1.5.

VODOZAHVATI

Vodozahvati su graevine kojima se zahvaa (kaptira) vode iz izvorita i usmjerava prema potroaima. , j Vrsta vodozahvata ovisi o karakteru izvorita, tako da razlikujemo: (1) vodozahvate atmosferskih izvorita, (2) vodozahvate povrinskih izvorita, (3) vodozahvate podzemnih izvorita.

1.5.1. VODOZAHVATI ATMOSFERSKIH IZVORITA Primjena ovih vodozahvata je najea na krkim terenima i primjerena za manja naselja. g j j p Osnovu vodozahvata atmosferskih izvorita ini zahvatna graevina ija je povrina obraena da prihvati i usmjeri pale oborine prema jednoj toki, slika 1.5::01.

Slika 1.5::01 Vodozahvat atmosferskih izvorita

(a) zahvatna graevina; (b) cisterna 1 sabirna povrina; 2 odvod sakupljene vode; 3 muljni ispust; 4 ograda; 5 obodni kanal; 6 sabirna komora (vodosprema); 7 dovod sakupljene vode; 8 zahvatna komora; 9 pjeani filtar

Izraz atrnja ili gustirna upotrebljava se kao sinonim za vodozahvat koji se sastoji od zahvatne graevine (sabirne povrine) i cisterne za vodu. Cisternom se rjeava varijacija u potronji vode u odnosu na prispjelu koliinu palih oborina. Funkcionalne dimenzije ovih graevina naelno se odreuju pomou rauna vjerojatnosti za najduu suu i najmanje godinje oborine u projektnom razdoblju (15 do 30 godina). No, u praksi se pristup pojednostavljuje pretpostavljajui da najdulja sua traje m [d] (obino m = 90 [d]), a podatak o najmanjoj godinjoj visini oborina, Hg,min [mm], za usvojeno projektno razdoblje dobije se obradom podataka s najblie kiomjerne stanice. Ako je Nk [stanovnik] broj stanovnika na kraju projektnog razdoblja, qsp [l stanovnik-1 d-1] specifina potronja vode i c [1] k fi ij t otjecanja sa sabirne povrine, onda j njezina minimalno potrebna t j d koeficijent tj j bi i d je j i i i l t b 2], definirana izrazom: veliina, Ap [m
Ap = 365 N k qsp c H g ,min

(1.5 01) (1.5-01)

Volumen cisterne, Vc [m3], treba biti dostatan za cjelokupnu potronju u vrijeme sue, tj. m [d], tako da je definiran izrazom:
Vc = 10 3 N k qsp m

(1.5-02) 3

Sabirne povrine i cisterne izvode se od vodonepropusnog betona. Takoer je potrebno sabirnu povrinu zatiti ogradom visine barem 1 5 [m] a cisternu zatvoriti (iz zdravstvenih razloga) i 1.5 [m], ugraditi pjeani filtar ispred zahvatne komore (radi dobivanja filtrirane vode). Kod cisterne se izvodi i termika izolacija koja se uglavnom postie nasipavanjem sloja zemlje debljine cca 0.5 [m].

1.5.2. VODOZAHVATI POVRINSKIH IZVORITA Vodozahvate povrinskih izvorita moemo klasificirati na: (1) vodozahvate na rijekama (prirodnom ili reguliranom stanju), (2) vodozahvate na (2a) jezerima (prirodnim akumulacijama) (2b) umjetnim akumulacijama i akumulacijama), (2c) kanalima, (3) vodozahvate na morima. Pored ovih postoje i vodozahvati povrinskih izvorita koji se u samoj tehnici zahvaanja vode vrlo malo razlikuju od navedenih, ali sadre odreene specifinosti, kao npr.: (i) vodozahvati na planinskim potocima koji su u pravilu nezagaeni i predstavljaju idealna potocima, rjeenja za opskrbu vodom. Nedostatak im je to su esto vrlo udaljeni od potroaa,

(ii) vodozahvati na plitkim rijenim tokovima.

1.5.2 1. Vodozahvati na rijekama Kod projektiranja rijenih vodozahvata potrebno je da uz prethodno navedene ope znaajke: (i) poloaj vodozahvata osigurava ravnomjerno optjecanje vode oko samog objekta objekta,

(ii) suenje korita rijeke uvjetovano prisustvom vodozahvata bude minimalno, kako ne bi dolazilo do deformacija rijenog korita, (iii) vodozahvat bude smjeten uzvodno od mjesta uputanja otpadnih voda u vodotok vodotok, (iv) vodozahvat bude izveden na mjestu u rijenom koritu na kojemu se ne primjeuje intenzivno taloenje rijenog nanosa i ne deava ruenje obale (kao rezultat odronjavanja ili klizanja), (v) vodozahvat ne bude lociran na mjestu gdje se formira ili nagomilava led led, (vi) vodozahvat na plovnim rijekama bude smjeten izvan plovnog puta. Prema tome pravilan izbor rijenog vodozahvata mogu je jedino na osnovi detaljne analize tome, spomenutih znaajki i njihovom kompleksnom sagledavanju. Danas jo ne postoji sasvim odreena i ope prihvaena klasifikacija vodozahvata na rijekama. g j p j j p p j j Razlog tome lei u injenici to postoje znaajne specifinosti projektiranih i izvedenih rijenih vodozahvata. Meutim, generalno se ipak mogu nazrijeti etiri osnovne vrste rijenih vodozahvata:

(1) fiksni priobalni vodozahvati, (2) vodozahvati u rijenom koritu, (3) plovni vodozahvati, (4) pokretni priobalni vodozahvati. U praksi su najei sluajevi prve dvije vrste vodozahvata. (1) Fiksni piobalni vodozahvati slika 1 5::02 lociraju se na obalnom pokosu i zahvaaju vodu vodozahvati, 1.5::02, neposredno iz rijenog korita. Crpke, pomou kojih se voda transportira do ureaja za kondicioniranje vode, mogu biti smjetene u posebnoj zgradi crpne stanice, kao to je prikazano na slici 1.5::02(a), ili u samom vodozahvatu, slika 1.5::02(b), (c), i (d).

