P. 1
1. RAZ. 2007-8.

1. RAZ. 2007-8.

|Views: 462|Likes:
Published by Maša Šimić
do not own author rights
do not own author rights

More info:

Published by: Maša Šimić on Jun 28, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/15/2013

pdf

text

original

POVIJESNA ZNANOST Povijest – prošla stvarnost, sveukupnost prošlih događaja - riječ je izvedena iz glagola (pri)povijedati Predmet povijesne

znanosti – ljudska povijest, sva ljudska aktivnost u prostoru i vremenu Povijest je znanost koja se bavi istraživanjem, proučavanjem i objašnjavanjem ljudske prošlosti. (po čemu je znanost znanost?) Historia (grčki) – istraživanje, opisivanje, pripovijedanje Historiografo – pisati o povijesti Historiografija ili povjesništvo – disciplina koja se bavi pisanjem povijesti, u doba antike shvaćala se kao grana književnosti (muza-zaštitnica bila je Klio) Povijesni izvori: usmena predaja, pisani izvori, materijalni, slikovni, zvučni… Sustavi računanja vremena (ere): kršćanska, grčka (olimpijska, od 776. g. pr. Kr), rimska (od osnutka grada, 753. pr. Kr), židovska (od Postanka, 3761. pr. Kr), islamska (od Hidžre, 622), budistička (563. pr. Kr) itd. Kalendar: lunarni, solarni Uobičajena podjela prošlosti: 1. Prapovijest – čitava ljudska povijest prije otkrića pisma 2. Stari vijek – od otkrića pisma (oko 3500. pr. Kr) do pada Zapadnog Rimskog Carstva (476) 3. Srednji vijek – do otkrića Amerika (1492) 4. Novi vijek – do kraja I. svjetskog rata (1918) 5. Suvremeno doba Mitovi: legende koje objašnjavaju događaje važne za život zajednice nadnaravnim zbivanjima, preteče povijesti («povijest u kružno shvaćenom vremenu») Grčka logografija – grana književnosti koja se bavila opisivanjem mitske prošlosti Herodot iz Halikarnasa (V. st. pr. Kr), Historija, djelo o običajima i prošlosti naroda, pokušava odrediti vjerodostojnost predaje i otkriti činjenice Tukidid (V. st), Peloponeski rat, opisuje i objašnjava događaje kojima je svjedočio, uzroke uvijek traži u ljudskom djelovanju (dok je Herodot uzroke vidio u volji bogova) Rimska historiografija: Tit Livije (Od osnutka grada), Kornelije Tacit (Anali), Plutarh (Usporedni životopisi), Gaj Svetonije Trankvil (12 careva) Biblija (Stari Zavjet): Hebreji vrijeme shvaćaju kao pravac, a ne kao kružnicu, povijest dobiva smisao, Biblija iznosi povijest saveza između Boga i Izabranog naroda Zapadnjačko shvaćanje povijesti temelji se na grčkorimskoj i hebrejskoj baštini Sveti Augustin (4-5. st.) – u djelu O državi Božjoj piše o linearnom vremenu i smislu povijesti, borba dobra i zla u čovjeku pokretač je povijesti Srednjovjekovna historiografija: povijest pišu svećenici, ljetopisi (anali) biskupija i samostana, životopisi svetaca (hagiografije), biografije značajnijih kraljeva Novovjekovna povijesna znanost razvija se od doba renesanse i konačno dobiva oblik u 19. st. – kritičko proučavanje izvora (potpomognuto pomoćnim povijesnim znanostima) Hrvatska historiografija: pokušaj sinteze hrvatske povijesti započinje s Ivanom Lučićem iz Trogira, koji je sredinom XVII. st. napisao djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, daljnji razvoj nastupio je u XIX. st, u preporodno doba (I. Kukuljević Sakcinski, F. Rački, T. Smičiklas) Pomoćne povijesne znanosti: kronologija – mjerenje vremena, paleografija – pismo, diplomatika – isprave (dokumenti), heraldika – grbovi, sigilografija - pečati, numizmatika – novac, genealogija – rodoslovlja, onomastika – nazivi i imena Arheologija – samostalna znanost koja se bavi proučavanjem materijalnih izvora (tumači ljudski život u prapovijesti i najstarijim civilizacijama)

1

PRAPOVIJEST – STARIJE I SREDNJE KAMENO DOBA PODJELA PRAPOVIJESTI 1. Starije kameno doba (paleolitik) – oko 3,000,000. do oko 10,000. god. pr. Kr. 2. Srednje kameno doba (mezolitik) – oko 10,000 – 6000. pr. Kr. 3. Mlađe kameno doba (neolitik) – od oko 6000. do oko 3500. pr. Kr 4. Metalno doba – početak metalnog doba podudara se s pojavom prvih civilizacija i početkom povijesnog doba, međutim, «civiliziran» je bio vrlo mali dio svijeta, tako da možemo govoriti o metalnom dobu u prapovijesti 4. a) bakreno doba (eneolitik) – od oko 3500. do oko 3000. pr. Kr. 4. b) brončano doba – od oko 3000. do oko 1200. pr. Kr. 4. c) željezno doba – od oko 1200. pr. Kr.

POSTANAK ČOVJEKA Teorija evolucije: temelji se na ideji prirodne selekcije (odabira), neka vrsta postupno se prilagođava okolišu dok se toliko ne preobrazi da možemo govoriti o novoj vrsti, teorija se primjenjuje i na postanak čovjeka, osim biološke možemo govoriti i o društvenoj evoluciji, svaki izazov upućen od strane prirode (i društva) rađa nova rješenja opstanka - vjeruje se da čovjek i čovjekoliki majmuni imaju zajedničkog pretka - u razdoblju pleistocena (karakteriziraju ga ledena doba) čovjekov predak prilagodio se životu u afričkoj savani dok su se preci čovjekolikih majmuna prilagodili životu u tropskoj šumi Hominidi – vrste-preteče čovjeka, prelaze na dvonožan hod, što uzrokuje i druge anatomske promjene - australopitek (australopithecus afarensis, oko 3.2 milijuna godina, australopithecus africansis, oko 2.5 mil. god), dvonožan hod, postupno prelazi na prehranu mesom, služi se oruđem koje nalazi u prirodi Homo habilis - «spretni čovjek», oko 2 mil. god, istočna Afrika, početci obrade kamena Homo erectus - «uspravni čovjek», oko 1.6 mil. god, proširio se od Afrike do istočne Azije (Kina i otok Java), ovladao vatrom, okresivanjem kamena zna izraditi ručni klin Homo sapiens – «razumni čovjek», najstariji fosili datiraju se na oko 200,000 god, a vjerojatno je još stariji, također potječe iz Afrike a preko Bliskog Istoka širi se na Europu i Aziju, prilagodio se opstanku u hladnijoj klimi, složeniji oblici sporazumijevanja i društvenog života, podvrste Homo sapiensa: - neandertalac (po nalazištu Neanderthal) niži i snažniji od današnjeg čovjeka, izumro prije oko 30,000 god. - kromanjonac (po nalazištu Cromagnon) sličniji današnjem čovjeku pa se pretpostavlja da mu je izravni predak, vjerojatno je nastao u Etiopiji prije stotinjak tisuća godina, a prije oko 40,000 stigao je na Bliski Istok i u Europu - Homo sapiens sapiens suvremeni tip čovjeka koji je do mezolitskog razdoblja (10,000 godina) naselio sve kontinente

2

NAČIN ŽIVOTA U PALEOLITIKU - lov i sakupljanje: lov na krupnije životinje (mamut, bizon, jelen) zahtijevao je udruživanje u veće zajednice i složenije oblike sporazumijevanja - pojava govora - homo sapiens udružuje se u čopore od 30 do 50 jedinki - u početku živi uglavnom na otvorenom, ali traži trajnija skloništa poput špilja, špilje će postati mjestima gdje se održavala vatra te središte kulta i društvenog života - okresivanje kamena: klin, šiljak, nož, koplje, sjekira - vjerovanje u duhovni svijet: animizam (sva priroda napučena je duhovima), pojava kulta mrtvih predaka i pokapanja pokojnika, animalizam (vjerovanje u duhove životinja - zaštitnike zajednice), totemizam (obožavanje moći životinja-zaštitnika roda koje se nastanjuju u posebnim predmetima) - umjetničko izražavanje, špiljsko slikarstvo vezano uz magijske obrede za uspjeh u lovu, (Lascaux, Altamira), venere – kipići koji simboliziraju plodnost MEZOLITIK (10,000 – 6000 god. pr. Kr.) - razdoblje otopljavanja i kraj ledenih doba, povećavaju se vodene površine, izumiru velike životinje poput mamuta, počinje prevladavati lov na manje i brže životinje te ribolov, izum luka i strijele te udice i mreže, obrada kosti i finija obrada kamena (mikrolitizacija), pripitomljavanje divljeg psa – prva domaća životinja

3

MLAĐE KAMENO DOBA (NEOLITIK, 6500 – 3500. g. pr. Kr.) Neolitička revolucija: pojava poljoprivrede i sjedilačkog načina života, trajna naselja, društvene promjene, povećanje stanovništva, izumi novih pomagala za život Neolitička revolucija započinje u području Plodnog polumjeseca (nizine Mezopotamije i istočnog Sredozemlja) Poljoprivreda: redovita obrada zemlje i uzgoj žitarica – omogućuje proizvodnju viškova hrane i opstanak brojnijih ljudskih zajednica trajno nastanjenih na jednom području, kasnije će se, osim kultura žitarica, pojaviti i kulture riže u istočnoj Aziji te kukuruza u Americi Glačanje kamena (tehnika pijeska i vode): omogućuje pojavu novih oruđa važnih za poljodjelstvo – motika, srp, plug Stočarstvo: pripitomljavanje životinja za rad i prehranu (konj, ovca, koza, svinja, govedo, perad) – pojavljuju se nomadske zajednice koje se bave pretežno stočarstvom i putuju u potrazi za pašnjacima (stepe, polupustinje, planinska područja), dolaze u sukobe s ratarima koje žive sjedilački u nizinama Gradnja trajnijih nastambi: zemunice, kolibe, sojenice (kuće na vodi), nomadi žive u šatorima Rodovsko i plemensko društvo: prelazak na nov način života utvrđuje nova pravila za sklapanje brakova i uloge s obzirom na spol i dob, manje zajednice zasnovane na krvnom srodstvu (rodovi) udružuju se u veće teritorijalne zajednice (plemena) radi bolje organizacije proizvodnje, razmjene dobara i obrane Prvi gradovi: sela na povoljnom prostoru doživljavaju demografsku eksploziju i prerastaju u veća naselja, koja se iz sigurnosnih razloga ograđuju zidinama, najstariji gradovi datiraju se oko 8000. pr. Kr. - Jerihon (Palestina), Çatal Hüyük (Turska) Neolitski izumi: tkanina, lončarsko kolo i keramika, kotač Megalitske kulture: Europa oko 5000-3000. pr. Kr, menhiri (uspravno kamenje), dolmeni (kameni stolovi), megalitski krugovi (Stonehenge) Vjera: duhove životinja zamjenjuje obožavanje prirodnih sila i nebeskih tijela, do brončanog doba prevladavala su ženska božanstva plodnosti, Zemlje i Mjeseca, kasnije će u vjerovanjima prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca

4

METALNO DOBA 1. Bakreno doba (eneolitik, 3500–3000. pr. Kr.): bakar se mogao naći u čistom obliku na nevelikoj dubini ispod zemlje, obrađuje se lijevanjem, u prvom se redu koristi za izradu nakita (kao i zlato), nedostatak bakra za izradu oruđa i oružja: premekan je, savitljiv i podložan koroziji Egipat i Mezopotamija: pojava prvih civilizacija Kulture europskog eneolitika: badenska, lasinjska, vučedolska 2. Brončano doba (3000–1200. pr. Kr.): dodavanjem kositra bakru nastaje slitina bronca, bronca je tvrđa od bakra, ali krta i lako puca, pogodna je za izradu oružja i bojne opreme, brončanih sjekira, šiljaka za koplja i strijele, mačeva, oklopa, štitova, kaciga, pojavljuju se ratničke kulture koje podjarmljuju slabije od sebe, također i seobe naroda uzrokovane ratovima, u vjerovanjima će prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca - Bliski Istok: velika carstva utemeljena vojnim osvajanjem (Akadsko, Babilonsko itd.) - brončano doba u Europi: rano (1700-1300. pr. Kr) – kulture tumula (grobni humci) - europsko kasno brončano doba (1300-800. pr. Kr) – kulture žarnih polja (urni) 3. Željezno doba: željezo je poznato otprije, ali ne i umijeće kovanja, potrebno je postići znatno više temperature negoli za taljenje bronce, željezo je čvršće i tvrđe, kovanje željeza prenijela su na Bliski Istok vjerojatno indoeuropska plemena sa sjevera, kovači su bili cijenjeni poput čarobnjaka - Bliski Istok: nova carstva (Hetiti, Asirci, Kaldejci, Perzijanci) - rano europsko željezno doba (800–450. pr. Kr.) - Halštatska kultura (Hallstatt u Austriji) - kasno europsko željezno doba – kultura La Tene (Švicarska) – Kelti Prvi narodi na prostoru Hrvatske: Histri (Istra), Liburni (Primorje i sjeverna Dalmacija), Japodi (Lika), Delmati (srednja Dalmacija), te će narode Rimljani nazivati zajedničkim nazivom Iliri prema srodnicima s južnog Jadrana, na sjeverozapadu Hrvatske žive Kelti i Panoni; gradine - utvrđena naselja Pojava prvih civilizacija i država (Mezopotamija i Egipat, nešto kasnije Indija i Kina) - civilizacija (uljudba), složenija «kultura» s gradovima i pismom, određena prostorom i vremenom - povećavanje proizvodnje hrane (i usporedan demografski rast) vodi do potrebe za daljnjom podjelom rada i pojačanim sustavom nadzora tj. državom - najčešće se tumači da su prve države nastale radi nadzora i održavanja irigacijskog sustava poljoprivrede (kanala i nasipa) - država ima organiziranu religiju, utvrđene imovinske odnose i podjelu rada, pravni i porezni sustav te naoružani sloj koji čuva poredak - staleži: podjela stanovništva prema zanimanju postaje podjela na povlaštene i obične ljude, na vrhu je svećenički stalež, zatim slijede ratnici i činovnici, pa srednji sloj koji se bavi cijenjenim obrtima i trgovinom, zatim proizvođači hrane, ratari i stočari, naposljetku robovi, ljudi u vlasništvu države ili pojedinaca - rodovsko društvo raspada se na manje jedinice, obitelji, a, s druge strane, plemena se povezuju u etnije ili narode, veće zajednice koje određuje jezik i kultura - usporedo s time, potpuno prevladava patrijarhat, muževi postaju gospodari obitelji, a najvažniji društveni položaji pripadaju muškarcima - dinastije: vladarske obitelji (opravdavaju se božanskim pravom), vladari preuzimaju vlast na temelju svećeničkog ili vojnog autoriteta - pismo: pomagalo za pamćenje i komunikaciju, u obredima, trgovini i državnoj upravi, najstariji piktogrami (sličice) urezivali su se na kosti za proricanje

