Jedna od originalnih grana teologije, angelologija, utjelovljena je u angelologu, osobi ija strunost ukljuuje kako teorijsko prouavanje aneoskih

poredaka tako i njihovu proroansku djelatnost kroz ljudsku povijest. pilja avolje drijelo, Rodopi, Trigrad, Bugarska ZIMA 1943. Angelolozi su prouavali tijelo. Bilo je netaknuto, bez tragova propadanja, koe glatke i bijele poput pergamenta. Beivotne oi boje akvamarina zurile su u nebo. Svijetle kovre padale su preko visoka ela i oblikovanih ramena stvarajui aureolu zlatne kose. ak je i odjea, istkana od bijela svjetlucavog metalik materijala, koji nitko od njih nije mogao tono identificirati, bila itava, kao da je bie umrlo u sobi parike bolnice, a ne u spilji duboko pod zemljom. Nije ih trebalo zauditi to su pronali tako dobro ouvana anela. Nokti sedefasti poput unutranjosti ostrige; dug, gladak trbuh bez pupka; sablasno prozirna koa - na stvorenju je sve bilo upravo onakvo kao to su pretpostavljali da e biti. ak je i poloaj krila bio besprijekoran. Pa ipak, bilo je previe lijepo i djelovalo je previe ivo naspram onoga to su prouavali samo u zaguljivim knjinicama, s pretisaka slika iz 15. stoljea rairenih ispred njih poput autokarata. itav svoj profesionalni ivot ekali su da to vide. Iako to nitko od njih ne bi priznao, potajice su sumnjali da e nai stravino truplo, same kosti i dronjke, poput neega iskopanog na arheolokom nalazitu. No umjesto toga gledali su u niene tanke ruke, orlovski nos i ruiaste usnice stisnute u zamrznutu poljupcu. Stajali su nad tijelom, oekujui da e stvorenje trepnuti i probuditi se. PRVA SFERA Vas ova pria se tie Sto duh vam elite uzdi' Do vinjeg bijelog dana. Ko svladan u Tartara Dubinu usmjeri oi, Sto god da vrijednoga nosi, Gubi im Donji ugleda svijet. Boetije, Utjeha filozofije (prijevod s latinskog dr. sc. Marko Vii, Podgorica ITP "UNIREKS", 2008) Samostan Svete Rue, dolina rijeke Hudson, Milton, New York 22. PROSINCA 1999,4.45 vangeline se probudila prije izlaska sunca, dok je etvrti kat jo bio tih i mraan. Kako ne bi probudila sestre koje su se molile cijelu no, potiho je pokupila cipele, arape i suknju i bosonoga otila do zajednike kupaonice. Jo pospana, brzo se odjenula ne pogledavi se u ogledalo. Kroz maleno i usko staklo prozora promatrala je samostanski posjed prekriven jutarnjom sumaglicom. Golemo dvorite pod snijegom protezalo se do ruba vode gdje je golo drvee krasilo rijeku Hudson. Samostan Sv. Rue uzdizao se blizu rijeke, toliko blizu da se za danjeg svjetla inilo da postoje dva samostana - jedan na tlu, a drugi treperav na vodi, prvi koji se prelijeva u drugi - iluzija koju bi ljeti unitavali brodovi, a zimi otrina leda. Gledala je rijeku, iroku crnu prugu u bijelome istom snijegu, kako tee. Uskoro e jutro pozlatiti vodu sunevim svjetlom. Sagnuvi se nad porculanski umivaonik, umila je lice hladnom vodom i rasprila ostatke sna. Nije se sjeala sna nego tek dojma koji je ostavio, vala predosjeaja koji joj je zacrnio misli, osjeaja samoe i zbunjenosti koje nije mogla objasniti. Jo snena, skinula je teku flanelsku spavaicu i zadrhtala od hladnoe. Stojei u bijelim pamunim gaicama i pamunoj potkoulji (standardnom rublju koje se naruivalo naveliko i svakih pola godine dijelilo svim sestrama u Sv. Rui), promatrala se procjenjivakim, analitikim okom: tanke

ruke i noge, ravan trbuh, razbaruena crna kosa, zlatan privjesak koji joj je poivao na prsima. Odraz koji je lebdio pred njom bio je slika pospane mlade ene. Ponovno se stresla od hladnoe i okrenula prema odjei. Posjedovala je pet jednakih crnih suknji do koljena, sedam crnih dolevi- ta za zimske mjesece i sedam ljetnih pamunih koulja na kopanje kratkih rukava, jednu crnu vunenu vestu, petnaest kompleta bijelog pamunog rublja i nebrojeno mnogo crnih najlonki: ni manje ni vie od onoga to je bilo neophodno. Navukla je dolevitu i namjestila vrpcu preko kratke smee kose. Prije nego je stavila crni veo vrsto ju je stegnula na elu. Uvukla se u najlonke i vunenu suknju, zakopala, povukla patentni zatvara i poravnala nabore brzim, nesvjesnim pokretom. U nekoliko je sekundi njezino privatno ja nestalo i postala je sestra Evangelina, franjevka od vjenog klanjanja. S krunicom u ruci preobrazba je bila potpuna. Stavila je spavaicu u kantu u dnu kupaonice i bila spremna suoiti se s danom. Svakoga je dana, otkad je s osamnaest godina zavrila novicijat i poloila zavjete, u pet sati ujutro sudjelovala u jednosatnoj molitvi. ivjela je u samostanu Sv. Rue od svoje dvanaeste godine i poznavala gaje dobro kao to netko poznaje narav voljena prijatelja. Imala je svoju jutarnju rutu od zajednikih prostorija do biblioteke. Dok se penjala, njezini su prsti ostavljali trag na drvenoj ogradi, a cipele prelazile odmorita. Samostan je u to doba uvijek bio prazan, u pla- viastim sjenama i tih, no oivio bi nakon izlaska sunca pretvarajui se u napueno mjesto rada i predanosti, a svaka bi soba prtala od duhovnih aktivnosti i molitvi. Tiina e uskoro nestati. Dolaskom sestara, stubite, dnevna soba, knjinica, blagovaonica i niz spavaonica veliine ormara uskoro e opet oivjeti. Tri niza stuba prela je u trku. Mogla je doi do kapelice zatvorenih oiju. Stigavi na prvi kat, ula je u velik sredinji hodnik, okosnicu samostana Sv. Rue. Na zidovima su visjeli uokvireni portreti davno preminulih nadstojnica, istaknutih sestara, te razliiti crtei same zgrade. Stotine ena gledale su iz okvira i podsjeale svaku sestru, koja bi prola ovuda na svom putu do molitve, da je dio stara i otmjena matrijarhata gdje su sve ene, bile ive ili mrtve, prisegle zajednikoj misiji. Premda je znala da bi zbog toga mogla zakasniti, zastala je na sredini hodnika. Ovdje je u pozlaenu okviru visjela slika Rue iz Viterba, svetice po kojoj je samostan dobio ime. Siune ruke bile su sklopljene u molitvi, a nepostojana aureola sjajila joj je nad glavom. ivot Svete Rue bio je kratak. Odmah nakon njezina treeg roendana aneli su joj poeli aputati, pourujui je da prenese njihovu poruku svima koji ele sluati. Rua im se pokorila i zasluila status svetice kao mlada ena, nakon to su je kao vjeticu osudili na smrt jer je poganskome selu propovijedala o dobroti Boga i njegovih anela. Mjetani su je osudili na lomau i zapalili vatru. Na veliko zaprepatenje mnotva Rua nije izgorjela ve je tri sata stajala u plamenu, razgovarajui s anelima dok su joj plamenovi lizali tijelo. Neki su vjerovali da su aneli okruili djevojku napravivi od svojih tijela nevidljiv oklop. Na kraju je umrla u vatri, no udotvorna je intervencija ostavila tijelo netaknutim. Neoskvrnuto tijelo Svete Rue noeno je ulicama Viterba stotinama godina nakon njezine smrti, a na mladenakom se tijelu nije mogao vidjeti ni najmanji znak patnje. Sjetivi se koliko je sati, krenula je dalje. Dola je do kraja hodnika gdje je velik drveni portal s izrezbarenim prizorom navjetenja odvajao samostan od crkve. S jedne strane stajala je u jednostavnosti samostana, a s druge se uzdizala velianstvena crkva. Primijetila je da zvuk koraka postaje glasniji kada je tepih pod nogama zamijenio blijedo-ruiasti mramor sa zelenim arama. Za prijelaz preko praga bio je potreban tek korak, ali je razlika bila golema. U zraku se osjeao miris tamjana, a svjetlost je dala punou plavoj boji na oknima. Bijele gipsane zidove zamijenili su veliki komadi kamena. Strop je postao vii. Oko se prilagodilo

zlatnom obilju neorokokoa. Ostavivi za sobom samostan, Evangelinine ovozemaljske obveze zajednice i milosra su nestale. Ula je u sferu boanskog: Boga, Marije i anela. Prvih godina u Sv. Rui broj aneoskih slika u Crkvi Sv. Marije Aneoske djelovao joj je pretjerano. Kao djevojica doivljavala ih je nadmonima, preprisutnima i prenakienima. Ta su stvorenja ispunjavala svaki kut i pukotinu, ostavljajui malo prostora za bilo to drugo. Usred sredinje kupole nalazio se serafin. Mramorni arkan- eli drali su uglove oltara. U stupove su bili ugraene zlatne aureole, trube, harfe i siuna krila. Uklesana lica putta, hipnotizirajua i zbijena poput imia, zurila su s krajeva crkvenih klupa. Iako je znala da je to bogatstvo bilo zamiljeno kao rtva Gospodinu, kao simbol tovanja, potajno je vie voljela jednostavnu funkcionalnost samostana. Tijekom novicijata kritiki se odnosila prema sestrama utemeljiteljicama, pitajui se zato nisu toliko bogatstvo iskoristile u bolje svrhe. Ali, kao i jo mnogo toga, i njezine primjedbe i elje nestale su kada je odjenula habit. Kao da ju je sama redovnika odjea malo ublaila i podarila joj nov, prikladniji karakter. Nakon pet godina koje je provela kao zavjetovana sestra, djevojka koja je nekad bila gotovo je sasvim nestala. Zaustavivi se da bi umoila kaiprst u kropionicu sa svetom vodom prekriila se (elo, srce, lijevo rame, desno rame) i ula u usku romaniku baziliku, prolazei pokraj etrnaest postaja krinog puta, klupa uspravnih naslona od crvena hrasta i mramornih stupova. Budui da je u to doba dana svjetlo jo slabo, slijedila je iroku sredinju lau do sakristije gdje su, zakljuani u ormar, kalei, zvona i crkvena ruha ekali misu. Dola je do vrata na samom kraju sakristije. Duboko je uzdahnula i zatvorila oi kao da ih eli pripremiti na jae svjetlo. Poloila je ruku na hladnu mjedenu kvaku i dok joj je srce snano lupalo otvorila vrata. Pred njom se pojavila Kapelica vjenog klanjanja. Zidovi su svjetlucali zlatom, kao da je ula u sredite Fabergeova jajeta. Privatna kapelica sestara franjevki od vjenog klanjanja imala je visoku kupolu i goleme vitraje koji su ispunjavali sve zidove. Sredinje remek-djelo bio je niz bavarskih vitraja objeenih iznad oltara na kojima su bila naslikana tri aneoska reda: u prvome redu su bili serafini, kerubini i prijestolja, u drugome gospodstva, sile i vlasti, a u treem poglavarstva, arkaneli i aneli. Redovi su sainjavali rajski kor, zajedniki glas raja. Svakog jutra Evangeline je zurila u anele koji su lebdjeli u raju svjetlucavih stakala i pokuavala zamisliti njihov prirodni sjaj, isto blistavo svjetlo koje je, poput topline, izlazilo iz njih. Sestra Evangeline kriomice je promatrala sestre Bernice i Boniface, iji je red za klanjanje bio svakoga jutra od 4 do 5 sati, kako klee pred oltarom. Sestre su slono prstima prelazile po izrezbarenim drvenim perlicama svojih krunica od sedam desetica, jednako predane od prve do zadnje rijei. U svako doba dana i noi mogle su se vidjeti dvije sestre kako odjevene u habit klee jedna pokraj druge. Usne su im se usklaeno pomicale u molitvi, ujedinjene istim ciljem ispred bijela mramornog oltara. Predmet oboavanja ovih sestara bio je zatvoren u zlatnoj monstranci - u obliku raarena sunca sa zrakama - smjetenoj visoko iznad oltara, bijela posveena hostija u eksploziji zlata. Sestre franjevke od vjenog klanjanja molile su se svake minute, svakog dana, otkada je majka Franceska, nadstojnica i osnivaica, zapoela klanjanje poetkom 19. stoljea. Gotovo dvije stotine godina kasnije klanjanje je i dalje trajalo inei tako najduu, najustrajniju molitvu na svijetu. Sestrama je vrijeme prolazilo u kleanju i njenom prebiranju krunice te u svakodnevnim odlascima iz samostana u Kapelicu klanjanja. Stizale su u Kapelicu sat za satom, prekriile se i kleknule ponizno pred Gospodinom. Molile su se danju i nou. Molile su se za mir i dobro, i za kraj ljudskih patnji. Molile su se za Afriku i Indiju, Kinu i Europu, za Amerike. Molile su se za mrtve i za ive. Molile su se za svoje posrnule, za posrnule u svijetu. Prekriivi se jedna za drugom, sestre Bernice i Boniface napustile su Kapelicu. Crne suknje njihovih habita, dugih tekih odijela tradicionalnijeg kroja od Evangelinina,

odobrenog nakon Drugog vatikanskog koncila, vukle su se ulatenim mramornim podom oslo- bodivi mjesto sestrama koje su bile na redu da ih zamijene. Sestra Evangeline utonula je u mekani jastuk klecala ija je tkanina jo bila topla od sestre Bernice. Desetak sekundi kasnije pridruila joj se njezina svakodnevna partnerica u molitvi, sestra Philomena. Zajedno su nastavile molitvu zapoetu generacijama ranije, molitvu koja je poput vjene nade strujala svim sestrama njihovog reda. Zlatni sat s njihalom, malen i zakuast, sa zupanicima i kotaiima koji su ispod zatitne staklene kupole otkucavali mekom pravilnou, oglasio se pet puta. Evangeline je preplavilo olakanje: na nebu i na zemlji sve se odvijalo po planu. Pognula je glavu i poela moliti. Bilo je tono 5 sati. Posljednjih godina Evangeline je radila u knjinici Sv. Rue kao asistentica sestre Philomene. Nije to bio niti uzbudljiv, niti odgovoran, posao poput rada u misiji ili pomoi u novaenju sestara, a nije bilo " ni zadovoljstva koje je donosio dobrotvorni rad. Ne bi li se naglasila jednostavnost posla, Evangelinin je ured bio smjeten u najtronijem dijelu samostana - na kraju hodnika prema samoj knjinici, u dijelu prvoga kata gdje je vjeito puhalo, gdje su cijevi putale vodu a prozori bili iz vremena Graanskog rata - spoj koji je rezultirao vlagom, plijesni i estim prehladama svake zime. U stvari, Evangeline je proteklih mjeseci bolovala od nekoliko infekcija dinih puteva koje su joj oteavale disanje, a za to je u potpunosti krivila propuh. Svijetla toka njezina ureda bio je pogled. Radni stol nalazio se do prozora koji je gledao na sjeveroistonu stranu posjeda, odakle se pruao pogled na rijeku Hudson. Ljeti bi se prozor zamagljivao ostavljajui dojam da je vanjski svijet zaparena prauma, a zimi bi se pak zaleivao i gotovo bi oekivala da joj se pred oima pojavi gega- jue jato pingvina. Strugala bi tanak led noem za pisma i gledala van dok se teretni vlak kotrljao uz rijeku, a na njoj lebdjele teglenice. Sa svog je stola mogla vidjeti debeo kameni zid koji je okruivao posjed, neprobojnu granicu izmeu sestara i vanjskog svijeta. Budui daje zid bio ostatak iz 19. stoljea, vremena kada su se sestre i fiziki drale podalje od svijeta, ostao je znaajno zdanje u njihovoj mati. Oko metar i pol visok i ezdesetak centimetara irok, zid je bio vrsta prepreka izmeu svetog i profanog. Svakog jutra, nakon jednosatne molitve u pet, doruka i mise, Evangeline bi se smjestila za troni stol ispod prozora u svom uredu. Taj je obian stol nazivala radnim, iako nije imao ladice niti je bio raskoan poput stola od mahagonija u uredu sestre Philomene. Pa ipak, njezin je radni stol bio irok i uredan, sa svim uobiajenim potreptinama. Svaki bi dan oznaila datum na kalendaru, posloila olovke, uredno skupila kosu pod veo i poela raditi. Moda zato to se veina korespondencije samostana Sv. Rue odnosila na zbirke aneoskih slika, iji se glavni popis uvao u knjinici, sva je samostanska korespondencija bila Evangeline na brizi. Svakoga bi jutra uzimala potu iz ureda misije na prvome katu, napunila crnu platnenu vreu pismima i vratila se do svog radnog stola razvrstati ih. Njezina je dunost bila posloiti pisma po utvrenom redu (prvo po datumu, a zatim abecednim redom po prezimenima) i odgovoriti na upite na memorandumima Sv. Rue. Taj je rutinski posao odraivala na elektrinom pisaem stroju u uredu sestre Philomene, mnogo toplijoj prostoriji koja se nastavljala na knjinicu. Posao je bio jednostavan, jasan i uvijek jednak, a te su osobine odgovarale Evangeline. S dvadeset i tri godine zadovoljno je vjerovala da su i njezina pojava i njezin karakter postojani. Imala je velike zelene oi, tamnu kosu, svijetli ten i zamiljen izraz lica. Nakon polaganja doivotnih zavjeta odluila je nositi jednostavnu crnu odjeu, odoru koju e zadrati do kraja ivota. Nije nosila nakit, osim naravno, svog zlatnog privjeska, malene lire koja je pripadala njezinoj majci. Iako je privjesak bio prekrasan, antikna lira izraena od istog zlata, za nju je imala iskljuivo emocionalnu vrijednost. Naslijedila ju je nakon majine smrti. Njezina baka,

Gabriella Levi Franche Valko, donijela ju je na majin pogreb. Vodei Evangeline do kropionice, oistila je privjesak svetom vodom i privrstila joj ogrlicu oko vrata. Evangeline je vidjela da identina lira svjetluca oko Gabriellinog vrata. "Obeaj mi da e je uvijek nositi, i danju i nou, ba kao to ju je i Angela nosila", rekla je Gabriella. Njezina baka izgovorala je majino ime kao da pjeva, progutavi prvi slog i naglasivi drugi; An-ge/-la. Bakin joj se izgovor sviao vie od svih drugih i nauila ju je savreno imitirati jo dok je bila djevojica. Poput Evangelininih roditelja, Gabriella je bila tek neto vie od snane uspomene. Privjesak je, meutim, osjeala kao neto stvarno, kao vrstu povezanost sa svojom majkom i bakom. Evangeline je uzdahnula i posloila dnevnu potu ispred sebe. Dolo je vrijeme da krene na posao. Nakon to je odabrala pismo, rasparala je omotnicu srebrnom otricom noa za otvaranje pisama, stavila presavinuti papir na stol i poela itati. Odmah je shvatila da ovo pismo nije poput onih koja je najee dobijala. Nije, kao veina uobiajene samostanske korespondencije, zapoinjalo pohvalama sestrama na njihovoj dvjestogodinjoj neprestanoj molitvi, brojnim dobroinstvima, ili pak zalaganju za mir u svijetu. Pismo nije sadravalo donaciju ili obeanje nasljedstva. Zapoinjalo je zahtjevom bez okolianja: Dragim predstavnicima Samostana Sv. Rue, tijekom istraivanja koje provodim za privatnog klijenta otkrio sam da se gospoa Abigail Aldrich Rockefeller, glava obitelji Rockefeller i mecena, krae vrijeme dopisivala s nadstojnicom Samostana Sv. Rue majkom Innocentom, izmeu 1943-1944. godine, etiri godine prije smrti gospoe Rockefeller. Nedavno sam naiao na niz pisama majke Innocente koja upuuju na vezu izmeu ove dvije ene. Budui da ne mogu pronai nikakve podatke o njihovom poznanstvu u znanstvenim radovima o obitelji Rockefeller, piem kako bih vas upitao jesu li pisma majci Innocenti arhivirana. Ukoliko jesu, molio bih Vas da mi dopustite posjet Samostanu Sv. Rue da ih pregledam. Uvjeravam vas da u imati u vidu Vae vrijeme i da e moj klijent podmiriti sve trokove. Hvala Vam unaprijed na pomoi. Va, V. A. Verlaine Evangeline je dva puta proitala pismo, no umjesto da ga arhivira kao to je obiavala, odetala je ravno u ured sestre Philomene, uzela list papira s hrpe na stolu, umetnula ga u pisau mainu energinije nego inae i poela tipkati: Dragi gospodine Verlaine, iako Samostan Sv. Rue iznimno cijeni trud vezan uz povijesna istraivanja, naa sadanja politika ne doputa pristup arhivu i kolekciji slika anela u privatne svrhe ili u svrhu objavljivanja. Molim Vas primite nae najiskrenije isprike. Uz blagoslove, Evangeline Angelina Cacciatore SFVK Potpisala se na kraju pisma, udarila slubeni peat SFVK i stavila ga u omotnicu. Nakon to je na omotnicu otipkala njujorku adresu, nalijepila je marku i odloila pismo na hrpu koja je na rubu ulatenog stola ekala daje odnese u potanski ured u New Paltzu. Nekome se odgovor mogao initi otrim, meutim sestra Philo- mena izriito joj je naglasila da odbije pristup arhivu svim amateri- ma-istraivaima. inilo se da ih je posljednjih godina sve vie zbog newageovske zaluenosti anelima uvarima i tome slino. Zapravo, Evangeline je odbila slian zahtjev turistikom autobusu punom mukaraca i ena prije samo est mjeseci. Nije voljela omalovaavati posjetitelje, ali sestre su se prilino ponosile svojim anelima i nije im se svialo da amateri s kristalima i pilovima tarot karata umanjuju ozbiljnost njihove misije. Zadovoljno je pogledala hrpu pisama. Poslat e ih jo danas poslijepodne. Odjednom, sjetila se neeg neobinog u pismu gospodina Verlainea. Izvadila gaje iz depa suknje i

ponovno proitala reenicu u kojoj se spominjalo da se ga Rockefeller izmeu 1943. i 1944. godine kratko dopisivala s nadstojnicom samostana Sv. Rue, asnom majkom Innocentom. Datumi su zapanjili Evangeline. Neto se vrlo znaajno dogodilo u Samostanu Sv. Rue 1944. godine, neto toliko vano za njihov nauk daje bilo nemogue da joj to promakne. Hodala je kroz knjinicu prolazei pored ulatenih stolova od hrastovine ukraenih malim svjetiljkama za itanje, do crnih, metalnih, protupoarnih vrata na drugom kraju prostorije. Izvadivi sveanj kljueva iz depa otkljuala je arhiv. Dok je otvarala vrata pitala se nisu li dogaaji iz 1944. godine na neki nain povezani s molbom g. Verlainea? S obzirom na koliinu grae, arhiv je zauzimao vrlo malo prostora u knjinici. Metalne police bile su nanizane du uske prostorije, a na njima su stajale uredno posloene arhivske kutije. Sistem je bio jednostavan i organiziran: novinski su se lanci pohranjivali u kutije na lijevoj strani prostorije, a samostanska korespondencija i osobne stvari poput pisama, asopisa i umjetnina pokojnih sestara, na desnoj. Na svakoj kutiji bio je natpis s godinom i kronoloki su se odlagale na policu. Taj niz zapoinjao je godinom osnivanja, 1809, a zavravao tekuom, 1999. godinom. Evangeline je dobro poznavala sadraj novinskih lanaka jer joj je sestra Philomena dodijelila zahtjevnu zadau konzerviranja osjetljivih novinskih lanaka istim acetatom. Nakon to je utroila toliko vremena na izravnavanje, lijepljenje i arhiviranje lanaka u kartonske kutije otporne na kiselinu, osjetila je razmjerno razoarenje to ih nije mogla odmah pronai. Sjetila se u detalje dogaaja koji se dogodio poetkom 1944. godine - tijekom zime poar je unitio velik dio gornjih katova samostana. Upamtila je poutjelu fotografiju samostana, krov progutan plamenom, dvorite prekriveno snijegom puno starih Seagrave vatrogasnih vozila i stotine asnih sestara u habitima od sera - gotovo jednakim onima sestre Bernice i Boniface - koje stoje i gledaju kako im gori dom. Evangeline je prie o poaru sluala i od starijih sestara. Tog hladnog jutra u veljai, stotine asnih sestara je drhtalo na snijegom prekrivenom tlu, gledajui kako samostan nestaje. Nekolicina nepromiljeno hrabrih sestara vratila se u samostan i popela stubitem u istonom krilu samostana, jedinim prolazom kojeg jo nije zahvatila vatra, i pobacala eljezne okvire kreveta, stolove i posteljinu, koliko su mogle, kroz prozore etvrtoga kata, ne bi li spasile vrednije stvari. Sestrinsku zbirku nalivpera, zatienu metalnom kutijom, bacile su u dvorite. Uslijed udarca o smrznutu zemlju kutija je pukla, a tintarnice su se rasprile poput granata. Porazbijale su se ostavljajui velike obojane mrlje na zemlji. Crvene, crne i plave modrice koje su natapale snijeg. Ubrzo je dvorite bilo ispunjeno ostacima deformiranih opruga kreveta, madraca natopljenih vodom, slomljenih radnih stolova i zadimljenih knjiga. Samo nekoliko minuta kasnije poar se proirio glavnim krilom samostana, poharao sobu za ivanje prodirui bale crna muslina i bijela pamuka. Zatim se proirio na sobu za vezenje gdje je spalio sve- njeve runih radova i engleske ipke koje su sestre uvale za prodaju na uskrnjem sajmu, da bi na kraju doao i do ormara s umjetnikim radovima punih karbon papira u obliku sunovrata, narcisa i stotina raznobojnih rua. Praonicu, veliku sauna nastanjenu valjcima za iza- imanje rublja industrijskih dimenzija i vruih pegli na ugalj, vatra je potpuno progutala. Staklenke bjelila su eksplodirale i dodatno potpirile vatru, a otrovni dim se proirio niim katovima. Pedeset netom opranih habita od sera nestalo je u trenu. Do kasnog poslijepodneva, kada je plamen postao tek tanak traak dima, od Samostana Sv. Rue ostala je gomila pougljenjela drveta i pocrnjela krovnog lima. Evangeline je napokon pronala tri kutije oznaene s 1944. godinom. Pretpostavivi da su se vijesti o poaru vjerojatno protezale do polovice 1944. spustila je sve tri, naslagala ih

jednu na drugu, i zatim odnijela iz arhiva zatvorivi vrata bokom. Polako je odetala natrag u svoj hladni, turobni ured prouiti sadraj kutija. Prema opirnom lanku izrezanom iz poughkeepspiekih novina vatra je buknula negdje na etvrtom katu samostana i od tamo se proirila itavom zgradom. Zrnata crno-bijela fotografija prikazivala je ostatke samostana potpuno pougljenjenih greda. U naslovu je pisalo: "Miltonski samostan opustoen jutarnjim plamenom". Proitavi lanak ustanovila je da je est ena, ukljuujui i majku Innocentu, nadstojnicu samostana koja se navodno dopisivala sa gom Abigail Rockefeller, umrlo od guenja. Duboko je uzdahnula i protrnula od prizora voljenog doma progutanog plamenom. Otvorila je iduu kutiju i prolistala snop zatienih novinskih lanaka. Sestre su do 15. veljae ivjele u podrumu samostana i spavale na pomonim krevetima kako bi mogle pomagati u obnovi ivotnog prostora. Nastavile su svakodnevnu molitvu u Kapelici klanjanja, koja je u poaru ostala netaknuta, posveujui se viesatnoj molitvi kao da se nita nije dogodilo. Prelazei preko lanka pogled joj se iznenada zaustavio na retku na dnu stranice. Zaprepateno je itala: Usprkos potpunom unitenju samostanske imovine, obavje- teni smo da e velikoduna donacija obitelji Rockefeller omoguiti SFVK popravak samostana Sv. Rue i Crkve Marije Aneoske, te ih dovesti u prvobitno stanje. Pospremila je novinske lanke u kutije, sloila ih jednu na drugu, te ih vratila u arhiv na svoje mjesto. Pribliavajui se dnu prostorije pronala je kutiju na kojoj je pisalo EPHEMERA 1940 - 1945. Ako se majka Innocenta zaista dopisivala s nekim tako slavnim kao to je Abigail Rockefeller, pisma bi trebala biti arhivirana ovdje. Spustila je kutiju na hladan pod od linoleuma i sjela podvitih nogu ispred nje. Pronala je svakojake zapise samostana - raune za odjeu, sapun i svijee, boini program proslave samostana iz 1941. godine i mnogo pisama izmeu majke Innocente i uprave biskupije zbog novaenja novih sestara. Ostala je razoarana to nije pronala nita vie. Dok je vraala dokumente u kutije pitala se je li mogue da su Innocentine osobne stvari pohranjene negdje drugdje. Bilo je mnogo kutija u kojima ih je mogla nai. Kutije naslovljene "Korespondencija misije" ili "Strane dobrotvorne udruge" inile su se posebno obea- vajuima. Upravo kada se spremala prijei na iduu kutiju ugledala je blijedu kovertu zametnutu ispod snopa rauna za crkvene potreptine. Izvlaei ga vidjela je da je naslovljeno na majku Innocentu. Povratna adresa bila je ispisana krasopisom: "Ga A. Rockefeller, 10 W. 54. ulica, New York, New York ". Krv joj je jurnula u glavu. Ispred nje bio je dokaz da je gospodin Verlaine bio u pravu. Veza izmeu majke Innocente i Abigail Rockefeller doista je postojala. Evengeline je paljivo promotrila omotnicu i zatim je lagano lup- nula prstom. Tanak papir pao joj je u ruke. 14. prosinca 1943. Najdraa majko Inocenta, aljem dobre vijesti o naim interesima u Rodopima, gdje po svemu sudei na trud postie uspjeh. Vae je vodstvo iznimno doprinijelo razvoju ekspedicije, no usudila bih se rei da je i moj doprinos bio koristan. Celestine Clochard stii e u New York poetkom veljae. Uskoro stiu nove vijesti. Do tada srdaan pozdrav, A. A. Rockefeller Evangeline je buljila u papir u svojim rukama. Nita nije razumi- jela. Zato bi netko poput Abigail Rockefeller pisao majci Innocenti? Sto znai "dobre vijesti o naim interesima u Rodopima"? I zato je obitelj Rockefeller platila obnovu nakon poara? Nije imalo nikakva smisla. Rockefellerovi, koliko je znala, nisu bili katolici i nisu imali veze s biskupijom. Za razliku od ostalih bogatih obitelji zlatnog doba - Vanderbilti su joj odmah pali na pamet - nisu

imali znaajne posjede u blizini. No sigurno je postojalo neko objanjenje za tako velikoduan dar. Evangeline je presavinula pismo ge Rockefeller i stavila ga u dep. Doavi iz arhiva u knjinicu odmah je osjetila razliku u temperaturi - kamin je previe zagrijao sobu. Iz hrpe odlaznih pisama uzela je pismo to je napisala gospodinu Verlaineu i odnijela ga do kamina. Dok je plamen zahvaao rub omotnice, ostavljajui crn tanki trag na ruiastoj pamunoj vezici, Evangeline se sjetila slike muenice Rue iz Viterba - nepostojane ideje visoke i vitke djevojke koja se odupire rasplamsaloj vatri - i zatim je slika nestala kao u oblaku dima. Linija A podzemne eljeznice, 8th Avenue Express, stanica Columbus Circle, New York City Automatska vrata su se otvorila propustivi nalet hladnog zraka u vlak. Verlaine je zakopao kaput i izaao na stanicu gdje ga je doekala buka boine glazbe, reggae verzija "Zvonia" koju su izvodila dva mukarca s dreadlocksima. Ritam se mijeao s toplinom i pokretima mnotva du uskog platoa. Pratei gomilu do irokih, prljavih stepenica, Verlaine se uspeo do snijegom prekrivena svijeta na povrini, a njegove naoale zlatnih okvira potpuno su se zamaglile od hladnoe. Uao je u zagrljaj ledom okovana zimskog poslijepodneva i poluslijep instinktivno koraao kroz uskomeanu hladnou grada. Cim su mu se naoale odmaglile Verlaine je ugledao blagdansku groznicu kupovanja u punome jeku - imela je visjela na ulazu u podzemnu, a sve samo ne veseli Djed Mraz Vojske spasa zvonio je mjedenim zvoncem, a uz njega je stajala crvena limena kantica za novac. Boina su svjetla, crvena i zelena, nadjaala ulinu rasvjetu. I dok su gomile Njujorana, zatiene od ledena vjetra alovima i debelim kaputima, urile kraj njega, Verlaine je provjerio datum na svom satu. Iznenaeno je shvatio da nedostaje jo samo dva dana do Boia. Svake godine horde turista sputale su se u grad za Boi i svake godine Verlaine se zaklinjao da e se itav prosinac kloniti centra, skriven u udobnoj tiini svoje garsonijere u Greenwich Villageu. Nekako je godinama proivljavao menhetenske Boie a da u njima uistinu nije sudjelovao. Njegovi roditelji, koji su ivjeli na srednjem zapadu, svake bi mu godine poslali paket darova koji bi otvorio dok je telefonom razgovarao s majkom i tu je njegov boini duh prestajao. Na sam Boi otiao bi na pie s prijateljima, a zatim bi, lagano opijen martinijima, pogledao akcijski film. To je postao obiaj kojem se veselio, pogotovo ove godine. Proteklih je mjeseci toliko radio da mu je pomisao o odmoru bila ugodna. Gurao se kroz mnotvo, a bljuzga mu se hvatala na iznoene cipele dok je hodao plonikom posipanim solju. Nije mu bilo jasno zato je njegov klijent inzistirao da se nau u Central parku, a ne u toplom, ugodnom restoranu. Da projekt nije bio tako vaan - i da mu to trenutno nije bio jedini izvor prihoda - inzistirao bi da mu poalje svoj rad i zavrio bi s tim. Ali mjesecima je sreivao rezultate istraivanja i bilo je neophodno da sam ispravno objasni svoja otkria. Osim toga, Percival Grigori je zahtijevao da se striktno dri uputa. Kada bi se Grigori poelio nai na Mjesecu, Verlaine bi naao nain da do tamo doe. ekao je da se raisti guva. Pred njim se u sredini Columbus Circlea uzdizao kip. Markantna figura Kristofora Kolumba, uokvirena vijugavim ogoljelim drveem Central parka, postojano je stajala na vrhu mramorna stupa. Smatrao ga je runom, izvjetaenom skulpturom, kiastom i neumjesnom. Prolazei pokraj nje ugledao je kamena anela uklesanog u podnoje s mramornom Zemljinom kuglom u rukama. Aneo se doimao toliko iv da se inilo da bi se mogao odvojiti od kipa, podii iznad taksija koji su jurili i uspeti se u oblano nebo nad Central parkom. Odjednom se ispred njega naao park - koloplet golih stabala i puteljaka prekrivenih snijegom. Verlaine je proao kraj prodavaa hot-doga koji je grijao ruke nad oblakom pare, dadilja to guraju kolica, kioska s novinama. Klupe na rubu parka bile su prazne. Nitko normalan ne ide u etnju kada je ovako hladno.

Ponovno je pogledao na sat. Kasnio je, ali ga to u normalnim okolnostima ne bi zabrinjavalo. Uvijek je na sastanke kasnio pet do deset minuta i pripisivao je to svojoj umjetnikoj naravi. Meutim, danas je tonost bila vana. Njegov e klijent brojati minute, ako ne i sekunde. Popravio je kravatu, svijetloplav Hermesov model iz ezdesetih s uzorkom ljiljana koji je kupio na aukciji e-Baya. Kada bi bio nesiguran ili osjeao da bi mu moglo biti neugodno, posezao bi za najneo- binijom odjeom u svom ormaru. Bio je to nesvjesan impuls, mala sabotaa koju bi primijetio tek kada bi ve bilo prekasno. Prvi ljubavni sastanci i poslovni razgovori bili su posebno loi. Pojavio bi se kao daje doao iz cirkusa, nijedan odjevni predmet ne bi se slagao i sve bi bilo predreavo. Ovaj sastanak ga je oito inio napetim: uz vintage kravatu imao je crvenu prugastu koulju na kopanje, bijelu sportsku jaknu od samta, traperice i svoje omiljene arape s likom Mickey Mousea, dar bive djevojke. Zaista je nadmaio samoga sebe. Stisnuvi jae kaput, sretan to se moe sakriti u njegovoj neutralnoj sivoj vuni, duboko je udahnuo hladan zrak. vrsto je stisnuo fascikl da mu ga vjetar ne odnese i uetao dublje u vrtlog pahuljica u Central parku. Jugozapadni prolaz, Central park, Manhattan, New York City Daleko od vreve boinih kupaca, skrivena u ledenom miru, figura nalik duhu ekala je kraj klupe u parku. Visok, blijed i krhak poput porculana, Percival Grigori izgledao je gotovo poput leprave pahuljice. Iz depa kaputa izvadio je bijelu svilenu maramu i grevito se iskaljao. Sa svakim napadajem zamutilo bi mu se i zatitralo pred oima, no nakon predaha, vid mu se ponovno izotrio. Svilena marama bila je umrljana kapljicama svjetlucave plave krvi, sjajne poput safira razmrvljenih u snijegu. Vie nije mogao poricati. Njegovo stanje posljednjih je mjeseci postajalo sve ozbiljnije. Dok je bacao zakrvavljenu maramu na plonik zasvrbila ga je koa na leima. Bilo mu je toliko neudobno da mu je i najmanji pokret bio poput muenja. Percival je pogledao na sat, zlatan Patek Phillipe. Razgovarao je s Verlaineom dan ranije ne bi li potvrdio dogovor i bio je vrlo jasan to se tie vremena - tono u podne. Sada je bilo podne i pet. Iznerviran, izvalio se na hladnu klupu i poeo lupkati tapom po zaleenom puteljku. Nije mu se svialo nikoga ekati, a kamoli ovjeka kojega je toliko plaao. Njihov jueranji razgovor bio je kratak, uinkovit i neduhovit. Nije volio razgovarati o poslu telefonom - nikada nije mogao u potpunosti vjerovati takvim razgovorima - no morao se savladavati da ne ispituje o detaljima. Tijekom godina on i njegova obitelj prikupili su dosta informacija o mnogim samostanima i opatijama du kontinenta, no Verlaine je tvrdio daje naiao na neto zanimljivo uzvodno uz Hudston. Pri njihovu prvom susretu Percival je zakljuio da je Verlaine tek izaao iz poslovne kole i da se sada kao poetnik pokuava ubaciti na trite umjetnina. Verlaine je imao poprilino neukrotivu kovravu kosu, samooma- lovaavajue dranje i neprikladnu odjeu. Veoma ga se dojmio zbog umjetnikog stila koji mukarci njegovih godina posjeduju - sve na njemu, od njegove kiaste odjee do njegova ponaanja, bilo je vrlo mladenako i vrlo pomodno kao da jo nije naao svoje mjesto u svijetu. Definitivno nije liio na ljude koji su radili za njegovu obitelj. Kasnije je saznao da je Verlaine, osim to je bio strunjak za povijest umjetnosti, bio i slikar koji honorarno pouava na fakultetu, radi dodatno na drabama i prua konzultantske usluge da preivi. Sebe je oito doivljavao kao boema, s boemskim nedostatkom tonosti. Bez obzira na to, mladi se dokazao vjetim u svom poslu. Napokon gaje ugledao kako juri kroz park. Cim je stigao do klupe Verlaine je pruio ruku. "Gospodine Grigori", rekao je bez daha, "oprostite to kasnim". Percival je prihvatio Verlainovu ruku i hladno je stisnuo. "Prema mom iznimno pouzdanom satu kasnite sedam minuta. Ako elite nastaviti raditi za nas oekujem da idui

put budete toni." Pogled im se susreo no mladi se nije inio nimalo poniznijim. Percival je pokazao u smjeru parka. "Hoemo li proetati?" "Zato ne?" dodao je Verlaine gledajui u Percivalov tap, "Ili bismo mogli sjesti ovdje, ako elite. Moda bi vam bilo ugodnije." Percival je ustao i slijedio snijegom pokriven plonik Central parka dok je metalni vrh tapa lagano kuckao po ledu. Ne tako davno i sam je bio zgodan i jak poput Verlainea i nisu mu smetali ni vjetar ni led ni hladnoa. Sjetio se da je jednom za zimske etnje Londonom, za smrza- vice 1814, kada se Temza zaledila i puhao polarni vjetar, besciljno etao kilometrima, i uope mu nije bilo hladno. Tada je bio drugaije bie - bio je na vrhuncu svoje snage i ljepote. Sada gaje od hladnoe boljelo tijelo. Bol u zglobovima tjerao ga je naprijed usprkos grevima u nogama. "Imate li neto za mene?" Upitao je nakon nekog vremena ne podigavi pogled. "Kao to sam obeao", odgovorio je Verlaine dok je ispod ruke izvlaio fascikl. Pokazao gaje sa zadovoljstvom, a crne kovre padale su mu preko oiju. "Sveti pergamenti." Percival je zastao ne znajui kako da odgovori na Verlaineov humor, a zatim je desnim dlanom pokuao odrediti teinu omotnice - bila je iroka i teka poput velika, plitkog tanjura. "Uistinu se nadam da imate neto ime ete me zadiviti." "Mislim da ete biti prilino zadovoljni. Izvjetaj poinje povijeu reda o kojem sam vam govorio preko telefona. Ukljuuje osobne podatke o lanovima, filozofiju franjevakog reda, biljeke o neprocjenjivo vrijednoj kolekciji knjiga i slika u knjinici SFVK i saetak njihova misionarskog rada u inozemstvu. Katalogizirao sam svoje izvore i napravio fotokopiju originalnih dokumenata. Percival je otvorio kovertu i povrno preletio stranice. "To su sve prilino poznate informacije", rekao je nezainteresirano. "Ne shvaam to vas je uope u tome moglo privui." No zatim ga je neto zainteresiralo. Izvukao je snop papira iz omotnice i poeo ih listati, a vjetar je mrsio rubove stranica dok je otvarao crtee samostana pravokutni tlocrti, krune kule, uski hodnici koji su povezivali samostan sa crkvom, iroki ulazni hodnik. "Arhitektonski crtei", ree Verlaine. "Kakvi arhitektonski crtei?" upita Percival grickajui usnicu i listajui papire. Na prvome je bio otisnut datum: 28. prosinca 1809. "Prema onome to ja znam ovo su originalni nacrti Sv. Rue sa igom koje je odobrila nadstojnica i osnivaica samostana." "Pokrivaju i samostanska dobra?" upitao je Percival pomnije prouavajui crtee. "I njegovu unutranjost", odgovorio je Verlaine. "A gdje ste to pronali?" "U okrunom arhivu. Nitko nije znao kako su onamo dospjeli i vjerojatno nikad nee opaziti da su nestali. Nakon kratkog istraivanja, otkrio sam da su nacrti bili prebaeni u tu zgradu 1944, nakon poara u samostanu." Percival ga je pogledao prezirno, bez imalo oduevljenja. "I vi smatrate ove crtee znaajnima? " "Ovo ba i nisu reprezentativni primjerci. Pogledajte ovo." Verlaine je usmjerio Percivalovu panju na blijedu skicu osmerokutne zgrade na vrhu koje je stajao natpis Kapelica klanjanja. "Ovo je posebno dojmljivo. Crta je imao izvrsno oko za omjer i dubinu. Struktura je tako precizno i tako detaljno nacrtana da se nimalo ne uklapa meu ostale crtee. Isprva sam mislio da im i ne pripada jer je stilski toliko razliita. No ima ig i datum, kao i ostale." Percival je buljio u crtee. Kapelica klanjanja bila je nacrtana s mnogo truda - pogotovo oltar i ulaz. Na nacrtu kapelice bio je ucrtan i niz prstenova, koncentrinih krugova koji su se irili jedan iza drugoga. U sreditu krugova, poput jajeta u zatitnoj ovojnici, bio je zlatni peat. Gledajui crtee Percival je zakljuio da je peat na svakom crteu. "Recite mi", rekao je pokazavi peat prstom. "Sto po vaem miljenju znai ovaj peat?"

"To je i mene zanimalo", ree Verlaine i izvadi drugu omotnicu iz kaputa. "Zato sam jo malo istraivao. To je reprodukcija traanskog novia iz petog stoljea prije Krista. Original je pronaen poetkom 20. stoljea u arheolokim iskapanjima koja su financirali Japanci i to na podruju dananje Bugarske, nekadanjem sreditu Trakije. Ona je bila neto poput kulturnog centra Europe u 5. stoljeu. Originalni novi nalazi se u Japanu, pa nemam nita za usporedbu osim ove reprodukcije." Verlaine otvori omotnicu i pokae Percivalu fotokopiju uveane slike novia. "Peat je na crtee stavljen vie od stotinu godina prije negoli je novi pronaen. Zbog toga su i peat i sami crtei prilino nevjerojatni. Prema mom istraivanju izgleda da je ova slika jedinstvena meu traanskim noviima. Dok se na veini nalaze glave mitolokih bia poput Hermesa, Dioniza ili Posejdona, na ovome je noviu instrument: Orfejeva lira. U Metu postoji nekoliko traanskih novia. Iao sam ih pogledati. Nalaze se u Grkoj i Rimskoj galeriji, ako vas zanima. Naalost nita slino ovome noviu nije izloeno. Jedinstven je." Percival Grigori naslonio se na bjelokosnu drku tapa sklisku od znoja i pokuavao suspregnuti ljutnju. Debele, mokre pahulje letjele su zrakom, a vjetar ih je nosio kroz granje sve dok se ne bi smirile na ploniku. Oito Verlaine nije shvatio koliko su crtei i peat bili nevani za njegove planove. "Vrlo dobro gospodine Verlaine", rekao je Percival uspravivi se najvie to je mogao i fiksirajui Verlainea strogim pogledom. "No siguran sam da imate jo neto za mene." "Jo neto?", upitao je Verlaine zaueno. "Ovi su crtei zanimljiva umjetnika djela", rekao je Percival vraajui ih bez oduevljenja, "no nisu vani za ovaj posao. Ako ste doli do informacija koje povezuju Abigail Rockefeller s ovim samostanom, vjerujem da ste zatraili dozvolu za pristup. Ima li vijesti o tome?" "Tek sam juer poslao zamolbu", ree Verlaine. "ekam odgovor." "ekate?" Precival nervozno podigne glas. "Potrebno mi je doputenje da uem u arhiv", odgovorio je Verlaine. Mladi je na trenutak oklijevao, obrazi su mu se malo zacrvenjeli i na sekundu se smeo, no Percival, ljut i sumnjiav, jedva je doekao tu nesigurnost. "Nema ekanja. Ili ete pronai potrebne informacije za koje vam je bilo dano dovoljno vremena i novaca - ili neete." "Ne mogu vie nita bez dozvole pristupa samostana." "Koliko e vam trebati da dobijete dozvolu?" "Nee biti lako. Za ulazak e mi trebati slubeno doputenje. Ako me i puste unutra, moglo bi potrajati tjednima dok ne pronaem neto vrijedno panje. Planiram otputovati onamo nakon Nove godine. To je dugotrajan proces." Grigori je presavinuo planove i vratio ih Verlainu. Tresle su mu se ruke. Zatim je izvadio je omotnicu s gotovinom iz unutarnjeg depa kaputa. "Sto je ovo?" upitao je Verlaine pogledavi unutra, vidno se zaudio ugledavi sveanj novih novanica od sto dolara. Percival je stavio ruku na Verlainovo rame i osjetio ljudsku toplinu koja mu je bila strana i privlana. "Malen poticaj", odgovorio je vodei Verlaina stazom prema Columbus Circleu, "no vjerujem da ete stii prije nego to padne no. Ovaj bonus bit e vam naknada za neugodnosti. Kada dovrite svoj posao i donesete mi potvrdu o povezanosti Abigail Rockefeller s tim samostanom, nastavit emo razgovor." Samostan Sv. Rue, Milton, New York Evangeline je hodala prema samom kraju hodnika na etvrtom katu, jo dalje od sobe s televizorom, do tronih eljeznih vrata koja su vodila do pljesnivih stepenica. Imajui na umu tronost stepenica penjala se uz krivine vlana kamenog zida sve dok nije dola do uska okruglog tornja visoko iznad samostanskih dobara. Toranj je bio jedini dio gornjih katova

preostao od originalne graevine. Izdizao se iz same Kapelice klanjanja, uspinjao spiralnim stepenicama na drugi i trei kat i zavravao na etvrtom, omoguavajui sestrama pristup Kapelici iz njihovih spavaonica. Premda je toranj izgraen ne bi li sestrama omoguio direktan prolaz do njihovih pononih dunosti, dugo je bio zanemarivan zbog glavnog stubita koje je imalo grijanje i struju. Iako poar 1944. nije doao do tornja, Evangeline je osjeala miris dima koji se zavukao u krovne grede, kao da je prostorija udahnula ljepljivi katran dima i prestala disati. Struju nisu nikada proveli, a jedino svjetlo dopiralo je iz nekoliko prozora iljastih lukova s tekim runo izraenim staklima koji su se nalazila na istonome dijelu tornja. ak i u podne, kao sada, prostoriju je obavijala ledena tama, a nemiran sjeverni vjetar udarao je u prozore. Evangeline je pritisnula ruke na hladno prozorsko okno. Anemino zimsko sunce u daljini je zalazilo iza okruglih breuljaka. I najsunaniji prosinaki dani bacali su samo blijedo svjetlo, kao kada sunce prolazi kroz mutna stakla. Za ljetnih mjeseci poslijepodnevno je sunce obasjavalo stabla dajui liu nijanse duginih boja koje zimsko sunce, ma kolikogod bilo jako, nije moglo dostii. Prije mjesec dana, ili moda pet tjedana, lie je bilo sjajno smee, crveno, naranasto, uto, raznobojni prekriva to se odraava u smeoj povrini rijeke. Zamiljala je izletnike iz New Yorka kako se voze putnikim vlakom du istone obale rijeke Huston i gledaju ljupko lie na svom putovanju prema berbi jabuka i bundeva. Sada su stabla bila gola, a breuljci pokriveni snijegom. Rijetko je odlazila u toranj, najvie jednom ili dvaput godinje kada bije misli odvukle iz zajednice i poslale u potragu za tihim mjestom gdje moe razmiljati. Budui da nije bilo uobiajeno da se neka od sestara kradom odvoji od grupe da bi kontemplirala, Evangeline se esto danima kajala. Pa ipak, nije se u potpunosti mogla kloniti tornja. Pri svakom posjetu osjeala je da joj se um oputa. Ve dok se penjala misli bi joj postajale bistrije i ie, a dok bi gledala krajolik oko samostana ak i jasnije. Dok je stajala uz prozor prisjetila se sna to ju je tog jutra probudio. Sanjala je majku koja joj se obraala na nerazumljivom jeziku. Bol koju je osjetila kada se ponovno pokuala prisjetiti majinog glasa pratila ju je cijelo jutro, no nije osjeala grizoduje zato to je mislila na nju. To je bilo prirodno. Danas 23. prosinca bio je Angelin roendan. Evangeline se sjeala samo njezinih djelia - duge, plave kose, zvuka njezina glasa dok je brzo i slatkorjeivo na francuskome priala na telefon, njezine navike da ostavlja cigaretu u staklenoj pepeljari, kolutova dima to su se nagomilani razilazili pred njezinim oima. Sjeala se nevjerojatno visoke majine sjene, te prozirne tame koja se pomicala zidovima njihova stana u etrnaestom okrugu. Onoga dana kada je majka umrla, otac ju je doekao u njihovom crvenom citroenu DS. Bio je sam i to je samo po sebi bilo neobino. Njezini su se roditelji bavili istim poslom, zvanjem za koje je znala da je izrazito opasno, i rijetko su nekamo ili jedno bez drugoga. Odmah je primijetila da je plakao. Oi su mu bile nateene, a lice blijedo. Nakon to se smjestila na stranje sjedite automobila, sloila kaput i zavezala pojas, otac joj je rekao da njezina majka vie nije s njima. "Otila je?" upitala je Evangeline osjetivi stravian nemir dok je pokuavala shvatiti to je time mislio. "Kamo je otila? " Otac je odmahnuo glavom kao da je odgovor nerazumljiv. "Uzeli su nam je", rekao je. Kasnije, kada je u potpunosti shvatila da su Angelu oteli i ubili, nije mogla posve razumjeti zato je njezin otac odabrao ba te rijei. Njezinu majku nisu samo uzeli: ubili su je, izbrisali je iz svijeta kao to svjetlost nakon zalaska sunca na horizontu napusti nebo. Dok je bila djevojica, nije mogla pojmiti koliko je njezina majka bila mlada kada je umrla. Ipak, s vremenom je poela mjeriti vlastite godine u odnosu na Angelin ivot, smatrajui svaku godinu vrijednom reprizom. U dobi od osamnaest godina njezina je majka upoznala Evangelininog oca. U dobi od osamnaest godina ona je poloila zavjete sestara franjevki od vjenog klanjanja. Kada je imala dvadeset i tri godine, kao Evangeline sada,

udala se za njezinog oca. Majku su joj ubili kada je imala trideset i devet godina. Usporeujui tijek njihovih ivota, Evangeline je isplela svoje postojanje oko majke, kao to drvo glicinije prianja uz sjenicu. Bez obzira na to koliko se uvjeravala da joj je bez majke dobro i da je njezin otac napravio najbolje to je mogao, znala je da svake minute, svakoga dana, Angelino odsustvo ivi u njezinom srcu. Evangeline se rodila u Parizu. ivjela je s ocem i majkom u stanu na Montparnassu. Sobe stana bile su joj toliko urezane u sjeanje da joj se inilo kao daje jo juer ivjela ondje. Stan je vijugao, sve sobe nastavljale su se jedna na drugu, i imale visoke, ureene stropove i goleme prozore koji su prostor ispunjavali zrnatim sivim svjetlom. Kupaonica je bila ogromna, barem poput zajednikog toaleta u Sv. Rui. Evangeline se sjeala majine odjee to je visjela na zidu kupaonice - lagane proljetne haljine, svjetlucava crvenog svilenog ala zavezanog oko vrata vjealice, i ispod svega, sandala od crne koe, a sve je bilo posloeno kao da ih nosi nevidljiva ena. Porculanska kada uurila se u sreditu kupaonice, vrsta i teka poput ivotinje, s usnama sjajnim od vode i naboranim stopalima s kandama. Drugo sjeanje koje je brino uvala, stalno ga iznova vrtei u glavi poput filma, bila je etnja na koju ju je odvela majka one godine kada je umrla. Drei se za ruke hodale su plonicima i kamenim ulicama i kretale se tako brzo da je Evangeline morala trati da bi je sustigla. Bilo je proljee ili joj se barem tako inilo zbog gomile arena cvijea u teglama koje su visjele s prozora du blokova zgrada. Angela je to popodne bila zabrinuta. Drala je Evangeline vrsto za ruku i vodila je kroz dvorite sveuilita - barem je pretpostavljala da je to bilo sveuilite zbog velika kamenog trijema sa stupovima i mnotva ljudi u dvoritu koji su ljenarili. Zgrada se doimala iznimno starom, no sve se u Parizu, posebno na Montparnassu i u Latinskoj etvrti, inilo starim u odnosu na Ameriku. No u jedno je ipak bila sigurna: Angela je nekoga traila. Vukla ju je kroz gomilu stiui joj ruku dok nije utrnula, to je bio znak da bi trebala pouriti. Napokon ih je pozdravila sredovjena ena, prila im blie i poljubila njezinu majku u oba obraza. Zena je imala crnu kosu i lijepe, kao isklesane crte lica njezine majke, koje su tek neto omekale s godinama. Evangeline je prepoznala svoju baku, Gabriellu, ali je znala da ne smije s njom razgovarati. Angela i Gabriella su se svaale kao to su to i inae esto inile, a Evangeline je nauila ne postavljati se izmeu njih. Mnogo godina kasnije kada su i ona i njezina baka ivjele u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Evangeline je poela bolje upoznavati Gabriellu. Tek tada uspjela je shvatiti svoju baku. Iako je prolo puno godina jo uvijek ju je muilo da je jedino ega se jasno sjeala u vezi te etnje bilo neto strano obino - sjajne koe majinih smeih izama do koljena koje je nosila preko izblijedje- lih traperica. Iz nekog se razloga sjeala izmama do detalja: visokih potpetica, zatvaraa koji je sezao od glenja do lista, zvuka potplata na cigli i kamenu. No uope se nije sjeala oblika majine ruke ili njezinih oblih ramena. Kroz sumaglicu vremena izgubila je njezin lik. Moda ju je najvie smetalo to se nije mogla sjetiti majinog lica. Zbog fotografija znala je da je Angela bila visoka, mrava i svijetle puti, i da je esto znala ugurati kosu ispod kape, to je Evangeline podsjealo na francuske glumice djeakog izgleda iz ezdesetih. Ali na svakoj slici njezino liceje bilo toliko drukije da nije mogla stvoriti pravu sliku. Nos joj je iz profila bio iljast, a usnice tanke. Obrazi su joj bili puni i visoki, gotovo poput azijatskih. No kada je gledala ravno u fotoaparat njezine velike plave oi zasjenile bi sve ostalo. Evangeline se inilo da se kompozicija majinog lica mijenjala ovisno o tome kako je padalo svjetlo i pod kojim kutem je bio aparat. Otac nije elio razgovarati o Angeli nakon njezine smrti. Ako bi ga i upitala neto o njoj, esto bi se jednostavno okrenuo na drugu stranu kao da je nije uo. U drugim je prilikama, kada bi uz veeru otvorio bocu vina, znao ispriati neku zanimljivu pojedinost o njoj; kako bi

provodila cijelu no u laboratoriju i vraala se kui u svitanje, kako je postala toliko zaokupljena poslom da bi ostavljala knjige i papire ondje gdje bi pali; kako je eljela ivjeti uz ocean, daleko od Pariza, o srei koju joj je donijela Evangeline. Za vrijeme itava njihova zajednikog ivota uporno je odbijao bilo kakav ozbiljan razgovor o njoj. Pa ipak, kada bi se raspitivala o majci, neto bi se u njegovom ponaanju promijenilo, kao da je pozdravljao duha koji mu je istovremeno donosio i bol i utjehu. Mrzei i ljubei prolost, inilo se da njezin otac priziva Angelin duh, ali i da se istovremeno uvjerava da on uope ne postoji. Bila je sigurna da je nikada nije prestao voljeti. Nije se ponovno oenio i imao je malo prijatelja u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Godinama je jednom tjedno telefonirao u Pariz i satima razgovarao jezikom koji je Evangeline bio toliko divan i muzikalan da bi samo sjedila u kuhinji i sluala ga. Otac ju je doveo u samostan kada je imala dvanaest godina i povjerio je enama koje su postale njezine mentorice. Poticale su je da vjeruje u njihov svijet kada joj se, ako je htjela biti iskrena prema sebi, vjera inila vrijednom, ali nedostinom stvari koju mnogi posjeduju, a koja je njoj bila uskraena. S vremenom je shvatila da je njezin otac vie cijenio poslunost od vjere, uvjebanost od kreativnosti, suzdranost od osjeaja. S vremenom je zapala u rutinu i dunosti. S vremenom je izgubila sliku o majci, baki, sebi. Otac ju je esto posjeivao u Sv. Rui. Sjedio bi s njom u zajednikoj sobi ukipljen na kauu i gledao je s velikim zanimanjem kao da promatra neki pokus i sada eli vidjeti konaan rezultat. Buljio bi u njezino lice kao da je teleskop kroz koji e, ako napregne oi, moi vidjeti crte lica svoje voljene supruge. No ona uope nije nalikovala majci ve baki Gabrielli. Tu je slinost njezin otac odluio zanemariti. Umro je prije tri godine, no za ivota je uporno vjerovao da njegovo jedino dijete nalikuje duhu. Evangeline je stiskala lani dok joj se otar vrh lire nije zabio u kou dlana. Znala je da se mora pouriti. Trebali su je u knjinici i sestre bi se mogle pitati gdje je. Zbog toga je prestala razmiljati o svojim roditeljima i usredotoila se na zadatak koji ju je ekao. Sagnuvi se prema podu klizila je prstima preko hrapavih cigli sve dok nije osjetila sitni pomak u treem redu od poda. Uguravi prst u lijeb, sistemom poluge podigla je labavu ciglu i izvukla je van. Iz zida je izvadila usku metalnu kutiju. Sam dodir hladna metala djelovao je smirujue, njegova vrstoa bila je u opreci s krhkom prirodom sjeanja. Stavila je kutiju pred sebe i otvorila poklopac. Unutra je bio malen dnevnik povezan konom trakom i uvren zlatnom kopom u obliku duguljasta, vitkog anela. Na mjestu anelova oka bio je plavi safir. Pritisnuvi njegova krila otvorila se brava i dnevnik se rastvorio u njezinom krilu. Koa je bila otrcana i izgrebana, a traka razvuena. Na prvoj stranici zlatnim slovima je bila otisnuta rije ANGELOLOGIJA. Listajui stranice pogled joj se zaustavljao na rukom iscrtanim kartama, biljekama napisanim tintom u bojama, skicama anela i crteima glazbenih instrumenata nacrtanim na marginama. Glazbena postignua nalazila su se u sredini. Povijesna analiza i biblijski nauk ispunjavali su veinu stranica, a zadnji dio dnevnika sadravao je mnotvo brojeva i izrauna koje nije razumjela. Dnevnik je pripadao njezinoj baki, a sada je pripadao njoj. Prela je rukom preko konatih korica elei otkriti tajne koje su u njemu bile zapisane. Zatim je izvadila fotografiju umetnutu u stranje korice, snimku na kojoj su se majka i baka grlile. Slika je nastala one godine kada se rodila - usporedila je datum otisnut na rubu fotografije i svoj roendan i zakljuila daje u to vrijeme njezina majka, iako se to na njezinoj liniji nije vidjelo, bila trudna tri mjeseca. Srce joj se paralo dok je gledala fotografiju. Na slici su Angela i Gabriella bile sretne. Bila bi dala sve, mijenjala sve to ima, samo da ponovno bude s njima. Pobrinula se da se u knjinicu vrati vesela, zatomivi svoje osjeaje najbolje to je mogla. Vatra se ugasila. Nalet hladnog zraka zapuhao je iz kamene pei koja se nalazila u sredini

sobe i podigao rubove njezine suknje. Uzela je crni pulover s radnog stola i omotala ga oko ramena prije nego je krenula istraivati u knjinicu. Pe se za hladnih mjeseci puno koristila, a neka je od sestara zasigurno ostavila otvorena vrataca. Umjesto da ih zatvori, irom ih je otvorila. Zatim, je s hrpe iz koare za drva uzela komad voraste borovine, stavila ga u sredinu eljezne reetke i oko njega zapalila papir za potpalu. Uhvativi mjedene ruke mjehova, nekoliko puta je puhnula sve dok se vatra nije primila i zapalila. Evangeline je provodila vrlo malo vremena prouavajui tekstove o anelima koji su Samostanu Sv. Rue donijeli toliku slavu u teolokim krugovima. Neki od tih tekstova, poput umjetnikog prikazivanja anela kroz povijest i radova ozbiljnih angelologa, ukljuujui suvremene kopije srednjovjekovnih angelolokih shema i studija Tome Akvinskoga i Svetog Augustina o ulozi anela u svemiru, bili su u kolekciji od utemeljenja 1809. U zbirci se takoer moglo nai mnogo studija o amorfnosti anela. No bile su prilino uene pa mnogim sestrama, posebno onima mlae generacije koje (iskreno govorei) nisu uope troile mnogo vremena na anele, nisu bile zanimljive. Zastupljena je bila i popularnija strana angelologije, usprkos neodobravanja zajednice prema pobornicima new agea. Bilo je knjiga o razliitim kultovima tovanja anela u starom i modernom svijetu, kao i o fenomenu anela uvara. Bilo je takoer i mnogo knjiga o umjetnosti, nadopunjenih slikama u boji, ukljuujui i izvanredan svezak anela Eduarda Burnea-Jonesa koji joj se jako sviao. Nasuprot pei stajao je stalak za knjigu posudbi. Ovdje su sestre upisivale naslove knjiga koje bi uzele s polica. U svoje elije mogle su ponijeti knjiga koliko su eljele i vratiti ih kada su htjele. Bio je to kaotian sistem koji je ipak uspijevao savreno institucionalno funkcionirati. No nije uvijek bilo tako. U 19. stoljeu, prije upisivanja u glavnu knjigu posudbi, knjige su dolazile i odlazile, gomilajui se na slobodnim policama bez sistematizacije. Obian zadatak pronalae nja djela koje nije pripadalo knjievnosti bio je stvar sree i nenadana uda. U knjinici je vladao kaos sve dok na prijelazu u 20. stoljee sestra Lucrezia (1851 - 1923) nije uvela alfabetizaciju. Kada je sestra Drusilla (1890 - 1985), knjiniarka koja ju je naslijedila, predloila decimalni sustav, nastupio je opi protest. Umjesto da objeruke prihvate potpunu sistematizaciju, sestre su se odluile za knjigu posudbi u koju su na tvrd papir plavom tintom ispisivale naslov svake knjige. Evangelinini interesi bili su praktinije prirode i radije bi se posvetila nekolicini lokalnih dobrotvornih udruga koje su vodile sestre - Banci hrane u Poughkeepsiu, Grupi za uenje Duh svjetskog mira u Miltonu, i Godinjoj rasprodaji odjee Vojske spasa Svete Rue koja se odravala od Woodstocka do Red Hooka. No kao i ostale sestre koje su se zaredile u Sv. Rui i ona je nauila osnovne injenice o anelima. Znala je da su stvoreni prije nastanka Zemlje, da su im glasovi odzvanjali prazninom dok je Bog stvarao Raj i Zemlju (Knjiga postanka 1:15), znala je da su aneli nematerijalni, nebeski, ispunjeni svjetlou, ali da ipak govore ljudskim jezikom - hebrejskim prema idovskim uenjacima, latinskim i grkim prema kranskima. Iako je u Bibliji bilo tek nekoliko napomena o postojanju anela, kao to je Jakovljevo hrvanje s anelom (Knjiga postanka 32:24-30), Eze- kielova vizija (1:1-14), navjetenje (Luka 1:26-38), ti su trenuci bili zaudni i boanski, sluajevi kada se rasparala tanka zavjesa izmeu neba i zemlje i cijelo je ovjeanstvo svjedoilo udesnosti nadzemaljskih stvorenja. Cesto je zamiljala taj susret ovjeka i anela kao dodir materijalnog i nematerijalnog, poput vjetra na koi. Na kraju je zakljuila da je zamiljanje anela beskorisno. No sestre u Sv. Rui nisu odustajale. Stotine i stotine knjiga o anelima bile su sloene na policama njihove knjinice. Na Evangelinino iznenaenje sestra Philomena pridruila joj se pokraj vatre. Philomenino tijelo bilo je okruglo i pjegavo poput kruke, a osteoporoza ju je uinila niom. U posljednje vrijeme, otkada je poela zaboravljati sastanke i zametati kljueve, Evangeline se zabrinula

za njezino zdravlje. Sestre Philomenine generacije, koje je mlaa generacija nazivala starijim sestrama, nisu mogle biti umirovljene do poznih godina, pa se broj redova drastino smanjio nakon Drugog vatikanskog koncila. Sestra Philomena je uvijek djelovala posebno zauzeto i uznemireno. Na neki su nain dvije vatikanske reforme ukrale mirovinu staroj generaciji. Evangeline je reforme smatrala povoljnima u mnogoemu - mogla je odabrati izmeu udobne uniforme i staromodne franjevake halje, ukljuiti se u moderno obrazovanje te diplomirati povijest na oblinjem Bard Collegu. Suprotno tome, stavovi starijih sestara bili su zamrznuti u vremenu. Pa ipak, ma koliko se inilo udnim, njezina su stajalita esto bila konzervativna poput onih starijih sestara iji su se stavovi oblikovali u Rooseveltovo doba, doba Depresije i Drugog svjetskog rata. Zakljuila je da se divila razmiljanjima sestre Ludovike, najstarije sestre kojoj su bile 104 godine, koja bi joj naredila da sjedne pokraj nje i poslua prie iz starih dana. "Nije postojalo nita od ovog laissez-faire, gluposti poput inito-hoe-sa-svojim-vreme- nom", govorila bi joj naginjui se iz svojih kolica dok su joj se ruke lagano tresle u krilu. "Poslali su nas u sirotita i upne crkve poduavati prije nego to smo i same znale taj predmet! Radile smo cijele dane i molile cijele noi! U naim elijama nije bilo grijanja! Kupale smo se u hladnoj vodi, a za veeru smo jele kuhanu zob i krumpire! Budui da nije bilo knjiga, nauila sam cijeli Izgubljeni raj John a Miltona napamet ne bih li mogla recitirati njegove divne, divne rijei svome razredu: Paklena Zmija; on to bjee, njegovo lukavstvo,/ zaviu potaknuto i osvetom, zavara/ tu majku ovjeanstva, kada gaje oholost/ izagnala iz Neba, sa svom vojskom njegovom/ Anela pobunjenih, s ijom pomoi, u udnji/ da svrh parnjaka svojih zasjedne u slavi,/ on povjerova da bi jednak bio Svevinjemu,/ kad bi se odupro i s preuzetnom nakanom,/ usuprot Bojem prijestolju i kraljevstvu,/ bezoan rat i oholu bitku poveo na Nebu. Jesu li i djeca nauila Miltona napamet? Jesu! Zao mije rei, ali obrazovanje je danas zabava i igra!" No usprkos velikim razlikama u stavovima o promjenama, sestre su ivjele poput skladne obitelji. Bile su zatiene od promjena vanjskog svijeta kako svjetovnjaci nisu bili. Zemlja i zgrade Sv. Rue u potpunosti su kupljene krajem 19. stoljea i usprkos iskuenju da moderniziraju posjede, nita nisu davale u zajam. Uzgajale su voe i povre, u njihovom je kokoinjcu dnevno bilo etiri tuceta jaja, a smonice su bile pune zaliha. Samostan je bio tako osiguran, tako izdano opskrbljen hranom i lijekovima, i tako dobro opremljen za njihove intelektualne i duhovne potrebe da su se sestre ponekad alile da bi u sluaju da drugi potop zahvatio dolinu rijeke Hudson, ene iz Sv. Rue mogle jednostavno zakovati prednja i stranja ulazna vrata od tekog eljeza, zapeatiti prozore, i nastaviti moliti dugi niz godina u svojoj samoodrivoj arci. Sestra Philomena primila je Evangeline za ruku i vodila je prema svom uredu. Zaustavila se kod svog radnog mjesta, i dok su joj rukavi halje brisali tipke pisae maine, traila je neto meu papirima. Takva potraga nije bila nita neobino, Philomena je bila gotovo slijepa i nosila je naoale debelih stakala koje su bile prevelika za njezino lice. Evangeline joj je esto pomagala pronai predmete koji su bili na vidljivim mjestima, a koje njezine oi nisu vidjele. "Moda bi mi mogla pomoi", izgovorila je napokon sestra Philomena. "Drage volje u vam pomoi", rekla je Evangeline, "samo mi recite to traimo". "Mislim da smo dobili pismo vezano uz nau aneosku zbirku. Majka Perpetua primila je telefonski poziv mladia iz New Yorka, istraivaa, konzultanta ili neto tome slino. Tvrdi da nam je poslao pismo. Je li to pismo dospjelo do tebe? Znam da mi ne bi promakao takav zahtjev. Majka Perpetua eli provjeriti slijedimo li stav Sv. Rue. eljela bih da mu se odmah poalje odgovor." "Pismo je stiglo danas", rekla je Evangeline.

Sestra Philomena mirkala je kroz stakla svojih naoala, velike i vodenaste oi naprezale su se da vidi Evangeline. "Znai, proitala si ga?" "Naravno", odgovorila je. "Svu potu otvaram im stigne". "Jesu li traili neke informacije? " Evangeline nije bila naviknuta daje se tako izravno ispituje o njezinu poslu. "U stvari", ree, "bila je to zamolba za ulazak u na arhiv u potrazi za informacijama o majci Innocenti." Tamna sjena prela je preko Philomeninog lica. "Odgovorila si na to pismo?" "Naim standardnim odgovorom", odgovorila je Evangeline, izo- stavivi injenicu da je pismo unitila prije negoli ga je poslala. Laganje joj je i dalje bilo jako strano. Njezina sposobnost da lae Philo- meni takvom lakoom bila je uznemirujua. No svejedno je nastavila, "Svjesna sam toga da ne doputamo amaterska istraivanja u naem arhivu. Napisala sam da je naa uobiajena politika odbiti takve zamolbe. Naravno, bila sam pristojna. " "U redu", Philomena je ispitivala Evangeline s osobitim zanimanjem. "Moramo biti vrlo oprezni kada svoj dom otvaramo strancima. Majka Perpetua dala je posebne upute da se odbiju svi upiti." Evangeline nije uope iznenadilo da majku Perpetuu tako osobno zanima njihova kolekcija. Bila je mrzovoljna i rezervirana osoba, koju se nije esto vialo u samostanu. Imala je tvrde stavove i vrstu ruku kojoj su se starije sestre divile zbog njezine tedljivosti, a krivile je zbog modernih vizija. I zaista, majka Perpetua tjerala je starije sestre da usvoje one bolje vatikanske promjene, preporuujui da odbace svoje teke vunene odore i zamijene ih onim laganijima, no prijedlog nije prihvaen. U trenutku kada je Evangeline eljela napustiti ured sestra Philomena je proistila grlo to je bio znak da jo nije zavrila i da Evangeline treba jo malo ostati. "Dijete moje, godinama sam radila u arhivu i svaki smo zahtjev pomno prouavali. Odbila sam mnoge nesretne istraivae, pisce i pseudovjernike. Velika je odgovornost biti uvar vrata. Voljela bih da me obavijesti o svoj neobinoj korespondenciji". "Naravno", odgovorila je zbunjena arom u Philomeninom glasu. Svladana znatieljom dodala je: "Jedna stvar me zanima, sestro." "Da?", odvratila je Philomena. "Postoji li neto neobino u vezi majke Innocente?" "Neobino?" "Neto to bi potaknulo privatno istraivanje konzultanta ija je specijalnost povijest umjetnosti." "Nemam pojma to bi moglo interesirati takve ljude, draga", sestra Philomena pucketala je jezikom dok je pratila Evangeline do vrata. "Mislila sam da je povijest umjetnosti ispunjena dovoljnim brojem slika i skulptura da zauvijek zaokupi povjesniare umjetnosti. No, oito je daje naa kolekcija aneoskih slika neodoljiva. Opreza nikad dosta, dijete. Obavijestit e me bude li kakvih zahtjeva?" "Naravno", odgovorila je, a srce joj je tuklo neprirodno brzo. Zacijelo primijetivi rastresenost svoje mlade pomonice sestra Philomena je prila blie Evangeline je mogla namirisati neto neprepoznatljivo, moda puder ili kremu protiv artritisa - uzela Evan- gelininu ruku i stavila je meu svoje debeljukaste dlanove. "Nema razloga za brigu. Neemo ih pustiti unutra. Ma koliko pokuavali, vrata emo drati zatvorena." "Naravno, sestro", Evangeline se smijeila usprkos zbunjenosti. "Zahvaljujem na brizi." "Nema na emu, dijete", Philomena je rekla zijevajui. "Ako jo neto iskrsne, ostatak poslijepodneva bit u na etvrtom katu. Uskoro e moje vrijeme za poslijepodnevni odmor." Cim je sestra Philomena izala iz knjinice Evangeline je zapala u vrtlog krivnje i spekulacije zbog svega to se upravo dogodilo. Zaalila je to je tako obmanula svoju nadreenu, no zainteresirala ju je Philomenina udna reakcija na pismo i njezina jaka elja da posjetitelje zadri podalje od vlasnitva Sv. Rue. Naravno, Evangeline je shvaala potrebu

da se zatiti okruje kontemplativnog mira za koji su sve mukotrpno radile. Pa ipak, reakcija se inila pretjeranom. No to ju je potaknulo da joj tako hrabro i neopravdano lae? A to je bila injenica: lagala je starijoj sestri. Ali ak ni taj prekraj nije utaio njezinu znatielju. Kakva je bila veza izmeu majke Innocente i ge Rockefeller? Sto je sestra Philomena mislila kada je rekla da "vrata svog doma nee otvarati strancima"? Kakvo zlo bi se dogodilo ako bi s drugima podijelile svoju prelijepu kolekciju knjiga i slika? Sto su skrivale? Svih godina koje je provela u samostanu, a bilo je to gotovo pola njezinog ivota, nije se dogodilo gotovo nita neobino. Sestre franjevke od vjenog klanjanja vodile su uzorne ivote. Uvukla je ruku u dep i izvukla tanko otrcano pismo od tankog vrstog prozirnog papira. Rukopis je bio kien i itljiv pa su joj oi s lakoom klizile preko lukova i udubljenja. "Vae je vodstvo iznimno pomoglo napretku ekspedicije, a usuujem, se rei da je i moj doprinos takoer bio koristan. Celestine Clochard e stii u New York poetkom veljae. Uskoro stiu nove vijesti. Do tada, srdaan pozdrav, A. A. Rockefeller Ponovno je proitala pismo elei shvatiti smisao. Paljivo je pre- savinula tanki papir i stavila ga u dep na sigurno. Znala je da ne moe nastaviti s radom dok ne shvati znaenje pisma Abigail Rockefeller. Peta avenija, Upper East Side, New York City Percival Grigori lupkao je vrkom svoga tapa dok je ekao lift, ritam otrih metalnih udaraca odbrojavao je sekunde. Hrasto- vinom poploeno predvorje njegove zgrade, ekskluzivno predratno zdanje s pogledom na Central park, bilo mu je toliko poznato da ga vie uope nije primijeivao. Stan na zadnjem katu bio je u vlasnitvu obitelji Grigori vie od pola stoljea. Ako je neko i primjeivao poslunost vratara, raskoan aranman orhideja u predvorju, prozor dizala od ulatene ebanovine i sedefa, vatru koja je lagano osvjetljavala i grijala mramorni pod, sada nije primjeivao nita osim bola u pucketavim zglobovima i koljena koje je iskakalo pri svakom koraku. Kada su se otvorila vrata dizala, epajui je uao unutra. Letimice je pogledao svoju pognutu sliku u ulatenom mjedu kabine dizala i zatim brzo odvratio pogled. Izaao je u mramorno predvorje na 13. katu i otkljuao vrata. Iznenada su umirujui predmeti njegova privatnog ivota dijelom starinski, dijelom moderni, neki od sjajna drveta, a neki od bljetava stakla - ispunili njegova osjetila i napetost u ramenima je popustila. Bacio je kljueve na svilen jastuk ispod porculanske kineske posude, zbacio teak kaput od kamira na tapeciran naslon stolice i proao kroz sedrenu galeriju. Pred njim su se pruale prostrane sobe: dnevni boravak, knjinica, blagovaonica s etverorednim venecijanskim lusterom. Mnotvo prozora otkrivalo je kaotinu baletnu predstavu snjene oluje vani. Na samome kraju stana bile su iroke stepenice koje su vodile u odaje njegove majke. Gledajui prema njima, razabrao je grupu njezinih prijatelja okupljenih u slubenom dnevnom boravku. Gotovo svakodnevno prijatelji su dolazili na ruak ili veeru. Improvizirana okupljanja njegovoj su majci omoguavala druenje sa svojim omiljenim prijateljima iz susjedstva. Bio je to ritual na koji se postepeno sve vie navikla, prvenstveno zbog moi koju joj je davao: odabrala bi ljude koje bi eljela vidjeti, zatvorila ih u tamno poploanu mreu privatnih odaja, a ostatak svijeta prepustila njegovoj dosadi i bijedi. Ve godinama je naputala svoj stan samo u rijetkim prilikama, i to nou kada bi je pratili Percival ili njegova sestra. Njegova se majka toliko na to navikla, i njezina druenja su postala toliko redovita, da se rijetko bunila protiv zatoenitva. Tiho, da ne privue pozornost, Percival je otiao u kupaonicu na kraju hodnika. Polako je zatvorio i zakljuao vrata. Jedno za drugim, skinuo je ogrta, po mjeri saiven vuneni sako i svilenu kravatu, i bacio ih na keramike ploice. Drhtavim prstima otkopao je est sedefastih

puceta krenuvi od prsa. Skinuo je koulju i stao potpuno uspravan pred veliko ogledalo na zidu. Prelazei prstima preko prsiju opipao je teksturu konih traka. Konstrukcija omotana oko njega poput paljivo izraena oklopa sliila je stezniku, a kada je bila sasvim svezana, izgledala je kao crn korzet. Vrpce su bile tako vrsto stegnute da su mu se urezale u kou. I bez obzira koliko ih labavo stegnuo, uvijek je bilo prevrsto. Borei se za dah prvo je otpustio jednu traku, pa zatim drugu, izvlaei vrpce kroz srebrne kopice sve dok s posljednjom konstrukcija nije pala na pod i udarila o ploice. Prsa su mu bila glatka, bez pupka ili bradavica, a koa tako bijela da se inila da je izrezana iz voska. Osvrnuvi se preko ramena mogao je vidjeti odraz svog tijela u ogledalu ramena, duge, mrave ruke i oblikovan torzo. Posred kraljenice, prekrivene znojem i iskrivljene pod teinom oklopa, strale su dvije njene krine kosti. U uenju i boli primijetio je da su mu krila, nekad puna, jaka i zaobljena poput zlatnih sablji, i dalje na istome mjestu, samo potpuno unitena. Ono to je od njih ostalo pocrnilo je od bolesti, perje je ispalo, a kosti atrofirale. Na sredini lea dvije otvorene rane, plave i krvave od trljanja, drale su pocrnjele kosti u elatinoznoj lokvi skorene krvi. Ni zavoji, ni stalna ienja, nita nije pomagalo da rane zacijele ili da se ublai bol. No znao je da e prava agonija nastupiti kada od njegovih krila vie ne bude ostalo nita. Nestat e sve po emu je bio drugaiji i sve na emu su mu drugi zavidjeli. Prvi simptomi bolesti pojavili su se prije deset godina kada su se slabi tragovi plijesni pojavili na unutarnjim batrljicama i ijama perja, fosfornozelena plijesan koja se irila poput patine na bakru. Mislio je da se radi o obinoj infekciji. Dao je oistiti i dotjerati krila, istaknuvi da svako pero treba premazati uljem, no bolest je ostala. Iduih mu se mjeseci raspon krila prepolovio. Svjetlucanje zlatna praha zdravih krila je blijedilo. Nekada je s lakoom mogao zatvoriti krila i bez problema skupiti svoje velianstveno perje uz lea. Prozrana masa zlatnih perca uvukla bi se u leita du kraljenice, bila je to taktika koja je krila inila nevidljivima. Iako su bila od tvarne materije, struktura zdravih krila imala je vizualna obiljeja holograma. Jednako kao i tijela, aneoska krila bila su vana i potpuno nemjerljiva zakonima prirode. Percival je jednakom lakoom mogao podii svoja krila ispod debelog sloja odjee jednako kao i kada ih je podizao u zraku. Sada je znao da ih vie uope ne moe uvui, pa su tako bila stalna pojava, podsjetnik na njegovu slabost. Preplavila ga je bol; vie nije mogao letjeti. Uznemirena je obitelj pozvala specijalista koji je potvrdio ono ega su se najvie bojali: Percival je naslijedio degenerativan poremeaj koji se irio njihovom zajednicom. Lijenici su predviali da e prvo odumrijeti njegova krila, a zatim i miii. Potom e biti osuen na kolica, a kada mu se krila sasvim osue i njihov se korijen rastvori, Percival e umrijeti. Godine lijeenja usporile su napredovanje bolesti, ali je nisu zaustavile. Odvrnuo je slavinu i polio lice hladnom vodom, pokuavajui raspriti groznicu koja ga je obuzimala. Oklop mu je pomagao drati kraljenicu uspravno, to je bivalo sve tee kako su mu miii slabili. Od vremena kada je postalo neophodno nositi oklop, bolje bivao sve jai. Nikada se nije sasvim navikao na rane na svojoj koi, na kope otre poput igala, na osjeaj peckanja razderana mesa. Mnogi njegove vrste odluili su se skloniti od svijeta kada bi se razboljeli. To je bila sudbina koju Percival nije elio prihvatiti. Uzeo je u ruke Verlaineovu omotnicu. Zadovoljno osjeajui teinu, izvadio je papire kao maka koja se naslauje nad ulovljenom pticom, i paljivo trgao papir slaui stranice na mramorni umivaonik. Proitao je izvjee nadajui se da e pronai neto to e mu koristiti. Verlainov je saetak bio detaljan i metodian dokument, etrdeset stranica jednostruka proreda koje su tvorile crnu, gustu kolonu ravnih margina, no koliko je on vidio, u njemu nije bilo niega novog.

Grigori je vratio Verlainove dokumente u omotnicu, duboko uzdahnuo i navukao oklop na tijelo. Kada mu se vratila boja i prsti se umirili vrsta gaje koa muila mnogo manje. Nakon to se odjenuo, shvati da je izgubljena svaka nada da e izgledati pristalo. Odjea mu je bila zguvana, s mrljama od znoja, kosa mu je padala na lice u neurednom plavom pramenu, a oi podlivene krvlju. Majci e biti neugodno vidjeti ga takvog. Zagladivi kosu, izaao je iz kupaonice potraiti majku. Dok se uspinjao velikim stubitem zvuk kucanja kristalnim aama, cika gudakog kvarteta i prodoran smijeh majinih prijatelja postajali su sve glasniji. Zaustavio se na rubu sobe da doe do daha. I najmanji ga je napor iscrpljivao. Majine sobe uvijek su bile ispunjene cvijeem, poslugom i traevima, poput grofice na nonom kruoku. No Percival je shvatio daje drutvo bilo vee nego to je oekivao, pedeset ili vie uzvanika. Nad zabavom se uzdizao strop s nosivim gredama, a uobiajeno svjetlo s krovnih prozora priguivao je napadali snijeg. Zidove gornjeg kata krasile su slike koje je njegova obitelj sakupljala vie od pet stotina godina. Grigorijevi su ih za svoj osobni uitak prikupili veinom iz muzeja ili od kolekcionara. Veina slika bila su remek-djela i sve su bile originali. Kvalitetne bi kopije putali da cirkuliraju naveliko, a originale su uzimali za sebe. Njihova je zbirka zahtijevala veliku brigu - sve, od klimatskih uvijeta do ekipe profesionalnih istaa, no za takvu se kolekciju trud isplatio. Imali su dosta nizozemskih majstora, nekoliko renesansnih i neto gravura iz 19. stoljea. Na sredinjem mjestu u dnevnom boravku nalazio se glasovit triptih Hieronymusa Boscha Vrt zemaljskih uitaka, prekrasna i zastraujua slika raja i pakla. Percival je odrastao prouavajui njegovu grotesknost, a veliki sredinji dio, koji prikazuje zemaljski ivot, rano mu je dao lekciju o ljudskom ponaanju. Posebno mu je fascinantan bio Boschov prikaz pakla koji je sadravao morbidne glazbene instrumente, lutnje i bubnjeve u razliitim stupnjevima raspadanja. Savrena kopija te slike nalazila se u madridskome Museo del Prado, Percivalov otac osobno ju je darovao muzeju. Probijao se kroz guvu stiui drku tapa od bjelokosti. Obino se mogao prilagoditi takvoj dekadenciji, no s obzirom na to kako se trenutno osjeao, shvatio je da e mu to danas biti teko. Kimnuo je ocu svog nekadanjeg kolskog kolege, lanu njihovog obiteljskog kruga mnogo stoljea, koji je stajao izdvojen iz gomile. Njegova su besprijekorna bijela krila bila rastvorena. Percival se lagano nasmijeio manekenki koju je jednom izveo na veeru, draesnom stvorenju bistrih plavih oiju, koja je potjecala iz ugledne vicarske obitelji. Bila je jo premlada da bi joj krila narasla stoga nije ni mogla u potpunosti pokazati svoje podrijetlo, ali je Percival znao da je njezina obitelj stara i utjecajna. Prije negoli je obolio, majka ga je pokuala uvjeriti da se oeni tom djevojkom. Jednoga bi dana postala monim lanom njihove zajednice. Percival se mogao nositi s njihovim prijateljima iz starih obitelji - bilo je u njegovu vlastitu interesu da to ini - no njihove je nove poznanike, kolekciju nouveau riche menadera proizvoaa novaca, medijskih magnata i ostalih skorojevia koji su se ubacili zbog velikodunosti njegove majke, smatrao odvratnima. Oni, naravno, nisu bili poput njihove obitelji, no veina je posjedovala dovoljnu koliinu delikatne ravnotee izmeu pokornosti i diskrecije koju je obitelji Grigori zahtijevala. Okupljali bi se oko njegove majke zasipajui je komplimentima i laskajui njezinom osjeaju za noblesse oblige, osiguravajui si tako pozivnicu u dom Grigoria idue poslijepodne. Da se pitalo Percivala, njihovi bi ivoti bili skriveni od javnosti, no majka nije mogla podnijeti samou. Sumnjao je da se okruila zabavom ne bi li se obranila od strane istine da je njihova vrsta izgubila svoje mjesto u svijetu. Njihova je obitelj generacijama stvarala veze i njihov je poloaj i napredak ovisio o mrei prijateljstava i veza. U starom su svijetu bili duboko, nepogreivo povezani s povijeu svoje obitelji. U New Yorku su je morali ponovno stvarati ma kamo krenuli. Otterley, njegova mlaa sestra, stajala je kraj prozora i na nju je padalo slabo svjetlo. Otterley je bila prosjene visine, mrava i utegnuta u moda previe dekoltiranu haljinu, ali

ipak u granicama ukusa. Zategnula je plavu kosu u otru punu i naminkala usnice svjetlo ruiastom to je za nju bilo i suvie mladenaki. Otterley je neko bila divna, ak ljepa od vicarske manekenke koja je stajala u blizini, no potroila se stogodinjim bunim tulumima i loim vezama koje su znatno umanjili i nju, a i njezino bogatstvo. Sada je bila srednjih godina, u svojim dvjestotima, i usprkos vlastitim nastojanjima da to prikrije, izgledala je plastino. Uz sav trud nije ponovno mogla izgledati kao u devetnaestom stoljeu. Ugledavi Percivala, Otterley je doteturala, provukla svoju dugu golu ruku kroz njegovu, i odvela ga u gomilu kao da je invalid. Svi mukarci i ene u sobi su je promatrali. Ako nisu poslovali s njegovom sestrom, znali su je po radu u razliitim obiteljskim odborima ili ispunjenom drutvenom kalendaru. Njihovi prijatelji i poznanici bili su oprezni s njegovom sestrom. Nitko si nije mogao priutiti da ozlovolji Otterley Grigori. "Gdje si se skrivao?", upita Ottery Percivala suzivi oi u zmijski pogled. Odrasla je u Londonu gdje je njihov otac obitavao, a njezin uvijeni britanski naglasak postajao je iznimno zajedljiv kada bi bila nervozna. "Zaista sumnjam da si bila usamljena", ree Percival i pogleda gomilu. "Nitko nije osamljen uz majku", odgovori Otterley ljuto. "Svaki tjedan ima sve vie ljudi. " "Pretpostavljam daje ovdje negdje?" Otterley se zlovoljno namrgodi. "Zadnji put kada sam provjerila, primala je oboavatelje na svom tronu." Odetali su na udaljeni kraj sobe do francuskih prozora koji su izgledali kao da pozivaju da se zakorai u njihove guste, prozirne dubine i odlebdi nad zamagljenim gradom pod snijegom. Anakim, tip sluge koji su Grigorievi i ostale fine obitelji imale, stao im je na put. Jo ampanjca, gospodine? Gospoo? Odjeveni potpuno u crno, anakimi su bili nii i njenije grae od stalea kojemu su sluili. Osim to je inzistirala na crnim uniformama, njegova je majka traila da im krila budu rairena kako bi se razlikovali od gostiju. Razlika u veliini i rasponu bila je vidljiva. Dok su gosti kao ista vrsta imali miiava, perjem prekrivena krila, krila slugu bila su tanka poput opne, mree tankog tkiva koja je izgledala kao prevuena slojem sive boje. Zbog strukture krila - najvie su nalikovala krilima insekata - sluge su letjele precizno, brzo i tono. Imali su velike ute oi, visoke jagodice i blijedu put. Percival je svjedoio letu anakima za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada se gomila slugu sruila na karavanu u kojoj su ljudi bjeali od bombardiranja Londona. Rastrgali su jadnike s lakoom. Nakon te epizode Percivalu je postalo jasno zato se vjerovalo da su anakimi hirovita i nepredvidiva bia prikladna samo da slue svojim nadreenima. Svakih nekoliko koraka prepoznao bi nekog od obiteljskih prijatelja i poznanika sa sjajnim kristalnim aama za ampanjac. Razgovori su se topili u zraku ostavljajui dojam neprekinuta barunastog amora ogovaranja. Prislukivao je prie o praznicima, jahtama i poslovnim dostignuima, razgovore koji su pristajali majinim prijateljima kao i bljetavilo dijamanata i blistava okrutnost njihova smijeha. Gosti su ga gledali iz svakog ugla, zaustavljajui se na njegovim cipelama, satu, tapu i na kraju bi - kada bi ugledali Otterley shvatili daje taj bolesni, neuredni gospodin Percival Grigori III, nasljednjik imena i bogatstva Grigorijevih. Napokon su stigli do majke, Sneje Gregori, koja je leala na svom omiljenom kauu, prekrasnom impozantnom gotikom komadu s zmijama izrezbarenim na drvenom okviru. Sneja se udebljala desetljeima provedenim u New Yorku i na sebi je imala laganu, lepravu tuniku koja joj je u svilenima naborima padala oko tijela. Malo ukoso iza sebe postavila je svoja bogata, sjajna krila, namjetena u najljepu pozu kao da pokazuje obiteljski nakit. Percivala je skoro oslijepilo njihovo bljetavilo, svako pero svjetlucalo je poput komadia arene

folije. Snejina krila bila su ponos obitelji, a veliina njihove ljepote dokaz istokrvne loze. Bio je to znak daje Percivalova baka s majine strane bila obdarena raznobojnim krilima koja su rairena imala vie od deset metara, raspon nevien tisuu godina. Prialo se da su ta krila sluila kao model za anele fra Angelica, Lorenza od Monaca i Botticinia. Krila su, Sneja je jednom rekla Percivalu, simbol njihove krvi, njihove vrste, njhova dominantnog poloaja u zajednici. Njihovo primjereno pokazivanje donosilo im je mo i presti, i nije bilo malo razoaranje to ni Otterley ni Percival nisu podarili nasljednika koji bi nastavio obiteljsku lozu. Upravo je zato Percivala smetalo to je Otterley skrivala svoja krila. Umjesto da ih pokazuje, kao to se od nje oekivalo, ona ih je drala skupljena uz tijelo, kao daje bila neki mjeanac a ne lan jedne od najprestinijih aneoskih obitelji u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Shvaao je da sposobnost uvlaenja krila bilo odlino orue, pogotovo u mijeanome drutvu. To im je omoguavalo kretanje u ljudskom drutvu a da ne budu otkriveni. No, bilo je uvredljivo ne pokazati krila u privatnome okruenju. Sneja Grigori ih je pozdravila podigavi ruku na poljubac. "Moji kerubini", rekla je dubokim glasom s njemakim naglaskom, ostatkom iz djetinjstva koje je provela u u habsburkom domu u Austriji. Neko vrijeme je utjela i stisnutim oi promatrala ogrlicu oko Otter- leyina vrata - okrugao ruiasti dijamant u antiknom okviru. "Kakav prekrasan nakit", rekla je kao da ju je iznenadilo to takvo blago visi oko vrata njezine keri. "Zar ga ne prepoznaje?" tiho je rekla Otterley. "To je jedan od bakinih primjeraka." "Uistinu?" Sneja je uzela dijamant izmeu palca i prstenjaka i podigla ga, a svjetlo se poigravalo na izbruenoj povrini. "Mislim da bih ga trebala prepoznati, no sasvim mije stran. Iz moje je sobe?" "Ne", Otterley odgovori oprezno. "Nisi li ga uzela iz sefa?", upitao je Percival. Otterley je skupila usnice i dobacila mu pogled koji mu je odmah dao do znanja da ju je razotkrio. "No dobro, to objanjava njegovu tajnu", ree Sneja. "Nisam otila do sefa tako dugo da sam posve zaboravila to u njemu ima. Jesu li svi majini dragulji krasni poput ovog?" "Svi su divni, majko", rekla je u strahu. Godinama je ve uzimala nakit iz sefa bez majinog znanja. "Ovaj mi se komad posebno svia", ree Sneja. "Mogla bih upriliiti pononi odlazak do sefa. Moda je vrijeme za inventuru." Bez oklijevanja, Otterley je otkopala ogrlicu i stavila je u majinu ruku. "Na tebi e izgledati prelijepo". Zatim se, ne ekajui majinu reakciju ili ne bi li prikrila jad to se morala odrei takvog dragulja, okrenula na tankim potpeticama i oduljala u gomilu u pripijenoj haljini koja je bila toliko uska da je izgledala kao da je mokra. Sneja je drala ogrlicu na svjetlu - zabljesnula je kao obasjana zrakama sunca - prije nego to ju je bacila u perlama optoenu veernju torbicu. Zatim se okrenula prema Percivalu, uvidjevi da je njezin jedini sin bio svjedok njezine pobjede. "To je stvarno smijeno. Otterley misli da ne znam da mi krade nakit zadnjih dvadeset i pet godina." Percival se nasmijao. "Nisi joj pokazala da zna. Da jesi, Otterley bi ve odavno prestala." Njegova majka odmahnula je rukom na tu primjedbu kao da je rije o muhi. "Znam sve to se dogaa u obitelji", rekla je namjetajui se na kau tako da joj luk krila zahvati svjetlo. "Ukljuujui i injenicu da se ti nisi dobro brinuo za sebe. Mora se vie odmarati, vie jesti, vie spavati. Stvari se ne mogu odvijati kao obino. Vrijeme je da se pripremimo za budunost." "Upravo to i radim", odgovorio je ojaen to mu majka govori kao daje u prvom stoljeu ivota.

"Shvaam", Sneja je procjenjivala sinovu zlovolju. "Bio si na sastanku." "Kao to smo planirali", odgovori Percival. A zato si doao gore s tako kiselim licem. "eli li mi rei novosti, zar sastanak nije dobro proao?" "Zar ikada jesu? " odgovorio je iako je njegovo nezadovoljstvo bilo oito. "No priznajem da sam od ovoga imao vea oekivanja." "Da", ree Sneja. "Svi smo imali." "Doi." Uzeo je majinu ruku da joj pomogne ustati s kaua. "Volio bih s tobom nasamo porazgovarati." "Zar ne moe sa mnom ovdje razgovarati?" "Molim te", ree Percival gledajui zabavu s gaenjem. "To je potpuno nemogue." Okruena panjom oboavatelja, Sneja je od ustajanja napravila sjajnu predstavu. Rairila je krila i odmaknula ih od ramena tako da ih moe omotati oko sebe poput plata. Percivala je obuzela ljubomora. Krila njegove majke bila su divna, sjajna, zdrava i punih pera. Boje iz vrkova, na kojima su bila siuna i ruiasta, sjajila su sve jae prema sreditu lea gdje su pera postajala golema i sjajna. Percivalova krila, dok ih je imao, bila su vea ak i od majinih, otra i dramatina, pera oblikovana poput maeva, sjajne, zlatne praine. Nije mogao gledati majku, a da ne poeli ponovno biti zdrav. Sneja Grigori malo je zastala ne bi li dopustila gostima da se dive ljepoti njezinih nebeskih kvaliteta, a zatim je s otmjenou kojoj se Percival divio, povukla krila k tijelu i skupila ih na leima kao geja koja zatvara lepezu od riina papira. Percival je ruku pod ruku vodio majku niz veliko stubite. Stol u blagovaonici bio je ispunjen cvijeem i porculanom iekujui majine goste. Malo peeno prase s krukom u ustima lealo je usred buketa, a na stranama je bilo izrezano na sone ruiaste komade. Percival je kroz prozor mogao vidjeti ljude, malene i crne poput glodavaca, kako se urno probijaju kroz ledeni vjetar. Unutra je bilo toplo i ugodno. Vatra je gorjela u kaminu, a blijedi zvuk priguenog razgovora i njene glazbe dolazio je odozgo. Sneja se namjestila u stolcu. "Dakle reci mi, to si me trebao?", upitala je i vie nego ljuto zato to je morala otii sa zabave. Izvadila je cigaretu iz platinaste tabakere i zapalila. "Ako je ponovno novac u pitanju, zna da o tome mora priati s ocem. Ne znam kako troi toliko." Odjednom se popustljivo nasmijeila. "Kad bolje razmislim, dragi, moda i znam. No o tome e morati razgovarati s ocem." Percival uzme cigaretu iz majine tabakere i dopusti joj da mu pripali. Znao je daje pogrijeio im je udahnuo - plua su mu gorjela. Zakaljao je pokuavajui disati. Sneja mu je dodala pepeljaru od ada da ugasi cigaretu. Kad je doao do daha, ree: "Moj se izvor pokazao beskorisnim." "To je bilo oekivano", ree Sneja i povue dim. "Otkrie za nas nema nikakvu vrijednost", ree Percival. "Otkrie?", Snejine oi su se rairile. "Kakvo tono novo otkrie?" Dok je raspredao o sastanku naglaavajui Verlaineovu smijenu opsjednutost arhitektonskim crteima samostana u Miltonu u New Yorku, kao i podjednako iritantnu zaokupljenost tim hirom oko starih novia, majka je prelazila svojim dugim snjenobijelim prstima po ulatenu lakiranom stolu, a zatim je naglo prestala. "Pa to je divno", rekla je naposljetku. "Zar zaista misli da nije pronaao nita korisno?" "Kako to misli?" "Nekako si u svojoj arkoj elji da ue u trag kontaktima Abigail Rockefeller, sasvim promaio cilj." Sneja ugasi cigaretu i zapali drugu. "Moda traimo ba te crtee. Daj mi ih. eljela bih ih sama pogledati."

"Rekao sam Verlaine da ih zadri", i u trenu dok je to izgovarao shvatio je da e je te rijei razbjesniti. "Osim toga, vladali smo Samostanom Sv. Rue nakon napada 1944. Nakon poara nije ostalo nita. Valjda ne misli da nam je neto promaklo." "Voljela bih se u to sama uvjeriti", nije se trudila prikriti nezadovoljstvo. "Predlaem da odmah odemo do samostana." Percival je poskoio na mogunost iskupljenja. "Pobrinuo sam se za to", ree. "U ovom trenu moj izvor je na putu prema Sv. Rui da bi provjerio ono to je pronaao." "Tvoj izvor je jedan od nas?" Pogledao je na trenutak u majku, nesiguran kako da nastavi. Sneja e biti bijesna kad shvati da je imao toliko povjerenje u Verlaina koji ne pripada krugu njihovih dounika. "Znam to misli o pridolica- ma, no nema razloga za brigu. Temeljito sam ga provjerio." "Naravno", ree Sneja ispuhujui dim. "Kao i sve prije." "Ovo je novo doba", odgovori Percival. Paljivo je vagao rijei odluan ostati miran unato majinoj kritici. "Nas nije lako izdati." "U pravu si, novo doba", ponovila je Sneja. "ivimo u eri slobode i udobnosti, slobodni od razotkrivanja, i sjajna zdravlja. Slobodni smo da radimo to elimo, putujemo gdje elimo, ivimo kako elimo. No ovo je takoer i doba u kojem su najbolji od nae vrste postali samozadovoljni i slabi. Doba bolesti i degeneracije. Ni ja, ni ti, niti bilo koje od ovih smijenih bia u mom dnevnom boravku nismo poteeni izdaje." "Misli li da sam ja spokojan?" glas mu se podizao usprkos trudu. Uzeo je tap u ruku i spremio se za odlazak. "Ne vjerujem da moe biti ita drugo u svom stanju", ree Sneja. "Otterley ti mora pomoi." "Naravno", odgovori Percival. "Otterley na ovome radi jednako dugo koliko i ja. " "A tvoj otac i ja smo na tome radili jo davno prije", ree Sneja. "I moji su roditelji radili na tome prije negoli sam se rodila, ba kao i njihovi roditelji prije njih. Ti si samo jedan od mnogih." Percival je drvenim vrkom tapa lupkao po podu. "Nekako mislim da moje stanje pridonosi urnosti." Sneja pogleda tap. "Istina, tvoja bolest daje novo znaenje potrazi. No tvoja te opsjednutost izljeenjem zaslijepila. Otterley se nikada ne bi odvojila od tih crtea, Percivale. Zapravo, Otterley bi sada bila u samostanu i provjeravala ih. Pogledaj samo koliko si vremena po- tratio! Sto ako nas tvoja glupost bude stajala bogatstva?" "Onda u umrijeti", odgovori. Sneja Grigori stavi glatku bijelu ruku na njegov obraz. Neozbiljna ena koju je otpratio sa sofe preobratila se u vrstu osobu ispunjenu ambicijom i ponosom. Zbog toga joj se divio i zavidio joj. "To se nee dogoditi. Neu dopustiti da se to dogodi. Sada se idi odmoriti. Ja u se pobrinuti za g. Verlaina." Percival je stao, snano se oslonio na tap i odepao iz sobe. Samostan Sv. Rue, Milton, New York Verlaine je parkirao svoj automobil, polovni Renault iz 1989. koji je kupio za vrijeme studija, ispred Sv. Rue. Na putu prema samostanu isprijeila su mu se vrata od kovana eljeza, nije bilo druge nego da se popne preko debelog vapnenakog zida koji je opasivao imanje. Izbliza je Sv. Rua izgledala ba kako je zamiljao, izolirana i mirna poput dvorca na koji je baena arolija vjenog sna. Neogotiki lukovi i tornjevi uzdizali su se do sivog neba, a breze i zimzeleno drvee sa svih su strana stvarali vrst klauster koji je bio poput zatite. Mahovina i puzavac penjali su se po ciglama kao da je priroda zapoela polaganu i nezaustavljivu misiju osvajanja zgrade. Na samome kraju posjeda uz obalu okovanu snijegom i ledom tekao je Hudson.

Hodajui kamenim, poploenim putem Verlaine je drhtao. Osjeao je stravinu hladnou od trenutka kada je napustio Central park i taj ga je teak i zaguljiv osjeaj pratio za vrijeme itave vonje do Miltona. Upalio je grijanje u automobilu da se oporavi od zime, no ruke i stopala i dalje su mu bili zaleeni. Nije znao da e sastanak tako djelovati na njega niti da e ga toliko uznemiriti spoznaja daje Percival Grigori zaista vrlo bolestan. Bilo je neto jezivo i uznemi- ravajue u Gregoriu, neto to on nije mogao dokuiti. Verlaine je posjedovao jaku intuiciju - nekoliko minuta nakon to bi upoznao ovjeka imao bi jasnu sliku o njemu, prvi dojam rijetko gaje prevario. Ve na prvome sastanku Grigori je u njemu izazvao takvu fiziku reakciju da bi se u njegovoj prisutnosti osjeao slabim, praznim i beivotnim, bez traka topline. Njihov sastanak ranije popodne bio je drugi po redu, i moda, pretpostavljao je s olakanjem, i posljednji. Ako sam ne okona taj dogovor - to bi se uskoro moglo dogoditi nastavi li se ovo putovanje po planu - postojala je realna mogunost da Grigori uskoro vie ne bude na ovome svijetu. Njegova je koa bila tako tanka daje kroz nju mogao vidjeti mreu plavih vena. Njegove oi gorjele su u groznici i mogao je hodati uspravno samo uz pomo tapa. Bilo je potpuno nelogino da taj ovjek izlazi iz kreveta, a kamoli vodi poslovne razgovore na snjenoj meavi. Pa ipak, jo neloginije je bilo poslati ga u samostan bez potrebnih priprema. Bilo je to nepromiljeno i neprofesionalno, ba ono to je mogao oekivati od strastvenog sakupljaa umjetnina kakav je bio Grigori. Uobiajeni protokol za istraivanje traio je doputenje za posjet privatnoj knjinici, a ova je sigurno bila konzervativnija od veine. Knjinicu Sv. Rue zamiljao je malenom i staromodnom, ispunjenom papratima i runim slikama janjadi i djece - svim onim jeftinim dekorom koji su religiozne ene smatrale armantnim. Pretpostavljao je da e knjiniarka imati oko sedamdeset godina, da e biti natmurena i izborana, strogo i blijedo stvorenje koje uope ne cijeni zbirku slika koju uva. Ljepotu i uitak, glavne elemente koji ivot ine podnoljivim, definitivno nee nai u samostanu. Verlaine u stvari nikada nije bio u samostanu. Potjecao je iz obitelji agnostika i znanstvenika, ljudi koji su svoja uvjerenja zadravali za sebe, kao da bi ih prianje o vjeri moglo zauvijek izbrisati s lica zemlje. Uspeo se irokim kamenim stepenicama na ulazu u samostan i pokucao na drvena vrata. Pokucao je drugi put, trei put, a zatim je krenuo traiti zvono ili portafon, neto to bi moglo skrenuti panju sestara, ali nije pronaao nita. Budui da je veinu vremena vrata svoga stana ostavljao otkljuanima, bilo mu je udno da grupa kontemplativnih asnih sestara koristi takvo osiguranje. Ozlovoljen, otiao je do bone strane zgrade, izvadio fotokopiju nacrta iz depa i poeo prouavati crte u nadi da e pronai drugi ulaz. Koristei rijeku kao polazite, zakljuio je da bi glavni ulaz trebao biti na junoj strani zgrade. No ulaz je bio na zapadnoj strani i gledao je na glavna vrata. Prema mapi (mislio je na crtee), crkva i kapelica trebale su biti na stranoj strani, dok je samostan u obliku uskog krila trebao biti sprijeda. Ako je tono tumaio crtee, zgrade bi trebale biti posve drugaije rasporeene. Polako mu je postajalo sve jasnije da se crtei ne podudaraju sa zgradom ispred njega. Znatieljan, proetao je do vanjskog zida samostana usporeujui zidove od cigle s onim nacrtanima. I zaista, dvije zgrade nisu bile ondje gdje su trebale biti. Umjesto dvije odvojene zgrade bila je jedna, izgraena od mjeavine starih i novih cigli i buke, kao da su dvije zgrade izrezali i spojili u nadrealan zidni kola. Nije znao to bi na to rekao Grigori. Prvi puta susreli su se na aukciji umjetnina gdje je Verlaine asistirao u salonu slika, namjetaja, knjiga i nakita koji je pripadao obiteljima Zlatnog doba. Bio je ondje krasan komplet srebrnine u vlasnitvu Andrewa Carnegia, komplet pozlaenih palica za kriket s ugraviranim inicijalima Henrya Flag- lera i mramorna figura Neptuna iz Breakersa, dvorca Corneliusa Vanderbilta II u Newportu. Aukcija je bila

mala, a ponude nie od oekivanih. Percival Grigori privukao je njegovu pozornost kada je ponudio veliku svotu za nekoliko predmeta koji su neko pripadali supruzi Johna D. Rockefellera, Lauri "Cettie" Celestiji Spelman. Znao je dovoljno o obitelji Rockefeller da mu je bilo jasno da veina predmeta koju je Percival Grigori kupio nije nita posebno. No unato tome Grigori ih je arko elio i podizao cijenu daleko iznad poetne. Kasnije, nakon to su svi predmeti prodani, estitao mu je na kupovini. Uli su u raspravu o Rockefellerima, a svoje seciranje Zlatnog doba nastavili uz bocu vina u baru preko puta. Grigori se divio Verlainovom poznavanju injenica o Rockefellerima. Izrazio je svoje zanimanje za njegovo istraivanje u MMU-u i upitao ga bi li ga zanimalo privatno istraivanje na tu temu. Grigori je uzeo njegov telefonski broj. Ubrzo nakon toga je postao njegov zaposlenik. Verlaine je gajio posebnu naklonost prema Rockefellerima. Pisao je doktorat o ranim godinama Muzeja moderne umjetnosti, instituciji koja ne bi postojala bez vizije i pokroviteljstva Abigail Aldrich Rockefeller. Isprva je Verlaineovo prouavanje povijesti umjetnosti proizalo iz interesa za dizajn. Odabrao je nekoliko kolegija na Odsjeku za povijest umjetnosti na Columbiji, pa jo neke druge, sve dok nije otkrio da se njegovo zanimanje s dizajna okrenulo prema nee mu mnogo starijem - primitivizmu, punomoi za raskid s tradicijom, revalorizaciji sadanjosti preko prolosti - i na kraju do ene koja je pomogla u izgradnji jednog od najboljih svjetskih muzeja moderne umjetnosti, Abigail Rockefeller. Verlaine je bio posve svjestan, a i njegov ga je mentor na to podsjeao, da zapravo nije znanstvenik. Nije bio sposoban sistematizirati ljepotu, reducirajui je na teorije i fusnote. Vie mu se sviala Matissova iva boja od koje je zastajao dah, nego intelektualna krutost ruskih formalista. Za vrijeme studija nije promijenio nain na koji je gledao na umjetnost. Umjesto toga nauio je cijeniti motivaciju koja je stajala iza samog stvaranja. Radei na svojoj disertaciji poeo se diviti ukusu Abigail Rockefeller, a nakon godina istraivanja jo uvijek se osjeao tek minornim strunjakom o utjecaju obitelji Rockefeller u svijetu umjetnosti. Dio njegove disertacije bio je objavljen prole godine u prestinom asopisu o umjetnosti, a to gaje dovelo do mjesta vanjskog predavaa na Columbiji. Ako bi sve ilo po planu, pojednostavnio bi disertaciju, pronaao nain daje uini openitijom, i kada bi se zvijezde posloile, jednoga bi je dana objavio. U sadanjem je obliku bila kaotina. Dokumenti su prerasli u zbrku informacija u kojoj su se injenice i razliiti dijelovi slike spojili ujedno. Imao je na stotine kopiranih dokumenta spremljenih u fascikle i Grigori ga je nekako uvjerio da za njegove osobne potrebe kopira gotovo svaki podatak, svaki dokument i svako izvjee koje je sakupio istraujui. Verlaine je vjerovao da su ti dokumenti iscrpni pa gaje tim vie iznenadilo kada je otkrio daje tih godina za koje se specijalizirao, u vrijeme kada je Abigail Rockefeller svestrano sudjelovala u Muzeju moderne umjetnosti, postojala korespondencija izmeu ge Rockefeller i Samostana Sv. Rue. Vezu je otkrio ranije te godine kada je otiao na istraivanje u Rockefeller Archive Center. Vozio je 40 km na sjever od Manhat- tana do Uspavane doline, pitoresknog grada bungalova i drvenih kua na rijeci Hudston. Iz Centra koji se nalazio na breuljku pruao se pogled na desetak hektara zemlje, i bio je smjeten u golemom kamenom dvorcu koji je pripadao Marthi Baird Rockefeller, drugoj supruzi Johna D. Rockefellera mlaeg. Verlaine je parkirao Renault, prebacio ruksak preko ramena i uspeo se stepenicama. Bilo je udo koliko novaca je prikupila obitelj i kako se uspjela okruiti naizgled beskrajnom ljepotom. Arhivar je provjerio njegovu istraivaku akreditaciju - iskaznicu Sveuilita Columbia s jasno naznaenim statusom vanjskog predavaa - i poveo ga do itaonice na drugome katu. Grigori je dobro plaao. Jedan dan istraivanja pokrio bi Verlainovu mjesenu stanarinu. Stoga je iskoristio svoje vrijeme uivajui u miru knjinice, mirisu knjiga, urednom

arhivskom sustavu rasporeivanja dokumenata i papira. Arhivar je donio kutije dokumenata iz sefa s kontroliranom temperaturom, velikog betonskog produetka dvorca, i stavio ih pred njega. Papiri Abby Rockefeller bili su podijeljeni u sedam serija: Ko- respodencija Abby Aldrich Rockefeller, Osobni dokumenti, Umjetnika kolekcija, Filantropija, Obiteljski dokumenti Aldrich/Greene, Smrt Abby Aldrich Rockefeller, Biografija Chaseovih. Svaki je dio sadravao stotine dokumenata. Za pregled svih papira bili su potrebni tjedni. Verlaine je prekopavao, biljeio i kopirao. Prije nego je krenuo na put, ponovno je proitao sve to je mogao pronai o njoj, namjeravajui otkriti neto to bi mu moglo pomoi, neku informaciju koju drugi povjesniari moderne umjetnosti jo uvijek nisu imali. Proitao je razliite biografije i znao je dosta toga o njezinu djetinjstvu u Providenceu, na Rhode Islandu, o udaji za Johna D. Rockefellera mlaeg i ivotu u njujorkom drutvu koji je uslijedio. Proitao je opise njezinih veernjih zabava, njezinih pet sinova i jedne buntovne keri. Sve se to inilo dosadnim u usporedbi s njezinim umjetnikim interesima i strastima. Iako pojedinosti njihovih ivota nisu mogle biti razliitije - ivio je u garsonijeri i imao rizinu i nepouzdanu financijsku egzistenciju kao vanjski predava na fakultetu, dok je ona bila udana za jednog od najbogatijih ljudi 20. stoljea - osjeao je neku prisnost. Vjerovao je da razumije njezin ukus i zagonetnu strast prema modernom slikarstvu. Nije bilo niega u njezinom privatnom ivotu to nije provjerio tisuu puta. Vrlo dobro je znao da postoje male anse da otkrije neto novo za Grigoria. Kada bi imao sree i kada bi otkrio barem komadi neega to bi moglo pomoi njegovom efu, bi bila to luda srea. I tako je prelazio gomile papira i pisama koje su znanstvenici poharali, kriajui s popisa dokumente o biografiji Chaseovih i okreui se kutiji s podacima o skupljanju umjetnina i planovima za MMU - Umjetnike kolekcije, serija III: Inventar kupljenih, doniranih, posuenih ili prodanih umjetnina; Informacije o kineskim i japanskim otiscima te amerikoj tradicionalnoj umjetnosti; Biljeke prodavaa o umjetnikoj kolekciji Rockefellerovih. No nakon sati itanja nije pronaao nita iznimno. Napokon je poslao natrag kutije iz serije III i zamolio arhivara da mu donese seriju IV: Filantropiju. Za to nije imao pravi razlog osim to su dobrotvorne donacije Rockefellerovih bile jedino to nije ponovno pregledao jer su to obino bili suhoparni izvjetaji o brojevima. Kada su kutije stigle i kada ih je poeo pregledavati, otkrio je da ga je, usprkos tome to je tema bila dosadna, glas Abigail Rockeffeler intrigirao gotovo koliko i njezin ukus za slike. itao je sat vremena prije negoli je otkrio udan niz pisama, etiri pisma sakrivena u hrpi papira. Pisma su bila umetnuta u izvjea o dobrotvornim donacijama, uredno presavijena u originalnim omotnicama bez komentara ili dodataka. U stvari, otvorivi katalog te serije, shvatio je da pisma uope nisu bila dokumentirana. Nije to mogao objasniti, no bila su ovdje, poutjela od vremena, osjetljiva na dodir, i ostavljala su pranjav trag na njegovim prstima kao daje dotakao krila moljca. Otvorio ih je i izravnao pod svjetlom da ih bolje pogleda. Odmah mu je postalo jasno zato ih je previdio: pisma uope nisu imala izravne veze s obitelji Abigail Rockefeller, s njihovim drutvenim ivotom ili umjetnikim radom. Za ta pisma nije postojala jasna kategorija. Nije ih ak ni napisala Abigail Rockefeller nego ena imenom Inno- centa, nadstojnica samostana u Miltonu, u New Yorku, gradiu za koji nikada nije uo. Pogledavi u atlas, shvatio je da se Milton nalazi samo nekoliko sati sjeverno od New Yorka, na rijeci Hudson. Sto je dulje itao pisma, Verlaine se sve vie udio. Innocentin rukopis bio je pauinast i staromodan i ispisivao je uske brojke i tanka, zavijena slova, oito nakrabana perom i tintom. Prema onome to je uspio shvatiti, majka Innocenta i ga Rockefeller dijelile su interes za religijsko djelovanje, dobrotvorni rad,

aktivnosti prikupljanja novane pomoi, jednako kao to su to mogle i bilo koje dvije ene njihovih poloaja. Innocentin ton isprva je bio pun potovanja i ljubazne poniznosti, no svakim je pismom postajao topliji i upuivao da je meu enama uspostavljena redovna komunikacija. U pismima nije mogao pronai nita eksplicitno to bi to potvrdilo, no osjeao je da se u pozadini svega nalazi neko crkveno umjetniko djelo. Bio je sve sigurniji da e ga ta pisma nekamo odvesti, samo ako ih uspije shvatiti. Ona su bila upravo onakvo otkrie koje bi mu moglo pomoi u karijeri. Brzo, prije nego to bi arhivar mogao vidjeti, stavio je pisma u unutarnji dep ruksaka. Deset minuta kasnije jurio je prema svom domu na Manhattanu, a ukradeni papiri bili su rasuti u njegovome krilu. Cak ni tada nije znao zato ih je uzeo. Nije imao drugi razlog osim to ih je oajniki elio shvatiti. Znao je da bi ovo otkrie trebao podijeliti s Grigoriem, ovjekom koji je, na kraju krajeva, i platio njegovo putovanje, no inilo mu se da je premalo pravih informacija na koje bi se oslonio, stoga je odluio da e mu za pisma rei tek kasnije, nakon to potvrdi njihovu vanost. Sada, dok je stajao ispred samostana i usporeivao arhitektonske nacrte s graevinom ispred sebe, ponovno se iznenadio. Zrake zimskog sunca padale su na crtee, a sjene breza irile su se povrinom snijega. Temperatura je brzo padala. Podigao je ovratnik kaputa i krenuo u drugi obilazak u cipelama koje su promoile od bljuzge. Grigori je u jednome imao pravo: bez pristupa samostanu nije mogao doznati nita vie. Na pola puta otkrio je zaleene stepenice. Siao je pridravajui se za metalni rukohvat da se ne bi poskliznuo. Vrata su se nalazila u udubljenome svodu kamena ulaza. Pritisnuvi kvaku, shvatio je da su otkljuana i trenutak kasnije naao se u tamnom, vlanom prostoru koji je mirisao na mokar kamen, trulo drvo i prainu. Kada su mu se oi prilagodile na slabo svjetlo, zatvorio je vrata i vrsto ih gurnuo prije nego je naputenim hodnikom uao u Samostan Sv. Rue. Knjinica aneoskih slika, Samostan Sv. Rue, Milton, New York Kad god bi se najavili posjetitelji, sestre su se oslanjale na Evangeline kao na vezu izmeu kraljevstva svetog i zemaljskog. Znala je kako umiriti one neinicirane, imala je daak mladosti i suvremenosti koji je nedostajao ostalim sestrama i zbog toga je esto tumaila interne poslove zajednice pridolicama. Gosti bi oekivali da ih doeka asna sestra u halji, s crnim velom i turobnim konim cipelama na vezanje, Biblijom u jednoj, a krunicom u drugoj ruci, staricu koja je na licu nosila svu tugu svijeta. No umjesto toga upoznali bi Evangeline. Mlada, lijepa i otroumna, uskoro bi ih oslobodila njihovih vlastitih predrasuda. Naalila bi se ili komentirala lanak u novinama i razbila sliku strogog samostana. Dok je vodila goste vijugavim hodnicima, razjasnila bi im daje njihova zajednica moderna i otvorena novim idejama. Objanjavala im je da usprkos tradicionalnim haljama sredovjene sestre nose nikice za jutarnjih jesenjih etnji uz rijeku, a ljeti dok plijeve cvjetnjak birkenstockice. Prema njezinim rijeima, vanjski je izgled znaio malo. Rutina utemeljena prije dvjesto godina, potovanje i zadravanje rituala nepokolebljivom upornou, bili su ono najznaajnije. Kada bi se laici zaudili tiini hodnika, pravilnosti molitvi i uniformnosti asnih sestara, Evangeline je imala sposobnost prikazati to prilino normalnim. No tog je popodneva njezino ponaanje bilo sasvim drugaije. Nikada se prije nije toliko iznenadila vidjevi nekoga na vratima knjinice. ukanje koje je dopiralo iz samog kraja prostorije privuklo joj je panju. Okrenula se i ugledala mladia naslonjenog na vrata koji ju je promatrao s neobinim zanimanjem. Kao da ju je stresla struja. U sljepooicama joj je otkucavalo, maglilo joj se pred oima i lagano zvonilo u uima. Ispravila se, nesvjesno prihvativi ulogu uvarice knjinice, suoila se s uljezom. Iako nije mogla rei kako, znala je da je ovjek na vratima knjinice bio isti onaj ije je pismo jutros proitala. Bilo je udno to prepoznaje Verlainea. Autora pisma zamiljala je kao smeurana, trbu- astog profesora sijede kose, no ovjek pred njom bio je puno mlai

nego to je oekivala. Naoale tankih metalnih okvira, neobuzdana crna kosa i oklijevanje na vratima djelovalo joj je djeaki. Bio joj je potpuni misterij kako je uspio ui u samostan, i to je bilo jo udnije, kako je pronaao put do knjinice, a da pri tome nije susreo ni jednu od sestara. Paljivo je popravila suknju i odluila izvriti svoju dunost kako treba. Na putu prema vratima fiksirala ga hladnim pogledom. "Mogu li vam kako pomoi, g. Verlaine?" Glas joj je zvuao udno, kao da prolazi kroz vijugav tunel. "Znate tko sam? " upitao je Verlaine. "Nije teko zakljuiti", odgovorila je otrije nego to je namjeravala. "Onda znate", ree Verlaine zarumenivi se, to je bio znak da je svjestan da ga se promatra, a to ju je smekalo unato njezinoj namjeri, "da sam razgovarao telefonom s nekim - Perpetuom, mislim da se tako zvala - o posjetu knjinici u svrhu istraivanja. Napisao sam pismo da bih dogovorio posjet." "Ja sam Evangeline. Primila sam vae pismo i poznat mije va zahtjev. Znam i da ste razgovarali s majkom Perpetuom o svojim namjerama da provedete istraivanje kod nas. No, koliko je meni poznato, pristup knjinici nije vam odobren. U stvari nije mi ba jasno ni kako ste uli, posebno u ovo doba dana. Shvaam da netko moe zalutati nakon nedjeljne mise, javnost je pozvana da se moli zajedno s nama, pa se i prije dogaalo da neki znatieljnici razgledaju nae privatne odaje. No usred popodneva? udi me to putem do knjinice niste susreli ni jednu od sestara. U svakom sluaju morate se prijaviti u Ured misije to je protokol za sve posjetitelje. Mislim da je najbolje da odmah odemo tamo ili da bar razgovarate s majkom Perpetuaom za sluaj da..." "Ispriavam se", prekinuo ju je. "Znam da je ovo nedopustivo i da uope nisam smio doi bez doputenja, no nadam se da ete mi pomoi. Vaa bi me strunost mogla izvui iz poprilino nepovoljne situacije. Uistinu nisam doao izazvati nevolje." Pogledala ga je na trenutak kao da pokuava procijeniti njegovu iskrenost. Zatim je, pokazujui rukom na drveni stol kraj pei, rekla: "Ne postoji problem s kojim se ne bih mogla nositi, g. Verlaine. Sjednite, molim vas, i recite mi kako vam mogu pomoi. " "Hvala vam." Verlaine je skliznuo u stolac, a Evangeline sjela njemu nasuprot. "Iz mog pisma vjerojatno znate da pokuavam pronai dokaze da su se Abigail Rockefeller i nadstojnica samostana dopisivale zimi 1943." Evangeline kimne, prisjetivi se teksta pisma. "Da, no u svome pismu nisam spomenuo da piem knjigu o tome. U stvari je to moja doktorska disertacija, no nadam se da e prerasti u knjigu o Abigail Rockefeller i Muzeju moderne umjetnosti. Proitao sam gotovo sve to je o toj temi napisano, kao i mnoge neobjavljene dokumente, no nigdje se ne spominje veza izmeu Rockefellera i Samostana Sv. Rue. Kao to moete zamisliti takva bi korespondencija mogla biti znaajno otkrie, bar u mome akademskom krugu. To je neto to bi u potpunosti moglo promijeniti moju karijeru." "To je vrlo zanimljivo", odvrati Evangeline, "no ne vidim kako vam ja mogu pomoi." "Pokazat u vam neto." Prekopavi unutarnji dep kaputa stavio je sveanj papira na stol. Papiri su bili ispunjeni crteima koji su na prvi pogled izgledali tek neto vie od niza pravokutnih i krunih oblika, no pogledavi bolje, shvatila je da je prikazuju zgradu samostana. Poravnavajui papire prstima, Verlaine ree: "Ovo su arhitektonski planovi Sv. Rue." Evangeline se nagnula nad stol da ih bolje pogleda. "To su originali?" "Da", okretao je stranice da bi joj pokazao razliite crtee samostana. "Datirani su 1809. i potpisala ih je nadstojnica osnivaica." "Majka Francesca", ree Evangeline privuena starim, zamrenim crteima. "Francesca je podigla samostan i osnovala na red. Sama je projektirala vei dio crkve. U potpunosti je osmislila Kapelicu klanjanja."

