sinecure) sluba koja donosi dobar prihod, a u kojoj ne treba gotovo nita raditi sinereza (gr. synairesis saimanje) gram. slijevanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; supr. dijereza sinergetian (gr. synergos sudjelatan) koji zajedno djeluje, pomoni sinergija (gr. synergia) zajedniko djelovanje, suradnja, pomaganje; fiziol. udruivanje vie organa (miia) radi obavljanja nekog procesa ili nekog pokreta sinergist (gr. syn, ergon djelo) pristaa sinergizma; prid. sinergistiki sinergizam (gr. syn, ergon djelo) nauavanje o sudjelovanju, nauavanje 0 slobodnom sudjelovanju ljudi u tenji za svojim popravljanjem i stjecanjem blaenstva sinestezija (gr. synaistbesis suoseaj) sposobnost jednog nenadraenog osjetila da osjeti podraaj nekog drugog osjetila, npr. da se vidi boja kad se uju tonovi, tzv. "sluanje hoja" (pri zvuku trube vidi se crvena boja it.) sine za (gr. synesis) mo shvaanja, razboritost; gram. red rijei po smislu Sing-Sing poznata kaznionica u amerikoj dravi New York, dobro uvani

1 osigurani zatvor iz koga se ne moe pobjei sing, kratica za singular singenezija (lat. syngenesia) mn. bot. biljke ije su pranike niti srasle na anterama (XIX. klasa u Linneovom sustavu biljaka) singerica ivai stroj (nazvan po am. industrijalcu i utemeljitelju industrije ivaih strojeva I. M. Singeru, 18111873) singl (engl. single pojedinaan) port, igra samo jednog igraa, npr. u tenisu, protiv samo jednog protivnika single-tax it. singl-taks (engl.) "jedini porez", shvaanje Gziokrata i pristaa agrarnog socijalizma, osobito H. Georga (18391897), prema kojem bi konfisciranje zemljine rente od strane drave uinilo suvinim sve ostale poreze singlosa (gr. syn, gtossa jezik) ispitivanje veze izmeu pojmova i oblika ljudskog govora; prikazivanje srodnosti razliitih jezika na temelju slisinglton 1304 sinkopa nosti korijena koji slino glase i imaju isto znaenje singlton (engl. singleton) u vistu: boja u kojoj igra ima samo jednu kartu u ruci singrafa (gr. syn-, grafo piem) prav. pisanje isprave pred svjedocima, koju sastavlja i pie trea osoba, a potpisuju izdavatelj i svjedoci singpil {njem. singen pjevati, Spiel igra) igrokaz praen pjevanjem i glazbom, veoma popularan u 18. st. singular dat. singularis sc. numerus) gram. jednina; supr. plural singularan (lat. singularis) pojedinaan, poseban; osobit, izvanredan, odlian, jedinstven; osebujan, svojstven; rijedak, neobian, udnovat; singularan sud log. pojedinani sud, sud iji se predikat pripisuje ili nijee samo jednoj jedinici, npr; Derenin je hrvatski junak; singularan ovjek osobenjak; mat. koji ima svojstva u kojima ne sudjeluju druge stvari iste grupe, razreda singulare tantum (lat. singulare tan-tum) rije koja se upotrebljava samo u jednini, tj, imenica koja ima samo singular, npr. ovjek, Kupa, Medvednica itd.; supr. plurale tantum singulaidj (lat. singularium) med. poseban lijek, lijek koji ima osobito povoljno djelovanje protiv neke bolesti singularitas testium singularitas te-stijum (lat.) prav. pojedinanost svjedoka, kad za svaku injenicu koju treba dokazati postoji samo po jedan svjedok; testes singuli singularitet (lat. singularitas) pojedinanost, posebnost; osebujnost, nastranost. udnovatost singularizam (lat. singularis pojedini) fiz. metafiziki smjer koji: 1. samo Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2. smatra da postoji samo jedan svemir; 3. mnotvo raznovrsnog izvodi iz jednog naela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili svemiru; 5. pretpostavlja samo kvantitativno razliite elemente bia (atome); supr. pluralizam singultus (lat. singultus) med. jecanje; tucan je sinhiza (gr. synchysis slijevanje, ulijevanje) razblaivanje, razvodnjavanje, mijeanje sinhondroza (gr. syn, ehondros hrskavica) anat. vrsta spojenost zglobova hrskavicom siniceza (gr. synizesis saimanje) stapanje u jedno; gram. izgovaranje dvaju samoglasnika u jednom slogu sinister (lat. sinister lijevi) naopak, nespretan; nepovoljan, zlokoban: odvratan, lo; colla sinistra it. kola si-nistra (tat.) glaz. lijevom rukom sinkarpija (gr. syn, karpos plod) bot. sraslost plodova sinka ta teza (gr. syn-katathesis) usporedba, usporeivanje miljenja jednog ovjeka s miljenjem nekog drugog da bi se miljenja uskladila; odobravanje, priznavanje tueg miljenja sinkategorema (gr. syn, kategorema) ono to se a drutvu s drugim kae o kome ili emu; poet. umetnuta rije, npr. da bi se ispunio jedan stih sinklinala (gr. synklino naginjem se istodohno) geol. geoloka tvorevina kod koje se slojevi naginju prema osi nabora, ulegnuti dio nekog sloja; supr. antikiinala sinklonus (gr. syn, klonos gr) med. opi gr koji obuhvaa sve dijelove tijela sinkopa (gr. synkope) 1. gram. skraivanje rijei izbacivanjem iz sredine jednog sloga ili jednog samoglasnika izmeu dvaju suglasnika, npr. za nj'ga, stan'te; 2. med. iznenadna duboka nesvjestica zbog zastoja kucanja srca; iznenadna smrt zbog odu sinkopirati

1305 zetosti srca; 3. glaz. spajanje ujedan ton druge polovice prvog dijela takta s prvom polovicom drugog, tj. nena-glaenog s naglaenim sinkopirati (gr. syn-kopto skratim) gram. skratiti rije izbacivanjem jednoga sloga ili vie slova iz sredine; med. onesvijestiti se sinkoptican (gr. synkoptikos koji izaziva naglu malaksalost, koji pati od iznenadne malaksalosti) med. koji je u nesvjestici, malaksala srca sinkracija (gr. synkrateo zajedno drim, vladam) suvladavina, oblik dravne uprave u kojem narod, preko svojih izabranika, uzima odreeno sudjelovanje u vrhovnoj upravi sinkranian (gr. syn, kranion lubanja) med. povezan (ili: spojen) s lubanjom sinkrazija (gr. synkrasis smjesa, syn, kerannvmi mijeam) mijeanje, mjeavina, smjesa sinkretist (gr. synkretizo ujedinjujem dvije protivnike stranke protiv treeg neprijatelja) tvorac ujedinjenja protivnikh stranaka, ujedinitelj vjerskih stranaka; fil. lan skupine filozofa u XVI. st koji su htjeli spojiti Platonovo i Aristotelovo nauavanje; nekritian eklektiar; usp. sinkreti-zam sinkretistiki (gr. synkretizo) ujedinjujui, mijeajui; eklektiki; v. sinkretist sinkretizam (gr. synkretismos sjedinjenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg neprijatelja) nain rada slian radu antikih Kreana, koji su se, usprkos unutranjim svaama i podijeljenosti na razne politike stranke, ujedinili protiv vanjskih neprijatelja; ujedinjenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg, zajednikog neprijatelja; fil. nesustavno i nekritino spajanje dijelova razliitih filozofskih sustava bez otklanjanja njihovih proturjenosti (najnii stupanj eklekticizma) sinkritici (gr. synkritikos koji sastavlja, sastavljajui) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za spajanje sinkriza (gr. synkrisis sastavljanje, sjedinjenje; usporeenje) sastavljanje, mijeanje; usporeenje, usporedno prosuivanje sinkron (gr. synchronos) istovremen, istodoban; sinkrono snimanje tt filmu istodobno snimanje (kad se ton snima istodobno sa slikom) sinkronian (gr. synchronos istodoban) istodoban, istovremen; sinkro-nine tablice povijesne tablice u kojima su istodobni dogaaji pregledno stavljeni jedni pokraj drugih; usp. sinkron sinkronija (gr. syn, chronos vrijeme) lingv. dananje, sadanje stanje jezika; stanje u nekom jeziku u jednom odreenom razdoblju, npr. prouavanje odnosa i svojstava samoglasnika u naem dananjem knjievnom jeziku; supr. dijakronija sinkronizacija (gr. syn, chronos vrijeme) istodobno obavljanje dviju radnji koje su u vezi; osobito: ozvua-vanje, ozvuenje filma, tj. snimanje i tona i slike u isto vrijeme; usp. postsinkronizacija sinkroni za m (gr. synchronismos) isto-vremenost, istodobnost sinkronizirati (gr. synchronos istodoban) uiniti da dvije radnje ili vie radnji imaju isto trajanje, da pokazuju isto vrijeme, da se pojavljuju istodobno (npr. slika i ton u tonskom filmu) sinod (gr. synodos sastanak, skup, skuptina) skuptina, sabor, osobito sveenika radi rjeavanja vjerskih ili crkvenih pitanja, crkveni sabor; crkvena upravna vlast, crkveno vijee sinodal 1306 sintaksa sinodal (gr. synodos skup, skuptina) lan crkvenog vijea, lan crkvene skuptine, lan sinoda suiodalni (gr. synodos sastanak, skup, skuptina, lat. synodalis) koji se tie sinoda, koji potjee od sinoda; sinn-dalni dekret odluka crkvene skuptine ili sinoda; sinodalna pitanja pitanja koja spadaju u mjerodavnost crkvene skuptine; sinodatno i prez-biterijalno ustrojstvo ustrojstvo po kojem Protestantskom crkvom upravljaju sinodi i prezbiteriji sinodian (gr. synodikos koji se tie sastanka) zborni, skuptinski; sino-diki mjesec vrijeme od jednog mlaaka do drugog (29 dana, 12 sati, 44 minute, 2 sekunde); usp. sideriki mjesec sin oh a (gr. synoche spoj, stjecaj) med. potajna groznica koja traje nekoliko dana, sa stalnom promjenom temperature sinolog (gr. Sinai Kinezi) prouavatelj (ili: poznavatelj) kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, umjetnosti, knjievnosti

Kinologija (lat. Sinae, gr. Sinai Kinezi, kineski narod, logia znanost) prouavanje kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, knjievnosti, umjetnosti sinonim (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. istoznanica, rije razliitog glasovnog sastava, ali istog ili slinog znaenje, npr. pijetao kokot sinoniman (gr, syn, onyma ime) slian, srodan po znaenju, slinog znaenja (rije) sinonimi ja (gr. synonymia istoime-nost, istoznanost) lingv. slinost znaenja, srodnost znaenja; slino znaenje sinonimika (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. dio lingvistike koji prouava rijei slinog znaenja; zbirka i objanjenje rijei slinog znaenja sinopsis (gr. synopsis) pregled, nacrt, skica Inpr. neke znanosti); usporedni pregled veeg broja slinih stvari; usporedba spisa koji govore o istoj temi; sinopsis Evanelja usporedba poglavlja iz Evanelja koja jednako ili slino govore o ivotu Isusa Krista, osobito iz Evanelja po Mateju, Marku i Luki, a koja se, za razliku od Ivanovog, zovu sinoptika Evanelja sinoptici (gr. synopsis pregled) nm, prva tri evanelista (Matej, Marko i Luka), iji se opisi Kristovog ivota mogu srediti u preglednu cjelinu; usp. sinopsis sinoptiki (gr. synoptikos pregledan) koji se moe istodobno vidjeti, tj. pregledan, ukratko izloen, u obliku nacrta, skice; sinoptika Evanelja v. pod sinopsis; sinoptike karte vremenske karte, na brzojavnim izvjetajima meteorolokih postaja utemeljene i izraene karte koje, pomou posebnih znakova, istodobno prikazuju vremenske prilike u raznim predjelima sinorganizam (gr. syn, organon orue) organsko bie koje je nastalo iz ivotinjskog tijela, npr. utrobna glista sintagma (gr. syntagma sastav; spis; propis) sastavljanje, sreivanje; zbornik, zbirka spisa, napomena itd.; gram. skupina rijei koje oblikuju jedan pojam, npr.: dobar ovjek, zeleno drvo itd. sintagma tican (gr. syntagmatikos poput ili na nain sintagme) skupljen, sastavljen sintagmatik (gr. syntagma sastav; spis) skuplja, sastavlja sintaksa (gr. syntaxis jezino toan reenini sklop) ureenje, ureivanje; gram. dio gramatike koji se bavi reenicom i njezinim sastavnim dijelovima sintaktiki 1307 sinzoian sintaktiki (gr. syntaxis) gram. koji se tie sintakse, koji je u vezi sa sintaksom sintema (gr. synthema) ono to se temelji na nekom dogovoru; ugovoreni znak. kratka i nejasna izreka koju treba rjeavati gotovo kao i kakvu zagonetku; ugovor, sporazum sintema tican (gr. syn them a ti kos u dogovorenim znacima, ugovorenim znacima) koji je utemeljen na ugovoru, na sporazumu, na dogovoru sintematografija (gr. synthema ugovoren znak, grafia pisanje) pisanje tajnim znacima; uputa o iskazivanju misli ugovorenim znacima jasno kao obinim govorom sintetian (gr. synthetikos) spojni, sjedinjavaj ui; sintetina metoda v. sinteza; sintetiki sud log. sud koji proiruje nau spoznaju, tj. iji predikat izrie neto o subjektu to nije identino vezano sa subjektom, dakle, sud ije se jedinstvo temelji na zamjeivanju, npr. Neka tijela su teka; sintetika reenica gram. reenica iji predikat nije sadran ve u subjektu, nego je samo spojen s njim; kem. sintetiki proizvodi ivene namirnice i dr. sirovine napravljene kemijskim putem sintetiar (gr. synthesis) onaj koji se slui sintetikom metodom; supr. analitiar sintetizam (gr. syntithemi sastavljam, spajam) sintetiki sustav, sintetika teorija sintetizirati (gr. syntithemi sastavljam, slaem, spajam) sastavljati, spajati; log. postupati sintetiki, po sintetikoj metodi sinteza (gr. synthesis) sastavljanje, spoj, spajanje; log. spajanje vie dijelova u cjelinu (npr. pojam je sinteza, tj. spoj vie raznih oznaka u cjelinu); sinteza ili sintetika metoda progresivna metoda, jedna od istraivakih ili heuristikih metoda; put ili pola-enje od jednostavnijega kao poznatoga, istinitoga, k sloenijim istinama dovoenjem u vezu tih jednostavnijih istina (npr. Euklidova geometrija izgraena je sintetikom metodom); put od dijelova k cjelini; postupak kojim se od suprotnih pojmova (teze i antiteze) stvara vii pojam u kojem su suprotnosti uklonjene (dijalektika metoda); kem. postupak izgraivanja neke tvari spajanjem njezinih sastojaka (elemenata); supr. analiza sinto (jap. sinto, shinto) v. into sintomija (gr. syntomia) kratkoa, saetost izraavanja; kratak, saet izraz sintonin (lat. syntoninum) kem. tvar miinih vlakana

sinumbra-arulja (lat. sine umbra bez sjene) vrsta arulje koja ne baca sjenu sinuozan (lat. sinuosus) s naborima, krivudav, vijugav, izvijugan, valovit sinuozitet (lat. sinuositas) naboranost, vijugavost, krivudavost. valovitost sinus (lat.) poluokrugla povrina; zaljev, zaton; nabor na odijelu; anat. upljina (kosti, mekog tkiva): geom. gonio-metrijska funkcija: odnos izmeu suprotne katete i hipotenuze (sin) sinus i ti s (lat. sinus eona upljina) med. upala eone upljine sinusna busola magnetna igla s pokretnim vodiem struje (za mjerenje galvanske struje) sinusoida (lat. sinus, gr. eidos oblik) mat. krivulja u ravnini koja prikazuje promjene sinusa kad se kut ili luk mijenja; anat. venska mrea u tkivima nekog organa sinuzijasti (gr. synusiastes) ran. krani koji smatraju da su u Kristu obje prirode, boanska i ljudska sinzoian (gr. syn, zoikos ivotinjski) koji se obavlja suradnjom ivotinja; sitljOF 1308 sirvuiit sinzoirim irenje plodova bot. Sirenje sjemena i plodova, koje me neko Si-volinje, osobito gtodavci (poglavito vjeverica i hrak) koji skupljaju sjeme i plodove kao zalihu hrane za zimu sinjnr (talr signore, lat. seniur stanji] gospoin, gospodar sinjnra (tal signora) gospoa, gospodarica sinjorija (ta), signorinl gospodstvo; plemstvo; kao titula: Visost. Svjetlost, smjorina (tal. signorina) gospoica sinjorino (LaI. jcgni>nnnj mladi gospodin sir u., ser (engl.) gospodin: iaraz kojim se oslovljavaju vitezovi i k<iji se stavlja ispred imena; izraz kojim se oslovljava svaki uLm.jen ovjek, saino bez spominjanja imena: izraz kujim se oslovljavaju kralj i prinevi straa <r. drage, lat. cera vosak) mazanje voskom, voStenje; slika izraena nekom mutnom bojom sli-Cnoj vosku sirena (gr, Seiren)fiz. oprava za ispitivanje nastanka tonova i za mjerenje njihove visine; cijev iz koje zguB-nuti zrak ih parn ispusta jake i duge tonove 'objavljuje u tvornicama poetak i prestanak rada, slui u pomorstvu kao .signal u magli, daje znak za uzbunu zbog neprijateljskih zrakoplova h,.); znak za uzbunu, zool. morska krava; med. nakaza sraslih nogu; usp. sirene sirene (gr. Seiren. lat siren) mn. init. morske nimfe a arobnim glasom kuj? su svojom zavudnikom pjesmom primamljivale pomorce pa ih onda ubijale: pren. zanujna pjevai ra, hje-pa zavodnica, ena opasna za mui-karcK zbog svoje ljepote; sirenska pjesmo, arobna pjesma, zanosna pjesma sirigmofonija (gr svrigma svirku, ione glas, zvuk) med. piskavost glasa, piakav glas sirijaza (gr. seinasisl med. sunanica, upala mozga i modane upne Sirijus {gr. Seirios, lat. Siriusi astr. najsjajnija zvijezda u zvijezdu Velikog psa siringa {oj?. syrinx) cijev, trska, svirala, pastirska frula; aool. organ za pjevanje (kod ptica); med. vr fisttda siringa (lat, syringa) med. dpaniofska groznica siringximijeLijn (gr. syrinx cijev, mye-los sr. modina} med. holcst poglavito vratnog dijela hrptene modine, oituje se u postupnom i sve veem obamiranju i uzetosti miica ruke sirmgotom. (gr. syrinx cijev, tome rezanju) med. no* za rezanje fistule siringotomija (gr. syrinx cijev, tome rezanje) med. rezanje fistule, razre-zivanje listale HJrmaizam (gr, syrmaia uljena rotkvica za povraanje i ienje) med. uporaba kakvog jakog sredstva za ienje sirmeja i'gr. syrmaia uljena rotkvica za povraanje i ienje} med. sredstvo za povraanje i ienje, za sto-licu sirpriz (fr. surprise} iznenaenje, uenje; zgranutost sirta [gre, syrtis) geoL prud od pominog pijeska; poglavito dva opasna pjeana pruda (grebena) na obali sjeverne Afrike sirtu !fr. sur/toulj ogrta; srebrna i porculanska, posuda ina eerom, solju, paprom i rit-.") nasred stola sirup (lat. syrupus, tal. siroppo) gust eerni sok; gusto ukuhan biljni ili voni sok; farm, gustu ukuhan lijek s '2f ueera koji slui ;a poboljavanje okusa toga lijeka

sirvant :fr. sirvente) prigodna pjesma, vrsta lirsko pjesme starih trubadura (prvobitno u slubi svetaca i vladara;, pohvalnog ili satirinog sadraja sistem sistem (gr. systcma) ono stoje sastavljeno, sastav, s ustav, cjelina; prema odreenom stajalitu ureena i ori raznovrsnih stvari ili spoznaja sastavljena cjelina, skup ureenih dijelova, npr. u matematici po logikim naelima ureena raznovrsnost matematikih tvorevina poputjednad-bi, Lciaka, krivulja, povrina; oblik ureenja i upravljanja dravom; nain rada, nain postupanja, plan. svrhovito sastavljena cjelina (npr. sustav svijeta, flunev sustav, notni sustav itd.); bez alsiema bez veze, bez plana, neznanstveno sistematian (gr- syBternatikos) koji je u skladu s nekim utvrenim sustavom, koji odgovara jednom utvrenom sustavu sistematika Igr. systcnjatikos u cjelinu spojen, u cjehnu srEdenJ 1. vje!?-tina planskog i znanstvenog izlaganja, prikazivanja; plansko, znanstveno prikazivanje; 2. razvrstavanje l grupiranje odreenih utvan i pojava; 3. biol. grana biologije koja razvrstava i grupira organizme prema njihovoj slinosti ili razliitosti u. vrste, rodove, porodice, redove, klase i si. sistematizam (gr. syslemu sustav, cjelinski sastav, cjelinski sklop) sreivanje (ili: izgraivanje) po strogo znanstvenim metodama; naela po kojima se ovako radi; sklonost ovakvom nainu rada sistematizirati (gr, systema cjelinski sastav, cjelinski sklopj izvoditi (ili: izvesti) neto tako da ini skladnu cjelinu, sredili znanstvenu, sreivati po loginom naelu, urediti u sustav sistematologija (gr. svstema, logia) zjianodL u svrhovitom i pravilnom sreivanju znanstvene grade sistematrimanija fgr. systema. maaia pomama, strai.) pretjerivanje u le aitomariija nji da se sve dovodi i sreuje u znanstvene sustave sistematski Igra svstematikoE u qelinu spojen, u cjelinu sreen) ureen u obliku sustava, planski, metodian, ureen prema uUrenim. stajalitima (naelima;, znanstveno obraen; dosljedan istLT 'gr. syn, sLylus, sjstvlos sa stupovima s meusobnim razmakom od dva promjeru) arhit. graevina, dvorana sa stupovima izmeu kojih razr mak iznosi samo dvije debljine stupa, tj. sa stubovima nagnalo sistilan (gr. systylos) arhit. s guEtim stupovima sistilije (gr. systylos s gustim stupovima) nm. arhit. hodnici, dvorane sa stupovima nagusto siatirati (lal sistere) zadrati, zaustaviti, obustaviti, prekinuti, sprijeiti, ukinuLi gistola [gr. systore) gram. skraivanje slogova, kratak tzguvor dugog samu-glasnika; med. stezanje srca (suprr dija.stola) sistrofa (gr. svstrofe) med. oteklina, ir gitabratua (gr. silos brana, akratia nemogunost) med. nemogunost zadravanja hrane sitUistika (lal stil us drak, pisaljka) I. znanost o stilu, tj. dobrom i pravilnom pisanju; prid. stiliritiki sitiuloeija (gr. sition hrana, namirnice, kigia znanost) znanost o hrani; v. si-tologija situfag (gr. siti>s ito, fagein jesti) zotil. itoied itcifotnja (gr. sitos hrana, folvis strah) med. bolesna odvratnost, gadljivost prema jelu sitofoffija (gr. sitos penica, ito; hrana, logia znanost) znanost o hrani sitnmanija 'gr. sitos hrana, mania pomama, strast, ludilo) med. bolesna elja za jelom fritvnwtar 1310 skala skometar {grO. mt pcnica, ito. metre n mjerilo, mjera) sprava xn mjerenje ita Kilting Bull <en*l > "Sjedti Hik" {indijanski: Ta tank u Yotankaf, poglavica ftouxIndijdnaca [18^418301; pobijedio amerikog generala Georgeu Custera na ryeci Little Bighorn u junoj Montani (IflTGJ situacija (Int situs poloaj, situatio) stanje, poloaj {kuo, mjesta); drutveni poloaj, imovin&ko slanje; ope stanje, prilike (vojske, drave i dr.l; sadanji? politiko atanje lu dravi. Europi, vgetul; komedija situacija kazalino djelo u kojem ae smijeh ne izaziva rijeCima, nego samom rad-njum i itmnm djela; sttuacijski plan plan, npr. graevine, f obzirom na poloaj

situirati [Jal. situs poloaj, fr. situer) staviti, stavljati, poaLaviti. postnv-Ijati. poloiti, dati poloaj; bili dobro situiran hiti U ekonomski povoljnom stanju, bili iznudim situs ibt) poloaj; anaL prirodni poloaj nekog organu prcTna svojoj okolini: nituit ohttquuf! Uteri jt situs ohlikvus uteri ;LaL| kiwi pokopaj maternice si vrije (tur. Hitri eJjafli} klijeta sa iljastim vrbom. liv. 'cvikcange* sixpence it- gikspens 'engl.) engleski srebrni novac od ft ponea, = 1/2 lIhjsizeren {fr. uzemin, lat. sursum, su-sum navie, gOTe) u feudalizmu: vlastelin ili vladar koji jo dno vazalu zemlju u feud, t(J mu nametnuo svoju vlast ftiierenitet (ft. tiuzurninetej vlast i do-stujanstvn stwrena Sizif (gr- Sisyfoel miL sin Kolov, kralj Korinta, po prii otac Odisejev, poznat kan prepreden i grabeljiv ovjek: zato Sto je odavao tajne bogova, morao je tu kaznu u podzemnom svijetu vjeno gurali gnlom kamen uzbrdo kftji bi K uvijek akobrijao natrag kad bi (ja dogurao do vrha: otuda: Stzifav posao uzaludan teak posao, besciljan posao knji umara sizigija ygri. syn s, zygon jaram) astr. komunkcija i opozicija Sunca i Mjeseca (mla i uStap, Mjeseeve mijene); gram. vr konjugacija; takoer: izostavlja nj d srednje sloga; porct. v. diopoija sizmian (Int. tismicusj v. seizmian sizmugraf fiat sismicus. gr. grafo) v. aeizmogrnf sizmoznetar (lat- osminu, gr. metron} v. stizmcimctar sie (fr gujet. tal. subiectumi predmet, sadraj (nekog govora, spisa, umjetnikog djela dri; glaz. glavni stavak, tema BkabijeB [Lat acabiest med. svrab ("vrsta knnLi balcEti) skabin Tlak dcahmus, tal. scabino) prav. porotrnk skabinat (lux. stabinatus) prav. sluba porotnikfl, porLnistvo skabioxan I.tat, scabiosus) med. svrabljiv skadenca Ita! scadenza) trg. rok, dan dospuc<*aH dan plaanja mjenice skadirati h Ut), .adlcTC.' trg. dospjeli, i sit ci \?a rok plaanja mjenici.1 skafander {gr kafei pojas za plivanje od pluta i dr., plivako, ronilaka odijelo skafbirian (r. ^kafoeide.q koritastj u obliku amca, tunnst skala (Int scala) ljestve, stube; glaz. ljestvica, nic; od ftost uzastopnih tonova izmodii osnovnog Uma i oktave, d.iklc, sedam SLupnjeva izmeu oktave i osnovnog tona: C?. na stupnjeve podvjeljna ljestvica kod barometra i slinih instrumenata; podjela na stupnjeve, mjerilo, razmjer; u osiguranju: promjenjiva vrijednost osigurane robe za vrijeme trajanja osi-guranja: otuda: tkala osiguranja usi skalar Uli i kas guranje robe s prOmjenjivum vrijednou skalar :lat, seala ljestve, slubef uz. svaka veliina koja je potpuno odreena brojnom vnjednoau; uep. vekt^ir skalama veliina <lai. ^calaris Ijes-tvint} fizr v. skalar iu&p, veklorska veHrna^ Ijestvina vnlifiinn skaldi (nord.) nm, ialandaki i norveki pjesma-pjevati, od VIII. do XIII. st. skalenoedar (gr. skaleiioe ra^nr>sLra-nian. nejednakih ^trunim, edra osnova) min. kristalni oblik omeen s & ih 12 raznovrsnih trokuta skalma ;gr. skalmo^i vet. zarazna kranjska bolest, javlja o u obliku upale dinih organa, praena slabom groznicom, bronhiLi^m. kaljem i ba ljenjem skalp (engl. scalp luhunjaj zguljcna koa s glave pob^edeTiih neprijatelja, ratuiiki trofej jevornoamerikih Indijanaca i nekih drugih naroda skalpel (lak scalpelluml miid. manji kirurki no kod kojega je aSUica nepomino utadena u drak rikalpirati (Iat. ^trjIper-C flrepSti, re^aLi, engL bealp lubanja i oderati kou = glave [po obiaju sjevernoamerikih Indijanaca i nekih drugih naroda koji su ta inili pohkjedonlm neprijateljima u znak pobjede) skulptura i.lat. scalptural rezanje (ili: urezivanje) dubacim; onobito: yjes-tina pravljenja malih reljefa u kamenu i na peatima i'rnrliito od skulpture) skaljola (taL dcagliola} mjo^nvma od finog gipsa i tinjefl u pmhki sasilav-Ijena u sn^jestJ pomolu ljepila; upotrebljava sr ?ra izradbu kamenih ^ I i ka stiiuh mozaiku

skandal (gr. bkandalon* niibla^nn; bruka, sramota, sramotna Stvar; vika. galama, nered; ljutnja, srdiha skunlalirati <laL vcondalumr praviti (iH: iiazvat], izazivati; akandal skandaJiziraH ttiU ftCfladflli&arej sablazniti, sabLafDJiivali; izazivati jaku ljutnju, srditi, rasrdici; skandalizirati se oablalnjavbti 'e. ljutiti se Bkandalzan (Int., fr. scandaleu^} sa-blanjiv, sramotan, odvratan, uasan skandij (lat. scandlumf kom. element, atomska toftina +5,10, redni broi 21, znak Sc, kovina skauinaviTJim (Int Scaninavia) 1. tenja da ae skandinavske zemlje (liianska, vedfikn i Norveka] ujedine ili barem aklope ^avez za napad i obranu. 2. knjievni ?mjer B. Bj#rnsona i II. [beena skandirati Hat. ftcandere) metf. dijeliti stihove po stopama i itali ih po taktu <"rrtmuk. hc* obrira na znaenje skanzijn :lat. scaiiaiDi metrr dijeljenje i itanje stlhitvii pn topama; skandiranje skapulalgija flat. scnpula plea, gr. nlgos bol) med. bol u pleima skapulodiulja (lut. acapula plea, gr algos bol) med. v, skapulalgija skarabej llat. stiirahnru?. gr. karabos) ?oolr kotrljan (kukao! skaredan I rus.) rufnn, gadan, nakazan neprdian; prljav, bezobrazan skarificirBtl (bit ftcariticare) med. malo zarezati, bocnuli lancetom. npr. r?ni: radi pustnnja male krvi sharifikacija 'lat HoarifiLatio) mr-d. malo jareJivanj"?, ubod skariiikatGrom radi puStanja malo krvi skariflkatiir llflt. ncarificator) kirurki instrument za povrBinsko zarezi\anje koe rudi puStanja malo krvi; poljoprivredna sprava koja okomito ree zemlju noevima lekstirpator) skarlatina (lat BCGrlatinfO med. v. sarlah skartatiiKtun ''lat. ^carlatinosust arlahni. slian sarlahu skaa (laL scoaaa) 1. udarali 2>- gtrmenit put 1312 aktjagrafija ska An '.rus J pria, bajka Hkatraf-ring (ti. aketinjg-ring fmgl.i spore, betonska iJi asfallna staza za sklizanje na d pel ama s 34 kotan>ia skatnfagija ((jr. a kor pen. skatos izmet, fageo jedem) med- jodonjr ixmeta. Musrvna bolesti nkatol (gr, jtkor yea. skatos izmet. lat-oleum. ulje) kern, truly bjrcbinevi-nastn tvar u ljudskom. izmetu koja uzrokuje njegov ncugodnn min* akaut (eiigl, SCOut) izvidnik, lan meunarodnog omladinskog saveza i?vid-fiika (skautizmfl* skautizam lengl. fleaut izvidnik) nain tjelr?nr>g udvajanja mladej kojem ie cilj da &e gradska mlade, dovede u vezu 4 prirodom i uporna a pojavama u prirodi putem izleta i logorovanja po framama. gdje se mh razvijanju Hamapomoi s lozinkom: *Budi spremao"; ovaj pokret zahtijeva od svojih lanova trijeznost. Osobito zabranjuje pie i puicnjf ska vid [engL sravne ] gradska carina, trriarina 'u Londonu.' skaxon (gr. skaio hramljem} melr. v. holijamb ske (rmglr aketchl nacrt, skica; kratak sastav; kaz. krotka drampka fnljiva igra zasnovanu na vanjskim scenskim efektima; kratka glaz, izvedba skelalgija (gr. okolo* bixlro. algo,* bol) mtd. bul u bedrima skelet (gr, skeleton sc. ^ma! '"isueno tijelu", Lj. kostur skeletoffrnflja Igri. skeleton kostur. gra1i;i upisi opisivanje kostura skeleton 'iongl.) kostur, rehra (broda, ki&obrana.'; Apart niske sanjke na kojima vi>zat lei pirtrbuake i pokreE h nogama afceleiopeja {grt- skeleton kostur, puieo pravim, crnim) vjetina pravljenja kostura Nkclunku* (gr*. akelo& bedro, onko masa' med. otekhna bedra

skepsa (#rr. skepsis promatranje, rar-miJjanjci sumnja, *klno*l ?umnja-nju, iraoliiio glede mogunosti spoznavanja istinu skeptar (lat. nruptrum, gr. keptron] ezlo (kao znak vlndalurikn muci careva i krajeva); pren, vlast skepticizam {gr. skepsi* prtrnintranje. miljenje^ fil. shvuanje koje sumnja u mogunost spoznaji?, n d ulaenje do istina smatra, iskljuenim i nemoguim Rkcptiuki Igri. bktiplikos) Sumnjivo skeptik (j^r. skeptikom koji ni itu odreeno ne tvrdi, ve samo izrie svoji? miljenja n? dvojbu' fil. onaj koji sumnja u mngunoil spoznavanja istine, pristaa skepticizma; nepovjer-|jiv ovjek nkervandot laL acheriando) glaz. aljivo, nestano, vragolasto: skeronzo skerco <ial. Hihurto, njem. Scherz: aljivo i Ticta*nn glazbeno djelu skereozo tal scherzOSO) v. skercando skica italr schirjn; na brzinu izraen ineizveden potpuno) crtei; nnert, db-nova, glavni pntozi neeg <nprL slike, kipa, graevine i a I,}; lit, crtica, priica skicirati (tal. schizzfirol izroditi Lili: izraivati I u glavnim potezima, na br-tii ruku nacrtati, naznniiti, napraviti nacrt oga akiciat Cial. ichiiiare izraditi u glavnim potrtima) ahkar koji at zadovoljava izradbom karakteristinih dijelova na iliei, a ni? ulazi u brizJJivo izvoenje pojedinosti kif (ongl skifT apurL u i uzak Ifka-ki amac, vrntn kuEcra. u kojem vtrci samo jedan v^sla sa dva vesla skjjaeraJija igri *kia ijena, grafia bi-Ijeenjo. crtanje) izraivanje fotografski h i>? ntgen^kih snimaka, vjnttina odreivanja vremena prema sjeni. qkijamahija klarometar vjetina izraivanja sunanih satova; skioffrafua akljanulilJB ygri. vkia sjena, maehe borba! borba sa sjenom, borba sa zrcalima: *port b<*rbu sa zarmAljenkn prriiivnikom, npr, kod boksakng tr-emnpa: skiom;ihiju flkijoBkop (gr. dkia ajena. skopeo promatram] ispitiva ajuna. sunani sat sktjftBkopijn *.gri. nkia njena, akopeo promatram) med- promatranje stvaranja Mjonu. u uku; opt - rentgono-skopija skija fnorv. i-kij Spori, akliza na ski-j jma skijati rnorr. iiki) Sport, sklizati se na skijama skijatrofija 'RTh?. skia lijena, trofeu branim) odfd*jame u sjeni. tjr u sobi, hrz blagotvornog utjecaja vanjsko svi->eLi; Lukoder; bna uenost. kobi-net^ka uconosl. Iwz ^ete sa stvarnou skije enorv. *ki; mn. purt. drvene skli-zaljke 310 cm ihmkr, dt> 3 m duge i na vrbu tavi Aute za 1315 ori skije (nurv, ski) mu. Sport, v ski skijerina ;norv. ski) sport, skijanje pomou konju ili motocikla koji Ekijae vuku o konopcu dugom desotak metara |u kr^uvimu ^dje nema dovoljnu prikladnih terena za taj ppnrtj skijoropijn (gri. skioros sjenovit, orao vidnn) med. varka vidn kixl knjn bolesnik Fvn prodmete vidi zamraene ^kiograOja (gr, bkia sjenp, grafia pi-sanjp, bil^iitnjt, crtanje) v. skija^raakiomahija Igr. itkia sjena, maehe borba] v. skijamahij-a skiomantija gri. *kia awna. manLeia proncante, gatanje' proricanje iz sjeni-; takudj-r = nekromanUja skioptikon (gr. ikia =jrn!i. optikrm vidni, koji pripada vidu] opt ureaj za prikazivanje poveanih slika u mraku (usavrena "larobna svjetiljka*) prod velikim brnjci gledatelja (npr. u ukuli) skiostat tgrt. skia vjena. lemi postavim) aai za odreivanie aunano^ vremena Skiti igr. Skvlhai, lat- Scythae) mn. n starom vnjeku: i svih nrrmad^kih naroda ajev^rnO od Crnog mora i Kaspijskog jezom do duboko u istonu Azifu skitovi igr, skyt<ia d lavlje na ko2a) mn, mali nama stani u kojima xu ivjeli redovnici pustinjaci (naaiv po tome tu yu prvi takvi pustinjaci bih pravi beskunici, U1 hu zadovoljavali koama raznih ivotinjo od knjih su sebi pravili iafire) sklambe '.tur..' pojas koji PC opasuje konju oku pnu. kun,iski oprtnjah sklera !grc. skler tvrd) anat. bjeloonica ;fpkah' skleradeniti* igr. *kferos tvrd, aden bjezduH med. Otvrdnue limfnih ili-jezda zJing upalo

sklereide igri, skleros tvrd} mn boi. veoma tvrd** i vrate stanice s odeb-Ijiilim. opnama (membranamaJ koje biljku ine vr*om sklerenhim (gr, skleroa tvrd, enchvma uljev) bot. odcbljalo i <itvrdnulo stanino lkivr> ko.je biljci daje vrstou sklerijn (gr. aklcron tvrd) med. ulj skleritis (grC, Hkleroa tvrd) med. upala bjeloonico sklerocija (gr. sklero* tvrd; suh) klupko gljivinih vlakana aklerodflktilija igrf. aklrros tvrd, dak-tvlfpp prst) mbd. otvrdn.fevanjr prstiju sklcrodermija igrt- sklerOStvrd, erma koza' v sklcrom a klerom tgrC. skleroma otvrdnjavanje, o^\"rdnnce) m*^d. v. ^klerern nklerometar 'gr*. *klm>s tvrd, metron mjera, mj+nlo) Sprava ki mjerenje tvrdoe neke tvari sclerotici 1314 skotizam sklerolici (gr. sklems suh. Iatr sclero-ticai med. sredstva za zasusivanje sklerotian (gr. sklerus) tvrd, otvrri-nut, zadrbljan, ovappjenjen skl erotika (gr. sklercs tvrd) v. sklera skleroza vgr. skk=ros tvrd, suh) suenje, otvrdiijavanje, ovapnjcnjc; rned-bulesno otvrdnjavanje organa i tkiva; arterioskleroza skolasticizam (gr. scholastikel fil. pogledi i naela skulastiara kolaaticari (gr. schole kola, lat. scho-lastici) fd. koljki znanstvenici. kolski mudraci; srednjovjekovni kr-danski filozofi kuji su pokuavali utvrditi znanstveno-fitozofski sustav kranske Crkve 'S. Eriugcn. Rosce-lin, A. Ounterhurvjski. Abelard, Toma Akvinaki. D. Scutus i drr); prijetimo: naklapala ija je mudrost vide za kolu nego za ivot skolastiki (gr. scnolastikos dokon, koiski; ovjek kolske mudrosti) skolaki; pren. domiljat, mudrijaski; skoiasilkfj pitanje kolsko pitanju, mudrijasko pitanje; skolastika filozofiju v, skolastika skolastika (gr. seholastikos kolski; ovjek kolske mudrosti; prvo znaenje: dokon, koji ima vremena uiti, schulastiki:) 1r fil, srednjovjekuvna filozofija koja je nastojala dokazati da su vjerske istino istodobno i nune istine razuma; to je, zapravo, teologija ili. kako sujc nazvali, "slukinja tcologije', skolastika Gat. seholastica. gr. schole kola) 2. kod katolika- asna sestra koja je i uiteljica skolekijazn (gr. kole* glista,' mori. glisna bolest, bolest od glista skolekodian Igr, skolekodes trvast, skolex glista, crv, eidos oblik) kao crv, crvast skoleknlogija {gr. skolei glista, logia znanoat) znanost o prstenastim glistama skoleks (gr. kola- gen. skolckos crv, glista] prednji din gliste skolijc (gr, skolios krivuljast) starogrke stolne pjesme (poasnice) kope su so, uz liru, pjevale kod. guzbe skoliom (gr. skolioma iskrivljenje) med. v. skolioza koli uza (gr. koli osi s iskrivljenje) med, bono krivljenje brptenjae. kraljenice skolopendra Igri. skulopendra) roni. striga, stimola akontirati (tal. scontare) trg. v. diskontirati skonto 'tal. acontuj trg. v. diskonte skcmtracija (tal, scontro) trg. obrauna-va nj e meusobnih potraivanja i obveza na taj nain sto jedan plaa drugom samo razliku iskon tro) ^kontrirati {tal. scontrare) trg. v. ris-kontrirati skontro vtal. scontro) trg. riskontro skor (engL score) sport, broj bodova u igri, broj golova na utakmici skorbut (Int. seorbutus) med. zarazna bolest s poveanim gubljenjem snage i povrinskim krvarenjem, osobito u miiima, lista i desnima; nastaje zbog nedostatka vitamina i jednoline prehrane {pomanjkanja bjelanevina i svjeeg povra), gnjilac skorifiJkacJja (lat. acorificatio) pretvaranje u trosku (ljaku) skorija (grr skoria) Lruska. drozga, ljaka sknrzo (tal. scorso) trg. pruh mjesec, = pasatu; takoer; rok plaanja mie-nice skutazma (gr, skotasmos pomrina, tama? med. mrak pred oima, nesvjestica koja sprjeava a p osobnu :-t gledanja, mrlje vidnug polja

skotiti ili. pristao filozofije Duna a Scotusa; v. skotizam 1. skotizam 1. HL. filozofija srednjovjekovnog franjevca Dunsa Scotusa koji je smatrao volju osnovnom silom skotizam 131 r> skrutbiij due i nastojao odvojiti filozofiju od teologije sko ti Miti (lat. Suiti) 2. osobitost kotskog jezika skotodiuija (gr. skotia pumrina, mrak, odyne bolest) mori v. skotaz-ma akotufobija (gr, skotia mrak, fobos strahj med- strah od mraka skotograf (gr. skotia pomrina, mrak, grafo piem) sprava pomou koje se mife pisati u mraku skotuma (gr. skotoma mrak na oima zbog nesvjestice] med. v. tkotazma skotom i ja (gr. skotizo pomraim} med. v. skuLazma skrah Icmgl. scrub) biljna zajednica suhih ikara niskih akacija u ajevt-ruialonom dijelu Australije skrahirati (iap. krah) propasti, slomiti se, pasti pod steaj skram [engl. scramble) port, u ragliiju otimanje oku lopte skrejper (engl. scrape strugati, grep-sti, aeraper strnga. grcba)teb. stroj za kopanje i prenoenje velikih koliina zemlje, upotrebljava se pn velikim zemljanim radovima (skrejper od 4,6 m" moe za 1 sat iskopati 84 iW zornije i prenijeti je na daljino od 60 in) skribenl llat. seribens) pisar, prepisivah krinja (lat. scrinium) sanduk, drveni koveg, kutija; krinja krip TengL scrip) privremena priznanica knja se izdaje zajos u cijelosti neisplaene ili neizradeno originalne dravne vrijednosnice (engleski burzovni izra?. kratica od inacriptionj skripta (lat, scriptum) pisano, napisanu, pismeno; kolski sastav radt vjebanja u prevoenju, piaano predavanje; pisana naredba skriptgerl(a) (engl. scriptgirl) zapisni-arka, enska osoba kuja vodi sve pisane radnje pri snimanju filma skriptor l lat. scriptor) pisat; pomonik kuttosa (u bibliotekama, knjinicama) akrip turist (lat. scripturista) prouavatelj Hvetog pisma; lan sljedbe ''skripturusta'' koji su bili pristaje ponovnog krtenja i vjerovali samo u ono Sto pie u Svetom pismu skrofula (Lat. scrofa krmaa, scroftila krmaica) med, tuberkulozna otckli-na lijezda, oteena i otvrduula vratna lijezda skrofoM^am (lat scrofula krmaica) med. oteenost vratnib lijezda skrofuluzan (lat, scrofulosus) med, s oteenim, tuberkulozno oboljelim lijezdama skrotalan (lat. scrotalisj anat. koji pripada mi>njama skrotiforman dat, scrotiformi!') moinji-ast. u obliku mosnji, slian monjama skrotncela (Lat. acrotum mos^i^. kele bruh, kila! med. hruh, kilavost (monji) skrotum (lat. scroturo) anat. mi>nja {u kojoj ae nalaze ajemenici) skrupulu 1. (lat. scrupulum] geom. deseti dio jedne linije; ezdeseti dio stupnja Ijedna minuta); '2. (lat. seru-pulus) upLasenost (ih zabrinutost) zbog dunosti, hojazljivost, pretjerana tonost, savjesnost n poslu skrupulozan (lat. serupulosus! pretjerano toan, krajnje oproban i savjestan akmpulozitet (lat. =cniputnsitas) pretjerana tonost, krajnja savjesnost akrutator (lat, serutatnr, tal. seruta-tore) iatraiva, ispitiva; osnbito. skuplja glasova, broja glasova; nkrutatori {tal. sorata tori) mn. tri skupljaa glasova pri izboru biskupa iii pape skrutinij (lat. aerutimum) ispitivanji1. istraivanje; u crkvenom pravu; ispitivanje aposubnosti pristupnika prijo negu stii e primiti neku crkvenu slubu ili poloaj (kod katolika); hi ranje (ih: izbor) biskupa ih pape; biranje putem glasovanja listiima ili kuglicama, tajno glasovanje; per scr'jtinitim it. per skrutimjmn (lat,) putem skupb,anja glasova {osobito pri izboru pape) skuJeri (engl, scull) mn. port, uski trkaki amci u kojima svaki vesla vezi sa pit dva vesla, tj. sa po jednim u svakoj ruci. bez kormilara; skuleri su i amci knjima se slue za prevo-rnjo preko rneka, posebice na Temzi

skulpsit (latr sculpere klesati, sculpsit) na bakrorezima, pokraj imena umjetnika isklesan (joj N, 3Nr skulptor llat sculptor) kipar skulptora (Iat. sculptural kiparska umjetnost, kiparstvo; kiparsko djelo, kip, statua; kiparski ukras; hakrore-zaka umjetnost skunk (engl J zool. ameriki tvor. smrd-Ijivac (ivotinja iz porodice kuna, Mephitis mephitis); 2. trg. crno krzno amerikog tvora skurllan (lat. scurrili?]' prostaki aljiv, lakrdijaki, sramotan skvadrist (tal. squadrista) faistiki dobrovoljac (u doba Muasolinijeve diktature); faist koji je prisno pokretu u samom poetku i pomogao Mus-soliniju uvesti vlast s kvarno zan (lat. squamosus.) s ljuskama, Ijuskav skver (engl, square, lat, exquadra) skupina ih blok kua u obliku cetvoro-kutmka; osobito: etvrtast ili okrugao manji park u gradovima; mjora za povrinu. = 55,3 m* akvuter (nng. squatter) u Sjev. Amena -naseljenik koji se bespravno naseli na neobraenoj zemlji; u Australiji: onaj koji uzme u. zakup panjake izvan granica ve izmjerenog zemljita i bavi se ovarstvom i stoarstvom skvou (erigi, squaw} ena sjevernoame-nkog Indijanca sky-scraper it. skaj-skrejpr (engl.} neboder, vrsta veoma visokih kua u Americi (30 i vie katova) skyjacker it. skajdeker (engl) otmiar zrakoplova, zrani gusar Skylab it, Skajleb (engL) kratica od sky laboratory nebeski laboratorij, amerika svemirska postaja za ispitivanje uvjeta ivota u dugotrajnom besteinskom stanju skylight it. skajlajt (engl.) prozor na tavanici (za svjetlost odozgo); oherhht slacks it. sleks (engl,) dugake, iroke enske hlae slajd (engl. slide) projekcija, dijapozitiv, snimka prikazana na ekranu slaJdinE tengl. slidingseat} pokretno sjedalu u sportskom amcu slalom (norv ) port, teka skijaka disciplina na kratkoj, ali strogo propisanoj i veoma krivudavoj stazi slang (engl.) posebni govor jednog stalea (sportski, ribarski, studentski, vojniki, lovaki, glumaki ibd.); vulgarne rijei i izrazi londonske uhce slargando (tal.) glaz, proirujui slavistika znanost kuja pmuava duhovni ivot i kulturu slavenskih naroda, osobito slavenske jezike i knjievnosti, slavenska filologija slavizam (fr. slavisme) slavenstvo slaviziratt ffr. slaviser) pnsEaveniti slavofil (fr. Slave Slaven, gre. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Slavena, ljubitelj Slavena slavofob (fr. Slave Slaven, gr. fobep bojim se) onaj koji se boji Slavena, koja mrzi Slavene Slavonian (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) ovjek koji se oduevljava slavenstvom slavomanija. (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) pretjerana ljubav prema slavenstvu ste (mz. Slee) Eprava za izvlaenje brodova na suho, brodske saonice [u. Nizozemskoj) sleeping-car it. sliping-kar (engL) kola za spajanje (u eljeznikom prometu) slemtnndf) (tal.) glaz. usporavajui slink (engl.) trg. krzna mladih janjaca iz Kine slip (engl.) engleska mjera za konac = 1SO0 jarrii sliper (engl. slipper) papua; cipela od gume; grijalica za noge slogan (engl.) stari ritmiki ratni pokli kotskih gortaka: u SAD-u: lozinka, gKtfki, krilatica (politika, kulturna i dr.), nprr "Svakog tjedna kupi jednu knjigu" slaka (sanskr.'k dvostib u opakim pjesmama Hindusa, sastoji se od dva reda pu po 16 slogova, od kojih svaki ima u sredini stanku (cezuru) ship (engl. sloop) mala. brza portska jedrilica s jednom katarkom; vrsta ratnih brodova u Engleskoj, Sjev. Americi i Rusiji smalta (tal. smalto) kem. plavo staklo koje se dobiva taljenjem prenih ko-baltovih ruda; izmrvljeno slui kao liiepa plava boja za bojenje porculana, stakla i fajanse smanioso it. smaniozo (tal.) glaz. bijesno, zgranulo smaragd, (gr. smaragdom, sunskr. ma-rakata) min. skupocjen dragulj. Poziran i kao trava zelen, vrsta berda

smegma (gr. amegma mazanje, masiranje; mast) sapun; zool. koni loj koji izluuju lojne lijezde; med. si-rasti proizvod lojmh lijezda na glaviu penisa smektici (gr smeeho obriem, lat. smeetica) mn. farm. Lijekovi za i-Cenje i ispiranje smektian (gr. smeeho, obriem) koji isti, koji ispire smcrilakovStina izvedenica prema prezimenu Smerdakov Qik pokvarenjaka u romanu Hraa Karamazovi Fr Dostojevskoga) smoking (engL) zapravo: kaput koji se nosi u Eobi za puenje; kratak, duboko izrezan crni kaput, opiven svilom, za sveane prilike smorondn (tal.) glaz. umirui smnrzando it. smorcando (tal) glaz. gasei se, sve slabije; smorsato smorzato it. smorcato (tal,) glaz. v. smorzando Sn kom. kratica za kositar (lat. stanum> snajper (engl. sniper) voj., port, odlian strijelac, onaj koji dobro vlada vjetinom gaanja, prikrivanja i promatranja, otro strijelac; vrsta precizni? puke s dalekozorom snob (engl.) onaj koji slijepo slijedi modu i obiaje tzv. "vieg svijeta'7, onaj koji hoe izigravati giispodina, a nema za to ni smisla ni sredstava, umiljen ovjek (izra? jo, vjerojatno, kratica od lat. izraza sine nobiiitate = bez plemstva, od napomene koju su u XVIII. at. stavljali, u skraenom obliku sr nob.. u katalozima engleskih sveuilita uz ima mladia graanskog podrijetla) snobizam (engl. snob) osobine kojima se odlikuju snobovi: pridavanje vanosti sebi, izigravanje gospodina bez uvjeta za to, umiljenost soap it. soup (engl.) sapun snareja (fr. soiree, lat- serus kasnif veer; veernje drutvo [ili: posijelu), veernja priredba soarijn (fr. soierie") svilara; tvornica svile; svilena roba soave (tab soave) gLai. blago, ljupko, umilno soavemente Ital.) glaz. v. soave socida (lat. socida) prav. vrsta ugovora o zakupu po kojem zakupnik prima inventar zakupljenog imanja, osobito Societ* Jesu 1318 sociologija stoku, po procjeni, dakle, zapravo ga kupuje Socitita* *Jsu Uct) Druim i;=u*ova slubeni naziv isusovakog (jezuitskog: rcdflf isusovci socijalan (Int. mtcislia) 1. druUem, koji se lite dju51rv#: anrijalim dttttokravi-ja oblik vladavine koji &e temelji na druMvonoj jednakosti i ravnoprav-nobti; Htjcijaldfritokrat pristaa socijalne demokracije, "iofijatnii etika prnjU u etia kuji smatra predmetom cbROfT djalovaDja ovjekov drutveni iivnt; miijalno medicina grana medicine keja prouava zdrav sLveno *iru> narod* i pronalazi pueve i naine da imtt popravi; tvnjalita pohtiko na potrebama graanskog drultva znanstveno utemeljen dravni nustav Itojl tezi za ostvarenjem napela aocirfllunja, dravna politika i \i]p-rn pornar^ruV drutvrno ugroenih; socijalna rrfonna postupno mjjeiij Slije drutvenih odnosa nabolje; *crijaln& higijena grana socijalne medicinu koj,i prouava higijenske priliko u narodu i radi n.i mihovom pobo)jSain'uL bon bo protiv alkoholiz-map spolnih bolebli, tuberkuloze i ostalih zaraznih bolesti itd.; ^icijaim konlraki druitveiii ugovor; socijalno proto drutveno pravo; 2. dmlvcrL drueljubiv, druieian socijalisti Ha l, sotrafis drutveni) pristaa naelo Socijalizma; takoer: r^iglesks udruga m filantropi^jim i racjoimlizam socijnlijttiki [fr, ucialiflmeji koji pripada socijalizmu, koji se tie sorijn-fizmu. koji oznaava serija Uzani, koji se tamelji na flncuatiimu hocijnJltcl (Int HOtlalitasi drnevnosl, drutvenost, druieljubivo&L nt>gon za drufitvenim ivotom, sklonost drutvenom ivotu aocjjialitacija i Ut iciauflaliM> ptc&arar qjd r**bnog vlaanioiva a zajedniko socijalizam (Int. socialis drutveni nd *ociu4 drug. Ir, 3u*aali?mcj fiio?a&ika. uk^rL'im^k,t ili politika lewija i pokret kojemu je ulj postizanje drus-Uuno jndnakostJ ljudi na osnovi zajednice duburu, nnjc svega sredstava rn proizvodnju, tj. zalne se za prevladavanje pece luterete i oV bjni miri privatnima: atoptj&ki eoct-&lttam itpi n^mv za sotijalititike toorijr- koje se javljaju na prijelazu iz fadhljima u kapitalizam, ti prije K. Mnna <pr*dsu*vnici- C H. de SajAi'Summ. l*h Fourier, R Owen?

socijalizirati ilat. sucialisare) podru-tveniti. uiniti drutvenim, druzev-niru, drueljubivim; podrurviti, podrumi vljaviiti. pretvarai fili pretvoriti.* Olobno vlj?ni*tvo u opce; urei-vub 'ili: uroditi) po naelima socijalizma soci jat lv (fat. socio a drug; gmmr instrumental 6 prijedlogom -j kojiui ae oznaava uru*tvr>, npr. Doao *rim * lirumm socijetet {lat. sncirtas} udruga, zajednici, trgovako drutvo; znanstveno drutvo oiju* (lat SOus1 drug: pratitelj. =u-dionih, ortak T saveznik ftociograflja (la(- sneius drug. grC- grafo pi?Wm ' opisivanje ivotnih prilika i opc^c stnaja neka^ naroda u jednom odreenom vremenskim rdzduhlju sociolog l fat socius drug, grfr logos) zmnstvenik kif]j ^e bavi sociologijom sociologija I kit socius drug, grt- logia zn.most) ansnuat. o osnovnim uvjetima IjudHkng; drutva (izraz potjee r>d O C MI tea. ojnivna novije socio-lugjjer; kao socijalna statika i morfologija, sociologija prouava oblike, u^trojbitvo i razloge trajanja i -,*rstino iHr^ctcnib sl-aniti ljudske zajednice kao u.tdmii dinamika, una prw-jvrf uvjete i ukora razvoja brdskog druttva sociotogizam 1S19 Nooiologizam (lat hmuuS dru^r, gr Lo-gla aoannst) Cl <hv.trjsnje pn kujem Jvp duhovr.^ c Lu/Curn*: ctnjenicc l p-ija^e treba obut'njuvati iskljuivo drut%renim stanjem soda (fr. soude, taL. pnrt,, ftp. m-da. liit-eoIsus) 1. kem natnjuv knrl"pOnal., iraa veliku vrjclnont u industriji stn-kfa. bapun.t, kao i rn prafli, btjdj?-Qie i dr. (pri|C v dubivala 12 pupeia nekih morskih 1 Drimorskih biljaka, a sada grnovo iskljuivo od kuhinjske solir, 2. voda r otopljenom ugljinom kiselinom, COj lu posebnim, (vrslim staUtfaim bocsnia, t-\rr nfoarm.t' aodij Qst Kodium) krm. v, narrn SodLoma (hebr,: legendarni grad u Palr-sUnL na pudruju ^Jidainj^g Mrtvog mora, koji jc ^ Comorom zbog bez-booosti i razvrnta bio umiten vatrom: Pot gnrd gnjflhG ' razvrsta aodomrja protuprirodno ;nduvoljavgnjc spolnog nagona jzmndu ovjeka i ivotinje [po gradu Sodnmi gtha su, prema predaji, bludniili na ovakav oacui* Bodomist onaj koji vrtij eodo^uju sofn :ar. sofet. p.. tal. sofhl airoka klupa du zida. u sobama, ptiknvenii tkanioania. na kojtoj tat sjedi i irpuva soferinu (hebr.)"knji&vnici"\ dkupljnd. Uiuifl^ i ttfite^i ^dkan^' knd 2ido va nakon izgnanstva, uivah ta nxi itrled i ed 3vecrnikh sofija (gr. soha] mudront BoTioaii (tal soffinni> mn. kem. par^ (Tu-miirole) koje KBiL-ie bornu kibeljnu i tzi?Uaju 12 f>v>kr>Uu* a&ttljr -u Tii-cjnij, iznad kojih m baztm a vodum u koju skupljaju bornu kiselinu soSst (gr, sofintesi onaj k<yi ae namjur-no slui la*niiri xakljucimah prr-preden mudrija; fil. u V. si pr. n. r - iinjek od mittxti. mudrac, narodni uitelj i proivjetiteLj. kasiuj?, malo-pomalo, aoGsci *u se izvrgnuti sofbnm u ljude knji hu od t^-cig manja napravili unosan pn44u, slu&ci ae i^knv-l^ivaojcm i^tinf, zakona itd , kako h? kad trebalti; n*y/naajniji i znanstveno najiiulidriiji bio je r*rotagora sofisterija vr s<ifihtikEicijji sofi sli ciki (gr. POfihLikoS) namjerno iv u tvoren 1 pLretnn <aud, dokar) pu&Uka'gr. ifjhnV*!! fj]p?ofijJ prvi^i s<ifi,ita, tj. uvjerenost u cdnosriost nli. relatK"nosti IJudHk^f spoznaje u teorijskom i praktinom pogledu: namjerno lskrivljavimje LStinr i pravljenje lanih 7akJ|0aku pomou gosafistikacija (lat KOphieticaUol krrrn-tvurenjc. kvarenje; krivotvorcviiia; 51 r soli tika cijama itog uma naziva Kant zakljuke istog uma kojj ne :6dr*e empirijski- premise 1 pomoru stvaramr- zakL|uk>* u neernu u nj-nui nnnanio ni pr>jmn, n umu ipak pridajemo objektivnu realnost; to su so-fidlike opsjene iptog uma. npr kada na temelju tojjn *ld FJoatoji *niet. ili na ternoJju vniah-t}rtoali nrgaai-miun. ili na sinovu postijanja *moralnog zakona u nama" zakljunimo da postoji Hog sofJtai ital. ^ofTitta) tuhit- irgled luka. ajhitravn ili ukjT>*rrnijrf stropa kad se g^cddju <tJ*iicl<t; k*2 prtkretoa. n-sta dekoradin na pozornim koja prikazuje nebo. oblake i dr.

sofizam (ar.'i 1. niptitino nauavanje jedne \jerskc filjadbp, osobito n Hcr-zt;i i lndijiH po koj je sve 3io n svrjet'i postaji fdflot'tno. s ^vjtk empnacija boJrtn'ilvR kojjA ItrL ponovnom sierfinj^nju ft boanstvom sofiaam (gr. aofisma lukavstvo, zava-nvanie) 2- nefilo mudro ili lukavo ^jm^ljeno; o^hjtu zakljuak iin te-m-^{\u dvtinf*fcfi*rtU ^ra?-i 2a jifl-nji pojam gdje i U* ini radi obma-njivanja drugog iprimjer: Kpimenid, sofologija 1320 solariaacija Krtanin. kae da svi Kredani lau, a Kpinienid i-: njm Kre*nin. ti-, prema Uime. nije j&Una da Krpani lazu; dakle, Epimtnid govori h-hnu; dakle, svi Krcani lau sofolutfija (gr. aufos mudar. Logos govor* pudmgljiv (ironian' nflir, na koji pisac ili govornik, na osnovi premisa nekog prihvaenog miljenja (6 ki'jim se on u dui ne slae izvodi zakljuke fornuilno pravilne ali aWaino potpuno apnurdne. pa ih ori' da. drei se strogo logior dosljednosti-, a "'uvjerenoScu" hrani i istupa; to. zapravo, ini s namjerom kako bi uumo oiglednom svu gt'ipost toga nitftlienja; antologijom su =r jjui esto sluili da bi mogli, bez ojjasoosti po sebe, izreci neku misao koju su vladajuc drust%tno snage aLrngo za-hr-TnjLvale sofra rlur.; stol sofroiijsterij Igr. ofrcnizo opametim, pouim, lat. sophromsterium) holnma, dom za umobolne sofrosine <grf;. sofross*ne) raibontost. umjerenost, suzdrzlpivost, trijeznost (iedna od etiri kardinalne vrlino u starogrkijj filozofiji) softa <tur.) student islamske itulogije i prntfii, uenik medrese softball it softboi [englr soft mtk. ball lopti.1 port, vrsta bejzbola, ali se igra mnogo veom i mekom loptom software it. softver (engl.) programi i i^Vijli upnrafrp tlektmni^rE rannal a aoggctto it. sorfeto (tal.) gla?. stavak ili. tekst koji treba glazbeno obraditi soja <l,it soja hispid-i) bot vrata graha u Kim i Japanu ije se bra&ou upotrebljava za jela sokak (ar. zukak, tur. cokakl kratka i usk* uhca sokl (fr *ocle. nj-m -Hockel, Lit saceu-LusiJ podloga, podnoje, postolje, sto. pa sokmtika nain pouavanja grkog filozofa Sokrata (470309. pi n. e.) koji *e sastoji u tome da. w: ideje razviju }7. duha ajmog uenika, time Sto ovaj, vjeto postavljeoiin pitanjima, maio-pomalo sam doe do pojma kuji mu je uitelj htio objasnili; v rnnjeutika sok ral ovci HL Sckratovi pnjatpjji i ue-niu Ksenofon, Evhin. Euklid, Fedon, AnUsten, Aristip i dr. sokralovska ironija upozrtavenie neijih ideja i intelektualne vrijednosti na taj nain 6lo se pred njim napravi kao da nitn ne zna sokratovska metoda v. sokratika sokratovake kole- fil. kole starog vijek* Ltoje su pcou-L.ili? iz Sokratovog nauavanja aoksJet ureaj za stenlizitanje mlijeka (naivan po izumitelju H\ Sc^hlelv. J84S1926) Sol llat.l mit. rimski bog sunca; SuncEij kem ^me za zlato solaJk flur.) 1. ljevoruk ovjek, ljevak; 2. nekada; pripadnik posebnog turskog gardijskog janjiarskog korpusa sfllanaieea* it ^lai\m: (lntl in hut pomonice (mnoge sadre otrovne al-kaloide, a neke bu jestive) solanin [lat. solanum) kem. otrovan al-kalotd u mnogim vrstama boljke so-lanu-m, npc. i u klicama starog krumpira solanom (latj bot pomonica, biljna porodica s oko 1500 vrsta solaruj 1 (lat solutfi tlo. zemljiSte. s* Lirmm! prav pore* na zemljite. 2. [lal sol Sunce' Sunani sat Gunoanik. satnope; mjtsto izloeno suncu. raven krov (za sunanje), simana kupk-i

aolaridcija (lat nolarisatini iiinanfe, DUOLavanje; u foU^grafiji; pojava kari nastupa suprotno djelovanje svjetlosti ako so ploa veoma dugo asvjet solami 1321 solidnost ljava, npr. kod soimaka predjela: hhka ^unca je u negativu hukla&to nijjitb, a u pjvjHvu duboko rrna solarnl (lat ^olaris sunani] kuji ue rie flunniA. 8unov, sunani, soiarrvi kori-slnntii [k. koliina topbne koju svaki kvadratni centimetar croe /emljine pjivrine primi zraenjem od Sunca u jedilijt minuti pri okomiUtm ozra-enju iip zramci zranog oceana ili omotaa (= 1.33 grmii-kaliinje)r sl1-farr.i ^roj mehanikj naprava koja toplinu Kiinamrg zraenja koristi kao pogonjku snagu; salama svjetlost sunana svjetlost; solarno 'dje sunano ulje ko|e se dobiva od smedeg ugljena i ima veliku mo ^vnetljcnja soldat itil soldatu, lat. soldatu^" pri'O-Litno: vojnik koji slui za placu, plaenik; sada: vojnik oWatwkn ftal soldateaoa'ra707dana vojsci, nedisciplinirana Vijaka soleciznm (gr. soluikismosljeiifna pogreka, osobito u pravilnom izgovoru i ajntaksi; pren. pogrefika protiv prirod-nih zakoim (nasiv po cilicijskoj koktnijj Soloi gr. Sohu fiji su FUinnvnid 3oj atiki inatrnnuki ^e-zd*. pod stranim utjeujem sve '.nr kv.inlij aoleoitet (lat. sulennitas) sveanost, svctkijvina; prav. zakonski oblik; ao-leiiiufa-t testamenti (lat.) oblik koji, po zakonu, treba imati oporuka solcnnid [gii-. solen cijev, eidn oblik) Ti^. cjevasti metama zavo^mra koja se pri voenju elcktrkTk' ftruje uu-naaa kao magnet solfatara ^tal. solfo, lat. Eulphur sumpor) geol. izvor vrele vodene pare sr: sumpnrastom kiselinom i sumpo-rovjm vodikom, piijava koia kod vulkana naci prelazak iz rada u mirovanje 4o)fedira<i 'trf zolfcggtarei giai pjfr-v.iti solfedo, vjebati se u pjoanju solmj^acjje solfeggio 6t. ^iilfedo (tal.) glaz. melodijsko viebanjc u pjevanju be? njei solgabirov s mEiit i kotariki nafclmk solicitaeija Odt. solicit.icio* utrtemira-vanje; moljenje s navaljivanjem; prav. voenje parnico solicitant (lat dolbcitans) prav Irai-telj. molitelj, p<idn<jsiLelj molbe olicitfltor (lat. solhcitator) prav. vudi-teli parnji-e soliciiirati Jal sollioiLarei pokrenuli, pokretati, draiti, rit7drij.it.i, uznemirivati, prav. sudskim put^m goniti, traili pravni lijek solidan (lat solidusj vrst, gust, zbijen; trajan, izdrljiv, valjan; temeljan, postojan, pravi, istinit, eftlLl; Irijezan, umjereur idrav. jak rtijelom) snlidar&a 'lat. soiid^cisJ karednr^i, uzajamno odgovoran (po nattli. svi za jednog, a jedan za sive; solidaniam (lat. aoLidaris) sustav koji se, najprije u Francuskiij. samostalno razvio [pored individualizri-ia i socijalizma* 9 idejom o potrebi odreenog prirndnng sobdarjl*t[j koji bi naao i:taz u prEivrdnom rje^nju pitanja podjele rada, nasljednosti dobara i dr. solidarizirati (lat. solidarijij uiniti uzajamno obveznim i odgovornim; so-iidariz-.rati se suglasiti se, sloiti se s kim, uzajamno de obvezati solidarna patologija med. teorija o bo-leaQ k^ja ^mdtra da su osnove bolesti vrsti dijelovi tijela, osobito ivci; supr humoralna patologija solidarnost Gat solidarilas) zajednika obveza, uzajamna oc^ovomost, svijest o potrebi uzajamne odgovornosti solidrto&l Oalr polidila^;, gUEloc<i tvr-dofi. vratoa; trajnost, udrilji^ust, jakost, poBtojanost^ valjanost, temeljitost pouzdanost, ispravnost; umjerenost aolilokvij 1322 somatolza soli lokvij (L-af. soliloqui um > razgovor sa samim tobom: monolog sulmj^n uijjii. Solingen) opi naziv m proizvode eline i eljezno industrijo 11 njem gradu Solingenu (noievi, sablje, pribor za jelo i dr.) solipsiHt dat. solus ?am. brz dru*tvni i pse sam, osobno) fil. pristala aolip-^izrna; wbiOnjak. egoist snlp*dzam fiat, snlus sam. hr? IruStra, i pse esm, osobno} sebinost, gnkam; fil. flhvjicnnjr koje vjeruje ikrimo u postojanje vlastitog ja i u njeflove doivljaje, a svn drugo to je izvnn njega smatra predodbama (posebni ohtik subjektivnog idealizma)

solist (tal. dolu) pjeva knji pjt-vn sam, uz pratnju glasovira ili oikeulra snlitnr [Int. solitarius) 1. usamljenik, pustinjak, udak; 2. jedan briljant ugfav{icn u prstenu; 3. astr. zvijee nit Junom nebu, izmeu "Djevice"" i "Vare" solitnran Cl nt. solitarius) usamljen, povuen, nedrueljubiv sollcito Cit. soleho (tal. tollalo. lat. sollidluj*! glaz. zabrinuto, tuno, nuino sulrnuaL-fja Mat solmisabn; gfaj. izgovor samoglasnika, pravilno naglaavanju i jasnu izgovaranju rijri pjesme koja se pjeva; svako vjebanje glj|* UOpU solmiiirali Tlal. solinisare) glaz, v. solfi" di rnti solo (Ud. aulu, laL sulus) sam. boz pratnjo, ho* pomoi; glaz. pjevanje samo jednog glasa* izvoenje samo jednog instrumenta; svako izvorfrnjo u kojem midjnlujc samo jedna osoba; sUu-purlija mjesto u kompoziciji koje izvodi nam u jedan pjeva ili svira; soln-pjt>L'(yf: v solist; soio scvriu dramske ili komina scena koju izvodi samo jedan glumac: solo-rDjtenica <Lak solo; vlastita mjenica solnkrat ilat. solus sam. bez drutvu, gr. krateo vladam, gospodarim) sa-movladur; monokrat, monarh solsticij (lat. sol Sunce, sistere stati, zastati, hohttiLium] astr. suneostaj, vnjeme nnjduljih dana (dugodnevicn, ljelni solsticij. Jat. solstitiiim atuti-vum oko 21. lipnja: ili najkraih dana ikratkcklnevica, zimski solsticij, lat solstitLum hibernum ih bru-male oko 21. prosinca) solsticijske toko astr. v. solsticij sohibibm [bit Hohihihs) koji so moio rastopiti, otopiti, rnstopiv, otopiv; rjeiv solucija liat. solutioj kem. rastapanje; otopina; pren rjeenje nekog pitanja; prav. plaanje, isplata Idugaj olvabilan (frr solvable) v. solventan solvatur (lat. solvere otopiti: platiti; solvatur| na roceptima: neka se otopi!; na nalozima za plaanje - neka se plati!; usp. solve solve (lat Holvere utopili; platiti, nolvni na receptima: otopi' na nalozima ta plaanje: plati! Solvejgfa) lik iz drame Peer Gynl norv. dramaLu^axu H. liisena; bp vjerne i odane ene sol vene ija (lal. tsolventia) sposobnost plaanja, platenost solvens (bit. BOivens) med. utapaj ue sredstvo, sndstvo. lijek za otapanje; mn. solvencije solventan (Int. nnlvensj koji moze platiti, plateian; solvabilan somacrija i rr commation. Jat. summnnere'prav poziv pred sud: po^jettnja [pismena* pumena: takoer: ultimaturn soma tican [gr, doma tijelo) v. somaU4ti somatist [gr. snmn cijeloj v. materija-list somatolizH [gr. noma tijelo, lysis rnz-rjeenje) pri la go davan je boje tijela ivotinju ivotnom okoliu radi zatite od neprijatelja ont Biologija 1323 Hematologija Igr. aomrt tijelo, logia znanost.) znanost o ljudskom tijelu (dio antropologije) somatomika (gr. soma tijelo, mimi kos prikazujui, koji prikazuje, oponaajui) prikazivanje dutfevnog stanja pokretima omatntomija (gr. 4oma tijelo, tome rezame; v. anatomijii Aomatski (gr. soma tijelo, somatlkos tjelesni) koji se tie tijela., tjelesni nombrerit ivotinjsku gnojivo, slino tosforitu, dobiva be S antilakog otoka Sombrero aumbrero Isp.J panjolski Seir sa irokim obodom; uuai se u Junoj Americi i Meksiku Kombrero-rafat v. sombrerit somer-salama .njem. Summer ljetu) vrsta ljetne salame (teze e k^ari:; sumenca

Bmiflt (Lai. sommisU) skuplja, kompilator teoluskih djnla; prepisivat, izraiva papinskih buln somu ambili (lat. suinnus s:in, ambu-bire etati, hodati) onuj koii seta spavajui, mjesear; onaj koji je poten vidovit pomou magntrlizrranja; usp. somnambu hzam Bomnambulirati t^at. somnus san, ambulare rodati, etPti) etati pri spavanju, mjeseariti somnambulizam > lat. florrmus san, ambulare hodali, fietihJ spavanju slino alanjn koje nastaje ili samo od sebe [prirodni somiiambuliiam, roicse-Car=tvo; ih hipnotikim utjecajem cumjetni somnambulizam. hipono-tizam u uem smislu ; u popularnom smislu somnambulizam je i vidovitost ibudnost u spavanju", stanje u kojem odredeoe, za to podobne osobe (aomnambuli) mogu predvidjeti dogaaje, vidjfui predmete itd., bez obzira je li (nevidljivi) predmet bhzu ih daleko i jesu li u pitanju dogaaji pnmiorno ili vremenski udaljeni somnlfiiTB :lat> mn. med. uspnvl,jujtia sredstvu, sredstva 7a uspavljivunje somullok Hat somnus san. loqui govoriti) nnjij koji govon u snu son el lumire it. son e hjnjer nonn priredba na kojoj se zvunim i svjeilo&nim efektima orivljujc neki kulturni ili povijesni spomenik semant (lat sonans) gram. glasnik, artikuliran glas koji se nalazi izmeu samoglasnika 'to su: j. 1, li, jn, n, nj. r. v) fionunte (tal.) ylaz. zvueei, zvufinn BUnal* (lat. aonare zvuati) 1. naprava X mjerenjr dubine mora, 2 U nbn-kmi: naprava za oLkrivanj ribljih jata u morskim dubinama Ipomou odafiiljunja u dubinu osjetljivih ultrazvunih vnlovai HonatB Ctal.l gls7. kompozicija N4inO za gljwivk-, ili uz pratnju malog biMJa instnimenata, sastoji se od dva do oliri, a najee od tri stavka: jodnog allegr, jednog andanta ili dd&gin i jcdnoB prosta ili ronda sonata da camra it. sonntJ* da kamera <taU glaz. kamerna sonata. = ^uita sonutlna ital. sonatina? glaz. mala unat'i sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni pruti h gumbom na vrhu za ispitivanje rana, kanala i tjelesnih upljina; 2, tanka, uplja i elnulina gumena rijnv koiom *c iz upljih tjelesnih organa (eluca, hubreaa i mokranih kanala) vade izlui ne radi ispitivanja; 3. pomr naprava n mjerenje mtirflkih dubina; 4. ivrdlo za huSenje zemlje: 5- prnt za ispitivanje kojim se slu?r carmici sondaia Ifr sondage) med. pilivarne pomoCu sonn. pom. mjerenje dubine; ispitivanje zemlje huftenjem: prcn. ispitivanje^ prohauje; sondiranje sondirati 1324 sorti sondirati [fr. sonderj ispitivati (ili: mjeriti} dubinu vode viskom; med. ispitivati ranu i dr. pomou sonde; pren. ispitivati, izviati; stvarati uvjete za neto, pripremati teren za sto sonet (tal. soneltu, fr. sonnet) poet. vrsta pjesme, poglavito lirske, sastavljene od 14 jedanaesteraca sloenih u dva kntrena i dvije lerdne sonetist (tal. sonettnj pjesnik soneta sonitet (lat. sonus zvuk' lingv. zvunost, zvuni sadraj glasa sonometar (lat- sonus zvuk, gr, me-tron mjera, mjerila,* fiz. zvukomjer, sprava za odreivanje bruja zvunih titraja; med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe sonnramente (tal.) glaz. v, sonoro sonoran (lat.. snnorus) koji je ugodna i puna zvuka, zvuan, zvonak, jasan sonoro (tal_r> glaz, zvuno, zvonkoJasno sopijencije (lat. sopientia] mn. med. lijekovi za uspavljivanje. ublaavanje, uminjavanje sopirati (lat. sopire) uspavati, uspavljivati, opijati, opiti, utiati, ublaiti, utaiti; asupirati sopor Gat. sopor vrst san, dubok san) spavanje, drijem; med. duboka pos-panost, elja za spavanjem soporntivau (lat. aoporativosl koii uspavljuje, uspavljujui; pren. dosadan aopurifera (lat, soporo vrst san, dubok san, soporifera) mn, med. sredstva, lijekovi za uspavljivanje sopra (tal. sopra, lat supra nad, iznad, preko) trg. preko, vise od : gore; v. supra

sopran (tal sopranu' glaz,. najvii enski ili djeji glas, diakant; pjeva ili pjevaica koja pjeva ovaj glas sopranist ItaL soprane) glaz. pjeva koji pjeva sopran Sorbonna lfr.) prvobitno: akola za sveenike na sveuilitu u Parizu i zgrada u kojoj at nalazila (naziv po teologu Robertu de Sorbonu, 1201 1274, konje osnovao taj zavod. 125(1.); kasnije, do 1972., naziv za teoloki fakultet u Parizu; sada: povijesno-bioloki i matematirko-prirodoslov-ni fakulteti sa sveuilinom liibhote-kom u Parizu sordamente [tal > gln?, prigueno, potmulo sordina (tal. sordino) glaz, prigunita. glazbeni ealj, dempfer; con sordino it. kon sordino (tal.) prigueno, s pri-gunicom, npr. svirati sordo (tal. sordo. lat. surdus potmuo.) glaz, potmulo, prigueno, tiho soreija (gr. soreuo gomilati) bot. rasplodna tjelesca kod liajeva, tj. organ razmnuavanja aurgo (tal. sorgo sijerak) veoma vana itarica koja raste u toplim azijskim i afrikim zemljama sorgu (tur.) perjanica sorit (gr. soros gomila, hrpa, aoriteM log. lanani zakljuak (npr, svi A su B, svi su C. svi {'. su D, svi D fu K; dakle svi A su E: lavovi spadaju u porodicu maaka; ivotinje iz porodice maaka su zvijeri; zvijeri su mesoderi; dakle: lavovi su mesoderi! guroralan [lat. soror sestra, fr, sororal sestrinski) koji se tie sestre; soro-ralm brak v. sororat sororat (fat. soror sestra) etn. prav. brak sa sestrom umrle ene. brak sa svastikom sororieida (Int. sororicida) sestroubo-jica sororijavija (lat. sororiatio) med, razvijanje enskih dojki sorta (lat. sors gen. sortis vrsta, tal. sorta, fr. sorte) vrsta (robe. novca); soj, kov (za ovjeka, konja i sl.( sorte (lat. sors gen. sorhs drijeb, kocka, abl. sorte) kockom, drijebanjem; per sortom sorti (fr, sortie,iat. sortiri izii) izlazak, izlacnje; isplovljavunjo sorti legij sortilegij (lat. sors gen. sorLis drijeb, kocka, sortilegium) proricanje iz kocke sortiment (tal. sorta vrsta, kov) zbirka [\\y. zaliha) razliitih predmeta iste vrste, skladite robe sreeno po vrstama; u knjiarstvu: zaliha tuih i Stranih izdanja sortimentar (tal, sorta vrsta, kov) knjiar koji na skladitu ima i prodaje tua izdanja sortirati < tal. sorlirej razvrstati, razvrstavati, odabrati (ih: odabirati, odvajah, odvojili, srediti, sreivati) po vrstama (ili: po veliini, po kakvoi): upotpuniti, opremiti {zbirku, knjinicu) sos (fr. sauce, lat. salsa) kuh. umak od povra s raznim zainima; pren. kripac SOS kratica za savc our souls (engl} spasite nae due znak krajnje opasnosti brodova ili zrakoplova Sosigen aleksanrijski astronom (1. st. pr. n, e,); relbrmirao kalendar (reformu je prihvatio Julije Cezar te se taj kalendar zove Julijanski. kalendar) sospirando (tal.) glaz. uzdiui, tuei sospire i.tal_ sospiro) mn. glaz. male stanke (pauze! u pjevanju koje su pjevau potrebne da udahne zrak Hospirevole (tal.) v, sospirndo sospiroso it. suspirozo (tal.) v. sospi-rando sostenuto (tal.) glaz. pustujano, izdrljivo, stalno sotadican (lat. sutadicus) prljav, razvratan, bludan; notadicru stihovi razvratni stihovi (nazvani po starogrkom pjesniku Sofaesu) Soter (gr, Soter) Spasitelj; nadimak bogova (Zeus) i vladara; teol. Krist (kao Spasitelj, Otkupitelj ovjeanstva) snteHologija [gr. soter spasitelj, logia nauavanje) teol. v. soterologija spada Eoterologija (gr. soter spasitelj, iogia nauavanje) teol, kranska nauavanje o spasenju ljudi od grijeha, nauavanje o Kristu kao Sotem, tj, Spasitelju i Otkupitelju ovjeanstva; s etnologija sotiroLogija (gr, soter, logiaj teol. \. soterolugija sotoar (fr. sautoir. lat. slatare) ptkloeni kri. kn sv. Andrije: mah enski rubac koja se nosi o vratu a na prsima je unakri presavijen

sotona [bebr. satan. gr. satanas protivnik, vrag) protivnik, neprijatelj; u Starom zavjetu (knjiga o Jebu): aneo nesree i kazne; aneo koji se odmetnun od Buga, zao duh, vrag, avao; pren. zao i pokvaren ovjek sotonizam (hebr. satan) 1. religiozno tovanje, kult sotone: 2, strahopotovanje prema naelu zla u ivotu: a-volstvo sotto voe it, soto voe (tal.) glaz. 'ispod glasa", (j. tihim, priguenim glasom souvereign it. soverin (engl,) engleski zlatan novac = 1 funta sterlinga sovhoa (rus.) skraen naziv za ope-dravno gospodarstvu u. bivem SSSR-u sjpacij [lat. spatium prostor; meuprostor; rok) glaz. prostor izmeu dviju notnih crta: tisk. veoma tanke olovne ploice za ispunjavanje prostora izmeu rijei spacionirati (lat. spatium prostor, meuprostori tisk. umetati (ili: umetnuti! izmeu rijei tanke ploice, prorijediti slova u njei. prorjeiva-ti slova u rijei, tiskati razmaknuti} (s p a c i o n i r a n oV. prid. spacio-niran spnek [slov.) izrod, nakaza; aljiv nnziv za nekadanji model francuskog automolnla marke Citroen spaka (slov,) zbrka, smetnja spada (tal. spada sablja) v, spada 1325 apageti Gal. spaghetti;' ran. v. pageti spagirifiti [gr spao izvuem, ageiro skupim) koji je dobiven izvlaenjem, koji Oplemenjuje rude; tpagmm Li-jeknei lijekovi dobiveni kemijskim putem, kugo je prvi pravio glasctvili nrodnji>vjekovni hjenik, kemiar i teOZOf Thcophrastus Haracelzus. 149!I1541 (za razliku od galenskih lijekovn); spaginrna vjetina Gat ars spugirica) vjetina rastapanja i pro-invnnja ruda radi tobonjeg pi<s tvaranja u plemenite kovine spnhl (prfrz. pipah t mn. vojnud-konjaniei i;: urodenikih trupa u Aliru i Senegalu koji Hu u francuskoj slubi, ma-mtluei Vpahlja (pcrz. sipah) 1. konjanik u ne-kad hi nj oj turskoj vojsci: 2. veliki posjednik zornije, veleposjednik apahUukiperz.-tur.) veliki posjed, spa-hijmo imanje apalm ilal s palmu.- loj pomijean sa fimolom 2a premazi vanje laa palmirati >.taL spalmare, frr spalmer) prflmazivntf ladu lojem pomijeanim n,i smolom; usp. spalm apancmijfi [grspnnios rijedak, oskudan, huima krv] med. bolesno stanje krvi sa smanjenjem krvnih zrnaca i vrstih sastojaka aparnrirnp (Int. spnradrapn; med fla-Hbar t* cbje strane namazan voskom ili molrniskom masom aparagmodican (gr, sparagmodes kon kirin. sparugmus kidanje; jak gri med, sklon grevima; koji pati od greva flparagmuft Igrfi FparagmnsJ med. jak >rr sparaktian '.gr. sparasso trgam, upam, aparaktes kida. rastrza: kon trga, koji upa (za grevci sparganora (gr. spnrganon pelena, povoj) povijanje; zavijanje bolesnog uda Jtpargnza'grd spargosis bubrenje) med bubrenje; nabubrek? dojke, nabubrtspazmntian loi-t ili oteeiiusl dojki zbo navale mlijeka Hparing [engl. spar vjebati se u bok-sflkim pokretima bez protivnika) spartng-partner protivnik kod ireniuca Spartak Jat. Spartucus) glasoviti rimski gladijator, podrijetlom Tiaanin, vf)d,i pobunjenih robova i gladijatora protiv Rimhann. pobijedio vie rimskih vojki, poginuo 71. pr. nr e. (te-mpi mnogih knjiovnih i umjetnikih djnlu) Spertakistl (lat- Spartacus) mn. lanovi kupine njemakih socijalista-ljeviara koja je, pod vodstvom K. Lieb-knoehta i R. Lusemburg, pokuala za vrijeme Prvog svjetskog rata (1918.) provesti socijalistiku revoluciju i zavesti diktaturu proletarijata u Njemakoj; nazvani po Spar-taku, vodi pobunjenih robova i gladijatora. u?p. Spartak Spartam et MarUiam 'Jat) Spartu i Martu. tj. li hued i ovce i novce Spartanci (Jat. Spartanus.1 mn. stanovnici grada Sparte u staroj Grkoj, puntati po strogoi. otpornosti, vrli-ni l nainu odgajanja mladei HpartUo ftal.) glaz. - partitura: kod Tnlijimn: glazbeno djelo, kompozicija uope spnatiCan (gr. spastikos trzav, koji vue) med, v, spazmodioan

spatula (gr. ipathe Lopatica, lat. spa-tula) flirokn i plosnata drvena lopa~ licu, npr. slikarska (za stavljanje i razmahivanje boja': med. metalna 3o-palica at mazanje melemom spa^a !gr =pao trzam. upnemt oied. eupdnjt?. trganje ipoum {gr*- spnsma trzaj, gr) mcd_ rc spazmoctj [gr. spasma gri med. mali Kr, lak gr pa zma tican igri. spasmos trzaj, grj med. koji psti od greva .12 fi spnzm o dian spazmodiean igri:, ipasmodes) med, nalik na trzaj, poput maja. nalik na gr, poput gra, trzajast, firast, grevit- naklonjen grevima; kop smiruje greve, npr. lijek -Julje: antispazmodian^ spazmofilija '[gr- spasmo* griS, filoe prijatelj, naklonjen] mtd. velika sklonost grevima spazmnlngfja (gr. apasmos gr. login znanost] mer znanost o grevima species rial.) izgled, vanjtina; pojam, predodba: vrsta fnekog roda); dodatak, sastojak (lijeka, jela i si.); med. mjeavina usitnjenih biljnih dijelova species facti it speujed fakti {lat,; prav. izlaganje injenica, injeninu stanie specificirati Uat. specifiraro) posebno oznaiti 'ili: oznaavati;, posebno navoditi, posebno navesti, nabrojiti, poimence ili tono odrediti, navesti (ih navoditi) toku po toku, oznaiti sve pojedinano Bpeoificilet (lat. speciftcitat) *pccifina osobina, specifino svojstvo, Specifian sastav, osobnost, nvnjstvcnost, npr neke bolesti specifian Gat. specificus) svojstven samo jednoj osobi ili stvari, koji njoj iskljuivom pripada, osobit, poseban, odreen, opredijeljen; npee\f\tia difereat-ihi razlika koja tvori vrwtu ili rod; specifina Ittfta odnoa izmeu teine nekog tijela i teine istog vh"i lumen a vode, teina, kubinog centimetra neke tvari izmjerena gramima; specifinu Uiptina koliina topline koju je potrebno dodati jedinki mase nekog tijela da bi *0 ?agrijalo xa 1 "C, od 14:S C Ju 15^ ,C; *peci-firu* sredstvo lijek koji ima posebno djelovanje na neku bolest (npr. iiva na sifili?, kinin na malariju Ltd J. ili koji posebno utjee na neki organ (npr digitalis na ^rcej special i Kirntl specifjk [lat. specificum} poncbno sredstvo, osobit siguran i svrsishodan lijek protiv neke bolesti specifikacija [lat speciucatiO.' nabrajanje pojedinosti, podroban i detaljan I opis. popis svih pojcdinaiOnih predmeta koji spadaju zajedno; posebna oznaka spvcija ilat. speuej vr^ta.t farm. smjrsji od raznih sastojaka knja slui kao lijek specijal (lat. specialis) dribur poznanik, povjerljiva oaoba, prisni prvjntolj; vrsta velikih vinskih afia; oeobito dobro pie (vino, pivo) specijalan (Jat. speualis) osobit, naroit, odreen, toan, poblii; struan; suprr goneralan speidjahje Gat. specialiaj mn. posebne okolnosti; blie okolno^L. pojedinosti, podrobnosti specijalist ilat. specialis poseban) strunjak; onaj koji sc pnsvolio iskljuivo jednoj grani (umjetnosti, znanosti, zanata i sl->; osobito: lijenik kpji se posvetio jednoj grani medicine, npr. specijalist ?n tuberkulozu, ?a unutranje buleslj itd, specijalitet (lat. specialitas) 1. osobitost, posebnost, svojstvu vrate, svojstvo rada; 2. struka, strunost; posebna grana neke umjetnosti kojoj pr, nttko (specijalist) iskljuivo po-Eveuje; .3- posebni proizvod nekf; tvornice ija su vanjska i unutranja Evojstva (sastav i oblik! uvijek ista; farm. lijek koji se prodnjo gotov u Evom originalnom pakiranju HpecijaJjEacijfl (lat. RpmaliAHtio) posebno oznaavanje, pojedinano oznaavanje, posebno navoenje; Struno usavravanje, struno aprvmanje i izuavanjo (neke znanstveno grane, zanata i dr): specijaliziranje specijalizirati (lat. specialis. I'r, spoci-aliserj posebno lili. pojedinanoj oznaiti (ih: ozmaavih, navoditi, na 1327 vesti); specijalizirati se usavravati sr u grani neke znanosti, zanata i dr.), struno izuavati specilum (Lat. speciHum) med. v. sonda specimen. (Int.) proba, probni radh pokus, pokuaj, dokaz

spectabilia it. spcktabilis (lat.; nekadanja titula sveuilinih dekana: uvaeni, ugledni, uzoriti spedieija ttal spedizione.i trg. slanje, otpremanje, odailjanje robe; spedieija speirati rtal. spcdire, lat. expeire> trg. poslati, otpremati, otpremiti, odaslati (robu i si.) na iji raun pediter (tal. spedire) trg. poiljatelj, otpravljao, otpremitelj, odailja robe; carinski posrednik; pediter peed-gun it- spid-gan (engL) port elektronika naprava za daljinsko mjerenje brzine trkaa, skiiaa i si., tzv. "brzinski pitolj", spektabilan (lat- spoctabilis) vrijedan da se vidi, sjajan, ugledan, nvaen spektakl i'lat.. spectaculuBL fr. apeota^ clc) pogled, prizor; kazalite; gledalite; predstava, osobito: djelo u kojem ima mnogo raskoi, plesa i drugih lijepih prizora kako bi se privuklo sto vise ljudi; prenr galama, prizor na javnom mjesto spektar (lat spectrumj sablast, privienje, fiz. raznobojna pruga svjetla koja nastaje pri prelamanju zraka bijelog svjetla kad ono prolazi kroz staklenu prizmu; sunam Fpektar spektar zraka koje dolaze od sunca, to su tzv. dugine boje crvena, naranasta, uta, zelena, sviielloplava. tamnoplava, ljubiasta spektator (lat. spectator) gltrutclj, promatra spektatorij !lat. spcctatorium) krug gledatelja, gledatelji, promatrai spektr-aJna analiza liz. ispitivanje kemijskog sastava nekog tijela promatranjem njegovog sptktra (ako u jednom djelu ima vie elemenata, pa se ono unese u Bunaenuv plamen da isparava, u spektru e se vidjeti karakteristine crte za svaki od tih elemenata, svaka na svom odreenom mjestu) spektralne boje opt. boje spektra, dugme boje; v. spektar spektrulni aparati fizr sprave za promatranje i tonije ispitivanje spek-Lralnih pojava spektro-kolorirnetar (lat. speetnun color. gr. metron) v. oftalmn-spck-tiroskim spektrograf (lat. apecLrum, gr- grafb biljeim, crtam) kombinacija spek-tralnog aparata s fotografskom kamerom, slui za fotografiranje spektra; na mjesto mrenice osjetljive na svjetlost, kao kod spektralnog aparata, dolazi fotografska ploa osjetljiva na svjetlost spcktroheliograf (lat speetrum, gr. helios Sunce, groto biljeaml ureaj koji pnma samo jednu jedinu vrstu svjetlosti (jedne valne duine), a za sve ostale je neosjetljiv; pomoi: njega se fotografira Sunce u svjetlosti jedne odreene spektralne linije, radi ispitivanja podjele i gibanja para koje isazivaiu Lu hniju. na temelju usporeivanja mnogobrojnih uza-stopnih fot. snimaka (spektroheli-ugramaJ spoktroheliogram (lat speetrum, gr. helios. gramroai vr pod epektroheh-ograt spektrokemijadat speetrum, gr. che-meiaj ispitivanje, osobito kemijskih elemenati. pomou spektraloe analize spektrometar llat. specLrum, grr metron) fla. sprava za odreivanje veliine skretanja obojenih /caka spektra spektroskop [lat speetrum, gr. skopeo promatram) fiz. sprava pomou koje se dobiva jaEna slika nekog svjetlosnog izvora jer se kod spektra dobivenog obinom prizmom boje meusobno mijeaju, dok se kod spektro-skopa, sastavljenog od vie lea i prizmi, boje jasnu nalaze jedna pokraj druge i ne mijeaju se spcktrniikopij a (lat. speetrum, gr sko-peo promatram) kem. nain ispitivanja sastava kimnjskih spojeva prouavanjem njihovih spektara; usp. spcktralna analiza peklro telegrafija (lat speetrum. gr. tele, graha) optika telegrafija kod koje svjetlosne zrake prolaze kroz jednu izbuenu metalnu plou, koja odgovara Morseovoj abecedi, i kroz pnzmu se raspadaju u pojedinane spektre; primatelj vijesti takoer promatra krOi prizmu spekulacija (lat speculatio} 1. til. ispitivanje istim miljenjem, tenja za spoznajom putem istog miljenja u? suradnju intuicije i fantazije, Lenja za spoznajom koja prelazi granice iskustva; 2. trgovaka tenja za zaradom, predvianje vjerojatnog dobitka ili gubitka u nekom trgovakom poduzeu, osobito u burzovnom poslovaoju; mudro zamiljen trgovaki posao; pekulacija spekulant (laf. speculans) promatra, iEtraiva. teoretiar; mudrija; ovjek poduzetan u trgovakim poslovima, onaj koji zarauje putem kupnje i preprodaje, osobito na burzi (za ovo znaenje ee se upotrebljava oblik pekulant) spekulativan Gat- speculativus) 1 isto misleni, do kojega se dolari putem istog miljenja, koji nastaje putem spekulacije, teorijski; spekulativna filozofija filozofija

