P. 1
ANGELOLOGIJA

ANGELOLOGIJA

|Views: 1,456|Likes:
Published by Elvira Juraic Lisac

More info:

Published by: Elvira Juraic Lisac on Jul 01, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/15/2013

pdf

text

original

Jedna od originalnih grana teologije, angelologija, utjelovljena je u angelologu, osobi ĉija struĉnost ukljuĉuje kako teorijsko prouĉavanje anĊeoskih

poredaka tako i njihovu proroĉansku djelatnost kroz ljudsku povijest. Špilja Đavolje ţdrijelo, Rodopi, Trigrad, Bugarska ZIMA 1943. Angelolozi su prouĉavali tijelo. Bilo je netaknuto, bez tragova propadanja, koţe glatke i bijele poput pergamenta. Beţivotne oĉi boje akvamarina zurile su u nebo. Svijetle kovrĉe padale su preko visoka ĉela i oblikovanih ramena stvarajući aureolu zlatne kose. Ĉak je i odjeća, istkana od bijela svjetlucavog metalik materijala, koji nitko od njih nije mogao toĉno identificirati, bila ĉitava, kao da je biće umrlo u sobi pariške bolnice, a ne u spilji duboko pod zemljom. Nije ih trebalo zaĉuditi što su pronašli tako dobro oĉuvana anĊela. Nokti sedefasti poput unutrašnjosti ostrige; dug, gladak trbuh bez pupka; sablasno prozirna koţa - na stvorenju je sve bilo upravo onakvo kao što su pretpostavljali da će biti. Ĉak je i poloţaj krila bio besprijekoran. Pa ipak, bilo je previše lijepo i djelovalo je previše ţivo naspram onoga što su prouĉavali samo u zagušljivim knjiţnicama, s pretisaka slika iz 15. stoljeća raširenih ispred njih poput autokarata. Ĉitav svoj profesionalni ţivot ĉekali su da to vide. Iako to nitko od njih ne bi priznao, potajice su sumnjali da će naći straviĉno truplo, same kosti i dronjke, poput neĉega iskopanog na arheološkom nalazištu. No umjesto toga gledali su u nieţne tanke ruke, orlovski nos i ruţiĉaste usnice stisnute u zamrznutu poljupcu. Stajali su nad tijelom, oĉekujući da će stvorenje trepnuti i probuditi se. PRVA SFERA Vas ova priĉa se tiĉe Sto duh vam ţelite uzdić' Do višnjeg bijelog dana. Ko svladan u Tartara Dubinu usmjeri oĉi, Sto god da vrijednoga nosi, Gubi ĉim Donji ugleda svijet. Boetije, Utjeha filozofije (prijevod s latinskog dr. sc. Marko Višić, Podgorica ITP "UNIREKS", 2008) Samostan Svete Ruţe, dolina rijeke Hudson, Milton, New York 22. PROSINCA 1999,4.45 vangeline se probudila prije izlaska sunca, dok je ĉetvrti kat još bio tih i mraĉan. Kako ne bi probudila sestre koje su se molile cijelu noć, potiho je pokupila cipele, ĉarape i suknju i bosonoga otišla do zajedniĉke kupaonice. Još pospana, brzo se odjenula ne pogledavši se u ogledalo. Kroz maleno i usko staklo prozora promatrala je samostanski posjed prekriven jutarnjom sumaglicom. Golemo dvorište pod snijegom protezalo se do ruba vode gdje je golo drveće krasilo rijeku Hudson. Samostan Sv. Ruţe uzdizao se blizu rijeke, toliko blizu da se za danjeg svjetla ĉinilo da postoje dva samostana - jedan na tlu, a drugi treperav na vodi, prvi koji se prelijeva u drugi - iluzija koju bi ljeti uništavali brodovi, a zimi oštrina leda. Gledala je rijeku, široku crnu prugu u bijelome ĉistom snijegu, kako teĉe. Uskoro će jutro pozlatiti vodu sunĉevim svjetlom. Sagnuvši se nad porculanski umivaonik, umila je lice hladnom vodom i raspršila ostatke sna. Nije se sjećala sna nego tek dojma koji je ostavio, vala predosjećaja koji joj je zacrnio misli, osjećaja samoće i zbunjenosti koje nije mogla objasniti. Još snena, skinula je tešku flanelsku spavaćicu i zadrhtala od hladnoće. Stojeći u bijelim pamuĉnim gaćicama i pamuĉnoj potkošulji (standardnom rublju koje se naruĉivalo naveliko i svakih pola godine dijelilo svim sestrama u Sv. Ruţi), promatrala se procjenjivaĉkim, analitiĉkim okom: tanke

ruke i noge, ravan trbuh, razbarušena crna kosa, zlatan privjesak koji joj je poĉivao na prsima. Odraz koji je lebdio pred njom bio je slika pospane mlade ţene. Ponovno se stresla od hladnoće i okrenula prema odjeći. Posjedovala je pet jednakih crnih suknji do koljena, sedam crnih dolĉevi- ta za zimske mjesece i sedam ljetnih pamuĉnih košulja na kopĉanje kratkih rukava, jednu crnu vunenu vestu, petnaest kompleta bijelog pamuĉnog rublja i nebrojeno mnogo crnih najlonki: ni manje ni više od onoga što je bilo neophodno. Navukla je dolĉevitu i namjestila vrpcu preko kratke smeĊe kose. Prije nego je stavila crni veo ĉvrsto ju je stegnula na ĉelu. Uvukla se u najlonke i vunenu suknju, zakopĉala, povukla patentni zatvaraĉ i poravnala nabore brzim, nesvjesnim pokretom. U nekoliko je sekundi njezino privatno ja nestalo i postala je sestra Evangelina, franjevka od vjeĉnog klanjanja. S krunicom u ruci preobrazba je bila potpuna. Stavila je spavaćicu u kantu u dnu kupaonice i bila spremna suoĉiti se s danom. Svakoga je dana, otkad je s osamnaest godina završila novicijat i poloţila zavjete, u pet sati ujutro sudjelovala u jednosatnoj molitvi. Ţivjela je u samostanu Sv. Ruţe od svoje dvanaeste godine i poznavala gaje dobro kao što netko poznaje narav voljena prijatelja. Imala je svoju jutarnju rutu od zajedniĉkih prostorija do biblioteke. Dok se penjala, njezini su prsti ostavljali trag na drvenoj ogradi, a cipele prelazile odmorišta. Samostan je u to doba uvijek bio prazan, u pla- viĉastim sjenama i tih, no oţivio bi nakon izlaska sunca pretvarajući se u napuĉeno mjesto rada i predanosti, a svaka bi soba prštala od duhovnih aktivnosti i molitvi. Tišina će uskoro nestati. Dolaskom sestara, stubište, dnevna soba, knjiţnica, blagovaonica i niz spavaonica veliĉine ormara uskoro će opet oţivjeti. Tri niza stuba prešla je u trku. Mogla je doći do kapelice zatvorenih oĉiju. Stigavši na prvi kat, ušla je u velik središnji hodnik, okosnicu samostana Sv. Ruţe. Na zidovima su visjeli uokvireni portreti davno preminulih nadstojnica, istaknutih sestara, te razliĉiti crteţi same zgrade. Stotine ţena gledale su iz okvira i podsjećale svaku sestru, koja bi prošla ovuda na svom putu do molitve, da je dio stara i otmjena matrijarhata gdje su sve ţene, bile ţive ili mrtve, prisegle zajedniĉkoj misiji. Premda je znala da bi zbog toga mogla zakasniti, zastala je na sredini hodnika. Ovdje je u pozlaćenu okviru visjela slika Ruţe iz Viterba, svetice po kojoj je samostan dobio ime. Sićušne ruke bile su sklopljene u molitvi, a nepostojana aureola sjajila joj je nad glavom. Ţivot Svete Ruţe bio je kratak. Odmah nakon njezina trećeg roĊendana anĊeli su joj poĉeli šaputati, poţurujući je da prenese njihovu poruku svima koji ţele slušati. Ruţa im se pokorila i zasluţila status svetice kao mlada ţena, nakon što su je kao vješticu osudili na smrt jer je poganskome selu propovijedala o dobroti Boga i njegovih anĊela. Mještani su je osudili na lomaĉu i zapalili vatru. Na veliko zaprepaštenje mnoštva Ruţa nije izgorjela već je tri sata stajala u plamenu, razgovarajući s anĊelima dok su joj plamenovi lizali tijelo. Neki su vjerovali da su anĊeli okruţili djevojku napravivši od svojih tijela nevidljiv oklop. Na kraju je umrla u vatri, no ĉudotvorna je intervencija ostavila tijelo netaknutim. Neoskvrnuto tijelo Svete Ruţe nošeno je ulicama Viterba stotinama godina nakon njezine smrti, a na mladenaĉkom se tijelu nije mogao vidjeti ni najmanji znak patnje. Sjetivši se koliko je sati, krenula je dalje. Došla je do kraja hodnika gdje je velik drveni portal s izrezbarenim prizorom navještenja odvajao samostan od crkve. S jedne strane stajala je u jednostavnosti samostana, a s druge se uzdizala veliĉanstvena crkva. Primijetila je da zvuk koraka postaje glasniji kada je tepih pod nogama zamijenio blijedo-ruţiĉasti mramor sa zelenim šarama. Za prijelaz preko praga bio je potreban tek korak, ali je razlika bila golema. U zraku se osjećao miris tamjana, a svjetlost je dala punoću plavoj boji na oknima. Bijele gipsane zidove zamijenili su veliki komadi kamena. Strop je postao viši. Oko se prilagodilo

zlatnom obilju neorokokoa. Ostavivši za sobom samostan, Evangelinine ovozemaljske obveze zajednice i milosrĊa su nestale. Ušla je u sferu boţanskog: Boga, Marije i anĊela. Prvih godina u Sv. Ruţi broj anĊeoskih slika u Crkvi Sv. Marije AnĊeoske djelovao joj je pretjerano. Kao djevojĉica doţivljavala ih je nadmoćnima, preprisutnima i prenakićenima. Ta su stvorenja ispunjavala svaki kut i pukotinu, ostavljajući malo prostora za bilo što drugo. Usred središnje kupole nalazio se serafin. Mramorni arkan- Ċeli drţali su uglove oltara. U stupove su bili ugraĊene zlatne aureole, trube, harfe i sićušna krila. Uklesana lica putta, hipnotizirajuća i zbijena poput šišmiša, zurila su s krajeva crkvenih klupa. Iako je znala da je to bogatstvo bilo zamišljeno kao ţrtva Gospodinu, kao simbol štovanja, potajno je više voljela jednostavnu funkcionalnost samostana. Tijekom novicijata kritiĉki se odnosila prema sestrama utemeljiteljicama, pitajući se zašto nisu toliko bogatstvo iskoristile u bolje svrhe. Ali, kao i još mnogo toga, i njezine primjedbe i ţelje nestale su kada je odjenula habit. Kao da ju je sama redovniĉka odjeća malo ublaţila i podarila joj nov, prikladniji karakter. Nakon pet godina koje je provela kao zavjetovana sestra, djevojka koja je nekad bila gotovo je sasvim nestala. Zaustavivši se da bi umoĉila kaţiprst u škropionicu sa svetom vodom prekriţila se (ĉelo, srce, lijevo rame, desno rame) i ušla u usku romaniĉku baziliku, prolazeći pokraj ĉetrnaest postaja kriţnog puta, klupa uspravnih naslona od crvena hrasta i mramornih stupova. Budući da je u to doba dana svjetlo još slabo, slijedila je široku središnju laĊu do sakristije gdje su, zakljuĉani u ormar, kaleţi, zvona i crkvena ruha ĉekali misu. Došla je do vrata na samom kraju sakristije. Duboko je uzdahnula i zatvorila oĉi kao da ih ţeli pripremiti na jaĉe svjetlo. Poloţila je ruku na hladnu mjedenu kvaku i dok joj je srce snaţno lupalo otvorila vrata. Pred njom se pojavila Kapelica vjeĉnog klanjanja. Zidovi su svjetlucali zlatom, kao da je ušla u središte Fabergeova jajeta. Privatna kapelica sestara franjevki od vjeĉnog klanjanja imala je visoku kupolu i goleme vitraje koji su ispunjavali sve zidove. Središnje remek-djelo bio je niz bavarskih vitraja obješenih iznad oltara na kojima su bila naslikana tri anĊeoska reda: u prvome redu su bili serafini, kerubini i prijestolja, u drugome gospodstva, sile i vlasti, a u trećem poglavarstva, arkanĊeli i anĊeli. Redovi su saĉinjavali rajski kor, zajedniĉki glas raja. Svakog jutra Evangeline je zurila u anĊele koji su lebdjeli u raju svjetlucavih stakala i pokušavala zamisliti njihov prirodni sjaj, ĉisto blistavo svjetlo koje je, poput topline, izlazilo iz njih. Sestra Evangeline kriomice je promatrala sestre Bernice i Boniface, ĉiji je red za klanjanje bio svakoga jutra od 4 do 5 sati, kako kleĉe pred oltarom. Sestre su sloţno prstima prelazile po izrezbarenim drvenim perlicama svojih krunica od sedam desetica, jednako predane od prve do zadnje rijeĉi. U svako doba dana i noći mogle su se vidjeti dvije sestre kako odjevene u habit kleĉe jedna pokraj druge. Usne su im se usklaĊeno pomicale u molitvi, ujedinjene istim ciljem ispred bijela mramornog oltara. Predmet oboţavanja ovih sestara bio je zatvoren u zlatnoj monstranci - u obliku raţarena sunca sa zrakama - smještenoj visoko iznad oltara, bijela posvećena hostija u eksploziji zlata. Sestre franjevke od vjeĉnog klanjanja molile su se svake minute, svakog dana, otkada je majka Franceska, nadstojnica i osnivaĉica, zapoĉela klanjanje poĉetkom 19. stoljeća. Gotovo dvije stotine godina kasnije klanjanje je i dalje trajalo ĉineći tako najduţu, najustrajniju molitvu na svijetu. Sestrama je vrijeme prolazilo u kleĉanju i njeţnom prebiranju krunice te u svakodnevnim odlascima iz samostana u Kapelicu klanjanja. Stizale su u Kapelicu sat za satom, prekriţile se i kleknule ponizno pred Gospodinom. Molile su se danju i noću. Molile su se za mir i dobro, i za kraj ljudskih patnji. Molile su se za Afriku i Indiju, Kinu i Europu, za Amerike. Molile su se za mrtve i za ţive. Molile su se za svoje posrnule, za posrnule u svijetu. Prekriţivši se jedna za drugom, sestre Bernice i Boniface napustile su Kapelicu. Crne suknje njihovih habita, dugih teških odijela tradicionalnijeg kroja od Evangelinina,

odobrenog nakon Drugog vatikanskog koncila, vukle su se ulaštenim mramornim podom oslo- bodivši mjesto sestrama koje su bile na redu da ih zamijene. Sestra Evangeline utonula je u mekani jastuk klecala ĉija je tkanina još bila topla od sestre Bernice. Desetak sekundi kasnije pridruţila joj se njezina svakodnevna partnerica u molitvi, sestra Philomena. Zajedno su nastavile molitvu zapoĉetu generacijama ranije, molitvu koja je poput vjeĉne nade strujala svim sestrama njihovog reda. Zlatni sat s njihalom, malen i zakuĉast, sa zupĉanicima i kotaĉićima koji su ispod zaštitne staklene kupole otkucavali mekom pravilnošću, oglasio se pet puta. Evangeline je preplavilo olakšanje: na nebu i na zemlji sve se odvijalo po planu. Pognula je glavu i poĉela moliti. Bilo je toĉno 5 sati. Posljednjih godina Evangeline je radila u knjiţnici Sv. Ruţe kao asistentica sestre Philomene. Nije to bio niti uzbudljiv, niti odgovoran, posao poput rada u misiji ili pomoći u novaĉenju sestara, a nije bilo " ni zadovoljstva koje je donosio dobrotvorni rad. Ne bi li se naglasila jednostavnost posla, Evangelinin je ured bio smješten u najtrošnijem dijelu samostana - na kraju hodnika prema samoj knjiţnici, u dijelu prvoga kata gdje je vjeĉito puhalo, gdje su cijevi puštale vodu a prozori bili iz vremena GraĊanskog rata - spoj koji je rezultirao vlagom, plijesni i ĉestim prehladama svake zime. U stvari, Evangeline je proteklih mjeseci bolovala od nekoliko infekcija dišnih puteva koje su joj oteţavale disanje, a za to je u potpunosti krivila propuh. Svijetla toĉka njezina ureda bio je pogled. Radni stol nalazio se do prozora koji je gledao na sjeveroistoĉnu stranu posjeda, odakle se pruţao pogled na rijeku Hudson. Ljeti bi se prozor zamagljivao ostavljajući dojam da je vanjski svijet zaparena prašuma, a zimi bi se pak zaleĊivao i gotovo bi oĉekivala da joj se pred oĉima pojavi gega- juće jato pingvina. Strugala bi tanak led noţem za pisma i gledala van dok se teretni vlak kotrljao uz rijeku, a na njoj lebdjele teglenice. Sa svog je stola mogla vidjeti debeo kameni zid koji je okruţivao posjed, neprobojnu granicu izmeĊu sestara i vanjskog svijeta. Budući daje zid bio ostatak iz 19. stoljeća, vremena kada su se sestre i fiziĉki drţale podalje od svijeta, ostao je znaĉajno zdanje u njihovoj mašti. Oko metar i pol visok i šezdesetak centimetara širok, zid je bio ĉvrsta prepreka izmeĊu svetog i profanog. Svakog jutra, nakon jednosatne molitve u pet, doruĉka i mise, Evangeline bi se smjestila za trošni stol ispod prozora u svom uredu. Taj je obiĉan stol nazivala radnim, iako nije imao ladice niti je bio raskošan poput stola od mahagonija u uredu sestre Philomene. Pa ipak, njezin je radni stol bio širok i uredan, sa svim uobiĉajenim potrepštinama. Svaki bi dan oznaĉila datum na kalendaru, posloţila olovke, uredno skupila kosu pod veo i poĉela raditi. Moţda zato što se većina korespondencije samostana Sv. Ruţe odnosila na zbirke anĊeoskih slika, ĉiji se glavni popis ĉuvao u knjiţnici, sva je samostanska korespondencija bila Evangeline na brizi. Svakoga bi jutra uzimala poštu iz ureda misije na prvome katu, napunila crnu platnenu vreću pismima i vratila se do svog radnog stola razvrstati ih. Njezina je duţnost bila posloţiti pisma po utvrĊenom redu (prvo po datumu, a zatim abecednim redom po prezimenima) i odgovoriti na upite na memorandumima Sv. Ruţe. Taj je rutinski posao odraĊivala na elektriĉnom pisaćem stroju u uredu sestre Philomene, mnogo toplijoj prostoriji koja se nastavljala na knjiţnicu. Posao je bio jednostavan, jasan i uvijek jednak, a te su osobine odgovarale Evangeline. S dvadeset i tri godine zadovoljno je vjerovala da su i njezina pojava i njezin karakter postojani. Imala je velike zelene oĉi, tamnu kosu, svijetli ten i zamišljen izraz lica. Nakon polaganja doţivotnih zavjeta odluĉila je nositi jednostavnu crnu odjeću, odoru koju će zadrţati do kraja ţivota. Nije nosila nakit, osim naravno, svog zlatnog privjeska, malene lire koja je pripadala njezinoj majci. Iako je privjesak bio prekrasan, antikna lira izraĊena od ĉistog zlata, za nju je imala iskljuĉivo emocionalnu vrijednost. Naslijedila ju je nakon majĉine smrti. Njezina baka,

Gabriella Levi Franche Valko, donijela ju je na majĉin pogreb. Vodeći Evangeline do škropionice, oĉistila je privjesak svetom vodom i priĉvrstila joj ogrlicu oko vrata. Evangeline je vidjela da identiĉna lira svjetluca oko Gabriellinog vrata. "Obećaj mi da ćeš je uvijek nositi, i danju i noću, baš kao što ju je i Angela nosila", rekla je Gabriella. Njezina baka izgovorala je majĉino ime kao da pjeva, progutavši prvi slog i naglasivši drugi; An-ge/-la. Bakin joj se izgovor sviĊao više od svih drugih i nauĉila ju je savršeno imitirati još dok je bila djevojĉica. Poput Evangelininih roditelja, Gabriella je bila tek nešto više od snaţne uspomene. Privjesak je, meĊutim, osjećala kao nešto stvarno, kao ĉvrstu povezanost sa svojom majkom i bakom. Evangeline je uzdahnula i posloţila dnevnu poštu ispred sebe. Došlo je vrijeme da krene na posao. Nakon što je odabrala pismo, rasparala je omotnicu srebrnom oštricom noţa za otvaranje pisama, stavila presavinuti papir na stol i poĉela ĉitati. Odmah je shvatila da ovo pismo nije poput onih koja je najĉešće dobijala. Nije, kao većina uobiĉajene samostanske korespondencije, zapoĉinjalo pohvalama sestrama na njihovoj dvjestogodišnjoj neprestanoj molitvi, brojnim dobroĉinstvima, ili pak zalaganju za mir u svijetu. Pismo nije sadrţavalo donaciju ili obećanje nasljedstva. Zapoĉinjalo je zahtjevom bez okolišanja: Dragim predstavnicima Samostana Sv. Ruţe, tijekom istraţivanja koje provodim za privatnog klijenta otkrio sam da se gospoĊa Abigail Aldrich Rockefeller, glava obitelji Rockefeller i mecena, kraće vrijeme dopisivala s nadstojnicom Samostana Sv. Ruţe majkom Innocentom, izmeĊu 1943-1944. godine, ĉetiri godine prije smrti gospoĊe Rockefeller. Nedavno sam naišao na niz pisama majke Innocente koja upućuju na vezu izmeĊu ove dvije ţene. Budući da ne mogu pronaći nikakve podatke o njihovom poznanstvu u znanstvenim radovima o obitelji Rockefeller, pišem kako bih vas upitao jesu li pisma majci Innocenti arhivirana. Ukoliko jesu, molio bih Vas da mi dopustite posjet Samostanu Sv. Ruţe da ih pregledam. Uvjeravam vas da ću imati u vidu Vaše vrijeme i da će moj klijent podmiriti sve troškove. Hvala Vam unaprijed na pomoći. Vaš, V. A. Verlaine Evangeline je dva puta proĉitala pismo, no umjesto da ga arhivira kao što je obiĉavala, odšetala je ravno u ured sestre Philomene, uzela list papira s hrpe na stolu, umetnula ga u pisaću mašinu energiĉnije nego inaĉe i poĉela tipkati: Dragi gospodine Verlaine, iako Samostan Sv. Ruţe iznimno cijeni trud vezan uz povijesna istraţivanja, naša sadašnja politika ne dopušta pristup arhivu i kolekciji slika anĊela u privatne svrhe ili u svrhu objavljivanja. Molim Vas primite naše najiskrenije isprike. Uz blagoslove, Evangeline Angelina Cacciatore SFVK Potpisala se na kraju pisma, udarila sluţbeni peĉat SFVK i stavila ga u omotnicu. Nakon što je na omotnicu otipkala njujoršku adresu, nalijepila je marku i odloţila pismo na hrpu koja je na rubu ulaštenog stola ĉekala daje odnese u poštanski ured u New Paltzu. Nekome se odgovor mogao ĉiniti oštrim, meĊutim sestra Philo- mena izriĉito joj je naglasila da odbije pristup arhivu svim amateri- ma-istraţivaĉima. Ĉinilo se da ih je posljednjih godina sve više zbog newageovske zaluĊenosti anĊelima ĉuvarima i tome sliĉno. Zapravo, Evangeline je odbila sliĉan zahtjev turistiĉkom autobusu punom muškaraca i ţena prije samo šest mjeseci. Nije voljela omalovaţavati posjetitelje, ali sestre su se priliĉno ponosile svojim anĊelima i nije im se sviĊalo da amateri s kristalima i špilovima tarot karata umanjuju ozbiljnost njihove misije. Zadovoljno je pogledala hrpu pisama. Poslat će ih još danas poslijepodne. Odjednom, sjetila se neĉeg neobiĉnog u pismu gospodina Verlainea. Izvadila gaje iz dţepa suknje i

ponovno proĉitala reĉenicu u kojoj se spominjalo da se gĊa Rockefeller izmeĊu 1943. i 1944. godine kratko dopisivala s nadstojnicom samostana Sv. Ruţe, ĉasnom majkom Innocentom. Datumi su zapanjili Evangeline. Nešto se vrlo znaĉajno dogodilo u Samostanu Sv. Ruţe 1944. godine, nešto toliko vaţno za njihov nauk daje bilo nemoguće da joj to promakne. Hodala je kroz knjiţnicu prolazeći pored ulaštenih stolova od hrastovine ukrašenih malim svjetiljkama za ĉitanje, do crnih, metalnih, protupoţarnih vrata na drugom kraju prostorije. Izvadivši sveţanj kljuĉeva iz dţepa otkljuĉala je arhiv. Dok je otvarala vrata pitala se nisu li dogaĊaji iz 1944. godine na neki naĉin povezani s molbom g. Verlainea? S obzirom na koliĉinu graĊe, arhiv je zauzimao vrlo malo prostora u knjiţnici. Metalne police bile su nanizane duţ uske prostorije, a na njima su stajale uredno posloţene arhivske kutije. Sistem je bio jednostavan i organiziran: novinski su se ĉlanci pohranjivali u kutije na lijevoj strani prostorije, a samostanska korespondencija i osobne stvari poput pisama, ĉasopisa i umjetnina pokojnih sestara, na desnoj. Na svakoj kutiji bio je natpis s godinom i kronološki su se odlagale na policu. Taj niz zapoĉinjao je godinom osnivanja, 1809, a završavao tekućom, 1999. godinom. Evangeline je dobro poznavala sadrţaj novinskih ĉlanaka jer joj je sestra Philomena dodijelila zahtjevnu zadaću konzerviranja osjetljivih novinskih ĉlanaka ĉistim acetatom. Nakon što je utrošila toliko vremena na izravnavanje, lijepljenje i arhiviranje ĉlanaka u kartonske kutije otporne na kiselinu, osjetila je razmjerno razoĉarenje što ih nije mogla odmah pronaći. Sjetila se u detalje dogaĊaja koji se dogodio poĉetkom 1944. godine - tijekom zime poţar je uništio velik dio gornjih katova samostana. Upamtila je poţutjelu fotografiju samostana, krov progutan plamenom, dvorište prekriveno snijegom puno starih Seagrave vatrogasnih vozila i stotine ĉasnih sestara u habitima od serţa - gotovo jednakim onima sestre Bernice i Boniface - koje stoje i gledaju kako im gori dom. Evangeline je priĉe o poţaru slušala i od starijih sestara. Tog hladnog jutra u veljaĉi, stotine ĉasnih sestara je drhtalo na snijegom prekrivenom tlu, gledajući kako samostan nestaje. Nekolicina nepromišljeno hrabrih sestara vratila se u samostan i popela stubištem u istoĉnom krilu samostana, jedinim prolazom kojeg još nije zahvatila vatra, i pobacala ţeljezne okvire kreveta, stolove i posteljinu, koliko su mogle, kroz prozore ĉetvrtoga kata, ne bi li spasile vrednije stvari. Sestrinsku zbirku nalivpera, zaštićenu metalnom kutijom, bacile su u dvorište. Uslijed udarca o smrznutu zemlju kutija je pukla, a tintarnice su se raspršile poput granata. Porazbijale su se ostavljajući velike obojane mrlje na zemlji. Crvene, crne i plave modrice koje su natapale snijeg. Ubrzo je dvorište bilo ispunjeno ostacima deformiranih opruga kreveta, madraca natopljenih vodom, slomljenih radnih stolova i zadimljenih knjiga. Samo nekoliko minuta kasnije poţar se proširio glavnim krilom samostana, poharao sobu za šivanje proţdirući bale crna muslina i bijela pamuka. Zatim se proširio na sobu za vezenje gdje je spalio sveţ- njeve ruĉnih radova i engleske ĉipke koje su sestre ĉuvale za prodaju na uskršnjem sajmu, da bi na kraju došao i do ormara s umjetniĉkim radovima punih karbon papira u obliku sunovrata, narcisa i stotina raznobojnih ruţa. Praonicu, veliku sauna nastanjenu valjcima za iza- ţimanje rublja industrijskih dimenzija i vrućih pegli na ugalj, vatra je potpuno progutala. Staklenke bjelila su eksplodirale i dodatno potpirile vatru, a otrovni dim se proširio niţim katovima. Pedeset netom opranih habita od serţa nestalo je u trenu. Do kasnog poslijepodneva, kada je plamen postao tek tanak traĉak dima, od Samostana Sv. Ruţe ostala je gomila pougljenjela drveta i pocrnjela krovnog lima. Evangeline je napokon pronašla tri kutije oznaĉene s 1944. godinom. Pretpostavivši da su se vijesti o poţaru vjerojatno protezale do polovice 1944. spustila je sve tri, naslagala ih

jednu na drugu, i zatim odnijela iz arhiva zatvorivši vrata bokom. Polako je odšetala natrag u svoj hladni, turobni ured prouĉiti sadrţaj kutija. Prema opširnom ĉlanku izrezanom iz poughkeepspieških novina vatra je buknula negdje na ĉetvrtom katu samostana i od tamo se proširila ĉitavom zgradom. Zrnata crno-bijela fotografija prikazivala je ostatke samostana potpuno pougljenjenih greda. U naslovu je pisalo: "Miltonski samostan opustošen jutarnjim plamenom". Proĉitavši ĉlanak ustanovila je da je šest ţena, ukljuĉujući i majku Innocentu, nadstojnicu samostana koja se navodno dopisivala sa gĊom Abigail Rockefeller, umrlo od gušenja. Duboko je uzdahnula i protrnula od prizora voljenog doma progutanog plamenom. Otvorila je iduću kutiju i prolistala snop zaštićenih novinskih ĉlanaka. Sestre su do 15. veljaĉe ţivjele u podrumu samostana i spavale na pomoćnim krevetima kako bi mogle pomagati u obnovi ţivotnog prostora. Nastavile su svakodnevnu molitvu u Kapelici klanjanja, koja je u poţaru ostala netaknuta, posvećujući se višesatnoj molitvi kao da se ništa nije dogodilo. Prelazeći preko ĉlanka pogled joj se iznenada zaustavio na retku na dnu stranice. Zaprepašteno je ĉitala: Usprkos potpunom uništenju samostanske imovine, obavje- šteni smo da će velikodušna donacija obitelji Rockefeller omogućiti SFVK popravak samostana Sv. Ruţe i Crkve Marije AnĊeoske, te ih dovesti u prvobitno stanje. Pospremila je novinske ĉlanke u kutije, sloţila ih jednu na drugu, te ih vratila u arhiv na svoje mjesto. Pribliţavajući se dnu prostorije pronašla je kutiju na kojoj je pisalo EPHEMERA 1940 - 1945. Ako se majka Innocenta zaista dopisivala s nekim tako slavnim kao što je Abigail Rockefeller, pisma bi trebala biti arhivirana ovdje. Spustila je kutiju na hladan pod od linoleuma i sjela podvitih nogu ispred nje. Pronašla je svakojake zapise samostana - raĉune za odjeću, sapun i svijeće, boţiĉni program proslave samostana iz 1941. godine i mnogo pisama izmeĊu majke Innocente i uprave biskupije zbog novaĉenja novih sestara. Ostala je razoĉarana što nije pronašla ništa više. Dok je vraćala dokumente u kutije pitala se je li moguće da su Innocentine osobne stvari pohranjene negdje drugdje. Bilo je mnogo kutija u kojima ih je mogla naći. Kutije naslovljene "Korespondencija misije" ili "Strane dobrotvorne udruge" ĉinile su se posebno obeća- vajućima. Upravo kada se spremala prijeći na iduću kutiju ugledala je blijedu kovertu zametnutu ispod snopa raĉuna za crkvene potrepštine. Izvlaĉeći ga vidjela je da je naslovljeno na majku Innocentu. Povratna adresa bila je ispisana krasopisom: "GĊa A. Rockefeller, 10 W. 54. ulica, New York, New York ". Krv joj je jurnula u glavu. Ispred nje bio je dokaz da je gospodin Verlaine bio u pravu. Veza izmeĊu majke Innocente i Abigail Rockefeller doista je postojala. Evengeline je paţljivo promotrila omotnicu i zatim je lagano lup- nula prstom. Tanak papir pao joj je u ruke. 14. prosinca 1943. Najdraţa majko Inocenta, šaljem dobre vijesti o našim interesima u Rodopima, gdje po svemu sudeći naš trud postiţe uspjeh. Vaše je vodstvo iznimno doprinijelo razvoju ekspedicije, no usudila bih se reći da je i moj doprinos bio koristan. Celestine Clochard stići će u New York poĉetkom veljaĉe. Uskoro stiţu nove vijesti. Do tada srdaĉan pozdrav, A. A. Rockefeller Evangeline je buljila u papir u svojim rukama. Ništa nije razumi- jela. Zašto bi netko poput Abigail Rockefeller pisao majci Innocenti? Sto znaĉi "dobre vijesti o našim interesima u Rodopima"? I zašto je obitelj Rockefeller platila obnovu nakon poţara? Nije imalo nikakva smisla. Rockefellerovi, koliko je znala, nisu bili katolici i nisu imali veze s biskupijom. Za razliku od ostalih bogatih obitelji zlatnog doba - Vanderbilti su joj odmah pali na pamet - nisu

imali znaĉajne posjede u blizini. No sigurno je postojalo neko objašnjenje za tako velikodušan dar. Evangeline je presavinula pismo gĊe Rockefeller i stavila ga u dţep. Došavši iz arhiva u knjiţnicu odmah je osjetila razliku u temperaturi - kamin je previše zagrijao sobu. Iz hrpe odlaznih pisama uzela je pismo što je napisala gospodinu Verlaineu i odnijela ga do kamina. Dok je plamen zahvaćao rub omotnice, ostavljajući crn tanki trag na ruţiĉastoj pamuĉnoj vezici, Evangeline se sjetila slike muĉenice Ruţe iz Viterba - nepostojane ideje visoke i vitke djevojke koja se odupire rasplamsaloj vatri - i zatim je slika nestala kao u oblaku dima. Linija A podzemne ţeljeznice, 8th Avenue Express, stanica Columbus Circle, New York City Automatska vrata su se otvorila propustivši nalet hladnog zraka u vlak. Verlaine je zakopĉao kaput i izašao na stanicu gdje ga je doĉekala buka boţiĉne glazbe, reggae verzija "Zvonĉića" koju su izvodila dva muškarca s dreadlocksima. Ritam se miješao s toplinom i pokretima mnoštva duţ uskog platoa. Prateći gomilu do širokih, prljavih stepenica, Verlaine se uspeo do snijegom prekrivena svijeta na površini, a njegove naoĉale zlatnih okvira potpuno su se zamaglile od hladnoće. Ušao je u zagrljaj ledom okovana zimskog poslijepodneva i poluslijep instinktivno koraĉao kroz uskomešanu hladnoću grada. Cim su mu se naoĉale odmaglile Verlaine je ugledao blagdansku groznicu kupovanja u punome jeku - imela je visjela na ulazu u podzemnu, a sve samo ne veseli Djed Mraz Vojske spasa zvonio je mjedenim zvoncem, a uz njega je stajala crvena limena kantica za novac. Boţiĉna su svjetla, crvena i zelena, nadjaĉala uliĉnu rasvjetu. I dok su gomile Njujorĉana, zaštićene od ledena vjetra šalovima i debelim kaputima, ţurile kraj njega, Verlaine je provjerio datum na svom satu. IznenaĊeno je shvatio da nedostaje još samo dva dana do Boţića. Svake godine horde turista spuštale su se u grad za Boţić i svake godine Verlaine se zaklinjao da će se ĉitav prosinac kloniti centra, skriven u udobnoj tišini svoje garsonijere u Greenwich Villageu. Nekako je godinama proţivljavao menhetenske Boţiće a da u njima uistinu nije sudjelovao. Njegovi roditelji, koji su ţivjeli na srednjem zapadu, svake bi mu godine poslali paket darova koji bi otvorio dok je telefonom razgovarao s majkom i tu je njegov boţiĉni duh prestajao. Na sam Boţić otišao bi na piće s prijateljima, a zatim bi, lagano opijen martinijima, pogledao akcijski film. To je postao obiĉaj kojem se veselio, pogotovo ove godine. Proteklih je mjeseci toliko radio da mu je pomisao o odmoru bila ugodna. Gurao se kroz mnoštvo, a bljuzga mu se hvatala na iznošene cipele dok je hodao ploĉnikom posipanim solju. Nije mu bilo jasno zašto je njegov klijent inzistirao da se naĊu u Central parku, a ne u toplom, ugodnom restoranu. Da projekt nije bio tako vaţan - i da mu to trenutno nije bio jedini izvor prihoda - inzistirao bi da mu pošalje svoj rad i završio bi s tim. Ali mjesecima je sreĊivao rezultate istraţivanja i bilo je neophodno da sam ispravno objasni svoja otkrića. Osim toga, Percival Grigori je zahtijevao da se striktno drţi uputa. Kada bi se Grigori poţelio naći na Mjesecu, Verlaine bi našao naĉin da do tamo doĊe. Ĉekao je da se rašĉisti guţva. Pred njim se u sredini Columbus Circlea uzdizao kip. Markantna figura Kristofora Kolumba, uokvirena vijugavim ogoljelim drvećem Central parka, postojano je stajala na vrhu mramorna stupa. Smatrao ga je ruţnom, izvještaĉenom skulpturom, kićastom i neumjesnom. Prolazeći pokraj nje ugledao je kamena anĊela uklesanog u podnoţje s mramornom Zemljinom kuglom u rukama. AnĊeo se doimao toliko ţiv da se ĉinilo da bi se mogao odvojiti od kipa, podići iznad taksija koji su jurili i uspeti se u oblaĉno nebo nad Central parkom. Odjednom se ispred njega našao park - koloplet golih stabala i puteljaka prekrivenih snijegom. Verlaine je prošao kraj prodavaĉa hot-doga koji je grijao ruke nad oblakom pare, dadilja što guraju kolica, kioska s novinama. Klupe na rubu parka bile su prazne. Nitko normalan ne ide u šetnju kada je ovako hladno.

Ponovno je pogledao na sat. Kasnio je, ali ga to u normalnim okolnostima ne bi zabrinjavalo. Uvijek je na sastanke kasnio pet do deset minuta i pripisivao je to svojoj umjetniĉkoj naravi. MeĊutim, danas je toĉnost bila vaţna. Njegov će klijent brojati minute, ako ne i sekunde. Popravio je kravatu, svijetloplav Hermesov model iz šezdesetih s uzorkom ljiljana koji je kupio na aukciji e-Baya. Kada bi bio nesiguran ili osjećao da bi mu moglo biti neugodno, posezao bi za najneo- biĉnijom odjećom u svom ormaru. Bio je to nesvjesan impuls, mala sabotaţa koju bi primijetio tek kada bi već bilo prekasno. Prvi ljubavni sastanci i poslovni razgovori bili su posebno loši. Pojavio bi se kao daje došao iz cirkusa, nijedan odjevni predmet ne bi se slagao i sve bi bilo predreĉavo. Ovaj sastanak ga je oĉito ĉinio napetim: uz vintage kravatu imao je crvenu prugastu košulju na kopĉanje, bijelu sportsku jaknu od samta, traperice i svoje omiljene ĉarape s likom Mickey Mousea, dar bivše djevojke. Zaista je nadmašio samoga sebe. Stisnuvši jaĉe kaput, sretan što se moţe sakriti u njegovoj neutralnoj sivoj vuni, duboko je udahnuo hladan zrak. Ĉvrsto je stisnuo fascikl da mu ga vjetar ne odnese i ušetao dublje u vrtlog pahuljica u Central parku. Jugozapadni prolaz, Central park, Manhattan, New York City Daleko od vreve boţiĉnih kupaca, skrivena u ledenom miru, figura nalik duhu ĉekala je kraj klupe u parku. Visok, blijed i krhak poput porculana, Percival Grigori izgledao je gotovo poput lepršave pahuljice. Iz dţepa kaputa izvadio je bijelu svilenu maramu i grĉevito se iskašljao. Sa svakim napadajem zamutilo bi mu se i zatitralo pred oĉima, no nakon predaha, vid mu se ponovno izoštrio. Svilena marama bila je umrljana kapljicama svjetlucave plave krvi, sjajne poput safira razmrvljenih u snijegu. Više nije mogao poricati. Njegovo stanje posljednjih je mjeseci postajalo sve ozbiljnije. Dok je bacao zakrvavljenu maramu na ploĉnik zasvrbila ga je koţa na leĊima. Bilo mu je toliko neudobno da mu je i najmanji pokret bio poput muĉenja. Percival je pogledao na sat, zlatan Patek Phillipe. Razgovarao je s Verlaineom dan ranije ne bi li potvrdio dogovor i bio je vrlo jasan što se tiĉe vremena - toĉno u podne. Sada je bilo podne i pet. Iznerviran, izvalio se na hladnu klupu i poĉeo lupkati štapom po zaleĊenom puteljku. Nije mu se sviĊalo nikoga ĉekati, a kamoli ĉovjeka kojega je toliko plaćao. Njihov juĉerašnji razgovor bio je kratak, uĉinkovit i neduhovit. Nije volio razgovarati o poslu telefonom - nikada nije mogao u potpunosti vjerovati takvim razgovorima - no morao se savladavati da ne ispituje o detaljima. Tijekom godina on i njegova obitelj prikupili su dosta informacija o mnogim samostanima i opatijama duţ kontinenta, no Verlaine je tvrdio daje naišao na nešto zanimljivo uzvodno uz Hudston. Pri njihovu prvom susretu Percival je zakljuĉio da je Verlaine tek izašao iz poslovne škole i da se sada kao poĉetnik pokušava ubaciti na trţište umjetnina. Verlaine je imao popriliĉno neukrotivu kovrĉavu kosu, samooma- lovaţavajuće drţanje i neprikladnu odjeću. Veoma ga se dojmio zbog umjetniĉkog stila koji muškarci njegovih godina posjeduju - sve na njemu, od njegove kićaste odjeće do njegova ponašanja, bilo je vrlo mladenaĉko i vrlo pomodno kao da još nije našao svoje mjesto u svijetu. Definitivno nije liĉio na ljude koji su radili za njegovu obitelj. Kasnije je saznao da je Verlaine, osim što je bio struĉnjak za povijest umjetnosti, bio i slikar koji honorarno pouĉava na fakultetu, radi dodatno na draţbama i pruţa konzultantske usluge da preţivi. Sebe je oĉito doţivljavao kao boema, s boemskim nedostatkom toĉnosti. Bez obzira na to, mladić se dokazao vještim u svom poslu. Napokon gaje ugledao kako juri kroz park. Cim je stigao do klupe Verlaine je pruţio ruku. "Gospodine Grigori", rekao je bez daha, "oprostite što kasnim". Percival je prihvatio Verlainovu ruku i hladno je stisnuo. "Prema mom iznimno pouzdanom satu kasnite sedam minuta. Ako ţelite nastaviti raditi za nas oĉekujem da idući

put budete toĉni." Pogled im se susreo no mladić se nije ĉinio nimalo poniznijim. Percival je pokazao u smjeru parka. "Hoćemo li prošetati?" "Zašto ne?" dodao je Verlaine gledajući u Percivalov štap, "Ili bismo mogli sjesti ovdje, ako ţelite. Moţda bi vam bilo ugodnije." Percival je ustao i slijedio snijegom pokriven ploĉnik Central parka dok je metalni vrh štapa lagano kuckao po ledu. Ne tako davno i sam je bio zgodan i jak poput Verlainea i nisu mu smetali ni vjetar ni led ni hladnoća. Sjetio se da je jednom za zimske šetnje Londonom, za smrza- vice 1814, kada se Temza zaledila i puhao polarni vjetar, besciljno šetao kilometrima, i uopće mu nije bilo hladno. Tada je bio drugaĉije biće - bio je na vrhuncu svoje snage i ljepote. Sada gaje od hladnoće boljelo tijelo. Bol u zglobovima tjerao ga je naprijed usprkos grĉevima u nogama. "Imate li nešto za mene?" Upitao je nakon nekog vremena ne podigavši pogled. "Kao što sam obećao", odgovorio je Verlaine dok je ispod ruke izvlaĉio fascikl. Pokazao gaje sa zadovoljstvom, a crne kovrĉe padale su mu preko oĉiju. "Sveti pergamenti." Percival je zastao ne znajući kako da odgovori na Verlaineov humor, a zatim je desnim dlanom pokušao odrediti teţinu omotnice - bila je široka i teška poput velika, plitkog tanjura. "Uistinu se nadam da imate nešto ĉime ćete me zadiviti." "Mislim da ćete biti priliĉno zadovoljni. Izvještaj poĉinje poviješću reda o kojem sam vam govorio preko telefona. Ukljuĉuje osobne podatke o ĉlanovima, filozofiju franjevaĉkog reda, bilješke o neprocjenjivo vrijednoj kolekciji knjiga i slika u knjiţnici SFVK i saţetak njihova misionarskog rada u inozemstvu. Katalogizirao sam svoje izvore i napravio fotokopiju originalnih dokumenata. Percival je otvorio kovertu i površno preletio stranice. "To su sve priliĉno poznate informacije", rekao je nezainteresirano. "Ne shvaćam što vas je uopće u tome moglo privući." No zatim ga je nešto zainteresiralo. Izvukao je snop papira iz omotnice i poĉeo ih listati, a vjetar je mrsio rubove stranica dok je otvarao crteţe samostana pravokutni tlocrti, kruţne kule, uski hodnici koji su povezivali samostan sa crkvom, široki ulazni hodnik. "Arhitektonski crteţi", reĉe Verlaine. "Kakvi arhitektonski crteţi?" upita Percival grickajući usnicu i listajući papire. Na prvome je bio otisnut datum: 28. prosinca 1809. "Prema onome što ja znam ovo su originalni nacrti Sv. Ruţe sa ţigom koje je odobrila nadstojnica i osnivaĉica samostana." "Pokrivaju i samostanska dobra?" upitao je Percival pomnije prouĉavajući crteţe. "I njegovu unutrašnjost", odgovorio je Verlaine. "A gdje ste to pronašli?" "U okruţnom arhivu. Nitko nije znao kako su onamo dospjeli i vjerojatno nikad neće opaziti da su nestali. Nakon kratkog istraţivanja, otkrio sam da su nacrti bili prebaĉeni u tu zgradu 1944, nakon poţara u samostanu." Percival ga je pogledao prezirno, bez imalo oduševljenja. "I vi smatrate ove crteţe znaĉajnima? " "Ovo baš i nisu reprezentativni primjerci. Pogledajte ovo." Verlaine je usmjerio Percivalovu paţnju na blijedu skicu osmerokutne zgrade na vrhu koje je stajao natpis Kapelica klanjanja. "Ovo je posebno dojmljivo. Crtaĉ je imao izvrsno oko za omjer i dubinu. Struktura je tako precizno i tako detaljno nacrtana da se nimalo ne uklapa meĊu ostale crteţe. Isprva sam mislio da im i ne pripada jer je stilski toliko razliĉita. No ima ţig i datum, kao i ostale." Percival je buljio u crteţe. Kapelica klanjanja bila je nacrtana s mnogo truda - pogotovo oltar i ulaz. Na nacrtu kapelice bio je ucrtan i niz prstenova, koncentriĉnih krugova koji su se širili jedan iza drugoga. U središtu krugova, poput jajeta u zaštitnoj ovojnici, bio je zlatni peĉat. Gledajući crteţe Percival je zakljuĉio da je peĉat na svakom crteţu. "Recite mi", rekao je pokazavši peĉat prstom. "Sto po vašem mišljenju znaĉi ovaj peĉat?"

"To je i mene zanimalo", reĉe Verlaine i izvadi drugu omotnicu iz kaputa. "Zato sam još malo istraţivao. To je reprodukcija traĉanskog novĉića iz petog stoljeća prije Krista. Original je pronaĊen poĉetkom 20. stoljeća u arheološkim iskapanjima koja su financirali Japanci i to na podruĉju današnje Bugarske, nekadašnjem središtu Trakije. Ona je bila nešto poput kulturnog centra Europe u 5. stoljeću. Originalni novĉić nalazi se u Japanu, pa nemam ništa za usporedbu osim ove reprodukcije." Verlaine otvori omotnicu i pokaţe Percivalu fotokopiju uvećane slike novĉića. "Peĉat je na crteţe stavljen više od stotinu godina prije negoli je novĉić pronaĊen. Zbog toga su i peĉat i sami crteţi priliĉno nevjerojatni. Prema mom istraţivanju izgleda da je ova slika jedinstvena meĊu traĉanskim novĉićima. Dok se na većini nalaze glave mitoloških bića poput Hermesa, Dioniza ili Posejdona, na ovome je novĉiću instrument: Orfejeva lira. U Metu postoji nekoliko traĉanskih novĉića. Išao sam ih pogledati. Nalaze se u Grĉkoj i Rimskoj galeriji, ako vas zanima. Naţalost ništa sliĉno ovome novĉiću nije izloţeno. Jedinstven je." Percival Grigori naslonio se na bjelokosnu dršku štapa sklisku od znoja i pokušavao suspregnuti ljutnju. Debele, mokre pahulje letjele su zrakom, a vjetar ih je nosio kroz granje sve dok se ne bi smirile na ploĉniku. Oĉito Verlaine nije shvatio koliko su crteţi i peĉat bili nevaţni za njegove planove. "Vrlo dobro gospodine Verlaine", rekao je Percival uspravivši se najviše što je mogao i fiksirajući Verlainea strogim pogledom. "No siguran sam da imate još nešto za mene." "Još nešto?", upitao je Verlaine zaĉuĊeno. "Ovi su crteţi zanimljiva umjetniĉka djela", rekao je Percival vraćajući ih bez oduševljenja, "no nisu vaţni za ovaj posao. Ako ste došli do informacija koje povezuju Abigail Rockefeller s ovim samostanom, vjerujem da ste zatraţili dozvolu za pristup. Ima li vijesti o tome?" "Tek sam juĉer poslao zamolbu", reĉe Verlaine. "Ĉekam odgovor." "Ĉekate?" Precival nervozno podigne glas. "Potrebno mi je dopuštenje da uĊem u arhiv", odgovorio je Verlaine. Mladić je na trenutak oklijevao, obrazi su mu se malo zacrvenjeli i na sekundu se smeo, no Percival, ljut i sumnjiĉav, jedva je doĉekao tu nesigurnost. "Nema ĉekanja. Ili ćete pronaći potrebne informacije za koje vam je bilo dano dovoljno vremena i novaca - ili nećete." "Ne mogu više ništa bez dozvole pristupa samostana." "Koliko će vam trebati da dobijete dozvolu?" "Neće biti lako. Za ulazak će mi trebati sluţbeno dopuštenje. Ako me i puste unutra, moglo bi potrajati tjednima dok ne pronaĊem nešto vrijedno paţnje. Planiram otputovati onamo nakon Nove godine. To je dugotrajan proces." Grigori je presavinuo planove i vratio ih Verlainu. Tresle su mu se ruke. Zatim je izvadio je omotnicu s gotovinom iz unutarnjeg dţepa kaputa. "Sto je ovo?" upitao je Verlaine pogledavši unutra, vidno se zaĉudio ugledavši sveţanj novih novĉanica od sto dolara. Percival je stavio ruku na Verlainovo rame i osjetio ljudsku toplinu koja mu je bila strana i privlaĉna. "Malen poticaj", odgovorio je vodeći Verlaina stazom prema Columbus Circleu, "no vjerujem da ćete stići prije nego što padne noć. Ovaj bonus bit će vam naknada za neugodnosti. Kada dovršite svoj posao i donesete mi potvrdu o povezanosti Abigail Rockefeller s tim samostanom, nastavit ćemo razgovor." Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Evangeline je hodala prema samom kraju hodnika na ĉetvrtom katu, još dalje od sobe s televizorom, do trošnih ţeljeznih vrata koja su vodila do pljesnivih stepenica. Imajući na umu trošnost stepenica penjala se uz krivine vlaţna kamenog zida sve dok nije došla do uska okruglog tornja visoko iznad samostanskih dobara. Toranj je bio jedini dio gornjih katova

preostao od originalne graĊevine. Izdizao se iz same Kapelice klanjanja, uspinjao spiralnim stepenicama na drugi i treći kat i završavao na ĉetvrtom, omogućavajući sestrama pristup Kapelici iz njihovih spavaonica. Premda je toranj izgraĊen ne bi li sestrama omogućio direktan prolaz do njihovih ponoćnih duţnosti, dugo je bio zanemarivan zbog glavnog stubišta koje je imalo grijanje i struju. Iako poţar 1944. nije došao do tornja, Evangeline je osjećala miris dima koji se zavukao u krovne grede, kao da je prostorija udahnula ljepljivi katran dima i prestala disati. Struju nisu nikada proveli, a jedino svjetlo dopiralo je iz nekoliko prozora šiljastih lukova s teškim ruĉno izraĊenim staklima koji su se nalazila na istoĉnome dijelu tornja. Ĉak i u podne, kao sada, prostoriju je obavijala ledena tama, a nemiran sjeverni vjetar udarao je u prozore. Evangeline je pritisnula ruke na hladno prozorsko okno. Anemiĉno zimsko sunce u daljini je zalazilo iza okruglih breţuljaka. I najsunĉaniji prosinaĉki dani bacali su samo blijedo svjetlo, kao kada sunce prolazi kroz mutna stakla. Za ljetnih mjeseci poslijepodnevno je sunce obasjavalo stabla dajući lišću nijanse duginih boja koje zimsko sunce, ma kolikogod bilo jako, nije moglo dostići. Prije mjesec dana, ili moţda pet tjedana, lišće je bilo sjajno smeĊe, crveno, naranĉasto, ţuto, raznobojni prekrivaĉ što se odraţava u smeĊoj površini rijeke. Zamišljala je izletnike iz New Yorka kako se voze putniĉkim vlakom duţ istoĉne obale rijeke Huston i gledaju ljupko lišće na svom putovanju prema berbi jabuka i bundeva. Sada su stabla bila gola, a breţuljci pokriveni snijegom. Rijetko je odlazila u toranj, najviše jednom ili dvaput godišnje kada bije misli odvukle iz zajednice i poslale u potragu za tihim mjestom gdje moţe razmišljati. Budući da nije bilo uobiĉajeno da se neka od sestara kradom odvoji od grupe da bi kontemplirala, Evangeline se ĉesto danima kajala. Pa ipak, nije se u potpunosti mogla kloniti tornja. Pri svakom posjetu osjećala je da joj se um opušta. Već dok se penjala misli bi joj postajale bistrije i ĉišće, a dok bi gledala krajolik oko samostana ĉak i jasnije. Dok je stajala uz prozor prisjetila se sna što ju je tog jutra probudio. Sanjala je majku koja joj se obraćala na nerazumljivom jeziku. Bol koju je osjetila kada se ponovno pokušala prisjetiti majĉinog glasa pratila ju je cijelo jutro, no nije osjećala grizodušje zato što je mislila na nju. To je bilo prirodno. Danas 23. prosinca bio je Angelin roĊendan. Evangeline se sjećala samo njezinih djelića - duge, plave kose, zvuka njezina glasa dok je brzo i slatkorjeĉivo na francuskome priĉala na telefon, njezine navike da ostavlja cigaretu u staklenoj pepeljari, kolutova dima što su se nagomilani razilazili pred njezinim oĉima. Sjećala se nevjerojatno visoke majĉine sjene, te prozirne tame koja se pomicala zidovima njihova stana u ĉetrnaestom okrugu. Onoga dana kada je majka umrla, otac ju je doĉekao u njihovom crvenom citroenu DS. Bio je sam i to je samo po sebi bilo neobiĉno. Njezini su se roditelji bavili istim poslom, zvanjem za koje je znala da je izrazito opasno, i rijetko su nekamo išli jedno bez drugoga. Odmah je primijetila da je plakao. Oĉi su mu bile nateĉene, a lice blijedo. Nakon što se smjestila na straţnje sjedište automobila, sloţila kaput i zavezala pojas, otac joj je rekao da njezina majka više nije s njima. "Otišla je?" upitala je Evangeline osjetivši straviĉan nemir dok je pokušavala shvatiti što je time mislio. "Kamo je otišla? " Otac je odmahnuo glavom kao da je odgovor nerazumljiv. "Uzeli su nam je", rekao je. Kasnije, kada je u potpunosti shvatila da su Angelu oteli i ubili, nije mogla posve razumjeti zašto je njezin otac odabrao baš te rijeĉi. Njezinu majku nisu samo uzeli: ubili su je, izbrisali je iz svijeta kao što svjetlost nakon zalaska sunca na horizontu napusti nebo. Dok je bila djevojĉica, nije mogla pojmiti koliko je njezina majka bila mlada kada je umrla. Ipak, s vremenom je poĉela mjeriti vlastite godine u odnosu na Angelin ţivot, smatrajući svaku godinu vrijednom reprizom. U dobi od osamnaest godina njezina je majka upoznala Evangelininog oca. U dobi od osamnaest godina ona je poloţila zavjete sestara franjevki od vjeĉnog klanjanja. Kada je imala dvadeset i tri godine, kao Evangeline sada,

udala se za njezinog oca. Majku su joj ubili kada je imala trideset i devet godina. UsporeĊujući tijek njihovih ţivota, Evangeline je isplela svoje postojanje oko majke, kao što drvo glicinije prianja uz sjenicu. Bez obzira na to koliko se uvjeravala da joj je bez majke dobro i da je njezin otac napravio najbolje što je mogao, znala je da svake minute, svakoga dana, Angelino odsustvo ţivi u njezinom srcu. Evangeline se rodila u Parizu. Ţivjela je s ocem i majkom u stanu na Montparnassu. Sobe stana bile su joj toliko urezane u sjećanje da joj se ĉinilo kao daje još juĉer ţivjela ondje. Stan je vijugao, sve sobe nastavljale su se jedna na drugu, i imale visoke, urešene stropove i goleme prozore koji su prostor ispunjavali zrnatim sivim svjetlom. Kupaonica je bila ogromna, barem poput zajedniĉkog toaleta u Sv. Ruţi. Evangeline se sjećala majĉine odjeće što je visjela na zidu kupaonice - lagane proljetne haljine, svjetlucava crvenog svilenog šala zavezanog oko vrata vješalice, i ispod svega, sandala od crne koţe, a sve je bilo posloţeno kao da ih nosi nevidljiva ţena. Porculanska kada šćućurila se u središtu kupaonice, ĉvrsta i teška poput ţivotinje, s usnama sjajnim od vode i naboranim stopalima s kandţama. Drugo sjećanje koje je briţno ĉuvala, stalno ga iznova vrteći u glavi poput filma, bila je šetnja na koju ju je odvela majka one godine kada je umrla. Drţeći se za ruke hodale su ploĉnicima i kamenim ulicama i kretale se tako brzo da je Evangeline morala trĉati da bi je sustigla. Bilo je proljeće ili joj se barem tako ĉinilo zbog gomile šarena cvijeća u teglama koje su visjele s prozora duţ blokova zgrada. Angela je to popodne bila zabrinuta. Drţala je Evangeline ĉvrsto za ruku i vodila je kroz dvorište sveuĉilišta - barem je pretpostavljala da je to bilo sveuĉilište zbog velika kamenog trijema sa stupovima i mnoštva ljudi u dvorištu koji su ljenĉarili. Zgrada se doimala iznimno starom, no sve se u Parizu, posebno na Montparnassu i u Latinskoj ĉetvrti, ĉinilo starim u odnosu na Ameriku. No u jedno je ipak bila sigurna: Angela je nekoga traţila. Vukla ju je kroz gomilu stišćući joj ruku dok nije utrnula, što je bio znak da bi trebala poţuriti. Napokon ih je pozdravila sredovjeĉna ţena, prišla im bliţe i poljubila njezinu majku u oba obraza. Zena je imala crnu kosu i lijepe, kao isklesane crte lica njezine majke, koje su tek nešto omekšale s godinama. Evangeline je prepoznala svoju baku, Gabriellu, ali je znala da ne smije s njom razgovarati. Angela i Gabriella su se svaĊale kao što su to i inaĉe ĉesto ĉinile, a Evangeline je nauĉila ne postavljati se izmeĊu njih. Mnogo godina kasnije kada su i ona i njezina baka ţivjele u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, Evangeline je poĉela bolje upoznavati Gabriellu. Tek tada uspjela je shvatiti svoju baku. Iako je prošlo puno godina još uvijek ju je muĉilo da je jedino ĉega se jasno sjećala u vezi te šetnje bilo nešto strašno obiĉno - sjajne koţe majĉinih smeĊih ĉizama do koljena koje je nosila preko izblijedje- lih traperica. Iz nekog se razloga sjećala ĉizmama do detalja: visokih potpetica, zatvaraĉa koji je sezao od gleţnja do lista, zvuka potplata na cigli i kamenu. No uopće se nije sjećala oblika majĉine ruke ili njezinih oblih ramena. Kroz sumaglicu vremena izgubila je njezin lik. Moţda ju je najviše smetalo što se nije mogla sjetiti majĉinog lica. Zbog fotografija znala je da je Angela bila visoka, mršava i svijetle puti, i da je ĉesto znala ugurati kosu ispod kape, što je Evangeline podsjećalo na francuske glumice djeĉaĉkog izgleda iz šezdesetih. Ali na svakoj slici njezino liceje bilo toliko drukĉije da nije mogla stvoriti pravu sliku. Nos joj je iz profila bio šiljast, a usnice tanke. Obrazi su joj bili puni i visoki, gotovo poput azijatskih. No kada je gledala ravno u fotoaparat njezine velike plave oĉi zasjenile bi sve ostalo. Evangeline se ĉinilo da se kompozicija majĉinog lica mijenjala ovisno o tome kako je padalo svjetlo i pod kojim kutem je bio aparat. Otac nije ţelio razgovarati o Angeli nakon njezine smrti. Ako bi ga i upitala nešto o njoj, ĉesto bi se jednostavno okrenuo na drugu stranu kao da je nije ĉuo. U drugim je prilikama, kada bi uz veĉeru otvorio bocu vina, znao ispriĉati neku zanimljivu pojedinost o njoj; kako bi

provodila cijelu noĉ u laboratoriju i vraćala se kući u svitanje, kako je postala toliko zaokupljena poslom da bi ostavljala knjige i papire ondje gdje bi pali; kako je ţeljela ţivjeti uz ocean, daleko od Pariza, o sreći koju joj je donijela Evangeline. Za vrijeme ĉitava njihova zajedniĉkog ţivota uporno je odbijao bilo kakav ozbiljan razgovor o njoj. Pa ipak, kada bi se raspitivala o majci, nešto bi se u njegovom ponašanju promijenilo, kao da je pozdravljao duha koji mu je istovremeno donosio i bol i utjehu. Mrzeći i ljubeći prošlost, ĉinilo se da njezin otac priziva Angelin duh, ali i da se istovremeno uvjerava da on uopće ne postoji. Bila je sigurna da je nikada nije prestao voljeti. Nije se ponovno oţenio i imao je malo prijatelja u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Godinama je jednom tjedno telefonirao u Pariz i satima razgovarao jezikom koji je Evangeline bio toliko divan i muzikalan da bi samo sjedila u kuhinji i slušala ga. Otac ju je doveo u samostan kada je imala dvanaest godina i povjerio je ţenama koje su postale njezine mentorice. Poticale su je da vjeruje u njihov svijet kada joj se, ako je htjela biti iskrena prema sebi, vjera ĉinila vrijednom, ali nedostiţnom stvari koju mnogi posjeduju, a koja je njoj bila uskraćena. S vremenom je shvatila da je njezin otac više cijenio poslušnost od vjere, uvjeţbanost od kreativnosti, suzdrţanost od osjećaja. S vremenom je zapala u rutinu i duţnosti. S vremenom je izgubila sliku o majci, baki, sebi. Otac ju je ĉesto posjećivao u Sv. Ruţi. Sjedio bi s njom u zajedniĉkoj sobi ukipljen na kauĉu i gledao je s velikim zanimanjem kao da promatra neki pokus i sada ţeli vidjeti konaĉan rezultat. Buljio bi u njezino lice kao da je teleskop kroz koji će, ako napregne oĉi, moći vidjeti crte lica svoje voljene supruge. No ona uopće nije nalikovala majci već baki Gabrielli. Tu je sliĉnost njezin otac odluĉio zanemariti. Umro je prije tri godine, no za ţivota je uporno vjerovao da njegovo jedino dijete nalikuje duhu. Evangeline je stiskala lanĉić dok joj se oštar vrh lire nije zabio u koţu dlana. Znala je da se mora poţuriti. Trebali su je u knjiţnici i sestre bi se mogle pitati gdje je. Zbog toga je prestala razmišljati o svojim roditeljima i usredotoĉila se na zadatak koji ju je ĉekao. Sagnuvši se prema podu klizila je prstima preko hrapavih cigli sve dok nije osjetila sitni pomak u trećem redu od poda. Uguravši prst u ţlijeb, sistemom poluge podigla je labavu ciglu i izvukla je van. Iz zida je izvadila usku metalnu kutiju. Sam dodir hladna metala djelovao je smirujuće, njegova ĉvrstoća bila je u opreci s krhkom prirodom sjećanja. Stavila je kutiju pred sebe i otvorila poklopac. Unutra je bio malen dnevnik povezan koţnom trakom i uĉvršćen zlatnom kopĉom u obliku duguljasta, vitkog anĊela. Na mjestu anĊelova oka bio je plavi safir. Pritisnuvši njegova krila otvorila se brava i dnevnik se rastvorio u njezinom krilu. Koţa je bila otrcana i izgrebana, a traka razvuĉena. Na prvoj stranici zlatnim slovima je bila otisnuta rijeĉ ANGELOLOGIJA. Listajući stranice pogled joj se zaustavljao na rukom iscrtanim kartama, bilješkama napisanim tintom u bojama, skicama anĊela i crteţima glazbenih instrumenata nacrtanim na marginama. Glazbena postignuća nalazila su se u sredini. Povijesna analiza i biblijski nauk ispunjavali su većinu stranica, a zadnji dio dnevnika sadrţavao je mnoštvo brojeva i izraĉuna koje nije razumjela. Dnevnik je pripadao njezinoj baki, a sada je pripadao njoj. Prešla je rukom preko koţnatih korica ţeleći otkriti tajne koje su u njemu bile zapisane. Zatim je izvadila fotografiju umetnutu u straţnje korice, snimku na kojoj su se majka i baka grlile. Slika je nastala one godine kada se rodila - usporedila je datum otisnut na rubu fotografije i svoj roĊendan i zakljuĉila daje u to vrijeme njezina majka, iako se to na njezinoj liniji nije vidjelo, bila trudna tri mjeseca. Srce joj se paralo dok je gledala fotografiju. Na slici su Angela i Gabriella bile sretne. Bila bi dala sve, mijenjala sve što ima, samo da ponovno bude s njima. Pobrinula se da se u knjiţnicu vrati vesela, zatomivši svoje osjećaje najbolje što je mogla. Vatra se ugasila. Nalet hladnog zraka zapuhao je iz kamene peći koja se nalazila u sredini

sobe i podigao rubove njezine suknje. Uzela je crni pulover s radnog stola i omotala ga oko ramena prije nego je krenula istraţivati u knjiţnicu. Peć se za hladnih mjeseci puno koristila, a neka je od sestara zasigurno ostavila otvorena vratašca. Umjesto da ih zatvori, širom ih je otvorila. Zatim, je s hrpe iz košare za drva uzela komad ĉvoraste borovine, stavila ga u sredinu ţeljezne rešetke i oko njega zapalila papir za potpalu. Uhvativši mjedene ruĉke mjehova, nekoliko puta je puhnula sve dok se vatra nije primila i zapalila. Evangeline je provodila vrlo malo vremena prouĉavajući tekstove o anĊelima koji su Samostanu Sv. Ruţe donijeli toliku slavu u teološkim krugovima. Neki od tih tekstova, poput umjetniĉkog prikazivanja anĊela kroz povijest i radova ozbiljnih angelologa, ukljuĉujući suvremene kopije srednjovjekovnih angeloloških shema i studija Tome Akvinskoga i Svetog Augustina o ulozi anĊela u svemiru, bili su u kolekciji od utemeljenja 1809. U zbirci se takoĊer moglo naći mnogo studija o amorfnosti anĊela. No bile su priliĉno uĉene pa mnogim sestrama, posebno onima mlaĊe generacije koje (iskreno govoreći) nisu uopće trošile mnogo vremena na anĊele, nisu bile zanimljive. Zastupljena je bila i popularnija strana angelologije, usprkos neodobravanja zajednice prema pobornicima new agea. Bilo je knjiga o razliĉitim kultovima štovanja anĊela u starom i modernom svijetu, kao i o fenomenu anĊela ĉuvara. Bilo je takoĊer i mnogo knjiga o umjetnosti, nadopunjenih slikama u boji, ukljuĉujući i izvanredan svezak anĊela Eduarda Burnea-Jonesa koji joj se jako sviĊao. Nasuprot peći stajao je stalak za knjigu posudbi. Ovdje su sestre upisivale naslove knjiga koje bi uzele s polica. U svoje ćelije mogle su ponijeti knjiga koliko su ţeljele i vratiti ih kada su htjele. Bio je to kaotiĉan sistem koji je ipak uspijevao savršeno institucionalno funkcionirati. No nije uvijek bilo tako. U 19. stoljeću, prije upisivanja u glavnu knjigu posudbi, knjige su dolazile i odlazile, gomilajući se na slobodnim policama bez sistematizacije. Obiĉan zadatak pronalaţe nja djela koje nije pripadalo knjiţevnosti bio je stvar sreće i nenadana ĉuda. U knjiţnici je vladao kaos sve dok na prijelazu u 20. stoljeće sestra Lucrezia (1851 - 1923) nije uvela alfabetizaciju. Kada je sestra Drusilla (1890 - 1985), knjiţniĉarka koja ju je naslijedila, predloţila decimalni sustav, nastupio je opći protest. Umjesto da objeruĉke prihvate potpunu sistematizaciju, sestre su se odluĉile za knjigu posudbi u koju su na tvrd papir plavom tintom ispisivale naslov svake knjige. Evangelinini interesi bili su praktiĉnije prirode i radije bi se posvetila nekolicini lokalnih dobrotvornih udruga koje su vodile sestre - Banci hrane u Poughkeepsiu, Grupi za uĉenje Duh svjetskog mira u Miltonu, i Godišnjoj rasprodaji odjeće Vojske spasa Svete Ruţe koja se odrţavala od Woodstocka do Red Hooka. No kao i ostale sestre koje su se zaredile u Sv. Ruţi i ona je nauĉila osnovne ĉinjenice o anĊelima. Znala je da su stvoreni prije nastanka Zemlje, da su im glasovi odzvanjali prazninom dok je Bog stvarao Raj i Zemlju (Knjiga postanka 1:15), znala je da su anĊeli nematerijalni, nebeski, ispunjeni svjetlošću, ali da ipak govore ljudskim jezikom - hebrejskim prema ţidovskim uĉenjacima, latinskim i grĉkim prema kršćanskima. Iako je u Bibliji bilo tek nekoliko napomena o postojanju anĊela, kao što je Jakovljevo hrvanje s anĊelom (Knjiga postanka 32:24-30), Eze- kielova vizija (1:1-14), navještenje (Luka 1:26-38), ti su trenuci bili zaĉudni i boţanski, sluĉajevi kada se rasparala tanka zavjesa izmeĊu neba i zemlje i cijelo je ĉovjeĉanstvo svjedoĉilo ĉudesnosti nadzemaljskih stvorenja. Cesto je zamišljala taj susret ĉovjeka i anĊela kao dodir materijalnog i nematerijalnog, poput vjetra na koţi. Na kraju je zakljuĉila da je zamišljanje anĊela beskorisno. No sestre u Sv. Ruţi nisu odustajale. Stotine i stotine knjiga o anĊelima bile su sloţene na policama njihove knjiţnice. Na Evangelinino iznenaĊenje sestra Philomena pridruţila joj se pokraj vatre. Philomenino tijelo bilo je okruglo i pjegavo poput kruške, a osteoporoza ju je uĉinila niţom. U posljednje vrijeme, otkada je poĉela zaboravljati sastanke i zametati kljuĉeve, Evangeline se zabrinula

za njezino zdravlje. Sestre Philomenine generacije, koje je mlaĊa generacija nazivala starijim sestrama, nisu mogle biti umirovljene do poznih godina, pa se broj redova drastiĉno smanjio nakon Drugog vatikanskog koncila. Sestra Philomena je uvijek djelovala posebno zauzeto i uznemireno. Na neki su naĉin dvije vatikanske reforme ukrale mirovinu staroj generaciji. Evangeline je reforme smatrala povoljnima u mnogoĉemu - mogla je odabrati izmeĊu udobne uniforme i staromodne franjevaĉke halje, ukljuĉiti se u moderno obrazovanje te diplomirati povijest na obliţnjem Bard Collegu. Suprotno tome, stavovi starijih sestara bili su zamrznuti u vremenu. Pa ipak, ma koliko se ĉinilo ĉudnim, njezina su stajališta ĉesto bila konzervativna poput onih starijih sestara ĉiji su se stavovi oblikovali u Rooseveltovo doba, doba Depresije i Drugog svjetskog rata. Zakljuĉila je da se divila razmišljanjima sestre Ludovike, najstarije sestre kojoj su bile 104 godine, koja bi joj naredila da sjedne pokraj nje i posluša priĉe iz starih dana. "Nije postojalo ništa od ovog laissez-faire, gluposti poput ĉiništo-hoćeš-sa-svojim-vreme- nom", govorila bi joj naginjući se iz svojih kolica dok su joj se ruke lagano tresle u krilu. "Poslali su nas u sirotišta i ţupne crkve poduĉavati prije nego što smo i same znale taj predmet! Radile smo cijele dane i molile cijele noći! U našim ćelijama nije bilo grijanja! Kupale smo se u hladnoj vodi, a za veĉeru smo jele kuhanu zob i krumpire! Budući da nije bilo knjiga, nauĉila sam cijeli Izgubljeni raj John a Miltona napamet ne bih li mogla recitirati njegove divne, divne rijeĉi svome razredu: Paklena Zmija; on to bješe, njegovo lukavstvo,/ zavišću potaknuto i osvetom, zavara/ tu majku ĉovjeĉanstva, kada gaje oholost/ izagnala iz Neba, sa svom vojskom njegovom/ AnĊela pobunjenih, s ĉijom pomoći, u ţudnji/ da svrh parnjaka svojih zasjedne u slavi,/ on povjerova da bi jednak bio Svevišnjemu,/ kad bi se odupro i s preuzetnom nakanom,/ usuprot Boţjem prijestolju i kraljevstvu,/ bezoĉan rat i oholu bitku poveo na Nebu. Jesu li i djeca nauĉila Miltona napamet? Jesu! Zao mije reći, ali obrazovanje je danas zabava i igra!" No usprkos velikim razlikama u stavovima o promjenama, sestre su ţivjele poput skladne obitelji. Bile su zaštićene od promjena vanjskog svijeta kako svjetovnjaci nisu bili. Zemlja i zgrade Sv. Ruţe u potpunosti su kupljene krajem 19. stoljeća i usprkos iskušenju da moderniziraju posjede, ništa nisu davale u zajam. Uzgajale su voće i povrće, u njihovom je kokošinjcu dnevno bilo ĉetiri tuceta jaja, a smoĉnice su bile pune zaliha. Samostan je bio tako osiguran, tako izdašno opskrbljen hranom i lijekovima, i tako dobro opremljen za njihove intelektualne i duhovne potrebe da su se sestre ponekad šalile da bi u sluĉaju da drugi potop zahvatio dolinu rijeke Hudson, ţene iz Sv. Ruţe mogle jednostavno zakovati prednja i straţnja ulazna vrata od teškog ţeljeza, zapeĉatiti prozore, i nastaviti moliti dugi niz godina u svojoj samoodrţivoj arci. Sestra Philomena primila je Evangeline za ruku i vodila je prema svom uredu. Zaustavila se kod svog radnog mjesta, i dok su joj rukavi halje brisali tipke pisaće mašine, traţila je nešto meĊu papirima. Takva potraga nije bila ništa neobiĉno, Philomena je bila gotovo slijepa i nosila je naoĉale debelih stakala koje su bile prevelika za njezino lice. Evangeline joj je ĉesto pomagala pronaći predmete koji su bili na vidljivim mjestima, a koje njezine oĉi nisu vidjele. "Moţda bi mi mogla pomoći", izgovorila je napokon sestra Philomena. "Drage volje ću vam pomoći", rekla je Evangeline, "samo mi recite što traţimo". "Mislim da smo dobili pismo vezano uz našu anĊeosku zbirku. Majka Perpetua primila je telefonski poziv mladića iz New Yorka, istraţivaĉa, konzultanta ili nešto tome sliĉno. Tvrdi da nam je poslao pismo. Je li to pismo dospjelo do tebe? Znam da mi ne bi promakao takav zahtjev. Majka Perpetua ţeli provjeriti slijedimo li stav Sv. Ruţe. Ţeljela bih da mu se odmah pošalje odgovor." "Pismo je stiglo danas", rekla je Evangeline.

Sestra Philomena ţmirkala je kroz stakla svojih naoĉala, velike i vodenaste oĉi naprezale su se da vidi Evangeline. "Znaĉi, proĉitala si ga?" "Naravno", odgovorila je. "Svu poštu otvaram ĉim stigne". "Jesu li traţili neke informacije? " Evangeline nije bila naviknuta daje se tako izravno ispituje o njezinu poslu. "U stvari", reĉe, "bila je to zamolba za ulazak u naš arhiv u potrazi za informacijama o majci Innocenti." Tamna sjena prešla je preko Philomeninog lica. "Odgovorila si na to pismo?" "Našim standardnim odgovorom", odgovorila je Evangeline, izo- stavivši ĉinjenicu da je pismo uništila prije negoli ga je poslala. Laganje joj je i dalje bilo jako strano. Njezina sposobnost da laţe Philo- meni takvom lakoćom bila je uznemirujuća. No svejedno je nastavila, "Svjesna sam toga da ne dopuštamo amaterska istraţivanja u našem arhivu. Napisala sam da je naša uobiĉajena politika odbiti takve zamolbe. Naravno, bila sam pristojna. " "U redu", Philomena je ispitivala Evangeline s osobitim zanimanjem. "Moramo biti vrlo oprezni kada svoj dom otvaramo strancima. Majka Perpetua dala je posebne upute da se odbiju svi upiti." Evangeline nije uopće iznenadilo da majku Perpetuu tako osobno zanima njihova kolekcija. Bila je mrzovoljna i rezervirana osoba, koju se nije ĉesto viĊalo u samostanu. Imala je tvrde stavove i ĉvrstu ruku kojoj su se starije sestre divile zbog njezine štedljivosti, a krivile je zbog modernih vizija. I zaista, majka Perpetua tjerala je starije sestre da usvoje one bolje vatikanske promjene, preporuĉujući da odbace svoje teške vunene odore i zamijene ih onim laganijima, no prijedlog nije prihvaćen. U trenutku kada je Evangeline ţeljela napustiti ured sestra Philomena je proĉistila grlo što je bio znak da još nije završila i da Evangeline treba još malo ostati. "Dijete moje, godinama sam radila u arhivu i svaki smo zahtjev pomno prouĉavali. Odbila sam mnoge nesretne istraţivaĉe, pisce i pseudovjernike. Velika je odgovornost biti ĉuvar vrata. Voljela bih da me obavijestiš o svoj neobiĉnoj korespondenciji". "Naravno", odgovorila je zbunjena ţarom u Philomeninom glasu. Svladana znatiţeljom dodala je: "Jedna stvar me zanima, sestro." "Da?", odvratila je Philomena. "Postoji li nešto neobiĉno u vezi majke Innocente?" "Neobiĉno?" "Nešto što bi potaknulo privatno istraţivanje konzultanta ĉija je specijalnost povijest umjetnosti." "Nemam pojma što bi moglo interesirati takve ljude, draga", sestra Philomena pucketala je jezikom dok je pratila Evangeline do vrata. "Mislila sam da je povijest umjetnosti ispunjena dovoljnim brojem slika i skulptura da zauvijek zaokupi povjesniĉare umjetnosti. No, oĉito je daje naša kolekcija anĊeoskih slika neodoljiva. Opreza nikad dosta, dijete. Obavijestit ćeš me bude li kakvih zahtjeva?" "Naravno", odgovorila je, a srce joj je tuklo neprirodno brzo. Zacijelo primijetivši rastresenost svoje mlade pomoćnice sestra Philomena je prišla bliţe Evangeline je mogla namirisati nešto neprepoznatljivo, moţda puder ili kremu protiv artritisa - uzela Evan- gelininu ruku i stavila je meĊu svoje debeljuškaste dlanove. "Nema razloga za brigu. Nećemo ih pustiti unutra. Ma koliko pokušavali, vrata ćemo drţati zatvorena." "Naravno, sestro", Evangeline se smiješila usprkos zbunjenosti. "Zahvaljujem na brizi." "Nema na ĉemu, dijete", Philomena je rekla zijevajući. "Ako još nešto iskrsne, ostatak poslijepodneva bit ću na ĉetvrtom katu. Uskoro će moje vrijeme za poslijepodnevni odmor." Cim je sestra Philomena izašla iz knjiţnice Evangeline je zapala u vrtlog krivnje i spekulacije zbog svega što se upravo dogodilo. Zaţalila je što je tako obmanula svoju nadreĊenu, no zainteresirala ju je Philomenina ĉudna reakcija na pismo i njezina jaka ţelja da posjetitelje zadrţi podalje od vlasništva Sv. Ruţe. Naravno, Evangeline je shvaćala potrebu

da se zaštiti okruţje kontemplativnog mira za koji su sve mukotrpno radile. Pa ipak, reakcija se ĉinila pretjeranom. No što ju je potaknulo da joj tako hrabro i neopravdano laţe? A to je bila ĉinjenica: lagala je starijoj sestri. Ali ĉak ni taj prekršaj nije utaţio njezinu znatiţelju. Kakva je bila veza izmeĊu majke Innocente i gĊe Rockefeller? Sto je sestra Philomena mislila kada je rekla da "vrata svog doma neće otvarati strancima"? Kakvo zlo bi se dogodilo ako bi s drugima podijelile svoju prelijepu kolekciju knjiga i slika? Sto su skrivale? Svih godina koje je provela u samostanu, a bilo je to gotovo pola njezinog ţivota, nije se dogodilo gotovo ništa neobiĉno. Sestre franjevke od vjeĉnog klanjanja vodile su uzorne ţivote. Uvukla je ruku u dţep i izvukla tanko otrcano pismo od tankog ĉvrstog prozirnog papira. Rukopis je bio kićen i ĉitljiv pa su joj oĉi s lakoćom klizile preko lukova i udubljenja. "Vaše je vodstvo iznimno pomoglo napretku ekspedicije, a usuĊujem, se reći da je i moj doprinos takoĊer bio koristan. Celestine Clochard će stići u New York poĉetkom veljaĉe. Uskoro stiţu nove vijesti. Do tada, srdaĉan pozdrav, A. A. Rockefeller Ponovno je proĉitala pismo ţeleći shvatiti smisao. Paţljivo je pre- savinula tanki papir i stavila ga u dţep na sigurno. Znala je da ne moţe nastaviti s radom dok ne shvati znaĉenje pisma Abigail Rockefeller. Peta avenija, Upper East Side, New York City Percival Grigori lupkao je vrškom svoga štapa dok je ĉekao lift, ritam oštrih metalnih udaraca odbrojavao je sekunde. Hrasto- vinom poploĉeno predvorje njegove zgrade, ekskluzivno predratno zdanje s pogledom na Central park, bilo mu je toliko poznato da ga više uopće nije primijećivao. Stan na zadnjem katu bio je u vlasništvu obitelji Grigori više od pola stoljeća. Ako je nekoć i primjećivao poslušnost vratara, raskošan aranţman orhideja u predvorju, prozor dizala od ulaštene ebanovine i sedefa, vatru koja je lagano osvjetljavala i grijala mramorni pod, sada nije primjećivao ništa osim bola u pucketavim zglobovima i koljena koje je iskakalo pri svakom koraku. Kada su se otvorila vrata dizala, šepajući je ušao unutra. Letimice je pogledao svoju pognutu sliku u ulaštenom mjedu kabine dizala i zatim brzo odvratio pogled. Izašao je u mramorno predvorje na 13. katu i otkljuĉao vrata. Iznenada su umirujući predmeti njegova privatnog ţivota — dijelom starinski, dijelom moderni, neki od sjajna drveta, a neki od blještava stakla - ispunili njegova osjetila i napetost u ramenima je popustila. Bacio je kljuĉeve na svilen jastuk ispod porculanske kineske posude, zbacio teţak kaput od kašmira na tapeciran naslon stolice i prošao kroz sedrenu galeriju. Pred njim su se pruţale prostrane sobe: dnevni boravak, knjiţnica, blagovaonica s ĉetverorednim venecijanskim lusterom. Mnoštvo prozora otkrivalo je kaotiĉnu baletnu predstavu snjeţne oluje vani. Na samome kraju stana bile su široke stepenice koje su vodile u odaje njegove majke. Gledajući prema njima, razabrao je grupu njezinih prijatelja okupljenih u sluţbenom dnevnom boravku. Gotovo svakodnevno prijatelji su dolazili na ruĉak ili veĉeru. Improvizirana okupljanja njegovoj su majci omogućavala druţenje sa svojim omiljenim prijateljima iz susjedstva. Bio je to ritual na koji se postepeno sve više navikla, prvenstveno zbog moći koju joj je davao: odabrala bi ljude koje bi ţeljela vidjeti, zatvorila ih u tamno poploĉanu mreţu privatnih odaja, a ostatak svijeta prepustila njegovoj dosadi i bijedi. Već godinama je napuštala svoj stan samo u rijetkim prilikama, i to noću kada bi je pratili Percival ili njegova sestra. Njegova se majka toliko na to navikla, i njezina druţenja su postala toliko redovita, da se rijetko bunila protiv zatoĉeništva. Tiho, da ne privuĉe pozornost, Percival je otišao u kupaonicu na kraju hodnika. Polako je zatvorio i zakljuĉao vrata. Jedno za drugim, skinuo je ogrtaĉ, po mjeri sašiven vuneni sako i svilenu kravatu, i bacio ih na keramiĉke ploĉice. Drhtavim prstima otkopĉao je šest sedefastih

puceta krenuvši od prsa. Skinuo je košulju i stao potpuno uspravan pred veliko ogledalo na zidu. Prelazeći prstima preko prsiju opipao je teksturu koţnih traka. Konstrukcija omotana oko njega poput paţljivo izraĊena oklopa sliĉila je stezniku, a kada je bila sasvim svezana, izgledala je kao crn korzet. Vrpce su bile tako ĉvrsto stegnute da su mu se urezale u koţu. I bez obzira koliko ih labavo stegnuo, uvijek je bilo preĉvrsto. Boreći se za dah prvo je otpustio jednu traku, pa zatim drugu, izvlaĉeći vrpce kroz srebrne kopĉice sve dok s posljednjom konstrukcija nije pala na pod i udarila o ploĉice. Prsa su mu bila glatka, bez pupka ili bradavica, a koţa tako bijela da se ĉinila da je izrezana iz voska. Osvrnuvši se preko ramena mogao je vidjeti odraz svog tijela u ogledalu ramena, duge, mršave ruke i oblikovan torzo. Posred kraljeţnice, prekrivene znojem i iskrivljene pod teţinom oklopa, stršale su dvije njeţne kriţne kosti. U ĉuĊenju i boli primijetio je da su mu krila, nekad puna, jaka i zaobljena poput zlatnih sablji, i dalje na istome mjestu, samo potpuno uništena. Ono što je od njih ostalo pocrnilo je od bolesti, perje je ispalo, a kosti atrofirale. Na sredini leĊa dvije otvorene rane, plave i krvave od trljanja, drţale su pocrnjele kosti u ţelatinoznoj lokvi skorene krvi. Ni zavoji, ni stalna ĉišćenja, ništa nije pomagalo da rane zacijele ili da se ublaţi bol. No znao je da će prava agonija nastupiti kada od njegovih krila više ne bude ostalo ništa. Nestat će sve po ĉemu je bio drugaĉiji i sve na ĉemu su mu drugi zavidjeli. Prvi simptomi bolesti pojavili su se prije deset godina kada su se slabi tragovi plijesni pojavili na unutarnjim batrljicama i ĉijama perja, fosfornozelena plijesan koja se širila poput patine na bakru. Mislio je da se radi o obiĉnoj infekciji. Dao je oĉistiti i dotjerati krila, istaknuvši da svako pero treba premazati uljem, no bolest je ostala. Idućih mu se mjeseci raspon krila prepolovio. Svjetlucanje zlatna praha zdravih krila je blijedilo. Nekada je s lakoćom mogao zatvoriti krila i bez problema skupiti svoje veliĉanstveno perje uz leĊa. Prozraĉna masa zlatnih perca uvukla bi se u leţišta duţ kraljeţnice, bila je to taktika koja je krila ĉinila nevidljivima. Iako su bila od tvarne materije, struktura zdravih krila imala je vizualna obiljeţja holograma. Jednako kao i tijela, anĊeoska krila bila su vaţna i potpuno nemjerljiva zakonima prirode. Percival je jednakom lakoćom mogao podići svoja krila ispod debelog sloja odjeće jednako kao i kada ih je podizao u zraku. Sada je znao da ih više uopće ne moţe uvući, pa su tako bila stalna pojava, podsjetnik na njegovu slabost. Preplavila ga je bol; više nije mogao letjeti. Uznemirena je obitelj pozvala specijalista koji je potvrdio ono ĉega su se najviše bojali: Percival je naslijedio degenerativan poremećaj koji se širio njihovom zajednicom. Lijeĉnici su predviĊali da će prvo odumrijeti njegova krila, a zatim i mišići. Potom će biti osuĊen na kolica, a kada mu se krila sasvim osuše i njihov se korijen rastvori, Percival će umrijeti. Godine lijeĉenja usporile su napredovanje bolesti, ali je nisu zaustavile. Odvrnuo je slavinu i polio lice hladnom vodom, pokušavajući raspršiti groznicu koja ga je obuzimala. Oklop mu je pomagao drţati kralješnicu uspravno, što je bivalo sve teţe kako su mu mišići slabili. Od vremena kada je postalo neophodno nositi oklop, bolje bivao sve jaĉi. Nikada se nije sasvim navikao na rane na svojoj koţi, na kopĉe oštre poput igala, na osjećaj peckanja razderana mesa. Mnogi njegove vrste odluĉili su se skloniti od svijeta kada bi se razboljeli. To je bila sudbina koju Percival nije ţelio prihvatiti. Uzeo je u ruke Verlaineovu omotnicu. Zadovoljno osjećajući teţinu, izvadio je papire kao maĉka koja se naslaĊuje nad ulovljenom pticom, i paţljivo trgao papir slaţući stranice na mramorni umivaonik. Proĉitao je izvješće nadajući se da će pronaći nešto što će mu koristiti. Verlainov je saţetak bio detaljan i metodiĉan dokument, ĉetrdeset stranica jednostruka proreda koje su tvorile crnu, gustu kolonu ravnih margina, no koliko je on vidio, u njemu nije bilo niĉega novog.

Grigori je vratio Verlainove dokumente u omotnicu, duboko uzdahnuo i navukao oklop na tijelo. Kada mu se vratila boja i prsti se umirili ĉvrsta gaje koţa muĉila mnogo manje. Nakon što se odjenuo, shvati da je izgubljena svaka nada da će izgledati pristalo. Odjeća mu je bila zguţvana, s mrljama od znoja, kosa mu je padala na lice u neurednom plavom pramenu, a oĉi podlivene krvlju. Majci će biti neugodno vidjeti ga takvog. Zagladivši kosu, izašao je iz kupaonice potraţiti majku. Dok se uspinjao velikim stubištem zvuk kucanja kristalnim ĉašama, cika gudaĉkog kvarteta i prodoran smijeh majĉinih prijatelja postajali su sve glasniji. Zaustavio se na rubu sobe da doĊe do daha. I najmanji ga je napor iscrpljivao. Majĉine sobe uvijek su bile ispunjene cvijećem, poslugom i traĉevima, poput grofice na noćnom kruţoku. No Percival je shvatio daje društvo bilo veće nego što je oĉekivao, pedeset ili više uzvanika. Nad zabavom se uzdizao strop s nosivim gredama, a uobiĉajeno svjetlo s krovnih prozora prigušivao je napadali snijeg. Zidove gornjeg kata krasile su slike koje je njegova obitelj sakupljala više od pet stotina godina. Grigorijevi su ih za svoj osobni uţitak prikupili većinom iz muzeja ili od kolekcionara. Većina slika bila su remek-djela i sve su bile originali. Kvalitetne bi kopije puštali da cirkuliraju naveliko, a originale su uzimali za sebe. Njihova je zbirka zahtijevala veliku brigu - sve, od klimatskih uvijeta do ekipe profesionalnih ĉistaĉa, no za takvu se kolekciju trud isplatio. Imali su dosta nizozemskih majstora, nekoliko renesansnih i nešto gravura iz 19. stoljeća. Na središnjem mjestu u dnevnom boravku nalazio se glasovit triptih Hieronymusa Boscha Vrt zemaljskih uţitaka, prekrasna i zastrašujuća slika raja i pakla. Percival je odrastao prouĉavajući njegovu grotesknost, a veliki središnji dio, koji prikazuje zemaljski ţivot, rano mu je dao lekciju o ljudskom ponašanju. Posebno mu je fascinantan bio Boschov prikaz pakla koji je sadrţavao morbidne glazbene instrumente, lutnje i bubnjeve u razliĉitim stupnjevima raspadanja. Savršena kopija te slike nalazila se u madridskome Museo del Prado, Percivalov otac osobno ju je darovao muzeju. Probijao se kroz guţvu stišćući dršku štapa od bjelokosti. Obiĉno se mogao prilagoditi takvoj dekadenciji, no s obzirom na to kako se trenutno osjećao, shvatio je da će mu to danas biti teško. Kimnuo je ocu svog nekadašnjeg školskog kolege, ĉlanu njihovog obiteljskog kruga mnogo stoljeća, koji je stajao izdvojen iz gomile. Njegova su besprijekorna bijela krila bila rastvorena. Percival se lagano nasmiješio manekenki koju je jednom izveo na veĉeru, draţesnom stvorenju bistrih plavih oĉiju, koja je potjecala iz ugledne švicarske obitelji. Bila je još premlada da bi joj krila narasla stoga nije ni mogla u potpunosti pokazati svoje podrijetlo, ali je Percival znao da je njezina obitelj stara i utjecajna. Prije negoli je obolio, majka ga je pokušala uvjeriti da se oţeni tom djevojkom. Jednoga bi dana postala moćnim ĉlanom njihove zajednice. Percival se mogao nositi s njihovim prijateljima iz starih obitelji - bilo je u njegovu vlastitu interesu da to ĉini - no njihove je nove poznanike, kolekciju nouveau riche menadţera proizvoĊaĉa novaca, medijskih magnata i ostalih skorojevića koji su se ubacili zbog velikodušnosti njegove majke, smatrao odvratnima. Oni, naravno, nisu bili poput njihove obitelji, no većina je posjedovala dovoljnu koliĉinu delikatne ravnoteţe izmeĊu pokornosti i diskrecije koju je obitelji Grigori zahtijevala. Okupljali bi se oko njegove majke zasipajući je komplimentima i laskajući njezinom osjećaju za noblesse oblige, osiguravajući si tako pozivnicu u dom Grigoria iduće poslijepodne. Da se pitalo Percivala, njihovi bi ţivoti bili skriveni od javnosti, no majka nije mogla podnijeti samoću. Sumnjao je da se okruţila zabavom ne bi li se obranila od strašne istine da je njihova vrsta izgubila svoje mjesto u svijetu. Njihova je obitelj generacijama stvarala veze i njihov je poloţaj i napredak ovisio o mreţi prijateljstava i veza. U starom su svijetu bili duboko, nepogrešivo povezani s poviješću svoje obitelji. U New Yorku su je morali ponovno stvarati ma kamo krenuli. Otterley, njegova mlaĊa sestra, stajala je kraj prozora i na nju je padalo slabo svjetlo. Otterley je bila prosjeĉne visine, mršava i utegnuta u moţda previše dekoltiranu haljinu, ali

ipak u granicama ukusa. Zategnula je plavu kosu u oštru punĊu i našminkala usnice svjetlo ruţiĉastom što je za nju bilo i suviše mladenaĉki. Otterley je nekoć bila divna, ĉak ljepša od švicarske manekenke koja je stajala u blizini, no potrošila se stogodišnjim buĉnim tulumima i lošim vezama koje su znatno umanjili i nju, a i njezino bogatstvo. Sada je bila srednjih godina, u svojim dvjestotima, i usprkos vlastitim nastojanjima da to prikrije, izgledala je plastiĉno. Uz sav trud nije ponovno mogla izgledati kao u devetnaestom stoljeću. Ugledavši Percivala, Otterley je doteturala, provukla svoju dugu golu ruku kroz njegovu, i odvela ga u gomilu kao da je invalid. Svi muškarci i ţene u sobi su je promatrali. Ako nisu poslovali s njegovom sestrom, znali su je po radu u razliĉitim obiteljskim odborima ili ispunjenom društvenom kalendaru. Njihovi prijatelji i poznanici bili su oprezni s njegovom sestrom. Nitko si nije mogao priuštiti da ozlovolji Otterley Grigori. "Gdje si se skrivao?", upita Ottery Percivala suzivši oĉi u zmijski pogled. Odrasla je u Londonu gdje je njihov otac obitavao, a njezin uvijeni britanski naglasak postajao je iznimno zajedljiv kada bi bila nervozna. "Zaista sumnjam da si bila usamljena", reĉe Percival i pogleda gomilu. "Nitko nije osamljen uz majku", odgovori Otterley ljuto. "Svaki tjedan ima sve više ljudi. " "Pretpostavljam daje ovdje negdje?" Otterley se zlovoljno namrgodi. "Zadnji put kada sam provjerila, primala je oboţavatelje na svom tronu." Odšetali su na udaljeni kraj sobe do francuskih prozora koji su izgledali kao da pozivaju da se zakoraĉi u njihove guste, prozirne dubine i odlebdi nad zamagljenim gradom pod snijegom. Anakim, tip sluge koji su Grigorievi i ostale fine obitelji imale, stao im je na put. Još šampanjca, gospodine? GospoĊo? Odjeveni potpuno u crno, anakimi su bili niţi i njeţnije graĊe od staleţa kojemu su sluţili. Osim što je inzistirala na crnim uniformama, njegova je majka traţila da im krila budu raširena kako bi se razlikovali od gostiju. Razlika u veliĉini i rasponu bila je vidljiva. Dok su gosti kao ĉista vrsta imali mišićava, perjem prekrivena krila, krila slugu bila su tanka poput opne, mreţe tankog tkiva koja je izgledala kao prevuĉena slojem sive boje. Zbog strukture krila - najviše su nalikovala krilima insekata - sluge su letjele precizno, brzo i toĉno. Imali su velike ţute oĉi, visoke jagodice i blijedu put. Percival je svjedoĉio letu anakima za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada se gomila slugu sruĉila na karavanu u kojoj su ljudi bjeţali od bombardiranja Londona. Rastrgali su jadnike s lakoćom. Nakon te epizode Percivalu je postalo jasno zašto se vjerovalo da su anakimi hirovita i nepredvidiva bića prikladna samo da sluţe svojim nadreĊenima. Svakih nekoliko koraka prepoznao bi nekog od obiteljskih prijatelja i poznanika sa sjajnim kristalnim ĉašama za šampanjac. Razgovori su se topili u zraku ostavljajući dojam neprekinuta baršunastog ţamora ogovaranja. Prisluškivao je priĉe o praznicima, jahtama i poslovnim dostignućima, razgovore koji su pristajali majĉinim prijateljima kao i blještavilo dijamanata i blistava okrutnost njihova smijeha. Gosti su ga gledali iz svakog ugla, zaustavljajući se na njegovim cipelama, satu, štapu i na kraju bi - kada bi ugledali Otterley shvatili daje taj bolesni, neuredni gospodin Percival Grigori III, nasljednjik imena i bogatstva Grigorijevih. Napokon su stigli do majke, Sneje Gregori, koja je leţala na svom omiljenom kauĉu, prekrasnom impozantnom gotiĉkom komadu s zmijama izrezbarenim na drvenom okviru. Sneja se udebljala desetljećima provedenim u New Yorku i na sebi je imala laganu, lepršavu tuniku koja joj je u svilenima naborima padala oko tijela. Malo ukoso iza sebe postavila je svoja bogata, sjajna krila, namještena u najljepšu pozu kao da pokazuje obiteljski nakit. Percivala je skoro oslijepilo njihovo blještavilo, svako pero svjetlucalo je poput komadića šarene

folije. Snejina krila bila su ponos obitelji, a veliĉina njihove ljepote dokaz ĉistokrvne loze. Bio je to znak daje Percivalova baka s majĉine strane bila obdarena raznobojnim krilima koja su raširena imala više od deset metara, raspon neviĊen tisuću godina. Priĉalo se da su ta krila sluţila kao model za anĊele fra Angelica, Lorenza od Monaca i Botticinia. Krila su, Sneja je jednom rekla Percivalu, simbol njihove krvi, njihove vrste, njhova dominantnog poloţaja u zajednici. Njihovo primjereno pokazivanje donosilo im je moć i prestiţ, i nije bilo malo razoĉaranje što ni Otterley ni Percival nisu podarili nasljednika koji bi nastavio obiteljsku lozu. Upravo je zato Percivala smetalo što je Otterley skrivala svoja krila. Umjesto da ih pokazuje, kao što se od nje oĉekivalo, ona ih je drţala skupljena uz tijelo, kao daje bila neki mješanac a ne ĉlan jedne od najprestiţnijih anĊeoskih obitelji u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Shvaćao je da sposobnost uvlaĉenja krila bilo odliĉno oruĊe, pogotovo u miješanome društvu. To im je omogućavalo kretanje u ljudskom društvu a da ne budu otkriveni. No, bilo je uvredljivo ne pokazati krila u privatnome okruţenju. Sneja Grigori ih je pozdravila podigavši ruku na poljubac. "Moji kerubini", rekla je dubokim glasom s njemaĉkim naglaskom, ostatkom iz djetinjstva koje je provela u u habsburškom domu u Austriji. Neko vrijeme je šutjela i stisnutim oĉi promatrala ogrlicu oko Otter- leyina vrata - okrugao ruţiĉasti dijamant u antiknom okviru. "Kakav prekrasan nakit", rekla je kao da ju je iznenadilo što takvo blago visi oko vrata njezine kćeri. "Zar ga ne prepoznaješ?" tiho je rekla Otterley. "To je jedan od bakinih primjeraka." "Uistinu?" Sneja je uzela dijamant izmeĊu palca i prstenjaka i podigla ga, a svjetlo se poigravalo na izbrušenoj površini. "Mislim da bih ga trebala prepoznati, no sasvim mije stran. Iz moje je sobe?" "Ne", Otterley odgovori oprezno. "Nisi li ga uzela iz sefa?", upitao je Percival. Otterley je skupila usnice i dobacila mu pogled koji mu je odmah dao do znanja da ju je razotkrio. "No dobro, to objašnjava njegovu tajnu", reĉe Sneja. "Nisam otišla do sefa tako dugo da sam posve zaboravila što u njemu ima. Jesu li svi majĉini dragulji krasni poput ovog?" "Svi su divni, majko", rekla je u strahu. Godinama je već uzimala nakit iz sefa bez majĉinog znanja. "Ovaj mi se komad posebno sviĊa", reĉe Sneja. "Mogla bih upriliĉiti ponoćni odlazak do sefa. Moţda je vrijeme za inventuru." Bez oklijevanja, Otterley je otkopĉala ogrlicu i stavila je u majĉinu ruku. "Na tebi će izgledati prelijepo". Zatim se, ne ĉekajući majĉinu reakciju ili ne bi li prikrila jad što se morala odreći takvog dragulja, okrenula na tankim potpeticama i odšuljala u gomilu u pripijenoj haljini koja je bila toliko uska da je izgledala kao da je mokra. Sneja je drţala ogrlicu na svjetlu - zabljesnula je kao obasjana zrakama sunca - prije nego što ju je bacila u perlama optoĉenu veĉernju torbicu. Zatim se okrenula prema Percivalu, uvidjevši da je njezin jedini sin bio svjedok njezine pobjede. "To je stvarno smiješno. Otterley misli da ne znam da mi krade nakit zadnjih dvadeset i pet godina." Percival se nasmijao. "Nisi joj pokazala da znaš. Da jesi, Otterley bi već odavno prestala." Njegova majka odmahnula je rukom na tu primjedbu kao da je rijeĉ o muhi. "Znam sve što se dogaĊa u obitelji", rekla je namještajući se na kauĉ tako da joj luk krila zahvati svjetlo. "Ukljuĉujući i ĉinjenicu da se ti nisi dobro brinuo za sebe. Moraš se više odmarati, više jesti, više spavati. Stvari se ne mogu odvijati kao obiĉno. Vrijeme je da se pripremimo za budućnost." "Upravo to i radim", odgovorio je ojaĊen što mu majka govori kao daje u prvom stoljeću ţivota.

"Shvaćam", Sneja je procjenjivala sinovu zlovolju. "Bio si na sastanku." "Kao što smo planirali", odgovori Percival. A zato si došao gore s tako kiselim licem. "Ţeliš li mi reći novosti, zar sastanak nije dobro prošao?" "Zar ikada jesu? " odgovorio je iako je njegovo nezadovoljstvo bilo oĉito. "No priznajem da sam od ovoga imao veća oĉekivanja." "Da", reĉe Sneja. "Svi smo imali." "DoĊi." Uzeo je majĉinu ruku da joj pomogne ustati s kauĉa. "Volio bih s tobom nasamo porazgovarati." "Zar ne moţeš sa mnom ovdje razgovarati?" "Molim te", reĉe Percival gledajući zabavu s gaĊenjem. "To je potpuno nemoguće." Okruţena paţnjom oboţavatelja, Sneja je od ustajanja napravila sjajnu predstavu. Raširila je krila i odmaknula ih od ramena tako da ih moţe omotati oko sebe poput plašta. Percivala je obuzela ljubomora. Krila njegove majke bila su divna, sjajna, zdrava i punih pera. Boje iz vrškova, na kojima su bila sićušna i ruţiĉasta, sjajila su sve jaĉe prema središtu leĊa gdje su pera postajala golema i sjajna. Percivalova krila, dok ih je imao, bila su veća ĉak i od majĉinih, oštra i dramatiĉna, pera oblikovana poput maĉeva, sjajne, zlatne prašine. Nije mogao gledati majku, a da ne poţeli ponovno biti zdrav. Sneja Grigori malo je zastala ne bi li dopustila gostima da se dive ljepoti njezinih nebeskih kvaliteta, a zatim je s otmjenošću kojoj se Percival divio, povukla krila k tijelu i skupila ih na leĊima kao gejša koja zatvara lepezu od riţina papira. Percival je ruku pod ruku vodio majku niz veliko stubište. Stol u blagovaonici bio je ispunjen cvijećem i porculanom išĉekujući majĉine goste. Malo peĉeno prase s kruškom u ustima leţalo je usred buketa, a na stranama je bilo izrezano na soĉne ruţiĉaste komade. Percival je kroz prozor mogao vidjeti ljude, malene i crne poput glodavaca, kako se ţurno probijaju kroz ledeni vjetar. Unutra je bilo toplo i ugodno. Vatra je gorjela u kaminu, a blijedi zvuk prigušenog razgovora i njeţne glazbe dolazio je odozgo. Sneja se namjestila u stolcu. "Dakle reci mi, što si me trebao?", upitala je i više nego ljuto zato što je morala otići sa zabave. Izvadila je cigaretu iz platinaste tabakere i zapalila. "Ako je ponovno novac u pitanju, znaš da o tome moraš priĉati s ocem. Ne znam kako trošiš toliko." Odjednom se popustljivo nasmiješila. "Kad bolje razmislim, dragi, moţda i znam. No o tome ćeš morati razgovarati s ocem." Percival uzme cigaretu iz majĉine tabakere i dopusti joj da mu pripali. Znao je daje pogriješio ĉim je udahnuo - pluća su mu gorjela. Zakašljao je pokušavajući disati. Sneja mu je dodala pepeljaru od ţada da ugasi cigaretu. Kad je došao do daha, reĉe: "Moj se izvor pokazao beskorisnim." "To je bilo oĉekivano", reĉe Sneja i povuĉe dim. "Otkriće za nas nema nikakvu vrijednost", reĉe Percival. "Otkriće?", Snejine oĉi su se raširile. "Kakvo toĉno novo otkriće?" Dok je raspredao o sastanku naglašavajući Verlaineovu smiješnu opsjednutost arhitektonskim crteţima samostana u Miltonu u New Yorku, kao i podjednako iritantnu zaokupljenost tim hirom oko starih novĉića, majka je prelazila svojim dugim snjeţnobijelim prstima po ulaštenu lakiranom stolu, a zatim je naglo prestala. "Pa to je divno", rekla je naposljetku. "Zar zaista misliš da nije pronašao ništa korisno?" "Kako to misliš?" "Nekako si u svojoj ţarkoj ţelji da uĊeš u trag kontaktima Abigail Rockefeller, sasvim promašio cilj." Sneja ugasi cigaretu i zapali drugu. "Moţda traţimo baš te crteţe. Daj mi ih. Ţeljela bih ih sama pogledati."

"Rekao sam Verlaine da ih zadrţi", i u trenu dok je to izgovarao shvatio je da će je te rijeĉi razbjesniti. "Osim toga, vladali smo Samostanom Sv. Ruţe nakon napada 1944. Nakon poţara nije ostalo ništa. Valjda ne misliš da nam je nešto promaklo." "Voljela bih se u to sama uvjeriti", nije se trudila prikriti nezadovoljstvo. "Predlaţem da odmah odemo do samostana." Percival je poskoĉio na mogućnost iskupljenja. "Pobrinuo sam se za to", reĉe. "U ovom trenu moj izvor je na putu prema Sv. Ruţi da bi provjerio ono što je pronašao." "Tvoj izvor je jedan od nas?" Pogledao je na trenutak u majku, nesiguran kako da nastavi. Sneja će biti bijesna kad shvati da je imao toliko povjerenje u Verlaina koji ne pripada krugu njihovih doušnika. "Znam što misliš o pridošlica- ma, no nema razloga za brigu. Temeljito sam ga provjerio." "Naravno", reĉe Sneja ispuhujući dim. "Kao i sve prije." "Ovo je novo doba", odgovori Percival. Paţljivo je vagao rijeĉi odluĉan ostati miran unatoĉ majĉinoj kritici. "Nas nije lako izdati." "U pravu si, novo doba", ponovila je Sneja. "Ţivimo u eri slobode i udobnosti, slobodni od razotkrivanja, i sjajna zdravlja. Slobodni smo da radimo što ţelimo, putujemo gdje ţelimo, ţivimo kako ţelimo. No ovo je takoĊer i doba u kojem su najbolji od naše vrste postali samozadovoljni i slabi. Doba bolesti i degeneracije. Ni ja, ni ti, niti bilo koje od ovih smiješnih bića u mom dnevnom boravku nismo pošteĊeni izdaje." "Misliš li da sam ja spokojan?" glas mu se podizao usprkos trudu. Uzeo je štap u ruku i spremio se za odlazak. "Ne vjerujem da moţeš biti išta drugo u svom stanju", reĉe Sneja. "Otterley ti mora pomoći." "Naravno", odgovori Percival. "Otterley na ovome radi jednako dugo koliko i ja. " "A tvoj otac i ja smo na tome radili još davno prije", reĉe Sneja. "I moji su roditelji radili na tome prije negoli sam se rodila, baš kao i njihovi roditelji prije njih. Ti si samo jedan od mnogih." Percival je drvenim vrškom štapa lupkao po podu. "Nekako mislim da moje stanje pridonosi ţurnosti." Sneja pogleda štap. "Istina, tvoja bolest daje novo znaĉenje potrazi. No tvoja te opsjednutost izljeĉenjem zaslijepila. Otterley se nikada ne bi odvojila od tih crteţa, Percivale. Zapravo, Otterley bi sada bila u samostanu i provjeravala ih. Pogledaj samo koliko si vremena po- tratio! Sto ako nas tvoja glupost bude stajala bogatstva?" "Onda ću umrijeti", odgovori. Sneja Grigori stavi glatku bijelu ruku na njegov obraz. Neozbiljna ţena koju je otpratio sa sofe preobratila se u ĉvrstu osobu ispunjenu ambicijom i ponosom. Zbog toga joj se divio i zavidio joj. "To se neće dogoditi. Neću dopustiti da se to dogodi. Sada se idi odmoriti. Ja ću se pobrinuti za g. Verlaina." Percival je stao, snaţno se oslonio na štap i odšepao iz sobe. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Verlaine je parkirao svoj automobil, polovni Renault iz 1989. koji je kupio za vrijeme studija, ispred Sv. Ruţe. Na putu prema samostanu isprijeĉila su mu se vrata od kovana ţeljeza, nije bilo druge nego da se popne preko debelog vapnenaĉkog zida koji je opasivao imanje. Izbliza je Sv. Ruţa izgledala baš kako je zamišljao, izolirana i mirna poput dvorca na koji je baĉena ĉarolija vjeĉnog sna. Neogotiĉki lukovi i tornjevi uzdizali su se do sivog neba, a breze i zimzeleno drveće sa svih su strana stvarali ĉvrst klauster koji je bio poput zaštite. Mahovina i puzavac penjali su se po ciglama kao da je priroda zapoĉela polaganu i nezaustavljivu misiju osvajanja zgrade. Na samome kraju posjeda uz obalu okovanu snijegom i ledom tekao je Hudson.

Hodajući kamenim, poploĉenim putem Verlaine je drhtao. Osjećao je straviĉnu hladnoću od trenutka kada je napustio Central park i taj ga je teţak i zagušljiv osjećaj pratio za vrijeme ĉitave voţnje do Miltona. Upalio je grijanje u automobilu da se oporavi od zime, no ruke i stopala i dalje su mu bili zaleĊeni. Nije znao da će sastanak tako djelovati na njega niti da će ga toliko uznemiriti spoznaja daje Percival Grigori zaista vrlo bolestan. Bilo je nešto jezivo i uznemi- ravajuće u Gregoriu, nešto što on nije mogao dokuĉiti. Verlaine je posjedovao jaku intuiciju - nekoliko minuta nakon što bi upoznao ĉovjeka imao bi jasnu sliku o njemu, prvi dojam rijetko gaje prevario. Već na prvome sastanku Grigori je u njemu izazvao takvu fiziĉku reakciju da bi se u njegovoj prisutnosti osjećao slabim, praznim i beţivotnim, bez traĉka topline. Njihov sastanak ranije popodne bio je drugi po redu, i moţda, pretpostavljao je s olakšanjem, i posljednji. Ako sam ne okonĉa taj dogovor - što bi se uskoro moglo dogoditi nastavi li se ovo putovanje po planu - postojala je realna mogućnost da Grigori uskoro više ne bude na ovome svijetu. Njegova je koţa bila tako tanka daje kroz nju mogao vidjeti mreţu plavih vena. Njegove oĉi gorjele su u groznici i mogao je hodati uspravno samo uz pomoć štapa. Bilo je potpuno nelogiĉno da taj ĉovjek izlazi iz kreveta, a kamoli vodi poslovne razgovore na snjeţnoj mećavi. Pa ipak, još nelogiĉnije je bilo poslati ga u samostan bez potrebnih priprema. Bilo je to nepromišljeno i neprofesionalno, baš ono što je mogao oĉekivati od strastvenog sakupljaĉa umjetnina kakav je bio Grigori. Uobiĉajeni protokol za istraţivanje traţio je dopuštenje za posjet privatnoj knjiţnici, a ova je sigurno bila konzervativnija od većine. Knjiţnicu Sv. Ruţe zamišljao je malenom i staromodnom, ispunjenom papratima i ruţnim slikama janjadi i djece - svim onim jeftinim dekorom koji su religiozne ţene smatrale šarmantnim. Pretpostavljao je da će knjiţniĉarka imati oko sedamdeset godina, da će biti natmurena i izborana, strogo i blijedo stvorenje koje uopće ne cijeni zbirku slika koju ĉuva. Ljepotu i uţitak, glavne elemente koji ţivot ĉine podnošljivim, definitivno neće naći u samostanu. Verlaine u stvari nikada nije bio u samostanu. Potjecao je iz obitelji agnostika i znanstvenika, ljudi koji su svoja uvjerenja zadrţavali za sebe, kao da bi ih priĉanje o vjeri moglo zauvijek izbrisati s lica zemlje. Uspeo se širokim kamenim stepenicama na ulazu u samostan i pokucao na drvena vrata. Pokucao je drugi put, treći put, a zatim je krenuo traţiti zvono ili portafon, nešto što bi moglo skrenuti paţnju sestara, ali nije pronašao ništa. Budući da je većinu vremena vrata svoga stana ostavljao otkljuĉanima, bilo mu je ĉudno da grupa kontemplativnih ĉasnih sestara koristi takvo osiguranje. Ozlovoljen, otišao je do boĉne strane zgrade, izvadio fotokopiju nacrta iz dţepa i poĉeo prouĉavati crteţ u nadi da će pronaći drugi ulaz. Koristeći rijeku kao polazište, zakljuĉio je da bi glavni ulaz trebao biti na juţnoj strani zgrade. No ulaz je bio na zapadnoj strani i gledao je na glavna vrata. Prema mapi (mislio je na crteţe), crkva i kapelica trebale su biti na straţnoj strani, dok je samostan u obliku uskog krila trebao biti sprijeda. Ako je toĉno tumaĉio crteţe, zgrade bi trebale biti posve drugaĉije rasporeĊene. Polako mu je postajalo sve jasnije da se crteţi ne podudaraju sa zgradom ispred njega. Znatiţeljan, prošetao je do vanjskog zida samostana usporeĊujući zidove od cigle s onim nacrtanima. I zaista, dvije zgrade nisu bile ondje gdje su trebale biti. Umjesto dvije odvojene zgrade bila je jedna, izgraĊena od mješavine starih i novih cigli i ţbuke, kao da su dvije zgrade izrezali i spojili u nadrealan zidni kolaţ. Nije znao što bi na to rekao Grigori. Prvi puta susreli su se na aukciji umjetnina gdje je Verlaine asistirao u salonu slika, namještaja, knjiga i nakita koji je pripadao obiteljima Zlatnog doba. Bio je ondje krasan komplet srebrnine u vlasništvu Andrewa Carnegia, komplet pozlaćenih palica za kriket s ugraviranim inicijalima Henrya Flag- lera i mramorna figura Neptuna iz Breakersa, dvorca Corneliusa Vanderbilta II u Newportu. Aukcija je bila

mala, a ponude niţe od oĉekivanih. Percival Grigori privukao je njegovu pozornost kada je ponudio veliku svotu za nekoliko predmeta koji su nekoć pripadali supruzi Johna D. Rockefellera, Lauri "Cettie" Celestiji Spelman. Znao je dovoljno o obitelji Rockefeller da mu je bilo jasno da većina predmeta koju je Percival Grigori kupio nije ništa posebno. No unatoĉ tome Grigori ih je ţarko ţelio i podizao cijenu daleko iznad poĉetne. Kasnije, nakon što su svi predmeti prodani, ĉestitao mu je na kupovini. Ušli su u raspravu o Rockefellerima, a svoje seciranje Zlatnog doba nastavili uz bocu vina u baru preko puta. Grigori se divio Verlainovom poznavanju ĉinjenica o Rockefellerima. Izrazio je svoje zanimanje za njegovo istraţivanje u MMU-u i upitao ga bi li ga zanimalo privatno istraţivanje na tu temu. Grigori je uzeo njegov telefonski broj. Ubrzo nakon toga je postao njegov zaposlenik. Verlaine je gajio posebnu naklonost prema Rockefellerima. Pisao je doktorat o ranim godinama Muzeja moderne umjetnosti, instituciji koja ne bi postojala bez vizije i pokroviteljstva Abigail Aldrich Rockefeller. Isprva je Verlaineovo prouĉavanje povijesti umjetnosti proizašlo iz interesa za dizajn. Odabrao je nekoliko kolegija na Odsjeku za povijest umjetnosti na Columbiji, pa još neke druge, sve dok nije otkrio da se njegovo zanimanje s dizajna okrenulo prema neĉe mu mnogo starijem - primitivizmu, punomoći za raskid s tradicijom, revalorizaciji sadašnjosti preko prošlosti - i na kraju do ţene koja je pomogla u izgradnji jednog od najboljih svjetskih muzeja moderne umjetnosti, Abigail Rockefeller. Verlaine je bio posve svjestan, a i njegov ga je mentor na to podsjećao, da zapravo nije znanstvenik. Nije bio sposoban sistematizirati ljepotu, reducirajući je na teorije i fusnote. Više mu se sviĊala Matissova ţiva boja od koje je zastajao dah, nego intelektualna krutost ruskih formalista. Za vrijeme studija nije promijenio naĉin na koji je gledao na umjetnost. Umjesto toga nauĉio je cijeniti motivaciju koja je stajala iza samog stvaranja. Radeći na svojoj disertaciji poĉeo se diviti ukusu Abigail Rockefeller, a nakon godina istraţivanja još uvijek se osjećao tek minornim struĉnjakom o utjecaju obitelji Rockefeller u svijetu umjetnosti. Dio njegove disertacije bio je objavljen prošle godine u prestiţnom ĉasopisu o umjetnosti, a to gaje dovelo do mjesta vanjskog predavaĉa na Columbiji. Ako bi sve išlo po planu, pojednostavnio bi disertaciju, pronašao naĉin daje uĉini općenitijom, i kada bi se zvijezde posloţile, jednoga bi je dana objavio. U sadašnjem je obliku bila kaotiĉna. Dokumenti su prerasli u zbrku informacija u kojoj su se ĉinjenice i razliĉiti dijelovi slike spojili ujedno. Imao je na stotine kopiranih dokumenta spremljenih u fascikle i Grigori ga je nekako uvjerio da za njegove osobne potrebe kopira gotovo svaki podatak, svaki dokument i svako izvješće koje je sakupio istraţujući. Verlaine je vjerovao da su ti dokumenti iscrpni pa gaje tim više iznenadilo kada je otkrio daje tih godina za koje se specijalizirao, u vrijeme kada je Abigail Rockefeller svestrano sudjelovala u Muzeju moderne umjetnosti, postojala korespondencija izmeĊu gĊe Rockefeller i Samostana Sv. Ruţe. Vezu je otkrio ranije te godine kada je otišao na istraţivanje u Rockefeller Archive Center. Vozio je 40 km na sjever od Manhat- tana do Uspavane doline, pitoresknog grada bungalova i drvenih kuća na rijeci Hudston. Iz Centra koji se nalazio na breţuljku pruţao se pogled na desetak hektara zemlje, i bio je smješten u golemom kamenom dvorcu koji je pripadao Marthi Baird Rockefeller, drugoj supruzi Johna D. Rockefellera mlaĊeg. Verlaine je parkirao Renault, prebacio ruksak preko ramena i uspeo se stepenicama. Bilo je ĉudo koliko novaca je prikupila obitelj i kako se uspjela okruţiti naizgled beskrajnom ljepotom. Arhivar je provjerio njegovu istraţivaĉku akreditaciju - iskaznicu Sveuĉilišta Columbia s jasno naznaĉenim statusom vanjskog predavaĉa - i poveo ga do ĉitaonice na drugome katu. Grigori je dobro plaćao. Jedan dan istraţivanja pokrio bi Verlainovu mjeseĉnu stanarinu. Stoga je iskoristio svoje vrijeme uţivajući u miru knjiţnice, mirisu knjiga, urednom

arhivskom sustavu rasporeĊivanja dokumenata i papira. Arhivar je donio kutije dokumenata iz sefa s kontroliranom temperaturom, velikog betonskog produţetka dvorca, i stavio ih pred njega. Papiri Abby Rockefeller bili su podijeljeni u sedam serija: Ko- respodencija Abby Aldrich Rockefeller, Osobni dokumenti, Umjetniĉka kolekcija, Filantropija, Obiteljski dokumenti Aldrich/Greene, Smrt Abby Aldrich Rockefeller, Biografija Chaseovih. Svaki je dio sadrţavao stotine dokumenata. Za pregled svih papira bili su potrebni tjedni. Verlaine je prekopavao, biljeţio i kopirao. Prije nego je krenuo na put, ponovno je proĉitao sve što je mogao pronaći o njoj, namjeravajući otkriti nešto što bi mu moglo pomoći, neku informaciju koju drugi povjesniĉari moderne umjetnosti još uvijek nisu imali. Proĉitao je razliĉite biografije i znao je dosta toga o njezinu djetinjstvu u Providenceu, na Rhode Islandu, o udaji za Johna D. Rockefellera mlaĊeg i ţivotu u njujorškom društvu koji je uslijedio. Proĉitao je opise njezinih veĉernjih zabava, njezinih pet sinova i jedne buntovne kćeri. Sve se to ĉinilo dosadnim u usporedbi s njezinim umjetniĉkim interesima i strastima. Iako pojedinosti njihovih ţivota nisu mogle biti razliĉitije - ţivio je u garsonijeri i imao riziĉnu i nepouzdanu financijsku egzistenciju kao vanjski predavaĉ na fakultetu, dok je ona bila udana za jednog od najbogatijih ljudi 20. stoljeća - osjećao je neku prisnost. Vjerovao je da razumije njezin ukus i zagonetnu strast prema modernom slikarstvu. Nije bilo niĉega u njezinom privatnom ţivotu što nije provjerio tisuću puta. Vrlo dobro je znao da postoje male šanse da otkrije nešto novo za Grigoria. Kada bi imao sreće i kada bi otkrio barem komadić neĉega što bi moglo pomoći njegovom šefu, bi bila to luda sreća. I tako je prelazio gomile papira i pisama koje su znanstvenici poharali, kriţajući s popisa dokumente o biografiji Chaseovih i okrećući se kutiji s podacima o skupljanju umjetnina i planovima za MMU - Umjetniĉke kolekcije, serija III: Inventar kupljenih, doniranih, posuĊenih ili prodanih umjetnina; Informacije o kineskim i japanskim otiscima te ameriĉkoj tradicionalnoj umjetnosti; Bilješke prodavaĉa o umjetniĉkoj kolekciji Rockefellerovih. No nakon sati ĉitanja nije pronašao ništa iznimno. Napokon je poslao natrag kutije iz serije III i zamolio arhivara da mu donese seriju IV: Filantropiju. Za to nije imao pravi razlog osim što su dobrotvorne donacije Rockefellerovih bile jedino što nije ponovno pregledao jer su to obiĉno bili suhoparni izvještaji o brojevima. Kada su kutije stigle i kada ih je poĉeo pregledavati, otkrio je da ga je, usprkos tome što je tema bila dosadna, glas Abigail Rockeffeler intrigirao gotovo koliko i njezin ukus za slike. Ĉitao je sat vremena prije negoli je otkrio ĉudan niz pisama, ĉetiri pisma sakrivena u hrpi papira. Pisma su bila umetnuta u izvješća o dobrotvornim donacijama, uredno presavijena u originalnim omotnicama bez komentara ili dodataka. U stvari, otvorivši katalog te serije, shvatio je da pisma uopće nisu bila dokumentirana. Nije to mogao objasniti, no bila su ovdje, poţutjela od vremena, osjetljiva na dodir, i ostavljala su prašnjav trag na njegovim prstima kao daje dotakao krila moljca. Otvorio ih je i izravnao pod svjetlom da ih bolje pogleda. Odmah mu je postalo jasno zašto ih je previdio: pisma uopće nisu imala izravne veze s obitelji Abigail Rockefeller, s njihovim društvenim ţivotom ili umjetniĉkim radom. Za ta pisma nije postojala jasna kategorija. Nije ih ĉak ni napisala Abigail Rockefeller nego ţena imenom Inno- centa, nadstojnica samostana u Miltonu, u New Yorku, gradiću za koji nikada nije ĉuo. Pogledavši u atlas, shvatio je da se Milton nalazi samo nekoliko sati sjeverno od New Yorka, na rijeci Hudson. Sto je dulje ĉitao pisma, Verlaine se sve više ĉudio. Innocentin rukopis bio je pauĉinast i staromodan i ispisivao je uske brojke i tanka, zavijena slova, oĉito naškrabana perom i tintom. Prema onome što je uspio shvatiti, majka Innocenta i gĊa Rockefeller dijelile su interes za religijsko djelovanje, dobrotvorni rad,

aktivnosti prikupljanja novĉane pomoći, jednako kao što su to mogle i bilo koje dvije ţene njihovih poloţaja. Innocentin ton isprva je bio pun poštovanja i ljubazne poniznosti, no svakim je pismom postajao topliji i upućivao da je meĊu ţenama uspostavljena redovna komunikacija. U pismima nije mogao pronaći ništa eksplicitno što bi to potvrdilo, no osjećao je da se u pozadini svega nalazi neko crkveno umjetniĉko djelo. Bio je sve sigurniji da će ga ta pisma nekamo odvesti, samo ako ih uspije shvatiti. Ona su bila upravo onakvo otkriće koje bi mu moglo pomoći u karijeri. Brzo, prije nego što bi arhivar mogao vidjeti, stavio je pisma u unutarnji dţep ruksaka. Deset minuta kasnije jurio je prema svom domu na Manhattanu, a ukradeni papiri bili su rasuti u njegovome krilu. Cak ni tada nije znao zašto ih je uzeo. Nije imao drugi razlog osim što ih je oĉajniĉki ţelio shvatiti. Znao je da bi ovo otkriće trebao podijeliti s Grigoriem, ĉovjekom koji je, na kraju krajeva, i platio njegovo putovanje, no ĉinilo mu se da je premalo pravih informacija na koje bi se oslonio, stoga je odluĉio da će mu za pisma reći tek kasnije, nakon što potvrdi njihovu vaţnost. Sada, dok je stajao ispred samostana i usporeĊivao arhitektonske nacrte s graĊevinom ispred sebe, ponovno se iznenadio. Zrake zimskog sunca padale su na crteţe, a sjene breza širile su se površinom snijega. Temperatura je brzo padala. Podigao je ovratnik kaputa i krenuo u drugi obilazak u cipelama koje su promoĉile od bljuzge. Grigori je u jednome imao pravo: bez pristupa samostanu nije mogao doznati ništa više. Na pola puta otkrio je zaleĊene stepenice. Sišao je pridrţavajući se za metalni rukohvat da se ne bi poskliznuo. Vrata su se nalazila u udubljenome svodu kamena ulaza. Pritisnuvši kvaku, shvatio je da su otkljuĉana i trenutak kasnije našao se u tamnom, vlaţnom prostoru koji je mirisao na mokar kamen, trulo drvo i prašinu. Kada su mu se oĉi prilagodile na slabo svjetlo, zatvorio je vrata i ĉvrsto ih gurnuo prije nego je napuštenim hodnikom ušao u Samostan Sv. Ruţe. Knjiţnica anĊeoskih slika, Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Kad god bi se najavili posjetitelji, sestre su se oslanjale na Evangeline kao na vezu izmeĊu kraljevstva svetog i zemaljskog. Znala je kako umiriti one neinicirane, imala je dašak mladosti i suvremenosti koji je nedostajao ostalim sestrama i zbog toga je ĉesto tumaĉila interne poslove zajednice pridošlicama. Gosti bi oĉekivali da ih doĉeka ĉasna sestra u halji, s crnim velom i turobnim koţnim cipelama na vezanje, Biblijom u jednoj, a krunicom u drugoj ruci, staricu koja je na licu nosila svu tugu svijeta. No umjesto toga upoznali bi Evangeline. Mlada, lijepa i oštroumna, uskoro bi ih oslobodila njihovih vlastitih predrasuda. Našalila bi se ili komentirala ĉlanak u novinama i razbila sliku strogog samostana. Dok je vodila goste vijugavim hodnicima, razjasnila bi im daje njihova zajednica moderna i otvorena novim idejama. Objašnjavala im je da usprkos tradicionalnim haljama sredovjeĉne sestre nose nikice za jutarnjih jesenjih šetnji uz rijeku, a ljeti dok plijeve cvjetnjak birkenstockice. Prema njezinim rijeĉima, vanjski je izgled znaĉio malo. Rutina utemeljena prije dvjesto godina, poštovanje i zadrţavanje rituala nepokolebljivom upornošću, bili su ono najznaĉajnije. Kada bi se laici zaĉudili tišini hodnika, pravilnosti molitvi i uniformnosti ĉasnih sestara, Evangeline je imala sposobnost prikazati to priliĉno normalnim. No tog je popodneva njezino ponašanje bilo sasvim drugaĉije. Nikada se prije nije toliko iznenadila vidjevši nekoga na vratima knjiţnice. Šuškanje koje je dopiralo iz samog kraja prostorije privuklo joj je paţnju. Okrenula se i ugledala mladića naslonjenog na vrata koji ju je promatrao s neobiĉnim zanimanjem. Kao da ju je stresla struja. U sljepooĉicama joj je otkucavalo, maglilo joj se pred oĉima i lagano zvonilo u ušima. Ispravila se, nesvjesno prihvativši ulogu ĉuvarice knjiţnice, suoĉila se s uljezom. Iako nije mogla reći kako, znala je da je ĉovjek na vratima knjiţnice bio isti onaj ĉije je pismo jutros proĉitala. Bilo je ĉudno što prepoznaje Verlainea. Autora pisma zamišljala je kao smeţurana, trbu- šastog profesora sijede kose, no ĉovjek pred njom bio je puno mlaĊi

nego što je oĉekivala. Naoĉale tankih metalnih okvira, neobuzdana crna kosa i oklijevanje na vratima djelovalo joj je djeĉaĉki. Bio joj je potpuni misterij kako je uspio ući u samostan, i što je bilo još ĉudnije, kako je pronašao put do knjiţnice, a da pri tome nije susreo ni jednu od sestara. Paţljivo je popravila suknju i odluĉila izvršiti svoju duţnost kako treba. Na putu prema vratima fiksirala ga hladnim pogledom. "Mogu li vam kako pomoći, g. Verlaine?" Glas joj je zvuĉao ĉudno, kao da prolazi kroz vijugav tunel. "Znate tko sam? " upitao je Verlaine. "Nije teško zakljuĉiti", odgovorila je oštrije nego što je namjeravala. "Onda znate", reĉe Verlaine zarumenivši se, što je bio znak da je svjestan da ga se promatra, a to ju je smekšalo unatoĉ njezinoj namjeri, "da sam razgovarao telefonom s nekim - Perpetuom, mislim da se tako zvala - o posjetu knjiţnici u svrhu istraţivanja. Napisao sam pismo da bih dogovorio posjet." "Ja sam Evangeline. Primila sam vaše pismo i poznat mije vaš zahtjev. Znam i da ste razgovarali s majkom Perpetuom o svojim namjerama da provedete istraţivanje kod nas. No, koliko je meni poznato, pristup knjiţnici nije vam odobren. U stvari nije mi baš jasno ni kako ste ušli, posebno u ovo doba dana. Shvaćam da netko moţe zalutati nakon nedjeljne mise, javnost je pozvana da se moli zajedno s nama, pa se i prije dogaĊalo da neki znatiţeljnici razgledaju naše privatne odaje. No usred popodneva? Ćudi me što putem do knjiţnice niste susreli ni jednu od sestara. U svakom sluĉaju morate se prijaviti u Ured misije što je protokol za sve posjetitelje. Mislim da je najbolje da odmah odemo tamo ili da bar razgovarate s majkom Perpetuaom za sluĉaj da..." "Ispriĉavam se", prekinuo ju je. "Znam da je ovo nedopustivo i da uopće nisam smio doći bez dopuštenja, no nadam se da ćete mi pomoći. Vaša bi me struĉnost mogla izvući iz popriliĉno nepovoljne situacije. Uistinu nisam došao izazvati nevolje." Pogledala ga je na trenutak kao da pokušava procijeniti njegovu iskrenost. Zatim je, pokazujući rukom na drveni stol kraj peći, rekla: "Ne postoji problem s kojim se ne bih mogla nositi, g. Verlaine. Sjednite, molim vas, i recite mi kako vam mogu pomoći. " "Hvala vam." Verlaine je skliznuo u stolac, a Evangeline sjela njemu nasuprot. "Iz mog pisma vjerojatno znate da pokušavam pronaći dokaze da su se Abigail Rockefeller i nadstojnica samostana dopisivale zimi 1943." Evangeline kimne, prisjetivši se teksta pisma. "Da, no u svome pismu nisam spomenuo da pišem knjigu o tome. U stvari je to moja doktorska disertacija, no nadam se da će prerasti u knjigu o Abigail Rockefeller i Muzeju moderne umjetnosti. Proĉitao sam gotovo sve što je o toj temi napisano, kao i mnoge neobjavljene dokumente, no nigdje se ne spominje veza izmeĊu Rockefellera i Samostana Sv. Ruţe. Kao što moţete zamisliti takva bi korespondencija mogla biti znaĉajno otkriće, bar u mome akademskom krugu. To je nešto što bi u potpunosti moglo promijeniti moju karijeru." "To je vrlo zanimljivo", odvrati Evangeline, "no ne vidim kako vam ja mogu pomoći." "Pokazat ću vam nešto." Prekopavši unutarnji dţep kaputa stavio je sveţanj papira na stol. Papiri su bili ispunjeni crteţima koji su na prvi pogled izgledali tek nešto više od niza pravokutnih i kruţnih oblika, no pogledavši bolje, shvatila je da je prikazuju zgradu samostana. Poravnavajući papire prstima, Verlaine reĉe: "Ovo su arhitektonski planovi Sv. Ruţe." Evangeline se nagnula nad stol da ih bolje pogleda. "To su originali?" "Da", okretao je stranice da bi joj pokazao razliĉite crteţe samostana. "Datirani su 1809. i potpisala ih je nadstojnica osnivaĉica." "Majka Francesca", reĉe Evangeline privuĉena starim, zamršenim crteţima. "Francesca je podigla samostan i osnovala naš red. Sama je projektirala veći dio crkve. U potpunosti je osmislila Kapelicu klanjanja."