Slika 1.5::02 Sheme fiksnih priobalnih vodozahvata

(a) sa crpkama u posebnoj zgradi; (b), (c) i (d) sa crpkama u vodozahvatu 1 zahvatna komora; 2 ulazni otvori s reetkama; 3 mrea; 4 pregrada; 5 usisna cijev; 6 crpni spremnik; 7 crpka; 8 zgrada crpne stanice; 9 potisni cjevovod; NV niski vodostaj; VV visoki vodostaj; Hst,us usisna statika visina dizanja

Osnovni dio ove vrste vodozahvata je zahvatna komora, obino armiranobetnoska, iji prednji zid zalazi neposredno u rijeno korito U zahvatnu komoru voda ulazi kroz otvore s reetkama korito. reetkama, smjetenim u prednjem zidu, i zahvaa crpljenjem kroz usisnu cijev. Reetke su ugraene radi spreavanja ulaska u zahvatnu komoru relativno krupnijih predmeta koje pronosi rijeka. 7

Time se istovremeno obavlja i prethodno grubo mehaniko ienje vode. Takoer, radi zadravanja neistoa koja se nalazi u vodi (npr. planktoni, vodno bilje), odnosno zbog zatite usisnih cijevi i crpnih agregata u pregradi koja dijeli zahvatnu komoru od crpnog spremnika agregata, (crpnog bazena) dodatno se ugrauju mree. Fiksni priobalni vodozahvati s crpkama u samom vodozahvatu, slika 1.5::02 (b), (c), i (d), primjenjuju se u sluaju povoljnih geomehanikih prilika. Zgrada crpne stanice moe biti prislonjena uz vodozahvat, slika 1.5::02(b), ili s njima konstrukcijski initi cjelinu, slika 1.5::02(c) i (d). Da bi se osigurala neprekidna opskrba vodom potrebne su barem dvije zahvatne komore s po dva crpna bazena s crpkama crpkama. Kod rjeenja vodozahvata prikazanih na slici 1.5::02(c) i (d) potrebno je za smjetaj crpki izvesti vodonepropusne komore. Primjena vertikalnih (centrifigalnih) crpki slika 1 5::02(d) omoguuje znatno smanjenje volumena crpki, 1.5::02(d), objekta. (2) Vodozahvati u rijenom koritu, slika 1.5::03, karakterizirani su lociranjem zahvatne graevine (vodozahvatne glave) u rijenom koritu. Ova vrsta vodozahvata najee se primjenjuje kod relativno blago nagnutih obala, gdje se potrebne dubine za zahvaanje vode nalaze na veoj udaljenosti od obale.

Slika 1.5::03 Shema vodozahvata u rijenom koritu

(a) vodozahvat; (b) detalj vodozahvatne betonske glave 1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik; 6 crpna stanica; 7 potisni cjevovod; 8 reetka; 9 ulazni difuzor (difuzor = zavrni, prorupani ili reetkom opremljeni dio cjevovoda)

U koritu rijeke, na odabranom mjestu zahvaanja vode, izvodi se vodozahvatna glava na koju se (do sabirne komore) nastavlja gravitacijski tlani cjevovod. Cjelokupna konstrukcija i oprema vodozahvata ove vrste je u biti istovjetna fiksnom priobalnom vodozahvatu sa slike 1.5::02, s razlikom to voda ne ulazi kroz otvore nego gravitacijskim cjevovodom. Radi neprekidnosti vodoopskrbe potrebna su barem dva gravitacijska cjevovoda s po dvije crpke. 9

U odreenim uvjetima (obalni profil, amplitude vodnih razina) mogue je kod visokih vodostaja vodu zahvaati i kroz otvore predviene u prednjem zidu sabirne komore, slika 1.5::04, dakle, kao i kod fiksnog priobalnog vodozahvata.

Slika 1.5::04 Shema kombiniranog vodozahvata u rijenom koritu

(a) vodozahvat; (b) detalj armiranobetonske vodozahvatne glave 1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik; 6 ulazni otvor s reetkom; 7 reetka; 8 ulazni difuzor

(3) Plovni vodozahvati, slika 1.5::05, sastoje se od crpki postavljenih na baru ili ponton, tako da se visinski poloaj crpki mijenja s oscilacijama vodostaja, pri emu usisna visina ostaje stalna, dok se potisna visina mijenja promjenom vodostaja (nii vodostaj vea potisna visina, i obrnuto). Ove vodozahvate t b uz naelu smjestiti u rijenim zaljevima gdje su eliminirana mogua O d h t treba l j titi ij i lj i dj li i i oteenja vodozahvata prouzrokovana udarom leda ili balvana koje pronosi voda. 10

