M.Lisić – I.

dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA - 3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti

1

3. KLINIČKE KARAKTERISTIKE INFEKTIVNIH BOLESTI

Infektivne bolesti pripadaju prema etiologiji u egzogene bolesti, uzrokovane živim uzročnicima, dok su endogene, uglavnom metaboličke bolesti predmet proučavanja interne medicine u užem smislu. U kliničkom pogledu obilježene su svojom posebnom simptomatologijom, tijekom pojavljivanja simptoma i evolucijom, što ih često razlikuje od drugih, koji puta sličnih bolesti.

SIMPTOMI INFEKTIVNIH BOLESTI Infektivne bolesti očituju se klinički brojnim subjektivnim i objektivnim simptomima. Ovi simptomi nastaju djelovanjem mikroorganizama i njihovih toksina (egzogenih

pirogena) te produkata upale, koji uzrokuju stvaranje citokina (endogenih pirogena), na čitav organizam. Glavni endogeni pirogeni su interleukin 1 (IL-1), faktor nekroze tumora alfa (TNF-α), γ-interferon (ITF-γ) i interleukin 6 (IL-6). Prvo se javljaju opći simptomi koji su zajednički svim infektivnim bolestima i najizraženiji su na početku bolesti, za vrijeme tzv. invazivnog stadija, kada se bolesnici i najjadnije osjećaju. U težini, mogu varirati u svom ukupnom i pojedinačnom intenzitetu, no kako se javljaju u svim infektivnim bolestima, na temelju njih se ne može postaviti dijagnoza bolesti. Te činjenice liječnik mora biti svjestan i nakon temeljite anamneze, kliničkog pregleda i eventualnih osnovnih laboratorijskih pretraga, to objasniti bolesniku i njegovoj rodbini, umiriti ga te upozoriti da se ponovno javi ako se pojave novi simptomi. Nakon općih simptoma javljaju se u većine infektivnih bolesti specijalni simptomi, kao znak lokalizacije infekta u jednom od organa ili organskih sustava, na temelju kojih se uglavnom postavlja radna dijagnoza, a koji put i konačna (etiološka) dijagnoza infektivne bolesti.

2

U opće simptome infektivnih bolesti ubrajaju se: 1. opći algički sindrom; 2. vrućica s popratnim simptomima; 3. poremećenje funkcija središnjega živčanog sustava; 4. poremećenje funkcija probavnog sustava; 5. poremećenje funkcija kardiovaskularnog sustava; 6. promjene u krvi; 7. povećanje slezene; 8. promjene u mokraći; 9. promjene u metabolizmu organizma; 10. febrilni herpes.

OPĆI SIMPTOMI INFEKTIVNIH BOLESTI 1. Opći algički sindrom Poremećenje općeg stanja bolesnika očituje se nizom subjektivnih simptoma kao što su: opći osjećaj bolesti, slabost, pretučenost, nevoljkost, glavobolja, bolovi u križima, udovima, mišićima i zgobovima. Opći algički sindrom nije nužno vezan za vrućicu i može se pojaviti i bez nje, a katkad ga nema u bolesti s vrućicom. Objektivno se ovo stanje očituje pasivnim držanjem bolesnika zbog adinamije i prostracije. Taj je sindrom kvantitativno i kvalitativno izraženiji u akutnih nego u kroničnih infektivnih bolesti. Opisani je sindrom osobito izražen u početku infektivnih bolesti, za vrijeme tzv. invazivnog stadija, a kasnije gubi na intenzitetu. Osim toga, algički je sindrom obojen i kvalitativno različito u različitih infektivnih bolesti. Očituje se to najčešće u tome što su pojedini elementi od kojih je on sastavljen u pojedinim bolestima različito izraženi. 2. Vrućica s popratnim simptomima

M.Lisić – I. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA - 3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti

3

Povišenje tjelesne temperature pripada među najmarkantnije simptome infektivnih bolesti i stoga ima veliko dijagnostičko značenje. Ono doduše nije specifičan simptom tih bolesti, no kako je konstantan pratilac infektivne bolesti i kako je infekt najčešći uzrok vrućici, treba u bolesnika s povišenom temperaturom misliti u prvom redu na infektivnu bolest. No, treba imati na umu da se ona javlja i u nizu drugih stanja koja nisu direktno povezana s infektom kao što su: 1. upalna neinfektivna stanja npr. kolagenoze, vaskulitisi, granulomatozne bolesti, hemolitička stanja, tireoiditis, disekantna aneurizma, embolije pluća, resorptivne temperature; 2. neoplazme (solidni tumori, metastaze, Pell - Ebsteinova vrućica); 3. ijatrogene temperature u svezi s lijekovima (engl. "drug-fever"); 4. bolesti metabolizma (familijarna mediteranska groznica, porfirija, hiperlipidemije s pankreatitisom); 5. centralni poremećaj

termoregulacije (tumor mozga, cerebrovaskularni inzult, neka psihijatrijska stanja); 6. periferni poremećaj termoregulacije (hipertireoza, feokromocitom). Vrućica je i zbog toga važan simptom jer se može, na jednostavan način, termometrijom objektivno ustanoviti. Općenito je prihvaćeno da je normalna bazalna tjelesna temperatura čovjeka do 37 °C mjerena bukalno (oralno). No, "normalna" temperatura pokazuje tijekom dana tzv. diurnalne varijacije koje se, mjerene oralno, mogu kretati do 37,2 °C ujutro i do 37,8 °C u ostalim razdobljima dana. Rektalne su temperature oko 0,6 °C više od oralne, a aksilarne mjerene 7 minuta približno jednake oralnima. Diurnalni ritam (niktohemeralni ciklus) konstantan je za svakog čovjeka i ima karakteristične dnevne oscilacije s maksimumom tjelesne temperature između 17 i 20 sati i minimumom između 3 i 5 sati. To je kolebanje tjelesne temperature posljedica promjene metabolizma i mišićne aktivnosti, koje također imaju danju maksimum, a noću minimum i čovjek ga zadržava u zdravlju i bolesti. Izostanak diurnalnog ritma u "bolesti" može pobuditi liječnika na sumnju da se radi o simulaciji i lažnoj temperaturi. Normalna je temperatura različita u pojedinim razdobljima ljudskog života. Tako novorođenčad imaju normalnu

4

aksilarnu temperaturu do 37,7 °C, a djeca koji put sve do puberteta do 37,4 °C. U žena postoji kolebanje tjelesne temperature već prema menstrualnom ciklusu i za vrijeme ovulacije se ona povisuje za 0,5 °C. Koliki je povoljan efekt vrućice s obzirom na djelovanje medijatora febrilnog procesa, nije jasno. U febrilnim stanjima je opažena ubrzana aktivacija imunosnog odgovora stimulirana s IL-1, uz bolju kemotaksiju, fagocitozu i antibakterijsku aktivnost polimorfonuklearnih leukocita. Nastanak vrućice ima tipičan tijek koji je posljedica različitog prilagođavanja hipotalamičkog termostata na višu razinu. Ako je ovaj naglo prilagođen na višu razinu, nastaju zbog impulsa iz termolegulacijskog centra reakcije koje se u normalnim prilikama vide pri izlaganju organizma hladnoći. Zbog lučenja adrenalina nastaje snažna vazokonstrikcija krvnih žila kože, erekcija dlaka i drhtavica. Zbog toga se izdavanje topline smanji, a produkcija poveća. Bolesnik ima subjektivni osjećaj hladnoće i kažemo da ima zimicu. Tjelesna temperatura raste tako dugo dok ne dosegne razinu na koju je udešen termolegulacijski centar u hipotalamusu, kada bolesnik više ne osjeća hladnoću. Kada je razlika između temperature termostata i stvarne temperature velika, trešnjom mišićne mase oslobađa se dodatna količina energije, što opažamo kao objektivni simptom ili tresavicu. Vrućica se očituje osjećajem vrućine, sve do ponovnog udešavanja hipotalamičkog termostata na nižu razinu. Ako se to zbiva brzo, nastaje kritički pad temperature, zbog obilnog izdavanja topline vazodilatacijom i znojenjem. Prilagođavanje termostata na nižu razinu ne mora se razvijati naglo i ta niža razina ne znači uvijek i prilagođavanje na normalnu razinu. Različita dinamika i razina prilagođavanja hipotalamičkog termostata uzrokuje raznovrsne temperaturne krivulje, kakve se viđaju u infektivnih bolesti. Objektivno se vrućica očituje zažarenim licem, ubrzanim disanjem, ubrzanim bilom, toplom kožom i povišenjem temperature. Od subjektivnih simptoma najvažniji su

M.Lisić – I. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA - 3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti

5

osjećaj vrućice, suhoća u ustima i žeđa. Katkad se povišenje temperature ne odražava subjektivno na bolesnika i on osjeća da ima vrućicu samo po tome što mu dolaze do svijesti druge pojave koje u većini slučajeva prate vrućicu, kao prijespomenuti opći algički sindrom, osjećaj lupanja srca zbog tahikardije ili iznenadno euforično raspoloženje. S kliničkodijagnostičkog stajališta važno je pri analizi vrućice obratiti pozornost na: početak vrućice, visinu vrućice, dnevne oscilacije temperature, kretanje temperature u tijeku bolesti (temperaturnu krivulju), trajanje povišene temperature, je li bila praćena groznicom i tresavicom te način kako vrućica završava. a) Početak vrućice liječnik obično ne vidi jer bolesnik dolazi k njemu uglavnom kada je temperatura već povišena. Međutim, na temelju podataka dobivenih u anamnezi taj se početak može rekonstruirati. Početak vrućice je dijagnostički važan, jer on obično označava i početak infektivne bolesti, a može biti postupan ili nagao. Primjeri naglog početka vrućice su krupozna pneumonija, leptospiroze, erizipel, malarija i rekurens, a primjer postupnog početka trbušni tifus, kala-azar i bruceloza. b) Visina vrućice; ako je izmjerena temperatura bolesnika aksilarno od 37,1 °C do 37,9 °C govorimo o subfebrilnoj temperaturi, od 38 °C do 39,9 °C o febrilnoj, a ako je ona 40 °C i viša, o visoko febrilnoj temperaturi (hiperpiretičnoj). U pravilu imaju akutne infektivne bolesti visoke temperature, a subakutne i kronične niže temperature ili im je tijek afebrilan. Kao primjer mogu se navesti s jedne strane vrućice u tijeku trbušnog tifusa, pjegavca i ospica, a s druge strane temperature u tijeku tuberkuloze, luesa, lepre i amebijaze. Neke od akutnih infektivnih bolesti karakterizirane su u svom klasičnom obliku osobito visokim temperaturama (typhus abdominalis, typhus exanthematicus, pneumonia cruposa itd.). Druge opet, kao difterija i bacilarna dizenterija, obično nemaju tako visoke temperature. Iz toga proizlazi da se težina infektivnih bolesti ne smije prosuđivati samo po visini vrućice. Međutim u iste bolesti visina temperature donekle ovisi o težini bolesti. Vrlo visoke temperature, koje se kreću

legionarska bolest. odnosno na moždanim opnama. Visina vrućice ovisi i o dobi bolesnika. a starci mogu imati tijekom akutnih infektivnih bolesti. trbušni tifus i malarija. niske ili normalne temperature. bakterijski meningitis. ako su iscrpljeni ili slabo ushranjeni. Visina vrućice ovisi i o kondiciji bolesnika. pijelonefritis. tetanus. slično starcima. mogu bolesnici biti i hipotermni. a temperatura pada. U infektivne bolesti koje su često praćene hiperpiretičnim temperaturama mogu se ubrojiti: gram-negativna bakteriemija. O kontinui govorimo . za vrijeme akutnih infektivnih bolesti imaju uglavnom više temperature nego odrasli. Stoga ove temperature mogu imati i dijagnostičko značenje te uputiti na primarnu lokalizaciju infekivnog procesa u mozgu. virusni encefalitis. kada puls raste. Iz toga proizlazi da ne samo hiperpiretične nego i niske temperature mogu biti prognostički loš znak. posljedica provođenja antipireze ili davanja kortikosteroida. One su važne s dijagnostičkog i prognostičkog stajališta. hipertoksičnog oblika infektivne bolesti ili direktne afekcije termoregulacijskog centra u hipotalamusu. niskim temperaturama. zovu se hiperpiretičnim temperaturama. Hiperpiretične temperature su obično znak osobito teškog. Još su stari liječnici znali za "križanje krivulje temperature i pulsa" kao loš prognostički znak. Niska temperatura može biti i znak prigušenja infekta kemoterapijom. zbog intenzivnijeg bazalnog metabolizma.6 iznad 40 °C i koje ostaju neko vrijeme na toj visini. Prema dnevnom kretanju temperature razlikuju se febris continua. To je znak njihove slabije reaktivnosti na infekt. kada se osobito često pojavljuju prije smrti (agonalno). pa štoviše i najtežih. mogu reagirati na infekt. Ako se radi o teškom infektu koji je doveo do šoka. febris remittens i febris intermittens. I mlađi ljudi. Tako djeca. u slučaju zatajivanja kardiovaskularnog sustava (šok). Letalna gornja granica temperature je oko 43 °C. c) Dnevne oscilacije temperature Pri analizi vrućice važno je paziti i na razlike temperature u tijeku dana. Visina temperature ovisi i o stanju kardiovaskularnog sustava bolesnika.

a razlike su temperature tijekom dana manje od jednog stupnja. osobito tercijane i kvartane. ali temperatura ne pada na normalu. U sepsi ekstravaskularnog ishodišta češći je intermitentan oblik dnevne temperaturne krivulje uz tresavicu (tzv. Najčešća. Tako na početku bolesti temperature najčešće remitiraju.Lisić – I. općenito uzevši. U pojedinih bolesti temperaturne krivulje obično su sastavljene od više tipova dnevne temperature. u razvijenoj bolesti poprimaju oblik kontinue ili intermitentne temperature. virusni encefalitsi i sepsa s intravaskularnim ishodištem imaju uglavnom kontinuirane temperature. U tijeku malarije.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 7 onda kada je bolesnik febrilan. Osim toga neke se bolesti odlikuju temperaturom određenog tipa. Obično se kao prototip te krivulje navodi Slika 3. kontinuom na visini bolesti (stadium acmes) i stubastim padom temperature (stadium decrementi). Febris remittens ima razlike u tijeku dana veće od jednog stupnja. typhus exanthematicus. septičke temperature). dok kod febris intermittens bar jednput tijekom dana temperatura pada na normalne vrijednosti. monofazna temperaturna krivulja karakterizirana je stubastim početkom (stadium incrementi). bakterijski meningitisi. pa stoga kretanje temperature tijekom bolesti ima i dijagnostičko značenje. d) Kretanje temperature tijekom bolesti (temperaturna krivulja) Različite akutne infektivne bolesti imaju obično i različite temperaturne krivulje. bronhiektazije) u krvnu struju. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA .M. Pneumonia cruposa. bifazna i polifazna (rekurirajuća) temperaturna krivulja. koja nastaje kao posljedica povremenog prodora bakterija (upale mokraćnih i žučnih kanala. a na kraju (faza regresije) ponovno remitiraju. viđamo najčešće intermitentne temperature. mogu svrstati u nekoliko tipova: monofazna. Bruceloze se odlikuju temperaturnim periodima koji su najčešće sastavljeni od remitirajućih temperatura.1 . typhus abdominalis. Temperaturne se krivulje u infektivnih bolesti.