Fiehtea, Schelhnga i Hegela, budui da su om: neovisno o iskustvu, stvorili sustave kojima su htjnh ostvariti apsolutnu spoznaju stvarnosti; supr. empirijski; 2. koji je u vezi sa spekulacijom, koji ima karakter spekulacije (v. spekulacija 2.1 spekulirati (lat. speculari promatrati, izgledati gledati unaokolo! 1. udub-Ijivati se duhom u to, razmiljati, mudrovati; 2. praviti trgovake planove, razmiljati o mogunosti zarade putem kupnje i prodaje (robe, vri-jednosmea i dr.); pekulirati aptkulum (lat. speculum zrcalo) kii\ instrument pomou kojega se odreeni dijelovi tijela dre otvoreni, proiruju ili pomou kojega se gleda u njih. npr. specium ant it. spekulum ani (lat) marno zrcaio (za irenje i pregled stranjeg crijeva); sperulura oculi it spekulum okuli (lat.) zrcalo za pregled oiju; specuium ons it. spekulum oris (lat) zrcaio za pregled usta; spaculum uleri it. spekulum uten (lat.) zrcalo za pregled maternice speleologija (gr. spelaion pilja, lugiu znanost) dio zemljopisa i geologije koji prouava spilje i drugo srodno pojave u krsnom zemljitu spelin svjetski jezik, sastavljen prema volapiku, samo jednostavniji spelter tengl.) trgovaki na^iv za cink spctuiikn (lat. spelunca) pilja, razbojniko gnijezdo; mraan i prljav stao, mrana i prljava gostionica: pelunka sperma (gr. sperma sjeme) 1- zool i* votinjsko i ljudsko sjome. gusta i bje-liasta sjemena tekuina spolon zrelih mujaka koju pri odnuaju izbacuje ud i koja sadri spermatozLie-, 2. bot. sjeme spermacet (gr. sperma sjeme. lat. oe-tus kit) zool. itka masna bjelkasta tvar u lubanji kitova, upotrebljava se u kozmetici spermatiean (gr. spermaiikosf sjemeni, koji sadri ili proizvodi sjeme. npr. takvo sredstvo spcrmntia (gr sperma sjeme) kooL ifcla spolna sr.itti.ea iz kojtr nastaje sperma rozoon spermaiin (gre sperma ajenn k zool. sjemena tvar sperma titi igr. sperma sjeme) mn. zool. zastupnici ceorije o pretirrmjciji budue generacije u mukim aremt-min stanici nm; u^p aniimlkulisti; supir ovulisti spennati tis [gr. sperma ajerne) med. upala sjemenih, kanalu spermatocidan eri sperma sjeme lat. caedo ulnjam, cecidi'' med knjj unitava spermu spprmatoGti fgr sperma sjeme, tylon biljka) mn. bol biljke sjemeniae; spermofili sperma tofore (gre. sperma sjeme, fero nisiml mn zool. Jiemeno grudice kod beskraljenjuk;* koje ae, pn parenju (pLapanju), prenoat u ensko tijelo i lamo postupno vre oploivanje sp erma toge n ez a (gr. sperma sjeme, genesis postanak, roenje) zool- po-*r.inak, oblikovanje sjemena ili sjemenih stamrn; Bpermiogcnpza ^permatulogija (gr. sperma sjenifc, logia znanost) zool- znanost o sjemenu spermatoreja (gr sperma sjeme rheo teem. curimi ra^d neprekidno curenje sjemtaa <kod nekih, bolestil sperma tozoe igr. sperma sjempr zooii ivotinja) mn. soob sjcmeglavcL tje-mene slanice,, diferencirane stanice u mukom sjemenu koje vrs"e oploivanje bpcrrmatozoLd (gr sperma jerne, zo-oji ivotinja) nm. zool. v. spenuaLo--riiC spermaturija (gr. sperma sjeme, uron mokraa) med. prisutnost sjemenih r.jeLeaca u "mokrat-i Bpenniugcncza '.rC. -rpcnns SLeaie. ge-ncsi postanak^ zool. v. spermatu-geneza spcrniisti [gr. sperma sjeme) mn umI bml'izi knii su smarcali jspcmiatozo-id pravom kinom ir. koje se razvija iivo bie. a jaje i embrionalnu mos-njicu samo pogodnom sredinom za razvoj muke kltce; supr. ovisti spermofiti (gr. sperma sjem<\ ryton hiljkal mn. bot v -permatofiL perrnotfOe {gir. sperma sjeme, zoor. ivotinja) mo. v. spermatozoo ape (Int.) nada; in spe dat.) u nadi spianato (tal.) glaz. jednostavno, prirodno spica to U spikato 'Lai 1 glaz. iasao na-gla?eno. razgovijetno (kud pjevanja) spi ari ja (tal. speiicria) Ijekarnj. drogerija spiker (engl. speaker) 1. govornik, predsjednik nonjejJ doma u engleskom parlamentu 'zato to on uzima nje u ime. skuptinei; 2. stalni govornik, objavljiva vijesti i dr. na mikrofonu u radio-postaji pilom (gr. pilom;! mrlja) med. ro^de spio icogl.j okretanjt,

vrtnja, rolacijj spina dat spina trn, bodlja) annt spina. doT^alis (ial.rihrbal, kraljenira. hrp-tenjaa spinalni (lat. spinalis) hrpteni, hrpte-niani; spinalno iritacija nadrae-nost brptene modine; apinatna ptmkciia v lumbahia punkcijs; pi-tutlm meningiti-' upala koafle opne hrplene modine, bpinalni piistnv sustav hrptene mo'dine, hrptena modina i njezini ivci spinel (fr. spinello' min. ljuhiastoer-veni rubin ppinci [tal. tpinctlo) glas. instrument eh icama u obliku trapezoida, pretea glasovira gpinozisft ril. pristala spinozizrna spinoiizam filozofija Damha Spinole 'Ui.'i'Jlfi77), oaobun njegov pantr-f-am piema kmrro eu Bog j pnroda iaia, jedno *ihp nutrir] spinteriskop tgr. spinther Iskra, skupno gledam) ureaj za promatranje i ispitivanje alfa-zraka sprnterizam (gr. spinther jskra) bacanje iskri, Tranje iskri sprnfemmetar (gr ^pini-her iskra, me-Lron injem, mjerilo) Bprnvn za mjerenje duine elektrinih itfcri spirala (gr. speira vijuga, lat. spira) zavojnica; matkrivulja a beskrajno mnogo zavojaka (postoji- Arhime-dov hjperbnlna, parabolnn- Jngaritamska itd spirai.Ti, najobilnija je valjana ib cilindarska spirala (za-vojnica,i zvanajo i loza; teh. vitifasto zavijeno pero (opruga); lnzasto zavijena ica; 3. zrak. akrobacija koja se sastoji u tome to se zrakoplov, pri spuUmju. okree oko zamiljene vertikalne osi spiralan (gr speira vijuga, uvojak, zavojak, lat. spira) lozjn, zavojit spirant (lat. spirans) gram. suglasnik koji se moie proizvoditi sve dok nam traje dah; to su: f, b, s. i. a, , spiralo ftfll trg. u prolom mjesecu, u priboj godini spirila Hat apiriUum dem od dpira zavojmcar mn. med. bolesti koje uzrokuje bakterija spirilus spirilus <lat. spira zavojni^a^ lozoica. dem. spiri Hum) med. skupioa bakterija u obliku zavojnice, nrrooika robnih bolesti, osobito kolere piriti! ^rat- sp'rrtiSrtftt OflJcj kojf v^ruje u postojanje dubova l u mo&vnost openja s njima spiritizam (latr spiritus duhj vjerovanje u duhove, vjerovanje da postoji svijet duhova s kojima Et mo70, pod odrodLnini okolnostima posredstvom atoha i piKebnih posrednika me-diji, doi u doriir i opiti, eoiritizam je polovicom XIX. st. dono iz Amerike u Europu; usp. okultizam spiritso ot. spiritoso ttaL) glaz. v. spi-rituoao spiritualan rfr. spintuel) hogat duhom, duhovu., otrouman; duhovni, bestje-Itsnf, r? dosje til ii i. duhovu ik' crkveni spiritualije (latr spirituah^P mn. duhovne stvari, vjerske stvari; duhovna prava koja su povezana 3 nekom crkvenom sluibom (supr tempo-rahit) spiritantiHi ']i*t. spirtvui 5J. priatae, nredstat-nia pirit ualizrna spiritualitet (lat spiritualiLad) duhovnost, duhovna priroda, duhovni ivot apirituah'iacija (lat. piritualisatio) kem pretvaranje u Alkohol, izvla-tWife aoko,'>"?'a. peen dahn^ijanje. pripisivame duha, tumaenie u du-hovnoru smislu spirituahiam Gat. spirituK duh) fil. metanzjko sbvaanje po kojem je ono sto postoji, u svojoj biti. duhovne prirode, duhovna supsiUmca sastav-Ijetui orf duhovnih bi^a, -t tijela sv. samu predodbe ih prividi pojave jedne i&to duhovne stvarnosti; supr. materijalizam spiritualizi.rati (lat spiritualisare) kem. pri'ivoriLi (ili: prctv,ir;iti) u alkohol, uiniti alkoholnim, izvui iz ega alkoho], pren. odu^r!'.!, odu-hovljavgfj. dati emu duhovno obiljeje, tumaiti u duhovnom smislu spiritudso it. spirituozo [tal.l glaz. s duhom i arom, plameno, ivo; coo s pirite spiri(u02Sin Unt- spiriluO!iu&h| koji ima u sebi ^ikoh'jia, lkohoim 'ia pia) spirituoi 'lat. spiriluosaj mn. pia koja sadre alkobol, ab^oholna pia spiritus (latr spiritus dah; duh) disanie, dah; ivotni dnb. ivot; dub. dua. jak i poduzetan duh; kem alkohol, pirit, esta; spirttux agens llnt.) du-hovnt (Ur giavni/ pokreta. duAa ptr kreU; ^pmtus auper i spirttus It-nis (lat.) u grkom jeziku: grubi dah, hsplrohete 1332 spondijaklnsi glas i blagi dah na poetnom samo-glasniku; piritu* mnuens (lati v. api-ntuH agens; spiritus rsctor it spi-ntUB rektor (lat.) oivljavajui duh, duhovnu * ivo tvor na sila. duh upravlja, duhovni pokreta; bot. mirisnu tvar kad hjJjaka spirohflte Gat. spirochaeta) mu. med. jednustanina iva bia iz skupine bakterije spinla. uzronici sifilisn [spirochaeta paEIida) i dr. bolesti spircmetar flal. spirarc disati, gr. rnc-Lron mjora, mjerilo* sprava eh mjerenje koliine udahnutog i izdah-nulo; zraka

spi sitna <ljit- spissitas) med. gustoa, zgusnutost tekuih tijela (zbog ega postaju manjr tekua, npr. krv) apisitudo (lat. spissitudo) med. v. spisi tad aplanliniaD tjr. splanchnon utroba, iznutrica, drob! utrobni. koii se lii* utrobe. iznuLnni, drobni splanhnografija (gr. ?pfandmon utroba, iznutrica, drobi opisivanje utrobe splanhnologija (gr. splanchnon utroba, logia anunost) znanost o utrobi, znanost o unutranjim organima aplanhnopatjja Igrr splanehnon utroba, pathos bolesU med. bolesL utrobo splantuiuptoxa (gr. splanehnon utroba, ptoeit pad i med. spuatenost utrobe splenalgija [gr. .-mlcn slezenu. nlgOs bol) med. hol slezene; pridr splenal-gian splendidan [lat. splendirius) raskoan, sjajnn; pren. dareljiv, podaan; tisk-s velikim proredima (slog) splenektomljn Igre. splen slezena, ek-tome izrezivanjr) med operativno odstranjivanje slezene spJenij (pr. splcmon zavoj, lat sple-nium) med. oblog; zavoj, konrprcsa apleiiitis (gr. splen slezena) med. upala slezene splenografija [gr. aplen slezena, graha opisivanje) opis, opisivanje slezene splenologija 'gr. splen slezena, logia znanost) znanost o ulezena (dio anatomije) splenomegalija (gr ^plcn slezena, me-gas velik, megale velika, mega velikoj med. poveanje nlezene, osobito kod malarije flplin Cengl. spleen, Lat splcn" med. mrzovolja, vrslahipohondrije koja c*to donosi osjeaj zasienosti tvotom, a obino se javlja kao posljedica dosade; zlovolja, neraspoloenje spodij 'gr. spudion metalni pepeo.] kem. kotani ugljen, ugljrm koji se dobiva pougliivanji'm kostiju; fcbog velike aupljiknvosti upotrebljava se za ienje setrnj oka; bijeli spo-dtj kotani pepeo spodomant 'gr spodos pepeo, mantis pretkaziva. pmmklonaj koji prorie iz. pepela ppodomantija (gr spodos pepeo, man-teia pretkasivanjes, proricanje) proricanje iz pepeln spolij El.it. spolium" plijen, pljaka; osobito: zaplijenjeno uru*je i dr. kao znak pobjede; prav. oduzimanje posjeda: acrio spolu it akcio spolu clal.J prav. tuba kojom se zahtijeva trenutani povrat ih nadoknada ukradene stvari spo lije [lat spoba) mu, u srednjem vijeku: znacj viteke -isti (ma, &lit, kaciga i dr.) koji su se nosili pri pogrebima i u drugim uveanim prilikama spondej (gr, sponcin*, lat. spondeusl metr. stihovna stopa od dva duga sloga:-jq>orMTJjak(us) (lat spondiatus) metr. heksametar ija je peta stopa spondej spondili tis 1333 sportaJ, iporta anoudilitis 'gr. spondirlos, sfoadylos kraljeakl med. tuberkulozna upala kraljeaka spondiloartrokaco [gr. spondylos kra-ljcak. arthron zglob, kukon zlo) med, za gnoja vanje, truljenje kraljeaka spondilozoa Igr?. apondjlos kraljeak. zoon ivotima! mn, zooL v. vertebrata apundilua (gr. spondvlon, sfondvlual anaT- kraljC*ak spongija (gr spongoat zool. spuva spungiuliti gr. *pongrw spuva, lithus kamen) mu. geol. okamenjeni spuz-vasti koralji spongiozan (gr spongos spuva, lat. spongiosusl spuvant, upljikav spongozoe (gr. flpungo.H spuva, zoon ivotinja] mn. zool. morske spuve spontan Gat. spontaniju?) dobrovoljan, svojevoljan. \i vlastitih pobuda; sam sobom puntao, samonikao: iznenadan. eponfano i&oienje med. iaenje zbog neke bolesti zgloba, bez vanjskog utjecaja spontaneitet Gat. spontaneus) svoje-voljnost, dobrovoljnost, vlastita po-budenost, pobudenost samim sobom, dobrovoljno odluivanje; samodjelo-vanje, samooredivanje; samoniklo^; pojava bez vanjskih i vidljivih uzroka: TJr stvaranje (ili: oblikovanjel iz sebe

(supr. reteptivitetl; spouubmost razuma da *am stvara pojmove 'prema Kantu) spora 'gr. apora sjetva) bot. uusba. klica sjemena, tnnica koja vri rar-mnoavanie (kod biljki bescvjetnica) iporai (gc. sporaa ifen. sporados rasut ratrkan, ipciro ijem) mn. razasuti otoci i Otoii sporadian (grC nporjdikos rasut, ratrkan, pojedinann; osamljen) razasut rasprten p raznim podrujima, pojedinaan, usamljen; sporadine bot&tli bolesti koje napadaju samu pojedince (na razliku od cpidemiaiih, koje napadaju itavo pokrajine i narode) Bporadinofit (gr. sporadikos rasut, ratrkan, pojedinaan, omamljen) po-jedinanost, osamljenost, pcjodinn-no pojavljivanje, povremeno pojavljivanje sporanaidij (gr- spora sjetva, angos posuda) bot. sjemena pududioa; plodni ovoj kod bescvjetnica; matien-Htamca truska kod algi nporangij ;gr. spora sjetva, angos posuda) bot v. sporangidij sporko (taL sporco, lat. spurcus) trg. -bruto sporoflte (gr. spora sjetva. fylon biljka] bot biljke koje se razmnoavaju pomou trunki (spora) poro^eneza (gr. spora sjetva, gene-si*i posLanak, raanje) bioL rezmno-*avarje pntem troski (sporaj; *po-ragonija poro^on i.grc. spora sjetva, gonos roenje, rarfanje) hot. kod mahovina: plod koji stvara truske lapore), a koji so razvija iz oploenog jnjoti arhe-Ijonija, tj. enskih spolnih organa porogonija (gr. spora ajelva, gonos raanje) biol. v. sporogenu7Fi jiporoioe 'gr. spora sjetva, zoon ivotinja] mn. zool. jednostanine pra-fovotmje koje ive kao namtrtnici (pa-razitit u drugim jivotinkama, a razmnoavaju se pomou Lruiki (spora) koje imaju ljusku sport, port (lat. disportare raznositi, diAportus raznoenje, engl. spori) igra, Sala, provod u prirodi; osobito: avh one tjelesne vjebe za koja je potrebna snaga, hrabrost, izdrljivost, okretnost i umijee (npr jahanje, veslanje, kli^anjr. lov, tranje, UipLanje. hrvanje. vjebanje na posebnim spravama itd . ftporta*, porta 'engk sport) hubudj sporta, Sporta sportsmen (cngl.) onaj koji Be bavi (ih: oduevi i avaj sportom, portom sporuJncija (gr. spora sjetva, lat spo-rjlatio) liio]. stvaranje tmski (spora), npr. kod bakterija sprej (tngi spray) tekuino razbijena u kapljice koja sprjeava truljenje i upotrebljava se pri operacijama; sprava 7a prsknrae. prskalica sprint (engf. sprint) port, tranje na kratku stasu, natjecanje u brzim sprinter (cngl. sprinti port, trka na kratkoj stazi; usp. sprint sprinterice (engl. sprint) mn. posebna obua s avlima na prednjem dijelu, ila se trka ne bi klizao spra (engl spruof medr tropska bolest koja osobito napada Europljane, sastoji se u propadanju sluznice pro-havnog kanala, u tekoi jedenja i govorenja te u upali crijeva spumozan fiat, spuma pjena, spumo-sus) pjenuav- pjenast spun 'engl. spoon) lr palica za golf"; 2. zaljubljenik, udvara srrnnerizam. (engl. Epoonerism) gram. zamjena glasu va u dvjema uzastopnim rijeima (npr. amen i kavan umjesto kamen i avao} spurjanin (tal. spurio) izvanbrano dijete, kopile spntacija [lat. sputatio) med. pljuvanje sputnjik (rus. .sputnik suputnik, pratitelj) ruski naziv za umjetni satelit Sputnjik I. kini jo krenuo na kruenje oko Zemlje 4. listopada lSfV7. sputum (lat.J pljuvaka, ispljuvak square mile it. skver maji (engl.) kvadratna milja squash tit. skvo 'engl ) port vrsta igre slina tenisu Sr kratica za stroncij srdela [tal. sardella) zoo!, po otoku Sardiniji nazvana vrsta malih sledeva u Sredozemnom i Jadranskom moru; fiflrrfj'fl srdela konzervirana u uhu srklet ^tur. syklct) kazna, patnja; prijetnja kaznom; tegoba, potekoa, nevolja, uzrujan ost srma (tur. svima) srebro; srebrni konac koji se upotrebljava za filigranske proizvode S romanom (lat. S romanum) med. "rimsko iskrivljenost debelog crijeva u obliku slova S, na mjestu gdie prelazi u zadnje crijevo

sri (tur. syrt) ivotinjski hrbat; hrbat planine SS izgovor: es-cs kratica za Suhulz-staffel (njem. zatitni odred) oznaka za njemake oruane faistike formacije kuje su obavljale specijalne zadatke (npr. kaznene ekspedicije, uvanje zatoenika u logorima itd. ' Stahat Mater (lat.) "Stala Majka (Isusova) pod raspelom", poetne rhei poznate katr crkvene pjesme, napisane oko 1300.. pjeva ^e na Veliku Fuhntu; glazbeno esto obraivana IPalestrina, Pergolesi. Kessini, Haydn, Zajc i drj stabilan (lat. ?tahilis) postojan, stalan, trajan, nepromjenjiv, vrst; supr, labilan; usp. indiferentan stabilirati (lat. stabilirej v, stabilizirati stabilist ;lat. stabilis) pristaa onoga to veC postoji, tj. postiijeeg stanja stabilitet (lat. stabilitas) postojanost, vrstina, stalnost, ustaljenost; fiz. tenja za odravanjem postojeeg stanja, koja je tim vea to je vea teina i Sto je vei oslonac te to je teite dublje; u politici: tenja za odravanjem onoga to ve postpji (naslijeenog), politika ustaljenost, stajanje na sigurnim nogama (sta-bilizam), stabilizacija stabilizacija (Iat,Etabilisatio) ustaljo-nje, ustaljivanje, uvrenje, uvr-ivanje; stabilizacija valule bank. uvrivanje meunarodnog teaja novca neke dravr stabiliznm [lat. stabilis) v. stabilitet stabilizirati (lat. stabilis) ustaliti, us-tfiljivati. uvrstiti, utvrditi, umiti postojanim, stalnim, trajnim stabilnost v. staliilifeL staceato it, stakato (tal,) glaz. odsjeno, nevezano; usp. legato starija (Jat, staro, statinj stanica, postaja; u katr crkvenim ophodima: mjesto na kojem sudionici zastanu radi molitve stacionaran (lat. stacionarius) koji miruje, stalan, nepokretan, postojan, koji ne mijenja mjesto, utvren u svom mjestu, poloaju i si.; stalan; stacionarno lijeenje lijeenje bolesnika u bolnici, u postelji (za razliku od ambulantnog); stacionarna struja stacionirati {fr. stationner) namjestiti, postaviti, npr strau stadij (lat stadium trkalite, gr. stadion) v. stadion stadiometrija (gr. stadion odreen dio puta, metna mjerenje) grana geodezije koja na terenu utvruje, pomou optiko-geodctskih instrumenata, udaljenost odreenog niza toaka od jedne osnovne toke stadion (gr. stadion) stara mjera za duinu od 125 koraka ili 600 grkih i 625 rimskih stopa, 40 stadija = 1 zem. milja; trkalite, mjesto oa kujem su Grci odravali viteke igre; ureeno mjesto za vee aportake utakmice; pren, odsjek vremena, razdoblje u neprestaoom tazvoju oekog dogaaja ih stanja, nprr neke bolesti (lat. Ftailium morbif; pitanja i si.: stanje stvari, poloaj stvari (kod nas: stadij) stafaa (fr. staltage) u slikarstvu: oivljavanje slike dodavanjem pojedinih likova ili itave skupine ljudi, ivotinja i dr.; sami ti dodaci; dodatak emu, neto uzgredno stari Ingra (gr, stafylo grozd, agra plijen) med, maice za pridravanje resice (nepanoj _. . stafrlion (gr. slafjle grozd) med. priti na ronici (oka) slian kotici groa stafililis (gr. stafyle grozd; oteena resa) med. upala resice (nepane) stafilokok! (gr. stafyle grozd, kokkos kotica, zroteJ mn. med. loptaste, grozdaste bakterije, uzronici raznih vrsta gnojenja (bubuljica i ireva) stafiloplastika (grq. stafyle oteena resa. plasso uobliavam. oblikujem) med. umjetno pravljenje nepca pomou sluznice usne upljine Stagiranin ponekad umjesto Aristotel (budui daje bio rodom iz Stagire) stagnacija (lat. Stagnation starce, zastoj, npr. u industriji, trgovakim poslovima itd. stagnirati (lat. stagnare) stajati, ne ctjecati [za vodu); pren, biti u zastoju, ne napredovati, ne tazvijati se (za poslove i dr.) Stalagmit i.gr. stalagma kap) min, siga koja nastaje na tlu pilje gdje voda koja se cijedi ostavlja talog, stoasta ledena svijea: supr. Stalaktit Stalaktit (gr. stalazo kapljem, stalak-fos kapljav, koji kaplje) min. siga (ledena svijea) koja viai aa stropa Ui sa sirane pilje, a nastaje kapanjem vode; supr. stalagmil staltici (gr. staltikos koji skuplja, zatee) mn. med. sredstva aa zaustavljanje krvi Stambul tursko ime za Carigrad; zapravo Tstanibul- od grkog eis ten po-hn = u grad stamen Hat.) bot. pranika nit, pranika posuda u cvijetu (usp, antera); pren, poetak

stamionodij (lat. staminodium) bot. sporedna pranika pusudica koja nema antere i koja je zhog toga neplodna tampa (tal.) v. tampa stanca [tal. stanzn) mjesto prebivanja, soba. odaja; zidna slika kao sobni ukras (osobito 7namcnite Rafaelovo zidne slike ti Vatikanskoj palai); kitica, strofa, iisubito talijanska strofa (ottnva rima) koja ae sastoji od i>sam petostopnih jampskih stihova; elini urfubhjeni kalup sa utiskivanje u lim; elini valjak za rezanje ili preanje metalnih predmeta stand-in it. stendin [engl.) zamjenik, dvojnik filmskog glumca u teim zadacima standard (engl.) svaka zakonom utvrena mjera, normalna mjera, mjerilo; zakonska novana stopa i si.; neto Eto vrijedi kao uzorak, stoje priznate kao klasino; ivotni standard (engl. standard of life) prosjena mjera zadovoljavanja pojedinih ekonom-- skih potreba pojedinca, pojedinih drutvenih klasa (apstraktno na-rodaj; standardno zlato normalno, novano zlato, zlato od 22 karata; standardni uzorak trg. uzorak neke rohe kojem mora odgovarati isporuena roba standard at' Utr it. standard of iajf (engl.) Kotoi standard standard-hook it. standard huk (engl.) standardna knjiga standard-work [cnghl standardno djelo standardizacija (engl, standardization) racionalizacija proizvodnje putem smanjivanja veeg broja oblika proizvodnje, na manji broj tipinib uzoraka (standarda * iste kakvoe, oblika, veliine, t-eine itri. standardni (engl, standard) koji se odnosi na standard, koji odgovara standardu: istog tipa. tipian standarta [engl. standard, "p. estan-darto) zastava, stijeg; konjika zastava stanin (lat. stannum) kovina koja se sastoji od kositra, bakra, eljeza i cinka slamo! (lat. stannum kositar, tal, stan-guolo} kositar razvuen u veoma tanke listii: ^upotrebljava se za umatanje okolade, aja, sapuna iLd.) atante (tal.) trg ovoga mjeseca, tekueg mjeseca stante pede (lat) smjesta, odmah, u. ovih stopa stanum (lat. stannum} kem. kositar, sjajna biiela kovina, mekana i jako rastegljiva, atomska teina 118.70, redni broj 50, zoak Sn stapel (niz.) 1. mjesto na brodogradilitu s podijem nagnutim prema vodi oa kojem se sastavljaju dijelovi broda i s kojega se brod sputa u vodu: 2. podij na kiiji se izvlae hidroplani iz vode; 3. pomona naprava na kojoj ae sklapaju zrakoplovi star (engl.) 1. zvijezda; pren. kazalina veliina, portska veliina, filmska "zvijezda", virtuoz i si. star (njem. Star) 2. med. naziv veeg broja onih bolesli ija je posljedica djelomino ih potpuno sljepilo; sefrru star zelena mrena = glaukom; sivi %tar zamuenost i neprozirnost one lee, zbog ega svjetlosne zrake ne mogu doprijeti u unutranjost oka Gijei se operativnim odstranjivanjem one lece}; crni star neizljeivo sljepilo kao posljedica holesne neosjetljivosti mrenice ili onog i\ca starbord (engl. starhoard) pom. desna strana bordo start (engl.) Sport, na trkakim natjecanjima: polazite, crta s koje polaze natjecatelji (konji, biciklisti,, pjeacu amu i dr.); poetni trenutak utakmice startati (engL start] pnrt. sudjelovati na natjecanju (kao trka, vesla, pliva); krenuli s polazne trkake toke; zrak. poletjeti starter (engl.) port, na trkakim natjecanjima: onaj koji zastavicom i dr. daje natjecateljima znak za polazak stasimfon) (gr. stasimon melos) u starogrkoj drami: "stajaa pjesma". Lj. kurska pjesma koju zbor u orkestri pjeva stojei na mjestu stataran (lat. statarius koji se zbiva u stajanju) koji stigi nnrnoT nepomian, trajan, koji polako napreduje; statar-na lektira itanje sa ^astajkivanji-ma radi objanjavanja State Departement it. stejtdipart-ment (engl,) Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava statiki (gr. slatikos} koji se tie znanosti o ravnotei (statike) statika (gr. statike) fiz. dio mehanike koji prouava uvjete pod kojima neki mehaniki sustav ostaje u stanju mirovanja, znanost o ravnotei; supr din antika

statist (lat. ^Lart stajati) kaz. lik koji se pojavljuje na pozornici samo u sporednim, ubino nijemim ulogama, osobito u prizorima kada nastupaju narod, vojnici i si. statistiar (lat- status stanjej onaj koji prikazuje stanje ega u brojevima, koji eo bavi statistikom statistiki (laf. status stanje) koji prikazuje stanje ega u brojevima, brojani; statistiki biro dravna ustanova koja ispituje prilike u dravi pomou podataka izraenih u brojevima; statistika zakonitost zakonitost koja se temelji na vjerojatnosti, za razliku ud dinamike zakonitosti, koja se temelji na nunosti, i ova je dvojakost izmeu statistike i dinamike zakonitosti u najprisnijoj vezi s dvojakou izmeu makro-kozmosa i mikrokozmosa statistika (lat. status stanje} prvotno: znanost o stanju u dravi izraenom u brojevima; dio sociologije kojem je zadatak, usporeujui u brujevima injenice koje se javljaju u nekom podruju dravnog i drutvenog ivota, izvoenje opih zakljuaka i utvrivanje uzroka i posljedica opaanjem utvrenih injenica, te prouavanje metoda sustavnog utvrivanja, sreivanja i preglednog usporeivanja tih injenica (npr. u pod-uju kolstva, trgovine, poljoprivrede, zdravstvenog stanja nekog kraja, drave, naroda itd.) stativ Gat. stativum) stalak, postolje, osobito za geodetske instrumente; stativa port, u nogometu: preka gola statmika (gr. stathmos uteg) poznavanje utega, znanost o utezima statmograf (gr. stathmos postaja, gra-fo biljeim, piem) naprava koja automatski biljei vrijeme vonje i vrijeme zadravanja vlaka na postajama stator (lat. stare stajati) tehr nepomini dio elektrinog generatora ih motora; pokrivnica. ono u emu se okreu lopatice parne turbine statoreaktor (lat. status stanje, reage-re pnitudjelovati) zrak. zrakoplov s posebnom vrstom mlaznog pogona, male teine i veoma jednostavne kon-strukcije: razvija vrlo veliku brzinu statoskop (lat. status 3tanje, gr. sko-peo promatram) sprava koja biljei nagle promjene u tlaku zraka ori nepogodama; zrak. sprava koja biljei visinske razlike u metrima statua Gat. statua, sfatuere postaviti, staviti) umj, kip; pren. osoba hladna (kao kip) statuar (lat. slafuarius) kipar statueta (tal. staluetta) mah kip, kipi statuir&ti Gat. statuere) odrediti, odreivati, opredjeljivati, opredijeliti, utvrditi, utvrivati; osnovati; nare-diti. odluiti', rijeiti: dopustiti statura Gat. statural stas. struk; rast, uzrast status Gal j prav. stanje, pravni poloaj neke osobe, sastav, prilike, poloaj status cogniiioois steganogrnfja status cognationis il. Status kogua-cionis (lat.!: prav. stanje srodstva, arogtvo status conjngalis it. status konjugalif (lat.) prav. brano stanje, brak Status in statu GatJ drava u dravi status msolventiae it. status iotol-vencijc (lat.) nesposobnost plaanja obveza Htatus nascendi flal) kem. trenutak postojanja, tj. ono veoma kratko vrijeme kad se atomi oslobaaju iz spojeva dok se jo mitu udruili u molekulo status qvo it. status kvo tlat. status <ruu so. aute) stanje koje je bilo prije, prvobitnu stanje, dosadanje stanje statut (lat. statutom) zakon, osnovni zakon; propis, odredba; osobito: pravila nekog drutva 'itdLuli) statutaran ti at. statutum odredba"' zakonski, koji je po pravilima, propisan pravilima Statuti (lat slatulum) mn. v statut ataurodulija (gr. stmiros< kri, doleta ropstvo) potovanje kria, oboavanje kria staurofilaks (gr. stuuma kri, fvlnjr uvar) uvar kria, prjjflnjn titula jeruzalemskog patrijarha kao uvara ostatka kria na kojem je Krist bio razapet StOumlater (gr. stauro? kri. latreia oboavanja oboavatelj kna Stauroskop (gr. stauro^ kri, skopeo promatromj polarizarijski aparat za ispitivanje optikih svojstava kristalnih ploa Btavrofor (gr. stauron kri*T fero nosim) kriono&ac; kod pravoslavaca: sve-enikprotoprczhiter dlikuvan pravom da nosi o vratu zlatan kn;tae-rvfori mn. nosai kruteva pri crkvenim ophodima staza, (gr. slayis> stajanje: stajalite, npr. filozofsko; med. zastoj sokova, onbito krvi [koji obino dovodi do zgruSovnnja*

stazo/obija igr. stasis stajanje, tabos atrahj psih. bolestan strah od nemogunosti uspravnog dranja stniE ifr, Btage) pripravna sluba, pri-pravnifttvo, vrijeme koje netko nakon zavrenog kolovanja mora provesti u pripravnikoj slubi, osobito mlad pravnik, lijenik i ih\ staiirati (fr. stage) izdravali obvezno vrijeme pripravnike sluhe. sluili kao pripravnik stajit -[fr. stage) onaj koji izdrava stsi, pripravnik stearin (gr, stear gen. steatoa loj) kem. smjesa stearinske i palmitinBko kiseline (slui za pravljenje raznih 9Vijea); stetinnska kiselina glavni na-uti'jak biljnih i ivotinjskih masti; ateatin atearodermija igr. stear loj, erma koar med. bolesna masnoa ke&e Bteatiii (gr. slear gen, stentos loj. dem. sttfHtiOni vr stearin steallnirjan (gr. stear gen. sfeatOS loj) lojnst koji ima loja. lojni steatit (gr. stear. gen. steatos loj) min. sNininuc. masnik, vrsta gust i masne milovkr steatiti* igr. stear gen. steuloa loj) med. *klono&L debljanju steatoplgjja (gr. stear gen. smiti>* loj, pvge stranjica) prekomjerno razvijena stranjica, zbog velikog nago-milavfinja sala na trtinom dijelu tijelu steatorejn (gr. stear gen stenb loj, rheo lecem, curim) med. izluivanje masti kroz izmet steatoza (gr. stear geo. ite&UtS loj) med stvaranje masti, debljanje fftegnnofraJjja '[gr. steganon utljiv; pokriven, graha pisanje* vjetina taj-nrig pisanja, tajno pismo; znanost o igranju aaha stegnnopudi 13J9 vteganopodi (gr- stegano nepromoiv, pokriven, pus gen. pode* noga) mn. sisavci s plivaim koicama Htegnotici (gr. stegnos.i mn. med. sredstva, lijekovi za stezanje, ?ii skupila ili stoffnutian (gr. stegnotikos. koji zu-epljujc) koji skuplja, koji zatvara, HLeie ili zaepljuje otegaoza (gr. stegooo zaapljujem) med. stezanje, zatvorenost, r.neprje-DOsC npr. znojnih rupica, usp. ste-noza htegopteri [gr. stegos krov. pokrivalo, ptomn krilu] mn. zool. tvrdoknlci utehio genija (gr, stnichciun element, pojelo, gen- korijen od gignssthai roditi sr, postati) otvaranje, nastajanje elemenata Stehiogonija (gr. sLoicheiun element, poelo, gone raanjej vr Ktohiogcnija Stohiologija H'gn. stoicheion element, poelo, lugia znaaosr; znanost o pra-lvarims ili elirnientima, - kemija atohlmnetr^ja (gr. stoicheion efement. pratvar. metria mjerenje) mjerenje elemenata, kemijsko mjerenje; kem. znanost o proporciji, znunoeil o vrstim ili prostornim uvjetima pod kojima se raznorodne tvari kemijski ctpajaju u nova. istorodnu tijela Stehiometrijaki igr StOlChion element, poelo, metna roj trenja; koji se tie kemijskog mjerenja ili teorije o proporciji; stehitunetrijski broj -atomska teina ili kemijuki ekvivalent Rtelmza (gr. steirosisjalovost, neplodnost) med- neplodnost Ktek i.engl. take) 1. ulog pri igri, u okladama, osobitoj na konjskim utrkama utek i.engl. 4teak> 2. kuh. komad mesa; biftek htetarni (lat stella zvijezda, slellans zvjezdamJ zvjezdani; tetama asfro-nomya dio astronomije koji prouava sastav svemira i bavi se mjerenjem zvjezdanih mjesta i gibanja zvijezda, mjerenjem jakosti njihove sjajnosti i ispitivanjem njihovih spekta-ra stelai a Injem stcllen postaviti, Stblla-ge) policu, ormar u zidu ih uza zid bez vrata (u knjinicama, radiofliea-iiin itd.) stele [gr- Stele) uspravan stup; oioblto: uspravna mramorna ploa, ukradena reljefima ili slikama, kao nadgrobni spomenik sbirih Grka stelionat llat. stellionatusi prijevara, prije var na prodaja, lani bankrot (lat, tulio = guter, kao simbol varalice zbog njegovo hitrosti i vje&Lne da se izvue iz kripca) stetit (lat. ft ti? I la zvijezda, gr. lifhos kamen) 1. geoi. okamenjena morska zvijezda; 2. tehnuk mjeavina nikla, kohalm i kroma [upotrebljava m za raedicin^ko ioi-tnimente; ^telografija (gr. stele kameni Cup, grafia opisivanje] izradba natpJM na stopo vuna; usp. stele stema (gr. Ktrmma vijenac) kod starih Rimljana; vijenac kojim su kitili slike predaka; otuda: vijenac, niz predaka, redoelov. rodoslovna tablicu; mn. in mata.

stematografja (gr, stemma rodoslov, graha pitanje' v. genealogia stendin v. stand-in stcniaD (gri stlienos jakost, mago) u punoj snazi, krjepak; stenina jtro-znira v. stenopira; psih. stenitan afekt duevni pokret koji pojaava ivotno funkcije organizma, npr, radost (supr. astenian) stenija (gT. Jthenos jakost, snaga) puna snaga, jakost, krjepkosl, poveana ivotna djelatnost tijela; supr. Blt-nija sterilirai! >grt, stheno) jaati, krijepiti, poveavati djelatnost ivotne snage; supr. asteoizirati steno1340 Steno toraks Steno- 'gr. stenosj premetak u sloe-nicEima sa' znaenjem: tijesan, uzak stenodaktilograf (gr. stenos tijesan, uzak, daktylos prst) onaj koji .je vian stenodaktilngrafiji stanodaktilografija (gr. stono? tijesan, uzak. daktylos prst. grafia pisanju) kombiniranje stenografije i daktilografije: kad stenograf sam otkucava na pisaom stroju ono to je stenografirano stenodaktilugraikinja (gr- sten os tijesan, uzak, daktylos prat) ona keja je vina s Lemi daktilografiji stunofilan [gr. stenos tijesan, uzak, fyllon list) koji ima gustu lie, gustog lia stenograf (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) onai koji pie stenografiiom. brzopiaac stenografia (gr, stenos tijesak, uzak, kratak, grafia pisanje) brzo pisanje pomou posebnih znakova, taku da se njim moe vjerno zabiljeiti i najbri govor, brzopis, kratko pis stenografirati [gr stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) brzo pisah sluei se sLenogranjnm stenogram (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, gramma slovn, pismo) ono to jc napisano stenografski, rukopis napisan stenografijom stenohoriJB (gr. stenos lije.san, uzak, chura prostor) med. suenost nekog prirodnog otvora, osobito enske us-inine steoukaruja igr. stenos tijesan, kar-dta srce; med. stezanje srca, jaku stezanje u premia praeno oteanim disanjem stonokrofnija(gr. stenos uzak, tijesan, ehroma boja) postupak pri tiskanju u hojama, kod kojega se tjestasta obojena tijela sastavljaju stenopira "gr. sthenos jakost, mo, pyr vatra) med. groznica zbog upale; ste-nina groznica. stenustomijai (gr. stonos tijesan, uzak. stoma usta) med. grenje donje eljusti stenotahigranja (gr. stenos tijesan, uzak, Lachys brz, graha pisanje) "usko i brzo pisanje", jedan od steno-grafskih sustava, objavljen 1875, stenotelegraf (gr, stenos tijesan, uzak, tele na daljinu, grafo pilom) telegraf koji radi sustavom znakova stroja za stenugraliranje, u minuti moe poslati do 400 rijei stenoterman (gr. stenos uzak. tijesan, thermos topao) biol. prilagoen odreenoj temperatun sredine u kojoj ivi, koji teko podnosi vee temperaturne promjene (za. iva bia); supr. euriterman stenotic! (gr. stenos uzak, tijesan. latr stcnotica) mn. sredstva i lijekovi za stezanje, za suavanje stenotian (gr. stenos tijesan, uzak) koji suava, suavajui; suen stenotlp (gr. stenos uzak, tijesan, typos otisak) stroj za stcnografiranje. koji pise slogove ili cijele rijei stenutipija (gr. steoos uzak, tijesan, typos otisak) stenograGranje, pisanje stenotipom stenotipirati igr. stenos u^ak, tijesan, typos otisak) pisati strojem stenotipom stenotipifit (gr. stenos uzak. tijeson. typos otisak) onaj koji stenografira i stenografi rano propisuje obinim slovima na pisaem stroju, daktilograf koji zna stenografiju stenutopan (gr. stenos uzak, tijesan, topos mjesto) koji ima malu, slabu rairenost zbog toga bi moe ivjeti i uspijevati samo pod strogo uvjetovanim i veoma ogranienim klimatskim prilikama (osobito se odnosi na biljke i ivotinje); supr. eurihipan stenotoraks (gr. stenos tijesan, uzak, thorax prsni ko) med. ovjek uskih prsa

steno-za 1341 stereotipirati stenoza (gr. slenosis suavanje, sue-nje) med, suenost krvnih, ila i kanala; sLegnoza stentano (tal.) glaz, oteui, razvlaei atentata (tal.) glaz. bolno, tonom koji izraava bol; slik. plaljivo, usiljeno, kruti, teko, glomazno Stentor (gr. Stentor) ime jednog Grka pod Trojom koji je mogao nadglasati 50 ljudi; otuda: ovjek jakog, gromkog glasa; Steitoroi) glas neobino jak, gromak glas; pri. stentorski stop (engl.! u plesu: korak stopa (rus.) velika, pusta i suha ravnica u Rusiji, s travama i biljkama koje mogu pudnositi suu ster (fr stere, gr. stereos krut, tvrd, vrst) fr. jedinica za mjerenje volumena suhih tijela, osobito drva, = 1 kubini metar stereo- (gr. stereos krut. tvrd, vrst) predmetak koji se ja\hja u sloeni-cama i znai: vrst, tvrd, jak, gust. tjelesni, prostorni stereoautograf (gr. stereos, autos sam, grafo piemf aparat za snimanje terena stereogratija (gr. stereos, grafia crtanje) perspektivno crtanje vrstih tijela u ravnini (supr. ihnografija) stereografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se oko zamilja kao da se nalazi na jednoj toki povrine Zemhine kugle, pa kroz Kemiju obu-hvaa pogledom suprotnu polukugiu i ova kao da se ogloda u ravnini koja raspolavlja Zemlju; usp. projekcija stereokemija (gr. stereos. chemeia) znanost o prostornom rasporedu atoma u mulekulama, ispituje izemeri-ju kod spojeva stereoJkroruija (gr. stereos, ehroma boja) vrsta zidnog slikarstva kod kojega se na prepariranom suhom sloju buke izrauju slike obinim vodenim bojama stereometar (gr. stereo*, me trun mjera, mjerih>) sprava za mjerenje volumena mase sipkih i upljikavih tijela stereometrija (gr, stereos, metria mjerenje' mjerenje volumena tijela: ge-om. znanost o prostornim veliinama za ije je prikazivanje potrebno vie od jedne ravnine (supr. planimetrija) stcrcnplazana (gr. stereos, plasma) fiziol. v. pod- idioplasm a stereorama (gr. stereos, orama pogled, prizor) reljefna karta sterooskop (gr. stereos, skopeo promatram) opt. aparat pomou kojega se moe najjasnije prikazati prostornost likova; kutija s dvije pregrade, od kojib svaka ima kao okular po jednu posebnu leu. a na suprotnoj strani je zatvorena mutnim staklom stereostatika (gr. stereos, statike) fiz. znanost o ravnotei vrstih tijela stereotelemetar (gr- stereos, tele na daljinu, u daljim, metron mjera, mjerilo) opt. sprava za rujerenjo udaljenosti neke toke od promatraa stereotlan igr- stereotikos koji ini vrstim, koji ovrsava) med. suh, sa-susen. koji je nastao puenjem stereotip (gr. stereos, typos otisak) mn. tisk. ploe s nepokretnim slogom; kliej; stvari tiskane ovakvim ploama stereotipan (gr. stereos, typo3 otisak) tisk. tiskan ploama s nepokretnim slogom; pren. uvijek isti, uLrcan, nepromjenjiv, u istom obliku, ukalupljen, uobiajen stereotipija (gr. stereoa, typos otisak) tiskanje ploama s nepokretnim slogom, kliejima, matricama storeotipika (gr. stereos, types otisak) v. stereotipija storeotipirati (gr. stereos, typira utisak) izraivah ploe s nepokretnim slogom; tiskati takvim ploama stercotomija (gr- -stcrcos, tem no sije-cem, tome presjek) dio stereometrije knji se bavi presjecima povrina onih tijela koja prodiru jedna u druga, djelomino ili potpuno (kod klesarstva, strojeva i dr.J sterilan Gat, sterilisj jalov, neplodan, suh, mrav, oskudan, siromaan, uzaludan, heskorisan, nesposoban, neodriv; med. osloboen od zaraznih klica (zavojni materijal, kirurki instrumenti i sL) sterilizacija (lat. sterilisatio) ja lovljenje, njalov|javanjef pravljenje jalovim ili neplodnim; ujalovljenje. ujalovljenost; unitavanje klica i mikroba, npr. u mlijeku, na kirurkim instrumentima, zavojima i dr.; unitenost klica, mikroba; usp. pasterizacija

sterilizirati (fr. steriliscr) jal oviti, uja-loviti, ujalovljavati, initi neplodnim; ubijati (ili; ubiti, unititi, unitavati) klice, mikrobe; takoer; dezinficirati; usp. pasterizirati sterilnost (lat. sterih) jalovost, neplodnost, nerodnost: pren. mravost, siromanost, oskudnost sterkoracija (lat. stercus izmet, sterco-ratio) stvaranje izmeta; gnojenje izmetom sterling (engl.) ono sto ima punu, pravu, utvrenu vrijednost; srednjovjekovni engl. srebnu novac; funta ili Hura steiiinga prije kovani novac, danas samo novana raunska jedinica - 20 engl. ilinga aternalan (gr. sternon prsa, lat. ster-nalis) anat. koji se tie prsne kosti, koji je u vezi s prsnom kosti stemajgrja (gr. sternon prsa, algosbol) med. v. stenokardija stemodirnja (gr. sternon prsa. od3'ne bol) med. v. stenokardija steraum igr. sternon pr?a, latr ster-num) anat. prsna kost sternutament (lat sLernutimcnturo) med. sredstvo (ili; lijek) protiv prehlade sternutativan flat. sternutativus) koji uzrokuje kihanje stcrnntatorij (lat. sternutatorium) sredstvo koje uzrokuje kihanje steroidi (gr.) mu. kom, hidromatski spojevi s vise prstena u molekuli, prisutni u svim ivim stamcima te imaju vanu fizioloku ulogu (kolesterol, orgostcrol, kortiron, una kiselina, spolni hormoni, srani glikozidi) starali mo. 1. v. steroidi; 2r alkoboli steroidne kisehne steso il. sEezo (tal.) glaz. otegnuto; sipao moto it. stezo moto (tal.) laganim kretanjem, polakrt. razvueno, otegnuto stetodezmis (gr- stethos prsa, desmos veza) med. zavoj za prsa stetograf (gr. stethos prsa, grafb piem, biljeim) naprava za grafiko prikazivanje kretanja disanja stetografija (gr. stethos pr^a, graha biljeenje) biljeenje kretanja disanja stetoskop (gr. stethos prsa. skopoo promatram) med- ljevkasta slualica za ispitivanje plunih promjena (aua-kultacjju), umova srca itd. stetoskopija (gr. stethos prsa, skopeu promatram) med. ispitivanje plua sluanjem, auskullacijom stibij (lat stibium) minr v. antimon stibilalije llat. stibium antimon, stibi-alia) mn. med. lijekovi napravljeni od antimona ih s antimonom stigijski Igr. stvgios) 1. koji pripada Stiksu i podzemnom svijetu uope; pren. uasan, grozan, straan, jeziv, paklen; 2. kemr koji najedn, izgriza, kao npr. dufiina kiselina (zbog vode rijeke Stiksn koja je. po vjerovanju starih Grka, bila otrovna) stigma (gr. stigma) ubod, toka, mrlja; bot dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dunika) kod lnnkonoaca; oujak, opekotinu; ig. znak srama koje su stan Grci i Kim-ljani udarali zloincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid. mn. ^tig-mata stigmatizacija (lat. stigmatisatio) udaranje iga, igosanje: psih. obino bolom praena tobonja sposobnost uivljavanja u Kristove patnje na taj nain to se kod nekih osoba (stig-- matiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema, miljenju psiho-pataloga, ovo stanje je slino stanjima kod nekih hipnotiziranih i his-tennih osoba) stigmatizirati (gr. stigmatizo) obiljeiti igom, igosati; pren. oklevetati: stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sline Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeaju u sebi 'prema miljenju psi-hopatologa, stanje slino stanju kod nekih sluajeva hipnotizma i histerijo) stbgmatograf [gr. stigma bod, ubodi Loka, ig, graib piem) onaj koji radi stigmatografiju stigmatugrafija (gr. stigma bod, ubod. toka, ig, gralla pisanje, biljeenje) pravljenje malih ara, uzoraka u boji. npr. sitnih crvenih toaka na plavoj osnovi itdstigmeologija (gr. stigme toka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija stih (gr. stiehos) poet v. vers stihar (gr. stkharion, stoichariun) dio odjee pravoslavnog sveenika: dugaka i iroka haljina, slina dugakoj koulji, od bijele i arene tkanine

stihija (gr. stoichcion ooo stoje osnovno, element, pratvar) 1. neodoljiva sila prirode; bura, oluja, poplava, poar, nepogoda; 2. fd. oanovni element svijeta {prema starogrkim filozofima bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i zrak; S, kem. v. element; prid. stihijstitioniantija 'gr, stiehos red, vrsta, stih, manteia) proricanje iz stihova, sreaka ili ceduljica kod Rimljana: stihove iz. Sibilinskih knjiga napijali bi na ceduljice, koje bi potom izmijeah, zatim ih izvlaili i itah iz njih budunost stihometrija 'gr. stiehos red. vrsta, stih. metria mjerenje} mjerenje stihova, brojanje redaka (u rukopisima) stikomitija (gr. stiehos rod* vrsta. stih. mvthos govor, razgovor) poet. govorna figura, podvrsta antiteze; razvijeni stihovi (u dramama i dr.), koji su obino jedni drugima i odgovori stik (engl. stick) jahaki bi Stika (gr. Styx) mit. rijeka ili izvor u podzemnom svijetu preko kojeg je Huron prevozio due umrlih i u iju su vodu bogovi prisizah najsvetijom i najstrasnijom prisegom (po vjerovanju starih Grka. koje se odralo do danas, ova voda je bila smrtonosno otrovna) stil (gr. stylos, lat stilus drak, najednom kraju zailjeno eljezo kojim se paralo, tj. pisalo po votanim tablicama); 1. olovka starih Grka i Kim-tjana; 2. nain pisanja i izraavanja misli (prozni, pjesniki, govorniki, poslovni stil); 3. u likovnim umjetnostima, arhitekturi, pokustvu itd.: umjetniki ukus, oblik prikazivanja, umjetniki smjer, nain davanja oblika; osobito: 6st. plemenit i prirodan nain prikazivanja (z,a razliku od manira); 4. pren. obiaj, navika; 5. stari i novi stil v. julijanski i gregorijanski kalendar stilet (tal. stiletto, th stilet) bode s obje strane otar i s kratkom otricom; tilet stilist (lat stilus drzak, pisaljka) pisac koji pie dobrim stilom, poznavatelj dobrog i pravilnog oaina izraavanja pismom h._v*3in-' - -v stilistika (1st. stilistica.) mu. stvari koje su u vezi sa znanou o dobrom i pravilnom pisanju ili se odnose na znanost o dobrom i pravilnom pisanju stiliti (gre. stylos stup, stylites mn. kre asketi u V st. koji su, po uzoru na sirijskog redovnika Shneona, veci diu ivota provodili na platformi visokih stupova stilizacija 'laf. stilisatio) davanje stila, ti- pravilnog i lijepog oblika namu izricanja misli; umj. mijenjanje prirodnog oblika u duhu nekog umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svi> ga sporednog u predmetu prikazivanja itd.) stilizirati (latr sttltsare) napisati, sastavili, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj, mijenjati (ili; izmijeniti) prirodni oblik u duhu odreenog umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svega sporednog u predmetu prikazivanja itd,) stilizirati (Eat. stilisare) napisati, sastaviti, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj. mijenjati (ili: izmijeniti^ prirodni oblik u duhu nekog umjetnikog shvaanja {npr. odbacivanjem svega sluajnog, sporednog itd.) stilklajd (njem. i.sp. stil, KJciri haljina) "stilizirana haljina", enska haljina napravljena prema motivima neke narodne nonje stilo (gr. stylos drak) drak s perom i tintom za pisanje, nalivpero stilobat (gr. stylobates stup no podnoje) arhit, zajedniko podnoje za vise stupova srilograf <_gr. stylos drak, grafo piem) v. stilo stttogrufija (gr. stylos drak, grafia pi-sanje) urezivanje ih graviranje u masi koja nije vodi elektriciteta, radi izradbe bakrenih tiskarskih ploa galvanoplastinim putem stiloliti (gr. stylos stup, lythos kamen) ran. geob vapnene tvorevine u obliku stupova stilometar (gr: stylos stup, metron mjera, mjerilo! sprava za lake pronalaenje i odreivanje odnosa na stupovima, stupomjer stilometrija (gr, s(ylos stup, motrio mjerenje) vjetina mjerenja stupova stilopinakijje (gr. stvlopinakion. stylos sLup, pinuK gen. pinaki>s slika) mn. um. reljefi na stupovima koji prikazuju mitoloke i povijesne slike i motive stilus (gr. stylos stup, lat. shtusj bot. stupi, dio cvjetnog tuka stimatoza '.gr. styma ukruenost mukog uda) med, krvarenje iz mokrane cijevi praeno kruenjem mukog uda; uretroragija stimer (engl. sfeamer) parobrod stimpot (engl. steampot) med. parni lonac za udisanje tople pare stimulacija {lat. stimulatio) med, po-draivanje; poticanje stimulancije (lat. stimuiantia) mn. med. p odraavaj ua. sredstva, sredstva za podraavanje; v. stimulans

stimulans (lat. stimulans) med. podraava] uc sredstvo, sredstvo za podraavamo, za poticanje stimnlantan Hat. stimulans) med- podraavajui, koji podrauje; koji potie stimulirati (lat, stimulare) pobuditi, pobuivah, poticah; u ekonomici: poticati na veu proizvodnost ili intenzivnost rada. npr. sustavom plaa i zarada stimulus (laf. stimulus) podraaj, nagon, poticaj stipaa (fr. stvpage) med. Lokalna oha-mrlost ili utrnulost zbog hladnoe stipendija Gaf. sfipendium od shps gen. stipis novani prilog, pendere odmjeriti) kori starih Rimljana; plaa, nagrada u no\cu: porez, danak (tributl; danas: novana pomo siromanim uenicima i studenhma za kolovanje stipendist (tat. shpendium) primatelj stipendije stipJeis (engl, stecple-chase) prvotno: utrka preku polja kojoj je bio cilj neki toranj; danas: utrka s preponama stipler (engl. Steepler) konj Lremran za utrke sa zaprekama stipsa (gr. sfyfo, stypsis skupljanje) 1. kem, kiseli kamen, nlaun stipsa (gr. stypais skupljanje, stezanje} 2. med. stezanje, skupljanje, zatvaranje; zaustavljanje krvi; zatvor (stolice) stiptici (gr. styptikos trpak, styfo skupljam, kupim, steem, lat- styptical mn. med. sredstva za stezanje, oso* hito za zaustavljanje krvi stiplicin (gr. styfo skupljam, kupim, steSem) farm, proizvod oskidacije narkohna, utjee na stezanje ila; pije se kao sred.stvo protiv krvarenja stiptican (gr. styptikos trpak) med. koji stee, koji skuplja, koji zaustavlja krv stipulacija (lat. stipulatio) prav. uvjet, pogodba; pristanak, obeanje; ugovor: sveano priznanje ugovorene obveze stipulaat (lat. stipulana) onaj koji sklapa pogodbu, ugovara, ugovorna strana stipulirnti (lat stipularij ugovoriti, ugovarati, utvrditi; ugovorilo, sklopiti ugovor; obeah, obvezati se stjuard lengl. steward) konobar (na brodu i zrakoplovu) stjuardesa (engl. stewardess) konobarica (na brodu i zrakoplovu} stoa (gr. stoa) dvorana sa stupovima; osobito' arena dvorana j,a stupovima [stoa poikile) u Ateni, u kojoj je nauavao Zenon iz Kitije i njegovi sljedbenici; stoika kola v. stoici stohasfika (gr. stoehastike) vjetina pogaanja, vjetina pogaanja onoga to je tono; nauavanje o onome to je vjorfijatno stolci (gr. StoikoL lat. fttuici) mn. IH. starogrki Filozofi iz stoike kole, pristae pfmcizma; pren. hladni, mirni, neuzbudljivi i nepokolebljivi ljudi koji sve nedae pt>dnose mirno i spokojno stoicizam (bit stoicismus) fil. nauavanje Zenona, osnivaa stoike kole, i njegovih sljedbenika, koje zahtijeva ivot u strogoj vrlini, suzbijanje slabosti, preziranje hola i ravnodunost prema svakom bolu i ivotnim nedaama; pren. duevni mir. mirnoa, ravnodunost, neuzbudljivost, n cpokoleblji vost stoiki (gr. stoikoa) mirao, ravnoduan, neuzbudljiv atoik v. stoici stok (engl. stock) lager, koliina rube na skladitu, koliina robe na tritu; glavnica, gotovina, osnovni kapital; osobito: dravna glavnica; udio, ulog; dravne obveznice koje su u optjecaju (u Engleskoj); dionica stok-broker (engl. stock-broker) posrednik u trgovini dravnim papirima stokfis [engl. stock-fish) zuol. bukalar stokholder (engl. stock-holer.* vlasnik dravnih obveznica, dioniar stola (gr, stole, lat, stola) duga enska haljina starih Rimljanki; mud_ iroka vrpca koju dame nose preko haljine oko vraLa; vrpca ? kniaiina kat. i onglik, sveenika koju nose preko odjee oko vrala stoma 'gr. stomaj usta, ue; ustaca stomahalan (gr. sfomachos eludac, lat stomaehalis) koji se tie eluca, eluani; slomahalne kapljice kapljice za jaanje eluca stoiaahale (gr. stomachos eludac, lat. stomaehale) med. lijek za eludac, sredstvo za jaanje eluca itomahnI|fija (p,r. stomachos eludac, algos bol) med eluana boi atotnahlet igrt. stomachikos eluani) mri, med, sredstva, lijekovi za eludac stomak {gr stomachos) zooL eludac itomatttfa (gr. niomu usta, lat stoma-titis) med. upola usne upljine, upala desni itomatltlfl aftoza (gr- stoma usta. lat. atoma titis aphothosa] med. ni i eh u-ravost usta

itomfito|friiiija (gr. stoma usta. graGa apia) opisivanje usta ili usne upljine stomatoloka {gr. stoma usta, logia znanost] zinanost o bolestima usne upljine stomatoplastika (gr. stoma usta, plas-bo uobJjavam. oblikujem) med- umjetno pravljenje usta fctomatopodi <_gr. stoma usta. pus gen. podoA nogu) ino. zool vrsta rakova kinima dva pura nogu 'pored usta: slute za hvatanje plijena itomatimkop (gr. stoma usta. skopeo promatram > med. uano zrcalo, zrcalo za opvjetliavanje i ispitivanje usne i oblinjih upljina top! (tmgl. stop!) stoj. stani, prekini!; U brmijnvima: toka stopira (tul. stcppino) voj. upalja, fitilj; V. Stapin stoping (engl. stopping) sat za mjerenje veoma malih dijelova vremena; upotrebljava se osobito u portu stopirati '.engl- stop. fr. stopper) zaus-10 vi ti. zaustavljati (brod. stroj}; stati, zaustaviti se gtor (ongl. sLorei tidiha. priuvo, rezerva; skladite robe; u Sjev. Americi: prodavaonica u kojoj se prodaju sve ivene namirnice tora (fr, storr) prozorska zavjesa; osobito: zavjesa ukraena bogatim motivima (2B cneli prozori torija [Lai. storia, engl. story) pripovijest, pria bajka, anegdota, opis, dogaaj, izvjetaj i si. stornirati (tal. storuare suzbiti; sferu-nuti) trg dovesti u red; ispraviti pogreku u pisanju ili raunanju (ne precrtavanjem, nogo oLpisivanjem i prepisivanjem^ ispraviti pogreku u knjienju suprotnom pozicijom (stav-komj; ponititi. ponitavati (.narudbu itd.) storno (tal) trg. ispravljanje pogreno uknji*enf stavke otpisivanjem i pripisivanjem, suprotna pi>zicua, stavka (u knjigovodstvu); usp. ritorno stortili g i.norv. 3tor, tbing) "velika narodna skuptina1': norveki parlament, sastoji se od lagtingu (gornjeg doma) i odelstinga (donjeg doma) story vr storLjn tov fengl, Rtove) pe, visoka pe; su-nica 'u tvornici eera) strabitian fgr. straben) razrok strablz&m (gr strabismo? razrok) mid. razrokost Btrabo Igr strabon. lat. strabo) med razrok ovjek utrabometar [gr. strabon razrok, mr-tron mjura. mjerilo) med- sprava za mjerenje stupnja razrokost! strabotomija (gr. strabos razrok, terrina re2em. tome rezanje) medr lijn-cnjo razroko sti operacijom straCfi {tal. strazza) trg. v. traca utrafotiiam (tal. strafottersi ne mariti) nemaran odnos prema pojavama, i zbivanjima stragoplan < lat. stratum sloj, fr. planer letjeti bez mahanja krilima! zrak-jrakoplov prilagoen za letenje u stratosferu atrakcija (lat. extractio) tisk. izdizanje rijeci dl redaka koji se trebaju tiskati d jednoi boji ili n vie boja stralo [tal. stralcio! trg. nagodba, sporazum stramin Cai. stramen stelja, slama, tal. strame) fina tkanina; takoer: guata pamuna tkanina za papue i dr. strangulacija :lat- strangulatio) guienje, vjeanje, priguaivanje, rtiftkanje; Smrt vjeanjem strangurija grc. stranguna) med- oteano mokrenje praeno bolovima stranj (Lak stragnoj podrum, pivnica, konoba strapae (tal. strapnzzo) v. strapac strascicando it. strnsifcnndo (tal.) gin?, v. strascinando strascinando it strsisinnno (tal.) glaz. povlaei, vukui; ttraftcittando l'arco ik strainanrio l'arko {tal.) b pripijenim gudalom strateg !gr. stratego*} poznavatelj vjcS-tine ratovanja, vojskovoa strategem -'gr. strategema) ratno lukavstvo; preo. Lukavstvo, majstorija strategija igr. strategia) znannut o vo-demu rata. ratna vjp#rina; knjigu a ratnoj vjetini

strategijski (gr. strab*giko koji tte tie vojskovoe; sposoban voditi vojsku koii se tie voenja ratnih operaciju, ratne vjetine strategika (gr. stiategikc) v. strategija strategist (gr. strategia) vjoSt vpieko-voa: pisac knjiga o vjefttini ratovanja stratifcirati (lat stratum sloj, faciim nainiti) geol. uelojiti, unlojnvati, slagati u slojeve, sloj nn sloj stratifikacija fiat, stratificati o) geol. oblikovanje slojeva, slaganje u slojeve; naalaganost u slojeve, slojevitost strati grafija {lat. stratum Moj, gr. grafia opisi znanost ih opisivanje odnosnog (relativnog) poloiaja slojeva stijena; povijesna geologija (po tome sto su slojevi materijalni ostaci i predstavnici pojedinih ta??! /cml]ine povijesti) Mralografjja (gr. strateg vojska, grafia opis) opisivanje vojske, povijest ratova uope rtj-atokraeija igre. stratos vojaka, kra-teo jak sam. vladam] vladavinu vuj-nika (ih: vojake* stratokumnluft {lat. stratocurriulugr meteor, sloj okruglastih ili valjas-tih oblaka, poredamK u rkupine, ni-zo%-e ib. val<ivitc oblike> obino sivih ili bjeliastih stratonuut (lat, atatum sloj, gr. nnutes brodar, mornar) zrak. pilot koji je strunjak za letenje u sLriitonleru stratopedija i.gr. strabopedeia) voj. vjetina podizanja logora, dio vojne znanosti o biranju mjesta prikladnog sa logorovanje trupa i o podizanju i ureenju logora stratosfera (lat. stratum bloj, gr. alaira kugla) Siloj zraka, deheo 1280 km, koji so nalari iznad tropoafere, ? tefi-fcim plinovima, gotovo stalnom temperaturom, bez vremenskih pojava itd. stratostai (lat. stratum s]nj, gr. iswmi postavim, stavimo zrani balon po sehno napravljen za dizanje u stratosferu stratus (lat. stratua prostrt, razaerrr od sternere prostirati) meteor, viaoka magla., sloj niskih oblaka olinn mn-gLL obim> lokalni oblak koji se Stvara od magle strebloza [gr. trebloo uganem) med. uganue, iaaenje udova strema ^jgr^ slremma) l med. uganue, iucaenje nekog uda strema <gn:. stremma- 2. mjera za povrinu u dananjoj Grkoj, - 1000 strepitoso it. strepuozo (tftlj glaz. na sumom, buno, viui; con Htrcpito streptazol <'grC. streptos povij im.) fann. veoma uspjean lijek protiv streptokoka i mnogih drugih mikroba; ttreptocid 1348 stroncij lijei anginu, gripn. upalu plua, aep-eu i dr frtreptocld (gr strepio povyen, lat caedo ubijamJ farm. sredstvo za unitavanje streptokoka atreptokoki (gr. streptas sukan, povijan; okretljiv, kokkos k ostica zrnce) mn. med. bakterije okruglaEta oblika koje povezujui se ohlikuju lance, uzronici gnojooja Streptomicin Lgr. strepe povijon, my-ken gljivica) farm. veoma uspjean lijek ^antibiotik) protiv tuberkuloze, tifuau, dizentenje i dr. atoeaitengl- stress napor; povienje tlaka od duevne uzbudenosbj iscrpljenost uzrokovano duevnim ili tjelesnim preopterecenjem organizma a tre t ta i'taU glaz. v. pod stretto ntrotto Hai.) glazr prid. kratko, brzo, zbijeno; un. ivahan pasa* na zavretku (stretta) strictissimn sensuit. striktisvmn aun-zu (lat.) u najstroem smislu (rJ,|Oi) Strigtiendo it. strinjendo [tal.l glaz. v. attingendo Stri bri in Igri;, strychnos) kem. veoma (trovan alkaJoid koji se nalazi u sjemenu biljki strihnoza; i u veomn ma-bij koheini djeluje na ivani sustav i uzrokuje ukoenost miia i smrt *trlhnomanija (gr. strymns velebuje, mana pomama, ludUo) med. ludilo izazvano uzimanjem velebilja (bela-done> striktan (lat. strictus) strog, odsjean, tono odreen, izrican;s(ricto jure it. strutto jure (Int.) po starom pravu, tono po zakonu; s'ricto wi^j Oit. atritkc senzu (lat.) u uem smisi u, ntrogo uzevi striktura ijat. stnetural stezanje, suavanje nekog prirodnog kanala, npr. crijevnog kanala, mokrane cijevi i dr. strngendo it strindendo i tal.) glaz. zbijeao, Aurea se. sve bre

strip (engl. strip, njem. Strci fen) pruga, vrpca {koe, papira, zemljite); Firman u stripovima, roman a slikama s posve malo slika, dakle, niz slika koji nalikuje dugakom remenu striptiz ("engL stnp svlaiti, teage draih) postupno svlaenje [zone ih mukarca) praeno glazbom u nekom lokalu; pren. razgolienje, otkrivanje potpune istine o neemu strisciando it. stnandn (tal.) glaz. razvlaei, pretapajui jedan ton u drug: strobiioidan igr. strobilos zvrk, eidos obliki zvrkast. slian zvrku, kao zvrk stroboskop (gr. strobo vrtlog, skopeo promatram^ v. zootrop strofa 'gr- strofe okretani? 1 prvotno kod starih Grka: okretanje zltorft dok je plesao i pjevao, te dio zborne pjrs-me koji se pjevno za vrijeme toga okretanja; 2. poet. ritmiki period koji se dobije povezivanjem dvaju ili vise ritmikih redova (stihova) u cjelinu koja se vie puLi ponavlja, kitica; 3. glaz- |ne)promijenjeno ponavljanje melodije strofi ka (gr. strofe okretanja I 1. poet. podjela stihova na sLrofe; dio poetike koji govori o pravljenju strofa; teoL odmjeravanje stavova u pjesnikim knjigama Starog zavjeta strofulus [gr strofosj med- kunu bu-Irst kod male djece, javja e u obliku kvrica i mjehuria strofus [gr. strofos) med. znvrjanje u trbuhu stroma (gr stroma prostini, stron-nvmi prostrem) tiziol. on nov na SUp-stanca nekog tkiva, osobito vezivnog tkiva liezdastih organa, pokriva strumatika (gr. stmmala prostirali, tepisi!' vjetina tkanja tepiha stroncij Mat stronlium) kem. element, atomska teina 87.63, redni broj 38, zoak Sr. bijel kao srebro; njegovi apo tronckjHJiit 1340 jevi daju plamenu crvenu boju te se mnogo upotrebljava u pirotehnici trorudjanit (lat. strontiumi kem. bezbojan ih u obojen mineral, staklasta HJBJu, karbonat stroncija; slui za atroncijske pnpravke i u proizvodnji eera [nazvan po prvom nalazitu Strontian u kotskoj) strop (eugl. strop remen) oma od konopca za vuu ih dizanje, konopac ili metalno ue za vezivanje tereta za dizalicu, gondole za dinahl ili ju?-roetat, padobrana za ovjeka struggle for iife it, stragl tor la]f ieiujl.) bioL borba za ivot, za opstanak (izraz koji arwin esto upo-treb||ava izlaui svoju teoriju a prirodnom odabiru) struktura (lat. structurai nain graenju, sastav, ustrojstvo; raspored; Reol. nain kako su spojeni dijelovi ptije.n i planina; tvorevina, grndO' vina; usp. konstrukcija struma (Int. strumn oteklina lijezda; med. skrofulozna oteklina i zagno-jenje limfnih lijezda, osobito no vratu, gua strumektomija i.Jat- struma, gr. ekto-mo i urezivanje/ med odstranjenje gu-4e Operacijom HtrumltJs '.Int- struma oteklina lijezda) med. upala guse atrumozan :lat. strumosus) med. gu&av fltruprum (lat stuprum) prav. oskvt-nun djevojake nevinosti, silovanje, blud studbookit Ftadbuk [cngl.stud stado, book knjiga) u racionalnom knnjjir-Etvu; matina uzgojna knjiga s podacima [podrijetlo, teina sposobno ploenjn i dr.) o konjima, rodoslov-nik konja student (lat. studens) redoviti sluHaLt-lj sveuilita ili nrko visoke kole studija (laL studiumi tenja, nastojanjr, rn*pnlocnost za to; ispitivanje, istraivanje, prouavanje; bavljenje nekom znanou ih umjetnoAu; rasprava iz podruja znanosti i umjetnosti; prethodan rad, nacrt nekog umjetnikog djela; pro studio rt tabore Gat.) za pokazanu marljivost i rad studio (tal. studio) 1. soba za rad umjetnika, osobito slikara, kipara, glumca itd.; kinematografska radionica, atelijer; 2. odjel u rariio-post.ilji 11 koje se daju emisije studirati (lat studere] nastojati da ne neka stvar ispita, pomno ispitivati ili razmiljati; osobito: baviti *c znanou, posvetiti se znanosti, uiti, prouavati; biti sluatelj sveuilitu, yUke kole, visoke kole (radi pro-"Wi*anja neke znanosti) stuff it. staT (engl.) opojni droga Htnkntura (tal stucoo) v. tukuturu. stopa (sanskrt.) vrsta sakralno budistike graevine koja se razvila iz grobnog hum ka

stuprfncijoncijc flat. stupcfacicntia) mn. med. sredstva za upav|jjv&nje za omrtvljivanje stupi dan dat- stupidua) glup, tup, tu~ poglav, blesav stupcu- (laL stupor)med. ukoenost, utrnuIoaL obamrlost, neosjetljivost; duevna bolest u kojoj se volja gotovu nimalo ne izraava; pren. prenera-Aenost, zaprepatenost atuprator (lat.) prav. obeastitclj djisvojake ne%anosti su (frr rou, lat. sobdus) francuski bakreni novac od 5 santima KUa sponte (lat.) v. pod dponte Su ada i.lat. suadere nagovarati, Suudu) miL boica nagovaranja kod Rimljana (grka PeiLho); pren. rjeitost, umijee nagovaranja, vjetina izlaganja lijepim prianjem; prijezirno: govorljivost, brbljavost Snadela 1350 subdominanta Snadcla (lat. Suadela) mit v. Suada nae qusque fnrtunae fabcr est it. Sue kviskve fortune faber est (lat.) Svatko je kova svoje srede suave (tal. suave) glaz. \. udave suavit? ac fliciter it. suaviter ak fliciter (lat.) ugodnu i sretno fosjeam sej sub (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim sloenicama i znai; a) za prostor; pod. do, u; b) za vrijeme: oki), ba pred, ndmah nakon; c) za stanuje: pod; d! za prostor: pod, ispod; d) za vrijeme: u tijeku, pn. oko, za vrijeme sub conditions il. sub kondicionc (lati prav. pod uvjetom sub fide nobii (bat.) na asnu (plcmii-ku) rije sub hac voce it. sub hak voce [Int.) pori ovom rijeju [potrazi) sub lege libertas [bit.) prav. sloboda u granicama zakona sub modo (lat, sub modo) prav. uz ub-\ezu, pod uvjetom (tj. da se neto izvri pa da se odbije odreena korist, npr. kad netko naslijedi imanje sub modo da ispuni kakav uvjet, u suprotnom gubi pravo na to imanjej sub peua (lat.) prav. pod prijetnjom kazne sub rosa it, sub roza [lat.) "pod ruom" (kao simbolom utljivosti), tj. u povjerenju, povjerljivo, tajno sub specie aeternitatis it. suh spr-cije etemitatis (lat.) u svjetlu vjenosti, sa stajalita vjenosti i beskonanosti sub specie it. sub specije Gat." u obbku sub ima specie it. sub una sporije (fat.) pod jednom prilikom, naime samo kruhom (kako se katolici prieUJU) sub utraque it- sub utrakve (lat. suh utraque se. specie) pori obje prilike, naime kruhom i vinom (kako se pri-eauju protestanti i pravoslavci); usp. utrakvisti sub ntraque specie it. suh utrakve specije (lut/t v. suli utrakve sub voe [lat) pod njejurr, (kod upuivanja na neki rjenik) subaciditet (lat. subaciditas) med slaba, smanjena koliina kiseline subakcijn (lat Eubactio) med. obraivanje, preradivanie. umekavanjc subakutan ijat. suhacutus) med. koji se ne razvija naglo, koji *e javlia s umjerenom groznicom anbaJbimentaeija [bit sub, alimcntum hrana, subalimentatio) med. pothranjivanje, nedovoljna prehrana, nedovoljnost koliine hrane potrebne za povoljno stanje i razvoj organizma subaiteran [lat- subaltornus) koji stoji pod nekim drugim, ovisi od komu. podreen, potinjen, nii; log. posebno prema opem stoji u subalternom odnosu: neki stoji suhaletorno prema svima; suballemi slubenih pot-injeni, nii. mladi slubenik snbalternacija (lat. suhalternatio) log, odnos podreenosti uih pojmova prema openitijim, posebnih sudova prema opim subarenda (lat. suharrenda) podza-kupiiivanje, podzakup, subarendacija Gat. subarrendatio) v. subarenda subarendatur [lat subarrendator) pod-znkupac subarktian (lat sub, gr. arktns sjever) koji se nalazi ispod sjevernog pojasa, sjevernog pola, tj. u ledenom pojasu

subdermalan (lat. sub, gr. erma koa) anat potkoni, koji se nalazi pod koom povrine tijela subdititius infans it. subdif iiju s in-fans (latj prav podmetnuto dijete; kopile subdominanta (tak sub-dominante) glaz. donja dominanta, ton ispod do Bubdubcija 1351 minante. irtvrti ton u dijatonikoj IjesLvici tonova subdukuija (lat. subduetio) odvoenje, uklanjanje; med. odvoenje neistoe u tijelu; cijeenje, filtriranje suberit (lat. suber plutaj tehnol. sintetiki, umjetni proizvod od izmrvljenog pluta i kakvog mineralnog ljepila, tvrdi od pluta suberizacija (lat. suber pluta, suberi-satio) bot. oplutavanje suberozan (bat. suberosus) phitast subfehrilao (lat. subfebrilis) med, pod-groziiini, kae se za temperature koje su blizu temperaturama groznice, izmeu 38 *C i 38,5 C subinvolucija (lat sub, involutio povi-ianjej med- nepravilno i nedovoljno smanjivanje i skupljanje maternice nakon poroda i pobaaja subito (lat. subito) iznenada; odjednom; glaz. brzo, urno suhjekcija (lat subjeetio podmetanje) ret, pitanje koje govornik sam sebi postavlja, pa zatim sam na njega odgovara subjekt (lat suhjectum onu to je podmetnuto) podloga, temelj; gram. reenini dio koji vrdi radnju ili 0 kojem se govori (snpr. prerirkat); pojedinac, osoba (za razliku od objekta ih a tvari); preo. ovjek predodreen za neki posao (s obzirom no svoju sposobnost ih valjaoost): Ml. nositelj doivljaja, ono sto ima opame, predodbe, osjeaje i elje, tj. ja subjektivan (lat. suhjectivus) osobni, unutranji, koji se tie subjekta, koji potjee od subjekta (osobe), a ne od stvari; preo. koji polazi od sebe, jednostran, pristran, osoban; subjektivni osjeaj paih. osjeaj koji je nastao unutranjim podraajem; supr. objektivan; v. idealizam subjektivitet Gat. subjeetivitas} postojanje i valjanost neega samo za duh subkontraran kirji spoznaje, osobno zamjecivanje i shvaanje; jednostranost, pristranost supr. objektivitet subjektivizam (lat. subjeetitismus) fiL 1. u teoriji spoznaje: shvaanje daje cjelokupna spoznaja subjektivna, i to: a> da svi iskazi ovise o subjektu koji ih daje, tako da jedan sud za nekoga moe vrijediti kao istinit, a za drugog kao laan, a objektivne istine su iskljuene, ili da jodna vrsta subjekata moe neto smatrati istinitim, a druga lafinim, te prema tome apsolutne istine nema, b) da svaka spoznaja shvaa Btvari onako kako se prikazu subjektu koji ih spoznaje, a ne kakve su zapravo (glavni predstavnici su solisti, posebice Protagora sa svojom misiju; "ovjek je mjerilo svih stvari11); '1. u elici: shvaanje da je cilj moralnog djelovanja uspostavljenje subjektivnog stanja, bila to radust (hedonizam) ili blaenstvu (eudnjmonizam): pren. pristranost; supr. objektivizam subjektivnost [lat. subjeetivitasf v. subjektivitet subjonctif it sibonktiv (fr.) naziv za koujunktiv u francuskoj gramatici subjanktiv (lat. subjunctivus modus) gram. v. konjunktiv snhkarbon Gat. sub, caroo ugljen) geol donja formacija kamenog ugljena subkontraoktava [lat. suh, contra. ottava) glaz. ljestvica H2. krtja je za iednu oktavu ispod kontraok-tavc [njezio najdublji ton sa IP- 17 titraj a u sekundi je najdublji ton cijelog tonskog sustava) subkontraran (lat. subeontrarinsj "podsuprotan", log. naziv za suprotnost izmeu djelomino potvrdnih s djelomino nijenih sudova od kojih jedan ne nijee isto sto drugi potvruje, npr, "Neke plie su selice'' i "Neke ptice nisu selice" (oba subkon-trarna suda mogu biti istinita) snbkuntrarnu&t (lat. subcontranus) pubkontrarnn suprotnost usp, kon-trarnost kontradiktornost subkonzekvenei]a [lat. subconsequen-tia) log z.akljuak izveden iz zakljuka snhkntan (lat. suh. curi koa. potkono tkivo) potkorh; subkulna injekcija med. ubrizgavanje ljekovitih tvari [morfjf, kinin i dr.) ili hranjivih sastojaka u potkono tkivo sublicitacija (latr subhcitatio) trg. ustupanje najeftinijem punuditriju subligacija (iat. snbligatio) med. podvezivanje, potpasivanje subligakul (lat. subligaculum) pregaa; med. putpusa, uteg (kod kile)

sublimacija (lat sublimatio) kem. prelaenje vrstog tijela u paru i ponovno zgunjavanje te pare u vrst oh' lik subliman (lat. sublimisi uzvien; divan, velianstven sublimat (laL. sublimatum) kem. vrsto tijelo koje je zagrijavanjem pretvorene u paru pa vraeno u vrsto stanje; osobito: ivin klorid (figClp, najotrovniji ivin spoj (upotrebljava se kao nntiseptino sredstvo, za konzerviranje drveta, ivotinjskih i anatomskih pripravaka i dr.) sublimatorij (lai, subhmutcirium) kem. mjesto gdje se vri sublimacija; sredstvo z,a sublimiranje sublimirati ijat. sublimare) kem, vrsto tijelo zagrijavanjem pretvunti u paru, pa hlaenjem pustiti da ponovno ovrsne; pren, uzvisiti, pretvoriti u oesto vise, oplemeniti (npr. osjeti Imi poudu u potovanje itd.) sublokacija (lat sublocatiuJ trg. podzakup subluksacija [lat. sublusatio) med. nepotpuno iasenje suhlunaran (lat. sub, lunaria Mjeseev) koji se nalazi pod Mjesecom, tj, zemaljski, prolazan submisija (laL submissio) 1. podinje-nje, pokoravanja, ponizavpnje; pokornost, ponienost, poslunost; % (fr. soumission} obavljanje nekog posla po utvrenoj ih po najnioj cijeni, ponuda subnurmala Gat. suhnormalis) geom. projekcija okomice na x-os (iksnu os) Hubukbid (lat sub, gr. nxys ljut, otar) kem. podoksid, stupanj oakidacije neke kovine koji sadri maojn kisika nego baza te kovine; usp. hiper-oksid subordinacija (lat subordinatio) 1. podreenost, podlonost, zavisnost; poslunost, osobito u vojsci; 2. log. odnos nieg pojma prema visom; odnos vrste prema rodu subordiTiirnti (lat subordinare) podrediti, p odredi vati, podvrgnuti, podloiti; sifbordiniran. pojam log. pojam iji se opseg nalazi pod opsegom nekoga vieg pojma subotnik it subotojik [rus.) u bivem Sovjetskom Savezu: dobrovoljni rad kakav se obavljao u subotu sredinom travnja u ast Lenjinova roendana subrepcija (lat subreptio) prav. prijevara izvrena prikrivanjem istine; suhrepctjuka pogreka log. pogreka u miljenju l rasuivanju koja nastaje potkradanjem osjeti Ine varke ("nedovoljnom pozornou, nepromiljeno u i sL) subrata (ti-, soubrette) sobarica; osobito: uloga nestane i duhovite sobarice na pozornici; pjevaica veselih i smijenih uloga u opereti, najee sopran subrogacjja Gat. subrogatioj prav. postavljanje na mjesto drugoga, stupanje u ija prava subsekcjja (bit. uuhsectio) podudjeljak, pododsjek; usp. sekcija subsekvens i lat subsequnr idem za kim ili za im, subsequens) sljedee, koje se odnosi na neto prethodno subsemifuza (lat. subsemifusa* glaz. trideset drugi dio taktne note subsi- Gat.) v. pod supsi-sutrcpecije Gat. subspecies) podvrsta subsultus tendinnm (kit. subsulLus te.ndinum) med. poigravanje ila; trzanje miia ruke u smrtnom gru subt- (lat subt-) v. pod supt-subveocija (lat subventio) pomo. pripomo; OEobito: dravna pomo u oov-cu (npr. kazalitu, strunim kolama, strunoj ili humanitarnoj ustanovi itd.) subvencioniran (int subventioj pomognut (novano) od drave subvencionirati (lat. subventio) v. sub-venirati snbvenirati (lat subvenirej pomagati, pomoi, priteci u pomo (novano) subverzija dot subversio) prevrat, ra-zorenje, ruenje; auhutrsio slomacid it. subverzio stomahi (lat) med, izo-krenutost eluca, tj. jako povraanje subverzivan (lat subversivus) razoran, ruilaki, prevratni, prevratniki subway it subvej (engL) ptxlzemni hodnik; podzemna eljeznica, metro subzis- Gat. subsis-) v. pod supsisanecessiu ab intestato it sukcesio ah intestato (lat) prav. zakonsko ili prirodno nasljeivanje ("bez oporuke) sudacija (lat. sudatinj med. znojenjc. preznojavamo STidaraina (lai. sudare znojiti se, sudamina) mn. med. znojni mjehurii, znojne ospice sudatori] [lat. sudaturium) din kupaonice za preznojavanje, znojiliste andr (sanskr.) etvrti, najnii stale stare Indije, koji ine obrtnici; udra su cito it. svelto (tal.} glaz, slik. lako, neusiljeno, prirodno ruleti (hohr. sebofet. lat sufs. suletis) mn. suci, dva najvia slubenika u staroj KarLagr