"Njezin je potpis na svakoj stranici", reĉe Verlaine. "To je posve normalno", odgovori Evangeline. "Bila je nešto poput renesansne ţene. Inzistirala bi na tome da sama odobri nacrte." "Pogledajte ovo", Verlaine je raširio papire na stolu. "Otisak prsta." Evangeline se nagnula još bliţe. I uistinu, malen, zamrljani ovalni kruţić tinte, s uskim i ĉvornatim središtem poput jezgre starog dr- veta, peĉatio je poţutjelu stranicu. Zabavljala ju je misao da je sama Francesca ostavila otisak. "Paţljivo ste prouĉili crteţe", primijetila je. "No jedna stvar mi ipak nije jasna", Verlaine se ponovno zavalio u stolac. "Raspored zgrada znatno je drugaĉiji od onog u nacrtima. Malo sam prošetao uokolo i usporedio ih, no razlikuju se već u samim osnovama. Na primjer, samostan je nekad bio smješten na drugom dijelu posjeda." "Da", reĉe Evangeline. Toliko se zadubila u crteţe daje zaboravila koliko je na poĉetku bila oprezna zbog Verlaina. "Zgrade su popravljene i ponovno sagraĊene. Sve se promijenilo nakon poţara koji je samostan sravnio sa zemljom." "Poţar iz 1944", reĉe Verlaine. Evangeline podigne obrvu. "Znate za poţar? " "To je razlog zbog kojeg su crteţi maknuti iz samostana. Našao sam ih zakopane u spremištu nacrta starih zgrada. Samostan Sv. Ruţe dobio je graĊevinsku dozvolu u veljaĉi 1944." "Dopušteno vam je da iznesete te nacrte iz spremišta javnih dokumenata?" "Da ih posudim", reĉe Verlaine posramljeno. Pritisnuo je peĉat rubom nokta tako da se od peĉata stvorio uski polumjesec i upitao: "Znate li što oznaĉava ovaj peĉat?" Paţljivo je pogledala zlatni peĉat. Bio je smješten u središtu Kapelice klanjanja. "Nalazi se otprilike gdje i oltar", odgovori. "No ĉini se da nije posve precizno nacrtano." Procjenjivala je Verlainea prouĉavajući ga sa zanimanjem. Iako je u poĉetku bio tek nešto više od uljeza koji je došao poharati njihovu knjiţnicu, shvatila je da posjeduje nevinost i iskrenost tinej dţera u lovu na blago. Nije mogla dokuĉiti zašto ju je to smekšalo, ali jest. Zasigurno mu nije namjeravala pokazati tu toplinu. No on se doimao sigurnijim kao daje prozreo njezine osjećaje. Zurio je u nju kroz prljava stakla svojih naoĉala s velikim zanimanjem. "Stoje to?", upitao je ne skidajući pogled s nje. "Sto je što?" "Vaš lanĉić", pribliţio joj se. Odmakla se u strahu da bi je mogao dotaknuti i pri tome gotovo pala sa stolca. "Oprostite", reĉe Verlaine. "Samo sam..." "Nemam vam više što reći, g. Verlaine", odgovorila je, a glas joj je drhtao. "Priĉekajte tren." Verlaine je pregledavao crteţe. Zatim je izvukao jedan list i pokazao ga Evangeline. "Mislim da je vaš lanĉić sve rekao." Uzela je papir i poravnala ga na stolu ispred sebe. Otkrila je nevjerojatnu sliĉnost nacrtane Kapelice klanjanja, njezinog oltara, njezinog oktogonalnog oblika s izvornikom koji je gledala svaki dan tako puno godina. Na crteţu, u samom središtu oltara, bio je zlatni peĉat. "Lira", reĉe Verlaine. "Vidite li je? Jednaka je." Prsti su joj se tresli dok je skidala privjesak s vrata i oprezno ga stavila na papir. Zlatni je lanĉić visio kao sjajni rep meteora. Privjesak njezine majke bio je identiĉan zlatnom peĉatu. Izvadila je iz dţepa pismo koje je pronašla u arhivu - sluţbeno pismo iz 1943. koje je Abigail Rockefeller slala majci Inoccenti - i stavila ga na stol. Nije joj bila jasna veza izmeĊu peĉata i ogrlice, a mogućnost da to on zna uĉinila ju je nestrpljivom da podijeli s njim svoje otkriće. "Sto je to?" Verlaine je upitao podigavši pismo.

"Moţda mi vi to moţete reći." No dok je Verlaine otvarao zguţvani papir i pregledavao retke, Evangeline je odjednom poĉela sumnjati. Prisjetivši se upozorenja sestre Philomene pitala se ne izdaje li moţda uistinu svoj red poka zujući ovakav dokument pridošlici. Imala je loš predosjećaj da radi veliku pogrešku. Pa ipak, dok je ĉitao pismo gledala ga je sa sve većim išĉekivanjem. "Ovo pismo potvrĊuje vezu izmeĊu Innocente i Abigail Rockefeller", napokon reĉe Verlaine. "Gdje ste ga pronašli?" "Jutros sam neko vrijeme provela u arhivu nakon što sam proĉitala vašu zamolbu. Nisam sumnjala da ste u krivu u vezi majke Innocente. Bila sam sigurna da ta veza nije postojala. Sumnjala sam da u našem arhivu postoji išta što se odnosi na svjetovnu ţenu poput gĊe Rockefeller, a kamoli dokument koji bi potvrdio korespondenciju - jednostavno bi bilo nevjerojatno da takav dokaz postoji. U stvari, otišla sam u arhiv dokazati da nemate pravo." Verlaine je i dalje gledao u pismo, a ona se pitala je li uopće ĉuo išta što je rekla. Napokon je uzeo komadić papira iz dţepa i napisao na njega telefonski broj. "Rekli ste da ste pronašli samo jedno pismo Abigail Rockefeller?" "Da", odgovorila je. "Ovo koje ste upravo proĉitali." "No sva su Innocentina pisma Abigail Rockefeller bila odgovori. To znaĉi da negdje u vašem arhivu postoje tri, a moţda ĉak i ĉetiri njezina pisma." "Zaista vjerujete da smo mogli previdjeti takva pisma?" Verlaine joj je dao svoj telefonski broj. " Hoćete li me nazvati ako nešto pronaĊete?" Uzela je papir i pogledala ga. Nije znala što bi mu rekla. Nije ga mogla nazvati ĉak i kada bi našla ono što je traţio. "Pokušat ću", odgovorila je na kraju. "Hvala", zahvalno ju je gledao. "U meĊuvremenu, smijem li ovo fotokopirati?" Uzela je lanĉić i ponovno ga priĉvrstila oko vrata, a zatim ga je povela do vrata knjiţnice. "PoĊite sa mnom." Prateći ga do Philomeninog ureda, uzela je s hrpe jedan memorandum Sv. Ruţe i dala mu ga. "Moţete ga prepisati na ovo", reĉe. Verlaine je uzeo olovku i bacio se na posao. Nakon što je prepisao original i vratio ga, osjećala je da ţeli nešto pitati. Znala ga je tek deset minuta, no već je osjećala kamo mu misli lete. "Odakle vam ti papiri?" upitao je. Evangeline je s druge gomile kraj Philomeninog radnog stola uzela debeli ruţiĉasti papir i zadrţala ga meĊu prstima. Gornji je dio memoranduma bio ispunjen baroknim ruţama i anĊelima, slikama koje je vidjela tisućama puta do sada. "To su naši standardni sluţbeni papiri sa zaglavljem", odgovorila je. "Zašto?" "Jednake papire koristila je Innocenta za svoja pisma Abigail Rockeffeler", reĉe Verlaine i uzme prazan papir da bi ga bolje pogledao. "Koliko je star dizajn?" "Nikada nisam razmišljala o tome", odgovorila je. "No zasigurno je star dvjestotinjak godina. Zaglavlje Sv. Ruţe osmislila je nadstojnica osnivaĉica." "Mogu li? " upitao je uzevši nekoliko listova memoranduma i pre- savinute ih stavio u dţep. "Naravno", odgovorila je zaĉuĊena njegovim interesom prema neĉemu što je smatrala banalnim. "Uzmite koliko ţelite." "Hvala", rekao je i nasmiješio se po prvi puta za vrijeme razgovora. "Vi mi vjerojatno ne biste trebali ovako pomagati." "U stvari, trebala sam nazvati policiju onoga trena kada sam vas ugledala", rekla je Evangeline. "Nadam se da vam se mogu nekako zahvaliti." "Naravno", rekla je prateći ga do vrata. "Moţete otići prije nego što vas otkriju. A ako vas sluĉajno zatekne koja od sestara, niste me sreli niti ste stupili nogom u ovu knjiţnicu."

Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York oš je snijega napadalo dok je Verlaine bio u samostanu. Padao je u naletima, skupljao se po njeţnim rukama breza i skrivao od pogleda kamenom poploĉeni put. Ţmirkajući, pokušao je promaći svoj plavi Renault u tami pokraj zakljuĉanih vrata od kovanog ţeljeza, no svjetlo je bilo slabo, a vid mu se nije mogao natjecati sa sve gušćim snijegom. Iza njega samostan je nestajao u magli. Ispred sebe je vidio tek sve dublju bjelinu. Svladavajući novi led pod nogama najbolje što je mogao, polako je napuštao samostanski posjed. Svjeţ zrak u plućima, toliko ukusan nakon zagušljiva i topla zraka knjiţnice, dodatno je pridonosio veselju koje je osjećao zbog uspjeha. Na vlastito ĉuĊenje i divljenje nekako je uspio sve izvući. Evangeline - o njoj nije mogao razmišljati kao o sestri Evangeline jer postojalo je nešto previše primamljivo, previše intelektualno, nešto previše ţenstveno u njoj da bi bila ĉasna sestra - nije mu samo dopustila pristup knjiţnici nego mu je pokazala ono što je priţeljkivao pronaći. Proĉitao je pismo Abigail Rockefeller vlastitim oĉima i sada je sa sigurnošću mogao reći da je ta ţena doista radila na na neĉemu sa sestrama iz Samostana Sv. Ruţe. Iako nije mogao fotokopirati pismo, prepoznao je autentiĉnost rukopisa. Rezultat će zasigurno zadovoljiti Grigoria i, što je još vaţnije, potaknuti njegova vlastita istraţivanja. Jedino što bi ovo moglo nadmašiti, bilo bi da mu je Evangeline dala originalno pismo. Ili, još bolje, da je našla onoliko pisama Abigail Rockefeller koliko je on posjedovao Innocentinih i da mu je odmah dala sve originale. Naprijed, iza rešetaka dvorišnih vrata, svjetlo farova probijalo se kroz guste pahuljice. Pojavio se mat crni Mercedes SUV i parkirao pokraj Renaulta. Verlaine se sklonio u stranu meĊu borove, instink tivno se zaštitivši od neugodnih svjetala. Iz bodljikava procijepa izmeĊu stabala promatrao je ĉovjeka koji je nosio skijašku kapu, iza kojeg je bio još krupniji plavokosi ĉovjek sa ţeljeznom polugom. Fiziĉka odbojnost koju je osjetio nešto ranije tog dana i od koje se tek sada bio u potpunosti oporavio, vratila se ĉim ih je ugledao. Pod svjetlom farova muškarci su se doimali još strašnijima i krupnijima nego što su bili, a siluete su im sjajile srebrnom bojom. Kontrast svjetla i sjene sakrivao im je oĉi i obraze tako da su im lica poprimila ukoĉen izgled karnevalskih maski. Ĉim ih je vidio, znao je da ih je poslao Grigori, no nije znao zašto je to uĉinio. Koristeći vrh ţeljezne poluge, prelazeći metalnim vrhom po staklu, viši muškarac je skidao snijeg s prozora. Zatim je, u demonstraciji nasilja koje je Verlainea zapanjilo, primaknuo šipku prozoru i razbio ga jednim udarcem. Poĉistivši prvo komadiće stakla drugi muškarac je zatim pruţio ruku i otvorio vrata. Pokreti su mu bili brzi i uĉinkoviti. Zajedno su pretraţili pretinac za rukavice, straţnja sjedala i prtljaţnik koji su otvorili iznutra. Dok su mu pretraţivali stvari - kopajući po njegovoj sivoj torbi i uzimajući knjige, od kojih su mnoge bile posuĊene iz biblioteke fakulteta Columbia, u SUV - Verlaine je shvatio da ih je sigurno poslao Grigori da mu ukradu nacrte. Bilo je sigurno da se neće vratiti u New York svojim Renaultom. Nastojeći pobjeći što je dalje moguće od onih ubojica, spustio se na sve ĉetiri i poĉeo puzati po zemlji, dok se mekani snijeg udubljivao pod njegovom teţinom. Dok je puzao kroz gusto zimzeleno raslinje, oštar miris borovine preplavio mu je osjetila. Ako uspije ostati u okrilju šume i slijediti sjenoviti put do samostana, mogao bi pobjeći neprimijećen. Na kraju šume je stao. Teško je disao i odjeća mu je bila puna snijega. Otvoren prostor izmeĊu šume i rijeke nije mu ostavljao izbor i morao se izloţiti. Sve je nade polagao u to da su muškarci previše zaokupljeni uništavanjem njegovog automobila da bi ga primijetili. Trĉao je prema rijeci Hudson i osvrnuo se tek nakon što je došao do ruba obale. U daljini su ubojice ulazile u SUV. Nisu se odvezli. Ĉekali su ga. Rijeĉno korito bilo je zamrznuto. Pogledavši svoje cipele, ĉija koţa je sada bila već potpuno mokra, postao je ljut i ţivĉan. Kako bi se

trebao vratiti kući? Zaglavio je usred niĉega. Grigorievi su mu majmuni uzeli biljeţnice, bilješke, sve na ĉemu je radio zadnjih godina i pri tome mu uništili auto. Je li Grigori imao pojma koliko je teško pronaći rezervne dijelove za Renault R5 iz 1984? Kako je mogao hodati kroz ovu snjeţnu mećavu i led u paru vintage cipela u kojima mu se klizalo? Išao je uz obalu rijeke grabeći velikim koracima na jug i pazio da ne padne. Uskoro se našao ispred bodljikave ţice. Pretpostavio je da je ţica oznaĉavala granicu samostanskih posjeda, tanak i oštar nastavak masivnog kamenog zida koji je okruţivao zemljište Sv. Ruţe, no njemu je to bila samo još jedna prepreka u bijegu. Stao je na bodljikavu ţicu i popeo se pri ĉemu je zakaĉio kaput. Tek nakon što je neko vrijeme hodao, zamijenivši samostanske posjede tamnom, snijegom pokrivenom cestom, primijetio je da je prelazeći ogradu porezao ruku. Od mraka nije mogao vidjeti ranu, no ĉinilo mu se daje ozbiljna i da će mu trebati nekoliko šavova. Skinuo je svoju omiljenu Hermesovu kravatu, podvinuo zakrvavljeni rukav i zamotao kravatu u ĉvrst zavoj oko rane. Verlaine se vrlo loše snalazio u prostoru. Uz snjeţnu oluju koja je zatamnila noćno nebo i potpuno nepoznavanje malih gradova uz Hudson, nije imao pojma gdje se nalazi. Promet je bio rijedak. Kada su se u daljini pojavili farovi automobila, sišao je sa šljunka uz rub ceste u šumu ne bi li se sakrio. Mogao je izaći na bilo koju od stotina malih cesta i autocesta, no nije mogao prestati brinuti da bi se Grigorievi ljudi, koji su ga do sada već sigurno traţili, mogli provesti ovuda. Koţa ga je zatezala i boljela od vjetra, stopala su mu utrnula, a u ruci mu je pulsiralo pa je zastao daje bolje pogleda. Dok je stezao kravatu oko rane, zadivljeno je primijetio eleganciju kojom je svila upijala i zadrţavala krv. Nakon nekog vremena, ĉinilo mu se da su prošli sati, došao je do veće i prometnije ceste, dvije trake ispucala asfalta sa znakom ograniĉenja brzine od 90 km/h. Okrenuo se u smjeru Manhattana, ili u smjeru za koji je mislio da vodi do Manhattana, i krenuo uz zaleĊeni i pošljunĉani rub ceste dok mu je vjetar šibao lice. Sto je duţe hodao, promet je postajao sve gušći. Kamioneti s reklamama na prikolicama, šleperi, kombiji i jednovolumenski brzi automobili jurili su kraj njega. Ispušni su se plinovi miješali sa svjeţim zrakom, gusta i otrovna smjesa oteţavala mu je disanje. Naizgled beskrajan dio ceste pred njim, ledeni vjetar, zatupljujuća ruţnoća krajolika - ĉinilo mu se kao da je upao u djelo zastrašujuće postindustrijske umjetnosti. Ubrzavši korak, prouĉavao je promet pored sebe nadajući se da će zamijetiti policijski auto, autobus ili bilo što što će ga skloniti s hladnoće. No promet je pretjecao u neumoljivoj, neprijateljskoj karavani. Napokon Verlaine podigne palac. Uz zapuh topla, ispušnog plina šleper je usporio i zaustavio se stotinjak metara ispred njega. Koĉnice su zaškripale. Suvozaĉeva su se vrata otvorila, a Verlaine je potrĉao prema osvijetljenoj kabini. Vozaĉ je bio debeo ĉovjek s dugom zamršenom bradom i kapom za bejzbol. "Kamo idete?" pogledao je suosjećajno Verlaine. "U New York City", odgovorio je već uţivajući u toplini grijanja. "Toliko daleko ne idem, ali vas mogu odbaciti do idućeg grada ako ţelite." Verlaine je zabio ruke duboko u kaput. "A gdje je to?" upita. "Oko 25 km na jug u okrugu Milton" odgovorio je vozaĉ gledajući ga. "Izgledate kao da ste imali dan iz pakla. Uskoĉite." Vozili su se petnaestak minuta prije negoli je vozaĉ zakoĉio i ostavio ga na staromodnoj, snijegom prekrivenoj glavnoj ulici punoj malih trgovina. Ulica je bila potpuno pusta kao da se cijeli grad zatvorio zbog snjeţne oluje. Izlozi trgovina bili su zamraĉeni, a parkiralište ispred pošte prazno. Mala krĉma na uglu sa znakom piva osvijetljenim u izlogu bila je jedini znak ţivota. Provjerio je dţepove traţeći novĉanik i kljuĉeve. Omotnicu s novcem stavio je u unutarnji dţep sportskog sakoa i zakopĉao ga. Izvadio je omotnicu i provjerio da bude siguran da nije

izgubio novac. Osjetio je olakšanje jer je sve bilo ondje. Pri samoj pomisli na Grigoria obuzeo bi ga bijes. Sto mu je bilo da radi za tipa koji gaje pratio, uništio mu auto i nasmrt ga preplašio? Poĉeo se pitati je li poludio što se uopće upleo u nešto s Percivalom Gregoriem. Grigoriev penthaus, Upper East Side, New York Obitelj Grigori kasnih je ĉetrdesetih kupila penthouse od kćeri ameriĉkog tajkuna u dugovima. Bio je ogroman i veliĉanstven, no prevelik za diplomirana studenta s averzijom prema velikim zabavama. Kada su majka i Otterley zauzele gornje katove, nastupilo je nešto sliĉno olakšanju. Dok je bio sam provodio je sate igrajući biljar, zatvorivši vrata da ga sluge što su ĉistile po hodnicima ne uznemiruju. Navukao bi teške zelene zavjese, prigušio svjetlo i pio scotch jedan za drugim, ciljajući štapom i udarajući ulaštene kugle u rupe s mreţicama. S vremenom je preuredio nekoliko soba, no sobu s biljarom ostavio je toĉno onakvu kakva je i bila 1940. - lagano pohabana koţna garnitura, plastiĉni bakelitski radio s gumbima, perzijski tepih iz 18. stoljeća, gomila starih knjiga s mirisom plijesni, od kojih nijednu nije namjeravao proĉitati, na policama od trešnjina drveta. Knjige su bile na polici iskljuĉivo kao dekoracija, da bi im se divili zbog njihove starosti i vrijednosti. Bilo je naslova uvezenih u teleću koţu koji su govorili o njihovom porijeklu i razvoju razliĉitih odnosa meĊu njima pripovijetke, memoari, epovi, romani. Neke od knjiga bile su poslije rata prevezene brodom iz Europe, a neke kupljene od respektabilnog antikvara u susjedstvu, obiteljskog prijatelja koji je došao iz Londona. Ĉovjek je imao dobar nos za ţelje obitelji Grigori - priĉe o europskim osvajanjima, kolonijalnoj slavi i moći civilizacije zapadne kulture. Cak je i prepoznatljiv miris sobe za biljar ostao jednak - deterdţent i politura za koţu, slab miris cigara. Percival je još uvijek uţivao u njoj, provodeći sate u dokolici, i samo bi tu i tamo pozvao sluškinju da mu donese novo piće. Ona je bila mladi anakim, savršeno tih. Ostavila bi ĉašu viskija pokraj njega, a praznu bi brzo odnijela ne remeteći njegov mir. Otpustio bi je pokretom ruke i nestala bi u sekundi. SviĊalo mu se što je uvijek odlazila tiho, zatvarajući velika drvena vrata iza sebe njeţnim klikom. Preselio se u udobnu fotelju, vrteći kristalnu ĉašu u ruci. Polako i njeţno ispruţio je noge na otoman. Razmišljao je o svojoj majci i njezinom nepoštivanju truda koji je uloţio u istragu. Barem su joj informacije koje je prikupio o samostanu Sv. Ruţe trebale uliti neko povjerenje. No usprkos tome, Sneja je poslala Otterley da predvodi stvorenja koja je poslala uzvodno uz rijeku Hudson. Polako ispijajući viski pokušao je nazvati sestru. Budući da se nije javljala, pogledao je ljutito na sat. Do sada se već trebala javiti. Unatoĉ svim svojim manama Otterley je bila poput oca, toĉna, metodiĉna i pouzdana u kritiĉnim sitaucijama. Ako je doista poznaje, onda se konzultirala u Londonu s ocem i napravila plan kako sprijeĉiti i eliminirati Verlainea. U stvari, ne bi ga zaĉudilo da je njegov otac iz svog ureda osmislio plan i obećao Otterley štogod ţeli samo da ispuni njegove ţelje. Otterley je bila njegova miljenica i u njegovim oĉima nije nikada mogla uĉiniti nešto pogrešno. Pogledavši ponovno na sat, shvatio je da su prošle samo dvije minute. Moţda se nešto dogodilo pa se zato Otterley ne javlja. Moţda im je trud propao. Bio bi to prvi put da su ih namamili u prividno bezopasnu situaciju samo da bi ih nasamarili. Noge su mu se tresle i pulsirale kao da se mišići bune protiv odmaranja. Popio je još jedan gutljaj nadajući se da će ga to primiriti, no ništa nije pomagalo kada je bio u ovakvom stanju. Ostavivši štap iza sebe, ustao je s fotelje i odšepao do police s knjigama s koje je skinuo jednu uvezenu u koţu i njeţno je spustio na biljarski stol. Kada je dotaknuo korice, hrbat je zapucketao kao da bi uvez mogao iskoĉiti van. Nije otvorio Knjigu generacija jako, jako dugo, od vjenĉanja jednog od svojih bratića koji ga je zamolio da provjeri u njoj obiteljske veze njegove nevjeste - uvijek je bilo neugodno doći na vjenĉanje i ne znati tko je vaţan, a tko ne, pogotovo kada mladenka pripada danskoj kraljevskoj obitelji.

Knjiga generacija bila je mješavina povijesti, legendi, genealogije i proroĉanstava koja su bila vaţna za njegovu vrstu. Na kraju školo vanja sva djeca Nefila dobivala bi primjerak uvezan u koţu, poput dara za odlazak. Priĉe o bitkama, osnivanju zemalja i kraljevstva, 0 povezivanju u paktove, o Kriţarima, vitezovima, ekspedicijama i krvavim osvajanjima bile su to velike priĉe nefilske loze. Percival je ĉesto ţalio što se nije rodio tada, kada njihovo djelovanje nije bilo tako vidljivo, kada su mogli raditi svoj posao mirno, bez opasnosti da ih tko promatra. Njihova moć mogla je rasti uz pomoć tišine, svaka pobjeda nadograĊivala se na onu prije. Svo nasljeĊe njihovih predaka bilo je ovdje, zapisano u Knjizi generacija. Ĉitao je prvu stranicu ispunjenu boldanim slovima na kojoj se nalazio popis imena dokumentirajući dugu povijest nefilskih porodica, katalog obitelji koje su se pojavile u Noino vrijeme i razvile se u vla- dajuće dinastije. Noa, Japetov sin, imigrirao je u Europu, a njegova djeca naseljavala su Grĉku, Parthiu (sjeverno-istoĉni Iran), Rusiju i istoĉnu Europu te branila obiteljsku prevlast. Percivalova obitelj potjecala je izravno od Javana, ĉetvrtog Jafetovog sina, prvoga koji je naselio otoke, za koje su neki vjerovali daje Grĉka, a drugi daje britansko otoĉje. Javan je imao šestoro braće, ĉija imena su zabiljeţena u Bibliji, i mnoštvo sestara ĉija se imena nisu saĉuvala, no svi oni ĉine temelje njihovog utjecaja i moći u Europi. U mnogo ĉemu Knjiga generacija je ponavljanje povijesti svijeta. Ili, kako su voljeli smatrati moderni Nefili, opstanak najjaĉih. Gledajući popis obitelji shvatio je da je njihov utjecaj nekoć bio ogroman. MeĊutim, u proteklih tri stotine godina nefilske obitelji su oslabile. Nekada je postojala ravnoteţa izmeĊu njih i ljudi. Nakon potopa bilo ih je gotovo jednak broj. No ljudi su ih snaţno privlaĉili 1 poĉeli su s njima sklapati brakove, uzrokovavši time genetsko propadanje. Sada je bilo uobiĉajeno da Nefili posjeduju većinom ljudske kvalitete, dok su ĉistokrvni anĊeli bili rijetki. S tisuću pripadnika ljudske vrste roĊenih na jednog Nefila, izmeĊu poznatih obitelji je postojala diskusija o vaţnosti njihovih veza s ljudima. Neki su ih ţeljeli iskljuĉiti, izgurati ih u njihovo ljudsko kraljevstvo, dok su drugi vjerovali u njihovu vrijednost ili barem njihovu korist općem dobru. Njegovanje odnosa s ljudskim ĉlanovima nefilskih obitelji bio je taktiĉki potez koji je mogao dati velike rezultate. Dijete nefilskih roditelja bez i najmanjeg traga anĊeoskih atributa, moglo je donijeti na svijet nefilskog potomka. Nije bilo previše uobiĉajeno da se to desi, no postojali su takvi sluĉajevi. Ne bi li ukljuĉili tu mogućnost, Nefili su ustanovili klasni sistem, kastu koja se nije odnosila samo na bogatstvo i socijalni status - premda su i ti kriteriji vrijedili - već i na fiziĉka obiljeţja, vrstu, sliĉnost s precima, na grupu anĊela koju su prozvali Promatraĉi. Za razliku od ljudi koji su posjedovali genetski potencijal za nefilsko djete, Nefili su utjelovljivali anĊeoski ideal. Samo je Nefil mogao imati krila, a Percivalova su bila do te mjere veliĉanstvena da tako nešto nije bilo viĊeno već pola milenija. Listajući knjigu nasumice se zaustavio oko sredine na bakrorezu trgovca plemića odjevenog u baršun i svilu, s maĉem u jednoj, a vrećom zlata u drugoj ruci. Beskonaĉna procesija ţena i robova kleĉala je pred njim išĉekujući njegovu zapovijed, a na kauĉu pokraj njega leţala je konkubina i grlila samu sebe rukama. Milujući sliku, proĉitao je biografiju od jedne reĉenice koja je opisivala trgovca kao "nepoznata plemića koji je organizirao mornaricu po svim dijelovima necivilizirana svijeta, kolonizirajući divljake i organizirajući domoroce". U proteklih stotinu godina svijet se toliko promijenio, toliko je potlaĉenih u njemu, da ga trgovac danas ne bi prepoznao. Okrenuvši drugu stranicu naišao je na svoju najdraţu priĉu, priĉu o svom slavnom ujaku s oĉeve strane - sir Arthuru Grigoriu, Nefilu velika bogatstva, poznatom po sjajnom pripovijedanju. RoĊen na poĉetku sedamnaestog stoljeća, sir Arthur je mudro ulagao u neke od tek stvorenih brodskih kompanija britanskog carstva. Njegovo povjerenje u Istoĉnoindijsku kompaniju donijelo mu je ogromno bogatstvo, što se vidi iz njegove

vikendice, kuće u planinama, imanju i nekretnina u gradu. Iako nikada nije bio izravno upleten u njegova prekooceanska poslovanja, Percival je znao da je njegov ujak putujući svijetom prikupio veliko blago. Putovanja su mu uvijek bila uţitak, pogotovo kada bi istraţivao egzotiĉnije krajeve, no posao je bio njegov glavni razlog dalekih putovanja. Sir Arthur je bio poznat zbog svoje svengalske sposobnosti da uvjeri ljude u sve što ţeli, Percival namjesti knjigu u krilo i poĉne ĉitati: sir Arthurov brod stigao je samo nekoliko tjedana prije zloglasna ustanka u svibnju 1857. Od oceana do visoravni Gangetic, u Meerutu, Delhiu, Kanpuru, Lucknowu, Jhansiu i Gwalioru širio se nemir, stvarajući razdor meĊu vladarima. Seljaci su napali svoje gospodare. Ubijali su Britance i zadavali im teške ozlijede štapovima, maĉevima ili bilo kakvim oruţjem koje im je bilo pri ruci ili koje su ukrali, a moglo im je posluţiti u njihovom naumu. Dojavljeno je daje u samo jedno jutro u Kapuru ubijeno dvije stotine ţena i djece te da su u Delhiu seljaci bacali barut po ulicama dok ih nisu posve prekrili. Neki mladi idiot kresnuo je šibicom da zapali svoj bidi (cigareta) i raznio je sve u komade. Uvidjevši da je Istoĉnoindijska kompanija u kaosu i da postoji opasnost da to utjeĉe na njegovu zaradu, sir Arthur je jedno poslijepodne pozvao guverner-generala u svoj stan da rasprave što bi njih dvojica mogli uĉiniti da poprave strašne dogaĊaje. Guverner-gene- ral, krupan muškarac ruţiĉasta tena koji je jako volio chutney, došao je u najtoplije doba dana. Iza njega je išla ĉeta djece - jedan je drţao kišobran, drugi lepezu, a treći balansirao s ĉašom hladna ĉaja na pladnju. Sir Arthur ga je primio s navuĉenim zavjesama ne bi li se zaštitili od sunca i znatiţeljnih prolaznika. "Moram vam reći, guverner-generale", poĉeo je Arthur, "da nemiri i nisu neka dobrodošlica". "Ne gospodine", odgovorio je guverner-general namještajući sjajan zlatan monokl na buljavo plavo oko. "No takoĊer nisu ni ugodan rastanak." Shvativši da se odliĉno razumiju zapoĉeli su razgovor. Satima su raspravljali o uzrocima i posljedicama bune. Na kraju je sir Arthur predloţio: "Moramo im pruţiti primjer", rekao je poseţući za cigarom iz kutije pokraj koje se nalazila slika grba obitelji Gregori. "Trebamo im utjerati strah u kosti. Moramo izvesti predstavu koja će ih natjerati na poslušnost. Izabrat ćemo selo zajedno. Kada završimo, neće više biti ustanaka." Što se tiĉe lekcije, Sir Arthur je znao da su britanski vojnici poznati u nefilskim krugovima - provodili su sliĉne privatne taktike zastrašivanja već stotinama godina - no rijetko ih se prakticiralo s tako velikim grupama. Pod sir Arthurovim ĉvrstim vodstvom vojnici su opkolili stanovnike odabranog sela - muškarce, ţene i djecu - i odveli ih na trg. Zatim je odabrao dijete, djevojĉicu bademastih oĉiju, svilene crne kose i koţe boje lješnjaka. Djevojĉica je znatiţeljno promatrala tog visokog, uspravnog i mršavog muškarca. Ĉak je i medu netipiĉnim Britancima bio ĉudan. No djevojĉica gaje pokorno slijedila. Ne obazirući se na poglede uroĊenika sir Arthur je doveo djevojĉicu pred ratne zarobljenike - tako.su se sada zvali stanovnici sela - podigao je u svoje ruke i postavio je pokraj napete puške. Puška je bila dugaĉka i široka i u potpunosti je zakrilila dijete. Vidjele su se samo njezine ruke koje su visjele tik uz ţeljezni okvir za koji se drţala kao daje bunar u kojem bi se mogla utopiti. "Zapalite fitilj", zapovijedio je sir Arthur. Dok je palio šibicu prsti su mu se tresli kao mladom vojniku. Djevojĉiĉina majka vrištala je u gomili. To je bila samo prva od mnogih eksplozija tog jutra. Dvije stotine djece iz sela - toĉan broj ubijenih u kampurskom masakru - odvedeno je pred zid jedno po jedno. Ţeljezo se tako zagrijalo daje vojnicima palilo prste dok su tijela teturajući padala u hrpe mesa, sve samu kosu i nokte, na tlo. Seljaci su gledali pod prijetnjom stre- ljanja. Nakon krvavog pokolja

vojnici su okrenuli svoje puške prema seljacima i naredili im da poĉiste trg. Dijelovi njihove djece visjeli su na šatorima, u grmlju i po teretnim kolima. Krv je zacrvenila zemlju. Vijest o pokolju proširila se susjednim selima, a zatim je stigla i do visoravni Gagentic, Meeruta, Delhia i Kanpura, Lucknowa, Jhansia i Gwaliora. Ustanak je, kao stoje sir Arthut pretpostavio, utihnuo. Percivalovo ĉitanje prekinuo je Snejin glas nad njegovim ramenom. "Oh", rekla je Sneja, "sir Arthur", a sjena njezinih krila pala je na listove knjige. "On je bio jedan od najboljih primjeraka obitelji Grigori, meni najdraţi od braće tvoga oca. Kakav ĉovjek! Štitio je naše interese diljem svijeta. Da je barem završio slavno kao što je i ţivio". Percivalu je bilo jasno da njegova majka misli na Arthurovu tuţnu i patetiĉnu smrt. Sir Arthur bio je jedan od prvih iz obitelji koji se zarazio bolešću koja je sada pogodila Percivala. Njegova, nekoć slavna, krila pretvorila su se u male, pocrnjele grudice i nakon desetljeća straviĉne patnje zatajila su mu pluća. Umro je poniţen, prepustivši se bolesti u petom stoljeću ţivota, kada je trebao uţivati u mirovini. Mnogi su vjerovali da se razbolio zbog ĉestog izlaganja niţim vrstama ljudi - jadnim domorocima iz razliĉitih kolonijalnih luka - no istina je bila da obitelj nije znala porijeklo bolesti. Znali su samo da moţda postoji lijek. Sneja je osamdesetih godina došla u posjed zbirke radova ljudske znanstvenice koja je svoje djelo posvetila terapeutskim mogućnostima odreĊenih glazbenih djela. Njezino ime bilo je Angela Valko i bila je kći Gabrielle Levi Valko, jedne od najpoznatijih angelologinja u Europi. Prema njezinim teorijama postojao je naĉin da Percival i svi njegove vrste ponovno ozdrave. Kao daje to htjela, Sneja je proĉitala misli svoga sina. "Unatoĉ tvome nastojanju da sabotiraš svoje izljeĉenje nadam se da nas je tvoj povjesniĉar umjetnosti dobro usmjerio." "Našli ste Verlainea? " upitao je Percival zatvorivši Knjigu generacija i vratio je majci. Osjećao se poput djeteta koje je ţeljelo majĉino odobravanje. "Je li imao sa sobom crteţe?" "Cim se ĉujemo s Otterle znat ćemo toĉno", odgovorila je uzevši knjigu i poĉevši listati. "Oĉito smo predvidjeli nešto za vrijeme naših potraga. Ali da ne bi bilo pogreške, pronaći ćemo predmet našeg istraţivanja. A ti ćeš, anĊele moj, prvi imati koristi od toga. Nakon što te izlijeĉimo, spasit ćemo našu vrstu." "Veliĉanstveno", odgovorio je Percival zamišljajući kako će sjajna biti njegova krila kada jednom ozdrave. "Sam ću otići u samostan. Ako je to tamo, ţelim to sam otkriti." "Ti si previše slab." Sneja je pogledala u ĉašu scotcha. "I pijan. Pusti da to riješe Otterley i tvoj otac. Nas dvoje ćemo ostati ovdje." Stavila je Knjigu generacija pod ruku, poljubila Percivala u obraz i izišla iz sobe. Ljutilo ga je što je zarobljen u New Yorku za vrijeme najvaţnijih trenutaka svog ţivota. Uzeo je štap i odšepao do telefona da bi još jednom otipkao Otterleyin broj. Dok je ĉekao da mu se javi, uvjeravao se da će mu se snaga sigurno brzo vratiti. Opet će biti lijep i jak. Kada mu se oporave krila, sva patnja i poniţenje koje je pretrpio pretvorit će se u slavu. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York odajući kroz gomilu - sestre koje su išle raditi i koje su išle moliti - Evangeline se trudila zadrţati ravnoteţu pod ispitivaĉkim pogledima svojih nadreĊenih. U Samostanu Sv. Ruţe nije se baš toleriralo javno iskazivanje osjećaja poput uţitka, straha, boli ili ţaljenja. No dokazalo se da je sakriti nešto u samostanu gotovo nemoguće. Dan za danom sestre su jele, molile, ĉistile i spavale zajedno, tako da bi se i najmanja promjena raspoloţenja bilo koje od sestara odmah osjetila, kao da ju je provodila nevidljiva ţica. Evangeline je, na primjer, znala da je sestra Carla nervozna jer bi joj se od ţivciranja pojavile tri bore pokraj usana. Znala je daje sestra Wilhelmina spavala za vrijeme svoje jutarnje šetnje uz rijeku po specifiĉnoj

zamućenosti u pogledu za vrijeme mise. Privatnost nije postojala. Mogla se samo staviti maska na lice u nadi da će druge biti previše zauzete da bi primijetile. Ogromna vrata od hrastovine što povezuju samostan s Kapelicom bila su otvorena i danju i noću, razjapljena poput gladnih usta. Sestre su putovale izmeĊu dvije zgrade kako su htjele, prelazeći iz turobnog samostana u veliĉanstveno osvjetljenje Kapelice. Za Evangelinu je vraćanje kroz Kapelicu Marije AnĊeoske bilo poput povratka kući, kada duh malo opusti koĉnice tijela. Pokušavajući smanjiti paniku zbog onoga što se dogodilo u knjiţnici, stala je pokraj oglasne ploĉe koja je visjela kraj crkvenih vrata. Jedno od njezinih zaduţenja, osim posla u knjiţnici, bio je raspored klanjanja, ili skraćeno RK. Svakoga tjedna pisala je toĉno vrijeme klanjanja svake sestre, paţljivo biljeţeći sve promjene i izmjene, a zatim bi na plutenu ploĉu zalijepila RK i listu zamjenskih partnera u molitvi u sluĉaju da se neka od sestara razboli. Sestra Philomena je uvijek govorila: "Nikada nemoj potcijenjivati naše povjerenje u RK!" - Evangeline je tu tvrdnju smatrala toĉnom. Sestre koje su po rasporedu imale klanjanje kasno naveĉer hodale su hodnikom izmeĊu samostana i crkve u pidţamama i papuĉama, a sijeda kosa bila im je skupljena u pamuĉnim maramama. Provjerile bi RK, zatim bi pogledale na sat i poţurile na molitvu, uvijek odreĊenu pouzdanošću rasporeda koji je odrţao molitvu ţivom dvije stotine godina. Traţeći utjehu u preciznosti svog posla, Evangeline je otišla od RK-a, umoĉila prst u svetu vodu i poĉela moliti. Dok je hodala kroz crkvu, rutina pokreta ju je opuštala, i prije nego što je ušla u Kapelicu, ponovno je pronašla mir. Unutra su sestre Divinia i Davida kleĉale pred oltarom, zaduţene za molitvu od tri do ĉetiri. Sjela je iza njih da ih ne bi omela, uzela krunicu i poĉela moliti. Ubrzo je njezina molitva uhvatila ritam. Evangeline, koja se uvijek trudila uskladiti svoje misli s kritiĉkim i pronicljivim okom, molitva je bila prilika za samoispitivanje. Za vrijeme svog djetinjstva u Sv. Ruţi, mnogo prije nego što je poloţila zavjete i time preuzela odgovornost za molitvu u smjeni od pet ujutro, posjećivala je Kapelicu klanjanja više puta dnevno, pokušavajući shvatiti anatomiju svojih uspomena, ukoĉenih i zastrašujućih sjećanja koje je ĉesto ţeljela zaboraviti. Mnogo joj je godina ovaj ritual pomagao da zaboravi. No popodnevni susret s Verlaineom dobro ju je uzdrmao. Njegova su joj pitanja po drugi put toga dana svratila misli na dogaĊaj koji je ţeljela zaboraviti. Nakon majĉine smrti, Evangeline i otac preselili su iz Francuske u Sjedinjene Ameriĉke Drţave, iznajmivši uzak stan u Brooklynu s hodnikom koji je prolazio kroz sve prostorije. Ponekad bi vikendom sjeli na vlak do Manhattana još za dana i stigli bi rano ujutro. Gurajući se kroz kriţne rampe slijedili su tunele napuĉene ljudima dok ne bi izašli na svjetlost ulice. Kada bi dospjeli u grad, nikada ne bi koristili taksi ili podzemnu, već bi hodali. Dok su prolazili avenijama i ulicama njezine oĉi su se zaustavljale na slatkišima koje su rezali na ulicama, aktovkama i vrećicama, neprestanom kretanju ljudi koji su ţurili na ruĉkove, sastanke, dogovore - frenatiĉan ţivot koji se toliko razlikovao od mirnog ţivota koji su ona i otac vodili. Došli su u Ameriku kada je imala sedam godina. Za razliku od njezina oca koji se muĉio s engleskim, Evangeline je s lakoćom nauĉila nov jezik, upijajući ga poput spuţve. Ameriĉki naglasak hvatala je nešto teţe. Uĉitelj joj je pomagao sa strašnim th, zvukom koji bi zapeo na njezinom jeziku poput kapi ulja i ne bi joj dopuštao da se izrazi. Ponavljala je rijeĉi this, the, that i them opet i opet dok ih ne bi toĉno izgovorila. Ĉim je prebrodila tu teškoću njezin izgovor je postao jasan i ĉist kao u djeteta roĊenog u Americi. Kada su bili sami, priĉali su na talijanskome, oĉevom materinjem jeziku, ili na francuskome, što je bio materinji jezik njezine majke, kao da su još uvijek ţivjeli u Europi. Uskoro je meĊutim poĉela ţeljeti engleski kao što se ţeli hrana ili ljubav. U javnosti je oĉeve rijeĉi na pjevnom talijanskom izgovarala novim teĉnim engleskim naglaskom.

Kada je bila dijete njihovi odlasci na Manhattan nekoliko puta na mjesec nisu joj bili ništa više od ugodnih izleta. Otac nije govorio ništa o njihovoj svrsi, samo bi joj obećao da će je odvesti na vrtuljak u Central parku, na njihovu omiljenu veĉeru ili u Prirodoslovni muzej, gdje se mogla diviti ogromnome kitu koji je visio sa stropa, pri ĉemu je ostajala bez daha gledajući u izloţen trbuh. Premda su joj ti izleti bili pustolovina, porastavši malo shvatila je da se prava svrha njihovih putovanja vrtila oko sastanaka njezinog oca s njegovim kontaktima - razmjena dokumenta u Central parku, šaputanja u baru blizu Wall Streeta ili ruĉak za stolom stranog diplomata. Svi su oni, dok su toĉili vino i razmjenjivali informacije, priĉali brzo na nerazumljivim jezicima. Kada je bila dijete nije razumjela ni oĉev posao ni njegovu ovisnost o njemu nakon majĉine smrti. Ona je jednostavno vjerovala da su izleti na Manhattan bili oĉev dar. Ta iluzija nestala je jedno popodne kada je imala devet godina. Bio je prekrasan sunĉan dan s prvim znakovima nadolazeće zime. Umjesto uobiĉajene rute, hodali su preko Bruklinskog mosta. Otac ju je vodio pokraj debelih metalnih sajli, a sunce u daljini zalazilo je nad menhetenskim neboderima. Hodali su kilometrima dok se napokon nisu zaustavili u Washington Square parku gdje je otac inzistirao da se na trenutak odmore na klupi. Tog poslijepodneva njegovo joj je ponašanje bilo vrlo ĉudno. Bio je vidno nervozan, dok je palio cigaretu tresle su mu se ruke. Poznavala ga je dovoljno dobro da je znala da i najmanji znak nervoze - grĉenje prstiju ili drhtanje usana - otkriva dobro skrivenu napetost. Znala je da nešto nije u redu, ali nije ništa rekla. Njezin je otac kao mlad bio zgodan. Na slikama iz Europe njegova crna kovrĉava kosa padala je preko oĉiju, nosio je besprijekorno skrojenu odjeću. No tog popodneva, dok se tresao na klupi u parku, odjednom je izgledao staro i umorno. Izvadivši rupĉić iz dţepa na hlaĉama obrisao je znoj sa ĉela. Ona je još uvijek šutjela. Da je progovorila prekršila bi njihov prešutni dogovor, šutljivu komunikaciju koju su razvili nakon majĉine smrti. To je bio njihov naĉin - tiho poštivanje uzajamne usamljenosti. Nikada joj ne bi rekao istinu o onome što ga muĉi. Nije joj vjerovao. Moţda je zbog ĉudnovata oĉevog stanja tog popodneva poklonila posebnu paţnju detaljima ili je to stalno iznova proţivljavala zbog onoga što se kasnije dogodilo, no to joj se poslijepodne toliko usjeklo u pamćenje da se sjećala svakog trenutka, svake rijeĉi i geste, pa ĉak i najmanje promjene u raspoloţenju, kao daje još uvijek tamo. "DoĊi", rekao je otac spremivši rupĉić u jaknu i iznenada ustao kao da kasne na dogovor. Lišće je šuštalo pod njezinim cipelama Mary Jane s remenĉićem - otac je inzistirao da se odijeva, kako je on smatrao, prikladno za djevojĉicu, što je njezin ormar ispunilo bijelim pregaĉama, ispeglanim suknjama, sakoima po mjeri i skupim talijanskim cipelama, odjećom zbog koje se razlikovala od svojih prijatelja iz razreda koji su nosili traper, majice s kratkim rukavima i najnovije modele tenisica. Ušetali su u prljavu ĉetvrt s reklamama svijetlih boja na kojima je pisalo CA- PUCCINO, GELATO, VINO. Evangeline je odmah prepoznala ĉetvrt prije su ĉesto dolazili u Malu Italiju. Dobro je poznavala taj dio grada. Zaustavili su se ispred kafića s metalnim stolovima postavljenima na ploĉniku. Otac ju je primio za ruku i odveo u napuĉenu prostoriju gdje ih je zapuhnuo topao miris slatke pare. Zidovi su bili ispunjeni crno-bijelim fotografijama Italije u zlatnim, kićenim okvirima. Ĉovjek za šankom pio je espresso, ispred njega su bile otvorene novine, a kapu je spustio nisko na oĉi. Izlog pun kolaĉa privukao je Evangeline - stajala je pred njima gladna, nadajući se da će joj otac dopustiti da izabere jedan od kolaĉa sa sladoledom koji su na mekom svjetlu bili aranţirani poput buketa. Prije nego što je stigla nešto reći, iza šanka se pojavio muškarac koji je, nakon što je obrisao ruke u crvenu pregaĉu, stisnuo oĉevu ruku kao da su stari prijatelji. "Luca", rekao je toplo se smiješeći.

"Vladimire", rekao je otac uzvrativši osmijeh i ona je znala da uistinu moraju biti stari prijatelji jer je otac vrlo rijetko javno iskazivao osjećaje. "DoĊi, pojedi nešto", rekao je Vladimir na engleskom s jakim naglaskom. Izvukao je jednu stolicu. "Ja ne bih ništa, ali mislim daje moja kći bacila oko na slatkiše", i pokazao je prema Evangeline. Na njezino zadovoljstvo Vladimir je otvorio izlog i dopustio joj da izabere štogod ţeli. Izabrala je mali kolaĉ od sladoleda s njeţnoplavim cvjetićima od marcipana na vrhu. Ĉvrsto je drţala tanjur kao da bi se mogao razbiti i odšetala do visokog metalnog stola. Sjela je, njezine Mary Jane cipele visjele su preko nogu metalnog stolca, a parket se pod njima sjajio. Vladimir je donio ĉašu vode i stavio je pokraj kolaĉa zamolivši je da bude dobra djevojĉica i ostane tamo dok on ne porazgovara s njezinim ocem. Vladimir joj je djelovao staro - kosa mu je bila potpuno sijeda, a lice jako izborano - no u njegovu je ponašanju bilo nešto ţivahno. Namignuo joj je i shvatila je da njih dvojica imaju posla. Uzela je ţliĉicu kolaĉa i otkrila, sretna da moţe pomoći ocu, daje sredina punjena kremom gustom poput putra koja je imala okus lješnjaka. Otac je bio štedljiv što se tiĉe prehrane - nisu trošili novac na tako ekstravagantne slatkiše - pa je odrastala bez neobiĉnih okusa. Kolaĉ je bio luksuz pa ga je ţeljela jesti jako polako ne bi li što dulje trajao. Što je duţe jela, njezina se paţnja više usmjeravala na sam uţitak. Topao kafić, buka gostiju, sunĉeva svjetlost koja obasjava pod - sve joj se pomalo vraćalo. Sigurno se ne bi sjećala oĉevog razgovora s Vladimirom da nije bio tako intenzivan. Sjedili su nekoliko stolova dalje, uz prozor, dovoljno blizu da ih moţe ĉuti: "Nemam izbora nego ih vidjeti", rekao je njezin otac i zapalio cigaretu. "Prošlo je gotovo tri godine otkako smo izgubili Angelu." Bilo je tako rijetko ĉuti ga da spominje majĉino ime da se ukoĉila. "Nemaju nikakvo pravo sakrivati istinu od tebe", rekao je Vladimir. Njezin otac povukao je dug dim i zatim odgovorio. "Imam pravo znati što se dogodilo, pogotovo jer sam za vrijeme istraţivanja cijelo vrijeme pomagao Angeli kada bi bila u svom laboratoriju. Pa stres za vrijeme trudnoće. Ja sam bio s njom od poĉetka, ja sam joj davao podršku u odluĉivanju. Ţrtvovali smo se i ja i Evangeline." "Naravno", odgovorio je Vladimir. Pozvao je konobara i naruĉio kavu. "Imaš pravo znati sve. Ja te samo molim da razmisliš je li ta informacija vrijedna rizika koji nosi. Razmisli što bi se moglo dogoditi. Ovdje si siguran. Imaš nov ţivot. Zaboravili su te." Evangeline je prouĉavala svoj kolaĉ nadajući se da njezin otac neće primijetiti velik interes koji je u njoj potaknuo njihov razgovor. Nisu priĉali samo o majĉinom ţivotu i smrti. No kada se nagnula ne bi li ih bolje ĉula, izbacila je stol iz ravnoteţe. Ĉaša vode pala je na pod, a komadi sladoleda proklizali su parketom. Ĉovjek ju je iznenaĊeno pogledao. Pokušala je zamaskirati svoj sram brišući maramicom vodu sa stola i vratila se kolaĉu kao da se ništa nije dogodilo. S izrazom kritike na licu otac se namjestio u stolcu i nastavio razgovor ne znajući da njegovi pokušaji tajnovitosti samo pojaĉavaju njezin interes. Vladimir je duboko uzdahnuo i rekao, "Ako baš ţeliš znati drţe ih u skladištu." Govorio je tako tiho da gaje Evangeline jedva ĉula. "Noćas sam se ĉuo s njima. Imaju ih troje, jednog ţenskog i dva muška." "Iz Europe?" "Ulovili su ih u Pirinejima", rekao je Vladimir. "Stigli su juĉer kasno naveĉer. Ja sam baš bio na putu kući, ali, da budem iskren, ne mogu to više raditi. Luca, zar starimo?" Konobar je došao do njihovog stola i donio dva espressa. Njezin je otac srknuo svoj. "Jesu li još ţivi?" "Vrlo", rekao je Vladimir zatresavši glavom. "Ĉuo sam da su to zastrašujuća bića, vrlo bistra. Ne razumijem kako ih uspijevaju transportirati do New Yorka. U stara vremena bio je

potreban brod i ĉitava posada da bi ih dopremili tako brzo. Ako su uistinu ĉista rasa kao što tvrde, bit će gotovo nemoguće." "Angela bi znala više o njihovim fiziĉkim mogućnostima od mene", rekao je otac prekriţivši ruke ispred sebe dok je gledao kroz prozor kao da bi se Evangelinina majka mogla pojaviti u suncem obasjanom staklu ispred njega. "To je bila glavna tema njezinih istraţivanja. No vjerujem da postoji opći konsenzus o tome da Slavni polako slabe, pa ĉak i najbolji od njih. Moţda su tako slabi da ih se lako moţe uhvatiti." Vladimir se nagnuo bliţe prema njezinom ocu, oĉi su mu se raširile. "Ţeliš li reći da odumiru?" "Ne baš da odumiru", odgovorio je otac. "Ali postoje spekulacije da im je zdravlje ozbiljno narušeno. Nestaje im snage." "Ali kako je to moguće?" upitao je Vladimir u ĉudu. "Angela je govorila da će se jednoga dana njihova krv previše izmiješati s ljudskom. Vjerovala je da će postati poput nas, previše poput ljudi da bi zadrţali svoja jedinstvena fiziĉka obiljeţja. Ja vjerujem da je to nešto povezano s negativnim razvojem evolucije reproducirali su se previše ĉesto s niţim bićima, ljudima." Otac je odloţio cigaretu u plastiĉnu pepeljaru i popio još jedan gutljaj espressa. "Oni mogu zadrţati svoja anĊeoska obiljeţja samo i jedino ako se ne miješaju izmeĊu sebe. Doći će vrijeme u kojem će njihova ljudska strana prevladati i kada će se njihova djeca poĉeti raĊati s obiljeţjima koja se mogu opisati samo kao slabija - kraći ţivotni vijek, sklonost bolesti, tendencija ka smrtnosti. Njihova zadnja šansa bit će da se pomiješaju s ĉistom anĊeoskom vrstom, a to je kao što znamo, iznad njihovih mogućnosti. Otrovani su ljudskom vrstom. Angela je vjerovala da su Nefili poĉeli osjećati poput ljudi. Suosjećajnost, ljubav, dobrota - sve što definira nas moglo bi se poĉeti pojavljivati kod njih. U stvari, oni to smatraju velikom slabosti", zakljuĉio je otac. Vladimir se zavali u svoj stolac i prekriţi ruke na prsima kao da razmišlja onome što je rekao otac. "Njihov kraj nije moguć", reĉe naposljetku. "A opet, tko smo mi da kaţemo što jest, a što nije moguće? Ĉitava njihova egzistencija zasniva se na intelektu. No nas dvojica smo ih vidjeli. Izgubili smo puno zbog njih." Vladimirov pogled sreo se s oĉevim. Njezin otac je na to rekao, "Angela je vjerovala da njihov imunološki sustav negativno reagira na kemikalije i zagaĊenje koje su ljudi stvorili. Tvrdila je da umjetni elementi koji rade na tome da slome strukture stanica naslijeĊene od Promatraĉa stvaraju smrtonosan rak. Druga njezina teorija jest da je promjena u prehrani u posljednjih dvije stotine godina promijenila kemijski sastav njihovih tijela, utjeĉući tako na reprodukciju. Angela je prouĉavala brojne vrste s degenerativnim bolestima koje su ozbiljno smanjile njihov ţivotni vijek, no nije došla do nikakvih konaĉnih zakljuĉaka. Nitko ne zna što toĉno to uzrokuje, no kojigod razlog bio, oĉajniĉki to pokušavaju sprijeĉiti." "Dobro znaš što će to zaustaviti", reĉe Vladimir tiho. "Toĉno. Angela je poĉela testirati mnoge tvoje teorije ne bi li vidjela imaju li tvoja muzikološka promišljanja i biološki uĉinak. Pretpostavljam da je bila na tragu neĉeg velikog i da su je zato ubili." Vladimir je primio svoju šalicu. "Nebeska muzikologija nije nikakvo oruţje. Njezina je upotreba u najbolju ruku graĊenje kula od pijeska, a da ne spominjem koliko ju je opasno koristiti. Ipak je Angela od svih ljudi to trebala znati." "Ona je moţda jako opasna", rekao je njezin otac, "ali zamisli što će se dogoditi ako pronaĊu lijek. Ako to moţemo sprijeĉiti oni će izgubiti svoja anĊeoska obiljeţja i postat će bliţi ljudskim bićima. Razboljet će se i umrijeti." "Ja ne vjerujem daje već došlo do toga", kazao je Vladimir i zatre- sao glavom. "To je ono što bismo ţeljeli."

"Moţda", odgovori njezin otac. "A i kada bi se to desilo. Sto bi to nama znaĉilo? Ili tvojoj kćeri? Zašto bi riskirao svoju sreću za nešto tako nesigurno?" "Zbog jednakosti", odgovorio je otac. "Bili bismo slobodni od njihove izdajniĉke vlasti nad našom civilizacijom. Imali bismo kontrolu nad našom sudbinom po prvi puta u modernoj povijesti." "Predivan san, ali neostvariv", rekao je Vladimir. "Mi ne moţemo kontrolirati našu sudbinu." "Moţda je njihovo slabljenje dio boţjeg plana", rekao je otac ignorirajući svog prijatelja. "Moţda ih je odluĉio uništiti postupno, a ne jednim glatkim potezom." "Umorio sam se od boţjih planova prije mnogo godina", rekao je Vladimir potišteno. "A i ti Luca." "Znaĉi nećeš nam se pridruţiti?" Vladimir je neko vrijeme gledao u njezinog oca kao da vaţe njegove rijeĉi. "Reci mi iskreno je li Angela radila na teoriji muzikologije kada su je odveli?" Evangeline je ĉekala budući da nije znala je li dobro ĉula. Angele nema već godinama no ona još uvijek nije znala pravi uzrok njezine smrti. Malo je primaknula stolac da bolje vidi oĉevo lice. Na njezino iznenaĊenje oĉi su mu bile pune suza. "Radila je na teoriji genetike odumiranja Nefila. Angelina majka, koju krivim za sve ovo, kao što krivim i sve ostale, sponzorirala je najveći dio, pronalazila je sredstva i poticala Angelu da preuzme projekt. Pretpostavljam da je to Gabriella smatrala najsigurnijim mjestom u organizaciji - zašto bi se inaĉe skrivala u uĉionicama i knjiţnicama ako nije mislila da je to pametno? Angela je pomagala razvoju modela u laboratorijima, naravno, pod majĉinom paskom." "Zar kriviš Angelu za njezinu otmicu?" upitao je Vladimir. "Tko moţe reći tko je kriv? Svugdje je bila u opasnosti. Njezina je majka nije zaštitila. No svaki dan se pitam da li da krivim Gabriellu ili sebe. Jesam lije mogao zaštititi? Je li bilo pogrešno što sam joj dopustio da nastavi s radom? Zbog toga, dragi moj prijatelju, sada ţelim upoznati ta bića. Ako postoji netko tko razumije tu bolest, tu uţasnu ovisnost otkrivanja istine, onda si to ti." Iznenada se ispred Evangelininog stola pojavio konobar i zaklonio joj pogled. Toliko se uţivjela u ono što je njezino otac priĉao da je posve zaboravila na kolaĉ. Stajao je napola pojeden, a sladoled se topio u sredini. Konobar je oĉistio stol, obrisavši podsjetnik - prolivenu vodu s okrutnom efikasnošću - i odnio kolaĉ. Zatim je vratila pogled na oĉev stol. Vladimir je zapalio cigaretu, no oĉevo je mjesto bilo prazno. Primjetivši njezin nemir mahnuo joj je da doĊe k njemu. Skoĉila je sa stolca u potrazi za ocem. "Luca me zamolio da pripazim na tebe dok njega nema", rekao je Vladimir ljubazno. "Ti se najvjerojatnoje toga ne sjećaš jer si bila jako mala, ali upoznali smo se kada te je majka jednom dovela na Mont- parnasse. Dosta sam se druţio s njom u Parizu. Kratko smo radili zajedno i bili smo dobri prijatelji. Ako moţeš vjerovati, prije nego što sam poĉeo raditi kolaĉe bio sam znanstvenik. Priĉekaj trenutak, pokazat ću ti Angelinu fotografiju." Ĉim je Vladimir nestao u straţnjoj prostoriji kafića, Evangeline je poţurila do vrata i istrĉala van. Dva bloka dalje, meĊu mnoštvom, ugledala je oĉevu jaknu. Bez razmišljanja o tome što će reći Vladimir ili otac ako ga dostigne, poţurila je jureći kraj dućana, maloprodajnih trgovina, parkiranih automobila i štandova s povrćem. Na uglu, dok je skretala u ulicu zamalo je pala na rub ploĉnika. Njezin otac bio je ispred nje, mogla gaje vidjeti u guţvi. Skrenuo je iza ugla i krenuo na jug. Slijedila ga je kroz Kinesku ĉetvrt i ulazili su sve dublje meĊu industrijske zgrade. Tijesne cipele stiskale su joj stopala.

Otac se zaustavio na kraju prljave ulice, pune smeća. Pokucao je na valovita ţeljezna vrata skladišta. Zaokupljen svojim mislima nije primijetio da ga slijedi. Bila je gotovo toliko blizu da ga je mogla dozvati, a onda su se vrata otvorila. Ušao je u skladište. Sve se dogodilo tako brzo i neoĉekivano da je Evangeline na trenutak zastala u potjeri. Gurnuvši teška vrata ušla je u prašnjav hodnik. Tiho se popela aluminijskim stepenicama, paţljivo rasporeĊujući ravnoteţu da je zvuk njezinih potplata ne bi odao ocu ili bilo kome drugome u skladištu. Na vrhu stepenica je ĉuĉnula stavivši bradu na koljena, u nadi da je neće otkriti. Svih ovih godina otac se trudio drţati Evangeline podalje od svog posla. Bio bi vrlo ljutit kada bi otkrio da gaje slijedila do tamo. Trebalo je nekoliko trenutaka da joj se oĉi priviknu na mraĉan, zagušljiv prostor, a zatim je pred sobom vidjela prazno i ogromno skladište u kojem je grupa ljudi stajala ispred tri kaveza velika poput automobila. Kavezi su visili na ţeljeznim lancima sa ţeljeznih nosaĉa na stropu. Zatoĉeni poput ptica u kockama ĉeliĉne mreţe unutra su bila stvorenja u svojim kavezima. Jedan od njih bio je gotovo lud od bijesa - tresao je rešetke i urlao prostote. Drugo dvoje bilo je nepomiĉno. Leţali su beţivotni i namrgoĊeni kao da su ih nadrogirali ili istukli ne bi li ih pokorili. Pogledavši bolje, primijetila je da su posve goli, iako je tekstura koţe, sjajna i svjetlucavo zlatna, ostavljala dojam kao da su odjeveni u ĉisto svjetlo. Jedno stvorenje bilo je ţenskoga spola - imala je dugu kosu, male grudi i uzak struk - a druga dva muškog. Mršavi, bez kose i ravnih prsiju bili su viši od ţenskog anĊela, no barem pola metra viši od prosjeĉnog ĉovjeka. Rešetke kaveza bile su zamrljane svjetlucavom i poput meda ljepljivom tekućinom koja je kapala na pod. Otac je stajao kraj muškarca prekriţenih ruku. Izgledalo je kao da grupa radi na nekom znanstvenom eksperimentu. Jedan muškarac je drţao rokovnik, a drugi kameru. Imali su i veliku svjetleću ploĉu s tri rendgenske slike torza - mrtvaĉka bijela pluća i rebra isticala su se na blijedosivoj pozadini. Na stolu se nalazila medicinska oprema - injekcije, zavoji i razliĉiti alati kojima nije znala imena. Ţenski anĊeo poĉeo je hodati po kavezu i vikati, ĉupajući svoju bujnu plavu kosu. Pokreti su joj bili toliko snaţni daje lanac kojim je bila vezana zacvilio i zaurlao kao će puknuti. Zatim se u ţestokom trzaju naglo okrenula leĊima. Evangeline nije mogla vjerovati svojim oĉima. Posred njezinih dugaĉkih leĊa nalazio se par krila koja su se šepureći micala. Stavila je ruku na usta da ne bi ispustila glas od iznenaĊenja. Biće je pokrenulo mišiće i krila su se rastvorila duţ cijelog kaveza. Bijela i u pokretu, sjala su jakom svjetlošću. Kavez se nagnuo pod anĊelovom teţinom ustalasavši ustajali zrak, a Evangeline je osjetila kako joj se ĉula izoštravaju. Osjećala je otkucaje srca u ušima, dah joj se ubrzao. Stvorenja su bila istovremeno ljupka i zastrašujuća. Bila su to prekrasna, blješteća bića. Evangeline je promatrala ţenskog anĊela kako šeta kavezom rastvorenih krila kao da je muškarac ispod nje miš na kojeg bi mogla skoĉiti i proţdrijeti ga. "Oslobodi me", zurlalo je stvorenje, a glas joj je bio hrapav, grlen i tjeskoban. Oštri i uspravni vršci krila virili su kroz rupe na rešetkama. Evangelinin otac se okrenu prema ĉovjeku s rokovnikom. "Sto ćete uĉiniti s njima?", upitao je kao da se radi o mreţi punoj rijetkih leptira. "Ne znamo gdje ćemo poslati njihove ostatke dok ne dobijemo zadnje rezultate testova." "Najvjerojatnije ćemo ih poslati u naše laboratorije u Arizoni na analizu, dokumentaciju i ĉuvanje. Stvarno su prekrasni." "Imate li ikakve rezultate o njihovoj snazi? Vidite li ikakve znakove propadanja?" upitao je otac. Mogla je osjetiti traĉak nade u njegovu glasu i iako nije mogla biti sigurna, osjećala je da to ima nekakve veze s majkom. "Nešto u testovima njihovih tjelesnih tekućina? "

"Ako me pitate imaju li snagu svojih predaka", odgovorio je muškarac, "odgovor je nemaju. Ovako snaţne primjerke njihove vrste nisam vidio godinama, no njihova osjetljivost na naše podraţaje je jaka." "Prekrasne vijesti", rekao je Evangelinin otac i pribliţio se kavezu. Kada im se obratio glas mu je postao zapovjedniĉki, kao da priĉa sa ţivotinjama. "Vragovi", reĉe. To je prenulo jednog muškog anĊela iz letargije. Bijelim prstima primio je rešetke i uspravio se u svojoj ĉitavoj visini. "AnĊeli i vragovi, jedan je sjena drugoga". "Doći će dan kada ćete nestati s lica zemlje", rekao je Evangelinin otac. "Jednoga vas dana više neće biti." Prije nego što se Evangeline mogla sakriti otac se okrenuo i ţurno krenuo prema stepenicama. Iako se paţljivo sakrila nije još mislila otići. Nije joj preostalo drugo nego sjuriti se niz stepenice, kroz vrata, i izići u prekrasno sunĉano poslijepodne. Trĉala je i trĉala zaslijepljena suncem. Milton Bar and Grill, Milton, New York Verlaine se gurao kroz prepun bar, a lupanje u njegovoj glavi miješalo se s country ritmom. Sav se ukoĉio, pekla gaje rana na ruci i nije ništa jeo od doruĉka. Da je bio u New Yorku uzeo bi hranu iz svog omiljenog tajlandskog restorana ili bi se našao s prijateljima na piću u Villageu. Ne bi imao druge brige nego što će gledati na televiziji. Umjesto toga bio je zatoĉen u ronilaĉkom baru usred niĉega i pokušavao je otkriti kako će se izvući. No barem je bio na toplom i mogao u miru razmišljati. Trljao je ruke da oţivi prste. Ako se odledi moţda će dovraga shvatiti što uĉiniti. Sjeo se za stol koji je gledao na ulicu - to je bilo jedino izolirano mjesto u baru - i naruĉio hamburger i bocu Corone. Brzo je popio pivo da se što prije zagrije i naruĉio drugo. Drugo je pijuckao sporije, dopuštajući alkoholu da ga malo po malo vrati u stvarnost. Ruke su mu drhtale, a stopala su i dalje bila ukoĉena. Bol zbog rane se smanjivao. Kada je stigla hrana, već je bio ugrijan i spreman riješiti probleme. Izvadio je papir iz dţepa, stavio ga na stol od laminata i ponovno proĉitao reĉenice koje je fotokopirao. Blijedo zadimljeno svjetlo obasjavalo je njegove ruke iznurene od zime, a polupuna boca Corone i svijetlo ruţiĉasti papir bili ispred njega. Tekst je bio kratak, samo ĉetiri izravne jednostavne reĉenice, no njemu je otvorio ĉitav niz novih mogućnosti. Veza izmeĊu majke Innocente i Abigail Rockefeller i dalje je naravno bila misterij - oĉito su suraĊivale na nekakvom projektu i imale uspjeha u radu u Rodopima - no već je mogao vidjeti veliki rad, ili ĉak ĉitavu knjigu o predmetu koji je Abigail Rockefeller donijela iz Rodopa. Ono što gaje zanimalo, gotovo jednako kao i sam predmet, bila je treća osoba u pustolovini, netko tko se zvao Celestine Clochette. Pokušao se sjetiti je li već naišao na to ime u nekome od svojih istraţivanja. Je li Celestine mogla biti jedna od partnerica Abigail Rockefeller? Je li ona bila europski trgovac umjetnina? Nada da će shvatiti ovaj trokut bilo je ono što je volio u povijesti umjetnosti: u svakome djelu leţi misterij njegova nastanka, pustolovina njegove distribucije i zanimljivosti o njegovom oĉuvanju. Grigoriev interes za Samostan Sv. Ruţe sve je uĉinio još komplek- snijim. Ĉovjek poput Grigoria nije mogao vidjeti i pronaći ljepotu i znaĉenje umjetnosti. Ljudi poput njega provodili su ţivote, a da nisu shvatili daje Van Gogh više od rekordnih prodaja na aukcijama. Zbog toga je predmet sigurno imao neku novĉanu vrijednost, inaĉe Grigori ne bi potrošio ni trenutak svog vremena da ga naĊe. Uopće mu nije bilo jasno kako se mogao spetljati s takvim ĉovjekom. Gledajući kroz prozor prouĉavao je tamu. Temperatura se sigurno opet spustila jer se na staklu pojavio sloj mraza. Vani je tu i tamo prošao automobil, ostavljajući za sobom naranĉasti trak u hladnoći. Gledao je i ĉekao, razmišljajući kako da se vrati kući.

Na trenutak je pomislio nazvati Samostan. Moţda bi prelijepa ĉasna sestra imala neki prijedlog. No zatim mu je sinulo da bi i ona mogla biti u opasnosti. Uvijek je postojala šansa da su progonitelji ušli u Samostan. No svakako ga ne bi mogli naći u Samostanu niti bi mogli znati daje priĉao s Evangeline. Nije bila sretna kada gaje vidjela i vjerojatno nikada o njemu neće progovoriti ni rijeĉ. U svakome sluĉaju je bilo bitno biti praktiĉan. Morao je naći ţeljezniĉku stanicu ili autobus koji će ga odvesti do grada i bio je siguran da će to pronaći u Miltonu. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Evangeline nije dobro poznavala sestru Celestine. Imala je sedamdeset i pet godina, bila je vezana za invalidska kolica i nije provodila mnogo vremena s mlaĊim sestrama. Iako je svaki dan dolazila na misu, jedna od sestara gurala je kolica kroz crkvu, Celestine bi se, neoskvrnjena poput kraljice, zaustavila na izoliranome i zaštićenome mjestu. Uvijek je dobivala obroke u svoju sobu, a s vremena na vrijeme Evangeline bi poslali iz knjiţnice u njezine odaje u koje bi nosila hrpe poezije i povijesnih romana. Povremeno bi naruĉivala francuska djela meĊuknjiţniĉnom razmjenom. Te su je knjige, primjetila je Evangeline, ĉinile posebno sretnom. Dok je prolazila prvim katom gledala je kako sestre rade. Gomila crno-bijelih halja kretala se kroz slabo svjetlo zidnih svjećnjaka izvodeći svoj dnevni ritual. Ispunile su hodnike otvarajući ostave za metle, mahale su metlama od resa, krpama i bocama deterdţenta, pripremajući se za veĉernje zadatke. Oko struka su stavile pregaĉe, zasukale su rukave svojih halja i navukle gumene rukavice. Ĉistile su prašinu sa zavjesa i otvarale prozore da uklone vjeĉnu plijesan i mahovinu nastale od vlage, posljedice hladne klime. Ponosile su se što same uspijevaju napraviti većinu posla u samostanu. Veselje s kojim su izvršavale svoje veĉernje poslove nekako je kamufliralo ĉinjenicu da ribaju, stavljaju vosak i ĉiste prašinu, umjesto toga stvaralo je iluziju da doprinuse nekom veliĉanstvenom projektu koji je bio mnogo veći od njihovih sitnih individualnih zadataka. Da, to je bila istina, svaki oĉišćeni kat i svaka ispolirana balustrada bili su dar i prinos velikome Bogu. Evangeline je hodala uskim stepenicama Kapelice klanjanja prema ĉetvrtome katu. Celestinina odaja bila je jedna od najvećih u samostanu. Imala je ĉetverokutnu spavaću sobu s privatnom kupaonicom opremljenom velikim tušem i plastiĉnim stolcem na sklapanje. Evangeline se ĉesto pitala nije li Celestine zatoĉeništvo oslobodilo sudjelovanja u svakodnevnim poslovima zajednice, dajući joj ugodno formalno osloboĊenje od duţnosti, ili je izolacija Celestinina ţivota u samostanu pretvorila u zatvor. Takva nepokretnost ĉinila joj se strašno ograniĉavajućom. Tri puta je polako zakucala na vrata. "Da?" rekla je Celestine slabim glasom. Bila je porijeklom Francuskinja i još se osjećao jak francuski naglasak, iako je ţivjela u Americi već pola stoljeća. Evangeline je ušla u sobu i zatvorila za sobom vrata. "Tko je to? " "Ja sam", rekla je tiho, bojeći se daje ne prestraši. "Evangeline. Iz knjiţnice." Celestine je sjedila u invalidskim kolicima pokraj prozora. Imala je pleteni prekrivaĉ u krilu. Budući da više nije nosila veo, lice joj je uokvirivala kratko ošišana bijela kosa. Na drugome kraju sobe ovla- ţivaĉ zraka je ispuštao paru. Na suprotnoj strani topli radijatori grijali su sobu kao da je sauna. No ĉinilo se da je Celestine hladno unatoĉ prekrivaĉu. Na krevetu je bio sliĉan prekrivaĉ, tipiĉni primjerak kakve su mlaĊe sestre radile starijima. Celestine je stisnula oĉi da bolje vidi. "Imaš nove knjige za mene, zar ne?" "Nemam", odgovorila je Evangeline i sjela pokraj Celestine. Kraj njih je stajao stol od mahagonija pun knjiga na vrhu kojih je bila lupa. "Ĉini se da ih imate dosta."

"Da, da", odgovorila je Celestine gledajući kroz prozor, "uvijek postoji još nešto za proĉitati." "Zao mi je što vas ometam, sestro, no ţeljela sam vas nešto pitati." Izvukla je pismo koje je gĊa Rockefeller pisala majci Innocenti i stavila ga u sestrino krilo. Celestine je sklopila svoje duge bijele prste u krilu, zlatni prsten SFVK sjao je na njezinom prstenjaku, i hladno je odmjeravala. Dešavalo se da sestra Celestine zaboravi što je dan prije jela za ruĉak, a kamoli da se sjećala dogaĊaja od prije nekoliko desetljeća. Evangeline je proĉistila grlo. "Jutros sam radeći u arhivu pronašla pismo koje vas spominje. U stvari ne znam kamo bih ga pohranila, pa sam se nadala da biste mi mogli objasniti o ĉemu se radi, da ga znam staviti na odgovarajuće mjesto." "Odgovarajuće mjesto?" Celestine je upitala sumnjiĉavo. "Nisam sigurna mogu lija u posljednje vrijeme puno pomoći da se nešto stavi na odgovarajuće mjesto. Sto piše u pismu?" Predala je pismo sestri Celestine, a ona ga zatim okrenula na pravu stranu. "Povećalo", rekla je traţeći prstima po stolu. Evangeline joj je u ruke stavila lupu, koja je ĉvrst papir pretvarala u lelujave krugove ispunjene slovima, i paţljivo promatrala dok je Celestine ĉitala. Njezin izraz lica odavao je borbu s mislima, premda Evangeline nije znala reći je li pismo bilo uzrok tome. Malo kasnije Celestine je odloţila lupu u krilo i Evangeline je odmah shvatila - prepoznala je pismo. "Jako je staro", napokon je progovorila presavinuvši papir i poloţivši svoje ruke prošarane venama na njega. "Napisala gaje ţena koja se zove Abigali Rockefeller." "Da", rekla je Evangeline. "Proĉitala sam potpis." "IznenaĊena sam da ste to pronašli u arhivu, mislila sam da su sve odnijeli sa sobom." "Nadala sam se", nastavila je Evangeline, "da biste mi moţda mogli pojasniti njegov sadrţaj." Celestine je duboko uzdahnula i odvratila pogled, njezine oĉi bile su uokvirene naboranom koţom. "Ovo je bilo napisano prije nego što sam došla u Sv. Ruţu. Došla sam ovdje tek poĉetkom 1944, oko tjedan dana prije velikog poţara. Bila sam umorna od puta i nisam znala ni rijeĉ engleskoga." "Znate li moţda zašto bi gĊa Rockefeller poslala takvo pismo majci Innocenti?" Evangeline je bila uporna. Celestine se povukla dublje u kolica i poravnala pokrivaĉ na nogama. "GĊa Rockefeller me dovela ovdje", rekla je i zastala kao da razmišlja nije li previše otkrila. "Stigli smo Bentleyem mislim, iako nikada nisam puno znala o automobilima proizvedenim izvan Francuske. To je definitivno bio automobil koji je pristajao Abigail Rockefeller. Ona je bila debeljuškasta, starija gospoĊa u krznenom kaputu, a ja sušta suprotnost. Bila sam mlada i nevjerojatno mršava. U stvari, budući da sam bila obuĉena u svoju staromodnu franjevaĉku halju - kakvu još uvijek nose u Portugalu, gdje sam se zavjetovala prije nego što sam krenula na putovanje - izgledala sam kao sestre kada se poredaju u oblik slova u na prilazu u samostan, u svojim crnim kaputima i crnim šalovima. Bila je Pepelnica. Sjećam se jer su crni kriţići krasili njihova ĉela, blagoslovi jutarnje mise." "Neću nikada zaboraviti dobrodošlicu svojih sestara. Dok sam prolazila, gomila sestara Sv. Ruţe šaputala je svojim blagim i ritmiĉnim glasovima, nešto poput pjesme dobro nam došla. Dobro došla, dobro došla kući? "I mene su sestre sliĉno pozdravile kada sam došla", rekla je Evangeline i prisjetila se da je samo ţeljela da se od nekuda pojavi njezin otac i odvede je natrag u Brooklyn. "Da, sjećam se", rekla je Celestine. "Bili ste tako mladi kada ste došli." Zastala je kao da usporeĊuje Evangelinin dolazak sa svojim vlastitim. "Majka Innocenta me pozdravila, no tada sam shvatila da su se te dvije ţene već poznavale. Onda je gĊa Rockefeller rekla: "Drago mi je da vas napokon mogu upoznati", odjednom sam se zapitala jesu li sestre uistinu došle

pozdraviti mene ili je njihovu paţnju privukla gĊa Rockefeller. Bila sam svjesna svoga izgleda. Imala sam debele podoĉnjake i bila sam pothranjena. Ne bih znala reći što mi je uĉinilo veću štetu - odlazak iz Europe ili putovanje preko Atlantika." Evangeline je pokušavala zamisliti scenu Celestininog dolaska. Bilo joj je teško zamisliti je kao djevojku. Celestine je bila mlaĊa od Evangeline kada je došla u Samostan. "Abigail Rockefeller sigurno je brinula za vaše dobro", rekla je Evangeline. "Glupost", odgovorila je Celestine. "GĊa Rockefeller stavila me pod Innocentin nadzor poput matrone koja je dovela svoju kćer na prvi bal. No Innocenta je jednostavno širom otvorila teška drvena vrata, pridrţavajući ih svojom teţinom, ne bi li se sestre mogle vratiti na posao. Dok su prolazile osjetila sam miris svakodnevnih poslova na njihovim haljama - politure za drvo, sredstva za ĉišćenje, voštane svijeće - no ĉinilo se da gĊa Rockefeller nije za to marila. Ono što je nju zanimalo, sjećam se, bio je mramorni kip arhanĊela Mihaela koji stoji na zmijinoj glavi. Stavila je ruku u rukavici na nogu kipa i lagano je prelazila prstom pritisnuvši taman toliko da slomi demonsku glavu. Primijetila sam dvostruki niz bisera oko njezinog vrata, ţućkasti kruţići što su svjetlucali na slabom svjetlu, lijepi predmeti koji su, unatoĉ mojoj uobiĉajenoj slaboj percepciji materijalnog svijeta, na trenutak privukli i zadrţali moju paţnju. To nije moglo pomoći, no primijetila sam koliko je nepošteno da u Europi toliko mnogo djece boţje pati, bolesno i nemoćno, dok se neki u Americi ukrašavaju krznima i biserima." Evangeline ju je pomno gledala nadajući se da će nastaviti. Ne samo da je ova ţena znala nešto o vezi izmeĊu Innocente i Abigal nego je i sama bila dio nje. Ţeljela ju je zamoliti da nastavi no bojala se da bi Celestine svako direktno pitanje moglo uĉiniti sumnjiĉavom. Naposljetku je rekla, "Vi sigurno puno znate o tome što je gĊa Rockefeller pisala Innocenti." "Moj trud nas je odveo u Rodope", rekla je Celestine pogledavši Evangeline u oĉi tako strogo da se uznemirila. "Moj nas je trud doveo do onoga što smo pronašli u klancu. Pazili smo da sve ide po planu. Nisu nas pretekli, što je bilo veliko olakšanje našem voĊi, dr. Seraphini, najviše smo se brinuli da nas ne ulove prije negoli stignemo do klanca." "Kakvog klanca?" upitala je zbunjeno. "Pripreme su bile vrlo detaljne", nastavila je Celestine. "Imali smo najmoderniju opremu i kamere koje su nam dopuštale da dokumentiramo naša otkrića. Brinuli smo se oko zaštite kamera i filma. Otkriće je bilo dobro zbrinuto. Zamotano u pamuĉnu tkaninu i odjeću. Uistinu vrlo sigurno." Celestine se zagledala kroz prozor kao da mjeri vodostaj rijeke. "Nisam sigurna jesam li shvatila", rekla je Evangeline nadajući se da će je potaknuti na pojašnjenje. "Kakav klanac, kakva otkrića?" Pogledi su im se ponovno susreli. "Vozili smo se kroz Rodope u koje smo ušli preko Grĉke. To je za vrijeme rata bio jedini put. Amerikanci i Britanci zapoĉeli su bombardiranja na zapadu, u Sofiji. Šteta je svakim tjednom rasla i znali smo da postoji mogućnost da pogode klanac, iako to nije bilo vrlo izgledno, naravno - šanse su bile jedan naprema tisuću. No ipak smo krenuli u akciju. Nakon što su stigle donacije Abigail Rockefeller, sve se vrlo brzo dešavalo. Bili su pozvani svi angelolozi da ujedine svoje snage." "Angelolozi? " upitala je Evangeline. Premda joj je rijeĉ bila poznata nije to htjela priznati. Ako primijeti neku promjenu Celestine neće nastaviti. "Naši neprijatelji nisu nas napali u Đavoljem ţdrijelu, već su nas slijedili do Pariza. Celestinin glas postao je energiĉniji i okrenula se prema Evangeline širom otvorenih oĉiju. Odmah su nas poĉeli progoniti. Pokrenuli su svoju mreţu špijuna i uhvatili mog voljenog uĉitelja. Nisam više mogla ostati u Francuskoj. U Europi je bilo previše opasno. Morala sam otići u Ameriku iako to uopće nisam ţeljela. Na mene je pala odgovornost da spremim predmet na sigurno - naše otkriće povjereno je meni, shvaćate, i nisam mogla uĉiniti ništa drugo nego pobjeći. Još uvijek se osjećam kao da sam izdala naša uvjerenja time što sam otišla, ali nisam imala izbora. To je

bio moj zadatak. Dok su drugi umirali, ja sam se ukrcala na brod za New York. Sve je bilo spremno." Evangeline je pokušavala ne pokazati osjećaje koje su u njoj izazvali ovi bizarni detalji Celestinine priĉe. No što je duţe slušala, sve joj je teţe bilo šutjeti. "GĊa Rockefeller vam je u tome pomagala?" upitala je. "Ona je organizirala moj put iz pakla u koji se pretvorila Europa." To je bio prvi izravan odgovor koji je dala Evangeline. "Prokrijumĉa- rili su me u Portugal. Drugi nisu bili takve sreće - kada sam odlazila znala sam da su oni koji ostaju gotovi. Ĉim bi nas pronašla, ta bi nas strašna bića ubila. To je bio njihov stil - okrutna, zla, neljudska bića! Neće biti mirni dok nas ne unište. Do tada će trajati lov na naše glave." Evangeline ju je promatrala u šoku. Nije znala puno o Drugom svjetskom ratu ni kako je utjecao na Celestine, ali se zabrinula da bi joj daljnje nerviranje moglo naštetiti. "Molim vas sestro, sve je u redu. Uvjeravam vas da ste sada sigurni." "Sigurna?" Celestinine oĉi su se ukoĉile od straha. "Nikad nisi siguran. Jamais." "Recite mi", upitala je mirnim glasom, "na kakvu opasnost mislite?" Celestinin glas gotovo se pretvorio u šapat, "A cette epoque-la, ily avait des geants sur la terre, et aussi apres que les fils de Dieu se furent unis auxfilles des hommes et qu'elles leur eurent donne des enfants. Ce sont ces heros sifameux d"autrefois." Razumijela je francuski. Ipak je to bio materinji jezik njezine majke i Evangeline je s njom priĉala iskljuĉivo na francuskom. No nije ga ĉula više od petnaest godina. Glas joj je postao oštar, brz i gorljiv dok je ponavljala iste rijeĉi na engleskome: "U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boţji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one raĊale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi." Evangeline je znala odlomak na engleskome, kao i gdje se nalazi u Bibliji. "To je iz Knjige Postanka, rekla je osjetivši olakšanje što je razumjela barem djelić onoga što je sestra Celestine govorila. Poznajem taj odlomak. To je odmah prije Potopa." "Oprostite?" Celestine ju je pogledala kao da je nikad prije nije vidjela. "Citirali ste odlomak iz Knjige Postanka", rekla je Evangeline, "znam ga vrlo dobro." "Ne", odjednom reĉe Celestine s pogledom punim netrpeljivosti. "Vi ne shvaćate." Evangeline je stavila svoju ruku na njezinu da je smiri, no bilo je prekasno - Celestine je bila ljutita. Šaptala je - "u poĉetku su odnosi izmeĊu ljudskih i boţanskih stvorenja bili u harmoniji. U kozmosu je postojao red. Mnoštvo anĊela bilo je podijeljeno u toĉno odreĊene redove; muškarac i ţena, boţji miljenici stvoreni na njegovu sliku, ţivjeli su u raju, slobodni od boli. Patnja nije postojala, smrt nije po stojala, vrijeme nije postojalo. Nije bilo razloga za to. Svemir je bio prekrasno miran i ĉist u svom odbijanju da krene naprijed. No anĊeli nisu mogli ţivjeti u takvom svijetu. Postali su ljubomorni na ljude. Zli anĊeli stavili su na kušnju ljudski ponos ne bi li nanijeli bol Bogu. I tako su pali anĊeli, kao što su pali i ljudi." Uvidjevši da će biti samo gore po Celestine ako nastavi s tom priĉom Evangeline je izvukla pismo iz njezinih drhtavih prstiju. Nakon što ga je presavinula i stavila u dţep ostala je stajati pred njom. "Oprostite sestro", rekla je. "Nisam vas mislila ovako uznemiriti." "Idite!" povikala je Celestine snaţno drhteći. "Smjesta otiĊite i pustite me na miru!" Zbunjena i u strahu Evangeline je zatvorila vrata sobe i prvo hodajući, a zatim trkom, pojurila kroz uski hodnik do stepenica. Većinu poslijepodneva sestra Philomena bi drijemala dok je ne bi pozvali na veĉeru. Zbog toga nije bilo neobiĉno da je knjiţnica bila prazna kad je Evangeline stigla. Nije gorjela vatra, a kolica su bila puna knjiga koje su ĉekale da ih se vrati na police. Ignorirajući nered u kojem su bile knjige samo je ţeljela zapaliti vatru i ugrijati hladnu sobu. Stavila je dvije cjepanice na rešetku, napunila peć zguţvanim novinama i zapalila šibicu. Cim se vatra poĉela hvatati poĉela je popravljati suknju malim, hladnim rukama, kao da će joj poravnata tkanina pomoći

da se usredotoĉi. Jedno je bilo jasno, trebat će joj sva koncentracija da shvati Celestininu priĉu. Izvadila je pismo iz dţepa na suknji, otvorila ga i ponovno proĉitala pismo gospodina Verlainea: Tijekom istraţivanja koje provodim za privatnog klijenta otkrio sam da se gospoda Abigail Aldrich Rockefeller; glava obitelji Rockefeller i mecena, kraće vrijeme dopisivala s nadstojnicom Samostana Sv. Ruţe majkom Innocentom, izmeĊu 1943-1944. godine. Pismo nije bilo ništa više od bezopasne molbe za posjet Samostanu Sv. Ruţe, formalno pismo koje se šalje institucijama koje posjeduju rijetke zbirke i slike, pismo na koja je odgovarala brzom i efikasnom odbijenicom koja se zauvijek zaboravljala nakon što je jednom po slana. MeĊutim, obiĉna zamolba sve je izokrenula naglavce. Bila je istovremeno zabrinuta i vrlo znatiţeljna zbog sestre Celestine, gĊe Abigail Rockefeller, majke Innocente i angelologije. Ţeljela je shvatiti ĉime su se bavili njezini roditelji, no jednako tako ţudjela je za ljepotom neznanja. Celestinine rijeĉi usijekle su joj se kao daje došla u Sv. Ruţu samo da bi ih ĉula. Kada bi bilo tako, moguća veza izmeĊu Celestinine i njezine priĉe ispunjavala ju je ogromnim nemirom. Jedina utjeha bila joj je to što je knjiţnica još uvijek bila otvorena. Sjela je pokraj peći, stavila šiljate laktove na stol i naslonila glavu na ruke ne bi li razbistrila misli. Premda je gorjela vatra, hladni zrak je curio kroz peć, stvarajući neobiĉnu mješavinu intezivne vrućine i hladnoće koja grize koţu. Pokušavala je rekonstruirati Celestininu priĉu najbolje što je mogla. Uzela je iz ladice stola komad papira i crveni marker i napisala: Đavolje ţdrijelo Rodopi Postanak 6 Dok se koncentrirala bila je sliĉnija kornjaĉi nego djevojci, povukla bi se u sebe na hladno osamljeno mjesto, potpuno nepomiĉna, i ĉekala da zbunjenost proĊe. Pola sata zurila je u rijeĉi koje je napisala: Đavolje ţdrijelo, Rodopi, Postanak 6, Angelologija. Da joj je netko dan prije rekao da će napisati te rijeĉi samo bi se nasmijala, uhvatile su je nespremnu. No baš te rijeĉi bile su stupovi priĉe sestre Celestine. S ulogom gĊe Abigail Rckefeller u tom misteriju i s pismom koje je pronašla, nije mogla drugo nego otkriti kakav je bio odnos izmeĊu njih. Iako joj je prva ideja bila analizirati popis dok joj se nekom ĉarolijom ne objasni sam od sebe, palo joj je na pamet nešto bolje. Odšetala je sada već zagrijanom prostorijom do police i skinula s nje veliki atlas svijeta. Otvorila gaje, pronašla Rodope u kazalu, i okrenula na stranicu negdje na sredini atlasa. Ispostavilo se da su Rodopi manji pla ninski lanac u jugoistoĉnoj Europi koji se proteţu od sjeverne Grĉke do juţne Bugarske. Prouĉavala je mapu nadajući se da će pronaći neki znak o Đavoljem ţdrijelu, no cijela je regija bila mrlja razliĉitih kvrga i trokuta, što je oznaĉavalo uzdignut teren. Sjetila se daje Celestine spomenula ulazak u Rodope kroz Grĉku, pa je prstom išla prema jugu do morem okruţenog grĉkog kopna. Pronašla je mjesto na kojem su se Rodopi uzdizali iz visoravni. Zelena i siva boja prekrivale su podruĉja uz planine, upućujući na slabu stopu naseljenosti. Sve glavne ceste išle su iz Kavale, luĉkog grada na traĉkome moru odakle se mreţa autocesta širila prema manjim gradovima i selima na sjeveru. Gledajući prema juţnome dijelu planinskog masiva i niţe prema poluotoku, ugledala je poznata imena Atene i Sparte o kojima je ĉitala na satovima klasiĉne knjiţevnosti. Tu su bila drevni gradovi koje je uvijek povezivala s Grĉkom. No nikada nije ĉula za daleki komadić planine koji se pruţao duţ granice na dalekom sjeveru s Bugarskom. Shvativši da iz karte neće više ništa nauĉiti, bacila se na pouzdan komplet enciklopedija iz 1960. i pronašla Rodope. Usred stranice nalazila se crno-bijela fotografija spilje. Ispod fotografije je pisalo: Đavolje ţdrijelo je jama duboko urezana u planinski lanac Ro- dopa. Uska pukotina u ogromnoj stijeni, jama se spušta duboko pod zemlju formirajući ventilaciju u ĉvrstoj

granitnoj stijeni koja oduzima dah. U prolazu se pruţa pogled na ogroman vodopad koji se u slapovima spušta po stijeni, stvarajući podzemnu rijeku. Niz prirodnih pećina na dnu ţdrijela dugo je bio izvor legendi. Prvi istraţivaĉi govorili su o neobiĉnom svjetlu i osjećaju euforije koji su osjetili nakon što su ušli u skrivenu jamu, fenomen koji se moţe objasniti šupljinama u zemlji koje su pune prirodnih plinova. Evangeline je nastavila dalje. Otkrila je daje Đavolje ţdrijelo uvršteno na UNESCO-vu listu pedesetih. Zbog svoje vrtoglave ljepote te povijesnog i mitološkog znaĉenja za Traĉane, koji su ţivjeli na tom podruĉju izmeĊu 5. i 6. stoljeća prije Krista, smatra se meĊunarodnim blagom. Zatim je otvorila knjigu grĉke i traĉke mitologije i nakon nekoliko poglavlja koja su opisivala nedavna arheološka iskapanja traĉ- kih ruševina proĉitala sljedeće: Stari Grci vjerovali su daje Đavolje ţdrijelo bio prolaz u mitološki podzemni svijet kroz koji je Orfej, kralj traĉanskog plemena Kikoni, putovao da bi spasio svoju ljubav Euridiku iz zaborava Hada. Prema grĉkoj mitologiji Orfeju se pripisuje da je ljude pouĉio umjetnosti glazbe, pisma i medicine, a ĉesto se spominje i kao promicatelj Dionizova kulta. Apolon je Orfeju dao zlatnu liru i nauĉio ga svirati tako da je svojom glazbom mogao pripitomiti ţivotinje, pokretati predmete i olakšati bol svim bićima, ukljuĉujući i stanovnike podzemlja. Mnogi arheolozi i povjesniĉari tvrde da je promicao ekstatiĉne i mistiĉne obrede meĊu obiĉnim ljudima. Uistinu se vjeruje da su Traĉani prinosili ljudske ţrtve za vrijeme ekstatiĉnih dionizijskih rituala, ostavljajući raskomadana tijela da poĉivaju u krškim prolazima Đavoljeg ţdrijela. Zaintrigirala ju je priĉa o Orfeju i njegovom mjestu u grĉkoj mitologiji, no te informacije nisu bile povezane s Celestininom priĉom. Ona nije spomenula ni Orfeja ni Dionizov kult. MeĊutim, na njezino iznenaĊenje, sljedeći odlomak posve ju je zaokupio: Dolaskom kršćanstva poĉelo se vjerovati da je Đavolje ţdrijelo bilo mjesto na kojem su završili anĊeli nakon izgona iz raja. Kršćani koji su ţivjeli u blizini vjerovali su daje oštra okomita gudura na ulazu u jamu nastala od Luciferova gorućeg tijela dok je padalo kroz zemlju u pakao, pa otuda ime same jame. Osim toga, dugo se vjerovalo da je jama bila zatvor, ne samo za pale anĊele nego i za "Sinove boţje", ĉesto poricana stvorenja iz pseudoepigrafske Knjige Enoha. Poznati kao "Promatraĉi" po Enohu ili "Sinovi boţji" prema Bibliji, ovi neposlušni anĊeli pali su u boţju nemilost nakon zdruţivanja sa ţenama i stvaranja hibridnog potomstva anĊela i ljudi nazvanog Nefili (vidi Knjiga Postanka 6). Promatraĉi su bili zatvoreni pod zemljom nakon poĉinjenog zloĉina. Njihov podzemni svijet spominje se u Bibliji. Vidi Juda 1:6. Ostavivši knjigu otvorenu otišla je po Novi zavjet koji je leţao na hrastovom stalku u centru knjiţnice. Listajući prošla je stvaranje, pad, ubojstvo Abela i zaustavila se na Postanku 6: 1 Kad su se ljudi poĉeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, 2 opaze sinovi Boţji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ţene koje su god htjeli. 3 Onda Jahve reĉe: "Neće moj duh u ĉovjeku ostati dovijeka; ĉovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boţji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one raĊale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5 Vidje Jahve kako je ĉovjekova pokvare- nost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu raţalosti što je naĉinio ĉovjeka na zemlji. 7 Reĉe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od ĉovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8 Ovo je bio odlomak iz kojeg je Celestine citirala. Iako je proĉitala taj odlomak iz Knjige Postanka već stotinu puta - još kada je bila dijete majka joj je na glas to ĉitala i to je bila njezina prva velika ljubav, najdramatiĉnija, kataklizmiĉka, zastrašujuća priĉa koju je ikada ĉula - nikada nije zastala i razmislila o ĉudnim detaljima u njoj. O roĊenju neobiĉnih bića

Nefila, o osudi da ljudi mogu ţivjeti samo 120 godina, o razoĉaranju Stvoritelja u njegove potomke, o zlim posljedicama Potopa. Za vrijeme svih njezinih uĉenja, pripreme novicijata, za vrijeme svih sati u kojima je sa sestrama iz Sv. Ruţe diskutirala o Bibliji, ovaj se odlomak nije nikada analizirao. Ponovno je proĉitalaodlomak zastavši kod reĉenice U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boţji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one raĊale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Zatim je okrenula na poslanicu Jude apostola: I anĊele, koji nisu ĉuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, saĉuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vjeĉnim okovima. Poĉela ju je boljeti glava i zatvorila je Bibliju. Ćula je u glavi oĉev glas i ponovno se popela stepenicama hladnog, prašnog skladišta, tiho hodajući u cipelama Mary Jane po metalnim stubama. Oštar zvuk krila, svjetlucanje tijela, neobiĉna i prekrasna bića u kavezima koja su se pojavila - to su bile vizije za koje je dugo ţeljela da su samo posljedica njezine mašte. Sama pomisao da su te zvijeri ţive i da su one razlog zbog kojeg ju je otac doveo u Sv. Ruţu, bilo je nešto što trenutno nije mogla podnijeti. Uputila se prema redu knjiga iz 19. stoljeća koje su bile sloţene na polici zakljuĉana staklenog kovĉega. Iako su to bile najstarije knjige u knjiţnici, došle su u Samostan kada je osnovan, bile su moderne u usporedbi s tekstovima koji su se analizirali i tumaĉili na njihovim stranicama. Uzevši kljuĉ s kuke na zidu, otvorila je kovĉeg i uzela jednu, noseći je paţljivo u naruĉju dok je hodala prema velikom hrastovom stolu pokraj peći. Pregledala je knjigu - Anatomiju palog anĊela - prešavši prstima po mekom koţnom uvezu u strahu da ne bi, nestrpljiva da je otvori, oštetila naslovnicu. Nakon što je navukla tanke pamuĉne rukavice, njeţno je otvorila korice. Pronašla je stotine stranica ispunjenih podacima o mraĉnoj strani anĊela i njihovom potomstvu. Svaka stranica, svaki dijagram, svaki crteţ na neki je naĉin bio povezan s pobunom anĊela koji su se usprotivili prirodnom poretku. Knjiga je sadrţavala sve, od biblijske egzegeze do franjevaĉkog odnosa prema egzorcizmu. Listala je sve dok se nije zaustavila na propitivanju uloge demona u crkvenoj povijesti. Premda o tome nije nikada razgovarala sa sestrama, niti je o tome sama išta znala, demonske sile nekada su bile tema mnogih teoloških rasprava. Sv. Toma Akvinski, na primjer, tvrdio je daje vjerska dogma da demoni imaju moć za stvaranje vjetra, oluja, kiše i vatre s neba. Demonska populacija, prema talmudskim proraĉunima njih 7,405,926 podijeljeno u 72 organizacije, nije bila direktno opisana u kršćanskim djelima. Nije vjerovala da je taj broj išta više od pukog nagaĊanja, no ipak ju je zadivio. Prva poglavlja u knjizi sadrţavala su povijesne informacije o pobuni anĊela. Kršćani, Zidovi i muslimani svaĊaju se već tisuću godina o postojanju palih anĊela. Najkonkret- niji podatak o njima moţe se naći u Knjizi Postanka, no ti tekstovi, koji se smatraju apokrifnim i pseudografskim, poĉeli su cirkulirati stoljećima poslije Krista stvorivši ţidovsko-kršćanski koncept anĊela. Priĉa o njihovom povratku bilo je u obilju, a krivih podataka o njihovoj prirodi jednako mnogo u starome svijetu, kao i u novo doba. Zajedniĉka pogreška, na primjer, bila je brkati Promatraĉe - za koje se mislilo da ih je Bog poslao na zemlju da bi špijunirali ljudski rod - s pobunjenim anĊelima, onim anĊeoskim bićima koja su postala popularna zbog Izgubljenog raja, koji su slijedila Lucifera i zbog toga bili otjerani iz raja. Promatraĉi su pripadali desetom redu ĉasnog Elohima, dok su Lucifer i pobunjeni anĊeli, vrag i njegovi demoni, potjecali od Malakima, a to je znaĉilo da su pripadali višim anĊeoskim redovima. Dok je Sotona bio osuĊen na vjeĉnu vatru, Promatraĉi su bili samo zatoĉeni na neodreĊeno vrijeme. Zatvoreni u nešto što se razliĉito prevodilo kao jama, rupa, spilja i pakao, ĉekali su slobodu. Nakon što je neko vrijeme ĉitala, primijetila je kako nesmotreno zaravnava stranice. Pogledala je prema vratima na kojima je samo nekoliko sati ranije ugledala Verlainea. Bio je to tako ĉudan dan, prijelaz od njezinog jutarnjeg rituala molitve do trenutnog nelagodnog

stanja koji se ĉinio više kao san nego stvarnost. Ver- laine je uletio u njezin ţivot tako naglo da joj se ĉinilo da je kao i njezina obitelj, kreacija njezina uma, istovremeno realan i nerealan doţivljaj. Izvadila je pismo iz dţepa, stavila ga na stol i ponovno proĉitala. Bilo je nešto u njegovo karakteru - njegova direktnost, familijaran ton i inteligencija - što ju je izvuklo iz oklopa u kojem je ţivjela proteklih godina. Njegov dolazak podsjetio ju je da izvan samostanskih dobara postoji drugi svijet. Dao joj je svoj telefonski broj na komadiću papira. Znala je da unatoĉ poštovanju prema sestrama i opasnosti da bude otkrivena, mora s njime ponovno razgovarati. U ţurbi je hodala hodnicima na prvome katu. Projurila je kroz informativni sastanak molitvenih partnera koji se odvijao u predvorju Vjeĉnog mira i kroz predavanje o obrtima u Umjetniĉkom centru Sv. Ruţe od Viterba. Nije se zaustavila u zajedniĉkoj garderobi da uzme svoju jaknu, niti je stala u Uredu za misije i novaĉenje da uzme dnevnu poštu. Nije ĉak stala ni da pogleda je li sve u redu s rasporedom klanjanja. Jednostavno je išetala kroz glavna vrata do velike garaţe od cigle na juţnoj strani posjeda u kojoj je izvadila kljuĉeve iz sive metalne kutije na zidu i upalila samostanski automobil. Iz iskustva je znala da je za franjevku vjeĉnog klanjanja u Samostanu Sv. Ruţe jedino izolirano mjesto bilo u smeĊem sedanu s ĉetiri vrata. Bila je sigurna da se nitko neće buniti zato što je uzela automobil. Odvoţenje pošte bio je zadatak koji bi obiĉno unaprijed pripremila. Svako poslijepodne spakirala je poštu u pamuĉnu vreću i skrenula na Route 9W, cestu s dvije trake koja je vodila duţ rijeke Hudson. Samo je nekoliko sestara imalo vozaĉku dozvolu, pa se Evangeline dobrovoljno javila za obavljanje ostalih zadataka vezanih uz prijevoz. Odlazak u ljekarnu, dućan i kupovinu poklona kada bi koja sestra slavila roĊendan. Nekad bi poslijepodne vozila preko rijeke, po ţeljeznome King- ston-Rhinecliff mostu do Dutchess okruga. Usporivši dok bi prelazila most, otvorila bi prozor i promatrala posjede raspršene poput ogromnih gljiva s obaju strana rijeke - samostanska dobra razliĉitih religijskih zajednica ukljuĉujući i tornjeve Sv. Ruţe, i negdje oko zavoja, Vanderbilt Mansion, zaštićenu hektarima zemlje. S te visine mogla je vidjeti miljama daleko. Osjetila je kako se automobil lagano naginje u zavoju i na ĉas je obuzme panika. Bila je visoko iznad vode, tako visoko daje pogledavši dolje na tren osjetila kakav bi osjećaj bio letjeti. Oduvijek je voljela osjećaj slobode koji ju je obuzimao svaki put kada bi hodala preko vode, još od mnogih šetnji preko Brooklyn Bridgea s ocem. Kada bi došla do kraja mosta polukruţno bi se okrenula i nastavila voziti nazad, puštajući da joj pogled klizi po lju- biĉasto-plavoj pozadini breţuljaka Catskills koji su se uzdizali na zapadnome nebu. Poĉeo je padati snijeg, lepršajući gore-dolje po zraku. Još jednom, most ju je vodio sve više i više iznad zemlje, i stupovi su je dizali. Osjetila je ugodno odvajanje od tijela, vrtoglavicu koju je ponekad osjećala ujutro u Kapelici klanjanja, ĉisto poštovanje prema veliĉini Stvoritelja. Evangeline su popodnevne voţnje pomagale da razbistri um. Ranije toga dana mislila je na budućnost koja joj se ĉinila razvuĉena ispred nje poput beskrajna, zagušljivog hodnika kroz koji je mogla zauvijek besciljno hodati. Sada, skrenuvši na 9W, nije mislila na ništa drugo osim Celestinine bizarne priĉe i Verlaineova neoĉekivana ulaska u njezin ţivot. Ţeljela je daje njezin otac ţiv pa da ga moţe upitati, zbog njegova ţivotna iskustva i mudrosti, što bi on napravio u ovakvoj situaciji. Spustila je prozor i ispunila automobil ledenim zrakom. Unatoĉ ĉinjenici da je usred zime i daje ostavila jaknu u samostanu, koţa joj je gorjela. Jako se znojila i osjećala se ljepljivo. Pogledala se u retrovizor i ugledala bezbroj crvenih toĉkica na vratu u obliku ameba na blijedom ruţiĉastom mesu. Posljednji put to joj se desilo one godine kada je umrla majka, kada je razvila listu neobjašnjivih alergija koje su nestale dolaskom u Sv. Ruţu. Godine kontemplacije razvile su oko nje balonĉić sigurnosti i ugode, no slabo su je pripremile na suoĉavanje s prošlošću.

Izašavši s glavne autoceste izbila je na usku, zavojitu cestu koje je vodila u Milton. Uskoro je drveće nestalo i šuma je uzmaknula da bi otkrila veliko nebo prekriveno pahuljama. Ploĉnici na Main Streetu bili su pusti kao da su hladnoća i snijeg sve potjerali unutra. Stala je na benzinskoj crpki, napunila automobil bezolovnim benzinom i krenula prema telefonskoj govornici. Prsti su joj drhtali dok je stavljala novĉić. Otipkala je broj koji joj je Verlaine dao i ĉekala, a srce joj je snaţno lupalo u prsima. Zvonilo je pet, sedam, devet puta prije nego se javila automatska sekretarica. Slušala je Verlaineov glas na sekretarici, no zaklopila je slušalicu a da nije ni rijeĉ progovorila. Izgubila je kovanicu. Verlaine nije bio tamo. Upalila je automobil i pogledala u sat pokraj brzinomjera. Bilo je skoro sedam sati. Propustila je popodnevne duţnosti i veĉeru. Sestra Philomena sigurno ĉeka objašnjenje njezinog nestanka. Ozlovoljena, pitala se što joj je bilo da se odvezla u grad da bi nazvala ĉovjeka kojeg nije poznavala, da porazgovaraju o neĉemu što će on smatrati apsurdnim, ako ne i potpuno ludim. Ugledala ga je u trenutku kada se već ţeljela vratiti nazad u Sv. Ruţu. Preko puta ceste, uokviren velikim, zaleĊenim staklom sjedio je Verlaine. Milton Bar and Grill, Milton, New York ako je Evangeline znala da je treba - da je krvav, u nevolji i sada već popriliĉno pijan od meksiĉkog piva - Verlaine je pripisivao ĉudu i intuiciji, a moţda ĉak i triku koji je nauĉila tijekom godina provedenih u samostanu, neĉemu što nije mogao pojmiti. U svakom sluĉaju, bila je tu. Polako je hodala prema vratima lokala, a uspravno drţanje, bobi frizura s kosom iza uha i crna odjeća, podsjetila gaje na one mraĉne, umjetniĉke duše s kojima je izlazio za vrijeme koledţa i koje je ismijavao, ali koje nikada ne bi uspio uvjeriti da s njime spavaju. Za tren je došla do bara i sjela njemu nasuprot. Zena-vilenjak s velikim zelenim oĉima koje sigurno nikada prije nisu bile na mjestu poput Milton bar and Grilla. Promatrao ju je dok je mjerkala preko njegovog ramena, provjeravajući teren, biljarski stol, dţuboks i pikado. Izgledalo je ili da nije svjesna ili daje nije briga što se istiĉe medu ostalim ljudima. Pogledala gaje kao što se pregledava ranjena ptica, a zatim se namrštila i priĉekala da joj ispripovijeda što mu se desilo nakon njihovog sastanka. "Imao sam problema s automobilom", rekao je Verlaine izbjegavajući kompliciraniju verziju dogaĊaja. "Došao sam pješice." Iskreno zaĉuĊena upitala ga je, "Po ovoj oluji?" "Većinu sam puta išao uz autocestu, no malo sam se izgubio." "Dug put za šetnju", odgovorila je s trunkom sumnjiĉavosti u glasu. "Ĉudim se da se niste smrznuli." "Na pola puta sam ustopirao šleper. Da nisam, još bih uvijek bio vani i smrzavao se." Evangeline ga je malo predugo promatrala pa se poĉeo pitati ne zamjera li mu nešto od onoga što je rekao. Ipak je ona bila ĉasna sestra i trebao bi se pokušati kontrolirati, no nikako je nije mogao proĉitati. Previše se razlikovala od njegove, naravno stereotipne, ideje ĉasne sestre. Bila je mlada, i ciniĉna, i previše lijepa da bi se uklopila u njegov profil strogih i ukoĉenih sestara od vjeĉnog klanjanja. Nije znao kako joj je to uspijevalo, no zbog neĉega je osjećao da joj moţe sve reći. "I zašto si došla? " upitao je nadajući se da će njegov humor pogoditi pravo mjesto. "Ne bi li se trebala moliti, baviti dobrotvornim radom ili neĉim sliĉnim?" Nasmijala se njegovoj šali i odgovorila, "U stvari, došla sam u Milton nazvati vas." Sada se on iznenadio. Nikada ne bi mislio da će ga htjeti vidjeti ponovno. "Šališ se." "Ne, nimalo", odgovorila je uklonivši pramen smeĊe kose s oĉiju. Uozbiljila se. "U Sv. Ruţi nema privatnosti. Nisam vas mogla nazvati od tamo. Moram vas pitati nešto što ţelim da ostane meĊu nama. Posve je privatne naravi i nadam se da ćete mi moći pomoći. Radi se o pismima koja ste pronašli."

Verlaine je popio gutljaj Corone, iznenaĊen njenom ranjivošću - sjedila je na rubu stolca, oĉi su joj se crvenjele od gusta dima, a dugaĉki prsti bez nakita ispucali su od hladnoće. "Ne postoji ništa o ĉemu bih radije razgovarao." "Onda vam neće biti problem reći", rekla je nagnuvši se malo više nad stol, "gdje ste pronašli ona pisma?" "U arhivu s osobnim papirima gĊe Abigail Rockefeller", rekao je Verlaine. "Pisma nisu bila katalogizirana. Potpuno su ih previdjeli." "Zar ste ih ukrali?" upitala je Evangeline. Osjetio je da se zacrvenio. "Posudio sam ih. Vratit ću ih kada shvatim njihovo znaĉenje." "A koliko ih imate?" "Pet, i sva su napisana u pet tjedana 1943." "I sva pripadaju Innocenti?" "Nema niti jednog od gĊe Rockefeller." Gledala gaje u oĉi i ĉekala da nastavi. Njezin gaje snaţan pogled posve zbunio. Moţda zbog zanimanja koje je pokazala za njegov po sao - podcjenjivali su njegovo istraţivanje, ĉak i Gregorio - ili zbog njezine iskrenosti, no imao je snaţnu potrebu da joj udovolji. Sav njegov strah, frustracija i osjećaj beskorisnosti koji su ga morili, nestali su. "Moram znati postoji li u pismima nešto o sestrama Sv. Ruţe", rekla je Evangeline. "Nisam siguran, ali mislim da ne" rekao je Verlaine i povukao se još više u stolac. "Postoji li bilo kakav podatak o bilo kakvom suradniku Abigail Rockefeller? Nešto o samostanu, crkvi ili sestrama?" Zaĉudio ga je smjer kojim je Evangeline krenula. "Ne sjećam se napamet pisama, ali koliko sam zapamtio ne postoji ništa o sestrama Sv. Ruţe." "Ali u pismu Abigail Rockefeller Innocenti", rekla je Evangeline nadglasavši dţuboks i uskomešavši se, "posebno se spominje sestra Celestine - "Celestine Clochette stiţe u New York poĉetkom veljaĉe." "Celestine Clochette je ĉasna sestra? Ĉitavo popodne pokušavam otkriti tko je bila Celestine." "Tko jest Celestine", odgovorila je Evangeline tako tiho da se jedva ĉulo od muzike. "Celestine je ĉasna sestra. Ona je ţiva. Bila sam je posjetiti nakon vašeg odlaska. Starija je i nije baš dobra zdravlja, no sjeća se dopisivanja izmeĊu Innocente i Abigail Rockefeller. Zna za ekspediciju iz pisma. Rekla mi je brojne zastrašujuće stvari o... " "O ĉemu?" upitao je Verlaine koji je svakoga trenutka postajao sve zabrinutiji. "Sto je toĉno rekla?" "Nisam baš najbolje razumijela", odgovorila je Evangeline. "Kao da je priĉala u zagonetkama. Sto više pokušavam otkriti znaĉenje, ima sve manje smisla." Verlaine je bio rastrgan izmeĊu snaţne ţelje daje zagrli - Evangeline je bila mrtvaĉki blijeda - i da je prodrma. No samo je naruĉio još dvije Corone i pruţio joj preko stola svoju ruĉno napisanu kopiju Rockefelleriĉinog pisma. "Proĉitaj ga ponovno. Moţda je Celestine Clochette prenosila umjetninu iz Rodopa u Samostan Sv. Ruţe? Je li ti rekla išta o ekspediciji?" Zanijevši se i zaboravivši da je jedva poznaje, nagnuo se preko stola i primio je za ruku. "Ţelim ti pomoći." Evangeline je odmaknula svoju ruku i dobacila mu sumnjiĉav pogled, a zatim je pogledala na sat. "Moram ići. Već sam predugo odsutna. Vi oĉito ne znate ništa više o tim pismima od mene." Kada je konobarica donijela dva piva Verlaine reĉe, "Sigurno ima još pisama, barem još ĉetiri. Innocenta je uredno odgovarala Abigail Rockefeller. Ti bi ih mogla potraţiti. Ili moţda Celestine Clochette zna gdje bismo ih mogli naći."

"G. Verlaine", rekla je Evangeline zapovjednim tonom koji ga je pogodio kao grom iz vedra neba, "Sklona sam pomoći vam u vašem istraţivanju i u vašoj teţnji da udovoljite ţeljama svog klijenta, noja u tako neĉemu ne mogu sudjelovati." "Ovo nema nikakve veze s mojim klijentom", odgovorio je Verlaine i popio velik gutljaj piva. "Njegovo ime je Percival Gregori i nevjerojatno je grozan. Nisam uopće trebao pristati raditi za njega. U stvari, danas su mi neki njegovi banditi provalili u auto i uzeli sve moje radove. On za neĉime traga, a ako je to korespondencija koju smo otkrili - o ĉemu mu, onako usput, još ništa nisam rekao - onda bismo što prije njega trebali pronaći i drugu polovicu." "Provalili su u vaš automobil?" upitala je u nevjerici. "Jeste li zbog toga zapeli ovdje?" "Nije vaţno", odgovorio je Verlaine nadajući se da ne izgleda zabrinuto. "U stvari da, vaţno je. Zamolio bih te da me odbaciš na ţeljezniĉku stanicu. I moram saznati stoje Celestine Clochette donijela sa sobom u Ameriku. Samostan Sv. Ruţe jedino je mjesto na kojem bi to moglo biti. Kada bi to mogla pronaći - ili barem potraţiti pisma - mogli bismo shvatiti o ĉemu se tu radi." Evangeline je malo popustila kao da paţljivo odvaguje njegovu molbu. "Ne mogu vam ništa obećati, no pogledat ću", naposljetku je odgovorila. Verlaine ju je poţelio zagrliti, reći joj koliko je sretan što ju je sreo i zamoliti je da poĊe s njim u New York da odmah poĉnu s radom. No kad je vidio koliko je to ĉini nervoznom, odustao je. "Idemo", rekla je i pokupila kljuĉeve automobila sa stola. "Odvest ću vas do ţeljezniĉke stanice." Samostan Sv. Ruţe, Milton New York Evangeline je propustila zajedniĉki obrok u kantini baš kao što je propustila i ruĉak, i bila je jako gladna. Znala je da ako ţeli moţe nešto pojesti u kuhinji - industrijski hladnjaci bili su uvijek puni ostataka - no od same pomisli na hranu bilo joj je loše. Ignorirajući glad hodala je stepenicama do kantine i nastavila prema knjiţnici. Kada je otvorila vrata i upalila svjetla shvatila je da je za vrijeme njezina izbivanja netko poĉistio sobu - knjiga posudbe (to poslijepodne ostavljena otvorena na drvenom stolu) bila je zatvorena, knjige iz hrpe na kauĉu bile su uredno posloţene na svoja mjesta, briţna ruka usisala je luksuzne sagove. Oĉito ju je neka od sestara pokrivala. Zbog toga se osjetila krivom pa se zavjetovala da će sljedeći dan ĉistiti dva puta više, a moţda će se dobrovoljno javiti za pranje rublja - gomila velova koje su ruĉno prali bio joj je najomraţeniji posao. Nije smjela ostaviti svoj posao drugima. Kada netko nedostaje drugi moraju potegnuti. Odloţila je torbu na kauĉ i ĉuĉnula ispred peći da zapali vatru. Ubrzo se svjetlo raspršilo po sobi. Utonula je u meke jastuke na kauĉu, prekriţila nogu preko noge i pokušavala spojiti dijelove svog kaotiĉnog dana. Saznala je toliko zanimljivih informacija da se morala truditi da ih sve ne zaboravi. Budući da je bilo toplo, a danje bio tako naporan ispruţila se na kauĉu i ubrzo zaspala. Iznenada ju je probudila ruka na ramenu. Nakon što se pridigla ugledala je strog pogled sestre Philomene. "Sestro Evangeline", rekla je Philomena drţeći je još uvijek za rame, "Što to radite?" Evangeline je trepnula. Spavala je tako dubokim snom da nije mogla doći k sebi. Iako je sjedila u knjiţnici u kojoj je bila polica s knjigama i topla peć, ĉinilo joj se kao da je duboko pod vodom. Zatim je hitro stavila stopala na pod i sjela. "Kao što sigurno znate", rekla je sestra Philomena nakon što je sjela do Evangeline na kauĉ, "Sestra Celestine je jedna od najstarijih ĉlanica naše zajednice. Ne znam što se dogodilo ovo popodne, no sestra Celestine je vrlo uzrujana. Ĉitavo poslijepodne sam provela s njom. Nije ju bilo lako smiriti." "Jako mije ţao", rekla je Evangeline koja se na spomen Celestini- nog imena odmah probudila. "Bila sam kod nje jer sam imala pitanje u vezi neĉega što sam pronašla u arhivu."

"Stvarno je bila u jako lošem stanju veĉeras kada sam je posjetila", rekla je Philomena. "Sto ste joj toĉno rekli?" "Nisam je ţeljela uznemiriti", odgovorila je Evangeline i odjednom shvatila koliko je bilo glupo pokušati razgovarati s Celestinom o pismima. Stvarno je bila naivna misleći da će njihov ţivahni razgovor ostati tajna. Sestra Philomena promatrala ju je kao da odmjerava koliko je spremna suraĊivati. "Došla sam vam reći da Celestine ţeli ponovno razgovarati s vama i zamoliti vas da me izvijestite o svemu što će se dogoditi u Celestininoj odaji." Evangeline je Philomenino ponašanje bilo ĉudno, no budući da nije mogla otkriti zašto, samo je potvrdno kimnula glavom. "Ne smijemo dopustiti da se opet onako uzbudi. Molim vas, imajte to na umu dok s njom razgovarate." "U redu", odgovorila je dok je stojećki namještala prekrivaĉ na kauĉu, dolĉevitu i suknju. "Idem odmah k njoj." "Ţelim da mi date svoju rijeĉ", rekla je Philomena strogo dok je pratila Evangeline do vrata knjiţnice, "da ćete me obavijestiti o svemu što će vam Celestine reći." "Ali zašto?" upitala je Evangeline iznenaĊena osornim Philome- ninim ponašanjem. Na to je Philomena zašutjela kao da se obuzdava. "Celestine nije onako jaka kao što izgleda, dijete moje. Ne ţelimo je dovesti u opasnost." Od Evangelinine zadnje posjete Celestine se premjestila u krevet. Njezina veĉera - pileća juha, krekeri i voda - stajala je netaknuta na pladnju pokraj stolića za jelo. Ovlaţivaĉ zraka je puštao paru ispunjajući sobu vlaţnim zrakom. Invalidska kolica stajala su napuštena pokraj prozora u kutu sobe. Navuĉene zavjese davale su sobi izgled dezinficirane i tmurne bolniĉke sobe, efekt koji se pojaĉao ĉim je Evangeline njeţno zatvorila vrata i ostavila iza sebe buku koju su sestre stvarale po hodnicima. "UĊite, uĊite", rekla je Celestine pokazujući rukom da priĊe bliţe. Celestine je drţala ruke prekriţene na prsima. Evangeline je odjednom osjetila snaţan poriv da njezine bijele, njeţne prste pokrije svojima i da ih zaštiti. Zbog ĉega, nije znala. Philomena je imala pravo, Celestine je bila jako slaba. "Ţeljeli ste me vidjeti", rekla je Evangeline. S teškom mukom Celestine se pridigla na jastucima. "Ţeljela bih vam se ispriĉati zbog mog ponašanja ranije popodne", rekla je gledajući je u oĉi. "Ne znam kako da vam to objasnim. Nisam govorila o tome puno, puno godina. Jako me iznenadilo da su, unatoĉ svim tim godinama, dogaĊaji iz mladosti još uvijek tako ţivi i da me mogu do te mjere uznemiriti. Tijelo moţda stari, ali duh ostaje mlad kakvim gaje Bog stvorio." "Ne morate se ispriĉavati", rekla je Evangeline i stavila svoju ruku na Celestininu, mršavu poput štapića ispod tkanine spavaćice. "Ja sam kriva što sam vas uzrujala." "Iskreno", rekla je Celestine glasom koji je u sebi susprezao ljutnju, "samo sam bila zateĉena. Nisam se već jako dugo suoĉila s tim dogaĊajima. Znala sam da će doći vrijeme kada ću ti reći. No mislila sam da će to biti kasnije." Još jednom ju je zbunila. Znala je kako izbaciti Evangeline iz ravnoteţe, uznemiriti njezinu osjetljivu emotivnu stabilnost na najgori naĉin. "DoĊi", rekla je Celestine vrludajući pogledom po sobi. "Privuci onaj stolac i sjedni pokraj mene. Imam ti puno toga za ispriĉati." Evangeline je uzela drveni stolac iz kuta sobe i donijela ga do kreveta. Zatim je sjela i pomno slušala Celestinin slabi glas. "Mislim da znaš", poĉela je Celestine, "da sam roĊena i školovana u Francuskoj i da sam došla u Samostan Sv. Ruţe za vrijeme Drugog svjetskog rata." "Da, znam", rekla je Evangeline. "Onda moţda takoĊer znaš ... " Celestine je zastala i pogledala je u oĉi kao da u njima traţi odobravanje "... da sam ostavila sve - svoj posao i svoju zemlju - u rukama nacista."