gdje Slika 3. U nekih bolesti prva temperaturna faza znači lokalnu bolest. Niz akutnih infektivnih bolesti ima bifaznu temperaturnu krivulju. no patogeneza tih faza nije uvijek jednaka te stoga one mogu imati različito značenje. a druga faza stadij erupcije. najčešće serozni meningitis ili orhitis. Sličan je i tijek leptospiroze. pa i prilikom egzacerbacije kroničnih infektivnih bolesti (tuberkulozni rasap). U njih prva faza označuje generalizaciju virusa. streptokoknih bolesti. Tako se bifazne temperaturne krivulje vide u virusnih infektivnih bolesti organa. za kliničku sliku salmoneloza koje mogu početi gastroenteritisom i nastaviti se. To vrijedi npr. Bifazna temperaturna krivulja karakterizirana je dvjema fazama temperature.3 koji je prošao pubertet.8 temperaturna krivulja u tijeku trbušnog tifusa. Kao primjer za to može se navesti bifazna temperaturna krivulja tijekom poliomijelitisa. poslije perioda latencije.2 druga faza bolesti također označava simptome središnjega živčanog sustava (SŽS). zbog prodora bakterija u krv. najčešće serozni meningitis. . Bifazna temperaturna krivulja nalazi se i tijekom morbila gdje prva temperaturna faza označuje generalizaciju virusa u inicijalnom stadiju. a druga faza bolest dotičnog organa. krpeljnog meningoencefalitisa i limfocitnog koriomeningitisa. Druga faza bolesti u parotitisu obično znači zahvaćanje drugog organskog sustava. ako se radi o bolesniku Slika 3. a slične su i u mnogih drugih akutnih infekata kao pjegavca. a druga generalizaciju infekta.

Lisić – I. pa se to očituje ponovnim porastom temperature. gdje druga faza temperature odgovara eruptivnom stadiju bolesti. I sama terapija može. bez jasno odijeljene druge faze nekom cezurom ili latencijom.M. Drugi temperaturni zubac može biti i rezultat modificiranja prirodnog tijeka bolesti. Temperaturni periodi sastoje se od zubaca intermitentne temperature. Tada se govori o sedlastim temperaturnim krivuljama. koji su povezani s biološkim ciklusom malaričnih parazita u eritrocitima. koja inače ima monofaznu temperaturnu krivulju. Druga temperaturna faza označava katkad recidiv prvotne bolesti (trbušni tifus) ili komplikaciju prvotne bolesti (pneumonija u tijeku influence). kao rezultat alergijskih zbivanja na lijek. Vrućica može rekurirati u pravilnim razmacima ili nepravilno. Taj tip temperaturne krivulje nalazi se uglavnom u tijeku malarije tercijane i kvartane. Malarija pripada Slika 3. Prototip sedlaste krivulje je i temperaturna krivulja u tijeku dengue. U nekim bifaznim krivuljama temperaturne su faze samo naznačene. Rekurirajuća temperaturna krivulja u najširem smislu riječi je višekratno izmjenjivanje febrilnih i afebrilnih perioda. Reprezentanti triju tipova rekurirajućih temperatura jesu: 1. drug-fever). dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . pri čemu mogu postojati varijacije u trajanju i u tipu vrućice.5 . postati uzrokom pojave drugog temperaturnog zupca kao medikamentna bolest (engl.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 9 Slika 3. nedovoljno provedenom antibiotskom terapijom bakterijske bolesti ili modifikaciju krivulje davanjem antipiretika i kortikosteroida. tertiana i quartana).4 slikom paratifusa. kao što je to slučaj tijekom kozica u odraslih. febris intermittens (quotidiana.

recidivirajućih tromboflebitisa i tuberkuloze. kao kala-azara. e) Trajanje vrućice . a afebrilni duži. trbušnog tifusa. meningokokne i gonokokne sepse. Febris undulans je tip temperature s valovitom krivuljom vrućice. a nakon toga kritički pada. Štoviše. kada se ustale malarični napadaji. Rekurirajuće temperature tipa rekurensa ili bruceloze mogu se javiti i u tijeku drugih infektivnih bolesti. 2. Na kraju treba spomenuti da su glede današnjih terapijskih mogućnosti temperaturne krivulje mnogih infektivnih bolesti manje tipične. infekcija žučnih i mokraćnih putova. Febrilni i afebrilni periodi se izmjenjuju tako da febrilni bivaju kraći. Javlja se Slika 3. Afebrilni period traje također 5─7 dana. U tog tipa temperature vrućica počinje naglo s tresavicom i ostaje kao kontinua obično 5−7 dana. Temperatura je obično remitentna i intermitentna. Febris recurrens nalazi se u istoimene bolesti. Krivulje temperature u malarije. ali se nakon nekog vremena spusti na normalnu ili nižu razinu.6 u tijeku malteške groznice i Bangove bolesti. koji nastaju nakon kraće ili duže latencije. danas se u mnogih infektivnih bolesti rijetko vidi cijeli tijek bolesti jer liječenje može biti toliko djelotvorno da već na početku bolesti nastupi pad temperature. nepravilna trajanja. što znači iznimku u infektivnim bolestima. toliko su karakteristične da se po njima može postaviti dijagnoza bolesti i zbog toga imaju obilježje specijalnog simptoma. sodoka.10 bolestima s rekurirajućom temperaturom i zbog toga što naginje recidivima. 3. a zatim poslije kraćeg ili dužeg vremena ponovno raste. a nakon toga nastaje nova febrilna ataka. volinjske groznice. jer su modificirane specifičnim liječenjem.

npr. Konačno. dvije. angina. U rjeđim slučajevima je kritičan (nagao). do 7 dana i nazivaju se kratkotrajnim febrilnim bolestima. Qgroznica. uzimaju u razmatranje ili odbacuju određene infektivne bolesti. Bolesnici osjećaju jaku zimu i tresu se.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 11 Općenito se može reći da vrućica u akutnih infektivnih bolesti traje kratko vrijeme. akutne infektivne bolesti mogu se prema dužini vrućice podijeliti u tri grupe.Lisić – I. morbus minor u enteroviroza. nekomplicirana gripa. a produkcija poveća. Tako u nekih vrućica traje kratko. Ta je pojava rezultat reakcije koja u normalnim prilikama nastaje pri izlaganju organizma hladnoći. To stanje ima određene subjektivne i objektivne simptome. jer se diferencijalnodijagnostički. f) Svršetak vrućice Svršetak vrućice je uglavnom litičan (postupan). Tresavica . Nadalje. kronični oblici tuberkuloze itd. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . Ovamo se ubrajaju krupozna pneumonija. Zbog lučenja adrenalina javlja se snažna vazokonstrikcija krvnih žila kože. epidemični hepatitis itd. kala-azar. erizipel. npr. Trajanje vrućice ima stoga i izvjesnu dijagnostičku važnost. može doći do trešnje mišićne mase da bi se osigurala dodatna količina energije za porast temperature. ima akutnih infektivnih bolesti u kojih. pa čak i više godina. g) Zimica (ili groznica) i tresavica Zimicom ili groznicom označuje se subjektivni osjećaj hladnoće u bolesnika pri usponu temperature. ako se ne liječe. U tu se grupu bolesti ubrajaju bruceloza. ima infektivnih bolesti subakutnog tijeka u kojih se febrilne atake mogu ponavljati i jednu. “ježenje kože” i erekcija dlaka te se izdavanje topline smanji. papatači-groznica. trbušni tifus i druge.M. U takvim slučajevima temperatura može pasti i na subnormalne vrijednosti. Ako je hipotalamički termostat reprogramiran na visoku razinu i temperatura se penje visoko. benigne leptospiroze. u krupoznoj pneumoniji ili egzantemu subitum. s obzirom na trajanje febriliteta. a u subakutnih i kroničnih dulje ili dugo. Međutim i tzv. vrućica traje srednje dugo od tjedan dana do nekoliko tjedana. malarija tercijana i kvartana. pjegavac.

Ona je znak naglog povišenja temperature. Konačno. Tresavica se javlja i tijekom viremije ili prodiranja drugih mikroorganizama (ne samo bakterija) u krvnu struju. npr. npr. dok se ona hemokulturama ne isključi! Pokazalo se da nakon ulaska bakterija u optok krvi zimica i temperatura nastupaju nakon oko sat vremena. javlja se tzv. Ona ima u infektivnih bolesti različio značenje. h) Znojenja Znojenja su obično znak pada temperature. ona može značiti i recidiv bolesti kao u malarije. rekurensa itd. Puls je ubrzan i mekan zbog konstrikcije perifernih krvnih žila. opisuje kao . u krupozne pneumonije. Prava tresavica i cvokotanje zubiju u febrilnog bolesnika s laboratorijskim parametrima bakterijske infekcije uvijek su sumnjivi na bakteriemiju. tromboflebitisa. oznojena i naježena. oronula je izgleda. već prema tome da li se javlja na početku bolesti ili u njezinu tijeku.12 traje obično 1/2 sata. leptospiroza itd. npr. patogeneza tresavice nije jedinstvena. a ima i znatno dijagnostičko značenje zbog toga što se javlja samo u nekih infektivnih bolesti. Noćno se znojenje. a i više. Nadalje. koža mu je hladna. tijelo mu se trese i on cvokoće zubima. Tresavica može biti tako jaka da se prenosi i na krevet. Na početku nekih infektivnih bolesti. inicijalna tresavica.. kao čest nespecifičan simptom HIV-infekcije. osobito onda ako dnevna temperatura jače oscilira. jer se ti termini neadekvatno zamjenjuju. Međutim. u bruceloze i nekih septičkih stanja. cvokotanja zubiju ili tresavice čitavog tijela treba liječnik u anamnezi posebno razmotriti. Javljaju se u tijeku noći i u prvim jutarnjim satima. gnojenja. Bolesnik se u tom stanju osjeća posve jadan i klonuo. kao u bolesnika s remitirajućim i intermitirajućim temperaturama. hospitalne bakteriemije. blijed. pneumonije itd. Stoga pojavu zimice (groznice). povratne groznice. u tijeku malarije tresavice su uzrokovane istodobnim raspadom većeg broja eritrocita. Tresavica može biti i znak komplikacija koje se javljaju tijekom infektivnih bolesti.

Poremećenje funkcija središnjega živčanog sustava Bolesnici mogu tijekom infektivnih bolesti pokazivati različite stupnjeve kvalitativnog i kvantitativnog poremećaja svijesti. koji može biti uzrokovan kombinacijom metaboličkih poremećaja. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . profuzno. kada su bilo uzročnikom ili njegovim toksinima zahvaćeni izravno vegetativni centri. usporen je. osobito onda ako temperatura kritički pada (profuzna znojenja). dehidracija. nuspojave pri davanju brojnih lijekova.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 13 opetovano. percipirati i djelovati. elektrolitski disbalans (osobito Na. Nadalje. konfuznog stanja. oštećenja i bolesti mozga. poremećaj acidobazne ravnoteže. hipoglikemija. strah od nastale bolesti. takvog intenziteta da je bolesnikova noćna odjeća potpuno mokra. Tijekom infektivnih bolesti SŽS-a. Konfuzijom se naziva stanje u kojem bolesnik ne može jasno i koherentno misliti. Ovi simptomi odraz su difuznog poremećaja funkcije neurona. nikotinske kiseline. Citokini. bilo direktno kao TNF-β. hipovitaminoza (osobito aneurina. osobito u starijih ljudi. javljaju se znojenja bez veze s kretanjem temperature (encefalitisi. ili indirektno kao TNF-α preko produkcije prostaglandina djeluju na oslobađanje neurotransmitera i aktiviraju sporovalne neurone moždane kore i retikularne formacije te tako utječu na stanje svijesti. Podražajem vegetativnih centara objašnjava se i pojačano znojenje u rekonvalescenciji infektivnih bolesti. dobro su poznata znojenja na kraju infektivnih bolesti. dezorijentiran.Lisić – I. Mg). slabovidnost i gluhoća. kao što su: toksemija. boli. delirija. uz pojavu somnolencije. dekoncentriran. cijanokobalamina) itd. U tijeku trbušnog tifusa znojenja se javljaju pot kraj bolesti u stadiju intermitentnih temperatura. preegzistentni poremećaji cerebralne cirkulacije. . poremećaj sna i strana bolnička sredina na koju posebice stariji bolesnik nije navikao. zatajivanje bubrega. tetanus). neizvjesnost. najmanje dvo tjedno.M. tifoznog stanja i prigodnih cerebralnih napada. Izbijanju ovakvih poremećaja znatno pridonose. amnezije. 3. ne registrira adekvatno događaje oko sebe i ne može ih se kasnije sjetiti. Konfuzija je znak difuzne. Ca. hipoksija.