Slika 1.5::05 Shema plovnog vodozahvata

1 usisna cijev; 2 crpna stanica; 3 bara ili ponton; 4 elastini potisni cjevovod

Radi zadravanja plovne crpne stanice na jednom mjestu potrebno je njeno osiguranje sidrima. (4) Pokretni priobalni vodozahvati su rjeenja tipa uspinjae slika 1 5::06 Crpke su smjetene na uspinjae, 1.5::06. kolicima ili vagonu koji se u granicama promjene vodostaja kreu po kolosijeku poloenom okomito na rijeni tok. Voda se zahvaa crpkama iz rijeke kroz krajeve usisnih cijevi zatienih sitima. Uzdu kolosijeka se polae fiksni potisni cjevovod s vertikalnim odvojcima na koje se prikljuuje elastini potisni cjevovod. Pri potiskivanju vode u jedan od odvojaka, ostali su zatvoreni. 11

Slika 1.5::06 Shema pokretnog priobalnog vodozahvata

1 pokretna crpna stanica; 2 vitlo; 3 usisna cijev; 4 fiksni potisni cjevovod; 5 vertikalni odvojci; 6 elastini potisni cjevovod; 7 kolosijek

Vrijeme zadravanja vagona ili kolica na jednom mjestu vertikalne pozicije istovjetno je trajanju pripadnog vodostaja. 1.5.2 2. Vodozahvati na jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima Kod zahvaanja vode iz jezera, umjetnih akumulacija i kanala (voda stajaica) mogu se u naelu koristiti vodozahvati veine vrsta ranije opisanih. Odreene posebnosti su uvjetovane spoznajama da kod ovih vodozahvata treba izbjegavati njihovo lociranje na mjestima (zonama): 12

(i)

naglih promjena obalnih pokosa,

(ii) nepovoljnih geomehanikih uvjeta uvjeta, (iii) intenzivnog taloenja nanosa, (iv) pojave leda, (v) skupljanja naplavina i akvatinog bilja, (vi) izraenijih temperaturnih oscilacija vode, ( ) (vii) oneienja (zagaenja) vodnog bazena otpadnim vodama, u kom sluaju treba paljivo j ( g j ) g p j p j analizirati strujanja vodnih masa koja nastaju u bazenima i izazivaju nepovoljno premjetanje oneienja koje dospijeva u vodu. Dakle, vodozahvat se nastoji smjestiti tamo gdje je mogue dobiti najistiju (najkvalitetniju) vodu. Openito, voda u jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima je u odnosu na rijenu vodu karakterizirana manjom mutnoom, ali zato esto puta izraenijom bojom i mirisom (kao posljedica biljnog i ivotinjskog svijeta) (1) Vodozahvati na jezerima se u odnosu na rijene vodozahvate uglavnom razlikuju po rjeenju zahvatne graevine. Za manje cjevovode je na slici 1.5::07(a) prikazana vodozahvatna glava izvedena od elinih ili plastinih cijevi, zatiena reetkom i izdignuta od dna 5 do 6 [m].

13

Kod zahvaanja veih koliina vode mogue je kao zahvatnu graevinu koristiti vodozahvatni toranj, slika 1.5::07(b), gdje su ulazna okna za vodu postavljena na nekoliko visina kako bi se u svako doba godine mogla zahvaati najkvalitetnija voda. Ovakva vrsta zahvatne graevine koristi se i kod akumulacija. (2) V d Vodozahvati na akumulacijama t k mogu biti zasnovani na nekoliko naela zahvaanja h ti k l ij takoer i k lik l h j vode, od kojih su najei prikazani na slici 1.5::07(b) i (c). Ovaj potonji princip zahvaanja vode odnosi se na sluaj kada je zahvatna graevina izvedena u sklopu betonske pregrade (brane). (3) Vodozahvati na kanalima su po konstrukcijskim osobinama veinom analogni s rijenim vodozahvatima. Zahvatne graevine su najee obalnog tipa, slika 1.5::07(d1), ili smjetene na dnu kanala, slika 1.5::07(d2). 1 5::07(d2)

14

Slika 1.5::07 Shema zahvatnih graevina

( ) (a) na jezeru; ( ) na j j (b) jezeru i akumulaciji; ( ) na akumulaciji; ( ) na kanalu j (c) j (d) 1 gravitacijski tlani ili usisni cjevovod; 2 ulazna okna s reetkama; 3 reetka; 4 ulazni difuzor NV niski vodostaj; SV srednji vodostaj; VV visoki vodostaj

15

1.5.2 3. Vodozahvati na morima Prilikom izbora naina zahvaanja morske vode neophodno je sagledati specifinosti morskog priobalja: () (i) utjecaj djelovanja morskih valova, morskih struja i promjena morskih razina, j j j j , j p j ,

(ii) geoloke i geomehanike prilike priobalnog pojasa i eventualni donos nanosa, (iii) prisustvo akvatine flore i faune u morskoj vodi (obratanje), (iv) korozivno djelovanje morske vode vode. Zahvat morske vode moe biti smjeten na: (a) otvorenoj obali, (b) prirodno zatienom zaljevu, (c) unutar (lukog) akvatorija zatienog graevinom tipa lukobranom ili valobran. U pogledu sigurnosti konstrukcije vodozahvata (dinamiko djelovanje morskih valova i struja), najvee pogodnosti prua smjetaj morskih vodozahvata u akvatoriju. Meutim, ako se radi o lukom akvatoriju, to su u pravilu i zone najvee koncentracije zagaenja, to moe biti eliminatornim u smislu koritenja takve lokacije za vodoopskrbu. Bez obzira koja se vrsta i mjesto morskog vodozahvata odabire, dobro poznavanje tehnologije izvoenja pomorskih radova i ponaanja objekta u uvjetima eksploatacije (s obzirom na specifini karakter morske sredine), ostaju temeljni parametri uspjenog zahvaanja morske vode. 16