"Pretpostavljam daje rat prisilio mnoge da pobjegnu u Sjedinjene Drţave." "Ja nisam traţila utoĉište", rekla je Celestine naglašavajući svaku rijeĉ. "Ratna su stradanja bila ozbiljna, ali vjerujem da bi ih preţivjela da sam ostala." Ovo moţda nisi znala, nisam poloţila zavjete u Francuskoj. Zakašljala je u rupĉić. "Zavjetovala sam se u Portugalu na putu u Sjedinjene Drţave. Prije toga pripadala sam drugoj zajednici koja je imala mnogo ciljeva jednakih našima. Samo smo se" - Celestine je na trenutak zastala - "razlikovali u pristupu. Napustila sam ih u prosincu 1943." Evangeline ju je promatrala dok se pridizala u krevetu i pila gutljaj vode. "Napustila sam ih, ali oni nisu do kraja završili sa mnom. Prije nego što sam otišla morala sam izvršiti posljednji zadatak. Dali su mi da u Ameriku odnesem kovĉeg i predam ga kontaktu u New Yorku " "Abby Rockefeller", rekla je Evangeline. "U poĉetku gĊa Rockefeller nije bila ništa više od bogate donatorice koja je dolazila na njujorkške sastanke. Poput mnogih ţena iz visokog društva sudjelovala je poput obiĉnog promatraĉa. Mislim da se amaterski bavila anĊelima kao što se bogataši bave orhidejama - s puno intuzijazma i malo pravog znanja. Uistinu ne znam kakvi su joj bili interesi prije rata. Kada je poĉeo rat postala je vrlo aktivna. Ona je naš posao odrţavala na ţivotu. Slala je opremu, vozila i novac za istraţivanja u Europi. Naši znanstvenici nisu stajali ni na jednoj strani - mi smo u dušama bili pacifisti s privatnim sredstvima, kao što smo bili oduvijek." Celestine je trepnula kao da joj je prašina ušla u oĉi i nastavila. "I tako su, moţeš već zakljuĉiti, privatne donacije bile esencijalne za naše preţivljavanje. GĊa Rockefeller pruţila je u New Yorku sklonište našim ĉlanovima. Nabavljala im je pasoše da mogu ući u Europu, nalazila se s njima na dokovima i davala im utoĉište. S njezinom podrškom uspjeli smo izvesti našu najveću misiju — ekspediciju u unutrašnjost zemlje, u sam centar zla. Putovanje se planiralo puno godina, od otkrića pisanih dokumenata koji su precizno opisivali prijašnju ekspediciju. Ti dokumenti otkriveni su 1919. Druga ekspedicija bila je 1943. Bilo je riskantno voziti se u planine dok su bombe padale po Balkanu, no zahvaljujući velikim donacijama gĊe Rockefeller - bili smo jako dobro opremljeni. Moţe se reći da je gĊa Rockefeller bila naš anĊeo ĉuvar za vrijeme rata, iako mnogi to ne bi priznali." "Ali vi ste otišli", rekla je tiho Evangeline. "Da, ja sam otišla", ponovila je Celestine. "Ne ţelim iznositi potankosti o svojim motivima, no dovoljno će biti ako kaţem da više nisam ţeljela sudjelovati u našoj misiji. Znala sam da je sa mnom gotovo i prije nego što sam stigla u Ameriku." Celestine je ulovio kašalj. Evangeline joj je pomogla da sjedne i dala joj gutljaj vode. "U noći kada smo se vraćali iz planina", nastavila je, "doţivjeli smo strašnu tragediju. Seraphina, moja mentorica, ţena koja me uzela pod svoje i obuĉavala me kada sam imala petnaest godina, bila je kompromitirana. Jako sam voljela dr. Se- raphinu. Dala mi je mogućnost obrazovanja i napredovanja koje je imala samo nekolicina djevojaka iz moje generacije. Dr. Seraphina je vjerovala da ću biti jedna od najboljih. Naši su ĉlanovi tradicionalno bili svećenici i znanstvenici, pa im je moje akademsko znanje - bila sam vrlo napredna u školi mnogih drevnih jezika bilo vrlo privlaĉno. Dr. Seraphina mi je obećala da će me poslije ekspedicije primiti kao punopravnog ĉlana s pravom pristupa svim izvorima, i duhovnim i materijalnim. Bila je jako draga prema meni. Nakon te noći, sav moj rad više nije znaĉio ništa. Krivim se zbog toga što joj se dogodilo." Evangeline je primijetila koliko se Celestine uznemirila, ali nije znala kako je utješiti. "Sigurna sam da ste uĉinili sve što ste mogli." "Tugovali smo se tih dana zbog mnogih stvari. Tebi je to moţda teško zamisliti, no u Europi su umirali milijuni. Tada sam mislila da je naša misija u Rodopima najbolje što u tom trenutku moţemo uĉiniti. Nisam shvaćala do koje mjere je bilo ozbiljno ono što se dešavalo u svijetu. Brinula sam samo za svoj posao, svoje ciljeve, svoj osobni napredak i svoje dobro.

Nadala sam se da ću impresionirati ĉlanove vijeća koji su odluĉivali o mladim znanstvenicima poput mene. Naravno, bila sam potpuno u krivu." "Oprostite sestro", rekla je Evangeline, "ali ne shvaćam. Kakva misija? Kakvo vijeće?" Mogla je vidjeti kako na Celestininom licu raste napetost dok razmišlja o pitanju. Prešla je svojim suhim prstima po svijetlom pletenom pokrivaĉu. "Reći ću ti izravno kao što su meni rekli moji uĉitelji, samo što su oni imali mogućnost upoznati me s ostalima poput mene i pokazati mi posjede Društva angelologa u Parizu. Meni su predoĉili ĉvrst, neupitan dokaz koji sam mogla vidjeti i dotaknuti, moraš mi vjerovati na rijeĉ. Moji su me uĉitelji, dijete moje, polako uvodili u svijet koji ću ti otkriti, a to je nešto što ja za tebe ne mogu uĉiniti." Evangeline je ţeljela nešto odgovoriti, no Celestinin ju je pogled zaustavio. "Jednostavno reĉeno", rekla je Celestine, "bili smo u ratu". Budući da nije bila u stanju ništa odgovoriti, Evangeline ju je samo gledala. "Duhovni rat vodi se nad ljudskom civilizacijom", rekla je Celestine. "Nastavljamo ono što smo zapoĉeli davno prije kada su se rodili Titani. Ţivjeli su na zemlji tada, a ţive i danas. Ljudi su se borili s njima nekad, a bore se i danas." "Govorite to iz Knjige Postanka", rekla je Evangeline. "Vjerujete li u pisanu rijeĉ Biblije, sestro?" Upitala je Celestine oštro. "Moji se zavjeti temelje na njima", odgovorila je s dozom kritike u glasu, iznenaĊena ţivahnošću kojom se Celestine obrušila na nju. "Ima ih koji Postanak 6 interpretiraju kao metaforu, kao parabolu, no to nije moja interpretacija, ni moje iskustvo." "Ali mi nikada nismo razgovarale o tim bićima, tim Titanima. Niti jednom nisam ĉula da su ih sestre Sv. Ruţe spomenule." "Titani, Nefili, Slavni, to su sve drevna imena za anĊeosku djecu. Rani kršćanski uĉenjaci tvrdili su da anĊeli nemaju materiju. Opisivali su ih kao svjetlucava, eteriĉna, sjajna, nevidljiva, bestjelesna, uzvišena bića. AnĊeli su bili glasnici boţji kojih ima beskonaĉno mnogo, stvoreni da njegovu volju prenose iz nebeskog kraljevstva u zemaljsko. Ljudi koji su bili stvoreni kao nesavršena bića - stvoreni na boţju sliku, ali iz gline - mogli su samo u strahu promatrati zastrašujuće razdvajanje vojske anĊela. Oni su bili viša bića, svjetlucavih brzih tijela i s duhovnim ciljem, a njihova ljepota odgovarala je njihovoj ulozi posrednika izmeĊu Boga i njegovih stvorenja. A zatim se nekolicina pobunjenih anĊela pomiješala s ljudima. Titani su nesretni rezultat toga." "Pomiješali su se s ljudima?" upitala je Evangeline. "Ţene su anĊelima raĊale djecu ", napravila je stanku da vidi je li je mlada ţena razumjela. "Tehniĉki detalji druţenja odavno su predmet intezivna prouĉavanja. Crkva je stoljećima poricala da je uopće bilo reprodukcije. Odlomak u Knjizi Postanka sramota je za one koji vjeruju da anĊeli nemaju fiziĉkih atributa. Ne bi li objasnila taj fenomen Crkva je tvrdila daje reproduktivni proces izmeĊu anĊela i ljudi aseksualan - miješanje duša koje ţenu ostavlja trudnu - vrsta obrnuta bezgrešnog zaĉeća Djevice u kojem je potomstvo zlo, a ne sveto. Moja mentorica, dr. Seraphina o kojoj sam ranije govorila, vjerovala je daje to potpuna glupost. Općeći sa ţenama, tvrdila je, anĊeli su dokazali da su tjelesna bića sposobna za seksualni odnos. Ona je smatrala da je anĊeosko tijelo mnogo sliĉnije ljudskom nego što se oĉekivalo. Za vrijeme našeg istraţivanja dokumentirali smo anĊeoske genitalije tako što smo ih fotografirali, da bismo jednom zauvijek dokazali da su anĊeli - kako da kaţem? opskrbljeni jednakom opremom kao i ljudi." "Imate li koju fotografiju anĊela?" upitala je znatiţeljno Evangeline. "Fotografiju muškog anĊela ubijenog u desetom stoljeću. AnĊeli koji su se zaljubili u ţene bili su, po svemu sudeći, muški anĊeli. Ali

to nije sprijeĉavalo ţenske anĊele da se zaljubljuju. Priĉalo se da se jedna trećina Promatraĉa nije zaljubila. Ta poslušna stvorenja vratila su se u nebo, u svoj nebeski dom, gdje su ostala do dana današnjeg. Pretpostavljam da su to bili ţenski anĊeli koji nisu pokleknuli iskušenju poput muških pripadnika svoje vrste." Celestine je s mukom duboko uzdahnula i namjestila se u krevetu prije nego što je nastavila. "AnĊeli koji su ostali na zemlji bili su u mnogo aspekata posebni. Uvijek me oduševljavalo koliko su sliĉni ljudima. Njihova pobuna bila je ĉin slobodne volje - ljudska kvaliteta koja se nadovezuje na Adamov i Evin grijeh zaĉet u Edenskom vrtu. Pobunjeni anĊeli bili su sposobni i za jedinstvenost raznolikih ljudskih ljubavi - voljeli su potpuno, slijepo, divlje. Izdali su raj zbog ljubavi, zamjena koju je teško razumijeti pogotovo nama dvjema koje smo potpuno odustale od takve ljubavi." Celestine joj se suosjećajno nasmiješila zbog ţivota bez ljubavi koji je stajao pred njom. "Nisu li zanosni zbog toga? Njihova sposobnost da osjećaju i pate zbog ljubavi dopušta empatiju za njihove pogrešne poteze. Nebo, meĊutim, nije pokazalo takvo suosjećanje. Promatraĉi su bili nemilosrdno kaţnjeni. Potomci nastali iz veza anĊela i ţena bila su monstruozna stvorenja koja su svijetu nanijela velike patnje." "I vi vjerujete da su oni još uvijek meĊu nama?" upitala je Evangeline. "Ja znam da jesu", odgovorila je Celeste. "No kroz stoljeća su evoluirali. U moderno doba zaštitili su se novim i razliĉitim imenima. Sakrili su se pod pokroviteljstvom starih obitelji, ogromnih bogatstava i korporacija kojima je nemoguće ući u trag. Teško je zamisliti da ţive u našem svijetu meĊu nama, ali ja ti garantiram - jednom kada otvoriš oĉi shvatit ćeš da su posvuda." Celestine ju je paţljivo promatrala kao da provjerava njezinu reakciju. "Da smo u Parizu mogla bih ti dati konkretne i nepobitne dokaze - proĉitala bi svjedoĉenja ljudi i vidjela fotografije ekspedicije. Objasnila bih ti velike i sjajne zasluge angeloloških mislioca kroz stoljeća - Sv. Augustina, Tome Akvinskog, Miltona, Dantea - sve dok ti se naša misija ne bi pojavila pred oĉima jasna i blještava. Vodila bih te kroz mramorne hodnike do prostorije u kojoj se ĉuvaju povijesni dokumenti. Mi ĉuvamo najopseţnije, najkompleksnije nacrtane sheme koje se zovu angelologije, a koje toĉno odreĊuju svakog postojećeg anĊela. Takva djela daju red svijetu. Francuski umovi su posebno organizirani - Descartesov rad je dokaz, ali ne i poĉetak - postoji u tim sustavima nešto što na mene djeluje smirujuće. Baš me zanima bi li i na tebe tako djelovali?" Budući da nije znala što da na to odgovori Evangeline je ĉekala daljnje objašnjenje. "Ali vremena su se promijenila", rekla je Celestine. "Angelologija je nekada bila jedna od najvaţnijih grana teologije. Nekoć su kraljevi i svećenici autorizirali rad teologa i plaćali velikim umjetnicima da slikaju anĊele. Nekoć su o anĊeoskim redovima i ciljevima raspravljali najuĉeniji znanstvenici Europe. Sada u našem svijetu nema mjesta za anĊele." Celestine se nagnula prema Evangeline kao da joj je pripovijedanje dalo novu snagu. "Iako su anĊeli nekoć bili utjelovljenje ljepote i boţanskog, sada, u naše vrijeme, oni su nevaţni. Materijalizam i znanost iskorijenili su ih do nepostojanja, do nesigurnog mjesta poput ĉistilišta. Prije su ljudi bezuvjetno i intuitivno vjerovali u anĊele, ne glavama, već svojim dušama. Sada nam je potreban dokaz. Potreban nam je materijal, znanstveni dokaz s kojim ćemo bez sumnje potvrditi njihovo postojanje. A kakva katastrofa bi nastala kada bi se dokaz pojavio! Sto misliš, što bi se dogodilo kada bi se dokazalo da anĊeli postoje?" Celestine je zašutjela. Moţda se umorila, a moţda se samo izgubila u svojim mislima. S druge strane, Evangeline se zabrinula. Zaokret koji je poprimala Celestinina priĉa zastrašujuće se slagao s mitologijom koju je Evangeline usvojila ranije tog popodneva.

Nadala se da će naći argument da ta monstruozna bića ne postoje, a ne suprotno. Ĉinilo se da je Celestine opet uhvatila ona vrsta uzbuĊenja kao i ranije toga dana. "Sestro", rekla je Evangeline nadajući se da će Celestine priznati daje sve ono što je rekla laţ, metafora neĉeg praktiĉnog i nesvjesnog, "recite mi da ne mislite ozbiljno". "Vrijeme je za moje lijekove", rekla je Celestine pokazujući na noćni ormarić. "Moţeš li mi ih donijeti?" Okrenuvši se prema stoliću Evangeline je na trenutak ostala nepomiĉna. Na mjestu gdje su ranije popodne bile knjige sada su stajale hrpe i hrpe boĉica s lijekovima što je ukazivalo daje Celestine patila od ozbiljne i duge bolesti. Uzela je jednu od naranĉastih plastiĉnih boĉica daje prouĉi. Etiketa je sadrţavala Celestinino ime, doziranje i ime lijeka - mnoštvo nerazumljivih slogova za koje nikada prije nije ĉula. Uvijek je bila zdrava, a nedavni problemi s dišnim putevima bili su jedino iskustvo bolesti koje je do sada imala. Otac joj je bio zdrav do posljednje minute ţivota, a majka nestala u naponu snage. Evangeline uistinu nikada nije vidjela nekoga tako narušena zdravlja. Palo joj je napamet da nikada nije razmišljala o kompliciranim kombinacijama lijekova koje su potrebne da bi bolesno tijelo odrţale na ţivotu i olakšale mu patnje. Posramila se zbog pomankanja suosjećanja. Otvorila je ladicu ispod noćnog ormarića. Pronašla je ondje papirić koji je objašnjavao moguće nuspojave lijekova za rak i za njega priĉvršćen uredan popis i raspored doziranja lijekova. Ostala je bez daha. Zašto joj nitko nije rekao da Celestine ima rak? Zar je moguće da je bila toliko sebiĉno zaokupljena svojom vlastitom znatiţeljom da joj je to promaklo? Sjela je pokraj Celestine i odredila toĉnu dozu lijekova. "Hvala", rekla je Celestine popivši tablete s vodom. Evangeline je bilo strašno ţao što je bila slijepa. Odustala je od novih pitanja, no istovremeno je oĉajniĉki ţeljela saznati više od stare sestre. Cak i sada, dok je gledala kako se Celestine bori da proguta lijekove, imala je strašnu ţelju da popuni rupe. Ţeljela je shvatiti vezu izmeĊu samostana, njihove bogate donatorice i prouĉavanja anĊela. A posebno je morala saznati na koji naĉin je ona sama bila dio te ĉudne mreţe udruţenja. "Oprostite što vas poţurujem", rekla je Evangeline osjećajući se krivom što tvrdoglavo nastavlja dalje. "Ali zašto nam je gĊa Rockefeller pomagala?" "Naravno", rekla je Celestine blago se smiješeći, "zanima te i gĊa Rockefeller. Dobro. No moţda ćeš se iznenaditi kada shvatiš da si ĉitavo vrijeme znala odgovor". "Kako bi to bilo moguće?" rekla je Evangeline. "Tek danas sam saznala za njezin interes za Sv. Ruţu." Celestine je duboko uzdahnula. "Dozvoli da poĉnem ispoĉetka. Jedan od vodećih znanstvenika u našoj grupi 1920. bio je dr. Raphael Valko, muţ moje mentorice dr. Seraphine Valko..." "Moja baka bila je udana za ĉovjeka koji se zvao Raphael Valko", prekinula ju je. Celestine ju je mirno pogledala. "Da, znam, iako su se oţenili nakon što sam ja otišla iz Pariza. Puno prije toga, dr. Raphael je otkrio povijesne dokumente koji su dokazivali da je jedan od naših osnivaĉa, otac Clematis, pronašao staru liru u spilji. Lira je do tada bila predmet iscrpnog istraţivanja i prouĉavanja naših znanstvenika. Znali smo za legendu o njoj, no nismo znali je li uistinu postojala. Sve do otkrića dr. Raphaela spilja se povezivala samo s mitom o Orfeju. Nisam sigurna jesi li toga svjesna, no Orfej je bio stvarna osoba kojoj je slavu i moć donijela njegova karizma, kreativnost, i naravno, njegova glazba. Poput mnogih sliĉnih njemu, postao je simbol nakon svoje smrti. GĊa Rockefeller saznala je za liru preko naših kontakata unutar grupe. Osnovala je našu ekspediciju vjerujući da bismo je se mogli dokopati." "Njezini interesi bili su umjetniĉke prirode?"

"Imala je mnogo smisla za umjetnost, no razumjela se u vrijednost umjetniĉkih djela. Vjerujem da je postepeno poĉela vjerovati u našu misiju, no njezin je prvi interes nastao iz financijskih poriva." "Ona je bila vaš poslovni partner?" "Takvo uplitanje ne umanjuje vaţnost ekspedicije. Mi smo ekspediciju lire planirali godinama. Njezina pomoć iskorištena je da bi se sve privelo kraju. Uvijek smo imali naš plan. No bez pomoći gĊe Rockefeller nikada ne bismo uspijeli. Ratna opasnost, okrutnost i moć naših neprijatelja; nevjerojatno je što smo uopće krenuli na put do spilje. Vjerujem da smo uspjeli uz pomoć i zaštitu Svevišnjega." Vidjeviši kako Celestine hvata dah Evangeline je shvatila da se stara sestra umorila. No ipak je nastavila. "Cim sam stigla u Sv. Ruţu, predala sam kovĉeg s našim otkrićem iz Rodopa majci Innocenti koja je zatim liru povjerila gĊi Rockefeller. Obitelj Rockefeller imala je jako puno novaca - mi u Parizu nismo to mogli ni zamisliti - a menije laknulo što će se gĊa Rockefeller brinuti o instrumentu." Opet je zašutjela kao da razmišlja o pogibeljima vezanim uz liru, a zatim je nastavila. "Moj dio u priĉi s blagom tu je prestao, ili sam barem tako mislila. Vjerovala sam da će instrument biti zaštićen. Nisam znala da će nas Abigail Rockefeller izdati." "Izdati vas?" upitala je Evangeline ostavši bez daha. "Kako?" "GĊa Rockefeller sloţila se da pruţi utoĉište artefaktima iz Rodopa. Napravila je odliĉan posao. Umrla je 5. travnja 1948, ĉetiri godine nakon što ih je dobila. U biti nije otkrila svoje skrovište nikome. Mjesto na koje je sakrila liru umrlo je zajedno s njom." Evangeline su utrnule noge od sjedenja. Ustala je, otišla do prozora i navukla zavjese. Dva dana ranije bio je pun mjesec, no te noći nebo je bilo crno i oblaĉno. "Zar je toliko vrijedila?" "Iznad svih oĉekivanja. Više od tisuću godina istraţivanja ugraĊeno je u naše otkriće u spilji. Stvorenja koja su tako dugo uţivala u mukotrpnome ljudskom radu, ţivjela od napornog rada ĉovjeĉanstva, jednakom snagom su iskoristila naš trud. Promatrali su nas, pruĉavali naša kretanja, ubacili špijune meĊu nas, i povremeno - samo da zadrţe nivo zastrašivanja - kidnapirali i ubijali naše agente." Evangeline se odmah sjetila svoje majke. Već je dugo sumnjala da joj se dogodilo nešto gore od onoga što joj je otac otkrio, no sama pomisao da su bića koja je Celestine opisala mogla biti za to odgovorna, bila je prestrašna. Odluĉna u ţelji da sazna sve, Evangeline je upitala, "ali zašto samo neke? Zašto vas nisu ubili sve? Zašto jednostavno nisu uništili cijelu organizaciju?" "Istina je da su nas mogli uništiti s lakoćom. Definitivno su imali snagu i sredstva da to uĉine. No nije im u interesu da svijet angelologije nestane." "Zašto?", upitala je Evangeline. "Unatoĉ njihovoj moći, imaju velik nedostatak. Oni su senzualna bića, potpuno zatupljena tjelesnim uţicima. Imaju bogatstvo, snagu, fiziĉku ljepotu i teško pojmljivu okrutnost. Imaju stare obiteljske veze koje su ih spasile za vrijeme nesigurnih razdoblja u prošlosti. Imaju razvijen financijski monopol u gotovo svakom kutu svijeta. Oni su pobjednici sustava moći koji su sami stvorili. Ali nemaju intelektualne vještine i velik opseg akademskih i povijesnih tekstova koje imamo mi. U biti, trebaju nas da za njih mislimo." Celestine je ponovno uzdahnula kao da joj je ta tema nanosila bol. S teškom mukom je nastavila: "Taje taktika skoro uspjela 1943. Ubili su moju mentoricu, a kada su shvatili da sam pobjegla u Sjedinjene Drţave, uništili su naš i stotine drugih samostana u potrazi za mnom i za predmetom koji sam sa sobom donijela." "Lirom", rekla je Evangeline kojoj su se odjednom poĉeli slagati komadići slagalice.

"Da", rekla je Celestine. "Ţeljeli su liru, ali ne zato što su znali što ona moţe, već zato što su znali daje mi štujemo - i da se bojimo da ne doĊe u njihove ruke. Naravno, bilo je uopće riskantno pokušati doći do blaga. Trebali smo pronaći nekoga tko će ga moći zaštititi. I tako smo ga povjerili jednoj od najpoznatijih osoba u New Yorku, moćnoj i bogatoj ţeni koja se zaklela da će sluţiti našoj misiji." Bolje preletio Celestininim licem. "GĊa Rockefeller bila nam je zadnja velika nada u New Yorku. Uopće ne sumnjam da je svoju ulogu ozbiljno shvatila. U stvari, bila je toliko profesionalna da je njezina tajna ostala sakrivena do danas. Stvorenja će ubiti svakog preostalog ĉlana grupe u ţelji za otkrićem." Evangeline je dotakla privjesak lire i osjetila toplo zlato pod jagodicama prstiju. Napokon je shvatila znaĉenje bakinog dara. Celestine se nasmijala. "Vidim da me razumiješ. Privjesak te obiljeţava kao jednu od nas. Tvoja je baka imala pravo dati ti ga." "Poznavali ste moju baku?" "Znala sam Gabriellu godinama", rekla je s tugom u glasu. "No ĉak ni tada je nisam uistinu poznavala. Gabriella je bila moja prijateljica, sjajna znanstvenica koja se strastveno borila za našu misiju, no za mene je uvijek bila zagonetka. Njezino srce bilo je nešto što nitko, pa ĉak ni njezini najprisniji prijatelji nisu mogli dokuĉiti." Prošlo je mnogo vremena otkako nije razgovarala sa svojom bakom. Kako su godine prolazile vjerovala je da je njezina baka umrla. "To znaĉi da je ţiva?" upitala je. "I više nego ţiva", odgovorila je Celestine. "Daje tvoja baka ovdje, znam da bi ti sve objasnila. Buduĉi da nije, ja ti mogu pomoći da shvatiš samo na svoj naĉin." Malo se uspravila u krevetu i dala joj znak da ode na drugi kraj sobe do antikne škrinje na kojem je poput neke voćke, visio lokot. Evangeline se pribliţila i uzela hladnu bravu u ruku. Sićušan kljuĉ bio je u bravi. Priĉekavši trenutak da bude sigurna da ima Celestinino dopuštenje, okrenula je kljuĉ. Brava je škljocnula. Otvorila je lokot, odloţila ga njeţno na drevnu ploĉu i otvorila teški drveni poklopac s mjedenim šarkama koje su zbog godina nepodmazivanja zacvilile poput maĉke što mijauĉe. Sobom se proširio miris ustajala znoja i prašine pomiješan sa sofisticiranijim mirisom parfema s notom mošusa koji je oslabio s godinama. Unutra su bili smotuljci poţutjelih maramica uredno sloţenih po cijeloj površini, tako tankih da su izgledale kao da plutaju. Vadeći ih pregledavala je jedan po jedan: crna pamuĉna pregaĉica, smeĊe jahaće hlaĉe s crnim uzorkom na koljenima, par ţenskih koţnih ĉizama s izlizanim drvenim potplatom. Rastvorila je par širokih vunenih hlaĉa koje bi bolje pristajale mladoj djevojci nego Celestine. Prelazeći rukom po tkanini, noktima je zapinjala za ĉvoriće. Osjećao se miris prašine. Kopajući dublje po škrinji prstima je dotakla nešto baršunasto i mekano na dnu. U kutu je zamotana leţala hrpica satena. Nakon što ga je odmotala pred njom se rastvorila dugaĉka, sjajna grimizna tkanina. Stavila ju je na ruku. Nikada nije osjetila tako mek materijal na svojoj koţi. Klizio joj je koţom poput vode. Haljina je podsjećala na one iz crno-bijelih filmova - dijagonalno krojena da bolje pada, duboki dekolte, uzak struk i pripijena suknja što se spušta do poda. Na lijevoj strani imala je gumbe presvuĉene satenom. Pronašla je etiketu na kojoj je pisalo Chanel. Ispod natpisa bilo je otisnuto mnogo brojeva. Dok ju je tako drţala pokušala je zamisliti ţenu koja ju je nosila. Kakav bi bio osjećaj obući tu prekrasnu haljinu? Vraćajući haljinu u škrinju pronašla je mnoštvo pisama meĊu starom odjećom. Bila su boţiĉnih boja, zelena, crvena i bijela, i zavezana uskom svilenom trakom. Prešla je prstom po sjajnoj, glatkoj i mekanoj vrpci. "Donesi ih", rekla je tiho Celestine, a u glasu joj se osjećao umor. Ostavivši škrinju otvorenu, donijela je pisma Celestine. Drhtavim prstima Celestine je odvezala traku i vratila ih njoj. Gledajući ih primijetila je daje datum slanja uvijek bio Boţić,

od 1988. kada je otišla u Sv. Ruţu, do 1998. Na njezino iznenaĊenja ime pošiljatelja bilo je "Gabriella Levi-Franche Valko". To su bila pisma koja je njezina baka slala Celestine. "Poslala ih je za tebe", rekla je Celestine drhtavim glasom. "Skupljala sam ih mnogo godina, jedanaest, da budem preciznija. Došlo je vrijeme da ti ih predam. Voljela bih da ti mogu više reći no bojim se da sam već prešla granicu. Teţe mi je priĉati o prošlosti nego što uopće moţeš zamisliti. Objasniti kompliciranu prošlost mene i Ga- brielle bilo bi još teţe. Uzmi pisma. Sigurna sam da će odgovoriti na mnoga tvoja pitanja. Nakon što ih proĉitaš, doĊi. Imat ćemo mnogo toga za priĉati." Evangeline je pisma vrlo paţljivo ponovno zavezala trakom. Celestine je za vrijeme razgovora jako problijedila i jedva je drţala oĉi otvorenima. Na trenutak Evangeline je htjela pozvati pomoć, no brzo je uvidjela da se ona samo treba odmoriti. Namjestila je pokrivaĉ preko Celestininih sitnih ramena i ruku da joj bude toplo i ugodno. S naramkom pisama u rukama ostavila je Celestine da spava. Odaja sestre Celestine, Samostan Sv. Ruţe, Milton New York Celestine je prekriţila ruke na prsima ispod pletenog pokrivaĉa i naprezala se da vidi dalje od njegovih svjetlih boja. Soba je bila samo nešto više od sjene. Iako je obrise sobe gledala svaki dan više od pedeset godina i znala toĉno koji je predmet na kojem mjestu, soba joj se danas ĉinila drugaĉijeg oblika i to ju je zbunjivalo. Osjetila su joj bila slaba. Klokotanje vode u radijatorima bilo je prigušeno i tiho. Kolikogod da se trudila nije uspijevala vidjeti škrinju na drugome kraju sobe. Znala je daje tamo i da ĉuva njezinu prošlost poput vremenskog stroja. Prepoznala je odjeću koju je sestra Evangeline izvadila: iznošene ĉizme koje je ĉuvala od ekspedicije, neudobnu pregaĉicu kojom su je muĉili dok je bila djevojĉica, i prekrasnu crvenu haljinu u kojoj je bila predivna jedne posebne veĉeri. Još je uvijek osjećala miris parfema kako se druţi s tamom, dokaz da je kristalna boĉica koju je donijela sa sobom iz Pariza jedno od dva blaga koja je ponijela sa sobom u frenetiĉnim trenucima prije leta - još uvijek bila tamo, zakopana u prašini, ali ţiva. Da ima snage otišla bi do škrinje i uzela hladnu boĉicu u ruku. Skinula bi kristalni ĉep i udahnula miris prošlosti, tako fin i zabranjen da je s teškom mukom i pomišljala na njega. Po prvi puta nakon toliko godina srce ju je zaboljelo pri pomisli na studentske dane. Sliĉnost sestre Evangeline Gabrielli bila je toliko velika da ju je na trenutke zbunjivala, već izmuĉenu i slabu od bolesti. Godine su prolazile i na njezino razoĉaranje nije mogla odrediti vrijeme ni mjesto, a ni razlog svog zatoĉeništva. Cim je utonula u san, slike prošlosti poĉele su se buditi u blijedim slojevima njezina uma, pojavljujući se i nestajući poput boja na ekranu, prelijevajući se jedna u drugu. Ekspedicija, rat, fakultet, dani nastave i uĉenja - Celestine se njezina mladost ĉinila jasnom i ţivom poput sadašnjosti. Gabriella Levi-Franche, njezina prijateljica i suparnica, djevojka ĉije je prijateljstvo toliko promijenilo njezin ţivot, pojavila se pred njom. Kako je disala tako su nestajale prepreke vremena i vidjela je svoju prošlost još jednom. DRUGI RED 4 Hvalite ga zvucima roga slavite ga harfom i citarom! 5 Hvalite ga igrom i bubnjem slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvuĉnim, slavite ga cimbalima gromkim! 6 Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja! Psalam 150 Angelološka akademija, Pariz, Montparnasse JESEN 1939. To se dogodilo tjedan dana nakon invazije na Poljsku, jednog poslijepodneva tijekom moje druge godine studija ange- lologije, kada me dr. Seraphina poslala da pronaĊem moju izgubljenu kolegicu Gabriellu i dovedem je u Athenaeum. Gabrie- lla je kasnila na nastavu, a tu je naviku razvila za vrijeme ljeta i na razoĉarenje naše profesorice nastavila s njom i za

vrijeme hladnijih rujanskih dana. Nije bila na fakultetu - ni u dvorištu kamo je ĉesto odlazila sama za vrijeme odmora, ni u bilo kojoj od uĉionica gdje je ĉesto uĉila - pa sam zakljuĉila da spava. Moja je soba bila do njezine. Znala sam da to jutro nije došla kući prije tri jer je tada pustila ploĉu na fonograf i do zore slušala svoju omiljenu operu Manon Lescaut. Hodala sam uskim ulicama groblja, prošla pored kafića u kojem su muškarci slušali nove vijesti o ratu i zatim preĉicom skratila put do našeg zajedniĉkog stana u Rue Gassendi. Ţivjele smo na trećem katu. Ispred prozora rasla su stabla lješnjaka, a visina nas je dijelila od buke s ulice, imale smo puno svjetla. Popela sam se širokim stubištem, otkljuĉala vrata i ušla u tih, sunĉan stan. Imale smo puno prostora - dvije velike spavaće sobe, usku blagovaonicu, djevojaĉku sobu s ulazom u kuhinju i veliku kupaonicu s porculanskom kadom. Cim sam kroĉila nogom na ispoliran parket znala sam daje stan bio daleko luksuzniji nego što je to bilo potrebno dvjema studenticama. Veze Gabrielline obitelji osigurale su joj najbolje što je naša škola nudila. No kako sam završila s Gabriellom u takvome stanu za mene je bila nepoznanica. Naš stan na Montparnasseu za mene je bio velika promjena. U mjesecima poslije useljenja utonula sam u njegov luksuz i brinula se da sve bude u savršenom redu. Prije nego što sam došla u Pariz ni kada nisam vidjela takav stan, za razliku od Gabrielle koja je tako ţivjela cijeli ţivot. Bile smo posve drugaĉije u mnogim stvarima, a i fiziĉki smo to potvrĊivale. Ja visoka i blijeda, velikih oĉiju boje lješnjaka, uskih usnica i male brade što sam pripisivala obiljeţju svojih sjevernih gena. Gabriella je, potpuno suprotno, bila tamnoputa, klasiĉne ljepote. Bilo je nešto u njoj zbog ĉega su je ljudi doţivljavali ozbiljno, iako nije slijedila modu niti ĉitala romane o Claudine. Ja sam imala stipendiju, a ona je dolazila iz jedne od najstarijih i naj- prestiţnijih pariških angeloloških obitelji. Ja sam bila ushićena što mogu uĉiti od najboljih u našoj struci, Gabriella je odrastala s njima, upijajući njihovu genijalnost kao da je sunĉeva svjetlost. Dok sam se ja probijala kroz tekstove pamteći i kategorizirajući gradivo poput vola što ore, Gabriella je imala elegantan, sjajan intelekt koji je upijao bez puno truda. Ja sam u teke pisala sve, crtajući dijagrame i grafikone da bolje zapamtim, a Gabriella, koliko je meni poznato, nikada nije ništa zapisivala. Pa ipak, znala je odgovoriti na teološka pitanja ili sudjelovati u diskusiji o mitologiji i povijesti s lakoćom koju ja nisam posjedovala. Zajedno smo bile najbolje, no svejedno sam se stalno osjećala kao da sam se prokrijumĉarila u elitne krugove u kojima je ona roĊena. Stan je bio kakav sam i ostavila. Debela, koţom ukoriĉena knjiga Sv. Augustina leţala je otvorena na stolu uz tanjur s ostacima doruĉka, korice kruha i ostataka jagoda. Oĉistila sam stol, odnijela knjigu u svoju sobu i stavila je usred nereda razbacanih papira na mome stolu. Bilo je tu knjiga koje su ĉekale da ih proĉitam, boĉica s tintom i mnogo napola ispunjenih biljeţnica. Poţutjela fotografija mojih roditelja - dvoje snaţnih i suncem opaljenih seljaka iza kojih su se uzdizali breţuljci s našim vinogradima - stajala je uz izblijedjelu fotografiju moje bake, babe Slavke, koja je kosu pokrila maramom kao što su to ĉinile ţene u njezinom selu. Toliko sam bila zaokupljena školom da nisam bila kod kuće godinu dana. Bila sam kći vinogradara, osamljena, povuĉena djevojĉica sa sela sa ţeljom za uĉenjem i jakim nepokolebljivim religijskim uvjerenjima. Moja majka dolazila je iz obitelji Vignerons ĉiji su preci preţiv ljavali teškim radom i upornošću, berući auxerrois blanc i pinot gris i ĉitavo vrijeme obiteljsku uštedu stavljali u zidove kuće, spremajući novac za dan kada poĉne rat. Moj otac je bio stranac. Imigrirao je u Francusku iz istoĉne Europe poslije Prvog svjetskog rata, oţenio se mojom majkom i uzeo njezino prezime prije nego što se poĉeo brinuti za vinograd. Iako otac nije bio obrazovan, prepoznao je moj talent. Ĉim sam prohodala dao mije u ruke knjige od kojih je mnogo bilo s podruĉja teologije. Kad sam imala ĉetrnaest godina poslao me u školu u Pariz. Odveo me vlakom na testiranje, a zatim, ĉim sam dobila

stipendiju, u školu. Zajedno smo spakirali sve moje stvari u drvenu škrinju koja je pripadala baki. Kasnije, kada sam saznala daje moja baka išla u istu školu koju ću ja pohaĊati, shvatila sam da je moja sudbina angelolo- ginje bila odreĊena godinama prije. Dok sam traţila svoju prijateljicu koja je kasnila, zamišljala sam kako bi bilo da zamijenim svoj ţivot s onim koji vodi moja obitelj. Ako Gabriella nije u stanu, jednostavno ću se naći sama s dr. Seraphinom. Kada sam izašla iz svoje sobe, hodajući prema kraju hodnika primijetila sam da se nešto zbiva velikoj kupaonici. Vrata su bila zatvorena, no sjene iza zamagljena stakla upućivale su daje netko unutra. Mislila sam da se Gabriella kupa, iako je to bilo malo neobiĉno za nekoga tko bi trebao biti u školi. Vidjela sam obris velike kade koja je sigurno bila do vrha napunjena toplom vodom. Oblaci pare širili su se sobom stvarajući na staklu vrata debelu, kremastu sumaglicu. Ĉula sam Gabriellu kako govori i premda sam smatrala ĉudnim da razgovara sama sa sobom, bila sam uvjerena daje sama. U ĉasu kad sam podizala ruku da pokucam na vrata ne bih li joj dala do znanja da sam tu, zaslijepilo me blještavo zlatno svjetlo. Ugledala sam ogromnu spodobu iza stakla. Nisam mogla vjerovati svojim oĉima, no ĉinilo mi se da se da je slaba svjetlost ispunila i prostoriju. Prišla sam bliţe pokušavajući shvatiti prizor ispred sebe i otvorila napola vrata. Šarena odjeća bila je razbacana po ploĉicama na podu - bijela lanena košulja i bluza od umjetne svile koja je pripadala Gabrielli. Pokraj odjeće moje prijateljice primijetila sam par hlaĉa okrenutih naopako, zguţvanih poput vreće brašna, koje su oĉito u ţurbi završile na podu. Bilo je jasno da Gabriella nije sama, no unatoĉ tome nisam otišla, već sam se primaknula još malo bliţe. Ušavši u kupaonicu prisustvovala sam sceni koja me toliko šokirala da nisam mogla uĉiniti ništa drugo nego nastaviti gledati potpuno uţasnuta. U dnu kupaonice obavijena parom stajala je Gabriella u naruĉju muškarca. Njegova koţa bila je sjajno bijela i uĉinilo mi se - bila sam zateĉena - neprirodno sjajna. Pritisnuo je Gabriellu uza zid kao da je ţeli zgnjeĉiti svojom teţinom, no ona se nije pokušavala braniti. Štoviše, njezine su blijede ruke bile oko njegova tijela i drţale ga. Iskrala sam se oprezno iz kupaonice da me ne bi ĉula i pobjegla iz stana. Na putu do Akademije neko vrijeme sam hodala labirintima hodnika, pokušavajući doći do daha prije nego se naĊem s dr. Sera- phinom Valko. Zgrade su se protezale duţ nekoliko blokova, a povezivali su ih uski hodnici i podzemni prolazi koji su školi davali zaš- titniĉku nepravilnost koja je za mene bila neobiĉno smirujuća - kao da je asimetrija škole odgovarala mom stanju uma. Zgrade nisu bile velike, no premda sobe ĉesto nisu bile u skladu s našim potrebama predavaonice su bile premale i uĉionice nisu imale grijanje - moja predanost radu odvraćala mi je paţnju. Hodajući kroz mraĉne, prazne urede znanstvenika koji su već otišli iz grada, pokušavala sam shvatiti zašto me tako šokiralo što sam zatekla Gabriellu s njezinim ljubavnikom. Osim što muškim gostima nisu bile dopuštene posjete, u samom muškarcu bilo je nešto uznemirujuće, nešto jezivo i nenormalno što nisam mogla identificirati. Zbog kaotiĉne mješavine lojalnosti i suparništva koju sam osjećala prema Gabrielli i moje nesposobnosti da shvatim ono što sam vidjela, ništa nisam mogla reći dr. Seraphini, mada sam duboko u sebi osjećala da bi to bilo ispravno. Umjesto toga, razmišljala sam o Ga- briellinom ĉinu, o moralnoj dilemi koju je njezina afera prouzroĉila u meni. Trebala sam reći dr. Seraphini što me muĉilo, no što sam trebala reći? Nisam mogla izdati Gabriellinu tajnu. Iako je bila moja jedina prijateljica, Gabriella Levi-Franche bila je i moja najgorljivija suparnica. No moje nerviranje u stvari nije imalo smisla. Kada sam došla do ureda dr. Seraphine Gabriella je već bila tamo. Sjedila je na stolcu Luisa XIV, svjeţa i smirena kao da je jutro provela leţeći u parku i ĉitajući Voltairea. Imala je finu zelenu pamuĉnu haljinu, bijele svilene ĉarape i teţak miris Shalimar, njezin najdraţi parfem. Kada me pozdravila, na svoj

uobiĉajen naĉin poljubivši me automatski u oba obraza, odmah sam odahnula shvativši da ne zna ništa. Dr. Seraphina pozdravila me srdaĉno i briţno i upitala što me zadrţalo. Bila je na dobrome glasu ne samo zbog svojih postignuća već i zbog kvalitete svojih studenata i strahovala sam da će moja potraga za Gabriellom biti protumaĉena kao kašnjenje. Nisam gajila iluzije o nedodirljivom statusu na Akademiji. Za razliku od Gabrielle i njezinih obiteljskih veza, bila sam zamjenjiva, premda to dr. Seraphina nikada ne bi otvoreno rekla. Popularnost Valkovih meĊu studentima nije bila tajna. Seraphina Valko bila je udana za jednako sjajnog znanstvenika dr. Raphaela Valka, i oni su ĉesto drţali zajedniĉka predavanja. Ta predavanja bila su popunjena svake jeseni jer su ih osim studenata prve godine, kojima su predavanja bila obavezna, pohaĊala ih i gomila starijih znatiţeljnih studenata. Naša dva najpoznatija profesora specijalizirala su se za angelologiju prije Potopa, malu ali vitalnu granu anĊeoske arheologije. Njihova predavanja ukljuĉivala su više od njihove specijalizacije, saţimajući povijest angelologije od njezinih teoloških izvora do modernih uĉenja. Znali su u svojim predavanjima tako oţivjeti prošlost da su drevni savezi i bitke - i njihova uloga u problemima modernog doba - postali jasni svima prisutnima. Uistinu, dr. Seraphina i dr. Raphael znali su pokazati da prošlost nije daleko mjesto mitova i bajki, kratak sadrţaj ţivota uništenih ratovima, bolestima i nesrećama, već da povijest ţivi i diše u sadašnjosti, da je svaki dan meĊu nama i da nam pruţa pogled u oblaĉan pejzaţ budućnosti. Sposobnost Valkovih da svojim studentima prošlost uĉine opipljivom, priskrbila im ie popularnost i poloţaj u našoj školi. Dr. Seraphina je pogledala na sat. "Trebali bismo krenuti", rekla je sreĊujući papire na stolu i pripremajući se za nastavu. "Već kasnimo". Seraphina nas je vodila uskim mraĉnim hodnicima brzim korakom, visoke potpetice kuckale su po podu do Athenaeuma. Iako je ime upućivalo na nekoć poznatu knjiţnicu s korintskom stupovima i visokim, suncem ispunjenim prozorima, Athenaeum je bio mraĉan poput tamnice, a njegovi bijeli zidovi bez prozora i mramorni pod jedva su se nazirali u vjeĉnoj tami sumraka. Mnogo uĉionica nalazilo se u sliĉnim prostorijama, zakopanima duboko u usku zgradu na Montparnasseu. Raspršene prostorije zadrţale su se kroz godine i bile su povezane kaotiĉnim hodnicima. Ubrzo nakon dolaska u Pariz, nauĉila sam da naša sigurnost ovisi o tome da budemo skriveni. Labirintska priroda prostorija osiguravala nam je da se naš rad odvija neometano, mir koji je sada narušavala ratna prijetnja. Mnogi znanstvenici već su napustili grad. Pa ipak, usprkos ozbiljnom okruţenju Athenaeum mi je pruţao veliku utjehu za vrijeme moje prve godine školovanja. Imao je veliku zbirku knjiga od kojih su mnoge već desetljećima poĉivale na policama bez uznemiravanja. Dr. Seraphina mi je predstavila našu AnĊeosku zbirku godinu dana ranije, istaknuvši da posjedujemo tekstove na kojima bi nam i Vatikan pozavidio, iz prvih godina poslije Potopa, premda nikada nisam ĉitala tako stare tekstove budući da su se ĉuvali u riznici, daleko izvan dohvata studenata. Cesto sam je posjećivala usred noći. Zapalila bi malu uljanu lampu, sjela u kut pokraj police pune knjiga, okruţena slatkim i prašnim mirisom starog papira, i ĉitala. Za mene uĉenje nije bilo dokaz ambicije, iako je sigurno tako izgledalo studentima koji bi me zatekli tamo u zoru. Za mene je stalna opskrbljenost knjigama sluţila kao most u moj novi ţivot - kao daje, dok sam hodala do knjiţnice, povijest svijeta izašla iz magle i davala mi osjećaj da nisam radila samo ja već i široka mreţa znanstvenika, koja je te iste tekstove prouĉavala mnogo stoljeća prije mene. Za mene je Athenaeum predstavljao sve što je na svijetu bilo civilizirano i stabilno. MeĊutim, baš je zato bilo teško gledati sobe oko knjiţnice u stanju potpune napuštenosti. Dok nas je dr. Seraphina vodila sve dalje, ugledala sam grupu asistenata koja je dobila u zadatak spremiti kolekciju. Postupak se izvodio sistematski - s tako velikom i vrijednom kolekcijom bio je to jedini naĉin - no ĉinilo mi se da je Athenaeum pretvoren u potpuni kaos.

Knjige su stajale u hrpama na stolovima i velikim drvenim kištrama od kojih su mnoge, ispunjene do vrha, stajale razbacane po prostoriji. Samo nekoliko mjeseci ranije studenti su tiho sjedili za stolovima i uĉili za ispite, radeći kao i generacije prije njih. Sada sam se osjećala kao daje sve izgubljeno. Što će ostati ako sakrijemo naše tekstove? Skrenula sam pogled jer nisam mogla gledati kako rastavljaju moje utoĉište. Stvarnost i prijetnja rata više nisu bile iznenaĊenje. Budući da su se Nijemci pribliţavali, nije bilo sigurno biti u tako nesigurnoj ĉetvrti. Znala sam da će nastava uskoro prestati i da ćemo zapoĉeti s privatnim satovima u malim, dobro skrivenim grupama izvan grada. Posljednjih tjedana većina predavanja je bila otkazana. Interpretacija nastanka i anĊeoska psihologija bila su moja najdraţa predavanja, a sada su bila otkazana na neodreĊeno vrijeme. Samo su se predavanja Valkovih i dalje odrţavala, no bili smo svjesni da će i to uskoro prestati. No opasnost rata nije mi se ĉinila realnom sve dok Athenaeum nisam zatekla u neredu. Dr. Seraphina je bila napeta i ţurila se dok nas je vodila u prostoriju iza knjiţnice. Njezino raspoloţenje bilo je sliĉno mom - nisam se mogla smiriti nakon scene koju sam vidjela ujutro. Kriomice sam pogledavala Gabriellu ne bih li otkrila nešto drugaĉije u njezinom ponašanju, no bila je mirna kao uvijek. Dr. Seraphina je zastala, stavila odbjegli pramen iza uha i poravnala haljinu, vidno nervozna. Prvo sam mislila daje moje kašnjenje na njezino predavanje uzrok te nervoze, no kada smo došli u straţnju prostoriju Athenaeuma, i kada sam vidjela daje upravo u tijeku nekakav sastanak, shvatila sam daje dr. Seraphina uzrujana zbog neĉeg drugog. Grupa poznatih angelologa sjedila je oko stola zadubljena u ţuĉnu raspravu. Poznavala sam ĉlanove vijeća jer su svi bili poznata imena - mnogi od njih drţali su nam predavanja godinu ranije kao vanjski predavaĉi - no nikada ih nisam vidjela sve, okupljene u tako intimnom okruţenju. Vijeće se sastojalo od poznatih muškaraca i ţena koji su radili na visokim pozicijama diljem Europe - politiĉari, diplomati i predsjednici stranaka ĉiji se utjecaj protezao mnogo dalje od naše škole. To su bili znanstvenici ĉije su knjige nekada stajale na policama Athenaeuma, njihovi radovi o fiziĉkim mogućnostima i kemijskom sastavu anĊela su našu disciplinu uĉinili modernom. Ĉasna sestra odjevena u tešku crnu halju od serţa - angelologinja koja je podijelila svoje vrijeme izmeĊu teoloških nauka i istraţivanja - sjedila je do Gabriellinog ujaka, dr. Levi-Franchea, starijeg angelologa koji se specijalizirao za umijeće prizivanja anĊela, opasno i intrigantno polje koje sam ţeljela prouĉavati. Najveći angelolozi gledali su nas dok smo dolazili s dr. Seraphinom. Dala nam je znak da sjednemo malo dalje od ĉlanova vijeća. Od silne znatiţelje zbog tako neobiĉnog sastanka ĉiji mi je povod bio nepoznat, jedva sam se kontrolirala da ne poĉnem nepristojno zuriti. Zato sam paţnju usmjerila na mnoge karte Europe koje su bile na zidu. Crvene toĉke obiljeţavale su vaţne gradove - Pariz, London, Berlin i Rim.. No ono što mi je uistinu privuklo paţnju bila je koliĉina slabo poznatih gradova oznaĉenih duţ granice izmeĊu Grĉke i Bugarske, a koja je formirala crvenu liniju izmeĊu Sofije i Atene. To mi je podruĉje bilo posebno zanimljivo jer je u tom nepoznatom predjelu, na samome kraju Europe bio roĊen moj otac. Dr. Raphael je stajao kraj karte i ĉekao da poĉne govoriti. On je bio ozbiljan ĉovjek, jedan od malobrojnih ĉlanova vijeća koji je već niz godina gradio karijeru ne bi li postao predsjednik vijeća, a istovremeno je radio kao profesor na Akademiji. Dr. Seraphina jednom je spomenula da je dr. Raphael imao dvostruku ulogu - administrativnu i znanstvenu - poput Rogera Bacona, engleskog angelologa iz 13. stoljeća koji je predavao Aristotela na Oxfordu i teologiju u Parizu. Baconova usklaĊenost izmeĊu intelektualne snage i duhovne skromnosti bilo je postignuće na koje se u društvu gledalo s velikim poštovanjem. Nisam si mogla pomoći, no za mene je dr. Raphael bio njegov nasljednik. Ĉim se dr. Seraphina smjestila, dr. Raphael je poĉeo govoriti, rezimirajući što je do tada reĉeno.

"Kao što sam govorio", rekao je dr. Raphael pokazujući na polu prazne police i asistente koji su zamatali i pakirali knjige raspršene po ĉitavoj knjiţnici, "imamo još malo vremena. Uskoro-će sve naše knjige biti zapakirane i spremljene na sigurno izvan grada. Naravno, to je jedini naĉin - štitimo se od nadolazećih problema. No selidba se dogaĊa u najgore moguće vrijeme. Naš rad ne moţe prestati zbog rata. Nema nikakve sumnje da sada trebamo donijeti odluku". Nastavio je ozbiljnim glasom. "Ne vjerujem da će naša obrana pasti - sve indikacije govore u prilog tome da smo spremni na bilo kakvu bitku koja nas oĉekuje - ali moramo se pripremiti na najgore. Ako budemo ĉekali, riskirat ćemo da nas opkole." "Profesore, pogledajte kartu", rekao je Vladimir, ĉlan vijeća, mladi znanstvenik kojeg su poslali iz tajne Angelološke akademije u Le- njingradu, a za kojeg sam znala samo iz priĉa. Bio je mlad i zgodan, svijetlih plavih oĉiju i krhke graĊe. Smireno i samouvjereno drţanje davalo je dojam da je stariji, no nije mogao imati više od devetnaest godina. "Ĉini se da smo već opkoljeni." "Postoji jasna razlika izmeĊu strategija sila Osovine i naših vjerskih neprijatelja." "Moramo biti spremni suoĉiti se s oboje", rekao je Vladimir. "Toĉno", odgovorila je dr. Seraphina. "A da bismo to uĉinili, moramo dati sve od sebe da pronaĊemo i uništimo liru." Prijedlog dr. Seraphine popratio je muk. Ĉlanovi vijeća nisu znali kako da reagiraju na tako hrabru izjavu. "Vi znate što ja 0 tome mislim", rekao je dr. Raphael. "Slanje ekipe u planine je naša jedina nada." S velom koji joj je zakrivao lice ĉasna sestra se obratila vijeću. "Podruĉje koje je dr. Raphael predloţio preveliko je za bilo koga - ukljuĉujući i naše ljude - da bi ga se pretraţilo bez toĉnih koordinata. Mjesto se mora toĉno locirati prije nego se krene u ekspediciju." "S pravim pokroviteljima, sve je moguće", rekla je dr. Seraphina. "Dobili smo velikodušnu pomoć od naše ameriĉke dobroĉiniteljice." "I oprema koju smo dobili od Zaklade obitelji Currie bit će i više nego dovoljna", dodao je dr. Raphael. "Razmotrimo malo bolje ĉinjenice, hoćemo li?" rekao je dr. Levi- Franche vidno skeptiĉan oko projekta. "Koliko je veliko podruĉje o kojem razgovaramo?" "Trakija je bila dio Istoĉnog Rimskog Carstva, koje se kasnije zvalo Bizantsko Carstvo, a ĉiji teritorij je pokrivao današnju Tursku, Grĉku i Bugarsku", rekao je dr. Raphael. "Deseto stoljeće bilo je vrijeme velikih teritorijalnih promjena za Traĉane, no iz izvještaja o ekspediciji preĉasnog Clematisa moţemo malo suziti našu potragu. Znamo da se Clematis rodio u gradu Smolyanu usred planinskog lanca Rodopa u Bugarskoj. Clematis je za vrijeme ekspedicije napisao da je putovao u zemlju svog roĊenja. No mi moţemo suziti podruĉje samo na sjevernu Trakiju." "Ovo što je moj kolega tako lijepo objasnio i dalje je ogromno podruĉje", rekao je dr. Levi-Franche. "Zar vjerujete da ćemo uspijeti istraţiti komad te zemlje a da nas ne otkriju? Cak i s ogromnim sredstvima i tisućama agenata trebale bi nam godine, a moţda i desetljeća da pretraţimo površinu, bez silaska u spilju. Nemamo sredstva ni ljude za takav pothvat." "Misiji neće nedostajati dobrovoljaca", rekao je Vladimir. "Vaţno je zapamtiti", rekla je dr. Seraphina, "da opasnost rata ne prijeti samo našim tekstovima i našoj školi. Mogli bismo izgubiti puno više ako podaci o spilji i blagu tamo skrivenom, izaĊu u javnost". "Moţda", rekla je ĉasna sestra. "Ali naši neprijatelji promatraju planine stalno." "To je istina", rekao je Vladimir ĉije je polje prouĉavanja bila nebeska muzikologija. "I baš zbog toga moramo to sada uĉiniti."

"Zašto sada?" upitao je dr. Levi-Franche snizivši glas. "Traţili smo i štitili manje vaţne nebeske instrumente dok smo onaj najveći ostavili na slobodi. Zašto ne bismo priĉekali da prestane rat?" "Nacisti su postavili ljude po ĉitavoj regiji. Oboţavaju antikvitete, pogotovo one koji imaju mitološko znaĉenje za njihov reţim, a Nefili će iskoristiti priliku da se doĉepaju moćnog oruţja." "Moć lire je na zlu glasu", rekao je Vladimir. "Od svih nebeskih instrumenata njezina upotreba moţe dovesti do katastrofalnih posljedica. Njezina destruktivnost moţda je opasnija od svega što nacisti mogu uĉiniti. S druge strane, suviše je dragocjena da bismo je ostavili. Znate, kao i ja, da su Nefili oduvijek priţeljkivali liru." "Ali je isto tako jasno", lagano uznemireno je rekao dr. Levi- -Franche, "da će nas Nefili slijediti kolikogod se mi trudili. Ako budemo imali ogromnu sreću da naĊemo liru i dalje ne znamo što ona moţe uĉiniti. Moglo bi biti opasno. Ili još gore, mogli bi nam je oduzeti. Sve što uĉinimo moglo bi koristiti samo našim neprijateljima, a tada bismo mi bili odgovorni za uţase koje njezina glazba moţe uzrokovati." "A što ako nije moćna kao što mislite", rekla je ĉasna sestra ukoĉena u svom stolcu. "Nitko je nikada nije vidio. Sve o njezinim uţasnim djelima saznajemo iz poganskih legendi. Postoji mogućnost daje zlo koje joj se pripisuje samo legenda." Dok su angelolozi razmišljali dr. Raphael je rekao, "Imamo, dakle, dvije mogućnosti - ili ćemo djelovati ili nećemo". "Nepromišljeno djelovanje gore je od pametnog mirovanja", rekao je dr. Levi-Franche. Nije mi se dopao njegovo arogantan odgovor jer je bio toliko drukĉiji od iskrenog uvjeravanja moje profesorice. "U našem sluĉaju", rekao je dr. Raphael uzbuĊujući se sve više, "nedjelovanje je nepromišljenije. Naša će pasivnost imati tragiĉne posljedice." "I zbog toga moramo djelovati sada", rekao je Vladimir. "Na nama je da pronaĊemo i zaštitimo liru." "Ako smijem prekinuti", rekla je blago dr. Seraphina, "predloţila bih nešto". Hodajući do mjesta na kojima smo sjedile Gabriella i ja, dr. Seraphina nas je predstavila, a zatim nastavila: "Mnogi od vas su ih već upoznali, ali za one koji nisu, voljela bih predstaviti naše dvije najbolje mlade angelologinje, Gabriellu i Celestine. One su mi pomagale urediti naše papire za vrijeme selidbe. Marljivo su katalogizirale tekstove i prepisivale bilješke. Njihov nam je rad bio od velike koristi. U stvari, paţnja koju su poklanjale detaljima naše zbirke i informacije koje su paţljivo izvlaĉile iz naših povijesnih spisa dale su meni i dr. Raphaelu ideju kako nastaviti u ovom vaţnom trenutku." "Kao što svi znate", nastavio je dr. Raphael, "uz naše duţnosti na Akademiji, dr. Seraphina i ja radili smo i na nekoliko privatnih projekata, ukljuĉujući i preciznije lociranje spilje. Istraţujući smo skupili mnoštvo podataka i bilješki koje su prije bile previĊene." Pogledala sam u Gabriellu u nadi da ću pronaći neku vrst podrške u situaciji u kojoj smo se nalazile, ali okrenula je glavu, arogantna kao i uvijek. Odjednom sam se poĉela pitati je li shvatila detalje o kojima su govorili ĉlanovi vijeća. Postojala je šansa da joj je netko već dao povjerljive informacije, dok sam ja bila iskljuĉena. Dr. Seraphina mi nikada nije priĉala o liri, niti da je moramo ĉuvati podalje od neprijatelja. Pomisao daje Gabriella stekla njezino povjerenje ispunila me ljubomorom. "Kada smo shvatili da prijeti rat koji bi mogao prekinuti naš rad, odluĉili smo se pobrinuti da naši dokumenti budu sigurni štogod da se desi. S tom idejom zamolili smo Gabriellu i Celestine da nam pomognu u sortiranju i pisanju biljeţaka. Poĉele su prije nekoliko mjeseci. Zadatak je bio naporan, dosadno sakupljanje ĉinjenica, no pokazale su se bistrima i odluĉnima da završe projekt prije polaska. Bili smo oduševljeni njihovim napretkom. Njihova mladost pruţa im odreĊeno strpljenje za ono što se većini nas ĉini obiĉnim tajniĉkim poslom,

ali njihova radišnost poluĉila je izvrsne rezultate. Bilješke su nam mnogo pomogle i uspjeli smo pregledati ogromnu koliĉinu informacija koja je desetljećima bila skrivena." Dr. Seraphina je odšetala do karata, izvadila kemijsku olovku iz dţepa pletene veste i nacrtala trokut preko Rodopa, od Grĉke do Bugarske. "Znamo da je mjesto koje traţimo smješteno negdje izmeĊu ovih granica. Znamo daje već bilo istraţivano i da su već mnogi znanstvenici pokušali opisati geološke i prirodne ljepote koje okruţuju klanac. Naši su znanstvenici bili vrlo paţljivi u svom radu, no naše organizacijske metode moţda su bile manje savršene. Dok ne budemo imali toĉne koordinate, vjerujem da ćemo, ako pretraţimo sve tekstove koje imamo na raspolaganju, ukljuĉujući i tekstove koje nismo prije istraţili u ove svrhe, dobiti nove podatke o lokaciji." "I vi vjerujete", rekla je ĉasna sestra, "da ćete tom metodom doći do koordinata spilje?" "Naš prijedlog je sljedeći", rekao je dr. Raphael uzevši rijeĉ svojoj ţeni. "Ako uspijemo suziti našu potragu na radijus od sto kilometara, ţelimo pristanak za drugu ekspediciju." "Ako ne budemo uspjeli suziti potragu", rekla je dr. Seraphina "sa- krit ćemo se najbolje što moţemo, pobjeći iz zemlje i moliti da naše karte ne završe u neprijateljskim rukama". Bila sam šokirana kada sam vidjela kako su spremno ĉlanovi vijeća prihvatili plan nakon tako gorljive debate. Moţda je dr. Seraphina znala da je Gabriellin napredak adut kojim moţe pridobiti odobrenje dr. Levi-Franchea. No koju god strategiju imala, upalila je. Iako nisam znala kakva je priroda blaga kojeg traţimo, moja ambicija se probudila. Bila sam presretna. Gabriella i ja nalazile smo se u samom središtu potrage Valkovih za spiljom zatoĉenih anĊela. Sljedeće jutro došla sam u ured dr. Seraphine sat vremena ranije od dogovorenih devet sati. Spavala sam loše jer je Gabriella hodala u pokrajnjoj sobi, otvarala prozor, pušila, puštala svoju omiljenu snimku Debussyeve Douze Etudes i šetala s jednog kraja sobe na drugi. Njezinu tajnu vezu pripisivala sam i njezinoj i svojoj nesanici, iako su u stvari Gabriellini osjećaji za mene bili misterij. Znala sam je bolje od bilo koje druge osobe u Parizu, a ipak nisam je uopće poznavala. Bila sam toliko pod dojmom popodnevnih dogaĊaja da nisam stigla razmišljati o vaţnom zadatku potrage za spiljom koju su nam povjerili Valkovi. To što sam mogla misliti jedino na Gabriellu kako grli ĉudnog muškarca povećalo je moj oprez prema prijateljici. Rezultat je bio da sam napustila postelju prije izlaska sunca, skupila knjige i otišla rano uĉiti u svoj kut knjiţnice. Sama i okruţena našim tekstovima, imala sam priliku razmisliti 0 sastanku vijeća prethodnog dana. Bilo mi je teško povjerovati da bi se krenulo u ekspediciju s takvim posljedicama bez toĉne lokacije klanca. Nedostajala je karta, najvaţniji element svake potrage. Cakje 1 prosjeĉno inteligentan student prve godine znao da ekspedicija ne moţe biti uspješna bez potpune kartografije. No bez precizne geografske lokacije puta budući znanstvenici nisu imali mogućnost da ponove misiju. Ukratko, bez karte nije bilo ĉvrstog dokaza. Ne bih bila osjetljiva na znaĉenje karti da nije bilo godina koje sam provela s Valkovima, ĉiji je test o kartografiji i geološkim formacijama bio na granici opsesije. Koliko se znanstvenici oslanjaju na ponavljanja da bi potvrdili eksperiment, toliko se rad Valkovih na glacijalnoj geologiji temeljio na njihovoj strasti za preciznom i konkretnom reprodukcijom prijašnjih ekspedicija. Njihove znanstvene rasprave o mineralima i formacijama stijena, vulkanskoj aktivnosti, razvoju slojeva, promjenjivosti tla i topografiji krša nije ostavljala dvojbe da su bili znanstvenici. U tome nije bilo nikakve greške. Ako je trebalo naći neku lokaciju, dr. Raphael bi je pronašao. Konstruirao bi putovanje korak po korak, stijenu po stijenu.

Poslije izlaska sunca pokucala sam njeţno na vrata dr. Seraphine. Otvorila sam vrata zaĉuvši njezin glas. Na moje iznenaĊenje Gabriella je sjedila s našom profesoricom na sofi ukrašenoj skrletnom svilom. Ispred njih je bila posluţena kava. Mogla sam vidjeti da su se udubile u razgovor. Nervozna Gabriella od juĉer naveĉer je nestala. Umjesto nje ispred mene je sjedila Gabriella aristokratkinja, namirisana, napudrana i besprijekorno odjevena, crne, sjajne i poĉešljane kose. Još jednom me porazila. Budući da nisam znala sakriti razoĉaranje stajala sam na dovratku ne znajući kamo da krenem. "Celestine, što radiš?" upitala je dr. Seraphina pomalo nervozno. "UĊi i pridruţi nam se." Budući da sam već mnogo puta posjetila ured dr. Seraphine znala sam da je to jedna od najboljih prostorija u školi. Nalazila se na zadnjem katu zgrade Haussmannovog tipa i imala je ogroman pogled na susjedstvo - dominantni trg ispred škole s fontanom i golubovi ma koji su beskonaĉno kruţili. Jutarnje sunce obasjavalo je zid kroz francuske prozore, od kojih je jedan bio otvoren hladnom jutarnjem zraku što je ispunjavao sobu mirisom zemlje i vode, kao da je cijelu noć padala kiša ostaviviši lokvicu blata iza sebe. Soba je bila velika i elegantna s ugraĊenim policama, ukrasnim reljefima i pisaćim stolom s mramorom. Bio je to ured koji bi se oĉekivao na desnoj obali prije nego na la rive gauche. Ured dr. Raphaela bio je prašan i mirisao na duhan - bezbojna soba potpuno ispunjena knjigama koja je bolje predstavljala našu školu. Njega se ĉesto moglo zateći kako uţiva u sunĉanim zrakama ulaštenog ureda svoje ţene, diskutirajući kako poboljšati predavanje ili - što je Gabriella ĉinila tog jutra - ispijajući kavu iz šalica Sevres dr. Seraphine. Koliko me porazilo to što sam zatekla Gabriellu u Seraphini- nom uredu, pokazala sam manje nego što me uznemirilo. Nisam znala zašto bi to uĉnila, no ĉinilo mi se da je dogovorila privatan sastanak i namjerno me iskljuĉila. Naposljetku, mogla je iskoristiti priliku da popriĉa s dr. Seraphinom o našem pothvatu. Moţda je ţeljela saznati kakvi nas zadaci ĉekaju. Znala sam da bi rezultat našega rada mogao promijeniti naš status u školi. Ako Valkosovi budu zadovoljni rezultatima, bit će mjesta za nas u timu, ali samo za jednu. Dodijelili su nam zadatke u skladu s našim znanstvenim mogućnostima koje su se razlikovale baš kao i naš fiziĉki izgled. Ja sam voljela tehniĉke komponente našeg rada fiziologiju anĊeoskih tijela, kompoziciju odnosa omjera supstance i duha u stvorenjima, i matematiĉku savršenost rane taksonomije - dok su Gabriellu više privlaĉili umjetniĉki elementi angelologije. Voljela je ĉitati velike epske romane o bitkama izmeĊu Nefila i angelologa, znala je gledati slike i u njima pronaći simbole koji bi meni sigurno promakli, analizirala je stare tekstove tako pomno kao da znaĉenje jedne rijeĉi moţe promijeniti tijek ĉitave budućnosti. Vjerovala je u moć dobra i za vrijeme naše prve godine uĉenja uspjela me u to ĉak uvjeriti. Zbog toga je dr. Seraphina Gabrielli dala u zadatak ĉitanje mitoloških tekstova, dok je meni prepustila sustavniji zadatak sortiranja empirijskih podataka prijašnjih pokušaja lociranja klanca, prikupljanje geoloških informacija razliĉitih epoha i pronalaţenje starih karata. Po zadovoljnom izrazu na Gabriellinom licu sigurno su neko vrijeme ĉavrljale. Nekoliko drvenih kutija stajalo je u sredini ureda i svojim grubo istesanim nogama pritiskalo orijentalni sag. Sve kutije bile su napunjene biljeţnicama i papirom kao da su spremane u ţurbi. Moje iznenaĊenje zbog Gabriellinog prisustva, kao i znatiţelja zbog kutija s biljeţnicama, nisu prošle nezapaţeno. Dr. Seraphina mahnula mi je da uĊem u sobu, zatvorim vrata i pridruţim im se. "UĊi, Celestine", rekla je ponovno dok mije davala znak da sjednam na sofu pokraj police s knjigama. "Pitala sam se kada ćeš doći." Kao podrška njezinoj opaski, sat s klatnom na drugom kraju susjednog ureda otkucao je osam sati. Došla sam sat vremena ranije. "Mislila sam da ćemo poĉeti u devet", rekla sam. "Gabriella je ţeljela steći prednost", rekla je dr. Seraphina. "Prolazile smo kroz neke nove materijale koje ćete katalogizirati. U ovim kutijama su Raphaelovi papiri. Donio ih je sinoć iz svog ureda."

Odšetavši do svog stola, uzela je kljuĉ i otkljuĉala ormar. Police su bile ispunjene knjigama, a svaka polica bila je uredno i pedantno sloţena. "A ovo su moji radovi. Posloţila sam ih po predmetima i datumima. Moji studentski radovi su na donjim policama, a recentnije bilješke - većinom citati i skice ĉlanaka - na vrhu. Godinama sam se suzdrţavala od katalogizacije mojih radova. Jedan od faktora bila je tajnovitost, no što je vaţnije, ĉekala sam prave asistente. Vas dvije ste pametne i imate osnovno znanje o granama angelologije teologiji, transcendentalnoj frekvenciji, teorijama morfistiĉke angelologije, taksonomije. Dok ste uĉile o tome na poĉetnom stupnju, uĉile ste takoĊer malo i o glacijalnoj geologiji. Marljive ste i pedantne, znate mnogo toga i na razliĉite ste naĉine talentirane, ali nemate specijalizaciju. Nadam se da će par svjeţih oĉiju pomoći. Ako smo išta propustili u ovim kutijama, ja sam sigurna da ćete vi to otkriti. TakoĊer ću vas zamoliti da ponovno dolazite na moja predavanja. Znam da ste uvod poloţile prošle godine, no to je od posebne vaţnosti za naš zadatak." Prešavši rukom po hrpi ĉasopisa, izdvojila je njih nekoliko i stavila ih izmeĊu nas na stolić s kavom. Iako sam instiktivno ţeljela uzeti jedan od ĉasopisa, priĉekala sam ţeljno oĉekujući Gabriellin potez. Nisam ţeljela ispasti previše ţivĉana. "Moţda ćete htjeti poĉeti s ovim", rekla je Seraphina smjestivši se polako na sofu. "Mislim da će sortiranje Raphaelovih spisa biti popriliĉan izazov za vas." "Koliko ih ima", rekla sam oĉarana ogromnom koliĉinom papira kroz koju ćemo morati proći i znatiţeljna kako ćemo dokumentirati tako veliku koliĉinu informacija. "Gabrielli sam već dala precizne upute o metodologiji sortiranja dokumenata", rekla je Seraphina. "Ona će ti prenijeti upute. Ja ću ponoviti samo jedno - morate znati da su ove biljeţnice neizmjerno dragocjene. One ĉine većinu našeg prvog istraţivanja. Iako smo neke dijelove materijala objavili, ništa nije bilo u potpunosti kopirano. Molim vas da budete posebno paţljive s biljeţnicama u lošijem stanju, pogotovo s onima koje sadrţe tekstove o našim ekspedicijama. Na ţalost, ovi dokumenti ne smiju napustiti moj ured. No dokle god budete radile na njima moţete ih ĉitati koliko ţelite. Mislim da se iz njih moţe puno nauĉiti, kolikogod djelovali kaotiĉno. Nadam se da će vam ovaj posao pomoći da shvatite povijest naše borbe i, ako budemo imali sreće, da će nam pomoći pronaći ono što traţimo." Uzela je biljeţnicu i dala mi je u ruke. "Ovo su neki moji radovi iz studentskih dana. Sadrţe i bilješke s predavanja i neka razmišljanja o angelologiji i njezinom razvoju kroz povijest. Toliko je vremena prošlo otada da se ne sjećam što se sve moţe unutra naći. Ja sam nekada bila ambiciozan uĉenik poput tebe, Celestine, i provela sam puno, puno sati u Athenaeumu. S tako mnogo informacija o povijesti an- gelologije mislila sam da trebam napraviti nešto malo kompaktnije. Bojim se da su unutra i moje neke pomalo naivne spekulacije što biste trebale uzeti s rezervom." Pokušavala sam zamisliti dr. Seraphinu kao studenticu koja je uĉila jednake stvari koje mi sada uĉimo. Bilo ju je teško zamisliti naivnom u bilo ĉemu. "Moţda će biti više bilješki iz kasnijih godina. Prepisala sam materijal iz ovog ĉasopisa u - kako da to kaţem? - kraći spis o povijesti našeg rada. Cilj koji su naši znanstvenici i angelolozi ţeljeli postići time jest taj da je angelologija potpuno funkcionalna, mi koristimo naše prouĉavanje kao konkretan alat. Teorija je dobra kao i njezino provoĊenje, a u našem sluĉaju povijesna istraţivanja igraju veliku ulogu u našoj borbi s Nefilima. Ja sam empirijski mozak. Uopće nisam u stanju razumijeti apstrakcije, pa se sluţim pripovijedanjem da angelološke teorije uĉinim što opipljivijima sebi. Na isti naĉin slaţem i predavanja. Dok je korištenje naracije uobiĉajeno u mnogim aspektima teologije - alegorije i tome sliĉno - Crkva takav pristup izbjegava kada se radi o angelološim sustavima. Kao što moţda znate, hijerarhijski sustavi ĉesto su se konstruirali zbog argumenata crkvenih otaca. Oni su vjerovali daje Bog napravio hijerarhiju meĊu anĊelima, pa je tako napravio i hijerarhiju na zemlji. Dat ću vam primjer: kao što su serafini bili superiornija anĊeoska inteligencija od kerubina, tako

je pariški nadbiskup superiorniji od seljaka. Vidite kako je funkcioniralo, Bog je stvorio hijerarhije, pa zato svi moraju ostati na mjestima koja im je odredio. I plaćati poreze, bien sur. Crkvena, anĊeoska hijerarhija uspostavila je društvene i politiĉke strukture. Ponudili su i priĉu o svemiru, kozmologiju koja postavlja u red oĉit kaos ţivota obiĉnih ljudi. Angelolozi su, naravno, potekli iz toga. Mi promatramo horizontalnu strukturu koja dopušta intelektualnu slobodu i napredovanje zbog zasluga. Naš sustav je dosta jedinstven." "Kako takav sustav moţe preţivjeti?" upitala je Gabriella. "Crkva to sigurno neće dopustiti." IznenaĊena Gabriellinim besramnim pitanjem gledala sam u svoje ruke. Nikada ne bih mogla propitivati Crkvu na tako direktan naĉin. Moţda je bilo pogrešno moje bezgraniĉno povjerenje u nju. "Vjerujem da se ovo pitanje postavilo već mnogo puta u prošlosti", rekla je dr. Seraphina. "Osnivaĉi angelologije razvili su parametre našega rada na velikome sastanku angelologa u desetome stoljeću. Postoji prekrasni zapisi o sastanku koje je zabiljeţio jedan od osni vaĉa." Dr. Seraphina se vratila do ormara i izvadila knjigu. "Predlaţem vam da proĉitate ovu knjigu kada budete imale vremena, što nije sada, budući da je jutros pred vama velik posao", rekla je listajući. Zatim ju je odloţila na stol. "Kada jednom poĉnete ĉitati povijest našeg društva, vidjet ćete da ima više toga za ĉitanje o angelologiji od prouĉavanja i diskusija. Naš rad razvijao se mudrim odlukama grupe pametnih, duhovnih ljudi. Prva angelološka ekspedicija, uistinu prvi pokušaj u kojem su angelolozi ţeljeli otkriti mjesto na kojem su zatvoreni anĊeli dogodio se kada su presveti oci na poziv svoje traĉke braće organizirali Koncil u Sozopolu. Bio je to sastanak na kojem je roĊena naša disciplina i prema presvetom ocu Bogumilu, jednom od najvećih od otaca što su osnovali angelologiju. Koncil je postigao velik uspjeh, i to ne samo zbog uspostavljanja naĉela našeg djelovanja već i zbog okupljanja najpoznatijih religioznih mislioca tog vremena - od Koncila u Nici nije bilo okupljanja takvih iznimnih struĉnjaka u tako velikom broju. Svećenici, Ċakoni, akoliti, rabini i sveti ĉovjek Mainyu sudjelovali su u uzbudljivoj debati o dogmi u glavnome hodniku. Tajno okupljanje bilo je negdje drugdje. Tada je jedan stari svećenik po imenu Clematis, biskup traĉanskog porijekla koji je ţivio u Rimu, sazvao grupu istomišljenika koji su dijelili njegovu strast da pronaĊu spilju Promatraĉa. Zapravo, on je razvio ĉitavu teoriju oko lokacije spilje, tvrdeći da bi se, kao i ostaci Noine arke, trebala naći u blizini obala Crnog mora. Naposljetku je Clematis otišao u planine iskušati svoju teoriju. Dr. Raphael i ja pretpostavljamo - iako nemamo nikakav dokaz - daje nacrtao kartu." "Ali kako moţete biti sigurni da tamo nešto postoji?" pitala je Gabriella. "Kakav dokaz imamo? Sto ako spilja uopće ne postoji i sve je samo legenda?" "Mora biti istine u tome", rekla sam osjetivši da je Gabriella previše ishitreno ţeljela izazvati našu profesoricu. "Clematis je našao spilju", rekla je dr. Seraphina. "Presveti otac i niegov tim jedini su koji su saznali pravu lokaciju, jedini koji su se u nju spustili i jedini ljudi koji su u nekoliko tisuća godina vidjeli pobunjene anĊele. Clematis je umro privilegiran. Na sreću, prije smrti je izdiktirao kratak dokument o ekspediciji. Dr. Raphael i ja smo koristili taj dokument kao naš polazni tekst u istraţivanju." "Taj dokument sigurno govori o lokaciji", rekla sam ţeleći što prije saznati detalje o Clemetisovoj ekspediciji. "Da, u Clematisovom dokumentu se spominje lokalitet", rekla je dr. Seraphina. Uzela je komad papira i naliv-pero, napisala nekoliko slova na ćirilici i predala nam papir. PflypCKOTO t-bpjio "Gjurskoto bjrlo" ime je koje je Clematis napisao u dnevniku, što na starobugarskome znaĉi "Zatvor Nevjernih", ili slobodnije "Tajno mjesto Nevjernih", što je toĉan opis Straţara koje su tadašnji kršćani nazivali pobunjenicima i nevjernicima. Turci su drţali podruĉje oko

Rodopa od 14. stoljeća pa sve dok Rusi nisu pomogli Bugarima da ih se oslobode 1878. godine, a to je dodatno zakompliciralo potragu. Naime, muslimani su bugarske kršćane smatrali nevjernicima tako da je drugi naziv potisnuo originalno znaĉenje imena spilje. Dvadesetih smo godina nekoliko puta putovali u Grĉku i Bugarsku, no na naše veliko razoĉaranje nismo pronašli niti jednu spilju pod tim imenom. Ljudi koje smo ispitivali ime su povezivali s Turcima ili za spilju nisu uopće ĉuli. Nakon godina nismo pronašli to ime niti na jednoj karti u regiji. Bilo zbog nemara ili kartiranja, spilja na papiru ne postoji." "Moţda bi bilo bolje zakljuĉiti", rekla je Gabriella, "daje Clemetis pogriješio i da karta ne postoji." "Netoĉno", brzina kojom je dr. Seraphina odgovorila pokazala je koliko je ta tema zanima. "Zatvor pobunjenih anĊela postoji. Kladim se u svoju karijeru." "Onda mora postojati naĉin da ga naĊemo", rekla sam i po prvi puta shvatila koliko silno Valkovi ţele riješiti tu zagonetku. "Moramo prouĉiti Clemetisove dokumente." "To ćete ostaviti za neki drugi put, nakon što završite s ovim zadatkom" rekla je dr. Seraphina i ponovno odšetala do ormara. Otvorila sam knjigu ispred sebe, znatiţeljna da vidim što skrivaju korice. Nisam si mogla pomoći, no bila sam sretna što su moja razmišljanja bila sliĉna Seraphinim i što je Gabriella ovaj put došla u konflikt s našom profesoricom. No na moje razoĉaranje njezino neodobravanje Gabriellu nije nimalo diralo. Naprotiv, ĉinilo se da je posve zaokupljena neĉim drugim. Bilo mi je jasno da Gabriella nije osjećala jednako rivalstvo kao ja. Nije imala nikakvu potrebu za dokazivanjem. Uvidjevši koliko sam nestrpljiva da poĉnem dr. Seraphina je rekla, "Ostavit ću vas vašem poslu. Moţda vidite nešto što ja nisam. Sigurna sam da naši tekstovi mogu nekome reći i nešto i ništa. Um i duh sazrijevaju na neki svoj naĉin i svojom vlastitom brzinom. Svako uho ne moţe ĉuti prekrasnu muziku koja svira." Od svojih prvih školskih dana dolazila sam na Valkova predavanja ranije da bih uhvatila mjesto. Iako smo i Gabriella i ja sjedile na njihovim predavanjima prošle godine, nastavile smo ih pohaĊati i ove. Mene je vukla ambiciozna ţelja za istraţivanjem i privid znanstvene zajednice koju su predavanja odraţavala, dok je Gabriella uţivala u svom statusu uĉenika druge godine iz poznate obitelji. MlaĊi studenti zurili bi u nju kao da su odmjeravali njezinu reakciju na predavanje. Predavanja su se odvijala u maloj bijeloj kapelici koja je bila sagraĊena na ostacima rimskog hrama. Imala je debele vapnenaĉke zidove koji su izgledali kao da se uzdiţu od prozorskih stakala što su se nalazila ispod njih. Strop kapelice bio je naĉinjen od cigle u raspadnom stanju pa su ih pridrţavale drvene grede koje su izgledale tako nestabilno da sam vjerovala da će se ĉitava zgrada srušiti na nas ako se vani pojaĉa promet. Gabriella i ja sjele bismo u dno kapelice, a dr. Seraphina bi posloţila svoje papire i zapoĉela predavanje. "Danas ću vam ispriĉati priĉu koja vam je svima poznata na ovaj ili onaj naĉin. Budući da je ta priĉa temelj naše discipline, o njezinoj povijesnoj vaţnosti, kao ni o njenoj poetskoj ljepoti, ne treba raspravljati. Poĉela je u godinama prije Potopa kada je nebesko kraljevstvo poslalo više od dvije stotine anĊela, zvali su ih Straţari, da promatraju što rade ljudi. Glavni Straţar, prema tim zapisima, bio je Semjaza. Semjaza je bio lijep i moćan, pravi primjerak anĊeoskog stvorenja. Njegova blijeda put, svijetle oĉi i zlatna kosa bile su ideal nebeske ljepote. Provevši dvije stotine anĊela kroz nebeske svodove, Semjaza se na zemlju došao odmoriti. Pod njegovim vodstvom bili su Araklba, Rameel, Tamlel, Ramlel, Danel, Ezequeel, Baraquial, Asael, Batarel, Ananel, Zaquiel, Samsapeel, Satarel, Tutel, Jomjael, Kokabiel, Araquiel i Sariel. AnĊeli su hodali nevidljivi meĊu potomcima Adama i Eve. Ţivjeli su tiho u sjeni i skrivali se u planinama, spavajući na mjestima gdje ih ljudi nisu mogli pronaći. Putovali su od jednog do drugog mjesta slijedeći ljudske migracije. Tako su otkrili naseljene civilizacije

izmeĊu Gangesa, Nila, Jordana i Amazone. Ţivjeli su mirno i povuĉeno, promatrajući ljudske postupke. Jedno jutro za vrijeme Jaredovog doba dok su bili na planini Ar- mon, Semjaza je ugledao ţenu kako se kupa u rijeci. SmeĊa joj se kosa obavijala oko tijela. Pozvao je Straţare da doĊu do ruba planine i tako su veliĉanstvena bića zajedno promatrala ţenu. Prema mnogobrojnim znanstvenim izvorima Semjaza je tada predloţio Straţarima da odaberu ţene ljudskog porijekla. No ĉim je to uĉinio, zabrinuo se. Svjestan kazne za takav neposluh - svjedoĉio je padu anĊela - promijenio je svoj plan i rekao, "Ljudske kćeri trebale bi pripadati nama. No ako me ne ţelite slijediti ja ću sam snositi posljedice tog velikog grijeha." Straţari su se dogovorili sa Semjazom da će zajedno podijeliti kaznu. Znali su da je zdruţivanje zabranjeno i da je njihov pakt prekršio svaki nebeski i zemaljski zakon. No svejedno su se spustili s planine Arrmon i pokazali se ţenama. Ţene su uzele neobiĉna bića za svoje muţeve i uskoro su zatrudnile. Nakon nekog vremena rodila su im se djeca. Ona su prozvana Nefili. Straţari su gledali kako im djeca odrastaju. Vidjeli su da se razlikuju od svojih majki, kao i od anĊela. Njihove kćeri bile su više i elegantnije od ljudskih ţena, bile su intuitivne i imale nadnaravne sposobnosti, a posjedovale su i anĊeosku ljepotu. Djeĉaci su takoĊer bili viši i jaĉi od normalnih muškaraca i bili su bistri jer su imali inteligenciju nebeskih stvorenja. Straţari su im poklonili umijeće voĊenja ratova. Nauĉili su ih tajnama vatre — kako da je zapale i zadrţe — kako da je kontroliraju za kuhanje i grijanje. Taj je dar bio tako dragocjen da o njemu postoje mitovi, najpoznatiji je onaj o Prometeju. Pouĉili su svoje sinove metalurgiji, umijeću koje su anĊeli usavršili, ali su ga do tada ĉuvali podalje od ljudi. Pokazali su im kako se izraĊuju ogrlice i prstenovi od plemenitih metala. Vadili su zlato i drago kamenje, brusili ih i od njih izraĊivali vrijedne predmete. Nefili su spremali svoje blago, zgrtali zlato i drago kamenje. Pokazali su kćerima kako se boji tkanina i kako da namaţu svoje trepavice sjajnim prahom od minerala. Kitili su ih stvarajući ljubomoru kod ţena. Pouĉili su svoju djecu kako napraviti oruţja koja će ih uĉiniti jaĉima od ljudi, nauĉili su ih kako taliti ţeljezo i kovati maĉeve, noţeve, štitove, oklope i vrškove strijela. Kada su nauĉili koristiti oruţje, Nefili su napravili zalihe kvalitetnog hladnog oruţja. Lovili su i konzervirali meso. Štitili su svoja dobra silom. Straţari su djeci dali i mnoge druge darove. Pouĉili su svoje ţene i kćeri tajnama još moćnijima od vatre ili ţeljeza. Odvojili bi ţene od muškaraca, odvodili ih iz grada duboko u planine i ondje im pokazali kako ĉarati i sluţiti se ljekovitim travama. Pokazali su im tajna umijeća magije i nauĉili ih kako da pamte ĉarolije. Uskoro su zamijenili uloge. Ţene koje su do tada ovisile o muškoj snazi postale su jake i opasne. Straţari su sve više i više nebeskih tajni povjeravali svojim ţenama i kćerima. Baraquijal ih je pouĉio astrologiji. Kokabiel ih je nauĉio ĉitati znamenja zvijeţĊa. Ezequeel im je dao praktiĉno znanje ĉitanja oblaka. Araquiel ih je pouĉio simbolima zemlje. Shamsiel im je nacrtao Sunĉevu putanju. Sariel im je nacrtao Mjeseĉeve mjene. Aramos ih je pouĉio skidanju ĉarolija. S tim vještinama Nefili su se organizirali u pleme. Naoruţali su se i preuzeli kontrolu nad zemljom i hranom. Doveli su do savršenstva voĊenje ratova. Imali su sve veću i veću moć nad ljudima. Smatrali su se gospodarima zemlje, uzimali su velike posjede i proglašavali kraljevstva svojima. Imali su robove i napravili zastave svojim vojskama. Podijelili su muškarce na vojnike, trgovce i sluge. Svojim tajnama i gladi za moći Nefili su zagospodarili ljudima.

Dok su vladali zemljom, a ljudi umirali, ĉovjeĉanstvo je zatraţilo nebesku pomoć. Mihael, Uriel i Gabriel, arkanĊeli koji su nadzirali Straţare od njihovog prvog odlaska na zemlju, promatrali su i kako Nefili napreduju. ArkanĊeli su na zapovijed opkolili Straţare u vatrenom obruĉu. Razoruţali su svoju braću. Nakon što su ih porazili, bacili su ih u okove i prebacili u daleku, omraţenu spilju visoko u planinama. Na rubu provalije naredili su im da se bace u nju. Straţari su padali kroz procjep zemljine kore, a olovni okovi vukli su ih sve dublje i dublje dok nisu stigli u zatvor tame. Iz dubina su cvilili za zrakom, svjetlom i svojom izgubljenom slobodom. Ĉekajući dan osloboĊenja, odvojeni od neba i zemlje, molili su oprost od nebesa. Zazivali su djecu da ih spase, no Gospod se oglušio na njihove molbe. Nefil nije došao. No anĊeo Gabriel, vjesnik dobrih vijesti, nije mogao trpjeti njihove muke. U trenutku saţaljenja bacio je liru svojoj paloj braći ne bi li glazbom ublaţili svoje patnje. Lira nije još stigla do njih, a Gabriel je shvatio daje pogriješio. Glazba koju je proizvodila bila je zavodljiva i moćna. Mogli bi je iskoristiti u svoju korist. Nakon nekog vremena zatvor od granita poĉeo se nazivati podzemnim svijetom, zemljom mrtvih u koju su dolazili heroji u potrazi za vjeĉnim ţivotom i mudrošću. Tartar, Had, Kurnugia, Annwn, Pakao - mitovi su rasli dok su Straţari, okovani u rupi, ţudjeli za slobodom. Još i dan danas negdje duboko pod zemljom plaĉu zazivajući spas. "Puno se spekuliralo o tome zašto Nefili nisu spasili svoje oĉeve", rekla je dr. Seraphina na kraju. "Nefili bi sigurno bili jaĉi uz pomoć Straţara, kao što bi im i pomogli da su mogli. No zatvor Straţara i dalje ostaje na nepoznatom mjestu. U tom misteriju leţi temelj našega rada." Dr. Seraphina je bila darovit govornik i znala je svojim predavanjima potaknuti brucoše, imala je talent koji nisu posjedovali mnogi naši profesori. Zbog toga je ĉesto na kraju predavanja djelovala iscrpljeno, kao što je bio sluĉaj i danas. Podigla je pogled sa svojih bilješki i najavila kratku pauzu. Gabriella mi je dala znak da je slijedim i napustile smo kapelicu kroz boĉni izlaz. Prošle smo kroz nekoliko uskih hodnika dok nismo došle do praznog dvorišta. Padao je mrak, obavijala nas je topla jesenja veĉer, a sjene su se širile zidovima. Veliko stablo bukve, kore umrljane kao da je gubava, nagnulo se nad dvorište. Predavanja Valkovih znala su trajati satima, a nekada bi se protegnula i do noći, pa sam bila ţeljna svjeţeg zraka. Htjela sam upitati Gabriellu što misli o predavanju - postajala bih joj prijateljica u takvim diskusijama — no shvatila sam da nije raspoloţena. Gabriella me ponudila cigaretom izvadivši tabakeru iz dţepa jakne. Kada sam odbila, kao i uvijek, samo je slegnula ramenima. Slijeganje je bila njezina nesvjesna sitna gesta kojom mi je jasno davala do znanja da osuĊuje to što se ne znam opustiti. Slijeganje kao da je govorilo, Celestine naivka, Celestine dijete iz provincije. Gabriella me mnogo nauĉila svojim sitnim odbijanjem i svojim tišinama zato sam je uvijek pomno promatrala - od toga kako je odjevena, što ĉita, kako se ĉešlja. Posljednjih par tjedana poĉela se više dotjerivati, više je pokazivala. Njezina uvijek neprimijetna šminka postala je jaĉa i naglašenija. Scena kojoj sam prisustvovala prošlo jutro objasnila mi je te promjene, no njezino mi je ponašanje i dalje bilo zanimljivo. Unatoĉ tome, gledala sam je kao stariju sestru. Upalila je cigaretu lijepim zlatnim upaljaĉem i povukla dim duboko kao da mi ţeli pokazati što propuštam. "Kako je lijep", rekla sam uzevši joj upaljaĉ. Vrtila sam ga u ruci, zlato što se pod tamnim veĉernjim svjetlom sjajilo grimiznim sjajem. Htjela sam je upitati odakle joj tako skupocjen upaljaĉ, ali sam se suzdrţala. Bilo me strah pitati i najbanalnije stvari. I nakon godinu dana u kojoj smo svaki dan provodile zajedno, priĉale smo vrlo malo o svojim privatnim ţivotima. Na kraju sam se odluĉila za jednostavnu tvrdnju, "Nisam ga nikada prije vidjela." "Nije moj nego prijateljev", rekla je izbjegavajući moj pogled. Nije imala prijatelja osim mene - jela je sa mnom, uĉila sa mnom, a kada bih ja bila zauzeta radije je ostajala sama nego

stvarala nova prijateljstva - tako da mi je odmah bilo jasno da pripada njezinom ljubavniku. Sigurno je primijetila moju znatiţelju, no nisam se mogla suzdrţati da joj ne postavim direktno pitanje. "Kojeg prijatelja? Pitam jer mi se ĉiniš jako rastresenom u posljednje vrijeme." "Angelologija je puno više od prouĉavanja starih tekstova", rekla je Gabriella. Njezin mije pristup pokazao da je moja vizija našeg truda u školi posve pogrešna. "Ja sve dajem za svoj posao." "Tvoja paţnja zaokupljena je u zadnje vrijeme neĉim drugim, Gabriella", rekla sam budući da nisam znala sakriti osjećaje. "Ti ne znaš ništa o autoritetima koji me kontroliraju", odgovorila je. Iako se trudila odgovoriti tipiĉno arogantno, naslutila sam trunku oĉaja. Moje ju je pitanje iznenadilo i pogodilo. "Znam više nego što misliš", rekla sam nadajući se da će je direktno suoĉavanje dovesti do toga da sve prizna. Nikada prije nisam s njom razgovarala takvim tonom. Greška je bila oĉita prije nego što sam zatvorila usta. Zatraţila je upaljaĉ, spremila ga u dţep, zagasila cigaretu u ravan zid i otišla. Kada sam se vratila u kapelicu moje mjesto do Gabrielle je bilo slobodno. Stavivšijaknu na stolac saĉuvala mije mjesto, no nije me se ni udostojala pogledati kada sam sjela. Vidjela sam daje plakala - imala je crne tragove na rubovima oĉiju, od sjenila koje se pomiješalo sa suzama. Ţeljela sam razgovarati s njom. Oĉajniĉki sam ţeljela da mi se povjeri i stvarno sam joj htjela pomoći da prebrodi štogod je muĉilo. No nije bilo vremena za razgovor. Dr. Raphael Valko zauzeo je poziciju za katedrom i upravo je slagao papire iz kojih je namjeravao predavati. Stavila sam joj ruku na rame i nasmiješila se da zna da mi je ţao. Moja gesta naišla je na odbijanje. Gabriella je povukla ruku odbijajući me pogledati. Povukla se dublje u teţak drveni stolac i ĉekala da dr. Raphael poĉne. Tijekom mojih prvih mjeseci u Akademiji nauĉila sam da postoje dva tipa razmišljanja o Valkovima. Većina uĉenika ih je oboţavala. Privlaĉio ih je njihov smisao za humor, njihovo rijetko znanje i predanost pouĉavanju te su upijali svaku njihovu rijeĉ. Ja sam, kao i većina, pripadala toj grupi. No manji dio naših kolega nije im bio naklonjen. Njihove metode smatrali su sumnjivima, a njihova zajedniĉka predavanja pretencioznima. Iako Gabriella nije dopuštala da je se svrstava u bilo koju od te dvije grupe i iako nije nikada javno izrekla što misli 0 predavanjima dr. Raphaela i dr. Seraphine, sumnjala sam da je bila kritiĉna jer je njezin ujak bio u vijeću Athenaeuma. Valkovi su bili autsajderi koji su za svoj status naporno radili dok je Gabrielli njezina obitelj status dala odmah. Cesto sam slušala kako govori o našim profesorima i znala sam da se njezino razmišljanje razlikuje od njihovih ideja. Dr. Raphael je dao znak da se smirimo i poĉeo svoje predavanje. "Ĉesto se raspravljalo o porijeklu Prve anĊeoske kataklizme. U stvari, pregledavajući razliĉite izvore kataklizmiĉke bitke u našoj kolekciji, pronašao sam trideset i devet razliĉitih teorija samo o tome kako je poĉela i kako je završila. Kao što većina vas zna, promijenile su se znanstvene metode za prouĉavanje takvih povijesnih dogaĊaja, evoluirale su - neki bi rekli da su se razvile - pa ću biti iskren s vama. Metode poput mojih i moje supruge s vremenom su se promijenile i sada ukljuĉuju razliĉite povijesne perspektive. Naša ĉitanja tekstova, kao i tekstovi koji nastaju iz fragmenata, odraz su našeg višeg cilja. Vi ćete, naravno, kao budući znanstvenici, izvoditi svoje vlastite teorije o Prvoj anĊeoskoj kataklizmi. Ako smo uspjeli, otići ćete s ovog predavanja sa zrncem sumnje koje potiĉe individualno i originalno istraţivanje. Zato slušajte paţljivo - vjera i sumnja, prihvaćanje i odbijanje, prepišite i prilagodite sve što ste danas ovdje nauĉili. Tako će se budućnost angelološkog znanja testirati."

Dr. Raphael je drţao u rukama koţom uvezanu knjigu. Nakon što ju je otvorio poĉeo je ĉitati ozbiljnim i mirnim glasom. "Visoko u planinama pod stijenom koja ih je štitila od kiše stajali su Nefili zazivajući pomoć Samjazinih kćeri i Azazelovih sinova. Smatrali su ih svojim nasljednicima nakon što su Straţari završili pod zemljom. Azazelov najstariji sin bio je predvodnik i za sobom je vodio gomilu bijelih divova koji su punili dolinu podno planine. Rekao je, "moj otac pouĉio nas je tajnama voĊenja ratova. Nauĉio nas je sluţiti se maĉem i noţem, praviti lukove, ratovati s neprijateljima. No nije nas nauĉio kako da se zaštitimo od nebeskih stvorenja. Uskoro će nas sa svih strana opkoliti voda. Ĉak i s našom snagom i tolikim mnoštvom nije moguće sagraditi brod poput Noina. Jednako je tako nemoguće napasti ga i oduzeti mu brod. ArkanĊeli paze na njega i njegovu obitelj." Bilo je poznato da je Noa imao tri sina koja su odabrana da mu pomognu izgraditi arku. Azazel je rekao da će otići do obale gdje je Noa ukrcavao ţivotinje i biljke u brod i da će pokušati pronaći naĉin da se ukrca. S njima je ostavio najmoćniju ĉarobnicu, najstariju Semjazinu kći, i otišao od njih s ovim rijeĉima, "Braćo i sestre, ostanite ovdje na samome vrhu planine. Postoji mogućnost da voda neće doći tako visoko." Po neumornoj su se kiši Azazelovi sinovi i Semjazine kćeri spuštali niz strmu planinsku stazu, hodajući prema obali. Na Crnome moru sve je bilo u kaosu. Noa je upozoravao na Potop nekoliko mjeseci, no njegovi sunarodnjaci nisu na to uopće obraćali paţnju. Nastavili su slaviti, plesati, spavati, sretni usprkos blizini potpunog uništenja. Rugali su se Noi, a neki od njih što su stajali blizu arke, zviţdali su mu dok je ukrcavao hranu i vodu. Azazelovi sinovi i Samjazine kćeri nekoliko su dana gledali kako Noini sinovi dolaze i odlaze. Zvali su se Šem, Ham i Jafet i svi su bili razliĉiti. Najstariji, Sem, imao je tamnu kosu i zelene oĉi, elegantne ruke i bio je vješt govornik; Ham je bio tamnija tena, imao je smeĊe oĉi, veliku snagu i osjećaj za humor; Jafet je bio bljedolik, plavokos i plavook, najkrhkije graĊe i najmršaviji od sve trojice. Za razliku od Šema i Hama koji se nisu umarali pomaţući ocu ukrcavati ţivotinje, vreće hrane i vrĉeve vode, Jafet je radio polako. Sem, Ham i Jafet bili su oţenjeni i Noa je imao mnogo unuka. Shvativši da je Jafet izgledom vrlo sliĉan njima, Samjazina je kći odluĉila da njezin pratitelj mora uzeti njegov oblik. Nefili su dugo ĉekali u zasjedi, sve dok Noa nije ukrcao i posljednju ţivotinju. Azaze- lov sin se pribliţio brodu. Njegova velika sjena gaje sakrila, potpuno ga prekrivši dok je zazivao Jafeta. Noin najmlaĊi sin nagnuo se preko ruba arke dok su mu plave ko- vrĉe padale preko oĉiju. Azazelov sin pozvao ga je da mu pravi društvo. Otišli su daleko od obale putem koji je vodio duboko u šumu. ArkanĊeli, koji su na provi i palubi drţali straţu i pregledavali svaki ukrcani predmet i bili na arci po boţjem naputku, nisu primijetili da je Jafet otišao s broda i slijedio svjetlom obasjana stranca u šumu. Sto je Jafet dublje slijedio Azazelovog sina u šumu, kiša je jaĉe padala spuštajući hrpe lišća na njegovu glavu i prizivajući glasnu grmljavinu. Sustigavši veliĉanstvenog stranca Jafet je ostao bez daha. Jedva govoreći upitao gaje, "Sto ţeliš od mene?" Azazel nije odgovorio već je stezao svoje prste oko njegovog vrata dok nije osjetio da su tanke košĉice pukle. U tom je trenutku, prije nego je poplava izbrisala zla stvorenja sa zemlje, boţji plan proĉišćenog svijeta propao. Budućnost Nefila bila je sigurna, a novije poredak stupao na svijet. Semjazina kći izašle su iz šume i stavile ruke na lice Azazelovog sina. Zapamtila je ĉini kojima ju je pouĉio otac. Ĉim ga je dotakla on se promijenio. Njegova ljepota je nestala, a anĊeoska obiljeţja su izblijedila. Šapnula mu je na uho i pretvorio se u Jafeta. Oslabljen od metamorfoze oteturao je u smjeru Noine arke. Noina ţena bacila je jedan pogled na sina i odmah je znala da se promijenio. Njegovo lice i kretnje bili su jednaki, no nešto je u njegovom ponašanju bilo drugaĉije pa ga je upitala gdje

je bio i što mu se dogodilo. Budući da nije znao govoriti ljudskim jezikom, šutio je, što je još više uznemirilo majku. Poslala je po Jafetovu suprugu, dragu ţenu koja ga je poznavala još od djetinjstva. I ona je opazila razliku u njegovom ponašanju, no kako je izgledao kao ĉovjek za kojeg se udala, nije znala reći što se promijenilo. Jafetova braća su se povukla u strahu. No Jafet je ostao u arci kada je voda poĉela nadirati. Bio je sedamnaesti dan drugoga mjeseca. Poĉeo je Potop. Kiša je padala po arci i punila doline i gradove. Voda je prvo narasla do podnoţja planina, a zatim i do vrhova. Nefili su promatrali kako se voda sve više diţe, dok nije posve prekrila tlo. Uţasnute ĉimpanze i leopardi visjeli su s drveća, zrakom se širilo strašno zavijanje umirućih vukova. Zirafa je stajala na izoliranom proplanku, a voda joj je pokrila tijelo, stigla do nosa i dizala se sve više i više i više, dok je nije potpuno prekrila. Ţivotinjska, ljudska i nefilska tijela plutala su poput vilinskih konjica površinom svijeta, valjajući se s plimom i osekom, diţući se i tonući na oceansko dno. Hrpe kose i udova udarale su o provu Noinog broda koji se talasao na vodi. Zrak se ispunio slatkim mirisom na suncu ispeĉena mesa. LaĊa je besciljno plovila svijetom do dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca iduće godine, sve ukupno tri stotine i sedamdeset dana. Noa i njegova obitelj gledali su samo smrt i beskonaĉnu vodu, sivu zavjesu kiše i valove na horizontu dokle je sezao pogled. Samo vodu i još vode, svijet bez kopna osuĊen na samoću. Plovili su tako dugo da su potrošili zalihe vina i hrane i ţivjeli su od kokošjih jaja i vode. Kada je arka stala, a voda se povukla, Noa i njegova obitelj oslobodili su ţivotinje iz utrobe broda, uzeli svoje vreće sa sjemenjem i zasadili ih. Noini sinovi odmah su poĉeli iznova naseljavati svijet. ArkanĊeli su im po boţjoj volji došli pomoći. Uĉinili su plodnima ţivotinje, zemlju i ţene. Usjevi su imali vode i sunca, ţivotinje dovoljno hrane, a ţene nisu umirale pri porodu. Sve je raslo. Ništa nije umiralo. Svijet je bio ponovno stvoren. Sve što su vidjeli Noini su sinovi proglašavali svojim. Postali su starješine i svaki je zaĉeo jednu ljudsku rasu. Migrirali su u daleke krajeve planeta i osnivali dinastije koje i danas prepoznajemo kao posebne. Sem, Noin najstariji sin, otputovao je na Bliski Istok i osnovao semitsko pleme; Ham, Noin drugi sin, odselio je blizu ekvatora, u Afriku, i osnovao hamitsko pleme; i Jafet - ili radije stvorenje pre- rušeno u Jafeta - zauzeo je podruĉje oko Mediterana i Antlantika te osnovao ono što će se jednom zvati Europa. Jafetovi potomci od tada nas preplavljuju. Kao Europljani moramo promisliti naš odnos anĊeoskog porijekla. Jesmo li slobodni od takvih Ċavoljih konotacija? Ili smo na neki naĉin povezani s Jafetovom djecom?" Predavanje dr. Raphaela naglo se prekinulo. Prestao je govoriti, zatvorio biljeţnicu i ţurno krenuo na sljedeće predavanje. Znala sam iz iskustva daje drţao ovakva predavanja namjerno, ne bi li uĉenici ţeljeli ĉuti još. To je bila njegova pedagoška metoda koju sam nauĉila cijeniti nakon njegovih predavanja na prvoj godini. Nisam propustila niti jedno. Zvuk listanja papira i koraci ispunili su prostoriju dok su uĉenici odlazili u grupicama, pripremajući se za veĉeru ili uĉenje. Pokupila sam svoje stvari. Predavanje me ostavilo u nekom transu i bilo mije teško pridruţiti se nekoj od grupa jer su mi mnogi Ċaci bili potpuno nepoznati. Gabriellina blizina bila mi je ugodna i bliska. Zatim sam se okrenula prema njoj daje upitam ţeli li da odemo kući napraviti veĉeru. Smrzla sam se kada sam je ugledala. Izgledala je uţasno. Kosa joj se slijepila od znoja, lice blijedo. Izgledala je kao da je bolesna. Crno, masno sjenilo na oĉima - ukras kozmetike koji sam smatrala Gab- riellinim morbidnim detaljem - razmrljalo se ispod oĉiju od znoja ili od suza. Nisam mogla ocijeniti. Njezine velike zelene oĉi gledale su u prazno. Bila je zastrašujuće neprepoznatljiva, kao da boluje od tuberkuloze. Dok je drţala zlatni upaljaĉ u ruci, primijetila sam crvene opekline na njezinoj podlaktici. Pokušala sam joj nešto reći, upitati što joj je, no jasno mije dala do znanja daje pustim na miru. U njezinim oĉima vidjela sam snagu i odluĉnost koju ja nisam posjedovala. Znala sam da mi neće ništa reći. Kakvu god

mraĉnu i strašnu tajnu ĉuvala, jaje neću saznati. Iz nekog razloga, iako to nisam mogla shvatiti, to me istovremeno tješilo i plašilo. Kasnije kada sam se vratila u naš stan Gabriella je sjedila u kuhinji. Škare i bijeli zavoji leţeli su ispred nje na stolu. Misleći da moţda treba pomoć, otišla sam k njoj. U stanu, pod danjim svjetlom, opeklina je izgledala strašno - bila je crna i iz nje je izlazila prozirna tekućina. Uzela sam zavoj i poĉela ga odmotavati. "Hvala, ali mogu sama", rekla je Gabriella. Postajala sam sve jadnija kada mi je uzela zavoj iz ruke i poĉela zamatati ranu. Neko vrijeme sam je promatrala, a onda sam rekla, "Kako si uspijela to uĉiniti? Sto se dogaĊa s tobom?" Nasmijala se kao da sam rekla nešto što ju je zabavilo. Na trenutak sam pomislila da mi se moţda ruga. "Ti to ne bi shvatila, Celestine. Ti si predobra, previše neiskvarena da bi shvatila što mi je", rekla je i nastavila zamatati ruku. U danima što su uslijedili, što sam više pokušavala shvatiti Gabriel- line zagonetne postupke, to je ona bila tajnovitija. Poĉela je ĉesto izbivati iz našeg stana u Rue Gassendi, ostavljajući me zabrinutu. Dolazila je samo kada mene nije bilo, što bih otkrila po odjeći koju bi ostavila ili uzela iz ormara. Ušla bih u stan i pronašla ĉašu s otiskom crvena ruţa, crnu dlaku, ili bih osjetila miris Shalimar na njezinoj odjeći. Shvatila sam da me izbjegava. Svoju prijateljicu viĊala sam samo preko dana dok smo radile zajedno u Athenaeumu, s gomilama kutija punih papira i biljeţnica ispred nas, no ĉak se i tada ponašala kao da me nema. Osim toga poĉela sam sumnjati da gleda u moje bilješke dok mene nema, ĉita moje biljeţnice i provjerava knjige ne bi li znala kako napredujem i kako stoji u odnosu na mene. Bila je previše pametna da bi ostavila dokaz svojeg špijuniranja i nikada nisam pronašla bilo kakav dokaz da je bila u mojoj sobi. Postala sam dvostruko opreznija i pazila sam što ostavljam na svom stolu. Nisam dvojila da bi ukrala sve što bi joj moglo trebati, iako je za vrijeme našeg rada u Athenaeumu zadrţala bezbriţnu apatiĉnost. Vrijeme je prolazilo i ja sam se poĉela gubiti u našoj rutini. Naš zadatak je u poĉetku bio dosadan i manje više se sastojao od išĉitavanja biljeţnica i slaganja izvještaja s potencijalno korisnim informacijama. Gabrielli je bilo povjereno ono što joj je leţalo - mitološki i povijesni aspekti angelologije - dok sam ja dobila zadatak matematiĉke prirode - kategoriziranje spilja i klanaca - ne bih li pronašla lokaciju na kojoj se nalazi lira. Jednog poslijepodneva u listopadu, dok je sjedila meni nasuprot a crne kovrĉe su joj obavijale obraze, izvukla sam biljeţnicu iz jedne od mnogih kutija i paţljivo je poĉela pregledavati. Bila je neobiĉna, malena i podeblja, s izlizanim, ĉvrstim koricama koje je drţala koţna traka sa zlatnom kopĉom. Prouĉivši kopĉu izbliza shvatila sam da ima oblik zlatnog anĊela ne većeg od malog prsta. On je bio duguljast i uzak, stilizirana lica ukrašena s dva plava safira umjesto oĉiju, imao je ljupku tuniku i par zaobljenih krila. Stavila sam prst na hladan metal. Pritisnuvši krila osjetila sam otpor i uz jedan klik mehanizam se pokrenuo. Biljeţnica se otvorila, a ja sam je stavila u krilo i poĉela listati. Pogledala sam zakratko u Gabriellu da vidim je li primijetila moje otkriće, no ona je bila zadubljena u ĉitanje i na moje olakšanje nije vidjela prekrasnu biljeţnicu u mojim rukama. Odmah sam shvatila da je to bio jedan od dnevnika koji je Seraphina spomenula, iz njezinih kasnijih godina studija. Njezine za- bilješke sakupljene i izvuĉene u kratkim osnovnim crtama. Dnevnik je uistinu sadrţavao mnogo više od obiĉnih bilješki s predavanja. Na prvoj je stranici zlatnom bojom bila otisnuta rijeĉ ANGELOLOGIJA. Stranice su bile ispunjene bilješkama, razmišljanjima i pitanjima koje je zapisivala tijekom predavanja ili kada se pripremala za ispite. Ĉitajući dnevnik otkrila sam njezinu veliku ljubav prema glacijalnoj geologiji - karte Grĉke, Makedonije, Bugarske i Turske bile su paţljivo nacrtane kao da je crtala s mapom ispred sebe i pratila svaku granicu, planinski lanac i jezero. Imena

spilja, planinskih prijelaza i klanaca pojavljivala su se na grĉkom, latinskom i ćirilici ovisno o pismu koje se koristilo u regiji. Sitne opaske stajale su na marginama i uskoro sam shvatila da su crteţi nastali kao priprema za ekspediciju. Dr. Seraphina razmišljala je o drugoj ekspediciji još od svojih studentskih vremena. Zakljuĉila sam da bih moţda mogla otkriti misterij Clematisove ekspedicije ako saţmem njezin rad. Ĉitajući dalje pronašla sam skice, tu i tamo razbacane izmeĊu gustih redaka teksta. Bilo je tu aureola, truba, krila, harfi i lira - crtarije rasteresenog Ċaka za vrijeme predavanja, stare trideset i jednu godinu. Zatim stranice pune crteţa i citata izvuĉenih iz starih angeloloških djela. Kada sam došla do sredine biljeţnice naišla sam na na kvadrate s brojevima, poznatije pod imenom magiĉni kvadrati. Sastojali su se od slijeda brojeva koji su u svakome nizu davali jednaki zbroj i dijagonalno i okomito magiĉna konstanta. Naravno, poznavala sam magiĉne kvadrate - postojali su u Perziji, Indiji i Kini, a njihovo prvo pojavljivanje u Europi bila je zasluga grafika Albrechta Diirera, umjetnika ĉijem radu sam se divila - no nikada nisam imala priliku vidjeti ih. Rijeĉi dr. Seraphine bile su napisane blijedom crvenom tintom. Jedan od najpoznatijih, onaj koji smo najĉešće koristili, je Šator-Rotas kvadrat ĉiji je najstariji primjerak otkriven u Her- culaneumu ili Ercolanu, kako mu je ime danas, talijanskome gradu djelomiĉno razrušenom u eksploziji Vezuva 79. n. e. Sa- tor-Rotas je latinski palindrom, akrostih koji se moţe ĉitati na mnogo naĉina. Obiĉno se kvadrat u angelologiji koristio da bi pokazao postojanje principa. Kvadrat nije šifra, kao što se ĉesto pogrešno mislilo, već simbol koji upozorava angelologe da postoji šire shematsko znaĉenje. U odreĊenim sluĉajevima kvadrat upozorava daje nešto skriveno - moţda poruka ili pismo. Kao i drugi, i ovaj magiĉni kvadrat ima svoju ulogu u religijskim obredima. Njihova je upotreba vrlo stara, no naša organizacija nije zasluţna za njegov razvoj. PronaĊeni su u Kini, arapskim zemljama, Indiji i Europi, a slagao ih je i Benjamin Franklin u Sjedinjenim Drţavama u 18. stoljeću. s A T O R A R E T E O P E P O T N E

R A A S

R O T

Na sljedećoj stranici bio je Marsov kvadrat s brojevima koji su me privukli poput magneta. 11 24 7 20 3 4 12 25 8 16

17 5 23 6

13 21 9 14 22 15 19 2

10 18 1

Seraphine je ispod napisala. Mihaelov znak. Sigil dolazi od latinskog sigilum, što znaĉi "simbol", ili od hebrejskog segulah što znaĉi "svijet duhovnog postignuća". U ritualu svaki znak predstavlja duhovno biće - ili bijelo ili crno - koje angelolog moţe prizvati, najvjerojatnije više redove anĊela i demona. Prizivanje se izvodi ĉaranjem, znakovima i nizom istovrsnih razmjena izmeĊu duha i onoga koji ga priziva. Nota bene - magijsko prizivanje je vrlo opasno i ĉesto završi fatalno po medij. Prizivanju se pribjegava samo u krajnjem sluĉaju.

Na sljedećoj stranici pronašla sam mnogo crteţa glazbenih instrumenata - lutnje i lire i prekrasno ukrašene harfe - sliĉne prijašnjima. Meni to nije puno znaĉilo. Nisam znala kakav zvuk imaju ti instru- menati, niti sam znala ĉitati note. Bila sam dobra s brojevima i zbog toga sam studirala matematiku, ali o glazbi nisam znala ništa. Nebeska muzikologija o kojoj je Vladimir, angelolog iz Rusije, znao tako puno, zbunjivala me. Nisam razumjela tonalitete i ljestvice. Neko vrijeme bila sam zaokupljena tim mislima, a zatim sam napokon podigla pogled. Gabriella se sjela kraj mene na kauĉ, glavu je podboĉila rukama i polako ĉitala. Na sebi je imala odjeću koju nikada prije nisam vidjela - svilenu bluzu i hlaĉe širokih nogavica koje su izgledale kao da su po njoj krojene. Zavoj na njezinoj lijevoj ruci nazirao se kroz prozirni svileni rukav, jedini preostali dokaz nezgode kojoj sam svjedoĉila nakon predavanja dr. Raphaela prije nekoliko tjedana. Više nije izgledala poput preplašene djevojĉice koja je ispekla ruku. Pogledala sam naslov knjige koju je ĉitala i na hrptu proĉitala naslov - Knjiga Enoha. Znala sam daje bolje daje ne prekidam, pa sam ponovno zatvorila zlatnu kopĉu na dnevniku, pritisnuvši zaobljena krila dok nisu kliknula. Odluĉila sam nastaviti s našim katalogiziranjem, svezala sam kosu u rep - dugu, ravnu plavu kosu koju sam ţeljela odrezati i napraviti strogu bobi frizuru poput Gabrielline - i sama zapoĉela dosadan posao sortiranja dokumenata. Dr. Seraphina bi dolazila svaki dan oko podneva i donosila nam za ruĉak košaricu s kruhom i sirom, staklenku s gorušicom i bocu hladne vode. Obiĉno sam jedva ĉekala da doĊe, no tog sam se jutra toliko zadubila u posao da nisam primijetila da je vrijeme za pauzu dok dr. Seraphina nije došla i odloţila košaricu na stol. Do tada nisam primi- jećivala ništa osim beskrajne gomile papira, pogotovo bilješki s terena njihovih ranijih ekspedicija, iscrpljujućeg putovanja po Pirinejima, s mjerama spilja, njihovim gradacijama i gustoćama granita koje su ispunjavale deset terenskih dnevnika. Tek kada je dr. Seraphina sjela do nas i kad sam se uspijela odlijepiti od posla, shvatila sam da sam uţasno gladna. Rašĉistila sam stol skupivši papire i zatvorila biljeţnice. Udobno sam se namjestila na kauĉ, moja suknja od gabardina klizila je po purpurnom prekrivaĉu, i spremila se za ruĉak. Nakon što je smjestila košaricu na stol dr. Seraphina se okrenula prema Gabrielli i upitala je, "Kako ide?" "Ĉitala sam Enohovu knjigu o Straţarima", odgovorila je Gabriella. "Ah, trebala sam znati da će te privući Enoh. To je jedan od naših najinteresantnijih kanonskih tekstova. I jedan od najĉudnijih." "Najĉudnijih?" upitala sam gledajući u Gabriellu. Ako je Enoh bio tako sjajan zašto to nije podijelila sa mnom? "To je sjajan tekst", rekla je Gabriella, a lice joj je zraĉilo inteligencijom, onim strastvenim sjajem kojem sam se obiĉno divila. "Nisam znala za njega." "Kada je napisan?" upitala sam ljubomorna stoje Gabriella ponovno bila u prednosti. "Je li suvremen?" "To je apokrifno proroĉanstvo koje je napisao direktan Noin potomak", rekla je Gabriella. "Enoh je tvrdio da su ga odveli na nebo i daje imao izravan kontakt anĊelima." "U moderno doba Knjiga Enoh a je prozvana sanjarijom ludog patrijarha", rekla je dr. Seraphina. "No to je naša prva referenca o priĉi o Straţarima." Budući da sam otkrila sliĉnu priĉu u njezinom dnevniku pitala sam se nije li to isti tekst. Dok sam o tome razmišljala dr. Seraphina je rekla, "Celestine, ja sam prepisala neke dijelove iz Enoha u dnevnik koji ĉitaš". Zatim je uzela dnevnik s kopĉom anĊela. "Sigurno si naletjela na neke odlomke. No Knjiga Enoha je tako razraĊena i sadrţi toliko prekrasnih informacija da ti preporuĉam da je cijelu proĉitaš. Na trećoj godini ĉitat ćete je kod dr. Raphaela. Ako ćemo dogodine uopće imati predavanja." "Postoji dio koji me se posebno dojmio", rekla je Gabriella.

"Da?" upitala je oduševljeno dr. Seraphina. "Sjećaš li ga se?" "I tada se ispred mene pojaviše dva stvorenja takve visine što nikada ne vidjeh na zemlji. Lica su im sjajila poput sunĉeve svjetlosti, oĉi su im gorjele poput ognja, a iz usta izlazila ţiva vatra. Odjeća im bijaše od perja, imali su purpurna stopala i krila sjajnija od zlata, a ruke bjelje od snijega." Obrazi su mi se zagrijali. Gabriellina darovitost kojoj sam se nekada divila sada je imala suprotan efekt. "Odliĉno", rekla je dr. Seraphina koja je istovremeno djelovala i zadovoljno i oprezno. "A zašto te se tako dojmio taj odlomak?" "Zato što anĊeli nisu prikazani kao slatki kerubini što stoje na nebeskim vratima, niti kao veliĉanstvene figure koje gledamo na renesansnim slikama", odgovorila je Gabriella. "Ĉitajući sam otkrila da su oni zastrašujuća, straviĉna stvorenja, opasna i gotovo monstruozna. Da budem iskrena bojim ih se." Gledala sam u nju u nevjerici. Uzvratila mi je pogled i na trenutak mi se uĉinilo da mi je ţeljela nešto reći, no na kraju je ipak odustala. Iako sam ţarko ţeljela da mi se povjeri, samo me hladno pogledala. Dok je dr. Seraphina kratko razmišljala o onome što je Gabriella rekla, ja sam se pitala zna li ona moţda više o mojoj prijateljici od mene. Zatim je odšetala do ormara, otvorila ladicu i uklonila bakreni cilindar. Nakon toga je navukla bijele rukavice, okrenula kutiju, skinula tanak poklopac i izvukla svitak. Razvukla ga je na stolu, uzela teţak kristalni drţaĉ za papir i stavila ga na jedan kraj svitka. Drugi je kraj drţala svojom dugaĉkom, mršavom rukom. Buljila sam u ţut naborani pergament dok ga je dr. Seraphina odmatala. Gabriella se pribliţila i dotaknula ga. "To je Enohovo proroĉanstvo?" upitala je. "Kopija", odgovorila je dr. Seraphina. "Postojalo je na stotine takvih rukopisa koji su kruţili u 2. stoljeću prije naše ere. Prema našem glavnom arhivaru, mi imamo nekoliko originala koji se svi donekle razlikuju, što je uobiĉajeno za rukopise. Poĉeli smo ih ĉuvati kada ih je Vatikan poĉeo uništavati. Ovaj nije dragocjen poput onoga što ĉuvamo u riznici." Svitak je bio od debele koţe i na njemu su bile ĉitko napisane latinske rijeĉi. Margine su bile ukrašene malim zlatnim anĊelima ĉija se srebrna odjeća obavijala oko skupljenih zlatnih krila. Dr. Seraphina ga je okrenula prema nama i upitala, "Znate li ovo proĉitati?" Ja sam uĉila latinski, kao i grĉki i aramejski, no rukopis je bilo teško odgonetnuti, latinski mi je djelovao ĉudno i nepoznato. "Kada je svitak prepisan?" upitala je Gabriella. "Negdje u 17. stoljeću", odgovorila je dr. Seraphina. "To je moderna kopija mnogo starijeg rukopisa koji prethodi tekstovima od kojih je nastala Biblija. Original je zakljuĉan u našoj riznici, kao i stotine drugih rukopisa koji su tamo na sigurnom. Mi smo lovci na tekstove otkadaje naš posao zapoĉeo. To je naša najveća snaga, mi smo ĉuvari istine i te nas informacije štite. U stvari, vidjet ćete da su mnogi dijelovi Biblije, kao i mnogi dijelovi koji su trebali biti umetnuti, ali nisu u našem vlasništvu." Pribliţivši se svitku upitala sam, "Teško se ĉita. Je li to Vulgata?" "Proĉitat ću vam", rekla je prošavši ponovno rukavicom po svitku. "I muškarac me odveo i poveo u drugi svijet i pokazao mi je tamu, i tamo sam vidio grešnike kako pate i ĉekaju vjeĉni sud. I ti anĊeli bijahu mraĉniji od zemaljske noći. I cviljahu stalno, i rekao sam muškarcu pokraj sebe: zašto ih stalno muĉite?" Razmišljala sam o onome što je proĉitala, ništa takvo prije nisam ĉula iako sam već godinama ĉitala stare tekstove. "Sto je to?" "Enoh", rekla je odmah Gabrielle. "Na ulazu u drugi svijet." "Drugi?", upitala sam zbunjeno.

"Ima ih sedam", odgovorila je Gabriella autoritativno. "Enoh ih je sve posjetio i napisao što je tamo vidio." "Hajde", rekla je dr. Seraphina pokazujući na policu koja je zauzimala ĉitavu duţinu zida u prostoriji, "na najdonjoj polici pronaći ćeš Biblije." Slijedila sam njezine upute i nakon što sam odabrala primjerak koji mi se uĉinio posebno lijep - imao je debele koţne korice, rukom izraĊen hrbat i bio je teţak - donijela sam ga na stol i odloţila pred svoju profesoricu. "Odabrala si meni najdraţu", rekla je kao daje moj izbor potvrdio povjerenje u moju prosudbu. "Vidjela sam ovu Bibliju kao djevojĉica, prvi puta kada sam objavila vijeću da ću biti angelologinja. To je bilo na njihovom poznatom kongresu 1919, nakon što je Europu poharao rat. Ta me profesija instinktivno privukla. Sto je neobiĉno, u mojoj obitelji prije nije bilo angelologa - angelologija se zadrţava u obiteljima. Kada sam imala šesnaest godina toĉno sam znala što ću biti i nisam se sramila to reći!" Zašutjela je na trenutak i kada se pribrala nastavila. "PriĊite bliţe. Moram vam nešto pokazati." Stavila je Bibliju na stol i polako i paţljivo listati. "Ovo je Knjiga Postanka 6. Ĉitajte." Proĉitale smo odlomak iz prijevoda Guyarta des Moulinsa iz 1297. Tada su se ljudi poĉeli širiti zemljom i kćeri su im se naredile lijepe i pristale. I anĊeli, sinovi boţji ih ugledaše i poĉeše ţu- djeti za njima i govoraše jedan drugom: "Hajdmo i uzmimo ţene meĊu njima i napravimo s njima djecu." "To sam danas ĉitala", rekla je Gabriella. "Ne", ispravila ju je. "To nije Enoh. Iako postoji jako sliĉna verzija u Knjizi Enoha, ovo je drukĉije. To je iz Postanka i to je jedino mjesto na kojem se prihvaćena verzija dogaĊaja ona koju suvremeni znanstvenici prihvaćaju kao istinitu - susreće s apokrifnom. Naravno, apokrifna djela su najbogatiji izvor angelološke povijesti. Nekoć se Enoh intenzivno prouĉavao, no kao što je ĉesto sluĉaj s dogmatskim institucijama poput Crkve, poĉeli su ga smatrati prijetnjom pa su ga uklonili iz kanona." Gabriella se ĉinila tuţnom. "Ali zašto?" upitala je. "Taj bi materijal mogao biti koristan, pogotovo znanstvenicima." "Koristan? Ne vidim kako. Bilo je prirodno da Crkva zaustavi takvu informaciju", kratko je odgovorila. "Knjiga Enoha bila je opasna za njihovu verziju povijesti. Ova verzija", rekla je i skinula svitak da bi stavila drugi, "napisana je nakon mnogo godina usmenih legendi. Dolazi iz istog izvora. Autor ju je napisao u isto vrijeme kada su napisani tekstovi biblijskog Starog zavjeta - drugim rijeĉima, onda kada su napisani talmudski tekstovi." "Ali to ne objašnjava zašto ih je Crkva potiskivala", rekla je Gabriella. "Razlog je oĉit. Enohova verzija povezana je sa svim vrstama ek- statiĉnog jezika religioznih i vizionarskih ekstrema koje su konzervativni uĉenjaci smatrali pretjerivanjem, ili još gore, znakom ludila. Enohova osobna promišljanja o onome što on naziva "odabranim" bila su posebno uznemiravajuća. Ima mnogo odlomaka s Enohovim osobnim razgovorima s Bogom. Kao što moţete pretpostaviti, većina teologa smatrala je djelo blasfemiĉnim. Iskreno, Enoha su smatrali kontroverznim u prvim godinama kršćanstva. MeĊutim, to je najvaţniji angelološki tekst koji imamo. Rijeĉ je o jedinom dokumentu o istinskom zlu na zemlji koje je ĉovjek napisao i širio meĊu ljudima." Moja je ljubomora prema Gabrielli nestala, zamijenila ju je znatiţelja da vidim što će nam dr. Seraphina reći. "Kada su se oci ponovno zainteresirali za Knjigu Enoha, škotski istraţivaĉ James Bruce pronašao je verziju ovog teksta u Etiopiji. Druga kopija pronaĊena je u Beogradu. Kao što moţete zamisliti ta otkrića prijeĉila su Crkvi da u potpunosti izbaci tekst. No moţda će vas iznenaditi kada saznate da smo im mi pomogli. Uzimali smo kopije iz opticaja i spremali ih u našu knjiţnicu. Vatikanska ţelja da Nefili i angelolozi ne postoje, jednaka je našoj ţelji da ostanemo skriveni. Naš je obostran dogovor da se pretvaramo da drugi ne postoji, rekla bih da to dosta dobro funkcionira."