"Njezin je potpis na svakoj stranici", ree Verlaine. "To je posve normalno", odgovori Evangeline. "Bila je neto poput renesansne ene. Inzistirala bi na tome da sama odobri nacrte." "Pogledajte ovo", Verlaine je rairio papire na stolu. "Otisak prsta." Evangeline se nagnula jo blie. I uistinu, malen, zamrljani ovalni krui tinte, s uskim i vornatim sreditem poput jezgre starog dr- veta, peatio je poutjelu stranicu. Zabavljala ju je misao da je sama Francesca ostavila otisak. "Paljivo ste prouili crtee", primijetila je. "No jedna stvar mi ipak nije jasna", Verlaine se ponovno zavalio u stolac. "Raspored zgrada znatno je drugaiji od onog u nacrtima. Malo sam proetao uokolo i usporedio ih, no razlikuju se ve u samim osnovama. Na primjer, samostan je nekad bio smjeten na drugom dijelu posjeda." "Da", ree Evangeline. Toliko se zadubila u crtee daje zaboravila koliko je na poetku bila oprezna zbog Verlaina. "Zgrade su popravljene i ponovno sagraene. Sve se promijenilo nakon poara koji je samostan sravnio sa zemljom." "Poar iz 1944", ree Verlaine. Evangeline podigne obrvu. "Znate za poar? " "To je razlog zbog kojeg su crtei maknuti iz samostana. Naao sam ih zakopane u spremitu nacrta starih zgrada. Samostan Sv. Rue dobio je graevinsku dozvolu u veljai 1944." "Doputeno vam je da iznesete te nacrte iz spremita javnih dokumenata?" "Da ih posudim", ree Verlaine posramljeno. Pritisnuo je peat rubom nokta tako da se od peata stvorio uski polumjesec i upitao: "Znate li to oznaava ovaj peat?" Paljivo je pogledala zlatni peat. Bio je smjeten u sreditu Kapelice klanjanja. "Nalazi se otprilike gdje i oltar", odgovori. "No ini se da nije posve precizno nacrtano." Procjenjivala je Verlainea prouavajui ga sa zanimanjem. Iako je u poetku bio tek neto vie od uljeza koji je doao poharati njihovu knjinicu, shvatila je da posjeduje nevinost i iskrenost tinej dera u lovu na blago. Nije mogla dokuiti zato ju je to smekalo, ali jest. Zasigurno mu nije namjeravala pokazati tu toplinu. No on se doimao sigurnijim kao daje prozreo njezine osjeaje. Zurio je u nju kroz prljava stakla svojih naoala s velikim zanimanjem. "Stoje to?", upitao je ne skidajui pogled s nje. "Sto je to?" "Va lani", pribliio joj se. Odmakla se u strahu da bi je mogao dotaknuti i pri tome gotovo pala sa stolca. "Oprostite", ree Verlaine. "Samo sam..." "Nemam vam vie to rei, g. Verlaine", odgovorila je, a glas joj je drhtao. "Priekajte tren." Verlaine je pregledavao crtee. Zatim je izvukao jedan list i pokazao ga Evangeline. "Mislim da je va lani sve rekao." Uzela je papir i poravnala ga na stolu ispred sebe. Otkrila je nevjerojatnu slinost nacrtane Kapelice klanjanja, njezinog oltara, njezinog oktogonalnog oblika s izvornikom koji je gledala svaki dan tako puno godina. Na crteu, u samom sreditu oltara, bio je zlatni peat. "Lira", ree Verlaine. "Vidite li je? Jednaka je." Prsti su joj se tresli dok je skidala privjesak s vrata i oprezno ga stavila na papir. Zlatni je lani visio kao sjajni rep meteora. Privjesak njezine majke bio je identian zlatnom peatu. Izvadila je iz depa pismo koje je pronala u arhivu - slubeno pismo iz 1943. koje je Abigail Rockefeller slala majci Inoccenti - i stavila ga na stol. Nije joj bila jasna veza izmeu peata i ogrlice, a mogunost da to on zna uinila ju je nestrpljivom da podijeli s njim svoje otkrie. "Sto je to?" Verlaine je upitao podigavi pismo.

"Moda mi vi to moete rei." No dok je Verlaine otvarao zguvani papir i pregledavao retke, Evangeline je odjednom poela sumnjati. Prisjetivi se upozorenja sestre Philomene pitala se ne izdaje li moda uistinu svoj red poka zujui ovakav dokument pridolici. Imala je lo predosjeaj da radi veliku pogreku. Pa ipak, dok je itao pismo gledala ga je sa sve veim iekivanjem. "Ovo pismo potvruje vezu izmeu Innocente i Abigail Rockefeller", napokon ree Verlaine. "Gdje ste ga pronali?" "Jutros sam neko vrijeme provela u arhivu nakon to sam proitala vau zamolbu. Nisam sumnjala da ste u krivu u vezi majke Innocente. Bila sam sigurna da ta veza nije postojala. Sumnjala sam da u naem arhivu postoji ita to se odnosi na svjetovnu enu poput ge Rockefeller, a kamoli dokument koji bi potvrdio korespondenciju - jednostavno bi bilo nevjerojatno da takav dokaz postoji. U stvari, otila sam u arhiv dokazati da nemate pravo." Verlaine je i dalje gledao u pismo, a ona se pitala je li uope uo ita to je rekla. Napokon je uzeo komadi papira iz depa i napisao na njega telefonski broj. "Rekli ste da ste pronali samo jedno pismo Abigail Rockefeller?" "Da", odgovorila je. "Ovo koje ste upravo proitali." "No sva su Innocentina pisma Abigail Rockefeller bila odgovori. To znai da negdje u vaem arhivu postoje tri, a moda ak i etiri njezina pisma." "Zaista vjerujete da smo mogli previdjeti takva pisma?" Verlaine joj je dao svoj telefonski broj. " Hoete li me nazvati ako neto pronaete?" Uzela je papir i pogledala ga. Nije znala to bi mu rekla. Nije ga mogla nazvati ak i kada bi nala ono to je traio. "Pokuat u", odgovorila je na kraju. "Hvala", zahvalno ju je gledao. "U meuvremenu, smijem li ovo fotokopirati?" Uzela je lani i ponovno ga privrstila oko vrata, a zatim ga je povela do vrata knjinice. "Poite sa mnom." Pratei ga do Philomeninog ureda, uzela je s hrpe jedan memorandum Sv. Rue i dala mu ga. "Moete ga prepisati na ovo", ree. Verlaine je uzeo olovku i bacio se na posao. Nakon to je prepisao original i vratio ga, osjeala je da eli neto pitati. Znala ga je tek deset minuta, no ve je osjeala kamo mu misli lete. "Odakle vam ti papiri?" upitao je. Evangeline je s druge gomile kraj Philomeninog radnog stola uzela debeli ruiasti papir i zadrala ga meu prstima. Gornji je dio memoranduma bio ispunjen baroknim ruama i anelima, slikama koje je vidjela tisuama puta do sada. "To su nai standardni slubeni papiri sa zaglavljem", odgovorila je. "Zato?" "Jednake papire koristila je Innocenta za svoja pisma Abigail Rockeffeler", ree Verlaine i uzme prazan papir da bi ga bolje pogledao. "Koliko je star dizajn?" "Nikada nisam razmiljala o tome", odgovorila je. "No zasigurno je star dvjestotinjak godina. Zaglavlje Sv. Rue osmislila je nadstojnica osnivaica." "Mogu li? " upitao je uzevi nekoliko listova memoranduma i pre- savinute ih stavio u dep. "Naravno", odgovorila je zauena njegovim interesom prema neemu to je smatrala banalnim. "Uzmite koliko elite." "Hvala", rekao je i nasmijeio se po prvi puta za vrijeme razgovora. "Vi mi vjerojatno ne biste trebali ovako pomagati." "U stvari, trebala sam nazvati policiju onoga trena kada sam vas ugledala", rekla je Evangeline. "Nadam se da vam se mogu nekako zahvaliti." "Naravno", rekla je pratei ga do vrata. "Moete otii prije nego to vas otkriju. A ako vas sluajno zatekne koja od sestara, niste me sreli niti ste stupili nogom u ovu knjinicu."

Samostan Sv. Rue, Milton, New York o je snijega napadalo dok je Verlaine bio u samostanu. Padao je u naletima, skupljao se po njenim rukama breza i skrivao od pogleda kamenom poploeni put. mirkajui, pokuao je promai svoj plavi Renault u tami pokraj zakljuanih vrata od kovanog eljeza, no svjetlo je bilo slabo, a vid mu se nije mogao natjecati sa sve guim snijegom. Iza njega samostan je nestajao u magli. Ispred sebe je vidio tek sve dublju bjelinu. Svladavajui novi led pod nogama najbolje to je mogao, polako je naputao samostanski posjed. Svje zrak u pluima, toliko ukusan nakon zaguljiva i topla zraka knjinice, dodatno je pridonosio veselju koje je osjeao zbog uspjeha. Na vlastito uenje i divljenje nekako je uspio sve izvui. Evangeline - o njoj nije mogao razmiljati kao o sestri Evangeline jer postojalo je neto previe primamljivo, previe intelektualno, neto previe enstveno u njoj da bi bila asna sestra - nije mu samo dopustila pristup knjinici nego mu je pokazala ono to je prieljkivao pronai. Proitao je pismo Abigail Rockefeller vlastitim oima i sada je sa sigurnou mogao rei da je ta ena doista radila na na neemu sa sestrama iz Samostana Sv. Rue. Iako nije mogao fotokopirati pismo, prepoznao je autentinost rukopisa. Rezultat e zasigurno zadovoljiti Grigoria i, to je jo vanije, potaknuti njegova vlastita istraivanja. Jedino to bi ovo moglo nadmaiti, bilo bi da mu je Evangeline dala originalno pismo. Ili, jo bolje, da je nala onoliko pisama Abigail Rockefeller koliko je on posjedovao Innocentinih i da mu je odmah dala sve originale. Naprijed, iza reetaka dvorinih vrata, svjetlo farova probijalo se kroz guste pahuljice. Pojavio se mat crni Mercedes SUV i parkirao pokraj Renaulta. Verlaine se sklonio u stranu meu borove, instink tivno se zatitivi od neugodnih svjetala. Iz bodljikava procijepa izmeu stabala promatrao je ovjeka koji je nosio skijaku kapu, iza kojeg je bio jo krupniji plavokosi ovjek sa eljeznom polugom. Fizika odbojnost koju je osjetio neto ranije tog dana i od koje se tek sada bio u potpunosti oporavio, vratila se im ih je ugledao. Pod svjetlom farova mukarci su se doimali jo stranijima i krupnijima nego to su bili, a siluete su im sjajile srebrnom bojom. Kontrast svjetla i sjene sakrivao im je oi i obraze tako da su im lica poprimila ukoen izgled karnevalskih maski. im ih je vidio, znao je da ih je poslao Grigori, no nije znao zato je to uinio. Koristei vrh eljezne poluge, prelazei metalnim vrhom po staklu, vii mukarac je skidao snijeg s prozora. Zatim je, u demonstraciji nasilja koje je Verlainea zapanjilo, primaknuo ipku prozoru i razbio ga jednim udarcem. Poistivi prvo komadie stakla drugi mukarac je zatim pruio ruku i otvorio vrata. Pokreti su mu bili brzi i uinkoviti. Zajedno su pretraili pretinac za rukavice, stranja sjedala i prtljanik koji su otvorili iznutra. Dok su mu pretraivali stvari - kopajui po njegovoj sivoj torbi i uzimajui knjige, od kojih su mnoge bile posuene iz biblioteke fakulteta Columbia, u SUV - Verlaine je shvatio da ih je sigurno poslao Grigori da mu ukradu nacrte. Bilo je sigurno da se nee vratiti u New York svojim Renaultom. Nastojei pobjei to je dalje mogue od onih ubojica, spustio se na sve etiri i poeo puzati po zemlji, dok se mekani snijeg udubljivao pod njegovom teinom. Dok je puzao kroz gusto zimzeleno raslinje, otar miris borovine preplavio mu je osjetila. Ako uspije ostati u okrilju ume i slijediti sjenoviti put do samostana, mogao bi pobjei neprimijeen. Na kraju ume je stao. Teko je disao i odjea mu je bila puna snijega. Otvoren prostor izmeu ume i rijeke nije mu ostavljao izbor i morao se izloiti. Sve je nade polagao u to da su mukarci previe zaokupljeni unitavanjem njegovog automobila da bi ga primijetili. Trao je prema rijeci Hudson i osvrnuo se tek nakon to je doao do ruba obale. U daljini su ubojice ulazile u SUV. Nisu se odvezli. ekali su ga. Rijeno korito bilo je zamrznuto. Pogledavi svoje cipele, ija koa je sada bila ve potpuno mokra, postao je ljut i ivan. Kako bi se

trebao vratiti kui? Zaglavio je usred niega. Grigorievi su mu majmuni uzeli biljenice, biljeke, sve na emu je radio zadnjih godina i pri tome mu unitili auto. Je li Grigori imao pojma koliko je teko pronai rezervne dijelove za Renault R5 iz 1984? Kako je mogao hodati kroz ovu snjenu meavu i led u paru vintage cipela u kojima mu se klizalo? Iao je uz obalu rijeke grabei velikim koracima na jug i pazio da ne padne. Uskoro se naao ispred bodljikave ice. Pretpostavio je da je ica oznaavala granicu samostanskih posjeda, tanak i otar nastavak masivnog kamenog zida koji je okruivao zemljite Sv. Rue, no njemu je to bila samo jo jedna prepreka u bijegu. Stao je na bodljikavu icu i popeo se pri emu je zakaio kaput. Tek nakon to je neko vrijeme hodao, zamijenivi samostanske posjede tamnom, snijegom pokrivenom cestom, primijetio je da je prelazei ogradu porezao ruku. Od mraka nije mogao vidjeti ranu, no inilo mu se daje ozbiljna i da e mu trebati nekoliko avova. Skinuo je svoju omiljenu Hermesovu kravatu, podvinuo zakrvavljeni rukav i zamotao kravatu u vrst zavoj oko rane. Verlaine se vrlo loe snalazio u prostoru. Uz snjenu oluju koja je zatamnila nono nebo i potpuno nepoznavanje malih gradova uz Hudson, nije imao pojma gdje se nalazi. Promet je bio rijedak. Kada su se u daljini pojavili farovi automobila, siao je sa ljunka uz rub ceste u umu ne bi li se sakrio. Mogao je izai na bilo koju od stotina malih cesta i autocesta, no nije mogao prestati brinuti da bi se Grigorievi ljudi, koji su ga do sada ve sigurno traili, mogli provesti ovuda. Koa ga je zatezala i boljela od vjetra, stopala su mu utrnula, a u ruci mu je pulsiralo pa je zastao daje bolje pogleda. Dok je stezao kravatu oko rane, zadivljeno je primijetio eleganciju kojom je svila upijala i zadravala krv. Nakon nekog vremena, inilo mu se da su proli sati, doao je do vee i prometnije ceste, dvije trake ispucala asfalta sa znakom ogranienja brzine od 90 km/h. Okrenuo se u smjeru Manhattana, ili u smjeru za koji je mislio da vodi do Manhattana, i krenuo uz zaleeni i poljunani rub ceste dok mu je vjetar ibao lice. Sto je due hodao, promet je postajao sve gui. Kamioneti s reklamama na prikolicama, leperi, kombiji i jednovolumenski brzi automobili jurili su kraj njega. Ispuni su se plinovi mijeali sa svjeim zrakom, gusta i otrovna smjesa oteavala mu je disanje. Naizgled beskrajan dio ceste pred njim, ledeni vjetar, zatupljujua runoa krajolika - inilo mu se kao da je upao u djelo zastraujue postindustrijske umjetnosti. Ubrzavi korak, prouavao je promet pored sebe nadajui se da e zamijetiti policijski auto, autobus ili bilo to to e ga skloniti s hladnoe. No promet je pretjecao u neumoljivoj, neprijateljskoj karavani. Napokon Verlaine podigne palac. Uz zapuh topla, ispunog plina leper je usporio i zaustavio se stotinjak metara ispred njega. Konice su zakripale. Suvozaeva su se vrata otvorila, a Verlaine je potrao prema osvijetljenoj kabini. Voza je bio debeo ovjek s dugom zamrenom bradom i kapom za bejzbol. "Kamo idete?" pogledao je suosjeajno Verlaine. "U New York City", odgovorio je ve uivajui u toplini grijanja. "Toliko daleko ne idem, ali vas mogu odbaciti do idueg grada ako elite." Verlaine je zabio ruke duboko u kaput. "A gdje je to?" upita. "Oko 25 km na jug u okrugu Milton" odgovorio je voza gledajui ga. "Izgledate kao da ste imali dan iz pakla. Uskoite." Vozili su se petnaestak minuta prije negoli je voza zakoio i ostavio ga na staromodnoj, snijegom prekrivenoj glavnoj ulici punoj malih trgovina. Ulica je bila potpuno pusta kao da se cijeli grad zatvorio zbog snjene oluje. Izlozi trgovina bili su zamraeni, a parkiralite ispred pote prazno. Mala krma na uglu sa znakom piva osvijetljenim u izlogu bila je jedini znak ivota. Provjerio je depove traei novanik i kljueve. Omotnicu s novcem stavio je u unutarnji dep sportskog sakoa i zakopao ga. Izvadio je omotnicu i provjerio da bude siguran da nije

izgubio novac. Osjetio je olakanje jer je sve bilo ondje. Pri samoj pomisli na Grigoria obuzeo bi ga bijes. Sto mu je bilo da radi za tipa koji gaje pratio, unitio mu auto i nasmrt ga preplaio? Poeo se pitati je li poludio to se uope upleo u neto s Percivalom Gregoriem. Grigoriev penthaus, Upper East Side, New York Obitelj Grigori kasnih je etrdesetih kupila penthouse od keri amerikog tajkuna u dugovima. Bio je ogroman i velianstven, no prevelik za diplomirana studenta s averzijom prema velikim zabavama. Kada su majka i Otterley zauzele gornje katove, nastupilo je neto slino olakanju. Dok je bio sam provodio je sate igrajui biljar, zatvorivi vrata da ga sluge to su istile po hodnicima ne uznemiruju. Navukao bi teke zelene zavjese, priguio svjetlo i pio scotch jedan za drugim, ciljajui tapom i udarajui ulatene kugle u rupe s mreicama. S vremenom je preuredio nekoliko soba, no sobu s biljarom ostavio je tono onakvu kakva je i bila 1940. - lagano pohabana kona garnitura, plastini bakelitski radio s gumbima, perzijski tepih iz 18. stoljea, gomila starih knjiga s mirisom plijesni, od kojih nijednu nije namjeravao proitati, na policama od trenjina drveta. Knjige su bile na polici iskljuivo kao dekoracija, da bi im se divili zbog njihove starosti i vrijednosti. Bilo je naslova uvezenih u teleu kou koji su govorili o njihovom porijeklu i razvoju razliitih odnosa meu njima pripovijetke, memoari, epovi, romani. Neke od knjiga bile su poslije rata prevezene brodom iz Europe, a neke kupljene od respektabilnog antikvara u susjedstvu, obiteljskog prijatelja koji je doao iz Londona. ovjek je imao dobar nos za elje obitelji Grigori - prie o europskim osvajanjima, kolonijalnoj slavi i moi civilizacije zapadne kulture. Cak je i prepoznatljiv miris sobe za biljar ostao jednak - deterdent i politura za kou, slab miris cigara. Percival je jo uvijek uivao u njoj, provodei sate u dokolici, i samo bi tu i tamo pozvao slukinju da mu donese novo pie. Ona je bila mladi anakim, savreno tih. Ostavila bi au viskija pokraj njega, a praznu bi brzo odnijela ne remetei njegov mir. Otpustio bi je pokretom ruke i nestala bi u sekundi. Svialo mu se to je uvijek odlazila tiho, zatvarajui velika drvena vrata iza sebe njenim klikom. Preselio se u udobnu fotelju, vrtei kristalnu au u ruci. Polako i njeno ispruio je noge na otoman. Razmiljao je o svojoj majci i njezinom nepotivanju truda koji je uloio u istragu. Barem su joj informacije koje je prikupio o samostanu Sv. Rue trebale uliti neko povjerenje. No usprkos tome, Sneja je poslala Otterley da predvodi stvorenja koja je poslala uzvodno uz rijeku Hudson. Polako ispijajui viski pokuao je nazvati sestru. Budui da se nije javljala, pogledao je ljutito na sat. Do sada se ve trebala javiti. Unato svim svojim manama Otterley je bila poput oca, tona, metodina i pouzdana u kritinim sitaucijama. Ako je doista poznaje, onda se konzultirala u Londonu s ocem i napravila plan kako sprijeiti i eliminirati Verlainea. U stvari, ne bi ga zaudilo da je njegov otac iz svog ureda osmislio plan i obeao Otterley togod eli samo da ispuni njegove elje. Otterley je bila njegova miljenica i u njegovim oima nije nikada mogla uiniti neto pogreno. Pogledavi ponovno na sat, shvatio je da su prole samo dvije minute. Moda se neto dogodilo pa se zato Otterley ne javlja. Moda im je trud propao. Bio bi to prvi put da su ih namamili u prividno bezopasnu situaciju samo da bi ih nasamarili. Noge su mu se tresle i pulsirale kao da se miii bune protiv odmaranja. Popio je jo jedan gutljaj nadajui se da e ga to primiriti, no nita nije pomagalo kada je bio u ovakvom stanju. Ostavivi tap iza sebe, ustao je s fotelje i odepao do police s knjigama s koje je skinuo jednu uvezenu u kou i njeno je spustio na biljarski stol. Kada je dotaknuo korice, hrbat je zapucketao kao da bi uvez mogao iskoiti van. Nije otvorio Knjigu generacija jako, jako dugo, od vjenanja jednog od svojih bratia koji ga je zamolio da provjeri u njoj obiteljske veze njegove nevjeste - uvijek je bilo neugodno doi na vjenanje i ne znati tko je vaan, a tko ne, pogotovo kada mladenka pripada danskoj kraljevskoj obitelji.

Knjiga generacija bila je mjeavina povijesti, legendi, genealogije i proroanstava koja su bila vana za njegovu vrstu. Na kraju kolo vanja sva djeca Nefila dobivala bi primjerak uvezan u kou, poput dara za odlazak. Prie o bitkama, osnivanju zemalja i kraljevstva, 0 povezivanju u paktove, o Kriarima, vitezovima, ekspedicijama i krvavim osvajanjima bile su to velike prie nefilske loze. Percival je esto alio to se nije rodio tada, kada njihovo djelovanje nije bilo tako vidljivo, kada su mogli raditi svoj posao mirno, bez opasnosti da ih tko promatra. Njihova mo mogla je rasti uz pomo tiine, svaka pobjeda nadograivala se na onu prije. Svo nasljee njihovih predaka bilo je ovdje, zapisano u Knjizi generacija. itao je prvu stranicu ispunjenu boldanim slovima na kojoj se nalazio popis imena dokumentirajui dugu povijest nefilskih porodica, katalog obitelji koje su se pojavile u Noino vrijeme i razvile se u vla- dajue dinastije. Noa, Japetov sin, imigrirao je u Europu, a njegova djeca naseljavala su Grku, Parthiu (sjeverno-istoni Iran), Rusiju i istonu Europu te branila obiteljsku prevlast. Percivalova obitelj potjecala je izravno od Javana, etvrtog Jafetovog sina, prvoga koji je naselio otoke, za koje su neki vjerovali daje Grka, a drugi daje britansko otoje. Javan je imao estoro brae, ija imena su zabiljeena u Bibliji, i mnotvo sestara ija se imena nisu sauvala, no svi oni ine temelje njihovog utjecaja i moi u Europi. U mnogo emu Knjiga generacija je ponavljanje povijesti svijeta. Ili, kako su voljeli smatrati moderni Nefili, opstanak najjaih. Gledajui popis obitelji shvatio je da je njihov utjecaj neko bio ogroman. Meutim, u proteklih tri stotine godina nefilske obitelji su oslabile. Nekada je postojala ravnotea izmeu njih i ljudi. Nakon potopa bilo ih je gotovo jednak broj. No ljudi su ih snano privlaili 1 poeli su s njima sklapati brakove, uzrokovavi time genetsko propadanje. Sada je bilo uobiajeno da Nefili posjeduju veinom ljudske kvalitete, dok su istokrvni aneli bili rijetki. S tisuu pripadnika ljudske vrste roenih na jednog Nefila, izmeu poznatih obitelji je postojala diskusija o vanosti njihovih veza s ljudima. Neki su ih eljeli iskljuiti, izgurati ih u njihovo ljudsko kraljevstvo, dok su drugi vjerovali u njihovu vrijednost ili barem njihovu korist opem dobru. Njegovanje odnosa s ljudskim lanovima nefilskih obitelji bio je taktiki potez koji je mogao dati velike rezultate. Dijete nefilskih roditelja bez i najmanjeg traga aneoskih atributa, moglo je donijeti na svijet nefilskog potomka. Nije bilo previe uobiajeno da se to desi, no postojali su takvi sluajevi. Ne bi li ukljuili tu mogunost, Nefili su ustanovili klasni sistem, kastu koja se nije odnosila samo na bogatstvo i socijalni status - premda su i ti kriteriji vrijedili - ve i na fizika obiljeja, vrstu, slinost s precima, na grupu anela koju su prozvali Promatrai. Za razliku od ljudi koji su posjedovali genetski potencijal za nefilsko djete, Nefili su utjelovljivali aneoski ideal. Samo je Nefil mogao imati krila, a Percivalova su bila do te mjere velianstvena da tako neto nije bilo vieno ve pola milenija. Listajui knjigu nasumice se zaustavio oko sredine na bakrorezu trgovca plemia odjevenog u barun i svilu, s maem u jednoj, a vreom zlata u drugoj ruci. Beskonana procesija ena i robova kleala je pred njim iekujui njegovu zapovijed, a na kauu pokraj njega leala je konkubina i grlila samu sebe rukama. Milujui sliku, proitao je biografiju od jedne reenice koja je opisivala trgovca kao "nepoznata plemia koji je organizirao mornaricu po svim dijelovima necivilizirana svijeta, kolonizirajui divljake i organizirajui domoroce". U proteklih stotinu godina svijet se toliko promijenio, toliko je potlaenih u njemu, da ga trgovac danas ne bi prepoznao. Okrenuvi drugu stranicu naiao je na svoju najdrau priu, priu o svom slavnom ujaku s oeve strane - sir Arthuru Grigoriu, Nefilu velika bogatstva, poznatom po sjajnom pripovijedanju. Roen na poetku sedamnaestog stoljea, sir Arthur je mudro ulagao u neke od tek stvorenih brodskih kompanija britanskog carstva. Njegovo povjerenje u Istonoindijsku kompaniju donijelo mu je ogromno bogatstvo, to se vidi iz njegove

vikendice, kue u planinama, imanju i nekretnina u gradu. Iako nikada nije bio izravno upleten u njegova prekooceanska poslovanja, Percival je znao da je njegov ujak putujui svijetom prikupio veliko blago. Putovanja su mu uvijek bila uitak, pogotovo kada bi istraivao egzotinije krajeve, no posao je bio njegov glavni razlog dalekih putovanja. Sir Arthur je bio poznat zbog svoje svengalske sposobnosti da uvjeri ljude u sve to eli, Percival namjesti knjigu u krilo i pone itati: sir Arthurov brod stigao je samo nekoliko tjedana prije zloglasna ustanka u svibnju 1857. Od oceana do visoravni Gangetic, u Meerutu, Delhiu, Kanpuru, Lucknowu, Jhansiu i Gwalioru irio se nemir, stvarajui razdor meu vladarima. Seljaci su napali svoje gospodare. Ubijali su Britance i zadavali im teke ozlijede tapovima, maevima ili bilo kakvim orujem koje im je bilo pri ruci ili koje su ukrali, a moglo im je posluiti u njihovom naumu. Dojavljeno je daje u samo jedno jutro u Kapuru ubijeno dvije stotine ena i djece te da su u Delhiu seljaci bacali barut po ulicama dok ih nisu posve prekrili. Neki mladi idiot kresnuo je ibicom da zapali svoj bidi (cigareta) i raznio je sve u komade. Uvidjevi da je Istonoindijska kompanija u kaosu i da postoji opasnost da to utjee na njegovu zaradu, sir Arthur je jedno poslijepodne pozvao guverner-generala u svoj stan da rasprave to bi njih dvojica mogli uiniti da poprave strane dogaaje. Guverner-gene- ral, krupan mukarac ruiasta tena koji je jako volio chutney, doao je u najtoplije doba dana. Iza njega je ila eta djece - jedan je drao kiobran, drugi lepezu, a trei balansirao s aom hladna aja na pladnju. Sir Arthur ga je primio s navuenim zavjesama ne bi li se zatitili od sunca i znatieljnih prolaznika. "Moram vam rei, guverner-generale", poeo je Arthur, "da nemiri i nisu neka dobrodolica". "Ne gospodine", odgovorio je guverner-general namjetajui sjajan zlatan monokl na buljavo plavo oko. "No takoer nisu ni ugodan rastanak." Shvativi da se odlino razumiju zapoeli su razgovor. Satima su raspravljali o uzrocima i posljedicama bune. Na kraju je sir Arthur predloio: "Moramo im pruiti primjer", rekao je poseui za cigarom iz kutije pokraj koje se nalazila slika grba obitelji Gregori. "Trebamo im utjerati strah u kosti. Moramo izvesti predstavu koja e ih natjerati na poslunost. Izabrat emo selo zajedno. Kada zavrimo, nee vie biti ustanaka." to se tie lekcije, Sir Arthur je znao da su britanski vojnici poznati u nefilskim krugovima - provodili su sline privatne taktike zastraivanja ve stotinama godina - no rijetko ih se prakticiralo s tako velikim grupama. Pod sir Arthurovim vrstim vodstvom vojnici su opkolili stanovnike odabranog sela - mukarce, ene i djecu - i odveli ih na trg. Zatim je odabrao dijete, djevojicu bademastih oiju, svilene crne kose i koe boje ljenjaka. Djevojica je znatieljno promatrala tog visokog, uspravnog i mravog mukarca. ak je i medu netipinim Britancima bio udan. No djevojica gaje pokorno slijedila. Ne obazirui se na poglede uroenika sir Arthur je doveo djevojicu pred ratne zarobljenike - tako.su se sada zvali stanovnici sela - podigao je u svoje ruke i postavio je pokraj napete puke. Puka je bila dugaka i iroka i u potpunosti je zakrilila dijete. Vidjele su se samo njezine ruke koje su visjele tik uz eljezni okvir za koji se drala kao daje bunar u kojem bi se mogla utopiti. "Zapalite fitilj", zapovijedio je sir Arthur. Dok je palio ibicu prsti su mu se tresli kao mladom vojniku. Djevojiina majka vritala je u gomili. To je bila samo prva od mnogih eksplozija tog jutra. Dvije stotine djece iz sela - toan broj ubijenih u kampurskom masakru - odvedeno je pred zid jedno po jedno. eljezo se tako zagrijalo daje vojnicima palilo prste dok su tijela teturajui padala u hrpe mesa, sve samu kosu i nokte, na tlo. Seljaci su gledali pod prijetnjom stre- ljanja. Nakon krvavog pokolja

vojnici su okrenuli svoje puke prema seljacima i naredili im da poiste trg. Dijelovi njihove djece visjeli su na atorima, u grmlju i po teretnim kolima. Krv je zacrvenila zemlju. Vijest o pokolju proirila se susjednim selima, a zatim je stigla i do visoravni Gagentic, Meeruta, Delhia i Kanpura, Lucknowa, Jhansia i Gwaliora. Ustanak je, kao stoje sir Arthut pretpostavio, utihnuo. Percivalovo itanje prekinuo je Snejin glas nad njegovim ramenom. "Oh", rekla je Sneja, "sir Arthur", a sjena njezinih krila pala je na listove knjige. "On je bio jedan od najboljih primjeraka obitelji Grigori, meni najdrai od brae tvoga oca. Kakav ovjek! titio je nae interese diljem svijeta. Da je barem zavrio slavno kao to je i ivio". Percivalu je bilo jasno da njegova majka misli na Arthurovu tunu i patetinu smrt. Sir Arthur bio je jedan od prvih iz obitelji koji se zarazio boleu koja je sada pogodila Percivala. Njegova, neko slavna, krila pretvorila su se u male, pocrnjele grudice i nakon desetljea stravine patnje zatajila su mu plua. Umro je ponien, prepustivi se bolesti u petom stoljeu ivota, kada je trebao uivati u mirovini. Mnogi su vjerovali da se razbolio zbog estog izlaganja niim vrstama ljudi - jadnim domorocima iz razliitih kolonijalnih luka - no istina je bila da obitelj nije znala porijeklo bolesti. Znali su samo da moda postoji lijek. Sneja je osamdesetih godina dola u posjed zbirke radova ljudske znanstvenice koja je svoje djelo posvetila terapeutskim mogunostima odreenih glazbenih djela. Njezino ime bilo je Angela Valko i bila je ki Gabrielle Levi Valko, jedne od najpoznatijih angelologinja u Europi. Prema njezinim teorijama postojao je nain da Percival i svi njegove vrste ponovno ozdrave. Kao daje to htjela, Sneja je proitala misli svoga sina. "Unato tvome nastojanju da sabotira svoje izljeenje nadam se da nas je tvoj povjesniar umjetnosti dobro usmjerio." "Nali ste Verlainea? " upitao je Percival zatvorivi Knjigu generacija i vratio je majci. Osjeao se poput djeteta koje je eljelo majino odobravanje. "Je li imao sa sobom crtee?" "Cim se ujemo s Otterle znat emo tono", odgovorila je uzevi knjigu i poevi listati. "Oito smo predvidjeli neto za vrijeme naih potraga. Ali da ne bi bilo pogreke, pronai emo predmet naeg istraivanja. A ti e, anele moj, prvi imati koristi od toga. Nakon to te izlijeimo, spasit emo nau vrstu." "Velianstveno", odgovorio je Percival zamiljajui kako e sjajna biti njegova krila kada jednom ozdrave. "Sam u otii u samostan. Ako je to tamo, elim to sam otkriti." "Ti si previe slab." Sneja je pogledala u au scotcha. "I pijan. Pusti da to rijee Otterley i tvoj otac. Nas dvoje emo ostati ovdje." Stavila je Knjigu generacija pod ruku, poljubila Percivala u obraz i izila iz sobe. Ljutilo ga je to je zarobljen u New Yorku za vrijeme najvanijih trenutaka svog ivota. Uzeo je tap i odepao do telefona da bi jo jednom otipkao Otterleyin broj. Dok je ekao da mu se javi, uvjeravao se da e mu se snaga sigurno brzo vratiti. Opet e biti lijep i jak. Kada mu se oporave krila, sva patnja i ponienje koje je pretrpio pretvorit e se u slavu. Samostan Sv. Rue, Milton, New York odajui kroz gomilu - sestre koje su ile raditi i koje su ile moliti - Evangeline se trudila zadrati ravnoteu pod ispitivakim pogledima svojih nadreenih. U Samostanu Sv. Rue nije se ba toleriralo javno iskazivanje osjeaja poput uitka, straha, boli ili aljenja. No dokazalo se da je sakriti neto u samostanu gotovo nemogue. Dan za danom sestre su jele, molile, istile i spavale zajedno, tako da bi se i najmanja promjena raspoloenja bilo koje od sestara odmah osjetila, kao da ju je provodila nevidljiva ica. Evangeline je, na primjer, znala da je sestra Carla nervozna jer bi joj se od ivciranja pojavile tri bore pokraj usana. Znala je daje sestra Wilhelmina spavala za vrijeme svoje jutarnje etnje uz rijeku po specifinoj

zamuenosti u pogledu za vrijeme mise. Privatnost nije postojala. Mogla se samo staviti maska na lice u nadi da e druge biti previe zauzete da bi primijetile. Ogromna vrata od hrastovine to povezuju samostan s Kapelicom bila su otvorena i danju i nou, razjapljena poput gladnih usta. Sestre su putovale izmeu dvije zgrade kako su htjele, prelazei iz turobnog samostana u velianstveno osvjetljenje Kapelice. Za Evangelinu je vraanje kroz Kapelicu Marije Aneoske bilo poput povratka kui, kada duh malo opusti konice tijela. Pokuavajui smanjiti paniku zbog onoga to se dogodilo u knjinici, stala je pokraj oglasne ploe koja je visjela kraj crkvenih vrata. Jedno od njezinih zaduenja, osim posla u knjinici, bio je raspored klanjanja, ili skraeno RK. Svakoga tjedna pisala je tono vrijeme klanjanja svake sestre, paljivo biljeei sve promjene i izmjene, a zatim bi na plutenu plou zalijepila RK i listu zamjenskih partnera u molitvi u sluaju da se neka od sestara razboli. Sestra Philomena je uvijek govorila: "Nikada nemoj potcijenjivati nae povjerenje u RK!" - Evangeline je tu tvrdnju smatrala tonom. Sestre koje su po rasporedu imale klanjanje kasno naveer hodale su hodnikom izmeu samostana i crkve u pidamama i papuama, a sijeda kosa bila im je skupljena u pamunim maramama. Provjerile bi RK, zatim bi pogledale na sat i pourile na molitvu, uvijek odreenu pouzdanou rasporeda koji je odrao molitvu ivom dvije stotine godina. Traei utjehu u preciznosti svog posla, Evangeline je otila od RK-a, umoila prst u svetu vodu i poela moliti. Dok je hodala kroz crkvu, rutina pokreta ju je oputala, i prije nego to je ula u Kapelicu, ponovno je pronala mir. Unutra su sestre Divinia i Davida kleale pred oltarom, zaduene za molitvu od tri do etiri. Sjela je iza njih da ih ne bi omela, uzela krunicu i poela moliti. Ubrzo je njezina molitva uhvatila ritam. Evangeline, koja se uvijek trudila uskladiti svoje misli s kritikim i pronicljivim okom, molitva je bila prilika za samoispitivanje. Za vrijeme svog djetinjstva u Sv. Rui, mnogo prije nego to je poloila zavjete i time preuzela odgovornost za molitvu u smjeni od pet ujutro, posjeivala je Kapelicu klanjanja vie puta dnevno, pokuavajui shvatiti anatomiju svojih uspomena, ukoenih i zastraujuih sjeanja koje je esto eljela zaboraviti. Mnogo joj je godina ovaj ritual pomagao da zaboravi. No popodnevni susret s Verlaineom dobro ju je uzdrmao. Njegova su joj pitanja po drugi put toga dana svratila misli na dogaaj koji je eljela zaboraviti. Nakon majine smrti, Evangeline i otac preselili su iz Francuske u Sjedinjene Amerike Drave, iznajmivi uzak stan u Brooklynu s hodnikom koji je prolazio kroz sve prostorije. Ponekad bi vikendom sjeli na vlak do Manhattana jo za dana i stigli bi rano ujutro. Gurajui se kroz krine rampe slijedili su tunele napuene ljudima dok ne bi izali na svjetlost ulice. Kada bi dospjeli u grad, nikada ne bi koristili taksi ili podzemnu, ve bi hodali. Dok su prolazili avenijama i ulicama njezine oi su se zaustavljale na slatkiima koje su rezali na ulicama, aktovkama i vreicama, neprestanom kretanju ljudi koji su urili na rukove, sastanke, dogovore - frenatian ivot koji se toliko razlikovao od mirnog ivota koji su ona i otac vodili. Doli su u Ameriku kada je imala sedam godina. Za razliku od njezina oca koji se muio s engleskim, Evangeline je s lakoom nauila nov jezik, upijajui ga poput spuve. Ameriki naglasak hvatala je neto tee. Uitelj joj je pomagao sa stranim th, zvukom koji bi zapeo na njezinom jeziku poput kapi ulja i ne bi joj doputao da se izrazi. Ponavljala je rijei this, the, that i them opet i opet dok ih ne bi tono izgovorila. im je prebrodila tu tekou njezin izgovor je postao jasan i ist kao u djeteta roenog u Americi. Kada su bili sami, priali su na talijanskome, oevom materinjem jeziku, ili na francuskome, to je bio materinji jezik njezine majke, kao da su jo uvijek ivjeli u Europi. Uskoro je meutim poela eljeti engleski kao to se eli hrana ili ljubav. U javnosti je oeve rijei na pjevnom talijanskom izgovarala novim tenim engleskim naglaskom.

Kada je bila dijete njihovi odlasci na Manhattan nekoliko puta na mjesec nisu joj bili nita vie od ugodnih izleta. Otac nije govorio nita o njihovoj svrsi, samo bi joj obeao da e je odvesti na vrtuljak u Central parku, na njihovu omiljenu veeru ili u Prirodoslovni muzej, gdje se mogla diviti ogromnome kitu koji je visio sa stropa, pri emu je ostajala bez daha gledajui u izloen trbuh. Premda su joj ti izleti bili pustolovina, porastavi malo shvatila je da se prava svrha njihovih putovanja vrtila oko sastanaka njezinog oca s njegovim kontaktima - razmjena dokumenta u Central parku, aputanja u baru blizu Wall Streeta ili ruak za stolom stranog diplomata. Svi su oni, dok su toili vino i razmjenjivali informacije, priali brzo na nerazumljivim jezicima. Kada je bila dijete nije razumjela ni oev posao ni njegovu ovisnost o njemu nakon majine smrti. Ona je jednostavno vjerovala da su izleti na Manhattan bili oev dar. Ta iluzija nestala je jedno popodne kada je imala devet godina. Bio je prekrasan sunan dan s prvim znakovima nadolazee zime. Umjesto uobiajene rute, hodali su preko Bruklinskog mosta. Otac ju je vodio pokraj debelih metalnih sajli, a sunce u daljini zalazilo je nad menhetenskim neboderima. Hodali su kilometrima dok se napokon nisu zaustavili u Washington Square parku gdje je otac inzistirao da se na trenutak odmore na klupi. Tog poslijepodneva njegovo joj je ponaanje bilo vrlo udno. Bio je vidno nervozan, dok je palio cigaretu tresle su mu se ruke. Poznavala ga je dovoljno dobro da je znala da i najmanji znak nervoze - grenje prstiju ili drhtanje usana - otkriva dobro skrivenu napetost. Znala je da neto nije u redu, ali nije nita rekla. Njezin je otac kao mlad bio zgodan. Na slikama iz Europe njegova crna kovrava kosa padala je preko oiju, nosio je besprijekorno skrojenu odjeu. No tog popodneva, dok se tresao na klupi u parku, odjednom je izgledao staro i umorno. Izvadivi rupi iz depa na hlaama obrisao je znoj sa ela. Ona je jo uvijek utjela. Da je progovorila prekrila bi njihov preutni dogovor, utljivu komunikaciju koju su razvili nakon majine smrti. To je bio njihov nain - tiho potivanje uzajamne usamljenosti. Nikada joj ne bi rekao istinu o onome to ga mui. Nije joj vjerovao. Moda je zbog udnovata oevog stanja tog popodneva poklonila posebnu panju detaljima ili je to stalno iznova proivljavala zbog onoga to se kasnije dogodilo, no to joj se poslijepodne toliko usjeklo u pamenje da se sjeala svakog trenutka, svake rijei i geste, pa ak i najmanje promjene u raspoloenju, kao daje jo uvijek tamo. "Doi", rekao je otac spremivi rupi u jaknu i iznenada ustao kao da kasne na dogovor. Lie je utalo pod njezinim cipelama Mary Jane s remeniem - otac je inzistirao da se odijeva, kako je on smatrao, prikladno za djevojicu, to je njezin ormar ispunilo bijelim pregaama, ispeglanim suknjama, sakoima po mjeri i skupim talijanskim cipelama, odjeom zbog koje se razlikovala od svojih prijatelja iz razreda koji su nosili traper, majice s kratkim rukavima i najnovije modele tenisica. Uetali su u prljavu etvrt s reklamama svijetlih boja na kojima je pisalo CA- PUCCINO, GELATO, VINO. Evangeline je odmah prepoznala etvrt prije su esto dolazili u Malu Italiju. Dobro je poznavala taj dio grada. Zaustavili su se ispred kafia s metalnim stolovima postavljenima na ploniku. Otac ju je primio za ruku i odveo u napuenu prostoriju gdje ih je zapuhnuo topao miris slatke pare. Zidovi su bili ispunjeni crno-bijelim fotografijama Italije u zlatnim, kienim okvirima. ovjek za ankom pio je espresso, ispred njega su bile otvorene novine, a kapu je spustio nisko na oi. Izlog pun kolaa privukao je Evangeline - stajala je pred njima gladna, nadajui se da e joj otac dopustiti da izabere jedan od kolaa sa sladoledom koji su na mekom svjetlu bili aranirani poput buketa. Prije nego to je stigla neto rei, iza anka se pojavio mukarac koji je, nakon to je obrisao ruke u crvenu pregau, stisnuo oevu ruku kao da su stari prijatelji. "Luca", rekao je toplo se smijeei.

"Vladimire", rekao je otac uzvrativi osmijeh i ona je znala da uistinu moraju biti stari prijatelji jer je otac vrlo rijetko javno iskazivao osjeaje. "Doi, pojedi neto", rekao je Vladimir na engleskom s jakim naglaskom. Izvukao je jednu stolicu. "Ja ne bih nita, ali mislim daje moja ki bacila oko na slatkie", i pokazao je prema Evangeline. Na njezino zadovoljstvo Vladimir je otvorio izlog i dopustio joj da izabere togod eli. Izabrala je mali kola od sladoleda s njenoplavim cvjetiima od marcipana na vrhu. vrsto je drala tanjur kao da bi se mogao razbiti i odetala do visokog metalnog stola. Sjela je, njezine Mary Jane cipele visjele su preko nogu metalnog stolca, a parket se pod njima sjajio. Vladimir je donio au vode i stavio je pokraj kolaa zamolivi je da bude dobra djevojica i ostane tamo dok on ne porazgovara s njezinim ocem. Vladimir joj je djelovao staro - kosa mu je bila potpuno sijeda, a lice jako izborano - no u njegovu je ponaanju bilo neto ivahno. Namignuo joj je i shvatila je da njih dvojica imaju posla. Uzela je liicu kolaa i otkrila, sretna da moe pomoi ocu, daje sredina punjena kremom gustom poput putra koja je imala okus ljenjaka. Otac je bio tedljiv to se tie prehrane - nisu troili novac na tako ekstravagantne slatkie - pa je odrastala bez neobinih okusa. Kola je bio luksuz pa ga je eljela jesti jako polako ne bi li to dulje trajao. to je due jela, njezina se panja vie usmjeravala na sam uitak. Topao kafi, buka gostiju, suneva svjetlost koja obasjava pod - sve joj se pomalo vraalo. Sigurno se ne bi sjeala oevog razgovora s Vladimirom da nije bio tako intenzivan. Sjedili su nekoliko stolova dalje, uz prozor, dovoljno blizu da ih moe uti: "Nemam izbora nego ih vidjeti", rekao je njezin otac i zapalio cigaretu. "Prolo je gotovo tri godine otkako smo izgubili Angelu." Bilo je tako rijetko uti ga da spominje majino ime da se ukoila. "Nemaju nikakvo pravo sakrivati istinu od tebe", rekao je Vladimir. Njezin otac povukao je dug dim i zatim odgovorio. "Imam pravo znati to se dogodilo, pogotovo jer sam za vrijeme istraivanja cijelo vrijeme pomagao Angeli kada bi bila u svom laboratoriju. Pa stres za vrijeme trudnoe. Ja sam bio s njom od poetka, ja sam joj davao podrku u odluivanju. rtvovali smo se i ja i Evangeline." "Naravno", odgovorio je Vladimir. Pozvao je konobara i naruio kavu. "Ima pravo znati sve. Ja te samo molim da razmisli je li ta informacija vrijedna rizika koji nosi. Razmisli to bi se moglo dogoditi. Ovdje si siguran. Ima nov ivot. Zaboravili su te." Evangeline je prouavala svoj kola nadajui se da njezin otac nee primijetiti velik interes koji je u njoj potaknuo njihov razgovor. Nisu priali samo o majinom ivotu i smrti. No kada se nagnula ne bi li ih bolje ula, izbacila je stol iz ravnotee. aa vode pala je na pod, a komadi sladoleda proklizali su parketom. ovjek ju je iznenaeno pogledao. Pokuala je zamaskirati svoj sram briui maramicom vodu sa stola i vratila se kolau kao da se nita nije dogodilo. S izrazom kritike na licu otac se namjestio u stolcu i nastavio razgovor ne znajui da njegovi pokuaji tajnovitosti samo pojaavaju njezin interes. Vladimir je duboko uzdahnuo i rekao, "Ako ba eli znati dre ih u skladitu." Govorio je tako tiho da gaje Evangeline jedva ula. "Noas sam se uo s njima. Imaju ih troje, jednog enskog i dva muka." "Iz Europe?" "Ulovili su ih u Pirinejima", rekao je Vladimir. "Stigli su juer kasno naveer. Ja sam ba bio na putu kui, ali, da budem iskren, ne mogu to vie raditi. Luca, zar starimo?" Konobar je doao do njihovog stola i donio dva espressa. Njezin je otac srknuo svoj. "Jesu li jo ivi?" "Vrlo", rekao je Vladimir zatresavi glavom. "uo sam da su to zastraujua bia, vrlo bistra. Ne razumijem kako ih uspijevaju transportirati do New Yorka. U stara vremena bio je

potreban brod i itava posada da bi ih dopremili tako brzo. Ako su uistinu ista rasa kao to tvrde, bit e gotovo nemogue." "Angela bi znala vie o njihovim fizikim mogunostima od mene", rekao je otac prekriivi ruke ispred sebe dok je gledao kroz prozor kao da bi se Evangelinina majka mogla pojaviti u suncem obasjanom staklu ispred njega. "To je bila glavna tema njezinih istraivanja. No vjerujem da postoji opi konsenzus o tome da Slavni polako slabe, pa ak i najbolji od njih. Moda su tako slabi da ih se lako moe uhvatiti." Vladimir se nagnuo blie prema njezinom ocu, oi su mu se rairile. "eli li rei da odumiru?" "Ne ba da odumiru", odgovorio je otac. "Ali postoje spekulacije da im je zdravlje ozbiljno narueno. Nestaje im snage." "Ali kako je to mogue?" upitao je Vladimir u udu. "Angela je govorila da e se jednoga dana njihova krv previe izmijeati s ljudskom. Vjerovala je da e postati poput nas, previe poput ljudi da bi zadrali svoja jedinstvena fizika obiljeja. Ja vjerujem da je to neto povezano s negativnim razvojem evolucije reproducirali su se previe esto s niim biima, ljudima." Otac je odloio cigaretu u plastinu pepeljaru i popio jo jedan gutljaj espressa. "Oni mogu zadrati svoja aneoska obiljeja samo i jedino ako se ne mijeaju izmeu sebe. Doi e vrijeme u kojem e njihova ljudska strana prevladati i kada e se njihova djeca poeti raati s obiljejima koja se mogu opisati samo kao slabija - krai ivotni vijek, sklonost bolesti, tendencija ka smrtnosti. Njihova zadnja ansa bit e da se pomijeaju s istom aneoskom vrstom, a to je kao to znamo, iznad njihovih mogunosti. Otrovani su ljudskom vrstom. Angela je vjerovala da su Nefili poeli osjeati poput ljudi. Suosjeajnost, ljubav, dobrota - sve to definira nas moglo bi se poeti pojavljivati kod njih. U stvari, oni to smatraju velikom slabosti", zakljuio je otac. Vladimir se zavali u svoj stolac i prekrii ruke na prsima kao da razmilja onome to je rekao otac. "Njihov kraj nije mogu", ree naposljetku. "A opet, tko smo mi da kaemo to jest, a to nije mogue? itava njihova egzistencija zasniva se na intelektu. No nas dvojica smo ih vidjeli. Izgubili smo puno zbog njih." Vladimirov pogled sreo se s oevim. Njezin otac je na to rekao, "Angela je vjerovala da njihov imunoloki sustav negativno reagira na kemikalije i zagaenje koje su ljudi stvorili. Tvrdila je da umjetni elementi koji rade na tome da slome strukture stanica naslijeene od Promatraa stvaraju smrtonosan rak. Druga njezina teorija jest da je promjena u prehrani u posljednjih dvije stotine godina promijenila kemijski sastav njihovih tijela, utjeui tako na reprodukciju. Angela je prouavala brojne vrste s degenerativnim bolestima koje su ozbiljno smanjile njihov ivotni vijek, no nije dola do nikakvih konanih zakljuaka. Nitko ne zna to tono to uzrokuje, no kojigod razlog bio, oajniki to pokuavaju sprijeiti." "Dobro zna to e to zaustaviti", ree Vladimir tiho. "Tono. Angela je poela testirati mnoge tvoje teorije ne bi li vidjela imaju li tvoja muzikoloka promiljanja i bioloki uinak. Pretpostavljam da je bila na tragu neeg velikog i da su je zato ubili." Vladimir je primio svoju alicu. "Nebeska muzikologija nije nikakvo oruje. Njezina je upotreba u najbolju ruku graenje kula od pijeska, a da ne spominjem koliko ju je opasno koristiti. Ipak je Angela od svih ljudi to trebala znati." "Ona je moda jako opasna", rekao je njezin otac, "ali zamisli to e se dogoditi ako pronau lijek. Ako to moemo sprijeiti oni e izgubiti svoja aneoska obiljeja i postat e blii ljudskim biima. Razboljet e se i umrijeti." "Ja ne vjerujem daje ve dolo do toga", kazao je Vladimir i zatre- sao glavom. "To je ono to bismo eljeli."

"Moda", odgovori njezin otac. "A i kada bi se to desilo. Sto bi to nama znailo? Ili tvojoj keri? Zato bi riskirao svoju sreu za neto tako nesigurno?" "Zbog jednakosti", odgovorio je otac. "Bili bismo slobodni od njihove izdajnike vlasti nad naom civilizacijom. Imali bismo kontrolu nad naom sudbinom po prvi puta u modernoj povijesti." "Predivan san, ali neostvariv", rekao je Vladimir. "Mi ne moemo kontrolirati nau sudbinu." "Moda je njihovo slabljenje dio bojeg plana", rekao je otac ignorirajui svog prijatelja. "Moda ih je odluio unititi postupno, a ne jednim glatkim potezom." "Umorio sam se od bojih planova prije mnogo godina", rekao je Vladimir potiteno. "A i ti Luca." "Znai nee nam se pridruiti?" Vladimir je neko vrijeme gledao u njezinog oca kao da vae njegove rijei. "Reci mi iskreno je li Angela radila na teoriji muzikologije kada su je odveli?" Evangeline je ekala budui da nije znala je li dobro ula. Angele nema ve godinama no ona jo uvijek nije znala pravi uzrok njezine smrti. Malo je primaknula stolac da bolje vidi oevo lice. Na njezino iznenaenje oi su mu bile pune suza. "Radila je na teoriji genetike odumiranja Nefila. Angelina majka, koju krivim za sve ovo, kao to krivim i sve ostale, sponzorirala je najvei dio, pronalazila je sredstva i poticala Angelu da preuzme projekt. Pretpostavljam da je to Gabriella smatrala najsigurnijim mjestom u organizaciji - zato bi se inae skrivala u uionicama i knjinicama ako nije mislila da je to pametno? Angela je pomagala razvoju modela u laboratorijima, naravno, pod majinom paskom." "Zar krivi Angelu za njezinu otmicu?" upitao je Vladimir. "Tko moe rei tko je kriv? Svugdje je bila u opasnosti. Njezina je majka nije zatitila. No svaki dan se pitam da li da krivim Gabriellu ili sebe. Jesam lije mogao zatititi? Je li bilo pogreno to sam joj dopustio da nastavi s radom? Zbog toga, dragi moj prijatelju, sada elim upoznati ta bia. Ako postoji netko tko razumije tu bolest, tu uasnu ovisnost otkrivanja istine, onda si to ti." Iznenada se ispred Evangelininog stola pojavio konobar i zaklonio joj pogled. Toliko se uivjela u ono to je njezino otac priao da je posve zaboravila na kola. Stajao je napola pojeden, a sladoled se topio u sredini. Konobar je oistio stol, obrisavi podsjetnik - prolivenu vodu s okrutnom efikasnou - i odnio kola. Zatim je vratila pogled na oev stol. Vladimir je zapalio cigaretu, no oevo je mjesto bilo prazno. Primjetivi njezin nemir mahnuo joj je da doe k njemu. Skoila je sa stolca u potrazi za ocem. "Luca me zamolio da pripazim na tebe dok njega nema", rekao je Vladimir ljubazno. "Ti se najvjerojatnoje toga ne sjea jer si bila jako mala, ali upoznali smo se kada te je majka jednom dovela na Mont- parnasse. Dosta sam se druio s njom u Parizu. Kratko smo radili zajedno i bili smo dobri prijatelji. Ako moe vjerovati, prije nego to sam poeo raditi kolae bio sam znanstvenik. Priekaj trenutak, pokazat u ti Angelinu fotografiju." im je Vladimir nestao u stranjoj prostoriji kafia, Evangeline je pourila do vrata i istrala van. Dva bloka dalje, meu mnotvom, ugledala je oevu jaknu. Bez razmiljanja o tome to e rei Vladimir ili otac ako ga dostigne, pourila je jurei kraj duana, maloprodajnih trgovina, parkiranih automobila i tandova s povrem. Na uglu, dok je skretala u ulicu zamalo je pala na rub plonika. Njezin otac bio je ispred nje, mogla gaje vidjeti u guvi. Skrenuo je iza ugla i krenuo na jug. Slijedila ga je kroz Kinesku etvrt i ulazili su sve dublje meu industrijske zgrade. Tijesne cipele stiskale su joj stopala.

Otac se zaustavio na kraju prljave ulice, pune smea. Pokucao je na valovita eljezna vrata skladita. Zaokupljen svojim mislima nije primijetio da ga slijedi. Bila je gotovo toliko blizu da ga je mogla dozvati, a onda su se vrata otvorila. Uao je u skladite. Sve se dogodilo tako brzo i neoekivano da je Evangeline na trenutak zastala u potjeri. Gurnuvi teka vrata ula je u pranjav hodnik. Tiho se popela aluminijskim stepenicama, paljivo rasporeujui ravnoteu da je zvuk njezinih potplata ne bi odao ocu ili bilo kome drugome u skladitu. Na vrhu stepenica je unula stavivi bradu na koljena, u nadi da je nee otkriti. Svih ovih godina otac se trudio drati Evangeline podalje od svog posla. Bio bi vrlo ljutit kada bi otkrio da gaje slijedila do tamo. Trebalo je nekoliko trenutaka da joj se oi priviknu na mraan, zaguljiv prostor, a zatim je pred sobom vidjela prazno i ogromno skladite u kojem je grupa ljudi stajala ispred tri kaveza velika poput automobila. Kavezi su visili na eljeznim lancima sa eljeznih nosaa na stropu. Zatoeni poput ptica u kockama eline mree unutra su bila stvorenja u svojim kavezima. Jedan od njih bio je gotovo lud od bijesa - tresao je reetke i urlao prostote. Drugo dvoje bilo je nepomino. Leali su beivotni i namrgoeni kao da su ih nadrogirali ili istukli ne bi li ih pokorili. Pogledavi bolje, primijetila je da su posve goli, iako je tekstura koe, sjajna i svjetlucavo zlatna, ostavljala dojam kao da su odjeveni u isto svjetlo. Jedno stvorenje bilo je enskoga spola - imala je dugu kosu, male grudi i uzak struk - a druga dva mukog. Mravi, bez kose i ravnih prsiju bili su vii od enskog anela, no barem pola metra vii od prosjenog ovjeka. Reetke kaveza bile su zamrljane svjetlucavom i poput meda ljepljivom tekuinom koja je kapala na pod. Otac je stajao kraj mukarca prekrienih ruku. Izgledalo je kao da grupa radi na nekom znanstvenom eksperimentu. Jedan mukarac je drao rokovnik, a drugi kameru. Imali su i veliku svjetleu plou s tri rendgenske slike torza - mrtvaka bijela plua i rebra isticala su se na blijedosivoj pozadini. Na stolu se nalazila medicinska oprema - injekcije, zavoji i razliiti alati kojima nije znala imena. enski aneo poeo je hodati po kavezu i vikati, upajui svoju bujnu plavu kosu. Pokreti su joj bili toliko snani daje lanac kojim je bila vezana zacvilio i zaurlao kao e puknuti. Zatim se u estokom trzaju naglo okrenula leima. Evangeline nije mogla vjerovati svojim oima. Posred njezinih dugakih lea nalazio se par krila koja su se epurei micala. Stavila je ruku na usta da ne bi ispustila glas od iznenaenja. Bie je pokrenulo miie i krila su se rastvorila du cijelog kaveza. Bijela i u pokretu, sjala su jakom svjetlou. Kavez se nagnuo pod anelovom teinom ustalasavi ustajali zrak, a Evangeline je osjetila kako joj se ula izotravaju. Osjeala je otkucaje srca u uima, dah joj se ubrzao. Stvorenja su bila istovremeno ljupka i zastraujua. Bila su to prekrasna, bljetea bia. Evangeline je promatrala enskog anela kako eta kavezom rastvorenih krila kao da je mukarac ispod nje mi na kojeg bi mogla skoiti i prodrijeti ga. "Oslobodi me", zurlalo je stvorenje, a glas joj je bio hrapav, grlen i tjeskoban. Otri i uspravni vrci krila virili su kroz rupe na reetkama. Evangelinin otac se okrenu prema ovjeku s rokovnikom. "Sto ete uiniti s njima?", upitao je kao da se radi o mrei punoj rijetkih leptira. "Ne znamo gdje emo poslati njihove ostatke dok ne dobijemo zadnje rezultate testova." "Najvjerojatnije emo ih poslati u nae laboratorije u Arizoni na analizu, dokumentaciju i uvanje. Stvarno su prekrasni." "Imate li ikakve rezultate o njihovoj snazi? Vidite li ikakve znakove propadanja?" upitao je otac. Mogla je osjetiti traak nade u njegovu glasu i iako nije mogla biti sigurna, osjeala je da to ima nekakve veze s majkom. "Neto u testovima njihovih tjelesnih tekuina? "

"Ako me pitate imaju li snagu svojih predaka", odgovorio je mukarac, "odgovor je nemaju. Ovako snane primjerke njihove vrste nisam vidio godinama, no njihova osjetljivost na nae podraaje je jaka." "Prekrasne vijesti", rekao je Evangelinin otac i pribliio se kavezu. Kada im se obratio glas mu je postao zapovjedniki, kao da pria sa ivotinjama. "Vragovi", ree. To je prenulo jednog mukog anela iz letargije. Bijelim prstima primio je reetke i uspravio se u svojoj itavoj visini. "Aneli i vragovi, jedan je sjena drugoga". "Doi e dan kada ete nestati s lica zemlje", rekao je Evangelinin otac. "Jednoga vas dana vie nee biti." Prije nego to se Evangeline mogla sakriti otac se okrenuo i urno krenuo prema stepenicama. Iako se paljivo sakrila nije jo mislila otii. Nije joj preostalo drugo nego sjuriti se niz stepenice, kroz vrata, i izii u prekrasno sunano poslijepodne. Trala je i trala zaslijepljena suncem. Milton Bar and Grill, Milton, New York Verlaine se gurao kroz prepun bar, a lupanje u njegovoj glavi mijealo se s country ritmom. Sav se ukoio, pekla gaje rana na ruci i nije nita jeo od doruka. Da je bio u New Yorku uzeo bi hranu iz svog omiljenog tajlandskog restorana ili bi se naao s prijateljima na piu u Villageu. Ne bi imao druge brige nego to e gledati na televiziji. Umjesto toga bio je zatoen u ronilakom baru usred niega i pokuavao je otkriti kako e se izvui. No barem je bio na toplom i mogao u miru razmiljati. Trljao je ruke da oivi prste. Ako se odledi moda e dovraga shvatiti to uiniti. Sjeo se za stol koji je gledao na ulicu - to je bilo jedino izolirano mjesto u baru - i naruio hamburger i bocu Corone. Brzo je popio pivo da se to prije zagrije i naruio drugo. Drugo je pijuckao sporije, doputajui alkoholu da ga malo po malo vrati u stvarnost. Ruke su mu drhtale, a stopala su i dalje bila ukoena. Bol zbog rane se smanjivao. Kada je stigla hrana, ve je bio ugrijan i spreman rijeiti probleme. Izvadio je papir iz depa, stavio ga na stol od laminata i ponovno proitao reenice koje je fotokopirao. Blijedo zadimljeno svjetlo obasjavalo je njegove ruke iznurene od zime, a polupuna boca Corone i svijetlo ruiasti papir bili ispred njega. Tekst je bio kratak, samo etiri izravne jednostavne reenice, no njemu je otvorio itav niz novih mogunosti. Veza izmeu majke Innocente i Abigail Rockefeller i dalje je naravno bila misterij - oito su suraivale na nekakvom projektu i imale uspjeha u radu u Rodopima - no ve je mogao vidjeti veliki rad, ili ak itavu knjigu o predmetu koji je Abigail Rockefeller donijela iz Rodopa. Ono to gaje zanimalo, gotovo jednako kao i sam predmet, bila je trea osoba u pustolovini, netko tko se zvao Celestine Clochette. Pokuao se sjetiti je li ve naiao na to ime u nekome od svojih istraivanja. Je li Celestine mogla biti jedna od partnerica Abigail Rockefeller? Je li ona bila europski trgovac umjetnina? Nada da e shvatiti ovaj trokut bilo je ono to je volio u povijesti umjetnosti: u svakome djelu lei misterij njegova nastanka, pustolovina njegove distribucije i zanimljivosti o njegovom ouvanju. Grigoriev interes za Samostan Sv. Rue sve je uinio jo komplek- snijim. ovjek poput Grigoria nije mogao vidjeti i pronai ljepotu i znaenje umjetnosti. Ljudi poput njega provodili su ivote, a da nisu shvatili daje Van Gogh vie od rekordnih prodaja na aukcijama. Zbog toga je predmet sigurno imao neku novanu vrijednost, inae Grigori ne bi potroio ni trenutak svog vremena da ga nae. Uope mu nije bilo jasno kako se mogao spetljati s takvim ovjekom. Gledajui kroz prozor prouavao je tamu. Temperatura se sigurno opet spustila jer se na staklu pojavio sloj mraza. Vani je tu i tamo proao automobil, ostavljajui za sobom naranasti trak u hladnoi. Gledao je i ekao, razmiljajui kako da se vrati kui.

Na trenutak je pomislio nazvati Samostan. Moda bi prelijepa asna sestra imala neki prijedlog. No zatim mu je sinulo da bi i ona mogla biti u opasnosti. Uvijek je postojala ansa da su progonitelji uli u Samostan. No svakako ga ne bi mogli nai u Samostanu niti bi mogli znati daje priao s Evangeline. Nije bila sretna kada gaje vidjela i vjerojatno nikada o njemu nee progovoriti ni rije. U svakome sluaju je bilo bitno biti praktian. Morao je nai eljezniku stanicu ili autobus koji e ga odvesti do grada i bio je siguran da e to pronai u Miltonu. Samostan Sv. Rue, Milton, New York Evangeline nije dobro poznavala sestru Celestine. Imala je sedamdeset i pet godina, bila je vezana za invalidska kolica i nije provodila mnogo vremena s mlaim sestrama. Iako je svaki dan dolazila na misu, jedna od sestara gurala je kolica kroz crkvu, Celestine bi se, neoskvrnjena poput kraljice, zaustavila na izoliranome i zatienome mjestu. Uvijek je dobivala obroke u svoju sobu, a s vremena na vrijeme Evangeline bi poslali iz knjinice u njezine odaje u koje bi nosila hrpe poezije i povijesnih romana. Povremeno bi naruivala francuska djela meuknjininom razmjenom. Te su je knjige, primjetila je Evangeline, inile posebno sretnom. Dok je prolazila prvim katom gledala je kako sestre rade. Gomila crno-bijelih halja kretala se kroz slabo svjetlo zidnih svjenjaka izvodei svoj dnevni ritual. Ispunile su hodnike otvarajui ostave za metle, mahale su metlama od resa, krpama i bocama deterdenta, pripremajui se za veernje zadatke. Oko struka su stavile pregae, zasukale su rukave svojih halja i navukle gumene rukavice. istile su prainu sa zavjesa i otvarale prozore da uklone vjenu plijesan i mahovinu nastale od vlage, posljedice hladne klime. Ponosile su se to same uspijevaju napraviti veinu posla u samostanu. Veselje s kojim su izvravale svoje veernje poslove nekako je kamufliralo injenicu da ribaju, stavljaju vosak i iste prainu, umjesto toga stvaralo je iluziju da doprinuse nekom velianstvenom projektu koji je bio mnogo vei od njihovih sitnih individualnih zadataka. Da, to je bila istina, svaki oieni kat i svaka ispolirana balustrada bili su dar i prinos velikome Bogu. Evangeline je hodala uskim stepenicama Kapelice klanjanja prema etvrtome katu. Celestinina odaja bila je jedna od najveih u samostanu. Imala je etverokutnu spavau sobu s privatnom kupaonicom opremljenom velikim tuem i plastinim stolcem na sklapanje. Evangeline se esto pitala nije li Celestine zatoenitvo oslobodilo sudjelovanja u svakodnevnim poslovima zajednice, dajui joj ugodno formalno osloboenje od dunosti, ili je izolacija Celestinina ivota u samostanu pretvorila u zatvor. Takva nepokretnost inila joj se strano ograniavajuom. Tri puta je polako zakucala na vrata. "Da?" rekla je Celestine slabim glasom. Bila je porijeklom Francuskinja i jo se osjeao jak francuski naglasak, iako je ivjela u Americi ve pola stoljea. Evangeline je ula u sobu i zatvorila za sobom vrata. "Tko je to? " "Ja sam", rekla je tiho, bojei se daje ne prestrai. "Evangeline. Iz knjinice." Celestine je sjedila u invalidskim kolicima pokraj prozora. Imala je pleteni prekriva u krilu. Budui da vie nije nosila veo, lice joj je uokvirivala kratko oiana bijela kosa. Na drugome kraju sobe ovla- iva zraka je isputao paru. Na suprotnoj strani topli radijatori grijali su sobu kao da je sauna. No inilo se da je Celestine hladno unato prekrivau. Na krevetu je bio slian prekriva, tipini primjerak kakve su mlae sestre radile starijima. Celestine je stisnula oi da bolje vidi. "Ima nove knjige za mene, zar ne?" "Nemam", odgovorila je Evangeline i sjela pokraj Celestine. Kraj njih je stajao stol od mahagonija pun knjiga na vrhu kojih je bila lupa. "ini se da ih imate dosta."

"Da, da", odgovorila je Celestine gledajui kroz prozor, "uvijek postoji jo neto za proitati." "Zao mi je to vas ometam, sestro, no eljela sam vas neto pitati." Izvukla je pismo koje je ga Rockefeller pisala majci Innocenti i stavila ga u sestrino krilo. Celestine je sklopila svoje duge bijele prste u krilu, zlatni prsten SFVK sjao je na njezinom prstenjaku, i hladno je odmjeravala. Deavalo se da sestra Celestine zaboravi to je dan prije jela za ruak, a kamoli da se sjeala dogaaja od prije nekoliko desetljea. Evangeline je proistila grlo. "Jutros sam radei u arhivu pronala pismo koje vas spominje. U stvari ne znam kamo bih ga pohranila, pa sam se nadala da biste mi mogli objasniti o emu se radi, da ga znam staviti na odgovarajue mjesto." "Odgovarajue mjesto?" Celestine je upitala sumnjiavo. "Nisam sigurna mogu lija u posljednje vrijeme puno pomoi da se neto stavi na odgovarajue mjesto. Sto pie u pismu?" Predala je pismo sestri Celestine, a ona ga zatim okrenula na pravu stranu. "Povealo", rekla je traei prstima po stolu. Evangeline joj je u ruke stavila lupu, koja je vrst papir pretvarala u lelujave krugove ispunjene slovima, i paljivo promatrala dok je Celestine itala. Njezin izraz lica odavao je borbu s mislima, premda Evangeline nije znala rei je li pismo bilo uzrok tome. Malo kasnije Celestine je odloila lupu u krilo i Evangeline je odmah shvatila - prepoznala je pismo. "Jako je staro", napokon je progovorila presavinuvi papir i poloivi svoje ruke proarane venama na njega. "Napisala gaje ena koja se zove Abigali Rockefeller." "Da", rekla je Evangeline. "Proitala sam potpis." "Iznenaena sam da ste to pronali u arhivu, mislila sam da su sve odnijeli sa sobom." "Nadala sam se", nastavila je Evangeline, "da biste mi moda mogli pojasniti njegov sadraj." Celestine je duboko uzdahnula i odvratila pogled, njezine oi bile su uokvirene naboranom koom. "Ovo je bilo napisano prije nego to sam dola u Sv. Ruu. Dola sam ovdje tek poetkom 1944, oko tjedan dana prije velikog poara. Bila sam umorna od puta i nisam znala ni rije engleskoga." "Znate li moda zato bi ga Rockefeller poslala takvo pismo majci Innocenti?" Evangeline je bila uporna. Celestine se povukla dublje u kolica i poravnala pokriva na nogama. "Ga Rockefeller me dovela ovdje", rekla je i zastala kao da razmilja nije li previe otkrila. "Stigli smo Bentleyem mislim, iako nikada nisam puno znala o automobilima proizvedenim izvan Francuske. To je definitivno bio automobil koji je pristajao Abigail Rockefeller. Ona je bila debeljukasta, starija gospoa u krznenom kaputu, a ja suta suprotnost. Bila sam mlada i nevjerojatno mrava. U stvari, budui da sam bila obuena u svoju staromodnu franjevaku halju - kakvu jo uvijek nose u Portugalu, gdje sam se zavjetovala prije nego to sam krenula na putovanje - izgledala sam kao sestre kada se poredaju u oblik slova u na prilazu u samostan, u svojim crnim kaputima i crnim alovima. Bila je Pepelnica. Sjeam se jer su crni kriii krasili njihova ela, blagoslovi jutarnje mise." "Neu nikada zaboraviti dobrodolicu svojih sestara. Dok sam prolazila, gomila sestara Sv. Rue aputala je svojim blagim i ritminim glasovima, neto poput pjesme dobro nam dola. Dobro dola, dobro dola kui? "I mene su sestre slino pozdravile kada sam dola", rekla je Evangeline i prisjetila se da je samo eljela da se od nekuda pojavi njezin otac i odvede je natrag u Brooklyn. "Da, sjeam se", rekla je Celestine. "Bili ste tako mladi kada ste doli." Zastala je kao da usporeuje Evangelinin dolazak sa svojim vlastitim. "Majka Innocenta me pozdravila, no tada sam shvatila da su se te dvije ene ve poznavale. Onda je ga Rockefeller rekla: "Drago mi je da vas napokon mogu upoznati", odjednom sam se zapitala jesu li sestre uistinu dole

pozdraviti mene ili je njihovu panju privukla ga Rockefeller. Bila sam svjesna svoga izgleda. Imala sam debele podonjake i bila sam pothranjena. Ne bih znala rei to mi je uinilo veu tetu - odlazak iz Europe ili putovanje preko Atlantika." Evangeline je pokuavala zamisliti scenu Celestininog dolaska. Bilo joj je teko zamisliti je kao djevojku. Celestine je bila mlaa od Evangeline kada je dola u Samostan. "Abigail Rockefeller sigurno je brinula za vae dobro", rekla je Evangeline. "Glupost", odgovorila je Celestine. "Ga Rockefeller stavila me pod Innocentin nadzor poput matrone koja je dovela svoju ker na prvi bal. No Innocenta je jednostavno irom otvorila teka drvena vrata, pridravajui ih svojom teinom, ne bi li se sestre mogle vratiti na posao. Dok su prolazile osjetila sam miris svakodnevnih poslova na njihovim haljama - politure za drvo, sredstva za ienje, votane svijee - no inilo se da ga Rockefeller nije za to marila. Ono to je nju zanimalo, sjeam se, bio je mramorni kip arhanela Mihaela koji stoji na zmijinoj glavi. Stavila je ruku u rukavici na nogu kipa i lagano je prelazila prstom pritisnuvi taman toliko da slomi demonsku glavu. Primijetila sam dvostruki niz bisera oko njezinog vrata, ukasti kruii to su svjetlucali na slabom svjetlu, lijepi predmeti koji su, unato mojoj uobiajenoj slaboj percepciji materijalnog svijeta, na trenutak privukli i zadrali moju panju. To nije moglo pomoi, no primijetila sam koliko je nepoteno da u Europi toliko mnogo djece boje pati, bolesno i nemono, dok se neki u Americi ukraavaju krznima i biserima." Evangeline ju je pomno gledala nadajui se da e nastaviti. Ne samo da je ova ena znala neto o vezi izmeu Innocente i Abigal nego je i sama bila dio nje. eljela ju je zamoliti da nastavi no bojala se da bi Celestine svako direktno pitanje moglo uiniti sumnjiavom. Naposljetku je rekla, "Vi sigurno puno znate o tome to je ga Rockefeller pisala Innocenti." "Moj trud nas je odveo u Rodope", rekla je Celestine pogledavi Evangeline u oi tako strogo da se uznemirila. "Moj nas je trud doveo do onoga to smo pronali u klancu. Pazili smo da sve ide po planu. Nisu nas pretekli, to je bilo veliko olakanje naem voi, dr. Seraphini, najvie smo se brinuli da nas ne ulove prije negoli stignemo do klanca." "Kakvog klanca?" upitala je zbunjeno. "Pripreme su bile vrlo detaljne", nastavila je Celestine. "Imali smo najmoderniju opremu i kamere koje su nam doputale da dokumentiramo naa otkria. Brinuli smo se oko zatite kamera i filma. Otkrie je bilo dobro zbrinuto. Zamotano u pamunu tkaninu i odjeu. Uistinu vrlo sigurno." Celestine se zagledala kroz prozor kao da mjeri vodostaj rijeke. "Nisam sigurna jesam li shvatila", rekla je Evangeline nadajui se da e je potaknuti na pojanjenje. "Kakav klanac, kakva otkria?" Pogledi su im se ponovno susreli. "Vozili smo se kroz Rodope u koje smo uli preko Grke. To je za vrijeme rata bio jedini put. Amerikanci i Britanci zapoeli su bombardiranja na zapadu, u Sofiji. teta je svakim tjednom rasla i znali smo da postoji mogunost da pogode klanac, iako to nije bilo vrlo izgledno, naravno - anse su bile jedan naprema tisuu. No ipak smo krenuli u akciju. Nakon to su stigle donacije Abigail Rockefeller, sve se vrlo brzo deavalo. Bili su pozvani svi angelolozi da ujedine svoje snage." "Angelolozi? " upitala je Evangeline. Premda joj je rije bila poznata nije to htjela priznati. Ako primijeti neku promjenu Celestine nee nastaviti. "Nai neprijatelji nisu nas napali u avoljem drijelu, ve su nas slijedili do Pariza. Celestinin glas postao je energiniji i okrenula se prema Evangeline irom otvorenih oiju. Odmah su nas poeli progoniti. Pokrenuli su svoju mreu pijuna i uhvatili mog voljenog uitelja. Nisam vie mogla ostati u Francuskoj. U Europi je bilo previe opasno. Morala sam otii u Ameriku iako to uope nisam eljela. Na mene je pala odgovornost da spremim predmet na sigurno - nae otkrie povjereno je meni, shvaate, i nisam mogla uiniti nita drugo nego pobjei. Jo uvijek se osjeam kao da sam izdala naa uvjerenja time to sam otila, ali nisam imala izbora. To je

bio moj zadatak. Dok su drugi umirali, ja sam se ukrcala na brod za New York. Sve je bilo spremno." Evangeline je pokuavala ne pokazati osjeaje koje su u njoj izazvali ovi bizarni detalji Celestinine prie. No to je due sluala, sve joj je tee bilo utjeti. "Ga Rockefeller vam je u tome pomagala?" upitala je. "Ona je organizirala moj put iz pakla u koji se pretvorila Europa." To je bio prvi izravan odgovor koji je dala Evangeline. "Prokrijuma- rili su me u Portugal. Drugi nisu bili takve sree - kada sam odlazila znala sam da su oni koji ostaju gotovi. im bi nas pronala, ta bi nas strana bia ubila. To je bio njihov stil - okrutna, zla, neljudska bia! Nee biti mirni dok nas ne unite. Do tada e trajati lov na nae glave." Evangeline ju je promatrala u oku. Nije znala puno o Drugom svjetskom ratu ni kako je utjecao na Celestine, ali se zabrinula da bi joj daljnje nerviranje moglo natetiti. "Molim vas sestro, sve je u redu. Uvjeravam vas da ste sada sigurni." "Sigurna?" Celestinine oi su se ukoile od straha. "Nikad nisi siguran. Jamais." "Recite mi", upitala je mirnim glasom, "na kakvu opasnost mislite?" Celestinin glas gotovo se pretvorio u apat, "A cette epoque-la, ily avait des geants sur la terre, et aussi apres que les fils de Dieu se furent unis auxfilles des hommes et qu'elles leur eurent donne des enfants. Ce sont ces heros sifameux d"autrefois." Razumijela je francuski. Ipak je to bio materinji jezik njezine majke i Evangeline je s njom priala iskljuivo na francuskom. No nije ga ula vie od petnaest godina. Glas joj je postao otar, brz i gorljiv dok je ponavljala iste rijei na engleskome: "U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi." Evangeline je znala odlomak na engleskome, kao i gdje se nalazi u Bibliji. "To je iz Knjige Postanka, rekla je osjetivi olakanje to je razumjela barem djeli onoga to je sestra Celestine govorila. Poznajem taj odlomak. To je odmah prije Potopa." "Oprostite?" Celestine ju je pogledala kao da je nikad prije nije vidjela. "Citirali ste odlomak iz Knjige Postanka", rekla je Evangeline, "znam ga vrlo dobro." "Ne", odjednom ree Celestine s pogledom punim netrpeljivosti. "Vi ne shvaate." Evangeline je stavila svoju ruku na njezinu da je smiri, no bilo je prekasno - Celestine je bila ljutita. aptala je - "u poetku su odnosi izmeu ljudskih i boanskih stvorenja bili u harmoniji. U kozmosu je postojao red. Mnotvo anela bilo je podijeljeno u tono odreene redove; mukarac i ena, boji miljenici stvoreni na njegovu sliku, ivjeli su u raju, slobodni od boli. Patnja nije postojala, smrt nije po stojala, vrijeme nije postojalo. Nije bilo razloga za to. Svemir je bio prekrasno miran i ist u svom odbijanju da krene naprijed. No aneli nisu mogli ivjeti u takvom svijetu. Postali su ljubomorni na ljude. Zli aneli stavili su na kunju ljudski ponos ne bi li nanijeli bol Bogu. I tako su pali aneli, kao to su pali i ljudi." Uvidjevi da e biti samo gore po Celestine ako nastavi s tom priom Evangeline je izvukla pismo iz njezinih drhtavih prstiju. Nakon to ga je presavinula i stavila u dep ostala je stajati pred njom. "Oprostite sestro", rekla je. "Nisam vas mislila ovako uznemiriti." "Idite!" povikala je Celestine snano drhtei. "Smjesta otiite i pustite me na miru!" Zbunjena i u strahu Evangeline je zatvorila vrata sobe i prvo hodajui, a zatim trkom, pojurila kroz uski hodnik do stepenica. Veinu poslijepodneva sestra Philomena bi drijemala dok je ne bi pozvali na veeru. Zbog toga nije bilo neobino da je knjinica bila prazna kad je Evangeline stigla. Nije gorjela vatra, a kolica su bila puna knjiga koje su ekale da ih se vrati na police. Ignorirajui nered u kojem su bile knjige samo je eljela zapaliti vatru i ugrijati hladnu sobu. Stavila je dvije cjepanice na reetku, napunila pe zguvanim novinama i zapalila ibicu. Cim se vatra poela hvatati poela je popravljati suknju malim, hladnim rukama, kao da e joj poravnata tkanina pomoi

da se usredotoi. Jedno je bilo jasno, trebat e joj sva koncentracija da shvati Celestininu priu. Izvadila je pismo iz depa na suknji, otvorila ga i ponovno proitala pismo gospodina Verlainea: Tijekom istraivanja koje provodim za privatnog klijenta otkrio sam da se gospoda Abigail Aldrich Rockefeller; glava obitelji Rockefeller i mecena, krae vrijeme dopisivala s nadstojnicom Samostana Sv. Rue majkom Innocentom, izmeu 1943-1944. godine. Pismo nije bilo nita vie od bezopasne molbe za posjet Samostanu Sv. Rue, formalno pismo koje se alje institucijama koje posjeduju rijetke zbirke i slike, pismo na koja je odgovarala brzom i efikasnom odbijenicom koja se zauvijek zaboravljala nakon to je jednom po slana. Meutim, obina zamolba sve je izokrenula naglavce. Bila je istovremeno zabrinuta i vrlo znatieljna zbog sestre Celestine, ge Abigail Rockefeller, majke Innocente i angelologije. eljela je shvatiti ime su se bavili njezini roditelji, no jednako tako udjela je za ljepotom neznanja. Celestinine rijei usijekle su joj se kao daje dola u Sv. Ruu samo da bi ih ula. Kada bi bilo tako, mogua veza izmeu Celestinine i njezine prie ispunjavala ju je ogromnim nemirom. Jedina utjeha bila joj je to to je knjinica jo uvijek bila otvorena. Sjela je pokraj pei, stavila iljate laktove na stol i naslonila glavu na ruke ne bi li razbistrila misli. Premda je gorjela vatra, hladni zrak je curio kroz pe, stvarajui neobinu mjeavinu intezivne vruine i hladnoe koja grize kou. Pokuavala je rekonstruirati Celestininu priu najbolje to je mogla. Uzela je iz ladice stola komad papira i crveni marker i napisala: avolje drijelo Rodopi Postanak 6 Dok se koncentrirala bila je slinija kornjai nego djevojci, povukla bi se u sebe na hladno osamljeno mjesto, potpuno nepomina, i ekala da zbunjenost proe. Pola sata zurila je u rijei koje je napisala: avolje drijelo, Rodopi, Postanak 6, Angelologija. Da joj je netko dan prije rekao da e napisati te rijei samo bi se nasmijala, uhvatile su je nespremnu. No ba te rijei bile su stupovi prie sestre Celestine. S ulogom ge Abigail Rckefeller u tom misteriju i s pismom koje je pronala, nije mogla drugo nego otkriti kakav je bio odnos izmeu njih. Iako joj je prva ideja bila analizirati popis dok joj se nekom arolijom ne objasni sam od sebe, palo joj je na pamet neto bolje. Odetala je sada ve zagrijanom prostorijom do police i skinula s nje veliki atlas svijeta. Otvorila gaje, pronala Rodope u kazalu, i okrenula na stranicu negdje na sredini atlasa. Ispostavilo se da su Rodopi manji pla ninski lanac u jugoistonoj Europi koji se proteu od sjeverne Grke do june Bugarske. Prouavala je mapu nadajui se da e pronai neki znak o avoljem drijelu, no cijela je regija bila mrlja razliitih kvrga i trokuta, to je oznaavalo uzdignut teren. Sjetila se daje Celestine spomenula ulazak u Rodope kroz Grku, pa je prstom ila prema jugu do morem okruenog grkog kopna. Pronala je mjesto na kojem su se Rodopi uzdizali iz visoravni. Zelena i siva boja prekrivale su podruja uz planine, upuujui na slabu stopu naseljenosti. Sve glavne ceste ile su iz Kavale, lukog grada na trakome moru odakle se mrea autocesta irila prema manjim gradovima i selima na sjeveru. Gledajui prema junome dijelu planinskog masiva i nie prema poluotoku, ugledala je poznata imena Atene i Sparte o kojima je itala na satovima klasine knjievnosti. Tu su bila drevni gradovi koje je uvijek povezivala s Grkom. No nikada nije ula za daleki komadi planine koji se pruao du granice na dalekom sjeveru s Bugarskom. Shvativi da iz karte nee vie nita nauiti, bacila se na pouzdan komplet enciklopedija iz 1960. i pronala Rodope. Usred stranice nalazila se crno-bijela fotografija spilje. Ispod fotografije je pisalo: avolje drijelo je jama duboko urezana u planinski lanac Ro- dopa. Uska pukotina u ogromnoj stijeni, jama se sputa duboko pod zemlju formirajui ventilaciju u vrstoj

granitnoj stijeni koja oduzima dah. U prolazu se prua pogled na ogroman vodopad koji se u slapovima sputa po stijeni, stvarajui podzemnu rijeku. Niz prirodnih peina na dnu drijela dugo je bio izvor legendi. Prvi istraivai govorili su o neobinom svjetlu i osjeaju euforije koji su osjetili nakon to su uli u skrivenu jamu, fenomen koji se moe objasniti upljinama u zemlji koje su pune prirodnih plinova. Evangeline je nastavila dalje. Otkrila je daje avolje drijelo uvrteno na UNESCO-vu listu pedesetih. Zbog svoje vrtoglave ljepote te povijesnog i mitolokog znaenja za Traane, koji su ivjeli na tom podruju izmeu 5. i 6. stoljea prije Krista, smatra se meunarodnim blagom. Zatim je otvorila knjigu grke i trake mitologije i nakon nekoliko poglavlja koja su opisivala nedavna arheoloka iskapanja tra- kih ruevina proitala sljedee: Stari Grci vjerovali su daje avolje drijelo bio prolaz u mitoloki podzemni svijet kroz koji je Orfej, kralj traanskog plemena Kikoni, putovao da bi spasio svoju ljubav Euridiku iz zaborava Hada. Prema grkoj mitologiji Orfeju se pripisuje da je ljude pouio umjetnosti glazbe, pisma i medicine, a esto se spominje i kao promicatelj Dionizova kulta. Apolon je Orfeju dao zlatnu liru i nauio ga svirati tako da je svojom glazbom mogao pripitomiti ivotinje, pokretati predmete i olakati bol svim biima, ukljuujui i stanovnike podzemlja. Mnogi arheolozi i povjesniari tvrde da je promicao ekstatine i mistine obrede meu obinim ljudima. Uistinu se vjeruje da su Traani prinosili ljudske rtve za vrijeme ekstatinih dionizijskih rituala, ostavljajui raskomadana tijela da poivaju u krkim prolazima avoljeg drijela. Zaintrigirala ju je pria o Orfeju i njegovom mjestu u grkoj mitologiji, no te informacije nisu bile povezane s Celestininom priom. Ona nije spomenula ni Orfeja ni Dionizov kult. Meutim, na njezino iznenaenje, sljedei odlomak posve ju je zaokupio: Dolaskom kranstva poelo se vjerovati da je avolje drijelo bilo mjesto na kojem su zavrili aneli nakon izgona iz raja. Krani koji su ivjeli u blizini vjerovali su daje otra okomita gudura na ulazu u jamu nastala od Luciferova gorueg tijela dok je padalo kroz zemlju u pakao, pa otuda ime same jame. Osim toga, dugo se vjerovalo da je jama bila zatvor, ne samo za pale anele nego i za "Sinove boje", esto poricana stvorenja iz pseudoepigrafske Knjige Enoha. Poznati kao "Promatrai" po Enohu ili "Sinovi boji" prema Bibliji, ovi neposluni aneli pali su u boju nemilost nakon zdruivanja sa enama i stvaranja hibridnog potomstva anela i ljudi nazvanog Nefili (vidi Knjiga Postanka 6). Promatrai su bili zatvoreni pod zemljom nakon poinjenog zloina. Njihov podzemni svijet spominje se u Bibliji. Vidi Juda 1:6. Ostavivi knjigu otvorenu otila je po Novi zavjet koji je leao na hrastovom stalku u centru knjinice. Listajui prola je stvaranje, pad, ubojstvo Abela i zaustavila se na Postanku 6: 1 Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, 2 opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. 3 Onda Jahve ree: "Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5 Vidje Jahve kako je ovjekova pokvare- nost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na zemlji. 7 Ree Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao to sam ih napravio." 8 Ovo je bio odlomak iz kojeg je Celestine citirala. Iako je proitala taj odlomak iz Knjige Postanka ve stotinu puta - jo kada je bila dijete majka joj je na glas to itala i to je bila njezina prva velika ljubav, najdramatinija, kataklizmika, zastraujua pria koju je ikada ula - nikada nije zastala i razmislila o udnim detaljima u njoj. O roenju neobinih bia

Nefila, o osudi da ljudi mogu ivjeti samo 120 godina, o razoaranju Stvoritelja u njegove potomke, o zlim posljedicama Potopa. Za vrijeme svih njezinih uenja, pripreme novicijata, za vrijeme svih sati u kojima je sa sestrama iz Sv. Rue diskutirala o Bibliji, ovaj se odlomak nije nikada analizirao. Ponovno je proitalaodlomak zastavi kod reenice U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Zatim je okrenula na poslanicu Jude apostola: I anele, koji nisu uvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalite, sauvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vjenim okovima. Poela ju je boljeti glava i zatvorila je Bibliju. ula je u glavi oev glas i ponovno se popela stepenicama hladnog, pranog skladita, tiho hodajui u cipelama Mary Jane po metalnim stubama. Otar zvuk krila, svjetlucanje tijela, neobina i prekrasna bia u kavezima koja su se pojavila - to su bile vizije za koje je dugo eljela da su samo posljedica njezine mate. Sama pomisao da su te zvijeri ive i da su one razlog zbog kojeg ju je otac doveo u Sv. Ruu, bilo je neto to trenutno nije mogla podnijeti. Uputila se prema redu knjiga iz 19. stoljea koje su bile sloene na polici zakljuana staklenog kovega. Iako su to bile najstarije knjige u knjinici, dole su u Samostan kada je osnovan, bile su moderne u usporedbi s tekstovima koji su se analizirali i tumaili na njihovim stranicama. Uzevi klju s kuke na zidu, otvorila je koveg i uzela jednu, nosei je paljivo u naruju dok je hodala prema velikom hrastovom stolu pokraj pei. Pregledala je knjigu - Anatomiju palog anela - preavi prstima po mekom konom uvezu u strahu da ne bi, nestrpljiva da je otvori, otetila naslovnicu. Nakon to je navukla tanke pamune rukavice, njeno je otvorila korice. Pronala je stotine stranica ispunjenih podacima o mranoj strani anela i njihovom potomstvu. Svaka stranica, svaki dijagram, svaki crte na neki je nain bio povezan s pobunom anela koji su se usprotivili prirodnom poretku. Knjiga je sadravala sve, od biblijske egzegeze do franjevakog odnosa prema egzorcizmu. Listala je sve dok se nije zaustavila na propitivanju uloge demona u crkvenoj povijesti. Premda o tome nije nikada razgovarala sa sestrama, niti je o tome sama ita znala, demonske sile nekada su bile tema mnogih teolokih rasprava. Sv. Toma Akvinski, na primjer, tvrdio je daje vjerska dogma da demoni imaju mo za stvaranje vjetra, oluja, kie i vatre s neba. Demonska populacija, prema talmudskim proraunima njih 7,405,926 podijeljeno u 72 organizacije, nije bila direktno opisana u kranskim djelima. Nije vjerovala da je taj broj ita vie od pukog nagaanja, no ipak ju je zadivio. Prva poglavlja u knjizi sadravala su povijesne informacije o pobuni anela. Krani, Zidovi i muslimani svaaju se ve tisuu godina o postojanju palih anela. Najkonkret- niji podatak o njima moe se nai u Knjizi Postanka, no ti tekstovi, koji se smatraju apokrifnim i pseudografskim, poeli su cirkulirati stoljeima poslije Krista stvorivi idovsko-kranski koncept anela. Pria o njihovom povratku bilo je u obilju, a krivih podataka o njihovoj prirodi jednako mnogo u starome svijetu, kao i u novo doba. Zajednika pogreka, na primjer, bila je brkati Promatrae - za koje se mislilo da ih je Bog poslao na zemlju da bi pijunirali ljudski rod - s pobunjenim anelima, onim aneoskim biima koja su postala popularna zbog Izgubljenog raja, koji su slijedila Lucifera i zbog toga bili otjerani iz raja. Promatrai su pripadali desetom redu asnog Elohima, dok su Lucifer i pobunjeni aneli, vrag i njegovi demoni, potjecali od Malakima, a to je znailo da su pripadali viim aneoskim redovima. Dok je Sotona bio osuen na vjenu vatru, Promatrai su bili samo zatoeni na neodreeno vrijeme. Zatvoreni u neto to se razliito prevodilo kao jama, rupa, spilja i pakao, ekali su slobodu. Nakon to je neko vrijeme itala, primijetila je kako nesmotreno zaravnava stranice. Pogledala je prema vratima na kojima je samo nekoliko sati ranije ugledala Verlainea. Bio je to tako udan dan, prijelaz od njezinog jutarnjeg rituala molitve do trenutnog nelagodnog

stanja koji se inio vie kao san nego stvarnost. Ver- laine je uletio u njezin ivot tako naglo da joj se inilo da je kao i njezina obitelj, kreacija njezina uma, istovremeno realan i nerealan doivljaj. Izvadila je pismo iz depa, stavila ga na stol i ponovno proitala. Bilo je neto u njegovo karakteru - njegova direktnost, familijaran ton i inteligencija - to ju je izvuklo iz oklopa u kojem je ivjela proteklih godina. Njegov dolazak podsjetio ju je da izvan samostanskih dobara postoji drugi svijet. Dao joj je svoj telefonski broj na komadiu papira. Znala je da unato potovanju prema sestrama i opasnosti da bude otkrivena, mora s njime ponovno razgovarati. U urbi je hodala hodnicima na prvome katu. Projurila je kroz informativni sastanak molitvenih partnera koji se odvijao u predvorju Vjenog mira i kroz predavanje o obrtima u Umjetnikom centru Sv. Rue od Viterba. Nije se zaustavila u zajednikoj garderobi da uzme svoju jaknu, niti je stala u Uredu za misije i novaenje da uzme dnevnu potu. Nije ak stala ni da pogleda je li sve u redu s rasporedom klanjanja. Jednostavno je ietala kroz glavna vrata do velike garae od cigle na junoj strani posjeda u kojoj je izvadila kljueve iz sive metalne kutije na zidu i upalila samostanski automobil. Iz iskustva je znala da je za franjevku vjenog klanjanja u Samostanu Sv. Rue jedino izolirano mjesto bilo u smeem sedanu s etiri vrata. Bila je sigurna da se nitko nee buniti zato to je uzela automobil. Odvoenje pote bio je zadatak koji bi obino unaprijed pripremila. Svako poslijepodne spakirala je potu u pamunu vreu i skrenula na Route 9W, cestu s dvije trake koja je vodila du rijeke Hudson. Samo je nekoliko sestara imalo vozaku dozvolu, pa se Evangeline dobrovoljno javila za obavljanje ostalih zadataka vezanih uz prijevoz. Odlazak u ljekarnu, duan i kupovinu poklona kada bi koja sestra slavila roendan. Nekad bi poslijepodne vozila preko rijeke, po eljeznome King- ston-Rhinecliff mostu do Dutchess okruga. Usporivi dok bi prelazila most, otvorila bi prozor i promatrala posjede rasprene poput ogromnih gljiva s obaju strana rijeke - samostanska dobra razliitih religijskih zajednica ukljuujui i tornjeve Sv. Rue, i negdje oko zavoja, Vanderbilt Mansion, zatienu hektarima zemlje. S te visine mogla je vidjeti miljama daleko. Osjetila je kako se automobil lagano naginje u zavoju i na as je obuzme panika. Bila je visoko iznad vode, tako visoko daje pogledavi dolje na tren osjetila kakav bi osjeaj bio letjeti. Oduvijek je voljela osjeaj slobode koji ju je obuzimao svaki put kada bi hodala preko vode, jo od mnogih etnji preko Brooklyn Bridgea s ocem. Kada bi dola do kraja mosta polukruno bi se okrenula i nastavila voziti nazad, putajui da joj pogled klizi po lju- biasto-plavoj pozadini breuljaka Catskills koji su se uzdizali na zapadnome nebu. Poeo je padati snijeg, leprajui gore-dolje po zraku. Jo jednom, most ju je vodio sve vie i vie iznad zemlje, i stupovi su je dizali. Osjetila je ugodno odvajanje od tijela, vrtoglavicu koju je ponekad osjeala ujutro u Kapelici klanjanja, isto potovanje prema veliini Stvoritelja. Evangeline su popodnevne vonje pomagale da razbistri um. Ranije toga dana mislila je na budunost koja joj se inila razvuena ispred nje poput beskrajna, zaguljivog hodnika kroz koji je mogla zauvijek besciljno hodati. Sada, skrenuvi na 9W, nije mislila na nita drugo osim Celestinine bizarne prie i Verlaineova neoekivana ulaska u njezin ivot. eljela je daje njezin otac iv pa da ga moe upitati, zbog njegova ivotna iskustva i mudrosti, to bi on napravio u ovakvoj situaciji. Spustila je prozor i ispunila automobil ledenim zrakom. Unato injenici da je usred zime i daje ostavila jaknu u samostanu, koa joj je gorjela. Jako se znojila i osjeala se ljepljivo. Pogledala se u retrovizor i ugledala bezbroj crvenih tokica na vratu u obliku ameba na blijedom ruiastom mesu. Posljednji put to joj se desilo one godine kada je umrla majka, kada je razvila listu neobjanjivih alergija koje su nestale dolaskom u Sv. Ruu. Godine kontemplacije razvile su oko nje baloni sigurnosti i ugode, no slabo su je pripremile na suoavanje s prolou.

Izaavi s glavne autoceste izbila je na usku, zavojitu cestu koje je vodila u Milton. Uskoro je drvee nestalo i uma je uzmaknula da bi otkrila veliko nebo prekriveno pahuljama. Plonici na Main Streetu bili su pusti kao da su hladnoa i snijeg sve potjerali unutra. Stala je na benzinskoj crpki, napunila automobil bezolovnim benzinom i krenula prema telefonskoj govornici. Prsti su joj drhtali dok je stavljala novi. Otipkala je broj koji joj je Verlaine dao i ekala, a srce joj je snano lupalo u prsima. Zvonilo je pet, sedam, devet puta prije nego se javila automatska sekretarica. Sluala je Verlaineov glas na sekretarici, no zaklopila je slualicu a da nije ni rije progovorila. Izgubila je kovanicu. Verlaine nije bio tamo. Upalila je automobil i pogledala u sat pokraj brzinomjera. Bilo je skoro sedam sati. Propustila je popodnevne dunosti i veeru. Sestra Philomena sigurno eka objanjenje njezinog nestanka. Ozlovoljena, pitala se to joj je bilo da se odvezla u grad da bi nazvala ovjeka kojeg nije poznavala, da porazgovaraju o neemu to e on smatrati apsurdnim, ako ne i potpuno ludim. Ugledala ga je u trenutku kada se ve eljela vratiti nazad u Sv. Ruu. Preko puta ceste, uokviren velikim, zaleenim staklom sjedio je Verlaine. Milton Bar and Grill, Milton, New York ako je Evangeline znala da je treba - da je krvav, u nevolji i sada ve poprilino pijan od meksikog piva - Verlaine je pripisivao udu i intuiciji, a moda ak i triku koji je nauila tijekom godina provedenih u samostanu, neemu to nije mogao pojmiti. U svakom sluaju, bila je tu. Polako je hodala prema vratima lokala, a uspravno dranje, bobi frizura s kosom iza uha i crna odjea, podsjetila gaje na one mrane, umjetnike due s kojima je izlazio za vrijeme koleda i koje je ismijavao, ali koje nikada ne bi uspio uvjeriti da s njime spavaju. Za tren je dola do bara i sjela njemu nasuprot. Zena-vilenjak s velikim zelenim oima koje sigurno nikada prije nisu bile na mjestu poput Milton bar and Grilla. Promatrao ju je dok je mjerkala preko njegovog ramena, provjeravajui teren, biljarski stol, duboks i pikado. Izgledalo je ili da nije svjesna ili daje nije briga to se istie medu ostalim ljudima. Pogledala gaje kao to se pregledava ranjena ptica, a zatim se namrtila i priekala da joj ispripovijeda to mu se desilo nakon njihovog sastanka. "Imao sam problema s automobilom", rekao je Verlaine izbjegavajui kompliciraniju verziju dogaaja. "Doao sam pjeice." Iskreno zauena upitala ga je, "Po ovoj oluji?" "Veinu sam puta iao uz autocestu, no malo sam se izgubio." "Dug put za etnju", odgovorila je s trunkom sumnjiavosti u glasu. "udim se da se niste smrznuli." "Na pola puta sam ustopirao leper. Da nisam, jo bih uvijek bio vani i smrzavao se." Evangeline ga je malo predugo promatrala pa se poeo pitati ne zamjera li mu neto od onoga to je rekao. Ipak je ona bila asna sestra i trebao bi se pokuati kontrolirati, no nikako je nije mogao proitati. Previe se razlikovala od njegove, naravno stereotipne, ideje asne sestre. Bila je mlada, i cinina, i previe lijepa da bi se uklopila u njegov profil strogih i ukoenih sestara od vjenog klanjanja. Nije znao kako joj je to uspijevalo, no zbog neega je osjeao da joj moe sve rei. "I zato si dola? " upitao je nadajui se da e njegov humor pogoditi pravo mjesto. "Ne bi li se trebala moliti, baviti dobrotvornim radom ili neim slinim?" Nasmijala se njegovoj ali i odgovorila, "U stvari, dola sam u Milton nazvati vas." Sada se on iznenadio. Nikada ne bi mislio da e ga htjeti vidjeti ponovno. "ali se." "Ne, nimalo", odgovorila je uklonivi pramen smee kose s oiju. Uozbiljila se. "U Sv. Rui nema privatnosti. Nisam vas mogla nazvati od tamo. Moram vas pitati neto to elim da ostane meu nama. Posve je privatne naravi i nadam se da ete mi moi pomoi. Radi se o pismima koja ste pronali."

Verlaine je popio gutljaj Corone, iznenaen njenom ranjivou - sjedila je na rubu stolca, oi su joj se crvenjele od gusta dima, a dugaki prsti bez nakita ispucali su od hladnoe. "Ne postoji nita o emu bih radije razgovarao." "Onda vam nee biti problem rei", rekla je nagnuvi se malo vie nad stol, "gdje ste pronali ona pisma?" "U arhivu s osobnim papirima ge Abigail Rockefeller", rekao je Verlaine. "Pisma nisu bila katalogizirana. Potpuno su ih previdjeli." "Zar ste ih ukrali?" upitala je Evangeline. Osjetio je da se zacrvenio. "Posudio sam ih. Vratit u ih kada shvatim njihovo znaenje." "A koliko ih imate?" "Pet, i sva su napisana u pet tjedana 1943." "I sva pripadaju Innocenti?" "Nema niti jednog od ge Rockefeller." Gledala gaje u oi i ekala da nastavi. Njezin gaje snaan pogled posve zbunio. Moda zbog zanimanja koje je pokazala za njegov po sao - podcjenjivali su njegovo istraivanje, ak i Gregorio - ili zbog njezine iskrenosti, no imao je snanu potrebu da joj udovolji. Sav njegov strah, frustracija i osjeaj beskorisnosti koji su ga morili, nestali su. "Moram znati postoji li u pismima neto o sestrama Sv. Rue", rekla je Evangeline. "Nisam siguran, ali mislim da ne" rekao je Verlaine i povukao se jo vie u stolac. "Postoji li bilo kakav podatak o bilo kakvom suradniku Abigail Rockefeller? Neto o samostanu, crkvi ili sestrama?" Zaudio ga je smjer kojim je Evangeline krenula. "Ne sjeam se napamet pisama, ali koliko sam zapamtio ne postoji nita o sestrama Sv. Rue." "Ali u pismu Abigail Rockefeller Innocenti", rekla je Evangeline nadglasavi duboks i uskomeavi se, "posebno se spominje sestra Celestine - "Celestine Clochette stie u New York poetkom veljae." "Celestine Clochette je asna sestra? itavo popodne pokuavam otkriti tko je bila Celestine." "Tko jest Celestine", odgovorila je Evangeline tako tiho da se jedva ulo od muzike. "Celestine je asna sestra. Ona je iva. Bila sam je posjetiti nakon vaeg odlaska. Starija je i nije ba dobra zdravlja, no sjea se dopisivanja izmeu Innocente i Abigail Rockefeller. Zna za ekspediciju iz pisma. Rekla mi je brojne zastraujue stvari o... " "O emu?" upitao je Verlaine koji je svakoga trenutka postajao sve zabrinutiji. "Sto je tono rekla?" "Nisam ba najbolje razumijela", odgovorila je Evangeline. "Kao da je priala u zagonetkama. Sto vie pokuavam otkriti znaenje, ima sve manje smisla." Verlaine je bio rastrgan izmeu snane elje daje zagrli - Evangeline je bila mrtvaki blijeda - i da je prodrma. No samo je naruio jo dvije Corone i pruio joj preko stola svoju runo napisanu kopiju Rockefelleriinog pisma. "Proitaj ga ponovno. Moda je Celestine Clochette prenosila umjetninu iz Rodopa u Samostan Sv. Rue? Je li ti rekla ita o ekspediciji?" Zanijevi se i zaboravivi da je jedva poznaje, nagnuo se preko stola i primio je za ruku. "elim ti pomoi." Evangeline je odmaknula svoju ruku i dobacila mu sumnjiav pogled, a zatim je pogledala na sat. "Moram ii. Ve sam predugo odsutna. Vi oito ne znate nita vie o tim pismima od mene." Kada je konobarica donijela dva piva Verlaine ree, "Sigurno ima jo pisama, barem jo etiri. Innocenta je uredno odgovarala Abigail Rockefeller. Ti bi ih mogla potraiti. Ili moda Celestine Clochette zna gdje bismo ih mogli nai."

"G. Verlaine", rekla je Evangeline zapovjednim tonom koji ga je pogodio kao grom iz vedra neba, "Sklona sam pomoi vam u vaem istraivanju i u vaoj tenji da udovoljite eljama svog klijenta, noja u tako neemu ne mogu sudjelovati." "Ovo nema nikakve veze s mojim klijentom", odgovorio je Verlaine i popio velik gutljaj piva. "Njegovo ime je Percival Gregori i nevjerojatno je grozan. Nisam uope trebao pristati raditi za njega. U stvari, danas su mi neki njegovi banditi provalili u auto i uzeli sve moje radove. On za neime traga, a ako je to korespondencija koju smo otkrili - o emu mu, onako usput, jo nita nisam rekao - onda bismo to prije njega trebali pronai i drugu polovicu." "Provalili su u va automobil?" upitala je u nevjerici. "Jeste li zbog toga zapeli ovdje?" "Nije vano", odgovorio je Verlaine nadajui se da ne izgleda zabrinuto. "U stvari da, vano je. Zamolio bih te da me odbaci na eljezniku stanicu. I moram saznati stoje Celestine Clochette donijela sa sobom u Ameriku. Samostan Sv. Rue jedino je mjesto na kojem bi to moglo biti. Kada bi to mogla pronai - ili barem potraiti pisma - mogli bismo shvatiti o emu se tu radi." Evangeline je malo popustila kao da paljivo odvaguje njegovu molbu. "Ne mogu vam nita obeati, no pogledat u", naposljetku je odgovorila. Verlaine ju je poelio zagrliti, rei joj koliko je sretan to ju je sreo i zamoliti je da poe s njim u New York da odmah ponu s radom. No kad je vidio koliko je to ini nervoznom, odustao je. "Idemo", rekla je i pokupila kljueve automobila sa stola. "Odvest u vas do eljeznike stanice." Samostan Sv. Rue, Milton New York Evangeline je propustila zajedniki obrok u kantini ba kao to je propustila i ruak, i bila je jako gladna. Znala je da ako eli moe neto pojesti u kuhinji - industrijski hladnjaci bili su uvijek puni ostataka - no od same pomisli na hranu bilo joj je loe. Ignorirajui glad hodala je stepenicama do kantine i nastavila prema knjinici. Kada je otvorila vrata i upalila svjetla shvatila je da je za vrijeme njezina izbivanja netko poistio sobu - knjiga posudbe (to poslijepodne ostavljena otvorena na drvenom stolu) bila je zatvorena, knjige iz hrpe na kauu bile su uredno posloene na svoja mjesta, brina ruka usisala je luksuzne sagove. Oito ju je neka od sestara pokrivala. Zbog toga se osjetila krivom pa se zavjetovala da e sljedei dan istiti dva puta vie, a moda e se dobrovoljno javiti za pranje rublja - gomila velova koje su runo prali bio joj je najomraeniji posao. Nije smjela ostaviti svoj posao drugima. Kada netko nedostaje drugi moraju potegnuti. Odloila je torbu na kau i unula ispred pei da zapali vatru. Ubrzo se svjetlo rasprilo po sobi. Utonula je u meke jastuke na kauu, prekriila nogu preko noge i pokuavala spojiti dijelove svog kaotinog dana. Saznala je toliko zanimljivih informacija da se morala truditi da ih sve ne zaboravi. Budui da je bilo toplo, a danje bio tako naporan ispruila se na kauu i ubrzo zaspala. Iznenada ju je probudila ruka na ramenu. Nakon to se pridigla ugledala je strog pogled sestre Philomene. "Sestro Evangeline", rekla je Philomena drei je jo uvijek za rame, "to to radite?" Evangeline je trepnula. Spavala je tako dubokim snom da nije mogla doi k sebi. Iako je sjedila u knjinici u kojoj je bila polica s knjigama i topla pe, inilo joj se kao da je duboko pod vodom. Zatim je hitro stavila stopala na pod i sjela. "Kao to sigurno znate", rekla je sestra Philomena nakon to je sjela do Evangeline na kau, "Sestra Celestine je jedna od najstarijih lanica nae zajednice. Ne znam to se dogodilo ovo popodne, no sestra Celestine je vrlo uzrujana. itavo poslijepodne sam provela s njom. Nije ju bilo lako smiriti." "Jako mije ao", rekla je Evangeline koja se na spomen Celestini- nog imena odmah probudila. "Bila sam kod nje jer sam imala pitanje u vezi neega to sam pronala u arhivu."

"Stvarno je bila u jako loem stanju veeras kada sam je posjetila", rekla je Philomena. "Sto ste joj tono rekli?" "Nisam je eljela uznemiriti", odgovorila je Evangeline i odjednom shvatila koliko je bilo glupo pokuati razgovarati s Celestinom o pismima. Stvarno je bila naivna mislei da e njihov ivahni razgovor ostati tajna. Sestra Philomena promatrala ju je kao da odmjerava koliko je spremna suraivati. "Dola sam vam rei da Celestine eli ponovno razgovarati s vama i zamoliti vas da me izvijestite o svemu to e se dogoditi u Celestininoj odaji." Evangeline je Philomenino ponaanje bilo udno, no budui da nije mogla otkriti zato, samo je potvrdno kimnula glavom. "Ne smijemo dopustiti da se opet onako uzbudi. Molim vas, imajte to na umu dok s njom razgovarate." "U redu", odgovorila je dok je stojeki namjetala prekriva na kauu, dolevitu i suknju. "Idem odmah k njoj." "elim da mi date svoju rije", rekla je Philomena strogo dok je pratila Evangeline do vrata knjinice, "da ete me obavijestiti o svemu to e vam Celestine rei." "Ali zato?" upitala je Evangeline iznenaena osornim Philome- ninim ponaanjem. Na to je Philomena zautjela kao da se obuzdava. "Celestine nije onako jaka kao to izgleda, dijete moje. Ne elimo je dovesti u opasnost." Od Evangelinine zadnje posjete Celestine se premjestila u krevet. Njezina veera - pilea juha, krekeri i voda - stajala je netaknuta na pladnju pokraj stolia za jelo. Ovlaiva zraka je putao paru ispunjajui sobu vlanim zrakom. Invalidska kolica stajala su naputena pokraj prozora u kutu sobe. Navuene zavjese davale su sobi izgled dezinficirane i tmurne bolnike sobe, efekt koji se pojaao im je Evangeline njeno zatvorila vrata i ostavila iza sebe buku koju su sestre stvarale po hodnicima. "Uite, uite", rekla je Celestine pokazujui rukom da prie blie. Celestine je drala ruke prekriene na prsima. Evangeline je odjednom osjetila snaan poriv da njezine bijele, njene prste pokrije svojima i da ih zatiti. Zbog ega, nije znala. Philomena je imala pravo, Celestine je bila jako slaba. "eljeli ste me vidjeti", rekla je Evangeline. S tekom mukom Celestine se pridigla na jastucima. "eljela bih vam se ispriati zbog mog ponaanja ranije popodne", rekla je gledajui je u oi. "Ne znam kako da vam to objasnim. Nisam govorila o tome puno, puno godina. Jako me iznenadilo da su, unato svim tim godinama, dogaaji iz mladosti jo uvijek tako ivi i da me mogu do te mjere uznemiriti. Tijelo moda stari, ali duh ostaje mlad kakvim gaje Bog stvorio." "Ne morate se ispriavati", rekla je Evangeline i stavila svoju ruku na Celestininu, mravu poput tapia ispod tkanine spavaice. "Ja sam kriva to sam vas uzrujala." "Iskreno", rekla je Celestine glasom koji je u sebi susprezao ljutnju, "samo sam bila zateena. Nisam se ve jako dugo suoila s tim dogaajima. Znala sam da e doi vrijeme kada u ti rei. No mislila sam da e to biti kasnije." Jo jednom ju je zbunila. Znala je kako izbaciti Evangeline iz ravnotee, uznemiriti njezinu osjetljivu emotivnu stabilnost na najgori nain. "Doi", rekla je Celestine vrludajui pogledom po sobi. "Privuci onaj stolac i sjedni pokraj mene. Imam ti puno toga za ispriati." Evangeline je uzela drveni stolac iz kuta sobe i donijela ga do kreveta. Zatim je sjela i pomno sluala Celestinin slabi glas. "Mislim da zna", poela je Celestine, "da sam roena i kolovana u Francuskoj i da sam dola u Samostan Sv. Rue za vrijeme Drugog svjetskog rata." "Da, znam", rekla je Evangeline. "Onda moda takoer zna ... " Celestine je zastala i pogledala je u oi kao da u njima trai odobravanje "... da sam ostavila sve - svoj posao i svoju zemlju - u rukama nacista."