5

CIVILIZACIJA MEZOPOTAMIJE Mezopotamija: međuriječje Eufrata i Tigrisa, plodno područje okruženo stepama i pustinjama, obrađivanje zemlje i trajno naseljavanje tu započinju već oko 8000. god. pr. Kr. - irigacijski sustav: budući da su poplave rijeka nepredvidljive a klima izrazito suha seoske općine upućene su na suradnju oko izgradnje i održavanja kanala i nasipa - domaći proizvodi jesu hrana, opeke za gradnju i keramika dok u svemu drugom vlada oskudica - zbog potrebe za metalima, drvom i kamenom to je područje vrlo rano razvilo trgovačke veze sa susjedima - neolitska kultura Mezopotamije naziva se Ubaid (po nalazištu), oko 3500. pr. Kr. pojavljuje se kultura s gradovima i pismom, a jedno od najstarijih žarišta bio je grad Uruk SUMERANI – narod koji je stvorio prvu civilizaciju na jugu Mezopotamije, «Crnoglavi», ne zna se kada su i odakle došli u Sumer, a jezik im nije srodan nijednom poznatom jeziku «Povijest počinje u Sumeru» - Sumerani izumljuju sustav znakova za vođenje knjigovodstva na glinenim pločicama Klinasto pismo: izvorno piktogrami, sličice koje označuju pojmove, postupno postaju apstraktnije i jednostavnije, kao crtice, a broj znakova se smanjuje, naposljetku će svaki skup crtica označavati jedan slog, preuzeli su ga svi kasniji doseljenici u Mezopotamiju Gradovi-države: Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš, Eridu, Larsa itd. – svaki od njih je samostalna država, Sumer nije bio centralizirano carstvo, međutim, pojedini su gradovi povremeno nametali svoju prevlast ostalima (povlašteni položaj imali su Uruk, Nipur pa Ur) Društvo: hramska, teokratska država, vladar (lugal) je ujedno vrhovni svećenik i vlada kao božji namjesnik među ljudima, u najranije doba vladar je dijelio vlast s vijećem građana, a kasnije ju je potpuno prisvojio, tik ispod kralja jest upravitelj grada (ensi), pojedini ensiji su se katkada osamostaljivali i vladali samostalno, povlašteni sloj čine svećenstvo, činovnici i vojska, dok su obrtnici i seljaci samo korisnici zemlje, koja je vlasništvo bogova odnosno hramova, i za nju plaćaju porez, postoje i robovi – ratni zarobljenici u vlasništvu vladara i hramova, a posjeduju ih i bogatiji rodovi Istočno ropstvo: oblik robovlasništva u kojem robovska radna snaga ima manji udio u sveukupnoj proizvodnji (za razliku od antičkog, grčko-rimskog ropstva) Zigurat – terasasti hram sa zvjezdarnicom na vrhu, svaki kat posvećen je nekom božanstvu, a najviši obično bogu-zaštitniku grada (npr. zaštitnik Ura bio je Nanna-Sin, bog Mjeseca), najniža razina predstavlja skladište viškova hrane i dragocjenosti, druga važna građevina sumerskog grada je egal, kraljevska palača, sačuvano je malo građevina jer su ih gradili od glinenih opeka Izumi: pismo, kotač, astronomija, matematika, kalendar Vjera: politeizam (mnogoboštvo), sumerski su bogovi očovječene prirodne sile i nebeska tijela, važan je kult plodnosti, svaki grad imao je svojeg boga zaštitnika, u čije je ime vladar vladao, sumersku mitologiju preuzeli su susjedni semitski narodi, epovi O postanku svijeta (Enuma Eliš) i Gilgameš (sačuvani u akadsko-babilonskoj i asirskoj verziji) (Anu - nebo, Ki - zemlja, Enlil - zrak, Namu/Ea - ocean, Enki – slatka voda, Utu/ŠamašSunce, Nanna-Sin – Mjesec, zaštitnik Ura, Ninurta – izumitelj ratarstva, Inanna/Ištar – ljubav i plodnost)

6

AKADSKA DRŽAVA (oko 2334 – 2218. pr Kr.) Semiti – nomadski stočari koji se doseljavaju u Mezopotamiju s Arapskog poluotoka u potrazi za pašnjacima, postoji semitska skupina jezika, a naziv «Semit» izveden je od imena Šem (sin Noe iz Biblije), postupno prelaze na sjedilački način života i od Sumerana preuzimaju kulturne tekovine, Sumerani ih doživljavaju kao divljake, ali ih sumerski kraljevi uzimaju u službu kao vojnike-plaćenike 2334. god, prema predaji, Semit zvani Sargon («zakoniti kralj»), preuzeo je vlast u gradu Kišu, gdje je bio na položaju vojskovođe, nakon toga pokorio je jednoga za drugim sve sumerske gradove i ujedinio ih u prvo poznato carstvo, vlast je dalje proširio do obala Sredozemnog mora i na Malu Aziju, osniva prijestolnicu Akad u srednjoj Mezoptamiji (zaštitnica mu je Ištar), u osvojenim gradovima ostavio je domaće vladare i nametnuo im plaćanje danka i svog nadzornika - Akadska država preuzela je kulturu Sumera i sumerski kao jezik znanosti i vjere - država je vjerojatno bila prevelika da bi mogla opstati na dulji rok - izvori tvrde da je Sargonov unuk Naramsin, «kralj četiriju strana svijeta», razljutio bogove razaranjem hrama u Nipuru i da je zato ratnički narod Guta 2218. pr. Kr. potpuno razorio grad Akad (koji još nije pronađen) SUMERSKA OBNOVA (oko 2200 – 2000. pr Kr.) – nakon oslobađanja od akadske vlasti dolazi do ponovnog procvata sumerskih gradskih država, osobito Lagaša i Ura – poslije 2000. god, Sumerani će polako nestati i stopiti se sa semitskim narodima BABILONSKA DRŽAVA (Starobabilonsko Carstvo, oko 1894 – 1595. pr. Kr) Amorićani (Martu) - semitski narod koji se oko 1900. god. pr. Kr. naselio u srednjoj Mezopotamiji (regije Mezopotamije: Sumer – jug, Akad – srednji dio, Asirija – sjever) Sumuabum - legendarni utemeljitelj grada Babilona i prve babilonske dinastije (Babilim, «Vrata Bogova»), prema predaji to se dogodilo 1894. - grad Babilon ima vrlo povoljan položaj, na mjestu gdje se rijeke Eufrat i Tigris približavaju i spojene su kanalima, postaje važno trgovačko čvorište i kulturno središte, pa brzo zasjenjuje sumerske gradove - Babilonija se doživljava kao nasljednica Akada, a službeni jezik jest akadski Hamurabi (1792-1750) – proširio je vlast Babilona na cijelu Mezopotamiju i do Sredozemnog mora, opisuju ga kao pravednog vladara koji je poštivao običaje i interese pokorenih naroda Hamurabijev zakonik: pisani zakonik od 282 članka, objedinjuje sumersko, akadsko i babilonsko običajno pravo, regulira pitanja vlasništva, nasljeđivanja, trgovine, te propisuje kazne za krivična djela po načelu odmazde («oko za oko, zub za zub»), svjedoči o staleškoj nejednakosti, kameni stupovi sa zakonikom postavljani su diljem carstva Marduk - bog zaštitnik Babilona, poistovjećuje se sa sumerskim Enlilom - starobabilonska država bila je stabilnija od akadske, a tijekom XVII. stoljeća oslabile su je indoeuropske provale 1595. – Babilon je opljačkao hetitski kralj Muršili, a nakon toga su ga osvojili Kasiti koji su tu uspostavili svoju dinastiju

7

KASNA CARSTVA MEZOPOTAMIJE (1500-500. pr. Kr) Indoeuropljani – naziv za skupinu naroda i jezika, pradomovina im je vjerojatno sjeverno od Kavkaskog gorja, oko 1600-1500. pr. Kr. pojavljuju se u Europi, na Bliskom Istoku i u Indiji, zahvaljujući poznavanju lakih bojnih kola s metalnim kotačima koje vuku konji i kvalitetnom oružju od bronce i željeza nameću se kao osvajači starosjediocima, u indoeuropsku skupinu spadaju Hetiti, Perzijanci, Indoarijci, Grci, Italici, Kelti, Germani, Slaveni… DRŽAVA MITANI (oko 1600-1400) – uspostavio ju je narod Hurita (nije sigurno jesu li Huriti starosjedioci koje su pokorili Indoeuropljani ili dotično indoeuropsko pleme), vladajući sloj jesu plemići (maryannu) koji posjeduju bojna kola, prvi su doveli pitome konje u Međurječje, država Mitani zauzima sjeverni dio nekadašnjih carstava Sargona i Hamurabija, uništili su je Hetiti oko 1380. pr. Kr. HETITI - indoeuropski narod, koji se doseljava u Malu Aziju već oko 2000-1900. pr. Kr, vjeruje se da su naziv Hati preuzeli od predindoeuropskih starosjedilaca, prvi su počeli kovati željezno oružje na Bliskom Istoku, a tajnu željeza dugo su uspijevali skrivati od susjeda, društvo im je izrazito ratničko, vlast ima vojna aristokracija koja djeluje preko vijeća zvanog Panku i u prvim stoljećima bira i nadzire kraljeve, kasnije su kraljevi prisvojili nasljednu vlast i izdigli se iznad vijeća, ispod aristokracije su obični ratnici, a tzv. «ljudi-oruđe» nisu smjeli nositi oružje, bavili su se svim proizvodnim poslovima i plaćali poreze Kraljevi: Labarna – legendarni osnivač prve dinastije, Anita – ujedinitelj hetitskih gradova u jedinstvenu državu (oko 1800), Muršili – opljačkao Babilon 1595. god, Šupilulijuma I. (oko 1380-1340) – uništio državu Mitani i proširio vlast uz sredozemnu obalu sve do Palestine Slabljenje: u XIII. stoljeću Hetiti se iscrpljuju ratovima protiv Egipta, a oko 1200. pr. Kr. jedinstvena država propada uslijed provale «naroda s mora» (moguće, Grci ili neki drugi Indoeuroljani) Kultura: prijestolnica Hatuša s velikim kamenim zidinama i ostatcima palača i hramova pomalo podsjeća na Mikenu, hetitski panteon ima oko tisuću vlastitih bogova uz preuzete bogove Mezopotamije, vrhovni bog, gromovnik zvao se Tešub, uz vlastito slikovno pismo i jezik Hetiti se služe i klinastim pismom te akadskobabilonskim ASIRIJA (oko 1800- 612. pr. Kr.) – sjeverna planinska regija Mezopotamije, važna zbog trgovačkih putova prema Sredozemlju i rudnicima u obližnjem gorju, nastanjuju je semitska plemena, grad Ašur osnovan je prije 1800. god. (naziv je dobio prema istoimenom bogu koji se kasnije poistovjećivao s Enlilom i Mardukom), u prvim stoljećima postojanja taj grad je živio od trgovačkih veza i lukavog sklapanja savezništva s moćnijim susjedima (Babilon, Mitani, Hetiti) Ekspanzija: nakon propasti Mitana Ašur predstavlja regionalnu silu, a nakon uklanjanja hetitske prevlasti Asirci postaju osvajači s dobro uvježbanom vojskom opremljenom željeznim oružjem i bojnim kolima, tajna stabilnosti njihovog carstva bilo je postupno širenje, najprije putem gospodarskog utjecaja a zatim nametanjem vazalnog odnosa, svaki pokušaj pobune kažnjavao se ratom do istrjebljenja (za primjer ostalima) Vrhunac: u VIII. i VII. stoljeću Asirska država postaje prostorno najveće dotadašnje carstvo i obuhvaća gotovo cijeli Plodni polumjesec s Egiptom

8

Kraljevi: Šamši-Adad I, utemeljitelj kraljevstva koji je vladao oko 1800. pr. Kr, TiglatPilesar I, prvi asirski osvajač koji se oko 1100. god. nametnuo gotovo cijeloj Mezopotamiji i opsjedao Babilon, Tiglat-Pilesar III. (744-727) «kralj Babilona, Sumera i Akada», Asirija je potvrđena velesila, Sargon II. (Šarukin, 722-704), proširio državu uz obale Perzijskog zaljeva i Sredozemnog mora, istrijebio 10 od 12 izraelskih plemena, Asurbanipal II (668-626) vlada državom najvećeg opsega (priključen i Egipat), skupio najveću knjižnicu tadašnjeg doba u prijestolnici Ninivi («učeni kralj») Propast: Asurbanipalovi nasljednici ne mogu nadzirati najveću državu svih vremena, pojedini namjesnici se osamostaljuju, izbijaju pobune i građanski rat, naposljetku, 612. god. Kaldejci i Medijci razaraju Ninivu Kultura: asirska kultura nastavlja se na sumersko-akadsko-babilonsku, razvijaju književnost na asirskom jeziku (sjevernosemitski) i pojednostavljenu inačicu klinastog pisma, karakteristični reljefi s prikazima iz lova i ratnih pohoda, krilati bikovi, četiri prijestolnice: Ašur, Nimrud, Dur-Šarukin, Niniva, ogromne kraljevske palače s vrtovima nadmašile su raskoš svih ranijih razdoblja, Asurbanipalova knjižnica uništena je 612. ali je otkopano više tisuća glinenih pločica, cijelih ili ulomaka, među kojima ima i nekih iz starosumerskog doba NOVOBABILONSKA DRŽAVA (612-539. pr. Kr.) U doba uspona Asirije u Mezopotamiju se doseljavaju i nova semitska plemena, tako u zapadnom dijelu i uz Sredozemlje prevladavaju Aramejci čiji će jezik (s glasovnim pismom) preuzeti ulogu akadskog, dok se u Babiloniju doseljavaju Kaldejci Nabopolasar (627-605), nakon smrti asirskog vazala u Babilonu, na prijestolje je stupio Nabopolasar, osnivač nove Kaldejske dinastije, koji je postao vođa velikog protuasirskog pokreta mezopotamskih naroda, Babilon je bio središte više pobuna tijekom proteklog stoljeća i Asirci su ga razarali u dva navrata, a kako Asirija propada on ponovo postaje političko središte 612. god. Nabopolasar u savezništvu s Medijcima razara Ninivu i uspostavlja novo veliko carstvo Međuriječja (teritorij Asirskog Carstva bez Egipta) Nabukodonosor II. (605-562), vrhunac Novobabilonske države, učvršćuje vlast u sredozemnim gradovima i državicama koje su se pokušale osamostaliti uz pomoć Egipćana, tako razara Jeruzalem 586. i odvodi Judejce u «babilonsko sužanjstvo», obnovljeni grad Babilon je u njegovo doba nadmašio nekadašnji sjaj i raskoš (trostruke zidine duge 8 km, sedmokatni zigurat, tri ogromne palače, Ištarina vrata, Viseći vrtovi koji su pogrešno nazivani Semiramidinima) Nabonid (556-539), ovaj je kralj navodno postao omražen zbog pretjerane raskoši i zanemarivanja vjerskih običaja, zato je perzijski vladar Kir ušao u Babilon kao osloboditelj, i mogao priključiti Babiloniju svojem carstvu gotovo bez borbe