14 najčešće kortikalne moždane disfunkcije i može biti. precipitirati reaktivne psihoze. Delirij je češći u stanjima s visokom temperaturom. U starijih bolesnika može uz navedena stanja otprije postojati kronični sindrom demencije u kojem je prisutna globalna intelektualna deterioracija takvog stupnja da onemogućava normalni svakodnevni život bolesnika. Osim toga. znati da infektivne bolesti mogu. adinamičan i psihomotorički sputan. afektivnih respiratornih cerebralnih napada i vazomotorne sinkope. apatičan. naime. Prigodni cerebralni napadi javljaju se najčešće u obliku febrilnih konvulzija. uvod u somnolenciju i kasnije komu. takvo stanje nazivamo delirijem. a prema jutru se gubi. tremorom. Kada se uz konfuzno stanje javi i nemir (agitacija) s nesanicom. Opisane smetnje teško je katkad razlučiti i tijekom bolesti mogu se isprepletati. a i to da su bolesnici s infektivnim bolestima katkad delirantni i onda ako im temperatura uopće nije bila povišena. Težak oblik konfuznog stanja koji se javlja u tijeku infektivnih bolesti nazivamo status typhosus kada je bolesnik kontinuirano febrilan. delirantna stanja nisu uzrokovana samo vrućicom te je stoga naziv febrilni delirij zapravo pogrešan. u osoba koje imaju za to predispoziciju. Uzrokovani su u ovom slučaju akutnim infektom u osoba koje ne boluju od epilepsije i prestaju s nestankom infektivne bolesti. U prilog tome govori činjenica da se delirij može pojaviti prije povišenja temperature ili nakon pada vrućice. U težim slučajevima delirij se može javiti s jakim psihomotoričkim uzbuđenjem. Amnezija je termin koji upotrebljavamo ako postoji izoliran poremećaj gubitka pamćenja i nemogućnost zapamćivanja osobito svježih događaja unatoč normalnoj svijesti i pažnji. Premda se katkad jave više puta. katkad je teško povući granicu između delirija i prave psihoze. a često i s emoconalnim poremećajima. kao što je naglašeno. Ovakva stanja vidimo najčešće u alkoholičara. osobito u starijih bolesnika. halucinacijama. koje može prijeći u tešku agitaciju tako da bolesnik postane agresivan i ugrožava okolinu i samoga sebe. pa se obično javlja poslije podne i u noći. No. nema kroničnosti kao . depresivan. strahom. Treba.

koje su znatno širi pojam. Složene febrilne konvulzije imaju veći rizik (20 − 30%) od razvoja epilepsije u kasnijoj dobi. napad može biti parcijalnog tipa. no s vrlo varijabilnom penetracijom i ekspresijom. krkljanjem i grimasiranjem. no prognoza je dobra. 2 − 4% sve djece doživi ataku febrilnih konvulzija.Lisić – I. najčešće pojedinačni trzajevi izmjenično različitih dijelova tijela s gubitkom svijesti ili bez njega. s najviše dva napadaja u visokoj temperaturi koja nije uzrokovana akutnom infekcijom SŽS-a. koji se u febrilitetu i nastalim metaboličkim promjenama u SŽS-u još više snizuje. mogu trajati dulje od 20 minuta. Češće se javljaju uz neke virusne infekcije npr. Febrilne konvulzije mogu biti jednostavne (tipične) i složene (atipične). Češće su u dječaka i nasljeđuju se autosomno--dominantno. što rezultira izbijanjem generaliziranih toničko-kloničkih konvulzija s gubitkom svijesti. često prije nego što su roditelji temperaturu uopće zamijetili. što znači da febrilne konvulzije nisu isto što i konvulzije koje se javljaju u tijeku febriliteta. Složene febrilne konvulzije imaju bar jedno od sljedećih obilježja: javljaju se već u prvoj i nakon četvrte godine života. Obično se javljaju na početku bolesti kada temperatura naglo raste. jer se samo u oko 5% njih javlja kasnije epilepsija. atonijom. Važno je naglasiti da se u vrućici često javljaju konvulzije i zbog direktne zahvaćenosti SŽS-a uzročnikom u tijeku meningitisa i meningoencefalitisa (specijalni simptom). U mlađe dojenčadi češća je klinička slika parcijalnih (fragmentarnih) konvulzija kao posljedica izbijanja koja migriraju preko različitih regija mozga. konvulzije uz upalne . Jednostavne se javljaju u djece između prve do četvrte godine života. u tri ili više napadaja. napad je grand mal tipa i traje do 20 minuta uz normalan neurološki status prije i nakon napadaja. Očituju se kao kratki tonički ili klonički. One podrazumijevaju uz febrilne konvulzije. ali se svrstavaju među epileptičke sindrome. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . cijanozom.M. neurološki status može biti abnormalan prije ili nakon napadaja (osobito uz Toddovu kljenut) i EEG-ski nalaz može biti patološki. exanthema subitum.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 15 jednog od bitnih obilježja epilepsije. Djeca imaju i inače niži epileptogeni prag. hipokalcemičke.

izgubi dah i pomodri. relativno polako tako da se bolesnik uspijeva pripremiti ili skloniti i rijetko kada se ozlijedi pri padu. prvi napad epilepsije (često u febrilitetu).16 bolesti SŽS-a. spor i jedva se palpira. Nastaje apneja u ekspiriju uz pojavu cijanoze ili rjeđe bljedila uz bradikardiju. defekacija). straha ili boli (strana hospitalna sredina. osobito školske dobi i u visokih odraslih osoba. U . često nepotpun hipoksični gubitak svijesti zbog smanjenog dotoka krvi u mozak. pri naglom dizanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja. Ako se u djeteta zna da je sklono febrilnim konvulzijama. Kada bolesnik dospije u horizontalan položaj. a cirkulacija u mozgu je naglo smanjena. zjenice miotične a disanje plitko. Stoga treba u pravilu svako dijete u prvoj ataci febrilnih konvulzija lumbalno punktirati da bi se isključila akutna infekcija SŽS-a. Krv zaostaje u donjim dijelovima tijela. Posebno treba biti oprezan pri prosudbi konvulzija ako je dijete pod antibiotskom terapijom koja može prikriti (maskirati) meningitis. tlak je izrazito nizak. puls je slabo punjen. exanthema subitum). lumbalna punkcija) pri čemu ono plače ili vrišti. uzbuđenju ili prilikom izazivanja vazovagalnih refleksa (povraćanje. Sinkopa nastupa s omaglicom. Vrlo je česta pojava u djece. tijekom bolnih podražaja. Afektivni respiratorni cerebralni napadi (afektivne krize) javljaju se u 3 − 5% djece od dojenačke dobi do kraja četvrte godine života i izazvani su nekim vanjskim povodom koji dovodi dijete u afekt bijesa. gubitak svijesti i opću mlohavost. Katkad se na ove simptome koji najčešće traju 10 − 20 sekundi nadoveže tonički grč ili. streptokokni faringitis. i klonički trzaji. afektivne napadaje i jaku tresavicu. u strahu. vađenje krvi. od tog se pravila odstupa samo onda ako postoji jasan uzrok febriliteta (npr. Vazomotorička sinkopa je kratkotrajan. još rjeđe. Javlja se u infektivnim bolestima za vrijeme febriliteta ili u vrućim razdobljima. febrilne sinkope. Nastaje zbog iznenadnog pada krvnog tlaka kada zbog vazodilatacije nastale prevagom tonusa parasimpatikusa i/ili zbog djelovanja citokina tijekom infektivne bolesti aktualni volumen cirkulirajuće krvi postane premalen da bi ispunio prošireni vaskularni bazen. Napad spontano prestaje.

svi nabrojeni opći simptomi SŽS-a češće se javljaju u tijeku infektivnih procesa na mozgu i moždanim ovojnicama. Poremećenje funkcija probavnog sustava Među opće simptome infektivnih bolesti spada i "obložen jezik". osobito ako ne dospije u ležeći položaj ili ako ga okolina pridržava u stojećem položaju. Stoga. debele. . naslage mogu postati suhe. bez direktne zahvaćenosti SŽS-a uzročnikom. Uopće. pa se površina jezika ne čisti mehanički i ne troše se vršci orožnjelih filiformnih papila. "septički" jezik). dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . kad je toksemija i najjača. te nije konfuzan kao bolesnik nakon epileptičnog napadaja.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 17 ležećem stanju tlakovi se izjednače i mozak biva dovoljno opskrbljen krvlju tako da bolesnik ili potpuno ne izgubi svijest (čuje glasove oko sebe) ili brzo dolazi k svijesti. ali ako je bolest teža i dulje traje. "tifozni". Jezik je isprva bijelo obložen. kada se zbog moždane ishemije može pojaviti i pravi epileptički napadaj. jesu vazodilatatori. Debele se naslage na jeziku zbog slabe higijene usne šupljine kontaminiraju bakterijama i tako nastaje foetor ex ore. Debele naslage na jeziku i foetor ex ore obično su znak teške iscrpljujuće infektivne bolesti. valja biti oprezan i pri najmanjoj sumnji da se radi o specijalnom simptomu zahvaćenosti SŽS-a infektivnim procesom potrebno je izvršiti dijagnostičku lumbalnu punkciju! 4. U nesvjesnom stanju bolesnik se može pomokriti ili imati nekoliko grčeva. Naslage na jeziku nastaju u bolesnika s infektivnom bolešću uglavnom zbog toga što bolesnik nema apetita i ne uzima dovoljno krute hrane.Lisić – I. Tako se u bolestima s izraženom toksemijom zbog povišenja intrakranijalnog tlaka javlja i pozitivan meningitički sindrom. Ovu pojavu nazivamo meningizmom (pozitivan meningitički sindrom) i ona se može od meningitisa odijeliti jedino lumbalnom punkcijom. Tako se stvara splet u čijim se očicama zadržava hrana.M. Svi toksini i citokini koji se oslobađaju u početnoj fazi bolesti. smeđe i ispucane ("fuliginozan".

Sličnim promjenama zahvaćena je i sluznica crijeva. Katkad se tim općim infektivnim simptomima na jeziku pridružuju i znakovi lokalnog upalnog procesa (specijalni simptomi stomatitisa i glositisa). histamin. osobito u djece. Neiskusnijeg liječnika ovi simptomi mogu zavesti (lažno vodeći simptomi). Usne su ispucale i pokrivene naslagama. tako da olako dijagnosticira gastroenterokolitis. Glavni medijatori upale. citokini. koja se također može javiti. Suhoći jezika pridružuju se i suhoća ostale sluznice usta. kinini. pa febrilan bolesnik disanjem na usta intenzivno isušuje jezik. Od lokalnih je uzroka suhoće jezika česta je nemogućnost disanja na nos. a radi se o općim simptomima neke sasvim druge bolesti. povećava se količina cirkulirajuće krvi. Opstipacija. . Od općih uzroka najvažniji su dehidracija bolesnika koja se javlja u težim stanjima i smanjena sekrecija žlijezda slinovnica koja može biti d uzrokovana ehidracijom. Za to mogu postojati opći i lokalni uzroci. endorfini jesu vazodilatatori. ali i općom intoksikacijom. te usana. Slične promjene na jeziku javljaju se i u tijeku ospica. starijih ljudi i alkoholičara. vjerojatno je posljedica poremećaja vegetativnog sustava zbog toksemije. a i za vrijeme samostalnih stomatitisa (stomatitični malinasti jezik). a raste udarni volumen i frekvencija srca. većina prostaglandina. što može imati i dijagnostičko značenje. 5. Zbog vazodilatacje sluznice želuca javlja se kao opći simptom infektivnih bolesti gastritis praćen mučninom. dispeptičnim smetnjama želuca i inicijalnim povraćanjem. što rezultira padom perifernog otpora. malinasti jezik u tijeku škrleta. npr. kao npr. Poremećenje funkcija kardiovaskularnog sustava Za vrijeme infektivnih bolesti javljaju se kao opći simptomi i promjene na kardiovaskularnom sustavu. Ovo stanje tzv. U tom slučaju jezik može poprimiti karakterističan izgled.18 Drugi podatak koji se može dobiti s jezika je suhoća jezika. što može rezultirati pojavom nekoliko proljevastih stolica. Da bi se ispunio prošireni krvožilni bazen i održao minutni volumen.

Lisić – I. može iskoristiti za diferencijaciju trbušnog tifusa od milijarne tuberkuloze i sepse. S povišenjem bazalnog metabolizma koje prati vrućicu uz stanje hipercirkulacije javlja se tahikardija. govorimo o relativnoj tahikardiji. Osim toga. Budući da se relativna bradikardija ili apsolutna tahikardija nalaze obično samo u nekih infektivnih bolesti. Ako frekvencija pulsa odgovara povišenju temperature. Međutim. Obično se za svaki stupanj povišenja temperature puls ubrzava za osam udaraca u minuti. hepatitis.M. u febrilnih bolesnika nerijetko se javlja zbog hipotonije arterijske stijenke dikrotija pulsa. a ako je viša od frekvencije predviđene za temperaturu o apsolutnoj tahikardiji. Frekvencija bila ide obično paralelno s povišenjem temperature. Ta relativna bradikardija koja je. a rjeđe u žena. bacilarna dizenterija). Stimulacija vagusa izgleda da ima važnu ulogu i u drugim navedenim infektivnim bolestima. jer je u posljednjih dviju bolesti frekvencija bila viša nego što bi odgovaralo temperaturi (apsolutna tahikardija). u nekih infektivnih bolesti frekvencija bila zaostaje za visinom temperature pa govorimo o relativnoj bradikardiji. I neke druge akutne infektivne bolesti mogu u svom tijeku pokazivati relativnu bradikardiju (influenca. U vrijeme kad još nije postojala termometrija kao klinička metoda pretrage. zvonkim srčanim tonovima (prvim tonom na apeksu i drugim tonom nad a. pulmonalis). djece i staraca. jačom vaskularizacijom kože te povećanom amplitudom krvnog tlaka. liječnici su ustanovljavali povišenje temperature uz ostalo i po pulsu. kako je rečeno.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 19 hipercirkulacije u infektu očituje se klinički tahikardijom. Ona se npr. te pojave imaju i stanovito dijagnostičko značenje. zatim pojavom akcidentalnih sistoličkih šumova. Nalazi se obično u muškaraca mlađe i srednje dobi. Relativna bradikardija javlja se koji put i u bolesnika s meningitisom zbog pojačanog tonusa vagusa izazvanog povišenjem endokranijalnog tlaka. Tako je općenito poznata relativna bradikardija u tijeku trbušnog tifusa. koja se najbolje uočava u bolesnika koji imaju relativnu bradikardiju. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . svojstvena nekim infektivnim bolestima ne smije se .