"Pretpostavljam daje rat prisilio mnoge da pobjegnu u Sjedinjene Drave." "Ja nisam traila utoite", rekla je Celestine naglaavajui svaku rije. "Ratna su stradanja bila ozbiljna, ali vjerujem da bi ih preivjela da sam ostala." Ovo moda nisi znala, nisam poloila zavjete u Francuskoj. Zakaljala je u rupi. "Zavjetovala sam se u Portugalu na putu u Sjedinjene Drave. Prije toga pripadala sam drugoj zajednici koja je imala mnogo ciljeva jednakih naima. Samo smo se" - Celestine je na trenutak zastala - "razlikovali u pristupu. Napustila sam ih u prosincu 1943." Evangeline ju je promatrala dok se pridizala u krevetu i pila gutljaj vode. "Napustila sam ih, ali oni nisu do kraja zavrili sa mnom. Prije nego to sam otila morala sam izvriti posljednji zadatak. Dali su mi da u Ameriku odnesem koveg i predam ga kontaktu u New Yorku " "Abby Rockefeller", rekla je Evangeline. "U poetku ga Rockefeller nije bila nita vie od bogate donatorice koja je dolazila na njujorkke sastanke. Poput mnogih ena iz visokog drutva sudjelovala je poput obinog promatraa. Mislim da se amaterski bavila anelima kao to se bogatai bave orhidejama - s puno intuzijazma i malo pravog znanja. Uistinu ne znam kakvi su joj bili interesi prije rata. Kada je poeo rat postala je vrlo aktivna. Ona je na posao odravala na ivotu. Slala je opremu, vozila i novac za istraivanja u Europi. Nai znanstvenici nisu stajali ni na jednoj strani - mi smo u duama bili pacifisti s privatnim sredstvima, kao to smo bili oduvijek." Celestine je trepnula kao da joj je praina ula u oi i nastavila. "I tako su, moe ve zakljuiti, privatne donacije bile esencijalne za nae preivljavanje. Ga Rockefeller pruila je u New Yorku sklonite naim lanovima. Nabavljala im je pasoe da mogu ui u Europu, nalazila se s njima na dokovima i davala im utoite. S njezinom podrkom uspjeli smo izvesti nau najveu misiju ekspediciju u unutranjost zemlje, u sam centar zla. Putovanje se planiralo puno godina, od otkria pisanih dokumenata koji su precizno opisivali prijanju ekspediciju. Ti dokumenti otkriveni su 1919. Druga ekspedicija bila je 1943. Bilo je riskantno voziti se u planine dok su bombe padale po Balkanu, no zahvaljujui velikim donacijama ge Rockefeller - bili smo jako dobro opremljeni. Moe se rei da je ga Rockefeller bila na aneo uvar za vrijeme rata, iako mnogi to ne bi priznali." "Ali vi ste otili", rekla je tiho Evangeline. "Da, ja sam otila", ponovila je Celestine. "Ne elim iznositi potankosti o svojim motivima, no dovoljno e biti ako kaem da vie nisam eljela sudjelovati u naoj misiji. Znala sam da je sa mnom gotovo i prije nego to sam stigla u Ameriku." Celestine je ulovio kaalj. Evangeline joj je pomogla da sjedne i dala joj gutljaj vode. "U noi kada smo se vraali iz planina", nastavila je, "doivjeli smo stranu tragediju. Seraphina, moja mentorica, ena koja me uzela pod svoje i obuavala me kada sam imala petnaest godina, bila je kompromitirana. Jako sam voljela dr. Se- raphinu. Dala mi je mogunost obrazovanja i napredovanja koje je imala samo nekolicina djevojaka iz moje generacije. Dr. Seraphina je vjerovala da u biti jedna od najboljih. Nai su lanovi tradicionalno bili sveenici i znanstvenici, pa im je moje akademsko znanje - bila sam vrlo napredna u koli mnogih drevnih jezika bilo vrlo privlano. Dr. Seraphina mi je obeala da e me poslije ekspedicije primiti kao punopravnog lana s pravom pristupa svim izvorima, i duhovnim i materijalnim. Bila je jako draga prema meni. Nakon te noi, sav moj rad vie nije znaio nita. Krivim se zbog toga to joj se dogodilo." Evangeline je primijetila koliko se Celestine uznemirila, ali nije znala kako je utjeiti. "Sigurna sam da ste uinili sve to ste mogli." "Tugovali smo se tih dana zbog mnogih stvari. Tebi je to moda teko zamisliti, no u Europi su umirali milijuni. Tada sam mislila da je naa misija u Rodopima najbolje to u tom trenutku moemo uiniti. Nisam shvaala do koje mjere je bilo ozbiljno ono to se deavalo u svijetu. Brinula sam samo za svoj posao, svoje ciljeve, svoj osobni napredak i svoje dobro.

Nadala sam se da u impresionirati lanove vijea koji su odluivali o mladim znanstvenicima poput mene. Naravno, bila sam potpuno u krivu." "Oprostite sestro", rekla je Evangeline, "ali ne shvaam. Kakva misija? Kakvo vijee?" Mogla je vidjeti kako na Celestininom licu raste napetost dok razmilja o pitanju. Prela je svojim suhim prstima po svijetlom pletenom pokrivau. "Rei u ti izravno kao to su meni rekli moji uitelji, samo to su oni imali mogunost upoznati me s ostalima poput mene i pokazati mi posjede Drutva angelologa u Parizu. Meni su predoili vrst, neupitan dokaz koji sam mogla vidjeti i dotaknuti, mora mi vjerovati na rije. Moji su me uitelji, dijete moje, polako uvodili u svijet koji u ti otkriti, a to je neto to ja za tebe ne mogu uiniti." Evangeline je eljela neto odgovoriti, no Celestinin ju je pogled zaustavio. "Jednostavno reeno", rekla je Celestine, "bili smo u ratu". Budui da nije bila u stanju nita odgovoriti, Evangeline ju je samo gledala. "Duhovni rat vodi se nad ljudskom civilizacijom", rekla je Celestine. "Nastavljamo ono to smo zapoeli davno prije kada su se rodili Titani. ivjeli su na zemlji tada, a ive i danas. Ljudi su se borili s njima nekad, a bore se i danas." "Govorite to iz Knjige Postanka", rekla je Evangeline. "Vjerujete li u pisanu rije Biblije, sestro?" Upitala je Celestine otro. "Moji se zavjeti temelje na njima", odgovorila je s dozom kritike u glasu, iznenaena ivahnou kojom se Celestine obruila na nju. "Ima ih koji Postanak 6 interpretiraju kao metaforu, kao parabolu, no to nije moja interpretacija, ni moje iskustvo." "Ali mi nikada nismo razgovarale o tim biima, tim Titanima. Niti jednom nisam ula da su ih sestre Sv. Rue spomenule." "Titani, Nefili, Slavni, to su sve drevna imena za aneosku djecu. Rani kranski uenjaci tvrdili su da aneli nemaju materiju. Opisivali su ih kao svjetlucava, eterina, sjajna, nevidljiva, bestjelesna, uzviena bia. Aneli su bili glasnici boji kojih ima beskonano mnogo, stvoreni da njegovu volju prenose iz nebeskog kraljevstva u zemaljsko. Ljudi koji su bili stvoreni kao nesavrena bia - stvoreni na boju sliku, ali iz gline - mogli su samo u strahu promatrati zastraujue razdvajanje vojske anela. Oni su bili via bia, svjetlucavih brzih tijela i s duhovnim ciljem, a njihova ljepota odgovarala je njihovoj ulozi posrednika izmeu Boga i njegovih stvorenja. A zatim se nekolicina pobunjenih anela pomijeala s ljudima. Titani su nesretni rezultat toga." "Pomijeali su se s ljudima?" upitala je Evangeline. "ene su anelima raale djecu ", napravila je stanku da vidi je li je mlada ena razumjela. "Tehniki detalji druenja odavno su predmet intezivna prouavanja. Crkva je stoljeima poricala da je uope bilo reprodukcije. Odlomak u Knjizi Postanka sramota je za one koji vjeruju da aneli nemaju fizikih atributa. Ne bi li objasnila taj fenomen Crkva je tvrdila daje reproduktivni proces izmeu anela i ljudi aseksualan - mijeanje dua koje enu ostavlja trudnu - vrsta obrnuta bezgrenog zaea Djevice u kojem je potomstvo zlo, a ne sveto. Moja mentorica, dr. Seraphina o kojoj sam ranije govorila, vjerovala je daje to potpuna glupost. Opei sa enama, tvrdila je, aneli su dokazali da su tjelesna bia sposobna za seksualni odnos. Ona je smatrala da je aneosko tijelo mnogo slinije ljudskom nego to se oekivalo. Za vrijeme naeg istraivanja dokumentirali smo aneoske genitalije tako to smo ih fotografirali, da bismo jednom zauvijek dokazali da su aneli - kako da kaem? opskrbljeni jednakom opremom kao i ljudi." "Imate li koju fotografiju anela?" upitala je znatieljno Evangeline. "Fotografiju mukog anela ubijenog u desetom stoljeu. Aneli koji su se zaljubili u ene bili su, po svemu sudei, muki aneli. Ali

to nije sprijeavalo enske anele da se zaljubljuju. Prialo se da se jedna treina Promatraa nije zaljubila. Ta posluna stvorenja vratila su se u nebo, u svoj nebeski dom, gdje su ostala do dana dananjeg. Pretpostavljam da su to bili enski aneli koji nisu pokleknuli iskuenju poput mukih pripadnika svoje vrste." Celestine je s mukom duboko uzdahnula i namjestila se u krevetu prije nego to je nastavila. "Aneli koji su ostali na zemlji bili su u mnogo aspekata posebni. Uvijek me oduevljavalo koliko su slini ljudima. Njihova pobuna bila je in slobodne volje - ljudska kvaliteta koja se nadovezuje na Adamov i Evin grijeh zaet u Edenskom vrtu. Pobunjeni aneli bili su sposobni i za jedinstvenost raznolikih ljudskih ljubavi - voljeli su potpuno, slijepo, divlje. Izdali su raj zbog ljubavi, zamjena koju je teko razumijeti pogotovo nama dvjema koje smo potpuno odustale od takve ljubavi." Celestine joj se suosjeajno nasmijeila zbog ivota bez ljubavi koji je stajao pred njom. "Nisu li zanosni zbog toga? Njihova sposobnost da osjeaju i pate zbog ljubavi doputa empatiju za njihove pogrene poteze. Nebo, meutim, nije pokazalo takvo suosjeanje. Promatrai su bili nemilosrdno kanjeni. Potomci nastali iz veza anela i ena bila su monstruozna stvorenja koja su svijetu nanijela velike patnje." "I vi vjerujete da su oni jo uvijek meu nama?" upitala je Evangeline. "Ja znam da jesu", odgovorila je Celeste. "No kroz stoljea su evoluirali. U moderno doba zatitili su se novim i razliitim imenima. Sakrili su se pod pokroviteljstvom starih obitelji, ogromnih bogatstava i korporacija kojima je nemogue ui u trag. Teko je zamisliti da ive u naem svijetu meu nama, ali ja ti garantiram - jednom kada otvori oi shvatit e da su posvuda." Celestine ju je paljivo promatrala kao da provjerava njezinu reakciju. "Da smo u Parizu mogla bih ti dati konkretne i nepobitne dokaze - proitala bi svjedoenja ljudi i vidjela fotografije ekspedicije. Objasnila bih ti velike i sjajne zasluge angelolokih mislioca kroz stoljea - Sv. Augustina, Tome Akvinskog, Miltona, Dantea - sve dok ti se naa misija ne bi pojavila pred oima jasna i bljetava. Vodila bih te kroz mramorne hodnike do prostorije u kojoj se uvaju povijesni dokumenti. Mi uvamo najopsenije, najkompleksnije nacrtane sheme koje se zovu angelologije, a koje tono odreuju svakog postojeeg anela. Takva djela daju red svijetu. Francuski umovi su posebno organizirani - Descartesov rad je dokaz, ali ne i poetak - postoji u tim sustavima neto to na mene djeluje smirujue. Ba me zanima bi li i na tebe tako djelovali?" Budui da nije znala to da na to odgovori Evangeline je ekala daljnje objanjenje. "Ali vremena su se promijenila", rekla je Celestine. "Angelologija je nekada bila jedna od najvanijih grana teologije. Neko su kraljevi i sveenici autorizirali rad teologa i plaali velikim umjetnicima da slikaju anele. Neko su o aneoskim redovima i ciljevima raspravljali najueniji znanstvenici Europe. Sada u naem svijetu nema mjesta za anele." Celestine se nagnula prema Evangeline kao da joj je pripovijedanje dalo novu snagu. "Iako su aneli neko bili utjelovljenje ljepote i boanskog, sada, u nae vrijeme, oni su nevani. Materijalizam i znanost iskorijenili su ih do nepostojanja, do nesigurnog mjesta poput istilita. Prije su ljudi bezuvjetno i intuitivno vjerovali u anele, ne glavama, ve svojim duama. Sada nam je potreban dokaz. Potreban nam je materijal, znanstveni dokaz s kojim emo bez sumnje potvrditi njihovo postojanje. A kakva katastrofa bi nastala kada bi se dokaz pojavio! Sto misli, to bi se dogodilo kada bi se dokazalo da aneli postoje?" Celestine je zautjela. Moda se umorila, a moda se samo izgubila u svojim mislima. S druge strane, Evangeline se zabrinula. Zaokret koji je poprimala Celestinina pria zastraujue se slagao s mitologijom koju je Evangeline usvojila ranije tog popodneva.

Nadala se da e nai argument da ta monstruozna bia ne postoje, a ne suprotno. inilo se da je Celestine opet uhvatila ona vrsta uzbuenja kao i ranije toga dana. "Sestro", rekla je Evangeline nadajui se da e Celestine priznati daje sve ono to je rekla la, metafora neeg praktinog i nesvjesnog, "recite mi da ne mislite ozbiljno". "Vrijeme je za moje lijekove", rekla je Celestine pokazujui na noni ormari. "Moe li mi ih donijeti?" Okrenuvi se prema stoliu Evangeline je na trenutak ostala nepomina. Na mjestu gdje su ranije popodne bile knjige sada su stajale hrpe i hrpe boica s lijekovima to je ukazivalo daje Celestine patila od ozbiljne i duge bolesti. Uzela je jednu od naranastih plastinih boica daje proui. Etiketa je sadravala Celestinino ime, doziranje i ime lijeka - mnotvo nerazumljivih slogova za koje nikada prije nije ula. Uvijek je bila zdrava, a nedavni problemi s dinim putevima bili su jedino iskustvo bolesti koje je do sada imala. Otac joj je bio zdrav do posljednje minute ivota, a majka nestala u naponu snage. Evangeline uistinu nikada nije vidjela nekoga tako naruena zdravlja. Palo joj je napamet da nikada nije razmiljala o kompliciranim kombinacijama lijekova koje su potrebne da bi bolesno tijelo odrale na ivotu i olakale mu patnje. Posramila se zbog pomankanja suosjeanja. Otvorila je ladicu ispod nonog ormaria. Pronala je ondje papiri koji je objanjavao mogue nuspojave lijekova za rak i za njega privren uredan popis i raspored doziranja lijekova. Ostala je bez daha. Zato joj nitko nije rekao da Celestine ima rak? Zar je mogue da je bila toliko sebino zaokupljena svojom vlastitom znatieljom da joj je to promaklo? Sjela je pokraj Celestine i odredila tonu dozu lijekova. "Hvala", rekla je Celestine popivi tablete s vodom. Evangeline je bilo strano ao to je bila slijepa. Odustala je od novih pitanja, no istovremeno je oajniki eljela saznati vie od stare sestre. Cak i sada, dok je gledala kako se Celestine bori da proguta lijekove, imala je stranu elju da popuni rupe. eljela je shvatiti vezu izmeu samostana, njihove bogate donatorice i prouavanja anela. A posebno je morala saznati na koji nain je ona sama bila dio te udne mree udruenja. "Oprostite to vas pourujem", rekla je Evangeline osjeajui se krivom to tvrdoglavo nastavlja dalje. "Ali zato nam je ga Rockefeller pomagala?" "Naravno", rekla je Celestine blago se smijeei, "zanima te i ga Rockefeller. Dobro. No moda e se iznenaditi kada shvati da si itavo vrijeme znala odgovor". "Kako bi to bilo mogue?" rekla je Evangeline. "Tek danas sam saznala za njezin interes za Sv. Ruu." Celestine je duboko uzdahnula. "Dozvoli da ponem ispoetka. Jedan od vodeih znanstvenika u naoj grupi 1920. bio je dr. Raphael Valko, mu moje mentorice dr. Seraphine Valko..." "Moja baka bila je udana za ovjeka koji se zvao Raphael Valko", prekinula ju je. Celestine ju je mirno pogledala. "Da, znam, iako su se oenili nakon to sam ja otila iz Pariza. Puno prije toga, dr. Raphael je otkrio povijesne dokumente koji su dokazivali da je jedan od naih osnivaa, otac Clematis, pronaao staru liru u spilji. Lira je do tada bila predmet iscrpnog istraivanja i prouavanja naih znanstvenika. Znali smo za legendu o njoj, no nismo znali je li uistinu postojala. Sve do otkria dr. Raphaela spilja se povezivala samo s mitom o Orfeju. Nisam sigurna jesi li toga svjesna, no Orfej je bio stvarna osoba kojoj je slavu i mo donijela njegova karizma, kreativnost, i naravno, njegova glazba. Poput mnogih slinih njemu, postao je simbol nakon svoje smrti. Ga Rockefeller saznala je za liru preko naih kontakata unutar grupe. Osnovala je nau ekspediciju vjerujui da bismo je se mogli dokopati." "Njezini interesi bili su umjetnike prirode?"

"Imala je mnogo smisla za umjetnost, no razumjela se u vrijednost umjetnikih djela. Vjerujem da je postepeno poela vjerovati u nau misiju, no njezin je prvi interes nastao iz financijskih poriva." "Ona je bila va poslovni partner?" "Takvo uplitanje ne umanjuje vanost ekspedicije. Mi smo ekspediciju lire planirali godinama. Njezina pomo iskoritena je da bi se sve privelo kraju. Uvijek smo imali na plan. No bez pomoi ge Rockefeller nikada ne bismo uspijeli. Ratna opasnost, okrutnost i mo naih neprijatelja; nevjerojatno je to smo uope krenuli na put do spilje. Vjerujem da smo uspjeli uz pomo i zatitu Svevinjega." Vidjevii kako Celestine hvata dah Evangeline je shvatila da se stara sestra umorila. No ipak je nastavila. "Cim sam stigla u Sv. Ruu, predala sam koveg s naim otkriem iz Rodopa majci Innocenti koja je zatim liru povjerila gi Rockefeller. Obitelj Rockefeller imala je jako puno novaca - mi u Parizu nismo to mogli ni zamisliti - a menije laknulo to e se ga Rockefeller brinuti o instrumentu." Opet je zautjela kao da razmilja o pogibeljima vezanim uz liru, a zatim je nastavila. "Moj dio u prii s blagom tu je prestao, ili sam barem tako mislila. Vjerovala sam da e instrument biti zatien. Nisam znala da e nas Abigail Rockefeller izdati." "Izdati vas?" upitala je Evangeline ostavi bez daha. "Kako?" "Ga Rockefeller sloila se da prui utoite artefaktima iz Rodopa. Napravila je odlian posao. Umrla je 5. travnja 1948, etiri godine nakon to ih je dobila. U biti nije otkrila svoje skrovite nikome. Mjesto na koje je sakrila liru umrlo je zajedno s njom." Evangeline su utrnule noge od sjedenja. Ustala je, otila do prozora i navukla zavjese. Dva dana ranije bio je pun mjesec, no te noi nebo je bilo crno i oblano. "Zar je toliko vrijedila?" "Iznad svih oekivanja. Vie od tisuu godina istraivanja ugraeno je u nae otkrie u spilji. Stvorenja koja su tako dugo uivala u mukotrpnome ljudskom radu, ivjela od napornog rada ovjeanstva, jednakom snagom su iskoristila na trud. Promatrali su nas, pruavali naa kretanja, ubacili pijune meu nas, i povremeno - samo da zadre nivo zastraivanja - kidnapirali i ubijali nae agente." Evangeline se odmah sjetila svoje majke. Ve je dugo sumnjala da joj se dogodilo neto gore od onoga to joj je otac otkrio, no sama pomisao da su bia koja je Celestine opisala mogla biti za to odgovorna, bila je prestrana. Odluna u elji da sazna sve, Evangeline je upitala, "ali zato samo neke? Zato vas nisu ubili sve? Zato jednostavno nisu unitili cijelu organizaciju?" "Istina je da su nas mogli unititi s lakoom. Definitivno su imali snagu i sredstva da to uine. No nije im u interesu da svijet angelologije nestane." "Zato?", upitala je Evangeline. "Unato njihovoj moi, imaju velik nedostatak. Oni su senzualna bia, potpuno zatupljena tjelesnim uicima. Imaju bogatstvo, snagu, fiziku ljepotu i teko pojmljivu okrutnost. Imaju stare obiteljske veze koje su ih spasile za vrijeme nesigurnih razdoblja u prolosti. Imaju razvijen financijski monopol u gotovo svakom kutu svijeta. Oni su pobjednici sustava moi koji su sami stvorili. Ali nemaju intelektualne vjetine i velik opseg akademskih i povijesnih tekstova koje imamo mi. U biti, trebaju nas da za njih mislimo." Celestine je ponovno uzdahnula kao da joj je ta tema nanosila bol. S tekom mukom je nastavila: "Taje taktika skoro uspjela 1943. Ubili su moju mentoricu, a kada su shvatili da sam pobjegla u Sjedinjene Drave, unitili su na i stotine drugih samostana u potrazi za mnom i za predmetom koji sam sa sobom donijela." "Lirom", rekla je Evangeline kojoj su se odjednom poeli slagati komadii slagalice.

"Da", rekla je Celestine. "eljeli su liru, ali ne zato to su znali to ona moe, ve zato to su znali daje mi tujemo - i da se bojimo da ne doe u njihove ruke. Naravno, bilo je uope riskantno pokuati doi do blaga. Trebali smo pronai nekoga tko e ga moi zatititi. I tako smo ga povjerili jednoj od najpoznatijih osoba u New Yorku, monoj i bogatoj eni koja se zaklela da e sluiti naoj misiji." Bolje preletio Celestininim licem. "Ga Rockefeller bila nam je zadnja velika nada u New Yorku. Uope ne sumnjam da je svoju ulogu ozbiljno shvatila. U stvari, bila je toliko profesionalna da je njezina tajna ostala sakrivena do danas. Stvorenja e ubiti svakog preostalog lana grupe u elji za otkriem." Evangeline je dotakla privjesak lire i osjetila toplo zlato pod jagodicama prstiju. Napokon je shvatila znaenje bakinog dara. Celestine se nasmijala. "Vidim da me razumije. Privjesak te obiljeava kao jednu od nas. Tvoja je baka imala pravo dati ti ga." "Poznavali ste moju baku?" "Znala sam Gabriellu godinama", rekla je s tugom u glasu. "No ak ni tada je nisam uistinu poznavala. Gabriella je bila moja prijateljica, sjajna znanstvenica koja se strastveno borila za nau misiju, no za mene je uvijek bila zagonetka. Njezino srce bilo je neto to nitko, pa ak ni njezini najprisniji prijatelji nisu mogli dokuiti." Prolo je mnogo vremena otkako nije razgovarala sa svojom bakom. Kako su godine prolazile vjerovala je da je njezina baka umrla. "To znai da je iva?" upitala je. "I vie nego iva", odgovorila je Celestine. "Daje tvoja baka ovdje, znam da bi ti sve objasnila. Budui da nije, ja ti mogu pomoi da shvati samo na svoj nain." Malo se uspravila u krevetu i dala joj znak da ode na drugi kraj sobe do antikne krinje na kojem je poput neke voke, visio lokot. Evangeline se pribliila i uzela hladnu bravu u ruku. Siuan klju bio je u bravi. Priekavi trenutak da bude sigurna da ima Celestinino doputenje, okrenula je klju. Brava je kljocnula. Otvorila je lokot, odloila ga njeno na drevnu plou i otvorila teki drveni poklopac s mjedenim arkama koje su zbog godina nepodmazivanja zacvilile poput make to mijaue. Sobom se proirio miris ustajala znoja i praine pomijean sa sofisticiranijim mirisom parfema s notom mousa koji je oslabio s godinama. Unutra su bili smotuljci poutjelih maramica uredno sloenih po cijeloj povrini, tako tankih da su izgledale kao da plutaju. Vadei ih pregledavala je jedan po jedan: crna pamuna pregaica, smee jahae hlae s crnim uzorkom na koljenima, par enskih konih izama s izlizanim drvenim potplatom. Rastvorila je par irokih vunenih hlaa koje bi bolje pristajale mladoj djevojci nego Celestine. Prelazei rukom po tkanini, noktima je zapinjala za vorie. Osjeao se miris praine. Kopajui dublje po krinji prstima je dotakla neto barunasto i mekano na dnu. U kutu je zamotana leala hrpica satena. Nakon to ga je odmotala pred njom se rastvorila dugaka, sjajna grimizna tkanina. Stavila ju je na ruku. Nikada nije osjetila tako mek materijal na svojoj koi. Klizio joj je koom poput vode. Haljina je podsjeala na one iz crno-bijelih filmova - dijagonalno krojena da bolje pada, duboki dekolte, uzak struk i pripijena suknja to se sputa do poda. Na lijevoj strani imala je gumbe presvuene satenom. Pronala je etiketu na kojoj je pisalo Chanel. Ispod natpisa bilo je otisnuto mnogo brojeva. Dok ju je tako drala pokuala je zamisliti enu koja ju je nosila. Kakav bi bio osjeaj obui tu prekrasnu haljinu? Vraajui haljinu u krinju pronala je mnotvo pisama meu starom odjeom. Bila su boinih boja, zelena, crvena i bijela, i zavezana uskom svilenom trakom. Prela je prstom po sjajnoj, glatkoj i mekanoj vrpci. "Donesi ih", rekla je tiho Celestine, a u glasu joj se osjeao umor. Ostavivi krinju otvorenu, donijela je pisma Celestine. Drhtavim prstima Celestine je odvezala traku i vratila ih njoj. Gledajui ih primijetila je daje datum slanja uvijek bio Boi,

od 1988. kada je otila u Sv. Ruu, do 1998. Na njezino iznenaenja ime poiljatelja bilo je "Gabriella Levi-Franche Valko". To su bila pisma koja je njezina baka slala Celestine. "Poslala ih je za tebe", rekla je Celestine drhtavim glasom. "Skupljala sam ih mnogo godina, jedanaest, da budem preciznija. Dolo je vrijeme da ti ih predam. Voljela bih da ti mogu vie rei no bojim se da sam ve prela granicu. Tee mi je priati o prolosti nego to uope moe zamisliti. Objasniti kompliciranu prolost mene i Ga- brielle bilo bi jo tee. Uzmi pisma. Sigurna sam da e odgovoriti na mnoga tvoja pitanja. Nakon to ih proita, doi. Imat emo mnogo toga za priati." Evangeline je pisma vrlo paljivo ponovno zavezala trakom. Celestine je za vrijeme razgovora jako problijedila i jedva je drala oi otvorenima. Na trenutak Evangeline je htjela pozvati pomo, no brzo je uvidjela da se ona samo treba odmoriti. Namjestila je pokriva preko Celestininih sitnih ramena i ruku da joj bude toplo i ugodno. S naramkom pisama u rukama ostavila je Celestine da spava. Odaja sestre Celestine, Samostan Sv. Rue, Milton New York Celestine je prekriila ruke na prsima ispod pletenog pokrivaa i naprezala se da vidi dalje od njegovih svjetlih boja. Soba je bila samo neto vie od sjene. Iako je obrise sobe gledala svaki dan vie od pedeset godina i znala tono koji je predmet na kojem mjestu, soba joj se danas inila drugaijeg oblika i to ju je zbunjivalo. Osjetila su joj bila slaba. Klokotanje vode u radijatorima bilo je prigueno i tiho. Kolikogod da se trudila nije uspijevala vidjeti krinju na drugome kraju sobe. Znala je daje tamo i da uva njezinu prolost poput vremenskog stroja. Prepoznala je odjeu koju je sestra Evangeline izvadila: iznoene izme koje je uvala od ekspedicije, neudobnu pregaicu kojom su je muili dok je bila djevojica, i prekrasnu crvenu haljinu u kojoj je bila predivna jedne posebne veeri. Jo je uvijek osjeala miris parfema kako se drui s tamom, dokaz da je kristalna boica koju je donijela sa sobom iz Pariza jedno od dva blaga koja je ponijela sa sobom u frenetinim trenucima prije leta - jo uvijek bila tamo, zakopana u praini, ali iva. Da ima snage otila bi do krinje i uzela hladnu boicu u ruku. Skinula bi kristalni ep i udahnula miris prolosti, tako fin i zabranjen da je s tekom mukom i pomiljala na njega. Po prvi puta nakon toliko godina srce ju je zaboljelo pri pomisli na studentske dane. Slinost sestre Evangeline Gabrielli bila je toliko velika da ju je na trenutke zbunjivala, ve izmuenu i slabu od bolesti. Godine su prolazile i na njezino razoaranje nije mogla odrediti vrijeme ni mjesto, a ni razlog svog zatoenitva. Cim je utonula u san, slike prolosti poele su se buditi u blijedim slojevima njezina uma, pojavljujui se i nestajui poput boja na ekranu, prelijevajui se jedna u drugu. Ekspedicija, rat, fakultet, dani nastave i uenja - Celestine se njezina mladost inila jasnom i ivom poput sadanjosti. Gabriella Levi-Franche, njezina prijateljica i suparnica, djevojka ije je prijateljstvo toliko promijenilo njezin ivot, pojavila se pred njom. Kako je disala tako su nestajale prepreke vremena i vidjela je svoju prolost jo jednom. DRUGI RED 4 Hvalite ga zvucima roga slavite ga harfom i citarom! 5 Hvalite ga igrom i bubnjem slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvunim, slavite ga cimbalima gromkim! 6 Sve to god die Jahvu neka slavi! Aleluja! Psalam 150 Angeloloka akademija, Pariz, Montparnasse JESEN 1939. To se dogodilo tjedan dana nakon invazije na Poljsku, jednog poslijepodneva tijekom moje druge godine studija ange- lologije, kada me dr. Seraphina poslala da pronaem moju izgubljenu kolegicu Gabriellu i dovedem je u Athenaeum. Gabrie- lla je kasnila na nastavu, a tu je naviku razvila za vrijeme ljeta i na razoarenje nae profesorice nastavila s njom i za

vrijeme hladnijih rujanskih dana. Nije bila na fakultetu - ni u dvoritu kamo je esto odlazila sama za vrijeme odmora, ni u bilo kojoj od uionica gdje je esto uila - pa sam zakljuila da spava. Moja je soba bila do njezine. Znala sam da to jutro nije dola kui prije tri jer je tada pustila plou na fonograf i do zore sluala svoju omiljenu operu Manon Lescaut. Hodala sam uskim ulicama groblja, prola pored kafia u kojem su mukarci sluali nove vijesti o ratu i zatim preicom skratila put do naeg zajednikog stana u Rue Gassendi. ivjele smo na treem katu. Ispred prozora rasla su stabla ljenjaka, a visina nas je dijelila od buke s ulice, imale smo puno svjetla. Popela sam se irokim stubitem, otkljuala vrata i ula u tih, sunan stan. Imale smo puno prostora - dvije velike spavae sobe, usku blagovaonicu, djevojaku sobu s ulazom u kuhinju i veliku kupaonicu s porculanskom kadom. Cim sam kroila nogom na ispoliran parket znala sam daje stan bio daleko luksuzniji nego to je to bilo potrebno dvjema studenticama. Veze Gabrielline obitelji osigurale su joj najbolje to je naa kola nudila. No kako sam zavrila s Gabriellom u takvome stanu za mene je bila nepoznanica. Na stan na Montparnasseu za mene je bio velika promjena. U mjesecima poslije useljenja utonula sam u njegov luksuz i brinula se da sve bude u savrenom redu. Prije nego to sam dola u Pariz ni kada nisam vidjela takav stan, za razliku od Gabrielle koja je tako ivjela cijeli ivot. Bile smo posve drugaije u mnogim stvarima, a i fiziki smo to potvrivale. Ja visoka i blijeda, velikih oiju boje ljenjaka, uskih usnica i male brade to sam pripisivala obiljeju svojih sjevernih gena. Gabriella je, potpuno suprotno, bila tamnoputa, klasine ljepote. Bilo je neto u njoj zbog ega su je ljudi doivljavali ozbiljno, iako nije slijedila modu niti itala romane o Claudine. Ja sam imala stipendiju, a ona je dolazila iz jedne od najstarijih i naj- prestinijih parikih angelolokih obitelji. Ja sam bila ushiena to mogu uiti od najboljih u naoj struci, Gabriella je odrastala s njima, upijajui njihovu genijalnost kao da je suneva svjetlost. Dok sam se ja probijala kroz tekstove pamtei i kategorizirajui gradivo poput vola to ore, Gabriella je imala elegantan, sjajan intelekt koji je upijao bez puno truda. Ja sam u teke pisala sve, crtajui dijagrame i grafikone da bolje zapamtim, a Gabriella, koliko je meni poznato, nikada nije nita zapisivala. Pa ipak, znala je odgovoriti na teoloka pitanja ili sudjelovati u diskusiji o mitologiji i povijesti s lakoom koju ja nisam posjedovala. Zajedno smo bile najbolje, no svejedno sam se stalno osjeala kao da sam se prokrijumarila u elitne krugove u kojima je ona roena. Stan je bio kakav sam i ostavila. Debela, koom ukoriena knjiga Sv. Augustina leala je otvorena na stolu uz tanjur s ostacima doruka, korice kruha i ostataka jagoda. Oistila sam stol, odnijela knjigu u svoju sobu i stavila je usred nereda razbacanih papira na mome stolu. Bilo je tu knjiga koje su ekale da ih proitam, boica s tintom i mnogo napola ispunjenih biljenica. Poutjela fotografija mojih roditelja - dvoje snanih i suncem opaljenih seljaka iza kojih su se uzdizali breuljci s naim vinogradima - stajala je uz izblijedjelu fotografiju moje bake, babe Slavke, koja je kosu pokrila maramom kao to su to inile ene u njezinom selu. Toliko sam bila zaokupljena kolom da nisam bila kod kue godinu dana. Bila sam ki vinogradara, osamljena, povuena djevojica sa sela sa eljom za uenjem i jakim nepokolebljivim religijskim uvjerenjima. Moja majka dolazila je iz obitelji Vignerons iji su preci preiv ljavali tekim radom i upornou, berui auxerrois blanc i pinot gris i itavo vrijeme obiteljsku utedu stavljali u zidove kue, spremajui novac za dan kada pone rat. Moj otac je bio stranac. Imigrirao je u Francusku iz istone Europe poslije Prvog svjetskog rata, oenio se mojom majkom i uzeo njezino prezime prije nego to se poeo brinuti za vinograd. Iako otac nije bio obrazovan, prepoznao je moj talent. im sam prohodala dao mije u ruke knjige od kojih je mnogo bilo s podruja teologije. Kad sam imala etrnaest godina poslao me u kolu u Pariz. Odveo me vlakom na testiranje, a zatim, im sam dobila

stipendiju, u kolu. Zajedno smo spakirali sve moje stvari u drvenu krinju koja je pripadala baki. Kasnije, kada sam saznala daje moja baka ila u istu kolu koju u ja pohaati, shvatila sam da je moja sudbina angelolo- ginje bila odreena godinama prije. Dok sam traila svoju prijateljicu koja je kasnila, zamiljala sam kako bi bilo da zamijenim svoj ivot s onim koji vodi moja obitelj. Ako Gabriella nije u stanu, jednostavno u se nai sama s dr. Seraphinom. Kada sam izala iz svoje sobe, hodajui prema kraju hodnika primijetila sam da se neto zbiva velikoj kupaonici. Vrata su bila zatvorena, no sjene iza zamagljena stakla upuivale su daje netko unutra. Mislila sam da se Gabriella kupa, iako je to bilo malo neobino za nekoga tko bi trebao biti u koli. Vidjela sam obris velike kade koja je sigurno bila do vrha napunjena toplom vodom. Oblaci pare irili su se sobom stvarajui na staklu vrata debelu, kremastu sumaglicu. ula sam Gabriellu kako govori i premda sam smatrala udnim da razgovara sama sa sobom, bila sam uvjerena daje sama. U asu kad sam podizala ruku da pokucam na vrata ne bih li joj dala do znanja da sam tu, zaslijepilo me bljetavo zlatno svjetlo. Ugledala sam ogromnu spodobu iza stakla. Nisam mogla vjerovati svojim oima, no inilo mi se da se da je slaba svjetlost ispunila i prostoriju. Prila sam blie pokuavajui shvatiti prizor ispred sebe i otvorila napola vrata. arena odjea bila je razbacana po ploicama na podu - bijela lanena koulja i bluza od umjetne svile koja je pripadala Gabrielli. Pokraj odjee moje prijateljice primijetila sam par hlaa okrenutih naopako, zguvanih poput vree brana, koje su oito u urbi zavrile na podu. Bilo je jasno da Gabriella nije sama, no unato tome nisam otila, ve sam se primaknula jo malo blie. Uavi u kupaonicu prisustvovala sam sceni koja me toliko okirala da nisam mogla uiniti nita drugo nego nastaviti gledati potpuno uasnuta. U dnu kupaonice obavijena parom stajala je Gabriella u naruju mukarca. Njegova koa bila je sjajno bijela i uinilo mi se - bila sam zateena - neprirodno sjajna. Pritisnuo je Gabriellu uza zid kao da je eli zgnjeiti svojom teinom, no ona se nije pokuavala braniti. tovie, njezine su blijede ruke bile oko njegova tijela i drale ga. Iskrala sam se oprezno iz kupaonice da me ne bi ula i pobjegla iz stana. Na putu do Akademije neko vrijeme sam hodala labirintima hodnika, pokuavajui doi do daha prije nego se naem s dr. Sera- phinom Valko. Zgrade su se protezale du nekoliko blokova, a povezivali su ih uski hodnici i podzemni prolazi koji su koli davali za- titniku nepravilnost koja je za mene bila neobino smirujua - kao da je asimetrija kole odgovarala mom stanju uma. Zgrade nisu bile velike, no premda sobe esto nisu bile u skladu s naim potrebama predavaonice su bile premale i uionice nisu imale grijanje - moja predanost radu odvraala mi je panju. Hodajui kroz mrane, prazne urede znanstvenika koji su ve otili iz grada, pokuavala sam shvatiti zato me tako okiralo to sam zatekla Gabriellu s njezinim ljubavnikom. Osim to mukim gostima nisu bile doputene posjete, u samom mukarcu bilo je neto uznemirujue, neto jezivo i nenormalno to nisam mogla identificirati. Zbog kaotine mjeavine lojalnosti i suparnitva koju sam osjeala prema Gabrielli i moje nesposobnosti da shvatim ono to sam vidjela, nita nisam mogla rei dr. Seraphini, mada sam duboko u sebi osjeala da bi to bilo ispravno. Umjesto toga, razmiljala sam o Ga- briellinom inu, o moralnoj dilemi koju je njezina afera prouzroila u meni. Trebala sam rei dr. Seraphini to me muilo, no to sam trebala rei? Nisam mogla izdati Gabriellinu tajnu. Iako je bila moja jedina prijateljica, Gabriella Levi-Franche bila je i moja najgorljivija suparnica. No moje nerviranje u stvari nije imalo smisla. Kada sam dola do ureda dr. Seraphine Gabriella je ve bila tamo. Sjedila je na stolcu Luisa XIV, svjea i smirena kao da je jutro provela leei u parku i itajui Voltairea. Imala je finu zelenu pamunu haljinu, bijele svilene arape i teak miris Shalimar, njezin najdrai parfem. Kada me pozdravila, na svoj

uobiajen nain poljubivi me automatski u oba obraza, odmah sam odahnula shvativi da ne zna nita. Dr. Seraphina pozdravila me srdano i brino i upitala to me zadralo. Bila je na dobrome glasu ne samo zbog svojih postignua ve i zbog kvalitete svojih studenata i strahovala sam da e moja potraga za Gabriellom biti protumaena kao kanjenje. Nisam gajila iluzije o nedodirljivom statusu na Akademiji. Za razliku od Gabrielle i njezinih obiteljskih veza, bila sam zamjenjiva, premda to dr. Seraphina nikada ne bi otvoreno rekla. Popularnost Valkovih meu studentima nije bila tajna. Seraphina Valko bila je udana za jednako sjajnog znanstvenika dr. Raphaela Valka, i oni su esto drali zajednika predavanja. Ta predavanja bila su popunjena svake jeseni jer su ih osim studenata prve godine, kojima su predavanja bila obavezna, pohaala ih i gomila starijih znatieljnih studenata. Naa dva najpoznatija profesora specijalizirala su se za angelologiju prije Potopa, malu ali vitalnu granu aneoske arheologije. Njihova predavanja ukljuivala su vie od njihove specijalizacije, saimajui povijest angelologije od njezinih teolokih izvora do modernih uenja. Znali su u svojim predavanjima tako oivjeti prolost da su drevni savezi i bitke - i njihova uloga u problemima modernog doba - postali jasni svima prisutnima. Uistinu, dr. Seraphina i dr. Raphael znali su pokazati da prolost nije daleko mjesto mitova i bajki, kratak sadraj ivota unitenih ratovima, bolestima i nesreama, ve da povijest ivi i die u sadanjosti, da je svaki dan meu nama i da nam prua pogled u oblaan pejza budunosti. Sposobnost Valkovih da svojim studentima prolost uine opipljivom, priskrbila im ie popularnost i poloaj u naoj koli. Dr. Seraphina je pogledala na sat. "Trebali bismo krenuti", rekla je sreujui papire na stolu i pripremajui se za nastavu. "Ve kasnimo". Seraphina nas je vodila uskim mranim hodnicima brzim korakom, visoke potpetice kuckale su po podu do Athenaeuma. Iako je ime upuivalo na neko poznatu knjinicu s korintskom stupovima i visokim, suncem ispunjenim prozorima, Athenaeum je bio mraan poput tamnice, a njegovi bijeli zidovi bez prozora i mramorni pod jedva su se nazirali u vjenoj tami sumraka. Mnogo uionica nalazilo se u slinim prostorijama, zakopanima duboko u usku zgradu na Montparnasseu. Rasprene prostorije zadrale su se kroz godine i bile su povezane kaotinim hodnicima. Ubrzo nakon dolaska u Pariz, nauila sam da naa sigurnost ovisi o tome da budemo skriveni. Labirintska priroda prostorija osiguravala nam je da se na rad odvija neometano, mir koji je sada naruavala ratna prijetnja. Mnogi znanstvenici ve su napustili grad. Pa ipak, usprkos ozbiljnom okruenju Athenaeum mi je pruao veliku utjehu za vrijeme moje prve godine kolovanja. Imao je veliku zbirku knjiga od kojih su mnoge ve desetljeima poivale na policama bez uznemiravanja. Dr. Seraphina mi je predstavila nau Aneosku zbirku godinu dana ranije, istaknuvi da posjedujemo tekstove na kojima bi nam i Vatikan pozavidio, iz prvih godina poslije Potopa, premda nikada nisam itala tako stare tekstove budui da su se uvali u riznici, daleko izvan dohvata studenata. Cesto sam je posjeivala usred noi. Zapalila bi malu uljanu lampu, sjela u kut pokraj police pune knjiga, okruena slatkim i pranim mirisom starog papira, i itala. Za mene uenje nije bilo dokaz ambicije, iako je sigurno tako izgledalo studentima koji bi me zatekli tamo u zoru. Za mene je stalna opskrbljenost knjigama sluila kao most u moj novi ivot - kao daje, dok sam hodala do knjinice, povijest svijeta izala iz magle i davala mi osjeaj da nisam radila samo ja ve i iroka mrea znanstvenika, koja je te iste tekstove prouavala mnogo stoljea prije mene. Za mene je Athenaeum predstavljao sve to je na svijetu bilo civilizirano i stabilno. Meutim, ba je zato bilo teko gledati sobe oko knjinice u stanju potpune naputenosti. Dok nas je dr. Seraphina vodila sve dalje, ugledala sam grupu asistenata koja je dobila u zadatak spremiti kolekciju. Postupak se izvodio sistematski - s tako velikom i vrijednom kolekcijom bio je to jedini nain - no inilo mi se da je Athenaeum pretvoren u potpuni kaos.

Knjige su stajale u hrpama na stolovima i velikim drvenim kitrama od kojih su mnoge, ispunjene do vrha, stajale razbacane po prostoriji. Samo nekoliko mjeseci ranije studenti su tiho sjedili za stolovima i uili za ispite, radei kao i generacije prije njih. Sada sam se osjeala kao daje sve izgubljeno. to e ostati ako sakrijemo nae tekstove? Skrenula sam pogled jer nisam mogla gledati kako rastavljaju moje utoite. Stvarnost i prijetnja rata vie nisu bile iznenaenje. Budui da su se Nijemci pribliavali, nije bilo sigurno biti u tako nesigurnoj etvrti. Znala sam da e nastava uskoro prestati i da emo zapoeti s privatnim satovima u malim, dobro skrivenim grupama izvan grada. Posljednjih tjedana veina predavanja je bila otkazana. Interpretacija nastanka i aneoska psihologija bila su moja najdraa predavanja, a sada su bila otkazana na neodreeno vrijeme. Samo su se predavanja Valkovih i dalje odravala, no bili smo svjesni da e i to uskoro prestati. No opasnost rata nije mi se inila realnom sve dok Athenaeum nisam zatekla u neredu. Dr. Seraphina je bila napeta i urila se dok nas je vodila u prostoriju iza knjinice. Njezino raspoloenje bilo je slino mom - nisam se mogla smiriti nakon scene koju sam vidjela ujutro. Kriomice sam pogledavala Gabriellu ne bih li otkrila neto drugaije u njezinom ponaanju, no bila je mirna kao uvijek. Dr. Seraphina je zastala, stavila odbjegli pramen iza uha i poravnala haljinu, vidno nervozna. Prvo sam mislila daje moje kanjenje na njezino predavanje uzrok te nervoze, no kada smo doli u stranju prostoriju Athenaeuma, i kada sam vidjela daje upravo u tijeku nekakav sastanak, shvatila sam daje dr. Seraphina uzrujana zbog neeg drugog. Grupa poznatih angelologa sjedila je oko stola zadubljena u unu raspravu. Poznavala sam lanove vijea jer su svi bili poznata imena - mnogi od njih drali su nam predavanja godinu ranije kao vanjski predavai - no nikada ih nisam vidjela sve, okupljene u tako intimnom okruenju. Vijee se sastojalo od poznatih mukaraca i ena koji su radili na visokim pozicijama diljem Europe - politiari, diplomati i predsjednici stranaka iji se utjecaj protezao mnogo dalje od nae kole. To su bili znanstvenici ije su knjige nekada stajale na policama Athenaeuma, njihovi radovi o fizikim mogunostima i kemijskom sastavu anela su nau disciplinu uinili modernom. asna sestra odjevena u teku crnu halju od sera - angelologinja koja je podijelila svoje vrijeme izmeu teolokih nauka i istraivanja - sjedila je do Gabriellinog ujaka, dr. Levi-Franchea, starijeg angelologa koji se specijalizirao za umijee prizivanja anela, opasno i intrigantno polje koje sam eljela prouavati. Najvei angelolozi gledali su nas dok smo dolazili s dr. Seraphinom. Dala nam je znak da sjednemo malo dalje od lanova vijea. Od silne znatielje zbog tako neobinog sastanka iji mi je povod bio nepoznat, jedva sam se kontrolirala da ne ponem nepristojno zuriti. Zato sam panju usmjerila na mnoge karte Europe koje su bile na zidu. Crvene toke obiljeavale su vane gradove - Pariz, London, Berlin i Rim.. No ono to mi je uistinu privuklo panju bila je koliina slabo poznatih gradova oznaenih du granice izmeu Grke i Bugarske, a koja je formirala crvenu liniju izmeu Sofije i Atene. To mi je podruje bilo posebno zanimljivo jer je u tom nepoznatom predjelu, na samome kraju Europe bio roen moj otac. Dr. Raphael je stajao kraj karte i ekao da pone govoriti. On je bio ozbiljan ovjek, jedan od malobrojnih lanova vijea koji je ve niz godina gradio karijeru ne bi li postao predsjednik vijea, a istovremeno je radio kao profesor na Akademiji. Dr. Seraphina jednom je spomenula da je dr. Raphael imao dvostruku ulogu - administrativnu i znanstvenu - poput Rogera Bacona, engleskog angelologa iz 13. stoljea koji je predavao Aristotela na Oxfordu i teologiju u Parizu. Baconova usklaenost izmeu intelektualne snage i duhovne skromnosti bilo je postignue na koje se u drutvu gledalo s velikim potovanjem. Nisam si mogla pomoi, no za mene je dr. Raphael bio njegov nasljednik. im se dr. Seraphina smjestila, dr. Raphael je poeo govoriti, rezimirajui to je do tada reeno.

"Kao to sam govorio", rekao je dr. Raphael pokazujui na polu prazne police i asistente koji su zamatali i pakirali knjige rasprene po itavoj knjinici, "imamo jo malo vremena. Uskoro-e sve nae knjige biti zapakirane i spremljene na sigurno izvan grada. Naravno, to je jedini nain - titimo se od nadolazeih problema. No selidba se dogaa u najgore mogue vrijeme. Na rad ne moe prestati zbog rata. Nema nikakve sumnje da sada trebamo donijeti odluku". Nastavio je ozbiljnim glasom. "Ne vjerujem da e naa obrana pasti - sve indikacije govore u prilog tome da smo spremni na bilo kakvu bitku koja nas oekuje - ali moramo se pripremiti na najgore. Ako budemo ekali, riskirat emo da nas opkole." "Profesore, pogledajte kartu", rekao je Vladimir, lan vijea, mladi znanstvenik kojeg su poslali iz tajne Angeloloke akademije u Le- njingradu, a za kojeg sam znala samo iz pria. Bio je mlad i zgodan, svijetlih plavih oiju i krhke grae. Smireno i samouvjereno dranje davalo je dojam da je stariji, no nije mogao imati vie od devetnaest godina. "ini se da smo ve opkoljeni." "Postoji jasna razlika izmeu strategija sila Osovine i naih vjerskih neprijatelja." "Moramo biti spremni suoiti se s oboje", rekao je Vladimir. "Tono", odgovorila je dr. Seraphina. "A da bismo to uinili, moramo dati sve od sebe da pronaemo i unitimo liru." Prijedlog dr. Seraphine popratio je muk. lanovi vijea nisu znali kako da reagiraju na tako hrabru izjavu. "Vi znate to ja 0 tome mislim", rekao je dr. Raphael. "Slanje ekipe u planine je naa jedina nada." S velom koji joj je zakrivao lice asna sestra se obratila vijeu. "Podruje koje je dr. Raphael predloio preveliko je za bilo koga - ukljuujui i nae ljude - da bi ga se pretrailo bez tonih koordinata. Mjesto se mora tono locirati prije nego se krene u ekspediciju." "S pravim pokroviteljima, sve je mogue", rekla je dr. Seraphina. "Dobili smo velikodunu pomo od nae amerike dobroiniteljice." "I oprema koju smo dobili od Zaklade obitelji Currie bit e i vie nego dovoljna", dodao je dr. Raphael. "Razmotrimo malo bolje injenice, hoemo li?" rekao je dr. Levi- Franche vidno skeptian oko projekta. "Koliko je veliko podruje o kojem razgovaramo?" "Trakija je bila dio Istonog Rimskog Carstva, koje se kasnije zvalo Bizantsko Carstvo, a iji teritorij je pokrivao dananju Tursku, Grku i Bugarsku", rekao je dr. Raphael. "Deseto stoljee bilo je vrijeme velikih teritorijalnih promjena za Traane, no iz izvjetaja o ekspediciji preasnog Clematisa moemo malo suziti nau potragu. Znamo da se Clematis rodio u gradu Smolyanu usred planinskog lanca Rodopa u Bugarskoj. Clematis je za vrijeme ekspedicije napisao da je putovao u zemlju svog roenja. No mi moemo suziti podruje samo na sjevernu Trakiju." "Ovo to je moj kolega tako lijepo objasnio i dalje je ogromno podruje", rekao je dr. Levi-Franche. "Zar vjerujete da emo uspijeti istraiti komad te zemlje a da nas ne otkriju? Cak i s ogromnim sredstvima i tisuama agenata trebale bi nam godine, a moda i desetljea da pretraimo povrinu, bez silaska u spilju. Nemamo sredstva ni ljude za takav pothvat." "Misiji nee nedostajati dobrovoljaca", rekao je Vladimir. "Vano je zapamtiti", rekla je dr. Seraphina, "da opasnost rata ne prijeti samo naim tekstovima i naoj koli. Mogli bismo izgubiti puno vie ako podaci o spilji i blagu tamo skrivenom, izau u javnost". "Moda", rekla je asna sestra. "Ali nai neprijatelji promatraju planine stalno." "To je istina", rekao je Vladimir ije je polje prouavanja bila nebeska muzikologija. "I ba zbog toga moramo to sada uiniti."

"Zato sada?" upitao je dr. Levi-Franche snizivi glas. "Traili smo i titili manje vane nebeske instrumente dok smo onaj najvei ostavili na slobodi. Zato ne bismo priekali da prestane rat?" "Nacisti su postavili ljude po itavoj regiji. Oboavaju antikvitete, pogotovo one koji imaju mitoloko znaenje za njihov reim, a Nefili e iskoristiti priliku da se doepaju monog oruja." "Mo lire je na zlu glasu", rekao je Vladimir. "Od svih nebeskih instrumenata njezina upotreba moe dovesti do katastrofalnih posljedica. Njezina destruktivnost moda je opasnija od svega to nacisti mogu uiniti. S druge strane, suvie je dragocjena da bismo je ostavili. Znate, kao i ja, da su Nefili oduvijek prieljkivali liru." "Ali je isto tako jasno", lagano uznemireno je rekao dr. Levi- -Franche, "da e nas Nefili slijediti kolikogod se mi trudili. Ako budemo imali ogromnu sreu da naemo liru i dalje ne znamo to ona moe uiniti. Moglo bi biti opasno. Ili jo gore, mogli bi nam je oduzeti. Sve to uinimo moglo bi koristiti samo naim neprijateljima, a tada bismo mi bili odgovorni za uase koje njezina glazba moe uzrokovati." "A to ako nije mona kao to mislite", rekla je asna sestra ukoena u svom stolcu. "Nitko je nikada nije vidio. Sve o njezinim uasnim djelima saznajemo iz poganskih legendi. Postoji mogunost daje zlo koje joj se pripisuje samo legenda." Dok su angelolozi razmiljali dr. Raphael je rekao, "Imamo, dakle, dvije mogunosti - ili emo djelovati ili neemo". "Nepromiljeno djelovanje gore je od pametnog mirovanja", rekao je dr. Levi-Franche. Nije mi se dopao njegovo arogantan odgovor jer je bio toliko drukiji od iskrenog uvjeravanja moje profesorice. "U naem sluaju", rekao je dr. Raphael uzbuujui se sve vie, "nedjelovanje je nepromiljenije. Naa e pasivnost imati tragine posljedice." "I zbog toga moramo djelovati sada", rekao je Vladimir. "Na nama je da pronaemo i zatitimo liru." "Ako smijem prekinuti", rekla je blago dr. Seraphina, "predloila bih neto". Hodajui do mjesta na kojima smo sjedile Gabriella i ja, dr. Seraphina nas je predstavila, a zatim nastavila: "Mnogi od vas su ih ve upoznali, ali za one koji nisu, voljela bih predstaviti nae dvije najbolje mlade angelologinje, Gabriellu i Celestine. One su mi pomagale urediti nae papire za vrijeme selidbe. Marljivo su katalogizirale tekstove i prepisivale biljeke. Njihov nam je rad bio od velike koristi. U stvari, panja koju su poklanjale detaljima nae zbirke i informacije koje su paljivo izvlaile iz naih povijesnih spisa dale su meni i dr. Raphaelu ideju kako nastaviti u ovom vanom trenutku." "Kao to svi znate", nastavio je dr. Raphael, "uz nae dunosti na Akademiji, dr. Seraphina i ja radili smo i na nekoliko privatnih projekata, ukljuujui i preciznije lociranje spilje. Istraujui smo skupili mnotvo podataka i biljeki koje su prije bile previene." Pogledala sam u Gabriellu u nadi da u pronai neku vrst podrke u situaciji u kojoj smo se nalazile, ali okrenula je glavu, arogantna kao i uvijek. Odjednom sam se poela pitati je li shvatila detalje o kojima su govorili lanovi vijea. Postojala je ansa da joj je netko ve dao povjerljive informacije, dok sam ja bila iskljuena. Dr. Seraphina mi nikada nije priala o liri, niti da je moramo uvati podalje od neprijatelja. Pomisao daje Gabriella stekla njezino povjerenje ispunila me ljubomorom. "Kada smo shvatili da prijeti rat koji bi mogao prekinuti na rad, odluili smo se pobrinuti da nai dokumenti budu sigurni togod da se desi. S tom idejom zamolili smo Gabriellu i Celestine da nam pomognu u sortiranju i pisanju biljeaka. Poele su prije nekoliko mjeseci. Zadatak je bio naporan, dosadno sakupljanje injenica, no pokazale su se bistrima i odlunima da zavre projekt prije polaska. Bili smo oduevljeni njihovim napretkom. Njihova mladost prua im odreeno strpljenje za ono to se veini nas ini obinim tajnikim poslom,

ali njihova radinost poluila je izvrsne rezultate. Biljeke su nam mnogo pomogle i uspjeli smo pregledati ogromnu koliinu informacija koja je desetljeima bila skrivena." Dr. Seraphina je odetala do karata, izvadila kemijsku olovku iz depa pletene veste i nacrtala trokut preko Rodopa, od Grke do Bugarske. "Znamo da je mjesto koje traimo smjeteno negdje izmeu ovih granica. Znamo daje ve bilo istraivano i da su ve mnogi znanstvenici pokuali opisati geoloke i prirodne ljepote koje okruuju klanac. Nai su znanstvenici bili vrlo paljivi u svom radu, no nae organizacijske metode moda su bile manje savrene. Dok ne budemo imali tone koordinate, vjerujem da emo, ako pretraimo sve tekstove koje imamo na raspolaganju, ukljuujui i tekstove koje nismo prije istraili u ove svrhe, dobiti nove podatke o lokaciji." "I vi vjerujete", rekla je asna sestra, "da ete tom metodom doi do koordinata spilje?" "Na prijedlog je sljedei", rekao je dr. Raphael uzevi rije svojoj eni. "Ako uspijemo suziti nau potragu na radijus od sto kilometara, elimo pristanak za drugu ekspediciju." "Ako ne budemo uspjeli suziti potragu", rekla je dr. Seraphina "sa- krit emo se najbolje to moemo, pobjei iz zemlje i moliti da nae karte ne zavre u neprijateljskim rukama". Bila sam okirana kada sam vidjela kako su spremno lanovi vijea prihvatili plan nakon tako gorljive debate. Moda je dr. Seraphina znala da je Gabriellin napredak adut kojim moe pridobiti odobrenje dr. Levi-Franchea. No koju god strategiju imala, upalila je. Iako nisam znala kakva je priroda blaga kojeg traimo, moja ambicija se probudila. Bila sam presretna. Gabriella i ja nalazile smo se u samom sreditu potrage Valkovih za spiljom zatoenih anela. Sljedee jutro dola sam u ured dr. Seraphine sat vremena ranije od dogovorenih devet sati. Spavala sam loe jer je Gabriella hodala u pokrajnjoj sobi, otvarala prozor, puila, putala svoju omiljenu snimku Debussyeve Douze Etudes i etala s jednog kraja sobe na drugi. Njezinu tajnu vezu pripisivala sam i njezinoj i svojoj nesanici, iako su u stvari Gabriellini osjeaji za mene bili misterij. Znala sam je bolje od bilo koje druge osobe u Parizu, a ipak nisam je uope poznavala. Bila sam toliko pod dojmom popodnevnih dogaaja da nisam stigla razmiljati o vanom zadatku potrage za spiljom koju su nam povjerili Valkovi. To to sam mogla misliti jedino na Gabriellu kako grli udnog mukarca povealo je moj oprez prema prijateljici. Rezultat je bio da sam napustila postelju prije izlaska sunca, skupila knjige i otila rano uiti u svoj kut knjinice. Sama i okruena naim tekstovima, imala sam priliku razmisliti 0 sastanku vijea prethodnog dana. Bilo mi je teko povjerovati da bi se krenulo u ekspediciju s takvim posljedicama bez tone lokacije klanca. Nedostajala je karta, najvaniji element svake potrage. Cakje 1 prosjeno inteligentan student prve godine znao da ekspedicija ne moe biti uspjena bez potpune kartografije. No bez precizne geografske lokacije puta budui znanstvenici nisu imali mogunost da ponove misiju. Ukratko, bez karte nije bilo vrstog dokaza. Ne bih bila osjetljiva na znaenje karti da nije bilo godina koje sam provela s Valkovima, iji je test o kartografiji i geolokim formacijama bio na granici opsesije. Koliko se znanstvenici oslanjaju na ponavljanja da bi potvrdili eksperiment, toliko se rad Valkovih na glacijalnoj geologiji temeljio na njihovoj strasti za preciznom i konkretnom reprodukcijom prijanjih ekspedicija. Njihove znanstvene rasprave o mineralima i formacijama stijena, vulkanskoj aktivnosti, razvoju slojeva, promjenjivosti tla i topografiji kra nije ostavljala dvojbe da su bili znanstvenici. U tome nije bilo nikakve greke. Ako je trebalo nai neku lokaciju, dr. Raphael bi je pronaao. Konstruirao bi putovanje korak po korak, stijenu po stijenu.

Poslije izlaska sunca pokucala sam njeno na vrata dr. Seraphine. Otvorila sam vrata zauvi njezin glas. Na moje iznenaenje Gabriella je sjedila s naom profesoricom na sofi ukraenoj skrletnom svilom. Ispred njih je bila posluena kava. Mogla sam vidjeti da su se udubile u razgovor. Nervozna Gabriella od juer naveer je nestala. Umjesto nje ispred mene je sjedila Gabriella aristokratkinja, namirisana, napudrana i besprijekorno odjevena, crne, sjajne i poeljane kose. Jo jednom me porazila. Budui da nisam znala sakriti razoaranje stajala sam na dovratku ne znajui kamo da krenem. "Celestine, to radi?" upitala je dr. Seraphina pomalo nervozno. "Ui i pridrui nam se." Budui da sam ve mnogo puta posjetila ured dr. Seraphine znala sam da je to jedna od najboljih prostorija u koli. Nalazila se na zadnjem katu zgrade Haussmannovog tipa i imala je ogroman pogled na susjedstvo - dominantni trg ispred kole s fontanom i golubovi ma koji su beskonano kruili. Jutarnje sunce obasjavalo je zid kroz francuske prozore, od kojih je jedan bio otvoren hladnom jutarnjem zraku to je ispunjavao sobu mirisom zemlje i vode, kao da je cijelu no padala kia ostavivii lokvicu blata iza sebe. Soba je bila velika i elegantna s ugraenim policama, ukrasnim reljefima i pisaim stolom s mramorom. Bio je to ured koji bi se oekivao na desnoj obali prije nego na la rive gauche. Ured dr. Raphaela bio je praan i mirisao na duhan - bezbojna soba potpuno ispunjena knjigama koja je bolje predstavljala nau kolu. Njega se esto moglo zatei kako uiva u sunanim zrakama ulatenog ureda svoje ene, diskutirajui kako poboljati predavanje ili - to je Gabriella inila tog jutra - ispijajui kavu iz alica Sevres dr. Seraphine. Koliko me porazilo to to sam zatekla Gabriellu u Seraphini- nom uredu, pokazala sam manje nego to me uznemirilo. Nisam znala zato bi to unila, no inilo mi se da je dogovorila privatan sastanak i namjerno me iskljuila. Naposljetku, mogla je iskoristiti priliku da popria s dr. Seraphinom o naem pothvatu. Moda je eljela saznati kakvi nas zadaci ekaju. Znala sam da bi rezultat naega rada mogao promijeniti na status u koli. Ako Valkosovi budu zadovoljni rezultatima, bit e mjesta za nas u timu, ali samo za jednu. Dodijelili su nam zadatke u skladu s naim znanstvenim mogunostima koje su se razlikovale ba kao i na fiziki izgled. Ja sam voljela tehnike komponente naeg rada fiziologiju aneoskih tijela, kompoziciju odnosa omjera supstance i duha u stvorenjima, i matematiku savrenost rane taksonomije - dok su Gabriellu vie privlaili umjetniki elementi angelologije. Voljela je itati velike epske romane o bitkama izmeu Nefila i angelologa, znala je gledati slike i u njima pronai simbole koji bi meni sigurno promakli, analizirala je stare tekstove tako pomno kao da znaenje jedne rijei moe promijeniti tijek itave budunosti. Vjerovala je u mo dobra i za vrijeme nae prve godine uenja uspjela me u to ak uvjeriti. Zbog toga je dr. Seraphina Gabrielli dala u zadatak itanje mitolokih tekstova, dok je meni prepustila sustavniji zadatak sortiranja empirijskih podataka prijanjih pokuaja lociranja klanca, prikupljanje geolokih informacija razliitih epoha i pronalaenje starih karata. Po zadovoljnom izrazu na Gabriellinom licu sigurno su neko vrijeme avrljale. Nekoliko drvenih kutija stajalo je u sredini ureda i svojim grubo istesanim nogama pritiskalo orijentalni sag. Sve kutije bile su napunjene biljenicama i papirom kao da su spremane u urbi. Moje iznenaenje zbog Gabriellinog prisustva, kao i znatielja zbog kutija s biljenicama, nisu prole nezapaeno. Dr. Seraphina mahnula mi je da uem u sobu, zatvorim vrata i pridruim im se. "Ui, Celestine", rekla je ponovno dok mije davala znak da sjednam na sofu pokraj police s knjigama. "Pitala sam se kada e doi." Kao podrka njezinoj opaski, sat s klatnom na drugom kraju susjednog ureda otkucao je osam sati. Dola sam sat vremena ranije. "Mislila sam da emo poeti u devet", rekla sam. "Gabriella je eljela stei prednost", rekla je dr. Seraphina. "Prolazile smo kroz neke nove materijale koje ete katalogizirati. U ovim kutijama su Raphaelovi papiri. Donio ih je sino iz svog ureda."

Odetavi do svog stola, uzela je klju i otkljuala ormar. Police su bile ispunjene knjigama, a svaka polica bila je uredno i pedantno sloena. "A ovo su moji radovi. Posloila sam ih po predmetima i datumima. Moji studentski radovi su na donjim policama, a recentnije biljeke - veinom citati i skice lanaka - na vrhu. Godinama sam se suzdravala od katalogizacije mojih radova. Jedan od faktora bila je tajnovitost, no to je vanije, ekala sam prave asistente. Vas dvije ste pametne i imate osnovno znanje o granama angelologije teologiji, transcendentalnoj frekvenciji, teorijama morfistike angelologije, taksonomije. Dok ste uile o tome na poetnom stupnju, uile ste takoer malo i o glacijalnoj geologiji. Marljive ste i pedantne, znate mnogo toga i na razliite ste naine talentirane, ali nemate specijalizaciju. Nadam se da e par svjeih oiju pomoi. Ako smo ita propustili u ovim kutijama, ja sam sigurna da ete vi to otkriti. Takoer u vas zamoliti da ponovno dolazite na moja predavanja. Znam da ste uvod poloile prole godine, no to je od posebne vanosti za na zadatak." Preavi rukom po hrpi asopisa, izdvojila je njih nekoliko i stavila ih izmeu nas na stoli s kavom. Iako sam instiktivno eljela uzeti jedan od asopisa, priekala sam eljno oekujui Gabriellin potez. Nisam eljela ispasti previe ivana. "Moda ete htjeti poeti s ovim", rekla je Seraphina smjestivi se polako na sofu. "Mislim da e sortiranje Raphaelovih spisa biti poprilian izazov za vas." "Koliko ih ima", rekla sam oarana ogromnom koliinom papira kroz koju emo morati proi i znatieljna kako emo dokumentirati tako veliku koliinu informacija. "Gabrielli sam ve dala precizne upute o metodologiji sortiranja dokumenata", rekla je Seraphina. "Ona e ti prenijeti upute. Ja u ponoviti samo jedno - morate znati da su ove biljenice neizmjerno dragocjene. One ine veinu naeg prvog istraivanja. Iako smo neke dijelove materijala objavili, nita nije bilo u potpunosti kopirano. Molim vas da budete posebno paljive s biljenicama u loijem stanju, pogotovo s onima koje sadre tekstove o naim ekspedicijama. Na alost, ovi dokumenti ne smiju napustiti moj ured. No dokle god budete radile na njima moete ih itati koliko elite. Mislim da se iz njih moe puno nauiti, kolikogod djelovali kaotino. Nadam se da e vam ovaj posao pomoi da shvatite povijest nae borbe i, ako budemo imali sree, da e nam pomoi pronai ono to traimo." Uzela je biljenicu i dala mi je u ruke. "Ovo su neki moji radovi iz studentskih dana. Sadre i biljeke s predavanja i neka razmiljanja o angelologiji i njezinom razvoju kroz povijest. Toliko je vremena prolo otada da se ne sjeam to se sve moe unutra nai. Ja sam nekada bila ambiciozan uenik poput tebe, Celestine, i provela sam puno, puno sati u Athenaeumu. S tako mnogo informacija o povijesti an- gelologije mislila sam da trebam napraviti neto malo kompaktnije. Bojim se da su unutra i moje neke pomalo naivne spekulacije to biste trebale uzeti s rezervom." Pokuavala sam zamisliti dr. Seraphinu kao studenticu koja je uila jednake stvari koje mi sada uimo. Bilo ju je teko zamisliti naivnom u bilo emu. "Moda e biti vie biljeki iz kasnijih godina. Prepisala sam materijal iz ovog asopisa u - kako da to kaem? - krai spis o povijesti naeg rada. Cilj koji su nai znanstvenici i angelolozi eljeli postii time jest taj da je angelologija potpuno funkcionalna, mi koristimo nae prouavanje kao konkretan alat. Teorija je dobra kao i njezino provoenje, a u naem sluaju povijesna istraivanja igraju veliku ulogu u naoj borbi s Nefilima. Ja sam empirijski mozak. Uope nisam u stanju razumijeti apstrakcije, pa se sluim pripovijedanjem da angeloloke teorije uinim to opipljivijima sebi. Na isti nain slaem i predavanja. Dok je koritenje naracije uobiajeno u mnogim aspektima teologije - alegorije i tome slino - Crkva takav pristup izbjegava kada se radi o angeloloim sustavima. Kao to moda znate, hijerarhijski sustavi esto su se konstruirali zbog argumenata crkvenih otaca. Oni su vjerovali daje Bog napravio hijerarhiju meu anelima, pa je tako napravio i hijerarhiju na zemlji. Dat u vam primjer: kao to su serafini bili superiornija aneoska inteligencija od kerubina, tako

je pariki nadbiskup superiorniji od seljaka. Vidite kako je funkcioniralo, Bog je stvorio hijerarhije, pa zato svi moraju ostati na mjestima koja im je odredio. I plaati poreze, bien sur. Crkvena, aneoska hijerarhija uspostavila je drutvene i politike strukture. Ponudili su i priu o svemiru, kozmologiju koja postavlja u red oit kaos ivota obinih ljudi. Angelolozi su, naravno, potekli iz toga. Mi promatramo horizontalnu strukturu koja doputa intelektualnu slobodu i napredovanje zbog zasluga. Na sustav je dosta jedinstven." "Kako takav sustav moe preivjeti?" upitala je Gabriella. "Crkva to sigurno nee dopustiti." Iznenaena Gabriellinim besramnim pitanjem gledala sam u svoje ruke. Nikada ne bih mogla propitivati Crkvu na tako direktan nain. Moda je bilo pogreno moje bezgranino povjerenje u nju. "Vjerujem da se ovo pitanje postavilo ve mnogo puta u prolosti", rekla je dr. Seraphina. "Osnivai angelologije razvili su parametre naega rada na velikome sastanku angelologa u desetome stoljeu. Postoji prekrasni zapisi o sastanku koje je zabiljeio jedan od osni vaa." Dr. Seraphina se vratila do ormara i izvadila knjigu. "Predlaem vam da proitate ovu knjigu kada budete imale vremena, to nije sada, budui da je jutros pred vama velik posao", rekla je listajui. Zatim ju je odloila na stol. "Kada jednom ponete itati povijest naeg drutva, vidjet ete da ima vie toga za itanje o angelologiji od prouavanja i diskusija. Na rad razvijao se mudrim odlukama grupe pametnih, duhovnih ljudi. Prva angeloloka ekspedicija, uistinu prvi pokuaj u kojem su angelolozi eljeli otkriti mjesto na kojem su zatvoreni aneli dogodio se kada su presveti oci na poziv svoje trake brae organizirali Koncil u Sozopolu. Bio je to sastanak na kojem je roena naa disciplina i prema presvetom ocu Bogumilu, jednom od najveih od otaca to su osnovali angelologiju. Koncil je postigao velik uspjeh, i to ne samo zbog uspostavljanja naela naeg djelovanja ve i zbog okupljanja najpoznatijih religioznih mislioca tog vremena - od Koncila u Nici nije bilo okupljanja takvih iznimnih strunjaka u tako velikom broju. Sveenici, akoni, akoliti, rabini i sveti ovjek Mainyu sudjelovali su u uzbudljivoj debati o dogmi u glavnome hodniku. Tajno okupljanje bilo je negdje drugdje. Tada je jedan stari sveenik po imenu Clematis, biskup traanskog porijekla koji je ivio u Rimu, sazvao grupu istomiljenika koji su dijelili njegovu strast da pronau spilju Promatraa. Zapravo, on je razvio itavu teoriju oko lokacije spilje, tvrdei da bi se, kao i ostaci Noine arke, trebala nai u blizini obala Crnog mora. Naposljetku je Clematis otiao u planine iskuati svoju teoriju. Dr. Raphael i ja pretpostavljamo - iako nemamo nikakav dokaz - daje nacrtao kartu." "Ali kako moete biti sigurni da tamo neto postoji?" pitala je Gabriella. "Kakav dokaz imamo? Sto ako spilja uope ne postoji i sve je samo legenda?" "Mora biti istine u tome", rekla sam osjetivi da je Gabriella previe ishitreno eljela izazvati nau profesoricu. "Clematis je naao spilju", rekla je dr. Seraphina. "Presveti otac i niegov tim jedini su koji su saznali pravu lokaciju, jedini koji su se u nju spustili i jedini ljudi koji su u nekoliko tisua godina vidjeli pobunjene anele. Clematis je umro privilegiran. Na sreu, prije smrti je izdiktirao kratak dokument o ekspediciji. Dr. Raphael i ja smo koristili taj dokument kao na polazni tekst u istraivanju." "Taj dokument sigurno govori o lokaciji", rekla sam elei to prije saznati detalje o Clemetisovoj ekspediciji. "Da, u Clematisovom dokumentu se spominje lokalitet", rekla je dr. Seraphina. Uzela je komad papira i naliv-pero, napisala nekoliko slova na irilici i predala nam papir. PflypCKOTO t-bpjio "Gjurskoto bjrlo" ime je koje je Clematis napisao u dnevniku, to na starobugarskome znai "Zatvor Nevjernih", ili slobodnije "Tajno mjesto Nevjernih", to je toan opis Straara koje su tadanji krani nazivali pobunjenicima i nevjernicima. Turci su drali podruje oko

Rodopa od 14. stoljea pa sve dok Rusi nisu pomogli Bugarima da ih se oslobode 1878. godine, a to je dodatno zakompliciralo potragu. Naime, muslimani su bugarske krane smatrali nevjernicima tako da je drugi naziv potisnuo originalno znaenje imena spilje. Dvadesetih smo godina nekoliko puta putovali u Grku i Bugarsku, no na nae veliko razoaranje nismo pronali niti jednu spilju pod tim imenom. Ljudi koje smo ispitivali ime su povezivali s Turcima ili za spilju nisu uope uli. Nakon godina nismo pronali to ime niti na jednoj karti u regiji. Bilo zbog nemara ili kartiranja, spilja na papiru ne postoji." "Moda bi bilo bolje zakljuiti", rekla je Gabriella, "daje Clemetis pogrijeio i da karta ne postoji." "Netono", brzina kojom je dr. Seraphina odgovorila pokazala je koliko je ta tema zanima. "Zatvor pobunjenih anela postoji. Kladim se u svoju karijeru." "Onda mora postojati nain da ga naemo", rekla sam i po prvi puta shvatila koliko silno Valkovi ele rijeiti tu zagonetku. "Moramo prouiti Clemetisove dokumente." "To ete ostaviti za neki drugi put, nakon to zavrite s ovim zadatkom" rekla je dr. Seraphina i ponovno odetala do ormara. Otvorila sam knjigu ispred sebe, znatieljna da vidim to skrivaju korice. Nisam si mogla pomoi, no bila sam sretna to su moja razmiljanja bila slina Seraphinim i to je Gabriella ovaj put dola u konflikt s naom profesoricom. No na moje razoaranje njezino neodobravanje Gabriellu nije nimalo diralo. Naprotiv, inilo se da je posve zaokupljena neim drugim. Bilo mi je jasno da Gabriella nije osjeala jednako rivalstvo kao ja. Nije imala nikakvu potrebu za dokazivanjem. Uvidjevi koliko sam nestrpljiva da ponem dr. Seraphina je rekla, "Ostavit u vas vaem poslu. Moda vidite neto to ja nisam. Sigurna sam da nai tekstovi mogu nekome rei i neto i nita. Um i duh sazrijevaju na neki svoj nain i svojom vlastitom brzinom. Svako uho ne moe uti prekrasnu muziku koja svira." Od svojih prvih kolskih dana dolazila sam na Valkova predavanja ranije da bih uhvatila mjesto. Iako smo i Gabriella i ja sjedile na njihovim predavanjima prole godine, nastavile smo ih pohaati i ove. Mene je vukla ambiciozna elja za istraivanjem i privid znanstvene zajednice koju su predavanja odraavala, dok je Gabriella uivala u svom statusu uenika druge godine iz poznate obitelji. Mlai studenti zurili bi u nju kao da su odmjeravali njezinu reakciju na predavanje. Predavanja su se odvijala u maloj bijeloj kapelici koja je bila sagraena na ostacima rimskog hrama. Imala je debele vapnenake zidove koji su izgledali kao da se uzdiu od prozorskih stakala to su se nalazila ispod njih. Strop kapelice bio je nainjen od cigle u raspadnom stanju pa su ih pridravale drvene grede koje su izgledale tako nestabilno da sam vjerovala da e se itava zgrada sruiti na nas ako se vani pojaa promet. Gabriella i ja sjele bismo u dno kapelice, a dr. Seraphina bi posloila svoje papire i zapoela predavanje. "Danas u vam ispriati priu koja vam je svima poznata na ovaj ili onaj nain. Budui da je ta pria temelj nae discipline, o njezinoj povijesnoj vanosti, kao ni o njenoj poetskoj ljepoti, ne treba raspravljati. Poela je u godinama prije Potopa kada je nebesko kraljevstvo poslalo vie od dvije stotine anela, zvali su ih Straari, da promatraju to rade ljudi. Glavni Straar, prema tim zapisima, bio je Semjaza. Semjaza je bio lijep i moan, pravi primjerak aneoskog stvorenja. Njegova blijeda put, svijetle oi i zlatna kosa bile su ideal nebeske ljepote. Provevi dvije stotine anela kroz nebeske svodove, Semjaza se na zemlju doao odmoriti. Pod njegovim vodstvom bili su Araklba, Rameel, Tamlel, Ramlel, Danel, Ezequeel, Baraquial, Asael, Batarel, Ananel, Zaquiel, Samsapeel, Satarel, Tutel, Jomjael, Kokabiel, Araquiel i Sariel. Aneli su hodali nevidljivi meu potomcima Adama i Eve. ivjeli su tiho u sjeni i skrivali se u planinama, spavajui na mjestima gdje ih ljudi nisu mogli pronai. Putovali su od jednog do drugog mjesta slijedei ljudske migracije. Tako su otkrili naseljene civilizacije

izmeu Gangesa, Nila, Jordana i Amazone. ivjeli su mirno i povueno, promatrajui ljudske postupke. Jedno jutro za vrijeme Jaredovog doba dok su bili na planini Ar- mon, Semjaza je ugledao enu kako se kupa u rijeci. Smea joj se kosa obavijala oko tijela. Pozvao je Straare da dou do ruba planine i tako su velianstvena bia zajedno promatrala enu. Prema mnogobrojnim znanstvenim izvorima Semjaza je tada predloio Straarima da odaberu ene ljudskog porijekla. No im je to uinio, zabrinuo se. Svjestan kazne za takav neposluh - svjedoio je padu anela - promijenio je svoj plan i rekao, "Ljudske keri trebale bi pripadati nama. No ako me ne elite slijediti ja u sam snositi posljedice tog velikog grijeha." Straari su se dogovorili sa Semjazom da e zajedno podijeliti kaznu. Znali su da je zdruivanje zabranjeno i da je njihov pakt prekrio svaki nebeski i zemaljski zakon. No svejedno su se spustili s planine Arrmon i pokazali se enama. ene su uzele neobina bia za svoje mueve i uskoro su zatrudnile. Nakon nekog vremena rodila su im se djeca. Ona su prozvana Nefili. Straari su gledali kako im djeca odrastaju. Vidjeli su da se razlikuju od svojih majki, kao i od anela. Njihove keri bile su vie i elegantnije od ljudskih ena, bile su intuitivne i imale nadnaravne sposobnosti, a posjedovale su i aneosku ljepotu. Djeaci su takoer bili vii i jai od normalnih mukaraca i bili su bistri jer su imali inteligenciju nebeskih stvorenja. Straari su im poklonili umijee voenja ratova. Nauili su ih tajnama vatre kako da je zapale i zadre kako da je kontroliraju za kuhanje i grijanje. Taj je dar bio tako dragocjen da o njemu postoje mitovi, najpoznatiji je onaj o Prometeju. Pouili su svoje sinove metalurgiji, umijeu koje su aneli usavrili, ali su ga do tada uvali podalje od ljudi. Pokazali su im kako se izrauju ogrlice i prstenovi od plemenitih metala. Vadili su zlato i drago kamenje, brusili ih i od njih izraivali vrijedne predmete. Nefili su spremali svoje blago, zgrtali zlato i drago kamenje. Pokazali su kerima kako se boji tkanina i kako da namau svoje trepavice sjajnim prahom od minerala. Kitili su ih stvarajui ljubomoru kod ena. Pouili su svoju djecu kako napraviti oruja koja e ih uiniti jaima od ljudi, nauili su ih kako taliti eljezo i kovati maeve, noeve, titove, oklope i vrkove strijela. Kada su nauili koristiti oruje, Nefili su napravili zalihe kvalitetnog hladnog oruja. Lovili su i konzervirali meso. titili su svoja dobra silom. Straari su djeci dali i mnoge druge darove. Pouili su svoje ene i keri tajnama jo monijima od vatre ili eljeza. Odvojili bi ene od mukaraca, odvodili ih iz grada duboko u planine i ondje im pokazali kako arati i sluiti se ljekovitim travama. Pokazali su im tajna umijea magije i nauili ih kako da pamte arolije. Uskoro su zamijenili uloge. ene koje su do tada ovisile o mukoj snazi postale su jake i opasne. Straari su sve vie i vie nebeskih tajni povjeravali svojim enama i kerima. Baraquijal ih je pouio astrologiji. Kokabiel ih je nauio itati znamenja zvijea. Ezequeel im je dao praktino znanje itanja oblaka. Araquiel ih je pouio simbolima zemlje. Shamsiel im je nacrtao Sunevu putanju. Sariel im je nacrtao Mjeseeve mjene. Aramos ih je pouio skidanju arolija. S tim vjetinama Nefili su se organizirali u pleme. Naoruali su se i preuzeli kontrolu nad zemljom i hranom. Doveli su do savrenstva voenje ratova. Imali su sve veu i veu mo nad ljudima. Smatrali su se gospodarima zemlje, uzimali su velike posjede i proglaavali kraljevstva svojima. Imali su robove i napravili zastave svojim vojskama. Podijelili su mukarce na vojnike, trgovce i sluge. Svojim tajnama i gladi za moi Nefili su zagospodarili ljudima.

Dok su vladali zemljom, a ljudi umirali, ovjeanstvo je zatrailo nebesku pomo. Mihael, Uriel i Gabriel, arkaneli koji su nadzirali Straare od njihovog prvog odlaska na zemlju, promatrali su i kako Nefili napreduju. Arkaneli su na zapovijed opkolili Straare u vatrenom obruu. Razoruali su svoju brau. Nakon to su ih porazili, bacili su ih u okove i prebacili u daleku, omraenu spilju visoko u planinama. Na rubu provalije naredili su im da se bace u nju. Straari su padali kroz procjep zemljine kore, a olovni okovi vukli su ih sve dublje i dublje dok nisu stigli u zatvor tame. Iz dubina su cvilili za zrakom, svjetlom i svojom izgubljenom slobodom. ekajui dan osloboenja, odvojeni od neba i zemlje, molili su oprost od nebesa. Zazivali su djecu da ih spase, no Gospod se ogluio na njihove molbe. Nefil nije doao. No aneo Gabriel, vjesnik dobrih vijesti, nije mogao trpjeti njihove muke. U trenutku saaljenja bacio je liru svojoj paloj brai ne bi li glazbom ublaili svoje patnje. Lira nije jo stigla do njih, a Gabriel je shvatio daje pogrijeio. Glazba koju je proizvodila bila je zavodljiva i mona. Mogli bi je iskoristiti u svoju korist. Nakon nekog vremena zatvor od granita poeo se nazivati podzemnim svijetom, zemljom mrtvih u koju su dolazili heroji u potrazi za vjenim ivotom i mudrou. Tartar, Had, Kurnugia, Annwn, Pakao - mitovi su rasli dok su Straari, okovani u rupi, udjeli za slobodom. Jo i dan danas negdje duboko pod zemljom plau zazivajui spas. "Puno se spekuliralo o tome zato Nefili nisu spasili svoje oeve", rekla je dr. Seraphina na kraju. "Nefili bi sigurno bili jai uz pomo Straara, kao to bi im i pomogli da su mogli. No zatvor Straara i dalje ostaje na nepoznatom mjestu. U tom misteriju lei temelj naega rada." Dr. Seraphina je bila darovit govornik i znala je svojim predavanjima potaknuti brucoe, imala je talent koji nisu posjedovali mnogi nai profesori. Zbog toga je esto na kraju predavanja djelovala iscrpljeno, kao to je bio sluaj i danas. Podigla je pogled sa svojih biljeki i najavila kratku pauzu. Gabriella mi je dala znak da je slijedim i napustile smo kapelicu kroz boni izlaz. Prole smo kroz nekoliko uskih hodnika dok nismo dole do praznog dvorita. Padao je mrak, obavijala nas je topla jesenja veer, a sjene su se irile zidovima. Veliko stablo bukve, kore umrljane kao da je gubava, nagnulo se nad dvorite. Predavanja Valkovih znala su trajati satima, a nekada bi se protegnula i do noi, pa sam bila eljna svjeeg zraka. Htjela sam upitati Gabriellu to misli o predavanju - postajala bih joj prijateljica u takvim diskusijama no shvatila sam da nije raspoloena. Gabriella me ponudila cigaretom izvadivi tabakeru iz depa jakne. Kada sam odbila, kao i uvijek, samo je slegnula ramenima. Slijeganje je bila njezina nesvjesna sitna gesta kojom mi je jasno davala do znanja da osuuje to to se ne znam opustiti. Slijeganje kao da je govorilo, Celestine naivka, Celestine dijete iz provincije. Gabriella me mnogo nauila svojim sitnim odbijanjem i svojim tiinama zato sam je uvijek pomno promatrala - od toga kako je odjevena, to ita, kako se elja. Posljednjih par tjedana poela se vie dotjerivati, vie je pokazivala. Njezina uvijek neprimijetna minka postala je jaa i naglaenija. Scena kojoj sam prisustvovala prolo jutro objasnila mi je te promjene, no njezino mi je ponaanje i dalje bilo zanimljivo. Unato tome, gledala sam je kao stariju sestru. Upalila je cigaretu lijepim zlatnim upaljaem i povukla dim duboko kao da mi eli pokazati to proputam. "Kako je lijep", rekla sam uzevi joj upalja. Vrtila sam ga u ruci, zlato to se pod tamnim veernjim svjetlom sjajilo grimiznim sjajem. Htjela sam je upitati odakle joj tako skupocjen upalja, ali sam se suzdrala. Bilo me strah pitati i najbanalnije stvari. I nakon godinu dana u kojoj smo svaki dan provodile zajedno, priale smo vrlo malo o svojim privatnim ivotima. Na kraju sam se odluila za jednostavnu tvrdnju, "Nisam ga nikada prije vidjela." "Nije moj nego prijateljev", rekla je izbjegavajui moj pogled. Nije imala prijatelja osim mene - jela je sa mnom, uila sa mnom, a kada bih ja bila zauzeta radije je ostajala sama nego

stvarala nova prijateljstva - tako da mi je odmah bilo jasno da pripada njezinom ljubavniku. Sigurno je primijetila moju znatielju, no nisam se mogla suzdrati da joj ne postavim direktno pitanje. "Kojeg prijatelja? Pitam jer mi se ini jako rastresenom u posljednje vrijeme." "Angelologija je puno vie od prouavanja starih tekstova", rekla je Gabriella. Njezin mije pristup pokazao da je moja vizija naeg truda u koli posve pogrena. "Ja sve dajem za svoj posao." "Tvoja panja zaokupljena je u zadnje vrijeme neim drugim, Gabriella", rekla sam budui da nisam znala sakriti osjeaje. "Ti ne zna nita o autoritetima koji me kontroliraju", odgovorila je. Iako se trudila odgovoriti tipino arogantno, naslutila sam trunku oaja. Moje ju je pitanje iznenadilo i pogodilo. "Znam vie nego to misli", rekla sam nadajui se da e je direktno suoavanje dovesti do toga da sve prizna. Nikada prije nisam s njom razgovarala takvim tonom. Greka je bila oita prije nego to sam zatvorila usta. Zatraila je upalja, spremila ga u dep, zagasila cigaretu u ravan zid i otila. Kada sam se vratila u kapelicu moje mjesto do Gabrielle je bilo slobodno. Stavivijaknu na stolac sauvala mije mjesto, no nije me se ni udostojala pogledati kada sam sjela. Vidjela sam daje plakala - imala je crne tragove na rubovima oiju, od sjenila koje se pomijealo sa suzama. eljela sam razgovarati s njom. Oajniki sam eljela da mi se povjeri i stvarno sam joj htjela pomoi da prebrodi togod je muilo. No nije bilo vremena za razgovor. Dr. Raphael Valko zauzeo je poziciju za katedrom i upravo je slagao papire iz kojih je namjeravao predavati. Stavila sam joj ruku na rame i nasmijeila se da zna da mi je ao. Moja gesta naila je na odbijanje. Gabriella je povukla ruku odbijajui me pogledati. Povukla se dublje u teak drveni stolac i ekala da dr. Raphael pone. Tijekom mojih prvih mjeseci u Akademiji nauila sam da postoje dva tipa razmiljanja o Valkovima. Veina uenika ih je oboavala. Privlaio ih je njihov smisao za humor, njihovo rijetko znanje i predanost pouavanju te su upijali svaku njihovu rije. Ja sam, kao i veina, pripadala toj grupi. No manji dio naih kolega nije im bio naklonjen. Njihove metode smatrali su sumnjivima, a njihova zajednika predavanja pretencioznima. Iako Gabriella nije doputala da je se svrstava u bilo koju od te dvije grupe i iako nije nikada javno izrekla to misli 0 predavanjima dr. Raphaela i dr. Seraphine, sumnjala sam da je bila kritina jer je njezin ujak bio u vijeu Athenaeuma. Valkovi su bili autsajderi koji su za svoj status naporno radili dok je Gabrielli njezina obitelj status dala odmah. Cesto sam sluala kako govori o naim profesorima i znala sam da se njezino razmiljanje razlikuje od njihovih ideja. Dr. Raphael je dao znak da se smirimo i poeo svoje predavanje. "esto se raspravljalo o porijeklu Prve aneoske kataklizme. U stvari, pregledavajui razliite izvore kataklizmike bitke u naoj kolekciji, pronaao sam trideset i devet razliitih teorija samo o tome kako je poela i kako je zavrila. Kao to veina vas zna, promijenile su se znanstvene metode za prouavanje takvih povijesnih dogaaja, evoluirale su - neki bi rekli da su se razvile - pa u biti iskren s vama. Metode poput mojih i moje supruge s vremenom su se promijenile i sada ukljuuju razliite povijesne perspektive. Naa itanja tekstova, kao i tekstovi koji nastaju iz fragmenata, odraz su naeg vieg cilja. Vi ete, naravno, kao budui znanstvenici, izvoditi svoje vlastite teorije o Prvoj aneoskoj kataklizmi. Ako smo uspjeli, otii ete s ovog predavanja sa zrncem sumnje koje potie individualno i originalno istraivanje. Zato sluajte paljivo - vjera i sumnja, prihvaanje i odbijanje, prepiite i prilagodite sve to ste danas ovdje nauili. Tako e se budunost angelolokog znanja testirati."

Dr. Raphael je drao u rukama koom uvezanu knjigu. Nakon to ju je otvorio poeo je itati ozbiljnim i mirnim glasom. "Visoko u planinama pod stijenom koja ih je titila od kie stajali su Nefili zazivajui pomo Samjazinih keri i Azazelovih sinova. Smatrali su ih svojim nasljednicima nakon to su Straari zavrili pod zemljom. Azazelov najstariji sin bio je predvodnik i za sobom je vodio gomilu bijelih divova koji su punili dolinu podno planine. Rekao je, "moj otac pouio nas je tajnama voenja ratova. Nauio nas je sluiti se maem i noem, praviti lukove, ratovati s neprijateljima. No nije nas nauio kako da se zatitimo od nebeskih stvorenja. Uskoro e nas sa svih strana opkoliti voda. ak i s naom snagom i tolikim mnotvom nije mogue sagraditi brod poput Noina. Jednako je tako nemogue napasti ga i oduzeti mu brod. Arkaneli paze na njega i njegovu obitelj." Bilo je poznato da je Noa imao tri sina koja su odabrana da mu pomognu izgraditi arku. Azazel je rekao da e otii do obale gdje je Noa ukrcavao ivotinje i biljke u brod i da e pokuati pronai nain da se ukrca. S njima je ostavio najmoniju arobnicu, najstariju Semjazinu ki, i otiao od njih s ovim rijeima, "Brao i sestre, ostanite ovdje na samome vrhu planine. Postoji mogunost da voda nee doi tako visoko." Po neumornoj su se kii Azazelovi sinovi i Semjazine keri sputali niz strmu planinsku stazu, hodajui prema obali. Na Crnome moru sve je bilo u kaosu. Noa je upozoravao na Potop nekoliko mjeseci, no njegovi sunarodnjaci nisu na to uope obraali panju. Nastavili su slaviti, plesati, spavati, sretni usprkos blizini potpunog unitenja. Rugali su se Noi, a neki od njih to su stajali blizu arke, zvidali su mu dok je ukrcavao hranu i vodu. Azazelovi sinovi i Samjazine keri nekoliko su dana gledali kako Noini sinovi dolaze i odlaze. Zvali su se em, Ham i Jafet i svi su bili razliiti. Najstariji, Sem, imao je tamnu kosu i zelene oi, elegantne ruke i bio je vjet govornik; Ham je bio tamnija tena, imao je smee oi, veliku snagu i osjeaj za humor; Jafet je bio bljedolik, plavokos i plavook, najkrhkije grae i najmraviji od sve trojice. Za razliku od ema i Hama koji se nisu umarali pomaui ocu ukrcavati ivotinje, vree hrane i vreve vode, Jafet je radio polako. Sem, Ham i Jafet bili su oenjeni i Noa je imao mnogo unuka. Shvativi da je Jafet izgledom vrlo slian njima, Samjazina je ki odluila da njezin pratitelj mora uzeti njegov oblik. Nefili su dugo ekali u zasjedi, sve dok Noa nije ukrcao i posljednju ivotinju. Azaze- lov sin se pribliio brodu. Njegova velika sjena gaje sakrila, potpuno ga prekrivi dok je zazivao Jafeta. Noin najmlai sin nagnuo se preko ruba arke dok su mu plave ko- vre padale preko oiju. Azazelov sin pozvao ga je da mu pravi drutvo. Otili su daleko od obale putem koji je vodio duboko u umu. Arkaneli, koji su na provi i palubi drali strau i pregledavali svaki ukrcani predmet i bili na arci po bojem naputku, nisu primijetili da je Jafet otiao s broda i slijedio svjetlom obasjana stranca u umu. Sto je Jafet dublje slijedio Azazelovog sina u umu, kia je jae padala sputajui hrpe lia na njegovu glavu i prizivajui glasnu grmljavinu. Sustigavi velianstvenog stranca Jafet je ostao bez daha. Jedva govorei upitao gaje, "Sto eli od mene?" Azazel nije odgovorio ve je stezao svoje prste oko njegovog vrata dok nije osjetio da su tanke koice pukle. U tom je trenutku, prije nego je poplava izbrisala zla stvorenja sa zemlje, boji plan proienog svijeta propao. Budunost Nefila bila je sigurna, a novije poredak stupao na svijet. Semjazina ki izale su iz ume i stavile ruke na lice Azazelovog sina. Zapamtila je ini kojima ju je pouio otac. im ga je dotakla on se promijenio. Njegova ljepota je nestala, a aneoska obiljeja su izblijedila. apnula mu je na uho i pretvorio se u Jafeta. Oslabljen od metamorfoze oteturao je u smjeru Noine arke. Noina ena bacila je jedan pogled na sina i odmah je znala da se promijenio. Njegovo lice i kretnje bili su jednaki, no neto je u njegovom ponaanju bilo drugaije pa ga je upitala gdje

je bio i to mu se dogodilo. Budui da nije znao govoriti ljudskim jezikom, utio je, to je jo vie uznemirilo majku. Poslala je po Jafetovu suprugu, dragu enu koja ga je poznavala jo od djetinjstva. I ona je opazila razliku u njegovom ponaanju, no kako je izgledao kao ovjek za kojeg se udala, nije znala rei to se promijenilo. Jafetova braa su se povukla u strahu. No Jafet je ostao u arci kada je voda poela nadirati. Bio je sedamnaesti dan drugoga mjeseca. Poeo je Potop. Kia je padala po arci i punila doline i gradove. Voda je prvo narasla do podnoja planina, a zatim i do vrhova. Nefili su promatrali kako se voda sve vie die, dok nije posve prekrila tlo. Uasnute impanze i leopardi visjeli su s drvea, zrakom se irilo strano zavijanje umiruih vukova. Zirafa je stajala na izoliranom proplanku, a voda joj je pokrila tijelo, stigla do nosa i dizala se sve vie i vie i vie, dok je nije potpuno prekrila. ivotinjska, ljudska i nefilska tijela plutala su poput vilinskih konjica povrinom svijeta, valjajui se s plimom i osekom, diui se i tonui na oceansko dno. Hrpe kose i udova udarale su o provu Noinog broda koji se talasao na vodi. Zrak se ispunio slatkim mirisom na suncu ispeena mesa. Laa je besciljno plovila svijetom do dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca idue godine, sve ukupno tri stotine i sedamdeset dana. Noa i njegova obitelj gledali su samo smrt i beskonanu vodu, sivu zavjesu kie i valove na horizontu dokle je sezao pogled. Samo vodu i jo vode, svijet bez kopna osuen na samou. Plovili su tako dugo da su potroili zalihe vina i hrane i ivjeli su od kokojih jaja i vode. Kada je arka stala, a voda se povukla, Noa i njegova obitelj oslobodili su ivotinje iz utrobe broda, uzeli svoje vree sa sjemenjem i zasadili ih. Noini sinovi odmah su poeli iznova naseljavati svijet. Arkaneli su im po bojoj volji doli pomoi. Uinili su plodnima ivotinje, zemlju i ene. Usjevi su imali vode i sunca, ivotinje dovoljno hrane, a ene nisu umirale pri porodu. Sve je raslo. Nita nije umiralo. Svijet je bio ponovno stvoren. Sve to su vidjeli Noini su sinovi proglaavali svojim. Postali su starjeine i svaki je zaeo jednu ljudsku rasu. Migrirali su u daleke krajeve planeta i osnivali dinastije koje i danas prepoznajemo kao posebne. Sem, Noin najstariji sin, otputovao je na Bliski Istok i osnovao semitsko pleme; Ham, Noin drugi sin, odselio je blizu ekvatora, u Afriku, i osnovao hamitsko pleme; i Jafet - ili radije stvorenje pre- rueno u Jafeta - zauzeo je podruje oko Mediterana i Antlantika te osnovao ono to e se jednom zvati Europa. Jafetovi potomci od tada nas preplavljuju. Kao Europljani moramo promisliti na odnos aneoskog porijekla. Jesmo li slobodni od takvih avoljih konotacija? Ili smo na neki nain povezani s Jafetovom djecom?" Predavanje dr. Raphaela naglo se prekinulo. Prestao je govoriti, zatvorio biljenicu i urno krenuo na sljedee predavanje. Znala sam iz iskustva daje drao ovakva predavanja namjerno, ne bi li uenici eljeli uti jo. To je bila njegova pedagoka metoda koju sam nauila cijeniti nakon njegovih predavanja na prvoj godini. Nisam propustila niti jedno. Zvuk listanja papira i koraci ispunili su prostoriju dok su uenici odlazili u grupicama, pripremajui se za veeru ili uenje. Pokupila sam svoje stvari. Predavanje me ostavilo u nekom transu i bilo mije teko pridruiti se nekoj od grupa jer su mi mnogi aci bili potpuno nepoznati. Gabriellina blizina bila mi je ugodna i bliska. Zatim sam se okrenula prema njoj daje upitam eli li da odemo kui napraviti veeru. Smrzla sam se kada sam je ugledala. Izgledala je uasno. Kosa joj se slijepila od znoja, lice blijedo. Izgledala je kao da je bolesna. Crno, masno sjenilo na oima - ukras kozmetike koji sam smatrala Gab- riellinim morbidnim detaljem - razmrljalo se ispod oiju od znoja ili od suza. Nisam mogla ocijeniti. Njezine velike zelene oi gledale su u prazno. Bila je zastraujue neprepoznatljiva, kao da boluje od tuberkuloze. Dok je drala zlatni upalja u ruci, primijetila sam crvene opekline na njezinoj podlaktici. Pokuala sam joj neto rei, upitati to joj je, no jasno mije dala do znanja daje pustim na miru. U njezinim oima vidjela sam snagu i odlunost koju ja nisam posjedovala. Znala sam da mi nee nita rei. Kakvu god

mranu i stranu tajnu uvala, jaje neu saznati. Iz nekog razloga, iako to nisam mogla shvatiti, to me istovremeno tjeilo i plailo. Kasnije kada sam se vratila u na stan Gabriella je sjedila u kuhinji. kare i bijeli zavoji leeli su ispred nje na stolu. Mislei da moda treba pomo, otila sam k njoj. U stanu, pod danjim svjetlom, opeklina je izgledala strano - bila je crna i iz nje je izlazila prozirna tekuina. Uzela sam zavoj i poela ga odmotavati. "Hvala, ali mogu sama", rekla je Gabriella. Postajala sam sve jadnija kada mi je uzela zavoj iz ruke i poela zamatati ranu. Neko vrijeme sam je promatrala, a onda sam rekla, "Kako si uspijela to uiniti? Sto se dogaa s tobom?" Nasmijala se kao da sam rekla neto to ju je zabavilo. Na trenutak sam pomislila da mi se moda ruga. "Ti to ne bi shvatila, Celestine. Ti si predobra, previe neiskvarena da bi shvatila to mi je", rekla je i nastavila zamatati ruku. U danima to su uslijedili, to sam vie pokuavala shvatiti Gabriel- line zagonetne postupke, to je ona bila tajnovitija. Poela je esto izbivati iz naeg stana u Rue Gassendi, ostavljajui me zabrinutu. Dolazila je samo kada mene nije bilo, to bih otkrila po odjei koju bi ostavila ili uzela iz ormara. Ula bih u stan i pronala au s otiskom crvena rua, crnu dlaku, ili bih osjetila miris Shalimar na njezinoj odjei. Shvatila sam da me izbjegava. Svoju prijateljicu viala sam samo preko dana dok smo radile zajedno u Athenaeumu, s gomilama kutija punih papira i biljenica ispred nas, no ak se i tada ponaala kao da me nema. Osim toga poela sam sumnjati da gleda u moje biljeke dok mene nema, ita moje biljenice i provjerava knjige ne bi li znala kako napredujem i kako stoji u odnosu na mene. Bila je previe pametna da bi ostavila dokaz svojeg pijuniranja i nikada nisam pronala bilo kakav dokaz da je bila u mojoj sobi. Postala sam dvostruko opreznija i pazila sam to ostavljam na svom stolu. Nisam dvojila da bi ukrala sve to bi joj moglo trebati, iako je za vrijeme naeg rada u Athenaeumu zadrala bezbrinu apatinost. Vrijeme je prolazilo i ja sam se poela gubiti u naoj rutini. Na zadatak je u poetku bio dosadan i manje vie se sastojao od iitavanja biljenica i slaganja izvjetaja s potencijalno korisnim informacijama. Gabrielli je bilo povjereno ono to joj je lealo - mitoloki i povijesni aspekti angelologije - dok sam ja dobila zadatak matematike prirode - kategoriziranje spilja i klanaca - ne bih li pronala lokaciju na kojoj se nalazi lira. Jednog poslijepodneva u listopadu, dok je sjedila meni nasuprot a crne kovre su joj obavijale obraze, izvukla sam biljenicu iz jedne od mnogih kutija i paljivo je poela pregledavati. Bila je neobina, malena i podeblja, s izlizanim, vrstim koricama koje je drala kona traka sa zlatnom kopom. Prouivi kopu izbliza shvatila sam da ima oblik zlatnog anela ne veeg od malog prsta. On je bio duguljast i uzak, stilizirana lica ukraena s dva plava safira umjesto oiju, imao je ljupku tuniku i par zaobljenih krila. Stavila sam prst na hladan metal. Pritisnuvi krila osjetila sam otpor i uz jedan klik mehanizam se pokrenuo. Biljenica se otvorila, a ja sam je stavila u krilo i poela listati. Pogledala sam zakratko u Gabriellu da vidim je li primijetila moje otkrie, no ona je bila zadubljena u itanje i na moje olakanje nije vidjela prekrasnu biljenicu u mojim rukama. Odmah sam shvatila da je to bio jedan od dnevnika koji je Seraphina spomenula, iz njezinih kasnijih godina studija. Njezine za- biljeke sakupljene i izvuene u kratkim osnovnim crtama. Dnevnik je uistinu sadravao mnogo vie od obinih biljeki s predavanja. Na prvoj je stranici zlatnom bojom bila otisnuta rije ANGELOLOGIJA. Stranice su bile ispunjene biljekama, razmiljanjima i pitanjima koje je zapisivala tijekom predavanja ili kada se pripremala za ispite. itajui dnevnik otkrila sam njezinu veliku ljubav prema glacijalnoj geologiji - karte Grke, Makedonije, Bugarske i Turske bile su paljivo nacrtane kao da je crtala s mapom ispred sebe i pratila svaku granicu, planinski lanac i jezero. Imena

spilja, planinskih prijelaza i klanaca pojavljivala su se na grkom, latinskom i irilici ovisno o pismu koje se koristilo u regiji. Sitne opaske stajale su na marginama i uskoro sam shvatila da su crtei nastali kao priprema za ekspediciju. Dr. Seraphina razmiljala je o drugoj ekspediciji jo od svojih studentskih vremena. Zakljuila sam da bih moda mogla otkriti misterij Clematisove ekspedicije ako samem njezin rad. itajui dalje pronala sam skice, tu i tamo razbacane izmeu gustih redaka teksta. Bilo je tu aureola, truba, krila, harfi i lira - crtarije rasteresenog aka za vrijeme predavanja, stare trideset i jednu godinu. Zatim stranice pune crtea i citata izvuenih iz starih angelolokih djela. Kada sam dola do sredine biljenice naila sam na na kvadrate s brojevima, poznatije pod imenom magini kvadrati. Sastojali su se od slijeda brojeva koji su u svakome nizu davali jednaki zbroj i dijagonalno i okomito magina konstanta. Naravno, poznavala sam magine kvadrate - postojali su u Perziji, Indiji i Kini, a njihovo prvo pojavljivanje u Europi bila je zasluga grafika Albrechta Diirera, umjetnika ijem radu sam se divila - no nikada nisam imala priliku vidjeti ih. Rijei dr. Seraphine bile su napisane blijedom crvenom tintom. Jedan od najpoznatijih, onaj koji smo najee koristili, je ator-Rotas kvadrat iji je najstariji primjerak otkriven u Her- culaneumu ili Ercolanu, kako mu je ime danas, talijanskome gradu djelomino razruenom u eksploziji Vezuva 79. n. e. Sa- tor-Rotas je latinski palindrom, akrostih koji se moe itati na mnogo naina. Obino se kvadrat u angelologiji koristio da bi pokazao postojanje principa. Kvadrat nije ifra, kao to se esto pogreno mislilo, ve simbol koji upozorava angelologe da postoji ire shematsko znaenje. U odreenim sluajevima kvadrat upozorava daje neto skriveno - moda poruka ili pismo. Kao i drugi, i ovaj magini kvadrat ima svoju ulogu u religijskim obredima. Njihova je upotreba vrlo stara, no naa organizacija nije zasluna za njegov razvoj. Pronaeni su u Kini, arapskim zemljama, Indiji i Europi, a slagao ih je i Benjamin Franklin u Sjedinjenim Dravama u 18. stoljeu. s A T O R A R E T E O P E P O T N E

R A A S

R O T

Na sljedeoj stranici bio je Marsov kvadrat s brojevima koji su me privukli poput magneta. 11 24 7 20 3 4 12 25 8 16

17 5 23 6

13 21 9 14 22 15 19 2

10 18 1

Seraphine je ispod napisala. Mihaelov znak. Sigil dolazi od latinskog sigilum, to znai "simbol", ili od hebrejskog segulah to znai "svijet duhovnog postignua". U ritualu svaki znak predstavlja duhovno bie - ili bijelo ili crno - koje angelolog moe prizvati, najvjerojatnije vie redove anela i demona. Prizivanje se izvodi aranjem, znakovima i nizom istovrsnih razmjena izmeu duha i onoga koji ga priziva. Nota bene - magijsko prizivanje je vrlo opasno i esto zavri fatalno po medij. Prizivanju se pribjegava samo u krajnjem sluaju.

Na sljedeoj stranici pronala sam mnogo crtea glazbenih instrumenata - lutnje i lire i prekrasno ukraene harfe - sline prijanjima. Meni to nije puno znailo. Nisam znala kakav zvuk imaju ti instru- menati, niti sam znala itati note. Bila sam dobra s brojevima i zbog toga sam studirala matematiku, ali o glazbi nisam znala nita. Nebeska muzikologija o kojoj je Vladimir, angelolog iz Rusije, znao tako puno, zbunjivala me. Nisam razumjela tonalitete i ljestvice. Neko vrijeme bila sam zaokupljena tim mislima, a zatim sam napokon podigla pogled. Gabriella se sjela kraj mene na kau, glavu je podboila rukama i polako itala. Na sebi je imala odjeu koju nikada prije nisam vidjela - svilenu bluzu i hlae irokih nogavica koje su izgledale kao da su po njoj krojene. Zavoj na njezinoj lijevoj ruci nazirao se kroz prozirni svileni rukav, jedini preostali dokaz nezgode kojoj sam svjedoila nakon predavanja dr. Raphaela prije nekoliko tjedana. Vie nije izgledala poput preplaene djevojice koja je ispekla ruku. Pogledala sam naslov knjige koju je itala i na hrptu proitala naslov - Knjiga Enoha. Znala sam daje bolje daje ne prekidam, pa sam ponovno zatvorila zlatnu kopu na dnevniku, pritisnuvi zaobljena krila dok nisu kliknula. Odluila sam nastaviti s naim katalogiziranjem, svezala sam kosu u rep - dugu, ravnu plavu kosu koju sam eljela odrezati i napraviti strogu bobi frizuru poput Gabrielline - i sama zapoela dosadan posao sortiranja dokumenata. Dr. Seraphina bi dolazila svaki dan oko podneva i donosila nam za ruak koaricu s kruhom i sirom, staklenku s goruicom i bocu hladne vode. Obino sam jedva ekala da doe, no tog sam se jutra toliko zadubila u posao da nisam primijetila da je vrijeme za pauzu dok dr. Seraphina nije dola i odloila koaricu na stol. Do tada nisam primi- jeivala nita osim beskrajne gomile papira, pogotovo biljeki s terena njihovih ranijih ekspedicija, iscrpljujueg putovanja po Pirinejima, s mjerama spilja, njihovim gradacijama i gustoama granita koje su ispunjavale deset terenskih dnevnika. Tek kada je dr. Seraphina sjela do nas i kad sam se uspijela odlijepiti od posla, shvatila sam da sam uasno gladna. Raistila sam stol skupivi papire i zatvorila biljenice. Udobno sam se namjestila na kau, moja suknja od gabardina klizila je po purpurnom prekrivau, i spremila se za ruak. Nakon to je smjestila koaricu na stol dr. Seraphina se okrenula prema Gabrielli i upitala je, "Kako ide?" "itala sam Enohovu knjigu o Straarima", odgovorila je Gabriella. "Ah, trebala sam znati da e te privui Enoh. To je jedan od naih najinteresantnijih kanonskih tekstova. I jedan od najudnijih." "Najudnijih?" upitala sam gledajui u Gabriellu. Ako je Enoh bio tako sjajan zato to nije podijelila sa mnom? "To je sjajan tekst", rekla je Gabriella, a lice joj je zrailo inteligencijom, onim strastvenim sjajem kojem sam se obino divila. "Nisam znala za njega." "Kada je napisan?" upitala sam ljubomorna stoje Gabriella ponovno bila u prednosti. "Je li suvremen?" "To je apokrifno proroanstvo koje je napisao direktan Noin potomak", rekla je Gabriella. "Enoh je tvrdio da su ga odveli na nebo i daje imao izravan kontakt anelima." "U moderno doba Knjiga Enoh a je prozvana sanjarijom ludog patrijarha", rekla je dr. Seraphina. "No to je naa prva referenca o prii o Straarima." Budui da sam otkrila slinu priu u njezinom dnevniku pitala sam se nije li to isti tekst. Dok sam o tome razmiljala dr. Seraphina je rekla, "Celestine, ja sam prepisala neke dijelove iz Enoha u dnevnik koji ita". Zatim je uzela dnevnik s kopom anela. "Sigurno si naletjela na neke odlomke. No Knjiga Enoha je tako razraena i sadri toliko prekrasnih informacija da ti preporuam da je cijelu proita. Na treoj godini itat ete je kod dr. Raphaela. Ako emo dogodine uope imati predavanja." "Postoji dio koji me se posebno dojmio", rekla je Gabriella.

"Da?" upitala je oduevljeno dr. Seraphina. "Sjea li ga se?" "I tada se ispred mene pojavie dva stvorenja takve visine to nikada ne vidjeh na zemlji. Lica su im sjajila poput suneve svjetlosti, oi su im gorjele poput ognja, a iz usta izlazila iva vatra. Odjea im bijae od perja, imali su purpurna stopala i krila sjajnija od zlata, a ruke bjelje od snijega." Obrazi su mi se zagrijali. Gabriellina darovitost kojoj sam se nekada divila sada je imala suprotan efekt. "Odlino", rekla je dr. Seraphina koja je istovremeno djelovala i zadovoljno i oprezno. "A zato te se tako dojmio taj odlomak?" "Zato to aneli nisu prikazani kao slatki kerubini to stoje na nebeskim vratima, niti kao velianstvene figure koje gledamo na renesansnim slikama", odgovorila je Gabriella. "itajui sam otkrila da su oni zastraujua, stravina stvorenja, opasna i gotovo monstruozna. Da budem iskrena bojim ih se." Gledala sam u nju u nevjerici. Uzvratila mi je pogled i na trenutak mi se uinilo da mi je eljela neto rei, no na kraju je ipak odustala. Iako sam arko eljela da mi se povjeri, samo me hladno pogledala. Dok je dr. Seraphina kratko razmiljala o onome to je Gabriella rekla, ja sam se pitala zna li ona moda vie o mojoj prijateljici od mene. Zatim je odetala do ormara, otvorila ladicu i uklonila bakreni cilindar. Nakon toga je navukla bijele rukavice, okrenula kutiju, skinula tanak poklopac i izvukla svitak. Razvukla ga je na stolu, uzela teak kristalni dra za papir i stavila ga na jedan kraj svitka. Drugi je kraj drala svojom dugakom, mravom rukom. Buljila sam u ut naborani pergament dok ga je dr. Seraphina odmatala. Gabriella se pribliila i dotaknula ga. "To je Enohovo proroanstvo?" upitala je. "Kopija", odgovorila je dr. Seraphina. "Postojalo je na stotine takvih rukopisa koji su kruili u 2. stoljeu prije nae ere. Prema naem glavnom arhivaru, mi imamo nekoliko originala koji se svi donekle razlikuju, to je uobiajeno za rukopise. Poeli smo ih uvati kada ih je Vatikan poeo unitavati. Ovaj nije dragocjen poput onoga to uvamo u riznici." Svitak je bio od debele koe i na njemu su bile itko napisane latinske rijei. Margine su bile ukraene malim zlatnim anelima ija se srebrna odjea obavijala oko skupljenih zlatnih krila. Dr. Seraphina ga je okrenula prema nama i upitala, "Znate li ovo proitati?" Ja sam uila latinski, kao i grki i aramejski, no rukopis je bilo teko odgonetnuti, latinski mi je djelovao udno i nepoznato. "Kada je svitak prepisan?" upitala je Gabriella. "Negdje u 17. stoljeu", odgovorila je dr. Seraphina. "To je moderna kopija mnogo starijeg rukopisa koji prethodi tekstovima od kojih je nastala Biblija. Original je zakljuan u naoj riznici, kao i stotine drugih rukopisa koji su tamo na sigurnom. Mi smo lovci na tekstove otkadaje na posao zapoeo. To je naa najvea snaga, mi smo uvari istine i te nas informacije tite. U stvari, vidjet ete da su mnogi dijelovi Biblije, kao i mnogi dijelovi koji su trebali biti umetnuti, ali nisu u naem vlasnitvu." Pribliivi se svitku upitala sam, "Teko se ita. Je li to Vulgata?" "Proitat u vam", rekla je proavi ponovno rukavicom po svitku. "I mukarac me odveo i poveo u drugi svijet i pokazao mi je tamu, i tamo sam vidio grenike kako pate i ekaju vjeni sud. I ti aneli bijahu mraniji od zemaljske noi. I cviljahu stalno, i rekao sam mukarcu pokraj sebe: zato ih stalno muite?" Razmiljala sam o onome to je proitala, nita takvo prije nisam ula iako sam ve godinama itala stare tekstove. "Sto je to?" "Enoh", rekla je odmah Gabrielle. "Na ulazu u drugi svijet." "Drugi?", upitala sam zbunjeno.

"Ima ih sedam", odgovorila je Gabriella autoritativno. "Enoh ih je sve posjetio i napisao to je tamo vidio." "Hajde", rekla je dr. Seraphina pokazujui na policu koja je zauzimala itavu duinu zida u prostoriji, "na najdonjoj polici pronai e Biblije." Slijedila sam njezine upute i nakon to sam odabrala primjerak koji mi se uinio posebno lijep - imao je debele kone korice, rukom izraen hrbat i bio je teak - donijela sam ga na stol i odloila pred svoju profesoricu. "Odabrala si meni najdrau", rekla je kao daje moj izbor potvrdio povjerenje u moju prosudbu. "Vidjela sam ovu Bibliju kao djevojica, prvi puta kada sam objavila vijeu da u biti angelologinja. To je bilo na njihovom poznatom kongresu 1919, nakon to je Europu poharao rat. Ta me profesija instinktivno privukla. Sto je neobino, u mojoj obitelji prije nije bilo angelologa - angelologija se zadrava u obiteljima. Kada sam imala esnaest godina tono sam znala to u biti i nisam se sramila to rei!" Zautjela je na trenutak i kada se pribrala nastavila. "Priite blie. Moram vam neto pokazati." Stavila je Bibliju na stol i polako i paljivo listati. "Ovo je Knjiga Postanka 6. itajte." Proitale smo odlomak iz prijevoda Guyarta des Moulinsa iz 1297. Tada su se ljudi poeli iriti zemljom i keri su im se naredile lijepe i pristale. I aneli, sinovi boji ih ugledae i poee u- djeti za njima i govorae jedan drugom: "Hajdmo i uzmimo ene meu njima i napravimo s njima djecu." "To sam danas itala", rekla je Gabriella. "Ne", ispravila ju je. "To nije Enoh. Iako postoji jako slina verzija u Knjizi Enoha, ovo je drukije. To je iz Postanka i to je jedino mjesto na kojem se prihvaena verzija dogaaja ona koju suvremeni znanstvenici prihvaaju kao istinitu - susree s apokrifnom. Naravno, apokrifna djela su najbogatiji izvor angeloloke povijesti. Neko se Enoh intenzivno prouavao, no kao to je esto sluaj s dogmatskim institucijama poput Crkve, poeli su ga smatrati prijetnjom pa su ga uklonili iz kanona." Gabriella se inila tunom. "Ali zato?" upitala je. "Taj bi materijal mogao biti koristan, pogotovo znanstvenicima." "Koristan? Ne vidim kako. Bilo je prirodno da Crkva zaustavi takvu informaciju", kratko je odgovorila. "Knjiga Enoha bila je opasna za njihovu verziju povijesti. Ova verzija", rekla je i skinula svitak da bi stavila drugi, "napisana je nakon mnogo godina usmenih legendi. Dolazi iz istog izvora. Autor ju je napisao u isto vrijeme kada su napisani tekstovi biblijskog Starog zavjeta - drugim rijeima, onda kada su napisani talmudski tekstovi." "Ali to ne objanjava zato ih je Crkva potiskivala", rekla je Gabriella. "Razlog je oit. Enohova verzija povezana je sa svim vrstama ek- statinog jezika religioznih i vizionarskih ekstrema koje su konzervativni uenjaci smatrali pretjerivanjem, ili jo gore, znakom ludila. Enohova osobna promiljanja o onome to on naziva "odabranim" bila su posebno uznemiravajua. Ima mnogo odlomaka s Enohovim osobnim razgovorima s Bogom. Kao to moete pretpostaviti, veina teologa smatrala je djelo blasfeminim. Iskreno, Enoha su smatrali kontroverznim u prvim godinama kranstva. Meutim, to je najvaniji angeloloki tekst koji imamo. Rije je o jedinom dokumentu o istinskom zlu na zemlji koje je ovjek napisao i irio meu ljudima." Moja je ljubomora prema Gabrielli nestala, zamijenila ju je znatielja da vidim to e nam dr. Seraphina rei. "Kada su se oci ponovno zainteresirali za Knjigu Enoha, kotski istraiva James Bruce pronaao je verziju ovog teksta u Etiopiji. Druga kopija pronaena je u Beogradu. Kao to moete zamisliti ta otkria prijeila su Crkvi da u potpunosti izbaci tekst. No moda e vas iznenaditi kada saznate da smo im mi pomogli. Uzimali smo kopije iz opticaja i spremali ih u nau knjinicu. Vatikanska elja da Nefili i angelolozi ne postoje, jednaka je naoj elji da ostanemo skriveni. Na je obostran dogovor da se pretvaramo da drugi ne postoji, rekla bih da to dosta dobro funkcionira."