"IznenaĊujuće je da ne radimo s njima", rekla sam. "Pa ne baš", nadovezala se dr. Seraphina. "Nekoć je angelologija bila u centru paţnje religijskih krugova, jedna od najštovanijih grana teologije. To se brzo promijenilo. Nakon Kriţarskih ratova i bijesa Inkvizicije znali smo da je vrijeme da se udaljimo od Crkve. Ĉak smo i prije toga uklonili većinu naše zbirke, u vrijeme kada smo lovili Slavne. Uvijek smo bili pokret otpora - partizanska grupa, ako ţelite - koji se borio s njima iz daljine. Sto smo nevidljiviji to bolje, pogotovo jer su Nefili postigli gotovo savršenu tajnovitost. Vatikan je svjestan našeg djelovanja, ali je odabrao pustiti nas na miru, barem zasada. Nefilsko napredovanje u poslovnim i drţavnim operacijama uĉinilo ih je anonimnima. Njihovo najveće postignuće u posljednjih tri stotine godina je to što su sakriveni pred našim oĉima. Stavili su nas pod neprestan nadzor i pojavljuju se samo da bi nas napali ili da bi profitirali od ratova ili sumnjivih poslova, a zatim tiho nestanu. Naravno, oni su napravili izvrstan posao razdvojivši znanstvenike od crkvenjaka. Osigurali su da na svijet ne doĊe novi Newton ili Koper- nik, mislilac koji bi poštivao i znanost i Boga. Ateizam je njihov najveći izum. Izokrenuli su i propagirali Darwinovo djelo unatoĉ velikoj ljudskoj ovisnosti o religiji. Nefili su uspjeli uvjeriti ljude da su nastali sami od sebe, da su sami sebi dovoljni, slobodni od boţanskog, sui generis. To je iluzija koja naš posao ĉini puno teţim i njihovo razotkrivanje gotovo nemogućim." Dr. Seraphina je oprezno zamotala svitak i stavila ga u bakreni tuljac. Okrenuvši se prema pletenoj košarici s ruĉkom, izvadila je francuski kruh i sir ispred nas ne bi li nas potakla da jedemo. Bila sam gladna kao vuk. Kruh je bio topao i mekan, a kada sam otrgnula komadić ostavio je tanak sloj maslaca na mojim prstima. "Otac Bogumil, jedan od naših osnivaĉa, stvorio je našu prvu neovisnu angelologiju u 10. stoljeću kao pedagoški alat. Kasnije su angelološke knjige koristile nefilske taksonomije. Budući da je većina naših ljudi bila u samostanima diljem Europe, angelologije su se rukom prepisivale i ĉuvale u samostanskim zajednicama, obiĉno unutar samog samostana. To je bilo plodonosno razdoblje. Izvan ekskluzivne grupe angelologa, ĉija misija je bila usko orijentirana na naše neprijatelje, sakupljanje bogatstva, moć i anĊeoski ciljevi su cvjetali. Za angelologe je srednji vijek bilo vrijeme velikog napretka. Svijest o anĊeoskim moćima, kako dobrim tako i lošim, došla je do vrhunca. Svetišta, kipovi i slike otkrivali su osnovne principe anĊeoske prisutnosti masama. Ljepota i nada postale su dio svakodnevnog ţivota unatoĉ bolestima koje su uništavale narod. Iako je bilo ĉarobnjaka, gnostika i katara - razliĉitih sekti koje su slavile ili izmijenjivale anĊeosku realnost - uspjeli smo se obraniti od spletki hibridnih stvorenja ili Titana, kao što ih ĉesto nazivamo. Crkva je unatoĉ svom zlu koje je bila u stanju uĉiniti, štitila civilizaciju pod pokroviteljstvom vjere. U stvari, to je bio zadnji put da smo imali prevlast nad Nefilima." Prestala je priĉati i gledala me kako jedem. Moţda je zakljuĉila da sam jako ogladnila od uĉenja, za razliku od Gabrielle koja nije pojela ništa. Bilo mi je malo neugodno zbog moga nepristojnog ponašanja, pa sam obrisala ruke u laneni rupĉić u krilu. "Kako su Nefili to postigli? " upitala sam. "Kako su postali nadmoćni?" upitala je dr. Seraphina. "Vrlo jednostavno. Nakon srednjeg vijeka ravnoteţa moći se promijenila. Nefili su poĉeli nabavljati izgubljene poganske tekstove - djela grĉkih filozofa, sumeransku mitologiju, perzijske znanstvene i medicinske tekstove - i dijeliti ih po intelektualnim centrima Europe. Rezultat je, naravno, bio katastrofalan za Crkvu. A to je bio samo poĉetak. Nefili su dokazali da je bogatstvo bilo popularno meĊu elitnim obiteljima. Habsburgovci su samo jedan primjer kako su se Titani infiltrirali i preuzeli obitelji, a Tudori drugi. Iako se mi slaţemo s prosvjetiteljstvom to je bila najveća nefilska pobjeda. Francuska revolucija - u kojoj je razdvajanje crkve i drţave te iluzija da bi se ljudi trebali oslanjati na um umjesto na duhovnost - bila je druga. Vrijeme je prolazilo, a nefilski program je osvajao zemlju. Promovirali su ateizam, sekularni

humanizam, darvinizam, i ekstremni materijalizam. Oni su uveli ideju napretka. Stvorili su novu religiju za mase — znanost. Do dvadesetog stoljeća naši su geniji postali ateisti, a naši umjetnici relativisti. Vjera se razbila na tisuće posvaĊanih sekti. Podijeljenima je bilo lako manipulirati. Naţalost, naši neprijatelji su se integrirali u društvo razvivši mreţe u vladi, industriji, novinama. Stotinama godina hranili su se ljudskim trudom, ne dajući ništa zauzvrat. Samo su uzimali i grabili stvarajući svoje carstvo. No njihova najveća pobjeda bila je sakriti se od nas. Uspjeli su nas uvjeriti da smo slobodni." "Pa zar nismo?" upitala sam. "Celestine, pogledaj oko sebe", rekla je dr. Seraphina iznervirana naivnim pitanjem. "Naša cijela Akademija se raspada i prisiljena je skrivati se. Potpuno smo nemoćni pred njihovim napredovanjem. Nefili traţe ljudske slabosti uzimajući od onih ţeljnih moći i ambicije, a zatim preko njih dolaze do svojih ciljeva. Na sreću, njihova je moć ograniĉena. Moţe ih se nadmudriti." "Kako moţete biti tako sigurni?" upitala je Gabriella. "Moţda će ljudi biti nadmudreni." "I to je moguće", odgovorila je prouĉavajući Gabriellu. "No Raphael i ja ćemo uĉiniti sve što je u našoj moći da to sprijeĉimo. Prva angelološka ekspedicija bila je poĉetak. Otac Clematis, uĉen i hrabar ĉovjek koji je vodio ekspediciju, ostavio je zabilješke o svom pokušaju da naĊe liru. Te su bilješke stoljećima bile izgubljene. Raphael ih je, kao što znate, pronašao. Upotrijebit ćemo ih da naĊemo klanac." Vaţno otkriće Clematisove ekspedicije bilo je legendarno meĊu uĉenicima koji su oboţavali Valkove. Dr. Raphael Valko je pronašao dnevnik oca Clematisa 1919. u selu u sjevernoj Grĉkoj, gdje je stoljećima bio zametnut meĊu papirima. U to vrijeme Raphael je bio mlad istraţivaĉ, još nepoznat. Otkriće ga je izbacilo u najviše redove an- geloloških krugova. Tekst je bio vrijedan dokaz ekspedicije no, što je još vaţnije, rodilo je nadu da bi Valkovi mogli ponoviti putovanje. Da su se iz teksta odgonetnule toĉne koordinate spilje oni bi već sigurno krenuli prije puno godina. "Ja mislim da Raphaelov prijevod nije više popularan", rekla je Gabriella što mi se, kolikogod bilo istinito, ĉinilo bezobraznim. No dr. Seraphina se nije ĉinila uvrijeĊenom. "Taj tekst se mnogo prouĉavao i pokušavalo se shvatiti što se toĉno dogodilo za vrijeme ekspedicije. No imaš pravo. Naposljetku smo zakljuĉili da je Clematisov tekst beskoristan." "Zašto?" upitala sam iznenaĊena da tako vaţan tekst moţe biti neupotrebljiv. "Zato što je neprecizan. Najvaţniji dio teksta zapisan je za vrijeme posljednjih sati njegova ţivota, kada je već bio napola lud od nevolja na putovanju. Otac Deopus, ĉovjek koji je napisao Clematisov dnevnik nije mogao toĉno zapisati svaki detalj. Nije nacrtao kartu, a original koji je Clematisa doveo do pećine nije pronaĊen u dnevniku. Nakon mnogih pokušaja prihvatili smo ĉinjenicu da se karta izgubila u pećini." "Ne shvaćam", rekla je Gabriella, "kako Clematis nije napravio kopiju. To je osnovna procedura svake ekspedicije." "Sigurno je nešto pošlo po zlu", rekla je dr. Seraphina. "Otac Clematis vratio se u Grĉku neuraĉunljiv i preostale tjedne svog ţivota proveo u teškom psihiĉkom stanju. Njegova ĉitava istraţivaĉka grupa je nestala, ĉak su i magarci bili ukradeni ili su ih prodali. Prema zapisima njegovih suvremnika, pogotovo oca Deopusa, Clematis je izgledao poput ĉovjeka koji se probudio iz bunila. Vikao je i molio tako zastrašujuće kao da je poludio. Dakle, odgovor na tvoje pitanje bi bio, znamo da se nešto dogodilo no ne znamo toĉno što." "Ali imate teoriju? " upitala je. "Naravno", odgovorila je smiješeći se. "Sve je zapisano u njegovom dnevniku koji je izdiktirao malo prije svoje smrti. Moj suprug se jako namuĉio da dobro prevede tekst. Vjerujem da je Clematis u pećini našao ono što je traţio. Njegovo otkriće anĊela odvelo gaje u ludilo."

Ne znam zašto su me rijeĉi dr. Seraphine tako potresle. Ĉitala sam mnogo sekundarne literature o Prvoj angelološkoj ekspediciji, no ipak me zastrašivala slika Clematisa zatoĉena duboko pod zemljom i okruţena stvorenjima s drugog svijeta. Dr. Seraphina je nastavila, "Neki tvrde daje Prva angelološka ekspedicija bila glupa i nepotrebna. Ja, kao što obje znate, vjerujem da je bila neophodna. Naša je duţnost bila potvrditi je li legenda koja obavija Promatraĉe i nefilsko potomstvo istinita. Prva ekspedicija primarno je bila misija otkrivanja istina; jesu li Straţari bili zatvoreni u Orfejevu špilju, i ako jesu, imaju li još uvijek liru." "Ĉudno je da su ih zatvorili zbog obiĉnog neposluha", rekla je Gabriella. "Neposluh nije nimalo obiĉan", odgovorila je dr. Seraphina strogo. "Sjetite se daje Lucifer nekoć bio najmoćniji anĊeo - slavni serafin sve dok nije prekršio Boţju zapovijed. Ne samo da Straţari nisu poslušali zapovijed nego su i donijeli na zemlju boţanska znanja, pouĉavajući svoju djecu umijeću ratovanja koje su ona zauzvrat prenijela ljudima. Grĉki mit o Prometeju oslikava antiĉku percepciju tog grijeha. Uĉilo se da je to najgori od grijeha i to je saznanje poremetilo ravnoteţu društva nakon Pada. Budući da imamo Knjigu Enoha dopustite mi da vam proĉitam što su uĉinili jadnom Azazelu. To je bilo popriliĉno strašno." Dr. Seraphina je uzela knjigu koju je Gabriella prouĉavala i poĉela ĉitati. "ArkanĊelu Gabrielu bilo je reĉeno: zaveţi Azazelove ruke i noge i baci ga u tamu i raskoli ga u pustoši, koja se nalazi u Dundaelu, i ostavi ga tamo. I napuni jamu grubim i teškim kamenjem, i zavij ga u vjeĉnu tamu, neka ţivi zauvijek, a na lice neka mu nikada ne doĊe svjetla. Na na dan Posljednjeg suda završit će u vjeĉnoj vatri." "Zar se nikada ne mogu osloboditi? " upitala je Gabriella. "U stvari, mi ne znamo kada i da li se oni mogu osloboditi. Nas kao znanstvenike Straţari zanimaju samo zbog onoga što nam mogu reći o našim zemaljskim, smrtnim neprijateljima", rekla je skidajući bijele rukavice. "Nefile ništa neće zaustaviti da ponovno uzmu ono što su izgubili u Potopu. To je katastrofa koju smo mi pokušali sprijeĉiti. Presveti otac Clematis, najhrabriji od naših utemeljitelja, uzeo je na sebe poĉetak bitke protiv naših zlih neprijatelja. Njegove metode nisu bile savršene, no ipak ima još toliko toga što se moţe nauĉiti iz dnevnika njegovog putovanja. Nadam se da ćete ga jednoga dana paţljivo proĉitati." Gabriella je paţljivo slušala našu uĉiteljicu stisnutih oĉiju. "A moţe li biti da ste nešto previdjeli u Clematisu?" "Nešto novo u Clematisu? " odgovorila je dr. Seraphina kao da je pitanje zabavlja. "To je vrlo ambiciozno, ali ne i vjerojatno. Dr. Raphael je najbolje prouĉio Prvu ekspediciju. On i ja prešli smo svaku rijeĉ Clematisova teksta tisuću puta i nismo pronašli ništa novo." "Ali jest moguće", rekla sam da me Gabriella ponovno ne iskljuĉi. "Uvijek postoji mogućnost da se pojavi neka nova informacija o lokalitetu spilje." "Iskreno mislim da bi bilo puno bolje da svoje vrijeme iskoristite koncentrirajući se na sitnije detalje", rekla je dr. Seraphina i ubila nam nadu jednim pokretom ruke. "Podaci koje ste dosada skupile i organizirale pruţaju najveću nadu za pronalazak pećine. Naravno da moţete okušati sreću i s Clemetisom. MeĊutim, moram vas opomenuti da je on velika zagonetka. Daje znak da će odgovoriti na misterij Straţara, no zatim zašuti. On je angelološka sfinga. Ako uspijete otkriti nešto novo u Clematisu onda ćete, drage moje, biti prve koje ćete me pratiti na Drugoj angelološkoj ekspediciji." Preostale listopadske dane Gabriella i ja provele smo u Seraphininom uredu i odluĉno radile na katalogiziranju i organiziranju mnoštva informacija. Zbog našeg intenzivnog rasporeda i strasti s kojom sam se bacila na prouĉavanje materijala, bila sam previše iscrpljena da bih pratila Gabriellino sve ĉudnije ponašanje. Provodila je malo vremena u našem stanu i nije više pohaĊala predavanja Valkovih. Njezin rad na katalogizaciji sveo se na to da bi došla u ured samo nekoliko dana

tjedno, dok sam ja bila tamo svaki dan. Bilo mi je olakšanje što sam bila tako zaokupljena poslom da sam mogla zaboraviti na jaz koji se meĊu nama stvorio. Mjesec dana sam radila dijagrame s matematiĉkim podacima koji su se odnosili na dubinu balkanskih geoloških formacija, zadatak koji je bio tako zamoran da sam se poĉela pitati ima li smisla. No unatoĉ naoko beskonaĉnoj gomili ĉinjenica koje su Valkovi prikupili, nastavila sam bez kukanja znajući da postoji viši cilj. Pritisak selidbe koja nam je prijetila samo je dodatno stvarao napetost. Jednog pospanog poslijepodneva poĉetkom studenog, dok su se sivi oblaci prijeteći širili prozorima Seraphininog ureda, posjetila nas je naša profesorica i objavila da nam ţeli nešto pokazati. Gabriella i ja smo bile zakopane papirima i imale toliko posla da smo se prvo usprotivile. "Hajde", rekla je lagano se smiješeći, "naporno ste radile ĉitav dan. Kratka pauza će vam razbistriti glavu." Bila je to ĉudna izjava - ĉesto nas je upozoravala da nam vrijeme istjeĉe - no u isto vrijeme bila je i olakšanje. Ja sam prihvatila stanku, a ĉinilo se daje bila potrebna i Gabrielli, koja je cijeli dan bila uzbuĊena iz meni nepoznatih razloga. Odvela nas je iz ureda kroz široki hodnik do najudaljenijeg dijela škole gdje su se duţ mraĉnog podzemnog hodnika nalazili napušteni uredi. Unutra su pod slabim svjetlom elektriĉnih ţarulja zaposleni asistenti slagali slike, kipove i druga umjetniĉka djela u drvene kutije. Piljevina je pokrivala mramorni pod pa je u slabom popodnevnom svjetlu prostorija izgledala poput uništene izloţbe. Gabriellin interes prema vrijednim djelima vodio ju je od predmeta do predmeta i svaki je paţljivo pregledala kao da ih je ţeljela zapamtiti prije nego odu. Okrenula sam se prema dr. Seraphini u nadi da će nam objasniti razlog posjete, no ona je bila potpuno koncentrirana na prouĉavanje Gabrielle. Pratila je svaki njezin pokret i svaku njezinu reakciju. Na stolovima su leţali brojni otvoreni rukopisi koji su ĉekali da ih se spakira. Pri pogledu na toliko vrijednih predmeta na jednome mjestu poţeljela sam da Gabriella i ja imamo odnos kao prije godinu dana. Tada se naše prijateljstvo temeljilo na intenzivnom druţenju i uzajamnom poštovanju. Prije godinu dana stale bismo i poĉele raspravljati o egzotiĉnim zvijerima koje su nas ispod oka gledale sa slika - manti- kora s ljudskim licem i tijelom lava, harpija, zmajolika zmija koja se pomiĉe i napred i nazad i lascivni kentaur. Gabriella bi objasnila sve do posljednjeg detalja - kako su te slike bile umjetniĉko doţivljavanje zla i kako su pokazivale Ċavolju grotesknost. Ja bih se divila njezinoj sposobnosti enciklopedijskog katalogiziranja angelologije i demonologije, znanstvenog i vjerskog simbolizma koji su toliko puta zbunjivali moj matematiĉki um. No sada, ĉak i da dr. Seraphina nije bila prisutna, Gabriella bi svoja promišljanja zadrţala za sebe. Potpuno se odvojila od mene, a ja sam ţudjela za prijateljstvom koje je prestalo postojati. Seraphina je stajala pokraj nas i posebnu paţnju poklanjala Ga- brielli. "Ovo je polazište svog blaga s ove strane borbene linije", rekla je dr. Seraphina napokon. "Kada ih dobro zapakiraju i sloţe, poslat će ih na sigurno po ĉitavoj zemlji. Jedino što me brine je ", rekla je i zastala pred izrezbarenim diptihom od slonovaĉe što je leţao na postolju od plavog baršuna, a na ĉijem rubu je stajala lepeza od blijedog papira, "da ih ne pošaljemo prekasno." Njezina uzrujanost zbog moguće njemaĉke invazije vidjela joj se u ponašanju posljednjih mjeseci se dosta postarala, a njezinu ljepotu umanjile su brige i umor. "Ove će", rekla je pokazavši na mnogobrojne, već zatvorene, drvene kutije, "biti poslane na sigurno mjesto u Pirineje. A ova slatka slika Mihaela", rekla je stavivši ispred nas sjajnu baroknu sliku anĊela u rimskoj odori s uzdignutim maĉem i sjajnim srebrnim štitom, "bit će

prokrijumĉarena kroz Španjolsku i poslana privatnom kolekcionaru u Ameriku zajedno s mnogim drugim vrijednim slikama." "Prodali ste ih?" upitala je Gabriella. "U vremenima poput ovih", rekla je dr. Seraphina, "nije bitno tko ih posjeduje, već da budu na sigurnom." "Ali neće li poštedjeti Pariz?" upitala sam i istog trenutka spoznala koliko je moje pitanje smiješno. "Zar smo uistinu u takvoj opasnosti?" "Drago dijete", rekla je i jasno mi odgovorila, "ako uspiju u svom naumu od Europe neće ostati ništa, a kamoli Pariz. DoĊite imam nešto što bih vam voljela pokazati. Moţda će proći godine prije nego što to ponovno vidimo." Zastavši ispred napola punog sanduka, izvadila je pergament umetnut izmeĊu komada stakla i oĉistila ga od piljevine. Prišli smo bliţe, a ona je odloţila dokument na stol. "Ovo je srednjovjekovna angelologija", rekla je dok joj se lik odraţavao u staklu. "Podrobno je i paţljivo prouĉena poput naših modernih angeloloških knjiga, samo što je dizajn drugaĉiji, s više ukrasa kao što je bilo moderno u to doba." Prepoznala sam srednjovjekovne oznake na rukopisu - toĉnu hijerarhiju kora i redova, prekrasne ukrase na zlatnim krilima, glazbene instrumente, aureole, paţljivu kaligrafiju. "A ovo malo blago", rekla je dr. Seraphina ispred slike veliĉine dlana, "datira s poĉetka stoljeća. Priliĉno je zgodna, naslikana modernim stilom i fokusirana samo na Prijestolja - red anĊela koji je bio u središtu interesa angelologa kroz mnoga stoljeća. Prijestolja ĉine prvi red anĊela, zajedno sa serafinima i kerubinima. Oni su posrednici izmeĊu fiziĉkog svijeta i imaju veliku mogućnost kretanja." "Nevjerojatno", rekla sam gledajući sliku zadivljeno. Dr. Seraphina se poĉela smijati. "Da, jest", rekla je. "Naša kolekcija je ogromna. Radimo mreţu knjiţnica po svijetu - Oslo, Budimpešta, Barcelona - ne bismo li ih udomili. Nadamo se da ćemo jednoga dana imati ĉitaonicu u Aziji. Ovakvi rukopisi podsjećaju nas na povijesnu osnovu našeg posla. Sav naš trud je ukorijenjen u tim tekstovima. Mi ovisimo o pisanoj rijeĉi. Svjetlost je stvorila svijet i ona nas vodi kroz njega. Bez Rijeĉi ne bismo znali odakle smo došli, ni kamo idemo." "Jesmo li zbog toga toliko zainteresirani da saĉuvamo te tekstove?" upitala sam. "Jesu li oni smjernice za budućnost?" "Bez njih bili bismo izgubljeni", rekla je dr. Seraphina. "Ivan kaţe da je u poĉetku bila Rijeĉ i da je Rijeĉ bila od Boga. Ono što nije rekao jest da Rijeĉ zahtijeva interpretaciju da bi imala znaĉenje. To je naše pravilo." "Jesmo li ovdje da bismo interpretirali naše tekstove?" upitala je Gabriella tiho. "Ili da bismo ih zaštitili." Dr. Seraphina je gledala Gabriellu hladnim, pronicavim pogledom. "Sto ti vjeruješ, Gabriella?" "Mislim da ako ne zaštitimo našu tradiciju od onih koji je ţele uništiti uskoro nećemo imati što interpretirati." "Oh, znaĉi da si takoĊer ratnica", rekla je izazivajući. "Uvijek postoje oni koji će uzeti oruţje i krenuti u bitku. No pravi dar imaju oni koji do cilja stignu ţivi." "U vremenima poput ovog jedan nema šanse", rekla je dr. Seraphina hodajući ispred nas. U tišini smo pregledale hrpu predmeta dok nismo stigle do debele knjige u sredini stola. Dr. Seraphina pozvala je bliţe Gabriellu, paţljivo je promatrajući kao da, iz meni nepoznata razloga, prouĉava njezine pokrete. "Je li to angelologija?" upitala sam pregledavajući redove ucrtanih dijagrama. "Ima puno ljudskih imena." "Nisu sva ljudska", rekla je Gabriella prišavši bliţe. "Vidim Tzaph- kiela, Sandalphona i Raziela."

Virkajući prema rukopisu vidjela sam da je u pravu. AnĊeoska imena bila su pomiješana s ljudskim. "Imena nisu poredana u vertikalnu hijerarhiju redova i korova, već na drugaĉiji naĉin." "Ovi dijagrami su spekulativni", rekla je dr. Seraphina glasom koji me uvjeravao da nas je dovela do ovog labirinta s blagom samo da bi nam ovo pokazala. "Otkada postojimo imali smo ţidovske, kršćanske i muslimanske angelologe - sve tri religije zasluţuju središnje mjesto u svojoj anĊeoskoj kozmologiji - a mi imamo malo neobiĉnije uĉenjake, gnostike, sufije i brojne delegate u azijskim religijama. Spekulativne angelologije djela su grupe sjajnih ţidovskih uĉenjaka iz 17. stoljeća. Oni su mnogo pridonijeli slaganju genealogija nefilskih obitelji." Ja sam potjecala iz tradicionalne kršćanske obitelji i malo toga sam znala o doktrinama drugih religija. No znala sam da su moji mnogi kolege dolazili od svukud. Gabriella je na primjer bila Ţidovka, a dr. Seraphina - moţda najbolji i najskeptiĉniji empirijski um od svih mojih profesora osim njezina supruga - agnostik, na razoĉaranje mnogih profesora. To je, doduše, bio prvi put da sam u potpunosti razumjela opseg razliĉitih religijskih grupa inkorporiranih u povijest i kanon naše discipline. Dr. Seraphina je nastavila, "naši angelolozi vrlo briţno su prouĉavali ţidovsku genealogiju. S povijesne strane, ţidovski su uĉenjaci imali vrlo temeljite genealoške zapise zahvaljujući zakonima o nasljeĊivanju, ali i zato što su shvaćali koliko je vaţno poznavanje neĉije povijesti od samog poĉetka, tako su ti dokumenti puni referenci i vjerodostojni su. Kada sam bila vaših godina i kada sam prouĉavala šire podruĉje angelologije, prouĉavala sam i ţidovske geneološke dokumente. Ustvari preporuĉujem svim ozbiljnim studentima da nauĉe njihove metode. Nevjerojatno su detaljne." Okrenula je stranicu i zaustavila se na prekrasno izraĊenom dokumentu od zlatna papira. "Ovo je Isusovo geneološko obiteljsko stablo koje je u 12. stoljeću napravio jedan od naših znanstvenika. Prema kršćanskoj teoriji Isus je bio izravan Adamov potomak. Ovdje vidimo Marijino obiteljsko stablo koje je napisao Luka - Adam, Noa, Sem, Abraham i David." Seraphinin prst je pratio stablo. "A ovo je obiteljska povijest Josipa koju je napisao Matej Solomon, Jehoshaphat, Zerubbabel, i tako dalje." "Takva obiteljska stabla su uobiĉajena, zar ne?" upitala je Gabriella. Ona je sigurno vidjela na stotine takvih genealogija. Budući da sam ja tako nešto vidjela prvi put, moja reakcija je bila drugaĉija. "Naravno", odgovorila je dr. Seraphina, "postoje mnoge genealogije koje prate krvna srodstva zapisana u tekstovima Starog zavjeta - obećanja dana Adamu, Abrahamu, Judi, Jišaju i Davidu. Ovo je ipak malo drugaĉije." Imena su bila napisana jedno do drugoga i stvarala su veliku mreţu odnosa. Meni je bilo neobiĉno zamisliti kako je svako ime moglo odgovarati osobi koja je ţivjela i umrla, oboţavala i borila se, moţda bez ikakvog poimanja koja je njegova ili njezina uloga u široj povijesnoj slici. Dr. Seraphina je dotakla papir, a nokat joj je sjajio na mekom svjetlu. Stotine je imena bilo zapisano tintama raznih boja, toliko grana se pruţalo iz samo jednog debla. "Nakon Potopa Noin sin Šem zaĉeo je semitsku rasu. Iz nje, naravno, potjeĉe Isus. Ham je zaĉeo rasu u Africi. Jafet je, ili kako ste prošli tjedan uĉili na Raphaelovom predavanju, stvorenje koje se pretvaralo da je Jafet, dobio u zadatak širenje europske rase, ukljuĉujući i Nefile. Ono što Raphael nije naglasio u svom predavanju, a što smatram da je jako vaţno i da bi napredni studenti trebali znati, jest ĉinjenica da je genetska rasprostranjenost ljudi i Nefila mnogo kompleksnija nego što se to ĉini na prvi pogled. Jafet je imao puno djece sa svojom ţenom što je rezultiralo ĉitavom ĉetom potomaka. Neka djeca su bila Nefili, a neka su bila miješana. Jafetova djeca - ljudskog Jafeta koje je ubilo stvorenje i pruzelo njegovo tijelo - bila su ĉisti

ljudi. Znaĉi da su Jafetovi potomci bili ĉisti ljudi, Nefili i miješani. Njihovo meĊusobno spajanje stvorilo je populaciju Europe." "To je tako komplicirano", rekla sam pokušavajući se snaći u tim razliĉitim grupama. "Jedva se snalazim." "Sada znate pravi razlog ĉuvanja ovih genealoških dijagrama", rekla je dr. Seraphina. "Bez njih bili bismo u škripcu." "Ĉitala sam da mnogi znanstvenici vjeruju da su Jafetovi potomci u krvnome srodstvu sa Semom", rekla je Gabriella i pokazala na granu spekulativne genealogije izdvojivši tri imena: Eber, Nathan i Amon. "Tu i tu i tu." Pribliţila sam se da proĉitam imena. "Kako to mogu znati? " Gabriella se nasmijala i u njezinom sam ponašanju osjetila nešto okrutno, kao da je samo ĉekala moje pitanje. "Vjerujem da postoje nekakvi dokumenti o tome, no definitivno ne mogu biti sto posto sigurna." "Zato se i zove spekulativna angelologija", rekla je dr. Seraphina. "No mnogi znanstvenici vjeruju u to", dodala je Gabriella. "To je legitiman i stalan dio angelološkog posla." "Sigura sam da moderni angelolozi u to ne vjeruju", rekla sam trudeći se prikriti svoju reakciju. Moja su religiozna uvjerenja tada bila ĉvrsta i takvo sirovo razmišljanje o Kristovom porijeklu nije bila prihvaćena doktrina. Dijagram koji mi se samo nekoliko sekundi prije ĉinio prekrasnim sada me jako uznemirio. "Ideja da je Isus imao Straţareve krvi potpuno je apsurdna." "Moţda", potvrdila je dr. Seraphina, "no postoji ĉitavo podruĉje angelologije koje se time bavi. Zove se angelomorfizam i bavi se iskljuĉivo idejom da Isus Krist nije bio ĉovjek, već anĊeo. Naposljetku Djevica je rodila nakon što ju je posjetio anĊeo Gabrijel." "Mislim da sam već ponešto proĉitala o tome. Gnostici takoĊer vjeruju u Isusovo anĊeosko porijeklo." "Postoje - ili je bolje da kaţem postojale su - na stotine knjiga o tome. Mene osobno ne zanima tko su bili Isusovi preci. Moj interes je posve drukĉije prirode. Ovo je nešto što smatram apsolutno fantastiĉnim, bilo to spekulativno ili ne", rekla i odvela nas do sljedećeg stola na kojem je stajala otvorena knjiga koja je izgledala kao da ĉeka nas da u nju zavirimo. "To je nefilska angelologija koja zapoĉinje s Straţarima, nastavlja s Noinom obitelji i grana se detaljno sve do vla- dajućih europskih obitelji. Zove se Knjiga generacija" Bacila sam pogled na hijerarhiju imena koja su se spuštala u nizovima kroz generacije. Iako sam shvaćala moć i nefilski utjecaj na ljudsko djelovanje, iznenadilo me otkriće da su se provlaĉili gotovo svakom obitelji kraljevske krvi u Europi - Capeti, Habsburgovci, Stuarti, Karolinzi. Kao da sam ĉitala povijest Europe po dinastijama. "Ne moţemo biti potpuno sigurni da su se infiltrirali u sve njih, no postoji dovoljno dokaza da vjerujemo da su velike europske obitelji bile - ili još uvijek jesu - zaraţene nefilskom krvlju." Gabriella je pratila ono što je Seraphina govorila kao da kronološki pamti datume za ispit ili - a ovo je bilo vjerojatnije - da razmišlja zašto nam je uopće pokazala taj ĉudni tekst. Zatim je rekla, "Gotovo sva imena aristokratskih obitelji su ovdje. Jesu li oni svi umiješani u strahote za koje su Nefili bili odgovorni?" "Da. Nefili su bili kraljevi i kraljice Europe, a njihove ţelje oblikovale su ţivote milijuna ljudi. Drţali su monopol ţeneći se izmeĊu sebe, nasljeĊujući po obiteljskoj liniji i uz pomoć brutalne vojne sile", rekla je dr. Seraphina. "Njihova kraljevstva skupljala su poreze, robove, zemlju, razliĉite rude i poljoprivredna dobra, napadajući svaku grupu koja bi zatraţila i najmanji stupanj nezavisnosti. Njihov utjecaj za vrijeme srednjeg vijeka bio je tako velik da se nisu ni trudili skrivati kao nekada. Prema angelološkim zapisima iz 13. stoljeća, postojali su kultovi palih anĊela koje su

predvodili Nefili. Mnoga zla koja su pripisivali vješticama - optuţene su uvijek bile ţene bila su u stvari dio nefilskih rituala. Vjerovali su u oboţavanje predaka i slavili povratak Straţara. Te obitelji postoje i danas. U stvari", dokje to govorila gledala je u Gabriellu skoro optuţujućim pogledom , "mi ih vrlo pozorno promatramo. Te obitelji su pod posebnim nadzorom." Dok sam gledala u imena u knjizi od kojih mi niti jedno nije ništa posebno znaĉilo, Gabriella je posve promijenila ponašanje. Nakon što je proĉitala imena napravila je korak unazad u strahu. Izgledala je kao jednom za vrijeme predavanja dr. Raphaela, samo što je sad djelovalo daje na rubu histerije. "U krivu ste. Mi ne promatramo njih. Oni promatraju nas." Nakon tih rijeĉi okrenula se i otrĉala iz prostorije. Gledala sam za njom i razmišljala što je moglo prouzroĉiti takvu provalu osjećaja. Pogledavši ponovno u rukopis, nisam vidjela ništa više od stranice ispunjene obiteljskim imenima od kojih mije većina bila nepoznata, a neka su bila iz prestiţnih, starih obitelji. Stranica je bila obiĉna, kao i bilo koja stranica iz povijesnih knjiga koje smo zajedno prouĉavale. No niti jedna je nije tako uznemirila. No ĉinilo se da dr. Seraphina u potpunosti shvaća Gabriellinu reakciju. U stvari, iz vesela raspoloţenja s kojim je prouĉavala njezine reakcije izgledalo je kao da je tako nešto i planirala. Uoĉivši moju zbunjenost zatvorila je knjigu i stavila je pod ruku. "Sto se dogodilo?" upitala sam iznenaĊena njezinim drţanjem kao i Gabriellinim neobjašnjivim ponašanjem. "Teško mije govoriti ti o tome", rekla je vodeći me kroz sobu, "no mislim da se Gabriella uvalila u veliku nevolju." U prvi tren ţeljela sam priznati sve dr. Seraphini. Bilo mije previše tereta Gabriellinog dvostrukog ţivota i neraspoloţenja koje se posljednjih dana sruĉilo na mene. No baš u trenutku kada sam ţeljela nešto reći na smrt sam se preplašila. Tamna figura koja je izašla iz hodnika u sjeni, poput demona u crnom ogrtaĉu, prošla je pokraj nas. Zaustavila sam dah i ostala bez rijeĉi. No nakon kratkog prouĉavanja shvatila sam daje to bila ĉasna sestra s teškim velom - ĉlanica vijeća koju sam vidjela u Athenaeumu prije nekoliko mjeseci. Stala nam je na put. "Mogu li kratko s vama porazgovarati, dr. Seraphina? " upitala je tihim, šuškavim glasom tako da mi je taj glas, na moje neugodno iznenaĊenje, odmah bio odbojan. "Imam neka pitanja u vezi ukrcavanja za Sjedinje Drţave." Utješilo me kada sam vidjela da je dr. Seraphina smireno prihvatila njezinu prisutnost i da joj se obratila uobiĉajenim autoritetom. "Kakva pitanja sada? Sve je dogovoreno." "Da, no ţeljela bih biti sigurna da će slike iz galerije otići u Sjedinjene Drţave zajedno s ikonama." "Da, naravno", rekla je dok je pratila ĉasnu sestru niz hodnik gdje je gomila sanduka i kutija ĉekala na odlazak. "Doĉekat će ih naša veza u New Yorku." Pogledavši prema sanducima vidjela sam da su mnogi obiljeţeni za transportiranje. "Brod ide sutra. Moramo samo biti sigurni daje sve tu i osigurati da stigne do luke." Dok su njih dvije nastavile razgovor o transportu i evakuaciji naših najvrednijih predmeta, ja sam se vratila u hodnik. Otišla sam u tišini s rijeĉima koje sam ţeljela podijeliti. Hodajući kroz tamu prolazila sam pokraj praznih uĉionica i napuštenih predavaonica, a koraci su odzvanjali kroz tišinu koja se širila hodnicima napuštenim već nekoliko mjeseci. Athenaeum je bio jednako miran. Knjiţniĉari su već otišli. Vrata su bila zakljuĉana i svjetla ugašena. Uzela sam svoj kljuĉ - dala mi ga je dr. Seraphina na po ĉetku mog školovanja - i ušla. Ĉim sam otvorila vrata i zakoraĉila u dugaĉku tamnu prostoriju osjetila sam veliko olakšanje što sam sama. To nije bio prvi put da sam bila zahvalna što je knjiţnica prazna - ĉesto sam znala tamo provoditi vrijeme nakon ponoći nastavljajući s radom nakon što bi svi ostali otišli iz škole - no ovo je bio prvi put da sam došla iz oĉaja.

Prazne police širile su se zidovima, tu i tamo stajao je neki naslov nasumice odloţen. Posvuda su stajale kutije knjiga koje su ĉekale da odu iz škole na neko sigurno mjesto u Francuskoj. Nisam znala gdje bi to moglo biti, no vidjela sam da će biti potrebni mnogi podrumi da sakriju tako veliku zbirku. Ruke su mi se tresle dok sam prekopavala po jednoj od kutija. Knjige su bile u takvom neredu da sam se poĉela brinuti da nikada neću pronaći ono što traţim. Nakon nekoliko minuta panika je rasla sa svakim razoĉaranjem, no na kraju sam ipak us- pijela pronaći kutiju s originalnim radovima i prijevodima dr. Raphaela Valka. U skladu s njegovom prirodom, radovi nisu bili posloţeni po nikakvom redu. Pronašla sam tekst s detaljnim kartama razliĉitih pećina i klanaca, skice napravljene za vrijeme istraţivaĉkih ekspedicija po planinskim lancima Europe - Pirineji 1923, Balkan 1925, Ural 1930. i Alpe 1936. - zajedno s bilješkama koje su se odnosile na povijest svakog pojedinog planinskog lanca. Pregledala sam tekstove i gomilu biljeţaka s predavanja, komentare i pedagoške smjernice. Pogledala sam naslov i datum svega što je dr. Raphael napisao i shvatila da je napisao više knjiga i tekstova nego što sam zamišljala. Pa iako sam otvorila svaki od njegovih tekstova nisam pronašla onaj koji sam se nadala da ću proĉitati - prijevod Clematisova putovanja u spilju palih anĊela nije bio u Athenaeumu. Ostavivši knjige razbacane po stolu srušila sam se u teţak stolac. Pokušavala sam se sabrati od oblaka razoĉaranja koji se nadvio nada mnom. Mada sam se opirala, suze su mi nagrnule u oĉi i pretvorile Athenaeum u blijede mrlje. Moja ţelja za napredovanjem me ubijala. Muĉila me nesigurnost u moje sposobnosti, pozicija u našoj školi i moja budućnost. Ţeljela sam znati svoju sudbinu, ureĊenu, zatvorenu i definiranu tako da je mogu poslušno slijediti. Više od svega ţeljela sam imati svrhu i biti korisna. Sama spoznaja da nisam dostojna svog poziva, da bi me mogli poslati nazad roditeljima na selo i da moţda neću uspjeti pronaći svoje mjesto meĊu znanstvenicima, ispunjala me uţasom. Nagnula sam se nad stol, stavila lice na ruke, zatvorila oĉi i pala u stanje oĉaja. Ne znam koliko dugo sam tako ostala, no uskoro sam osjetila neko kretanje u prostoriji, sitnu promjenu u teksturi zraka. Upeĉatljiv parfem moje prijateljice orijentalni miris vanilije i bu- šina - objavio mi je njezinu prisutnost. Podigla sam pogled i kroz suze ugledala obrise grimizne tkanine koja se sjajila poput niski rubina. "Stoje?" upitala je Gabriella. Tkanina boje rubina se promijenila i kada mi se razbistrilo pred oĉima, ugledala sam koso krojenu svilenu haljinu tako lijepu da sam mogla samo zuriti u nju. Moje oĉito divljenje samo ju je iritiralo. Skliznula je u stolac nasuprot meni i odloţila torbicu od perlica na stol. Oko vrata je imala ogrlicu od brušenih dragulja, a par dugaĉkih crnih rukavica navukla je do laktova sakrivši ranu na podlaktici. U Athenaeumu je postalo hladno, no ĉini se da Gabrielli nije bilo zima ĉak ni u njezinoj prozirnoj haljini bez rukava i svilenim ĉarapama. Djelovala je kao da joj je toplo, za razliku od mene koja sam se poĉela tresti. "Reci mi Celestine, što se dešava. Jesi li bolesna?" "Ne, dobro sam", odgovorila sam trudeći se pribrati koliko sam mogla. Nisam navikla biti predmet njezina prouĉavanja - posljednjih tjedana uopće nije obraćala paţnju na mene - pa sam ţeljeći odvući paţnju sa sebe upitala, "Ideš nekamo?" "Na zabavu", rekla je izbjegavajući moj pogled, po ĉemu sam znala da se ide naći sa svojim ljubavnikom. "Kakvu zabavu?" "Nema nikakve veze s našim prouĉavanjem i tebe to ne bi zanimalo", odgovorila je i time iskljuĉila svaku mogućnost daljnjeg ispitivanja. "Ali reci mi, što ti tu radiš? Zašto si tako loše volje?" "Traţim tekst." "Koji?" "Nešto što će mi pomoći s genealoškim tablicama koje radim", dok sam to izgovarala znala sam da zvuĉim neuvjerljivo.

Pogledala je knjige koje sam ostavila na stolu i shvatila daje ih sve napisao dr, Raphael Valko. Pogodila je moj cilj. "Celestine, Clemati- sov dnevnik nije tu." "Upravo sam to otkrila", rekla sam ţaleći što nisam vratila knjige u sanduke. "Trebala bi znati da nikada ne bi drţali takav tekst ovdje na otvorenom." "Pa gdje je onda? U uredu dr. Seraphine? U riznici?" "Clematisov dnevnik Prve angelološke ekspedicije sadrţi vrlo vaţne podatke", odgovorila je smiješeći se zadovoljno zbog svoje prednosti. "Podatak gdje se nalazi je tajna i to znaju samo odabrani." "Znaĉi ti si ga proĉitala?" rekla sam, a ljubomora što je ona imala pristup zabranjenim tekstovima natjerala me da izgubim kontrolu. "Kako to da si ti, koja toliko malo mariš za naše istraţivanje proĉitala Clematisa, a ja koja sam sve posvetila našoj misiji ne mogu ga niti dotaknuti?" Odmah sam zaţalila što sam to rekla. Tišina koju smo stvorile bila je neugodno primirje, no varka mi je dopustila da nastavim s poslom. Gabriella je ustala, uzela torbicu s perlicama i neprirodno mirnim glasom rekla, "Misliš da si shvatila ono što si vidjela, no puno je kompliciranije nego što se ĉini." "Mislim daje dosta oĉito da si u vezi sa starijim ĉovjekom i mislim da dr. Seraphina isto to misli." Na trenutak sam mislila da će se Gabriella okrenuti i otići kao što je uvijek radila kada bi bila stjerana u kut. No umjesto toga stala je prkosno ispred mene. "Da sam na tvome mjestu, ne bih o tome priĉala s dr. Seraphinom, niti s bilo kim drugim." Osjećajući napokon nadmoć nastavila sam. "A zašto ne bih?" "Sve bi nas zateklo veliko zlo kada bi itko otkrio ono što ti misliš da znaš." Iako nisam u potpunosti shvatila njezinu prijetnju, iznenadili su me uvjerljivost i iskren strah u njezinom glasu. Došle smo do slijepe ulice i nismo znale kako dalje. Na kraju je Gabriella prekinula tišinu. "Nije nemoguće doći do Cle- matisova dnevnika. Ako ga ţeliš proĉitati samo moraš znati gdje traţiti." "Mislila sam da nije ovdje", rekla sam. "I nije", odgovorila mi je. "I ne bih ti trebala pomoći da ga naĊeš pogotovo kad to oĉito nije za moje dobro. No ĉini mi se da bi i ti meni ţeljela pomoći." Susrela sam se s njezinim pogledom pitajući se što bi to trebalo znaĉiti. "Moj prijedlog je sljedeći", rekla je vodeći me iz Athenaeuma u mraĉan hodnik škole. "Reći ću ti gdje ćeš pronaći tekst, a ti ćeš zauzvrat šutjeti. Nećeš Seraphini reći ni rijeĉ, niti o meni niti o tvojim spekulacijama. Nećeš govoriti o mojim dolascima i odlascima iz stana. Veĉeras ću izaći na neko vrijeme. Ako me itko bude traţio reći ćeš da ne znaš gdje sam." "Ţeliš da laţem tvojim profesorima?" "Ne, ţelim da kaţeš istinu. Ti ne znaš gdje ću ja biti veĉeras." "Ali zašto? Zašto to radiš?" upitala sam je. Sitna naznaka umora pojavila se u njezinom drţanju, naznaka oĉaja zbog kojeg sam pomislila da će se otvoriti i priznati mi sve, nada koja je nestala ĉim se pojavila. "Nemam vremena za ovo", rekla je nestrpljivo. "Slaţeš li se ili ne?" Nisam trebala ništa reći. Shvatila me u potpunosti. Uĉinila bih sve da doĊem do Clematisova teksta. Niz elektriĉnih ţarulja osvjetljavao je naš prolaz do srednjovjekovnog krila škole. Gabriella je hodala brzo, pete su lupkale u brzom, nepravilnom ritmu njezinih koraka i kada je stala, zastavši odjednom usred koraka, sudarila sam se s njom bez daha. Iako ju je ţivcirala moja nespretnost nije rekla ni rijeĉ. Samo se okrenula prema vratima, jednima od stotinu jednakih vrata u zgradi, svaka jednake veliĉine i boje, bez imena ili ploĉica koje bi rekle kamo vode.

"DoĊi", rekla je gledajući prema luku iznad vrata, sklop bijelih zidova koji su se izdizali u visinu. "Viša si od mene, moţda moţeš dohvatiti kljuĉ." Protegnuvši se najviše što sam mogla, ispruţila sam prste na hrapavi kamen. Na moje iznenaĊenje pomaknuo se pod mojim dodirom i uz malo klimanja izašao van, ostavljajući komadić slobodnog prostora. Slijedeći Gabrielline upute posegnula sam unutra i izvadila hladan metalni predmet veliĉine dţepnog noţića. "Imam ga", rekla sam drţeći ga u ruci sva zadivljena. "Kako si znala da je ovdje?" "Odvest ću te do našeg podzemnog skladišta", rekla je i dala mi znak da vratim kamen na mjesto. "Iza ovih vrata je stubište. Slijedi ga i doći ćeš do drugih vrata. Kljuĉ će otvoriti ta vrata. Tamo je ulaz u Valkove privatne odaje - Raphaelov prijevod Clematisa je tamo." Pokušala sam se sjetiti jesam li išta ĉula o takvome mjestu, ali nisam mogla. Imalo je smisla, naravno, stvoriti sigurno mjesto za naše blago i odgovaralo je na pitanje kamo su bile spremljena knjige iz Athenaeuma. Ţeljela sam znati još - da mi objasni detalje ovog skrivenog mjesta. No Gabriella je podigla ruku prekinuvši sva ispitivanja. "Kasnim i nemam vremena za objašnjavanje. Ne mogu te sama odvesti do knjige, no sigurna sam da će ti tvoja znatiţelja pomoći da pronaĊeš to što traţiš. Idi. I sjeti se, kad završiš, vrati kljuĉ na njegovo skrovito mjesto i nemoj nikome govoriti o tome." S tim se rijeĉima okrenula i odšetala niz hodnik, a njezina crvena svilena haljina je svjetlucala na slabome svjetlu. Ţeljela sam je zazvati da se vrati i povede me kroz podzemne odaje, no već je otišla. Osjećao se samo slab miris njezina parfema. Slijedeći Gabrielline upute otvorila sam vrata i zavirila u tamu. Kerozinska lampa visjela je na stubištu, a njezino izbrazdano staklo bilo je crno od ĉaĊi. Upalila sam fitilj na svjetljci i drţala je ispred sebe. Stube od grubo obraĊenog vapnenca okomito su se spuštale. Svaka stepenica bila je obloţena mahovinom što ih je ĉinilo opasno skliskima. Vlaţan zrak i miris plijesni podsjećali su me na podrum moje obiteljske kuće, hladan podzemni bunker ispunjen tisućama boca starog vina. Na dnu stubišta pronašla sam ţeljezna vrata s rešetkama poput ulaza u zatvorsku ćeliju. I s jedne i s druge strane pruţali su se hodnici od opeka u gotovo potpunom mraku. Podigla sam lampu da vidim nešto ispred sebe. Tamo gdje je cigla pukla mogla sam vidjeti komadiće vapnenca, isti kamen od kojeg je izraĊen naš grad. Kljuĉ je s lakoćom otvorio bravu pa je tako jedina preostala prepreka bila da se svladam i ne otrĉim nazad u poznati svijet iz kojeg sam došla. Nije mi trebalo puno da doĊem do niza soba. Iako mi lampa nije davala dovoljno svjetla zakljuĉila sam da je prva soba ispunjena sanducima s oruţjem - lugeri i koltovi A5 i MI Garand. TakoĊer je bilo kutija s lijekovima, deka i odjeće - predmeta koje bi sigurno zatrebali da doĊe do nekog duţeg sukoba. U drugoj prostoriji otkrila sam mnogo sanduka koji su tjednima prije ĉekali u Athenaeumu, samo što su sada bili zatvoreni. Otvoriti ih bez alata bila bi nemoguća misija. Nastavila sam kroz tamu hodnika od opeke, a lampa je svakim korakom bivala sve teţa. Poĉela sam shvaćati ogromnu teţinu preseljenja angelologa u tajnost. Nisam znala kako je razraĊen i toĉno promišljen naš otpor. Sve ţivotne potrepštine odnijeli smo pod zemlju. Imali smo i krevete i privremene zahode i vodu i mnogo malih kuhala. Oruţje, hrana, lijekovi - sve što je vrijedilo bilo je pod Mont- parnasseom, skriveno u rupe i tunele izdubljene u kamenu. Po prvi puta sam shvatila da će mnogi jednom kada bitka zapoĉne, umjesto da napuste grad, preseliti u ove odaje i boriti se. Nakon što sam pregledala mnoge odaje, ušla sam u drugu vlaţnu prostoriju udubljenu u kamenu koja je nije bila skladište nego labirint uklesan u mekanom vapnencu. Tu sam pronašla mnoge predmete koje sam poznavala iz ureda dr. Raphaela, tako da sam odmah znala da sam pronašla privatnu odaju Valkovih. U kutu, pod teškim pamuĉnim platnom stajao je stol pun knjiga. Svjetlost kerozinske lampe padala je na vlaţnu prostoriju.

Pronašla sam tekst bez puno muke i na moje iznenaĊenje više je liĉio hrpi uvezanih biljeţaka nego knjizi. Nije bio veći od brošure, a imao je ruĉno napravljen uvez i praznu naslovnu stranu. Bio je lagan poput krep papira u mojoj ruci, previše lagan. Zakljuĉila sam da ne sadrţi ništa vaţno. Kad sam pogledala unutra vidjela sam da je tekst napisan tintom na prozirnom folio papiru, svako slovo je bilo urezano u papir prejakim pritiskom nemarne ruke. Prešla sam prstima po tekstu i osjetivši zadebljanja na papiru i obrisavši prašinu, proĉitala: Bilješke o Prvoj angelološkoj ekspediciji godine gospodnje 925, napisao presveti otac Clematis iz Trakije, s latinskog preveo i zabiljeţio dr. Raphael Valko Drţala sam tekst na prsima i odjednom me obuzeo strah da bi se mogao raspasti prije nego što budem imala šansu da proĉitam što u njemu piše. Stavila sam lampu na komadić mekog vapnenaĉkog poda i sjela do nje. Svjetlo se raširilo po mojim prstima i kada sam ga ponovno otvorila pojavio se rukopis dr. Raphaela. Clematisove zabilješke ekspedicije zarobile su me od prve rijeĉi. Bilješke o Prvoj angelološkoj ekspediciji godine gospodnje 925, napisao presveti otac Clematis iz Trakije s latinskog preveo i zabiljeţio dr. Raphael Valko I.1 Blagoslovljene neka budu sluge Njegove boţanske vizije na zemlji! Neka ih do ispunjenja dovede Gospodin koji je posijao sjeme naše misije! II. Naše su mazge nakrcane zalihama, a naše duše pune oĉekivanja. Zapoĉeli smo putovanje kroz helenske provincije ispod moćne Moezije prema Trakiji. Dobro odrţavane i korištene ceste koje su sagradili Rimljani bile su znak da smo stigli na 1 Budući da originalni rukopis presvetog Clematisa nije bio organiziran u odvojene cjeline to je u ovome izdanju uĉinio prevoditelj. Takve cjeline sluţe da bi tekst bio jasniji. Originalni fragmenti - pronaĊeni dnevnik ne moţe se drugaĉije nazvati nego mješavinom osobnih za- bilješki misli i refleksija koje su zapisane za vrijeme putovanja ne bi li sluţile kao podsjetnik eventualnoj kasnijoj knjizi o prvoj potrazi za palim anĊelima - zapisani su bez ikakva reda. Predloţene cjeline pokušavaju zabilješke podijeliti kronološki i tako im podariti strukturu sliĉnu rukopisu. R. V. kršćanski teritorij. Pa ipak, unatoĉ ljepotama civilizacije, strah od kraĊe je postojao. Prošlo je mnogo godina otkako sam posljednji put bio u planinskoj domovini svoga oca i oca njegova oca. Moj materinji jezik sigurno će zvuĉati ĉudno budući da sam naviknut na jezik Rima. Ĉim smo se poĉeli uspinjati strahovao sam da će nas moja odjeća i crkveni peĉatnjak slabo štititi kada napustimo veća naselja. Molio sam da sretnemo seljake na našem putu do planinskih staza. Nemamo oruţje i nećemo imati drugog izbora nego ovisiti o dobroj volji stranaca. III. Kada smo penjući se stali uz cestu, otac Francis, najpredaniji znanstvenik meĊu nama, povjerio mije brige koje su ga morile u našoj misiji. Odveo me na stranu i povjerio mi da je po njegovu mišljenju misija djelo mraĉnih sila, buntovnih anĊela koji zavode naše umove. Njegova uznemirenost nije bila ništa novo. Uistinu, mnogo naše braće imalo je sliĉno mišljenje o ekspediciji, no Francisova izjava me obeshrabrila. Nisam ga ţelio ništa ispitivati već sam radije poslušao njegove strahove iz ĉega sam shvatio da su mu rijeĉi bile samo odraz iscrpljenosti. Poslušavši njegove brige, preuzeo sam dio tereta i olakšao mu umornu dušu. To su teret i odgovornost starijeg brata, no moja uloga, dok se pripremamo za naše najteţe putovanje, još je vaţnija. Oslobodivši se iskušenja da dalje raspravljam s bratom Franci- som, preostalo vrijeme našeg puta proveo sam u tišini.

Kasnije, u svojoj samoći, trudio sam se shvatiti njegovu uznemirenost i molio sam za pomoć i mudrost kako bih mu pomogao svladati sumnje. Poznato je da su znanstvenici u potpunosti promašili u posljednjim ekspedicijama. No siguran sam da će se to uskoro promijeniti. Francisova reĉenica "bratovština sanjara" trovala je moje misli. Sitna sumnja poĉela je kolebati moju nepokorivu vjeru u misiju. Sto ako smo se prevarili, pitao sam se. Kako moţemo biti sigurni daje naša misija u skladu s Boţjim ţeljama? No crv sumnje u mojoj glavi slabio je kada bih razmislio o vaţnosti našeg djela. Bitka je zapoĉela generacijama prije nas i trajat će generacijama poslije. Moramo poticati naše mlade ljude unatoĉ nedavnim gubicima. Strah je normalan. Prirodno je da se prisjećaju incidenta kod Roncesvallesa2 o kojem su svi uĉili. No moja mi vjera i dalje ne dopušta sumnjati da iza naših postupaka stoji Bog koji pokreće naša tijela i duše da idu dalje. Ustrajat ću u svom vjerovanju da će nada uskoro ponovno oţivjeti meĊu nama. Moramo vjerovati da će ovo putovanje, za razliku od prošlih promašaja, završiti uspješno3. IV. Ĉetvrte noći putovanja, kada se vatra pretvorila u ţeravicu, a naša druţina nakon jela zajedno sjela, poveo se razgovor o povijesti našeg neprijatelja. Jedan od mlaĊe braće upitao je kako se dogodilo da su našu zemlju od vrha Iberije do Urala4 kolonizirali zli potomci anĊela i ţena. Kako smo mi, ponizni boţji sluge, završili osuĊeni na dekontaminaciju boţje zemlje? Brat Francis, ĉija je melankolija u posljednje vrijeme na mene toliko utjecala, raspravljao je zašto je Bog dopustio da zli budu prisutni na Njegovom teritoriju. Kako ĉisto dobro, pitao je, moţe egzistirati u prisutstvu ĉistog zla? I zatim, dok je noćni zrak postajao hladniji, a zaleĊeni mjesec stajao na tamnome nebu, ispriĉao sam našoj druţini kako je to zlo sjeme posijano na svetu zemlju: 2 Incident u prolazu kod Roncesvallesa dogodio se za vrijeme istraţivaĉke misije u Pirinejima 778. n. e. O putovanju se ne zna mnogo osim da je ekspedicija izgubila većinu ljudi u zasjedi. Svjedoci su napadaĉe opisali kao divove nadljudske snage, nadmoćnog oruţja i nevjerojatne fiziĉke ljepote - opis koji se savršeno slaţe sa suvremenim opisima Nefila. Postoji svjedoĉanstvo da su se krilata stvorenja sruĉila na divove u vatrenom plamenu koje ukazuje na protunapad arkanĊela. Tu tvrdnju znanstvenici su oduševljeno prouĉavali budući da bi to moglo upućivati na treću angelofoniju samo u svrhu bitke. Drugaĉija verzija zabiljeţena je u Pjesmi o Rolandu, djelu koje se znaĉajno razlikuje od angeloloških zapisa. 3 Potragu presvetog oca za artefaktima i relikvijama po ĉitavoj Europi zabiljeţio je Frederic Bonn u Svetim misijama Presvetog Oca, 925. - 954. n. e. koje ukljuĉuju kopije karata, znakove i proroĉišta koja se koriste na takvim putovanjima. 4 Imena mjesta iz 10. stoljeća zamijenjena su suvremenim imenima kadgod je bilo moguće.. U desetljećima nakon Potopa Jafetovi sinovi i kćeri ĉistog ljudskog porijekla odvojili su se od sinova i kćeri anĊeoskog porijekla laţnoga Jafeta i tako stvorili dvije grane jednog stabla, jednu ĉistu, a drugu zatrovanu, jednu slabu, a drugu jaku. Raspršili su se izmeĊu velikog sjevernog i juţnog mora i puštali korijenje u bogatim aluvijskim zaljevima. Raspršili su se po Alpama u ogromnim skupinama i naselili se poput šišmiša na najvišim mjestima u Europi. Usidrili su se duţ stjenovitih obala i širokih plodnih dolina, prodirali su na obale rijeĉnih prolaza - Dunava, Volge, Rhone, Dniestera, Ebra, Seine - sve dok svi krajevi nije bili ispunjeni Jafetovim potomstvom. Gdjegod su se nastanili rasla su naselja. No unatoĉ zajedniĉkim precima, izmeĊu te dvije grupe ostalo je duboko nepovjerenje. Okrutni, pohlepni i fiziĉki nadmoćni Nefili postepeno su podjarmili svoju ljudsku braću. Europa je, tvrdili su, njihovo pravo steĉeno roĊenjem. Prva generacija Jafetovih sramotnih nasljednika ţivjela je u velikom zdravlju i sreći i vladala svakom rijekom, planinom i ravnicom na kontinentu. Njihova moć nad slabijom

braćom je rasla. MeĊutim, tijekom godina su se pojavile mane u njihovoj rasi, opasne poput napukline na sjajnoj površini zrcala. Rodilo se dijete koje se ĉinilo slabijim od ostalih maleno i mijaukavo, ĉija slaba pluća nisu uspijevala uzeti dovoljno zraka da bi zapla- kalo. Kako je raslo, vidjeli su daje manje i sporije od ostale djece, neotpornije na bolesti koje njihovoj rasi nisu bile poznate. Dijete je bilo ljudskog porijekla, roĊeno na sliku njihove praprabake, ljudske kćeri5. Nije posjedovalo ni anĊeosku ljepotu, ni snagu Straţara. Kada je postalo muškarac, kamenovali su ga nasmrt. 5 Nedavno otkriće i sistematizacija rada Gregora Mendela, augustinskog svećenika i ĉlana Ange- lološkog društva iz Beĉa od 1857. do 1866., rasvijetlio je tisućljetni misterij nefilskog i ljudskog razvoja u Europi. Prema teoriji nasljeĊivanja Mendelove genetike, recesivni ljudski geni ljudskih kćeri prenosili su se putem nefilske Jafetove linije i ĉekali da se pojave u budućoj generaciji. Iako su za moderne znanstvenike kromosomske reperkusije miješanja ljudi i Nefila oĉit rezultat takva miješanja, pojava ljudskih bića u nefilskoj skupini sigurno je bila velik šok za populaciju i smatrala se boţjim djelom. U ranijim djelima sam je presveti Clematis napisao daje sam Bog Nefilima podmetnuo ljudsku djecu. Nefili, naravno, imaju posve drugaĉije tumaĉenje takve genetske nesreće. Mnogo se generacija to dijete smatralo anomalijom, a zatim je Bog zaţelio Jafetov teritorij nastaniti svojom vlastitom djecom. Poslao je Nefilima mnogo ljudske djece, zazvavši Svetog Duha na neobraĊenu zemlju. U prvim pokušajima ta su stvorenja ĉesto umrla još u djetinjstvu. No s vremenom su se nauĉili brinuti za nejaku djecu i ĉuvali su ih do treće godine prije nego što su im dopustili da se pridruţe ostaloj, jaĉoj djeci6. Ako bi preţivjeli do zrelog doba bili su za ĉetiri glave niţi od svojih roditelja. Poĉeli bi stariti u trećem desetljeću ţivota, a umirali prije osmog. Ţene su umirale pri porodu. Bolest i zaraze zahtijevali su razvoj lijekova, no ĉak i kada bi ih lijeĉili, ljudi su ţivjeli samo djelićak godina njihove braće Nefila. Neoskvrnjena moć Nefila postala je iskvarena7. Kako je vrijeme prolazilo ljudska su se djeca ţenila drugima svoje vrste, a njihova su djeca rasla zajedno s nefilskom. Zbog fiziĉke inferiornosti Jafetova su djeca i dalje bila pod vlašću nefilske braće. Povremene ţenidbe koje su se dešavale izmeĊu grupa dovele su do daljnje hibridizacije rase, no te se veze nisu poticale. Kada bi se Nefilu rodilo ljudsko dijete istjerali bi ga van gradskih zidina gdje bi umrlo meĊu ljudima. Kada se ljudima rodilo nefilsko dijete oduzeli bi ga njegovim roditeljima i asimilirali ga u glavnu rasu8. 6 Postoje razliĉiti dokumenti koji govore o superiornoj fiziĉkoj snazi nefilskih potomaka i genetskoj neizbjeţnosti ljudskog materijala kod nefilske djece i ţena. Osobito je zanimljivo istraţivanje nefilske demografije dr. G. D. Hollanda u Ljudskim i anĊeoskim tijelima, Medicinsko istraţivanje, Gallimard, 1926. 7 MeĊu nekim nefilskim plemenima bilo je popularno ţrtvovanje djece. Vjerovalo se daje imalo dvojaku ulogu, kontrole porasta ljudske populacije - što je bila prijetnja nefilskom društvu - i vapaja Bogu da oprosti grijehe Straţara zarobljenjih pod zemljom. 8 Iako ovo nije tekst u kojem se termin glavna rasa spominje prvi put - postoji bezbroj primjera Nefila obiljeţenih konceptom "glavna rasa" ili "nad-rasa" - to je sigurno najpoznatiji i najĉešće citiran izvor. Ironiĉno, Clematisov koncept nad-vrste ili nadĉovjeka - angelolozi drţe daje to obiljeţje nefilske auto-mitologije - koristili su se i u moderno doba, a ponovno su ih izmislili znanstvenici poput Counta Arthura de Gobineaua, Fridricha Nietzschea i Antuna Schopen- hauera kao oblik filozofske misli što se u nefilskim krugovima koristila kao podrška etniĉkoj teoriji die Herrenrasse, ideje koja je u današnjoj Europi postala popularna. Uskoro su se Nefili povukli u dvorce i imanja. Izgradili su utvrde od granita, utoĉišta na vrhu planina, pribjeţišta luksuza i moći. Iako su bila potlaĉena, boţja su djeca bila obasuta nebeskom zaštitom. Njihovi umovi bili su bistri, duše blagoslovljene, a volja jaka. I tako su

ţivjeli jedni pored drugih, Nefili sakriveni iza bogatstva i zidina, a ljudi u patnji, sapeti uzdama siromaštva i bolesti, robovi nevidljivih i moćnih gospodara. V. Ustali smo u zoru i nekoliko sati hodali strmim putem prema vrhu planine. Iza visokih kamenih vrhova pojavilo se sunce koje je bacalo prekrasno zlatno svjetlo. Opremljeni jakim mulama, debelim koţnim sandalama i prekrasnim vremenom nastavili smo dalje. Do sredine jutra stigli smo do sela kamenih kuća što su se uzdizale iznad litice, a naranĉasta cigla pokrivala je krov od škriljevca. Nakon što smo se konzultirali s kartom zakljuĉili smo da smo došli do najvišeg dijela planine u blizini klanca koji su lokalni mještani nazivali Gyaurskoto Burlo. Sklonivši se u dom nekog seljaka, okupali smo se, pojeli i otpoĉinuli prije nego što smo krenuli u potragu za vodiĉem koji bi nas odveo u spilju. Brzo su ga doveli. Bio je nizak i debeo poput pravog Traĉana iz gorskih krajeva. Iako mu je brada već bila prošarana sjedinama, bio je jak. Paţljivo je slušao dok sam mu objašnjavao put u pećinu. Zakljuĉio sam da je inteligentan, elokventan i voljan, premda mi je jasno dao do znanja da će nas odvesti do poĉetka klanca i ni koraka više. Nakon kratka pregovaranja dogovorili smo cijenu. Pastir je obećao da će ponijeti opremu i rekao da krećemo sljedeće jutro. Uz klin i suho meso, jednostavan ali snaţan obrok koji će nam dati snagu za sutrašnje putovanje, razgovarali smo o našim oĉekivanjima. Stavio sam pergament na stol i rastvorio ga da ga i drugi mogu vidjeti. Moja su se braća nagnula bliţe trudeći se razabrati blijede obrise tinte. "To je ovdje", rekao sam pokazavši prstom na karti dio planine nacrtan tamnoplavom tintom. "Ne bismo trebali imati nikakvih problema." "Ali kako moţemo biti sigurni da je to pravo mjesto?" upitao je jedan od braće ĉija se duga brada vukla po stolu. "Već su ih vidjeli", rekao sam. "Vidjeli su ih nekada prije", rekao je brat Francis. "Seljaci gledaju drugaĉijim oĉima. Njihove vizije ĉesto ne vode nigdje." "Seljaci tvrde da su ih vidjeli." "Kada bismo slušali fantastiĉne priĉe gorštaka putovali bismo u svako selo u Anatoliji." "Po mom skromnome mišljenju vrijedi truda", odgovorio sam. "Po onome što kaţu naša braća u Trakiji, ulaz u pećinu spušta se u strmu provaliju. Duboko unutra teĉe podzemna rijeka kao što je opisano u legendi. Seljaci tvrde da su s ruba provalije ĉuli emanacije." "Emanacije?" "Glazbu", odgovorio sam pazeći da budem oprezan s izjavama. "Seljaci ponekad na ulazu u pećinu prirede zabavu pa bi zato mogli ĉuti zvukove kolikogod bili tihi. Kaţu da ta glazba ima neobiĉnu moć nad njima. Bolesni ozdravljaju, slijepi progledaju, bogalji prohodaju." "To je uistinu nevjerojatno", rekao je brat Francis. "Glazba će izaći iz dubina zemlje i ona će nas voditi naprijed." Unatoĉ mojoj vjeri u naš cilj ruke bi mi zadrhtale od pomisli na provaliju. Godine priprema ojaĉale su moju volju, no i dalje sam strahovao od neuspjeha. O kako su me muĉili prošli neuspjesi! Koliko sam mislio na izgubljenu braću! Moja nepokolebljiva vjera tjerala me naprijed, a utjeha Boţje milosti ublaţavala je moju nemirnu dušu9. Sutra u ranu zoru spustit ćemo se u klanac. 9 Na ovome mjestu Clematisov rukopis postaje nerazumljiva ĉrćkarija. Taje greška nedvojbeno nastala ili zbog iznimnog stresa misije ili zbog velike iscrpljenosti. Presveti otac je 925. n. e. VI. Kao što se zemlja okreće oko Sunca, tako se pokvarena zemlja okreće prema svjetlosti Milosti. Kao što zvijezde osvjetljavaju tamno nebo, tako će i djeca Boţja jednoga dana izaći iz oblaka nepravde, napokon slobodna od zlih gospodara.

VII. U mraku svog oĉaja vraćam se Boetiju kao što se pogled okreće prema vatri - Gospodine, moja se izvrsnost izgubila u tartar- skoj pećini10. VIII.11 Ja sam izgubljen ĉovjek. Govorim izgorenim usnama dok mi glas tiho bruji u ušima. Moje tijelo leţi slomljeno, spaljeno se rastaĉe od širokih rana. Nadam se daje onaj nebeski, sjajni anĊeo preko ĉijih krila sam upoznao svoju sramotnu sudbinu, zauvijek mrtav. Jedino me moja volja tjera da ranjenim, suhim ustima pripovijedam o uţasu koji sam vidio. Tebi, akolitu pravednosti koji ćeš traţiti slobodu u budućnosti, pripovijedam svoju nesreću. Jutro uoĉi puta bilo je hladno i bistro. Probudio sam se nekoliko sati prije izlaska sunca, ostavivši ostale da spavaju kao imao gotovo šezdeset godina i njegovo je tijelo na putovanju planinom sigurno bilo izloţeno velikom naporu. Prevoditelj se potrudio dešifrirati tekst i uĉiniti ga prihvatljivim današnjem ĉitatelju. 10 Ovdje se Clematis referira na poznati stih Utjehefilozofije, 3,55, koji se odnosi na mit o Orfeju i Euridiki: Ko svladan u Tartara/Dubinu usmjeri oĉi,/Štogod da vrijednoga nosi,/Gubi ĉim Donji ugleda svijet. 11 Preostale dijelove Clematisova teksta napisao je redovnik, otac Deopus, koji se brinuo za Clematisa nakon ekspedicije. Na Clematisovu molbu Deopus je sjedio pored njega i zapisivao ono što mu je diktirao. Iz Deopusovih osobnih spisa u kojima opisuje dane koje je proveo uz Clematisovu samrtnu postelju, saznajemo da mu je, kada nije bio zauzet pisanjem, stavljao tinkture i obloge ne bi li ublaţio bol izgorene koţe. To što je Deopus u takvim uvjetima - dok su ozljede presvetog oca sigurno oteţavale razgovor - uspio zapisati dogadaje Prve angelo- loške ekspedicije, velika je zasluga. Otkriće prijepisa oca Deofusa iz 1919. otvorilo je vrata daljnim znanstvenim istraţivanjima Prve angelološke ekspedicije. stoje moj obiĉaj i krenuo prema maloj kući. Gospodarica skromna doma bila je zaposlena i upravo je lomila granje da zapali vatru. Lonac jeĉma kuhao se na vatri. Budući da sam silno ţelio biti koristan ponudio sam se da miješam kašu. Dok sam stajao uz ognjište grijući se uz vatru, preplavile su me uspomene iz djetinjstva. Prije pedeset godina bio sam djeĉak ruku tankih poput pruća i pomagao sam majci u istom poslu, slušajući njezino mumljanje dok je cijedila odjeću pokraj lavora ĉiste vode. Moja majka - koliko je vremena prošlo otkako se nisam sjetio njezine dobrote? A moj otac i njegova ljubav prema knjizi i odanost našem Gospodinu - kako sam ţivio toliko godina a da se nisam sjetio njegove njeţnosti? Takve su me misli zaokupljale kada su se moja braća, moţda namirisavši doruĉak, spustila do ognjišta. Jeli smo svi zajedno. Pod odsjajem vatre pakirali smo naše torbe: uţe, dlijeto, ĉekić, tanki pergament i tintu, oštar noţ od dobre slitine i komad pamuka za zavoje. Kada je svanulo oprostili smo se s našim domaćinima i otišli se naći s vodiĉem. Pastir nas je ĉekao na samom kraju sela gdje je put zakretao prema strmome nizu stepenica uklesanih u kamenu klisuru. Imao je veliku torbu na ramenu i uglaĉan štap za hodanje u ruci. Kimnuo nam je za dobro jutro, okrenuo se i krenuo put planine. Bio je spretan i okretan poput koze. Njegovo ponašanje bilo je vrlo uglaĊeno, no bio je tako zamišljen da sam oĉekivao da će odustati od svog zadatka i ostaviti nas putem. No, hodao je polako i mirno ispred nas vodeći našu druţinu do klanca. Da li zbog lijepog dana i ukusnog doruĉka, zapoĉeli smo putovanje u dobrom raspoloţenju. Braća su razgovarala, skupljala cvijeće koje je raslo uz put i komentirala razliĉite vrste drveća - breze, smreke i vrlo visoke borove. Njihovo veselo raspoloţenje bilo je olakšanje koje je uklonilo oblake s naše misije. Potištenost koju smo osjećali prijašnjih dana je nestala. Zapoĉeli smo dan okrepljena duha. Moj nemir bio je u granicama podnošljivosti, iako sam ga skrivao. Energiĉan smijeh

moje braće potaknuo je i moje veselje i uskoro smo svi bili veselih i bezbriţnih srdaca. No, tada još nismo mogli znati da će to biti posljednji put da se bilo tko od nas smije. Naš pastir hodao je još sat i pol uz planinu dok nije došao do šume breza. Kroz lišće sam ugledao ulaz u pećinu, duboku usjeklinu u stijeni od ĉvrsta granita. Zrak u pećini bio je hladan i vlaţan. Gljive razliĉitih boja rasle su po zidovima. Brat Francis pokazao je na niz obojanih amfora sloţenih uza zid pećine. Vrĉevi uskih vratova i okruglih tijela poĉivali su elegantno na tlu poput labudova na prljavome podu. Veći su sadrţavali vodu, a manji ulje što je dalo naslutiti da pećina sada sluţi kao privremeno skrovište. Pastir je potvrdio moje spekulacije, iako mi nije znao reći tko je ţivio tako daleko od civilizacije i što bi ga na to natjeralo. Bez puno oklijevanja poĉeo je vaditi stvari iz torbe. Na pod je izvadio dvije debele ţeljezne šipke, ĉekić i ljestve od uţeta. Ljestve su bile dojmljive pa su se sva braća skupila oko vodiĉa da ih pogledaju izbliza. Dvije dugaĉke trake od pletene konoplje ĉinile su vertikalnu os, dok su metalne šipke koje su bile stegnute klinovima u konoplji ĉinile horizontalne preĉke. Njihova originalnost bila je nedvojbena. Bile su ĉvrste i lako prenosive. Gledajući u njih moje divljenje prema vodiĉu je raslo. Vodiĉ je ĉekić upotrijebio za zabijanje šipki u stijenu. Zatim je za šipke ţeljeznim kopĉama priĉvrstio ljestve. Ti mali predmeti, ne veći od novĉića, ĉinili su ih stabilnima. Kada je završio s postavljanjem prebacio ih je preko ruba provalije i zakoraĉio unazad kao da se divi udaljenosti koju su prevalile. U pozadini se ĉulo huĉanje vode koja se slijevala niz stijenu. Objasnio nam je da rijeka teĉe ispod planine i da prolazeći kroz stijenu napaja jezera i potoke prije nego što provali kroz klanac. Rijeka se nastavljala kroz klanac od vodopada odakle se spuštala u labirint podzemnih spilja prije nego što iznova izroni na površinu. Seljaci su je zvali rijeka Stiks, rekao nam je vodiĉ, i vjerovali su da tijela mrtvaca pokrivaju kameni pod pećine. Vjerovali su da je spilja ulaz u pakao i zvali su je Zatvorom nevjernih. Dok je to govorio lice mu se smrknulo stoje bio prvi znak da se moţda boji nastaviti. Ţurno sam rekao da je vrijeme da se spustimo u rupu12. IX. Teško se moţe zamisliti naše oduševljenje što smo napokon silazili u pećinu. Samo bi Jakov u svom snu velike procesije boţjih glasnika mogao veliĉanstvenije i dobrostivije drţati ljestve. Zbog našeg boţanskog cilja nastavili smo put u strašnu tamu napuštene jame, ispunjeni vjerom u Njegovu zaštitu i milost. Dok sam se spuštao niz ĉvrste preĉke huĉanje vode mi je odzvanjalo u ušima. Brzo sam se kretao okruţen snaţnom privlaĉnošću dubine dok su mi ruke klizile po vlaţnom, hladnom metalu. Koljena su mi se grebla o stijenu, a srce mi je ispunio strah. Molio sam traţeći zaštitu, snagu i vodstvo u nepoznatome. Glas mi se gubio u zaglušujućoj, uskovitlanoj buci vodopada. Pastir se spustio zadnji jer je došao nekoliko minuta kasnije. Otvorio je torbu i izvadio zalihu voštanih svijeća, kremen i kresivo. Za nekoliko minuta obasjalo nas je svjetlo. Unatoĉ hladnoći znoj mi je ulazio u oĉi. Primili smo se za ruke i poĉeli moliti vjerujući da će se naši glasovi ĉuti i u najdubljoj i najmraĉnijoj rupi pakla. Skupio sam svoje stvari i krenuo prema obali rijeke. Ostali su me slijedili, ostavivši našeg vodiĉa kod ljestava. U daljini je brujao vodopad, gomila neobuzdane, beskonaĉne vode. Sama rijeka tekla je u poput široke arterije kroz sredinu spilje kao da su se Stiks, Flegeton, Aheron i Kokit - razliĉite rijeke pakla - slile u jednu. Brat Francis je prvi spazio brod, malen drveni 12 Prema Deopusovu zapisu Clematis je proveo nekoliko sati buncajući u agoniji prije nego što je u napadu ludila poćeo trgati svoje spaljeno tijelo ĉupajući zavoje i gazu s izgorene

koţe. Clematisov ĉin samosakaćenja ostavilo je krvave mrlje u biljeţnici, fleke koje se i dan danas još uvijek vide. ĉamac zavezan za obalu rijeke koji je plutao u lelujavom oblaku magle. Uskoro smo svi stajali pred provom i razmišljali na koju stranu da krenemo. Za nama je bio ravan komad stijene koji nas je dijelio od ljestava, a ispred nas saće spilja. Odluka je bila jasna: krenuli smo otkriti što se nalazi iza strašne rijeke. Budući da nas je bilo petoro i da smo svi bili dobro uhranjeni brinulo me da nećemo svi stati u brod. Ušao sam prvi i odrţao se na nogama usprkos snaţnom ljuljanju. Bio sam siguran da bi me nemilosrdna struja odvukla na labirintske stijene kada bi se ĉamac potopio. Nakon malo manevriranja uspio sam uhvatiti ravnoteţu i sjeo sam na provu. Zatim su mi se pridruţili i ostali, pa smo uskoro krenuli niz rijeku. Brat Francis je velikim drvenim veslom polako gurao brod prema udaljenom zaljevu, a rijeka nas je vodila sve dalje od ulaza u našu propast. X.13 Ĉim smo se pribliţili ĉudovišta su poĉela siktati iz svojih stjenovitih odaja. Otrovna poput zmija, buljila su u nas svojim plavim oĉima dok su krilima udarala u rešetke svog zatvora. Stotine besramnih palih anĊela trgalo je svoju sjajnu bijelu odjeću i plakalo za spasenjem, moleći nas, boţje izaslanike, da ih oslobodimo. XI. Moja braća pala su na koljena hipnotizirana straviĉnim prizorom koji se ispred nas odvijao. Duboko u šupljini planine, doklegod nam je sezao pogled stajali su mnogobrojni kavezi sa stotinama veliĉanstvenih stvorenja. Pribliţio sam se pokušavajući shvatiti što se to nalazi ispred mene. Bića nisu bila s ovoga svijeta i bila su tako puna svjetla da ih nisam mogao dugo 13 Narativni skok u ovom odjeljku moţe se protumaĉiti rupom u Deopusovu transkriptu r vjerojatnije je to odraz. Clematisova pomućena uma. Ne smije se zaboraviti da presveti ot; nije bio u stanju lucidno iznijeti svoje iskustvo. Širina u koju je otac Deopus otišao, ne bi oblikovao priĉu iz Clematisova strašnog buncanja, govori tome u prilog. gledati. MeĊutim, iako bi me, kada bih pogledao u svjetlo, oĉi zaboljele od nevjerojatno svijetla plamena, ipak sam nastavio gledati u boţanska stvorenja koja su stajala ispred mene. Nakon par trenutaka shvatio sam da je u svakoj uskoj ćeliji po jedan okovani anĊeo. Brat Francis uhvatio me od uţasa za ruku i zamolio da se vratimo na brod. Sav obuzet ţarom, nisam ga poslušao, već se okrenuh prema ostalima i naredih im da ustanu i da me slijede. Kada smo ušli u pećinu jauci su oslabjeli. Stvorenja su virila iza debelih ţeljeznih sipki i motrila svaki naš pokret svojim ogromnim oĉima. Njihova ţelja za osloboĊenjem nije bila nikakvo iznenaĊenje. Okovani u spilji ĉekali su tisućama godina da ih netko oslobodi. No nisu izgledali nimalo jadno. Iz njihovih tijela širila se snaţna svjetlost u obliku zlatna sjaja koji im je izlazio iz svjetlucave koţe i stvarao oko njih zlatan oblak. Fiziĉki su bili superiorniji od ljudi - visoki i elegantni, s krilima koja su se savijala od ramena do zgloba i prekrivala njihova svjetlucava tijela poput bijelih plašteva. Nikada prije nisam vidio takvu ljepotu i napokon mi je bilo jasno kako su zaveli ljudske ţene i zašto su se Nefili toliko divili njhovim genima. Sto sam se više pribliţavao moje slutnje su rasle sve dok nisam shvatio da naš dolazak u spilju nije imao svrhu kojoj smo se nadali. Vjerovao sam da je naša misija povratiti anĊeosko blago, no sada sam se suoĉio sa strašnom istinom - došli smo do spilje da bismo oslobodili pale anĊele. Iz smrdljive niše istupio je zlatokosi anĊeo. Drţao je sjajnu okruglu liru14 u rukama. 14 Referenca o Gabrijelovoj zlatnoj liri je najuzbudljiviji i najprovokativniji odlomak u bilješkama presvetog Clematisa o putovanju u Had. Prema dokumentu koji je napisao otac Deopus, presveti otac je imao malu metalnu ploĉicu dok je bjeţao iz spilje koja je nakon njegove smrti poslana u Pariz na ispitivanje. Detaljnim ispitivanjem nebeskih muzikologa otkriveno je da je Clematis otkrio plectrum - metalnu trzalicu koja se koristi

za sviranje ţiĉanih instrumenta, najĉešće lire. Budući da se plectrum obiĉno veţe uz instrumente sa svilenim ţicama moţe se zakljuĉiti da je Clematis bio u kontaktu s lirom ili instrumentom koji koristi sliĉnu trzalicu. To pitanje same lire ostavlja otvorenim za promišljanje. Ako je Clematis odnio liru iz spilje moţda mu je ispala na ulazu ili na putu kroz planinu. Plectrum negira mogućnost da je lira bila proizvod Clematisova teškog psihiĉkog stanja, mitološka kreacija njegova opsjednuta uma. Zatim je podigao ruke i poĉeo prebirati po ţicama sve dok ugodna, nebeska glazba nije odjeknula spiljom. Ne znam je li to bilo zbog akustiĉnosti pećine ili zbog instrumenta, no ton je bio tako bogat i pun da je predivna glazba djelovala na moja osjetila do te mjere da sam mislio da ću poludjeti od uţitka. Uskoro je anĊeo poĉeo i pjevati, a glas mu je pratio melodiju lire. Kao na znak boţanskog bića i drugi anĊeli su se pridruţili u zboru, svaki glas digao se stvoriti nebesku glazbu, sjedinjenje sliĉno okupljanju koje je opisao Danijel, deset puta deset tisuća anĊela. Stajali smo ukoĉeni, potpuno razoruţani nebeskim korom. Melodija mi se urezala u pamćenje. Ĉujem je ĉak i sada15. Promatrao sam anĊela sa svog mjesta. Polako je podigao mršave ruke i raširio ogromna krila. Prišao sam vratima ćelije i otvorio tešku kamenu kuku. Dok je otvarao vrata, divljaĉkom me snagom bacio na pod i oslobodio se. Vidio sam uţitak koji je u njemu proizvela sloboda. Zatoĉeni anĊeli jaukali su iz svojih ćelija ljubomorni na uspjeh svog brata; zla i gladna stvorenja takoĊer su ţeljela slobodu. Fasciniran anĊelima nisam primijetio kako je na moju braću djelovala glazba. Odjednom, prije nego što sam shvatio da je zaĉaran Ċavoljom pjesmom, vidio sam brata Fran- cisa kako trĉi prema anĊeoskom koru. Kao u nekom ludilu ponizno je kleknuo pred njima. AnĊeo je tada bacio liru, što je istoga trena zaustavilo kor nebeske glazbe i dotaknuo brata Francisa bacivši na njega tako jaku svjetlost da se izbezumljeni ĉovjek pretvorio u bronĉani kip. Pao je na tlo uzdahnuvši i pokrio oĉi koje je zasljepljivala snaţna svjetlost. Na moj uţas vidio sam kako odjeća nestaje i kako mu tijelo gori ostavljajući za sobom samo spaljene mišiće i kosti. Brat Francis koji me minutu ranije primio za rame i molio 15 Vjeruje se da je Deopus na zamolbu presvetog Clematisa transkribirao melodiju anĊeoskog nebeskog kora. Iako partitura nije pronaĊena postoji nada da ĉitavo djelo postoji. da se vratimo na brod, umro je od smrtonosna anĊeoskog svjetla16. XII. Ono što se dogaĊalo netom poslije Francisove smrti ostalo mi je zbrkano. Sjećam se anĊeoskog šaputanja iz ćelija i Francisova straviĉnog leša, crnog i deformiranog. No sve ostalo odnijela je tama. MeĊutim, anĊeoska lira, blago koje me odvelo do jame, nekako se našlo u mom dosegu. Najbrţe što sam mogao zgrabio sam je od palog anĊela i spaljenim sam je rukama neoštećenu spremio u torbu. Odjednom sam sjedio na provi sav poderan i potrgan. Boljelo me ĉitavo tijelo. Koţa s ruku ljuštila mi se i skidala u krvavim, pougljenjenim komadima. Brada mi je na dijelovima izgorjela do koţe. Tek tada sam shvatio da sam i ja poput brata Francisa bio izloţen jakom svjetlu. No ni ostali nisu prošli bolje. Dvojica su bila sa mnom u brodu i oĉajniĉki veslala. Odjeća im je bila spaljena, a koţa jako opeĉena. Peti ĉlan naše druţine leţao je mrtav kod mojih nogu s rukama na licu kao daje umro od uţasa. Ĉim je brod pristao uz obalu, blagoslovili smo našeg brata muĉenika i iskrcali se ostavivši brod da klizi niz rijeku. XIII. Na našu nesreću anĊeo ubojica nas je ĉekao na obali. Njegovo prekrasno lice bilo je mirno kao da se upravo probudio iz okrepljujućeg sna. Ĉim su ga vidjela, braća su pala niĉice i poĉela se moliti u strahu, kao da je anĊeo bio od zlata. Strah je bio opravdan. AnĊeo ih je ubio usmjerivši na njih svoju smrtonosnu svjetlost kao što je ubio i Francisa. Pao sam na koljena i

16 Poslije paţljiva ispitivanja Clematisovih bilješki o smrti brata Francisa i rana koje su prouzroĉile Clematisovu smrt, opći zakljuĉak angelologa bio je da je brat Francis preminuo od jake radijacije. Istraţivanja radioaktivnih mogućnosti anĊela zapoĉela su nakon velikodušne donacije obitelji Marie Curie i nedavno su ih proveli angelolozi u MaĊarskoj. poĉeo moliti za njih znajući da su umrli za viši cilj. Osvrnuo sam se i shvatio da sam ostao sam. Pastir nas je napustio i ostavio u jami. Ostale su samo njegova torba i ljestve. Izdaja je bila gorka. Traţili smo njegovu pomoć. AnĊeo me promatrao bezizraţajno poput duha, a zatim progovorio glasom ljepšim od bilo kakve muzike. Iako nisam razumio jezik nekako sam shvatio poruku. Rekao mi je: Naša sloboda platila je veliku cijenu. Zbog toga će tvoja nagrada biti velika i na zemlji i na nebu. SvetogrĊe njegovih rijeĉi pogodilo me više nego što sam mogao zamisliti. Nisam mogao vjerovati da se takav demon usuĊuje obećavati nebesku nagradu. U naletu bijesa bacio sam se na njega i srušio ga na tlo. Iznenadio gaje moj bijes i to mije dalo prednost koju sam iskoristio. Unatoĉ njegovoj ljepoti tijelo mu je bilo drugaĉije od mojeg. U trenu sam išĉupao njegova moćna krila poseţući za golom i njeţnom koţom na leĊima gdje su se spajala. Išĉupavši toplu kost krila gurnuo sam sjajno stvorenje na hladnu, tvrdu stijenu. Budući da me posve obuzeo bijes, ne sjećam se kako sam toĉno uspio u svom naumu. Znam samo da me Bog blagoslovio nadljudskom snagom u mom nastojanju da svladam ĉudovište i pobjegnem iz spilje. Srušio sam ga po- vukavši krila snagom za koju nisam mogao vjerovati da dolazi iz mojih staraĉkih ruku. Osjetio sam pucketanje pod rukama kao da sam razbio tanko staklo, Iz anĊeoskog tijela iznenada je izašao uzdah, nijem znak daje stvorenje ostalo bespomoćno leţati kraj mojih nogu. Mjerkao sam tijelo ispred sebe. Išĉupao sam mu krilo iz leţišta otrgnuvši ruţiĉasto meso tako da su bijela pera zatvarala asimetriĉni kut u odnosu na tijelo. AnĊeo se trzao u agoniji, a bijela tekućina izlazila je iz rana na leĊima koje sam mu nanio. Uznemirujući zvuk, kao da se krv puštena iz ţila pomiješala u straviĉnoj alkemiji, izlazio je iz prsiju. Uskoro sam shvatio da se nesretno stvorenje gušilo na smrt i daje zastrašujuće gušenje proizašlo iz rane na krilima17. Zato je prestao disati. Nasilje koje sam poĉinio nad boţanstvenim stvorenjem uţasno me pogodilo pa sam pao na koljena i stao moliti Boga za milost i oprost što sam uništio jedno od najuzvišenijih boţanskih stvorenja. Tada sam zaĉuo tiho dozivanje pastira koji je ĉuĉao iza stijene i dozivao me. Tek nakon brojnog gestikuliranja shvatio sam da ga trebam slijediti jer će mi pomoći da se uspnem po ljes- tvama. Puzeći koliko mi je moje unakaţeno tijelo dopuštalo, krenuo sam prema pastiru koji je, hvala Bogu, bio zdrav i ĉitav. Podigao me na svoja drhtava leda i iznio iz jame18. Potpuno smetena, zatvorila sam Clematisov dnevnik. Nisam mogla u potpunosti procijeniti svoje dvojake osjećaje nakon što sam proĉitala prijevod dnevnika. Ruke su mi drhtale od uzbuĊenja, straha ili slutnje - nisam mogla razluĉiti koji je od tih osjećaja bio jaĉi. No ipak, jedno sam bila sigurna, priĉa o putovanju presvetog Clematisa me zaintrigirala. Osjećala sam istodobno i poštovanje zbog odvaţnosti njegove misije i strah od uţasnog susreta sa Straţarima. Nisam mogla pojmiti da je bio u blizini nebeskih stvorenja, da je dodirnuo njihova sjajna tijela i slušao njihovu boţanstvenu muziku. Da li zbog toga što u prostorijama ispod naše škole nije bilo dovoljno kisika, ubrzo nakon što sam od 17 O fiziĉkim mogućnostima anĊeoskih krila pisano je 1907. u vaţnoj studiji Fiziologija anĊeoskih putovanja. Zbog sjajnih crteţa strukture i respiratornih mogućnosti krila, djelo se od tada uzima kao temelj svih diskusija o Straţarima. Iako se nekada vjerovalo da su spojevi krila bili vanjski dodaci koje su na tijelu drţali samo mišići, danas se vjeruje da su anĊeoska krila nastavak pluća i da svako krilo ima dvostruku funkciju - kao organ za letenje i kao vrlo delikatan vanjski organ. Zatim, dokazano je da spojevi krila poĉinju u kapilarama pluća, a masu i snagu dobivaju od mišića leĊa. Krilo odraslog anĊela ponaša

se poput anatomski ureĊenog sustava vanjske respiracije u kojoj se apsorbira kisik, a ugljik dioksid se ispušta kroz minijaturne vrećice u obliku alveola na batrljicama krila. Procjena je da se samo deset posto ukupnih respiratornih funkcija odvija kroz usta i dušnik te da daje krilo esencijalno u respiratornom sustavu. To je moţda i jedina fiziĉka mana ili Ahilejeva peta jednog tako savršenog organizma, slabost koju je Clematis odliĉno iskoristio. 18 Prema zabilješkama koje je Deopus ostavio, Clematis je umro prije nego što je završio svoju priĉu i zbog toga je na kraju tako iznenadan rez. loţila Clematisov tekst ostala sam bez daha. Zrak u odaji postao je teţi, masniji i vlaţniji. Mala zagušljiva prostorija od cigle i vapnenca na trenutak se pretvorila u ponore anĊeoskog podzemnog zatvora. Gotovo da sam mogla ĉuti huk vodopada i zvuk boţanske glazbe Straţara. Iako sam znala da je to samo mraĉna fantazija, nisam ni trenutka više mogla ostati ispod zemlje. Umjesto da prijevod ostavim na njegovom mjestu, presavinula sam ga i spremila u dţep suknje i odnijela ga iz podzemnih odaja skladišta na ugodan prohladni zrak naše škole. Iako je prošlo podne i škola je bila prazna, nisam mogla riskirati da me otkriju. Brzo sam pomaknula kamen iznad luka, popela se na prste i ubacila kljuĉ u usku udubinu. Potom sam ga vratila na njegovo mjesto stavivši rubove tako da sjednu uza zid, a zatim sam napravila korak unatrag. Vrata su izgledala kao i bilo koja od stotinjak drugih vratiju u školi. Nitko ne bi pomislio da se nešto skriva iza zidova. Otišla sam iz škole i kroz prohladnu jesensku noć krenula uobiĉajenim putem prema stanu u Rue Gassendi. Nadala sam se da ću zateći Gabriellu u njezinoj sobi i da ću je moći sve ispitati. Stan je bio u potpunome mraku. Pokucala sam na njezina vrata, ali nije bilo odgovora. Zatim sam se povukla u privatnost svoje spavaće sobe gdje sam u miru po drugi puta proĉitala prijevod dr. Raphaela. Tekst me toliko vukao da sam ga proĉitala treći, pa ponovno ĉetvrti put, a da nisam toga bila svjesna. Svakim novim ĉitanjem presveti Clematis me sve više zbunjivao. Moja nervoza prvo je bila jedva primjetna - prigušen, no stalan osjećaj nelagode koji nisam mogla definirati - no kako je noć odmicala tonula sam u stanje straviĉne tjeskobe. Bilo je nešto u rukopisu što se nije poklapalo s mojim idejama o Prvoj angelološkoj ekspediciji, jedan element koji se nije slagao s onime što sam ĉula na predavanjima. Nisam mogla zaspati iako sam bila umorna od iscrpljujućeg dana. Umjesto toga secirala sam svaku etapu putovanja i traţila toĉan razlog svog nemira. Naposljetku, nakon što sam mnogo puta iznova proţivjela Clematisove patnje, spoznala sam uzrok svoje tjeskobe. Instrument koji je otkrio u spilji nije se spominjao ni u knjigama koje sam mjesecima prouĉavala u Athenaeumu, ni na predavanjima, ni bilješkama iz kojih sam uĉila, a ni Valkovi ga nisu spominjali. To je bio cilj naše ekspedicije, izvor straha uz nacistiĉko napredovanje, no usprkos tome dr. Seraphina nikada nije objasnila pravu prirodu njegova znaĉenja. No kao što je Clematisov dnevnik jasno pokazao, lira je bila u samom središtu ekspedicije. Prisjetila sam se priĉe da je liru Straţa- rima darovao arkanĊeo Gabrijel, spomenuli su to Valkovi na jednom od predavanja, no ĉak i u toj kratkoj verziji ništa se nije govorilo o znaĉenju instrumenta. Bilo mije ĉudno da su tako vaţan detalj drţali u tajnosti. Moja nervoza je rasla kada sam shvatila da je Gabriella sigurno proĉitala dnevnik i bila svjesna vaţnosti lire. Da, ona je kao i Valkovi šutjela o tome. A zašto sam ja bila iskljuĉena? Poĉela sam sumnjiĉavo gledati na vrijeme koje sam provela na Montparnasseu. Clematis je rekao "predivna glazba djelovala je na moja osjetila do te mjere da sam mislio da ću poludjeti od uţitka", no kakve je posljedice imala ta nebeska glazba? Nisam mogla prestati razmišljati zašto su me prevarili oni kojima sam najviše vjerovala i kojima sam bila potpuno odana. Ako mi nisu rekli istinu o liri sigurno je bilo još informacija koje su tajili od mene.

Takve misli motale su mi se po glavi kada sam zaĉula škripu automobila pod prozorom. Kada sam rastvorila zavjese iznenadilo me svjetlosivo nebo koje je bojalo ulicu magliĉastim predosjećajem zore. Noć je prošla, a ja nisam oka sklopila. No nisam bila jedina koja je provela besanu noć. Kroz mrak vidjela sam Gabriellu kako izlazi iz Citroena Traction avant. Iako je imala istu haljinu u kojoj sam je vidjela u Athenaeumu - saten se i dalje svjetlucao u svojoj prozraĉnosti - izgledala je potpuno drugaĉije. Bila je rašĉupana i nekako je ĉudno pogrbila ramena. Nije više imala crne dugaĉke rukavice već je otkrila svoje bijele ruke. Okrenula se prema zgradi kao da razmišlja što uĉiniti, a onda se naslonila na automobil, stavila glavu na ruke i poĉela plakati. Zatim je izašao vozaĉ ĉije lice nisam uspijela razabrati i uĉinilo mi se kao da ţeli Gabrielli uĉiniti nešto naţao. Iako sam bila ljuta na nju, moja prva reakcija bila je da joj pomognem. Izletjela sam iz stana i sjurila se niz stepenice u nadi da neće otići prije nego što se doĉepam ulice. Kada sam došla do ulaza shvatila sam da sam u krivu. Gabriella je bila u muškarĉevom zagrljaju i plakala u njegovu naruĉju. Stajala sam na dovratku i zbunjeno ih gledala. Muškarac ju je njeţno milovao po glavi i razgovarao s njom - barem se tako meni uĉinilo - poput ljubavnika, iako ja s petnaest godina nisam znala što to znaĉi. Gurnula sam polako vrata da me ne bi otkrili i ĉula sam je kako ponavlja kroz jecaje, "Ne mogu, ne mogu, ne mogu", glasom punim oĉaja. Iako mi je je u prvi tren palo napamet da je moţda tuţna jer joj je napokon proradila savjest zbog njezinih postupaka, jako su me iznenadile muškarĉeve rijeĉi. "Ali moraš", rekao je i privukao je bliţe. "Nemamo drugog izbora nego nastaviti." Prepoznala sam glas, a zatim sam u prvom jutarnjem svjetlu i vidjela muškarca uz nju. Bio je to nitko drugi nego dr. Raphael Valko. Nakon što sam se vratila u stan otišla sam u svoju sobu i ĉekala Gabrielline korake na stubištu. Dok je otvarala vrata i prolazila hodnikom ĉula sam njezine kljuĉeve kako zveckaju. Umjesto da ode u svoju sobu kao što sam mislila da će uĉiniti, otišla je u kuhinju odakle mi je lupanje posuĊa dalo do znanja da kuha kavu. Boreći se protiv ţelje da joj se pridruţim, u sjeni svoje sobe osluškivala sam zvukove nadajući se da će mi pomoći da shvatim što se dogodilo na ulici i kakva je njezina veza s dr. Raphaelom Valkom. Nekoliko sati kasnije zakucala sam na vrata ureda dr. Seraphine. Iako je još uvijek bilo vrlo rano, znala sam da će već biti unutra i raditi. Sjedila je za stolom. Kosa joj je bila stegnuta u strogu punĊu, kemijska olovka na otvorenoj biljeţnici kao da sam je uhvatila usred reĉenice. Iako su moji posjeti njezinu uredu postali rutina - radila sam na crvenom kauĉu svaki dan dugi niz tjedana, katalogizirajući njihove dokumente - moj umor i nemir zbog Clematisova dnevnika oĉito je bio vidljiv. Odmah je znala da to nije obiĉan posjet. Sjela je do mene na kauĉ i zamolila me da joj kaţem što me dovelo k njoj tako rano. Stavila sam izmeĊu nas prijevod dr. Raphaela. Seraphina je uzela snop tankih papira i prelistala ga, gledajući u rijeĉi što ih je njezin suprug tako davno preveo. Dok ih je ĉitala vidjela sam - ili sam umislila da vidim — kako joj se na lice vratio sjaj mladosti i sreće, kao da su godine nestajale sa svakom proĉitanom stranicom. Nakon par trenutaka napokon je rekla, "Moj suprug otkrio je dnevnik presvetog Clematisa prije gotovo dvadeset i pet godina. Provodili smo istraţivanje u Grĉkoj, u malome selu u podnoţju Rodopa, mjestu koje je Raphael pronašao nakon što je naišao na bilješke redovnika Deo- pusa. Bilješke su bilo nastale u planinskom selu od samo nekoliko tisuća stanovnika u kojem je Clematis umro ubrzo nakon ekspedicije. Sve je upućivalo da je Deopus ovdje prepisao Clamatisove zadnje bilješke o ekspediciji. Zapisi su bili nejasni, no Raphael je vjerovao svojoj intuiciji i krenuo, po mnogima, u donkihotovsku misiju u Grĉku. To je bio prijeloman trenutak njegove karijere - u stvari, naših karijera. Otkriće je imalo velike posljedice po nas, donijelo nam je slavu i pozive da drţimo predavanja na gotovo svim većim institutima u Europi. Prijevod je uĉvrstio njegov ugled i osigurao nam mjesto ovdje, u Parizu. Sjećam se kako je bio sretan što je ovdje došao, koliko smo optimizma imali."

Naglo je zašutjela kao da je rekla više nego što je ţeljela. "Jako me zanima gdje si to pronašla." "U odajama skladišta ispod škole", odgovorila sam bez oklijevanja. Nisam mogla lagati svojoj uĉiteljici ĉak i da sam ţeljela. "Naša podzemna podruĉja su zabranjena", rekla je dr. Seraphina. "Vrata su uvijek zakljuĉana. Trebao ti je kljuĉ da uĊeš." "Gabriella mije pokazala gdje je kljuĉ, a ja sam ga vratila u njegovo skrovište ispod kamena." "Gabriella?" upitala je zaĉuĊeno. "Kako Gabriella zna gdje se skriva kljuĉ?" "Mislila sam. da to moţda vi znate. Ili", zastala sam vaţući svoje rijeĉi da ne bih ishitreno otkrila previše, "da to moţda zna dr. Raphael". "Ne znam, a sigurna sam da ni moj suprug ne zna ništa o tome", odgovorila je. "No, Celestine, reci mijesi li primijetila nešto ĉudno u Gabriellinu ponašanju u posljednje vrijeme?" "Kako to mislite?" upitala sam povlaĉeći se u hladnu svilu kauĉa, ĉekajući s velikim zanimanjem da mi pomogne riješiti zagonetku koja je za mene predstavljala Gabriella. "Reći ću ti što sam primijetila", rekla je hodajući gore-dolje uz prozor dok ju je obasjavalo blijedo jutarnje svjetlo. "Posljednjih je mjeseci Gabriella postala neprepoznatljiva. Popustila je u uĉenju. Zadnja dva eseja napisala je ispod svojih mogućnosti, iako je ona toliko dobra da to moţe primijetiti samo profesor koji je, poput mene, dobro poznaje. Provodi dosta vremena izvan škole, pogotovo noću. Promijenila je stil odijevanja tako da sliĉi onima što stoje u Pigalleu. I moţda najgore od svega, poĉela se samoozljeĊivati". Okrenula se prema meni kao da je oĉekivala da joj proturjeĉim. Kada ja to nisam uĉinila, nastavila je priĉati dalje. "Prije nekoliko tjedana promatrala sam kako se opekla na predavanju mog supruga. Poznata ti je epizoda o kojoj govorim. To mi je bilo najgore iskustvo u karijeri, a vjeruj mi, imala sam ih puno. Gabriella je pribliţila vatru svojoj podlaktici i ravnodušo gledala kako joj gori koţa. Znala je daje promatram i gledala me izazivaĉki kao da iskušava hoću li prekinuti nastavu i spasiti je od same sebe. U njezinom ponašanju bilo je nešto više od oĉaja, više od obiĉne djeĉje ţelje za paţnjom. Bila je potpuno izgubila kontrolu nad svojim djelima". Ţeljela sam se usprotiviti i reći joj da je u krivu, da nisam primijetila uznemirujuće ĉinjenice koje je opisala. Ţeljela sam joj reći da se Gabriella opekla nesretnim sluĉajem, no nisam mogla. "Nepotrebno je reći da me šokirala", rekla je dr. Seraphina. "Ţeljela sam se odmah suoĉiti s njom - djevojka je ipak trebala medicinsku pomoć - no imala sam bolji plan. Njezino ponašanje upućivalo je na simptome psihiĉke bolesti pa nisam ţeljela pogoršati problem. No bojala sam se neĉega drugoga, neĉega što nije imalo nikakve veze s njezinim mentalnim stanjem, neĉega što je potpuno drugaĉije prirode." Ugrizla se za usnicu kao da razmišlja kako da nastavi. Moja znatiţelja da saznam više bila je velika kao i njezina, ĉak moţda i veća. "Juĉer sam, ako se sjećaš, stavila Knjigu generacija meĊu vrijednosti koje šaljemo na sigurno. Knjigu generacija ne šaljemo u Sjedinjene Drţave - previse nam je vaţna. Ostat će kod mene ili kod nekog drugog poznatog znanstvenika - no stavila sam je tamo s ostalim predmetima da bi je ona mogla vidjeti. Ostavila sam je otvorenu na stranici gdje se spominje obitelj Gregori. Bilo mi je vaţno uhvatiti je na prepad. Trebala je vidjeti knjigu i proĉitati imena, a da nema vremena sakriti osjećaje. I ono što je jednako vaţno, ţeljela sam vidjeti njezinu reakciju. Jesi li to primijetila?" "Naravno", odgovorila sam prisjetivši se Gabrielline provale osjećaja i fiziĉke reakcije dok je ĉitala imena. "Bilo je zastrašujuće i neobiĉno".

"Neobiĉno", rekla je dr. Seraphina, "no predvidljivo". "Predvidljivo?" upitala sam zbunjena. Gabriellino ponašanje za mene je bila potpuna zagonetka. "Ne shvaćam." "Na poĉetku joj je bilo samo neugodno. Zatim, kada je prepoznala ime Gregori, a moţda i ostala imena, njezina neugoda je prešla u histeriju, ĉisti ţivotinjski strah." "Da, istina, Ali zašto?" "Gabriella je pokazala sve znakove nekoga tko je otkriven u sumnjivoj spletki. Kao daje muĉi krivnja. Vidjela sam to već i kod drugih samo što su oni mnogo bolje znali sakriti svoj sram." "Zar mislite da Gabriella radi protiv nas?" "Ne mogu ništa sigurno tvrditi", odgovorila je. "Cini se vjerojatnije da je zapela u lošoj vezi u kojoj se izgubila. Kako god se na to gledalo, u kompromitirajućem je poloţaju. Kada se jednom zapoĉne voditi dvostruki ţivot teško je od njega pobjeći. Šteta da je postala primjerom, no ţelim da na njega obratiš pozornost." Bila sam previše zateĉena da bih išta odgovorila, pa sam samo gledala u dr. Seraphinu nadajući da će reći nešto što bi umanjilo moju nervozu. Iako ona nije imala dokaza za svoje sumnje, ja jesam. "Prostorije ispod škole su zabranjene, a njihovi ulazi zapeĉaćeni zbog naše sigurnosti. Ne smiješ nikome otkriti što si tamo našla", otišla je do stola, otvorila ladicu i uzela drugi kljuĉ. "Postoje samo dva kljuĉa. Ja imam jedan. Drugi je sakrio Raphael." "Moţda joj je on pokazao gdje je kljuĉ", rekla sam. Sjetila sam se rijeĉi koje su jutros izgovorili dr. Raphael i Gabriella i znala sam da je to odgovor koji joj nisam imala srca reći. "Nemoguće", odgovorila je. "Moj suprug nikada ne bi studentu otkrio tako vaţnu informaciju." Bilo mije toliko neugodno zbog toga što sam sada vjerovala daje dr. Raphael u intimnoj vezi s Gabriellom, no jednako sam tako bila u nedoumici zbog prirode Gabriellinih djela. S druge strane, na moje razoĉarenje, osjećala sam perverzno zadovoljstvo zato što sam zadobila Seraphinino povjerenje. Nikada prije moja uĉiteljica nije tako razgovarala sa mnom, kao da nisam njezin uĉenik, već kolegica. No bilo mije sve teţe prozrijeti Gabrielline prevare. Ako su moje sumnje bile opravdane, ona ne samo da je radila protiv angelologa, već je i svojom vezom s dr. Raphaelom izdala dr. Seraphinu. Premda sam vjerovala da se zabavljala s muškarcem koji nije iz škole, sada sam znala da je njezina afera bila ozbiljnija nego što sam mislila. U stvari, moţda je i dr. Raphael radio s Gabriellom protiv nas. Znala sam da bih to trebala reći dr. Seraphini no nisam mogla. Trebala sam shvatiti svoje osjećaje prije negoli bilo kome otkrijem ono što sam saznala. Smatrala sam daje neophodno skrenuti razgovor, pa sam zapoĉela s onim zbog ĉega sam došla u njezin ured. "Ispriĉavam se što mijenjam temu", rekla sam tiho i prouĉavala njezinu reakciju, "no postoji nešto što vas moram pitati u vezi Prve angelološke ekspedicije." "Znaĉi zbog toga si danas došla?" "Noć sam provela prouĉavajući Clematisov tekst. Proĉitala sam ga puno puta i svako me novo ĉitanje sve više zbunjivalo. Nisam nikako mogla shvatiti zašto me taj tekst toliko muĉi, a onda sam napokon shvatila - nikada mi niste govorili o liri." Nasmijala se, a njezina profesionalna strogost je nestala. "Zbog toga je moj suprug odustao od Clematisa", rekla je. Proveo je više od desetljeća pokušavajući pronaći informacije o liri - pretraţivao je knjiţare i antikvarijate po Grĉkoj, pisao pisma znanstvenicima, ĉak je traţio i kontakte brata Deopusa. Beskorisno. Ako je Clematis pronašao liru u spilji - kao što smo mi vjerovali - bila je ili izgubljena ili uništena. Budući daje se nismo mogli domoći sloţili smo se da ćemo o njoj šutjeti."

"A da ste je pronašli?" "Onda ne bismo šutjeli", odgovorila je. "Da imamo kartu bili bismo u drugaĉijoj poziciji." "Ali ne trebate kartu", rekla sam. Sve moje brige o Gabrielli i dr. Raphaelu te sumnje dr. Seraphine su nestale. Uzela sam bilješke i otvorila ih na stranici koju sam pokušavala dokuĉiti. "Ne trebate kartu. Sve je zapisano tu, u Clematisovom dnevniku." "Kako to misliš?" upitala je promatrajući me kao da sam priznala umorstvo. "Prošli smo svaku rijeĉ i svaku reĉenicu u tekstu. Nigdje se ne spominje toĉna lokacija spilje. Postoji samo nepostojeća planina negdje blizu Grĉke, a Grĉka je velika, draga moja." "Moţda ste prešli svaku rijeĉ", odgovorila sam, "no rijeĉi su vas zavarale. Postoji li još uvijek originalni rukopis?" "Originalni transkript brata Deopusa?" upitala je. "Da, naravno. Zakljuĉan je u našoj riznici." "Ako mi dopustite pristup originalnom tekstu", rekla sam, "sigurna sam da ću pronaći lokaciju spilje." Đavolje ţdrijelo, Rodopi, Bugarska STUDENI, 1943. Vozili smo se uskim planinskim cestama, penjući se kroz maglu i visoke, strme kanjone. Prouĉavala sam geologiju mjesta prije nego što smo krenuli na ekspediciju, no Rodopi i dalje nisu izgledali kao što sam ih zamišljala. Po bakinim opisima i tatinim priĉama zamišljala sam sela okruţena vjeĉnim ljetom voćaka, vinovom lozom i ispucanim kamenom. U mojim djeĉjim vizijama vjerovala sam da su planine poput kula od pijeska izloţenih naletima mora blokovi razlomljenih pješĉanih stijena puni utora i rupica koje nastaju na njihovoj svijetloj, mekanoj površini. No dok smo se penjali, kroz maglu sam gledala ĉvrste i nepristupaĉne planine s granitnim vrhovima. Stajale su na sivome nebu jedna iznad druge poput pokvarenih zuba. U daljini, iznad snjeţnih dolina, uzdizali su se vrhovi okovani ledom. Mali klifovi ĉvrsto su se drţali na modrom nebu. Tamni i veliĉanstveni Rodopi stajali su preda mnom. Dr. Seraphina je bila voĊa ekspedicije, dok je je dr. Raphael ostao u Parizu pripremajući sve za naš povratak, što je bio u ozraĉju rata delikatan zadatak. Na moje iznenaĊenje, ništa se u njihovu odnosu nije promijenilo nakon mog razgovora s njom - ili mi se tako barem ĉinilo a prouĉavala sam ih paţljivo sve dok se rat nije spustio na Pariz. Iako sam se pripremila za nevolje koje bi rat mogao donijeti, nisam znala da će mi se ţivot promijeniti tako brzo nakon njemaĉke okupacije. Na molbu dr. Raphaela ţivjela sam sa svojom obitelji u Alsaceu gdje sam prouĉavala nekoliko knjiga koje sam ponijela i ĉekala nove vijesti. Komunikacija je bila komplicirana i mjesecima ne bih ĉula ništa o angelo- logiji. Unatoĉ vaţnosti, naša je misija bila odgoĊena do kraja 1943. Dr. Seraphina je sjedila naprijed u dţipu i priĉala s Vladimirom - mladim ruskim angelologom kojem sam se divila otkad sam ga prvi puta vidjela - na mješavini ruskog i francuskog. Vladimir je vozio tako brzo i toliko blizu ruba provalije da mi se ĉinilo da bismo mogli otklizati u nepovrat kao odraz koji proleti staklom automobila. Kako smo se penjali cesta se pretvarala u zavojit puteljak koji je prolazio kroz škriljevac i gustu šumu. Svako malo uz cestu bi se pojavilo neko selo. Hrpice planinskih kuća širile su se dolinama poput velikih gljiva. Iz udaljenih planina iza njih uzdizale su se ruševine rimskih zidova, napola prekrivene snijegom. Kruta i sveprisutna ljepota ispunila me strahopoštovanjem prema domovini moje bake i moga oca. Povremeno, kada bi gume zapele u snjeţnom nanosu izašli bismo iz dţipa i gurali ga. Odjevene u debele vunene kapute i sa ĉizmama od janjeće koţe mogli su nas zamijeniti za gorštake koji su zapeli u snjeţnoj oluji. Samo smo se kvalitetnim vozilom - skupim ameriĉkim K-51 dţipom s radiostanicom i lancima na gumama, darom Valkovih dareţljivih ameriĉkih donatora - i opremom koju smo stavili unutra i paţljivo zavezali grubim platnom i uţetom, razlikovali od gorštaka.

Presveti Clematis iz Trakije zavidio bi nam na našem šepavom kretanju. On je ĉitav put prevalio pješice, a sve potrepštine su nosile mule. Prije sam mislila da je Prva angelološka ekspedicija bila puno manje opasna od druge - mi smo odluĉili ući u spilju poĉetkom ratne zime. No Clematis se suoĉio s preprekama koje mi nismo imali. Osnivaĉi angelologije bili su pod velikim pritiskom kako bi prikrili svoje muke i uspješno obavili svoj posao. Ţivjeli su u miru, no njihovo su djelovanje stalno promatrali. Posljedica je bila sporije napredovanje bez velikih otkrića kao u modernoj angelologiji. Njihov rad donosio je mukotrpan razvoj koji je kroz stoljeća postao temeljem svega što sam ja nauĉila. Da su ih otkrili proglasili bi ih hereticima, izbacili ih iz Crkve, moţda ĉak i zatvorili. Znala sam da ih proganjanje ne bi sprijeĉilo u misiji - osnivaĉi angelologije mnogo su ţrtvovali za viši cilj - no to bi uzrokovalo ozbiljne nevolje. Vjerovali su da su odredbe dolazile od viših autoriteta, baš kao što sam i ja vjerovala da sam izabrana za svoju misiju. Za razliku od Clematisove ekspedicije koja je bila prepuštena kraĊama i seljaĉkoj dobroj volji, naš najveći strah bio je da nas neprijatelji mogu zaustaviti. Nakon okupacije Pariza u lipnju 1940. bili smo prisiljeni skrivati se i to je odgodilo ekspediciju. Pripremali smo je godinama, u tajnosti prikupljajući sredstva i informacije o prirodnom okruţenju. Stvorili smo usku mreţu provjerenih znanstvenika i ĉlanova odbora, angelologa koji su zasluţili naše povjerenje mnogim godinama predana rada i ţrtvovanja. MeĊutim, mjere sigurnosti su se promijenile kada je dr. Raphael pronašao donatora - bogatu Amerikanku koja nam je iz poštovanja prema našem poslu odluĉila pomoći. Prihvativši pomoć autsajdera riskirali smo se da budemo otkriveni. Iako je strah rastao, naši planovi su napredovali, potpomognuti novcem i utjecajem naše dobroĉiniteljice. Nikada nismo mogli sa sigurnošću znati jesu li Nefili prozreli naše namjere. Nikada nismo mogli znati slijede li nas i prate li svaki naš korak. Dok smo se penjali po ledu i neravnoj cesti, bilo mi je muĉno od jakog treskanja. Trebala sam se smrznuti koliko je bilo hladno, no ĉitavo mi je tijelo drhtalo od uzbuĊenja. Ostali ĉlanovi grupe - tri iskusna angelologa - sjedili su pokraj mene i tako uvjerljivo priĉali o pothvatu pred nama da mije bilo teško u to povjerovati. Bili su mnogo stariji od mene i radili zajedno duţe nego što sam ja ţivjela, no ja sam bila ta koja je otkrila misterij lokacije što mi je priskrbilo poseban status. Gabriella koja je nekoć bila moja jedina suparnica za ovu poziciju, napustila je školu 1940. Nestala je jedva se oprostivši. Samo je pokupila svoje stvari iz stana i isparila. Tada sam vjerovala daje bila ukorena, moţda ĉak i izbaĉena i da je njezin diskretan odlazak bio znak srama. No zapravo nisam znala je li otišla u progonstvo ili se samo sakrila. Iako sam shvaćala da mije moj trud priskrbio mjesto u ekspediciji, ipak sam bila sumnjiĉava. Potajice sam se pitala nisam li bila izabrana zato što je ona otišla. Dr. Seraphina i Vladimir detaljno su analizirali silazak u klanac. Nisam se pridruţila njihovoj raspravi jer sam bila potpuno izgubljena u svojim mislima. Bila sam svjesna da se svašta moţe dogoditi. Odjednom je sve bilo moguće. Mogli smo završiti naš pothvat s lakoćom, no jednako smo tako mogli i zauvijek ostati tamo. MeĊutim, jedno je bilo sigurno. U sljedećih nekoliko sati ili ćemo dobiti ili izgubiti sve. Uz huk vjetra u daljini i slabu avionsku buku iznad nas, nisam mogla a da ne razmišljam o uţasima koje je proţivio Clematis. Sjetila sam se sumnji brata Francisa. On je ekspediciju nazvao grupom sanjara i pitala sam se, dok smo prolazili zadnji obronak vozeći uz stijenu okovanu ledom, nije li njegova tvrdnja vrijedila i za nas toliko stoljeća kasnije. Sto ako i mi lovimo fantomsko blago? Hoćemo li izgubiti ţivote zbog beskorisne fantazije? Naše bi putovanje moglo biti, kao što je vjerovala dr. Seraphina, kulminacija svih ĉeţnji naših znanstvenika. A što ako se dogodi ono ĉega se brat Francis najviše bojao, razoĉaranje grupe sanjara koji su se izgubili. Dr. Raphael i dr. Seraphina, u svojoj su velikoj ţelji da shvate pojedinosti spisa presvetog Clematisa, previdjeli najoĉitiju ĉinjenicu: brat Deopus bio je bugarski redovnik iz Trakije,

koji je unatoĉ tome što je znao crkveni jezik i što je u potpunosti mogao zapisati Clematisove rijeĉi na latinskome, poznavao i lokalni jezik, varijaciju starobugar- skog, te staro pismo koje su u 9. stoljeću skovali braća Ćiril i Metod. Presveti Clematis takoĊer je bio izvorni govornik starobugarskog budući da se rodio i školovao u Rodopima. Nakon što sam ponovno proĉitala prijevod one sudbonosne noći prije ĉetiri godine, palo mije napamet da je Clematisovo mahnito pripovijedanje o silasku u spilju, zbog prirodnijeg izraţavanja, moţda bilo na materinjem jeziku. Clematis i brat Deopus sigurno su komunicirali na njemu, pogotovo kada su priĉali o tradicijama koje ne bi mogli tako jednostavno prevesti na latinski. Moţda je brat Deopus to napisao na ćirilici, svom matiĉnom pismu, i tako rukopis uĉinio zagonetnim zbog starobugarskog. Ako se osjećao posramljenim zbog izraţavanja na tako neprimjerenom jeziku - budući da je latinski tada bio jezik obrazovanih - moţda je prepisao svoje bilješke na uglaĊen latinski. Pretpostavljajući da se upravo to dogodilo, nadala sam se da je originalna verzija saĉuvana. Ako se dr. Raphael prevodeći koristio tom kopijom, mogla bih provjeriti rijeĉi da budem sigurna da se nisu dogodile pogreške u prijevodu na današnji francuski. Nakon takvog zakljuĉka prisjetila sam se daje u jednoj od brojnih fusnota dr. Raphaela pisalo daje rukopis sadrţavao izblijedjele krvave mrlje, vjerojatno od Clematisovih ozljeda iz pećine. Ako je to bila istina Deopusov originalni rukopis nije bio uništen. Ako mi daju priliku da ga pogledam sigurno bih shvatila bilješke na ćirilici raspršene po tekstu, pismu koje sam nauĉila od svoje bake, babe Slavke, obrazovane ţene koja je ĉitala ruske romane u originalu i pisala poeziju na bugarskom. S originalnim rukopisom mogla bih izvući rijeĉi na ćirilici i uz bakinu pomoć napraviti toĉan prijevod sa starobugarskog na latinski, a zatim naravno, i na francuski. Bila je to samo igra unazad, od modernog prema drevnim jezicima. Misterij spilje mogao bi se otkriti, no samo ako bi mogla prouĉiti originalni rukopis. Do tog sam zakljuĉka došla nakon što sam si jednom objasnila taj obrnuti put. Dr. Seraphina - ĉije je uzbuĊenje raslo još dok sam joj o tome priĉala - odvela me ravno dr. Raphaelu i zamolila me da ponovno objasnim svoju teoriju. Kao i ona, sloţio se s mojom logiĉnom idejom, no upozorio me daje vrlo paţljivo prevodio tekst brata Deopusa te da u tekstu nije pronašao rijeĉi na ćirilici. No svejedno su me odveli u riznicu Athenaeuma gdje se ĉuvao original. Oboje su navukli bijele pamuĉne rukavice, a zatim i meni dali par. Dr. Raphael je uzeo tekst s police. Nakon što ga je izvadio iz debele pamuĉne vrećice stavio ga je pred mene da ga mogu pregledati. Kada se odmaknuo sreli su nam se pogledi i nisam mogla ne prisjetiti se njegovog ranojutarnjeg susreta s Gabriellom. Pitala sam se kakve još tajne krije od svih nas, ĉak i od svoje ţene. No izgledao je kao i uvijek - šarmantno, obrazovano i potpuno nedokuĉivo. Uskoro me rukopis preda mnom posve zaokupio. Papir je bio toliko tanak da me bilo strah da ga ne oštetim. Tinta je bila pomiješana sa znojem, a mrljice tamne krvi šarale su mnoge stranice. No potvrdila sam svoje sumnje, latinski brata Deopusa nije bio toĉan - njegovo pisanje nije uvijek bilo ispravno i brkao je deklinacije - no na moje razoĉaranje dr. Raphael je imao pravo - nije bilo ćiriliĉnih znakova u transkriptu. Deopus je napisao cijeli tekst na latinskome. Moţda bi me uništilo razoĉaranje - nadala sam se da ću zadiviti svoje uĉitelje i osigurati svoje mjesto u ekspediciji - da nije bio u pitanju briljantan um dr. Raphaela. Iako sam poĉela gubiti nadu, njegov me tekst ispunio entuzijazmom. Rekao mi je daje u mjesecima kada je prevodio Deopusov transkript s latinskog na francuski naišao na nekoliko rijeĉi koje su mu bile nepoznate. Mislio je da je Deopus pod ogromnim pritiskom zapisivanja mahnitih Clematisovih rijeĉi, bugarske prebacivao na latinski. To je jedino logiĉno, objašnjavao je, budući da je ćirilica tada bila novo pismo koje se potpuno sistematizirano pojavilo tek stoljeće prije nego što se Deopus rodio. Dobro se sjećao rijeĉi kao i dijela u tekstu gdje su se nalazile. Izvadivši papir iz dţepa

skinuo je poklopac naliv-pera i poĉeo pisati. Napisao je nekoliko latiniziranih bugarskih rijeĉi iz rukopisa - "zlato", "svijet", "duh" - listu od otprilike njih petnaestak. Objasnio je da se morao oslanjati na rjeĉnike kako bi ih mogao prevesti na latinski, a zatim i na francuski. Prouĉio je takoĊer nekoliko referentnih crkvenoslavenskih tekstova i zakljuĉio da su uistinu postojale bugarske rijeĉi koje su zvukom podsjećale na latinski. Ţeleći izgladiti nejasna mjesta preveo ih je onako kako je smatrao da je toĉno, svaku rijeĉ je provjeravao u odnosu na kontekst da bude siguran da ima smisla. Tada mu se nedostatak vjerodostojnosti ĉinio vrlo nesretnim sluĉajem, no bio je svjestan daje to normalno i neizbjeţno u radu sa starim rukopisima. Sada je shvatio da je njegova metoda u najmanju ruku promijenila vjerodostojnost jezika i što je najgore, da je uĉinio velike greške u prijevodu. Pregledavajući zajedno dokument brzo smo izdvojili rijeĉi koje su bile krivo interpretirane. Budući da se radilo o elementarnim rijeĉima uzela sam njegovo nalivpero i napisala pogreške. Deopus je napisao rijeĉ 3JIOTO (zlo) što je dr. Raphael pomiješao sa 3JiaTO (zlato) i frazu "poput anĊela kojeg je oblikovalo zlo", preveo je "poput anĊela koji je bio od zlata". Sliĉno tome Deopus je napisao rijeĉ jjyx (duh) koju je dr. Raphael pogrešno interpretirao kao fltx (dah) prevevši reĉenicu "i tako umire duh" kao "i tako je umro njegov dah". Nama je meĊutim najvaţnije pitanje bilo je li Gyauskoto Brlom, ime koje je Clematis dao spilji, bilo starobugarsko ime spilje ili je to bila neka pogreška. Nalivperom dr. Raphaela napisala sam Gyaurskoto Brio na svojoj pravilnoj ćirilici i zatim rimskom abecedom. raypcKOTO ttpjio GYAURSKOTO BURLO Buljila sam u papir kao da bi se vanjski oblik slova mogao otvoriti i prosuti znaĉenje po papiru. Uza sav moj trud nisam mogla spoznati kako bih rijeĉi mogle biti krivo interpretirane. Budući daje etimologija imena Gyaurskoto Burlo bila bila daleko izvan mojih mogućnosti, znala sam osobu koja će mi znati objasniti povijesnu dimenziju imena i pogrešnu interpretaciju. Dr. Raphael je spakirao rukopis u svoj koţni kovĉeg, zaštitivši ga pamuĉnom vrećicom. Do noći smo Valkovi i ja stigli do mog rodnog sela gdje smo otišli posjetiti moju baku. Privilegija pristupa njihovim idejama - da ne spominjem rukopise - bilo je nešto što sam odavno ţeljela. Samo nekoliko mjeseci ranije uopće uopće nisu marili za mene, bila sam samo još jedan student ţeljan dokazivanja. Sada smo sve troje stajali u predvorju moje obiteljske kuće vješajući kapute i brišući noge dok su se moji otac i majka predstavljali. Dr. Raphael, kao i uvijek, pravo utjelovljenje pristojnosti, pa sam se pitala je li moja slika njega i Gabrielle toĉna. Nisam uspijevala pomiriti savršenog kavalira ispred sebe s protuhom koja drţi u naruĉju svoju petnaestogodišnju studenticu. Sjedili smo za drvenim kuhinjskim stolom kamene kuće mojih roditelja dok je baba Slavka ĉitala rukopis. Iako je ţivjela ovdje već puno godina, nikada se nije izgledom stopila sa ţenama koje su ovdje bile roĊene. Nosila je svijetli pamuĉni šal oko glave, velike srebrne naušnice i imala jako našminkane oĉi. Ruke su joj bile pune zlata i dragog kamenja. Dr. Raphael joj je izloţio naša pitanja i dao joj je rukopis i listu rijeĉi koje smo izvukli iz Deopusova teksta. Baba Slavka je proĉitala popis i nakon što je neko vrijeme prouĉavala rukopis otišla je u svoju sobu i vratila se sa snopom papira za koje sam ubrzo shvatila da su karte. Rastvorivši jedan pokazala nam je kartu Rodopa. Ĉitala sam imena napisana na ćirilici: Smolyan, Kesten, Zhrebevo, Trigrad. To su bila imena blizu mjesta u kojemu se rodila moja baka. Objasnila nam je da Gyaurskoto Burlo znaĉi "Skriveno mjesto nevjernih" ili "Zatvor nevjernih", kao što je dr. Raphael toĉno preveo s latinskog. "Nije ĉudno", nastavila je moja baka, "da se mjesto Gyaurskoto Burlo nikada nije pronašlo, zato što to mjesto ne postoji." Stavivši prst blizu grada Trigrada, baba Slavka je pokazala spilju koja je odgovarala opisu

one koju smo traţili, pećinu za koju se dugo smatralo da je mistiĉno mjesto, mjesto na kojem je Orfej zapoĉeo svoj put u podzemni svijet, geološko ĉudo i izvor velike nepoznanice za seljake. "Ova spilja ima karakteristike koje ste mi opisali, no ne zove se Gyaurskoto Burlo", rekla je baba Slavka. "Zove se Dyavolsko- to Gurlo, Đavolje ţdrijelo" Pokazujući na kartu dodala je, "ime nije napisano na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj karti, no ja sam svejedno došla do ulaza u pećinu. Ćula sam muziku koja je izlazila iz spilje. Zbog toga sam ţeljela da se nastaviš školovati, Celestine". "Ti si bila u pećini?", upitala sam iznenaĊena što mije odgovor na njihovu potragu bio ĉitavo vrijeme pred nosom. Baka se tajanstveno nasmiješila. "Nalazi se blizu bivšeg starog grada Trigrada gdje sam upoznala tvog djeda, a u Trigradu se rodio tvoj otac." Nakon što sam locirala spilju oĉekivala sam da ću se vratiti u Pariz kako bih pomogla Valkovima u pripremama za ekspediciju. No zbog invazije koja je opasno prijetila dr. Raphael nije za to htio niti ĉuti. Porazgovaravši s mojim roditeljima, dogovorio je da se moje stvari pošalju vlakom, a zatim su otišli. Gledajući ih kako odlaze osjećala sam da su svi moji snovi i sav moj trud bili uzaludni. Napuštena u Alsaceu ĉekala sam vijesti o našem budućem putovanju. Napokon smo se pribliţavali Đavoljem ţdrijelu. Vladimir je zaustavio dţip pokraj mraĉnog drvenog znaka s razbacanim crnim ćiriliĉnim slovima. Po uputama dr. Seraphine slijedio je znak prema selu vozeći uskom, snijegom prekrivenom cestom koja se oštro penjala prema planinama. Uspon je bio zaleĊen i strm. Kada je dţip prokli- zao, Vladimir je prebacio u niţu brzinu i zaškripao gumama dok je auto klizio nizbrdo. Gume su se zavrtjele u dubokom snijegu i uhvativši silu trenja povele nas u mrak. Kad smo došli do kraja ceste parkirao je uz greben strme stijene, a pred nama se otvorila snijegom prekrivena divljina. Dr. Seraphina se okrenula da nam da upute. "Svi ste proĉitali bilješke s putovanja presvetog Clematisa i svi smo prošli logistiku ulaska u pećinu. Svjesni ste da je opasnost kojoj ćemo se sada izloţiti drugaĉija od svih s kojima smo se prije suoĉili. Samo spuštanje u pećinu fiziĉki će nas potpuno iscrpiti. Moramo ući unutra precizno i brzo. Nema mjesta za pogreške. Oprema će nam pomoći, no pred nama nije samo fiziĉki napor. Jednom kada budemo u spilji moramo biti spremni suoĉiti se sa Straţarima." "Ĉija snaga je impresivna", dodao je Vladimir. Paţljivo nas je promotrila i rekla, "Impresivno ne opisuje dobro ono što bismo mogli naći. Generacije angelologa sanjale su da ćemo se jednoga dana uspjeti suoĉiti sa zatoĉenim anĊelima. Ako to uĉinimo, izvest ćemo nešto što nikome nikada nije uspjelo." "A što ako ne uspijemo?" upitala sam ne usuĊujući se razmišljati o posljedicama. "Nezamislive su moć, destrukcija i patnja koju mogu nanijeti ljudskome rodu", rekao je Vladimir. Dr. Seraphina je zakopĉala svoj vuneni kaput i navukla par vojniĉkih rukavica i pripremila se za hladan planinski zrak. "Ako sam u pravu, spilja bi trebala biti na vrhu ovog prolaza", rekla je izlazeći iz dţipa. Prošetala sam od dţipa do litice i pogledala neobiĉan kristalni svijet uokolo. Iznad mene sve do neba uzdizala se crna stijena bacajući sjenu na nas, dok se snijegom pokrivena dolina ispred nas ĉinila nevjerojatno daleko. Bez odugovlaĉenja dr. Seraphina je krenula prema planini. Hodajući odmah iza nje penjala sam se kroz zapuhe snijega i teškim koţnim ĉizmama krĉila put. Drţeći ĉvrsto kutiju s medicinskim priborom u ruci trudila sam se koncentrirati na ono što nas ĉeka. Znala sam da moramo biti vrlo precizni u našem pothvatu. Ne samo da ćemo se suoĉiti sa silaskom niz stijenu u pećinu, nego ćemo moţda morati proći prostorom uz rijeku, pokraj saća ćelija u kojima je Clematis pronašao anĊele. Tamo neće biti mjesta za pogreške.