suffrage universel it. sifraz iniverzel St.} ope pravo glasa suficit (lat, sufficere hiti dovoljan, do-stajati, sufficit) dovoljno je, dusEie; im. pretek, vei iznos u raunu: svota za koju s le prihodi vei od izdataka; viak u kasi; supr. deficit sufiks (lat. suffixum) gram. nastavak, dodatak idio rijeci izmeu korijena ih osnove i zavretka, npr. potpisivati, ru-i-ast. noF-iqitd,); nastavak uope; supr. prefiks sufjoni (tal. suffioni) mn. geol, vodena para i plinovi s bornom kiselinom, vodikom i movarnim plinom koji sukljaju iz zemlje kod thene i dr. sufJe (fr. souffle') kuh. nabujak, kola od jaja, brana i slatkog ili slanog dudatka, napravljen tako da bude vrlo mek sufler (fr. souffleur) kaz. apta; pren. dounik snfleza (fr. souffleuse) stroj za puhanje, puhalica suJTirati (fr, souffler, lat. sufflare) kaz. saptati; pren. doaptavati kome to sufokacija lat. auffocatio) guenje, za-guivanjo, zaguljivost sufragan dat. suffraganeus) svaki lan jednog kat sveenikog kolegija koji ima pravo nazonosti i glasa: osobito: biskup koji je podreen nadbiskupu, nadbiskupov zastupnik sufragij (lat. ufragium) glas, glasovanje; pravo glasa (kod Rimljana) sufraetkinje (fr. suffragettes pobornice enskog pokreta i enskog prava glasa, osobito u Engleskoj sufumigaeija (lat suffumigatinl med. v. apokapnizam sufuzjja (lat. suffusio) med. podlijevanje krvi; suffumu varacae it, sunjzio kor-nee (lat.) pomraenosf ronice; siiffti-sio talia crystaUinae it. sufuzic len-tis kristaline Gat.) pomraeoost kristalne lee. zelena mrena; suffusio nigra it. sufuzio nigra (lat.) crna sugerirati 1354 oltltl mrenu; suffunin sanguims it. sufu-zio sangvinii: dat.) pndljev krvi sugerirati dat, auggerere) "podmi't-nuti"h duhovno utjecati na neiju volju, miljenje ili osjeaj, utjecati na kugli da uini to; osobito: hipnotiziranom narediti neto ftto e ovaj mom ti izvriti ra vrijeme avuga hip-notinog sna ili tek knd ne probudi sugestija {lat. ruiggestiof utjecanje na koga, nadahnue nekom milju: nagovor, nagovaranje, navoenje na Sto; osobito: utjecanje "3 onoga koji se nalazi u hipnotinom &nu; usp auto-sugrslija sugestivan [Jat. suggestivus) Eposohnn za vrenje sugestije, utjecajan; koji potie osjctilnost privlaan; -mgr*-iivna osoba osoba sposobna utjecati na drugo; sugestivna terapija mod-lijecnje sugestijom i hipnozom {dio psihoterapije) suggetto il. suelo (tal f v. soggetlo sugilacjju (Int. augillatio) med. podlijev ki-vr, modrica; pren. ruganje, grde-nje sui grneria [lat.) "svoje vrate' kao se za osebujna i orginalne ljude ili zii neto jedinstveno, osobito, osebujno suita (tr. suite, lat seuui pratiti) pratnja, praenje, osobito vojniko; posluga visokog gospodina; glaz. kompozicija od vise dijelova, obino plesova, koji su bez potrobne povezanosti (npr. kod simfonije ih sonate); a ia suite at. a Ja svit dr.l u pratnji, iz pratnje iza asnike koji nemaju svngn zapovjednitva, nego su u pratnji vojskovoe ili vladara, da bi po potrebi mogao njima raspolagati) Buk {ar.] duan, robna kuta (obino otvorena i velika kako bi njome mogle prolaziti i ivotinje magarci natovareni robom) sukcesija (lak successin; stupanje na ije mjestu; UKastopnoai; prav. nnFljeivanj"'. red nasljedstva; nasljedstvo, ostavtina sukcesivan dac successivu*.' uzastopan, koji dolazi uzastopu:T koji dala-li jedan rih drugim, postupan sukoesor (lat, successorl prav. sljed-henik, nasljednik sukcinati (lat, eucd natura, suceinum jantar) mu. kom aolijantarne kiseline sokub Mal. auceubo) prema srednjovjekovnom vjerovanju; enski vampir; enski demon koji spolno opi s us-nulim muSkarcurm gukulencija dat. suCculentia) BOnost, obilje sokn; hranjivoEt sukulenta (lak sucUS sok. sr) bot. tus-tika, biljka sa sonim, mesnatim atabljikama i liem koje sadrii vlagu sukulentan (lat. succulcntua) soan, pun soko, hranjiv, snaan, jedar suknmbencija (lat. auccnmbentia] pod-lijeganjo: prav. gubljenju parnice (spora1 sukus 'lat. succusl sok

suknsija dat. suceurtsioj potresanje; med. potresanje nekog bolesnika da bi se utvrdilo postojanje bolesti ili da bi mu se olafclali bolovi; farm. mukanje sukusoran (lat. succun.iorius) potresan. koji potresa, npr. sukusomo kretanje potresa iza razliku od undulatomogl su I ttur. sul, sulh) nagodba, pomirba sujc [njem. Sulzo) v, ele sulfati dat. sulfur sumpori mn. kerm sob sumporne kiseline sulfatijazol [lat. sulfur sumpor) farm. lijek protiv zarazo uzrokovanih gonokokama, stafjlokokama, *treptokokama i dr. sulfidi (lat. sulhir sumpor) mn kom. spojevi elemenata, osobito kovina, sa sumporom sulfiti (lat. sulfur sumpor) mn. kem. soli sumporaste kiseline 1365 nnui ralfoksizam sulfoksiznm (lat. sulfur sumpor, gr. oyys otar, ljut; med trovanje sumpornom kiselinom aulfbna] 'Jat. sulfur sumpor) kem. spoj, nastaje oksidacijom iz mcrkaptolo (koji se pravi od merkaptana i acetona!, bezbojno je bezminsUO i bezu-kusno; itluzi kao sredstvo za spavanje i anesteziju BulEonaUzani (Lat. sulfur) sumpor med. trovanje sulfonalom sulfuEan dal. sulfur aumpor) kem. sumpor natopljen dumporastom kiseli-num: sluii kao deonfckcLjaku sredstvo sulfur [lat. aulhir. sulphur) kem. sumpor, jednostavno, nemetalno tijelo, ute boje, atomska Uiina 32,06, redni broj 16, znak S aulfuracija (lat sulftiratio} ksm. sum-porenje; spoj sa sumporom sulfuralor (lat. sulfur sumpor, sulfu-rator) sprava za posipanje biljki prahom sumpornog cvijeta Bulfdrid (lat. sulfur sumpor) kem. spoj sumpora, osobito sumporna kovina sulfurirati dat sulfurare) sumporiti, pasumporiti, zasumponti; kem spojiti sa sumporom snlfurozan llal. sulfunncus) pumpomi, koji pripjia sumporu; sumporast Sulioti mn. kransko pleme, mjeavina Dira i Grka sultan 'ar I muslimanski vladar, samo-drac, cnr; prije: turski car suma (lat. aumma) zbroj, iznos, mzultat zbrajanja; svota (novca): pren. mno-Hvo: mnoina; in summn (lat) u svemu, u cjelini, uglavnom, ukratko, mmma rtim laude it. suma kum la-udc dat) a najveom pohvalom, s odlinim uupjehom (na kolskim diplomama); sitnima summarum [tat.] zbroj zbrojeva, svega skupa, ukupno umacija (lat summauo) mat. zbrajanje; adicija sumandl (lat aummandua) mn. mat. pribrojnici, brojevi ili veliine koje treba zbrojiti; adendi sumaran (lat. Fiuuina) ^bnen, Mifot, kmtak; pregledno irvedeo. ukratko izveden, skraen; ukupan, dobiven zbrajanjem; zamaran proces prav. kratak ^uduki postupak, parnini kod koje se, radi ubrzanja, uzima u obzir samn to je najglavnije u jednom postupku sumcijii (lat. numere) v. stimpcija sumirati (Jat, Bummare) mat. zbrojiti, zbrajati sumitet (lat gummitas) vrh, vrhunac^ najtstaknutijn osoba; najviSa vlast; farm. cvjetna krunica sirmpcija dat. sumptio! uzimanje; log. pretpostavku, premija sumptuumi zakoni (lat. leges Suiriptuariae; zakoru protiv pretjerane raskoi aumptum (lat. sumptum "uzeto1*] pri-jepiH. kopijd (za razliku od origina-bl sumtibus petentis dat.) na troak moJit-elja sumtibus publicis (lat. r na dravni troak anna (ar, "obiaj, navika") predaja, obiaj; kod muslimana: vjerska i pravna Muhamedova shvaanja sunamitizam oivljavaj ue djelovanje to ga vri na stare ljude, po narod-nnm vjerovanju, bhzina mladih osoba, osobito mladih djevojaka Jpo primjeru kralja U nvid a i lijepe djevojke AbiSage ^unamke, koju su mu luli doveli da ga ostarjelog i onemoalog zagrije i okrijepi-

sund (norv.J morski tjesnac, kanal sunet (ar.) pravilo, zakon. Prorokov propis tobvezatan kao i Boja zap^rt-i-jed); obred obrezivanja muke djece kod muslimana; sunet mn. djela i izreke Mubamedove sunetiti [ar. sunet) obrezati, obrezivati muku djecu (kod muslimana) suniti (ar.) mn. lanovi islamske sljedbe koji, osim Kurana, smatraju obveznim samo predaje, sauvana djela i izreke Muhameda i etvorke prvih kalifa; usp. ijiti Suntcerti donimjc fines it. sunt certi denikve fuies (lat.J Svemu, oapok<inh postoje granice '.Horacije) sunjatsenizam kineski naronooslo-bodilaki pokret iji je voda bio kineski revolucionardemokrat Sun-*lat>Scn (18661925); SunJat-Se-novo nauavanje sadri tri glavna naela; a) nacionalnu neovisnost (nacionalizam); b) uvoenje demokratske republike (demokracija); c) spro-vudenje socijalnih reformi, koje olakavaju ivot narodnih masa (narodno blagostanje) suomijski jezik (n. Suomi) knjievni jezik naroda krtji pripadaju linsko-udskom jezinom stablu sup- Gat. sub) predmetak u slocnica-ma sa znaenjem: v. suhsupedaneum (lat. sub pod, ispod, res gen. pedis noga, suppedaneum) med kaast oblog oko nogu super (latj prijedlog, javlja se u mnogim sioonicama i ?nna; nad, iznad, preko, vie, previ&e; osim superaciditet (lat supcraciditas]1 med. neprirodna poveanotl kiseline u eluanom soku superaoija (lat. superatio) prednost, nadmonost, nadilaenje prevladavanje; astr. razlika u brzini kretanja planeta superarbilrij (lat. superarbitrium) prav. odluka (ili; rjeenje) u vioj instanci, najvia odluka aupernesija (lat. supercesaio) prav. osloboenje, proglaenje nedunim superudlijaran (lat. supercillaris) anal. obrvnL vjedni, koji pripada obrvama, vjedama superdividenda Gat. super-dividenda) dio dividende koji se, po pokriu svih ostalih rashoda, isplauje dioniarima kao viak superdrednot (lat super, engl. supor-dreadnought) pom. vrsta najveeg bojnog broda, po veliini i oaoruanju veeg od drednota (preko 40.000 tona) superelekta Gat. superelecLa najoda-branija: trg. vrsta najfinije vune supererogirati (lat. supererugare) ih s upamroga U u no postupati plaati (ih; davati, initi) vie no sto si duan superfekundacija Gat. superfoecunda-tio) v. siipcrlntacija auperfelacija (lat. superfoetatin) fiziol. tobonje ponovno oploivanje, za-trudnjonje vo trudne ene (stoje fizioloki nemogue); bot bujnost ra-stenja, bujanje; pren. suvino ponavljanje guperflcies (lat) povrina; vanjska strana; prav. sve to je na povrini nekog zernliista izgraeno ili zasaeno superficijalan Gat. superficialis) koji se nalazi na povrini, povrinski; pren. plitak, povran superficljar Gat. superUcarius) prav. obradivalac tueg zemljita, onaj koji moe, uz odreeno godinje plaanje, ohradivati tude zomljite i sluiti se zgradama podignutim na njemu superfosfat (lat. superphosphatum) kem. smjesa kalrijevog sulfata i mo-nokalrijevog fosfata, dobiva se utjecajem sumporne kiseline na triknl-cijev fosfat, kemijsko gnojivo superinipregnacija Gat. superimprae-gnatic) fiziol. istodobno oploivanje vie jaja supcrinukt (Jat. superinduetum) izvanredni porez, pnrez koji so razre-zuje kad redovni porezi ne mogu podmiriti dravne potrebe superior Gat. superus, superior) pnd. vii, bolji, izvrsoiji, nadmoniji; im. starjeina, upravitelj, nadstojnik [osobito u katolikim samostanima) superioran (lat. superus. superior) nadmoan, visi, pretenih', istaknutiji; supr. inferi[>ran superioritet v. superiornost superiornost [lat. superioritas) nadmonost. prevaga, prednost; via - vlast; starjeinstvo, nad stoj nistvo; supr. inferiornost superlatii" (lat. superlativue sc. gradus) gram. trei sLupanj usporedbe pridjeva (npr. superlativ od dobar je najbolji): uap. pozitiv, komparativ suporlativan (lat superlativus) koji je u superlativu; pren krajnji, pretre-ran, izvanredan superman (engi.f nadovjek, ovjek izvanrednih sposobnosti

superaatancija [lat. supernatantia) med. prekomjernust sokova supcniaturnlist (lat. super, natura) tiir \ supranaturalist supematuraJizam [lat. super, natura priroda) ril, v. supranaturalizam superoksid (lat super. gr. oxys otar, ljut) kem. stupanj oskidacijc neke kovine koji sadri vie kisika nego baza, a manje nego kiselina te kovine; hiporoksiri superoksigenian (lat. super. gr. oxys otar, ljut. gon os roenje, raanje) kem. spoj s kisikom preko odreenog stupnja superordinirati (lat. superordinare) staviti u vii red, pretpostavili; su-penmliniraa pojam log pojam pod iim opsegom lee opsozi drugih pojmova superpunirati (lat. suprponorc) stnviti, stavljati, slagati nad (ili: iznad, preko); fiz. mtperpanirati .w slagati se jedno na drugo (kod valov:i"s; giba-. njal; v. interferenuja superporta [lat. euper porta iznad vrata) arhit. ukras ili slika nad vratima superpuziuija 'Jat. superposotio) stavljanje jednog preko drugoga; pro-duivanjc, npr. posta superprofit nadprofit superpurgacija flat, superpurgatiol med. prekomjerno ienje superpurgativan (lat. superpurgati-vus! med. koji uzrokuje prekomjerno ienje superrevidirati (lat. super-revidere) ponovno pregledati superre vizija (lat. super-revisio) ponovan pregled, ponovno ispitivanje i provjeravanje, npr rauna superrojat papir (lat. super, fr. royal) papir veoma velikog formata, izmeu rojal- i imperijal-papira upersaturaeija (lat. supersaturatio) kom. prezasienost supersaturirati (lat. supersaturare) kem. prezasititi, prezasiivati superaenzibilan (lat supersensibilis) nadosjetilan supersesija (lat. supersessio) prav. obustava, odgaanje, odgoda supersticiozan (lat. superstitiosus) praznovjeran superstrukeija (lat. superstruetio) nadgradnja, vii sloj. gornji dio graevine supertuniJka (lat supertumoar plat; osobito: zlatotkam plat engleskih kraljeva koji nose pn krunidhi supErtvrdova voj. vrsta divovskih zrakoplova bombardera supin (fat. supinum) gram. drugi in-finitivni oblik u latinskom jeziku., zapravo glagolska imenica od koje se upotrebljavaju samo akuzativ i ab-lativ supinacija Gat. supinatio) leanje po-ledice; osobito: okretanje dlana nagore [supr. pronacija) supinator (hit.) anat mii koji vri upi naciju supresivan supir (fr. soupir, lat. suspirium) uzdah, uzdisaj; glaz. etvrtina, stanke suplantahia sredstva (lat. suh. planta taban) med. sredstva za lijeenje tabana suplement Qat. supplementum) dopuna, dodatak (knjizi, novinama), dopunski svezak (knjizi, leksikonu); mat. kut koji dopunjava neki drugi kut do 180" suplementaran (lat. supplementanus) dopunski, naknadni; snplemtatarni kutovi, tittplementnl kutovi gecm. kutovi koji se dopunjavaju do 180" suplencija (lat- supplerc dopuniti; zamijeniti) zamjenjivanje redovitog nastavnika no satu predavanja smplent (lat. supplcns koji dopunjava) pomoni nastavnik, nastavniki pripravnik (u srednjoj koli) siiples (fr. soupless gipkost; savitljivost; pokornost) sport, hrvaki zahvat tzv. stranji pojas (protivnika zabvatjmo straga i sasvim priljubimo k sebi radi sprjeavanja njegove obrane) Bopletivnui (Jat. supplerc dodati, dopuniti, popuniti) dopunski, dopunjujui, naknadni supletoran (lat suppletorius) dopunski, Hlopunjujui, naknadan; zaplet urna prisega prav, prisega koja se polae za drugu osobu, npr. prisega pot-injonog umjesto pnsege starjeine; prisega koja se daje umjesto dokaza snplikant (lat supplicans) podnositelj molbc: molitelj soplirati (lat supplerc, fr. suppler) dopuniti, dopunjavati, popuniti popunjavah, zamijeniti, zamjenjivati, nastupati; dopuniti (iju misao) snpntopf Injem. Suppe juha, Topf lonac) zdjela sa serviranje juhe, ju-nik

suponirati (lat- snpponere) podmetnuta, pudmetati, pretpostaviti, pretpostavljati, uzeti kao da jest, zamisliti, zamiljati, misliti, prav. pripisati, pripisivati, podmetnuti (kome to) suport (fr. suppmt) 1. podloga, nogari, sLalak. oslonac, leite, leaj; 2. dio tokarskog stroja kerji nosi alat supozicija Gat. supposition pretpostavljanje, zamiljanje^ nagaanje, na-sluivanje; pretpostavljeni stav, pretpostavka (hipoteza.*, prav. podmetanje supozita (lat- supposita) mn. prav podmetnute stvari su pozi tor ij (lat. suppositoriimi) med, zailjen epi, sapunikoji se stavlja u mar iza poticanje stolice) supozitum (lat. suppostium) ono sto se pretpostavlja, sto se zamilja supra (lat.) gore, iznad: na gorujoj povrini, na gornjem dijelu; lit supra flat.) kao gore. kao prije (pri upuivanju na mjesta u knjizi) supranaturalaD (kit. supra, naturalis prirod an) natprirodan, nadosjetilan snpranaturalist (lat. supra iznad, natura priroda) ti!, pristaa, sljndhenik suprana Luralizma supranaturalizam {Int. supra, naturalis prirodan) hl. vjerovanje u postojanje nekih natprirodnih sila i u natprirodno i nadosjetilno hoaosko otkrivenje vjere; supr. naturalizam^ racionalizam suprarenln (lat. supra iznad, nad, ren hubreg) v. adrenalin supremacija (lat. suprematum, fr. bu-prematie) vrhovni nadzor, vrhovna vlast, osobito Pape nad biskupimn i Crkvama; pren. nadmonost aupremat (lat. suprematum) v. supremacija snipresija (bit. suppressio) med. sprjeavanje (ili: suzdravanje) tvari koje treba izbacivati; zatajivanje, preuivanje supresivan (lat. suppressivus) prigui vaki, zaustavljaki, obustavljaki suprimirati 1359 fiupstantivan suprhnirati flat. supprimere) prignje-ivati, uguivati, zaustavljati, zadr-avati: izostavljali, brisati; sakriti, preutjeti sup se uzorij dat. suspensorium) med, uteg u obhku vreice za pridravanje viseih dijelova tijela (grudi ili mo-nji); uputrebljava se i u portu supsidencija (lat. subsddentia) med. suenost, suavanje, osobito zjenice; taloenje, talog supsidij (lat. subsidium) priuva, pozadina, rezerva; pomo, potpora, pomono sredstvo; pomou ratnom materijalu, vojsci, novcu i dr, koju jedna drava daje drugoj; dravni prirez, narodna novana pomo, npr. za voenje rata supsidijaran (lat. subsidiarius) prav. pomoni, koji prua pomo; drugostupanjski, a poredan; supuiijarna obveza obveza koja stupa na snagu tek kad se netko drugi ne odazove ' svojoj; sapsidijarni poziv poziv koji " se moe dostaviti samo pomou nekog drugog suca ih suda; supsidi-jarao pravo pravo ije se odredbe poinju primjenjivati tek kad se odredbe drugog prava pokau kao nedovoljne supRignaeiJa (lat. subsignatio) potpisivanje, potpis svoga imena supsi&tencija (lat. subsistentia) postojanje, trajanje, ivljenje; opstanak (ivota), izlaenje na kraj (glede potreba); ono to postoji samo po sebi, sto je supstancija (a ne akcidens) supskribent (lat. subscribensk potpisnik supskribirati [lat. subscrihere) potpisati, potpisivati, potpisivanjem svog imena obvezali se [kao supskribent) na sudjelovanje u nekom poduzetnitvu supskripcija (lat- subscriptioi potpisivanje, potpis, primanje obveze na sudjelovanje u nekom poduzetnitvu davanjem svog potpisa: poziv na xup-skripeijv poziv kojim drava ili ban-ka javno poziva graane na upisivanje zajma, dionica i si. supstanc(ij})a (lat. substantia) 1. ono to je osnova ega, samostalan i trajan nositelj nesamostalnih i promjenjivih pojavo, bit; fil- prema Spinozi: ono ija bit (ih pojam) obuhvaa sobom egzistenciju, postojanje, ili ono ija se bit ne moe zamislili da postoji (ona ima dva atributa: miljenje i rasprostranjenost); 2. tvar, cjelina, materija nekog tijela ukoliko se promatra kao sastavljeno od neistovr-snih dijelova (vie kemijski, nego mehaniki); 3. bitnost, bit. najvaniji sadraj ega, jezgra, glavni sastojak, ono to je najbolje i najsnanije u nekoj stvari supstancijalan [lat. substantialis) bitan, glavni; samostalan; snaan, hranjiv

snpstanc^jalitet [bit. subsLantiaHtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorijo sup&taiivijaliteta 1. u metafizici: teorija da se stvarnost sastoji u miru-juem, trajnom, supstanijalnom, a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duevna zbivanja temelje na odrede-noj supstanciji, i da je dusa stvarno, jedinstveno i samostalno bie (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berkley, Herbart i dr.) sapstancijaliziranje (lat. substantia bit) fil. opredmeenje; v. hipostaza supstanciozan (lat. substantiosus) v. supstaucij alan snpstantiv ([at. substantivum) gram. imenica; siip&lantiuum verbal? (lat.) imenica napravljena od glagola, glagolska imenica supstantivan (kit. substantivus) gram. imeniki; samostalan aupstantivirati 13 Hurgim aupstantivirati i,\nt. siibstantivum imenica) grani, napraviti imenicom, poi mimici ti supstitucija i Int. aubtttitutioj zamjenjivanje, zastupanje; kngv. zamjena jednog glasa drugim; mat zamjenjivanje, Eamjena; prnv, postavljanje dnigolnog; nasljednika za aluaj ako prvi nasljednik no primi nasljedstvo; kem. zamjena atoma ili atomskih skupina drugim atomima ih atomskim skupinama (supstitucntima); pLz/titiui sup&ilitcijn punomo supatitueat llat fiubstituens) kem. v. pod supstitucija supstituirati -Jat *ubstituere} ^pud-mctnuti"; postavili ili: piistavljati, meto Liti) na ije mjesto, zamijeniti, zamjenjivati; prav. oznaiti, imenovati nasljednikom supstitut (Int suhstitutus) zamjenik, zastupnik; prav, osoba koja nasljeuje u sluaju da prvi nasljednik ne moe primili nasljedstvo, drugotni nasljednik supstrat flnt. Ruhstrflturn od suhstcr-nere podastrijeti) podloga, osnova, nosilcli, supstancija supatratasCera tlal, ib. stratum a Joj, gr stnira kugla> sinj zraka izmeu tro po sfere i stratosfere na visini od 9 do 13 km u kojom se javjja odreenu povienje temperature supstrukcija (bit. Nuh- dulje, struere slagati, sklapati, ndatij podgrarinja, temelj, osnovu supsumciju. f bit. auksumptio) lug. podreivanje posnhnou pnd ope, podrazumijevanje; zak^uivanje iz posebnoga o opem i obratno; pretpostavljanje sups umirati (lat. Bubsumere) podreivati emu sto, podrazumijevati pod im; log. podvuti (ili: podvlaili] ui poj um pod siri supsumtivan (lat subfiumtivus) podreujui, koji podreuje, podrazumijeva, pretpostavlja suptangenta 'Jat. sob. tangensj mat. dio apmcsnc linije omeen tangen-Lom i Ofdina tom za jednu toku jedne Jmvuljo suptilan (Int. subtdisj istanan, fin, profinjen, njean; tucan, izotren (za osjetila); vjet, lukav, domiljat suptilnost (Int. puhtihtas) osjeajnost, istananosl; izostrenost (osjetila); otro umno at, domih'atost; lukavost prepreden o^t suptilnost (lat subtilitas) v, suptihtct Eoptrahcnt <JaL sunfrahendus) mat v. suptrahend suptrahirali (lat. subtrahere) mat. oduzeti, oduzimati .broj od broja) auptrakcrlja lat subtractioj mat. odu-zimanje (jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija), usp. adicija. divizija, multiplikacija suptrnktivan (bit. subtractivus) koji se muze oduzeti; mat. oduzimljiv, izraz za voliiric sa znakom suptrak-cije (), (jd negativne vekine; supr. aditivan auptraktor (lat. aubtractor) mat. vr suptrahhnd suptropski (Jat, aub. gr. trop os okretj zom koji se n;ibui ih pojavljuje izmeu tropskog i umjerenog pojasa, krt]] je blizak tropima (ubratnicaina), koji je nefito hladniji nego arki pojas, koji sr nalazi izmeu umjereoog i arkog pojasa; polutropski; suptropski pojas prijelazni pojas izmeu tropskog i umjerenog sura (ar. sure, suret) glava, poglavlje, odjeljak iz Kurana (kojih ima 115) surdina (fr. sourrfmc) glaz v. sordina surdllafl nervosa it. surditas nervoza (lat. imeri gltihoii zbog bolesti ivaca surditas orgeHica it. surditas organi kn rlat." med. gluhua zbog bulesli slufinih organa Rurdomutltcl fJat. surdoniutrUia) med. glohonijemost svrgnu tpurzJ prognanik, izgnanik 1361 suvereni surogat ~ -

surogat (lat, surrogatum) zamjenik; zamjena, sredstvo zamjone. roba koja zamjenjuje neku drugu robu. uh joj nije jednaka po vrijednosti i kakvoi, npr margarin umjesto maslaca; pren. krivotvorina, FalidGcirani proizvod sursnm corda it. surzum korda (lat.) gore srca, uzdignite srca snrvival lengl. survive preivjeti, nad-ivjetil kulturna batinu, (j. ostatak iz prolosti koji je jofi L danas vidljiv u narodnim obiajima i vjerovamma surznmverzija (lat. aurfliimvcrsin] med. okretanje uvis loijui; dalekovidnost (staraka) Sus Minervam docet Mat Svinja ui .Vlincrvu, Lj. boicu znanja (Ciceron* suscepolja (lat. sustnptio) primanje sveenikog ina, zarsenjc (kod rimokatolika} suseipirati (lat. susoipere) poduzeti, primiti so egu; mscipenr cl faitire (lat) primiti se epa i pnvesti kraju suscitacjja (lat- lusdtafio) budeme; pokretanje, raspirivanje, poticanje, izazivanje suspendirati (lat. suspendeTrj "nbje-siti": odloili, odlagati, odgudili. odgaati, prekinuti, obustaviti, zadrati; ostaviti nerijeeno; razrijeiti koga dunosti za noko vrvjeme. udaljiti s du*nosli; trg obustaviti plaa njn suspenzija (lat suspensio) odgaanje, zadravanje, obiiK tavi janje nekug izvrenja; privremeno uklanjanje, udaljavanje od duJnnuti; neizvjesnost, nerjesivost, sumnja; ostaviti Sto in suspeneo it in guKpenzo (lat.> ostaviti nerijeeno, u Sumnji; fiz. stanje u kojem j^Uci lekfdt; ili vise u nekoj sredini, npr. prasak razmuen u vodi soiipenzionifit (lat. suspensio) akrobat koji se vjea rukama ili nogama, osobito na trapezu fiuapenzivan Oac BiiHpimsivua) odgaajui, koji odfjada izvrenje neega, koji zodr*avji; *uxpeazivait pravni lijek pravni luek kojim se zadrava izvrenje pravorijeka sussurando (tali RJaZ- 6a uborom, u-borei su (fr. souche) trg. lijevi dio lista u ekovnoj knjizi, knjizi a priznanicama, protokolu itd, koji radi kontrole ostaje, dok *c dermi dio otkida sntana (fr. sruLane, lat subtana) haljina {mantija) katolikih sveenika; pren. sveeniki stale, sveenstvo sntartelaifr. soutanolle] kralkahaljina (mantija* kat sveenikih pripravnika sutenor ifr. situlaneur zatitnik prostitutke koji ivi od njezine zarade; makro suteren (fr. soutcrrnin. lat. subterra-neuE podzemni) dio zgrade ispod prizemlja, podzemni kat, podzemlje; stan u tnm dijelu cerade ako mje u zemlji dublje od ] m Sute staroegipatski bog rata soti iind.) spaljivanje na lomai udovice zajedno b tijelom mua, prema shvaanju da ie brak noraskiiv (stari obiaj u Indiji, koji te ponegdje odrao do danas, premda je zakonom zabranjeni: sutra (sanskrt) sazrtr aforizmi koji slufte kako bi uenika podsjetili na neko filozofsko, Vjernko ili knjievno pravilo sutura (lat.) annt. boL. sav; zaivanje suum cuique it. auum kuikve llat.) svakom svoje, svakome Ono to mu pripada suveren 'fr. souvrrain, lat superanus. super nad, iznad) neogranieni gospodar, samodra; vladar suvereni (fr. souverain> prid, najvei. najvii, nenadmaan; vrhovni, neogranien; neprijeporan; sutv/trto drala slobodna i neovisna drava suverenitet suverenitet 'fr. souvnrnLnete) vrhovna vlast, neograniene vlast; potpuna dravna neovisnost. neprijepornoG". svastika (sanakr. swastii-a sretan) kukasti kri, prvotno; znak Sunca; u. Hitlerovoj Njemakoj, simbol natio-n al socijaJj Bakog pokreta Svcbi (lak Sur.bi) nm vtbko germansko pleme na obalama Baltikog mora. odakle se rairilo na 7apad ijug Ikas-mje ie od o^e rijeci nastala rije 3vn-bc, koja p>n kod nas. a narodu, upotrebljava aa Nijemce openito) svedo&borguvci mn. pristae vedskog, prirodnjaka, teuzofa i navodnog vidovnjaka tfuianubla Sveenborga af>8R17V2i svegliato il:, sveljato (t-il.) glas. ivo, ivahno, kijepko nvcngiengl i^ving) port u boksu-irok postrani udarac i? vee udaljenosti

svetmg sistem (engl. swtating systrm} "sustav znojenja". vrsta radnog od-nnea (najma] u kojem *? izmeu poduzetnika i radnJu pojavljuje tre& osuba (sweater) koja LUima od poduzetnika po^ao po utvrenoj cijeni, a zatim nastoji da mu radnici obavi? ' , ' "i7, .i **!'**-" ] . Lr\-'' J ( 'n'fbfc; 'r1- "Mtp'if.' r-;*r ' rr syntaxis ornata taj posao sto jeftinije, dakle, sustav iskoritavanja radnika tfvipsirks lengL sweepstakes t mn. vrsta kladtnja na konjskim utrkama u engleskoj gdje vlasnici grla ulau odreeno svote koje sve dobiva vlasnik najboljeg grla, vrsta kockanja gdje jed.in igra dobiva sve ulno SYter lengl. sweater skupljaC znoja) debela pletena vunena ili pamuna sportska koulja ira zatitu od prekomjernog in'ijenjn] svomps <cngL. swampsj mn. movare u dolini rijeke Mississippi i nj istoku 5AJ>a swing it suing 'engl.) 1. stilsko razdoblje u dzcz-glaLii od do 1945. (osnovne karakteristike: sprcplita-nje crnake i europske glazbe, veliki sastavi uz istaknute pojedioce slobodne u improviziranju); 2 drutveni ple& crnakog podrijetla, popularan nakon Prvog" svpetskog rata switch i.ongl.) skretnica, sklopka syntaxis ornata itsintaksis ornata 'lat.v kuima sintaksa, zbirka i prikaz odreenih osobitosti izraza ija uporaba daje govoru nacionalnu biiju ^ i'-' ' - 'e:j,-.^ "-"b -\ ......+0"-*S .. j*lV ', i,t.r.irf^i h -_|;p,;.;,^j .^'-if.-ff' - , -JlfltWlK rf^bh* - i ' '-t-P tirc^r icr; i"d^' -iti- Jrf-'" w S Ml -iij r dvadeset i pr.no slovo hrvatske la-Ijnic? abaka 'tal. sciahic) vrata mre&e i barke za ribolov phan \ar.) osmi mjesec u muslimanskom kalendaru, izmeu V. i Vj. VI . ima 29 daoB abes-goi (hebrr schabbes-goi) kranin koji subotom obavija idovu poslove koji ovome nisu doputeni ablona i"fr. echantJJon, njtmr Scha-blone) 1. uzorak, model, nlup, 2. pren. otrcanost banaln<ist, neorigi-nalnost (u iEraavanju i ponaanju); usp. model Sablonizam (nji:mr Sehablono meha-niijki rod prema gotovom motku (hez sudjelovanja duha) ablonjziruti (njem, Achablonieren) raditi po sablom, (mehaniki, bei duhai afar (njem. SchrifThhiri upravitelj- tko-nom na imanju agren. (fr. ehagrin) L. fino stavljena kozja koa (saujao) agren [fr. ehagrin) 2. tuga, jod. zlovo-)}-?- oeraspoJoatiijp ahil :tiT.) svjedok, oevidac ahter (hebr. echachat) v. ehter sajbn injem. Scheibe) prozorsko okno; nizan, meta sa je ta <tai. saKtar ^tnjeia. strreUcn ajn injrm. Schein priznanicai stari austrijski papinu novac sakal tperz.. sanskr srigala) zool. grahljiva. vuku fthena ivotinja sive i ilfitnoinjte dlake (u Aziji i Ahnci), ..^fafl'aJj .j-:.iji...k- pK...j.. ._t<jjj , sakoma ltalr cinecona) ples slian menuetu, samo polaganiji (nekada je bio osobito omiljen u panjolskoj, Ttshu i Francuskoj 1 aku (jap.) "stupa11, jedinih .za mjerenje duine u Japanu, = 0.304 m al Itng. shawj. perz. sol.' veliki vuneni dl Rviltnt ri'hac ale Ifr. cbaltU drvena kua, vicaraka seljaka kua aJjca (njem. Kchale) omanja hmena ili jxtrculanaka posuda t drkom aUn (tak sciaIloo) kratak al al ina tal scialino) velik al Salom Alejhem (hebr. Hchalom Mei-rbem) mir s vama! (idovski pozdrav)

alter injem Sihalterj I fi^. prekida, sprava za uspostavljanje i prekidanje elektrine struje; 2- kod automobila; prekida paljenja; 3. prozori krnz koyi sJuzbeoik obavlja po&loi'e s grn-diinima ina eljezauckim postajatua, u bankama, potama i drj alupa (fr. ehaloupe) 1. pom. veliki amac na brodovima; 2 mala obalno i ribarska jedrilica s jodnom kaUr-kom alvare (tatar, fialavnr) duge i vrlo iroke istonjafko (enske hlae amada ^nr ciiainadle. tvl coiania'.eJ bubnjarski i dr. znak kojim zapisjed-nuti grad javlja da je voljan pregovarati o predaji amani fsinskr. sohama") mn. najnii stale budistLckih svecrnika kod Tatara, Mongola i dr. koji su ujedno i hjeolei, arobnjaci i prizivai duhova i-mot 1364 iarJab amot <fr chamoitn) umjetno pripravljenu masa od vatrostalnu glintf u ko-Lioj nema mnogo primjeri vvapn;i, ie-h'crnog hidrata, alknlnih silikata i dr.}, uputnih (java sr za unutranje oblaflanje pei j visokom temperaturom, za talkinike Ion itil larapaj^ae ;fr. cbampagneJun" pjenuavo tion, dobiva sc kad ** mladom vinu doda eera, pa se nnda podvrgne nnhnadnom vrenju u vrstim, dobro zatvorenim l nr posv! napunjenim liiitama (na*iv po franruakifj pokrajini tlhampagni) ampinjon i fr ehampignon) but. pitoma pourka. vrsta gljive* Aampictn ffr. champiuo. Lat campcu: Sport prvak, pobjednik >u h rvanju, bt>k<n, tranju, plivanju i dr } iampionat <fr. champumnal) sport, natjecanje za prvo mjesto, prvenstvo ftaiiAc 'Injem. Schanzel voj. poljsko utvrenje, rov, opkop ajidola (fr. chandfclle svijea) fcporl. u nogometu: let lopte gotovo okomito u vimnu, tzv. "svijea1"; zrak. gotovo okomir uzlet zrakoplova tank '.njem SrhanlO dio gostionice gdje K tOJ piC Aajnkrtfr. ehanere. lat. rancerr med. raku ulina venerina bulcsr, sifititian ir unu <(t ehance' srea, *rot&n ulucaj. mocu povoljan iluaj, dobar izgled za uspjeh, vjerojjtnost uspjeha; imati pauoljnct nepovoljne, ansa imati povoljne, odnosno nepovoljne izglede za uupjeh Aanaonu ffr. ehanson, lat CAntiM pjesma, pupularna pjesma s lakom glnz-henom pratnjom saDBonfj)erka cfr chanFonnettt.' pjevaica kOia pjrva aansone Jant Lentf - jhunti i*h. sporedni prikljuak, otpornik kt-ji se ukljuuju u elektrini krug u paralelnom spoju s nekim drugim elementom u kojem se *lw*g toga smanjuje jj,kut struje iantan :fr. ehantant) mjesto, gostionica a pjpvfljcania antaia 'St. rhantage} prav ucjena, ucjenjivanje, p">ropravno pribavVja-njo imovinske koristi sebi ili drugom pomou prijetnji santailvt {fr. ebantage) onaj koji Se sluzi 64nid^om, ucjenjiva santorela ifr. chantoreHej glaj. daj tanja, najfinija ti ta (na violini itdl; kantina, kvinla santi lengl. chantvl koliba ili brvnara sjevcmo&menkih gurtaha santuDg ikin.) "japanska ^)n*, alati za urndbu tonskih ljetnjih haljina i kostima (naziv po istoimenoj kinoa-koj pokrajini 3 poluotoku; aniHD Ifr. ch&ngeant> arena svilena tkanina koja se piehjeva fiap Uur.i stipsa, vet- upaia papaka 'slovne i vsmska zarazna bolest) Bapirofrraf injem. Schapirugraph] prava tu umnoavana rukopisa no kojoj ge pD^ihnim Lj-mlom. napisano prenosi na pripremljeni papir, otisci 8*j dobivaju kao kod hektografa aptrogrnftrati injem. schapirutfraphi-rimJ umnoiti, umnoavati rukom napisano na aapilografu apka 'rus, tur. aabkaj sveano asnika kapa apO'rfr chapt<au] *?ir, klobuk, u pteau: gospodin iza rarhku od dame) caru da (fr. th orade) zagonetku u ilogo-vimm pren. nejnsnoa saraf (njem. tichraubcj vijak, savrfanj araf !njem, Scbraube) zavrUioj, vijak sarage njem. Scbragcnl kc* u Juthen.fi, stranji dio knJa Sarf Injem, soharf) otar, jasan lirra* uobiajen za dobro vidtjivu fihnaku

Rarivari tfr. ehanvari, lat eharivanumi m-ija glazba, dernjava; zbrkii, urna-bes. u kartanju; *ve4 dame ujudnoj ruci arlah iperz.f tal, icarlatlo, fr, *carlote, enl tcarbit-njecn. SchorhiEh) l.svi' jetlvcnona boja; ikanina u tqj boji; 13gA elk-al-ltlam arlatan 2. med. djeja zornzna bolest praena grornitem kud koie je cijel0 tijolo p*--kriveno svijctlnctvenim tokica me arlatan {fr. charlaran) brbljavac; onaj koji bez poznavanja hjeniHva nastoji hvalisanjem stvoriti aobi ugled dobrug hjeuika, otuda: vurahu, op-U*nar. nazovi- {iuecmk, fnanctvcnik. uJEUvuiik i dr.). darlatanizam [fr. diarlatajiiem^r rar-mirtljivost, nazovi znanje, nazi*vilije-ruatvo i si. jlarmifr tharmet Ifli. ghnrmen] tun^lija. arobnjatvo; iar, liupkost, umilja-bnt armantan (.fr. eharmantao) divan, kronan, mio. hubak. umiljat, dopadbiv ^armirati (fr. ehanueri oaran, radi viti. utjhititi. us hici vati saria (fr. eharge) ir teret, hrane; 2. pren. sluba, zvanje, poloaj, fin; 3. voj, juria; znflk zn polazak nji juri /trubom, buhnjem?; 4 k&x pretjerivanje u umjetnikom prikazivanju, karikiranje Aarier i fr chargenTr) voj. ieljezru okiir a mecima kuji ^e odjednom ttovljaju u hrrumetnti puiiku Snrilrnti i,fr. ehar^er* 1. pretrpab. na-1jivmiti. opteretiti, npr. poslom; 2-narediti, sta\dti u dunost; 3. pretjerivati u prikazivanju ega, karikirati, 4- voj. puniti <onizjc)J, oku-uu vatrom laav <tur/i luckast, budalast iadfjut (tur. au razrok, Okiljav AaAa (nis.^ erkeska sablja; sablja ruske konjice tnmn k u ramenu p ialm ifr rhalain sme, kofiOT>ja*li cnv|k tamne, j=iga>Lte puti tolika {taL sciatica} v, iijas Sato (fr. cbaurieauj kuh. 1, pun s ja|i-mti. y. preljev za kolae od vina ili mlijeko, jaja 1 seu^ra. rtebat'Jhehr. schebatb)jrdanrti'*ti mjeiet u idovskom kalendaru. veljaa cd-dqh fengl ched jednokatna tvornika rgrnda, njem Dach krov) arhit pilast krov, krov koji se sujoijj od niza parolelnik \ nejednako koeih, zupcirna pile slicnib krovova n prozorimn (radi shi boljeg osvjetljavanja tvnrojkih proeionjar irdrap 'pcTJL.1 voduskok, osotolo l<od damija ef Ifr. chef, lat. capuf glava; starjeina, poglavar, pretpostavljeni, zapovjednik, principal; rn r.hef it. an sef (ft') Itiin utJirjeSina, u evoistvu itarjrHine sefak (tur sa rak'1 prelijevanje boju. Sjaj nop*ic, jutarnje ih veernje rumomlo na obzorju; efak aabah tik lote sefija im.] prvi Ju^jed do imanja sefijakp pravo <ar haki sufaa* prvenstveno pravo pr*>ug susjeda na fcup-nju gugodnog imanja efUnk (a.r.) v. Sofijsko pravo sefla '.idem, achdpfcn crpsti, grabiti, L0-Hel AJiuu) velika ihca za grabljenju jel, zejmaca, ifut'aa oh (pi-ir.) kralj, vladar; u ahu: napad na "krnljicu""; usp. ah eher (peri- fehr, ^ebir) grad Seherruda -pen hjepa pripovjedaoj iz "TisuCu ijedne nni" koju uvu-jim jianimljivim priama uspijeva oajrudili izvrenje smrtne kamb ^ehimaab (perz,) kralj nad kraljevima sehiti i ar.J mn. lanovi islamske vjtrdke *ektc kfyi priinaju tamo Kur'an. a odbucuju nauavanje suniLat u^p. su-ni bi ehter {hebr. Bchaehat njem. Schach-ter) mesar koji kolje stoku po *idov-^kom vjerskom obiaju Aeih er I v. A.*ik cih'ubiiiuli-d iar 1 vrhovni mufUja, poglavar uleme kod muslimana eik lur.! starac; titula uvaenih osoba, opinskih ili pkmenskih pofilnvnra, *;irrttr,>rtjn*'krh stn'jre^ina 1 utfJeduib propovjorinik- (oj istoku) Heik-al-lBlam Car..' v. leik-ul-i^lun eislam I36u evro tirati seislam (ar. seihh-ul-islaml musliman-aki vjerski poglavar ejh(ar sejh starat, aetaii ovjek) plemenski ili seoski starjeina; poglavar miisliman.ske vjerske zajednice. L sljedbe, kole; cjk-ul-islam vrhovni poglavar muslimanske vjerske zajednice u sultanskoj Turskoj, vrhovni muftija

ekeri (ongl. ehakers) mn. "drhtavci", vjerska sekta u Engleskoj i Sjev. " Americi. 1774. otcijepila se od kve-kera; propovijeda bezbranost i zajednicu dobara sekret (lat. secretus tajni, skriven) sabori, nunik sekspiroman oduevljeni potovatelj velikog engleskog dramatiara Willi-ama Shakcspearea (15641616) elak (cngi. sheMac) tvrda smola koja curi iz istonoindijskih smokava kad ih uhode insekt; slui za proizvodnju lakova (za poliranje namjetaja) i crvenog pccatnog voska elit min ruda slina volframitu, esto proizvod njegovog kemijskog troenja (nazvana po kemiaru Srheeleu) elizirati (njem. Scheele, sheelisieren) glicerinom zasladi vati vino. pivo i ocat (naziv po njem. kemiaru Scheeleu. 174217S6) elong (polj. szelong) poljski iling semizet (fr. chemisette) kouljica; ormari za rubije BenhajtsfeJer (njem. Schnheit ljepota, Fehler pogreka) "nedostatak u ljepoti", mana koja nije osobito teka, ali "teti ljepoti" enluk (tur. cnlik) veselje, radost, svetkovina, praznovanje, javno veselje seping-stroj (eng. shaping; gr. mecha-ne) stroj za ohraivanje manjih metalnih predmeta er>koza (fr. chairl strana koe koja je do mesa (osobito se upntrebljava za izradbu rukavica); zove se jo; danska i vedska koza erardizirati pocinavati eljezo (npr. eljezni novac) u jakoj vatri (naziv po isurnitelju Sherardu) eri teng], cherry) vrsta jakog panjolskog bijelog vina eri-brandi (ongl. sherry-brandy) vino seri s rakijom prepeenicom ili ko-njakom. vrsta likera serif [ar. erihF) 1. odlian, plemenit; titula Muhamedovih potomaka, titula upravitelja Meke = emir erif (tngl. sheriff] 2. u Engleskoj: najvii slubenik grofovije; u SAD-u: najvii sudski izvritelj u nekoj pokrajini; u kotskoj: najvii sudac grofovije serijat (ar,) uenje (ili; osnovni propisi) islamske vjere; pravi put. zakon Boji, zakon utemeljen na Kurbanu iza razliku od adela zasnovanog na obiajnom pravu); erijatuko prauo pravni sustav kojem je svrha, na osnovi vjerskih propisa, upravhanje odnosima u islamskoj vjerskoj zajednici erkroperi {engl. sharecroppers) mn. siromani seljaci napolian koji rade nii amerikim veleposjedima erting (engL shirting) vrsta pamuna tkanina; upotrebljava se za izradbu rublja aei-be itur.) "jest-pet" igra kockama, kockanje esula (Lid. scsEola) lopatica za izbacivanje vode iz amca, palj Sev-val (ar.) deseti mjesec u muslimanskom kalendaru, poinje 7. srpnja i ima 29 dana eviot (fr., engj, cheviot brdska ovca) janjea vuna; glatka tkanina od ove vune (za enske haljine) evro (fr. chvre koza) kozja koa; fina koia (kozja i te leda), veoma elastina i mekana; slui za izradbu obue i fine konfekcijske robe evroten [fr, chevrotin) Stavljena kozja koa evmtirati (fr chevroter) 3. koziti se; 2. skakanjem tamo-amo pokazivati si be dah 1367 Sir nestrpljenje; 3. u pjevanju: pjevati drhtavim glasom ibedah (njem. schieben micati, prenositi, Dach krov) pomini krov na automobilu ibetir {njom. sehibeten micati, prenosit^ Tur vrata) vrata *na pomak", pomina vrata sibolet (hehr. -schibboletb) znak raspoznavanja, lozinka u Starom zavjetu (Suci 12,6j sifon (fr, chiffon Tirpa'') ]", vrsta meke vunene tkanino koja se ne guva; 2, vrsta finog i gUEto tkanog platna, upotrebljava se za izradbu donjeg rublja i posteljine ifra 'fr. chiffrc brojka! 1. poetna slova imena i prezimena, monogram; 2. tajno pismo, pismo tajnim znacima (osobito brojevima) umjesto slovima, posebice u obavjetajnoj slubi, diplomaciji i vojsci sitraut (fr. chiffreur) ooaj koji pie tajnim pismom (iframa) ifrirati (fr. chiffrer! 1. pisati tajnim pismom: 2. trg- cijenu robe oznaiti tajnim znacima umjesto obinim brojevima koje svatko razumije ibta (njem. Schicht sloj) 1. smjena, radno vrijeme (kod radoika iji posao zahtijeva rad bez prekida); 2. smjena, skupina radnika koji rade istodobno

iiti (ar.) mn. lanovi islamske vjersko-politike sekte (osobito rairene u Perziji) koji ne smatraju samo Muhameda za proroka, nego i Aliju, Muha-medovog zeta, i imame koji potjeu iz njegove obitelji, u kojima takoer vide utjelovljenje boanstva; usp. suniti sijan (tal- scione) vihor, jak vjetar; iju-nadz vijavica od vjetra, morska pijavica ik (fr. ehic) prid. ukusan, hjep, pristao, dopadljiv, pomodan; im. hjep vanjski izgled (koji je u skladu s propisima mode), dobar nain ivota (koii odgovara drutvenim formama) ikana Ifr, ehicane) zloba, kinjenjc, zlonamjerno stvaranje tekoa, neugodnost stvorena kome iz pakost) siknnirati (fr. ehicaner) kinjiti, stvarati kome tekoe iz pakosti, zlonamjerno uz nemira vati iler (njom. Schiller, Sehielcr) vrsta bli-jodocrvenog vina, ruica iling (engl- shilling; njem. ^hilling) 1. engleska novana jedinica; = 12 pensa = 1/20 funte tterlinga; 2. dananja austrijska novana jedinica iljboiti (njem. Schildvvache stehen) uvati strau, strazariti iljbok (njem. 5childwache) straa; straar imi (engl. shimmy) ameriki salonski okretni ples u 4/4 taktu, nastao iz fokstrota imija (taL scimniia) majmun imJati (njem. Schimrnel konj) bjeati; trati imsir (tur. imsir, imir) bot zimzeleni ukrasni grm; zelenika Sine (njom. Schienen) mn. eljeznike tranice sing Ijap.) mjera za tekuine u Japanu, = 1,304 i rairnti [fr. ehiner) niti u osnovi tkanine razno obojili tako da so dobiju are, utkivati are u Lkanine inter (njem. Schinder) strvoder, ivoder into [jap. adnto, shinto) slubena vjera u Japanu, mjeavina budizma i ka-mikulata, tumai da su mikado i njc-goM preci koji su vladali Japanom neposredni potomci Stvoritelja svijeta aipolen (fr. ehipolin, tal. cipolhno) pre-mazivanje stvari izraenih od drveta vodenom bojom i firnisom tako da dobjju izgled porculana air (engL shire) ukrug, engleska grofovija , f;!"- i. i" -1 }-! "L- I '"- v sira alauh ftlra !t Jf ] slatko vi tlu. mot airfeb tur., ar tamia', galenu oko ciii> Ttareta na mneji odakle muiezin po-l liva genuke na molitvu Mrm lojem- chirrO' 1. kiobran, nun-vnbrnn: 2. obad tna se&irul. 3. aeir (M ivjrtilici.V flilnik ftiroko 'laL scirocco) veoma topao i suh jugoistoni vietar oa Jadranu ftirtlnff ten g. shirting) Una pamuna tkaninu za kouljo iva l*am*kr. Siwa ijedno od triju najvi-ftih boanstava u Indiji, prvobitno bog vatro, stvoritelj i razaratclj svi-jota; usp, lnhma i Vimi tlima Igr? setujma procijep, pukotuit, ncbiio Cijepam, fUdcrjepim] /asLijep, raskol, odvajanjr (osobito od Crkve ili vjere); pren. podvojenost, rascjep Alzo- tr fachiro cijepam, ragdjepim] v pod fitvtioAjor ital. signore gospodin ftkaf (gr. skafe korito; drvena posuda za vodu. knbao kapular (lai. supularium) rjvije platnene nvnakp sIil-icc spojen uzicom; mi ramenima ukopavaju l vise preku picca i prsa: poboni katolici ih rtosp kao hamajli]Li; med nararornik fckuara -"LjjI. eceOjuu) vilica na amcu o koju te pnvrruje veslo karpa Itnl. a scarpa kosu) kosa podgrndnja kliznvog terena, lJ koji bprjeava klizanje t zaruavanje zemljB na kosim itrtmma kart Hol. scarto] ono to je oteeno. ne upotrebljivo, za odbacivanje skwtirat 'tal stanare) izdvojiti, udha-ali ano (to je nepnkJadno, pokvare-do i nnupoiieblpvo lu nekoj roba i dr.); idkljuilj, ukloniti Ifcfltubi i kit- statula. tal. scatola.1 kutija ftola (iAt. scholai I opi naa* n prosvjetnu ustanove u kojima ae \u-titavno i organizirano s^ee jnanje; 2. poukn. iskustvo; 3. smjer u znanosti, filozofiji i|i umjetnosti

kombrvgrC akodbrus. lai xombert ?nr-\ ikuR (momka riba) kopc ;rus.: ma. lanovi jedne ruske vjerske sljedbe u XVIQ. Kt. koji au san" sebe Skupili da bi se onesposobili ta ra7mnoavanjc korpion i.gr. skorpios. Jal. utorpioi zocO raku slian rlankonoac, srodan a piiukom, njegovjc otrovni ubod ve-omfl opajan skrlban (tal. scrivere nisatil pisar, inovnik, piskaralo kver longl. equarrj brodogradilite Alafrrjk (nji'm. Schlafrock; mirska. i ensku kucha haljin.i u obhku ogrtaa lag 'njem. Hchlaga udar, udarac 1 mrd. kap, odar i&rani udar, modani udar]; 2. podrijetlo, vr"to, soj. kovlnpr ovjek starog Haga); 3. kuh. tueno vrhnje ftlajcr < njeni Schiaffi i. nestosln privlai, ito ita* iva posebno dopada nje, rijetka zanimljivost inpr. kazalino djel", film, najjaa toka programa noke priredbe i ah); 2. ono Stu je ha Stida u modi; 3. opecomihenn pjesma 7n pl* lagftrilB (njem !rt-hlngferlig> koji je u ti j ik spreman nai prikladan odgovor, domiljat, sifalaljiv lftgvort (njem. Sch(agwort) 1 krila Hie. krilaticn, iBtaz koji snano i u omrbujnom ohhku iskazuje neko odreeno stajalite ,r;a ili protive prema ntkom ustrojstvu, radu. strujanju i u duhovnom, poliutkom, drutvenom. vjrftk4m zi virt l, npr. emancipaciji fen*, eumpnkpj ravnotetj. kurupciji lajer knj>cm. Schlcirri veo. koprena Lajm tainm. SchJeim) med. si uz Slampv mjem. schJampig;'prid ncure-d'in, nemaran Unk injem, srhlanlc: vitak, lana^ lauh (njem. Schfanch) gumen1? irijevo ZA Balijnvnnje vrta, vaenje vina i 1 lesl ^ 1369 ir.; Sport unutarnji, gumeni dio (kotaa, nogometne lopte i drJ ilegl (njem Schlegel) trat ilepler) injem richleppe^ 1. jsod. ikut na inakim haljinamn ikoji vue po podu); 1. teglenica, t#rcrna lada bez vlaatog pogona koju vue re-morker; teki kamion lic injem. Schlitz) prorez, na odjeci iliuhe injem Schhltachuh) klualjkr lif i.njcm *crditT ug^neno^t. rinoca u ponaianju; imait hfa LuU uglaen filifati (njem. schleifen, schliflj 1. brusiti, otriti; 2. glaati, izglaavAti, dotjerivati glaanjem; 3. pron. niti nekogj da postane uglaen Aloe (njem tfchluJJ* brava, zatvara: dvjjrac. v*rr\ak loser duem Schlossern bmvnr lnk (njem. Schluck) gutljaj slns VDJem Schlu) konac, kraj, zavretak ljah-ta !polj. siladila) pohiko p|cmst\i* fifjaiiCit po i], szfacbfic ci&n (wljskoc plemstva, poljski plemi ljaka (njem. schlacke) trojka, otpaci pri taljenju ruda ljam (njem. Schlamm) blatu, glib, kal; pren. olrs Jjupka 'engl slr-op) ovbi amac &a & do veqala aa prij^wiz ljudi i rube majser (njrra. schmeill^n bitnuti, Schemeier) kratka brzometJia pufka kojom je bila naoruana njemaka vojska u Drugom svj^kom ratu rtarn'njem Schmarren kuh mmee, jclnodljaja. br*mt, mhjoka r vfeffl. pren. b^zvnjodna stvar mekati i.ajem. schmecken i vlalko jesti, iri u tek; kuali Cjelo); to mi nr Amtka to mi ne ide u tok minka mjm_ Schminke) sredstvo ra uljepsai-anje lica. hjehlo. rumenilo fcmir '.njem .Schimerei man. nui^K-o strojeve, kolomaz. mirgl injvm. Smirgle. tal umeriglio) sitnozrni korund pomijtiBan 9 kvariok com i obojen ieljezotn. upoCrubi|sva v ta ienje i glaanje kovinn mirvurst (njem. richmire, Wursl kobasica kobasica od mljevenih jelara lebervurt irniila ffr. chemmeUei tena koj* * *li prmemagati. prpnem ^gabea smncig mjem. schmutzjg) prid. prljv,

neist; pren. krt. sebian mugler Tnjem. Schmuggler) krijumar nnjder (njem. ;bneirtnr) kroja nala (njim. Sihnallpl kopa, tpona snaps 'njem. >:hrLdpsi akija Snicl (njem. SchniU^lj tanko odrcuin i masnoi pren komad meaA nit(a) (njem. Schnitt) 1 rez, are*; 2. komad (torto, ajado! eda, saloTno i dr kroj i odjee). 4. pola ChM pivn DJofati .njem. schnuptlelni nju4iti, njukati; pren uhoditi oc injem. Schat? hlago) draga, ljubavnik Aodpr (njem. Sdhotlcr) kamen tucanik; fljunak *odi icngl. choddy^ vrnti umjttne vgne od otpadaka nuienib tkanina, tkani-rta od ove vunr. pren. po vanjtini fin, ali nestalan ovjek, vjetrogonjA; Sudi AodJzam (eng Lhodv) vjetrogonatvn. usp jodi of^er (trr chauRcuT'Lo2a; dnnafl vcjm automobila ofiraii (ir. haufFcri vrmti autof upravljati autom tofroa ^fr. rhaud-froid) kuh. hladnn p-enka s preljevom Car (njem. Schwagirr) roak po fani, urjak, djever, svak dok iff. ehoc, njem. Schock udar, napad) 1 med. poremeaj u radu (ftinkcao-oi/anju) nekog orgona mehanikim rfr paihikim utjecajem, npr, ne'^^e.f-tica nakon zadubi 'eno rane i Opiranje ijra.u.JMitiaft so*): uzotoiit ruikon 1370 perploa - velikog straha i dr. duevnih potresa (psihiki ok): 2. voj. estok napad konjico nn konjicu hladnim orujem okantan (engl. chockj koji hode oi, koji izaziva ljutnju, ruan, odvratan, neugodan okeca Uni. scioocca) glupost, budalatina okirati (fr. choquer) udariti, gurnuti, izazivati ljutnju, ne sviati se, ne dopadati se, vrhedati, uvrijedili, sahla njavati, zgranuti or (mad. sor) ulica, klanac orts (eng. shorts) ran. sport, kratke portsko dokc|jenice: seoska bluza s kratkim hlaicama (za plau) osoni (fr. chaussons) mn. lake plesno cipele od meke koe; macvalake cipele; cipele od pustine (filca) ot (ar.) naziv za slana jezera i movare u Aliru i Tunisu, nastaju u vrijeme kia u pustinjskim uubljenjima prevuenim solnom korom oti (njem. Schotisch) ivahan ples kotskog podrijetla, pnje u 3/4, sada u 2/4 taktu; ekoseza ovinist {fr. chauvinislej onaj koji je zadojen ovinizmom, propagator, pristaa sovi niz m a ovinizam (fr. chauvinisme) politiki smjer u Francuskoj kojije pod svaku cijenu htio vratili staru slavu fran. cuskog oruja; rnspaljivanje nacionalne mrnje, propovijedanje nacionalne iskljuivosti spaciraii (lat. spazieren) etati, bnriati spada (tak spudal kratak ma; vrata bodoa paga (gr. spaggos, tal. pago) v. 5pa-gat pagat (gr. spaggos tal. spaghetto, njem. Spagat) uzica, tanak konop pageti (tal. spaghetti) dugi rnzanci, makaroni koji nisu uplji pajscirner (njom. speisen jesti. Zimmer soba) soba za blagovanje, blagovaomou - , pajza (njem. Speisekammer) smonica, mjesto za ostavljanje jelo pajzevagon {njem. Speise hrana, Wagen kola) kola za ruanje, vagon-restoran palir (tal. spalliera, njem. Spalier) 1. voj. vojniki stroj u dva reda (jedan prema drugom okrenutih licem) sa slobodnim prostorom izmeu njih kojim prolazi neki uglednik kojem se lime odaje poast; pravi se pri vojnim paradama i sluhenim doecima panjolet(a) (tal. spagnoletta) 1. cigareta

panjolcta (tal. spagnolata) 2. hvalisanje, nadmetanju rijeima parati (njem. sparen) uvali, tedjeti parkasa (njem. Sparkasse) tedionica; kutjja u koju se radi tednje stavlja novac paroga (lat. Asparagus oiTicinalis, njem. Fpargel) bot. rod zeljastih biljaka iz. porodice ljiljana (dugovjena biljka, veoma cijenjena kao povre) peceraj (njem. fipezerei, tal. spezieria, lat- species) ivene namirnice pekulacija (lat. spoculatio) v. spekulacija; nedoputena trgovina robom ih vrijednosnim papirima radi lake i brze zarade penadl {njem. Spendel, Stecknadnl) pribadaCa, zahadan. ioda peneer (engl. spencer po lordu Spon-ceru) kratak seljaki vuneni kaput pendirati (njem. spendieren, tal. spen-dere) darovati, pokloniti, obdariti pendlati (njom. Spenadel pribadaCa) pnvrivati pribadaama pengler {njom. Spengler) limar pe-rhoJe (njem. Sperrholz) perano drvo, tj perploa perploa i.njem. Sper-platteJ zao. sli-iepljena ploa, uproka. ploa koja se dobiva, pod hidraulinim tlakom, isprepletenim lijepljenjem neparnog broja (najmanje triju) tankih daica debljine H2(1 mm pod kutom od 90 peratunde stupnjeva; primjenjuje se u raznim obrtnikim granama hudui da znatno poveava jakoat drveta i postie utedu u skupocjenom drvetu; usp. furnir pertunde (njem. sporren zatvoriti, tunde sat) 1 sat zatvaranja lokala; 2. zabrana kretanja po ulicama nakon odreenog vremena, policijski sat pie (njem. Spttz) vrh, iljak; stara rasa pasa male glave i iljastih usiiu pica. (njem. Epitzo) vrh. iljak; ipka; bica na kotau piebart (njem. Spitsbart) iljasta "brada pici (njem. Spitzel) tajni policajac; dounik; pren. prepreden ovjek, pre-predenjak pigiajzen (njom. spiegeleisen) sirovo eljezo koje sadri ispod 20% mangana piglmetal (njem. spicgohnetall) slitina (legura) bakra i kositra, esto s neto arsena ih nikla (za metalna zrcala) pijun (tal. spiooe) uhoda; dounik, pot' kaziva pijunaa (fr. espionnage) uhoenje; potkazivanje pijunirati (fr. espionner) uhoditi, potajno motriti (iji rad, kretanje nekoga) pikati {njem spicken) kuh. nahosti slaninom, nadjenuti slaninom, mjestimice ispuniti meso (.telee, divlja i dr.) komadiima slanino da bi bilo sonije pil (njem. Spicl) igra; igrae karte pUeraj (njem. Spielerci) igraka, Sala; sitnica pilbionorar (njem. Spiel, lat. honorarnim) novana nagrada koju glumac ih pjeva, pored redovite plae, prima za prekodnoo odigrane predstave pihnan (njem. Spielmann) svira, glazbenik; u srednjovrekovnoj Njemakoj: tafelaj putujuri pjesnik-pjeva (slino hrvatskom narodnom gusloru) pilul (njem. Smel-schule) djeje igralite * pinat 'lat. spinacium, tal. spinaca, njem. pinat] bot. lisnato povre iz porodice loboda; cijenjeno zbog vitn-minske vrijednosti pital (lat. hospitabs. njem. Spital) zastarjeli izraz za bolnicu poret (njem. Sparherd) tednjak port (engl. sport, njem. Sport) v. sport prica (njem. Spritzej 1. mrk, trcaljka; 2. med. tprava za davanje injekcija (valjkasta ohhka. sa upljom iglom sa ubrizgavanje tekuih lijekova uhodom u kou. miice, vene i dr.) pri cer (njem. SpritzerJ vino pomijeano sa sodom ili mineralnom vodom pula (njem. Spule) cjevica na koju se namata konac, ica i si., svitak, mo-sur, kalem rajbmaina (njem. sehreiben pisati, fr. maehine stroj) pisai stroj rajbii (njem. sehreiben pisati. Tisch stol) pisai stol rapneKa) (ongl- shrapnel) voj. topniko *rno ija je upljina ispunjena olovnim ili eljeznim kuglicama: leti do odreene daljine, rasprskava se u zraku, a kuglice se razlijeu u obliku lijevka; kad se rasprsne., ima strasno djelovanje (nazav po izumitelju, engleskom topnikom pukovniku Hcn-rvju Shrapnelu, 17611842) rauba (njem. Schraube vijak) sport, u rukometu: iznenadni udarac na gol izveden iz zaokreta rnt (njem. Schrot) sama, krupno mljeven kukuruz, tab (njem. tab) 1- voj. asnici dodijeljeni kan pomonici, suradnici i sa-vjetnici zapovjednika (puka, brigade, divizrje. armije); 2. glavni rukovodei organ neega, vrhovno vodstvo tacija (lat. statio) v. stacija stafelaj (lat. Staffelei) shkarski stalak 1371

taffete 1372 topati tafetu (tal. &r.aiTctta. fr. estafislte) gln-soooa, glasnik; $lafetiw tranje portnatjecanje u tranju e vie sudionika u kojoj svakj. trka, kad prijee svoj dio puta, predaje sljedeem trka tu zastavicu ili palicu, koji ini to isto itafiraii [njem. staflici-en) 1. opskrbiti potrebnim, opremili [npr. sobu): 2. ukrasiti, n slutiti :npr. odjeuj; 3. slik. ukra*iti: oiviti sliku dodavanjem ptt-jebriih figuru (usp. fiLafauj Stajer (njem. Sleior) Isigani tajerski ples u ft'4 taktu 'vrata valcera} tajgor <njem. Steiger penjaC) vatreni liubavnik; straslvmi, uporni udvara lajgerica (njeni. Steige pitaju, kolodvor J ulina djevnjfta Stala 'njom. ritali) staja za goveda i konje tambilj (njem, StempoT) pecat, ig tamhiljuti ("njrrn. siempcln) udariti priat tampa itak tampa) bitak, otisak nekog novca; tiskane stvari i rad oko loga; dnevni Lstnvi; novino uope tampati ttaf. tampare) tiskati, otiskivati, i^davnti (knjige, novine itd.) langa (njem. Slangej motka, poluga tapin (tal. stoppinn.) voj. upalja, fitilj (za pnljenje bombi, mina i dr." statut :lat- 3taLutum< v statut tekdoza (njem, Gtccken utaknuti, gr. dosis davanje) utinica u zidu za prikljuivanje elektrinih ureaja na elektrinu mirzii flteker (njem. stecken utaknuti, lat. contacrus dodir) teh. naprava za brzo spajanje vodicft elektrine struje dodirom, utika, utinica fttolati injem, stollenl poatavib, namjestiti, dotjerati, dotjerivati telice fnjem. StelzenJ take iboduijel. drvene noge pomou kojih se mogu praviti veliki koraci Stamaj*] (njem. SlemmcisenJ dlijeto, duba ritendnr (njem. tand er) ono na emu to stoji, stup, stalak, pult stapati Injem, steppen) prozivali lift (njem. der SUft) klinac; pisaljka; u telefomji: utika, otp < slui za davanje telefonska veze govr>mic]ma preko telti Ionako centralo) tigli vnjem. srieglitz. zool. e&hugar Stih (njem. Stich) 1. bod, ubod. rez; 2. bod i u igri) tihati njem. siicheln) kopati zemlju okomitim zabadanjem lopate tlhvort (njem. Stichwort) 1. kaz. posljednja rije u giFvoru glumca nakon koje drugi glumac poinje govoriti ili neto initi; 2. u rjenicama i sL djelima obino marnim slovima tiskanu rhe koja se objanjava, odrednico; slagvort ttkati ''njem. sticken) veab" tikla injem. SKick komad, zakrpa, Fer-senstdtk peta pa atopi) potpetica tiklrc 'injem. StuckJein komadi) ki>-madi: pren. pikantan dogaaj, pustolovinu itil fnjem. Stiel.' dralo, drzak tll-lcben (niem. Stillebim) slik. "miran ivot*, slika stvari, "mrtva priroda"; nature marte Stilet ;tal. stilletto, njem, Stilett) v. sti-let timati injnm. sbmmen) glaz. ugaati, usklaivali (glasovir i druge iane instrumente); pren. stvoriti, stvarati (povoljno ili nepovoljno) raspoloenje prema kome ih emu stiJtaung 'njem. Sbmniung) raspoloenje tof injem, StofT) 1. tvar, glavni sastojak, materijal, 3- tkanina za odjeu; 3. predmet razgovora; 4. grada r.za roman, sliku itd ) tok (engJ stock) 2. trg. v stok tok Injem. Stock) 1. slap za pomaganje pri hodu; kal (kuni) topa ti {engl. stop zaustaviti) 2. na to-periri biljeiti (ili: zabiljeiti) tono trajanje neke radnje topati 1373 lober topati (njem. stopfen) 1. krpati, zakrpati [arape, rublje, odjeu i dr.> AtoperiCA (eng. stop-watch) kronoskop na zaustavljanje, sat za tono mjerenje vremena 'vrata depnog ih rubnog sata s velikom sekundnom kn-zaljkom koja skae i koja sa

pritiskom na poseban gumb zaustavljaj upotrebljava se pi>glnvito nh utrkama i drugim natjecanjima koja se temelji- na utvrivanju brzine otopi Injem, ftioppel) ep Stos [njem. Stob) 1. udar, udarac; 2. gomila, hrpa. naslaga (npr. bankaola, knjiga i r.); pren. omiljena izreka, dosjetka Atosati :njem. Stoas udarac) u prostakom jeziku: izraz za spolno openje tOHdemfer (njem. Stoes udarac, dam-pfen priguivati; teh. priguiva, naprava na vozilima za ublaavanje udarca trataltal. straizajtrg. dnevnik, knjiga dnevnih primitaka i izdataka trajh-okreatar (njem. streiehen, gr, ortheslra) glaz. orkestar sastavljen .-mino od gudakih inatrumenal-a, gudaki orkestar itrajklengL strike) "udar'", jedna d prisilnih mjera na tritu rada: organizirano napu&ltinjc posla da bi se timr poslodavac primorao na prihvaanje radnikih znhtjeva (npr. poveanje plae ih smanjenje broja radnih sa-tLl; uap. bojkot, lokaut trajka* (engl. stnkr) sudionik u trajku, onaj koji trajka trajkati Lengl. strike> hiti u trajku, >iudjeio^ab u trajku trajkbreber (njem. Strik-brecher) ttrajkolomac, radnik koji ne pristaje na strnjk i dolazi na posao u poduzee protiv kojega sa trajka trajkbrcker lengl. stiihe-breakeri v trajkbreher itrapac rial. strnpazzo, njem. Strapaze) zamoran rad, naprezanje, napor, trud trapacirati (bd. strapazzare) zamarab" radom, smanjivati vrijednost neke stvan prekomjernom up'irabom trafi ir. strassi bezbojna ataklanta masa od koje se ni]]ee prave imitacijo duamanta; um.jebn dijamant, lani dragulj treber "njem. treber) ovjek koji marljivim radom i dodvoravanjem eli posbi unapreenje (reka (njem. Strecke) udaLjenotl, put; eljeznika pruga triga (tal. stnga) vjetica; arobruca trigan [tal. stregone) vjetac, arobnjak irih ".njem. Stnch) potr*, crta, linija trik (njom. Strick) ue, konopac trikati vnjem. stneken) plesti. npr. arape strike raj (njem. Strick erei) pletivo truca injem. StruLzen) kruh duguljastog oblika: usp. vekna trudi (njem. Slrudol) kuh savi,paa. guvara, gibanica tuO Injem Stutzcn) kratka puka tucati injem, tutzen) podrezati, skratiti [brkove, bradu i dr.) tuka [njem. Slurzkampfilugzeug.1 zrak. mak brzi njemaki bombarder za obruavanje tukadent (tal. stuzzicadcnti) akalica tukatura (laL stuceo, njem. Stokkaturl 1. mjeavina gaena vapna, mljevenog mramora i sadre {vluf za izradbu reljefnib ornamenata na zido\nrna i stropovima, za lijevanje kalupa, uzoraka i drr; 2, ukraa od takve mjeavine tu klati, -am njem. (stuckclnl dodavati rkomad po komad), krpati tula (tal. Hlollo motka) taka, hod ulja turm (njem. Slurm) burv, vihor; voj. jurif uber {njem. Schub) ot^r na guranje u obliku prozora iu gostionicama, bankama i dr,) subler 1374 avere ubler (njem. Sehublehret sprflvs za tono mjerenje, osobito veoma malih duima Eucbtjrut injem. Srh u Lzbunri obrambeni savez) borbena urganizaciia justrij-skih socijalista, osnovana po u^oru na vojno organizacije poetkom l^lN. g, uft (ojem. Schuftf podlac, nitkov suho injem, Schutzkr.ntakt); teh. vrsta zidnog utikaa kojemu je svrha orno-guivanje ukljuivanja elektrinih ureaja koji troe vee koliine elektrine energije nego obini utikai; uki^teker; usp. fiteker ulkcdega (njem. SLhule kola, Jat. col-fegfl drugj kolski drug. suuenik uiid (njem. Schundl nikakva, loea roba, roba ja bacanjr, bofl; nnd literatura knjigt boz ikakve umjetnike vnjrd-nosti. po sadraju obinu kriminalistike, avanturistike, pornografske i nemoralne, knjievno smes sunegla (njem. Sihuh ripefa, Nagcl a-vbo^ cavdj* 7_i potkivanjc npeia upa {njem. Schuppen) daaara, staja (za kola, alat, drva i r.)

upirati (njem. Schub protjerivanje.! policijski protjerati u mjesto zaviajne pripadnosti Sun Uljem. Schufi* 1. pucanj; 1 rana od pufranog zrna; 3 pren. muica uglavi (npr. "do&ao mu us") usber (njem, Schualer, Schuh, Lat su-tor obuar, p'jMtolar, pren, ncGpoao-ban ovjek Snt tengl. shoot) pucanj, hitac, udarac; port, udar, npr. lopte nogom (u nogometu) uta i,ojem. Schuttf ruevine, razvaline, smrvljeni crijep, cigla i bidia porueno kude; u/>pte: otpaci, troska. zgura ..i.iss-'-j. -'! : i'T" zri'-. ?- - << :-,*\ -' j','ls?i* Si/ri,"/^'-. - ' d utirati (engl, shootl sport, pucati, udarni/, udanti, npr loptu inogouj ih glavom, u nogometu); usp, sut vabe (njem. Schwaben, bit. Supbi) mn. v. S^ebi vadron (njem. Strnvjidron, taL srjund-rone) tijj v. pskndron vajsbJeter (njem Schwei a a znoj, Blatt list) znojnica, impregnirano platno uiveuo pod podstavu ispod pazuha kako 'noj ne bi prodirao do ikanine vnjp ffr shevnlet* 1. drveni konj za muenje; 2. koluhca na guarkun in-strumenLuna; 3. slikarski stalak, ta-felaj valer(fr chevaliflr) Imbavnik, ienskar valerati se i.h\ chevalter) odravati ljubavne odnose, ljubakati se valerka ifr, chevaherel rjubavoica vnrgl (ojem. Schv/jrtenmagcul svinjski rdudac ispunjen komadiima mesa t>d svinjske glave, srca, koicom, krvlju i zun ima vasati (njem. schweien.) zan, zavariti, zavirivati (koviocl vejb dobroudni vujnik; smijeao, vojnik uope (pu imenu Jozela ftvejka, glavnog junaka Haekova romana Dobri vojak vejk} veleri (njem. Schwelle pragj mn. pragovi rn koje su privrene eljeznike trainier/ (srne) verc (njem. Schwrzung) krijianaro-njc, *crua burza*; krijumarena roba vercati (njem. schwrzen) krijnmariti svorcer (oiem schwarzer) krijumar vermati njem. i.acliwarmcni sanjariti, eznu ti, prieljkivati vicati se (njem, schwitzen) znojiti se vindlari (njem. schindeln) varati svora (cal sunraj [edovnica. opatica vorc mjem. schwarz biti bez novca j - , -sr T. t dvadeset i esto slovo hrvatske latinice t kratica za (omi t kratu.a f,n tenor ih titulu t. p. kratica ta titulo pfen.i t. t. kratk'n 7a titulo toto Ta kem. kratica za tantat tab it. teb (ongl.) istaknuti dio kartice u kartoteci za oznaku opih podataka tab. kraiicn ?a tabula tabak i p. labaro, tal. tabacco, fr tabar, Ujem ''ubok) biljka ?a puieaje i umrkivanje, duhan (nazvana po po-. krajini Tabaco u St- Dnroingu, gdje je 1496. najprije otkrivena; po nekima^ rije tabako znai, u jeziku 'i otoka Haiti, poaudu iz koje su uroenici puiihl tabakera !fr Ltb& duvhn, Lih^tiereV kurija, sa duhan, cigarete di burmut (kon.t drvena ili metalna) tabakoza (lat. tabacoais) med. bolest radnika u tvornicama duhana koja nasbije od udisanja duhanske praine taban flur daban, taban ' ^top:i]i>. donji t<J mr^t tabardiljo 'jp. tabardillo ^aclahna groznicg u Junoj AmerLd tabela (lai. tabella) ploica, biblica, pre-gledna tablica, krialjka, pregledno sreen popis (grafiki ih u brojkamaj, npr. genp^lrke, povije^nr kronoloke tjiblice tabelaran 'lat. tabellanud^ tablidast, u obLiku tablice; prikazan na tablici ili pomou tablica; pregledan, prikazao ili sredun po rubrikama ., tabelirati (lat, tabella) farm pomou eornt tvari izraditi u ohhku ploica. npr oViladu tabemaliul (Lat. tabcrnacuL'imj ator, kuico; -Hj^nica sa zavjetnim kovegom kod starih idova; kod katolika: svetohramSLe, ormari nj oltaru u kojem sf uva monstranco, sakrament i posveenom hoabjom; zatiti krov za kipove, oltare, grobove i dr. tabes (lat labore sahnuti, cadpadati se, Labes raspadanje) med. suenje tijela; tabes abdotn7tal5 (lat.) tuberkuloza Lrbuha; tabes dor&alia ih tabes dor-zalit (lat) suenje

hrpLeue modine praeno f-rremeajimfl rav-nottie i sigurnosti hoda, posljedica yiClisa; tabes pulnmnahs (lat.) tuberkuloza, plu-a tabescenf ija 'lat. tabescenual med. su-jenje mravljenje tabetian (lat- tabee) med. bolestan rd tabesa, tabemi, koji se tire t-ihesa tabican dat. tabes) med. v, Labetion table dTiote cit. tabi d'ot (ft,) gostio-nikojeli.., ruak u gostionici s istim brojem i vrstama jeba j s istom cijenom za &ve goste, za razliku od rukii o tu earto. it a la kart (Ir ) gdje gost bira i plava jela po jelovniku tableta (tr. tablette) lijek u obliku ploice, paatila tabletirati fJV. tablette plodni farm. od ljekovita smjese pravni okrugle ili e-tvrLtsle pVoice (tablete, priRhle> tablo (fr tableau, lat. tabula. slika; popis, lista- u kazalinom djelu, dratablcmet 1376 tahigimeza niattka situacija; pren. veliku iznenaenje, zaprepatenje tabEonet (fr. tableau) vrsta kartaka igre sa dva ili etiri igraa i 52 karte tabor (ma.) vojni logor, atorje; utvrda za obranu taboriti boraviti u taboru. logorovati; v. tabor tabu svetost i nedodirljivost stvari, mjesta ili osoba posveenih bogovima, jer ako se dodirnu, oni, Labnc, do.' nose vebku nesreu, bolesti i smrt |u vjen nekih primitivnih naroda), jedan od najniih kultova demona i prirodnih predmeta: pren. ono to ie zabranjeno, nedodirljivo; tabuizam labuizam v. tabu tabula (lat.) daska, ploa (posebice za pisanje); mn, spisi, povelje, dokumenti, rauni, raunske knjige tabula rasa it. tabula raza Gat. tabula rasa ploa iji je vosak poravnan, na kojoj, dakle, nita nije napisano, jer se prije pisalo stilom po takvim plo-cicama) istrugana, glatko izbrisana, i- neispisana ploa; otuda; glatka, pra--:|- zna bakrena ili kamena ploa, neiei pisan list; ovaj izraz najee se upotrebljava da se oznai kako ljudska 4;tf dua nema nikakvih uroenih ideja. predodbi (podrijetlo mu je u jednom -' mjestu AristoLelova djela "O duar*, IO, 4); napraviti tabiu rasa neto potpuno ukloniti, potpuno raistiti tabula votiva (Jat.) spomen-plna tabui at [lat. tahulatus popoden) oplo-eni ttrop tahulatnr (Int.) na pisaem stroju: naprava za pravljenje redaka i rubrika (za tabele) tabulatnra (lat.) najtoniji red i pravilnost; glaz. na nekim instrumentimab oznaavanje tonova slovima i brojkama umjesto notama tabulct (lat, tabuleiaji lak drveni sanduk 3 pregradama koji putujui trgova nose na leima tabun ftur. tabun, ru?. tabu'n) vehka stada konja u ruskim stepama tnburet (fr. tahouret, p, taborete) stolac bez naslona; klupica za noge (pri sjedenju): flore tna tkanina sa arenim cvjetovima taca (tal. tazza) plitak tanjuri za alicu, plitica; posluavnik tacet (lat.) glaz. on (ona, ono) auti tacite OatJ pril. utke, preutno; kri-om, neupaeno tacitovski (lat. Tacitus) kratak, zbijen, saet, teak za razumijevanje (kao nain pisanja rimskog povjesniara Tacita, 55117 n. e.) tacitus conseosus it. tacitus konsenzus (lat.) preutan postanak tafefobija [gr. tale pogreb, grob, fohi:n bojim sej strah od groba, strah onoga koji se boji da ne bude iv pokopan tafel&pic (njem, Tafelspitze) govee meso s buta, u blizini repa taJjja (p.T fr. tafia) v. ratafija tafbfilija (gr. tafos grob, fileo vohm) ljubav prema groblju, bezrazlono posjeivanje groblja taft (njem. Taft. fr. taffetas, perz. taftah) laka i glatka s\ilena tkanina, slina plaLmi izrauje se od kuhane svile; slui poglavito za izradbu podstava Tagalci mn. malajski narod na Filipinima koji govori tagolskim jezikom malajskog jezinog stabla, potomci malajskih doseljenika

tagikomedijn (gr. tragodia. komoia) polu alosno i puluveEelo kazalino djelo, drama u kojoj se tragina tema prikazuje ih zavrava komino tahiblastija (gr. tachvs brz, blastano klijam, niem) bot. brzo klijanje, brzo razvijanje tahidrit (gr. Lachys brz, hydor voda) kem. lako otopiv prirodni spoj kJor-kalcija, klormagnezija i vode tahlgeueza (gr- tachvs brz, genesis postanak) biol. ubrzan razvoj nekog organizma, ili sluaj kad neka faza tahigraf 1377 u razvoju izostane, te se razvoj zbog toga ubrza tahigraf (gr. tacbys brz, grafo piem) znalac u brzom pisanju; stenograf tahigrnfija (gr. tachys brz, grafo piem) vjetina hrzog pisanja, brzopis, starogrka sLenografija tahikardija (gr- tachvs brz. kardia srce) med. ubrzano kucanje bila (pul-sa) do 200 i vie otkucaja u minuli, zbog naprezanja, tranja, psihikih uzbuenja, nervoze, trovanja nikotinom it, 1ahimetar(gr. tachvs brz,, nietron mjera, mjenln) geocL sprava za brzo mjerenje udaljenosti, brzo snimanje zemljita tahimetrija (gr. tachvs brz, metria mjerenje) brzo mjerenje; brzo pravljenje snimaka tahograf (gr. tachos brzina, grafo hilje-imf tahometar kuji. pored mjerenja brzine okretanja, istodohno i biljei, tj. registrira tahometar (gr. tachos brzina, metron mjera) teh. mjera brzine, sprava na n strojevima, motornim kolima i dr. ko-" ja mjeri brzinu okretanja kotaa, osobito kod elektrodinamikih strojeva tajfl (njem. TeufeD vrag tajga (rus, taiga) golema sibirska prauma, 1001)ar^OO km iroka, neprohodna i bogata ivotinjama (lisicama, vukovima, smeim medvjedima, sa-murimo, vidrama, sjevernim jelenima i dr.) tajkun (engl.'i gospodar, gospodin; bogat i moan poduzetnik s velikim utjecajem u drutvenom i politikom ivotu; novopeeni bogata, koji Ee obogatio naglo i uglavnom na raun osiromaenih radnika i potroaa svojih proizvoda i usluga tajlorizam po amerikom inenjeru F. l'avloru {18561915) nazvan sustav znanstvene organizacije rada kuji se taksi-gerl sastoji u tome to se tonim aparatima i metodama mjere pojedini pokreti radnika pri radu pa se, izbjegavajui premaranje i rasipanje snage, utvruje formula najsvrhovitijeg vrenja potrehnih radnib pokreta; ovom se metodom postie velika uteda u vremenu i poveava proizvodnja tajmJkipcr(engl. time-keeper) port, sat za tono mjerenje vremena takelaza (njem., niz, Takel) sve to slui kretaniu lae pomou jedara 1 to dri katarke (jarboli, ueta, krievi 1 jedra na brodu) taksa (battaxare procijeniti, taxa. fr. tane! slubeno propisana cijena 'kruha, mesa, vonje autom iLd.j: vrsta posrednog tarifnog poreza: daa, pristojba, zakunom utvrena novana svota koju je potrehno poloiti u hi-IjezJma ili novcu da hi se neka stvar, npr. molba, mogla uzeti u postupak, ih da bi neto moglo stupiti na snagu (prijenosna taksa, nasljedna taksa itd.); taxa stolac it. taksa stole flat.) utvrena nagrada kat. sveeniku za pojedine sveenike bogoslune inove taksacija (lat, taxatio) odreivanje vrijednosti, utvrivanje cijene; procjenjivanje, procjena; polaganje propisanog biljega; stavljanje hiljega na neku ispravu itd-taksativan (bat. taxativus) koji ae moe taksirati, kiiji se moe tono odrediti ili utvrditi; taksativno aabrajanje prav. pormenino nabrajanje, npr. u nekom zakonu, svih sluajeva na koje se odreena zakonska odredba moe primijeniti taksator flat, taxalor) procjenjiva, odreivat cijene taksi (fr. taxil putniki automobil s taksimetrom taksi-automohi] v. taksi toksi-gerl (engl, tan-girl) plaena plesaica krna u lokalu plee sa svakim koji to zaeli tairai denn ji LI7H talasoterapija taksiderma (gr. taxis ureenje, erma kia) ispunjena ivotinja taksidermija (gr- taxis ureenje, erma koa) vjetina punjenja ivotinja; uputa o punjenju ivotinja i o njihovom odravanju taksldermist Igr. taxis uredenie, erma koaj ispunjavao: ivotinja taksija [gr. taxis red; ureenje) hiol. vr tropi zam