Stoga pad krvnog tlaka u infektologiji ima prognostičko značenje. jer je zbog tahikardije dijastola skraćena. pogotovo ako je visoka. opasna je za organizam. Apsolutna tahikardija. Osobito je diferencijalnodijagnostički važna apsolutna tahikardija u tijeku pjegavca jer omogućuje. Ona u tih bolesti. diferencijaciju pjegavca od trbušnog tifusa. Ta opasnost leži u neekonomičnome radu srčanog mišića. pobuđuje sumnju kliničara na oštećenje kardiovaskularnog sustava. pa ga s pravom smatramo lošim znakom kardiovaskularne . kao što smo napomenuli. U nekih infektivnih bolesti javlja se. kao i u tijeku drugih akutnih infektivnih bolesti. apsolutna tahikardija (škrlet. oštećenje miokarda i popuštanje tonusa žila zbog intoksikacije vazomotoričkih centara u meduli oblongati. što uz povećane metaboličke zahtjeve organizma u infektu može dovesti do degeneracije srčanog mišića i parenhimatoznih organa. infekciozno-toksički i hipovolemijski šok. pa se srce slabije puni i tako izbacuje manju količinu krvi. Posljedica toga je da srce slabije hrani i sebe i ostala tkiva. pjegavac. 2.20 zamijeniti s apsolutnom bradikardijom kada je frekvencija pulsa ispod 50/min. atrioventrikularni blokovi zbog miokarditisa) ili pogoršanja preegzistentne srčane bolesti. koja se javlja u nekih febrilnih bolesnika zbog direktnog oštećenja miokarda (npr. Najčešći uzroci pada krvnog tlaka tijekom infektivnih bolesti su sinkopa. To se zbiva zbog: 1. Kao što smo napomenuli. popuštanja tonusa arteriola i pada perifernog otpora (pada dijastolički tlak). do stanovite granice. sepse. pa prema tome nema samo dijagnostičko već i prognostičko značenje. direktno oštećenje stijenki krvnih žila uzročnikom. popuštanja tonusa srčanog mišića (pada sistolički tlak). sistolički je tlak na početku infektivnih bolesti obično povišen zbog povećane količine cirkulirajuće krvi i porasta udarnog volumena. koja nije uvijek laka jer su te bolesti katkad klinički slične i javljaju se pod sličnim epidemiološkim okolnostima. difterija). pa krvni tlak (sistolički i dijastolički) pada obično na normalu i niže. Međutim to povišenje zbog djelovanja medijatora upale ne traje dugo.

a javlja se i miokarditis (pjegavac). Te se promjene odnose na tekući i na stanični dio krvi. Ta opasnost. U nekih infektivnih bolesti hipotenzija je gotovo redovit simptom pa i kada bolest nije komplicirana. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . koje doduše nisu tipične niti karakteristične za infekt. U ovom ćemo ih poglavlju iznijeti s kliničkog stajališta. bez pretenzija da zalazimo u dublju patofiziološku bit opisivanih promjena. jer se nalaze i u bolestima koje nisu uzrokovane živim uzročnicima.Lisić – I. hormonalni čimbenici i upalna zbivanja u organizmu. kardiomiopatije). no na njih utječu stanje uhranjenosti. U infektivnim bolestima mijenja se uglavnom odnos između albumina i globulina. onako kako se one tumače u svakodnevnoj praksi u procjeni i diferencijalnoj dijagnostici infektivnih bolesti. Promjene u krvi U infektivnim bolestima nalaze se u krvi bolesnika promjene. npr. 6. međutim. virusne hemoragijske groznice i pjegavac. ako se ne može suzbiti. najčešće direktni uzrok smrti bolesnika. i to tako da se smanjuju vrijednosti . akvirirane i kongenitalne srčane greške.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 21 insuficijencije. koja je. Opisane pojave na kardiovaskularnom aparatu mogu pratiti manje-više sve infektivne bolesti i same su za sebe dovoljna opasnost za ispravno funkcioniranje kardiovaskularnih i ostalih organa. a) Promjene u tekućem dijelu krvi Od promjena u tekućem dijelu krvi (serum i plazma) od općeg su medicinskog i dijagnostičkog značenja promjene u krvnim bjelančevinama koje se odražavaju i u promjeni sedimentacije eritrocita što svakodnevno rabimo u dijagnostici i prognozi infektivnih i drugih bolesti. Krvni tlak u tih bolesti pada zbog toga što su patološkim procesom zahvaćene sitne krvne žile. no u zajednici s drugim simptomima imaju znatnu dijagnostičku vrijednost.M. osobito ako zahvaća ljude s preegzistentnim kardiovaskularnim bolestima (npr. biva to veća što je infekt teži i dugotrajniji. Proteini plazme su heterogena skupina proteina čija je sinteza pod striktnom genskom kontrolom.

tako da u ovako teškim stanjima može drastično pasti poluvrijeme izlučivanja antibiotika i bolesnik ostaje određeni vremenski period tijekom dana bez terapije. α1. što može biti uzrok neuspjeha liječenja. paraproteinemije i mijeloma. nastaje teška hipoalbuminemija koja rezultira hipoproteinemijom. jer se često događaju promjene raznih frakcija. smanjenoj sintezi proteina ili pojačanom katabolizmu (npr. tako da slika normalnog seruma pokazuje pet vrpca: albumin. Kako albumini imaju važnu ulogu u održavanju onkotskog tlaka. Promjene koncentracije proteinskih frakcija u infektivnim bolestima treba uvijek promatrati povezano. β i γ-globuline. zbog pojačanog autokatabolizma albumina. u kroničnim bolestima (cirozi jetre). . nefrotski sindrom i dijabetes melitus).22 albumina. zbog hemokoncentracije. pri čemu može doći ili do promjene apsolutnih koncentracija ili samo do relativnih promjena međusobnih odnosa. Povišena koncentracija ukupnih proteina (hiperproteinemija) javlja se prilikom dehidracije (što je česta pojava u infektivnim bolestima). gubitku proteina iz organizma. a povisuju vrijednosti globulina. α2. U teškom infektu. Raste nivo fibrinogena i drugih reaktanata akutne faze u plazmi. na koje otpada 50 − 60% ukupnih proteina. mogu se pojaviti edemi. kroničnim infektivnim i autoimunim bolestima (kolagenoze). U klinici se za kvalitativna i kvantitativna određivanja pojedinih frakcija bjelančevina upotrebljava elektroforeza seruma. Na elferogramu plazme vidi se i šesta frakcija fibrinogena. npr. S druge strane. Elektroforezom se proteini mogu razdvojiti na nekoliko skupina. postoji ravnomjerno povišenje koncentracije svih proteina. U stanjima dehidracije. tetanusu ili septičkom stanju. sarkomu. Tako dobivena slika serumskih bjelančevina korisna je u dijagnostici i prognozi infektivnih bolesti. Snižena koncentracija proteina (hipoproteinemija) javlja se pri prekomjernoj hidrataciji. za albumine se u krvi veže većina antibiotika i drugih lijekova. teški infekt.

βglobulini se javljaju u povišenim koncentracijama u opstrukciji žučnih vodova i nefrotskom sindromu. npr. AIDS-u. ili kad je smanjena njihova sinteza. C- reaktivnog proteina (CRP) i haptoglobina. postoperativna stanja i autoimune bolesti. Porast β-globulina može odražavati porast β-lipoproteina. Bolesnici s karcinomom jetre imaju katkad povišenu koncentraciju α-fetoproteina (frakcija α2-makroglobulina). Reakcija akutne faze očituje se sniženjem koncentracije albumina i povišenjem koncentracije alfa1 i alfa2-globulina i to je nespecifičan nalaz koji prati upalne procese. Pri kontroli upalnih stanja može katkada koristiti mjerenje specifičnih proteina akutne faze. U β-globulinima nalaze se i komponente komplementa kojih ima dvadesetak i stvaraju se u jetri. Snižene koncentracije γ-globulina nalaze se u slučajevima proteinurije ako se gube i γglobulini (nefroza). Značenje i važnost porasta γ-globulina tijekom infektivnih bolesti vidi se i po tome što ljudi koji u krvi nemaju γ-globulina (prirođena ili stečena agamaglobulinemija) naginju infektima. npr. maligne tumore. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . subakutnoj ili kroničnoj fazi. a može biti povišen i u cirozi jetre i hepatitisu. α1-antitripsina. i što se γ-globulini iz seruma odraslih mogu . u kala-azaru. koji čine glavni dio ove globulinske frakcije.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 23 Elektroforeza serumskih proteina razlikuje se. što se javlja u stanjima malapsorpcije i malnutricije te u osoba s primarnim ili stečenim defektom stvaranja γglobulina. subakutnom bakterijskom endokarditisu. a uloga im je da pospješuju fagocitozu i simptome akutne upalne reakcije. kroničnoj tuberkulozi. već prema tome je li bolest u akutnoj.M.Lisić – I. kroničnom hepatitisu. ne mogu se imunizirati. posttraumatska. U takvim stanjima može doći do pada koncentracije C3-frakcije komplementa. a katkad i u trudnoći. kojeg inače u odraslih osoba ima samo u tragovima. U subakutnoj i kroničnnoj fazi infektivnih bolesti nalazi se uglavnom ili isključivo povišenje koncentracije γ-globulina.

količine lipida. površinske napetosti krvi. još nepoznatih. osobito od njihova međusobnog odnosa (povećana količina fibrinogena znatno ubrzava sedimentaciju). Određivanje brzine SE nije ni specifičan ni potpuno točan test. koncentracije iona. pa je dobivene rezultate potrebno uvijek oprezno interpretirati u sklopu kliničke slike i drugih nalaza. U obrani od uzročnika infektivnih bolesti sinergistički sudjeluju imunoglobulini. za žene 0 − 30 mm/sat. Za određivanje sedimentacije postoje makrometode i mikrometode. Unatoč nespecifičnosti. volumnog postotka krvnih stanica. Fiziološki SE je ubrzana u graviditetu. veličine. čak do 69 mm/sat. da li se upotrebljava veća količina krvi iz vene.24 upotrijebiti u profilaksi nekih infektivnih bolesti (morbili. tetanus. Poznati su razredi imunoglobulina IgA. jer su u zdravih žena od 70 do 89 godina starosti nađene individualno velike varijacije SE eritrocita (Westergren). Sedimentacija eritrocita (SE) jest pretraga kojom određujemo brzinu taloženja crvenih krvnih stanica. komplement i proteini akutne faze. dok se IgA proteže kroz cijelo područje globulina. Da bi se brzina sedimentacije eritrocita mogla ispravno . Imunoglobulini se nalaze većim dijelom u frakciji γ-globulina i nosioci su humoralne imunosti. za žene 0 − 20 mm/sat. tj. ovisno o količini krvi koja se ispituje. hepatitis. IgG se proteže na imunoelferogramu u γ i β-globulinsku frakciju. IgE i IgD. poslije većih obroka i poslije vrućih kupelji. oblika i električnog naboja eritrocita. rabies). IgG. Metodom po Westergrenu normala za muškarce mlađe od 50 godina je 0 −15 mm/sat. Za muškarce starije od 50 godina 0 − 20 mm/sat. za vrijeme menstruacije. ili manja iz jagodice prsta ili resice uha. varicela. pH krvi i drugih. Svakako valja napomenuti da je SE u detekciji bolesti u starijih ljudi od ograničene vrijednosti. IgM. čimbenika. IgM je isključivo u γ-globulinima. botulizam. Njezina visina zavisi od krvnih bjelančevina. određivanje brzine SE eritrocita je vrlo koristan test za procjenu i praćenje tijeka infektivnog procesa. Nedostatak imunoglobulina je samo jedan od aspekata defektne imunosti.

Ona je jedan od ključnih laboratorijskih parametara prema kojima uz apsolutni broj leukocita (L) i diferencijalnu krvnu sliku (DKS) prosuđujemo radi li se o bakterijskoj ili virusnoj bolesti. pokazuju u ranom stadiju bolesti obično niže vrijednosti SE. već može biti i znak komplikacije koja se razvila tijekom bolesti. meningitis. premda se radi o virusnoj bolesti. može se uzeti pravilo da je SE u bakterijskim bolestima srednje visoka do visoka. najčešće imati visoku SE i leukocitozu sa skretanjem ulijevo.M. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . dok je u virusnim tek lagano povišena ili čak normalna. visoke SE imaju bolesti u kojih dolazi do jače eksudacije u organima ili do njihova razaranja. Nadalje. Katkad zbog te latencije SE doseže maksimalne vrijednosti istom nakon pada temperature ili kada je bolesnikovo stanje već znatno poboljšano. bez jasnih specijalnih simptoma. dok bakterijske sepse i endokarditisi imaju obično već na početku više vrijednosti. kao što npr. Ona je veoma korisna pri diferencijalnoj dijagnostici infektivnih bolesti koje se manifestiraju samo općim infektivnim sindromom.3 dana nakon izbijanja kliničkih simptoma. peritonitis. sinovitis. Ubrzanje SE je u različitih infektivnih bolesti različito te je stoga njezina visina od stanovite pomoći u njihovoj diferencijalnoj dijagnostici. pjegavca i sepsa. reagira promjenama u bijeloj krvnoj slici ili rastom CRP-a. Neke od tih bolesti. kao tifus. npr. teški virusni encefalitis u tijeku kojeg dolazi do propadanja moždanog tkiva.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 25 primjenjivati u dijagnostici. praćenje promjena visine SE tijekom bolesti služi kliničaru kao orijentacija o uspješnosti provedene terapije. SE postaje mjerodavna za procjenu nekog kliničkog stanja istom 2 . upale pluća ili tromboflebitisa. Ubrzana SE ne mora biti uvijek izraz osnovne bolesti. praćenju i prognozi infektivnih bolesti. važno je znati da organizam ne reagira na infekt tako brzo visinom sedimentacije.Lisić – I. SE može biti znatno povišena i pri bakterijskim upalama koje zahvaćaju velike serozne opne. npr. Kao općenito. pleuritis. Nadalje. primjerice. trbušnog tifusa i paratifusa. visoka SE odmah na početku bolesti može značiti da bolest ili traje duže nego . Tako će. Isto tako se SE i vraća na normalu kasnije nego promjene u krvnoj slici. paratifus i pjegavac. Konačno. npr.