Ĉim smo ušli u pećinu na nas se spustila teška tama. Unutra je bilo pusto, hladno i ĉula se zastrašujuća jeka podzemnog vodopada kojeg je Clematis spominjao. Ravna stijena na ulazu nije imala nikakvih udubina i okomitih prolaza o kojima sam ĉitala u radovima o balkanskoj geologiji, ali je bila pokrivena debelim slojem leda koji je mogao biti ostatak iz ledenog doba. Koliĉina snijega i leda na stijeni potpuno je onemogućavala pogled na ono što se nalazilo ispod. Dr. Seraphina je upalila bateriju i osvijetlila kamenu unutrašnjost. Stijena je bila pod ledom, a svod ispunjen šišmišima koji su visjeli u zbijenim hrpicama. Svjetlo je palo na oštre zidove osvijetlivši nabore minerala, grubo izrezan kameni poda i potom nestalo iznad samog ruba pećine. Gledajući okolo pitala sam se što je bilo sa stvarima koje je Clematis opisao. Glinene amfore sigurno su se odavno pretvorile u prašinu, osim ako ih seljaci nisu uzeli da bi u njima drţali maslinovo ulje ili vino. No u pećini nije bilo amfora. Ostale su samo stijene i led. Drţeći kutiju s medicinskom opremom u ruci hodala sam prema stijeni, a huk vode svakim je korakom postajao glasniji. Kada je dr. Seraphina pomaknula svoju svjetiljku ispred sebe, ugledala sam nešto maleno i svijetlo na podu. Ĉuĉnula sam i dotaknuvši ledenu stijenu osjetila hladan metal ţeljezne šipke zabijen u pod pećine. "To je ostatak prve ekspedicije", rekla je dr. Seraphina kleknuvši pokraj mene. Dok sam prstom prelazila preko hladne ţeljezne šipke shvatila sam daje sve što sam proĉitala, ukljuĉujući i opis ljestava koje je otac Clematis opisao, bilo stvarno. No nije bilo vremena za razmišljanje. Dr. Seraphina je ţurno kle- knula uz provaliju i pogledala prema dolje. Rupa se okomito spuštala u mrak. Kada sam izvadila ljestve od uţeta iz torbe, srce mije poĉelo jaĉe lupati pri pomisli da ću se spustiti niz stijenu i predati se mraĉnoj nestalnosti zraka i gravitacije. Preĉke na ljestvama bile su zavezane s dvije trake sintetiĉne tkanine kakvu nikada prije nisam vidjela, najvjerojatnije je to bila najnovija tehnologija nastala u ratne svrhe. Ĉuĉnula sam pokraj nje kada je spuštala uţe u provaliju. Vladimir je uzeo ĉekić i zabio ţeljezne šipke u stijenu, a zatim uţe priĉvrstio ţeljeznim kopĉama. Dr. Seraphina je stajala nad njim i vrlo pozorno pratila njegove pokrete. Snaţno je zatresla ljestve da vidi hoće li izdrţati. Budući da je bila zadovoljna, pouĉila je ĉovjeka koji je nosio vreće s opremom, teške torbe od gruba platna koje su teţile po dvadeset kila, kako da ih pridrţava i spusti nas dolje. Osluškivala sam dubinu pokušavajući otkriti što se nalazi ispod. U pećini je tekla voda udarajući o stijenu. Gledajući preko kamene hridi nisam bila sigurna je li se poĉelo tresti tlo ispod mene ili sam se tresla ja. Stavila sam ruku na Seraphinino rame ne bi li me zaštitila od muĉne ĉarolije koju je spilja bacila na mene. Primila me za ruku i rekla, "Moraš se smiriti prije nego što nastaviš dalje. Duboko diši i nemoj razmišljati kamo ideš. Ja ću te voditi. Stavi jednu ruku na preĉku, a drugu na uţe. Ako se sluĉajno poskli- zneš, nećeš posve propasti, a ako i padneš, ja ću biti ravno ispod tebe da te ulovim." Zatim se bez rijeĉi poĉela spuštati. Slijedila sam je ĉvrsto se drţeći za hladan metal. Sjetila sam se radosnog teksta koji je Clematis napisao o ljestvama. Jednostavnost njegovog uţitka inspirirala me da zapamtim što je napisao: "Samo bi Jakov u svojoj viziji velike procesije boţjih glasnika mogao veliĉanstveni- je i dobrostivije drţati ljestve. Zbog našeg boţanskog cilja nastavili smo put u strašnu tamu napuštene jame ispunjeni vjerom u Njegovu zaštitu i milost." Poredali smo se u liniju i jedan po jedan se polako spuštali licem okrenutim prema tami. Buka vode postajala je glasnija što smo dublje ulazili. Kada smo se spustili duboko pod zemlju zrak je postao leden. Odjednom su mi udovi postali nevjerojatno teški, kao da mi je netko u krv pustio boĉicu ţive. Ĉinilo mi se da su mi oĉi stalno pune suza ma koliko puta trepnula. U panici sam poĉela razmišljati da će se uski zidovi pećine spojiti i da ću ostati

zatoĉena u granitnom škripcu, ukopana u zagušljivoj tami. Drţeći se za hladno, mokro ţeljezo i osluškujući huĉanje vode osjećala sam se kao da se spuštamo u samo srce vira. Brzo sam napredovala prepuštajući se sili teţi. Sto sam silazila dublje, tama je postajala sve gušća, poput hladne i mraĉne juhe. Nisam vidjela dalje od svojih bijelih zglobova prstiju koje sam omotala oko ljestava. Drveni potplati mojih ĉizama klizili su po metalu i svako malo me izbacivali iz ravnoteţe. Drţeći ĉvrsto kutiju uz sebe, usporila sam korak da uspostavim ravnoteţu. Odmjeravala sam svaki korak i koraĉala paţljivo, oprezno pomiĉući nogu za nogom. Krv mi je šiknula u glavu svaki put kada bih pogledala u odmotani dio ljestava. Bila sam usred niĉega i nisam imala izbora nego nastaviti dalje u vodenu tamu. Pao mi je na pamet odlomak iz Biblije i poĉela sam šaptati iako sam znala da će vodopad svojom bukom zaglušiti moj glas ĉim otvorim usta. "/ Bog reĉe Noi odluĉio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opaĉinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom." Ĉim sam sišla sa zadnje klimave preĉke i nogama dotakla tlo, znala sam da je dr. Seraphina pronašla nešto vaţno. Angelolozi su brzo raspakirali torbe i zapalili naše svjetiljke, postavivši ih u pravilnim razmacima duţ ravne stijene na tlu, tako daje razlomljeno gusto svjetlo tjeralo tamu. Rijeka koja je u Clematisovom dnevniku bila opisana kao granica anĊeoskog zatvora, tekla je u daljini poput svjetlucave pokretne crne vrpce. Mogla sam vidjeti kako dr. Seraphina ispred mene izdaje naredbe, no od buke vodopada nisam mogla ĉuti njezine rijeĉi. Kada sam došla do nje stajala je nad anĊeoskim tijelom. Stojeći tako pokraj nje i ja sam pala pod njegov utjecaj. Bio je još ljepši nego što sam zamišljala i neko sam vrijeme mogla samo zuriti u njega potpuno opĉinjena njegovim savršenstvom. Njegove fiziĉke proporcije bile su identiĉne onima o kojima sam ĉitala u Athenaeumu: dugaĉak torzo, mršavi udovi, velike ruke i stopala. Obrazi su i dalje zadrţali svjeţinu kao daje ţiv. Odjeća mu je bila savršeno bijela, slojevi meta- lik materijala omotani oko tijela u raskošnim naborima. "Prva angelološka ekspedicija bila je u desetom stoljeću, a tijelo još uvijek izgleda potpuno vitalno", rekao je Vladimir. Zatim se nagnuo nad stvorenje i podigao bijelu metalik haljinu opipajući materijal meĊu prstima. "Budi oprezan", rekla je dr. Seraphina. "Razina radioaktivnosti je vrlo visoka." "Uvijek sam vjerovao da oni ne mogu umrijeti", rekao je Vladimir ne odvajajući pogled od anĊela. "Besmrtnost je dar koji se jednako lako moţe izgubiti kao što se moţe i dati", rekla je dr. Seraphina. "Clematis je vjerovao da ga je Bog ubio iz osvete." "I vi u to vjerujete?" upitala sam. "Nakon što je doveo Nefile na svijet, ubijanje ovog Ċavolĉića ĉini mi se savršeno opravdanim", odgovorila je. "Njihova ljepota je neshvatljiva", rekla sam trudeći se shvatiti ĉinjenicu da ljepota i zlo mogu biti tako pomiješani u jednome tijelu. "Ono što za mene i dalje ostaje nepoznanica", rekao je Vladimir gledajući drugi kraj pećine iza anĊelova tijela, "jest kako je drugima dopušteno da i dalje ţive." Grupa se podijelila na dva dijela. Polovica je ostala dokumentirati tijelo - vadeći kamere, objektive i aluminijski kovĉeg pun aparata za biološko testiranje iz vreća - a drugi su otišli traţiti liru. Vladimir je vodio grupu koja je traţila liru dok smo dr. Seraphina i ja ostale s anĊelom. Pokraj nas ostali ĉlanovi grupe su pregledavali poluizgore- ne kosti dvaju ljudskih kostura. Tijela Clematisove braće ostala su u jednakom poloţaju u kojem su završila tisuću godina prije. Stavila sam zaštitne rukavice po naputku dr. Seraphine i podigla anĊelovu glavu. Prelazeći prstima po njegovoj sjajnoj kosi pogladila sam ga po ĉelu kao da tješim bolesno dijete. Osjet mi bio je oslabljen rukavicama no ĉinilo mi se da je topao kao da je ţiv.

Poravnavajući metalik haljinu otkopĉala sam dva mjedena gumba i rastvorila je na prsima. Pojavila su se ravna prsa, glatka i bez bradavica. Pod ĉvrstom, svjetlucavom koţom stršala su rebra. AnĊeo je imao više od dva metra, duţina koja bi po starim mjerama naših osnivaĉa iznosila 4.8 rimskih lakata. Osim zlaćane kose što mu je padala po ramenima tijelo nije imalo drugih dlaka i na zadovoljstvo dr. Seraphine - na tome je problemu stekla svoj profesionalni ugled - posjedovao je muški spolni organ. Bio je muškoga roda kao i svi zatoĉeni Straţari. Jedno mu je krilo bilo išĉupano i visilo je pod ĉudnim kutem kao što je i tvrdio Clematisov tekst. Nije bilo nikakve sumnje da je to bio anĊeo kojeg je ubio presveti Clematis. Zajedno smo ga podigle i okrenule na bok. Skinule smo mu svu odjeću i izloţile koţu okrutnom svjetlu. Bilo je savitljivo, a zglobovi gipki. Poĉeli smo ga paţljivo fotografirati po Seraphinim uputama. Bilo je vaţno uhvatiti detalje. Razvoj fotografske tehnologije, pogotovo višeslojni film u boji, ulijevao nam je nadu da ćemo postići veliku preciznost, te da ćemo moţda uhvatiti i boju oĉiju - bile su tako plave da su izgledale nestvarno, kao da je netko stavio plavi pigment u uljanu boju i prošao kistom po suncem obasjanu staklu. Sve smo to biljeţile u naše dnevnike u koje smo pisale i bilješke o putovanju, no fotografije su bile najvaţnije. Nakon što smo završile s prvom serijom fotografija, dr. Seraphina je iz torbice fotoaparata uzela metar i kleknula pokraj anĊela. Izmjerivši tijelo pretvorila je mjere u laktove da ih moţe usporediti sa starim mjerama. Ĉim bi izraĉunala glasno je izgovarala brojeve da ih mogu zapisati. Mjere su bile sljedeće: Ruke = 2.01 lakata Noge = 2.88 lakata Opseg glave = 1.855 lakata Opseg prsa = 2.81 lakata Stopala = 0.76 lakata Ruke = 0.68 lakata Ruke su mi se tresle dok sam biljeţila mjere pa sam napravila gotovo neĉitke bilješke. Zbog toga sam ih morala ponovno zapisati, a to sam radila tako da bi ih prvo proĉitala dr. Seraphini kako bih bila sigurna da sam ih toĉno zapisala. Po brojevima sam zakljuĉila daje bio trideset posto veći od prosjeĉnog ljudskog bića. Dva metra bila je impresivna visina, izazvao bi strahopoštovanje i u naše moderno doba, no u drevna vremena takva se visina sigurno smatrala ĉudom. Takva ekstremna visina objašnjavala je veliki strah koje su stare kulture povezivale s Titanima i strahopoštovanje koje je okru ţivalo Nefile poput Golijata, jednog od najpoznatijih od njihove vrste. Iz pećine je dolazio nekakav zvuk, no kad sam se okrenula prema dr. Seraphini ĉinilo se da ona ne primjećuje ništa osim mene. Promatrala me dok sam radila bilješke kao da se boji da me zadatak moţda izmorio. Moj nemir je bio sve oĉitiji. Poĉela sam se tresti i samo sam se pitala kako to njoj izgleda. Zatim sam se zabrinula da se nisam sluĉajno prehladila na putu kroz planinu - bilo je hladno i vlaţno, a nitko od nas nije bio tako dobro odjeven da bi se zaštitio od planinskog vjetra. Olovka u ruci mi je drhtala, a zubi cvokotali. Tu i tamo stala bih s pisanjem i okrenula se prema tami koja se ispred mene pruţala u naizgled beskonaĉnoj pećini. Ponovno sam nešto ĉula. Strašan zvuk dolazio je iz dubina. "Jesi li dobro?" upitala me zaĉuĊeno gledajući u moje ruke što su se tresle. "Zar ne ĉujete?" upitala sam. Prestala je raditi, udaljila se od tijela i otišla do obale. Nekoliko minuta je osluškivala, a zatim se vratila i rekla, "To je samo šum vode." "Ima tamo još nešto", rekla sam. "Oni nas oĉekuju. Ĉekaju da ih oslobodimo." "Oni ĉekaju tisućama godina, Celestine", rekla je. "I ako budemo uspješni, ĉekat će još barem tisuću." Okrenula se prema anĊelu i to isto naredila i meni. Iako sam se bojala, privlaĉila me anĊeoska ljepota - njegova svjetlucava koţa, meko i neprestano svjetlucanje, poza poput kipa koji poĉiva. Postojale su razne teorije o anĊeoskom svjetlu, no prevladavala je ona koja je

tvrdila da su anĊeoska tijela sadrţavala radioaktivni materijal i da zbog toga imaju vjeĉni sjaj. Naša odjeća nije nas u potpunosti mogla zaštititi. Radioaktivnost je objašnjavala straviĉnu smrt od koje je umro brat Francis za vrijeme Prve angelološke ekspedicije i bolest koju je opisao Clematis. Znala sam da bih kontakt s tijelom trebala izbjegavati što je više moguće - to je bilo prvo što se uĉilo za vrijeme priprema - no nisam se mogla suzdrţati da mu se ne pribliţim. Skinula sam rukavice, kleknula pored njega i stavila mu ruke ĉelo. Pod dlanom sam osjetila hladnu i mokru koţu koja je zadrţala elastiĉnost ţivih stanica. Osjećala sam se kao da dodirujem glatku i sjajnu zmijsku koţu. Iako je više od tisuću godina proveo u dubinama spilje, zlatna kosa je sjajila. Nevjerojatno plave oĉi koje su na prvi pogled uznemiravale, sada su na mene djelovale potpuno suprotno. Gledajući u njih osjećala sam kako me anĊeo pored mene smiruje svojom prisutnošću, uklanja sve moje strahove i pruţa mi neobiĉno opijajuću ugodu. "DoĊite," rekla sam dr. Seraphini. "Brzo." Ugledavši moje ruke na anĊelu razrogaĉila je oĉi - ĉak i mladi i neiskusni angelolozi poput mene trebali bi znati da fiziĉki kontakt uništava naš sigurnosni protokol. No moţda je i nju privukao baš kao i mene. Sjela je pokraj mene i stavila ruku na njegovo ĉelo tamo gdje poĉinje rasti kosa. Istog trenutka vidjela sam promjenu. Zatvorila je oĉi i osjećaj sreće preletio je njezinim licem. Napetost u njezinome tijelu pretvorila se u potpuni mir. Odjednom mi je pod dlanovima poĉela curiti vruća ljepljiva tvar. Maknula sam ruke i pokušala shvatiti što se dogodilo. Ruke mi je prekrila gumena zlatna tvar, prozirna i sjajna poput meda. Pod svjetlom anĊeoske koţe, tvar na mojim rukama prelamala se i svjetlucala u oblaku prašine na tlu spilje, kao da su mi ruke bile prekrivene milijunima mikroskopskih kristala. Brzo, prije nego što su drugi angelolozi mogli opaziti što smo uĉinile, obrisale smo ruke o stijenu pećine i ponovno navukle rukavice. "Celestine, doĊi", rekla je, "završimo s tijelom". Otvorila sam kutiju s medicinskom opremom i stavila je pokraj nje - skalpeli, vata na štapiću, paket ţileta, male staklene boce s ĉepom na zavijanje bili su spojeni elastiĉnom gumicom. Stavila sam anĊelo- vu ruku u krilo drţeći je za lakat i zglob šake tako da dr. Seraphina rubom ţileta moţe postrugati komadić nokta. Iz nokta su izašli listići i skupili su se u grumenima pokraj male staklene boce poput morske soli. Okrenuvši ţilet pod drugim kutem napravila je dva paralelna reza s unutrašnje strane podlaktice i zatim paţljivo povukla da ne ošteti koţu. Sloj koţe se odvojio i pojavili su se mišići. Kada je uzorak koţe umetnula izmeĊu stakalaca, sjajio je zlatno, blještav i reflektirajući na slabome svjetlu. Postalo mi je muĉno od pogleda na goli mišić. Od straha da mi ne pozli ispriĉala sam se i otišla. Udaljila sam se malo od grupe, duboko udahnula i pokušala se smiriti. Zrak je bio gorkohladan i pun vlage koja mi je radila pritisak u prsima. Ispred mene je bila spilja. Mnoštvo beskonaĉnih, mraĉnih šupljina vuklo me k sebi. Muĉninu je zamijenila znatiţelja. Sto je tamo, skriveno u tami? Uzela sam malu metalnu bateriju iz dţepa i okrenula je u smjeru pećine. Što sam dublje ulazila svjetlo je slabilo kao da ga je osvajala ljepljiva, pohlepna magla. Mogla sam vidjeti samo metar ili dva ispred sebe. Iza mene je snaţan i nestrpljiv glas dr. Seraphine izdavao naredbe. Ispred mene, njeţan, postojan i melodiĉan glas zvao me naprijed. Stala sam i dopustila da me okruţi tama. Ispred mene bila je samo rijeka koja me dijelila od Straţara. Otišla sam predaleko od ostalih i izloţila se riziku. No nešto me ĉekalo u granitnom srcu spilje. Trebala sam to samo otkriti. Stajala sam na obali. Pokraj mene je crna rijeka tekla dalje u tamu. Hodajući uz obalu odjednom se pojavio klimav ĉamac na vesla, jednak ĉamcu kojim je Clematis prešao rijeku. Njegov lik ili sjena njegovog glasa, dali su mi znak da slijedim njegov put. Nogavice su mi

dotakle vodu dok sam gurala brod s obale, a teška vuna potamnila je ĉim je dodirnula površinu. Brod je bio koloturom zavezan za obalu - dokaz da su nekada dolazili drugi, moţda lokalni povjesniĉari - tako da sam po konopu mogla otići na drugu stranu bez vesla. Vidjela sam vodopad sa svog mjesta. Debela magla dizala se ispred ogromne pećine i odmah sam shvatila zašto se u legendama rijeka usporeĊivala sa Stiksom, rijekom mrtvih. Vukući brod na drugu stranu, osjetila sam nazoĉnost smrti, mraĉne praznine koja je bila tako jaka da sam mislila da će me progutati. Brzo sam došla na na drugu stranu. Ostavila sam brod priĉvršćen i popela se na obalu. Razliĉiti oblici pećine mijenjali su se kako sam odmicala od rijeke - šiljci od stijena, nakupine minerala, razliĉiti kri stalni oblici i otvori pećina sa svih strana. Zagonetni zvukovi koji su me odveli od dr. Seraphine postajali su jasniji. Mogla sam jasno ĉuti glas kako se diţe i pada u ritmu mojih koraka. Ako otkrijem odakle dolazi taj zvuk, vidjet ću stvorenja koja već toliko dugo ţive u mojoj mašti. Odjednom sam izgubila stjenovito tlo pod nogama i prije nego što sam se snašla našla sam se na mokrom, glatkom granitu. Usmje- rivši svjetiljku u pod shvatila sam da sam se spotaknula na malu koţnatu torbicu. Podigla sam je i otvorila. Materijal je bio toliko oštećen daje izgledao kao da će se raspasti od mog dodira. Osvijet- livši unutrašnjost torbice ugledala sam nešto sjajno i metalno. Skinula sam poderanu teleću koţu i lira je zasjala zlatnim sjajem kao da je bila netom ispolirana. Pronašla sam predmet za koji smo molili da ga naĊemo. Jedino na što sam mogla misliti bilo je daje odnesem dr. Serphini. Brzo sam je vratila u torbicu i poĉela sam se vraćati kroz tamu pazeći da se ponovno ne poskliznem na mokrom granitu. Rijeka je već bila blizu i mogla sam vidjeti brod kako se ljulja na crnoj vodi, kada mi je blještavo svjetlo iz pećine privuklo paţnju. U prvi tren nije mi bilo jasno odakle ta svjetlost. Mislila sam da sam ugledala ĉlanove ekspedicije i njihove svjetiljke što šaraju po zidovima pećine. Prišla sam ne bih li bolje vidjela i istog trena shvatila da to nije svjetlo od baterija koje smo mi donijeli. Prišla sam još bliţe ulazu u spilju ţeleći shvatiti što se nalazi ispred mene. Unutra je stajalo ĉudesno biće, krila otvorenih kao da se priprema poletjeti. AnĊeo je bio toliko sjajan da sam ga jedva gledala. Pogledala sam iza njega da zaštitim oĉi. Malo dalje stajao je zbor anĊela ĉija koţa je proizvodila blago, prozirno svjetlo što je obasjavalo tamu njihove ćelije. Nisam mogla skinuti oĉi s njih. Bilo ih je izmeĊu pedeset i stotinu, svaki veliĉanstven i prekrasan. Imali su koţu kao od tekućeg zlata, krila poput izrezbarene bjelokosti, a oĉi od svjetloplava stakla. Sjajne aureole mlijeĉne boje lebdjele su iznad njih okruţujući plave kovrĉe. Iako sam mnogo ĉitala o njihovu savršenom izgledu i mnogo ih puta zamišljala, nikada nisam mislila da će ovakav dojam ostaviti na mene. Unatoĉ strahu privlaĉili su me poput magneta. Ţeljela sam se okrenuti i otići no nisam se mogla pomaknuti. Pjevali su usklaĊeno i veselo. Zbor koji je odzvanjao spiljom bio je toliko drugaĉiji od Ċavolje prirode koju sam povezivala sa zatvorenim anĊelima da je sav moj strah nestao. Njihova je muzika bila nezemaljska i prekrasna. Zbog njihovih glasova vjerovala sam u obećanje raja. Budući da me glazba zaĉarala nisam mogla otići i na moje iznenaĊenje ţeljela sam zasvirati liru. Drţala sam je na koljenima i prstima trzala nategnute metalne ţice. Nikada nisam svirala liru - moje muziĉko iskustvo svodilo se na poglavlje u Nebeskoj muzikologiji - no zvuk koji je izlazio iz lire bio je topao i melodiĉan kao daje instrument svirao sam. Na zvuk lire Straţari su prestali pjevati. Gledali su ravno u mene, a strah koji sam osjetila dok su zurili bio je pomiješan sa strahopoštovanjem - Straţari su bili jedni od najsavršenijih boţjih stvorenja, svjetlucali su i bili lagani poput latica. Paralizirana, drţala sam liru uz tijelo kao da bi mi ona mogla dati snagu.

Kada su se pribliţili ţeljeznim rešetkama svojih ćelija obasjalo me zasljepljujuće svjetlo i bacilo me na pod. Zapljusnuo me val vrućine, topao i ljepljiv kao da me netko umoĉio u kipuće ulje. Zavrištala sam od bola, iako mi se moj glas ĉinio tuĊim. Pokrila sam lice torbicom kada me napao drugi nalet vrućine, još bolniji od prvog. Ĉinilo mi se da će se moja debela vunena odjeća koja me trebala zaštititi od hladnoće rastopiti kao što se rastopila odjeća brata Francisa. Ponovno sam ĉula zbor anĊela u daljini. Zaĉarana njihovom glazbom onesvijestila sam se s lirom u naruĉju. Prošlo je nekoliko minuta dok se nisam vratila iz dubina zaborava. Zabrinuto lice dr. Seraphine stajalo je iznad mene i dozivalo me. Dok je izgovarala moje ime na trenutak sam pomislila da sam umrla i da se sada nalazim na drugom svijetu. Da sam zaspala na našem svijetu i sada se budim na drugome kao da me Haron prevezao na drugu stranu rijeke Stiks. No zatim me preplavio bol pa sam istog trena shvatila da sam ozlijeĊena. Tijelo mije bilo ukoĉeno i vruće i tada sam se sjetila kako sam stradala. Dr. Seraphina mi je uzela liru iz ruku i previše iznenaĊena da bi govorila, samo ju je gledala. Pomogla mi je da sjednem, stavila je liru pod ruku i sigurno me rukom odvela do broda. Odvukla nas je nazad preko vode drţeći se za uţe na koloturu. Dok je brod polako klizio površinom izvadila je voštane ĉepiće iz ušiju. Opremljena kao i uvijek moja se uĉiteljica zaštitila od anĊeoske glazbe. "Sto si za ime boţje tamo radila?" upitala me bez da se okrenula prema meni. "Ti bi barem trebala znati da ne smiješ samo tako nestati." "A gdje su ostali?" upitala sam jer sam mislila da sam na neki naĉin ugrozila ĉitavu ekspediciju. "Gdje su ostali?" "Upravo izlaze iz spilje i ĉekaju nas", odgovorila je. "Traţili smo te tri sata. Već sam mislila da smo te izgubili. Sigurno će htjeti znati što ti se dogodilo. Ni pod kojim uvjetima ne smiješ ništa reći. Celestine, obećaj mi to, ne smiješ priĉati o onome što si vidjela s druge strane rijeke." Kada smo došle do obale pomogla mi je izaći iz broda. Ĉim je vidjela da sam ozlijeĊena postala je njeţnija: "Zapamti, naš posao nikada nije bio vezan uz Straţare, draga Celestine. Mi imamo duţnosti prema svijetu u kojem ţivimo i u koji se vraćamo. Ima još toliko toga što moramo uĉiniti. Iako si me jako razoĉarala svojim prelaskom preko rijeke, otkrila si predmet i time je naša misija ovdje ispunjena. Bravo." Tijelo me jako boljelo no došle smo do ljestava prošavši anĊeoske ostatke. Odjeća je stajala sa strane dok je tijelo bilo paţljivo izrezano. Iako je sada bio samo nešto više od svoje projekcije, ostaci njegova tijela i dalje su sjajili prigušenim, florescentnim sjajem. Vani je bio potpun mrak. Nosili smo platnene torbe pune vrijednih uzoraka po snijegu. Nakon što smo paţljivo zapakirali opremu u dţip, ušli smo unutra i poĉeli se spuštati. Bili smo iscrpljeni,.pokriveni blatom i ozlijeĊeni - Vladimir je imao ogrebotinu preko oka, duboku i krvavu posjekotinu od stijene u koju je udario prilikom spuštanja, a ja sam se izloţila nezdravom svjetlu. Dok smo se spuštali niz planinu, krećući se brzo po zaleĊenoj cesti, vidjeli smo da je snijeţilo već neko vrijeme. Novi sloj napadao je po tragovima, a guste pahuljice ispunile su nebo. Zbog leda na cesti tu i tamo smo proklizavali. Pogledala sam na sat i iznenadila se kada sam vidjela da je skoro ĉetiri sata ujutro. Bili smo unutar Đavoljeg ţdrijela više od petnaest sati. Toliko smo kasnili da nismo imali vremena stati da odspavamo. Stat ćemo samo da napunimo kanistere s benzinom. Usprkos Vladimirovu trudu stigli smo u samu zoru, prekasno da bismo odmah poletjeli. Model 12 Electra Junior s dva motora ĉekao nas je spreman na pisti, gdje smo ga ostavili prije dan i pol. Bilo je toliko hladno da je led visio s krila poput zubiju. Bilo je opasno poletjeti, no voziti do tamo bilo je potpuno nemoguće. Bili smo prisiljeni krenuti drugim rutama

do Grĉke - da nas ne bi otkrili letjeli smo prvo u Tunis, a zatim u Tursku - a povratak nije trebao biti ništa lakši. Avion je bio dovoljno velik da primi šest putnika, opremu i namirnice. Ukrcali smo svoje stvari i uskoro smo poletjeli kroz zrak ispunjen snijegom, leteći visoko prema nebu uz veliku buku. Dvanaest sati kasnije sletjeli smo na aerodrom izvan Pariza. Vidjela sam da nas Panhard et Levassor Dynamic ĉeka u daljini, luksuzan automobil s ispoliranim vratima i širokim rubnicima, ĉudo u ovoj ratnoj oskudici. Mogla sam samo nagaĊati odakle nam takvo raskošno vozilo, no pretpostavljala sam daje kao i Modeli 12 i K-51 dolazio od naše strane donatorice. Donacije su nas odrţavale na ţivotu proteklih godina i bila sam zahvalna kada sam ugledala automobil. No kako smo ga uspijevali saĉuvati od Nijemaca bilo je pitanje koje se nisam usuĊivala postaviti. Sjedila sam u tišini dok je automobil jurio kroz noć. Iako sam spavala u avionu još uvijek sam bila iscrpljena od silaska u spilju. Zatvorila sam oĉi i odmah zaspala. Kotaĉi su poskakivali po istrošenoj cesti, ĉula sam glasove u daljini, no smisao rijeĉi nije do mene dopirao. Moji snovi bili su kolaţ svega što sam vidjela u pećini. Sanjala sam dr. Seraphinu, Vladimira i ostale ĉlanove ekspedicije; zastrašu juću i duboku jamu; legiju sjajnih anĊela s bijelim aureolama koji su plesali ispred mene. Kada sam se probudila prepoznala sam napuštene kamene ulice Montparnassea, zonu otpora i potpuna siromaštva u vrijeme okupacije. Prolazili smo pokraj stambenih zgrada i mraĉnih barova, a gola stabla ĉije su grane bile pokrivene snijegom stajala su s obje strane ulice. Vozaĉ je usporio i skrenuo prema groblju na Montparnasseu, a zatim se zaustavio ispred velikih ţeljeznih vrata. Nakon što je kratko potrubio vrata su se otvorila i automobil je uklizao unutra. Unutrašnjost groblja bila je mirna i zaleĊena, zarobljena ledom koji se ljeskao pod farovima, pa sam na trenutak pomislila da je ovo blještavo mjesto bilo pošteĊeno rugobe i iskvarenosti rata. Vozaĉ je zaustavio motor ispred kipa anĊela koji je stajao na kamenom postolju - Le Genie du Sommeil Eternel, Duh vjeĉnog sna, bronĉani anĊeo ĉuvar koji je pazio na mrtve. Izašla sam još uvijek iscrpljena. Iako je bila vedra noć, a nebo ispunjeno sjajem zvijezda, zrak je bio vlaţan tako da se ĉinilo kao da grobovi imaju aure od magle. Iza kipa se pojavio muškarac. Bilo je posve jasno da je ĉekao automobil, no svejedno sam se uplašila. Nosio je svećeniĉku odjeću. Nisam ga nikada prije vidjela, niti na jednom sastanku ili vijeću, a uĉili su me da budem sumnjiĉava prema svima. Samo mjesec dana ranije neki Nefil je pratio i ubio jednog od naših starijih ĉlanova odbora, profesora nebeske muzikologije dr. Michaela i uzeo sve njegove tekstove. U sekundi smo izgubili vrijedne informacije. Na takve su prilike vrebali naši neprijatelji. Ĉinilo se da dr. Seraphina poznaje svećenika jer je odmah krenula prema njemu. Zamolio je grupu da poĊe za njim i odveo nas do trošne kamene graĊevine na samom kraju groblja, jednoj od preostalih zgrada davno napuštena samostana. Prije mnogo godina zgrada je sluţila kao ĉitaonica Valkovih. Sada je bila prazna. Otkljuĉao je teška drvena vrata i pustio nas unutra. Nitko od nas, pa ĉak ni dr. Seraphina, koja je bila u bliskoj vezi s najstarijim ĉlanovima vijeća - da, dr. Raphael je vodio bitku u Parizu - nije znala gdje ćemo se toĉno sastajati za vrijeme rata. Nismo imali nikakav ustaljeni raspored, a sve su se poruke prenosile usmeno poput ove ili u tišini. Sastanci su se odvijali na improviziranim lokacijama - udaljenim kafićima, gradićima izvan Pariza, napuštenim crkvama. Pa ĉak i s tako jakim mjerama opreza znala sam da nas najvjerojatnije stalno promatraju. Svećenik nas je odveo do hodnika, stao ispred vrata i tri puta snaţno pokucao. Vrata su se otvorila i ugledala sam kamenu prostoriju osvijetljenu obiĉnim ţaruljama - vrijednim predmetima kupljenim ameriĉkim dolarima na crnoj burzi. Uski prozori bili su zamraĉeni

teškom, crnom tkaninom. Izgledalo je kao da je sastanak zapoĉeo - ĉlanovi vijeća već su sjedili za okruglim stolom. Ĉim nas je svećenik uveo svi ĉlanovi su ustali i znatiţeljno nas promatrali. Inaĉe nisam smjela ići na sastanke i nisam poznavala uobiĉajene procedure, no vijeće je oĉito ĉekalo da se ekspedicija vrati. Predsjedavatelj je bio dr. Raphael Valko i sjedio je na ĉelu stola. Zadnji put sam ga vidjela kada je odlazio s farme u Alsaceu i ostavio me u progonstvu. Iako sam znala da je tako najbolje, nikada mu to neću oprostiti. Jako se promijenio od tada. Kosa na sljepooĉicama mu je posijedila, a njegovo ponašanje je postalo još ozbiljnije. Kada bih ga vidjela na cesti ne bih ga prepoznala. Srdaĉno nas je pozdravio, pokazao rukom prema mnogobrojnim praznim stolcima i poĉeo prvi krug pitanja o ekspediciji. "Sigurno nam imate mnogo toga reći", rekao je stavivši ruke na stol. "Poĉnite kada ţelite." Dr. Seraphina je detaljno opisala klanac, strmi okomiti spust, stjenovite niše koje su zauzimale donje dijelove spilje i specifiĉan zvuk vodopada u daljini. Opisala je i tijelo anĊela te dala popis preciznih mjera i toĉnih zapaţanja koje je zapisala u svoj dnevnik. S osobitim je ponosom spomenula spolovilo. Izjavila je da će fotografije otkriti nove ĉinjenice o fiziĉkom izgledu anĊela. Ekspedicija je završila veoma uspješno. Dok su ostali ĉlanovi ekspedicije govorili, svatko je naime dao iscrpan izvještaj o putovanju, ja sam se preispitivala. Gledala sam u svoje ruke na prigušenom svjetlu. Bile su uništene od hladnoće i leda, spaljene od anĊeoske svjetlosti. Razmišljala sam o osjećaju koji me obuzeo. Zar smo uistinu nekoliko sati ranije bili u planinama? Prsti su mi se toliko tresli da sam ih zabila u dţepove debelog vunenog kaputa ne bih li ih sakrila. U mojoj glavi, oĉi boje akvamarina zurile su u mene, svijetle i sjajne poput obojanog stakla. Prisjetila sam se kako je Seraphina podizala anĊelove ruke i noge mjereći svaki ud kao da komad drveta. Stvorenje se ĉinilo tako ţivim, tako punim ţivota da nisam mogla prestati misliti daje nekoliko minuta prije nego što smo došli bilo ţivo. Shvatila sam da nikada nisam do kraja vjerovala da ćemo vidjeti tijelo i da unatoĉ svom mom prouĉavanju nisam vjerovala da ću ga zaista vidjeti, dodirnuti, punktirati mu koţu. Moţda sam se u nekom kutu mozga nadala da smo u krivu. Kada smo razrezale koţu ruke i kada se pojavilo ţivo meso obuzeo me strah. Ta mi se scena stalno ponavljala, ţilet koji klizi po bijeloj koţi, reţe i prodire. Zatim svjetlucanje membrane na slabom svjetlu. Budući da sam bila najmlaĊa u grupi, osjećala sam da moram sve dobro izvesti i preuzela sam na sebe više nego što je bilo potrebno. Uvijek sam se trudila raditi i uĉiti više od ostalih. Posljednjih deset godina provela sam dokazujući da sam dostojna ekspedicije - ĉitala sam tekstove, pohaĊala predavanja, usvajala informacije o putovanju - no sve me to nije dovoljno pripremilo. Na moju ţalost reagirala sam poput poĉetnika. "Celestine", rekao je dr. Raphael trgnuvši me iz mojih misli. Iznenadilo me da me svi gledaju kao da oĉekuju da nešto kaţem. Oĉito mije postavio pitanje. "Oprostite", rekla sam osjećajući da mi lice gori. "Nešto ste me pitali?" "Dr. Seraphina je objašnjavala vijeću da ste vi zasluţni za kruci- jalno otkriće u spilji", rekao je promatrajući me pozorno. "Ţelite li nešto dodati?" U strahu da ne iznevjerim obećanje koje sam dala dr. Seraphini i bojeći se da ne otkrijem kako sam bila glupa jer sam prešla rijeku, samo sam šutjela. "Oĉito je da se Celestine ne osjeća dobro", rekla je dr. Seraphina i stala u moju zaštitu. "Ako nemate ništa protiv voljela bih daje pustite da se odmori. Dopustite mi da opišem liru." Poĉela je opisivati liru vijeću sljedećim rijeĉima. "Pronašla sam Celestine uz obalu rijeke s torbicom od teleće koţe u rukama. Po iznošenoj koţi odmah sam zakljuĉila da to nešto mora biti veoma staro. Ako se sjećate, torbica se spominje u bilješkama o Prvoj angelološkoj ekspediciji presvetog Clemetisa."

"Naravno", odgovorio je dr. Raphael. "Imate pravo. Toĉno se sjećam reĉenice: "Najbrţe što sam mogao zgrabio sam je od palog anĊela i spaljenim sam je rukama neoštećenu spremio u svoju torbu." "Tek nakon što sam otvorila torbicu i pregledala liru bila sam sigurna daje to lira o kojoj je govorio Clematis. Presveti Clematis oĉito je bio previše ozlijeĊen pa nije uspio odnijeti liru iz spilje", rekla je dr. Seraphina. "To je torbica koju je Celestine pronašla". Ĉlanove vijeća je iznenadila ova ĉinjenica. Okrenuli su se prema meni i ĉekali da im potanko sve objasnim, no ja nisam mogla izreći niti rijeĉ. I sama sam jedva vjerovala da sam upravo ja, od svih ĉlanova naše grupe, pronašla dugo ţeljenu liru. Dr. Raphael je neko vrijeme šutio kao da procjenjuje veliĉinu uspjeha ekspedicije. Zatim je energiĉno ustao i obratio se vijeću. "Moţete ići", rekao je i raspustio sastanak. "Malo niţe u prostorijama ĉeka vas hrana. Celestine i Seraphina, moţete ostati još trenutak?" Dok su drugi odlazili dr. Seraphina mije uputila ohrabrujući pogled kao da mi ţeli reći da će sve biti u redu. Dr. Raphael je izvodio grupu iz prostorije zraĉeći mirom kojem sam se divila. Posjedovao je snagu karaktera kojom je uspijevao suspregnuti emocije, vrlinu koju sam ţeljela imati. "Reci mi Seraphina", rekao je, "jesu li ĉlanovi ekspedicije ispunili tvoja oĉekivanja?" "Po mom mišljenju ekspedicija je bila vrlo uspješna", odgovorila je dr. Seraphina. "A kakva je bila Celestine?", upitao je. Osjetila sam da me steţe u trbuhu. Zar je ekspedicija bila neka vrsta testa? "Za mladu angelologinju", rekla je dr. Seraphina, "impresionirala me. To što je pronašla liru dokaz je njezinog talenta". "U redu", rekao je dr. Raphael i okrenuo se prema meni. "Jesi li ti zadovoljna kako si obavila zadatak?" Pogledala sam prvo u dr. Seraphinu, a zatim u dr. Raphaela ne znajući što da kaţem. Reći da sam zadovoljna kako sam obavila zadatak bila bi laţ, no ako ispriĉam što sam uĉinila prekršit ću obećanje koje sam dala dr. Seraphini. Na kraju sam rekla, "Voljela bih da sam se bolje pripremila". "Ĉitav se naš ţivot pripremamo za takve trenutke", rekao je dr. Raphael i prekriţivši ruke kritiĉki me promatrao. "Kada doĊe takav trenutak moţemo se samo nadati da smo nauĉili dovoljno da uspješno obavimo posao". "Bila si vrlo uspješna", dodala je dr. Seraphina. "Sjajno si obavila posao." "Ne mogu priĉati o svojoj reakciji", rekla sam iskreno, "za mene je misija bila vrlo stresna. Još uvijek se nisam oporavila." Dr. Raphael zagrlio je svoju suprugu i poljubio je u obraz. Idi k ostalima, Seraphina. Ţelim Celestine nešto pokazati." Dr. Seraphina se okrenula prema meni i primila me za ruku. "Bila si jako hrabra, Celestine i jednoga dana ćeš biti izvrsna angelologinja." Nakon što je to rekla poljubila me u obraz i otišla. Nikada je više nisam vidjela. Dr. Raphael me iz prostorije u kojoj je bio sastanak poveo u hodnik koji je mirisao na zemlju i gljivice. "Slijedi me," rekao je i krenuo ţurno niz stepenice u tamu. Na dnu je bio drugi prolaz, duţi od prvoga. Osjetila sam kako tlo postaje strmije i trudila sam se odrţati ravnoteţu. Sto smo dalje hodali zrak je postajao sve hladniji i sve je lošije mirisao. Vlaţan zrak prolazio mije kroz odjeću, prošao je i kroz debelu vunenu jaknu koju sam nosila u pećini. Dotaknuvši rukama vlaţne kamene zidove shvatila sam da nepravilni zidovi nisu od kamena već od hrpe kostiju naslagane u šupljine. Odmah sam shvatila gdje smo - kretali smo se kroz katakombe ispod Montparnassea.

Popeli smo se kroz novi hodnik stepenicama i došli u drugu zgradu. Dr. Raphael je otkljuĉao nekoliko vrata, posljednja su vodila u svjeţ, hladan hodnik. Posvuda su se vrzmali štakori ostavljajući za sobom izgriţene ostatke - trule kore krumpira i cikoriju, ratnu zamjenu za kavu. Primio me za ruku. Skrenuli smo iza ugla i izašli na ulicu. Uskoro smo se našli nekoliko blokova dalje od groblja, na mjestu gdje nas je ĉekao Panhard et Levassor. Kada smo se pribliţili automobilu primjetila sam da je za prozor bio zataknut komadić papira s porukom na njemaĉkom. Iako nisam razumjela što piše, pretpostavila sam da bi to mogla biti dopuštenje ili dozvola koja će nam omogućiti da proĊemo kontrole po gradu. Sada mi je postalo jasno kako moţemo imati tako skupocjen automobil i novac za gorivo - Panhard et Levassor je pripadao Nijemcima. Dr. Valko, koji je nadgledao naše tajne operacije u njemaĉkim blokovima, uspio je iz toga izvući korist, barem noćas. Vozaĉ je otvorio vrata i ja sam uklizala u toplinu straţnjeg sjedala, a dr. Raphael se smjestio pokraj mene. Okrenuo se prema meni i primio me svojim hladnim rukama za lice i hladno me pogledao. "Pogledaj me", rekao je prouĉavajući moje lice kao da na njemu traţi nešto posebno. Uzvratila sam mu pogled, po prvi puta ga promatrajući iz takve blizine. Imao je oko pedesetak godina i izborano lice. Kosa mu je bila prošarana sjedinama više nego kada sam ga posljednji put vidjela. Uplašila me naša blizina. Nikada prije nisam bila toliko blizu nekom muškarcu. "Jesu li tvoje oĉi plave?" upitao me. "SmeĊe su," odgovorila sam iznenaĊena neobiĉnim pitanjem. "To će biti u redu," odgovorio je otvorivši malen putni kovĉeg koji je stajao izmeĊu nas. Uzeo je satensku veĉernju haljinu, svilene ĉarape i podvezicu te par cipela. Odmah sam je prepoznala. Bila je to ona ista haljna koju je nosila Gabriella prije nekoliko godina. "Odjeni to," rekao je. Kada je vidio moje zabezeknuto lice dodao je, "uskoro ćeš shvatiti zašto je to neophodno." "Ali to je Gabriellino," rekla sam usprotivivši se nekontrolirano. Nisam mogla zamisliti da je odjenem znajući što sve je ta haljina prošla. Sjetila sam se dr. Raphaela i Gabrielle dok je bila s njim u toj haljini, no odmah sam poţeljela da nisam ništa rekla. "I kakve to ima veze?" upitao je. "One noći kada je Gabriella nosila ovu haljinu", izgovorila sam ne smogavši snage da ga pogledam u oĉi, "vidjela sam vas zajedno. Bili ste ispred naše zgrade." "I vjeruješ da si shvatila ono što si vidjela", upitao je. "Kako sam to mogla krivo shvatiti?" prošaptala sam gledajući kroz prozor u mraĉne sive zgrade, svjetiljke što prolaze, depresivno zimsko lice Pariza. "Bilo mi je posve jasno što se dogaĊa." "Odjeni haljinu", rekao je strogo. "Trebala bi imati više povjerenja u Gabrielline motive. Prijateljstvo bi trebalo biti jaĉe od beskorisnih sumnji. U ovakvim vremenima povjerenje je sve što imamo. Ima mnogo toga što ne znaš i uskoro ćeš shvatiti kakvim je opasnostima izloţena Gabriella." Polako sam se skinula iz svoje debele vunene odjeće. Otkopĉala sam hlaĉe i preko glave skinula debelu vestu koje sam imala zbog zaštite od ledenog planinskog vjetra, pa sam navukla haljinu pazeći da je ne poderem. Bila mi je prevelika, znala sam to odmah. Prije ĉetiri godine kada ju je nosila Gabriella najvjerojatnije bi mi bila premalena, no za vrijeme rata izgubila sam deset kilograma i sada sam bila sama kost i koţa. Dr. Raphael Valko se takoĊer presvukao. Dok sam se odijevala izvadio je iz svog kovĉega crnu jaknu i hlaĉe SS uniforme i ispod sjedala izvukao sjajne, crne, jahaće ĉizme. Uniforma je bila u odliĉnom stanju, neoštećena, i nije mirisala kao iznošena odjeća s crnog trţišta. Pretpostavila sam da je to bio rekvizit jednog od naših dvostrukih agenata u SS-u, jednog s nacistiĉkim vezama. Prošli su me trnci od uniforme - potpuno ga je izmijenila. Kada

se odjenuo, na gornju usnicu je stavio ljepilo i zalijepio tanke brkove. Zatim je briljantinom zalizao kosu i zakaĉio SS znaĉku na rever, sitan ali vaţan detalj koji me ispunio gaĊenjem. Kada je završio s ureĊivanjem stisnuo je oĉi i pomno me prouĉio. Prekriţila sam ruke na prsima ne bih li se sakrila od njegovog pogleda. Bilo je oĉito da nisam ispunila oĉekivanja. Poravnao mije haljinu i namjestio mi kosu kao što je obiĉavala ĉiniti moja majka kada me kao dijete vodila u crkvu. Automobil je jurio gradom dok se nije zaustavio uz Seinu. Vojnik na mostu pokucao je na staklo drškom revolvera. Vozaĉ je otvorio prozor i rekao nešto na njemaĉkom pokazavši hrpu papira. Vojnik je pogledao prema nama zadrţavši pogled malo duţe na dr. Raphaelu. "Guten Abend", rekao je dr. Raphael, po mome mišljenju, savršenim njemaĉkim naglaskom. "Guten Abend", promrmljao je vojnik dok je pregledavao papire, a zatim nam dao znak da moţemo proći. Dok smo se penjali širokim kamenim stepenicama glavnog ulaza koje su vodile do niza stupova ispred klasicistiĉke fasade, prošli smo kraj muškarca u veĉernjem odijelu i prekrasne ţenu u njegovu naruĉju. U usporedbi s njom sigurno sam izgledala bolesno i iscrpljeno. Bila sam premršava i jako blijeda. Stavila sam kosu u punĊu i nama- zala usne ruţem koji sam uzela iz kovĉega dr. Raphaela, no nisam se mogla mjeriti s njihovim ureĊenim frizurama i odmorenim licima. Tople kupke, puder, parfem i ĉista odjeća za mene ili bilo koga u okupiranoj Francuskoj nisu postojali. Gabriella je ostavila kristalnu boĉicu Shalimara koju sam prisvojila nakon što je otišla, vrijedan podsjetnik na sretnija vremena, no nisam se usuĊivala staviti ni kap da ga ne bi potrošila. Udobnosti sam se sjećala iz djetinjstva, nešto što sam osjetila jednom i nikada više, poput mlijeĉnih zuba. Teško me se moglo zamijeniti s nekom od ovih ţena. No drţala sam se za ruku dr. Raphaela i trudila se ostati smirena. Hodao je brzo i samopouzdano i na moje iznenaĊenje vojnici su nas propuštali bez incidenta. Odjednom smo se našli u toploj, buĉnoj, luksuznoj dvorani. Poveo me stepenicama na drugu stranu dvorane do privatnog stola na balkonu. Trebalo je vremena da se priviknem na buku i ĉudnu rasvjetu, no ĉim mije to uspjelo ispred mene se pruţila dugaĉka i velika blagovaonica s visokim stropom i ogledalima u kojima se odraţavalo mnoštvo, negdje uhvativši ţenski zatiljak, a negdje svjetlucanje lanĉića dţepnog sata. Crvene zastave sa crnim svastikama visjele su pravilno rasporeĊene po ĉitavoj prostoriji. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, odgovarajućim posuĊem i buketima cvijeća koji su se nalazili na sredini stola - vidjeti ruţe u to vrijeme bilo je ĉudo. Kristalni lusteri bacali su treperavu svjetlost koja se zaustavljala na satenskim cipelama i tamnom parketu. Šampanjac, nakit i lijepi ljudi okupili su se uz svjetlo svijeća. Prostorija je bila ispunjena rukama koje su podizale ĉaše i vikale - Zum Wohl,! Zum Wohl! Nisam mogla vjerovati koliko se vina toĉilo od jednog kraja prostorije do drugog. Bilo je teško naći hranu, a vino je bilo nemoguće nabaviti bez veza s okupatorima. Ćula sam da su Nijemci oduzeli na tisuće boca šampanjca, a moj obiteljski podrum potpuno opustošili. Za mene je i jedna boca predstavljala luksuz. No ovdje je vino teklo u potocima. Tada sam shvatila koliko su drugaĉiji ţivoti pobjednika od ţivota gubitnika. S balkona sam poĉela pozornije promatrati sudionike zabave. Na prvi pogled su se ĉinili kao i bilo koji gosti što posjećuju elegantne zabave. No paţljivijim promatranjem uoĉila sam da se dio gostiju razlikovao svojom pojavom. Bili su mršavi i košĉati, visokih jagodica i velikih, maĉkastih oĉiju koje kao da su bile izrezane iz nekog uzorka. Njihova plava kosa, svjetlucava koţa i neuobiĉajena visina izdvajala ih je kao nefilske goste. Zamor se pojaĉavao dok su konobari hodali kroz gomilu dijeleći ĉaše šampanjca. "Ovo je", rekao je dr. Raphael pokazavši na stotine gostiju ispod nas, "ono što sam ti htio pokazati."

Pogledala sam ponovno u mnoštvo i postalo mije muĉno. "Takvo veselje dok Francuska gladuje." "Dok Europa gladuje", ispravio me. "Odakle im toliko hrane?" upitala sam. "Toliko vina, tako lijepe odjeće i finih cipela?" "Sada razumiješ", rekao je blago se smiješeći. "Htio sam da vidiš što mi radimo, što je naš cilj. Ti si mlada. Moţda ti je teško shvatiti protiv ĉega se borimo." Nagnula sam se nad sjajnu mjedenu ogradu, a ruke su mi gorjele na hladnom metalu. "Angelologija nije samo neka teorijska igra, poput šaha", rekao je. "Znam da se na poĉetku školovanja, kada se divimo Bonaventuri i Augustinu moţda tako ĉini. No tvoj posao nije samo pobjeda u debatama o holomorfizmu i crtanje taksonimija o anĊelima ĉuvarima. Tvoj posao je i ovdje, u stvarnom svijetu", rekao je i rukom pokazao na mnoštvo. Primijetila sam strast u njegovom glasu dok je govorio i prisjetila se Seraphinina upozorenja nakon što sam ušla u Đavolje ţdrijelo. Mi imamo duţnosti prema svijetu u kojem ţivimo i u koji se vraćamo. Ima još toliko toga što moramo uĉiniti." "Tebi je jasno da ovo nije samo borba izmeĊu malog broja onih koji pruţaju otpor i okupatorske vojske. To je rat do potpunog iscrpljenja protivnika koji traje neprekidno od samoga poĉetka. Sv. Toma Akvinski vjerovao je da su anĊeli pali nakon dvadesetak sekundi stvaranja - njihova zla priroda je gotovo stalno remetila savršenost svemira, ostavivši veliku pukotinu izmeĊu dobra i zla. Samo dvadeset sekundi svemir je bio ĉist, savršen, jedinstven. Zamisli kako bi bilo postojati samo tih dvadeset sekundi - ţivjeti bez straha od smrti, bez boli, bez sumnji. Zamisli." Zatvorila sam oĉi i pokušala zamisliti takav svijet. Nisam uspjela. "Dvadeset sekundi sve je bilo savršeno", rekao je uzevši dvije ĉaše šampanjca. "Mi smo dobili ostatak." Popila sam gutljaj hladnog, suhog šampanjca. Bio je tako ukusan da mi se jezik stisnuo od uţitka kao da ga nešto boli. Dr. Raphael je nastavio, "u naše doba zlo je prevladalo. No mi se i dalje nastavljamo boriti. Ima nas na tisuće u svakome dijelu svijeta i tisuće - stotine tisuća - njih." "Postali su toliko moćni", rekla sam promatrajući bogatstvo na plesnome podiju ispred sebe. "Moram vjerovati da nije uvijek bilo ovako." "Osnivaĉi angelologije posebno su paţljivo planirali uništenje svojih neprijatelja. MeĊutim toliko su to prouĉavali da su se precijenili, mislili su da će borba brzo završiti. Nisu shvaćali koliko Straţari i njihova djeca mogu biti hiroviti i kako uţivaju u trikovima, nasilju i destrukciji. Premda su bili anĊeli i posjedovali nebesku ljepotu svojih predaka, njihova su djeca bila zaraţena nasiljem. Zato su zauzvrat zatrovali sve što su dotakli." Dr. Raphael je na trenutak zašutio. "Razmisli kakav je oĉaj obuzeo Stvoritelja kada nas je krenuo uništavati, kakva je tuga oca koji ubija svoju djecu, produţetak svoga djelovanja. Utopili su se milijuni ljudi, nestala je ĉitava civilizacija - no Nefili su i dalje opstali. Ekonomska pohlepa, socijalna nepravda, rat to su bila oĉitovanja zla u našem svijetu. Jasno je da uništavanjem ţivota na planetu zlo nije iskorijenjeno. Usprkos svoj njihovoj mudrosti presveti oĉevi to nisu ispitali. Nisu se u potpunosti pripremili za borbu. Oni su primjer kako i najpredaniji angelolog moţe pogriješiti ako ignorira povijest. "Naš posao je uzeo maha za vrijeme inkvizicije, iako smo ubrzo poslije uspjeli izgubiti posjede. Devetnaesto stoljeće bilo je jednako zabrinjavajuće jer su se teorije Spencera, Darwina i Marxa izokrenule u sustav društvene manipulacije. Ali u prošlosti smo uvijek povratili izgubljeno. Sada se opet poĉinjem brinuti. Ponestaje nam snage. Kampovi smrti puni su naših ljudi. Nefili su s Nijemcima odnijeli najveću pobjedu. Već su duţe vrijeme ĉekali ovakvu vrstu politiĉke stranke."

Shvatila sam da je sad trenutak u kojem bih mogla postaviti pitanje koje me već neko vrijeme kopkalo. "Zar mislite da su nacisti Nefili?" "Ne baš", odgovorio je. "Nefili su paraziti koji se hrane ljudskim društvom. Oni su miješani - polu-ljudi, polu-anĊeli - i to im daje odreĊenu fleksibilnost u prebacivanju iz jednog društva u drugo. Kroz povijest su se vezali uz grupe poput nacista, promovirali ih i davali im financijsku i vojnu pomoć radeći tako na svom uspjehu. To je vrlo stara i vrlo uspješna praksa. Kada bi koja grupa pobijedila, Nefili bi preuzeli nagrade, tiho bi podijelili plijen, a zatim se vratili svojim privatnim ţivotima." "Ali zovu ih Slavnima", rekla sam. "Da, i mnogi od njih i jesu slavni. Njihovo bogatstvo kupuje im zaštitu i privatnost", nastavio je. "Jako ih puno ima ovdje. U stvari, volio bih te upoznati s jednim jako vaţnim gospodinom." Ustao je i rukovao se s visokim, plavokosim gospodinom u pre- divnom svilenom smokingu koji mi je djelovao poznato, no nisam se mogla sjetiti otkuda. Moţda smo se ranije sreli jer me znatiţeljno promotrio od glave do pete, s osobitim je zanimanjem gledao moju haljinu. "Herr Reimer", rekao je muškarac. Prisno oslovljavanje i laţno ime dr. Raphaela ukazalo mije da nije znao tko smo. Priĉao je s dr. Rap- haelom kao da su kolege. "Nisam vas baš viĊao u Parizu u posljednje vrijeme - zar vam je rat pokvario uţitak?" Dr. Raphael se nasmijao i rekao, "ne, samo sam provodio vrijeme s ovom ljupkom mladom damom. Ovo je moja nećakinja Christina. Christina, ovo je Percival Grigori". Ustala sam i pruţila mu ruku. Poljubio ju je dotaknuvši me hladnim usnama. "Lijepa djevojka", rekao je iako me jedva pogledao. Svu paţnju usmjerio je na moju haljinu. Nakon što je izvadio tabakeru iz dţepa i ponudio dr. Raphaela cigaretom, podigao je upaljaĉ kojim se Gabreilla koristila prije ĉetiri godine. U tom ĉasu otkrila sam njegov identitet. Percival Grigori bio je Gabriellin ljubavnik, on je bio taj kojega sam vidjela u njezinom naruĉju. Promatrala sam ga u šoku dok je dr. Raphael vodio površan razgovor o politici i kazalištu, dodirujući samo najvaţnije ratne dogaĊaje. Zatim je Percival Grigori kimnuo i napustio nas. Sjela sam na stolac i nije mi bilo jasno odakle bi dr. Raphael mogao poznavati tog ĉovjeka, niti kako se Gabriella s njim spetljala. Odluĉila sam biti mudra u svojoj zbunjenosti pa sam šutjela. "Osjećaš li se bolje?" upitao je dr. Raphael. "Bolje?" "Bilo ti je loše od puta." "A, da", odgovorila sam gledajući u svoje ruke koji su bile crvene kao da sam dobila opekline od sunca. "Sve će biti u redu. Imam svijetlu put. Trebat će par dana da proĊe." Ţeleći promijeniti temu upitala sam, "niste završili priĉu o nacistima. Jesu li oni pod kontrolom Nefila? I ako jesu, kako bismo ih mi mogli pobijediti?" "Nefili su vrlo jaki, no kada su poraţeni - a do sada su svaki puta bili poraţeni - brzo nestanu i ostave ljude da sami izdrţe kaznu kao da su oni uĉinili sva zlodjela. Ima nacista i meĊu Nefilima, no na vlasti su ĉistokrvni ljudi. Zato ih je tako teško uništiti. Ljudi razumiju, pa ĉak i ţele zlo. Postoji nešto u našoj prirodi što voli zlo. Mi smo povodljivi." "Damo se manipulirati", rekla sam. "Da, moţda je manipulacija bolja rijeĉ. Velikodušnija." Utonula sam u baršunasti stolac, a meka tkanina gladila mi je leĊa. Ĉinilo mi se da mi odavno već nije bilo tako toplo. U prostoriji je zapoĉela muzika i parovi su poĉeli plesati ispunivši podij.

"Dr. Raphael", upitala sam ohrabrivši se od šampanjca, "mogu li vas nešto upitati?" "Naravno", odgovori. "Zašto ste me pitali imam li plave oĉi?" Pogledao me i na trenutak sam pomislila da bi mi mogao reći nešto o sebi, nešto što bi moglo otkriti njegov unutrašnji ţivot koji je skrivao od svojih uĉenika. Glas mu je postao mekši dok je govorio, "to je nešto što si trebala nauĉiti na mojim predavanjima, draga moja. Kako izgledaju Titani? Kakav je njihov genetski kod?" Prisjetila sam se njegovih predavanja i zacrvenila se od srama. Naravno, sjetila sam se. Nefili su imali svjetloplave oĉi, svijetlu kosu i bili su natprosjeĉne visine. "Da", rekla sam, "sada se sjećam." "Ti si dosta visoka i mršava. Mislio sam da ćemo lakše proći ĉuvare ako imaš plave oĉi." Popila sam sav šampanjac u brzom gutljaju. Nisam voljela biti u krivu, pogotovo ne u društvu dr. Raphaela. "Reci mi", rekao je dr. Raphael, "znaš li zašto smo tebe poslali u ekspediciju?" "Iz znanstvenih razloga", odgovorila sam. "Da pregledam anĊela i sakupim empirijske dokaze. Da napišem informacije o tijelu u naš izvještaj. Da pronaĊem liru koju je Clematis ostavio." "Da, lira je bila bit ekspedicije, rekao je dr. Raphael. "No jesi li ikada promislila zašto bi jedan neiskusan angelolog bio poslan u misiju takvog kalibra? Zašto je Seraphina, koja ima samo ĉetrdeset godina vodila grupu, a ne jedan od starijih ĉlanova?" Odmahnula sam glavom. Znala sam da je ona imala vlastite profesionalne ambicije, no bilo mi je ĉudno da dr. Raphael nije išao s nama, pogotovo nakon ranijih radova o Clematisu. Znala sam da su mene ukljuĉili kao nagradu za pronalazak lokacije spilje, no moţda je postojao još neki razlog. "Seraphina i ja ţeljeli smo poslati mladog angelologa u spilju", rekao je gledajući me ravno u oĉi. "Ti nisi bila toliko profesionalno izloţena. Nisi imala predrasuda." "Nisam sigurna da shvaćam što ţelite reći", rekla sam odloţivši praznu kristalnu ĉašu na stol. "Da sam išao ja, vidio bih samo ono što sam oĉekivao da ću vidjeti. Ti si pak vidjela ono što je bilo ondje i otkrila si ono što drugi nisu. Reci mi iskreno, kako sije pronašla? Što se dogodilo u spilji?" "Sigurna sam da vam je dr. Seraphina predala izvještaj" odgovorila sam i postala nervozna. "Ona je opisala fiziĉke detalje, broj fotografija, koliko vam je trebalo od podnoţja do vrha planine. Logistiku je dobro obavila. Ali to nije sve, zar ne? Još se nešto dogodilo, nešto što te uplašilo." "Zao mi je, no ne znam na što ciljate." Zapalio je cigaretu i zavalio se dublje u stolac zabavljajući se ispu- hivanjem dima. Bilo mi je još neugodnije jer je postajao sve zgodniji. Naposljetku je rekao, "Ĉak i sada, u Parizu, tebe je strah." Popravila sam satensku haljinu i odgovorila, "ne znam kako bih to toĉno opisala. Bilo je nešto zastrašujuće u pećini. Dok smo se spuštali u jamu sve je postajalo tako jako.. .mraĉno." "To se ĉini posve normalno", rekao je. "Jama je duboko ispod zemlje." "Ne fiziĉka tama", odgovorila sam ne znajući jesam li tim odgovorom otkrila previše. "Bilo je to nešto drugo. Neka elementarna tama, ĉista tama, ona tama koja se osjeća kada se probudimo usred noći u hladnoj, praznoj sobi, dok vani u daljini padaju bombe, noćna mora u neĉijoj glavi. Tama koja dokazuje posrnulu narav našeg svijeta." Dr. Raphael je gledao u mene i ĉekao da nastavim. "Nismo bili sami u Đavoljem ţdrijelu. Straţari su nas tamo ĉekali."

Nastavio me gledati i više nisam mogla reći je li to bio pogled pun divljenja, straha ili kao što sam se potajno nadala, divljenja. "Drugi bi sigurno to spomenuli", prekinuo me. "Bila sam sama", rekla sam i prekršila obećanje koje sam dala dr. Seraphini. "Ostavila sam grupu i prešla rijeku. Onesvijestila sam se pa se ne sjećam svih detalja. Znam samo da sam ih vidjela. Stajali su u mraĉnim ćelijama kao i onda kada ih je vidio Clematis. Jedan me pogledao. Osjetila sam njegovu ţelju za slobodom, ţelju da bude meĊu ljudima, da ga vole. AnĊeo nas je ĉekao tisućama godina. Dr. Raphael Valko i ja otišli smo na hitan sastanak vijeća u jutarnjim satima. Lokacija je odreĊena na brzinu i svi smo se premjestili s mjesta zadnjeg sastanka u središnji dio naših zgrada na Montparnasseu, Athenaeum. Impozantan i veliĉanstven, Athenaeum se nije koristio za vrijeme okupacije. Nekada ispunjen knjigama i studentima, zvukom listanja i šaputanjem knjiţniĉara, danas je imao prazne police i kuteve pune pauĉine. Nisam kroĉila u knjiţnicu godinama i kada sam vidjela promjenu zaţalila sam za vremenom u kojem nisam imala drugih briga od uĉenja. Promjena lokacije bila je nuţna zbog predostroţnosti no zbog toga smo izgubili dosta vremena. Nakon što smo napustili zabavu mladi vojnik na biciklu predao nam je poruku iz koje smo saznali da je sastanak i da moramo doći. Kada smo došli na dogovoreno mjesto, primili smo drugu poruku sa šiframa koje su nas trebale odvesti na toĉno mjesto. Bilo je skoro dva ujutro kada smo sjeli za stol u Athea- neumu. Dvije male svjetiljke na sredini stola bacale su slabo prozirno svjetlo na sve okupljene. U zraku se osjećala napetost i neka energija koja mije davala do znanja da se dogodilo nešto vaţno. To mije potvrdila i ozbiljnost s kojom su nas ĉlanovi vijeća doĉekali. Izgledalo mije kao da smo prekinuli sprovod. Dr. Raphael je zauzeo mjesto na ĉelu stola i dao mi znak da sjednem na klupicu pored njega. Na moje veliko iznenaĊenje na drugome kraju stola je sjedila Gabriella Levi-Franche. Nisam je vidjela ĉetiri godine, no izgledala je gotovo jednako. Nosila je i dalje crnu bobi frizuru, usnice našminkane svjetlocrveno, a djelovala je mirno i oprezno. Za razliku od nas koji smo tijekom rata zapali u anemiĉno stanje iscrpljenosti, Gabriella je djelovala poput uhranjene i zaštićene ţene. Bila je bolje odjevena od bilo kojeg angelologa ovdje. Primjetivši da sam stigla s dr. Raphaelom optuţujući je podigla obrvu iznad zelenog oka. Bilo je oĉito da naše rivalstvo nije prestalo. Gabriella je bila sumnjiĉava prema meni, kao što sam i ja bila prema njoj"Sve mi ispriĉajte", rekao je dr. Raphael glasom slomljenim od emocija. "Ţelim znati kako se toĉno sve dogodilo." "Automobil se zaustavio pred kontrolom na mostu Saint-Michel", odgovorila je starija angelologinja, ĉasna sestra koju sam već vidjela prije nekoliko godina. Njezin teţak crni veo i slabo svjetlo uĉinili su od nje produţetak mraĉne prostorije. Nije se vidjelo ništa osim skvrĉenih prstiju kojima se drţala za sjajan stol. "Straţari su ih prisilili da izaĊu iz automobila i pretraţili su ih. Zatim su ih odveli." "Odveli?" upitao je dr. Raphael. "Kamo?" "Ne znamo", rekao je dr. Levi-Franche, Gabriellin ujak, a male okrugle naoĉale stršale su mu na nosu. "Upozorili smo naše ljude u svakom arrondissementu u gradu. Nitko ih nije vidio. Zao mi je što moram reći da bi mogli biti bilo gdje." "A što se dogodilo sa stvarima koje su vozili?"upitao je dr. Raphael. Gabriella je ustala i stavila teţak koţni kovĉeg na stol. Poloţivši na njega svoje sitne prste rekla je, "lira je ostala sa mnom. Ja sam bila u automobilu iza dr. Seraphine. Cim sam vidjela da su uhapsili naše agente naredila sam vozaĉu da skrene i odveze nas natrag na Montparnasse. Nasreću kovĉeg sa stvarima je bio kod mene."

Dr. Raphael je opustio ramena od olakšanja. "Znaĉi kovĉeg je siguran, no drţe naše agente." "Jasno je da nikada neće pustiti tako dragocjene zarobljenike a da ne zatraţe zauzvrat nešto jednako vrijedno", rekla je ĉasna sestra. "Koji su njihovi uvjeti?" upitao je dr. Raphael. "Razmjena - predmeti u zamjenu za angelologe". "I što se toĉno misli pod predmetima?" upitao je tiho dr. Raphael. "Nisu bili detaljni", odgovorila je. "No nekako znaju da smo donijeli nešto vrijedno iz Rodopa. Mislim da bismo im trebali ispuniti ţelje." "To je nemoguće", rekao je dr. Levi-Franche. "To ne dolazi u obzir." "Moje mišljenje je da oni ne znaju što smo toĉno pronašli u Rodo- pima, već da samo nagaĊaju da je nešto vrijedno", rekla je Gabriella uspravivši se na stolcu. "Moţda su im agenti već priznali što su pronašli u spilji", rekla je ĉasna sestra. "U takvim mukama to bi bilo posve normalno." "Vjerujem da će naši angelolozi poštivati pravila", odgovorio je pomalo ljutito dr. Raphael. "Ako imalo poznajem Seraphinu, ona neće dopustiti ostalima da progovore." Okrenuo se prema meni i mogla sam vidjeti male graške znoja na njegovom ĉelu. "Ona će izdrţati njihovo ispitivanje iako znamo koliko ono ponekad moţe biti okrutno." Zavladala je tuga. Svi smo znali koliko Nefili mogu biti brutalni prema našim agentima, pogotovo kada ţele nešto saznati. Ćula sam priĉe o njihovim metodama i mogla sam samo zamišljati što su sve u stanju uĉiniti mojim kolegama ne bi li iz njih izvukli informacije. Nisam mogla znati što će se dogoditi, no bilo mi je posve jasno da je ova veĉer bila vrlo vaţna. Ako izgubimo ono što smo pronašli u pećini, ĉitav naš trud bit će uzaludan. Otkrića su bila dragocjena, no zar ćemo uistinu ţrtvovati ĉitav angelološki tim zbog toga? "Jedno sigurno znamo", rekla je ĉasna gledajući na svoj ruĉni sat. "Još uvijek su ţivi. Primili smo poziv prije dvadesetak minuta. Ja sam osobno razgovarala sa Seraphinom." "Je li mogla slobodno govoriti?" upitao je dr. Raphael. "Molila nas je da napravimo razmjenu", odgovorila je. "Posebno je naglasila da dr. Raphael ide naprijed." Dr. Raphael je prekriţio ruke iza leĊa. Izgledalo je kao da gleda nešto na stolu. "A što vi mislite o takvoj razmjeni?" upitao je obrativši se vijeću. "Nemamo puno izbora", odgovorio je dr. Levi-Franche. "Takva se razmjena protivi našem protokolu. Nikada prije nismo uĉinili nešto sliĉno i vjerujem da ni sada ne bismo trebali napraviti iznimku, kolikogod nam bila dragocjena dr. Seraphina. Jednostavno im ne moţemo predati predmete pronaĊene u spilji. Stotinama godina smo planirali kako da ih se domognemo." Bila sam uţasnuta hladnoćom kojom je Gabriellin ujak priĉao o mojoj profesorici. Moj bijes se malo ublaţio kada sam vidjela da ga i Gabriella gleda istim onim netrpeljivim pogledom koji je jednom uputila meni. "S druge strane pak", rekla je ĉasna sestra, "dr. Seraphinina struĉnost odvela nas je do otkrića. Ako je izgubimo kako ćemo nastaviti dalje?" "Nije moguće izvršiti razmjenu", dr. Levi-Franche je nastavio. "Nismo još ni pregledali zabilješke niti razvili fotografije. Bez toga je ekspedicija potpuno besmislena." "A što je s lirom", dodao je Vladimir, "ne mogu niti zamisliti posljedice kada bi došla u njihove ruke. Posljedice po ĉitav svijet." "Slaţem se", rekao je dr. Raphael. Instrument im se ne smije predati ni pod koju cijenu. Sigurno postoji neko rješenje." "Meni je jasno da se vi baš ne slaţete s mojim mišljenjem", rekla je ĉasna. "No taj instrument nije vrijedan ljudskoga ţivota. Moramo napraviti razmjenu."

"Ali blago koje smo danas pronašli je kruna dugogodišnjeg truda", usprotivio se Vladimir svojim jakim ruskim naglaskom. "Ne mislite valjda da bismo trebali uništiti nešto za što smo toliko naporno radili?" "Toĉno to mislim", odgovorila je ĉasna. "Ima trenutaka kada moramo shvatiti da nemamo moć u odreĊenim stvarima, da je to van naše kontrole i daje Bog taj koji će odluĉiti." "Smiješno", rekao je Vladimir. Dok su ĉlanovi vijeća izmijenjivali argumente ja sam promatrala dr. Raphaela koji mi je sjedio tako blizu da sam mogla osjetiti kise- loslatku aromu šampanjca koji smo pili samo nekoliko sati ranije. Vidjela sam da razmišlja i ĉeka da ostali iscrpe svoje argumente. Napokon je ustao i zamolio tišinu. "Tišina", rekao je strogo kao nikada ranije. Ĉlanovi vijeća su se okrenuli iznenaĊeni autoritetom u njegovom glasu. Iako je bio predsjednik vijeća i naš najcjenjeniji znanstvenik, rijetko je pokazivao svoj autoritet. "Ranije ove veĉeri poveo sam ovu mladu angelologinju na druţenje. Bio je to bal koji su organizirali naši neprijatelji. I mislim da mogu reći daje to popriliĉan dogaĊaj, zar ne, Celestine?" Ostavši bez teksta, samo sam kimnula. Dr. Raphael je nastavio, "razlog zbog kojeg sam to uĉinio bio je praktiĉne prirode. Ţelio sam joj pokazati naše neprijatelje izbliza. Ţelio sam da shvati da su oni protiv kojih se borimo ovdje, da ţive s nama u našim gradovima i kradu, ubijaju i haraju dok mi bespomoćno gledamo. Mislim daje shvatila lekciju. No ĉini mi se da bi mnogi od vas trebali jednu takvu pouĉnu epizodu. Oĉito smo zaboravili zašto smo ovdje." Pokazao je na kovĉeg. "Ovo je bitka koju ne smijemo izgubiti. Naši osnivaĉi koji su riskirali da ih proglase hereticima kada su zapoĉinjali s radom, koji su saĉuvali tekstove za vrijeme crkvenih ĉistki i spaljivanja, koji su prepisivali Enohova proroĉanstva i riskirali ţivote da prenesu informacije i izvore - to je borba koju mi nastavljamo. Ono o ĉemu raspravlja Bonaventura i njegovi Komentari sentencija koji tako elokventno govore o osnovama angelološke metafizike te da su anĊeli istovremeno i materijalna i spiritualna bića. Nastavljamo se na oca skolastike, Duna Scotta i stotine tisuća drugih koji su se borili da unište spletke zlih. Koliko ih je već ţrtvovalo svoje ţivote za naš cilj? Koliko će ih drage volje uĉiniti to opet? To je njihova borba. Pa ipak sve te mnoge godine vodile su do ovog trenutka u kojem imamo mogućnost izbora. Teret se nekako zatekao na našim leĊima. Imamo moć da odluĉujemo o budućnosti. Moţemo nastaviti borbu ili se predati." Zatim je ustao, otišao do kovĉega i uzeo ga u ruke. "Moramo odluĉiti iz ovih stopa. Glasat ćemo." Ĉim je pozvao vijeće na glasanje svi ĉlanovi su podigli ruke. Ostala sam šokirana. Gabriella, koja prije nije smjela ni pohaĊati sastanke, a kamoli donositi odluke, imala je pravo glasati, dok mene koja sam provela godine pripremajući se za ekspediciju i koja sam riskirala svoj ţivot u pećini nisu ni pogledali. Gabriella je bila angelolog, a ja sam još uvijek bila poĉetnik. Oĉi su mi se od ljutnje i poraza ispunile suzama tako da sam nazirala samo obrise u prostoriji. Gabriella je glasala za razmjenu, kao i dr. Raphael i ĉasna. Mnogi su drugi, meĊutim, ţeljeli ostati vjerni pravilima. Nakon što su se izbrojali glasovi desilo se daje jednak broj bio za i protiv. "Ima nas jednak broj za i protiv", rekao je dr. Raphael. Ĉlanovi vijeća su se poĉeli pogledavati kao da razmišljaju tko bi od njih mogao promijeniti svoju odluku. "Predlaţem", rekla je Gabriella uputivši mi pogled u kojem se nazirala nada", da dopustimo Celestine da glasa. Nije li samim time što je bila ĉlan ekspedicije zasluţila pravo glasa?" Svi su uprli svoje poglede u mene. Ĉlanovi vijeća su se sloţili, moj glas će odluĉiti. Razmišljala sam što da uĉinim znajući da sam s ovom odlukom napokon postala njihov ĉlan.

Vijeće je ĉekalo moju odluku. Ispriĉala sam se nakon glasanja, izišla u prazan hodnik i poĉela trĉati koliko su me noge nosile. Kroz hodnike i široke stepenice izašla sam u noć, a moje cipele slijedile su ritam moga srca. Znala sam da ću pronaći samoću u dvorištu, na mjestu gdje smo Gabriella i ja ĉesto odlazile, na onom istom mjestu na kojemu sam ugledala zlatni upaljaĉ koji je veĉeras koristilo nefilsko ĉudovište. Dvorište je uvijek bilo prazno, ĉak i danju, a ja sam morala biti sama. Suze su mi mutile vid - ţeljezna ograda koja je okruţivala staro zdanje topila se, veliĉanstvena breza slonovske koţe je nestajala, a oštar srp mladog mjeseca na nebu zamutio se u neprepoznatljiv oblak. Nakon što sam provjerila da me nitko ne slijedi ĉuĉnula sam iza zida, sakrila lice u ruke i zaplakala. Plakala sam za dr. Seraphinom i ostalim ĉlanovima ekspedicije koje sam izdala. Plakala sam zbog tereta koji je glasanje stavilo na moju savijest. Shvaćala sam da je moja odluka bila korektna, no ta me ţrtva slomila, uništila moju vjeru u samu sebe, svoje kolege i naš posao. Izdala sam svoju uĉiteljicu, svoju mentoricu. Odrekla sam se ţene koju sam voljela kao da mi je majka. Dobila sam pravo glasa, no izgubila sam vjeru u angelologiju. Iako sam i dalje imala debelu vunenu jaknu, ispod nje nisam nosila ništa osim tanke haljine koju mi je dao dr. Raphael. Obrisala sam oĉi dlanom i drhtala. Noć je bila ledena, potpuno mirna i tiha, postalo je puno hladnije. Polako sam se smirila, duboko uzdahnula i pripremala se vratiti kada sam zaĉula tiho šaputanje koje je dolazilo negdje s boĉne strane zgrade. Povukla sam se dublje u sjenu i ĉekala pitajući se tko bi mogao izlaziti iz zgrade na taj izlaz budući da se normalno prolazilo kroz trijem na glavnome ulazu. Tada se u dvorištu pojavila Gabriella. Sap- tala je nešto Vladimiru ĉiji je izraz lica odavao daje nešto jako vaţno u pitanju. Pokušala sam ih bolje vidjeti. Gabriella je bila posebno lijepa na mjeseĉini - njezina crna sjajna kosa i crveni ruţ na usnama bili su u snaţnom kontrastu s bjelinom njezine koţe. Nosila je skupocjen smeĊi kaput uskog kroja s pojasom, oĉito šivan po mjeri. Nije mi bilo jasno gdje je našla takav kaput niti kako ga je platila. Gabriella se uvijek lijepo odijevala, no za mene je odjeća poput njezine postojala samo na filmovima. Iako je nisam vidjela godinama, dobro sam poznavala njezin govor tijela. Bore na ĉelu znaĉile su da je razmišljala o onome što ju je Vladimir upitao. Iznenadan bljesak u oĉima praćen namještenim smješkom govorio je da mu je odgovorila uobiĉajeno samouvjereno, duhovito u obliku aforizma, zajedljivo. On ju je pozorno pratio i ni na trenutak nije skidao oĉi s nje. Dok su razgovarali jedva da sam disala. Zbog svega što se te veĉeri dogodilo Gabriella je morala biti uznemirena koliko i ja. Gubitak ĉetvoro angelologa i prijetnja da izgubimo sve što smo pronašli u ekspediciji bilo je dovoljno da uništi atmosferu, iako je odnos izmeĊu dr. Seraphine i Gabrielle nije bio tako blizak. No unatoĉ svemu njih dvije bile su nekoć vrlo bliske i znala sam daje Gabriella voljela našu profesoricu. No sada u dvorištu, Gabriella mi se uĉinila - teško mi je i izgovoriti tu rijeĉ "veselom". Imala je drţanje pobjednika koji je dobio tešku bitku. Odjednom se pojavio snop svjetala i u dvorištu se zaustavio automobil. Farovi su bili upereni u ţeljezna vrata i osvjetljavali veliku brezu ĉije su se grane pruţale kroz vlaţan zrak poput pipaca. Iz automobila je izašao muškarac. Gabriella je pogledala preko ramena, crna kosa joj je uokviravala lice u obliku kacige. Muškarac je bio zgodan i visok, u sakou s dvostrukim kopĉanjem i sjajnim cipelama. Djelovao mi je profinjeno. Takva otmjenost bila je egzotiĉna za vrijeme rata, a te me veĉeri okruţivala sa svih strana. Kada se pribliţio shvatila sam da je to Percival Gregori, Nefil kojeg sam te veĉeri upoznala. Gabriella ga je odmah

prepoznala i dala mu znak da je priĉeka kod automobila. Poljubila je Vladimira u oba obraza i krenula prema svom ljubavniku. Još sam se više povukla u sjenu nadajući se da me neće otkriti. Gabriella mi je bila tako blizu, udaljena samo nekoliko metara, ĉula bi me da sam joj nešto šapnula u prolazu. Zbog te blizine uspjela sam vidjeti kovĉeg koji je sadrţavao blago iz Rodopa. Gabriella gaje nosila Percivalu Grigoriu. Ta spoznaja me tako izbacila iz takta da sam izišla iz sjene. Ugledavši me, Gabriella se nakratko zaustavila. Pogledi su nam se sreli i shvatila sam da me nije briga što će vijeće odluĉiti. Gabriella je ĉitavo vrijeme planirala predati kovĉeg svom ljubavniku. U tom trenutku njezino ĉudno ponašanje koje je trajalo godinama - nestanci, nevjerojatan uspon u angelološkim krugovima, udaljavanje od dr. Seraphine, novac koji joj je dolazio niotkuda sve je imalo smisla. Dr. Seraphina je imala pravo. Gabriella je radila za naše neprijatelje. "Što to radiš?" upitala sam je glasom koji kao da nije pripadao meni. "Vrati se unutra", odgovorila je vidno zbunjena mojim prisustvom. Govorila je jako tiho kao da ju je strah da bi nas mogli ĉuti. "Ne moţeš to uĉiniti", prošaptala sam. "Ne sada nakon svega što smo prošli." "Ja vas samo ţelim poštedjeti daljnjih patnji", rekla je i uputila se prema automobilu. Sjela je na straţnje sjedalo, a Percival Grigori je zatvorio vrata za njom. Na trenutak sam ostala paralizirana, no dok je automobil nestajao u zamršenoj tami uskih ulica, došla sam k sebi. Otrĉala sam preko dvorišta u zgradu, a strah me tjerao sve dalje i dalje kroz široki, hladni hodnik. Iznenada sam ĉula kako me netko zove s kraja hodnika. "Celestine!" viknuo je dr. Raphael i preprijeĉio mi put. "Hvala bogu da si dobro." "Ne", rekla sam boreĉi se za dah. "Gabriella je otišla s kovĉegom. Upravo se vraćam iz dvorišta. Ukrala gaje." "Slijedi me", rekao je i bez daljnjih me objašnjenja poveo napuštenim hodnicima natrag u Athenaeum. I Vladimir se vratio. Kratko me pozdravio ozbiljna lica. Pogledala sam iza njega i vidjela da su prozori na kraju prostorije porazbijani. Hladan i neugodan povjetarac padao je na unakaţena tijela ĉlanova vijeća, njihovi leševi leţali su u lokvi krvi na podu. Bila sam toliko potresena prizorom da sam mogla samo stajati u nevjerici. Pridrţala sam se za stol za kojim smo vijećali nad ţivotom moje profesorice ne znajući je li prizor ispred mene stvaran ili je to samo ruţan san. Brutalan naĉin na koji su bili ubijeni bio je straviĉan. Ĉasna sestra je ustrijeljena izbliza ravno u ĉelo, halja sva u krvi. Gabriellin ujak, dr. LeviFranche, leţao je na mramornome podu razbijenih naoĉala, takoĊer u krvi. Još dvoje ĉlanova vijeća leţalo je na stolu. Zatvorila sam oĉi i okrenula se. Bilo mi je lakše jedino kada me dr. Raphael ĉvrsto primio u naruĉje. Naslonila sam se na njega, a gorkoslatki miris njegova tijela pruţio mi je utjehu. Zamišljala sam kako će kad otvorim oĉi sve biti kao što je bilo nekoć - Athenaeum će biti pun sanduka, papira i zaposlenih asistenata koji pakiraju naše knjige. Ĉlanovi vijeća sjedit će oko stola i prouĉavati karte dr. Raphaela o ratnom stanju u Europi. Škola će biti otvorena, a ĉlanovi vijeća ţivi. No kada sam otvorila oĉi ponovno me pogodio uţasni masakr. Nisam mogla pobjeći od stvarnosti. "Hajde, doĊi", rekao je dr. Raphael i poveo me kroz sobu vodeći me odluĉno kroz hodnik do glavnog ulaza. "Diši. U šoku si." Ogledavajući se kao da sanjam upitala sam, "Sto se dogodilo?" Ne razumijem. Zar je to uĉinila Gabriella?" "Gabriella?" ponovio je Vladimir koji nam se pridruţio još u hodniku. "Ne, naravno da nije." "Gabriella nema nikakve veze s time", rekao je dr. Raphael. "Oni su bili špijuni. Znali smo već duţe vrijeme da motre vijeće. To je dio plana da ih ubijemo na ovakav naĉin."

"To ste vi uĉinili?" upitala sam u nevjerici. "Kako ste mogli?" Dr. Raphael me pogledao i vidjela sam kako mu je preko lica preletjela sjena tuge, kao da gaje pogodilo moje razoĉaranje. "Celestine, to je moj posao", odgovorio je i primivši me za ruku odveo kroz hodnik. "Jednoga dana ćeš shvatiti. DoĊi, moramo te odvesti odavde." Dok smo se pribliţavali glavnom ulazu Athenaeuma osjetila sam tupilo izazvano krvavim prizorom i uhvatila me muĉnina. Dr. Raphael me odveo na hladni noćni zrak gdje nas je ĉekao Panhard et Levassor. Dok smo se spuštali niz velike kamene stube stavio mi je u ruke kovĉeg. Kovĉeg je bio identiĉan kovĉegu koji je Gabriella imala u dvorištu - jednaki smeĊi kovĉeg sa sjajnim kopĉama. "Uzmi ovo", rekao je dr. Raphael. "Sve je spremno. Noćas će te odvesti na granicu. Zatim ćemo se, bojim se, morati osloniti na naše prijatelje u Španjolskoj i Portugalu koji će te odvesti dalje." "Odvesti gdje?" "U Ameriku", odgovorio je dr. Raphael. "Uzet ćeš ovaj kovĉeg sa sobom. I ti i blago iz pećine bit ćete sigurni tamo." "Ali vidjela sam Gabriellu kako odlazi", rekla sam gledajući u kovĉeg kao daje utvara. "Uzela je liru. Nema je." "To je bila replika, draga Celestine, mamac", rekao je dr. Raphael. "Gabriella zavlaĉi neprijatelja tako da ti moţeš pobjeći i da oslobodimo Seraphinu. Puno joj duguješ, ukljuĉujući i sudjelovanje na ekspediciji. Lira je sada u tvojim rukama. Ti i Gabriella ste se razdvojile no nikada ne smiješ zaboraviti da radite za isti cilj. Njezin će biti ovdje, a tvoj u Americi." TREĆA SFERA ...javiše mi se dva vrlo velika ĉovjeka kakovih nikada ne vidjeh na zemlji. Lice im se sja kao sunce, oĉi im kao svijeće upaljene, iz usta kao da im oganj izlazi, ruho im kao prelijevanje pjene, a ruke im kao zlatna krila... Tajne knjige o uznesenju Henokapravednoga19 19 Sa staroslavenskog preveo i priredio Marko Grĉić; Matica hrvatska, Zagreb, 2006. Ćelija sestre Evangeline, Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York 24. PROSINCA 1999, OO.OO UJUTRO Evangeline je prišla prozoru, razmaknula teške zastore i zurila u mrak. Sa ĉetvrtog kata mogla je jasno vidjeti drugu obalu rijeke. Svake veĉeri u isto vrijeme putniĉki vlak sijekao je tamu, šaljući svijetli trag mraĉnim krajolikom. Njegova pojava ju je umirivala - noćni vlak bio je pouzdan kao raspored duţnosti u Samostanu Sv. Ruţe. Vlak je prolazio, sestre su odlazile na molitvu, toplina je isijavala iz radijatora, vjetar tresao prozorskim oknima. Svemir se kretao u pravilnim ciklusima. Za nekoliko sati izašlo bi sunce, a Evangeline zapoĉela novi dan u skladu sa strogim rasporedom kojim se ravnala sve dane: molitva, doruĉak, misa, rad u knjiţnici, ruĉak, molitva, kućanski poslovi, rad u knjiţnici, misa, veĉera. Ţivot joj se kretao u sferama pravilnim poput rasporeda zrnaca na krunici. Katkada bi promatrajući vlak zamišljala da se prolazom vagona oprezno kreće kakav putnik. Vlak bi zajedno s putnikom brzo bljesnuo, a potom uz neonsko svjetlo praćeno bukom metalnih dijelova projurio prema nepoznatom odredištu. Zureći u tamu, ţudjela je da ugleda Verlainea u vlaku. Njezina soba je veliĉine ovećeg ormara te, sasvim prikladno, miriše po svjeţe opranoj posteljini. Nedavno je ĉitavu sobu oĉistila od poda do stropa, pod od borovine namazala voskom i uklonila pauĉinu iz kutova. Izglaĉane bijele plahte na krevetu mamile su je da izuje cipele i odspava. Umjesto toga, natoĉila je vodu u ĉašu na stolu i popila je. Zatim je otvorila prozor i duboko udahnula. U pluća joj je ušao gust i hladan zrak, prijao je poput leda nanesenog na ranu. Bila je toliko umorna da je jedva mogla misliti. Brojke elektriĉnog sata pokazivale su da je tek prošla ponoć. Poĉinjao je novi dan.

Sjela je na krevet i zatvorila oĉi, sreĊujući dojmove o svemu što joj se dogodilo proteklog dana. Uzela je sveţanj koji joj je dala sestra Celestine te prebrajala pisma. U njemu je bilo jedanaest omotnica, po jedna za svaku godinu, s istom nepoznatom njujorškom povratnom adresom. Njezina baka bila je izvanredno dosljedna u slanju pisama, na svakoj markici bio je otisnut isti datum - 21. prosinac. Svake godine, od 1988. do 1998, stizala je po jedna ĉestitka. Nedostajala je jedino ovogodišnja. Paţljivo, da ne razdere prednje strane omotnica, izvadila je ĉestitke, na brzinu ih prouĉila, a zatim kronološki poredala preko kreveta, od prve do posljednje . Na njima su se nalazili crteţi tušem, meĊutim, jasne plave linije naizgled nisu tvorile neku odreĊenu sliku. Bili su ruĉno dizajnirani, ali Evangeline nije shvaćala njihovu svrhu niti znaĉenje. Jedna ĉestitka je sadrţavala elegantan i moderan prikaz anĊela koji se penjao ljestvama - koji, za razliku od anĊeoskih slika u crkvi Sv. Marije AnĊeoske, ni u ĉemu nije bio pretjeran. Iako se mnoge sestre nisu slagale s njom po tom pitanju, Evangeline je više cijenila umjetniĉke prikaze anĊela od njihovih biblijskih opisa, koji su joj na samu pomisao ulijevali strah. Kotaĉi Ezekijelovih kola, primjerice, u Bibliji su opisani nalik kamenu krizolitu, kruţnog oblika, sa stotinama oĉiju što su virile s njihovih rubova. Prema Bibliji Kerubini su imali ĉetiri lica - ĉovjeĉje, volujsko, lavlje i orlovsko. Drevni naĉin zamišljanja boţjih glasnika bio je zastrašujući, gotovo groteskan u usporedbi s djelima renesansnih slikara koji su zauvijek izmijenili vizualni prikaz anĊela. Evangeline je radije zamišljala anĊele kao stvorenja koja pušu u trublje, nose sa sobom harfe te se skrivaju iza mekih krila, premda je takva slika bila daleko od njihove biblijske stvarnosti. Pregledala je ĉestitke, jednu po jednu. Na prvoj, iz prosinca 1988, nalazio se prikaz anĊela u bijeloj halji obrubljenoj zlatom koji je puhao u zlatnu trublju. Kada je otvorila ĉestitku, u njoj je pronašla bli- jedoţuti papir. U poruci ispisanoj grimiznom tintom, elegantnim rukopisom njene bake, pisalo je: Draga Evangeline, pripazi na sljedeće: pokušaj razumijevanja znaĉaja Orfejeve lire pokazao se kao kušnja. Sve što znamo o Orfeju temelji se na legendi pa tako ne moţemo razabrati precizne obrise njegova smrtnog ţivota. Nije nam poznata godina njegova roĊenja, pravo porijeklo niti istinska mjera talenta u sviranju lire. Navodno je bio sin muze Kaliope i rijeĉnog boga Eagra, no to je, naravno, tek mitološka pretpostavka. Naša je duţnost razdvojiti mitološko od povijesnog, razdijeliti legendu i ĉinjenice, magiju i istinu. Je li Orfej ljudima podario poeziju? Je li liru pronašao na svom legendarnom putovanju u podzemlje? Je li zaista za ţivota bio utjecajan kao što tvrdi povijest? Do šestog stoljeća pr. Kr. grĉkim se svijetom pronio glas o njegovoj glazbenoj vještini, no o tome kako je došao u posjed anĊeoskog instrumenta naširoko se raspravljalo meĊu povjesniĉarima. Rad tvoje majke samo je potvrdio ranije teorije. Evangeline je okretala papir s jedne na drugu stranu, u nadi da se rukopis ispisan crvenom tintom nastavljao. Poruka je zasigurno bila fragment veće cjeline. S druge strane papira, meĊutim, nije bilo niĉega. Ogledala se po sobi - zbog umora joj se ĉinilo kao da su ĉvrsti kutovi sobe omekšali - a potom se vratila pismima. Otvorila je sljedeću ĉestitku, a zatim još jednu. Unutar svake od njih nalazili su se identiĉni blijedoţuti papiri ispunjeni porukama koje su poĉinjale i završavale bez nekog logiĉnog slijeda. Od jedanaest pisama, samo je ono naslovljeno njoj imalo odreĊen poĉetak i završetak. Stranice nisu bile numerirane, a njihov poredak nije se mogao razabrati prema kronologiji slanja. Štoviše, ĉinilo joj se kao da su ispunjene beskonaĉnom strujom rijeĉi. Da bi stvar bila gora, slova su bila toliko mala da je naprezala oĉi da ih uspije proĉitati. Nakon što je još neko vrijeme prouĉavala stranice, vratila je svaku ĉestitku u svoju omotnicu, pazeći na datum slanja. Pokušaj razumijevanja zamršenog bakinog rukopisa

prouzrokovao joj je glavobolju. Nije mogla jasno misliti, a u sljepooĉnicama joj se skupio snaţan bol. Već je odavno trebala otići na spavanje. Skupivši ĉestitke u sveţanj, stavila ih je ispod jastuka, pazeći da ih ne savije i ne zguţva rubove. Ništa više nije mogla uĉiniti bez barem malo sna. Ne trudeći se da navuĉe pidţamu, izula je cipele i bacila se na krevet. Plahte su bile ugodno hladne i meke. Navukla je pokrivaĉ do visine brade i trljajući noţne prste u najlonskim ĉarapama utonula u san. Vlak na ţeljezniĉkoj liniji Metro-North prema gradu Hudsonu, negdje izmeĊu Poughkeepsieja i Harlema - stanica na 125. ulici, New York Verlaine je uhvatio zadnji noćni vlak u smjeru juga. S njegove desne strane, uzduţ traĉnica, tekla je rijeka Hudson; s lijeve strane breţuljci prekriveni snijegom uzdizali su se prema noćnom nebu. Vlak je bio zagrijan, dobro osvijetljen i prazan. Boce Corone koje je ispio u baru u Miltonu u kombinaciji sa sporim, ljuljajućim ritmom vlaka dovele su ga u stanje smirenosti, pa ĉak i zadovoljstva. Iako se nerado rastao od svog Renaulta, znao je da bi ga bilo nemoguće vratiti u vozno stanje. Bio je to monovolumen koji je svojim jednostavnim dizajnom nalikovao ranim modelima Renaulta iz prijeratnog doba, automobilima koji su mu budući da nikada nisu uvezeni u SAD, a on nikada nije bio u Francuskoj - bili poznati samo s fotografija. Sada je bio slupan i uništen. Ono što je, meĊutim, ţalio više od gubitka automobila bio je gubitak ĉitavog istraţivaĉkog rada. Osim briţljivo posloţenog materijala koji mu je trebao da obrani doktorsku tezu - sveska crteţa u boji, bilješki i općenitih informacija o suradnji Abigail Rockefeller s Muzejem suvremene umjetnosti u New Yorku - ondje su se nalazile stotine fotokopija i dodatnih bilješki skupljenih tijekom godine rada za Percivala Grigoria. Iako njegove formulacije nisu bili odveć originalne, ništa bolje od njih nije imao. Sve je to ostalo na zadnjem sjedalu automobila, u torbi koju su ukrali Grigorievi ljudi. Napravio je kopije većine dokumenata, no pod Grigorievom paskom bio je slabije organiziran nego inaĉe. Nije se mogao sjetiti koliko je materijala u vezi Samostana Sv. Ruţe i A. Rockefeller uistinu kopirao, a koliko je toga ostavio u torbi. Morao je otići do ureda i provjeriti. Ostajala mu je tek nada da je bio dovoljno paţljiv da saĉuva kopije najvaţnijih dokumenata. Unatoĉ svemu što se dogodilo u posljednjih nekoliko sati, tješilo ga je barem to što su originalna pisma majke Innocente upućena Abigail Rockefeller bila zakljuĉana u uredu, te ĉinjenica da je arhitektonske nacrte Sv. Ruţe nosio sa sobom. Ranjenom rukom posegnuo je u unutarnji dţep ogrtaĉa te iz njega izvukao sveţanj nacrta. Pod dojmom Grigorieva omalovaţavajućeg stava prema nacrtima na sastanku u Central parku umalo je pomislio da su posve beskorisni. No ako nisu imali nikakvu vrijednost, zašto je onda Grigori poslao svoje grubijane da mu provale u automobil? Raširio je nacrte na krilu. Pogled mu je zapeo za peĉat lire. Podudarnost peĉata i Evangelinine ogrlice je zagonetka koju ţarko ţeli razriješiti. Štoviše, sve u vezi lire - od njezine prisutnosti na traĉkom novĉiću do istaknutog poloţaja na znaku Samostana Sv. Ruţe - doimalo se većim od ţivota, imalo je gotovo mitsku dimenziju. Ĉinilo mu se kao da su njegova osobna iskustva poprimila simboliĉki znaĉaj i slojevito povijesno znaĉenje, jednako kao da je istraţivao povijest umjetnosti. Moţda je pod utjecajem vlastitog obrazovanja situaciji nametao tumaĉenja bez pravog pokrića, povlaĉeći veze koje nisu postojale, romantizirajući svoj rad i napuhujući cijelu stvar preko mjere. Sada kada se smjestio na sjedalo u vlaku, imao je priliku da u miru promisli o svemu. Poĉeo se pitati nije li ogrlici s lirom pridao previše znaĉaja. Naravno, postojala je mogućnost da Grigori nije imao veze s

ljudima koji su mu provalili u Renault. Moţda je postojalo drugo, posve logiĉno, objašnjenje bizarnih dogaĊaja koji su se odigrali tog dana. Uzeo je prazne papire s oznakom Samostana Sv. Ruţe i njima prekrio arhitektonske nacrte. Gusti ruţiĉasti papir bio je izraĊen od kvalitetna pamuka, s vješto izvedenim zaglavljem s ruţicama i anĊelima u raskošnom viktorijanskom stilu, koji mu se, zaĉudo, svidio unatoĉ tome što je više volio modernije stilove. U razgovoru s Evangeline nije se osvrnuo na jednu ĉinjenicu - Evangeline je, naime, netoĉno tvrdila daje majka osnivaĉica dizajnirala pisaći pribor dvjesto godina ranije: otkriće kemijske metode za dobivanje papira iz smjese drveta, tehnološka revolucija koja je pridonijela razvoju poštanske sluţbe te omogućila pojedincima i grupama da kreiraju vlastiti pisaći pribor, dogodila se tek sredinom 1850-ih. Pisaći pribor s oznakom Sv. Ruţe vrlo vjerojatno je kreiran krajem devetnaestog stoljeća, a kao zaglavlje mu je posluţio crteţ majke osnivaĉice. Ta je praksa bila iznimno popularna tijekom tzv. Zlatnog razdoblja ameriĉke povijesti. Prosvjetitelji poput Abigail Rockefeller ulagali su mnogo truda u kreiranje jelovnika, posjetnica, pozivnica i osobnog pisaćeg pribora. Za njihovu izradu koristio se najkvalitetniji papir, a na svakom su bila otisnuta obiljeţja pojedinih obitelji i njihovi grbovi. Verlaine je tijekom godina na aukcijama prodao pozamašan broj takvih oĉuvanih predmeta izraĊenih po narudţbi. Nije ispravio Evangelininu pogrešku, sada je uviĊao, zato što ga je zatekla njezina pojava. Da se suoĉio s kakvom starijom ţenom- zmajem, zlovoljnom i prezaštitniĉki nastrojenom prema arhivu, bio bi savršeno spreman nositi se s njom. Tijekom godina moljakanja pristupa raznoraznim knjiţnicama nauĉio je kako zadobiti naklonost knjiţniĉarki. Pred Evangeline se, meĊutim, osjećao bespomoćnim. Bila je lijepa i pametna, širila je oko sebe neku neobjašnjivu ugodu, a kao ĉasna sestra - bila je i posve nedodirljiva. Moţda joj se svidio, barem malo. Ĉak i u trenutku kada ga je namjeravala izbaciti iz samostana, osjetio je neku ĉudnu povezanost izmeĊu njih. Zatvorio je oĉi u namjeri da se prisjeti kako je izgledala dok je sjedila nasuprot njega u baru u Miltonu. Izuzevši ĉudnu redovniĉku odoru - ĉinila se kao normalna osoba na normalnom veĉernjem izlasku. Nije mogao zaboraviti kako se nasmiješila, tek ovlaš, kada joj je dotaknuo ruku. Dopustio je da ga njihanje vlaka uljulja u sanjarenje o Evangeline, kada ga je iznenada razbudio udarac po prozorskom staklu. Na prozor se prilijepila ogromna bijela ruka, ĉiji su širom rašireni prsti nalikovali morskoj zvijezdi. Verlaine se preneraţeno uvukao u sjedalo, pokušavajući je prouĉiti iz drugog kuta. Još je jedna ruka tresnula o staklo, kao da će udarcem izbiti teţak plastiĉni kvadrat iz okvira. O prozor se oĉešalo hitro, crveno pero. Trepnuo je pokušavajući odrediti je li u meĊuvremenu zaspao, je li taj bizaran prizor bio san. No kada je bolje pogledao, ono što je vidio pred sobom sledilo mu je krv u ţilama: dva ogromna stvorenja lebdjela su pored vlaka; velike crvene oĉi prijeteći su zurile u njega, ogromna krila kretala su se paralelno s vagonom. Ne mogavši odvratiti pogled, uplašeno je zurio u njih. Je li polagano gubio razum ili su ova bizarna stvorenja doista nalikovala nasilnicima koji su mu uništili automobil? Na njegovo veliko zaprepaštenje, zakljuĉio je da jesu. Naglo je ustao te zgrabivši jaknu potrĉao prema zahodu - malenom odjeljku bez prozora koji je smrdio po kemikalijama. Duboko dišući, pokušao se smiriti. Odjeća mu je bila natopljena znojem, u plućima je osjećao nedostatak zraka, zbog ĉega mu se ĉinilo da bi se mogao onesvijestiti. Tako se osjećao samo jednom u ţivotu, kada je popio previše na maturalnoj veĉeri. Vlak se pribliţavao rubovima grada. Ugurao je nacrte i pisaći papir duboko u unutrašnjost dţepa. Izašao je iz kupaonice i brzo od- šetao prema prednjem dijelu vlaka. Tek nekoliko putnika sišlo je s ponoćnog vlaka na stanici u Harlemu. Kada je sišao na peron, pusta stanica ispunila ga je jezovitim osjećajem daje u neĉemu pogriješio - propustio stanicu ili, još gore, sjeo u krivi vlak. Odšetao je peronom do ţeljeznih stepenica kojima se spustio u mraĉnu i

hladnu gradsku ulicu. Ĉinilo mu se kao da je u njegovoj odsutnosti New York pogodila neka vrst kataklizme, kao da se kakvim trikom sudbine vratio u opustošen i prazan grad. Upper East Side, New York City Sneja je naredila Percivalu da ostane u kući, ali nakon što se satima prešetavao sobom za biljar išĉekujući da se Otterley javi s novostima, nije više mogao podnijeti samoću. Kada je majĉina svita uveĉer napustila kuću te se uvjerio daje Sneja zaspala, briţljivo je odjenuo smoking i crni ogrtaĉ, kao da se upravo vratio s gala-do- mjenka - te se dizalom spustio na Petu aveniju. Kontakt s vanjskim svijetom ranije ga je ostavljao ravnodušnim. Kada je kao mladić ţivio u Parizu, gdje je bilo nemoguće izbjeći zadah ljudskosti, nauĉio je posve ignorirati ljude. Neprestano ljudsko komešanje bilo mu je posve strano - nije osjećao potrebu za neumornim radom, slavljem, zabavom. Ljudske aktivnosti bile su mu dosadne. Bolest ga je, meĊutim, promijenila. Poĉeo je promatrati ljudska bića, prouĉavajući sa zanimanjem njihove ĉudne navike. Poĉeo je suosjećati s njima. Znao je da su ti simptomi povezani s većim promjenama na koje su ga već upozorili i s kojima je bio spreman suoĉiti se kao s prirodnim slijedom svoje metamorfoze. Rekli su mu da će se u njemu probuditi novi, zaĉuĊujući osjećaji - i doista, s nelagodom bi ustuknuo pred prizorom stradanja tih bijednih stvorenja. U poĉetku ti su ga ĉudni osjećaji trovali apsurdnim izljevima emocija. Vrlo dobro je znao da su ljudi inferiornija bića te daje njihova patnja u izravnom omjeru s njihovim poloţajem u poretku svemira. Tako je bilo i sa ţivotinjama, ĉija je bijeda bila tek nešto naglašenija od one ljudske. MeĊutim, poĉeo je uoĉavati ljepotu njihovih obiĉaja, obiteljske ljubavi, posvećenosti štovanju Boga i prkosa spram vlastite tjelesne slabosti. Unatoĉ tome što je prema ljudima osjećao prezir, poĉeo je uviĊati tragediju njihova poloţaja: oni su ţivjeli i umirali kao da je njihovo postojanje nešto znaĉilo. Daje svoja razmišljanja podijelio s Otterley ili Snejom, ismijale bi ga bez imalo milosti. Bolno i polako prošao je smrznutim ploĉnikom pored veliĉanstvenih zgrada svog susjedstva, teško dišući i oslanjajući se na štap. Hladan vjetar nije mu predstavljao prepreku muĉilo gaje, meĊutim, pucke- tanje steznika koji mu je gnjeĉio rebra, peckanje u prsima prilikom svakog udaha i izdaha, te škripanje koljena i bokova nalik mrvljenju kosti u prah. Poţelio je skinuti ogrtaĉ i osloboditi tijelo, puštajući da hladan zrak ublaţi bol. Oštećena, raspadajuća krila na leĊima, stisnuta uz odjeću, davala su mu izgled grbavca, zvijeri, deformiranog bića koje je svijet odbacio. Za kasnonoćnih šetnji, poput ove, zamijeniti mjesta s bezbriţnim, zdravim ljudima koji su prolazili pored njega. Gotovo bi pristao da postane ĉovjek ako bi ga to oslobodilo bola. Nakon nekog vremena šetnja ga je iscrpila. Zastao je u nekom blještavo ureĊenom vinskom baru, s mjedenim površinama i crvenim baršunom. Prostor je bio zagrijan i pun ljudi. Naruĉio je ĉašu viskija pa se smjestio za udaljeni stol u kutu bara iz kojeg je mogao promatrati radost ţivota. Tek što je ispio prvu ĉašu, primijetio je ţenu na suprotnom kraju prostorije. Bila je mlada, imala je sjajnu crnu kosu ošišanu u stilu 1930-ih. Sjedila je za stolom okruţena prijateljima. Iako je bila odjevena u jeftinu modernu odjeću - uske traperice i ĉipkastu košulju s dubokim izrezom - njezina ljepota imala je odliku klasiĉne ĉistoće koju je Percival povezivao sa ţenama iz drugog razdoblja. Mlada ţena liĉila je njegovoj voljenoj Gabrielli Levi-Franche. Ĉitavih sat vremena nije skidao oĉi s nje. Promatrajući njene geste i izraze lica došao je do zakljuĉka da nije samo izgledom nalikovala Gabrielli. Moţda je u njoj samo oĉajniĉki ţelio vidjeti Gabriellu: njezinoj šutljivosti pripisao je Gabriellinoj analitiĉkoj inteligenciji, u njenom ravnodušnom pogledu vidio je Gabriellinu sposobnost ĉuvanja tajni. Mlada ţena ponašala se rezervirano meĊu prijateljima, kao što je i Gabriella bila rezervirana meĊu

gomilom. NagaĊao je da njegova lovina više voli slušanje nego govor, puštajući prijateljima da iznose zabavne besmislice dok ona u sebi analizira njihove navike, popisu jući im prednosti i mane kliniĉkom okrutnošĉu. Odluĉio je priĉekati da ostane nasamo kako bi mogao popriĉati s njom. Nakon što je ispio još mnogo ĉaša viskija, mlada ţena je konaĉno uzela kaput i krenula prema izlazu. Kada je prošla pored njega, isprijeĉio je ispred njenih nogu svoj ulašteni štap od ebanovine. "Oprostite na tako izravnu pristupu" rekao je, ustavši tako da se postavio iznad nje, "ali inzistiram da vas poĉastim pićem". Mlada ţena zbunjeno je gledala u njega. Nije mogao reći što ju je više zapanjilo - štap kojim joj se isprijeĉio na putu ili njegova neobiĉna ponuda. "Vi ste se baš dotjerali" rekla je, promatrajući njegov smoking. Imala je visok i prodoran glas nabijen emocijama, posve suprotan Gabriellinom hladnom, odmjerenom naĉinu izraţavanja. Taje ĉinjenica u trenutku rasplinula njegovu maštariju. Ţelio je vjerovati da je otkrio Gabriellu, no bilo je jasno da joj nije bila onoliko sliĉna koliko se nadao. Unatoĉ tome, ţudio je za razgovorom, ţelio ju je promatrati, ţelio je oţivjeti prošlost. Pozvao ju je da sjedne. Oklijevala je tek trenutak, a potom, bacivši još jedan pogled na njegovu skupocjenu odjeću, sjela. Na Percivalovo razoĉaranje, izbliza je još manje nalikovala Gabrielli. Koţa joj je bila prekrivena pjegicama, dok je Gabriellina porculanska koţa bila posve ĉista. Imala je smeĊe oĉi, dok su Gabrielline bile zelene. MeĊutim, oblik ramena i naĉin na koji joj je oštro odrezana crna kosa padala preko obraza imali su dovoljno sliĉnosti da odrţe njegovu fascinaciju. Naruĉio je najskuplju bocu a zatim je poĉeo govoriti o avanturama u Europi, izmijenivši detalje da sakrije svoju starost, ili, bolje reĉeno, nestarenje. U Parizu je, primjerice, ţivio za vrijeme tridesetih, no prema njegovim rijeĉima ondje je boravio osamdesetih. Poslovnim interesima se u potpunosti bavio njegov otac, no Percival je tvrdio kako vodi vlastiti posao. Ona ionako nije zapaţala detalje. Ĉinilo se da joj malo znaĉe njegove priĉe - pila je šampanjac i slušala, potpuno nesvjesna da mu je uzrokovala tako jaku nelagodu. Ne bi mu smetalo ni da je bila nijema poput lutke - bilo mu je vaţno samo da je zadrţi ondje; dok god je tako u tišini širila oĉi, napola zabavljena i napola ljupka, s rukom koja joj je bezbriţno poĉivala na stolu - nalik na Gabriellu. Bila mu je vaţna jedino iluzija daje vrijeme nestalo. Ta mu je maštarija omogućavala da se prisjeti slijepe mrţnje koju mu je uzrokovala Gabriellina izdaja. Njih dvoje zajedno su isplanirali kraĊu rodopskog blaga. Plan je bio precizan i, prema Percivalovu mišljenju, briljantan. Odnos im je bio proţet strašću, ali i uzajamnom korišću. Gabriella ga je obavještavala o radu angelologa - donosila mu izvještaje o njihovim pronalascima i boravištima - a Percival joj je zauzvrat pruţao informacije uz pomoć kojih je s lakoćom napredovala na društvenoj ljestvici. Njihove poslovne interakcije te svjetovne razmjene ne bi se mogle opisati drugim nazivom - njegovo divljenje prema Gabrielli. Njena glad za uspjehom ĉinila ju je još dragocjenijom u njegovim oĉima. Preko Gabrielle je obitelj Grigori doznala za Drugu angeološku ekspediciju. Skovali su briljantan plan. Percival i Gabriella zajedno su organizirali otmicu Seraphine Valko, utvrdivši rutu kojom je skupina trebala proći Parizom, osiguravajući da koţni kovĉeg ostane u Gabriellinim rukama. Raĉunali su na to da će Angeološko vijeće smjesta odobriti razmjenu angeologa za kovĉeg s blagom. Dr. Seraphina Valko ne samo da je bila angelologinja svjetskog glasa, nego i supruga predsjednika vijeća, Raphaela Valka. Smatrali su da ne postoji mogućnost da vijeće dopusti njenu smrt bez obzira na znaĉaj predmeta u njihovu posjedu. Gabriella mu je obećala da će njihov plan uspjeti. On joj je povjerovao. Uskoro se, meĊutim, pokazalo daje nešto pošlo po krivu. Kada je shvatio da se razmjena neće ostvariti, Percival je vlastoruĉno ubio Seraphinu Valko. Umrla je tiho, premda su uĉinili sve u svojoj moći kako bi je natjerali da progovori o predmetu koji je pribavila. MeĊutim, gora od svega bila je Gabriellina izdaja.

Prema dogovoru, trebali su se vjenĉati iste veĉeri kada od nje primi koţni kovĉeg s lirom. Bio bije uveo u svoj krug, ĉak i unatoĉ prigovorima roditelja koji su dugo gajili sumnje daje Gabriella špijunka kojoj je zadatak prodrijeti u obitelj Grigori. Percival ju je branio. MeĊutim, kada je Sneja odnijela liru njemaĉkom struĉnjaku za povijest glazbenih instrumenata, kojeg su ĉesto pozivali da potvrdi autentiĉnost nacistiĉkih blaga, otkrili su da se radi tek o vjernoj replici, drevnom sirijskom primjerku naĉinjenom od ţivotinjske kosti. Lagala mu je. Bio je poniţen i ismijan zbog vjere u Gabriellu, koja je Sneji oduvijek bila sumnjiva. Nakon izdaje oprao je ruke od nje i prepustio je drugima. Bila je to bolna odluka. Kasnije je saznao da je kaţnjena na iznimno okrutan naĉin. Namjeravao ju je usmrtiti - štoviše, naredio je da je ubiju umjesto da je muĉe - ali uz malo sreće i mnogo planiranja njenih kolega bila je spašena. Oporavila se, a potom udala za Raphaela Val- ka, što je uĉvrstilo napredak njezine karijere. Percival bi prvi priznao da je ona bila najveći struĉnjak u svom podruĉju, jedan od rijetkih angelologa koji su uspjeli ući u njihov svijet. U stvari, nije s njom razgovarao više od pedeset godina. I ona je, poput ostalih, bila pod stalnim nadzorom. Njezine profesionalne i osobne aktivnosti nadgledali su u svako doba dana i noći. Znao je da je ţivjela u New Yorku i da je nastavila raditi protiv njega i njegove obitelji. Nakon kraja njihove veze obitelj se pobrinula da se sve informacije o Gabrielli LeviFranche Valko drţe podalje od njega. Znao je jedino da i dalje pokušava sprijeĉiti neizbjeţno propadanje angelologije, da se ne ţeli pomiriti s beznadnošću njihova cilja. Zamišljao je kako stari; lice joj je zacijelo i dalje bilo lijepo, ali sada već naĉeto zubom vremena. Ni po ĉemu ne bi nalikovala neozbiljnoj, budalastoj mladoj ţeni koja sjedi preko puta. Naslonio se na stolicu i nastavio prouĉavati njezin smiješno dubok izrez na košulji i neukusan nakit. Postajala je sve pijanija - zapravo, vjerojatno je bila pijana i prije nego što je naruĉio šampanjac. Neukusna ţena pred njim zapravo ni po ĉemu nije bila sliĉna Gabrielli. "PoĊi sa mnom" rekao joj je, bacivši sveţanj novĉanica na stol. Odjenuo je ogrtaĉ, podigao štap i odšetao u noć grleći mladu ţenu. Bila je visoka, krupnija od Gabrielle. Percival je mogao osjetiti ĉistu seksualnu privlaĉnost izmeĊu njih; tako je bilo od samih poĉetaka ljudske ţene uvijek su padale na anĊeoski šarm. Ni ona se nije razlikovala od ostalih. Nakon što su nekoliko blokova prošli u tišini, primio ju je za ruku i odveo u sjenu zabaĉene uliĉice. Neizdrţiva, gotovo animalna ţelja koju je osjećao za njom rasplamsala je njegovu ljutnju. Ljubio ju je, vodio ljubav, a potom u napadu bijesa okruţio njeno krhko, meko grlo svojim dugim, hladnim prstima, pritišćući joj kosti dok nisu poĉele pucati. Grcala je u agoniji odupirući se njegovu stisku, ali bilo je prekasno: on se posve uţivio u ubojstvo. Ekstaza njezina bola i patnje punila gaje sve jaĉom ţudnjom. Zamisao da u naruĉju drţi Gabriellu ĉinilo je uţitak još jaĉim. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Evangeline se probudila u tri ujutro u panici. Nakon godina pridrţavanja stroge rutine, postala bi dezorijentirana kad god bi odstupila od ustaljenog rasporeda. Pogledavala je po sobi, osjećajući da joj se san nadvio nad osjetila, zbog ĉega se uvjerila u to da ne gleda svoju sobu, nego malu, urednu prostoriju iz sna, s besprijekornim prozorima i oĉišćenim policama te opet zaspala. Pred njom se pojavila blijeda slika njezinih roditelja. Stajali su u pariškom stanu u kojem je provela djetinjstvo. Otac je u snu bio mlad i naoĉit, sretniji nego nakon majĉine smrti. Majka - koju je ĉak i u snu jedva mogla vidjeti - stajala je u daljini; zatamnjena figura ĉije je lice zaklanjao ljetni šešir. Pruţala je ruke prema njoj, u oĉajniĉkom pokušaju da joj dotakne ruku. Zvala ju je iz dubine sna. No kako se napinjala da joj se pribliţi, tako se Angela povlaĉila, rasplinjući se poput prozirne, nestvarne magle.