"Iznenaujue je da ne radimo s njima", rekla sam. "Pa ne ba", nadovezala se dr. Seraphina. "Neko je angelologija bila u centru panje religijskih krugova, jedna od najtovanijih grana teologije. To se brzo promijenilo. Nakon Kriarskih ratova i bijesa Inkvizicije znali smo da je vrijeme da se udaljimo od Crkve. ak smo i prije toga uklonili veinu nae zbirke, u vrijeme kada smo lovili Slavne. Uvijek smo bili pokret otpora - partizanska grupa, ako elite - koji se borio s njima iz daljine. Sto smo nevidljiviji to bolje, pogotovo jer su Nefili postigli gotovo savrenu tajnovitost. Vatikan je svjestan naeg djelovanja, ali je odabrao pustiti nas na miru, barem zasada. Nefilsko napredovanje u poslovnim i dravnim operacijama uinilo ih je anonimnima. Njihovo najvee postignue u posljednjih tri stotine godina je to to su sakriveni pred naim oima. Stavili su nas pod neprestan nadzor i pojavljuju se samo da bi nas napali ili da bi profitirali od ratova ili sumnjivih poslova, a zatim tiho nestanu. Naravno, oni su napravili izvrstan posao razdvojivi znanstvenike od crkvenjaka. Osigurali su da na svijet ne doe novi Newton ili Koper- nik, mislilac koji bi potivao i znanost i Boga. Ateizam je njihov najvei izum. Izokrenuli su i propagirali Darwinovo djelo unato velikoj ljudskoj ovisnosti o religiji. Nefili su uspjeli uvjeriti ljude da su nastali sami od sebe, da su sami sebi dovoljni, slobodni od boanskog, sui generis. To je iluzija koja na posao ini puno teim i njihovo razotkrivanje gotovo nemoguim." Dr. Seraphina je oprezno zamotala svitak i stavila ga u bakreni tuljac. Okrenuvi se prema pletenoj koarici s rukom, izvadila je francuski kruh i sir ispred nas ne bi li nas potakla da jedemo. Bila sam gladna kao vuk. Kruh je bio topao i mekan, a kada sam otrgnula komadi ostavio je tanak sloj maslaca na mojim prstima. "Otac Bogumil, jedan od naih osnivaa, stvorio je nau prvu neovisnu angelologiju u 10. stoljeu kao pedagoki alat. Kasnije su angeloloke knjige koristile nefilske taksonomije. Budui da je veina naih ljudi bila u samostanima diljem Europe, angelologije su se rukom prepisivale i uvale u samostanskim zajednicama, obino unutar samog samostana. To je bilo plodonosno razdoblje. Izvan ekskluzivne grupe angelologa, ija misija je bila usko orijentirana na nae neprijatelje, sakupljanje bogatstva, mo i aneoski ciljevi su cvjetali. Za angelologe je srednji vijek bilo vrijeme velikog napretka. Svijest o aneoskim moima, kako dobrim tako i loim, dola je do vrhunca. Svetita, kipovi i slike otkrivali su osnovne principe aneoske prisutnosti masama. Ljepota i nada postale su dio svakodnevnog ivota unato bolestima koje su unitavale narod. Iako je bilo arobnjaka, gnostika i katara - razliitih sekti koje su slavile ili izmijenjivale aneosku realnost - uspjeli smo se obraniti od spletki hibridnih stvorenja ili Titana, kao to ih esto nazivamo. Crkva je unato svom zlu koje je bila u stanju uiniti, titila civilizaciju pod pokroviteljstvom vjere. U stvari, to je bio zadnji put da smo imali prevlast nad Nefilima." Prestala je priati i gledala me kako jedem. Moda je zakljuila da sam jako ogladnila od uenja, za razliku od Gabrielle koja nije pojela nita. Bilo mi je malo neugodno zbog moga nepristojnog ponaanja, pa sam obrisala ruke u laneni rupi u krilu. "Kako su Nefili to postigli? " upitala sam. "Kako su postali nadmoni?" upitala je dr. Seraphina. "Vrlo jednostavno. Nakon srednjeg vijeka ravnotea moi se promijenila. Nefili su poeli nabavljati izgubljene poganske tekstove - djela grkih filozofa, sumeransku mitologiju, perzijske znanstvene i medicinske tekstove - i dijeliti ih po intelektualnim centrima Europe. Rezultat je, naravno, bio katastrofalan za Crkvu. A to je bio samo poetak. Nefili su dokazali da je bogatstvo bilo popularno meu elitnim obiteljima. Habsburgovci su samo jedan primjer kako su se Titani infiltrirali i preuzeli obitelji, a Tudori drugi. Iako se mi slaemo s prosvjetiteljstvom to je bila najvea nefilska pobjeda. Francuska revolucija - u kojoj je razdvajanje crkve i drave te iluzija da bi se ljudi trebali oslanjati na um umjesto na duhovnost - bila je druga. Vrijeme je prolazilo, a nefilski program je osvajao zemlju. Promovirali su ateizam, sekularni

humanizam, darvinizam, i ekstremni materijalizam. Oni su uveli ideju napretka. Stvorili su novu religiju za mase znanost. Do dvadesetog stoljea nai su geniji postali ateisti, a nai umjetnici relativisti. Vjera se razbila na tisue posvaanih sekti. Podijeljenima je bilo lako manipulirati. Naalost, nai neprijatelji su se integrirali u drutvo razvivi mree u vladi, industriji, novinama. Stotinama godina hranili su se ljudskim trudom, ne dajui nita zauzvrat. Samo su uzimali i grabili stvarajui svoje carstvo. No njihova najvea pobjeda bila je sakriti se od nas. Uspjeli su nas uvjeriti da smo slobodni." "Pa zar nismo?" upitala sam. "Celestine, pogledaj oko sebe", rekla je dr. Seraphina iznervirana naivnim pitanjem. "Naa cijela Akademija se raspada i prisiljena je skrivati se. Potpuno smo nemoni pred njihovim napredovanjem. Nefili trae ljudske slabosti uzimajui od onih eljnih moi i ambicije, a zatim preko njih dolaze do svojih ciljeva. Na sreu, njihova je mo ograniena. Moe ih se nadmudriti." "Kako moete biti tako sigurni?" upitala je Gabriella. "Moda e ljudi biti nadmudreni." "I to je mogue", odgovorila je prouavajui Gabriellu. "No Raphael i ja emo uiniti sve to je u naoj moi da to sprijeimo. Prva angeloloka ekspedicija bila je poetak. Otac Clematis, uen i hrabar ovjek koji je vodio ekspediciju, ostavio je zabiljeke o svom pokuaju da nae liru. Te su biljeke stoljeima bile izgubljene. Raphael ih je, kao to znate, pronaao. Upotrijebit emo ih da naemo klanac." Vano otkrie Clematisove ekspedicije bilo je legendarno meu uenicima koji su oboavali Valkove. Dr. Raphael Valko je pronaao dnevnik oca Clematisa 1919. u selu u sjevernoj Grkoj, gdje je stoljeima bio zametnut meu papirima. U to vrijeme Raphael je bio mlad istraiva, jo nepoznat. Otkrie ga je izbacilo u najvie redove an- gelolokih krugova. Tekst je bio vrijedan dokaz ekspedicije no, to je jo vanije, rodilo je nadu da bi Valkovi mogli ponoviti putovanje. Da su se iz teksta odgonetnule tone koordinate spilje oni bi ve sigurno krenuli prije puno godina. "Ja mislim da Raphaelov prijevod nije vie popularan", rekla je Gabriella to mi se, kolikogod bilo istinito, inilo bezobraznim. No dr. Seraphina se nije inila uvrijeenom. "Taj tekst se mnogo prouavao i pokuavalo se shvatiti to se tono dogodilo za vrijeme ekspedicije. No ima pravo. Naposljetku smo zakljuili da je Clematisov tekst beskoristan." "Zato?" upitala sam iznenaena da tako vaan tekst moe biti neupotrebljiv. "Zato to je neprecizan. Najvaniji dio teksta zapisan je za vrijeme posljednjih sati njegova ivota, kada je ve bio napola lud od nevolja na putovanju. Otac Deopus, ovjek koji je napisao Clematisov dnevnik nije mogao tono zapisati svaki detalj. Nije nacrtao kartu, a original koji je Clematisa doveo do peine nije pronaen u dnevniku. Nakon mnogih pokuaja prihvatili smo injenicu da se karta izgubila u peini." "Ne shvaam", rekla je Gabriella, "kako Clematis nije napravio kopiju. To je osnovna procedura svake ekspedicije." "Sigurno je neto polo po zlu", rekla je dr. Seraphina. "Otac Clematis vratio se u Grku neuraunljiv i preostale tjedne svog ivota proveo u tekom psihikom stanju. Njegova itava istraivaka grupa je nestala, ak su i magarci bili ukradeni ili su ih prodali. Prema zapisima njegovih suvremnika, pogotovo oca Deopusa, Clematis je izgledao poput ovjeka koji se probudio iz bunila. Vikao je i molio tako zastraujue kao da je poludio. Dakle, odgovor na tvoje pitanje bi bio, znamo da se neto dogodilo no ne znamo tono to." "Ali imate teoriju? " upitala je. "Naravno", odgovorila je smijeei se. "Sve je zapisano u njegovom dnevniku koji je izdiktirao malo prije svoje smrti. Moj suprug se jako namuio da dobro prevede tekst. Vjerujem da je Clematis u peini naao ono to je traio. Njegovo otkrie anela odvelo gaje u ludilo."

Ne znam zato su me rijei dr. Seraphine tako potresle. itala sam mnogo sekundarne literature o Prvoj angelolokoj ekspediciji, no ipak me zastraivala slika Clematisa zatoena duboko pod zemljom i okruena stvorenjima s drugog svijeta. Dr. Seraphina je nastavila, "Neki tvrde daje Prva angeloloka ekspedicija bila glupa i nepotrebna. Ja, kao to obje znate, vjerujem da je bila neophodna. Naa je dunost bila potvrditi je li legenda koja obavija Promatrae i nefilsko potomstvo istinita. Prva ekspedicija primarno je bila misija otkrivanja istina; jesu li Straari bili zatvoreni u Orfejevu pilju, i ako jesu, imaju li jo uvijek liru." "udno je da su ih zatvorili zbog obinog neposluha", rekla je Gabriella. "Neposluh nije nimalo obian", odgovorila je dr. Seraphina strogo. "Sjetite se daje Lucifer neko bio najmoniji aneo - slavni serafin sve dok nije prekrio Boju zapovijed. Ne samo da Straari nisu posluali zapovijed nego su i donijeli na zemlju boanska znanja, pouavajui svoju djecu umijeu ratovanja koje su ona zauzvrat prenijela ljudima. Grki mit o Prometeju oslikava antiku percepciju tog grijeha. Uilo se da je to najgori od grijeha i to je saznanje poremetilo ravnoteu drutva nakon Pada. Budui da imamo Knjigu Enoha dopustite mi da vam proitam to su uinili jadnom Azazelu. To je bilo poprilino strano." Dr. Seraphina je uzela knjigu koju je Gabriella prouavala i poela itati. "Arkanelu Gabrielu bilo je reeno: zavei Azazelove ruke i noge i baci ga u tamu i raskoli ga u pustoi, koja se nalazi u Dundaelu, i ostavi ga tamo. I napuni jamu grubim i tekim kamenjem, i zavij ga u vjenu tamu, neka ivi zauvijek, a na lice neka mu nikada ne doe svjetla. Na na dan Posljednjeg suda zavrit e u vjenoj vatri." "Zar se nikada ne mogu osloboditi? " upitala je Gabriella. "U stvari, mi ne znamo kada i da li se oni mogu osloboditi. Nas kao znanstvenike Straari zanimaju samo zbog onoga to nam mogu rei o naim zemaljskim, smrtnim neprijateljima", rekla je skidajui bijele rukavice. "Nefile nita nee zaustaviti da ponovno uzmu ono to su izgubili u Potopu. To je katastrofa koju smo mi pokuali sprijeiti. Presveti otac Clematis, najhrabriji od naih utemeljitelja, uzeo je na sebe poetak bitke protiv naih zlih neprijatelja. Njegove metode nisu bile savrene, no ipak ima jo toliko toga to se moe nauiti iz dnevnika njegovog putovanja. Nadam se da ete ga jednoga dana paljivo proitati." Gabriella je paljivo sluala nau uiteljicu stisnutih oiju. "A moe li biti da ste neto previdjeli u Clematisu?" "Neto novo u Clematisu? " odgovorila je dr. Seraphina kao da je pitanje zabavlja. "To je vrlo ambiciozno, ali ne i vjerojatno. Dr. Raphael je najbolje prouio Prvu ekspediciju. On i ja preli smo svaku rije Clematisova teksta tisuu puta i nismo pronali nita novo." "Ali jest mogue", rekla sam da me Gabriella ponovno ne iskljui. "Uvijek postoji mogunost da se pojavi neka nova informacija o lokalitetu spilje." "Iskreno mislim da bi bilo puno bolje da svoje vrijeme iskoristite koncentrirajui se na sitnije detalje", rekla je dr. Seraphina i ubila nam nadu jednim pokretom ruke. "Podaci koje ste dosada skupile i organizirale pruaju najveu nadu za pronalazak peine. Naravno da moete okuati sreu i s Clemetisom. Meutim, moram vas opomenuti da je on velika zagonetka. Daje znak da e odgovoriti na misterij Straara, no zatim zauti. On je angeloloka sfinga. Ako uspijete otkriti neto novo u Clematisu onda ete, drage moje, biti prve koje ete me pratiti na Drugoj angelolokoj ekspediciji." Preostale listopadske dane Gabriella i ja provele smo u Seraphininom uredu i odluno radile na katalogiziranju i organiziranju mnotva informacija. Zbog naeg intenzivnog rasporeda i strasti s kojom sam se bacila na prouavanje materijala, bila sam previe iscrpljena da bih pratila Gabriellino sve udnije ponaanje. Provodila je malo vremena u naem stanu i nije vie pohaala predavanja Valkovih. Njezin rad na katalogizaciji sveo se na to da bi dola u ured samo nekoliko dana

tjedno, dok sam ja bila tamo svaki dan. Bilo mi je olakanje to sam bila tako zaokupljena poslom da sam mogla zaboraviti na jaz koji se meu nama stvorio. Mjesec dana sam radila dijagrame s matematikim podacima koji su se odnosili na dubinu balkanskih geolokih formacija, zadatak koji je bio tako zamoran da sam se poela pitati ima li smisla. No unato naoko beskonanoj gomili injenica koje su Valkovi prikupili, nastavila sam bez kukanja znajui da postoji vii cilj. Pritisak selidbe koja nam je prijetila samo je dodatno stvarao napetost. Jednog pospanog poslijepodneva poetkom studenog, dok su se sivi oblaci prijetei irili prozorima Seraphininog ureda, posjetila nas je naa profesorica i objavila da nam eli neto pokazati. Gabriella i ja smo bile zakopane papirima i imale toliko posla da smo se prvo usprotivile. "Hajde", rekla je lagano se smijeei, "naporno ste radile itav dan. Kratka pauza e vam razbistriti glavu." Bila je to udna izjava - esto nas je upozoravala da nam vrijeme istjee - no u isto vrijeme bila je i olakanje. Ja sam prihvatila stanku, a inilo se daje bila potrebna i Gabrielli, koja je cijeli dan bila uzbuena iz meni nepoznatih razloga. Odvela nas je iz ureda kroz iroki hodnik do najudaljenijeg dijela kole gdje su se du mranog podzemnog hodnika nalazili naputeni uredi. Unutra su pod slabim svjetlom elektrinih arulja zaposleni asistenti slagali slike, kipove i druga umjetnika djela u drvene kutije. Piljevina je pokrivala mramorni pod pa je u slabom popodnevnom svjetlu prostorija izgledala poput unitene izlobe. Gabriellin interes prema vrijednim djelima vodio ju je od predmeta do predmeta i svaki je paljivo pregledala kao da ih je eljela zapamtiti prije nego odu. Okrenula sam se prema dr. Seraphini u nadi da e nam objasniti razlog posjete, no ona je bila potpuno koncentrirana na prouavanje Gabrielle. Pratila je svaki njezin pokret i svaku njezinu reakciju. Na stolovima su leali brojni otvoreni rukopisi koji su ekali da ih se spakira. Pri pogledu na toliko vrijednih predmeta na jednome mjestu poeljela sam da Gabriella i ja imamo odnos kao prije godinu dana. Tada se nae prijateljstvo temeljilo na intenzivnom druenju i uzajamnom potovanju. Prije godinu dana stale bismo i poele raspravljati o egzotinim zvijerima koje su nas ispod oka gledale sa slika - manti- kora s ljudskim licem i tijelom lava, harpija, zmajolika zmija koja se pomie i napred i nazad i lascivni kentaur. Gabriella bi objasnila sve do posljednjeg detalja - kako su te slike bile umjetniko doivljavanje zla i kako su pokazivale avolju grotesknost. Ja bih se divila njezinoj sposobnosti enciklopedijskog katalogiziranja angelologije i demonologije, znanstvenog i vjerskog simbolizma koji su toliko puta zbunjivali moj matematiki um. No sada, ak i da dr. Seraphina nije bila prisutna, Gabriella bi svoja promiljanja zadrala za sebe. Potpuno se odvojila od mene, a ja sam udjela za prijateljstvom koje je prestalo postojati. Seraphina je stajala pokraj nas i posebnu panju poklanjala Ga- brielli. "Ovo je polazite svog blaga s ove strane borbene linije", rekla je dr. Seraphina napokon. "Kada ih dobro zapakiraju i sloe, poslat e ih na sigurno po itavoj zemlji. Jedino to me brine je ", rekla je i zastala pred izrezbarenim diptihom od slonovae to je leao na postolju od plavog baruna, a na ijem rubu je stajala lepeza od blijedog papira, "da ih ne poaljemo prekasno." Njezina uzrujanost zbog mogue njemake invazije vidjela joj se u ponaanju posljednjih mjeseci se dosta postarala, a njezinu ljepotu umanjile su brige i umor. "Ove e", rekla je pokazavi na mnogobrojne, ve zatvorene, drvene kutije, "biti poslane na sigurno mjesto u Pirineje. A ova slatka slika Mihaela", rekla je stavivi ispred nas sjajnu baroknu sliku anela u rimskoj odori s uzdignutim maem i sjajnim srebrnim titom, "bit e

prokrijumarena kroz panjolsku i poslana privatnom kolekcionaru u Ameriku zajedno s mnogim drugim vrijednim slikama." "Prodali ste ih?" upitala je Gabriella. "U vremenima poput ovih", rekla je dr. Seraphina, "nije bitno tko ih posjeduje, ve da budu na sigurnom." "Ali nee li potedjeti Pariz?" upitala sam i istog trenutka spoznala koliko je moje pitanje smijeno. "Zar smo uistinu u takvoj opasnosti?" "Drago dijete", rekla je i jasno mi odgovorila, "ako uspiju u svom naumu od Europe nee ostati nita, a kamoli Pariz. Doite imam neto to bih vam voljela pokazati. Moda e proi godine prije nego to to ponovno vidimo." Zastavi ispred napola punog sanduka, izvadila je pergament umetnut izmeu komada stakla i oistila ga od piljevine. Prili smo blie, a ona je odloila dokument na stol. "Ovo je srednjovjekovna angelologija", rekla je dok joj se lik odraavao u staklu. "Podrobno je i paljivo prouena poput naih modernih angelolokih knjiga, samo to je dizajn drugaiji, s vie ukrasa kao to je bilo moderno u to doba." Prepoznala sam srednjovjekovne oznake na rukopisu - tonu hijerarhiju kora i redova, prekrasne ukrase na zlatnim krilima, glazbene instrumente, aureole, paljivu kaligrafiju. "A ovo malo blago", rekla je dr. Seraphina ispred slike veliine dlana, "datira s poetka stoljea. Prilino je zgodna, naslikana modernim stilom i fokusirana samo na Prijestolja - red anela koji je bio u sreditu interesa angelologa kroz mnoga stoljea. Prijestolja ine prvi red anela, zajedno sa serafinima i kerubinima. Oni su posrednici izmeu fizikog svijeta i imaju veliku mogunost kretanja." "Nevjerojatno", rekla sam gledajui sliku zadivljeno. Dr. Seraphina se poela smijati. "Da, jest", rekla je. "Naa kolekcija je ogromna. Radimo mreu knjinica po svijetu - Oslo, Budimpeta, Barcelona - ne bismo li ih udomili. Nadamo se da emo jednoga dana imati itaonicu u Aziji. Ovakvi rukopisi podsjeaju nas na povijesnu osnovu naeg posla. Sav na trud je ukorijenjen u tim tekstovima. Mi ovisimo o pisanoj rijei. Svjetlost je stvorila svijet i ona nas vodi kroz njega. Bez Rijei ne bismo znali odakle smo doli, ni kamo idemo." "Jesmo li zbog toga toliko zainteresirani da sauvamo te tekstove?" upitala sam. "Jesu li oni smjernice za budunost?" "Bez njih bili bismo izgubljeni", rekla je dr. Seraphina. "Ivan kae da je u poetku bila Rije i da je Rije bila od Boga. Ono to nije rekao jest da Rije zahtijeva interpretaciju da bi imala znaenje. To je nae pravilo." "Jesmo li ovdje da bismo interpretirali nae tekstove?" upitala je Gabriella tiho. "Ili da bismo ih zatitili." Dr. Seraphina je gledala Gabriellu hladnim, pronicavim pogledom. "Sto ti vjeruje, Gabriella?" "Mislim da ako ne zatitimo nau tradiciju od onih koji je ele unititi uskoro neemo imati to interpretirati." "Oh, znai da si takoer ratnica", rekla je izazivajui. "Uvijek postoje oni koji e uzeti oruje i krenuti u bitku. No pravi dar imaju oni koji do cilja stignu ivi." "U vremenima poput ovog jedan nema anse", rekla je dr. Seraphina hodajui ispred nas. U tiini smo pregledale hrpu predmeta dok nismo stigle do debele knjige u sredini stola. Dr. Seraphina pozvala je blie Gabriellu, paljivo je promatrajui kao da, iz meni nepoznata razloga, prouava njezine pokrete. "Je li to angelologija?" upitala sam pregledavajui redove ucrtanih dijagrama. "Ima puno ljudskih imena." "Nisu sva ljudska", rekla je Gabriella priavi blie. "Vidim Tzaph- kiela, Sandalphona i Raziela."

Virkajui prema rukopisu vidjela sam da je u pravu. Aneoska imena bila su pomijeana s ljudskim. "Imena nisu poredana u vertikalnu hijerarhiju redova i korova, ve na drugaiji nain." "Ovi dijagrami su spekulativni", rekla je dr. Seraphina glasom koji me uvjeravao da nas je dovela do ovog labirinta s blagom samo da bi nam ovo pokazala. "Otkada postojimo imali smo idovske, kranske i muslimanske angelologe - sve tri religije zasluuju sredinje mjesto u svojoj aneoskoj kozmologiji - a mi imamo malo neobinije uenjake, gnostike, sufije i brojne delegate u azijskim religijama. Spekulativne angelologije djela su grupe sjajnih idovskih uenjaka iz 17. stoljea. Oni su mnogo pridonijeli slaganju genealogija nefilskih obitelji." Ja sam potjecala iz tradicionalne kranske obitelji i malo toga sam znala o doktrinama drugih religija. No znala sam da su moji mnogi kolege dolazili od svukud. Gabriella je na primjer bila idovka, a dr. Seraphina - moda najbolji i najskeptiniji empirijski um od svih mojih profesora osim njezina supruga - agnostik, na razoaranje mnogih profesora. To je, dodue, bio prvi put da sam u potpunosti razumjela opseg razliitih religijskih grupa inkorporiranih u povijest i kanon nae discipline. Dr. Seraphina je nastavila, "nai angelolozi vrlo brino su prouavali idovsku genealogiju. S povijesne strane, idovski su uenjaci imali vrlo temeljite genealoke zapise zahvaljujui zakonima o nasljeivanju, ali i zato to su shvaali koliko je vano poznavanje neije povijesti od samog poetka, tako su ti dokumenti puni referenci i vjerodostojni su. Kada sam bila vaih godina i kada sam prouavala ire podruje angelologije, prouavala sam i idovske geneoloke dokumente. Ustvari preporuujem svim ozbiljnim studentima da naue njihove metode. Nevjerojatno su detaljne." Okrenula je stranicu i zaustavila se na prekrasno izraenom dokumentu od zlatna papira. "Ovo je Isusovo geneoloko obiteljsko stablo koje je u 12. stoljeu napravio jedan od naih znanstvenika. Prema kranskoj teoriji Isus je bio izravan Adamov potomak. Ovdje vidimo Marijino obiteljsko stablo koje je napisao Luka - Adam, Noa, Sem, Abraham i David." Seraphinin prst je pratio stablo. "A ovo je obiteljska povijest Josipa koju je napisao Matej Solomon, Jehoshaphat, Zerubbabel, i tako dalje." "Takva obiteljska stabla su uobiajena, zar ne?" upitala je Gabriella. Ona je sigurno vidjela na stotine takvih genealogija. Budui da sam ja tako neto vidjela prvi put, moja reakcija je bila drugaija. "Naravno", odgovorila je dr. Seraphina, "postoje mnoge genealogije koje prate krvna srodstva zapisana u tekstovima Starog zavjeta - obeanja dana Adamu, Abrahamu, Judi, Jiaju i Davidu. Ovo je ipak malo drugaije." Imena su bila napisana jedno do drugoga i stvarala su veliku mreu odnosa. Meni je bilo neobino zamisliti kako je svako ime moglo odgovarati osobi koja je ivjela i umrla, oboavala i borila se, moda bez ikakvog poimanja koja je njegova ili njezina uloga u iroj povijesnoj slici. Dr. Seraphina je dotakla papir, a nokat joj je sjajio na mekom svjetlu. Stotine je imena bilo zapisano tintama raznih boja, toliko grana se prualo iz samo jednog debla. "Nakon Potopa Noin sin em zaeo je semitsku rasu. Iz nje, naravno, potjee Isus. Ham je zaeo rasu u Africi. Jafet je, ili kako ste proli tjedan uili na Raphaelovom predavanju, stvorenje koje se pretvaralo da je Jafet, dobio u zadatak irenje europske rase, ukljuujui i Nefile. Ono to Raphael nije naglasio u svom predavanju, a to smatram da je jako vano i da bi napredni studenti trebali znati, jest injenica da je genetska rasprostranjenost ljudi i Nefila mnogo kompleksnija nego to se to ini na prvi pogled. Jafet je imao puno djece sa svojom enom to je rezultiralo itavom etom potomaka. Neka djeca su bila Nefili, a neka su bila mijeana. Jafetova djeca - ljudskog Jafeta koje je ubilo stvorenje i pruzelo njegovo tijelo - bila su isti

ljudi. Znai da su Jafetovi potomci bili isti ljudi, Nefili i mijeani. Njihovo meusobno spajanje stvorilo je populaciju Europe." "To je tako komplicirano", rekla sam pokuavajui se snai u tim razliitim grupama. "Jedva se snalazim." "Sada znate pravi razlog uvanja ovih genealokih dijagrama", rekla je dr. Seraphina. "Bez njih bili bismo u kripcu." "itala sam da mnogi znanstvenici vjeruju da su Jafetovi potomci u krvnome srodstvu sa Semom", rekla je Gabriella i pokazala na granu spekulativne genealogije izdvojivi tri imena: Eber, Nathan i Amon. "Tu i tu i tu." Pribliila sam se da proitam imena. "Kako to mogu znati? " Gabriella se nasmijala i u njezinom sam ponaanju osjetila neto okrutno, kao da je samo ekala moje pitanje. "Vjerujem da postoje nekakvi dokumenti o tome, no definitivno ne mogu biti sto posto sigurna." "Zato se i zove spekulativna angelologija", rekla je dr. Seraphina. "No mnogi znanstvenici vjeruju u to", dodala je Gabriella. "To je legitiman i stalan dio angelolokog posla." "Sigura sam da moderni angelolozi u to ne vjeruju", rekla sam trudei se prikriti svoju reakciju. Moja su religiozna uvjerenja tada bila vrsta i takvo sirovo razmiljanje o Kristovom porijeklu nije bila prihvaena doktrina. Dijagram koji mi se samo nekoliko sekundi prije inio prekrasnim sada me jako uznemirio. "Ideja da je Isus imao Straareve krvi potpuno je apsurdna." "Moda", potvrdila je dr. Seraphina, "no postoji itavo podruje angelologije koje se time bavi. Zove se angelomorfizam i bavi se iskljuivo idejom da Isus Krist nije bio ovjek, ve aneo. Naposljetku Djevica je rodila nakon to ju je posjetio aneo Gabrijel." "Mislim da sam ve poneto proitala o tome. Gnostici takoer vjeruju u Isusovo aneosko porijeklo." "Postoje - ili je bolje da kaem postojale su - na stotine knjiga o tome. Mene osobno ne zanima tko su bili Isusovi preci. Moj interes je posve drukije prirode. Ovo je neto to smatram apsolutno fantastinim, bilo to spekulativno ili ne", rekla i odvela nas do sljedeeg stola na kojem je stajala otvorena knjiga koja je izgledala kao da eka nas da u nju zavirimo. "To je nefilska angelologija koja zapoinje s Straarima, nastavlja s Noinom obitelji i grana se detaljno sve do vla- dajuih europskih obitelji. Zove se Knjiga generacija" Bacila sam pogled na hijerarhiju imena koja su se sputala u nizovima kroz generacije. Iako sam shvaala mo i nefilski utjecaj na ljudsko djelovanje, iznenadilo me otkrie da su se provlaili gotovo svakom obitelji kraljevske krvi u Europi - Capeti, Habsburgovci, Stuarti, Karolinzi. Kao da sam itala povijest Europe po dinastijama. "Ne moemo biti potpuno sigurni da su se infiltrirali u sve njih, no postoji dovoljno dokaza da vjerujemo da su velike europske obitelji bile - ili jo uvijek jesu - zaraene nefilskom krvlju." Gabriella je pratila ono to je Seraphina govorila kao da kronoloki pamti datume za ispit ili - a ovo je bilo vjerojatnije - da razmilja zato nam je uope pokazala taj udni tekst. Zatim je rekla, "Gotovo sva imena aristokratskih obitelji su ovdje. Jesu li oni svi umijeani u strahote za koje su Nefili bili odgovorni?" "Da. Nefili su bili kraljevi i kraljice Europe, a njihove elje oblikovale su ivote milijuna ljudi. Drali su monopol enei se izmeu sebe, nasljeujui po obiteljskoj liniji i uz pomo brutalne vojne sile", rekla je dr. Seraphina. "Njihova kraljevstva skupljala su poreze, robove, zemlju, razliite rude i poljoprivredna dobra, napadajui svaku grupu koja bi zatraila i najmanji stupanj nezavisnosti. Njihov utjecaj za vrijeme srednjeg vijeka bio je tako velik da se nisu ni trudili skrivati kao nekada. Prema angelolokim zapisima iz 13. stoljea, postojali su kultovi palih anela koje su

predvodili Nefili. Mnoga zla koja su pripisivali vjeticama - optuene su uvijek bile ene bila su u stvari dio nefilskih rituala. Vjerovali su u oboavanje predaka i slavili povratak Straara. Te obitelji postoje i danas. U stvari", dokje to govorila gledala je u Gabriellu skoro optuujuim pogledom , "mi ih vrlo pozorno promatramo. Te obitelji su pod posebnim nadzorom." Dok sam gledala u imena u knjizi od kojih mi niti jedno nije nita posebno znailo, Gabriella je posve promijenila ponaanje. Nakon to je proitala imena napravila je korak unazad u strahu. Izgledala je kao jednom za vrijeme predavanja dr. Raphaela, samo to je sad djelovalo daje na rubu histerije. "U krivu ste. Mi ne promatramo njih. Oni promatraju nas." Nakon tih rijei okrenula se i otrala iz prostorije. Gledala sam za njom i razmiljala to je moglo prouzroiti takvu provalu osjeaja. Pogledavi ponovno u rukopis, nisam vidjela nita vie od stranice ispunjene obiteljskim imenima od kojih mije veina bila nepoznata, a neka su bila iz prestinih, starih obitelji. Stranica je bila obina, kao i bilo koja stranica iz povijesnih knjiga koje smo zajedno prouavale. No niti jedna je nije tako uznemirila. No inilo se da dr. Seraphina u potpunosti shvaa Gabriellinu reakciju. U stvari, iz vesela raspoloenja s kojim je prouavala njezine reakcije izgledalo je kao da je tako neto i planirala. Uoivi moju zbunjenost zatvorila je knjigu i stavila je pod ruku. "Sto se dogodilo?" upitala sam iznenaena njezinim dranjem kao i Gabriellinim neobjanjivim ponaanjem. "Teko mije govoriti ti o tome", rekla je vodei me kroz sobu, "no mislim da se Gabriella uvalila u veliku nevolju." U prvi tren eljela sam priznati sve dr. Seraphini. Bilo mije previe tereta Gabriellinog dvostrukog ivota i neraspoloenja koje se posljednjih dana sruilo na mene. No ba u trenutku kada sam eljela neto rei na smrt sam se preplaila. Tamna figura koja je izala iz hodnika u sjeni, poput demona u crnom ogrtau, prola je pokraj nas. Zaustavila sam dah i ostala bez rijei. No nakon kratkog prouavanja shvatila sam daje to bila asna sestra s tekim velom - lanica vijea koju sam vidjela u Athenaeumu prije nekoliko mjeseci. Stala nam je na put. "Mogu li kratko s vama porazgovarati, dr. Seraphina? " upitala je tihim, ukavim glasom tako da mi je taj glas, na moje neugodno iznenaenje, odmah bio odbojan. "Imam neka pitanja u vezi ukrcavanja za Sjedinje Drave." Utjeilo me kada sam vidjela da je dr. Seraphina smireno prihvatila njezinu prisutnost i da joj se obratila uobiajenim autoritetom. "Kakva pitanja sada? Sve je dogovoreno." "Da, no eljela bih biti sigurna da e slike iz galerije otii u Sjedinjene Drave zajedno s ikonama." "Da, naravno", rekla je dok je pratila asnu sestru niz hodnik gdje je gomila sanduka i kutija ekala na odlazak. "Doekat e ih naa veza u New Yorku." Pogledavi prema sanducima vidjela sam da su mnogi obiljeeni za transportiranje. "Brod ide sutra. Moramo samo biti sigurni daje sve tu i osigurati da stigne do luke." Dok su njih dvije nastavile razgovor o transportu i evakuaciji naih najvrednijih predmeta, ja sam se vratila u hodnik. Otila sam u tiini s rijeima koje sam eljela podijeliti. Hodajui kroz tamu prolazila sam pokraj praznih uionica i naputenih predavaonica, a koraci su odzvanjali kroz tiinu koja se irila hodnicima naputenim ve nekoliko mjeseci. Athenaeum je bio jednako miran. Knjiniari su ve otili. Vrata su bila zakljuana i svjetla ugaena. Uzela sam svoj klju - dala mi ga je dr. Seraphina na po etku mog kolovanja - i ula. im sam otvorila vrata i zakoraila u dugaku tamnu prostoriju osjetila sam veliko olakanje to sam sama. To nije bio prvi put da sam bila zahvalna to je knjinica prazna - esto sam znala tamo provoditi vrijeme nakon ponoi nastavljajui s radom nakon to bi svi ostali otili iz kole - no ovo je bio prvi put da sam dola iz oaja.

Prazne police irile su se zidovima, tu i tamo stajao je neki naslov nasumice odloen. Posvuda su stajale kutije knjiga koje su ekale da odu iz kole na neko sigurno mjesto u Francuskoj. Nisam znala gdje bi to moglo biti, no vidjela sam da e biti potrebni mnogi podrumi da sakriju tako veliku zbirku. Ruke su mi se tresle dok sam prekopavala po jednoj od kutija. Knjige su bile u takvom neredu da sam se poela brinuti da nikada neu pronai ono to traim. Nakon nekoliko minuta panika je rasla sa svakim razoaranjem, no na kraju sam ipak us- pijela pronai kutiju s originalnim radovima i prijevodima dr. Raphaela Valka. U skladu s njegovom prirodom, radovi nisu bili posloeni po nikakvom redu. Pronala sam tekst s detaljnim kartama razliitih peina i klanaca, skice napravljene za vrijeme istraivakih ekspedicija po planinskim lancima Europe - Pirineji 1923, Balkan 1925, Ural 1930. i Alpe 1936. - zajedno s biljekama koje su se odnosile na povijest svakog pojedinog planinskog lanca. Pregledala sam tekstove i gomilu biljeaka s predavanja, komentare i pedagoke smjernice. Pogledala sam naslov i datum svega to je dr. Raphael napisao i shvatila da je napisao vie knjiga i tekstova nego to sam zamiljala. Pa iako sam otvorila svaki od njegovih tekstova nisam pronala onaj koji sam se nadala da u proitati - prijevod Clematisova putovanja u spilju palih anela nije bio u Athenaeumu. Ostavivi knjige razbacane po stolu sruila sam se u teak stolac. Pokuavala sam se sabrati od oblaka razoaranja koji se nadvio nada mnom. Mada sam se opirala, suze su mi nagrnule u oi i pretvorile Athenaeum u blijede mrlje. Moja elja za napredovanjem me ubijala. Muila me nesigurnost u moje sposobnosti, pozicija u naoj koli i moja budunost. eljela sam znati svoju sudbinu, ureenu, zatvorenu i definiranu tako da je mogu posluno slijediti. Vie od svega eljela sam imati svrhu i biti korisna. Sama spoznaja da nisam dostojna svog poziva, da bi me mogli poslati nazad roditeljima na selo i da moda neu uspjeti pronai svoje mjesto meu znanstvenicima, ispunjala me uasom. Nagnula sam se nad stol, stavila lice na ruke, zatvorila oi i pala u stanje oaja. Ne znam koliko dugo sam tako ostala, no uskoro sam osjetila neko kretanje u prostoriji, sitnu promjenu u teksturi zraka. Upeatljiv parfem moje prijateljice orijentalni miris vanilije i bu- ina - objavio mi je njezinu prisutnost. Podigla sam pogled i kroz suze ugledala obrise grimizne tkanine koja se sjajila poput niski rubina. "Stoje?" upitala je Gabriella. Tkanina boje rubina se promijenila i kada mi se razbistrilo pred oima, ugledala sam koso krojenu svilenu haljinu tako lijepu da sam mogla samo zuriti u nju. Moje oito divljenje samo ju je iritiralo. Skliznula je u stolac nasuprot meni i odloila torbicu od perlica na stol. Oko vrata je imala ogrlicu od bruenih dragulja, a par dugakih crnih rukavica navukla je do laktova sakrivi ranu na podlaktici. U Athenaeumu je postalo hladno, no ini se da Gabrielli nije bilo zima ak ni u njezinoj prozirnoj haljini bez rukava i svilenim arapama. Djelovala je kao da joj je toplo, za razliku od mene koja sam se poela tresti. "Reci mi Celestine, to se deava. Jesi li bolesna?" "Ne, dobro sam", odgovorila sam trudei se pribrati koliko sam mogla. Nisam navikla biti predmet njezina prouavanja - posljednjih tjedana uope nije obraala panju na mene - pa sam eljei odvui panju sa sebe upitala, "Ide nekamo?" "Na zabavu", rekla je izbjegavajui moj pogled, po emu sam znala da se ide nai sa svojim ljubavnikom. "Kakvu zabavu?" "Nema nikakve veze s naim prouavanjem i tebe to ne bi zanimalo", odgovorila je i time iskljuila svaku mogunost daljnjeg ispitivanja. "Ali reci mi, to ti tu radi? Zato si tako loe volje?" "Traim tekst." "Koji?" "Neto to e mi pomoi s genealokim tablicama koje radim", dok sam to izgovarala znala sam da zvuim neuvjerljivo.

Pogledala je knjige koje sam ostavila na stolu i shvatila daje ih sve napisao dr, Raphael Valko. Pogodila je moj cilj. "Celestine, Clemati- sov dnevnik nije tu." "Upravo sam to otkrila", rekla sam alei to nisam vratila knjige u sanduke. "Trebala bi znati da nikada ne bi drali takav tekst ovdje na otvorenom." "Pa gdje je onda? U uredu dr. Seraphine? U riznici?" "Clematisov dnevnik Prve angeloloke ekspedicije sadri vrlo vane podatke", odgovorila je smijeei se zadovoljno zbog svoje prednosti. "Podatak gdje se nalazi je tajna i to znaju samo odabrani." "Znai ti si ga proitala?" rekla sam, a ljubomora to je ona imala pristup zabranjenim tekstovima natjerala me da izgubim kontrolu. "Kako to da si ti, koja toliko malo mari za nae istraivanje proitala Clematisa, a ja koja sam sve posvetila naoj misiji ne mogu ga niti dotaknuti?" Odmah sam zaalila to sam to rekla. Tiina koju smo stvorile bila je neugodno primirje, no varka mi je dopustila da nastavim s poslom. Gabriella je ustala, uzela torbicu s perlicama i neprirodno mirnim glasom rekla, "Misli da si shvatila ono to si vidjela, no puno je kompliciranije nego to se ini." "Mislim daje dosta oito da si u vezi sa starijim ovjekom i mislim da dr. Seraphina isto to misli." Na trenutak sam mislila da e se Gabriella okrenuti i otii kao to je uvijek radila kada bi bila stjerana u kut. No umjesto toga stala je prkosno ispred mene. "Da sam na tvome mjestu, ne bih o tome priala s dr. Seraphinom, niti s bilo kim drugim." Osjeajui napokon nadmo nastavila sam. "A zato ne bih?" "Sve bi nas zateklo veliko zlo kada bi itko otkrio ono to ti misli da zna." Iako nisam u potpunosti shvatila njezinu prijetnju, iznenadili su me uvjerljivost i iskren strah u njezinom glasu. Dole smo do slijepe ulice i nismo znale kako dalje. Na kraju je Gabriella prekinula tiinu. "Nije nemogue doi do Cle- matisova dnevnika. Ako ga eli proitati samo mora znati gdje traiti." "Mislila sam da nije ovdje", rekla sam. "I nije", odgovorila mi je. "I ne bih ti trebala pomoi da ga nae pogotovo kad to oito nije za moje dobro. No ini mi se da bi i ti meni eljela pomoi." Susrela sam se s njezinim pogledom pitajui se to bi to trebalo znaiti. "Moj prijedlog je sljedei", rekla je vodei me iz Athenaeuma u mraan hodnik kole. "Rei u ti gdje e pronai tekst, a ti e zauzvrat utjeti. Nee Seraphini rei ni rije, niti o meni niti o tvojim spekulacijama. Nee govoriti o mojim dolascima i odlascima iz stana. Veeras u izai na neko vrijeme. Ako me itko bude traio rei e da ne zna gdje sam." "eli da laem tvojim profesorima?" "Ne, elim da kae istinu. Ti ne zna gdje u ja biti veeras." "Ali zato? Zato to radi?" upitala sam je. Sitna naznaka umora pojavila se u njezinom dranju, naznaka oaja zbog kojeg sam pomislila da e se otvoriti i priznati mi sve, nada koja je nestala im se pojavila. "Nemam vremena za ovo", rekla je nestrpljivo. "Slae li se ili ne?" Nisam trebala nita rei. Shvatila me u potpunosti. Uinila bih sve da doem do Clematisova teksta. Niz elektrinih arulja osvjetljavao je na prolaz do srednjovjekovnog krila kole. Gabriella je hodala brzo, pete su lupkale u brzom, nepravilnom ritmu njezinih koraka i kada je stala, zastavi odjednom usred koraka, sudarila sam se s njom bez daha. Iako ju je ivcirala moja nespretnost nije rekla ni rije. Samo se okrenula prema vratima, jednima od stotinu jednakih vrata u zgradi, svaka jednake veliine i boje, bez imena ili ploica koje bi rekle kamo vode.

"Doi", rekla je gledajui prema luku iznad vrata, sklop bijelih zidova koji su se izdizali u visinu. "Via si od mene, moda moe dohvatiti klju." Protegnuvi se najvie to sam mogla, ispruila sam prste na hrapavi kamen. Na moje iznenaenje pomaknuo se pod mojim dodirom i uz malo klimanja izaao van, ostavljajui komadi slobodnog prostora. Slijedei Gabrielline upute posegnula sam unutra i izvadila hladan metalni predmet veliine depnog noia. "Imam ga", rekla sam drei ga u ruci sva zadivljena. "Kako si znala da je ovdje?" "Odvest u te do naeg podzemnog skladita", rekla je i dala mi znak da vratim kamen na mjesto. "Iza ovih vrata je stubite. Slijedi ga i doi e do drugih vrata. Klju e otvoriti ta vrata. Tamo je ulaz u Valkove privatne odaje - Raphaelov prijevod Clematisa je tamo." Pokuala sam se sjetiti jesam li ita ula o takvome mjestu, ali nisam mogla. Imalo je smisla, naravno, stvoriti sigurno mjesto za nae blago i odgovaralo je na pitanje kamo su bile spremljena knjige iz Athenaeuma. eljela sam znati jo - da mi objasni detalje ovog skrivenog mjesta. No Gabriella je podigla ruku prekinuvi sva ispitivanja. "Kasnim i nemam vremena za objanjavanje. Ne mogu te sama odvesti do knjige, no sigurna sam da e ti tvoja znatielja pomoi da pronae to to trai. Idi. I sjeti se, kad zavri, vrati klju na njegovo skrovito mjesto i nemoj nikome govoriti o tome." S tim se rijeima okrenula i odetala niz hodnik, a njezina crvena svilena haljina je svjetlucala na slabome svjetlu. eljela sam je zazvati da se vrati i povede me kroz podzemne odaje, no ve je otila. Osjeao se samo slab miris njezina parfema. Slijedei Gabrielline upute otvorila sam vrata i zavirila u tamu. Kerozinska lampa visjela je na stubitu, a njezino izbrazdano staklo bilo je crno od ai. Upalila sam fitilj na svjetljci i drala je ispred sebe. Stube od grubo obraenog vapnenca okomito su se sputale. Svaka stepenica bila je obloena mahovinom to ih je inilo opasno skliskima. Vlaan zrak i miris plijesni podsjeali su me na podrum moje obiteljske kue, hladan podzemni bunker ispunjen tisuama boca starog vina. Na dnu stubita pronala sam eljezna vrata s reetkama poput ulaza u zatvorsku eliju. I s jedne i s druge strane pruali su se hodnici od opeka u gotovo potpunom mraku. Podigla sam lampu da vidim neto ispred sebe. Tamo gdje je cigla pukla mogla sam vidjeti komadie vapnenca, isti kamen od kojeg je izraen na grad. Klju je s lakoom otvorio bravu pa je tako jedina preostala prepreka bila da se svladam i ne otrim nazad u poznati svijet iz kojeg sam dola. Nije mi trebalo puno da doem do niza soba. Iako mi lampa nije davala dovoljno svjetla zakljuila sam da je prva soba ispunjena sanducima s orujem - lugeri i koltovi A5 i MI Garand. Takoer je bilo kutija s lijekovima, deka i odjee - predmeta koje bi sigurno zatrebali da doe do nekog dueg sukoba. U drugoj prostoriji otkrila sam mnogo sanduka koji su tjednima prije ekali u Athenaeumu, samo to su sada bili zatvoreni. Otvoriti ih bez alata bila bi nemogua misija. Nastavila sam kroz tamu hodnika od opeke, a lampa je svakim korakom bivala sve tea. Poela sam shvaati ogromnu teinu preseljenja angelologa u tajnost. Nisam znala kako je razraen i tono promiljen na otpor. Sve ivotne potreptine odnijeli smo pod zemlju. Imali smo i krevete i privremene zahode i vodu i mnogo malih kuhala. Oruje, hrana, lijekovi - sve to je vrijedilo bilo je pod Mont- parnasseom, skriveno u rupe i tunele izdubljene u kamenu. Po prvi puta sam shvatila da e mnogi jednom kada bitka zapone, umjesto da napuste grad, preseliti u ove odaje i boriti se. Nakon to sam pregledala mnoge odaje, ula sam u drugu vlanu prostoriju udubljenu u kamenu koja je nije bila skladite nego labirint uklesan u mekanom vapnencu. Tu sam pronala mnoge predmete koje sam poznavala iz ureda dr. Raphaela, tako da sam odmah znala da sam pronala privatnu odaju Valkovih. U kutu, pod tekim pamunim platnom stajao je stol pun knjiga. Svjetlost kerozinske lampe padala je na vlanu prostoriju.

Pronala sam tekst bez puno muke i na moje iznenaenje vie je liio hrpi uvezanih biljeaka nego knjizi. Nije bio vei od broure, a imao je runo napravljen uvez i praznu naslovnu stranu. Bio je lagan poput krep papira u mojoj ruci, previe lagan. Zakljuila sam da ne sadri nita vano. Kad sam pogledala unutra vidjela sam da je tekst napisan tintom na prozirnom folio papiru, svako slovo je bilo urezano u papir prejakim pritiskom nemarne ruke. Prela sam prstima po tekstu i osjetivi zadebljanja na papiru i obrisavi prainu, proitala: Biljeke o Prvoj angelolokoj ekspediciji godine gospodnje 925, napisao presveti otac Clematis iz Trakije, s latinskog preveo i zabiljeio dr. Raphael Valko Drala sam tekst na prsima i odjednom me obuzeo strah da bi se mogao raspasti prije nego to budem imala ansu da proitam to u njemu pie. Stavila sam lampu na komadi mekog vapnenakog poda i sjela do nje. Svjetlo se rairilo po mojim prstima i kada sam ga ponovno otvorila pojavio se rukopis dr. Raphaela. Clematisove zabiljeke ekspedicije zarobile su me od prve rijei. Biljeke o Prvoj angelolokoj ekspediciji godine gospodnje 925, napisao presveti otac Clematis iz Trakije s latinskog preveo i zabiljeio dr. Raphael Valko I.1 Blagoslovljene neka budu sluge Njegove boanske vizije na zemlji! Neka ih do ispunjenja dovede Gospodin koji je posijao sjeme nae misije! II. Nae su mazge nakrcane zalihama, a nae due pune oekivanja. Zapoeli smo putovanje kroz helenske provincije ispod mone Moezije prema Trakiji. Dobro odravane i koritene ceste koje su sagradili Rimljani bile su znak da smo stigli na 1 Budui da originalni rukopis presvetog Clematisa nije bio organiziran u odvojene cjeline to je u ovome izdanju uinio prevoditelj. Takve cjeline slue da bi tekst bio jasniji. Originalni fragmenti - pronaeni dnevnik ne moe se drugaije nazvati nego mjeavinom osobnih za- biljeki misli i refleksija koje su zapisane za vrijeme putovanja ne bi li sluile kao podsjetnik eventualnoj kasnijoj knjizi o prvoj potrazi za palim anelima - zapisani su bez ikakva reda. Predloene cjeline pokuavaju zabiljeke podijeliti kronoloki i tako im podariti strukturu slinu rukopisu. R. V. kranski teritorij. Pa ipak, unato ljepotama civilizacije, strah od krae je postojao. Prolo je mnogo godina otkako sam posljednji put bio u planinskoj domovini svoga oca i oca njegova oca. Moj materinji jezik sigurno e zvuati udno budui da sam naviknut na jezik Rima. im smo se poeli uspinjati strahovao sam da e nas moja odjea i crkveni peatnjak slabo tititi kada napustimo vea naselja. Molio sam da sretnemo seljake na naem putu do planinskih staza. Nemamo oruje i neemo imati drugog izbora nego ovisiti o dobroj volji stranaca. III. Kada smo penjui se stali uz cestu, otac Francis, najpredaniji znanstvenik meu nama, povjerio mije brige koje su ga morile u naoj misiji. Odveo me na stranu i povjerio mi da je po njegovu miljenju misija djelo mranih sila, buntovnih anela koji zavode nae umove. Njegova uznemirenost nije bila nita novo. Uistinu, mnogo nae brae imalo je slino miljenje o ekspediciji, no Francisova izjava me obeshrabrila. Nisam ga elio nita ispitivati ve sam radije posluao njegove strahove iz ega sam shvatio da su mu rijei bile samo odraz iscrpljenosti. Posluavi njegove brige, preuzeo sam dio tereta i olakao mu umornu duu. To su teret i odgovornost starijeg brata, no moja uloga, dok se pripremamo za nae najtee putovanje, jo je vanija. Oslobodivi se iskuenja da dalje raspravljam s bratom Franci- som, preostalo vrijeme naeg puta proveo sam u tiini.

Kasnije, u svojoj samoi, trudio sam se shvatiti njegovu uznemirenost i molio sam za pomo i mudrost kako bih mu pomogao svladati sumnje. Poznato je da su znanstvenici u potpunosti promaili u posljednjim ekspedicijama. No siguran sam da e se to uskoro promijeniti. Francisova reenica "bratovtina sanjara" trovala je moje misli. Sitna sumnja poela je kolebati moju nepokorivu vjeru u misiju. Sto ako smo se prevarili, pitao sam se. Kako moemo biti sigurni daje naa misija u skladu s Bojim eljama? No crv sumnje u mojoj glavi slabio je kada bih razmislio o vanosti naeg djela. Bitka je zapoela generacijama prije nas i trajat e generacijama poslije. Moramo poticati nae mlade ljude unato nedavnim gubicima. Strah je normalan. Prirodno je da se prisjeaju incidenta kod Roncesvallesa2 o kojem su svi uili. No moja mi vjera i dalje ne doputa sumnjati da iza naih postupaka stoji Bog koji pokree naa tijela i due da idu dalje. Ustrajat u u svom vjerovanju da e nada uskoro ponovno oivjeti meu nama. Moramo vjerovati da e ovo putovanje, za razliku od prolih promaaja, zavriti uspjeno3. IV. etvrte noi putovanja, kada se vatra pretvorila u eravicu, a naa druina nakon jela zajedno sjela, poveo se razgovor o povijesti naeg neprijatelja. Jedan od mlae brae upitao je kako se dogodilo da su nau zemlju od vrha Iberije do Urala4 kolonizirali zli potomci anela i ena. Kako smo mi, ponizni boji sluge, zavrili osueni na dekontaminaciju boje zemlje? Brat Francis, ija je melankolija u posljednje vrijeme na mene toliko utjecala, raspravljao je zato je Bog dopustio da zli budu prisutni na Njegovom teritoriju. Kako isto dobro, pitao je, moe egzistirati u prisutstvu istog zla? I zatim, dok je noni zrak postajao hladniji, a zaleeni mjesec stajao na tamnome nebu, ispriao sam naoj druini kako je to zlo sjeme posijano na svetu zemlju: 2 Incident u prolazu kod Roncesvallesa dogodio se za vrijeme istraivake misije u Pirinejima 778. n. e. O putovanju se ne zna mnogo osim da je ekspedicija izgubila veinu ljudi u zasjedi. Svjedoci su napadae opisali kao divove nadljudske snage, nadmonog oruja i nevjerojatne fizike ljepote - opis koji se savreno slae sa suvremenim opisima Nefila. Postoji svjedoanstvo da su se krilata stvorenja sruila na divove u vatrenom plamenu koje ukazuje na protunapad arkanela. Tu tvrdnju znanstvenici su oduevljeno prouavali budui da bi to moglo upuivati na treu angelofoniju samo u svrhu bitke. Drugaija verzija zabiljeena je u Pjesmi o Rolandu, djelu koje se znaajno razlikuje od angelolokih zapisa. 3 Potragu presvetog oca za artefaktima i relikvijama po itavoj Europi zabiljeio je Frederic Bonn u Svetim misijama Presvetog Oca, 925. - 954. n. e. koje ukljuuju kopije karata, znakove i proroita koja se koriste na takvim putovanjima. 4 Imena mjesta iz 10. stoljea zamijenjena su suvremenim imenima kadgod je bilo mogue.. U desetljeima nakon Potopa Jafetovi sinovi i keri istog ljudskog porijekla odvojili su se od sinova i keri aneoskog porijekla lanoga Jafeta i tako stvorili dvije grane jednog stabla, jednu istu, a drugu zatrovanu, jednu slabu, a drugu jaku. Rasprili su se izmeu velikog sjevernog i junog mora i putali korijenje u bogatim aluvijskim zaljevima. Rasprili su se po Alpama u ogromnim skupinama i naselili se poput imia na najviim mjestima u Europi. Usidrili su se du stjenovitih obala i irokih plodnih dolina, prodirali su na obale rijenih prolaza - Dunava, Volge, Rhone, Dniestera, Ebra, Seine - sve dok svi krajevi nije bili ispunjeni Jafetovim potomstvom. Gdjegod su se nastanili rasla su naselja. No unato zajednikim precima, izmeu te dvije grupe ostalo je duboko nepovjerenje. Okrutni, pohlepni i fiziki nadmoni Nefili postepeno su podjarmili svoju ljudsku brau. Europa je, tvrdili su, njihovo pravo steeno roenjem. Prva generacija Jafetovih sramotnih nasljednika ivjela je u velikom zdravlju i srei i vladala svakom rijekom, planinom i ravnicom na kontinentu. Njihova mo nad slabijom

braom je rasla. Meutim, tijekom godina su se pojavile mane u njihovoj rasi, opasne poput napukline na sjajnoj povrini zrcala. Rodilo se dijete koje se inilo slabijim od ostalih maleno i mijaukavo, ija slaba plua nisu uspijevala uzeti dovoljno zraka da bi zapla- kalo. Kako je raslo, vidjeli su daje manje i sporije od ostale djece, neotpornije na bolesti koje njihovoj rasi nisu bile poznate. Dijete je bilo ljudskog porijekla, roeno na sliku njihove praprabake, ljudske keri5. Nije posjedovalo ni aneosku ljepotu, ni snagu Straara. Kada je postalo mukarac, kamenovali su ga nasmrt. 5 Nedavno otkrie i sistematizacija rada Gregora Mendela, augustinskog sveenika i lana Ange- lolokog drutva iz Bea od 1857. do 1866., rasvijetlio je tisuljetni misterij nefilskog i ljudskog razvoja u Europi. Prema teoriji nasljeivanja Mendelove genetike, recesivni ljudski geni ljudskih keri prenosili su se putem nefilske Jafetove linije i ekali da se pojave u buduoj generaciji. Iako su za moderne znanstvenike kromosomske reperkusije mijeanja ljudi i Nefila oit rezultat takva mijeanja, pojava ljudskih bia u nefilskoj skupini sigurno je bila velik ok za populaciju i smatrala se bojim djelom. U ranijim djelima sam je presveti Clematis napisao daje sam Bog Nefilima podmetnuo ljudsku djecu. Nefili, naravno, imaju posve drugaije tumaenje takve genetske nesree. Mnogo se generacija to dijete smatralo anomalijom, a zatim je Bog zaelio Jafetov teritorij nastaniti svojom vlastitom djecom. Poslao je Nefilima mnogo ljudske djece, zazvavi Svetog Duha na neobraenu zemlju. U prvim pokuajima ta su stvorenja esto umrla jo u djetinjstvu. No s vremenom su se nauili brinuti za nejaku djecu i uvali su ih do tree godine prije nego to su im dopustili da se pridrue ostaloj, jaoj djeci6. Ako bi preivjeli do zrelog doba bili su za etiri glave nii od svojih roditelja. Poeli bi stariti u treem desetljeu ivota, a umirali prije osmog. ene su umirale pri porodu. Bolest i zaraze zahtijevali su razvoj lijekova, no ak i kada bi ih lijeili, ljudi su ivjeli samo djeliak godina njihove brae Nefila. Neoskvrnjena mo Nefila postala je iskvarena7. Kako je vrijeme prolazilo ljudska su se djeca enila drugima svoje vrste, a njihova su djeca rasla zajedno s nefilskom. Zbog fizike inferiornosti Jafetova su djeca i dalje bila pod vlau nefilske brae. Povremene enidbe koje su se deavale izmeu grupa dovele su do daljnje hibridizacije rase, no te se veze nisu poticale. Kada bi se Nefilu rodilo ljudsko dijete istjerali bi ga van gradskih zidina gdje bi umrlo meu ljudima. Kada se ljudima rodilo nefilsko dijete oduzeli bi ga njegovim roditeljima i asimilirali ga u glavnu rasu8. 6 Postoje razliiti dokumenti koji govore o superiornoj fizikoj snazi nefilskih potomaka i genetskoj neizbjenosti ljudskog materijala kod nefilske djece i ena. Osobito je zanimljivo istraivanje nefilske demografije dr. G. D. Hollanda u Ljudskim i aneoskim tijelima, Medicinsko istraivanje, Gallimard, 1926. 7 Meu nekim nefilskim plemenima bilo je popularno rtvovanje djece. Vjerovalo se daje imalo dvojaku ulogu, kontrole porasta ljudske populacije - to je bila prijetnja nefilskom drutvu - i vapaja Bogu da oprosti grijehe Straara zarobljenjih pod zemljom. 8 Iako ovo nije tekst u kojem se termin glavna rasa spominje prvi put - postoji bezbroj primjera Nefila obiljeenih konceptom "glavna rasa" ili "nad-rasa" - to je sigurno najpoznatiji i najee citiran izvor. Ironino, Clematisov koncept nad-vrste ili nadovjeka - angelolozi dre daje to obiljeje nefilske auto-mitologije - koristili su se i u moderno doba, a ponovno su ih izmislili znanstvenici poput Counta Arthura de Gobineaua, Fridricha Nietzschea i Antuna Schopen- hauera kao oblik filozofske misli to se u nefilskim krugovima koristila kao podrka etnikoj teoriji die Herrenrasse, ideje koja je u dananjoj Europi postala popularna. Uskoro su se Nefili povukli u dvorce i imanja. Izgradili su utvrde od granita, utoita na vrhu planina, pribjeita luksuza i moi. Iako su bila potlaena, boja su djeca bila obasuta nebeskom zatitom. Njihovi umovi bili su bistri, due blagoslovljene, a volja jaka. I tako su

ivjeli jedni pored drugih, Nefili sakriveni iza bogatstva i zidina, a ljudi u patnji, sapeti uzdama siromatva i bolesti, robovi nevidljivih i monih gospodara. V. Ustali smo u zoru i nekoliko sati hodali strmim putem prema vrhu planine. Iza visokih kamenih vrhova pojavilo se sunce koje je bacalo prekrasno zlatno svjetlo. Opremljeni jakim mulama, debelim konim sandalama i prekrasnim vremenom nastavili smo dalje. Do sredine jutra stigli smo do sela kamenih kua to su se uzdizale iznad litice, a naranasta cigla pokrivala je krov od kriljevca. Nakon to smo se konzultirali s kartom zakljuili smo da smo doli do najvieg dijela planine u blizini klanca koji su lokalni mjetani nazivali Gyaurskoto Burlo. Sklonivi se u dom nekog seljaka, okupali smo se, pojeli i otpoinuli prije nego to smo krenuli u potragu za vodiem koji bi nas odveo u spilju. Brzo su ga doveli. Bio je nizak i debeo poput pravog Traana iz gorskih krajeva. Iako mu je brada ve bila proarana sjedinama, bio je jak. Paljivo je sluao dok sam mu objanjavao put u peinu. Zakljuio sam da je inteligentan, elokventan i voljan, premda mi je jasno dao do znanja da e nas odvesti do poetka klanca i ni koraka vie. Nakon kratka pregovaranja dogovorili smo cijenu. Pastir je obeao da e ponijeti opremu i rekao da kreemo sljedee jutro. Uz klin i suho meso, jednostavan ali snaan obrok koji e nam dati snagu za sutranje putovanje, razgovarali smo o naim oekivanjima. Stavio sam pergament na stol i rastvorio ga da ga i drugi mogu vidjeti. Moja su se braa nagnula blie trudei se razabrati blijede obrise tinte. "To je ovdje", rekao sam pokazavi prstom na karti dio planine nacrtan tamnoplavom tintom. "Ne bismo trebali imati nikakvih problema." "Ali kako moemo biti sigurni da je to pravo mjesto?" upitao je jedan od brae ija se duga brada vukla po stolu. "Ve su ih vidjeli", rekao sam. "Vidjeli su ih nekada prije", rekao je brat Francis. "Seljaci gledaju drugaijim oima. Njihove vizije esto ne vode nigdje." "Seljaci tvrde da su ih vidjeli." "Kada bismo sluali fantastine prie gortaka putovali bismo u svako selo u Anatoliji." "Po mom skromnome miljenju vrijedi truda", odgovorio sam. "Po onome to kau naa braa u Trakiji, ulaz u peinu sputa se u strmu provaliju. Duboko unutra tee podzemna rijeka kao to je opisano u legendi. Seljaci tvrde da su s ruba provalije uli emanacije." "Emanacije?" "Glazbu", odgovorio sam pazei da budem oprezan s izjavama. "Seljaci ponekad na ulazu u peinu prirede zabavu pa bi zato mogli uti zvukove kolikogod bili tihi. Kau da ta glazba ima neobinu mo nad njima. Bolesni ozdravljaju, slijepi progledaju, bogalji prohodaju." "To je uistinu nevjerojatno", rekao je brat Francis. "Glazba e izai iz dubina zemlje i ona e nas voditi naprijed." Unato mojoj vjeri u na cilj ruke bi mi zadrhtale od pomisli na provaliju. Godine priprema ojaale su moju volju, no i dalje sam strahovao od neuspjeha. O kako su me muili proli neuspjesi! Koliko sam mislio na izgubljenu brau! Moja nepokolebljiva vjera tjerala me naprijed, a utjeha Boje milosti ublaavala je moju nemirnu duu9. Sutra u ranu zoru spustit emo se u klanac. 9 Na ovome mjestu Clematisov rukopis postaje nerazumljiva rkarija. Taje greka nedvojbeno nastala ili zbog iznimnog stresa misije ili zbog velike iscrpljenosti. Presveti otac je 925. n. e. VI. Kao to se zemlja okree oko Sunca, tako se pokvarena zemlja okree prema svjetlosti Milosti. Kao to zvijezde osvjetljavaju tamno nebo, tako e i djeca Boja jednoga dana izai iz oblaka nepravde, napokon slobodna od zlih gospodara.

VII. U mraku svog oaja vraam se Boetiju kao to se pogled okree prema vatri - Gospodine, moja se izvrsnost izgubila u tartar- skoj peini10. VIII.11 Ja sam izgubljen ovjek. Govorim izgorenim usnama dok mi glas tiho bruji u uima. Moje tijelo lei slomljeno, spaljeno se rastae od irokih rana. Nadam se daje onaj nebeski, sjajni aneo preko ijih krila sam upoznao svoju sramotnu sudbinu, zauvijek mrtav. Jedino me moja volja tjera da ranjenim, suhim ustima pripovijedam o uasu koji sam vidio. Tebi, akolitu pravednosti koji e traiti slobodu u budunosti, pripovijedam svoju nesreu. Jutro uoi puta bilo je hladno i bistro. Probudio sam se nekoliko sati prije izlaska sunca, ostavivi ostale da spavaju kao imao gotovo ezdeset godina i njegovo je tijelo na putovanju planinom sigurno bilo izloeno velikom naporu. Prevoditelj se potrudio deifrirati tekst i uiniti ga prihvatljivim dananjem itatelju. 10 Ovdje se Clematis referira na poznati stih Utjehefilozofije, 3,55, koji se odnosi na mit o Orfeju i Euridiki: Ko svladan u Tartara/Dubinu usmjeri oi,/togod da vrijednoga nosi,/Gubi im Donji ugleda svijet. 11 Preostale dijelove Clematisova teksta napisao je redovnik, otac Deopus, koji se brinuo za Clematisa nakon ekspedicije. Na Clematisovu molbu Deopus je sjedio pored njega i zapisivao ono to mu je diktirao. Iz Deopusovih osobnih spisa u kojima opisuje dane koje je proveo uz Clematisovu samrtnu postelju, saznajemo da mu je, kada nije bio zauzet pisanjem, stavljao tinkture i obloge ne bi li ublaio bol izgorene koe. To to je Deopus u takvim uvjetima - dok su ozljede presvetog oca sigurno oteavale razgovor - uspio zapisati dogadaje Prve angelo- loke ekspedicije, velika je zasluga. Otkrie prijepisa oca Deofusa iz 1919. otvorilo je vrata daljnim znanstvenim istraivanjima Prve angeloloke ekspedicije. stoje moj obiaj i krenuo prema maloj kui. Gospodarica skromna doma bila je zaposlena i upravo je lomila granje da zapali vatru. Lonac jema kuhao se na vatri. Budui da sam silno elio biti koristan ponudio sam se da mijeam kau. Dok sam stajao uz ognjite grijui se uz vatru, preplavile su me uspomene iz djetinjstva. Prije pedeset godina bio sam djeak ruku tankih poput prua i pomagao sam majci u istom poslu, sluajui njezino mumljanje dok je cijedila odjeu pokraj lavora iste vode. Moja majka - koliko je vremena prolo otkako se nisam sjetio njezine dobrote? A moj otac i njegova ljubav prema knjizi i odanost naem Gospodinu - kako sam ivio toliko godina a da se nisam sjetio njegove njenosti? Takve su me misli zaokupljale kada su se moja braa, moda namirisavi doruak, spustila do ognjita. Jeli smo svi zajedno. Pod odsjajem vatre pakirali smo nae torbe: ue, dlijeto, eki, tanki pergament i tintu, otar no od dobre slitine i komad pamuka za zavoje. Kada je svanulo oprostili smo se s naim domainima i otili se nai s vodiem. Pastir nas je ekao na samom kraju sela gdje je put zakretao prema strmome nizu stepenica uklesanih u kamenu klisuru. Imao je veliku torbu na ramenu i uglaan tap za hodanje u ruci. Kimnuo nam je za dobro jutro, okrenuo se i krenuo put planine. Bio je spretan i okretan poput koze. Njegovo ponaanje bilo je vrlo uglaeno, no bio je tako zamiljen da sam oekivao da e odustati od svog zadatka i ostaviti nas putem. No, hodao je polako i mirno ispred nas vodei nau druinu do klanca. Da li zbog lijepog dana i ukusnog doruka, zapoeli smo putovanje u dobrom raspoloenju. Braa su razgovarala, skupljala cvijee koje je raslo uz put i komentirala razliite vrste drvea - breze, smreke i vrlo visoke borove. Njihovo veselo raspoloenje bilo je olakanje koje je uklonilo oblake s nae misije. Potitenost koju smo osjeali prijanjih dana je nestala. Zapoeli smo dan okrepljena duha. Moj nemir bio je u granicama podnoljivosti, iako sam ga skrivao. Energian smijeh

moje brae potaknuo je i moje veselje i uskoro smo svi bili veselih i bezbrinih srdaca. No, tada jo nismo mogli znati da e to biti posljednji put da se bilo tko od nas smije. Na pastir hodao je jo sat i pol uz planinu dok nije doao do ume breza. Kroz lie sam ugledao ulaz u peinu, duboku usjeklinu u stijeni od vrsta granita. Zrak u peini bio je hladan i vlaan. Gljive razliitih boja rasle su po zidovima. Brat Francis pokazao je na niz obojanih amfora sloenih uza zid peine. Vrevi uskih vratova i okruglih tijela poivali su elegantno na tlu poput labudova na prljavome podu. Vei su sadravali vodu, a manji ulje to je dalo naslutiti da peina sada slui kao privremeno skrovite. Pastir je potvrdio moje spekulacije, iako mi nije znao rei tko je ivio tako daleko od civilizacije i to bi ga na to natjeralo. Bez puno oklijevanja poeo je vaditi stvari iz torbe. Na pod je izvadio dvije debele eljezne ipke, eki i ljestve od ueta. Ljestve su bile dojmljive pa su se sva braa skupila oko vodia da ih pogledaju izbliza. Dvije dugake trake od pletene konoplje inile su vertikalnu os, dok su metalne ipke koje su bile stegnute klinovima u konoplji inile horizontalne preke. Njihova originalnost bila je nedvojbena. Bile su vrste i lako prenosive. Gledajui u njih moje divljenje prema vodiu je raslo. Vodi je eki upotrijebio za zabijanje ipki u stijenu. Zatim je za ipke eljeznim kopama privrstio ljestve. Ti mali predmeti, ne vei od novia, inili su ih stabilnima. Kada je zavrio s postavljanjem prebacio ih je preko ruba provalije i zakoraio unazad kao da se divi udaljenosti koju su prevalile. U pozadini se ulo huanje vode koja se slijevala niz stijenu. Objasnio nam je da rijeka tee ispod planine i da prolazei kroz stijenu napaja jezera i potoke prije nego to provali kroz klanac. Rijeka se nastavljala kroz klanac od vodopada odakle se sputala u labirint podzemnih spilja prije nego to iznova izroni na povrinu. Seljaci su je zvali rijeka Stiks, rekao nam je vodi, i vjerovali su da tijela mrtvaca pokrivaju kameni pod peine. Vjerovali su da je spilja ulaz u pakao i zvali su je Zatvorom nevjernih. Dok je to govorio lice mu se smrknulo stoje bio prvi znak da se moda boji nastaviti. urno sam rekao da je vrijeme da se spustimo u rupu12. IX. Teko se moe zamisliti nae oduevljenje to smo napokon silazili u peinu. Samo bi Jakov u svom snu velike procesije bojih glasnika mogao velianstvenije i dobrostivije drati ljestve. Zbog naeg boanskog cilja nastavili smo put u stranu tamu naputene jame, ispunjeni vjerom u Njegovu zatitu i milost. Dok sam se sputao niz vrste preke huanje vode mi je odzvanjalo u uima. Brzo sam se kretao okruen snanom privlanou dubine dok su mi ruke klizile po vlanom, hladnom metalu. Koljena su mi se grebla o stijenu, a srce mi je ispunio strah. Molio sam traei zatitu, snagu i vodstvo u nepoznatome. Glas mi se gubio u zagluujuoj, uskovitlanoj buci vodopada. Pastir se spustio zadnji jer je doao nekoliko minuta kasnije. Otvorio je torbu i izvadio zalihu votanih svijea, kremen i kresivo. Za nekoliko minuta obasjalo nas je svjetlo. Unato hladnoi znoj mi je ulazio u oi. Primili smo se za ruke i poeli moliti vjerujui da e se nai glasovi uti i u najdubljoj i najmranijoj rupi pakla. Skupio sam svoje stvari i krenuo prema obali rijeke. Ostali su me slijedili, ostavivi naeg vodia kod ljestava. U daljini je brujao vodopad, gomila neobuzdane, beskonane vode. Sama rijeka tekla je u poput iroke arterije kroz sredinu spilje kao da su se Stiks, Flegeton, Aheron i Kokit - razliite rijeke pakla - slile u jednu. Brat Francis je prvi spazio brod, malen drveni 12 Prema Deopusovu zapisu Clematis je proveo nekoliko sati buncajui u agoniji prije nego to je u napadu ludila poeo trgati svoje spaljeno tijelo upajui zavoje i gazu s izgorene

koe. Clematisov in samosakaenja ostavilo je krvave mrlje u biljenici, fleke koje se i dan danas jo uvijek vide. amac zavezan za obalu rijeke koji je plutao u lelujavom oblaku magle. Uskoro smo svi stajali pred provom i razmiljali na koju stranu da krenemo. Za nama je bio ravan komad stijene koji nas je dijelio od ljestava, a ispred nas sae spilja. Odluka je bila jasna: krenuli smo otkriti to se nalazi iza strane rijeke. Budui da nas je bilo petoro i da smo svi bili dobro uhranjeni brinulo me da neemo svi stati u brod. Uao sam prvi i odrao se na nogama usprkos snanom ljuljanju. Bio sam siguran da bi me nemilosrdna struja odvukla na labirintske stijene kada bi se amac potopio. Nakon malo manevriranja uspio sam uhvatiti ravnoteu i sjeo sam na provu. Zatim su mi se pridruili i ostali, pa smo uskoro krenuli niz rijeku. Brat Francis je velikim drvenim veslom polako gurao brod prema udaljenom zaljevu, a rijeka nas je vodila sve dalje od ulaza u nau propast. X.13 im smo se pribliili udovita su poela siktati iz svojih stjenovitih odaja. Otrovna poput zmija, buljila su u nas svojim plavim oima dok su krilima udarala u reetke svog zatvora. Stotine besramnih palih anela trgalo je svoju sjajnu bijelu odjeu i plakalo za spasenjem, molei nas, boje izaslanike, da ih oslobodimo. XI. Moja braa pala su na koljena hipnotizirana stravinim prizorom koji se ispred nas odvijao. Duboko u upljini planine, doklegod nam je sezao pogled stajali su mnogobrojni kavezi sa stotinama velianstvenih stvorenja. Pribliio sam se pokuavajui shvatiti to se to nalazi ispred mene. Bia nisu bila s ovoga svijeta i bila su tako puna svjetla da ih nisam mogao dugo 13 Narativni skok u ovom odjeljku moe se protumaiti rupom u Deopusovu transkriptu r vjerojatnije je to odraz. Clematisova pomuena uma. Ne smije se zaboraviti da presveti ot; nije bio u stanju lucidno iznijeti svoje iskustvo. irina u koju je otac Deopus otiao, ne bi oblikovao priu iz Clematisova stranog buncanja, govori tome u prilog. gledati. Meutim, iako bi me, kada bih pogledao u svjetlo, oi zaboljele od nevjerojatno svijetla plamena, ipak sam nastavio gledati u boanska stvorenja koja su stajala ispred mene. Nakon par trenutaka shvatio sam da je u svakoj uskoj eliji po jedan okovani aneo. Brat Francis uhvatio me od uasa za ruku i zamolio da se vratimo na brod. Sav obuzet arom, nisam ga posluao, ve se okrenuh prema ostalima i naredih im da ustanu i da me slijede. Kada smo uli u peinu jauci su oslabjeli. Stvorenja su virila iza debelih eljeznih sipki i motrila svaki na pokret svojim ogromnim oima. Njihova elja za osloboenjem nije bila nikakvo iznenaenje. Okovani u spilji ekali su tisuama godina da ih netko oslobodi. No nisu izgledali nimalo jadno. Iz njihovih tijela irila se snana svjetlost u obliku zlatna sjaja koji im je izlazio iz svjetlucave koe i stvarao oko njih zlatan oblak. Fiziki su bili superiorniji od ljudi - visoki i elegantni, s krilima koja su se savijala od ramena do zgloba i prekrivala njihova svjetlucava tijela poput bijelih plateva. Nikada prije nisam vidio takvu ljepotu i napokon mi je bilo jasno kako su zaveli ljudske ene i zato su se Nefili toliko divili njhovim genima. Sto sam se vie pribliavao moje slutnje su rasle sve dok nisam shvatio da na dolazak u spilju nije imao svrhu kojoj smo se nadali. Vjerovao sam da je naa misija povratiti aneosko blago, no sada sam se suoio sa stranom istinom - doli smo do spilje da bismo oslobodili pale anele. Iz smrdljive nie istupio je zlatokosi aneo. Drao je sjajnu okruglu liru14 u rukama. 14 Referenca o Gabrijelovoj zlatnoj liri je najuzbudljiviji i najprovokativniji odlomak u biljekama presvetog Clematisa o putovanju u Had. Prema dokumentu koji je napisao otac Deopus, presveti otac je imao malu metalnu ploicu dok je bjeao iz spilje koja je nakon njegove smrti poslana u Pariz na ispitivanje. Detaljnim ispitivanjem nebeskih muzikologa otkriveno je da je Clematis otkrio plectrum - metalnu trzalicu koja se koristi

za sviranje ianih instrumenta, najee lire. Budui da se plectrum obino vee uz instrumente sa svilenim icama moe se zakljuiti da je Clematis bio u kontaktu s lirom ili instrumentom koji koristi slinu trzalicu. To pitanje same lire ostavlja otvorenim za promiljanje. Ako je Clematis odnio liru iz spilje moda mu je ispala na ulazu ili na putu kroz planinu. Plectrum negira mogunost da je lira bila proizvod Clematisova tekog psihikog stanja, mitoloka kreacija njegova opsjednuta uma. Zatim je podigao ruke i poeo prebirati po icama sve dok ugodna, nebeska glazba nije odjeknula spiljom. Ne znam je li to bilo zbog akustinosti peine ili zbog instrumenta, no ton je bio tako bogat i pun da je predivna glazba djelovala na moja osjetila do te mjere da sam mislio da u poludjeti od uitka. Uskoro je aneo poeo i pjevati, a glas mu je pratio melodiju lire. Kao na znak boanskog bia i drugi aneli su se pridruili u zboru, svaki glas digao se stvoriti nebesku glazbu, sjedinjenje slino okupljanju koje je opisao Danijel, deset puta deset tisua anela. Stajali smo ukoeni, potpuno razoruani nebeskim korom. Melodija mi se urezala u pamenje. ujem je ak i sada15. Promatrao sam anela sa svog mjesta. Polako je podigao mrave ruke i rairio ogromna krila. Priao sam vratima elije i otvorio teku kamenu kuku. Dok je otvarao vrata, divljakom me snagom bacio na pod i oslobodio se. Vidio sam uitak koji je u njemu proizvela sloboda. Zatoeni aneli jaukali su iz svojih elija ljubomorni na uspjeh svog brata; zla i gladna stvorenja takoer su eljela slobodu. Fasciniran anelima nisam primijetio kako je na moju brau djelovala glazba. Odjednom, prije nego to sam shvatio da je zaaran avoljom pjesmom, vidio sam brata Fran- cisa kako tri prema aneoskom koru. Kao u nekom ludilu ponizno je kleknuo pred njima. Aneo je tada bacio liru, to je istoga trena zaustavilo kor nebeske glazbe i dotaknuo brata Francisa bacivi na njega tako jaku svjetlost da se izbezumljeni ovjek pretvorio u bronani kip. Pao je na tlo uzdahnuvi i pokrio oi koje je zasljepljivala snana svjetlost. Na moj uas vidio sam kako odjea nestaje i kako mu tijelo gori ostavljajui za sobom samo spaljene miie i kosti. Brat Francis koji me minutu ranije primio za rame i molio 15 Vjeruje se da je Deopus na zamolbu presvetog Clematisa transkribirao melodiju aneoskog nebeskog kora. Iako partitura nije pronaena postoji nada da itavo djelo postoji. da se vratimo na brod, umro je od smrtonosna aneoskog svjetla16. XII. Ono to se dogaalo netom poslije Francisove smrti ostalo mi je zbrkano. Sjeam se aneoskog aputanja iz elija i Francisova stravinog lea, crnog i deformiranog. No sve ostalo odnijela je tama. Meutim, aneoska lira, blago koje me odvelo do jame, nekako se nalo u mom dosegu. Najbre to sam mogao zgrabio sam je od palog anela i spaljenim sam je rukama neoteenu spremio u torbu. Odjednom sam sjedio na provi sav poderan i potrgan. Boljelo me itavo tijelo. Koa s ruku ljutila mi se i skidala u krvavim, pougljenjenim komadima. Brada mi je na dijelovima izgorjela do koe. Tek tada sam shvatio da sam i ja poput brata Francisa bio izloen jakom svjetlu. No ni ostali nisu proli bolje. Dvojica su bila sa mnom u brodu i oajniki veslala. Odjea im je bila spaljena, a koa jako opeena. Peti lan nae druine leao je mrtav kod mojih nogu s rukama na licu kao daje umro od uasa. im je brod pristao uz obalu, blagoslovili smo naeg brata muenika i iskrcali se ostavivi brod da klizi niz rijeku. XIII. Na nau nesreu aneo ubojica nas je ekao na obali. Njegovo prekrasno lice bilo je mirno kao da se upravo probudio iz okrepljujueg sna. im su ga vidjela, braa su pala niice i poela se moliti u strahu, kao da je aneo bio od zlata. Strah je bio opravdan. Aneo ih je ubio usmjerivi na njih svoju smrtonosnu svjetlost kao to je ubio i Francisa. Pao sam na koljena i

16 Poslije paljiva ispitivanja Clematisovih biljeki o smrti brata Francisa i rana koje su prouzroile Clematisovu smrt, opi zakljuak angelologa bio je da je brat Francis preminuo od jake radijacije. Istraivanja radioaktivnih mogunosti anela zapoela su nakon velikodune donacije obitelji Marie Curie i nedavno su ih proveli angelolozi u Maarskoj. poeo moliti za njih znajui da su umrli za vii cilj. Osvrnuo sam se i shvatio da sam ostao sam. Pastir nas je napustio i ostavio u jami. Ostale su samo njegova torba i ljestve. Izdaja je bila gorka. Traili smo njegovu pomo. Aneo me promatrao bezizraajno poput duha, a zatim progovorio glasom ljepim od bilo kakve muzike. Iako nisam razumio jezik nekako sam shvatio poruku. Rekao mi je: Naa sloboda platila je veliku cijenu. Zbog toga e tvoja nagrada biti velika i na zemlji i na nebu. Svetogre njegovih rijei pogodilo me vie nego to sam mogao zamisliti. Nisam mogao vjerovati da se takav demon usuuje obeavati nebesku nagradu. U naletu bijesa bacio sam se na njega i sruio ga na tlo. Iznenadio gaje moj bijes i to mije dalo prednost koju sam iskoristio. Unato njegovoj ljepoti tijelo mu je bilo drugaije od mojeg. U trenu sam iupao njegova mona krila poseui za golom i njenom koom na leima gdje su se spajala. Iupavi toplu kost krila gurnuo sam sjajno stvorenje na hladnu, tvrdu stijenu. Budui da me posve obuzeo bijes, ne sjeam se kako sam tono uspio u svom naumu. Znam samo da me Bog blagoslovio nadljudskom snagom u mom nastojanju da svladam udovite i pobjegnem iz spilje. Sruio sam ga po- vukavi krila snagom za koju nisam mogao vjerovati da dolazi iz mojih starakih ruku. Osjetio sam pucketanje pod rukama kao da sam razbio tanko staklo, Iz aneoskog tijela iznenada je izaao uzdah, nijem znak daje stvorenje ostalo bespomono leati kraj mojih nogu. Mjerkao sam tijelo ispred sebe. Iupao sam mu krilo iz leita otrgnuvi ruiasto meso tako da su bijela pera zatvarala asimetrini kut u odnosu na tijelo. Aneo se trzao u agoniji, a bijela tekuina izlazila je iz rana na leima koje sam mu nanio. Uznemirujui zvuk, kao da se krv putena iz ila pomijeala u stravinoj alkemiji, izlazio je iz prsiju. Uskoro sam shvatio da se nesretno stvorenje guilo na smrt i daje zastraujue guenje proizalo iz rane na krilima17. Zato je prestao disati. Nasilje koje sam poinio nad boanstvenim stvorenjem uasno me pogodilo pa sam pao na koljena i stao moliti Boga za milost i oprost to sam unitio jedno od najuzvienijih boanskih stvorenja. Tada sam zauo tiho dozivanje pastira koji je uao iza stijene i dozivao me. Tek nakon brojnog gestikuliranja shvatio sam da ga trebam slijediti jer e mi pomoi da se uspnem po ljes- tvama. Puzei koliko mi je moje unakaeno tijelo doputalo, krenuo sam prema pastiru koji je, hvala Bogu, bio zdrav i itav. Podigao me na svoja drhtava leda i iznio iz jame18. Potpuno smetena, zatvorila sam Clematisov dnevnik. Nisam mogla u potpunosti procijeniti svoje dvojake osjeaje nakon to sam proitala prijevod dnevnika. Ruke su mi drhtale od uzbuenja, straha ili slutnje - nisam mogla razluiti koji je od tih osjeaja bio jai. No ipak, jedno sam bila sigurna, pria o putovanju presvetog Clematisa me zaintrigirala. Osjeala sam istodobno i potovanje zbog odvanosti njegove misije i strah od uasnog susreta sa Straarima. Nisam mogla pojmiti da je bio u blizini nebeskih stvorenja, da je dodirnuo njihova sjajna tijela i sluao njihovu boanstvenu muziku. Da li zbog toga to u prostorijama ispod nae kole nije bilo dovoljno kisika, ubrzo nakon to sam od 17 O fizikim mogunostima aneoskih krila pisano je 1907. u vanoj studiji Fiziologija aneoskih putovanja. Zbog sjajnih crtea strukture i respiratornih mogunosti krila, djelo se od tada uzima kao temelj svih diskusija o Straarima. Iako se nekada vjerovalo da su spojevi krila bili vanjski dodaci koje su na tijelu drali samo miii, danas se vjeruje da su aneoska krila nastavak plua i da svako krilo ima dvostruku funkciju - kao organ za letenje i kao vrlo delikatan vanjski organ. Zatim, dokazano je da spojevi krila poinju u kapilarama plua, a masu i snagu dobivaju od miia lea. Krilo odraslog anela ponaa

se poput anatomski ureenog sustava vanjske respiracije u kojoj se apsorbira kisik, a ugljik dioksid se isputa kroz minijaturne vreice u obliku alveola na batrljicama krila. Procjena je da se samo deset posto ukupnih respiratornih funkcija odvija kroz usta i dunik te da daje krilo esencijalno u respiratornom sustavu. To je moda i jedina fizika mana ili Ahilejeva peta jednog tako savrenog organizma, slabost koju je Clematis odlino iskoristio. 18 Prema zabiljekama koje je Deopus ostavio, Clematis je umro prije nego to je zavrio svoju priu i zbog toga je na kraju tako iznenadan rez. loila Clematisov tekst ostala sam bez daha. Zrak u odaji postao je tei, masniji i vlaniji. Mala zaguljiva prostorija od cigle i vapnenca na trenutak se pretvorila u ponore aneoskog podzemnog zatvora. Gotovo da sam mogla uti huk vodopada i zvuk boanske glazbe Straara. Iako sam znala da je to samo mrana fantazija, nisam ni trenutka vie mogla ostati ispod zemlje. Umjesto da prijevod ostavim na njegovom mjestu, presavinula sam ga i spremila u dep suknje i odnijela ga iz podzemnih odaja skladita na ugodan prohladni zrak nae kole. Iako je prolo podne i kola je bila prazna, nisam mogla riskirati da me otkriju. Brzo sam pomaknula kamen iznad luka, popela se na prste i ubacila klju u usku udubinu. Potom sam ga vratila na njegovo mjesto stavivi rubove tako da sjednu uza zid, a zatim sam napravila korak unatrag. Vrata su izgledala kao i bilo koja od stotinjak drugih vratiju u koli. Nitko ne bi pomislio da se neto skriva iza zidova. Otila sam iz kole i kroz prohladnu jesensku no krenula uobiajenim putem prema stanu u Rue Gassendi. Nadala sam se da u zatei Gabriellu u njezinoj sobi i da u je moi sve ispitati. Stan je bio u potpunome mraku. Pokucala sam na njezina vrata, ali nije bilo odgovora. Zatim sam se povukla u privatnost svoje spavae sobe gdje sam u miru po drugi puta proitala prijevod dr. Raphaela. Tekst me toliko vukao da sam ga proitala trei, pa ponovno etvrti put, a da nisam toga bila svjesna. Svakim novim itanjem presveti Clematis me sve vie zbunjivao. Moja nervoza prvo je bila jedva primjetna - priguen, no stalan osjeaj nelagode koji nisam mogla definirati - no kako je no odmicala tonula sam u stanje stravine tjeskobe. Bilo je neto u rukopisu to se nije poklapalo s mojim idejama o Prvoj angelolokoj ekspediciji, jedan element koji se nije slagao s onime to sam ula na predavanjima. Nisam mogla zaspati iako sam bila umorna od iscrpljujueg dana. Umjesto toga secirala sam svaku etapu putovanja i traila toan razlog svog nemira. Naposljetku, nakon to sam mnogo puta iznova proivjela Clematisove patnje, spoznala sam uzrok svoje tjeskobe. Instrument koji je otkrio u spilji nije se spominjao ni u knjigama koje sam mjesecima prouavala u Athenaeumu, ni na predavanjima, ni biljekama iz kojih sam uila, a ni Valkovi ga nisu spominjali. To je bio cilj nae ekspedicije, izvor straha uz nacistiko napredovanje, no usprkos tome dr. Seraphina nikada nije objasnila pravu prirodu njegova znaenja. No kao to je Clematisov dnevnik jasno pokazao, lira je bila u samom sreditu ekspedicije. Prisjetila sam se prie da je liru Straa- rima darovao arkaneo Gabrijel, spomenuli su to Valkovi na jednom od predavanja, no ak i u toj kratkoj verziji nita se nije govorilo o znaenju instrumenta. Bilo mije udno da su tako vaan detalj drali u tajnosti. Moja nervoza je rasla kada sam shvatila da je Gabriella sigurno proitala dnevnik i bila svjesna vanosti lire. Da, ona je kao i Valkovi utjela o tome. A zato sam ja bila iskljuena? Poela sam sumnjiavo gledati na vrijeme koje sam provela na Montparnasseu. Clematis je rekao "predivna glazba djelovala je na moja osjetila do te mjere da sam mislio da u poludjeti od uitka", no kakve je posljedice imala ta nebeska glazba? Nisam mogla prestati razmiljati zato su me prevarili oni kojima sam najvie vjerovala i kojima sam bila potpuno odana. Ako mi nisu rekli istinu o liri sigurno je bilo jo informacija koje su tajili od mene.

Takve misli motale su mi se po glavi kada sam zaula kripu automobila pod prozorom. Kada sam rastvorila zavjese iznenadilo me svjetlosivo nebo koje je bojalo ulicu magliastim predosjeajem zore. No je prola, a ja nisam oka sklopila. No nisam bila jedina koja je provela besanu no. Kroz mrak vidjela sam Gabriellu kako izlazi iz Citroena Traction avant. Iako je imala istu haljinu u kojoj sam je vidjela u Athenaeumu - saten se i dalje svjetlucao u svojoj prozranosti - izgledala je potpuno drugaije. Bila je raupana i nekako je udno pogrbila ramena. Nije vie imala crne dugake rukavice ve je otkrila svoje bijele ruke. Okrenula se prema zgradi kao da razmilja to uiniti, a onda se naslonila na automobil, stavila glavu na ruke i poela plakati. Zatim je izaao voza ije lice nisam uspijela razabrati i uinilo mi se kao da eli Gabrielli uiniti neto naao. Iako sam bila ljuta na nju, moja prva reakcija bila je da joj pomognem. Izletjela sam iz stana i sjurila se niz stepenice u nadi da nee otii prije nego to se doepam ulice. Kada sam dola do ulaza shvatila sam da sam u krivu. Gabriella je bila u mukarevom zagrljaju i plakala u njegovu naruju. Stajala sam na dovratku i zbunjeno ih gledala. Mukarac ju je njeno milovao po glavi i razgovarao s njom - barem se tako meni uinilo - poput ljubavnika, iako ja s petnaest godina nisam znala to to znai. Gurnula sam polako vrata da me ne bi otkrili i ula sam je kako ponavlja kroz jecaje, "Ne mogu, ne mogu, ne mogu", glasom punim oaja. Iako mi je je u prvi tren palo napamet da je moda tuna jer joj je napokon proradila savjest zbog njezinih postupaka, jako su me iznenadile mukareve rijei. "Ali mora", rekao je i privukao je blie. "Nemamo drugog izbora nego nastaviti." Prepoznala sam glas, a zatim sam u prvom jutarnjem svjetlu i vidjela mukarca uz nju. Bio je to nitko drugi nego dr. Raphael Valko. Nakon to sam se vratila u stan otila sam u svoju sobu i ekala Gabrielline korake na stubitu. Dok je otvarala vrata i prolazila hodnikom ula sam njezine kljueve kako zveckaju. Umjesto da ode u svoju sobu kao to sam mislila da e uiniti, otila je u kuhinju odakle mi je lupanje posua dalo do znanja da kuha kavu. Borei se protiv elje da joj se pridruim, u sjeni svoje sobe oslukivala sam zvukove nadajui se da e mi pomoi da shvatim to se dogodilo na ulici i kakva je njezina veza s dr. Raphaelom Valkom. Nekoliko sati kasnije zakucala sam na vrata ureda dr. Seraphine. Iako je jo uvijek bilo vrlo rano, znala sam da e ve biti unutra i raditi. Sjedila je za stolom. Kosa joj je bila stegnuta u strogu punu, kemijska olovka na otvorenoj biljenici kao da sam je uhvatila usred reenice. Iako su moji posjeti njezinu uredu postali rutina - radila sam na crvenom kauu svaki dan dugi niz tjedana, katalogizirajui njihove dokumente - moj umor i nemir zbog Clematisova dnevnika oito je bio vidljiv. Odmah je znala da to nije obian posjet. Sjela je do mene na kau i zamolila me da joj kaem to me dovelo k njoj tako rano. Stavila sam izmeu nas prijevod dr. Raphaela. Seraphina je uzela snop tankih papira i prelistala ga, gledajui u rijei to ih je njezin suprug tako davno preveo. Dok ih je itala vidjela sam - ili sam umislila da vidim kako joj se na lice vratio sjaj mladosti i sree, kao da su godine nestajale sa svakom proitanom stranicom. Nakon par trenutaka napokon je rekla, "Moj suprug otkrio je dnevnik presvetog Clematisa prije gotovo dvadeset i pet godina. Provodili smo istraivanje u Grkoj, u malome selu u podnoju Rodopa, mjestu koje je Raphael pronaao nakon to je naiao na biljeke redovnika Deo- pusa. Biljeke su bilo nastale u planinskom selu od samo nekoliko tisua stanovnika u kojem je Clematis umro ubrzo nakon ekspedicije. Sve je upuivalo da je Deopus ovdje prepisao Clamatisove zadnje biljeke o ekspediciji. Zapisi su bili nejasni, no Raphael je vjerovao svojoj intuiciji i krenuo, po mnogima, u donkihotovsku misiju u Grku. To je bio prijeloman trenutak njegove karijere - u stvari, naih karijera. Otkrie je imalo velike posljedice po nas, donijelo nam je slavu i pozive da drimo predavanja na gotovo svim veim institutima u Europi. Prijevod je uvrstio njegov ugled i osigurao nam mjesto ovdje, u Parizu. Sjeam se kako je bio sretan to je ovdje doao, koliko smo optimizma imali."

Naglo je zautjela kao da je rekla vie nego to je eljela. "Jako me zanima gdje si to pronala." "U odajama skladita ispod kole", odgovorila sam bez oklijevanja. Nisam mogla lagati svojoj uiteljici ak i da sam eljela. "Naa podzemna podruja su zabranjena", rekla je dr. Seraphina. "Vrata su uvijek zakljuana. Trebao ti je klju da ue." "Gabriella mije pokazala gdje je klju, a ja sam ga vratila u njegovo skrovite ispod kamena." "Gabriella?" upitala je zaueno. "Kako Gabriella zna gdje se skriva klju?" "Mislila sam. da to moda vi znate. Ili", zastala sam vaui svoje rijei da ne bih ishitreno otkrila previe, "da to moda zna dr. Raphael". "Ne znam, a sigurna sam da ni moj suprug ne zna nita o tome", odgovorila je. "No, Celestine, reci mijesi li primijetila neto udno u Gabriellinu ponaanju u posljednje vrijeme?" "Kako to mislite?" upitala sam povlaei se u hladnu svilu kaua, ekajui s velikim zanimanjem da mi pomogne rijeiti zagonetku koja je za mene predstavljala Gabriella. "Rei u ti to sam primijetila", rekla je hodajui gore-dolje uz prozor dok ju je obasjavalo blijedo jutarnje svjetlo. "Posljednjih je mjeseci Gabriella postala neprepoznatljiva. Popustila je u uenju. Zadnja dva eseja napisala je ispod svojih mogunosti, iako je ona toliko dobra da to moe primijetiti samo profesor koji je, poput mene, dobro poznaje. Provodi dosta vremena izvan kole, pogotovo nou. Promijenila je stil odijevanja tako da slii onima to stoje u Pigalleu. I moda najgore od svega, poela se samoozljeivati". Okrenula se prema meni kao da je oekivala da joj proturjeim. Kada ja to nisam uinila, nastavila je priati dalje. "Prije nekoliko tjedana promatrala sam kako se opekla na predavanju mog supruga. Poznata ti je epizoda o kojoj govorim. To mi je bilo najgore iskustvo u karijeri, a vjeruj mi, imala sam ih puno. Gabriella je pribliila vatru svojoj podlaktici i ravnoduo gledala kako joj gori koa. Znala je daje promatram i gledala me izazivaki kao da iskuava hou li prekinuti nastavu i spasiti je od same sebe. U njezinom ponaanju bilo je neto vie od oaja, vie od obine djeje elje za panjom. Bila je potpuno izgubila kontrolu nad svojim djelima". eljela sam se usprotiviti i rei joj da je u krivu, da nisam primijetila uznemirujue injenice koje je opisala. eljela sam joj rei da se Gabriella opekla nesretnim sluajem, no nisam mogla. "Nepotrebno je rei da me okirala", rekla je dr. Seraphina. "eljela sam se odmah suoiti s njom - djevojka je ipak trebala medicinsku pomo - no imala sam bolji plan. Njezino ponaanje upuivalo je na simptome psihike bolesti pa nisam eljela pogorati problem. No bojala sam se neega drugoga, neega to nije imalo nikakve veze s njezinim mentalnim stanjem, neega to je potpuno drugaije prirode." Ugrizla se za usnicu kao da razmilja kako da nastavi. Moja znatielja da saznam vie bila je velika kao i njezina, ak moda i vea. "Juer sam, ako se sjea, stavila Knjigu generacija meu vrijednosti koje aljemo na sigurno. Knjigu generacija ne aljemo u Sjedinjene Drave - previse nam je vana. Ostat e kod mene ili kod nekog drugog poznatog znanstvenika - no stavila sam je tamo s ostalim predmetima da bi je ona mogla vidjeti. Ostavila sam je otvorenu na stranici gdje se spominje obitelj Gregori. Bilo mi je vano uhvatiti je na prepad. Trebala je vidjeti knjigu i proitati imena, a da nema vremena sakriti osjeaje. I ono to je jednako vano, eljela sam vidjeti njezinu reakciju. Jesi li to primijetila?" "Naravno", odgovorila sam prisjetivi se Gabrielline provale osjeaja i fizike reakcije dok je itala imena. "Bilo je zastraujue i neobino".

"Neobino", rekla je dr. Seraphina, "no predvidljivo". "Predvidljivo?" upitala sam zbunjena. Gabriellino ponaanje za mene je bila potpuna zagonetka. "Ne shvaam." "Na poetku joj je bilo samo neugodno. Zatim, kada je prepoznala ime Gregori, a moda i ostala imena, njezina neugoda je prela u histeriju, isti ivotinjski strah." "Da, istina, Ali zato?" "Gabriella je pokazala sve znakove nekoga tko je otkriven u sumnjivoj spletki. Kao daje mui krivnja. Vidjela sam to ve i kod drugih samo to su oni mnogo bolje znali sakriti svoj sram." "Zar mislite da Gabriella radi protiv nas?" "Ne mogu nita sigurno tvrditi", odgovorila je. "Cini se vjerojatnije da je zapela u looj vezi u kojoj se izgubila. Kako god se na to gledalo, u kompromitirajuem je poloaju. Kada se jednom zapone voditi dvostruki ivot teko je od njega pobjei. teta da je postala primjerom, no elim da na njega obrati pozornost." Bila sam previe zateena da bih ita odgovorila, pa sam samo gledala u dr. Seraphinu nadajui da e rei neto to bi umanjilo moju nervozu. Iako ona nije imala dokaza za svoje sumnje, ja jesam. "Prostorije ispod kole su zabranjene, a njihovi ulazi zapeaeni zbog nae sigurnosti. Ne smije nikome otkriti to si tamo nala", otila je do stola, otvorila ladicu i uzela drugi klju. "Postoje samo dva kljua. Ja imam jedan. Drugi je sakrio Raphael." "Moda joj je on pokazao gdje je klju", rekla sam. Sjetila sam se rijei koje su jutros izgovorili dr. Raphael i Gabriella i znala sam da je to odgovor koji joj nisam imala srca rei. "Nemogue", odgovorila je. "Moj suprug nikada ne bi studentu otkrio tako vanu informaciju." Bilo mije toliko neugodno zbog toga to sam sada vjerovala daje dr. Raphael u intimnoj vezi s Gabriellom, no jednako sam tako bila u nedoumici zbog prirode Gabriellinih djela. S druge strane, na moje razoarenje, osjeala sam perverzno zadovoljstvo zato to sam zadobila Seraphinino povjerenje. Nikada prije moja uiteljica nije tako razgovarala sa mnom, kao da nisam njezin uenik, ve kolegica. No bilo mije sve tee prozrijeti Gabrielline prevare. Ako su moje sumnje bile opravdane, ona ne samo da je radila protiv angelologa, ve je i svojom vezom s dr. Raphaelom izdala dr. Seraphinu. Premda sam vjerovala da se zabavljala s mukarcem koji nije iz kole, sada sam znala da je njezina afera bila ozbiljnija nego to sam mislila. U stvari, moda je i dr. Raphael radio s Gabriellom protiv nas. Znala sam da bih to trebala rei dr. Seraphini no nisam mogla. Trebala sam shvatiti svoje osjeaje prije negoli bilo kome otkrijem ono to sam saznala. Smatrala sam daje neophodno skrenuti razgovor, pa sam zapoela s onim zbog ega sam dola u njezin ured. "Ispriavam se to mijenjam temu", rekla sam tiho i prouavala njezinu reakciju, "no postoji neto to vas moram pitati u vezi Prve angeloloke ekspedicije." "Znai zbog toga si danas dola?" "No sam provela prouavajui Clematisov tekst. Proitala sam ga puno puta i svako me novo itanje sve vie zbunjivalo. Nisam nikako mogla shvatiti zato me taj tekst toliko mui, a onda sam napokon shvatila - nikada mi niste govorili o liri." Nasmijala se, a njezina profesionalna strogost je nestala. "Zbog toga je moj suprug odustao od Clematisa", rekla je. Proveo je vie od desetljea pokuavajui pronai informacije o liri - pretraivao je knjiare i antikvarijate po Grkoj, pisao pisma znanstvenicima, ak je traio i kontakte brata Deopusa. Beskorisno. Ako je Clematis pronaao liru u spilji - kao to smo mi vjerovali - bila je ili izgubljena ili unitena. Budui daje se nismo mogli domoi sloili smo se da emo o njoj utjeti."

"A da ste je pronali?" "Onda ne bismo utjeli", odgovorila je. "Da imamo kartu bili bismo u drugaijoj poziciji." "Ali ne trebate kartu", rekla sam. Sve moje brige o Gabrielli i dr. Raphaelu te sumnje dr. Seraphine su nestale. Uzela sam biljeke i otvorila ih na stranici koju sam pokuavala dokuiti. "Ne trebate kartu. Sve je zapisano tu, u Clematisovom dnevniku." "Kako to misli?" upitala je promatrajui me kao da sam priznala umorstvo. "Proli smo svaku rije i svaku reenicu u tekstu. Nigdje se ne spominje tona lokacija spilje. Postoji samo nepostojea planina negdje blizu Grke, a Grka je velika, draga moja." "Moda ste preli svaku rije", odgovorila sam, "no rijei su vas zavarale. Postoji li jo uvijek originalni rukopis?" "Originalni transkript brata Deopusa?" upitala je. "Da, naravno. Zakljuan je u naoj riznici." "Ako mi dopustite pristup originalnom tekstu", rekla sam, "sigurna sam da u pronai lokaciju spilje." avolje drijelo, Rodopi, Bugarska STUDENI, 1943. Vozili smo se uskim planinskim cestama, penjui se kroz maglu i visoke, strme kanjone. Prouavala sam geologiju mjesta prije nego to smo krenuli na ekspediciju, no Rodopi i dalje nisu izgledali kao to sam ih zamiljala. Po bakinim opisima i tatinim priama zamiljala sam sela okruena vjenim ljetom voaka, vinovom lozom i ispucanim kamenom. U mojim djejim vizijama vjerovala sam da su planine poput kula od pijeska izloenih naletima mora blokovi razlomljenih pjeanih stijena puni utora i rupica koje nastaju na njihovoj svijetloj, mekanoj povrini. No dok smo se penjali, kroz maglu sam gledala vrste i nepristupane planine s granitnim vrhovima. Stajale su na sivome nebu jedna iznad druge poput pokvarenih zuba. U daljini, iznad snjenih dolina, uzdizali su se vrhovi okovani ledom. Mali klifovi vrsto su se drali na modrom nebu. Tamni i velianstveni Rodopi stajali su preda mnom. Dr. Seraphina je bila voa ekspedicije, dok je je dr. Raphael ostao u Parizu pripremajui sve za na povratak, to je bio u ozraju rata delikatan zadatak. Na moje iznenaenje, nita se u njihovu odnosu nije promijenilo nakon mog razgovora s njom - ili mi se tako barem inilo a prouavala sam ih paljivo sve dok se rat nije spustio na Pariz. Iako sam se pripremila za nevolje koje bi rat mogao donijeti, nisam znala da e mi se ivot promijeniti tako brzo nakon njemake okupacije. Na molbu dr. Raphaela ivjela sam sa svojom obitelji u Alsaceu gdje sam prouavala nekoliko knjiga koje sam ponijela i ekala nove vijesti. Komunikacija je bila komplicirana i mjesecima ne bih ula nita o angelo- logiji. Unato vanosti, naa je misija bila odgoena do kraja 1943. Dr. Seraphina je sjedila naprijed u dipu i priala s Vladimirom - mladim ruskim angelologom kojem sam se divila otkad sam ga prvi puta vidjela - na mjeavini ruskog i francuskog. Vladimir je vozio tako brzo i toliko blizu ruba provalije da mi se inilo da bismo mogli otklizati u nepovrat kao odraz koji proleti staklom automobila. Kako smo se penjali cesta se pretvarala u zavojit puteljak koji je prolazio kroz kriljevac i gustu umu. Svako malo uz cestu bi se pojavilo neko selo. Hrpice planinskih kua irile su se dolinama poput velikih gljiva. Iz udaljenih planina iza njih uzdizale su se ruevine rimskih zidova, napola prekrivene snijegom. Kruta i sveprisutna ljepota ispunila me strahopotovanjem prema domovini moje bake i moga oca. Povremeno, kada bi gume zapele u snjenom nanosu izali bismo iz dipa i gurali ga. Odjevene u debele vunene kapute i sa izmama od janjee koe mogli su nas zamijeniti za gortake koji su zapeli u snjenoj oluji. Samo smo se kvalitetnim vozilom - skupim amerikim K-51 dipom s radiostanicom i lancima na gumama, darom Valkovih dareljivih amerikih donatora - i opremom koju smo stavili unutra i paljivo zavezali grubim platnom i uetom, razlikovali od gortaka.

Presveti Clematis iz Trakije zavidio bi nam na naem epavom kretanju. On je itav put prevalio pjeice, a sve potreptine su nosile mule. Prije sam mislila da je Prva angeloloka ekspedicija bila puno manje opasna od druge - mi smo odluili ui u spilju poetkom ratne zime. No Clematis se suoio s preprekama koje mi nismo imali. Osnivai angelologije bili su pod velikim pritiskom kako bi prikrili svoje muke i uspjeno obavili svoj posao. ivjeli su u miru, no njihovo su djelovanje stalno promatrali. Posljedica je bila sporije napredovanje bez velikih otkria kao u modernoj angelologiji. Njihov rad donosio je mukotrpan razvoj koji je kroz stoljea postao temeljem svega to sam ja nauila. Da su ih otkrili proglasili bi ih hereticima, izbacili ih iz Crkve, moda ak i zatvorili. Znala sam da ih proganjanje ne bi sprijeilo u misiji - osnivai angelologije mnogo su rtvovali za vii cilj - no to bi uzrokovalo ozbiljne nevolje. Vjerovali su da su odredbe dolazile od viih autoriteta, ba kao to sam i ja vjerovala da sam izabrana za svoju misiju. Za razliku od Clematisove ekspedicije koja je bila preputena kraama i seljakoj dobroj volji, na najvei strah bio je da nas neprijatelji mogu zaustaviti. Nakon okupacije Pariza u lipnju 1940. bili smo prisiljeni skrivati se i to je odgodilo ekspediciju. Pripremali smo je godinama, u tajnosti prikupljajui sredstva i informacije o prirodnom okruenju. Stvorili smo usku mreu provjerenih znanstvenika i lanova odbora, angelologa koji su zasluili nae povjerenje mnogim godinama predana rada i rtvovanja. Meutim, mjere sigurnosti su se promijenile kada je dr. Raphael pronaao donatora - bogatu Amerikanku koja nam je iz potovanja prema naem poslu odluila pomoi. Prihvativi pomo autsajdera riskirali smo se da budemo otkriveni. Iako je strah rastao, nai planovi su napredovali, potpomognuti novcem i utjecajem nae dobroiniteljice. Nikada nismo mogli sa sigurnou znati jesu li Nefili prozreli nae namjere. Nikada nismo mogli znati slijede li nas i prate li svaki na korak. Dok smo se penjali po ledu i neravnoj cesti, bilo mi je muno od jakog treskanja. Trebala sam se smrznuti koliko je bilo hladno, no itavo mi je tijelo drhtalo od uzbuenja. Ostali lanovi grupe - tri iskusna angelologa - sjedili su pokraj mene i tako uvjerljivo priali o pothvatu pred nama da mije bilo teko u to povjerovati. Bili su mnogo stariji od mene i radili zajedno due nego to sam ja ivjela, no ja sam bila ta koja je otkrila misterij lokacije to mi je priskrbilo poseban status. Gabriella koja je neko bila moja jedina suparnica za ovu poziciju, napustila je kolu 1940. Nestala je jedva se oprostivi. Samo je pokupila svoje stvari iz stana i isparila. Tada sam vjerovala daje bila ukorena, moda ak i izbaena i da je njezin diskretan odlazak bio znak srama. No zapravo nisam znala je li otila u progonstvo ili se samo sakrila. Iako sam shvaala da mije moj trud priskrbio mjesto u ekspediciji, ipak sam bila sumnjiava. Potajice sam se pitala nisam li bila izabrana zato to je ona otila. Dr. Seraphina i Vladimir detaljno su analizirali silazak u klanac. Nisam se pridruila njihovoj raspravi jer sam bila potpuno izgubljena u svojim mislima. Bila sam svjesna da se svata moe dogoditi. Odjednom je sve bilo mogue. Mogli smo zavriti na pothvat s lakoom, no jednako smo tako mogli i zauvijek ostati tamo. Meutim, jedno je bilo sigurno. U sljedeih nekoliko sati ili emo dobiti ili izgubiti sve. Uz huk vjetra u daljini i slabu avionsku buku iznad nas, nisam mogla a da ne razmiljam o uasima koje je proivio Clematis. Sjetila sam se sumnji brata Francisa. On je ekspediciju nazvao grupom sanjara i pitala sam se, dok smo prolazili zadnji obronak vozei uz stijenu okovanu ledom, nije li njegova tvrdnja vrijedila i za nas toliko stoljea kasnije. Sto ako i mi lovimo fantomsko blago? Hoemo li izgubiti ivote zbog beskorisne fantazije? Nae bi putovanje moglo biti, kao to je vjerovala dr. Seraphina, kulminacija svih enji naih znanstvenika. A to ako se dogodi ono ega se brat Francis najvie bojao, razoaranje grupe sanjara koji su se izgubili. Dr. Raphael i dr. Seraphina, u svojoj su velikoj elji da shvate pojedinosti spisa presvetog Clematisa, previdjeli najoitiju injenicu: brat Deopus bio je bugarski redovnik iz Trakije,

koji je unato tome to je znao crkveni jezik i to je u potpunosti mogao zapisati Clematisove rijei na latinskome, poznavao i lokalni jezik, varijaciju starobugar- skog, te staro pismo koje su u 9. stoljeu skovali braa iril i Metod. Presveti Clematis takoer je bio izvorni govornik starobugarskog budui da se rodio i kolovao u Rodopima. Nakon to sam ponovno proitala prijevod one sudbonosne noi prije etiri godine, palo mije napamet da je Clematisovo mahnito pripovijedanje o silasku u spilju, zbog prirodnijeg izraavanja, moda bilo na materinjem jeziku. Clematis i brat Deopus sigurno su komunicirali na njemu, pogotovo kada su priali o tradicijama koje ne bi mogli tako jednostavno prevesti na latinski. Moda je brat Deopus to napisao na irilici, svom matinom pismu, i tako rukopis uinio zagonetnim zbog starobugarskog. Ako se osjeao posramljenim zbog izraavanja na tako neprimjerenom jeziku - budui da je latinski tada bio jezik obrazovanih - moda je prepisao svoje biljeke na uglaen latinski. Pretpostavljajui da se upravo to dogodilo, nadala sam se da je originalna verzija sauvana. Ako se dr. Raphael prevodei koristio tom kopijom, mogla bih provjeriti rijei da budem sigurna da se nisu dogodile pogreke u prijevodu na dananji francuski. Nakon takvog zakljuka prisjetila sam se daje u jednoj od brojnih fusnota dr. Raphaela pisalo daje rukopis sadravao izblijedjele krvave mrlje, vjerojatno od Clematisovih ozljeda iz peine. Ako je to bila istina Deopusov originalni rukopis nije bio uniten. Ako mi daju priliku da ga pogledam sigurno bih shvatila biljeke na irilici rasprene po tekstu, pismu koje sam nauila od svoje bake, babe Slavke, obrazovane ene koja je itala ruske romane u originalu i pisala poeziju na bugarskom. S originalnim rukopisom mogla bih izvui rijei na irilici i uz bakinu pomo napraviti toan prijevod sa starobugarskog na latinski, a zatim naravno, i na francuski. Bila je to samo igra unazad, od modernog prema drevnim jezicima. Misterij spilje mogao bi se otkriti, no samo ako bi mogla prouiti originalni rukopis. Do tog sam zakljuka dola nakon to sam si jednom objasnila taj obrnuti put. Dr. Seraphina - ije je uzbuenje raslo jo dok sam joj o tome priala - odvela me ravno dr. Raphaelu i zamolila me da ponovno objasnim svoju teoriju. Kao i ona, sloio se s mojom loginom idejom, no upozorio me daje vrlo paljivo prevodio tekst brata Deopusa te da u tekstu nije pronaao rijei na irilici. No svejedno su me odveli u riznicu Athenaeuma gdje se uvao original. Oboje su navukli bijele pamune rukavice, a zatim i meni dali par. Dr. Raphael je uzeo tekst s police. Nakon to ga je izvadio iz debele pamune vreice stavio ga je pred mene da ga mogu pregledati. Kada se odmaknuo sreli su nam se pogledi i nisam mogla ne prisjetiti se njegovog ranojutarnjeg susreta s Gabriellom. Pitala sam se kakve jo tajne krije od svih nas, ak i od svoje ene. No izgledao je kao i uvijek - armantno, obrazovano i potpuno nedokuivo. Uskoro me rukopis preda mnom posve zaokupio. Papir je bio toliko tanak da me bilo strah da ga ne otetim. Tinta je bila pomijeana sa znojem, a mrljice tamne krvi arale su mnoge stranice. No potvrdila sam svoje sumnje, latinski brata Deopusa nije bio toan - njegovo pisanje nije uvijek bilo ispravno i brkao je deklinacije - no na moje razoaranje dr. Raphael je imao pravo - nije bilo irilinih znakova u transkriptu. Deopus je napisao cijeli tekst na latinskome. Moda bi me unitilo razoaranje - nadala sam se da u zadiviti svoje uitelje i osigurati svoje mjesto u ekspediciji - da nije bio u pitanju briljantan um dr. Raphaela. Iako sam poela gubiti nadu, njegov me tekst ispunio entuzijazmom. Rekao mi je daje u mjesecima kada je prevodio Deopusov transkript s latinskog na francuski naiao na nekoliko rijei koje su mu bile nepoznate. Mislio je da je Deopus pod ogromnim pritiskom zapisivanja mahnitih Clematisovih rijei, bugarske prebacivao na latinski. To je jedino logino, objanjavao je, budui da je irilica tada bila novo pismo koje se potpuno sistematizirano pojavilo tek stoljee prije nego to se Deopus rodio. Dobro se sjeao rijei kao i dijela u tekstu gdje su se nalazile. Izvadivi papir iz depa

skinuo je poklopac naliv-pera i poeo pisati. Napisao je nekoliko latiniziranih bugarskih rijei iz rukopisa - "zlato", "svijet", "duh" - listu od otprilike njih petnaestak. Objasnio je da se morao oslanjati na rjenike kako bi ih mogao prevesti na latinski, a zatim i na francuski. Prouio je takoer nekoliko referentnih crkvenoslavenskih tekstova i zakljuio da su uistinu postojale bugarske rijei koje su zvukom podsjeale na latinski. elei izgladiti nejasna mjesta preveo ih je onako kako je smatrao da je tono, svaku rije je provjeravao u odnosu na kontekst da bude siguran da ima smisla. Tada mu se nedostatak vjerodostojnosti inio vrlo nesretnim sluajem, no bio je svjestan daje to normalno i neizbjeno u radu sa starim rukopisima. Sada je shvatio da je njegova metoda u najmanju ruku promijenila vjerodostojnost jezika i to je najgore, da je uinio velike greke u prijevodu. Pregledavajui zajedno dokument brzo smo izdvojili rijei koje su bile krivo interpretirane. Budui da se radilo o elementarnim rijeima uzela sam njegovo nalivpero i napisala pogreke. Deopus je napisao rije 3JIOTO (zlo) to je dr. Raphael pomijeao sa 3JiaTO (zlato) i frazu "poput anela kojeg je oblikovalo zlo", preveo je "poput anela koji je bio od zlata". Slino tome Deopus je napisao rije jjyx (duh) koju je dr. Raphael pogreno interpretirao kao fltx (dah) prevevi reenicu "i tako umire duh" kao "i tako je umro njegov dah". Nama je meutim najvanije pitanje bilo je li Gyauskoto Brlom, ime koje je Clematis dao spilji, bilo starobugarsko ime spilje ili je to bila neka pogreka. Nalivperom dr. Raphaela napisala sam Gyaurskoto Brio na svojoj pravilnoj irilici i zatim rimskom abecedom. raypcKOTO ttpjio GYAURSKOTO BURLO Buljila sam u papir kao da bi se vanjski oblik slova mogao otvoriti i prosuti znaenje po papiru. Uza sav moj trud nisam mogla spoznati kako bih rijei mogle biti krivo interpretirane. Budui daje etimologija imena Gyaurskoto Burlo bila bila daleko izvan mojih mogunosti, znala sam osobu koja e mi znati objasniti povijesnu dimenziju imena i pogrenu interpretaciju. Dr. Raphael je spakirao rukopis u svoj koni koveg, zatitivi ga pamunom vreicom. Do noi smo Valkovi i ja stigli do mog rodnog sela gdje smo otili posjetiti moju baku. Privilegija pristupa njihovim idejama - da ne spominjem rukopise - bilo je neto to sam odavno eljela. Samo nekoliko mjeseci ranije uope uope nisu marili za mene, bila sam samo jo jedan student eljan dokazivanja. Sada smo sve troje stajali u predvorju moje obiteljske kue vjeajui kapute i briui noge dok su se moji otac i majka predstavljali. Dr. Raphael, kao i uvijek, pravo utjelovljenje pristojnosti, pa sam se pitala je li moja slika njega i Gabrielle tona. Nisam uspijevala pomiriti savrenog kavalira ispred sebe s protuhom koja dri u naruju svoju petnaestogodinju studenticu. Sjedili smo za drvenim kuhinjskim stolom kamene kue mojih roditelja dok je baba Slavka itala rukopis. Iako je ivjela ovdje ve puno godina, nikada se nije izgledom stopila sa enama koje su ovdje bile roene. Nosila je svijetli pamuni al oko glave, velike srebrne naunice i imala jako naminkane oi. Ruke su joj bile pune zlata i dragog kamenja. Dr. Raphael joj je izloio naa pitanja i dao joj je rukopis i listu rijei koje smo izvukli iz Deopusova teksta. Baba Slavka je proitala popis i nakon to je neko vrijeme prouavala rukopis otila je u svoju sobu i vratila se sa snopom papira za koje sam ubrzo shvatila da su karte. Rastvorivi jedan pokazala nam je kartu Rodopa. itala sam imena napisana na irilici: Smolyan, Kesten, Zhrebevo, Trigrad. To su bila imena blizu mjesta u kojemu se rodila moja baka. Objasnila nam je da Gyaurskoto Burlo znai "Skriveno mjesto nevjernih" ili "Zatvor nevjernih", kao to je dr. Raphael tono preveo s latinskog. "Nije udno", nastavila je moja baka, "da se mjesto Gyaurskoto Burlo nikada nije pronalo, zato to to mjesto ne postoji." Stavivi prst blizu grada Trigrada, baba Slavka je pokazala spilju koja je odgovarala opisu

one koju smo traili, peinu za koju se dugo smatralo da je mistino mjesto, mjesto na kojem je Orfej zapoeo svoj put u podzemni svijet, geoloko udo i izvor velike nepoznanice za seljake. "Ova spilja ima karakteristike koje ste mi opisali, no ne zove se Gyaurskoto Burlo", rekla je baba Slavka. "Zove se Dyavolsko- to Gurlo, avolje drijelo" Pokazujui na kartu dodala je, "ime nije napisano na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj karti, no ja sam svejedno dola do ulaza u peinu. ula sam muziku koja je izlazila iz spilje. Zbog toga sam eljela da se nastavi kolovati, Celestine". "Ti si bila u peini?", upitala sam iznenaena to mije odgovor na njihovu potragu bio itavo vrijeme pred nosom. Baka se tajanstveno nasmijeila. "Nalazi se blizu biveg starog grada Trigrada gdje sam upoznala tvog djeda, a u Trigradu se rodio tvoj otac." Nakon to sam locirala spilju oekivala sam da u se vratiti u Pariz kako bih pomogla Valkovima u pripremama za ekspediciju. No zbog invazije koja je opasno prijetila dr. Raphael nije za to htio niti uti. Porazgovaravi s mojim roditeljima, dogovorio je da se moje stvari poalju vlakom, a zatim su otili. Gledajui ih kako odlaze osjeala sam da su svi moji snovi i sav moj trud bili uzaludni. Naputena u Alsaceu ekala sam vijesti o naem buduem putovanju. Napokon smo se pribliavali avoljem drijelu. Vladimir je zaustavio dip pokraj mranog drvenog znaka s razbacanim crnim irilinim slovima. Po uputama dr. Seraphine slijedio je znak prema selu vozei uskom, snijegom prekrivenom cestom koja se otro penjala prema planinama. Uspon je bio zaleen i strm. Kada je dip prokli- zao, Vladimir je prebacio u niu brzinu i zakripao gumama dok je auto klizio nizbrdo. Gume su se zavrtjele u dubokom snijegu i uhvativi silu trenja povele nas u mrak. Kad smo doli do kraja ceste parkirao je uz greben strme stijene, a pred nama se otvorila snijegom prekrivena divljina. Dr. Seraphina se okrenula da nam da upute. "Svi ste proitali biljeke s putovanja presvetog Clematisa i svi smo proli logistiku ulaska u peinu. Svjesni ste da je opasnost kojoj emo se sada izloiti drugaija od svih s kojima smo se prije suoili. Samo sputanje u peinu fiziki e nas potpuno iscrpiti. Moramo ui unutra precizno i brzo. Nema mjesta za pogreke. Oprema e nam pomoi, no pred nama nije samo fiziki napor. Jednom kada budemo u spilji moramo biti spremni suoiti se sa Straarima." "ija snaga je impresivna", dodao je Vladimir. Paljivo nas je promotrila i rekla, "Impresivno ne opisuje dobro ono to bismo mogli nai. Generacije angelologa sanjale su da emo se jednoga dana uspjeti suoiti sa zatoenim anelima. Ako to uinimo, izvest emo neto to nikome nikada nije uspjelo." "A to ako ne uspijemo?" upitala sam ne usuujui se razmiljati o posljedicama. "Nezamislive su mo, destrukcija i patnja koju mogu nanijeti ljudskome rodu", rekao je Vladimir. Dr. Seraphina je zakopala svoj vuneni kaput i navukla par vojnikih rukavica i pripremila se za hladan planinski zrak. "Ako sam u pravu, spilja bi trebala biti na vrhu ovog prolaza", rekla je izlazei iz dipa. Proetala sam od dipa do litice i pogledala neobian kristalni svijet uokolo. Iznad mene sve do neba uzdizala se crna stijena bacajui sjenu na nas, dok se snijegom pokrivena dolina ispred nas inila nevjerojatno daleko. Bez odugovlaenja dr. Seraphina je krenula prema planini. Hodajui odmah iza nje penjala sam se kroz zapuhe snijega i tekim konim izmama krila put. Drei vrsto kutiju s medicinskim priborom u ruci trudila sam se koncentrirati na ono to nas eka. Znala sam da moramo biti vrlo precizni u naem pothvatu. Ne samo da emo se suoiti sa silaskom niz stijenu u peinu, nego emo moda morati proi prostorom uz rijeku, pokraj saa elija u kojima je Clematis pronaao anele. Tamo nee biti mjesta za pogreke.

im smo uli u peinu na nas se spustila teka tama. Unutra je bilo pusto, hladno i ula se zastraujua jeka podzemnog vodopada kojeg je Clematis spominjao. Ravna stijena na ulazu nije imala nikakvih udubina i okomitih prolaza o kojima sam itala u radovima o balkanskoj geologiji, ali je bila pokrivena debelim slojem leda koji je mogao biti ostatak iz ledenog doba. Koliina snijega i leda na stijeni potpuno je onemoguavala pogled na ono to se nalazilo ispod. Dr. Seraphina je upalila bateriju i osvijetlila kamenu unutranjost. Stijena je bila pod ledom, a svod ispunjen imiima koji su visjeli u zbijenim hrpicama. Svjetlo je palo na otre zidove osvijetlivi nabore minerala, grubo izrezan kameni poda i potom nestalo iznad samog ruba peine. Gledajui okolo pitala sam se to je bilo sa stvarima koje je Clematis opisao. Glinene amfore sigurno su se odavno pretvorile u prainu, osim ako ih seljaci nisu uzeli da bi u njima drali maslinovo ulje ili vino. No u peini nije bilo amfora. Ostale su samo stijene i led. Drei kutiju s medicinskom opremom u ruci hodala sam prema stijeni, a huk vode svakim je korakom postajao glasniji. Kada je dr. Seraphina pomaknula svoju svjetiljku ispred sebe, ugledala sam neto maleno i svijetlo na podu. unula sam i dotaknuvi ledenu stijenu osjetila hladan metal eljezne ipke zabijen u pod peine. "To je ostatak prve ekspedicije", rekla je dr. Seraphina kleknuvi pokraj mene. Dok sam prstom prelazila preko hladne eljezne ipke shvatila sam daje sve to sam proitala, ukljuujui i opis ljestava koje je otac Clematis opisao, bilo stvarno. No nije bilo vremena za razmiljanje. Dr. Seraphina je urno kle- knula uz provaliju i pogledala prema dolje. Rupa se okomito sputala u mrak. Kada sam izvadila ljestve od ueta iz torbe, srce mije poelo jae lupati pri pomisli da u se spustiti niz stijenu i predati se mranoj nestalnosti zraka i gravitacije. Preke na ljestvama bile su zavezane s dvije trake sintetine tkanine kakvu nikada prije nisam vidjela, najvjerojatnije je to bila najnovija tehnologija nastala u ratne svrhe. unula sam pokraj nje kada je sputala ue u provaliju. Vladimir je uzeo eki i zabio eljezne ipke u stijenu, a zatim ue privrstio eljeznim kopama. Dr. Seraphina je stajala nad njim i vrlo pozorno pratila njegove pokrete. Snano je zatresla ljestve da vidi hoe li izdrati. Budui da je bila zadovoljna, pouila je ovjeka koji je nosio vree s opremom, teke torbe od gruba platna koje su teile po dvadeset kila, kako da ih pridrava i spusti nas dolje. Oslukivala sam dubinu pokuavajui otkriti to se nalazi ispod. U peini je tekla voda udarajui o stijenu. Gledajui preko kamene hridi nisam bila sigurna je li se poelo tresti tlo ispod mene ili sam se tresla ja. Stavila sam ruku na Seraphinino rame ne bi li me zatitila od mune arolije koju je spilja bacila na mene. Primila me za ruku i rekla, "Mora se smiriti prije nego to nastavi dalje. Duboko dii i nemoj razmiljati kamo ide. Ja u te voditi. Stavi jednu ruku na preku, a drugu na ue. Ako se sluajno poskli- zne, nee posve propasti, a ako i padne, ja u biti ravno ispod tebe da te ulovim." Zatim se bez rijei poela sputati. Slijedila sam je vrsto se drei za hladan metal. Sjetila sam se radosnog teksta koji je Clematis napisao o ljestvama. Jednostavnost njegovog uitka inspirirala me da zapamtim to je napisao: "Samo bi Jakov u svojoj viziji velike procesije bojih glasnika mogao velianstveni- je i dobrostivije drati ljestve. Zbog naeg boanskog cilja nastavili smo put u stranu tamu naputene jame ispunjeni vjerom u Njegovu zatitu i milost." Poredali smo se u liniju i jedan po jedan se polako sputali licem okrenutim prema tami. Buka vode postajala je glasnija to smo dublje ulazili. Kada smo se spustili duboko pod zemlju zrak je postao leden. Odjednom su mi udovi postali nevjerojatno teki, kao da mi je netko u krv pustio boicu ive. inilo mi se da su mi oi stalno pune suza ma koliko puta trepnula. U panici sam poela razmiljati da e se uski zidovi peine spojiti i da u ostati

zatoena u granitnom kripcu, ukopana u zaguljivoj tami. Drei se za hladno, mokro eljezo i oslukujui huanje vode osjeala sam se kao da se sputamo u samo srce vira. Brzo sam napredovala preputajui se sili tei. Sto sam silazila dublje, tama je postajala sve gua, poput hladne i mrane juhe. Nisam vidjela dalje od svojih bijelih zglobova prstiju koje sam omotala oko ljestava. Drveni potplati mojih izama klizili su po metalu i svako malo me izbacivali iz ravnotee. Drei vrsto kutiju uz sebe, usporila sam korak da uspostavim ravnoteu. Odmjeravala sam svaki korak i koraala paljivo, oprezno pomiui nogu za nogom. Krv mi je iknula u glavu svaki put kada bih pogledala u odmotani dio ljestava. Bila sam usred niega i nisam imala izbora nego nastaviti dalje u vodenu tamu. Pao mi je na pamet odlomak iz Biblije i poela sam aptati iako sam znala da e vodopad svojom bukom zagluiti moj glas im otvorim usta. "/ Bog ree Noi odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom." im sam sila sa zadnje klimave preke i nogama dotakla tlo, znala sam da je dr. Seraphina pronala neto vano. Angelolozi su brzo raspakirali torbe i zapalili nae svjetiljke, postavivi ih u pravilnim razmacima du ravne stijene na tlu, tako daje razlomljeno gusto svjetlo tjeralo tamu. Rijeka koja je u Clematisovom dnevniku bila opisana kao granica aneoskog zatvora, tekla je u daljini poput svjetlucave pokretne crne vrpce. Mogla sam vidjeti kako dr. Seraphina ispred mene izdaje naredbe, no od buke vodopada nisam mogla uti njezine rijei. Kada sam dola do nje stajala je nad aneoskim tijelom. Stojei tako pokraj nje i ja sam pala pod njegov utjecaj. Bio je jo ljepi nego to sam zamiljala i neko sam vrijeme mogla samo zuriti u njega potpuno opinjena njegovim savrenstvom. Njegove fizike proporcije bile su identine onima o kojima sam itala u Athenaeumu: dugaak torzo, mravi udovi, velike ruke i stopala. Obrazi su i dalje zadrali svjeinu kao daje iv. Odjea mu je bila savreno bijela, slojevi meta- lik materijala omotani oko tijela u raskonim naborima. "Prva angeloloka ekspedicija bila je u desetom stoljeu, a tijelo jo uvijek izgleda potpuno vitalno", rekao je Vladimir. Zatim se nagnuo nad stvorenje i podigao bijelu metalik haljinu opipajui materijal meu prstima. "Budi oprezan", rekla je dr. Seraphina. "Razina radioaktivnosti je vrlo visoka." "Uvijek sam vjerovao da oni ne mogu umrijeti", rekao je Vladimir ne odvajajui pogled od anela. "Besmrtnost je dar koji se jednako lako moe izgubiti kao to se moe i dati", rekla je dr. Seraphina. "Clematis je vjerovao da ga je Bog ubio iz osvete." "I vi u to vjerujete?" upitala sam. "Nakon to je doveo Nefile na svijet, ubijanje ovog avolia ini mi se savreno opravdanim", odgovorila je. "Njihova ljepota je neshvatljiva", rekla sam trudei se shvatiti injenicu da ljepota i zlo mogu biti tako pomijeani u jednome tijelu. "Ono to za mene i dalje ostaje nepoznanica", rekao je Vladimir gledajui drugi kraj peine iza anelova tijela, "jest kako je drugima doputeno da i dalje ive." Grupa se podijelila na dva dijela. Polovica je ostala dokumentirati tijelo - vadei kamere, objektive i aluminijski koveg pun aparata za bioloko testiranje iz vrea - a drugi su otili traiti liru. Vladimir je vodio grupu koja je traila liru dok smo dr. Seraphina i ja ostale s anelom. Pokraj nas ostali lanovi grupe su pregledavali poluizgore- ne kosti dvaju ljudskih kostura. Tijela Clematisove brae ostala su u jednakom poloaju u kojem su zavrila tisuu godina prije. Stavila sam zatitne rukavice po naputku dr. Seraphine i podigla anelovu glavu. Prelazei prstima po njegovoj sjajnoj kosi pogladila sam ga po elu kao da tjeim bolesno dijete. Osjet mi bio je oslabljen rukavicama no inilo mi se da je topao kao da je iv.