9

EGIPATSKA CIVILIZACIJA Nilska dolina: područje najgušće naseljenosti u sjevernoj Africi, nakon posljednjeg ledenog doba, veliki dio sjeverne Afrike pretvorio se u pustinju i polupustinju, izuzetak je bila Nilska dolina, u kojoj rano počinje neolitska revolucija, ratarstvo i sjedilački način života, svake godine, nakon pojave zvijezde Sirus (početak egipatske kalendarske godine), Nil se izlijeva iz korita i izbacuje plodni mulj, omogućujući tri žetve godišnje, Kemet – Crna Zemlja Politička povijest i društvo Nomi (nome) – poljoprivredne zajednice na čelu sa starješinom (nomarhom) Postanak 2 kraljevstva: Gornji Egipat (dolina na jugu) i Donji Egipat (delta na sjeveru) - oko 3100. prije Krista, Narmer (ili Menes), kralj Gornjeg Egipta pokorio je Donji Egipat Teokratska monarhija: kralj je neograničeni gospodar, božanstvo, smatra se sinom boga Sunca Raa, kasnije ga poistovjećuju i s bogovima Ozirisom i Horusom, faraon – grčki naziv, na egipatskom se faraona nazivalo per'aa (onaj koji stanuje u visokoj kući), obično se ženio sestrom kako bi se osigurala čistoća božanske loze, do smjene dinastije došlo bi u doba prirodne ili gospodarske katastrofe, kada bi se posumnjalo u božanskost faraona, zabilježeno je ukupno 30 dinastija (povjesničar Maneto, napisao povijest Egipta na grčkom u 3. st. pr. Kr), faraon je postavljao kancelara, prvog ministra, koji bi u njegovo ime vodio politiku Društvo je bilo podijeljeno na staleže, povlašteni su bili svećenici, pisari i vojska, svi ostali, uglavnom su bili osobno slobodni seljaci i obrtnici, koji su plaćali porez u naturi/ proizvodima, postojali su i robovi, uglavnom ratni zarobljenici u vlasništvu države Stara država (oko 2690 –2180. pr. Kr, III-VI. dinastija): prijestolnica u Memfisu, centralizirana uprava, nomi – upravne jedinice, širenje na Nubiju (zemlja južno od Gornjeg Egipta, bogata drvom i metalima), faraonski zagrobni kult, piramide, Džoser, Keops, Kefren, Mikerin, uzdizanje svećeničkog staleža i slabljene središnje vlasti, pred kraj razdoblja nastupaju godine suša i gospodarske krize, nomarsi se osamostaljuju i država se urušava Prvo međurazdoblje (2180 – 2040. pr. Kr, VII-X. dinastija): Egipat je razjedinjen na više manjih zaraćenih državica, upadi nomada, središta u Abidu i Tebi, razdoblje je zapamćeno po katastrofalnoj suši u kojoj je Nil gotovo nestao Srednja država (2035-1730. pr. Kr, XI-XIII. dinastija): obnova političkog jedinstva Gornjeg i Donjeg Egipta, prijestolnica u Tebi, razvijena trgovina s ostalim dijelovima Sredozemlja, pohodi u Nubiju (na jug) i Palestinu (istok), Sezostris III (19. st.) osvajač Nubije, kult Amona – boga Tebe (kasnije poistovjećen s Raaom, kao Amon-Raa), blagostanje su uništili strani osvajači Drugo međurazdoblje (1730-1550, XIII-XVII): vladavina «pastirskih kraljeva», Hiksa, vjerojatno semitskih nomada koji su provalili Egipat, Hiksi su izravno vladali Donjim Egiptom iz grada Avarisa, dok im je Gornji Egipat morao plaćati danak, naposljetku su vladari Tebe protjerali Hikse i ponovo ujedinili Egipat

10

Nova država (1550-1070. pr. Kr; XVIII-XX): Amazis/ Amoze – pobjednik nad Hiksima i osnivač XVIII. dinastije, širenje Egipta sve do Eufrata, u doba Tutmozisa III. (15. st) Egipat je gospodar istočnog Sredozemlja, kulturni i gospodarski procvat, Amenofis IV. (14. st.) uvodi novu državnu religiju (štovanje isključivo jednog boga, Atona, prikazuje se kao sunčev disk, faraon se naziva Ehnaton, Atonov Sjaj), razvlastio stari svećenički sloj, koji mu se osvećuje nakon njegove smrti tako što brišu svaki spomen na njega, Amenofisovo doba naziva se još doba Amarna po njegovoj prijestolnici, Ramesidi - vladari XIX. i XX. dinastije (većina tih faraona zove se Ramzes), glavni oslonac vlasti Ramesida postaje vojska, Ramzes II. ratuje s Hetitima u Siriji (1282. bitka kod Kadeša), podigao hram u Abu Simbelu, stvorio se jak vojnički stalež o kojem naposljetku ovisi i faraonska vlast, Nova država raspala se iza 1080. pr. Kr. uslijed borbi između nekoliko središta moći Kasno i saitsko razdoblje (1070-30): Egipat će biti, izravno ili neizravno, uključen u asirsku, perzijsku i makedonsku državu, samostalnost je obnovljena u doba XXVI. dinastije iz Saisa 664-525, posljednja dinastija bila je grčka – Ptolemejevići, naposljetku 31. pr. Kr. Egipat je priključen Rimskom Carstvu u kojem gubi stari identitet Kultura Hijeroglifi: zamršeno slikovno pismo nastalo najkasnije oko 3100. pr. Kr, kasnije su se razvili pojednostavljeni oblici – hijeratsko (svećeničko) pismo za vjerske i znanstvene tekstove te demotsko (narodno) pismo za pravne isprave, hijeroglife je odgonetnuo J. F. Champollion na temelju kamena iz Rosette na kojem je isti tekst zapisan na hijeratskom i demotskom pismu te grčkom jeziku, pisalo se perom na papirusu Književnost: većina tekstova odnosi se na vjeru, zagrobni život i veličanje faraona, tu su natpisi u piramidama i hramovima, iz Prvog međurazdoblja sačuvana su misaona djela o uzaludnosti i teškoćama života, iz doba Srednje države sačuvano je putopisno djelo Pustolovine Sinuhea Egipćanina, u doba Nove države uz svakog važnijeg pokojnika stavljala se Knjiga mrtvih Vjera: panteon s mnogo bogova, svaka noma imala je vlastite bogove-zaštitnike i vlastite inačice mitova, obično se prikazuju s ljudskim tijelima i životinjskim glavama, različite dinastije uzdizale su kao najvažnije vlastite bogove tako da se državni kult mijenjao, u egipatskoj vjeri središnje mjesto zauzima zagrobni život uz koji se povezuje i moralno učenje o nagradama i kaznama na drugom svijetu, najvažniji bogovi: Raa – bog Sunca i stvoritelj svemira (pojavljuje se kao Atum-Raa i Amon-Raa), Oziris – bog plodnosti i sudac u podzemnom svijetu, Izida – Ozirisova supruga, Horus – Ozirisov sin, poistovjećivao se s faraonom u nekim razdobljima, Set – zlo božanstvo pustinje, Toth – bog-pisar i zaštitnik znanosti, Anubis – gospodar svijeta mrtvih, Bastet – božica ljubavi, prikazivana kao mačka Balzamiranje: postupak kojim se sprečavalo raspadanje tijela, vjerovali su da tijelo ne smije propasti kako bi pokojnik mogao uskrsnuti Graditeljstvo: mastaba – pravokutna grobnica, preteča piramida, velike piramide u Gizehu (Gizi) – najveći spomenik Stare Države, kasnije se prelazi na gradnju grobnica i hramova uklesanih u stijeni (Abu Simbel), veliki hramski kompleksi u Luksoru i Karnaku, Likovna umjetnost: freske, kipovi faraona i bogova, sfinga Znanost: znanost predstavlja tajno znanje svećeničkog staleža, razvijena astronomija, matematika i geometrija, solarni kalendar (ravna se po zvijezdi Siriusu), medicina i anatomija

11

ISTOČNO SREDOZEMLJE: FENIČANI I HEBREJI Prostor između Male Azije i Egipta bio je napučen Semitima i tajanstvenim «pomorskim narodima» (Filistejci). Tu je postojalo više manjih država, koje su obično priznavale vrhovnu vlast susjednih velesila poput Babilonije, Egipta i Asirije i upijale njihove kulturne utjecaje. Područje je bogato drvom i upućeno na pomorstvo te predstavlja posrednika u trgovini između Egipta i Mezopotamije Feničani: semitski stanovnici obale uz planinu Libanon (Gora Cedrova), naziv dolazi od grčke riječi foinikes = crveni, bili su poznati po crvenoj, tj. purpurnoj tkanini - podneblje nije povoljno za ratarstvo, pa se okreću pomorstvu i trgovini, postaju posrednici između Mezopotamije, Egipta i Sredozemlja - vlastiti proizvodi: libanonski cedar, purpurne tkanine, navodno su izumili i staklo - strani proizvodi: bakar (Hispanija), kositar (Britanija), jantar (Sjeverno more) - gradovi države: Tir, Sidon, Biblos, Ugarit (Berit), vlast imaju vijeća sastavljena od bogatih građana, priznaju vrhovnu vlast Egipćana, Asiraca, Kaldejaca, Perzijanaca itd. - kolonije (naseobine) po čitavom Sredozemlju, najvažnija Kartaga u Tunisu (osn. 814.) - preuzimaju kulturna obilježja susjednih naroda, prvi oplovili Afriku - izum glasovnog pisma – alfabet - 22 znaka (bilo im je nužno jednostavno pismo za brzo bilježenje trgovačkih transakcija) - kultovi bogova iziskuju i ljudske žrtve (Baal, Moloh, Aštarta, Melkart) Hebreji (Izraelci, Židovi): pleme semitskih nomada, kretali su se od Ura do Kanaana, zatim do Egipta, natrag u Kanaan, pa opet u Egipat, praotac Abraham sklopio je savez s Bogom, starješine Izak, Jakov (Izrael), Josip - moguće je da je bio kancelar nekog faraona iz dinastije Hiksa (pisani izvor – biblijska knjiga Postanak) - oko 12. st. prije Krista, prorok Mojsije izvodi ih iz Egipta u Kanaan, gdje se trajnije nastanjuju i osvajaju zemlju od susjednih plemena - vjerski monoteizam (jednoboštvo), postupni razvoj od politeizma u henoteizam pa u monoteizam, Božje ime pisalo se kao JHVH, a nije se smjelo izgovarati, značilo je «Ja sam onaj koji jesam», postoje strogi moralni zakoni i usmena predaja koja se pripisivala Mojsiju - prema biblijskoj predaji bilo je 12 plemena koja su pripadala hebrejskoj vjeri - 11-10. st. ujedinjeno Kraljevstvo Izrael: kraljevi Šaul, David, Salomon, prijestolnica Jeruzalem, utvrda s Jahvinim hramom - u doba kralja Salomona zapisana je hebrejska predaja – Petoknjižje (Tora), jezgra iz koje će nastati zbirka svetih spisa poznata kao Biblija - raspad na sjeverno i južno kraljevstvo: Izrael (deset sjevernih plemena, prijestolnica Samarija, vraćaju se na politeizam pod feničkim i sirijskim utjecajem) i Juda (dva

12

-

južna plemena, prijestolnica Jeruzalem, zadržao se čišći oblik monoteizma, međutim, i tu postoje sirijsko-fenički kultovi) 722. pr. Kr. Asirci zauzimaju Samariju i raseljavaju Izraelce 587. pr. Kr. Nabukodonozor razara Jeruzalem i odvodi Židove u Babilon (babilonsko ropstvo) 538. pr. Kr. perzijski kralj Kir vraća Židove u domovinu – obnova Jeruzalema i Hrama dijaspora – raseljenici Kraljevstvo Juda (Judeja) postojat će kao samoupravno područje pod helenističkim vladarima i Rimskim Carstvom, Rimljani će nakon nekoliko ustanaka raseliti Židove po čitavom Carstvu PERZIJSKA DRŽAVA (CARSTVO AHEMENIDA)