taksijarfa ("gr. taxiorchos) visi asniki in u starogrkoj vojsci taksimetar i"fr. taxi, gr. metron mjera, mjerilo) na automohilima: sprava ko-|a biljei prijeeni put u kilometrima (radi odreivanja cijene vonje) taksiologija (gr. taxis ureenje; red, poredak, logia znanost) znanost o redu, rasporeivanju, o usustavljlvanju taksionomija (gro. taxis ureenje; red, poredak, nemos zakon) v. taksiologiia taksirati vlat. taxare) odrediti cijenu; utvrditi cijenu; procijeniti, procjenjivati; poloiti (ili: platiti) propisani biljeg; priljepiti biljeg (na roolbuj taksit (tur.) obrok plaanja, rata taJksiifon (lat. taxa, gr. fone glas. zvuk) telefonski automat takt (lat, tangere dodirnuti, dirati, taknuti, tactus) dodir, dodirivanje, pipanje, sposobnost dodirivanja, opip; pren. smiaao za (ino. finoa i sigurnost ponaanja u ophoenju s drugima, osjeaj za ono Sto prilii; glaz. skupina tonova dobivena ravnomjernom podjelom jednog niza tonova: ravnomjerna podjela vremena, ravnomjerno kretanje, npr. u plesu taktian (gr. taktikom) koji se Lice taktike, vjet u voenju trupa; umjean, koji radi po planu i snualjeno: obziran, paljiv, fin u ophoenju taktiar (gr. taktikoE strojni, vian postrojavanju, vjeSL u rasporeivanju bojnog reda) voj. onaj koji vjeto primjenjuje taktiku; umjean, paljiv ovjnk (pri radu itd.J taktika (gr. taktike od tasso postavim, postrojim) voj. znanost o uporabi trupa prije, za vrijeme i nakon borbe, vjetina voenja trupa; grana ratne vjetine koja se bavi rjeavanjem taktikih zadataka na zerrjovidima i terenu: pren. svrsishodno i odmjereno postupanje pri radu ih ophoenju, umjesnost taktilan Tlat. tachlis) koji se tie osjetila dodira, opipljiv, dodirljiv taktirati (lat. tactus) biljeiti takt. oz-naavati takt; rukom odbrojavati trajanje nota; davati takt. udarati takt taktizirati [gr. taktike) raditi, postupati po taktici: postupati pri radu i ophoenju oprezno i smiljeno taktnieser (lat tactus, njem, Messer) v. metronom ih kronometar tal Injem. Tcil) dio neke cjeline, udio (npr. u imanju, nasljedstvu i sL) talnmbas (perz-tur. tulumbaz) vrsta bubnja talamus 'g1^- thalamos) anat. dio velikog mozga u kojem ae nalaze mnogi vani centri krctnnja i osjeta; bat. sjemeno leite ploda talant (gr. talanton) v. talent 1. talar (lat. talaris) duga sveana haljina, kraljevski ogrta; duga gornja haljina katolikih i evangclikih sveenika; slubena odjea sudaca talas (gr. thafatta_. thalassa) val talasarhija (gr. fhalassa more, areho vladam) gospodarstvo na moru, pomorska nadmo talasografija (gr, thalassa more. graha opisivanje) v. oceanografija talasokracija (gr. thalassokratia) v. talasarhija talasoterapija (gr. thalassa more, the-rapeia lijeenje) med. lijeenje morem; znanost o h'ekovitosti mora. znanost koja prouava utjecaj morske klime na ljudski organizam talbotipija talofiti talbotipijn ;gr. Ltpos otisak) fotografija, nazvana po jednom od izumitelja, Knglezu Foxu Talbotu; usp. kaloti pija tale rjuale it. tale kvale (lat.J takvo kakvo jest (bez popravljanja) taleman (ved. Lala, man) govornik u ime seljakog stalea u vedtkom parlamentu talent (gr. talanton, lat. talentuin) 1. kod starih Grka i idova: odreena teina i odreena svota novca (talant); u novoj Grkoj: uteg od IflO mina - 150 kg; 2. pren. prirudan dar, darovitost koja se vjebom moe . razviti u sposobnost lakog, sigurnog i dobrog obavljanja poslova u nekom podruju, bez posbrjanja stvaralake snage genija; darovit, obdaren ovjek talentiran (Lat. talentumj darovit, od prirode sposoban, obdaren za to talij (gr. thallos mladica, izdanak, lat. thalhum) kem. osobita kovina, u spektru pokazuje sjajnu zelenu hmju, otuda joj i naziv; atomska tcma 204,39, redni broj 81, znak TI; tlui za izradbu optikih stakala koja jako lome svjetlost Talija(gr. Tlialia, Thaleia) mit. 1. jedna od triju gracija; 2, jedna od devet muza, muza zatiLnica dramskog pjesnitva, usobito komedije; otuda: Ta* iijin hram = kazalite talij anizacija (fr. italianisation) pota-lijanjavanje. potalijanjenje, nasilno pretvaranje pripadnika drugih narodnosti u Talijane; upotrebljavanje u govoru talijanskih izrara

talijaiiizirati italianiser) potalija-mu. pofalijanjivati; silom pretvarati u Talijane; sluiti se u govoru taliian-ski-m izrazima tolik (ar.) vrsta poloenih perzijskih slova, koja su kasnije primili i Turci talio (lat. tali, talio) uzvraanje, osveta, uzvraarfle istom mjerom; jzti taliaais (lat.) pravo oavete .,, . _talir veoma est i star naziv no\ca u mnogim zemljama i u rasnim oblicima italer. daler, daalder. dolar i dr.J; naziv po Joachimstalu u dananjoj ekoj, gdje je kovan jo u XVT st. talisman (fr., p. tahsmao. ar tilsaman, gr, telesma danak, porez, daa, od teleein platiti; izvriti, ispuniti, telos izvrenje, ispunjenje) arobno, magijsko sredstvo koje, po veoma rairenom narodnom praznovjerju, flje ooome tko ga nosi arobnu mo. titi ga od zla i donosi mu sreu, hamajhja tnlit (hebr.) etvrtasta deka kojom Zidovi za vrijeme molitve u sinagogi pokrivaju glavu i vrat; takoer: mrtvaka haljina, mrtvaka koulja talizijanizam (gr. thalysia sc. iera rtve prvih plodova) v. v^etaiijanizam i talizije talizije (gr- tbalysia sc. iera rtve prvih plodova) mn. rtve u slavu boice De-metre, sastojale su se od prvih 7C-maljgkih plodova tarmi-zlatu uta sbltino bakra, sadri samo do 1% zlata, kao ica ili lim upotrebljava se za izradbu ukrasa i nakita (naziv po fr. Uorniaru TaMo-isu) Talmud (hebr. Talmud, rab. tbalmud ^usmena poukar) zbirka idovskih predaja i zakona, prireena izmeu El. i VI. st. n. e., sadri cjelokupni idovski nauk, idovsko boansku i ljudsko pravo talmudisti (hebr. Talmud usmena pouka) mn. idovi kqji priznaju Talmud zovu se jo i rabinitj (za razliku od karaima, koji ne priznaju ni Talmud ni predaje) taloftti (gr. thallos mladica, izdanak, fyton biljka) mn. bot. bjkc koje nemaju ni jednog pravog biljnog organa, tj. ni korijena, ni stahla, ni listova (npr. alge, liaji, gljive itd.) talod 1380 tanatofobija tal tir., p. lalon, tal. tallone. Jat. ta-lus peta, potpetica) 1, voj. iapupcenje na vanjskom adu tvrave; 2. u kartanju: karte (za kupovanje) koje pre-osLanu nakon podjele karata igraima;-1. arhit ukras na donjem djelu izduben, a na sor nj em ispupen; 4. glez. donji dio gudala, bica; 5. kod dionica i vrijednosnih papira; nrak s kuponima, od kojega jtn svako godine otkida pojbdun kupon radi unova-vanja po u tvrde1 noj cueni talus (gr. ihallus mladica, izdanak, fyton biljkn] 1. hot. hiljno tijelo na kojem se ne razlikuje ni korijen, ni stablo, ni list; uap, talofiti talus fiat. Uilui) 2. tool, akona kost; kocka (za igru); riflgih zemljita, nagnuto zcmljisU1 tamandu(braz. Tamandua] mol. mravo-jed, juznoamvncki bezubi aiaavac tamarindi <|*L. 5p. tamarindo, lat. Ta-mannduR indica) hot. afrika i islu-noindijhka kisela datulja od koje so pravi pekmez koji st upotrebljava kao blago srodstvo 70 ienje tamaris l|at. tamturibctuf) but. azijsko, afriko ijuznoeuropskn Hmzclrno dr-va iji sr solju I togati pepeu upotrebljava za tavljenje i hojenjo; metlika lamaSa (tal Uinba&cia) sala, poruga; lakrdija, foljivrinn, komedija? tamacar (tur. laiiiahkjar) pohlepnik tambur-maoT (fr. t um bour-major) starjeina bubnjara, Lj. kapebiik vojne glazbe tamfaurelo (tal, tamburello) v. tambu-rin tambnrin (tal. tamburinoj mah bubaoj u koji u*- udara dlanom i koji iina praporce u obruu, daire (upotreb-ijava so na laLoku i u paniolekoji: ztv panjolski i jutnofrancuski ples. slian gavoti, u kojem plesa sam sehe prati Utmburinom tamiz tF!r. lami&c) uglaana vunena tkanina tampon [fr.}ep; med. ep od vati!, gaze i dr. koji ae stavlja u prirodne ili holeau nastale otvore na ti Jul u da bi se zaustavilo krvarenje; tampun-ska dra-ja mala drava koja se nalazi, kao kakav ep. ixmedu dviju velikih drava tamponAcija v. tamponada tamponada (fr. tampon.) nied. zatvaranje rane tamponom, stovljnnjc tampona tamponaa i.fr. tampon) nad. 1. svi radovi koji su izvode radi odvajanja slojeva vode od f lojeva nnrtc i sprjeavanja ulaska vode u izhu&eno mjestu; 2. kod probijanja rudnog okna: umjetno znepljavanjo praznina i pukotina cementom, glinom, bitumenom itd. lamponirati (fr. tamponncr) jaopiti: med. stavi Li tampon, zaustaviti krv ivalont, gazom i sl.l

tamtam >kin.) gong, kineski ili indijski nini huhanj od slitine bakra i bijelog lima, u obliku okruglo ploe, u koji se udara haLicem; preo. sajamska galama, graja, buka lan resgl. thanej 2. visoka plemika titula u kotskoj tan (kin.) 1. najvon kinesku i japanska trg. mjera *. 100 kina - 60,453 do GD.479 kg 'ciku)); japanska mjera za povrine = 9,917 a tanagra (gr. Tanagra.* mali iivotinjski i ljudski kipovi napravljeni od peene gline, odlikuju sc gracioznou (.naziv po hcot.-tkom gradu Tanagri. gdje su izraivane u IV, &t. pr. n. o.l lanaimi jhebr.) mn. idovski tumai Mnj-sij*:vih zakona i*d I- do HI. si. n. e. tanatiEam igre. thanalos smrti nauavanje i vjerovanje da je Ljudska dua smrtna tanatofotnja I gr thanato* mrt. fobotf strah: med. pretjeran (ili: bolesni) strah ud smrti. tane tolde tanatoide (gr. thanatos smrt, eidos oblik: mn. med. bolesna stanja slina smrti, npr. obamrlost, bolest spavanja, nesvjestica, tetanus i dr. tanatologijA *gr. thanatos smrt. lugia znanost) r.numet o prirodi i uzrocima smrti tanatomotar (gr. thanatos smrt ne tron mjera, mjerilo; sprava za utvrivanje smrti tanatoza (gr. thnnatosis usinrcenje) inod. odumiranje iednog dijeln tijela tane injnm. Tunu) ples tane At) (njom. tanzen) plesati tanemajator (njem. Tanzmeister) uiti dj plrna tandara (tur. tnndvrj I. penica, rotilj; 2. trgovina suhomesnatom robom; tandara-ntnndara zbra-zdola, lose ; uraeno tandem - cngl.. fr. tandem) 1. lake otvorene dvokolice sa dva konja koji su upregnuti jedan ispred drugog: 2. bicikl sa va Sjedala jedno iza drugog; 3. toh. sustav motora sa dva cilindra jedan iza drugog tang lind) 1. vrta istonoindijskog mulina tamg fjfip) 2. mjera za povrine u Japanu, u duiini ori 20 i irini od lo kenga = fl,917 a; Lan tang. ili tg, kratica za tangens tanga (dan. tang, LhI. thang) biljna vrsta iz porodice algi, bojadienrska mahovina od koje se dobiva crvena boja tuku* tangencijalni Mat langentialis) kojije n mjeru dodirnice, koji djeluje u 5mjeru dodirnice, koji ^e kree u smjeru tangente; tangenr.ijatna sila komponenta sde u smjeru tangente (aupr, normalna sila1 tangens Oal- tangrns dodiran, koji dodiruje^ gootn. goniometri_iska funk-cua: omjer katete koja je kuu nasuprot i ka tete uz kut tant pia tangenl {laf- rangere dodirivali, tangens) ekii, bati kod glazbenih in-Burujnenata aa Ikama i satova koji sviraju tangenta (laf. tangure dodirivati, tangens* gtiom, dodirnica, pravac koji spaja dvije uzastopne (konsekutivne) toke kri^-idje tangentnl iLlot, tnngere dodirivati) dodiran, koji dodiruje tangentometor' (lat. tjingcro dodirivati, tangens, gr. mikron mjera, mjerilo] taotmolar za mjeren,je visina trigo-nametrijakim putom tangirati (lat, tangere) dirnti, dodirivati, taknuti, Niknuti je; graniiti; pogodni, pogaali, praviti dojam: ticati se tango < p. I argentinski ples uz pratnju narodnih inAtrumenata, preraen u Panzu odakle rairio po cijeloj Europi i postao jedan od najumnjenijiri drutvenih plesova; melodua mu ima leske i melankoline ritmove s mnoge sinkopa tanimi <hebr.| mn. velike morske nemani zmajevi, zmiie, krokodili tanin i fr. tanin] kum. tvar koja te dobiva od eera i kore hrasta, jasena, breze, vrtni i dr., bezbojan, bijeli ili ukatt prah, gorkn okusa, upotrebljava se u indudLrijske svrhe, posebice za tavljenje koza; scitogen tanizirntl Lfr. tftnlfl, taniser) dodavati vuio. tanin tank (cngl.) veliki spremnik za tekuine (vodu. ulje. benzin i dr 3 tanker longl. tanki brod za prijevoz nafte i dr. tekuina tanker (ongl. tanker) bnjd-cisterna za pri|evoz nafto innsa :tal. lanza. lansa>Hudski trokovi, novana kazna innt miem ir. tan mje 'frj utoliko bolje, to bolj* tant pia it. tan pi I fr. I utoliko gore. to gore 13H1 Tantal 1382

Urptr TantHl (gr. Tantnlost mit. sin Zeuaov. otac Holopa i Niobe, kralj u Frigjji; zbog Cuga to je ndhvuo tajne bogova* 6 kojima je bio u prijateljstvu, i 5to jc. da bi iskuan nuhuvo sveznaln-tvo, iznio pred njih na stol roenog (ina (Potopa) kao jelu. baen je pn kn?ni u donji svijet u kojism je morao edan stajati u vodi do vrate (koja bi mu se ispred usta odmaknula im bi ae pokuao napiti) i gladan glodali u divno voe iznad svrne glave (koje bi mu se odmah odmaknulo im bi poacgnuo prema njemuji; otuda; tr-pjvti Tcntahif muku = uzaludno oz-nuti za neim sto je ovjeku vinima blizu, ali to ipak ne moe ostvariti tantal (Jat. tanialum! kem. element, kovina, atomska teina 181,4, redni broj 73, znak Ta; rastegljiv (dukli-bin), apajnobijoli, upotrebljava se 70 izradbu tantal-aruljo, opruga [peru] za satove, kirurkih instrumenata koji ne hrdaju itd. (nazvan po lome IO se njegov oksid, tj. kiselina, ne - otapa u kiselinama koje ga okruuju te se, dakle, ne moe zasititi; n*p. Tantal): kolumbij tantal arulja elektrina arulja ije su ice od tantala tantnlit (lat. tantalum, gr. lithoa kameru min. rijedak, kao eljezo crno-giv i veoma sjajan mineral; ribdrzj (pored zofjeza i mangana) tantal, ni-ohij i tiian lant grazie] it. tante gracije lial.l velika hvala! tantJJornla) ffr. lanlieme] odreeni udio u temu; dobitni dio koji pripada predsjednicima, lanovima upravnog i nadzornog odbora, slubenicima j suradnicima u nekom dionikom drutvu, privrednom poduzeu tbancii; o.iobito: postotni din koji pripada dramskim piscima i kompozitorima ud prihoda ostvarenih izvoenjem njihovih djela tantrn \snnikrt.) vjereko nauavanje hinduizma (knjige i tekstovi) tantur <3p. tanto, mn. tantosl novac za obraunavanje, obino od lima, kartona i si., osobito u kavanama, eton tao ;kin.J kod kineskog Filozofa Lao-Cen: apsolutno bie. nevidl|ivo, neujno, nudodirljivo, neodreeno, pa ipak savreno, odu miru|0, pa Ipnkje stalno u pokretu; samo *vbp ne mijenja, a ipak jr uzrok svih mijenjanja; ono je vjeno jedno, svuda prisutno, vjeito; ono je korijen svega, majka svih stvari, u Hvemu je i sve je u njemu; ono je podrijetlo i svrha Spoznaje; sto ono spozna, to je mudro, to je '"sveli ovjek' i rije tao sr prevodi sa: Bog, put, razum, rije, smisao) Tao-teh-lring [kin.J "Knjiga o tao i teh", tj. o logOdLi i vrlini, osnovna knjiga taoizma i najznaajnije djelo kinesku filozofije, pripisuje se Lao-Ceu taodzam "kin.j nauavanje Lao-Cea o Tao; kasnije se izrodilo u zadrtu mistiku i obino praznovjerje; usp. tnn taper tfr. tapenr) pijanist ih klavirist koji za plau svira na veernjim plesovima tapeta (gr. tapes proAtira, tepih, lat. tapetum) papir, tkanina ili plaaUka za ob^epljivanje zidova ili pokustva; stolni prekriva: Dtudrt. staviti na tapetu, uiniti ?to predmetom razgovora; hiti na tapeti niti na dnevnom redu, na rjeiavanju tapetar [njem. Tapezjerer) radnik koji presvlai pokustvo koom ili tkaninom tapetirati injem lapezjeren, fr. tapi-sser) sobne zidove obloiti tapeiama tapioka {braz. lapioca) zrnato krobno brano koje se dobiva od gornoFja bifjkb manihot (Manihot utihssima) tapir [hraz. taryra) zool, ivotinja plina svinji, iri oko rijeka i movara u praaumama Jat. Amerike i Atjjie v% Upberija 1383 Tarpejska tijen tapiserija LapiSHerie) vuneno ili svileno figuru Ina tkanje izraeno na tkalakom stfliiu; tkanina ili papir za ohlaganji* zidova; tapetarska trgovina Lapori grub istouDindijski katun s pru-bCama. ohino plave boje tripati <mad- laps pljesak) pljeskati tura ital., p. tara, fr. tnre. ar. tsrah) trg. dara. odbitak teine omota od ukupne teine mjerene robe; teina sanduka, bave, vree i dr.; zopru tara (tal.) odbitak koji se odobravn preko uobiajeno tare; tara-raim raun o odbitku larr taraba (tur. taraba. daraba) ograda ori dasaka ih letava: plot tarnbit !p. taravitn] panjolski i juno-ameneki visei mostovi (na lancima ili elinim kanapeima) tarai mn. nezdrave, vegetacijom i zvjeradi veoma bogato movarno ravnice na junom podnoju Himalaju

taraksakum [gr tarasso uu nemiru * icm, lat, l.rontodon tnraxacurn) liot. maslaak, veoma ljekovita hiljka (nazvana po tome to uzrokuje uznemirenost u trbuhu i proljev ako se uzme u veoj koliini;: usp. laraksi*. taraksis (gr. tftr~*:s uznemirenje: med. uznemirenost u trbuhu, proh'ev, takoer: laka upala oiju turantas ims.) vrata ruskih putnikih kola s platnenim nallrovljem tarantela <LaL taranteUa. ivahan narodni ples u Gh'S taktu i glazbena pratnja, osobno no Siciliji i u Kala-briji inarvail po gradu Taronlu] tarantizam (tal. tarantola) med. ivana bolest koja se oituje u trganju cijelog tijela, a iji je uzrok ugriz pauka tarantulo. crne udovice i postojalo ie narodno vjerovanje da se njegov ubod moe izlijeiti mahnitim plesanjem t&ranlele); manija plesa. epidemija plesa u srednjem vijeku (mnotvo ljudi plesalo bi do izncmin ginuti) tarantula "tal. tarantola) vr^ta otrovnog pauka u Italiji osobito kod grada Taranta. te u tropskoj Aziji i Amo nei, crna udovica tara tor (ar. teratorj salata od zelenih krastavaca, enjaku. kiEelog mlijeka, ulja i soh tardando |tal.) glaz. okhjevaju. zateui, usporavajui tardato >!tal-' glaz. v lardando tardo (tal.) gla?. lagano, sporo targum {Dram.} prijevod atarozavjetnr Biblije na aramejski jozik tarifa (ar. ta'rif, fr. tari!) utvrduna cijena za obavljanje raznih poalovB; npr. tarifa grafikih radnika, auto-mohiLska, nosa^ka itd. tarifa; cjenik 7ii prijevoz putnika i robe (eljeznika tarifal; popis a cijenamn r"ibe; utvrene stavke po kojima se naplauje carina na razno uvozne i dr. proizvode tarifirati (fr. lanieri odrediti (ili: odreivati, utvrivati, utvrditi) cijenu, carinsku stavku itd.; usp. tarifu tarirati {tal-, p. tnrsu trg. odredili istu teinu neke robe prije pakiranja i izraunati lani tarlntan {fr. tarlatane) fin i laki pamuni muslin za enske hahinn tarnkapa ^njom. l'arnkappc) mit. arobni ogrta kijji ie onoga koji ga je nosio inio nevidljivim i davao mu neobinu snagu (kod starih (erma-na] taro (ind.) akrohom bogat gomoljasti korijen jodne istofinoind- biljke, slui za hranu tarok ital. tareco, njem Tarock) kartaka igra. podrijetlom iz Egipta, u kojoj sudjeluju tri igraa sa 78 karata, od kojih su 22 taroka (fldutii Tarpcjska stijona <lal. sosum Tarpc-ium) stijena u Kimu s kuie su oiue-mke na smrtbacfll1. u Tiber (nazvana Tarmiti ca 1064 Tatari po Simljanki Tarpoj] koja |e je izdala uvojc sugraane u borbi sa .Sabinja-nima, zbog ega su j sami Sabinjam ubili j Tarsatica antiki naziv za Tt=at tartan rcngL tarhin i kolska vunena ili svilena tkanina iarana kockama: kotski ogrLi, = pled Tnrtar (gr. Tartaron i mit. dubok i mraan ponor ispod podzemnog svijrta, sa eljeznim vratima i elinim pra-grnima, u koji je Zeus bacio Ti ta ne kad se orohv njega pobunili igdje borave grj ranici i zhiinci: pren ponor, pakao tartar (lat. tartarua) kom. vinski kamen, srijeS tsrtariaacija <bit. larUnsatio: ienje vin-4k?m kamenom; stvaranje vinski^ kamena; usp. tnrlar tnrtarizirati vlat. tartarisarej istili vinskim kamenom; stvarati vinskj kamen i.tartar) Tartlnjjev ton ak v. kombmacijski ton 4 nazvan po tai. virtuozu na violini i glazbenom teoretiaru (i. Tartimju. 169^ I770> tar(ruti (lal. tartaruJ vinski kamen] mn. kem. soli vintke kiseline tartuf (njem. Truffel, engl, trulile, fr, truffe > vrsta malih i okruglih, veoma ukusnih gljiva koje rastu pod zemljom TartufTe it. Tartif ,j|t,'. ime glavnog junaka u istoimenoj Mohereovoj komediji; pren. neiskren ovjek, licemjer, farizej tarzalgija (gr tarsog stopalo, algos hol] med. hol stopala, atopalnog korijena

Tanan ovjek-majmun (odgojila ga je majmumca u prAurm). veoma popularan lik mnogih romana 'autor E. Hice Burrough?] i filmova taraija (ta), tarsia] v. intarzija tacxiiis (gr. larsoi rub vjede i tropn-vica) med. upala hrskavice onih vje-a tarzofima f^rri. tarsos klopalo; rub vjee i trepavica, fyma izraslinu) mad. izraslina na Htopalnom korijenu; izraslina na hrskavici oue vjede rarzns [gr. larsos, lal. tarsusi anjit. Eto-palni konjem hrskavica onih vjeu taseta (fr. tnisettel dio oklopa koji pokriva donji dm bedra, nadbedrenicn tasta (njem. Tasts, tal. tato) glaz. tipka ina glasoviru, orguljama! tasta solo <f.al.> gl-ir. udaranje jednostavnih bm-tonova. bez pratnjo tastatura 'teL1 hvc gornje i donje tipke najediiion instrumentu inpr. na glasoviru, pisaom stroju itd.l luster injem. Taster) tipka, tipkalo, sprava na kojoj se, prihskivnnjem i otputanjem posebnog dugmeta, otkucava brzorav tastijern ilal. tastiera) glaz. v, klavijatura, suria ttistira il. sula tasti-jera (tal.) kod gudakih instrumenata, napomena da treba provlaiti gudalom po icama tn dalje od ko-bihee tasirati (njem. tasehierenj kipove od drveta i platna provlaiti gipsom lafika njem. Tasche. tal. tasea) torbica, usobito kona talih (hebr. sehnlachj idovski bbigdan ienja, prvug dana Nove godine tasnbibjar fnjtrm. Ta^che dzepl bokmtan nagon poigravanja spolnim udom (drei ruke u depovima), depni biljar tat aham osim 'aanskr. tat ahnm aapn) fil. v. tat tvam aai tat tvam ani (efinjkr, tat twum nai) "tu si tif", tat ahct'n osmi "to sam jnf. izraz u in. filozofiji kojim se izraava identitet subjekta i objekta, izmeu Ja i vanjskog svijeta; cjelokupna prividna mnoina temelji t na jednom identinom biu, atmanu Tatari (perz.-tur.i mn. prvobitno: naziv jednog mongolskog plemena; kasnije, u sred. vijeku" npci naziv rnzhitih ratnikih plemena mongolskih, tun Talarin tavan guakih i turskih u urodnjoj Aziji; danas: Turcima srodno pleme koje ivi u krajevima na sjevernom dijelu Crnog mora iKrim. Kavkaz, UraL i dru zbog svoje brane i poznavanja mjesta bili su poznati, te au ih u Tun-koj koristili kao glasnike; otuda: tatarin = glasnik, tekli Tatarin [perz.-i.ur.J v. Tnfcfiri tatarski (perz.-Lur.l k<gi w tie Tatara, koji pripada Tatarima; tatarska mjerit nepouzdana vijest, vijest kojoj se ne smije vjerovati * po tome sto je jedan Tatarin,, za vrijeme Krimskog rala 1&B4., donio netonu vijest o padu Sovnstopolja) tntersal (engl. tattersall) ustanova za uzgoj i prodaju konjn trkaa, obraunavanje oklada i bL, konjska burza; trkalite za kunje *a sjeditima za [flodatrlje (oaziv po R. Talts-sallu, koji fe 1777. osnovan prvu ovakvu ustanovu u Londonu; danas pusLoju i u drugim velikim gradovima) tatonirati (fr. tatonnvrj tratiti pipanjem; slik. raditi nesiK^irnum rokom, plailjivo; lutali u radu tatu 'braa., pori. tatuk znol. juno ameriki oklopmk; nrmadilj taumatologija [gr- ih Huma gen. thau-matos udo, Lo^ia znnno"t] znanost o udima taumatomah (gr. thauma gen- thau-m.Uos udoT marheomai borim ?v* protivnik vjerovanja u uda taumatnmaiiija [gr. thauma gen. tha-umatos udo, maeha horha^ horha protiv vjerovanja u mogunost uda tautttatrop (gr. thauma udo, tropo* okreti opt. v. zootrop taumaturg (gr- thaumatuigus udo-ivorac, opsjenari udotvorac taumaturglja (gr. thauma udo, thau-maturgia opsjena rfctvoj udotvor^tvo; arolije Indijanaca taurat (hebr.) Stari zaviet (kod idova) taurofag igr. tauros bik, fagein ade-rati) on^j kp|i. jbde: bikove, bikoftlor taurofom (gr. hiuros bik. foneuo ubijam, onoj koji ubna bikove taarokolaigr. laurns hik. kolla U^pilo.^ ljepilo pnprcmbeno od bikove koe tauroniabija (gr. tauros bik, msche horhal borbfi s bikovima

tauirati (lijem. Lauschiercn) plemeniti kovinu, obino zlato, srebro ili pinti-nu umetati radi ukrasa u kovnu podlogu (od eljeza, bakra, bronce i dr,); tauirano srebro = tnlasrebro tautacizam <gr. laulon, to auto istoj gram. nagomilavanje istih ih alinih glasova tuutofnnija Vgr, tauton isto, fone zvuk) stalno puna vijanje istog zvuka, neprestano ponavljanje istog hma tautogram <grO. U auto. gramma) poet. pjesma iji redovi poinju hftiai slovima tautukrona (gr. tauton isto, chronos vrijemej1 geoin, istovremenica, kri-vulja koju teska toka m opisuje u padu s poetnom brzinom nula iz poetnoga poloaja A do krajnjeg poloaja B pri emu vrijeme pada T ostaje isto, bea obzira gdje se uzme poetni poloaj A na krivulji, uiklmdu; usp izokronu tautokronidan (tfr. tauton, chronns) istoduban, isto^Temcn; taittokmnina kr\vuijc geom tauiokrona tantoJugija i gr. tautologia ponavljanje reenoga) ponavljanje jedne misli istim ih razliitim rijeima, npr. Uzmimo, na pnrnjer, sljedei primjer Lautomerija (gr. tauton isto, meros dio) kem. svojstvo nekih spojeva da reagiraju na osnovi dviju svojih ieo-memih tormula tautometrija fgr- taulan isto, tnotron mjera) razmjnr, skladnost tava (tur.) tiganj, posuda za peenje tavan (tur.) potkrovlje, podetreSje; strop; pod tavelirati ima tehniki tave] trati '.fr. tavolerl slik. iarali pjegama, poprskati tavoleta (ta\. tavolctta; slik. daica na kojoj slikar, pri radu. dri boje: paleta lavoloca [lal ta volova) v. lavoleta Tnylorov Runtav v. Lajlorizam tazimetar (fifC, tasis rntczanJE>- napon; irenje, mnlrnn mjerilo, mjera) sprava za mjerenje sirenja nekog tijela zbog djelovanju topline itd. Tb kism. kratica za terbij Te kem. kratica zn triur tcagogigrf iheoa bog, ago dovodim, prizivam; doziva. pnzrsa bogova {duri nvai teagogjja Igre. chcoR bog. ago dovodim, prizivam) dozivanje lili: prizivanje) bogova iduhnva) teatar (gr, theatronJ pozornica: kazalite (zgmdfi); mjesto, poprite neke radnje, nekOR dogaaja; kazalina predstava teatika (gr, theaomai gledam; promatram) znanost o glodanju, znanost o vidu teatralan <liit. thtitralie) kazalini, pren. slian onome kako se radi na pozornici, neprirodan, afekliran teatru manija (gr. theatron kazarite. mama pomama, alra^L ludilom strast za posjeivanjem kazatita Teba igr- Thebtu, lat. Thebae) 1. prestari beotijski grad koji je, prema legendi, izgradio Kadmo; 2. stari glavni grad porrvjega Kgipta; ,'1. grad i pokrajinu u Troadi, zaviaj Hektorove ene Andromahr tebarn kem. Otrovan alkaloid opijuma, bf7. hoje i mirisa, utapa se u alkoholu i eteru; i u najmanjim koliinama izaziva grCeve 'naivan po starom egi-patekom gradu Tcbij tebaizum med- trovanje opijumom; usp. tebnin tebecin med. tvorniko ime za pripravak koji we priprema od arsemficimnih kultura bacila tuberkuloze; Blui kao lijek protiv tuberkuloze tebuiur '.tur.' kreda tebet ;hebr. tebcth"> etvrti mjesec graanske, a deseti crkvene godine kod Zidova, odgovara naem prosincu tebrik (tur.) estitka tecedon "gr. tekednn kopnjenje; Suica) nud. Musica, tuberkulozn Te de um [Jat Te Unum laudamus Tebe ' Boga hvjdimo) sluba Boja, sveann '- zahvalnica nnkon obreda [u Katoli-koj crkvi) todiber lengl. teddv bear; 1 "medo-< dicja igraka); 2. vrsta tkanine nalik na medvjede krzno tedJboj icngl. Teddy, boy djeak) danguba, huligan, razbija. frajiMteftlln Imh. thephilien) uski crni remen i kutijicom u kojoj se nalaze izreke i? Hi Mije napisane na pergamentu (Zidovi ga pri molitvi obino stuvLjb-ju oko glave i ruka)

tefromantija [gr. tefra pepeo, muntela proricanje) proricanje iz pepela, 0B0-bilo L pepela spaljenih urtava; spedo mantija tegument ilaL tegumentum) pokriva. ZAStor; zoni. koa; boL ljuskasli ODAo-taC pupoljia tehnlcLtam (gr. technike) vjetina postupanja i rada, strunost tehniar igr. technikos; 1. poznavatelj prnviln s obzirom na materijalni i mohaniki dio neke umjetnosti, vjetine ili obrta; znalac u svom poslu, atrunjak 2. strunjak u primjeni znanstvenih metoda na proizvodnju tehniki [gr. tcchniko-O umjetniki, struni, koji se tie materijalne i mehaniko strane neke umjetnosti ih vjetine, koji je u vezi s materijalnom i mehanikom stranom neke umjetnosti ili vjetine; koji se tie tehniko, koii ie u vezi s tehnikom, tj. podrujem primijenjenih znanosti: matematike, rizike, kemije radi proizvod "3 tehnika 13-87 tekst nje dobara; tehnika komurijn iidbor strunjaka, tehniko kemija dio kemije koji se bavi keinijsko-tehnikim procesima koji se izvode u kemnakim tvornicama; tehniki izrazi dat. termini tecbmcij struni izrazi i nazivi iz nekog obrtnikog, umjetnikog ili znanstvenog podruja, termini tehnika (gr. techne vjetinu, mehanika Hpretnojl; vinost, nmje&nnst; zanat; znanost,, umjetnost, techmkns umjetniki; zanatski; vjeat, vian, umjean] 1. umjetnika i zanaUka djrlatnost uope; 2. znannst o pravi-lima kojih se valja pridravati u radu neke umjetnosti, vjetine ih nekog zanata, osobito glede uporabe mehanikih sredstava (npr. tehnika slikanja, sviranja, plesanja, pisanja, plivanja, lijeenja- glumljenja, pamenja ild.); 3. podruje primijenjenih znanosti: matematike, fizike, komije radi proizvodnje dobam tehnlkohir fgr. techne vjetina, Lat. cd-lor boja) rilm u bojama tehnikom (gr. technike, lat. tochni-cum) vi pa tehnika kola tehno* '.gr. techne) predmetak u sloe-nicama 3a znaenjem: vjetina, n-nost. umjenost tehnoglif [gr. techne. gljdodubem, rezom) umjetniki izrezan kamen tehnograiija [gr. techne. grafn opisujem) opis vjetina ili zanatn tehnokrncija techne, kratos jakost, snnga) 1. vladavina tehnike i tehniara; 2. socijalnookonfimaka teorija po kojoj bi u organizaciji privredo i ureivanju svih dniBtvrnih odnosa trebalo primijeniti "mjerilo energije", tj. punu primjenu utvrenih i znanstveno moguih injenica u inima granama drutvenog frvota. ime bi blagostanje naroda bilo udrgeterostrueno tehnolit (gr. techne, lithra kameni umjetni kamen, umjetna kamena masa tehnolog ;gre. techne, logia znanost) struni poznavatelj vjetina i &anata tehnologija < gr. Iwhne, Logifl znanost) znanost o vjetinama i zanatima; znanstveno prikazivanje ljudske djelatnosti kojoj je svrhu prerada prirodnih proizvoda [sirovina} za hud-sku uporabu; fiehanif.ka tehnologija se bavi pregradom tiirovina kod koje se mijenja samo njihov ohlik; kemijska tehnologija se bflvi preradom sirovina kod koje gc mijenja njihov unutranji sastav tehnoloki koji sc tie tehnologije tebnomorf (gr techne, moife oblik j kamen s likom ili ehkom teiboskopiJB '.gr. leichoskopia gledanje s bedema gradskoga zida) "promatranje sa zida", sredstvo koje sc esto primjenjuje u dramskoj tehnici pri prikazivanju dogaaja, bitaka i si. koji bi se na pozornici veoma Leako mogli izvesti ih se nikako ne bi mogli izvesti: na pozornici so nalazi bedem, kula. breuljak i gl. gdje stoji promatra i pnkazujo onima na pozornici dogaaj koji toboe promatra 'inpr. u Shakespeareovom "Juliju T-ozanr". V. 3) tebi kem. osebujna tvar koju aadrai aj (Thea ehinenjj = kofein teiat [gr. Theos Bogi onaj koji vjeruje u Boga: pristala teiima tei^am igr. Thoo^ Hog) vjera u Etoga uope [za razhku od ateizma), vjera u postojanje jednog Moga (za razliku od panteizma) tek (tur., perz.) istim; jedva, teko tek-drvo v. tik-drvo teka vgr. theke priuva, Aandui. koveg, od tithemi mueni, lat thecal kutija, sanduk, ormar; biljenica ida-ka1 tekija (ar.-tur.) muslimanski dervLskrl samostan u Turdkoj; tUrka kapela

tekst Hal. texere tkati, plesti. test u b tkanje, plntivo; prikazivanje, sadraj) tekstil 133S telefij 1. rijei, sadraj nekog djela, napisa i si. [za razliku od slika, napomena i dr. u njemu); 2. odlomak, reenica iz Hiblije [kao osnova propoviiedi); 3. glaz. rijei pjesme, upere i dr. za razliku od glazbe fnpr. tekst opere i dr.); 4. tisk. vrsta slova u veliini od 21) tipografskih toaka tekstil (lat. textile sc. opus tkanina, tkivo, sukno, platnu) tkanina, tkivo, tkanje, sukno, platno tekstilac (lat- textile sc. opus tkanina, ikivo, sukno, platno) radnik u tekstilnoj industriji, tkaninac tekstilije 1'baL. textilia so. opora tkane stvari, tkanmc) ran, opi naziv za sve predivne sirovine, poluprora devine i gotovo proizvode, tekstilni materijal tekstilni (lat. textllis tkan, pleten. Ika-ninski, tkivni, sukneni, platneni, ple-tivni) koji se tie tkanja, koji se moe tkati, tkalaki; tekstilna industrija opi naziv za razliite grane predenja, tkanja, pletenja, vezenja, bojenja itd. kojima je svrha izradba tkanina za odijevanje; tekstilna kemija kemija vlaknastih tvari,'osobito bojarstva; tekstilne biljke biljke tid kojih sc dobivaju predivna vlakna (konoplja, lan, pamuk itd.) tekstologija (lat, teztus tkivo; sadraj, gr. Ingia znanost) grana filologije koja se bavi povijeu i kritikom tekstova i njihovim znansrvpnim objavljivanjem tekstualan (lat. teztns. fr. teztuel) koji se tono dri teksta, vjeran tekstu. dolovan, od rijei do njei tekstura (lat. texlura) tkanje, tkanina; sklop, sastav, spoj tektiean (gr. tektikos) otapljajui, kerji otapa tektologija (gr. tekton drvodjelja, tesar, graditelj, radnik, izraiva, login) znanost o stvaranju ega. npr. jednog organizma tekton igr. tektnn) umjetni graevni materijal, slian betonu tektunika (gr. tektonikos drvodjelJEki, teaarski. graditeljski, tektomke sc techne vjetina obrade drveta) 1. vjetina crtanja i pravljenja alata, orua, posua, pokustva itd. koja udruuje korisno i umjetniko; 2, vjetina spEiJanja. izvoenja i rasporeivanja materijalnih i umjetnikih elemenata u umjetnikom djelu; [1. geol. dio geologije koji prouava grau Zemljine kore i procese koji se n njoj zbivaju = geotektonika tektonski (gr. tektonikos graditeljski) koji je u vezi s graom Zemljine kore-tektonski ptitren potresi uzrokovan poremeajima i pomicanjima Zemljine kore tektora ilat, tectura) zavoj; preljepmca. isti komadi papira koji se lijepi preko onoga dijela u rukopisu koji sk: eli ispraviti, di^ikije stilizirati i si. tela Oat ] tkanje, tkivo telamon (gr. telamon) koni remen za ma ili nnz; med. pojas za potpasi-vanje; telatnoni mn. arhit. stupovi u ljudskom obliku koji dre opivnicu i'sims), atlanti telaza (gr. thclazo dojim; sisani) med. sisanje: dojenje tele- (gr. tele) predmetak u sloenica-ma sa znaenjem: daleko, u daljinu, na daljinu, u daljini teLecitometar (gr. tele, metron mjera, mjorilo, lat. citus brz) voj. naprava za odreivanje smjera, brzmei visine leta zrakoplova telefaks (gr.) stroj za prijenos rukopisa i crtea na daljinu telefonskim putem telefiaii (gr. Telefos) teko izljeiv, neizljeiv; usp. telefij telefij tgr. Tclcfos) med. vrsta opasnog. neizheivogpriflta(poTolcfu, Herku-lovom sinu. koji nije mogao izlijeiti ranu koju muje zadao Ahil) telefon 1589 telelafija telefon <gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, fone zvuk) brzoglas, aparat za prenoenje izgovorenih rijei i drugih glasova na noku udaljenu postaju pomou elektrine struie; radio je beini telefon gdje se zvui pronose elektromagnetnim valovima telefonija (gr. tele, fone zvuk) vjeatina govorenja na daljinu: prenoenje tonova pomou elektrine struje telefonika (gr. teleT fone) v. telefonija telefonirati (gr. tele, foneo zvuim, zovem) telefonom govoriti (ih: javiti, "' javljati, priopiti, priopavati), govoriti, javljali preko telefona

telefonist slubenik na telefonu koji daje voze telefonistica slubenica na telefonu koja daje veze telefonogram (gr. tele na daljinu, fone glas, 7vuk: gramma slovo) vijest, priopenje, tekst i dr. koji se dostavljaju putem telefona telcfotograf vgr. tele na daljinu, fos gen. fbtos svjetlost, grafo crtam, slikam) sprava kojom se, pomou elektriciteta, prenose i dostavljaju zdike, rukopisi, crtei i dr. na udaljena mjesta teEefotografija fotografija udaljenih predmeta poveana pomou posebnih objektiva (teleobjektiva) telefrazjja (gr. tele, frasis govorenje) vjetina govorenja na daljinu telefnnken (gr, tele, njem. Funke iskra) mn. elektrine iskre koje sc upotrebljavaju za boinu telegrafiju telegonija (gr, tele na daliinu, u daljini, gone raanje; potomak) utjecaj prve muke jedinke na sve kasnije roene jedinke (znanstveno nedokazan) telegraf (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeimj 1, svaka optika, akustika ili elektromug-netna. naprava za brzo dostavljanje vijesti na velike udaljenosti; 2. ustanova koja arje i prima brzojave telegrafija (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim! brio dostavljanje vijesti na daljinu pomou telegrafskih ureaja, brzojavljanje tele grafika (gr. tele, grafo) v. telegrafija telegrafirati ("gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem) javljati telegrafom, javiti telegrafski, brzojavili, depei rati telegrafhit 'gr. tele. grafu) slubenik koji alje i prima brzojave telegrafon (gr. i-ele na daljinu; u daljini, grafo piem, biljeim, fone zvuk) spoj prijamnog ureaja s ionograibm ui votani valjak automatski biljei govor tako da se moe ponoviti telegram (gr. tele na daljinu, u daljini, gramma pisano, pismo) priopenje putem telegrafa, brzojav, depea telfiikonografrja (gr. tele na daljinu, daleko, eikon slikn. grafo piem, crtam, slikam^ vjetina slikanja veoma udaljenih predmeta telekineza (gr. tele na daljinu, u daljini, kinesis kretanje) sposobnost nekih medija kuji mogu, prema tvrdnjama okultizma, neki udaljeni predmet pokretati i ne dodirujui ga, samom ''snagom duha" telekomanda (gr. i.ele na daljinu, tal. comano) zrak, ureaj pomou kojega se ia zemlje upravlja zrakopkivom u letu posredstvom raiovalova telekomunikacija (gr. tele, lat. com-municatio priopavanje; openje) prenoenje na daljinu vijesti, izvjetaja, slika itd. icom (putem elektriciteta) ili beino fputem raiovalova' tclclal (grc. tele na daljinu, daleko, laleo brbljam, govorim i sprava za doviki-vanjo na daljinu telelaUja (gr. tele na daljinu, daleko, laha govorenje, razgovor) govor na daliinu , telelog 1390 ielcskcipiran telelofi igr. tele na daljinu, daleko, logo? govori wi. vrsta polj-skog telegrafa koji sc upotrebljava pri vjebama u topnikom gaanju; izumljen 1877. Tclcmah (gr. TclomachosJ mit- sin Odi s ej ev i Peneluprn, nazvan {"koji se bori u daljini") po tome to se rodio kad mu je otac pulaziu u Trojanski rat telemark port, skijaki zahvat za promjeno smjera ih za zaustnvjjanje telematizam (gr. thelema volja) fil. v. voluntarizam telematologija <gr. thelema volja, lo-gia znanost) znanost o volji Idio psihologije) telemehanika (gr. tele, mechauao pronalazim) upravljanje mehanizmima [ureajima, napravama) no daljinu; mjerenie na daljinu tolcmctnr tgr. tele na daljinu, u daljini, daleko, metron mjera, mjerilo) daljinomjer, sprava za mjerenje udaljenosti neke toke od promatraa {osobito kod topnitva) tclcmctrija (gr. tele na daljinu, u daljini, metria mjerenje) vjetina uporabe telemetra, mjerenje udaljenosti izmeu promatraa i predmeta promatranja tclcmikroskop (gr tele oa daminu, u daljini, mikros mah. skopeo promatram) sprava za poveavanjo slika udaljenih predmeta teleobjektiv (gr. tele, lat. objcctivuml opt vr pod telefotografija

teleologija 'gr.- telos kraj, rezultat; svrha, cilj, logia nauavanje) SI. nauavanje o svrhovitosti; nauavanje prema kojem se sve sto se zbiva u svijetu, u prirodi, u ivotu ovjeanstva ravna nekom svrhom, nekim ciljem; promatranje stvari i pojava sa stajalita svrhovitosti teleoloki (gr. lelos svrha, cilj. logia nauavanje) koji se tie nauavunja 0 svrhovitosti, koji se promatra sa slajalista svrhovitosti: usp. leleoloteleosaur (gr. teleos. potpun, sauros guteri krokodilu slian pretpotopni gmaz iz donjejure. s dugom njukom 1 trbusmm oklopom teleoza (gr. teleo vodim k cih'u) fn. usavravanje, razvijanje u smjeru &a-\Tenijeg stanja, organsko usavravanje (Haeckel) telepat (gr. tele na daljinu, u daljini, paihos osjeaj; zbivanje, dogaaj) ovjek sposoban vidjeti i osjetiti udaljene stvari i dogaaje, vidovit ovjek, vidovnjak telepatija (gr. tele na daljinu, u daljini, patbos osjeaj; zbivanje, dogaaj) izvanosjetilno zamjeivanje i osjeaj nn daljinu, vidovitost, sposobnost da se jako udaljene stvari i veoma udaljeni dogaaji koji se zbivaju na tim udaljenim mjestima osjete i vide istoga trenutka kad se odigravaju, tako kao da se nalaze i zbivaju n neposrednoj blizini (ova sptisohnost nije opepri/nnta! teleprinter {gr. teles, engL printer tiskar) "stroj koji tiska na daljinu"-'; pisai stroj koji prenosi tiskane tekstove preko fiica na velike udaljenosti (moe prenijeti fifl7f> rijei u minuli) telesitometar (gr- tele na daljinu, u daljini, metron mjera, mjerilo, lak citus hrz) voj. v. tclcdtometar teleskop (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, skirpeo promatram! opt. veliki durbin (dalekozor) za promatranje svenurskih tijela telca kopija {gr- tele, skopeo promatram! dio optike koji se bavi durbinima, dalekozorima, njihovom graom i njihovom uporabom teleskopiran (gr. tele. skopeo promatram) uvlaljiv (jedan u drugi); iz-vhiljiv [jedan iz drugog) 1391 temelj tolcsknpski teleshopki (gr. tele, skopeo) koji se tio teleskopa, koji se moe vidjeti samo pornou teleskopa telestereoshop 'gr. tele na daljinu, u daljini, daleko) opt. Helmholtzov veliki Etereoskop za promatranje udaljenih predmeta, predjela i dr. telestih Vgr. telos kraj, stichns red. stih) rije ih izreka saEtavh'ena od posljednjih slova stihova ili strofa neke pjesme (obino zajedno s akro-stihom u zagonetkama? teletajp [gr. tele. typos otisak, pismo, engl. teletype) aparat u obliku velikog pisaeg stroja koji otkucava slova i pomou kojega se moe tekst pronositi na daljinu, pri emu se primanje teksta vri mehaniki televizija 'gr. ele na daljinu, lat. vi^io vidonjo. gledanje) "gledanje u daljinu1'; firt. prenoenje (transmisija) i dostavljanje slika na daljinu pomou elektromagnetnih valova televizor (gr. tele, lat. visor promatra) iiz. dio televizijskog prijamnika koji proizvodi ua filmskom platnu predanu sliku telin (nord. telyn) harfi, slian instrument staronordijskih skalda telitis (gr. thele bradavica, dojka, sisa) med. upala prsnih bradavica, dojki telizam (gr. thelo hou) fil. v. voluntarizam tclodinamiean (gr tele na daljinu, daleko, dynamis sila] koji djeluje na velike udaljenosti t kablovi, transmisijski ureaji itd.) telonisnim 'gr. telos svretak) krajnja slova pieva imena umjeslo punog potpisa telonkus (gr. thele dojka, onkos masa] med. oteklina (ili: otitanjc) dojki Telstar (gr. tele dalekr>. engl. star zvijezda) ime prvog javnog telekomunikacijskog satelita za prijenos ra-dio-signalai tclovizijskih emisija na udaljenost od vie tisua kilometara (Lansiran 19G2.} telur (lat. tellurium) kem. selenu slian, rijedak eloment, u prirodi se obino javlja sa zlatom, srebrom, olovom i bizmutom, atomska te?ina 127,5. redni broj 52, znak Te telureti (laL tellurium) mn. kem. spojevi telura s elektropozitivnim kovinama telurii :lat. tellurium) mn. kem. spojevi telura s elektroncgativnim kovinama

telnrij (lat tellurium) sprava za predoavanje gibanja Mjeseca oko Zemlje llunarij) i Zemlje e Mjesecom oko Sunca tcbirizuni (lat. tellus gen. relluris Zemlja, bit, grada Zemlje) prirodna snaga Zemljo, sustav ope grade Zemlje; takoer: zemaljski magnetizam telnrski (lat. tollus) zemaljski, zemaljskog podrijetla, koji pripada zemlji, kojije vezan za zemlju, kojem zemlja daje snagu ili djelatnost; telnr&ka fizika v. geofizika Telus (lat. Tellus) Zemlja (nebesko tijelo); mit. rimska boica ftemlje i plodnosti (kod Grka: Gea) tema (gr. thema. stavljeno, postavljeno, tithemi stavim, postavim) 1. predmet, osnovna misao, glavna misao (govora, spisa itd.); 2. pismeni zadatak, predmet koji treba pismeno obraditi; '.i. glaz. osnovna misao Uli; glavna misao) glaabenog djela, motiv koji slui kao osnova za varijacije; 4. naziv za vojno-administrativna podruja na koje je bilo pothjerjeno Bizantsko Carstvo od poetka VII. st. tematika (gr. thema stavljeno, postavljeno) skup svih aktualnih problema ockog drutvenog, znanstvenog ili umjetnikog podruja; uap. problematika temelj (gr. themeilia) osnova, podloga; donji dio graevine temfati 1392 templari temfati Injem. L>ampf parsl parip, tu-*iti, pirjati, peci u pari. "dinslati" Temi da mit. starogrka boica pravosua, prikazivana sa zavezanim rii-ma i R vagom u jednoj i marom u drugoj ruci; pren. pravosue: astr jedan od devet Saturnovih satelitu tempera i Uii. I slik. 1. slikanje mineralnim bojnim, gdje se boje povezuju i umancutom. smokvinim mlijekom, medom dl ljepilom; bilo u uporabi do otkria uljanih boja. osobito u >rednjem vijek"; 2. slika napravljena ovakvim Imjama tempera-slikc ''tal. tempera! suke napravljene bojama pomijeanim s mlijekom mlodih smokava, uinance-tom, ljepilom i dr.; prije otkria ulju-mh boja i slikanja uljanim bojama uobiajeni nain slikanja s mineralnim bojama nakrcanoj ili gipaanoj osnovi koje su poslije prela tone: uljem; tempera al secen u. tempera al seko ItaL) slikanje na suhim vidovima temperament ilat. temperamentum pravi odnos pomijeanih stvari, va-Uiitui mjeavina; prava mjera) paih. narav, ud, skup sklunosli nekog ovjeka, oblik stanja svijesti, osobito Osjeaja, koji u nekom ovjeku prevladava; prema Lotzeu: "formalne i tiUipanjske razlike u uzhudljivobli prema vanjskim dojmovima, u veom i manjem opsegu s hujim izazvane predodbe izazivaju druge, u brzini kojom se predodbe mijenjaju, u ja-knati kojom se za te predodbe veu Osjeaji radosti ili tuge, napokon u lakoi s kojom se za ta unutraflnju stanja veu i vanjske radnje" (usp kolerinn, melanholian. sanginiun. flegmatian); pren. bujnost, p) ah ovi-tost, O^jetilnost. strastvenonl tomponunentan {Jar. temperamentom i prkl. koji ima temperament; pren bujan, plah, ulan, strastven temperancija dat. lemperantia) sozdr-zljivuui* umjerenost temperans ilat. tempornns ublaavajui, koji ublaava) med. sredstvo za rashladim a nje, ?.n ublaavanje temperatura (lat,) ublaavanje; fiz. stupanj zagrijan on ti; stanje topline; srednja ih probjeiia kinetika energija ili iva sila Fvih mulekula jednog tijela; glaz. izjednaenje intervala ljestvice skale) meda sobom; v, tempenrati 4temperrrnti !hu temperare: 1. ublaiti, ublaavati- 2 u talionicarstvu: uinili kovine otpornijim, oduzeti im lomljivost., napraviti ih kovnim; H. umjereno zagrijati; Umperlraii zrak umjereno zagrijan arak; 4. glaz. izjednaiti mtorvale ljestvice tempesta (tal.) nevrijeme, bura, meava; slik. slika koja prikazuje nevrijeme, buru, meavu i si. tempestaso iL tempestozo ital.j glaz. neobuzdano, burno tempil (iat. templum hram) prvobitno: svaki posveen omedrn prostor ili uijesto; zatim; zgrada, dom posveen nekom boanstvu, hram (npr. idovski) tempirao (tal. trmpol voj. v. pod tempirati tempirati i tal. leatpO vrijemef odrediti vrijeme; voj. pomou pmielmug kljua (tempirata t namjeatiti upalja topovskog zrna irapnrla, tempirane granate, bomliei tako da u tono odreenom trenutku izazove eksploziju zrna tcmpirnlk (Ll, temo vrijeme) voj. sprava koja automatski regulira visinu i daljinu toke rasprsnua topovskog zrna [granate, arapnelaj

templari Mat, templum) mn. viteki red osnovan za vrueme kriarskih ratova 1118.!.' radi 7a*tite hodoasnika koji puta ju u Palestinu, borbe protiv ne Vm laneta templinako ulje vjernika i uvanja Kristovog gruba, red je ukinuo ltflZ papa Klement V. templinsko ulje ilaL uleum temph-num) kem. eterino ulje od sjemena eera jeln; upotrebljava se kao tor-pontinako ulje i u proizvodnji parfema tempo (tal. tempo, kit. tempus vreme; pravo vnji-me) glaz. brzina kretanja tonova, stupanj brzine kojom je izvodi glazbeno djelo; u plesu: brzina kretanja, a tempo (tal.) na vrijeme; trg. za odreeno vrijeme: a leirtpo-udarnr udarao izveden istodobno s protivnikovim udarcem (u maevanju); ni tempo ili al rigare di tempo (tal.) glaz. strog'] po taktu; tempipas-$aii! (tal) prola vremena, tj. prosio je' bilo pa proSlo' tempera (lat. tempus vrijeme, tempora vrr-mrnaL' mn. v tempom temporalan 'ilat tem pora li k.I 1- gram. vremenski. 741 vrijeme ipridjev* pri-logl; zemaljski, svjetovni, prilazni, gram iemporalna ih vremenska re-eenicn zavisna reenica koja izrie vrijeme zbivanja radnje u glavnoj ro-enici, npr. Javit u ti kad budem stigao temporalan (Int. temporalis) 2. nnat. slji^poofni, koji pripada sljepoonicama temporulije 'lat. temporalia) svjetovna prava i prihodi katolikih sveenika; supr. spmi^aJUje temporalist ilat- Lempcralia) pnstas-i i pobornik papine; svjetovne vlasti tempore criminLit it. tempore kri-mims (Jat.) u doba zloina temporernn Hat. temporarius) vremenski, privremen, prolazan, prilagoen prema vremenu i prilikama tem pori purondum (esU tlat) vremenu se valja pokoravali tempus clauaum it tempuj? klauzura [jat; kod katolika: zatvoreno vrijeme, tj. vrueme pmiUi tu koje se ne mogu obavljati svadbe, slavlja i al.; tempus feriatom it. tempus ferrjatum [lati v. tempus clausum ten ',fr. feint lat. tingere bojiti, obnjiti) boja. boja lica, boja i kakvoga koe tenacitat (lat. tonaciLan} upornost, izdrljivost; privrenost; jfjIeohL kovine tenakul Ilat. tcnaculum) 1, Usk dra, naprava za pridravanje rukopisa ' kod slagara): 2. med. kirurka sprava, osobito za pridiiavanje oteklioe koju treba razrezau tenuija Ifr. tenaihe, tal Uuiagha. lat tcnaculum klijeta voj. klijenta, mali vanjski bedem kuji slui za zatitu tvrave tenaljon Ifr. tenailh>n) vcj, bedem u obliku klijeta tanciona (tal. tenzone) pjesina u obliku dijaloga dvojke trubadura, obino ljubavnog ili aljivog sadraja tendencija [lat, tendentia! tenja \.u odreenom smjeru, za nekim ciljem}; sklonost; smjer; stremljonje; namjera, cilj (npr. knjige); na burzi: sklonost cijena (skakanju ili padanju) tendenciozan (lat. tendentinaiis) usmjeren prema posebnom cilju, nimjc-ran, s (osobitom) tenjom, kitji ima (skrivenu) te inju tender engl. tirnder) 1. ud lokomotive u kojem su ugljen i vodrt; 2. manji brod kao prauija velikog bojnog broda (za prenoenje zap*ivijedi i izvjetaja i tendirati (lat. tenderei razapeti, pruih, ispruiti; teiti, ii za Cim, naginjati emu. nnstojati tendo Ibat-l anat ila tendo vagini ti? fiat tondo ila, vagina) med- upola ilnice teneramente ital.) gla?.. njeno, s njenou tenero (tal.) glaz. v. teneramente tenota (fr. teutDe) med- khjestica za vaenje kamena iz mjehura tenez am 1394 lenzor tenezam l gr. tcnesaioa] med. napinjae; voomajak i muan gr u miici ma faiezaima crijevnog kanala i nnikracnog mjehura koji oLeava is-prainjavanjc izmeta i mokrae tenjjadat. i&ema) vrpca, traka oko glave; osobito: rtvena vrpca oko glave ili pojas; arhiL ukras u obliku ravne vrpce S geometrijskim ornamentima; znol. trakavica tenis tengl. tonnis) sport, vrsta igre reketom i lopLama (podrijetlom iz Engleske)

tenisa (engl ton ni 5) Sport, igra tenisa tenk (enjjl. tank) voj. oklopljeno motorno suzilo, naoruanu mitraljezima i (malim) topovima, kree ?e pomou tzv. "gusjenica1' tenkn (tal. ienca.i linjak (vrsta ribe.i teokUt (enfii. tanki lan posade tenka tena (jap. Lenno: gospodar neba Islubena titula japanskog cara) tenontacra 'gr. teaon gen. tenontiiK ila, agra plijeni med. gflit ila ih miia tenontografija fgr. tenon gen, teno-nUJB ila, GTafJa opisi anat. opis ila, opisivanje ila tenontcilogija [gr. tenon ila, logia) inat. znanost 0 ilama tenODtomlja fgr. tenon ila, tome rezanje) med, prerez ile tenor (Int teuere drati, tenor) 1. neprekidan tijek, neprekidno trajanje; uni> tenore Ilat) neprestano, neprekidno; umisoo, sadraj nekog zakona, pra-vonjeka, nareenja i sL: put 1 nain miftljenjaj glaz gLavna melodija u nekom viSeglasnom glazbenom djelu tenor (tal- tenore r, 2. glaz. najvii muki glas; lirski tenor njean i mek tenor (na pj*hvarvje njenih i ljubavnih pjesama \ htrtijski tenor renor za pjevanje junakih melodija, tenorset klju klju na etvrtoj crti crtovoog not-nag sustava, pokazuje da st notakoia je na tflj crti zove c [ce] i da tako trubo itati i ostale tenor (lak* glaz. v. tenor 2.; te/uirc pnmo ;tal-i prvi^ vii tenor; tenore SKtontr tit tenore jekondo-tsL) drugi, dublji tenor leDOLOm 'gr, tenon iLi, tome rezanjri med. no za vrenje tenontomije tcnotomuH (gr. tenon ila. tome rezanje) med. v. Itnontomija tcntakule dat. tentaculaj mu, zool. ruicu lovkasa, pipaljke tontamaresk (f. tintamaresque) malo kuzalbUe u kojem se pojavljuje samo hce glumca, a uduvi su mu umjetno izraeni u veoma smanjenom obliku tentamem (lak) predispit, medni spi t; tenfarntn physieiun il tentamen fizikum ilat.J predispit i? prirodopisa, anatomjjt i fizike koji medicinari polau nakon druge godine, a kad yj poloe, puslaju kandidati medicine 1 tek Luda poinju dobivati pravu medicinsku naobrazbu tentatf dat tentare kusali) nagovarati na ncAto loe. uznemirivati, navoditi na ffr;ieh tenuitet (lat. tenuilas) tanahnust; mravost; njrinost, suhonjavost: airo-maStvo, malenkost tonuta (tal, tenuta, tenere} l. glaz. ton u kojem treba neko vrijeme izdrati; 2. poljsko imanje tOTLUtO (tal.) gloz. izdravajui tenzija (Iflt.. tenderc ispruiti, usmjeriti, tenninj napregnutos^ napetost; u*iljcnost. neprirodnost; fiz. napon tonzlometar (lat. tensio napetost, gr. metron mjera zrak. vrsta dinamo-metra koji, u zrakoplovstvu, slui za mjerenje napetosti ica teraor (lut ton&orj 1. anat. mii opni-iu; 2. mat uopen pojam vektora ili usmjerene veliine za ifi je opis putrohno vise od tn komponeote. veliina kojom se izraava odnos u kojem u duzina vektora poveava teo1395 teoiof teo- (gr. TheosJ predmestnk u sloeni-cama sa znaenjem: Bog, boanski, oji teoba (.tur. tovbe) prijekor, pokajanje, skru^enost tendieeja Cgr. Theos Bog, diko opravdanje) teol.-fil- 'opravdanje Boga", nauavanje teologa i nekih filozofa (stoika i Leihniza) koje usklauje zlo koje postoji u svijetu s Bojom pra-vednou tcodolit (podrijetlo nepoznato) opt. uprava za mjerenje nrimuta i vimna I,* nebeskih tijela; sprava za mjerenje kutova teofagija (gr. iheoa Bog, fageinjssti) vjersko nauavanje da ne Bog nalazi u odreenoj hrani i da osobn kojn tu branu jede, prima u ehe Boga teofaiuja (gr. theofaneinJ javljanje Ho-ga ljudima (kod mnogoboiaca 1 0 Starom zavjetu); u krfanstvu: Sv tri kralja (kod katolika), Bogojav-Ijenje Jkod pravoslavaca] teofobija 1 gr. Theos Bog. fobos serahj :lrah od Boga teogamija '.gr. theos bug, gamos svadba.! svadba bogova; svadbena pjia*-ma u slavu haguva teognozija (gr. Theos Bog, gnn*i* po-znajaj spoznaia Boga

teogonija (gr. theogonia) posLanak^ili; stvaranje) bogova, povijept hogova; _ naslov jedne pjesme grkog pjesnika Hesioda; fil. ispitivanje 0 psiholokom podrijetlu ideje 0 Bogu teokracija (gr, theokratin) Boja vladavina, obbk dravnog ureenja u kojem Bog vlada preko sveenstva ih nekog svjetovnog poglavara kao - f njeguvog zastupnika, npi- kod starih Izraelaca, papinska drava Vatikan itd. teolog (gr. iheologos] poznavatelj na-uavanja o Bogu: unaj kuji ui 0 Bogu; bogoslov; student teologije; vjerouitelj, sveenik . teologija (gr. theologia) znanost ili, tonije, nauavanje o Bogu. 0 bogovima; bogoslovije; takoer: guitav nauavanja krioskp Crkve teomaiiija (gr. Theos Bog, mania pn-mama ludilo, strasti pret|eran vjer-ski zanoa, vjersko ludilo leanonizam igr. The<ts Bog, znonot jedmij fil. monizam koji samo Hogu pripisuje postojaoje, a sve natalo smatra njegovim djelom iza razliku od fiziomonizma, koji smatra pnrO' du kao jedino sto stvarno postoji! teopleaija (gr, Theos Hog, plbfcje udarac) Uoji udarac; med. kap kojn odmah uzrokuje smrt teoplcksija (gr. Theos, pleago udarim) med. v. teoplogija teoponiija (gr. Theos Bog. pornma preljub) sveeniki nemoral, popovski blud teorem (gr. theormna > pravilo, pouak, postavka koju treba dokazati, dokaz-ljiva istina teoretiar (gr. theoretikos) promatraC, iatraiva putem miljenja, puznava-tftlj neke znanosti koji se ne bavi njo-m i prakcioo; supr praktiar teoretizirati I gr. tbeoria) praviti teorije, razmiljati o emu bez osvrtanja na stvarnost teoretski (gr. theorelikos) osnovan na teoriji, misaoni, isto znanstveni; supr. praktian i empinan teorija (gr. theona gledanjo, proma-tranje) n irem smislu: uoperio iskustvo, ista spoznajn (supr. praksa); u uem smislu: sustavno izlaganja neke znanosti, izvoenje jedne pojave iz zakona na kojem se ona temelji (supr. empirija 1: nauavanje otvoreno nd zakona i pretpostavki; int Enan-stveno promatranje bel ob'irn na stvarnost; kolska mudrost teorijski (gr. theoria) prid. v. tonrcbdd leozof (gr. Irieos Bog, soEdb mudar) pristaa Eeo^oTije teozofija 1396 terca teozofija (gr. Theos fiog. sofia mudrost) boanska mudrost, spoznaja Boga putem neposrednog duhovnog zamjoivanja i udubljivanja sebe i U naHnfljff1.il ni svijet (sustav religiozne mistike, sastavljen od prastarih praznovjernih kransko-magijskib predodbi, vjeruje u seobu dua i reinkarnaciju) lepidarij [lat tepidus mlaan. blag u starorimskim kupalitima: prostorija za toplu kupelj tepih (lat. tapiuro, njem. Teppkh) sag, ihro ter 'njem. lecr) smola ter-pnpir (njem. Teerpapicrl tvrdi papir Ikurlonj natopljen terom (katranom, smolom, paklinom) tera Gat. terra) zemlja teraco [tak terrazzo) mletaka kamena masa za izradbu terasa i sL terakota (tal. terra cotta) kuhana, tj. peena zemlja; glinena roba (jo ne-prevuena glazurom) crvenkaste ili ukaste boje; od nje se prove kipovi, ukrasi na kuama, cijevi, ploe za podove i dr. teralit (lat. terra zemlja, gr. lithos kamen) lonarska roba slina siernli-Lu, samo polirana tcrnpeut (gr. therapeutesl praktini lijenik, onaj kop obavlja lijeniku praksu terapeuti kn (gr. therapeutike; v. terapija terapija (gr. tlierapeia posluivanje, dvorenje, njega; hjeenje) znanosL o lijeenju uope (opa terapija) ili samo pojedinih bolesti {.specijalna terapija}', ona je ih kauzalna (s ciljem otklanjanja uzroka bolesti), ih sdm-ptomatina (s ciljom otklanjanja bolova, groznice i si.), i oekivana (eks-pektativnoj terarij (lat. terrarium) zagraen prostor ili staklena posuda napunjena zemljom i kamimjem u kojoj sr drze i uzgajaju tropske biljke i kopnene ivotinje

terasa (fr terrassc) 1. uz^isenje tla, zenhjani nasip: 2. urhit- povi&en i otvoren prostor na graevini ih uz nju; rovan krov terasirati [fr. terrasser) uzdizati, graditi u obliku terasa; pren. obuntL, poraziti teraster (lat terra zemlja) vozilo koje se kree po vodi, dubokom blatu i normalnim putovima toratogenija (gro. teras gen. teratos. udovite, nakaza, gen- korijen od gignomai postanem, na stanem, raam se) raanje (ih: nastajanjel nakaza teratulogija (gr. teras. gen. teratos znak, udo; nakaza, udovite, logia) znanost o udima, prianje uda (osobito biblijskih); med. znanost o nakazama; znaoost o nepravilnim tvorevinama kod biljki i minerala teratom (gr. toras gen. teratos nakaza) med. uroena nakazna izraslina koja se sastoji od najrazhftijih tkiva teratoskoplja (gr. teras gen. teratos udo, skopeo promatram) gledanje uda, vienje uda; tumaenje uda terbij (lat. terbinm) kem. element, jed-nn od rijetkih ruda, atomska teina 15P.2, redni broj 65, znak 'Irj terca (tal. terza, lat. tertius trei) 1. glaz. trei ton poevi od osnovnog tona (broj titraja u sekundi iznosa ?>' 4 broja titraja osnovnoga tona; vr tonika); velika terca terca koja se sastoji od dvaju cjjelih tonova; mala terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jodnog polutona; umanjena terca terca koja se sastoji od dvaju polutonova; prekomjerna terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jednog prekomjernog tonskog stupnja; 2. u biljaru: udaranje lopte treom loptom koja stoji izmeu igraeve lopte i one koju eli pogoditi; 3. tereera u kartama: tri karte u istoj boji jedna za drugom; + u maevanju: trei nain zadavanja udarca; 5. u katolikim samostanima: vrijeme molitve koje poinje od 9 sati ujutro lat. tertia horarum canonioarum) . tercera (p.) trea vrsta tyuno) tercerol (tal. tei"zeruoIn) depni pi&tolj-i tercerun (p. terceronj dijete mulat-kinje i Europljanina tcreet(lal. terzetto, lat. tcrtiuni tree) glaz. kompozicija za tri glasa; pren. drutvo od tri lana tereijfl (lat. tertius trei) tisb. vrsta slova u veliini od 1fi topografskih toaka; terr.ija mjenica trea mjenica, mjenica u tri primjerka (v. trata) tercijal [lat. terciale) treina godine tercijanski (lat. tertianus koji pi-ipada treem) teretianska groznica (lai. feb-ris tertiana) groznica koja se vraa svakog treeg dans tercijar (lat. tertius trei) geol. tree, novo doba u razvoju Zemlje, u kojem su kontinenti i mora poeli dohivati svoj dananji izgled i u kojem je stvoren najvei dio smeog ugljena; slojevi od eocena dc pliocena; tercijarna formacija tercijarni (lat. tertius) mn. redovnici treeg reda, svjetovne o^ohe koje pristupaju nekom kal. ledu, osobito kod franjevaca, samo iz poboznosti i radi askeze, a ne polau glavni zavjet i ne naputaju svoj poziv u graanstvu i obiteljski ivot tercijarni (lat tertius troi) koji jt na treem mjestu, trei po rodu; '>rii-jarna formacija geol. v. tercijar tercirta (.tal. terzina) poet. strofa od tri stiha u jamp&kom ritmu terciogenitura (lat. tertiogonituraj dio imanja i prava koji pripada roenom treem po redu terduman (ar.-perz.) lumu; tnkoder: posrednik kod turskih "ln-b" terijer terebra dat. terebra) builica, osobito kao kirurki instrument; usp. trepan torebracija (lat. terebrotdo) buenje, npr. drveta radi dobivanja soka terela [lat terrella) magnet obhka kugle za predoivanje i prikazivanje ftcmljinog magnetizma teren (fr. terrain) zemljite, tlo, zemlja; oblik zemljita, osobito glede njegovog utjecaja no poloaj i kretanje trupa; pren. poloaj, okolnosti; podruje gdje se djeluje, radi;gr/tari teren gubiti uvjete uspjeha terestrian (lat. terrestris) zemaljski, zemni; Zemljin, koji potjee od Zemlje, koji se tie Zemlje; takoer: kopneni; terestrini taloi geol. kopneni taloi Iza razliku od morskih);

teres-trini durbin opt. zemaljski durbin, durbin kojim se vide uspravni predmeti a ne preokrenuti kao kod astronomskog durbina levctrum (gr. teretron) med. v. trepan terevenka |tur. tereffu skakanje, dizanje) pijanka, orgija, buna zabava terozin vrsta asfalta od smole kamenog ubijena, sumpora i vapna tergum (lat.) lea. lena strana, poleina; iti tergo (lat.) na leima, na poleini mjenice terijaoi (gr theriakon) mn. oni koji jedu opijum (na Istoku) terijak (ijr. theriakon se. antidoton) poznati protuotrov sastavljen od gotovo 70 razliitih sastojaka (medu njima je i meso zmija otrovnica) koji su stari upotrebljavali kao lijek protiv ujeda otrovnih ivotinja, protuotrov terijakalnn fgr, theriakon) koji sadri terijak terijnkologija (gr. theriakon, logia) znanost o ivotinjskim otrovima; znanost o pripremanju protuotrova terijer tengl. terrier, lat. terra zemlja, Termrius canis) pliaru bliska rasa pasa, srednje veliine, slui za lov na mieve i takore 1397 teriodan termidor teriodan (gr. thenodcs) ivotinjski, z<rierski, med. ljut, estok, opasan teriodeksa (_gr. therion zvijer, divlja, ivotinja, dexis ujed) med. ugriz divljih i otrovnih ivutinja teriodonti [gr. thenon zvijer, odus gen. odontos zubj mu. geol. ukamin-ski (fosilni) golemi gmuznvi izmeu trijasa i jure, po lubanji i zubima & lini mesoder nim sisavcima terioliti (gr. therion zvijer, divlja ivotinja, lilhos kamen) mn. geol- oka-miofj iz ivotinjskog svijeta teriom (gr. thcnorna) med. opasan razr jedni ir, osobito oa pluima teriotornija (gr. therion ivotinja, tome rezanje) v. zoo tom i ja terirati Gat terrere plaiti, zaplaiti, zastraiti) kem. uzavrelu eernu masu naglim polijevanjem hladne vode razbistriti terirati '.njem. tceren) namazati terom (smolom, katranom, paklinom), npr. drvo. konopac, krovni papir itdr teritorij dat. terra zemlja, territorimn! zcmbtte okrug, podruje, u riAD-u: podruje koje jo nema dovoljan broj - stanovnika da hi moglo biti priznato za dravu te, prema tome, nema pra- vo glasa u saveznom Kongresu (engl. territory) teritorijalitet 'fr- territorial! te) dravnopravno shvaanje prema kojem se suverenitet temelji na posjedovanju teritorija; pripadnost dravnom zemljitu teritorijalizam (Jat. terntorium zemljite? u crkvenom provu: shvaanje prema kojem je Crkva, kao jedan dio drave, u svemu podlona vrhovnoj dravnoj vlasti, po naelu: cujus re-gio, ejuu rehgio (ija je vlast, njegova je i vjera)-, voj. obrambeni sustav ije se ureenje u svemu temehi na podjeli zemlje teritorijalna politika dravna politika kojoj je cilj poveavanje vlastitog zemljita, a sprjeavanje poveavanja zemljita drugih drava teritorijalne vode dijelovi mora koji se smatraju dijelom neke drave ili su pod kontrolom te drave teritorijalni (lat. terntorialis) krrji pripada teritoriju, kriji se tie teritorije, podruni teritorijalni princip pravno naelo prema kojem su sve osobe koje se nalaze u jednoj dravi podlone vrhovnoj vlasti i zakonima te drave teritorijalni sistem vr teritorijalizam teritorijalnost !fr. tem tori alite) v. teritorij alitet (orma (gr. therme toplina) [upao izvor; terme termalan Gat. thcrmalis, gro. thermos topao. vru. vreo) koji se tie tuplih izvora; termalna voda topla mineralna voda termanterije (gr. thermanterios prikladan za zagrijavanje) mn. med. sredstva za zagrijavanje termantici (gr. thermantikos prikladan za zagrijavanje) mn. med. \ terroanterije termazma (gr. therma&mn) med. topao oblog terme {gr. thermai topli izvori, mn. od therme toplina, lat. thermae) mn. topli izvori, tople kupelji

termesteziiimotar (gr. therme toplina, aisthesis osjeaj, osjet, metmn mjera, mjerilo) instrument za ispitivanje sposobnosti za osjeaj tophne termiki (gr. thermos topao, therme toplina) toplinski termidor (gr. thermos topao, fr. ther-midor) mjesec topline, XI. mjesec u fr. revolucionarnom kalendaru <od 13. ih 20. srpnja do 17. ili 18. kolovoza): [>sobito je znaajan 9. termidor II. godine (27. VII. 1794.) kad je sruen Rohespicrre. iji su protivnici, zbog toga, nazvani termidoristi termioristi 1399 termobarometar termidoristi (fr. thcrmidorf v. pod termidor termita (gr. therme toplina) znanost o toplini termin (lat. terminus mea, granina linija, granica; kraj) 1. granina toka u vremenu, odreeno vrijeme u kojem se neto treba dogoditi ili obaviti, rok; 2. izraz koji tifno oznaava neto iz podruja znanosti ili umjetnosti, struan izraz (terminus tech-nicus); -l. log. glavni pojam u zakljuku; 4. mat- lan jednog algebarskog izraza, proporcije itd. terminal (tal. terminale) 1. kolodvor, postaja; poetak i zavretak neke eljeznike, autobusne ili zrane transportne linije; 2. poetno mjesto elektronske obmdc podataka tcrminalan (fr. terminer ograniiti, zavravati) zavren, krajnji, konaan tcrminata(lak) mn. prav. svrene stvari, zavrene stvari terminator (lat. terminus meda, granica) onaj koji omeuje, omeivao; ono to se omeuje terministi (lat. terminus) mn. teol , til. pristae i pobornici terminizma terminisam (lat. terminus mea, granina linijaT granica, mea; kraj, svretak) 1. postavljanje cilja, znanost o odreivanju cilja; 2. teol. nauavanje tenninista koji su smatrali da je Bog svakom ovjeku ostavio odreen rok (.termin) radi poboljavanja i nakon kojeg se ne treba nadati nikakvoj milosti; 3- til. obnovljeni no-minalizam W. Occama (12701347) prema kojem opi pojmovi nisu slike stvari, nego samo njihovi prirodni znaci (rijei); pojam se odnosi prema predmetu kao znak (termin) prema onome to oznaava, a ne kao slika prema svom originalu; ah pojam se moe u miljenju upotrijebiti kao znak za ono to oznaava terminologija (lat- terminus granica, mea, logos rije*:, govor) umjetni govor, skup umjetno stvorenih (strunih) izraza (termina) nekog znanstvenog podruja terminski (lat. terminus J roni, vezan za rok, ogranien rokom; terminski posao trg. roni posao, posao robom koja se mora isporuiti u odreeno vrijeme koje je utvreno pri zaklju-fvanjn posla termintus (gr. tcrminthos vrsta ira) med. psee boginje, modrocrni krvavi pritevi, posebice na bedrima terminus major Gat. terminus maior vei lan) log. pojam koji je uvijek predikat zakljuka terminus medins (lat. terminus me-dins srednji lan) log. srednji pojam, zajedniki pojam premisa u zakljuku terminus minor (Int. terminus miner manji lan) kg. pojam koji je uvijek u zakljuku subjekt terminus technieus it- terminus teh-nikus (lat.) vr pod termin termiti (fr. termites, lat. termes gen. termitis potkornjakj mn. zool. razred kukaca, vrsta tropskih bijelih mrava; ive u vehkim zajednicama i grade gnijezda od gline i pijeska (u obliku valjka. 34 m visoka!; strani neprijatelji uma budaci da izjedaju drvo termo- (gr. therme, thermos) pred-metak u sloenieama sa znaenjem: toplina, toplinski, topao termo-stup (gr. thermos topao) fiz. spoj bizinutovih i antimonovih stupica radi proizvoenja terronclektri-riteEa termobarometar (gr. thermos topao, barvs teak, me tron mjera, mjerilo) liz. lermometar s ljestvicom (skalom) podijeljenom na veoma male dijelove stupnja, slui za odreivanje tlaka zraka i za mjerenje visina (temelji termodinamika 1400 tcrmoluminesccncija - se na ovisno*ti toke vrenju vode o tlaku zraka): hipsonormomelar termodinamJkii (gr. thenne toplina, dvr.amis sila* tii. znanost o odnosima topline prenio mehanikom radu, znanost koja se bavi odnosom izmeu toplinske i mehaniko energije