1.5.3. 1 5 3 VODOZAHVATI PODZEMNIH IZVORITA

Vrsta graevine za zahvaanje podzemnih voda prvenstveno ovisi o dubini njihovog rasprostiranja, dubini (toka) podzemne vode i njegovoj izdanosti izdanosti. Sukladno ovim pokazateljima, vodozahvati podzemnih izvorita se mogu svrstati u tri skupine: (1) horizontalni voodzahvati, (2) vertikalni vodozahvati: (2a) kopani, (2b) bueni i (2c) zabijeni zdenci, (3) graevine za kaptau izvora.

1.5.3 1. Horizontalni vodozahvati Ova vrsta vodozahvata, slika 1.5::08, se koriste kada je tok podzemne vode sa slobodnim vodnim licem relativno plitko (5 do 7 [m] ispod povrine terena ) i manje dubine (toka) podzemne vode.

17

Slika 1.5::08 Definicijska shema horizontalnog vodozahvata

1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 horizontalni vodozahvat; 6 sabirni zdenac; 7 razina vode u sabirnom zdencu; 8 usisna cijev; 9 crpka; 10 potisni cjevovod; 11 smjer strujanja podzemne vode

Horizonatlni vodozahvati se prvenstveno izvode kao drenane cijevi i vodozahvatne galerije, poloene u donjoj zoni vodonosnog sloja (obino neposredno na podinu) i najee okomito na smjer strujanja podzemne vode. U cijevi i galerije voda dotjee gravitacijski i otjee sa slobodnim vodnim licem u sabirni zdenac, odakle se dalje potiskuje crpkama. Oko drenanih cijevi i vodozahvatnih galerija ugrauje se pjeano ljunani filtar. Njegova je zadaa da sprijei unoenje (u cijevi i galerije) vrstih estica iz vodonosnog sloja.

18

Konstrukcije horizontalnih vodozahvata moemo klasificirati na: (1) rovovske vodozahvate, (2) cijevne vodozahvate, (3) vodozahvatne galerije ili galerijske vodozahvate. d h l ij l ij k d h (1) Rovovski vodozahvati, slika 1.5::09(a), su horizontalni vodozahvati s kamenom (tucanikom) ispunom, ispunom filtarskim pjeano ljunanim zasipom i nepropusnim glinenim slojem (ekranom) koji (ekranom), ima funkciju zatite vodozahvata od oneienja s povrine terena. (2) Cijevni vodozahvati, slika 1.5::09(b), se najee izvode od keramikih, betonskih, armiranobetonskih ili plastinih cijevi, prorupanih na gornjoj polovini. Cijevi su krunog ili jajolikog profila, s filtarskim pjeano ljunanim zasipom i glinenim ekranom. ( ) (3) Vodozahvatne galerije se obino izvode od betona i armiranog betona. Slue za zahvaanje g j g j relativno veih koliina vode. Uglavnom su prohodne, krunog ili jajolikog profila. Stoga su minimalne dimenzije jajolikih profila, B/H = 700/1 600 [mm], a krunih, D =1 000 [mm]. Na slici 1.5::09 (c) prikazan je popreni presjek prohodne, jajolike, armiranobetonske galerije s bonim t i b i otvorima u stjenkama. U visini otvora j i tj k i i i t je izveden filt k lj i zasip, a po po potrebi d filtarsko ljunani i t bi se ugrauje i nepropusni glineni ekran.

19

Slika 1.5::09 Sheme horizontalnog vodozahvata

(a) rovovski vodozahvat; (b) cijevni vodozahvat; (c) vodozahvatna galerija 1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 kamena (tucanika) ispuna; 5 prorupana cijev; 6 galerija; 7 boni otvori; 8 ljunani zasip; 9 pjeani zasip; 10 nepropusni glineni sloj; 11 materijal od iskopa

Proraun dotoka u horizontalne vodozahvate (galerije) poloene na vodoravnom vodonepropusnom sloju, odnosno u donjoj zoni toka podzemne vode sa slobodnim vodnim licem, slika 1.5::10, zasniva se na Dupuitovoj postavci i analizi ustaljenog strujanja kada je koliina crpljenja u ravnotei s dotokom.

20

Slika 1.5::10 Strujanje podzemne vode prema galeriji

1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha (dinamika razina podzemne vode)

Tada je dotok, Q [m3 s-1], u horizontalnu galeriju pravokutnog poprenog profila za sluaj njenog dvoranskog prihranjivanja dan izrazom:
Q = Qdvo H o2 ho2 = k Lg Bo

(1.5-03)

a za sluaj jednostranog prihranjivanja izrazom:

Q = Qdvo H o2 ho2 = k Lg 2 Bo

(1.5-04) 21

gdje su: k - koeficijent procjeivanja [m s-1] procjeivanja, ], Lg - duljina galerije, [m], Ho - dubina (toka) podzemne vode, [m], ho - dubina vode u galerijskom vodozahvatu, [m], Bo - irina utjecaja galerije, [m]. 1.5.3 2. Vertikalni vodozahvati Ovi se vodozahvati izvode kao: (1) kopani zdenci, (2) bueni zdenci, (3) zabijeni zdenci. Za javne je vodovode najrairenija primjena buenih zdenaca, a u nekim sluajevima i kopanih zdenaca. Zato e se ovdje analizirati ove dvije skupine zdenaca. Zabijeni zdenci su primjereni za individualnu vodoopskrbu.