Probudila se po drugi put, zapanjena intenzitetom sna. jarkim crvenim svjetlom sjajile su tri brojke na budilici - 4:55. Ustala je kao gromom ošinuta: shvatila je da će zakasniti na klanjanje. Nakon što je otvorila oĉi, shvati da je ostavila zavjese razmaknute zbog ĉega je soba upila boju noćnog neba. Bijele plahte poprimile su sivkasto purpurnu nijansu, kao da su prekrivene pepelom. Stojeći pored kreveta, odjenula je crnu suknju, zakopĉala košulju i namjestila veo preko kose. Još uvijek je odsutnost roditelja osjećala podjednakim intenzitetom kao kada je bila dijete. Otac joj je iznenada umro prije tri godine, srce mu je u snu prestalo kucati. Iako je svake godine obiljeţavala godišnjicu smrti molitvom u njegovu ĉast, bilo joj je teško pomiriti se s ĉinjenicom da on nikada neće saznati kako je odrastala, koliko se promijenila otkada se zavjetovala, i kako mu je postala sliĉnija nego što je itko mogao i pomisliti. Nebrojeno puta je ponavljao da je karakterom sliĉna majci - obje su bile ambiciozne i odluĉne, usredotoĉene na cilj a ne na sredstvo. No ona je zapravo nosila peĉat njegove osobnosti. Upravo se spremala poći kada se sjetila bakinih pisama koja su joj prethodne noći zadala toliko brige. Posegnula je ispod jastuka, razvrstala pisma te, unatoĉ ĉinjenici da je već kasnila, odluĉila još jednom pokušati shvatiti smisao zamršenih bakinih rijeĉi. Izvadila je ĉestitke iz omotnica i poredala ih na krevet. Jedna slika zaokupila joj je paţnju. Zbog umora ju je previdjela prethodne noći. Bio je to blijedi crteţ anĊela s rukama na preĉkama ljestvi. Negdje je sigurno već vidjela tu sliku, iako se nije mogla sjetiti gdje, niti zašto joj se ĉini poznatom. Sluteći povezanost, primakla je drugu ĉestitku, a potom joj je sinulo: crteţi anĊela na ĉestitkama bili su fragmenti veće slike. Premještala je ĉestitke usporeĊujući boje i rubove, kao da sastavlja slagalicu, sve dok se pred njom nije pojavila cjelina - skupine sjajnih anĊela stupale su elegantnim spiralnim stubištem u bljesak nebeskog svjetla. Dobro je poznavala tu sliku. Bio je to akvarel, reprodukcija Jakovljevih Ijestava Williama Blakea. Otac ju je kao malu djevojĉicu vodio u Britanski muzej daje vidi. Majka je voljela Williama Blakea - skupljala je zbirke njegove poezije i crteţa, a otac joj je jednom prilikom poklonio reprodukciju Jakovljevih Ijestava. Nakon Angeline smrti ponijeli su je sa sobom u Ameriku. Bila je to jedna od rijetkih slika koje su ukrašavale njihov skromni stan u Brooklynu. Otvorila je ĉestitku, koja je bila gornji lijevi ugao slike, i iz nje izvukla komad papira. Zatim je otvorila sljedeću ĉestitku i uĉinila isto. UsporeĊujući pisma, shvatila je daje bakina poruka slijedila raspored crteţa. Zacijelo je napisana u komadu, a potom razrezana na dijelove i razdijeljena u omotnice koje joj je Gabriella slala jednom godišnje. Kada je na taj naĉin poredala blijedoţute stranice, zbrka rijeĉi je stvarala razumljive reĉenice. Baka je pronašla siguran naĉin da prenese poruku. Posloţila je papire po redu, sve dok se pred njom nije našla cjelina elegantnog Gabriellinog rukopisa. Kada je proĉitala dio po dio, shvatila je daje bila u pravu. Fragmenti su se savršeno poklopili. Ĉitajući rukopis, gotovo je mogla ĉuti bakin autoritativni glas. Kada ovo budeš ĉitala, bit ćeš već ţena od dvadeset i pet godina - i ako se sve odvilo prema oĉevim i mojim ţeljama - ţivjet ćeš sigurnim i misaonim ţivotom pod nadzorom sestara vjeĉnog klanjanja u Samostanu Sv. Ruţe. Sada kada ti pišem jest godina 1988. Ti imaš tek dvanaest godina. Zacijelo ćeš se pitati zašto je ova poruka stigla do tebe tek sada, toliko mnogo vremena nakon što je sastavljena. Moţda mene više neće ni biti prije nego što je proĉitaš. Moţda neće biti ni tvoga oca. Ĉovjek ne moţe znati što nosi budućnost. Moramo se baviti prošlošću i sadašnjošću. To je ono na što te molim da usmjeriš svoju paţnju. Moţda se pitaš zašto sam posljednjih godina izbivala iz tvog ţivota. Moţda se ljutiš što ti se nisam javljala otkako si došla u Samostan Sv. Ruţe. Sjećanje na vrijeme koje smo zajedno provele u New Yorku, u najvaţnijim godinama tvog ţivota prije odlaska u samostan, odrţavalo me na ţivotu za raznih nevolja i previranja; kao i vrijeme provedeno u Parizu, kada si bila tek djevojĉica. Moţda me se pamtiš iz tog doba, iako u to popriliĉno sumnjam. Majka i

ja vodile smo te u šetnju Luksemburškim vrtom. Bila su to sretna popodneva kojih se i danas rado sjećam. Bila si mala djevojĉica kada ti je majka ubijena. Velika je šteta što si bez nje ostala tako rano. Ĉesto se pitam znaš li koliko je u njoj bilo ţivota i koliko te voljela. Sigurna sam da ti je otac, koji je oboţavao Angelu, ispriĉao puno toga o njoj. Zacijelo ti je takoĊer rekao daje neposredno nakon nesreće inzistirao da napustite Pariz, vjerujući da ćete biti sigurniji u Americi. I tako ste otišli na put bez povratka. Ne krivim ga što te odveo sa sobom - s pravom te štitio, pogotovo nakon onoga što se dogodilo tvojoj majci. Vjerojatno ti je teško to shvatiti, ali bez obzira na to što bih te ţarko ţeljela vidjeti, nije moguće da s tobom stupimo u izravnu vezu. Moja prisutnost bi te ugrozila, kao i tvog oca pa i dobre sestre u Samostanu Sv. Ruţe, ako si u meĊuvremenu slijedila oĉeve ţelje. Nakon onoga što se dogodilo tvojoj majci, ne mogu si dopustiti takav rizik. Mogu se jedino nadati da ćeš s dvadeset i pet godina biti dovoljno stara da se znaš pobrinuti za sebe te s odgovornošću nositi s istinom o vlastitom porijeklu i sudbini, što su u našoj obitelji dvije grane istog stabla. Ne mogu procijeniti koliko si upućena u rad svojih roditelja. Sudeći po tome koliko poznajem tvog oca, pretpostavljam da ti nije govorio o angelologiji i da te pokušao zaštititi od samih osnova naše discipline. Luca je dobar ĉovjek i njegovi su motivi razboriti, ali voljela bih da te odgojio drukĉije. Moţda ni ne slutiš da tvoja obitelj sudjeluje u jednoj od najvećih nebeskih i zemaljskih bitaka, no s druge strane pametna djeca vide i ĉuju sve. Vjerujem da si i ti jedno od njih. Moţda si samostalno otkrila oĉeve tajne? Moţda si ĉak uspjela doznati da je tvoj dolazak u Samostan Sv. Ruţe dogovoren prije prve priĉesti, kada te sestra Perpetua - u skladu sa zahtjevima angeloloških institucija - pristala zaštititi? Moţda znaš da si ti, kći i unuka angelologa, naša nada u budućnost. Ako te spoznaje nisu ranije doprijele do tebe, moje pismo moglo bi te zaprepastiti. Molim te da poruku proĉitaš do kraja, draga Evangeline, bez obzira na nelagodu koju bi mogle izazvati moje rijeĉi. Tvoja majka zapoĉela je angelološki rad kao kemiĉarka. Bila je briljantna matematiĉarka i još briljantnija znanstvenica. Bila je izrazito nadarena, mogla se istovremeno nositi s doslovnim i fantastiĉnim idejama. U svojoj prvoj knjizi koncipirala je izumiranje Nefila kao darvinistiĉku nuţnost, odnosno logiĉan slijed njihova parenja s ljudima, ĉiji je rezultat svoĊenje anĊeoskih kvaliteta na neuĉinkovite recesivne osobine. Iako nisam posve razumijela njen pristup naime, moji interesi i pozadina bili su vezani uz društveno-mitološku sferu - bio mi je jasan koncept materijalne entropije i drevna istina prema kojoj duh uvijek nadţivljuje tijelo. Njezina druga knjiga o hibridizaciji Nefila s ljudima - u kojoj je primijenila genetiĉka istraţivanja ĉije su temelje postavili Watson i Crick - impresionirala je naše vijeće. Angela se brzo popela na društvenoj ljestvici. Do dvadeset i pete postala je profesorica na Sveuĉilištu, što je bila neĉuvena ĉast u našoj instituciji, a to joj je omogućilo pristup najnovijoj tehnologiji, najboljem laboratoriju i neograniĉenim resursima za istraţivanje. Sa slavom je došla i opasnost. Uskoro je postala meta. Pojavile su se brojne prijetnje njenom ţivotu. Pojaĉano je osiguranje njenog laboratorija - za to sam se sama pobrinula. Svejedno, oteli su je upravo odande. NagaĊam da ti otac nije priĉao o detaljima otmice. O njima je bolno govoriti, pa ni sama nisam uzmogla snage da ih i s kim podijelim. Nisu je odmah ubili. Agenti Nefila odveli su je iz laboratorija i nekoliko tjedana drţali zarobljenu u logoru u Švicarskoj. To je bila njihova uobiĉajena metoda - otmica vaţnih angeloloških figura u svrhu postizanja strateške nagodbe. Mi smo prema dogovorenoj politici odbijali pregovore, ali kada je Angela oteta, ja sam izgubila ţivce. Bez obzira na pravila institucije, bila bih dala ĉitav svijet samo da se sigurno vrati. Tvoj se otac barem jednom sloţio sa mnom. U njegovu su posjedu bile mnoge bilješke vezane uz njezina istraţivanja, pa smo ih odluĉili ponuditi u zamjenu za Angelin ţivot. Iako

nisam razumjela sve detalje njezina rada u podruĉju genetike, bilo mi je jasno da su Nefili poĉeli obolijevati, njihov se broj smanjio te su ţeljeli pronaći lijek. Angelinim otmiĉarima priopćila sam da bilješke sadrţe tajne informacije koje bi mogle spasiti njihovu rasu. Na moju radost, pristali su na pogodbu. Moţda je bilo naivno vjerovati da će se drţati dogovora. Kada sam došla u Švicarsku i predala bilješke, zauzvrat sam dobila drveni lijes s tijelom svoje kćeri. Bila je već dulje vrijeme mrtva. Koţa joj je bila prekrivena oţiljcima, kosa umrljana krvlju. Poljubila sam njeno hladno ĉelo, znajući da sam izgubila ono što mije bilo najvaţnije u ţivotu. Bojim se daje posljednje dane provela u teškoj muci. Uţas njenih posljednjih sati na ţivotu nikada nije daleko od mojih misli. Oprosti što ti iznosim ovu straviĉnu priĉu. U napasti sam da je prešutim, da te poštedim jezivih detalja. No ti si sada ţena, a s godinama se moramo suoĉiti sa stvarnošću. Moramo se uhvatiti u koštac ĉak i s najmraĉnijim podruĉjima ljudske egzistencije. Moramo se nositi sa svom silom zla, njezinom prisutnošću u svijetu i neuništivom prevlašću nad ĉovjekom te našom voljom daje prihvatimo. Zacijelo je slaba utjeha znati da nisi sama u svom oĉaju. Moje noćne more odjekuju Angelinim glasom i glasom njezinog ubojice. Tvoj otac nije mogao nastaviti ţivot u Europi nakon svega što se dogodilo. Odluku o bijegu u Ameriku donio je brzo, ne ostavljajući mogućnost da se predomisli - odrezao je sve kontakte s rodbinom i prijateljima, ukljuĉujući i mene, kako bi te mogao odgajati u miru i samoći. Omogućio ti je normalno djetinjstvo, luksuz koji si mnogi od nas, koji su potekli iz an- geoloških obitelji, nismo mogli priuštiti. Postojao je, meĊutim, još jedan razlog zašto je pobjegao. Nefili nisu bili zadovoljni dragocjenim informacijama koje sam im tako budalasto ustupila. Nedugo potom provalili su u moj pariški stan i otuĊili predmete od velike vaţnosti za mene i za naš cilj, ukljuĉujući ijedan od dnevnika tvoje majke. Naime, meĊu zbirkom biljeţaka koje sam im trebala predati u Švicarskoj nalazila se i biljeţnica koju sam ostavila u stanu, vjerujući da će biti sigurna meĊu mojim stvarima. Bila je to neobiĉna zbirka teorijskih bilješki koje je tvoja majka skupljala za svoju treću knjigu. Istraţivanje je bilo tek u povojima, stoga su i bilješke bile krnje, ali kada sam pregledala biljeţnicu, shvatila sam koliko je bila briljantna, opasna i dragocjena. Štoviše, vjerujem da su upravo zbog tih teorija Nefili oteli Angelu. Kada su se doĉepali tih informacija, znala sam da su svi moji pokušaji da oĉuvam tajnost sadrţaja biljeţnice propali. Bila sam zgroţena gubitkom, ali tješilo me barem to što sam njezin sadrţaj od rijeĉi do rijeĉi prepisala u koţni dnevnik koji bi ti morao biti poznat - to je ista ona biljeţnica koju sam dobila od dr. Seraphine Valko, a tebi je poklonila nakon majĉine smrti. Nekoć je pripadala mojoj mentorici, a sada je u tvojim rukama. Angela je u njoj iznijela teoriju o fiziĉkim uĉincima glazbe na molekularne strukture. U poĉetku je eksperimentirala s niţim ţivotnim formama - biljkama, insektima, glistama - a potom je prešla na sloţenije organizme, ukljuĉujući uvojak kose nefilskog djeteta, ako je vjerovati njenom dnevniku. Angela je, naime, imala slobodan pristup nebeskim instrumentima u našem posjedu, a njihov je broj bio popriliĉan. Testirala je njihove uĉinke na genetskim uzorcima Nefila poput komadića pera s krila i krvi. Otkrila je da glazba nekih, navodno, nebeskih instrumenata uzrokuje promjenu genetske strukture nefilskog tkiva. Osim toga, odreĊeni harmonijski slijedovi slabili su ne- filsku moć, dok su ih drugi povećavali. Angela je o toj teoriji podrobno raspravljala s tvojim ocem. On je bolje od ikoga shvaćao njezin rad te mi je, unatoĉ vrlo sloţenim detaljima i mojoj neupućenosti u njene precizne znanstvene metode, pomogao shvatiti da je posjedovala dokaz nevjerojatnog uĉinka glazbenih vibracija na staniĉne strukture. OdreĊene kombinacije akorda i harmonijskih nizova imale su dubok fiziĉki uĉinak na materiju. Klavirska glazba rezultirala je mutacijom

pigmenta orhideja - Chopinove etide uzrokovale su pojavu ruţiĉaste boje na bijelim laticama, a Beethovenova glazba bojala je ţute latice u smeĊe. Violinska glazba poveća vala je broj segmenata kod glisti. Neprekidno udaranje triangla uzrokuje raĊanje muha bez krila. I tako dalje. Moţeš zamisliti moju fascinaciju otkrićem da je mnogo godina nakon Angeline smrti japanski znanstvenik Masaru Emoto izveo sliĉan eksperiment, koristeći vodu kao medij za testiranje glazbenih vibracija. Uz pomoć napredne fotografske tehnologije dr. Emoto je uspio zabiljeţiti drastiĉnu promjenu molekularne strukture vode nakon izlaganja odreĊenim glazbenim vibracijama. Tvrdio je da odreĊene vrste glazbe stvaraju nove molekularne formacije u vodi. Njegovi su se eksperimenti u osnovi slagali s otkrićima tvoje majke te su potkrepljivali tezu da glazbene vibracije djeluju na najosnovnijim razinama organskog materijala tako što mijenjaju strukturalni sastav. Ovaj naoko neozbiljan eksperiment dobiva sasvim novu dimenziju u svjetlu Angelina istraţivanja biologije anĊela. Tvoj mi otac nije ţelio reći išta više o njezinim eksperimentima od onoga što je pisalo u biljeţnici. MeĊutim, i na temelju tako malobrojnih informacija mogla sam zakljuĉiti da je testirala uĉinke nekih nebeskih instrumenata u našem posjedu na genetske uzorke Nefila, u prvom redu uzorke pera s njihovih krila. Otkrila je da su neki od tih navodno nebeskih instrumenata mogli izmijeniti genetsku osnovu nefilskog tkiva. Osim toga, na njima odsvirani odreĊeni harmonijski slijedovi ne samo da su mijenjali staniĉnu strukturu, nego su takoĊer pogubno djelovali na cjelovitost nefilskog genoma. Sigurna sam da je Angela dala ţivot za to otkriće. Napad na moje sjedište uvjerilo je tvog oca da niste sigurni u Parizu. Bilo je jasno da Nefili previše znaju. MeĊutim, prava priĉa u pozadini ovog pisma vezana je uz hipotezu utkanu u mnoge Angeline dokazane teorije - a ona se pak tiĉe Orfejeve lire. Bilo joj je poznato da ju je Abigail Rockefeller 1943. sakrila u Sjedinjenim Drţavama. Iznijela je teoriju kojom je povezala svoja znanstvena otkrića o nebeskim instrumentima s Orfejevom lirom, za koju se vjerovalo da ima jaĉi uĉinak od svih, navodno, nebeskih instrumenata zajedno. Prije no što su se dokopali biljeţnica, Nefili su imali tek nejasne predodţbe o njezinoj vaţnosti, no iz njih su doznali da se radi o instrumentu primarnog znaĉaja koji ih moţe povratiti u stanje anĊeoske ĉistoće koja nije viĊena na zemlji još od vremena Straţara. Glazba lire Straţara, u moderno doba poznate kao Orfejeva lira, moţda je posjedovala lijek za njihovo odumiranje. Draga Evangeline, pripazi na sljedeće: pokušaj razumijevanja znaĉaja Orfejeve lire pokazao se kao kušnja. Sve što znamo o Orfeju temelji se na legendi pa tako ne moţemo razabrati precizne obrise njegova smrtnog ţivota. Nije nam poznata godina njegova roĊenja, pravo porijeklo niti istinska mjera talenta u sviranju lire. Navodno je bio sin muze Kaliope i rijeĉnog boga Eagra, no to je, naravno, tek mitološka pretpostavka. Naša je duţnost razdvojiti mitološko od povijesnog, razdijeliti legendu i ĉinjenice, magiju i istinu. Je li Orfej ljudima podario poeziju? Je li liru pronašao na svom legendarnom putovanju u podzemlje? Je li zaista za ţivota bio utjecajan kao što tvrdi povijest? Do šestog stoljeća pr. Kr. grĉkim se svijetom pronio glas o njegovoj glazbenoj vještini, no o tome kako je došao u posjed anĊeoskog instrumenta naširoko se raspravljalo meĊu povjesniĉarima. Rad tvoje majke samo je potvrdio ranije teorije o vaţnosti lire. Otac ti je moţda spomenuo, a moţda i prešutio Angelina otkrića i doprinose našem cilju. Ne mogu znati je li ti išta rekao. On se davno preda mnom zatvorio i ne nadam se da će mi se opet povjeriti. S tobom je, meĊutim, sasvim drugaĉiji. Ako zatraţiš da ti ispriĉa detalje vezane uz majĉin rad, sve će ti reći. Na tebi je da nastaviš tradiciju svoje obitelji. To je tvoje nasljeĊe i tvoja sudbina. Luca će te voditi u onome u ĉemu ja ne mogu, sigurna sam. Moraš ga samo izravno zatraţiti. I moraš, draga moja, biti ustrajna. U tome imaš moj puni blagoslov. Ali moraš takoĊer biti svjesna svoje uloge u budućnosti naše sve

te discipline, kao i ozbiljnih opasnosti koje te oĉekuju. Mnogi bi s radošću dokinuli naše djelovanje, te se za ostvarenje tog cilja ne libe ni ubiti, ne praveći razlike. Za smrt tvoje majke odgovorna je obitelj Grigori, zahvaljujući kojoj se i dalje vodi bitka izmeĊu Nefila i angelologa. Svakako moraš biti svjesna opasnosti s kojima ćeš se suoĉiti te se zaštititi od onih koji ti ţele nanijeti zlo. Evangeline je umalo zaplakala u muci izazvanoj naglim prekidom rukopisa. Okrnjena poruka nije sadrţavala upute kako bi trebala dalje postupiti. Pregledavala je ĉestitke i iznova preĉitavala bakine rijeĉi u oĉajniĉkom pokušaju da otkrije je li štogod previdjela. Prikaz majĉina ubojstva uzrokovao joj je takvu bol da se morala siliti da nastavi ĉitati bakine rijeĉi. Detalji su bili straviĉni, a u Gabriellinom prepriĉavanju uţasa Angeline smrti kao da je bilo neĉeg okrutnog, gotovo bezdušnog. Pokušala je zamisliti majĉino tijelo — izmuĉeno i slomljeno, njeno lijepo lice — unakaţeno. Brišući suze nadlanicom, naposljetku je shvatila zašto ju je otac odveo tako daleko od zemlje u kojoj se rodila. Ĉitajući pisma po treći put, zastala je na reĉenici vezanoj uz majĉine ubojice. Mnogi bi s radošću dokinuli naše djelovanje, te se za ostvarenje tog cilja ne libe ni ubiti, ne praveći razlike. Za smrt tvoje majke odgovorna je obitelj Grigori, zahvaljujući kojoj se i dalje vodi bitka izmeĊu Nefila i angeologa. Ime joj je zvuĉalo poznato, ali nije mogla odrediti gdje ga je ĉula odakle sve dok se nije sjetila daje Verlaine radio za ĉovjeka koji se zvao Percival Grigori. Istog trena shvatila je daje Verlaine - ĉije su namjere oĉito bile ĉiste - radio za njenog najvećeg neprijatelja. Budući da Verlaine nije bio niti svjestan opasnosti u kojoj se nalazio, pitala se kako bi mu uopće mogla pomoći. On bi, štoviše, mogao izvijestiti Percivala Grigoria o svojim otkrićima. Misleći daje najbolje poslati ga natrag u New York te se nastaviti ponašati kao da se ništa znaĉajno nije dogodilo - dovela ih je oboje u ozbiljnu opasnost. Poĉela je spremati pisma. Prelijećući retke, jedan joj je zapeo za oĉi: Kada ovo budeš ĉitala, bit ćeš već ţena od dvadeset i pet godina. Sjetila se daje Celestini reĉeno da joj tada preda pisma. Prema tome, poruka je zacijelo sastavljena prije više od deset godina, kada joj je bilo dvanaest, budući da je svake godine stizala po jedna ĉestitka. Imala je dvadeset i tri godine. To je znaĉilo da nedostaju još dva pisma, još dva komadića bakine slagalice. Posloţila je omotnice kronološkim redom i provjerila datume slanja. Posljednje pismo bilo je poslano prije prošlog Boţića, 21. prosinca 1998. Sva su pisma, štoviše, imala isti datum zaprimanja - bila su poslana tek nekoliko dana prije Boţića. Ako je to bio sluĉaj i s ovogodišnjom ĉestitkom, moţda je već stigla u popodnevnoj pošiljci. Skupivši ĉestitke u sveţanj, utrpala ih je u dţep na suknji i pojurila iz ćelije. Sveuĉilište Columbia, ĉetvrt Morningside Heights, New York City Šetnja od 125. ulice na stanici Harlem do ureda bila je duga i hladna, ali Verlaine je usprkos tome zakopĉao kaput i odluĉno krenuo ususret ledenom vjetru. Kada je stigao u kampus Sveuĉilišta Columbia, ondje je bilo tiše, mirnije i mraĉnije nego ikada. Svi - pa ĉak i najrevniji studenti - otputovali su kućama sve do iza Nove godine. U daljini su automobili prolazili ulicom Broadway, osvjetljujući susjedne zgrade. Podalje je stajala Crkva Riverside, a njezin impozantni toranj, ĉiji su vitraji bili iznutra osvijetljeni, protezao se iznad najviših zgrada u kampusu. Za vrijeme šetnje rana na Verlaineovoj ruci opet se otvorila, pa se na svilenoj kravati s cvjetnim uzorkom kojom ju je povezao poĉela ocrtavati krv. Neko vrijeme traţio je kljuĉeve od ureda, a potom ušao u impozantnu zgradu od opeke poznatu kao Schemerhorn Hali, u kojoj su se nalazili odsjeci za povijest umjetnosti i arheologiju, a bila je smještena u blizini Kapelice Sv. Pavla koja je nekoć udomljavala odsjeke za prirodne znanosti. Verlaine je ĉak ĉuo da se ondje odvijala poĉetna faza rada na projektu Manhattan, što je smatrao fascinant-

nim. Iako je znao da je sam u zgradi, nije ţelio riskirati da ostane zarobljen u dizalu pa se umjesto toga popeo stepenicama do ureda. Kada je ušao u ured, zakljuĉao je vrata i sa stola uzeo fascikl s Innocentinim pismima, pazeći da ne umrlja krvlju isušeni, krhki papir. Sjeo je na stolicu, upalio stolnu lampu i uz slabašno svjetlo pregledao pisma. Proĉitao ih je nebrojeno puta, biljeţeći svaku moguću aluziju i igru rijeĉi, no ĉak i sada, nakon sati i sati išĉitavanja u sablasnoj tišini ureda, pisma su mu se ĉinila ĉudnima, ĉak pretjerano banalnima. Iako su ga juĉerašnji dogaĊaji nagonili da svaki najmanji detalj prouĉi u novom svjetlu, nije mogao pronaći mnogo toga što bi upućivalo na tajni plan ovih dviju ţena. Pod slabim svjetlom uredske lampe, štoviše, Innocentina pisma su se ĉinila kao pristojne opaske o svakodnevnim obiĉajima u samostanu i nepogrešivom ukusu gospoĊe Rockefeller. Ustao je i poĉeo slagati pisma u torbu koju je drţao u kutu ureda, te se upravo spremao poći, kada ga je nešto uznemirilo. Nešto mu je bilo ĉudno. Nije mogao detektirati neki oĉigledan uzorak - pisma su bila gotovo namjerno ispremiješana, no u njima su se neobjašnjivo ĉesto ponavljali ĉudni komplimenti upućeni gospoĊi Rockefeller. Na kraju nekoliko pisama Innocenta je hvalila njezin dobar ukus. Ranije je samo preletio preko tih odlomaka, vjerujući da nisu išta više od ustaljenih naĉina završavanja pisama. Izvadio je pisma iz torbe te ih iznova proĉitao, ovog puta koncentrirajući se na svaki od mnogobrojnih odlomaka u kojima je Innocenta hvalila ukus gde Rockefeller. Komplimenti su bili usredotoĉeni na ukus u odabiru odreĊene slike ili nacrta. U jednom od pisama Innocenta je napisala: "Znajte daje Vaša savršena umjetniĉka vizija, kao i izvršenje Vaše zamisli, primljena na znanje i prihvaćena." Na kraju drugog pisma stajalo je: "Naša najdraţa prijateljice, ĉovjek se moţe samo diviti Vašem tankoćutnom odabiru te ga primiti s dubokom zahvalnošću." U trećem pismu stajalo je pak: "Kao i uvijek, Vaša ruka nepogrešivo odabire ono što oko najviše ţeli vidjeti." Verlaine je mozgao nad tim zapaţanjima. Sto je znaĉilo spominjanje umjetniĉkog odabira? Jesu li pismima gĊe Rockefeller bile pridodane kakve slike ili nacrti? Evangeline nije spomenula da je u arhivi pronašla išta sliĉno, ali na prvi pogled Innocentini su odgovori ipak na to upućivali. Da je Abigail Rockefeller kojim sluĉajem pismima pridodala svoje originalne crteţe te da ih je Verlaine pronašao, njegova bi karijera doţivjela nenadani uzlet. Bio je toliko uzbuĊen da je jedva mogao misliti. Da bi mogao u potpunosti shvatiti Innocentina zapaţanja, morao bi pronaći originalna pisma. Evangeline je posjedovala jedno od njih. Zacijelo su se i ostala nalazila negdje u Samostanu Sv. Ruţe, vjerojatno arhivirana u riznici njihove knjiţnice. Pitao se je li Evangeline moţda pronašla pisma gĊe Rockefeller, ali previdjela priloţene dodatke ili je moţda ĉak pronašla omotnicu zajedno s pismom. Obećala mu je da će potraţiti ostala pisma, ali nije imala razloga traţiti išta drugo. Da je barem imao svoj automobil, odvezao bi se natrag do samostana i pomogao joj u traţenju. Prekopao je stol u potrazi za telefonskim brojem Samostana Sv. Ruţe. Ako Evangeline nije mogla pronaći pisma u samostanu, bilo je malo vjerojatno da će ih ikada pronaći. Bio bi to velik gubitak za povijest umjetnosti, da ne govorimo o Verlaineovoj karijeri. Odjednom se posramio svog straha i oklijevanja da se vrati u stan. Uvidio je da se mora pribrati i kako god zna vratiti u Samostan Sv. Ruţe. Ĉetvrti kat Samostana Sv. Ruţe, Milton, New York Samo dan ranije Evangeline je vjerovala svemu stoje ĉula o vlastitoj prošlosti. Vjerovala je oĉevim priĉama, kao i dogaĊajima o kojima su joj sestre govorile. Gabriellino pismo joj je, meĊutim, uništilo vjeru u priĉe o vlastitom ţivotu. Sada je u sve sumnjala. Skupljajući snagu, s omotnicama pod rukom, ušla je u veliĉanstven i prazan središnji hodnik. Nakon ĉitanja bakinih pisama osjećala se slabo i omamljeno, kao daje upravo utekla iz noćne more. Kako to da nikada u potpunosti nije shvaćala vaţnost majĉina rada ili, što je

još ĉudnije, njezinu smrt? Sto joj je još baka ţeljela poruĉiti? Kako moţe ĉekati još naredna dva pisma da sve shvati? Boreći se s porivom da potrĉi, odšetala je niz kamene stepenice prema jedinom mjestu koje je moglo sadrţavati odgovore na njezina pitanja. Uredi za misije i novaĉenje sestara nalazili su se u jugozapadnom dijelu samostana. Bio je to niz moderniziranih, meĊusobno povezanih prostorija s blijedoruţiĉastim tepisima, s telefonskom centralom, stolovima od ĉiste hrastovine i metalnim ormarićima koji su sadrţavali dosjee svih sestara: njihove rodne listove, medicinske kartone, potvrde o obrazovanju, pravne dokumente i izvatke iz matice umrlih. Centar za novaĉenje - zbog manje duhovnih poziva, spojen s uredom sestre zaduţene za prijem novakinja - zauzimao je lijevo krilo, dok je misijski ured bio smješten u desnom. Zajedno su tvorili dvije otvorene ruke koje su vanjski svijet prigrljavale birokratskom srcu Samostana Sv. Ruţe. Posljednjih godina porastao je promet misijskog ureda, dok je novaĉenje bilo u opadanju. U prošlim vremenima mlade djevojke koje se nisu ţeljele udavati hrlile su u Sv. Ruţu u potrazi za jednakošću, obrazovanjem i neovisnošću samostanskog ţivota. U modernim vremenima prijam djevojaka u samostan se postroţio te se od njih zahtijevalo da se zavjetuju slobodno, bez prisile obitelji, i tek nakon dugotrajna duhovnog propitivanja. I tako, dok je novaĉenje kopnilo, misijski ured postao je najzapo- sleniji odjel u Samostanu. Na zidu ureda stajala je velika uokvirena karta svijeta s crvenim zastavicama pridodanim zemljama u kojima su sestre bile misionarke: Brazilu, Zimbabweu, Kini, Indiji, Meksiku, Gvatemali. Bilo je tu i fotografija sestara odjevenih u ponĉo ili sari koje su pridrţavale bebe, davale lijekove i pjevale u zborovima s domaćim stanovništvom. U proteklom desetljeću razvile su meĊunarodni program društvene razmjene sa stranim crkvama, a putem njega u samostan su dolazile sestre iz ĉitavog svijeta ne bi li prisustvovale klanjanju, uĉile engleski i tragale za osobnim duhovnim napretkom. Program je bio iznimno uspješan. S vremenom su ugostile sestre iz dvanaest zemalja. Njihove fotografije stajale su iznad karte: dvanaest nasmiješenih ţena s dvanaest identiĉnih velova koji su im uokvirivali lica. Budući daje bilo rano jutro, Evangeline je oĉekivala da će ured misije biti prazan. Tamo je, meĊutim, u svojim invalidskim kolicima sjedila sestra Ludovica, najstarija ĉlanica njihova društva, dok se iz tranzistora u njezinu krilu ĉuo ranojutarnji program drţavnog radija. Ona je bila slabašna, ruţiĉaste koţe, a ispod rubova vela virila joj je bijela kosa. Letimiĉno je pogledala Evangeline. Stakleni sjaj njenih tamnih oĉiju potvrĊivao je slutnje sve više sestara koje su tvrdile da Ludovica polagano gubi razum, povlaĉeći se iz godine u godinu sve dalje od stvarnosti. Prethodnog ljeta jedan miltonski policajac vidio ju je u ponoć na autocesti 9W kako gura kolica. U posljednje vrijeme okrenula se botanici. Njeni razgovori s biljkama bili su bezopasni, ali su ukazivali na daljnju dezintegraciju. Dok je prolazila samostanom s crvenom kanticom za zalijevanje, koja se njihala zataknuta za kolica, ĉulo ju se kako glasno recitira Miltonov Izgubljeni raj mrmljavim i izlomljenim glasom: "Devet je puta raspon što dan i noć mjeri / ljudima smrtnim, on sa svojom groznom dru ţinom, / pobijeĊen leţao, valjajuć u ognjenom se ţdrijelu, uništen, premda besmrtan."20 Evangeline je vidjela da su Ludovicinu paţnju zaokupile uredske biljke - zeleni ljiljani koji su izrasli do nevjerojatnih proporcija i puštali izdanke posvuda preko uredskih ormara za odlaganje spisa. Biljka je odliĉno uspijevala pa su sestre porezale mladice te ih stavile u vodu da puste korijenje. Kada su ih zasadile, nove su biljke takoĊer narasle do ogromnih razmjera pa su rasporeĊene samostanom, prekrivajući svaki od ĉetiri kata svojim zelenim mreţama. "Dobro jutro, sestro" rekla je Evangeline u nadi da će je Ludovica prepoznati. "Jao meni!" odgovorila je Ludovica prestrašeno. "Baš si me iznenadila!" "Oprostite što vam smetam, ali juĉer popodne nisam uspjela pokupiti poštu. Je li vreća s pošiljkama u uredu misije?"

"Vreća s pošiljkama?" upitala je Ludovica, mršteći ĉelo. "Koliko ja znam, sva pošta ide sestri Evangeline." "Da, Ludovica" rekla je Evangeline. "Ja sam Evangeline. Ali juĉer nisam mogla podići poštu. To znaĉi da je dostavljena ovamo. Jeste li je vidjeli?" "Svakako!" odgovorila je Ludovica, gurajući kolica prema ormaru iza njezina stola gdje se nalazila vreća s pošiljkama, obješena na kuki. Bila je, kao i uvijek, dupkom puna. "Molim dostaviti direktno sestri Evangeline!" Evangeline je odnijela vreću u zamraĉeni kutak na drugom kraju ureda, gdje je imala više privatnosti. Kada je istresla njezin sadrţaj na stol, vidjela je da se ondje nalazila uobiĉajena mješavina osobnih zahtjeva, reklamnih letaka, kataloga i raĉuna. Budući daje nebrojeno puta razvrstavala poštu, prepoznala bi vrstu pisma po veliĉini, pa joj je trebalo tek nekoliko sekundi da pronaĊe Gabriellinu ĉestitku. Bila je to ĉetvrtasta zelena omotnica adresirana na Celestine Clochette. 20 Milton, Izgubljeni raj, Knj. prva: 50-53; s engleskog prepjevao Mate Maras. Prijevod Knjige prve objavljenje u ĉasopisu Mogućnosti, br. 7-9 (Knjiţevni krug Split, 2008). Evangelini nepoznata njujorška povratna adresa bila je jednaka kao i na ostalim ĉestitkama. Uzela je ĉestitku i stavila je u dţep zajedno s ostalima. Potom je odšetala do metalnog ormarića sa spisima. Jedan od Ludovicinih zelenih ljiljana potpuno je prekrio vrh svojim listovima pa je morala razmaknuti zelene izdanke da bi otvorila ladicu sa svojim podacima. Iako je znala za vlastiti dosje, nikad joj ranije nije palo na pamet da ga pogleda. Trebala je dokumente iz dosjea jedino kada je vadila vozaĉku dozvolu i kada se upisivala na njujorško sveuĉilište Bard College, a i tada je koristila isprave izdane u biskupiji. Prevrćući po podacima, opet je poĉela razmišljati o tome kako je ĉitav ţivot provela prihvaćajući ono što su joj drugi govorili - otac, sestre u samostanu, a sada i baka - a da se nije potrudila provjeriti istinitost njihovih tvrdnji. Na njezino zaprepaštenje, dosje je bio debeo gotovo dva i pol centimetra, puno opseţniji nego što je oĉekivala. Mislila je da će u njemu pronaći svoj francuski rodni list, potvrdu o ameriĉkom drţavljanstvu i diplomu - nije bila dovoljno stara da bi skupila više podataka - ali kada je otvorila dosje, u njemu je naišla na pozamašan sveţanj papira povezanih gumicom. Skinula ju je i poĉela ĉitati. U sveţnju su se nalazili papiri koji su se njenom laiĉkom oku ĉinili kao laboratorijski rezultati, moţda krvni testovi. Bile su to stranice rukom ispisanih povijesti bolesti, moţda lijeĉniĉke bilješke, iako je oduvijek bila zdrava i nije se mogla sjetiti daje ikada bila kod doktora. Otac se, štoviše, oduvijek protivio tome daje vodi kod lijeĉnika, vodio je silnu brigu da se ne bi razboljela ili povrijedila. Još su je više. zaĉudili prozirni crni papiri koje je pogledavši bolje prepoznala kao rendgenske snimke. Na vrhu svake stajalo je njeno ime: Evangeline Angelina Cacciatore. Sestrama nije bio zabranjen uvid u vlastite dosjee, ali se ipak osjećala kao da krši stroga pravila ponašanja. Zauzdavši znatiţelju da detaljnije prouĉi medicinske dokumente u dosjeu, okrenula se papirima vezanima uz novicijat. Bio je to niz uobiĉajenih formulara za primanje novih ĉlanova koje je otac popunio. Pogled na oĉev rukopis ispunio ju je osjećajem boli. Prošlo je mnogo godina otkako gaje posljednji put vidjela. Prešla je prstom preko njegova rukopisa, prisjećajući se oĉeva smijeha, mirisa njegova ureda i navike da ĉita prije spavanja. Kako je neobiĉno, pomislila je vadeći formulare iz dosjea, da puki rukopis ima moć prizvati ga natrag u ţivot, pa barem na trenutak. U formularima je pronašla niz podataka o svom ţivotu. Bila je tu njihova bruklinška adresa, stari telefonski broj, mjesto njezina roĊenja i majĉino djevojaĉko prezime. Na dnu formulara, pod rubrikom kontakta u sluĉaju nuţde, nalazilo se ono što je traţila: njujorška adresa i telefonski broj Gabrielle Levi-Franche Valko. Adresa je odgovarala povratnoj adresi na boţiĉnim ĉestitkama.

Prije nego što je stigla promisliti o posljedicama, podigla je slušalicu i okrenula Gabriellin broj; oĉekivanje je zamaglilo sve druge osjećaje. Telefon je zazvonio prvi put, drugi put, a zatim je zaĉula otresit, zapovjedniĉki bakin glas: "Alio?" Verlaineov stan, ĉetvrt Greenwich Village, New York City Dvadeset i ĉetiri sata otkako je napustio stan Verlaineu su se ĉinila kao ĉitava vjeĉnost. Prošao je tek jedan dan otkako je zgrabio fascikl s podacima, obuo omiljene ĉarape i potrĉao niz stepenice dok su mu cipele klizile po mokrom podu. Još juĉer se zamarao pitanjima kako izbjeći boţiĉne zabave i proslaviti Novu godinu. Nije mogao shvatiti kako su ga skupljene informacije dovele u tako oĉajno stanje u kojem se sada nalazio. Spakirao je originale Innocentinih pisama i sveţanj svojih biljeţaka u torbu, zakljuĉao ured i krenuo prema centru. Jutarnje sunce podiglo se iznad grada; sivim zimskim nebom meko su se raspršile ţute i naranĉaste nijanse. Dugo je hodao kroz hladnoću. Negdje na sredini 80. ulice odustao je od šetnje pa se ostatak puta odvezao podzemnom. Do trenutka kada je otkljuĉao prednja ulazna vrata svoje zgrade, gotovo je povjerovao da je sve što se dogodilo protekle noći bilo iluzija. Moţda je, uvjeravao je samog sebe, sve to samo zamišljao. Otkljuĉao je stan, zalupio vrata petom i spustio torbu na kauĉ. Izuo je uništene cipele, svukao mokre ĉarape i bos ušetao u svoj skromni dom. Skoro da je oĉekivao da će stan biti u neredu, no ĉinilo se daje u jednakom stanju kao dan ranije. Sjene su padale preko zidova od opeke, laminiranog stola u stilu 1950-ih i knjiga koje su po njemu bile naslagane, preko tirkiznih koţnih klupa i malog stola u obliku bubrega - sav njegov namještaj u modernom ameriĉkom stilu sredine 20. stoljeća, pohaban i nespretno sparen, stajao je i dalje na istom mjestu. Ĉitav jedan zid bio je prekriven knjigama o umjetnosti. Bilo je tu golemih izdanja britanskog izdavaĉa Phaidon Pressa, mekoukoriĉenih knjiga likovne kritike i blještavih svezaka s crteţima njegovih omi ljenih modernista - Kandinskog, Sonie Delaunay, Picassa. Braquea. Posjedovao je više knjiga nego što je uistinu stalo u tako malen stan, ali ipak ih nije ţelio prodati. Odavno je zakljuĉio da garsonijera nije najbolje stambeno rješenje za osobu s tendencijom gomilanja stvari. Stojeći pored svog prozora na petom katu, polako je odmotao svilenu kravatu marke Hermes koju je upotrijebio umjesto zavoja, pazeći na ranu. Bila je uništena. Zamotao ju je, a potom odloţio na prozorsku dasku. U daljini se otkrivalo jutarnje nebo, uzdiţući se iznad redova zgrada. Snijeg je prekrio grane drveća i iskrivio ţljebove, formirajući ledene sige. Vodeni tornjevi na krovovima izgledali su kao toĉkice na slici. Iako nije posjedovao niti centimetar stana, taj prizor osjećao je kao nešto svoje. Mogao se satima zaokupiti pogledom na svoj kutak grada. Tog jutra, meĊutim, ţelio je samo razbistriti glavu i promisliti o tome što uĉiniti sljedeće. Uvidio je da bi mu za poĉetak dobro došla kava. Odšetao je u kuhinju, upalio aparat za kavu, stavio fino mljevena zrna u filter i nakon što je zapjenio mlijeko - napravio cappucino u jednoj od rijetkih preostalih šalica iz starinskog kompleta, većinu je, naime, razbio. Uzimajući gutljaj, oko mu je zapelo za telefonsku sekretaricu - na njoj je bilo nepreslušanih poruka. Stisnuo je dugme i preslušao. Kada je stisnuo dugme za preslušavanje, shvatio je da su cijelu noć stizali neodgovoreni pozivi. Izbrojao je deset puta kada je pozivatelj samo slušao s druge strane linije, kao da ĉeka da se on javi. Tek u zadnjoj poruci osoba je progovorila. Bila je to Evangeline. Prepoznao je njezin glas istog trenutka "Ako si se ukrcao na ponoćni vlak, trebao bi već biti kod kuće. Brinem se gdje si i jesi li na sigurnom. Nazovi me što prije." Otišao je u kupaonicu, odakle je izvukao staru koţnu naprtnjaĉu te u nju ubacio ĉiste Hugo Boss traperice, bokserice Calvin Klein, majicu s logom sveuĉilišta Brown University koje je pohaĊao i dva para ĉarapa. S poda je pokupio par konversica, obuo ĉiste ĉarape i

nazuo tenisice. Nije bilo vremena za razmišljanje o tome što bi mu još moglo zatrebati. Odluĉio je unajmiti automobil i smjesta se odvesti natrag u Milton, istim putem kojim je onamo išao juĉer popodne, preko mosta Tappan Zee, uskim cestama uz rijeku. Ako se poţuri, mogao bi ondje stići prije ruĉka. Odjednom je zazvonio telefon, ĉiji ga prodoran zvuk toliko uplaši da ispusti šalicu. Razbila se o prozorsku dasku, a njezin se sadrţaj razlio po podu. Nestrpljiv da što prije porazgovara s Evangeline, ostavi šalicu tamo gdje je pala i zgrabi telefon. "Evangeline?" upitao je. "Gospodine Verlaine." Glas je bio mek i ţenstven, a obraćao mu se s neobiĉnom bliskošću. Ţenin naglasak - talijanski ili francuski, nije bio siguran - u kombinaciji s blagom promuklošću ostavljao mu je dojam da se radi o sredovjeĉnoj, moţda ĉak i starijoj ţeni, iako je to bilo tek puko nagaĊanje. "Da, ja sam na telefonu" odgovorio je, razoĉaran. Pogledao je prema razbijenoj šalici, shvativši daje komplet umanjio za još jedan primjerak. "Sto mogu uĉiniti za vas?" "Mnogo toga, nadam se" odgovorila je ţena. U jednom vrlo kratkom trenutku glavom mu je prošla misao da razgovara s agenticom tele-prodaje. MeĊutim, njegov broj nije bio u imeniku i obiĉno nije primao neţeljene pozive. Osim toga, bilo je jasno da glas nije zvuĉao kao glas nekoga tko prodaje pretplatu za ĉasopise. "To je priliĉno drzak zahtjev" mirno se suoĉio s ĉudnim manirama pozivateljice. "Zašto mi za poĉetak ne kaţete tko ste?" "Mogu li ja vama prva postaviti to pitanje?" rekla je ţena. "Pa mogli biste." Poĉeo ga je iritirati smiren, nametljiv, gotovo hipnotiĉan zvuk glasa, nimalo nalik na Evangelinin. "Vjerujete li u anĊele?" "Molim?" "Vjerujete li u postojanje anĊela?" "Slušajte, ako ovo ima veze s nekom evangeliĉkom skupinom" rekao je, naginjući se pred prozorom i skupljajući ostatke razbijene šalice. Zrnasti bijeli prah s neocakljena središta šalice mrvio mu se pod prstima. "Dobili ste krivu osobu. Ja sam preobrazovan, ultraljeviĉarski orijentiran liberalni agnostik koji pije sojino mlijeko i graniĉi s metroseksualnošću. U anĊele vjerujem koliko i u uskršnjeg zeca. "Zanimljivo" odgovorila je ţena. "Ja sam stekla dojam da ta fiktivna bića predstavljaju prijetnju vašem ţivotu." Prestao je skupljati krhotine. "Tko je to?" upitao je. "Ja sam Gabriella Levi-Franche Valko" odgovorila mu je ţena. "Već dugo pokušavam pronaći pisma u vašem posjedu." To ga je još više zbunilo, pa je upitao "Odakle vam moj broj?" "Ja znam mnogo toga. Znam, primjerice, da se stvorenja kojima ste sinoć umakli nalaze ispred vašeg stana." Zastala je, kao da pušta da mu se ta informacija slegne, a potom nastavila, "Ako mi ne vjerujete, gospodine Verlaine, pogledajte kroz prozor." Stupio je bliţe prozoru; ĉuperak kovrĉave crne kose padao mu je preko oĉiju. Sve je izgledalo kao i ranije. "Ne znam o ĉemu govorite" rekao je. "Pogledajte nalijevo" rekla je Gabriella. "Vidjet ćete poznati crni automobil." Verlaine je slijedio njene upute. Doista, s lijeve strane, na uglu s ulicom Hudson ĉekao je crni Mercedes. Visok muškarac u tamnoj odjeći - isti onaj kojeg je dan ranije vidio kako mu

razbija automobil i kojeg je, ako nije halucinirao, vidio s vanjske strane prozora u vlaku izašao je iz automobila i hodao pod svjetlom uliĉne lampe. "E sad, ukoliko pogledate udesno" rekla je Gabriella, "ondje ćete vidjeti bijeli kombi. Ja sam unutra. Ĉekam vas ovdje od ranog jutra. Došla sam vam pomoći na zahtjev svoje unuke." "A tko je vaša unuka?" "Evangeline, naravno" odgovorila je Gabriella. "Tko drugi?" Verlaine je ispruţio vrat i spazio jedva vidljiv bijeli kombi skriven malo dalje u uskoj, pokrajnjoj uliĉici. Osoba s druge strane linije kao da je shvatila njegovu zbunjenost: na kombiju se spustio prozor, a iz njega je izvirila i odluĉno mahnula majušna ruka u koţnoj rukavici. "Što se toĉno dogaĊa?" upitao je Verlaine u neprilici. Odšetao je do vrata, zakljuĉao bravu i osigurao je lancem. "Moţete li mi reći zašto motrite moj stan?" "Moja unuka misli da ste u opasnosti. Ona je u pravu. Ţelim da sada skupite Innocentina pisma i smjesta siĊete" rekla je Gabriella smirenim glasom. "Savjetovala bih vam da izbjegnete prednji izlaz." "Nema drugog izlaza" rekao je Verlaine u panici. "Izlaz u sluĉaju nuţde?" "Vidljiv je s prednje strane. Primijetit će me istog trena kada se pokušam spustiti" rekao je motreći metalnu okosnicu postavljenu uz prednju površinu zgrade koja je zamraĉivala ugao prozora. "Moţete li mi reći zašto - " "Dragi moj" prekinula ga je Gabriella toplim, gotovo majĉinskim glasom, "jednostavno upotrijebite maštu. Savjetujem vam da iziĊete. Smjesta. Za koji trenutak oni će doći po vas. Zapravo, njima uopće nije stalo do vas. Oni samo ţele pisma" rekla je tiho. "Kao što vjerojatno znate, neće ih uzeti njeţno." Kao odgovor na njezinu primjedbu, drugi ĉovjek - visok i podjednako blijed kao prvi izašao je iz crnog automobila te se pridruţio onom prvom. Zajedno su pošli preko ceste prema Verlaineovoj zgradi. "U pravu ste. Dolaze." rekao je Verlaine. Okrenuo se od prozora i zgrabio naprtnjaĉu u koju je ugurao novĉanik, kljuĉeve, laptop i odjeću. Iz torbe je izvukao svezak originalnih Innocentinih pisama, te ih stavio u knjigu Rothkovih crteţa koju je paţljivo smjestio u naprtnjaĉu i odluĉno povukao zatvaraĉ jednim brzim potezom. Na posljetku je upitao "Što da radim?" "Priĉekajte trenutak. Odavde imam dobar pogled na njih" odgovorila je Gabriella. "Samo slijedite moje upute i sve će biti u redu." "Moţda bih trebao pozvati policiju?" "Nemojte još ništa ĉiniti. Oni još uvijek ĉekaju kraj ulaza. Vidjet će vas ako sada izaĊete" rekla je Gabriella s jezovitom mirnoćom u glasu, upravo u suprotnosti s navalom krvi koja je šumila u njegovim ušima. "Slušajte me, gospodine Verlaine. Iznimno je vaţno da se ne miĉete s mjesta dok vam ne kaţem da to uĉinite." Otkljuĉao je bravu na prozoru i širom ga otvorio. Hladan zrak udario mu je u lice. Naginjući se nad prozorom mogao je vidjeti ljude u podnoţju zgrade. Tiho su govorili, a zatim, uguravši nešto u bravu, širom otvorili vrata i s nevjerojatnom lakoćom ušli u zgradu. Teška vrata glasno su zalupila za njima. "Imate li pisma?" upitala je Gabriella. "Da" potvrdio je Verlaine. "Onda poĊite. Sada. Niz stepenice u sluĉaju nuţde. Ĉekat ću vas."

Poklopio je slušalicu, prebacio naprtnjaĉu preko ramena pa se iskrao kroz prozor. HrĊave metalne ljestve ledile su mu tople dlanove. Svom snagom vukao ih je dok se naposljetku nisu spustile na ploĉnik. Od istezanja koţe zaboljela gaje ruka jer mu se zbog bodljikave ograde opet otvorila rana. Zanemario je bol te se spustio niz preĉke, klizeći tenisicama po zaleĊenom metalu. Bio je već blizu ploĉnika kada je zaĉuo prasak drveta odozgora. Grigorievi ljudi provalili su vrata. Skoĉio je na ploĉnik, pazeći da ne ošteti naprtnjaĉu pod miškom. Kada je stupio na ulicu, bijeli se kombi primakao rubniku. Vrata su se otvorila, a sitna ţena s jarkim crvenim ruţem na usnama i oštro odrezanom bubi frizurom mahnula mu je da uskoĉi na zadnje sjedalo. "UĊite" rekla je Gabriella, stvarajući mu mjesta. "Poţurite." Ugurao se u kombi kraj Gabrielle dok je vozaĉ prebacivao u brzinu, zaokrenuvši u suprotnom smjeru od centra. "Što se dovraga dogaĊa?" upitao je Verlaine, bacivši pogled preko ramena, napola oĉekujući da će iza njih ugledati crni automobil. Gabriella je preko njegove hladne i drhtave ruke stavila svoju tanku ruku omotanu rukavicom. "Došla sam vam pomoći." "Pomoći u ĉemu?" "Dragi moj, nemate pojma u kakvu ste nas nevolju doveli." Stan Grigorijevih, Upper East Side, New York Percival je zatraţio da se navuku zavjese ne bi li zaštitio oĉi od svjetlosti. Došetao je kući u zoru, a već mu je i blijedo jutarnje sunce stvaralo glavobolju. Kada je soba bila dovoljno zamraĉena, odbacio je odjeću - smoking, umrljanu bijelu košulju i hlaĉe - na pod, te se opruţio na koţni kauĉ. Sluţavka iz reda anakima nijemo mu je otkopĉala steznik. Bila je to mukotrpna procedura koju je strpljivo podnosio. Zatim mu je noge namazala uljem pa ih polako iz- masirala od gleţnjeva do bedara, sve dok ga mišići nisu zapekli. Bila je vrlo lijepa i tiha - ta je kombinacija po njegovu mišljenju odliĉno pristajala anakimima, posebice ţenama, koje je smatrao iznimno glupima. Buljio je u nju dok je svojim kratkim, bucmastim prstima prelazila preko njegovih nogu. Snaţna glavobolja bila je proporcionalna toplini u nogama. U deliriju uzrokovanom iscrpljenošću zatvorio je oĉi i pokušao spavati. Toĉno je porijeklo njegova poremećaja još uvijek bilo nepoznanica ĉak i najvrsnijim obiteljskim lijeĉnicima. Percival je unajmio najbolji medicinski tim; dovukao je lijeĉnike iz Švicarske, Njemaĉke, Švedske i Japana, no svi su mu mogli reći ono što su svi već znali: zarazna virusna infekcija došla je do njega putem generacije europskih Ne- fila, napavši mu ţivĉani i dišni sustav. Preporuĉali su mu tretmane i terapije koje su mu trebale zacijeliti krila i opustiti mišiće, ne bi li mogao lakše disati i hodati. Dnevne masaţe bile su jedan od njegovih omiljenih dijelova tih tretmana. Svaki je dan nebrojeno puta zvao anakimku da mu masira noge te postao ovisan o njenoj dnevnoj masaţi, kao i o viskiju i sedativima koje mu je usput donosila. U normalnim okolnostima ni pod koju cijenu ne bi dopustio ulazak bijedne sluţavke u svoje privatne odaje - tako je postupao stoti nama godina prije nego što se razbolio - ali tijekom posljednje godine bol mu je postao toliko neizdrţiva, a mišići tako zgrĉeni da su mu se noge poĉele svijati u neprirodan poloţaj. Anakimka je istezala noge sve dok mu se tetive ne bi opustile te masirala mišiće, zastajući kada bi ustuknuo od bola. Promatrao je kako njeni prsti uranjaju u njegovu blijedu koţu. UgaĊala mu je i za to joj je bio zahvalan. Majka ga je napustila, ponašala se prema njemu kao daje invalid, dok je Otterley obavljala poslove kojima se on trebao baviti. Osim anakimke nije bilo nikog drugog da mu pomogne. Masaţa ga je opustila pa je utonuo u lagan san. S uţitkom se nakratko prisjetio sinoćnje kasnonoćne šetnje. Kada je njegova ţrtva izdahnula, zatvorio joj je oĉi i zurio u nju, prolazeći prstima po njenom obrazu. U smrti joj je koţa poprimila boju alabastera. Na njegovo

zadovoljstvo, kao da je pred sobom vidio Gabriellu Levi- Franche, njezinu crnu kosu i porculansku put. Na trenutak ju je ponovno posjedovao. U tankom prostoru izmeĊu jave i sna pred njim se pojavila Gabriella kao blještav glasnik. Molila gaje da joj se vrati, rekla mu je daje sve oprošteno, da će nastaviti tamo gdje su stali. Rekla mu je da ga voli - bile su to rijeĉi koje dotad nije izgovorilo niti ljudsko biće niti Nefil. Bio je to neizmjerno bolan san, a Percival je zasigurno govorio u snu - jer se iznenada probudio, a sluţavka je zurila u njega svojim ţutim oĉima, ispunjene suzama kao da je shvatila nešto znaĉajno o njemu. Dodir joj je postao mekši, a pokušala gaje utješiti i rijeĉima. Saţalijevala ga je, a takav ga je stupanj intimnosti naljutio - naredio je zvijeri da ga smjesta napusti. Pokorno je kimnula glavom, zatvorila boĉicu s uljem, pokupila umrljanu odjeću i odmah potom izašla, ostavljajući ga u mraku i oĉaju njegove ĉahure. Leţao je budan, osjećajući na koţi ţalac njezina dodira. Uskoro se vratila, donoseći mu ĉašu viskija na lakiranom poslu- ţavniku. "Gospodine, vaša sestra je ovdje" priopćila mu je. "Reći ću joj da spavate ako ţelite." "Nema potrebe za laţima. Vidim da je budan", rekla je Otterley te šmugnula kraj anakimke i sjela pored Percivala. Pokretom ruke otpustila je sluţavku. Odvrnula je ĉep s boĉice i izlila malo ulja na dlan. "Okreni se" rekla mu je. Pokorio se sestrinoj zapovijedi i okrenuo na trbuh. Dok mu je masirala leĊa, pitao se što će biti s njom - i ostatkom obitelji - sada kada je obolio. Percival je bio njihova velika nada; njegova veliĉanstvena, muţevna zlatna krila obećavala su da će se jednog dana uspeti na moćan poloţaj, nadmašujući ĉak i oĉeve pohlepne pretke i majĉinu plemenitu krv. Sada je, meĊutim, bio bez krila. Bilo je to teško razoĉaranje za obitelj. Zamišljao je da će jednog dana postati veliki starješina, otac mnoge nefilske djece. Sinovi bi naslijedili ţivopisna Snejina krila, a njihovo raskošno perje donijelo bi veliku slavu Grigorievima. Kćeri bi bile obdarene anĊeoskim kvalitetama - dubokoumnošću, talentom i vješte u nebeskim umijećima. Sada je, meĊutim, propadao, a ništa se od toga nije ostvarilo. Shvatio je kako je budalasto potrošio stotine godina na uţitke. Budući da je njegova sestra u jednakoj mjeri bila nedorasla svom porijeklu, bilo mu je još teţe suoĉiti se s vlastitim neuspjehom. Otterley nije na svijet donijela potomka obitelji Grigori, a Percival se nije razvio u anĊeosko biće kakvim se majka nadala da će postati. "Reci mi da donosiš dobre vijesti", obratio joj se, ustuknuvši kada mu je dotakla osjetljivo tkivo na spoju krila i leĊa. "Reci mi da si pronašla kartu, ubila Verlainea i da se nemam oko ĉega brinuti." "Dragi brate" zaustila je, naginjući se prema njemu dok mu je masirala ramena. "Ovaj put si stvarno uprskao. Kao prvo, unajmio si angelologa." "Nisam uĉinio ništa sliĉno. On je tek obiĉan povjesniĉar umjetnosti" rekao je Percival. "Kao drugo, dopustio si mu da uzme kartu." "Arhitektonske nacrte", ispravio ju je. "Onda još k tome odbauljaš usred noći i dovedeš se u ovako grozno stanje." Gladila je oštećene batrljke njegovih krila, što mu je unatoĉ negodovanju bilo iznimno ugodno. "Ne znam o ĉemu govoriš." "Majka zna da si izašao. Zamolila me da dobro pripazim na tebe. Sto bi se dogodilo da si se srušio na ulici? Kako bismo objasnili tvoje stanje doktorima u Lenox Hillu?" "Reci Sneji da nema zašto brinuti", odgovorio je. "Ali ima razloga za brigu" rekla je Otterley, brišući ruke o ruĉnik. "Verlaine je još uvijek ţiv." "Mislio sam da si poslala giborime u njegov stan." "Jesam", odgovorila je. "Ali situacija je dobila neoĉekivan obrat. Dok smo se juĉer brinuli jedino oko toga hoće li Verlaine umaći s informacijama, sada znamo daje mnogo opasniji."

Sjeo je nasuprot sestri. "Kako bi on mogao biti opasan? Naša ana- kimka predstavlja veću prijetnju od ĉovjeka poput Verlainea." "Verlaine radi s Gabriellom Lćvi-Franche Valko" odgovorila je Otterley, likujući nad svakom izgovorenom rijeĉi. "Oĉito je jedan od njih. Sve što smo uĉinili da se zaštitimo od angelologa svelo se ni na što. Ustani", rekla je, oblaĉeći mu steznik. "Odjeni se. Ideš sa mnom." Kapelica klanjanja, Crkva Sv. Marije AnĊeoske, Milton, New York Evangeline je uronila prste u svetu vodu, prekriţivši se prije no što je potrĉala širokim središnjim brodom crkve. Do vremena kada je stupila u tihi, meditativni prostor Kapelice klanjanja, disanje joj je postalo oteţano. Nikada ranije nije propustila klanjanje - bio je to za nju nezamisliv grijeh. Nije mogla vjerovati što joj se dogaĊa. Juĉer je lagala sestri Philomeni. Danas je propustila klanjanje. Philomena je sigurno bila zaprepaštena njezinom odsutnošću. Sjela je na klupu pored sestara Mercedes i Magdalene, dnevnih partnerica u molitvi izmeĊu sedam i osam ujutro, nadajući se da ih njezina prisutnost neće uznemiriti. Sklopila je oĉi u namjeri da se pomoli, lica ispunjenog sramom. Spremala se otpoĉeti molitvu, no tada je otvorila oĉi i zirnula kapelicom, bacivši pogled na monstrancu, oltar i zrnca krunice u rukama sestre Magdalene. Vitraji s nebeskim sferama njihova veliĉina, zamršenost, raskošne ţive boje mnogobrojnih anĊela - uĉinili su joj se u tom trenutku kao novi dodaci. Da ih je detaljnije prouĉila, vidjela bi da su oko njih bile postavljene sićušne halogene svjetiljke koje su ih osvijetljavale kao u ĉinu oboţavanja. Naprezala se da prebroji anĊele. Njihova glazbala - harfe, irulice, trublje - ĉinila su se kao zlatni novĉići na plavim i crvenim oknima. Upravo je ondje uoĉila peĉat koji joj je Verlaine pokazao na arhitektonskim nacrtima. Sjetila se Gabri- ellinih ĉestitki i prekrasnih crteţa anĊela na njihovim poleĊinama. Kako je bilo moguće da je toliko puta promatrala vitraje ne shvaćajući njihovo pravo znaĉenje? Ispod jednog vitraja u kamenje bio urezan sljedeći ulomak: Ako se uza nj naĊe tad anĊeo, posrednik jedan izmeĊu tisuću, da ĉovjeka na duţnost opomene, pa se saţali nad njim i pomoli: izbavi ga da u jamu ne ide; za ţivot njegov naĊoh otkupninu! Job 33:23-24 Taj je odlomak išĉitavala iz dana u dan, tijekom mnogih godina u Samostanu, no njegov joj se sadrţaj uvijek ĉinio kao nerješiva zagonetka. Znaĉenje reĉenice ranije joj je izmicalo. Sada su, meĊutim, rijeĉi "posrednik", "jama" i "otkupnina" odjednom dobivale smisao. Sestra Celestine bila je u pravu: kada je poĉela gledati oko sebe, shvati da je angelologija ţivi princip, utkan u sve što je okruţuje. Muĉilo ju je što su joj sestre toliko toga zatajile. Prisjetivši se Gab- riellinog glasa preko telefona, zapitala se bi li moţda trebala spakirati stvari i otići u New York. Moţda bi joj baka mogla pomoći da jasnije shvati situaciju. Uporište koje joj je samostan pruţao samo dan ranije nestalo je s novim spoznajama. Neĉija ruka na ramenu prekinula ju je u razmišljanju. Sestra Phi- lomena dala joj je znak da je slijedi. Pokoravajući se njenoj ţelji, izašla je iz Kapelice klanjanja, osjećajući mješavinu srama i ljutnje. Sestre joj nisu povjerile istinu. Kako bi im onda mogla vjerovati? "PoĊimo, sestro" rekla joj je Philomena kada su već bile u hodniku. Ako je i osjećala kakvu ljutnju zbog Evangelinina izostanka, ona je posve nestala. Odnosila se prema njoj s neobjašnjivom blagošću i pomirljivošću. U njenom je ophoĊenju, meĊutim, ipak bilo nešto prijetvorno. Njena iskrenost nije joj bila sasvim uvjerljiva, iako nije mogla odrediti toĉan razlog. Prošle su središnjim hodnikom samostana, pored fotografija istaknutih majki, sestara i prikaza Sv. Ruţe Viterbske, da bi naposljetku zastale ispred poznatih drvenih vrata. Bilo je posve prirodno da se upute u knjiţnicu, jer su ondje mogle nesmetano razgovarati. Philomena je otkljuĉala vrata, a Evangeline ušla u sjenovitu sobu.

"Sjedi, dijete, sjedi" rekla joj je. Evangeline se smjestila na baršunastu zelenu sofu preko puta kamina. U sobi je bilo hladno jer je zbog ĉestih epidemija gripe grijanje bilo iskljuĉeno. Philomena je prišla stolu ispred svog ureda i ukljuĉila elektriĉno grijalo. Kada je voda zakipila, natoĉila ju je u porculanski ĉajnik. Stavila je dvije šalice na posluţavnik, a zatim se odgegala natrag do sofe, smještajući poslu- ţavnik na nizak stolić. Sjela je na drvenu stolicu nasuprot Evangeline, otvorila jedan od boţiĉnih paketa sestara franjevki te je ponudila kolaĉima iz metalne kutije. Sestre su, naime, svake godine pekle, pakirale i prodavale kolaĉe na boţiĉnom domjenku za skupljanje sredstava za Samostan. Crni ĉaj s aromom marelice teško je pao na Evangelinin ţeludac. "Ne osjećam se baš najbolje" rekla je ispriĉavajući se. "Sinoć si izostala s veĉere, a jutros s klanjanja" primijetila je Philomena, uzimajući iz kutije kolaĉ sa zelenom glazurom u obliku boţiĉne jelke. Podigla je ĉajnik i natoĉila ĉaj u šalice. "Ali to me zapravo i ne ĉudi. Celestine ti je svojom priĉom priuštila popriliĉnu muku, zar ne?" Zatim se uspravila, drţeći šalicu nepomiĉno iznad tanjurića. Evangeline je vidjela da se Philomena sprema prijeći na samu srţ stvari. "U pravu ste", odgovorila je, oĉekujući da će Philomena svakog ĉasa ponovno postati nestrpljiva i stroga. Philomena je pucnula jezikom, a zatim nastavila "Znala sam daje neizbjeţno da kad-tad saznaš istinu o svom porijeklu. Nisam, moram priznati, mogla pretpostaviti na koji naĉin, ali bilo mije savršeno jasno da se prošlost nikada ne moţe potpuno zakopati, ĉak ni u zatvorenoj zajednici poput naše. Po mom skromnom mišljenju", nastavi, završavajući kolaĉ i uzimajući drugi, "šutnja je bila veliko breme za Celestine. Pasivno suoĉavanje s prijetnjom koja nas okruţuje bio je velik teret za sve nas." "Vi ste znali za Celestininu ulogu u ovoj..." mucala je, pokušavajući pronaći odgovarajuću rijeĉ da opiše angelologiju. Nametala joj se neugodna pomisao daje ona moţda bila jedina franjevka od vjeĉnog klanjanja koja je ţivjela u neznanju. "Ovoj... disciplini?" "O, da, svakako", odgovorila je Philomena. "Sve su starije sestre upoznate s angelologijom. Moja generacija sestara naširoko je prouĉavala anĊele - Knjiga postanka 28:12-17; Ezekiel 1:1-14, EvanĊelje po Luki 1:26-38. Boţe me blagoslovi, bavile smo se anĊelima dan i noć!" Philomena se svom teţinom namjestila u stolici, od ĉega je drvo zaškripalo, a zatim je nastavila: "U jednom trenutku prouĉavala sam graĊu koju su propisali europski angelolozi naši dugogodišnji mentori - a već u sljedećem naš je samostan zamalo bio uništen. Sva naša naobrazba, sve naše zalaganje da uklonimo pošast Nefila s lica zemlje kao daje bilo nizašto. Iznenada smo se svele na obiĉne redovnice posvećene iskljuĉivo molitvi. Vjeruj mi, ja sam se ustrajno zalagala da se vratimo u bitku sa silama zla. One meĊu nama koje smatraju da je ta zadaća preopasna samo su budale i kukavice." "Opasna?" upitala je Evangeline. "Poţar koji se dogodio 1944. nije bio sluĉajan" nastavila je Philomena, mršteći se. "Bio je to izravan napad. Moglo bi se reći da smo bile odveć nepromišljene, da smo podcijenile krvoţednu prirodu ameriĉkih Nefila. Oni su bili upoznati s mnogima - ako ne i sa svima enklavama europskih angelologa. Pogriješile smo misleći da je Amerika još uvijek sigurna kao što je nekoć bila. Naţalost, moram reći da nas je Celestinina prisutnost sve dovela u veliku opasnost. Nakon njezina dolaska poĉeli su i napadi. I to ne samo na naš samostan. Te godine bilo je gotovo stotinu napada na ameriĉke samostane - Nefili su bili sloţni u nastojanju da otkriju u kojem se samostanu nalazilo ono što su htjeli." "Ali zašto?" "Zbog Celestine, naravno" odgovorila je Philomena. "Ona je bila dobro poznata neprijatelju. Kada je stigla u samostan, sama sam vidjela koliko je bila onemoćala, izmuĉena i uplašena. Bilo je oĉito da ju je bijeg umalo dotukao. Najznaĉajnija, meĊutim, u toj priĉi jest

pošiljka koju je Celestine donijela za majku Innocentu, nešto što je trebalo smjestiti u sigurne ruke, ovdje kod nas. To nešto su i Nefili ţeljeli. Znali su daje Celestine prebjegla u Sjedinjene Drţave. Jedino nisu znali kamo toĉno." "A majka Innocenta je bila upoznata sa svime time?" upitala je. "Naravno" odgovorila je, podiţući obrve u ĉuĊenju - zbog postupka majke Innocente ili njezinog pitanja - Evangeline nije mogla odrediti. "Majka Innocenta bila je najznaĉajnija ameriĉka znanstvenica svog doba. Pouĉavala ju je majka Antonia, koja je bila uĉenica naše drage nadstojnice majke Clare, a nju je pak poduĉavala sama majka Francesca, koja je - na dobrobit naše velike nacije - došla u Milton izravno iz Europskog društva angelologa, kako bi izgradila ameriĉki ogranak. Samostan Sv. Ruţe je bio ţila kucavica Ameriĉkog angelološkog projekta, grandiozan pothvat mnogo ambiciozniji od iĉega što je Celestine Clochette radila u Europi prije nego što se pri- krpala Drugoj angelološkoj ekspediciji." Philomena je dotad iznimno brzo govorila, pa je morala zastati da bi uhvatila zraka. "Uistinu", zaustila je sporo, "majka Innocenta nikada, ali baš nikada, ne bi odustala od borbe da je nisu ubili Nefili." Evangeline je primijetila, "Mislila sam daje poginula u poţaru." "Tako smo priopćile vanjskom svijetu, ali to nije istina." Philomena se zacrvenila, a potom problijedila, kao da je pri samom govoru o poţaru koţu dotakla nevidljiva vatra. "Bila sam na balkonu Crkve Marije AnĊeoske kada je izbio poţar. Ĉistila sam cijevi orgulja iz radionice braće Casavant, što je bio iznimno zahtjevan zadatak. Bilo je dovoljno teško oĉistiti tisuću ĉetristo dvadeset i dvije cijevi rasporeĊene u trideset nizova, kao i njihovih dvadeset registara, ali majka Innocenta zadala mi je i poliranje mjedi dvaput godišnje. Zamisli to! Vjerujem da me zbog neĉega kaţnjavala, iako ne shvaćam ĉime sam je mogla toliko naljutiti." Evangeline je vrlo dobro znala da se Philomena znala strašno uzrujati pri spomenu poţara. No umjesto daje prekine, što je zapravo ţeljela uĉiniti, sklopila je ruke na krilu trudeći se odslušati Philome- ninu tiradu za kaznu što je propustila jutarnje klanjanje. "Sigurna sam da niste uĉinili išta da ikoga razljutite." "Zaĉula sam neko ĉudno komešanje" nastavila je, ne obazirući se na Evangelininu podršku, "pa sam prišla velikoj rozeti u pozadini kora. Ako si ikada ĉistila orgulje ili pjevala u našem zboru, znaš da rozeta ima pogled na središnje dvorište. Tog jutra ono je bilo ispunjeno sestrama. Uskoro sam primijetila dim i plamen koji je zahvatio ĉetvrti kat, ali stojeći na balkonu crkve s pogledom na gornje dijelove samostana nisam mogla vidjeti što se dogaĊalo na ostalim katovima. Kasnije sam saznala, meĊutim, da je šteta bila ogromna. Izgubile smo sve." "Uţasno" primijetila je Evangeline, potiskujući poriv da upita kako se to moglo tumaĉiti kao napad Nefila. "Zaista uţasno" potvrdila je Philomena. "No još uvijek ti nisam ispriĉala sve. Majka Perpetua zabranila mi je o tome govoriti, ali ne mogu više šutjeti. Sestra Innocenta je, kaţem ti, ubijena. Ubijena." "Kako to mislite?" upitala je nastojeći dokuĉiti ozbiljnost Philo- menine optuţbe. Tek nekoliko sati ranije doznala daje da su ta stvorenja bila odgovorna za smrt njezine majke, a sada je doznala da su usmrtila i Innocentu. Samostan Sv. Ruţe odjednom joj se ĉinio kao najopasnije mjesto u koje ju je otac mogao smjestiti. "S kora sam zaĉula udarac vrata. Za nekoliko sekundi u podnoţju se pojavila majka Innocenta. Gledala sam kako ţuri središtem crkve, a slijedila ju je skupina sestara - dvije novakinje i dvije već zavjetova- ne sestre. Ĉinilo se da idu prema Kapelici klanjanja, moţda u namjeri da se pomole. To je bilo tipiĉno za Innocentu: smatrala je da molitva nije samo obveza ili ritual, nego rješenje svih nesavršenosti u svijetu. Toliko snaţno je vjerovala u moć molitve da me ne bi ĉudilo da je bila uvjerena da se njome moţe zaustaviti poţar."

Philomena je uzdahnula, uzela naoĉale, a potom ih protrljala uštir- kanim bijelim rupĉićem. Nataknuvši na nos oĉišćene naoĉale, oštro je promotrila Evangeline, kao da prosuĊuje njezinu spremnost da ĉuje ostatak priĉe, a potom nastavila. "U tom su trenutku iz boĉnih laĊa iznenada istupile dvije divovske figure. Bili su iznimno visoki i košĉati, imali su bijele ruke, a njihova lica kao da su isijavala vatru. Kosa i koţa ĉak i iz daljine zraĉile su mekom bijelom svjetlošću. Imali su velike plave oĉi, visoke jagodiĉne kosti i pune ruţiĉaste usne. Lica su im bila uokvirena kovrĉavom kosom. Njihova ramena su bila široka, a nosili su hlaĉe i kišne ogrtaĉe ■i - poput onodobne gospode - tako da se nisu razlikovali od bankara ili pravnika. Premda je njihova svjetovna odjeća odavala da se ne radi 0 redovnicima, koji su u ono vrijeme nosili duge smeĊe halje i izbrija- vali tjemena - nisam mogla razabrati tko niti što su bila ta stvorenja. Sada znam da se nazivaju giborimi, a radi se o ratnicima iz redova Nefila. Oni su brutalna, krvoţedna i bezosjećajna bića koja - s anĊeoske strane - potjeĉu od velikog ratnika Mihaela. Plemenito porijeklo tih uţasnih stvorenja objašnjava njihovu neobiĉnu ljepotu. Tek sada, osvrnuvši se unatrag s punim znanjem o njihovu porijeklu, shvaćam da je ta ljepota bila uţasna manifestacija zla, hladne, dijaboliĉne privlaĉnosti koja ĉovjeku lako moţe naštetiti. Bili su tjelesno savršeni, ali njihova je savršenost bila odijeljena od Boga - tek prazna ljepota bez duše. Rekla bih da je Eva u zmiji vidjela sliĉnu vrstu ljepote. Prisutnost giborima u crkvi dovela me u neprirodno stanje. Moram priznati: njihova me pojava posve zatekla." Philomena je opet izvadila pamuĉni rupĉić iz dţepa, razmotala ga 1 obrisala znoj sa ĉela. "S kora sam imala dobar pregled. Giborimi su iz sjene stupili u jaku svjetlost središnje laĊe. Kroz vitraje je isijavalo sunĉevo svjetlo, kao i inaĉe sredinom dana, a odraz njihovih boja raspršio se mramornim podom zbog ĉega je njihova blijeda koţa izgledala prozirno. Majka Innocenta duboko je udahnula kada ih je ugledala. U potrazi za osloncem posegnula je za naslonom klupe i upitala ih što ţele. Nešto u tonu njezina glasa uvjerilo me da ih je prepoznala. Moţda ih je ĉak i oĉekivala." "Ne vjerujem da ih je oĉekivala", primijetila je Evangeline zbunjena Philomeninim opisom ove straviĉne katastrofe, kao da se radilo o dogaĊaju koji se odigrao boţjom providnošću. "Upozorila bi ostale." "U to nisam sigurna" odvratila je brišući ponovno ĉelo i guţvajući rukom umrljani pamuĉni rupĉić. "Prije no što sam se snašla, giborimi su napali moje drage sestre. Ta su ih zla bića fiksirala oĉima. Izgledale su kao daje na njih baĉen urok. Šest ţena zurilo je u giborime kao da su hipnotizirane. Jedan od njih dotakao je majku Innocentu svojim rukama, a njenim tijelom je prošao udar struje. Poĉela se grĉiti, a onda se srušila na pod. Sam duh bio je isisan iz nje. Zvijer je uţivala u ubojstvu, kao što bi svako ĉudovište uţivalo. Ĉinilo se da je od ubojstva ojaĉao, dok je Innocentino tijelo bilo sasvim neprepoznatljivo." "Ali kako je to moguće?" upitala je Evangeline, zdvojno se pitajući nije li i njezina majka doĉekala podjednako bijednu sudbinu. "Ne znam. Pokrila sam oĉi u uţasu", odgovorila je Philomena. "Kada sam naposljetku, zirnula preko ograde, vidjela sam na podu crkve mrtva tijela svih šest sestara. Trebalo mi je petnaestak sekundi da otrĉim s galerije u crkvu, a za to vrijeme stvorenja su već nestala, ostavljajući za sobom oskvrnuta tijela naših sestara. Bila su isušena do kosti, kao da su iz njih iscijeĊene ne samo sve vitalne tekućine, nego i sama njihova bit. Tijela su im bila smeţurana, kosa spaljena, a koţa ogoljena. Tako je, dijete moje, izgledao nefilski napad na Samostan Sv.

Ruţe. A mi smo na to odgovorile obustavom našega rada protiv njih. Nikada to nisam mogla shvatiti. Majka Innocenta, Bog je blagoslovio, nikada ne bi dopustila da ubojstvo naših ljudi proĊe neosvećeno." "Zašto smo onda prestale s radom?" upitala je Evangeline. "Ţeljele smo ih uvjeriti da smo tek samostan nastanjen obiĉnim redovnicama", odgovorila je. "Znale smo da će zaustaviti potragu za predmetom u našem posjedu ako ih uvjerimo da smo slabe i da ne predstavljamo nikakvu prijetnju njihovoj moći." "Ali mi ga ne posjedujemo. Abigail Rockefeller do smrti nije razotkrila njegovu lokaciju." "Jesi li zaista sigurna, draga moja Evangeline? Usprkos svemu što ti je zatajeno? Usprkos svemu što je meni zatajeno? Celestine Clo- chette nagovorila je majku Perpetuu da zauzme pacifistiĉki stav. Pronalazak Orfejeve lire nije u njezinu interesu. Ali ja bih se mogla kladiti vlastitim ţivotom, vlastitom dušom da Celestine posjeduje informacije o lokaciji lire. Ako mi pomogneš da je pronaĊemo, zauvijek ćemo osloboditi svijet od tih monstruoznih zvijeri." Sunĉeva svjetlost ulijevala se kroz prozore knjiţnice, skupljajući se oko Evangelininih nogu i kamina. Zatvorila je oĉi, razmišljajući o Philomeninoj priĉi u kontekstu svega što joj se dogodilo proteklog dana. "Upravo sam saznala da su te monstruozne zvijeri ubile moju majku", prošaptala je. Izvadila je Gabriellina pisma iz ogrtaĉa. Prije no što je imala priliku predati ih, Philomena je sama ugrabila pisma iz njenih ruku. Prebirala je ĉestitke proţdirući njihov sadrţaj. Kada je stigla do posljednjeg, rekla je: "Ovo pismo je nepotpuno. Gdje je ostatak?" Evangeline je izvadila posljednju boţiĉnu ĉestitku, koju je pronašla u jutarnjoj pošti. Okrenula ju je i poĉela naglas ĉitati bakine rijeĉi. "Rekla sam ti mnogo toga o uţasima prošlosti, a ponešto i o opasnostima s kojima se trenutno suoĉavaš, meĊutim, malo toga sam spomenula o tvojoj budućoj ulozi u našem radu. Ne mogu reći kada će ti koja od tih informacija dobro doći - moguće je i da provedeš ţivot u tihoj i mirnoj kontemplaciji, vjerno ispunjavajući svoje duţnosti u Samostanu Sv. Ruţe. Ali takoĊer je moguće da će tvoj doprinos biti znaĉajan za neku veću svrhu. Otac te s razlogom smjestio ondje, a postoji i razlog zašto si školovana u angelološkoj tradiciji na kojoj se naš rad temelji više od tisuću godina. Majka Francesca, osnivaĉica samostana u kojem ţiviš i odrastaš posljednjih trinaest godina, sagradila je Sv. Ruţu pukom snagom vjere i predana rada, osmislivši svaku ćeliju i stubište u skladu s potrebama naših angelologa u Americi. Kapelica klanjanja bila je trijumf Francescine mašte, veliĉanstvena posveta anĊelima koje prouĉavamo. Svaki komad zlata poloţen je u njihovu ĉast, svaki komad stakla postavljen u njihovu slavu. Ono što moţda ne znaš jest ĉinjenica da se u središtu kapelice nalazi malen, ali neprocjenjiv predmet velike duhovne i povijesne vrijednosti." "To je sve" rekla je, sklapajući pismo natrag u omotnicu. "Fragment ovdje završava." "Znala sam! Lira je kod nas. DoĊi, dijete, moramo ovu prekrasnu vijest podijeliti sa sestrom Perpetuom." "Ali Abigail Rockefeller sakrila je liru još 1944", odvratila je Evangeline, zbunjena Philomeninim tijekom misli. "Ovo nam pismo ništa ne govori." "Nitko ne zna što je toĉno Abigail Rockefeller uĉinila s lirom", rekla je Philomena na putu prema vratima. "Poţuri, moramo odmah razgovarati s majkom Perpetuom. U srcu Kapelice klanjanja skriveno je nešto što će nam posluţiti." "Priĉekajte" zaustavila ju je Evangeline, glasom promuklim od naprezanja da izgovori ono što je morala reći. "Još nešto moram podijeliti s vama, sestro." "Reci mi o ĉemu se radi, dijete" rekla je, zastavši na vratima.

"Unatoĉ vašem upozorenju, juĉer popodne sam dopustila nekome da uĊe u našu knjiţnicu. Ĉovjek koji se raspitivao o majki Innocenti došao je juĉer u samostan. Umjesto da ga odvratim, kao što ste me uputili, ja sam mu dopustila da proĉita pismo Abigail Rockefeller koje sam otkrila u arhivu." "Pismo Abigail Rockefeller? Posljednjih pedeset godina traţim takvo pismo. Imaš li ga sa sobom?" Evangeline je izvukla pismo. Philomena joj gaje otela i brzo proĉitala. Bila je razoĉarana njegovim sadrţajem. Vraćajući ga, rekla je "U ovom pismu nema niti jedne korisne informacije." "Ĉovjek koji je došao u arhiv nije tako mislio" odvratila je Evangeline, pitajući seje li Philomena mogla primijetiti njezino zanimanje za Verlainea. "A kako je taj gospodin reagirao?" bila je znatiţeljna Philomena. "S velikim zanimanjem i uznemirenošću" rekla je Evangeline. "On vjeruje da pismo upućuje na neku veću tajnu, za ĉije je otkriće bio unajmljen." Philomena je u ĉudu raširila oĉi. "Jesi li uspjela saznati zašto se zanima za pismo?" "Vjerujem da su njegovi motivi nevini, ali moram vam reći da je ĉovjek za kojeg radi jedan od onih koji nam ţele zlo." Ugrizla se za usnu, nesigurna bi li trebala izgovoriti njegovo ime. "Verlaine radi za Percivala Grigoria." Philomena je ustala, rušeći pritom šalicu na pod. "Zaboga!" rekla je uplašeno. "Zašto nas nisi upozorila?" "Molim vas, oprostite" odvratila je. "Nisam znala." "Shvaćaš li u kakvoj smo opasnosti?" upitala je Philomena. "Smjesta moramo upozoriti majku Perpetuu. Sada vidim da smo napravile strašnu grešku. Neprijatelj je ojaĉao. Jedna je stvar ţeljeti mir, a sasvim druga pretvarati se da rat ne postoji." S tom reĉenicom je skupila pisma i ĉestitke, a zatim pojurila iz knjiţnice, ostavljajući Evangeline samu s praznom kutijom kolaĉa. Philomena je oĉito imala morbidnu i nezdravu opsesiju osvetom za dogaĊaje iz 1944. Njena je reakcija uistinu bila fanatiĉna, kao da je godinama ĉekala na takve informacije. Evangeline je shvatila da joj nije trebala pokazati bakina povjerljiva pisma niti raspravljati o tako opasnim informacijama sa ţenom koja joj se oduvijek ĉinila pomalo nestabilnom. Oĉajna, pokušala je dokuĉiti što dalje uĉiniti. Iznenada se sjetila Celestininog naloga da se vrati kod nje kada proĉita pisma. Ustala je i poţurila prema njenoj ćeliji. Times Square, New York City Vozaĉ je jurio kroz prometnu guţvu, a zatim stao na uglu Ĉetrdeset druge ulice i Broadwaya. Zbog priprema za doĉek novog tisućljeća kod sjedišta njujorške policije bio je zaustavljen promet. U gomili ĉinovnika koji su putovali kućama Verlaine je mogao vidjeti policajce kako zavaruju kanalizacijske šahtove i dogovaraju kontrolne toĉke. Ako je već u vrijeme boţiĉnih blagdana grad bio pun turista, bilo mu je jasno da će novogodišnja noć biti noćna mora, pogotovo ove godine. Gabriella mu je naloţila da izaĊe iz kombija. Kada su ušli u gomilu ljudi na ulici, upali su u kaos gibanja, svjetlećih reklamnih panoa i neumornih pješaka. Verlaine je prebacio naprtnjaĉu preko ramena, u strahu da ne pogubi njezin dragocjeni sadrţaj. Nakon onoga što mu se dogodilo u stanu, nije se mogao otresti osjećaja da ih motre, da je svaka osoba u blizini sumnjiva i da Grigorievi ljudi ĉekaju na svakom uglu. Osvrnuo se i ugledao beskonaĉno more ljudi. Gabriella je hodala kroz gomilu brzinom koju je jedva mogao pratiti. Dok su se gibali meĊu valovima ljudi, zapazio je njezinu zanimljivu figuru. Bila je sitna, visoka tek nešto više od metar i pol, iznimno vitka i košĉata. Nosila je uzak crni ogrtaĉ edvardijanskog kroja ruĉno krojen, elegantan svileni sako s redom sitnih kristalnih gumba. Bio je toliko pripijen da

se ĉinilo kao da je krojen da se nosi preko korzeta. Nasuprot tamnoj odjeći, lice joj je bilo porculanski bijelo, prošarano finim borama - lice starice. Iako je vjerojatno već zašla u sedamdesete, imala je mladenaĉki stav. Nosila se kao mlada ţena. Njena lijepa, sjajna crna kosa bila je savršeno oblikovana, uspravno se drţala, hodala je pravilno. Kretala se brzo, kao da ga izaziva da odrţi korak. "Zacijelo se pitate zašto sam vas dovela ovamo, u ovo ludilo", pokazala je prema gomili. Glas joj je bio jednako smiren kao i preko telefona, ton mu se istovremeno ĉinio sablasnim i duboko umirujućim. "Times Square u vrijeme Boţića nije najmirnije mjesto za šetnju." "Obiĉno izbjegavam ovo mjesto" odvratio je, promatrajući neonske prozore dućana i svjetleći pano s novostima koje su klizile ekranom brţe nego ih je stigao proĉitati. "Nisam ovamo dolazio već skoro godinu dana." "U opasnosti je najbolje sakriti se u masi" primijetila je. "Ne valja privlaĉiti paţnju te nikada nije naodmet biti na oprezu." Nekoliko blokova kasnije usporila je korak. Povela ga je pored Bryant Parka prekrivenog boţiĉnim dekoracijama. Zbog svjeţe na- padalog snijega i jutarnje svjetlosti Verlaineu je prizor izgledao kao slika savršenog njujorškog Boţića, upravo nalik na scene kakve je slikao Norman Rockwell i koje su ga iritirale. Kada su se pribliţili masivnom zdanju Njujorške gradske knjiţnice, Gabriella je opet zastala i, još se jednom osvrnuvši, prešla preko ceste. "DoĊite", šapnula mu je, hodajući prema crnom gradskom automobilu koji je bio nepropisno parkiran ispred jednog od kipova lavova na ulazu u knjiţnicu. Imao je njujorške tablice s oznakom ANGEL27. Ĉim ih je ugledao, vozaĉ je upalio motor. "Ovo je naš prijevoz", rekla je Gabriella. Kod Trideset treće su skrenuli desno pa se odvezli Šestom avenijom. Kada su zastali na semaforu, Verlaine se osvrnuo pitajući se hoće li u pozadini ugledati crni automobil. Nitko ih nije slijedio. Bilo mu je ĉudno što se u njezinoj blizini osjećao tako opušteno. Naime, poznavao ju je tek ĉetrdeset i pet minuta. Sjedila je do njega, gledajući kroz prozor, kao da je sasvim normalno da je netko u devet ujutro proganja ulicama Manhattana. Kod Kolumbova spomenika vozaĉ se zaustavio, a njih dvoje su pošli ususret hladnom vjetru koji je puhao Central parkom. Gabriella se ţustro kretala prema naprijed, prouĉavajući promet i promatrajući što se dogaĊa iza kruţnog toka, umalo gubeći svoju inaĉe neprobojnu smirenost. "Gdje su?" mrmljala je, skrećući uz rub parka pored kioska natrpanog dnevnim novinama u sjenu zapadnog dijela Central parka. Nekoliko blokova nastavila je hodati jednakom brzinom, a zatim je zastala, ogledavajući se. "Kasne", rekla je prigušenim glasom. U tom trenutku iza ugla se pojavio starinski Porsche ĉija je karoserija boje ljuske jajeta blještala na jutarnjem suncu. Zaustavio se uz glasno škripanje guma. Na tablicama se nalazila oznaka Angell, što je Ver- lainea zabavilo. Mlada ţena poskoĉila je s vozaĉkog sjedala. "Dr. Gabriella, ispriĉavam se" rekla je, predajući joj sveţanj kljuĉeva prije no što se brzo udaljila. "Upadajte" rekla je Gabriella, smještajući se na sjedalo vozaĉa. Slijedio je njene upute. Ugurao se u mali automobil i zalupio vratima. Blještava kontrolna ploĉa bila je naĉinjena od javora, a volan presvuĉen koţom. Stisnuo se na sjedalo suvozaĉa i prebacio naprtnjaĉu kako bi dosegnuo pojas za vezanje, ali ga nije bilo. "Lijep automobil", primijetio je. Dobacila mu je oštar pogled i upalila motor. "To je 356-ica, prvi model Porschea. GĊa Rockefeller kupila je za naše društvo nekoliko takvih automobila. Nevjerojatno - još uvijek preţivljavamo od njenih mrvica." "Popriliĉno luksuznih mrvica", primijetio je, prelazeći rukom preko koţnog sjedala boje karamele. "Ne bih nikad pomislio daje Abigail bila ljubiteljica sportskih automobila."

"Mnogo toga o njoj nitko ne bi pomislio", dodala je Gabriella, a zatim se ukljuĉila u promet, polukruţno zaokrenula i nastavila uz Central park prema sjeveru. Parkirala je u mirnoj ulici duţ koje su bila posaĊena stabla, a izlazila je na sredinu Osamdesete. IzmeĊu dvije sliĉne zgrade stisnula se kuća smeĊe fasade, kao da ju je netko silom ugurao odozgora. Otkljuĉala je ulazna vrata, a zatim ga uvela tako odluĉnom kretnjom da je jedva uspio provući stvari prije nego što je zalupila vrata i zakljuĉala bravu. Nije odmah ni registrirao da su se makli s hladnoće. Naslonila se na vrata, zaklopila oĉi i duboko udahnula. Tek u zrnastoj tami foajea primijetio je njezinu iscrpljenost. Drhtavim rukama odstranila je s oĉiju pramen kose i stavila ruku na srce. "Uistinu postajem prestara za ovo", blago je rekla. "Oprostite što zapitkujem, ali koliko ste stari?" upitao je Verlaine, ne mogavši suspregnuti znatiţelju. "Dovoljno stara da izazivam sumnje", odgovorila je. "Sumnje?" "O vlastitoj ljudskosti", odgovorila je, suţavajući svoje zapanjujuće plavozelene oĉi uokvirene sivom sjenom. "Neki ljudi unutar naše organizacije vjeruju da sam jedna od njih. Uistinu bih trebala otići u mirovinu. Ĉitav ţivot borim se s takvim sumnjama." Verlaine ju je odmjerio, od crnih ĉizmama do crvenih usana. Ţelio ju je upitati što je toĉno mislila, što se dogodilo prethodne noći i zašto je poslana pred njegov stan. "DoĊite, nemamo vremena za moje prituţbe", rekla je okrećući se na peti i penjući se uskim drvenim stepenicama. "PoĊimo gore." Popeo se za njom škripavim stubištem. Otvorila je vrata na vrhu stepenica pa ga uvela u zamraĉenu prostoriju. Kada su mu se oĉi prilagodile na tamu, vidio je da je soba uska i duguljasta, ispunjena foteljama, policama knjiga i niskim stolićima na kojima su bile postavljene svjetiljke Tiffany nalik na ptice s jarkim perjem. Na jednom zidu bila su obješena ulja na platnu u teškim pozlaćenim okvirima, ali zbog mraka nije mogao raspoznati njihov sadrţaj. Na neravnom stropu nalazila se ţuta mrlja od prokišnjavanja. Dala mu je znak da sjedne i razmaknula zavjese na nizu uskih visokih prozora. Odšetao je do garniture neogotiĉkih stolica s ravnim naslonima koja se nalazila pored prozora, lagano spustio naprtnjaĉu na pod pa se smjestio na tvrdo sjedalo. Noge stolca zaškripale su pod njegovom teţinom. "Da vam odmah razjasnim, gospodine Verlaine" rekla je Gabriella, zauzimajući stolicu do njega. "Imate sreće što ste ţivi." "Tko su bili ti ljudi?" upitao je Verlaine. "Sto su htjeli?" "TakoĊer imate sreće", nastavila je, ne obazirući se na njegova pitanja i sve veću uznemirenost, "što ste im uspjeli pobjeći neokrznuti". Bacivši pogled na njegovu svjeţu ranu na ruci, dodala je "ili gotovo neokrznuti. Imate sreće. Pobjegli ste s neĉime što ţele." "Vi ste satima ĉekali ispred mog stana, Kako biste inaĉe znali da su me promatrali? Kako ste znali da će provaliti u stan?" "Nisam prorok" rekla je Gabriella, "ali mogu predvidjeti da će se vragovi pojaviti, ako dovoljno dugo priĉekate." "Je li vas Evangeline zvala?" upitao je, ali nije ništa odgovorila. Oĉito nije namjeravala rasipati tajne pred takvima poput njega. "Pretpostavljam da znate što su mi planirali uĉiniti kada me pronaĊu" rekao je. "Naravno, uzeli bi pisma", odgovorila je smireno. "MeĊutim, kada bi pisma došla u njihove ruke, vas bi ubili." Verlaine je neko vrijeme vrtio tu misao po glavi. Nije mogao shvatiti zašto su pisma bila tako vaţna. Naposljetku je upitao "Imate li teoriju zašto su to ţeljeli uĉiniti?"

"Ja imam teoriju o svemu, gospodine Verlaine." Po prvi put u njihovu kratkom poznanstvu Gabriella se nasmiješila. "Kao prvo, oni kao i ja vjeruju da pisma u vašem posjedu sadrţe vaţne informacije. Kao drugo, oni se ţarko ţele dokopati tih informacija." "Dovoljno ţarko da bi za njih ubili?" "Svakako", odgovorila je Gabriella. "Već su nebrojeno puta ubili i za manje vaţne informacije." "Ne shvaćam", rekao je Verlaine, stavljajući naprtnjaĉu u krilo. Taj zaštitniĉki potez nije promakao Gabrielli. "Oni nisu proĉitali Innocentina pisma." Gabriella je zastala. "Jeste li sigurni?" "Nisam ih dao Grigoriu" odgovorio je Verlaine. "Kada sam ih pronašao, nisam bio siguran što bi mogla znaĉiti, a osim toga ţelio sam se uvjeriti u njihovu vjerodostojnost prije nego što Grigoria upozorim na njih. Naime, u mojoj vrsti posla nuţno je temeljito provjeriti podatke prije nego ih iznesete." Otvorila je ladicu malena pisaćeg stola, izvukla cigaretu iz taba- kere, namjestila je u lakirani cigaršpic, a potom zapalila malenim zlatnim upaljaĉem. Miris aromatizirana duhana ispunio je prostoriju. Ponudila je i Verlainea, i on je prihvatio. Dvoumio se bi li je takoĊer zamolio neko ţestoko piće. "Iskreno," rekao je naposljetku, "nemam pojma kako sam se uvukao u sve ovo. Ne znam što su ti ljudi, ili što već jesu, traţili u mom stanu. Priznajem da sam radeći za Grigoria o njemu doznao neke ĉudne stvari, no svi znaju da je ekscentrik. Da vam pravo kaţem, poĉinjem se pitati je li sa mnom sve u redu. Moţete li mi reći zašto sam ovdje?" Odmjerila gaje kao da razmišlja što bi bilo primjereno odgovoriti. Naposljetku je rekla, "Dovela sam vas ovamo, gospodine Verlaine, jer vas trebamo." "Mi?" upitao je Verlaine. "Mi vas molimo da nam pomognete vratiti nešto vrlo vrijedno." "Rodopsko blago?" Gabriella je problijedila. Osjetio je nakratko trijumf nad njom - konaĉno ju je neĉime iznenadio. "Vi ste upoznati s putovanjem u Rodope?" upitala je, pribravši se. "Ono se spominje u pismu Abigail Rockefeller koje mi je Evangeline juĉer pokazala. Uspio sam shvatiti da je s majkom Innocentom raspravljala o nekoj vrsti antikviteta, moţda komadu grĉke keramike ili primjerku traĉke umjetnosti. Premda sada uviĊam da se radilo o neĉemu vrednijem od nekoliko glinenih posuda." "Radilo se o neĉemu mnogo vrednijem od toga", rekla je, gaseći cigaretu u pepeljari. "MeĊutim, vrijednost tog predmeta procjenjuje se drukĉije nego što biste mogli zamisliti. Ono se ne mjeri novcem, iako je tijekom posljednjih dvjesto godina potrošeno mnogo da bi se došlo do tog predmeta. Recimo to ovako: on ima drevnu vrijednost." "Je li u pitanju povijesni artefakt?" upitao je. "Moglo bi se reći" odgovorila je, prekriţivši ruke preko prsa. "Radi se o vrlo starom predmetu, ali ne o muzejskom primjerku. On je jednako vaţan danas kao što je bio i u prošlosti. Mogao bi utjecati na ţivote milijuna ljudi i, što je još vaţnije, izmijeniti tok budućnosti." "Zvuĉi kao zagonetka", primijetio je Verlaine, gaseći cigaretu. "Neću vas zavaravati. Nemamo vremena. Situacija je mnogo zamršenija nego što uviĊate. Ono što vam se jutros dogodilo ima veze s neĉim što je zapoĉelo mnogo prije. Ne znam kako ste se upleli u sve ovo, ali pisma u vašem posjedu stavljaju vas u ţiţu zbivanja." "Ne shvaĉam." "Morat ćete mi vjerovati", rekla je. "Ispriĉat ću vam sve, ali morat ćete i nešto dati zauzvrat. U zamjenu za znanje koje ću vam prenijeti, morate se odreći svoje slobode. Nakon

toga ili ćete postati jedan od nas ili ćete se skrivati. U svakom sluĉaju provest ćete ţivot osvrćući se preko ramena. Jednom kada se upoznate s poviješću naše misije i ulogom gĊe Rockefeller u njoj - što je tek manji dio duge i zamršene priĉe - postat ćete dio uţasne bezizlazne drame. Moţda zvuĉi ekstremno, ali jednom kada saznate istinu, vaš će se ţivot nepovratno izmijeniti. Nakon toga nema povratka." Verlaine je gledao u ruke, razmišljajući o njezinim rijeĉima. Premda se ĉinilo kao da je zamoljen da skoĉi s ruba litice - štoviše, kao da mu je zapovijeĊeno - nije se mogao zaustaviti da ne nastavi u tom smjeru vlastitom voljom. Naposljetku je rekao, "Vi vjerujete da pisma sadrţe podatke o onome što su otkrili tijekom ekspedicije." "Ona sadrţe podatke - ali ne o onome što je otkriveno, nego o onome što je bilo skriveno", odvratila je. "Uputili su se u Rodope kako bi povratili liru. Kitaru, da budem preciznija. Imali smo je neko kratko vrijeme. Sada je ponovno skrivena. Naši neprijatelji iznimno bogata i utjecajna skupina - ţele je jednako grĉevito pronaći kao i mi." "Jesu li oni bili u mom stanu?" "Da, ljude u vašem stanu unajmila je ta skupina." "Je li Percival Grigori dio skupine?" "Jest", odgovorila je Gabriella. "On je vaţan faktor u njoj." "Ja sam, dakle, radeći za njega", rekao je Verlaine, "zapravo radio protiv vas." "Kao što sam vam i ranije rekla, vi njima uistinu ništa ne znaĉite. Za Percivala je boravak u javnosti štetan i riskantan, stoga uvijek unajmljuje potrošne radnike - to je njegov izraz, ne moj - da za njega obavljaju istraţivanja. Koristi ih da bi se dokopao informacija, a potom ih ubija. To je iznimno uĉinkovita mjera sigurnosti." Zapalila je novu cigaretu. Dim se rasplinuo u maglicu. "Je li Abigail Rockefeller radila za njih?" "Ne", odgovorila je Gabriella. "Upravo suprotno. Ona je suraĊivala s majkom Innocentom. Zajedno su traţile prikladno mjesto da sakriju kovĉeg s lirom. Zbog razloga koje ne moţemo dokuĉiti, Abigail Rockefeller je nakon rata prekinula svu komunikaciju s nama. To je izazvalo popriliĉan potres u našoj mreţi. Nismo znali kamo je smjestila sadrţaj kovĉega. Neki smatraju daje skriven u New Yorku. Drugi vjeruju da gaje poslala natrag u Europu. Već dugo oĉajniĉki pokušavamo locirati skrivenu liru, pod pretpostavkom daje uopće skrivena." "Proĉitao sam Innocentina pisma" rekao je Verlaine. "Mislim da vam neće otkriti ono ĉemu se nadate. Imalo bi više smisla otići Gri- goriu." Osjećajući umor, duboko je udahnula. "Nešto bih vam ţeljela pokazati", rekla je. "Moţda će vam pomoći da shvatite s kakvim stvorenjima imate posla." Skinula je sako, a zatim rukama na kojima su se ocrtavale ţile otkopĉala crnu svilenu košulju, sve dok nije odriješila i posljednji gumb. "Ovo", zaustila je tiho, povlaĉeći najprije lijevi, a potom i desni rukav, "jest ono što se dogaĊa kada vas uhvate." Verlaine ju je promatrao dok se okretala na svjetlu obliţnjeg prozora, Trup joj je bio prekriven širokim, dubokim oţiljcima koji su se protezali preko leĊa, prsa, trbuha i ramena. Izgledali su kao da ju je netko izmrcvario iznimno oštrim mesarskim noţem. Po širini oštećena tkiva i nepravilnim rubovima oţiljaka mogao je zakljuĉiti da rane nisu bile pravilno zašivene. Na slabom svjetlu koţa je izgledala ruţiĉasto i sirovo. Uzorak je ukazivao na biĉevanje ili, još gore, rezanje britvom. "Moj Boţe", rekao je, zgroţen oţiljcima, ĉiji su ruţiĉaste brazde izgledale kao unutrašnjost školjke. "Kako se to dogodilo?" "Nekoć sam vjerovala da ih mogu nadmudriti", odgovorila je. "Mislila sam da sam pametnija, snaţnija i sposobnija od njih. Za vrijeme rata bila sam najbolja angelologinja u ĉitavom Parizu. Unatoĉ svojim godinama napredovala sam brţe od ikoga. I to je bila ĉinjenica. Vjerujte mi - bila sam i još uvijek jesam, jako dobra u svom poslu."

"Je li se to dogodilo za vrijeme rata?" upitao je Verlaine, pokušavajući shvatiti što je ikoga moglo nagnati na takvu brutalnost. "U mladosti sam radila kao dvostruka agentica. Bila sam ljubavnica nasljednika najmoćnije neprijateljske obitelji. Moj rad su nadgledali i u poĉetku sam bila priliĉno uspješna, no na kraju su me otkrili. Ako se itko mogao uvući meĊu njih, bila sam to ja. Dobro pogledajte što mi se dogodilo, gospodine Verlaine, pa zamislite što će uĉiniti vama. Vaše naivno ameriĉko vjerovanje da dobro uvijek pobjeĊuje zlo vam neće pomoći. Garantiram vam: spasa nema." Bilo mu je iznimno teško gledati što su joj uĉinili, ali ipak nije mogao odvratiti pogled. Oĉima je pratio valovitu ruţiĉastu putanju od kljuĉne kosti do boka, jeţeći se od bljedila njezine koţe. Ĉinilo mu se da bi mu moglo pozliti. "Kako mislite da biste ih mogli pobijediti?" "To ću objasniti", odvratila je, oblaĉeći košulju i zakopĉavajući gumbe, "kada mi predate pisma." Poloţio je laptop na površinu Gabriellinog stola, a potom ga ukljuĉio. Raĉunalo je poĉelo uĉitavati sadrţaj diska. Uskoro su se svi njegovi podaci - ukljuĉujući dokumente vezane uz istraţivanje i skenirana pisma - pojavili kao ikone na osvijetljenoj površini ekrana, nalik na svjetlocrvene balone koji su plutali plavim elektroniĉkim nebom. Otvorio je datoteku pod nazivom Rockefeller/Innocenta i odstupio od raĉunala, ostavljajući Gabrielli dovoljno prostora za ĉitanje. Kroz prašnjavi prozor promatrao je smrznuti park ovijen tišinom. Znao je da se ispod naslaga snijega kriju smrznuta jezerca, prazno klizalište, ploĉnici, zimski vrtuljak. Ĉeta taksija jurila je Central Park West avenijom u smjeru sjevera, odvozeći ljude iz centra. Grad je i dalje nastavljao u jednakom, maniĉnom ritmu. Osvrnuo se prema Gabrielli. Ĉitala je pisma gotovo bez daha, upijajući usijane rijeĉi na ekranu kao da bi svakog ĉasa mogle nestati. Monitor je bacao zelenobijeli odsjaj na njezinu koţu, naglašavajući bore oko usta i oĉiju i bojeći njenu crnu kosu u nijansu sliĉniju purpuru. Uzela je komad papira s pisaćeg stola i naĉrĉkala bilješke, isto vremeno ĉitajući i pišući, ne gledajući Verlainea niti ispisane reĉenice. Njena paţnja bila je posve usredotoĉena na ekran - na tanke krivulje Innocentina rukopisa i nabore papira reduciranog na digitalni zapis. Primijetila gaje tek kada je stao iznad njenog ramena i bacio pogled na ekran. "U kutu je stolica", rekla je ne skidajući pogled s ekrana. "Bit će vam udobnije sjesti umjesto da se naginjete preko mog ramena." Iz kuta je uzeo starinsku klavirsku klupicu pa se smjestio do nje. Podigla je ruku, kao u oĉekivanju da je poljubi, i zamolila, "Cigaretu, s"il vous plait." Izvukao je cigaretu iz porculanske kutije, utaknuo je u lakirani cigaršpic, stavio meĊu njene prste i pripalio. "Merci", zahvalila je, uvlaĉeći dim. Naposljetku je otvorio naprtnjaĉu, izvukao fascikl i, odvaţivši se daje omete u ĉitanju, rekao, "Ovo sam vam trebao ranije predati." Okrenula se od raĉunala i uzela pisma iz njegovih ruku. Prebirući njihov sadrţaj, upitala je, "Originali?" "Stopostotni originali ukradeni iz Arhiva obitelji Rockefeller", odgovorio je Verlaine. "Hvala", rekla je listajući pisma iz fascikla. "Naravno, pitala sam se što dogodilo s njima i nekako sam i mislila da bi mogla biti kod vas. Recite mi - ima li još kopija?" "To je sve", odvratio je Verlaine. "Originale drţite u rukama." Potom je pokazao u smjeru ekrana. "A na laptopu su pohranjena skeni- rana pisma." "U redu", tiho je rekla. Ĉinilo mu se da je još htjela nešto dodati. Umjesto toga je ustala, iz ladice izvadila kutiju s kavom te je skuhala na elektriĉnom grijalu. Kada je kava zakipila, odnijela ju je do raĉunala i bez ikakvog upozorenja izlila sadrţaj lonĉića preko laptopa. Vrela tekućina upila se u tip-

kovnicu. Ekran je pobijelio, a potom se zacrnio. Raĉunalo je ispustilo uţasan zvuk odumiranja elektroniĉnih dijelova, a potom utihnulo. Verlaine je lebdio iznad tipkovnice natopljene kavom, pokušavajući ne izgubiti ţivce - ali mu to nije polazilo za rukom. "Sto ste uĉinili?" "Ne moţemo dopustiti postojanje više kopija nego što je uistinu potrebno", odvratila je Gabriella, staloţeno brišući ruke. "Da, ali uništili ste mi raĉunalo." Pritisnuo je gumb za paljenje u nadi da će raĉunalo oţivjeti. "Tehnološke naprave je lako nadomjestiti", rekla je bez traĉka isprike u glasu. Odšetala se do prozora, naslonila na staklo i s bezbriţnim izrazom lica prekriţila ruke na prsima. "Ne moţemo dopustiti da itko proĉita ova pisma. Ona su prevaţna." Poredala je pisma na nizak stolić sve dok ĉitavu površinu stola nije ispunila poţutjelim stranicama. Bilo ih je ukupno pet, a svako se sastojalo od brojnih stranica. Verlaine je stao kraj nje. Stranice su bile ispunjene kićenim rukopisom. Uzeo je u ruke meki, zguţvani komad papira pokušavajući razabrati elegantne, ali gotovo neĉitljive krivulje rukopisa koji se u blijedoplavim valovima protezao preko papira bez crta. Bilo ga je gotovo nemoguće dešifrirati na slabom svjetlu. "Moţete li proĉitati što piše?" upitala je, naginjući se preko stola i okrećući stranicu, kao da bi drukĉija perspektiva mogla razmrsiti sadrţaj pisama. "Teško mi je uopće raspoznati pojedine rijeĉi." "Treba neko vrijeme da se ĉovjek privikne" rekao je Verlaine. "Ali mogu se snaći." "Onda mi moţete pomoći. Moramo utvrditi moţe li nam njihova komunikacija kako posluţiti." "Pokušat ću, ali najprije mi recite na što da obratim paţnju." "Na specifiĉne lokacije spomenute u korespondenciji. Lokacije kojima je Abigail Rockefeller imala pristup. Institucije u koje je mogla dolaziti i iz njih odlaziti po ţelji. Naizgled beznaĉajne aluzije na pojedine adrese, ulice, hotele. Sigurne lokacije, ali ne, naravno, pretjerano sigurne." "To bi moglo biti pola New Yorka" odvratio je Verlaine. "Ako ţelite da išta pronaĊem u tim pismima, morate mi reći na što toĉno ciljate." Zurila je kroz prozor. Naposljetku je rekla, "Nekoć davno skupina odmetnutih anĊela, poznatih pod imenom Straţari, osuĊena je na boravak u pećini u najudaljenijim predjelima Europe. Zadaća utam niĉena povjerena je arhanĊelima, koji su ih vezali i bacili u duboku špilju. Kada su Straţari padali, arhanĊeli su zaĉuli njihove oĉajniĉke vapaje. Toliko su patili da je arhanĊeo Gabrijel u trenutku saţaljenja mizernim stvorenjima dobacio zlatnu liru koju je krasila anĊeoska savršenost i ĉija je glazba bila toliko ĉudotvorna da su zatvorenici uz njezino umirujuće djelovanje zadovoljno proveli stotine godina. Gab- rijelova pogreška imala je ozbiljne posljedice. Lira se pokazala kao izvor utjehe i snage za Straţare. Ne samo da im je pruţala zabavu u dubinama zemlje, nego su pod njenim utjecajem postajali sve snaţniji i ambiciozniji u svojim ţeljama. Shvatili su da im lira pruţa nevjerojatnu moć." "Kakvu moć?" zanimao se Verlaine. "Moć da se igraju Boga." Zapalila je još jednu cigaretu, a potom nastavila. "O tom se fenomenu raspravlja iskljuĉivo na seminarima iz nebeske muzikologije, i to samo meĊu naprednim studentima an- geloloških akademija. Naime, budući da je svemir stvoren vibracijom Boţjeg glasa - glazbom Njegove Rijeĉi - on se moţe mijenjati, poboljšavati ili posve uništiti glazbom Njegovih glasnika, anĊela. Nebeski instrumenti anĊela, od kojih mnoge posjedujemo - imaju moć izvršiti takve promjene, ili bar tako nagaĊamo. Njihov stupanj moći, meĊutim, varira. Naši nebeski muzikolozi smatraju da bi se pri odreĊenim frekvencijama moglo zbiti nebrojeno mnogo kozmiĉkih promjena. Nebo bi moglo

pocrvenjeti, more poljubiĉastiti, a trava poprimiti naranĉastu boju. Sunce bi moglo hladiti zrak umjesto da ga zagrijava. Vragovi bi mogli nastaniti kontinente. TakoĊer se vjeruje da lira moţe povratiti zdravlje bolesnima." Verlaine je zurio u Gabriellu, zabezeknut njenim izjavama, budući da mu se uĉinila kao racionalna osoba. "Sada u tome ne nalazite mnogo smisla", rekla je, predajući mu originalna pisma. "Ali proĉitajte mi pisma. Ţeljela bih ĉuti što u njima piše. To će mi pomoći da razmislim." Pregledao je omotnice i pronašao prvo pismo - datirano 5. lipnja 1943. - i poĉeo ĉitati. Iako je Innocentin stil predstavljao izazov - svaka reĉenica odisala je grandioznim tonom, svaka misao bila je uti snuta u papir kao da je pribijena ţeljeznim ĉekićem - uskoro je ušao u ritam njezine proze. Prvo pismo bilo je tek pristojna izmjena formalnosti u neodreĊenom, oklijevajućem tonu, kao daje Innocenta kroz zamraĉeni hodnik napipavala put prema gĊi Rockefeller. MeĊutim, i u njemu se nalazila ĉudna aluzija na dobar ukus gĊe Rockefeller - "Znajte da je Vaša savršena umjetniĉka vizija, kao i izvršenje Vaše zamisli, primljena na znanje i prihvaćena." Reĉenica je zaokupila njegovu paţnju. U drugom, opširnijem, pismu, napisanom u nešto intimnijem tonu, Innocenta se unaprijed zahvaljivala gĊi Rockefeller na vaţnoj ulozi koju je trebala odigrati u budućnosti njihove misije, te je u njemu - s odreĊenim ponosom. - zapazio spomen crteţa koji je gĊa Rockefeller zacijelo pridodala pismu: "Naša najdraţa prijateljice, ĉovjek se moţe samo diviti Vašem tankoćutnom odabiru te ga primiti s dubokom zahvalnošću." Ton pisma upućivao je da je meĊu dvjema ţenama sklopljen neki dogovor, premda se nisu navodili konkretni podaci, niti je igdje izriĉito spomenut kakav plan. U ĉetvrtom se pismu takoĊer nalazila aluzija na umjetnost: "Kao i uvijek, Vaša ruka nepogrešivo odabire ono što oko najviše ţeli vidjeti." Verlaine je poĉeo izlagati teoriju o umjetniĉkom djelovanju gĊe Rockefeller, ali Gabriella mu je rekla da nastavi ĉitati, oĉevidno iznervirana prekidom. "Proĉitajte mi posljednje pismo", naloţila je. "Pismo datirano 15. prosinca 1943." Prekopao je papire dok ga nije pronašao. 15. prosinca 1943. Draga gĊo Rockefeller, Vaše posljednje pismo stiglo je u pravi ĉas. Naime, upravo smo završile pripreme za proslavu Boţića. Naš domjenak za prikupljanje sredstava za samostan ove je godine bio uspješniji no što je itko od sestara mogao oĉekivati te se usuĊujem reći da ćemo zahvaljujući njemu prikupiti još donacija. Vaša nam je pomoć izvor velike radosti. Zahvaljujemo Gospodinu na Vašoj velikodušnosti i spominjemo Vas u našim molitvama. Vaše ime još će dugo ostati na usnama sestara u Samostanu Sv. Ruţe. Dobrotvorna priredba koju ste spomenuli u pismu iz studenog s velikim je odobravanjem doĉekana u našem samostanu te se nadam da će uvelike pridonijeti našem trudu u pridobivanju novog ĉlanstva. Bez obzira na teške nedaće izazvane nedavnim bitkama, te na oskudicu i propadanje našeg samostana u posljednjih nekoliko godina, i dalje vjerujemo u svijetlu budućnost. Premda je oštrovidno oko nalik na anĊeosku glazbu - precizno, odmjereno i misteriozno preko svih granica — njegova moć poĉiva u sjaju svjetlosti. Draga dobroĉiniteljice, vjerujemo u Vaš mudar odabir. Nestrpljivo išĉekujemo Vaše daljnje upute te Vas molimo da nam što prije otpišete, kako bi vijesti o Vašem radu podigle naš duh. Vaša srodna duša Innocenta Maria Magdalena Fiori Jedna reĉenica u petom pismu zapela je Gabrielli za uho. Zamolila je Verlainea da je ponovi. Vratio se na nju i proĉitao: "oštrovidno oko nalik je na anĊeosku glazbu -precizno, odmjereno i misteriozno van svih granica — njegova moć poĉiva u sjaju svjetlosti."

Poloţio je sveţanj poţutjelih papira na krilo. "Mislite li da reĉenica sadrţi neku bitnu informaciju?", upitao je, nestrpljiv da iskuša svoju teoriju o znaĉenju odlomaka. Ĉinilo se da je Gabriella utonula u misli. Zurila je kroz njega u smjeru prozora, s bradom naslonjenom na ruku. "To je prva polovica", naposljetku je izustila. "Polovica?", upitao je Verlaine. "Polovica ĉega?" "Polovica naše misterije", odgovorila je. Innocentina pisma potvrĊuju ono što sam odavno pretpostavljala - u prvom redu, da su ona i gĊa Rockefeller suraĊivale. Morala bih proĉitati drugu polovicu njihove korespondencije da bih to mogla tvrditi sa sigurnošću." Potom je nastavila, "Rekla bih da su njih dvije birale lokacije. Ĉak mjesecima prije no što je Celestine donijela instrument iz Pariza - mjesecima prije nego što je donesen iz Rodopa - njih su dvije planirale najbolji naĉin da ga sakriju. Pravi je blagoslov što su bile dovoljno inteligentne i pronicljive da osiguraju sigurnu lokaciju. Potrebno je samo proniknuti u njihove metode. Moramo pronaći lokaciju lire." Verlaine je podigao obrvu. "Je li to moguće?" "U to neću biti sigurna dok ne proĉitam pisma gĊe Rockefeller upućena Innocenti. Innocenta je oĉigledno bila briljantna angelo- loginja, mnogo oštroumnija nego što se to mislilo. Ĉitavo je vrijeme poticala Abigail Rockefeller da osigura budućnost angelologije. Instrumenti su dospjeli u ruke gĊe Rockefeller tek nakon mnogo promišljanja." Gabriella je prošetala s kraja na kraj sobe, kao da joj hodanje pomaţe misliti. Zatim je naglo zastala. "Sigurno je ovdje, u New Yorku." "Jeste li sigurni?", upitao je Verlaine. "Nema pouzdanog dokaza, ali vjerujem da je lira u New Yorku. Pretpostavljam daje Abigail Rockefeller ţeljela pripaziti na liru." "Vi u ovoj komunikaciji oĉito nalazite nešto što ja ne vidim", dometnuo je Verlaine. "Po meni, radi se o zbirci prijateljskih pisama dviju starica. Jedini potencijalno zanimljiv detalj spominje se iz pisma u pismo, ali se ondje ne nalazi." "Kako to mislite?" upitala je. "Jeste li primijetili kako se Innocenta uvijek iznova vraća na temu vizualnih prikaza? Ĉini se kao da su pismima gĊe Rockefeller bili pridodani crteţi, skice ili neka druga vrsta umjetnina", rekao je Verlaine. "Zacijelo se nalaze u drugoj polovici korespondencije. Ili su izgubljeni." "Posve ste u pravu", sloţila se Gabriella. "Pisma sadrţe neki uzorak i sigurna sam da će nam druga polovica korespondencije to i potvrditi. Innocentine ideje zacijelo su poboljšavane. Moţda su predlagane i nove ideje. Dobit ćemo cjelinu tek kada usporedimo oba kraja korespondencije." Uzela je pisma iz njegovih ruku pa ih još jednom prelistala, išĉi- tavajući njihov sadrţaj kao da pokušava upamtiti retke. Zatim ih je spremila u dţep. "Moramo biti iznimno paţljivi. Iznimno je vaţno da pisma, kao i tajne na koje upućuju, saĉuvamo od Nefila. Jeste li sigurni da da ih Percival nije vidio?" "Vi ste, uz Evangeline, jedina osoba koja ih je proĉitala. MeĊutim, Grigoriu sam pokazao nešto za što bih volio da nikada nije vidio", rekao je vadeći arhitektonske nacrte iz torbe. Uzela je nacrte i paţljivo ih prouĉila. Izraz lica postao joj je vrlo ozbiljan . "To je uistinu loša vijest", napokon je izustila. "Nacrti razotkrivaju previše informacija. Je li shvatio njihov znaĉaj?" "Nisu mu se ĉinili vaţnim." "U redu onda", rekla je Gabriella uz blagi smiješak. "Percival je bio u krivu. Moramo smjesta poći, prije nego što shvati što ste zapravo pronašli." "A što sam toĉno pronašao?" upitao je, nadajući se da će mu se konaĉno razjasniti znaĉaj nacrta i zlatnog peĉata u njihovoj sredini.

Smjestila je nacrte na stol, izravnavajući ih rukama. "To su, naime, upute. Peĉat u sredini oznaĉava lokaciju. Ako primjećujete, radi se o središtu Kapelice klanjanja." "Ali zašto?", upitao je Verlaine, prouĉavajući peĉat po stoti put i razbijajući glavu nad njegovim znaĉenjem. Gabriella je obukla crnu svilenu jaknu i krenula prema vratima. "PoĊite sa mnom u Samostan Sv. Ruţe i sve ću vam objasniti." Peta avenija, Upper East Side, New York City ercival je ĉekao u predvorju svoje zgrade, imao je sunĉane naoĉale ne bi li zaštitio oĉi od neizdrţivo svijetlog jutra. Utonuo je u razmišljanje o trenutnoj situaciji koja se dodatno zakomplicirala uplitanjem Gabrielle Levi-Franche Valko. Sama njezina prisutnost u Verlaineovom stanu bila je znak da su nabasali na nešto vaţno. Morat će brzo reagirati, prije negoli izgube Verlai- neov trag. Pred zgradom se zaustavio crni Mercedes. Percival je prepoznao giborime koje je Otterley rano jutros poslala da ubiju Verlai- nea. Sjedili su zgureni na prednjim sjedalima slijepo poslušne sirovine, nedovoljno inteligentne ili znatiţeljne da bi se zapitale o Percivalovoj i Otterleyinoj nadmoći. Stresao se na pomisao da bi se mogao voziti u istom automobilu s tim stvorenjima - Otterley nije valjda oĉekivala da će pristati na takvo što. U poslovanju s niţim ţivotnim oblicima postojale su odreĊene granice koje nije ţelio prijeći. Otterley, meĊutim, to nije bio problem. Izašla je sa zadnjeg sjedala staloţena kao i uvijek, duge plave kose smotane u urednu pundţu, u skijaškoj jakni obrubljenoj krznom, zakopĉanoj do brade, i obraza rumenih od hladnoće. Na njegovo veliko olakšanje, uputila je gibo- rimima nekoliko rijeĉi, nakon ĉega su se udaljili. Tek tada je izašao iz zgrade da bi pozdravio sestru drugi put tog jutra, srećom sada nije bio u sramotnom stanju kao ranije. "Morat ćemo uzeti moj auto", rekla je. "Gabriella Levi-Franche Valko vidjela je vozilo ispred Verlaineovog stana." Sam spomen Gabriellinog imena poljuljao je njegovu odluĉnost. "Vidjela sije?" "Vjerojatno je već podijelila broj registarskih tablica svim ange- lolozima u New Yorku" odvratila je Otterley. "Bolje da se posluţimo Jaguarom. Ne ţelim riskirati." "A što je sa zvijerima?" Nasmiješila se - i ona je nerado suraĊivala s giborimima, premda to nikada ne bi priznala. "Poslala sam ih naprijed. Oni pokrivaju odreĊeno podruĉje. Dobili su upute da šĉepaju Gabriellu ako je pronaĊu." "Sumnjam da su dovoljno sposobni za to", odvratio je Percival. Otterley je dobacila kljuĉeve vrataru koji je otišao po automobil parkiran u garaţi iza ugla. Percival je stajao na rubu ploĉnika duge Pete avenije i borio se s disanjem. Stoje više pokušavao uhvatiti zraka, to mu je svaki udisaj bio bolniji. Laknulo mu je kada je ugledao bijeli Jaguar, iz ĉijeg se repa pušio plin. Otterley je kliznula na vozaĉko sjedalo, ĉekajući ga da se on oprezno smjesti na koţno suvozaĉko mjesto. Tijelo bi ga zaboljelo pri svakom i najmanjem krivom pokretu. Istrošena, trula krila stiskala su mu se uz leĊa. Umalo je zaplakao od boli kada je Otterley upalila automobil i brzo krenula. Kada je zaokrenula u smjeru autoceste West Side Highway, ukljuĉio je grijanje, nadajući se da će mu topao zrak omogućiti da lakše diše. Na semaforu se okrenula da vidi kako je. Namrštila se. Ništa nije rekla, ali iz njenog pogleda je bilo jasno da nije znala što uĉiniti s nemoćnim, izmuĉenim bićem koje je nekoć predstavljalo budućnost obitelji Grigori. Percival je izvukao revolver iz odjeljka za rukavice, provjerio je li napunjen i spremio ga u unutarnji dţep ogrtaĉa. Bio je teţak i hladan. Prelazeći prstima po pištolju, pitao se kakav bi bio osjećaj uperiti ga u Gabriellinu glavu, prisloniti ga uz njezinu meku sljepooĉnicu i uplašiti je. Bez obzira na prošlost, bez obzira na to koliko ju je puta sanjao, bio je odluĉan da joj ne dopusti da se umiješa. Ovaj će je put sam ubiti. Most Tap-pan Zee, meĊudrţavna cesta 1-87, New York

Zbog starinskog motora i niske šasije Porsche se u voţnji pokazao nesigurnim i glasnim. Unatoĉ buci, putovanje je djelovalo duboko umirujuće na Verlainea. Promatrao je Gabriellu za volanom. Jedna ruka nehajno joj je poĉivala na vratima. Izgledala je kao netko tko planira pljaĉku banke - drţala se usredotoĉeno, ozbiljno i paţljivo. Ĉinila mu se kao vrlo zatvorena osoba koja ne govori više no što je potrebno. Iako je navaljivao ne bi li došao do informacija, trebalo joj je neko vrijeme da se otvori. Na njegovo inzistiranje za vrijeme voţnje su raspravljali o povijesti i svrsi njezina bavljenja angelologijom te o tome kako se Abigail Rockefeller uplela u to, sve dok Verlaine nije poĉeo uviĊati razmjere opasnosti u kojoj se našao. Njihova prisnost rasla je sa svakom minutom koju su proveli zajedno. Do trenutka kada su prešli most izmeĊu njih se razvilo neko neobiĉno razumijevanje. S vidikovca iznad rijeke Hudson mogao je vidjeti komade leda koji su se zadrţavali uz snjeţne obale rijeke. Krajolik je odozgo izgledao kao da se zemljom raširila velika geomorfna pukotina. Rijeka Hudson blještala je na suncu, isijavajući toplinu i sjaj poput vatre. U usporedbi sa zakrĉenim ulicama Manhattana autocesta je bila pusta. Kada su prešli most, Gabriella je ubrzala na otvorenoj cesti. Porsche je zvuĉao jednako kao što se Verlaine osjećao - umorno; motor je zujao kao da će svakog ĉasa eksplodirati. Bolio gaje ţeludac od gladi, a oĉi su ga pekle od iscrpljenosti. Kada se pogledao u retrovizoru, iznenadio se samom sebi - izgledao je kao daje bio u tuĉnjavi. Oĉi su mu bile prošarane crvenim ţilicama, a kosa rašĉupana. Gabriella mu je pomogla previti ranu. Oko ruke mu je omotala gazu, zbog ĉega je izgledala kao boksaĉka rukavica. To se u trenutnoj situaciji ĉinilo sasvim u skladu s njegovim stanjem: u posljednja dvadeset i ĉetiri sata pretvorio se u slabog, izmuĉenog i izmrcvarenog ĉovjeka. U blizini neizmjerne ljepote rijeke, aţurna neba, ljeskanja Porschea - Verlaine se prepustio iznenadnom širenju vlastite svijesti. Shvatio je koliko mu je ţivot postao skuĉen posljednjih nekoliko godina. Iz dana u dan kretao se suţenom putanjom izmeĊu stana, ureda te nekoliko kafića i restorana. Vrlo je rijetko odstupao od tog uzorka. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put primijetio okolinu ili uistinu pogledao ljude oko sebe. Bio je izgubljen i zbunjen. Pomisao da se više nikada neće vratiti takvom naĉinu ţivota ujedno ga je i plašila i oduševljavala. Gabriella je sišla s autoceste na lokalnu cestu. Protegnula se, svijajući leĊa poput maĉke. "Moramo natoĉiti gorivo", rekla je, traţeći pogledom mjesto gdje bi se mogli zaustaviti. Kada su ušli u zavoj, spazio je benzinsku crpku otvorenu dvadeset i ĉetiri sata na dan. Gabriella je sišla s ceste i parkirala uz crpku. Nije se bunila kada se ponudio da napuni rezervoar. Samo je dodala da obavezno natoĉi najbolje gorivo. Platio je, a zatim još neko vrijeme zurio u uredno sloţene police - boce sokova, pakiranu hranu, pravilno rasporeĊene ĉasopise - gledajući kako ţivot moţe biti jednostavan. Još juĉer ne bi mu palo na pamet razmišljati o takvim stvarima. Previše bi ga iritirali dugi redovi i neonska svjetla da bi se uopće osvrnuo oko sebe. Sada je osjećao nastrano divljenje prema svemu što je nudilo takvu neobiĉnu prisnost. Raĉunu je dodao kutiju cigareta pa se vratio do auta. Ĉekala ga je na vozaĉkom sjedalu. Smjestio se do nje i pruţio joj kutiju cigareta. Kratko se nasmiješila, ali bilo mu je jasno da ju je ta gesta oraspoloţila. Zatim je, ne ĉekajući ni trenutka, pokrenula automobil i izašla na malu lokalnu cestu. Otvorio je cigarete, izvadio jednu te joj pripalio. Spustila je prozorsko staklo, a dim se raspršio svjeţim zrakom. "Ne ĉinite se uplašenim, ali sigurna sam daje ono što sam vam rekla na vas ostavilo trag." "Još uvijek se pokušavam suoĉiti", odvratio je, istovremeno razmišljajući kako je time još i malo rekao. Bio je zapravo potpuno zbunjen

novim saznanjima. Nije mogao shvatiti kako je ona uspijevala ostati tako smirena. Konaĉno je upitao, "Kako vam to uspijeva?" "Sto?" upitala je, gledajući cestu. "Ţivjeti na ovako. Kao da se ništa ĉudno ne dogaĊa. Kao da ste se pomirili s time." Pazeći i dalje na cestu, odgovorila je, "U ovu sam se bitku ukljuĉila tako davno da sam već otupjela na neke stvari. Ne mogu se sjetiti kako je to ţivjeti u neznanju. Otkriće njihova postojanja sliĉno je tome da vam netko kaţe da je Zemlja okrugla - protivi se svemu što ĉovjek smatra istinitim. No, to je stvarnost. Ne mogu zamisliti kakav bi mi bio ţivot da oni ne proganjaju moje misli, da se budim vjerujući daje svijet pravedan, slobodan i ravnopravan. Pretpostavljam da sam svoju viziju svijeta prilagodila ovoj stvarnosti. Sve promatram u opreci bijelog i crnog, dobra i zla. Mi smo dobri, oni su zli. Ako mi ţelimo ţivjeti, oni moraju umrijeti. Neki meĊu nama vjeruju u pomirbu - mogućnost da ţivimo jedni pored drugih - ali mnogi takoĊer misle da ne moţemo biti na miru sve dok ne budu istrijebljeni." "Ja bih rekao", zaustio je, iznenaĊen njezinom nepopustljivošću, "da su stvari ipak sloţenije." "Svakako, slaţem se s vama. MeĊutim, ja imam svoje razloge za tako snaţne osjećaje. Iako se angelologijom bavim ĉitav ţivot, nisam ih oduvijek mrzila jednakim intenzitetom", rekla je tihim, gotovo ranjivim glasom. "Ispriĉat ću vam nešto što dosad nisam podijelila s mnogima. Moţda će vam pomoći da shvatite moj ekstreman stav. Moţda ćete shvatiti zašto mi je toliko vaţno da i posljednji Nefil nestane s lica Zemlje." Bacila je cigaretu kroz prozor i odmah pripalila novu, pazeći i dalje na krivudavoj cesti. "Za vrijeme druge godine školovanja u Angelološkom društvu u Parizu upoznala sam ljubav svog ţivota. To nije bilo nešto što bih ikome u to vrijeme, pa ni u zrelijoj dobi, priznala. No sada sam stara ţena - zapravo i starija no što se ĉinim - i s velikom sigurnošću mogu reći da nikada više neću voljeti onako kako sam voljela u ljeto 1939. Tada mi je bilo petnaest i moţda sam bila premlada za ljubav. A moţda sam zapravo jedino tada, još s djetinjim pogledom u oĉima, mogla voljeti tako. To, naravno, nikada neću znati." Zastala je kao da vaţe rijeĉi, a potom nastavila. "Bila sam, blago reĉeno, neobiĉna djevojka. Opsjednuta svojim studijem jednako kao što neki postanu opsjednuti bogatstvom, ljubavlju ili slavom. Potekla sam iz obitelji bogatih angelologa - mnogi roĊaci takoĊer su se obrazovali na Akademiji. Bila sam iznimno ambiciozna. Nije dolazilo u obzir da se druţim s vršnjacima; jedino što me zanimalo bio je neprekidan rad u svrhu postizanja uspjeha. Ţeljela sam biti najbolja studentica u svakom pogledu, a tako je i bilo. Do kraja prvog semestra prve godine istaklo se samo dvoje studenata - ja i mlada ţena Celestine, iznimno darovita djevojka s kojom sam se kasnije sprijateljila." Verlaine se umalo zagrcnuo. "Celestine?" upitao je. "Celestine Clochette koja je 1943. došla u Samostan Sv. Ruţe?" "To se dogodilo 1944", ispravila ga je. "No to je već druga priĉa. Ova zapoĉinje jednog hladnog, kišnog popodneva u travnju 1939, kako to i inaĉe biva u Parizu u to doba godine. Kao i svakog proljeća, poploĉane pariške kaldrme, odvodni kanali, vrtovi i Seina bili su poplavljeni od kiše. Savršeno se sjećam tog popodneva. Bio je petak, 7. travnja, jedan poslije podne. Upravo su mi završila jutarnja predavanja pa sam, kao i obiĉno, krenula na ruĉak. Neobiĉno je bilo to što sam toga dana zaboravila kišobran. Budući da sam inaĉe bila ĉak i pretjerano pedantna, bio je to rijedak proljetni dan da sam se zatekla nezaštićena na pljusku. A ipak, tako se dogodilo. Izlazeći iz Athenaeuma, shvatila sam da bih mogla pokisnuti do koţe te da bi se papiri i knjige koje sam nosila pod rukom mogli uništiti. I tako sam ostala stajati promatrajući kišu ispod velike nadstrešnice iznad glavnog ulaza u školu. Odjednom se usred jakog pljuska pojavio ĉovjek s ogromnim ljubiĉastim kišobranom, što mi se uĉinilo priliĉno neobiĉan izbor za jednog gospodina. Promatrala sam ga dok je hodao

dvorištem. Bio je elegantan, drţao se uspravno, i bio je iznimno privlaĉan. Moţda sam ispod njegovog kišobrana samo ţeljela pronaći suho utoĉište, ali zurila sam u stranca, u nadi da će mi prići, kao da bih ga mogla opĉiniti. Bila su to druga vremena. Nije bilo pristojno da ţena zuri u pristalog gospodina, a jednako se nepristojnim smatralo daje on ignorira. Samo bi najgora hulja ostavila damu na kiši. Zastao je nasred dvorišta, shvativši da ga promatram, pa se okrenuo na peti koţne ĉizme i priskoĉio mi u pomoć. Dodirnuo je šešir. Njegove velike plave oĉi susrele su se s mojima. Upitao me, "Mogu li vas povesti kroz ovu bujicu?" Glas mu je bio ispunjen poletnom, zavodljivom, ĉak pomalo okrutnom samouvjere- nošću. Jedan jedini pogled, jedna jedina reĉenica bila je dovoljna da me osvoji. "Povedite me kamo god ţelite", odgovorila sam. Smjesta uviĊajući vlastitu nesmotrenost, dodala sam, "Samo da se maknem s ove uţasne kiše." Upitao me kako se zovem, a kada sam mu rekla ime, odmah sam uoĉila da mu se svidjelo. "Kao anĊeo?"" "Glasnik dobrih vijesti", odvratila sam." "Pogledao me u oĉi i nasmiješio se, zadovoljan mojim brzim odgovorom. Oĉi su mu imale najhladniju, najprozirniju nijansu plave boje koju sam ikada vidjela. Osmijeh mu je bio sladak i umiljat, kao daje bio svjesan moći nada mnom. Nekoliko godina kasnije, kada se otkrilo da je moj ujak Victor Levi-Franche osramotio obitelj radeći kao njegov špijun, pitala sam se je li se na spomen mog imena ozario zbog njegovog anĊeoskog porijekla ili zbog ujakova poloţaja. Ponudio mi je ruku, kazavši, "Hajde, moj glasniĉe dobrih vijesti, poĊimo odavde." Pruţila sam mu ruku. Istog trenutka, s prvim dodirom njegove koţe, kao da je ţivot koji sam dotada vodila nestao, a novi otpoĉeo. Kasnije se predstavio kao Percival Grigori III." Zirnula je prema Verlaineu, ne bi li uhvatila njegovu reakciju. "Ne valjda isti..." zaustio je u nevjerici. "Baš taj", odvratila je. "Upravo taj na kojeg mislite. U to vrijeme nisam ništa znala, o njemu, ni o znaĉenju njegovog prezimena. Da sam barem bila starija i angelološki obrazovanija, okrenula bih se i pobjegla od njega. U neznanju, njegova me pojava oĉarala. Hodali smo ispod velikog ljubiĉastog kišobrana. Primio me za ruku i poveo uskim, poplavljenim ulicama do svog automobila, blještavog srebrnog Mercedesa. Bio je to model Roadster 500K. Ne znam zanimaju li vas automobili, no u svakom sluĉaju, radilo se o prelijepoj mašini, sa svim tada dostupnim luksuznim dodacima - elektriĉnim brisaĉima i bravama te raskošnom unutrašnjošću. Moja obitelj je posjedovala automobil - što je već samo po sebi bilo luksuz - ali nešto nalik na Percivalov Mercedes dotada nisam vidjela. Roadsteri su bili prava rijetkost. Štoviše, prije nekoliko godina na aukciji u Londonu jedan takav predratni model prodan je za sedamsto tisuća funti. Otišla sam onamo samo da bih opet vidjela taj automobil. Otvorio je vrata grandioznom gestom, kao da me smješta u kraljevsku koĉiju. Utonula sam u meko sjedalo. Moja mokra koţa se prilijepila za naslon. Duboko sam udahnula: automobil je mirisao po kolonjskoj vodi pomiješanoj s natruhom duhanskog dima. Gumbići su svijetlili na smede-crnoj kontrolnoj ploĉi, ĉekajući da ih netko pritisne i zavrti, a na njoj se nalazio i par koţnih vozaĉkih rukavica koje su ĉekale da ih netko navuĉe. Bio je to najljepši automobil koji sam ikada vidjela. Tako uronjenu u meko sjedalo, preplavio me osjećaj sreće. Savršeno pamtim kako sam se osjećala za vrijeme voţnje bulevarom Saint-Michel i preko otoka lie de la Cite. Kiša je silovito pljuš- tala, no kao da je priĉekala da se sklonimo prije negoli se u mlazu spustila na proljetno cvijeće i zelenu, ţednu zemlju. Mislim da bi se taj

osjećaj mogao nazvati strahom, iako sam si u to vrijeme govorila da se radi o ljubavi. Tada nisam slutila kakvu opasnost Percival predstavlja. Ĉinio mi se tek kao mladić sklon neopreznoj voţnji. Sada bih rekla da sam ga se instinktivno bojala. Bez obzira na to, zarobio mi je srce bez imalo truda. Promatrala sam njegovu lijepu blijedu koţu i duge fine prste na mjenjaĉu. Nisam mogla govoriti. Projurio je preko mosta, a potom Rue de Rivoli, dok su brisaĉi mahnito šibali preko vjetrobranskog stakla, tako da smo jedva vidjeli kamo idemo. "Vodim te, naravno, na ruĉak", rekao je, uputivši mi letimiĉan pogled dok je usporavao ispred otmjena hotela blizu Trga sloge. "Vidim da si gladna." "Kako se glad moţe vidjeti?" odvratila sam izazivajući ga, premda je bio u pravu; tog jutra nisam ni doruĉkovala, tako da sam skapavala od gladi. "Imam poseban talent", rekao je zaustavljajući automobil, diţući ruĉnu koĉnicu i skidajući koţne vozaĉke rukavice. "Znam što ţeliš i prije no što to sama shvatiš." "Onda mi reci", zaustila sam, nadajući se da će me smatrati odvaţ- nom i sofisticiranom, dakle upravo onakvom kakva nisam bila. "Sto je to što ţelim više od iĉega?" Neko me vrijeme prouĉavao. Primijetila sam, kao i u prvih nekoliko sekundi našeg poznanstva, da se iza njegovih plavih oĉiju krio traĉak senzualne okrutnosti. "Lijepu smrt", odgovorio je tako tiho da nisam bila sigurna jesam li ga dobro ĉula. Tada je otvorio vrata i izašao iz automobila. Prije nego što sam stigla promisliti o toj bizarnoj izjavi, otvorio mi je vrata i pomogao izići, pa smo ruku pod ruku odšetali do restorana. Zastao je kraj pozlaćena zrcala, odbacio šešir i kaput, zvjerajući oko sebe kao daje ĉeta konobara koji su priskakali u pomoć bila prespora za njegov ukus. Promatrala sam njegov odraz u ogledalu, prouĉavajući mu profil i prekrasno odijelo od svjetlosiva gabardena koje je u odrazu dobilo plavkastu nijansu, savršeno pristajući njegovim oĉima. Koţa mu je bila mrtvaĉki blijeda, gotovo prozirna, no zbog toga se zaĉudo ĉinio još privlaĉnijim, kao da je dragocjenost ĉuvana od sunĉeve svjetlosti." Slušajući njezinu priĉu, Verlaine je pokušavao pomiriti njezin opis s Percivalom Grigoriem kojega je vidio dan ranije, ali to mu nije polazilo za rukom. Gabriella oĉito nije govorila o onemoćalom, oronulom ĉovjeku kojeg je on poznavao, nego o Percivalu Grigoriu kakav je nekoć bio. Ţelio joj je postaviti neka pitanja, ali umjesto toga se zavalio i slušao. "U par sekundi konobar je odnio kapute te nas odveo u blagavao- nicu, koja je zapravo bila preureĊena plesna dvorana s izlazom na straţnji vrt. Ĉitavo vrijeme osjećala sam kako me promatra s velikim zanimanjem, kao da ĉeka moju reakciju. Nije bilo ni spomena jelovnika ili narudţbe. Toĉili su nam vino i donosili tanjure s hranom, kao da je sve već unaprijed bilo dogovoreno. Percival je, naravno, postigao ţeljeni uĉinak. Bila sam zadivljena, iako sam to pokušavala sakriti. Premda sam pohaĊala otmjene škole te bila odgojena u burţoaskom okruţju grada, bilo mi je posve jasno da je taj ĉovjek bio iznad svega što sam dotada iskusila. Bacivši pogled na svoju odjeću, uţasnuta sam shvatila da sam još uvijek u školskoj uniformi, što mije zbog uzbuĊenja promaklo za vrijeme voţnje. Osim dosadne odjeće, dodatno sam se nervirala što sam na nogama imala izlizane cipele, a omiljeni parfem sam zaboravila u stanu. "Sva si porumenila", primijetio je. "Zašto?" Bilo je dovoljno da bacim pogled na pletenu vunenu suknju i uštir- kanu bijelu košulju da uvidi moj problem. "Ti si najljupkije stvorenje u ovoj prostoriji", rekao je bez traĉka ironije u glasu. "Izgledaš poput anĊela." "Izgledam kao ono što i jesam", odvratila sam s ponosom, koji je nadvladao sve druge osjećaje. "Školarka na objedu s bogatim starijim muškarcem." "Nisam puno stariji od tebe", rekao je u šali.