CermoolcktriciteL (gr. thermos topao, elektron' elektricitet izazvan ili proizveden toplinom termoelektrinii baterija fi?. v. ter-mo-stup tormoelemeot -.grt. ihenno tepao, lat. elemcntum) fi*. ureaj za proizvoenje tcrmocleklriciteta (za tona mjerenja temperature do 1(500 l0! termotagija (gr, thermoa topao, fagoti jedem) jedenju toplih ih vrelih jela termofeugoskop igr. thermoa topuo, leugo bjeim, skopeo promatrani' med. sprava koia pokazuje gubitak topL'ne koo termofohrjp (gr. therm os topao, tnhos strah) med. strah od pokrivanja pri apavanju i od odijevanja n toplu odledi, kao Lohonjih uzroka nekih bolesti termofon (gr. Lhicrmo= topao, fone zvukj instrument na kojem se proi?-vode tonovi toplinskim zrao-njem termolomja igrC, Ohermos topao. Tono zvuk) radiofonija termofor (gr thermos topao, feni nosim, donosim} oprava za zagrijava-. nje nekog dijela Ujela c obinu gumena vreica koja se puni toplom vodom ih se kovina zagrijava elektrinom strujom) termogen (gr. therme tupima, korijen gen- u znaenju proizvesti, roditi) tijelo koje proizvodi toplinu termogencza (gr. thermos. genrfli* nastajanje t proizvoenje^ stvaranje topline u ivom organizmu termograf (gr. thormos topao, grafo biljeim) naprava za automataku biljeenje temperature i. termugraflja (gr. Lhormos, grnfo biljeim) grafiko prikazivanjo promjena temperature, osobito temperature krM kod oboljelih <>d groznice termogrpm (gr. Jiermos topao, gram-ma crtei crtez koji ae dobije na ter-mografu termohigrorikop (gr. thermos topao, hvgres vlaan, skopeo promatram) fiz. ured nj koji pokazuje apstluLnu koliinu vlage u zraku termohipsomotar (.gr. thermos topau, bvpsos vijiria. metron mjera, mjerilo! Gz. v. Tcrmobaromelar tcrninkauter 'gr. thermod topnn, kau-Ler izgarfi! med. npalj instrument napravljen nd pbitine kojim ae spaljuju oboljela mjesfci na tijelu (npr bradaMtei i zaustavlja krv termokemija 'gr. thermos topao, ehe-meia) znanost o odnosima izmeu topline i kemijskih pojavu, tj. o toplinskim poiavama koje nastaju pri kemijskim zbivanjima termokrniJnn (gr. thermoa lupao, ebroia boja) koji propusta samo neke vrate toplinskih zraka, samo djelomino djjaterman termokroza (gr. thermos topao, ih roni n boja) fi*. svojstvo nekih boja da propuL|ju samo neku vrate toplin-skih zraka termolabllan (gr. therme toplina, lat. labihg nepostojan) nepostojan na toplini termnlanipa (gr. thermos topa-1, njem. Lampe i put koja istodobno zngrnava, osvjetljava i pokree strojeve termoliza (grd thermos topao. Ivsis Laz-gradivanjel kem. razgraivenje kemijskih Hpojcva putem zagrijavanja tennolngija (gr. thermos topao, login znanost) imunost o toplim mineralnim izvorima termo lumineseeneija (gr. thermos lupao, lat, luniinesccntia avijetljcnjo) svijethenjo zagrijanih tijela termoDUuruetiEam 1401 terno termomagnetizam (gr. thermos topao. Mngnes magnet! magnetizam uzrokovan zagrijavanjem termometar (gr. thermus topao, metron mjera, mjerilo) fiz. toplomjer, naprava za odreivanje ili mjerenje temperature; CeizijuGoa ili matezi-maini termo?netar podijeljen je na 100"; maksimalni termometar sloi za. odreivanje najvie, a minimalni termometar za odreivanje najnie temperature: usp kalorimetsT termometri]ft igr. thermos topao, me-tria mjerenie) 1. fiz. dio immosti o tophui kuji se havi odreivanjem ili mjerenjem temperature; 2. med. uporaba termometra ?a mjerenje tem-perature. osobito temperature tijela kod ImlrMi

tei imimctrocraf igr. thermoa topao, metron sojem, mjerilo, grafo biljeim) termometar ^a mjorrnjo najviih i najniih temperatura zraka; takoer: naprava koja na papirnatoj vrpci au-tomatiki biljei sve promjene u temperaturi zraka (termograf) termo motor gr. Iherme toplina, lat. motor pokreta) tchr stroj koji radi pomou topline termomultiplikator (gr. Lhurmos topao. Int. mulhplicatnr umna itelj) fiz. v. termo-htup termonuklearaii (gr. thermos topao, lat- nudearit koji se tit jezgre, jez-greni) Gi- koji je u vezi s razvijanjem topline koja nastaje pri razbijanju atomske jezgre termopenetraeija (grc. therme toplina, lat. penvtratio prodiranje) med. metoda lijeenja elektrinom strujom visoke rnekvencye a niskog napona, npr- lijeenje krvnog tlaka, reumatizma i dr. termoplegija (gr. thermoa topao, plege udarati med. toplinski udar termcipodlj (gr- therinoa Lupao, pus gen. podos noga) sprava za parenje nogu termoa-boea <.gri. thiirmos, njem. Fla-nehe boca) v. termosiea termosica (gr. thermoa topao) posuda ili boca Uercarova boca) s dvnstru-kun ataklenim ptijcnkama u metalnom ili konom oblogu, zbog dt&re izulitmje dugo uva sadraj od hlaenja ili zagrijavanja; termos-hoca termoaifon (gr. thormos topao, sifon cijev) naprava za zagnjavanjr staklenika pomou cijevi u kojima tee topla voda tennoakopc'gr. thermos topao, skopeo pmmatramj fiz. instrument za pokazivanje razlika u temperaturi tijela bez tonog mjerenja termoetabilaii (grf. thermos topao. LaL. ctabilis postojan; postojan na toplinu ternwtat (gr. thermos topao, islemi stavim, postavim) urodnj za automat-sk^ odravanje topline (ermostatika (gr. thormos topao, statike) znanost o odravanju toplinske ravnotee termoterapija (gr thermos topao, the-rapeia lijeenjei lijeenje toplinom 'toplim kupkama, tophm zrakom i dr.) termotian (gr thermotes Lupknu)kuji je nastao zbog toplini, koji je uzro-kovjin toplinom termotika (gr. thermos) znanost o to-pfini termotropizam (gr. thermos topao, trnpr okretanje i biol. utjecaj toplim: na kretanje niih organizama; svojstvu protoplazmn da reagira na toplinu tema (lat.j trojni prijedlog, tjr predlau >u trojica temama !lat ternarius) od tri. trojni; trostruk; usp. binaran, tetnarm period geol. trefe i najmlae doba u razvoju Zomljine kore temo (tat. erno, fr. ternu) u tomboli; tri broja [numere] izvuena u istom redu, trei dobitak terno-viifl 1402 i- tcrtiuB terno-vuna Ifr. ternau*) vrsta fino vune inaziv po imenu jednog francuskog uzpijivaa ovaca) teromorfaii (gr ther gen. ther do iivo-Unia) 1. slian ivotinji, oblika zio-lanie (teromorfni su. npr., bobovi sta-hh Egipana); 2. slian ivotinjskim tvorevinama i osobinama, npr. iljasto uho; usp antropomnj-fan teromorfija <_grf. ther gen. thvros ivotinja. rnorfe oblik) v. terinmurEja teropoi (gr Iher gen. thcroH divlja ivotinja, zvrjer, pun gen, podoa noga) mn. geol. okBininski (fosilni) veliki gmnzovi iz skupine dinopuuru, slini guterima i klokanima teror dat. terror) uas, itrahp strah i trepet; vladavina zastraivanjem. strahoHada: politiko nafiljc terorist 'lat. terrur uas, strah) pristaa vladavine zastraivanjem; pristaa nnih kuji misle da e individualnom akcijom, pojedinanom radnjom zastraivanja (ubojstvima i fI. istaknutih Osoba suprotnog shvaanja i r,i"i doi do ostvarenja svojih politi kr-socijalnih ciljeva teroj-urtfki <"lat. tenor uas, stmhl kcrii za9trasujcT zastraujui, nasilniki; toromrifca; akcija djelovanje Onih koji bi htjeli da zastraivanjem 'prijetnjama, ubojstvima i !.) dudu do ostvarenja svojih politiko-ancijalnih tili evo terorizam (Jat terror u2ae, Btrah> vladavino zastraivanjem nain vladanja uujevanjem straha i nasiljem; politika borba putem pojedinanog terora taroriztmti flat. terror uza*, strah. fr. terronscr) ispunjavati, strahom, zadavati strah i trepet, zastraivati, vladati pomou zastraivanja i na-ailja; nasilno sprjeavati slobodu miljenja

terpo [niz.) mn. umjetni breuljci u niz. pokrajini Fiiziji koji <du*4* utanoi-nitvu kao uLoifiie od poplava terpentin (Kr. tcrchinthus) kem. tekua smola ili smolasto ulje kuje se prvobitno dobivalo od terpentinakng; drveta na Cipru; dobiva se i od drugih eLniSn, ali po vrijednosti zaostaje; destilacijom terpentina a vodenim parama ih bez njih dobiva *e terpcnUnako ulje. a n retorti ostane smola kolofimij terpodion ' vrt. terpo veselim, ode pjeS-maj glnr. instrument koji proizvodi tonove frule, roga i fagota Terpsihorp (gr. Terpsi-chorn) ona koja voli plosttti; mit- jedna od devet muza, muzo plesa i zbornog pjevanja; astr. aKterui otkriven 1H64. Ccrra di Siena rit tem di Sijena ital.) sijenskri zemlja, jedna vrsta umede-crvent akvarel bojo terra incognJta it. tera inkognitu llat.) nepoznata zemlja; pren. to je za n/fitfn. terra ineognita ona nema ni pojma o tome terra rosan (lat.) geoL crvenica, nuoto-pivi ostatak u obliku crvene gline koji ostaje pri otapanju vapnenca u kra-kim predjelima; okuplja se u dolinama i vrtaama i predstavlja goiuvo jedino plodno zemljite u kru [Km-i u) terre-a-terre it- ter-a-ter ifr.) jah. galop u kratkim i veomo niskim ko-kovima kod kojega konj istodobno obje pnidnie noge die pa spusta tertib (tur.) 1. red, raspored; 2. tipografski slog; 3. format knjige; 4. lijeniki recept tertio at- tercio (lat.; tree tertiuin non datnr it- tercijum non datur (lat) tree ne postoji, treega nema (sluaja, naino, izlaza; tertiu (lat) prid. trei (po redu); per terttum il. per tercijum (laL) preko nekog treeg, npr. zavraiti posao; tor-t\ux gaueii dt. tercijus gaudena ;lat) trei koji se veseli (kad *c dvojica svaaju!; tertius intcrveniem it. 1403 tercijum intervcnijens (IhL) trei kori posreduje, posrednik Teralt [gr. Thersites) po dusi i tijelu najruniji ovjek u grkoj vojsci pod Trojom 'razrok, hrom i grbav), na eIu glnsu po svom poganom jeziku, Odisej gaje tukao, a AhiL zbog klevete, ubio; pren. klevetnik, nvjrk drzak i pogana jezika tojurotipija nain upisivanjn imena. Slova i dr. na zemljovide i plsnovr pomou kotaia s abecedom (naziv po izumitelju. Talijanu Angelu Tes-miru) tosnurirati 'gr. iliesaurizo skupljam, nagomilavam] v. tesaurizvrati teaaurizacija (lat. UiesaurisatioJ skupljanje novca, gomilanje novca fesauriiirati 'lat. tliesauritare) skupljati novac, gomilati blago, notac tesnurus i gr. thesauros blago; ranica) bliigo, dragocjenosti; rjjnicu; "riznica znanja" [lat. thesauru* eruditi-onis) naslov velikih rjenika, jezinih zbornika i si. tenelaran flat tessellunus kockin, koji pripada kocki, tessella kockica; mo-xaini kameni) kockast, u kocka' .na; iskockan tapetirati (lat- tc*sella kockica) ladiii u mozaiku tomsralni (gr. te.sseres etiri) kuji ima oblik kocke, kockast toumotet (gr. thesmotheted) zakonodavac tespijada (gr. Thejpis} kazaliani dogaaj: pria ili pusEolovina iz kazalinog ivota. glumaki poslovi Teapii (gr. Thespisn Atenjanin, suvremenik Solonov, izveo f^4. pr. n. e. prvu tragedijo. dodavSi starim dio-niiiJBkim zborovima i jednog glumca koji je govorio sa zborom, zhog ega ae smatra utemeljiteljem tragedije; avoja djela prikazivao jc nu jednim kolima; otada: Tespi^OtV kola putujua pozornica lest tting\. test. tat. tesLari svjedoiti, po^vjediiilii 1. pokus, probn test (lat, teetum zemljana zdjela; peka) 2 kom plitka i okrugla posudu od nezapaliive gline za vrenje pokusa Test, krntica za testament testa '.lal. testa ljuska, ahura) bok sjemena ahura, aiemenica testament 'lat testamentum) 1. po-stjednja volja, oporuka; per tettampn-tom (lat.) putem formalne oporuke; 2. zavjet, naziv za dva dijrln Biblije: Stari i Novi zavjet tostnmentHr (lat, testamontnnux) prav. izvrsitrlj posljednje volje, oporuke testamentarni 'lat- testamentariua) oporuni, koji se !ice oporuke

testantlbus actis it- testantibus aktis Jat.; prav. prema svjedoenju akata, kao ui ae vidi iz spisa Testat flat testatum) sviedoba, potvrda, dokaz testato (lat. testato^ prav. s oHtaviJenom oporukom (umrijeti) te Stator (Int) onaj koji osL&vlje oporuku, oporuci telj testatoran '.lat. testatorius) koji se tie volje opuruLtelja, koji je prema volji oporuitelja testera (tur.) pila testiflkaclja >lat. testificatio) svjedoenje, po svjedoe nje, dokazivanje svjedocima testikul (lat. testieulus) anst. sjemenik, jaje, mudo tentimonij <:laL testimontum) mjiidod-bn, potvrda testirati 'lat. test ori svjedoiti. ptwje-doiti; oporuiti, napraviti oporuku) oporuci ti, u pisanom obliku izraziti svigu posljednju volju, napisati oporuku; potvrditi uredno pohaanje sveuilinog predavanja (potpisom proffinora u upisnici) testis 'Int. testis ?\jedok} svjedok; nnat. sjemenik. jn/e, mudo, muka spolna lijezda Oivjedukum" je nazvane ibog te stia classici 1404 tetra lema toga to to nekad pri svjedoenju, umjesto prisege, stavljala ruka na taj dio tijela, jer &u uplodoi organi smatrani simbolom boanske mo<h); lasica singulf (lut.j prav. v. singularitiis testium testisclassicuMil leslitklasiku*ilat.l prav. vjerodostojan svjedok tPStitiB ilat testiculus murini med. upala sjememka (jaja, muda) testu do <la.L testu do kornjaa) med. kornjanik [izraslina na glavi i koljenu); vrsta zavoja koji se stavlja na povrijeeno koljeno tetanijn :lat. tetanus intermittensj med. pojdavilo mlad<maka hule^L ali se javlja i kod tninica, dojilja, pijanaca i dr.; sastoji sr u boleru ivaca u obliku tekih i dugotrajnih greva (letanske kontrakcije misib] u simetrinim dijelovima tijela, onohitu gurnjim ekstremitetima tetanski (gr- letaoos napet: ukoen, zgren tetanus {gr. tutauob napetost, od tmno napnem) med, grevito stezanju, koenje miia, ?li gr (veoma opasna zarazna bolest iji se uzronici nakite u stajskom gnoju, zemlji, preeini i dr.) tetartea (gr. fctartus etvrlij med. etverodnevna groznira tete-a-tete it. let-a-tet (fr.! 1. tajni sastanak, razgovor nasamo, u etiri oka; 2. poivuljka sa dva sjedala; 3 pribor za aj zn dvije osobe Tptida (gr Thttif.i mit. nimfa, tena Pelejeva, mati Ahilnva,kjegn je uinila neranjivim okupavi ga u Ktik-su, osim u petu za koju ga je pri kupanju drialu; astr. asteroiri otkriven 1852. tetovirati (engl. tuttoo. tahitski tacun] ukraavati kou urezivanjem [ubadanjem] ara figura u buji tetra- Igr tetra; predmetak u sloie-njcama sa muenjem: etiri tetradaktiJmi (gr. tetra. dakr^'kisprstj s etiri prsta. etveroprst tetradiruunija (gr. tetra, vnamis sila, snaga, moi inn. bot XV klana u Lin-neovom nusLavu: biljke s hermafro-ditnirfl cvjetovima koji imaju est pranikih mLi, od kojih bii etiri due ;monijc") od imtalih dviju tetraedar f^r. tetraedron, totru eLin edra osnovnj geom. tijelo omeeno s etiri sukladna istostranina trokuta [jedno od pet. pravilnih geometrijskih tijela: tetraedar, heksaedar, ukuiedar. dodekaedar. ikoHiedari tetraetija <gra. letraetia] razdoblje od etin godine tetrafarmakon i.gt. tet^a, farmakon lijek i nied. Liek napravljen i>d etiri tvari tetrafilun [gr. tetra, fvilnn li*U bot. koji ima etiri asina li&tia tetraginija {gr. tetra etin. gyne enaj1 mn. bot. etvrti red u klasama I XIII Linneovog sustava: biljke iji cvjetovi imaju etiri stupica tetrngem tgrt. tetra. goma kut) geom. etverokut tetragonalan (gr. tetra etiri, gonia kut) etverokutni; min. Utiraiivimini ustni- sustav kristali ziraron u k'ijem su tri Osi pod pravim kutovima, o kojih mi dvije bone o^i jednake, a vertikalna (uspravna] je razliite duljine tetrajEonizam igr. tetra, gonla kut) v. kvadratura

tetragramaturi igr. letra, gramma ^lovo) nje od etiri slova, orobilo ime Boga, koje se u mnugim jezicima sastoji od 4 slovo, upr.i gr. [Theosj, lat. iHeusi, fr. rDieul, p. (Dios). njem, (GotU 1 dr. tetrukord [gr. tetra, ehorde ica. struna.' fflaz instrument i etiri ice; akord uveden na etiri ice tetralema (gr. tetra, lenima postavka) log. hipotetian zakljuak kuji se tetralogia sastoji od etiri suda ili etiri premise tetralogia, (gr. tetra, logna rije, govor; pria) etni drame spojene u jednu cjelinu, titragedije (trilogija) i jodnu *atirska igra (ko Stfinb Grku) tetrametnr (gr. tetra. motrim mjera, mjcnlo. melar) metr. stih od etiri metra (jednostavna iti dvnstopnai. odnosno etin ttope, * cuzurom u sredim tetraedri] igr. Letra. aner, andros o-vjok, mu.) mn. but. IV, klasa u Lin-iitovom sustavu: cvjetovi a etin jednako duge pranike niti tetrapcU*lan [gr tetra, petalon list) hot koji ima etiri latice Tetmpla [gr. tetrapluH. etverostruk; etverostruka- Lj. na etiri jezika prevedena Biblija, usporednu tiskanje etiriju razliitih grkih prijevoda Starog zavjeta tetrapodi igr. tetra, pup gen. podos noga i ain. zool. etvcronoti-i (opi na-7iv za kopnene kraljenjake koji imaiu dva para nogu) tetrapodlja (gr. tetra, pus .^en. podos noga, atopa) metr. stih od etiri jed-n onta me stope tetrapodoliti (gr. tetro, pu gen. podos noga, Jitbos kamen] mn, geol. oka-mine etverunoaca tetrapodologrja ;gr. tetra, pus gen. podos noga. logia znanontj roni znanost n etveronocima totrupter (gre. tetra, pteron kn lo) mn. zool. etverokrilci. ivutinje aa po riva para kn la tetrnrh E#r. tetrarehea) vladar koji vlada etvrtinom neke zemlje, npr. Palestine sU starom vijeku! tetrnrhat (gr. tetra areho vladam) via-davi na i doatojansU'o telrarha. dio zemlie kojim un upravlja tetrarhija [gr. tetrarchia) v. tetrarhat tetrasilaban Lgr. Tetra, syllabe slog) gram. koji ima e Un sloga, etve-roslotai Teutu nei tetraspermican (gr. tetra, sperma sjo me) zool. koji ima etiri sjemene sua-nice totrastih (gr. tetra( dtichos red; suh) pjesma od etiri stiha; strofa o etiri stiha tetrestilon (gr. tetra, stylos stup) ar-hit. graevina s etiri stupa tetrastrofii 'gr. tetrn. strofe kitica) pjoMna od etin strofe, kitica tetrateizam i>r. tetra. theoa bog) vjn-rovaiije da pr>sLoje etiri boga tetrern (gr. tetreres) starogrka lau s etiri reda veslakih klupa koje ae rniJaze jedne iznad drugih; koristila se za prijevoz vojnika ili kao ratna laa tetripon (gr. tethrippon) etveropreg, zaprega od etiri konja; kola sa zapregom od etin konja tetrivan (perz. tabti revan "hodajui? prijestolje^ nosiljka teurg (gr- theurgos odotvorac, vidov-njak. pnziva duhova teurgija <gr. theur^ia ini. arolije) Sposobnost stvaranja uda. vidovitost toutoman (lat TauLones. Teutom ime jednog atarog germanskog naroda. Kiiemci, gr. mauia pomama, stragt, ludilo! oboavatelj uvega Bto je njemako teutomnn Uat Tcutimi. gr. ma ni a strasti oboavateli svega sto je germansko ln| emako) trutomanija (Lat TeutOni, gr. mania FitraFt] oboavanje svega sto je germansko, tj. njemako (po Teulonima, germanakom plemenu na Baltikom moru, koje je 102. g. pr n. e. s Cink' bnma upalo u juinu Francuskui teutomanija (lat. T'eutoni, Teutonrjt. gr- manui pumama, strast, ludilo) nbuavanje svega aLO je njemako Teutonci OaL Teutoni, '1'euLoneal germansko pleme na Baltikom muru* poznato po svojim brhama s Rimljanima, 103- g- pr. n. e udruilo ae 1405 teutonizam tifozan s Cimbrinia. a 102. g. potpuno ih porazio rimski vojskovoa Marije

ten toni 7 nm 'Jat- Teutom, Teutonc?) ouevljenost svim sto je njemako teutonski (Jat- Teutonicus germanski) koji se tie Teutonaca, staronjema-ki Teutonski red Njemaki viteki red; viteka organizacija nastala u doba kriarskih ratova u Izraelu, kasnije prenoena n Kuropu teza (gr. thesis stavljanje, postavljanje; postavka) postavka, tvrdnja, tvrenje; Cl. u dijalektici; prvi lan trijade (usp. antiteza, sinteza]; postavka koju treba dokazati; pismeni uradak kao uvjet za polaganje doktorskog ispita (doktorsko disertacija); metr., glaz. sputanje glasa, nenagJaimi dio takta [supr. arza) Tezej (gr. Theseus) mit. jedan od naj-veihjunaka starogrke mitlogije, sin hlgejev, atenski kralj: poato je. uz Arijadnmu pomo, ubio na Kroti Mi-notaura i pobjegao iz labirinta, vratio se u Atenu i ujedinio atike opine u jednu dravu & prijestolnicom Atenom; osim toga, Tezej je pobjednik nad amazonkama, sudionik u pohodu argonauta, u kalidonskom lovu, u borbi protiv kentaura i dr. tezga (tur. tezgah) trgovaka klupa; pult. "tand*1; pren. sporedna zarada (osobito glumako) tezmoforija (gr. thesmofnna) starogrke sjetvene svetkovine u ast boice Demetre tcxmotct (gr. tbesmos zakon, obiaj, thetos postavljen) zakonodavac Th kem. kratica za torij theatrum anatemicum it. teatrum anatomikum (lak) anatomska dvorana theatrum muni it. teatrum mundi (lat.) kazalite svijeta, malo kazalite u kojem se prikazuju predjeli, gradovi i di. s pokretnim slikama thirty it. terii 'engl.) HporL. u tenisu: stanje kod igra postigne trideset bodova Ti kem. kratica za titan Tiamai mit. hahilonsko-asirska hoica; mrana pramajka, personifikacija praoceana, tame i kaosa Tiber flat. Tibe-ris) rijeka na kojoj lei grad Rim Tibet 1. najvei planinski kraj na svijetu, u junom dijelu sredinje Azije; :l. tibet trg. vrsta veoma finih gustih vunenih tkanina; janjcea krzna s bijelim kovricama tibia (Int.) anat. goljenica, go lijen tibihijalni (lat. tibialis) anat goljenini tiflitis (gr. tyflos slijep) med. upala slijepog crijeva tiflolOjgija [gr. tyflos slijep, logos rije, govor) znanost o sljepoi i slijepima tiflotipografija (gr. tyflos slijep, typos otisak, grafo piem, biljeim) ispup-eni, reljefni tisak za slijepe tifloza (gr. tyQosis osljepijenje, sljepilo) med. sljepilo tifofHaJbmija (gr. tyfos, otlhalmos oko) med. epidemitna tifusna upala oiju, ona kuga tifoid [gr. tyfos, eidos oblik) med. laki tifus tifoidan (gr. tyfos. eidos oblik) med. slian tifusu. sa znacima tifusa tifomanija (gr. tyfos, mania ludilo) med. ludilo praeoo zagluhnuem tifon (gr. U fon vihor, ar. Lufan, kin. taifung) vru i veoma opasan juni vjetar u kineEkim vodama, osobito u velikom fndijskom moru i du june i istone kineske obale, pue od srpnja do studenog; tajfun tifotoksin (gr. tyfos, toxoo otrov) med. tifu^ni otrov tifoz Ital. tifoso) fanatian, zanesen portski navija tifozan (lat. typhosus) med. tifusni, koji pripada tifusu; slian tifusu 1 trfus 1407 timbrofil tifus (gr- tyfo? para, dim; vrsti bolesti po Ilipokratu) med. crvena vruica, akutna zarazna bolest koju uzrokuju posebni bacili pravei u tankom crijevu irie (ahdnminaini ili trhu&ni lifu&j, poinje jakom glavoboljom, visokom temperaturom, umorom, zatvorom, zatim proljevom, i traje 4 6 tjedana; egzantematini tifus pjegavi tifus (v. egzantematian); typhus, fphris rccarre.nn ili tifoidna groznica it- tifus, febris rekurens (lat.) povratni tifus, povratna groznica tigar ("gr. tigris, lat. tigris) zool. velika zvijer iz porodice maaka tigmotropizam (gr. thiggano dotiem, dodirujem. trOpOB okret) biol. v. pod tropizam tihizam (gr. tychc sudbina, srea) fil. nauavanje o vladavini sluaja i sree u svijetu

tijade (gr. thyades) mn. mit. v. menade tijara (gr. hara) 1. raskona kapa sta-roperzijskih kraljeva, slina turbanu; 1. trostruka papina kruna, kao simbol papine sveenike, pastirtke i uiteljske vlasti tik (fr. tic) gnzenje jasala (kod konia), grevito trzanje lica; grevit, nenormalan pokret miia ili nekog organa; udna, smijena navika, ud-Ijivost tik-dh-vo (engi. teack, dravid. theka. tok-ka) tamnosmeric, teko, veoma tvrdo indijsko drvo od kojega se grade lade, tek-drvo tiker (engl. ticker) telegrafski ureaj, teleprinter tiket (engL ticket! listi, cedulia, biraki listi; ulazna karta, ulaznica, eljeznika karta, vozna karta i si. tlketiran (fr. tiquet) iaran pjegama, pjegav tiki (austral.) divovski drveni ih kameni kip nekog boga ih pretka u Oceaniji; usp Kon-Tiki tiJkset (eng. thickset) trg. vrsta teke manesterske tkanine tikula dal. ticola) cigla, opeka til (fr. tulle) laka, rijetka i prozirna tkanina od najfinijeg svilenog ili pamunog konca (nazvana po francuskom gradu Tulle, gdje sn je najprije poeli izraivati) tilberi (engl. tilbury) lake otvorene engleske dvokolice s jednim konjem i dva sjedala tilda (p. tilde crtica) 1. u gramatikoj terminologiji: valovita poloena crtica (-> na slovu n {nX Sto znai da ga treba itati kao nj (npr. n p. senor ita ae senjor); 2. u rjenicima znak za ponavljanje rijei (npr. kod rijei izgubiti stavlja se -, umjesto da se rije ponovi, ~ glavu = izgubiti glavu) Tilerije (fr. Tuilenes) nekadanji dvorac u Parizu, izgraen 1564. na mjestu grije su dotle hile ciglane (tmleriosl, od Luje XVI. rezidencija francuskih kraljeva i careva; spaljena za vrijeme Parike komune (24. V. 1871.1; tilenjski kabinet francuska vlada tilia (lat.) bot. lipa Tili Eulcnspiegcl it- Til Ojlcnmgt (njem.) junak velikog broja starih njemakih narodnih pria o raznim podvizima jednog lukavca, njemaki Po trica Kerempuh tiloma. (gr. tyloma) med. ulj tilotican (gr. tylotos) med. uljevit, na ulj an tiloza (gr. tyloo dobivam uljeve) med. zadehljalost koe, uijevitost. nau-henost tim (engJ. team) port, momad, skupina igraa koja nastupa kao cjelina, npr. "nogometni tim" timbar (fr. timbre) glaz. boja tona, glasa, zvuka timbrofil [fr. timbre marka, gr. filos prijatelj, ljubitelj} skuplja potanskih maraka; filatelist timbromaiiijn 1408 tip timbromanija (fr. timbre tim bre marka, gr- mania pumama, strast, ludilu) strast za skupljanjem potanskih maraka timetian (gr. Lime vrijednosti fil. koji priznaje naim osjeaj im a neku pod-redenu vrijednost kau osnovu naih voljnih odluka timitis (gr. thymos majina duica) med. upala prsne lijezde timukracija [gr. timokratia ustav ija je osnova rast Platon, iti imetak Aristotel) vladavina bogataa, oblik drave u kojem se politika prava daju i odmjeravaju prema visini imetka timulogija (gr. time vrijednost, logia) fil. nauavanje n vrij rdn osti ma. teorija vrijednosti Timon (gr. Timon) ime jodnog Atcnja-nina, suvremenika Sokratovog i glavnog junaka Shakespoareove drami: "Timon Atenjanin" koji je, razoaravi se u prijatelje, putao ovjeko-mrzac; pren. ovjekomrzac. mizantrop timonski (gr. Timon) zlovoljan, mizan-tropski timopatija (gr. thymos dua, pathos patnja) duevna patnja, duevni poremeaj timorosamente it. timorozamente (tal.) glaz. v. timoroso timoroso it. timoroso (tal.) glaz plaljivo, tiho timpan [gr, tympanon bubanj) 1. arhit-koritasto udubljeni e u zidu u koiem se nalazi kakav kip i si,; trokutan, reljefima ukraen prostor iznad pro-?ora i vrata; 2. anat. bubanjska opna (u uhu) timpani (gr. Eympanon runi bubanj, tal. timpani; glaz. vr pankf timpanitian [gr. tympanon runi bubanje med. bubnjast. napuhan, na-dut; koji potmulo jei. potmulog zvuka timpanitis 'gr. tympanon runi bubanj) med. napuhanost trbuba zbog plinova

timpanizam igr. tvmpanon runi bubanj) med. napuhanost trbuha zbog plinova timus (gr. thvmos majina duica) 2. anat. prsna lijezda (zbog slinosti s cvietnun glancamo timijana, majine duice) timus (gr. thvmos) 1. srce. dua; strast, gnjev; med. suhi kaalj tinea (lat.) zool. moljac; med. krasta tinel (tal.) blagovaonica ting [kin.) vrtna kuica tingl-tangl (njem. Tingeltangel) zabavi te najnie vrste, lo kabaret tingltangl (njem. Tingeltangel) kavana s pjevaicama, kabaret najnie vrste tiiignl (tal. tingolo) paprika od peradi tinkal (malaj. tingkal) kem. naziv za borak s u sirovom stanju tiraktura (lat. tingere bojiti, obojiti, tioc-tura bojenje, bojadisanjc) tekua bo* ja: bojenje, bojadisanje; u heraldici: heraldine boje; farm. otopina neke tvari, ekstrakt iz biljnih ili ivotinjskih tvari, obino pomijeana s alkoholom ili eterom [inta (tiil.) tekua boja; tekuina u boji za pisanje, cmilo tintinahula (lat. tintinnabula) mu. zvonca s razliitim zvukom na kojima se, kod orgulja, izvodi zvonjenje tip 'engl.) 2. mig, nagovjetaj, potajna obavijest o mogunosti uspjeha u emu (npr. na burzi) tip (gr. tvpos otisak; oblik; lik; uzor] 1. otisak, slika; uzor, uzorak, obrazac; prasiika koja sadri u sebi sve bitne oznake nekog broja ili niza slika; karakterni, opi oblik, osoba konvencionalnog karaktera, karakteristian primierak nekog roda, neke vrste; pren. osobenjak; prepredenjak, pokvarenjak; sumnjiv ovjek 1409 tiranizirati tip-top ttp-top (cngl.) nrto najbolje, naiotmje-nije, kruna ega tipfeler injem, tippen dirnuti, kucnuti, tipkati, Fehler pogrjeka) pogrjek-i. u pisanju na pisaem stroju tipian (gr. typos) koji pripada jednom tipu. koji predstavlja neto ope i mnogima zajedniko, uzoran, bitan, znaajan, karakteristian; koji se u odreeno vrijeme \raca, periodian (za holesti); tipian broj onaj koji se upotrebljava tipik (gr. typos nacrt) kod pravoslavaca1 1. crkveni ustav, knjiga koja za sva vremena odreuje kako treba vriti bogosluje preko godine i kada se to ita i pjeva na bogosluju; pravilnik o ivotu monaha u samostanima tipika (gr. typos nacrt) v. tipologija tipizirati (gr. typos otisak; uzor. uzorak) srediti (ili; sreivati) po tipovima, tj. po vrsbima ili klasama, npr. izraenu robu tipkaica (gr. typos otisak!' pitaica na pisaem stroju tipograf (gr. typos otisak, grafo piem, biljeim, crtam, slikam) tiskar, slovoslagar, slagar tipografija (gr. typos otisak, grafo piem, biljeim, slikamj tiskarska vjetina, tiskarstvo; tiskara tipokonian (gr. typos otisak, konos stoac) u obhku stora, stoast tipokromija (gr. typos otisak, chroma boja) tiskanje u boji tipoliti (gr. typos otisak, lythos kamenj mnr kamenje na kojem se vide otisci drugih tijela tipolitngrnfijn (gr. typos otisak, lythos kamen, grafo piem, crtam) tiskanje na kamenu tipolog (gr. typos, logos) poznavatelj tipova, prouavatelj tipova tipologija gr. typos, logia) znanost o tipovima; teorija po kojoj su dogaaji u St. zavjetu sluili kao uzor onima to su sastavljali Novi zavjet tipometar (gr. typos otisak, lik, me-tron mjera, mjerilo) sprava za tono mjerenje obujma tiskarskih slova tipometrija (gr. typos, metria mjerenje) vjetina slaganja i tiskanja zemljovida kao to se slau i tiskaju knrtge tipoakop (gr. typos otisak, lik, akopeu promatram) opt. kaleidoskop koji ne pokazuje samo zvjezdaste likove, nego njegovi likovi slue kao uzorci za crtanje uzoraka tipotelegraf rgr typos otisak, tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) telegraf kini odmah pie rijei brzojava tipotet (gr. typos otisak, tithemi meom) slovoslagar tipski (gr. typos) v. tipian - -rt-tipua 'gr. typos) v. tip

tir-fon. [fr. tire-fond) kir. svrdlo za vrenje trepanacije; drveni vijak za privrivanje drvenih pragova tir-tet (fr. tire-tete) kir. klijeta za vaenje glave djeteta (kod poroaja) tirada 'fr. tiradi;) rot. podue mjesto u nekom govoru koje se izgovori bez prekidanja, bujica rijei; govorancija, prazno govorenje; glatt. v. pasa tiraden (gr. thyreos tit. duguljast etvrtast tit) s mlijenim eerom osueni eketrakt ovje titnjae; slui emu i tireoidin tiran (gr. tyrannos) v. tiranin tiranija (gr. tyrannis) vladavina i vlast tiranina; vlast do koje se dolo nezakonitim i nasilnim putem; pren. surovost, ugnjetavanje, zlostavljanje tiranin (gr. tyrannos, lak tyrannus) 1. prvobitno, u starom vijeku: vladar, kralj, svaki samovladar u dotle slobodnoj dravi koji je prevratom doao do vlasti; 2. danad: nasilnik, muitelj, ovjek koji bezobzirno sprovodi svoju volju tiranizirati (gr. tyrannos. fr tyran-niser) postupiti surovo, nasilniki, satiranski 1410 Tirtej movoljno, bezobzirno; zlostavljati, muiti tiranski (gr. tvrannikos) nasilniki, nasilan, surov, nemilosrdan, bezobziran, samovoljan, despotski tiranija (ap. tirana) panjolska pjesmica od etiri stiha koja se pjeva oz ples; vrsta panjolskog narodnog plesa u 3/4 taktu tirasa Ifr. liraase) etvTta'ta mrea za hvatanje jarebica, prepelica, ova i dr. ptica tirata (fcal.) v. tirada tiraa |tr. tirage) tisk- tiskanje; otisnuta stvar, broj primjeraka koji se tiskaju (lista, knjige), naklada tirbuon (ir. tu-e-bouchon) 1. vadiep; 2. kovrice, uvojci tire par les eheveus it. tim par le ave (fr.) pritegnut za kusu, tj. neprirodan tireofiiria (gr- thvreos lit, fvma izraslina) med. oteklina titnjae tlreoidektomija <gr. thyreoeies ts-last, thvreos tit. eidns oblik, ektome izrezivanjc) kir. odstranjivanje titnjae tireoidjn (gr. thvreueides stitast) farm. osuena ili u prah izmrvljena tvar telee ili kopeve liroidne lijezde, titnjae; upotrebljava se u organo-terapui protiv guavosti, debljine. Ba-zedovljeve bolesti i drr; usp. tiraden tireOiditisCgr. thyreos tit, eidos oblik) med. upala titnjae tireonkus (gr. thvreot tit, onnkos masa) med. oteklina titnjae; gufla tirecrtomija (gr. thvreos tit, tome rr> anje) med- rezanje uh: razrezivanje.i titaste hrskavice (Adamove jabuice); taknder: operativno odstranjivani e ue tirer les marrons de fen rit- tire le maron di fe (Ir.l vaditi kestenie iz vatre tireuza (gr. thyreusis mirenje, pravljenje sira"> med. stvaranje sira, usi-ra^anje mlijeka, posebice u elucu tirkizifr turquoise, tal. turchese) min dragulj lijepe modre brrje i velike tvrdoe; najljepi dolaze iz sjev. Irana, veinum okruglo, uglaani (naziv po tome to su prvi doneseni u Kuropu iz Turske) tiro (lat.) poetnik u ratnoj vjetini, regrut, novak, svaki mladi Rimljanin koji je sa 17. g. bio proglaen sposobnim za vojnika; pron. poetnik u po-eIu, umjetnosti, znanosti tirocinij (lat. tirocinium) prvo vrijemo vojnike slube, prvi pohod u rat; godine uenja, godine egrtovanja; probni rad; udbenik za poetnike tirodan (gr. tyrodes) sirast, usiren tiroidna lijezda (gr. thyreoeides stitast, thvreos tit. i^idos oblik, lat. gianduia thyreoideal anat. titnjaa [ilama veoma bogat organ vrata, sadri jod koji izluuje neposredno u krv) tirojodin (gr. tbvrco tit, lat. iodum jod) kem spoj koji sadrijod i fosfor, ima ga u tiroidnoj lijezdi timmant (gr. tyros sir, mantis pret-kaziva. gatalac) onaj koji gata u Eir tiromantija (gr. tyros sir, manteia pretkazivanjc, gatanje) gatanje u sir. proricanje iz sira tiranske note (tat. notae Tironianae) znaci za skraivanje rijei u stenografu starih Rimljana, pr<u sustav stenografie (nasiv po Marku TuLju Tironu, rimskom znanstveniku i Ci-ceronovom ljubimcu, koji ih je izumio:

tirotoksizam [gr- tyros sir, toMon otrov) med- trovanje aironi troga (gr. tyros sir) med. v. tireuzn tirs (engl. tierce) engleska mjera za tekuine. = 42 galona = 19O,S30 1 Tirtej (gr. Tyrtaios) grki elcgijski pjesnik u VII. st. pr. n. e. koji je svojim ratnim pjesmama oduevljavao Spartance i pomogao im pobijediti Meaeniane; otuda. pron. tiripjski zanosan, oduevljen, koii oduevljava. ti-parherd 1411 tituJus posessionis ti-parherd (njem. Tisch stol. Spar-herd tednjak) kuhinjski tednjak ija gornja metalna ploa nalikuje na stol tisler (njem. Tischler) stolar tisleruj [njem. Tischlerei) slolarstvo, stolarski zanat; stolarska radionica tisri (hebr. tischri) prvi mjesec graanske, a sedmi crkvene godine kod idova; u Lom je mjesecu pet velikih idovskih blagdana; odgovara na&em rujnu i listopadu titan (gr. Titan) 1. gorostas, div; 2. kem. element, atomska tiiina 47,90, redni broj 22, ? nak Ti, upotrebljava se u industriji elika, a njegovi spojevi za dobivanje utih porculanskih boja i zelenih boja xa mazanje titannti (lat. titanium) kem. soli ti tonske kiseline; usp. titan 2. Titani (gr. Titan] mn. mit. prodolimp-. ski rod bogova, estorica sinova Tirana, i Geje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorene borbe (titanomahije), svladao i hacio u Tartar, gdje ib uvaju hekatonheiri, a njihovog vodu Atlasa osudio da na leima dri nebeski Evod titanit (gr. 'litan. nastavak -ites) 1. min. veoma rairena ruda, i-m* je u eruptivnom kamenu i knstalastim skriljevcima, silikat kalcija i btana: 2. vrsta jakog eksploziva titanomahija (gr. 'I'itan, maehe borba) Zcn^ova borba s Titan im a titi Ifr.) aljiv naziv prijateljice parikih studenata, = gnzeta titl one miti (njem. Titel ohne MitLel} "titula bez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki poloaj od kojeg nema nikakve dobili titotclizam (engl. toetotal trezvenjaki, koji se sasvim suzdrava od alkoholnih pia) naela i nain ivota trezvenjaka Utr (fr. titre) titula; isprava; vrijednosni papir; li no a zlatnog ili srebrnog novca; stupanj finoe avile; kem titr rcefce otopine teina tvari otopljene u odreenom obujmu otopljenog sredstva titrirati (fr. titrer) 1. sreivati, razvrstavati, sortirati; osobito; sortirati svilu po finoi, tj. a obzirom na teinu i duSinu njezinih niti; 2. kem. odredili (ili: odreivati) teinu tvan otopljene u odreenom obujmu otapa-jueg sredstva titula (lat. titulus) 1. naslov, natpis (knjige, umjetnikog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staleu, poloaju ih zanimanju, poasno ime. npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2 prav. pravni razlog, razlog postojanja nekog prava, uzrok, izgovor; quo titulo? it. kvo titulo? (lat-) s kakvim pravim razlogom?; titulo pleno ih toto dat.) 5 punom ili potpunom titulom (na adresama); it. titulopra-ctntzsn titulo premiso (lat.) stavivi naprijed, tj. ispred imena, titulu titular (lat. titulnriuji) onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni poloaj koji ona oznaava, litularni titnlarni Gat. titulari usl koji ima samo titulu, poasni, npr. tituiarm predsjednik poasni posjednik, tj. onaj koji ima samo taj naziv a ne obnaa dunost predsjednika; usp. titular titulatura (lat. litulatura) puni naslov; puni naziv, puna titula; oslovljavanje slubenim ih poasnim imenrnn, tituliranje titulirati (lat. titulus natpis, naslov; poasno ime. poasni naziv) dati titulu, nazvati slubenim ih poasnim imenom (pismeno ih usmeno) titulomanija (lat titulus poasno ime, poasni naziv, gr. mania pomama, strast, ludilo) strast za titulama, pomama za titulama titulus poHesisionis [lat.) prav pravni temelj ili pravni poetak vlasnitva, tituskopf 1413 to kata pravni in kojim netko stupa u pravno vlasnitvo (npr. nekog imanja) tituakopf (njem. Titus lit Kupf glava) vrsta ensko kratke frizure (prema jednoj biati staronmskog cara Tita. 7981. n. e)

TI kem. kratica za tali] tmetici Igr. tmetikos koji rastavlja, temno rastavljam) mn. med. lijekovi koji pomau rastapanje tmeza (gr, tmesis ori temno rastavljam) gram. rastavljamo sloene rijei ume-tanjem druge rijei izmeu njezinih dijelova, npr.: "ako sam i bio", umjesto "iako sam bio" tnetopsihiti (gr thnelos smrtan. psy-che duda) mnr oni koji misle da je dua smrtna to ljap.) mjera sa Sito i tekuine u lupanu = 18,039 1 To be or not to bo it. tu bi or not Lu bi (engl.) hili ni ne biti (jedan od najpoznatijih citata iz fihakespeareova HamleLa) toalet [fr, toilctte, iaL tela tkivo, tkanina; razboj) stol sa zrcalom i priborom za ureivanje pri oblaenju; nrmari ili kutija s priborom za ureivanje; soba za nblaenje; soba za umivanje; nunik, zahod; en gnrnde taitette it, an grand toalet (fr.) u sveanom odijelu; usp. toaleta toaleta (frr toilette) odijelo, haljine; oblaenje (s ureivanjem i eljanjem) toaline (frr tnihnct) vrsta fine vunene tkanine za prsluke tob crnaka koulja, komad tkanine koju crnci omatajn oko tijela Tohija (hebr. Tobijiah) junak istoimene starozavjetne deuterokanonske knjige, svojevrsnog obiteh'skog romane u kojem se velia struga pobonost i ednost (ova je knjiga zanimljiva osobito po tome to je u njoj zastupljena ideja o potrebi suzdravanja od spolnog odnosaja u prvoj branoj noi, zbog straha od zlih duhova kojima pripada jus prininr iukIm it. ius prime noklis (lat.) pravo prve brane noi, ovakve Tobijme noi, obino jedna do tri nakon svadbe, nalaze se u narodnom vjerovanju mnogih primitivnih i kulturnih naroda) tobogan (ind. toboggan) 1. niske sao-nice sjevernokanadskih i orerijskih Indijanaca: dvije usporedne daske privrene jedna ^a drugu remenima; 2. sprava za klizanje tod (engl.) u trgovini vunom; uteg od 28 engl. funti = 12,701 kg todi (engl, todrivf alkoholno pie od palminog soka; vrsta jakog groga, pun tofus (gr, tofos upljikav vapneni kamen, lat. tophus) med. tvrda otek-lina, kotana kvrga toga (lat.) starorimska duga bijela gornja haljina od vune koju su nosili prebaenu preko lijevog ramena, tako daje desno ramo ostajalo slobodno; noena je samo u vrijeme mira; pren. mir, vrijeme mira; krga prae-tezta it. toga pretnksta (lat.) gri-rnizom obrubljena toga koju su nosili starorimskj vii slubenici i djeaci do '7 godine tohubohu [hebr.) v. tohuvahohu tohuvabohu (heltr. tubu svabohu) pusto i praznina; u Post 1,2: izraz kojim se oznaava slanje prije stvaranja svijeta; otuda, pren. kaos, zbrka toka (tal. tocca)kapa pripijena uz glavu koja se moe nositi ispod eira; kapa (odvjetnika, sudaka, trkaka); vr&ta malog enskog eira tokadila (p. locadillo, tal- toccatille) tal. igra na ploi u kojoj sudjeluju dva igraa s kockama, trik trak tokajac (rna, Tokay! najbolje maarsko vino iz grada Tokaya tokata (tal. toceataj glaz. glasovirska ili orguljska kompozicija slobodne forme u kerioj se obje ruke esto smjenjuju pri izvoenju jedne notne figure tokatina 1413 tokatina i'taF. toceatina) gla^. v tokala tukirati (tal. toceare) slik. raditi u velikim i punim potezima, u obliku skica tokl (njem. IJockchen) nula s koncem tokmak (tur.) bat, mah buzdovan; zve-kir na vratima; uteg objeen o ue iza vrata tako da se sama zatvaraju; velika stupica, zamka (za hvatanje zvjeradi); pren. omalen i pleat ovjek; mokljan, zadrt i glup ovjek tokodinamometar ("gr. tokos poroaj. dynamis sila. snaga, metron mjera, mjerilo) med. sprava za mjerenje napona mdilje ipri poroaju) tokogenijn (gr. tokos raanje, poraanje, poredaj, genos roenje) biol. nastajanje, raanje putem sparivanja Btarijih. organizama (za razliku od abiogeneze), ij. da se iv organizam moe roditi samo od ivog (omne vi-vum e vivo sve ivo od ivog) tokogonija (gr. luko? raanje, poraanje, poroaj, gonos roenje' biol. v. tokogenija tokograf (gr. hikos raanje, grafo piem) med- inalnunent pomou kojega se moe tono odrediti kad e trudnica roditi turkologija (gr. tokos poroaj, logia znanost) znanost o poroajima

toksalbumim (gr. tozikon otrov, lat. abumen hjelance) mn. med. otrovne bjelanevine (javljaju se, kao proizvodi razmjene bakterijskih tvan u zmijskom otrovu i u otrovnim biljkama! toksemija (gr. tatikon, hairna) v. toksi-kemija toksicitet (gr. toiikon) otrovnost toksian (gr. tosikos) otrovan toksifobija igr. toxikon otrov, fobeo hoihn se) strah od otrovanja toksikacija (lat. tosicatio) trovanje; otrovanie toksifeemija (gr. toukon otrov, haima krv) med. vrsta trovanja krvi izazvana toksin rrtiH tolerancija tuksikolog Igr. toaikon otrov, logos znanost) poznavatelj otrovaT prouavatelj otrova toksikologija (gr. toikon ac. faima-kon otrov kojim su premazivane strijele, od toxikos koji pripada luku i strijeli, logia znanost) ?nanost o otrovima, njihovom djelovanju, razvijanju i lijeenju tuksikomanija 'gr. irmkon otrov, ma-nia strastj strast za uivanjima koja sadre otrov, npr. alkobof, nikotin, opijum, kokain i dr. toksikonoze 'gr. toxikon otrov, nosos Intlei-t) mn. med. v. toksonoze toksikum (gr. to?riknn otrov, lat. tosi-nim) prvobitno: otrov u koji su se natapale strijele; danas: otrov toksini (gr. toNon luk za strijelu koja je premazana otrovom) mn. med otrovni, po kemijskom svojstvu nepoznati proizvodi razmjene tvari pato-genih hakterija, ivotinja (pela, zmija i dr.) ili protozoa. uzronici tekih bolesti tokson^errnije (gr. toKon luk za strijelu premazanu otrovom, erma koa") med. toksine, otrovne kone bolesti toksodonti (lat. toxodontia) geol. divovski sisavci ije su okamine pronaene u oligoccmi i plistocenu June Amerike toksonoze (gr, toxon luk za strijelu premazanu otrovom, nosos bolest) mn, med, bolesti zbog trovanja toledo (pj enski runi rad na platnu, svili i dr,. kod kojega se izvlae ice i prave upljike s raznim arama (naziv po panjolskom grau Toledu) tolerancija (lat. tolerantia) 1. popustljivost, snoljivost (prema tuim shvaanjima, premda se ovjek .s njima ne slae, u vjerskim pitanjima i dr.); 2, bank, zakonom doputen visak ili manjak u teini zlatnog ili srebrnog novca tolerantan ton oi tolerantan (lat. tolerans) koji podnosi, popustljiv, snoljiv (osobito u vjerskom pogledu j1 tolerantnost (lat tokrrantia) v. tolerancija tolerirati, tlat. tolerare) podnositi, imati obziru, trpjeti, doputati toluidin kom. anilinu vtiima slina organska baza, dobiva sc od toiuola kao i anilin od benzola; kristalizira u bezbojnim i sjajnim kristalnim listovima i. zajedno s anilinom, predstavlja sirovinu od koje sc izrauju ambin-ske boje tuluiil kem. benzolu veoma srodna ug-Ijinovodinn tvar smole kamenog ugljena; bezbojna i zapaljiva tekuina; upotrebljava se za izradbu tofu-idnsa. umjetnog bademovog ulja i saharina toEns. (gr. tholos, lat. tholus) arhit. kupola, graevina s kupolom tom (gr. tomos odsjek, odsjeen komad, temno Bijeem) odsjek, dio; svezak (knjige), knjiga Toma (gr. Tnomas) jedan od dvanaestorice apostola koji, po Novom zavjetu, nije vjerovao da je Krist uskrsnuo sve dok ga osobno mjo vidin i opipao mu rane; otuda; nevjerni Tu-ma ovjek koji teko vjeruje tomahavk {engl. tomahawk) bojna sjekira sjevernonmcrikih Indijanaca toma su japanska mjera za tekuine i ito = 1S,039 1 iomat (fr., p., port. tomate) bot. crveni patlidan tombak (malaj. tambagn. tal. tom ba ceo) uti bakar, crveni mesing, slitina (legura) crvenkastoute boje od bakra a oko cinka tombola (tal.) poznata vrsta lutriji:, podrijetlom iz Italijo tomifiti mn. pristao najveeg skolas-tiara i teologa Tome Akvinskog (v. toniizam): ugp. skori sli tomizam teol. nauavanje dominikanca Tome Akvinskog (12251274) koje je 1879. papa Leon XIII. proglasio slutienom filozofijom Rimokatolike crkve; v. tomisti

tomomanija (gr. tome rezanje, tomos odsjek, mania pomama- strast) strast za rezanjem, pretjerana sklonost kirurkim operacijama tomotozija (gr. tome rezanje, tikto rodim) med. vrenje poroaja pomou tzv. "carskog reza" ton (gr. temo zateem ice na lin. to nos ton, lat. tonus) 1. fiz., glaz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastinih tijela, titranje koje se prenosi obino zrakom kao elastinom sredinom valovima (u glazbi se uputrebljava.iu tonovi izmeu 40 i 5000 titraja u sekundi); 2. sbk. mjeavina i slaganje boja; glavna, osnovna boja neke slike; jakost i sjaji boje: 3. pren. nain ponaanja i govora u ophoenju, npr. "u tome drutvu vlada ugodan ton11 tona (engl. ton) mjera za teinu = 1O00 kg Tu Francuskoj i Njemakoj); u "Engleskoj i SAD-u 1016,0475 kg; registarska tona mjera za zapreminu i nosivost brudu\a - 100 kubinih stopa = 2.83 nr1 tonodilja fp. tunadilla) vesela narodna pjesma koja se obino pjeva izmeu inova nekog kazalinog djela (na panjolskoj pozornici) tonaa (fr. tonnage) teretna nosivoat, zapremina broda (u tonama) tondin [tal. tondino) podmeta, podlo-ak za au ili tanjuri tem do (tal. trmdo okrugao. obao) slike ili reljefi okruglog oblika u renesansnoj umjetnosti tonfilm (gr. tonos ton, engl. film) film kod kojega su slike praene odgovarajuom 7vuriom pratnjom i'prirod-nom, govornom i glazbenom) tonici (gr. tonos tjelesna snaga, krjep-kost, lat. tonica) mn. med. farm. sredstva, lijekovi koji i>svjeavaju i okrjepljuju; tonina sredstva .1 tonian 1415 tiinian (gr ton i kos naponski) okrjep-ljujui, koji okrjepljuje, osvjeavajui, koji osvjeava; tonina sredstva v. tonici; usp. klonian tonik igr. tonos krjepkost, lat. tonicum) med. v. tonici tunika (tal. tonicaj1 glaz. osnovni ton tonske ljestvice; slijed i nazivi pojedinih tonova ljestvice jesu; tonika ili osnovni ton, sekunda, terca, kvarta, kvinta. ili dominanta, seksta, septi-ma, oktava tono (fr. tonneau bava) zrak. akrobacija pri kojoj se zrakopluv, u vodoravnom letu. okrene oko svoje uzdune osi tonofonitet (gr. tonos dizanje, fone glas) lingv. visina glasa tonograf (gr. tonos ton; napon, grafo biljeim, piem) 1. zrak. sprava koja automatski biljei tonove; 2. med. sprava za biljeenje kretanja krvnog tlaka tonu gram (gr. tonos napon, gramma pisano, pismo) slika krvnog tlaka dobivena na timogmtu tonologijn ;gr. tonos Lon. logia) znanost o Ionu tonometar (gr. tonos napon, metron mjera, mjerilo) med. ureaj &a mjerenje krvnog tlaka; ureaj za mjerenje napetosti one jabuice toDometrdja(gr. tonos ton; napon, me-tria mjerenje) glaz. mjerenje tonova; mi;d. mjerenje krvnog tlaka; mjisre-nje napetosti one jabuice; fiz- mjerenje napona pare kod otopina tonski (gr. tonikos) glaz. koji se tie bina zvuni; tonska ijestvica ih skala slijed tonova poevi s osnovnim tonom ili tonikom (v. tonika): tonski plan nizanje svih tonova koji dolaze jedan za drugim, poevi od najdubljega pa do najvieg tontina (tal.) drutvo za u?ajamiio nasljeivanje kod kojega dioniari koji due ive nasljeduju interes (rentu) topika prije umrlih; takoer: hazardna kartaka igra s vizitkartama (posjetnicama}, sudjeluje 12 15 igraa tomu* (gr. tonos napon, lat tonos) med. normalno stanje napetosti organa ljudskog tijela, osobito miia tonzile flat, tonaillae) mn. anat. krajnici tonzdlitis Lit tonsiHao krajnici) med. upala krajnika tonzdlotomija (lat. tonsillae krajnici, gr. tome rezanje) med. operativno odstranjivanje krajnika tonzura (lat. tonsura strienje. stria) kod kat. sveenika: okruglo obrijano mjesto na tjemenu (kao simbol predanosti Bogu); pren. zareenje; ton-tiura

Paitli it. tonzura Pauli (lat.j obrijani prednji dio glave grko-katolikih (unijatskih) sveenika; tonaara Putri rt. tonzura Petri (lat.) obrijano tjeme rimokatolikih sveo-nika tonzurirati (lat. tonsura stnenje, stn-a) obrijati tjeme (kod kat. sveenika) top (engl.) pom. vrh katarke. koi na katam top-weight it. top-vet (engl.) port, najvei teret sto ga u hendikepu nosi najvie optereeni konj topaz (gr. topazos, lat. topasius, san-skrr tapus) min. veoma cijenjen dragulj, najee ukaste hojo, ali moe hiti i drukije obojen i potpuno proziran tnpiean (gr. topikos) mjesni, poloajni, koji se tie mjesta ili poloaja; topic-na sredstva med. lijekovi koji djeluju ua odreeno mjesto, izvana ih iznutra (llaster ltd.) topika [gr. tupoa mjesto, topikus mjesni, iat topica) 2. mn. spisi u kojima su skupljeni ili navedeni izvori z.a dokaze topika (gr. topos mjesto, topikos mjesni, topike) 1. ret. sustavno izlaganje odrerieoih opih pojmova i stavova koji, pri izradbi predavanja, slue topinambur 1416 torakotomija kao smjernica za pronalaenje svrsis-hodnih dokaza; gram. prouavanje reda rijei; teol. znaooBt o dokazima koji se nalaze u Svetom pismu topinambur (hraz.) bot. morska repa, iok (sjevernoomerika biljka iji su gomolji dobra, stona brana) topless it. toplis (engl-) enski kupai kostim koji se sastoji samo od gaica (bez grudnjaka} topofobija igre. topos mjesto, fobeomai bojim se) med- bolestan strah od otvorenih, irokih prostora topu gnom igr. topos mjesto, gnomon kazaljka) pokaziva, odreiva mje"-tn za brodove i dr. topograf (gr- topos mjesto, grafo crtam, biljeim) onaj koji predouje zemljite crtanjem topografija (gr. topo* mjesto, grafo crtam, biljeim) grana geodezije koja se bavi predoivanjem dijelova Zem-Ijinc povrine crtanjem; anatomska topografija (lat. tnpograpbia anatomica) anatomsko opisivanje poloaja dijelova tijela tupografbrati (gr. topo.s mjesto, grafo crtam, biljeim) snimati neki predio, crtanjem prikazivati prirodu nekog predjela topografski koii se tie topografije; topografske karte veliki zemljovidi na kojima je tono i do sitnica zabiljeena i oznaena priroda samo jednog kraja ih predjela topolino (tal. topolino "miiC") vrsta malog talijanskog automobila topoiogija (gr. topos mjesto, logia znanost) znanst o mjestima, znanost o poznavanju mjesta toponimija Vgr. topos mjesto, onyma ime) jezino i povijesno objanjenje podrijetla imena pojedinih mjesta toponomastika (gr. topos mjesto, onuma imej znanost o imenima mjesta; znanost koja ispituje podrijetlo i znaenje imena pojedinih mjesta toponnmastikon (gr. topos mjestd, onoma ime) popis mjesta, rjenik mjesta toposkop [gr. topos mjesto, skopeo promatram) v. topegnom Tor ^nord. Thor) mit. bog groma u nordijskoj mitologiji, osobito tovan u Norvekoj; u edskoj mitologiji: sin Odina i Jerdc (Kemije), naoruan ekiem kojim oplouje zemlju, pobjednik u borbi s divovima ild. (kod starih Nijemaca odgovara mu Donar} Tora (hebr. tborahji Mojsijev zakonik (Pentateuh) iz kojega kantor u sinagogama subotom pjeva po jedan dio toraeici fgrc. thorax trup; prsni ko, laL. thoracici) mn. zool. ribe kod kojih se trhuoe peraje nalaze ispod prsnih peraja toraeik (gr. thorax trup; prsni ko, lat. thoracic a! med- srodstvo, lijek za prsa torakodinamometar Igr. thorax, gen. thorakos prsni ko, dynamis sila. snaga, motron mjera, mjerilo} sprava za mjerenje snage, sposobnosti udisanja torakometrija (gr thorax prsni ko, metfia mjerenje) mjerenje prsa torakuplastika {gr. thorax prsni koS, plastike vjetina uobliavanja) pravljenje prsnog kosa; med. jedan od naina lijeenja plunih bolesti, osobito tuberkuloze plua: operativno uklanjanje oiza rebara u jednoj polovici prsnog kosa, ime se smanjuje njegov obujam, a time i bolesno pluno knlo obustavlja svoj rad

torakoskop (gr. thorax prsni ko. skopeo gledam) med. endoskop kojim se vri pregled prsnog koa torakoskopija (gr thorax prsni ko, kopeo) med. pregled prsnog koa pomou torakoskop a torakotomija (gr. thorax prsni ko. tome rezanje) med. operativno otvaranje prsnog koa toraks 1417 torta toraks (gr. tborar trup; prsni ko! oklop za prsa; anat. prsni ko toreador (p ) borac s bikovima kini se bon na konju torcfnkcijn ''lat. torrefaotioj suenje, pre uje torero (p.) horac s bikovima koji se bori pjeke torenmatografija (gr. toreuma rezba-nia, grafia opis) opisivanje i pozna-vanjo rezharija toreut (gr. toreutes) rezbar, graver torcati ka (gr. toreuma rezharija. rezbarski rad, toreutike) vjetina izraivanja stvari od kovine ih hjekikosti (kipova, posuda, reljefa) otrim oruem, rezbarstvo, rezbarska umjetnost tori (engl. tory) v. torijevae Torioe Ilije va cijev it. Torielijeva -fiz. - barometar, nazvan po izumitelju, tal. filozofu i matematiaru Evangelisti Torricelliju (16081647); Toiityllijeva praznina zrakoprazan prostor u gornjem dijelu barome-tarske cijevi; Taricellijev teorem brzina kojom istjee teka tekuina kroz otvor na posudi jednaka je onoj brzini koju bi ona dobila kad bi sloLHidno pala za visinu jednaku udaljenosti otvora od slohodne povrine tekuine u posudi torij (lat. thorium) kem. radioaktivan element, atomska teina 232,12, redni broj 90, znak Th torijevae (engl. tory) lan aristokratske stranke u Engleskoj, pnsLaa starog dravnog i crkvenog ustrojstva, tzv. dviTske stranke (prvobitno: podrugljivo ime ir. tory = razbojnik koje su im dali protivnici, vigovcij; u SDU-u: demokrat torizam (engl. tory) politiko-socijalna .shvaanja i naela hirijevaca tormento (tal.) strahovita vijavica u Alpama tormentum (tal. tormentimi) sprava za muenje; muenje, muka tonnina (lat. torquere, tormina) med. zavijanje (u trbuhu*, trbuhnbolja tornado (p. tornado) veoma jok vihor na zapadnoj obali Afrike i u podruju rijeke Missisisppi (Sjeverna Amerika) toro (p. toro, lat. taums bik) borba s hikovima (u panjolskoj) toros (gr. thoros animalno sjeme) hiol spolno sjeme torpedika (lat. torpedo) voj. poznavanje torpeda, dio vojne znanosti koji se bavi torpedima torpedirati (lat torprido utrnulost, ukoenost) voj. napasti (ili: pogoditi, potopiti, razoriti) torpedom torpednjaa (lat. torpedo ukoenost) voj. v. torpiljer torpedu (lat. torpedo utrnulost, ukoenost) 1. voj. podvodna plovea mina vretenastog oblika, kree se pomou vlastitog mehanizma, pali se elektricitetom teteklrti-torpedo) ili dodirom sa stranim tijelima (kontaktni torpeda)', slui za obranu (defenzivni torpedo) ili napad {ofenzivni torpedo) protiv neprijateljskih ploveih objekata, a izbacuje se s ratnih brodova 'torpiljera, podmornica, krstarica, brzih borbenih amaca) i s obala pomou pose hm h (lansirnih) cijevi; 2. zoili, drhtulja (riba) torpidan (lat. torpidus) ohamro. utrnuo, ukoen, neosjetljiv torpiditot (lat. torpiditas) med. v. tor-por torpiljer (fr. torpolleur) voj. uzak i oni-zak ratni brod s oko 600 tona deplas-mana (istisnini;), brzine preko 30 milja na sat, s nekoliko lansirnih cijevi za izbacivanje torpeda torpor Qat.l med. utrnulost, ukoenost, obamrlost torta (tal., p. torta. lat. tortus uvijen; uvoj. vijuga) kuh. velik, obino okru-gao kola (s jajima, maslacem, okoladom, vuem, raznim likerima i dr.) tortellai 141B totem tortolini (tal torteHinij ma. kuhr vrst* (jestenine 'kolutii punjeni krasnim torlikolis 'lat, tortns uvijpn. Int. collum vrat, tnrtiuollis] med. krivovratost

tortUOZan (lat- tortuosus) zavojit, kri-vudav. vijugav, iskrivudao; pren. podeJLika, potajan, lukav; z&mnJen, norfizumbiv torture flat.) muka, muenje; nain tla Se stvaranjem jakih tjelesnih lmluva dobije sudsko priznanje; muenje pitanjima (na sasluanju); tortura oris flat) med. iskrivljenosl ustn. gr u*br. tortura fariei GaLi iskrivljenost lica tonu Mat.; jastuk, uzglavlje; aihit. okruglo ispupenje na bazi jonskih stupova; bntcvjntite; med. mesnati dm tijela, mii; ton conscensio it. torj konscenzin (lat.l prav. lijeganje u branu postelju, tj. stupanje u brak torzija (Int. torsin) 1. uvlaenje, uvijanje, jaokretanje; 2. Fiz. otpor to ga zaokrenute tijelo daje vanjskuj sili; 3. med zaokretanje kraja presjeeno Sile da hi ?e zaustavilo krvarenje torzLJska vago sprava pomou koje W mji.ri* male sile time jLo im se uvijanjem posebne ice odrava ravnotea torzo toTBO, grf. thvrsos, lat thy-rsuH> gornji dio ljudskog tijela (ramena, prsni kos i bokovi): umj. kiparske ili slikarsko djelo kuje prikazuje gornji dio ljudskog tijela, he? glhve i ruku (npr. znameniti Her-kulov torzo u Vatikanu) tost (en&d. toaatj lat. tostus) 1. prena krika kruha, prenica (uz ajX 2. zdravica, nazdravljanje (po nekadanjem engleskom obiaju, da onaj tko nekome nazdravlja spusti u umi vr komad prenog kruha, zatim puta vr da ide ud jedmig da drugog, pil kad oprt doe do njega, on ispije oaLtitdk. a kruh pojede) toffto (tal.) glaz. brzo total (lat. isp. totalan) u (Umakom jesjku: slika u kojoj je ovjek snimljen u v ib ini itavog tiiela totalan Gat. totalis) cio, cjelokupan, potpun, ukupan, sav; totalna rvflvk' ija opt. potpuno odbijanje svjotlnati. pojava koja nastupa kad zrak dolazi iz sredine kojajae prelama pa naie na sredinu koja slabije prelama, onda on ne prijee u ovu. ve se na rai-dvojnoj povrini, kad dostigne granini kut. odbije kao od zrcala; to-taina pnmrina aslr. potpuna pomrina, npr. Mjeseci, Sanca. totalni rat rat u kojem cueli narod svima srodstvima vojnim, ekonomskim i duhovnim radi na unitavanju drugog naroda, odnosno stanovniku drave s kojom je u ratu totalitaran (lat. totus cio, aav, potpun, fr. totalitairoj1 ukupan, LJulokupun. sav; totalitarna drava dravu koja kontrolira cjelokupan ivot svojih podanika: kapital i rad, proizvoaa i potroaa, trgovinu, industriju i ostale profesije, zemljoradnju, vjeru, odgoj, umjetnost, knjievnost, znanost, medije, port, sve javne ustanove, ak i obiteljski ivot: takve su drave bile, opr. Mussolinijeva Italija i Hitlerova Njemaka; totalitarni rat v. pod totalan totalitet (lat. totus, fr. totalit) cjelokupnost, cjelina, ukupnost, svi totalizutor (lat. totalisator) atroj za skupljanje, skupljaica. vrstu klii-enja na konjskim trkama kod koje se ukupan iznos (totalna svota) oklada izrauna i potom izvri podjelo dobitaka: visina dobitaka moe se utvrditi tek kadaje pobjednik poznat totalni reflektora etar 'jpt sprava pomou koje se, mjerenjem graninog kuta. odreuje indeks prelama nja svjetlosti nekog tijela totem, iindijan.: simbol imena, plemenska znak primitivnih naroda, vratu totemiaam 1410 tragant ivotinje ih biljke u kojoj su postova-li tvoje pretke i duhovne zatitnike svog plemena totemizam lindijan.) vjerovanje primitivnih naroda u zajedniko podrijetlo i mistini udnos izmeu plemena i noke vrste ivotinja, a ponekad i biljaka; takvu ivotinju ili biljku (totemj su oboavali i smatrali osnivaem svog plemena, pa se obino po njemu nazivalu i cijelo pleme totrjtanc <njem. Totentanz) mrtvjiki ples 'glazbena kompozicija i slikarsko djelo] Tolua mundus agit histriimcm i lat.! itav uvijct glumi (natpis na proelju kazalita u kojem je djelovao Shake&peare) tuur<retour it. tur-retur ijr.: odlazak i povratak; karto tour-rctour knrtn koju vrijedi za odlazak i povratak trabakul (tal. trahaceolo) obaloa kida (s dvije katarke) na Jadranskom moru trabant (o*. drab pandur, tad., |p, trabante vojnik tjelesne strae, tjelohranitelja pren. priipetlja. astr v satelit frabeata (lat. trabea: lit. dtarorinmka komejja s moiivima iz visokog rimskog drutva (nazvana po trabei, sveanoj gornjoj haljini rimskih vitezova i Hugura)

traber (njem. Traberji kasa tkonjj trabuko fp. trahuco) kratka puka sa irokim grliem; vrsta cigara tra (njem Trulsch) brbljanje, ogovaranje, olajavanje, klevetanje trade-raark it. tred-mark (engU trg. zna Lit ni ig, zatitna marka (tvornice) trade-union it. tre-junjen tcngl, obrtnika, radnika sindikalna udruga u Engleskoj (za zatitu od nad-mtinosti ka pitahu tradicija Gat. tradiho; predaja, k koljena na koljeno usmeno sirenje (pria, pouka, vjerovanja, obiaja i 4*1,1; vijest; obiaj, navika; prav. predaja tradicionalan (lat. tradibo predaja) rairen predajom, utemeljen na predali, uobiajen; tradicionalna knjtiev-na*! narodna knjievnost tradicionalist (lat. traditio) pristupa predaje tradicionalizam (lat traditio pred uja) teok nauavanje da je Bog Otkrio prvim ljudima govor i pr^u upoznaju, i da su oni to predajom sauvali za potomstvo; vjera u predaju tradirati (lat, trans, dare, trsdere' predali, predavati, izruili, urporuiti, usmeno prenijeli (vijest, priu, pouku.; pouavati traditivan iLlaL Lraditivus! v. trditio-nalan (rad i tor (lat. Iradilorj 1. izdajnik, pro-kaziva; osobito; prokazivao svetih knjiga i stvari vlastima (u doba progona kraoa pod Dioklecijanom); 2. voj. skriveni zaklon za oruje poloene putanje (mitraljez, poljski tup i dr.) radi iznenadnog djelovanja traditorno orue voj- orue koje se nalazi u traitoru traducijanci (lat. traducereimn HL. v. pod tradudjanizam traducijanizam Gat. traducerei fil. shvaanje da djetetova duSn pri roenju izlazi iz oevi? due ili Sjemena, a da se oo .stvara tek pri rudanju tijela, kao eto shvaa kreajjaru^am. pristae ovoga shvaanja (traicijan-ci) su stoici i epikuiujcJ, Tertuhjau, Leibniz i dr. trafika (lat. trafTicum, fr, trafic, tal. tE^lTico] trgovina, trgovanje, unobite = izraenim proizvodima; prodaja, prodavaonica, osobito duhana trafikant (tal. trafljcanteJ trgovac, prodava, ojohito duhana tragala ' ?p.> panjolska pjesma slobode tragant (gr. u-agos jarac anthOB Cvyet> hol. sluzava guma koja curi uc *tabtraged 1420 traheoskopija ljike biljnih vrsta roda Astragalus. slui kao sredstvo za sljepljivanje pustila, pilula, emulzija i n slasti-arstvu traged (gr. tragoos) v. tragiar tragedija (gr. tragoia) poet. jareva pjesma1", vrsta drame u kojoj istaknuti karakter (tragini junak), borei se za neku viu zamisao, dolazi u sukob .s interesima i shvaanjima svoje okoline; tim svojim djel rivanjem stvara sebi tzv. traginu krivnju, zato sto dolazi u eukob s prilikama u kojima ivi, i u toj borbi (tragini konflikti podlijee, ali zamisao za koju se borio njegovom smru ipak pobjeuje; pren. alostan, koban, nesretan dogaaj (naziv po pjesmi koju je zbor pjevao za vrijeme svetkovina u slavu boga Bakha, na kojima se prinrisio na rtvu jarac te su se svi pjevai u zboru oblaili u jaree koe; tragedijant 'gr. tragoia) nazovitra-giar, lo pisac ili glumac tragedija trageja (gr. tragein) slastice; orasi, bademi, kolai i dr. to sojede nakon meka; med. grubo izmrvljen praak od zaina i eera (za jaanje eluca) tragema (gr. tragema slastica! v. tra-geja tragi- (gr. tragike) predmetak u sloe-nicama sa znaenjem: tragedija, tragian tragian (gr. tragikos) koji pripada tragediji, koji ima oblik ili karakter tragedije; pren. koban, zlokoban, nesretan, alostan, dirljiv, sudbonosan, koj izaziva samilost tragiar (gr- tragikos) pisac tragedije; glumac koji glumi tragine uloge traginnost (gr. tragike) kobnost. zlo-kobnost, zlosretnost; v. tragika tragika (gr. tragike) potresno zbivanje, kobno zbivanje, koban sukob, sudbonosan sukob; cjelokupno djelovanje tragini b dogaaja i tragine umjetnosti tragizam (gr. tragike) v. tragika tragofctnija (gr. tragos jarac, fone zvuk, glas) jarei, meketav glas, zamuckivanje u govoru tragomaslialijn [gr. tragos jarac, ma-schale pazuh) med. previnast smrad pod pazuhom tragopodbja [gr. tragos jarac, pus gen. podos noga) stvaranje nogu kao u jarca

tragus (gr. tragos jarac) med. prcevina, smrad koji se stvara pod pazuhom; anat. isboina na prednjem ruhu usno koljke trahealan (gr. tracheia) duini, koji se tie dunika traheitis (gr. tracheia dunik) med upala dunika traheja (gr arteria e tracheia dusnik, trachys neravan, hrapav, tracheia neravna, hrapava) anat. dusnik troheje (gr. tracheia) mn. zool. cijevi na koje diu lankonoci, stonoge i dr. trahebtgra (gr. traehelos vrat, agra plijen) med. kostoholja (giht"> vrata, vrsta krivovratosti trahelizam (gr. traehelos vratj med. koenje (ih: ukoenost, gr) u vratu trahelofima (gr. traehelos vrat, fyma izraslina) med. ir na vratu trahcoblenoreja (gr. tracheia dunik, blenna sluz, rheo teem, curim) med. izluivanje sluzi iz dunika Craheobronhitis (gr. tracheia dunik, bronchia dunice) med. upala dunika traheocola (gr, tracheia dunik. kele kila, bruh) med. kila (ili: bruh) dunika traheupioza (gr. tracheia dunik, pyon gnoi) med. sagnojenost dunika, gno-jeoje dunika (raheoragija (gr. tracheia dunik. korijen rag- od regnymi slomim, skrham) med. krvarenje dunika traheoskopija (gr. tracheia dunik, skopeo promatram) med ispitivanje traheostenoza 1421 - (ili; pregled) dunika pomou pirseh-nog zrcala traheostenoza (gr. tracheia dunik. stenosis suenjc, suenost) med. su-enost (ih: suavanje) dunika traheotomija (gr. tracheia dunik, tome rezanje) kir. rezanje, proreziva-nje. otvaranje dunika traheotoniirati (gr. tracheia dunik. tome rezanje) kir. operirati, razie-zivati dunik trahielkoza (gr. tracheia dunik. elkos gnojna rana) med. ir ih prit u du-niku tranifiinijn (gr. trachys hrapav, fone glas) med. grubost glasa, promuklost traJhit (gr. trachys hrapav, neravan) min. gromadna stijena porfirne strukture, obino svijetle boje to hrapava trahom 'gr. traehoma hrapavost) med. veoma teak oblik zarazne upale oiju, oituje se u stvaranju sivkastih zrnaca na spojnoj koici oka; mae dovesti i do sljepila trahtur (njem. Trichter) lijevak trajber (njem. TreiberJ tjera, gonitelj: hajka trajekeija (lal. trajeetio prijevoz, pxe-laz); 1. gram. premjetanje jedne rijei iz glavne reenice u relativnu reenicu (ret figura); 2. kem. vrsta pro-cjedivanja trajekt (laL trajeetus prijelaz; prelazakl skela, prijevoz (preko vode), prijelaz; prelazak, prelaenje; trujekl/ii brtni brod koji prevozi vlak preko rijeke ili jednog dijela mora, eljeznika skela trajektorija (Jat. trajectnna) geom. krivulja koja pod stalnim kulom sijoe krivutje danog skupa trajel (engt Inal sasluanje; ispitivanje, probaj jah. probanje i ispitivanje konja koji trebaju sudjelovati u utrci trak-sistem (cngl. truck zamjena, razmjena) nain plaanja zarade radnicima u robi, a ne u gotovom novru 'i trampo! tn trakt [lat. troctus) vuenje, potez, pro-stirauje u duinu; predio, kraj; arhit. krilo graevine traktat [lat. tractatus) rasprava, spis. mala knjiga; mah spis ili letak vjerskog sadraja koji u narod sire vjerske udruge radi podizanja vjere i morala; prav. pogodba, ugovor na temelju kojega se sklapa meunarodni Sporazum Craktirati (tat. trattare) obraivati neto, raspravljati o emu; ponaati se, postupati s kim (usp. tretirati); astiti, ugostiti traktor (lat. trahere vui, tractor) vozilo koje vuo plugove i druge poljoprivredne strojeve traktorija (lat- tractoria) mat. krivulja od ijih tangenti, raunajui od dodirne toke, jedna dana krivulja ili pravac (irektriks) odsijeca uvijek jednake dijelove traktoriograf (lat. trahere vui. gr. grafo piem) sprava kojom se tono izraunava duina krivulja

traktriks (lat. tractrix) maL v. traktorija trama (lat. trama, fr. trame) patka kod tkanine; tram-si.ila svila s potkom koja se izrauje od svilenih ahura druge klase trarninac (njem. Traminer) 1 vrsta veoma slatkog i ukusnog bijelog i crnog groa, podrijetlom iz Tramiiia (juni Tirol); 2. vino visoke kakvoe koje se dobiva od toga grozda; 3- vrsta jabuke tramontana [lai.) I. sjeverni vjetar u Italiji; 2. sjeverna zvijezda, Sjever-njaa; izgubiti tramnntanu izgubiti smjer, zbuniti se, vie se ne umjeti snai (po govoru mornara kojima zvijezda Sjeverojaa slui za snalaenje^ tramper (engl. Lramp-steamer) teretni brod slolxidne plovidbe trampolin (tal. trampolino) odskonica, skakaka daska, da^ka s koje se iztramvaj 1122 transfcrirati vode skokovi (gimnastiki, u vodu i si-); trambulin tramvaj (engl. tramway) ulina elektrina eljeznica (o gradovima) tran (rijcm.J riblje ulje trankvilitet (Jat. tranujuilliLae) anraoa, s pokoj stvo tranuuitlamerrU* it trankvilamente (tal.) glaz. mirno, tiho trans (engl. trance, lat transire prijei) 2- psih. stanje duboke hipnotike uspavanosti piritiFtikog medija; prenr zanos, ushienost, ekstaza trans flat.) 1. prijedlog koji se javlja u mnogim sloenicarua i znai: preko, s ime strane, pre-trnns-snbjektivan (lat. trans-subjor.tivusj Cl. koji je 5 ono strane, tj. iivan subjektivnog, vlastitog Ja, objektivan trans-aupstancijacija (lat. trans-substantiatioji preubraavanje iedne biti u drugu transakcijo {\at transaclio) nagodba, sporazum; veliki trgovaki posao transaktor (Int. transactor) posrednik, pregovara transalpski (lat trans-alpinus ikoji lei s one strane Alpa, prckoalpska transnnimacija [lm. iraiisanlfliatio) se-Ijenie dua, prelaenje dua transattantskl (lat trans-atlantinus) koji lei s one strane Atlantskog oceana, prekooceanski transcendency a (lat. transscendentia) lil. prekoraavanje granica iskustva, nespoznatljivost iskustvom, ono to je s one strane iskustva transcendentalan (lat. transscenden-talis) fd. koji se, promatran logiki, nalazi prije svakog iskustva, koji ini moguom spoznaju iskustva; transcendentalna logika (nasuprot opoj logici) havi se oblicima miljenja u vezi sa spoznajom iskustva, predmeta danoga u prostoru i vremenu; transcendentalna filozofija prema Kantu sustav tvib naela istoga uma, "sustav svib pojmova razuma i naela, ah samo ukoliko se tiu predmeta koji su dani osjetilima i koji se mogu dokazivati iskustvom1' (njezin posebni zadatak ie analiza istog razuma, a Eadri "uvjete i prve elemente nae cjelokupne spoznaje a priori*); transcendentalni idealizam Kantova teorija po kojoj se stvar po ?ebi ne moe spoznati, i koja smatra prostor i vrijeme oblicima osj etilnog zamjeaja a priori transcendcutalizam (lat. transscen-dore) Cl. stajalite "transcamdental-nog idealizma"; u Americi: vrsta idealistike metafizike transcendentan (lat transscendens, transseendere prelaziti, nadilazili) 1. mat. koji se ne moe izraziti algebarski, 2. Gl. koji prelazi granice mogueg iskustva, koji prelazi granice prostornovremenske stvarnosti, kuji je izvan ili iznad mogunosti osje-tilnog zumjecivanja, nado sj etil ao, natprirodan, hiperfiziki; supr. imanentan transelementacija (lat trans-elemen-tatio) kem. pretvaranje elemenata, kemijsko pretvaranje jednog elementa u drugi transcuntan (lat. iransiens, transeu-ntis) Fil. koji prelazi preko ega (npr. pojma. stvari), koji zalazi u drugo podruje transfer (lat. transferre prenosit^ 1. prav. spiE kojim se prenosi pravo vlasnitva neke rente, posjeda i h na neku drugu osobu; 2. l>ank. prijenos odreene svote novca iz jedne zemlje u drugu, tj. iz jedne valute u drugu; H. prijenos nominalnih vn-jednosnicn s jednog vlasnika na dru-

transferirati (lat. Irans-ferre) premjeti, prenositi, premjestiti, premjetati; prevesti [na drugi jezik); trg. iznos mjenice otpisati s ijeg konta; trana trnnsfigurac ija 142u translator feriratiad Jisum it. ... ad uzum Gat.J pustiti u optjecaj, u promet transfiguraeija (lat. transfiguratio] preobraavanje, prenbraonje transfiguralor (fr. transfigurateur) Cz. preobraavate!] preinaitelj oblika, = kaleidoskop trans figurira ti (lat- trans-figuraroji preobraziti, preobraavati, preinaiti, preinaavati transfiks (lat. trans-futurn) prav. naknadan dokument (koji se pergamen-tnom vrpcom spaja s glavnim doku-nentum] transformacija (lat. transtbrmatio) 1. pretvaranje, preobraavanje, prema-avanje, preobliavanje; preuobli-enje, preuubbenost; 2. fiz. pretvaranje struje visokog napona u struju niskog napona, i obratno, pomou transformatora; teorija transformacije v. transformizam transformator Gat.) 1. fiz. sprava pomou koje se struja viaokr>g napona moe, bez znatne promjene ukupne elektrine energije, pretvoriti u struju niskog napona, i obratno; 2. maioniar, vjetak u tobonjem pretvaranju jednih predmeta u druge transformirati (lat. trans-furmare) preobliiti, preoblikovati^ preobraziti, pretvoriti, promijeniti, preinaiti; mat. preinaiti, preinaavati. jednom matematikom izrazu dati drugi oblik ne mijenjajui mu vrijednost transformizam (lat. trans, format biol. teorija o preobraavanju ivog svijeta lijekom povijesnog razvoja, = darvinizam transfunirati (lat trans-fundere) prelijevati tekuinu iz pr>sude u posudu, preliti, prelijevati, pretoiti, preta-kafi; med. pretakati krv iz ila jedne osobe u ile druge transfuzija (lat. transfu&io) prelijevanje, pretakanje; med. pretok krvi iz ila jedne osohe u ile druge (u sluajevima teili bolesti koje su u vezi s veim gubitkom krvi) transfuzoT (lat. transfusor) med. sprava za pretakanje krvi; usp. transfuzija transgresija Gat. transgressio) prijestup, prekoraenje (zakona, naredbe i dr.); geol. prudiranjn mora u kopnu i irenje na prostor kopna (supr. regresi! a) Transilvanija (lat. trans preko, silva uma) "zemlja s one strane urne", Krdelj trnnskontinentalan (Int. trauseonti-nentalis) koji prelazi preko kopna, prekokopneni; koji spaja ih povezuje ocean o transkribirabl Gat. trans-scribere) 1 prepisati (iz jedne knjige u drugu, iz jednog oblika u drugi; drugom abecedom); 2. prav. prepisati na drugog, npr. neko potraivanje transkripcija Gat. trans-scriptioi 1. prav. prenoenje na drugo prepisivanjem; 2. prepisivanje, prenoenje nekog teksta na drugo pismo npr. s latinice na glagoljicu; 3glaz. prila-gouvanjo jedne kompozicije za drugi glas ili drugi instrument transkutan (lat. trans- kroz, cutis koa) med. koji ide kroz kou translacija G^'t. translatio) 1. prijenos, prenoenje, premjetanje; 2. prijevod, prevoenje (na drugi jezik!'; 3. prav. prenoenje, prijenos (nekog prava); 4. fiz. gibanje jednog tijela kod kojega sve njegove toko opisuju paralelne, podjednake, istousmjereno putove translatio juri it translacio juri (laL y prenoenje jednog prava na nekoga drugog tranalatirati Gat. trans, latio) trg. prenositi, = transferirati translativ (lat transiatum prenesenol u deklmaciji ugro-Cnskih jezika: pade mjesta translator (lat) prevoditelj, tuma translatoran translatoran (lat. trunslatorius) pomian, pn kajem 60 svnka loka kree; v. translacija; uttp. rotatoran tranalokacija (lat. iranslocatio) mijenja nj r mjesta, premjetanje transmariTiRki ilaL Lransmarinus) koji je si one strane mora, prekomorski transmisija (lat. transmi&sio) prenoenje, UpOruivnrije, (iz. prenoenje sile; n strujnoj tehnici: one naprave 'zupanici, kotai, vratila, remeni i dr.) koje prenode pogonska silu r motora na stroj radilicu tran&mitirati 'InL tran^-mittere) predao, isporuili, fiz. prenijeti silu, prenosili silu tusp, cran*munjai transmutacUa Oal. transmutatio) preobraavanje, pretvaranje; preobrae-nosti pretvoreuostl sposobnost pre-obrazavanja; foemja transmutacije biol. teorija p preobraavanju ili postanku, shvaanje koje su (jos prije Darv/ina, unp. darvinizam)

postavili Lamarc i drugi prirodnjak, prema kojem su ac uva organska bia razvila iz jednog praobhk.i ih nekoliko najjednostavnijih praoblika = descen-dentna teorija transnatnratan 'lat- trans, naturalis prirodan) koji se nalazione sirane prirode, natprirodan transoceanski '.lat trami-uceanus: koji jo s one strane mom, prekooceanski transparoncjja 'lat. transparenti a! prozirnost transparent (Int. trana-parere) 1. papir s debelim crnim ih crvenim crtama koji se pri pisanju podmee pod papir bez crta na kojem e so pisaLi, 2. prozirna slika 'izraena na prozirnom papiru ih plfitnn natopljenom u uljui; 3. Lanka gornja haljino ispod koje se vidi boja donje haljine tranaparentan <lat. tran^parere; pro-ziranx bistar, jasan; transparentne. folije tanki, prozirni t tansparentni) listovi izraeni od umjetne plastine transporter okafic, po nainu izradbe slini umjetnoj svili; prednju se pod nazivom celofan, neofan, transpann i dr. a slue ZA znfititu ivenih namirnica od zraka, vlage, za zatvaranje staklenki, boca itd. transparentnost (lat. transparentia) v. tran sparen ija tranapbracijB (lat, truns-apiratio) isparavanjc, isparenje; znojenje. znoj transpiracijakl (lat. transpiratio isparavanjo) koje ne tie franspiracije; tnuippvvu. ikrii r koeftajfit bat kohina vode koju biljke. Lijekom svog razvijanja, ispare 'transpiriTaju; da lii otvorile jedinicu *jflan gram> ouhe tvari transpirirati (lat trans-spirai-el ispariti, isparavati, znojiti se; pren. pro-uti se. izii cia gls* transplantacija 'lat. transplantatio) presaivanje, premjetanje; med. bot. zamjenjivanje unitenog dijela biljnog ili ivotinjskog tijela, drugim dijelom uzetim e nekog drugog mjesta od istog ili drugog organizma (u plastinoj kirurgiji i vrtlarstvu) transplantat 'lat. Iransplantare) med. bot. dio tkjva ih organ koji je presaen putem transplantacije transpolaran '.lar brano- kroz) koji ide preko zemaljskih polova transponirnti Jlat. tran^ponere) premjestiti, premjetati; mat. lanove jednadbo premjestiti & jedne strane na drugu; glaz. prevesti na drugi (visi ih niii) gln transport 'lat, transportus) 1. prijenos, pcijevoz, prenoenje, prevoenje (putnika, robe i dr,); 2. roha koja se prevozi; 3. u knjigovodstvu: prijenos, prenoenje zbroja rauna sa zavretka jedne alrane na poetak druge transportne fja I lat. transporta tio) prenose nj u. prevoenje; prevoenje osuenika u kohmiju. deportacija transporter {fr. tronsportenr) 1. leb. ureaj na prenoenje materijala koji 1424 transportirati 1425 trapezoedar se obraduje ili sastavnih dijelova nekog stroja od jednoga radnika do drugog; 2. veliki auto za prijevoz trupa i vojnog materijala; 3. osobe koja se bavi prevozenjem robe; 4. straar-vodi. pratitelj; n. genm. instrument za prenoenje ili mjerenje kutova (polukrug podijeljen na 1811") transportirati Uat. rraneportarc; prenijeti, prenosili, prevoziti, prevesti, npr. robu, trupo, osuenike u koloniju, deportirati transportni [Jat. transportus) prijenosni prijevozni, koji se Lire prijenosa ili prijevoza, koji pn-nOMi ih prevozi; transportni simjevi teh. sprave koje. obino pokretane transmisijom, prenose materijal s jednog mjesta rada na drugo, a same ostaju na istom mjestu, npr. dizalico i dr. transpozicija dar,, trans positio) premjetanje, promjoStnj; mnt. prebacivanje lanova jednadbe s iedne strane na drugu; glnr. provoenje na drug; ton transtermija [lat. Irana, gr thermo.s topao, vru) med. v. rermopenetracjja tranodacija (lat. Iranci-KudaUn) med. izluivanje serozne teku uie itrans-udata!' iz krvnih fabi u okolno tkivo zbog poremeaja u Cirkulaciji, poveanog tlaka u ilama itd, transudat (lat. trans-suatuml nied. v. pod transuda&ia transudirati [lat. trans-eudare) med. izbijah, izlaziti kroz otvore, npr. znoj trananmpt (lat, trans-sumptum) prav. ovjeren prijepis (kopijo) transurani (lat. trans, gr. uruous nebo, lat. uraniumj mn. kuro. radioaktivni elementi (neplunjj i plutonijl koji dolaze iza urann, posljednjeg kem. elementa na Mendeljejevljevoj tablici; dobivani su umjetnim putem, kao rezultati reakcija alomskih jezgri transverzn i lat,) v. trave na transverzala Mat. tmn^versalis)geom. pvprenica, crta ili povrina koja presijeca sustav crta ih povrina

transverzalan dat. transversalia) poprean; tiz transverzalno i-alnvitn gt-banie gibanje kod kojega djelii elastine sredine titraju okomito na smjer prostiranja poremeaja, tj. zraka (supr kimptuinalan) transvestija (lat. trans pre-, vestis od-ea) nagoo za mijenjanjem odjee, obino erotsko prirode transvestiti 'lat trena pre-. vestis odjea) mn. osobo kujo pri normalnom spolnom seksualnom osjeaju imaju nagon za oblftcenjem odjee suprotnog spola transa (fr. tranehe) 1. krika (kruha, mesal; 2 vijenac na kovanom novcu (s natpisom di ukrasom); J. dio zajma (kad se zajam ne emitira odmah itav oi;go u odreenim dijelovima) traneja (fr. tranche rov, jarak, prokop} voj dugaki rov koji Sliti od metaka, krhotina grnnotfi i si. te slui i za dostavljanje obavijesti tranirati [tr. trnnchcr^ sjei, rasijecati [peenje) tranzit (tal. transito) trg. prijevoz robe ih dobara kroz jednu jemh'u u drugu rbez carine ih pn posebnoj carinskoj pristitjbi^ tranKitiv 'lat. transitivum sc. verhum) gram. prijelazan glagol tranzitivan (lat. transi ti vuni prijelazan; trunzitiMi" glagol v tranzitiv trap 'njem. Trab'jah. kas, kasanje ' traper (engl. trnpper) sj ovom nam eriki lovac na divlja skupocjenog krzna. i>sobito oa dbbruve i vidre trapez (gr. trapeze) geom. etverokut s dvjema paralelnim siranama; port, visee vratilo (gimnastika sprava) trapezoedar <gr trapeza, edra osnova) tijelo koje ima 24 jednake, ncistnstranine etvorokulne povrine (kristafi trapezoid 1426 treba trapeioid igre. trapeza^ cidos Oblik I goom. etverokut u kojem nijedna Htrana nije paralelna s drugom trapist (fr. trappiste) vrsta sira blagog okusa i min sa (naziv pa kut. redu trupi uto kqji su ga prvi proizvodili) trapisti (fr. trappiste s) kat. redovnici reda od Trappe, osnovanog 112., rc-formiranog u XVII. at, poznatog po sLrogONti svojih propisa, osobito po obvezi stalne i po lp ime sntnje (na*-vani po opatiji La Trappe u jednom pustom kraju Normandije; trafta (fr traee trag. p traza, tal. tra-Cia trag) nacrt, obiljeena, oznaena linija nekog puta, eljeznike prugf i si.; voj. crte, nacrt trasant (tal. Lrassare) trg. izdavntcU mjenice, osoba iji je potpis bitan uvjet za vrijednost trasirano mjenice tranat (tal. trassalu; trg. osoba na koju je mjenica ispostavljena. o*iha kojo treba platiti mjenicom odreenu svotu novca trasirati 'fr. tracer} 1. obiljeiti, obilje-zavnti, oznaiti, oznaavati, odrediti liniju puta ili eljeznike pruge; nacrtati, ukicirati trasirati (tal. trassare, lat. trahere vui) '2. trg. izdati mjenicu (tratul na nrku drugu osobu trata (tal, tratta] trg. izdana mjernca, tj. mjenica koju amo potpisali i po kojoj dugujemo; supr, rimesa tratarela tak trattarella) trg. mala mjenica, mjenica s malim iznosnm tranlizajn {gr. traulismos tepanje, iz-govarBnie glasa "r" iz grla (kao pO-greaka u izgovaranju) trauma (gr, trauma) rana. ozljeda, povreda (tjelesna ili duevna;; pm-hihft traumu veoma jak duevni potres kfl posljedica nekog strnineg i pn ivot opasnog doivljaja traumaticl [gr. trauma, truumatikofi koji se Ue rane, koji pripada rani, koji lijei ranu) rvm med. sredstva (ih; lijekovi> sa rane traumatini '.gr. trauma rana! farm. ouipina gutaperke u klurofnrmu traumatian (gr. tniumatikos) koji se tie rana, kqji je nattlao zhog rana travnda (port. travodo) pom. neobuzdan i promjenjiv vjetar, praen sijevanjem i grmljavinom

travertin (tal. travertino. Lit. lapis Ti-burtinusi min. prflinac, tvrdi tuf koji je nastao od taloga iz vapnenakih toplih izvora: dobiva se kod Rima. i jo od starog doba ti ui kao odlian graevni materijal <n njega je sa-zidana Petrova Crkva u Limuj traverza [fr. traverse, lat. transversak gra. poprenica, poprena greda; voj. poprean btdum (za zaStitu od bone vatre i vjitr tea); poprena hrana, poprean prud (kod reguliranja rijeke); prcn. odvratan sluaj, odvratnost traverzirati (fr. traverser) prijei prijeko, proi kroz; isprijeiti se kome; I ah. skakati ukosO, popreke; u maevanju; napasti, napadati s boka; izbjei ud ara r travestija ital. travoKtirc, lat. trans pre. vestire obui) preruaavanje. preoblaenje; poet. Saljtvn obrada uzbiljnog knjievnog djela: uttp. parodija travestirati <tal. trnvestire) preruiti. prerulavati, preobui; izokrenuti (na aljivo!; ozbiljno knjievno djelo preraditi na smjjeian (komian) nain travi :engl, trawl;1. mrea za lovljenje riba u morskim dubinama; 2. voj, sprava za lovljenje i unitavanje morskih TrlinjH travler (engl. trawlerl i. hrid koji lovi nbu pomou tmvln; 2. voj. brod za lovljenje i unitavanje morskih mina; droter tre (tal. tre, lat. tres) tri; a trc unci. a trc porti it- a tre, a tre vodi. a tre porti (tal. i glaz. za tri glasa, troglasno treba (satr,> ena treber 1427 trepanacija treher -[njem. Treber; kom. trop trebisc <fr. tnrbuchel) osjetljiva vaga za mierenje zlata, rebra; treenlisti ital, trecontoj tal. pjesnici i umjeLniui XIV. flt. (treont-i) trecento Ital. Lrecento tri stotine} noziv za XIV. st. u tal. knjievnosti i umjetnosti tred (engl. thrcadf 2- engleska mjera za konac rszhice veliine, prema vriti konca tred tengl. trade" 1. zanat trgovina, obrt punau. promet tref (fr trefle, njem. TrefT) 2. jedna od boja u igraim kartama (.ir) tref ("njem, Trefl) 1. pogodak; zgoditak trefer 'njem. TrefTer) onaj koji dobro gaa, dobar abrijelac; zgoditak, dobitak treflna 'gr. irypann)i kir. kratki tre-pan kuji se pokree jednom rukom trefiti (njem. LrefTerii zgoditi, pogoditi (npr. pukom!; susreaij, naii na: sluajno nai; trtfili dogoditi se, desiti se treger injem. Trager* nosa, hamalin; grad. nosa, greda Ieljezna ili betonska) trek (engl. track) sport, staza za bici-klistike utrke ili za natjecanje u tranju tremn (gr. tremo drem> 2. drhtanje, grozniava uzbuenje, strah fkandi-data pred ispit, glumca pred izlazak na pozornicu i si.) trema (gr. tremo) 1, gram. dijereza trpmandn ;tal.; glaz. drdui, podrhtavajui trematode <"lat. trematoa) mn. zool. plosnate gliste tremolando (tal.) glaz. v. tremando tremolo (tali glaz, drhtanje, podrhtavanje, titranje; brzo ponavljanje is-Eog tuna rremor (lat.) med brzu kretanje, drh-tanjr jrdne -ikupinc miia tremulant dat. tfemulansl glaz. drhtav zvuk ili glas; pjeva kuji pjeva drhtavim glasom; nain sviranja na orguljama koji im daje drhtav, titrajui ton tren (tr. train, lat trahere vui) vlak, eljeznica; voj. komora, prntoa vozila (topniki, municijski, pontonski, sanitetski tren) trenkot (engl. trench-coat) "kaput za rovove'1, vrsta mukog 'i enskog) lanenog ih vunenog gornjeg kaputa, praktinog kroja, tako da moJo dobro posluili i za lose vrijeme trener lengl. trainer; 1. sport, uvjeiha-vnlalj. ohuavatelj. onaj koji nekoga trenira trener ifr. traineur) 2. vojnik koji zaos-[ane za vojskom, maroder trening (engl. training) port, vjeba, vjebanje, sustavno, povremeno pripremanje tijela vjebanjem kako bi na utakmici moglo biti u najboljoj kondiciji i razviti punu vjefltinu i snagu trenirati -engl. Izain, lat. trahere vuu vui za sobom, povlaiti, razvlaili; fport- obuavati, dustavmm vjebanjem i svrhovitim nainom ivota (dijetom) osposobili tijelo za potpun razvoj anage (boksai, hrvai, loptsi, d?okeji, veslai, plivai, trkai itd.j, vrSiti stalan trening trenodija (gr. threnodia naricanje, naricaljka) pjesma tubalica