22

(1) Kopani zdenci se obino koriste radi dobivanja podzemne vode sa slobodnim vodnim licem koja se nalazi na dubinama do 20 (iznimno do 40) [m]. j ( )[ ] Samo u rijetkim sluajevima ovi se zdenci koriste za dobivanje artekih i subartekih voda pod manjim tlakom. p p p p , j Kopani zdenci se preteno izvode kao nepotpuni, tako da je dotok kroz dno i kroz otvore u stjenkama zdenca, slika 1.5::11.

Slika 1.5::11 Shema nepotpunog kopanog zdenca 1 5::11

1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 dinamika razina podzemne vode; 6 no; 7 pjeanoljunani filtar; 8 poploenje; 9 glinena brtva; 10 - otvori

23

Unutarnji promjer zdenca, D [m], uglavnom ne prelazi 3 do 4 [m], dok dubina vode u zdencu, ho [ ], [m], treba (radi njenog zahvaanja) iznositi najmanje 1 (bolje 2) [m]. ( j g j ) j j ( j )[ ] Kod manjih dubina podzemne vode izvode se i potpuni zdenci. Ako izdanost jednog zdenca ne zadovoljava, umjesto poveanja njegovoga promjera poveava j , , g p se broj zdenaca, dakle, izvodi se grupa zdenaca. Tada se zdenci obino rasporeuju uzdu linije okomito na smjer strujanja podzemne vode, slika 4.5::11, i meusobno spajaju: () (i) sifonskim cjevovodom (ako je do razine vode u zdencu najvie 7 [m]), j ( j j [ ]),

(ii) gravitacijskim tlanim cjevovodom (za sluaj artekih i subartekih voda), (iii) potisnim cjevovodom (posredstvom podvodnih crpki, ako je do razine vode u zdencu vie g j g j ) nego to je usisna visina sifonskog cjevovoda). Promjer dovodnog cjevovoda se idui prema sabirnom zdencu sukcesivno poveava. Radi samoienja profila, sifonski se cjevovodi polau s neznatnim usponom prema sabirnom zdencu, a gravitacijski i potisni s neznatnim padom. d it ij ki ti i t i d Zahvaanje prispjele vode ostvaruje se u pravilu iz sabirnog zdenca, koji se esto koristi i kao objekt u kojemu su smjetene crpke za daljnje potiskivanje vode, slika 1.5::12. Pri tome poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice moe biti rubno (na kraju grupe zdenaca), slika 1.5::12(A) ili centralno, slika 1.5::12(B).

24

Slika 1.5::12 Situacijska shema spojenih kopanih zdenaca

(A) rubni poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice; (B) sredinji poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice (a) spajanje zdenaca pomou sifonskih ili gravitacijskih tlanih cjevovoda (b) spajanje zdenaca pomou potisnih cjevovoda i podvodnih crpki (a1), ( 1) (b1) s crpkom u sabirnom zdencu; ( 2) (b2) sa zasebnom crpnom stanicom k bi d (a2), b t i 1 kopani zdenac; 2 kopani zdenac s podvodnom crpkom; 3 sabirni zdenac; 4 sabirni zdenac sa crpkom; 5 zasebna crpna stanica; 6 sifonski ili gravitacijski tlani cjevovod; 7 dovodni potisni cjevovod; 8 usisna cijev; 9 odvodni potisni cjevovod

25

Kopani zdenci se mogu izvoditi: (a) na licu mjesta, (b) montano. (a) Izvedba kopanih zdenaca na licu mjesta je primjerena ako podzemna voda nije duboko, ako kod iskopa nema obruavanja materijala i u sluaju veih promjera zdenaca zdenaca. Nakon iskopa zidanje se vri mjesnim materijalom (lomljenim kamenom ili opekom), u gornjem dijelu u mortu, a u donjem dijelu, koji prima vodu, u suho, slika 1.5::13(a). Kopani zdenci se na licu mjesta mogu izvoditi i od kalupnog betona i armiranog betona betona. (b) Izvedba kopanih zdenaca montano predstavlja suvremeni nain gradnje ovih zdenaca. Sastoji se u sputanju gotovih (montanih) betonskih ili armiranobetonskih prstenova, najee postupkom potkopavanja,

Slika 1.5::13 Izvedba kopanih zdenaca

(a) na licu mjesta; (b) montano 1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 zidanje u suho; 5 zidanje u mortu; 6 betonski prsten; 7 no