0 x 109 naziva se leukocitoza. leukocitoza može nastati i zbog povećanja broja limfocita (pertusis.0 x 109. infektivna limfocitoza) i eozinofila (trihineloza.0 do 10. milijarne tuberkuloze. a povišenje brija L iznad 10. kala-azara. no i raznolikom reakcijom makroorganizma na infekt. ili je u pozadini još neka druga. Često se nalazi u oboljelih od tifusa. samo na neke promjene u bijeloj krvnoj slici.0 x 109 naziva se leukopenija. Leukocitoza je u infektivnih bolesti najčešće posljedica povećanja broja neutrofila i javlja se uglavnom kao odgovor organizma na bakterijsku infekciju. u prvom redu prirodom uzročnika. maligna bolest.26 što to bolesnik anamnestički navodi. Na ovom ćemo se mjestu osvrnuti. Međutim. kada je smanjena ili čak nestala regenerativna sposobnost koštane srži. s graničnim vrijednostima od 4.0 x 109. Od velike je praktične važnosti da se za vrijeme neutrofilne faze obično mijenja slika neutrofila. larva migrans). Pad L ispod 4. U infektivnih bolesti nalazi se prilično velika raznolikost bijele krvne slike. a ta je uvjetovana različitim čimbenicima. infekata u alkoholičara. i to u tom smislu da se javlja veći broj još nedozrelih neutrofilnih stanica s nesegmentiranom ili štapićastom jezgrom - . teških septičkih stanja.5 do 9. dakle neutropenije. b) Promjene na staničnim elementima krvi Od promjena na staničnim elementima krvi u infektivnim bolestima od veće su dijagnostičke važnosti promjene na leukocitima. zbog osobitog svakodnevnog praktično-kliničkog značenja u diferencijalnoj dijagnostici i prognozi infektivnih bolesti. Broj leukocita (L) se normalno kreće od 4. ili je degeneracija (propadanje) L u periferiji tolika da koštana srž ne može nadoknaditi gubitak L. infektivna mononukleoza. dok su obično promjene na eritrocitima i trombocitima od manjeg dijagnostičkog značenja. npr. Leukopenija je najčešće posljedica niskog broja neutrofila. Javlja se uglavnom kao odgovor organizma na virusne infekcije ili u posebno teških bakterijskih infekcija. agranulocitoze itd.

kala-azar) mogu se javiti leukopenija ili čak panmijeloftiza. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . u kojoj se javlja. Zahvaćanje infektom limfatičkog sustava u infekcioznoj mononukleozi rezultira leukocitozom zbog limfocitoze. Zatim o virulenciji uzročnika: što je infekt teži. u tijeku trbušnog tifusa. javlja se eozinofilija. Kao što je vidljivo. empijema. Ta se pojava javlja često u tijeku koknih sepsi. dovode do većih promjena. Stoga. Prvenstveno o naravi uzročnika: bakterijske bolesti. Kao posljedica lokalizacije infekta u koštanoj srži (tuberkuloza. Ta se pojava može javiti uz leukocitozu i leukopeniju. promjene u L i DKS odraz su interakcije između obrambenih sposobnosti makroorganizma s jedne strane. ovakav nalaz u DKS navodi kliničara na oprez i ima dijagnostičko i prognostičko značenje. gnojnih meningitisa.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 27 skretanje (pomak) u lijevo u neutrofilnoj krvnoj slici. osobito u neutrofilnoj krvnoj slici (leukocitoza. to je i neutrofilija jača. da se adekvatno obrani. ovisno o obliku bolesti. limfocitoza). Ako infekt ostane lokaliziran (fokalni infekti). Skretanje neutrofila u lijevo znak je svakako teže toksemije i težeg oblika bolesti. s jedne strane. a javlja se npr. Te modifikacije ovise o različitim čimbenicima. s druge strane. ukazuje kliničaru na brzu dinamiku infekcije. jer je makroorganizam. peritonitisa itd. npr. Leukopenija sa skretanjem u lijevo znak je kočenja u sazrijevanju neutrofila i slabe regenerativne sposobnosti koštane srži kao reakcije na infekt. teških infekcija u alkoholičara itd. te naravi i virulenciji uzročnika s druge strane. promjene . Oblik upale djeluje tako da gnojne upale i nekroza tkiva izazivaju obično jače neutrofilne leukocitoze. težih virusnih bolesti. za borbu protiv bakterijske invazije nedovoljno sposobne neutrofile. Leukocitoza sa skretanjem u lijevo znak je. Osobito teške. virusne bolesti mijenjaju manje krvnu sliku (leukopenija. redovito nema jačih promjena u krvnoj slici. neutrofilija).Lisić – I. U nekih parazitarnih bolesti. trihineloza i fasciolijaza. sepsa. osobito kokne. dok su.M. a limfopenija izrazitija. generalizirane infektivne bolesti pokazuju jako skretanje u lijevo. dobre regenerativne sposobnosti koštane srži na infekt i. morao izbaciti iz koštane srži još nezrele.

Glavni patološki supstrat tih splenitisa su hiperemija. Normalna je slezena po građi donekle slična limfnom čvoru. stranih tvari i mikroba. S druge strane. limfnog tkiva i veziva.28 u DKS-u obično izraženije u akutnih nego u kroničnih infektivnih bolesti. U većini akutnih bolesti nalaze se izrazita neutrofilija i limfopenija. Povišenje slezene (tumor lijenis) Povišenje slezene spada među opće simptome. odstranjivanju istrošenih (dotrajalih) krvnih stanica. Promjene koje se u infektivnih bolesti zbivaju u slezeni u patološkofiziološkom smislu jesu upala (splenitis). 2. imunosnim reakcijama i produkciji protutijela. hematopoezi i 4. To će biti npr. veličine je 12x7x2 cm i u zdravog odraslog čovjeka u pravilu nije palpabilna. Katkad dolazi i do proliferacije eritropoetskog i mijelopoetskog tkiva. Povećanje slezene ovisi i o dobi bolesnika. U dječjoj dobi i u mladosti slezena se na infekt vrlo lako i izdašno povećava. jer se prema anatomskim nalazima gotovo u svakom težem infektu nalazi tumor lijenis. Ono je u infektivnih bolesti shvatljivo ako se ima na umu građa i funkcija slezene kao organa koji sudjeluje u: 1. jače su izražene hiperemija i eksudacija pa je slezena uglavnom mekane konzistencije. onda ako je . Poslije pedesete godine života ona fiziološki involuira. Katkad se palpacijom povećanje slezene neće moći ustanoviti iako ono zapravo postoji. dok u kroničnih dolazi više do izražaja proliferacija retikuloendotelnog sustava (RES). 7. a klinički se očituju njezinim povišenjem (tumor lijenis). Isto tako ni novorođenče ne reagira na infekt povećanjem slezene. portalnoj cirkulaciji. pa su povećanja slezene kao reakcija na infekt poslije tog doba znatno manja. opipljiva slezena ne mora uvijek biti i povećana. dok su kronične bolesti karakterizirane umjerenom neutrofilijom. pa je slezena tvrđa. a broj limfocita u krvnoj slici je ili normalan ili povećan. Mitigirani oblici bolesti pokazuju malene promjene u krvnoj slici. teži oko 150 grama. eksudacija i proliferacija. U akutno nastalom povećanju slezene. 3. U recidivirajućih infektivnih bolesti slezena postaje izrazito velika i može dovesti do sindroma hipersplenizma.

krvarenje). Tako je u akutnih bakterijskih sepsa povećana slezena mekana. stafilokoknih i drugih bakterijskih infekcija ako ostanu lokalizirane. Veličina slezene ima samo u ekstremnim slučajevima dijagnostičku vrijednost. krvne bolesti kao npr.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 29 slezena vrlo mekana ili iz drugih uzroka nije pristupačna palpaciji (adipositas. u trbušnom tifusu i paratifusu srednje tvrda. bruceloza) redovita pojava.Lisić – I. može doći. Kada se javlja u tijeku virusnih cikličkih infektivnih bolesti (morbili. deformacije prsnog koša itd. konzistenciju i oblik. pjegavac.M. Slezena neće biti povećana u tijeku lokalnih bolesti (difterija. bacilarna dizenterija). kako je napomenuto. Veličina slezene može se odrediti. rubeola. a u kroničnih infektivnih bolesti (endokarditis lenta. može se reći da do povećanja slezene dolazi u cikličkih infektivnih bolesti i onih s tendencijom širenja (generalizacije) infekta. Kada je slezena velika. odnosno da je došlo do sepse. kala-azar) izrazito tvrda. povratna groznica. i ultrazvukom. hepatitis. malarija. do rupture kapsule s krvarenjem u trbušnu šupljinu. Zbog toga je tumor lijenis u tijeku cikličkih bakterijskih bolesti (tifus i paratifus abdominalis. jer znači da je uzročnik vjerojatno prodro u krv (bakteriemija). kala-azar i papatači-groznica. grublje palpacije ali i spontano. kao ni tijekom streptokoknih. Oslanjajući se na patogenetsku klasifikaciju infektivnih bolesti. a oblik ako je nepravilan. bolesnici osjećaju bol pod lijevim rebrenim lukom. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . ima veće dijagnostičko značenje. malarija. nakon traume. Pri palpaciji slezene gleda se na njezinu veličinu. tumor lijenis je više-manje očekivana manifestacija bolesti koja služi uglavnom kao argument u prilog dijagnozi. Konzistencija slezene. a slezena je bolna na palpaciju. . Pojava tumora lijenis u tijeku bakterijske bolesti svakako o je pasniji simptom. osim palpatorno. infektivna mononukleoza). može upućivati i na lokalne uzroke povećanja (apsces.). Ako se slezena naglo povećava ili ako je došlo do perisplenitisa. Pri tome je važno napomenuti da s kliničkog stajališta tumor lijenis nema jednako značenje u virusnim i bakterijskim infektivnim bolestima. Tumor lijenis javlja se redovito i u tijeku općih infektivnih bolesti koje prenose vektori tzv.

30 kompjutoriziranom tomografijom. pojava tzv. Povećanje slezene ima u dijagnostici infektivnih bolesti veliko značenje. Nakon dugotrajnih. U infektivnih bolesti s tumorom slezene javlja se njezino povećanje i u recidivu bolesti. generalizirana tuberkuloza). i znatno više proteina i staničnih elemenata nego u fiziološkim uvjetima. i odsustnost tumora lijenis ima svoje dijagnostičko značenje. no mora se promatrati u kontekstu s ostalim simptomima. Kako su glavni medijatori upale i bakterijski toksini vazodilatatori. Osim navedenih promjena. Dapače. apsces ili tuberkulom slezene). a 5 ili više eritrocita u čitavom preparatu sedimenta mokraće ili u 1 mm3 nativnog urina smatra se nalazom koji se može javiti kao posljedica oštećenja bilo kojeg dijela mokraćnog sustava od bubrega do uretre. perzistencija tumora lijenis u nekih bolesti i nakon pada temperature može nagovještavati recidiv (trbušni tifus) ili prelazak bolesti u kronični oblik (infektivna mononukleoza). magnetskom rezonancijom i scintigrafijom. zbog direktnog zahvaćanja organa uzročnikom (npr. Ovakav . ali se uz to u svakom vidnom polju sedimenta centrifugiranog urina može naći i do dvadesetak pojedinačnih leukocita i eritrocita te nekoliko hijalinih (albuminskih) cilindara. Konačno treba napomenuti da u nekim bolestima povećanje slezene nije opći simptom u smislu kako je to dosad prikazano. septički infarkt. Promjene u mokraći U normalnom se urinu u fiziološkim uvjetima u 24 sata nalazi 150 − 200 mg proteina. u patološkoanatomskom smislu razvija se i reverzibilna degeneracija bubrežnog epitela. 8. prolazi kroz proširene kapilare glomerula u tijeku infektivnih bolesti. febrilne proteinurije. već specijalni. osobito onih s izraženim općim simptomima. Stoga nije nikakva rijetkost. osobito recidivirajućih infekata. tako da se njezino povišenje može otkriti iako nije palpabilna. posebno na početku infektivne bolesti kada je toksemija i najjača. može povećanje slezene ostati trajno (malarija. Prisutnost više od 5 do 10 leukocita u svakom vidnom polju analiziranog sedimenta centrifugiranog urina upućuje na upalu. Konačno.

dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . što treba razlikovati od pijurije. hiperaktivnosti simpatičkoga živčanog sustava i hormonalnih poremećaja. septična stanja.M. znatno poboljšati ili normalizirati. u roku od nekoliko dana (ovisno o tome kojom brzinom opada toksemija).Lisić – I. Kliničar treba u takvom slučaju upitati bolesnika ima li polakisurične i/ili disurične tegoba. u sepsi za 35 − 40%. nalaz u mokraći će biti shvaćen kao opći simptom. Bazalni metabolizam je povišen zbog toga što se energija pojačano troši za sintezu velike količine novih proteina (oko 30 proteina akutne faze) i stanica bijele loze potrebnih za obranu od infekcije. tetanus. te tijekom pregleda obratiti pozornost na eventualnu bolnost u lumbalnom predjelu bubrežnih loža. jer visoko-febrilni bolesnici često navode peckanje pri mokrenju vrućeg urina. nalaz u mokraći će se brzo. U dvojbenim slučajevima pomoći će ponavljanje nativnog nalaza urina. Promjene u metabolizmu organizma Poremećaj metabolizma čini jednu od ključnih karika u lancu patoloških zbivanja. I nalaz negativne urinokulture potvrdit će da se radilo o općem simptomu. Treba imati . pa je mokraća febrilnog bolesnika jače koncentrirana i u njoj se lako istalože soli (sedimentum lateritium). mišićne aktivnosti potrebne za nastanak vrućice. zbog čega se mijena tvari makroorganizma povećava. Definitivna potvrda ovog razmišljanja bit će pojava pravih specijalnih simptoma neke druge bolesti. tada treba ozbiljno uzeti u razmatranje moguću infekciju mokraćnog sustava. pa bolesnici često navode da imaju mutan urin. Ako su svi ovi simptomi negativni. dok ima manje značenje u kratkotrajnih i blažih infektivnih bolesti. Pri tome treba biti kritičan pri kvalifikaciji disurije kao specijalnog simptoma. teških i generaliziranih infektivnih bolesti (npr. koji nije upoznat s općim simptomima infektivnih bolesti u mokraći. AIDS).3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 31 lažno vodeći nalaz može neiskusnog kliničara. a ako je i jedan od njih pozitivan. Za vrijeme infektivnih bolesti obično se i smanjuje dnevna količina urina. jer ako se radilo o općem simptomu. 9. osobito u tijeku dugotrajnih. npr. zavesti na krivi dijagnostički trag da ocijeni kako se radi o specijalnom simptomu infekcije urinarnog trakta.