trente et quarante it. traiu-e-kamnt ih.i "trideset i etrdeset1", hazardna kartaka igra karata trente-et-un it. trant-e-en (fr.) *tri-di*et jedan', hazardna kartaka igra kod koje igrai nastoje u U karte imali dl bod trrjpnk irus.) ruski narodni plea u 2'4 taktu trpan (gr trypanon svrdlo, fr. trepan) kir. instrument za buenju lubanje (kojim ae rukuje objema rukama) rrepanacija (ha. tiepanatio) kir- otvaranje lubanje Ijedna od najstarijih 1438 trJba trcpang poznatih operatnp, nekada vraena Lrepanom ih trefinom. danas pomou dlijeta. ekia ih elektrine budilice) radi uklanjanja skupljene krvi ih gnoja. ireva, komadia kostiju ili drugih stranih tijela; takoer: svaka operacija pn kojoj se otvara neka tjelesna upljina busenjem ih urezivanjem kosti ttd. trepang imaluj.) v. holoturije trepidacija [lat. trepidatio! drhtanje, bojaljivo kretanje; prezanjn, kolebanje; trepiudja Zemljme osi, pored procesije, nutaedje, jodno malo gibanje tres Eaeiunt coUegJum it tres faci-junt kolegij u ni (laf trojica ine ko-'ogij, tj. trojicu tvore tijelo sposobno za donoenje odluke ili presude (staro pravno nacloji tre salvo (p. tresalvo] uo mesti ka i Indijanke tretirati tfr trailer) lr obraivati (neku temu), raspravljati fo emu); 2. ponaali se, postupati, ophoditi se s kim treuga Dei llatj Boji mir, vjerski zakon u sred. vijeku koji je zabranjivao nasipe ih neprijateljstvo od etvrtka, kasnije ud Hrijcdr? naveer, do ponedjeljka ujutro trezor (gr. thrrsmiroe blagu, riznica, lat. thcpaums, fr. trBsor) 1. hlngajna, riznica, kasaf aef; trezorni bottovi bank. blagajniki bonovi (vrsta papirnog novca) rrezorerija (fr. tretnrerie) blagajna, dravne financije! trh <mad terch, terhet) breme, teret; tegoba, tekoa, muka tri- (gr treis. tria, tn-. bit tres, Irial predmetak u sloicmcama sa znaenjem: trL Ln^ trianririja Igr. Indu. tria tri, aner gon. amlros ovjek. mu*> bot irea klasa u Linneovum so=tavu biljaka: tro-mutevnt biljko iji hermarroditni cvjetovi unaju tri pranike niti triangl (lat. trianguluH trokut) glaz. udaraljka, elini instrument za udaranje u obliku trokuta triaTigulBcija (lat. Iruingu latio) geod. mjerenje ztmljisto pomou meusobno povezanih trokuta, *a strjina-ma 3060 km, pn emu *c vrhovi fb-igooDmetri) i strano odreuju i izraunavaju trigonometrijskim putem (slui kao osnova zn topografsko snimanje zemljita; rnd poinje li tono izmjerene baze ih osnovice) triangularan (lat. triangularis) tro-kutni; trokutast; triangularni brojei mat. najjednostavniji od tzv. figu-riranih brojeva, naime 1. 'A, 6. 10, 15. 21. 28, 36. 45, 55, fin. 7R itd , koji se mogu izraziti tokama podjednako udaljenim jednih od drugih na povrdini jednog istOSlraninog trokuta trianguLutor (lat- Lriangulator) geodL osoba koja se bavi iskljuivo trian-gulacijom inenjer, tehniar i dr.i triangulirati llat. triangularei I. mjeriti pomou sustava trokuta, mjeriti trigonomeljijski, 2. cijepili mladicu u trokutan procijep na stablu Trianon (fr.) dva dvorca za odmor u Versajskom parku: VfUki Trmnon dvorac koji je izgradio Luj XIV. lu n-emuje, 4 VI 1920. potpisan ugovor o miru izmeu Antantr i Llgarskel; Mali Triaitim dvorac koji ie izgradio Luj XV., omiljeno boravite Marije AnloaneteJ; pren. pfivdjun ih zasebna zgradn u nekom parku triarbija (gr. tna tn, areho vladam. Iriarchtaji vladavina trojku, tmvloda, triumvirat tri as {gr. tnas trojstvo! glfll. Uozvuk [u duru ib n molu) tria harmunica il trija harmonika flau' glaz. harmoniki trozvuk triba flat. tribus) u starom Kimu: dio, stale naroda u politikom i administrativnom pogledu [prvobitno ih je hilo 3. na posljetku BK) tribada 1429 t triga tribuda (gr. trihas gen. tribados ena koja bludnii ?a sobom Hi sa tenama. tribo trljam) iena koja ima spolnu sklonost prema istom spolu, zena homoseksualac

tribndiurm 'gr. trihas) spolna sklonost ene prema islom spolu iV. Lribada); usp. lozbijskn ljubav (pod lezbijski) tribina (fr. tribune) uaviseno mjesto za govornika, govornica; uzvieno mjesto za gledatelje, sluatelje ild.; tribuna tribometar (gr. tribo trljam, mebrnn mjera, mjerilo) fiz. sprava za odreivanje veliine otpora trenja, tj. su-initeljn tronjn, koeficijenta Prikelje tribrah (gr, Iribrachvs od tri kratka sluga) metr. atihovna lepa od tn kratka sloga; U U U tribulkun (gr. tn-, elko vuem, fr. bou-le kugla i med. sprava za izvlaenje pupanog zrno iz rana tribun Ost- tribunusi kod Rimljana: starjeinu trihr 'o^p. tnbunus); starjeina tribunata u Francuskoj *od 1799.1; pren. narodni voda, demagog tribuna) I lat. I 1. prvobitno: uzvieno mjesto na rima kuro Forumu na kojem ie sjedio pretor i sudio; 2. suev stolac; ttuki kulegij, sud, vii sud tribunat (lat. tribunatus) sluba i zvanju tribuna, tribunslvu. u Francuskoj: uetanovn koja je rjeavala prijedloge zakona (od 179U1B07>. tribus (Int.i dio [rradskog teritorija u starom Kimu tribut (lat, tributum) porez, daa, danak koji ploda pnhjjrdeni narod pobjedniku ili vazalni vladar stvarnom vladaru, tj- gospodaru; pren. dug tributar (lat. rnhiitarius) onaj koji pisca danak; porezni obveznik triGCobj (lat- tncenniuml razdoblje od 30 godina, tridesetoljece tricikl (fr- trycicle< nekadanja fr. kola na tri kotaa; velraaped na tn koraca; kolica na tri kotaa tricintj (lat tricinium) glaz. troglasna kompozicija za puhake instrumeu-te: troglasni stavak tridaktilan igr tri-, daktylos prat) troprst. sa tri prsta tridens (lati trozubac tNeptunov) trident :lot- mdens, rndentis) v. tridens tridi (fr. tridi) trei dan dekade lu nekadanjem francuskom republikanskom kalendara) triduum (lat. triduum) vrijeme, rok od tri dana; trodnuvna molitva u KaL crkvi trieeija (j-r. tri-, oikos kua) bot. v. triekija (riedrian (gr. tri-, udra osnova) sa tri povrine ili strane, trostranian triekija (gr. tri-, oiko* kua) bot. tro-domnost, trostruko izdvajanje biljaka (kuje imaju muke, enske i dvospolne cvjetove) trienij (lat triennium} razdoblje od tri godine, trogodiste trieteris (gr. irielerisi nijeme od tri godine, trogodiinjica; svetkovina koja *o slavi svake tree godine trifannakon [gr. tri-, farmakon hjekj Lijek kuji sadri tri sastojka trifilan igrf. tnrjllos} bot- trolisni. koji ima tri alina Iiatia trtfolij (lat trifnlium) bot. ""trolist" = djetelina; pren. dru&tvo trojice, troii-ca, troje, trio Irifonija (gr, tri-f fone zvuk, glas] glaz. troglosnost triforij (Lat triforium) arhjt. hodnik na svodove s trostrukim otvorom trrftorig (gr. trei.i tri. tthongos glas, zvuk) troglns, 6tog od tn samoglasnika trittong [gr. tn-, FtbnngOR glas, zov. ton) gram. troglasnik. slog od tri samuglaunika trifurkacija 'tat. tnfurcaiinj ravanjc u tri grane, u tri kraka triga (lat. triga) zaprega od tri konja, trojka trigamija 1430 trihoEa trigamija Igr. trigamia trei brak, trea enidba, trea udaja) troenstvo, tromustvo, trostruki brak trigemin [bit. tngcminus trojni) bijeli praak, lijek protiv glavobolje i groznice, osobito protiv bolova Sto ih uzrokuje tzv. ^trostruki ivac* tri ge minus (lat. trigeminus se. nervnsl anal. trostruki ivac Gica i eljusti) triginija (gr. tri-, gyne ena) mn. bot. trei rod u klasama 1XIII JLinneo-vog sustava biliaka: biljke iji cvjetovi imaju pu tri stupica triglif (gr. tnglyfos) nrhit. trorez,, tri uspravna ureza na fiisu dorekih stupova triglot (gr. tri-, glotta jezik) djelo napisano na tri jezika, osobito Biblija; ovjek koji zna i govon tri jezika trigon (gr. tngrmon) trokut

trigonoraetar [gr. trigonos trokutnt, me tro li mjerah mjerilo) geod. toka na zemljitu iji su poloaj i visina, pri triangulaciji, odreeni trigonometrijskim putem; slui kao osnova za topografske radove (oznaen je visokom drvenom piramidom i ispod nje etvrtastim, oko 1 m dugim, u zemlju u-sadenim kamenom kuji oko 211 cm viri iz zemlje) trigonometrija (gr, trigonos trokutni, metria mjerenje) geom. dio geometrije kuji se bavi rjeavanjem trokuta tj. koji pomou dovoljnog broja danih elemenata jedmig trokuta pronalazi, raunskim putem ili konstrukcijom ravnih slika, njegove ostale elemnte; sferna trigonomctrij/i bavi se rjeavanjem sfernih trokuta trigonometrijski (gr. trignnns, metria) koji spada u znanost o trokutu; trigonometrijske funkcije, gonionie-trijske funkcije odnnsi strana u pravokutnim trokutu (v. .sinus, kosinus, sekans, kosekans. tangens, kotan-gens) trihijaza i'gr. tnchiasis) med. nepravilan poloaj na rubu onih vjea. preokrenutost trepavica taku da na-drazuju onu jabuicu i uzrokuju upalu tribinu (gr. thris dlaka, vlash Irichos dlani, vlasni, lat. Trichina spiralis) zook vlasicu, kao dlaka tanak, veoma mali nametnik [enka duga do 3, mujak 1,5 mm), ivi osobito u takorima, s njih prelazi na svinje i na ovjeka koji jede svinjsko meso zaraeno ovim nametnikom trihinijaza [lat. tricbina) v, triliinoza trilitnoskop (lat. iriohina, gr. skopeo promatram] projekcijski aparat za promatranje tribina trihinoza (lat. trichina, gr. nosos bolest) med. teka, eslo smrtonosna bolest onih koji jedu svinjsko meso zaraeno trihinama, zbug toga sto se one razmnoe u crijevima, probiju crnevnu sluznicu, dou u krv i odatle u miina vlakna trihbiozan (lat. trkhinosusj med. zaraen tribinom trihitis (gr. thris gen. tnchos dlaka, vlas) med. bolest, upala vlasita triJhizam (gr. tbriz. Lriuhos vlas, dlaka! med veoma tin, kao dlaka tanak rascjep koali trinoritiei (grc. thris vbis, dlaka, fyo raam, stvaram, proizvodim) mn. sredstva koja pomau raetenje kose trihofitoza (gr. thrur, fvton biljka) med, gljivina kona bolest, najee na dijelovima tijela obraslim dlakom trihoftnri (gr. thris vlas, dlaka, fthora unitenje, razorenje) nm. sredstva za unitavanje dlaka trihologija (gr. thnx gen trichos dlaka, vfas, logia znanost) znanr>st o ko-Ei; takoer: = kurlblogijn trihoma Igr- thrbr gen. triehus dlaka, vlas, trichoma) obraslost dlakom ih kotom, kosmatost; dobivanje dlaka, dlakavljenje; med. poljaka kika (bolest u podruju rijeke Viale, tj. u Polj-skoj, i u podunavskim zemljama; kor tri homikoza 1431 nina bolest kose, poglavito zbog noi toe) trihomikoza (gr. tbrix gen, trichos dlaka, vlas, mykes gljivica) med. bolest kose uzrokovana gljivicama trihopteri (gr- thrix vlas. dlaka, pteron knlo) mn. zool. tulari, vodeni moljci i'insekti srodni s leptirima) trihoreja (gr. thrix vlas, dlaka, reo opadam] med. opadanje kose trihoshiza (gr. tm-iz, sebisia cijepanje) med cijepanje, "cvjetanje" kose trihotomian 1. (gr. thnx vlas, dlaka) cjepidlaki; 2. (gr- tricba na tri dijela) podijeljen na tri drjein trihotomija (gr. tbri*, tome cijepanje) 1 "cjepkanje dlaka", tj. cjepidlaenje trihotomija (gr. tricha na tri dijela, tome odvajanje, razdvajanje) 2. podjela na tri (dijela); razvrstanje na tri skupine, vrste, kategorije; psih. dijeljenje ovjeka na tijelo, duu i duh (usp. dihotomija] trihoza (gr. thrii) 1. med. v. trihijaza trihoza (gr. triobosis) 2. dobivanje kose ili dlaka, dlakavljenje trihoze (gr. trichoo dlakav sam) mn. med. kone bolest koje nastaju zbog anomalija u stvaranju dlaka; dohi-vanje dlaka na neobinim mjestima trijada (gr, trias gen. triados) trojstvo (skupina triju i>suba_ stvari, rijei itd.: kem, trovalentan element ili raikal, mat. skupina trju toaka; neodreen proizvod triju vektora)

trijakontacdnr ;gr. tnakonta trideset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 30 jednakih povrina koje imaju oblik romba (kristali) trijalizam (gr. trias gen. triados tri, trojina, trojka, trojstvo) 1. podjela na troje; 1. ravnopravna podjela vlasti izmeu triju drava u jednom savezu drava; 3. pEih. v, trihotomija 2 trijas (gr. trias tcoJBtvo)geol. doba prije jureT formacija u razvoju Zemhine kore u kojuj je gotovo tva ju. Europa bila pod morem, sa slojevima poglavito od pijeska, linjevih kriljaca i dr.; Lrijaska formacija ili razdoblie trijaska formacija geol. v. trijas trijaa ifr. triage odabiranje, prebiranje, prebiranje) trg. roba slabije kakvoe, ona stoje preostala nakon odvajanja boljih komada ili zrna, npr. trijaa-kava i dr. trijer (fr. trieur) stroj za ienje ita od kukolja, grahorice, pijeska i dr. trijem (gr trieresj ratna laa starih Grka, sa svake strane sa po tri veslake klupe jedna nad drugom (rim. trirema) trijerarh (gr. trier-archos) zapovjednik ratne lae kod starib Grka: u Ateni: bogati graanin koji je morao opremiti tnjeru i sam njom zapovijedati trijumf vlat- triumphus, gr. thriambos) 1. prvobitno, kod starih Grka: sveani liakhovaki pohod i sveana pjesma koja se pritom pjevala; 2. kod Kim-ljana; sveani ulazak u Itim vojvode [ljijumfatora) nakon pobjede, proslava pobjede; otuda: sjajan uspjehT puna pobjeda i radost zbog toga trijumfalan (lat. triumphalis) pobjedniki, pobjedonosan, slavodobitan, sjajan trijnmfator (lat. triumphatorj pobjednik, onaj koji slavi pobjedu; v. trijumf trijumfirati (lat. tnumphare) ui sveano u Rim nakon pobjede, drati trijumf"; potpuno pobijediti, doivjeti potpun uspjeh; jako se radovati, klicali, likovati trijumvir ilat. triumvir) u starom Rimu: lan trojice koji su upravljali dravom ili obavljali druge vane poslove; mn. Lrijumviri trijumvirat Ilat. tnumviratus) sluba trijumvira; vladavina trojice, druetvo trojice trik (engl. trick, njem. Trick) opsjena, vjeto izvedena prijevara; lukavstvo, podvala, smicalica, doskoica, vjetina, majstorija 143M trimo triklinij Cribliiuj (lat. triclinium) taroeiniska blagovaonica kola se saKtojata od tri poivaljke oko stala trikJinski [gr. tri-, klina naginjom, nagibam) min. sa tri osi nagnute meusobno pod kosim kuti mi (kristalni sustavi triko (ft. tricott pletenjem izraene tkanine: pletenu odijelo; pletena potko-ulja; tijesno pripijene pletene hlae (baletnih plesaa, akrobata, gimnastiara i drj trikolon:gr. tri-, kolon lan) stvar sastavljena od tri elana ih dijela; poet. pjesma sa tri vrsto stihova trikolnra (fr. tricolore) zu.itava od tri bore, trobojnica trikord (gr. trichordoa Inohni, sa tri ice) (Ha?, mala lanfa ili mandolina sa tri ice; takoer: mz od tri dija-tonika tona trikotaa :fr. tricotage) 1. roba od vune. pamuka i svile koja se izrauje =trtij-nhn pletenjem; 2- radionica u kojoj pe izrauje ih prodavaonica u kojoj se prodaje pletena roba trikoteza (fr. tricufouacj 1. pletilja, 'l. stroj za pletenje; 3, eoba u kojoj re plete trikroizam (gr- tri-, chrus hojn) tro-bojnost trik Irak ifr. rnetrne) v. lokadila trikrniD [gr, tri-, lenima postavka) 1. log. posredni zakljuak slvuren na osnovi pretpostavki (hipoteza) a tro lanim drugim stavom u prvoj, pogodbenoj premisi; 2. utbor i?men triju stvari ili [.riju naina Ea djelovanje triler (njem. Triller, tal. trillo) glaz. titranje glasa ili zvuka zbog brzog ponavljanja jednog tona irileteralan Gat. r ri I a teral U trostran trilijarda ilat. trilliui tisuu trilijuna trilijun Gal. trillio, fr. trillion) milijun bilijuna: milijarda milijardi [pie *e briTJkom 1 s 1B matica) triling (rngl. trilling) jedno od trojenadi, troje trilingvian ilat tri-, lingua jezik) troiezini, na tri jezika; koji govori tn

jeziku triliruti (niem. trillern) potresati, titrati glasom jh zvukom trtliteralun (lat tri., littera slovu} koji se sastoji od tri slova, troslovan trilo ttnl. trillo) glaz. v. triler trilobltl Igr. tri-, loho? mahuna, ljupka) mn. zoul- okaminski (fosilni.1 lanku-nctaci i?reda Ljuskavaca, tijelom pcdijcljomm u tri renja trilogija i pr. trilogia tri tragedije 6 kojima su pisci tragiari nastupali u dramskim naijecanjima] 1. govor u tn dijola; 2. tri drame, spjevu, romana koji svaki za sebe ine cjelinu, a sva 6u tri zajedno takoer cjelina; 'A. kod aUirih Grka1 tri tragedije jednog pisca koje su zajedno milr cjelinu, ili u prikazivane jedna za drugom za vrijeme Diomzijevih svetkovina (uz Ove ae najee, kao etvrta, prikazivala jitS i jedna satirska brra. i U' mi itna zvalo tetralogija) trilugizam [gr. tri-, logos pojam) fil. naCln mijenja prema kojem se svaki predmet sprmnajo svodi na tri pojmu, a svijot sbvnea i objanjava "trilo-gino", tj. troetapno, i "Lnlogistik^ y. tropojamno trilogogrif <gr. tri-, logos rije, grifu zafonttkaj zagonetka u tri rijeci trilupa !fc*rc\ tria, lat, tria. fr. lonpo; i>pt. povealo ea tri lee trim (onghj1 dobro tjelesno stanje, zdravlje, tjelesna sposobnost, kondicija trimestBr 'lat tnmestris) tromjeseje trimetar igrf. trimetros) melr. stih od Lri stopo ih diopijec osobito; jampski trimetar ih aenar. stih grkih tragiara (U I U I U i U L U I U -) trimo frr. trumeau) dio zida izmeu dva prozora; zrcalo na ziu izmeu dva prozora ili i? nad kamina trimorfan 1483 triplikacija trimorfan (griz. tri-morfbsi troobliaiL trohan, aa lri lika: trimnrfiu biljke hoL biljke kod kojih se Cvjetovi javljaju u tri oblika trimorfizam (gr, tri-morfoa) Iruoh-lino tt, trohnost trimurti (sanskr, tri, muiti'i u indijskoj religiji: Trojstvo, Trojirn, Hrahma, Visnu i iva zamiljeni i prikazani kao jedna osoba. trinoran ;lnt rrini po tri; trostruk, sastavljen od tri elementa tringeJd (njem, trinken piti. Oeld novac) napojnica, nagrada trinftet (lat. trinitas) troislvo trlnokcij [lat. reinozrium) rn7doblje od tri noi, tronoje tHnom (gr. tri-, lat. nomen im, nnriv) mat. algebarski i?raz koji ee sastoji od tn lana, npr. a + b + c. trolan izraz trio <tal,; glaz. djelo za tri glana ili instrumenta; druga polovica skladbe, trvdnji dio plesa; tercet trioda (gr. tri-, odos put) trg., fiz., teh. vakuumna cijev, elektronku sa tri elektrode triolii ltal.) mn, glaz. tri noto koje se izvode za isto vijeme za koie In se izvele dvije takve note trtoLet (fr. triolet; poet. pjcamicfl od osiim stihova kod koje se nakon treeg stiha ponavlja prvi xtih, a nakon eatug oba prva stiha THoDi 'lat, tnones) mn. astr. jvjjeMe Velikog i Malog medvjeda trlp ttnl. trippa, fr. tripe rir volours; polusamt. vuneoi samt (od sirove svilo ili vune na lanenoj ili kudjetjnoj osnovi) trlpanocidan (gr. trypanon, Int. cae-dere ubiti] kui: uhija tnpanovome tripanOHomi (gr, trvpanon svrdlo, oma tijelo, lat TrvpanDiAmae^ mn. biolpraivoiinje iz reda biaaa koje ive kao nametoici (paraziti) u krvi i tkivnom soku iivulinja, dva do tri puta vec od crvenih krvnih ijelaca, uzronici raxnih bolest, osobito bolesti spavanja; usp. tripanoza tripanozu Lgr. trvpanon svrdlo) med. bolest spavanja tr/ipartjcija (hit, tripartitio) dijeljenje na tri dijela, dioba natroje tripartitan (lat. tripartitu-s) p<tdijcljen natroje, na tri dijela, trostruk tripe (tab trippa) mn. kuh. fileki tri per (njem triefen. iropfen kapati, Tnpperi med. kapavac, upala mokrane cijevi uzrokovana bakterijom gonokok, spolna holiest; gonoreja tripetalan Igr^ Ui-. petalon list) bot, trobsru, koji ima tri latice

tripeza (gr- tripesis) med. busenje tripl ifr. triple) trostruk; u visim trostruko dobivena igra (kad protivnici imaju samo dva tiha) tripl-takt ifr. triple, lat. tactus) glaz. trostruki takt, trojni takt triplantgr. tn-, lat- planum ravan, vodoravan) zrak. zrakupluv s tn reda krila triple-alliance it tripl-alijans (fr,) trojni snvnz (pinvoz izmeu triju wila) triple-entente il. tripl-antant ifr.) trojni spornzum, osobitu sporazum rzmeu Engleeke. bVancuske i Kusije |liK)4.;, kao protutea tzv. t"trojuom savezu" koji je po^tujao izmeu Njemake. Austni-Ugarske i Italije triplet (lat. triplex trostruk) opt. I. povealo sa tri lecoL 2. spektralna linija koja se raepada u tn pojedinano linije' triplicirnti dat- triphcareji utrostruiti, uLrustruuuvati: predati (sudu! triph-ku, odgovoriti na dupbku Iriplicitet 'lac. triplicitas) tro^trukost; trojstvo tri plika, (hit- triples, tnplica; u raspravi odgovor, odgovor na dupliku triplikacija llat, inphcacio^ utrostru-avanje, utrostruenje triplikat 1434 trivijalan triplikat i'lal. triplicatum! izradba nekog predmeta ili dokumenta u treem primjerku; trei primjerak egn; usp. duplikat tripblrati (fr. tripler) utrostruiti, utro-struavati triplnm (lat. triplum) ne^to trostruko; tn tripio UatJ u tri primjerka, u tn prijepisa trjpodij (gr, tripodiaj metr. stih od tn stope tripoli (fr. tripli. lat. torra tnpotitann zemlja tripuliska) sivuuta ili crvenkasta zemljasta vrsta kamena, slui za glaanje kovina, kamenja i dr. (naziv po gradu Tri po I i su. preko kojega je dolazio u trgovinu iz Sjev. Amerike) tripteran '.gr. tripteros, tri-, pteron krilo) zool. troknlan tripterigian (gr. tri-, pteryx gen. pterygos peraja, peraje) zool. sa tri peraje triptian (gr tnbo trljam) uzrokovan trljanjem, masiranjem triptihom [gr. tnpLvuhos tmslojan. od tri sloja) trostruko slika, kod koje se dvije krilne slike mogu preklopiti na treu koja je u sredini tripuij (lat. tripudium) 1. kod Rimljana: sveani ples salijskih sveenika u tri koraka; 2. ples pod orujem ratnika divljih naroda pri polasku u boj tripoe (gr tn-pus) tronoac, osobito zlatni trono&ac na kojem je sjedila i proncala dclfrjska Pitija trirema Gat. triremit) v. Lrijera trisekcija (lat trisectioj mat dijeljenje na tri jednaka dijela, osobito kuta trisilab (gr. tri-, ?yllahe slog) gram. troslona rije trtsilabian (grc1. tri-, svllabe slog) gram. od tri sloga, trosloan Trismegist (gr. trismegistos) mit. triput najvei", grki nadimak egipatskog bega Hermesa ili Tota; tisk. tnsmzgiat vrsta velikih tiskarskih slova tri spast (gr. tri-, spao vuem, privueni) teh. trostruki kolotur trispermiean (gr. tri-, sperma sjeme! biol. trosjemen. sa tri sjemena tristih (gr- tri-, stichos red, stih) strofa od tri stiha tristije (lat. tristia) mn. pjesme u kojima se opjevava tuga; osobito: elegi-je koje je nmski pjesnik Ovidije spjevao u progonstvu trislimantja [lat. tristis alostan, tuan, gr. mania ludilo) med. tuno, neveselo ludilo triteizam fgr. tri-, theos bog) vjera u tri boga, trobostvo tritemimeres (gr. tritos trei, emi pola, meros dio) metr. u heksametru: stanka (cezura) nakon tree polu-stope triteoftja \grv. Entaiofyes pyretos vrsta groznice koja se javlja svakog treeg dana) v. triteus tritons (gr tritaios sc. pvretos) med. groznica koja se javlja svakog treeg dana triticin (lat- tritienm penica) ljepljiva tvar koje ima u peninom branu

Triton (gr. Triton) mit. sin Poscjdona i Amfitrite, bog mora koji puhanjem u koljku die i stinva morske valove, prikazivan s. ljudskim likom i ribljim repom triton (lat. tribino) glaz. trt>zvuk, prekih-mjerna kvarta koja se sastoji od tri cijela Uma tritoni (gr. Triton) mn. 1. mit. vise niih starogrkih morskih bogova koji su bili sluge Fosejdonove; 2. zool. vodenjaci trituracijn dat. triturratioj mrvljenje, sitnjeoje, npr. hrane zubima tri valentan (lat. trivalens) kcm. koji ima tri valencije, npr. zlato i dr. trivijalan (lat. trivialis opnpri stupa -an, opepoanat, obian, triviuiii ras trivij alitet 1435 .Troju krije od tri puta) koji se moe nai i na ulici. tj. obian, prostaki, svakidanji, suvie poznat, otrcan trivjjalitet v. trivijalnost trivijalnost [LaL trivialitas) svakida-njost, otrcanost, prostastvo (u ponaanju ili izraavanju/, stvar otrcana i suvie poznata, prostaki izraz, svakidanja pojava trivijnm. (lat. tnvium) raskrije od tn puta; u sred. sijeku, naziv za niai stupanj nastave (gramatiku, dijalektiku i retoriku); usp. kvadrivijum trizson (grd trisroos) med. knpanje zuhima, grenje donie eljusti troakar (fr. trois-nuarts "tri etvrtine*' 1 med. cjevasto Silo u obliku luka i Ea tn reza za putanje tekuine iz tjelesnih upljina onih koji boluju od vodene holesti. ih za lspranjivanje zraka iz, buraga preivaa; 2- kaput duine tri etvrt Trocadero it. Trokadero (p., fr. Tro-cadero) tvravica u panjolskoj koju su Francuzi zaposjeli 182^.; po toj tvrdavici nazvana uzvisica u Parizu, na desnoj obah" Scine, s dvorcem za izlobe i muzejom; danas est naziv kabareta s plesnom dvoranom trockizam u bivem SSSR-u1 politika struja oprena Gtaljiuiamu (prema vodi Lavu 'l"rockom) trofej (gr. tropaion okretite, tropos okret) 1. u starom vijeku: znak pobjede koji sc sastojao od ratnog plijena (zastave, oruje, opreme) i koji je hio vjean o drvee i motke na mjestu gde je neprrjate|j "okrenuo1-bjeati; 2. arhit. ukras u obliku pobjednikih znakova; 3. pren. pobjeda, pun uspjeh trofeneuroza (gr. trule hrana, prehrana, neuron ivac) med. poremeaj u prehranjivani u zbog bolesti ivaca koji reguliraju prehranu i razvijanje tkiva troficki (gr. trofo brana, prehrana) prehrambeni, koji se tie hranjenja ih prehrane trnfologija (gr. trofe hrana, prehrana, logia znnnost) znanost o probrani trofoplazma (gr. trofe hrana, prehrana, plasma tvorevina) fizinJ. nositelj radnji, funkcija prehrane, sastavni dio stanice (za razliku od idioplazme, drugog sastavnog dijela, nositelja naslijea) troglodit (lat. troglodytes) zool. cari trogloditi [gr. troglodvtes stanovnik pilje) mn. stanovnici pilja; u starom vijeku: ime jednog etiopijskog plemena koje je stanovalo u piljama; kasnije: naziv za krivovjerne krane koji su se skupljali po spiljama trohanter (gr. troehanter) trka; anal veliki i mali valjak na gornjem kraju bedrene kosti (kod ovjeka i sisavaca) trohej (gr. trochaios kolut, kotur, kota) metr. stopa od jednog dugog i jednog kratkog sloga; U trohiske (gr. trochiakos kuglica, kotai) farm. v. pa stile troboida (gr. trochos krug. kolut, kotac, eidos oblik) v. cikloida trohometar (grf. trochos krug, kota, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine brodova trohoskop (gr. trochos krug, kota, skopiio gledam) med. ureaj za pregled bolesnika rendgenskim zrakama u vodoravnom (leeem) poloaju trohotika (gr. trochos krug, kota) znanost o krunom kretanju, o krunom gibanju Troilo (gr. Troilos) mit. najmlai sin krafja Pnjama i Hekube. ubijen po Ahilovoj zapovijedi; njegovi ljubavni doivljaji s Kresidom bili su Omiljen predmet obraivanja u srednjovjekovnoj knjievnosti (Boccacio i r.) trois-tour it. troa-tur (fr.) igra utroje Troja (gr. Troia) glavni grad drave Trojse. na Kdcspontu, glasovita po trojanski konj

1436 tropi tam Trojanskom ratu, (11931174 pr. n. U.) k^l su protiv Trojo i kralja Prijama poveli grki vladari Agamem-non. Mcnelajj. Diomed. Odisej. Ariti i dr. da bi se osvetili za otmicu lijepe Helene, koju je oteo Paris; tek nakon deeetogodisnje opsade Orci su uspjeh mrvnjEti i umiiti Troju pomou grn lemog drvenog konja u kojem su bili skriveni najbolji grki junaci, a kojega au lukavstvom uvukli u. grad trojanfiki konj pren osoba kojn se h> kbvndu uvue u neku organizaciju, udrugu i ni. da bi jc iznutra oslabila i lime lake unitila; v. pod Troja trojka ',rim J ruska zaprega od tri konja, jedan pokraj drugog, od kojih srednji tri ispod velikog Inka trokar (fr Iruis-^uarU] v. truakar troknrirati fr trois-iruarts; med. bosti trokarom radi putanja tekuine ih 7-rnlra. u*p. troakar 1 troia engl. trolley/ 1. motka s koiai-em na elektrinim kolima koja slui kno vodi otruje; 2. tvornika i rudar->ka kohea kina se kreu pn konopcu trolejbus (engl. trolley troia, motka, lat. ommbub svima) vuzilo koje se kree po slobodnoj cesti (a ne po tranicama) pomou elektrine energije koju dobiva iz aca kroz dvije troie kao vodia struje, omnibus s dvije troie tromba (tal. tromba, lat. turba) 2. meteor, vodeni stup; vihor; tajfun (rombu [tal.j1 I glaz. v. trom peta tromblon (fr. tromblon) voj. elina prava u obliku cilindra, prilagoena za namjetanje na pusanu cijev Iza bacanje pnsanih bombi pomou pusanog zrna; trom bio nska bomba voj. pnana bomba; usp. tromblor. tromboflebitis (gr thrombos gruda, grumen, kap. Ilrps. flcbos ila] med. upala vena zbog kakve grudice usitene krvi ih komadia tkiva koje je zaepilo venu trombon [ta\ trombone) glaz. velika truba, pozauna iromboiB tgr th^mbosis zgruavanje) m* zgruS&vanje krvi u ivim krvnim ilama i. kao podjedica toga. za-cpljenost krvnih ila tromi (njem. TrommeD bubanj troml-fajjer Injem. Trommel-feuen voj brza pnljba velikog broja topnikog Oruja, uestala pal|ba. "bubnjarska" vatra trompeta (fr. trompette. tal. troropotta, tp. trompeta) glaz. truba trompetina (tal. trompettinal glaz. mala truba a nienim tonom trom peti ht (fr. trom peti? to > truba tron (gr. thrnnos) prijestolje, jedan od znakova vladarskog dostojanstva trop Igr. tropub okrenem, lat. tropus) okret; puel. okretanje, prenoenje rijei iz pravoga znaenja u preneseno, obhk pjesnikih ukrasa koji mijenjaju i oblik i znaenje rijei, kod kojih ser dakle, rijei i reenice "prenose" L dobivaju drugi smisao tr tako, umjesto obine i vie misaone predodbe, dobivamo drugu, manje obinu, ivlju, oigledniju i ljepu (npr. "klica" - poetak, itd); u trope spadaju; metafora (s alegorijom i personifikacijom), metonimija (s eufemizmom i ironijom) i sinegdoha (s hiperbolom i litotom); 2. zem. v. tropi tropa (p., port.) karavana s mazgama u Latinskoj Americi Iropar [gr. tropom okret; melodija) kod pravoslavaca: pjesma u slavu nekog sveca ( himna svecu trop! (gr. trope okreti 1. obiaLmce: a) astr. svaki od cfvaju zamiljenih kru-giiva nc^beske kugle, paralelna s ekvatorom i udaljena od njega ?3" 23'; Rakova obrutntea sjeverni trop, Jor-&l>a obratnica juzm trop: b) zem. podruja b tropskom klimom; 2. port. v. trop tropizum (gr tropos okret) biol. svojstvo hiljaka i ivotioja da se okreu tropnkelm 1437 prema izvorima odreenih podraia-ja, te podraaje izazivaju tea (gvo-trapizam), zrak Gieltotrapuaml, toplina (termatrapizam). Svjetlost ffoto-tropaamt, kemijske Ivari (kemtttro-piiam). voda (hutrntropizam/, dodir (tigmotropizam). elektricitet (galvanotrapizanV tropnbclm (njem Ilelm kaciga! tropska kaciga, tj. eir od pluta i platna u obliku kacige tropologija tgr. tropo okret, logia znaoost) poet. ret. znanost 0 slikovitim izrazima, o rijeimn koje imaju preneseno znaenje, o tropima

tropon (gr. trefb hranim, trofti) hranjivi pripravak koji sr ^Firttjtji od ra*-gradivih i lako probavljivih biljnih i zjvoiiojpkih bjelanevini* troposfera (gr tropos okret, sfaira kugla) prvi zrani sloj koji omntavj Zemlju, na polulniku (ekvatoru) visok do \h km. a na polovima do H km: poslije nje poinje stratosfera tmppo (lal.) glaz. vrlo. mnogo, jako; non trope 'taf.) ne odvie, nr prvviJe tropski [gr. tropikos okretni; prijenosni, lat tropicus] 1 ret slikovit, iskazan u tropima, prenesen, figurativan; 2. nstr. zem. obratnilri, koji pnpada obratnicama, koji se nalazi ni) obratnicama; tropska godina vrijeme koje protekne izmeu dvaju uzastopnih Sunevih prolazaka kroz proljetnu toku (3fii> dnnn, G snti, 48 min., 4fi sek ; usp. siericki); tropsku biljke biljke koje se nalarr n tropskim zemljama ili izmeu obrUiiCft; tj. u. sarkom pojasu 'a kod nas mogu uspijevati samo u staklenicima i; tropska vruina nesnosna vruina; tropske bolesti bolesti koje poglavito vladaju u arkom pojasu i koje su uvjetovane podnebljem tih zcmaljn; tropska zona. tropaki pojas v. tropi tro (ni?, tros, njem. Trosso) pom. brodsko ue uope: elini konop tretati (nj[im. trosten) ijeiti trot tengl.) port, kratak konjski kas trati (njem. Trottel] oprtlja, ncHprel-njakuvi; blesan, glupan, budala trotoar (fr. truUoir} pjeflaki plonik, ulina pjeaka staza trta >&atr.) strah, strava trubadur (fr. troubadour, tal. trnvabirel u .sred. lijeku, provansalski pjesmk-pjeva;pren ljubavni pjesnik, zadubljeni pjesnik truc (lat. Trut?) prkos, inat truoijalan (engl. trucial) vozan primirjem traizam (cngl. truism) oigledna, Opde-poznata istina (koju je suvino dokazivati), banalnost trak (eng. truck) teretna kolica truk-sistem (engl. truck, gr. Fyntema) suitiv isplaivanja radnika koji *e sastoji u Utrne &to uorniar radnike isplauje, umjesto gotovim nowem. proizvodima svoje tvornice, koje radnici ih uope ne troe ili ih no mogu sve potroiti, nego ih sami moraju unoviti; ovaj sustav je za radnike vrlo nepovoljan i zakonom zabrairjen trupa [njem. Truppe. fr. la troupe, lat. turba gomila, mnotvo, ntal 1. voj. dio, jedinica vojske; 2. drutvo putujuih umjetnika, osobito glumaca; evi lanovi nekog kazalita ili Cirkusa trust (engl.) udruga velikih proizvoaa neke robe radi moonpnliziranja prodaje i postizanja to bolje cijonr:; unp. kartel truveri (fr. trouvere; mn. Bjevernofran-cuski pjesnid-pjevai u sred. vijeku koji su obraivali hajke, romane i dr. truzija (lat. trusiol trzanje; osnhilo: rad srca u trzajima tu quuqueT Uru te! it tu kvokve. Bruto. (fat.J i li. Urute! (Cezarove riiei kad je vidio mrdu svojim ubftJEcama i svoga miljenika Hmta) tuaa (fr. touage. engl tonage) pom. vuenje lae pomou konopca, osobito po kanalima i rijekama tuba 14118 rag tuba {laL tuba) 1. dugaka ratno truba kod Kimljana; glaz. najdublja bas-pczauna tuba (lat tubus, engl., fr. tuba) 2. cijev, crijevo; osobito: limena cijev u koju se pakiraju kreme, vazelini, pasta za zube; lanolin i dr. s vijkom na uskom otvoru kroz koji se sadraj u potrebnoj koliini izvlai istiskivanjem tuba Eiratacbii it. tuba Eustahii (lat.; anat usna cijev, Eustahrjeva cjjev tuba stentorea (lat.) cijev za govor, za pojaavanje glasa; usp. Stentor tubafbn (lat- tuba cijev, gr. foneo zvuim) glas. instrument sa dva reda kromatski usklaenih elinih cijevi uvrenih na jednom postolju, koje, kad se udaraju batiima, daju zvuk slian zvonima tuber [jat J gi>mnlj; gljiva tartuf tuberkula (lat. tuber grba: izraslina, kvrga, dem. tuherculum kvrica) med. izraslina, kvrga na kosti; siva, kan zrno prosa velika kvrica u raznim organima ljudskog tijela, osobito U pluima (lat tuiiereula pulmo-num)

tiihf rlmlin (jat. tuberculum) med. sredstvo (ih: lijek) protiv tuberkuloze pripremljeno od tuberkuloznih bacila (otkrie Koherta Kochaji tuberkidizacija (lat. tuberculisatio) mori. oblike vaoje tuberkuloznih bacila u tijelu, zaraza tuberkulozom tubcrkulniadin (lat. tuherculum, cae-dere ubijati, ubiti) med. toksin pripremljen od tuberkuloznih bacila, lijek protiv tuberkuloze tuberkuloza (lat. tuberculosa) med. suica (veoma rairena i opasna zarazna bolest koju uzrokuje tzv. tuberkulozni hacilj tuberkulozan llat tubcrculosus) kvrgav; med. bolestan od tuberkuloze, susiav; tuberkulozna kavernu med. upljina u plutima koju je napravio tuberkuloziubacil; tuberkulozni bani Gat. Bacillus tnberculosis) med. uzronik tuberkuloze kojeg je otkrio Ko-hert Koch 1832. tuberoza (lat. tuber vor] bot. nonica, biljka krasnica s vrlo mirisnim bijelim cvjetovima iz porodice sunovrata tuberozan (bit. tuberosus) kvragav; bolestan od tuherkuloze; koji potjee od tuberkuloze tuherozitet (lat. tuberositas) kvrgavost; med. izraslina tabuHti (lat tuhus cijev, gr. lithos kamen) mn. geol. cjevasta okamina jedne vrste biljkiivotinja; kanomiti tuhulozan Llat. tubulosus) u obliku cijevi, cjevast; tahulozne lijezde zool. cjovaste lijezde tubus Gat.) ijcev; durbm; tubt capillarps it. tubi kapilares Gat.) mn. kapilarne cijevi tucah (tur. tutsak) lutalica, skitoica tuce (njem. DutzendJ cjelina od dvanaest komada; tucet tuciurizam (lat. tutus siguran, tutior sigurniji) hl. etiko naeto "priline sigurnosti" po kojem se za dopustivost nekog djela trae razlozi koji ga opravdavaju ne s vise ili manje vjerojatnosti, nego s dovoljnom sigurnou Tnor it- Tjurior engl. vladarska obitelj (14851603); stti Tudnra arhit. ki-en graevinski stil kasne gotike, vladao u Engleskoj do polovice 16. ^t tuf (njem. Tuff, lat. tofus, tophus vulkanski kamen) geol. kamen koji je nastao od masa razmrvljenog materijala i pepela koje je vulkan izbacio i koje su samo vodom slabije ih jae slijepljeni: tug (tur.) konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, nosio se kao zastava pred paama kad su putovah ili ili u boj (Veziri su imali pravo na tn tuga. zato su se zvali u. tugli paa, pasa. od tn konjska repal 1 1439 tur tugi tugi (engl. thougs) mn. tajna bratstva zlikovaca i ubojica u Indiji iji lanovi napadaju i dave putnike: Ligi. fan-sigari tugizam (engl. thougs) zlikovake metode indijskih tuga; v tugi tuizam (eng. tu, tuisin) fil. v. altruizam tuja (lat. thuia) bot. drvo ivota, zimzeleno mirisno drvo u sjev. Africi tukari (braz. tucano) zool. ptica s vrlo velikim kljunom, slina gavranu tul (fr. tulJe) v. til tuia radovi od srebra ukraeni umjetnim malim arama, uzorcima koji se izrauju u ruskom gradu Tuli; tula-srebro tuia-metal masa od srebra, bijelog bakra, olova i sumpora koja se umee "na tino gravirane srebrne kutijo (tu-laoze), elegantne noeve, lice i dr. i obrauje slino emajlu (naziv po ruskom gradu Tuli gdje je pronaen) tula-srebro v. tuia tularemija (gr. haima krv) med. zarazna zeja bolest u Tularskom podruju (Kalifornija), Elina kugi; na ljude se prenosi kukcima tulbnn (perz.) v. turban tulbe |ar.) grobnica; kapela nad grobom (turskih careva i velikaa); turbe tulij (lat. tulliani) kem. element iz. skupine obojenih rijetkih zemalja, atomska teina 169.4, redni broj 69, znak Tu tulipan (lat. tuhpa, tur.-perz. tulban) hot. cvijet iz. porodice ljiljana (nazvan rbng slinosti s turbanom) tulipomanija Gat. tulipa, gr. mana pomama, strast) strasna ljubav prema tulipanima tulus (bit. tulus. gr tulos) v kalus

tumba (lat, tumba grobnica, grob) nadgrobni spomenik u obliku lijesa ih sarkofaga; odar tumefakcija (lat. tumefactio) med. oticanje; otekhna. nteonost, napufinu-tost tujnescenerja (lat- tumescentia) med. v. tumefakcija tumeacirati (lat. tumescerej med. oti-cati. prelazili u oteklinu, u izraslinu tumidan (lat. tumidus) med. ottkao, oteen, nateen, napuhan tumor (lat.) med. otekhna, novostvorena izraslina tkiva na ljudskom ili ivotinjskom organizmu; benigni tumor dobroudni tumor, sastavljen od zrelih stanica koje nemaju veze s okolnim tkivom; maligni tumor zloudni tumor, sastavljen od nezrelih stanica koje prodiru u okolno tkivo tumultdat. tumultus) mete, buka, graja, guva, nemir, strka; uzbuna tun (engl. tun bava) najvea engl. mjera za tekuine = 252 galona = ] 1,450 hl tuna. (gr. tunnos, lat. thvnnu&i zool. morska riba. cijenjena zbt>g ukusna mesa tundra (rus., fin. tuntur) velika, samo mahovinom i h&ajima obrasla movarna ravnica u sjevernoj Rusiji, Sibiru i sjevernoj Americi tunel (eng. tunncl) put ili hodnik probijen kroz brdo' ih ispod rijeke, podzemni put (osobito eljezniki), podzemni prolaz. TunguzJja pokrajina u Sibiru, simbol daleke i neptzmate zemlje tuniecla (lat. tun i colla) odjea kat. sveenika koju nose preko albe tunika (lat. tunica) kod Rimljana; donje odijelo, donja haljina od bijele vune (koulja) preko kige su mukarci nosili tegu. a rimske gospoe palu; danas: vrsta enske kratke haljine tunikata Gat. tunicota) mn. zool. pla-tenjaci, vrsta mikroskopski sitnih, iskljuivo morskih ivotinjica tlinikin-gnijezda v. pod *alangana tunknti (njem. tunken) umakati tupe (fr. toupet) kovrast pramen kose iznad ela; smjelost, drskost tur (fr. le tour, ni. turnus) 1. okret; hod, etnja, putovanje, izlet; red u nekom tur 1440 turnir rii?u; okret, osobito u plesu; prm. podvala, vjetina tor Gat. capra caucasica) 2. zool. kavkaski jarac, veuma cijenjen zbog ukusnog mesa i odlinog krzna tnra (hr. tour) odreen dio puta. mala etnja, i slet. putovanje tnracin (lat. turacual crvena tvar ivotinjskog podrijetla, sadri bakar, dobiva se od pera tropskoafrike ptice turako (bananoder) turaa (fr. tour obrt) bnij okretaja, npr. to ih uini iedan motor u odreenom vremenu turban (perz.) bijelo platno koje muslimani, omalaju oko fesa kan ukras turbijon (fr. tourbillon) raketa koja te die vertikalno i u kovitlac turbina (Int. turbo gen. turbinis vrtlog; vitlo, fr. turbine) energetski stroj koji iskoritavanjem snage strujania tekuine, pare ili plina pretvara kinetiku energiju u mehaniki rad tnrbo- ilat. turho vrtlog; vitlo) teb, pre-metak koji se stavlja ispred naziva strojeva koje pokree parna turbina turbulentan (lat. lurbulentus) nemiran, buran, uzburkan, buan, neobuzdan tnrrJH (tur. turkiij turska pjesma, popijevka turjjat (tur. turkijat) 1. turski nam ivota; 2. turkologija, izuavanje turskog jezika, knjievnosti i kulture turcla (fr. tourellc tornji) voj. kruno postolje za oruje (mitraljeze, topove) pomou kojih se moe gaati na sve strane, osobito kod zrakoplova turgemdja llat. turgentia) v. turgor turgcsccncija (Jat turgescentia! v. turgor tnrgor (Tat. turgor nnbrcklost) bot- napetost biljnog tkiva koja ne dupula nedrvenastim dijelovima biljke da uvenu turirati (tour okret) zagrijavati automobilski motor njegovim radom turist (fr. torniste) onaj koji putuje iz zadovoljstva turizam (fr. tour obilazak, putovanje, tourisme) putovanje radi zabave i zadovoljstva turkofag (tal-, p. Turco Turin, gr. fagein) onaj koji mrzi Turke turknfil ttal., p. l'ureo, gr. filos) prijatelj Turaka; koji voli sve to fe Ilirsko; tur kom a n turkofh (tal., sp. Turco Turin, gr. fobos strah) onaj tko se boji Turaka; v. turkofag turhoman (tal-, p. Turco Turin, gr. mania pomama, strast) v. turkolil

turkopoti (novogr.) potomci, djeca Turaka i Grkinja turli i.tur. tiirlu) razliit, arolik, aren tunnalin |Lal. turmalino^ 1. min. dra.-gulj zelene, smee ruiaste ih crvene (rubelit) boje. a moe biti i hez-bojan; 2. fiz. jenoosni kristal koji slui za ispitivanje polarizirane svjetlosti; turmalbiska klijela klijeta u kojima sc svjetlost polarizira prolaskom kroz plou turmalinskog kristala idui paralelno s osi, n druga se zraka upije turmino tisk, sedam srednjih pregra-daka u slagarskom sanduku {nazvani po tome to sadre slova ovim redoml turn-out it- turn-aut (engl.) v. trajk turneja (fr. tourne) obilaenje, slubeno putovanje nekog slubenika, trgovca; putovanje od miesta do mjesta nekog umjetnika ili portaa (ih: skupine umjetnika ih portaa) radi prireivanja predstava, utakmica ili gostovanja turner (njem. Turner) gimnastiar turniket(fr tourniquet) 1. okretni kri, na ulazima i prolazima, koji doputa da se prolazi samo jedan po jedan; 2. kir. instrument za stezanje ila; slui za zaustavljanje krvi turnir (fr. tournoi, tal., sp., port. torneo, njem. Turnier) 2. viteko natjecanje turnir 1441 tutti frutti u sred. vijeku t kopljem i titom, obino na konju, prireivah su ih na vladarskim dvorovima i u sveanim prilikama, a bila su strogo odreena propisima (pravo sudjelovanja imali su samo plemii); danas: natjecanje, utakmica turnir (fr. tournure) 1, okret; zgodan, spretan nain izraavanja; sigurno dranje, okretnost; jastuid to ene podmeu straga pod gornji dio suk' nje tumirati (fr. tourner) 2. sudjrlovati kao borac ili natjecatelj u turniru tumirati (lat turnare, fr. tuurner) 1. okrenuti, okretati; voj, obii neprijatelja doi mii iza lea turnman (fr. tournement) jah. vjeto izvedeno okretanje konja turnus (gr. tornos drvodjelski alat za obiljeavanje kruga, lat. turnus) utvren slijed po kojem vie osoba jedna za drugom obavljaju neki posao, red; naizmjenino mijenjanje, naizmjeninost, smjenjivanje; ppr tur nam (lat.) po redu, redom turpija (tur. torpii) vrsta elinog orua raznog oblika za struganje eljeza i dr. kovina, rapa turpitudo (lat. turpis rua^., gadan, sramotan) smanjivanje ugleda pojedinaca na osnovi javnog mnijenja graana, osramoenje, prijekor tursjkulacija (lat. tussiculatio) med-suho kalj ucanie TuscaUmun it. Tuskulanum (Lat.) glasovita CiceronovB vila u blizini Rirna, gdje je proveo svoje najsretnije dane; otuda preo. mirno seosko boravite nekog znanstvenika ih dravnika tussis (lat,) med- kaalj tuS (fr. douche, lat. ucitare) kupanje piJijevanjem, prskanjem; ispiranje; cijevi za otjecanje vode iz spremnika tu (fr. louche dodir, dodirivanje) 1. glaz. tipka (na glasoviru); 2. vrijeanje, uvreda: 3. shk. prenuenje boje kistom; posljednji potez kistom; naknadno stavljanje tamne boje na sliku; 4. vrsta fuie kineske crne tinte koja se priprema od najfinije adi, dobi' vene izgaranjem krimfora; 5. sveano pozdravljanje bubnjem i trubama, osobito nakon odrane zdravice tnse [fr. toucher) 1. port, u hrvanju-trenutak kad hrva koji je na zemlji dodirno objema plekama zemlju, to znai daje pobijeen; 2. glaz. razlika u jaini udarca u tipke [kod glas[>-vira) tuirati (fr. oucher) kupati polijevanjem, prskanjem tusirnti (fr. toucber) dirnuti, dodirivati; pipati, ispitivati pipanjem (npr, zenu je li trudna); dirnuti, dirati, ganuti, tronuti; vrijeati, uvrijediti; crtati ili slikati tuem; voene boje prenositi kistom Tutankhamon (Tut-anrh-Amon) egipatski kralj luko 1350. pr. u. e.), ija |e gotovo posve ouvana grobnica s njegovim kovegom i njegovom mumijom otkrivena 1922. u Dolini kraljeva kod LuKOra, s bogatom i veoma dragocjenom arheolokom gradom tulolami (lat. tutelaris) prav. skrbniki; prcn. zatitniki lutenag slitina (legura! bakra, cinka i nikla, kinesko novo srebro tutor (lat. tutori prav. skrbnik; tutor tp.atcmeniariuii (lat.) skrbnik odreen oporukom; pren. zatitnik, oslonac

tutorij (lat. lulorium) prav. sudsko imenovanje skrbnika; 'utorio nominp. [lat.) skrbniki, putem skrbnitva tutorstvo (lat. tutor) prav. v. tutela tutta la torza it. tuta la forea ttal.) giaz. svom snagom tutti (tal.) glaz, svi glasovi zajedno, cijeli zbor, cijeli orkestar; tuiti-quanli it. tuti-kvanti (tal,) svi koliko god ih ima. svi odreda tutti frutti (tal.) "svi plodovi", vrsta tal. jela s mnogo plodova (povra ih voa); tvid 144-2 twostep pren. mjeavina, smjesa; trgovaki na siv mnotva prehrambenih proizvoda tvid (engl. tweed) mekana vunena ili poluvunena tkanina za Izradbu odijela i ogrtaa tvigi (engl. twig grana, granica, iba; twiggy poput eibe) tip vitke i dugo-noge djevojko (prvotno; pridjevakjedne svojedobno vrlo popularne engleske manekenko) tvil (engl. twilD gusto i fino tkana pamuna tkanina tvist (engl. twist) 1. engleski strojno izraen pamuni konac; 2. pie od rakije, piva i jaja; 3. port, udarac lopte tako da se ona okree u letu; 4. vrsta brzog drutvenog plesa parova, nastao poetkom 1961. u New Yorku te se ubrzo rairio po cijelom svijetu twinset (engl. tvvtn blizanac) pulover i kaputi u istoj boji te od iste tkanine twostep it. tnstep (engl.l "u dva koraka", ples u 2/4 taktu 1 . Li U U, u dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice U kem. kratica za uran ti. i- kratica za ut infra (latj kao dolje u. s, kratica za ut supra (bat.) kao gore tiberspnnnt it- iberpant (njem.) prenapet ubi (lat.) pril. gdje; ubi bene, ibi patria (la.t.) gdje mu je dobro, tamo mu je domovina (iz Cicerona); ubi lex, ibi poena it. ubi leks, ibi pena (uL) gdje je zakon, tamo je i kazna; ubi peri-cniam, ibi lex it. ubi perikulum. ibi leks (lat) gdje je opasnost, tamo je i zakon (koji e je sprijeiti ili otkloniti) ubikaeija (lat. ubi gdje. tal. ubicazione poloaj) 1. mjesnost, svojstvo neega da bude na stalnom mjestu; 2 nastamba ubikvisti (lat. ubiuue svuda) mn. hiol. opi naziv za tzv. kozmopolitske biljke i ivotinje koje uspijevaju i ive svuda, bez obzira na klimatske i druge uvjete ubikvitet llaL. ubiquitas) sveprisutnost, javljanje, postojanje na svakom uije-stu TJbong macht den Meister it. ibung maht den majstor (njem.) vjeba stvara majstora UEFA kratica za Union Europenne de footbol association (fr.) Ruropske nogometna zajednica UFO kratica za unidentifled tlying oh-jects [engl.) neutvrdem (neidentifici-rani} letei predmeti; NLO nepoznati letei objekt ufologya znanost o nepoznatim letjelicama ugor !lat. anguilL,1 mol. jegulja ugurak (gr. anguron) krastavac uj (mad.) nov, otnbito u imenima mjesta lak (tur.) tekli, glasmk-konjanik (koji je nekada, u Turskoj imao pravo svog umornog konja usput zamijeniti odmorenim konjem svakog konjanika kojega sretno) ulalgija (gr. ulon desni, algos bol) med. bol u eljustima ulan (polj. ulan, bulan, tur. oghlanj kop-Ijanik-konjanik, vrsta lake konjice tatarskog podrijetla, najprije uvedene u Poljskoj, naoruane pitoljima, sabljama i kopljima nlfliikfl (polj. ulan) ulanski kaput ulccracija (lat. ulceratio) I. med. zagno-javanje, izbijanje ira, stvaranje ira; ir; '2. pren, ogorenje, ogorenost ulcerirati (lat. ukerore) med. gnojiti, zagnojavali ulcerozan (lat. ulcerosus) gnojan, zagnojen. pun ireva ulek *tur. olek) posuda za mjerenje ita ulema (ar.; mn. poznavatelji zakona, stale turskih pravnika koji se ujedno smatraju i sveenicima i dobrim poznavateljima i tumaima Kur'ana, islamske predaje i njezinog znaaja ulema-melis (ar.) skup, vijee ulema (upravni i nadzorni Organ islamske vjerske zajednice) ulemuragija igr. ulon desni, aima krv, rag- korijen od rcgnymi slomim, 1444 ultraljubiaste zrake

skrham, prekinem, ra&kinemj med. utoragija Uliks (lat. Ulises) latinsko ime Odiseja, slavnog grkog junaka pod Trojom Uliks Gat.) Odisej nlitis (gr. ulon desni) 1. med upala desni nlitis (gr. ule oiljak) 2. med. upala oiljka ulkus (lat. ukus) med. ir, prii, rana; ulnts atnnicitTti it. ulkus atonikum Gat.} iva rana; ulcus. duodem it. ufkus duodcni (lat.) ir na dvanaes-niku; alcits dariim it. ulkus durum (lat.) tvrdi ir, tvrdi eankir: ulcus raolle. it. ulkus mole (lat.) meki ir. meki anku-; ulcus nentncitli rotun-um it. ulkus ventrikuli rotundum (lat.) okrugli ir eluca ulna (lat.) anat) lakat, lakatni zglob ulnarni (lat. ulnans) 1 a katni ulofilan (gr. ulos kovrav, fvllon list) s kovrastim listovima ulonkus (gr. ulon desni onkos masa) 1. med. oteklina desni, izraslina na desnima ulonkus (gr, ule oi|jak. onkos masa) 2. med. oteklinu oiljka uloragija (gr. ulon desni, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem. raskinem)med. krvarenje iz desni; ulemoragija ulotici (gr. ule zarasla rana, oiljak) mu. med. sredstva ?n zaraselvanje rana ulster (engl.) dug i irok muki kaput bez podstave (najprije se nosio u irskoj pokrajini Ulstoru) ultima ;iat ) graio. posljednji slog neke rijei uJtima ratin it. ultime racio (lat.) posljednji razlog, posljednja odluka, posljednje, krainje sredstvo ultimativan (Jat ultimativusj koji ima oblik ili prirodu ultimatuma ultimatum (lat.) posljednja izjava, posljednji prijedlog za zakljuenje nekog sporazuma, zavrna rije; posljednja re, posljednji uvjet: u diplomatskim odnosima: posljednji uvjeti s ogranienim rokom ije neprihvaanje znai prekid daljnjih razgovora, a esto i prisilne mjere ultimo (lat. ultimo) bura. posljednjeg, lj. dana u mjesecu: posljednji dan mjeseca; ulUiw-mjcnka mjenica iji je rok posljednjeg dana u mjesecu; ultzmo-novae novac koji se posuuje do ultima, dakle, za mjesec dana; ul-tl'areguUrunje ih likvidacija reguliranje krajem mjeseca, mjeseni obraun ultimngtmitura (lat- ultirno, genitura) prav. kasnije roeuje; pravu ultima-geaiturp. pravo po kirjem pri diobi nasljedstva stariji dijeli, a mlai hira ullimuni (kit. 1 posljednje, krajnje, krajnost, krajnji cih' uttimuH (lat. ultimusj1 prid. najudaljeniji, krajnji, posljednji ultra [lat. ultraji 2. kao imenica; onaj koji u onome Sto hoe ne umije (voden strau ili predrasudama) biti umjeren, zbog ega obino ne postie ni ono to bi moda mogao postii, npr. ultrarevoluiionar. ultrarojalist, ultramonarhist, ultralibral, ultra-cmokrat itd. ultra (lat.) 1. pnl. pn:dmntak u sloe-nicama sa znaenjem: s one strane, preko (toga), dalje, vie, jo, iznad; preko mjere, pretjerano ultra posse nemo tenetur fobliga-turl (lat.J nitko nije duan vie (dati) nego to moie ultracizam (laL ultra * v ultratznm ultraei-vpne zrake opt. nevidljive zrake Suneva spektra koje. su manje lomljivo o crvenih, a odlikuju se toplinskim djelovanjem uJtraizam (lat. ultra) miljenje i naela onih koji vole pretjerivali; usp. ultra 2. ultraljubiaste zrake opt. nevidljive zrake na krajnjem ljubiastom dijelu ultramarin ! 445 Undina Sunevog spektra koje djeluju kemijski [aktinske zrake) l kod nekih sup-stanci izazivaju fluorescenciju; supr. iniracrvene, ultraervene Erake uKramarin [lat. ultra preko, mannus morski) "koji je s one strane mora" (z.ito to se nekada dobivao iz prekomorskih zemalja^ osobito iz Kine), veoma lijepa i kao nebo plava boja. nekada pripremana mljevenjem prirodnog aurnog kamena, danas se izrauje umjetno nltramikroskop (lat. ultra, gr. mi kros malen, skopeo promatram) opt. mikroskop kod kojega su i najsitniji djelii gotovo okomito osvijetljeni na smjer gledanja, te ti djelii, zbog ugiba idifrnkcije) svjetlosti na njima, postaju vidljivi ultramonarhisti Gat. ultra. gr, monos jedini, areho vladama strasni privre-nici i potovatelji monarhijskog ob-iika vladavine ili neograniene vladarske moi ultramontanac [bit. ultramontanus: pristaa neograniene crkvene (papinske) vlasti, kurijalist

ultramontanizam (Int. ultra, mons brijeg, Alpe) shvaanje u Rimokatolikoj crkvi po kojem je Itim. tj. papa, duhovno sredite kranske Crkve i svijeta uope ultramontanski (lat. ultramontanus]' koji je s one strane planine (Alpa>: otuda: koji je u duhu papinskog katolianstva ultravioletne zrake opt, v, ultraliubi-aste zrake umajija (perz. humajuai) vrsta vrstog pamunog platna umhella (lat.) hot. titac umbilikalni (lat. umbilicalis) anat. pupani, koji pripada pupku umbilikus (lat. umbillicus) anat. pu-oak, sredina ega; prav. srednji, etvrti dio Pandekte (od XX. do XXVII. knjige) umbra (bit. umhra sjena) 1. asbr. jezgra Suneve pjege; 2. keni- boja slina smedeutom okeru od kojega se razlikuje trme to pri arenju pocrni; smei mineral koji se upotrebljava u slikanju Umbri (lat.! rnn. prastari narod u Italiji kojr^g su, oko S08. pr. n. e., polrijedih Rimljani umjak (eskim.) eskimska laa na vesla umlant (njem.) gram. prijeglas, metafbnija (npr. njem. u u) umalter (njem. Umschalter) prekida struje umtandsklajd injem. Umstand trudnoa, Kleid haljina) iroka trurinika haljina una cnrki it una korda (tal.) glaz. samo na jednoj ici (svirati); usp. korda unauimist lit. pristaa, sljedbenik una-niiuizma unanimi?-am (lat. unnnimns jednoduan, sloan) lit. knjievni pokret u Francuskoj u XX. st. koji tei za ujedinjenjem na temelju zajednice i jedinstva moralnih interesa unca Gat. uncia) ^dvanaesti dio neke cjeline, stari uteg, jo je u uporabi u Engleskoj i Sjev. Americi, = 28,3 g unci jalan (lat. uncia, unci a li?) irine jednog palca = 2,5 cm; uncijalna slova tisk. velika poetna slova Uncle Sam it. ankl Sem (engl.i aljiv naziv za Amerikance kao narod, nastao od kratice USAM = United States of America (Sjedinjeno Amerike Drave) UncPe Sam it- ankl Sem (engl.J v pod Sam nda (lat.) val nndacija (lat undatio) udaranje vala, gibanje vala; valoviti srani otkucaj Undina (lat. Undina) i. mit. enski voeni duh, vila brodarica (predmet brojnih pjesnikih i glazbenih djelaV. 2. astr. asteroid otkriven WQ7. undulacija undulacija Cat. undulatio) valovito gi-hanje, lelu.jan.jt. njihanje; undjilarij-ska teorija opt. teorija daje svjetlost valovito gibanje u elastinoj sredini' supr. cmisijska teorija, korpusku-larua ttorna, einanacijska teorija undulatoran (lat, undulatorins* valovit, vijugav undulirati (lat. undulare* lelujati, praviti valove unduli&ti Gat. undula) umj. slikari fcnji vole oblinu ! mekou bea i - "liviuija karaktera prikazivanog predmeta, a vijugavu liniju smatraju uzorom i simbolom ljepote UNESCO kratica za United Natio ns Educational, Scientific and Cultural Organization (engl.) Organizacija Ujedinjenih naroda, za odgoj, znanost j kulturu un_g. kratica za ungunnTum Mat) mast na lijenikim receptima ungnibua et rostro it. nngvibus et rostro (lat.) pandama i kljunom lingula, [lat. ) zool. panda; kopito ungulati (lat.) mn. zool. ivotinje s pandama ili kopitima ungventmn (lat, unguentum) masL po-mast; farro, lijek prireen s mau UNICEF kratica za Uniled Nations International Chi I dren'? Rmcrgency Fund (engl.) Meunarodni djeji fond Ujedinjenih naroda za hitne potrebe unicitet (lat unicitas) jedinstvenost unificirati (lat. unificare) ujediniti, ujedinjavati, sjediniti, sjcdinjavari; ujednaiti, ujednoivati unifikacija (lat. unificatioj ujedinjavanje, ujedinjenje; sjedinjavanje, sjedinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost, sjedinjenje, sjedinjen ost; izjednaenje uniforma (lat.) jednaka odjea; ^balaka nuanja. odora; slubeno odijelo, npr. vojniko, policijsko, eljezniarske i dr. uniforman (lat. u ni formisi istolik, jednolik: jedinstven, novog oblika; fiz. unikum

uniformnu gibanje jednaku gibanje, gihanje ija se brzma ne mijenja; Sv.pr. multifarman unilormiranjli' '"t. unifbrmaji lzjedna-ivdoj.. davanje jednakog oblika; jednaki- -iije ali; prid. uniformiran "uniformirati [lat nniformare) izjednaiti, dali lednak obhk, jednako odijevati; pr. imitbrroiran uniformisti llal. uiuformu) pristae (ih: sljedbenici) unuormizmn uniformitet (lat. uniibrmitas) istoh-kost, jednolikost; suglasnost, slacv nje; jednakost uniformizam (lat. uniforma) tenja da sve drave ih Crkve budu jednako ureene unija (lat. unio, fr. union) savez, sjedinjenje; sporazum; udruenje, udruga; sjedinjenje, spajanje, spojenost ^cr-kava); trajno spajanje vie drava u jednu veu (federativnu) dravu, npr. SAD; Latinska unija ugovor (sklopljen lHfifS., obnovljen 1885-) izmeu "Francuske; Italije, Belgiie i vicarske o istovrsnom kovanju zlatnog i srebrnog novca sa stalnim odnosom vrijednosti zlata i srebra od 1:15 L' 2 (od ostalih drava Uniji je 1867. pristupila flrka. a po istom sustavu kovale su svoj novac, ne pristupajui Umji formalno. panjolska, Rumunjska. Rugarskn i ju2noamerike republike) nnijati (lat. unire ujediniti, sjediniti, tmiare, uniati) mn. pravoslavci kini su se ponovno sjedinili s Rimokat. crkvom time to su priznali neke njezine dogme i papinsku vla-st, a zadrali svoje obrede i crkveno ustrojstvo, grkokatolici unikat (lat. unicatum) prvi ili jedini izraeni primjerak ega; original unikum (lat. unicu^ jedini) neto to je jedno u svojoj vrsti, sto se samo jed-oom nalazi; samo jo jedan otisak neke rijetke kniige; novac od kojega 1446 unilateralan 1447 univerzalizam postoji samo jo jedan primjerak; neto jo nevieno, jedinstven sluaj, udo unilateralan (lat. unilateralis, latus gen. lateris stranaj jednostran; unilateralni kontrakt jednostrani ugovor, ugovor po kojem uglavnom samo jedna strana prima na sebe obvezu; usp Ltilateralni kontrakt unUobiean ;lat'unus jedan, gr. iohos ljuska, mahuna) zimi. i jednim plunim rez njom unilokularan (lat. unilocularis, unus jedan, loculus kovei s pregradama) zool. jednopregradni unilokuloian (lat. uniloeulosus) v. unilokularan nniii pndiiim (lat.) prav. podjednako pravo djece dovedene u novi brak (pastoraka) s djecom roenom prije sklapanja toga braka unionist (lat. unio sjedinjenje) pristaa jedinstva, pohornik ujedinjenja uniuniEam (lat. unio sjedinjenje) tenja zo jedinstvom, za ujedinjenjem unipetalan (lat. unus. gr. petalon hsL) bot. koji ima samo jednu laticu unipolaran (lat. unipolaris) jednosto-ierni, koji ima samo jedan pol ih jednu vrstu polarnosti; koji se tie samo jednog pola. koji se proizvodi samo jednim polom, koji djeluje samo jednim polom uniseks (lat. unus jedan. sexus spol) odjea jednaka za ene i muksrre unisono (tal.) glaz. jedm>zvuno, u jedan glas; jednoglasno, slono unitamente (tal.) glaz. suglasno, skladno unitaran OaL urlilarius) koji tezi za jedinstvom ili ujedinjenjem nnitarijanac (lat. unitas jedinstvo) krl-anin koji ne priznaje misterij Trojstva (Otac, Sin, T>ub Hveti), tj- vjeruje u jedinstvo boanske osobe unitarist (lat- unitarius) unaj koji tei za jedinstvom, pristaa jedinstva; 2 onaj koji vjeruje u jednu boansku osobu nmtarrzani llat. unitari'imus) tenja za iedinstvom. za ujedinjenjem; tenja da u jednoj saveznoj dravi vndstvo pripadne najjaoj dravi, ih da se sa-viana drava pretvori u jedinstvenu; supr. federalizam ITnited Press it. Junajtcd pres (engl.) '^Ujedinjeni tisak", najvea novinska agencija u Sjevernoj Amonci unitet i.lat unus, unitas) jedinica; jedinstvo; jedinstvenost; jednakost; slaganje, suglasnost; zajednica, bratstvo univalve Gat. unus jedan, valva ljuska) mn. zool. ivotinje s jednom Mukom, puevi untvalvian Gal- unus jedan, valva ljuska) 1. bot. s jednom mahunom: 2. zool. s jednom ljuskom

univaskularau dat. unus jedan, vascu-Inm posudica) 1. zooL s jednom posu-dicom; s jednim lijevkom; '2. bot. a jednom aicom, jednoasini univerzalan (lat universahs) opi; sveobuhvatni, koji je svemu (svima) zajedniki, bez iznimke; univerzalan sud log. sud iji se predikat odnosi na cijeli opseg subjektnog pojma ;npr.: "Sva tijela su rasprostranjena", "Nijedan Eisavac nema krga-1); univerzalni, nasljednik prav. glavni nasljednik untvorzale (lat. universale) v. manifest niverznlije (lat. universalia) ope stvari, opci predmeti i dr; fil. opi pojmovi, radni pojmovi; usp. nomina-lizam, realizam, konceptuahzam. no-minalisti univerzalist (lat universahs) pristaa univerzalizma univerzalitot (lat. universalitas) openitost, ukupnost univerzalizam (lat. universalis opi) 1. tenja za obuhvaanjem svoga; 2. u, etici: shvaanje da predmet otikflg djelovanja nije u pojedincu, nogo U ; EJ ranija nekoj cjelini ili zajednici ; obitelji, dravi: 3. leul. nauavanje d.n se milost Boja rasprostire na cijeli ljudski rod univerzalna matematika ni. kod Des-cartosa: zunnoGt iji je zadatak pronalaenje jedne Opa metode (univerzalne metode} pravilne spoznaje (nazvana po tome to ie JJuscartiss njezin uzor gledao u pouzdanosti matematike) univerzalna povijest npn, svjetska povijest, povijest koja obuhvaa sve univerzalni (lat. univunalifl) opi univerzitet (laf. nniversiia*) vehka kola, sveuilite niverznm i.lat. univerzum* avemir; svijet univokan 1 Jat- umvocus) koji ima jedno znaenje, jedan smisao; koji jednako glasi, istofflaaan unkaS Uur. onkaA) jabuka na sedlu, oblu k. obluje unkcija (lat. unetin mazanje) posveivanje; kofinriacija UNBRA (engl. UNUKA = United nati-ons relief sud rehabilitation admin-istration it, Junajtod neins rilif end rihebihteisu edmiruslreian} Uprava Ujedinjenih nuroda za pomo i obnovu, osnovana I94, nnarf (njem. un?charf) prid. u filmskom jeziku: neo&Uir, mutan unter-oficir injem, Lriior-offiiLerji doasnik unus Int.) jedan Upanisadi Isunskr.) ime mnogobrojnih indijskih rasprava filozofskog i ritualnog sadraja, dio Vrdn koji nastoji njihov sadraj filozofski obrazloiti; najstariji patjeju iz, pred nudistikog, a mladi (sektakij i? kranskog doba upas [mnlnj 1 Otrov u kuji stanovnici [ud. arhipelaga zumaU strijele, pravi se od soka dvaju drveta: Antiaris toiicaria, koji sadri otrov upas an-tiar, i SlrjrchnOR Tieute, koji aadri strihnin ura (njem. l:hr, lat hora? sat uragan tfr- Ouragan) v. orkan uragogi igr. uron mokraa, ago tjeram, gonim.1 mu med- sredstva koja potiu mokrenje urahus 'gr, Urachos mokrana cijev u pupku.i iimit.. cijev koja kod ljudskog embrijfl poinje UH gornjem kraju mjehura i, prolazei kroz trbunu upljinu, znvrfenva u pupanoj vrpci uraka (portug, uracH) vino od istono-indijske palmo urakratijfl Iftr. uron mokraa, a-kratia nei-u^drJljivoat slabost! med. nemogunost zadravanja mokrae tirakraxij& Igr- uron mokraa, akrasia lua mjeavina t mrd loa mjeavina (sastav? mokrae uralit L min. cmoielern, kao svila sjajni amdbol b U rala; 2 kamena masa od azbesta, kredo, stipse i silikata, moe se rezati u ploe j zabijati avlima; budui dji je nrrnpaljiva i los vodi topline, slui kao graevni materijal Ua pokrivanju krovova, oblaganje zidova i dr.J i za posude Uran (gr. I.'r;iniR Nebo: 1. mit. boe neba kod Grka, mu Geje. otac Kiklopu i Tirana; astr. sedmi planet, otkriven 1781- g., prema udaljenosti od Suncu-dolazi iza Saturna: 63 puta vei od Zendje uran, uranij ibit. uranium) kem. element najvee atomske teine 2^16,14, redni broj 92, znak 11, radioaktivna kovina po izgledu slina eljezu, ah znatno teis od njega, njegovim

zra-tenjom napravljene su obje atomske bombe bafene 1945. najapansko gradove Hiroeimu i Nagasaki: tiranski smulinac v. ura nit urnnati (lat. uranium > kem. soli uran-nke ki seli nr Uranija Cgr. Urama] mit. Nebeska, ime jedne od i* muza, muza zatitnica astronomije EV- pod muza), prikazivana a glubuum u ruci; nadimak boice oraniJkan 1449 oreanja Afrodite (Venero); Str. aataroid dl-kriven 1854, g. nranikon 'gr 11 ranog.I glaz. ioi-lru-ment, kumbinacijn dviju harfi, zvuk se proizvodi tipkama uranioni (gr. Uranionen) mn. stanovnici nebu, nohcfki, vinji (nadimak starogrkih bOgOvft kod Homeral nraniseitia (gr. umnjpknn nepce > med. upala nepca nraniskus (gr. uraniskos) med. nepce uranist [grf. UranOSI med. v urning ura nit (lat,. uranium, gr nastavak -i-tes) min. jedna od najvsiiiijih uran-skih ruda. veoma vaimi u znanosti., tehnici ln njoj je naen radioaktivni element, pa i dana* *lu*i za dobivanje radioaktivnih tvari) uranizam Igr. Urano* J nnri. homoseksualizam medu muAkarcima uranugrafrjn (gr, urftnos nubi, grafia opis) upis nebii, opisivanje neba urannlatrija (gr- urtinoti nebo, latreia oboavanje) ohotnvanjfi neba i zvi-je?ria uraruiliti <gr. uranog nebu, lithu.s kamen) nm. meteorsko knmenje nranologija igr. uffiuOi nebo. logia znanost znannAt o nebu i nebeskim tijelima nranometrija '.ifr. urantw nebo, metna mj treme] premjeravanje neba nranopJastika (gr. urano* nt^pre. plastike uobhavanjoj med. pravljenje umjetnog nepca uranorafija (gr. uranos nepce, rale av) med. nepani Sav uranorama (gr. unmoc nebo, urama pogled prizor) qllkfl zvjezdanog neba uranoshiza igr. uran<]n nepce, schisia cijepanje) med potpuni rascjep nepca uranoskop (et, Urano nebo, skopeo promatram.! promatra neba; dalekozor za promatranje neba ur^uftoskopija 'Kr, uranos nehoL skopeo promatram) idedanjjr {ili: promatranje, prouavanje' neba urari otrov pripremljen od biljnih sokova u koji liraziluki Indijanci namau svoje strijele j oruje urat >fxi. uron mokrara) kem. joL mokrane kis?lilie, umjetno gnojivo od urina i nipju uravnilovka (nm.) ravnumjerana ras-poreba ostvarenog dohotka bez obzira na koliinu ulaganja u proizvodni proces; izr&vnunje, poravnanje urbanist (lat. urh* grad, urbanus gradski; inzenjer-arhitekt koji se bavi urbanizmi mi i urbanist i kom urbanistika 'lat, urbs grad, urbanus grsdaki) znanost o ureenju gradova 5 obizirom na estetike, higijenske i praktine potrebo Ftanovuika urhnnit^t i lfiL urbanitas] pristojnost, lijbainoHL, uglndrnciEt urbani ote i ja (lat. urbb grad, urbanus gradski: -ioe. izgraivanje i ureivanje gradova, pojava u vezi s koncentracijom induntrijo no gradovima urbanizam (lat. urbanus gradskij ureenje graovu h obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika urbanizirati llat- urbs gen urbisgrad, urbanus) uiniti nesio gradskim urbanski list- urbanus- gradski; nao-hrazen, uglaen, pristojan nrbarij *lat. Urbariuml zemljina knjiga, katastarsku knjiga; mn. urbarije urfai et ortri (lat.) 1. grau (tj. Rimu) i sviietu (osobito kno fhrmula papinskog blagoslova.*; 2. pren. razglasiti neto cijelom vijetu, svima i svakome urdu hindi-jezik kojim se slue sjovernoindijpki miifllimani, pise se arapskim putni om urea igr. urim) med mokrana tvar, mokraevinn (CONuK4i nredo lat. uredo svrah koji pee; snijet) 1. med. osip koji poe: 2. bot. snijet uremija (gr. uttNi mokraa, haima krv) med. trovanje organizma ostacima

urencije 14G0 urina! tvari koje su se zadrale u krvi. a nisu bile izbaene putem bubrega; ti ostaci skupljaju se u mokrai (u sluajevima tekih, bubrenih bolesti! urencijc Gat umre gorjeti. urentia) mn. med. sredstva za izjedanje ureter (gr. uroter) zool. mokraovod ureteralgija (gr. ureter, algos bol) med. boi u mokraovodu ureteritls [gr. ureter) med. upala mokraovoda ureterolit (gr- uretr, lithos kameri) med. kamiak u mokraovodu ureterotomijn [gr- ureter, tome redanje) kir. razrezivanje mokraovoda radi vaenja kamiaka uretici (gr. ureLikos koji putie na mokrenje) mn. med- srodstva koja potiu na mokrenje uretian [gr. uretikosi mokrani; koji petice na mokrenje uretikalan ("gr. uron. iat. ureticali^) v. urelian uretra (.gr. urotlim] zool mokrana cijev urctvnlgija [gr- urethra, algos bol) med. bol u mokranoj cijevi urctralni (gr. urethra. Iat. urcthrnlis) koji pripada mokranoj cijevi; urc-tralnci striktura suonjc (ili: suze-nost") mokrane cijevi uretritis (gr. urethra) mini. upala mokrane cijevi retrizam Igr. ure'.hraj med. gr mokrane cijevi nretrnragija (gro. urethra mokrana cijev, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem) medi. vr sti-matoza uretroskop (gr. urethra. skopeo promatram) med. v. endoskop uretroskopija (gr. urethra, skopeo promatram) med. pregled mokrane cijevi pomou endoskopa uretrotom (gr. urethra mokrana cijev, lome rezanje > kir. no za otvaranje mokrane cijevi uretrotomija (gr. urethra, tome reza-nje) kir. otvaranje mokrane cijevi radi proirivanja i uklanjanja stranih tijela urf (ar.) na tradiciji utemeljene odredbe, obiajno pravo muslimanskih naroda; okrugao turban kobasiasta oblika urgencija (Iat. urgentia) bitnost, urnom, neodgodiv ost, pourivanje urgentan (Iat urgens) bitan, uran, neodgodiv urgirati Gat urgere) navaljivati, gurati, pourivati, pospjeivati, uporno nastojati da se to izvri urhidroza (gr. uron mokraaT hidros znoj) med. pojaano izluivanje mokrae znojem (kod uremije); uridroza iirian (gr. uron mokraa) kem. koji sadri mokranu kisehnu uridroza (gr. uron mokraa, hidrom znoj) v. urhidroza Uriel (hebr. Uriel) "Boja svjetlost1; rnit ime je dnu ga od etvorice arkanela s bjevc strane Rojeg prijestolja Urija (hebr. Urijjah) mu Batsebin. voj-skovoda kralja Davida koji ga je, samo da bi se domogao njegove ene, poslao svom glavnom vojskovoi Joa-hu s pismom u kojem mu je naredio da postavi Unjn na takvo mjesto u borbi gdje e sigurno poginuti (2 Sam 11,1417); otuda: tlrijino pismo pismo koje donosi propast ili smrt donositelju urijas (gr. uron mokraa) mokrana fistula urijaza [gr. ureo mokrim, uron mokraa) med. mokrenje urikiim (gr. uron mokraa] v. urea urin (Iat. urina) med. mokraa urinalan (Iat urinalis) mokrani urinar (lat. urinale) naprava u koju nepokretni holesnici obavljaju nudu leei u krevetu, tzv. guska urinat (lat, unna mokraa) gnoj od izmeta i mokrar 1451 USA urinirati urinirati Gat. urina) med. mokriti urinumetar (kit urina mokraa, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje koliine mokrae urinozan (Iat. urinosus) mokraevit, koji sadri mokrane tvari; mokrnast, koji smrdi na mokrau urlnuh (njem.J dopust, odmor

urna Gat. urna) krag za vodu; posuda u kojoj se uva pepeo spaljenog mrtvaca; posuda za izvlaenje sreaka urning (gr. Uranos) homoseksualac (Uranija je pridjevak Afrodite, boice nebeske, iste Ijuttuvi zato to homoseksualci kod starih Grka nisu spolno opih s prostitutkama 1 zbog toga ostavljali dojam istih ljudi uro- (gr. uron) predmetak u sloen i-ama sa znaenjem: mokrani urobUin Gat. urobihnum) kem crveno-smea tvar u mokrai, poglavito kod oboljelih od groznice i utice urnbilinurija (lat. urobilinum, gr. ureo mokrim) med. poveano izlui-anje u robi li na mokraom uroboros [gr. uru rep, boros prodrljiv) ""dera repa", poznata grka mitoloka figura koja prikazuje zmiju to sama sebi jede rep i tako se vrti kao kolut, iimlxil vjenosti uroccla (gr. uron, kele bruh, kila) med. mokrana kila, napuhnutost mosnje zbog izljeva mokrae u nju urocista (gr. uron, kvslis mjehur) zool. mokrani mjehur urocistitis !gr. uron, kystis mjehur: med. upala mokranog mjehura urogenitalan Igr. uron mokraa, lat. genilali^ koji rada. oplouje, oplodan, od genere ili gignere roditi, raati, stvoriti, oploditi) zool. koji slui izluivanju mokrao i razmnoavanju; urogemtalni sustav inokranospolni sustav ("mokrani i spolni organi) urokriterij (gr- uron. kriterion znak za usmjeravanje, mjerile) med. znak, simptom c-ga u mokrai urokritika (gr. uron, kritikos odluujui] med. pregled (ih: ispitivanje) mokrae; urokntini znaci znaci koji su se pokazali u mokrai urokroanfgr uron. chroma boja) kem. obojena mokrana tvar urolit (gr. uron, hthos kamen) med. mokrani kamen urolitijaza [gr. uron, hthiasis kamen u mokranom mjehuru) med. bolest uzrokovana mokranim kamenom urologija [gr. uron. logia znanost) med. grana medicine koja ispituje i prouava bolesti mokranih organa i bavi se njihovim lifeenjem, znanost O mokrai uromant [gr. uron, mantis prorok) onaj koji prorie po mokrai uromantija (gr. uron, mantcia gatanje, proricanje) vraanje ("ili; gatanje, proricanje) po mokrai uropneticau (gr. uron, poieo pravim, stvaram) zooL koji se tie stvaranja mokrae; protoetini sustav dio uro-genitalnog sustava koji slui izluivanju mokrae uroskopija (gr. uron. skopeo gledam, promatram.! med. pregled, ispitivanje mokrae urotropin (gr. uron, tropos okret) &rm. hjek od formaldehida 1 amonijaka, utjee na otapanje mokrane kiseline i potie na mokrenje; upotrebljava se kod gihta i prelilade mokranog mjehura uroza (gr. urno) med. mokraoa bolest Ursa Maior (lat) astr. Vehki Medvjed Ursa Minor [lat.) astr. Mali Medvjed urtikacija (lat. urtica kopriva, urlica-tio) med. ibanje koprivom ikao sredstvo za razdraivanje kod uzetosti i neosjetljivosti) urtikarija (lat. urticana. nrtica kopriva]' med. koprivnjaa (vrsta kone bolesti) USA United States of Ameiica (engl.) Sjedinjene Amerike Drave ustabasa 1453 utilitaxizani ustabaa (tur.) starjeina., pnidsjednik ceha ustja {lat. ustio) med. gorenje, arenje peenje, paljenje; takoer; = kaute-rizatdja nstilaginiznm (lat. ustitago smjet; med, trovanje truskama kukuruzne snijeti; deja bolest koja nastaje kad djeca jedu kruh i palentu od kukuruznog brana koje sadri truske namctnikc gljivice Ustilago maiis ustulacija {lat. ustilatio) med. nago-rijevanje, paljenje ualtati (njem, einschalten) ukopati, ukljuiti, spojili (npr. elektrinu struju, telefon) usniran (njem.) utegnut, stegnut ste?-nikom (.nekadanji asniki obiajj usur far.) ujam, dio brana koji se ostavlja mlinaru kao plaa za mljevenje ut infra (lat.) "kao dolje1", tj. kao na sljedeoj strani at retro (lat.) kao na prednjoj strani ut supra (lat.) kao gore ut, re, miT fa, sol, la, si glaz. naziv tonova drjatenike ljestvice, uobiajen u Italiji i rJrancuskuj; ti se slogovi, kojima j<? posljednji (si) tek kasnije dodan, zovu artitinski ili gui-donski slogovi, prema tal. redovniku-benediktincu Guidu Aretmusu (9951052) koji