"Koliko to nije puno?" ţeljela sam znati. Premda se ĉinio kao daje u ranim dvadesetima što i nije bilo puno više od mojih godina - po manirima i samouvjerenosti s kojom se nosio doimao se kao ĉovjek koji je vidio svijeta. "Više me zanima da mi kaţeš štogod o sebi" odvratio je izbjegavši moje pitanje. "Reci mi, uţivaš li u svom studiju? Vjerujem da uţivaš. Imam nekoliko stanova u blizini tvoje škole i već sam te ranije viĊao. Uvijek se doimaš kao netko tko predugo boravi u knjiţnici." Premda me ĉinjenica daje i ranije znao za mene trebala zabrinuti, zapravo sam se osjećala polaskano. "Primijetio si me?" upitala sam, ţeljna njegove paţnje. "Naravno", odvratio je, uzimajući gutljaj vina. "Nisam mogao proći dvorištem da ne pomislim na tebe. To me u posljednje vrijeme po ĉelo baš ţivcirati, pogotovo kada nisi bila tamo. Zasigurno si svjesna vlastite ljepote." Stavila sam u usta zalogaj peĉene patke, bilo me strah išta reći. Naposljetku sam progovorila, "U pravu si - jako volim svoj studij." "Ako se radi o ĉemu zabavnom, moraš mi ispriĉati sve o tome." I tako se popodne nastavilo u nizovima ukusne hrane, ĉaša vina i beskrajnih razgovora. Tijekom vremena samo rijetkima sam povjerila takve intimne stvari. Ja nisam osoba koja uţiva u besposlenom ĉavrljanju. A ipak, tog popodneva niti trenutak tišine nije se uvukao izmeĊu Percivala i mene. Sto smo dulje priĉali i jeli, osjećala sam da me sve više privlaĉi, kao da me svojim rijeĉima bacio u trans. S vremenom sam se zaljubila u njegovo tijelo, ali najprije me privukla njegova inteligencija. Tijekom vremena sve sam se više vezala, tako da uskoro bez njega nisam mogla izdrţati ni dan. Unatoĉ strasti prema studiju i posvećenosti angelologiji, ništa me nije moglo odvojiti od njega. Nalazili smo se u njegovim stanovima u blizini Angelološkog društva, gdje smo proveli mnoga vruća ljetna popodneva godine 1939. Predavanja su mi postala manje vaţna od ugode njegove spavaće sobe. Poĉela sam zamjerati cimerici što me ispituje; poĉela sam mrziti profesore što me odvajaju od njega. Već nakon prvog sastanka poĉela sam sumnjati da je nešto ĉudno s Percivalom, ali sam ipak odluĉila ignorirati instinkte. Nakon naše prve zajedniĉke noći znala sam da sam upala u neku vrstu zamke, iako nisam mogla jasno rašĉlaniti prirodu opasnosti koju sam osjećala, niti sam mogla pretpostaviti kakvu će mi štetu nanijeti. Tek nekoliko tjedana kasnije shvatila sam daje Nefil. Dotada je uvijek uvlaĉio krila - varka koju sam trebala prozrijeti, ali nisam. Jednog popodneva kada smo vodili ljubav, jednostavno je raširio krila, okruţivši me svojim zlatnim blještavilom. Trebala sam tada pobjeći, no bilo je prekasno - već sam bila potpuno i nepovratno pala pod njegove ĉini. Tako je, kaţu, bilo i u drevna vremena - velika strast izmeĊu neposlušnih anĊela i ţena preokrenula je nebo i zemlju. No ja sam tada bila tek djevojka. Bila bih dala dušu za njegovu ljubav. To sam na mnoge naĉine i uĉinila. Kako je naša veza postajala intenzivnija, poĉela sam mu prosljeĊivati tajne Angelološkog društva. Zauzvrat mi je davao sredstva s kojima sam brzo napredovala te stekla prestiţ i moć. U poĉetku je od mene zahtijevao manje detalje, poput lokacija naših ureda u Parizu i datuma kada se Društvo sasta- jalo. Voljno sam ih pruţala. Kada su zahtjevi porasli, i dalje sam mu udovoljavala. Kada sam shvatila koliko je opasan te da bih se trebala otrgnuti od njegova utjecaja, bilo je već prekasno: zaprijetio je da će vezu razotkriti mojim profesorima. Ta me pomisao uţasavala jer je znaĉila izgon iz jedine zajednice koju sam poznavala. MeĊutim, našu aferu nije bilo lako oĉuvati u tajnosti. Kada sam shvatila da ću biti razotkrivena, sve sam priznala svom profesoru, dr. Raphaelu Valku, koji je smatrao da bih to mogla iskoristiti za dobrobit angelologije. Postala sam špijunka. Percival je i dalje vjerovao da radim za njega, no ja sam zapravo ĉinila sve da potkopam njegovu obitelj. Afera se nastavila, ali se u doba rata već naslućivala izdaja. Unatoĉ jadu, odigrala sam svoju ulogu. Nefilima sam prosljeĊivala laţne informacije o angelološkim misijama, a dr. Valku sam

donosila tajne njihova zatvorenog svijeta. On je pak o tome obavještavao naše znanstvenike. Osim toga, organizirala sam ono što je trebalo postati naša najveća pobjeda - skovala sam plan da Nefilima damo repliku, a za nas saĉuvamo originalnu liru. Plan je bio jednostavan. Dr. Seraphina i dr. Raphael Valko bili su svjesni da Nefili znaju za našu ekspediciju i da će se s nama boriti sve dok lira ne bude u njihovim rukama. Predloţili su plan koji je trebao zavesti Nefile s našoj; i raja. Naruĉili su izradu lire koja bi bila jednaka onoj traĉkoj - identiĉne zavinute ruĉke, masivnu osnovu i preĉke. Instrument je izradio najvrsniji muzikolog dr. Josephat Michael, pomno pazeći na sva'ki detalj, primjerice da svilene ţice trebaju biti isprepletene s konjskom dlakom. Kada smo pronašli pravu liru, shvatili smo daje bila mnogo razraĊenija od laţne - osnova joj je bila naĉinjena od metala najsliĉnijeg platini, ali ga nismo uspjeli identificirati jer se nije radilo o zemaljskom elementu. Dr. Michael je nazvao tu supstancu valkinij, prema Valkovima, koji su u velikoj mjeri bili zasluţni za otkriće lire. Ţice su bile naĉinjene od ĉvrsto isprepletenih blještavih zlatnih niti za koje je dr. Michael smatrao da su vlasi arhanĊela Gabrijela." "Unatoĉ oĉitim razlikama, Valkovi su vjerovali da nam ne preo- staje ništa drugo nego izravna akcija. Stavili smo laţnu liru u koţni kovĉeg napravljen po uzoru na kovĉeg prave lire. Dojavila sam Perci- valu da ćemo proći Parizom u ponoć, a on je postavio zasjedu. Da je sve pošlo po planu, Percival bi oteo dr. Seraphinu Valko te u zamjenu za njezin ţivot zatraţio od angelološkog vijeća liru. Mi bismo im dali laţnu liru, dr. Seraphina bi bila slobodna, a Nefili bi vjerovali da su se dokopali glavne nagrade. No nešto je pošlo po zlu." "Dr. Raphael i ja smo se dogovorili da ćemo glasati za sklapanje nagodbe. Pretpostavljali smo da će se ĉlanovi vijeća povesti za dr. Raphaelom i glasati za razmjenu lire za dr. Seraphinu. MeĊutim, iz nekog razloga ĉlanovi vijeća glasali su protiv razmjene, što je poremetilo naš plan. Glasovi su bili izjednaĉeni pa su pozvali jednu od ĉlanica ekspedicije Celestine Clochette - kako bi dala presudan glas. Ona nije znala za naše planove pa je glasala prema protokolu, što je bilo posve u skladu s njenim opreznim i pedantnim karakterom. Na kraju nije bilo nagodbe. Pokušala sam popraviti situaciju odlaskom do Percivala s ukradenom lirom. Rekla sam mu da sam liru ukrala za njega. No bilo je prekasno. Već je ubio dr. Seraphinu.'' "Ĉitav ţivot ţalim za Seraphinom. MeĊutim, moje patnje su se nastavile i nakon te uţasne noći. Vidite, unatoĉ svemu, ja sam voljela Percivala Grigoria, ili sam u najmanju ruku bila ovisna o tome kako sam se osjećala u njegovoj prisutnosti. Sada mi se to ĉini priliĉno nevjerojatnim, ali ĉak ni nakon što je naredio moju otmicu i odobrio brutalno muĉenje, nisam ga se mogla odreći. Otišla sam do njega posljednji put 1944, kada su Amerikanci oslobaĊali Francusku. Znala sam da će pobjeći prije nego što bi ga mogli uhvatiti pa sam osjetila potrebu da ga još jednom vidim, da se pozdravim s njim. Proveli smo zajedno noć, a nekoliko mjeseci kasnije, na svoj uţas, shvatila sam da nosim njegovo dijete. U oĉaju da sakrijem svoje stanje obratila sam se jedinoj osobi koja je znala za moj pravi odnos s Percivalom. Moj ne kadašnji uĉitelj, dr. Raphael Valko, znao je koliko mi je muke priuštila obitelj Grigori te mu je bilo jasno da dijete moram sakriti po svaku cijenu. Raphael i ja smo se vjenĉali, ostavljajući svijet u uvjerenju da je on otac mog djeteta. Naš brak izazvao je skandal meĊu angelolozi- ma vjernim Seraphininoj uspomeni, ali mi je omogućio da saĉuvam svoju tajnu. Moja kći, Angela, rodila se 1945. Mnogo godina kasnije Angela je rodila kći po imenu Evangeline." Verlaine se stresao na spomen njena imena. "Percival Grigori je Evangelinin djed?" upitao je, ne mogavši sakriti zapanjenost. "Da", odvratila je Gabriella. "Unuka Percivala Grigoria jutros vam je spasila ţivot." Soba ruţa, Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York

Evangeline je uvezla Celestinina kolica u Sobu ruţa te ih smjestila uz rub dugaĉka drvenog konferencijskog stola. Za stolom je sjedilo devet pogrbljenih i naboranih starijih sestara, bijelih pramenova i povijenih leĊa. MeĊu njima se nalazila i majka Perpetua, stroga i krupna ţena u redovniĉkoj odjeći modernoj poput Evangelinine. Starije sestre motrile su Evangeline i Celestine s velikim zanimanjem, što je bio siguran znak da ih je Philomena obavijestila o juĉerašnjim dogaĊajima. I doista, kada je Evangeline zauzela mjesto za stolom, Philomena je stala pred njih i vrlo uzbuĊeno poĉela govoriti. Evangelinina strepnja dodatno se pojaĉala kada je Philomena raširila Gabriellino pismo na stol, ispred svih sestara. "Ove informacije", rekla je podiţući ruke kao da poziva sestre da joj se prikljuĉe u razmatranju pisma, "donijet će nam pobjedu kojoj se dugo nadamo. Ako je lira skrivena meĊu nama, moramo je brzo naći. Tada ćemo imati sve što nam je potrebno za nastavak djelovanja." "Zanima me, sestro Philomena", obratila joj se majka Perpetua, sumnjiĉavo je gledajući, "u kojem bismo to smjeru trebale nastaviti?" Philomena joj je odgovorila, "Ne vjerujem daje Abigail Rockefeller umrla ne ostavivši konkretne informacije o lokaciji lire. Vrijeme je da saznamo istinu. Štoviše, vrijeme je da saznamo sve. Što skrivaš od nas, Celestine?" Evangeline je bacila pogled prema Celestine. Bila je zabrinuta za njezino zdravlje. Ono se u posljednja dvadeset i ĉetiri sata drastiĉno pogoršalo. Lice joj je voštano, zgrĉila je isprepletene prste na rukama i toliko se pogrbila u kolicima da je postojala opasnost da će iz njih ispasti. Dvoumila se bi li je uopće dovela na sastanak, ali kada je saznala za Verlaineov posjet i Gabriellina pisma - Celestine je inzistirala na tome. Drhtavim glasom je rekla, "Moje znanje o liri je nepotpuno kao i tvoje, Philomena. Svih ovih godina i ja sam se, poput tebe, pitala gdje je. Premda sam se u meĊuvremenu, za razliku od tebe, nauĉila nositi sa ţeljom za osvetom." Philomena je odvratila, "Zelja za osvetom nije jedini razlog zašto ţelim pronaći liru. Pokrenimo se. Sada je trenutak. Nefili će je pronaći ako mi to ne uĉinimo." "Još uvijek je nisu našli", rekla je majka Perpetua. "Vjerujem da će još neko vrijeme biti izgubljeni." "Perpetua, ti imaš tek pedeset godina. Premlada si da bi shvatila zašto se protivim tome da ne uĉinimo ništa", rekla je Philomena. "Nisi vidjela na kakvu su destrukciju spremna ta stvorenja. Nisi gledala svoj voljeni dom kako gori. Nisi izgubila sestre. Nisi se svakog dana bojala njihova povratka." Celestine i Perpetua pogledale su se zabrinuto i umorno, kao da su već i ranije slušale Philomenine tirade. Majka Perpetua je rekla: "Shvaćam da sjećanje na napad 1944. raspiruje vašu ţelju za borbom.. Vi ste uistinu vidjeli najgore ţrtve njihove nemilosrdne destrukcije. Teško se pomiriti s nedjelovanjem protiv takvog uţasa. No mi smo odavno glasale za odrţavanje mira. Pacifizam. Neutralnost. Diskreciju. To su naša naĉela." Celestine je dodala, "Dokle god je lokacija lire skrivena, Nefili neće ništa pronaći." "Ali mi ćemo je pronaći", odvratila je Philomena. "Jako smo blizu tome." Celestine je podigla ruku te se obratila sestrama za stolom, tako tihim glasom da je sestra Boniface, koja je sjedila na drugom kraju, morala ukljuĉiti slušni aparat. Celestine se grĉevito uhvatila za kolica, kao da se pridrţava da ne ispadne. "Istina je, vrijeme je za suoĉavanje s neprijateljem. Ali ne mogu se sloţiti s Philomenom. Smatram da je naš mirni otpor svet. Ne bismo se trebale bojati takvog slijeda dogaĊaja. U svemiru je zapisano da će se Nefili uzdići, a zatim pasti. Naša je duţnost pruţiti im otpor i moramo biti spremne suoĉiti se s njima. No najvaţnije je da pritom ne postanemo neĉasne i podmukle poput naših neprijatelja. Moramo oĉuvati tekovine civiliziranog i dostojanstvenog pacifizma. Ne dopustimo da se zaborave ideali naših osnivaĉa. Ostanemo li vjerne svojoj tradiciji, s vremenom ćemo pobijediti."

"Vrijeme je nešto ĉega nemamo!" rekla je Philomena tako ţestoko da se sva izobliĉila. "Uskoro će nas napasti, kao što su to uĉinili i ranije. Zar se ne sjećate kakvo smo uništenje pretrpjele? Zar ne pamtite koliko su zla i krvoţedna ta stvorenja? Zar se ne sjećate kakve je uţase pretrpjela majka Innocenta? Uništit će nas ako ništa ne poduzmemo." "Naša je misija predragocjena za nesmotrene postupke", odvratila je Celestine. Lice joj se zarumenilo, i Evangeline je u njoj nakratko prepoznala gorljivu mladu ţenu koja je prije sedamdeset godina došla u Samostan Sv. Ruţe. Tjelesni napor ju je, meĊutim, svladao. Stavila je drhtavu ruku na usta i poĉela kašljati. Ĉinilo se da je pomirena s vlastitom tjelesnom slabošću, kao daje uvidjela da joj je um postajao britkiji dok je tijelo nepovratno propadalo. "Zdravstveno stanje ti je umanjilo sposobnost razmišljanja", rekla je Philomena. "Nisi u stanju donositi tako vaţne odluke." Majka Perpetua je na to rekla, " I Innocenta je dijelila Celestinino mišljenje. Mnoge meĊu nama pamte njeno zalaganje za miran otpor." "I pogledajte kamo ju je to dovelo", odvratila je Philomena. "Ubili su je bez imalo milosti." Okrećući se Celestini, rekla je, "Nemaš pravo tajiti lokaciju lire. Znam da posjeduješ informacije koje bi nas mogle do nje dovesti." "Philomeno, ti ne znaš apsolutno ništa o liri, niti o opasnostima koje je prate", rekla joj je Celestine, tako krhkim glasom da ju je Evangeline jedva mogla ĉuti. Okrenula se prema Evangeline, smještajući ruku na njeno rame, i šapnula joj, "DoĊi, nema smisla dalje raspravljati. Moram ti nešto pokazati." Evangeline je odgurala Celestinina kolica iz prostorije. Povela ju je hodnikom prema klimavom dizalu na drugom kraju samostana. Ugurala je kolica u lift. Vrata su se zatvorila uz mek metalni zvuk. Kada je posegnula za gumbom ĉetvrtog kata, Celestine ju je zaustavila. Podigla je drhtavu ruku i pritisnula neoznaĉeno dugme. Dizalo se uz trešnju poĉelo spuštati. Zaustavilo se u podrumu, a vrata su se škripeći otvorila. Uhvatila je ruĉke Celestininih kolica i odgurala je u tamu. Celestine je pritisla prekidaĉ. Niz slabih svjetala osvijetlio je prostor. Kada su joj se oĉi privikle na slabu svjetlost, Evangeline je shvatila da se nalaze u samostanskom podrumu. Mogla je ĉuti buku velikih perilica za suĊe i protjecanje vode kroz cijevi, po ĉemu je znala da se nalaze toĉno ispod kantine. Celestine ju je uputila prema suprotnom kraju podruma. Još se jednom osvrnula ne bi li se uvjerila da su same, a zatim je pokazala u smjeru neuglednih drvenih vrata. Bila su toliko neuoĉljiva daje Evangeline pomislila da se radi o vratima ostave. Iz dţepa je izvadila kljuĉ pa ga predala Evangeline koja gaje stavila u bravu. Tek nakon nekoliko pokušaja uspjela ga je okrenuti. Povukla je uzicu pored vrata, paleći ţarulju koja je osvijetlila uzak zidani prolaz s oštrim nagibom. Zadrţavajući Celestinina kolica da se ne stropoštaju, mjerila je korake. Svjetlo je postajalo sve priguše- nije, sve dok se na kraju prolaza nisu našle pred ulazom u prašnjavu prostoriju. Povukla je novu uzicu, koju sasvim sigurno ne bi ni uoĉila da joj nije dotakla obraz, meko poput paukove niti. Starinska ţarulja zacvrĉala je kao da će svakog trena eksplodirati. Zidovi su bili obrasli mahovinom, a na podu su leţale odbaĉene klupe. Uzduţ zida bilo je komadića razbijenih vitraja i nekoliko skrhanih komada mramora jednake mlijeĉne nijanse poput crkvenog oltara - bili su to ostaci originalne Crkve Sv. Marije AnĊeoske. U središtu prostorije nalazio se zahrĊali bojler, prekriven mnogogodišnjim naslagama pauĉine i prašine. Prostorija oĉito, zakljuĉila je Evangeline, desetljećima nije ĉišćena. Iza bojlera je ugledala jedva uoĉljiva vrata. Odgurala je do njih kolica, izvadila kljuĉeve iz dţepa i iskušala glavni kljuĉ. Vrata su se otvorila. Nazirala je obrise velike sobe, ispunjene namještajem. Upalila je svjetlo i vidjela daje bila u pravu. Uska duguljasta prostorija bila je

velika kao središnja crkvena lada, s niskim stropom poduprtim nizom tamnih drvenih nosaĉa. Šareni orijentalni tepisi - boje grimiza, smaragda, purpura - pokrivali su pod, dok su po zidovima visjele tapiserije s anĊelima, brojne tkanine isprepletene zlatnim nitima, koje su se Evangeline ĉinile vrlo starima, moţda ĉak srednjovjekovnima. Nasred sobe je stajao veliki stol prekriven brojnim rukopisima. "Tajna knjiţnica", šapnula je. "Da", odvratila je Celestine. "To je angelološka ĉitaonica. U devetnaestom stoljeću kod nas su se skrivali razni gosti-predavaĉi i dostojanstvenici. Mnogo su vremena provodili upravo u ovoj prostoriji. Innocenta ju je nekoć koristila za generalne sjednice, no sada je već godinama zapuštena. Ovo je takoĊer najsigurniji dio samostana." "Zna li još tko za nju?" "Malo ih zna. Kada se 1944. poĉeo širiti poţar, većina sestara je otrĉala u dvorište. Majka Innocenta je, meĊutim, otrĉala u crkvu kako bi odvukla Nefile iz samostana. Prije toga me uputila da njezine papire pohranim u naš sef. Nisam dobro poznavala samostan, ali nekako sam uspjela pronaći prostoriju. Postupila sam prema uputama, a zatim poţurila u dvorište. Kada sam se vratila sve je, naţalost, bilo u plamenu. Nefili su dotad već otišli, a Innocenta je bila mrtva." Celestine je primila Evangelininu ruku. "DoĊi, imam još nešto za tebe." Pokazala je prema veliĉanstvenoj tapiseriji Navještenja - anĊeo Gabrijel, uvuĉenih krila i pognute glave, donio je Djevici vijest o Kristovu roĊenju. "Glasnik dobrih vijesti", rekla je Celestine. "MeĊutim, svetost vijesti ovisi o primatelju, a ti sije, draga moja, vrijedna. Hajde, skloni tapiseriju sa zida." Evangeline je skinula tapiseriju sa zida. Ispod nje se nalazio ĉetvrtasti bakreni sef ugraĊen u beton. "Tri-tri-tri-devet", rekla je Celestine - bila je to kombinacija sefa. "Savršeni brojevi nebeskih sfera te ukupan broj anĊela u nebeskom zboru." Evangeline je okretala brojke ĉekajući zvuk poklapanja. Naposljetku je trznula ruĉicu i sef se otvorio. U sredini se nalazio koţni kovĉeg. Drhtavim rukama odnijela ga je do stola, a potom pribliţila Celestinina kolica. "Ovaj kovĉeg donijela sam sa sobom iz Pariza", uzdahnula je Celestine, kao da su svi njeni dotadašnji napori vodili upravom tom trenutku. "Ovdje je na sigurnom još od 1944." Evangeline je prešla prstima preko hladne, uglaĉane koţe. Mjedene kopĉe sjajile su poput novih kovanica. Drţeći se za naslon za ruke, Celestine je zatvorila oĉi. To je podsjetilo Evangeline na Celestininu bolest. Putovanje u dubine samostana zacijelo ju je popriliĉno iscrpio. "Iscrpljeni ste", rekla joj je. "Nepromišljeno sam vas dovela ovamo. Mislim daje vrijeme da vas vratim u sobu." "Tiho, dijete", rekla je Celestine, podiţući ruku da odagna njezin protest. "Još ti nešto moram dati." Uvukla je ruku u dţep odore i iz nje izvukla komad papira koji je stavila na Evangelinin dlan. Rekla joj je, "Upamti ovu adresu. To je sjedište tvoje bake, koja je na ĉelu Angelološkog društva. Ona će ti poţeljeti dobrodošlicu i nastaviti tamo gdje sam ja stala." "Tu sam adresu jutros pronašla u svom dosjeu", rekla je Evangeline. "Ista se povratna adresa nalazi na Gabriellinim pismima." "Upravo ta", rekla je Celestine. "Sada je tvoje vrijeme. Uskoro ćeš shvatiti svoju ulogu u svemu, ali najprije trebaš ovaj kovĉeg maknuti iz samostana. Percival Grigori nije jedina osoba koja se ţeli domoći pisama Abigail Rockefeller." "Pisama gĊe Rockefeller?", šapnula je Evangeline. "U ovom se kovĉegu ne nalazi lira?" "Pisma će te odvesti do nje", odgovorila je. "Naša draga Philomena traţi ih više od pola stoljeća. Ovdje više nisu sigurna. Moraš ih smjesta odnijeti odavde."

"Ako napustim samostan, hoću li se smjeti vratiti?" "Ako to uĉiniš, ugrozit ćeš sigurnost ostalih sestara. Angelologija traje zauvijek. Jednom kada se u nju upustiš, više nema povratka. A ti si, Evangeline, već u nju zakoraĉila." "Ali vi ste napustili bavljenje angelologijom." "I vidi kakva je nevolja uslijedila", odgovorila je, vrteći krunicu oko vrata. "Moglo bi se reći da je moje povlaĉenje u Samostan Sv. Ruţe djelomiĉno odgovorno za opasnost u kojoj se sada nalazi tvoj mladi posjetitelj." Zastala je, kao da pušta da se njene rijeĉi slegnu. "Nemoj se bojati", rekla je hvatajući Evangelininu ruku. "Za sve postoji pravo vrijeme. Opraštaš se od jednog ţivota, ali zapoĉinješ novi. Postat ćeš dijelom duge i cijenjene tradicije: Christine de Pi- zan, Klara Asiška, sir Isaac Newton, kao ni Toma Akvinski nisu se ustruĉavali angelologije. Angelologija je plemenito zvanje, moţda ĉak i najplemenitije. Nije lako biti odabran. Za to treba mnogo hrabrosti." U tijeku razgovora Celestinino se drţanje izmijenilo. Ĉinilo se kao da se njena bolest povukla, a blijede oĉi boje lješnjaka ispunile su se ponosom. Govorila je snaţnim i sigurnim glasom. "Gabriella će se ponositi tobom. Alija ću biti još ponosnija. Ĉim si stigla u samostan, znala sam da ćeš postati vrhunska angelologi- nja. Kada smo tvoja baka i ja studirale u Parizu, mogle smo toĉno procijeniti koji će od naših vršnjaka uspjeti, a koji neće. Sposobnost otkrivanja novih talenata je kao šesto ĉulo." "Nadam se da vas neću razoĉarati, sestro." "Nevjerojatno je koliko me podsjećaš na nju. Oĉi, usta, drţanje. Stvarno je ĉudno. Mogla bi joj biti blizanka. Nadam se da ćeš i ti poput nje biti uspješna u ovom pozivu." Evangeline je oĉajniĉki ţeljela upitati što se dogodilo izmeĊu Celestine i Gabrielle, ali prije no što stigla uobliĉiti misli, Celestine je opet progovorila, glasom nabijenim emocijama. "Reci mi još jednu stvar. Tko ti je djed? Jesi li ti unuka dr. Raphaela Valka?" "Ne znam. Otac mi nije ţelio išta reći o tome." Celestinino lice poprimilo je nakratko tmuran izraz, koji je ubrzo zamijenila nervoza i zabrinutost. "Vrijeme je da poĊeš", rekla joj je. "Izlazak odavde iziskivat će odreĊenu vještinu." Namjeravajući je odvesti Evangeline je zakoraĉila prema ruĉkama kolica, ali Celestine ju je privukla k sebi i zagrlila. Šapnula joj je u uho, "Reci baki da joj opraštam. Reci joj da razumijem da tada nije bilo lakih izbora. Morale smo uĉiniti sve što je bilo potrebno da preţivimo. Reci joj da se ono što se dogodilo dr. Seraphini nije dogodilo njenom krivnjom i reci joj, molim te, da je sve oprošteno." Grleći je shvati koliko je starica ispod prevelike odore zapravo mršava i krhka. Prebacila je teški kovĉeg preko ramena i odgurala Celestine dugaĉkim prolazom natrag do lifta. Znala je da će se kada stignu na ĉetvrti kat morati brzo i diskretno kretati. Već je osjećala kako joj samostan postaje sve dalji, kao da se povlaĉi od nje. Nikada se više neće probuditi u 4.45 ujutro i potrĉati mraĉnim hodnicima na molitvu. Nije mogla zamisliti da će ikada zavoljeti neko mjesto onako kako je voljela samostan, a ipak joj se ĉinilo neizbjeţnim da ga napusti. Samostan Sv. Ruţe, grad Milton, New York Otterley je parkirala Jaguar u grmlje izvan prostora samostana. Ugasila je motor i izašla na snijeg, ostavljajući kljuĉ u automobilu. Dogovorili su da je za Percivala - tjelesno nekorisnog — najbolje da ostane podalje. Otterley je bez rijeĉi zatvorila vrata automobila i zaleĊenom stazom brzo krenula prema samostanu. Percival je dobro poznavao Gabriellu pa mu je bilo jasno da će za njeno hvatanje biti potrebna koordinirana akcija. Na njegovo inzistiranje Otterley je nazvala giborime da provjeri kako napreduju. Motali su se nekoliko milja juţnije, po lokalnim cestama sjeverno od mosta

Tappan Zee. Sumnjao je da će preduhitriti Gabriellu te je i sam bio spreman uskoĉiti. Bile je najvaţnije zaustaviti je prije nego doĊe do samostana. Protegnuo je noge zgrĉene od sjedenja u uskom prostoru automobila i nastavio zuriti kroz prašnjavi vjetrobran. U daljini se ocrtavao samostan, veliko zdanje od opeke i kamena, jedva vidljivo kroz šumu. Ako su giborimi koje je Sneja poslala - a trebalo ih je biti najmanje stotinu - stigli na vrijeme, već su se trebali rasporediti oko samostana, ĉekajući na Otterleyin znak. Uzeo je mobitel iz dţepa i nazvao majku, ali se nitko nije javljao. Ĉitavo je jutro neuspješno telefonirao. Ostavljao je poruke anakimki, kada se uopće udostojala javiti, ali ona ih je oĉito zaboravila prenijeti Sneji. Otvorio je vrata automobila i stupio na ledeni jutarnji zrak, frustriran vlastitom nemogućnošću djelovanja. On je trebao organizirati tijek operacije. On je trebao navoditi giborime. Umjesto toga, njegova je mlaĊa sestra preuzela inicijativu, dok je on pokušavao dobiti distanciranu majku, koja se u tom trenutku vjerojatno namakala u jacuzziju ne misleći na njegovo stanje. Odšetao je do ruba autoceste, u potrazi za znakovima Gabrielle, prije nego što je opet okrenuo majĉin broj. Netko je zaĉudo odmah podigao slušalicu. "Da?", upitao je hrapav, dominantan glas, koji je prepoznao iz prve. "Ovdje smo, majko." U pozadini je mogao ĉuti glazbu i glasove, po kojima je zakljuĉio daje upravo u tijeku jedna od njezinih zabava. "A giborimi?" upitala je Sneja. "Jesu li spremni?" "Otterley im daje upute." "Sama?" upitala je, prigovarajući. "Dobro, kako će to obaviti sama? Ima ih gotovo stotinu." Osjećao se kao da ga je ošamarila. Znala je da se zbog bolesti ne moţe boriti. Prepuštanje stvari u sestrine ruke ne samo da ga je poniţavalo, nego je od njega takoĊer iziskivalo nemalo suzdrţavanje. Nadao se da će barem to cijeniti. "To neće biti potrebno", rekao je suspreţući ljutnju. "Otterley je više nego sposobna. Ja motrim ulaz u samostan kako ne bi došlo do uplitanja." "Je li ona dovoljno sposobna nije upitno." Razmišljao je o tonu kojim je izrekla tu reĉenicu, pokušavajući shvatiti što je njome htjela reći. "Je li se ikad pokazala nesposob- nom? "Dragi, ona se nema ĉime dokazivati", rekla je Sneja. "Unatoĉ svom njezinom hvalisanju, ona je u priliĉno oĉajnom stanju." "Zaista ne znam na što misliš", rekao je. U daljini se poĉeo dizati blijedi oblak dima iz samostana, što je bio znak za poĉetak napada. Njegova se sestra oĉito dobro snalazila i bez njega. "Kada si zadnji put vidio njena krila?" upitala je Sneja. "Ne sjećam se, nisam odavno." "Reći ću ti toĉno kada je to bilo. Godine 1848, na njenom debitantskom balu u Parizu." Dobro se sjećao tog dogaĊaja. Otterleyina su krila bila mlada i ona ih je, poput svih mladih Nefila, izloţila s velikim ponosom. Bila su šarena, poput Snejinih, ali vrlo malena. Oĉekivalo se da će s vremenom u potpunosti izrasti. Sneja je nastavila, "Ako si se pitao zašto Otterley već dugo nije pokazala krila, to je zato jer se nisu razvila. Sićušna su i beskorisna, poput krila djeteta. Ne moţe letjeti, a ne moţe ih ni pokazati. Moţeš li zamisliti kako bi smiješno izgledala da raskrili te jadne dodatke?" "Nisam imao pojma", rekao je u nevjerici. Premda joj je štošta toga zamjerao, oduvijek se vrlo zaštitniĉki odnosio prema sestri. "To me ne ĉudi", rekla je Sneja. "Ti ne uoĉavaš mnogo toga osim vlastitih uţitaka i patnji. Tvoja sestra više od jednog stoljeća pokušava sakriti svoju nesreću od nas. No pravo

govoreći, ona nije poput tebe ili mene. Tvoja su krila nekoć bila veliĉanstvena. A moja su neusporediva. Otterley je niţa vrsta." "Misliš da je nesposobna voditi giborime", rekao je Percival, konaĉno uviĊajući zašto mu je majka otkrila tajnu. "Misliš da će izgubiti kontrolu nad napadom." "Kada bi barem ti, sine, mogao zauzeti svoju pravu ulogu", rekla je razoĉaranim glasom, kao da se već pomirila s njegovim neuspjehom. "Kada bi barem ti bio na ĉelu. Moţda bismo..." Nije više mogao slušati jadikovke, pa je spustio slušalicu. Zurio je u autocestu, koja je zavijala meĊu drvećem i nestajala iza zavoja. Nije mogao pomoći Otterley. Nije mogao povratiti slavu vlastite obitelji. Drţavna cesta 9W, Milton, Neiv York Do trenutka kada su izašli na malu autocestu izvan Miltona, Gabriella i Verlaine su popušili pola kutije cigareta. Porsche se ispunio teškim, oštrim mirisom dima. Verlaine je otvorio prozor kako bi pustio hladan zrak. Ţelio je da Gabriella nastavi priĉu, ali nije htio vršiti pritisak. Bila je slaba i umorna, kao da ju je samo prepriĉavanje vlastite prošlosti iscrpilo ispod oĉiju su joj se pojavili tamni podoĉnjaci, pogrbila se u ramenima. Velika koliĉina dima u automobilu grizla je Verlaineove oĉi, no na Gabriellu nije imala utjecaja. Nagazila je na gas u namjeri da što prije stigne do samostana. Verlaine je kroz prozor promatrao snjeţnu šumu. Cesta je bila okruţena nizovima stabala, ogoljenih breza, javora i hrastova. Prouĉavao je okolinu u potrazi za znakom da su stigli na odredište - drveni znak ulaza u samostan ili pak šiljak crkvenog tornja iznad drveća. Kod kuće je nacrtao kartu puta od New Yorka do Samostana Sv. Ruţe, biljeţeći mostove i autoceste. Ako je njegova procjena bila toĉna, samostan se nalazio tek nekoliko milja sjeverno od Miltona. Prema tome, trebali su ga svakog ĉasa ugledati. "Pogledajte u retrovizor", rekla je Gabriella neobiĉno mirnim glasom. Uĉinio je što mu je rekla. U daljini ih je slijedio crni automobil. "Već nas nekoliko milja slijede", rekla je Gabriella. "Cini se da ne odustaju od vas." "Jeste li sigurni da se radi o njima?" upitao je Verlaine, osvrnuvši se preko ramena. "Sto ćemo uraditi?" "Ako im pokušam pobjeći, slijedit će nas. Ako nastavim prema naprijed, istovremeno ćemo stići do Samostana Sv. Ruţe, pa ćemo se ondje morati s njima suoĉiti." "I što ćemo onda?" "Oni nas neće pustiti", rekla je Gabriella. "Ne ovaj put." Nagazila je na koĉnicu i naglo okrenula volan u smjeru makadamske ceste. Gume su zaškripale, ocrtavši polukrug preko snjeţne ceste dok se automobil zanosio u stranu. Za trenutak se ĉinilo kao da je osloboĊen gravitacije, baĉen u besteţinsko stanje slobodnog pada. Gabriella je usporila, drţeći volan i pokušavajući uspostaviti kontrolu nad vozilom. Kada je umirila automobil, ponovno je nagazila na gas. Automobil se uz zaglušljivu buku popeo duguljastim brdom koje se blago uspinjalo. Preko vjetrobrana je prštao šljunak. Verlaine se osvrnuo. Crni automobil se okrenuo na cesti u daljini i slijedio ih i dalje. "Dolaze", rekao je. Gabriella je ubrzala. Sve su se više penjali. Na vrhu uzbrdice gusta šuma razrijedila se u bijelu snjeţnu dolinu, na kojoj se napušteni štagalj doimao kao crvena mrlja krvi. "Koliko god volim ovaj automobil, moram primijetiti da mu brzina nije jaĉa strana", rekla je. "Bit će im nemoguće umaknuti. Moramo pronaći naĉin da ih se riješimo ili da se sakrijemo." Verlaine je prouĉavao dolinu. IzmeĊu autoceste i štaglja nije bilo niĉeg osim smrznutih polja. Iza štaglja cesta je zavijala iza drugog brda u šumarak zimzelenog drveća. "Moţemo li se popeti do vrha?" upitao je Verlaine. "Ĉini se da nemamo drugi izbor."

Provezla je automobil pokraj štaglja, gdje se cesta lagano uspinjala. Kada su stigli do šumarka, crni automobil je već toliko ubrzao da je Verlaine mogao razabrati ljude na prednjim sjedalima. Jedan od njih nagnuo se kroz prozor, nanišanio Porsche, odapeo okidaĉ i promašio. "Ne mogu ići brţe", rekla je sve uznemirenije Gabriella. Drţeći jednu ruku na volanu dobacila je Verlaineu koţnu torbicu. "NaĊite moj pištolj. Unutra je." Otvorio je torbu i prekopao gomilu predmeta sve dok prstima nije prešao preko hladnog metala. S dna torbe izvukao je mali srebrni pištolj. "Jeste li se kada sluţili pištoljem?" "Nikada." "Vodit ću vas", rekla je. "Otpustite osiguraĉ na okidaĉu. Spustite prozor. Drţite ĉvrsto pištolj. U redu, sada poravnajte ruku uz automobil." Verlaine se namještao, no ĉovjek u crnom automobilu već ga je drţao na nišanu. "Samo trenutak", rekla je. Naglo je skrenula u suprotnu traku i usporila, pruţajući Verlaineu priliku da nacilja vjetrobran crnog automobila. "Pucajte", rekla je. "Sada." Nanišanio je pištolj i povukao okidaĉ. Vjetrobran velikog automobila rasprsnuo se u gomilu komadića. Gabriella je nagazila koĉnicu, a Mercedes je udario u branik pa se uz buku metala otkotrljao preko ruba ceste koja se protezala dolinom. Verlaine je promatrao prevrtanje vozila. "Odliĉan pogodak", komentirala je, zaustavljajući Porsche uz rub ceste. Pogledala ga je s ponosom, oĉito ugodno iznenaĊena. "Dajte mi pištolj. Moram se uvjeriti da su mrtvi." "Jeste li sigurni da je to pametno?" "Naravno", prasnula je, uzimajući mu pištolj i izlazeći iz automobila prema braniku. "DoĊite, mogli biste štogod i nauĉiti." Slijedio ju je niz zaleĊeno brdo. Pogledao je prema nebu i vidio masu tamnih oblaka. Zadrţavali su se nevjerojatno nisko, kao da će se svakog ĉasa spustiti na dolinu. Kada su stigli do vozila, Gabriella mu je rekla da izbije ostatke vjetrobrana. Udarao je petom po komadima stakla dok se ona prignula, promatrajući unutrašnjost. "Pogodili ste vozaĉa", rekla je. Verlaine je bacio pogled na mrtvaca. "Poĉetniĉka sreća." "Moglo bi se reći." Potom je pokazala na drugog ĉovjeka, ĉije je tijelo, licem prema snijegu, leţalo pet metara dalje. "Dvije muhe jednim udarcem. Drugi je izletio kada se automobil prevrtao." Verlaine je jedva mogao povjerovati oĉima. Ĉovjekovo tijelo transformiralo se u stvorenje koje je prethodne noći vidio kroz prozor viaka. Na leĊima mu je bio raširen par grimiznih krila. Perje je dodirivalo snijeg. Puhao je hladan vjetar pa je bilo teško reći je li Verlaine drhtao od hladnoće ili od šoka izazvanog tim prizorom. Gabriella je u meĊuvremenu uspjela otvoriti vrata, pa je prekapala po vozilu i naposljetku pronašla sportsku torbu koju je prethodnog popodneva ostavio u Renaultu. "To je moja torba", rekao je Verlaine. "Uzeli su je juĉer kada su mi provalili u automobil." Otvorila je torbu, izvadila fascikl i poĉela razvrstavati dokumente. "Sto traţite?" "Ţelim utvrditi koliko bi toga Percival mogao znati", rekla je pregledavajući papire. "Je li vidio ovo?" Verlaine je bacio pogled u njenom smjeru. "Ja mu nisam pokazao ove dokumente, ali moţda jesu ova dvojica."

Okrenula se od uništenog vozila i zaputila snjeţnim brdom prema Porscheu. "Moramo poţuriti", rekla je. "Dobre sestre u samostanu u većoj su opasnosti nego što sam mislila." Verlaine je sjeo za volan, odluĉan odvoziti ostatak puta do samostana. Okrenuo je vozilo u suprotnom smjeru i krenuo natrag u smjeru autoceste. Cesta je bila prazna. Breţuljci su izgledali mirno ispod snjeţnih naslaga. Napušteni štagalj nagnuo se pod snijegom, a nebo je bilo prepuno teških oblaka. Izuzev nekoliko ogrebotina i istjecanja ulja u motoru, stari Porsche pokazao se izuzetno izdrţljivim. Štoviše, kao da se ništa, osim Verlainea, nije bitno izmijenilo u posljednjih desetak minuta. Koţni volan postao mu je sklizak pod rukama, a srce mu je snaţno lupalo. Po glavi su mu se vrtile slike mrtvaca. Naslućujući Verlaineove misli, Gabriella je rekla, "Pravilno ste postupili." "Nikada ranije nisam drţao pištolj u rukama." "To su brutalne ubojice", rekla je gotovo poslovnim tonom, kao daje ubijala ljude svakog dana. "U svijetu dobra i zla ĉovjek ne smije zazirati od razlika." "O tome dosada nisam puno razmišljao." "To će se ", rekla je meko, " promijeniti ako ostanete s nama." Usporio je, a zatim stao ispred znaka za zaustavljanje na ulasku u autocestu. Samostan je bio tek nekoliko milja udaljen. "Je li i Evangeline jedna od vas?" "Evangeline malo toga zna o angelologiji. Nismo joj ništa govorili kada je bila dijete. Mlada je i poslušna. Te bi joj osobine išle na štetu da nije iznimno bistra. To da je smjestimo u ruke sestara u Samostanu Sv. Ruţe je bila ideja njenog oca. On je bio katolik, priliĉno privrţen romantiĉnoj ideji da je mladu djevojku najsigurnije od opasnosti skloniti u samostan. Nije si mogao pomoći. Takav nazor bio mu je u krvi." "A ona se pokorila njegovoj ţelji?" "Oprostite, što?" "Vaša se unuka odrekla svega za što vrijedi ţivjeti samo zato jer ju je otac tako uputio?" "Dalo bi se raspravljati o tome za što jest, a za što nije vrijedno ţivjeti. No u pravu ste, Evangeline je uĉinila upravo onako kako je reĉeno. Lucaju je doveo u Sjedinjene Drţave nakon što je njena majka - moja kći Angela - ubijena. Pretpostavljam daje odgajana u strogom religioznom duhu. Mislim da ju je od malih nogu pripremao za ulazak u Samostan Sv. Ruţe. Kako bi inaĉe u današnje doba djevojka njezina talenta na to voljno pristala?" "Zvuĉi priliĉno srednjovjekovno." "Ali vi niste znali Lucu", rekla je Gabriella. "A ne poznajete ni Evangeline. IzmeĊu njih je vladala velika ljubav. Bili su nerazdvojni. Vjerujem da bi Evangeline pristala na sve što bi je otac zamolio - pa ĉak i na to da preda ţivot Crkvi." U tišini su se odvezli ostatkom autoceste. Ćulo se jedino brujanje motora, a s obje strane ceste širila se šuma. Samo sat ranije putovanje se ĉinilo neobiĉno umirujućim, no sada je svaki niz stabala, svaki zavoj na cesti, svaka uska cesta koja je izlazila na njihovu cestu predstavljala moguću zasjedu. Verlaine je nagazio na gas, sve više ubrzavajući. Svako toliko je provjeravao retrovizore, kao da bi se iza njih svakog trenutka moglo pojaviti crno vozilo i ubojice ustali iz mrtvih. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Evangeline i Celestine dovezle su se dizalom na ĉetvrti kat. Evangeline je već osjećala kako joj se ramena povijaju pod teţinom koţnog kovĉega. Kada su se vrata otvorila, Celestine ju je zaustavila. "PoĊi, draga moja", rekla joj je. "Odvratit ću paţnju ostalima tako da moţeš izaći neopaţeno." Evangeline ju je poljubila obraz, ostavljajući je u liftu. Istog trena kada je otišla, Celestine je pritisla dugme i vrata su se zatvorila. Evangeline je ostala sama. Kada je stigla do svoje ćelije, rastvorila je ladice i povadila vaţne predmete - krunicu i sitnu ušteĊevinu sakupljenu tijekom godina - te ih stavila u dţep. Gledajući sobu, zaboljelo ju je srce. Ne tako davno je vjerovala da je nikada neće napustiti. Zamišljala je da će njezin

ţivot proteći u beskonaĉnim izmjenama rituala, rutina i molitve. Svakog bi se jutra budila za molitvu i svake bi noći spavala u sobi s pogledom na tamnu prisutnost rijeke. Ta se izvjesnost preko noći otopila poput leda u rijeci Hudson. U razmišljanju ju je prekinula snaţna buka iz dvorišta. Otrĉala je iz sobe, otvorila dvorišni prozor i ugledala mnoštvo crnih kombija koji su se zaustavljali na nekadašnjem prilazu za konjske zaprege ispred Crkve Sv. Marije AnĊeoske. Pootvarala su se vrata, a travnjakom ispred samostana raširila se skupina ĉudnih stvorenja. Evangeline je napregnula oĉi ne bi li ih bolje vidjela. Nosili su jednake duge crne kapute koji su doticali snijeg dok su hodali, crne koţne rukavice i vojniĉke ĉizme. Raširili su se dvorištem, pribliţavajući se samostanu. Primijetila je da se njihov broj povećavao - pristizalo ih je sve više, kao da su se materijalizirali iz hladnog zraka. Prouĉavajući periferiju samostanskog posjeda, vidjela je da su stupali iz tamne šume, penjali se kamenim zidom i prolazili kroz ţeljezna vrata prilaza. Moţda su satima ĉekali u zasjedi. Samostan je bio sa svih strana okruţen giho- rimima. Privivši kovĉeg bliţe sebi, uplašeno se okrenula od prozora i potrĉala hodnikom, kucajući na vrata, prekidajući sestre u uĉenju i molitvi. Palila je svjetla, namještajući ih na najjaĉe. Jako svjetlo rastjeralo je osjećaj ugode s ĉetvrtog kata i pogledu izloţilo poderane tepihe, boju koja se ljuštila sa zidova i turobnu uniformnost njihovih zatvorenih ţivota. Ako se išta moglo nauĉiti iz prethodnog napada, bilo je to da su sestre morale smjesta napustiti samostan. Izvukla je iz sobe starije sestre. Stajale su poredane uzduţ hodnika, rašĉupane kose bez velova, zbunjeno gledajući oko sebe. U daljini je zaĉula Philomenin glas - pripremala je sestre za borbu. "Idite", rekla je. "Spustite se straţnjim stubama na prvi kat i slijedite upute majke Perpetue. Vjerujte mi. Uskoro ćete shvatiti o ĉemu se radi." Svladavajući poriv da ih sama onamo povede, probila se kroz njih prema drvenim vratima na drugom kraju hodnika i potrĉala zavojitim stubama. Soba na vrhu tornjića bila je iznimno hladna i sjenovita. Kleknula je ispred zida od opeke i izvukla kamen koji je skrivao njeno tajno skrovište. U niši u zidu pronašla je metalnu kutiju s majĉinim angelološkim dnevnikom izmeĊu ĉijih stranica je bila utaknuta fotografija. Otvorila je zadnju ĉetvrtinu biljeţnice. Majĉine znanstvene bilješke bile su ispisane Gabriellinim urednim i preciznim rukopisom. Angela je zbog tih nizova brojeva dala ţivot. Evangeline ih nije smjela izgubiti. Prozori tornjića bili su zaleĊeni, prekriveni plavobijelim frakta- lima. Pokušala je puhanjem i trljanjem stakla oĉistiti krug u ledu, ali staklo je i dalje bilo zamagljeno. U panici da vidi što se dogaĊa u dvorištu, skinula je cipelu i petom razbila prozor. Tornjićem je prostrujao oštar hladni zrak. Mogla je vidjeti rijeku i šumu, koje su okruţivale samostan s tri strane. Gomila spodoba u crnim ogrtaĉima skupila se u sredini posjeda. Ĉak i u daljini bili su toliko veliki da se najeţila od straha. Bilo ih je izmeĊu pedeset i stotinu. Brzo su formirali redove. Iznenada, kao na zapovijed, istovremeno su odbacili svoje velike ogrtaĉe. Golih udova, koţa im je sjajila na snijegu. Stajali su uspravno, a zbog velike visine izgledali su poput grĉkih kipova na osamljenoj promenadi. Na leĊima su imali velika crvena krila oštrih bridova. Prugasta pera sjajila su na sumornom jutarnjem svjetlu. Smjesta ih je prepoznala, bila su to ista stvorenja koja je vidjela u njujorškom skladištu kamo je slijedila oca. Otada je iz djevojĉice stasala u ţenu, što je u njoj pobudilo privlaĉnost koju ranije nije osjećala prema tim stvorenjima. Tijela su im bila toliko lijepa i senzualna daje kroz nju prošao val ţudnje. No ĉak i pod takvim dojmom uviĊala je da na njima - od drţanja do ogromnih krila - sve izgleda monstruozno. Duboko je udahnula ne bi li se umirila, no tada je zamijetila ĉudan miris. Bio je to miris dima. Prouĉavajući okolinu ugledala je skupinu giborima ispred samostana koji su raspirivali vatru krilima. Vatra se brzo širila. Vragovi su krenuli u napad.

Ugurala je angelološki dnevnik u koţni kovĉeg i potrĉala stubištem tornja ravno prema Kapelici klanjanja. Miris paljevine bio je intenzivniji što se niţe spuštala, a stubištem su se širili gusti valovi dima. Nije mogla utvrditi koliko se poţar proširio pa je, shvativši da bi mogla ostati zarobljena, poţurila, ĉvrsto drţeći koţni kovĉeg pod miškom. Zrak je postajao sve gušći što se više spuštala, potvrĊujući njenu slutnju daje vatra - bar u tom trenutku zahvatila donje dijelove samostana. Nije mogla vjerovati da se tako brzo i silovito raširila. Zadrhtala je prisjetivši se prizora rasplamsavanja vatre koji je vidjela s prozora. Giborimi neće stati sve dok se ĉitav samostan ne pretvori u pepeo. Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Iz samostana je dolazio tako gust dim da je Verlaine jedva mogao proĉitati natpis na ukrašenim ţeljeznim vratima pri ulazu. Pored debelog vapnenog zida stajao je njegov uništeni Renault s razbijenim prozorima. Vjerojatno preko noći napunjen snijegom i ledom, ali i dalje parkiran na istom mjestu. Vrata na ulazu bila su otvorena, a kada su parkirali Porsche, ispred Crkve je ugledao red crnih kombija. "Vidite li onaj automobil?" upitala je Gabriella, pokazujući prema bijelom Jaguaru skrivenom u ţivici na kraju prilaza samostanu. "Pripada Otterley Grigori." "Ona je u rodu s Percivalom?" "To mu je sestra. Imala sam ĉast upoznati je u Francuskoj." Uzela je pištolj i izašla iz vozila. "Ako je Otterley ovdje, moţemo pretpostaviti daje i Percival te da njih dvoje stoje iza ovog poţara." Verlaine je pogledao u smjeru samostana. Dim je zaklanjao gornje dijelove zdanja. Premda je zamijetio kretanje na tlu, bio je predaleko da bi mogao razabrati što se zapravo dogaĊalo. Izašao je iz automobila, slijedeći Gabriellu prema samostanu. "Sto radite?" upitala ga je odmjeravajući ga sa skepsom. "Idem s vama." "Moram se uvjeriti da ćete nas ovdje priĉekati s autom. Kada pronaĊem Evangeline, moramo brzo bjeţati. Pouzdajem se u vas da će se to dogoditi. Obećajte mi da ćete ostati ovdje." Ne ĉekajući odgovor, krenula je prema samostanu, smještajući pištolj u dţep dugog crnog kaputa. Verlaine se naslonio na jedan od kombija, gledajući kako Gabriella nestaje sa strane. Bio je u iskušenju da je slijedi unatoĉ njenim upu tama. Umjesto toga je prošetao do bijelog Jaguara. Skupivši ruke oko oĉiju, provirio je kroz prozor. Na koţnom sjedalu beţ boje nalazio se fascikl s njegovim istraţivanjem, s fotokopijom traĉkog novĉića na vrhu. Pokušao je otvoriti vrata, ali su bila zakljuĉana, pa je pogledao u potrazi za neĉim da ih razbije. U tom je trenutku ugledao Percivala Grigoria koji se s ceste vraćao prema automobilu. Brzo se sakrio iza kamenog zida koji je okruţivao prostor samostana. Krećući se bliţe samostanu, tenisice su mu škripale po smrznutom snijegu. Zastao je pored otvora u zidu koji je izlazio na središnji travnjak. Bio je zaprepašten prizorom. Gust crni dim dizao se iz razbuktale vatre; plamen se širio samostanom. Na njegovo iznenaĊenje, ĉeta stvorenja - identiĉnih onima koje je ubio s Gabriellom - rasprostra- nila se oko samostana. Gotovo stotinu krilatih reptilskih ĉudovišta skupilo se u napad. Naprezao se da bolje pogleda prizor. Stvorenja su bili hibridi ptica i zvijeri, dijelom ljudi, a dijelom ĉudovišta, u podjednakoj mjeri. Na leĊima su imali raskošna crvena krila. Bili su okruţeni jakim svjetlom. Premda mu je Gabriella detaljno opisala giborime i premda ih je prepoznao kao stvorenja koja je vidio iz vlaka prethodne noći, sve do tog trenutka nije vjerovao da ih toliko postoji. Kroz dim i plamen ugledao je još skupina giborima. Jedan po jedan obarali su se na samostan, mahnito mašući velikim krilima. S lakoćom su letjeli visoko te se poput papirnatih zmajeva spuštali na zgradu. Ĉinili su se neobiĉno laganima, kao da im tijela nisu stvarna.

Kretali su se koordinirano i tako silovito da je istog trena shvatio da ih je nemoguće poraziti. Njihov napad se doimao kao vješto osmišljen balet, a uzlet kao elegantna orkestracija nasilja. Letjeli su u pravilnim razmacima dok se plamen podizao prema vrhu. Verlaine je ustrašeno promatrao uništenje samostana. Jedno stvorenje stajalo je po strani na rubu šume. Kako bi ga bolje prouĉio, sakrio se u grmlje pored kamenog zida te mu se sve više pribliţavao sve dok mu se nije pribliţio na tri metra. Mogao je uoĉiti njegove elegantne crte lica - orlovski nos, zlatne kovrĉe, zastrašujuće crvene oĉi. Disao je duboko upijajući slatku aromu njegova tijela - Gabriella mu je rekla da su taj miris, oni koji su imali sreću (ili nesreću) susresti ih, opisivali kao ambrozijski. Istog trena je postao svjestan njegove opasne privlaĉnosti. Zamišljao ih je kao odvratna bića nastala velikom greškom povijesti, izobliĉene hibride svetog i profanog. Nije ni pomišljao da bi ih mogao smatrati lijepima. Stvorenje se iznenada okrenulo. Brzim pokretom je promotrilo šumu, kao da je opazilo njegovu prisutnost meĊu zimzelenim grm- ljem. Brzi okret otkrio je njegovu svijetlu koţu vrata, duge tanke ruke, obris njegovog tijela. Sto je div bio bliţe kamenom zidu, Verlaine je sve više zaboravljao zašto je došao, što je htio i što je namjeravao uĉiniti sljedeće. Znao je da bi trebao biti uplašen, ali što mu se giborim više pribliţavao, dok mu je koţa svijetlila, sve ga je više obuzimala neka jeziva smirenost. Oštra svjetlost rasplamsalog poţara miješala se s njegovim sjajem. Bio je hipnotiziran. Umjesto da potrĉi, kao što je znao da bi trebao, ţelio se još više pribliţiti stvorenju, dotaći njegovo golo blijedo tijelo. Istupio je iz sigurnosti šume pred giborima kao da se namjerava predati. Zurio je u njegove staklene oĉi, u potrazi za rješenjem mraĉne i nasilne zagonetke. Ono što je vidio u njegovu pogledu posve ga je zaprepastilo. To nije bila zloba, nego neka zastrašujuća ţivotinjska praznina, ni zloćudna ni dobroćudna. Ĉinio se kao da ne posjeduje sposobnost shvaćanja što se pred njim nalazi. Oĉi su mu bile tek leće što su skrivale ĉistu prazninu. Nije niti opazio njegovu prisutnost. Gledao je kroz njega, kao da je dio šume, panj ili nakupina lišća. Verlaine je shvatio da se nalazi pred stvorenjem bez duše. Brzim pokretom giborim je raširio crvena krila. Zamahujući najprije jednim, a potom i drugim krilom, tako da ga je okruţio plamen, podigao se s tla pa se lagan poput leptira pridruţio ostalima u napadu. Kapelica klanjanja, Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Evangeline je zatekla Kapelicu klanjanja u dimu. Pokušavala je disati, ali ju je gušio vrući, otrovni zrak. Prţio joj je koţu i toliko pekao za oĉi da su se unutar nekoliko sekundi ispunile suzama. Kroz dim je mogla vidjeti obrise sestara poredanih po Kapelici. Izgledale su kao da su im se odore stopile u jednu crnu mrlju. Crkvom se raširila meka, zadimljena svjetlost padajući preko oltara. Nije shvaćala zašto su se sestre zadrţale usred vatre. Ako uskoro ne izaĊu odande, ugušit će se od dima. Pokušala je pobjeći kroz Crkvu Sv. Marije AnĊeoske, ali se u zbrci o nešto spotakla. Pala je duţ mramornog poda i udarila bradom. Koţni kovĉeg poletio je u maglu dima. Na njezin uţas, iz dima su zurile uplašene oĉi sestre Ludovice, skamenjenog izraza lica. Spotakla se na stariĉino tijelo. Njezina kolica bila su preokrenuta, jedan kotaĉ se i dalje okretao. Naginjući se nad Ludovicom, stavila je ruke na njene, još uvijek tople, obraze i prošaptala molitvu opraštajući se od najstarije sestre. Njeţno joj je sklopila oĉi. Puzajući na rukama i koljenima kroz dim, prouĉila je prizor najbolje što je mogla. Pod Kapelice klanjanja bio je prekriven tijelima. Prebrajala je ĉetiri onesviještene ţene uzduţ prolaza izmeĊu klupa. Uhvatio ju je nalet oĉaja. Giborimi su probili velike rupe kroz vitraje s anĊeoskim sferama, prekrivajući tijela razbijenim staklom. Komadi obojanog stakla bili su razbacani uzduţ ĉitave kapelice, nalik na bombone na mramornom podu. Klupe su potrgane, zlatni sat s njihalom zdrobljen, a mramorni anĊeli preokrenuti. Kroz rupu u prozoru vidio se

travnjak samostana. Giborimi su se raširili snjeţnim tlom. Nebo je bilo ispunjeno dimom, podsjećajući da vatra i dalje gori. Hladan je zrak u naletima strujao opustošenom unutrašnjoš ću. Njihov lanac neprekidne molitve je prekinut. Prizor je bio toliko uţasan daje Evangeline jedva disala. Zrak bliţe podu bio je nešto hladniji, a dim manje gust, pa se spustila na trbuh, puzajući u potrazi za kovĉegom. Dim ju je pekao za oĉi, ruke boljele od puzanja. Kapelica se iz mjesta ugode pretvorila u mjesto opasnosti - amorfno, maglovito bojno polje s nevidljivim preprekama. Ako nastavi kroz dim, riskira da izgubi svijest. Ako nastavi puzati prema Crkvi Sv. Marije AnĊeoske, mogla bi pak izgubiti dragocjeni kovĉeg. Naposljetku joj je za oko zapeo sjaj metala - bakrene kopĉe kovĉega blještale su na svjetlu vatre. Posegnula je za ruĉkom. Kada gaje privukla, vidjela je daje koţa bila opeĉena. Podiţući se s tla, prekrila je nos i usta rukavom ne bi li se zaštitila od dima. Sjetila se Verlaine- ovih pitanja u knjiţnici te iznimnog zanimanja za lokaciju peĉata na crteţima majke Francesce. Bakina je posljednja ĉestitka potvrĊivala njegovu teoriju: arhitektonski nacrti su naĉinjeni da oznaĉe lokaciju tajnog predmeta koji je bio skriven gotovo dvjesto godina. Preciznost s kojom je nacrtana karta Kapelice ostavljala je malo mjesta sumnji. Majka Francesca je nešto smjestila u tabernakul. Evangeline se popela zadimljenim stubištem oltara do vješto ukrašenog tabernakula. Smješten na mramornom stupu, na vratašcima je imao zlatne simbole, alfu i omegu, poĉetak i kraj. Bio je veliĉine manjeg ormarića, no dovoljno velik da sakrije štogod vrijedno. Zgrabila je koţni kovĉeg i pokušala otvoriti vratašca, no bila su zakljuĉana. Iznenada je uoĉila da se nešto kreće. Osvrnula se, a u tom su trenutku dva stvorenja probila vitraj s Prvom anĊeoskom sferom. Komadići zlatnog, crvenog i plavog stakla rasuli su se po sestrama. Sklanjajući se iza oltara, osjetila je da joj se kosa na glavi diţe pri pogledu na giborime. Bili su veći nego što su se ĉinili s tornja, visoki i mršavi, s velikim crvenim oĉima i širokim grimiznim krilima koja su im ogr- tala ramena poput plašteva. Jedan je uništavao klecala, bacajući ih na pod i gazeći po njima, dok je drugi jednim silovitim udarcem odrubio glavu mramornog anĊela. Na drugom kraju kapelice neko drugo stvorenje je zgrabilo zlatni svijećnjak i bacilo ga nevjerojatnom silinom u smjeru vitraja s lijepim prikazom arhanĊela Mihaela. Staklo se u trenutku rasprsnulo, a simfonija praska je zvuĉala kao da je odjednom zapjevalo tisuću cvrĉaka. Skrivena iza oltara, Evangeline je drţala kovĉeg privijen uz sebe. Znala je da mora paţljivo odmjeriti svaki pokret. Mogao ju je odati i najmanji zvuk. Prouĉavala je kapelicu u potrazi za najboljim izlazom kada je primijetila Philomenu, stisnutu u kutu. Polako je podigla ruku, dajući joj znak da ostane na mjestu. Iz svog skrovišta blizu tabernakula promatrala je Philomenu kako puţe podom oko oltara. Zapanjujuće brzom i preciznom kretnjom zgrabila je monstrancu smještenu visoko iznad oltara. Bila je naĉinjena od ĉista zlata, veliĉine svijećnjaka, mora da je bila izvanredno teška. Unatoĉ tome Philomena ju je podigla iznad glave i bacila na mramorni pod. To je nije ni najmanje oštetilo. Razbilo se, meĊutim, malo kristalno oko u njezinom središtu u kojem se nalazila hostija. Evangeline je iz svog skrovišta zaĉula zvuk razbijanja stakla. Philomenini postupci bili su gesta oskvrnuća, vrijeĊali su molitve sestara i njihova uvjerenja. Evangeline je bila zapanjena. Usred destrukcije i uţasa smrti sestara, ĉinilo se da nema razloga za daljnji vandalizam. No Philomena je nastavila razbijati monstrancu, udarajući po staklu. Evangeline je izašla iz skrovišta, pitajući se kakvo je to ludilo preuzelo Philomenu. Philomenini postupci privukli su paţnju giborima. Krenuli su prema njoj. Crvena krila pulsirala su u ritmu njihova disanja. Jedan od njih iznenada je nasrnuo na Philomenu. Ponesena fanatizmom vlastitih uvjerenja i snagom za koju Evangeline nikada ne bi

pretpostavila da je ima, Philomena se išĉupala iz njegova ĉudovišnog zagrljaja te mu elegantnim potezom otrgla krila. Velika crvena krila odvojila su se od tijela. Pao je na pod, grĉeći se u lokvi guste plave tekućine što mu je šikljala iz rane dok je vrištao u agoniji. Evangeline se osjećala kao daje sišla u pakao. Oskvrnuli su njihovu svetu Kapelicu, hram u kojem su svakog dana molile. Philomena se vratila monstranci. Zgrabila je napukli kristalni omotaĉ i u trenutku trijumfa podigla nešto iznad glave. Evangeline je pokušala razabrati predmet u njenim rukama - bio je to kljuĉić. Philomena se porezala na staklo, ruke i laktovi bili su joj prekriveni krvlju. Premda se Evangeline smuĉilo od prizora osakaćenog tijela giborima, ĉinilo se da Philomena zbog toga nije ni najmanje uznemirena. No bez obzira na svoju uţasnutost, divila se Philomeninom otkriću. Zvala ju je da joj priĊe bliţe, no bilo je nemoguće išta uĉiniti: preostali giborimi skoĉili su na nju, parajući njenu odjeću poput jastreba. Njena crna odora je nestala pod pritiskom njihovih sjajnih crvenih krila. No tada je primijetila kako se Philomena ĉupa iz meteţa. Kao da sakuplja posljednji komadić snage, dobacila joj je kljuĉ. Evangeline gaje pokupila s poda, te se sakrila iza mramornog stupa. Pod hladnim je svjetlom leţalo Philomenino sprţeno, pougljenjeno tijelo. Krvoţedni giborimi stajali su u središtu kapelice uvuĉenih krila, kao da će svakog trena poletjeti. Na ulazu je stajala gomila sestara. Evangeline ih je ţeljela upozoriti, no prije no što ih je uspjela zazvati, one su se razdvojile, a sa strane su dovezle Celestine u kolicima. Nije nosila veo, a njezina bijela kosa je pojaĉavala izraz tuge, urezan na licu. Sestre u njezinoj pratnji odgurale su je sredinom do oltara, okruţujući je morem crnih odora i bijelih škapulara. Giborimi su takoĊer promatrali Celestine i sestre u njezinoj pratnji. Upalile su svijeće, a zatim pomoću komada spaljena drveta oko Celestine iscrtale tajne simbole koje je Evangeline prepoznala iz bakinog angelološkog dnevnika. Vidjela ih je nebrojeno puta ranije, ali nikada nije shvatila njihovo znaĉenje. Iznenada je osjetila neĉiju ruku na ramenu. Okrenula se i našla u Gabriellinu zagrljaju. Uţas koji je osjećala nakratko je nestao, i u tom je trenutku bila tek mlada ţena u naruĉju voljene bake. Gabriella ju je poljubila, a zatim se okrenula prema Celestine, prouĉavajući njezine pokrete znalaĉkim pogledom. Evangeline je zurila u baku, srce joj je bilo u grlu. Iako je izgledala starije i mršavije nego što ju je pamtila, u njenoj se prisutnosti osjećala sigurno i ugodno. Htjela je s njom popriĉati nasamo. Imala je gomilu pitanja za nju. "Sto se dogaĊa?" upitala je Evangeline. Promatrala je giborime, koji se djelovali kao im nije dobro. "Celestine je naredila formiranje magiĉnog kvadrata unutar svetog kruga. To je priprema za obred prizivanja." Sestre u pratnji smjestile su vijenac ljiljana oko Celestinine bijele kose. Gabriella je rekla, "Sada stavljaju krunu cvijeća na njezinu glavu što oznaĉava djeviĉansku ĉistoću prizivateljice. Dobro poznajem taj ritual, iako ga nikada nisam vidjela uţivo. Prizivanje anĊela je postupak velikog intenziteta koji moţe u trenutku pomesti naše neprijatelje. U situaciji poput ove - kada je samostan opkoljen mnogobrojnijim neprijateljima - mogao bi biti uĉinkovit, pa ĉak i najuĉinkovitiji naĉin da pobijedimo. No on je iznimno opasan, pogotovo za osobu Celestinine dobi. Opasnost je obiĉno veća od koristi, posebice u sluĉaju prizivanja anĊela u bitku." Evangeline se okrenula prema baki. Na Gabriellinom je vratu sjao zlatni privjesak, potpuno istovjetan onome koji je dala njoj. "A bitka", dodala je Gabriella, "jest upravo ono što Celestine ţeli izazvati." "Ali giborimi su najednom tako mirni", rekla je Evangeline. "Celestine ih je hipnotizirala", rekla je Gabriella. "To je ĉarolija koja djeluje na njih. Nauĉile smo je kao djevojĉice. Vidiš li njene ruke?"

Evangeline se naprezala da vidi Celestine. Ruke su joj bile isprepletene preko prsa, a oba kaţiprsta savila je prema srcu. "Djeluje tako da ih u trenutku paralizira. No ima kratkotrajno djelovanje, stoga Celestine mora brzo djelovati." Celestine je brzim pokretom podigla ruke u zrak, prekidajući ĉaroliju. Prije no što su mogli zauzeti poloţaj za borbu, poĉela je govoriti. Glas joj je odzvanjao nadsvoĊenom kapelicom. "Angele Dei, qui custos es mei, me tibi commissumpietate superna, illu- mina, custodi, rege etguberna" Reĉenica na latinskom bila je poznata Evangeline. Prepoznala ju je kao inkantaciju. Na njeno ĉuĊenje, ĉarolija je djelovala. Poĉeo je puhati blagi povjetarac. U nekoliko sekundi razvio se u snaţan vjetar koji je zatresao središnju laĊu crkve. U eksploziji zasljepljujućeg svjetla iznad Celestine je lebdjela blještava Figura. Evangeline je zurila u anĊela, zaboravljajući opasnost koju je predstavljalo prizivanje, kao i opasnost stvorenja koja su ih okruţivala. AnĊeo je isijavao jaku svjetlost, a njegova je odjeća bila blještavija od vatre. Svjetlo se prelijevalo preko sestara, klizilo podom crkve ljeskajući se poput tekuće lave. Tijelo anĊela doimalo se istovremeno tjelesnim i eterićnim lebdjelo je iznad njih, ali Evangeline je bila sigurna da moţe vidjeti kroz njega. Najĉudnije od svega, anĊeo je poĉeo poprimati Celestinine crte lica, onakve kakve su zacijelo bile u mladosti. Transformirao se u potpuno identiĉnu repliku prizivateljice, nalik na Celestininu zlatnu blizanku u doba mladosti. Lebdio je zrakom, svjetlucavi vedar. Kada je progovorio, glas mu je bio sladak i melodiozan vibrirajući nezemaljskom ljepotom. Upitao je, "Pozivaš li me u dobru?" Celestine je s nevjerojatnom lakoćom ustala iz kolica, a zatim kle- knula u sredinu kruga svijeća, dok se oko nje valovito rasprostirala bijela halja. "Pozivam te kao Boţjeg slugu da obaviš Boţji posao." "U Njegovo sveto ime", rekao je anĊeo, "pitam jesu li ti namjere ciste. "Ĉiste poput Njegove svete Rijeĉi", odvratila je Celestine. Glas joj je postao snaţniji i ţivlji, kao daju je prisutnost anĊela ojaĉala. "Ne boj se, jer ja sam Boţji glasnik", rekao je anĊeo, glasom ĉistim poput glazbe. "Pjevam u Gospodinovu slavu." U naletu vjetra crkva se ispunila glazbom. Zaĉuo se nebeski zbor. "Ĉuvaru", rekla je Celestine, "naše je svetište oskvrnuo zmaj. Samostan je izgorio, a sestre su ubijene. Kako je arhanĊeo Mihael ubio zmiju, tako i ja tebe molim da ubiješ ove zle uljeze." "Uputi me", rekao je anĊeo, zamahujući krilima i podiţući svoje gipko tijelo u zrak. "Gdje se skrivaju ti vragovi?" "Nalegli su na nas, pustošeći Njegovo svetište." Toliko brzo da Evangeline nije imala vremena reagirati, anĊeo se pretvorio u oblak vatre koji se rascijepio u stotinu plamenih jezika, a svaki od njih pretvarao se u anĊela. Drţala se za Gabriellinu ruku, odupirući se vjetru. Oĉi su joj gorjele, ali nije mogla niti trepnuti dok su se anĊeoski ratnici s podignutim maĉevima spuštali u kapelicu. Sestre su se u panici razbjeţale na sve strane, što je probudilo Evangeline iz prizivajućeg transa. AnĊeli su ubijali giborime. Njihova su se tijela rušila na oltar, padajući u letu. Gabriella je potrĉala prema Celestine, a slijedila ju je i Evangeline. Starica je leţala na mramornom podu. Oko nje su bile raširene bijele halje, a vijenac ljiljana nakrivio joj se na glavi. Evangeline je stavila ruke na njene obraze. Bili su jako topli, kao da ju je prizivanje

oprţilo. Prouĉavajući je pomnije, pokušala je shvatiti kako je krhka i blaga ţena poput Celestine imala snage poraziti takve zvijeri. Svijeće su ostale upaljene i u meteţu prizivanja kao da se nasilna prisutnost anĊela nije prenijela u materijalni svijet. Sirile su jaku svjetlost, osvjetljavajući Celestininu koţu kao daje i dalje ţiva. Evangeline je namjestila njene halje, njeţno sklapajući bijelu tkaninu. Njezine ruke, koja je samo nekoliko sekundi ranije bile tople, sada su bile posve hladne. U samo jednom danu Celestine je postala njena istinska zaštitnica koja ju je kroz meteţ izvela pravim putem. Nije bila sigurna, no ĉinilo joj se da su se u Gabriellinim oĉima pojavile suze. "Bilo je to briljantno prizivanje, prijateljice moja", šapnula je ljubeći Celestinino ĉelo. "Jednostavno briljantno." Sjetivši se Philomene, Evangeline je otvorila šaku i predala baki kljuĉ. "Gdje si to pronašla?" upitala je Gabriella. "Nalazio se u monstranci", rekla je, pokazujući prema krhotinama razbijenog kristala na podu. "Znaĉi tamo su ga drţale", rekla je Gabriella, vrteći kljuĉ u ruci. Odšetala je do tabernakula, stavila kljuĉ u bravu i otvorila vratašca. Unutra se nalazila mala koţna vrećica. "Nemamo više što traţiti ovdje." Dajući Evangeline znak da je slijedi, rekla je, "DoĊi, moramo smjesta poći odavde. Još uvijek nismo izvan opasnosti." Samostan Sv. Ruţe, Milton, New York Verlaine je prešao travnjak ispred samostana. Noge su mu to- nule u snijeg. Samo nekoliko sekundi ranije, zdanje je umalo popustilo pod teretom napada. Zidovi samostana bili su u plamenu, a dvorište je bilo ispunjeno zlim, ratobornim stvorenjima. Onda je odjednom, na njegovo zaprepaštenje, bitka prestala. U samo jednom trenu je vatra utihnula, ostavljajući za sobom samo spaljene cigle, cvrĉanje metala i oštar miris paljevine. Krila giborima ukipila su se u letu. Popadali su na tlo kao da ih je stresla struja i prekrili snijeg svojim skršenim tijelima. Promatrao je utihnulo dvorište i posljednje ostatke dima koji su se raspršivali popodnevnim nebom. Odšetao je do jednog tijela te se nagnuo nad njim. U izgledu stvorenja bilo je neĉeg ĉudnog - ne samo da je izgubilo prethodni sjaj, nego se u potpunosti izmijenilo. Koţa mu je u smrti bila išarana nesavršenostima - pjegama, madeţima, oţiljcima, nakupinama tamnih dlaĉica. Bijeli su mu nokti potamnili, a kada je Verlaine okrenuo tijelo na trbuh, vidio je da su krila u potpunosti nestala, ostavljajući za sobom samo crveni prah. Giborimi su za ţivota bili polu-ljudi, polu- andeli. U smrti su u potpunosti izgledali kao ljudi. Omeli su ga glasovi s druge strane crkve. Samostanska populacija skupila se u dvorištu i poĉela vući tijela giborima prema obali rijeke. Verlaine je traţio Gabriellu medu redovima sestara odjevenih u teške ogrtaĉe i ĉizme, ali nije bila meĊu njima. Zene su pokazale veliku odluĉnost u obavljanju neugodna posla. Organizirale su se u male skupine i bez zadrške bacile na posao. Giborimi su bili veliki i nezgrapni, pa su bile potrebne ĉetiri sestre da prenesu jedno tijelo. Polagano su ih vukle preko dvorišta prema obali Hudsona, utabava- jući zaleĊene staze po snijegu. Kada su ih poslagale u sjenu breza, otkotrljale su ih u rijeku. Potonula su ispod staklene površine vode kao da su puna olova. Dok su sestre to radile, iz crkve je izašla Gabriella s djevojkom. Lica su im bila crna od dima. U mladoj ţeni prepoznao je Gabrielline crte lica - oblik nosa, zašiljenu bradu, visoke jagodiĉne kosti. To je bila Evangeline. "DoĊite", rekla mu je Gabriella, drţeći pod rukom smeĊi koţni kovĉeg. "Nemamo vremena za gubljenje." "Ali Porsche ima samo dva sjedala", rekao je Verlaine, uviĊajući problem. Gabriella je zastala, kao da ju je taj propust naţivcirao više no što si je ţeljela dopustiti. "Sto je problem?" upitala je Evangeline, a Verlaine se osjetio privuĉen muzikalnošću njezinog glasa, spokojem i sablasnim odrazom Gabrielle u crtama lica.

"Automobil je priliĉno malen", rekao je, pitajući se o ĉemu bi mogla razmišljati. Pogledala ga je trenutak predugo, kao da si ţeli potvrditi je li to isti ĉovjek kojeg je upoznala dan ranije. Kada se nasmiješila, znao je da nije pogriješio. Nešto se poĉelo dogaĊati meĊu njima. "Slijedite me", rekla je Evangeline, okrećući se na peti. Brzo je odšetala dvorištem. Njene crne cipele upadale su u snijeg. Verlaine je znao da. bi je slijedio kamo god bi pošla. Skrivajući se izmeĊu kombija, vodila ih je preko smrznutog ploĉnika do garaţe od opeke. Zrak je unutra bio ustajao, ali se nije osjećao miris poţara. Uzela je sveţanj kljuĉeva s kuke. "Upadajte", rekla je pokazujući u smjeru limuzine s ĉetirima vratima. "Ja ću voziti." NEBESKI ZBOR AnĊeo je uskoro poĉeo pjevati. Glas mu se penjao i spuštao u skladu s tonovima lire. Kao da se ravnaju po tome boţanskom slijedu i ostali su se pridruţili zboru u stvaranju nebeske glazbe, nalik na kongregaciju kakvu je opisao prorok Daniel, deset tisuća puta deset tisuća anĊela. ĉasni otac Clematis Traĉki Bilješke o Prvoj angelološkoj ekspediciji preveo dr. Raphael Valko Stan Grigorievih, Upper East Side, New York City 24. prosinca 1999,12.41 Percival je stajao u majĉinoj spavaćoj sobi, prostranoj bijeloj prostoriji na samom vrhu njihovog penthausa. Kroz stakleni zid pruţao se pogled na ĉitav grad, na sive obrise zgrada na pozadini plavog neba. Popodnevno sunce klizilo je suprotnim zidom na kojemu su bile grafike Gustavea Dorea koje je Percivalov otac davno poklonio Sneji. Prikazivale su velik broj anĊela koji su uţivali u sunĉevoj svjetlosti - skupine krilatih glasnika rasporeĊene u krugove koji su se zbog prozraĉne atmosfere u prostoriji ĉinile još gran- dioznijima. Percival je nekoć osjećao povezanost s anĊelima na slici, no trenutno ih nije mogao ni pogledati. Sneja je leţala na krevetu i spavala. U snu - s krilima uvuĉenim u glatku koţu na leĊima izgledala je poput nevina, dobro uhranjena djeteta. Stavio joj je ruku na rame i zazvao je imenom. Otvorila je oĉi i fiksirala ga pogledom. Aura mira koja ju je okruţivala u snu odjednom se istopila. Sjela je na krevet i raširila krila. Bila su savršeno njegovana, a slojevi raznobojna perja pedantno posloţeni kao da ih je oĉistila prije spavanja. "Sto ţeliš?" upitala je, odmjeravajući njegovu razoĉaravajuću pojavu. "Sto se dogodilo? Izgledaš uţasno." Pokušavajući ostati smiren, rekao je, "Moram razgovarati s tobom." Poskoĉila je s ruba kreveta, a zatim odšetala do prozora. Bilo je rano popodne. Na blijedom svjetlu krila su joj poprimila sedefastu nijansu. "Nije li oĉito da spavam?" "Ne bih te smetao da nije hitno." "Gdje je Otterley?" upitala je, gledajući preko njegova ramena. "Je li se vratila s terena? Ţelim ĉuti sve detalje. Dugo nismo zapošljavali giborime." Vidio je daje strašno zabrinuta. "Trebala sam sama poći", rekla je sa sjajem u oĉima. "Sjaj vatre, zamasi krila, vrisci iznenaĊenih ţrtava - baš kao nekad." Percival se ugrizao za usnu, ne znajući kako da joj odgovori. "Otac ti se vratio iz Londona", rekla je, omatajući se u dugaĉak svileni kimono. Njezina zdrava i nematerijalna krila - kakva su nekoć bila i njegova - bez imalo su truda prošla kroz tkaninu. Pošli su u blagavaonicu, gdje ih je za stolom oĉekivao Percival Grigori II, Nefil srednjega reda od ĉetristotinjak godina, kojemu je sin veoma nalikovao. Skinuo je sako, puštajući krilima da se rašire kroz košulju. Percival je kao školarac ĉesto upadao u nevolje te bi oca znao zateći u radnoj sobi u jednakoj nervoznoj pozi zašiljenih krila. Gospodin Grigori je bio strog, zlovoljan, hladan, okrutan i agresivan ĉovjek, ĉija su krila odraţavala njegov karakter. Bila su oštra i uska, s beţivotnim srebrnim perima boje ribljih ljusaka, ni dovoljno

široka, ni dovoljno dugaĉka. Bila su potpuno drugaĉija od Snejinih. Percivalu se to ĉinilo posve prikladnim. Njegovi roditelji nisu ţivjeli zajedno već gotovo stotinu godina. Gospodin Grigori je lupnuo po stolu nalivperom Meisterstiick iz Drugog svjetskog rata. Bio je to još jedan znak nestrpljivosti i nervoze koji je Percival poznavao iz djetinjstva. Gledajući ga, upitao je, "Gdje si dosad? Cijeli dan ĉekamo vijesti." Sneja je omotala krila oko sebe i sjela za stol. Okrećući se Percivalu, upitala je, "Dušo, reci nam, kakve su vijesti iz Samostana?" Utonuo je u stolicu na ĉelu stola, odloţio štap sa strane i duboko udahnuo. Ruke su mu drhtale. Bilo mu je istovremeno vruće i hladno. Odjeća mu je bila natopljena znojem. Svaki mu je udah ţario pluća, kao da je zrak u njima raspirivao vatru. Polako se gušio. "Smiri se, sine", rekao je gospodin Grigori, gledajući ga prezirno. "Bolestan je", prasnula je Sneja, stavljajući krupnu ruku na sinovo rame. "Samo polako, dragi. Reci nam što ti se dogodilo." Mogao je vidjeti oĉevo razoĉaranje i majĉinu bespomoćnost kako raste. Nije znao kako skupiti snagu i progovoriti o katastrofi koja ih je zadesila. Sneja je ĉitavo jutro ignorirala njegove telefonske pozive. Za vrijeme samotne voţnje prema gradu nebrojeno ju je puta pokušavao dobiti na telefon, no ona se jednostavno odbijala javiti. Bilo bi mu draţe da joj je vijesti prenio telefonom. Na koncu je izustio, "Misija je bila neuspješna." Sneja je zastala, shvaćajući iz njegova tona da to nisu jedine loše vijesti. "Ali to je nemoguće", rekla je. "Upravo sam se vratio iz Samostana. Sve sam vidio vlastitim oĉima. Pretrpjeli smo uţasan poraz." "Sto se dogodilo s giborimima?" upitao je gospodin Grigori. "Nema ih." "Povukli su se?" upitala je Sneja. "Ubijeni su", odgovorio je. "Nemoguće", rekao je gospodin Grigori. "Poslali smo gotovo stotinu najsnaţnijih ratnika." "I baš svi su mrtvi", rekao je Percival. "Svi su ubijeni jednim potezom. Prošao sam terenom nakon bitke i vidio njihova tijela. Niti jedan nije preţivio." "To je nezamislivo", rekao je gospodin Grigori. "Takav se poraz za moga ţivota još nije dogodio." "To je bio neprirodan poraz", odvratio je Percival. "Ţeliš li reći da se dogodilo prizivanje?" upitala je Sneja u nevjerici. Sklopio je ruke na stol, u olakšanju što je barem prestao drhtati. "Nisam mislio da bi se to moglo dogoditi. Nema mnogo ţivih angelologa upućenih u obred prizivanja, pogotovo ne u Americi, gdje im za to nedostaje mentor. No to je jedino objašnjenje takvog potpunog uništenja." "Što Otterley kaţe na to?" upitala je Sneja, ustavši sa stolice. "Valjda ne vjeruje da bi itko meĊu njima imao snage izvesti prizivanje. Ta praksa je gotovo izumrla." "Majko", izustio je glasom nabijenim emocijama, "u napadu smo izgubili baš sve." Prebacila je pogled s njega na supruga, kao da bi jedino njegovom reakcijom sinove rijeĉi mogle postati istinite. Percival je nastavio, mucajući od srama i oĉaja: "Bio sam udaljen od samostana kada se dogodio napad, no mogao sam vidjeti vrtlog anĊela. Oborili su se na giborime. Otterley je takoĊer bila meĊu njima." "Vidio si njezino tijelo?" upitala je Sneja, hodajući s jednog na drugi kraj sobe. Stisnula je krila uz tijelo. Bila je to nesvjesna tjelesna reakcija. "Jesi li siguran?"

"Nema sumnje. Gledao sam kako se rješavaju tijela." "A što je s blagom?" upitala je Sneja, postajući sve mahnitija. "Sto je s tvojim povjerljivim zaposlenikom? Što je s Gabriellom Levi- Franche Valko? Reci mi da smo bar u neĉemu profitirali." "Kada sam stigao, već su nestali. Gabriellin Porsche ostao je ispred samostana. Uzeli su ono po što su došli i otišli. Gotovo je. Nema nade." "Da vidim jesam li dobro shvatio", rekao je gospodin Grigori. Premda je znao da je otac oboţavao Otterley te da je zacijelo bio u stanju neizreciva oĉaja, vijest o sestrinoj smrti primio je hladnom smirenošću koja je Percivala toliko plašila u mladosti. "Dopustio si sestri da sama krene u napad. Potom si dopustio da njezine ubojice, angelolozi, pobjegnu te profućkao priliku da vratiš blago koje traţimo već tisuću godina. I ti misliš daje gotovo?" Motrio je oca s mrţnjom i ljubomorom. Kako to da on s godinama nije gubio snagu, dok je Percival, koji je trebao biti na vrhuncu snage, toliko onemoćao? "Ići ćeš za njima", rekao je gospodin Grigori, uspravivši se u punoj visini i omatajući srebrna krila oko ramena. "Pronaći ćeš ih i vratiti instrument. Obavještavat ćeš me o napretku potjere. Uĉinit ćemo što god bude potrebno da ih pobijedimo." Upper East Side, New York City Evangeline je skrenula u Zapadnu 79. ulicu i polako vozila uz gradski autobus. Kada su se zaustavili na semaforu, pogledala je prema Broadwayu. Popodnevni prizor na ulici ispunio ju je sjećanjima. U šetnji tim ulicama je provela mnoge vikende s ocem — ĉesto bi svratili na doruĉak u jednu od mnogih malih restauracija na Aveniji. Kaos ljudi koji su gazili kroz bljuzgu, zbijene zgrade, neprekidno kretanje prometa u svim smjerovima - New York joj se i dalje ĉinio dobro poznat, unatoĉ tome što je godinama izbivala. Gabriella je ţivjela tek nekoliko blokova dalje. Iako od djetinjstva nije bila u bakinom stanu, dobro se sjećala zagasite fasade zgrade od smeĊe opeke, elegantne metalne ograde i pogleda na park. Ranije se ĉeznutljivo prisjećala tih prizora. Sada je, meĊutim, bila zaokupljena mislima o Samostanu Sv. Ruţe. Koliko god pokušavala, nije mogla zaboraviti poglede sestara kada je izlazila iz crkve, kao da se napad giborima dogodio njezinom krivnjom. Na odlasku je zurila u pod. Jedino je tako mogla stići do ugla garaţe, a da se ne osvrne. Na kraju je ipak izdala instinkte i pogledala u retrovizor. Vidjela je ĉaĊavi snijeg i ţalosne sestre skupljene pokraj rijeke. Samostan je izgledao poput urušena dvorca, travnjak je prekrio pepeo. I ona se takoĊer izmijenila. U svega nekoliko minuta odbacila je ulogu sestre Evangeline, franjevke od vjeĉnog klanjanja i postala Evangeline Angelina Cacciatore, angelologinja. Odvezli su se iz Samostana kroz drvored breza što su nalikovale mramornim stupovima, a njoj se ĉinilo da u daljini vidi sjenu vatrenog anĊela koji joj daje znak da krene dalje. Na putu do New Yorka Verlaine je sjedio na prednjem sjedalu jer je Gabriella inzistirala da sjedi iza, gdje je otvorila koţni kovĉeg i pregledala sadrţaj. Godine samostanske tišine spale su kao teret s Evangeline - za vrijeme voţnje otvorila se Verlaineu. Priĉala mu je o svom ţivotu, o samostanu, pa ĉak, iznenadivši samu sebe, i o roditeljima. Pripovijedala mu je o djetinjstvu na Brooklynu, o šetnjama s ocem preko Bruklinškog mosta. Rekla mu je da joj je poznati ploĉnik duţ mosta bio jedino mjesto na kojem je osjećala bezbriţnu, nepomućenu sreću, te joj je zato i dalje najdraţe mjesto na cijelom svijetu. Verlaine je postavljao sve više pitanja, a ona se ĉudila lakoći i otvorenosti svojih odgovora, kao da ga poznaje ĉitav ţivot. Godinama nije razgovarala s nekim poput njega - privlaĉnim, inteligentnim, zainteresiranim za svaki detalj. Zapravo, već godinama nije osjećala baš ništa prema muškarcima. Njezine misli o suprotnom spolu ĉinile su se najednom djetinjima i površnima. Njezino ponašanje zacijelo mu se doimalo smiješnim i naivnim.

Parkirala je automobil. Uputili su se prema Gabriellinoj zgradi. Ulica je izgledala ogoljeno. Ploĉnik prekriven snijegom, a parkirani automobili okovani tankim slojem leda. Kroz prozore Gabriellina stana, meĊutim, dopirala je svjetlost. Evangeline je zamijetila kretnje iza stakla, ĉinilo se da grupa prijatelja ĉeka njihov dolazak. Zamišljala je rubrike Timesa raširene na orijentalnim tepisima, šalice ĉaja koje balansiraju na rubovima malih stolova, vatru u kaminu - tako je pamtila nedjelje iz djetinjstva, popodneva s Gabriellom. Njezina su sjećanja bila sjećanja djeteta, ispunjena nostalgijom i romantikom. Nije imala pojma što ju je ondje oĉekivalo. Dok je Gabriella otkljuĉavala ulazna vrata, netko je s druge strane povukao zasun, okrenuo veliku mjedenu kvaku i otvorio vrata. Pred njima se pojavio nezgrapan tamnokos muškarac u majici s kapuljaĉom i dvodnevnom bradom. Evangeline ga nikada ranije nije vidjela. Gabriella ga je, meĊutim, oĉigledno dobro poznavala. "Bruno", rekla je, grleći ga srdaĉno, s neobiĉnom bliskošću. Izgledao je kao pedesetogodišnjak. Evangeline gaje prouĉavala, pitajući se je li se Gabriella, unatoĉ razlici u godinama, moţda preudala. Pustila gaje iz zagrljaja. "Hvala Bogu da si ovdje." "Naravno da sam ovdje", rekao je s podjednakim olakšanjem. "Ĉlanovi vijeća vas oĉekuju." Okrenuo se prema Evangeline i Verlaineu, koji su stajali u predvorju, i smiješeći se dao im znak da ga slijede hodnikom. Miris Ga- briellinog doma - njezinih knjiga i otmjenog antiknog namještaja - širio je dobrodošlicu. Evangeline je osjećala kako se njezina napetost topi svakim korakom. Pretrpane police s knjigama, zidovi ispunjeni uramljenim portretima poznatih angelologa, atmosfera ozbiljnosti koja je obavijala sobu poput magle - Gabriellin je dom još uvijek bio onakav kakvog gaje pamtila. Skidajući ogrtaĉ, spazila je vlastiti odraz u ogledalu u hodniku. Bila je zaprepaštena svojim izgledom. Ispod oĉiju imala je tamne podoĉnjake, koţa joj je bila crna od dima. Nikada nije izgledala tako sumorno, neuglaĊeno i neumjesno u usporedbi s bakinim uglaĊenim ţivotom. Verlaine joj je prišao s leĊa i stavio ruku na rame. Još juĉer ta bi je gesta zbunila i uplašila. Sada joj je bilo ţao kada je maknuo ruku. Nakon svega što se dogaĊalo, smatrala je gotovo neoprostivim što toliko razmišlja o njemu. Stajao je tek nekoliko centimetara od nje, a kada su im se oĉi susrele u ogledalu, poţeljela je da joj se pribliţi. Ţeljela je dokuĉiti o ĉemu razmišlja. Nadala se da će joj reći nešto što bi joj potvrdilo daje i sam osjetio jednak val zadovoljstva. Kada se ponovno osvrnula na vlastiti odraz u ogledalu, vidjela je da je sva u neredu. Osim toga, ozbiljna crna odjeća i cipele s gumenim potplatom mora da su mu bile presmiješne. Samostanski naĉin ţivota bio je duboko upisan u nju. "Sigurno se pitaš kako si ovamo dospio", rekla je, pokušavajući mu proĉitati misli. "Upao si u sve ovo pukim sluĉajem." "Priznajem", rekao je, zacrvenjevši se, "ovaj me Boţić svakako iznenadio. Ali da me Gabriella nije pronašla i da se nisam u upetljao u sve ovo, ne bih ni tebe upoznao." "Moţda bi to bilo bolje za tebe." "Gabriella mi je ispriĉala mnogo toga o tebi. Znam da stvari nisu onakve kakvima se ĉine. Znam da si u Samostanu Sv. Ruţe boravila zbog vlastite sigurnosti." "To nije bio jedini razlog", rekla je i shvatila koliko su njezini motivi ostanka u Samostanu bili sloţeni. "Hoćeš li se vratiti?" upitao je, išĉekujući odgovor kao da mu je veoma vaţan. Ugrizla se za usnu. Ţeljela mu je objasniti koliko joj se to pitanje ĉinilo teško. "Ne", rekla je konaĉno. "Nikada." Primaknuo joj se bliţe. Primio ju je za ruku. Pored njega zaboravila je na baku, na ono što ih je ĉekalo, na sve. Nakon toga se odmaknuo od zrcala i poveo je u blagavaonicu gdje su ih ĉekali ostali.

Iz kuhinje se širio miris hrane, mesa i rajĉica. Bruno ih je pozvao k stolu, na kojem su već bili poslagani ubrusi i Gabriellin porculan. "Trebali biste ruĉati", rekao je. "Mislim da nemamo vremena", rekla je Gabriella rastreseno. "Gdje su ostali?" "Sjedni", rekao joj je pokazajući prema stolicama. "Morate nešto pojesti." Izvukao je stolicu i priĉekao da sjedne. "To će trajati samo minutu." S tim rijeĉima nestao je u kuhinji. Evangeline je sjela do Verlainea. Kristalne ĉaše svjetlucale su na slabom svjetlu. Na sredini stola nalazio se bokal vode na ĉijoj su površini plivale kriške limuna. Evangeline je natoĉila ĉašu te je pruţila Verlaineu. Sluĉajno mu je dotakla ruku od ĉega su je prošli trnci. Uhvatila je njegov pogled, razmišljajući kako su upoznali tek juĉer. Vrijeme u Samostanu je brzo blijedilo iz njenih misli, kao da je stari ţivot bio samo san. Bruno se uskoro vratio s velikim loncem vrućeg ĉilija. Evangeline ĉitavog dana nije ni pomislila na hranu - već se navikla na kruljenje u ţelucu i osjećaj ošamućenosti izazvan nedostatkom vode - no kada se pred njom našla hrana, shvati daje pregladnila. Promiješala je ĉili da ohladi grah, rajĉice, komade kobasice i poĉela jesti. Jelo je bilo priliĉno zaĉinjeno odmah ju je preplavila vrućina. Najzaĉinjenija hrana u posljednjih nekoliko godina bio joj je puding od šljiva na boţiĉnom domjenku. Refleksno je zakašljala, pokrivajući usta ubrusom. Tijelom joj se širila toplina. Verlaine je ustao da joj natoĉi ĉašu vode. "Popij ovo", rekao je. Popila je vodu, osjećajući se budalasto. "Hvala", rekla je kada ju je prošao kašalj. "Dugo nisam jela ovakvu hranu." "Dobro će ti doći", rekla je Gabriella, procjenjujući njezin izgled. "Izgledaš kao da dugo nisi ništa jela. U stvari", dodala je, ustajući od nedovršenog jela, "mislim da bi bilo dobro da se malo osvjeţiš. Imam odgovarajuću odjeću." Povela ju je hodnikom prema kupaonici. Rekla joj je da skine umrljanu vunenu suknju i zadimljenu košulju. Odjeću je bacila u košaru s prljavim rubljem. Dala joj je sapun i ĉiste ruĉnike te traperice i vestu od kašmira, koji su joj savršeno pristajali budući da su bile jednake visine i teţine. Kada se oprala, promatrala ju je kako se odijeva, oĉito odobravajući njezinu transformaciju u sasvim novu osobu. Kada su se vratile u blagavaonicu, Verlaine ju je zaĉuĊeno promatrao, kao da nije bio siguran je li i dalje ista osoba. Nakon objeda, Bruno ih je poveo uskim drvenim stubištem. Evan- gelinino srce je poĉelo brţe kucati pri pomisli na ono što ih ondje ĉeka. Ranije se tek sluĉajno susretala s angelolozima, na bakinim ili oĉevim sastancima. U tim kratkim i neizravnim susretima tek je naslućivala da se nešto ĉudno dogaĊa. Letimiĉan uvid u majĉin svijet ju je istovremeno ispunjavao znatiţeljom i strahom. Zapravo se plašila susreta s ĉlanovima angelološkog vijeća licem u lice. Znala je da će je sigurno ispitivati o jutrošnjim dogaĊajima u Samostanu Sv. Ruţe te da će zacijelo biti zadivljeni Celestininim postupcima. Nije znala kako će odgovoriti na njihova pitanja. Naslućujući njezinu zabrinutost, Verlaine je dodirne prstima po ruci. Njegova ju je utješna i briţljiva gesta opet ispunila trncima. Okrenula se prema Verlaineu. Uhvatila mu je pogled. Imao je vrlo izraţajne, tamnosmeĊe, gotovo crne oĉi. Je li primijetio kako reagira kada je pogleda? Je li osjetio kako je umalo ostala bez daha na stubištu? Popela se preostalim stepenicama za bakom, jedva osjećajući tijelo. Na vrhu stubišta ušli su u prostoriju koja je dok je dolazila kao dijete, uvijek bila zakljuĉana. Sjećala se rezbarija na teškom drvenom podu, velike mjedene kvake i kljuĉanice kroz koju je pokušavala proviriti u sobu. Kroz nju je mogla vidjeti samo komade neba. Sada je vidjela da su uzduţ prostorije bili uski prozori ispunjeni blijedom purpurnom bojom sumraka. Kao dijete nije mogla ni naslutiti što se krije iza zakljuĉanih vrata. Ušla je unutra. Ostala je zadivljena. Na zidovima radne sobe visile su slike anĊela u svjetlucavoj odjeći, krila raširenih iznad harfi i flauta. Ondje su se takoĊer nalazile police

pretrpane knjigama, antikni pisaći stol te, raskošno tapecirane fotelje i sofe. Unatoĉ otmjenom namještaju, soba je izgledala oronulo. Sa stropa su se Ijuštili slojevi boje, rubovi radijatora bili su hrĊavi. Evangeline se sjetila da baka, kao i drugi angelolozi, posljednjih nekoliko godina nije bila u najboljoj financijskoj situaciji. Na drugom kraju prostorije se nalazio nizak stol s mramornom ploĉom oko kojega su bile poredane antikne stolice. Ondje su ih ĉekali angelolozi. Neke je smjesta prepoznala jer ih je viĊala s ocem, iako tada nije znala njihove pozicije. Gabriella ih je predstavila vijeću. Tu su se nalazili Vladimir Ivanov, privlaĉan stariji ruski emigrant koji se pridruţio organizaciji 1930-ih, nakon što je izbjegao smaknuće u SSSR-u; Michico Sai- tou, briljantna mlada strateginja i meĊunarodna koordinatorica koja je vodila njihove financije u Tokyu, te Bruno Bechstein, sredovjeĉni angelolog koji je u New York premješten iz njihovih ureda u Tel Avivu. Evangeline je najbolje poznavala Vladimira, premda je priliĉno ostario otkada ga je posljednji put vidjela. Lice mu je bilo izbraz- dano dubokim borama, izgledao je ozbiljnije nego što je pamtila. Bio je vrlo ljubazan prema njoj, a ona se oglušila o njegove upute. Pitala se što ga je privuklo natrag poslu kojega se tako odluĉno odrekao. Gabriella je prišla stolu i odloţila koţni kovĉeg. "Dobrodošli, prijatelji. Kada ste stigli?" "Jutros", odgovorila je Saitou-san. "Premda bi nam bilo draţe da smo došli ranije." "Došli smo ĉim smo saznali što se dogodilo", dodao je Bruno. Gabriella je pokazala u smjeru tri prazna naslonjaĉa s vješto izrezbarenim, ali već izlizanim naslonima za ruke. "Sjednite, sigurno ste iscrpljeni." Evangeline i Verlaine su sjeli na meku sofu. Gabriella se smjestila na rub naslonjaĉa s koţnim kovĉegom na krilu. Angelolozi su nestrpljivo ĉekali. "Dobrodošla, Evangeline", rekao je Vladimir sveĉanim tonom. "Prošlo je toliko vremena otkako smo se posljednji put vidjeli." Pokazao je prema kovĉegu. "Nisam mogao ni zamisliti da će nas ponovno spojiti ovakve okolnosti." Gabriella je otvorila kovĉeg. Evangeline je vidjela što se unutra nalazilo: angelološki dnevnik, zapeĉaćene omotnice s korespondencijom Abigail Rockefeller, koţna vrećica iz tabernakula. "Ovo je angelološki dnevnik dr. Seraphine Valko", rekla je Gabriella, vadeći ga iz kovĉega. "Celestine i ja smo ga nazivale, djelomiĉno u šali, Seraphinim magijskim priruĉnikom. U njemu se nalaze ĉarolije, tajne i razliĉite predodţbe starijih angelologa." "Mislila sam daje izgubljen", rekla je Saitou-san. "Nije bio izgubljen, već dobro skriven", odvratila je Gabriella. "Ja sam ga donijela u Sjedinjene Drţave. Bio je na sigurnom u Samostanu Sv. Ruţe, u Evangelininim rukama." "Sjajno", rekao je Bruno, uzimajući dnevnik od nje. Odvagnuo ga je u rukama i namignuo Evangeline. Nasmiješila se. "Recite nam", upitao je Vladimir, zureći u koţni kovĉeg, "što ste još uspjeli otkriti?" Gabriella je iz kovĉega izvukla i polako odvezala koţnu vrećicu. U njoj se nalazio neobiĉan metalni predmet kakav Evangeline još nije vidjela. Bio je malen poput leptirova krila i naĉinjen od tanka komada sjajna metala. Djelovao je krhko, no bio je ĉvrst kada ga je primila u ruke. "To je trzalica za sviranje lire", rekao je Bruno. "Razdvojiti je od lire - sjajna ideja." "Ako se sjećate", rekla je Gabriella, "Ĉasni Clematis razdvojio ju je od lire još za Prve angelološke ekspedicije. Poslana je u Pariz, gdje je ostala u rukama europskih angelologa sve do poĉetka devetnaestog stoljeća, kada ju je majka Francesca donijela u SAD da bije pohranila na sigurnom mjestu." "I oko nje sagradila Kapelicu klanjanja", rekao je Verlaine. "Sto bi objasnilo njene sloţene arhitektonske nacrte."

Vladimir nije mogao skinuti oĉi s nje. "Mogu li?" upitao je naposljetku, paţljivo je uzimajući iz Evangelininih ruku. "Prekrasna je", primijetio je. Dojmilo ju se njegovo paţljivo rukovanje trzalicom. Njeţno je prelazio prstima preko metala kao da ĉita brajicu. "Uistinu jest", rekla je Gabriella. "IzraĊena je od ĉistog valkinija." "Ali gdje je drţana u samostanu ĉitavo to vrijeme?" upitao je Verlaine. "U Kapelici klanjanja" odgovorila je Gabriella. "Evangeline moţe više reći o tome, ona ju je otkrila." "Bila je skrivena u zakljuĉanom tabernakulu, ĉiji je kljuĉ bio smješten u monstranci koja se nalazila iznad njega. Ne znam kako je onamo dospio, ali ĉini se daje bio dobro osiguran." "Briljantna zamisao", rekla je Gabriella. "Savršeno logiĉna." "Kako to misliš?" upitao je Bruno. "U Kapelici klanjanja odrţava se obred vjeĉnog klanjanja. Jeste li upoznati s njime?" "Dvije sestre mole ispred hostije", rekao je Vladimir. "Svaka dva sata mijenjaju se s drugim dvjema sestrama. Je li tako?" "Upravo tako", rekla je Evangeline. "To je vrijeme iznimne usredotoĉenosti." "A na što je usmjerena?" "Na hostiju." "Koja se nalazi?" Slijedeći bakin tijek misli, Evangeline je rekla "Naravno - paţnja sestara u potpunosti je usredotoĉena na hostiju, koja se drţi u monstranci iznad oltara i u tabernakulu. Budući da se ondje nalazila trzalica, sestre su zapravo za vrijeme molitve pazile na nju, a da toga nisu bile ni svjesne. Vjeĉno klanjanje bio je pomno osmišljen sustav ĉuvanja predmeta." "Upravo tako", odvratila je Gabriella. "Majka Francesca otkrila je genijalnu metodu ĉuvanja trzalice dvadeset i ĉetiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. S revnim sestrama koje su uvijek bile tamo i pazile nije postojala mogućnost da bi je itko mogao otkriti, a kamoli ukrasti." "Osim", primijetila je Evangeline, "u napadu 1944. Majka Inno- centa ubijena je na putu do Kapelice." "Izvanredno", rekao je Verlaine. "Sestre su zapravo stoljećima odigravale pomno osmišljenu farsu." "Ne bih se sloţila da se radilo o farsi", rekla je Evangeline. "One su istovremeno ispunjavale dvije duţnosti: molitvu i zaštitu. Nijedna od nas nije znala što se uistinu nalazilo u tabernakulu. Nisam imala pojma daje dnevno klanjanje imalo i drugu funkciju osim molitve." Vladimir je vršcima prstiju gladio metal. "Zvuk je zacijelo izuzetan. Već pola stoljeća pokušavam zamisliti kako bi zvuĉala lira kada bi je netko svirao s odgovarajućom trzalicom." "Takav bi eksperiment bio velika pogreška", rekla je Gabriella. "Znate i sami što bi se sve moglo dogoditi da je netko zasvira." "Sto bi se moglo dogoditi?" upitao je Vladimir, premda je bilo jasno da je znao odgovor. "Budući da je lira djelo anĊela", rekao je Bruno, "ona ima eteriĉan, prelijep zvuk, ali i razoran te bi mogao imati nezemaljske posljedice." "Dobro reĉeno", nasmiješio mu se Vladimir. "Citiram iz vašeg veliĉanstvenog opusa, dr. Ivanov", odvratio je Bruno. Gabriella je zastala da pripali cigaretu. "Vladimir vrlo dobro zna da je nemoguće predvidjeti što bi se moglo dogoditi. O tome postoje samo teorije, od kojih je većina njegovih. Sam instrument nije dobro prouĉen. Nikada se nije dovoljno dugo zadrţao u našim rukama da bismo to mogli uĉiniti - ali ako je suditi prema Clematisovu izvještaju te Seraphininim i Celestininim terenskim bilješkama, svi koji doĊu u kontakt s lirom padaju pod njezin neodoljivi utjecaj. U tome i leţi opasnost: ĉak i oni dobronamjerni dolaze u napast da je zasviraju,

a uĉinak njezine glazbe mogao bi biti razorniji od bilo ĉega što uopće moţemo zamisliti." "Jednim bi potezom trzalice svijet kakav poznajemo mogao u potpunosti nestati", rekao je Vladimir. "Mogao bi se pretvoriti u pakao", rekao je Bruno, "ili u raj. Prema legendi, Orfej je otkrio liru na putovanju u podzemlje. Njegova je glazba uvela ljudsku povijest u novu eru. Došlo je do procvata naobrazbe i agrikulture, a umjetnost je postala glavno uporište ljudskog ţivota. Upravo je zbog toga Orfej toliko cijenjen. Pošlo mu je za rukom upotrijebiti liru za dobrobit ĉovjeĉanstva." "Takvo romantiĉno razmišljanje je iznimno opasno", rekla je Gabriella oštro. "Poznato je da glazba lire ima razoran uĉinak. Takve utopijske tlapnje dovest će jedino do uništenja." "No, hajde", rekao je Vladimir pokazujući prema trzalici. "Pred nama je komadić lire koji ĉeka da ga prouĉimo." Svi se se zagledali u trzalicu na stolu. Evangeline se divila moći, privlaĉnosti, kušnji i ţelji koje je izazivala. "Jednu stvar ne razumijem", rekla je. "Što su Straţari ţeljeli postići njezinom upotrebom? Budući da su prokleta bića, protjerana iz neba, kako ih je glazba mogla spasiti?" "Pri dnu Clematisova izvještaja nalazi se Psalam 150", rekao je Vladimir. "Glazba anĊela", šapnula je Evangeline, prepoznajući odmah o kojem se psalmu radilo. Bio joj je jedan od omiljenih. "Upravo tako", rekla je Saitou-san, "radi se o hvalospjevu." "Moguće je", rekao je Bruno, "da su se Straţari pjevanjem psalama ţeljeli iskupiti Stvaratelju. Psalam 150 sadrţava savjet onima koji ţele steći Boţju milost. Da im je to pošlo za rukom, bili bi vraćeni u nebo. Moţda su njihovi napori bili usmjereni na vlastito izbavljenje." "To je jedan naĉin gledanja na stvari", rekla je Saitou-san. "No jednako je moguće da su namjeravali uništiti svijet iz kojega su izbaĉeni." "A u tome oĉigledno nisu uspjeli", rekla je Gabriella, tresući pepeo. "No posvetimo se onome zbog ĉega smo se ovdje sastali", rekla je nervozno. "U proteklih deset godina iz naših su skrovišta pokradeni svi nebeski instrumenti koje smo posjedovali. Pretpostavljamo da su ih Nefili odnijeli." "Neki vjeruju da bi simfonija nebeskih instrumenata mogla osloboditi Straţare", rekao je Vladimir. "No svatko tko je ĉitao literaturu o Nefilima slaţe se da njima uopće nije stalo do Straţara", rekla je Gabriella. "Prije no što se Clematis spustio u špilju, Straţari su svirali liru u nadi da će njome prizvati Nefile u pomoć. Njihov je pokušaj, meĊutim, bio bezuspješan. Nefili su za liru zainteresirani samo iz sebiĉnih razloga." "Ţele povratiti zdravlje svojoj rasi", dodao je Bruno. "Ţele ojaĉati da bi mogli nastaviti porobljivati ĉovjeĉanstvo." "A tom su se cilju previše pribliţili da bismo samo sjedili skrštenih ruku", rekla je Gabriella. "Smatram da su prisvojili i ostale nebeske instrumente kako bi se zaštitili od nas. No postoji još jedan razlog zašto ţele liru. Ţele se vratiti u stanje savršenosti u kakvome nisu bili stotinama godina. Premda nismo bili najsretniji ĉinjenicom da je Abigail Rockefeller zatajila lokaciju lire, dosad se barem nismo brinuli da će biti otkrivena. No to više nije tako. Nefili su u potrazi za njom, a mi moramo biti spremni." "Cini se da je Abigail Rockefeller radila za nas", rekla je Evangeline. "Bila je amaterka", odvratila je Gabriella, ne slaţući se s njenim shvaćanjem. "Za anĊele je bila zainteresirana jednako kao što su njeni bogati prijatelji bili zainteresirani za dobrotvorne priredbe." "No uĉinila je dobru stvar", rekao je Vladimir. "Kako bismo se inaĉe financirali za vrijeme rata, da ne spominjem novĉanu potporu našoj ekspediciji 1943? Bila je poboţna ţena

koja je vjerovala da bogatstvo valja iskoristiti u dobre svrhe." Naslonio se natrag na stolicu i prekriţio noge. "Što u konaĉnici i nije donijelo neki rezultat", promrmljao je Bruno. "Ne nuţno", odvratila je Gabriella, promatrajući Brunu. Vratila je trzalicu u koţnu vrećicu i iz kovĉega izvukla sivu omotnicu. Na njoj se nalazio uzorak latiniĉkih slova upisanih u kvadratnu mreţu. Ako je bilo istine u Celestininim rijeĉima, u toj su se omotnici nalazila pisma Abigail Rockefeller. Gabriella ju je stavila na stol pred angelo- loge. "Celestine Clochette uputila je Evangeline da nam ovo preda." Ĉim su ugledali simbol na omotnici, angelolozi su se smjesta zainteresirali za njezin sadrţaj. Njihova reakcija raspirila je Evangelininu znatiţelju. "Sto to znaĉi?" upitala je. "To je angelološki peĉat, kvadrat Sator-Rotas", rekao je Vladimir. "Već stotinama godinama stavljamo taj peĉat na dokumente. On govori o vaţnosti dokumenta te ujedno potvrĊuje da gaje poslao netko od nas." Gabriella je prekriţila ruke preko prsa kao da joj je hladno, a potom rekla, "Popodne sam imala prilike proĉitati Innocentinu polovicu korespondencije s Abigail Rockefeller. Shvatila sam da su neizravno dogovarale lokaciju lire, no Verlaine i ja nismo uspjeli odgonetnuti kako." Evangeline se uspravila, motreći situaciju. Kada je Vladimir odluĉnom i smirenom kretnjom uzeo omotnicu od Verlainea, uĉinilo joj se da je ovo već proţivjela. Zatvorio je oĉi, šapćući gomilu nerazumljivih rijeĉi - neku ĉaroliju ili molitvu, nije mogla razabrati o ĉemu se toĉno radilo - i otvorio omotnicu. Unutra se nalazio niz poţutjelih stranica. Namještajući naoĉale, pribliţio je pisma u namjeri da ih bolje prouĉi. "Adresirana su na majku Innocentu", rekao je slaţući ih na stol. Bilo ih je ukupno šest, jedno više no što je Innocenta napisala. Evangeline je zurila u njih. Na prednjim stranama omotnica nalazile su se poništene marke; po jedna crvena od dva centa i jedna zelena od centa. Okrenula je jedno pismo. Na poleĊini se nalazilo ime Rockefeller i povratna adresa Zapadna 44. ulica, udaljena od njih manje od milje. "Ova pisma nedvojbeno otkrivaju lokaciju lire", rekla je Saitou-san. "Ne vjerujem da ćemo doći do ikakvog zakljuĉka prije nego ih proĉitamo", rekla je Evangeline. Bez daljnjeg duljenja Vladimir je otvorio omotnice i na stol poredao svih šest ĉestitki. Bile su napravljene od blijedoţutog papira sa zlatnim rubovima. Na prednjim stranama bili su otisnuti identiĉni crteţi grĉkih boţica s lovorovim vijencima na glavama koje su plesale meĊu mnoštvom kerubina. MeĊu njima su bila i dva debeljuškasta kerubina s krilima poput leptirovih, koji su u rukama drţali lire. "Radi se o klasiĉnom secesijskom dizajnu iz 1920-ih", rekao je Verlaine, promatrajući jednu ĉestitku. "Jednak font slova nalazi se na naslovnici ĉasopisa New Yorker. Smještaj anĊela na slici takoĊer je klasiĉan. Dva kerubina s lirama zrcale jedan drugog, što je tipiĉni secesijski motiv." Nagnuo se nad ĉestitkom tako da mu je kosa pala preko oĉiju i nastavio, "Rukopis nedvojbeno pripada Abigail Rockefeller. Nebrojeno sam puta prouĉavao njezine dnevnike i osobnu korespondenciju. U to uopće nema sumnje." Vladimir je prouĉavao pisma. Zatim ih je kretnjom ĉovjeka koji je godinama bio pretjerano strpljiv stavio natrag na stol i ustao. "Ona nam baš ništa ne govore. Prvih pet pisama podsjeća na nabrajanje artikala u katalogu, a šesto sadrţi tek ime Alistaira Carrolla, upravitelja Muzeja moderne umjetnosti." "U njima bi morale biti informacije o liri", rekla je Saitou-san, uzimajući pisma. Vladimir je na trenutak bacio pogled na Gabriellu, kao da razmatra mogućnost da su nešto previdjeli. "Molim te", obratio joj se, "proĉitaj pisma. Reci mi da sam u krivu."

Gabriella je proĉitala pisma, a zatim ih proslijedila Verlaineu, koji je toliko brzo preletio njihov sadrţaj da se Evangeline pitala kako je uspio išta proĉitati. Gabriella je uzdahnula. "Ton i sadrţaj identiĉan je Innocentinim pismima." "Što bi znaĉilo?" upitala je Saitou-san. "Što bi znaĉilo da se u njima raspravlja o vremenu, o dobrotvornim priredbama i umjetniĉkim doprinosima Abigail Rockefeller te o dobrotvornom boţiĉnom domjenku u Samostanu Sv. Ruţe", rekla je Gabriella. "Nigdje se izravno ne spominju upute za pronalazak lire." "Svu smo nadu poloţili u Abigail Rockefeller", rekao je Bruno. "Što ako smo bili u krivu?" "Ne bih tako brzo odbacila Innocentinu ulogu u toj razmjeni", rekla je Gabriella, promatrajući Verlainea. "Ona je ljude mogla suptilno uvjeriti u štošta." Verlaine je u tišini prouĉavao ĉestitke. Naposljetku je ustao. Iz torbe je izvadio fascikl i na stol smjestio ĉetiri pisma pored ĉestitki. Peto pismo je ostalo u samostanu. "Ovo su Innocentina pisma", rekao je te se srameţljivo osmjehnuo Evangeline, kao da bi ga mogla prekoriti što ih je ukrao iz Arhiva obitelji Rockefeller. Poslagao je pisma kronološkim redom. Brzo je prouĉio naliĉja ĉetiriju pisama gĊe Rockefeller. Njegovi postupci zbunili su Evangeline, posebice kada se poĉeo smijati kao da gaje u pismima nešto zabavilo. Na koncu je rekao, "Mislim daje gĊa Rockefeller bila pametnija nego što smo mislili." "Ispriĉavam se", rekla je Saitou-san naginjući se nad pisma, "ali ne vidim u njima ništa što bi nam moglo pomoći." "Dopustite da vam objasnim", rekao je Verlaine. "Sve je sadrţano u ĉestitkama. Promotrimo korespondenciju kronološkim redom. Budući da u njoj nedostaju izravne informacije o lokaciji lire, moţemo pretpostaviti da su pisma Abigail Rockefeller neka vrst platforme na koju Innocentini odgovori projiciraju znaĉenje. Kao što sam jutros Gabrielli skrenuo paţnju, u Innocentinim se pismima ponavlja odreĊeni uzorak. U ĉetiri pisma osvrće se na neku vrstu nacrta koji je Abigail Rockefeller pridodala korespondenciji. Sad mije jasno", zakljuĉio je Verlaine, "da se Innocenta zapravo osvrće na ova ĉetiri pisma." "Proĉitajte nam te dijelove", rekla je Gabriella. Verlaine je uzeo pisma i naglas proĉitao reĉenice u kojima je Innocenta hvalila umjetniĉki ukus gĊe Rockefeller, ponavljajući odlomke koje je i ujutro ĉitao Gabrielli. "U poĉetku sam mislio da se Innocenta osvrtala na nacrte ili umjetnine pridodane pismima, što bi za povjesniĉara moderne umjetnosti poput mene bilo pravo otkriće. No takav postupak zapravo i nije bio oĉekivan. Ona je bila ljubiteljica umjetnosti i kolekcionarka, a ne umjetnica." Uzeo je ĉetiri blijedoţute ĉestitke sa stola i razdijelio ih angelolo- zima. "Ovim se ĉestitkama Innocenta divila", rekao je. Evangeline je pregledala ĉestitku. Na njoj se nalazio otisak grafike s prikazom dviju antiĉkih lira u rukama dvaju identiĉnih kerubina. Ĉestitke su bile vrlo lijepe i sasvim u skladu s ukusom gĊe Rockefeller, ali Evangeline u njima nije vidjela rješenje zagonetke. "Promotrite bolje kerubine", rekao je Verlaine. "Obratite paţnju na izgled lira." Prouĉavali su ĉestitku po ĉestitku. Nakon nekog vremena Vladimir je primijetio, "Na grafikama postoji anomalija. Na svim su ĉestitkama lire razliĉite." "Da", rekao je Bruno. "Broj ţica na lijevoj liri razlikuje se od broja ţica na desnoj." Evangeline je vidjela da se Gabriella prouĉavajući svoju ĉestitku osmjehnula kao da je shvatila na što cilja. "Evangeline, koliko ţica moţeš izbrojati na svakoj liri?" upitala je. Evangeline je bolje promotrila svoju ĉestitku. Vidjela je da su Vladimir i Bruno bili u pravu - broj ţica na lirama se razlikovao - ali ona toj ĉinjenici nije pridavala puno paţnje. "Dvije i osam, ali što to znaci?

Verlaine je izvukao olovku iz dţepa i dopisao brojeve ţica ispod lira. Proslijedio je olovku i zamolio ostale da uĉine isto. "Mislim da ipak pridajemo previše znaĉaja glazbalima", rekao je Vladimir. "Broj ţica na pojedinim lirama zacijelo je posluţio kao metoda šifriranja informacija", rekla je Gabriella. Verlaine je skupio ĉestitke i proĉitao niz brojeva: "Dvadeset osam, trideset osam, trideset, trideset devet. Tim redom. Ako sam u pravu, ti brojevi ukazuju na lokaciju lire." Evangeline gaje promatrala pitajući seje li štogod propustila. Ĉinilo joj se da brojke ne upućuju ni na što. "Misliš da se brojevi odnose na odreĊene adrese?" "Ne izravno, ali njihov slijed mogao bi upućivati na odreĊenu adresu." "Ili koordinate na karti", rekla je Saitou-san. "Samo gdje?" pitao se Vladimir, odvagujući mogućnosti. "U New Yorku postoji na tisuće adresa." "To i mene zbunjuje", rekao je Verlaine. "Oĉito su ti brojevi bili jako vaţni gĊi Rockefeller, ali nema naĉina da saznamo kako bi ih trebalo koristiti." "Kakva se informacija moţe prenijeti nizom od osam brojeva?" upitala je Saitou-san razmišljajući o mogućnostima. "Ili nizom od ĉetiri dvoznamenkasta broja", rekao je Bruno, oĉito zabavljen dubioznošću vjeţbe. "Radi se o brojevima izmeĊu dvadeset i ĉetrdeset", primijetio je Vladimir. "Sigurno se još nešto nalazi u ĉestitkama", rekla je Saitou-san. "Ovi su brojevi previše nasumiĉni." "Većini bi se ljudi", ubacila se Gabriella, "ĉinili nasumiĉnima, ali za Abigail Rockefeller oni su tvorili logiĉan slijed." "Gdje su Rockefellerovi ţivjeli?" Evangeline je upitala Verlainea, znajući da je to njegovo polje. "Moţda brojevi upućuju na njihovu adresu." "Ţivjeli su na nekoliko razliĉitih adresa u New Yorku, ali najpoznatija je rezidencija u Zapadnoj 44. ulici. Abigail Rockefeller darovala ju je Muzeju moderne umjetnosti." "Pedeset ĉetiri nije jedan od naših brojeva", rekao je Bruno. "Priĉekajte trenutak", rekao je Verlaine. "Ne znam zašto se toga nisam ranije sjetio. Muzej moderne umjetnosti bio je jedan od najvaţnijih projekata gĊe Rockefeller. To je ujedno i prvi u nizu javnih muzeja i spomenika koje su ona i njezin suprug financirali. Otvoren je 1928." "Dvadeset osam je prvi broj", rekla je Gabriella. "Toĉno", rekao je Verlaine uzbuĊen tom ĉinjenicom. "Brojevi dva i osam mogli bi upućivati na tu adresu." "Ako je to sluĉaj", dodala je Evangeline, "zacijelo postoje još tri lokacije koje odgovaraju brojevima ţica na lirama." "Kako glase preostali brojevi?" upitao je Bruno. "Tri i osam, tri i nula, tri i devet", odvratila je Saitou-san. Gabriella se nagnula prema Verlaineu. "Je li moguće da postoji podudarnost?" Verlaine se koncentrirao. "Zapravo", rekao je naposljetku, "Odjel srednjovjekovne umjetnosti, Cloisters, koji je bio vrlo drag Johnu Rockefelleru, otvorenje 1938." "A 1930?" upitao je Vladimir. "Crkva Riverside, koja mi, moram priznati, nikad nije bila pretjerano zanimljiva, završena je oko 1930." "Preostaje još 1939", rekla je Evangeline toliko uzbuĊena otkrićem da je jedva uspijevala govoriti. "Jesu li Rockefellerovi sagradili što te godine?"