26

Ovaj se postupak sastoji u tome da se na mjestu izvedbe zdenca postavi prvi (najdonji) prsten, koji na d j donjem obodu i b d ima i izveden lij d lijevanoeljezni, li i ili armiranobetonski no, ij j f k ij lj i elini i b t ki ija je funkcija lake prodiranje prstenova u tlo. Zatim se zdenac po cijelom unutarnjem obodu lagano i ravnomjerno potkopava tako da postavljeni prsten polagano tone uslijed vlastite teine. Kada prvi prsten bude potpuno utisnut u tlo, nad njim se postavlja slijedei i postupak se ponavlja sve dok se ne postigne projektirana dubina. Ako prilikom izvedbe kopanog zdenca sile trenja nadvladaju optereenje vlastitom teinom p prstenova, postavlja se dodatno optereenje (npr. vreama cementa, elinim profilima i sl.) ,p j p j ( p , p ) U prstenovima koji su u zoni toka podzemne vode izvode se otvori za ulazak vode u zdenac. Duljina prstenova je obino 1 [m]. p j j g j Razlozi postavljanja filtra i glinene brtve istovjetni su onima kod horizontalnih vodozahvata. (2) Bueni zdenci se primjenjuju za dobivanje podzemne vode na veim dubinama rasprostiranja njezinog toka, od desetak do nekoliko stotina metara, i njegove vee dubine (debljine). Ova se vrsta zdenaca moe koristiti za dobivanje podzemnih voda sa slobodnim vodnim licem i pod tlakom (artekih i subartekih voda). U oba sluaja zdenci mogu biti izvedeni kao potpuni i nepotpuni.

27

Prednosti buenih zdenaca pred ostalim zahvatima podzemnih voda su izmeu ostalog: (i) (praktiki) neograniena dubina zahvaanja vode,

(ii) neovisnost o geolokom sastavu tla, (iii) dobivanje relativno veih koliina vode uz maksimalnu pogonsku sigurnost sigurnost, (iv) besprijekornost u sanitarnom pogledu zbog vrlo male mogunosti vanjskog oneienja vode, (v) ekonominost. Bueni zdenci se izvode buenjem u tlu vertikalnih cilindrinih buotina zatienih (najee) elinim cijevima koje automatski formiraju zdenac. Promjer buenih zdenaca je reda veliine 0.3 do 1.0 [m]. Osnovni dijelovi buenog zdenca, slika 1.5::14, jesu: (a) glava zdenca, (b) tijelo zdenca, (c) filtar.

28

Slika 1.5::14 Osnovni dijelovi buenog zdenca

1 glava; 2 tijelo; 3 filtar

29

(a) Glava zdenca u konstrukcijskom pogledu predstavlja vezu ua buotine s tijelom zdenca pri izlazu na povrinu tla. Njena je temeljna zadaa zatita zdenca od prodiranja povrinskih p j j j p j p oneienja u zdenac. U irem smislu pod glavom zdenca podrazumijevamo i ostale elemente koji slue za mjerenje i kontrolu (razine vode, tlaka, temperature, uzimanje uzoraka) te za odvod vode (potisne cijevi, fasonski komadi, crpni agregati). (b) Tijelo zdenca se sastoji od jednog ili vie koncentrinih nizova cijevi ija je glavna zadaa da cijevi, omogue dovod vode na povrinu terena. Dodatno, tijelo zdenca prua efikasnu zatitu protiv obruavanja stijenki buotine, titi usisnu cijev i kuite podvodne crpke te sprjeava gubitak vode u druge (suhe) slojeve na njenom putu do povrine. (c) Filtar je dio zdenca koji ima zadau da prihvati podzemnu vodu iz vodonosnog sloja i istovremeno onemogui unoenje vrstih estica tla u zdenac. To je najvaniji i najosjetljiviji dio zdenca o kojemu bitno ovisi izdanost (kapacitet) i pogonska trajnost zdenca. U konstrukcijskom pogledu filtre moemo podijeliti na: mreaste filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi omotane specijalnim mesinganim, bakrenim, (nehrajuim) elinim ili plastinim mreama. Perforacije su krune, ovalne ili etvrtaste, a gustoa mree je u funkciji dominantnog promjera vrstih estica vodonosnog sloja, prorupane filtre, koji se sastoje od prorupanih elinih cijevi. Ovisno o konstrukciji prorupanja postoji vie vrsta ovih filtara, ljunane filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi oko koje je postavljen ljunani omota odgovarajue granulacije, izveden u jednom ili vie slojeva. Odnos srednjeg promjera zrna ljunka i materijala vodonosnog sloja treba iznositi 5 do 10. Ovaj se odnos primjenjuje i za susjedne slojeve ljunanog omotaa, ija debljina ne smije biti manja od 50 [mm]. 30

Prilikom odabira konstrukcije filtra treba voditi rauna da hidrauliki otpor filtra bude to manji manji. Naini izvedbe buenih zdenaca, slika 1.5::15, ponajvie ovise o dubini rasprostiranja podzemne vode, karakteru geolokih slojeva kroz koje prolazi buotina i od potrebne dubine zdenca.