sumpora i fosfora u urinu. uzrokujući progresivnu dilataciju i njegovo slabljenje. Skup ovih brojnih fizioloških poremećaja nazivamo reakcija akutne faze (vidi poglavlje 8. produkciji enzima koji dovode do stvaranja baktericidnih radikala kisika). To osobito vrijedi za ion kalija. da bi se zadovoljili svi metabolički zahtjevi. Eksperimenti s davanjem citokina pokazali su da isti citokini koji dovode do vrućice (poglavito IL-1β i TNF-α) dovode i do inapetencije. zbog gubitka apetita (anoreksije). Povišenje dušičnih spojeva u krvi obično je posljedica povećanja njihove produkcije i dehidracije (prerenalna azotemija). kalij toliko brzo uvesti u stanice da . a rjeđe znak direktnog oštećenja bubrega (renalna azotemija). povraćanjem i proljevom. unos se kalorija drastično smanjuje. nego su i sve druge enzimatske reakcije ubrzane desetak puta. obično nalaze povišene vrijednosti mokraćevine i neproteinskog dušika. dolazi do prebacivanja metabolizma iz anaboličke faze u kataboličku. pa će u tim stanjima znatno porasti koncentracija ekstracelularnog kalija. Pod takvim okolnostima mnogi intracelularni elektroliti prelaze u ekstracelularnu tekućinu. djelovanjem pirogenih citokina.32 na umu da se u infektu energija ne troši samo na reakcije koje koriste organizmu u obrani (npr. katkad do te mjere da se smanje procesi aktivnog transporta. s druge strane. U početku infektivne bolesti. IL-1β inducira stvaranje sporih valova u mozgu. a također. Štoviše. sulfata i magnezija. Brzo nadoknađivanje izvanstanične tekućine infuzijama izotonične otopine natrijeva klorida ili glukoze može. a u krvi se. češće u starijih bolesnika. kao rane manifestacije infekta. fosfata.1). San tako reducira metaboličke potrebe smanjenjem fizičke aktivnosti i metabolizma u mišićima na najmanju moguću mjeru. S druge strane. Tijekom infektivnih bolesti može doći do poremećaja u prometu ili čak većeg gubitka ekstracelularne tekućine i elektrolita znojenjem. osobito za funkciju srca. Visoka razina iona kalija u krvi ima ozbiljne posljedice. što objašnjava zašto klonulost obično prati vrućicu i anoreksiju u infektu. Povećanje metabolizma proteina očituje se povećanim izlučivanjem dušika.

rjeđe u genitalnoj regiji i na drugim mjestima. a u drugih ga nema. nezaraznih bolesti. psihički stresovi. Febrilni herpes (herpes febrilis) Infektivna bolest i vrućica mogu aktivirati latentnu herpes simpleks virusnu (HSV) infekciju. ili se javlja samo izimno (tablica 2). dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . kako je grupa bolesti tijekom kojih se herpes javlja prilično velika. U većine taj prvi infekt prolazi latentno. Bolesnici se zaraze HSV-om obično već u djetinjstvu ili u mladosti. Prilikom dugotrajnog ležanja izlučuje se kalcij u većoj mjeri iz organizma.Lisić – I. Najčešće se javlja na usnama i nosu kao herpes labialis et nasalis. najčešće u ganglionu nervusa trigeminusa. Česti su i ozbiljniji poremećaji acidobazne ravnoteže. no . Zbog nejasnih uzroka to se znatno češće događau tijeku nekih infektivnih bolesti ili u svezi s nekim uzročnicima. jer se on u tijeku nekih akutnih infektivnih bolesti obično javlja.M. 10. uglavnom u smislu acidoze. a u manjeg se broja očituje kao stomatitis aphtosa ili gingivostomatitis herpetica (drugi oblici HSV-infekcije su rjeđi). tako da febrilni herpes ima stanovito dijagnostičko značenje. Različiti endogeni i egzogeni momenti kao npr. može se on ubrojiti s određenim ograničenjima među opće infektivne simptome. Nijedan od navedenih općih simptoma nije sam po sebi karakterističan za infektivnu bolest. a to dovodi do osteoporoze i stvaranja kamenaca u mokraćnim putovima. I nakon latentne i nakon manifestne primarne infekcije ostane virus u stanovitog broja ljudi u latentnom stanju godinama ili doživotno u ganglijskim stanicama cerebralnih živaca. mogu poremetiti ravnotežu između virusa i domaćina te dovesti do aktivacije virusa koja se klinički očituje kao herpes simplex na sluznici ("groznica") ili koži. menstruacija. jer se može naći i u drugih.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 33 mu koncentracija u plazmi padne na veoma nisku vrijednost. Pojava febrilnog herpesa u tijeku infektivne bolesti ima diferencijalnodijagnostičko značenje. infektivna bolest. Međutim. traume.

Neke egzantematične bolesti mogu katkad u inicijalnom stadiju.Većina općih simptoma može pod određenim okolnostima poprimiti karakter specijalnih simptoma i obrnuto. iako formalno spadaju u opće simptome. adenoviroza itd. pa u slučaju takve konstelacije simptoma treba misliti u prvom redu na infektivnu bolest. o čemu će biti govora u poglavlju o specijalnim simptomima. . razviti prolazni i nekarakteristični egzantem (preegzantem). Osobito u djece. coli malaria tertiana malaria quartana obična prehlada influenca leptospiroze Herpesa nema ili je rijedak typhus abdominalis rikecioze bruceloze malaria tropica pertussis morbilli varicella scarlatina diphteria tuberculosis miliaris dysenteria bacillaris psittacosis poliomyelitis ipak se grupiranje spomenutih simptoma u praksi i njihov tijek (najizraženiji su na početku bolesti) najčešće susreće u infektivnih bolesti. i to ne samo u infekcija respiratornog trakta (morbili. meningitis epidemica). Kako su navedeni simptomi.1 Febrilni herpes i neke akutne infektivne bolesti Herpes vrlo čest pneumokokne infekcije meningokokne infekcije infekcije s E. dakle još prije početka infektivnog egzantema. više iznimka a ne pravilo.34 _______________________________________________________________________ Tablica 3. nismo ih uvrstili u glavne grupe općih simptoma. u tijeku salmoneloznog gastroenterokolitisa. U nekih infektivnih bolesti javljaju se na početku i kataralni simptomi respiratornih putova. javljaju se koji puta (npr.) zbog hiperplazije limfatičkog aparata crvuljka simptomi slični apendicitisu (pseudoapendicitis).

dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . povraćanje. Povišenje tonusa ovih mišića u lakšim je slučajevima menigitisa. a osobito u početku bolesti ili seroznom meningitisu.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 35 SPECIJALNI SIMPTOMI INFEKTIVNIH BOLESTI Uz prije navedene opće simptome. Ovaj afinitet ovisan je uglavnom o receptorima koje posjeduju pojedini uzročnici za fiksiranje na ciljne stanice organa. to jest podražaja meninga. posljedica su upale. o afinitetu uzročnika za pojedine organe.Tako zbog spazma muskulature šije nastaje ukočenost šije i pozitivan gornji Brudžinskijev simptom. zbog povišenja tonusa trbušnih mišića uvučenje trbuha. Najčešće prisutni specijalni simptomi koji se javljaju pri zahvaćanju infektivnom bolešću različitih organa ili organskih sustava navedeni su na tablici 3.M. Drugi kao reaktivne kontrakture ili spazmi muskulature različitih regija. tj. što ovisi o načinu širenja i o organotropiji uzročnika. u većine infektivnih bolesti nalaze se u daljnjem razvoju i specijalni simptomi. fotofobija i vagus-puls nastaju zbog povišenja intrakranijalnog tlaka. zbog povišenja tonusa fleksora koljena pozitivan Kernigov i donji Brudžinskijev simptom. pa ih stoga nazivamo i vodećim simptomima. Posebnu pažnju liječnik mora obratiti specijalnim simptomima središnjeg živčanog sustava. Ukočenost šije ispituje se tako da lijevom rukom pokušamo izvršiti flektsiju glave bradom do sternuma dok desnu ruku držimo na sternumu i ako opisanu .Lisić – I. koji upozoravaju na povišen tonus muskulature. Neki simptomi meningealnog sindroma kao što su glavobolja. u ovoj fazi infektivne bolesti uzročnik zahvaća bolešću jedan ili više organskih sustava. zbog spazma leđne muskulature ukočenost hrptenice (ortotonus ili opistotonus). zbog toga što progresija bolesti može biti brza i smrtni ishod može nastupiti za nekoliko sati. Budući da je sjedište patološkog procesa u različitih bolesti različito. Naime. ti simptomi služe kao putokaz pri postavljanju radne. samo djelomično izraženo pa se može ustanoviti jedino pomoću znakova meningitisa. a zatim i konačne dijagnoze. Specijalni simptomi infektivnih bolesti su oni koji upućuju na organ ili organski sustav koji je zahvaćen bolešću.

zadržavajući natkoljenicu u vertikalnom položaju ne može izvršiti potpuna ekstenzija potkoljenice u koljenu (više od 135○ ) zbog refleksnog spazma ekstenzora.10 Negativan Kernigov znak Gornji Brudžinskijev znak ispituje se u ležećem položaju. Slika 3.7 Položaj ruku liječnika pri ispitivanju ukočenosti šije (znak je pozitivan) Kernigov znak ispituje se u ležećem položaju. tako da lijevom rukom izvšimo pasivnu fleksiju glave i šije.8 Početni položaj za ispitivanje Kernigovog znaka Slika 3.7). Donji Brudžinskijev znak (kontralaterali refleks) je pozitivan ako bolesniku u ležećem položaju izvršimo fleksiju kuka i koljena prema trbuhu a on pri Slika 3. spontano ekstendira . U bolesnika koji je pri svijeti za ispitivanje je najprovokativniji sjedeći položaj (Slika 3.36 radnju ne možemo izvesti simptom je pozitivan. Slika 3. Znak je pozitivan ako bolesnik pri tome izvrši spontanu fleksiju obje noge u koljenu i kuku. Znak je pozitivan ako se. tako da je natkoljenica flektirana prema trupu za 90○.11 Donji Brudžinskijev znak i kontralateralni refleks (A) Ispitivač vrši fleksiju kuka i koljena prema trbuhu (B) Bolesnik spontano flektira suprotnu nogu u koljenu (C) Recipročni kontralateralni Brudžinskijev refleks vidljiv je na istoj nozi kada se potkoljenica. a potkoljenica prema natkoljenici takođe za 90○. a desnu ruku položimo na grudni koš kako se ne bi odizao od podloge.9 Pozitivan Kernigov znak Slika 3. koja je bila spontano savijena u koljenu.

dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . kada se potkoljenica. Iz istih se razloga javlja i Slika 3. Kernigov znak. gnojni iscjedak iz nosa ili uha. Tablica 3. povraćanje. gornji i donji Brudžinski. fotofobija ukočenost šije. kvalitativni i kvantitativni poremećaj svijesti.2 Specijalni simptomi infektivnih bolesti ORGAN ILI ORGANSKI SUSTAV 1. lavežni kašalj 2. Gornji dišni putevi . Recipročni kontralateralni Brudžinskijev refleks vidljiv je na istoj nozi i nastavak je kontralateralog refleksa. koja je bila spontano savijena u koljenu.13 Bolesnik u sjedećem položaju ne može poljubiti koljeno skvrčeno 135○ (engl. spontano ekstendira (refleks sliči laganom udarcu nogom). stridorozno disanje. Kao posljedica upale i podražaja stražnjih korjenova spinalnih živaca javlja se hiperestezija kože i mišića.12 Pozitivan “simptom tronožca” Slika 3. Knee-kiss). afte. paralize Grlobolja. promuklost. pareze. Središnji živčani sustav SIMPTOMI Glavobolja. Knee-kiss) simptom kada bolesnik u sjedećem položaju ne može poljubiti koljeno skvrčeno 135○ (engl. Iz iznesenoga je vidljivo da mnogi od općih simptoma mogu biti i specijalni. bol u uhu. a trup čini treću nogu tronožca. Osim već spomenutih simptoma.M.Lisić – I. može biti prisutan i “simptom tronožca” kada se bolesnik pri pokušaju da sjedne u krevet podupire s obje ruke ispružene prema natrag. hunjavica.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 37 tome spontano flektira suprotnu nogu u koljenu.

ev. testisu ili epididimisu Mučnina. tenezmi. Limfatički sustav 10. Gastrointestinalni sustav 7. Bolesti slinovnica 12. šumovi na srcu. npr. Hepatobilijarni sustav 11. krepitacije. dijaroične stolice različita izgleda. bolnost i otok kože. disurija. Povraćanje može biti opći simptom probavnog sustava. krvi Tahikardija. povraćanje. bolnost i ev. bolnost pri aktivnom i pasivnom pomicanju. boli pri žvakanju. različite lokalne upalne promjene na koži 4. iskašljaj. makulozni. bolnost u donjem dijelu trbuha. krv na kraju mokrenja. osobito dijastolički. sa sluzi. Kožni sustav Vrućica kao tipičan opći simptom. pustulozni. Urinarni sustav 5. boli u lumbalnim ložama. mukli tonovi. papulozni. mutna mokraća. povećanje i bolnost jetre i žučnog mjehura. Donji dišni putevi Kašalj. Koštano-zglobni sustav 9. galopni ritam. crvenilo i otekline u predjelu kostiju i zglobova. perikardijalno trenje. oštećenje funkcije Oteklina. Bolnost.38 3. koji se mogu prikazati kao lažno vodeći simptomi. bolnost i otok slezene. boli u trbuhu. bolnost i otok ingvinalno. boli koje se šire pod desnu lopaticu Oteklina. Poglavito se to često zbiva s povraćanjem i proljevom. Žutica. hemoragični). hropci. produžen ekspirij. Pri procjeni radi li se o općem ili specijalnom simptomu. gnoj iz Stenonova kanala Različiti osipi (punktirani. gnojan iscjedak ili iscjedak neugodna mirisa iz uretre ili vagine. dispneja. lažni pozivi. aritmije. probadanje u prsima pri disanju. leukociturija Bolnost i promjene na koži i sluznicama spolnih organa. tijekom ustaljenih malaričnih napadaja poprima karakteristike specijalnog simptoma. . a i specijalni simptom zahvaćanja najčešće središnjega živčanog ili probavnog sustava. Genitalni sustav 6. bolna sukusija bubrega. vodenaste. Kardiovaskularni sustav 8. gnojenje limfnih čvorova. crvenilo i bolnost u predjelu slinovnica. muklina na plućima Polakisurija. bolnost i crvenilo u predjelu krvnih žila itd. vezikulozni. dispneja. limfatički upalni tračci na koži. crvenilo.