Poravnavajui metalik haljinu otkopala sam dva mjedena gumba i rastvorila je na prsima. Pojavila su se ravna prsa, glatka i bez bradavica. Pod vrstom, svjetlucavom koom strala su rebra. Aneo je imao vie od dva metra, duina koja bi po starim mjerama naih osnivaa iznosila 4.8 rimskih lakata. Osim zlaane kose to mu je padala po ramenima tijelo nije imalo drugih dlaka i na zadovoljstvo dr. Seraphine - na tome je problemu stekla svoj profesionalni ugled - posjedovao je muki spolni organ. Bio je mukoga roda kao i svi zatoeni Straari. Jedno mu je krilo bilo iupano i visilo je pod udnim kutem kao to je i tvrdio Clematisov tekst. Nije bilo nikakve sumnje da je to bio aneo kojeg je ubio presveti Clematis. Zajedno smo ga podigle i okrenule na bok. Skinule smo mu svu odjeu i izloile kou okrutnom svjetlu. Bilo je savitljivo, a zglobovi gipki. Poeli smo ga paljivo fotografirati po Seraphinim uputama. Bilo je vano uhvatiti detalje. Razvoj fotografske tehnologije, pogotovo vieslojni film u boji, ulijevao nam je nadu da emo postii veliku preciznost, te da emo moda uhvatiti i boju oiju - bile su tako plave da su izgledale nestvarno, kao da je netko stavio plavi pigment u uljanu boju i proao kistom po suncem obasjanu staklu. Sve smo to biljeile u nae dnevnike u koje smo pisale i biljeke o putovanju, no fotografije su bile najvanije. Nakon to smo zavrile s prvom serijom fotografija, dr. Seraphina je iz torbice fotoaparata uzela metar i kleknula pokraj anela. Izmjerivi tijelo pretvorila je mjere u laktove da ih moe usporediti sa starim mjerama. im bi izraunala glasno je izgovarala brojeve da ih mogu zapisati. Mjere su bile sljedee: Ruke = 2.01 lakata Noge = 2.88 lakata Opseg glave = 1.855 lakata Opseg prsa = 2.81 lakata Stopala = 0.76 lakata Ruke = 0.68 lakata Ruke su mi se tresle dok sam biljeila mjere pa sam napravila gotovo neitke biljeke. Zbog toga sam ih morala ponovno zapisati, a to sam radila tako da bi ih prvo proitala dr. Seraphini kako bih bila sigurna da sam ih tono zapisala. Po brojevima sam zakljuila daje bio trideset posto vei od prosjenog ljudskog bia. Dva metra bila je impresivna visina, izazvao bi strahopotovanje i u nae moderno doba, no u drevna vremena takva se visina sigurno smatrala udom. Takva ekstremna visina objanjavala je veliki strah koje su stare kulture povezivale s Titanima i strahopotovanje koje je okru ivalo Nefile poput Golijata, jednog od najpoznatijih od njihove vrste. Iz peine je dolazio nekakav zvuk, no kad sam se okrenula prema dr. Seraphini inilo se da ona ne primjeuje nita osim mene. Promatrala me dok sam radila biljeke kao da se boji da me zadatak moda izmorio. Moj nemir je bio sve oitiji. Poela sam se tresti i samo sam se pitala kako to njoj izgleda. Zatim sam se zabrinula da se nisam sluajno prehladila na putu kroz planinu - bilo je hladno i vlano, a nitko od nas nije bio tako dobro odjeven da bi se zatitio od planinskog vjetra. Olovka u ruci mi je drhtala, a zubi cvokotali. Tu i tamo stala bih s pisanjem i okrenula se prema tami koja se ispred mene pruala u naizgled beskonanoj peini. Ponovno sam neto ula. Straan zvuk dolazio je iz dubina. "Jesi li dobro?" upitala me zaueno gledajui u moje ruke to su se tresle. "Zar ne ujete?" upitala sam. Prestala je raditi, udaljila se od tijela i otila do obale. Nekoliko minuta je oslukivala, a zatim se vratila i rekla, "To je samo um vode." "Ima tamo jo neto", rekla sam. "Oni nas oekuju. ekaju da ih oslobodimo." "Oni ekaju tisuama godina, Celestine", rekla je. "I ako budemo uspjeni, ekat e jo barem tisuu." Okrenula se prema anelu i to isto naredila i meni. Iako sam se bojala, privlaila me aneoska ljepota - njegova svjetlucava koa, meko i neprestano svjetlucanje, poza poput kipa koji poiva. Postojale su razne teorije o aneoskom svjetlu, no prevladavala je ona koja je

tvrdila da su aneoska tijela sadravala radioaktivni materijal i da zbog toga imaju vjeni sjaj. Naa odjea nije nas u potpunosti mogla zatititi. Radioaktivnost je objanjavala stravinu smrt od koje je umro brat Francis za vrijeme Prve angeloloke ekspedicije i bolest koju je opisao Clematis. Znala sam da bih kontakt s tijelom trebala izbjegavati to je vie mogue - to je bilo prvo to se uilo za vrijeme priprema - no nisam se mogla suzdrati da mu se ne pribliim. Skinula sam rukavice, kleknula pored njega i stavila mu ruke elo. Pod dlanom sam osjetila hladnu i mokru kou koja je zadrala elastinost ivih stanica. Osjeala sam se kao da dodirujem glatku i sjajnu zmijsku kou. Iako je vie od tisuu godina proveo u dubinama spilje, zlatna kosa je sjajila. Nevjerojatno plave oi koje su na prvi pogled uznemiravale, sada su na mene djelovale potpuno suprotno. Gledajui u njih osjeala sam kako me aneo pored mene smiruje svojom prisutnou, uklanja sve moje strahove i prua mi neobino opijajuu ugodu. "Doite," rekla sam dr. Seraphini. "Brzo." Ugledavi moje ruke na anelu razrogaila je oi - ak i mladi i neiskusni angelolozi poput mene trebali bi znati da fiziki kontakt unitava na sigurnosni protokol. No moda je i nju privukao ba kao i mene. Sjela je pokraj mene i stavila ruku na njegovo elo tamo gdje poinje rasti kosa. Istog trenutka vidjela sam promjenu. Zatvorila je oi i osjeaj sree preletio je njezinim licem. Napetost u njezinome tijelu pretvorila se u potpuni mir. Odjednom mi je pod dlanovima poela curiti vrua ljepljiva tvar. Maknula sam ruke i pokuala shvatiti to se dogodilo. Ruke mi je prekrila gumena zlatna tvar, prozirna i sjajna poput meda. Pod svjetlom aneoske koe, tvar na mojim rukama prelamala se i svjetlucala u oblaku praine na tlu spilje, kao da su mi ruke bile prekrivene milijunima mikroskopskih kristala. Brzo, prije nego to su drugi angelolozi mogli opaziti to smo uinile, obrisale smo ruke o stijenu peine i ponovno navukle rukavice. "Celestine, doi", rekla je, "zavrimo s tijelom". Otvorila sam kutiju s medicinskom opremom i stavila je pokraj nje - skalpeli, vata na tapiu, paket ileta, male staklene boce s epom na zavijanje bili su spojeni elastinom gumicom. Stavila sam anelo- vu ruku u krilo drei je za lakat i zglob ake tako da dr. Seraphina rubom ileta moe postrugati komadi nokta. Iz nokta su izali listii i skupili su se u grumenima pokraj male staklene boce poput morske soli. Okrenuvi ilet pod drugim kutem napravila je dva paralelna reza s unutranje strane podlaktice i zatim paljivo povukla da ne oteti kou. Sloj koe se odvojio i pojavili su se miii. Kada je uzorak koe umetnula izmeu stakalaca, sjajio je zlatno, bljetav i reflektirajui na slabome svjetlu. Postalo mi je muno od pogleda na goli mii. Od straha da mi ne pozli ispriala sam se i otila. Udaljila sam se malo od grupe, duboko udahnula i pokuala se smiriti. Zrak je bio gorkohladan i pun vlage koja mi je radila pritisak u prsima. Ispred mene je bila spilja. Mnotvo beskonanih, mranih upljina vuklo me k sebi. Muninu je zamijenila znatielja. Sto je tamo, skriveno u tami? Uzela sam malu metalnu bateriju iz depa i okrenula je u smjeru peine. to sam dublje ulazila svjetlo je slabilo kao da ga je osvajala ljepljiva, pohlepna magla. Mogla sam vidjeti samo metar ili dva ispred sebe. Iza mene je snaan i nestrpljiv glas dr. Seraphine izdavao naredbe. Ispred mene, njean, postojan i melodian glas zvao me naprijed. Stala sam i dopustila da me okrui tama. Ispred mene bila je samo rijeka koja me dijelila od Straara. Otila sam predaleko od ostalih i izloila se riziku. No neto me ekalo u granitnom srcu spilje. Trebala sam to samo otkriti. Stajala sam na obali. Pokraj mene je crna rijeka tekla dalje u tamu. Hodajui uz obalu odjednom se pojavio klimav amac na vesla, jednak amcu kojim je Clematis preao rijeku. Njegov lik ili sjena njegovog glasa, dali su mi znak da slijedim njegov put. Nogavice su mi

dotakle vodu dok sam gurala brod s obale, a teka vuna potamnila je im je dodirnula povrinu. Brod je bio koloturom zavezan za obalu - dokaz da su nekada dolazili drugi, moda lokalni povjesniari - tako da sam po konopu mogla otii na drugu stranu bez vesla. Vidjela sam vodopad sa svog mjesta. Debela magla dizala se ispred ogromne peine i odmah sam shvatila zato se u legendama rijeka usporeivala sa Stiksom, rijekom mrtvih. Vukui brod na drugu stranu, osjetila sam nazonost smrti, mrane praznine koja je bila tako jaka da sam mislila da e me progutati. Brzo sam dola na na drugu stranu. Ostavila sam brod privren i popela se na obalu. Razliiti oblici peine mijenjali su se kako sam odmicala od rijeke - iljci od stijena, nakupine minerala, razliiti kri stalni oblici i otvori peina sa svih strana. Zagonetni zvukovi koji su me odveli od dr. Seraphine postajali su jasniji. Mogla sam jasno uti glas kako se die i pada u ritmu mojih koraka. Ako otkrijem odakle dolazi taj zvuk, vidjet u stvorenja koja ve toliko dugo ive u mojoj mati. Odjednom sam izgubila stjenovito tlo pod nogama i prije nego to sam se snala nala sam se na mokrom, glatkom granitu. Usmje- rivi svjetiljku u pod shvatila sam da sam se spotaknula na malu konatu torbicu. Podigla sam je i otvorila. Materijal je bio toliko oteen daje izgledao kao da e se raspasti od mog dodira. Osvijet- livi unutranjost torbice ugledala sam neto sjajno i metalno. Skinula sam poderanu teleu kou i lira je zasjala zlatnim sjajem kao da je bila netom ispolirana. Pronala sam predmet za koji smo molili da ga naemo. Jedino na to sam mogla misliti bilo je daje odnesem dr. Serphini. Brzo sam je vratila u torbicu i poela sam se vraati kroz tamu pazei da se ponovno ne poskliznem na mokrom granitu. Rijeka je ve bila blizu i mogla sam vidjeti brod kako se ljulja na crnoj vodi, kada mi je bljetavo svjetlo iz peine privuklo panju. U prvi tren nije mi bilo jasno odakle ta svjetlost. Mislila sam da sam ugledala lanove ekspedicije i njihove svjetiljke to araju po zidovima peine. Prila sam ne bih li bolje vidjela i istog trena shvatila da to nije svjetlo od baterija koje smo mi donijeli. Prila sam jo blie ulazu u spilju elei shvatiti to se nalazi ispred mene. Unutra je stajalo udesno bie, krila otvorenih kao da se priprema poletjeti. Aneo je bio toliko sjajan da sam ga jedva gledala. Pogledala sam iza njega da zatitim oi. Malo dalje stajao je zbor anela ija koa je proizvodila blago, prozirno svjetlo to je obasjavalo tamu njihove elije. Nisam mogla skinuti oi s njih. Bilo ih je izmeu pedeset i stotinu, svaki velianstven i prekrasan. Imali su kou kao od tekueg zlata, krila poput izrezbarene bjelokosti, a oi od svjetloplava stakla. Sjajne aureole mlijene boje lebdjele su iznad njih okruujui plave kovre. Iako sam mnogo itala o njihovu savrenom izgledu i mnogo ih puta zamiljala, nikada nisam mislila da e ovakav dojam ostaviti na mene. Unato strahu privlaili su me poput magneta. eljela sam se okrenuti i otii no nisam se mogla pomaknuti. Pjevali su usklaeno i veselo. Zbor koji je odzvanjao spiljom bio je toliko drugaiji od avolje prirode koju sam povezivala sa zatvorenim anelima da je sav moj strah nestao. Njihova je muzika bila nezemaljska i prekrasna. Zbog njihovih glasova vjerovala sam u obeanje raja. Budui da me glazba zaarala nisam mogla otii i na moje iznenaenje eljela sam zasvirati liru. Drala sam je na koljenima i prstima trzala nategnute metalne ice. Nikada nisam svirala liru - moje muziko iskustvo svodilo se na poglavlje u Nebeskoj muzikologiji - no zvuk koji je izlazio iz lire bio je topao i melodian kao daje instrument svirao sam. Na zvuk lire Straari su prestali pjevati. Gledali su ravno u mene, a strah koji sam osjetila dok su zurili bio je pomijean sa strahopotovanjem - Straari su bili jedni od najsavrenijih bojih stvorenja, svjetlucali su i bili lagani poput latica. Paralizirana, drala sam liru uz tijelo kao da bi mi ona mogla dati snagu.

Kada su se pribliili eljeznim reetkama svojih elija obasjalo me zasljepljujue svjetlo i bacilo me na pod. Zapljusnuo me val vruine, topao i ljepljiv kao da me netko umoio u kipue ulje. Zavritala sam od bola, iako mi se moj glas inio tuim. Pokrila sam lice torbicom kada me napao drugi nalet vruine, jo bolniji od prvog. inilo mi se da e se moja debela vunena odjea koja me trebala zatititi od hladnoe rastopiti kao to se rastopila odjea brata Francisa. Ponovno sam ula zbor anela u daljini. Zaarana njihovom glazbom onesvijestila sam se s lirom u naruju. Prolo je nekoliko minuta dok se nisam vratila iz dubina zaborava. Zabrinuto lice dr. Seraphine stajalo je iznad mene i dozivalo me. Dok je izgovarala moje ime na trenutak sam pomislila da sam umrla i da se sada nalazim na drugom svijetu. Da sam zaspala na naem svijetu i sada se budim na drugome kao da me Haron prevezao na drugu stranu rijeke Stiks. No zatim me preplavio bol pa sam istog trena shvatila da sam ozlijeena. Tijelo mije bilo ukoeno i vrue i tada sam se sjetila kako sam stradala. Dr. Seraphina mi je uzela liru iz ruku i previe iznenaena da bi govorila, samo ju je gledala. Pomogla mi je da sjednem, stavila je liru pod ruku i sigurno me rukom odvela do broda. Odvukla nas je nazad preko vode drei se za ue na koloturu. Dok je brod polako klizio povrinom izvadila je votane epie iz uiju. Opremljena kao i uvijek moja se uiteljica zatitila od aneoske glazbe. "Sto si za ime boje tamo radila?" upitala me bez da se okrenula prema meni. "Ti bi barem trebala znati da ne smije samo tako nestati." "A gdje su ostali?" upitala sam jer sam mislila da sam na neki nain ugrozila itavu ekspediciju. "Gdje su ostali?" "Upravo izlaze iz spilje i ekaju nas", odgovorila je. "Traili smo te tri sata. Ve sam mislila da smo te izgubili. Sigurno e htjeti znati to ti se dogodilo. Ni pod kojim uvjetima ne smije nita rei. Celestine, obeaj mi to, ne smije priati o onome to si vidjela s druge strane rijeke." Kada smo dole do obale pomogla mi je izai iz broda. im je vidjela da sam ozlijeena postala je njenija: "Zapamti, na posao nikada nije bio vezan uz Straare, draga Celestine. Mi imamo dunosti prema svijetu u kojem ivimo i u koji se vraamo. Ima jo toliko toga to moramo uiniti. Iako si me jako razoarala svojim prelaskom preko rijeke, otkrila si predmet i time je naa misija ovdje ispunjena. Bravo." Tijelo me jako boljelo no dole smo do ljestava proavi aneoske ostatke. Odjea je stajala sa strane dok je tijelo bilo paljivo izrezano. Iako je sada bio samo neto vie od svoje projekcije, ostaci njegova tijela i dalje su sjajili priguenim, florescentnim sjajem. Vani je bio potpun mrak. Nosili smo platnene torbe pune vrijednih uzoraka po snijegu. Nakon to smo paljivo zapakirali opremu u dip, uli smo unutra i poeli se sputati. Bili smo iscrpljeni,.pokriveni blatom i ozlijeeni - Vladimir je imao ogrebotinu preko oka, duboku i krvavu posjekotinu od stijene u koju je udario prilikom sputanja, a ja sam se izloila nezdravom svjetlu. Dok smo se sputali niz planinu, kreui se brzo po zaleenoj cesti, vidjeli smo da je snijeilo ve neko vrijeme. Novi sloj napadao je po tragovima, a guste pahuljice ispunile su nebo. Zbog leda na cesti tu i tamo smo proklizavali. Pogledala sam na sat i iznenadila se kada sam vidjela da je skoro etiri sata ujutro. Bili smo unutar avoljeg drijela vie od petnaest sati. Toliko smo kasnili da nismo imali vremena stati da odspavamo. Stat emo samo da napunimo kanistere s benzinom. Usprkos Vladimirovu trudu stigli smo u samu zoru, prekasno da bismo odmah poletjeli. Model 12 Electra Junior s dva motora ekao nas je spreman na pisti, gdje smo ga ostavili prije dan i pol. Bilo je toliko hladno da je led visio s krila poput zubiju. Bilo je opasno poletjeti, no voziti do tamo bilo je potpuno nemogue. Bili smo prisiljeni krenuti drugim rutama

do Grke - da nas ne bi otkrili letjeli smo prvo u Tunis, a zatim u Tursku - a povratak nije trebao biti nita laki. Avion je bio dovoljno velik da primi est putnika, opremu i namirnice. Ukrcali smo svoje stvari i uskoro smo poletjeli kroz zrak ispunjen snijegom, letei visoko prema nebu uz veliku buku. Dvanaest sati kasnije sletjeli smo na aerodrom izvan Pariza. Vidjela sam da nas Panhard et Levassor Dynamic eka u daljini, luksuzan automobil s ispoliranim vratima i irokim rubnicima, udo u ovoj ratnoj oskudici. Mogla sam samo nagaati odakle nam takvo raskono vozilo, no pretpostavljala sam daje kao i Modeli 12 i K-51 dolazio od nae strane donatorice. Donacije su nas odravale na ivotu proteklih godina i bila sam zahvalna kada sam ugledala automobil. No kako smo ga uspijevali sauvati od Nijemaca bilo je pitanje koje se nisam usuivala postaviti. Sjedila sam u tiini dok je automobil jurio kroz no. Iako sam spavala u avionu jo uvijek sam bila iscrpljena od silaska u spilju. Zatvorila sam oi i odmah zaspala. Kotai su poskakivali po istroenoj cesti, ula sam glasove u daljini, no smisao rijei nije do mene dopirao. Moji snovi bili su kola svega to sam vidjela u peini. Sanjala sam dr. Seraphinu, Vladimira i ostale lanove ekspedicije; zastrau juu i duboku jamu; legiju sjajnih anela s bijelim aureolama koji su plesali ispred mene. Kada sam se probudila prepoznala sam naputene kamene ulice Montparnassea, zonu otpora i potpuna siromatva u vrijeme okupacije. Prolazili smo pokraj stambenih zgrada i mranih barova, a gola stabla ije su grane bile pokrivene snijegom stajala su s obje strane ulice. Voza je usporio i skrenuo prema groblju na Montparnasseu, a zatim se zaustavio ispred velikih eljeznih vrata. Nakon to je kratko potrubio vrata su se otvorila i automobil je uklizao unutra. Unutranjost groblja bila je mirna i zaleena, zarobljena ledom koji se ljeskao pod farovima, pa sam na trenutak pomislila da je ovo bljetavo mjesto bilo poteeno rugobe i iskvarenosti rata. Voza je zaustavio motor ispred kipa anela koji je stajao na kamenom postolju - Le Genie du Sommeil Eternel, Duh vjenog sna, bronani aneo uvar koji je pazio na mrtve. Izala sam jo uvijek iscrpljena. Iako je bila vedra no, a nebo ispunjeno sjajem zvijezda, zrak je bio vlaan tako da se inilo kao da grobovi imaju aure od magle. Iza kipa se pojavio mukarac. Bilo je posve jasno da je ekao automobil, no svejedno sam se uplaila. Nosio je sveeniku odjeu. Nisam ga nikada prije vidjela, niti na jednom sastanku ili vijeu, a uili su me da budem sumnjiava prema svima. Samo mjesec dana ranije neki Nefil je pratio i ubio jednog od naih starijih lanova odbora, profesora nebeske muzikologije dr. Michaela i uzeo sve njegove tekstove. U sekundi smo izgubili vrijedne informacije. Na takve su prilike vrebali nai neprijatelji. inilo se da dr. Seraphina poznaje sveenika jer je odmah krenula prema njemu. Zamolio je grupu da poe za njim i odveo nas do trone kamene graevine na samom kraju groblja, jednoj od preostalih zgrada davno naputena samostana. Prije mnogo godina zgrada je sluila kao itaonica Valkovih. Sada je bila prazna. Otkljuao je teka drvena vrata i pustio nas unutra. Nitko od nas, pa ak ni dr. Seraphina, koja je bila u bliskoj vezi s najstarijim lanovima vijea - da, dr. Raphael je vodio bitku u Parizu - nije znala gdje emo se tono sastajati za vrijeme rata. Nismo imali nikakav ustaljeni raspored, a sve su se poruke prenosile usmeno poput ove ili u tiini. Sastanci su se odvijali na improviziranim lokacijama - udaljenim kafiima, gradiima izvan Pariza, naputenim crkvama. Pa ak i s tako jakim mjerama opreza znala sam da nas najvjerojatnije stalno promatraju. Sveenik nas je odveo do hodnika, stao ispred vrata i tri puta snano pokucao. Vrata su se otvorila i ugledala sam kamenu prostoriju osvijetljenu obinim aruljama - vrijednim predmetima kupljenim amerikim dolarima na crnoj burzi. Uski prozori bili su zamraeni

tekom, crnom tkaninom. Izgledalo je kao da je sastanak zapoeo - lanovi vijea ve su sjedili za okruglim stolom. im nas je sveenik uveo svi lanovi su ustali i znatieljno nas promatrali. Inae nisam smjela ii na sastanke i nisam poznavala uobiajene procedure, no vijee je oito ekalo da se ekspedicija vrati. Predsjedavatelj je bio dr. Raphael Valko i sjedio je na elu stola. Zadnji put sam ga vidjela kada je odlazio s farme u Alsaceu i ostavio me u progonstvu. Iako sam znala da je tako najbolje, nikada mu to neu oprostiti. Jako se promijenio od tada. Kosa na sljepooicama mu je posijedila, a njegovo ponaanje je postalo jo ozbiljnije. Kada bih ga vidjela na cesti ne bih ga prepoznala. Srdano nas je pozdravio, pokazao rukom prema mnogobrojnim praznim stolcima i poeo prvi krug pitanja o ekspediciji. "Sigurno nam imate mnogo toga rei", rekao je stavivi ruke na stol. "Ponite kada elite." Dr. Seraphina je detaljno opisala klanac, strmi okomiti spust, stjenovite nie koje su zauzimale donje dijelove spilje i specifian zvuk vodopada u daljini. Opisala je i tijelo anela te dala popis preciznih mjera i tonih zapaanja koje je zapisala u svoj dnevnik. S osobitim je ponosom spomenula spolovilo. Izjavila je da e fotografije otkriti nove injenice o fizikom izgledu anela. Ekspedicija je zavrila veoma uspjeno. Dok su ostali lanovi ekspedicije govorili, svatko je naime dao iscrpan izvjetaj o putovanju, ja sam se preispitivala. Gledala sam u svoje ruke na priguenom svjetlu. Bile su unitene od hladnoe i leda, spaljene od aneoske svjetlosti. Razmiljala sam o osjeaju koji me obuzeo. Zar smo uistinu nekoliko sati ranije bili u planinama? Prsti su mi se toliko tresli da sam ih zabila u depove debelog vunenog kaputa ne bih li ih sakrila. U mojoj glavi, oi boje akvamarina zurile su u mene, svijetle i sjajne poput obojanog stakla. Prisjetila sam se kako je Seraphina podizala anelove ruke i noge mjerei svaki ud kao da komad drveta. Stvorenje se inilo tako ivim, tako punim ivota da nisam mogla prestati misliti daje nekoliko minuta prije nego to smo doli bilo ivo. Shvatila sam da nikada nisam do kraja vjerovala da emo vidjeti tijelo i da unato svom mom prouavanju nisam vjerovala da u ga zaista vidjeti, dodirnuti, punktirati mu kou. Moda sam se u nekom kutu mozga nadala da smo u krivu. Kada smo razrezale kou ruke i kada se pojavilo ivo meso obuzeo me strah. Ta mi se scena stalno ponavljala, ilet koji klizi po bijeloj koi, ree i prodire. Zatim svjetlucanje membrane na slabom svjetlu. Budui da sam bila najmlaa u grupi, osjeala sam da moram sve dobro izvesti i preuzela sam na sebe vie nego to je bilo potrebno. Uvijek sam se trudila raditi i uiti vie od ostalih. Posljednjih deset godina provela sam dokazujui da sam dostojna ekspedicije - itala sam tekstove, pohaala predavanja, usvajala informacije o putovanju - no sve me to nije dovoljno pripremilo. Na moju alost reagirala sam poput poetnika. "Celestine", rekao je dr. Raphael trgnuvi me iz mojih misli. Iznenadilo me da me svi gledaju kao da oekuju da neto kaem. Oito mije postavio pitanje. "Oprostite", rekla sam osjeajui da mi lice gori. "Neto ste me pitali?" "Dr. Seraphina je objanjavala vijeu da ste vi zasluni za kruci- jalno otkrie u spilji", rekao je promatrajui me pozorno. "elite li neto dodati?" U strahu da ne iznevjerim obeanje koje sam dala dr. Seraphini i bojei se da ne otkrijem kako sam bila glupa jer sam prela rijeku, samo sam utjela. "Oito je da se Celestine ne osjea dobro", rekla je dr. Seraphina i stala u moju zatitu. "Ako nemate nita protiv voljela bih daje pustite da se odmori. Dopustite mi da opiem liru." Poela je opisivati liru vijeu sljedeim rijeima. "Pronala sam Celestine uz obalu rijeke s torbicom od telee koe u rukama. Po iznoenoj koi odmah sam zakljuila da to neto mora biti veoma staro. Ako se sjeate, torbica se spominje u biljekama o Prvoj angelolokoj ekspediciji presvetog Clemetisa."

"Naravno", odgovorio je dr. Raphael. "Imate pravo. Tono se sjeam reenice: "Najbre to sam mogao zgrabio sam je od palog anela i spaljenim sam je rukama neoteenu spremio u svoju torbu." "Tek nakon to sam otvorila torbicu i pregledala liru bila sam sigurna daje to lira o kojoj je govorio Clematis. Presveti Clematis oito je bio previe ozlijeen pa nije uspio odnijeti liru iz spilje", rekla je dr. Seraphina. "To je torbica koju je Celestine pronala". lanove vijea je iznenadila ova injenica. Okrenuli su se prema meni i ekali da im potanko sve objasnim, no ja nisam mogla izrei niti rije. I sama sam jedva vjerovala da sam upravo ja, od svih lanova nae grupe, pronala dugo eljenu liru. Dr. Raphael je neko vrijeme utio kao da procjenjuje veliinu uspjeha ekspedicije. Zatim je energino ustao i obratio se vijeu. "Moete ii", rekao je i raspustio sastanak. "Malo nie u prostorijama eka vas hrana. Celestine i Seraphina, moete ostati jo trenutak?" Dok su drugi odlazili dr. Seraphina mije uputila ohrabrujui pogled kao da mi eli rei da e sve biti u redu. Dr. Raphael je izvodio grupu iz prostorije zraei mirom kojem sam se divila. Posjedovao je snagu karaktera kojom je uspijevao suspregnuti emocije, vrlinu koju sam eljela imati. "Reci mi Seraphina", rekao je, "jesu li lanovi ekspedicije ispunili tvoja oekivanja?" "Po mom miljenju ekspedicija je bila vrlo uspjena", odgovorila je dr. Seraphina. "A kakva je bila Celestine?", upitao je. Osjetila sam da me stee u trbuhu. Zar je ekspedicija bila neka vrsta testa? "Za mladu angelologinju", rekla je dr. Seraphina, "impresionirala me. To to je pronala liru dokaz je njezinog talenta". "U redu", rekao je dr. Raphael i okrenuo se prema meni. "Jesi li ti zadovoljna kako si obavila zadatak?" Pogledala sam prvo u dr. Seraphinu, a zatim u dr. Raphaela ne znajui to da kaem. Rei da sam zadovoljna kako sam obavila zadatak bila bi la, no ako ispriam to sam uinila prekrit u obeanje koje sam dala dr. Seraphini. Na kraju sam rekla, "Voljela bih da sam se bolje pripremila". "itav se na ivot pripremamo za takve trenutke", rekao je dr. Raphael i prekriivi ruke kritiki me promatrao. "Kada doe takav trenutak moemo se samo nadati da smo nauili dovoljno da uspjeno obavimo posao". "Bila si vrlo uspjena", dodala je dr. Seraphina. "Sjajno si obavila posao." "Ne mogu priati o svojoj reakciji", rekla sam iskreno, "za mene je misija bila vrlo stresna. Jo uvijek se nisam oporavila." Dr. Raphael zagrlio je svoju suprugu i poljubio je u obraz. Idi k ostalima, Seraphina. elim Celestine neto pokazati." Dr. Seraphina se okrenula prema meni i primila me za ruku. "Bila si jako hrabra, Celestine i jednoga dana e biti izvrsna angelologinja." Nakon to je to rekla poljubila me u obraz i otila. Nikada je vie nisam vidjela. Dr. Raphael me iz prostorije u kojoj je bio sastanak poveo u hodnik koji je mirisao na zemlju i gljivice. "Slijedi me," rekao je i krenuo urno niz stepenice u tamu. Na dnu je bio drugi prolaz, dui od prvoga. Osjetila sam kako tlo postaje strmije i trudila sam se odrati ravnoteu. Sto smo dalje hodali zrak je postajao sve hladniji i sve je loije mirisao. Vlaan zrak prolazio mije kroz odjeu, proao je i kroz debelu vunenu jaknu koju sam nosila u peini. Dotaknuvi rukama vlane kamene zidove shvatila sam da nepravilni zidovi nisu od kamena ve od hrpe kostiju naslagane u upljine. Odmah sam shvatila gdje smo - kretali smo se kroz katakombe ispod Montparnassea.

Popeli smo se kroz novi hodnik stepenicama i doli u drugu zgradu. Dr. Raphael je otkljuao nekoliko vrata, posljednja su vodila u svje, hladan hodnik. Posvuda su se vrzmali takori ostavljajui za sobom izgriene ostatke - trule kore krumpira i cikoriju, ratnu zamjenu za kavu. Primio me za ruku. Skrenuli smo iza ugla i izali na ulicu. Uskoro smo se nali nekoliko blokova dalje od groblja, na mjestu gdje nas je ekao Panhard et Levassor. Kada smo se pribliili automobilu primjetila sam da je za prozor bio zataknut komadi papira s porukom na njemakom. Iako nisam razumjela to pie, pretpostavila sam da bi to mogla biti doputenje ili dozvola koja e nam omoguiti da proemo kontrole po gradu. Sada mi je postalo jasno kako moemo imati tako skupocjen automobil i novac za gorivo - Panhard et Levassor je pripadao Nijemcima. Dr. Valko, koji je nadgledao nae tajne operacije u njemakim blokovima, uspio je iz toga izvui korist, barem noas. Voza je otvorio vrata i ja sam uklizala u toplinu stranjeg sjedala, a dr. Raphael se smjestio pokraj mene. Okrenuo se prema meni i primio me svojim hladnim rukama za lice i hladno me pogledao. "Pogledaj me", rekao je prouavajui moje lice kao da na njemu trai neto posebno. Uzvratila sam mu pogled, po prvi puta ga promatrajui iz takve blizine. Imao je oko pedesetak godina i izborano lice. Kosa mu je bila proarana sjedinama vie nego kada sam ga posljednji put vidjela. Uplaila me naa blizina. Nikada prije nisam bila toliko blizu nekom mukarcu. "Jesu li tvoje oi plave?" upitao me. "Smee su," odgovorila sam iznenaena neobinim pitanjem. "To e biti u redu," odgovorio je otvorivi malen putni koveg koji je stajao izmeu nas. Uzeo je satensku veernju haljinu, svilene arape i podvezicu te par cipela. Odmah sam je prepoznala. Bila je to ona ista haljna koju je nosila Gabriella prije nekoliko godina. "Odjeni to," rekao je. Kada je vidio moje zabezeknuto lice dodao je, "uskoro e shvatiti zato je to neophodno." "Ali to je Gabriellino," rekla sam usprotivivi se nekontrolirano. Nisam mogla zamisliti da je odjenem znajui to sve je ta haljina prola. Sjetila sam se dr. Raphaela i Gabrielle dok je bila s njim u toj haljini, no odmah sam poeljela da nisam nita rekla. "I kakve to ima veze?" upitao je. "One noi kada je Gabriella nosila ovu haljinu", izgovorila sam ne smogavi snage da ga pogledam u oi, "vidjela sam vas zajedno. Bili ste ispred nae zgrade." "I vjeruje da si shvatila ono to si vidjela", upitao je. "Kako sam to mogla krivo shvatiti?" proaptala sam gledajui kroz prozor u mrane sive zgrade, svjetiljke to prolaze, depresivno zimsko lice Pariza. "Bilo mi je posve jasno to se dogaa." "Odjeni haljinu", rekao je strogo. "Trebala bi imati vie povjerenja u Gabrielline motive. Prijateljstvo bi trebalo biti jae od beskorisnih sumnji. U ovakvim vremenima povjerenje je sve to imamo. Ima mnogo toga to ne zna i uskoro e shvatiti kakvim je opasnostima izloena Gabriella." Polako sam se skinula iz svoje debele vunene odjee. Otkopala sam hlae i preko glave skinula debelu vestu koje sam imala zbog zatite od ledenog planinskog vjetra, pa sam navukla haljinu pazei da je ne poderem. Bila mi je prevelika, znala sam to odmah. Prije etiri godine kada ju je nosila Gabriella najvjerojatnije bi mi bila premalena, no za vrijeme rata izgubila sam deset kilograma i sada sam bila sama kost i koa. Dr. Raphael Valko se takoer presvukao. Dok sam se odijevala izvadio je iz svog kovega crnu jaknu i hlae SS uniforme i ispod sjedala izvukao sjajne, crne, jahae izme. Uniforma je bila u odlinom stanju, neoteena, i nije mirisala kao iznoena odjea s crnog trita. Pretpostavila sam da je to bio rekvizit jednog od naih dvostrukih agenata u SS-u, jednog s nacistikim vezama. Proli su me trnci od uniforme - potpuno ga je izmijenila. Kada

se odjenuo, na gornju usnicu je stavio ljepilo i zalijepio tanke brkove. Zatim je briljantinom zalizao kosu i zakaio SS znaku na rever, sitan ali vaan detalj koji me ispunio gaenjem. Kada je zavrio s ureivanjem stisnuo je oi i pomno me prouio. Prekriila sam ruke na prsima ne bih li se sakrila od njegovog pogleda. Bilo je oito da nisam ispunila oekivanja. Poravnao mije haljinu i namjestio mi kosu kao to je obiavala initi moja majka kada me kao dijete vodila u crkvu. Automobil je jurio gradom dok se nije zaustavio uz Seinu. Vojnik na mostu pokucao je na staklo drkom revolvera. Voza je otvorio prozor i rekao neto na njemakom pokazavi hrpu papira. Vojnik je pogledao prema nama zadravi pogled malo due na dr. Raphaelu. "Guten Abend", rekao je dr. Raphael, po mome miljenju, savrenim njemakim naglaskom. "Guten Abend", promrmljao je vojnik dok je pregledavao papire, a zatim nam dao znak da moemo proi. Dok smo se penjali irokim kamenim stepenicama glavnog ulaza koje su vodile do niza stupova ispred klasicistike fasade, proli smo kraj mukarca u veernjem odijelu i prekrasne enu u njegovu naruju. U usporedbi s njom sigurno sam izgledala bolesno i iscrpljeno. Bila sam premrava i jako blijeda. Stavila sam kosu u punu i nama- zala usne ruem koji sam uzela iz kovega dr. Raphaela, no nisam se mogla mjeriti s njihovim ureenim frizurama i odmorenim licima. Tople kupke, puder, parfem i ista odjea za mene ili bilo koga u okupiranoj Francuskoj nisu postojali. Gabriella je ostavila kristalnu boicu Shalimara koju sam prisvojila nakon to je otila, vrijedan podsjetnik na sretnija vremena, no nisam se usuivala staviti ni kap da ga ne bi potroila. Udobnosti sam se sjeala iz djetinjstva, neto to sam osjetila jednom i nikada vie, poput mlijenih zuba. Teko me se moglo zamijeniti s nekom od ovih ena. No drala sam se za ruku dr. Raphaela i trudila se ostati smirena. Hodao je brzo i samopouzdano i na moje iznenaenje vojnici su nas proputali bez incidenta. Odjednom smo se nali u toploj, bunoj, luksuznoj dvorani. Poveo me stepenicama na drugu stranu dvorane do privatnog stola na balkonu. Trebalo je vremena da se priviknem na buku i udnu rasvjetu, no im mije to uspjelo ispred mene se pruila dugaka i velika blagovaonica s visokim stropom i ogledalima u kojima se odraavalo mnotvo, negdje uhvativi enski zatiljak, a negdje svjetlucanje lania depnog sata. Crvene zastave sa crnim svastikama visjele su pravilno rasporeene po itavoj prostoriji. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, odgovarajuim posuem i buketima cvijea koji su se nalazili na sredini stola - vidjeti rue u to vrijeme bilo je udo. Kristalni lusteri bacali su treperavu svjetlost koja se zaustavljala na satenskim cipelama i tamnom parketu. ampanjac, nakit i lijepi ljudi okupili su se uz svjetlo svijea. Prostorija je bila ispunjena rukama koje su podizale ae i vikale - Zum Wohl,! Zum Wohl! Nisam mogla vjerovati koliko se vina toilo od jednog kraja prostorije do drugog. Bilo je teko nai hranu, a vino je bilo nemogue nabaviti bez veza s okupatorima. ula sam da su Nijemci oduzeli na tisue boca ampanjca, a moj obiteljski podrum potpuno opustoili. Za mene je i jedna boca predstavljala luksuz. No ovdje je vino teklo u potocima. Tada sam shvatila koliko su drugaiji ivoti pobjednika od ivota gubitnika. S balkona sam poela pozornije promatrati sudionike zabave. Na prvi pogled su se inili kao i bilo koji gosti to posjeuju elegantne zabave. No paljivijim promatranjem uoila sam da se dio gostiju razlikovao svojom pojavom. Bili su mravi i koati, visokih jagodica i velikih, makastih oiju koje kao da su bile izrezane iz nekog uzorka. Njihova plava kosa, svjetlucava koa i neuobiajena visina izdvajala ih je kao nefilske goste. Zamor se pojaavao dok su konobari hodali kroz gomilu dijelei ae ampanjca. "Ovo je", rekao je dr. Raphael pokazavi na stotine gostiju ispod nas, "ono to sam ti htio pokazati."

Pogledala sam ponovno u mnotvo i postalo mije muno. "Takvo veselje dok Francuska gladuje." "Dok Europa gladuje", ispravio me. "Odakle im toliko hrane?" upitala sam. "Toliko vina, tako lijepe odjee i finih cipela?" "Sada razumije", rekao je blago se smijeei. "Htio sam da vidi to mi radimo, to je na cilj. Ti si mlada. Moda ti je teko shvatiti protiv ega se borimo." Nagnula sam se nad sjajnu mjedenu ogradu, a ruke su mi gorjele na hladnom metalu. "Angelologija nije samo neka teorijska igra, poput aha", rekao je. "Znam da se na poetku kolovanja, kada se divimo Bonaventuri i Augustinu moda tako ini. No tvoj posao nije samo pobjeda u debatama o holomorfizmu i crtanje taksonimija o anelima uvarima. Tvoj posao je i ovdje, u stvarnom svijetu", rekao je i rukom pokazao na mnotvo. Primijetila sam strast u njegovom glasu dok je govorio i prisjetila se Seraphinina upozorenja nakon to sam ula u avolje drijelo. Mi imamo dunosti prema svijetu u kojem ivimo i u koji se vraamo. Ima jo toliko toga to moramo uiniti." "Tebi je jasno da ovo nije samo borba izmeu malog broja onih koji pruaju otpor i okupatorske vojske. To je rat do potpunog iscrpljenja protivnika koji traje neprekidno od samoga poetka. Sv. Toma Akvinski vjerovao je da su aneli pali nakon dvadesetak sekundi stvaranja - njihova zla priroda je gotovo stalno remetila savrenost svemira, ostavivi veliku pukotinu izmeu dobra i zla. Samo dvadeset sekundi svemir je bio ist, savren, jedinstven. Zamisli kako bi bilo postojati samo tih dvadeset sekundi - ivjeti bez straha od smrti, bez boli, bez sumnji. Zamisli." Zatvorila sam oi i pokuala zamisliti takav svijet. Nisam uspjela. "Dvadeset sekundi sve je bilo savreno", rekao je uzevi dvije ae ampanjca. "Mi smo dobili ostatak." Popila sam gutljaj hladnog, suhog ampanjca. Bio je tako ukusan da mi se jezik stisnuo od uitka kao da ga neto boli. Dr. Raphael je nastavio, "u nae doba zlo je prevladalo. No mi se i dalje nastavljamo boriti. Ima nas na tisue u svakome dijelu svijeta i tisue - stotine tisua - njih." "Postali su toliko moni", rekla sam promatrajui bogatstvo na plesnome podiju ispred sebe. "Moram vjerovati da nije uvijek bilo ovako." "Osnivai angelologije posebno su paljivo planirali unitenje svojih neprijatelja. Meutim toliko su to prouavali da su se precijenili, mislili su da e borba brzo zavriti. Nisu shvaali koliko Straari i njihova djeca mogu biti hiroviti i kako uivaju u trikovima, nasilju i destrukciji. Premda su bili aneli i posjedovali nebesku ljepotu svojih predaka, njihova su djeca bila zaraena nasiljem. Zato su zauzvrat zatrovali sve to su dotakli." Dr. Raphael je na trenutak zautio. "Razmisli kakav je oaj obuzeo Stvoritelja kada nas je krenuo unitavati, kakva je tuga oca koji ubija svoju djecu, produetak svoga djelovanja. Utopili su se milijuni ljudi, nestala je itava civilizacija - no Nefili su i dalje opstali. Ekonomska pohlepa, socijalna nepravda, rat to su bila oitovanja zla u naem svijetu. Jasno je da unitavanjem ivota na planetu zlo nije iskorijenjeno. Usprkos svoj njihovoj mudrosti presveti oevi to nisu ispitali. Nisu se u potpunosti pripremili za borbu. Oni su primjer kako i najpredaniji angelolog moe pogrijeiti ako ignorira povijest. "Na posao je uzeo maha za vrijeme inkvizicije, iako smo ubrzo poslije uspjeli izgubiti posjede. Devetnaesto stoljee bilo je jednako zabrinjavajue jer su se teorije Spencera, Darwina i Marxa izokrenule u sustav drutvene manipulacije. Ali u prolosti smo uvijek povratili izgubljeno. Sada se opet poinjem brinuti. Ponestaje nam snage. Kampovi smrti puni su naih ljudi. Nefili su s Nijemcima odnijeli najveu pobjedu. Ve su due vrijeme ekali ovakvu vrstu politike stranke."

Shvatila sam da je sad trenutak u kojem bih mogla postaviti pitanje koje me ve neko vrijeme kopkalo. "Zar mislite da su nacisti Nefili?" "Ne ba", odgovorio je. "Nefili su paraziti koji se hrane ljudskim drutvom. Oni su mijeani - polu-ljudi, polu-aneli - i to im daje odreenu fleksibilnost u prebacivanju iz jednog drutva u drugo. Kroz povijest su se vezali uz grupe poput nacista, promovirali ih i davali im financijsku i vojnu pomo radei tako na svom uspjehu. To je vrlo stara i vrlo uspjena praksa. Kada bi koja grupa pobijedila, Nefili bi preuzeli nagrade, tiho bi podijelili plijen, a zatim se vratili svojim privatnim ivotima." "Ali zovu ih Slavnima", rekla sam. "Da, i mnogi od njih i jesu slavni. Njihovo bogatstvo kupuje im zatitu i privatnost", nastavio je. "Jako ih puno ima ovdje. U stvari, volio bih te upoznati s jednim jako vanim gospodinom." Ustao je i rukovao se s visokim, plavokosim gospodinom u pre- divnom svilenom smokingu koji mi je djelovao poznato, no nisam se mogla sjetiti otkuda. Moda smo se ranije sreli jer me znatieljno promotrio od glave do pete, s osobitim je zanimanjem gledao moju haljinu. "Herr Reimer", rekao je mukarac. Prisno oslovljavanje i lano ime dr. Raphaela ukazalo mije da nije znao tko smo. Priao je s dr. Rap- haelom kao da su kolege. "Nisam vas ba viao u Parizu u posljednje vrijeme - zar vam je rat pokvario uitak?" Dr. Raphael se nasmijao i rekao, "ne, samo sam provodio vrijeme s ovom ljupkom mladom damom. Ovo je moja neakinja Christina. Christina, ovo je Percival Grigori". Ustala sam i pruila mu ruku. Poljubio ju je dotaknuvi me hladnim usnama. "Lijepa djevojka", rekao je iako me jedva pogledao. Svu panju usmjerio je na moju haljinu. Nakon to je izvadio tabakeru iz depa i ponudio dr. Raphaela cigaretom, podigao je upalja kojim se Gabreilla koristila prije etiri godine. U tom asu otkrila sam njegov identitet. Percival Grigori bio je Gabriellin ljubavnik, on je bio taj kojega sam vidjela u njezinom naruju. Promatrala sam ga u oku dok je dr. Raphael vodio povran razgovor o politici i kazalitu, dodirujui samo najvanije ratne dogaaje. Zatim je Percival Grigori kimnuo i napustio nas. Sjela sam na stolac i nije mi bilo jasno odakle bi dr. Raphael mogao poznavati tog ovjeka, niti kako se Gabriella s njim spetljala. Odluila sam biti mudra u svojoj zbunjenosti pa sam utjela. "Osjea li se bolje?" upitao je dr. Raphael. "Bolje?" "Bilo ti je loe od puta." "A, da", odgovorila sam gledajui u svoje ruke koji su bile crvene kao da sam dobila opekline od sunca. "Sve e biti u redu. Imam svijetlu put. Trebat e par dana da proe." elei promijeniti temu upitala sam, "niste zavrili priu o nacistima. Jesu li oni pod kontrolom Nefila? I ako jesu, kako bismo ih mi mogli pobijediti?" "Nefili su vrlo jaki, no kada su poraeni - a do sada su svaki puta bili poraeni - brzo nestanu i ostave ljude da sami izdre kaznu kao da su oni uinili sva zlodjela. Ima nacista i meu Nefilima, no na vlasti su istokrvni ljudi. Zato ih je tako teko unititi. Ljudi razumiju, pa ak i ele zlo. Postoji neto u naoj prirodi to voli zlo. Mi smo povodljivi." "Damo se manipulirati", rekla sam. "Da, moda je manipulacija bolja rije. Velikodunija." Utonula sam u barunasti stolac, a meka tkanina gladila mi je lea. inilo mi se da mi odavno ve nije bilo tako toplo. U prostoriji je zapoela muzika i parovi su poeli plesati ispunivi podij.

"Dr. Raphael", upitala sam ohrabrivi se od ampanjca, "mogu li vas neto upitati?" "Naravno", odgovori. "Zato ste me pitali imam li plave oi?" Pogledao me i na trenutak sam pomislila da bi mi mogao rei neto o sebi, neto to bi moglo otkriti njegov unutranji ivot koji je skrivao od svojih uenika. Glas mu je postao meki dok je govorio, "to je neto to si trebala nauiti na mojim predavanjima, draga moja. Kako izgledaju Titani? Kakav je njihov genetski kod?" Prisjetila sam se njegovih predavanja i zacrvenila se od srama. Naravno, sjetila sam se. Nefili su imali svjetloplave oi, svijetlu kosu i bili su natprosjene visine. "Da", rekla sam, "sada se sjeam." "Ti si dosta visoka i mrava. Mislio sam da emo lake proi uvare ako ima plave oi." Popila sam sav ampanjac u brzom gutljaju. Nisam voljela biti u krivu, pogotovo ne u drutvu dr. Raphaela. "Reci mi", rekao je dr. Raphael, "zna li zato smo tebe poslali u ekspediciju?" "Iz znanstvenih razloga", odgovorila sam. "Da pregledam anela i sakupim empirijske dokaze. Da napiem informacije o tijelu u na izvjetaj. Da pronaem liru koju je Clematis ostavio." "Da, lira je bila bit ekspedicije, rekao je dr. Raphael. "No jesi li ikada promislila zato bi jedan neiskusan angelolog bio poslan u misiju takvog kalibra? Zato je Seraphina, koja ima samo etrdeset godina vodila grupu, a ne jedan od starijih lanova?" Odmahnula sam glavom. Znala sam da je ona imala vlastite profesionalne ambicije, no bilo mi je udno da dr. Raphael nije iao s nama, pogotovo nakon ranijih radova o Clematisu. Znala sam da su mene ukljuili kao nagradu za pronalazak lokacije spilje, no moda je postojao jo neki razlog. "Seraphina i ja eljeli smo poslati mladog angelologa u spilju", rekao je gledajui me ravno u oi. "Ti nisi bila toliko profesionalno izloena. Nisi imala predrasuda." "Nisam sigurna da shvaam to elite rei", rekla sam odloivi praznu kristalnu au na stol. "Da sam iao ja, vidio bih samo ono to sam oekivao da u vidjeti. Ti si pak vidjela ono to je bilo ondje i otkrila si ono to drugi nisu. Reci mi iskreno, kako sije pronala? to se dogodilo u spilji?" "Sigurna sam da vam je dr. Seraphina predala izvjetaj" odgovorila sam i postala nervozna. "Ona je opisala fizike detalje, broj fotografija, koliko vam je trebalo od podnoja do vrha planine. Logistiku je dobro obavila. Ali to nije sve, zar ne? Jo se neto dogodilo, neto to te uplailo." "Zao mi je, no ne znam na to ciljate." Zapalio je cigaretu i zavalio se dublje u stolac zabavljajui se ispu- hivanjem dima. Bilo mi je jo neugodnije jer je postajao sve zgodniji. Naposljetku je rekao, "ak i sada, u Parizu, tebe je strah." Popravila sam satensku haljinu i odgovorila, "ne znam kako bih to tono opisala. Bilo je neto zastraujue u peini. Dok smo se sputali u jamu sve je postajalo tako jako.. .mrano." "To se ini posve normalno", rekao je. "Jama je duboko ispod zemlje." "Ne fizika tama", odgovorila sam ne znajui jesam li tim odgovorom otkrila previe. "Bilo je to neto drugo. Neka elementarna tama, ista tama, ona tama koja se osjea kada se probudimo usred noi u hladnoj, praznoj sobi, dok vani u daljini padaju bombe, nona mora u neijoj glavi. Tama koja dokazuje posrnulu narav naeg svijeta." Dr. Raphael je gledao u mene i ekao da nastavim. "Nismo bili sami u avoljem drijelu. Straari su nas tamo ekali."

Nastavio me gledati i vie nisam mogla rei je li to bio pogled pun divljenja, straha ili kao to sam se potajno nadala, divljenja. "Drugi bi sigurno to spomenuli", prekinuo me. "Bila sam sama", rekla sam i prekrila obeanje koje sam dala dr. Seraphini. "Ostavila sam grupu i prela rijeku. Onesvijestila sam se pa se ne sjeam svih detalja. Znam samo da sam ih vidjela. Stajali su u mranim elijama kao i onda kada ih je vidio Clematis. Jedan me pogledao. Osjetila sam njegovu elju za slobodom, elju da bude meu ljudima, da ga vole. Aneo nas je ekao tisuama godina. Dr. Raphael Valko i ja otili smo na hitan sastanak vijea u jutarnjim satima. Lokacija je odreena na brzinu i svi smo se premjestili s mjesta zadnjeg sastanka u sredinji dio naih zgrada na Montparnasseu, Athenaeum. Impozantan i velianstven, Athenaeum se nije koristio za vrijeme okupacije. Nekada ispunjen knjigama i studentima, zvukom listanja i aputanjem knjiniara, danas je imao prazne police i kuteve pune pauine. Nisam kroila u knjinicu godinama i kada sam vidjela promjenu zaalila sam za vremenom u kojem nisam imala drugih briga od uenja. Promjena lokacije bila je nuna zbog predostronosti no zbog toga smo izgubili dosta vremena. Nakon to smo napustili zabavu mladi vojnik na biciklu predao nam je poruku iz koje smo saznali da je sastanak i da moramo doi. Kada smo doli na dogovoreno mjesto, primili smo drugu poruku sa iframa koje su nas trebale odvesti na tono mjesto. Bilo je skoro dva ujutro kada smo sjeli za stol u Athea- neumu. Dvije male svjetiljke na sredini stola bacale su slabo prozirno svjetlo na sve okupljene. U zraku se osjeala napetost i neka energija koja mije davala do znanja da se dogodilo neto vano. To mije potvrdila i ozbiljnost s kojom su nas lanovi vijea doekali. Izgledalo mije kao da smo prekinuli sprovod. Dr. Raphael je zauzeo mjesto na elu stola i dao mi znak da sjednem na klupicu pored njega. Na moje veliko iznenaenje na drugome kraju stola je sjedila Gabriella Levi-Franche. Nisam je vidjela etiri godine, no izgledala je gotovo jednako. Nosila je i dalje crnu bobi frizuru, usnice naminkane svjetlocrveno, a djelovala je mirno i oprezno. Za razliku od nas koji smo tijekom rata zapali u anemino stanje iscrpljenosti, Gabriella je djelovala poput uhranjene i zatiene ene. Bila je bolje odjevena od bilo kojeg angelologa ovdje. Primjetivi da sam stigla s dr. Raphaelom optuujui je podigla obrvu iznad zelenog oka. Bilo je oito da nae rivalstvo nije prestalo. Gabriella je bila sumnjiava prema meni, kao to sam i ja bila prema njoj"Sve mi ispriajte", rekao je dr. Raphael glasom slomljenim od emocija. "elim znati kako se tono sve dogodilo." "Automobil se zaustavio pred kontrolom na mostu Saint-Michel", odgovorila je starija angelologinja, asna sestra koju sam ve vidjela prije nekoliko godina. Njezin teak crni veo i slabo svjetlo uinili su od nje produetak mrane prostorije. Nije se vidjelo nita osim skvrenih prstiju kojima se drala za sjajan stol. "Straari su ih prisilili da izau iz automobila i pretraili su ih. Zatim su ih odveli." "Odveli?" upitao je dr. Raphael. "Kamo?" "Ne znamo", rekao je dr. Levi-Franche, Gabriellin ujak, a male okrugle naoale strale su mu na nosu. "Upozorili smo nae ljude u svakom arrondissementu u gradu. Nitko ih nije vidio. Zao mi je to moram rei da bi mogli biti bilo gdje." "A to se dogodilo sa stvarima koje su vozili?"upitao je dr. Raphael. Gabriella je ustala i stavila teak koni koveg na stol. Poloivi na njega svoje sitne prste rekla je, "lira je ostala sa mnom. Ja sam bila u automobilu iza dr. Seraphine. Cim sam vidjela da su uhapsili nae agente naredila sam vozau da skrene i odveze nas natrag na Montparnasse. Nasreu koveg sa stvarima je bio kod mene."

Dr. Raphael je opustio ramena od olakanja. "Znai koveg je siguran, no dre nae agente." "Jasno je da nikada nee pustiti tako dragocjene zarobljenike a da ne zatrae zauzvrat neto jednako vrijedno", rekla je asna sestra. "Koji su njihovi uvjeti?" upitao je dr. Raphael. "Razmjena - predmeti u zamjenu za angelologe". "I to se tono misli pod predmetima?" upitao je tiho dr. Raphael. "Nisu bili detaljni", odgovorila je. "No nekako znaju da smo donijeli neto vrijedno iz Rodopa. Mislim da bismo im trebali ispuniti elje." "To je nemogue", rekao je dr. Levi-Franche. "To ne dolazi u obzir." "Moje miljenje je da oni ne znaju to smo tono pronali u Rodo- pima, ve da samo nagaaju da je neto vrijedno", rekla je Gabriella uspravivi se na stolcu. "Moda su im agenti ve priznali to su pronali u spilji", rekla je asna sestra. "U takvim mukama to bi bilo posve normalno." "Vjerujem da e nai angelolozi potivati pravila", odgovorio je pomalo ljutito dr. Raphael. "Ako imalo poznajem Seraphinu, ona nee dopustiti ostalima da progovore." Okrenuo se prema meni i mogla sam vidjeti male grake znoja na njegovom elu. "Ona e izdrati njihovo ispitivanje iako znamo koliko ono ponekad moe biti okrutno." Zavladala je tuga. Svi smo znali koliko Nefili mogu biti brutalni prema naim agentima, pogotovo kada ele neto saznati. ula sam prie o njihovim metodama i mogla sam samo zamiljati to su sve u stanju uiniti mojim kolegama ne bi li iz njih izvukli informacije. Nisam mogla znati to e se dogoditi, no bilo mi je posve jasno da je ova veer bila vrlo vana. Ako izgubimo ono to smo pronali u peini, itav na trud bit e uzaludan. Otkria su bila dragocjena, no zar emo uistinu rtvovati itav angeloloki tim zbog toga? "Jedno sigurno znamo", rekla je asna gledajui na svoj runi sat. "Jo uvijek su ivi. Primili smo poziv prije dvadesetak minuta. Ja sam osobno razgovarala sa Seraphinom." "Je li mogla slobodno govoriti?" upitao je dr. Raphael. "Molila nas je da napravimo razmjenu", odgovorila je. "Posebno je naglasila da dr. Raphael ide naprijed." Dr. Raphael je prekriio ruke iza lea. Izgledalo je kao da gleda neto na stolu. "A to vi mislite o takvoj razmjeni?" upitao je obrativi se vijeu. "Nemamo puno izbora", odgovorio je dr. Levi-Franche. "Takva se razmjena protivi naem protokolu. Nikada prije nismo uinili neto slino i vjerujem da ni sada ne bismo trebali napraviti iznimku, kolikogod nam bila dragocjena dr. Seraphina. Jednostavno im ne moemo predati predmete pronaene u spilji. Stotinama godina smo planirali kako da ih se domognemo." Bila sam uasnuta hladnoom kojom je Gabriellin ujak priao o mojoj profesorici. Moj bijes se malo ublaio kada sam vidjela da ga i Gabriella gleda istim onim netrpeljivim pogledom koji je jednom uputila meni. "S druge strane pak", rekla je asna sestra, "dr. Seraphinina strunost odvela nas je do otkria. Ako je izgubimo kako emo nastaviti dalje?" "Nije mogue izvriti razmjenu", dr. Levi-Franche je nastavio. "Nismo jo ni pregledali zabiljeke niti razvili fotografije. Bez toga je ekspedicija potpuno besmislena." "A to je s lirom", dodao je Vladimir, "ne mogu niti zamisliti posljedice kada bi dola u njihove ruke. Posljedice po itav svijet." "Slaem se", rekao je dr. Raphael. Instrument im se ne smije predati ni pod koju cijenu. Sigurno postoji neko rjeenje." "Meni je jasno da se vi ba ne slaete s mojim miljenjem", rekla je asna. "No taj instrument nije vrijedan ljudskoga ivota. Moramo napraviti razmjenu."

"Ali blago koje smo danas pronali je kruna dugogodinjeg truda", usprotivio se Vladimir svojim jakim ruskim naglaskom. "Ne mislite valjda da bismo trebali unititi neto za to smo toliko naporno radili?" "Tono to mislim", odgovorila je asna. "Ima trenutaka kada moramo shvatiti da nemamo mo u odreenim stvarima, da je to van nae kontrole i daje Bog taj koji e odluiti." "Smijeno", rekao je Vladimir. Dok su lanovi vijea izmijenjivali argumente ja sam promatrala dr. Raphaela koji mi je sjedio tako blizu da sam mogla osjetiti kise- loslatku aromu ampanjca koji smo pili samo nekoliko sati ranije. Vidjela sam da razmilja i eka da ostali iscrpe svoje argumente. Napokon je ustao i zamolio tiinu. "Tiina", rekao je strogo kao nikada ranije. lanovi vijea su se okrenuli iznenaeni autoritetom u njegovom glasu. Iako je bio predsjednik vijea i na najcjenjeniji znanstvenik, rijetko je pokazivao svoj autoritet. "Ranije ove veeri poveo sam ovu mladu angelologinju na druenje. Bio je to bal koji su organizirali nai neprijatelji. I mislim da mogu rei daje to poprilian dogaaj, zar ne, Celestine?" Ostavi bez teksta, samo sam kimnula. Dr. Raphael je nastavio, "razlog zbog kojeg sam to uinio bio je praktine prirode. elio sam joj pokazati nae neprijatelje izbliza. elio sam da shvati da su oni protiv kojih se borimo ovdje, da ive s nama u naim gradovima i kradu, ubijaju i haraju dok mi bespomono gledamo. Mislim daje shvatila lekciju. No ini mi se da bi mnogi od vas trebali jednu takvu pounu epizodu. Oito smo zaboravili zato smo ovdje." Pokazao je na koveg. "Ovo je bitka koju ne smijemo izgubiti. Nai osnivai koji su riskirali da ih proglase hereticima kada su zapoinjali s radom, koji su sauvali tekstove za vrijeme crkvenih istki i spaljivanja, koji su prepisivali Enohova proroanstva i riskirali ivote da prenesu informacije i izvore - to je borba koju mi nastavljamo. Ono o emu raspravlja Bonaventura i njegovi Komentari sentencija koji tako elokventno govore o osnovama angeloloke metafizike te da su aneli istovremeno i materijalna i spiritualna bia. Nastavljamo se na oca skolastike, Duna Scotta i stotine tisua drugih koji su se borili da unite spletke zlih. Koliko ih je ve rtvovalo svoje ivote za na cilj? Koliko e ih drage volje uiniti to opet? To je njihova borba. Pa ipak sve te mnoge godine vodile su do ovog trenutka u kojem imamo mogunost izbora. Teret se nekako zatekao na naim leima. Imamo mo da odluujemo o budunosti. Moemo nastaviti borbu ili se predati." Zatim je ustao, otiao do kovega i uzeo ga u ruke. "Moramo odluiti iz ovih stopa. Glasat emo." im je pozvao vijee na glasanje svi lanovi su podigli ruke. Ostala sam okirana. Gabriella, koja prije nije smjela ni pohaati sastanke, a kamoli donositi odluke, imala je pravo glasati, dok mene koja sam provela godine pripremajui se za ekspediciju i koja sam riskirala svoj ivot u peini nisu ni pogledali. Gabriella je bila angelolog, a ja sam jo uvijek bila poetnik. Oi su mi se od ljutnje i poraza ispunile suzama tako da sam nazirala samo obrise u prostoriji. Gabriella je glasala za razmjenu, kao i dr. Raphael i asna. Mnogi su drugi, meutim, eljeli ostati vjerni pravilima. Nakon to su se izbrojali glasovi desilo se daje jednak broj bio za i protiv. "Ima nas jednak broj za i protiv", rekao je dr. Raphael. lanovi vijea su se poeli pogledavati kao da razmiljaju tko bi od njih mogao promijeniti svoju odluku. "Predlaem", rekla je Gabriella uputivi mi pogled u kojem se nazirala nada", da dopustimo Celestine da glasa. Nije li samim time to je bila lan ekspedicije zasluila pravo glasa?" Svi su uprli svoje poglede u mene. lanovi vijea su se sloili, moj glas e odluiti. Razmiljala sam to da uinim znajui da sam s ovom odlukom napokon postala njihov lan.

Vijee je ekalo moju odluku. Ispriala sam se nakon glasanja, izila u prazan hodnik i poela trati koliko su me noge nosile. Kroz hodnike i iroke stepenice izala sam u no, a moje cipele slijedile su ritam moga srca. Znala sam da u pronai samou u dvoritu, na mjestu gdje smo Gabriella i ja esto odlazile, na onom istom mjestu na kojemu sam ugledala zlatni upalja koji je veeras koristilo nefilsko udovite. Dvorite je uvijek bilo prazno, ak i danju, a ja sam morala biti sama. Suze su mi mutile vid - eljezna ograda koja je okruivala staro zdanje topila se, velianstvena breza slonovske koe je nestajala, a otar srp mladog mjeseca na nebu zamutio se u neprepoznatljiv oblak. Nakon to sam provjerila da me nitko ne slijedi unula sam iza zida, sakrila lice u ruke i zaplakala. Plakala sam za dr. Seraphinom i ostalim lanovima ekspedicije koje sam izdala. Plakala sam zbog tereta koji je glasanje stavilo na moju savijest. Shvaala sam da je moja odluka bila korektna, no ta me rtva slomila, unitila moju vjeru u samu sebe, svoje kolege i na posao. Izdala sam svoju uiteljicu, svoju mentoricu. Odrekla sam se ene koju sam voljela kao da mi je majka. Dobila sam pravo glasa, no izgubila sam vjeru u angelologiju. Iako sam i dalje imala debelu vunenu jaknu, ispod nje nisam nosila nita osim tanke haljine koju mi je dao dr. Raphael. Obrisala sam oi dlanom i drhtala. No je bila ledena, potpuno mirna i tiha, postalo je puno hladnije. Polako sam se smirila, duboko uzdahnula i pripremala se vratiti kada sam zaula tiho aputanje koje je dolazilo negdje s bone strane zgrade. Povukla sam se dublje u sjenu i ekala pitajui se tko bi mogao izlaziti iz zgrade na taj izlaz budui da se normalno prolazilo kroz trijem na glavnome ulazu. Tada se u dvoritu pojavila Gabriella. Sap- tala je neto Vladimiru iji je izraz lica odavao daje neto jako vano u pitanju. Pokuala sam ih bolje vidjeti. Gabriella je bila posebno lijepa na mjeseini - njezina crna sjajna kosa i crveni ru na usnama bili su u snanom kontrastu s bjelinom njezine koe. Nosila je skupocjen smei kaput uskog kroja s pojasom, oito ivan po mjeri. Nije mi bilo jasno gdje je nala takav kaput niti kako ga je platila. Gabriella se uvijek lijepo odijevala, no za mene je odjea poput njezine postojala samo na filmovima. Iako je nisam vidjela godinama, dobro sam poznavala njezin govor tijela. Bore na elu znaile su da je razmiljala o onome to ju je Vladimir upitao. Iznenadan bljesak u oima praen namjetenim smjekom govorio je da mu je odgovorila uobiajeno samouvjereno, duhovito u obliku aforizma, zajedljivo. On ju je pozorno pratio i ni na trenutak nije skidao oi s nje. Dok su razgovarali jedva da sam disala. Zbog svega to se te veeri dogodilo Gabriella je morala biti uznemirena koliko i ja. Gubitak etvoro angelologa i prijetnja da izgubimo sve to smo pronali u ekspediciji bilo je dovoljno da uniti atmosferu, iako je odnos izmeu dr. Seraphine i Gabrielle nije bio tako blizak. No unato svemu njih dvije bile su neko vrlo bliske i znala sam daje Gabriella voljela nau profesoricu. No sada u dvoritu, Gabriella mi se uinila - teko mi je i izgovoriti tu rije "veselom". Imala je dranje pobjednika koji je dobio teku bitku. Odjednom se pojavio snop svjetala i u dvoritu se zaustavio automobil. Farovi su bili upereni u eljezna vrata i osvjetljavali veliku brezu ije su se grane pruale kroz vlaan zrak poput pipaca. Iz automobila je izaao mukarac. Gabriella je pogledala preko ramena, crna kosa joj je uokviravala lice u obliku kacige. Mukarac je bio zgodan i visok, u sakou s dvostrukim kopanjem i sjajnim cipelama. Djelovao mi je profinjeno. Takva otmjenost bila je egzotina za vrijeme rata, a te me veeri okruivala sa svih strana. Kada se pribliio shvatila sam da je to Percival Gregori, Nefil kojeg sam te veeri upoznala. Gabriella ga je odmah

prepoznala i dala mu znak da je prieka kod automobila. Poljubila je Vladimira u oba obraza i krenula prema svom ljubavniku. Jo sam se vie povukla u sjenu nadajui se da me nee otkriti. Gabriella mi je bila tako blizu, udaljena samo nekoliko metara, ula bi me da sam joj neto apnula u prolazu. Zbog te blizine uspjela sam vidjeti koveg koji je sadravao blago iz Rodopa. Gabriella gaje nosila Percivalu Grigoriu. Ta spoznaja me tako izbacila iz takta da sam izila iz sjene. Ugledavi me, Gabriella se nakratko zaustavila. Pogledi su nam se sreli i shvatila sam da me nije briga to e vijee odluiti. Gabriella je itavo vrijeme planirala predati koveg svom ljubavniku. U tom trenutku njezino udno ponaanje koje je trajalo godinama - nestanci, nevjerojatan uspon u angelolokim krugovima, udaljavanje od dr. Seraphine, novac koji joj je dolazio niotkuda sve je imalo smisla. Dr. Seraphina je imala pravo. Gabriella je radila za nae neprijatelje. "to to radi?" upitala sam je glasom koji kao da nije pripadao meni. "Vrati se unutra", odgovorila je vidno zbunjena mojim prisustvom. Govorila je jako tiho kao da ju je strah da bi nas mogli uti. "Ne moe to uiniti", proaptala sam. "Ne sada nakon svega to smo proli." "Ja vas samo elim potedjeti daljnjih patnji", rekla je i uputila se prema automobilu. Sjela je na stranje sjedalo, a Percival Grigori je zatvorio vrata za njom. Na trenutak sam ostala paralizirana, no dok je automobil nestajao u zamrenoj tami uskih ulica, dola sam k sebi. Otrala sam preko dvorita u zgradu, a strah me tjerao sve dalje i dalje kroz iroki, hladni hodnik. Iznenada sam ula kako me netko zove s kraja hodnika. "Celestine!" viknuo je dr. Raphael i preprijeio mi put. "Hvala bogu da si dobro." "Ne", rekla sam borei se za dah. "Gabriella je otila s kovegom. Upravo se vraam iz dvorita. Ukrala gaje." "Slijedi me", rekao je i bez daljnjih me objanjenja poveo naputenim hodnicima natrag u Athenaeum. I Vladimir se vratio. Kratko me pozdravio ozbiljna lica. Pogledala sam iza njega i vidjela da su prozori na kraju prostorije porazbijani. Hladan i neugodan povjetarac padao je na unakaena tijela lanova vijea, njihovi leevi leali su u lokvi krvi na podu. Bila sam toliko potresena prizorom da sam mogla samo stajati u nevjerici. Pridrala sam se za stol za kojim smo vijeali nad ivotom moje profesorice ne znajui je li prizor ispred mene stvaran ili je to samo ruan san. Brutalan nain na koji su bili ubijeni bio je stravian. asna sestra je ustrijeljena izbliza ravno u elo, halja sva u krvi. Gabriellin ujak, dr. LeviFranche, leao je na mramornome podu razbijenih naoala, takoer u krvi. Jo dvoje lanova vijea lealo je na stolu. Zatvorila sam oi i okrenula se. Bilo mi je lake jedino kada me dr. Raphael vrsto primio u naruje. Naslonila sam se na njega, a gorkoslatki miris njegova tijela pruio mi je utjehu. Zamiljala sam kako e kad otvorim oi sve biti kao to je bilo neko - Athenaeum e biti pun sanduka, papira i zaposlenih asistenata koji pakiraju nae knjige. lanovi vijea sjedit e oko stola i prouavati karte dr. Raphaela o ratnom stanju u Europi. kola e biti otvorena, a lanovi vijea ivi. No kada sam otvorila oi ponovno me pogodio uasni masakr. Nisam mogla pobjei od stvarnosti. "Hajde, doi", rekao je dr. Raphael i poveo me kroz sobu vodei me odluno kroz hodnik do glavnog ulaza. "Dii. U oku si." Ogledavajui se kao da sanjam upitala sam, "Sto se dogodilo?" Ne razumijem. Zar je to uinila Gabriella?" "Gabriella?" ponovio je Vladimir koji nam se pridruio jo u hodniku. "Ne, naravno da nije." "Gabriella nema nikakve veze s time", rekao je dr. Raphael. "Oni su bili pijuni. Znali smo ve due vrijeme da motre vijee. To je dio plana da ih ubijemo na ovakav nain."

"To ste vi uinili?" upitala sam u nevjerici. "Kako ste mogli?" Dr. Raphael me pogledao i vidjela sam kako mu je preko lica preletjela sjena tuge, kao da gaje pogodilo moje razoaranje. "Celestine, to je moj posao", odgovorio je i primivi me za ruku odveo kroz hodnik. "Jednoga dana e shvatiti. Doi, moramo te odvesti odavde." Dok smo se pribliavali glavnom ulazu Athenaeuma osjetila sam tupilo izazvano krvavim prizorom i uhvatila me munina. Dr. Raphael me odveo na hladni noni zrak gdje nas je ekao Panhard et Levassor. Dok smo se sputali niz velike kamene stube stavio mi je u ruke koveg. Koveg je bio identian kovegu koji je Gabriella imala u dvoritu - jednaki smei koveg sa sjajnim kopama. "Uzmi ovo", rekao je dr. Raphael. "Sve je spremno. Noas e te odvesti na granicu. Zatim emo se, bojim se, morati osloniti na nae prijatelje u panjolskoj i Portugalu koji e te odvesti dalje." "Odvesti gdje?" "U Ameriku", odgovorio je dr. Raphael. "Uzet e ovaj koveg sa sobom. I ti i blago iz peine bit ete sigurni tamo." "Ali vidjela sam Gabriellu kako odlazi", rekla sam gledajui u koveg kao daje utvara. "Uzela je liru. Nema je." "To je bila replika, draga Celestine, mamac", rekao je dr. Raphael. "Gabriella zavlai neprijatelja tako da ti moe pobjei i da oslobodimo Seraphinu. Puno joj duguje, ukljuujui i sudjelovanje na ekspediciji. Lira je sada u tvojim rukama. Ti i Gabriella ste se razdvojile no nikada ne smije zaboraviti da radite za isti cilj. Njezin e biti ovdje, a tvoj u Americi." TREA SFERA ...javie mi se dva vrlo velika ovjeka kakovih nikada ne vidjeh na zemlji. Lice im se sja kao sunce, oi im kao svijee upaljene, iz usta kao da im oganj izlazi, ruho im kao prelijevanje pjene, a ruke im kao zlatna krila... Tajne knjige o uznesenju Henokapravednoga19 19 Sa staroslavenskog preveo i priredio Marko Gri; Matica hrvatska, Zagreb, 2006. elija sestre Evangeline, Samostan Sv. Rue, Milton, New York 24. PROSINCA 1999, OO.OO UJUTRO Evangeline je prila prozoru, razmaknula teke zastore i zurila u mrak. Sa etvrtog kata mogla je jasno vidjeti drugu obalu rijeke. Svake veeri u isto vrijeme putniki vlak sijekao je tamu, aljui svijetli trag mranim krajolikom. Njegova pojava ju je umirivala - noni vlak bio je pouzdan kao raspored dunosti u Samostanu Sv. Rue. Vlak je prolazio, sestre su odlazile na molitvu, toplina je isijavala iz radijatora, vjetar tresao prozorskim oknima. Svemir se kretao u pravilnim ciklusima. Za nekoliko sati izalo bi sunce, a Evangeline zapoela novi dan u skladu sa strogim rasporedom kojim se ravnala sve dane: molitva, doruak, misa, rad u knjinici, ruak, molitva, kuanski poslovi, rad u knjinici, misa, veera. ivot joj se kretao u sferama pravilnim poput rasporeda zrnaca na krunici. Katkada bi promatrajui vlak zamiljala da se prolazom vagona oprezno kree kakav putnik. Vlak bi zajedno s putnikom brzo bljesnuo, a potom uz neonsko svjetlo praeno bukom metalnih dijelova projurio prema nepoznatom odreditu. Zurei u tamu, udjela je da ugleda Verlainea u vlaku. Njezina soba je veliine oveeg ormara te, sasvim prikladno, mirie po svjee opranoj posteljini. Nedavno je itavu sobu oistila od poda do stropa, pod od borovine namazala voskom i uklonila pauinu iz kutova. Izglaane bijele plahte na krevetu mamile su je da izuje cipele i odspava. Umjesto toga, natoila je vodu u au na stolu i popila je. Zatim je otvorila prozor i duboko udahnula. U plua joj je uao gust i hladan zrak, prijao je poput leda nanesenog na ranu. Bila je toliko umorna da je jedva mogla misliti. Brojke elektrinog sata pokazivale su da je tek prola pono. Poinjao je novi dan.

Sjela je na krevet i zatvorila oi, sreujui dojmove o svemu to joj se dogodilo proteklog dana. Uzela je sveanj koji joj je dala sestra Celestine te prebrajala pisma. U njemu je bilo jedanaest omotnica, po jedna za svaku godinu, s istom nepoznatom njujorkom povratnom adresom. Njezina baka bila je izvanredno dosljedna u slanju pisama, na svakoj markici bio je otisnut isti datum - 21. prosinac. Svake godine, od 1988. do 1998, stizala je po jedna estitka. Nedostajala je jedino ovogodinja. Paljivo, da ne razdere prednje strane omotnica, izvadila je estitke, na brzinu ih prouila, a zatim kronoloki poredala preko kreveta, od prve do posljednje . Na njima su se nalazili crtei tuem, meutim, jasne plave linije naizgled nisu tvorile neku odreenu sliku. Bili su runo dizajnirani, ali Evangeline nije shvaala njihovu svrhu niti znaenje. Jedna estitka je sadravala elegantan i moderan prikaz anela koji se penjao ljestvama - koji, za razliku od aneoskih slika u crkvi Sv. Marije Aneoske, ni u emu nije bio pretjeran. Iako se mnoge sestre nisu slagale s njom po tom pitanju, Evangeline je vie cijenila umjetnike prikaze anela od njihovih biblijskih opisa, koji su joj na samu pomisao ulijevali strah. Kotai Ezekijelovih kola, primjerice, u Bibliji su opisani nalik kamenu krizolitu, krunog oblika, sa stotinama oiju to su virile s njihovih rubova. Prema Bibliji Kerubini su imali etiri lica - ovjeje, volujsko, lavlje i orlovsko. Drevni nain zamiljanja bojih glasnika bio je zastraujui, gotovo groteskan u usporedbi s djelima renesansnih slikara koji su zauvijek izmijenili vizualni prikaz anela. Evangeline je radije zamiljala anele kao stvorenja koja puu u trublje, nose sa sobom harfe te se skrivaju iza mekih krila, premda je takva slika bila daleko od njihove biblijske stvarnosti. Pregledala je estitke, jednu po jednu. Na prvoj, iz prosinca 1988, nalazio se prikaz anela u bijeloj halji obrubljenoj zlatom koji je puhao u zlatnu trublju. Kada je otvorila estitku, u njoj je pronala bli- jedouti papir. U poruci ispisanoj grimiznom tintom, elegantnim rukopisom njene bake, pisalo je: Draga Evangeline, pripazi na sljedee: pokuaj razumijevanja znaaja Orfejeve lire pokazao se kao kunja. Sve to znamo o Orfeju temelji se na legendi pa tako ne moemo razabrati precizne obrise njegova smrtnog ivota. Nije nam poznata godina njegova roenja, pravo porijeklo niti istinska mjera talenta u sviranju lire. Navodno je bio sin muze Kaliope i rijenog boga Eagra, no to je, naravno, tek mitoloka pretpostavka. Naa je dunost razdvojiti mitoloko od povijesnog, razdijeliti legendu i injenice, magiju i istinu. Je li Orfej ljudima podario poeziju? Je li liru pronaao na svom legendarnom putovanju u podzemlje? Je li zaista za ivota bio utjecajan kao to tvrdi povijest? Do estog stoljea pr. Kr. grkim se svijetom pronio glas o njegovoj glazbenoj vjetini, no o tome kako je doao u posjed aneoskog instrumenta nairoko se raspravljalo meu povjesniarima. Rad tvoje majke samo je potvrdio ranije teorije. Evangeline je okretala papir s jedne na drugu stranu, u nadi da se rukopis ispisan crvenom tintom nastavljao. Poruka je zasigurno bila fragment vee cjeline. S druge strane papira, meutim, nije bilo niega. Ogledala se po sobi - zbog umora joj se inilo kao da su vrsti kutovi sobe omekali - a potom se vratila pismima. Otvorila je sljedeu estitku, a zatim jo jednu. Unutar svake od njih nalazili su se identini blijedouti papiri ispunjeni porukama koje su poinjale i zavravale bez nekog loginog slijeda. Od jedanaest pisama, samo je ono naslovljeno njoj imalo odreen poetak i zavretak. Stranice nisu bile numerirane, a njihov poredak nije se mogao razabrati prema kronologiji slanja. tovie, inilo joj se kao da su ispunjene beskonanom strujom rijei. Da bi stvar bila gora, slova su bila toliko mala da je naprezala oi da ih uspije proitati. Nakon to je jo neko vrijeme prouavala stranice, vratila je svaku estitku u svoju omotnicu, pazei na datum slanja. Pokuaj razumijevanja zamrenog bakinog rukopisa

prouzrokovao joj je glavobolju. Nije mogla jasno misliti, a u sljepoonicama joj se skupio snaan bol. Ve je odavno trebala otii na spavanje. Skupivi estitke u sveanj, stavila ih je ispod jastuka, pazei da ih ne savije i ne zguva rubove. Nita vie nije mogla uiniti bez barem malo sna. Ne trudei se da navue pidamu, izula je cipele i bacila se na krevet. Plahte su bile ugodno hladne i meke. Navukla je pokriva do visine brade i trljajui none prste u najlonskim arapama utonula u san. Vlak na eljeznikoj liniji Metro-North prema gradu Hudsonu, negdje izmeu Poughkeepsieja i Harlema - stanica na 125. ulici, New York Verlaine je uhvatio zadnji noni vlak u smjeru juga. S njegove desne strane, uzdu tranica, tekla je rijeka Hudson; s lijeve strane breuljci prekriveni snijegom uzdizali su se prema nonom nebu. Vlak je bio zagrijan, dobro osvijetljen i prazan. Boce Corone koje je ispio u baru u Miltonu u kombinaciji sa sporim, ljuljajuim ritmom vlaka dovele su ga u stanje smirenosti, pa ak i zadovoljstva. Iako se nerado rastao od svog Renaulta, znao je da bi ga bilo nemogue vratiti u vozno stanje. Bio je to monovolumen koji je svojim jednostavnim dizajnom nalikovao ranim modelima Renaulta iz prijeratnog doba, automobilima koji su mu budui da nikada nisu uvezeni u SAD, a on nikada nije bio u Francuskoj - bili poznati samo s fotografija. Sada je bio slupan i uniten. Ono to je, meutim, alio vie od gubitka automobila bio je gubitak itavog istraivakog rada. Osim briljivo posloenog materijala koji mu je trebao da obrani doktorsku tezu - sveska crtea u boji, biljeki i openitih informacija o suradnji Abigail Rockefeller s Muzejem suvremene umjetnosti u New Yorku - ondje su se nalazile stotine fotokopija i dodatnih biljeki skupljenih tijekom godine rada za Percivala Grigoria. Iako njegove formulacije nisu bili odve originalne, nita bolje od njih nije imao. Sve je to ostalo na zadnjem sjedalu automobila, u torbi koju su ukrali Grigorievi ljudi. Napravio je kopije veine dokumenata, no pod Grigorievom paskom bio je slabije organiziran nego inae. Nije se mogao sjetiti koliko je materijala u vezi Samostana Sv. Rue i A. Rockefeller uistinu kopirao, a koliko je toga ostavio u torbi. Morao je otii do ureda i provjeriti. Ostajala mu je tek nada da je bio dovoljno paljiv da sauva kopije najvanijih dokumenata. Unato svemu to se dogodilo u posljednjih nekoliko sati, tjeilo ga je barem to to su originalna pisma majke Innocente upuena Abigail Rockefeller bila zakljuana u uredu, te injenica da je arhitektonske nacrte Sv. Rue nosio sa sobom. Ranjenom rukom posegnuo je u unutarnji dep ogrtaa te iz njega izvukao sveanj nacrta. Pod dojmom Grigorieva omalovaavajueg stava prema nacrtima na sastanku u Central parku umalo je pomislio da su posve beskorisni. No ako nisu imali nikakvu vrijednost, zato je onda Grigori poslao svoje grubijane da mu provale u automobil? Rairio je nacrte na krilu. Pogled mu je zapeo za peat lire. Podudarnost peata i Evangelinine ogrlice je zagonetka koju arko eli razrijeiti. tovie, sve u vezi lire - od njezine prisutnosti na trakom noviu do istaknutog poloaja na znaku Samostana Sv. Rue - doimalo se veim od ivota, imalo je gotovo mitsku dimenziju. inilo mu se kao da su njegova osobna iskustva poprimila simboliki znaaj i slojevito povijesno znaenje, jednako kao da je istraivao povijest umjetnosti. Moda je pod utjecajem vlastitog obrazovanja situaciji nametao tumaenja bez pravog pokria, povlaei veze koje nisu postojale, romantizirajui svoj rad i napuhujui cijelu stvar preko mjere. Sada kada se smjestio na sjedalo u vlaku, imao je priliku da u miru promisli o svemu. Poeo se pitati nije li ogrlici s lirom pridao previe znaaja. Naravno, postojala je mogunost da Grigori nije imao veze s

ljudima koji su mu provalili u Renault. Moda je postojalo drugo, posve logino, objanjenje bizarnih dogaaja koji su se odigrali tog dana. Uzeo je prazne papire s oznakom Samostana Sv. Rue i njima prekrio arhitektonske nacrte. Gusti ruiasti papir bio je izraen od kvalitetna pamuka, s vjeto izvedenim zaglavljem s ruicama i anelima u raskonom viktorijanskom stilu, koji mu se, zaudo, svidio unato tome to je vie volio modernije stilove. U razgovoru s Evangeline nije se osvrnuo na jednu injenicu - Evangeline je, naime, netono tvrdila daje majka osnivaica dizajnirala pisai pribor dvjesto godina ranije: otkrie kemijske metode za dobivanje papira iz smjese drveta, tehnoloka revolucija koja je pridonijela razvoju potanske slube te omoguila pojedincima i grupama da kreiraju vlastiti pisai pribor, dogodila se tek sredinom 1850-ih. Pisai pribor s oznakom Sv. Rue vrlo vjerojatno je kreiran krajem devetnaestog stoljea, a kao zaglavlje mu je posluio crte majke osnivaice. Ta je praksa bila iznimno popularna tijekom tzv. Zlatnog razdoblja amerike povijesti. Prosvjetitelji poput Abigail Rockefeller ulagali su mnogo truda u kreiranje jelovnika, posjetnica, pozivnica i osobnog pisaeg pribora. Za njihovu izradu koristio se najkvalitetniji papir, a na svakom su bila otisnuta obiljeja pojedinih obitelji i njihovi grbovi. Verlaine je tijekom godina na aukcijama prodao pozamaan broj takvih ouvanih predmeta izraenih po narudbi. Nije ispravio Evangelininu pogreku, sada je uviao, zato to ga je zatekla njezina pojava. Da se suoio s kakvom starijom enom- zmajem, zlovoljnom i prezatitniki nastrojenom prema arhivu, bio bi savreno spreman nositi se s njom. Tijekom godina moljakanja pristupa raznoraznim knjinicama nauio je kako zadobiti naklonost knjiniarki. Pred Evangeline se, meutim, osjeao bespomonim. Bila je lijepa i pametna, irila je oko sebe neku neobjanjivu ugodu, a kao asna sestra - bila je i posve nedodirljiva. Moda joj se svidio, barem malo. ak i u trenutku kada ga je namjeravala izbaciti iz samostana, osjetio je neku udnu povezanost izmeu njih. Zatvorio je oi u namjeri da se prisjeti kako je izgledala dok je sjedila nasuprot njega u baru u Miltonu. Izuzevi udnu redovniku odoru - inila se kao normalna osoba na normalnom veernjem izlasku. Nije mogao zaboraviti kako se nasmijeila, tek ovla, kada joj je dotaknuo ruku. Dopustio je da ga njihanje vlaka uljulja u sanjarenje o Evangeline, kada ga je iznenada razbudio udarac po prozorskom staklu. Na prozor se prilijepila ogromna bijela ruka, iji su irom raireni prsti nalikovali morskoj zvijezdi. Verlaine se preneraeno uvukao u sjedalo, pokuavajui je prouiti iz drugog kuta. Jo je jedna ruka tresnula o staklo, kao da e udarcem izbiti teak plastini kvadrat iz okvira. O prozor se oealo hitro, crveno pero. Trepnuo je pokuavajui odrediti je li u meuvremenu zaspao, je li taj bizaran prizor bio san. No kada je bolje pogledao, ono to je vidio pred sobom sledilo mu je krv u ilama: dva ogromna stvorenja lebdjela su pored vlaka; velike crvene oi prijetei su zurile u njega, ogromna krila kretala su se paralelno s vagonom. Ne mogavi odvratiti pogled, uplaeno je zurio u njih. Je li polagano gubio razum ili su ova bizarna stvorenja doista nalikovala nasilnicima koji su mu unitili automobil? Na njegovo veliko zaprepatenje, zakljuio je da jesu. Naglo je ustao te zgrabivi jaknu potrao prema zahodu - malenom odjeljku bez prozora koji je smrdio po kemikalijama. Duboko diui, pokuao se smiriti. Odjea mu je bila natopljena znojem, u pluima je osjeao nedostatak zraka, zbog ega mu se inilo da bi se mogao onesvijestiti. Tako se osjeao samo jednom u ivotu, kada je popio previe na maturalnoj veeri. Vlak se pribliavao rubovima grada. Ugurao je nacrte i pisai papir duboko u unutranjost depa. Izaao je iz kupaonice i brzo od- etao prema prednjem dijelu vlaka. Tek nekoliko putnika silo je s pononog vlaka na stanici u Harlemu. Kada je siao na peron, pusta stanica ispunila ga je jezovitim osjeajem daje u neemu pogrijeio - propustio stanicu ili, jo gore, sjeo u krivi vlak. Odetao je peronom do eljeznih stepenica kojima se spustio u mranu i

hladnu gradsku ulicu. inilo mu se kao da je u njegovoj odsutnosti New York pogodila neka vrst kataklizme, kao da se kakvim trikom sudbine vratio u opustoen i prazan grad. Upper East Side, New York City Sneja je naredila Percivalu da ostane u kui, ali nakon to se satima preetavao sobom za biljar iekujui da se Otterley javi s novostima, nije vie mogao podnijeti samou. Kada je majina svita uveer napustila kuu te se uvjerio daje Sneja zaspala, briljivo je odjenuo smoking i crni ogrta, kao da se upravo vratio s gala-do- mjenka - te se dizalom spustio na Petu aveniju. Kontakt s vanjskim svijetom ranije ga je ostavljao ravnodunim. Kada je kao mladi ivio u Parizu, gdje je bilo nemogue izbjei zadah ljudskosti, nauio je posve ignorirati ljude. Neprestano ljudsko komeanje bilo mu je posve strano - nije osjeao potrebu za neumornim radom, slavljem, zabavom. Ljudske aktivnosti bile su mu dosadne. Bolest ga je, meutim, promijenila. Poeo je promatrati ljudska bia, prouavajui sa zanimanjem njihove udne navike. Poeo je suosjeati s njima. Znao je da su ti simptomi povezani s veim promjenama na koje su ga ve upozorili i s kojima je bio spreman suoiti se kao s prirodnim slijedom svoje metamorfoze. Rekli su mu da e se u njemu probuditi novi, zauujui osjeaji - i doista, s nelagodom bi ustuknuo pred prizorom stradanja tih bijednih stvorenja. U poetku ti su ga udni osjeaji trovali apsurdnim izljevima emocija. Vrlo dobro je znao da su ljudi inferiornija bia te daje njihova patnja u izravnom omjeru s njihovim poloajem u poretku svemira. Tako je bilo i sa ivotinjama, ija je bijeda bila tek neto naglaenija od one ljudske. Meutim, poeo je uoavati ljepotu njihovih obiaja, obiteljske ljubavi, posveenosti tovanju Boga i prkosa spram vlastite tjelesne slabosti. Unato tome to je prema ljudima osjeao prezir, poeo je uviati tragediju njihova poloaja: oni su ivjeli i umirali kao da je njihovo postojanje neto znailo. Daje svoja razmiljanja podijelio s Otterley ili Snejom, ismijale bi ga bez imalo milosti. Bolno i polako proao je smrznutim plonikom pored velianstvenih zgrada svog susjedstva, teko diui i oslanjajui se na tap. Hladan vjetar nije mu predstavljao prepreku muilo gaje, meutim, pucke- tanje steznika koji mu je gnjeio rebra, peckanje u prsima prilikom svakog udaha i izdaha, te kripanje koljena i bokova nalik mrvljenju kosti u prah. Poelio je skinuti ogrta i osloboditi tijelo, putajui da hladan zrak ublai bol. Oteena, raspadajua krila na leima, stisnuta uz odjeu, davala su mu izgled grbavca, zvijeri, deformiranog bia koje je svijet odbacio. Za kasnononih etnji, poput ove, zamijeniti mjesta s bezbrinim, zdravim ljudima koji su prolazili pored njega. Gotovo bi pristao da postane ovjek ako bi ga to oslobodilo bola. Nakon nekog vremena etnja ga je iscrpila. Zastao je u nekom bljetavo ureenom vinskom baru, s mjedenim povrinama i crvenim barunom. Prostor je bio zagrijan i pun ljudi. Naruio je au viskija pa se smjestio za udaljeni stol u kutu bara iz kojeg je mogao promatrati radost ivota. Tek to je ispio prvu au, primijetio je enu na suprotnom kraju prostorije. Bila je mlada, imala je sjajnu crnu kosu oianu u stilu 1930-ih. Sjedila je za stolom okruena prijateljima. Iako je bila odjevena u jeftinu modernu odjeu - uske traperice i ipkastu koulju s dubokim izrezom - njezina ljepota imala je odliku klasine istoe koju je Percival povezivao sa enama iz drugog razdoblja. Mlada ena liila je njegovoj voljenoj Gabrielli Levi-Franche. itavih sat vremena nije skidao oi s nje. Promatrajui njene geste i izraze lica doao je do zakljuka da nije samo izgledom nalikovala Gabrielli. Moda je u njoj samo oajniki elio vidjeti Gabriellu: njezinoj utljivosti pripisao je Gabriellinoj analitikoj inteligenciji, u njenom ravnodunom pogledu vidio je Gabriellinu sposobnost uvanja tajni. Mlada ena ponaala se rezervirano meu prijateljima, kao to je i Gabriella bila rezervirana meu

gomilom. Nagaao je da njegova lovina vie voli sluanje nego govor, putajui prijateljima da iznose zabavne besmislice dok ona u sebi analizira njihove navike, popisu jui im prednosti i mane klinikom okrutnou. Odluio je priekati da ostane nasamo kako bi mogao popriati s njom. Nakon to je ispio jo mnogo aa viskija, mlada ena je konano uzela kaput i krenula prema izlazu. Kada je prola pored njega, isprijeio je ispred njenih nogu svoj ulateni tap od ebanovine. "Oprostite na tako izravnu pristupu" rekao je, ustavi tako da se postavio iznad nje, "ali inzistiram da vas poastim piem". Mlada ena zbunjeno je gledala u njega. Nije mogao rei to ju je vie zapanjilo - tap kojim joj se isprijeio na putu ili njegova neobina ponuda. "Vi ste se ba dotjerali" rekla je, promatrajui njegov smoking. Imala je visok i prodoran glas nabijen emocijama, posve suprotan Gabriellinom hladnom, odmjerenom nainu izraavanja. Taje injenica u trenutku rasplinula njegovu matariju. elio je vjerovati da je otkrio Gabriellu, no bilo je jasno da joj nije bila onoliko slina koliko se nadao. Unato tome, udio je za razgovorom, elio ju je promatrati, elio je oivjeti prolost. Pozvao ju je da sjedne. Oklijevala je tek trenutak, a potom, bacivi jo jedan pogled na njegovu skupocjenu odjeu, sjela. Na Percivalovo razoaranje, izbliza je jo manje nalikovala Gabrielli. Koa joj je bila prekrivena pjegicama, dok je Gabriellina porculanska koa bila posve ista. Imala je smee oi, dok su Gabrielline bile zelene. Meutim, oblik ramena i nain na koji joj je otro odrezana crna kosa padala preko obraza imali su dovoljno slinosti da odre njegovu fascinaciju. Naruio je najskuplju bocu a zatim je poeo govoriti o avanturama u Europi, izmijenivi detalje da sakrije svoju starost, ili, bolje reeno, nestarenje. U Parizu je, primjerice, ivio za vrijeme tridesetih, no prema njegovim rijeima ondje je boravio osamdesetih. Poslovnim interesima se u potpunosti bavio njegov otac, no Percival je tvrdio kako vodi vlastiti posao. Ona ionako nije zapaala detalje. inilo se da joj malo znae njegove prie - pila je ampanjac i sluala, potpuno nesvjesna da mu je uzrokovala tako jaku nelagodu. Ne bi mu smetalo ni da je bila nijema poput lutke - bilo mu je vano samo da je zadri ondje; dok god je tako u tiini irila oi, napola zabavljena i napola ljupka, s rukom koja joj je bezbrino poivala na stolu - nalik na Gabriellu. Bila mu je vana jedino iluzija daje vrijeme nestalo. Ta mu je matarija omoguavala da se prisjeti slijepe mrnje koju mu je uzrokovala Gabriellina izdaja. Njih dvoje zajedno su isplanirali krau rodopskog blaga. Plan je bio precizan i, prema Percivalovu miljenju, briljantan. Odnos im je bio proet strau, ali i uzajamnom koriu. Gabriella ga je obavjetavala o radu angelologa - donosila mu izvjetaje o njihovim pronalascima i boravitima - a Percival joj je zauzvrat pruao informacije uz pomo kojih je s lakoom napredovala na drutvenoj ljestvici. Njihove poslovne interakcije te svjetovne razmjene ne bi se mogle opisati drugim nazivom - njegovo divljenje prema Gabrielli. Njena glad za uspjehom inila ju je jo dragocjenijom u njegovim oima. Preko Gabrielle je obitelj Grigori doznala za Drugu angeoloku ekspediciju. Skovali su briljantan plan. Percival i Gabriella zajedno su organizirali otmicu Seraphine Valko, utvrdivi rutu kojom je skupina trebala proi Parizom, osiguravajui da koni koveg ostane u Gabriellinim rukama. Raunali su na to da e Angeoloko vijee smjesta odobriti razmjenu angeologa za koveg s blagom. Dr. Seraphina Valko ne samo da je bila angelologinja svjetskog glasa, nego i supruga predsjednika vijea, Raphaela Valka. Smatrali su da ne postoji mogunost da vijee dopusti njenu smrt bez obzira na znaaj predmeta u njihovu posjedu. Gabriella mu je obeala da e njihov plan uspjeti. On joj je povjerovao. Uskoro se, meutim, pokazalo daje neto polo po krivu. Kada je shvatio da se razmjena nee ostvariti, Percival je vlastoruno ubio Seraphinu Valko. Umrla je tiho, premda su uinili sve u svojoj moi kako bi je natjerali da progovori o predmetu koji je pribavila. Meutim, gora od svega bila je Gabriellina izdaja.

Prema dogovoru, trebali su se vjenati iste veeri kada od nje primi koni koveg s lirom. Bio bije uveo u svoj krug, ak i unato prigovorima roditelja koji su dugo gajili sumnje daje Gabriella pijunka kojoj je zadatak prodrijeti u obitelj Grigori. Percival ju je branio. Meutim, kada je Sneja odnijela liru njemakom strunjaku za povijest glazbenih instrumenata, kojeg su esto pozivali da potvrdi autentinost nacistikih blaga, otkrili su da se radi tek o vjernoj replici, drevnom sirijskom primjerku nainjenom od ivotinjske kosti. Lagala mu je. Bio je ponien i ismijan zbog vjere u Gabriellu, koja je Sneji oduvijek bila sumnjiva. Nakon izdaje oprao je ruke od nje i prepustio je drugima. Bila je to bolna odluka. Kasnije je saznao da je kanjena na iznimno okrutan nain. Namjeravao ju je usmrtiti - tovie, naredio je da je ubiju umjesto da je mue - ali uz malo sree i mnogo planiranja njenih kolega bila je spaena. Oporavila se, a potom udala za Raphaela Val- ka, to je uvrstilo napredak njezine karijere. Percival bi prvi priznao da je ona bila najvei strunjak u svom podruju, jedan od rijetkih angelologa koji su uspjeli ui u njihov svijet. U stvari, nije s njom razgovarao vie od pedeset godina. I ona je, poput ostalih, bila pod stalnim nadzorom. Njezine profesionalne i osobne aktivnosti nadgledali su u svako doba dana i noi. Znao je da je ivjela u New Yorku i da je nastavila raditi protiv njega i njegove obitelji. Nakon kraja njihove veze obitelj se pobrinula da se sve informacije o Gabrielli LeviFranche Valko dre podalje od njega. Znao je jedino da i dalje pokuava sprijeiti neizbjeno propadanje angelologije, da se ne eli pomiriti s beznadnou njihova cilja. Zamiljao je kako stari; lice joj je zacijelo i dalje bilo lijepo, ali sada ve naeto zubom vremena. Ni po emu ne bi nalikovala neozbiljnoj, budalastoj mladoj eni koja sjedi preko puta. Naslonio se na stolicu i nastavio prouavati njezin smijeno dubok izrez na koulji i neukusan nakit. Postajala je sve pijanija - zapravo, vjerojatno je bila pijana i prije nego to je naruio ampanjac. Neukusna ena pred njim zapravo ni po emu nije bila slina Gabrielli. "Poi sa mnom" rekao joj je, bacivi sveanj novanica na stol. Odjenuo je ogrta, podigao tap i odetao u no grlei mladu enu. Bila je visoka, krupnija od Gabrielle. Percival je mogao osjetiti istu seksualnu privlanost izmeu njih; tako je bilo od samih poetaka ljudske ene uvijek su padale na aneoski arm. Ni ona se nije razlikovala od ostalih. Nakon to su nekoliko blokova proli u tiini, primio ju je za ruku i odveo u sjenu zabaene uliice. Neizdriva, gotovo animalna elja koju je osjeao za njom rasplamsala je njegovu ljutnju. Ljubio ju je, vodio ljubav, a potom u napadu bijesa okruio njeno krhko, meko grlo svojim dugim, hladnim prstima, pritiui joj kosti dok nisu poele pucati. Grcala je u agoniji odupirui se njegovu stisku, ali bilo je prekasno: on se posve uivio u ubojstvo. Ekstaza njezina bola i patnje punila gaje sve jaom udnjom. Zamisao da u naruju dri Gabriellu inilo je uitak jo jaim. Samostan Sv. Rue, Milton, New York Evangeline se probudila u tri ujutro u panici. Nakon godina pridravanja stroge rutine, postala bi dezorijentirana kad god bi odstupila od ustaljenog rasporeda. Pogledavala je po sobi, osjeajui da joj se san nadvio nad osjetila, zbog ega se uvjerila u to da ne gleda svoju sobu, nego malu, urednu prostoriju iz sna, s besprijekornim prozorima i oienim policama te opet zaspala. Pred njom se pojavila blijeda slika njezinih roditelja. Stajali su u parikom stanu u kojem je provela djetinjstvo. Otac je u snu bio mlad i naoit, sretniji nego nakon majine smrti. Majka - koju je ak i u snu jedva mogla vidjeti - stajala je u daljini; zatamnjena figura ije je lice zaklanjao ljetni eir. Pruala je ruke prema njoj, u oajnikom pokuaju da joj dotakne ruku. Zvala ju je iz dubine sna. No kako se napinjala da joj se priblii, tako se Angela povlaila, rasplinjui se poput prozirne, nestvarne magle.