Slika 1.5::15 Shema izvedbe buenih zdenaca

(a) s jednom zatitnom cijevi; (b) s nizom zatitnih cijevi (a1) nakon sputanja zatitne i radne cijevi; (a2) nakon ugradnje filtra i izvlaenja radne cijevi (b1) nakon sputanja niza zatitnih cijevi; (b2) nakon ugradnje filtra i odsijecanja zatitnih cijevi 1 povrina terena; 2 statika razina podzemne vode; 3 zatitna cijev; 4 radna cijev; 5 filtar; 6 brtva; 7 vodonepropusni sloj

31

U sluaju manjih dubina (40 do 50 [m]), koriste se relativno jednostavne konstrukcije poput one na slici 1 5::15(a) gdje se cilindrina buotina uvruje elinom zatitnom cijevi Ta se cijev 1.5::15(a), cijevi. priblino sputa do gornje granice toka podzemne vode. Nakon toga se u buotinu sputa radna cijev manjeg promjera, koja see do donje granice vodonosnog sloja i donekle se utiskuje u vodonepropusni sloj. Zatim se sputa jedan od tipova filtra, manjeg promjera od radne cijevi. Poslije ugradnje filtra uklanja se iz buotine radna cijev a prstenasti prostor izmeu filtarske cijevi i cijev, zatitne cijevi brtvi s pomou ugraenih brtvi. Pri veim dubinama rasprostiranja podzemne vode, uslijed poveanja otpora pobijanju zatitnih cijevi, koristi se niz zatitnih cijevi s postupno sve manjim promjerom, slika 1.5::15(b). Nakon to se s cijevi promjera D1 [mm] dosegne najvea mogua dubina h1 [m], sputa se u buotinu cijev najblieg manjeg promjera D2 na dubinu h2, koja trpi otpor zemljita samo na visini h2 - h1. Ako potrebna dubina nije dosegnuta drugom cijevi, nastavlja se treom cijevi jo manjeg promjera D3, itd. Na kraju, na donjem dijelu posljednje cijevi postavlja se filtar, a cijev se povlai prema gore na visinu koja odgovara visini filtra. Preostale zatitne cijevi, izuzev vanjske, odsijecaju se iznutra sjekaem cijevi, a prstenasti prostor izmeu susjednih cijevi se brtvi. Pojedinana visina zatitnih cijevi ovisi o nainu buenja i sastavu tla, tako da pri udarnom buenju iznosi 20 do 25 [m] a pri rotacijskom buenju i do 500 [m] [m], [m]. Prilikom zahvaanje veih koliina vode izvodi se grupa zdenaca i objedinjuje u jedinstveni sustav vodozahvatnih objekata, meusobnog rasporeda kao to je za sluaj kopanih zdenaca prikazano na slici 1.5::12. Naravno, raspored zdenaca se moe razlikovati od prikazanog. Naini spajanja buenih zdenaca su takoer istovjetni nainima spajanja kopanih zdenaca. 32

Proraun dotoka u pojedinane vertikalne vodozahvate (zdence) ovisi o osnovnim p j ( ) sluajevima strujanja podzemne vode prema zdencima, a koji se razlikuju prema: (I) vrsti strujanja: (Ia) zdenci u strujanju sa slobodnim vodnim licem (obini zdenci), (Ib) zdenci u strujanju pod tl k d i t j j d tlakom ( t ki ili subarteki zdenci). (arteki b t ki d i) (II) dubini prorupanog dijela zdenca: (IIa) potpuni zdenci, (IIb) nepotpuni zdenci.
Dotok prema obinom zdencu promatra se kao dotok prema (a) potpunom obinom zdencu i prema

(b) nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16.

33

Slika 1.5::16 Strujanje podzemne vode prema obinom zdencu

(a) potpuni zdenac; (b) nepotpuni zdenac 1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha

(a) Dotok, Qpo [m3 s-1], prema potpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(a), dobiven je pod analognim pretpostavkama (Dupuit) kao i dotok u galeriju. Dan je izrazom:
Q = Q po = k H o2 ho2 R ln o ro

(1.5 05) (1.5-05)

gdje su: Ro radijus utjecaja zdenca, [m], ro unutarnji radijus zdenca, [m].

34

(b) Dotok, Qno [m3 s-1], prema nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(b), ne moe biti dobiven na temelju Dupuitove postavke, jer postoji strujanje i s izrazitim vertikalnim komponentama brzine, koje nije zanemarivo. Radi toga je izvod formula za dotok prema ovome tipu zdenca vrlo sloen j j g j p p (moe se npr. upotrijebiti teorija potencijalnog strujanja), tako da se za praktine potrebe koristi gotovim formulama kao npr. formulom Girinskog:
Q = Qno = k (2 ho so ) so 2h s ln o o 1.2ro

(1.5-06) (1 5 06)

gdje je so [m] snienje razine podzemne vode u zdencu. Formula vrijedi ako je ho < Ho/3. takoer se promatra kao dotok prema (a) potpunom artekom ili subartekom zdencu i prema (b) nepotpunom artekom ili subartekom zdencu, slike 1.5::17.
Dotok vode prema artekom ili subartekom zdencu

35

Slika 1.5::17 Strujanje podzemne vode prema artekom ili subartekom zdencu
( ) potpuni zdenci; ( ) nepotpuni zdenac (a) p p (b) p p (a1) i (b1) arteki zdenac; (a2) i (b2) subarteki zdenac 1 povrina terena; 2 vodonepropusni krovinski sloj; 3 vodonosni sloj; 4 vodonepropusni sloj; 5 statika razina podzemne vode; 6 depresijska ploha

36

Naime, sa slike 1 1 j oito d j za hid liki proraun artekog ili subartekog zdenca N i lik 1.5::17 je i da je hidrauliki k b k d sasvim nevano da li je razina podzemne vode u zdencu iznad povrine terena (arteki zdenac) ili unutar visine krovinskog vodonepropusnog sloja (subarteki zdneac). Zato e se naredne analize odnositi na oba ova tipa zdenaca. (a) Dotok, Qpas [m3 s-1], prema potpunom artekom, slika 1.5::17(a1), ili potpunom subartekom zdencu, slika 1.5::17(a2), analogno kao i kod potpunog obinog zdenca, dan je izrazom:
Q = Q pas = 2 k M H o ho R ln o ro