Iransko visočje – u drugom tisućljeću prije Krista naseljavaju ga Indoeuropljani Medija – sjever današnjeg Irana, podložnica Asirije, u doba slabljenja asirske države sklapa savez s Babiloncima i sudjeluje u razaranju Ninive, prijestolnica Egbatana Perzija – pokrajina na Iranskom visočju, u nekoj je vrsti vazalnog odnosa spram Medijske države, sredinom VI. st. Pr. Kr. njome upravlja Kir, unuk medijskog vladara Astijaga Kir (559-530), osnivač perzijske države i veliki osvajač, oko 550. god. Kir svrgava Astijaga i ujedinjuje Perziju i Mediju, 547. osvaja državu Lidiju u Maloj Aziji (prijestolnica Sard, kralj Krez – slovio je za najbogatijeg kralja tadašnjeg svijeta, prvi je kovao novac, Kir ga je lako porazio budući da ga je Krez podcijenio, legenda o delfskom proročanstvu), Kiru se pokoravaju i Grci na maloazijskoj obali (Jonija), 539. osvaja Babilon bez otpora zahvaljujući omraženosti kralja Nabonida, proglasio se Mardukovim slugom, nakon daljnjih osvajanja na zapadu (Sirija, Fenikija, Palestina) i istoku (Partija i Baktrija u današnjem Afganistanu i Pakistanu), stvoreno je dotada najveće carstvo koje se protezalo od Sredozemlja do rijeke Inda, svim narodima Kir se predstavlja kao čuvar vjere i poredka, vratio Hebreje u Jeruzalem Kambiz (530-522), Kirov sin, 525. osvaja Egipat Darije I. (521-485) - vrhunac moći perzijske države, nova prijestolnica Perzepol, vodi europske pohode protiv Skita, Tračana, Grka (uspio pokoriti samo Tračane) Kserks (485-465): doba grčko-perzijskih ratova u kojima Perzija gubi, početak slabljenja Perzije, uzrok: golemo prostranstvo i etnička i kulturna nejedinstvenost nadilaze mogućnosti tadašnje državne uprave IV. st. makedonski kralj Aleksandar osvaja čitavo Perzijsko Kraljevstvo Državni ustroj: - u teoriji, centralizirana i apsolutna monarhija na čelu s dinastijom Ahemenida, «kralj kraljeva» nije smatran božanstvom, satrapije – upravne jedinice, u stvarnosti je svaki satrap gotovo samostalan vladar, glavni gradovi: Pasargada, Egbatana, Babilon, Suza, Perzepol, izgrađena kraljevska cesta koja je spajala Sard sa Suzom - postoji i poštanska služba te «kraljeve oči i uši» - tajna policija - darik – zlatna novčana jedinica - pokoreni narodi mogli su živjeti po vlastitim običajima (vjerska tolerancija), a dužnost prema kralju bila im je bila plaćati porez i davati vojne jedinice (svaki narod prema svojim mogućnostima) - «besmrtni» - kraljeva garda, elitna postrojba od 10,000 strijelaca

13

Religija – zoroastrizam: prorok Zaratustra (VI. st.), dualističko vjerovanje – Ahura Mazda (dobro božanstvo) i Ahriman (zlo božanstvo), simbol Ahura Mazde je vatra, najčišći element, prikazuju ga kao krilati disk, sveti spisi Zend avesta nema hramova, postoje otvorena svetišta sa svetom vatrom Umjetnost – mezopotamijski uzori, kraljevske palače, apadana – prijestolna dvorana sa stupovima, reljefi, razvijeni obrti

INDIJSKA CIVILIZACIJA Indijski potkontinent – zahvaljujući razmjernoj zatvorenosti (planinski lanci i ocean) i velikim riječnim nizinama (Ind i Ganges) tu se mogla rano i nesmetano razvijati civilizacija Dravidi – prastanovnici Indije, u brončano doba stvorili su gradske kulture u dolini Inda (današnji Pakistan) Arijci – indoeuropski pastirski nomadi koji su osvojili Indiju oko 1500. pr. Krista Dravidska civilizacija (2500-1500. pr. Kr.) – sačuvani su ostatci gradova Harappa i Mohenjo Daro, standardizirani utezi ukazuju na postojanje središnje vlasti, razvijeni obrti, osim žitarica, uzgajao se i pamuk, piktogrami su sačuvani na pečatima, ali nisu odgonetnuti, arijska provala dokrajčila je već oslabljenju dravidsku civilizaciju (moguće je da je glavni uzrok njezine propasti iscrpljivanje tla i podbacivanje u proizvodnji hrane) Vedsko doba (1500-500. pr. Kr.) – doba oblikovanja nove indijske civilizacije, glavni izvor su Vede, sveti tekstovi Arijaca (zapisani su tek u II. st. pr. Kr, usmena predaja uspjela je sačuvati i Vede nastale još prije dolaska Indiju), postoji više manjih kraljevstava (radža = kralj) koja preuzimaju tekovine dravidske civilizacije, sanskrt - jezik vjere i kulture - Arijci su nadmoćni Dravidima zahvaljujući bojnim kolima i mačevima, kako bi malobrojniji Arijci zadržali vlast nakon prelaska na sjedilački način života stvoren je kastinski društveni sustav u kojem je onemogućeno napredovanje nižih društvenih slojeva - kaste – zatvoreni društveni slojevi zasnovani na rasi, zanimanju, kulturi i vjeri, četiri osnovne kaste nazivale su se varnama (varna = boja), vjerojatno zato što su se razlikovale bojom kože, iako je miješanje kasti u teoriji zabranjeno, vjerojatno jest dolazilo do miješanja Dravida i Arijaca, iz 4 osnovne razvio se sustav sa tisućama kasti koji je u Indiji opstao do danas - brahmani – svećenici, učitelji i tumači zakona, navodno nastali iz glave boga Brahme - kšatrije – ratničko plemstvo, nastali iz Brahmina srca - vajšije – slobodni seljaci, obrtnici i trgovci, nastali iz Brahmina trbuha - šudre – robovi, tamnoputi potomci Dravida, nastali iz Brahminih stopala - parije – «nedodirljivi», ljudi izvan kasti koji se obično bave nečasnim poslovima - prvobitni indoeuropski politeizam (božanstva prirodnih sila, Agni, Indra, Varuna) razvio se u hinduističku vjeru (ujedinjeni elementi arijskih i dravidskih vjerovanja s razrađenom filozofijom i moralnim učenjem)

14

-

hinduizam: Brahma, bog stvoritelj, utjelovljuje se kao Šiva, razaratelj starog i stvaratelj novog te Višnu, održavatelj, ali i čitav niz nižih božanstava te svih živih i neživih bića (bog Brahma prisutan je u svemu i sve jest dio Brahme) - učenje o dharmi, karmi i reinkarnaciji: svaki čovjek ima svoju dharmu, dužnost kao pojedinac i pripadnik kaste, a o tome kako ispunjava tu dužnost ovisi njegova karma (plodovi djela koji određuju sudbinu), tj. u kakvom će se obliku ponovo roditi nakon smrti, kastinski sustav opravdavao se tim učenjem Epsko razdoblje (500. pr. Kr-500. n. e.) - hinduistički epovi: Mahabharata (Bhagavadgita je dio tog epa), Ramayana - budizam: nova vjera i filozofija nastala u VI. st. pr. Kr. kao reakcija na hinduistički formalizam, kraljević Siddharta Gautama odrekao se prijestolja i posvetio se asketskom životu, no ni tu nije našao utjehu, naposljetku je ipak doživio prosvjetljenje i postao Buddha (Probuđeni), propovijeda put oslobađanja od boli, želja i lanca preporađanja, nirvana = stanje čiste svijesti i oslobođenja od svijeta, broj sljedbenika se širi jer privlači ljude iz svih kasti, tolerancija i nenasilje - dinastija Maurya (III. i II. st. prije Krista) – Indijski potkontinent ujedinjen je u jedno carstvo, na vrhuncu je za vladavine Ašoke, preobraćenika na budizam koji daruje budističke samostane i pomaže misionarima (budizam se širi na Daleki Istok), prijestolnica Pataliputra (dolina Gangesa) - nakon Ašoke, Indija se cijepa na više država, 183. pr. Kr. Pataliputru osvaja Demetrije, grčki kralj Baktrije, u Indiju prodiru helenistički utjecaji - dinastija Gupta (IV-VI. st. naše ere) – obnovljeno jedinstveno carstvo, klasično doba hinduističke civilizacije, povratak hinduizmu i tradiciji te suzbijanje budističkih i stranih utjecaja, klasični indijski hramovi – hram nije obična zgrada nego slika svijeta i bogova, kompleks reljefa i kipova, razvijena matematika, astronomija i medicina, državu Gupta uništili su Huni, nomadi iz srednje Azije KINESKA CIVILIZACIJA Tri velike doline: rijeke Huang (Žuta rijeka), Yangtze (Modra rijeka) i Si (Biserna rijeka), dolina Žute rijeke povoljna je za uzgoj žitarica, a doline dviju rijeka na jugu za uzgoj riže - Kina se razvija gotovo izolirano od ostalih kultura, izuzetci su provale nomada sa sjevera, prodor budizma iz Indije i Put svile Neolitik: pojava ratarskih zajednica, najprije uz Žutu, a zatim i Modru rijeku Brončano doba (2. tisućljeće prije Krista): pojava civilizacije Država/dinastija Shang (oko 1500–1000. pr. Kr) - najjače i najrazvijenije od kineskih kraljevstava brončanoga doba, kralj vlada kao «namjesnik neba» (ipak nije božanstvo kao u Egiptu), sačuvane su proročke kosti s piktogramima te oružje i kultni predmeti od bronce, kult predaka - suvremeni kineski piktogrami evoluirali su iz piktograma nastalih u to doba Država/dinastija Chou (1027-221. god. pr. Kr) - ti kraljevi bili su najprije vazali Shanga, ali su u ovom razdoblju uspjeli nametnuti svoju prevlast ostalim kineskim državama, pojava feudalnog društva, procvat kulture, usavršavanje ratne tehnike i kovanje željeza, kinesko feudalno društvo: kralj dijeli zemlju na upravu plemićkim obiteljima, koje su zauzvrat dužne prikupljati poreze i vojsku, običan puk dužan je proizvoditi viškove za feudalne gospodare i sudjelovati u javnim radovima (irigacijski sustav i utvrde) Veliki učitelji iz 6. stoljeća pr. Kr: Konfucije i Lao-ce – usredotočuju se na praktičnu filozofiju, kakvo treba biti čovjekovo ponašanje da bi imao sretan ovozemaljski život,

15

Konfucije stavlja naglasak na ispunjavanje dužnosti i osobnu odgovornost, a Lao-ce na spoznaju prirodnog poretka i života u skladu s njim (taoizam, tao = put) Država/dinastija Chin (221-206. pr. Kr) – jedini vladar te dinastije po imenu Cheng uspio je povezati sve feudalne države u jedinstveno centralizirano carstvo, vlada samovoljno i okrutno, progoni konfucijance, gradi obrambeni sustav na sjeveru zemlje protiv hunskih provala Dinastija Han (206. pr. Kr.-220. n. e) – Kinesko Carstvo razvija se u činovničku državu uređenu prema Konfucijevom učenju (ta dinastija smatra se prvom pravom dinastijom, pa Kinezi svoju zemlju i naciju i danas nazivaju Han), za Wu-tija (Sin Neba) u 2. st. pr. Kr. Carstvo se širi vojnim osvajanjima, Kina počinje trgovati sa Zapadom (Putom svile Kinezi izvoze svilu i začine, a uvoze metale), početkom naše ere u Kinu preko Tibeta stiže budizam, razvoj znanosti (osobito astronomije, tj. astrologije), otkriće papira - budizam, konfucijanizam, taoizam i kultovi predaka u Kini nisu suparnička vjerovanja nego se međusobno nadopunjuju PODJELA STAROGRČKE POVIJESTI 1. Kretsko-mikenska kultura brončanog doba ili Herojsko doba (oko 2700–1200. pr. Kr.) – kulturno središte je otok Kreta, grčko pleme Ahejaca doseljava se na Peloponez i prihvaća kulturne tekovine predindoeuropskog stanovništva, povijest se može tumačiti na temelju arheoloških ostataka i mitova o bogovima i herojima 2. Homersko doba (oko 1200-800. pr. Kr.) – doseljavanje Dorana, nestanak kretskomikenske kulture, pojava željeza, nema pisanih izvora, društveni razvoj može se tumačiti jedino na temelju Homerovih epova, koji su vjerojatno nastali u tom razdoblju, a zapisani su kasnije 3. Arhajsko doba (oko 800-500. pr. Kr.) – pojava alfabeta, razvoj društva i materijalne kulture, Grci se šire Sredozemljem 4. Klasično doba (oko 500-300. pr. Kr.) – vrhunac grčke civilizacije 5. Helenističko doba (336-30. pr. Kr, tj. od početka vladavine Aleksandra Velikoga do rimskog osvajanja Egipta) – doba Aleksandrovog carstva i njegovih državanasljednica, prožimanje grčke kulture s kulturama Bliskog Istoka EGEJSKI SVIJET U BRONČANO DOBA Od oko 2700. pr. Kr. na egejskom području predindoeuropski stanovnici stvaraju razvijenu civilizaciju čija su središta bili Kikladski otoci i Kreta. Pelazgi – prastanovnici Grčke i egejskih otoka, Eteokrećani – predgrčki stanovnici Krete Kreta – zbog povoljne klime otok je bio pogodan za poljoprivredu, a zbog zemljopisnog položaja stanovništvo je bilo usmjereno i prema pomorstvu i trgovini Minos – mitski kretski kralj, prema grčkoj predaji Zeusov sin, Minos je vjerojatno bilo dinastičko ime svih kretskih vladara, a pretpostavlja se da je prvi, mitski Minos, gospodar Knosa koji je ujedinio kretske gradove u jedinstvenu državu najkasnije oko 1500. pr. Kr. MINOJSKA KULTURA (od oko 2700. pr. Kr. do oko 1470. pr. Kr) - Arthur Evans – engleski arheolog - kretska država bila je talasokracija – gospodarica Egejskoga mora i okolnog kopna - trgovačko i kulturno posredništvo između Europe i Azije - gradovi s raskošnim palačama (, Knos, Fest Malija, Hagija Trijada)

16

-

-

palača u Knosu – Minotaurov labirint labris – dvostrana sjekira, simbol kraljevske vlasti kralj je vjerojatno bio prvak trgovačke aristokracije kretska umjetnost: freske, oslikane vaze bik je imao važan položaj u vjerskom kultu, postojala je obredna igra preskakanja bika grčki mit o Minotauru: Minotaur je bio čudovišno biće, čovjek s glavom bika, kojega je Minos dao zatvoriti u labirint, a hranio ga je mladićima i djevojkama koje su slali ahejski gradovi kao danak – vjerojatno je da su ahejski gradovi morali slati robove kao danak na Kretu, a ti robovi koristili su se u obredu preskakanja bika pri čemu su mnogi i pogibali božica plodnosti Dikta, prikazana je kao žena sa zmijama linearno pismo A – glasovno pismo, nije odgonetnuto kao ni jezik Eteokrećana oko 1470. god. erupcija vulkanskog otoka Tere (Santorini) – plimni val uništio je kretsku mornaricu i luke, civilizacija se više nije oporavila, pa su otok osvojili i naselili Grci-Ahejci