Probudila se po drugi put, zapanjena intenzitetom sna. jarkim crvenim svjetlom sjajile su tri brojke na budilici - 4:55. Ustala je kao gromom oinuta: shvatila je da e zakasniti na klanjanje. Nakon to je otvorila oi, shvati da je ostavila zavjese razmaknute zbog ega je soba upila boju nonog neba. Bijele plahte poprimile su sivkasto purpurnu nijansu, kao da su prekrivene pepelom. Stojei pored kreveta, odjenula je crnu suknju, zakopala koulju i namjestila veo preko kose. Jo uvijek je odsutnost roditelja osjeala podjednakim intenzitetom kao kada je bila dijete. Otac joj je iznenada umro prije tri godine, srce mu je u snu prestalo kucati. Iako je svake godine obiljeavala godinjicu smrti molitvom u njegovu ast, bilo joj je teko pomiriti se s injenicom da on nikada nee saznati kako je odrastala, koliko se promijenila otkada se zavjetovala, i kako mu je postala slinija nego to je itko mogao i pomisliti. Nebrojeno puta je ponavljao da je karakterom slina majci - obje su bile ambiciozne i odlune, usredotoene na cilj a ne na sredstvo. No ona je zapravo nosila peat njegove osobnosti. Upravo se spremala poi kada se sjetila bakinih pisama koja su joj prethodne noi zadala toliko brige. Posegnula je ispod jastuka, razvrstala pisma te, unato injenici da je ve kasnila, odluila jo jednom pokuati shvatiti smisao zamrenih bakinih rijei. Izvadila je estitke iz omotnica i poredala ih na krevet. Jedna slika zaokupila joj je panju. Zbog umora ju je previdjela prethodne noi. Bio je to blijedi crte anela s rukama na prekama ljestvi. Negdje je sigurno ve vidjela tu sliku, iako se nije mogla sjetiti gdje, niti zato joj se ini poznatom. Slutei povezanost, primakla je drugu estitku, a potom joj je sinulo: crtei anela na estitkama bili su fragmenti vee slike. Premjetala je estitke usporeujui boje i rubove, kao da sastavlja slagalicu, sve dok se pred njom nije pojavila cjelina - skupine sjajnih anela stupale su elegantnim spiralnim stubitem u bljesak nebeskog svjetla. Dobro je poznavala tu sliku. Bio je to akvarel, reprodukcija Jakovljevih Ijestava Williama Blakea. Otac ju je kao malu djevojicu vodio u Britanski muzej daje vidi. Majka je voljela Williama Blakea - skupljala je zbirke njegove poezije i crtea, a otac joj je jednom prilikom poklonio reprodukciju Jakovljevih Ijestava. Nakon Angeline smrti ponijeli su je sa sobom u Ameriku. Bila je to jedna od rijetkih slika koje su ukraavale njihov skromni stan u Brooklynu. Otvorila je estitku, koja je bila gornji lijevi ugao slike, i iz nje izvukla komad papira. Zatim je otvorila sljedeu estitku i uinila isto. Usporeujui pisma, shvatila je daje bakina poruka slijedila raspored crtea. Zacijelo je napisana u komadu, a potom razrezana na dijelove i razdijeljena u omotnice koje joj je Gabriella slala jednom godinje. Kada je na taj nain poredala blijedoute stranice, zbrka rijei je stvarala razumljive reenice. Baka je pronala siguran nain da prenese poruku. Posloila je papire po redu, sve dok se pred njom nije nala cjelina elegantnog Gabriellinog rukopisa. Kada je proitala dio po dio, shvatila je daje bila u pravu. Fragmenti su se savreno poklopili. itajui rukopis, gotovo je mogla uti bakin autoritativni glas. Kada ovo bude itala, bit e ve ena od dvadeset i pet godina - i ako se sve odvilo prema oevim i mojim eljama - ivjet e sigurnim i misaonim ivotom pod nadzorom sestara vjenog klanjanja u Samostanu Sv. Rue. Sada kada ti piem jest godina 1988. Ti ima tek dvanaest godina. Zacijelo e se pitati zato je ova poruka stigla do tebe tek sada, toliko mnogo vremena nakon to je sastavljena. Moda mene vie nee ni biti prije nego to je proita. Moda nee biti ni tvoga oca. ovjek ne moe znati to nosi budunost. Moramo se baviti prolou i sadanjou. To je ono na to te molim da usmjeri svoju panju. Moda se pita zato sam posljednjih godina izbivala iz tvog ivota. Moda se ljuti to ti se nisam javljala otkako si dola u Samostan Sv. Rue. Sjeanje na vrijeme koje smo zajedno provele u New Yorku, u najvanijim godinama tvog ivota prije odlaska u samostan, odravalo me na ivotu za raznih nevolja i previranja; kao i vrijeme provedeno u Parizu, kada si bila tek djevojica. Moda me se pamti iz tog doba, iako u to poprilino sumnjam. Majka i

ja vodile smo te u etnju Luksemburkim vrtom. Bila su to sretna popodneva kojih se i danas rado sjeam. Bila si mala djevojica kada ti je majka ubijena. Velika je teta to si bez nje ostala tako rano. esto se pitam zna li koliko je u njoj bilo ivota i koliko te voljela. Sigurna sam da ti je otac, koji je oboavao Angelu, ispriao puno toga o njoj. Zacijelo ti je takoer rekao daje neposredno nakon nesree inzistirao da napustite Pariz, vjerujui da ete biti sigurniji u Americi. I tako ste otili na put bez povratka. Ne krivim ga to te odveo sa sobom - s pravom te titio, pogotovo nakon onoga to se dogodilo tvojoj majci. Vjerojatno ti je teko to shvatiti, ali bez obzira na to to bih te arko eljela vidjeti, nije mogue da s tobom stupimo u izravnu vezu. Moja prisutnost bi te ugrozila, kao i tvog oca pa i dobre sestre u Samostanu Sv. Rue, ako si u meuvremenu slijedila oeve elje. Nakon onoga to se dogodilo tvojoj majci, ne mogu si dopustiti takav rizik. Mogu se jedino nadati da e s dvadeset i pet godina biti dovoljno stara da se zna pobrinuti za sebe te s odgovornou nositi s istinom o vlastitom porijeklu i sudbini, to su u naoj obitelji dvije grane istog stabla. Ne mogu procijeniti koliko si upuena u rad svojih roditelja. Sudei po tome koliko poznajem tvog oca, pretpostavljam da ti nije govorio o angelologiji i da te pokuao zatititi od samih osnova nae discipline. Luca je dobar ovjek i njegovi su motivi razboriti, ali voljela bih da te odgojio drukije. Moda ni ne sluti da tvoja obitelj sudjeluje u jednoj od najveih nebeskih i zemaljskih bitaka, no s druge strane pametna djeca vide i uju sve. Vjerujem da si i ti jedno od njih. Moda si samostalno otkrila oeve tajne? Moda si ak uspjela doznati da je tvoj dolazak u Samostan Sv. Rue dogovoren prije prve priesti, kada te sestra Perpetua - u skladu sa zahtjevima angelolokih institucija - pristala zatititi? Moda zna da si ti, ki i unuka angelologa, naa nada u budunost. Ako te spoznaje nisu ranije doprijele do tebe, moje pismo moglo bi te zaprepastiti. Molim te da poruku proita do kraja, draga Evangeline, bez obzira na nelagodu koju bi mogle izazvati moje rijei. Tvoja majka zapoela je angeloloki rad kao kemiarka. Bila je briljantna matematiarka i jo briljantnija znanstvenica. Bila je izrazito nadarena, mogla se istovremeno nositi s doslovnim i fantastinim idejama. U svojoj prvoj knjizi koncipirala je izumiranje Nefila kao darvinistiku nunost, odnosno logian slijed njihova parenja s ljudima, iji je rezultat svoenje aneoskih kvaliteta na neuinkovite recesivne osobine. Iako nisam posve razumijela njen pristup naime, moji interesi i pozadina bili su vezani uz drutveno-mitoloku sferu - bio mi je jasan koncept materijalne entropije i drevna istina prema kojoj duh uvijek nadivljuje tijelo. Njezina druga knjiga o hibridizaciji Nefila s ljudima - u kojoj je primijenila genetika istraivanja ije su temelje postavili Watson i Crick - impresionirala je nae vijee. Angela se brzo popela na drutvenoj ljestvici. Do dvadeset i pete postala je profesorica na Sveuilitu, to je bila neuvena ast u naoj instituciji, a to joj je omoguilo pristup najnovijoj tehnologiji, najboljem laboratoriju i neogranienim resursima za istraivanje. Sa slavom je dola i opasnost. Uskoro je postala meta. Pojavile su se brojne prijetnje njenom ivotu. Pojaano je osiguranje njenog laboratorija - za to sam se sama pobrinula. Svejedno, oteli su je upravo odande. Nagaam da ti otac nije priao o detaljima otmice. O njima je bolno govoriti, pa ni sama nisam uzmogla snage da ih i s kim podijelim. Nisu je odmah ubili. Agenti Nefila odveli su je iz laboratorija i nekoliko tjedana drali zarobljenu u logoru u vicarskoj. To je bila njihova uobiajena metoda - otmica vanih angelolokih figura u svrhu postizanja strateke nagodbe. Mi smo prema dogovorenoj politici odbijali pregovore, ali kada je Angela oteta, ja sam izgubila ivce. Bez obzira na pravila institucije, bila bih dala itav svijet samo da se sigurno vrati. Tvoj se otac barem jednom sloio sa mnom. U njegovu su posjedu bile mnoge biljeke vezane uz njezina istraivanja, pa smo ih odluili ponuditi u zamjenu za Angelin ivot. Iako

nisam razumjela sve detalje njezina rada u podruju genetike, bilo mi je jasno da su Nefili poeli obolijevati, njihov se broj smanjio te su eljeli pronai lijek. Angelinim otmiarima priopila sam da biljeke sadre tajne informacije koje bi mogle spasiti njihovu rasu. Na moju radost, pristali su na pogodbu. Moda je bilo naivno vjerovati da e se drati dogovora. Kada sam dola u vicarsku i predala biljeke, zauzvrat sam dobila drveni lijes s tijelom svoje keri. Bila je ve dulje vrijeme mrtva. Koa joj je bila prekrivena oiljcima, kosa umrljana krvlju. Poljubila sam njeno hladno elo, znajui da sam izgubila ono to mije bilo najvanije u ivotu. Bojim se daje posljednje dane provela u tekoj muci. Uas njenih posljednjih sati na ivotu nikada nije daleko od mojih misli. Oprosti to ti iznosim ovu stravinu priu. U napasti sam da je preutim, da te potedim jezivih detalja. No ti si sada ena, a s godinama se moramo suoiti sa stvarnou. Moramo se uhvatiti u kotac ak i s najmranijim podrujima ljudske egzistencije. Moramo se nositi sa svom silom zla, njezinom prisutnou u svijetu i neunitivom prevlau nad ovjekom te naom voljom daje prihvatimo. Zacijelo je slaba utjeha znati da nisi sama u svom oaju. Moje none more odjekuju Angelinim glasom i glasom njezinog ubojice. Tvoj otac nije mogao nastaviti ivot u Europi nakon svega to se dogodilo. Odluku o bijegu u Ameriku donio je brzo, ne ostavljajui mogunost da se predomisli - odrezao je sve kontakte s rodbinom i prijateljima, ukljuujui i mene, kako bi te mogao odgajati u miru i samoi. Omoguio ti je normalno djetinjstvo, luksuz koji si mnogi od nas, koji su potekli iz an- geolokih obitelji, nismo mogli priutiti. Postojao je, meutim, jo jedan razlog zato je pobjegao. Nefili nisu bili zadovoljni dragocjenim informacijama koje sam im tako budalasto ustupila. Nedugo potom provalili su u moj pariki stan i otuili predmete od velike vanosti za mene i za na cilj, ukljuujui ijedan od dnevnika tvoje majke. Naime, meu zbirkom biljeaka koje sam im trebala predati u vicarskoj nalazila se i biljenica koju sam ostavila u stanu, vjerujui da e biti sigurna meu mojim stvarima. Bila je to neobina zbirka teorijskih biljeki koje je tvoja majka skupljala za svoju treu knjigu. Istraivanje je bilo tek u povojima, stoga su i biljeke bile krnje, ali kada sam pregledala biljenicu, shvatila sam koliko je bila briljantna, opasna i dragocjena. tovie, vjerujem da su upravo zbog tih teorija Nefili oteli Angelu. Kada su se doepali tih informacija, znala sam da su svi moji pokuaji da ouvam tajnost sadraja biljenice propali. Bila sam zgroena gubitkom, ali tjeilo me barem to to sam njezin sadraj od rijei do rijei prepisala u koni dnevnik koji bi ti morao biti poznat - to je ista ona biljenica koju sam dobila od dr. Seraphine Valko, a tebi je poklonila nakon majine smrti. Neko je pripadala mojoj mentorici, a sada je u tvojim rukama. Angela je u njoj iznijela teoriju o fizikim uincima glazbe na molekularne strukture. U poetku je eksperimentirala s niim ivotnim formama - biljkama, insektima, glistama - a potom je prela na sloenije organizme, ukljuujui uvojak kose nefilskog djeteta, ako je vjerovati njenom dnevniku. Angela je, naime, imala slobodan pristup nebeskim instrumentima u naem posjedu, a njihov je broj bio poprilian. Testirala je njihove uinke na genetskim uzorcima Nefila poput komadia pera s krila i krvi. Otkrila je da glazba nekih, navodno, nebeskih instrumenata uzrokuje promjenu genetske strukture nefilskog tkiva. Osim toga, odreeni harmonijski slijedovi slabili su ne- filsku mo, dok su ih drugi poveavali. Angela je o toj teoriji podrobno raspravljala s tvojim ocem. On je bolje od ikoga shvaao njezin rad te mi je, unato vrlo sloenim detaljima i mojoj neupuenosti u njene precizne znanstvene metode, pomogao shvatiti da je posjedovala dokaz nevjerojatnog uinka glazbenih vibracija na stanine strukture. Odreene kombinacije akorda i harmonijskih nizova imale su dubok fiziki uinak na materiju. Klavirska glazba rezultirala je mutacijom

pigmenta orhideja - Chopinove etide uzrokovale su pojavu ruiaste boje na bijelim laticama, a Beethovenova glazba bojala je ute latice u smee. Violinska glazba povea vala je broj segmenata kod glisti. Neprekidno udaranje triangla uzrokuje raanje muha bez krila. I tako dalje. Moe zamisliti moju fascinaciju otkriem da je mnogo godina nakon Angeline smrti japanski znanstvenik Masaru Emoto izveo slian eksperiment, koristei vodu kao medij za testiranje glazbenih vibracija. Uz pomo napredne fotografske tehnologije dr. Emoto je uspio zabiljeiti drastinu promjenu molekularne strukture vode nakon izlaganja odreenim glazbenim vibracijama. Tvrdio je da odreene vrste glazbe stvaraju nove molekularne formacije u vodi. Njegovi su se eksperimenti u osnovi slagali s otkriima tvoje majke te su potkrepljivali tezu da glazbene vibracije djeluju na najosnovnijim razinama organskog materijala tako to mijenjaju strukturalni sastav. Ovaj naoko neozbiljan eksperiment dobiva sasvim novu dimenziju u svjetlu Angelina istraivanja biologije anela. Tvoj mi otac nije elio rei ita vie o njezinim eksperimentima od onoga to je pisalo u biljenici. Meutim, i na temelju tako malobrojnih informacija mogla sam zakljuiti da je testirala uinke nekih nebeskih instrumenata u naem posjedu na genetske uzorke Nefila, u prvom redu uzorke pera s njihovih krila. Otkrila je da su neki od tih navodno nebeskih instrumenata mogli izmijeniti genetsku osnovu nefilskog tkiva. Osim toga, na njima odsvirani odreeni harmonijski slijedovi ne samo da su mijenjali staninu strukturu, nego su takoer pogubno djelovali na cjelovitost nefilskog genoma. Sigurna sam da je Angela dala ivot za to otkrie. Napad na moje sjedite uvjerilo je tvog oca da niste sigurni u Parizu. Bilo je jasno da Nefili previe znaju. Meutim, prava pria u pozadini ovog pisma vezana je uz hipotezu utkanu u mnoge Angeline dokazane teorije - a ona se pak tie Orfejeve lire. Bilo joj je poznato da ju je Abigail Rockefeller 1943. sakrila u Sjedinjenim Dravama. Iznijela je teoriju kojom je povezala svoja znanstvena otkria o nebeskim instrumentima s Orfejevom lirom, za koju se vjerovalo da ima jai uinak od svih, navodno, nebeskih instrumenata zajedno. Prije no to su se dokopali biljenica, Nefili su imali tek nejasne predodbe o njezinoj vanosti, no iz njih su doznali da se radi o instrumentu primarnog znaaja koji ih moe povratiti u stanje aneoske istoe koja nije viena na zemlji jo od vremena Straara. Glazba lire Straara, u moderno doba poznate kao Orfejeva lira, moda je posjedovala lijek za njihovo odumiranje. Draga Evangeline, pripazi na sljedee: pokuaj razumijevanja znaaja Orfejeve lire pokazao se kao kunja. Sve to znamo o Orfeju temelji se na legendi pa tako ne moemo razabrati precizne obrise njegova smrtnog ivota. Nije nam poznata godina njegova roenja, pravo porijeklo niti istinska mjera talenta u sviranju lire. Navodno je bio sin muze Kaliope i rijenog boga Eagra, no to je, naravno, tek mitoloka pretpostavka. Naa je dunost razdvojiti mitoloko od povijesnog, razdijeliti legendu i injenice, magiju i istinu. Je li Orfej ljudima podario poeziju? Je li liru pronaao na svom legendarnom putovanju u podzemlje? Je li zaista za ivota bio utjecajan kao to tvrdi povijest? Do estog stoljea pr. Kr. grkim se svijetom pronio glas o njegovoj glazbenoj vjetini, no o tome kako je doao u posjed aneoskog instrumenta nairoko se raspravljalo meu povjesniarima. Rad tvoje majke samo je potvrdio ranije teorije o vanosti lire. Otac ti je moda spomenuo, a moda i preutio Angelina otkria i doprinose naem cilju. Ne mogu znati je li ti ita rekao. On se davno preda mnom zatvorio i ne nadam se da e mi se opet povjeriti. S tobom je, meutim, sasvim drugaiji. Ako zatrai da ti ispria detalje vezane uz majin rad, sve e ti rei. Na tebi je da nastavi tradiciju svoje obitelji. To je tvoje nasljee i tvoja sudbina. Luca e te voditi u onome u emu ja ne mogu, sigurna sam. Mora ga samo izravno zatraiti. I mora, draga moja, biti ustrajna. U tome ima moj puni blagoslov. Ali mora takoer biti svjesna svoje uloge u budunosti nae sve

te discipline, kao i ozbiljnih opasnosti koje te oekuju. Mnogi bi s radou dokinuli nae djelovanje, te se za ostvarenje tog cilja ne libe ni ubiti, ne pravei razlike. Za smrt tvoje majke odgovorna je obitelj Grigori, zahvaljujui kojoj se i dalje vodi bitka izmeu Nefila i angelologa. Svakako mora biti svjesna opasnosti s kojima e se suoiti te se zatititi od onih koji ti ele nanijeti zlo. Evangeline je umalo zaplakala u muci izazvanoj naglim prekidom rukopisa. Okrnjena poruka nije sadravala upute kako bi trebala dalje postupiti. Pregledavala je estitke i iznova preitavala bakine rijei u oajnikom pokuaju da otkrije je li togod previdjela. Prikaz majina ubojstva uzrokovao joj je takvu bol da se morala siliti da nastavi itati bakine rijei. Detalji su bili stravini, a u Gabriellinom prepriavanju uasa Angeline smrti kao da je bilo neeg okrutnog, gotovo bezdunog. Pokuala je zamisliti majino tijelo izmueno i slomljeno, njeno lijepo lice unakaeno. Briui suze nadlanicom, naposljetku je shvatila zato ju je otac odveo tako daleko od zemlje u kojoj se rodila. itajui pisma po trei put, zastala je na reenici vezanoj uz majine ubojice. Mnogi bi s radou dokinuli nae djelovanje, te se za ostvarenje tog cilja ne libe ni ubiti, ne pravei razlike. Za smrt tvoje majke odgovorna je obitelj Grigori, zahvaljujui kojoj se i dalje vodi bitka izmeu Nefila i angeologa. Ime joj je zvualo poznato, ali nije mogla odrediti gdje ga je ula odakle sve dok se nije sjetila daje Verlaine radio za ovjeka koji se zvao Percival Grigori. Istog trena shvatila je daje Verlaine - ije su namjere oito bile iste - radio za njenog najveeg neprijatelja. Budui da Verlaine nije bio niti svjestan opasnosti u kojoj se nalazio, pitala se kako bi mu uope mogla pomoi. On bi, tovie, mogao izvijestiti Percivala Grigoria o svojim otkriima. Mislei daje najbolje poslati ga natrag u New York te se nastaviti ponaati kao da se nita znaajno nije dogodilo - dovela ih je oboje u ozbiljnu opasnost. Poela je spremati pisma. Prelijeui retke, jedan joj je zapeo za oi: Kada ovo bude itala, bit e ve ena od dvadeset i pet godina. Sjetila se daje Celestini reeno da joj tada preda pisma. Prema tome, poruka je zacijelo sastavljena prije vie od deset godina, kada joj je bilo dvanaest, budui da je svake godine stizala po jedna estitka. Imala je dvadeset i tri godine. To je znailo da nedostaju jo dva pisma, jo dva komadia bakine slagalice. Posloila je omotnice kronolokim redom i provjerila datume slanja. Posljednje pismo bilo je poslano prije prolog Boia, 21. prosinca 1998. Sva su pisma, tovie, imala isti datum zaprimanja - bila su poslana tek nekoliko dana prije Boia. Ako je to bio sluaj i s ovogodinjom estitkom, moda je ve stigla u popodnevnoj poiljci. Skupivi estitke u sveanj, utrpala ih je u dep na suknji i pojurila iz elije. Sveuilite Columbia, etvrt Morningside Heights, New York City etnja od 125. ulice na stanici Harlem do ureda bila je duga i hladna, ali Verlaine je usprkos tome zakopao kaput i odluno krenuo ususret ledenom vjetru. Kada je stigao u kampus Sveuilita Columbia, ondje je bilo tie, mirnije i mranije nego ikada. Svi - pa ak i najrevniji studenti - otputovali su kuama sve do iza Nove godine. U daljini su automobili prolazili ulicom Broadway, osvjetljujui susjedne zgrade. Podalje je stajala Crkva Riverside, a njezin impozantni toranj, iji su vitraji bili iznutra osvijetljeni, protezao se iznad najviih zgrada u kampusu. Za vrijeme etnje rana na Verlaineovoj ruci opet se otvorila, pa se na svilenoj kravati s cvjetnim uzorkom kojom ju je povezao poela ocrtavati krv. Neko vrijeme traio je kljueve od ureda, a potom uao u impozantnu zgradu od opeke poznatu kao Schemerhorn Hali, u kojoj su se nalazili odsjeci za povijest umjetnosti i arheologiju, a bila je smjetena u blizini Kapelice Sv. Pavla koja je neko udomljavala odsjeke za prirodne znanosti. Verlaine je ak uo da se ondje odvijala poetna faza rada na projektu Manhattan, to je smatrao fascinant-

nim. Iako je znao da je sam u zgradi, nije elio riskirati da ostane zarobljen u dizalu pa se umjesto toga popeo stepenicama do ureda. Kada je uao u ured, zakljuao je vrata i sa stola uzeo fascikl s Innocentinim pismima, pazei da ne umrlja krvlju isueni, krhki papir. Sjeo je na stolicu, upalio stolnu lampu i uz slabano svjetlo pregledao pisma. Proitao ih je nebrojeno puta, biljeei svaku moguu aluziju i igru rijei, no ak i sada, nakon sati i sati iitavanja u sablasnoj tiini ureda, pisma su mu se inila udnima, ak pretjerano banalnima. Iako su ga jueranji dogaaji nagonili da svaki najmanji detalj proui u novom svjetlu, nije mogao pronai mnogo toga to bi upuivalo na tajni plan ovih dviju ena. Pod slabim svjetlom uredske lampe, tovie, Innocentina pisma su se inila kao pristojne opaske o svakodnevnim obiajima u samostanu i nepogreivom ukusu gospoe Rockefeller. Ustao je i poeo slagati pisma u torbu koju je drao u kutu ureda, te se upravo spremao poi, kada ga je neto uznemirilo. Neto mu je bilo udno. Nije mogao detektirati neki oigledan uzorak - pisma su bila gotovo namjerno ispremijeana, no u njima su se neobjanjivo esto ponavljali udni komplimenti upueni gospoi Rockefeller. Na kraju nekoliko pisama Innocenta je hvalila njezin dobar ukus. Ranije je samo preletio preko tih odlomaka, vjerujui da nisu ita vie od ustaljenih naina zavravanja pisama. Izvadio je pisma iz torbe te ih iznova proitao, ovog puta koncentrirajui se na svaki od mnogobrojnih odlomaka u kojima je Innocenta hvalila ukus gde Rockefeller. Komplimenti su bili usredotoeni na ukus u odabiru odreene slike ili nacrta. U jednom od pisama Innocenta je napisala: "Znajte daje Vaa savrena umjetnika vizija, kao i izvrenje Vae zamisli, primljena na znanje i prihvaena." Na kraju drugog pisma stajalo je: "Naa najdraa prijateljice, ovjek se moe samo diviti Vaem tankoutnom odabiru te ga primiti s dubokom zahvalnou." U treem pismu stajalo je pak: "Kao i uvijek, Vaa ruka nepogreivo odabire ono to oko najvie eli vidjeti." Verlaine je mozgao nad tim zapaanjima. Sto je znailo spominjanje umjetnikog odabira? Jesu li pismima ge Rockefeller bile pridodane kakve slike ili nacrti? Evangeline nije spomenula da je u arhivi pronala ita slino, ali na prvi pogled Innocentini su odgovori ipak na to upuivali. Da je Abigail Rockefeller kojim sluajem pismima pridodala svoje originalne crtee te da ih je Verlaine pronaao, njegova bi karijera doivjela nenadani uzlet. Bio je toliko uzbuen da je jedva mogao misliti. Da bi mogao u potpunosti shvatiti Innocentina zapaanja, morao bi pronai originalna pisma. Evangeline je posjedovala jedno od njih. Zacijelo su se i ostala nalazila negdje u Samostanu Sv. Rue, vjerojatno arhivirana u riznici njihove knjinice. Pitao se je li Evangeline moda pronala pisma ge Rockefeller, ali previdjela priloene dodatke ili je moda ak pronala omotnicu zajedno s pismom. Obeala mu je da e potraiti ostala pisma, ali nije imala razloga traiti ita drugo. Da je barem imao svoj automobil, odvezao bi se natrag do samostana i pomogao joj u traenju. Prekopao je stol u potrazi za telefonskim brojem Samostana Sv. Rue. Ako Evangeline nije mogla pronai pisma u samostanu, bilo je malo vjerojatno da e ih ikada pronai. Bio bi to velik gubitak za povijest umjetnosti, da ne govorimo o Verlaineovoj karijeri. Odjednom se posramio svog straha i oklijevanja da se vrati u stan. Uvidio je da se mora pribrati i kako god zna vratiti u Samostan Sv. Rue. etvrti kat Samostana Sv. Rue, Milton, New York Samo dan ranije Evangeline je vjerovala svemu stoje ula o vlastitoj prolosti. Vjerovala je oevim priama, kao i dogaajima o kojima su joj sestre govorile. Gabriellino pismo joj je, meutim, unitilo vjeru u prie o vlastitom ivotu. Sada je u sve sumnjala. Skupljajui snagu, s omotnicama pod rukom, ula je u velianstven i prazan sredinji hodnik. Nakon itanja bakinih pisama osjeala se slabo i omamljeno, kao daje upravo utekla iz none more. Kako to da nikada u potpunosti nije shvaala vanost majina rada ili, to je

jo udnije, njezinu smrt? Sto joj je jo baka eljela poruiti? Kako moe ekati jo naredna dva pisma da sve shvati? Borei se s porivom da potri, odetala je niz kamene stepenice prema jedinom mjestu koje je moglo sadravati odgovore na njezina pitanja. Uredi za misije i novaenje sestara nalazili su se u jugozapadnom dijelu samostana. Bio je to niz moderniziranih, meusobno povezanih prostorija s blijedoruiastim tepisima, s telefonskom centralom, stolovima od iste hrastovine i metalnim ormariima koji su sadravali dosjee svih sestara: njihove rodne listove, medicinske kartone, potvrde o obrazovanju, pravne dokumente i izvatke iz matice umrlih. Centar za novaenje - zbog manje duhovnih poziva, spojen s uredom sestre zaduene za prijem novakinja - zauzimao je lijevo krilo, dok je misijski ured bio smjeten u desnom. Zajedno su tvorili dvije otvorene ruke koje su vanjski svijet prigrljavale birokratskom srcu Samostana Sv. Rue. Posljednjih godina porastao je promet misijskog ureda, dok je novaenje bilo u opadanju. U prolim vremenima mlade djevojke koje se nisu eljele udavati hrlile su u Sv. Ruu u potrazi za jednakou, obrazovanjem i neovisnou samostanskog ivota. U modernim vremenima prijam djevojaka u samostan se postroio te se od njih zahtijevalo da se zavjetuju slobodno, bez prisile obitelji, i tek nakon dugotrajna duhovnog propitivanja. I tako, dok je novaenje kopnilo, misijski ured postao je najzapo- sleniji odjel u Samostanu. Na zidu ureda stajala je velika uokvirena karta svijeta s crvenim zastavicama pridodanim zemljama u kojima su sestre bile misionarke: Brazilu, Zimbabweu, Kini, Indiji, Meksiku, Gvatemali. Bilo je tu i fotografija sestara odjevenih u pono ili sari koje su pridravale bebe, davale lijekove i pjevale u zborovima s domaim stanovnitvom. U proteklom desetljeu razvile su meunarodni program drutvene razmjene sa stranim crkvama, a putem njega u samostan su dolazile sestre iz itavog svijeta ne bi li prisustvovale klanjanju, uile engleski i tragale za osobnim duhovnim napretkom. Program je bio iznimno uspjean. S vremenom su ugostile sestre iz dvanaest zemalja. Njihove fotografije stajale su iznad karte: dvanaest nasmijeenih ena s dvanaest identinih velova koji su im uokvirivali lica. Budui daje bilo rano jutro, Evangeline je oekivala da e ured misije biti prazan. Tamo je, meutim, u svojim invalidskim kolicima sjedila sestra Ludovica, najstarija lanica njihova drutva, dok se iz tranzistora u njezinu krilu uo ranojutarnji program dravnog radija. Ona je bila slabana, ruiaste koe, a ispod rubova vela virila joj je bijela kosa. Letimino je pogledala Evangeline. Stakleni sjaj njenih tamnih oiju potvrivao je slutnje sve vie sestara koje su tvrdile da Ludovica polagano gubi razum, povlaei se iz godine u godinu sve dalje od stvarnosti. Prethodnog ljeta jedan miltonski policajac vidio ju je u pono na autocesti 9W kako gura kolica. U posljednje vrijeme okrenula se botanici. Njeni razgovori s biljkama bili su bezopasni, ali su ukazivali na daljnju dezintegraciju. Dok je prolazila samostanom s crvenom kanticom za zalijevanje, koja se njihala zataknuta za kolica, ulo ju se kako glasno recitira Miltonov Izgubljeni raj mrmljavim i izlomljenim glasom: "Devet je puta raspon to dan i no mjeri / ljudima smrtnim, on sa svojom groznom dru inom, / pobijeen leao, valjaju u ognjenom se drijelu, uniten, premda besmrtan."20 Evangeline je vidjela da su Ludovicinu panju zaokupile uredske biljke - zeleni ljiljani koji su izrasli do nevjerojatnih proporcija i putali izdanke posvuda preko uredskih ormara za odlaganje spisa. Biljka je odlino uspijevala pa su sestre porezale mladice te ih stavile u vodu da puste korijenje. Kada su ih zasadile, nove su biljke takoer narasle do ogromnih razmjera pa su rasporeene samostanom, prekrivajui svaki od etiri kata svojim zelenim mreama. "Dobro jutro, sestro" rekla je Evangeline u nadi da e je Ludovica prepoznati. "Jao meni!" odgovorila je Ludovica prestraeno. "Ba si me iznenadila!" "Oprostite to vam smetam, ali juer popodne nisam uspjela pokupiti potu. Je li vrea s poiljkama u uredu misije?"

"Vrea s poiljkama?" upitala je Ludovica, mrtei elo. "Koliko ja znam, sva pota ide sestri Evangeline." "Da, Ludovica" rekla je Evangeline. "Ja sam Evangeline. Ali juer nisam mogla podii potu. To znai da je dostavljena ovamo. Jeste li je vidjeli?" "Svakako!" odgovorila je Ludovica, gurajui kolica prema ormaru iza njezina stola gdje se nalazila vrea s poiljkama, objeena na kuki. Bila je, kao i uvijek, dupkom puna. "Molim dostaviti direktno sestri Evangeline!" Evangeline je odnijela vreu u zamraeni kutak na drugom kraju ureda, gdje je imala vie privatnosti. Kada je istresla njezin sadraj na stol, vidjela je da se ondje nalazila uobiajena mjeavina osobnih zahtjeva, reklamnih letaka, kataloga i rauna. Budui daje nebrojeno puta razvrstavala potu, prepoznala bi vrstu pisma po veliini, pa joj je trebalo tek nekoliko sekundi da pronae Gabriellinu estitku. Bila je to etvrtasta zelena omotnica adresirana na Celestine Clochette. 20 Milton, Izgubljeni raj, Knj. prva: 50-53; s engleskog prepjevao Mate Maras. Prijevod Knjige prve objavljenje u asopisu Mogunosti, br. 7-9 (Knjievni krug Split, 2008). Evangelini nepoznata njujorka povratna adresa bila je jednaka kao i na ostalim estitkama. Uzela je estitku i stavila je u dep zajedno s ostalima. Potom je odetala do metalnog ormaria sa spisima. Jedan od Ludovicinih zelenih ljiljana potpuno je prekrio vrh svojim listovima pa je morala razmaknuti zelene izdanke da bi otvorila ladicu sa svojim podacima. Iako je znala za vlastiti dosje, nikad joj ranije nije palo na pamet da ga pogleda. Trebala je dokumente iz dosjea jedino kada je vadila vozaku dozvolu i kada se upisivala na njujorko sveuilite Bard College, a i tada je koristila isprave izdane u biskupiji. Prevrui po podacima, opet je poela razmiljati o tome kako je itav ivot provela prihvaajui ono to su joj drugi govorili - otac, sestre u samostanu, a sada i baka - a da se nije potrudila provjeriti istinitost njihovih tvrdnji. Na njezino zaprepatenje, dosje je bio debeo gotovo dva i pol centimetra, puno opseniji nego to je oekivala. Mislila je da e u njemu pronai svoj francuski rodni list, potvrdu o amerikom dravljanstvu i diplomu - nije bila dovoljno stara da bi skupila vie podataka - ali kada je otvorila dosje, u njemu je naila na pozamaan sveanj papira povezanih gumicom. Skinula ju je i poela itati. U svenju su se nalazili papiri koji su se njenom laikom oku inili kao laboratorijski rezultati, moda krvni testovi. Bile su to stranice rukom ispisanih povijesti bolesti, moda lijenike biljeke, iako je oduvijek bila zdrava i nije se mogla sjetiti daje ikada bila kod doktora. Otac se, tovie, oduvijek protivio tome daje vodi kod lijenika, vodio je silnu brigu da se ne bi razboljela ili povrijedila. Jo su je vie. zaudili prozirni crni papiri koje je pogledavi bolje prepoznala kao rendgenske snimke. Na vrhu svake stajalo je njeno ime: Evangeline Angelina Cacciatore. Sestrama nije bio zabranjen uvid u vlastite dosjee, ali se ipak osjeala kao da kri stroga pravila ponaanja. Zauzdavi znatielju da detaljnije proui medicinske dokumente u dosjeu, okrenula se papirima vezanima uz novicijat. Bio je to niz uobiajenih formulara za primanje novih lanova koje je otac popunio. Pogled na oev rukopis ispunio ju je osjeajem boli. Prolo je mnogo godina otkako gaje posljednji put vidjela. Prela je prstom preko njegova rukopisa, prisjeajui se oeva smijeha, mirisa njegova ureda i navike da ita prije spavanja. Kako je neobino, pomislila je vadei formulare iz dosjea, da puki rukopis ima mo prizvati ga natrag u ivot, pa barem na trenutak. U formularima je pronala niz podataka o svom ivotu. Bila je tu njihova bruklinka adresa, stari telefonski broj, mjesto njezina roenja i majino djevojako prezime. Na dnu formulara, pod rubrikom kontakta u sluaju nude, nalazilo se ono to je traila: njujorka adresa i telefonski broj Gabrielle Levi-Franche Valko. Adresa je odgovarala povratnoj adresi na boinim estitkama.

Prije nego to je stigla promisliti o posljedicama, podigla je slualicu i okrenula Gabriellin broj; oekivanje je zamaglilo sve druge osjeaje. Telefon je zazvonio prvi put, drugi put, a zatim je zaula otresit, zapovjedniki bakin glas: "Alio?" Verlaineov stan, etvrt Greenwich Village, New York City Dvadeset i etiri sata otkako je napustio stan Verlaineu su se inila kao itava vjenost. Proao je tek jedan dan otkako je zgrabio fascikl s podacima, obuo omiljene arape i potrao niz stepenice dok su mu cipele klizile po mokrom podu. Jo juer se zamarao pitanjima kako izbjei boine zabave i proslaviti Novu godinu. Nije mogao shvatiti kako su ga skupljene informacije dovele u tako oajno stanje u kojem se sada nalazio. Spakirao je originale Innocentinih pisama i sveanj svojih biljeaka u torbu, zakljuao ured i krenuo prema centru. Jutarnje sunce podiglo se iznad grada; sivim zimskim nebom meko su se rasprile ute i naranaste nijanse. Dugo je hodao kroz hladnou. Negdje na sredini 80. ulice odustao je od etnje pa se ostatak puta odvezao podzemnom. Do trenutka kada je otkljuao prednja ulazna vrata svoje zgrade, gotovo je povjerovao da je sve to se dogodilo protekle noi bilo iluzija. Moda je, uvjeravao je samog sebe, sve to samo zamiljao. Otkljuao je stan, zalupio vrata petom i spustio torbu na kau. Izuo je unitene cipele, svukao mokre arape i bos uetao u svoj skromni dom. Skoro da je oekivao da e stan biti u neredu, no inilo se daje u jednakom stanju kao dan ranije. Sjene su padale preko zidova od opeke, laminiranog stola u stilu 1950-ih i knjiga koje su po njemu bile naslagane, preko tirkiznih konih klupa i malog stola u obliku bubrega - sav njegov namjetaj u modernom amerikom stilu sredine 20. stoljea, pohaban i nespretno sparen, stajao je i dalje na istom mjestu. itav jedan zid bio je prekriven knjigama o umjetnosti. Bilo je tu golemih izdanja britanskog izdavaa Phaidon Pressa, mekoukorienih knjiga likovne kritike i bljetavih svezaka s crteima njegovih omi ljenih modernista - Kandinskog, Sonie Delaunay, Picassa. Braquea. Posjedovao je vie knjiga nego to je uistinu stalo u tako malen stan, ali ipak ih nije elio prodati. Odavno je zakljuio da garsonijera nije najbolje stambeno rjeenje za osobu s tendencijom gomilanja stvari. Stojei pored svog prozora na petom katu, polako je odmotao svilenu kravatu marke Hermes koju je upotrijebio umjesto zavoja, pazei na ranu. Bila je unitena. Zamotao ju je, a potom odloio na prozorsku dasku. U daljini se otkrivalo jutarnje nebo, uzdiui se iznad redova zgrada. Snijeg je prekrio grane drvea i iskrivio ljebove, formirajui ledene sige. Vodeni tornjevi na krovovima izgledali su kao tokice na slici. Iako nije posjedovao niti centimetar stana, taj prizor osjeao je kao neto svoje. Mogao se satima zaokupiti pogledom na svoj kutak grada. Tog jutra, meutim, elio je samo razbistriti glavu i promisliti o tome to uiniti sljedee. Uvidio je da bi mu za poetak dobro dola kava. Odetao je u kuhinju, upalio aparat za kavu, stavio fino mljevena zrna u filter i nakon to je zapjenio mlijeko - napravio cappucino u jednoj od rijetkih preostalih alica iz starinskog kompleta, veinu je, naime, razbio. Uzimajui gutljaj, oko mu je zapelo za telefonsku sekretaricu - na njoj je bilo nepresluanih poruka. Stisnuo je dugme i presluao. Kada je stisnuo dugme za presluavanje, shvatio je da su cijelu no stizali neodgovoreni pozivi. Izbrojao je deset puta kada je pozivatelj samo sluao s druge strane linije, kao da eka da se on javi. Tek u zadnjoj poruci osoba je progovorila. Bila je to Evangeline. Prepoznao je njezin glas istog trenutka "Ako si se ukrcao na pononi vlak, trebao bi ve biti kod kue. Brinem se gdje si i jesi li na sigurnom. Nazovi me to prije." Otiao je u kupaonicu, odakle je izvukao staru konu naprtnjau te u nju ubacio iste Hugo Boss traperice, bokserice Calvin Klein, majicu s logom sveuilita Brown University koje je pohaao i dva para arapa. S poda je pokupio par konversica, obuo iste arape i

nazuo tenisice. Nije bilo vremena za razmiljanje o tome to bi mu jo moglo zatrebati. Odluio je unajmiti automobil i smjesta se odvesti natrag u Milton, istim putem kojim je onamo iao juer popodne, preko mosta Tappan Zee, uskim cestama uz rijeku. Ako se pouri, mogao bi ondje stii prije ruka. Odjednom je zazvonio telefon, iji ga prodoran zvuk toliko uplai da ispusti alicu. Razbila se o prozorsku dasku, a njezin se sadraj razlio po podu. Nestrpljiv da to prije porazgovara s Evangeline, ostavi alicu tamo gdje je pala i zgrabi telefon. "Evangeline?" upitao je. "Gospodine Verlaine." Glas je bio mek i enstven, a obraao mu se s neobinom bliskou. enin naglasak - talijanski ili francuski, nije bio siguran - u kombinaciji s blagom promuklou ostavljao mu je dojam da se radi o sredovjenoj, moda ak i starijoj eni, iako je to bilo tek puko nagaanje. "Da, ja sam na telefonu" odgovorio je, razoaran. Pogledao je prema razbijenoj alici, shvativi daje komplet umanjio za jo jedan primjerak. "Sto mogu uiniti za vas?" "Mnogo toga, nadam se" odgovorila je ena. U jednom vrlo kratkom trenutku glavom mu je prola misao da razgovara s agenticom tele-prodaje. Meutim, njegov broj nije bio u imeniku i obino nije primao neeljene pozive. Osim toga, bilo je jasno da glas nije zvuao kao glas nekoga tko prodaje pretplatu za asopise. "To je prilino drzak zahtjev" mirno se suoio s udnim manirama pozivateljice. "Zato mi za poetak ne kaete tko ste?" "Mogu li ja vama prva postaviti to pitanje?" rekla je ena. "Pa mogli biste." Poeo ga je iritirati smiren, nametljiv, gotovo hipnotian zvuk glasa, nimalo nalik na Evangelinin. "Vjerujete li u anele?" "Molim?" "Vjerujete li u postojanje anela?" "Sluajte, ako ovo ima veze s nekom evangelikom skupinom" rekao je, naginjui se pred prozorom i skupljajui ostatke razbijene alice. Zrnasti bijeli prah s neocakljena sredita alice mrvio mu se pod prstima. "Dobili ste krivu osobu. Ja sam preobrazovan, ultraljeviarski orijentiran liberalni agnostik koji pije sojino mlijeko i granii s metroseksualnou. U anele vjerujem koliko i u uskrnjeg zeca. "Zanimljivo" odgovorila je ena. "Ja sam stekla dojam da ta fiktivna bia predstavljaju prijetnju vaem ivotu." Prestao je skupljati krhotine. "Tko je to?" upitao je. "Ja sam Gabriella Levi-Franche Valko" odgovorila mu je ena. "Ve dugo pokuavam pronai pisma u vaem posjedu." To ga je jo vie zbunilo, pa je upitao "Odakle vam moj broj?" "Ja znam mnogo toga. Znam, primjerice, da se stvorenja kojima ste sino umakli nalaze ispred vaeg stana." Zastala je, kao da puta da mu se ta informacija slegne, a potom nastavila, "Ako mi ne vjerujete, gospodine Verlaine, pogledajte kroz prozor." Stupio je blie prozoru; uperak kovrave crne kose padao mu je preko oiju. Sve je izgledalo kao i ranije. "Ne znam o emu govorite" rekao je. "Pogledajte nalijevo" rekla je Gabriella. "Vidjet ete poznati crni automobil." Verlaine je slijedio njene upute. Doista, s lijeve strane, na uglu s ulicom Hudson ekao je crni Mercedes. Visok mukarac u tamnoj odjei - isti onaj kojeg je dan ranije vidio kako mu

razbija automobil i kojeg je, ako nije halucinirao, vidio s vanjske strane prozora u vlaku izaao je iz automobila i hodao pod svjetlom uline lampe. "E sad, ukoliko pogledate udesno" rekla je Gabriella, "ondje ete vidjeti bijeli kombi. Ja sam unutra. ekam vas ovdje od ranog jutra. Dola sam vam pomoi na zahtjev svoje unuke." "A tko je vaa unuka?" "Evangeline, naravno" odgovorila je Gabriella. "Tko drugi?" Verlaine je ispruio vrat i spazio jedva vidljiv bijeli kombi skriven malo dalje u uskoj, pokrajnjoj uliici. Osoba s druge strane linije kao da je shvatila njegovu zbunjenost: na kombiju se spustio prozor, a iz njega je izvirila i odluno mahnula majuna ruka u konoj rukavici. "to se tono dogaa?" upitao je Verlaine u neprilici. Odetao je do vrata, zakljuao bravu i osigurao je lancem. "Moete li mi rei zato motrite moj stan?" "Moja unuka misli da ste u opasnosti. Ona je u pravu. elim da sada skupite Innocentina pisma i smjesta siete" rekla je Gabriella smirenim glasom. "Savjetovala bih vam da izbjegnete prednji izlaz." "Nema drugog izlaza" rekao je Verlaine u panici. "Izlaz u sluaju nude?" "Vidljiv je s prednje strane. Primijetit e me istog trena kada se pokuam spustiti" rekao je motrei metalnu okosnicu postavljenu uz prednju povrinu zgrade koja je zamraivala ugao prozora. "Moete li mi rei zato - " "Dragi moj" prekinula ga je Gabriella toplim, gotovo majinskim glasom, "jednostavno upotrijebite matu. Savjetujem vam da iziete. Smjesta. Za koji trenutak oni e doi po vas. Zapravo, njima uope nije stalo do vas. Oni samo ele pisma" rekla je tiho. "Kao to vjerojatno znate, nee ih uzeti njeno." Kao odgovor na njezinu primjedbu, drugi ovjek - visok i podjednako blijed kao prvi izaao je iz crnog automobila te se pridruio onom prvom. Zajedno su poli preko ceste prema Verlaineovoj zgradi. "U pravu ste. Dolaze." rekao je Verlaine. Okrenuo se od prozora i zgrabio naprtnjau u koju je ugurao novanik, kljueve, laptop i odjeu. Iz torbe je izvukao svezak originalnih Innocentinih pisama, te ih stavio u knjigu Rothkovih crtea koju je paljivo smjestio u naprtnjau i odluno povukao zatvara jednim brzim potezom. Na posljetku je upitao "to da radim?" "Priekajte trenutak. Odavde imam dobar pogled na njih" odgovorila je Gabriella. "Samo slijedite moje upute i sve e biti u redu." "Moda bih trebao pozvati policiju?" "Nemojte jo nita initi. Oni jo uvijek ekaju kraj ulaza. Vidjet e vas ako sada izaete" rekla je Gabriella s jezovitom mirnoom u glasu, upravo u suprotnosti s navalom krvi koja je umila u njegovim uima. "Sluajte me, gospodine Verlaine. Iznimno je vano da se ne miete s mjesta dok vam ne kaem da to uinite." Otkljuao je bravu na prozoru i irom ga otvorio. Hladan zrak udario mu je u lice. Naginjui se nad prozorom mogao je vidjeti ljude u podnoju zgrade. Tiho su govorili, a zatim, uguravi neto u bravu, irom otvorili vrata i s nevjerojatnom lakoom uli u zgradu. Teka vrata glasno su zalupila za njima. "Imate li pisma?" upitala je Gabriella. "Da" potvrdio je Verlaine. "Onda poite. Sada. Niz stepenice u sluaju nude. ekat u vas."

Poklopio je slualicu, prebacio naprtnjau preko ramena pa se iskrao kroz prozor. Hrave metalne ljestve ledile su mu tople dlanove. Svom snagom vukao ih je dok se naposljetku nisu spustile na plonik. Od istezanja koe zaboljela gaje ruka jer mu se zbog bodljikave ograde opet otvorila rana. Zanemario je bol te se spustio niz preke, klizei tenisicama po zaleenom metalu. Bio je ve blizu plonika kada je zauo prasak drveta odozgora. Grigorievi ljudi provalili su vrata. Skoio je na plonik, pazei da ne oteti naprtnjau pod mikom. Kada je stupio na ulicu, bijeli se kombi primakao rubniku. Vrata su se otvorila, a sitna ena s jarkim crvenim ruem na usnama i otro odrezanom bubi frizurom mahnula mu je da uskoi na zadnje sjedalo. "Uite" rekla je Gabriella, stvarajui mu mjesta. "Pourite." Ugurao se u kombi kraj Gabrielle dok je voza prebacivao u brzinu, zaokrenuvi u suprotnom smjeru od centra. "to se dovraga dogaa?" upitao je Verlaine, bacivi pogled preko ramena, napola oekujui da e iza njih ugledati crni automobil. Gabriella je preko njegove hladne i drhtave ruke stavila svoju tanku ruku omotanu rukavicom. "Dola sam vam pomoi." "Pomoi u emu?" "Dragi moj, nemate pojma u kakvu ste nas nevolju doveli." Stan Grigorijevih, Upper East Side, New York Percival je zatraio da se navuku zavjese ne bi li zatitio oi od svjetlosti. Doetao je kui u zoru, a ve mu je i blijedo jutarnje sunce stvaralo glavobolju. Kada je soba bila dovoljno zamraena, odbacio je odjeu - smoking, umrljanu bijelu koulju i hlae - na pod, te se opruio na koni kau. Sluavka iz reda anakima nijemo mu je otkopala steznik. Bila je to mukotrpna procedura koju je strpljivo podnosio. Zatim mu je noge namazala uljem pa ih polako iz- masirala od glenjeva do bedara, sve dok ga miii nisu zapekli. Bila je vrlo lijepa i tiha - ta je kombinacija po njegovu miljenju odlino pristajala anakimima, posebice enama, koje je smatrao iznimno glupima. Buljio je u nju dok je svojim kratkim, bucmastim prstima prelazila preko njegovih nogu. Snana glavobolja bila je proporcionalna toplini u nogama. U deliriju uzrokovanom iscrpljenou zatvorio je oi i pokuao spavati. Tono je porijeklo njegova poremeaja jo uvijek bilo nepoznanica ak i najvrsnijim obiteljskim lijenicima. Percival je unajmio najbolji medicinski tim; dovukao je lijenike iz vicarske, Njemake, vedske i Japana, no svi su mu mogli rei ono to su svi ve znali: zarazna virusna infekcija dola je do njega putem generacije europskih Ne- fila, napavi mu ivani i dini sustav. Preporuali su mu tretmane i terapije koje su mu trebale zacijeliti krila i opustiti miie, ne bi li mogao lake disati i hodati. Dnevne masae bile su jedan od njegovih omiljenih dijelova tih tretmana. Svaki je dan nebrojeno puta zvao anakimku da mu masira noge te postao ovisan o njenoj dnevnoj masai, kao i o viskiju i sedativima koje mu je usput donosila. U normalnim okolnostima ni pod koju cijenu ne bi dopustio ulazak bijedne sluavke u svoje privatne odaje - tako je postupao stoti nama godina prije nego to se razbolio - ali tijekom posljednje godine bol mu je postao toliko neizdriva, a miii tako zgreni da su mu se noge poele svijati u neprirodan poloaj. Anakimka je istezala noge sve dok mu se tetive ne bi opustile te masirala miie, zastajui kada bi ustuknuo od bola. Promatrao je kako njeni prsti uranjaju u njegovu blijedu kou. Ugaala mu je i za to joj je bio zahvalan. Majka ga je napustila, ponaala se prema njemu kao daje invalid, dok je Otterley obavljala poslove kojima se on trebao baviti. Osim anakimke nije bilo nikog drugog da mu pomogne. Masaa ga je opustila pa je utonuo u lagan san. S uitkom se nakratko prisjetio sinonje kasnonone etnje. Kada je njegova rtva izdahnula, zatvorio joj je oi i zurio u nju, prolazei prstima po njenom obrazu. U smrti joj je koa poprimila boju alabastera. Na njegovo

zadovoljstvo, kao da je pred sobom vidio Gabriellu Levi- Franche, njezinu crnu kosu i porculansku put. Na trenutak ju je ponovno posjedovao. U tankom prostoru izmeu jave i sna pred njim se pojavila Gabriella kao bljetav glasnik. Molila gaje da joj se vrati, rekla mu je daje sve oproteno, da e nastaviti tamo gdje su stali. Rekla mu je da ga voli - bile su to rijei koje dotad nije izgovorilo niti ljudsko bie niti Nefil. Bio je to neizmjerno bolan san, a Percival je zasigurno govorio u snu - jer se iznenada probudio, a sluavka je zurila u njega svojim utim oima, ispunjene suzama kao da je shvatila neto znaajno o njemu. Dodir joj je postao meki, a pokuala gaje utjeiti i rijeima. Saalijevala ga je, a takav ga je stupanj intimnosti naljutio - naredio je zvijeri da ga smjesta napusti. Pokorno je kimnula glavom, zatvorila boicu s uljem, pokupila umrljanu odjeu i odmah potom izala, ostavljajui ga u mraku i oaju njegove ahure. Leao je budan, osjeajui na koi alac njezina dodira. Uskoro se vratila, donosei mu au viskija na lakiranom poslu- avniku. "Gospodine, vaa sestra je ovdje" priopila mu je. "Rei u joj da spavate ako elite." "Nema potrebe za laima. Vidim da je budan", rekla je Otterley te mugnula kraj anakimke i sjela pored Percivala. Pokretom ruke otpustila je sluavku. Odvrnula je ep s boice i izlila malo ulja na dlan. "Okreni se" rekla mu je. Pokorio se sestrinoj zapovijedi i okrenuo na trbuh. Dok mu je masirala lea, pitao se to e biti s njom - i ostatkom obitelji - sada kada je obolio. Percival je bio njihova velika nada; njegova velianstvena, muevna zlatna krila obeavala su da e se jednog dana uspeti na moan poloaj, nadmaujui ak i oeve pohlepne pretke i majinu plemenitu krv. Sada je, meutim, bio bez krila. Bilo je to teko razoaranje za obitelj. Zamiljao je da e jednog dana postati veliki starjeina, otac mnoge nefilske djece. Sinovi bi naslijedili ivopisna Snejina krila, a njihovo raskono perje donijelo bi veliku slavu Grigorievima. Keri bi bile obdarene aneoskim kvalitetama - dubokoumnou, talentom i vjete u nebeskim umijeima. Sada je, meutim, propadao, a nita se od toga nije ostvarilo. Shvatio je kako je budalasto potroio stotine godina na uitke. Budui da je njegova sestra u jednakoj mjeri bila nedorasla svom porijeklu, bilo mu je jo tee suoiti se s vlastitim neuspjehom. Otterley nije na svijet donijela potomka obitelji Grigori, a Percival se nije razvio u aneosko bie kakvim se majka nadala da e postati. "Reci mi da donosi dobre vijesti", obratio joj se, ustuknuvi kada mu je dotakla osjetljivo tkivo na spoju krila i lea. "Reci mi da si pronala kartu, ubila Verlainea i da se nemam oko ega brinuti." "Dragi brate" zaustila je, naginjui se prema njemu dok mu je masirala ramena. "Ovaj put si stvarno uprskao. Kao prvo, unajmio si angelologa." "Nisam uinio nita slino. On je tek obian povjesniar umjetnosti" rekao je Percival. "Kao drugo, dopustio si mu da uzme kartu." "Arhitektonske nacrte", ispravio ju je. "Onda jo k tome odbaulja usred noi i dovede se u ovako grozno stanje." Gladila je oteene batrljke njegovih krila, to mu je unato negodovanju bilo iznimno ugodno. "Ne znam o emu govori." "Majka zna da si izaao. Zamolila me da dobro pripazim na tebe. Sto bi se dogodilo da si se sruio na ulici? Kako bismo objasnili tvoje stanje doktorima u Lenox Hillu?" "Reci Sneji da nema zato brinuti", odgovorio je. "Ali ima razloga za brigu" rekla je Otterley, briui ruke o runik. "Verlaine je jo uvijek iv." "Mislio sam da si poslala giborime u njegov stan." "Jesam", odgovorila je. "Ali situacija je dobila neoekivan obrat. Dok smo se juer brinuli jedino oko toga hoe li Verlaine umai s informacijama, sada znamo daje mnogo opasniji."

Sjeo je nasuprot sestri. "Kako bi on mogao biti opasan? Naa ana- kimka predstavlja veu prijetnju od ovjeka poput Verlainea." "Verlaine radi s Gabriellom Lvi-Franche Valko" odgovorila je Otterley, likujui nad svakom izgovorenom rijei. "Oito je jedan od njih. Sve to smo uinili da se zatitimo od angelologa svelo se ni na to. Ustani", rekla je, oblaei mu steznik. "Odjeni se. Ide sa mnom." Kapelica klanjanja, Crkva Sv. Marije Aneoske, Milton, New York Evangeline je uronila prste u svetu vodu, prekriivi se prije no to je potrala irokim sredinjim brodom crkve. Do vremena kada je stupila u tihi, meditativni prostor Kapelice klanjanja, disanje joj je postalo oteano. Nikada ranije nije propustila klanjanje - bio je to za nju nezamisliv grijeh. Nije mogla vjerovati to joj se dogaa. Juer je lagala sestri Philomeni. Danas je propustila klanjanje. Philomena je sigurno bila zaprepatena njezinom odsutnou. Sjela je na klupu pored sestara Mercedes i Magdalene, dnevnih partnerica u molitvi izmeu sedam i osam ujutro, nadajui se da ih njezina prisutnost nee uznemiriti. Sklopila je oi u namjeri da se pomoli, lica ispunjenog sramom. Spremala se otpoeti molitvu, no tada je otvorila oi i zirnula kapelicom, bacivi pogled na monstrancu, oltar i zrnca krunice u rukama sestre Magdalene. Vitraji s nebeskim sferama njihova veliina, zamrenost, raskone ive boje mnogobrojnih anela - uinili su joj se u tom trenutku kao novi dodaci. Da ih je detaljnije prouila, vidjela bi da su oko njih bile postavljene siune halogene svjetiljke koje su ih osvijetljavale kao u inu oboavanja. Naprezala se da prebroji anele. Njihova glazbala - harfe, irulice, trublje - inila su se kao zlatni novii na plavim i crvenim oknima. Upravo je ondje uoila peat koji joj je Verlaine pokazao na arhitektonskim nacrtima. Sjetila se Gabri- ellinih estitki i prekrasnih crtea anela na njihovim poleinama. Kako je bilo mogue da je toliko puta promatrala vitraje ne shvaajui njihovo pravo znaenje? Ispod jednog vitraja u kamenje bio urezan sljedei ulomak: Ako se uza nj nae tad aneo, posrednik jedan izmeu tisuu, da ovjeka na dunost opomene, pa se saali nad njim i pomoli: izbavi ga da u jamu ne ide; za ivot njegov naoh otkupninu! Job 33:23-24 Taj je odlomak iitavala iz dana u dan, tijekom mnogih godina u Samostanu, no njegov joj se sadraj uvijek inio kao nerjeiva zagonetka. Znaenje reenice ranije joj je izmicalo. Sada su, meutim, rijei "posrednik", "jama" i "otkupnina" odjednom dobivale smisao. Sestra Celestine bila je u pravu: kada je poela gledati oko sebe, shvati da je angelologija ivi princip, utkan u sve to je okruuje. Muilo ju je to su joj sestre toliko toga zatajile. Prisjetivi se Gab- riellinog glasa preko telefona, zapitala se bi li moda trebala spakirati stvari i otii u New York. Moda bi joj baka mogla pomoi da jasnije shvati situaciju. Uporite koje joj je samostan pruao samo dan ranije nestalo je s novim spoznajama. Neija ruka na ramenu prekinula ju je u razmiljanju. Sestra Phi- lomena dala joj je znak da je slijedi. Pokoravajui se njenoj elji, izala je iz Kapelice klanjanja, osjeajui mjeavinu srama i ljutnje. Sestre joj nisu povjerile istinu. Kako bi im onda mogla vjerovati? "Poimo, sestro" rekla joj je Philomena kada su ve bile u hodniku. Ako je i osjeala kakvu ljutnju zbog Evangelinina izostanka, ona je posve nestala. Odnosila se prema njoj s neobjanjivom blagou i pomirljivou. U njenom je ophoenju, meutim, ipak bilo neto prijetvorno. Njena iskrenost nije joj bila sasvim uvjerljiva, iako nije mogla odrediti toan razlog. Prole su sredinjim hodnikom samostana, pored fotografija istaknutih majki, sestara i prikaza Sv. Rue Viterbske, da bi naposljetku zastale ispred poznatih drvenih vrata. Bilo je posve prirodno da se upute u knjinicu, jer su ondje mogle nesmetano razgovarati. Philomena je otkljuala vrata, a Evangeline ula u sjenovitu sobu.

"Sjedi, dijete, sjedi" rekla joj je. Evangeline se smjestila na barunastu zelenu sofu preko puta kamina. U sobi je bilo hladno jer je zbog estih epidemija gripe grijanje bilo iskljueno. Philomena je prila stolu ispred svog ureda i ukljuila elektrino grijalo. Kada je voda zakipila, natoila ju je u porculanski ajnik. Stavila je dvije alice na posluavnik, a zatim se odgegala natrag do sofe, smjetajui poslu- avnik na nizak stoli. Sjela je na drvenu stolicu nasuprot Evangeline, otvorila jedan od boinih paketa sestara franjevki te je ponudila kolaima iz metalne kutije. Sestre su, naime, svake godine pekle, pakirale i prodavale kolae na boinom domjenku za skupljanje sredstava za Samostan. Crni aj s aromom marelice teko je pao na Evangelinin eludac. "Ne osjeam se ba najbolje" rekla je ispriavajui se. "Sino si izostala s veere, a jutros s klanjanja" primijetila je Philomena, uzimajui iz kutije kola sa zelenom glazurom u obliku boine jelke. Podigla je ajnik i natoila aj u alice. "Ali to me zapravo i ne udi. Celestine ti je svojom priom priutila poprilinu muku, zar ne?" Zatim se uspravila, drei alicu nepomino iznad tanjuria. Evangeline je vidjela da se Philomena sprema prijei na samu sr stvari. "U pravu ste", odgovorila je, oekujui da e Philomena svakog asa ponovno postati nestrpljiva i stroga. Philomena je pucnula jezikom, a zatim nastavila "Znala sam daje neizbjeno da kad-tad sazna istinu o svom porijeklu. Nisam, moram priznati, mogla pretpostaviti na koji nain, ali bilo mije savreno jasno da se prolost nikada ne moe potpuno zakopati, ak ni u zatvorenoj zajednici poput nae. Po mom skromnom miljenju", nastavi, zavravajui kola i uzimajui drugi, "utnja je bila veliko breme za Celestine. Pasivno suoavanje s prijetnjom koja nas okruuje bio je velik teret za sve nas." "Vi ste znali za Celestininu ulogu u ovoj..." mucala je, pokuavajui pronai odgovarajuu rije da opie angelologiju. Nametala joj se neugodna pomisao daje ona moda bila jedina franjevka od vjenog klanjanja koja je ivjela u neznanju. "Ovoj... disciplini?" "O, da, svakako", odgovorila je Philomena. "Sve su starije sestre upoznate s angelologijom. Moja generacija sestara nairoko je prouavala anele - Knjiga postanka 28:12-17; Ezekiel 1:1-14, Evanelje po Luki 1:26-38. Boe me blagoslovi, bavile smo se anelima dan i no!" Philomena se svom teinom namjestila u stolici, od ega je drvo zakripalo, a zatim je nastavila: "U jednom trenutku prouavala sam grau koju su propisali europski angelolozi nai dugogodinji mentori - a ve u sljedeem na je samostan zamalo bio uniten. Sva naa naobrazba, sve nae zalaganje da uklonimo poast Nefila s lica zemlje kao daje bilo nizato. Iznenada smo se svele na obine redovnice posveene iskljuivo molitvi. Vjeruj mi, ja sam se ustrajno zalagala da se vratimo u bitku sa silama zla. One meu nama koje smatraju da je ta zadaa preopasna samo su budale i kukavice." "Opasna?" upitala je Evangeline. "Poar koji se dogodio 1944. nije bio sluajan" nastavila je Philomena, mrtei se. "Bio je to izravan napad. Moglo bi se rei da smo bile odve nepromiljene, da smo podcijenile krvoednu prirodu amerikih Nefila. Oni su bili upoznati s mnogima - ako ne i sa svima enklavama europskih angelologa. Pogrijeile smo mislei da je Amerika jo uvijek sigurna kao to je neko bila. Naalost, moram rei da nas je Celestinina prisutnost sve dovela u veliku opasnost. Nakon njezina dolaska poeli su i napadi. I to ne samo na na samostan. Te godine bilo je gotovo stotinu napada na amerike samostane - Nefili su bili sloni u nastojanju da otkriju u kojem se samostanu nalazilo ono to su htjeli." "Ali zato?" "Zbog Celestine, naravno" odgovorila je Philomena. "Ona je bila dobro poznata neprijatelju. Kada je stigla u samostan, sama sam vidjela koliko je bila onemoala, izmuena i uplaena. Bilo je oito da ju je bijeg umalo dotukao. Najznaajnija, meutim, u toj prii jest

poiljka koju je Celestine donijela za majku Innocentu, neto to je trebalo smjestiti u sigurne ruke, ovdje kod nas. To neto su i Nefili eljeli. Znali su daje Celestine prebjegla u Sjedinjene Drave. Jedino nisu znali kamo tono." "A majka Innocenta je bila upoznata sa svime time?" upitala je. "Naravno" odgovorila je, podiui obrve u uenju - zbog postupka majke Innocente ili njezinog pitanja - Evangeline nije mogla odrediti. "Majka Innocenta bila je najznaajnija amerika znanstvenica svog doba. Pouavala ju je majka Antonia, koja je bila uenica nae drage nadstojnice majke Clare, a nju je pak poduavala sama majka Francesca, koja je - na dobrobit nae velike nacije - dola u Milton izravno iz Europskog drutva angelologa, kako bi izgradila ameriki ogranak. Samostan Sv. Rue je bio ila kucavica Amerikog angelolokog projekta, grandiozan pothvat mnogo ambiciozniji od iega to je Celestine Clochette radila u Europi prije nego to se pri- krpala Drugoj angelolokoj ekspediciji." Philomena je dotad iznimno brzo govorila, pa je morala zastati da bi uhvatila zraka. "Uistinu", zaustila je sporo, "majka Innocenta nikada, ali ba nikada, ne bi odustala od borbe da je nisu ubili Nefili." Evangeline je primijetila, "Mislila sam daje poginula u poaru." "Tako smo priopile vanjskom svijetu, ali to nije istina." Philomena se zacrvenila, a potom problijedila, kao da je pri samom govoru o poaru kou dotakla nevidljiva vatra. "Bila sam na balkonu Crkve Marije Aneoske kada je izbio poar. istila sam cijevi orgulja iz radionice brae Casavant, to je bio iznimno zahtjevan zadatak. Bilo je dovoljno teko oistiti tisuu etristo dvadeset i dvije cijevi rasporeene u trideset nizova, kao i njihovih dvadeset registara, ali majka Innocenta zadala mi je i poliranje mjedi dvaput godinje. Zamisli to! Vjerujem da me zbog neega kanjavala, iako ne shvaam ime sam je mogla toliko naljutiti." Evangeline je vrlo dobro znala da se Philomena znala strano uzrujati pri spomenu poara. No umjesto daje prekine, to je zapravo eljela uiniti, sklopila je ruke na krilu trudei se odsluati Philome- ninu tiradu za kaznu to je propustila jutarnje klanjanje. "Sigurna sam da niste uinili ita da ikoga razljutite." "Zaula sam neko udno komeanje" nastavila je, ne obazirui se na Evangelininu podrku, "pa sam prila velikoj rozeti u pozadini kora. Ako si ikada istila orgulje ili pjevala u naem zboru, zna da rozeta ima pogled na sredinje dvorite. Tog jutra ono je bilo ispunjeno sestrama. Uskoro sam primijetila dim i plamen koji je zahvatio etvrti kat, ali stojei na balkonu crkve s pogledom na gornje dijelove samostana nisam mogla vidjeti to se dogaalo na ostalim katovima. Kasnije sam saznala, meutim, da je teta bila ogromna. Izgubile smo sve." "Uasno" primijetila je Evangeline, potiskujui poriv da upita kako se to moglo tumaiti kao napad Nefila. "Zaista uasno" potvrdila je Philomena. "No jo uvijek ti nisam ispriala sve. Majka Perpetua zabranila mi je o tome govoriti, ali ne mogu vie utjeti. Sestra Innocenta je, kaem ti, ubijena. Ubijena." "Kako to mislite?" upitala je nastojei dokuiti ozbiljnost Philo- menine optube. Tek nekoliko sati ranije doznala daje da su ta stvorenja bila odgovorna za smrt njezine majke, a sada je doznala da su usmrtila i Innocentu. Samostan Sv. Rue odjednom joj se inio kao najopasnije mjesto u koje ju je otac mogao smjestiti. "S kora sam zaula udarac vrata. Za nekoliko sekundi u podnoju se pojavila majka Innocenta. Gledala sam kako uri sreditem crkve, a slijedila ju je skupina sestara - dvije novakinje i dvije ve zavjetova- ne sestre. inilo se da idu prema Kapelici klanjanja, moda u namjeri da se pomole. To je bilo tipino za Innocentu: smatrala je da molitva nije samo obveza ili ritual, nego rjeenje svih nesavrenosti u svijetu. Toliko snano je vjerovala u mo molitve da me ne bi udilo da je bila uvjerena da se njome moe zaustaviti poar."

Philomena je uzdahnula, uzela naoale, a potom ih protrljala utir- kanim bijelim rupiem. Nataknuvi na nos oiene naoale, otro je promotrila Evangeline, kao da prosuuje njezinu spremnost da uje ostatak prie, a potom nastavila. "U tom su trenutku iz bonih laa iznenada istupile dvije divovske figure. Bili su iznimno visoki i koati, imali su bijele ruke, a njihova lica kao da su isijavala vatru. Kosa i koa ak i iz daljine zraile su mekom bijelom svjetlou. Imali su velike plave oi, visoke jagodine kosti i pune ruiaste usne. Lica su im bila uokvirena kovravom kosom. Njihova ramena su bila iroka, a nosili su hlae i kine ogrtae i - poput onodobne gospode - tako da se nisu razlikovali od bankara ili pravnika. Premda je njihova svjetovna odjea odavala da se ne radi 0 redovnicima, koji su u ono vrijeme nosili duge smee halje i izbrija- vali tjemena - nisam mogla razabrati tko niti to su bila ta stvorenja. Sada znam da se nazivaju giborimi, a radi se o ratnicima iz redova Nefila. Oni su brutalna, krvoedna i bezosjeajna bia koja - s aneoske strane - potjeu od velikog ratnika Mihaela. Plemenito porijeklo tih uasnih stvorenja objanjava njihovu neobinu ljepotu. Tek sada, osvrnuvi se unatrag s punim znanjem o njihovu porijeklu, shvaam da je ta ljepota bila uasna manifestacija zla, hladne, dijaboline privlanosti koja ovjeku lako moe natetiti. Bili su tjelesno savreni, ali njihova je savrenost bila odijeljena od Boga - tek prazna ljepota bez due. Rekla bih da je Eva u zmiji vidjela slinu vrstu ljepote. Prisutnost giborima u crkvi dovela me u neprirodno stanje. Moram priznati: njihova me pojava posve zatekla." Philomena je opet izvadila pamuni rupi iz depa, razmotala ga 1 obrisala znoj sa ela. "S kora sam imala dobar pregled. Giborimi su iz sjene stupili u jaku svjetlost sredinje lae. Kroz vitraje je isijavalo sunevo svjetlo, kao i inae sredinom dana, a odraz njihovih boja rasprio se mramornim podom zbog ega je njihova blijeda koa izgledala prozirno. Majka Innocenta duboko je udahnula kada ih je ugledala. U potrazi za osloncem posegnula je za naslonom klupe i upitala ih to ele. Neto u tonu njezina glasa uvjerilo me da ih je prepoznala. Moda ih je ak i oekivala." "Ne vjerujem da ih je oekivala", primijetila je Evangeline zbunjena Philomeninim opisom ove stravine katastrofe, kao da se radilo o dogaaju koji se odigrao bojom providnou. "Upozorila bi ostale." "U to nisam sigurna" odvratila je briui ponovno elo i guvajui rukom umrljani pamuni rupi. "Prije no to sam se snala, giborimi su napali moje drage sestre. Ta su ih zla bia fiksirala oima. Izgledale su kao daje na njih baen urok. est ena zurilo je u giborime kao da su hipnotizirane. Jedan od njih dotakao je majku Innocentu svojim rukama, a njenim tijelom je proao udar struje. Poela se griti, a onda se sruila na pod. Sam duh bio je isisan iz nje. Zvijer je uivala u ubojstvu, kao to bi svako udovite uivalo. inilo se da je od ubojstva ojaao, dok je Innocentino tijelo bilo sasvim neprepoznatljivo." "Ali kako je to mogue?" upitala je Evangeline, zdvojno se pitajui nije li i njezina majka doekala podjednako bijednu sudbinu. "Ne znam. Pokrila sam oi u uasu", odgovorila je Philomena. "Kada sam naposljetku, zirnula preko ograde, vidjela sam na podu crkve mrtva tijela svih est sestara. Trebalo mi je petnaestak sekundi da otrim s galerije u crkvu, a za to vrijeme stvorenja su ve nestala, ostavljajui za sobom oskvrnuta tijela naih sestara. Bila su isuena do kosti, kao da su iz njih iscijeene ne samo sve vitalne tekuine, nego i sama njihova bit. Tijela su im bila smeurana, kosa spaljena, a koa ogoljena. Tako je, dijete moje, izgledao nefilski napad na Samostan Sv.

Rue. A mi smo na to odgovorile obustavom naega rada protiv njih. Nikada to nisam mogla shvatiti. Majka Innocenta, Bog je blagoslovio, nikada ne bi dopustila da ubojstvo naih ljudi proe neosveeno." "Zato smo onda prestale s radom?" upitala je Evangeline. "eljele smo ih uvjeriti da smo tek samostan nastanjen obinim redovnicama", odgovorila je. "Znale smo da e zaustaviti potragu za predmetom u naem posjedu ako ih uvjerimo da smo slabe i da ne predstavljamo nikakvu prijetnju njihovoj moi." "Ali mi ga ne posjedujemo. Abigail Rockefeller do smrti nije razotkrila njegovu lokaciju." "Jesi li zaista sigurna, draga moja Evangeline? Usprkos svemu to ti je zatajeno? Usprkos svemu to je meni zatajeno? Celestine Clo- chette nagovorila je majku Perpetuu da zauzme pacifistiki stav. Pronalazak Orfejeve lire nije u njezinu interesu. Ali ja bih se mogla kladiti vlastitim ivotom, vlastitom duom da Celestine posjeduje informacije o lokaciji lire. Ako mi pomogne da je pronaemo, zauvijek emo osloboditi svijet od tih monstruoznih zvijeri." Suneva svjetlost ulijevala se kroz prozore knjinice, skupljajui se oko Evangelininih nogu i kamina. Zatvorila je oi, razmiljajui o Philomeninoj prii u kontekstu svega to joj se dogodilo proteklog dana. "Upravo sam saznala da su te monstruozne zvijeri ubile moju majku", proaptala je. Izvadila je Gabriellina pisma iz ogrtaa. Prije no to je imala priliku predati ih, Philomena je sama ugrabila pisma iz njenih ruku. Prebirala je estitke prodirui njihov sadraj. Kada je stigla do posljednjeg, rekla je: "Ovo pismo je nepotpuno. Gdje je ostatak?" Evangeline je izvadila posljednju boinu estitku, koju je pronala u jutarnjoj poti. Okrenula ju je i poela naglas itati bakine rijei. "Rekla sam ti mnogo toga o uasima prolosti, a poneto i o opasnostima s kojima se trenutno suoava, meutim, malo toga sam spomenula o tvojoj buduoj ulozi u naem radu. Ne mogu rei kada e ti koja od tih informacija dobro doi - mogue je i da provede ivot u tihoj i mirnoj kontemplaciji, vjerno ispunjavajui svoje dunosti u Samostanu Sv. Rue. Ali takoer je mogue da e tvoj doprinos biti znaajan za neku veu svrhu. Otac te s razlogom smjestio ondje, a postoji i razlog zato si kolovana u angelolokoj tradiciji na kojoj se na rad temelji vie od tisuu godina. Majka Francesca, osnivaica samostana u kojem ivi i odrasta posljednjih trinaest godina, sagradila je Sv. Ruu pukom snagom vjere i predana rada, osmislivi svaku eliju i stubite u skladu s potrebama naih angelologa u Americi. Kapelica klanjanja bila je trijumf Francescine mate, velianstvena posveta anelima koje prouavamo. Svaki komad zlata poloen je u njihovu ast, svaki komad stakla postavljen u njihovu slavu. Ono to moda ne zna jest injenica da se u sreditu kapelice nalazi malen, ali neprocjenjiv predmet velike duhovne i povijesne vrijednosti." "To je sve" rekla je, sklapajui pismo natrag u omotnicu. "Fragment ovdje zavrava." "Znala sam! Lira je kod nas. Doi, dijete, moramo ovu prekrasnu vijest podijeliti sa sestrom Perpetuom." "Ali Abigail Rockefeller sakrila je liru jo 1944", odvratila je Evangeline, zbunjena Philomeninim tijekom misli. "Ovo nam pismo nita ne govori." "Nitko ne zna to je tono Abigail Rockefeller uinila s lirom", rekla je Philomena na putu prema vratima. "Pouri, moramo odmah razgovarati s majkom Perpetuom. U srcu Kapelice klanjanja skriveno je neto to e nam posluiti." "Priekajte" zaustavila ju je Evangeline, glasom promuklim od naprezanja da izgovori ono to je morala rei. "Jo neto moram podijeliti s vama, sestro." "Reci mi o emu se radi, dijete" rekla je, zastavi na vratima.

"Unato vaem upozorenju, juer popodne sam dopustila nekome da ue u nau knjinicu. ovjek koji se raspitivao o majki Innocenti doao je juer u samostan. Umjesto da ga odvratim, kao to ste me uputili, ja sam mu dopustila da proita pismo Abigail Rockefeller koje sam otkrila u arhivu." "Pismo Abigail Rockefeller? Posljednjih pedeset godina traim takvo pismo. Ima li ga sa sobom?" Evangeline je izvukla pismo. Philomena joj gaje otela i brzo proitala. Bila je razoarana njegovim sadrajem. Vraajui ga, rekla je "U ovom pismu nema niti jedne korisne informacije." "ovjek koji je doao u arhiv nije tako mislio" odvratila je Evangeline, pitajui seje li Philomena mogla primijetiti njezino zanimanje za Verlainea. "A kako je taj gospodin reagirao?" bila je znatieljna Philomena. "S velikim zanimanjem i uznemirenou" rekla je Evangeline. "On vjeruje da pismo upuuje na neku veu tajnu, za ije je otkrie bio unajmljen." Philomena je u udu rairila oi. "Jesi li uspjela saznati zato se zanima za pismo?" "Vjerujem da su njegovi motivi nevini, ali moram vam rei da je ovjek za kojeg radi jedan od onih koji nam ele zlo." Ugrizla se za usnu, nesigurna bi li trebala izgovoriti njegovo ime. "Verlaine radi za Percivala Grigoria." Philomena je ustala, ruei pritom alicu na pod. "Zaboga!" rekla je uplaeno. "Zato nas nisi upozorila?" "Molim vas, oprostite" odvratila je. "Nisam znala." "Shvaa li u kakvoj smo opasnosti?" upitala je Philomena. "Smjesta moramo upozoriti majku Perpetuu. Sada vidim da smo napravile stranu greku. Neprijatelj je ojaao. Jedna je stvar eljeti mir, a sasvim druga pretvarati se da rat ne postoji." S tom reenicom je skupila pisma i estitke, a zatim pojurila iz knjinice, ostavljajui Evangeline samu s praznom kutijom kolaa. Philomena je oito imala morbidnu i nezdravu opsesiju osvetom za dogaaje iz 1944. Njena je reakcija uistinu bila fanatina, kao da je godinama ekala na takve informacije. Evangeline je shvatila da joj nije trebala pokazati bakina povjerljiva pisma niti raspravljati o tako opasnim informacijama sa enom koja joj se oduvijek inila pomalo nestabilnom. Oajna, pokuala je dokuiti to dalje uiniti. Iznenada se sjetila Celestininog naloga da se vrati kod nje kada proita pisma. Ustala je i pourila prema njenoj eliji. Times Square, New York City Voza je jurio kroz prometnu guvu, a zatim stao na uglu etrdeset druge ulice i Broadwaya. Zbog priprema za doek novog tisuljea kod sjedita njujorke policije bio je zaustavljen promet. U gomili inovnika koji su putovali kuama Verlaine je mogao vidjeti policajce kako zavaruju kanalizacijske ahtove i dogovaraju kontrolne toke. Ako je ve u vrijeme boinih blagdana grad bio pun turista, bilo mu je jasno da e novogodinja no biti nona mora, pogotovo ove godine. Gabriella mu je naloila da izae iz kombija. Kada su uli u gomilu ljudi na ulici, upali su u kaos gibanja, svjetleih reklamnih panoa i neumornih pjeaka. Verlaine je prebacio naprtnjau preko ramena, u strahu da ne pogubi njezin dragocjeni sadraj. Nakon onoga to mu se dogodilo u stanu, nije se mogao otresti osjeaja da ih motre, da je svaka osoba u blizini sumnjiva i da Grigorievi ljudi ekaju na svakom uglu. Osvrnuo se i ugledao beskonano more ljudi. Gabriella je hodala kroz gomilu brzinom koju je jedva mogao pratiti. Dok su se gibali meu valovima ljudi, zapazio je njezinu zanimljivu figuru. Bila je sitna, visoka tek neto vie od metar i pol, iznimno vitka i koata. Nosila je uzak crni ogrta edvardijanskog kroja runo krojen, elegantan svileni sako s redom sitnih kristalnih gumba. Bio je toliko pripijen da

se inilo kao da je krojen da se nosi preko korzeta. Nasuprot tamnoj odjei, lice joj je bilo porculanski bijelo, proarano finim borama - lice starice. Iako je vjerojatno ve zala u sedamdesete, imala je mladenaki stav. Nosila se kao mlada ena. Njena lijepa, sjajna crna kosa bila je savreno oblikovana, uspravno se drala, hodala je pravilno. Kretala se brzo, kao da ga izaziva da odri korak. "Zacijelo se pitate zato sam vas dovela ovamo, u ovo ludilo", pokazala je prema gomili. Glas joj je bio jednako smiren kao i preko telefona, ton mu se istovremeno inio sablasnim i duboko umirujuim. "Times Square u vrijeme Boia nije najmirnije mjesto za etnju." "Obino izbjegavam ovo mjesto" odvratio je, promatrajui neonske prozore duana i svjetlei pano s novostima koje su klizile ekranom bre nego ih je stigao proitati. "Nisam ovamo dolazio ve skoro godinu dana." "U opasnosti je najbolje sakriti se u masi" primijetila je. "Ne valja privlaiti panju te nikada nije naodmet biti na oprezu." Nekoliko blokova kasnije usporila je korak. Povela ga je pored Bryant Parka prekrivenog boinim dekoracijama. Zbog svjee na- padalog snijega i jutarnje svjetlosti Verlaineu je prizor izgledao kao slika savrenog njujorkog Boia, upravo nalik na scene kakve je slikao Norman Rockwell i koje su ga iritirale. Kada su se pribliili masivnom zdanju Njujorke gradske knjinice, Gabriella je opet zastala i, jo se jednom osvrnuvi, prela preko ceste. "Doite", apnula mu je, hodajui prema crnom gradskom automobilu koji je bio nepropisno parkiran ispred jednog od kipova lavova na ulazu u knjinicu. Imao je njujorke tablice s oznakom ANGEL27. im ih je ugledao, voza je upalio motor. "Ovo je na prijevoz", rekla je Gabriella. Kod Trideset tree su skrenuli desno pa se odvezli estom avenijom. Kada su zastali na semaforu, Verlaine se osvrnuo pitajui se hoe li u pozadini ugledati crni automobil. Nitko ih nije slijedio. Bilo mu je udno to se u njezinoj blizini osjeao tako oputeno. Naime, poznavao ju je tek etrdeset i pet minuta. Sjedila je do njega, gledajui kroz prozor, kao da je sasvim normalno da je netko u devet ujutro proganja ulicama Manhattana. Kod Kolumbova spomenika voza se zaustavio, a njih dvoje su poli ususret hladnom vjetru koji je puhao Central parkom. Gabriella se ustro kretala prema naprijed, prouavajui promet i promatrajui to se dogaa iza krunog toka, umalo gubei svoju inae neprobojnu smirenost. "Gdje su?" mrmljala je, skreui uz rub parka pored kioska natrpanog dnevnim novinama u sjenu zapadnog dijela Central parka. Nekoliko blokova nastavila je hodati jednakom brzinom, a zatim je zastala, ogledavajui se. "Kasne", rekla je priguenim glasom. U tom trenutku iza ugla se pojavio starinski Porsche ija je karoserija boje ljuske jajeta bljetala na jutarnjem suncu. Zaustavio se uz glasno kripanje guma. Na tablicama se nalazila oznaka Angell, to je Ver- lainea zabavilo. Mlada ena poskoila je s vozakog sjedala. "Dr. Gabriella, ispriavam se" rekla je, predajui joj sveanj kljueva prije no to se brzo udaljila. "Upadajte" rekla je Gabriella, smjetajui se na sjedalo vozaa. Slijedio je njene upute. Ugurao se u mali automobil i zalupio vratima. Bljetava kontrolna ploa bila je nainjena od javora, a volan presvuen koom. Stisnuo se na sjedalo suvozaa i prebacio naprtnjau kako bi dosegnuo pojas za vezanje, ali ga nije bilo. "Lijep automobil", primijetio je. Dobacila mu je otar pogled i upalila motor. "To je 356-ica, prvi model Porschea. Ga Rockefeller kupila je za nae drutvo nekoliko takvih automobila. Nevjerojatno - jo uvijek preivljavamo od njenih mrvica." "Poprilino luksuznih mrvica", primijetio je, prelazei rukom preko konog sjedala boje karamele. "Ne bih nikad pomislio daje Abigail bila ljubiteljica sportskih automobila."

"Mnogo toga o njoj nitko ne bi pomislio", dodala je Gabriella, a zatim se ukljuila u promet, polukruno zaokrenula i nastavila uz Central park prema sjeveru. Parkirala je u mirnoj ulici du koje su bila posaena stabla, a izlazila je na sredinu Osamdesete. Izmeu dvije sline zgrade stisnula se kua smee fasade, kao da ju je netko silom ugurao odozgora. Otkljuala je ulazna vrata, a zatim ga uvela tako odlunom kretnjom da je jedva uspio provui stvari prije nego to je zalupila vrata i zakljuala bravu. Nije odmah ni registrirao da su se makli s hladnoe. Naslonila se na vrata, zaklopila oi i duboko udahnula. Tek u zrnastoj tami foajea primijetio je njezinu iscrpljenost. Drhtavim rukama odstranila je s oiju pramen kose i stavila ruku na srce. "Uistinu postajem prestara za ovo", blago je rekla. "Oprostite to zapitkujem, ali koliko ste stari?" upitao je Verlaine, ne mogavi suspregnuti znatielju. "Dovoljno stara da izazivam sumnje", odgovorila je. "Sumnje?" "O vlastitoj ljudskosti", odgovorila je, suavajui svoje zapanjujue plavozelene oi uokvirene sivom sjenom. "Neki ljudi unutar nae organizacije vjeruju da sam jedna od njih. Uistinu bih trebala otii u mirovinu. itav ivot borim se s takvim sumnjama." Verlaine ju je odmjerio, od crnih izmama do crvenih usana. elio ju je upitati to je tono mislila, to se dogodilo prethodne noi i zato je poslana pred njegov stan. "Doite, nemamo vremena za moje pritube", rekla je okreui se na peti i penjui se uskim drvenim stepenicama. "Poimo gore." Popeo se za njom kripavim stubitem. Otvorila je vrata na vrhu stepenica pa ga uvela u zamraenu prostoriju. Kada su mu se oi prilagodile na tamu, vidio je da je soba uska i duguljasta, ispunjena foteljama, policama knjiga i niskim stoliima na kojima su bile postavljene svjetiljke Tiffany nalik na ptice s jarkim perjem. Na jednom zidu bila su objeena ulja na platnu u tekim pozlaenim okvirima, ali zbog mraka nije mogao raspoznati njihov sadraj. Na neravnom stropu nalazila se uta mrlja od prokinjavanja. Dala mu je znak da sjedne i razmaknula zavjese na nizu uskih visokih prozora. Odetao je do garniture neogotikih stolica s ravnim naslonima koja se nalazila pored prozora, lagano spustio naprtnjau na pod pa se smjestio na tvrdo sjedalo. Noge stolca zakripale su pod njegovom teinom. "Da vam odmah razjasnim, gospodine Verlaine" rekla je Gabriella, zauzimajui stolicu do njega. "Imate sree to ste ivi." "Tko su bili ti ljudi?" upitao je Verlaine. "Sto su htjeli?" "Takoer imate sree", nastavila je, ne obazirui se na njegova pitanja i sve veu uznemirenost, "to ste im uspjeli pobjei neokrznuti". Bacivi pogled na njegovu svjeu ranu na ruci, dodala je "ili gotovo neokrznuti. Imate sree. Pobjegli ste s neime to ele." "Vi ste satima ekali ispred mog stana, Kako biste inae znali da su me promatrali? Kako ste znali da e provaliti u stan?" "Nisam prorok" rekla je Gabriella, "ali mogu predvidjeti da e se vragovi pojaviti, ako dovoljno dugo priekate." "Je li vas Evangeline zvala?" upitao je, ali nije nita odgovorila. Oito nije namjeravala rasipati tajne pred takvima poput njega. "Pretpostavljam da znate to su mi planirali uiniti kada me pronau" rekao je. "Naravno, uzeli bi pisma", odgovorila je smireno. "Meutim, kada bi pisma dola u njihove ruke, vas bi ubili." Verlaine je neko vrijeme vrtio tu misao po glavi. Nije mogao shvatiti zato su pisma bila tako vana. Naposljetku je upitao "Imate li teoriju zato su to eljeli uiniti?"

"Ja imam teoriju o svemu, gospodine Verlaine." Po prvi put u njihovu kratkom poznanstvu Gabriella se nasmijeila. "Kao prvo, oni kao i ja vjeruju da pisma u vaem posjedu sadre vane informacije. Kao drugo, oni se arko ele dokopati tih informacija." "Dovoljno arko da bi za njih ubili?" "Svakako", odgovorila je Gabriella. "Ve su nebrojeno puta ubili i za manje vane informacije." "Ne shvaam", rekao je Verlaine, stavljajui naprtnjau u krilo. Taj zatitniki potez nije promakao Gabrielli. "Oni nisu proitali Innocentina pisma." Gabriella je zastala. "Jeste li sigurni?" "Nisam ih dao Grigoriu" odgovorio je Verlaine. "Kada sam ih pronaao, nisam bio siguran to bi mogla znaiti, a osim toga elio sam se uvjeriti u njihovu vjerodostojnost prije nego to Grigoria upozorim na njih. Naime, u mojoj vrsti posla nuno je temeljito provjeriti podatke prije nego ih iznesete." Otvorila je ladicu malena pisaeg stola, izvukla cigaretu iz taba- kere, namjestila je u lakirani cigarpic, a potom zapalila malenim zlatnim upaljaem. Miris aromatizirana duhana ispunio je prostoriju. Ponudila je i Verlainea, i on je prihvatio. Dvoumio se bi li je takoer zamolio neko estoko pie. "Iskreno," rekao je naposljetku, "nemam pojma kako sam se uvukao u sve ovo. Ne znam to su ti ljudi, ili to ve jesu, traili u mom stanu. Priznajem da sam radei za Grigoria o njemu doznao neke udne stvari, no svi znaju da je ekscentrik. Da vam pravo kaem, poinjem se pitati je li sa mnom sve u redu. Moete li mi rei zato sam ovdje?" Odmjerila gaje kao da razmilja to bi bilo primjereno odgovoriti. Naposljetku je rekla, "Dovela sam vas ovamo, gospodine Verlaine, jer vas trebamo." "Mi?" upitao je Verlaine. "Mi vas molimo da nam pomognete vratiti neto vrlo vrijedno." "Rodopsko blago?" Gabriella je problijedila. Osjetio je nakratko trijumf nad njom - konano ju je neime iznenadio. "Vi ste upoznati s putovanjem u Rodope?" upitala je, pribravi se. "Ono se spominje u pismu Abigail Rockefeller koje mi je Evangeline juer pokazala. Uspio sam shvatiti da je s majkom Innocentom raspravljala o nekoj vrsti antikviteta, moda komadu grke keramike ili primjerku trake umjetnosti. Premda sada uviam da se radilo o neemu vrednijem od nekoliko glinenih posuda." "Radilo se o neemu mnogo vrednijem od toga", rekla je, gasei cigaretu u pepeljari. "Meutim, vrijednost tog predmeta procjenjuje se drukije nego to biste mogli zamisliti. Ono se ne mjeri novcem, iako je tijekom posljednjih dvjesto godina potroeno mnogo da bi se dolo do tog predmeta. Recimo to ovako: on ima drevnu vrijednost." "Je li u pitanju povijesni artefakt?" upitao je. "Moglo bi se rei" odgovorila je, prekriivi ruke preko prsa. "Radi se o vrlo starom predmetu, ali ne o muzejskom primjerku. On je jednako vaan danas kao to je bio i u prolosti. Mogao bi utjecati na ivote milijuna ljudi i, to je jo vanije, izmijeniti tok budunosti." "Zvui kao zagonetka", primijetio je Verlaine, gasei cigaretu. "Neu vas zavaravati. Nemamo vremena. Situacija je mnogo zamrenija nego to uviate. Ono to vam se jutros dogodilo ima veze s neim to je zapoelo mnogo prije. Ne znam kako ste se upleli u sve ovo, ali pisma u vaem posjedu stavljaju vas u iu zbivanja." "Ne shvaam." "Morat ete mi vjerovati", rekla je. "Ispriat u vam sve, ali morat ete i neto dati zauzvrat. U zamjenu za znanje koje u vam prenijeti, morate se odrei svoje slobode. Nakon

toga ili ete postati jedan od nas ili ete se skrivati. U svakom sluaju provest ete ivot osvrui se preko ramena. Jednom kada se upoznate s povijeu nae misije i ulogom ge Rockefeller u njoj - to je tek manji dio duge i zamrene prie - postat ete dio uasne bezizlazne drame. Moda zvui ekstremno, ali jednom kada saznate istinu, va e se ivot nepovratno izmijeniti. Nakon toga nema povratka." Verlaine je gledao u ruke, razmiljajui o njezinim rijeima. Premda se inilo kao da je zamoljen da skoi s ruba litice - tovie, kao da mu je zapovijeeno - nije se mogao zaustaviti da ne nastavi u tom smjeru vlastitom voljom. Naposljetku je rekao, "Vi vjerujete da pisma sadre podatke o onome to su otkrili tijekom ekspedicije." "Ona sadre podatke - ali ne o onome to je otkriveno, nego o onome to je bilo skriveno", odvratila je. "Uputili su se u Rodope kako bi povratili liru. Kitaru, da budem preciznija. Imali smo je neko kratko vrijeme. Sada je ponovno skrivena. Nai neprijatelji iznimno bogata i utjecajna skupina - ele je jednako grevito pronai kao i mi." "Jesu li oni bili u mom stanu?" "Da, ljude u vaem stanu unajmila je ta skupina." "Je li Percival Grigori dio skupine?" "Jest", odgovorila je Gabriella. "On je vaan faktor u njoj." "Ja sam, dakle, radei za njega", rekao je Verlaine, "zapravo radio protiv vas." "Kao to sam vam i ranije rekla, vi njima uistinu nita ne znaite. Za Percivala je boravak u javnosti tetan i riskantan, stoga uvijek unajmljuje potrone radnike - to je njegov izraz, ne moj - da za njega obavljaju istraivanja. Koristi ih da bi se dokopao informacija, a potom ih ubija. To je iznimno uinkovita mjera sigurnosti." Zapalila je novu cigaretu. Dim se rasplinuo u maglicu. "Je li Abigail Rockefeller radila za njih?" "Ne", odgovorila je Gabriella. "Upravo suprotno. Ona je suraivala s majkom Innocentom. Zajedno su traile prikladno mjesto da sakriju koveg s lirom. Zbog razloga koje ne moemo dokuiti, Abigail Rockefeller je nakon rata prekinula svu komunikaciju s nama. To je izazvalo poprilian potres u naoj mrei. Nismo znali kamo je smjestila sadraj kovega. Neki smatraju daje skriven u New Yorku. Drugi vjeruju da gaje poslala natrag u Europu. Ve dugo oajniki pokuavamo locirati skrivenu liru, pod pretpostavkom daje uope skrivena." "Proitao sam Innocentina pisma" rekao je Verlaine. "Mislim da vam nee otkriti ono emu se nadate. Imalo bi vie smisla otii Gri- goriu." Osjeajui umor, duboko je udahnula. "Neto bih vam eljela pokazati", rekla je. "Moda e vam pomoi da shvatite s kakvim stvorenjima imate posla." Skinula je sako, a zatim rukama na kojima su se ocrtavale ile otkopala crnu svilenu koulju, sve dok nije odrijeila i posljednji gumb. "Ovo", zaustila je tiho, povlaei najprije lijevi, a potom i desni rukav, "jest ono to se dogaa kada vas uhvate." Verlaine ju je promatrao dok se okretala na svjetlu oblinjeg prozora, Trup joj je bio prekriven irokim, dubokim oiljcima koji su se protezali preko lea, prsa, trbuha i ramena. Izgledali su kao da ju je netko izmrcvario iznimno otrim mesarskim noem. Po irini oteena tkiva i nepravilnim rubovima oiljaka mogao je zakljuiti da rane nisu bile pravilno zaivene. Na slabom svjetlu koa je izgledala ruiasto i sirovo. Uzorak je ukazivao na bievanje ili, jo gore, rezanje britvom. "Moj Boe", rekao je, zgroen oiljcima, iji su ruiaste brazde izgledale kao unutranjost koljke. "Kako se to dogodilo?" "Neko sam vjerovala da ih mogu nadmudriti", odgovorila je. "Mislila sam da sam pametnija, snanija i sposobnija od njih. Za vrijeme rata bila sam najbolja angelologinja u itavom Parizu. Unato svojim godinama napredovala sam bre od ikoga. I to je bila injenica. Vjerujte mi - bila sam i jo uvijek jesam, jako dobra u svom poslu."

"Je li se to dogodilo za vrijeme rata?" upitao je Verlaine, pokuavajui shvatiti to je ikoga moglo nagnati na takvu brutalnost. "U mladosti sam radila kao dvostruka agentica. Bila sam ljubavnica nasljednika najmonije neprijateljske obitelji. Moj rad su nadgledali i u poetku sam bila prilino uspjena, no na kraju su me otkrili. Ako se itko mogao uvui meu njih, bila sam to ja. Dobro pogledajte to mi se dogodilo, gospodine Verlaine, pa zamislite to e uiniti vama. Vae naivno ameriko vjerovanje da dobro uvijek pobjeuje zlo vam nee pomoi. Garantiram vam: spasa nema." Bilo mu je iznimno teko gledati to su joj uinili, ali ipak nije mogao odvratiti pogled. Oima je pratio valovitu ruiastu putanju od kljune kosti do boka, jeei se od bljedila njezine koe. inilo mu se da bi mu moglo pozliti. "Kako mislite da biste ih mogli pobijediti?" "To u objasniti", odvratila je, oblaei koulju i zakopavajui gumbe, "kada mi predate pisma." Poloio je laptop na povrinu Gabriellinog stola, a potom ga ukljuio. Raunalo je poelo uitavati sadraj diska. Uskoro su se svi njegovi podaci - ukljuujui dokumente vezane uz istraivanje i skenirana pisma - pojavili kao ikone na osvijetljenoj povrini ekrana, nalik na svjetlocrvene balone koji su plutali plavim elektronikim nebom. Otvorio je datoteku pod nazivom Rockefeller/Innocenta i odstupio od raunala, ostavljajui Gabrielli dovoljno prostora za itanje. Kroz pranjavi prozor promatrao je smrznuti park ovijen tiinom. Znao je da se ispod naslaga snijega kriju smrznuta jezerca, prazno klizalite, plonici, zimski vrtuljak. eta taksija jurila je Central Park West avenijom u smjeru sjevera, odvozei ljude iz centra. Grad je i dalje nastavljao u jednakom, maninom ritmu. Osvrnuo se prema Gabrielli. itala je pisma gotovo bez daha, upijajui usijane rijei na ekranu kao da bi svakog asa mogle nestati. Monitor je bacao zelenobijeli odsjaj na njezinu kou, naglaavajui bore oko usta i oiju i bojei njenu crnu kosu u nijansu sliniju purpuru. Uzela je komad papira s pisaeg stola i narkala biljeke, isto vremeno itajui i piui, ne gledajui Verlainea niti ispisane reenice. Njena panja bila je posve usredotoena na ekran - na tanke krivulje Innocentina rukopisa i nabore papira reduciranog na digitalni zapis. Primijetila gaje tek kada je stao iznad njenog ramena i bacio pogled na ekran. "U kutu je stolica", rekla je ne skidajui pogled s ekrana. "Bit e vam udobnije sjesti umjesto da se naginjete preko mog ramena." Iz kuta je uzeo starinsku klavirsku klupicu pa se smjestio do nje. Podigla je ruku, kao u oekivanju da je poljubi, i zamolila, "Cigaretu, s"il vous plait." Izvukao je cigaretu iz porculanske kutije, utaknuo je u lakirani cigarpic, stavio meu njene prste i pripalio. "Merci", zahvalila je, uvlaei dim. Naposljetku je otvorio naprtnjau, izvukao fascikl i, odvaivi se daje omete u itanju, rekao, "Ovo sam vam trebao ranije predati." Okrenula se od raunala i uzela pisma iz njegovih ruku. Prebirui njihov sadraj, upitala je, "Originali?" "Stopostotni originali ukradeni iz Arhiva obitelji Rockefeller", odgovorio je Verlaine. "Hvala", rekla je listajui pisma iz fascikla. "Naravno, pitala sam se to dogodilo s njima i nekako sam i mislila da bi mogla biti kod vas. Recite mi - ima li jo kopija?" "To je sve", odvratio je Verlaine. "Originale drite u rukama." Potom je pokazao u smjeru ekrana. "A na laptopu su pohranjena skeni- rana pisma." "U redu", tiho je rekla. inilo mu se da je jo htjela neto dodati. Umjesto toga je ustala, iz ladice izvadila kutiju s kavom te je skuhala na elektrinom grijalu. Kada je kava zakipila, odnijela ju je do raunala i bez ikakvog upozorenja izlila sadraj lonia preko laptopa. Vrela tekuina upila se u tip-

kovnicu. Ekran je pobijelio, a potom se zacrnio. Raunalo je ispustilo uasan zvuk odumiranja elektroninih dijelova, a potom utihnulo. Verlaine je lebdio iznad tipkovnice natopljene kavom, pokuavajui ne izgubiti ivce - ali mu to nije polazilo za rukom. "Sto ste uinili?" "Ne moemo dopustiti postojanje vie kopija nego to je uistinu potrebno", odvratila je Gabriella, staloeno briui ruke. "Da, ali unitili ste mi raunalo." Pritisnuo je gumb za paljenje u nadi da e raunalo oivjeti. "Tehnoloke naprave je lako nadomjestiti", rekla je bez traka isprike u glasu. Odetala se do prozora, naslonila na staklo i s bezbrinim izrazom lica prekriila ruke na prsima. "Ne moemo dopustiti da itko proita ova pisma. Ona su prevana." Poredala je pisma na nizak stoli sve dok itavu povrinu stola nije ispunila poutjelim stranicama. Bilo ih je ukupno pet, a svako se sastojalo od brojnih stranica. Verlaine je stao kraj nje. Stranice su bile ispunjene kienim rukopisom. Uzeo je u ruke meki, zguvani komad papira pokuavajui razabrati elegantne, ali gotovo neitljive krivulje rukopisa koji se u blijedoplavim valovima protezao preko papira bez crta. Bilo ga je gotovo nemogue deifrirati na slabom svjetlu. "Moete li proitati to pie?" upitala je, naginjui se preko stola i okreui stranicu, kao da bi drukija perspektiva mogla razmrsiti sadraj pisama. "Teko mi je uope raspoznati pojedine rijei." "Treba neko vrijeme da se ovjek privikne" rekao je Verlaine. "Ali mogu se snai." "Onda mi moete pomoi. Moramo utvrditi moe li nam njihova komunikacija kako posluiti." "Pokuat u, ali najprije mi recite na to da obratim panju." "Na specifine lokacije spomenute u korespondenciji. Lokacije kojima je Abigail Rockefeller imala pristup. Institucije u koje je mogla dolaziti i iz njih odlaziti po elji. Naizgled beznaajne aluzije na pojedine adrese, ulice, hotele. Sigurne lokacije, ali ne, naravno, pretjerano sigurne." "To bi moglo biti pola New Yorka" odvratio je Verlaine. "Ako elite da ita pronaem u tim pismima, morate mi rei na to tono ciljate." Zurila je kroz prozor. Naposljetku je rekla, "Neko davno skupina odmetnutih anela, poznatih pod imenom Straari, osuena je na boravak u peini u najudaljenijim predjelima Europe. Zadaa utam niena povjerena je arhanelima, koji su ih vezali i bacili u duboku pilju. Kada su Straari padali, arhaneli su zauli njihove oajnike vapaje. Toliko su patili da je arhaneo Gabrijel u trenutku saaljenja mizernim stvorenjima dobacio zlatnu liru koju je krasila aneoska savrenost i ija je glazba bila toliko udotvorna da su zatvorenici uz njezino umirujue djelovanje zadovoljno proveli stotine godina. Gab- rijelova pogreka imala je ozbiljne posljedice. Lira se pokazala kao izvor utjehe i snage za Straare. Ne samo da im je pruala zabavu u dubinama zemlje, nego su pod njenim utjecajem postajali sve snaniji i ambiciozniji u svojim eljama. Shvatili su da im lira prua nevjerojatnu mo." "Kakvu mo?" zanimao se Verlaine. "Mo da se igraju Boga." Zapalila je jo jednu cigaretu, a potom nastavila. "O tom se fenomenu raspravlja iskljuivo na seminarima iz nebeske muzikologije, i to samo meu naprednim studentima an- gelolokih akademija. Naime, budui da je svemir stvoren vibracijom Bojeg glasa - glazbom Njegove Rijei - on se moe mijenjati, poboljavati ili posve unititi glazbom Njegovih glasnika, anela. Nebeski instrumenti anela, od kojih mnoge posjedujemo - imaju mo izvriti takve promjene, ili bar tako nagaamo. Njihov stupanj moi, meutim, varira. Nai nebeski muzikolozi smatraju da bi se pri odreenim frekvencijama moglo zbiti nebrojeno mnogo kozmikih promjena. Nebo bi moglo

pocrvenjeti, more poljubiastiti, a trava poprimiti naranastu boju. Sunce bi moglo hladiti zrak umjesto da ga zagrijava. Vragovi bi mogli nastaniti kontinente. Takoer se vjeruje da lira moe povratiti zdravlje bolesnima." Verlaine je zurio u Gabriellu, zabezeknut njenim izjavama, budui da mu se uinila kao racionalna osoba. "Sada u tome ne nalazite mnogo smisla", rekla je, predajui mu originalna pisma. "Ali proitajte mi pisma. eljela bih uti to u njima pie. To e mi pomoi da razmislim." Pregledao je omotnice i pronaao prvo pismo - datirano 5. lipnja 1943. - i poeo itati. Iako je Innocentin stil predstavljao izazov - svaka reenica odisala je grandioznim tonom, svaka misao bila je uti snuta u papir kao da je pribijena eljeznim ekiem - uskoro je uao u ritam njezine proze. Prvo pismo bilo je tek pristojna izmjena formalnosti u neodreenom, oklijevajuem tonu, kao daje Innocenta kroz zamraeni hodnik napipavala put prema gi Rockefeller. Meutim, i u njemu se nalazila udna aluzija na dobar ukus ge Rockefeller - "Znajte da je Vaa savrena umjetnika vizija, kao i izvrenje Vae zamisli, primljena na znanje i prihvaena." Reenica je zaokupila njegovu panju. U drugom, opirnijem, pismu, napisanom u neto intimnijem tonu, Innocenta se unaprijed zahvaljivala gi Rockefeller na vanoj ulozi koju je trebala odigrati u budunosti njihove misije, te je u njemu - s odreenim ponosom. - zapazio spomen crtea koji je ga Rockefeller zacijelo pridodala pismu: "Naa najdraa prijateljice, ovjek se moe samo diviti Vaem tankoutnom odabiru te ga primiti s dubokom zahvalnou." Ton pisma upuivao je da je meu dvjema enama sklopljen neki dogovor, premda se nisu navodili konkretni podaci, niti je igdje izriito spomenut kakav plan. U etvrtom se pismu takoer nalazila aluzija na umjetnost: "Kao i uvijek, Vaa ruka nepogreivo odabire ono to oko najvie eli vidjeti." Verlaine je poeo izlagati teoriju o umjetnikom djelovanju ge Rockefeller, ali Gabriella mu je rekla da nastavi itati, oevidno iznervirana prekidom. "Proitajte mi posljednje pismo", naloila je. "Pismo datirano 15. prosinca 1943." Prekopao je papire dok ga nije pronaao. 15. prosinca 1943. Draga go Rockefeller, Vae posljednje pismo stiglo je u pravi as. Naime, upravo smo zavrile pripreme za proslavu Boia. Na domjenak za prikupljanje sredstava za samostan ove je godine bio uspjeniji no to je itko od sestara mogao oekivati te se usuujem rei da emo zahvaljujui njemu prikupiti jo donacija. Vaa nam je pomo izvor velike radosti. Zahvaljujemo Gospodinu na Vaoj velikodunosti i spominjemo Vas u naim molitvama. Vae ime jo e dugo ostati na usnama sestara u Samostanu Sv. Rue. Dobrotvorna priredba koju ste spomenuli u pismu iz studenog s velikim je odobravanjem doekana u naem samostanu te se nadam da e uvelike pridonijeti naem trudu u pridobivanju novog lanstva. Bez obzira na teke nedae izazvane nedavnim bitkama, te na oskudicu i propadanje naeg samostana u posljednjih nekoliko godina, i dalje vjerujemo u svijetlu budunost. Premda je otrovidno oko nalik na aneosku glazbu - precizno, odmjereno i misteriozno preko svih granica njegova mo poiva u sjaju svjetlosti. Draga dobroiniteljice, vjerujemo u Va mudar odabir. Nestrpljivo iekujemo Vae daljnje upute te Vas molimo da nam to prije otpiete, kako bi vijesti o Vaem radu podigle na duh. Vaa srodna dua Innocenta Maria Magdalena Fiori Jedna reenica u petom pismu zapela je Gabrielli za uho. Zamolila je Verlainea da je ponovi. Vratio se na nju i proitao: "otrovidno oko nalik je na aneosku glazbu -precizno, odmjereno i misteriozno van svih granica njegova mo poiva u sjaju svjetlosti."

Poloio je sveanj poutjelih papira na krilo. "Mislite li da reenica sadri neku bitnu informaciju?", upitao je, nestrpljiv da iskua svoju teoriju o znaenju odlomaka. inilo se da je Gabriella utonula u misli. Zurila je kroz njega u smjeru prozora, s bradom naslonjenom na ruku. "To je prva polovica", naposljetku je izustila. "Polovica?", upitao je Verlaine. "Polovica ega?" "Polovica nae misterije", odgovorila je. Innocentina pisma potvruju ono to sam odavno pretpostavljala - u prvom redu, da su ona i ga Rockefeller suraivale. Morala bih proitati drugu polovicu njihove korespondencije da bih to mogla tvrditi sa sigurnou." Potom je nastavila, "Rekla bih da su njih dvije birale lokacije. ak mjesecima prije no to je Celestine donijela instrument iz Pariza - mjesecima prije nego to je donesen iz Rodopa - njih su dvije planirale najbolji nain da ga sakriju. Pravi je blagoslov to su bile dovoljno inteligentne i pronicljive da osiguraju sigurnu lokaciju. Potrebno je samo proniknuti u njihove metode. Moramo pronai lokaciju lire." Verlaine je podigao obrvu. "Je li to mogue?" "U to neu biti sigurna dok ne proitam pisma ge Rockefeller upuena Innocenti. Innocenta je oigledno bila briljantna angelo- loginja, mnogo otroumnija nego to se to mislilo. itavo je vrijeme poticala Abigail Rockefeller da osigura budunost angelologije. Instrumenti su dospjeli u ruke ge Rockefeller tek nakon mnogo promiljanja." Gabriella je proetala s kraja na kraj sobe, kao da joj hodanje pomae misliti. Zatim je naglo zastala. "Sigurno je ovdje, u New Yorku." "Jeste li sigurni?", upitao je Verlaine. "Nema pouzdanog dokaza, ali vjerujem da je lira u New Yorku. Pretpostavljam daje Abigail Rockefeller eljela pripaziti na liru." "Vi u ovoj komunikaciji oito nalazite neto to ja ne vidim", dometnuo je Verlaine. "Po meni, radi se o zbirci prijateljskih pisama dviju starica. Jedini potencijalno zanimljiv detalj spominje se iz pisma u pismo, ali se ondje ne nalazi." "Kako to mislite?" upitala je. "Jeste li primijetili kako se Innocenta uvijek iznova vraa na temu vizualnih prikaza? ini se kao da su pismima ge Rockefeller bili pridodani crtei, skice ili neka druga vrsta umjetnina", rekao je Verlaine. "Zacijelo se nalaze u drugoj polovici korespondencije. Ili su izgubljeni." "Posve ste u pravu", sloila se Gabriella. "Pisma sadre neki uzorak i sigurna sam da e nam druga polovica korespondencije to i potvrditi. Innocentine ideje zacijelo su poboljavane. Moda su predlagane i nove ideje. Dobit emo cjelinu tek kada usporedimo oba kraja korespondencije." Uzela je pisma iz njegovih ruku pa ih jo jednom prelistala, ii- tavajui njihov sadraj kao da pokuava upamtiti retke. Zatim ih je spremila u dep. "Moramo biti iznimno paljivi. Iznimno je vano da pisma, kao i tajne na koje upuuju, sauvamo od Nefila. Jeste li sigurni da da ih Percival nije vidio?" "Vi ste, uz Evangeline, jedina osoba koja ih je proitala. Meutim, Grigoriu sam pokazao neto za to bih volio da nikada nije vidio", rekao je vadei arhitektonske nacrte iz torbe. Uzela je nacrte i paljivo ih prouila. Izraz lica postao joj je vrlo ozbiljan . "To je uistinu loa vijest", napokon je izustila. "Nacrti razotkrivaju previe informacija. Je li shvatio njihov znaaj?" "Nisu mu se inili vanim." "U redu onda", rekla je Gabriella uz blagi smijeak. "Percival je bio u krivu. Moramo smjesta poi, prije nego to shvati to ste zapravo pronali." "A to sam tono pronaao?" upitao je, nadajui se da e mu se konano razjasniti znaaj nacrta i zlatnog peata u njihovoj sredini.

Smjestila je nacrte na stol, izravnavajui ih rukama. "To su, naime, upute. Peat u sredini oznaava lokaciju. Ako primjeujete, radi se o sreditu Kapelice klanjanja." "Ali zato?", upitao je Verlaine, prouavajui peat po stoti put i razbijajui glavu nad njegovim znaenjem. Gabriella je obukla crnu svilenu jaknu i krenula prema vratima. "Poite sa mnom u Samostan Sv. Rue i sve u vam objasniti." Peta avenija, Upper East Side, New York City ercival je ekao u predvorju svoje zgrade, imao je sunane naoale ne bi li zatitio oi od neizdrivo svijetlog jutra. Utonuo je u razmiljanje o trenutnoj situaciji koja se dodatno zakomplicirala uplitanjem Gabrielle Levi-Franche Valko. Sama njezina prisutnost u Verlaineovom stanu bila je znak da su nabasali na neto vano. Morat e brzo reagirati, prije negoli izgube Verlai- neov trag. Pred zgradom se zaustavio crni Mercedes. Percival je prepoznao giborime koje je Otterley rano jutros poslala da ubiju Verlai- nea. Sjedili su zgureni na prednjim sjedalima slijepo poslune sirovine, nedovoljno inteligentne ili znatieljne da bi se zapitale o Percivalovoj i Otterleyinoj nadmoi. Stresao se na pomisao da bi se mogao voziti u istom automobilu s tim stvorenjima - Otterley nije valjda oekivala da e pristati na takvo to. U poslovanju s niim ivotnim oblicima postojale su odreene granice koje nije elio prijei. Otterley, meutim, to nije bio problem. Izala je sa zadnjeg sjedala staloena kao i uvijek, duge plave kose smotane u urednu pundu, u skijakoj jakni obrubljenoj krznom, zakopanoj do brade, i obraza rumenih od hladnoe. Na njegovo veliko olakanje, uputila je gibo- rimima nekoliko rijei, nakon ega su se udaljili. Tek tada je izaao iz zgrade da bi pozdravio sestru drugi put tog jutra, sreom sada nije bio u sramotnom stanju kao ranije. "Morat emo uzeti moj auto", rekla je. "Gabriella Levi-Franche Valko vidjela je vozilo ispred Verlaineovog stana." Sam spomen Gabriellinog imena poljuljao je njegovu odlunost. "Vidjela sije?" "Vjerojatno je ve podijelila broj registarskih tablica svim ange- lolozima u New Yorku" odvratila je Otterley. "Bolje da se posluimo Jaguarom. Ne elim riskirati." "A to je sa zvijerima?" Nasmijeila se - i ona je nerado suraivala s giborimima, premda to nikada ne bi priznala. "Poslala sam ih naprijed. Oni pokrivaju odreeno podruje. Dobili su upute da epaju Gabriellu ako je pronau." "Sumnjam da su dovoljno sposobni za to", odvratio je Percival. Otterley je dobacila kljueve vrataru koji je otiao po automobil parkiran u garai iza ugla. Percival je stajao na rubu plonika duge Pete avenije i borio se s disanjem. Stoje vie pokuavao uhvatiti zraka, to mu je svaki udisaj bio bolniji. Laknulo mu je kada je ugledao bijeli Jaguar, iz ijeg se repa puio plin. Otterley je kliznula na vozako sjedalo, ekajui ga da se on oprezno smjesti na kono suvozako mjesto. Tijelo bi ga zaboljelo pri svakom i najmanjem krivom pokretu. Istroena, trula krila stiskala su mu se uz lea. Umalo je zaplakao od boli kada je Otterley upalila automobil i brzo krenula. Kada je zaokrenula u smjeru autoceste West Side Highway, ukljuio je grijanje, nadajui se da e mu topao zrak omoguiti da lake die. Na semaforu se okrenula da vidi kako je. Namrtila se. Nita nije rekla, ali iz njenog pogleda je bilo jasno da nije znala to uiniti s nemonim, izmuenim biem koje je neko predstavljalo budunost obitelji Grigori. Percival je izvukao revolver iz odjeljka za rukavice, provjerio je li napunjen i spremio ga u unutarnji dep ogrtaa. Bio je teak i hladan. Prelazei prstima po pitolju, pitao se kakav bi bio osjeaj uperiti ga u Gabriellinu glavu, prisloniti ga uz njezinu meku sljepoonicu i uplaiti je. Bez obzira na prolost, bez obzira na to koliko ju je puta sanjao, bio je odluan da joj ne dopusti da se umijea. Ovaj e je put sam ubiti. Most Tap-pan Zee, meudravna cesta 1-87, New York

Zbog starinskog motora i niske asije Porsche se u vonji pokazao nesigurnim i glasnim. Unato buci, putovanje je djelovalo duboko umirujue na Verlainea. Promatrao je Gabriellu za volanom. Jedna ruka nehajno joj je poivala na vratima. Izgledala je kao netko tko planira pljaku banke - drala se usredotoeno, ozbiljno i paljivo. inila mu se kao vrlo zatvorena osoba koja ne govori vie no to je potrebno. Iako je navaljivao ne bi li doao do informacija, trebalo joj je neko vrijeme da se otvori. Na njegovo inzistiranje za vrijeme vonje su raspravljali o povijesti i svrsi njezina bavljenja angelologijom te o tome kako se Abigail Rockefeller uplela u to, sve dok Verlaine nije poeo uviati razmjere opasnosti u kojoj se naao. Njihova prisnost rasla je sa svakom minutom koju su proveli zajedno. Do trenutka kada su preli most izmeu njih se razvilo neko neobino razumijevanje. S vidikovca iznad rijeke Hudson mogao je vidjeti komade leda koji su se zadravali uz snjene obale rijeke. Krajolik je odozgo izgledao kao da se zemljom rairila velika geomorfna pukotina. Rijeka Hudson bljetala je na suncu, isijavajui toplinu i sjaj poput vatre. U usporedbi sa zakrenim ulicama Manhattana autocesta je bila pusta. Kada su preli most, Gabriella je ubrzala na otvorenoj cesti. Porsche je zvuao jednako kao to se Verlaine osjeao - umorno; motor je zujao kao da e svakog asa eksplodirati. Bolio gaje eludac od gladi, a oi su ga pekle od iscrpljenosti. Kada se pogledao u retrovizoru, iznenadio se samom sebi - izgledao je kao daje bio u tunjavi. Oi su mu bile proarane crvenim ilicama, a kosa raupana. Gabriella mu je pomogla previti ranu. Oko ruke mu je omotala gazu, zbog ega je izgledala kao boksaka rukavica. To se u trenutnoj situaciji inilo sasvim u skladu s njegovim stanjem: u posljednja dvadeset i etiri sata pretvorio se u slabog, izmuenog i izmrcvarenog ovjeka. U blizini neizmjerne ljepote rijeke, aurna neba, ljeskanja Porschea - Verlaine se prepustio iznenadnom irenju vlastite svijesti. Shvatio je koliko mu je ivot postao skuen posljednjih nekoliko godina. Iz dana u dan kretao se suenom putanjom izmeu stana, ureda te nekoliko kafia i restorana. Vrlo je rijetko odstupao od tog uzorka. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put primijetio okolinu ili uistinu pogledao ljude oko sebe. Bio je izgubljen i zbunjen. Pomisao da se vie nikada nee vratiti takvom nainu ivota ujedno ga je i plaila i oduevljavala. Gabriella je sila s autoceste na lokalnu cestu. Protegnula se, svijajui lea poput make. "Moramo natoiti gorivo", rekla je, traei pogledom mjesto gdje bi se mogli zaustaviti. Kada su uli u zavoj, spazio je benzinsku crpku otvorenu dvadeset i etiri sata na dan. Gabriella je sila s ceste i parkirala uz crpku. Nije se bunila kada se ponudio da napuni rezervoar. Samo je dodala da obavezno natoi najbolje gorivo. Platio je, a zatim jo neko vrijeme zurio u uredno sloene police - boce sokova, pakiranu hranu, pravilno rasporeene asopise - gledajui kako ivot moe biti jednostavan. Jo juer ne bi mu palo na pamet razmiljati o takvim stvarima. Previe bi ga iritirali dugi redovi i neonska svjetla da bi se uope osvrnuo oko sebe. Sada je osjeao nastrano divljenje prema svemu to je nudilo takvu neobinu prisnost. Raunu je dodao kutiju cigareta pa se vratio do auta. ekala ga je na vozakom sjedalu. Smjestio se do nje i pruio joj kutiju cigareta. Kratko se nasmijeila, ali bilo mu je jasno da ju je ta gesta oraspoloila. Zatim je, ne ekajui ni trenutka, pokrenula automobil i izala na malu lokalnu cestu. Otvorio je cigarete, izvadio jednu te joj pripalio. Spustila je prozorsko staklo, a dim se rasprio svjeim zrakom. "Ne inite se uplaenim, ali sigurna sam daje ono to sam vam rekla na vas ostavilo trag." "Jo uvijek se pokuavam suoiti", odvratio je, istovremeno razmiljajui kako je time jo i malo rekao. Bio je zapravo potpuno zbunjen

novim saznanjima. Nije mogao shvatiti kako je ona uspijevala ostati tako smirena. Konano je upitao, "Kako vam to uspijeva?" "Sto?" upitala je, gledajui cestu. "ivjeti na ovako. Kao da se nita udno ne dogaa. Kao da ste se pomirili s time." Pazei i dalje na cestu, odgovorila je, "U ovu sam se bitku ukljuila tako davno da sam ve otupjela na neke stvari. Ne mogu se sjetiti kako je to ivjeti u neznanju. Otkrie njihova postojanja slino je tome da vam netko kae da je Zemlja okrugla - protivi se svemu to ovjek smatra istinitim. No, to je stvarnost. Ne mogu zamisliti kakav bi mi bio ivot da oni ne proganjaju moje misli, da se budim vjerujui daje svijet pravedan, slobodan i ravnopravan. Pretpostavljam da sam svoju viziju svijeta prilagodila ovoj stvarnosti. Sve promatram u opreci bijelog i crnog, dobra i zla. Mi smo dobri, oni su zli. Ako mi elimo ivjeti, oni moraju umrijeti. Neki meu nama vjeruju u pomirbu - mogunost da ivimo jedni pored drugih - ali mnogi takoer misle da ne moemo biti na miru sve dok ne budu istrijebljeni." "Ja bih rekao", zaustio je, iznenaen njezinom nepopustljivou, "da su stvari ipak sloenije." "Svakako, slaem se s vama. Meutim, ja imam svoje razloge za tako snane osjeaje. Iako se angelologijom bavim itav ivot, nisam ih oduvijek mrzila jednakim intenzitetom", rekla je tihim, gotovo ranjivim glasom. "Ispriat u vam neto to dosad nisam podijelila s mnogima. Moda e vam pomoi da shvatite moj ekstreman stav. Moda ete shvatiti zato mi je toliko vano da i posljednji Nefil nestane s lica Zemlje." Bacila je cigaretu kroz prozor i odmah pripalila novu, pazei i dalje na krivudavoj cesti. "Za vrijeme druge godine kolovanja u Angelolokom drutvu u Parizu upoznala sam ljubav svog ivota. To nije bilo neto to bih ikome u to vrijeme, pa ni u zrelijoj dobi, priznala. No sada sam stara ena - zapravo i starija no to se inim - i s velikom sigurnou mogu rei da nikada vie neu voljeti onako kako sam voljela u ljeto 1939. Tada mi je bilo petnaest i moda sam bila premlada za ljubav. A moda sam zapravo jedino tada, jo s djetinjim pogledom u oima, mogla voljeti tako. To, naravno, nikada neu znati." Zastala je kao da vae rijei, a potom nastavila. "Bila sam, blago reeno, neobina djevojka. Opsjednuta svojim studijem jednako kao to neki postanu opsjednuti bogatstvom, ljubavlju ili slavom. Potekla sam iz obitelji bogatih angelologa - mnogi roaci takoer su se obrazovali na Akademiji. Bila sam iznimno ambiciozna. Nije dolazilo u obzir da se druim s vrnjacima; jedino to me zanimalo bio je neprekidan rad u svrhu postizanja uspjeha. eljela sam biti najbolja studentica u svakom pogledu, a tako je i bilo. Do kraja prvog semestra prve godine istaklo se samo dvoje studenata - ja i mlada ena Celestine, iznimno darovita djevojka s kojom sam se kasnije sprijateljila." Verlaine se umalo zagrcnuo. "Celestine?" upitao je. "Celestine Clochette koja je 1943. dola u Samostan Sv. Rue?" "To se dogodilo 1944", ispravila ga je. "No to je ve druga pria. Ova zapoinje jednog hladnog, kinog popodneva u travnju 1939, kako to i inae biva u Parizu u to doba godine. Kao i svakog proljea, poploane parike kaldrme, odvodni kanali, vrtovi i Seina bili su poplavljeni od kie. Savreno se sjeam tog popodneva. Bio je petak, 7. travnja, jedan poslije podne. Upravo su mi zavrila jutarnja predavanja pa sam, kao i obino, krenula na ruak. Neobino je bilo to to sam toga dana zaboravila kiobran. Budui da sam inae bila ak i pretjerano pedantna, bio je to rijedak proljetni dan da sam se zatekla nezatiena na pljusku. A ipak, tako se dogodilo. Izlazei iz Athenaeuma, shvatila sam da bih mogla pokisnuti do koe te da bi se papiri i knjige koje sam nosila pod rukom mogli unititi. I tako sam ostala stajati promatrajui kiu ispod velike nadstrenice iznad glavnog ulaza u kolu. Odjednom se usred jakog pljuska pojavio ovjek s ogromnim ljubiastim kiobranom, to mi se uinilo prilino neobian izbor za jednog gospodina. Promatrala sam ga dok je hodao

dvoritem. Bio je elegantan, drao se uspravno, i bio je iznimno privlaan. Moda sam ispod njegovog kiobrana samo eljela pronai suho utoite, ali zurila sam u stranca, u nadi da e mi prii, kao da bih ga mogla opiniti. Bila su to druga vremena. Nije bilo pristojno da ena zuri u pristalog gospodina, a jednako se nepristojnim smatralo daje on ignorira. Samo bi najgora hulja ostavila damu na kii. Zastao je nasred dvorita, shvativi da ga promatram, pa se okrenuo na peti kone izme i priskoio mi u pomo. Dodirnuo je eir. Njegove velike plave oi susrele su se s mojima. Upitao me, "Mogu li vas povesti kroz ovu bujicu?" Glas mu je bio ispunjen poletnom, zavodljivom, ak pomalo okrutnom samouvjere- nou. Jedan jedini pogled, jedna jedina reenica bila je dovoljna da me osvoji. "Povedite me kamo god elite", odgovorila sam. Smjesta uviajui vlastitu nesmotrenost, dodala sam, "Samo da se maknem s ove uasne kie." Upitao me kako se zovem, a kada sam mu rekla ime, odmah sam uoila da mu se svidjelo. "Kao aneo?"" "Glasnik dobrih vijesti", odvratila sam." "Pogledao me u oi i nasmijeio se, zadovoljan mojim brzim odgovorom. Oi su mu imale najhladniju, najprozirniju nijansu plave boje koju sam ikada vidjela. Osmijeh mu je bio sladak i umiljat, kao daje bio svjesan moi nada mnom. Nekoliko godina kasnije, kada se otkrilo da je moj ujak Victor Levi-Franche osramotio obitelj radei kao njegov pijun, pitala sam se je li se na spomen mog imena ozario zbog njegovog aneoskog porijekla ili zbog ujakova poloaja. Ponudio mi je ruku, kazavi, "Hajde, moj glasnie dobrih vijesti, poimo odavde." Pruila sam mu ruku. Istog trenutka, s prvim dodirom njegove koe, kao da je ivot koji sam dotada vodila nestao, a novi otpoeo. Kasnije se predstavio kao Percival Grigori III." Zirnula je prema Verlaineu, ne bi li uhvatila njegovu reakciju. "Ne valjda isti..." zaustio je u nevjerici. "Ba taj", odvratila je. "Upravo taj na kojeg mislite. U to vrijeme nisam nita znala, o njemu, ni o znaenju njegovog prezimena. Da sam barem bila starija i angeloloki obrazovanija, okrenula bih se i pobjegla od njega. U neznanju, njegova me pojava oarala. Hodali smo ispod velikog ljubiastog kiobrana. Primio me za ruku i poveo uskim, poplavljenim ulicama do svog automobila, bljetavog srebrnog Mercedesa. Bio je to model Roadster 500K. Ne znam zanimaju li vas automobili, no u svakom sluaju, radilo se o prelijepoj maini, sa svim tada dostupnim luksuznim dodacima - elektrinim brisaima i bravama te raskonom unutranjou. Moja obitelj je posjedovala automobil - to je ve samo po sebi bilo luksuz - ali neto nalik na Percivalov Mercedes dotada nisam vidjela. Roadsteri su bili prava rijetkost. tovie, prije nekoliko godina na aukciji u Londonu jedan takav predratni model prodan je za sedamsto tisua funti. Otila sam onamo samo da bih opet vidjela taj automobil. Otvorio je vrata grandioznom gestom, kao da me smjeta u kraljevsku koiju. Utonula sam u meko sjedalo. Moja mokra koa se prilijepila za naslon. Duboko sam udahnula: automobil je mirisao po kolonjskoj vodi pomijeanoj s natruhom duhanskog dima. Gumbii su svijetlili na smede-crnoj kontrolnoj ploi, ekajui da ih netko pritisne i zavrti, a na njoj se nalazio i par konih vozakih rukavica koje su ekale da ih netko navue. Bio je to najljepi automobil koji sam ikada vidjela. Tako uronjenu u meko sjedalo, preplavio me osjeaj sree. Savreno pamtim kako sam se osjeala za vrijeme vonje bulevarom Saint-Michel i preko otoka lie de la Cite. Kia je silovito plju- tala, no kao da je priekala da se sklonimo prije negoli se u mlazu spustila na proljetno cvijee i zelenu, ednu zemlju. Mislim da bi se taj

osjeaj mogao nazvati strahom, iako sam si u to vrijeme govorila da se radi o ljubavi. Tada nisam slutila kakvu opasnost Percival predstavlja. inio mi se tek kao mladi sklon neopreznoj vonji. Sada bih rekla da sam ga se instinktivno bojala. Bez obzira na to, zarobio mi je srce bez imalo truda. Promatrala sam njegovu lijepu blijedu kou i duge fine prste na mjenjau. Nisam mogla govoriti. Projurio je preko mosta, a potom Rue de Rivoli, dok su brisai mahnito ibali preko vjetrobranskog stakla, tako da smo jedva vidjeli kamo idemo. "Vodim te, naravno, na ruak", rekao je, uputivi mi letimian pogled dok je usporavao ispred otmjena hotela blizu Trga sloge. "Vidim da si gladna." "Kako se glad moe vidjeti?" odvratila sam izazivajui ga, premda je bio u pravu; tog jutra nisam ni dorukovala, tako da sam skapavala od gladi. "Imam poseban talent", rekao je zaustavljajui automobil, diui runu konicu i skidajui kone vozake rukavice. "Znam to eli i prije no to to sama shvati." "Onda mi reci", zaustila sam, nadajui se da e me smatrati odva- nom i sofisticiranom, dakle upravo onakvom kakva nisam bila. "Sto je to to elim vie od iega?" Neko me vrijeme prouavao. Primijetila sam, kao i u prvih nekoliko sekundi naeg poznanstva, da se iza njegovih plavih oiju krio traak senzualne okrutnosti. "Lijepu smrt", odgovorio je tako tiho da nisam bila sigurna jesam li ga dobro ula. Tada je otvorio vrata i izaao iz automobila. Prije nego to sam stigla promisliti o toj bizarnoj izjavi, otvorio mi je vrata i pomogao izii, pa smo ruku pod ruku odetali do restorana. Zastao je kraj pozlaena zrcala, odbacio eir i kaput, zvjerajui oko sebe kao daje eta konobara koji su priskakali u pomo bila prespora za njegov ukus. Promatrala sam njegov odraz u ogledalu, prouavajui mu profil i prekrasno odijelo od svjetlosiva gabardena koje je u odrazu dobilo plavkastu nijansu, savreno pristajui njegovim oima. Koa mu je bila mrtvaki blijeda, gotovo prozirna, no zbog toga se zaudo inio jo privlanijim, kao da je dragocjenost uvana od suneve svjetlosti." Sluajui njezinu priu, Verlaine je pokuavao pomiriti njezin opis s Percivalom Grigoriem kojega je vidio dan ranije, ali to mu nije polazilo za rukom. Gabriella oito nije govorila o onemoalom, oronulom ovjeku kojeg je on poznavao, nego o Percivalu Grigoriu kakav je neko bio. elio joj je postaviti neka pitanja, ali umjesto toga se zavalio i sluao. "U par sekundi konobar je odnio kapute te nas odveo u blagavao- nicu, koja je zapravo bila preureena plesna dvorana s izlazom na stranji vrt. itavo vrijeme osjeala sam kako me promatra s velikim zanimanjem, kao da eka moju reakciju. Nije bilo ni spomena jelovnika ili narudbe. Toili su nam vino i donosili tanjure s hranom, kao da je sve ve unaprijed bilo dogovoreno. Percival je, naravno, postigao eljeni uinak. Bila sam zadivljena, iako sam to pokuavala sakriti. Premda sam pohaala otmjene kole te bila odgojena u buroaskom okruju grada, bilo mi je posve jasno da je taj ovjek bio iznad svega to sam dotada iskusila. Bacivi pogled na svoju odjeu, uasnuta sam shvatila da sam jo uvijek u kolskoj uniformi, to mije zbog uzbuenja promaklo za vrijeme vonje. Osim dosadne odjee, dodatno sam se nervirala to sam na nogama imala izlizane cipele, a omiljeni parfem sam zaboravila u stanu. "Sva si porumenila", primijetio je. "Zato?" Bilo je dovoljno da bacim pogled na pletenu vunenu suknju i utir- kanu bijelu koulju da uvidi moj problem. "Ti si najljupkije stvorenje u ovoj prostoriji", rekao je bez traka ironije u glasu. "Izgleda poput anela." "Izgledam kao ono to i jesam", odvratila sam s ponosom, koji je nadvladao sve druge osjeaje. "kolarka na objedu s bogatim starijim mukarcem." "Nisam puno stariji od tebe", rekao je u ali.