Međutim. Na kraju treba istaknuti da. a progresija ili njegovo duže vremensko perzistiranje u prilog specijalnom simptomu. tako da do pojavljivanja specijalnih simptoma protekne jedva nekoliko sati. te se može postaviti radna i kasnije etiološka dijagnoza bolesti. neke infektivne bolesti nemaju specijalnih simptoma. Iz onoga što je prije rečeno jasno je da je njihova klinička dijagnoza teška jer nemaju vodećeg simptoma. Ovo odjeljivanje općih od specijalnih simptoma ima za kliničara veliku praktičnu vrijednost.Lisić – I. vrijeme javljanja promatranog simptoma − javi li se promatrani simptom u prva 24 − 48 sati bolesti.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 39 govoreći sasvim općenito. B) EVOLUCIJA I TIJEK INFEKTIVNIH BOLESTI Osim svojom simpomatikom infektivne su bolesti obilježene u kliničkom pogledu i svojom posebnom evolucijom i prirodnim tijekom po kojem se većinom mogu . posebice specijalni simptomi. a osobito po tijeku bolesti. često cikličke bolesti. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . vjerojatno se radi o općem simptomu. jer se na temelju pojavljivanja specijalnih simptoma zna da je bolesnik ušao u fazu razvijene bolesti.M. kliničar se služi pri donošenju odluke uglavnom trima osnovnim kriterijima: 1. koji se drugi. primjerice u nekim slučajevima fulminantnih sepsa i gnojnih meningitisa. To su infektivne bolesti u kojih je infekt generaliziran. i one se mogu donekle klinički diferencirati na temelju početka bolesti. kao što je to već napomenuto. kvantitativnih i kvalitativnih razlika u infektivnom sindromu. ponašanje promatranog simptoma tijekom bolesti − regresija simptoma govorit će u prilog općem simptomu. javljaju zajedno s promatranim simptomom te da li se promatrani simptom može uklopiti u specijalne simptome oštećenja promatranog organa ili organskog sustava. Potrebno je svakako naglasiti da pri promatranju svakog simptoma treba uzeti u obzir i dinamiku bolesti koja. to je vjerojatnije da se radi o specijalnom simptomu. već se u cijelom svom tijeku (ako nisu komplicirane) prezentiraju samo općim simptomima. može biti izrazito brza. 3. 2. kada su opći simptomi najizraženiji. što se simptom kasnije javlja.

podijeliti u nekoliko stadija: 1. Inkubacija je u različitih infektivnih bolesti različito duga. 5.40 razlikovati od drugih sličnih. Stadij inkubacije (primarne latencije infekta) Infektivna bolest ne javlja se odmah nakon infekcije. Stadij razvijene bolesti koji traje od pojave specijalnih simptoma do početka njihova povlačenja. pa i smrtonosnu infekciju. S toga gledišta može se infektivna bolest. Stadij regresije bolesti koji traje od početka povlačenja specijalnih simptoma do nestanka svih simptoma bolesti ili zaostajanja njezinih posljedica. Stadij rekonvalescencije koji traje do restitucije ad integrum. Općenito se može reći da je ona duga u . 1. koja se zove inkubacijom. 2. Stoga će i težina kliničke slike bolesti ovisiti s jedne strane o sposobnosti mikroorganizma da izazove bolest (njegovoj virulenciji) i imunobiološkim kvalitetama makroorganizma da se odupre toj invaziji. imunosno oslabljenom makroorganizmu (AIDS) uzrokovati tešku. do potpunog oporavka organizma u stanje prije početka bolesti ili zaostajanja trajnih posljedica. neinfektivnih bolesti. Inicijalni (invazivni) stadij koji traje od pojave općih do pojave specijalnih simptoma bolesti. 3. općenito. tj. Prilikom razmatranja ovih kliničkih stadija bolesti treba uvijek infektivnu bolest promatrati kao borbu dvaju sudionika: mikroorganizma i makroorganizma. Tako će primjerice i jedan neinvazivni uzročnik kao Pneumocystis carinii u kondicioniranom. već između infekcije i početka bolesti postoji određena latencija. Stadij inkubacije (primarne latencije infekta) koji traje od ulaska mikroorganizama i/ili njihovih toksina u makroorganizam do prvih simptoma bolesti. 4.

Osim toga.Lisić – I. ona je i aktivni stadij jer u organizmu dolazi do niza različitih zbivanja. a kratka u akutnih infektivnih bolesti. tetanus. osobito u bolestima s varijabilnom inkubacijom. rabies). Resorpcija uzročnika i toksina utječe uvelike na dužinu inkubacije u bolestima u kojih uzročnici i/ili toksini ulaze u tijelo preko rana (npr.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 41 kroničnih. Ako je ta doza vrlo visoka. Da bi došlo do kliničke pojave bolesti. Iako je inkubacija klinički latentni stadij bolesti. u nekih infektivnih bolesti (enteroviroze. Međutim. čemu se obrambene snage makroorganizma opiru. inkubacija će biti kraća i obrnuto.M. mikroorganizmi se moraju razmnožiti do nekog kritičnog broja i/ili proizvesti kritičnu količinu toksina. Kad se još izvan organizma stvorila dovoljna količina . influenza) i do proboja postojećega bazičnog imuniteta. Što je mogućnost resorpcije uzročnika i toksina veća. tetanus). inkubacija u iste akutne infektivne bolesti može biti manje ili više varijabilna (trbušni tifus. Dužina inkubacije. može doći.3 Dužina inkubacije u nekih akutnih infektivnih bolesti KRATKA (do 7 dana) streptokokne bolesti meningitis epidemica salmoneloze dysenteria bacillaris cholera botulizam anthrax malleus erysipeloides tularemia obična prehlada influenza febris pappataci SREDNJE DUGA (7 − 14 dana) pertussis typhus abdominalis typhus exanthematicus leptospiroses morbilli exanthema subitum poliomyelitis malaria amoebiasis DUGA (14 dana i više) Q-groznica rubeola varicella parotitis epidemica hepatitis epidemica hepatitis B i C rabies mikoplazma pneumonije prilično normirana (morbili). a ciljni organski sustav bliže rani. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . bitno ovisi o infektivnoj dozi mikroorganizama. više od 2 tjedna (tabl. druge srednje dugu 7 − 14 dana i treće dugu. i među akutnim infektivnim bolestima neke imaju kratku inkubaciju do 7 dana. 3). a u drugih Tablica 3.

Nakon zaražavanja prolaze bacili tifusa kroz epitel donjeg dijela ileuma pinocitozom i razmnožavaju se najprije u limfnom tkivu crijeva i mezenterija. i na mnoge druge bolesti. a onda i iz tkiva. pa može poslužiti za razumijevanje patogeneze velikog dijela infektivnih bolesti. biološki ciklus malaričnog parazita. koji se nakon ulaska u krv najprije razmnožava u jetrenim stanicama (preeritrocitni ciklus). što nije odmah uočljivo u bolestima u kojih se on nalazi u unutarnjim organima. i tu se stvaraju nova žarišta. Da bi se dobio uvid u te biološke procese. U tim slučajevima inkubacija odgovara vremenski senzibilizaciji . Ona prema tome ima opće značenje. Prema tome se razmnožavanje mikroba u limfnom sustavu crijeva i mezenterija.42 toksina (npr. kao tipičnoj cikličkoj infektivnoj bolesti. i to najprije iz krvi. nakon toga počinje svoj razvoj u eritrocitima (eritrocitni ciklus). Ta patogenetska shema najljepše ilustrira ono što je već prije spomenuto. da je inkubacija aktivni stadij bolesti i da se u njoj bolest priprema. a odatle odlaze u krv (primarna bakteriemija). Shema patogeneze trbušnog tifusa da se primijeniti. pa mikrobi postupno nestaju. Iz nje se vidi i to da primarni afekt spada u inkubaciju. U inkubaciji se zbivaju i drugi biološki procesi koji karakteriziraju uglavnom sve cikličke bakterijske i virusne infektivne bolesti. Kao posljedica bakteriemije javljaju se u krvi protutijela u većoj mjeri. u prvom redu u jetru i slezenu. bit će inkubacija osobito kratka. primarna bakteriemija i stvaranje sekundarnih fokusa zbivaju u inkubaciji. npr. u hrani kontaminiranoj stafilokokima). Prvi simptomi bolesti u svezi su s pojavom sekundarne bakteriemije. iz kojih također uzročnici odlaze u krv. U biološke procese koji se zbivaju u inkubaciji spada i npr. tj. U nekih bolesti su kliničke manifestacije izraz preosjetljivosti makroorganizma na mikroorganizme. Krvlju dolaze mikrobi u druge organe. kao što rekosmo. brucelozu i mnoge virusne bolesti. prikazat ćemo patogenetski tijek zbivanja u trbušnom tifusu. pa bakteriemija biva jačom (sekundarna bakteriemija) i bacili tifusa preplave cijeli organizam. a istom se tada javljaju prvi klinički simptomi bolesti.

u grupnih otrovanja hranom ako je uzrok otrovanja toksin stafilokoka. valja napomenuti da jedan od uzroka variranja inkubacije može biti i dvostruka infekcija. varićela i hripavac produžuju inkubaciju morbila. a laki tetanus dulju od 13 dana. U zaključku se može reći da nema jedinstvenog tumačenja za tijek i dužinu inkubacije. jer se prema njoj određuje dužina trajanja karantene. Daljnje epidemiološko značenje dužine inkubacije očituje se u određivanju dužine karantene. poznavanje dužine inkubacije u različitih i istih infektivnih bolesti ima višestruko značenje: a) Dijagnostičko značenje inkubacije važno je zbog toga što se na temelju poznavanja dužine inkubacije neke bolesti mogu odmah isključiti iz diferencijalno-dijagnostičkog razmatranja. Inkubacija može u nekih bolesti biti veoma produžena i zbog toga što je infektivna bolest ostala za neko vrijeme latentna (npr. b) Prognostičko značenje inkubacije dolazi do izražaja u onih bolesti gdje je inkubacija varijabilna. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . izolacije i nadzora. srednje teški od 9 − 13 dana. odnosno opservacije eksponiranih ljudi. c) Epidemiološko značenje inkubacije važno je u slučajevima kada znamo o kojoj se bolesti radi i na temelju dužine inkubacije možemo locirati mjesto i izvor zaraze (npr. ovisni o samoj prirodi uzročnika i interakciji mikroorganizma prema makroorganizmu. Vrlo teški tetanus imat će inkubaciju kraću od 8 dana. Inicijalni (invazivni) stadij bolesti . a druge uključiti. inkubacija je do 6 sati. malarija. tetanus. U tom je slučaju važna najduža inkubacija dotične bolesti. Čimbenici koji uvjetuju tijek i trajanje inkubacije u različitih bolesti su različiti. rubeola i druge).M. No.Lisić – I. a ako je to infekt uzrokovan salmonelama. 2. inkubacija je najčešće 12 − 36 sati. Tako škrlet.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 43 makroorganizma na mikroorganizam. trbušnog tifusa) te tako spriječiti izbijanje epidemije. Konačno. To vrijedi u prvom redu za infektivne bolesti koje imaju normiranu i manje-više jednaku dužinu inkubacije (morbili. Tako npr. primjerice u tetanusu. rabies).

lues. prva faza krpeljnog meningoencefalitisa). varicela može početi direktnim izbijanjem osipa. 3. obično postepeno (pojavom specijalnih simptoma). mogu uzročnici naći u krvi (bakteriemija. viremija). specijalnim simptomom. infektivna mononukleoza). npr. U nekih je bolesti inicijalni stadij jasno odijeljen od stadija razvijene bolesti (morbili) ili. izuzetno nešto duže (hripavac). nego se čini da bolest počinje specijalnim simptomima (serozni meningitisi). bakterijski meningitisi. jasno je da je dijagnoza infektivne bolesti u tom stadiju vrlo teška (zasnovana uglavnom na epidemiološkim podacima i trajanju inkubacije). U nekih bolesti u kojih su uzročnici ušli u organizam kroz kožu ili vidljive sluznice nalaze se i promjene na mjestu ulaska uzročnika u organizam − primarni afekt. tularemija. Stadij razvijene bolesti Stadij razvijene bolesti određen je specijalnim simptomima bolesti i traje od njihova pojavljivanja do početka njihova povlačenja. Češće se to zbiva u djece. zajednički za sve infektivne bolesti i uglavnom nema još specijalnih simptoma bolesti. lajmska borelioza itd. Inicijalni simptomi mogu biti i izrazito blagi. Budući da su u inicijalnom stadiju izraženi samo opći simptomi infekta. U tom se stadiju na temelju . morbus minor u enteroviroza. krupozna pneumonija). tj. Bolesti koje imaju izrazito brzu dinamiku. fulminantne sepse. prelazi u stadij razvijene bolesti. febrilni oblik leptospiroze. a često i nemoguća. Inicijalni stadij bolesti traje uglavnom samo nekoliko dana. Međutim u većine infektivnih bolesti početni stadij. ako dođe do generalizacije infekta. antraks. Karakteristika je inicijalnog stadija i u tome što se u njemu. Klinički se to očituje sindromom toksemije i otokom slezene. Bolesti koje počinju postepeno imaju u pravilu i duži stadij inicijalnih simptoma (hripavac. gdje npr. tako da ih bolesnik ne zamijeti. štoviše. obično počinju brutalno − naglo i imaju kratak. koji puta neprimjetan inicijalni stadij (npr. formira samostalni stadij bolesti (npr.44 Inicijalna ili početna faza infektivne bolesti traje od javljanja prvih (općih) kliničkih simptoma bolesti do pojave specijalnih simptoma.

Stoga je osobito važno odijeliti opće od specijalnih simptoma infektivne bolesti. a kasnije s pomoću diferencijalnodijagnostičkog postupka i konačna etiološka dijagnoza. osobito u općih infektivnih bolesti.M.. U tom stadiju bolest kreće nabolje ili postepeno − litički ili naglo − kritički. poneki od tih simptoma mogu zaostati. npr. rozeola. Ako se opći i specijalni simptomi bolesti u stadiju regresije pogoršaju tada govorimo o rekrudescenciji bolesti. npr. katkad nakon prolaznog pogoršanja u fazi razvijene bolesti (perturbatio praecritica). kao što je napomenuto. Iako se na koncu ovog stadija bolesti opći i specijalni simptomi uglavnom povlače. dovodi na koži do sudamina (miliaria crystallina). 4. Do pogoršanja infektivnih bolesti može doći ako liječenje nije dovoljno dobro provedeno ili ako bolesnik preranim ustajanjem. pojavljivanje tifoznog sindroma (adinamija. leukopenija s aneozinofilijom itd. No. Specijalni su simptmi navedeni na tablici 3. tumor lijenis. jer po specijalnim simptomima kliničar zna da je bolesnik ušao u fazu razvijene bolesti i postavlja dijagnozu.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 45 anamneze. trbušnog tifusa. Zbog velikih oscilacija pri padanju temperature i prevage parasimpatikusa bolesnici se u tom stadiju bolesti znoje i ako je znojenje profuzno.Lisić – I. omogućit će postavljanje dijagnoze bolesti. neki od općih simptoma mogu prikazati kao lažno vodeći simptomi bolesti i zavesti kliničara na krivi dijagnostički put. U fazi regresije opći i specijalni simptomi postupno iščezavaju. pa tada govorimo o posljedicama infektivne bolesti. a javlja se potreba za snom i apetit. Do . tifozno depresivno konfuzno stanje). neprikladnom prehranom ili na koji drugi način optereti oboljele organe. Stadij regresije bolesti Stadij regresije bolesti počinje povlačenjem specijalnih simptoma i traje do nestanka specijalnih i općih simptoma bolesti ili zaostajanja posljedica infektivne bolesti. specijalnih simptoma i osnovnih nalaza postavlja radna dijagnoza (koji put i konačna dijagnoza) infektivne bolesti. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . kljenuti nakon encefalitisa itd.. To koji put nije lako jer se.