TROJA (ILION, ILIJ) – grad u Maloj Aziji na tjesnacu Helespont (Dardaneli) i važno trgovačko središte na pomorskom putu između Crnoga i Egejskoga mora u II. tisućljeću - iskopavanja je započeo arheolog-amater Heinrich Schliemann u XIX. stoljeću - pronađeno je devet slojeva, grad je više puta razaran i obnavljan - oko 1200. pr. Kr. Troju su nakon desetogodišnje opsade opljačkali Ahejci – taj je događaj ušao u mitologiju i kasnije je opjevan u Homerovoj Ilijadi - Troja kralja Prijama koju opisuje Homer vjerojatno se nalazi u sloju 7a MIKENSKA KULTURA (oko 1800-1100. pr. Kr) - nosilac te kulture bilo je grčko pleme Ahejaca, najvažnije središte bio je grad Mikena, a većina kulturnih dostignuća preuzeta je od minojske kulture - oko 1800. dolaze grčka plemena Ahejaca, Jonjana i Eoljana, ratnici s brončanim oružjem, pokoravaju Pelazge i preuzimaju njihova znanja o obradi zemlje (sredozemne kulture: maslina, vinova loza, smokva, ali i uzgoj žitarica), obrtima i pomorstvu - Ahejci stvaraju više država čija središta su bili utvrđeni gradovi: Mikena, Tirint, Sparta, Atena, Teba - kiklopske zidine – debele zidine grada Mikene za koje se kasnije vjerovalo da su ih izgradili Kiklopi - Heinrich Schliemann otkrio je u ruševinama Mikene tzv. Atrejevu riznicu sa zlatnim maskama, peharima i nakitom (svjedoči o razvijenim obrtima) - linearno pismo B – preuzeli su ga od Krećana, pisali su i na papirusu i na glinenim pločicama, pismo je odgonetnuto, kao i jezik, jedan stari grčki dijalekt - u XV. st. Ahejci osvajaju Kretu, a u XIII. st. Troju - početkom XII. st. mikenska kultura uništena je u najezdi osvajača sa sjevera, vjerojatno uslijed ekspanzije kulture žarnih polja (što se vremenski poklapa s najezdama «pomorskih naroda» na Bliskom Istoku) - nakon propasti mikenske kulture, u Grčku se doseljavaju Dorani, sjeverno grčko pleme, slijedi «mračno doba» (homersko doba), a zatim obnova civilizacije HOMERSKO DOBA (oko 1100-800) - naziva se i mračnim dobom jer postoji vrlo malo povijesnih izvora, o društvu toga doba može se nešto saznati iz Ilijade i Odiseje, epova koji su zapisani u VIII. st. i pripisuju se Homeru

17

-

-

nestale su kulturne tekovine mikenske civilizacije, grčka plemena se premještaju najveći dio Peloponeza i Kretu zauzeli su Dorani, kulturno najzaostalije pleme, ostatci Ahejaca povlače se u unutrašnjost Peloponeza, koja se zove Aheja, Jonjani naseljavaju poluotok Atiku (moguće i prije toga doba) te obale Male Azije (Jonija), Eoljani sjevernu i srednju Grčku te Eoliju u Maloj Aziji, svako od ovih plemena govori vlastitim narječjem stvaraju se polisi (gradovi-države) u kojima je društveni poredak ratničke demokracije s kraljem kao «prvim među jednakima" Dorani su donijeli obradu željeza

GRČKO DRUŠTVO I KOLONIZACIJA (ARHAJSKO DOBA) ARHAJSKO DOBA (oko 800. do 480. pr. Kr) – rano doba grčke civilizacije, Grci razvijaju obrte i trgovinu, pojava pismenosti, kolonizacija Sredozemlja DRUŠTVO: patrijarhalno, plemenske zajednice, nastaju imovinske razlike i staleži - rod (genos), bratstvo (fratria), pleme (fila) - kralj ili bazilej (basileus) – poglavar plemenske zajednice, s razvojem države vlast bazileja ograničava aristokracija, u nekim polisima kraljevi će dobiti samo simboličku ulogu, a negdje će ta funkcija čak i nestati - demos – puk; aristokracija («najbolji») ili eupatridi («koljenovići») POLIS – grčka država-grad, teritorij polisa definirao je reljef (planinski lanci i razvedena obala), polis se sastojao od akropole (utvrda s hramovima), agore (gradski trg) i okolnih sela Oblici državne vlasti: monarhija («vladavina jednog»), aristokracija («vladavina najboljih»), demokracija («vladavina puka»), tiranida («nezakonita vladavina», nije isto što i despocija – samovoljna vladavina, kako su Grci nazivali monarhije na istoku) DRUŠTVENI I GOSPODARSKI RAZVOJ Rudno bogatstvo: srebro, bakar, željezo, kvalitetan kamen, glina Obrtnički proizvodi: keramika, oružje, nakit, vunene tkanine Poljoprivreda: masline, vinova loza, smokve, stočarstvo - žitarica često manjka, pa ih Grci uvoze iz Egipta i drugih zemalja Pomorstvo – zbog pomorske i trgovačke orijentacije Grci razvijaju brodogradnju i postaju suparnici Feničanima Izvor: Hesiod – Poslovi i dani (VIII. st) Dužničko ropstvo – sitni zemljoposjednici prisiljeni su na zaduživanje, kada ne mogu otplaćivati dug gube zemlju ili postaju robovi dok ne otplate dug, hipoteka (dužnički kamen) Hopliti – teško naoružani, oklopljeni pješaci, čine ih pripadnici srednjeg sloja koji si mogu nabaviti opremu, od VIII. st. uvodi se bojni red, falanga, novi način ratovanja i vojna obuka (u homersko doba vojska se sastojala od aristokrata s bojnim kolima i rulje naoružane praćkama i bodežima) KOLONIZACIJA – od VIII. st. Grci se počinju naseljavati diljem sredozemne obale Uzrok: prenapučenost polisa (ali i društvene napetosti i dužničko ropstvo) Matica – polis osnivač kolonije, kolonija – naseobina, novi neovisni polis Pravci kolonizacije: - južna Italija (Kima, Neapol, Kroton, Sibaris)

18

-

Sicilija (Sirakuza, Selinunt, Akragant) – Rimljani su je zvali «Velika Grčka» Južna Francuska (Masalija) Libija (Kirena), Egipat (Naukratis) Mala Azija, Trakija, Bospor (Bizantion), Crno more (Trapezunt), Krim Jadransko more (Adria, u IV. st. pr. Kr. Grci sa Sicilije koloniziraju južni dio naše obale – Issa (Vis), Pharos (Hvar), Korkyra Melaina (Korčula), Tragurij (Trogir), Epetij

SPARTA Sparta ili Lakedemon – najznačajniji dorski polis na Peloponezu, još od postanka spartansko društvo je izrazito ratničko društvo, odgoj djece je kolektivistički, a imovinske razlike među članovima spartanske zajednice nisu velike VIII. st. Sparta se također suočila s problemom prenapučenosti i riješila ga je ratnim osvajanjem Mesenije (735-715. prvi mesenijski rat, u 7. i 5. st. vodit će se još dva mesenijska rata koji su uzrokovani pobunama Mesenjana) - aristokratska država - Likurg – kralj i zakonodavac, početkom 8. stoljeća donio je zakone koji su utemeljili spartanski društveni sustav, najvažniji su bili propisi vojne obuke - spartanski odgoj: od sedme godine dječake odgaja država, čeličenjem bi se odgajali okrutni, skromni i neustrašivi ratnici - Sparta je u neprestanoj opasnosti od pobune helota, pa joj je bila nužna stalna vojna pripravnost - heloti – robovi koji obrađuju posjede spartijata, nekoliko puta brojniji od slobodnih građana, drže ih u pokornosti neprestanim terorom, heloti su potomci pokorenog ahejskog stanovništva, a kasnije su i gotovo svi preživjeli Mesenjani pretvoreni u helote - kriptije – povremeni pokolji potencijalnih buntovnika među helotima - perijeci – slobodni seljaci i obrtnici, uglavnom potomci Ahejaca, nemaju politička prava i ne smiju živjeti u samom gradu - spartijati – jednaki, punopravni građani i vojnici, spartijatom je postajao Doranin sa navršenih 30 godina, nakon vojne službe i promaknuća u vojni čin - 675. agrarna reforma, preraspodjela zemljišta – broj lakedemonskih građana utvrđen je na 9000, a svaki je dobio jednaku česticu zemlje - apela (narodna skupština) – čine je svi spartijati, ne donosi odluke nego ih samo potvrđuje - geruzija (vijeće staraca) – čini je 28 uglednih staraca i 2 kralja - kraljevi – zapovjednici vojske, u doba mira predsjedaju sjednicama geruzije i brinu se za vjerske obrede - efori – vijeće petorice izbornih činovnika, najviša izvršna vlast

19

ATENA Atena – stari jonski polis na poluotoku Atici, zaštitnica grada je božica Atena, zbog manjka plodne zemlje Atenjani su bili dosta usmjereni na obrte i trgovinu - do VII. st, kada je bazilej razvlašten, Atena je bila aristokratska monarhija (bazilej će postati tek izborni činovnik zadužen za bogoslužje, jedan od 9 arhonata - eupatridi – atenska aristokracija - arhonti – tri, kasnije devet izbornih činovnika koji imaju izvršnu vlast za jednogodišnjeg mandata - areopag – aristokratsko vijeće i vrhovni sud - bule - aristokratsko vijeće sa zakonodavnom vlašću - eklezija (narodna skupština) – čine je svi punopravni muškarci, potvrđuje zakone, ali se bule i areopag ne moraju složiti s njezinim odlukama, članovi eklezije mogu birati činovnike, ali birani su mogli biti samo eupatridi - demos je nezadovoljan aristokratskom upravom, najveći društveni problem je dužničko ropstvo, koje je u porastu zbog povećanja stanovništva i socijalnih razlika - 630. Kilonov pokušaj uvođenja tiranide - 621. Drakonovi zakoni: popisano je običajno pravo i stroge kaznene mjere - 594. Solonove reforme: ukinuto je dužničko ropstvo, građani su podijeljeni u četiri imovna razreda, propisana su njihova prava i obveze, uvedena je timokracija (timeprocjena imetka), vlast ne pripada samo eupatridima nego i pučanima koji su se obogatili, Solonovi zakoni postat će atenski ustav - 546-527. vlast osvaja tiranin Pizistrat koji se oslanja na demos, formalno zadržava postojeće organe vlasti, puni državnu riznicu srebrom iz novootkrivenih rudnika, kuje atenski novac i uvodi javne radove, gradi nove hramove na Akropoli - nasljeđuju ga sinovi Hipija i Hiparh (Pizistratidi), zatim slijedi urota i obnova aristokratske države - 510. Klistenove reforme: umjesto imovinske teritorijalna podjela stanovništva (10 dema), ravnopravnost svih građana, eklezija dobiva pravu zakonodavnu vlast – pravni temelj demokracije - ostrakizam – mjera protiv tiranije, tajno glasovanje o mogućem tiraninu, onaj čije bi ime najviše puta bilo zapisano na ostrakonu (keramičkoj pločici) bio bi prognan na deset godina

20

HELENSKA VJERA I KULTURA DO KLASIČNOG DOBA MITOLOGIJA – politeizam, helenski bogovi zamišljani su u ljudskom obliku i s ljudskim osobinama, posredstvom Homerovih epova, kasnije književnosti i umjetničkih prikaza sačuvan je velik broj mitova o bogovima i herojima Titani – stari naraštaj bogova koje je Zeus svrgnuo s vlasti, Uran i Gea (Nebo i Zemlja), Kron (Vrijeme) i Rea, to su, vjerojatno, predindoeuropska božanstva Olimpski bogovi – 12 glavnih božanstava koji vijećaju na vrhu planine Olimp; Zeus (gospodar neba), Posejdon (gospodar mora), Had (gospodar podzemlja), Hera (zaštitnica braka i majčinstva), Demetra (zaštitnica poljodjelstva), Atena (božica mudrosti, rata i mira), Afrodita (božica ljubavi), Artemida (zaštitnica lovaca), Apolon (bog Sunca, ljepote i umjetnosti), Hefest (bog vatre i zaštitnik kovača), Ares (bog rata), Dioniz (bog vina i veselja) - uz njih postoji i čitav niz nižih bogova i duhova prirode, npr. nimfe, Muze – 9 zaštitnica umjetnosti, te čudovišta s pomiješanim osobinama ljudi i (ili) različitih životinja (satiri, kentauri, gorgone, zmajevi, kiklopi, giganti itd.) Heroji (ili polubogovi) – potomci bogova i smrtnika, koji su smrtni, ali obdareni izuzetnim sposobnostima, vjerojatno, stvarne povijesne osobe iz homerskog i ahejskog doba, Heraklo, Perzej, Tezej, Jazon, Ahil itd. SVETIŠTA I SVETE IGRE Delfi – Apolonovo proročište, Dodona – Zeusovo proročište Olimpija (nije isto što i Olimp!) – glavno svetište posvećeno Zeusu, središte hodočašća i Olimpijskih igara (olimpijska era – priznaju je svi Grci, uz lokalne kalendare pojedinih polisa, olimpijada – razdoblje od četiri godine između igara, npr. naša 772. pr. Kr. bila bi prva godina druge olimpijade) GRADITELJSTVO I UMJETNOST - hramovi, kazališta, stadioni - u arhajsko doba počinju se graditi zgrade od kamena i razvija se tzv. dorski stil - oslikavanje vaza: geometrijsko razdoblje, razdoblje crnih figura, raz. crvenih figura - arhajsko kiparstvo: kuros (mladić) i kora (djevojka) - epika i lirika, rapsodi (recitatori) i aedi (pjesnici) - drama se razvila iz Dionizova bogoslužja, tragedija i komedija FILOZOFIJA I ZNANOST

21

Filozofi – ljubitelji mudrosti, pokušavaju objasniti svijet, ne bave se samo čisto filozofskim razmišljanjima već i znanstvenim promatranjima Miletska škola (Tales) – tragaju za prapočelom, Pitagora - matematičar i mistik, Heraklit (Panta rei), Parmenid (elejska škola), Empedoklo (učenje o 4 elementa), Demokrit (učenje o atomima)