Verlaine je šutio, mršteći se dok je glavom pretresao mnoštvo adresa i datuma. Iznenada je rekao, "Zapravo i jesu. Rockefellerov centar, njihovo secesijsko remek-djelo, otvorenje 1939." "Brojevi upućeni Innocenti zacijelo se odnose na te lokacije", rekao je Vladimir. "Odliĉno, Verlaine", rekla je Saitou-san, premećući mu kovrĉe. Atmosfera u prostoriji naglo je prešla u nervozno išĉekivanje. Evangeline je u ĉudu zurila u ĉestitke koje su više od pedeset godina poĉivale u sefu ispod nje i ostalih sestara. "MeĊutim", rekla je Gabriella, prekidajući ĉaroliju, "lira se moţe nalaziti samo na jednoj od ove ĉetiri lokacije." "Onda bi bilo najuĉinkovitije da se podijelimo u skupine i pretraţimo svaku od njih", rekao je Vladimir. "Neka Verlaine i Gabriella poĊu u Cloisters. Budući da je zacijelo krcat turistima, bit će teško izaći. Mislim da bi bilo najbolje da onamo poĊe netko tko je bolje upoznat s radom muzeja. Saitou-san i ja ćemo poći u Crkvu Riverside. A Evangeline i Bruno neka poĊu u Muzej moderne umjetnosti." "A što ćemo s Rockefellerovim centrom?" upitao je Verlaine. Saitou-san je rekla, "Danas će biti nemoguće išta uĉiniti ondje. Za Boga miloga, Badnjak je. Tamo je ludnica." "Vjerojatno je zato Abigail Rockefeller i odabrala to mjesto", rekla je Gabriella. "Što teţi pristup, to bolje." Uzela je koţni kovĉeg s trzalicom i angelološki dnevnik. Podijelila je ĉestitke po skupinama. "Mogu se jedino nadati da će nam ĉestitke pomoći u pronalaţenju lire." "I što ćemo ako je pronaĊemo?" upitao je Bruno. "Bit ćemo u velikoj dilemi", rekao je Vladimir prelazeći prstima po sijedoj kosi, "saĉuvati ili uništiti liru." "Uništiti liru?" ĉudio se Verlaine. "Iz svega što ste dosad rekli oĉito je da je lira ne samo prekrasna, nego i vrlo dragocjena." "Ali ne radi se o još jednom muzejskom primjerku", rekao je Bruno. "Takav instrument nikada ne biste mogli izloţiti u Metropolita- nu. Opasnost koja prati liru preteţe nad njenim povijesnim znaĉajem. Nemamo drugog izbora nego daje uništimo." "Ili daje opet sakrijemo", rekao je Vladimir. "Postoje mnoga mjesta gdje bismo je mogli skloniti." "To smo pokušali 1943.", rekla je Gabriella. "No ta metoda oĉito nije upalila. Saĉuvamo li liru i na najsigurnijem mjestu, ugrozit ćemo buduće generacije. Moramo je uništiti. Oko toga nema dvojbe. Pravo je pitanje kako to uĉiniti." "Kako to misliš?" upitala je Evangeline. "Budući da su sva nebeska glazbala stvorena na nebu, mogu ih uništiti jedino nebeska bića", rekao je Vladimir. "Ne razumijem", rekao je Verlaine. "Jedino nebeska bića, odnosno bića anĊeoske krvi mogu uništiti nebeske elemente", rekao je Bruno. "To ukljuĉuje i Nefile", dodala je Gabriella. "Dakle, ako ţelimo uništiti liru", rekla je Saitou-san, "moramo je predati u ruke onih od kojih je ţelimo zaštititi." "Eto nam zagonetke", rekao je Bruno. "Ĉemu je onda uopće traţiti?" upitao je Vladimir razoĉarano. "Ĉemu predmet tako velike vaţnosti izvući iz sigurnog skrovišta samo zato da bismo ga uništili?" "Nemamo drugog izbora", rekla je Gabriella. "Ovo nam je rijetka prilika da doĊemo u posjed lire. Moramo smisliti kako ćemo je se riješiti kada je pronaĊemo." "Ako je pronaĊemo", rekao je Bruno.

"Gubimo vrijeme", rekla je Saitou-san, ustajući. "Moramo odluĉiti što ćemo s lirom kada je pronaĊemo. Ne moţemo riskirati da je se Nefili prvi dokopaju." Gledajući na sat, Vladimir je rekao, "Sada je blizu tri. Naći ćemo se u Rockefellerovom centru toĉno u šest. To nam ostavlja tri sata da pretraţimo lokacije. Ne smije biti pogrešaka. Planirajte najbrţe rute. Brzina i preciznost su presudne." Ustali su iz stolica i odjenuli jakne i šalove, pripremajući se za hladno zimsko predveĉerje. U samo nekoliko sekundi bili su spremni za polazak. Kada su se spuštali stubištem, Gabriella se obratila Evangeline. "U ţurbi ne smijemo zaboraviti na opasnosti koje nam prijete. Upozoravam te da postupaš oprezno. Nefili će nas promatrati. Već dugo ĉekaju ovaj trenutak. Upute Abigail Rockefeller najvredniji su dokumenti koje si ikada drţala u rukama. Jednom kada saznaju da smo ih pronašli, nemilosrdno će nas napasti." "Ali kako će saznati?" upitao je Verlaine, prilazeći Evangeline. Gabriella se tuţno i znalaĉki osmjehnula. "Dragi deĉko, oni znaju toĉno gdje smo sad. Imaju doušnike po ĉitavom gradu. Vrebaju sa svih strana u svako doba dana i noći. Ĉak nas i sada promatraju. Molim te", okrenula se opet Evangeline, "budi oprezna". Muzej moderne umjetnosti, New York City Evangeline je naslonila ruku na zid od opeke duţ Zapadne 54. ulice. Hladan vjetar isušivao joj je koţu. Staklo iznad nje zrcalilo je Sculpture Garden, istovremeno odraţavajući vrt i otvarajući pogled na unutrašnjost Muzeja moderne umjetnosti. Svjetlo u muzeju je bilo prigušeno. Galerijom su se kretali posjetitelji i zaposlenici Muzeja, vidljivi s ulice. Zatamnjeni odraz vrta na staklu doimao se izobliĉenim i nestvarnim. "Ĉini se da uskoro zatvaraju", rekao je Bruno, gurajući ruke duboko u dţepove sportske jakne i hodajući prema ulazu. "Moramo poţuriti." Ugurao se kroz gomilu na ulazu do šaltera s kartama, gdje je visok, mršav muškarac s kozjom bradicom i naoĉalama ĉitao roman Wilkiea Collinsa. Podigao je glavu i zirnuo na Evangeline i Brunu. "Zatvaramo za pola sata. Sutra, na Boţić, smo zatvoreni, ali opet otvaramo dvadeset i šestog." S tom reĉenicom vratio se knjizi, kao da više nisu ondje. Bruno se naslonio na šalter i rekao, "Traţimo nekoga tko bi mogao ovdje raditi." "Nemamo dopuštenje davati informacija o zaposlenicima", rekao je, ne skidajući oĉi s romana. Bruno je na šalter stavio dvije novĉanice od sto dolara. "Ne traţimo osobne podatke. Zanima nas samo gdje ga moţemo pronaći." Vireći preko ruba naoĉala, dlanom je poklopio novĉanice, a zatim ih utrpao u dţep. "Kako mu je ime?" "Alistair Carroll", rekao je Bruno, dajući mu ĉestitku koja se nalazila u šestom pismu gĊe Rockefeller. "Jeste li ĉuli za njega?" Pogledao je ĉestitku. "Gospodin Carroll nije zaposlenik." "Dakle, poznajete ga", rekla je Evangeline s olakšanjem, ali i pomalo zaĉuĊena ĉinjenicom da je ime zaista oznaĉavalo stvarnu osobu. "Svi poznaju gospodina Carrolla", rekao je ĉovjek, a potom ih poveo prema ulici. "Zivi preko puta." Pokazao je prema elegantnoj predratnoj zgradi, već pomalo nakrivljenoj od starosti. Na vrhu se nalazila bakrena mansarda s okruglim prozorima prošarana zelenom patinom. "Ali inaĉe se mota ovuda. Jedan je od starih muzejskih ĉuvara." Prešli su preko ceste prema zgradi. Na mjedenom poštanskom sanduĉiću u hodniku pronašli su prezime CARROLL i broj stana - devet - na petom katu. Pozvali su trošno dizalo, drvena kabina je mirisala po cvjetnom puderu, kao da su se u njoj maloĉas vozile kakve starije dame spremne za crkvu. Evangeline je pritisla crno dugme s bijelom brojkom pet. Vrata su se zatvorila uz škripu koja se nastavila i dok se dizalo polako vuklo prema petom katu. Bruno je iz dţepa izvadio ĉestitku te je pruţio Evangeline.

Na petom katu su se nalazila dva stana, oba podjednako tiha. Bruno je pronašao vrata na koja je bila priĉvršćena mjedena brojka devet i pokucao. Vrata su se samo napola odškrinula, a kroz njih je znatiţeljno provirio starac s velikim plavim oĉima. "Da?" prošaputao je jedva ĉujnim glasom. "Tko je?" "Gospodin Carroll?" pristojno je upitao Bruno, kao da je već pokucao na stotinu takvih vrata. "Oprostite što smetamo, dobili smo vašu adresu od..." "Abby", rekao je starac motreći ĉestitku u Bruninim rukama. Sirom je otvorio vrata i pozvao ih unutra. "Molim vas, uĊite. Oĉekivao sam vas." Par jorkširskih terijera s crvenim vrpcama svezanim oko vrata potrĉao je s kauĉa prema vratima, lajali su kao da ţele zaplašiti uljeze. "Eh, vi budalaste cure", rekao je gospodin Carroll. Uhvatio je svakog psa pod jednu ruku, pa ih odnio hodnikom. Stan je bio prostran, a u njemu se nalazio jednostavan antikni namještaj. Svi predmeti u stanu izgledali su dragocjeno, ali zapušteno, kao da je dekor pomno biran s namjerom da se zanemari. Evangeline se smjestila na kauĉ, još uvijek topao od pasa. Sobom se širila toplina iz mramorna kamina. Ispred njega je stajao Chippendale stolić, nasred kojeg se nalazila kristalna zdjela s tvrdim bombonima. Izuzev nedjeljnog Timesa na stoliću, prostorija je izgledala kao da nije taknuta posljednjih pedeset godina. Nad kaminom se nalazila uokvirena litografija u boji - portret krupne i rumene ţene, nalik na kakvu opreznu pticu. Evangeline nije imala razloga pomisliti da se radi o Abigail Rockefeller, ali istog trenutka bilo joj je jasno da je ţena na slici upravo ona. Gospodin Carroll se vratio bez pasa. Imao je kratku, pedantno podrezanu sijedu kosu. Nosio je smeĊe samterice i sako od tvida. Bio je ugodan i Evangeline se u njegovoj blizini osjećala opušteno. "Morate oprostiti mojim curama", rekao je smještajući se na stolicu pored kamina. "Nisu navikle na društvo. U posljednje vrijeme rijetko nam dolaze gosti. Preplavila ih je sreća kad su vas ugledale." Sklopio je ruke na krilo. "No dosta o tome. Niste ovamo došli ĉavrljati." "Moţda nam vi moţete reći zašto smo došli", rekao je Bruno, sjedajući na kauĉ pored Evangeline. Stavio je ĉestitku na stol. "U ĉestitci nema nikakvog objašnjenja, samo vaše ime i adresa Muzeja moderne umjetnosti." Gospodin Carroll je stavio naoĉale na oĉi. Uzeo je ĉestitku i detaljno je prouĉio. "Bio sam prisutan kad ju je Abby sastavljala. Gdje su ostale?" "Šestero nas radi zajedno", rekla je Evangeline. "Podijelili smo se u skupine da uštedimo na vremenu. Dvije omotnice nalaze se kod moje bake." "Recite, je li vaša baka Celestine Clochette?" Evangeline se zaĉudila kada je Celestinino ime izgovorio ĉovjeka koji je nije mogao poznavati. "Ne. Celestine je mrtva." "Zao mi je što to ĉujem", odvratio je Alistair, razoĉarano klimajući glavom. "TakoĊer mi je ţao ĉuti da se pronalazak lire odvija u grupi. Abby je, naime, ostavila upute da bi se tome trebala posvetiti jedna osoba - majka Innocenta ili, ako bi prošlo više vremena no što je bilo planirano, Celestine Clochette. Dobro se sjećam da je to bio uvjet, budući da sam u tome asistirao gĊi Rockefeller. Ja sam, naime, vlastoruĉno dostavio ovu ĉestitku u Samostan Sv. Ruţe." "Mislio sam da je lira bila u trajnom posjedu gĊe Rockefeller", rekao je Bruno. "O, ne", odvratio je Alistair. "GĊa Rockefeller i majka Innocenta utanaĉile su datum kada je predmete pod našom zaštitom trebalo vratiti. Abby nije oĉekivala da će zauvijek biti odgovorna za njih. Namjeravala ih je vratiti ĉim bi to bilo sigurno - poslije rata. Prema dogovoru, Innocenta ili Celestine Clochette pobrinule bi se za omotnice, a potom bi u pravo

vrijeme slijedile upute. Trebalo je ispuniti odreĊene uvjete da bi se osigurala sigurnost predmeta i osobe zaduţene za ponovni pronalazak." Bruno i Evangeline su se pogledali. Evangeline je bila sigurna da sestra Celestine nije znala za upute. "Nismo dobili odreĊene upute", rekao je Bruno. "Jedino ĉestitku koja nas je dovela do vas." "U redu", odvratio je Alistair, "vidim da je došlo do zbrke. GĊa Rockefeller stekla je dojam da će se Celestine Clochette iz samostana vratiti u Europu. Ako se dobro sjećam, gĊica Clochette bila je privremena gošća." "No to se nije dogodilo", rekla je Evangeline, sjećajući se kako je krhko i bolesno izgledala posljednjih dana svog ţivota. Gospodin Carroll je zatvorio oĉi, kao da razmišlja kako pravilno stvar privesti kraju. Ustao je bez okolišanja, a potom rekao, "Dobro, onda nema druge nego nastaviti. Molim, pridruţite mi se - ţelio bih vam pokazati svoj prekrasni pogled." Slijedili su ga prema zidu s velikim okruglim prozorima, koje je Evangeline primijetila već s ulice. Ispred njih se pruţao pogled na Muzej moderne umjetnosti. Stavila je ruke na bakreni okvir prozora i provirila van. Odmah ispod nalazio se poznati Sculpture Garden, ĉiji je pravokutni pod bio prekriven sivim mramorom. U središtu vrta ljeskao se uzak bazen s vodom, ĉija je tamna površina nalikovala opsidijanu. Ispod slojeva snijega komadi sivog mramora izgledali su purpurno. "Odavde imam pogled na vrt u svako doba dana i noći", rekao je gospodin Carroll tiho. "GospoĊa Rockefeller kupila je ovaj stan upravo zato - ja sam, naime, ĉuvar vrta. Promatrao sam kako se mijenjao od njezine smrti. Bio je razoren i redizajniran. Povećao se i broj kipova." Okrenuo se prema njima. "Nismo mogli predvidjeti da će upravitelji smatrati nuţnim da se stvari tijekom vremena toliko drastiĉno izmijene. Kada ga je Philip Johnson 1953. redizajnirao u ikoniĉki moderni vrt, izbrisao je sve tragove originalnog vrta kakav je Abby poznavala. Onda su iz nekog bizarnog razloga odluĉili modernizirati Johnsonov vrt, što je bilo pravo ruglo, strašna greška u prosudbi. Najprije su išĉupali divan vermontski mramor jedinstvene plavosive nijanse i zamijenili ga mramorom slabije kvalitete. Kasnije su otkrili daje originalni mramor bio daleko bolji, no to je već druga priĉa. Onda su ponovno sve povadili da bi novi mramor zamijenili nekim koji je bio sliĉan prvotnom. Bilo bi to zaista muĉno gledati da nisam uzeo stvar u vlastite ruke." Prekriţio je ruke na prsima sa zadovoljnim izrazom lica. "Blago je, vidite, najprije bilo skriveno u vrtu." "A sada?" upitala je Evangeline bez daha. "Više se ne nalazi ondje?" "Abby ga je smjestila u šuplju unutrašnjost Maillolovog kipa Mediteran. Vjerovala je da će Celestine Clochette stići unutar nekoliko mjeseci, najviše godinu dana. Neko bi vrijeme predmet ondje bio na sigurnom. No kada je Abby umrla 1948, Celestine se još uvijek nije pojavila. Ubrzo nakon toga dogovoreno je da će Philip Johnson modernizirati Sculpture Garden. Sam sam se pobrinuo da se dragocjenosti premjeste prije no što je vrt izmijenjen." "Ĉini se kao komplicirana procedura", rekao je Bruno. "Pogotovo s obzirom na mjere sigurnosti u Muzeju moderne umjetnosti." "Ja sam doţivotni upravitelj, stoga je moj pristup - premda nije bio potpun poput Abbyina - bio znatan. Premještaj kipa nije bilo teško organizirati. Bilo je dovoljno dogovoriti da se kip pošalje na ĉišćenje kako bih iz njega mogao izvaditi dragocjenosti. I dobro je što sam tako uĉinio, jer bi blago inaĉe bilo otkriveno ili oštećeno. Kada se Celestine Clochette nije pojavila u zadanom roku, znao sam da se jednostavno moram strpiti." "Zacijelo je bilo i boljih naĉina da se osigura nešto toliko vrijedno", rekao je Bruno. "Abby je vjerovala da će blago biti najsigurnije u javnom okruţenju. Rockefellerovi su kreirali veliĉanstvene javne prostore. GĊa Rockefeller, koja je uvijek bila vrlo praktiĉna, ţeljela ih je staviti u funkciju. Budući da se u muzejima i inaĉe nalaze umjetnine nepro-

cjenjive vrijednosti, oni su najsigurnija mjesta na Manhattanu. Sculpture Garden i Cloisters pod stalnim su nadzorom. Crkva Riverside odabrana je iz sentimentalnih razloga - ondje se ranije nalazila škola koju je pohaĊao gospodin Rockefeller, a Rockefellerov centar bio je simbol njihove moći, utjecaja i društvenog poloţaja. Pretpostavljam daje gĊa Rockefeller mogla sva ĉetiri dijela pohraniti u bankovni sef, ali to nije bilo u njezinom stilu. Skrovišta imaju simboliĉko znaĉenje: dva muzeja, crkva i komercijalno središte. Dva središta umjetnosti, jedno religijsko i jedno novĉano - ţeljela je da je pamte upravo u tim omjerima." Brunu je naoĉigled zabavio Carroliov govor, ali nije ništa komentirao. Gospodin Carroll je izašao iz prostorije. Vratio se s duguljastom metalnom kutijom pravokutna oblika. Dao ju je Evangeline, zajedno s malim kljuĉem. "Otvorite je." Ugurala je kljuĉ u sićušan lokot. Metalni mehanizam teško se okretao zbog hrĊe, no na koncu ga je uspjela otvoriti. U kutiji obloţenoj crnim baršunom nalazile su se dvije duguljaste tanke zlatne šipke. "Stoje to?" ĉudio se Bruno. "Preĉke instrumenta, naravno", rekao je Alistair. "Što ste oĉekivali?" "Mislili smo da ste ĉuvali liru", rekla je Evangeline. "Liru? Ne, ne, nismo je sakrili u Muzeju." Nasmiješio se kao da mu je konaĉno dopušteno da im otkrije tajnu. "Barem ne u cijelosti." "Rastavili ste je?" upitao je Bruno "Bilo bi preriskantno sakriti je na jednom mjestu", odgovorio je, tresući glavom. "I tako smo je rastavili. Sada je u ĉetiri dijela." Evangeline ga je promatrala u nevjerici. "Stara je više od tisuću godina. Zacijelo je vrlo lomljiva." "To je nevjerojatno izdrţljiv instrument. Osim toga, u tome su nam asistirali najbolji profesionalci. A sada, ako mi ne zamjerate", rekao je, vodeći ih natrag do kamina, gdje se ponovno smjestio u naslonjaĉ, "zaduţen sam da vam povjerim još neke informacije. Kao što sam spomenuo, gĊa Rockefeller je pretpostavljala da će dijelove pokupiti jedna osoba, i to odreĊenim redom. Vrlo pedantno je isplanirala redoslijed pronalaţenja. Muzej moderne umjetnosti je trebao biti prva lokacija — stoga je dodala ĉestitku s mojim imenom - a potom bi slijedile i ostale lokacije, Crkva Riverside, Cloisters i Prometej." "Prometej?" upitala je Evangeline. "Prometejev kip u Rockefellerovom centru", odvratio je Alistair te se uspravio u stolici, zbog ĉega se doimao višim i otmjenijim nego ranije. "Takav redoslijed dogovoren je zato da bih vam mogao pruţiti odreĊene upute, savjete i upozorenja. U Crkvi Riverside pronaći ćete gospodina Graya, zaposlenika obitelji Rockefeller. Abby mu je povjerila taj poloţaj, ali iskreno ne razumijem zašto. Teško je reći je li tijekom vremena ispoštovao njezine ţelje nebrojeno je puta dolazio do mene, zahtijevajući novac. To po meni nikako nije dobar znak. U svakom sluĉaju, bude li prilike, savjetujem vam da ga zaobiĊete." Iz unutarnjeg dţepa sakoa izvukao je komad papira, a potom ga rasklo- pio na stol. "Ovdje ćete pronaći toĉnu lokaciju rezonatora lire." Pruţio je papir Evangeline da bi mogla prouĉiti labirint nacrtan u središtu. "Labirint u Crkvi Riverside sliĉan je onom koji se nalazi u katedrali u francuskom Chartresu", objasnio je Alistair. "Labirinti su tradicionalno sluţili kao oruĊa kontemplacije. U naše je svrhe ispod središnjeg cvijeta labirinta postavljena plitka riznica, odjeljak bez pregrada koji se mogao pomicati bez oštećivanja poda. Abby je u nju zatvorila rezonator. Trebalo gaje otvoriti prema ovim uputama." "Ţice se pak nalaze u Cloistersu i moguće ih je dobiti jedino uz pomoć upraviteljice, ţene koja je obavještena o ţeljama gĊe Rockefeller i koja će znati najbolji postupak u ovakvim okolnostima. Muzej je otvoren još kojih sat i pol. Prema uputama, ako nazovem upraviteljicu,

dopustit će vam puni pristup. To je jedini naĉin da izbjegnemo katastrofu. Rekli ste da su vaši suradnici već ondje?" "Moja baka", odvratila je Evangeline. "Kada je onamo pošla?" upitao je Alistair. "Trebala bi već biti ondje", rekao je Bruno, pogledavši na sat. Alistair je naglo problijedio. "To me veoma zabrinjava. S obzirom na to da se stvari ne odvijaju prema zadanom redoslijedu, teško je reći kakve je opasnosti ondje oĉekuju. Moramo pokušati intervenirati. Recite mi, molim vas, bakino ime. Smjesta ću nazvati." Odšetao je do telefona, podigao slušalicu i okrenuo broj. Objašnjavao je situaciju osobi s druge strane. Iz njegova prijaznog ophoĊenja Evangeline je zakljuĉila daje s upraviteljicom i ranije raspravljao o toj situaciji. Kad je poklopio, rekao je, "S olakšanjem mogu reći da se popodne u Cloistersu nije dogodilo ništa ĉudno. Vaša je baka moţda već ondje, ali nije viĊena u blizini skrovišta. Na svu sreću ima još vremena. Osoba s kojom sam razgovarao uĉinit će sve u svojoj moći daje pronaĊe i da joj pomogne." Zatim je otvorio vrata ormara, navukao teţak vuneni kaput i oko vrata namjestio svileni šal. Evangeline i Bruno su ustali s kauĉa. "Moramo smjesta poći", rekao je, vodeći ih prema vratima. "Ĉlanovi vaše skupine su u opasnosti - dapaĉe, sada kada je poĉelo izvlaĉenje instrumenta, svi smo u opasnosti." "Planirali smo se okupiti u Rockefellerovom centru u šest", rekao je Bruno. "To je ĉetiri bloka odavde. Poći ću s vama. Vjerujem da bih vam mogao pomoći." The Cloisters, Muzej Metropolitan, park Fort Tryon, New York City Verlaine i Gabriella izašli su iz taksija i potrĉali stazom prema Muzeju. Pred njima, na nasipu rijeke Hudson, nalazio se niz kamenih zgrada. Verlaine je bezbroj puta bio u Cloistersu, koji je izgledao kao srednjovjekovni samostan te mu bio utjeha i bijeg od uţurbana gradskog ţivota. Umirivao ga je boravak u prisutnosti povijesti, pa makar ona bila i fabricirana. Pitao se što Gabriella misli o Muzeju, s obzirom daje u Parizu mogla vidjeti Musee National du Moyen Age, o kojem je on samo ĉitao. Cloisters i njegova kolekcija drevnih freski, kriţeva i srednjovjekovnih kipova napravljeni su po uzoru na njega. Budući da je bilo vrijeme blagdana, muzej je zasigurno bio ispunjen gomilama ljudi koji su ţeljeli provesti mirno popodne razmišljajući o srednjovjekovnoj umjetnosti. Ako ih je netko slijedio, što mu se ĉinilo vjerojatnim, gomila bi ih mogla zaštititi. Prouĉavao je vapnenaĉku fasadu, impozantan središnji toranj i debeo vanjski zid, pitajući se jesu li unutra skriveni giborimi. Nije ni sumnjao da ih ĉekaju. Poţurili su kamenim stubama. Verlaine je razmišljao o pothvatu koji im je predstojao. Krenuli su u Muzej ne znajući kojim bi se redom potraga trebala odvijati. Znao je da je Gabriella struĉnjak u svom poslu i vjerovao je da će pronaći naĉin da ostvare cilj, ali to mu se i dalje ĉinilo kao zastrašujuć zadatak. Unatoĉ tome što je uţivao u intelektualnim zagonetkama, teţina zadatka što ih je ĉekao umalo ga je nagnala da odustane, da pronaĊe taksi i vrati se kući. Kod nadsvoĊena ulaza ĉekala ih je sitna ţena sjajne crvene kose. Nosila je svilenu košulju i bisernu ogrlicu koja je svjetlucala dok im se pribliţavala. Ĉinilo mu se daje stajala na ulazu ne bi li ih doĉekala, ali znao je daje to bilo nemoguće. "Dr. Gabriella Valko?" upitala je. Verlaine je po naglasku zakljuĉio daje, poput Gabrielle, Francuskinja. "Ja sam Sabine Clementine, pomoćnica upravitelja Odjela za restauraciju. Poslali su me ovdje da vam pomognem u potrazi." "Poslali?" upitala je Gabriella, oprezno je promatrajući. "Tko vas je poslao?" "Alistair Carroll", šapnula je, dajući im znak daje slijede. "U ime pokojne Abigail Rockefeller. Molim vas, slijedite me. Objasnit ću vam u hodu o ĉemu se radi." U skladu s Verlaineovim predviĊanjima, predvorje je bilo krcato ljudima s fotoaparatima i vodiĉima. Posjetitelji su se gomilali oko blagajni muzejskih knjiţara i stolova nakrcanih

knjigama o srednjovjekovnoj povijesti i umjetnosti, studijama gotiĉke i romaniĉke arhitekture. Kroz uzak prozor ugledao je tamnu rijeku u podnoţju Muzeja. Unatoĉ opasnosti, osjećao se opušteno: muzeji su na njega oduvijek djelovali umirujuće, što je moţda - da je htio analizirati samoga sebe - bio jedan od razloga zašto se opredijelio za povijest umjetnosti. Okruţenje srednjovjekovnih samostana - fasada, freski i portala dovuĉenih iz Španjolske, Francuske i Italije, rekonstruiranih u kolaţ drevnih ruševina - u njemu je izazivalo ugodu, kao i brojni turisti s fotoaparatima, mladi parovi koji su uokolo šetali ruku pod ruku te umirovljenici koji su prouĉavali blijede, isprane boje freski. Prezir koji je samo dan ranije osjećao prema turistima pretvorio se u zahvalnost. Ušetali su u Muzej kroz niz meĊusobno povezanih galerija. Iako nisu imali vremena za razgledavanje, usput je prouĉavao umjetnine, traţeći neki znak zašto su ondje uopće završili. Pitao se jesu li ĉestitke gĊe Rockefeller upućivale na neku odreĊenu sliku ili kip, iako je u to sumnjao. Crteţi na ĉestitkama bili su premoderni, ĉisti primjer njujorške secesije. Bez obzira na to, prouĉavao je restauriran i oĉišćen anglo-saksonski slavoluk, isklesan kriţ, staklen mozaik, niz korint- skih stupova. Lira se mogla nalaziti u bilo kojem od tih remek-djela. Sabine Clementine uvela ih je u prozraĉnu prostoriju ĉiji je cijeli jedan zid bio u prozorima kroz koje se svjetlost prelijevala preko ulaštena drvenog poda sa širokim daskama. Na zidovima je bio obješen niz tapiserija koje je Verlaine smjesta prepoznao. Prouĉavao ih je na kolegiju o remek-djelima svjetske umjetnosti, a reprodukcije je viĊao po mnogim ĉasopisima i posterima, premda ih već neko vrijeme vidio u muzeju. Dovela ih je ispred slavnih tapiserija Lova na jednoroga. "Predivne su", rekao je, prouĉavajući jarkocrvene i zelene niti kojima su bile izvezene biljke. "Ali i brutalne", dodala je Gabriella, pokazujući prema tapiseriji ubojstva jednoroga, na kojoj je polovica okupljenih ravnodušno i smireno gledala kako druga polovica kopljima probadala grlo bespomoćna stvorenja. "U tome je leţala velika razlika izmeĊu Abigail Rockefeller i njezina supruga", rekao je Verlaine, pokazujući prema prizoru ispred njih. "Dok je Abigail osnovala Muzej moderne umjetnosti i provodila vrijeme skupljajući djela Picassa, Van Gogha i Kandinskog, njezin je suprug sakupljao srednjovjekovne umjetnine. Mrzio je modernizam i odbijao podrţati suprugu. Smatrao ga je profanim. Smiješno kako se prošlost ĉesto smatra svetom, dok se moderan svijet promatra sumnjiĉavo." "Cesto postoji dobar razlog za sumnjiĉaviost spram moderniteta", rekla je Gabriella, osvrćući se preko ramena ne bi li provjerila da ih ne prate. "No bez prednosti napretka još uvijek bismo bili u mraĉnom dobu srednjeg vijeka." "Dragi Verlaine", rekla je Gabriella, uhvativši ga pod ruku i zapu- tivši se prema središtu galerije, "zar zaista vjerujete da smo izašli iz mraĉnog doba?" "Nego", rekla je Sabine Clementine, prilazeći im bliţe da bi im se mogla obratiti tiše, "moja me prethodnica uputila da zapamtim zagonetku, iako dosada nisam shvatila kakva joj je svrha. Molim vas, slušajte paţljivo." Gabriella se iznenaĊeno okrenula, a Verlaine je u Sabininom izrazu lica mogao vidjeti blagu snishodljivost. "Alegorija lova otkriva priĉu unutar priĉe", prošaputala je Sabine. "Slijedite stvorenje od slobode do zarobljavanja. Zanemarite lovaĉke pse, hinite skromnost pred djevom, odbacite brutalnost pokolja i potraţite glazbu tamo gdje je biće opet ţivo. Kao što je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti. Ex angelis - instrument se sam otkriva." "Ex angelis?" upitao je Verlaine, kao da ga je u cijeloj zagonetki muĉila jedino ta fraza. "To je latinski", odvratila je Gabriella. "Znaĉi 'od anĊela'". Fraza oĉito na ĉudan naĉin opisuje anĊeoski instrument - naime, naĉinili su ga anĊeli." Zahvalno je pogledala Sabine Clementine, po prvi put potvrĊujući legitimnost njezine prisutnosti, a zatim nastavila. "Ini-

cijali E. A. ĉesto su se nalazili na peĉatima dokumenata srednjovjekovnih angelologa, ali su slova oznaĉavala izraz Epistula Angelorum, pisma anĊela, nešto sasvim drugo. GĊa Rockefeller nije mogla znati za to. "Mogu li ti inicijali upućivati na još nešto?" upitao je Verlaine, naginjući se preko Gabriellinog ramena dok je iz kovĉega vadila ĉestitku Abby Rockefeller. Okrene ĉestitku ne bi li promotrila drugu stranu. "Ovdje se nalazi crteţ...", rekla je, okrećući ĉestitku daje bolje promotri. Po duţini je bio rasporeĊen niz lagano upisanih redaka, a pokraj svakog je stajao odreĊeni broj, "... koji nam ništa ne govori." "Dakle, imamo kartu bez kljuĉa", rekao je Verlaine. "Moţda", rekla je, a zatim upitala Sabine da ponovi zagonetku. Sabine ju je ponovila rijeĉ po rijeĉ. "Alegorija lova otkriva priĉu unutar priĉe. Slijedite stvorenje od slobode do zarobljavanja. Zanemarite lovaĉke pse, hinite skromnost pred djevom, odbacite brutalnost pokolja i potraţite glazbu tamo gdje je biće opet ţivo. Kao što je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti. Ex angelis — instrument se sam otkriva." "Oĉito nas upućuje da slijedimo raspored lova, koji poĉinje prvom tapiserijom", rekao je Verlaine, probijajući se kroz gomilu prema pr voj tapiseriji. "Ovdje se skupina lovaca pribliţava šumi gdje otkrivaju jednoroga, energiĉno ga hvataju, a potom ubiju. Lovaĉki psi - koje nam gĊa Rockefeller preporuĉa da ignoriramo dio su lovaĉke skupine, a djeva - koju bismo takoĊer trebali zaobići - zacijelo je jedna od promatraĉica. Sve bismo to trebali ignorirati, a pogled zadrţati na mjestu gdje je stvorenje opet ţivo. A to bi", rekao je, vodeći Gabriellu do posljednje tapiserije, "morala biti ova". Stajali su ispred najpoznatije u nizu tapiserija, pred prikazom bujne zelene livade pune divljeg cvijeća. Pripitomljeni jednorog odmarao se u središtu kruţne ograde. "Ovo je zasigurno tapiserija na kojoj bismo trebali potraţiti 'glazbu tamo gdje je biće opet ţivo'", rekla je Gabriella. "Premda se ne ĉini kao da išta na ovoj tapiseriji upućuje na glazbu", primijetio je Verlaine. "Ex angelis", promrmljala je Gabriella sebi u bradu, kao da prevrće frazu. "GĊa Rockefeller u pismima Innocenti nije koristila latinske fraze", rekao je Verlaine. "Oĉito su ovdje upotrijebljene da bi nam na nešto skrenule paţnju." "AnĊeli se pojavljuju na gotovo svim umjetninama u Cloistersu, ali na tapiserijama nema niti jednog", rekla je Gabriella, oĉito frustrirana tom ĉinjenicom. "Primijetite", rekla je, pokazujući prema uglovima tapiserija, "kako su slova A i E izvezena posvuda unutar prikaza. Nalaze se na svim tapiserijama i uvijek u paru. Zacijelo se radi o inicijalima pokrovitelja koji je naruĉio izradu tapiserija." "Moţda", rekao je Verlaine, pomnije prouĉavajući slova. Bila su izvezena zlatnim nitima. "No pogledajte: slovo E posvuda je izokrenuto." "A ako okrenemo slova", rekla je Gabriella, "dobit ćemo EA". "Ex angelis", rekao je Verlaine. Verlaine se toliko pribliţio tapiseriji da je mogao raspoznati sloţene uzorke niti koje su ĉinile sliku. U materijal se uvukao miris stoljeća izloţenosti prašini i zraku. Sabine Clementine, koja je dotada tiho stajala u blizini ĉekajući kada bi im mogla biti od pomoći, prišla im je bliţe. "DoĊite", rekla je tiho. "Došli ste zbog tapiserija. To je moje podruĉje." Ne ĉekajući odgovor, odšetala je do prve tapiserije. "Lov na jedno- rogaje remek-djelo srednjovjekovne umjetnosti, a ĉinije serija od sedam tapiserija izvezenih vunom i svilom. Prikazuju otmjenu skupinu lovaca - na njima moţete vidjeti lovaĉke pse, vitezove, djeve i

dvorce na pozadini vode i šume. Toĉno porijeklo tapiserija, unatoĉ godinama prouĉavanja, i dalje nam je nepoznato. MeĊutim, povjesniĉari umjetnosti slaţu se da stil upućuje na Bruxelles oko 1500. godine. Prvi zapis o tapiserijama datira iz sedamnaestog stoljeća kada su popisane kao posjed jedne francuske plemićke obitelji. Otkrivene su i restaurirane sredinom devetnaestog stoljeća. John D. Rockefeller ml. 1920-ih platio ih je više od milijun dolara, što je po mom mišljenju, bila niska cijena. Mnogi povjesniĉari smatraju ih najvrsnijim primjerom srednjovjekovne umjetnosti." Verlaine je zurio u tapiseriju, privuĉen ţivim bojama i bijelom zvijeri s uzdignutim rogom koja se odmarala u njezinu središtu. "Recite mi, mademoisellerekla je Gabriella s izazivaĉkim tonom u glasu, "jeste li nam došli pomoći ili nas provesti muzejem kao vodiĉ?" "Bit će vam potreban vodiĉ", oštro je odvratila Sabine. "Vidite li bodove izmeĊu slova?" Pokazala je prema inicijalima iznad jednoroga. "Ĉini se kao daje taj dio uvelike restauriran", odvratio je Verlaine, kao da odgovor nije mogao biti oĉitiji. "Istina", rekla je Sabine. "Tapiserije su za vrijeme Francuske revolucije ukradene iz dvorca. Seljaci su njima desetljećima omatali voćke kako bi ih zaštitili od mraza. Premda je tkanina pomno restaurirana, ako bolje pogledate, uoĉit ćete oštećenja." Pregledavajući tapiseriju, Gabriella se neĉeg dosjetila. "Skrivanje instrumenta bio je velik izazov za gĊu Rockefeller, a sudeći prema zagonetki koju je ostavila kao uputu, odabrala ga je sakriti upravo ovdje, u Cloistersu." "Ĉini se da je tako", rekao je Verlaine, išĉekujući nastavak. "Da bi to postigla, bila joj je potrebna dobro ĉuvana, ali ipak izloţena, sigurna, no dostupna, lokacija, kako bi instrument na koncu mogao biti pronaĊen." Duboko je udahnula, a zatim bacila pogled po prostoriji - gomile ljudi tiskale su se ispred tapiserija. Snizila je glas do šapta. "Iz prve ruke moţemo vidjeti da bi skrivanje instrumenta glomaznog poput lire, koja se sastoji od velike rezonantne kutije i razmjerno velikih preĉki, u muzeju poput Cloistersa bilo gotovo nemoguće. A ipak znamo daje to uspjela izvesti." "Ţelite li reći da lira zapravo nije ovdje?" upitao je Verlaine. "Ne, to nije ono što ţelim reći. Baš suprotno. Ne vjerujem da bi nas Abigail Rockefeller uzalud poslala ovamo. Razmišljala sam o pitanju ĉetiri lokacije za jedan instrument i došla do zakljuĉka da je sigurno dobro promislila o tom pothvatu. Odabrala je najsigurnije lokacije, ali i liru je takoĊer pohranila u najsigurnijem obliku. Vjerujem da instrument moţda nije u obliku kakav bismo oĉekivali." "Ne razumijem", rekao je Verlaine. Ukljuĉila se i Sabine. "Svaki angelolog koji je odslušao semestar iz eteriĉne muzikologije, povijesti anĊeoskih zborova ili neki drugi seminar kojem je u fokusu konstrukcija i implementacija instrumenata, zna da su esencijalna komponenta lire njezine ţice. Premda su mnogi nebeski instrumenti izraĊeni od dragocjena nebeskog metala poznatog kao valkinij, jedinstvena rezonancija lire proizlazi iz ţica. One su naĉinjene od nepoznate supstance za koju angelolozi smatraju da je mješavina svile i anĊeoske kose. Bez obzira na to o kojem se materijalu radi, njezin zvuk je poseban zbog sastava ţica i naĉina na koji su postavljene. Okvir je zamjenjiv." "PohaĊali ste Parišku akademiju", bila je impresionirana Gabriella. "Bien sur, dr. Valko", rekla je Sabine, smiješeći se. "Kako bih inaĉe bila postavljena na ovaj poloţaj? Vjerojatno se ne sjećate, no pohaĊala sam vaš seminar iz Uvoda u duhovno ratovanje." "Koje godine?" upitala je Gabriella, pokušavajući je se sjetiti sa seminara. "U prvom semestru 1987." "Moje posljednje godine na Akademiji."

"To mije bio omiljeni kolegij." "Drago mi je to ĉuti", rekla je Gabriella. "Moţete mi se oduţiti tako da nam pomognete razriješiti zagonetku, "Kao što je ruka zaplela ovaj misterij, tako ga ruka mora i razmrsiti." "Upravo sam zato ovdje. A sada znam i što je to što bi trebalo osloboditi iz tapiserije." "GĊa Rockefeller utkala je ţice u tapiseriju?" upitao je Verlaine. "Zapravo", odvratila je Sabine, "za to je unajmila vrlo sposobna profesionalca. No, u pravu ste, ţice se nalaze unutar tapiserije pod nazivom Zarobljeni jednorog? Verlaine je skeptiĉno promatrao tapiseriju. "Kako bismo ih dovra- ga trebali iz nje izvući?" "Ako sam dobro obaviještena, procedura je vješto izvedena pa taj postupak ne bi trebao ostaviti ikakvu štetu", odgovorila je Sabine u neprilici. "Ĉudno da je Abby Rockefeller u tu svrhu odabrala tako krhko umjetniĉko djelo", primijetila je Gabriella. "Morate se sjetiti da su tapiserije nekoć bile privatno vlasništvo obitelji Rockefeller. Od 1922, kada ih je njezin suprug kupio, stajale su na zidu u njezinoj dnevnoj sobi, sve do kasnih 1930-ih, kada su donesene ovamo. GĊa Rockefeller je bila dobro upoznata s tapiserijama, kao i s njihovim slabostima." Pokazala je prema restauriranom dijelu tapiserije. "Primjećujete li nepravilnost strukture? Dovoljan je jedan potez da bi se izvukla nit." Sa suprotnog kraja prostorije do njih je došetao ĉuvar. "GĊo Clementine, jeste li spremni za nas?" upitao je. "Jesmo, hvala vam", odvratila je Sabine odrješitim poslovnim tonom. "No najprije moramo rašĉistiti galeriju. Molim vas, pozovite ostale." Potom se okrenula Gabrielli i Verlaineu. "Dogovorila sam da zatvorimo prostor za vrijeme procedure. Trebat će nam potpuni pristup tapiseriji, što bi bilo nemoguće u gomili." "Imate ovlasti za to?" upitao je Verlaine, promatrajući zakrĉenu prostoriju. "Naravno", odvratila je Sabine, "ja sam pomoćnica upravitelja Odjela za restauraciju. Ako uvidim potrebu, mogu zakazati restauriranje." "A što je sa sigurnosnim kamerama?" upitao je Verlaine. "Za sve sam se pobrinula, monsieur." Promatrao je tapiseriju, razmišljajući o tome kako im je preostalo malo vremena da pronaĊu i izvade ţice. Kao što je odmah primijetio, restaurirana tkanina iznad jednorogova roga na gornjoj trećini tapiserije bila je najoštećenija. Nalazila se dosta visoko, gotovo dva metra iznad poda. Da bi je dosegnuli, bilo je potrebno stati na stolicu. Kut takoĊer nije bio idealan. Postojala je velika mogućnost da će šav biti teško rastvoriti te da će tapiseriju trebati skinuti sa zida i poloţiti je na pod kako bi uspjeli u naumu. No to je ipak bila zadnja opcija. U galeriju je ušlo mnoštvo muzejskih ĉuvara. Uputili su posjetitelje da napuste prostoriju, a zatim blokirali ulaz. Sabine je dovela niska ćelavog muškarca koji je na pod smjestio metalni kovĉeg i razmotao ljestve. Ni ne pogledavši Gabriellu i Ver- lainea popeo se ljestvama i poĉeo razgledavati šav. "GĊo Clementine, povećalo", rekao je. Otvorila je kovĉeg u kojem su se nalazili skalpeli, konci, škare i veliko povećalo koje je skupljalo svjetlost prostorije, saţimajući ga u jedan jarki svjetlosni snop. Verlaine je promatrao ĉovjeka, fasciniran njegovim samopouzdanjem. I ranije se divio umijeću restauracije, a jednom je ĉak prisustvovao predavanju na kojem su demonstrirani kemijski procesi uz pomoć kojih se ĉiste tkanine poput ovih pred njima. S povećalom u jednoj, a skalpelom u drugoj ruci ĉovjek je polako gurao vrh oštrice u niz gustih, urednih šavova. Niti su se razdvajale već i pod najmanjim pritiskom. Nastavio je tako razdvajati šavove sve dok se u tapiseriji nije pojavila rupa veliĉine jabuke. Obavljao je posao kirurškom preciznošću.

Verlaine je stajao na vršcima prstiju i promatrao tkaninu iz koje su virile niti u boji, tanke poput vlasi. Ĉovjek je zamolio Sabine da mu iz kovĉega dohvati dugu tanku kuku koju je ugurao u rupu. Zatim je ugurao ruku izmeĊu slova A i E. Trznuo je rukom, a pred Verlaineo- vim je oĉima nešto bljesnulo: oko kuke je bila omotana blistava nit. Prebrojao je ţice koje mu je ĉovjek pruţio. Bile su tanke poput ka- pilara i tako glatke da su mu klizile prstima kao da su bile premazane voskom. U ruci je drţao deset dragocjenih ţica. Ĉovjek se spustio s ljestava. "To je sve", rekao je s ozbiljnim izrazom lica, kao da je upravo oskvrnuo svetinju. Sabine je uzela ţice. Smotala ih je, a potom smjestila u platnenu vrećicu i predala Verlaineu. "Slijedite me, madame, monsieur", rekla je, a zatim povela Gabriellu i Verlainea prema izlazu iz galerije. "Hoćete li ih znati priĉvrstiti na instrument?" upitala je. "Sigurna sam da ćemo se snaći", rekla je Gabriella. "Da, naravno", odvratila je Sabine te pucketanjem prstiju pozvala tri ĉuvara. "Budite oprezni", rekla je, a zatim poljubila Gabriellu u oba obraza. "Sretno!" Dok su ih ĉuvari pratili kroz gomilu, Verlaineu se ĉinilo kao da je ĉitavo njegovo obrazovanje, sve frustracije i bezuspješne potrage akademskog ţivota - kao da je sve to vodilo ovom trenutku trijumfa. Pored njega je hodala Gabriella, ţena koja ga je dovela do spoznaje o njegovom pravom pozivu - angelološkom - i o budućnosti, za koju se nadao da će biti vezana uz Evangeline. Prolazili su ispod redova slavoluka, od romaniĉke do gotiĉke arhitekture. Drţao je vrećicu sa ţicama ĉvrsto u rukama. Crkva Riverside, ĉetvrt Morningside Heights, New York City Vladimir i Saitou-san uspeli su se stepenicama do drvenih vrata Crkve Riverside, impozantne neogotiĉke katedrale koja se dizala iznad Sveuĉilišta Columbia. Visoke potpetice na ĉizmama Saitou-san škripale su po snijegu posipanom solju, oko ramena joj je vijorio crn šal. Prigušena svjetlost u crkvi imala je nijansu meda. Vladimir je za- treptao ne bi li mu se oĉi prilagodile oĉi na ambijent. Crkva je bila prazna. Popravljajući kravatu, prošao je pored niše u kojoj se nalazila prazna recepcija, a zatim se stubištem popeo u veliko predsoblje. Ţućkasti kameni zidovi spajali su se u kriţno-rebrasti svod nalik na podignuta jedra broda. Kroz široka dvokrilna vrata ugledao je središnju crkvenu laĊu. Prvi impuls bio mu je da pretraţi crkvu, ali se suzdrţao. Paţnju su mu privukle dvije bakrene ploĉe na zidu. Prva je bila postavljena u spomen velikodušnosti Johna D. Rockefellera u gradnji, a druga posvećena Lauri Celestiji Spelman Rockefeller. "To je bila Abigailina svekrva", prošaptala je Saitou-san, ĉitajući natpis na ploĉi. "Mislim da su Rockefellerovi bili vrlo poboţni, posebice njihov klivlendski naraštaj. John D. Rockefeller platio je izgradnju ove crkve." "To bi objasnilo zašto je gĊa Rockefeller imala puni pristup crkvi", rekla je. "Bez pomoći iznutra bilo bi nemoguće išta ovdje ĉuvati." "Bez pomoći iznutra", zaĉuo se cmizdrav i prodoran glas, "i hrpe novaca." Vladimir se okrenuo i u hodniku ugledao ţabolika starca u elegantnom sivom odijelu s uredno zaĉešljanom sijedom kosom. Na lijevom oku nosio je monokl sa zlatnim lanĉićem koji mu je padao preko obraza. Vladimir je instinktivno ustuknuo. "Oprostite što sam vas uplašio", rekao je ĉovjek. "Zovem se Gray. Nisam mogao ne primijetiti vašu prisutnost ovdje." Gospodin Gray doimao se nervoznim. Izbuljenim oĉima zvjerao je po hodniku te na koncu usmjerio pogled na Vladimira i Saitou-san. "Pitao bih vas tko ste", rekao je, pokazujući prema ĉestitki gĊe Rockefeller u Vladimirovoj ruci, "ali već znam. Mogu li?" Uzeo je ĉestitku, paţljivo je pregledao, a potom rekao, "Ovo sam već vidio. Štoviše, pomagao sam u tiskanju ovih ĉestitki kada sam radio kao

potrĉkalo gĊe Rockefeller. Tada sam imao tek ĉetrnaest godina. Jednom je rekla da joj se sviĊa moja servilnost. To sam shvatio kao kompliment. Obavljao sam kojekakve poslove za nju - trĉao u centar po papir, zatim jurio u tiskaru, pa onda opet u centar da bih platio umjetnika." "Onda nam moţda moţete objasniti znaĉenje ĉestitki", rekla je Saitou-san. "Ona je vjerovala", nastavio je, ignorirajući Saitou-san, "da će se angelolozi kad-tad pojaviti." "I pojavili smo se", rekao je Vladimir. "Moţete li nam reći kako bismo trebali dalje postupiti?" "Odgovorit ću vam izravno. Ali najprije poĊimo do mog ureda, gdje moţemo opuštenije razgovarati." Spustili su se kamenim stubištem. Gospodin Gray kretao se brzim korakom, preskaĉući stepenice. Na dnu stubišta nalazio se zamraĉen hodnik. Gospodin Gray je otvorio vrata i uveo ih u uzak ured ispunjen papirima. Na rubu metalna stola balansirale su hrpe neotvorene pošte. Pod je bio prekriven ostacima od šiljenja olovaka. Pored uredskog ormara stajao je kalendar iz 1978. godine, otvoren na prosincu. Cim su ušli u ured, gospodin Gray je poĉeo pokazivati znakove srdţbe. "Dakle, baš ste si uzeli vremena da doĊete", rekao je. "Poĉeo sam vjerovati da se dogodio nesporazum. GĊa Rockefeller jako bi se ljutila zbog toga — okretala bi se u grobu da sam umro ne dostavivši paket kako je zamislila. Bila je zahtjevna, ali i velikodušna ţena - od ove će nagodbe profitirati i moja djeca i moji unuci, ĉak i ako ja, koji pola ţivota ĉekam na vaš dolazak, neću! Bio sam još mladić kada me zaposlila da nadgledam poslovanje crkvenog ureda. Tek sam došao iz Engleske i nisam imao drugog posla. Zaposlila me u ovom uredu, s uputama da ĉekam na vaš dolazak, što otada i ĉinim. Naravno, isplanirano je sve i za sluĉaj da ne doĊete prije nego što mene više ne bude - što se, moram reći, moglo uskoro i dogoditi, s obzirom na to da sam iz dana u dan sve stariji - no hajde da se ne zamaramo takvim morbidnim mislima. Sada su vaţne jedino ţelje naše dobroĉiniteljice, a njezine su misli bile usmjerene na ono ĉemu se jedinom moţemo nadati: budućnost." Zatreptao je i namjestio monokl. ''Nego, da prijeĊemo na posao." "Odliĉna ideja", rekao je Vladimir. Otišao je do uredskog ormara, iz dţepa izvukao sveţanj kljuĉeva i isprobavao dok nije našao odgovarajući. "Da vidimo", rekao je, pre- mećući dokumente. "Oh, da, evo ih! Upravo dokumenti koje traţimo/' Prebirao je papire dok nije došao do duge liste imena. "Ovo je, dakako, formalnost, no gĊa Rockefeller izriĉito je odredila da paket mogu primiti jedino osobe s ove liste, ili njihovi potomci. Jesu li vaša imena, ili pak imena vaših roditelja ili baka i djedova, ili ĉak prabaka i pradjedova, navedena na listi?" Vladimir je preletio listu, prepoznajući imena svih najvećih ange- lologa dvadesetog stoljeća. Našao je svoje ime na sredini posljednjeg reda, odmah uz ime Celestine Clochette. "Ako nemate ništa protiv, molio bih vas da se ovdje i ovdje potpišete. I još jednom ovdje, kod retka pri dnu." Pregledao je papir, dugaĉak pravni dokument koji je potvrĊivao da je Gray dostavio predmet. "Vidite", ispriĉavao se gospodin Gray, "primit ću honorar tek kad dostavim zadani predmet, o ĉemu svjedoĉe vaši potpisi. Tako je izriĉito navedeno u dokumentu, a odvjetnici su nepopustljivi. Kao što moţete zamisliti, bilo mi je priliĉno nezgodno ţivjeti bez naknade za sav moj trud. Svih ovih godina doslovce sam jedva preţivljavao, ĉekajući vaš dolazak kako bih se iz ovog bijednog ureda konaĉno mogao povući u mirovinu. I eto", rekao je, pruţajući Vladimiru olovku. "Puka formalnost." "Prije nego što potpišem", rekao je Vladimir, odlaţući dokument na stranu, "morate mi predati predmet koji ste ĉuvali."

Jedva primjetan nespokoj zamrznuo se na licu gospodina Graya. "Naravno", kratko je odrezao. Stavio je ugovor pod ruku i spremio olovku u dţep odijela. "Molim, slijedite me", rekao je odluĉno, a zatim ih poveo iz ureda stubištem. Kada su se vratili u crkvu, Vladimir je zaostajao, zaklonjen sjenama niša u dvorani. Mladost je proveo prouĉavajući eteriĉnu muzikologiju, a to ga je vodilo sve dublje u zatvoreni svijet angelologije. Nakon rata povukao se iz nje. Vodio je skromnu pekaru, pekao je slastice, a u jednostavnosti toga posla pronašao je ugodu. Ĉinilo mu se daje njegov rad bio uzaludan, da ĉovjeĉanstvo nije moglo uĉiniti mnogo kako bi zaustavilo Nefile. Angelologiji se vratio tek kada ga je Gabriella zamolila da im se opet pridruţi. Rekla mu je da ga trebaju. Bio je sumnjiĉav, no Gabriella je znala biti uvjerljiva, a i sam je uviĊao mraĉne promjene koje su se poĉele dogaĊati. Nije mogao reći kako je znao - je li u pitanju bilo njegovo rigorozno školovanje u mladosti ili tek intuicija - no bilo mu je jasno da gospodinu Grayu ne bi trebali vjerovati. Gray je, oklijevajući, odšetao središnjim prolazom glavne crkvene laĊe, uvodeći Vladimira i Saitou-san u hladnu i mraĉnu crkvu. Vladimiru je bio dobro poznat miris tamjana. Unatoĉ mnogobrojnim vitrajima, prostor je bio obavijen gotovo neprobojnom tamom. Odozgora su visjeli gotiĉki svijećnjaci, zahrĊala izrezbarena kola na kojima su se nalazile svijeće. Kraj oltara se nalazila masivna gotiĉka propovjedaonica okruţena kipovima po ĉijim su podnoţjima bile postavljene tegle s boţiĉnim zvijezdama. Odvojena od središnje crkvene laĊe debelim uţetom, ispred njih je u sjeni leţala apsida. Gospodin Gray je odvezao uţe. Palo je na pod, a zvuk kopĉe odjeknuo je središnjom laĊom. U mramor je bio ucrtan labirint. Nervozno je tapkao po njemu. "GĊa Rockefeller je smjestila predmet ovdje", rekao je, klizeći nogom preko središta labirinta. Vladimir je prošetao labirintom, paţljivo prouĉavajući kamenu ploĉu. Ĉinilo se nemoguće da bi ondje išta moglo biti skriveno. Bilo bi nuţno razbiti kamen, a to nije bilo nešto što bi gĊa Rockefeller, niti itko kome je na pameti bilo oĉuvanje umjetniĉkih djela, dopustio. "No kako?" upitao je. "Cini se da nema šavova." "Da", rekao je Gray, pribliţivši se Vladimiru. "No to je tek iluzija. Pogledajte bolje." Vladimir se spustio i prouĉio mramor. Uz rub središnjeg kamena nalazio se vrlo tanak šav. "Gotovo je nevidljiv." "Pomaknite se", rekao je Gray. Stao je na kamen, pritišćući sredinu. Kamen je iskoĉio iz poda kao daje imao oprugu. Maknuo gaje jednim potezom ruke. "Fascinantno", rekla je Saitou-san, gledajući preko njegova ramena. "Nema toga što vrstan klesar i mnogo novaca ne bi mogli postići", rekao je. "Jeste li poznavali pokojnu gĊu Rockefeller?" "Ne", odvratio je Vladimir. "Ne osobno." "Eh, šteta", rekao je. "Imala je odliĉan smisao za društvenu pravdu, obiljeţen luckastom pjesniĉkom crtom, što je rijetka kombinacija za ţenu njezinog poloţaja. Prvotna zamisao bila joj je da angelologa koji je trebao pokupiti predmet dovedem do labirinta, a zatim upitam za niz brojeva. Rekla mi je da će ta osoba znati koji su. Ja sam ih, naravno, upamtio." "Brojeve?" upitao je Vladimir, zbunjen tim neoĉekivanim testom. "Da, gospodine." Zatim je pokazao prema središtu labirinta. Ispod kamena se nalazio sef sa šifriranom bravom u sredini. "Kako biste otvorili sef, trebat će vam brojevi. Mogli biste se usporediti s Minotaurom koji se probija kamenim labirintom." Zadovoljno se osmjehnuo, sretan što ih je uspio zbuniti. Vladimir je zurio u sef ĉija su vrata bila u istoj razini s podom ispod labirinta. Saitou-san se nagnula iznad sefa i upitala "Koliko je brojeva u kombinaciji?" "To vam ne mogu reći", odvratio je gospodin Gray. "Pisma gĊe Rockefeller bila su napisana tako da ih je jedino Innocenta mogla dekodirati", polako je rekla, kao da prebire po mislima.

"Innocentini odgovori potvrdili su da je prebrajala brojeve ţica na lirama te daje, pretpostavljam, zapisala brojeve." "Slijed je sadrţavao brojeve dvadeset osam, trideset, trideset osam, trideset devet", rekao je Vladimir. Saitou-san okrenula je navedene brojke, no sef se nije otvorio. "To je jedini slijed brojeva koji imamo", rekla je. "Morali bi upaliti u nekoj kombinaciji." "Ĉetiri broja i ĉetiri brojĉanika", rekao je Vladimir. "To su dvadeset i ĉetiri moguće kombinacije. Ne moţemo ih sve isprobati. Nemamo vremena za to." "Osim", rekla je Saitou-san, "ako ne postoji odreĊeni redoslijed kako bismo ih trebali upotrijebiti. Sjećate li se kako su kronološki poredani?" Razmislio je nakratko. "Dvadeset osam, trideset osam, trideset, trideset devet." Pomicala je brojĉanike, paţljivo redajući brojeve. Stavila je ruku na metalnu polugu i povukla ruĉicu sefa. Podigla se bez imalo otpora. Posegla je u unutrašnjost sefa i izvukla predmet omotan zelenim baršunom. Zlatna rezonantna kutija lire je bljesnula preko kamenog labirinta. "Predivna je", rekla je Saitou-san, okrećući je ne bi lije promotrila sa svih strana. Imala je okruglu osnovu. Sa strane su se povijale dvije zlatne ruĉice, nalik na rogove bika. Zlatna površina je bila glatka i ispolirana. "Ali nedostaju joj ţice." "Nema ni preĉki", rekao je Vladimir. Sagnuo se pored Saitou-san i promotrio rezonantnu kutiju. "To je samo dio instrumenta. Najvaţniji, doduše, ali sam po sebi beskoristan. Mora da smo zato poslani na ĉetiri lokacije. Dijelovi lire su razdvojeni." "Moramo obavijestiti ostale", rekla je, paţljivo vraćajući rezonantnu kutiju u baršunastu vrećicu. "Moraju znati za ĉime uopće tragaju "Ne morate brinuti oko toga što znaju, a što ne znaju", rekao je gospodin Gray, lica crvenog od uzbuĊenja. "Blago ne pripada nikome od nas." "Kako to mislite?" upitala je Saitou-san. "Gray ţeli reći", zaĉuo se glas sa suprotnog kraja apside, od kojega se Vladimir najeţio, budući da mu je bio poznat, "da je igra odavno završila. A u toj igri gubitnici su angelolozi." Zastrašenom je Grayu pao monokl s oka. Ne oklijevajući ni trenutka, odjurio je iz apside prema središnjem prolazu glavne laĊe, nestajući i pojavljujući se u izmeĊu svjetlosti i sjena. Promatrajući Graya, Vladimir je uoĉio skupine giborima postrojenih uzduţ prolaza crkve. Na slabom su svjetlu blistali njihova svijetla kosa i crvena krila. Okretali su se prema Grayu, poput suncokreta prema svjetlu. MeĊutim, prije nego što je uspio pobjeći, jedan od njih ga je šĉepao. Vladimir je bez imalo dvojbe zakljuĉio da su upali u zamku. Ĉekao ih je Percival Grigori. Posljednji ga je put vidio nekoliko desetljeća ranije, kada je bio mladi štićenik Raphaela Valka. Vlastitim je oĉima promatrao zvjerstva njegove obitelji za vrijeme rata. TakoĊer je svjedoĉio bolnim trenucima koje su nanijeli angelolozima - Seraphina Valko izgubila je ţivot zahvaljujući Percivalovim spletkama, a Gabriella je zamalo umrla. U to vrijeme Percival je bio zastrašujuća figura, no sada je bio tek bolesni mutant. Na njegov znak giborimi su doveli gospodina Graya. Bez upozorenja je skinuo vršak štapa, a ispod njega je provirila ĉeliĉna oštrica. Noţ je na trenutak zabljesnuo na svjetlu, a Grigori je zatim jednim brzim pokretom iskoraĉio prema naprijed i zario bodeţ u Gravevo tijelo. Njegov se izraz lica promijenio iz iznenaĊenosti u nevjericu, a zatim u razoĉaranost, patnju i klonulost. Kada je izvukao noţ, Gray se plaĉući srušio na pod, a oko njega se skupila lokva krvi. Oĉi su mu već za nekoliko sekundi poprimile staklen, mrtvi izraz. Jednakom brzinom kojom je izvukao noţ, Percival gaje i oĉistio svilenim rupĉićem, a zatim na njega uglavio vršak štapa.

Vladimir je vidio da se Saitou-san tiho odšuljala s rezonantnom kutijom prema straţnjem dijelu crkve. Kada ju je Percival primijetio, bila je već blizu izlaza. Podigao je ruku, dajući giborimima znak da je uhvate. Polovica ih je krenula za njom, a druga je polovica stupila naprijed, dok su se rubovi njihove odjeće vukli po podu. Ponovno je podigao ruku, kao da daje znak da šĉepaju Vladimira. U njihovu zagrljaju Vladimir je, jeţeći se, udisao miris njihove koţe. Dok su ritmiĉki zamahivali krilima, na vratu je osjetio strujanje hladnog zraka. "Ona će odnijeti liru Gabrielli!" uzviknuo je, boreći se s njihovim stiskom. Percival gaje prezirno pogledao. "Nadao sam se da ću vidjeti svoju dragu Gabriellu. Znam da iza ovog vašeg malog pothvata stoji ona. No posljednjih je nekoliko godina priliĉno nedostupna." Vladimir je zatvorio oĉi. Sjetio se da je Gabriellina infiltracija u obitelj Grigori bila senzacija meĊu angelolozima. Bio je to najveći i najznaĉajniji tajni pothvat 1940-ih. Njezin rad omogućio je suvremen nadzor Nefila te im donio mnogo korisnih informacija, ali ih je takoĊer sve doveo u opasnost. I nakon toliko godina Percival Grigori je ţeĊao za osvetom. Oslanjajući se na štap, odšepao je do Vladimira. "Gdje je?" upitao e JNagnuo se nad njim, tako daje Vladimir mogao uoĉiti velike purpurne kesice pod njegovim oĉima, nalik na masnice na bijeloj koţi. Zubi su mu bili savršeno ravni i bijeli kao da su bili prevuĉeni biserima. A ipak se vidjelo da je ostario - oko usta su mu se nakupljale tanke bore. Mora daje navršio bar tristo godina. "Sjećam vas se", rekao je, suţavajući oĉi kao da usporeĊuje ĉovjeka pred sobom s onim iz sjećanja. "Susreli smo se u Parizu. Sjećam se lica, premda vas je vrijeme izmijenilo gotovo do granica neprepoznatljivosti. Vi ste pomogli Gabrielli da me prevari." "A vi ste", rekao je Vladimir, sabirući se, "izdali sve u što ste vjerovali - obitelj, pretke. Ĉak je ni sada niste zaboravili. Recite, koliko vam nedostaje?" "Gdje je?" upitao je Percival, zureći u Vladimirove oĉi. "Nikada vam neću reći", odgovori, znajući da tim rijeĉima odabire smrt. Percival je ispustio štap. Pao je na pod, a crkvom je snaţno odjeknulo. Stavio je duge hladne prste na Vladimirova prsa, kao da će mu opipati bilo. Njime je prostrujao elektricitet, umanjujući mu sposobnost mišljenja. U posljednjim minutama ţivota pokušavao je doći do zraka, no u plućima mu je gorjelo, on sam bio je usisan u zastrašujuću prozirnost ubojiĉinih oĉiju. Bile su blijede, sa crvenim šarenicama nijanse intenzivne poput plamena. Vladimirova svijest se polako gasila, a on se prisjećao prekrasna osjećaja koji gaje obuzeo kada je u rukama drţao komad lire te kako je ţudio da ĉuje njenu eteriĉnu melodiju. Klizalište u Rockefellerovu centru, Peta avenija, New York City Evangeline je zurila u klizalište, promatrajući polagane, kruţne pokrete klizaĉa. Na blještavu površinu leda padala su šarena svjetla, odbijajući se od klizaljki i nestajući u sjeni. U daljini, ispred masivne sive zgrade stajala je ogromna boţiĉna jelka sa svjetlucavim crvenim i srebrnim lampicama nalik na milijun krijesnica. Ispod nje su se nalazili redovi veliĉanstvenih anĊeoskih glasnika s krilima krhkim i bijelim poput latica ljiljana. Bili su poredani poput legija straţara, osvijetljenih ţiĉanih tijela, s duguljastim mjedenim trubljama uzdignutim u slavu Nebesa. Dućani duţ klizališta - knjiţare, butici, papirnice i ĉokolaterije - poĉeli su se zatvarati; iz njih su izlazile mušterije s rukama punim darova i vrećica. Uvukla se u kaput ne bi li joj bilo toplije. Rukama je obujmila hladan metalni kovĉeg u kojemu su se nalazile preĉke lire. Bruno i Alistair prouĉavali su gomilu oko klizališta. Trg je bio ispunjen stotinama ljudi. S malenog zvuĉnika svirao je White Christmas, praćen melodioznim smijehom s klizališta. Do dogovorenog susreta preosta- jalo im je još petnaest minuta, no ostali još nisu stigli. Svjeţi je zrak mirisao po snijegu. Evangeline je udahnula i

poĉela kašljati. Osjećala je pritisak u plućima. Jedva je disala. Ono što je poĉelo kao blagi osjećaj nelagode u plućima u proteklih se nekoliko sati pretvorilo u snaţnu bol. Bilo joj je sve teţe disati. Alistair je oko nje omotao svoj šal. "Draga moja, pa vi se smrzavate", rekao je. "Zaštitite se od vjetra." "Nisam ni primijetila", rekla je, omatajući se gustim vunenim šalom. "Prezabrinuta sam da bih išta osjetila. Ostali su već trebali biti ovdje." "Ĉetvrti dio lire donijeli smo ovamo u isto doba godine", rekao je Alistair. "Bio je Boţić 1944. Dovezao sam Abby u gluho doba noći. Bila je strašna oluja. Na sreću, bila je dovoljno promišljena da prethodno obavijesti zaštitare da dolazimo. Njihova pomoć pokazala se vrlo korisnom." "Vi ste, dakle, znali da je ĉetvrti dio lire skriven ovdje?" upitao je Bruno. "Vidjeli ste ga?" "Da", potvrdio je Alistair. "Sam sam spremio vijke za zatezanje ţica u zaštitni kovĉeţić. To je bio priliĉan problem. Naime, trebalo je pronaći adekvatan kovĉeg koji bismo mogli sakriti ovdje, Abby je bila uvjerena daje ovo najbolje mjesto. Vlastoruĉno sam ga donio ovamo i pomogao joj da ga sakrije. Vijci su vrlo sitni, stoga je kovĉeţić teţak kao dţepni sat. Toliko je malen da je teško zamisliti da se u njemu skriva tako vaţan dio instrumenta. No to je ĉinjenica: bez vijaka lira ne moţe proizvesti zvuk." Evangeline je pokušala zamisliti kako priĉvršćuje malene vijke na preĉku. "Biste li znali ponovno sastaviti liru?" upitala je. "Kao i u svemu drugome, potrebno je slijediti odreĊeni raspored", rekao je Alistair. "Kada se na osnovu priĉvrsti popreĉna preĉka, potrebno je oko vijaka omotati ţice i dovoljno ih zategnuti. MeĊutim, naštimavanje je problematiĉno. Ta vještina zahtijeva uvjeţbano uho." Pogledavajući anĊele ispred velike boţiĉne jelke, dodao je, "Uvjeravam vas da lira ni po ĉemu ne nalikuje obiĉnim instrumentima, poput ovih u rukama anĊeoskih glasnika. Ţiĉani anĊeli u podnoţju jelke postavljeni su 1954, godinu dana nakon što je Phillip Johnson dovršio Sculpture Garden, dakle deset godina nakon što su u Rockefellero- vom centru pohranjeni vijci za zatezanje ţica. Premda su ova ljupka stvorenja postavljena ovdje sluĉajno - naime, gĊa Rockefeller tada je bila već pokojna, a nitko osim mene nije znao što je skriveno u njihovoj blizini — ĉini mi se da u tome ima neke prikladne simbolike. Blizu njih je skriveno blago anĊela koje ĉeka da bude otkriveno." "Kovĉeţić nije smješten blizu boţiĉne jelke?" upitala je Evangeline. "Nipošto", odvratio je Alistair, pokazujući prema suprotnom kraju klizališta, gdje se nalazio pozlaćen bronĉani kip Prometeja. "Smješten je u zlatni kip Prometeja." Promatrala je skulpturu. Bila je masivna, no ĉinilo se kao da lebdi u zraku. MeĊu Prometejevim tankim prstima treperila je vatra ukradena s ognjišta bogova, a noge mu je okruţivao bronĉan zodijaĉki prsten. Dobro je poznavala mit o Prometeju. Nakon što je bogovima ukrao vatru, bio je kaţnjen. Zeus gaje okovao za stijenu i poslao orla da mu ĉitavu vjeĉnost kljuca jetru. Dobio je kaznu koja je odgovarala njegovom grijehu: dar vatre oznaĉio je poĉetak ljudske inovacije i tehnologije, ali i suton bogova. "Nikada nisam vidjela kip iz ovakve blizine", rekla je Evangeline. Kip je blještao na svjetlu što je dopiralo s klizališta. "Ne radi se o remek-djelu", rekao je Alistair, "no ova skulptura savršeno pristaje u Rockefellerov centar. Kipar Paul Manship bio je prijatelj obitelji Rockefeller. Dobro su poznavali njegov rad te su od njega naruĉili kip. U mitu o Prometeju mogle bi se pronaći mnoge sliĉnosti s mojim nekadašnjim poslodavcima - genijalnost i okrutnost, lukavost i dominacija. Manship je znao da te aluzije ne bi pro- makle Johnu D. Rockefelleru, koji je iskoristio sav svoj utjecaj ne bi li u vrijeme velike poslijeratne krize izgradio Rockefellerov centar."

"A nisu promakle ni nama", rekla je Gabriella, iznenaĊujući Evangeline svojom pojavom. "Prometej u rukama drţi vatru, no zahvaljujući gĊi Rockefeller, kod njega se nalazi nešto još vaţnije." "Gabriella", rekla je Evangeline s olakšanjem i zagrlila baku. Tek tada je shvatila koliko je zapravo bila zabrinuta. "Imate li i ostale dijelove lire?" nestrpljivo je upitala Gabriella. "Pokaţite mi." Evangeline je otvorila kovĉeg s preĉkama, a Gabriella koţni kovĉeg u kojem su se nalazile ţice, trzalica i angelološki dnevnik te je u njega smjestila kovĉeg s preĉkama. Tek je tada primijetila Alistaira Carrolla, koji je stajao po strani. Oprezno gaje promatrala sve dok je Evangeline nije upoznala s njim te joj razjasnila njegov odnos s gĊom Rockefeller i ispriĉala joj koliko im je pomogao. "Znate li odstraniti vijke iz kipa?" usredotoĉeno je upitala, kao da je ĉitavo njeno struĉno iskustvo vodilo do tog trenutka. "Znate li gdje su toĉno skriveni?" "Toĉna lokacija poznata mi je već pola stoljeća", odvratio je Alistair. "Gdje su Vladimir i Saitou-san?" upitao je Bruno, najednom shvativši da dvoje angelologa nedostaje. Verlaine je pogledao na sat. Stajao je blizu Evangeline pa je i sama vidjela daje već 18.13. "Već su trebali biti ovdje", rekla je. Bruno je promatrao blještavi Prometejev kip na suprotnom kraju klizališta. "Ne moţemo ih još dugo ĉekati." "Ne moţemo više ĉekati ni sekunde", rekla je Gabriella. "Preopasno je da se dalje izlaţemo." "Jesu li vas slijedili?" upitao je Alistair, oĉito i sam uzrujan. "Gabriella vjeruje da jesu", odvratio je Verlaine, "premda smo imali sreće da bez poteškoća dovršimo rad u Cloistersu." "To je dio njihova plana", rekla je Gabriella, prouĉavajući gomilu, oĉekujući da će meĊu gomilom kupaca proviriti neprijatelji. "Izašli smo iz Cloistersa bez problema jer su nam oni to dopustili. Ne moţemo ĉekati više ni trenutka. Vladimir i Saitou-san će uskoro stići." "U tom sluĉaju trebali bismo smjesta nastaviti", rekao je Alistair toliko smireno da mu se Evangeline divila. Podsjećao je na smione sestre iz Samostana Sv. Ruţe. Poveo ih je rubom trga. Spustili su se betonskim stubištem prema klizalištu. Slijedeći plastiĉnu ogradu uz rub klizališta, došli su do kipa. Pred njima je nicala zgrada General Electrica na ĉijoj su velikoj fasadi vijorile mnogobrojne zastave - SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Portugala, Njemaĉke, Nizozemske, Španjolske, Japana, Italije, Kine, Grĉke, Brazila, Koreje. Moţda je zbog godina provedenih u izolaciji samostana Evangeline postala osjetljiva na masovna okupljanja - prouĉavala je ljude na klizalištu. Bilo je tu tinejdţera odjevenih u uske traperice i sportske jakne; roditelja s malom djecom, mladih i sredovjeĉnih parova. Promatrajući gomilu, shvatila je da je ţivjela toliko daleko od ostatka svijeta. Iznenada je na manje od dva metra od njih zapazila figuru u tamnom ogrtaĉu. Bio je visok, imao je blijedu koţu i velike crvene oĉi. Zurio je u nju sa zlokobnim izrazom lica. Paniĉno se okretala u svim smjerovima. MeĊu gomilom je primijetila visoke, crne figure gibori- ma koji su ih u tišini promatrali. Uhvatila je Verlainea za ruku i privila mu se bliţe. "Pogledaj", šapnula mu je "ovdje su." "Moraš otići odavde", rekao je. "Smjesta, prije nego upadnemo u klopku." "Mislim da je već prekasno", rekla je, pogledavajući oko sebe u uţasu. Njihov se broj povećavao. "Posvuda su." "PoĊi za mnom", rekao je, odvlaĉeći je od ostalih angelologa. "Moţemo zajedno otići odavde."

"Ne sada", rekla je, naginjući se prema njemu da bi je jedino on mogao ĉuti. "Moramo pomoći Gabrielli." "No što ako ne uspijemo?" upitao je. "Što ako ti se nešto dogodi?" Blago se osmjehnula, a zatim rekla, "Znaš, ti si jedina osoba na svijetu koja zna za moje omiljeno mjesto. Jednom ću te tamo povesti." Zaĉula je svoje ime. Oboje su se okrenuli. Gabriella ih je dozivala. Pridruţili su se ostalim angelolozima. Alistair je promatrao gomilu. Imao je uţasnut izraz lica. Evangeline je pratila njegov pogled prema Prometejevu kipu na kraju klizališta, gdje se okupila mnoštvo bijelih figura s krilima paţljivo sakrivenim ispod dugih crnih kaputa. U sredini je stajao visok, elegantan gospodin oslonjen na štap. "Tko je to?" upitala je, pokazujući u njegovu smjeru. "To je", rekla je Gabriella, "Percival Grigori." Evangeline je smjesta prepoznala ime. Bio je to Verlaineov poslodavac iz zloglasne obitelji Grigori, takoĊer i ĉovjek koji je ubio njenu majku. Promatrala gaje iz daljine, paralizirana uţasnim prizorom. Nikada ga ranije nije susrela, no znala je da joj je taj ĉovjek uništio obitelj. "Tvoja mu je majka priliĉno nalikovala. Naslijedila je njegovu visinu, put i velike plave oĉi. Uvijek me zabrinjavalo da mu je previše sliĉna." Gabriella je to izrekla tako tihim glasom da ju je jedva ĉula. "Uţasavalo me što je Angela toliko nalikovala Nefilima. Najviše sam se bojala da će postati poput njega." Prije nego što je stigla reagirati na bakinu zagonetnu izjavu - i njezine straviĉne implikacije - Grigori je podigao ruku, a gibori- mi, dotada stopljeni s gomilom, istupili su naprijed. Bili su brojniji nego što je ranije procijenila. Redovi blijedih košĉatih figura u crnim kaputima pojavljivali su se niotkuda, kao materijalizirani iz suhog i hladnog veĉernjeg zraka. Prestravljeno je promatrala kako joj se pribliţavaju. Bjelina leda uskoro je bila prekrivena njihovim crnilom. Ĉinilo se kao da su na trenutak hipnotizirali klizaĉe, no strah je ubrzo prešao u znatiţelju. Djeca su ih promatrala u ĉudu, a odrasli, već otupjeli na svakodnevne ĉudnovate prizore u gradu, jednostavno su ih ignorirali. Ubrzo su se skupili oko ograde trga. Kolektivni trans razbio se u trenutku. Gomile uplašenih ljudi bile su okruţene sa svih strana, a u središtu njihove mreţe bili su uhvaćeni angelolozi. Evangeline je zaĉula kako netko zaziva Gabriellino ime. Kada se okrenula, ugledala je Saitou-san kako se probija kroz meteţ. Istog trena shvatila je da se nešto uţasno dogodilo u Crkvi Riverside. Bila je ozlijeĊena. Na licu je imala posjekotine, a jakna joj je bila rasparana. Najgore od svega, bila je sama. "Gdje je Vladimir?" upitala je Gabriella zabrinuto. "Još ga nema?" upitala je Saitou-san, hvatajući dah. "Razdvojili smo se u Crkvi Riverside. Ondje su se nalazili giborimi, zajedno s Grigoriem. Ne znam kako su mogli znati da ćemo biti ondje, osim ako im Vladimir nije rekao." "Ostavili ste ga?" upitala je Gabriella. "Pobjegla sam. Nisam imala drugog izbora." Izvukla je baršunasti sveţanj iz kaputa, pridrţavajući ga uz tijelo kao da drţi dijete. "Nije bilo drugog naĉina da se izvuĉem s ovim." "Osnova lire", rekla je Gabriella, uzimajući je od Saitou-san. "Našli ste je." "Da", odvratila je Saitou-san. "Jeste li pronašli ostale dijelove?" "Sve osim vijaka za zatezanje ţica", rekla je Evangeline, "koji se nalaze ondje, meĊu giborimima." Saitou-san i Gabriella zurile su u klizalište preplavljeno giborimima. Gabriella je pozvala Brunu te mu nešto rekla tihim, zapovjednim glasom. Evangeline nije mogla raspoznati pojedine rijeĉi, jedino alarmantan ton kojim ih je izrekla. Zatim ju je primila za ruku i rekla: "PoĊi s Brunom", dajući joj koţni kovĉeg s dijelovima instrumenta.

"Slijedi njegove upute. Moraš ih odnijeti što dalje odavde. Ako sve dobro proĊe, uskoro ću biti s tobom." Obrisi klizališta postajali su sve mutniji pred Evangelininim oĉima koje su se punile suzama - imala je osjećaj daje više nikada neće vidjeti unatoĉ njezinom uvjeravanju. Moţda je i Gabriella bila svjesna njezinih misli. Ĉvrsto je zagrli, a zatim poljubi u obraz i šapne: "Angelologija nije obiĉno zanimanje. Ona je poziv. Tvoje djelovanje tek zapoĉinje, draga moja Evangeline, a već sad si sve ĉemu sam se nadala da ćeš postati." Ne duljeći, pošla je za Alistairom kroz gomilu duţ klizališta. Nestali su u kaotiĉnoj mješavini pokreta i buke. Bruno je poveo Evangeline i Verlainea betonskim stubištem prema glavnom trgu. Slijedila ih je Saitou-san. Nisu zastali sve dok nisu stigli do zastava iza Prometejevog kipa. Evangeline je vidjela u kakvoj su se opasnosti nalazili Gabriella i Alistair: giborimi su posve preplavili klizalište. "Sto to rade?" upitao je Verlaine. "Idu ravno meĊu njih", odvratila je Saitou-san. "Moramo im pomoći", rekla je Evangeline. "Gabriella nam je dala jasne upute što bismo trebali ĉiniti", rekao je Bruno, premda se briga u njegovu glasu i naborano ĉelo nisu slagali s onim što je govorio. Bilo je oĉito da je jednako prestravljen Gabrie- llinim postupcima. "Valjda zna što radi." "Moţda", rekao je Verlaine. "No kako će se dovraga izvući otamo?" Nefili u podnoţju razmaknuli su se, stvarajući prolaz da bi Gabriella i Alistair mogli neometano prići Grigoriu koji je stajao u blizini Prometejevog kipa. Gabriella je u njihovoj sjeni izgledala sitnije i krhkije nego inaĉe, a Evangeline je iznenada shvatila sve: jednaka strast i posvećenost koja je nagnala ĉasnog oca Clematisa da se spusti u dubine Đavoljeg ţdrijela i suoĉi s nepoznatim, kao i potraga za istinom koja je zapeĉatila majĉino ubojstvo - bile su sile koje su nagonile Gabriellu da se upusti u bitku s Percivalom Grigoriem. Krajiĉkom svijesti Evangeline je shvatila bakin plan - Gabriella se svaĊala s Grigoriem, odvlaĉeći paţnju od Alistaira koji se penjao na kip - no ipak je bila šokirana izravnošću njegovih postupaka. Paţljivo je stupio u bazen vode, odgacao do podnoţja skulpture i mokar se popeo na zlatan prsten oko Prometejevog tijela. Rub je bio sklizak zbog leda. Umjesto da se nastavi penjati, primio se za unutarnji rub prstena i posegnuo za neĉim što se nalazilo iza njega. Sa svoje promatraĉnice iznad kipa Evangeline nije mogla toĉno odrediti što radi, no ĉinilo se da je odvojio nešto što se nalazilo iza prstena. Kada je to podigao u zrak, vidjela je da se radilo o malenoj bronĉanoj kutiji. "Evangeline", zazvao ju je jedva ĉujnim glasom, jer je oko njega buĉila fontana. "Hvatajte!" Dobacio joj je kutiju. Preletjela je preko kipa i prozirne plastiĉne ograde oko klizališta i završila pred njezinim nogama. Podigla ju je s ploĉnika. Kutija je imala pravokutan oblik i bila teška poput zlatnog jajeta. Privivši kovĉeg k sebi, još je jednom promotrila trg. S jedne je strane klizalište bilo preplavljeno ljudima koji su bezbriţno skidali klizaljke. Giborimi su polako opkolili Alistaira na ledu. Prema njima je izgledao krhko i ranjivo. Kada su se bacili na njega, dotakla je meki vuneni šal koji joj je dao. Ţeljela mu je pomoći da pobjegne, ali bilo mu se nemoguće pribliţiti. Giborimi bi u nekoliko minuta završili s Alistairom i bacili se na angelologe. Shvativši da se situacija zloslutno preokrenula, Bruno je promatrao trg u potrazi za izlazom. Konaĉno je pronašao rješenje. "DoĊite", rekao je, dajući im znak da ga slijede. Grigori je zareţao na njih, a zatim iz dţepa izvukao pištolj i uperio ga u Gabriellinu glavu. "DoĊi, Evangeline", rekao je Bruno alarmantnim tonom. "Smjesta."

No ona ga nije mogla slijediti. Pogledavala je prema baki zarobljenoj u središtu klizališta. Shvatila je da mora brzo reagirati. Znala je da bi Gabriella ţeljela da slijedi Brunu - kovĉeg s lirom bio je nesum njivo dragocjeniji od njihovih ţivota - no jednostavno se nije mogla okrenuti i ostaviti je da umre. Stisnula je Verlaineovu ruku, a zatim se odvojila i potrĉala stubištem prema baki na ledu. Bilo joj je jasno daje ugrozila njihove ţivote - i mnogo više od toga - ali nije ju mogla ostaviti. Sve je već izgubila. Nije imala nikog drugog osim nje. Giborimi su je šĉepali, s obje strane pridrţavalo ju je po jedno gnjusno stvorenje. Dok se Evangeline pribliţavala klizalištu, okruţili su je s leĊa, zatvarajući joj prolaz. Nije se mogla vratiti. "DoĊi", rekao joj je Grigori, prizivajući je štapom. Promatrajući bronĉanu kutiju koju joj je dobacio Alistair, rekao je, "Donesi je ovamo i predaj mije." Došetala je do njega. Bila je šokirana njegovim izgledom. Uopće nije izgledao kako gaje zamišljala. Bio je pogrbljen, slabašan i ispijen. Ispruţio je usahlu ruku. Predala mu je bronĉanu kutiju s Prometejevog kipa. Razgledao ju je na svjetlu kao daje bio nesiguran što bi se u tako sićušnoj kutiji moglo nalaziti. Smiješeći se, spremio ju je dţep, a zatim brzim potezom iz njezinih ruku zgrabio koţni kovĉeg. Klizalište u Rockefellerovu centru, Peta avenija, New York City Verlaine je znao da se ispod crnih kaputa kriju krila i bio je svjestan kakvu su štetu giborima mogli nanijeti da su ih upotrijebili. MeĊutim, ostalim ljudima nisu bile ništa drugo nego skupina ĉudno odjevenih muškaraca koji su na ledu izvodili neki bizaran ritual. Slijedili su Grigorieve naredbe. Okupili su se oko njega u središtu klizališta, stvarajući neprobojan zid izmeĊu Percivala i angelologa. Postupci mraĉne horde posve bi zaokupili Verlaineovu paţnju da se meĊu njima nije nalazila Evangeline. "Ostani ovdje", rekao je Bruno, dajući mu znak da ostane na pro- matraĉnici iznad Prometejeva kipa. "Saitou-san, poĊite stubištem. Ja ću otići na suprotnu stranu klizališta i vidjeti mogu li odvratiti Gri- gorievu paţnju." "Nemoguće", rekla je Saitou-san. "Pogledajte koliko ih je." Bruno je zastao promatrajući klizalište. "Ne moţemo ih samo ostaviti ondje", rekao je, oĉito uznemiren. "Moramo pokušati nešto uĉiniti." Njih dvoje su potom otrĉali i ostavili Verlainea samog. Bespomoćno je zurio s promatraĉnice, jedva se suzdrţavajući da ne skoĉi na led. Smuĉilo mu se gledajući Evangeline u takvoj opasnosti, no nije mogao uĉiniti baš ništa da bije spasio. Poznavao ju je tek jedan dan, no grozio se budućnosti u kojoj je ne bi bilo. Zazvao ju je imenom. Kroz kaos stvorenja koja su je okruţivala pogledala je prema njemu. Ĉula gaje mada ju je Grigori zajedno s Gabriellom tjerao s leda. Na trenutak se osjećao kao da je izvan sebe, kao da svoju patnju promatra iz daljine. Nije mu promakla ironija njegova poloţaja: kao na filmu, tragikomiĉan glavni junak promatra kako mu kukaviĉki zlikovac odvodi ţenu koju voli. Nevjerojatno kako ga je ljubav isto vremeno pretvorila u holivudski klišej i potpunog ĉudaka. Bio je zaljubljen u Evangeline, u to je je bio siguran. Za nju bi uĉinio baš sve. Bruno je motrio giborime sa suprotnog kraja klizališta. Bilo mu je jasno da bi ga brojĉano nadmašili da se upustio u okršaj. Ĉak i da ih je troje istovremeno krenulo na njih, bilo bi nemoguće doprijeti do Gabrielle i Evangeline. Saitou-san je na stubištu ĉekala znak za pokret. No Bruno je, kao i Verlaine, uviĊao beznadnost njihova poloţaja. Mogli su samo promatrati. Odjednom se zaĉulo brujanje koje je nadvladalo buku grada. Verlaine u poĉetku nije mogao odrediti izvor - poĉelo je kao lagano ko- mešanje iz daljine, a zatim je u nekoliko sekundi preraslo u jasno brujanje motora. Prouĉavajući trg, ugledao je crno vozilo, posve

identiĉno kombijima koje je vidio ispred Samostana Sv. Ruţe. Probijalo se prema klizalištu kroz gomile ljudi. Kada se kombi pribliţio, Grigori je uperio pištolj u Gabriellu i Evangeline, gurajući ih stubištem. Verlaine se naprezao da vidi Evangeline, no sa svih strana su je okruţili giborimi. Kada je vozilo prošlo pored Saitou-san, primijetio je njezinu neodluĉnost. Na trenutak se ĉinilo kao da će se progurati kroz giborime i sama suoĉiti s Grigoriem, no znala je daje preslaba, pa nije uĉinila ništa. Grigori je prisilio Evangeline i Gabriellu da uĊu u kombi, a zatim brzim potezom zatvorio vrata. Kombi se odvezao, a Verlaine je oĉajniĉki zazivao Evangeline. Bio je bijesan zbog svoje bespomoćnosti. Potrĉao je za kombijem pored anĊeoskih glasnika sa zlatnim trubljama koje su se uzdizale na tamnom noćnom nebu i ogromnih zimzelenih stabala ukrašenih raznobojnim svjetlima. MeĊutim, kombi se stopio s prometom i nestao. Evangeline je nestala. Giborimi su se raspršili, penjući se stepenicama i nestajući u gomili, kao da se ništa nije dogodilo. Kada su se povukli s klizališta, potrĉao je stubištem prema mjestu gdje je stajala Evangeline. Klizao je po ledu. Reflektori su bacali ţutu, plavu i naranĉastu boju preko uglaĉane površine klizališta. U središtu se nalazio predmet koji mu je zaokupio paţnju. Spustio se na koljena. Prešao je prstima po hladnoj površini i podigao zlatni lanĉić s privjeskom u obliku lire. Istoĉna 48. ulica i Avenija Park, New York City Percival Grigori naredio je vozaĉu da skrene u Aveniju Park i nastavi u smjeru sjevera prema njegovu stanu gdje su ga ĉekali roditelji. Široka avenija je bila zakrĉena prometom, pa su se sporo pomicali. Crne grane ogoljenih stabala na sredini avenije bile su ukrašene mnogobrojnim svjetlima u boji. To ga je podsjetilo da su ljudske sljedbe i dalje uronjene u svoje blagdane. Prelazeći prstima preko izlizanog koţnog kovĉega, znao je da će Sneja konaĉno biti zadovoljna. Gotovo da je mogao zamisliti zadovoljstvo na njezinu licu kada joj pred noge poloţi liru i Gabriellu Levi-Franche Valko. Sad kada više nije bilo Otterley, on joj je bio jedina nada. Bio je siguran da će se ovime iskupiti. Gabriella je sjedila nasuprot njemu i prezirno ga promatrala. Prošlo je više od pedeset godina od njihova posljednjeg susreta, no i dalje je gajio jednako snaţne - i proturjeĉne osjećaje kao i onoga dana kada je naredio da je uhvate. Prezirala gaje, ali se i dalje divio jaĉini njezinih osjećaja: voljela ili mrzila, svaku je emociju osjećala ĉitavim bićem. Mislio je da je izgubila moć nad njim, ali u njezinoj se prisutnosti ipak osjećao slabim. Nije više bila niti mlada niti lijepa, ali je još uvijek posjedovala magnetsku privlaĉnost. Premda ju je odmah mogao ubiti, nije bila nimalo uplašena. Znao je da će se to promijeniti kada se suoĉi sa Snejom. Ona se nikada nije bojala Gabrielle. Kada je kombi zastao na semaforu, Percival je stao prouĉavati djevojku pored nje. Ĉinilo se posve apsurdno, no ona je nevjerojatno nalikovala Gabrielli kakvu je poznavao prije pedeset godina — imala je jednaku svijetlu put i zelene oĉi. Kao da se pred njim materijalizirala Gabriella o kojoj je maštao. I ona je oko vrata nosila ogrlicu sa zlatnom lirom, identiĉnu onoj koju je Gabriella nekoć nosila u Parizu, i od koje se nikada nije rastajala. Iznenada, prije nego što je stigao reagirati, otvorila je vrata kombija, zgrabila kovĉeg s njegova krila i zajedno s djevojkom iskoĉila na ulicu. Viknuo je vozaĉu da ih slijedi. Projurili su kroz crveno svjetlo i skrenuli desno u 51. ulicu, vozeći jednosmjernom u suprotnom smjeru. Iako su ih slijedili u stopu, uspjele su im pobjeći. Otrĉale su Avenijom Lexington i ušle u podzemnu. Percival je zgrabio štap i iskoĉio, crpeći iz sebe svu snagu. Trĉao je kroz gomilu najbrţe što je mogao, dok gaje tijelo boljelo pri svakom koraku. Nikada ranije nije ušao u njujoršku podzemnu ţeljeznicu, pa su mu aparati za karte za metro, kao i mape ţeljeznice i zaustavne rampe, bili posve strani i nerazumljivi. Nije shvaćao kako sve to funkcionira. Prošlo je mnogo godina otkada je ušao u parišku podzemnu

ţeljeznicu. Otvaranje Metroa na prijelazu prošlog stoljeća privuklo ga je iz znatiţelje, i više nego jednom vozio se vlakom kada je to bilo u modi, no brzo se zasitio. U New Yorku takva vrsta prijevoza nije dolazila u obzir. Pomisao na blizinu tolikog broja ljudskih bića izazivala je muĉninu. Kada je dospio do rampi, zastao je da uhvati zrak, a zatim je pokušao pogurati metalnu šipku, no bila je zaglavljena. Pokušao je iznova, no šipka je i dalje stajala na mjestu. Tukao je štapom po rampi, iznervirano psovao, primjećujući kako ga ljudi promatraju kao da je luĊak. Nekoć bi bez muke jednostavno svinuo šipku. Pedeset godina ranije trebalo bi mu tek nekoliko sekundi da uhvati Gabriellu - koja se takoĊer nije mogla kretati brzo kao nekad - i njezinu suradnicu. No sada je bio bespomoćan. Nikako nije mogao zaobići te apsurdne metalne barijere. Na stanicu je ušetao mladić u trenirci i iz dţepa izvukao plastiĉnu karticu. Percival je ĉekao dok se nije pribliţio rampi, a potom, u trenutku kada se mladić spremao upotrijebiti karticu, sa štapa je skinuo vrh i svom ga snagom ubo u leĊa. Mladić je zateturao prema naprijed, udario o rampu i završio pred njegovim nogama. Dok je grcao u boli, Percival mu je iz prstiju išĉupao karticu, provukao kroz aparat i progurao se kroz ulaz. U daljini je ĉuo vlak kako tutnji pribliţavajući se stanici. Stanica podzemne ţeljeznice na kriţanju 51. ulice i Avenije Lexington, vlak na liniji br. 6, New York City Vlak se pribliţavao. Evangeline je na koţi osjećala navalu vrućeg zraka. Duboko je udahnula, upijajući miris zagušljiva zraka i vrućeg metala. Otvorila su se vrata, a more putnika je izašlo. Ona i Gabriella trĉale su manje od jednog bloka do stanice, no baka je umalo ostala bez daha. Dok joj je pomagala da se smjesti na blještavo plastiĉno sjedalo, primijetila je da joj postaje slabo. Naslonila se na sjedalo, pokušavajući se sabrati, a Evangeline se pitala koliko će još izdrţati ako ih je Percival Grigori slijedio. Izuzev pijanca koji se opruţio preko reda sjedala na suprotnom kraju, vagon je bio prazan. Nekoliko udaha bilo je dovoljno da shvati zašto u njegovoj blizini nije bilo drugih putnika. Povratio je po sebi i po sjedalima, šireći oko sebe prodoran smrad. Umalo je i sama povratila, ali nije mogla riskirati da izaĊe na stanicu. Umjesto toga pokušala je procijeniti na kojoj se liniji nalaze. Pronašla je kartu i zakljuĉila da se nalaze na zelenoj liniji 4-5-6. Slijedeći je u smjeru juga, vidjela je da završava na stanici kod Bruklinškog mosta i Gradske vijećnice. Odliĉno je poznavale ulice oko mosta. Kada bi uspjele stići do tamo, bez problema bi im pronašla skrovište. Morale su smjesta poći dalje, no vrata su i dalje bila otvorena. Iz zvuĉnika se zaĉuo glasan kreštav glas koji ubrzano izgovara nizove rijeĉi, spajajući ih u jedva razumljivo mrmljanje. NagaĊala je da obavijest ima veze sa zastojem na stanici, ali nije bila sigurna. Vrata su i dalje bila otvorena, izlaţući ih opasnosti. Pomisao da bi mogle ostati zatoĉene stvarala joj je paniku, no paţnju joj je zaokupila iznenadna bakina uznemirenost. "Sto nije u redu?" upitala je. "Nema je", rekla je Gabriella, pipajući vrat, oĉito prestravljena. "Otpala mije ogrlica s lirom." Evangeline je instinktivno dotakla vlastito grlo, osjećajući pod prstima hladni metal privjeska. Poĉela je otkopĉavati ogrlicu, u namjeri da je preda baki, ali ju je Gabriella zaustavila. "Sada će ti trebati više nego ikada." Bez obzira na privjesak, bilo je preopasno ostati ovdje i ĉekati. Evangeline je promatrala stanicu, mjereći udaljenost do izlaza. Upravo se spremala primiti baku za ruku i povesti je van, kada je kroz prozor prekriven grafitima ugledala obris njihova progonitelja. Došepao je na stanicu, pretraţujući vlak. Sagnula se ispod prozora, povlaĉeći Gabriellu u nadi da ih nije vidio. Na njezino olakšanje, oglasilo se zvono i vrata su se poĉela zatvarati. Vlak je uz buku metala krenuo sa stanice.

MeĊutim, kada je pogledala prema gore, umalo je zamrla od uţasa. Ugledala je Grigoriev štap umrljan krvlju. Percival ju je motrio, a lice mu je bilo izobliĉeno od bijesa i iscrpljenosti. Teško je disao pa je procijenila da bi mu mogle pobjeći na idućoj stanici. Sumnjala je da bi ih mogao slijediti ĉak i najkraćim stubištem. MeĊutim, kada je iz dţepa izvukao pištolj te im dao znak da ustanu, znala je da su uhvaćene. Pridrţavajući se za metalnu šipku, privila je baku bliţe sebi. "Eto nas opet zajedno", prošaputao je, dok se naginjao da uzme koţni kovĉeg od Gabrielle. "No moţda ovoga puta konaĉno imamo posla s pravom stvari." Dok se vlak probijao mraĉnim tunelima, zanoseći se u zavojima, Percival je smjestio kovĉeg na plastiĉno sjedalo, pa ga otvorio. Vlak je stao na stanici i vrata su se ponovno otvorila, no putnici su, osjećajući smrad pijanca, ulazili i odmah izlazili iz vagona. Ĉinilo se kao da Percival to ni ne primjećuje. Razmotao je zelenu baršunastu tkaninu u kojoj se nalazila rezonantna kutija, izvadio trzalicu iz koţne kesice, izvukao preĉku iz kovĉega i odmotao ţice. Iz dţepa je izvukao malu bronĉanu kutiju koju je Alistair Carroll pronašao u Rockefellerovom centru. Otvorio ju je i prouĉio vijke za ţice naĉinjene od valkinija. Dijelovi lire leţali su pred njima, ljuljajući se u ritmu vlaka i ĉekale da ih netko sastavi. S dna kovĉega je izvukao angelološki dnevnik s koţnim koricama i zlatnom kopĉom u obliku anĊela koja je blistala na treperavom svjetlu. Okretao je stranice, brzo prelazeći preko poznatih odjeljaka s povijesnim informacijama, magiĉnim kvadratima i peĉatima. Zastao je na dijelu gdje su poĉinjale Angeline matematiĉke formule. "Sto predstavljaju ovi brojevi?" upitao je, paţljivo prouĉavajući biljeţnicu. "Pogledaj paţljivije", rekla je Gabriella. "Znaš toĉno na što se od nose. Ĉitajući stranice, izraz lica promijenio mu se iz zbunjenosti u zadovoljstvo. "To su formule koje si mi zatajila." "Ţeliš reći", rekla je Gabriella, "to su formule zbog kojih si ubio vlastitu kćer." Evangeline je zadrţavala dah, konaĉno shvaćajući znaĉenje zagonetne Gabrielline izjave na klizalištu. Percival Grigori je bio njezin djed. Ta ju je spoznaja ispunila uţasom. Grigori je bio jednako zateĉen. Pokušao je govoriti, no dobio je napad kašlja. Borio se da doĊe do zraka dok na koncu nije rekao, "Ne vjerujem ti." "Angela nikad nije saznala tko joj je otac. Poštedjela sam je bolne istine. Evangeline, meĊutim, nije te sreće. Ona je vlastitim oĉima svjedoĉila zvjerstvu vlastitog djeda." Skrenuo je pogled s nje na Evangeline. Njegovo oronulo lice izoštrilo se kada je konaĉno shvatio njezine rijeĉi. "Sigurna sam", nastavila je, "da će Sneja biti zadovoljna spoznajom da si joj podario potomka." "Ljudski potomak je bezvrijedan", prasnuo je. "Sneji je bitna jedino anĊeoska krv." Vlak je stigao na stanicu na trgu Union Square. Svjetlo sa stanice ispunilo je unutrašnjost vagona. Vrata su se otvorila i ušla je grupa koja se veselo vraćala s blagdanske proslave. Ĉinilo se da ne primjećuju Percivala niti zadah pijanca. Zauzeli su sjedala u blizini, glasno priĉajući i smijući se. Uzrujana njihovom prisutnošću, Gabriella se pomakla da zakloni kovĉeg. "Preopasno je ovako izlagati kovĉeg", rekla je. Percival je pištoljem dao znak Evangeline da sakupi dijelove. Smještala ih je natrag u kovĉeg, prouĉavajući dio po dio. Kako su joj prsti prelazili metalnom osnovom lire, obuzimao ju je ĉudan osjećaj. U poĉetku gaje ignorirala, misleći da se jednostavno radilo o strahu i panici koje joj je Percival izazivao, no tada je zaĉula nezemaljski zvuk - ugodnu, savršenu glazbu od koje su je prolazili trnci. Zvuk je ushićivao i bio toliko vedar. Naprezala se da ga jasnije ĉuje. Bacila je pogled na baku koja se prepirala s Grigoriem. Od glazbe nije mogla ĉuti njezine rijeĉi, kao da ju je okruţila debela staklena opna koja ju je odvojila od ostatka svijeta. Ništa nije bilo vaţno osim instrumenta. I premda je omamljujući zvuk

djelovao samo na nju, znala je da glazba nije bila samo proizvod njene mašte. Lira ju je prizivala k sebi. Percival je bez upozorenja zatvorio kovĉeg i oteo ga iz njezinih ruku te prekinuo ĉaroliju instrumenta. Obuzeo ju je oĉaj. Prije negoli je uspjela shvatiti vlastite postupke, bacila se na njega, otimajući mu kovĉeg. Na njezino iznenaĊenje, uspjela gaje uzeti bez imalo muke. Osjećala je novu, nepoznatu ţivotnu snagu. Izoštrio joj se i vid. Drţala je kovĉeg blizu sebe, spremna ga zaštititi. Vlak se zaustavio na sljedećoj stanici i ljudi su izašli, potpuno nesvjesni prizora. Zaĉulo se zvonce i vrata se opet zatvore. Ponovno su bili sami, osim smrdljivog pijanca na suprotnom kraju vagona. Okrenula se od Gabrielle i Percivala i otvorila kovĉeg. Dijelovi su ĉekali da ih netko sastavi. Brzo je priĉvrstila preĉku na osnovu, a zatim namjestila vijke te spojila ţice, polako ih motajući dok nisu bile dovoljno zategnute. Oĉekivala je da će procedura biti komplicirana, meĊutim, s lakoćom je uspjela priĉvrstiti dijelove. Dok je zatezala ţice, pod prstima je osjećala vibraciju. Prešla je rukom preko lire. Metal je bio hladan i gladak. Klizila je prstom preko ĉvrste svilene niti i zatezala vijak. Izvukla je trzali- cu, povlaĉeći je preko ţica. Tekstura svijeta u trenutku se izmijenila. Buka podzemne ţeljeznice, prijetnje Percivala Grigoria, nekontrolirano lupanje srca - sve se umirilo, a njezina osjetila ponovno je ispunila ugodna vibracija, mnogo snaţnija nego ranije. Osjećala se kao da je istovremeno budna i kao da sanja. Stvarnost se ĉinila ţivljom i ţivotnijom, a ipak se osjećala kao daje u snu. Zvuk je posve razoru- ţavajući, ĉist i snaţan. "Stani", rekla je Gabriella. Iako je stajala tek nekoliko centimetara dalje, njezin joj je glas zvuĉao kao da dolazi izdaleka. "Evangeline, ne znaš što radiš." Gledala je baku kao kroz prizmu. Stajala je pored nje, no jedva da ju je vidjela. Gabriella je rekla: "Ništa se ne zna o pravilnom sviranju lire. Uţasi koje bi mogla donijeti svijetu su nezamislivi. Preklinjem te, stani!" Percival joj uputi pogled pun zahvalnosti i zadovoljstva. Zvuk lire imao je na njega magiĉno djelovanje. Pristupi joj bliţe. Prsti su mu podrhtavali od poţude dok je doticao liru. Izraz lica odjednom mu se izmijenio. Promatrao ju je s uţasom i strahopoštovanjem. Gabrielline oĉi ispunile su se suzama. "Draga moja Evangeline, što ti se dogodilo?" Evangeline nije mogla shvatiti znaĉenje bakinih rijeĉi. Pogledala se i nije primijetila nikakvu promjenu. Tada se okrenula i ugledala vlastiti odraz u širokom tamnom prozoru i zaustavila dah. Oko ramena joj se mreškao par svjetlećih, prozraĉnih krila tako zadivljujuće ljepote da nije mogla svrnuti pogled sa sebe. Najmanjim pritiskom mišića potpuno su se raširila. Bila su tako lagana da se na trenutak zapitala nisu li tek svjetlosna iluzija. Osvrtala se ne bi li ih bolje promotrila. Prozirna pera purpurne nijanse bila su prošarana srebrnom bojom. Duboko je udahnula, a krila su se pomakla. Uskoro su poprimila ritam njezina disanja. "Tko sam ja?" upitala je, iznenadno uviĊajući vlastitu metamorfozu. "U što sam se pretvorila?" Percival joj se pribliţio. Pod utjecajem glazbe ili zbog novog zanimanja za nju, izmijenio se iz usahle, pogrbljene figure u impozantno stvorenje prema kojem je Gabriella izgledala kao patuljak. Koţa mu je izgledala kao da isijava plamen, plave su oĉi blistale, a leĊa su mu se ispravila. Odbacivši štap na pod vagona, rekao je, "Tvoja krila izgledaju kao krila tvoje šukunbake Grigori. Nisam ih nikada vidio, ali otac mije govorio o njima. Ona oznaĉavaju najĉišća bića naše rase. Postala si jedna od nas. Izdanak obitelji Grigori." Stavio je ruku na njezino rame. Najeţila se od njegovih ledenih prstiju, ali taje senzacija ispuni zadovoljstvom i snagom. Osjećala se kao da je ĉitav ţivot ţivjela u ĉahuri koja je sada samo otpala s nje. Odjednom se osjećala snaţnom i ţivom.

"DoĊi sa mnom", rekao joj je mekim glasom. "DoĊi upoznati Sneju. DoĊi kući, svojoj obitelji. Dat ćemo ti sve što ti je potrebno, sve za ĉim si ţudjela, sve što bi mogla poţeljeti. Nikada ti ništa neće nedostajati. Ţivjet ćeš dugo nakon što nestane svijet koji te sada okruţuje. Pokazat ću ti kako. Poduĉit ću te svemu što znam. Samo mi ti moţemo pruţiti budućnost." Gledajući ga u oĉi, znala je što bi joj sve mogao pruţiti. Mogli bi joj pripasti njegova obitelj i njezina moć. Mogla je imati sve što je izgubila - dom, obitelj. Gabriella joj ništa od toga nije mogla dati. Kada se okrenula prema njoj, bila je zaprepaštena koliko se izmijenila. Iznenada joj se ĉinila kao slaba i beznaĉajna ţena, tek krhko ljudsko biće suznih oĉiju. "Znala si što sam", rekla joj je. "Tvoj otac i ja pregledali smo te kada si bila mala djevojĉica, vidjeli smo da imaš pluća nefilskog djeteta, ali na temelju naših studija - kao i Angelina prouĉavanja odumiranja Nefila - znali smo da veliki postotak Nefila uopće ne razvije krila. Genetika nije dovoljna. Moraju biti prisutni i drugi faktori", rekla je Gabriella. Dotakla je Evangelinina krila, zadivljena njihovom ljepotom. Evangeline se zgaĊeno odmakla. "Htjela si me prevariti", rekla je. "Mislila si da ću uništiti liru. Znala si što ću postati." "Uvijek sam se bojala da će se to dogoditi s Angelom. Ona je nevjerojatno nalikovala Percivalu. No vjerovala sam da će ga, ĉak i ako se dogodi ono najgore i ona postane poput njega u tjelesnom smislu, nadići duhom." "Ali majka nije bila poput mene", rekla je Evangeline. "Bila je ljudsko biće." Vjerojatno naslućujući konflikt u njezinim mislima, Gabriella je rekla: "Da, bila je ĉovjeku svakom pogledu. Bila je njeţna i suosjećajna. Voljela je tvoga oca ljudskim srcem. Moţda je to bilo samo majĉinsko zavaravanje, ali vjerovala sam da se moţe oduprijeti vlastitom porijeklu. Na temelju njezina rada vjerovali smo da Nefili odumiru. Nadali smo se novoj rasi u kojoj bi prevladale ljudske osobine. Vjerovala sam daje ona prva predstavnica nove rase, ĉak i ako je naslijedila biološku strukturu Nefila. To joj, meĊutim, nije bilo suĊeno. Ali to je tvoja sudbina." Vlak se zaustavljao, a vrata su se poĉela otvarati. Gabriella je privila unuku k sebi. Evangeline je jedva uspijevala razaznati njene rijeĉi. "Bjeţi, Evangeline", ţurno joj je šapnula. "Uzmi liru i uništi je. Nemoj pokleknuti pred iskušenjima koja osjećaš. Na tebi je da uĉiniš ono što je ispravno. Bjeţi, draga, i ne osvrći se." Na trenutak je poĉinula u Gabriellinom zagrljaju. Toplina i sigurnost bakina tijela podsjetile su je na zaštićenost koju je nekoć osjećala u blizini majke. Gabriella je još jednom privine k sebi, a zatim pusti iz zagrljaja. Stanica podzemne ţeljeznice kod Bruklinškog mosta i Gradske vijećnice, New York Percival je zgrabio Gabriellu za ruke i odvukao je iz vlaka. Bila je lagana, zglobovi na rukama su tanki i lomljivi poput granĉica. Nikada se nije mogla mjeriti s njim, ali u Parizu je bila dovoljno jaka da mu pruţi kakav-takav otpor. Sada je bila toliko slabašna da joj je lako mogao nauditi. Gotovo je poţelio da je jaĉa. Ţelio ju je promatrati kako mu se odupire dok je ubija. Morao se zadovoljiti njezinim uţasnutim pogledom dok ju je navlaĉio po stanici. Zgrabivši je za ovratnik, s njezinog crnog sakoa otpali su gumbići, rasipajući se kao kukĉići u bijegu od svjetla. Koţa joj je bila blijeda i naborana, osim na gornjem dijelu prsne kosti, gdje je imala dubok ruţiĉasti oţiljak. Kada je dosegao mraĉno stubište na suprotnom kraju platforme, bacio ju je niz stepenice i skakao po njoj, zaklanjujući je svojom sjenom. Pokušala se otkotrljati, ali prikliještio ju je koljenom na hladan betonski pod. Nije ju htio pustiti. Stavio je ruke na srce. Na dlanovima je osjećao brze i snaţne otkucaje; puls mu je bio ţivotinjski ubrzan. "Gabriella, moj kerubinu", rekao je, ali ona ga nije htjela niti pogledati niti

mu išta odgovoriti. No ĉak i kada je rukama klizio po njenim tankim rebrima, osjećao je strah od nje. Znojili su mu se dlanovi. Zatvorio je oĉi. Desetljećima je ţeĊao za njenom krvlju. Na njegovo zadovoljstvo, previjala se i grĉila, ali borba nije imala smisla. Njezin ţivot ionako mu je pripadao. Ponovno je pogledao, i bila je mrtva. Velike zelene oĉi ostale su otvorene, jednako bistre i lijepe kao onoga dana kada ju je upoznao. Nije to mogao objasniti, ali obuzeo ga je osjećaj njeţnosti. Dotakao joj je obraz, crnu kosu, malene ruke obavijene uskim koţnim rukavicama. Ubojstvo je bilo veliĉanstveno, ali boljelo gaje srce. Zvuk mu je usmjerio paţnju na stanicu. Evangeline ga je promatrala s vrha stubišta i raširila svoja spektakularna krila. Nikada nije vidio ništa nalik njima. Bila su savršeno simetriĉna; pulsirala su u ritmu njezina disanja. Cak ni u naponu mladosti, njegova nisu izgledala tako veliĉanstveno. I sam se osjećao snaţnijim. Izloţenost glazbi lire vraćala mu je snagu. Kada bi je posjedovao, bio bi snaţniji nego ikada ranije. Pristupio joj je. Mišići mu se nisu grĉili; više ga nije usporavao pritisak steznika. U njezinim je rukama sjala lira. Odupirući se porivu da joj je istrgne iz ruku, odmjeravao je korake. Morao se sabrati. Nije ju smio uplašiti. "Ĉekala si me", rekao je, smiješeći se. Unatoĉ moći koju su joj davala krila, u njezinu je stavu bilo neĉeg djetinjeg. Oklijevajući je uhvatila njegov pogled. "Nisam mogla otići", rekla je. "Morala sam se sam uvjeriti što znaĉi..." "Sto znaĉi biti jedan od nas? Treba toliko toga nauĉiti." Uspravio se u punoj visini i stavio ruku na njena leda, klizeći prstima po osjetljivoj koţi na spoju krila. Osjećala se ranjivo, kao da joj je pronašao skrivenu slabost. "Uvuci ih. Netko bi te mogao vidjeti. Ne bi ih trebala otvarati u javnosti." Slijedeći savjet, uvukla je krila. "Dobro", rekao je, vodeći je stanicom. "Vrlo dobro. Sve ćeš ubrzo shvatiti." Zajedno su se popeli stubištem preko mezanina. Ostavljajući za sobom neonska svjetla, otišli su u hladnu jasnu noć. Pred njima se uzdizao Bruklinški most ĉiji su masivni tornjevi bili osvijetljeni reflektorima. Traţio je taksi, ali ulice su bile prazne. Morali su pronaći naĉin da se vrate u stan. Sneja ih sigurno oĉekuje. Ne mogavši se više suzdrţati, zgrabio je liru iz njezinih ruku. Prislonio ju je na grudi i uţivao u pobjedi. Unuka mu je donijela liru. Uskoro će mu se povratiti snaga. Ţelio je samo daje Sneja mogla biti ovdje da svjedoĉi slavi Grigorievih. Tada bi trijumf bio potpun. Stanica podzemne ţeljeznice kod Bruklinškog mosta i Gradske vijećnice, New York City Bez lire, Evangeline su se povratila osjetila i poĉela je shvaćati da je potpala pod njezine ĉini. Postala je njezin zarobljenik. Tek kada joj je oduzeta, do nje je doprla svijest o hipnotiĉ- kom uĉinku lire. Uţasnuto se sjetila daje samo stajala dok je Percival ubijao Gabriellu. Baka se borila s njegovim stiskom, a Evangeline - koja joj je bila dovoljno blizu da osjeti njezin posljednji dah - samo je promatrala njezinu patnju, ne osjećajući ništa osim distancirana, kliniĉkog interesa za ubojstvo. Vidjela je da joj je stavio ruke na prsa i da se opirala, a zatim najednom, kao da je iz nje isisan ţivot, posve umirila. Promatrajući Percivala, vidjela je zadovoljstvo koje je osjećao ubijajući. Na svoj uţas, i sama je ţudjela za time. Oĉi su joj se napunile suzama. Je li Gabriella umrla jednako kao Angela? Je li se i majka borila i patila poput bake? Evangeline je s gaĊenjem dotakla ramena i ostatak leĊa. Krila su nestala. Iako se jasno sjećala da ju je Percival poduĉio da ih uvuĉe i da je osjetila kada su se lagano povukla pod odjeću, nije bila sigurna da su uopće postojala. Moţda je sve to bila samo straviĉna noćna mora. MeĊutim, lira u Percivalovu posjedu bila je dokaz da se sve dogodilo upravo onako kako se sjećala. "DoĊi, pomozi mi", rekao joj je. Otkopĉavao je kaput, a potom svilenu košulju i otkrio crni koţni steznik. "Otkopĉaj ga. Moram se sam uvjeriti."

Kopĉe su bile sitne pa ih je bilo teško odvojiti, ali ipak je brzo uspjela. Osjećala je da bi joj moglo pozliti dok je prstima prelazila po djedovu hladnom, blijedom mesu. Skinuo je košulju i odbacio steznik na pod. Rebra su mu bila izbrazdana oţiljcima od koţnog steznika. Stajala mu je toliko blizu da je mogla osjetiti miris njegova tijela. Njegova joj se blizina gadila. "Pogledaj", rekao je likujući. Kada se okrenuo, primijetila je da su mu iz obnovljena ruţiĉastog mesa izrastala nova zlatna krila. "Vraćaju se, baš kao što sam znao da hoće. Sve se promijenilo otkada si nam se pridruţila." Promatrala gaje, upijajući njegove rijeĉi, vaţući za što da se opredijeli. Bilo bi jednostavno pridruţiti se obitelji Grigori i postati jedna od njih. Moţda je bio u pravu kada je rekao daje i ona Grigori. MeĊutim, glavom su joj odjekivale bakine rijeĉi, "Nemojpokleknuti pred iskušenjima koja osjećaš. Na tebi je da uĉiniš ono što je ispravno." Bacila je pogled preko njegovih ramena. Bruklinški most uzdizao se prema noćnom nebu. Sjetila se Verlainea i koliko mu je vjerovala. "U krivu si", rekla je, ne mogavši suzdrţati ljutnju. "Nisam vam se pridruţila. Nikada se neću pridruţiti vašoj krvoloĉnoj obitelji." Skoĉila je na njega, prisjećajući se osjećaja nesigurnosti koji ju je obuzeo kada joj je dotakao spoj krila s leĊima. Posegnula je za osjetljivim mesom na njegovim leĊima, zgrabila izdanke krila kojima se toliko hvastao i bacila ga na pod. Bila je iznenaĊena vlastitom snagom - snaţno je udario o beton. Dok se u agoniji grĉio pod njezinim nogama, iskoristila je priliku da ga okrene na trbuh i slomila mu jedno krilo. Iz razderana mesa potekla je gusta plava tekućina. Na mjestu gdje mu je bilo krilo otvorila se velika rana koja je svjedoĉila o kolapsu njegovih pluća. Nakon što je umro, tijelo mu se posve izmijenilo. Bijela koţa je potamnjela, nestala je zlatna kosa, oĉi su mu se pretvorile u dvije crne šupljine, a sićušna krila raspala su se u metaliziranu prašinu. Sagnula se, uronila prst u prašinu, a zatim otpuhala u hladan vjetar. Išĉupala je liru koju je stisnuo ispod ruke. Osjećala je olakšanje, premda ju je njezina hipnotiĉka moć i dalje plašila. Svladavajući gaĊenje nad njegovim tijelom, trĉala je što dalje od njega kao da bi je mogao zaraziti. U daljini su se kriţali sajle mosta. Reflektori su osvjetljavali granitne tornjeve što su se uzdizali prema hladnom noćnom nebu. Daje barem mogla prijeći most i zateći oca kod kuće. Popela se betonskim nagibom na drvenu platformu koja ju je dovela na pješaĉku stazu na sredini mosta. Potrĉala je, pridrţavajući liru. Borila se sa snaţnim vjetrom koji ju je zanosio unatrag, ali je nastavljala, fokusirajući se na svjetla Brooklyna. Pješaĉka je staza bila pusta, no s obje su strane jurili automobili, bacajući svjetlo preko zaštitne ograde. Zastala je tek kad je stigla do prvog tornja. Poĉelo je snijeţiti. Guste, mokre pahulje padale su po sajlama i završavale na liri u njenim rukama, na ploĉniku i tamnoj rijeci. Pred njom se prostirao grad ĉija su svjetla bljeskala na tamnoj površini rijeke East River, kao jedini znak ţivota u beskonaĉnoj praznini. Gledajući u most, osjećala je kako joj se srce slama. Nitko je nije ĉekao. Otac je mrtav. Majka, Gabriella, sestre koje je zavoljela - nije bilo nikoga. Bila je sama na svijetu. Stegnula je mišiće i raširila krila. Ĉudila se lakoći s kojom ih je mogla kontrolirati; kao da ih je imala cijeli ţivot. Popela se na ogradu ploĉnika, pripremajući se na vjetar. Umirila se i koncentrirala na udaljene zvijezde. Nalet vjetra izbaci je iz ravnoteţe, ali je vrati elegantnim pokretom krila. Isteţući ih, uzdignula se sa zemlje. Vjetar je podigne u zrak, iznad širokih sajli, u bezdan neba. Popela se na vrh tornja. Ploĉnik u podnoţju bio je prekriven slojem ĉistog bijelog snijega. Osjećala se, zaĉudo, imuno na hladan zrak, kao daje izgubila osjet topline. Štoviše, ĉinilo joj

se kao da baš ništa ne osjeća. Zureći u rijeku, povukla se u sebe i u trenutku odluĉnosti spoznala što je trebala uĉiniti. Dlanovima je obujmila hladne rubove lire, osjećajući kako metal postaje mekši i topliji u njenim rukama. Kada ga je pritisnula, val- kinij kao da je kemijski reagirao na njenu koţu te se polako poĉeo otapati. Uskoro je poĉela osjećati da lira isijava toplinu kao da će se istopiti u njezinim rukama. Transformirala se u vatrenu loptu sjajniju od svjetlosti svih zvijezda. Nakratko je došla u napast da je saĉuva. Tada se, meĊutim, sjetila Gabriellinih rijeĉi i bacila je u rijeku. Pala je u nju kao zvijezda repatica. Njezina se svjetlost rastopila u vodenoj tami. Zgrada Gabrielle Levi-Franche Valko, Upper West Side, New York City Premda je Verlaine ţelio pomoći angelolozima, bilo je oĉito da nema ni dovoljno znanja ni iskustva; zato je stajao po strani, promatrajući njihove mahnite pokušaje da lociraju Gabriellu i Evangeline. U mislima je iznova vrtio detalje otmice - giborimi okruţuju klizalište, Gabriella i Alistair se spuštaju na led, Grigori odmiĉe. MeĊutim, kada se povukao u sebe, misli su mu, zaĉudo, bile mirne. Posve je otupio pod utjecajem nedavnih dogaĊaja. Moţda je bio u šoku. Nije mogao pomiriti svijet u kojem je ţivio još juĉer s onim u koji je ušao. Tonući u kauĉ, zurio je kroz prozor u tamu. Samo nekoliko sati ranije na tom je kauĉu kraj njega sjedila Evangeline, toliko blizu daje mogao osjetiti svaki njezin pokret. Zbunjivali su ga osjećaji koje je prema njoj gajio. Je li bilo moguće da ju je upoznao tek juĉer? Tako je brzo zaokupila njegove misli. Oĉajniĉki ju je ţelio pronaći. MeĊutim, da bi je pronašli, angelolozi su najprije morali pronaći Nefile, što je bilo isto kao hvatati sjenu. Stvorenja su doslovce nestala s klizališta, raspršujući se u gomili ĉim je Grigori otišao. To je, shvatio je, bila njihova najjaĉa strana: pojavljivali su se niotkuda i nestajali u noć, nevidljivi, smrtonosni i nedodirljivi. Kada je Grigori napustio Rockefellereov centar, Verlaine se pridruţio Bruni i Saitou-san na glavnom trgu i zajedno su napustili klizalište. Bruno je pozvao taksi i uskoro su jurili prema Gabriellinoj zgradi, gdje ih je doĉekao kombi terenskih agenata. Bruno je preuzeo stvari u svoje ruke te angelolozima otvorio sobe na vrhu kuće. Verlaine je vidio da stalno pogledava kroz prozor, oĉekujući da bi se Gabriella mogla svaki ĉas vratiti. Malo poslije ponoći saznali su daje Vladimir mrtav. Verlaine je primio vijest - koju je dostavio jedan od angelologa poslanih u Crkvu Riverside - posve mirno, kao da je izgubio sposobnost da ga šokira nefil- sko nasilje. Dvostruko ubojstvo Vladimira i gospodina Graya otkriveno je nedugo nakon što je Saitou-san pobjegla s rezonantnom kutijom. O bizarnom stanju tijela, koje su, sliĉno Carrollovom, bila spaljena do ne- raspoznatljivosti, u ĉemu je Verlaine poĉeo prepoznavati potpis Nefila, sutra će se zacijelo posvuda priĉati. Jedan angelolog je bio mrtav, a dvoje ih je nedostajalo - njihova je misija završila katastrofalno. Brunina odluĉnost samo je porasla nakon što je saznao za Vladi- mirovu smrt. Sipao je naredbe dok se Saitou-san smjestila za pozlaćeni pisaći stol i telefonirala uokolo, zahtijevajući pomoć i informacije od svih agenata na ulici. Bruno je u središtu sobe objesio kartu, podijelio grad na kvadrante i razaslao agente posvuda, pokušavajući na sve naĉine pronaći Grigoria. Ĉak je i Verlaine znao da se na Manhattanu nalaze stotine, ako ne i. tisuće Nefila. Grigori se mogao skrivati bilo gdje. Iako je njegov stan u Petoj aveniji već bio pod nadzorom, Bruno je poslao dodatne agente u park preko puta. Kada je postalo oĉito da ga ondje nema, vratio se karti i bezuspješnoj potrazi. On i Saitou-san iznosili su teorije, jednu nevjerojatniju od druge. Iako ni nakratko nisu odustajali od potrage, Verlaine je osjećao da stoje na mjestu. Odjednom su se svi napori angelologa da pronaĊu Grigoria ĉinili besmislenima. Znao je da su ulozi visoki, a posljedice nepronalaska lire nemjerive. Angelolozima je bilo stalo do instrumenta; nisu se mnogo opterećivali s Evangeline. Tek sada, sjedeći na kauĉu koji su dijelili prethodno popodne, shvatio je istinu. Ako ju je ţelio pronaći ţivu, morao je sam nešto poduzeti.

Ne govoreći ništa ostalima, odjenuo je kaput, spustio se stepenicama i išuljao kroz prednja vrata. Udahnuo je hladan noćni zrak i provjerio sat: bio je Boţić, dva sata ujutro. Ulica je bila prazna; ĉitav grad je spavao. Nije imao rukavice pa je ugurao ruke u dţepove i poĉeo trĉati prema jugu duţ zapadnog dijela Central parka, previše udubljen da bi uopće primijetio koliko je hladno. Negdje u sumornu labirintu grada ĉekala je Evangeline. Kada se spustio prema rijeci East River, bio je već bijesan. Brzo je hodao pored blokova zamraĉenih dućana, razmišljajući o mogućim planovima. Koliko god pokušavao, nije se mogao pomiriti s ĉinjenicom da je gubi. Isprobavao je u glavi sve moguće strategije kako bi ih pronašao, ali - poput Bruna i Saitousan - ni sam nije dolazio do korisnih zakljuĉaka. Bilo je već dovoljno ludo misliti da će uspjeti u onome u ĉemu oni nisu. Pomišljao je na Gabrielline oţiljke. Drhtao je od studeni. Nije ţelio ni misliti na mogućnost da Evangeline negdje pati. U daljini je ugledao Bruklinški most, osvijetljen reflektorima. Sjetio se Evangelinine sentimentalne vezanosti za most. Prisjećao se njezina profila dok ih je vozila od samostana prema gradu, dijeleći s njim sjećanja na djetinjstvo i šetnje s ocem. Ĉistoća njenih osjećaja i tuga u glasu stvarale su mu bol u srcu. Naravno, vidio je most bezbroj puta, no sada je taj prizor imao neizrecivo osobno znaĉenje. Pogledao je na sat. Bilo je već gotovo pet sati ujutro i na nebu iznad mosta se poĉelo daniti. Grad je izgledao jezovito mirno. Tu i tamo preko ograde mosta bljesnuli bi farovi taksija, razbijajući mag- liĉastu tamu. Na hladnom zraku isparavale su se tople pare. Most se uzdizao moćan naspram zgrada u pozadini. Na trenutak je samo zurio u zdanje od ĉelika, betona i granita. Osjećajući se kao da je stigao na cilj koji nije izabrao, upravo se spremao okrenuti natrag prema Gabriellinoj zgradi, kada je na visini spazio neko kretanje. Pogledao je gore. Na zapadnom je tornju, raširenih krila, stajalo jedno od stvorenja. Na slabom svjetlu zore mogao je raspoznati tek treperavu eleganciju krila. Biće je stajalo na rubu tornja kao da prouĉava grad. Primijetio je nešto ĉudno u njegovu izgledu. Dok su ostali bili veliki - viši i snaţniji od ljudi - ovo je bilo sićušno. Gotovo daje izgledalo krhko pod svojim velikim krilima. S divljenjem je promatrao kako širi krila, pripremajući se za let. Kada je stupilo na rub tornja, umalo je ostao bez daha. Taj ĉudovišni anĊeo bila je Evangeline. Prvi poriv bio mu je da je zazove imenom, ali nije mogao. Bio je preplavljen uţasom i otrovnim osjećajem izdaje. Evangeline ga je prevarila, i što je bilo još gore, svima im je lagala. Okrenuo se u gaĊenju i potrĉao dok mu je u ušima šumila krv, a srce snaţno lupalo. Pluća mu je ţario ledeni zrak. Nije mogao odrediti je li uzrok boli u prsima bila hladnoća ili gubitak Evangeline. Neovisno o svojim osjećajima, znao je da mora upozoriti angelo- loge. Gabriella mu je jednom rekla - je li moguće da je to bilo juĉer ujutro? - ukoliko odluĉi postati jedan od njih, više nema povratka. Sada je shvaćao daje bila u pravu. Zapadni toranj Bruklinškog mosta, izmeĊu Manhattana i Brooklyna, New York City Evangeline se probudila prije nego je sunce izašlo. Glava joj je poĉivala na mekim krilima. Bila je još smetena od spavanja; nadala se da će ugledati poznate predmete u svojoj sobi u Samostanu Sv. Ruţe - uškrobljene bijele plahte, malu drvenu komodu te u kutu prozora rijeku Hudson. No kada je pogledala na zamraĉeni grad, odmatajući krila nalik na veliki purpurni ogrtaĉ, odjednom se sjetila što se dogodilo. Spoznala je tko je, znajući da se više nikada neće vratiti starom naĉinu ţivota. Pogledavajući dolje, da je nitko ne vidi, popela se granitnim rubom tornja. Vjetar joj je podigao krila, zviţdeći kroz njih i puneći ih poletom. Na tako velikoj visini ĉinilo joj se kao da se ĉitav svijet nalazi pod njenim nogama i na trenutak zatreperi od uzbuĊenja. Let je za nju bio nešto novo, pad se ĉinio beskonaĉnim. MeĊutim, kada je duboko udahnula i poletjela,

znala je da je krila neće iznevjeriti premda joj se srce popelo u grlo. Ne osjećajući teţinu, vinula se usu- sret struji ledena zraka. BILJEŠKA O PISCU Danielle Trussoni je autorica memoarske proze Falling Through the Earth, koja je prema izboru New York Timesa uvrštena u deset najboljih knjiga 2006. Zivi u Francuskoj sa suprugom, piscem Nikolaijem Groznim, i djecom.

ZA NAKLADNIKA Petra Ljevak UREDNIK Nenad Rizvanović DANIELLE TRUSSONI Angelologija S ENGLESKOG PREVELE Martina Burulić i Petra Petraĉ LI BLJEVAK Zagreb, srpanj 2010. Naslov izvornika: Danielle Trussoni Angelology Copyright © Danielle Trussoni 2010 © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak d.o.o. 2010. CIP zapis dostupan u raĉunalnom katalogu Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 739385 ISBN 978-953-303-270-2 (meki uvez) CIP zapis dostupan u raĉunalnom katalogu Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 739386 ISBN 978-953-303-271-9 (tvrdi uvez) IZDAVAĈ Naklada LJEVAK d.o.o. ZA IZDAVAĈA Petra Ljevak LEKTORICA I KOREKTORICA Jelena Ivanisevic NASLOVNICA Olga Grlić OBLIKOVANJE I PRIJELOM Ana Pojatina TISAK Feroproms www.naklada-ljevak.hr

You're Reading a Free Preview

Download