(1.5-07)

gdje je M [m] debljina sloja podzemne vode pod tlakom, a Ho [m] oznaava visinu koja odgovara tlaku podzemne vode u vodonosnom sloju. (b) Dotok, Qnas [m3 s-1], prema nepotpunom artekom, slika 1.5::17(b1), ili nepotpunom subartekom zdencu, slika 1.5::17(b2), takoer ne moe biti dobiven na temelju Dupuitove postavke, tako da se za proraun takovog zdenca moe koristiti npr. formula Babukina:
Q = Qnas = 2 k a so 1.26 ln ro

(1.5 08) (1.5-08)

gdje je a [m] dubina uronjenja prorupanog dijela zdenca u vodonosnom sloju. Formula vrijedi ako je a < M/3. 37

 Naglasimo da svi prethodni izrazi vrijede za proraun dotoka samo prema jednom zdencu, pri emu je kod zdenaca pod tlakom snienje razine podzemne vode linearno proporcionalno s dotokom, dok je kod zdenaca u strujanju sa slobodnim vodnim licem ta veza nelinearna. Ova je injenica bitna za proraun dotoka prema grupi zdenaca, jer se u sluaju linearne ovisnosti dotoka i snienja moe primijeniti naelo superpozicije na kojemu se onda dalje izvode formule za dotok prema zdencima. Meutim, kod nelinearne ovisnosti proraun dotoka prema grupi zdenaca je osjetno sloeniji.

38

1.5.3 3. Graevine za kaptau izvora Izvori predstavljaju prirodno izlaenje podzemnih voda na povrinu terena terena. Zbog (u pravilu) visoke zdravstvene kvalitete izvorske vode, kao i relativno jednostavnog naina njenog zahvaanja, nastoji se uvijek za vodoopskrbu, ako je ikako mogue, koristiti izvorsku vodu. Najopenitije, postoje dvije vrste izvora: (1) uzlazni izvori, (2) silazni izvori izvori. (1) Uzlazni izvori se formiraju probijanjem u povrinske slojeve tla podzemnih voda pod tlakom, a kao rezultat naruavanja vrstoe vodonepropusnih krovinskih slojeva. (2) Silazni izvori nastaju kao rezultat isklinjavanja na povrinu tla vodonosnih slojeva koji lee na vodonepropusnoj podlozi i sadre vodu bez tlaka. Graevine za zahvaanje izvorske vode nazivaju se kaptae, a proces sakupljanja izvorske vode naziva se kaptiranje izvora.

39

Ove graevine se razliito izvode, ovisno o vrsti izvora. (a) Kaptiranje uzlaznih izvora, slika 1.5::18(a), se provodi kaptanom graevinom u vidu vodne komore (vodospreme) koja se izvodi nad mjestom najjaeg izviranja vode. Ako voda izvire kroz ispucali stjenski povrinski sloj, tada taj sloj treba oistiti i u sluaju iznoenja vrstih estica ugraditi filtar Filtar treba izvesti i ako voda izvire kroz povrinski pjeskovitoljunani sloj filtar. sloj.

Slika 1.5::18 Sheme kaptiranja

(a) uzlaznog izvora; (b) silaznog izvora 1 vodna komora; 2 zasunska komora; 3 filtar; 4 kosa krila; 5 ventilacijska cijev; 6 normalna (radna) razina vode; 7 najvia dozvoljena razina vode; 8 odvodni cjevovod; 9 preljevna cijev; 10 ispusnopreljevna cijev; 11 - otvori; 12 povrina terena; 13 nepropusni glineni sloj

40

(b) Kaptiranje silaznih izvora takoer se ostvaruje posredstvom vodne komore smjetene na mjestu najjaeg izviranja vode. U veini sluajeva, radi to potpunijeg zahvaanja vode, izvode se j jj g j j , p p j g j , graevine u obliku brana ili uspornih zidova, okomito na osnovni smjer strujanja podzemne vode. Na slici 1.5::18(b) prikazan je primjer kaptane graevine za zahvaanje vode silaznih izvora. Voda ulazi u vodnu komoru kroz otvore u prednjem zidu, zasute s vanjske strane (ljunanim) filtrom. filtrom Prema vodnoj komori se obostrano prikljuuju kosa krila koja pregrauju vodni tok tok. Radi odvoenja vode potroaima, mogunosti njenog prelijevanja i pranjenja vodne komore, predviena je kod obje kaptane graevine izvedba zasunske komore opremljena cijevima i komore, vodovodnim armaturama. Mogunost prelijevanja vode iz vodne komore je potrebno osigurati da bi se iskljuilo eventualno j p j g j j p j j formiranje uspora vode, jer bi to moglo izazvati smanjenje izdanosti izvora, a u nepovoljnijem sluaju ak i pojavu da izvor nae drugi izlaz na povrinu, zaobilazei kaptanu graevinu. j g g j Konstrukcije kaptanih graevina mogu imati, u odnosu na prethodno opisane, i brojne posebnosti, poto lokalni geoloki, hidrogeoloki i topografski uvjeti u svojim kombinacijama nalau u pojedinanim sluajevima posebne mjere kod njihove izvedbe.

41