"Koliko to nije puno?" eljela sam znati. Premda se inio kao daje u ranim dvadesetima to i nije bilo puno vie od mojih godina - po manirima i samouvjerenosti s kojom se nosio doimao se kao ovjek koji je vidio svijeta. "Vie me zanima da mi kae togod o sebi" odvratio je izbjegavi moje pitanje. "Reci mi, uiva li u svom studiju? Vjerujem da uiva. Imam nekoliko stanova u blizini tvoje kole i ve sam te ranije viao. Uvijek se doima kao netko tko predugo boravi u knjinici." Premda me injenica daje i ranije znao za mene trebala zabrinuti, zapravo sam se osjeala polaskano. "Primijetio si me?" upitala sam, eljna njegove panje. "Naravno", odvratio je, uzimajui gutljaj vina. "Nisam mogao proi dvoritem da ne pomislim na tebe. To me u posljednje vrijeme po elo ba ivcirati, pogotovo kada nisi bila tamo. Zasigurno si svjesna vlastite ljepote." Stavila sam u usta zalogaj peene patke, bilo me strah ita rei. Naposljetku sam progovorila, "U pravu si - jako volim svoj studij." "Ako se radi o emu zabavnom, mora mi ispriati sve o tome." I tako se popodne nastavilo u nizovima ukusne hrane, aa vina i beskrajnih razgovora. Tijekom vremena samo rijetkima sam povjerila takve intimne stvari. Ja nisam osoba koja uiva u besposlenom avrljanju. A ipak, tog popodneva niti trenutak tiine nije se uvukao izmeu Percivala i mene. Sto smo dulje priali i jeli, osjeala sam da me sve vie privlai, kao da me svojim rijeima bacio u trans. S vremenom sam se zaljubila u njegovo tijelo, ali najprije me privukla njegova inteligencija. Tijekom vremena sve sam se vie vezala, tako da uskoro bez njega nisam mogla izdrati ni dan. Unato strasti prema studiju i posveenosti angelologiji, nita me nije moglo odvojiti od njega. Nalazili smo se u njegovim stanovima u blizini Angelolokog drutva, gdje smo proveli mnoga vrua ljetna popodneva godine 1939. Predavanja su mi postala manje vana od ugode njegove spavae sobe. Poela sam zamjerati cimerici to me ispituje; poela sam mrziti profesore to me odvajaju od njega. Ve nakon prvog sastanka poela sam sumnjati da je neto udno s Percivalom, ali sam ipak odluila ignorirati instinkte. Nakon nae prve zajednike noi znala sam da sam upala u neku vrstu zamke, iako nisam mogla jasno ralaniti prirodu opasnosti koju sam osjeala, niti sam mogla pretpostaviti kakvu e mi tetu nanijeti. Tek nekoliko tjedana kasnije shvatila sam daje Nefil. Dotada je uvijek uvlaio krila - varka koju sam trebala prozrijeti, ali nisam. Jednog popodneva kada smo vodili ljubav, jednostavno je rairio krila, okruivi me svojim zlatnim bljetavilom. Trebala sam tada pobjei, no bilo je prekasno - ve sam bila potpuno i nepovratno pala pod njegove ini. Tako je, kau, bilo i u drevna vremena - velika strast izmeu neposlunih anela i ena preokrenula je nebo i zemlju. No ja sam tada bila tek djevojka. Bila bih dala duu za njegovu ljubav. To sam na mnoge naine i uinila. Kako je naa veza postajala intenzivnija, poela sam mu prosljeivati tajne Angelolokog drutva. Zauzvrat mi je davao sredstva s kojima sam brzo napredovala te stekla presti i mo. U poetku je od mene zahtijevao manje detalje, poput lokacija naih ureda u Parizu i datuma kada se Drutvo sasta- jalo. Voljno sam ih pruala. Kada su zahtjevi porasli, i dalje sam mu udovoljavala. Kada sam shvatila koliko je opasan te da bih se trebala otrgnuti od njegova utjecaja, bilo je ve prekasno: zaprijetio je da e vezu razotkriti mojim profesorima. Ta me pomisao uasavala jer je znaila izgon iz jedine zajednice koju sam poznavala. Meutim, nau aferu nije bilo lako ouvati u tajnosti. Kada sam shvatila da u biti razotkrivena, sve sam priznala svom profesoru, dr. Raphaelu Valku, koji je smatrao da bih to mogla iskoristiti za dobrobit angelologije. Postala sam pijunka. Percival je i dalje vjerovao da radim za njega, no ja sam zapravo inila sve da potkopam njegovu obitelj. Afera se nastavila, ali se u doba rata ve nasluivala izdaja. Unato jadu, odigrala sam svoju ulogu. Nefilima sam prosljeivala lane informacije o angelolokim misijama, a dr. Valku sam

donosila tajne njihova zatvorenog svijeta. On je pak o tome obavjetavao nae znanstvenike. Osim toga, organizirala sam ono to je trebalo postati naa najvea pobjeda - skovala sam plan da Nefilima damo repliku, a za nas sauvamo originalnu liru. Plan je bio jednostavan. Dr. Seraphina i dr. Raphael Valko bili su svjesni da Nefili znaju za nau ekspediciju i da e se s nama boriti sve dok lira ne bude u njihovim rukama. Predloili su plan koji je trebao zavesti Nefile s naoj; i raja. Naruili su izradu lire koja bi bila jednaka onoj trakoj - identine zavinute ruke, masivnu osnovu i preke. Instrument je izradio najvrsniji muzikolog dr. Josephat Michael, pomno pazei na sva'ki detalj, primjerice da svilene ice trebaju biti isprepletene s konjskom dlakom. Kada smo pronali pravu liru, shvatili smo daje bila mnogo razraenija od lane - osnova joj je bila nainjena od metala najslinijeg platini, ali ga nismo uspjeli identificirati jer se nije radilo o zemaljskom elementu. Dr. Michael je nazvao tu supstancu valkinij, prema Valkovima, koji su u velikoj mjeri bili zasluni za otkrie lire. ice su bile nainjene od vrsto isprepletenih bljetavih zlatnih niti za koje je dr. Michael smatrao da su vlasi arhanela Gabrijela." "Unato oitim razlikama, Valkovi su vjerovali da nam ne preo- staje nita drugo nego izravna akcija. Stavili smo lanu liru u koni koveg napravljen po uzoru na koveg prave lire. Dojavila sam Perci- valu da emo proi Parizom u pono, a on je postavio zasjedu. Da je sve polo po planu, Percival bi oteo dr. Seraphinu Valko te u zamjenu za njezin ivot zatraio od angelolokog vijea liru. Mi bismo im dali lanu liru, dr. Seraphina bi bila slobodna, a Nefili bi vjerovali da su se dokopali glavne nagrade. No neto je polo po zlu." "Dr. Raphael i ja smo se dogovorili da emo glasati za sklapanje nagodbe. Pretpostavljali smo da e se lanovi vijea povesti za dr. Raphaelom i glasati za razmjenu lire za dr. Seraphinu. Meutim, iz nekog razloga lanovi vijea glasali su protiv razmjene, to je poremetilo na plan. Glasovi su bili izjednaeni pa su pozvali jednu od lanica ekspedicije Celestine Clochette - kako bi dala presudan glas. Ona nije znala za nae planove pa je glasala prema protokolu, to je bilo posve u skladu s njenim opreznim i pedantnim karakterom. Na kraju nije bilo nagodbe. Pokuala sam popraviti situaciju odlaskom do Percivala s ukradenom lirom. Rekla sam mu da sam liru ukrala za njega. No bilo je prekasno. Ve je ubio dr. Seraphinu.'' "itav ivot alim za Seraphinom. Meutim, moje patnje su se nastavile i nakon te uasne noi. Vidite, unato svemu, ja sam voljela Percivala Grigoria, ili sam u najmanju ruku bila ovisna o tome kako sam se osjeala u njegovoj prisutnosti. Sada mi se to ini prilino nevjerojatnim, ali ak ni nakon to je naredio moju otmicu i odobrio brutalno muenje, nisam ga se mogla odrei. Otila sam do njega posljednji put 1944, kada su Amerikanci oslobaali Francusku. Znala sam da e pobjei prije nego to bi ga mogli uhvatiti pa sam osjetila potrebu da ga jo jednom vidim, da se pozdravim s njim. Proveli smo zajedno no, a nekoliko mjeseci kasnije, na svoj uas, shvatila sam da nosim njegovo dijete. U oaju da sakrijem svoje stanje obratila sam se jedinoj osobi koja je znala za moj pravi odnos s Percivalom. Moj ne kadanji uitelj, dr. Raphael Valko, znao je koliko mi je muke priutila obitelj Grigori te mu je bilo jasno da dijete moram sakriti po svaku cijenu. Raphael i ja smo se vjenali, ostavljajui svijet u uvjerenju da je on otac mog djeteta. Na brak izazvao je skandal meu angelolozi- ma vjernim Seraphininoj uspomeni, ali mi je omoguio da sauvam svoju tajnu. Moja ki, Angela, rodila se 1945. Mnogo godina kasnije Angela je rodila ki po imenu Evangeline." Verlaine se stresao na spomen njena imena. "Percival Grigori je Evangelinin djed?" upitao je, ne mogavi sakriti zapanjenost. "Da", odvratila je Gabriella. "Unuka Percivala Grigoria jutros vam je spasila ivot." Soba rua, Samostan Sv. Rue, Milton, New York

Evangeline je uvezla Celestinina kolica u Sobu rua te ih smjestila uz rub dugaka drvenog konferencijskog stola. Za stolom je sjedilo devet pogrbljenih i naboranih starijih sestara, bijelih pramenova i povijenih lea. Meu njima se nalazila i majka Perpetua, stroga i krupna ena u redovnikoj odjei modernoj poput Evangelinine. Starije sestre motrile su Evangeline i Celestine s velikim zanimanjem, to je bio siguran znak da ih je Philomena obavijestila o jueranjim dogaajima. I doista, kada je Evangeline zauzela mjesto za stolom, Philomena je stala pred njih i vrlo uzbueno poela govoriti. Evangelinina strepnja dodatno se pojaala kada je Philomena rairila Gabriellino pismo na stol, ispred svih sestara. "Ove informacije", rekla je podiui ruke kao da poziva sestre da joj se prikljue u razmatranju pisma, "donijet e nam pobjedu kojoj se dugo nadamo. Ako je lira skrivena meu nama, moramo je brzo nai. Tada emo imati sve to nam je potrebno za nastavak djelovanja." "Zanima me, sestro Philomena", obratila joj se majka Perpetua, sumnjiavo je gledajui, "u kojem bismo to smjeru trebale nastaviti?" Philomena joj je odgovorila, "Ne vjerujem daje Abigail Rockefeller umrla ne ostavivi konkretne informacije o lokaciji lire. Vrijeme je da saznamo istinu. tovie, vrijeme je da saznamo sve. to skriva od nas, Celestine?" Evangeline je bacila pogled prema Celestine. Bila je zabrinuta za njezino zdravlje. Ono se u posljednja dvadeset i etiri sata drastino pogoralo. Lice joj je votano, zgrila je isprepletene prste na rukama i toliko se pogrbila u kolicima da je postojala opasnost da e iz njih ispasti. Dvoumila se bi li je uope dovela na sastanak, ali kada je saznala za Verlaineov posjet i Gabriellina pisma - Celestine je inzistirala na tome. Drhtavim glasom je rekla, "Moje znanje o liri je nepotpuno kao i tvoje, Philomena. Svih ovih godina i ja sam se, poput tebe, pitala gdje je. Premda sam se u meuvremenu, za razliku od tebe, nauila nositi sa eljom za osvetom." Philomena je odvratila, "Zelja za osvetom nije jedini razlog zato elim pronai liru. Pokrenimo se. Sada je trenutak. Nefili e je pronai ako mi to ne uinimo." "Jo uvijek je nisu nali", rekla je majka Perpetua. "Vjerujem da e jo neko vrijeme biti izgubljeni." "Perpetua, ti ima tek pedeset godina. Premlada si da bi shvatila zato se protivim tome da ne uinimo nita", rekla je Philomena. "Nisi vidjela na kakvu su destrukciju spremna ta stvorenja. Nisi gledala svoj voljeni dom kako gori. Nisi izgubila sestre. Nisi se svakog dana bojala njihova povratka." Celestine i Perpetua pogledale su se zabrinuto i umorno, kao da su ve i ranije sluale Philomenine tirade. Majka Perpetua je rekla: "Shvaam da sjeanje na napad 1944. raspiruje vau elju za borbom.. Vi ste uistinu vidjeli najgore rtve njihove nemilosrdne destrukcije. Teko se pomiriti s nedjelovanjem protiv takvog uasa. No mi smo odavno glasale za odravanje mira. Pacifizam. Neutralnost. Diskreciju. To su naa naela." Celestine je dodala, "Dokle god je lokacija lire skrivena, Nefili nee nita pronai." "Ali mi emo je pronai", odvratila je Philomena. "Jako smo blizu tome." Celestine je podigla ruku te se obratila sestrama za stolom, tako tihim glasom da je sestra Boniface, koja je sjedila na drugom kraju, morala ukljuiti sluni aparat. Celestine se grevito uhvatila za kolica, kao da se pridrava da ne ispadne. "Istina je, vrijeme je za suoavanje s neprijateljem. Ali ne mogu se sloiti s Philomenom. Smatram da je na mirni otpor svet. Ne bismo se trebale bojati takvog slijeda dogaaja. U svemiru je zapisano da e se Nefili uzdii, a zatim pasti. Naa je dunost pruiti im otpor i moramo biti spremne suoiti se s njima. No najvanije je da pritom ne postanemo neasne i podmukle poput naih neprijatelja. Moramo ouvati tekovine civiliziranog i dostojanstvenog pacifizma. Ne dopustimo da se zaborave ideali naih osnivaa. Ostanemo li vjerne svojoj tradiciji, s vremenom emo pobijediti."

"Vrijeme je neto ega nemamo!" rekla je Philomena tako estoko da se sva izobliila. "Uskoro e nas napasti, kao to su to uinili i ranije. Zar se ne sjeate kakvo smo unitenje pretrpjele? Zar ne pamtite koliko su zla i krvoedna ta stvorenja? Zar se ne sjeate kakve je uase pretrpjela majka Innocenta? Unitit e nas ako nita ne poduzmemo." "Naa je misija predragocjena za nesmotrene postupke", odvratila je Celestine. Lice joj se zarumenilo, i Evangeline je u njoj nakratko prepoznala gorljivu mladu enu koja je prije sedamdeset godina dola u Samostan Sv. Rue. Tjelesni napor ju je, meutim, svladao. Stavila je drhtavu ruku na usta i poela kaljati. inilo se da je pomirena s vlastitom tjelesnom slabou, kao daje uvidjela da joj je um postajao britkiji dok je tijelo nepovratno propadalo. "Zdravstveno stanje ti je umanjilo sposobnost razmiljanja", rekla je Philomena. "Nisi u stanju donositi tako vane odluke." Majka Perpetua je na to rekla, " I Innocenta je dijelila Celestinino miljenje. Mnoge meu nama pamte njeno zalaganje za miran otpor." "I pogledajte kamo ju je to dovelo", odvratila je Philomena. "Ubili su je bez imalo milosti." Okreui se Celestini, rekla je, "Nema pravo tajiti lokaciju lire. Znam da posjeduje informacije koje bi nas mogle do nje dovesti." "Philomeno, ti ne zna apsolutno nita o liri, niti o opasnostima koje je prate", rekla joj je Celestine, tako krhkim glasom da ju je Evangeline jedva mogla uti. Okrenula se prema Evangeline, smjetajui ruku na njeno rame, i apnula joj, "Doi, nema smisla dalje raspravljati. Moram ti neto pokazati." Evangeline je odgurala Celestinina kolica iz prostorije. Povela ju je hodnikom prema klimavom dizalu na drugom kraju samostana. Ugurala je kolica u lift. Vrata su se zatvorila uz mek metalni zvuk. Kada je posegnula za gumbom etvrtog kata, Celestine ju je zaustavila. Podigla je drhtavu ruku i pritisnula neoznaeno dugme. Dizalo se uz trenju poelo sputati. Zaustavilo se u podrumu, a vrata su se kripei otvorila. Uhvatila je ruke Celestininih kolica i odgurala je u tamu. Celestine je pritisla prekida. Niz slabih svjetala osvijetlio je prostor. Kada su joj se oi privikle na slabu svjetlost, Evangeline je shvatila da se nalaze u samostanskom podrumu. Mogla je uti buku velikih perilica za sue i protjecanje vode kroz cijevi, po emu je znala da se nalaze tono ispod kantine. Celestine ju je uputila prema suprotnom kraju podruma. Jo se jednom osvrnula ne bi li se uvjerila da su same, a zatim je pokazala u smjeru neuglednih drvenih vrata. Bila su toliko neuoljiva daje Evangeline pomislila da se radi o vratima ostave. Iz depa je izvadila klju pa ga predala Evangeline koja gaje stavila u bravu. Tek nakon nekoliko pokuaja uspjela ga je okrenuti. Povukla je uzicu pored vrata, palei arulju koja je osvijetlila uzak zidani prolaz s otrim nagibom. Zadravajui Celestinina kolica da se ne stropotaju, mjerila je korake. Svjetlo je postajalo sve prigue- nije, sve dok se na kraju prolaza nisu nale pred ulazom u pranjavu prostoriju. Povukla je novu uzicu, koju sasvim sigurno ne bi ni uoila da joj nije dotakla obraz, meko poput paukove niti. Starinska arulja zacvrala je kao da e svakog trena eksplodirati. Zidovi su bili obrasli mahovinom, a na podu su leale odbaene klupe. Uzdu zida bilo je komadia razbijenih vitraja i nekoliko skrhanih komada mramora jednake mlijene nijanse poput crkvenog oltara - bili su to ostaci originalne Crkve Sv. Marije Aneoske. U sreditu prostorije nalazio se zahrali bojler, prekriven mnogogodinjim naslagama pauine i praine. Prostorija oito, zakljuila je Evangeline, desetljeima nije iena. Iza bojlera je ugledala jedva uoljiva vrata. Odgurala je do njih kolica, izvadila kljueve iz depa i iskuala glavni klju. Vrata su se otvorila. Nazirala je obrise velike sobe, ispunjene namjetajem. Upalila je svjetlo i vidjela daje bila u pravu. Uska duguljasta prostorija bila je

velika kao sredinja crkvena lada, s niskim stropom poduprtim nizom tamnih drvenih nosaa. areni orijentalni tepisi - boje grimiza, smaragda, purpura - pokrivali su pod, dok su po zidovima visjele tapiserije s anelima, brojne tkanine isprepletene zlatnim nitima, koje su se Evangeline inile vrlo starima, moda ak srednjovjekovnima. Nasred sobe je stajao veliki stol prekriven brojnim rukopisima. "Tajna knjinica", apnula je. "Da", odvratila je Celestine. "To je angeloloka itaonica. U devetnaestom stoljeu kod nas su se skrivali razni gosti-predavai i dostojanstvenici. Mnogo su vremena provodili upravo u ovoj prostoriji. Innocenta ju je neko koristila za generalne sjednice, no sada je ve godinama zaputena. Ovo je takoer najsigurniji dio samostana." "Zna li jo tko za nju?" "Malo ih zna. Kada se 1944. poeo iriti poar, veina sestara je otrala u dvorite. Majka Innocenta je, meutim, otrala u crkvu kako bi odvukla Nefile iz samostana. Prije toga me uputila da njezine papire pohranim u na sef. Nisam dobro poznavala samostan, ali nekako sam uspjela pronai prostoriju. Postupila sam prema uputama, a zatim pourila u dvorite. Kada sam se vratila sve je, naalost, bilo u plamenu. Nefili su dotad ve otili, a Innocenta je bila mrtva." Celestine je primila Evangelininu ruku. "Doi, imam jo neto za tebe." Pokazala je prema velianstvenoj tapiseriji Navjetenja - aneo Gabrijel, uvuenih krila i pognute glave, donio je Djevici vijest o Kristovu roenju. "Glasnik dobrih vijesti", rekla je Celestine. "Meutim, svetost vijesti ovisi o primatelju, a ti sije, draga moja, vrijedna. Hajde, skloni tapiseriju sa zida." Evangeline je skinula tapiseriju sa zida. Ispod nje se nalazio etvrtasti bakreni sef ugraen u beton. "Tri-tri-tri-devet", rekla je Celestine - bila je to kombinacija sefa. "Savreni brojevi nebeskih sfera te ukupan broj anela u nebeskom zboru." Evangeline je okretala brojke ekajui zvuk poklapanja. Naposljetku je trznula ruicu i sef se otvorio. U sredini se nalazio koni koveg. Drhtavim rukama odnijela ga je do stola, a potom pribliila Celestinina kolica. "Ovaj koveg donijela sam sa sobom iz Pariza", uzdahnula je Celestine, kao da su svi njeni dotadanji napori vodili upravom tom trenutku. "Ovdje je na sigurnom jo od 1944." Evangeline je prela prstima preko hladne, uglaane koe. Mjedene kope sjajile su poput novih kovanica. Drei se za naslon za ruke, Celestine je zatvorila oi. To je podsjetilo Evangeline na Celestininu bolest. Putovanje u dubine samostana zacijelo ju je poprilino iscrpio. "Iscrpljeni ste", rekla joj je. "Nepromiljeno sam vas dovela ovamo. Mislim daje vrijeme da vas vratim u sobu." "Tiho, dijete", rekla je Celestine, podiui ruku da odagna njezin protest. "Jo ti neto moram dati." Uvukla je ruku u dep odore i iz nje izvukla komad papira koji je stavila na Evangelinin dlan. Rekla joj je, "Upamti ovu adresu. To je sjedite tvoje bake, koja je na elu Angelolokog drutva. Ona e ti poeljeti dobrodolicu i nastaviti tamo gdje sam ja stala." "Tu sam adresu jutros pronala u svom dosjeu", rekla je Evangeline. "Ista se povratna adresa nalazi na Gabriellinim pismima." "Upravo ta", rekla je Celestine. "Sada je tvoje vrijeme. Uskoro e shvatiti svoju ulogu u svemu, ali najprije treba ovaj koveg maknuti iz samostana. Percival Grigori nije jedina osoba koja se eli domoi pisama Abigail Rockefeller." "Pisama ge Rockefeller?", apnula je Evangeline. "U ovom se kovegu ne nalazi lira?" "Pisma e te odvesti do nje", odgovorila je. "Naa draga Philomena trai ih vie od pola stoljea. Ovdje vie nisu sigurna. Mora ih smjesta odnijeti odavde."

"Ako napustim samostan, hou li se smjeti vratiti?" "Ako to uini, ugrozit e sigurnost ostalih sestara. Angelologija traje zauvijek. Jednom kada se u nju upusti, vie nema povratka. A ti si, Evangeline, ve u nju zakoraila." "Ali vi ste napustili bavljenje angelologijom." "I vidi kakva je nevolja uslijedila", odgovorila je, vrtei krunicu oko vrata. "Moglo bi se rei da je moje povlaenje u Samostan Sv. Rue djelomino odgovorno za opasnost u kojoj se sada nalazi tvoj mladi posjetitelj." Zastala je, kao da puta da se njene rijei slegnu. "Nemoj se bojati", rekla je hvatajui Evangelininu ruku. "Za sve postoji pravo vrijeme. Oprata se od jednog ivota, ali zapoinje novi. Postat e dijelom duge i cijenjene tradicije: Christine de Pi- zan, Klara Asika, sir Isaac Newton, kao ni Toma Akvinski nisu se ustruavali angelologije. Angelologija je plemenito zvanje, moda ak i najplemenitije. Nije lako biti odabran. Za to treba mnogo hrabrosti." U tijeku razgovora Celestinino se dranje izmijenilo. inilo se kao da se njena bolest povukla, a blijede oi boje ljenjaka ispunile su se ponosom. Govorila je snanim i sigurnim glasom. "Gabriella e se ponositi tobom. Alija u biti jo ponosnija. im si stigla u samostan, znala sam da e postati vrhunska angelologi- nja. Kada smo tvoja baka i ja studirale u Parizu, mogle smo tono procijeniti koji e od naih vrnjaka uspjeti, a koji nee. Sposobnost otkrivanja novih talenata je kao esto ulo." "Nadam se da vas neu razoarati, sestro." "Nevjerojatno je koliko me podsjea na nju. Oi, usta, dranje. Stvarno je udno. Mogla bi joj biti blizanka. Nadam se da e i ti poput nje biti uspjena u ovom pozivu." Evangeline je oajniki eljela upitati to se dogodilo izmeu Celestine i Gabrielle, ali prije no to stigla uobliiti misli, Celestine je opet progovorila, glasom nabijenim emocijama. "Reci mi jo jednu stvar. Tko ti je djed? Jesi li ti unuka dr. Raphaela Valka?" "Ne znam. Otac mi nije elio ita rei o tome." Celestinino lice poprimilo je nakratko tmuran izraz, koji je ubrzo zamijenila nervoza i zabrinutost. "Vrijeme je da poe", rekla joj je. "Izlazak odavde iziskivat e odreenu vjetinu." Namjeravajui je odvesti Evangeline je zakoraila prema rukama kolica, ali Celestine ju je privukla k sebi i zagrlila. apnula joj je u uho, "Reci baki da joj opratam. Reci joj da razumijem da tada nije bilo lakih izbora. Morale smo uiniti sve to je bilo potrebno da preivimo. Reci joj da se ono to se dogodilo dr. Seraphini nije dogodilo njenom krivnjom i reci joj, molim te, da je sve oproteno." Grlei je shvati koliko je starica ispod prevelike odore zapravo mrava i krhka. Prebacila je teki koveg preko ramena i odgurala Celestine dugakim prolazom natrag do lifta. Znala je da e se kada stignu na etvrti kat morati brzo i diskretno kretati. Ve je osjeala kako joj samostan postaje sve dalji, kao da se povlai od nje. Nikada se vie nee probuditi u 4.45 ujutro i potrati mranim hodnicima na molitvu. Nije mogla zamisliti da e ikada zavoljeti neko mjesto onako kako je voljela samostan, a ipak joj se inilo neizbjenim da ga napusti. Samostan Sv. Rue, grad Milton, New York Otterley je parkirala Jaguar u grmlje izvan prostora samostana. Ugasila je motor i izala na snijeg, ostavljajui klju u automobilu. Dogovorili su da je za Percivala - tjelesno nekorisnog najbolje da ostane podalje. Otterley je bez rijei zatvorila vrata automobila i zaleenom stazom brzo krenula prema samostanu. Percival je dobro poznavao Gabriellu pa mu je bilo jasno da e za njeno hvatanje biti potrebna koordinirana akcija. Na njegovo inzistiranje Otterley je nazvala giborime da provjeri kako napreduju. Motali su se nekoliko milja junije, po lokalnim cestama sjeverno od mosta

Tappan Zee. Sumnjao je da e preduhitriti Gabriellu te je i sam bio spreman uskoiti. Bile je najvanije zaustaviti je prije nego doe do samostana. Protegnuo je noge zgrene od sjedenja u uskom prostoru automobila i nastavio zuriti kroz pranjavi vjetrobran. U daljini se ocrtavao samostan, veliko zdanje od opeke i kamena, jedva vidljivo kroz umu. Ako su giborimi koje je Sneja poslala - a trebalo ih je biti najmanje stotinu - stigli na vrijeme, ve su se trebali rasporediti oko samostana, ekajui na Otterleyin znak. Uzeo je mobitel iz depa i nazvao majku, ali se nitko nije javljao. itavo je jutro neuspjeno telefonirao. Ostavljao je poruke anakimki, kada se uope udostojala javiti, ali ona ih je oito zaboravila prenijeti Sneji. Otvorio je vrata automobila i stupio na ledeni jutarnji zrak, frustriran vlastitom nemogunou djelovanja. On je trebao organizirati tijek operacije. On je trebao navoditi giborime. Umjesto toga, njegova je mlaa sestra preuzela inicijativu, dok je on pokuavao dobiti distanciranu majku, koja se u tom trenutku vjerojatno namakala u jacuzziju ne mislei na njegovo stanje. Odetao je do ruba autoceste, u potrazi za znakovima Gabrielle, prije nego to je opet okrenuo majin broj. Netko je zaudo odmah podigao slualicu. "Da?", upitao je hrapav, dominantan glas, koji je prepoznao iz prve. "Ovdje smo, majko." U pozadini je mogao uti glazbu i glasove, po kojima je zakljuio daje upravo u tijeku jedna od njezinih zabava. "A giborimi?" upitala je Sneja. "Jesu li spremni?" "Otterley im daje upute." "Sama?" upitala je, prigovarajui. "Dobro, kako e to obaviti sama? Ima ih gotovo stotinu." Osjeao se kao da ga je oamarila. Znala je da se zbog bolesti ne moe boriti. Preputanje stvari u sestrine ruke ne samo da ga je poniavalo, nego je od njega takoer iziskivalo nemalo suzdravanje. Nadao se da e barem to cijeniti. "To nee biti potrebno", rekao je suspreui ljutnju. "Otterley je vie nego sposobna. Ja motrim ulaz u samostan kako ne bi dolo do uplitanja." "Je li ona dovoljno sposobna nije upitno." Razmiljao je o tonu kojim je izrekla tu reenicu, pokuavajui shvatiti to je njome htjela rei. "Je li se ikad pokazala nesposob- nom? "Dragi, ona se nema ime dokazivati", rekla je Sneja. "Unato svom njezinom hvalisanju, ona je u prilino oajnom stanju." "Zaista ne znam na to misli", rekao je. U daljini se poeo dizati blijedi oblak dima iz samostana, to je bio znak za poetak napada. Njegova se sestra oito dobro snalazila i bez njega. "Kada si zadnji put vidio njena krila?" upitala je Sneja. "Ne sjeam se, nisam odavno." "Rei u ti tono kada je to bilo. Godine 1848, na njenom debitantskom balu u Parizu." Dobro se sjeao tog dogaaja. Otterleyina su krila bila mlada i ona ih je, poput svih mladih Nefila, izloila s velikim ponosom. Bila su arena, poput Snejinih, ali vrlo malena. Oekivalo se da e s vremenom u potpunosti izrasti. Sneja je nastavila, "Ako si se pitao zato Otterley ve dugo nije pokazala krila, to je zato jer se nisu razvila. Siuna su i beskorisna, poput krila djeteta. Ne moe letjeti, a ne moe ih ni pokazati. Moe li zamisliti kako bi smijeno izgledala da raskrili te jadne dodatke?" "Nisam imao pojma", rekao je u nevjerici. Premda joj je tota toga zamjerao, oduvijek se vrlo zatitniki odnosio prema sestri. "To me ne udi", rekla je Sneja. "Ti ne uoava mnogo toga osim vlastitih uitaka i patnji. Tvoja sestra vie od jednog stoljea pokuava sakriti svoju nesreu od nas. No pravo

govorei, ona nije poput tebe ili mene. Tvoja su krila neko bila velianstvena. A moja su neusporediva. Otterley je nia vrsta." "Misli da je nesposobna voditi giborime", rekao je Percival, konano uviajui zato mu je majka otkrila tajnu. "Misli da e izgubiti kontrolu nad napadom." "Kada bi barem ti, sine, mogao zauzeti svoju pravu ulogu", rekla je razoaranim glasom, kao da se ve pomirila s njegovim neuspjehom. "Kada bi barem ti bio na elu. Moda bismo..." Nije vie mogao sluati jadikovke, pa je spustio slualicu. Zurio je u autocestu, koja je zavijala meu drveem i nestajala iza zavoja. Nije mogao pomoi Otterley. Nije mogao povratiti slavu vlastite obitelji. Dravna cesta 9W, Milton, Neiv York Do trenutka kada su izali na malu autocestu izvan Miltona, Gabriella i Verlaine su popuili pola kutije cigareta. Porsche se ispunio tekim, otrim mirisom dima. Verlaine je otvorio prozor kako bi pustio hladan zrak. elio je da Gabriella nastavi priu, ali nije htio vriti pritisak. Bila je slaba i umorna, kao da ju je samo prepriavanje vlastite prolosti iscrpilo ispod oiju su joj se pojavili tamni podonjaci, pogrbila se u ramenima. Velika koliina dima u automobilu grizla je Verlaineove oi, no na Gabriellu nije imala utjecaja. Nagazila je na gas u namjeri da to prije stigne do samostana. Verlaine je kroz prozor promatrao snjenu umu. Cesta je bila okruena nizovima stabala, ogoljenih breza, javora i hrastova. Prouavao je okolinu u potrazi za znakom da su stigli na odredite - drveni znak ulaza u samostan ili pak iljak crkvenog tornja iznad drvea. Kod kue je nacrtao kartu puta od New Yorka do Samostana Sv. Rue, biljeei mostove i autoceste. Ako je njegova procjena bila tona, samostan se nalazio tek nekoliko milja sjeverno od Miltona. Prema tome, trebali su ga svakog asa ugledati. "Pogledajte u retrovizor", rekla je Gabriella neobino mirnim glasom. Uinio je to mu je rekla. U daljini ih je slijedio crni automobil. "Ve nas nekoliko milja slijede", rekla je Gabriella. "Cini se da ne odustaju od vas." "Jeste li sigurni da se radi o njima?" upitao je Verlaine, osvrnuvi se preko ramena. "Sto emo uraditi?" "Ako im pokuam pobjei, slijedit e nas. Ako nastavim prema naprijed, istovremeno emo stii do Samostana Sv. Rue, pa emo se ondje morati s njima suoiti." "I to emo onda?" "Oni nas nee pustiti", rekla je Gabriella. "Ne ovaj put." Nagazila je na konicu i naglo okrenula volan u smjeru makadamske ceste. Gume su zakripale, ocrtavi polukrug preko snjene ceste dok se automobil zanosio u stranu. Za trenutak se inilo kao da je osloboen gravitacije, baen u besteinsko stanje slobodnog pada. Gabriella je usporila, drei volan i pokuavajui uspostaviti kontrolu nad vozilom. Kada je umirila automobil, ponovno je nagazila na gas. Automobil se uz zagluljivu buku popeo duguljastim brdom koje se blago uspinjalo. Preko vjetrobrana je prtao ljunak. Verlaine se osvrnuo. Crni automobil se okrenuo na cesti u daljini i slijedio ih i dalje. "Dolaze", rekao je. Gabriella je ubrzala. Sve su se vie penjali. Na vrhu uzbrdice gusta uma razrijedila se u bijelu snjenu dolinu, na kojoj se naputeni tagalj doimao kao crvena mrlja krvi. "Koliko god volim ovaj automobil, moram primijetiti da mu brzina nije jaa strana", rekla je. "Bit e im nemogue umaknuti. Moramo pronai nain da ih se rijeimo ili da se sakrijemo." Verlaine je prouavao dolinu. Izmeu autoceste i taglja nije bilo nieg osim smrznutih polja. Iza taglja cesta je zavijala iza drugog brda u umarak zimzelenog drvea. "Moemo li se popeti do vrha?" upitao je Verlaine. "ini se da nemamo drugi izbor."

Provezla je automobil pokraj taglja, gdje se cesta lagano uspinjala. Kada su stigli do umarka, crni automobil je ve toliko ubrzao da je Verlaine mogao razabrati ljude na prednjim sjedalima. Jedan od njih nagnuo se kroz prozor, nanianio Porsche, odapeo okida i promaio. "Ne mogu ii bre", rekla je sve uznemirenije Gabriella. Drei jednu ruku na volanu dobacila je Verlaineu konu torbicu. "Naite moj pitolj. Unutra je." Otvorio je torbu i prekopao gomilu predmeta sve dok prstima nije preao preko hladnog metala. S dna torbe izvukao je mali srebrni pitolj. "Jeste li se kada sluili pitoljem?" "Nikada." "Vodit u vas", rekla je. "Otpustite osigura na okidau. Spustite prozor. Drite vrsto pitolj. U redu, sada poravnajte ruku uz automobil." Verlaine se namjetao, no ovjek u crnom automobilu ve ga je drao na nianu. "Samo trenutak", rekla je. Naglo je skrenula u suprotnu traku i usporila, pruajui Verlaineu priliku da nacilja vjetrobran crnog automobila. "Pucajte", rekla je. "Sada." Nanianio je pitolj i povukao okida. Vjetrobran velikog automobila rasprsnuo se u gomilu komadia. Gabriella je nagazila konicu, a Mercedes je udario u branik pa se uz buku metala otkotrljao preko ruba ceste koja se protezala dolinom. Verlaine je promatrao prevrtanje vozila. "Odlian pogodak", komentirala je, zaustavljajui Porsche uz rub ceste. Pogledala ga je s ponosom, oito ugodno iznenaena. "Dajte mi pitolj. Moram se uvjeriti da su mrtvi." "Jeste li sigurni da je to pametno?" "Naravno", prasnula je, uzimajui mu pitolj i izlazei iz automobila prema braniku. "Doite, mogli biste togod i nauiti." Slijedio ju je niz zaleeno brdo. Pogledao je prema nebu i vidio masu tamnih oblaka. Zadravali su se nevjerojatno nisko, kao da e se svakog asa spustiti na dolinu. Kada su stigli do vozila, Gabriella mu je rekla da izbije ostatke vjetrobrana. Udarao je petom po komadima stakla dok se ona prignula, promatrajui unutranjost. "Pogodili ste vozaa", rekla je. Verlaine je bacio pogled na mrtvaca. "Poetnika srea." "Moglo bi se rei." Potom je pokazala na drugog ovjeka, ije je tijelo, licem prema snijegu, lealo pet metara dalje. "Dvije muhe jednim udarcem. Drugi je izletio kada se automobil prevrtao." Verlaine je jedva mogao povjerovati oima. ovjekovo tijelo transformiralo se u stvorenje koje je prethodne noi vidio kroz prozor viaka. Na leima mu je bio rairen par grimiznih krila. Perje je dodirivalo snijeg. Puhao je hladan vjetar pa je bilo teko rei je li Verlaine drhtao od hladnoe ili od oka izazvanog tim prizorom. Gabriella je u meuvremenu uspjela otvoriti vrata, pa je prekapala po vozilu i naposljetku pronala sportsku torbu koju je prethodnog popodneva ostavio u Renaultu. "To je moja torba", rekao je Verlaine. "Uzeli su je juer kada su mi provalili u automobil." Otvorila je torbu, izvadila fascikl i poela razvrstavati dokumente. "Sto traite?" "elim utvrditi koliko bi toga Percival mogao znati", rekla je pregledavajui papire. "Je li vidio ovo?" Verlaine je bacio pogled u njenom smjeru. "Ja mu nisam pokazao ove dokumente, ali moda jesu ova dvojica."

Okrenula se od unitenog vozila i zaputila snjenim brdom prema Porscheu. "Moramo pouriti", rekla je. "Dobre sestre u samostanu u veoj su opasnosti nego to sam mislila." Verlaine je sjeo za volan, odluan odvoziti ostatak puta do samostana. Okrenuo je vozilo u suprotnom smjeru i krenuo natrag u smjeru autoceste. Cesta je bila prazna. Breuljci su izgledali mirno ispod snjenih naslaga. Naputeni tagalj nagnuo se pod snijegom, a nebo je bilo prepuno tekih oblaka. Izuzev nekoliko ogrebotina i istjecanja ulja u motoru, stari Porsche pokazao se izuzetno izdrljivim. tovie, kao da se nita, osim Verlainea, nije bitno izmijenilo u posljednjih desetak minuta. Koni volan postao mu je sklizak pod rukama, a srce mu je snano lupalo. Po glavi su mu se vrtile slike mrtvaca. Nasluujui Verlaineove misli, Gabriella je rekla, "Pravilno ste postupili." "Nikada ranije nisam drao pitolj u rukama." "To su brutalne ubojice", rekla je gotovo poslovnim tonom, kao daje ubijala ljude svakog dana. "U svijetu dobra i zla ovjek ne smije zazirati od razlika." "O tome dosada nisam puno razmiljao." "To e se ", rekla je meko, " promijeniti ako ostanete s nama." Usporio je, a zatim stao ispred znaka za zaustavljanje na ulasku u autocestu. Samostan je bio tek nekoliko milja udaljen. "Je li i Evangeline jedna od vas?" "Evangeline malo toga zna o angelologiji. Nismo joj nita govorili kada je bila dijete. Mlada je i posluna. Te bi joj osobine ile na tetu da nije iznimno bistra. To da je smjestimo u ruke sestara u Samostanu Sv. Rue je bila ideja njenog oca. On je bio katolik, prilino privren romantinoj ideji da je mladu djevojku najsigurnije od opasnosti skloniti u samostan. Nije si mogao pomoi. Takav nazor bio mu je u krvi." "A ona se pokorila njegovoj elji?" "Oprostite, to?" "Vaa se unuka odrekla svega za to vrijedi ivjeti samo zato jer ju je otac tako uputio?" "Dalo bi se raspravljati o tome za to jest, a za to nije vrijedno ivjeti. No u pravu ste, Evangeline je uinila upravo onako kako je reeno. Lucaju je doveo u Sjedinjene Drave nakon to je njena majka - moja ki Angela - ubijena. Pretpostavljam daje odgajana u strogom religioznom duhu. Mislim da ju je od malih nogu pripremao za ulazak u Samostan Sv. Rue. Kako bi inae u dananje doba djevojka njezina talenta na to voljno pristala?" "Zvui prilino srednjovjekovno." "Ali vi niste znali Lucu", rekla je Gabriella. "A ne poznajete ni Evangeline. Izmeu njih je vladala velika ljubav. Bili su nerazdvojni. Vjerujem da bi Evangeline pristala na sve to bi je otac zamolio - pa ak i na to da preda ivot Crkvi." U tiini su se odvezli ostatkom autoceste. ulo se jedino brujanje motora, a s obje strane ceste irila se uma. Samo sat ranije putovanje se inilo neobino umirujuim, no sada je svaki niz stabala, svaki zavoj na cesti, svaka uska cesta koja je izlazila na njihovu cestu predstavljala moguu zasjedu. Verlaine je nagazio na gas, sve vie ubrzavajui. Svako toliko je provjeravao retrovizore, kao da bi se iza njih svakog trenutka moglo pojaviti crno vozilo i ubojice ustali iz mrtvih. Samostan Sv. Rue, Milton, New York Evangeline i Celestine dovezle su se dizalom na etvrti kat. Evangeline je ve osjeala kako joj se ramena povijaju pod teinom konog kovega. Kada su se vrata otvorila, Celestine ju je zaustavila. "Poi, draga moja", rekla joj je. "Odvratit u panju ostalima tako da moe izai neopaeno." Evangeline ju je poljubila obraz, ostavljajui je u liftu. Istog trena kada je otila, Celestine je pritisla dugme i vrata su se zatvorila. Evangeline je ostala sama. Kada je stigla do svoje elije, rastvorila je ladice i povadila vane predmete - krunicu i sitnu uteevinu sakupljenu tijekom godina - te ih stavila u dep. Gledajui sobu, zaboljelo ju je srce. Ne tako davno je vjerovala da je nikada nee napustiti. Zamiljala je da e njezin

ivot protei u beskonanim izmjenama rituala, rutina i molitve. Svakog bi se jutra budila za molitvu i svake bi noi spavala u sobi s pogledom na tamnu prisutnost rijeke. Ta se izvjesnost preko noi otopila poput leda u rijeci Hudson. U razmiljanju ju je prekinula snana buka iz dvorita. Otrala je iz sobe, otvorila dvorini prozor i ugledala mnotvo crnih kombija koji su se zaustavljali na nekadanjem prilazu za konjske zaprege ispred Crkve Sv. Marije Aneoske. Pootvarala su se vrata, a travnjakom ispred samostana rairila se skupina udnih stvorenja. Evangeline je napregnula oi ne bi li ih bolje vidjela. Nosili su jednake duge crne kapute koji su doticali snijeg dok su hodali, crne kone rukavice i vojnike izme. Rairili su se dvoritem, pribliavajui se samostanu. Primijetila je da se njihov broj poveavao - pristizalo ih je sve vie, kao da su se materijalizirali iz hladnog zraka. Prouavajui periferiju samostanskog posjeda, vidjela je da su stupali iz tamne ume, penjali se kamenim zidom i prolazili kroz eljezna vrata prilaza. Moda su satima ekali u zasjedi. Samostan je bio sa svih strana okruen giho- rimima. Privivi koveg blie sebi, uplaeno se okrenula od prozora i potrala hodnikom, kucajui na vrata, prekidajui sestre u uenju i molitvi. Palila je svjetla, namjetajui ih na najjae. Jako svjetlo rastjeralo je osjeaj ugode s etvrtog kata i pogledu izloilo poderane tepihe, boju koja se ljutila sa zidova i turobnu uniformnost njihovih zatvorenih ivota. Ako se ita moglo nauiti iz prethodnog napada, bilo je to da su sestre morale smjesta napustiti samostan. Izvukla je iz sobe starije sestre. Stajale su poredane uzdu hodnika, raupane kose bez velova, zbunjeno gledajui oko sebe. U daljini je zaula Philomenin glas - pripremala je sestre za borbu. "Idite", rekla je. "Spustite se stranjim stubama na prvi kat i slijedite upute majke Perpetue. Vjerujte mi. Uskoro ete shvatiti o emu se radi." Svladavajui poriv da ih sama onamo povede, probila se kroz njih prema drvenim vratima na drugom kraju hodnika i potrala zavojitim stubama. Soba na vrhu tornjia bila je iznimno hladna i sjenovita. Kleknula je ispred zida od opeke i izvukla kamen koji je skrivao njeno tajno skrovite. U nii u zidu pronala je metalnu kutiju s majinim angelolokim dnevnikom izmeu ijih stranica je bila utaknuta fotografija. Otvorila je zadnju etvrtinu biljenice. Majine znanstvene biljeke bile su ispisane Gabriellinim urednim i preciznim rukopisom. Angela je zbog tih nizova brojeva dala ivot. Evangeline ih nije smjela izgubiti. Prozori tornjia bili su zaleeni, prekriveni plavobijelim frakta- lima. Pokuala je puhanjem i trljanjem stakla oistiti krug u ledu, ali staklo je i dalje bilo zamagljeno. U panici da vidi to se dogaa u dvoritu, skinula je cipelu i petom razbila prozor. Tornjiem je prostrujao otar hladni zrak. Mogla je vidjeti rijeku i umu, koje su okruivale samostan s tri strane. Gomila spodoba u crnim ogrtaima skupila se u sredini posjeda. ak i u daljini bili su toliko veliki da se najeila od straha. Bilo ih je izmeu pedeset i stotinu. Brzo su formirali redove. Iznenada, kao na zapovijed, istovremeno su odbacili svoje velike ogrtae. Golih udova, koa im je sjajila na snijegu. Stajali su uspravno, a zbog velike visine izgledali su poput grkih kipova na osamljenoj promenadi. Na leima su imali velika crvena krila otrih bridova. Prugasta pera sjajila su na sumornom jutarnjem svjetlu. Smjesta ih je prepoznala, bila su to ista stvorenja koja je vidjela u njujorkom skladitu kamo je slijedila oca. Otada je iz djevojice stasala u enu, to je u njoj pobudilo privlanost koju ranije nije osjeala prema tim stvorenjima. Tijela su im bila toliko lijepa i senzualna daje kroz nju proao val udnje. No ak i pod takvim dojmom uviala je da na njima - od dranja do ogromnih krila - sve izgleda monstruozno. Duboko je udahnula ne bi li se umirila, no tada je zamijetila udan miris. Bio je to miris dima. Prouavajui okolinu ugledala je skupinu giborima ispred samostana koji su raspirivali vatru krilima. Vatra se brzo irila. Vragovi su krenuli u napad.

Ugurala je angeloloki dnevnik u koni koveg i potrala stubitem tornja ravno prema Kapelici klanjanja. Miris paljevine bio je intenzivniji to se nie sputala, a stubitem su se irili gusti valovi dima. Nije mogla utvrditi koliko se poar proirio pa je, shvativi da bi mogla ostati zarobljena, pourila, vrsto drei koni koveg pod mikom. Zrak je postajao sve gui to se vie sputala, potvrujui njenu slutnju daje vatra - bar u tom trenutku zahvatila donje dijelove samostana. Nije mogla vjerovati da se tako brzo i silovito rairila. Zadrhtala je prisjetivi se prizora rasplamsavanja vatre koji je vidjela s prozora. Giborimi nee stati sve dok se itav samostan ne pretvori u pepeo. Samostan Sv. Rue, Milton, New York Iz samostana je dolazio tako gust dim da je Verlaine jedva mogao proitati natpis na ukraenim eljeznim vratima pri ulazu. Pored debelog vapnenog zida stajao je njegov uniteni Renault s razbijenim prozorima. Vjerojatno preko noi napunjen snijegom i ledom, ali i dalje parkiran na istom mjestu. Vrata na ulazu bila su otvorena, a kada su parkirali Porsche, ispred Crkve je ugledao red crnih kombija. "Vidite li onaj automobil?" upitala je Gabriella, pokazujui prema bijelom Jaguaru skrivenom u ivici na kraju prilaza samostanu. "Pripada Otterley Grigori." "Ona je u rodu s Percivalom?" "To mu je sestra. Imala sam ast upoznati je u Francuskoj." Uzela je pitolj i izala iz vozila. "Ako je Otterley ovdje, moemo pretpostaviti daje i Percival te da njih dvoje stoje iza ovog poara." Verlaine je pogledao u smjeru samostana. Dim je zaklanjao gornje dijelove zdanja. Premda je zamijetio kretanje na tlu, bio je predaleko da bi mogao razabrati to se zapravo dogaalo. Izaao je iz automobila, slijedei Gabriellu prema samostanu. "Sto radite?" upitala ga je odmjeravajui ga sa skepsom. "Idem s vama." "Moram se uvjeriti da ete nas ovdje priekati s autom. Kada pronaem Evangeline, moramo brzo bjeati. Pouzdajem se u vas da e se to dogoditi. Obeajte mi da ete ostati ovdje." Ne ekajui odgovor, krenula je prema samostanu, smjetajui pitolj u dep dugog crnog kaputa. Verlaine se naslonio na jedan od kombija, gledajui kako Gabriella nestaje sa strane. Bio je u iskuenju da je slijedi unato njenim upu tama. Umjesto toga je proetao do bijelog Jaguara. Skupivi ruke oko oiju, provirio je kroz prozor. Na konom sjedalu be boje nalazio se fascikl s njegovim istraivanjem, s fotokopijom trakog novia na vrhu. Pokuao je otvoriti vrata, ali su bila zakljuana, pa je pogledao u potrazi za neim da ih razbije. U tom je trenutku ugledao Percivala Grigoria koji se s ceste vraao prema automobilu. Brzo se sakrio iza kamenog zida koji je okruivao prostor samostana. Kreui se blie samostanu, tenisice su mu kripale po smrznutom snijegu. Zastao je pored otvora u zidu koji je izlazio na sredinji travnjak. Bio je zaprepaten prizorom. Gust crni dim dizao se iz razbuktale vatre; plamen se irio samostanom. Na njegovo iznenaenje, eta stvorenja - identinih onima koje je ubio s Gabriellom - rasprostra- nila se oko samostana. Gotovo stotinu krilatih reptilskih udovita skupilo se u napad. Naprezao se da bolje pogleda prizor. Stvorenja su bili hibridi ptica i zvijeri, dijelom ljudi, a dijelom udovita, u podjednakoj mjeri. Na leima su imali raskona crvena krila. Bili su okrueni jakim svjetlom. Premda mu je Gabriella detaljno opisala giborime i premda ih je prepoznao kao stvorenja koja je vidio iz vlaka prethodne noi, sve do tog trenutka nije vjerovao da ih toliko postoji. Kroz dim i plamen ugledao je jo skupina giborima. Jedan po jedan obarali su se na samostan, mahnito maui velikim krilima. S lakoom su letjeli visoko te se poput papirnatih zmajeva sputali na zgradu. inili su se neobino laganima, kao da im tijela nisu stvarna.

Kretali su se koordinirano i tako silovito da je istog trena shvatio da ih je nemogue poraziti. Njihov napad se doimao kao vjeto osmiljen balet, a uzlet kao elegantna orkestracija nasilja. Letjeli su u pravilnim razmacima dok se plamen podizao prema vrhu. Verlaine je ustraeno promatrao unitenje samostana. Jedno stvorenje stajalo je po strani na rubu ume. Kako bi ga bolje prouio, sakrio se u grmlje pored kamenog zida te mu se sve vie pribliavao sve dok mu se nije pribliio na tri metra. Mogao je uoiti njegove elegantne crte lica - orlovski nos, zlatne kovre, zastraujue crvene oi. Disao je duboko upijajui slatku aromu njegova tijela - Gabriella mu je rekla da su taj miris, oni koji su imali sreu (ili nesreu) susresti ih, opisivali kao ambrozijski. Istog trena je postao svjestan njegove opasne privlanosti. Zamiljao ih je kao odvratna bia nastala velikom grekom povijesti, izobliene hibride svetog i profanog. Nije ni pomiljao da bi ih mogao smatrati lijepima. Stvorenje se iznenada okrenulo. Brzim pokretom je promotrilo umu, kao da je opazilo njegovu prisutnost meu zimzelenim grm- ljem. Brzi okret otkrio je njegovu svijetlu kou vrata, duge tanke ruke, obris njegovog tijela. Sto je div bio blie kamenom zidu, Verlaine je sve vie zaboravljao zato je doao, to je htio i to je namjeravao uiniti sljedee. Znao je da bi trebao biti uplaen, ali to mu se giborim vie pribliavao, dok mu je koa svijetlila, sve ga je vie obuzimala neka jeziva smirenost. Otra svjetlost rasplamsalog poara mijeala se s njegovim sjajem. Bio je hipnotiziran. Umjesto da potri, kao to je znao da bi trebao, elio se jo vie pribliiti stvorenju, dotai njegovo golo blijedo tijelo. Istupio je iz sigurnosti ume pred giborima kao da se namjerava predati. Zurio je u njegove staklene oi, u potrazi za rjeenjem mrane i nasilne zagonetke. Ono to je vidio u njegovu pogledu posve ga je zaprepastilo. To nije bila zloba, nego neka zastraujua ivotinjska praznina, ni zloudna ni dobroudna. inio se kao da ne posjeduje sposobnost shvaanja to se pred njim nalazi. Oi su mu bile tek lee to su skrivale istu prazninu. Nije niti opazio njegovu prisutnost. Gledao je kroz njega, kao da je dio ume, panj ili nakupina lia. Verlaine je shvatio da se nalazi pred stvorenjem bez due. Brzim pokretom giborim je rairio crvena krila. Zamahujui najprije jednim, a potom i drugim krilom, tako da ga je okruio plamen, podigao se s tla pa se lagan poput leptira pridruio ostalima u napadu. Kapelica klanjanja, Samostan Sv. Rue, Milton, New York Evangeline je zatekla Kapelicu klanjanja u dimu. Pokuavala je disati, ali ju je guio vrui, otrovni zrak. Prio joj je kou i toliko pekao za oi da su se unutar nekoliko sekundi ispunile suzama. Kroz dim je mogla vidjeti obrise sestara poredanih po Kapelici. Izgledale su kao da su im se odore stopile u jednu crnu mrlju. Crkvom se rairila meka, zadimljena svjetlost padajui preko oltara. Nije shvaala zato su se sestre zadrale usred vatre. Ako uskoro ne izau odande, uguit e se od dima. Pokuala je pobjei kroz Crkvu Sv. Marije Aneoske, ali se u zbrci o neto spotakla. Pala je du mramornog poda i udarila bradom. Koni koveg poletio je u maglu dima. Na njezin uas, iz dima su zurile uplaene oi sestre Ludovice, skamenjenog izraza lica. Spotakla se na stariino tijelo. Njezina kolica bila su preokrenuta, jedan kota se i dalje okretao. Naginjui se nad Ludovicom, stavila je ruke na njene, jo uvijek tople, obraze i proaptala molitvu opratajui se od najstarije sestre. Njeno joj je sklopila oi. Puzajui na rukama i koljenima kroz dim, prouila je prizor najbolje to je mogla. Pod Kapelice klanjanja bio je prekriven tijelima. Prebrajala je etiri onesvijetene ene uzdu prolaza izmeu klupa. Uhvatio ju je nalet oaja. Giborimi su probili velike rupe kroz vitraje s aneoskim sferama, prekrivajui tijela razbijenim staklom. Komadi obojanog stakla bili su razbacani uzdu itave kapelice, nalik na bombone na mramornom podu. Klupe su potrgane, zlatni sat s njihalom zdrobljen, a mramorni aneli preokrenuti. Kroz rupu u prozoru vidio se

travnjak samostana. Giborimi su se rairili snjenim tlom. Nebo je bilo ispunjeno dimom, podsjeajui da vatra i dalje gori. Hladan je zrak u naletima strujao opustoenom unutranjo u. Njihov lanac neprekidne molitve je prekinut. Prizor je bio toliko uasan daje Evangeline jedva disala. Zrak blie podu bio je neto hladniji, a dim manje gust, pa se spustila na trbuh, puzajui u potrazi za kovegom. Dim ju je pekao za oi, ruke boljele od puzanja. Kapelica se iz mjesta ugode pretvorila u mjesto opasnosti - amorfno, maglovito bojno polje s nevidljivim preprekama. Ako nastavi kroz dim, riskira da izgubi svijest. Ako nastavi puzati prema Crkvi Sv. Marije Aneoske, mogla bi pak izgubiti dragocjeni koveg. Naposljetku joj je za oko zapeo sjaj metala - bakrene kope kovega bljetale su na svjetlu vatre. Posegnula je za rukom. Kada gaje privukla, vidjela je daje koa bila opeena. Podiui se s tla, prekrila je nos i usta rukavom ne bi li se zatitila od dima. Sjetila se Verlaine- ovih pitanja u knjinici te iznimnog zanimanja za lokaciju peata na crteima majke Francesce. Bakina je posljednja estitka potvrivala njegovu teoriju: arhitektonski nacrti su nainjeni da oznae lokaciju tajnog predmeta koji je bio skriven gotovo dvjesto godina. Preciznost s kojom je nacrtana karta Kapelice ostavljala je malo mjesta sumnji. Majka Francesca je neto smjestila u tabernakul. Evangeline se popela zadimljenim stubitem oltara do vjeto ukraenog tabernakula. Smjeten na mramornom stupu, na vratacima je imao zlatne simbole, alfu i omegu, poetak i kraj. Bio je veliine manjeg ormaria, no dovoljno velik da sakrije togod vrijedno. Zgrabila je koni koveg i pokuala otvoriti vrataca, no bila su zakljuana. Iznenada je uoila da se neto kree. Osvrnula se, a u tom su trenutku dva stvorenja probila vitraj s Prvom aneoskom sferom. Komadii zlatnog, crvenog i plavog stakla rasuli su se po sestrama. Sklanjajui se iza oltara, osjetila je da joj se kosa na glavi die pri pogledu na giborime. Bili su vei nego to su se inili s tornja, visoki i mravi, s velikim crvenim oima i irokim grimiznim krilima koja su im ogr- tala ramena poput plateva. Jedan je unitavao klecala, bacajui ih na pod i gazei po njima, dok je drugi jednim silovitim udarcem odrubio glavu mramornog anela. Na drugom kraju kapelice neko drugo stvorenje je zgrabilo zlatni svijenjak i bacilo ga nevjerojatnom silinom u smjeru vitraja s lijepim prikazom arhanela Mihaela. Staklo se u trenutku rasprsnulo, a simfonija praska je zvuala kao da je odjednom zapjevalo tisuu cvraka. Skrivena iza oltara, Evangeline je drala koveg privijen uz sebe. Znala je da mora paljivo odmjeriti svaki pokret. Mogao ju je odati i najmanji zvuk. Prouavala je kapelicu u potrazi za najboljim izlazom kada je primijetila Philomenu, stisnutu u kutu. Polako je podigla ruku, dajui joj znak da ostane na mjestu. Iz svog skrovita blizu tabernakula promatrala je Philomenu kako pue podom oko oltara. Zapanjujue brzom i preciznom kretnjom zgrabila je monstrancu smjetenu visoko iznad oltara. Bila je nainjena od ista zlata, veliine svijenjaka, mora da je bila izvanredno teka. Unato tome Philomena ju je podigla iznad glave i bacila na mramorni pod. To je nije ni najmanje otetilo. Razbilo se, meutim, malo kristalno oko u njezinom sreditu u kojem se nalazila hostija. Evangeline je iz svog skrovita zaula zvuk razbijanja stakla. Philomenini postupci bili su gesta oskvrnua, vrijeali su molitve sestara i njihova uvjerenja. Evangeline je bila zapanjena. Usred destrukcije i uasa smrti sestara, inilo se da nema razloga za daljnji vandalizam. No Philomena je nastavila razbijati monstrancu, udarajui po staklu. Evangeline je izala iz skrovita, pitajui se kakvo je to ludilo preuzelo Philomenu. Philomenini postupci privukli su panju giborima. Krenuli su prema njoj. Crvena krila pulsirala su u ritmu njihova disanja. Jedan od njih iznenada je nasrnuo na Philomenu. Ponesena fanatizmom vlastitih uvjerenja i snagom za koju Evangeline nikada ne bi

pretpostavila da je ima, Philomena se iupala iz njegova udovinog zagrljaja te mu elegantnim potezom otrgla krila. Velika crvena krila odvojila su se od tijela. Pao je na pod, grei se u lokvi guste plave tekuine to mu je ikljala iz rane dok je vritao u agoniji. Evangeline se osjeala kao daje sila u pakao. Oskvrnuli su njihovu svetu Kapelicu, hram u kojem su svakog dana molile. Philomena se vratila monstranci. Zgrabila je napukli kristalni omota i u trenutku trijumfa podigla neto iznad glave. Evangeline je pokuala razabrati predmet u njenim rukama - bio je to kljui. Philomena se porezala na staklo, ruke i laktovi bili su joj prekriveni krvlju. Premda se Evangeline smuilo od prizora osakaenog tijela giborima, inilo se da Philomena zbog toga nije ni najmanje uznemirena. No bez obzira na svoju uasnutost, divila se Philomeninom otkriu. Zvala ju je da joj prie blie, no bilo je nemogue ita uiniti: preostali giborimi skoili su na nju, parajui njenu odjeu poput jastreba. Njena crna odora je nestala pod pritiskom njihovih sjajnih crvenih krila. No tada je primijetila kako se Philomena upa iz metea. Kao da sakuplja posljednji komadi snage, dobacila joj je klju. Evangeline gaje pokupila s poda, te se sakrila iza mramornog stupa. Pod hladnim je svjetlom lealo Philomenino spreno, pougljenjeno tijelo. Krvoedni giborimi stajali su u sreditu kapelice uvuenih krila, kao da e svakog trena poletjeti. Na ulazu je stajala gomila sestara. Evangeline ih je eljela upozoriti, no prije no to ih je uspjela zazvati, one su se razdvojile, a sa strane su dovezle Celestine u kolicima. Nije nosila veo, a njezina bijela kosa je pojaavala izraz tuge, urezan na licu. Sestre u njezinoj pratnji odgurale su je sredinom do oltara, okruujui je morem crnih odora i bijelih kapulara. Giborimi su takoer promatrali Celestine i sestre u njezinoj pratnji. Upalile su svijee, a zatim pomou komada spaljena drveta oko Celestine iscrtale tajne simbole koje je Evangeline prepoznala iz bakinog angelolokog dnevnika. Vidjela ih je nebrojeno puta ranije, ali nikada nije shvatila njihovo znaenje. Iznenada je osjetila neiju ruku na ramenu. Okrenula se i nala u Gabriellinu zagrljaju. Uas koji je osjeala nakratko je nestao, i u tom je trenutku bila tek mlada ena u naruju voljene bake. Gabriella ju je poljubila, a zatim se okrenula prema Celestine, prouavajui njezine pokrete znalakim pogledom. Evangeline je zurila u baku, srce joj je bilo u grlu. Iako je izgledala starije i mravije nego to ju je pamtila, u njenoj se prisutnosti osjeala sigurno i ugodno. Htjela je s njom popriati nasamo. Imala je gomilu pitanja za nju. "Sto se dogaa?" upitala je Evangeline. Promatrala je giborime, koji se djelovali kao im nije dobro. "Celestine je naredila formiranje maginog kvadrata unutar svetog kruga. To je priprema za obred prizivanja." Sestre u pratnji smjestile su vijenac ljiljana oko Celestinine bijele kose. Gabriella je rekla, "Sada stavljaju krunu cvijea na njezinu glavu to oznaava djeviansku istou prizivateljice. Dobro poznajem taj ritual, iako ga nikada nisam vidjela uivo. Prizivanje anela je postupak velikog intenziteta koji moe u trenutku pomesti nae neprijatelje. U situaciji poput ove - kada je samostan opkoljen mnogobrojnijim neprijateljima - mogao bi biti uinkovit, pa ak i najuinkovitiji nain da pobijedimo. No on je iznimno opasan, pogotovo za osobu Celestinine dobi. Opasnost je obino vea od koristi, posebice u sluaju prizivanja anela u bitku." Evangeline se okrenula prema baki. Na Gabriellinom je vratu sjao zlatni privjesak, potpuno istovjetan onome koji je dala njoj. "A bitka", dodala je Gabriella, "jest upravo ono to Celestine eli izazvati." "Ali giborimi su najednom tako mirni", rekla je Evangeline. "Celestine ih je hipnotizirala", rekla je Gabriella. "To je arolija koja djeluje na njih. Nauile smo je kao djevojice. Vidi li njene ruke?"

Evangeline se naprezala da vidi Celestine. Ruke su joj bile isprepletene preko prsa, a oba kaiprsta savila je prema srcu. "Djeluje tako da ih u trenutku paralizira. No ima kratkotrajno djelovanje, stoga Celestine mora brzo djelovati." Celestine je brzim pokretom podigla ruke u zrak, prekidajui aroliju. Prije no to su mogli zauzeti poloaj za borbu, poela je govoriti. Glas joj je odzvanjao nadsvoenom kapelicom. "Angele Dei, qui custos es mei, me tibi commissumpietate superna, illu- mina, custodi, rege etguberna" Reenica na latinskom bila je poznata Evangeline. Prepoznala ju je kao inkantaciju. Na njeno uenje, arolija je djelovala. Poeo je puhati blagi povjetarac. U nekoliko sekundi razvio se u snaan vjetar koji je zatresao sredinju lau crkve. U eksploziji zasljepljujueg svjetla iznad Celestine je lebdjela bljetava Figura. Evangeline je zurila u anela, zaboravljajui opasnost koju je predstavljalo prizivanje, kao i opasnost stvorenja koja su ih okruivala. Aneo je isijavao jaku svjetlost, a njegova je odjea bila bljetavija od vatre. Svjetlo se prelijevalo preko sestara, klizilo podom crkve ljeskajui se poput tekue lave. Tijelo anela doimalo se istovremeno tjelesnim i eterinim lebdjelo je iznad njih, ali Evangeline je bila sigurna da moe vidjeti kroz njega. Najudnije od svega, aneo je poeo poprimati Celestinine crte lica, onakve kakve su zacijelo bile u mladosti. Transformirao se u potpuno identinu repliku prizivateljice, nalik na Celestininu zlatnu blizanku u doba mladosti. Lebdio je zrakom, svjetlucavi vedar. Kada je progovorio, glas mu je bio sladak i melodiozan vibrirajui nezemaljskom ljepotom. Upitao je, "Poziva li me u dobru?" Celestine je s nevjerojatnom lakoom ustala iz kolica, a zatim kle- knula u sredinu kruga svijea, dok se oko nje valovito rasprostirala bijela halja. "Pozivam te kao Bojeg slugu da obavi Boji posao." "U Njegovo sveto ime", rekao je aneo, "pitam jesu li ti namjere ciste. "iste poput Njegove svete Rijei", odvratila je Celestine. Glas joj je postao snaniji i ivlji, kao daju je prisutnost anela ojaala. "Ne boj se, jer ja sam Boji glasnik", rekao je aneo, glasom istim poput glazbe. "Pjevam u Gospodinovu slavu." U naletu vjetra crkva se ispunila glazbom. Zauo se nebeski zbor. "uvaru", rekla je Celestine, "nae je svetite oskvrnuo zmaj. Samostan je izgorio, a sestre su ubijene. Kako je arhaneo Mihael ubio zmiju, tako i ja tebe molim da ubije ove zle uljeze." "Uputi me", rekao je aneo, zamahujui krilima i podiui svoje gipko tijelo u zrak. "Gdje se skrivaju ti vragovi?" "Nalegli su na nas, pustoei Njegovo svetite." Toliko brzo da Evangeline nije imala vremena reagirati, aneo se pretvorio u oblak vatre koji se rascijepio u stotinu plamenih jezika, a svaki od njih pretvarao se u anela. Drala se za Gabriellinu ruku, odupirui se vjetru. Oi su joj gorjele, ali nije mogla niti trepnuti dok su se aneoski ratnici s podignutim maevima sputali u kapelicu. Sestre su se u panici razbjeale na sve strane, to je probudilo Evangeline iz prizivajueg transa. Aneli su ubijali giborime. Njihova su se tijela ruila na oltar, padajui u letu. Gabriella je potrala prema Celestine, a slijedila ju je i Evangeline. Starica je leala na mramornom podu. Oko nje su bile rairene bijele halje, a vijenac ljiljana nakrivio joj se na glavi. Evangeline je stavila ruke na njene obraze. Bili su jako topli, kao da ju je prizivanje

oprilo. Prouavajui je pomnije, pokuala je shvatiti kako je krhka i blaga ena poput Celestine imala snage poraziti takve zvijeri. Svijee su ostale upaljene i u meteu prizivanja kao da se nasilna prisutnost anela nije prenijela u materijalni svijet. Sirile su jaku svjetlost, osvjetljavajui Celestininu kou kao daje i dalje iva. Evangeline je namjestila njene halje, njeno sklapajui bijelu tkaninu. Njezine ruke, koja je samo nekoliko sekundi ranije bile tople, sada su bile posve hladne. U samo jednom danu Celestine je postala njena istinska zatitnica koja ju je kroz mete izvela pravim putem. Nije bila sigurna, no inilo joj se da su se u Gabriellinim oima pojavile suze. "Bilo je to briljantno prizivanje, prijateljice moja", apnula je ljubei Celestinino elo. "Jednostavno briljantno." Sjetivi se Philomene, Evangeline je otvorila aku i predala baki klju. "Gdje si to pronala?" upitala je Gabriella. "Nalazio se u monstranci", rekla je, pokazujui prema krhotinama razbijenog kristala na podu. "Znai tamo su ga drale", rekla je Gabriella, vrtei klju u ruci. Odetala je do tabernakula, stavila klju u bravu i otvorila vrataca. Unutra se nalazila mala kona vreica. "Nemamo vie to traiti ovdje." Dajui Evangeline znak da je slijedi, rekla je, "Doi, moramo smjesta poi odavde. Jo uvijek nismo izvan opasnosti." Samostan Sv. Rue, Milton, New York Verlaine je preao travnjak ispred samostana. Noge su mu to- nule u snijeg. Samo nekoliko sekundi ranije, zdanje je umalo popustilo pod teretom napada. Zidovi samostana bili su u plamenu, a dvorite je bilo ispunjeno zlim, ratobornim stvorenjima. Onda je odjednom, na njegovo zaprepatenje, bitka prestala. U samo jednom trenu je vatra utihnula, ostavljajui za sobom samo spaljene cigle, cvranje metala i otar miris paljevine. Krila giborima ukipila su se u letu. Popadali su na tlo kao da ih je stresla struja i prekrili snijeg svojim skrenim tijelima. Promatrao je utihnulo dvorite i posljednje ostatke dima koji su se rasprivali popodnevnim nebom. Odetao je do jednog tijela te se nagnuo nad njim. U izgledu stvorenja bilo je neeg udnog - ne samo da je izgubilo prethodni sjaj, nego se u potpunosti izmijenilo. Koa mu je u smrti bila iarana nesavrenostima - pjegama, madeima, oiljcima, nakupinama tamnih dlaica. Bijeli su mu nokti potamnili, a kada je Verlaine okrenuo tijelo na trbuh, vidio je da su krila u potpunosti nestala, ostavljajui za sobom samo crveni prah. Giborimi su za ivota bili polu-ljudi, polu- andeli. U smrti su u potpunosti izgledali kao ljudi. Omeli su ga glasovi s druge strane crkve. Samostanska populacija skupila se u dvoritu i poela vui tijela giborima prema obali rijeke. Verlaine je traio Gabriellu medu redovima sestara odjevenih u teke ogrtae i izme, ali nije bila meu njima. Zene su pokazale veliku odlunost u obavljanju neugodna posla. Organizirale su se u male skupine i bez zadrke bacile na posao. Giborimi su bili veliki i nezgrapni, pa su bile potrebne etiri sestre da prenesu jedno tijelo. Polagano su ih vukle preko dvorita prema obali Hudsona, utabava- jui zaleene staze po snijegu. Kada su ih poslagale u sjenu breza, otkotrljale su ih u rijeku. Potonula su ispod staklene povrine vode kao da su puna olova. Dok su sestre to radile, iz crkve je izala Gabriella s djevojkom. Lica su im bila crna od dima. U mladoj eni prepoznao je Gabrielline crte lica - oblik nosa, zailjenu bradu, visoke jagodine kosti. To je bila Evangeline. "Doite", rekla mu je Gabriella, drei pod rukom smei koni koveg. "Nemamo vremena za gubljenje." "Ali Porsche ima samo dva sjedala", rekao je Verlaine, uviajui problem. Gabriella je zastala, kao da ju je taj propust naivcirao vie no to si je eljela dopustiti. "Sto je problem?" upitala je Evangeline, a Verlaine se osjetio privuen muzikalnou njezinog glasa, spokojem i sablasnim odrazom Gabrielle u crtama lica.

"Automobil je prilino malen", rekao je, pitajui se o emu bi mogla razmiljati. Pogledala ga je trenutak predugo, kao da si eli potvrditi je li to isti ovjek kojeg je upoznala dan ranije. Kada se nasmijeila, znao je da nije pogrijeio. Neto se poelo dogaati meu njima. "Slijedite me", rekla je Evangeline, okreui se na peti. Brzo je odetala dvoritem. Njene crne cipele upadale su u snijeg. Verlaine je znao da. bi je slijedio kamo god bi pola. Skrivajui se izmeu kombija, vodila ih je preko smrznutog plonika do garae od opeke. Zrak je unutra bio ustajao, ali se nije osjeao miris poara. Uzela je sveanj kljueva s kuke. "Upadajte", rekla je pokazujui u smjeru limuzine s etirima vratima. "Ja u voziti." NEBESKI ZBOR Aneo je uskoro poeo pjevati. Glas mu se penjao i sputao u skladu s tonovima lire. Kao da se ravnaju po tome boanskom slijedu i ostali su se pridruili zboru u stvaranju nebeske glazbe, nalik na kongregaciju kakvu je opisao prorok Daniel, deset tisua puta deset tisua anela. asni otac Clematis Traki Biljeke o Prvoj angelolokoj ekspediciji preveo dr. Raphael Valko Stan Grigorievih, Upper East Side, New York City 24. prosinca 1999,12.41 Percival je stajao u majinoj spavaoj sobi, prostranoj bijeloj prostoriji na samom vrhu njihovog penthausa. Kroz stakleni zid pruao se pogled na itav grad, na sive obrise zgrada na pozadini plavog neba. Popodnevno sunce klizilo je suprotnim zidom na kojemu su bile grafike Gustavea Dorea koje je Percivalov otac davno poklonio Sneji. Prikazivale su velik broj anela koji su uivali u sunevoj svjetlosti - skupine krilatih glasnika rasporeene u krugove koji su se zbog prozrane atmosfere u prostoriji inile jo gran- dioznijima. Percival je neko osjeao povezanost s anelima na slici, no trenutno ih nije mogao ni pogledati. Sneja je leala na krevetu i spavala. U snu - s krilima uvuenim u glatku kou na leima izgledala je poput nevina, dobro uhranjena djeteta. Stavio joj je ruku na rame i zazvao je imenom. Otvorila je oi i fiksirala ga pogledom. Aura mira koja ju je okruivala u snu odjednom se istopila. Sjela je na krevet i rairila krila. Bila su savreno njegovana, a slojevi raznobojna perja pedantno posloeni kao da ih je oistila prije spavanja. "Sto eli?" upitala je, odmjeravajui njegovu razoaravajuu pojavu. "Sto se dogodilo? Izgleda uasno." Pokuavajui ostati smiren, rekao je, "Moram razgovarati s tobom." Poskoila je s ruba kreveta, a zatim odetala do prozora. Bilo je rano popodne. Na blijedom svjetlu krila su joj poprimila sedefastu nijansu. "Nije li oito da spavam?" "Ne bih te smetao da nije hitno." "Gdje je Otterley?" upitala je, gledajui preko njegova ramena. "Je li se vratila s terena? elim uti sve detalje. Dugo nismo zapoljavali giborime." Vidio je daje strano zabrinuta. "Trebala sam sama poi", rekla je sa sjajem u oima. "Sjaj vatre, zamasi krila, vrisci iznenaenih rtava - ba kao nekad." Percival se ugrizao za usnu, ne znajui kako da joj odgovori. "Otac ti se vratio iz Londona", rekla je, omatajui se u dugaak svileni kimono. Njezina zdrava i nematerijalna krila - kakva su neko bila i njegova - bez imalo su truda prola kroz tkaninu. Poli su u blagavaonicu, gdje ih je za stolom oekivao Percival Grigori II, Nefil srednjega reda od etristotinjak godina, kojemu je sin veoma nalikovao. Skinuo je sako, putajui krilima da se raire kroz koulju. Percival je kao kolarac esto upadao u nevolje te bi oca znao zatei u radnoj sobi u jednakoj nervoznoj pozi zailjenih krila. Gospodin Grigori je bio strog, zlovoljan, hladan, okrutan i agresivan ovjek, ija su krila odraavala njegov karakter. Bila su otra i uska, s beivotnim srebrnim perima boje ribljih ljusaka, ni dovoljno

iroka, ni dovoljno dugaka. Bila su potpuno drugaija od Snejinih. Percivalu se to inilo posve prikladnim. Njegovi roditelji nisu ivjeli zajedno ve gotovo stotinu godina. Gospodin Grigori je lupnuo po stolu nalivperom Meisterstiick iz Drugog svjetskog rata. Bio je to jo jedan znak nestrpljivosti i nervoze koji je Percival poznavao iz djetinjstva. Gledajui ga, upitao je, "Gdje si dosad? Cijeli dan ekamo vijesti." Sneja je omotala krila oko sebe i sjela za stol. Okreui se Percivalu, upitala je, "Duo, reci nam, kakve su vijesti iz Samostana?" Utonuo je u stolicu na elu stola, odloio tap sa strane i duboko udahnuo. Ruke su mu drhtale. Bilo mu je istovremeno vrue i hladno. Odjea mu je bila natopljena znojem. Svaki mu je udah ario plua, kao da je zrak u njima raspirivao vatru. Polako se guio. "Smiri se, sine", rekao je gospodin Grigori, gledajui ga prezirno. "Bolestan je", prasnula je Sneja, stavljajui krupnu ruku na sinovo rame. "Samo polako, dragi. Reci nam to ti se dogodilo." Mogao je vidjeti oevo razoaranje i majinu bespomonost kako raste. Nije znao kako skupiti snagu i progovoriti o katastrofi koja ih je zadesila. Sneja je itavo jutro ignorirala njegove telefonske pozive. Za vrijeme samotne vonje prema gradu nebrojeno ju je puta pokuavao dobiti na telefon, no ona se jednostavno odbijala javiti. Bilo bi mu drae da joj je vijesti prenio telefonom. Na koncu je izustio, "Misija je bila neuspjena." Sneja je zastala, shvaajui iz njegova tona da to nisu jedine loe vijesti. "Ali to je nemogue", rekla je. "Upravo sam se vratio iz Samostana. Sve sam vidio vlastitim oima. Pretrpjeli smo uasan poraz." "Sto se dogodilo s giborimima?" upitao je gospodin Grigori. "Nema ih." "Povukli su se?" upitala je Sneja. "Ubijeni su", odgovorio je. "Nemogue", rekao je gospodin Grigori. "Poslali smo gotovo stotinu najsnanijih ratnika." "I ba svi su mrtvi", rekao je Percival. "Svi su ubijeni jednim potezom. Proao sam terenom nakon bitke i vidio njihova tijela. Niti jedan nije preivio." "To je nezamislivo", rekao je gospodin Grigori. "Takav se poraz za moga ivota jo nije dogodio." "To je bio neprirodan poraz", odvratio je Percival. "eli li rei da se dogodilo prizivanje?" upitala je Sneja u nevjerici. Sklopio je ruke na stol, u olakanju to je barem prestao drhtati. "Nisam mislio da bi se to moglo dogoditi. Nema mnogo ivih angelologa upuenih u obred prizivanja, pogotovo ne u Americi, gdje im za to nedostaje mentor. No to je jedino objanjenje takvog potpunog unitenja." "to Otterley kae na to?" upitala je Sneja, ustavi sa stolice. "Valjda ne vjeruje da bi itko meu njima imao snage izvesti prizivanje. Ta praksa je gotovo izumrla." "Majko", izustio je glasom nabijenim emocijama, "u napadu smo izgubili ba sve." Prebacila je pogled s njega na supruga, kao da bi jedino njegovom reakcijom sinove rijei mogle postati istinite. Percival je nastavio, mucajui od srama i oaja: "Bio sam udaljen od samostana kada se dogodio napad, no mogao sam vidjeti vrtlog anela. Oborili su se na giborime. Otterley je takoer bila meu njima." "Vidio si njezino tijelo?" upitala je Sneja, hodajui s jednog na drugi kraj sobe. Stisnula je krila uz tijelo. Bila je to nesvjesna tjelesna reakcija. "Jesi li siguran?"

"Nema sumnje. Gledao sam kako se rjeavaju tijela." "A to je s blagom?" upitala je Sneja, postajui sve mahnitija. "Sto je s tvojim povjerljivim zaposlenikom? to je s Gabriellom Levi- Franche Valko? Reci mi da smo bar u neemu profitirali." "Kada sam stigao, ve su nestali. Gabriellin Porsche ostao je ispred samostana. Uzeli su ono po to su doli i otili. Gotovo je. Nema nade." "Da vidim jesam li dobro shvatio", rekao je gospodin Grigori. Premda je znao da je otac oboavao Otterley te da je zacijelo bio u stanju neizreciva oaja, vijest o sestrinoj smrti primio je hladnom smirenou koja je Percivala toliko plaila u mladosti. "Dopustio si sestri da sama krene u napad. Potom si dopustio da njezine ubojice, angelolozi, pobjegnu te profukao priliku da vrati blago koje traimo ve tisuu godina. I ti misli daje gotovo?" Motrio je oca s mrnjom i ljubomorom. Kako to da on s godinama nije gubio snagu, dok je Percival, koji je trebao biti na vrhuncu snage, toliko onemoao? "Ii e za njima", rekao je gospodin Grigori, uspravivi se u punoj visini i omatajui srebrna krila oko ramena. "Pronai e ih i vratiti instrument. Obavjetavat e me o napretku potjere. Uinit emo to god bude potrebno da ih pobijedimo." Upper East Side, New York City Evangeline je skrenula u Zapadnu 79. ulicu i polako vozila uz gradski autobus. Kada su se zaustavili na semaforu, pogledala je prema Broadwayu. Popodnevni prizor na ulici ispunio ju je sjeanjima. U etnji tim ulicama je provela mnoge vikende s ocem esto bi svratili na doruak u jednu od mnogih malih restauracija na Aveniji. Kaos ljudi koji su gazili kroz bljuzgu, zbijene zgrade, neprekidno kretanje prometa u svim smjerovima - New York joj se i dalje inio dobro poznat, unato tome to je godinama izbivala. Gabriella je ivjela tek nekoliko blokova dalje. Iako od djetinjstva nije bila u bakinom stanu, dobro se sjeala zagasite fasade zgrade od smee opeke, elegantne metalne ograde i pogleda na park. Ranije se eznutljivo prisjeala tih prizora. Sada je, meutim, bila zaokupljena mislima o Samostanu Sv. Rue. Koliko god pokuavala, nije mogla zaboraviti poglede sestara kada je izlazila iz crkve, kao da se napad giborima dogodio njezinom krivnjom. Na odlasku je zurila u pod. Jedino je tako mogla stii do ugla garae, a da se ne osvrne. Na kraju je ipak izdala instinkte i pogledala u retrovizor. Vidjela je aavi snijeg i alosne sestre skupljene pokraj rijeke. Samostan je izgledao poput uruena dvorca, travnjak je prekrio pepeo. I ona se takoer izmijenila. U svega nekoliko minuta odbacila je ulogu sestre Evangeline, franjevke od vjenog klanjanja i postala Evangeline Angelina Cacciatore, angelologinja. Odvezli su se iz Samostana kroz drvored breza to su nalikovale mramornim stupovima, a njoj se inilo da u daljini vidi sjenu vatrenog anela koji joj daje znak da krene dalje. Na putu do New Yorka Verlaine je sjedio na prednjem sjedalu jer je Gabriella inzistirala da sjedi iza, gdje je otvorila koni koveg i pregledala sadraj. Godine samostanske tiine spale su kao teret s Evangeline - za vrijeme vonje otvorila se Verlaineu. Priala mu je o svom ivotu, o samostanu, pa ak, iznenadivi samu sebe, i o roditeljima. Pripovijedala mu je o djetinjstvu na Brooklynu, o etnjama s ocem preko Bruklinkog mosta. Rekla mu je da joj je poznati plonik du mosta bio jedino mjesto na kojem je osjeala bezbrinu, nepomuenu sreu, te joj je zato i dalje najdrae mjesto na cijelom svijetu. Verlaine je postavljao sve vie pitanja, a ona se udila lakoi i otvorenosti svojih odgovora, kao da ga poznaje itav ivot. Godinama nije razgovarala s nekim poput njega - privlanim, inteligentnim, zainteresiranim za svaki detalj. Zapravo, ve godinama nije osjeala ba nita prema mukarcima. Njezine misli o suprotnom spolu inile su se najednom djetinjima i povrnima. Njezino ponaanje zacijelo mu se doimalo smijenim i naivnim.

Parkirala je automobil. Uputili su se prema Gabriellinoj zgradi. Ulica je izgledala ogoljeno. Plonik prekriven snijegom, a parkirani automobili okovani tankim slojem leda. Kroz prozore Gabriellina stana, meutim, dopirala je svjetlost. Evangeline je zamijetila kretnje iza stakla, inilo se da grupa prijatelja eka njihov dolazak. Zamiljala je rubrike Timesa rairene na orijentalnim tepisima, alice aja koje balansiraju na rubovima malih stolova, vatru u kaminu - tako je pamtila nedjelje iz djetinjstva, popodneva s Gabriellom. Njezina su sjeanja bila sjeanja djeteta, ispunjena nostalgijom i romantikom. Nije imala pojma to ju je ondje oekivalo. Dok je Gabriella otkljuavala ulazna vrata, netko je s druge strane povukao zasun, okrenuo veliku mjedenu kvaku i otvorio vrata. Pred njima se pojavio nezgrapan tamnokos mukarac u majici s kapuljaom i dvodnevnom bradom. Evangeline ga nikada ranije nije vidjela. Gabriella ga je, meutim, oigledno dobro poznavala. "Bruno", rekla je, grlei ga srdano, s neobinom bliskou. Izgledao je kao pedesetogodinjak. Evangeline gaje prouavala, pitajui se je li se Gabriella, unato razlici u godinama, moda preudala. Pustila gaje iz zagrljaja. "Hvala Bogu da si ovdje." "Naravno da sam ovdje", rekao je s podjednakim olakanjem. "lanovi vijea vas oekuju." Okrenuo se prema Evangeline i Verlaineu, koji su stajali u predvorju, i smijeei se dao im znak da ga slijede hodnikom. Miris Ga- briellinog doma - njezinih knjiga i otmjenog antiknog namjetaja - irio je dobrodolicu. Evangeline je osjeala kako se njezina napetost topi svakim korakom. Pretrpane police s knjigama, zidovi ispunjeni uramljenim portretima poznatih angelologa, atmosfera ozbiljnosti koja je obavijala sobu poput magle - Gabriellin je dom jo uvijek bio onakav kakvog gaje pamtila. Skidajui ogrta, spazila je vlastiti odraz u ogledalu u hodniku. Bila je zaprepatena svojim izgledom. Ispod oiju imala je tamne podonjake, koa joj je bila crna od dima. Nikada nije izgledala tako sumorno, neuglaeno i neumjesno u usporedbi s bakinim uglaenim ivotom. Verlaine joj je priao s lea i stavio ruku na rame. Jo juer ta bi je gesta zbunila i uplaila. Sada joj je bilo ao kada je maknuo ruku. Nakon svega to se dogaalo, smatrala je gotovo neoprostivim to toliko razmilja o njemu. Stajao je tek nekoliko centimetara od nje, a kada su im se oi susrele u ogledalu, poeljela je da joj se priblii. eljela je dokuiti o emu razmilja. Nadala se da e joj rei neto to bi joj potvrdilo daje i sam osjetio jednak val zadovoljstva. Kada se ponovno osvrnula na vlastiti odraz u ogledalu, vidjela je da je sva u neredu. Osim toga, ozbiljna crna odjea i cipele s gumenim potplatom mora da su mu bile presmijene. Samostanski nain ivota bio je duboko upisan u nju. "Sigurno se pita kako si ovamo dospio", rekla je, pokuavajui mu proitati misli. "Upao si u sve ovo pukim sluajem." "Priznajem", rekao je, zacrvenjevi se, "ovaj me Boi svakako iznenadio. Ali da me Gabriella nije pronala i da se nisam u upetljao u sve ovo, ne bih ni tebe upoznao." "Moda bi to bilo bolje za tebe." "Gabriella mi je ispriala mnogo toga o tebi. Znam da stvari nisu onakve kakvima se ine. Znam da si u Samostanu Sv. Rue boravila zbog vlastite sigurnosti." "To nije bio jedini razlog", rekla je i shvatila koliko su njezini motivi ostanka u Samostanu bili sloeni. "Hoe li se vratiti?" upitao je, iekujui odgovor kao da mu je veoma vaan. Ugrizla se za usnu. eljela mu je objasniti koliko joj se to pitanje inilo teko. "Ne", rekla je konano. "Nikada." Primaknuo joj se blie. Primio ju je za ruku. Pored njega zaboravila je na baku, na ono to ih je ekalo, na sve. Nakon toga se odmaknuo od zrcala i poveo je u blagavaonicu gdje su ih ekali ostali.

Iz kuhinje se irio miris hrane, mesa i rajica. Bruno ih je pozvao k stolu, na kojem su ve bili poslagani ubrusi i Gabriellin porculan. "Trebali biste ruati", rekao je. "Mislim da nemamo vremena", rekla je Gabriella rastreseno. "Gdje su ostali?" "Sjedni", rekao joj je pokazajui prema stolicama. "Morate neto pojesti." Izvukao je stolicu i priekao da sjedne. "To e trajati samo minutu." S tim rijeima nestao je u kuhinji. Evangeline je sjela do Verlainea. Kristalne ae svjetlucale su na slabom svjetlu. Na sredini stola nalazio se bokal vode na ijoj su povrini plivale krike limuna. Evangeline je natoila au te je pruila Verlaineu. Sluajno mu je dotakla ruku od ega su je proli trnci. Uhvatila je njegov pogled, razmiljajui kako su upoznali tek juer. Vrijeme u Samostanu je brzo blijedilo iz njenih misli, kao da je stari ivot bio samo san. Bruno se uskoro vratio s velikim loncem vrueg ilija. Evangeline itavog dana nije ni pomislila na hranu - ve se navikla na kruljenje u elucu i osjeaj oamuenosti izazvan nedostatkom vode - no kada se pred njom nala hrana, shvati daje pregladnila. Promijeala je ili da ohladi grah, rajice, komade kobasice i poela jesti. Jelo je bilo prilino zainjeno odmah ju je preplavila vruina. Najzainjenija hrana u posljednjih nekoliko godina bio joj je puding od ljiva na boinom domjenku. Refleksno je zakaljala, pokrivajui usta ubrusom. Tijelom joj se irila toplina. Verlaine je ustao da joj natoi au vode. "Popij ovo", rekao je. Popila je vodu, osjeajui se budalasto. "Hvala", rekla je kada ju je proao kaalj. "Dugo nisam jela ovakvu hranu." "Dobro e ti doi", rekla je Gabriella, procjenjujui njezin izgled. "Izgleda kao da dugo nisi nita jela. U stvari", dodala je, ustajui od nedovrenog jela, "mislim da bi bilo dobro da se malo osvjei. Imam odgovarajuu odjeu." Povela ju je hodnikom prema kupaonici. Rekla joj je da skine umrljanu vunenu suknju i zadimljenu koulju. Odjeu je bacila u koaru s prljavim rubljem. Dala joj je sapun i iste runike te traperice i vestu od kamira, koji su joj savreno pristajali budui da su bile jednake visine i teine. Kada se oprala, promatrala ju je kako se odijeva, oito odobravajui njezinu transformaciju u sasvim novu osobu. Kada su se vratile u blagavaonicu, Verlaine ju je zaueno promatrao, kao da nije bio siguran je li i dalje ista osoba. Nakon objeda, Bruno ih je poveo uskim drvenim stubitem. Evan- gelinino srce je poelo bre kucati pri pomisli na ono to ih ondje eka. Ranije se tek sluajno susretala s angelolozima, na bakinim ili oevim sastancima. U tim kratkim i neizravnim susretima tek je nasluivala da se neto udno dogaa. Letimian uvid u majin svijet ju je istovremeno ispunjavao znatieljom i strahom. Zapravo se plaila susreta s lanovima angelolokog vijea licem u lice. Znala je da e je sigurno ispitivati o jutronjim dogaajima u Samostanu Sv. Rue te da e zacijelo biti zadivljeni Celestininim postupcima. Nije znala kako e odgovoriti na njihova pitanja. Nasluujui njezinu zabrinutost, Verlaine je dodirne prstima po ruci. Njegova ju je utjena i briljiva gesta opet ispunila trncima. Okrenula se prema Verlaineu. Uhvatila mu je pogled. Imao je vrlo izraajne, tamnosmee, gotovo crne oi. Je li primijetio kako reagira kada je pogleda? Je li osjetio kako je umalo ostala bez daha na stubitu? Popela se preostalim stepenicama za bakom, jedva osjeajui tijelo. Na vrhu stubita uli su u prostoriju koja je dok je dolazila kao dijete, uvijek bila zakljuana. Sjeala se rezbarija na tekom drvenom podu, velike mjedene kvake i kljuanice kroz koju je pokuavala proviriti u sobu. Kroz nju je mogla vidjeti samo komade neba. Sada je vidjela da su uzdu prostorije bili uski prozori ispunjeni blijedom purpurnom bojom sumraka. Kao dijete nije mogla ni naslutiti to se krije iza zakljuanih vrata. Ula je unutra. Ostala je zadivljena. Na zidovima radne sobe visile su slike anela u svjetlucavoj odjei, krila rairenih iznad harfi i flauta. Ondje su se takoer nalazile police

pretrpane knjigama, antikni pisai stol te, raskono tapecirane fotelje i sofe. Unato otmjenom namjetaju, soba je izgledala oronulo. Sa stropa su se Ijutili slojevi boje, rubovi radijatora bili su hravi. Evangeline se sjetila da baka, kao i drugi angelolozi, posljednjih nekoliko godina nije bila u najboljoj financijskoj situaciji. Na drugom kraju prostorije se nalazio nizak stol s mramornom ploom oko kojega su bile poredane antikne stolice. Ondje su ih ekali angelolozi. Neke je smjesta prepoznala jer ih je viala s ocem, iako tada nije znala njihove pozicije. Gabriella ih je predstavila vijeu. Tu su se nalazili Vladimir Ivanov, privlaan stariji ruski emigrant koji se pridruio organizaciji 1930-ih, nakon to je izbjegao smaknue u SSSR-u; Michico Sai- tou, briljantna mlada strateginja i meunarodna koordinatorica koja je vodila njihove financije u Tokyu, te Bruno Bechstein, sredovjeni angelolog koji je u New York premjeten iz njihovih ureda u Tel Avivu. Evangeline je najbolje poznavala Vladimira, premda je prilino ostario otkada ga je posljednji put vidjela. Lice mu je bilo izbraz- dano dubokim borama, izgledao je ozbiljnije nego to je pamtila. Bio je vrlo ljubazan prema njoj, a ona se ogluila o njegove upute. Pitala se to ga je privuklo natrag poslu kojega se tako odluno odrekao. Gabriella je prila stolu i odloila koni koveg. "Dobrodoli, prijatelji. Kada ste stigli?" "Jutros", odgovorila je Saitou-san. "Premda bi nam bilo drae da smo doli ranije." "Doli smo im smo saznali to se dogodilo", dodao je Bruno. Gabriella je pokazala u smjeru tri prazna naslonjaa s vjeto izrezbarenim, ali ve izlizanim naslonima za ruke. "Sjednite, sigurno ste iscrpljeni." Evangeline i Verlaine su sjeli na meku sofu. Gabriella se smjestila na rub naslonjaa s konim kovegom na krilu. Angelolozi su nestrpljivo ekali. "Dobrodola, Evangeline", rekao je Vladimir sveanim tonom. "Prolo je toliko vremena otkako smo se posljednji put vidjeli." Pokazao je prema kovegu. "Nisam mogao ni zamisliti da e nas ponovno spojiti ovakve okolnosti." Gabriella je otvorila koveg. Evangeline je vidjela to se unutra nalazilo: angeloloki dnevnik, zapeaene omotnice s korespondencijom Abigail Rockefeller, kona vreica iz tabernakula. "Ovo je angeloloki dnevnik dr. Seraphine Valko", rekla je Gabriella, vadei ga iz kovega. "Celestine i ja smo ga nazivale, djelomino u ali, Seraphinim magijskim prirunikom. U njemu se nalaze arolije, tajne i razliite predodbe starijih angelologa." "Mislila sam daje izgubljen", rekla je Saitou-san. "Nije bio izgubljen, ve dobro skriven", odvratila je Gabriella. "Ja sam ga donijela u Sjedinjene Drave. Bio je na sigurnom u Samostanu Sv. Rue, u Evangelininim rukama." "Sjajno", rekao je Bruno, uzimajui dnevnik od nje. Odvagnuo ga je u rukama i namignuo Evangeline. Nasmijeila se. "Recite nam", upitao je Vladimir, zurei u koni koveg, "to ste jo uspjeli otkriti?" Gabriella je iz kovega izvukla i polako odvezala konu vreicu. U njoj se nalazio neobian metalni predmet kakav Evangeline jo nije vidjela. Bio je malen poput leptirova krila i nainjen od tanka komada sjajna metala. Djelovao je krhko, no bio je vrst kada ga je primila u ruke. "To je trzalica za sviranje lire", rekao je Bruno. "Razdvojiti je od lire - sjajna ideja." "Ako se sjeate", rekla je Gabriella, "asni Clematis razdvojio ju je od lire jo za Prve angeloloke ekspedicije. Poslana je u Pariz, gdje je ostala u rukama europskih angelologa sve do poetka devetnaestog stoljea, kada ju je majka Francesca donijela u SAD da bije pohranila na sigurnom mjestu." "I oko nje sagradila Kapelicu klanjanja", rekao je Verlaine. "Sto bi objasnilo njene sloene arhitektonske nacrte."

Vladimir nije mogao skinuti oi s nje. "Mogu li?" upitao je naposljetku, paljivo je uzimajui iz Evangelininih ruku. "Prekrasna je", primijetio je. Dojmilo ju se njegovo paljivo rukovanje trzalicom. Njeno je prelazio prstima preko metala kao da ita brajicu. "Uistinu jest", rekla je Gabriella. "Izraena je od istog valkinija." "Ali gdje je drana u samostanu itavo to vrijeme?" upitao je Verlaine. "U Kapelici klanjanja" odgovorila je Gabriella. "Evangeline moe vie rei o tome, ona ju je otkrila." "Bila je skrivena u zakljuanom tabernakulu, iji je klju bio smjeten u monstranci koja se nalazila iznad njega. Ne znam kako je onamo dospio, ali ini se daje bio dobro osiguran." "Briljantna zamisao", rekla je Gabriella. "Savreno logina." "Kako to misli?" upitao je Bruno. "U Kapelici klanjanja odrava se obred vjenog klanjanja. Jeste li upoznati s njime?" "Dvije sestre mole ispred hostije", rekao je Vladimir. "Svaka dva sata mijenjaju se s drugim dvjema sestrama. Je li tako?" "Upravo tako", rekla je Evangeline. "To je vrijeme iznimne usredotoenosti." "A na to je usmjerena?" "Na hostiju." "Koja se nalazi?" Slijedei bakin tijek misli, Evangeline je rekla "Naravno - panja sestara u potpunosti je usredotoena na hostiju, koja se dri u monstranci iznad oltara i u tabernakulu. Budui da se ondje nalazila trzalica, sestre su zapravo za vrijeme molitve pazile na nju, a da toga nisu bile ni svjesne. Vjeno klanjanje bio je pomno osmiljen sustav uvanja predmeta." "Upravo tako", odvratila je Gabriella. "Majka Francesca otkrila je genijalnu metodu uvanja trzalice dvadeset i etiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. S revnim sestrama koje su uvijek bile tamo i pazile nije postojala mogunost da bi je itko mogao otkriti, a kamoli ukrasti." "Osim", primijetila je Evangeline, "u napadu 1944. Majka Inno- centa ubijena je na putu do Kapelice." "Izvanredno", rekao je Verlaine. "Sestre su zapravo stoljeima odigravale pomno osmiljenu farsu." "Ne bih se sloila da se radilo o farsi", rekla je Evangeline. "One su istovremeno ispunjavale dvije dunosti: molitvu i zatitu. Nijedna od nas nije znala to se uistinu nalazilo u tabernakulu. Nisam imala pojma daje dnevno klanjanje imalo i drugu funkciju osim molitve." Vladimir je vrcima prstiju gladio metal. "Zvuk je zacijelo izuzetan. Ve pola stoljea pokuavam zamisliti kako bi zvuala lira kada bi je netko svirao s odgovarajuom trzalicom." "Takav bi eksperiment bio velika pogreka", rekla je Gabriella. "Znate i sami to bi se sve moglo dogoditi da je netko zasvira." "Sto bi se moglo dogoditi?" upitao je Vladimir, premda je bilo jasno da je znao odgovor. "Budui da je lira djelo anela", rekao je Bruno, "ona ima eterian, prelijep zvuk, ali i razoran te bi mogao imati nezemaljske posljedice." "Dobro reeno", nasmijeio mu se Vladimir. "Citiram iz vaeg velianstvenog opusa, dr. Ivanov", odvratio je Bruno. Gabriella je zastala da pripali cigaretu. "Vladimir vrlo dobro zna da je nemogue predvidjeti to bi se moglo dogoditi. O tome postoje samo teorije, od kojih je veina njegovih. Sam instrument nije dobro prouen. Nikada se nije dovoljno dugo zadrao u naim rukama da bismo to mogli uiniti - ali ako je suditi prema Clematisovu izvjetaju te Seraphininim i Celestininim terenskim biljekama, svi koji dou u kontakt s lirom padaju pod njezin neodoljivi utjecaj. U tome i lei opasnost: ak i oni dobronamjerni dolaze u napast da je zasviraju,

a uinak njezine glazbe mogao bi biti razorniji od bilo ega to uope moemo zamisliti." "Jednim bi potezom trzalice svijet kakav poznajemo mogao u potpunosti nestati", rekao je Vladimir. "Mogao bi se pretvoriti u pakao", rekao je Bruno, "ili u raj. Prema legendi, Orfej je otkrio liru na putovanju u podzemlje. Njegova je glazba uvela ljudsku povijest u novu eru. Dolo je do procvata naobrazbe i agrikulture, a umjetnost je postala glavno uporite ljudskog ivota. Upravo je zbog toga Orfej toliko cijenjen. Polo mu je za rukom upotrijebiti liru za dobrobit ovjeanstva." "Takvo romantino razmiljanje je iznimno opasno", rekla je Gabriella otro. "Poznato je da glazba lire ima razoran uinak. Takve utopijske tlapnje dovest e jedino do unitenja." "No, hajde", rekao je Vladimir pokazujui prema trzalici. "Pred nama je komadi lire koji eka da ga prouimo." Svi se se zagledali u trzalicu na stolu. Evangeline se divila moi, privlanosti, kunji i elji koje je izazivala. "Jednu stvar ne razumijem", rekla je. "to su Straari eljeli postii njezinom upotrebom? Budui da su prokleta bia, protjerana iz neba, kako ih je glazba mogla spasiti?" "Pri dnu Clematisova izvjetaja nalazi se Psalam 150", rekao je Vladimir. "Glazba anela", apnula je Evangeline, prepoznajui odmah o kojem se psalmu radilo. Bio joj je jedan od omiljenih. "Upravo tako", rekla je Saitou-san, "radi se o hvalospjevu." "Mogue je", rekao je Bruno, "da su se Straari pjevanjem psalama eljeli iskupiti Stvaratelju. Psalam 150 sadrava savjet onima koji ele stei Boju milost. Da im je to polo za rukom, bili bi vraeni u nebo. Moda su njihovi napori bili usmjereni na vlastito izbavljenje." "To je jedan nain gledanja na stvari", rekla je Saitou-san. "No jednako je mogue da su namjeravali unititi svijet iz kojega su izbaeni." "A u tome oigledno nisu uspjeli", rekla je Gabriella, tresui pepeo. "No posvetimo se onome zbog ega smo se ovdje sastali", rekla je nervozno. "U proteklih deset godina iz naih su skrovita pokradeni svi nebeski instrumenti koje smo posjedovali. Pretpostavljamo da su ih Nefili odnijeli." "Neki vjeruju da bi simfonija nebeskih instrumenata mogla osloboditi Straare", rekao je Vladimir. "No svatko tko je itao literaturu o Nefilima slae se da njima uope nije stalo do Straara", rekla je Gabriella. "Prije no to se Clematis spustio u pilju, Straari su svirali liru u nadi da e njome prizvati Nefile u pomo. Njihov je pokuaj, meutim, bio bezuspjean. Nefili su za liru zainteresirani samo iz sebinih razloga." "ele povratiti zdravlje svojoj rasi", dodao je Bruno. "ele ojaati da bi mogli nastaviti porobljivati ovjeanstvo." "A tom su se cilju previe pribliili da bismo samo sjedili skrtenih ruku", rekla je Gabriella. "Smatram da su prisvojili i ostale nebeske instrumente kako bi se zatitili od nas. No postoji jo jedan razlog zato ele liru. ele se vratiti u stanje savrenosti u kakvome nisu bili stotinama godina. Premda nismo bili najsretniji injenicom da je Abigail Rockefeller zatajila lokaciju lire, dosad se barem nismo brinuli da e biti otkrivena. No to vie nije tako. Nefili su u potrazi za njom, a mi moramo biti spremni." "Cini se da je Abigail Rockefeller radila za nas", rekla je Evangeline. "Bila je amaterka", odvratila je Gabriella, ne slaui se s njenim shvaanjem. "Za anele je bila zainteresirana jednako kao to su njeni bogati prijatelji bili zainteresirani za dobrotvorne priredbe." "No uinila je dobru stvar", rekao je Vladimir. "Kako bismo se inae financirali za vrijeme rata, da ne spominjem novanu potporu naoj ekspediciji 1943? Bila je pobona ena

koja je vjerovala da bogatstvo valja iskoristiti u dobre svrhe." Naslonio se natrag na stolicu i prekriio noge. "to u konanici i nije donijelo neki rezultat", promrmljao je Bruno. "Ne nuno", odvratila je Gabriella, promatrajui Brunu. Vratila je trzalicu u konu vreicu i iz kovega izvukla sivu omotnicu. Na njoj se nalazio uzorak latinikih slova upisanih u kvadratnu mreu. Ako je bilo istine u Celestininim rijeima, u toj su se omotnici nalazila pisma Abigail Rockefeller. Gabriella ju je stavila na stol pred angelo- loge. "Celestine Clochette uputila je Evangeline da nam ovo preda." im su ugledali simbol na omotnici, angelolozi su se smjesta zainteresirali za njezin sadraj. Njihova reakcija raspirila je Evangelininu znatielju. "Sto to znai?" upitala je. "To je angeloloki peat, kvadrat Sator-Rotas", rekao je Vladimir. "Ve stotinama godinama stavljamo taj peat na dokumente. On govori o vanosti dokumenta te ujedno potvruje da gaje poslao netko od nas." Gabriella je prekriila ruke preko prsa kao da joj je hladno, a potom rekla, "Popodne sam imala prilike proitati Innocentinu polovicu korespondencije s Abigail Rockefeller. Shvatila sam da su neizravno dogovarale lokaciju lire, no Verlaine i ja nismo uspjeli odgonetnuti kako." Evangeline se uspravila, motrei situaciju. Kada je Vladimir odlunom i smirenom kretnjom uzeo omotnicu od Verlainea, uinilo joj se da je ovo ve proivjela. Zatvorio je oi, apui gomilu nerazumljivih rijei - neku aroliju ili molitvu, nije mogla razabrati o emu se tono radilo - i otvorio omotnicu. Unutra se nalazio niz poutjelih stranica. Namjetajui naoale, pribliio je pisma u namjeri da ih bolje proui. "Adresirana su na majku Innocentu", rekao je slaui ih na stol. Bilo ih je ukupno est, jedno vie no to je Innocenta napisala. Evangeline je zurila u njih. Na prednjim stranama omotnica nalazile su se ponitene marke; po jedna crvena od dva centa i jedna zelena od centa. Okrenula je jedno pismo. Na poleini se nalazilo ime Rockefeller i povratna adresa Zapadna 44. ulica, udaljena od njih manje od milje. "Ova pisma nedvojbeno otkrivaju lokaciju lire", rekla je Saitou-san. "Ne vjerujem da emo doi do ikakvog zakljuka prije nego ih proitamo", rekla je Evangeline. Bez daljnjeg duljenja Vladimir je otvorio omotnice i na stol poredao svih est estitki. Bile su napravljene od blijedoutog papira sa zlatnim rubovima. Na prednjim stranama bili su otisnuti identini crtei grkih boica s lovorovim vijencima na glavama koje su plesale meu mnotvom kerubina. Meu njima su bila i dva debeljukasta kerubina s krilima poput leptirovih, koji su u rukama drali lire. "Radi se o klasinom secesijskom dizajnu iz 1920-ih", rekao je Verlaine, promatrajui jednu estitku. "Jednak font slova nalazi se na naslovnici asopisa New Yorker. Smjetaj anela na slici takoer je klasian. Dva kerubina s lirama zrcale jedan drugog, to je tipini secesijski motiv." Nagnuo se nad estitkom tako da mu je kosa pala preko oiju i nastavio, "Rukopis nedvojbeno pripada Abigail Rockefeller. Nebrojeno sam puta prouavao njezine dnevnike i osobnu korespondenciju. U to uope nema sumnje." Vladimir je prouavao pisma. Zatim ih je kretnjom ovjeka koji je godinama bio pretjerano strpljiv stavio natrag na stol i ustao. "Ona nam ba nita ne govore. Prvih pet pisama podsjea na nabrajanje artikala u katalogu, a esto sadri tek ime Alistaira Carrolla, upravitelja Muzeja moderne umjetnosti." "U njima bi morale biti informacije o liri", rekla je Saitou-san, uzimajui pisma. Vladimir je na trenutak bacio pogled na Gabriellu, kao da razmatra mogunost da su neto previdjeli. "Molim te", obratio joj se, "proitaj pisma. Reci mi da sam u krivu."

Gabriella je proitala pisma, a zatim ih proslijedila Verlaineu, koji je toliko brzo preletio njihov sadraj da se Evangeline pitala kako je uspio ita proitati. Gabriella je uzdahnula. "Ton i sadraj identian je Innocentinim pismima." "to bi znailo?" upitala je Saitou-san. "to bi znailo da se u njima raspravlja o vremenu, o dobrotvornim priredbama i umjetnikim doprinosima Abigail Rockefeller te o dobrotvornom boinom domjenku u Samostanu Sv. Rue", rekla je Gabriella. "Nigdje se izravno ne spominju upute za pronalazak lire." "Svu smo nadu poloili u Abigail Rockefeller", rekao je Bruno. "to ako smo bili u krivu?" "Ne bih tako brzo odbacila Innocentinu ulogu u toj razmjeni", rekla je Gabriella, promatrajui Verlainea. "Ona je ljude mogla suptilno uvjeriti u tota." Verlaine je u tiini prouavao estitke. Naposljetku je ustao. Iz torbe je izvadio fascikl i na stol smjestio etiri pisma pored estitki. Peto pismo je ostalo u samostanu. "Ovo su Innocentina pisma", rekao je te se srameljivo osmjehnuo Evangeline, kao da bi ga mogla prekoriti to ih je ukrao iz Arhiva obitelji Rockefeller. Poslagao je pisma kronolokim redom. Brzo je prouio nalija etiriju pisama ge Rockefeller. Njegovi postupci zbunili su Evangeline, posebice kada se poeo smijati kao da gaje u pismima neto zabavilo. Na koncu je rekao, "Mislim daje ga Rockefeller bila pametnija nego to smo mislili." "Ispriavam se", rekla je Saitou-san naginjui se nad pisma, "ali ne vidim u njima nita to bi nam moglo pomoi." "Dopustite da vam objasnim", rekao je Verlaine. "Sve je sadrano u estitkama. Promotrimo korespondenciju kronolokim redom. Budui da u njoj nedostaju izravne informacije o lokaciji lire, moemo pretpostaviti da su pisma Abigail Rockefeller neka vrst platforme na koju Innocentini odgovori projiciraju znaenje. Kao to sam jutros Gabrielli skrenuo panju, u Innocentinim se pismima ponavlja odreeni uzorak. U etiri pisma osvre se na neku vrstu nacrta koji je Abigail Rockefeller pridodala korespondenciji. Sad mije jasno", zakljuio je Verlaine, "da se Innocenta zapravo osvre na ova etiri pisma." "Proitajte nam te dijelove", rekla je Gabriella. Verlaine je uzeo pisma i naglas proitao reenice u kojima je Innocenta hvalila umjetniki ukus ge Rockefeller, ponavljajui odlomke koje je i ujutro itao Gabrielli. "U poetku sam mislio da se Innocenta osvrtala na nacrte ili umjetnine pridodane pismima, to bi za povjesniara moderne umjetnosti poput mene bilo pravo otkrie. No takav postupak zapravo i nije bio oekivan. Ona je bila ljubiteljica umjetnosti i kolekcionarka, a ne umjetnica." Uzeo je etiri blijedoute estitke sa stola i razdijelio ih angelolo- zima. "Ovim se estitkama Innocenta divila", rekao je. Evangeline je pregledala estitku. Na njoj se nalazio otisak grafike s prikazom dviju antikih lira u rukama dvaju identinih kerubina. estitke su bile vrlo lijepe i sasvim u skladu s ukusom ge Rockefeller, ali Evangeline u njima nije vidjela rjeenje zagonetke. "Promotrite bolje kerubine", rekao je Verlaine. "Obratite panju na izgled lira." Prouavali su estitku po estitku. Nakon nekog vremena Vladimir je primijetio, "Na grafikama postoji anomalija. Na svim su estitkama lire razliite." "Da", rekao je Bruno. "Broj ica na lijevoj liri razlikuje se od broja ica na desnoj." Evangeline je vidjela da se Gabriella prouavajui svoju estitku osmjehnula kao da je shvatila na to cilja. "Evangeline, koliko ica moe izbrojati na svakoj liri?" upitala je. Evangeline je bolje promotrila svoju estitku. Vidjela je da su Vladimir i Bruno bili u pravu - broj ica na lirama se razlikovao - ali ona toj injenici nije pridavala puno panje. "Dvije i osam, ali to to znaci?

Verlaine je izvukao olovku iz depa i dopisao brojeve ica ispod lira. Proslijedio je olovku i zamolio ostale da uine isto. "Mislim da ipak pridajemo previe znaaja glazbalima", rekao je Vladimir. "Broj ica na pojedinim lirama zacijelo je posluio kao metoda ifriranja informacija", rekla je Gabriella. Verlaine je skupio estitke i proitao niz brojeva: "Dvadeset osam, trideset osam, trideset, trideset devet. Tim redom. Ako sam u pravu, ti brojevi ukazuju na lokaciju lire." Evangeline gaje promatrala pitajui seje li togod propustila. inilo joj se da brojke ne upuuju ni na to. "Misli da se brojevi odnose na odreene adrese?" "Ne izravno, ali njihov slijed mogao bi upuivati na odreenu adresu." "Ili koordinate na karti", rekla je Saitou-san. "Samo gdje?" pitao se Vladimir, odvagujui mogunosti. "U New Yorku postoji na tisue adresa." "To i mene zbunjuje", rekao je Verlaine. "Oito su ti brojevi bili jako vani gi Rockefeller, ali nema naina da saznamo kako bi ih trebalo koristiti." "Kakva se informacija moe prenijeti nizom od osam brojeva?" upitala je Saitou-san razmiljajui o mogunostima. "Ili nizom od etiri dvoznamenkasta broja", rekao je Bruno, oito zabavljen dubioznou vjebe. "Radi se o brojevima izmeu dvadeset i etrdeset", primijetio je Vladimir. "Sigurno se jo neto nalazi u estitkama", rekla je Saitou-san. "Ovi su brojevi previe nasumini." "Veini bi se ljudi", ubacila se Gabriella, "inili nasuminima, ali za Abigail Rockefeller oni su tvorili logian slijed." "Gdje su Rockefellerovi ivjeli?" Evangeline je upitala Verlainea, znajui da je to njegovo polje. "Moda brojevi upuuju na njihovu adresu." "ivjeli su na nekoliko razliitih adresa u New Yorku, ali najpoznatija je rezidencija u Zapadnoj 44. ulici. Abigail Rockefeller darovala ju je Muzeju moderne umjetnosti." "Pedeset etiri nije jedan od naih brojeva", rekao je Bruno. "Priekajte trenutak", rekao je Verlaine. "Ne znam zato se toga nisam ranije sjetio. Muzej moderne umjetnosti bio je jedan od najvanijih projekata ge Rockefeller. To je ujedno i prvi u nizu javnih muzeja i spomenika koje su ona i njezin suprug financirali. Otvoren je 1928." "Dvadeset osam je prvi broj", rekla je Gabriella. "Tono", rekao je Verlaine uzbuen tom injenicom. "Brojevi dva i osam mogli bi upuivati na tu adresu." "Ako je to sluaj", dodala je Evangeline, "zacijelo postoje jo tri lokacije koje odgovaraju brojevima ica na lirama." "Kako glase preostali brojevi?" upitao je Bruno. "Tri i osam, tri i nula, tri i devet", odvratila je Saitou-san. Gabriella se nagnula prema Verlaineu. "Je li mogue da postoji podudarnost?" Verlaine se koncentrirao. "Zapravo", rekao je naposljetku, "Odjel srednjovjekovne umjetnosti, Cloisters, koji je bio vrlo drag Johnu Rockefelleru, otvorenje 1938." "A 1930?" upitao je Vladimir. "Crkva Riverside, koja mi, moram priznati, nikad nije bila pretjerano zanimljiva, zavrena je oko 1930." "Preostaje jo 1939", rekla je Evangeline toliko uzbuena otkriem da je jedva uspijevala govoriti. "Jesu li Rockefellerovi sagradili to te godine?"

Verlaine je utio, mrtei se dok je glavom pretresao mnotvo adresa i datuma. Iznenada je rekao, "Zapravo i jesu. Rockefellerov centar, njihovo secesijsko remek-djelo, otvorenje 1939." "Brojevi upueni Innocenti zacijelo se odnose na te lokacije", rekao je Vladimir. "Odlino, Verlaine", rekla je Saitou-san, premeui mu kovre. Atmosfera u prostoriji naglo je prela u nervozno iekivanje. Evangeline je u udu zurila u estitke koje su vie od pedeset godina poivale u sefu ispod nje i ostalih sestara. "Meutim", rekla je Gabriella, prekidajui aroliju, "lira se moe nalaziti samo na jednoj od ove etiri lokacije." "Onda bi bilo najuinkovitije da se podijelimo u skupine i pretraimo svaku od njih", rekao je Vladimir. "Neka Verlaine i Gabriella pou u Cloisters. Budui da je zacijelo krcat turistima, bit e teko izai. Mislim da bi bilo najbolje da onamo poe netko tko je bolje upoznat s radom muzeja. Saitou-san i ja emo poi u Crkvu Riverside. A Evangeline i Bruno neka pou u Muzej moderne umjetnosti." "A to emo s Rockefellerovim centrom?" upitao je Verlaine. Saitou-san je rekla, "Danas e biti nemogue ita uiniti ondje. Za Boga miloga, Badnjak je. Tamo je ludnica." "Vjerojatno je zato Abigail Rockefeller i odabrala to mjesto", rekla je Gabriella. "to tei pristup, to bolje." Uzela je koni koveg s trzalicom i angeloloki dnevnik. Podijelila je estitke po skupinama. "Mogu se jedino nadati da e nam estitke pomoi u pronalaenju lire." "I to emo ako je pronaemo?" upitao je Bruno. "Bit emo u velikoj dilemi", rekao je Vladimir prelazei prstima po sijedoj kosi, "sauvati ili unititi liru." "Unititi liru?" udio se Verlaine. "Iz svega to ste dosad rekli oito je da je lira ne samo prekrasna, nego i vrlo dragocjena." "Ali ne radi se o jo jednom muzejskom primjerku", rekao je Bruno. "Takav instrument nikada ne biste mogli izloiti u Metropolita- nu. Opasnost koja prati liru pretee nad njenim povijesnim znaajem. Nemamo drugog izbora nego daje unitimo." "Ili daje opet sakrijemo", rekao je Vladimir. "Postoje mnoga mjesta gdje bismo je mogli skloniti." "To smo pokuali 1943.", rekla je Gabriella. "No ta metoda oito nije upalila. Sauvamo li liru i na najsigurnijem mjestu, ugrozit emo budue generacije. Moramo je unititi. Oko toga nema dvojbe. Pravo je pitanje kako to uiniti." "Kako to misli?" upitala je Evangeline. "Budui da su sva nebeska glazbala stvorena na nebu, mogu ih unititi jedino nebeska bia", rekao je Vladimir. "Ne razumijem", rekao je Verlaine. "Jedino nebeska bia, odnosno bia aneoske krvi mogu unititi nebeske elemente", rekao je Bruno. "To ukljuuje i Nefile", dodala je Gabriella. "Dakle, ako elimo unititi liru", rekla je Saitou-san, "moramo je predati u ruke onih od kojih je elimo zatititi." "Eto nam zagonetke", rekao je Bruno. "emu je onda uope traiti?" upitao je Vladimir razoarano. "emu predmet tako velike vanosti izvui iz sigurnog skrovita samo zato da bismo ga unitili?" "Nemamo drugog izbora", rekla je Gabriella. "Ovo nam je rijetka prilika da doemo u posjed lire. Moramo smisliti kako emo je se rijeiti kada je pronaemo." "Ako je pronaemo", rekao je Bruno.