ih je uzeo iz stare kat. crkvene pjesme u kojoj se svetog Ivana, kao zatitnika pjevaa, moli da sauva i spasi od promukJosti; L~t queant Iaxis Re-sonare bris Mi-ra gestorum Fa-muh tuorum Snl-ve pol-luti La-bii reatum 3ancte Joannes! (Da bi tvoje sluge mogle rairenim grudima pjevati o tvojim udesnim djelima, o izbrisi krivnju obeace-ne usne, sveti Ivane!) utenzilijc (lat. utensilia) mn. stvari za uporabu, pomona sredstva; poljoprivredne, kuhinjikc. kune stvari; orue, pribor (za pisanje, za slikanje i dr.); hjeniki instrumenti i sprave uitrL biflatiu it. uten intlacio Jat.) med, nadimanje maternice, oticanje maternice uterina (lat uterina) mn, med. sredstva proiiv bole&LJ maternice uterinalan (lat. uterinalis) anat. mater-nini, koji pripada maternici uterini (lat.) mu. prav. djeca iste majke, a razliitih oeva, polu braca, polusestre uterinski [lak uterinuE) mateniini, koji pripada maternici; usp. uterus uteroskopija [lat. uterus maternica, gr. skopeo promatram) med. pregled maternice uterus (lat. uterus) zooL maternica LJtgard mit. starogcrmanski nepoznat kraj u kojem zive demoni i nemani util flat. utihs koristuo) opi naziv ?n sve stvari i predmete koji su putah neprikladni za daljnju uporabu, ah prildadni kao sirovina za preradu u industriji, npr, razni otpaci, krpe, kosti, staklo, prazne konzerve, stara obua, papir i dr. utile cum dulei it. utile kum dulci (lat.) korisno sa slatkim (ugodnim) utilitaran (lat. utilis koristau, Ir. uti-litaire) praktino koristan, pogodan, prikladan, uporabljiv utilitaristi Gat. utihs) hl. pristao utn litarizma (J. Bentham, J. S. Mili i dr.); prcn. ljudi koji se u radu dre poglavito naela koristi i uspjeha, osobito materijalnog utilitarizam Gat. utihs koristan) 1. til. stajalite korisnosti, etiki smjer koii smatra da je svrha ljudskog djelovanja korist i blagostanje, bilo pojedinca (individualni utilitarizam). hiln cjeline {socijalni util'tarisamf^ utemeljitelj utihtarizma kao etikog sustava ie J. Deniham (174B1B32) prema kojem cilj treba biti '"'sto vea srea za Sto vei broj'1, a radei na. opem dobru, radimo i na vlastitom: 2. prav. shvaanje po kojem je cilj utilitet 1453 uati prava zatita samo nekih interosu, a ne ostvarivanje neke vie pravde: glavni predstavnik je R. Jhcrmg (18181832); 3. tenja da se u svemu trai samo osobna kurist utilitet (lat. ulilitas) korisnost, probitanost, uporabliivost, svrsishodnost, korist, dobit; princip utditeia naelo korisnosti utilizacija (laL utihsatioj Icontenje. iskoritavanje, uporaba; injenje ne-ega uporabljivim Utopija (gr. u ne, topos mjesto) "zemlja koja ne postoji", izraz kojim engl. dravnik i humanist Th. More (1478 1535) naziva neki zamiljeni otok na kpjem postoji njegovo zamiljeno ustrojstvo drave; naziv za svaku dravu s idealnim ureenjem; takoer: neostvariva zamisao, sanjarija utopist (gr. u ne, topos mjestu, krajj sanjar, zanesenjak; politiar koji se zanosi neostvarivim planovima utopistiki (gr. u ne, topos mjesto, krai) s ureenjem kakvo je u ^emlii Utopiji; zamiljen, sanjaiaki stvoren, neizvediv, neostvariv, nemogu; v- UtopUa utrakvisti umjereni buiti koji su zahtijevah da se i laici pnouju "pod obje priliko' (lat. sub utrapue spe-cie), tj. pod prilikama i kruh& i vina; kalikstinci utrikul (lat. utriculus) bot. mjei, mah mijeh Guljnug soka) utriusque jurs doctor it. utnjuskve juri duklur (lat) doktor obaju prava, tj. kanonskog i rimskog Titvnjd (niem. IIut*eide) opinski panjak uvertira (ir. ouverture otvor; otvaranje: pomjanjc, poetak) glaa. orkestur-ski uvod u vee glazbeno djelo, osobito u operu, oratorij i dr. uvuJa \\nXr uvula grozdi) anat. resica uvulitis (lat. uvula) med. upala resice fuvule) uvulotomijn [lat. uvula resica, gr. tome rezanje) med. rnzanje resice (uvu-lej uzanea (lal. usanzajtrg trgovinski obiaj, obiaj koji je u trgovini usvojen kao zakon nzrngija (tur, uzengi, zengi) jahaki stremen (petlja u koju jaha utie nogu) fiziologija (gr. usiabie, bit, logia nauavanje) til, nauavanje o biu, o biti ozufrokiuar (lat. usufruetuariud) prav. v. uzusfruktuar nzufruJktuirati (lat, usus uporaba, koritenje, iskoritavanje, fruetus plod) prav. koristiti se tuim, uivati tue dobro (bez prava vlasnitva)

uzukupija (Int. usucapio) prav. stjecanje prava na m:ku stvar dugim posjedovanjem, dobivanje neke stvari zastarijevanjem neijeg prava na nju uznkapirati (lat usu-capere) prav. pri-svojiti neku stvar dugom, neprekidnom uporabom ili posjedovanjem, proglasiti je svojim vlasoitvom, koristiti se pravom zastarjelosti uzura Gat. usura) uporaba, uivanje; kamate ih interes na kapital; med. troenje, nestajanje, nagrizanje (tkiva, kostiju) uzurpacija Gat. usurpatio) protupravno i samovoljno prisvajanje (npr. vlasti) uzurpaneija Hat. usurpantia) obiaj, navika, tradicija uzurpator (kit. usurpator) nasilni i bespravni prisvajao., otmiar (osobito vlasti, prijestolja}; prid. uzurpatorski uzurpirati (lat. usurpare) prigrabiti, otnti; bespravno i nasilno prisvojiti neko pravo, vlast i si, uzus [lat- usus) uporaba; obiaj, navika uzusfruktuar OaL ususfructuarius) prav uivatclj tueg vlasnitva uzusfruJktus (lat. usufruetus) prav. uporaba, uivanje tueg vlatnitva uati [ta', usare) obiavati, imati obiaj V V, v dvudopet i norimo slovo hrvatske latimo? V kem, kratica za vanadi] v. kratica za vide h'laL> vidi, verte (lat.i okrei v v. kratica za vi vcnta dat.) obratno va bank ;hr. va banuue] "vrijedi za cijeli bankr, ij. kad w igra u cijelu svotu koja lea u banku [pn kartanju r- preo. igrati oa bank rttuviti sve na kocku, tj. ili ostali ili propi*Ci va tu (fr. va tuut) igram u sve, ti- u sav novac (pri kartanju); pren. stavljam ive na kocku, uvo riskiram val (fr.) vrijedi, mo?.o; u igrama na sreu: izraz kuji sc upotrebljava kad se stavlja novne na neku kartu vacillante it, vaetO (tat.) glaz. titrajui, kolebljivo* ljuljajui se Vacuna, Vakuna laruiialsfca boica poljana i aeoske dokolice vaclatittal vacUlare) buncati u vruici vad ;ar,) jaz, suho rijonu korito rijeke vademekum vlat. vade mesumj ""hajde sa mnom", obino naslov knjiga koje slue kao pomone knjige, tumai, upute, vodii ili savjetnici raznih struka i ciljeva u ivotu; zbirka pria Tili: anegdota!; pnd^etnik vaimonij Gat. vndimonium) prav. jamenje, jamstvo (osobito da e netko odred"enug diinu dnei na sud); dolazak na sud; rok ddanku r.a sud; ladimo-nii tlevtriiu it. Viidimnnii desercio Gat.I proputanje dolaska na sud vaimn it. vadijum Jat vas, vadi jamac) prav. novav ktiji se polae aa ime jamstva, jamevina vadlja {Iat. vadium jamstvo) oklada vadozma voda (lat. vadosus plitak) vodu koja nudjeluje u krunom toku vode na povTflini Zemlje (oborine, izvori, izvori, tekue i stajae vode, isparavanje) vadrac ^mad. vad Racz divlji Srbin) ma. pogrdni izraz za Srbina vadibi <ar.) mu. stroge vjerske dunosti muslimana, ali manje obvezne nego farzovi vae mihil it, ve mihi Gat.) jao menif vae victinl it. vo viktis (1 at.)jao, teko pobijeenima] (rijeci galskog vojvode Bremi) vae vjctisl it. ve viktis Qat.( jao pobijeenima, mftko pobijeenima! vnel it. ve :lat> jao! vafd >ar. wafd poslanstvo} nekad utje-caini egipatski nacionalistiki pokret vna njom. VVnfleli peeno tanko, slatko i sipko lijedUf, oblata vafnrak [njem. Waffenrock) kratak asniki kaput do bedara [u njemakoj i austrijskoj vojsci) vaga Injem. Wafie) uprava za usporeivanje nepoznatih masa s poznatim (utezima), tj, aa odreivanje teine (ijela, lozu li JI. kantar vagani lan (fr. valabe, lat, valere vrijediti' vidjan, vrijedan, koji vrijedi: prav. pravno valjan, u propisnom obliku, puno vrijedan vagabund Hat vagabundusj skitnica, probisvijet, lutalica, beskunik, tumaralo, protuha; bitanga vagant 1455 vajterdlnender

vagant (lat. vagan skitati , luuili srednjovjekovni putujui svirai, la-krdijaL studentiklerici lutalice i si. vagati ("njem. wagen) odreivati teinu tijela na vagi, mjeriti nn vagu vagina (lat vagina * an at kanal izmeu grlia maternico i vanjskog otvora enskog spolnog organu (slui za oploivanje i m izlazak ploda pri poroaju), rodni c ft, ttlidnkji vaginalni (lat. vagina lis koji se tie vagine, stidnini vaginitis (lat. vagina) mod. upala vagine vaginizam JaL. vagina) med greviio stezanje miia vaginalnug ulaza i dna zdjelice, neurotaka pojava do koje dolazi, osobito kod mladih ena. zbog preosjetljivosti vnginulnog ulaza vagjnoukopija (lat, vafcfina. gr- skopa gledamo med. progtcd vagine pomou posebnog zrcala Upakulumii] vagnerijanac operni pjeva koji je sposoban pjevati velike i zahtjevne uloge u djelima Iticharda Wagnera; poznavatelj Wagnerove glazbe; sljedbenik Wagnerva naina komponiranja vagon (engl vraggon} eljeznika ih tramvajska kola vagon-restnran ifr. lA'agon-r&ttaurantt [eljeznika) kola m ru-injc vagnn-salon iLfr. wagun-*ah>n) salonski vagon, salonska eljeznika kola vagona radnik koji tovri i istovara robu u vagone; rudniki radnik koji gura vagone: ovjek koji stanuje u vagonu vngonet (engl. v*aggon. fr. wagonnet) mala teretna kola koji se krecu po tranicama ismuma!. mali vagon vahabiti <ar,.> mn pri,ilu4r religiozne^1 pokreta u Arabiji koji su. pu vodstvom Muhameda Ibn Abriclwah-baba, polovioum XVIII. t. teih prvotnoj istoi i jednostavnosti islama; vehabiti vaisjn lind. Vaisya) trea indijska kasta u ko'Li spadaju trgova, zemljoradnici i obnnici vaisejka (sanskrL.) jedan o est sko-lastikih sukIuvfi indijske ortodoksne filozofije vaisnave (in.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Vi&nua; vinuiti vaiz (tur.) propovjednik, snvjetnikvajondotka (engl- Wyandotte* vrsta kokosi, podrijetlom iz Amerike, zbog svojih odlinih osobina rairena po cijeloj Kuropi; bijela, srednje veliine, noge ute, krijcta rupiasta, teka do 3 kgT nosi 140 16U jaja godinje vajang indonezijhkn Irazahsie sjena Vajnbergova reakcija med. serumska reakcija koja alui za utvrivanje postojanja liinko paste trakavice <chi-nokokusa) vajndling (njem, Weidlingf veHka posuda, odjelu; vajnrila, vaudla vajngulas (njom,-ma-) gula zainjen vinom vajnkener (njom. Wein vino, kennen poznavati] strunjak za vino. poznavatelj vina, enolog vajnkrampT (njem. weinen plakati, Krampf gri gr uzrokovan plaem vajnrntfnjem Wein vino, rol crveni boja crvenog vina. lamruicrprn vajntajn (njem. Wein vino. Stein kamen] Brijeg, birsa, vinski kamen vajsbratn injem, weiss bijel, Braten peenica' svinjsku meso u?du? kraljenici' vajsmaniznm biol. nauavanje poznatog njemakoj? biologa A. Weismanna (1831914" iju kh teorija naslijea za!-niv;i na njegovoj tzv. teoriji kli-cine plazme vajterdlnender 'njem. weiter dalje, dienen sluiti'' u nekadanjoj austrijskoj vojsci; vojnik koji je nakon zavrene obvezne flufbe ostao i dalje u vojsci da bi postigao doasniki in i tako dubio stalnu vojnu slubu v akacije 14,P>G valabi vahacije 'lat. vacatio) kolski praonici: slobodno vrijeme vakancija 'Mat vacantia) upranjennst nepopunjenog!, prazno mjesto (u ustanovi, u koli) vakantan (lat. vaare biti prazan, va-cans) prazan, upranjen, nezaprem-Ijen, nezauzet, nepopunjen, vakantno imanje prav. imanje hcz zakonitog gospodara, nasljednika vaJkat (laL vaeat, vacare) prazno je, slobodno jc; nozauzeto je; nedostaje, nema; kao im. kod knjiga: cista, ne-tiskana stranica (iza naslovne) vakatura Hat. varatura) upranjavanje, upranjenje, upranjenoat (npr. nekog mjesta)

vakcina (laL. vacca krava, vaceina se. variola kravlja boginja) med. cjepivo protiv velikih boginja; serum za cijepljenje protiv zaraznih bolesti vakcinacija (lat. vaceinatio) med. zatitno cijepljenje vakcinama, ubrizgavanje seruma kao zatite protiv raznih bolesti, unoenje u organizam antigena koji ga potiu na stvaranje zatitnih tijela; animalna vakcinacija cijepljenje ivotinjskom limfom vakcinioda Gat. vaceina, gr. eidiE ob-lik> med. lane, neprave kravlje boginje, vodene boginje vakciniratL Uat. vaceina) med. cijepiti, ubrizgavali u organizam vakanu !-a svrhom aktivnog imuniziranja od zaraznih bolesti vakcinuterapija (lat. vaceina, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje vakcinama, cijepljenje da bi se organizam potaknuo na sto vee stvaranje tijela koja e ga zatititi od uzronika bolesti vakeri <sp. vaqueros) mn. pastiri, uvari stoke u panjolskoj pokrajini Ovie-do, potomci rimskih robova, po nekima Maura. i kao takvi prezreni vakti sahat (tur.) smrtni as, agonija vakuf (ar. vakuf) kod muslimana: za-klada za ope religiozne i humane svrhe, s ciljem gradnje i odravanja damtfa. kola, javnih biblioteka, bolnica, sirntita, vodovoda i dr. vakuf (tur. vakyf) zaklada ?.o materi-jaloo podupiranje muslimana i promicanje islama vakufnama (tur. name pismo, knjiga.) popis odredbi o upravi i uporabi nekog vakufa vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, ispra njavati: evakuirati vakuist (lat. vacuare) onaj koji vjeruje u postojanje praznog prostora u prirodi; promatra vakuuma kod strojeva i dr. vakuitet (lat. vacuitasl praznoa; praznina: upranjenost; nitavnost; ta-Lina vnkuolc Gat. vacuolao) mn. bot- mjehu-raste upljine u protoplazmi biljnih stanica, ispunjene vodnjikaBtom tekuinom, iz kojih se stvaraju nove stanice; zool. mjehurii u hladetinastoj masi nekih mikroskopski sitnih morskih ivotinjica vakuum dat. vacuum) prazni prostor; praznina, zrakoprazan prostor; va-katim-aparat sprava za destiliranjc osjetljivih tekuina pod snienom temperaturom, npr. pri uklanjanju vode iz mlijeka radi dobivanja "mlijeka u prahu'' vakuum-metar (laL. vacuum prazan prostor, gr. metron) sprava za mjerenje razrijeenosti zraka (kod vakuum-aparata); v. vakuum vakuum pumpa (lat.-njem.) crpka za isisavanje zraka i stvaranje podtla-ka u nekom zatvorenom prostoru vaL hank. kratica za valutu vala (staronord. vala) vidovita ena. ga-talica, arobnica valabi (engl. wallabv) vrsta smedeg klokana ia Austrahje ili Nove Gvineje: krzno od tog klokana valaeija L457 valkire vatae.ijn i' I at. vallatici voj podizanje bedema, utvrivanje u polju: podizanje nasipa valahi bi labi ta I ah i tn muslimanske najsvetije formule za prisegu valansjcn (fr. valenciennes) mn. valan-ske ipke razliitih vr^ta. i>sohito uske 'nazvane po istoimenom fran-cuskmn gradu u Flandriji) vaiai (mad. vallas) isprava kojom se dopusta naseljivanje na nekom vlastelinskom imanju vaiatati (.tur. fai gatanje) proricati, vraati. gataLi valcer (njem. Walzer) popularni okretni phts u 3/4 tiiktu; glazhrno djelo za ovaj ples; vals i-a1dcnzi mo. reformatorska sljedba koju je osnovao H7o'. u Lyonu Petrus Valdus. kao udruga za propovijedanje evanelja i reformi Kat. crkve vraanjem apostolskom siromatvu i jednostavnosti: leomsti, sabatati vale! (lat. vale, valere, biti zdrav, biti jak! zdrav bio. ivio! valedikcija (lat. vale-dictio) pozdrav na rastanku, oprotajni govor valekularan (lat. vallecula udubljene, jamica) koji Se odnosi na uriubljenje valencija Gat. valentia} vrijednost, valjanost; kem. sposobnost atoma nekog elementa da. Se vee s jednim atomom, sa dva atnma do sedam atoma jednovalentnog elementa valensija {sp. Valencia) vrsta panjolskih veoma vrstih zimskih tkanina, nazvanih po sp. gradu Valenciji valentinit prirodni antimonov trioksid. 'antimonski cvijet" (mineral)

valer (fr. valeur, iat. valor, tal. valore) vrijednost, cijena; vrijednosni papir; glaz. trajanje noie; hrabrost, junatvo; vaieuren attente it. valer an stani [fr.) trg. vrijednost kiga se oekuje, eventualna budua vrijednost; v. en recouvrement valerijana (Lit. Valeriana officinalis) bot odoljen (ljekovita biljka) valetel (lat) budite zdravo, ostajte zdravo! benevaletef (lat.) ostajte u dobrom zdravlju! (pozdrav kojim se zavravaju pisma i koji pape, u obliku monograma. stavljaju iapo svojih hulaf valetudinanj (lat. valetudinanum) l>o(-nicn, bolesnika soba Vathala (staronord. Valholl. njem. Walhalla) u oord. mitologiji: ra[ u koji dolaze Odinovi ratnici poginuli u bici, sjedite bogova i junaka; usp. valkire vallda i'ar. validet) roditeljlca. mati; mati biveg turskog sultana validacija 'lat.. validatio) potvrda, po-tvrdivanje; ovjera, ovjeravanje, priznanje pravne vnjednostn nekog akta validan (lat. validus. valere) jak, krje-pak, snaan, zdrav: prav. pravno vrijedan, pravovrijedan. pravovaljan validirati (lat- validare) ovjeriti, potvrditi, izvriti pravnu formu ovjeravanja; biti pravno vah'an. biti puno-vnjedan validitet (lat- validitas) prav. pravna vrijednost, pravna valjanost, valjanost neke stvari ih nekog postupka valija (perz. valt) guverner, carev namjesnik, turski vojno-adnunistrativni starjeina nekog podruja valiaa (fr. vahse) putna, runa kona torba valia (tal. vahgia) koveg, putna torba valkire (staronord. valkurja, njem. Walkren) mn. u nordijskoj mitologiji i pjesnitvu; boanske djevice, vile, boice bitaka i druzbenice boraca, odluuju koji e junaci u borbi poginuti; one su7 kao vjesnice, v slubi boga Odina i po njegovoj zapovijedi donose pobjedu, dovode mn one koji hrabro poginu i, u Valhali, dvore i posluuju piem bogova one koji budu u nju primh'eni: usp. Valhala valknvcr 1458 Vandali vnlkovor (engi. to walk over thn course) na utrkama; laku pobjeda, zbog toga fitu je protivnik postao nesposoban valor Hau valurl vrijednost, cijena; vrijednosni papir; ad volarem (Iat.) prema vredno&tL volar intrinseeui .U valor intrinsekus JatO unutarnja vrijednost nekog novca; iciorextrin esfrus il valnr ekstrinsekus tlat.) vsnjftlta vryednost nekog novca valorizacija (bit- valor vrijednost) trg. odreivanje vrijednosti, procjena, takoer prakia drmanja ili podizanja relativno vryednosti (revalorizacija! vulov (rnfl, valu) ki>nto za napajanje aloke Valpurga (njem Walpurga) svetica KaL crkve iji ae spomen proslavlja 1. svibnja, zatitnica od arolija i cestica; dola sa svojom braom iz Engleske u Njemaku gdje jekao opatica u samostanu, umrla oko 780.; Vaipvrgina no prva svibanjska no (v. Goethe, Taust1} vala (fr valno} v. valcer valuJrati ifr. valuer) v. valvirati valung fnjtm. Wallung) 1. vrenje, strujanje; 2. iznenadan osjeaj vruice bez vanjskih podraaja (est kod fenu u klimakteriju) valuta Ui. valuta) "vrijednost"; hank. zakonom utvreni novani sustav neke drave, y. novac koji je, u svom saHtavu i obliku, priznat kao zakonito sredstvo plaanja; s druge strane, valuta je odnos izmeu nominalno vrijednosti novanica i uope vrijednosnih papira neke drave i njihovog teaja u inozemstvu: vrsta novcu, novac valuta per dato ctal.) trg. vrijednost ili obraunavanje kamara od danas. Ti-yednoet od danas Valutirutl (tnl. valutare) v. valvtrali valutni papiri hank. vrijednosni papiri koji glase na inozemnu monetu, zbog tegn im je Leaj nestalan valva (lat.) krilo vrata; bol. ljuska, ko-Suljicn, mahuna: zool. ljuska (kod koljke) vnlvucija lat- valvatio) hank. odredi' vanje vrijednosti ili cijene neemu, osobito slubeno utvrivanje vrijednosti odroeni b vrsta novca prema dravnoj novanoj stopi vaJvacijfka tablica bank. popis razliitih vrfito novca s naznaenjem njihove vrijednosti valvirati llnt. valvere) ocijeniti, odrediti vrijednost, utvrditi cijenu neemu; valuirjib, valutirati valvula (lat. valvula) annt. poklopac, zatvara, zalistak (na srcu, venama, crijevima); valvule intestinales (laU mn. crijevni zahsci vamp iengl-! zavodnica, hjepaena koja iskoritava mukarce

vampir (slav.. tal. vautniro, fr. vampire) prema iJarodnciim vjerovanju Junih Slavena, Grka i Rumunja: mrtvac kuji nou ustaje iz groba t sie ljudima krv; po tomo zool. (lat. vampvrus spoetrum; veliki juznoameriki sisane koji u nedostatku hrane napada sisavce, ptice, pa i ljude pri spavanju, i sise im krv vampiri?nm med. prekomjerno putanje, krvi, usp. vampir van Hiistavni dio niz. prezimena, oznauje mjesto roenja vana (njem Wanne od lat. vanus prazan, upalj) kada za kupanje vanadij (lht. vanadium) kem. element (naivan po imenu skandinavske bo-iice ljubavi i mladosti Vanadis). ko-vina pronaena u rudama eljeza i olova, atomske teine 50,95, redni broj 23, znak V Vandali I lat.) mn. germanskogotsko pleme koje je od 111. st. n. e. ratovalo s Rimljanima na Kaj ni, kasnije se nastanilo u Panoniji (Ugarskoj), u V. st. pustoilo Galiju. Spanjolbku i Italiju, u 4&,". pljakalo Kim etrna vandalizam 1459 est dana unitavajui ttVb umjetnika djela i spomenike; otud pron. divlji i surovi barbari, skloni unitavanju svega lijepog i dobrog vandalizam (lak Vandali, laj- vanda-lismo) vandalska ud, tj. divljafttvo, divljaka sliast za ruenjem i unila-vanjem umjetnikih predmeti i drr; usp. Vandah vandemijer ifr vendtimiaire. bit. vin-demia)'rnjesec berbe", prvi mjesec nekadanjeg francuskog revolucionarnog kalendara, od 22, JX. do 21. X. vanderek Injem, wandern putovati) pehar iz kojega se pije naismjenioe vandroka [njem. wandern putovah) nekada: mladi kalfa na vandrovri; kasnije: ski'.nica uope vandrovka i.njem. wandern pulovatil nejtada: putovanje mladoga kalfa po Evjjctu od majstora do majstora radi stjecanja radnog iskustva; kasnije: skitnja uope Vani mn. mit. germanski bogovi plodnosti, zemlje i obilja vanilija (fr. vanille, vp. vninilla) bot. vrsta tropske biljke iji 9e mirisni plodovi upotrebljavaju kan zain vanilin (fr. vanille} kem. arom buna tvar vanihjinog ploda kojn se iskristalizira na povrini kad plod due stoji; dobiva se i umjetnim putem, kao zamjena prirodno vanilije vanilizam (fr. vanillel med. trovanje vanilijom, o-sobito u jelu, ;* pojavom proljeva, greva, povraanja i si. vanilokveneija v. vanilokvenUmst vanilohventnoat ;Lat vamloquenlia) hvalisanje. razmeQiivottt, prazan govor, brbljanje: vanilokveneija vanitas vanitatum ;lat.> laljna pad tatinama, tj. s*c je taatn, nitavno, prazno, prividno vani (et flat. vanitas) taatina, nitavnost, pnvidnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, uobre.2enoGt, napu-hanosL slavoljuhivost vantov (fr. ven to se) "mjesec vjetra", esti mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 19. II. do 20. LIT. vantoza (fr. ventousei med kupica, mala asa od deltelog stakla koja -<r stavlja na bolesno mjesto da bi *e. razrjeivanjem zraka u njoj, krv privukla u potkono tkivo i lime unutarnji organi oslobodili ne val* krvi ;ventuzaj: rupica na scAiru za obnavljanje zraka *jku ijnad- vankos. njem. VVangen-kissen) jastuk vapit (indijan) kanadski jelen s velikim rogovljem vapor flat. vapor, tal. vapore para) parobrod, parna lada vaporaeija (lat. vapor isateurl sprava za izbacivanje tekuine (mirise, sredstava za proiavanje i ruka' u obliku tekue praine, prskalica, sir-cabka, rasprsivaC vaporimetar -lat. vapor, gr- metron) instrument za odreivanje vol umorni ili tlokfl pare aporirati (lat vaporare* isparavati, pretvarati se u paru; isparavati, pretvarati u paru vaporizaeija llat. vuporituitin) ispara-" vanje. pretvaranje u paru Tnporizirati (tr. vapnnser) ispariti, pretvoriti u paru; pretvoriti u kapljice, poprskati rasprsiivHem. vaporozan (lat. vaporosus) pun pare, parni, maglovit, nejasan, mutan varak (ar. varnkat) bat, listi; pismo, pisamce varan (ar.l veliki pustinjski guter, dobar penjae i pliva

varant '.eng. nanantt trg. priznanica, posebna potvrda o primitku robe na skladite kojom vlasnik deponirane robe zalae tu robu i na taj nain dolazi do potrebnog kredita: punomo; naredba, nalog ?n hapenje varek(lr. varec) morska trava, haluga varia 1460 variolraan varia {lflL s~aiia. varius razliit) mn. pomijeane stvari, raznolikosti, svako-vrsnosti, svatite variatili delectat it. vanjacio delektai (lat.) posi, pnimjena voseU, promjena jti ugodna varlnto it varijatn leni.) glnz. promijenjeno, preinaeno varicele (lat varkellac) mn. med. male boginje, vodenr- kozice varicefi lat. varix* varicosi mn_ med. proirenje vena, proirene vene; e-bt-ktazi ja varijabilan [Int. variabilial pTnnvjen.Lv: sklon mijenjanju, ncatnlon, neposto-Jan varljahilitet (lat. vanabilitas promjenjivost; pasivna spoaohnnst organizama da se mijenjaju pod utjecajem prilika i sredine u kojoj Sive 'jedna od osnovnih, i opih osobina ivih bia! ; varijabilnost varijabilnost v. vanjabHitet vnrljabla ffr, variable) promjenjiva vrijednost, promjenjiva koliina; po-djeljak koji pokazuje promjenjivo vrijjome varijacija lat. varistio) promjena, mijenjanje, astr. odstupanje ili promjena u glavnom kretanju ih putanji nukog nebeskog tijefa; glaz djelomino odstupanje od neko teme; arhit. djelomino odstupanje od nekog plana ili nacrta; binJ odvajanje neke biljne ili ivotinjske1 individue od vrste kojoj pripada jednom osobinom ih s vie osobina, koje su kud odvojene individue drukije razvijene neGP kod ostalih individuo iste vrste: ir kolebanje, nejednakost, npr. u Stan i u barometra, magnetne igle i ar. varljacijski kompas hV. v, deklinatorij varijanta fiat. variusJ 1, lit- razliit tekst (v. varijante i: 2. neJto 3tu ima razliit oblik od neegn. a $tu ima s tim isro podrijetlo ili stoji u bliskoj vezi varijante flat, variae lectionee, variante mn. 111. mjesta u rukopisima ne-kOR djela koja nisu jednuka, koja se razlikuju jedna ori drugih varijete <U. varit) kazalite koje njeguje laku glazbu, pjesmu, ples, gimnastike produkcije, onglerske vjetino i si. vnrijetel I lat. van et as) razlinost. raznolikost raznovrsnost; bot- zooL podvrsta, odlika varijeteti (lat. vanetates) mn. razliitosti, raznovrsnosti, razne stvari; avafttarije, svatice varikocela (Int. varix, gr. fcele) med. pucanje (.ili: kila) vena u. miiima varlkomfalus Cat. ^ari* proirenje vena, gr omialos pu pak i m**d. proi-rtncist pupanih vena varikotan ilat. vaneosua) med. proirenih vena, oteenih vena; kvrgav varJkozitet (lat. varicositanl med. bo-leuno oticanje vena, prosirenost vena VRtiks (Int. vani) med. proirenje vena, oticanje vena valines (p i najfiniji ameriki duhan, nazvan po gradu Vanna&u Venezuela variola (lat, various) med- velike boginje varioLacija flat, variolatin) med. cijepljenje sadrajem pravih boginja kao zatita ori boginja (nain lijeenja boginja prije uvoenja Ciiepljenja kravljim boginjama/, variolizacija variolar vaccinae it. variole vakcine lat.: mn. med- kravlje boginje variole lit, varialae. sp viruehii mn. med. prave boginje, velike boginje variolizacija (lat. varinhsati01 med. v. variolacija varioloido (lat. variola, gr, eius ubbkj mn. med. blai ohlik velikih boginja, s manjom groznicom (osobito kod ve cijepljenih osoba! variolozan (lat. variolosusi med. bogi-njav, holesian od boginja variometar 1461 vaterpolo vaxiometar (lat- varius razliita gr. metron) fii- svaka sprava pomou koje se mogu mjeriti kolebanja .pedne fizike veliine, osobitu sprava za mjerenje geonuignetnih varijacija; zrak. ureaj za mjerertie brzine uzdizanja ili sputanja f zrakoplova ili balona! u vertikalnom 'uspravnom) smjtru varirati i lat variare; bili razliit* razlikovati se; hib razliitog ili drugog miljenja, ne slagati se. razilaziti fc u miljenju; imati promjenjiv uspjeh; djelomino odstupati od ega;

unositi izmjenu u ftto; mijenjati se, promijeniti se; ElaB. razvijati napjev no mijenjajui ounovni motiv vari [tur 1 narednik varka >ma, fark rep: 1- repni dio tijela kod nbn i kitova; 2. trlicakod peradi: -i. pom. krma. stranji dio lae vartcimer (njem. warten ekati. Kimmer solid) ekaonica varvarin (gr, barbarot) v. barhurin varvarizam igru harbaros) v. barbarizam vasu sai-ru u. vaza sakra (lat. i mn svete p-jjudt, sveto posude va&erdiht '.njem. wasserdicht] pnd. nepromoiv, gust vaserlajtung (njom, Wasser voda, leiten voditi) vodovod vaservapja (njem. Waserwage) obrt. v. fibela 1 (ravnjaaj Vasilike Ij-p-e. basihkos) veliki bizantski 7akon|k u 60 knjiga iz IX. *t., najopasnija i najvanija prerada Ju-stinijanovog prava na grkom jeziku vasiliso 'gr baailissa) bizantska carica vaskullum) Oat. vascnlum; anat. malu ila, ilica vaskulren (lat. vas posuda, vtiaeul-riy) anal. kuji ie tie krvnih ila, pun krvnih ila; bot. sastavljen od ik ili kanala vaskularizacija i'lat. vas posudu. v;s-culari?atiO) bioL stvaranje krvnih ila; protkanost lo-vnun silama vaaknlitis (lat. vascnlummala posuda, posudicaj1 med. upala krvnih ?iln vaskulozan llat. vasculosus) zool. but. ^ile, bogat adama, ilni vastaeija (kit. vastatio) pustoenje, haranje vastitet (bit. vastitas) praznino, pu6t| prostranost, neizmjernost vacetl injem- viaschen prati, Zottcl ceduhai u knjiarstvu: reklama na ovitku neke knjige ih u prospektima vat (engl. vail) Rz. jedinica za mjerenje uinka. dul za sekundu, tj 1(17 apsolutnih jedinica rada za sekundu, ili jakost Struje od jednog ampera koja teo pod naponom o jednoga volta, sto je priblinu i''74fi jedno konjske *nagu; nazvana po inenjeru i konstruktoru prvog parnog =troja J. Wattu il7^fi1819); lat-sat rad jednog vata u jednom satu vat-metar (engl. watt, gr. metron) (iz, sprava za ud^renje uinka elektrine strujo vata (njem WaLteJ higijenski pamuk, proeLjann i oiena vlakna finog pamuka, sluena kao listovi vatak Ital. vata' vrsta nieg alnibuniksi vate lin (ar. vata oieni izbheljen pamuk; pamune ih vunene tkanine kojima se pndstavljaju zimski kaputi vater-balast <eilt. ^aler-ballast) din lae, osobito podmornice, u kojem se oalazi voda za odravanje ravnotee lae vater-tvist cLngl water-twist! konac izraen na vater-stroju vaterman U'ngl. waterman) prekomorski trgovac djevojkama, bijehm robljem vatermasina (engl. water, gr. mecha-ne) stroj za predenje koji pokreu voda vaterpolo ^n(d- vrater-polo) sport, ru-komet u vodi sa sedam igraa u Svakoj momadi vaterpmf 14fi2 vedanta i-aterpmf [engl, waterproofi nepromoiv, vodonepropustan i~atcfl [lat.) pjesnik hoanskog nadahnula, pjesnik- prorok Vatikan (tal. Vaticann) papina palaa u Rimu na Vatikanskom brijegu, zapoeta u VL st. i stalno proirivana, tako do sada ima 11000 soba; pren. papinska vlada, papinska politika; vrhovna uprava Rimokatolike crkve vatikanska dogma dogma Katolike crkvo o papinoj ocpogrjeivosti Vatikanski koncil najmlai ekumenski sabor Kat. crkve (ori 8. XII. 1869. do 1=,. VIL 170.), odran u Vatikanu: na tom je sahoru proglaena dogma o papinoj nepogrjeSivosti i-atirati (njem. wattieren) podmetnuti vatu, podstavili vatom; pnd- vatiran vatirati (njem. wattieren. Watte) podstaviti vatom; prcn. dobro se opskrbiti im, npr. potrebnim novcem i si. vatmen [engl, wattman) voza lokomotive ili tramvaja

vatoni (njem Watte) mn. jastuii, umoi od vate za popunjavanje oblika tijela vancer (engl, voucher) svjedok, jamac; vrsta eka kojim se plaaju neke ugostiteljske i prometne usluge vaza (lat. vas posuda, fr. vase) uska posuda za cvijee, za ukras, osobito antiki umjetniki izraene posude od ilovae vazal [lat. vasalius, fr., engl, vasaal] podanik, knez (vladar) koji je bio podreen nekom drugom knezu (vladaru) ili ovisan o nokoro drugom knezu [vladaru); podanik vazalagij (lat vasallagium) vazalska dunost i obveza, podanika prisega; novac koji je vazal duan plaati vladaru kome je podreen vazektomija (lat. vas posuda, gr. ekto-me izrezivanje) med prerezivanje i podvezivanje sjemenih kanala kod mukaraca radi sterilizacije, tj. kako bi se sprijeila oplodnja vazeliri (fr. vaseline) kem. mineralna mast bez mirisa i boje ili ukasta smjesa poluvrstib ugljikovodika sirovog petroleja (nane); upotrehljava se u farmaciji, tebnici itd. vnzodilatacija (lat. vasodilatatio) med. irenje krvnih ila te opadanjem krvnog tlaka, pojaanim krvotokom, povienom temperaturom) vnzod il alatori (lat. vasodilatatores) mn. anat. ivci koji proiruju krvne ile vazokonstrikcija (lat. vasoconstrictinj med. stezanje krvnih ila (s poveanjem krvnog tlaka, usporenjem krvotoka, opadanjem temperature) vazoknnstriktoH (lat. vasoconstric-i.ores) mn. anat. ivo koji suavaju krvne ile vuzumotori (lat. vasomotores) mn. anat. ivci koji izazivaju proirivanje i snavaojc krvnih ila vazeonotorna neurona med. bolest ivaca koia je nastala kao posljedica ponsmeeaja u ivcima koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih ila, npr. Bazedovljcva bolest i dr. vazoneuroza (lat. vas posuda, gr. neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila ve (engi. wey, v/eight) stara engl. mjer^ za vunu. u uporabi i daoas = 8,o&4 kg vebefeler (njem. weben tkati, Fehler pogreka) pogreka u tkivu (npr. druga nijansa boje) veber jedinica za mjerenje magnetskog toka. ozoaka Wh fnaziv po njem. fiziaru Wilhelmu Welieru) vecchio conto it. vekio konta (tal.) trg. stari raun vedantn isanskr.) "kraj Veda*, ]edan od Seti sustava indijske filozofije, naj Vede 1483 vehtmajstor popularniji u Indiji; propovijeda potpuno jedinstvo svih bia Vede (sanskr. Vcda spoznaja) "znanje", najstariji spomenici sanskrtske knjievnosti, svete knjige brahmana u Indiji; imaju etiri dijela: Rig-vedu. Hama-vedu, Vajnr-vedu i Atharvavedu: u uem smislu pod Vodama se esto misli samo na Kig-vedu vedeta (fr. vedette, tal. vedtta, lat. videre vidjeti) voj. konjanik, straar. konjika izvidnica; brod-izvidnik ("ratni brodi), mala lorpednjaa za strau oko luke: straarnica na bedemu tvrave; kaa. glasovit, slavan glumac ili glumica, kazalina "zvijezda'"' Vedfc Na poli e poi muori (tal.) Vidjeti Napulj pa umrijeti (talijanska uzreica kojom se izraava divljenje prema Napulju) vedska religija najstarija faza indijskih religija, osobito ona koja je izloena u Rig-vedi i u kojoj su bogovi podijeljeni na etiri klase veduta (tal.) izgled; slika grada ili krajolika kojoj je svrha sto vjerniji prikaz; prospekt vedvud (engl. wedgwoodl vrsta engleskog poluporculana, nazvana po izumitelju J. Wedgwoodu (17301795) Vefia 1. najsjajnija zvijezda u zvijeu Lire; 2. odlikovanje vedskog drutva za antropologiju (dodjeljuje se osobama kiije se osobito istaknu u zemljopisnim istraivanjima) vegeta (lat. vegetus zdrav) tvorniko ime za dodatak jelima koji se sastoji od razliitih mirodija i soli vegetabilan Gat. vegetabihs) biljni, koji pripada biljnom carstvu; napravljen od bilja; sposoban za rast; uegetabil-ni ivot ivot biljaka; vegetabilna zemlja zemlja na kojoj uspijevaju biljke, tj. zemlja vrtova i njiva; vege-tahilnp hrane biljna hrana, povre vegetabilije Gat. vegetahilia) mn. raslinje bilje; biljna hrana vegetabilitet (Iat. vegetabihta*) biljna priroda, osobitost biljaka, sposobnost rasta vegotnbilni pergament v. pergament-papir

vegetacija (lat. vegotatio) bot. ivot i raEtenje biljaka, ivotna snaga biljaka; biljni svijet, hilje. raslinje; prpn. bujanje, bujnost; med. izrasline na tijelu biljaka i ivotinja; wgetar.iJFkn tnka najjae rastenje na vrhu nekog organa vegetalan (lat.vcgctalis) biljni, koji raste, koji je sposoban rasli vegetarijanac? (tat. vegetarianarius} ovjek koji jede samo biljnu hranu, a obino i ne pije i ne pui; strogi vegetarijanac hrani se iskljuivo biljem vegetativno rasploivanje bot. ne-spolno rasploivanje biljaka (pomou cijepa) vegetirati (lat. vegetare oivjeti) ivjeti, rasti kao biljka; ivjeti n biljnoj hrani; prcn. ivotariti, ivjeti toliko da se ivi; ivjeti ivotom biljke, tj. pustiti korijen u nekom mjestu i tu ostati ne radei nita Vcgium (lat.) antiko ime za Karlobag vehabiti i'ar Vahabi) mn vahahiti vehomencija (lat. vehementia) vatre-nost, ustnna, plahovitost. silovitost, neobuzdanost; vehementnost vehementan (lat. vehemens) estok, plah, vatren, strastan. neohuzdan. ustar vehementnost v. vehemencija veJhikl (lat. vehiculum) kola. prijevozno ih oriienosno sredstvo; pren. sredstvo za prenoenje, prenositelj; vodi; farm. dodatak tekuim lijekovima koji im treba dati masu. oblik i dr . obino destilirana voda vehter (njem. Wchter) uvar, straar vehtmajstor [njem. Wachtmeister) voj. starjeina strae, zapovjednik, narednik veker li6i volur vcker (njem. wecken buditi) budilica (vrsta sata), vekerica vcheriics) 'njem Wecker: budilica vekna njem. Wecke> kruh duguljasta oblika, lruca veksacija (lat vejtatio) zlostavljanje, muenjr; uznomiravanje. dosaivanje, za dirki vanje, peckanje Veksir (.lat. vcvare muili) ono sto B\uii za veksiranje, muitelj, osobito napravu za osiguranje na bravama, tako da te brava ne moe otvorili ni pravim kljuorrm ako se ne umije rukovati tom napravom: tako pWlOji i veksir-duza, vcksir-kocku, vokpir-zrcalo, vcksir-pehar i dr. vcksirati (lat. vikare'' zlostavljati, muiti; uznerdiravali. dosaivati veksl <rijem. Wechsel) mjenici vektor (lat. vectori mat. veliina kuja ima svoju brojem odreenu vrijednost i smjer, usmjerena veliina, npr brzina, ubrzanje, sila, elektrina struja itd: supr, skalar vela [taE. vr-JiooJ pom. dodatno jedro za vrijeme .-tlahng vjetra velament tlat, vclamentuml puknvatn, veo; izgovor, izmiljeni razlog; honorar koji prima umjetnik za uvuje djelu velanda ;tal. velala Iraki kratak kaput, sako volar (fr veTsurc) gram. zanjunopant glas (k, g. h) velaran Ifr vulairc gram. zadnjonep-ani, usp. vclar velar ilat. veLinum) veliku platno u slarorimskom amLeatru, razastrici radi zatite od sunca; prostira kan ukras nad altanima i na fasado ma u sveanim prilikama, veiarije mn. zastavice na konopcima razapetim izmeu katarki velbut longl.ji dugaka brza laici vclcitet (lat veflcitas. fr. velleitd) paih. uzbuenje volje kojo jo nije prealn u akciju, rudimentarno htijenje, zelja na ijem m ostvarenju ne rudi. slaha i nejOfna tenja; prohtjev velen Ifr. velin, lat. vitulmO p<-rgamcnt od telee koze; fini i glatki, pergamentu ELhan papir: fina alansonska ipkfl veleta itili, veletta.! 1. veo, koprena; 2-pom. malo trokulno jedro pri vrhu jar bula vehzam (Int. velum jedro) jedriltarski sport velolff vol; koa i pergament od mrtvo cleljenog teleta ih janjeta veloce it. veloce (tal.) gla?. brzo, hitro velociped (lat. velox brz, pun, pedici oogar v. velosipe ve loci wri mo it. velnisimo (lai) glaz. *rlo brzo velncitet llal. velocita a ; brzina, hitrina velodrom Jat- velox brz, gr. dromos trkahstbl trkali?tc za biciklinle. staza /u biciklistike utrke veAosimetar (fr. veloce brz. grd- metronji sprava za mjerenje brzini:, brzinomjer veJkwiped Irr. velocipede) bicikl: v. velociped velcisrpedist ffr. velocipedisteJ onaj koji se vozi na biciklu, biciklist

veiter (engl, welter velika teina) sport. veiter-kaleganja poluarednja teina bukaan md 62 do 67 kg> veltman injem. Welt svijet, Mann ovjek* uglaen ovjek, 'kotski* ovjek veltmerc (njem. Welt svijet. Schmerz bofl "svjetska bol", pcsimisuki doivljaj svijeta (karakteristika romantizma) velom (lat.) dio stranjeg nepca u ustima velar fff velours) samt, kadifa, vr=ta sukna m dugom dlakom; velnvrs de cattai it vetur ekuLon [frj pamuni smnt; VGlvum natine it, velur satino (fr.) atlusm samt velatina velutina (fr. veloutine) knzm. siiiinka cd bizmuta i riinog brana velutirat 1 ^fr. velouter! praviti (ih: napraviti, tkati: u obliku s:imta, dati tkanini izgled lamta velutonr :tr. veloutoirel alik. samta sta etkica za dohivanje glatkih timova na slikama u uljenim bojama i"dveret (engl.) Irg. v. velvetin velvet [engl. velvet, lat. velluetum) trg. saait. kadila, barun velvetin 'engl. velveiten; trj*. teka, samtaata pamuna tkanina, vrsta nekup I oranog manealer;!: velveret vena [lat.) anat krvna iila kojom se u srce vraa krv koja jc kruiila po raznim organima i koja je dio svojih hranjivih tvari i kisika predala Iki-vima. dovodnica: supr. arterija vena arterioaa il. vena artermzallaLi anat. pluna vena, ona koja dovodi artrij&ku (okidiranui krv iz plua u ibevu sranu pretkhjelku vena CBVa il. wna kava fJat) anat, auplja vena, ona koja dovodi neproienu krv iz donjeg dijela tijela u desnu sranu pretkhjelku vena poetica it. vena poetika (lat.) pjesniku ica, pjesniki dar, piesni-ka snaga vena porta (lat.) anat. vena koja donosi krv iz prohavmh organa u jetru venalitct Vlat. venalitasl potkupljivost, podmitljivost kupljivost. prodajnost venalnran 'lat- venatoriuSi lovni, koji se Ue li iva ih lovca, luvaki vendeta (tal, vendeltu. lat, vindicla osveta) krvna osveta ina Korzici) vendicija i lat. venditio) prodaja, proda-vonje, otuenje putem prodaje vendita ftal. ven dere prodavati, vendila prodaja' mjesto gdje se trguje, trg, sajmite, zboroo mjesto, lo*a; alta vfiidiin (tal.) visoka in^a karbonara venedjena \U. vcneienne) trg fina vrsta tkanine grodetur venerologija ven<rflk (lat. venenum facere pripravljati otrov, veneficusl onaj koji pripravka otrove, pnpravlja otrova Tenenozan tlat. venenum otvor, vene-nofius) otrovan, ki: rruje venenum dat.) otrov Venera (bit. Venus, gon. Venerisj mit boita ljupkosti i Cubavi kod starih inmbana (kod Grka Afrodita); ena Vulkanova, mati Kupidonuva; prcn, ipolna ljubav, obljuba, parenje;, pouda, poholljivust. nrednost: ljubav-nica; ljepotica: astj. drugi po redu planet, a Sunevom Blistavu, vidi se 1 po danu, zvijezda Danica, Zornica (Fosfor u a). Voernjica (Ilesperusl; MMicijfva Venera nnjljopi prikaz bobice Venere, jedno od najveih ki-purskih djela Starog xijcka, nalazilo se u umjetnikoj ?-birci Gorentio^ke obitelji Meici; Milaikn Venera veh-an^tveni mrjimorni kip Venere, radon u 11. st. pr. n. e., pronaen 1820. nn otoku Milou, nada u parikom Louvreu vcnerabUan (lat. venerabili**) veoma poStii%an, astan, dostojan potovanja, asni; preaani, velodostojni venerabile (lat.) ono stoje dostojno visokog poslovanja, asno; posveena hoslija u Kat crkvi koja se pokazuje vjernicima da bi joj odali potovanje veneracija (Lat. veneratili) duhoko potovanje, srrahopoUivjinjc, oboavanje venerian (bit. venereus) med. spolno bolestan, spolno zarn?en; koji nastaje kao posljedica neke spolne bolesti venerija (fr. vnene, hit. venari loviti) 2 lov, lovljenje, hajka; lovaka kuca venerija (lat Venus Venera, boica ljubavi? 1. med. naztv za spolne bolesti, tj. one koje se najee prenose odno-Aajem, osobito sinhi*. tnper i meki ir

venerologijailat. VemjS Venera, boica Ijubiivi, gr. logiaj dio medicine ki>ji se bavi venerinim bolestima 1465 venesekcija 1466 ve otri k u_l o grafi j a ranesekcija Gal. vena, sectio rezanje) med- putanje krvi i? vene venetromboza (lat. venah gr. en- n, throribos? med, ugruavanjn krvi u venama veni et sume! (lat.) dudi i uzmil veni, vidi, viei Gal.) "dooh, vidjeh, po-bijedih!"1, rijei kojima je Cezar javio u Rim svoju pobjedu u Pontijskom ratu; prenr kad se hoe kazati kake je noto lirzo zavreno venia netatis it. venija etatis (lal 1 prav. proglaenje punoljetnosti priie vremena utvrenog zakonom venia it, venija llat) odobrenje, doputenje, dozvola; camveriia it. kum venija (lat.) s doputenjem; cum venia ili cum htma venia il. bona veihja, kum bona venija (lat.) s ljubaznim doputenjem, odobrenjem; nit oe-mtt verbo it. sit venija verbo (latr) neka bude rije dano doputenje, Lj. neka je doputeno reci venia docendi it. venija docendi (lat.) dozvola 2a dranje predavanja (na sveuilitima); venia legendi venia legendi ut. venija legendi (lat.) v, venia docendi venijat (lal. venire doi, veniat neka doe; prav. naredba, poziv pred sud venisankte (lat.) nekada; prva kolska misa u novoj kolskoj godini (prema rijeima crkvene pjesme "Veni San-cte Spiritus" "Doi, Sveti Due*) venozan Gat. venosus) nnat. venski, koji pripada venama, koji ae tie vena; bogat venama; venozna krv neoksiirana krv tamnocrvene boje; venski venski (bit. vena! anat. v. venozan vent-en lir. vingt unj Jdvadeset jedan*, poznata igra na sreu s francuskim kartama, ajne venta <p venia, lat. vendere prodavali) usamljena krma u7 cestu, gostionica, ventarola (tal. ventarola, lat. ventus vjetar; sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra, vjetrokaz; mjesto gdje se ostavljaju jela i pia radi hladnoe, ledenica venier (lat.) anat. trbuh ventil (laL ventus vjetar, ventile) ou-ak, mehanika naprava, ulrino od kovine, pomou koje ae vri otvaranje i zatvaranje otvora ?a zrak. tekuine, plinove, pare i dr. ventilacija (bit- ven ti latio! obnavljanje zraka u zatvorenim prostorijama, zraenje, prozraivanje; pren. prei.-hodno pretresanje, temeljito razmatranje nekog pitanja (prije donoenja konane odluke"), procjenjivanje imanja koje treba dijeliti, ventiliranje ventilator (lat.) vjetrilo, sprava za obnavljanje, tj. za isijavanje i usisavanje zraka, sprava za pokretanje zraka i drugih phnova ventiliranje v. ventilacija ventilirati (lat- vcntilaro) obnavljah zrak, zraiti, prozraivati; gra. opskrbiti ventilom, nainiti odusak na emu, pren. neko pitanje pretresati, svestrano razmatrati, objanjavati u potankosti ventilogij (lat. ventus vjetar, gr. lo-gion} sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra, vjetrokaz ventozan (lat. ventosus) vjetrovit, pun vjetra; med- koji nadima, koji izaziva vjetrove u elucu (za vrijeme jela) ventozitet O^t. ventosilas) med. nadimanje, nagomilanost vjetrova u elucu, vjetrovi tost; pren. vjetropiratvo ventralan (lat. ventrahs) anat trbuni, koji se tie trbuha, koji pripada trbuhu; koji se nalazi na trbunoj strani ventrikuJ (lat. ventriculus) anat. eludac; uope svaka upljina na tijelu; nentriculi curd'ur it. ventrikuli kordis (lat,) mn. srane pretkhietke (desna i lijeva) vEntrikulografija Gat. venter trbuh, graio piem) medicinsko ispitivajijo trbune upljine Ventriluk vencij a ventriloucvcneijn (lat. ventei trbuh, ki-qui govoriti) vjetina tobonjeg go-vonmja iz trbuha; trbuhozborstvo, ventrilokvij ventrilokvij v. vetrilokvencija ventrilokviat (lat. venter, loqui) onaj kuji umije govoriti iz trbuha

ventnrini (tal, venturiero pustolov, lovac na sreu) mn. nekada1 pljakai koji su dolazili s mletakog podruja u hrvatske krajeve traei plijen i pustolovine ventuza (fr. ventouse) med. v, vantuza vennln (lat.) anat. mala krvna ila, mala vena, venica Venus panderaos Gat. Venus, gr par.-demos) v. Venus vufgivaga Venus iiranija (lal. Venus. gr. uramos nebeski) visoka, uzviena Venera, tj ista, uzviena, nepohutna ljubav Venus vnlgrvaga (latj obina pohota, ulina ljubav, svaija ena, razvrat-nica. Venus pandemos venusto (tal.) glaz. ugodno, umiljato, ljupko verncitet (lat. verax koji istinu govon, veracilas) istinitost, istinoljubivo si. ispravnost, vjerodostojnost, ljubav prema istini vornmcntc (tal.) zaista, doista veranda (cngl. veranda, sp. baranda sanskr. varanda) poluotvorena ili ostakljena prigradnja uz kuu veras (lat. versus) poet. v. vers veratrin (lat. veratrum) kem. mjeavina razliitih veoma otrovnih alkalo-ia koji se nalaze u soku nekih biljaka iz porodice emerika; slui, u obliku masti, kao lijek protiv ivanih bolesti i reumatizma verba Gat.) mn gram. v. verb(um) verba non sunl verbera (lat.) rijeci jo uvijek) nisu udarci verbalan (lal. verbalis) koji se tie rijei; doslovan, od rijei do rijei; gram. glagolski ,3 verbozan verbalist (lat verbum) prialo, naklapalo, onaj koji vie dri do rijei nego do njihovog sadraja verbauter Gat..) pril. od njei do rijei, doslovno; usmeno verbautet (lat. verbalitas) doslovnosl; rjei' t, blagogl-goljivnst verbah^acija llat. verbum rije; verba-lisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno sasluanje; pren. isprazna rjeiLost, Lroenje rijei uludo, naklapanje verbalizam (lat verbum rije) prazno razmetanje njecinia i reenicama sa svrhom da se tko pred slusateliima pokae uen i pametan verbalizirati (bit. verbum, verbalisare) prav. sastavljati proLokol, pismeno sasluavati: usmeno raspravljati; pren. isprazno priali, govoriti u vjetar, naklapati verbalna definicija ubjanjc-njc rijei, odredba rijei verbalna egzegeza objanjenje rijei, tumaenje rijei verbalna injurija prav. uvreda nanesena rijnima; supr, realna in.jun.ja verbalna nota pol. usmena nota jedne vlade drugoj, ima karakter povjerljivog priopenju verbntim (bit.) pril. od njei do njei, doslovno verberacija (lat. verlieratio) batinanje, ibanje, pljuskanje; pren. potres zraka zbog kojeg nastaje zviik verberirati (lat. verberarej ibati, batinati, tui; potresati verbi eansa it, verbi ka uza (lal.' na primjer, primjerice, radi primjera; verbi graa verbi grada it vnrbi gracija lbit ) v. verbi causa verbigeraeya Gat. verbigeratio) med. besmisleno ponavljanje rijei verbozan (lat. verhosus) rjeit, pun njei, opiran (u prianju ih izlaganju) 1467 vcrhnzitet fla'.. verbositasj prekomjerna rjeitost, bujica rijeci, opirnost u izlaganju, razvuenost (stila) verbum (lak) rije; gram. glagol verbum nctivum cit verbum aktivum Gat..) gram. radni glagol verbum anomalum (lat.) gram. ne-pravdni glagol verbum auariliare iL. verbum auksi-lijare Gat.) gram. pomooi glagol verbum depnnens (lat.) u grkoj i latinskoj gramatici: glagol koji ima pasivne oblike, a aktivno znaenje, odloni glagol verbum devectivum it. verbum de-fetivuni [lat.) gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema sve oblike verbum impersonalo (lat) gram. bezlian glagol verbum inehoativurm it verbum m-hi>ativum (lat.) gram. glagol kojim se izrie poetak neke radnje verbum intransidvum it. verbum intranzitivum (lat.) gram. nrprije-lazni glagol verbum passivum (lat) gram. trpm glagol

verbum primitivum [lat.) gram. v. pri-milivuni verbum tramitivum rit verbum trnn-zitivum (lat.) gram. prijelazni glagol Vercfrigetoriks galski vojskovoa u 1. st. pr. n. e.; pobijedio ga Cezar 46. pr. n. e kod Alesije verdikit (lat veredictum, engl. verdictl prav. oresua. odluka, poniUnka odluka * verenda [lat.) mn. zool. spolni organi veresija (tur. veresi) kredit davanjo robe "na vjero", posudba, pozajmljivanje veretizan iar. vehrem, gr. fthisis) onaj koji izgleda kao da ima tuberkulozu vprevija [tur. verevi) lanani vez verfen geol. poetak trijasa Vergilije staronmski pjesnik (1. st pr. n. e.); autor junakog epa Bneida vergi (tal vergula) glaz. mehaniki io-strnment s jednom ili dvije melodije na kojem se svira okretanjem ruke verificirati (lat verificare) provjeriti, provjeravati, ovjeriti, utvrditi istinitost ega i zatim je potvrditi; pregledati [raune, dokumente, punomoi i dr.), pa ouda potvrditi ispravnost verifikacija (lat veriticatio) provjeravanje, ovjeravanje, utvrivanje pravog stanja, istino; pren. utvrivanje tonosti neke pretpostavke, hipoteze, putem iskustva verifikator (lat ventientor) ntvrdiva istine, ovjeritelj; sprava za ispitivanje jaine kovine veriforman (lat- vcrmifbrmis) u obliku crvaT crvast, crvolik verijon [tr. vermillon) jako crvena slikarska boja temo ber); rumenilo (za usne, obraze) verikl (fr. vri ole. lat. vitricnlum, vit-rum staklo) laan dragulj verilitct (lat vernilitas) ropsko ponaanje, podilaenje; prostota, neote-sanost: pravljenje glupih ala verinaeija (lat. verminatio) med. glisna bolest, bolest od glista veritas tlat.) istina; usp. veritet veritas jurirliea it. veritas iuridika [lat.) prav. pravna istina veritet Gat. veritas, fr. vrit) istina, istinitost, stvarnost, npr. ventet nekog potraivanja verizam (tat. vorus istinit, tal. vero, verismo) krajnje natiiralistiki smjer koji je od poetka sedamdesetih godina XIX. st. poeo uzimati maha u kiparstvu, slikarstvu, kojiisvnost-i i glazbi suvremene Italije; svrha mu je prikazivanje ivota onakvim kakav je, sa svim njegovim runim i lijepim stranama; osniva i voda mu je ro-mansijer G. Verga verkstat (n WerkstaLt) radionica verlibrst i.fr. vers-libriste) pobornik slobodnih stihova; pjesnik koji pie slobodnim stihovima verlihrizam (fr. vers-hhrisme) uporaba slobodnih stihova; knjievna kola koja zagovara uporabu slobodnih stihova vermej [fr. vermeil, tal. vermiglio] rumena (ili: crvena) boja; u vatri pozlaeno srehro; pozlaen bakar; va-trenocrven dragulj vermer (njem. warm topao) grija, naprava za grijanje vermes (lat vermis, vermes) mn. zool gliste vermicelli it. vermieli ftnlj mn. crvii: vrsta finih talijanskih rezanaca vermifuga (lat. vermifuga, sc. remedial mn. med. lijekovi za istjerivanje glista vcrmikularan [lat. vermi cu la ris) crvast, ci tolik vermincjzan [Jat verminosus)med. pun glista; koji boluje od glista vermut (njem. Werrnut pelin) vrsta gorko-slatkog alkoholnog pie od vina ili rakije s dodatkom ekstrakta od pelina veruaeija (lat vernatio) pomlaivanje, obnavljanje, izbijanje mladica u proljee, presvlaenje nekih ivotinja, skidanje svlaka, npr. zmija vernakularan (lat vernaculus domai) urodeniki, domorodaki vernaian [lat. vernalis, ver) pr. proljetni vemije (fr. vernier) geom. vr=ta non iju -sa, nazvana po svom pronalazau, ina[ematiaruVernieru[l^RO1637) vornirati (fr. vemir) lakirati, premazati frrnisom, glazirati; pren. dati (ili; davati) sjajan izgled i"crnisn (fr. vernissage) sveano otvaranje umjetnike [slikarske ili kiparske) izlobe verofbQ (fr. verre staklo, gr. fone glas) glazbeni instrument koji se sastoji od dva reda vinskih aa razliitih veliina koje se, ulijevanjem vode u njih. kromatski usklauju, a tonovi se proizvode udaranjem ovluzenim prstima po njima verl (fr. verle, lat. Variola) med. sifilis, suga, svrab

veronal farm. tvorniko ime za sintetiku dietil-barhiturnu kiselinu: slui kao sredstvo za uspav|jivanje veroneJka zemlja ''zelena zemlja", zelen osivi mineralni pigment koji se dobiva mljevenjni nekih prirodnih le-romagnezijskih silikata verotipijo (fr. verre staklo, gr Upos oblik, lik) prenoenje fotografija na staklo vers [lat. vertere, versus) poet. stih. redak u pjesmi metrika i ritmika jedinica; veras, verz vers bianca it ver blan (fr.) mn. poet. stihovi bez rime (sroka), vers-hbre Versailles it Versaj Gr.) velianstveni dvorac s parkom koji je sagradio Luj XIV.; Ifi72 17ft9 prijestolnica francuskih kraljeva; 18711079 sjedite republikanske vlade; u Versaillcsu ie potpisan mir izmeu Njemake i saveznika 28. VI. 1919. (Versajskj mir) versel (fr.) manji zaseban stavak u veem tekstu verselo Ltal. versetlo. fr. verset) kitica, strofa versi liberi Jlat.) mn. slobodni stihovi, tj. stihovi bez sroka (rime) versio bi rem it. verzio in rem (lat) prav. uporaba stvari u tuu. korist bez punomoi vlasnika upotrijebljene stvari, ili kad netko upotrijebi u tuu korist vlastitu stvar ne znajui da je njegova (u oba sluaja vlasnik ima pravo zahtijevati stvar natrag di, ako stvar nije mogue izdvojiti bez povrede njezine biti. zahtijevati naknadu vrijednosti) veifdu in utilitatem it. verzio in utilitatem (lat) prav. v. versio in rem verso flio 1470 verznro verao folio it. verzo fblio (lat.) na dru-goj strani, na obratnoj strani (listaj verao sciolto it. verz olto (talj v. vers-libre vprsta (rus.) ruska milja, vrsta, neto vea od 1 km (0tin,7H ml vcrsus cancrinus it. versus kankrinus (Int.) poet. raji stih = pulindrom(os) versus memoriales it vcrsus mcmo-rijales (lat) mn. stihovi pomou koiih se lake pamte odreena gramatika pravila (npr. prijedlozi koji se slau s nekim padeom sloeni u stihove) vertatur Oat.) neka se okrene (list] verte (lat) okreni (bst) vertebralan (lat. vcrtchralis) zool. koji se odnosi na kraljenicu, kimeni, hrptenjani; vertehralai sustav dio ivanog sustava koji polazi iz lene modine vertebrati (lat.) mn. zool kraljenjaci verteks (lat- vertcK) vrtlog, vir; tjeme, glava; stoerna nebu; vrh, vis, brijeg verterizam pretjerana sentimentalnost (pojam prema Goetheovu romanu Patnje mladoga VVerthera) verticifcet Gat. verticitas, Lr. verlicilev Gz. mo opredjeljivanja, usmjeravanja (npr. magnetne igle) vertiginozan (lat. vertiginosus) 1. ko-vitlav; vrtoglav, koji izaziva vrtoglavicu; 2. koga je uhvatila vrtoglavica, koji pati ud vrtoglavice vertigo (Int.) med. vrtoglavica, nesvje-tica vertikala (lat. vorticalis) mat. okomica, okomit pravac, vertikalan poloaj vertikalan Gat. verticfilis) uspravan, u smjeru djelovanja Zemljine tee, okomit; perpendikularan vertiko 'njem.) vrsta malog ormara Vertumno mit. starorimski bog promjena godinjih doba te zatitnik trgovine i prometa veruka (lat. verruca) med. bradavica, osoirilo na oku verukozun !.lat. verrucusus) med. brada viav. pun bradavica verukozitet dat. verrucositas) med. brada viavost verz (bat. versus) poet- v. vers verzacija (lat. versatio) okretarrje; mijenjanje, promjena verzal (lat. versus) tisk. veliko poetno slovo verzali (lat. versus) mn. tisk. v. versali verzatilon (lat- versatuis, versare okretati) prevrtljiv, promjenjiv; okretan, vjet verzotilitet (lat. versatililas) prevrtljivost, kolebljivost, promjenjivost; okrctljivnst. dovitljivost verzifeks (lat. versifex) nazovipjesnik, srihoklepac

verzificirati Gat. versifjcarcji staviti u stihove, praviti (ili: pisati) stihove verzifikacija (lat- versificator) stiho-tvorstvo, stavljanje u stihove, pravljenje stihova; znanost o alihovima verzifJkator (lat. versificator) stiho-tvorac, pjesmk, pisac stihova verzija (lat. versio, vertero okrenuti) inaica jedne pripovijetke, oblik (ili: nain) prianja o nekom dogaaju; prijovod na materinski jezik, prijevod; o tome ima mnogo verzija o tome se razliitu pria; med. Gat. versio uteri) okretanje djeteta u maternici, okrenu toat maternice verzJkolorau (lat, vorsicolor) raznobojan, aren verziku] Gat. versiculus) mali stih, izreka iz Biblije verziran (lat versatus) upuen u neto, vian emu, iskusan, obavijeten, izvjeban, vjet verzirati (lat. versari) dolaziti u dodir, druiti se; baviti ?e, zanimati se im. raditi na emu verznra Gat., versura) trg. mijenjanje povjeritelja, pravljenje najma da bi verzunrati 1471 se njime pokrio neki drugi dug, plaanje duga zajmom; prornetj prodaja, proda robe verznrirati (jat versura] vriti promet robe, prodavati robu; pukrili (ili: pokrivati) dug zajmom vesnjanka (rus. vesna proljeel proljetni ukrajinski ples vespa (lat. vespa osaj motocikl s dva ma I on a kotaa (oblikom podsjea na osn] vesper (lat. vesper veer) u Kat. crkvi: veernja sluba Rozja, pretposljednji kanonski sat; uina: aslr. zvijezda Veernji ca Vesta Gat.) mit. rimska boica ognjita, domae sloge, ednosti, blagoslova i sigurnosti u gradovima i dravama; astr. planetoid otkriven 1807. g. veatalinke (lat. vesta les) mn. djevice koje su morale 30 godina sluiti u hramu boice Veste i stalno odravati svetu vatru.; za to vrijeme morale su ivjeti naj ednijim ivotom, a kasnije su mogle iEtupiti iz slube i udati ?e; ako hb koja ogrijeila o nevinost, bila je iva zakopana; veslalke vestalke Gat. vettales) mn. vestalinke vestern (engl. western zapadni) film koji prikazuje ivot na tzv. "Divljem zapadu", tj. ivot prvih doseljenika u zapadna podruja Sjeverne Amerike vestihil Gr. vestibulej v. vcstibul vestibul (lat vestibuluin, fr. vestibule) tnjem, predvorje, ulaz u kuu; predsoblje: vestobil vestigije (lat. vestigium, vestigia) mn. stope, tragovi nogu, tragovi vestijar (lat. vestiarius, vestis odjea) trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: nadzornik sveenike odjei: i crkvenih stvari vestijarij (lat vestiariumj soba gdje stoje babine, fraljinarnira; nblaioni-ca- i aChiioriiLg, ptiricroba veto vestitura (lat. vestitura) oblaenje, odi-ievanje; sveano oblaenje samostanskog iskuenika u redovniku odjeu (kod katolika) vesvesa (tur. veavese) 1. sumnja, sum-njiavost; strepnja, nespokojstvo, strah: 2. melankohja: S. umiiljenost. tlapnja; 4. nesvjestica vea (njem. Wasebe) mbEJe, rubenina; obino pren. iznositi prljavo rublje veteran (lat. veteranus, vetus star) stari vojnik, islueni vojnik, osobito onaj koji je sudjelovao u ratu, stari ratnik; pren, ovjek ostario u slubi, ovjek koji je stekao iskustvo u nekom poslu veterane^ a (lat. veteran ti a) odmor nakon odsluenog punog roka slube, status jednog veterana; veteranstvo veterans tvo v. veteran cij a veterbanzE (njem. Wetter vrijeme, Hahn pijetao) vjetrokaz, tj. vrlo pokretljiv limeni pijetao koji sc stavlja na krovove kako bi svojim kretanjem pokazivao smjer vjetra; pren. vjetro-gonja, nemiran ovjek veterina (lat.) znanost o ivotinjskim bolestima i lijeenju ivotinja; kola za veterinare, veterinarski fakultet veterinar (bit. veterinarius) hjeoik ivotinja, onaj koji je zavrio veterinarski fakultet ili ravnopravnu visoku kolu i dobio diplomu lijenika ivotinja veternus (lat. veternus pospanost) med. bolesna elja za spavanjem, pospanost, mrtvilo, mlitavost, letargija

veto Gat.) zabranjujem, ne primam, odluujem; u starom Rimu: formula kojom su narodni tribuni oglaavali odluke senata nemiedcim; u ustavnim dravama vladari imaju, u odnosu prema narodnom predstavnitvu, pravo na neogranieni (apsolutni) ili samo na ogranieni <sus-penzivni) veto; liherum veta (lat.) pravo slobodnog odricanja ili odbijanja Vetuft tefttnmrntnm 1472 "vibrator Veiiui teatamentuin (tat VetusTesta-mcntum: ^tan zavjet, spisi Starog za v leta veinka iti^r. viBiiciij anat. mjehur, osobito mokrani mjehur 'Jat. vesica iin-nnria) VEzikalne arterije arterije mokranog mjehuru vciikancije {Iat. vesicantia) mn. med. sredstva ?a izazivanje plikova nn koi radi uklanjanja upale u unutarnjem duelu Uiela npr. goruica i si. vezikator Usu. vcsicatnrium) farm. vrsta melema, neugodna mirisa i crnkast. saftojr =o od praha lmrv-ljemh panjolskih buba. terpentina. utog voska, smole, mastiksa; na zdravoj koi bezbolno izvlai mjehure, a u narodu se upotrebUavo kao lijrk protiv Upale plune maramice, reumatizma i dr. veziJkulnran \\at. vosicularis) mjehu-rast, u obliku mjehura vezir |ar,) nn Istoku: titula visokog dravnog inovnika; u bivem Turskom Carstvu: titula min istra-predsjednika (veliki vezir; vezirat (nr.) zvanje i vlast vezira vtnna 'tur. vezne spremnica] 1. nekada: mala rezana bkvica za dranje pusanog praha: 2. vrsta hamajlije '.mala trokutasta srebrna kutija u kojoj se dr2i zapis 3. mala i osjetljiva vaga Vezuv aktivni vulkan kod Napulja (1223 m) vezuvijan vrsta dragulja, zeleni Ul smei kamen (nnziv prema Vezuvn) vc zjonumeri te Lit. vecozamcnte [tal.l glaz. v. vezzoso vezToso it. vecuzo ftal.J glaz. njeno, blago, meko; vezzosamente vea (as vez) kuni ulaz. "haustor" vi cessiorB Mat | prav. silom, tj. putem prenoenju ili ustupanja vi mandati <lat.; prav- po zapovijedi, na osnovi naredbe vi praeudil i. vi presiuii [tat) na osnovi predsjednikog prava, na osnovi prave koie daje predsjedniki poloaj vi reseripti &t. vi reskripti (lat) prav. na osnovi naredite, po zapovijedi vi testamenti (lat.) prav. silom oporuke, mi (Unovi posljednje volje, testamenta vin (Int. vili put) sredstvo, nain; na adresama: preko, npr. via Zagreb preko Zagreba; in viajans flat.j pu-if-m prava, pravnim, zakonskim sredstvima via erucii il. via krueis (lat.) krini put; u kat crkvi: vrsta pobonostj pri kojoj vjernici sa sveenikom idu od slike do slike (od postaje do postaje) koje prikazuju Kristovo muenifltvo i tamo mole odreene molitvo; pren. teka muka. velike patnie via facti it. vh'a fakti (lat.) prav. nasilno, Kilom, samovoljno via fcratiae it. vija gracije vlat.) prav. putem milosti, putem pomilovanja vibraetla (lat, vibratio) fiz. treperenje, titraj, treptaj; klaenje, njihanje :e-tnlicc); drhtanje, podrhtavanje; osci-lacue vibrafhn flaL vilirare treperili, gr. fone glfls] gla'. dez>in=trument sastav-Ijen od metalnih ploa nanizanih na pokretnom stalku; udaranjem bati-a o ploLce proizvodi se karakteristian titrav zvuk vibrulitet [Lat. vibralitasj Gz. svojstvo (ili: sposobnost) bjela da trepere, titraju, da ce njiu, treperavost, titra-vost, njihrronst; liziol- naizmjenina napetost i labavost dijelova tijela vlbrnto (tnl.) glaz. drui, titrajui vibrator (lat. vibrare vitlati, njibati; titrati, njihati se) 1. med. kirurki instrument koji se upotrebljava kod bolesti enskih spolnih organa; 2. teh. pneumatJm stroj za nabijanje zemljita, buenje betona i dr. vibratore" 147a videant corurale ne vi brat oran [fat- vibrare, vibratorio*: tifav, drhtav, koji se sastoji ti titranju.

drhtanju, njihanju. Litrjni vibrioni (lat. vibrare treperiti, vibriones) mn. kratke, zavojite bakterije, npr. uzronici kolorr vihrirati Gat. vibrare] drhtati, treperiti, titrati, klatili se, njihati so; vitlati, mahati vibrograf'lat vibrare, gr. grafo) fiz. sprava koja automatski bihei litra-e zvunih tijelu posredovanjem slobodnog zraka; fonautograf vibro grafija < lat. vibrare, gr*, graha) fiz. dio fizike koji prouava titranje zvunih tijela vibro gram Jat, vibrare, gr. gromma crtaj fiz. zvuna krivuda koja e dobije pomou vibro grata; fonnutogram vibroskop (lat. vibrare, gr. akupeo gledam ' fiz. sprava za promatranje titranja vic (njem. Witz) dosjetka, dosjetljivost, otroumnost; duhovita salu vicarius apostulicu* iL vikfirijum apostolikus [lat.) "npostoinki namjes-nik"1 visoki sveenik u Rimokatolikoj o"kvj vice (lat,; u sloenim rijeima znai: pod-, zamjenj ivanjo. nastupanje nekoga, n pr vice -admiral j>itt-direktor, mce konzul = pod-admiral, pod-di-rektor. potkonzul vice versa il. vice vena [lat.) obratno, obrnuto, u suproLnum bluajn vice ban (bit. vice umjesto, kjui) u staroj Hrvatskoj: podban, zaaljcnik hana vicedom (lat. vicedomimifl) namjesnik, zamienik vladara; upravitelj crkvenih dobara vicenalan (lat. vicies dvadeset puta. an-nahs godinju dvadesetogodinji, koje &e vrsi ili dogaa svakih dvadeset godina vicejnj dat. vicenmum) razdoblje od dvadeset godina vieezimacijn (lat vicesuDaLo; vade-setkovanje, izdvajanje vakog dvadesetog lana kakve velike ete pobunjenika radi pogubljenja 'kod Rimljana) vicezimirati [lat vicesimare> dvaeset-kovati, svakoga dv&desetoim po redu iskljuiti, izdvojiti, onu di Li, kazniti smru (u pobunama i fll,) vicig (njem. Witz Sjih*) dosjetljiv, sklon ah. aljiv, duhovit o&troumnn vicij Gat. vitiumi mnna. nedostatak: pogreka, promaSaj; zabluda, grijeh, krivnja, porok vicmalan Mat vicinali9 au*iodski! opinski, seoski; i-innalita ieljezmeu eljeznica, obino uskog kolosijeka, toga povezuje samo oblinja mjesta, sporedna eljeznica; vannini put opinski, seoski put, onaj kaj i povezuje samo susjedna sela vicinzan Gat. vitiosus) pogn^an, pokvaren; poroan, nevflljao; med- koji ima manu, koji je s nedostatkom; vicktzati posjed prav. posjed koii nije bez zamjerke, bez mano viciozitet llat. viUojita&i pokvarenost. poronost; vicioznn?l vieioznost ilat. ^iliositasl v. viciozitet vicmahermjem. Witz ^ala. inachen inili: Sahivac. duhovit uvjek vietrma it. viklima Gat > krvna rtva, ivotinja odreena tji *rtvovanje Vi dalo va reakcija med. krvna rckaciia za utvrivanje postojanja crvenog tifosa, paratihua, gne, kolere, slinavke i dr. vide (lat vide, videro) vidi, pogledaj, ueporedi vide bvfra Gat.j vidi doh'e, vidi nize. vidi kasnije (u kmigama) vide supra (lat.) vidi gore. vidi naprijed, vidi prije [u knjigama) videant consules ne quid res put lica detrimenti capiat it. videant konzule ne kvi refi publika detrimenti kapuat (lat.) neka komadi videatirr 1474 vigorosamente obrate pozornost da dravu m: pre-trpi kakvo tetu (formula kojom je rimski senat, u opasnim vremenima, donosio odluku do sc konzulima dade vea vlast); danas: izraz kojim se vladi preporuuje rrpreznost videatnr (lat,.} neka se vidi, treba vidjeti, tj. mjesto navedeno iz neke knjige i si. videlicet (lat, videiicet ^ videre licet) pril. kao to se lako moe vidjeti, oevidno, jamo, razumljivo, naravno video (tat. vidcro vidjeti) ureaji i postupci elektronikog snimanja i re-produciranja pokretnih slika i pratee glazbe videnfon (lat.- gr.) kombinacija telefona i televizijskog ekrana na kojem se vidi osoba s kojom razgovaramo videojgrafija (lat.-gr.) scenografija ko|a oblikuje ambijent za filmska snimanja videosignal Gat.) skup impulsa koji stvaraju sliku u lelevizoru videtur (lat,) izgleda, im sc; kao im,

miljenje, nalaenje, shvaanje, npr. dati svoj mdztur dati svoje miljenje o neemu vidhijadar (sanskrt.) mit naziv za indijsko vilenjako bie, veoma spretno i sklono ljudima vidi (lat. vidi) vidio sam; vidjeh vidikun vrsta cijevi za televizijsku snimanje vidimaidja (laL vidimatio) slubeno usklaivanje i potvrda, ovjeravanje, ovjera nekog akta, osobito potvrda da je prijepis vjeran svom originalu; copia vidimata it. kopija vidunala (lat.) ovjeren prijepis; pm vidTnati-one it. pro vidimacione (lat.) pri-stojha za pregled, za ovjeru vidimino-i [lat. vidimus, fr. vidimer) staviti na neto ovjeru, slubeno potvrditi da je prijepis akta ili dokumenta vjeran originalu; pri. vidi-miran vidimus (lat.) vidjeli smo, usporedili smo; kao im. uvjerenje o usporedbi s originalom; ovjeren prijepis vidiratl (bit. videro vidjeti) ovjeriti, pot-pisati vidit (lat.) vidio je, usporedio je vidualicij ;iat vidua udovica, lat. vidu-alitium) prav. udoviki dio koji, po zakonu, pripada eni nakon muev-Ijcve smrti viduitet (lat. viduitas) odovanje, udo-vitvo. udovike stanje, ohudovielost; pren. osamljenost, moralna bijeda vigantol med sredstvo protiv rahitisa (na^iv prema sp. gradu Vigo) vrgczimalnn (lat. viginti dvadeset) koji je u vezi s brojem 20 vigilatici]a (lat. vigilantia) budnost, paljiv ost, opreznost, briljivost vigilant (lat. vigilans.' straar, uvar, nadstojnik, nadzornik vigilantan (bit. vigilans) budan, oprezan, paljiv, smotren, obazriv, briljiv vigilanttbns leges sunt scriptae it. vigilantibus leges sunt skripte (lat.) pravniko naelo: zakoni su pisani za oprezne, tj. zakone treba poznavati da sc no bi o njih ogrijeilo, ili: da bi ovjek mogao tititi svoje pravo, treba ga budno uvati vigilia (lat. vigilia) bdijenje, nono straarenjc; kod Rimljana: vojnika nona Etraa koja je straarila ori zalaska do izlaska sunca; kod katolika: sluba Boja uoi nekog velikog blagdana, dan uoi blagdana, predveerje blagdana: nona molitva priie pogreba za duu umrlog vigizam (engl. whiggisrn) naela i program vigovaca vigonja (fr. vigogne) peruanska ovca, lama; fina, svilasla vuna ove ovce vigor (lat. vigere, vigor) ivotna snaga, ivahnost, kriepkost, pren silna, jaina vigorosamente it. vigorosamente (tal.) glaz v vigoroso s vigoroso 1475 viktualijanci vigoroso it. vigorozo (tal,) glaz. snano, krjepko ivahno, silno; vigorosamente, con vigore vgoruzan (bit. vigorosuaj snaan, jak, silan, kijopak. pun ivotne snage, svje vigovci (engl. whigs) mn slobodnjaci, prijatelji slobode, lanovi engleske liberalne stranke, protivnici tonjeva-ca; u SAD-u: pristae amerike neovisnosti za vrijeme revolucionarnih ratova u XVIII. st. vgvam koliba li ator sjevernoame-rikih Indijanaca, obino od bivolskih koa vihtig; 'njem. wichlig) vaan, znaajan; pminU se v-ihiig praviti se vaan vihuhalj (rus. vyhuhol) zool. vrsta rov-ke, mous, dezman, ondatra vijadukt (lat. viae-ductus) most iznad dolino, puta, movarnog mjosta i si. vija (tal. viaggio) put, putovanje vijatik (lat. viaticuml putni troak, popudbina; kod starih Rimljana1 novac koji se stavljao mrtvacu u Lista da plati Haronu prijevoz preko rijeke Stiks; kod katolika: bolesniko pomazanje koje se daje umiruem; po-sljcdnjn pomast vrjatorij (bit. viatorium; putomjer; ho-dometar vikar Gat. vicarius) zastupnik, zamjenik, namjesnik (papin, patrijarhov) u jednoj pokrajini, biskupiji, dijecezi itd,; u Engleskoj; nii sveenik, kapelan vikarjjn(t) (lat. vicaria) zvanje i vlast vikara, numjesnitvo, namjesnikov djelokrug; kapelanstvo vikarni Gat. vicarius) namjesniki, zastupniki; vikama krvarenja med. krvarenja na nos umjesto menstru-acije

vikend (engl. week-end) tjedni odmor (poinje subotom popodne i traje do ponedjeljka ujutro, a obino se provodi izvan mjesta stanovanja) viking (staronord- vikingrl borac, ratnik, iunak, osobito junak na moru. gusar; ime germanskih stanovnika Skandinavije koji su od VILE, do IX. st. bili na zlu glasu kao gusari vikler (njem, wickeln ornatati, savijati) nekada: veo, koprena; danas: naprava (smotak} za pravljenie kovrica u kosi viklifiti mn. pristae engleskog teologa J. WiclilTa. prethodnika reformacije u XIV. st, istaknuo se u borbi protiv zloporaba u Katolikoj crkvi i zahtijevao istou kranskog nauavanja vikont (lat- vicecomes. fr. vicomte, eng. viscuunt) francuska plemika titula izmeu grofa i baruna; podgro titula grofovog sina koju nosi za oeva ivota; posjednik vlastelinstva u Francuskoj vikontesa (fr. vicomtesse) vikontova ena ih kerka viks (njem. Wichse) maEt za obuu, la-tilo, imalin viksati (njem. wichsen) istiti obuu mau za ienje (vik.som) viktimologtja (lat. victima rtva) irtvo-slovlje, znanost koja prouava rtve i naine nasilja i stradanja viktorija (lat. Victoria"* ljetna otvorena kola s jednim ili dva konja i sa 3 4 sjedala Viktorija (lat- Victoria) mit. boica pojede kod starih Rimljana (kod Grka: Nika) koju su prikazivali s krilima i lovorovim vijencem ili palminom granicom u ruci; astr. asteroid otkriven 1850. viktorija-oran kem. zlatnouta boja izraena od kreozota i salilrene kiseline, za bojenje vune i svile viktoriozna (lat. victoriosus, fr. vielo-rieusl pobjedonosan, pobjedniki viktualijanci Gat- victualia) mn. opasni morski razbojnici u XTV. i XV. st. na Istonom i Sjevernom moru prvobitno graani iz Rostocka i Wismara viktuablje 1476 vindjaka koji EU; po naredbi svog vojvode (hercega), doekivali brodove i oduzimali im viktualijc koje su kasuijc nosili opsjednutim Slocldiolndjanirna, vita-lijanci viktualije (lat. victualia, vivere ivjeli) ma. ivotne namirnice, brana viktus (Jat. vielus, vivere ivjeli) nain ivota; sredstvo za rivot, uzdravanje; victus et amictus tiL viktus. et amiktus (lat.) hrana i odjea vlknnja (p. vieuna) v. vigonja vila (tat. vilJa, fr. ville) ljetnikovac, kua izgraena u obliku ljetnikovca vilajet far. vilajet) mjesto roenja, zaviaj; pokrajina, provincija, podruje kojim upravlja valija (u Turskoj) vilajetima (ar.-tur. vilajetu) zemljak vi lan (tal. velame) veo. koprena; plahta vilan [tal. viUanol prostak, divljak vilanela (fr. villanelle, tal villanellaji pastirska pjesma sastavljena od neparnog broja terceta i zavrena kat-renom: pjesma uz koju se plee, seoski ples vileatura (tal. viheggiatura) ljetuje mjerne koje Se, radb razonode i odmora, provodi na selu, ivot na sefu radi razonode; ljetnja svjeina viliflkacija (lat. vihficatio) sniavanje lili: snienje) cijena, smanjivanje vrijednosti; poniavanjo, vrijeanje vilis (lat. vilisjeilin) prost, male vrijednosti, hez vrijednosti, neznatan, lo; uilhriti conitiotiis it. vilioris kondi-cionis (lat.) slabijeg sastava, neznatne vrijednosti; corpus vile it. korpus vile (lat.) pokusni objekt bez vrijednosti vilstek (engl. vealsteak) pren ili peen komad teleeg mesa, engleski telei odrezak Viminal Gat. Viminalis coliis) jedan od dodam breuljaka antikog Rimo vio brule it. ven brile ifr.) kuhano vino, mjeavina od crnog ili crvenog vina, eera, kore mukatnjaka, cimeta i korijandra. nad kojom se zapali lica ruma vina (ind.) glaz. najstariji indijski glazbeni instrument od bambusove trske, s 4 ice, slian mandolini vina medicata it. vina medikata (lat.) mn. farm, medicinska (ili: ljekovita, biljna) vina vinalije (lat. vinaha) mn. svetkovine \l-na koje su u starom Rimu slavljene dva puta godinje: 19. IX. u ast Venere i 22. IV. u ast Jupitera vinculum conjugnlo it. vinkulum konjugale (lat.) brana veza. brak vinculum matrimonii il. vinkuluin matrimonii [lat.) v. vinculum conju-gale vindborer(njem Gevrindebohrer) vrsta svrdla (za pravljenje nareza)