GRČKO-PERZIJSKI RATOVI - sukob Perzije i grčkih polisa trajao je, s prekidima, pola stoljeća (499-449) - najvažniji izvor je Herodot Uzroci: težnja Perzije da zavlada Sredozemljem, težnja Grka da sačuvaju samostalnost - to je bio i sraz kultura jer Heleni u Maloj Aziji nisu mogli pristati na despotski način vladanja i raskoš perzijskih vlastodržaca, gospodarski uzrok – perzijski kraljevi omogućili su feničkim trgovcima da trguju sa Skitima na Crnom Moru i tako potkopali monopol Mileta u toj trgovini 499-494. pr. Kr. ustanak maloazijskih i ciparskih Grka predvođen gradom Miletom, pomoć im šalju Atena i Eubeja, ustanici u početku imaju uspjeha, razorili su Sard (sjedište satrapa), tijekom pet godina ustanici su svladani, Milet je sravnjen sa zemljom 492. prvi pohod kralja Darija – velika perzijska flota stradala je u oluji 490. drugi pohod kralja Darija – Darije je odlučio kazniti Atenjane, perzijska vojska iskrcala se u Atici Bitka kod Maratona – malobrojnija atenska vojska na čelu s Miltijadom iznenadila je Perzijance, zadala im poraz i tako ih demoralizirala da su se morali povući, hoplit Filipid trčao je od Maratona do Atene (42 km) s vijestima i umro od iscrpljenosti (maratonska utrka njemu u čast) - Sparta, kao vodeća vojna sila, okuplja polise u protuperzijski savez (budući Peloponeski savez) - Atenjani ulažu srebro iz novootkrivenih rudnika u izgradnju jake ratne mornarice (projekt je smislio strateg Temistoklo) 480-479. pr. Kr. Kserksov pohod – kralj Kserkso odlučuje napasti Heladu s dvije strane, veliku ratnu mornaricu šalje izravno prema Ateni, dok je velika kopnena vojska krenula preko Bospora i trebala pokoriti jedan po jedan polis od sjevera prema jugu Bitka kod Termopila – spartanski kralj Leonida dočekuje Perzijance u Termopilskom klancu u Tesaliji, 300 boraca brani klanac do smrti i uspijeva zadržati Perzijance dok se Atenjani ne evakuiraju iz grada na otok Salaminu Bitka kod Salamine – Temistoklo prijevarom navodi Kserksa da napadne atensku mornaricu kod Salamine, atenski brodovi su manji i brži, pa mogu lakše manevrirati u tjesnacu između kopna i Salamine, katastrofalan poraz perzijske mornarice Bitka kod Plateje (479) – odlučujući poraz perzijske kopnene vojske od strane Spartanaca - do 449. (Kalijin mir) svi maloazijski polisi i Cipar oslobodili su se perzijske vlasti

22

Posljedice grčko-perzijskih ratova: - prestaje razdoblje ekspanzije Perzijske države i ona dolazi u krizu - Sparta i Atena ojačale su gospodarski i vojno i potvrdile su se kao dva najutjecajnija polisa - započinje razdoblje suparništva između Sparte i Atene za prevlast nad ostalim polisima Peloponeski savez – predvodi ga Sparta kao najjača kopnena sila, u njemu će ostati uglavnom dorski polisi koji nisu imali interesa za nastavak rata s Perzijom preko mora Delski savez (Atenski pomorski savez) – Atena i njezini jonski saveznici istupaju iz Peloponeskog saveza i stvaraju novi pomorski savez sa sjedištem na otoku Delu 478. god, Atenjani su opremali i zapovijedali mornaricom, dok su ostali polisi, uglavnom, izdvajali novac u tu svrhu, taj savez prerast će u atensku pomorsku državu

ZLATNO DOBA ATENE Druga polovica V. st. pr. Kr – zlatno doba Atene, Atena postaje glavno političko i kulturno središte helenskoga svijeta, na vrhuncu je vojne i gospodarske moći RAZVOJ DEMOKRACIJE Efijalt – vođa demokratske stranke, 464. oduzeo Areopagu gotovo sve ovlasti i prenio ih na Ekleziju (zakonodavna vlast) i Bule (izvršna vlast), ubijen u zavjeri eupatrida Demokratski poredak: 500 članova Bulea bira se ždrijebom na rok od jedne godine, kao i 600 sudaca Helijeje, Areopag je sveden na vijeće 9 arhonata koji se brinu isključivo za vjerske poslove, 10 stratega, vojnih zapovjednika, bira se prema sposobnostima kao i različiti državni službenici (poreznici, nadzornici, pisari itd.) Periklo – novi vođa demokratske stranke, biran za stratega (vojnog zapovjednika) uzastopce petnaest godina (444 - 429), u vanjskoj politici provodi ekspanziju Atene, u unutarnjoj dovodi demokratsko uređenje do krajnosti, uveo plaću za sve državne službe čime je motivirao i najsiromašnije da sudjeluju u zasjedanjima Eklezije i kandidiraju se za druge dužnosti, obnovio Akropolu i izgradio luku Pirej i Dugi zid (između Atene i Pireja), okružio se umjetnicima i filozofima, umro od epidemije u doba spartanske opsade Atene (Peloponeski rat) KULTURA PERIKLOVA DOBA - klasično doba helenske umjetnosti - Akropola – nijedna akropola nije se mogla mjeriti s Atenskom, na projektu su sudjelovali najveći tadašnji arhitekti i kipari na čelu s Fidijom - Partenon – veliki hram Djevičanske Atene (Athena Parthenos) izgrađen u dorskom stilu (Iktin i Kalikrat) s veličanstvenim frizom - osim Partenona, na Akropoli su se nalazili hram Erehtej, hram Atene Nike (Pobjednice), Zeusovo svetište, prilaz zvan Propileji te veliki Atenin kip od slonovače i zlata (Fidija) - kipari: Miron (Bacač diska), Poliklet (Nosač koplja), Fidija (osim Atene, izradio je i veliki kip Zeusa u Olimpiji, jedno od sedam svjetskih čuda) - tragičari: Eshil (Okovani Prometej, Orestije), Sofoklo (Antigona, Kralj Edip), Euripid (Medeja, Elektra, Ifigenija) - najveći grčki komičar: Aristofan, njegove komedije ismijavaju osobe iz tadašnjeg javnog života u Ateni (Oblaci, Ptice, Žabe)

23

-

Atena je bila središte filozofije, u V. st. tamo su djelovali Anaksagora, više sofista i Sokrat, u IV. st. Platon i Aristotel sofisti – putujući učitelji, otkrili su logička pravila i usavršili umijeće uvjeravanja, kasniji filozofi doveli su ih na zao glas zbog njihovog čestog etičkog relativizma (Protagora: «Čovjek je mjera svih stvari.») Sokrat – atenski «ulični» filozof, djelovao u doba i nakon Peloponeskoga rata, protivnik sofističkog relativiziranja, otkrio definiciju i majeutiku, tvrdi da su vrlina i znanje isto, «Znam da ništa ne znam.», protivnici su ga 399. optužili da kvari atensku mladež, navodno je, umjesto progonstva, izabrao mučeničku smrt (popio otrov), učitelj Platona, utemeljitelja idealističke filozofije i škole Akademije

PELOPONESKI RAT (431 – 404) dugi rat između Sparte i Atene i njihovih saveznika koji je označio kraj klasičnog doba helenske civilizacije - glavni izvor je Tukidid (djelo Peloponeski rat) Uzrok: suparništvo Peloponeskog i Pomorskog (Delskog) saveza, ali i otpor atenskoj prevlasti unutar samoga Pomorskog saveza Povod: sukob Atene i Korinta (spartanski saveznik) oko korintske kolonije Potideje, Atenjani su željeli zavladati strateški važnom Korintskom prevlakom i osigurati se od moguće izdaje Potidejana koji su bili u Pomorskom savezu, naložili su im da poruše zidine, što su oni odbili, Atenjani su napali Potideju, a Korinćani su im krenuli pomoći, Atenjani su pobijedili, Spartanci su objavili rat Ateni Tijek rata: - Sparta (tj. Peloponeski savez) je imala apsolutnu prednost u kopnenoj vojsci, Atena (tj. Delski savez) u mornarici - 431-421. Arhidamov rat (Arhidam je bio jedan od spartanskih kraljeva), spartanska strana pustoši poluotok Atiku i opsjeda Atenu, ali izbjegava pomorske bitke, atenska strana ugrožava Peloponez pomorskim ekspedicijama i izbjegava kopnene bitke - nijedna strana nije mogla ostvariti brzu pobjedu takvom taktikom jer su Atenjani opskrbljivani iz jonskih polisa u Maloj Aziji, a Spartanci iz dorskih polisa na Siciliji - 421 – 418. Nikijin mir (Nikija je atenski vojskovođa), 421. je potpisan mir koji su obje strane smatrale samo strateškim primirjem, borbe su ponovno započele kada su Atenjani pridobili Arg na svoju stranu, što je izazvalo Spartance - 415-413. Sicilski pohod: atenski demagog Alkibijad poveo je glavninu flote na Siciliju s ciljem da uništi spartansku opskrbu, glavna meta bila je Sirakuza, Atenjani su doživjeli težak poraz – prekretnica u ratu - 411-404. Dekelejski rat, završnica rata u kojoj su Spartanci izvojevali konačnu pobjedu, Perzija počinje materijalno pomagati Peloponeski savez, koji gradi flotu - 405. spartanski admiral Lisandar kod Egospotama porazio glavninu atenske mornarice - 404. Atena pristaje na spartanske mirovne uvjete: morali su predati ostatak ratne flote, srušiti Dugi zid, raspustiti Delski savez i platiti veliku ratnu odštetu, Spartanci su na vlast u Ateni doveli «trideset tirana» (demokracija je obnovljena godinu dana kasnije)

24

Posljedice Peloponeskog rata: - svi grčki polisi katastrofalno su se iscrpili - Sparta je zadobila hegemoniju koja je potrajala desetak godina (do spartanskoperzijskog sukoba 394. pr. Kr), međutim, broj spartijata bio je osjetno smanjen i uskoro će doći do ozbiljne krize spartanskog društva i državnog ustroja - Atena nikada više neće biti velesila, nakon oporavka Atene, takav pokušaj završio je jednim novim ratom između Atene i Tebe (362. god. pr. Kr.) - Perzijanci su, također privremeno, obnovili vlast nad polisima u Joniji - započeo je uspon Makedonije

USPON MAKEDONIJE – HELENISTIČKO DOBA Makedonija – nalazi se između Helade i Trakije, ostali Grci su Makedonce smatrali «barbarima», tj. negrcima, no nije jasno je li to zato što su bili na nižem kulturnom stupnju ili zato što su bili tračkog ili ilirskog podrijetla, prevladava teorija da su drevni Makedonci, ipak, jedno od grčkih plemena, Makedonija je bila aristokratska monarhija, stanovništvo se pretežno bavilo stočarstvom i ratarstvom, nije bilo polisa, aristokracija je usvojila helensku kulturu, u doba Filipa II. Makedonci dobivaju pravo sudjelovanja na Olimpijskim igrama Filip II. (359 - 336) – proširio vlast Makedonije na velik dio Trakije i tako došao do rudnika zlata i drugih metala te stekao veliko bogatstvo - pomirio zavađene aristokratske obitelji - preustroj vojske: profesionalna vojska, makedonska falanga – novi bojni red hoplita (16x16) naoružanih kopljima dužine 7 m, također, jaka konjica - nova prijestolnica: Pela - 348. porazio savez grčkih polisa na poluotoku Halkidici - Filipov cilj: ostvariti hegemoniju nad svim Helenima i povesti ih u pohod protiv Perzije - stječe pristaše u svim polisima, ako ne zbog političkog slaganja, onda podmićivanjem («Zlatom natovareni magarac otvara vrata svih tvrđava.») - protumakedonska stranka je osobito jaka u Ateni (govornik Demosten – filipike) - 338. bitka kod Heroneje: Filipova vojska porazila je udružene snage Atene i Tebe, nakon čega je ostvarena makedonska hegemonija nad Heladom - Korintski savez: čine ga svi polisi, koji su formalno sačuvali neovisnost, i Makedonsko kraljevstvo, članicama su zabranjeni međusobni sukobi i dužne su izdvajati za zajedničku vojsku Aleksandar III. Veliki (336 – 323) - postaje makedonski kralj s dvadeset godina - odgojio ga je veliki grčki filozof i znanstvenik Aristotel - odlučio je ostvariti projekt svojega oca o pohodu protiv Perzije, nije imao namjeru potpuno uništiti Perzijsko carstvo, nego samo osvojiti Malu Aziju i učvrstiti makedonsku hegemoniju nad svim Helenima, međutim, Perzijska država pokazala se krhkijom no što se činila

25

-

334. pr. Kr. Aleksandar na čelu makedonsko-helenske vojske od oko 50,000 ljudi prelazi tjesnac Helespont perzijski kralj Darije III. podcijenio je Aleksandra i nije poslao pomoć satrapu iz Sarda, Aleksandar pobjeđuje na rijeci Graniku i osvaja Malu Aziju 333. bitka kod Isa, Aleksandar pobjeđuje i veliku Darijevu vojsku, nastavlja pohod prema jugu kako bi zauzeo važne perzijske luke u Fenikiji, opsada i pad Tira legenda o Gordijskom čvoru 332. Aleksandar ulazi u Egipat, gdje ga svećenici proglašavaju Amonovim sinom i novim faraonom, osniva novu egipatsku prijestolnicu Aleksandriju, opijen pobjedama nastavlja pohod vjerujući da je doista božanstvo 331. odlučujuća bitka kod Gaugamele u Mezopotamiji, Aleksandar zauzima Babilon i razara Perzepol 330. Darije III. bježi u Baktriju (Afganistan – Tadžikistan), satrap Bes daje ga ubiti, a Aleksandar ubija Besa i sahranjuje Darija s kraljevskim počastima Aleksandar se proglašava novim perzijskim kraljem i premješta prijestolnicu u Babilon, «svadba Europe i Azije» pohod na Indiju, Aleksandrovi vojnici odbijaju nastaviti prijeko rijeke Inda, povratak preko pustinjske Gedrozije 323. Aleksandrova smrt Aleksandrova država bila je jedinstvena samo u teoriji, budući da nikakva vlast nije mogla potpuno nadzirati tako golem prostor, pa satrapi vladaju kao samostalni vladari