"Gubimo vrijeme", rekla je Saitou-san, ustajui. "Moramo odluiti to emo s lirom kada je pronaemo. Ne moemo riskirati da je se Nefili prvi dokopaju." Gledajui na sat, Vladimir je rekao, "Sada je blizu tri. Nai emo se u Rockefellerovom centru tono u est. To nam ostavlja tri sata da pretraimo lokacije. Ne smije biti pogreaka. Planirajte najbre rute. Brzina i preciznost su presudne." Ustali su iz stolica i odjenuli jakne i alove, pripremajui se za hladno zimsko predveerje. U samo nekoliko sekundi bili su spremni za polazak. Kada su se sputali stubitem, Gabriella se obratila Evangeline. "U urbi ne smijemo zaboraviti na opasnosti koje nam prijete. Upozoravam te da postupa oprezno. Nefili e nas promatrati. Ve dugo ekaju ovaj trenutak. Upute Abigail Rockefeller najvredniji su dokumenti koje si ikada drala u rukama. Jednom kada saznaju da smo ih pronali, nemilosrdno e nas napasti." "Ali kako e saznati?" upitao je Verlaine, prilazei Evangeline. Gabriella se tuno i znalaki osmjehnula. "Dragi deko, oni znaju tono gdje smo sad. Imaju dounike po itavom gradu. Vrebaju sa svih strana u svako doba dana i noi. ak nas i sada promatraju. Molim te", okrenula se opet Evangeline, "budi oprezna". Muzej moderne umjetnosti, New York City Evangeline je naslonila ruku na zid od opeke du Zapadne 54. ulice. Hladan vjetar isuivao joj je kou. Staklo iznad nje zrcalilo je Sculpture Garden, istovremeno odraavajui vrt i otvarajui pogled na unutranjost Muzeja moderne umjetnosti. Svjetlo u muzeju je bilo prigueno. Galerijom su se kretali posjetitelji i zaposlenici Muzeja, vidljivi s ulice. Zatamnjeni odraz vrta na staklu doimao se izoblienim i nestvarnim. "ini se da uskoro zatvaraju", rekao je Bruno, gurajui ruke duboko u depove sportske jakne i hodajui prema ulazu. "Moramo pouriti." Ugurao se kroz gomilu na ulazu do altera s kartama, gdje je visok, mrav mukarac s kozjom bradicom i naoalama itao roman Wilkiea Collinsa. Podigao je glavu i zirnuo na Evangeline i Brunu. "Zatvaramo za pola sata. Sutra, na Boi, smo zatvoreni, ali opet otvaramo dvadeset i estog." S tom reenicom vratio se knjizi, kao da vie nisu ondje. Bruno se naslonio na alter i rekao, "Traimo nekoga tko bi mogao ovdje raditi." "Nemamo doputenje davati informacija o zaposlenicima", rekao je, ne skidajui oi s romana. Bruno je na alter stavio dvije novanice od sto dolara. "Ne traimo osobne podatke. Zanima nas samo gdje ga moemo pronai." Virei preko ruba naoala, dlanom je poklopio novanice, a zatim ih utrpao u dep. "Kako mu je ime?" "Alistair Carroll", rekao je Bruno, dajui mu estitku koja se nalazila u estom pismu ge Rockefeller. "Jeste li uli za njega?" Pogledao je estitku. "Gospodin Carroll nije zaposlenik." "Dakle, poznajete ga", rekla je Evangeline s olakanjem, ali i pomalo zauena injenicom da je ime zaista oznaavalo stvarnu osobu. "Svi poznaju gospodina Carrolla", rekao je ovjek, a potom ih poveo prema ulici. "Zivi preko puta." Pokazao je prema elegantnoj predratnoj zgradi, ve pomalo nakrivljenoj od starosti. Na vrhu se nalazila bakrena mansarda s okruglim prozorima proarana zelenom patinom. "Ali inae se mota ovuda. Jedan je od starih muzejskih uvara." Preli su preko ceste prema zgradi. Na mjedenom potanskom sanduiu u hodniku pronali su prezime CARROLL i broj stana - devet - na petom katu. Pozvali su trono dizalo, drvena kabina je mirisala po cvjetnom puderu, kao da su se u njoj maloas vozile kakve starije dame spremne za crkvu. Evangeline je pritisla crno dugme s bijelom brojkom pet. Vrata su se zatvorila uz kripu koja se nastavila i dok se dizalo polako vuklo prema petom katu. Bruno je iz depa izvadio estitku te je pruio Evangeline.

Na petom katu su se nalazila dva stana, oba podjednako tiha. Bruno je pronaao vrata na koja je bila privrena mjedena brojka devet i pokucao. Vrata su se samo napola odkrinula, a kroz njih je znatieljno provirio starac s velikim plavim oima. "Da?" proaputao je jedva ujnim glasom. "Tko je?" "Gospodin Carroll?" pristojno je upitao Bruno, kao da je ve pokucao na stotinu takvih vrata. "Oprostite to smetamo, dobili smo vau adresu od..." "Abby", rekao je starac motrei estitku u Bruninim rukama. Sirom je otvorio vrata i pozvao ih unutra. "Molim vas, uite. Oekivao sam vas." Par jorkirskih terijera s crvenim vrpcama svezanim oko vrata potrao je s kaua prema vratima, lajali su kao da ele zaplaiti uljeze. "Eh, vi budalaste cure", rekao je gospodin Carroll. Uhvatio je svakog psa pod jednu ruku, pa ih odnio hodnikom. Stan je bio prostran, a u njemu se nalazio jednostavan antikni namjetaj. Svi predmeti u stanu izgledali su dragocjeno, ali zaputeno, kao da je dekor pomno biran s namjerom da se zanemari. Evangeline se smjestila na kau, jo uvijek topao od pasa. Sobom se irila toplina iz mramorna kamina. Ispred njega je stajao Chippendale stoli, nasred kojeg se nalazila kristalna zdjela s tvrdim bombonima. Izuzev nedjeljnog Timesa na stoliu, prostorija je izgledala kao da nije taknuta posljednjih pedeset godina. Nad kaminom se nalazila uokvirena litografija u boji - portret krupne i rumene ene, nalik na kakvu opreznu pticu. Evangeline nije imala razloga pomisliti da se radi o Abigail Rockefeller, ali istog trenutka bilo joj je jasno da je ena na slici upravo ona. Gospodin Carroll se vratio bez pasa. Imao je kratku, pedantno podrezanu sijedu kosu. Nosio je smee samterice i sako od tvida. Bio je ugodan i Evangeline se u njegovoj blizini osjeala oputeno. "Morate oprostiti mojim curama", rekao je smjetajui se na stolicu pored kamina. "Nisu navikle na drutvo. U posljednje vrijeme rijetko nam dolaze gosti. Preplavila ih je srea kad su vas ugledale." Sklopio je ruke na krilo. "No dosta o tome. Niste ovamo doli avrljati." "Moda nam vi moete rei zato smo doli", rekao je Bruno, sjedajui na kau pored Evangeline. Stavio je estitku na stol. "U estitci nema nikakvog objanjenja, samo vae ime i adresa Muzeja moderne umjetnosti." Gospodin Carroll je stavio naoale na oi. Uzeo je estitku i detaljno je prouio. "Bio sam prisutan kad ju je Abby sastavljala. Gdje su ostale?" "estero nas radi zajedno", rekla je Evangeline. "Podijelili smo se u skupine da utedimo na vremenu. Dvije omotnice nalaze se kod moje bake." "Recite, je li vaa baka Celestine Clochette?" Evangeline se zaudila kada je Celestinino ime izgovorio ovjeka koji je nije mogao poznavati. "Ne. Celestine je mrtva." "Zao mi je to to ujem", odvratio je Alistair, razoarano klimajui glavom. "Takoer mi je ao uti da se pronalazak lire odvija u grupi. Abby je, naime, ostavila upute da bi se tome trebala posvetiti jedna osoba - majka Innocenta ili, ako bi prolo vie vremena no to je bilo planirano, Celestine Clochette. Dobro se sjeam da je to bio uvjet, budui da sam u tome asistirao gi Rockefeller. Ja sam, naime, vlastoruno dostavio ovu estitku u Samostan Sv. Rue." "Mislio sam da je lira bila u trajnom posjedu ge Rockefeller", rekao je Bruno. "O, ne", odvratio je Alistair. "Ga Rockefeller i majka Innocenta utanaile su datum kada je predmete pod naom zatitom trebalo vratiti. Abby nije oekivala da e zauvijek biti odgovorna za njih. Namjeravala ih je vratiti im bi to bilo sigurno - poslije rata. Prema dogovoru, Innocenta ili Celestine Clochette pobrinule bi se za omotnice, a potom bi u pravo

vrijeme slijedile upute. Trebalo je ispuniti odreene uvjete da bi se osigurala sigurnost predmeta i osobe zaduene za ponovni pronalazak." Bruno i Evangeline su se pogledali. Evangeline je bila sigurna da sestra Celestine nije znala za upute. "Nismo dobili odreene upute", rekao je Bruno. "Jedino estitku koja nas je dovela do vas." "U redu", odvratio je Alistair, "vidim da je dolo do zbrke. Ga Rockefeller stekla je dojam da e se Celestine Clochette iz samostana vratiti u Europu. Ako se dobro sjeam, gica Clochette bila je privremena goa." "No to se nije dogodilo", rekla je Evangeline, sjeajui se kako je krhko i bolesno izgledala posljednjih dana svog ivota. Gospodin Carroll je zatvorio oi, kao da razmilja kako pravilno stvar privesti kraju. Ustao je bez okolianja, a potom rekao, "Dobro, onda nema druge nego nastaviti. Molim, pridruite mi se - elio bih vam pokazati svoj prekrasni pogled." Slijedili su ga prema zidu s velikim okruglim prozorima, koje je Evangeline primijetila ve s ulice. Ispred njih se pruao pogled na Muzej moderne umjetnosti. Stavila je ruke na bakreni okvir prozora i provirila van. Odmah ispod nalazio se poznati Sculpture Garden, iji je pravokutni pod bio prekriven sivim mramorom. U sreditu vrta ljeskao se uzak bazen s vodom, ija je tamna povrina nalikovala opsidijanu. Ispod slojeva snijega komadi sivog mramora izgledali su purpurno. "Odavde imam pogled na vrt u svako doba dana i noi", rekao je gospodin Carroll tiho. "Gospoa Rockefeller kupila je ovaj stan upravo zato - ja sam, naime, uvar vrta. Promatrao sam kako se mijenjao od njezine smrti. Bio je razoren i redizajniran. Poveao se i broj kipova." Okrenuo se prema njima. "Nismo mogli predvidjeti da e upravitelji smatrati nunim da se stvari tijekom vremena toliko drastino izmijene. Kada ga je Philip Johnson 1953. redizajnirao u ikoniki moderni vrt, izbrisao je sve tragove originalnog vrta kakav je Abby poznavala. Onda su iz nekog bizarnog razloga odluili modernizirati Johnsonov vrt, to je bilo pravo ruglo, strana greka u prosudbi. Najprije su iupali divan vermontski mramor jedinstvene plavosive nijanse i zamijenili ga mramorom slabije kvalitete. Kasnije su otkrili daje originalni mramor bio daleko bolji, no to je ve druga pria. Onda su ponovno sve povadili da bi novi mramor zamijenili nekim koji je bio slian prvotnom. Bilo bi to zaista muno gledati da nisam uzeo stvar u vlastite ruke." Prekriio je ruke na prsima sa zadovoljnim izrazom lica. "Blago je, vidite, najprije bilo skriveno u vrtu." "A sada?" upitala je Evangeline bez daha. "Vie se ne nalazi ondje?" "Abby ga je smjestila u uplju unutranjost Maillolovog kipa Mediteran. Vjerovala je da e Celestine Clochette stii unutar nekoliko mjeseci, najvie godinu dana. Neko bi vrijeme predmet ondje bio na sigurnom. No kada je Abby umrla 1948, Celestine se jo uvijek nije pojavila. Ubrzo nakon toga dogovoreno je da e Philip Johnson modernizirati Sculpture Garden. Sam sam se pobrinuo da se dragocjenosti premjeste prije no to je vrt izmijenjen." "ini se kao komplicirana procedura", rekao je Bruno. "Pogotovo s obzirom na mjere sigurnosti u Muzeju moderne umjetnosti." "Ja sam doivotni upravitelj, stoga je moj pristup - premda nije bio potpun poput Abbyina - bio znatan. Premjetaj kipa nije bilo teko organizirati. Bilo je dovoljno dogovoriti da se kip poalje na ienje kako bih iz njega mogao izvaditi dragocjenosti. I dobro je to sam tako uinio, jer bi blago inae bilo otkriveno ili oteeno. Kada se Celestine Clochette nije pojavila u zadanom roku, znao sam da se jednostavno moram strpiti." "Zacijelo je bilo i boljih naina da se osigura neto toliko vrijedno", rekao je Bruno. "Abby je vjerovala da e blago biti najsigurnije u javnom okruenju. Rockefellerovi su kreirali velianstvene javne prostore. Ga Rockefeller, koja je uvijek bila vrlo praktina, eljela ih je staviti u funkciju. Budui da se u muzejima i inae nalaze umjetnine nepro-

cjenjive vrijednosti, oni su najsigurnija mjesta na Manhattanu. Sculpture Garden i Cloisters pod stalnim su nadzorom. Crkva Riverside odabrana je iz sentimentalnih razloga - ondje se ranije nalazila kola koju je pohaao gospodin Rockefeller, a Rockefellerov centar bio je simbol njihove moi, utjecaja i drutvenog poloaja. Pretpostavljam daje ga Rockefeller mogla sva etiri dijela pohraniti u bankovni sef, ali to nije bilo u njezinom stilu. Skrovita imaju simboliko znaenje: dva muzeja, crkva i komercijalno sredite. Dva sredita umjetnosti, jedno religijsko i jedno novano - eljela je da je pamte upravo u tim omjerima." Brunu je naoigled zabavio Carroliov govor, ali nije nita komentirao. Gospodin Carroll je izaao iz prostorije. Vratio se s duguljastom metalnom kutijom pravokutna oblika. Dao ju je Evangeline, zajedno s malim kljuem. "Otvorite je." Ugurala je klju u siuan lokot. Metalni mehanizam teko se okretao zbog hre, no na koncu ga je uspjela otvoriti. U kutiji obloenoj crnim barunom nalazile su se dvije duguljaste tanke zlatne ipke. "Stoje to?" udio se Bruno. "Preke instrumenta, naravno", rekao je Alistair. "to ste oekivali?" "Mislili smo da ste uvali liru", rekla je Evangeline. "Liru? Ne, ne, nismo je sakrili u Muzeju." Nasmijeio se kao da mu je konano doputeno da im otkrije tajnu. "Barem ne u cijelosti." "Rastavili ste je?" upitao je Bruno "Bilo bi preriskantno sakriti je na jednom mjestu", odgovorio je, tresui glavom. "I tako smo je rastavili. Sada je u etiri dijela." Evangeline ga je promatrala u nevjerici. "Stara je vie od tisuu godina. Zacijelo je vrlo lomljiva." "To je nevjerojatno izdrljiv instrument. Osim toga, u tome su nam asistirali najbolji profesionalci. A sada, ako mi ne zamjerate", rekao je, vodei ih natrag do kamina, gdje se ponovno smjestio u naslonja, "zaduen sam da vam povjerim jo neke informacije. Kao to sam spomenuo, ga Rockefeller je pretpostavljala da e dijelove pokupiti jedna osoba, i to odreenim redom. Vrlo pedantno je isplanirala redoslijed pronalaenja. Muzej moderne umjetnosti je trebao biti prva lokacija stoga je dodala estitku s mojim imenom - a potom bi slijedile i ostale lokacije, Crkva Riverside, Cloisters i Prometej." "Prometej?" upitala je Evangeline. "Prometejev kip u Rockefellerovom centru", odvratio je Alistair te se uspravio u stolici, zbog ega se doimao viim i otmjenijim nego ranije. "Takav redoslijed dogovoren je zato da bih vam mogao pruiti odreene upute, savjete i upozorenja. U Crkvi Riverside pronai ete gospodina Graya, zaposlenika obitelji Rockefeller. Abby mu je povjerila taj poloaj, ali iskreno ne razumijem zato. Teko je rei je li tijekom vremena ispotovao njezine elje nebrojeno je puta dolazio do mene, zahtijevajui novac. To po meni nikako nije dobar znak. U svakom sluaju, bude li prilike, savjetujem vam da ga zaobiete." Iz unutarnjeg depa sakoa izvukao je komad papira, a potom ga rasklo- pio na stol. "Ovdje ete pronai tonu lokaciju rezonatora lire." Pruio je papir Evangeline da bi mogla prouiti labirint nacrtan u sreditu. "Labirint u Crkvi Riverside slian je onom koji se nalazi u katedrali u francuskom Chartresu", objasnio je Alistair. "Labirinti su tradicionalno sluili kao orua kontemplacije. U nae je svrhe ispod sredinjeg cvijeta labirinta postavljena plitka riznica, odjeljak bez pregrada koji se mogao pomicati bez oteivanja poda. Abby je u nju zatvorila rezonator. Trebalo gaje otvoriti prema ovim uputama." "ice se pak nalaze u Cloistersu i mogue ih je dobiti jedino uz pomo upraviteljice, ene koja je obavjetena o eljama ge Rockefeller i koja e znati najbolji postupak u ovakvim okolnostima. Muzej je otvoren jo kojih sat i pol. Prema uputama, ako nazovem upraviteljicu,

dopustit e vam puni pristup. To je jedini nain da izbjegnemo katastrofu. Rekli ste da su vai suradnici ve ondje?" "Moja baka", odvratila je Evangeline. "Kada je onamo pola?" upitao je Alistair. "Trebala bi ve biti ondje", rekao je Bruno, pogledavi na sat. Alistair je naglo problijedio. "To me veoma zabrinjava. S obzirom na to da se stvari ne odvijaju prema zadanom redoslijedu, teko je rei kakve je opasnosti ondje oekuju. Moramo pokuati intervenirati. Recite mi, molim vas, bakino ime. Smjesta u nazvati." Odetao je do telefona, podigao slualicu i okrenuo broj. Objanjavao je situaciju osobi s druge strane. Iz njegova prijaznog ophoenja Evangeline je zakljuila daje s upraviteljicom i ranije raspravljao o toj situaciji. Kad je poklopio, rekao je, "S olakanjem mogu rei da se popodne u Cloistersu nije dogodilo nita udno. Vaa je baka moda ve ondje, ali nije viena u blizini skrovita. Na svu sreu ima jo vremena. Osoba s kojom sam razgovarao uinit e sve u svojoj moi daje pronae i da joj pomogne." Zatim je otvorio vrata ormara, navukao teak vuneni kaput i oko vrata namjestio svileni al. Evangeline i Bruno su ustali s kaua. "Moramo smjesta poi", rekao je, vodei ih prema vratima. "lanovi vae skupine su u opasnosti - dapae, sada kada je poelo izvlaenje instrumenta, svi smo u opasnosti." "Planirali smo se okupiti u Rockefellerovom centru u est", rekao je Bruno. "To je etiri bloka odavde. Poi u s vama. Vjerujem da bih vam mogao pomoi." The Cloisters, Muzej Metropolitan, park Fort Tryon, New York City Verlaine i Gabriella izali su iz taksija i potrali stazom prema Muzeju. Pred njima, na nasipu rijeke Hudson, nalazio se niz kamenih zgrada. Verlaine je bezbroj puta bio u Cloistersu, koji je izgledao kao srednjovjekovni samostan te mu bio utjeha i bijeg od uurbana gradskog ivota. Umirivao ga je boravak u prisutnosti povijesti, pa makar ona bila i fabricirana. Pitao se to Gabriella misli o Muzeju, s obzirom daje u Parizu mogla vidjeti Musee National du Moyen Age, o kojem je on samo itao. Cloisters i njegova kolekcija drevnih freski, krieva i srednjovjekovnih kipova napravljeni su po uzoru na njega. Budui da je bilo vrijeme blagdana, muzej je zasigurno bio ispunjen gomilama ljudi koji su eljeli provesti mirno popodne razmiljajui o srednjovjekovnoj umjetnosti. Ako ih je netko slijedio, to mu se inilo vjerojatnim, gomila bi ih mogla zatititi. Prouavao je vapnenaku fasadu, impozantan sredinji toranj i debeo vanjski zid, pitajui se jesu li unutra skriveni giborimi. Nije ni sumnjao da ih ekaju. Pourili su kamenim stubama. Verlaine je razmiljao o pothvatu koji im je predstojao. Krenuli su u Muzej ne znajui kojim bi se redom potraga trebala odvijati. Znao je da je Gabriella strunjak u svom poslu i vjerovao je da e pronai nain da ostvare cilj, ali to mu se i dalje inilo kao zastrauju zadatak. Unato tome to je uivao u intelektualnim zagonetkama, teina zadatka to ih je ekao umalo ga je nagnala da odustane, da pronae taksi i vrati se kui. Kod nadsvoena ulaza ekala ih je sitna ena sjajne crvene kose. Nosila je svilenu koulju i bisernu ogrlicu koja je svjetlucala dok im se pribliavala. inilo mu se daje stajala na ulazu ne bi li ih doekala, ali znao je daje to bilo nemogue. "Dr. Gabriella Valko?" upitala je. Verlaine je po naglasku zakljuio daje, poput Gabrielle, Francuskinja. "Ja sam Sabine Clementine, pomonica upravitelja Odjela za restauraciju. Poslali su me ovdje da vam pomognem u potrazi." "Poslali?" upitala je Gabriella, oprezno je promatrajui. "Tko vas je poslao?" "Alistair Carroll", apnula je, dajui im znak daje slijede. "U ime pokojne Abigail Rockefeller. Molim vas, slijedite me. Objasnit u vam u hodu o emu se radi." U skladu s Verlaineovim predvianjima, predvorje je bilo krcato ljudima s fotoaparatima i vodiima. Posjetitelji su se gomilali oko blagajni muzejskih knjiara i stolova nakrcanih

knjigama o srednjovjekovnoj povijesti i umjetnosti, studijama gotike i romanike arhitekture. Kroz uzak prozor ugledao je tamnu rijeku u podnoju Muzeja. Unato opasnosti, osjeao se oputeno: muzeji su na njega oduvijek djelovali umirujue, to je moda - da je htio analizirati samoga sebe - bio jedan od razloga zato se opredijelio za povijest umjetnosti. Okruenje srednjovjekovnih samostana - fasada, freski i portala dovuenih iz panjolske, Francuske i Italije, rekonstruiranih u kola drevnih ruevina - u njemu je izazivalo ugodu, kao i brojni turisti s fotoaparatima, mladi parovi koji su uokolo etali ruku pod ruku te umirovljenici koji su prouavali blijede, isprane boje freski. Prezir koji je samo dan ranije osjeao prema turistima pretvorio se u zahvalnost. Uetali su u Muzej kroz niz meusobno povezanih galerija. Iako nisu imali vremena za razgledavanje, usput je prouavao umjetnine, traei neki znak zato su ondje uope zavrili. Pitao se jesu li estitke ge Rockefeller upuivale na neku odreenu sliku ili kip, iako je u to sumnjao. Crtei na estitkama bili su premoderni, isti primjer njujorke secesije. Bez obzira na to, prouavao je restauriran i oien anglo-saksonski slavoluk, isklesan kri, staklen mozaik, niz korint- skih stupova. Lira se mogla nalaziti u bilo kojem od tih remek-djela. Sabine Clementine uvela ih je u prozranu prostoriju iji je cijeli jedan zid bio u prozorima kroz koje se svjetlost prelijevala preko ulatena drvenog poda sa irokim daskama. Na zidovima je bio objeen niz tapiserija koje je Verlaine smjesta prepoznao. Prouavao ih je na kolegiju o remek-djelima svjetske umjetnosti, a reprodukcije je viao po mnogim asopisima i posterima, premda ih ve neko vrijeme vidio u muzeju. Dovela ih je ispred slavnih tapiserija Lova na jednoroga. "Predivne su", rekao je, prouavajui jarkocrvene i zelene niti kojima su bile izvezene biljke. "Ali i brutalne", dodala je Gabriella, pokazujui prema tapiseriji ubojstva jednoroga, na kojoj je polovica okupljenih ravnoduno i smireno gledala kako druga polovica kopljima probadala grlo bespomona stvorenja. "U tome je leala velika razlika izmeu Abigail Rockefeller i njezina supruga", rekao je Verlaine, pokazujui prema prizoru ispred njih. "Dok je Abigail osnovala Muzej moderne umjetnosti i provodila vrijeme skupljajui djela Picassa, Van Gogha i Kandinskog, njezin je suprug sakupljao srednjovjekovne umjetnine. Mrzio je modernizam i odbijao podrati suprugu. Smatrao ga je profanim. Smijeno kako se prolost esto smatra svetom, dok se moderan svijet promatra sumnjiavo." "Cesto postoji dobar razlog za sumnjiaviost spram moderniteta", rekla je Gabriella, osvrui se preko ramena ne bi li provjerila da ih ne prate. "No bez prednosti napretka jo uvijek bismo bili u mranom dobu srednjeg vijeka." "Dragi Verlaine", rekla je Gabriella, uhvativi ga pod ruku i zapu- tivi se prema sreditu galerije, "zar zaista vjerujete da smo izali iz mranog doba?" "Nego", rekla je Sabine Clementine, prilazei im blie da bi im se mogla obratiti tie, "moja me prethodnica uputila da zapamtim zagonetku, iako dosada nisam shvatila kakva joj je svrha. Molim vas, sluajte paljivo." Gabriella se iznenaeno okrenula, a Verlaine je u Sabininom izrazu lica mogao vidjeti blagu snishodljivost. "Alegorija lova otkriva priu unutar prie", proaputala je Sabine. "Slijedite stvorenje od slobode do zarobljavanja. Zanemarite lovake pse, hinite skromnost pred djevom, odbacite brutalnost pokolja i potraite glazbu tamo gdje je bie opet ivo. Kao to je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti. Ex angelis - instrument se sam otkriva." "Ex angelis?" upitao je Verlaine, kao da ga je u cijeloj zagonetki muila jedino ta fraza. "To je latinski", odvratila je Gabriella. "Znai 'od anela'". Fraza oito na udan nain opisuje aneoski instrument - naime, nainili su ga aneli." Zahvalno je pogledala Sabine Clementine, po prvi put potvrujui legitimnost njezine prisutnosti, a zatim nastavila. "Ini-

cijali E. A. esto su se nalazili na peatima dokumenata srednjovjekovnih angelologa, ali su slova oznaavala izraz Epistula Angelorum, pisma anela, neto sasvim drugo. Ga Rockefeller nije mogla znati za to. "Mogu li ti inicijali upuivati na jo neto?" upitao je Verlaine, naginjui se preko Gabriellinog ramena dok je iz kovega vadila estitku Abby Rockefeller. Okrene estitku ne bi li promotrila drugu stranu. "Ovdje se nalazi crte...", rekla je, okreui estitku daje bolje promotri. Po duini je bio rasporeen niz lagano upisanih redaka, a pokraj svakog je stajao odreeni broj, "... koji nam nita ne govori." "Dakle, imamo kartu bez kljua", rekao je Verlaine. "Moda", rekla je, a zatim upitala Sabine da ponovi zagonetku. Sabine ju je ponovila rije po rije. "Alegorija lova otkriva priu unutar prie. Slijedite stvorenje od slobode do zarobljavanja. Zanemarite lovake pse, hinite skromnost pred djevom, odbacite brutalnost pokolja i potraite glazbu tamo gdje je bie opet ivo. Kao to je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti. Ex angelis instrument se sam otkriva." "Oito nas upuuje da slijedimo raspored lova, koji poinje prvom tapiserijom", rekao je Verlaine, probijajui se kroz gomilu prema pr voj tapiseriji. "Ovdje se skupina lovaca pribliava umi gdje otkrivaju jednoroga, energino ga hvataju, a potom ubiju. Lovaki psi - koje nam ga Rockefeller preporua da ignoriramo dio su lovake skupine, a djeva - koju bismo takoer trebali zaobii - zacijelo je jedna od promatraica. Sve bismo to trebali ignorirati, a pogled zadrati na mjestu gdje je stvorenje opet ivo. A to bi", rekao je, vodei Gabriellu do posljednje tapiserije, "morala biti ova". Stajali su ispred najpoznatije u nizu tapiserija, pred prikazom bujne zelene livade pune divljeg cvijea. Pripitomljeni jednorog odmarao se u sreditu krune ograde. "Ovo je zasigurno tapiserija na kojoj bismo trebali potraiti 'glazbu tamo gdje je bie opet ivo'", rekla je Gabriella. "Premda se ne ini kao da ita na ovoj tapiseriji upuuje na glazbu", primijetio je Verlaine. "Ex angelis", promrmljala je Gabriella sebi u bradu, kao da prevre frazu. "Ga Rockefeller u pismima Innocenti nije koristila latinske fraze", rekao je Verlaine. "Oito su ovdje upotrijebljene da bi nam na neto skrenule panju." "Aneli se pojavljuju na gotovo svim umjetninama u Cloistersu, ali na tapiserijama nema niti jednog", rekla je Gabriella, oito frustrirana tom injenicom. "Primijetite", rekla je, pokazujui prema uglovima tapiserija, "kako su slova A i E izvezena posvuda unutar prikaza. Nalaze se na svim tapiserijama i uvijek u paru. Zacijelo se radi o inicijalima pokrovitelja koji je naruio izradu tapiserija." "Moda", rekao je Verlaine, pomnije prouavajui slova. Bila su izvezena zlatnim nitima. "No pogledajte: slovo E posvuda je izokrenuto." "A ako okrenemo slova", rekla je Gabriella, "dobit emo EA". "Ex angelis", rekao je Verlaine. Verlaine se toliko pribliio tapiseriji da je mogao raspoznati sloene uzorke niti koje su inile sliku. U materijal se uvukao miris stoljea izloenosti praini i zraku. Sabine Clementine, koja je dotada tiho stajala u blizini ekajui kada bi im mogla biti od pomoi, prila im je blie. "Doite", rekla je tiho. "Doli ste zbog tapiserija. To je moje podruje." Ne ekajui odgovor, odetala je do prve tapiserije. "Lov na jedno- rogaje remek-djelo srednjovjekovne umjetnosti, a inije serija od sedam tapiserija izvezenih vunom i svilom. Prikazuju otmjenu skupinu lovaca - na njima moete vidjeti lovake pse, vitezove, djeve i

dvorce na pozadini vode i ume. Tono porijeklo tapiserija, unato godinama prouavanja, i dalje nam je nepoznato. Meutim, povjesniari umjetnosti slau se da stil upuuje na Bruxelles oko 1500. godine. Prvi zapis o tapiserijama datira iz sedamnaestog stoljea kada su popisane kao posjed jedne francuske plemike obitelji. Otkrivene su i restaurirane sredinom devetnaestog stoljea. John D. Rockefeller ml. 1920-ih platio ih je vie od milijun dolara, to je po mom miljenju, bila niska cijena. Mnogi povjesniari smatraju ih najvrsnijim primjerom srednjovjekovne umjetnosti." Verlaine je zurio u tapiseriju, privuen ivim bojama i bijelom zvijeri s uzdignutim rogom koja se odmarala u njezinu sreditu. "Recite mi, mademoisellerekla je Gabriella s izazivakim tonom u glasu, "jeste li nam doli pomoi ili nas provesti muzejem kao vodi?" "Bit e vam potreban vodi", otro je odvratila Sabine. "Vidite li bodove izmeu slova?" Pokazala je prema inicijalima iznad jednoroga. "ini se kao daje taj dio uvelike restauriran", odvratio je Verlaine, kao da odgovor nije mogao biti oitiji. "Istina", rekla je Sabine. "Tapiserije su za vrijeme Francuske revolucije ukradene iz dvorca. Seljaci su njima desetljeima omatali voke kako bi ih zatitili od mraza. Premda je tkanina pomno restaurirana, ako bolje pogledate, uoit ete oteenja." Pregledavajui tapiseriju, Gabriella se neeg dosjetila. "Skrivanje instrumenta bio je velik izazov za gu Rockefeller, a sudei prema zagonetki koju je ostavila kao uputu, odabrala ga je sakriti upravo ovdje, u Cloistersu." "ini se da je tako", rekao je Verlaine, iekujui nastavak. "Da bi to postigla, bila joj je potrebna dobro uvana, ali ipak izloena, sigurna, no dostupna, lokacija, kako bi instrument na koncu mogao biti pronaen." Duboko je udahnula, a zatim bacila pogled po prostoriji - gomile ljudi tiskale su se ispred tapiserija. Snizila je glas do apta. "Iz prve ruke moemo vidjeti da bi skrivanje instrumenta glomaznog poput lire, koja se sastoji od velike rezonantne kutije i razmjerno velikih preki, u muzeju poput Cloistersa bilo gotovo nemogue. A ipak znamo daje to uspjela izvesti." "elite li rei da lira zapravo nije ovdje?" upitao je Verlaine. "Ne, to nije ono to elim rei. Ba suprotno. Ne vjerujem da bi nas Abigail Rockefeller uzalud poslala ovamo. Razmiljala sam o pitanju etiri lokacije za jedan instrument i dola do zakljuka da je sigurno dobro promislila o tom pothvatu. Odabrala je najsigurnije lokacije, ali i liru je takoer pohranila u najsigurnijem obliku. Vjerujem da instrument moda nije u obliku kakav bismo oekivali." "Ne razumijem", rekao je Verlaine. Ukljuila se i Sabine. "Svaki angelolog koji je odsluao semestar iz eterine muzikologije, povijesti aneoskih zborova ili neki drugi seminar kojem je u fokusu konstrukcija i implementacija instrumenata, zna da su esencijalna komponenta lire njezine ice. Premda su mnogi nebeski instrumenti izraeni od dragocjena nebeskog metala poznatog kao valkinij, jedinstvena rezonancija lire proizlazi iz ica. One su nainjene od nepoznate supstance za koju angelolozi smatraju da je mjeavina svile i aneoske kose. Bez obzira na to o kojem se materijalu radi, njezin zvuk je poseban zbog sastava ica i naina na koji su postavljene. Okvir je zamjenjiv." "Pohaali ste Pariku akademiju", bila je impresionirana Gabriella. "Bien sur, dr. Valko", rekla je Sabine, smijeei se. "Kako bih inae bila postavljena na ovaj poloaj? Vjerojatno se ne sjeate, no pohaala sam va seminar iz Uvoda u duhovno ratovanje." "Koje godine?" upitala je Gabriella, pokuavajui je se sjetiti sa seminara. "U prvom semestru 1987." "Moje posljednje godine na Akademiji."

"To mije bio omiljeni kolegij." "Drago mi je to uti", rekla je Gabriella. "Moete mi se oduiti tako da nam pomognete razrijeiti zagonetku, "Kao to je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti." "Upravo sam zato ovdje. A sada znam i to je to to bi trebalo osloboditi iz tapiserije." "Ga Rockefeller utkala je ice u tapiseriju?" upitao je Verlaine. "Zapravo", odvratila je Sabine, "za to je unajmila vrlo sposobna profesionalca. No, u pravu ste, ice se nalaze unutar tapiserije pod nazivom Zarobljeni jednorog? Verlaine je skeptino promatrao tapiseriju. "Kako bismo ih dovra- ga trebali iz nje izvui?" "Ako sam dobro obavijetena, procedura je vjeto izvedena pa taj postupak ne bi trebao ostaviti ikakvu tetu", odgovorila je Sabine u neprilici. "udno da je Abby Rockefeller u tu svrhu odabrala tako krhko umjetniko djelo", primijetila je Gabriella. "Morate se sjetiti da su tapiserije neko bile privatno vlasnitvo obitelji Rockefeller. Od 1922, kada ih je njezin suprug kupio, stajale su na zidu u njezinoj dnevnoj sobi, sve do kasnih 1930-ih, kada su donesene ovamo. Ga Rockefeller je bila dobro upoznata s tapiserijama, kao i s njihovim slabostima." Pokazala je prema restauriranom dijelu tapiserije. "Primjeujete li nepravilnost strukture? Dovoljan je jedan potez da bi se izvukla nit." Sa suprotnog kraja prostorije do njih je doetao uvar. "Go Clementine, jeste li spremni za nas?" upitao je. "Jesmo, hvala vam", odvratila je Sabine odrjeitim poslovnim tonom. "No najprije moramo raistiti galeriju. Molim vas, pozovite ostale." Potom se okrenula Gabrielli i Verlaineu. "Dogovorila sam da zatvorimo prostor za vrijeme procedure. Trebat e nam potpuni pristup tapiseriji, to bi bilo nemogue u gomili." "Imate ovlasti za to?" upitao je Verlaine, promatrajui zakrenu prostoriju. "Naravno", odvratila je Sabine, "ja sam pomonica upravitelja Odjela za restauraciju. Ako uvidim potrebu, mogu zakazati restauriranje." "A to je sa sigurnosnim kamerama?" upitao je Verlaine. "Za sve sam se pobrinula, monsieur." Promatrao je tapiseriju, razmiljajui o tome kako im je preostalo malo vremena da pronau i izvade ice. Kao to je odmah primijetio, restaurirana tkanina iznad jednorogova roga na gornjoj treini tapiserije bila je najoteenija. Nalazila se dosta visoko, gotovo dva metra iznad poda. Da bi je dosegnuli, bilo je potrebno stati na stolicu. Kut takoer nije bio idealan. Postojala je velika mogunost da e av biti teko rastvoriti te da e tapiseriju trebati skinuti sa zida i poloiti je na pod kako bi uspjeli u naumu. No to je ipak bila zadnja opcija. U galeriju je ulo mnotvo muzejskih uvara. Uputili su posjetitelje da napuste prostoriju, a zatim blokirali ulaz. Sabine je dovela niska elavog mukarca koji je na pod smjestio metalni koveg i razmotao ljestve. Ni ne pogledavi Gabriellu i Ver- lainea popeo se ljestvama i poeo razgledavati av. "Go Clementine, povealo", rekao je. Otvorila je koveg u kojem su se nalazili skalpeli, konci, kare i veliko povealo koje je skupljalo svjetlost prostorije, saimajui ga u jedan jarki svjetlosni snop. Verlaine je promatrao ovjeka, fasciniran njegovim samopouzdanjem. I ranije se divio umijeu restauracije, a jednom je ak prisustvovao predavanju na kojem su demonstrirani kemijski procesi uz pomo kojih se iste tkanine poput ovih pred njima. S povealom u jednoj, a skalpelom u drugoj ruci ovjek je polako gurao vrh otrice u niz gustih, urednih avova. Niti su se razdvajale ve i pod najmanjim pritiskom. Nastavio je tako razdvajati avove sve dok se u tapiseriji nije pojavila rupa veliine jabuke. Obavljao je posao kirurkom preciznou.

Verlaine je stajao na vrcima prstiju i promatrao tkaninu iz koje su virile niti u boji, tanke poput vlasi. ovjek je zamolio Sabine da mu iz kovega dohvati dugu tanku kuku koju je ugurao u rupu. Zatim je ugurao ruku izmeu slova A i E. Trznuo je rukom, a pred Verlaineo- vim je oima neto bljesnulo: oko kuke je bila omotana blistava nit. Prebrojao je ice koje mu je ovjek pruio. Bile su tanke poput ka- pilara i tako glatke da su mu klizile prstima kao da su bile premazane voskom. U ruci je drao deset dragocjenih ica. ovjek se spustio s ljestava. "To je sve", rekao je s ozbiljnim izrazom lica, kao da je upravo oskvrnuo svetinju. Sabine je uzela ice. Smotala ih je, a potom smjestila u platnenu vreicu i predala Verlaineu. "Slijedite me, madame, monsieur", rekla je, a zatim povela Gabriellu i Verlainea prema izlazu iz galerije. "Hoete li ih znati privrstiti na instrument?" upitala je. "Sigurna sam da emo se snai", rekla je Gabriella. "Da, naravno", odvratila je Sabine te pucketanjem prstiju pozvala tri uvara. "Budite oprezni", rekla je, a zatim poljubila Gabriellu u oba obraza. "Sretno!" Dok su ih uvari pratili kroz gomilu, Verlaineu se inilo kao da je itavo njegovo obrazovanje, sve frustracije i bezuspjene potrage akademskog ivota - kao da je sve to vodilo ovom trenutku trijumfa. Pored njega je hodala Gabriella, ena koja ga je dovela do spoznaje o njegovom pravom pozivu - angelolokom - i o budunosti, za koju se nadao da e biti vezana uz Evangeline. Prolazili su ispod redova slavoluka, od romanike do gotike arhitekture. Drao je vreicu sa icama vrsto u rukama. Crkva Riverside, etvrt Morningside Heights, New York City Vladimir i Saitou-san uspeli su se stepenicama do drvenih vrata Crkve Riverside, impozantne neogotike katedrale koja se dizala iznad Sveuilita Columbia. Visoke potpetice na izmama Saitou-san kripale su po snijegu posipanom solju, oko ramena joj je vijorio crn al. Priguena svjetlost u crkvi imala je nijansu meda. Vladimir je za- treptao ne bi li mu se oi prilagodile oi na ambijent. Crkva je bila prazna. Popravljajui kravatu, proao je pored nie u kojoj se nalazila prazna recepcija, a zatim se stubitem popeo u veliko predsoblje. ukasti kameni zidovi spajali su se u krino-rebrasti svod nalik na podignuta jedra broda. Kroz iroka dvokrilna vrata ugledao je sredinju crkvenu lau. Prvi impuls bio mu je da pretrai crkvu, ali se suzdrao. Panju su mu privukle dvije bakrene ploe na zidu. Prva je bila postavljena u spomen velikodunosti Johna D. Rockefellera u gradnji, a druga posveena Lauri Celestiji Spelman Rockefeller. "To je bila Abigailina svekrva", proaptala je Saitou-san, itajui natpis na ploi. "Mislim da su Rockefellerovi bili vrlo poboni, posebice njihov klivlendski narataj. John D. Rockefeller platio je izgradnju ove crkve." "To bi objasnilo zato je ga Rockefeller imala puni pristup crkvi", rekla je. "Bez pomoi iznutra bilo bi nemogue ita ovdje uvati." "Bez pomoi iznutra", zauo se cmizdrav i prodoran glas, "i hrpe novaca." Vladimir se okrenuo i u hodniku ugledao abolika starca u elegantnom sivom odijelu s uredno zaeljanom sijedom kosom. Na lijevom oku nosio je monokl sa zlatnim laniem koji mu je padao preko obraza. Vladimir je instinktivno ustuknuo. "Oprostite to sam vas uplaio", rekao je ovjek. "Zovem se Gray. Nisam mogao ne primijetiti vau prisutnost ovdje." Gospodin Gray doimao se nervoznim. Izbuljenim oima zvjerao je po hodniku te na koncu usmjerio pogled na Vladimira i Saitou-san. "Pitao bih vas tko ste", rekao je, pokazujui prema estitki ge Rockefeller u Vladimirovoj ruci, "ali ve znam. Mogu li?" Uzeo je estitku, paljivo je pregledao, a potom rekao, "Ovo sam ve vidio. tovie, pomagao sam u tiskanju ovih estitki kada sam radio kao

potrkalo ge Rockefeller. Tada sam imao tek etrnaest godina. Jednom je rekla da joj se svia moja servilnost. To sam shvatio kao kompliment. Obavljao sam kojekakve poslove za nju - trao u centar po papir, zatim jurio u tiskaru, pa onda opet u centar da bih platio umjetnika." "Onda nam moda moete objasniti znaenje estitki", rekla je Saitou-san. "Ona je vjerovala", nastavio je, ignorirajui Saitou-san, "da e se angelolozi kad-tad pojaviti." "I pojavili smo se", rekao je Vladimir. "Moete li nam rei kako bismo trebali dalje postupiti?" "Odgovorit u vam izravno. Ali najprije poimo do mog ureda, gdje moemo oputenije razgovarati." Spustili su se kamenim stubitem. Gospodin Gray kretao se brzim korakom, preskaui stepenice. Na dnu stubita nalazio se zamraen hodnik. Gospodin Gray je otvorio vrata i uveo ih u uzak ured ispunjen papirima. Na rubu metalna stola balansirale su hrpe neotvorene pote. Pod je bio prekriven ostacima od iljenja olovaka. Pored uredskog ormara stajao je kalendar iz 1978. godine, otvoren na prosincu. Cim su uli u ured, gospodin Gray je poeo pokazivati znakove srdbe. "Dakle, ba ste si uzeli vremena da doete", rekao je. "Poeo sam vjerovati da se dogodio nesporazum. Ga Rockefeller jako bi se ljutila zbog toga okretala bi se u grobu da sam umro ne dostavivi paket kako je zamislila. Bila je zahtjevna, ali i velikoduna ena - od ove e nagodbe profitirati i moja djeca i moji unuci, ak i ako ja, koji pola ivota ekam na va dolazak, neu! Bio sam jo mladi kada me zaposlila da nadgledam poslovanje crkvenog ureda. Tek sam doao iz Engleske i nisam imao drugog posla. Zaposlila me u ovom uredu, s uputama da ekam na va dolazak, to otada i inim. Naravno, isplanirano je sve i za sluaj da ne doete prije nego to mene vie ne bude - to se, moram rei, moglo uskoro i dogoditi, s obzirom na to da sam iz dana u dan sve stariji - no hajde da se ne zamaramo takvim morbidnim mislima. Sada su vane jedino elje nae dobroiniteljice, a njezine su misli bile usmjerene na ono emu se jedinom moemo nadati: budunost." Zatreptao je i namjestio monokl. ''Nego, da prijeemo na posao." "Odlina ideja", rekao je Vladimir. Otiao je do uredskog ormara, iz depa izvukao sveanj kljueva i isprobavao dok nije naao odgovarajui. "Da vidimo", rekao je, pre- meui dokumente. "Oh, da, evo ih! Upravo dokumenti koje traimo/' Prebirao je papire dok nije doao do duge liste imena. "Ovo je, dakako, formalnost, no ga Rockefeller izriito je odredila da paket mogu primiti jedino osobe s ove liste, ili njihovi potomci. Jesu li vaa imena, ili pak imena vaih roditelja ili baka i djedova, ili ak prabaka i pradjedova, navedena na listi?" Vladimir je preletio listu, prepoznajui imena svih najveih ange- lologa dvadesetog stoljea. Naao je svoje ime na sredini posljednjeg reda, odmah uz ime Celestine Clochette. "Ako nemate nita protiv, molio bih vas da se ovdje i ovdje potpiete. I jo jednom ovdje, kod retka pri dnu." Pregledao je papir, dugaak pravni dokument koji je potvrivao da je Gray dostavio predmet. "Vidite", ispriavao se gospodin Gray, "primit u honorar tek kad dostavim zadani predmet, o emu svjedoe vai potpisi. Tako je izriito navedeno u dokumentu, a odvjetnici su nepopustljivi. Kao to moete zamisliti, bilo mi je prilino nezgodno ivjeti bez naknade za sav moj trud. Svih ovih godina doslovce sam jedva preivljavao, ekajui va dolazak kako bih se iz ovog bijednog ureda konano mogao povui u mirovinu. I eto", rekao je, pruajui Vladimiru olovku. "Puka formalnost." "Prije nego to potpiem", rekao je Vladimir, odlaui dokument na stranu, "morate mi predati predmet koji ste uvali."

Jedva primjetan nespokoj zamrznuo se na licu gospodina Graya. "Naravno", kratko je odrezao. Stavio je ugovor pod ruku i spremio olovku u dep odijela. "Molim, slijedite me", rekao je odluno, a zatim ih poveo iz ureda stubitem. Kada su se vratili u crkvu, Vladimir je zaostajao, zaklonjen sjenama nia u dvorani. Mladost je proveo prouavajui eterinu muzikologiju, a to ga je vodilo sve dublje u zatvoreni svijet angelologije. Nakon rata povukao se iz nje. Vodio je skromnu pekaru, pekao je slastice, a u jednostavnosti toga posla pronaao je ugodu. inilo mu se daje njegov rad bio uzaludan, da ovjeanstvo nije moglo uiniti mnogo kako bi zaustavilo Nefile. Angelologiji se vratio tek kada ga je Gabriella zamolila da im se opet pridrui. Rekla mu je da ga trebaju. Bio je sumnjiav, no Gabriella je znala biti uvjerljiva, a i sam je uviao mrane promjene koje su se poele dogaati. Nije mogao rei kako je znao - je li u pitanju bilo njegovo rigorozno kolovanje u mladosti ili tek intuicija - no bilo mu je jasno da gospodinu Grayu ne bi trebali vjerovati. Gray je, oklijevajui, odetao sredinjim prolazom glavne crkvene lae, uvodei Vladimira i Saitou-san u hladnu i mranu crkvu. Vladimiru je bio dobro poznat miris tamjana. Unato mnogobrojnim vitrajima, prostor je bio obavijen gotovo neprobojnom tamom. Odozgora su visjeli gotiki svijenjaci, zahrala izrezbarena kola na kojima su se nalazile svijee. Kraj oltara se nalazila masivna gotika propovjedaonica okruena kipovima po ijim su podnojima bile postavljene tegle s boinim zvijezdama. Odvojena od sredinje crkvene lae debelim uetom, ispred njih je u sjeni leala apsida. Gospodin Gray je odvezao ue. Palo je na pod, a zvuk kope odjeknuo je sredinjom laom. U mramor je bio ucrtan labirint. Nervozno je tapkao po njemu. "Ga Rockefeller je smjestila predmet ovdje", rekao je, klizei nogom preko sredita labirinta. Vladimir je proetao labirintom, paljivo prouavajui kamenu plou. inilo se nemogue da bi ondje ita moglo biti skriveno. Bilo bi nuno razbiti kamen, a to nije bilo neto to bi ga Rockefeller, niti itko kome je na pameti bilo ouvanje umjetnikih djela, dopustio. "No kako?" upitao je. "Cini se da nema avova." "Da", rekao je Gray, pribliivi se Vladimiru. "No to je tek iluzija. Pogledajte bolje." Vladimir se spustio i prouio mramor. Uz rub sredinjeg kamena nalazio se vrlo tanak av. "Gotovo je nevidljiv." "Pomaknite se", rekao je Gray. Stao je na kamen, pritiui sredinu. Kamen je iskoio iz poda kao daje imao oprugu. Maknuo gaje jednim potezom ruke. "Fascinantno", rekla je Saitou-san, gledajui preko njegova ramena. "Nema toga to vrstan klesar i mnogo novaca ne bi mogli postii", rekao je. "Jeste li poznavali pokojnu gu Rockefeller?" "Ne", odvratio je Vladimir. "Ne osobno." "Eh, teta", rekao je. "Imala je odlian smisao za drutvenu pravdu, obiljeen luckastom pjesnikom crtom, to je rijetka kombinacija za enu njezinog poloaja. Prvotna zamisao bila joj je da angelologa koji je trebao pokupiti predmet dovedem do labirinta, a zatim upitam za niz brojeva. Rekla mi je da e ta osoba znati koji su. Ja sam ih, naravno, upamtio." "Brojeve?" upitao je Vladimir, zbunjen tim neoekivanim testom. "Da, gospodine." Zatim je pokazao prema sreditu labirinta. Ispod kamena se nalazio sef sa ifriranom bravom u sredini. "Kako biste otvorili sef, trebat e vam brojevi. Mogli biste se usporediti s Minotaurom koji se probija kamenim labirintom." Zadovoljno se osmjehnuo, sretan to ih je uspio zbuniti. Vladimir je zurio u sef ija su vrata bila u istoj razini s podom ispod labirinta. Saitou-san se nagnula iznad sefa i upitala "Koliko je brojeva u kombinaciji?" "To vam ne mogu rei", odvratio je gospodin Gray. "Pisma ge Rockefeller bila su napisana tako da ih je jedino Innocenta mogla dekodirati", polako je rekla, kao da prebire po mislima.

"Innocentini odgovori potvrdili su da je prebrajala brojeve ica na lirama te daje, pretpostavljam, zapisala brojeve." "Slijed je sadravao brojeve dvadeset osam, trideset, trideset osam, trideset devet", rekao je Vladimir. Saitou-san okrenula je navedene brojke, no sef se nije otvorio. "To je jedini slijed brojeva koji imamo", rekla je. "Morali bi upaliti u nekoj kombinaciji." "etiri broja i etiri brojanika", rekao je Vladimir. "To su dvadeset i etiri mogue kombinacije. Ne moemo ih sve isprobati. Nemamo vremena za to." "Osim", rekla je Saitou-san, "ako ne postoji odreeni redoslijed kako bismo ih trebali upotrijebiti. Sjeate li se kako su kronoloki poredani?" Razmislio je nakratko. "Dvadeset osam, trideset osam, trideset, trideset devet." Pomicala je brojanike, paljivo redajui brojeve. Stavila je ruku na metalnu polugu i povukla ruicu sefa. Podigla se bez imalo otpora. Posegla je u unutranjost sefa i izvukla predmet omotan zelenim barunom. Zlatna rezonantna kutija lire je bljesnula preko kamenog labirinta. "Predivna je", rekla je Saitou-san, okreui je ne bi lije promotrila sa svih strana. Imala je okruglu osnovu. Sa strane su se povijale dvije zlatne ruice, nalik na rogove bika. Zlatna povrina je bila glatka i ispolirana. "Ali nedostaju joj ice." "Nema ni preki", rekao je Vladimir. Sagnuo se pored Saitou-san i promotrio rezonantnu kutiju. "To je samo dio instrumenta. Najvaniji, dodue, ali sam po sebi beskoristan. Mora da smo zato poslani na etiri lokacije. Dijelovi lire su razdvojeni." "Moramo obavijestiti ostale", rekla je, paljivo vraajui rezonantnu kutiju u barunastu vreicu. "Moraju znati za ime uope tragaju "Ne morate brinuti oko toga to znaju, a to ne znaju", rekao je gospodin Gray, lica crvenog od uzbuenja. "Blago ne pripada nikome od nas." "Kako to mislite?" upitala je Saitou-san. "Gray eli rei", zauo se glas sa suprotnog kraja apside, od kojega se Vladimir najeio, budui da mu je bio poznat, "da je igra odavno zavrila. A u toj igri gubitnici su angelolozi." Zastraenom je Grayu pao monokl s oka. Ne oklijevajui ni trenutka, odjurio je iz apside prema sredinjem prolazu glavne lae, nestajui i pojavljujui se u izmeu svjetlosti i sjena. Promatrajui Graya, Vladimir je uoio skupine giborima postrojenih uzdu prolaza crkve. Na slabom su svjetlu blistali njihova svijetla kosa i crvena krila. Okretali su se prema Grayu, poput suncokreta prema svjetlu. Meutim, prije nego to je uspio pobjei, jedan od njih ga je epao. Vladimir je bez imalo dvojbe zakljuio da su upali u zamku. ekao ih je Percival Grigori. Posljednji ga je put vidio nekoliko desetljea ranije, kada je bio mladi tienik Raphaela Valka. Vlastitim je oima promatrao zvjerstva njegove obitelji za vrijeme rata. Takoer je svjedoio bolnim trenucima koje su nanijeli angelolozima - Seraphina Valko izgubila je ivot zahvaljujui Percivalovim spletkama, a Gabriella je zamalo umrla. U to vrijeme Percival je bio zastraujua figura, no sada je bio tek bolesni mutant. Na njegov znak giborimi su doveli gospodina Graya. Bez upozorenja je skinuo vrak tapa, a ispod njega je provirila elina otrica. No je na trenutak zabljesnuo na svjetlu, a Grigori je zatim jednim brzim pokretom iskoraio prema naprijed i zario bode u Gravevo tijelo. Njegov se izraz lica promijenio iz iznenaenosti u nevjericu, a zatim u razoaranost, patnju i klonulost. Kada je izvukao no, Gray se plaui sruio na pod, a oko njega se skupila lokva krvi. Oi su mu ve za nekoliko sekundi poprimile staklen, mrtvi izraz. Jednakom brzinom kojom je izvukao no, Percival gaje i oistio svilenim rupiem, a zatim na njega uglavio vrak tapa.

Vladimir je vidio da se Saitou-san tiho oduljala s rezonantnom kutijom prema stranjem dijelu crkve. Kada ju je Percival primijetio, bila je ve blizu izlaza. Podigao je ruku, dajui giborimima znak da je uhvate. Polovica ih je krenula za njom, a druga je polovica stupila naprijed, dok su se rubovi njihove odjee vukli po podu. Ponovno je podigao ruku, kao da daje znak da epaju Vladimira. U njihovu zagrljaju Vladimir je, jeei se, udisao miris njihove koe. Dok su ritmiki zamahivali krilima, na vratu je osjetio strujanje hladnog zraka. "Ona e odnijeti liru Gabrielli!" uzviknuo je, borei se s njihovim stiskom. Percival gaje prezirno pogledao. "Nadao sam se da u vidjeti svoju dragu Gabriellu. Znam da iza ovog vaeg malog pothvata stoji ona. No posljednjih je nekoliko godina prilino nedostupna." Vladimir je zatvorio oi. Sjetio se da je Gabriellina infiltracija u obitelj Grigori bila senzacija meu angelolozima. Bio je to najvei i najznaajniji tajni pothvat 1940-ih. Njezin rad omoguio je suvremen nadzor Nefila te im donio mnogo korisnih informacija, ali ih je takoer sve doveo u opasnost. I nakon toliko godina Percival Grigori je eao za osvetom. Oslanjajui se na tap, odepao je do Vladimira. "Gdje je?" upitao e JNagnuo se nad njim, tako daje Vladimir mogao uoiti velike purpurne kesice pod njegovim oima, nalik na masnice na bijeloj koi. Zubi su mu bili savreno ravni i bijeli kao da su bili prevueni biserima. A ipak se vidjelo da je ostario - oko usta su mu se nakupljale tanke bore. Mora daje navrio bar tristo godina. "Sjeam vas se", rekao je, suavajui oi kao da usporeuje ovjeka pred sobom s onim iz sjeanja. "Susreli smo se u Parizu. Sjeam se lica, premda vas je vrijeme izmijenilo gotovo do granica neprepoznatljivosti. Vi ste pomogli Gabrielli da me prevari." "A vi ste", rekao je Vladimir, sabirui se, "izdali sve u to ste vjerovali - obitelj, pretke. ak je ni sada niste zaboravili. Recite, koliko vam nedostaje?" "Gdje je?" upitao je Percival, zurei u Vladimirove oi. "Nikada vam neu rei", odgovori, znajui da tim rijeima odabire smrt. Percival je ispustio tap. Pao je na pod, a crkvom je snano odjeknulo. Stavio je duge hladne prste na Vladimirova prsa, kao da e mu opipati bilo. Njime je prostrujao elektricitet, umanjujui mu sposobnost miljenja. U posljednjim minutama ivota pokuavao je doi do zraka, no u pluima mu je gorjelo, on sam bio je usisan u zastraujuu prozirnost ubojiinih oiju. Bile su blijede, sa crvenim arenicama nijanse intenzivne poput plamena. Vladimirova svijest se polako gasila, a on se prisjeao prekrasna osjeaja koji gaje obuzeo kada je u rukama drao komad lire te kako je udio da uje njenu eterinu melodiju. Klizalite u Rockefellerovu centru, Peta avenija, New York City Evangeline je zurila u klizalite, promatrajui polagane, krune pokrete klizaa. Na bljetavu povrinu leda padala su arena svjetla, odbijajui se od klizaljki i nestajui u sjeni. U daljini, ispred masivne sive zgrade stajala je ogromna boina jelka sa svjetlucavim crvenim i srebrnim lampicama nalik na milijun krijesnica. Ispod nje su se nalazili redovi velianstvenih aneoskih glasnika s krilima krhkim i bijelim poput latica ljiljana. Bili su poredani poput legija straara, osvijetljenih ianih tijela, s duguljastim mjedenim trubljama uzdignutim u slavu Nebesa. Duani du klizalita - knjiare, butici, papirnice i okolaterije - poeli su se zatvarati; iz njih su izlazile muterije s rukama punim darova i vreica. Uvukla se u kaput ne bi li joj bilo toplije. Rukama je obujmila hladan metalni koveg u kojemu su se nalazile preke lire. Bruno i Alistair prouavali su gomilu oko klizalita. Trg je bio ispunjen stotinama ljudi. S malenog zvunika svirao je White Christmas, praen melodioznim smijehom s klizalita. Do dogovorenog susreta preosta- jalo im je jo petnaest minuta, no ostali jo nisu stigli. Svjei je zrak mirisao po snijegu. Evangeline je udahnula i

poela kaljati. Osjeala je pritisak u pluima. Jedva je disala. Ono to je poelo kao blagi osjeaj nelagode u pluima u proteklih se nekoliko sati pretvorilo u snanu bol. Bilo joj je sve tee disati. Alistair je oko nje omotao svoj al. "Draga moja, pa vi se smrzavate", rekao je. "Zatitite se od vjetra." "Nisam ni primijetila", rekla je, omatajui se gustim vunenim alom. "Prezabrinuta sam da bih ita osjetila. Ostali su ve trebali biti ovdje." "etvrti dio lire donijeli smo ovamo u isto doba godine", rekao je Alistair. "Bio je Boi 1944. Dovezao sam Abby u gluho doba noi. Bila je strana oluja. Na sreu, bila je dovoljno promiljena da prethodno obavijesti zatitare da dolazimo. Njihova pomo pokazala se vrlo korisnom." "Vi ste, dakle, znali da je etvrti dio lire skriven ovdje?" upitao je Bruno. "Vidjeli ste ga?" "Da", potvrdio je Alistair. "Sam sam spremio vijke za zatezanje ica u zatitni kovei. To je bio prilian problem. Naime, trebalo je pronai adekvatan koveg koji bismo mogli sakriti ovdje, Abby je bila uvjerena daje ovo najbolje mjesto. Vlastoruno sam ga donio ovamo i pomogao joj da ga sakrije. Vijci su vrlo sitni, stoga je kovei teak kao depni sat. Toliko je malen da je teko zamisliti da se u njemu skriva tako vaan dio instrumenta. No to je injenica: bez vijaka lira ne moe proizvesti zvuk." Evangeline je pokuala zamisliti kako privruje malene vijke na preku. "Biste li znali ponovno sastaviti liru?" upitala je. "Kao i u svemu drugome, potrebno je slijediti odreeni raspored", rekao je Alistair. "Kada se na osnovu privrsti poprena preka, potrebno je oko vijaka omotati ice i dovoljno ih zategnuti. Meutim, natimavanje je problematino. Ta vjetina zahtijeva uvjebano uho." Pogledavajui anele ispred velike boine jelke, dodao je, "Uvjeravam vas da lira ni po emu ne nalikuje obinim instrumentima, poput ovih u rukama aneoskih glasnika. iani aneli u podnoju jelke postavljeni su 1954, godinu dana nakon to je Phillip Johnson dovrio Sculpture Garden, dakle deset godina nakon to su u Rockefellero- vom centru pohranjeni vijci za zatezanje ica. Premda su ova ljupka stvorenja postavljena ovdje sluajno - naime, ga Rockefeller tada je bila ve pokojna, a nitko osim mene nije znao to je skriveno u njihovoj blizini ini mi se da u tome ima neke prikladne simbolike. Blizu njih je skriveno blago anela koje eka da bude otkriveno." "Kovei nije smjeten blizu boine jelke?" upitala je Evangeline. "Nipoto", odvratio je Alistair, pokazujui prema suprotnom kraju klizalita, gdje se nalazio pozlaen bronani kip Prometeja. "Smjeten je u zlatni kip Prometeja." Promatrala je skulpturu. Bila je masivna, no inilo se kao da lebdi u zraku. Meu Prometejevim tankim prstima treperila je vatra ukradena s ognjita bogova, a noge mu je okruivao bronan zodijaki prsten. Dobro je poznavala mit o Prometeju. Nakon to je bogovima ukrao vatru, bio je kanjen. Zeus gaje okovao za stijenu i poslao orla da mu itavu vjenost kljuca jetru. Dobio je kaznu koja je odgovarala njegovom grijehu: dar vatre oznaio je poetak ljudske inovacije i tehnologije, ali i suton bogova. "Nikada nisam vidjela kip iz ovakve blizine", rekla je Evangeline. Kip je bljetao na svjetlu to je dopiralo s klizalita. "Ne radi se o remek-djelu", rekao je Alistair, "no ova skulptura savreno pristaje u Rockefellerov centar. Kipar Paul Manship bio je prijatelj obitelji Rockefeller. Dobro su poznavali njegov rad te su od njega naruili kip. U mitu o Prometeju mogle bi se pronai mnoge slinosti s mojim nekadanjim poslodavcima - genijalnost i okrutnost, lukavost i dominacija. Manship je znao da te aluzije ne bi pro- makle Johnu D. Rockefelleru, koji je iskoristio sav svoj utjecaj ne bi li u vrijeme velike poslijeratne krize izgradio Rockefellerov centar."

"A nisu promakle ni nama", rekla je Gabriella, iznenaujui Evangeline svojom pojavom. "Prometej u rukama dri vatru, no zahvaljujui gi Rockefeller, kod njega se nalazi neto jo vanije." "Gabriella", rekla je Evangeline s olakanjem i zagrlila baku. Tek tada je shvatila koliko je zapravo bila zabrinuta. "Imate li i ostale dijelove lire?" nestrpljivo je upitala Gabriella. "Pokaite mi." Evangeline je otvorila koveg s prekama, a Gabriella koni koveg u kojem su se nalazile ice, trzalica i angeloloki dnevnik te je u njega smjestila koveg s prekama. Tek je tada primijetila Alistaira Carrolla, koji je stajao po strani. Oprezno gaje promatrala sve dok je Evangeline nije upoznala s njim te joj razjasnila njegov odnos s gom Rockefeller i ispriala joj koliko im je pomogao. "Znate li odstraniti vijke iz kipa?" usredotoeno je upitala, kao da je itavo njeno struno iskustvo vodilo do tog trenutka. "Znate li gdje su tono skriveni?" "Tona lokacija poznata mi je ve pola stoljea", odvratio je Alistair. "Gdje su Vladimir i Saitou-san?" upitao je Bruno, najednom shvativi da dvoje angelologa nedostaje. Verlaine je pogledao na sat. Stajao je blizu Evangeline pa je i sama vidjela daje ve 18.13. "Ve su trebali biti ovdje", rekla je. Bruno je promatrao bljetavi Prometejev kip na suprotnom kraju klizalita. "Ne moemo ih jo dugo ekati." "Ne moemo vie ekati ni sekunde", rekla je Gabriella. "Preopasno je da se dalje izlaemo." "Jesu li vas slijedili?" upitao je Alistair, oito i sam uzrujan. "Gabriella vjeruje da jesu", odvratio je Verlaine, "premda smo imali sree da bez potekoa dovrimo rad u Cloistersu." "To je dio njihova plana", rekla je Gabriella, prouavajui gomilu, oekujui da e meu gomilom kupaca proviriti neprijatelji. "Izali smo iz Cloistersa bez problema jer su nam oni to dopustili. Ne moemo ekati vie ni trenutka. Vladimir i Saitou-san e uskoro stii." "U tom sluaju trebali bismo smjesta nastaviti", rekao je Alistair toliko smireno da mu se Evangeline divila. Podsjeao je na smione sestre iz Samostana Sv. Rue. Poveo ih je rubom trga. Spustili su se betonskim stubitem prema klizalitu. Slijedei plastinu ogradu uz rub klizalita, doli su do kipa. Pred njima je nicala zgrada General Electrica na ijoj su velikoj fasadi vijorile mnogobrojne zastave - SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Portugala, Njemake, Nizozemske, panjolske, Japana, Italije, Kine, Grke, Brazila, Koreje. Moda je zbog godina provedenih u izolaciji samostana Evangeline postala osjetljiva na masovna okupljanja - prouavala je ljude na klizalitu. Bilo je tu tinejdera odjevenih u uske traperice i sportske jakne; roditelja s malom djecom, mladih i sredovjenih parova. Promatrajui gomilu, shvatila je da je ivjela toliko daleko od ostatka svijeta. Iznenada je na manje od dva metra od njih zapazila figuru u tamnom ogrtau. Bio je visok, imao je blijedu kou i velike crvene oi. Zurio je u nju sa zlokobnim izrazom lica. Panino se okretala u svim smjerovima. Meu gomilom je primijetila visoke, crne figure gibori- ma koji su ih u tiini promatrali. Uhvatila je Verlainea za ruku i privila mu se blie. "Pogledaj", apnula mu je "ovdje su." "Mora otii odavde", rekao je. "Smjesta, prije nego upadnemo u klopku." "Mislim da je ve prekasno", rekla je, pogledavajui oko sebe u uasu. Njihov se broj poveavao. "Posvuda su." "Poi za mnom", rekao je, odvlaei je od ostalih angelologa. "Moemo zajedno otii odavde."

"Ne sada", rekla je, naginjui se prema njemu da bi je jedino on mogao uti. "Moramo pomoi Gabrielli." "No to ako ne uspijemo?" upitao je. "to ako ti se neto dogodi?" Blago se osmjehnula, a zatim rekla, "Zna, ti si jedina osoba na svijetu koja zna za moje omiljeno mjesto. Jednom u te tamo povesti." Zaula je svoje ime. Oboje su se okrenuli. Gabriella ih je dozivala. Pridruili su se ostalim angelolozima. Alistair je promatrao gomilu. Imao je uasnut izraz lica. Evangeline je pratila njegov pogled prema Prometejevu kipu na kraju klizalita, gdje se okupila mnotvo bijelih figura s krilima paljivo sakrivenim ispod dugih crnih kaputa. U sredini je stajao visok, elegantan gospodin oslonjen na tap. "Tko je to?" upitala je, pokazujui u njegovu smjeru. "To je", rekla je Gabriella, "Percival Grigori." Evangeline je smjesta prepoznala ime. Bio je to Verlaineov poslodavac iz zloglasne obitelji Grigori, takoer i ovjek koji je ubio njenu majku. Promatrala gaje iz daljine, paralizirana uasnim prizorom. Nikada ga ranije nije susrela, no znala je da joj je taj ovjek unitio obitelj. "Tvoja mu je majka prilino nalikovala. Naslijedila je njegovu visinu, put i velike plave oi. Uvijek me zabrinjavalo da mu je previe slina." Gabriella je to izrekla tako tihim glasom da ju je jedva ula. "Uasavalo me to je Angela toliko nalikovala Nefilima. Najvie sam se bojala da e postati poput njega." Prije nego to je stigla reagirati na bakinu zagonetnu izjavu - i njezine stravine implikacije - Grigori je podigao ruku, a gibori- mi, dotada stopljeni s gomilom, istupili su naprijed. Bili su brojniji nego to je ranije procijenila. Redovi blijedih koatih figura u crnim kaputima pojavljivali su se niotkuda, kao materijalizirani iz suhog i hladnog veernjeg zraka. Prestravljeno je promatrala kako joj se pribliavaju. Bjelina leda uskoro je bila prekrivena njihovim crnilom. inilo se kao da su na trenutak hipnotizirali klizae, no strah je ubrzo preao u znatielju. Djeca su ih promatrala u udu, a odrasli, ve otupjeli na svakodnevne udnovate prizore u gradu, jednostavno su ih ignorirali. Ubrzo su se skupili oko ograde trga. Kolektivni trans razbio se u trenutku. Gomile uplaenih ljudi bile su okruene sa svih strana, a u sreditu njihove mree bili su uhvaeni angelolozi. Evangeline je zaula kako netko zaziva Gabriellino ime. Kada se okrenula, ugledala je Saitou-san kako se probija kroz mete. Istog trena shvatila je da se neto uasno dogodilo u Crkvi Riverside. Bila je ozlijeena. Na licu je imala posjekotine, a jakna joj je bila rasparana. Najgore od svega, bila je sama. "Gdje je Vladimir?" upitala je Gabriella zabrinuto. "Jo ga nema?" upitala je Saitou-san, hvatajui dah. "Razdvojili smo se u Crkvi Riverside. Ondje su se nalazili giborimi, zajedno s Grigoriem. Ne znam kako su mogli znati da emo biti ondje, osim ako im Vladimir nije rekao." "Ostavili ste ga?" upitala je Gabriella. "Pobjegla sam. Nisam imala drugog izbora." Izvukla je barunasti sveanj iz kaputa, pridravajui ga uz tijelo kao da dri dijete. "Nije bilo drugog naina da se izvuem s ovim." "Osnova lire", rekla je Gabriella, uzimajui je od Saitou-san. "Nali ste je." "Da", odvratila je Saitou-san. "Jeste li pronali ostale dijelove?" "Sve osim vijaka za zatezanje ica", rekla je Evangeline, "koji se nalaze ondje, meu giborimima." Saitou-san i Gabriella zurile su u klizalite preplavljeno giborimima. Gabriella je pozvala Brunu te mu neto rekla tihim, zapovjednim glasom. Evangeline nije mogla raspoznati pojedine rijei, jedino alarmantan ton kojim ih je izrekla. Zatim ju je primila za ruku i rekla: "Poi s Brunom", dajui joj koni koveg s dijelovima instrumenta.

"Slijedi njegove upute. Mora ih odnijeti to dalje odavde. Ako sve dobro proe, uskoro u biti s tobom." Obrisi klizalita postajali su sve mutniji pred Evangelininim oima koje su se punile suzama - imala je osjeaj daje vie nikada nee vidjeti unato njezinom uvjeravanju. Moda je i Gabriella bila svjesna njezinih misli. vrsto je zagrli, a zatim poljubi u obraz i apne: "Angelologija nije obino zanimanje. Ona je poziv. Tvoje djelovanje tek zapoinje, draga moja Evangeline, a ve sad si sve emu sam se nadala da e postati." Ne duljei, pola je za Alistairom kroz gomilu du klizalita. Nestali su u kaotinoj mjeavini pokreta i buke. Bruno je poveo Evangeline i Verlainea betonskim stubitem prema glavnom trgu. Slijedila ih je Saitou-san. Nisu zastali sve dok nisu stigli do zastava iza Prometejevog kipa. Evangeline je vidjela u kakvoj su se opasnosti nalazili Gabriella i Alistair: giborimi su posve preplavili klizalite. "Sto to rade?" upitao je Verlaine. "Idu ravno meu njih", odvratila je Saitou-san. "Moramo im pomoi", rekla je Evangeline. "Gabriella nam je dala jasne upute to bismo trebali initi", rekao je Bruno, premda se briga u njegovu glasu i naborano elo nisu slagali s onim to je govorio. Bilo je oito da je jednako prestravljen Gabrie- llinim postupcima. "Valjda zna to radi." "Moda", rekao je Verlaine. "No kako e se dovraga izvui otamo?" Nefili u podnoju razmaknuli su se, stvarajui prolaz da bi Gabriella i Alistair mogli neometano prii Grigoriu koji je stajao u blizini Prometejevog kipa. Gabriella je u njihovoj sjeni izgledala sitnije i krhkije nego inae, a Evangeline je iznenada shvatila sve: jednaka strast i posveenost koja je nagnala asnog oca Clematisa da se spusti u dubine avoljeg drijela i suoi s nepoznatim, kao i potraga za istinom koja je zapeatila majino ubojstvo - bile su sile koje su nagonile Gabriellu da se upusti u bitku s Percivalom Grigoriem. Krajikom svijesti Evangeline je shvatila bakin plan - Gabriella se svaala s Grigoriem, odvlaei panju od Alistaira koji se penjao na kip - no ipak je bila okirana izravnou njegovih postupaka. Paljivo je stupio u bazen vode, odgacao do podnoja skulpture i mokar se popeo na zlatan prsten oko Prometejevog tijela. Rub je bio sklizak zbog leda. Umjesto da se nastavi penjati, primio se za unutarnji rub prstena i posegnuo za neim to se nalazilo iza njega. Sa svoje promatranice iznad kipa Evangeline nije mogla tono odrediti to radi, no inilo se da je odvojio neto to se nalazilo iza prstena. Kada je to podigao u zrak, vidjela je da se radilo o malenoj bronanoj kutiji. "Evangeline", zazvao ju je jedva ujnim glasom, jer je oko njega buila fontana. "Hvatajte!" Dobacio joj je kutiju. Preletjela je preko kipa i prozirne plastine ograde oko klizalita i zavrila pred njezinim nogama. Podigla ju je s plonika. Kutija je imala pravokutan oblik i bila teka poput zlatnog jajeta. Privivi koveg k sebi, jo je jednom promotrila trg. S jedne je strane klizalite bilo preplavljeno ljudima koji su bezbrino skidali klizaljke. Giborimi su polako opkolili Alistaira na ledu. Prema njima je izgledao krhko i ranjivo. Kada su se bacili na njega, dotakla je meki vuneni al koji joj je dao. eljela mu je pomoi da pobjegne, ali bilo mu se nemogue pribliiti. Giborimi bi u nekoliko minuta zavrili s Alistairom i bacili se na angelologe. Shvativi da se situacija zloslutno preokrenula, Bruno je promatrao trg u potrazi za izlazom. Konano je pronaao rjeenje. "Doite", rekao je, dajui im znak da ga slijede. Grigori je zareao na njih, a zatim iz depa izvukao pitolj i uperio ga u Gabriellinu glavu. "Doi, Evangeline", rekao je Bruno alarmantnim tonom. "Smjesta."

No ona ga nije mogla slijediti. Pogledavala je prema baki zarobljenoj u sreditu klizalita. Shvatila je da mora brzo reagirati. Znala je da bi Gabriella eljela da slijedi Brunu - koveg s lirom bio je nesum njivo dragocjeniji od njihovih ivota - no jednostavno se nije mogla okrenuti i ostaviti je da umre. Stisnula je Verlaineovu ruku, a zatim se odvojila i potrala stubitem prema baki na ledu. Bilo joj je jasno daje ugrozila njihove ivote - i mnogo vie od toga - ali nije ju mogla ostaviti. Sve je ve izgubila. Nije imala nikog drugog osim nje. Giborimi su je epali, s obje strane pridravalo ju je po jedno gnjusno stvorenje. Dok se Evangeline pribliavala klizalitu, okruili su je s lea, zatvarajui joj prolaz. Nije se mogla vratiti. "Doi", rekao joj je Grigori, prizivajui je tapom. Promatrajui bronanu kutiju koju joj je dobacio Alistair, rekao je, "Donesi je ovamo i predaj mije." Doetala je do njega. Bila je okirana njegovim izgledom. Uope nije izgledao kako gaje zamiljala. Bio je pogrbljen, slabaan i ispijen. Ispruio je usahlu ruku. Predala mu je bronanu kutiju s Prometejevog kipa. Razgledao ju je na svjetlu kao daje bio nesiguran to bi se u tako siunoj kutiji moglo nalaziti. Smijeei se, spremio ju je dep, a zatim brzim potezom iz njezinih ruku zgrabio koni koveg. Klizalite u Rockefellerovu centru, Peta avenija, New York City Verlaine je znao da se ispod crnih kaputa kriju krila i bio je svjestan kakvu su tetu giborima mogli nanijeti da su ih upotrijebili. Meutim, ostalim ljudima nisu bile nita drugo nego skupina udno odjevenih mukaraca koji su na ledu izvodili neki bizaran ritual. Slijedili su Grigorieve naredbe. Okupili su se oko njega u sreditu klizalita, stvarajui neprobojan zid izmeu Percivala i angelologa. Postupci mrane horde posve bi zaokupili Verlaineovu panju da se meu njima nije nalazila Evangeline. "Ostani ovdje", rekao je Bruno, dajui mu znak da ostane na pro- matranici iznad Prometejeva kipa. "Saitou-san, poite stubitem. Ja u otii na suprotnu stranu klizalita i vidjeti mogu li odvratiti Gri- gorievu panju." "Nemogue", rekla je Saitou-san. "Pogledajte koliko ih je." Bruno je zastao promatrajui klizalite. "Ne moemo ih samo ostaviti ondje", rekao je, oito uznemiren. "Moramo pokuati neto uiniti." Njih dvoje su potom otrali i ostavili Verlainea samog. Bespomono je zurio s promatranice, jedva se suzdravajui da ne skoi na led. Smuilo mu se gledajui Evangeline u takvoj opasnosti, no nije mogao uiniti ba nita da bije spasio. Poznavao ju je tek jedan dan, no grozio se budunosti u kojoj je ne bi bilo. Zazvao ju je imenom. Kroz kaos stvorenja koja su je okruivala pogledala je prema njemu. ula gaje mada ju je Grigori zajedno s Gabriellom tjerao s leda. Na trenutak se osjeao kao da je izvan sebe, kao da svoju patnju promatra iz daljine. Nije mu promakla ironija njegova poloaja: kao na filmu, tragikomian glavni junak promatra kako mu kukaviki zlikovac odvodi enu koju voli. Nevjerojatno kako ga je ljubav isto vremeno pretvorila u holivudski kliej i potpunog udaka. Bio je zaljubljen u Evangeline, u to je je bio siguran. Za nju bi uinio ba sve. Bruno je motrio giborime sa suprotnog kraja klizalita. Bilo mu je jasno da bi ga brojano nadmaili da se upustio u okraj. ak i da ih je troje istovremeno krenulo na njih, bilo bi nemogue doprijeti do Gabrielle i Evangeline. Saitou-san je na stubitu ekala znak za pokret. No Bruno je, kao i Verlaine, uviao beznadnost njihova poloaja. Mogli su samo promatrati. Odjednom se zaulo brujanje koje je nadvladalo buku grada. Verlaine u poetku nije mogao odrediti izvor - poelo je kao lagano ko- meanje iz daljine, a zatim je u nekoliko sekundi preraslo u jasno brujanje motora. Prouavajui trg, ugledao je crno vozilo, posve

identino kombijima koje je vidio ispred Samostana Sv. Rue. Probijalo se prema klizalitu kroz gomile ljudi. Kada se kombi pribliio, Grigori je uperio pitolj u Gabriellu i Evangeline, gurajui ih stubitem. Verlaine se naprezao da vidi Evangeline, no sa svih strana su je okruili giborimi. Kada je vozilo prolo pored Saitou-san, primijetio je njezinu neodlunost. Na trenutak se inilo kao da e se progurati kroz giborime i sama suoiti s Grigoriem, no znala je daje preslaba, pa nije uinila nita. Grigori je prisilio Evangeline i Gabriellu da uu u kombi, a zatim brzim potezom zatvorio vrata. Kombi se odvezao, a Verlaine je oajniki zazivao Evangeline. Bio je bijesan zbog svoje bespomonosti. Potrao je za kombijem pored aneoskih glasnika sa zlatnim trubljama koje su se uzdizale na tamnom nonom nebu i ogromnih zimzelenih stabala ukraenih raznobojnim svjetlima. Meutim, kombi se stopio s prometom i nestao. Evangeline je nestala. Giborimi su se rasprili, penjui se stepenicama i nestajui u gomili, kao da se nita nije dogodilo. Kada su se povukli s klizalita, potrao je stubitem prema mjestu gdje je stajala Evangeline. Klizao je po ledu. Reflektori su bacali utu, plavu i naranastu boju preko uglaane povrine klizalita. U sreditu se nalazio predmet koji mu je zaokupio panju. Spustio se na koljena. Preao je prstima po hladnoj povrini i podigao zlatni lani s privjeskom u obliku lire. Istona 48. ulica i Avenija Park, New York City Percival Grigori naredio je vozau da skrene u Aveniju Park i nastavi u smjeru sjevera prema njegovu stanu gdje su ga ekali roditelji. iroka avenija je bila zakrena prometom, pa su se sporo pomicali. Crne grane ogoljenih stabala na sredini avenije bile su ukraene mnogobrojnim svjetlima u boji. To ga je podsjetilo da su ljudske sljedbe i dalje uronjene u svoje blagdane. Prelazei prstima preko izlizanog konog kovega, znao je da e Sneja konano biti zadovoljna. Gotovo da je mogao zamisliti zadovoljstvo na njezinu licu kada joj pred noge poloi liru i Gabriellu Levi-Franche Valko. Sad kada vie nije bilo Otterley, on joj je bio jedina nada. Bio je siguran da e se ovime iskupiti. Gabriella je sjedila nasuprot njemu i prezirno ga promatrala. Prolo je vie od pedeset godina od njihova posljednjeg susreta, no i dalje je gajio jednako snane - i proturjene osjeaje kao i onoga dana kada je naredio da je uhvate. Prezirala gaje, ali se i dalje divio jaini njezinih osjeaja: voljela ili mrzila, svaku je emociju osjeala itavim biem. Mislio je da je izgubila mo nad njim, ali u njezinoj se prisutnosti ipak osjeao slabim. Nije vie bila niti mlada niti lijepa, ali je jo uvijek posjedovala magnetsku privlanost. Premda ju je odmah mogao ubiti, nije bila nimalo uplaena. Znao je da e se to promijeniti kada se suoi sa Snejom. Ona se nikada nije bojala Gabrielle. Kada je kombi zastao na semaforu, Percival je stao prouavati djevojku pored nje. inilo se posve apsurdno, no ona je nevjerojatno nalikovala Gabrielli kakvu je poznavao prije pedeset godina imala je jednaku svijetlu put i zelene oi. Kao da se pred njim materijalizirala Gabriella o kojoj je matao. I ona je oko vrata nosila ogrlicu sa zlatnom lirom, identinu onoj koju je Gabriella neko nosila u Parizu, i od koje se nikada nije rastajala. Iznenada, prije nego to je stigao reagirati, otvorila je vrata kombija, zgrabila koveg s njegova krila i zajedno s djevojkom iskoila na ulicu. Viknuo je vozau da ih slijedi. Projurili su kroz crveno svjetlo i skrenuli desno u 51. ulicu, vozei jednosmjernom u suprotnom smjeru. Iako su ih slijedili u stopu, uspjele su im pobjei. Otrale su Avenijom Lexington i ule u podzemnu. Percival je zgrabio tap i iskoio, crpei iz sebe svu snagu. Trao je kroz gomilu najbre to je mogao, dok gaje tijelo boljelo pri svakom koraku. Nikada ranije nije uao u njujorku podzemnu eljeznicu, pa su mu aparati za karte za metro, kao i mape eljeznice i zaustavne rampe, bili posve strani i nerazumljivi. Nije shvaao kako sve to funkcionira. Prolo je mnogo godina otkada je uao u pariku podzemnu

eljeznicu. Otvaranje Metroa na prijelazu prolog stoljea privuklo ga je iz znatielje, i vie nego jednom vozio se vlakom kada je to bilo u modi, no brzo se zasitio. U New Yorku takva vrsta prijevoza nije dolazila u obzir. Pomisao na blizinu tolikog broja ljudskih bia izazivala je muninu. Kada je dospio do rampi, zastao je da uhvati zrak, a zatim je pokuao pogurati metalnu ipku, no bila je zaglavljena. Pokuao je iznova, no ipka je i dalje stajala na mjestu. Tukao je tapom po rampi, iznervirano psovao, primjeujui kako ga ljudi promatraju kao da je luak. Neko bi bez muke jednostavno svinuo ipku. Pedeset godina ranije trebalo bi mu tek nekoliko sekundi da uhvati Gabriellu - koja se takoer nije mogla kretati brzo kao nekad - i njezinu suradnicu. No sada je bio bespomoan. Nikako nije mogao zaobii te apsurdne metalne barijere. Na stanicu je uetao mladi u trenirci i iz depa izvukao plastinu karticu. Percival je ekao dok se nije pribliio rampi, a potom, u trenutku kada se mladi spremao upotrijebiti karticu, sa tapa je skinuo vrh i svom ga snagom ubo u lea. Mladi je zateturao prema naprijed, udario o rampu i zavrio pred njegovim nogama. Dok je grcao u boli, Percival mu je iz prstiju iupao karticu, provukao kroz aparat i progurao se kroz ulaz. U daljini je uo vlak kako tutnji pribliavajui se stanici. Stanica podzemne eljeznice na krianju 51. ulice i Avenije Lexington, vlak na liniji br. 6, New York City Vlak se pribliavao. Evangeline je na koi osjeala navalu vrueg zraka. Duboko je udahnula, upijajui miris zaguljiva zraka i vrueg metala. Otvorila su se vrata, a more putnika je izalo. Ona i Gabriella trale su manje od jednog bloka do stanice, no baka je umalo ostala bez daha. Dok joj je pomagala da se smjesti na bljetavo plastino sjedalo, primijetila je da joj postaje slabo. Naslonila se na sjedalo, pokuavajui se sabrati, a Evangeline se pitala koliko e jo izdrati ako ih je Percival Grigori slijedio. Izuzev pijanca koji se opruio preko reda sjedala na suprotnom kraju, vagon je bio prazan. Nekoliko udaha bilo je dovoljno da shvati zato u njegovoj blizini nije bilo drugih putnika. Povratio je po sebi i po sjedalima, irei oko sebe prodoran smrad. Umalo je i sama povratila, ali nije mogla riskirati da izae na stanicu. Umjesto toga pokuala je procijeniti na kojoj se liniji nalaze. Pronala je kartu i zakljuila da se nalaze na zelenoj liniji 4-5-6. Slijedei je u smjeru juga, vidjela je da zavrava na stanici kod Bruklinkog mosta i Gradske vijenice. Odlino je poznavale ulice oko mosta. Kada bi uspjele stii do tamo, bez problema bi im pronala skrovite. Morale su smjesta poi dalje, no vrata su i dalje bila otvorena. Iz zvunika se zauo glasan kretav glas koji ubrzano izgovara nizove rijei, spajajui ih u jedva razumljivo mrmljanje. Nagaala je da obavijest ima veze sa zastojem na stanici, ali nije bila sigurna. Vrata su i dalje bila otvorena, izlaui ih opasnosti. Pomisao da bi mogle ostati zatoene stvarala joj je paniku, no panju joj je zaokupila iznenadna bakina uznemirenost. "Sto nije u redu?" upitala je. "Nema je", rekla je Gabriella, pipajui vrat, oito prestravljena. "Otpala mije ogrlica s lirom." Evangeline je instinktivno dotakla vlastito grlo, osjeajui pod prstima hladni metal privjeska. Poela je otkopavati ogrlicu, u namjeri da je preda baki, ali ju je Gabriella zaustavila. "Sada e ti trebati vie nego ikada." Bez obzira na privjesak, bilo je preopasno ostati ovdje i ekati. Evangeline je promatrala stanicu, mjerei udaljenost do izlaza. Upravo se spremala primiti baku za ruku i povesti je van, kada je kroz prozor prekriven grafitima ugledala obris njihova progonitelja. Doepao je na stanicu, pretraujui vlak. Sagnula se ispod prozora, povlaei Gabriellu u nadi da ih nije vidio. Na njezino olakanje, oglasilo se zvono i vrata su se poela zatvarati. Vlak je uz buku metala krenuo sa stanice.

Meutim, kada je pogledala prema gore, umalo je zamrla od uasa. Ugledala je Grigoriev tap umrljan krvlju. Percival ju je motrio, a lice mu je bilo izoblieno od bijesa i iscrpljenosti. Teko je disao pa je procijenila da bi mu mogle pobjei na iduoj stanici. Sumnjala je da bi ih mogao slijediti ak i najkraim stubitem. Meutim, kada je iz depa izvukao pitolj te im dao znak da ustanu, znala je da su uhvaene. Pridravajui se za metalnu ipku, privila je baku blie sebi. "Eto nas opet zajedno", proaputao je, dok se naginjao da uzme koni koveg od Gabrielle. "No moda ovoga puta konano imamo posla s pravom stvari." Dok se vlak probijao mranim tunelima, zanosei se u zavojima, Percival je smjestio koveg na plastino sjedalo, pa ga otvorio. Vlak je stao na stanici i vrata su se ponovno otvorila, no putnici su, osjeajui smrad pijanca, ulazili i odmah izlazili iz vagona. inilo se kao da Percival to ni ne primjeuje. Razmotao je zelenu barunastu tkaninu u kojoj se nalazila rezonantna kutija, izvadio trzalicu iz kone kesice, izvukao preku iz kovega i odmotao ice. Iz depa je izvukao malu bronanu kutiju koju je Alistair Carroll pronaao u Rockefellerovom centru. Otvorio ju je i prouio vijke za ice nainjene od valkinija. Dijelovi lire leali su pred njima, ljuljajui se u ritmu vlaka i ekale da ih netko sastavi. S dna kovega je izvukao angeloloki dnevnik s konim koricama i zlatnom kopom u obliku anela koja je blistala na treperavom svjetlu. Okretao je stranice, brzo prelazei preko poznatih odjeljaka s povijesnim informacijama, maginim kvadratima i peatima. Zastao je na dijelu gdje su poinjale Angeline matematike formule. "Sto predstavljaju ovi brojevi?" upitao je, paljivo prouavajui biljenicu. "Pogledaj paljivije", rekla je Gabriella. "Zna tono na to se od nose. itajui stranice, izraz lica promijenio mu se iz zbunjenosti u zadovoljstvo. "To su formule koje si mi zatajila." "eli rei", rekla je Gabriella, "to su formule zbog kojih si ubio vlastitu ker." Evangeline je zadravala dah, konano shvaajui znaenje zagonetne Gabrielline izjave na klizalitu. Percival Grigori je bio njezin djed. Ta ju je spoznaja ispunila uasom. Grigori je bio jednako zateen. Pokuao je govoriti, no dobio je napad kalja. Borio se da doe do zraka dok na koncu nije rekao, "Ne vjerujem ti." "Angela nikad nije saznala tko joj je otac. Potedjela sam je bolne istine. Evangeline, meutim, nije te sree. Ona je vlastitim oima svjedoila zvjerstvu vlastitog djeda." Skrenuo je pogled s nje na Evangeline. Njegovo oronulo lice izotrilo se kada je konano shvatio njezine rijei. "Sigurna sam", nastavila je, "da e Sneja biti zadovoljna spoznajom da si joj podario potomka." "Ljudski potomak je bezvrijedan", prasnuo je. "Sneji je bitna jedino aneoska krv." Vlak je stigao na stanicu na trgu Union Square. Svjetlo sa stanice ispunilo je unutranjost vagona. Vrata su se otvorila i ula je grupa koja se veselo vraala s blagdanske proslave. inilo se da ne primjeuju Percivala niti zadah pijanca. Zauzeli su sjedala u blizini, glasno priajui i smijui se. Uzrujana njihovom prisutnou, Gabriella se pomakla da zakloni koveg. "Preopasno je ovako izlagati koveg", rekla je. Percival je pitoljem dao znak Evangeline da sakupi dijelove. Smjetala ih je natrag u koveg, prouavajui dio po dio. Kako su joj prsti prelazili metalnom osnovom lire, obuzimao ju je udan osjeaj. U poetku gaje ignorirala, mislei da se jednostavno radilo o strahu i panici koje joj je Percival izazivao, no tada je zaula nezemaljski zvuk - ugodnu, savrenu glazbu od koje su je prolazili trnci. Zvuk je ushiivao i bio toliko vedar. Naprezala se da ga jasnije uje. Bacila je pogled na baku koja se prepirala s Grigoriem. Od glazbe nije mogla uti njezine rijei, kao da ju je okruila debela staklena opna koja ju je odvojila od ostatka svijeta. Nita nije bilo vano osim instrumenta. I premda je omamljujui zvuk

djelovao samo na nju, znala je da glazba nije bila samo proizvod njene mate. Lira ju je prizivala k sebi. Percival je bez upozorenja zatvorio koveg i oteo ga iz njezinih ruku te prekinuo aroliju instrumenta. Obuzeo ju je oaj. Prije negoli je uspjela shvatiti vlastite postupke, bacila se na njega, otimajui mu koveg. Na njezino iznenaenje, uspjela gaje uzeti bez imalo muke. Osjeala je novu, nepoznatu ivotnu snagu. Izotrio joj se i vid. Drala je koveg blizu sebe, spremna ga zatititi. Vlak se zaustavio na sljedeoj stanici i ljudi su izali, potpuno nesvjesni prizora. Zaulo se zvonce i vrata se opet zatvore. Ponovno su bili sami, osim smrdljivog pijanca na suprotnom kraju vagona. Okrenula se od Gabrielle i Percivala i otvorila koveg. Dijelovi su ekali da ih netko sastavi. Brzo je privrstila preku na osnovu, a zatim namjestila vijke te spojila ice, polako ih motajui dok nisu bile dovoljno zategnute. Oekivala je da e procedura biti komplicirana, meutim, s lakoom je uspjela privrstiti dijelove. Dok je zatezala ice, pod prstima je osjeala vibraciju. Prela je rukom preko lire. Metal je bio hladan i gladak. Klizila je prstom preko vrste svilene niti i zatezala vijak. Izvukla je trzali- cu, povlaei je preko ica. Tekstura svijeta u trenutku se izmijenila. Buka podzemne eljeznice, prijetnje Percivala Grigoria, nekontrolirano lupanje srca - sve se umirilo, a njezina osjetila ponovno je ispunila ugodna vibracija, mnogo snanija nego ranije. Osjeala se kao da je istovremeno budna i kao da sanja. Stvarnost se inila ivljom i ivotnijom, a ipak se osjeala kao daje u snu. Zvuk je posve razoru- avajui, ist i snaan. "Stani", rekla je Gabriella. Iako je stajala tek nekoliko centimetara dalje, njezin joj je glas zvuao kao da dolazi izdaleka. "Evangeline, ne zna to radi." Gledala je baku kao kroz prizmu. Stajala je pored nje, no jedva da ju je vidjela. Gabriella je rekla: "Nita se ne zna o pravilnom sviranju lire. Uasi koje bi mogla donijeti svijetu su nezamislivi. Preklinjem te, stani!" Percival joj uputi pogled pun zahvalnosti i zadovoljstva. Zvuk lire imao je na njega magino djelovanje. Pristupi joj blie. Prsti su mu podrhtavali od poude dok je doticao liru. Izraz lica odjednom mu se izmijenio. Promatrao ju je s uasom i strahopotovanjem. Gabrielline oi ispunile su se suzama. "Draga moja Evangeline, to ti se dogodilo?" Evangeline nije mogla shvatiti znaenje bakinih rijei. Pogledala se i nije primijetila nikakvu promjenu. Tada se okrenula i ugledala vlastiti odraz u irokom tamnom prozoru i zaustavila dah. Oko ramena joj se mrekao par svjetleih, prozranih krila tako zadivljujue ljepote da nije mogla svrnuti pogled sa sebe. Najmanjim pritiskom miia potpuno su se rairila. Bila su tako lagana da se na trenutak zapitala nisu li tek svjetlosna iluzija. Osvrtala se ne bi li ih bolje promotrila. Prozirna pera purpurne nijanse bila su proarana srebrnom bojom. Duboko je udahnula, a krila su se pomakla. Uskoro su poprimila ritam njezina disanja. "Tko sam ja?" upitala je, iznenadno uviajui vlastitu metamorfozu. "U to sam se pretvorila?" Percival joj se pribliio. Pod utjecajem glazbe ili zbog novog zanimanja za nju, izmijenio se iz usahle, pogrbljene figure u impozantno stvorenje prema kojem je Gabriella izgledala kao patuljak. Koa mu je izgledala kao da isijava plamen, plave su oi blistale, a lea su mu se ispravila. Odbacivi tap na pod vagona, rekao je, "Tvoja krila izgledaju kao krila tvoje ukunbake Grigori. Nisam ih nikada vidio, ali otac mije govorio o njima. Ona oznaavaju najia bia nae rase. Postala si jedna od nas. Izdanak obitelji Grigori." Stavio je ruku na njezino rame. Najeila se od njegovih ledenih prstiju, ali taje senzacija ispuni zadovoljstvom i snagom. Osjeala se kao da je itav ivot ivjela u ahuri koja je sada samo otpala s nje. Odjednom se osjeala snanom i ivom.

"Doi sa mnom", rekao joj je mekim glasom. "Doi upoznati Sneju. Doi kui, svojoj obitelji. Dat emo ti sve to ti je potrebno, sve za im si udjela, sve to bi mogla poeljeti. Nikada ti nita nee nedostajati. ivjet e dugo nakon to nestane svijet koji te sada okruuje. Pokazat u ti kako. Poduit u te svemu to znam. Samo mi ti moemo pruiti budunost." Gledajui ga u oi, znala je to bi joj sve mogao pruiti. Mogli bi joj pripasti njegova obitelj i njezina mo. Mogla je imati sve to je izgubila - dom, obitelj. Gabriella joj nita od toga nije mogla dati. Kada se okrenula prema njoj, bila je zaprepatena koliko se izmijenila. Iznenada joj se inila kao slaba i beznaajna ena, tek krhko ljudsko bie suznih oiju. "Znala si to sam", rekla joj je. "Tvoj otac i ja pregledali smo te kada si bila mala djevojica, vidjeli smo da ima plua nefilskog djeteta, ali na temelju naih studija - kao i Angelina prouavanja odumiranja Nefila - znali smo da veliki postotak Nefila uope ne razvije krila. Genetika nije dovoljna. Moraju biti prisutni i drugi faktori", rekla je Gabriella. Dotakla je Evangelinina krila, zadivljena njihovom ljepotom. Evangeline se zgaeno odmakla. "Htjela si me prevariti", rekla je. "Mislila si da u unititi liru. Znala si to u postati." "Uvijek sam se bojala da e se to dogoditi s Angelom. Ona je nevjerojatno nalikovala Percivalu. No vjerovala sam da e ga, ak i ako se dogodi ono najgore i ona postane poput njega u tjelesnom smislu, nadii duhom." "Ali majka nije bila poput mene", rekla je Evangeline. "Bila je ljudsko bie." Vjerojatno nasluujui konflikt u njezinim mislima, Gabriella je rekla: "Da, bila je ovjeku svakom pogledu. Bila je njena i suosjeajna. Voljela je tvoga oca ljudskim srcem. Moda je to bilo samo majinsko zavaravanje, ali vjerovala sam da se moe oduprijeti vlastitom porijeklu. Na temelju njezina rada vjerovali smo da Nefili odumiru. Nadali smo se novoj rasi u kojoj bi prevladale ljudske osobine. Vjerovala sam daje ona prva predstavnica nove rase, ak i ako je naslijedila bioloku strukturu Nefila. To joj, meutim, nije bilo sueno. Ali to je tvoja sudbina." Vlak se zaustavljao, a vrata su se poela otvarati. Gabriella je privila unuku k sebi. Evangeline je jedva uspijevala razaznati njene rijei. "Bjei, Evangeline", urno joj je apnula. "Uzmi liru i uniti je. Nemoj pokleknuti pred iskuenjima koja osjea. Na tebi je da uini ono to je ispravno. Bjei, draga, i ne osvri se." Na trenutak je poinula u Gabriellinom zagrljaju. Toplina i sigurnost bakina tijela podsjetile su je na zatienost koju je neko osjeala u blizini majke. Gabriella je jo jednom privine k sebi, a zatim pusti iz zagrljaja. Stanica podzemne eljeznice kod Bruklinkog mosta i Gradske vijenice, New York Percival je zgrabio Gabriellu za ruke i odvukao je iz vlaka. Bila je lagana, zglobovi na rukama su tanki i lomljivi poput granica. Nikada se nije mogla mjeriti s njim, ali u Parizu je bila dovoljno jaka da mu prui kakav-takav otpor. Sada je bila toliko slabana da joj je lako mogao nauditi. Gotovo je poelio da je jaa. elio ju je promatrati kako mu se odupire dok je ubija. Morao se zadovoljiti njezinim uasnutim pogledom dok ju je navlaio po stanici. Zgrabivi je za ovratnik, s njezinog crnog sakoa otpali su gumbii, rasipajui se kao kukii u bijegu od svjetla. Koa joj je bila blijeda i naborana, osim na gornjem dijelu prsne kosti, gdje je imala dubok ruiasti oiljak. Kada je dosegao mrano stubite na suprotnom kraju platforme, bacio ju je niz stepenice i skakao po njoj, zaklanjujui je svojom sjenom. Pokuala se otkotrljati, ali priklijetio ju je koljenom na hladan betonski pod. Nije ju htio pustiti. Stavio je ruke na srce. Na dlanovima je osjeao brze i snane otkucaje; puls mu je bio ivotinjski ubrzan. "Gabriella, moj kerubinu", rekao je, ali ona ga nije htjela niti pogledati niti

mu ita odgovoriti. No ak i kada je rukama klizio po njenim tankim rebrima, osjeao je strah od nje. Znojili su mu se dlanovi. Zatvorio je oi. Desetljeima je eao za njenom krvlju. Na njegovo zadovoljstvo, previjala se i grila, ali borba nije imala smisla. Njezin ivot ionako mu je pripadao. Ponovno je pogledao, i bila je mrtva. Velike zelene oi ostale su otvorene, jednako bistre i lijepe kao onoga dana kada ju je upoznao. Nije to mogao objasniti, ali obuzeo ga je osjeaj njenosti. Dotakao joj je obraz, crnu kosu, malene ruke obavijene uskim konim rukavicama. Ubojstvo je bilo velianstveno, ali boljelo gaje srce. Zvuk mu je usmjerio panju na stanicu. Evangeline ga je promatrala s vrha stubita i rairila svoja spektakularna krila. Nikada nije vidio nita nalik njima. Bila su savreno simetrina; pulsirala su u ritmu njezina disanja. Cak ni u naponu mladosti, njegova nisu izgledala tako velianstveno. I sam se osjeao snanijim. Izloenost glazbi lire vraala mu je snagu. Kada bi je posjedovao, bio bi snaniji nego ikada ranije. Pristupio joj je. Miii mu se nisu grili; vie ga nije usporavao pritisak steznika. U njezinim je rukama sjala lira. Odupirui se porivu da joj je istrgne iz ruku, odmjeravao je korake. Morao se sabrati. Nije ju smio uplaiti. "ekala si me", rekao je, smijeei se. Unato moi koju su joj davala krila, u njezinu je stavu bilo neeg djetinjeg. Oklijevajui je uhvatila njegov pogled. "Nisam mogla otii", rekla je. "Morala sam se sam uvjeriti to znai..." "Sto znai biti jedan od nas? Treba toliko toga nauiti." Uspravio se u punoj visini i stavio ruku na njena leda, klizei prstima po osjetljivoj koi na spoju krila. Osjeala se ranjivo, kao da joj je pronaao skrivenu slabost. "Uvuci ih. Netko bi te mogao vidjeti. Ne bi ih trebala otvarati u javnosti." Slijedei savjet, uvukla je krila. "Dobro", rekao je, vodei je stanicom. "Vrlo dobro. Sve e ubrzo shvatiti." Zajedno su se popeli stubitem preko mezanina. Ostavljajui za sobom neonska svjetla, otili su u hladnu jasnu no. Pred njima se uzdizao Bruklinki most iji su masivni tornjevi bili osvijetljeni reflektorima. Traio je taksi, ali ulice su bile prazne. Morali su pronai nain da se vrate u stan. Sneja ih sigurno oekuje. Ne mogavi se vie suzdrati, zgrabio je liru iz njezinih ruku. Prislonio ju je na grudi i uivao u pobjedi. Unuka mu je donijela liru. Uskoro e mu se povratiti snaga. elio je samo daje Sneja mogla biti ovdje da svjedoi slavi Grigorievih. Tada bi trijumf bio potpun. Stanica podzemne eljeznice kod Bruklinkog mosta i Gradske vijenice, New York City Bez lire, Evangeline su se povratila osjetila i poela je shvaati da je potpala pod njezine ini. Postala je njezin zarobljenik. Tek kada joj je oduzeta, do nje je doprla svijest o hipnoti- kom uinku lire. Uasnuto se sjetila daje samo stajala dok je Percival ubijao Gabriellu. Baka se borila s njegovim stiskom, a Evangeline - koja joj je bila dovoljno blizu da osjeti njezin posljednji dah - samo je promatrala njezinu patnju, ne osjeajui nita osim distancirana, klinikog interesa za ubojstvo. Vidjela je da joj je stavio ruke na prsa i da se opirala, a zatim najednom, kao da je iz nje isisan ivot, posve umirila. Promatrajui Percivala, vidjela je zadovoljstvo koje je osjeao ubijajui. Na svoj uas, i sama je udjela za time. Oi su joj se napunile suzama. Je li Gabriella umrla jednako kao Angela? Je li se i majka borila i patila poput bake? Evangeline je s gaenjem dotakla ramena i ostatak lea. Krila su nestala. Iako se jasno sjeala da ju je Percival poduio da ih uvue i da je osjetila kada su se lagano povukla pod odjeu, nije bila sigurna da su uope postojala. Moda je sve to bila samo stravina nona mora. Meutim, lira u Percivalovu posjedu bila je dokaz da se sve dogodilo upravo onako kako se sjeala. "Doi, pomozi mi", rekao joj je. Otkopavao je kaput, a potom svilenu koulju i otkrio crni koni steznik. "Otkopaj ga. Moram se sam uvjeriti."

Kope su bile sitne pa ih je bilo teko odvojiti, ali ipak je brzo uspjela. Osjeala je da bi joj moglo pozliti dok je prstima prelazila po djedovu hladnom, blijedom mesu. Skinuo je koulju i odbacio steznik na pod. Rebra su mu bila izbrazdana oiljcima od konog steznika. Stajala mu je toliko blizu da je mogla osjetiti miris njegova tijela. Njegova joj se blizina gadila. "Pogledaj", rekao je likujui. Kada se okrenuo, primijetila je da su mu iz obnovljena ruiastog mesa izrastala nova zlatna krila. "Vraaju se, ba kao to sam znao da hoe. Sve se promijenilo otkada si nam se pridruila." Promatrala gaje, upijajui njegove rijei, vaui za to da se opredijeli. Bilo bi jednostavno pridruiti se obitelji Grigori i postati jedna od njih. Moda je bio u pravu kada je rekao daje i ona Grigori. Meutim, glavom su joj odjekivale bakine rijei, "Nemojpokleknuti pred iskuenjima koja osjea. Na tebi je da uini ono to je ispravno." Bacila je pogled preko njegovih ramena. Bruklinki most uzdizao se prema nonom nebu. Sjetila se Verlainea i koliko mu je vjerovala. "U krivu si", rekla je, ne mogavi suzdrati ljutnju. "Nisam vam se pridruila. Nikada se neu pridruiti vaoj krvolonoj obitelji." Skoila je na njega, prisjeajui se osjeaja nesigurnosti koji ju je obuzeo kada joj je dotakao spoj krila s leima. Posegnula je za osjetljivim mesom na njegovim leima, zgrabila izdanke krila kojima se toliko hvastao i bacila ga na pod. Bila je iznenaena vlastitom snagom - snano je udario o beton. Dok se u agoniji grio pod njezinim nogama, iskoristila je priliku da ga okrene na trbuh i slomila mu jedno krilo. Iz razderana mesa potekla je gusta plava tekuina. Na mjestu gdje mu je bilo krilo otvorila se velika rana koja je svjedoila o kolapsu njegovih plua. Nakon to je umro, tijelo mu se posve izmijenilo. Bijela koa je potamnjela, nestala je zlatna kosa, oi su mu se pretvorile u dvije crne upljine, a siuna krila raspala su se u metaliziranu prainu. Sagnula se, uronila prst u prainu, a zatim otpuhala u hladan vjetar. Iupala je liru koju je stisnuo ispod ruke. Osjeala je olakanje, premda ju je njezina hipnotika mo i dalje plaila. Svladavajui gaenje nad njegovim tijelom, trala je to dalje od njega kao da bi je mogao zaraziti. U daljini su se kriali sajle mosta. Reflektori su osvjetljavali granitne tornjeve to su se uzdizali prema hladnom nonom nebu. Daje barem mogla prijei most i zatei oca kod kue. Popela se betonskim nagibom na drvenu platformu koja ju je dovela na pjeaku stazu na sredini mosta. Potrala je, pridravajui liru. Borila se sa snanim vjetrom koji ju je zanosio unatrag, ali je nastavljala, fokusirajui se na svjetla Brooklyna. Pjeaka je staza bila pusta, no s obje su strane jurili automobili, bacajui svjetlo preko zatitne ograde. Zastala je tek kad je stigla do prvog tornja. Poelo je snijeiti. Guste, mokre pahulje padale su po sajlama i zavravale na liri u njenim rukama, na ploniku i tamnoj rijeci. Pred njom se prostirao grad ija su svjetla bljeskala na tamnoj povrini rijeke East River, kao jedini znak ivota u beskonanoj praznini. Gledajui u most, osjeala je kako joj se srce slama. Nitko je nije ekao. Otac je mrtav. Majka, Gabriella, sestre koje je zavoljela - nije bilo nikoga. Bila je sama na svijetu. Stegnula je miie i rairila krila. udila se lakoi s kojom ih je mogla kontrolirati; kao da ih je imala cijeli ivot. Popela se na ogradu plonika, pripremajui se na vjetar. Umirila se i koncentrirala na udaljene zvijezde. Nalet vjetra izbaci je iz ravnotee, ali je vrati elegantnim pokretom krila. Isteui ih, uzdignula se sa zemlje. Vjetar je podigne u zrak, iznad irokih sajli, u bezdan neba. Popela se na vrh tornja. Plonik u podnoju bio je prekriven slojem istog bijelog snijega. Osjeala se, zaudo, imuno na hladan zrak, kao daje izgubila osjet topline. tovie, inilo joj

se kao da ba nita ne osjea. Zurei u rijeku, povukla se u sebe i u trenutku odlunosti spoznala to je trebala uiniti. Dlanovima je obujmila hladne rubove lire, osjeajui kako metal postaje meki i topliji u njenim rukama. Kada ga je pritisnula, val- kinij kao da je kemijski reagirao na njenu kou te se polako poeo otapati. Uskoro je poela osjeati da lira isijava toplinu kao da e se istopiti u njezinim rukama. Transformirala se u vatrenu loptu sjajniju od svjetlosti svih zvijezda. Nakratko je dola u napast da je sauva. Tada se, meutim, sjetila Gabriellinih rijei i bacila je u rijeku. Pala je u nju kao zvijezda repatica. Njezina se svjetlost rastopila u vodenoj tami. Zgrada Gabrielle Levi-Franche Valko, Upper West Side, New York City Premda je Verlaine elio pomoi angelolozima, bilo je oito da nema ni dovoljno znanja ni iskustva; zato je stajao po strani, promatrajui njihove mahnite pokuaje da lociraju Gabriellu i Evangeline. U mislima je iznova vrtio detalje otmice - giborimi okruuju klizalite, Gabriella i Alistair se sputaju na led, Grigori odmie. Meutim, kada se povukao u sebe, misli su mu, zaudo, bile mirne. Posve je otupio pod utjecajem nedavnih dogaaja. Moda je bio u oku. Nije mogao pomiriti svijet u kojem je ivio jo juer s onim u koji je uao. Tonui u kau, zurio je kroz prozor u tamu. Samo nekoliko sati ranije na tom je kauu kraj njega sjedila Evangeline, toliko blizu daje mogao osjetiti svaki njezin pokret. Zbunjivali su ga osjeaji koje je prema njoj gajio. Je li bilo mogue da ju je upoznao tek juer? Tako je brzo zaokupila njegove misli. Oajniki ju je elio pronai. Meutim, da bi je pronali, angelolozi su najprije morali pronai Nefile, to je bilo isto kao hvatati sjenu. Stvorenja su doslovce nestala s klizalita, rasprujui se u gomili im je Grigori otiao. To je, shvatio je, bila njihova najjaa strana: pojavljivali su se niotkuda i nestajali u no, nevidljivi, smrtonosni i nedodirljivi. Kada je Grigori napustio Rockefellereov centar, Verlaine se pridruio Bruni i Saitou-san na glavnom trgu i zajedno su napustili klizalite. Bruno je pozvao taksi i uskoro su jurili prema Gabriellinoj zgradi, gdje ih je doekao kombi terenskih agenata. Bruno je preuzeo stvari u svoje ruke te angelolozima otvorio sobe na vrhu kue. Verlaine je vidio da stalno pogledava kroz prozor, oekujui da bi se Gabriella mogla svaki as vratiti. Malo poslije ponoi saznali su daje Vladimir mrtav. Verlaine je primio vijest - koju je dostavio jedan od angelologa poslanih u Crkvu Riverside - posve mirno, kao da je izgubio sposobnost da ga okira nefil- sko nasilje. Dvostruko ubojstvo Vladimira i gospodina Graya otkriveno je nedugo nakon to je Saitou-san pobjegla s rezonantnom kutijom. O bizarnom stanju tijela, koje su, slino Carrollovom, bila spaljena do ne- raspoznatljivosti, u emu je Verlaine poeo prepoznavati potpis Nefila, sutra e se zacijelo posvuda priati. Jedan angelolog je bio mrtav, a dvoje ih je nedostajalo - njihova je misija zavrila katastrofalno. Brunina odlunost samo je porasla nakon to je saznao za Vladi- mirovu smrt. Sipao je naredbe dok se Saitou-san smjestila za pozlaeni pisai stol i telefonirala uokolo, zahtijevajui pomo i informacije od svih agenata na ulici. Bruno je u sreditu sobe objesio kartu, podijelio grad na kvadrante i razaslao agente posvuda, pokuavajui na sve naine pronai Grigoria. ak je i Verlaine znao da se na Manhattanu nalaze stotine, ako ne i. tisue Nefila. Grigori se mogao skrivati bilo gdje. Iako je njegov stan u Petoj aveniji ve bio pod nadzorom, Bruno je poslao dodatne agente u park preko puta. Kada je postalo oito da ga ondje nema, vratio se karti i bezuspjenoj potrazi. On i Saitou-san iznosili su teorije, jednu nevjerojatniju od druge. Iako ni nakratko nisu odustajali od potrage, Verlaine je osjeao da stoje na mjestu. Odjednom su se svi napori angelologa da pronau Grigoria inili besmislenima. Znao je da su ulozi visoki, a posljedice nepronalaska lire nemjerive. Angelolozima je bilo stalo do instrumenta; nisu se mnogo optereivali s Evangeline. Tek sada, sjedei na kauu koji su dijelili prethodno popodne, shvatio je istinu. Ako ju je elio pronai ivu, morao je sam neto poduzeti.

Ne govorei nita ostalima, odjenuo je kaput, spustio se stepenicama i iuljao kroz prednja vrata. Udahnuo je hladan noni zrak i provjerio sat: bio je Boi, dva sata ujutro. Ulica je bila prazna; itav grad je spavao. Nije imao rukavice pa je ugurao ruke u depove i poeo trati prema jugu du zapadnog dijela Central parka, previe udubljen da bi uope primijetio koliko je hladno. Negdje u sumornu labirintu grada ekala je Evangeline. Kada se spustio prema rijeci East River, bio je ve bijesan. Brzo je hodao pored blokova zamraenih duana, razmiljajui o moguim planovima. Koliko god pokuavao, nije se mogao pomiriti s injenicom da je gubi. Isprobavao je u glavi sve mogue strategije kako bi ih pronaao, ali - poput Bruna i Saitousan - ni sam nije dolazio do korisnih zakljuaka. Bilo je ve dovoljno ludo misliti da e uspjeti u onome u emu oni nisu. Pomiljao je na Gabrielline oiljke. Drhtao je od studeni. Nije elio ni misliti na mogunost da Evangeline negdje pati. U daljini je ugledao Bruklinki most, osvijetljen reflektorima. Sjetio se Evangelinine sentimentalne vezanosti za most. Prisjeao se njezina profila dok ih je vozila od samostana prema gradu, dijelei s njim sjeanja na djetinjstvo i etnje s ocem. istoa njenih osjeaja i tuga u glasu stvarale su mu bol u srcu. Naravno, vidio je most bezbroj puta, no sada je taj prizor imao neizrecivo osobno znaenje. Pogledao je na sat. Bilo je ve gotovo pet sati ujutro i na nebu iznad mosta se poelo daniti. Grad je izgledao jezovito mirno. Tu i tamo preko ograde mosta bljesnuli bi farovi taksija, razbijajui mag- liastu tamu. Na hladnom zraku isparavale su se tople pare. Most se uzdizao moan naspram zgrada u pozadini. Na trenutak je samo zurio u zdanje od elika, betona i granita. Osjeajui se kao da je stigao na cilj koji nije izabrao, upravo se spremao okrenuti natrag prema Gabriellinoj zgradi, kada je na visini spazio neko kretanje. Pogledao je gore. Na zapadnom je tornju, rairenih krila, stajalo jedno od stvorenja. Na slabom svjetlu zore mogao je raspoznati tek treperavu eleganciju krila. Bie je stajalo na rubu tornja kao da prouava grad. Primijetio je neto udno u njegovu izgledu. Dok su ostali bili veliki - vii i snaniji od ljudi - ovo je bilo siuno. Gotovo daje izgledalo krhko pod svojim velikim krilima. S divljenjem je promatrao kako iri krila, pripremajui se za let. Kada je stupilo na rub tornja, umalo je ostao bez daha. Taj udovini aneo bila je Evangeline. Prvi poriv bio mu je da je zazove imenom, ali nije mogao. Bio je preplavljen uasom i otrovnim osjeajem izdaje. Evangeline ga je prevarila, i to je bilo jo gore, svima im je lagala. Okrenuo se u gaenju i potrao dok mu je u uima umila krv, a srce snano lupalo. Plua mu je ario ledeni zrak. Nije mogao odrediti je li uzrok boli u prsima bila hladnoa ili gubitak Evangeline. Neovisno o svojim osjeajima, znao je da mora upozoriti angelo- loge. Gabriella mu je jednom rekla - je li mogue da je to bilo juer ujutro? - ukoliko odlui postati jedan od njih, vie nema povratka. Sada je shvaao daje bila u pravu. Zapadni toranj Bruklinkog mosta, izmeu Manhattana i Brooklyna, New York City Evangeline se probudila prije nego je sunce izalo. Glava joj je poivala na mekim krilima. Bila je jo smetena od spavanja; nadala se da e ugledati poznate predmete u svojoj sobi u Samostanu Sv. Rue - ukrobljene bijele plahte, malu drvenu komodu te u kutu prozora rijeku Hudson. No kada je pogledala na zamraeni grad, odmatajui krila nalik na veliki purpurni ogrta, odjednom se sjetila to se dogodilo. Spoznala je tko je, znajui da se vie nikada nee vratiti starom nainu ivota. Pogledavajui dolje, da je nitko ne vidi, popela se granitnim rubom tornja. Vjetar joj je podigao krila, zvidei kroz njih i punei ih poletom. Na tako velikoj visini inilo joj se kao da se itav svijet nalazi pod njenim nogama i na trenutak zatreperi od uzbuenja. Let je za nju bio neto novo, pad se inio beskonanim. Meutim, kada je duboko udahnula i poletjela,

znala je da je krila nee iznevjeriti premda joj se srce popelo u grlo. Ne osjeajui teinu, vinula se usu- sret struji ledena zraka. BILJEKA O PISCU Danielle Trussoni je autorica memoarske proze Falling Through the Earth, koja je prema izboru New York Timesa uvrtena u deset najboljih knjiga 2006. Zivi u Francuskoj sa suprugom, piscem Nikolaijem Groznim, i djecom.

ZA NAKLADNIKA Petra Ljevak UREDNIK Nenad Rizvanovi DANIELLE TRUSSONI Angelologija S ENGLESKOG PREVELE Martina Buruli i Petra Petra LI BLJEVAK Zagreb, srpanj 2010. Naslov izvornika: Danielle Trussoni Angelology Copyright Danielle Trussoni 2010 za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak d.o.o. 2010. CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 739385 ISBN 978-953-303-270-2 (meki uvez) CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 739386 ISBN 978-953-303-271-9 (tvrdi uvez) IZDAVA Naklada LJEVAK d.o.o. ZA IZDAVAA Petra Ljevak LEKTORICA I KOREKTORICA Jelena Ivanisevic NASLOVNICA Olga Grli OBLIKOVANJE I PRIJELOM Ana Pojatina TISAK Feroproms www.naklada-ljevak.hr