vindicirati [lat. vindic&re) osvetili, kanjavati; tititi, braniti; prav. polagati na neto pravo kao na vlasnitvo, sudskim putem potraivati svoje natrag: dosuditi, sudski doznaiti vindikacija (Jat. vindicatio) osveta; uzimanje u zatitu, zatiavanje; prav. zahtjev za povrat stvari vlasniku vindikacijska tuba prav. tuba za 7iititu vlasnitva; takoer; vindikta vindikacijsko pravo prav. pravo zahtijevanja da se isporuena roba vrati vlasniku ako je kupac, prije no sto je isplatio, postao in solventan vindikativan (lat. vindicativus) osvetoljubiv, osvetJjiv. ze|jan osvete, kazneni, osvetniki vindikta :lat vindicta) osveta; kanjavanje; prav. tuba zbog nanesene tete; zakonsko kanjavanje prijestupnika: kod starih Rimljana: tap slobode kojim je pretor dodirivao roha i tako ga oslobaao vindjaka (njem. Wind vjetar, Jackc kaput, haljetak) vjetrovka, kaput od lakog, ah za vjetar nepropusnog materijala VindLobona 1477 vjolata Vindobona (lat.) starorimsko ime za Be vinernicl (njem. Wien Be, Schnitzel odrezak) beki odrezak Vincta staroslavenski grad na Baltiku, simbol bogatstva; prema legendi potonuo u more viniflkacija (lat. vioificatio) proizvoenje (ih: proizvodnja) vina, vjetina pripremanja vina vmifiJkatur (Jal. viniflcator) proizvoa vina; naprava pomou koje vino moe provrtjeli i kad je zatvoreno vinil kem. spoj u obliku plina koji ima !-piisobnost polimerizacije (pod utjecajem katalizatora) tj. da se pojedine njegove molekule meusobno veu u duge ravne lance s velikom molekularnom teinom vinker (njem. winken namigivati) teh. svjetlosni pokaziva smjera na vozilima, " migavac" vinkl (njem. Winkel kut) ime veeg broja instrumenata za mjerenje, osohibi zanatskih vinkladvokat [njem. Winkel kut) "za-kutni odvjetnik'1, nazovi advokat, neovlateni pravni posrednik i si. vinklag (njem. Winkelhaken) tisk. vr-sta, lagaljka [mala metalna pregrada, u irini tiskanog retka, koju runi slagar dri u lijevoj ruci i u nju, desnom rukom, slae slova), sla-gaica vinknt (tal. vino cotto kuhano vino) most, sira vinktura (lat. vineturu. vincirc) vrpca, veza. spona; spajanje, zdruivanje vinkul (laL. vinculum) konopac, ue. veza. petlja, vrpca vinkulirati (lat. vuicire. vinculare) spo-jiti, svezati, zdruiti; obvezati se. primili obveze; bank. vrijednosne papire iskljuiti iz teaja vino seceo it- vino seko (tal.) talijansko vino od suhog groa vino tinto (p . tal. vrno tinto) v. tinto vinrofobija (lat. Mnum, gr. fobeo bojim se) strah tn\ vina. mrnja prema vinu, gaenje od vina vinolcncija (lat- vinolcntia) pijanstvo, pijanost; sklonost piu, opijanje vinolentan (lat. vioolentusji pijan od vina; sklon piu, koji se opija; pomijean s vinom vinometar (lat. vinuni vino, gr. mc-tron) oprava za mjerenje jaine vina, vinomjer vinum missale [lat.) priosnn vino (u Kat. crkvi) vioja (fr. vigne. tal. vigna) vinova loza. vinograd; poljska kua, ljetnikovac vinjeta (fr. vignettej ara koja slui kao ukras (u knjigama, na pismima, rupiima); mali bakrorez ili drvn-rez kao ukras na koricama, na poetku ih na kraju knjige; monopolski zavoj s peEitom (na duhanu, papiru, igicama): etiketa viola (lat.) 1 bot. ljubiica, ljubica i drugo cvijee s mirisom slinim mirisu ljubiice viola (tal., sp. viola, fr. viole. lat. vituln) 2. glaz. opi naziv za vei broj glazbenih gudakih instrumenata violo alta (tal.) glaz. v. viola di brao viola d'amore (tal.) glaz. h'ubavna violina, bracu slian glazbeni instrument veoma ljupkih tonova, prije s 1214 ica, od kojih su neke bile metalne, kasnije samo sa sedam crvenih ica viola di braoeio it viola di brao 'tal.) glaz. alt-violina, bro-violinn; viola sita viola di gamha (tal.) glaz. violonelo violacija (lat. violatiol prav. povreda prava, prijestup zakona; oskvrnue, osramoen) e: obesaenje

violare jus territoriale it. violare jus Lerilorijale (lat.) prav. povrijediti vlasniko ili zemljino pravo violata Gat.) obeaena, silovana djevojka vilencija 147t virinitet violcncija (lat violentia) silina, us-trina, estina, naprasitost, plahovi-lost, neobuzdanost, pretjeranost: sila. nasilje, prisiljavanje violentan (lat. violentus) silan, estok, napravit, plahovit, goropadan, pretjeran, prekomjeran; nasilan violentnosf. (lat violentia) v. violencija violet (tal. violetto, fr. violet^ ljubiast; mjeavina plave i ervene boje; u vid-ljivom spektru: Eioje Sunovib zraka koje se najjae lome violeta Gal. viuletta) glaz. violica, mala violina; bot. ljubiica violin (lat violinom; kem. tvar koju sadre mnoge vrste ljubiica i koja izaziva povraanje violina (tal. violinu) glaz. najvaniji orkestralni instrument s etiri ice (g, d, a, e), u dananjem obliku izraen u Italiji u XVII. st. violinist (tal. violinista) glaz. svira na violini violinu piccnlo it. violino pikulo rtal.l glaz, najmanja violina, uitvrtina violine violino primo (lal.) glaz. prva violina violino sceodno it. violine sekondn i.talj glaz.. druga vioiina viotirati (lat. violare) povrijediti, prijc-stupiti zakon; naruiti, pogaziti ugovor, obvezu; silovati, obeastiti; oskvrnuti viIon i.fr. violon) glaz. v. violina; po tal. viulone: bas-viobna; u XVII. i XVIII. st. najdublji gudaki instrument u batu, dananji kontrabas violon d.' Ingres (frj violina Ingrova (prema legendi ovjek koji se vise ponnsio svojim loim sviranjem na violini, nego slikarstvom kojim se proslavio violonelist (tal. violonccUo) glaz. svira na violonelu violonelo (tal. viuloncello) glaz. mali viulinski bas koji se za vnjeme sviranja dri izmeu koljena; vmla di gamba, elo violonnrt (tal. violone) glaz. svira na violoni vip (eng, whip) topio pie od bijelog vinah jaja, limunuva soka, eera i zaina viper-in (engl, whipper-in) nadzornik i goni lovakih pasa: pol. istaknuti lan stranke koji druge lanove stranke okuplja za glasovanje u engleskom Donjem domu vipera (lat.l otrovnica, otrovna zmija viraginitet (lat. viraghvitis) fiziol. poremeaj u spolnom razvoju kod ena, sastoji se ne samo u nepotpunom razvuku unutarnjih spolnih organa, sa slabom ili potpuno izostalom men-struacijonL nego i u tome to takva ena i u razvitku sekundarnih spolnih obiljeja nalikuje mukarcu; male grudi, braatost dubok glas, promjene u karakteru; ginandrija, viri-bzam virago (lat.i mu&kobanja, mukaraca, ena koja izgleda i ponaa se kao mukarac vira (fr. virago okret, okretanje) zrak. let po krivulji; jak zaokret nekog brzog vozila (automobila, zrakoplova) virbl (njem. Wirbel) glaz. vrtlog, bujica skladnih hanova izvedenih najednom virdinija vrste cigara koje se izrauju u Italiji i Austriji od duhana iz sje-vernomaerike drave Virginije i koje se pue na slamku virgaz (ma. virgacs) iba^ prut; granica, mladica virginal (lat virga granica) glaz. instrument shan glasoviru; spiket virgjnalan (lat virginalis) djevojaki, djevianski: pren. ist, edan virgineu morbus (lat.i med. djevo-jaka bolest, malokrvnost, bljedilo virgin itet (lat. virginitas) med. netak-nulost enskog djovinjaka Gumena], viribus unitis 1479 virulcntan djevianstvu, djevojatvo, spolna nevinost pren, ednost istoa viribns unitis Gat.) zajednikim snagama, cjelokupnom snagom viridorij Gat. viridarium) vrt za uivanje u zabavi viridin (lat viridis zelen' bot zeleno tvar u biljaka; kloroiil virilan (lat. virihs, vir mu) muki, muevan; odvaan; virilni glas v. votum vini e virilescencija (lat virilescentia) zool. pojavljivanje mukih osobina kod enskih ivotinja u starosti, osobito kod ptica virilitet Gat. virilitas) mukost, muov-nost; zrelost, zrelo doba: pren. odvanost vitilizam (lat vir mu, viirlis) v viraginitet virilna poreiju (lat. viruis portio) prav. diu nasljedstva koji pripada pnje-dincu

viripotencija (lat. viri potenlia) muka snaga, sposobnost, mukost; enska sposobnost za stupanje u brak virman (fr. virement) bank. isplata koja se vri bez gotovine, jednostavnim knjienjem; prenoenje novca s iedne proraunske stavke na drugu, trg. uzajamno obraunavanje; poni. okretanje broda virmanirati (fr. virement) bank. prebacivati (ili; prebaciti, prenijeti, prenositi) s jedne proraunske stavke na drugu; trg. vriti ubraun. pom. okretati brod virola (fr, virole) spiralni svitak u satu; elini kalup za kovanje novca virologija znanost o virusima virsle Gijem, Wurstel] malene kohasicc od teletine, hrenovke virtualan (fr. virtucl. lat. virtus sposobnost, valjanost, snaga) snaan; mogu; sposoban za djelovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposobnou, ne koristi, s prikrivenom tnagom; fiz, koji se dobiva presjekom produenja stvarnih zraka na suprot-nu stranu, prividno, umiljen; princip virtualnih pumictmia naelo moguih pomicanja; supr. realan virtualan lik opt. lik nekog predmeta dobiven odbijanjem svjetlosti o zrcalo ili prelamanjem kroz leu. nastaje produenjem na drugu stranu stvarnih odbijenih ili prelomljenih zraka; lik predmeta u ravnom zrcalu je virtualan virtualitet (lat virtoalitas) sposobnost za rad, mo djelovanja, mogua ih potencijalna snaga virtualna brzina riz. princip ili naelo virtualnih brzina ili virtualnih pomicanja virtualno arite opt. kod konkavne lee: ona toka iz koje izgleda da dolaze zrake koje naputaju leu po prelamanju padajui na nju paralelno virtooskinja (tal. virtuusa' majstorica u svojoj vjetini, velika umjetnica virtuoz ([at. virtuosua, taL virtuoso) ovjek koji je u nekoj vjetini ih umjetnosti, osobito u glazbi, dostigao savrenstvo, poglavito u tehnikom pogledu virtuozan Gal. virtuosus* valjan, odlian, savren virtuozitet Gat. virtuositas) savrena vjetina, osobito u glazbi virtuoznost v. virtuozitet virtus (lat. vir, vu-tus) muka snaga, mukost, snaga koja djeluje, valjanost, hrabrost, vrlina, krjepost virulencija Gat- virulentia) med. gnojenje rane. otrovnost, sposobnost patogenih bakterija da prodru u strani, ivi organizam, da izluuju otrovne produkte i da, na taj nain, izazivaju bolesti: pren, jetkost, zagriz-ljivost virulentan (lat. virus otrov, virulentus otrovan) med. pun ljutih i tetnih vims USO Vva-karman sokova, otrovan, kodljiv; preu. jc-dak, zagriljiv, pun estine virus (lat. virus otrovi med. izaziva bolesti, zarazno klica, osobito otrov sto ga izluuju mrtve ili ive bakterije vis (lat.) sila, snaga, mo, vlast vis absohita GaL) prav. apsolutna sila (kad je netko prisiljen neto uiniti ili ne uiniti zbog apsolutne sile, od koje se nije mogao obranili niti je odbiti) vis armata ;lat.) oruana sila, vojska vis attractjva it vis atraktiva (lati fiz. privlana sila Vis cunsilii expers mole ruit sna it. vis konziliji ekspres mole ruit sua) Hnaga bez razuma rui sc sama od sebe (Horaciie) vis inertiae it- vis inercije (latj fiz. sila tromosti, sila negibliivosli vis legis ;iat ) prav zakonska sila. sila zakona vis major (lat.) via sila. ona sila protiv koje se ovjek ne moe boriti niti je otkloniti; fbrs maher vis probanoj (lat.) dokazna snaga, snaga dokaza vis viva (lat.) Ez. iva sila, kinetika energija viscera (lat) mn. med. unutarnji organi ivotinjskog tijela: utroba, iznutrica, drob, osobito srce, ploa, crijeva, jetra itd. vis cera lan (lat. visceralis) utrohni.. drobni, koji se tie unutarnjih, organa ivotinjskog tijela viseitfnn (latr viscidus) idak, ^ust, ljepljiv; pren. otporan, tvrdoglav visis actis it vizis aktis (lat) prav. pregledani akti

visknea (p. viscacha) zool. zecu slina junoamerika ivotinja, ukusna mesa i veoma cijenjenog krzna koje predstavlja vanu trg. robu viski (engL v-hiskv) alkoholno pire od itarica; visoke otvorene dvokolice s jednim konjem viskoza (lat viseum hjepak"* kem. celulozna masa (za izradbu umjetne svile i filmova) viskozan Gat. viseosus. viseum h'iepaki pnonljiv, ljepljiv (za tijelo koje pod djelovanjem pritiska na njegovu povrinu stalno mijenja svoj oblik kae se da je viskozno) viskozimetar (lat viseum. gr. metron) sprava za mjerenje viskoznosti neke tekuine, osobito lakova. ulja i dr viskozitet (lat. viseosilas) fiz. ljepljivost, prionljivost, svojstvo viskoznog tijela; viskr>znost viakoznost Hz. v. viskozitet vist (engl. whist) engleska kartaka igra s etiri igraa i karti;; pie od aja. eera, limuna i crnog vina vista (tal.) trg. vienje, uvid, pokazivanje mjenice; a vista (laL) odmah po vienju, tj. mjenice viizam u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata: politika pristajanja uz Nijemce koju je provodila vlada marsala Ptaina kojoj je bilo sjedite u gradiu Vichyju Vsnu (ind.) jedno od triju glavnih boanstava u brahmanizmu, prvobitno bog Sunca; najpopularniji bog u brahmanizmu, sa sve veim brojem tovatelja (vaionva); da bi oslobodio bogove ih ljude od zla, on je uzimao na sebe razliite oblike (devet) i pojavljivao se u njima na Zemlji, a njegovu desetu inkarnaciju (kalki) oekuju tek u budunosti i tada e unititi sve svige neprijatelje i osloboditi svoj narod od tuinske vlasti visnuiti (ind.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Visnua visnuizam (ind.) vjera i nauavanje vinujita Visva-Jtnrman (ind.) Tvorac svemira; ind. 111. olienje stvaralake sile u prirodi, veliki arhitekt indijskog panteona (odgovara grkom Vulkanu) vita vita Gat. vita ivot) ivotopis, tijek ivota, cnrriculum vitae vita brevis> ars lnnga (lat.) ivot je kratak, umjetnost je duga Gatinsfci prijevod poetka liipokratovih "Aforizam a~.i vitalan (lat. vitahs) ivotni, koji se tie ivota, ivahan, sposoban za ivot, sa ivotnom snagom: oivljavajui, koji pomae ivot; pren. veoma vaan, bitan, neophodan vitalijanci Gal. vita) v. viktualuanci vitalist ili. pristaa vitalizma vitalitet (lat. vitalitas) ivotna snaga, ivotnost, sposobnost za ivot; prosjeno trajanje ivota (npr. kod nekog naroda), vjerojatnost ivljenja vitalizam (lat. vitalis ivotni) 1. biol. teorija po kojoj se ivot ne moe objasniti samo kemijsko-fizikim procesima U njemu, nego treba uzeti pritom u obzir i odreena nematerijalna naela; 2- nauavanje o postojanju ivota u prividno neivim tijelima zbog djelovanja duhova kerji su u njima. \i. vjerovanje da se duhovi javljaju U drvenim stoliima vitalni osjeaj psih. opi osjeaj ivota, tj. onaj u kojem se ogleda, u naoj svijesti, ope stanje naeg organizma, cjelokupno zdravstveno stanje vitamini Gat. vita ivot) mn. biol. razne hranjive tvari koje su potrebne za prehranu organizma; nalaze se u veini namirnica., osobito u zelenim dijelovima biljaka, svjeim plodovima i sjemenju, u svjeem mesu, zutanj-ku, mlijeku i dr; prehrana u kojuj nema vitamina izaziva razliite bolesti (skorbut, rahitas, beriberi. pc-largu itd ) vitelus Gat. vitcllus. vitulus) umance viti a aetatia it. vicia etatis Gat) mn. mane, grijesi mladenakog doba, grijesi mladosti vitiEiE" (Int, vitiligo li^aj) med. nestajanje pigmenata u koi tako da se vitriolescirati na tim mjestima pojavljuju bijele dlaice vitium canonicum it. vicijum kano-nikum (lat) tjelesna mana zbog koje je netko nesposoban za sveenika vitjum cordis it vicijum kordis Gat.} med. srana mana vitlom nadime it. vicijum nature (lat.) mori. prirodni (ih: uroeni) nedostatak vitlejiznm sustav radnikih zajednica kojije nastao u Engleskoj nakon Prvog svjetskog rata sa svrhom da u industrijskim poduzeima sudjeluju^ pored poslodavaca, i radnici u raz-

mjernom dijelu dobiti; naziv po prvom predsjedniku odbora koji se bavio ovim pitanjem, J. H. Whitleyu vitra-a tf'r. vitrage) stiklena vrata; staklena pregrada, prozorske zavjese; prozori; u primijenjenoj umjetnosti: razliitim bojama izraena dekorativna slika u tiklu, kao ukras i arhitektunskom interijeru vitrescibilan (lat. vitroscibilis) koji se moe pretvoriti u staklo, pretvorljiv u staklo vitrezan Gat. vitreus staklen, tr. vitre-us) staklast, knstalast; proziran, sjajan vitrifieirati (lat vitrificare) postakMti. pretvoriti (ili: pretvaratit u staklo vitrifikacija Gat. vitriRcatio) postakljivanje, pretvaranje u staklo, postnkIjenje vitrina (tr. vitrine) staklen ormar za smjeStaj sitnijih umjetnikih predmeta: duanski izlog; prozor vitriol (lat vitreolus dem. od vitreus staklen, fr- vitrini, p. vitrioloji kom. sulfat (tj. sol sumporne kiseline) od razliitih kovina, bakra (zvani plavi vilrioL, modra galica), eljeza (zvani zclem vitnol. zelena gahca), cinka itd. vitriolescirati '.l&l. vilriolescereji kcm. pretvarali se u vitrini ital vitriolzacija vitriolizacija (laL. vitrolisaLio) kem. prntvarnnjr u vitnal vitrometar (lnt- vitrum staklo, gr, me Iron) opL. sprava za mjerenje jaino lumljenja zraka vitrntipija flat vitrum stakle, gr. typos) vjetina izradbe fotografskih slika na staklu vitrum [lat.i staklo; kristal viv (fr. vif. vivel ivahan viva (tal-J ivio! viva voce (lat) ivim glasom, ivom rijeju, tj. usmena viva vox it. viva voks (lat.) ivi glas, iva rije, usmenu pouavanje viva vox doeet it- viva voks docet (lat.) ivi glas pouava, tj. iva rije ima pounu snagu vivnee it- vivae (tal.) glaz. ivahno, vatreno, sa arom; vivo, con vivcea vivacissimo it. vivaisimo ItaL) glas. vrlo ivo. to ivlje, veoma hrzo vivacitet (lat, vivacitas} ivotna snaga; ivahnL>st, ivost, estina, ar vivandje (fr. vivandicr) trgovac koji prati vojsku i prodaje joj jelo i pie, pukovski krmar; marketender vivandjerka (fr, vivandlere) vojnika, pukovska krmarica; marketenderka vivant! (lat.) ivjeh! vivardj (lat. vivariumji mjesto gdje se dre i uzgajaju ivotinje (suhozemne i vodene). zvJE:nnjak, zooloki vrt vivat! (lat) ivio! vivat, crescat, fJoreat it. vivat, kre-skat, lloreat (lat.) neka ivi, raste i cvjeta! (uzvik pri zdravicama i si.) viver (fr. viveur) onaj koji voli dobro ivjeti i provoditi se; bonvivan vivifikacija (lat. vivificatioj oivljavanje, oivijenje vivijanil modra ih" bijela eljezna ruda kirja se upotrebljava za dobivanje modre boje viviparija Oat. vivus iv, pnrere raati) zool, raanje ivih niladunaca (za vizija razliku, od ivotinja koje se legu i? jaja; viviparizam viviparizam zool, v. viviparija vivi&ecirati Gat. vrvus iv, secare rezati) otvarati ive ivotinje radi fiziolokih pokusa vivisekeija (lat. mvus iv. soctio rezanje) otvaranje tijela ivih ivotinja radi znanstvenog prouavanja, osobito medicinskog ispitivanja vivisektor (lat. vivuf. iv, sector koji ree.) znanstvenik kcjji ree ive ivotinje radi prouavanja vivo (taI ) glaz v. vivace viv os voko. mortuos plango, fulgtira frango (lat.) ''ive dozivam, mrtve oplakujem, munje lomim*, uobiajeni natpis na rvonima; moto poznate fichilllerove pjesme "Das Lied von der Glocke" ("I^jesma o zvonu")

viza Gat. visinu vieno, pregledano, fr. visa) ovjeravanje potpisom i peatom da je neto vieno i pregledano (osobito za putne isprave, putovnice), slubena ovjera; u kartanju: osnovni ulog Giod farbla) vizavi (fr vis-a-vis) licem u lice. prema emu, spram ega, naspram; preko puta; osoba koja se nalazi nasuprot drugoj osobi, preko puta drugoj osobi; uska koija sa dva sjedala, preko puta jedno drugom; mali divan gdje dvije osobe sjede gledajui se licem u boe vizibilan (lat. visibilis. viere, vidjeti' vidljiv, oevidan, oigledan, primjetan vizibilitet (lat. visibilitas) vidljivost, oitost, oiglednost, pnmjetnnst Vizigoti (njem, Westogoten, iskrivljeno od gotskog uise valjan, hrabar) Zapadni Goti; usp. Ostrogoti vizija (lat. visio, viere) vienje, gledanje; psih. halucinacija osjetila vida, predodba koju bolesnik smatra, zbog bolesne razdraljivosti sredinjeg organa (u polusnu ih u hipnu 1482 vizionar tinom stanju), za stvaran opaaj: prikaza, priin, privienje, opsjena, utvara; umiljaj, sanjarija vizionar (lat. visionarius, fr. visionaire) vidovnjak, vidovit ovjek, onaj koji moe vidjeti duhom; pren. zanesenjak, sanjar, pjesnik vjzionoskop Gat. visio gledanje, gr skopeo gledam) specijalna konstrukcija kinematografa vizir (tal. visiera, fr. visire"! 1. dio kacige; reetka kpja pokriva lice, a ne smeta gledanju i koja se moe, prema potrebi, dii i spustiti: 2. naprava na vatrenom oruju pomou koje se niani, nian; 3. na instrumentima za mjerenje kutova; stranji diopter Vizirati (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) 1. niamti, gaati, uzeli na nian; 2. imati na umu to, smjerati neto, teiti za neim; 3. odrediti volumen posude; 4. ovjerili pulne isprave, staviti visu na putovnicu i dr ; 5. dijelove i figuro nekog grba opisati i oznaili prema pravilima heraldike umjetnosti vizita (fr. visite) pesjet, pohod; lijeniki posjet; pregled, pregledavanje (lijeniko, carinsko); kratak enski ogrta za posjete vizitaeija <_lat- visitatioj posjeivanje, pohaanje, posjet; pregled, pregledavanje, smotra; osobito: pregled stanja u kojem se nalazi neka ustanova ili ured; vuj. mali odred vojnika koji je pod nadzorom jednog doasnika vizitator (lat. visitatori pusjeliteli, po-hoditelj, polaznik; nadzornik imanja; redovnik koji obilazi samostane svog reda ili svojega podruja vizitirati (lat. visitare, fr. visitor) pregledati, iavriti pregled; pretresati, izvriti preLres; posjetiti, posjeivati, pohoditi, pohaati vizitkarta (njem. Visit-karte) posjetnica, prijavnica, kartoni s imenom. dvilj prezimenom, zanimanjem i mjestom stanovanja vizorij Gal. visorium) tiak, sprava koja dri rukopis s kojega slagar slae, prirava listova; tenak! vizualan (laL. visuahs) opt vidni, koji se tie vida; vizualno pamenje ono koje sc poglavito oslanja na predodbe dobivene osjetilom vida vizualizirati \at. visus vid) initi vidljivim; ostvariti vizualno, tj. slikom na televizijskom ekranu vizum Gat. visum) ono to je vienu, pojava, pnzor. slika: predodba, takoer: = viza vizura (bit viere vidjeti, visum) opt-zamiljena crta koja polazi iz promatraeva oka i ide kroz durbin ravno do predmeta promatranja vile (mad. vtzslal mlado i obijesno te-ne; pren. obijestan, vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar viljast (mad. vizsla) obijestan. vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar Vlah (kclt Volci) kod razliitih naroda naziv za razliite tue na rod o Cnpr. Germani su imenom Walhos zvali Kelte i Romane- 'l'urei Vlasima zovu svo krane, a Hrvati tim imenom najprije zovu Talijane, a kasnije Srbe; stanovnici primorskih krajeva naziv Vlaj koriste za seljake svog kontinentalnog zalea) vosi (fr. voile) prevei, veo, koprena, zastor; vrsta tanke tkanine za enske haljine, osobito zn veo vocale it. vokale (LaL) glaz, pjevajui voce it. voce (tal.) glaz. pjevaki glas; a voce soia it. a voce sola (tat.) samo za jedan glas ooce di petlo it. voe di peto ( tal.) glaz, pun glas, glas iz prsijn voce di testa it. voe di testa (tal.) glaz. glas iz grla

vodvilj (fr. vaudeville) prvobitno: francuska narodna pjesma satirikog sadraja: danas: veselo, malo kaz. djelo 1463 vo vudviljist 1#4 vh?(j) s kupletima; kazalite u kojem ee prikazuju ovakva djela vodidljist (fr. vaudcvilliste) pisac vodvilja vnguhifaTi (Iat. volnbilis, volvere okretati; gibah, vitak, savitljiv, okretan; nepostojan. nestalan, promjeniiv. slatkorjeiv, govorijiv vnhajnit (njem. Wochein) min. sinonim za mineral boksit, nazvan po mjestu Bohinj (njem. "VVochein) u Sloveniji gdje postoje leziata boksita vojta (ma.) vrsta stare kartake igre vokabular (lat. vocahulanum) rjenik, biljenica u koju se piu rijei nekog tueg jezika i njihova znaenja radi lakeg uen i a napamet vokabulist <lat. vocabidum rijei pnac rjenika vokacija Gat. vocatiof poziv, pozivanje na neki poloaj; dar, sklonost (nekom zanimanju, zanatu, struci) vokal G<it. vocalis. vos glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a. e, i. o u); suprotno; konso-nant vokalan (lat. vocalis) gram. samci-glasniki; glasovni, koji se tie glasa: izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna glazba pjevanje; uokalm koncert koncert u kojem su samu pjevake toke vokalizacija Gat. vocalisatio = gram pretvaranje suglasnika u samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijei s obzirom na njihove meusobne odnose vokablze (tal. vocalizze) glaz. vjebe u pjevanju sa slogovima do. r&. roi, fa itd. (solmizaidja) vokalna harmonija (lat. vocalis, gr. harmonia sklarl) skladnost dvaju ili vi Se slogova koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralsko-altajskim jezicima) vokalski (lat. vocalis) gram. snmnglas-niki vokativ flat, vocativus) gram. peti pade, dozivni pade; pren. objeenjak, spadalo, nestako, onaj kojega se mora esto prijekorno dozivati vol-au-vent it. vol-o-van (fr.) kuh. lisnato tijesto punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata pateta volabilitet (lat. volabilitas) povrnost, nestalnost. volan (fr. volant) pernata lopta i igra tom loptom; krilo\jctrorijae; fiz. kota zamanjak, kola za upravljanje automobilom; dio lista koji se istrg-ne (u priznanikoj knjizi); nabor na enskoj haljini volantan Gat. volana, fr. volant) krrji leti. letei, koji je u letu, leprav volapnk it. volapik (engL world svijet, speak govoriti) meunarodni, svjetski jezik, prethodnik esperanta, stvt>-rio ga njemaki sveenik J. M. Schle-yer US311912) volastnnit vrsta nide (ime po engl. kemiaru Wolla slonu) volatilan (lat. volatilis) kem. koji se moe pretvoriti u plin ili u paru. is-parljiv volatilitet (lat. volalihtasj isparljivo^t; nestalnost, promjenjivost volntilizacija Gat. volalihsatio) kem. isparavanje, pretvaranje u pam volatilizirati (lat. volatilisare) kem. ispariti, isparavati, pretvorila (ih: pretvarati) u paru ili plin i"ole(j) (fr. voice) let, letenje (ptica>; pren. poloaj, rang; pucati iz voleja (u nogometu): udariti loptu u letu; haute valee it ot vole (fr.l ljudi na visokom poloaju, odlinici, najugledniji ljudi nekog mjesta votcn s-nolena 1485 voltiirati volens-noTcnB (lat) "htio-nohtio*. tj. kad se neto u svakom sluaju mora uiniti, bez obzira na osobno raspoloenje volenti noai fit iniuria it volenli non fit injiirija (lat.) onome tko pristaje ne im so nepravda, tko hoe da mu tako bude, tomu je pravo

volfram Gat. v.olframium) kem. veoma tvrda i otpornna kovina, atomska teina 184, redni broj 74, znak W, topi se na 341)0; upotrebljava se za dobivanje volfram-eelika i za niti elektr. arulja voticdja (lat. volitio) psih. htjenje, volja, pojedinani akt volje, izraz volje volijera (fr. voliere) ptiarnik, dio zoolokog vrta u kojem su smjetene ptice volo (lat. volo hou) sic uoio, sic jubeo it. sik volo, sikjubeo (lak; tako hou, tako zapovijedam, tj. umjesto svih razluga neka vrijedi moja volja (po jednom stihu iz Juvcnalovih satira) volonter (fr. volontaire, lat. volunta-rius) onaj koji slui dragovoljno i besplatno; dragovoljac (vojnik) voleban (rus volebnvj) aroban, ta-lanslven volt fiz. praktina jedinica za mjerenje potencijala i potencijalnih razlika: 1 vott = nlcktrostatike jedinice potencijala;jedinica za mjerenje elektromotorne sile: elektromotorna sila koja u vodiu s otporom jednog oma proizvede struju od jednog ampera: naziv u ast tal. fiziaru Alcssandru Volti (17841827) volt-elek(rome*ar <A. Volta. gr. elektron, rnetron) riz v. voltmetar volt-Indukcija (A. Volta, lat. lnducliu) fiz. pojava izazivanja (inriuciranja) elektrine struje u zatvorenom vodiu pomou kretanja drugog vodia u njegovoj blizini kroz koji prolazi struja, ih pomou spajanja i prekidanja struje u bliskom vodiu, ili pomou pojaavanju ih slabljenja struje u lom vodiu volta (fr. volte, lal. volta. lat. volulus valjan, kotrljan) u koli jahanja: jahanje u malom krugu, tjeranje konja u krug; u kartama: vjetina u mijeanju karata koja se sastoji u tome ria odreena karta dode tono na eljeno mjesto voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz. galvanski elektricitet, galvanizam vultamper (A. Volta, A. M. Ampere) fiz. proizvod jednog volta i jednog ampera: 1 vollamper = 1 val volter (fr. voltairc) veliki naslonja s niskim sjedalom, a visokim naslonom za glavu, nazvan po h". pjesniku i filozofu Vollaireu volterijanizam (fr. voltairianisme) fd. v. volterizam volterizam filozofijo i nain miljenja fr. filozofa Voltairca (1694 1778); frivolan, epikurejski nain mislienja. kao kod Voltairca; volterijanizam voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okretati, facier liceji voj. poluokret; nagla promjena miljenja; napraviti voltfas iznenada se okrenuti i isprsiti pred neprijatelja koji te progoni; pren. naglo promijeniti miljenje volti subito (tal.] glnz. brzo okrcni [na notama > Voltin element fiz. galvanski element sastavljen od cinka, bakra i sumporne kiseline Voltin stup Gz. stup sastavljen od mnogo elemenata naslaganih jedan preko drugog sljedeim redoslijedom- bakar tekuina (razrijeena H^SO^) cink voltier (fr. voltigeur) ovjek vjet u skakanju; plesa na konopcu; vrlo vjet konjanik, jaha vjet u skakanju na konja: laki pjeak, strijelac (u fr. vojsci) voltiirati (fr. voltiger, tal. voltegiare) vjelo se bacati na konja ih s konja; voltmetar voncimer iivodili vjete skokove; plesati na konopcu; pron. brzo prolaziti s teme na Lemu voltmetar (A. Volta. gr. metronk fiz. instrument 70 mjerenje potencijalne razlike, naponske razlike volubilitet (lat, volubilitos) gipkost, pokretljivost, savitljivost, okretnost: spretnost u govoru, slatkorjeivost; nestalnost, promjenjivost volum-teorija (lat volumen obujam, gr. tlieoria) kem. teorija po kojoj se koliino tijela spojenih u kemijske spojeve ne zamiljaju prema njihovoj teini, nego prema obujmu volumen (lat. volumen, Olivere1! rukopis, spis obavijen oko tapia, svitak: knjiga, svezak; fi?. prostor to ga zauzima neko tijelo, obujam; glaz. obujam, opsi^g, jaina punoa (glasa, zvuka: volu manometar (lat. volumen, gr- me-tron) sprava za mjerenje obujma vrstih 1 tekuih tijela volmnelar Gat. volumen, gr. metronj fizioloka sprava za mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova ivog ljudskog ih ivotinjskog tijela

volumetrija Uatr volumen, gr. metria) vjetina mjerenja obujma; fiz.iol- mje-renje promjena u obujmu pojedinih dijelova ljudskog ili ivotinjskog tijela; kem. odreivanje koliine otopljene tvari voluminozan (lat. voluminosus) koji se sastoji od vie dijelova, koji ji: sastavljen od vie svezaka; u mnogo knjiga; velik, opsean, glomazan, debeo voluminozitet (Int. voluminositasl op-seuo&t, glomaznost volununoznost v. voluminozitet voluntaristi (laL. vulununr volja) fil. pristae voluntarizma voluntaristika psihologija smjer empirijske psihologije koji naglaava bitni znaaj procesa volje i osjeaja, suprotno: intelektualistika psihologa voluntarizam (Lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psiholoki 1 metafiziki! koji biLnim svojstvom dude smotra volju, a ne razum, koji, dakle, objanjava biLnosL ivota pomou volje kao osnovne funkcije duhovnog ivota (Schopenhauer, Wundtl voluntas (lat voluntas, volo hou) volja; stat pro ration*: voluntas it, stat pro rnrionc voluntas (lat.) umjesto razloga vrijedi volja voluntas ultima (lat.! prav. posljednja volja, oporuka. Lestaraent voluptuozan (lat. volupLuosus, volup-tas pohota) slndostrastau, strastan, pohoLliiv; zabavan, ugodan, pun veselja voluta(latJ arhit. ukras na sLupovhna u obliku zavoja, spirale, ara u obliku pua, zavijutak; zOoL vrsLa (.ropskog pua volutacija (lat. vol u tati oj valjanje; pren. nepostojanost, nestalnost vnlva (lat.J hot opna na mladim gljivama vombat (austral.) indonezijski tobolar vehk poput jaz avca v omi ka (lat. vomica) med. ir, prist: osobito: ir u pluima vomikozan (lat vomicosus) med- pun ireva, gnojan vomimti (lat vomerc) med. v, vomiLirali vomitirati [lat. vornitarol med, povraati, biju vati; vomirati vomitiv (lat, vomitivum) med. sredstvo koje izaziva povraanje vomitnrija [lat vomitoria) prilaz sjeda-lima u antikim amfiteatrima vomitoR [Jat) med, povraanje; bljuvanje voncimer (njem. wohnen, stanovati, Zimmer soba) soba za dnevni boravak, Jdnevna soba1" voracitet 1487 vrbait voracitet [Lat. voraciLas, voras prodr-ljiv) prodrhivost; pren. gramzivost, nezasitnost Viishod it Vashod (rus.) "Istok" (ime sovjetskim svemirskim brodovima) vostro oomto it. vnstro konto (tal.}trg. na va raun votaeija (laL. votaLio) glasovaoje, izglasavanje, skupljaoje glasova; volira-nie votant Gat. votans, vovere) glasa votiranje (lat. vutatio) v. votneija votirati (lat. votum, tal. votare, fr. vo-ter) dati svoj glas za nesto, glasovati za, izglasati, glasovanjem odohnti votiv (lat. vovere zavjetovati, votivum) etn. zavjetna rtva ili dar boaostvi-ma, svecima, crkvama 1 dr.; prinosi se u poboprivrednim proizvodima ili u premeLima od eljeza, ziata, srebra ih voska votivan (laL. votivus) zavjetovan, zavjetni votka (rus. vodka) popularno rusko estoko pie votum (kit. votum. vovere) zavjet, obeanje; glas koji se daje za neto, protiv neega; glasovanje, izglasavanje; mn. vota; cum volo it. kum veto (lat.) s pravom glasa; cum vola illi-mitato it kum voto ilimitatu (lat) s neogranienim pravom glasa; meo voto (lat.) po mojpj elji, po mom nahoenju, sto se mene tie; sud voto remisidonis (lat.) sa eljom za povratak votum cnnsultativum it. voLum kon-zullativum (lat.i prav. savjetodavni glas votum curiatum it. votum kunjatum flat.) ukupnu, zajedniki glas: kunj-ski glas votum decr&ivum tt. votum decizivum (lat.) prav. odluujui glas i"otum virile (lat. votum virile virilni glas) kneevski pojedinani glas, za razliku od kurijahiog glasa prelata. grofova u starom njemakom parlamentu vovubns (lat) med. zavezano.st (ih: za-pletenost) crijeva, zavrtanje dijelova tankog ili debelog crijeva oko po-trbunice vos acuta it. voks akula. (lat.) glaz. visok (ih: otar] glas

vos clamnntis ui eserto it voks klamantis in dezerto (lat.) glas vapijueg u pustinji, tj. Ivana Krstitelja; pren. glas istine koji nema djelovanja, uzaludno opominjanje vos it. voks (lat) glas, zvuk, ton; rije, izraz; ud voem (lat.) uz rije, pri toj rijei (padne mi na pamet...); assa voe (lat.) samim glasom, tj, bez pratilje nekog instrumenta; sub kao voos it. sub hak voe (lat.) pod ovom rijei [pri upuivanju na rjenik) vok humana it voks humana (lat.' glaz. ljudski glas (na orguljama) vos hvbrida it. voks hihnda (Jat) njce sastavljena od rijei dvaju ili vie jezika, npr. zainterosirati vos populi, vok dei it. voks popuh, voks dei [lat.) posl. glas narodni je glas Boji, tj. to narod hoe. to je svetinja vox virginea it- voks virginea (lat.) glaz. djevojaki glas (za jednu oktavu viai i umilniji orguljski registar no to je voz humana) vrak (njem \Yrack) oteena lada koja se vise ne moe popraviti; pren. olupina, ruevina, neupotrebljiva stvar vrada (crkv.-slav.) 1. zavada, osohito lzmeriu dviju obitelji ili dvaju plemena zbog ubojstva; 2. krvnina, otkupnina (umjesto krvne osvete); 3. sud dobrih ljudi (tzv, krvno kobi) koji se sastajao kako bi izmirio dvije krvno zavaene strane vrbait mineral naen medu arsenskim rudaama u Makedoniji, nazvan po ekom mineralogu Vrbi 148B x-nlnirrabJIari vulfenit vulfenit vrsta rude, uti mineral od kojega se dobiva mohbden (ime po austrijskom minerologu Wulfen u) vulgaran (lax. vulgaris opi, Svakidanji) nizak, prr>staki vulgaritct (engl, vulgaritas) obinosl, prostalvo, prostota, niskost; prostac-ki nain izraavanja; vulgarnost vulgarizacija (lat. vulgarisnbo) protjerano pojednoEtavnjeojenje; injenje opini, zajednikun, injenje (In bude svima razumljivo vulgarizirati (lat vulgare uiniti opim, opepoznatim. vulgarisare) pojednostaviti neto; uiniti neto opim, zajednikim, objasniti, uiniti da neto bude svima razumljivo; vuigirali vulgarnost v. vulgaritel Vulgata Gat.} latinski prijevod Sv. pisma koji je Katolika crkva priznala kao autentian na Tridentskom ci-kvenom saboru 1546. vulgo (bit. vulgc) pnl kod naroda, u narodu: uope, obino, u olrinom ivotu, narodski, jezikom obinog svijeta, jednostavno reeno vulgo rruaesitns it. vulgo kvezitus li at.) prav. bludniino dijete vulgus i lat.) narod, puk, svjetina, go-miia Vubjfua vult decipi, ergo deeipiatur (.Int.) Svjetina eh biti prevarena, neka dakle; i bude prevarena vulkan (bit. vidcanus) geol. mjesto na Zemlji gdjeje ona toliko duboko otvorena da iz njezine vrele unutranjosti mi>gu izbijati na povrinu tople pare i plinovi, vru pepeo, usijano kamenje i otopljene stijene; vatreni brijeg (naziv po bogu Vulkanu) Vulkan (latr Vulcanus) mit. starmtalski bog vatre [osobito njezine razorne snage) i metalskih radnika ili kovaa, s radionicom u vulkanu Etni; siti Jupitera i Junone, Venerin mu (odgovara grkom Hefestu) vulkanisti (Jat. vulcanus) mn. geol. pristae teorije da je [emlja svoj dananji oblik dobila djelovanjem vatre (suprotno: neptunisti): prid. vulkanistiki vulkanitet (lat. vulcnnitas) geol. postanak (ili; podrijetlo! vulkana; svojstvo nekog tijela dobiveno djelovanjem vatre vulkaniti (lat. vulcaruisl geol. vulkanske Etijene (koje su postale erupcijom vulkana) vulkanizacija (lat. vulcanus. vukani-satio) posUipak pn zagrijavanju gume, kauuka i gutaperke, pomijeanih sa sumporom, na temperaturi od 130140 CC; na taj nain ove tvari, koje su inae na U* tvrde kao drvo. a na vioj temperaturi omekaju, postaju zbog visoke temperature elastine i ne otapaju se, kao obino, u eteru, l>enzolu. terpcntuiu i dr. vulknnizam (lat. vulcanus) geol. sve vulkanske pojave i djelovanja te njihove posljedice koje tu u tijesnoj vez: s poremeajima u tfemljinoj kori; shvaanje da je Zemlja dobila svrrj dananji oblik djelovanjem vatre (suprotno: neptuuizam)

vulkanizer onaj koji vulkani ira vulkan i zirati flat. vulcanus, vulcuni-sare) kauuku i gutaperki dodavati (ih: dodati) sumpor, pa ih onda na visokoj temperaturi uiniti da postanu elaBtini i neolopivi vulkanulogjja (lat. vulcanus- gr. logia) geni. znanost koja prouava sve vulkanske pojave vulkanski (lat vulcanius) koji se tie boga Vulkana; koji bljuje vatru, koji potjee od vulkana: koji je postao ili je preoblikovan djelovanjem vatre vulkord (engl. woulcordj vrsta vrste vunene tkanine, posebno za hlae vulnerabilan (lat vulnerabilis) ranjiv, obranjivT koji se moe raniti, povre-div, ozljediv; pren. slab. neotporan vulnerabilitet 14S vundertim vulnerabilitet (bit. vulnerabilitas) ranjivost, povredivost. ozljedivost; oeot-pornost, sklonost bolestima Vulnorant nmnes, ultima neca4 (lat.) Ranjava svaka; no ubija posh'ednja (napis na broj amcima srednjovjekovnih toranjskih satova! vulnemria (lat.) mn. med sredstva za lijeenje rana vubius (lat) rana; vidnim Irtalc ilal.] smrtonosna rana vultispeks (bit. vultispe^. vuku" izraz lica. lice, specere gledati* strunjak u odreivanju karaktera ljudi po crtama lica; fiziognom vulva [Jat.i anat vanjski dijelovi enskog spolnog organa, slidniea vulvitis (lat- vulvaj mi:d. upala vanjskog dijela enskog spolnog organa vulvn-uterinski (lat. vulvus. uterus) anat. stidnino-maternini, koji pripada stidnici i maternici ili se tie slidmee i maternice vulvula (lat.) zool. maternica kod ivotinja vunderkind [njem. Wunder udo. Kind dijetej izvanredno nadareno dijete; "udo od djeteta* vundertim injem. Wunder udo. team momad) udesna momad w W, w slovo koje je dospjelo u hrvatski jezik i abecedu iz biranih abeceda (njem., engl.) wagon-lits itvagomli (fr J (eljeznika) kola za spavanje warranted (engl.? csnalta na engleskim proizvodima = garantirano WaesermflJinovR reakcija med. reakcija krvnug seruma kojum sc moze utvrditi oboljelosl od sifilisa water-closet it votcr-klozet (ong[.l duvremeni higijenski zahod, s porcu-Ifinskom koljkom i vodom za ispiranje neistoe, engleski 7aho White Star Line il. Vajl star lajn (engl-) "Unija bijela zvijezda", preko-uccnnska parobrodska linija izmeu Liverpool a i New Yorka whitebait it. vajthot tengl) mlada haringa iz Temze, smatra *c posebnom poslasticom whitoboya t. vajtbojs tengUmn. bijeli momci, od 1760, lajnn udruga siromanih katolika u Irskoj, kanjavala je pretjerano Stroge posjednike, 6novnike i dr. (nazvana po tome Lu joj je simbol bila bijela hojaj Whitcchapel CiL Vajtepel (engL.t najsiromanija i najzapuilcnijii etvrt u istonom dijelu Londona Whitehall it. VajiJiol (engl.; nekada: kraljevska palaa na Temzi u Londonu; sada: iroka ulica u zap. dijelu Londona u kirjnj su zgrade ministarstava Wilhelm Teli (njcm.i legendarni junak vicarske slobode u XIV. st. koji je, prema predaji, ubio austrijakcig namjesnika Gesslera i Ume zapoeo oslobodilaku borhu; poznat i po tome sto je pogodio jabuku oa glavi svofl sina; tema vie umjetnikih, knjievnih <F. Schiller) i glazbenih djelfl i Kossmi] Wodan (njem. Wodan) mit. vrhovni bog svih germanakih naroda eskandinav-Eki Odin), bog vjetra, mrtvih, pobjede, dobre etve, i hjenitva X * slovo grkog (ksi) i latinskog (iks) alfabeta; slui kao simbol: a) nepoznate veliine u matematici; b'1 neodreeno velike kohine; c: nepoznate osobe Lj osobe koju ne elimo imenovati; d> uope neeg nepoznatog X rimska brojka 10 XX rimska brojku 20; ispr npr. XX Century (engl, twientieth it. tven-tith seneri: dvadeseto stoljeu1 XX-miglia [ti. it, Vcntimilja) granino mjesto Italije prema Francuskoj Xe (xenon 1 znak za kemijski element ksenon

Xeroi i: Ksi"oksVmiig fengl, Chriblmas^ Boi i-noge noge ohliku slova krive, iskrivljene noge, iks noge icy (.it. iks-ipKilonf nepoznata osoba x-zrake zsatario naziv za rendgenske zrake Y Y,y slovo grkog tdfaheta [y psilon "golo i'J; n mnogim don as njim abecedama oznauje glasi j ili u i u antici se cice kao ul. 01 algebri oznaka za drugu nepoznanicu, obino u vezi 3a it Y mak za kemijski element itrij fyL-trium). yacht t. jahta Tagi-antena antena za kratke valove, za ultrakrntke valove i za televizijski prijam (izumitelj Japanac YugiJ. pre-udeSonn antena koja ima dipol, re-flektor i viee direktora Tajurveda (aanakr.) trea od vedskih knjiga, sadri propise rtvenih obreda yamato e &mjer u japanskom slikarstvu i.l2.14. ^tl, motivi iz dvorskog i vitekog itvota te legendi Tankee-Doodl <engl it. Jenkidudul.* amerika puka pjesma iz IE. st.; neslubena himna SAI1 yard, v. jard. Yb znak za iterbij (ytterbium) yd Bkra za var Vedo hiitnnjsko ime za Tokio yeoman [erigi- it joumenl nekad: slobodnjak, nlohodan schak; danas: zakupnik, maloposjednik yes engl. Icit, jail da, jest, tako je. yeti divovske ovjeku liko bie koje pu vjerovanju okolnog stanovnitva ivi i?nad Bnjezne granice na. Himalaji ye-ye Iit. jt'-jr) peseban stil pop-glaz-be, osobino popularan u Francuskoj oko I9I2. gori.; troetvrtinska mjera, vrlo brz tempo, iedna od varijaoti rocka.- 2. plus na istoimenu glazbu s improvizeeiisma, u paru ili skupno; -i. sinonim za neto suvremeno, po najnovijoj modi ygdruil mit, igdras.il jasen koji odrava svijet, prema vjerovanjima Skandioavaca ylnng'Vlong ulje orhideje mirisum slino zumbulu, s otoka Manilc yoga JOgn, mdij&ka tehnika meditacije yogi jogi. osobu koja se bavi jogom Z, z dvadeset i drvrto slovo hrvateke latinice znabiti se (prema tur. abajlamak> zaboraviti se u zanosu zabadava imr. bad vjetar, hava zrak.! besplatno, bez naplate; Uzalud, beskorisno zabremzati (njem. Bremse konica) zakoiti; zaustaviti, sprijeiti kretanje zabulati (Jat. bulla peat od vowka) sL-t-viti bulu, tj, zapeatiti; staviti u omotnicu znbuliti (tur. bula ena muslimanka) uiniti bulom. Lj. puturili Junu; omotati glavu rupcem ili dalom ina nain bula i zadik (hebr. zadik "pravedni"! uitelj u hasidizmu (v 3. tovan poput eveca zadolmiti (tur. dulmak puniti, ispunili.* zagatiti; ograditi nasipom zadumljen ;ru5. dama misao!' zamiljen, zahrinat zagolaiti (tal. gnlosn prodrljivi polakomiti ?c zahmet ttur.) teak rad, trud, muka, napor; potekoa, nevolja zajik lakotnik, sredozeinnti biljku le-pirnjaa Sibaatih granu i velikih *u-tih cvjetova zakopan 1. gh prid. trpni glagola za-kupati; '2. pren. suzdrJ.nn. Autljiv, zatvoren u sebe zaknm [tur. zakkum) v. oleandar 2umak (cei. zemak. rus. znmok) utvren srednjovjekovni dvorac; kula, grad, burg zambak (tur.) 1. ljiljan, krtn; 2- peru-nika zambo mjejanai: izmeu crnen i Indijanke ili Indijancu i crnkinje zamhra (5p."> ivahm maurski ples; nona nabava s plesom ramindar bivi indijski sustav vlasnitva nad zemljom: Erjgleu au zemlju darovali poreznicima koji su im svake godine plaali odreene svitte., a zemljite su davali u rakup seljacima od kojih su utjerivali svoju dobit zana (rum. zina) vila

zanana (perz. 7cnaneh) odio za ene u kui obinih Perzija nuca zanat (tur. san'at) Obrt; sposobnost, majstorija; zanimanje, struka, profesija zanella (tal.) pamuni i poluvuneni materijal za podsLave zanni (tal. ' lik lakrdijafl il talijanske puke komedije zantedeskija bol- vrsta bUjke kozlaca (naziv po tal. fiziaru Fr Zantedes-ihiju,' zapatak ".tal) zasun ' poluga za zatvara-uje vrata) zapateadn (p.) ples u 3/4 t'iktu, s udaranjem peta (vrata flamenca) zapon-lak vrsta zatitnog laka za ko-vine zapt (tur. zapt, zabyt) btrOgUdL, disciplina, poredak zar (perz.) tanak pokriva, tanka koica, teu, tanka Ljuska Zar at usi ra i staroperx. Zarathustra) uitelj mudrosti kod Starih Perzija-naca i osniva jedne dualistike religije, roen oko 900- pr, n, e.; postoje dva naela, dva duha: dobu doh (Orzara 1494 zelot oauzd : i zli duh (Ahrirnan). Grmuzdu pomae est dobrih duhova: Istina, Dobrota. Mudrost, Vlasi, Zdravlje i Dugovjene*! F a Ari manu dva: Lai i Bijes: njegovo ae nauavanje odrala do danas hod Harna u Perziji i Indiji; Zoroaster ' zara (tur. zerdeinzs li oetupana penica kuhana u razvodnjenom eeru zarf (ar.) duh, vjetina, ustmumnnst; elegancija; korice, zametak; metalni tanjur na ko.jem, u Turskoj, pri posluivanju kave stoji ftalica zaruret (tur.} 1. im. nitida, nevolja; '2. prid prijeko potreban, neophodan zarzuela <ap.) glazbu n^seonsko djelo u kojoj se izmjenjuju gfuma, pjevanje i ples; opereta zasada naelo, temeljno sLajalile, pulazile, uslaheno miljenje zat itur.) osoba zaval Itnr. zevali krivnja; odgovornost zbaljo (lak sbagli) trg." provid. pogreka; pogreka u raunanju; uipravak pogreike davanjem odtete zbitenj'rus zhikm) ruitko narodno pie od vode. meda i klinia, pije se kao aj zbitije icrkv.-sla*.) ono Sto so zbilo, tj. dogaaj zborzirati (tal, sborsars) trgr isplatiti, poloiti novne, tikantirati zborzo (tal. sborso) trg. izdntsk. isplata, uzimanje unaprijed, akonto zhrojuvka (fc. zbroj oruje) puskomi-traljez ekog podryetla zdenjoi (tal sdegnoso] prid. naprasit, nagao adurdaL exitoronaj koji izlazi.' 1. glasnik, najavljiva i u Dubrovakoj Ko-publici); 'l, mol. vrsta morske ribe zebra ip., porr, zebra. Cal, zebru) zool. ivotinja bi roda konju. ^ lijepim prugama po tijelu, zivi l) ju. i sred. Africi, afnk] magarac; zebra-drtu palmino drvo sa 3urama zebu istonoindijska i afrika vr*ta di>-maeg bivola; Hindusi ga fctuju kao svelu ivotinju zecer(njem. sitzen sjediti) "sjedilac*. tj. slagar koji radi sjodrei 7n strojem linotipom. monotipom zeeir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan prsten peatnjak zefir Tgr. ztfvrosl zapadni vjotar. blag i prohladan vjetri, povjetarac (vjesnik proljea!, mit. bog filtru kod starih Grkn; trg. fina muaelinaka tkanina, osobito za knftuljo; voj. v. zefiri zefiri (fr. zephyrs) mn, vrata lako naoruane francuske vojake u Aliru zehcener :njem. sechzehn. esnaest) port u nogometu: ftojmacaterac. tzv. kazneni prostor zehciger (njem sechzig ezdeset) ez-desetogodisnjak zeilitoi ;grO. zeu ito, hth* kamen, cidos oblik, zitan kamen, tvrda tvar kiFja se priprema od ita i od koje se, otapanjem i prefcuhavaiijem. dobiva pivo zekat iLar. zakai v. zekijat zekijat (ar. zaka] etrdeseti dio prihoda u novcu i dVaki etrdni*rti komad sitne stoke koji. po propisima Kurana, treba davati zu pomaganje sirotinje, vrsta miiqllmnnakoE yierskog poreza; zekat zelenkada (tur. zcrrin kfldeh) hot. sunovrat, narcis

zelo it. zjelo (rus.) vrlo, vcomn; izvanredno zelosoit. celozo (tal.)glu. tortoko, arko zelusoit zclozo >tal. zelnsn, gr zelnsi glaz. usrdno, sa tarom, vatreno zelot(gr zolotos nasljedovatelj, opona-atelj) lan ekstremne idovske narodne strajike koja ae, izmeu 66 70 g. n. e.. pobunila protiv Rimljana; pren. onaj koji a neanOflh'ivosu prima suprotno miljenje, osobito " religijskim i drugim pitanjima zek-tian 14U5 zibaldone zelotian (gr zelotosl pretjeran u vjerskim pitanjima, pretjerano revnosan u vrienju vjerskih obreda itd. zelotipijn-gr. z^lotypia i hubomora, zavisi, strasna revnosL pretjerana revno =t. nesnoljivost zelotiraun igr. 7clote) pretjerana revnost, nsno5|jivusL (osobito u vjerskim i crkvenim pitanjima); usp. zelot zoIozh (gr zelos, jelosis) revnost, usr-dnoat, marljivost, ar zelzela (tur, zebelei potres zeman (ar., por?.) vrijeme; stoljee; smrt, umiranje zemj (gr. zon fcitoj kem. osebujan biljm sastojak, dobiva se od sjemena zea maya (kukuruza) zen^budizam ^nn.ikrt) sustav budhis-tifce meditacija (oedbiio u Japanu): meditiranjom *e nastoji postii djelotvornu iivotnu tnagu i najvee samo-avladavanje koji- dovodi do sjedinjenja a Budhom e enana (por*, zenaneh} v. Tanana zend (ataropen. zend) slan perzijski jezik, onaj kojim je napisana Zend-a-veata, najatarUi iranski jezik (spada u skupinu arijskih jezika) Zend-BveatH (alarirperz. zend. vasta) "f\va rije", sveta knjiga zendskog naroda^ Ij. abirih Perzijannca i njihovih potomaka Parsa, u njoj je izloen religijsko-filnzofski Zaratustrin nauk zenit (or. semt) najvia toka na nebu. ona koja dloji vertikalno nad promatraevim tjemenom; pren najvia toka, vrhunac ega; supr. nadir Zenoblja kraljica palmirske drave (266272); svoju je vlast proirila na Sinju, Egipjit i dio Male Azije, ah je na kraju poraena od Rimljana Zenon grki filozof i3n()264 pr. n. e), utemeljitelj filozofije stoicizma DiO (tal.) imuijak; prijatelj zeoliti (gr. TfiO vrijeaia. hLhos kamen) mn mit. skupina veinom bijelih, sjajnih i bunarih minerala, uglavnom silikati 8 vodom, naunjem i kalijem; zeniitne ploff grad. nezapaljive ploe za pokrivanje graevina zerdast ipefz. zerdliut, plave kose. blijed, bafmnajto boje aerdav (tur. zerdava, zerdeva, perz. zerd) zool. samur, tivotinja iz porodica kuna zerdenUJa (tur. zordeli) vrsta sitne i slatke marelice 3 gorkom jezgrom zerger (tur.) zlntar zero (fr.) nula, nisLca zert (tur. sert znt, blijed) l. prid. napra-sit, ljut; 2. pril, muno, neugodno ze(etian (^r. zetetiko.-O koji trai, koji pita. ispitivaki, istraivaki zetetika (gr. zeteo tra*im, istraujem; puamj vjetina da ae pomou vjetog postavljanja pitanja dodc do istine iSokratova metoda? zeugma (gr. zeugrna mr*x. jaram) ret. figura pri Kojoj ae jedan predikat (glagol), koji zapravo pripada samo jednom subjektu, odnosi na vie subjekata, ih kad se subjekt koji pripada samo jednom predikatu odnosi na dva ih viSe predikata npr; ''Moje oi gledaju na pravednike, a usi na njihove vapaju." Zous (gr. Zeus/ mit. najstariji i naisto-vaniji bog kod Htarih Urka, otac bogova i Uudi, bog neba, nebeske vatre (munje) i svjetlosti, nzhfljni, svemoni i sveznaiui gospodar svijeta, praiz-vor pravdo i poretka, zatitnik doma, grada i gostoprimstva, spasilac i osloboditelj od zla (Rim.: Jupiter) xevak (tur.i dokolica. ndmorb uivanje zeval (lur) 1. kraj, propast; opaanost; 2. najvifia toka sunca (u podne) zgrafjto ftfll. pp-affitol crtanje grebe-njem po vapnu ih gipsu zibaldone it. dzibaldonc (taL) velika biljenica zibniT

1496 zinalnk abner 1 njirm. *itgbn sedam] sedmica u kartama; ptk-tibner pikova sedmica (najslabija kartaj pren. beznaajan ovjek zibriti (tal. sibilare) fijukati, puhati; zepsti, izazivati zebnju zicer injum. Sitzor' situacija iz kuje se sigurno moe postii pogodak (npr. u koarci) zider (tur. zikir) zazivanje Bojeg imenu; ziir zigomd (gr. zvgosis) anat. jabuna, ja-gudina kol; anaL jagouini, koji pri poda jabunoj ili jagodinoj kosti gigomnrfftn sftr- zygOii jarain. murfe obi i k.i anat ovafcn se naziva grada nekog organizma kad se mue -iunu jednim pravtsim podijeliti na simetrine polovine, npr. kod zmijo. Ima ljubiice i dr.J, ztgnnuirftiTL rvijet bot. simetrian cvrjet zigostat (gr. zvgOHtatm vagom mjerim, vaem) Oiini koji mjeri, koji ispituje teinu motulnog nnvca zigostntinti (gr. zygostateo vaem) izvagati, odmjeren, ispitan mjerenjem, odreen zigot igr. zvgon spoj, veza) lizinl. opli-deno js.:e koje nastaje spajanjem jaj-ne slanice i aptrnuja, odnosno spajanjem muke i Aenske gurnete zigoza .gr. zvgcmml zool. sljubljivanje zigraun (njem. ieg pobjeda. Rausch zanos; opijenost pobjedom, pobjedniki zsnoB ziher (njem. sicher) siguran, pouzdan ziherun injem. mehor ugurani naziv za ovjeka koji neCe riakiraL, tj. eka "t-voj trenutak" ziherira (njem. sirhrr siguran) v. zihernadl zihemudJ injem. -Hicherhcitsnadel] sa-pinjaa- akopanica, igla za zapinjanje, zaponka ziheruiig :njem. *iehcr siguran) teb. osigura kojim se prekida prejaka struja zima igrt. zvme) kvasac, kiselo Tijesto mican (gr. zymoo mijeam s kvascem, zyme kvasac) koji ie nastao ^bog previmma, kiseo zimngen (gr- zyme kvasac, -genes gig-nestnai roditi se, nastati) koji stvnrn i i^iziva vrenje, koji proizvodi vrenje ili encime zimolnglja Igr. zyme kvasac, logiaJ kem. znauout o trenju, tj. o otapanju organskih supstancija u jednostavnije spojeve pod utjecajem fermenatn (mikroskopski sitnih gljivica koje voiim razvijanjem uzrokuju vrenje) zJmotna '.gr. zvmmia; mn. kpm. sredstva za izazivanje vrenja; Terinenti. cnaimi zimoakop (gr. zvme kvasac, skopeo gledam) ureaj za ispitivaoje kvasca zimotehniar Lgr. zvme. technikus: poznnvatelj vrenja, onaj koji se bavi privrednim iskoritavanjem vrenju zlmotehuilka 'gr. zvme kvasac tech-nike) vjetina izazivanja i iskoritavanja vrenja, znanost o privrednom iskoritavanju vrenja ili Icrmenta-cije, upi. u proizvodnji piva, este, octa i dr. zimotican (grC. zymolikosj koji izaziva vrenje; zimot\np boiesti nekadanji est naziv za infekcijske bolesti zimotikiim (gr. zvme kvasac]' kr-m. predsivn za izazivanje vrenja, fer-ment, enzim zimozu [gr. zyme kvasac) kem. mijenjanje organskih tijela pod u^ecajem fermenata, vrenje; fermentacija zimoze (gr. rvmosis vrenje) mn. kem. v. enzimi zLmozhnotar (gr. zvme kvasac, me-trunl instrument za mjerenje razliitih stupnjeva vrenja (fermentacije; zimorgija (gr- zvme kvasac, zvmurgLa/ krmija vrenja, Tnanost o vrenju zbaaluk tur. tinu preljub, blud) moralna razuzdnnost, preljub; prostitucija zinjantrop 1497 zoofag ainjantrop lubanja ovjekolikng bia veoma slina lubanji auctralopile-kusa (naziv prema Kinj ime kraja gdje je pronaena i gr. anthropos ovjek) zipciger (njem. siebzig e-udumdeBetJ sedam desetogodinjak, ovjtfk od sedamdeset godina zitogala (gr. zythos jemeno pivo, gala mlijeko) kem. pivska i octena sirutka zitopeja (gr. 7ythos. poiem praviti> pripremanje piva, kuhnnje piva zitoa gr. zvthos jemeno prm) pie pripremljeno puiem vrenja, pivo; ocat

zitotehriika. 'gr. zythoa jecm<mn pivo, technike vjetina. vjotina kuhanja pi\a. kuhanje prva Zn kem. kratica za cink zoagrija (gr. znon ivo bie, agTOO ivoga ubvatitij spabtnje noijer. iivota i nagrada za to Aoantropija tgr. zoon ivotinjo, an-thropos ovjek) med. vretfi ludila u kojem ovjek umilja da b*s prntvorio u neku ivotinju zoijaki v. Zodijak Zodijak tgr. zodion ivotinjica: slika, Lk.l atr. ^ivotinjski krug*; ovo ie naziv, jo od najstarijih vremena, za zvijezde koje se nalaze na eklipUci i kuje su podrjeljenje na dvanauit jara zato Sto su pojedina rvjezdaoa JJiLa u tom krugu nazvana veinom zivobnjskim imenima :(>van, Bik, Blizanci, Kak, Uiv, Djevica, Vagu, korpion, Strijelac, Jarac, Vedcnjak( Hibe) zoetrop Igr. zoe iivot, tnrpo) opt. v. zootrop zofor (gr.) arhit, reljefima ukruBon friz na starogrkim graevino ma zograf (gr. zngrnfo') v aoognii zu^rafjja (gr, zografiai v roografija zniean (gr. zuikos ivotinjski t ivotinjski, koji potjee od ivotinja; tivotni. koji odrava ivot, koji hrani znidiofUjja (gr. zoidinn ivotinjica, fileo volim) bot, prenoenje pciuda pomiiu ivotinja (kukaca); zoidio-filnp biljke one iji pelud prenose ivotinje, usubito kukci zoijatar (gr, aoun fivotinia, iatros lijenik) lijenik zivotiilta, viitorin^r zoijatrija (gr. zoim ivotin,ja, iatreia lijeenje) ivotinjsku l|jonitvo, lijeenje ivotinja, veterinarstvo zuijatrika IgrC. zoon ivotinja, iatreia hjeenjeJ v. zoijntrba ZoiLos (gr?. ZoilosJ grki govornik iz Amtipola u Trakiji, i\vw u HI. st. pr, n. e poznat kao pnkofltan kriliar Homerovih pjeeama, zbog ega se i danas njegovim imenom obiljeava pakostan kritiar i kuditolj zoizam [gr. zoe Sbvot) ttvot ivotinja, ivotni proces kod ivotinjo zomos (gr.l juba, znmos nrzius "crna juha", jelo starih Spartanuca zona (gr. zone) Jpojae1t, 6vaki dio pr>v-rine zemaljske kugle kigi jo zatvoren izmeu uaporednicfl (farks, umjeren na, hladna, suptropska zona): krug, podruje; drutvima kiaea; med. pojavljivanje sitnih mjehuria samo na jednoj polovici tijela ih uzdu pojedinih ivacaT praeno s>rbeiom i neu-ralginim bolum zordan (gr. zone pojas j pojauni. koji se tie Zemljioa petja^a. koji jc u vezi sa Zemljinim pnjaeoni; v. zona zoo igr. zoon i niti nj a) 2. kraceni naziv ?a zooloki vrt zoo- (gr. zoon ivotinja! 1. pred metak u slozenieaniR sa znaenjem: ivr>ti-nja, ivotinjski znodinamika (gni. zoon, dvnamin sila, snaga, mo^ ivotna ,iporiohnost i mo organizma zooemija (gr. zuuu. haima krvi epidemija kod ivotinja; usp. endemija zooerastija (gr. zoon ivotinja, erao udim > v. ?*domija zoofag igre- zoon. Jagednjenti<onaj koji se hrani mesnm, mesojed, mesoder zoofagian 1498 zoolatrija zoofagian (gr. zooo, fageinjesti, de-ratt) koji jedu mru, kuji se hrani mesom znofagija (gr. zoon, fagein jesti, dera-ti) hranjenje memim, mesoderstvo zoofarma uzgajalite divljih krznaa. npr. srebrnih lisica zoofarmakologija(iC[. zoon, (armakon hjek. logia) znanost o sredstvima za lijeenje ivotinjskih bolesti zoofenomenologija (gr. zoon, faino-menon pojavu, logia znanost, nauavanje) znanost o ivotnim pojavama kod zdravih l i mirnih ivotinja zoofiJija (gr. zoon, fileo volim) spolna naklonost prema ivotinjama; pojava da milovanje ivotinja izaziva spolni nagon zoofit (gr, zoon, fyton biljka) ivotinja s Lijelom shnim biljci, polip zoafitoliti (gr. zoon. fyton. biljko, li-thos kamen) mn. geol. okamenjeni polipi zoofltolugija (gr. zoon, tylon bdjka, logia) znanost o ivotinjama slinim biljkama, znanost o polipima zoofizika (gr. zoon, fjsis prirodo] znanost o kemijskim svojstvima u ivotinja

zooGzoologija (gr- zoon, tysis priroda, logia) znanost o ivotnim pojavama u ivotinjskom i ljudskom tijelu znofobija (gr. zoon ivotinja, fobeomai bojim so) med. bolestan strah od ivotinja zoofor (gr. zoon. fbros. t'cro nosim) ar-hit. stup ili s^od s likom ivotinje zoogeja (gr. zoon, gp zemlja) ivotinjska zemlja, kao konaan proizvod (produkt) raspadanja i truljenja ivotinjskih tijela zoogen (gr- zoon. grncs, gignesthai rodili se. nastali] hladetinasta masa (elatina) koja se dobiva iz kostiju kemiiskim u u tem zoogemj :gr zoon, genosi v zoogen zoogenija (gr. zoon, genos, gignesthai roditi se. nastati, postajati) znanost 0 postanku ivih bia; Glogenija zoogeografija (gr. zoon. geografia) grana zemljopisa ili zoologije koja prouava i opisuje rasprostranjenost ivotinja na Zemlji zooglifit (gr. zoon, glvfo dubero. lzriu-bcm. urezem) geol. kamen u obliku ivotinje, ivotinjski otisak u kamenu; zoomortit zoogonija (gr. zoon. gignomai raam se) raanje ivih mladunaca zoograf (gr. zoon, grafo opisujem) opi-iva ivotinja; slikar ivotinja, ivopisan zograf zoograftja (gr. zoon, grafo) opisivanje ivotinja, prouavanje ivotinja; slikanje ivotinja; prid. zoografski zoohloreia <"gr. zoon, chloros svijetlo-zelen, zelenoutJ biol- jednostmnna alga koja ivi u simbuizi sa ivotinjama; gooksantela znohorija (gr. zoon ivotinja, hora pio-stor. zemlja) irenje hiljnih sjemenki 1 plodova pomou ivotinja zoohrezija (gr. zoon, chresis uporaba) znanost o stoarstvu, stoarstvo zooid (gr- zoon, eios ohlik) individua u ivotinjskim kolonijama zoojatrika 'gr. zoon. latreia) v. zojatrija zoojazis (gr- zoon, lasis lijeenje) v. zojatrija zookemija (gr. zoon, chcmeia) znanost o kemijskim tvarima u ivotinjskom tijelu, tj. znanost koja ispituje kemijske procese u ivom organizmu znvHururgdjafgr. zoon, cheirurgia) vjetina hjeenja ivotinjskih rana zooksantela (gr. zoon, sanlhos ut) zool. v. zoohlorela zoobtter (gr. zoon, latreo oboavam, potujem) oboavatelj ivotinja, potovatelj ivotinja zoolatrija (gr. zoon, latreia oboavanje] religiozno potovanje odreenih zoolit 1499 zooti politi ivotinja (kod veine mnogoboakih naroda), zasnovano na vjerovanju da se u njima kriju duhovi predaka zoolit (gr. zoon, lithos kamen) geoL okamenjena ivotinja, ostatak fosilnih ivotinja zoolog (gr. zoon, logos) poznavatelj i uitelj znanosti o ivotu i prirodi ivotinja zoologija (gr. zoon, lugia) znanost (dio biologije) koja prouava ivotinje s obzirom na njihov vanjski i unutarnji sastav, na njihove meusobne odnose i odnose prema ostalom svijetu; zoo-zofija zooloki (gr. zoon, logos) zoologijski. koji -se odnosi na znanost o ivotinjama; zooloka stanica zavod za ispitivanje i prouavanje ivotinjskog svijeta, osobito morskih ivotinja; zooloki vrt vrt u kojem sc dre domae i, osobito, strane ivotinje, radi promatranja i prouavanja zoomagnetizam (gr. zoon, magnes magnet) ivotni magnetizam, tobonji utjecaj ivanog (nervnog) ivota jednog ovjeka na ivani (nervni] ivot nekog drugog ovjeka sa svrhom lijeenja; zove se i biomagnetizam i m agnetoterapija zOOmurfi (gr. zoon. morfe oblik) mn. tvorevine (ih; stvari) izraene u obliku ivotinja zoomnrfit (gr zoon. morfej v. znolitit zoomorfizam (gr. zoon, morfe oblik) zamiljanje i prikazivanje bogova u obliku ivotinja zoomorfoze (gr. zoon, morfe oblik) mn. geol. okamenjene ivotinje iv. prijanjih geolokih razdoblja zoon (gr. ztion) ivrrtinjn osorjini (gr. zoon ivotinja, onoma ime) gram. ime ivotinje zoonomija (gr. zoon ivotinjo nomos zakon) znanost koja prouava ivotinjski ivot

zoonomija (gr. zoon, nomos zakon) znanost o ivotu, o zakonima i naelima kojih se treba pridravati da bi se ouvala ivotna sposobnost zoonosologija (gr. ioon, nosos bolest, logia znunttst) znanost o ivotinjskim bolestima zoonoze (gr. zoon, nosos bolest) mn. med. zarazne bolesti domaih ivotinja koje mogu prijei i na ljude koji dolaze u dodir s njima ili s njihovim izmetinama (tiedrenica, bjesnilo, slinavka i dr.) zoopaleontologija (gr. zoon. palaios star. drevni, ontos bie, logia) v. poleo-zoologija zooparnziti ;gr. zoon, para sito s nametnik) mn. ivotinjski nametnici (paraziti) zoopatologija (gr. zoon, pathos bol, logia) v. zoonosologija zooplast (gr. zoon, plasso uohliavam, izraujem) onaj koji umije izraivati ivotinjske oblike znnplastion (gr. zoon. plasso) koji se tie radova zooplasta, koji sadri radove zoopfnsta. npr. zooplastini kabinet ili muztj zbirka ispunjenih ivotinja znopsihologijn (grd zoon, psyche dua, logia) znanost o duevnim pojavama kod ivotinja zoosperma (gr. zoon. spermo sjeme) fizol. ivotinjske sieme, sjemena stanica zoospora (gr. zoon, spores sjeme, plod, usjev) tiziol. bespolne stanice koje vre umnoavanje zooteizam (gr. zoon, theos bog) v. zoolatrija zooterapija (gr- zogo. thcrapeia lijeenje) znanost o lijeenju ivotinja zootipuliti (gr. zoon, typos otisak. ]v thos kamen) mn. kamenje sa ivoj tinjskim otiscima 1500 zumer zootokja zoutokija (gi. zoon, tikto radara, tnkos raanje) raanje ivih mladu naca. npr. kod sisavaca itd. zootoksin (gr. zoon, toxon strijela, otrov.t otrov koji izluuju ivotinje (zmije, pele, muhe, korpioni i drj zootomija (gr, zoon, timte rezanje; ivotinjska anatomija, anatomija ivotinja zootrop (gri. zoon, trope okret, povrat) opt- ivi kota, ureaj zasnovan na naelu zakasnjavanja svjetlosnih dojmova: na unutranjoj povrini bubnja nalazi se nis slika koje prikazuju razliite uzastopne, poluaje nekog tijela koje se kree (npr. konja u trku) pa kad sr huhanj brzu okree, izgleda kao da se to tijelo zaiEta kree; atroboskop zootropejon (gr. ioon, treib hranim) mjesto gdje se uzgajaju ivntinje zooza (gr. zoosis) oivljavanje: spaavanje ih odravanje ivota zoozofija (gr. zoon, sofia znanje) v. zoologija z opi lot zoni. ameriki jastreb, veoma prodrljiv zur (tur.) mo, jakost, snaga* silovitost, estina; nevolja, opasnost zorba (tur.) nasilje, teror Zoroaster [gr. Zoroasteres] grko ime za Zaratu^tru zort i'tur.j strah i trepet, strah od koca* zebnja; nevolja, tekoa, prijeka potreba zotian Igr zutikos ivotvoran; iv; ivotinjski) koji ivi, koji unapreuje ivot, koji se tie ivota zotika (gr. zotike, dynamis) ivotna snaga ivotinja Zr kem. kratico za cirkonij Zrinski Chutes it. ... cats fengl.) Slapovi Zrinskoga, ime vodopada na ri' jeci Kuilu (u poijeju Konga) koje je otkrio Hrvat Poeanin JDragutin I^hrman (15. veljae 1893.) Zna vi (ar. ziaf^ fr. Xouavc) mn. stanovnici okruga Zuavije u pokrajini "Kon-stantini, zo novac rado postaju vojnici u slubi Alira, Tunisa i Tri-polija; po njima je nazvano francusko pjeatvo u Aliru koje se Bnstoji od tili uroenika i hrancuza te nusi orijentalnu odoru Zueker kommt zuletzt it. cuker komt cuiect (njom.) eer dolazi na kraju (esto se upotrebljava u iromnum znaenju) znher (njem. auchen traiti. Sucher) 1. astr. s velikim durbinom (dalekozorom) za promatranje spojen i s njim paralelan mali durbin (dalekozor) s velikim vidnim poljem (slui za traenje, npr. jedne zvijezde koja. se, kad je ovaj mali durbin (dalekozor) pronae, pojavi u velikom)- 2. na foto-grarsknn aparatima: zrcalu slina naprava koja predmet snimanja jako umanjuje i pomae da aparat pri snimanju hude u pravilnom poloiaju zuhur (tur.) pojava, dogaaj zulkade (tur. zilkade) jedanaesti mjesec muslimanske Mjeseeve godine

Zulukafar pripadnik plemena 7-ulu (u na^oj starijoj zemljopisnoj knjievnosti; pren, divljak, Ijudonr zulum (tur.) nasilje, nepravda, teror zum (engl. zoom) 1, zujanje, umljenje; 2. strm uzlet zrakoplova zumba ftur.) sprava za busenje rupa u papiru zmnbul (tur. sumbul) bot cvijet iz porodice ljiljana; hijacint, carevi zumer (njem. summen zujati) tek elektrino zvono koje ne zvoni nego samo zuji 1 JiF.1 i '< 1 1 ->-. :- , -"-'i- - -w 1 "V. ;i:,.- 'v =.- t;,'i up>j: , _"v<Oii"i '\-r:--.-^ . ..... .V - i^- li iS-i^ \u\ .i j . ' - 1. -'--<< ..--"i >< L- i i -. ilm> i.J 1 i iirr Zy trideseto slovo hrvatske latinice tadiib (Ir. j'adoube) izraz koji se, po ahovskim pravilima, upotrebljava kad igra samo dodirne, ali ne pokrene figuru abo (fr. jabot, lat. gibba) ukrasni na-bon od muslina ih ipke na prsima enskih bluza i haliina te mukih koulja iad(fr. jade) grohotuaa, buhreinac Jvr-sti minerala od kojeg se izrauju ' ukrasni predmeti); v. nefrit aga i.njem. Sage) pila ajra (njem. Seife) sapun akar (fr. jacquard) platnena tkanina izraena na Jacquardovom stroju akc (fr. jacquet) v. akonet akerija (fr. jacquerie) seljaka buna u sjevernoj francuskoj 1358. kojoj jo bio cilj unitavanje plemstva (nazvano po Jacquesu JJonhommou, tj. bu-aletini Jacojuesu, kako su plemii podrugljivo nazivali seljake); otuda" seljaka buna, pobuna siromanih stalea protiv bogatih aket(fr. jaque, jaquette) dugaak muki crni kaput (za sveanije prilike): kratak enski gornji kaput; djeji kaputi akonet (fr. ja\conat) vrsta iBtonoindij-skog, veinom glatkog muslina; ake alfija (lat, salvia} bot. kadulja, slavnija (ljekovita mediteranska biljka) aJon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac za mjerenje udaljenosti, toka smjera; koli za mjerenje, mjerniki koli s barjaiem aJoncr {fr. jalonncur) voj. onaj koji mjernikim koliima obiljeava krilne toke kuda pjeatvo treba marirati alonirati (ir. jalonner) obiljeiti (ili: obiljeavati) mjernikim koliima: zabadati mjernike kolie aluzan (fr. jaloux, lat. zelosus, gr. ze-los) ljubomoran, zavidan, koji gleda poprijeko, neraspoloen, sumnjiav aluzije (fr. jalousie) Ijulmmora, sumnjiavost, zavidnost: reetke na prodoru Ikoje su se stavljale zbog ljubomore da bi sprijeile radoznale poglede)* vitak prozorski kapak, zavjesa od tankih daSica; aluzine aluzine (Ir. jalousie) v. aluzijc anbaa (fr. jambe, jambage) grad. temeljni zid, zid temeljac; dobitak andar (fr. gens d armes, gendarm) prvotno, u Francuskoj; konjanik u tekom oklopu; kasnije: naziv za pojedine konjike pukove; uvar javnog poretka i sigurnosti, policajac redar, orunik andarmerija (fr. gendarmerie) vojniki organizirane trupe za odravanje javnug poretka i sigurnosti u dravu policija anila (fr. chemUe) tkanina s gustim, kratkim i uspravmim dlaicama, a sa stranje strane glatka (samt, barun, pli) Brir (fr. genre) rod, vrsta; nain pisanja, stil; dernier genre it. deraije anr (n\) posljednja moda; anr-slikir slika kerja prikazuje prizor ili dogaaponerija 1502 eton

daj iz svagdanjeg ivota (za razliku od slike ija je Lema neki povijesni dogaaj); anrumjetnost umjetno?!, koja prikazuje pojedinca kao predstavnika svoje vrste u krugu djelovanja koje karakterizira tu vrstu (bila je u modi u XIX. at. u svim europskim zemljama) aponerija 'fr. japonerie) japanska stvar, japanski proizvod ar-ptica pbca iz ruskih, narodnih bajki: rajska ptica ardinijera (fr. jardinire) stalak, stoli za cvijee; posuda za cvijee: ukrasna zdjelica ?a slatkie argon (fr. jargon, tal. gergime) 1. pokvaren govor; osobit govor, poseban govor nekog drutvenog stalea; osebujnost nekog govora: 2. sitno, kao pribadacina glava, zumbulu slino kamenje ute i ljubiaste boje (upotrebljava se za ukras) bandan. (tak banda strana, bok) prid-nagnut bara (tal. svarra) prepona, prepreka barada (.tal. sparare pucati, opaljiva-ti) jedna serija paljenja mina zbir (tal. sbirro, sp. esbirru) nekada u Italiji, osobito u crkvenoj (papinskoj) dravi: vojniki organizirani slrauri i policajci; kod nas se upotrebljava u znaenju: uboda, pijun danovizam pogled na umjetniku i uope intelektualnu djelatnost u duhu krutih komunistikih naela (naziv prema prezimenu sovjeLskog politiara Andreja Aleksandrovima Zda-nova, 1896194S} elatina (fr. glatine, lat. gelaro slediti; slediti se) isLu ljepilo, bez boje i okusa, dobiva se kuhanjem kostiju, koe. krvnih ila i hrskavice; hladetina clatinizirati (fr. glatine, geler) pretvarati se u hladetinastu masu, stezah se zbog hlaenja, smrznuti se clatinozan (fr. glatineux) hladetinast, koji je kao hladetino. ele (fr. gelee, tal. gelata) voni sok ukuhan sa eerom koji se, zato to sadri pektinske supstance, pri hlaenju stee, sule; vrsta vonog slatkia, hladetina zeljar(njem Soller, Solner) pov. relativno slobodan kmet koji je posjedovao kuicu i neto okunice; slobodnjak, nadniar enantan (rr. genant) dosadan, tegoban, muan, neprilian, nezgodan; koji se ustruava, stidljiv, neodluan eneral (fr. general) voj. v. general; general en chef iL. eneral an ef (fr ) vrhovni zapovjednik, glavno zapovijedaj ui eaeralan [fr, general) v, generalan, en general it. an eneral (fr.) uope enevska konvenciju meunarodni ugovor, sklirpljen 22. VIII. 1364. u enevi, sa svrhom poboljanja sudbine ranjenih i bolesnih na bojnom polju; ovaj ugovor, obnovljen i dopunjen 6, IV. 1906., protee se na njegu i zatitu bolesnih zarobljenika, a potpisalo ga je mnogo drava enirati (fr. gener) stjenjavati, muiti; dosaivati, smelati, ograniavati; enirati su ustezati se, ustruavati se zeran (fr. grant) trg' poslovoa, predstavnik trgovake tvrtke; odgovorni urednik ili predstavnik urednitva (redakcije) nekog lista enmrnal (fr. germinai, lat, geminare klijati) mjesec klijanja, sedmi ili prvi proljetni mesec u francuskom republikanskom kalendaru, od 21. (22.) oujka do IR. (19.) travnja ersej (fr. jersey) vrsta pletenog svilenog materijala za haliine erve (fr. gervais) vrsta masnog francuski^ sira. nazvanog po prvom proizvoau Gorvaisu eton (fr. je ton) metalna ili plastina ploica koja kod igara na sreu zamjenjuje novac: tisk. tiskarsko mjerilo za mjerenje teksta ein 1503 imndisti ein llai. jejunium) post pred velike blagdane ig (fr. gigue, tal. giga) ivahan francuski ples u S/S taktu i glazbeno djelo kao pratnja za taj ples; gig igolo !fr, gigolo) mlad ovjek koji uglavnom ivi ixi ljubavnih veza sa starijim, imunijim enama; profesionalni plesa koji daje satove plesa po kuama ile (fr. gilet) prsluk; vrsta kartake igre ilet noi za brijanje {nazvan pu imenu izumitelja Gillette) Jljer (ma. zseller) stanar u tuoj kuci jng [tal. zinco) cink

iip ifr. jupe, lat. juppa, tal. giubba) kratak, osobito enski, dio odijela, prs-lui, steznik: donja suknja zip-kilot (Ir. jupe-culotte) dimijasla suknja, dimije ipon (fr. juponj1 donja suknja irafa (fr. girafe, ar. zarafa. cg. sor-a-phe) zooL poznata dugovrata afrika ivotinja; glaz. vrsta glasovira, tzv. glasovir-harfa; pren. motka, visoka i suha ?ena, visok i suh mukarac iranda (fr. girande, lat, gyrus) vodoskok s mnogo cijevi iz kojih vodeni mlazovi skau uvis i, ibog zraka zatvorenog u cijevima, prave velik um; veliki vatreni kota koji haca iskre iz raketa; vatromet kod kojega u isti mah poleti mnogo raketa firandol (fr. girunole, tal. girandola) uspravan svijenjak s vie krakova; vatreni kotac, vatreno sunce (u vatrometima); osobito: glasoviti vatromet koji sc prireuje za velike praznike u Rimu (odjednom bude ispaljeno i po tisuu raketa); vrsta naunice od dragulja, dijamanta irant [tal. girante) trg. potpisnik mjenice koji vraa dug ako ga dunik nije podmirio, jamac; indosant irardi-seir plosnati tvrdi slamnati eir (naziv prema bekom glumcu Aleksandru Girardiju) irasol (fr. girasnl) 1. opol (vrsta dragulja); 2. suncokret irat (tal. giratario) trg. osoba na koju se mjenica prenosi: iratar. indosa-tar: supr. irant iratar (tal. giratario) trg. \. irat ire (fr. jure, lat. jurare prisegnuti) onaj koji je zaprisegnut; prav. lan porot-nog suda, porotni sudac, porotnik irela (fr. girelle) zooL arena morska ribe koja ivi u toplim morima iri (fh, engl. jury, lat. jurare prisegnuti) porotni sud, porota; ocjenjivaki sud ili odbor za dodjeljivanje nagrada na umjetnikim, knjievnim, znanstvenim i si. natjeajima rrirati (tal. girare) trg. mjenicu ih neko potraivanje na nekog drugog prenositi ili prenijeti, prepisati, doznaiti (takva mjenica zove se irirana m.) iro (tal. giro, lat. gyrus, gr, gyros krug) trg. optjecaj novca: pismeni prijenos mjenice ih bankovnog potraivanja s jednog vlasnika na drugog; mjesto gdje se trgovci sastaju radi zakljuivanja poslova, burza; iro obveza obveza iranta da e platiti iz> nos mjenice na kojqj je njegovo ime iro-banka (tal. giro, fr. banque) trg. banka u kojoj se novac prenosi s jednoga na drugog jedrmstavrdm dopisivanjem i otpisivanjem iroklinomctar (gr- gyros krug, klinu iiagih&ni, metron mjera) zrak. sprava koja automatski pokazuje svaku promjenu nagiba, odnosno tenju za naginjanjem Lijekom leta irokompas precizni iroskop, vrsta brodskog kompasa ironda (fr, gironde) umjerena republikanska stranka u doba Francuske revolucije (1791 1793), iji su voe bili iz deparEmana Gironde irondisti !tr, girondins) mn. pristae irone (oni su takoer glasovah za smrt kralja I .uja XVI.. ah su ga nastojali, apelom na narod, spasiti) Airoplan 1504 DU iiroplan (fj-. gvroplaae) zrak. motorni zrakoplov kod kojega se, osim elise na prednjoj strani, postavlja elisa i iznad krila sa svrhom da, okreui so oko uspravnih osovino, omogui strmije uzlijetanje i slijetanje iropter (gr. gvroa krug. ptoron krilo! zrak. zrakoplov tei od zraka, s krilima iznad trupa koja *e okreu oko vertikalnog, uspravnog slupa iiroflkop igr. gvros kriv, izbeen, zaobljen, skopeo gledam) v. groisknp iskobutist (fr. juavu'jiuhout) pristaa publike iskohutizma iskobntizam (ft. jusvu'au hont do kraja k pohtika koja svoje ciljeve provodi do krajnjih granica, politiko revanizma, osvete i ncpomir|jiV0eU itelj (rus.l stanovnik riote (tal. zizzola sitnica) mn. vrsta sitnoga graha iula (laL Zizjphus jujuba> bot. iimak ["biljka iz porodice krkavina1 laht(n)ina tslov.) vrsta loze i vina r "plemenka") lajf (njem. flchlcife petlia, oma) konica, zavor na (seljakim! kolima

lumdra njem. (Sehrundc ispucana koa) ila, tetiva u miiu; Mnozurano i nevrijedno meso uope lundrav (nJEm. Schrune ispucana koni ilav, tvrd, nejestiv muJj (lat, modiolus) aaa inirati (njem. sehnuren) vezati, stezati i uzicom, vrpcom) iob tengl. job) u boksu: kratak udarac iz velike blizine ionglcr(ir.jongleur,lat joculator salji-vac) u ared. vijeku- glazbenik ili svira koji je pratio trubadura; kasnije: komedijaA, takrdijaS; opsjenar, cirkuski artist (loptama, noevima, bakljama i dr.>: varalica nnglorjJA (ft, joilglenel komedijotvo, opsjenaratvo; prijevara, varanje onglirati {ft. jongler) pokazivati vjetine; hacnti istodobno uvis vie stvari pa ih doekivati u ruke: pren. snalaziti se u svakoj siiuaciji orzet'fr. georget) tanka svilena tkam na zrnaste povrine (za hne enske haljine); lakodirr: brvp-oret ovijalan [fr jovifll, lak giovalc, lat. Jo-vialis) roen pod Jupiterom (sretnim planetom); vedar, radostan, veseo ubr (polj.) europski bizon uhrovvka it. ubruvka (polj\.> poljska rakija zainjena Lravom ubrovkom klija raste tamo gdje pasu uhri uisane (fr. jouir, jouissnnce) uivanje; prav. uivanje, uporaba ur i fr. jour. Lal- gmmo. Lat. jornus) dan: poslijepodnevni domjenak i zabava ur-fiks Ifr. jour fi*c> u ocrnjenim kuama: utvreni dan primanja u tjednu, dan kad ne moe doi u posjet i bez poziva, dan primanja ornal (fr. journal. lal. giomalo, lat.jor-nale) dnevnik, dnevni list, asopis, novine; modni list. trg. knjigovodstveni dnevnik nrnalist (fr journaliste) novinar, onaj koji se bavi novinarstvom urnalistika ''fr. journal: novinarstvo urnalizazD -fr. jnurnalismc) novinarstvo; novinarski stale urna U ira ti (fr. journariser) pisati po novinama, baviti se novinarstvom; trg. unositi u poslovne knjige, knjiiti uii (fr. jnujou, jouor) vrsta igrake