POSLJEDICE ALEKSANDROVIH OSVAJANJA - političke: nakon Aleksandrove smrti počinju borbe između njegovih vojskovođa i nastaju države dijadoha, tj. nasljednika, Makedonijom je zavladala dinastija Antigonida, čiju hegemoniju priznaju i helenski polisi (prijestolnica Pela), Egiptom dinastija Ptolemejevića (prijestolnica Aleksandrija), dok je Sirijom i Mezopotamijom vladala dinastija Seleukida (prijestolnica Antiohija), u Maloj Aziji nastalo je nekoliko manjih država, a na istoku Perzije pojavila se država Parta - gospodarske: blago iz perzijske riznice Aleksandar daje prekovati u novac što dovodi do pada vrijednosti novca i rasta cijena, padaju jedino cijene robova budući da se njihov broj znatno povećao, obezvrijeđen je rad slobodnih obrtnika i oni propadaju, gospodarska kriza je najviše pogodila upravo helenski svijet - kulturne: grčki jezik i običaji šire se daleko na istok, dolazi do miješanja helenske kulture s kulturama Bliskoga istoka, rezultat se naziva helenističkom kulturom (helenističko doba: IV – I. st. pr. Kr), od tridesetak novih gradova pod nazivom Aleksandrija opstala je jedino ona u Egiptu koja je postala prvi pravi kozmopolitski velegrad (uz sirijsku Antiohiju i maloazijski Pergam) - kozmopolitizam – uvjerenje o čitavom svijetu kao domovini - sinkretizam – prožimanje religija, istočnjački mistični kultovi, koji obećavaju pročišćenje duše i spas proširili su se čitavim sredozemnim svijetom, npr. kult Mitre (Perzija), Izide i Ozirisa (Egipat), Kibele (Bliski istok) - pojava novih filozofskih škola koje uče kako se čovjek može uzdići do ideala mudraca: kinici (odbacivanjem kulture i društvenih konvencija), stoici (prihvaćanjem sudbine), epikurejci (uživanjem u pravim stvarima), skeptici (suzdržavanjem od donošenja sudova) - razvoj pojedinačnih znanosti (pospješila ga je razmjena znanja): matematika, zemljopis, astronomija, zoologija, botanika, fizika, kemija, medicina mnogi helenistički vladari sanjali su o novom svjetskom carstvu, no to je pošlo za rukom tek Rimljanima

26

DREVNA ITALIJA Apeninski poluotok – povoljan za život zbog blage klime, plodnog tla i dovoljno vode - tijekom indoeuropske seobe u Italiju dolaze različite etničke skupine - prvi val: brončano doba, kultura terramare - drugi val: željezno doba, kultura villanova - do VIII. st. pr. Kr. oblikovali su se zasebni narodi - Sikani: prastanovništvo koje se održalo ponegdje na jugu - Italici: najbrojnija skupina indoeuropskih plemena, Latini, Samnićani, Sabinjani, Volsci - Etruščani: narod nepoznata podrijetla u današnjoj Toskani - Iliri: jug talijanske jadranske obale - Kelti (Gali): dolina rijeke Po - Heleni: kolonije na Siciliji i u južnoj Italiji, gospodarski i kulturno najnapredniji - Kartažani: kolonije na Siciliji, Sardiniji i Korzici ETRUŠČANI - zovu ih i Tuskima i Tirencima (otuda Toskana i Tirensko more) - neki smatraju da su se doselili iz Male Azije, neki da su autohtoni (starosjedioci) - prvi od apeninskih naroda koji je stvorio civilizaciju, etrurska kultura ima dosta zajedničkih obilježja s kulturom Grka u arhajsko doba - politička organizacija slična je grčkom polisu, u svakom gradu vlast ima aristokracija i kralj (koji je vjerojatno dolazio na vlast izbornim putem) - dvanaest etrurskih gradova (Tarkvinija, Luna, Voltera, Klusij itd) čini labavi savez - u VII. i VI. st. pr. Kr. etrurski savez predstavlja talasokraciju na Tirenskom moru, vlada Korzikom (koju se preoteli Grcima, a u sporazumu s Kartažanima) i Lacijem - vladajući Latinima, utvrdili su Rim i ondje postavili dinastiju Tarkvinijevaca - etruščansku pomorsku ekspanziju zaustavila je Sirakuza, dok su ih u Padskoj nizini zaustavili Gali - do III. st. pr. Kr. svi etrurski gradovi podvrgnuti su vlasti Rima, a Etruščani su postupno latinizirani - u starom svijetu bili su na glasu kao vješti trgovci i obrtnici

27

-

-

materijalna obilježja njihove civilizacije uglavnom su poznata po njihovim grobnicama, podzemne i nadzemne grobnice (tumuli), freske i sarkofazi, uz pokojnika su polagali nakit i dragocjenosti etruščanska religija bila je usredotočena na zagrobni život i duhovni svijet, razvili su različite postupke umirivanja demona i duša preminulih (npr. gladijatorske borbe na groblju) te postupke gatanja (utroba žrtvovane životinje, let ptica i sl.), trojstvo vrhovnih bogova – Tinija, Uni, Minerva Etruščani su prvi koristili lukove u graditeljstvu što im je omogućilo gradnju svodova, podzemnih cisterni i hodnika, vodovod i kanalizaciju etruščansko pismo je odgonetnuto, ali njihov jezik ne mnoga obilježja njihove kulture preuzeli su i razradili Rimljani

POČETCI I USPON RIMA 753. g. pr. Kr. prema predaji te je godine osnovan grad Rim, rimska era započinje tom godinom (Varonova era) 7 brežuljaka: Palatin, Aventin, Eskvilin, Kvirinal, Viminal, Kapitol, Celij Legenda o postanku: Romul i Rem, blizanci, sinovi Ree Silvije i boga Marsa, njihov stric Amulije, nezakoniti vladar Albe Longe koji je preoteo vlast bratu Numitoru, dao ih je izložiti u prirodi, našla ih je i othranila vučica, a zatim ih je odgojio jedan pastir, kada su odrasli pomogli su Numitoru da se vrati na vlast, on im je dao zemlju da osnuju novi grad, izbila je svađa među braćom, Romul ubija Rema i postaje prvi rimski kralj Arheološke interpretacije: - IX. st. pr. Kr. nastaju prva naselja na brežuljcima uz rijeku Tiber, dolina je bila močvarna i nije bila pogodna za život - VII. st. pr. Kr. latinskim selima uz Tiber zavladali su Etruščani, Etruščani su pomogli domorodcima isušiti močvare, sela na brežuljcima su se postupno ujedinila u jedinstveno naselje Doba kraljeva: prema predaji traje od 753. do 509. pr. Kr. - spominje se sedam legendarnih kraljeva, od kojih su trojica posljednjih bili Etruščani, sigurno ih je bilo više od sedam - rimsko stanovništvo dijelilo se na tri plemena (tribus), svako pleme na deset kurija (curia), a svaka kurija na deset rodova (gens), društvo je bilo izrazito patrijarhalno - patriciji, kasnija rimska aristokracija, potječu od tih prvobitnih 300 rodova, imali su politička prava, imaju pravo glasa u skupštini, tj. komiciji kurije (comitia curiata) - plebejci, plebs, puk, kasniji doseljenici u Rim, uglavnom obrtnici, nisu imali politička prava i živjeli su odvojeno na Aventinu - kralj (rex), vrhovni sudac, svećenik i vojni zapovjednik, nije imao nasljednu vlast nego ga je birala skupština a potvrđivao senat - senat (senex = starac), vijeće staraca, čine ga starješine rodova, potvrđuje odluke skupštine

28

-

navodno je šesti rimski kralj Servije Tulije proveo novu podjelu stanovništva na imovinske razrede (classes) koji su se dijelili na centurije, a time je i narodna skupština preustrojena na centurijatske komicije - posljednji kralj Tarkvinije Oholi protjeran je iz Rima zato što je nj. sin silovao djevojku po imenu Lukrecija, proglašena je republika, a Rim se oslobodio prevlasti Etruščana Rimska Republika: od 509. do 27. pr. Kr. - res publica = javna stvar - sve državne službe (magistrature) su izborne i vremenski ograničene - kraljevske ovlasti prelaze na dvojicu konzula koji se biraju na godinu dana - sva stvarna vlast koncentrirana je u senatu, Rim je aristokratska republika - plebejci su nakon Servijevih reformi imali pravo glasa u skupštini, no nisu imali pristup magistraturama i nisu smjeli sklapati brakove s patricijima - 494. pr. Kr. plebs dobiva pravo birati pučkog tribuna koji sudjeluje na sjednicama senata i ima pravo veta - 367. plebejci i patriciji izjednačeni su u građanskim pravima - magistrature: pretor – vrhovni sudac, pontifex maximus – vrhovni svećenik, kvestor – nadzire državnu blagajnu, edili– nadziru javni red i mir, utege, gradsku čistoću, diktator – izvanredna magistratura, u posebnim uvjetima diktator dobiva neograničenu vlast od senata na rok od šest mjeseci, cenzori – svakih pet godina biraju se cenzori koji popisuju stanovništvo i imovinu te određuju visinu poreza Rimska vojska: vojni obveznici su svi slobodni građani od 17 do 46 godina, u doba Republike opremaju se o svom trošku, osnovna jedinica je legija (3000 kasnije 6000 pješaka – legionara, pomoćne jedinice konjanika, strijelaca i bojne tehnike), dijeli se kohorte (600), manipule (200) i centurije (100), stroga stega, veterani dobivaju mali zemljišni posjed

29

USPOSTAVA RIMSKE VLASTI NAD SREDOZEMLJEM Jačanje rimske države: - zahvaljujući ustroju države i društva rimski građani odani su Republici i spremni su se za nju žrtvovati - rimska vojska bila je dobro uvježbana i disciplinirana - ravnoteža snaga u Italiji i na Sredozemlju bila je krhka, pa su se Rimljani uspjeli nametnuti kao vodeća sila spretnom politikom - Divide et impera! (Podijeli pa vladaj) – odnos prema svim poraženim protivnicima nije bio jednak, jedni su doslovno porobljeni, drugi podvrgnuti hegemoniji, treći pretvoreni u saveznike (socii) Osvajanje Italije (IV-III. st. pr. Kr): - 390. pr. Kr. Rimljani su odbili najezdu Gala («guske su spasile Rim») - 340. Latinski rat – rimska pobjeda nad Latinskim savezom - samnitski ratovi – Rimljani lome otpor Samnićana i učvršćuju vlast na jugu Italije (pokoren je i grčki grad Neapolis, današnji Napulj) - početak III. st. Rim se miješa u razmirice između helenskih polisa na jugu Italije, u rat između Rima i Tarenta umiješao se epirski kralj Pir («Pirova pobjeda») - 285. Pir se povlači iz Italije – čitav jug Apeninskog poluotoka je pod vlašću Rima, dok Siciliju zauzimaju Kartažani - 265. pad Volsinija, posljednjeg etruščanskog uporišta - ager publicus (državna zemlja), daje se u zakup uglednim rimskim građanima Punski ratovi (III-II. st) - Puni = Kartažani - Kartaga – kolonija feničkog grada Tira u današnjem Tunisu, osnovana u IX. st. pr. Kr, do IV. st. Kartaga je od trgovačkog središta prerasla u glavnu talasokraciju zapadnoga Sredozemlja, na vlasti u Kartagi je oligarhija, Kartažana je malo, ali zahvaljujući gospodarskoj moći imaju jaku plaćeničku vojsku sastavljenu od Grka, Italika, Kelta itd, njihova kultura ima miješana, tj. helenistička obilježja - Prvi punski rat (264 - 241) – sukob Kartage i Rima oko Sicilije, «žitnice Sredozemlja», nakon kartaškog zauzimanja Mesane, Rimljani napadaju Siciliju, uz

30

velike napore i gubitke Rimljani su uspjeli izgraditi flotu i izvojevati pobjedu, Kartažani su prisiljeni povući se sa Sicilije, Sardinije i Korzike koje postaju prve rimske provincije - Drugi punski rat (219 - 202) – Kartažani šire posjede na Pirenejskom poluotoku (Hispanija), koji je bogat rudama, osnovana kolonija Nova Kartaga, Rimljani se spremaju napasti Kartažane u Hispaniji, međutim, preduhitrio ih je vojskovođa Hanibal, Hanibal je prešao Alpe i počeo pustošiti Italiju, na njegovu stranu stali su Kelti i neki italski gradovi, 216. težak rimski poraz kod Kane, neuspjela opsada Rima, 204. rimski vojskovođa Scipion iskrcava se u Africi, Hanibal se mora povući iz Italije, 202. rimska odlučujuća pobjeda kod Zame, Kartažani moraju platiti ratnu odštetu i predati Rimljanima svu mornaricu, rimska provincija Hispanija - Treći punski rat (148 – 146) – Kartaga se brzo oporavlja, što navodi Rimljane da preduhitre obnovu njezine talasokracije (Katon: «Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti.»), povod ratu je sukob Kartage s rimskim saveznicima Numiđanima, nakon dvogodišnje opsade, Kartaga je sravnjena sa zemljom, provincija Afrika Osvajanje istočnog Sredozemlja: - Ilirski ratovi (229 – 167), Rimljani se sukobljavaju s Ilirima zbog njihova gusarstva, u tri rata zavladali su cijelom istočnojadranskom obalom, provincija Ilirik - sukob s Makedonijom, započinje u doba 2. punskog rata jer je Filip V. bio Hanibalov saveznik, Makedonija priznaje poraz 167. - 148. provincija Makedonija - 147. Rimljani razaraju Korint, provincija Ahaja - pergamski kralj Atal III. nema nasljednika i oporučno ostavlja svoju državu Rimu, tu će nastati rimska provincija Azija

31

KULTURA I DRUŠTVO RIMSKE REPUBLIKE Obitelj: rimska familija, temeljna jedinica društva, obuhvaća širu obitelj, klijente i robove, vlast oca (pater familias) je neograničena Religija: rimska religija razvila se kao spoj italsko-etruščanskih i grčkih vjerovanja, bogovi rimskog panteona su italska božanstva s preuzetim osobinama grčkih bogova, najvažnija je Kapitolijska trijada – Jupiter (Zeus), Junona (Hera) i Minerva (Atena), osobito se štovao i Mars, bog proljeća, poistovjećen s grčkim bogom rata Aresom, Rimljani su preuzeli etruščansko vjerovanje u duhove (lari, penati, geniji), obredi su uključivali žrtvovanje životinja i gatanje Svakodnevni život: Forum Romanum (glavni trg) bio je središte društvenog i političkog života, dok se trgovalo na drugim trgovima, mladi patriciji odgajaju se da budu sposobni u svojoj društvenoj ulozi, dobivaju poduku iz čitanja i pisanja, matematike, retorike te prolaze vojnu obuku, rimske vrijednosti: vrlina, rad i vjera, patricijske obitelji u to doba same obrađuju zemlju, robova ima malo, oni su posluga i pomoćna radna snaga, plebs živi nešto skromnije od patricija, ali ima neka politička prava i vojnu obvezu Umjetnost: najjači je helenski utjecaj, izvorna umjetnost je na skromnom stupnju, ali s osvajačkim ratovima umjetnost dostiže grčki izraz, nekrokorintija – zaplijenjena keramika iz Korinta i drugih grčkih gradova, portretističko kiparstvo, epsko i lirsko pjesništvo, komedija (Plaut, Terencije) Društvene suprotnosti – s vremenom se povećavaju, što je posljedica osvajačkih ratova - podjela na patricije i plebs sve je manje značajna zbog povećanja imovinskih razlika, pojavljuje se sloj veleposjednika (nobili), dok se velika većina građana pretvara u svjetinu bez zemlje i posla (proletarijat) - nobili se dijele na senatorski i viteški stalež, senatorske patricijske obitelji prigrabile su najveće zemljišne posjede, dok su vitezovi plebejci koji su se obogatili trgovinom i zelenaštvom (vitezovi služe vojsku kao konjanici, taj naziv će se održati sve do srednjeg vijeka, kada će označavati niže plemstvo u zapadnoj Europi) - zbog prelaska na robovsko obrađivanje veleposjeda tržište uništava sloj seljaka-sitnih posjednika, koji se proletariziraju i dolaze živjeti u grad od prosjačenja, sitnog kriminala i milostinje političara

32

-

pojava stranaka u političkom životu: optimati – stranka senatora koja želi povećati ovlasti Senata, populari – stranka koja privlači niže slojeve obećanjima o agrarnoj reformi agrarnu reformu pokušali su provesti pučki tribuni Tiberije Grakho (133. pr. Kr), pa zatim njegov mlađi brat Gaj (123. g), obojica su ubijena u senatorskim urotama Italici koji su bili u savezničkom odnosu s Rimom zahtijevali su puno rimsko građansko pravo i preraspodjelu zemlje u kojoj bi i oni sudjelovali, to je urodilo i Savezničkim ratom nakon punskih ratova, rimsko gospodarstvo potpuno prelazi na robovsku privredu, robovi će naposljetku raditi u doslovno svim zanimanjima i to gotovo isključivo oni ustanci robova: 138. pr. Kr. Sicilija, 73. pr. Kr. Spartakov ustanak (započeo u gladijatorskoj školi u Kapui)

RIM U DOBA GRAĐANSKIH RATOVA II – I. st. pr. Kr – zaoštravaju se društvene suprotnosti, što će dovesti do tri građanska rata (Marije – Sula, Pompej – Cezar, Marko Antonije – Oktavijan), urota i političkih ubojstava te dva velika ustanka robova - sloj sitnih seljačkih posjednika potpuno nestaje - Rim je prenapučen besposlenim proleterima - vojska postaje neučinkovita (popunjava se građanskom mobilizacijom, vojnici se opremaju o svom trošku, a za vojnu službu ne prima se redovna plaća nego udio u plijenu, pad motivacije rimskih vojnika) – veliki gubitci u ratu s Numiđanima i porazi od germanskih plemena na sjevernoj granici Gaj Marije – plebejac koji je uspio u vojnoj i političkoj karijeri, jedan od vođa stranke populara, 105. god. uspješno priveo kraju rat protiv numidskog kralja Jugurte, 102-101. god. porazio Cimbre i Teutone, istodobno je pet puta uzastopce biran za konzula i stekao veliko materijalno bogatstvo Marijeva vojna reforma: uvodi se profesionalna vojska, vojsci pristupaju dragovoljci na rok od 16 godina, dobivaju vojnu opremu i plaću od države te mirovinu u obliku zemljoposjeda, time je povećana moć vojnih zapovjednika i uloga vojske u državi jer su vojnici ponajprije odani svojem zapovjedniku (zapravo se radilo o privatnim vojskama), osnovna vojna jedinica postaje legija od 6000 ljudi Lucije Kornelije Sula – vođa optimata i Marijev suparnik, iz ugledne patricijske obitelji, istaknuo se u Savezničkom ratu (90 – 88. god, pobuna Italika koji su tražili puno rimsko građansko pravo, Italici su poraženi u ratu, ali im je ipak priznato građansko pravo), također je stvorio vlastitu privatnu vojsku Prvi građanski rat (88–82) – Senat je odlučio pokrenuti vojni pohod u Malu Aziju protiv pontskog kralja Mitridata VI (očekivao se velik ratni plijen), zapovjedništvo je povjereno Suli, no populari i vitezovi uspjeli su ga razriješiti te dužnosti i predati je Mariju, Sulin državni udar, nakon odlaska Suline vojske na Istok, grad ponovo zauzimaju Marijeve snage, 82. god. Sula se vraća, zauzima grad, postaje diktator i provodi političke čistke (proskripcije – popisi državnih neprijatelja koje je svatko mogao ubiti i dobiti nagradu)

33

79. god. nakon što je osigurao prevlast optimata, Sula predaje vlast i povlači se iz politike Marko Tulije Ciceron – političar, književnik i filozof, zagovara republikanstvo i čuvanje rimske tradicije, kao konzul, 63. god. razotkrio i spriječio državni udar Lucija Sergija Katiline, 43. god, u doba Drugoga trijumvirata ubijen u proskripcijama Prvi trijumvirat (59–49) – kako bi izbjegli međusobni sukob, trojica najutjecajnijih političara, Cezar, Pompej i Kras podijelili su vlast nad Rimskom Republikom (Pompej i Kras istaknuli su se pri gušenju Spartakova ustanka) Marko Licinije Kras – najimućniji Rimljanin kojega su podržavali novčarski krugovi, Pompejev suparnik, poginuo u vojnom pohodu u Siriji Gnej Pompej – proslavio se vojnom karijerom, obnašao dužnost konzula, nakon Krasove smrti povezao se sa senatorskim staležom i postao Cezarov suparnik Gaj Julije Cezar – patricij koji je uživao podršku puka, osvajač Galije te upravitelj Galije i Ilirika, ima ambicije postati teokratski monarh, a uzor mu je Aleksandar Veliki Drugi građanski rat (49-48) – Cezar pobjeđuje Pompeja, proglašen doživotnim diktatorom 44. god. Cezar je ubijen u senatorskoj uroti Drugi trijumvirat (43-31) – vlast dijele Cezarove pristaše Gaj Oktavijan (Cezarov pranećak i posinak, koji postaje konzul), Marko Antonije i Lepid, sva trojica dobivaju diktatorske ovlasti, provode proskripcije i dijele državu na tri dijela (Zapad – Oktavijan, Istok – Antonije, Afrika – Lepid), Oktavijan spletkama uspijeva isključiti Lepida iz vlasti, a Marka Antonija proglasiti državnim neprijateljem (potonji je otišao u Egipat i postao ljubavnikom kraljice Kleopatre) 31. god. pomorska bitka kod Akcija – Oktavijanova pobjeda, Antonije i Kleopatra počinili su samoubojstvo, Oktavijan osvaja Egipat i postaje upravitelj te nove bogate provincije, ubrzo će provesti reforme koje će ga učiniti monarhom – uspostava Carstva 27. pr. Kr.

RIMSKO CARSTVO: DOBA PRINCIPATA AUGUSTOVA VLADAVINA – 27. pr. Kr – 14. p. Kr. Principat – sustav vladavine za Augusta i nj. nasljednika, formalno republikanski August je prisvojio sve važne magistrature, nadzire vojsku i državnu riznicu 1. Princeps senatus – prvak Senata, prvi iznosi mišljenje u Senatu, istodobno je cenzor i osobno sastavlja popis senatora 2. Imperator – vrhovni zapovjednik vojske 3. Konzul 4. Prokonzul – upravitelj državnih provincija 5. Tribun – to mu osigurava nepovredivost osobe 6. Pontifex maximus – nadzor nad bogoslužjem, kalendarom i običajima Augustove reforme - zakoni o ćudoređu, obitelji i vjeri - nobile pridobiva mjestima u Senatu i vojnim položajima - vitezove pridobiva mjestima u upravi - dijeljenje žita i cirkuske igre za puk (Kruha i igara!) - vojne reforme: smanjen broj legija, pretorijanska garda, pomoćni odredi - carske i senatske pokrajine - romanizacija provincija Nove pokrajine: Egipat, Germanija, Ilirik

34

Pax romana (rimski mir) – red, mir i blagostanje – zlatno doba rimske povijesti Carski kult – obožavanje carevog genija JULIJEVSKO-KLAUDIJEVSKA DINASTIJA (do 68. g) - nastavlja se doba procvata, ali dolazi do sukoba između careva i Senata te državnih udara, nasljeđivanje se temelji na načelu usvojenja, car bira nasljednika, koji je obično sposoban mladi rođak usvojen kao carev sin Tiberije (14-37) – nastavlja Augustovo djelo, štedljiv i strog, ali paranoičan, pred kraj života povlači se na otok Capri Kaligula (37-41) – neuravnotežen i nasilan, ubijen u pretorijanskoj uroti Klaudije (41-54) – obrazovan i cijenjen, vlada u slozi sa Senatom, osvaja Britaniju, međutim, ubijen je u pretorijanskoj uroti Neron (54-68) – oponaša helenističke vladare, omražen zbog samovolje, neki ga okrivljuju za velik požar u Rimu 64. god, prvi sustavno progoni kršćane, također svrgnut vojnim udarom 69 – godina triju careva FLAVIJEVSKA DINASTIJA (68-96) – tri nasljedna cara, nastavak gospodarskog procvata i nova osvajanja Vespazijan (69-79) – zapovjednik u pobunjenoj Judeji, vojska ga je proglasila carem, provodi reforme i ponovo uspostavlja red u Carstvu Tit (79-81) – guši židovski ustanak i raseljava Židove po Carstvu Domicijan (81-96) – naziva se gospodarom i bogom, svrgnut državnim udarom ANTONINSKA DINASTIJA (II. stoljeće) – adoptivni carevi, vladari te «dinastije» nisu povezani krvnim srodstvom nego ustanovom usvajanja, vrhunac moći Carstva i početak krize, nazvani su Antonini po jednom od vladara (Antonin Pio) Trajan (98-117) – prvi car rođen izvan Italije (Hispanac), uspješni osvajački ratovi i najveći teritorijalni opseg Carstva (Dacija, Armenija, Mezopotamija, Arabija) Hadrijan (117-138) – vodi obrambene ratove i napušta Mezopotamiju, uređuje sustav obrane na granici i osobno posjećuje sve dijelove Carstva, Hadrijanov zid u Britaniji, raseljava Židove nakon novog ustanka, potiče romanizaciju i osnivanje novih gradova Marko Aurelije (161-180) – «filozof na prijestolju», ratuje protiv Germana i Parta, naslijedio ga je sin Komod, koji se pokazao potpuno nedostojnim vladarom, pa je svrgnut SEVEROVSKA DINASTIJA (193-235) – uvođenje otvorene vojne monarhije, oslanjaju se na vojsku i neitalsko stanovništvo, veliki troškovi – inflacija (kvarenje novca), Septimije Sever (193 – 211), Karakala (211-217) 212. Karakalin edikt – svi slobodni stanovnici dobivaju građansko pravo KRIZA RIMSKOG CARSTVA (III. STOLJEĆE) - doba vojničkih careva, koji ne tvore dinastiju, nego, u pravilu, dolaze udarom na vlast - stalan pritisak na istočne i sjeverne granice (Parti, Germani) - ogromni izdatci za vojsku i golemi činovnički aparat - novi građanski ratovi između protucareva - gospodarska kriza: manjak radne snage, previsoki porezi, pad proizvodnje, hiperinflacija, zbog nedostatka robova veleposjedi se počinju dijeliti u zakup kolonima - barbarizacija – počinje naseljavanje Germana i drugih plemena duž granice kao «saveznika»

35

(nesređeno) PREOBRAZBA RIMSKOG CARSTVA Dioklecijan (284-305) - časnik pučkog podrijetla iz Dalmacije - DOMINAT – novi sustav vladavine, car je neograničeni gospodar svojih podanika, istočnjački dvorski ceremonijal - Upravne reforme: tetrarhija (četverovlašće), podjela na 12 dijeceza, preustroj i razdvajanje činovničkog aparata i vojske - Gospodarske reforme: porez u naturi, vezivanje poljodjelaca uz zemlju, propisi o cijenama - Jupiterov kult, progoni kršćana - Dioklecijanova palača Konstantin Veliki (306-337) - pobjednik u građanskom ratu između tetrarha - nastavlja reforme - dinastičko četverovlašće (august + 3 cezara) - prefekture pretorija (Istok, Ilirik, Italija, Galija) - prefekti pretorija – civilna uprava - magister militum – vrhovni zapovjednik vojske - pogranična i pokretna vojska - reforma novčanog sustava – zlatni standard - prvi car kršćanin, Milanski edikt (313) 330. nova prijestolnica – Konstantinopol

DRUŠTVO U VRIJEME CARSTVA Limes – sustav pograničnih utvrda Cestovna mreža – vojska, pošta i, izuzetno, trgovina Istočni je dio Carstva gospodarski razvijeniji

36

Trgovina: žito, vino, maslinovo ulje, robovi Obrti: većina obrtnika su slobodnjaci, obrtničke udruge – preteča cehova Rudnici: Alpe, Hispanija, Britanija, Ilirik Poljoprivreda: pojava kolonatskog sustava, koloni – zakupnici Smanjivanje broja robova – prestanak osvajačkih ratova, oslobođenici Gradovi: kolonije i municipiji (novi i stari gradovi koji imaju samoupravu) Civitas – gradska općina Villae urbanae (gradske bogataške kuće s unutarnjim dvorištem) Villae suburbanae (ladanjske kuće) Insulae (višekatnice s najamnim stanovima) Javne građevine: bazilike, terme, teatri, biblioteke, cirkusi, stadioni, amfiteatri KRŠČANSTVO KULTURA U DOBA CARSTVA

37

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->