Mogu se javiti i dugo vremena nakon preboljele bolesti (malarija. liječnik mora uvijek imati na umu da je rekonvalescencija stadij bolesti. Stadij rekonvalescencije Stadij rekonvalescencije traje od nestanka općih i specijalnih simptoma do povratka organizma u ono stanje u kojem je bio prije izbijanja infektivne bolesti (restitutio ad integrum). dakle do njihova fiksiranja. razvijanje rezistencije ili tolerancije na antibiotike i kemoterapeutike. kao što su trbušni tifus. Ona je posebice duga u infektivnim bolestima SŽS-a. jer ona i u istih bolesti može trajati različito dugo. o kondiciji bolesnika prije početka bolesti te o liječenju. pjegavac). Dužina rekonvalescencije ovisi o težini bolesti i njezinu trajanju. stadij rekonvalescencije traje do prestanka oporavka tih posljedica. Recidivi su obično lakši od prvotne bolesti i simptomi se mogu samo parcijalno izraziti (parcijalni recidivi). bruceloza i rekurens. snaga mu se vraća. o pojavi komplikacija i posljedica. treba o svim ovim parametrima dobro razmisliti prije donošenja suda o radnoj sposobnosti. prehrani i njezi za vrijeme bolesti. npr. do recidiva bolesti može katkad doći i u rekonvalescenciji drugih infektivnih bolesti iz istih uzroka zbog kojih se javljaju i rekrudescencije.46 rekrudescencije mogu dovesti i promjene u samom uzročniku bolesti. panniculus adiposus se povećava. a muskulatura koja je tijekom dugotrajnih bolesti atrofirala dobiva postupno svoj stari volumen. 5. Međutim. No. Rekonvalescenciju je kao stadij bolesti teško vremenski definirati. To je stadij anaboličkih procesa u kojem se bolesnik postepeno oporavlja. malarija. Kada to zbog zaostajanja posljedica infektivne bolesti nije moguće. u kojih može trajati i duže od godinu dana. no mogu u iscrpljenog bolesnika biti tako teški da mu ugroze život i dovedu do smrti. . i ako se radi o bolesnicima koji na poslu obavljaju težak fizički rad. Recidivima ili relapsima posebno su sklone neke bolesti. Ponovno javljanje simptoma iste bolesti u stadiju rekonvalescencije nazivamo recidiv ili relaps bolesti.

Kao primjer može se spomenuti teži encefalitis u tijeku parotitisa. b) O komplikaciji se govori i onda ako je patološkim procesom ili toksemijom zahvaćen neki važniji organ. Prema genezi mogu se svrstati u one uzrokovane samim uzročnikom i one koje su nastale djelovanjem drugih čimbenika. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA . koji nije redovito pogođen bolešću. rubeola. salmonelama. glomerulonefritis i reumatska groznica nakon streptokoknih bolesti. epidemični parotitis. Komplikacije mogu biti različite geneze i dovesti do trajnih oštećenja organa. ili zato što uzročnik pokazuje stanovitu organotropnost. upala žučnog mjehura i bubrega u tijeku trbušnog tifusa. označit ćemo to komplikacijom. šigelama. posebno onda ako se radi o organu čija je funkcija važna za život bolesnika. ili zbog senzibilizacije organizma na tkivo samog oštećenog organa.M. Reiterov sindrom u nosilaca antigena HLA B27 nastao nakon infekcije klamidijama. postinfektivni encefalitisi u tijeku niza virusnih egzantemskih i neegzantemskih bolesti (morbili. no ako se javi teški encefalitis. c) Komplikacije mogu nastati i zbog senzibilizacije organa i tkiva prema uzročniku osnovne bolesti. ureaplazmama. kampilobakterom i jersinijama. npr. infektivna mononukleoza). . npr. npr. npr. varicela. Do afekcije takvog organa dolazi katkad zbog toga što je organ otprije oštećen (locus minoris resistentiae). U komplikacije uzrokovane samim uzročnikom možemo ubrojiti: a) osobitu akcentuaciju neke redovite pojave u tijeku infektivne bolesti. ili kao precipitirajući faktori u genski predodređenih osoba. a katkad mogu biti i uzrokom smrti. Naime serozni meningitis u tijeku parotitisa česta je pojava.Lisić – I.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 47 Komplikacije infektivnih bolesti Uz rekrudescencije i recidive tijek infektivne bolesti mogu remetiti i komplikacije. endokarditis na oštećenim zaliscima nastao u tijeku sepse. npr. Tim nazivom označuju se sva ona nepredviđena i neuobičajena patološka zbivanja u tijeku infektivne bolesti koja su izravno ili neizravno uvjetovana samom infektivnom bolešću.

kvalitativno i kvantitativno deficijentne prehrane s razvojem hipoproteinemije i edema te različitim hipovitaminozama. gljivične infekcije i disbiotski proljevi u tijeku davanja antibiotika. tromboza vena nogu. polineuritis u dijabetičara i alkoholičara itd. d) Do komplikacija može doći i zbog lošeg održavanja unutrašnjeg ekvilibrija bolesnika. alergijske manifestacije. e) Komplikacije se mogu javiti i kao posljedica terapije infektivnih bolesti. Njihova se važnost najbolje vidi po tome što u nekih infektivnih bolesti (influenca. zbog svoje važnosti. zauzimaju posebno mjesto među komplikacijama infektivnih bolesti. Bolesnici mogu pripadati raznim dobnim grupama. koja se javlja osobito u starijih ljudi. c) Komplikacije se mogu javiti i zbog toga što bolesnik nije ispravno njegovan.) težina bolesti i letalitet ovise baš o njima. dolaze iz različitih miljea i iz različitih . jer oblik kliničke bolesti ne ovisi samo o virulenciji uzročnika već i o bolesniku i njegovoj okolini. gnojni infekti žlijezda slinovnica. vidjet ćemo da on pokazuje znatne varijacije. To je i razumljivo. npr. Varijacije tijeka infektivne bolesti Ako promatramo klinički tijek više slučajeva iste infektivne bolesti. dekubitusi. b) Do komplikacija može doći i zbog toga što infektivne bolesti općenito. Ovamo se mogu ubrojiti npr. Ta se stanja češće javljaju tijekom teških infekcija. morbili. stvaraju dispoziciju za neka patološka stanja. precipitacija alkoholnog delirija u potatora. npr.48 U komplikacije uzrokovane drugim uzrocima možemo ubrojiti: a) sekundarne infekcije koje. atelektaze i nakupljanje sekreta u respiratorno insuficijentnih bolesnika itd. bez obzira na svoju etiologiju. npr. serumska bolest kao posljedica terapije životinjskim serumom itd. agranulocitoza zbog primanja aminopirina ili fenacetina. razvoja ekstrarenalne azotemije zbog dehidracije itd. nastanka hipokaliemije i zbog toga popuštanja srca. AIDS itd. U akutnih infektivnih bolesti sekundarni se infekti javljaju najčešće u stadiju regresije bolesti.

škrlet ne javlja u tropskim predjelima zbog toga što je lizogeni fag koji inducira β-hemolitički streptokok grupe A na lučenje eritrogenog toksina termolabilan. Amebijaza. a te varijacije odnose se na težinu bolesti tako da oblici iste bolesti mogu biti lagani. lagani oblici kolere zvani kolerine). U tih su bolesnika i komplikacije bolesti uglavnom odsutne (npr. već završava povoljno prije vremena. neki su u boljoj neki u lošijoj kondiciji. abortivni oblik tifusa). Tako se. "genius epidemicus" neke bolesti). Varijacije kliničke slike neke bolesti uvjetovane su i geografskim položajem kraja u kojem se javljaju. a zahtijeva i stanovito iskustvo. a) Lakši oblici neke bolesti odlikuju se manjim poremećajem općeg stanja bolesnika i blagim simptomima oboljelog organa ili organskog sustava. No ipak je ona u praksi većinom provediva. primjerice. Od tih oblika postoje prijelazi prema supkliničkim ili latentnim infekcijama. Rudimentarnima (oligosimptomatskim) nazivaju se oni oblici bolesti kada se ona ne ispolji potpuno. . već samo nekim svojim simptomima. Razumljivo je da između tih kategorija postoje prijelazi te da je takva razdioba do stanovite granice proizvoljna.M. ista infektivna bolest ne očituje se uvijek jednakom kliničkom slikom. U epidemiološkom pogledu takvi su oblici važniji nego teški oblici bolesti jer nisu vezani uz krevet i jer ostaju neprepoznati. koja je u tropima karakterizirana teškom kliničkom slikom (amebna dizenterija) i čestim komplikacijama (hepatitis). typhus ambulatorius. Lakši oblici bolesti s inače tipičnim simptomima nazivaju se katkad mitigiranima (morbilli mitigati). Obično u lakše oblike bolesti spadaju i abortivni oblici u kojih se bolest nakon klasičnog početka ne razvija do kraja. pa ih nazivamo ambulatornima. Poznato je da kliničke slike infektivnih bolesti variraju u dužim razdobljima (patomorfoza. klimom i sezonom.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 49 socioekonomskih prilika. typhus levissimus.Lisić – I. Prema tome. u umjerenom je pojasu znatno blaža bolest. Pritom najčešće i ne dolazi do potpunog razvoja specijalnih simptoma (npr. srednje teški i teški. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA .

rani toksoinfektivni šok. često zbog rane smrti bolesnika ne dospiju potpuno razviti. pa mogu. osim toga. To vrijedi i za virus herpes simpleksa. koji se zadržao u jednom od ganglija živčanog sustava nakon preboljenja bolesti. U tih se bolesnika mora računati s komplikacijama i letalnim ishodom. Slika bolesti je u srednje teških oblika. ti su mikroorganizmi i dalje virulentni. tako da oni i dalje ostaju u makroorganizmu. U niza bolesti može nastupiti ozdravljenje i bez uništenja mikroorganizama koji su izazvali bolest. Najčešće je to ozdravljenje praćeno i uništenjem mikroorganizama koji su izazvali bolest. često s diseminiranom intravaskularnom i potrošnom koagulacijom sa supsekventnom hemoragičnom dijatezom i azotemija. poremećaj svijesti s toksičnom encefalopatijom. može u odraslog izazvati herpes zoster. različiti toksični eritemi. tzv. koje su nakon preboljenja pjegavca zaostale u tijelu u latentnom stanju. često povraćanje. mogu u nekim slučajevima uzrokovati kasni recidiv pjegavca. Tako rikecije. Većina infektivnih bolesti završava ozdravljenjem. a svršetak im je nerijetko smrtan. c) Teški oblici bolesti karakterizirani su izrazitom toksemijom. Oba ova virusa. ponovno izazvati recidiv bolesti. Brillovu bolest. ako oslabi imunosna sposobnost makroorganizma. poremećaji vitalnih funkcija. Virus varicele. cholera siderans). "kao u knjizi". Međutim. Simptomi malignog sindroma su hipertermija. konvulzije. štono se kaže. a . Oblici bolesti s osobito teškom kliničkom slikom i ranim letalnim ishodom nazivaju se hipertoksičnim ili fulminantnim.50 b) Srednje teški oblici bolesti pokazuju obično klasičnu sliku bolesti. upotrebljava se i atribut siderans (npr. Ishod infektivne bolesti Ishod infektivne bolesti može biti različit. u kojih smrt nastupi u svega nekoliko sati. ali nisu (trenutno) za njega više patogeni jer ih imunosni sustav drži pod kontrolom. U njih se često javljaju komplikacije. U posve kratkim oblicima bolesti. profuzni proljevi. To se događa zbog toga što tada toksemični sindrom dominira nad specijalnim simptomima bolesti koji se.

1998. Mackowiak P. Arch. J. 5. Kushner I.107:356–360. kao što smo već napomenuli. Bolest može prijeći i u kronični oblik.129:247–248. kronični hepatitis itd. Nakon preboljenja infektivne bolesti mogu. Intern. 1995. 6.. Opća klinička infektologija. The acute phase response and the hematopoietic system: The role of cytokines. Immun. 7. 8. osobito u slučajevima kada već postoji kalkuloza žučnog mjehura ili bubrega uzročnik tifusa može uzrokovati trajno kliconoštvo fecesom ili urinom. Infect. bacil tuberkuloze. zaostati trajne posljedice (npr. No. 1998.24:1214–1216.F.21:1–18. citomegalovirus itd. kronična infektivna mononukleoza.. Schmidt J. Infect.A. Intern. Clin. Henderson B. Med. Trey J.M. Rasmussen A.). 1998. 4.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 51 i drugi mikroorganizmi (npr. Fališevac J. 1997. 1960. Smrt može nastupiti zbog težine same bolesti ili zbog komplikacija. Wasserman S.66:2401–2409. dopunjeno izdanje. Zaostali mikroorganizmi mogu uzrokovati i bolesti nekih organa. South. Zagreb: Školska knjiga. Wilson M. Dis. genitalnom sekretu i slini.Lisić – I. ishod može biti letalan. . Konačno. Crit.A. A study of physicians' perceptions of body temperature in health and disease. hidrocefalus itd. Oncol.. 5. 3. J.) mogu se u makroorganizmu koji je obolio od HIV-infekcije ponovno aktivirati i izazvati bolest. Mackowiak P. Ann. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA .158:1870–1881. 2. Mackowiak P. The influence of environmental temperature on the course of experimental herpes simplex infection. Seymour R. Dis.88:934–938. Jr. Rev.. Bacterial perturbation of cytokine networks. The microbe's view of infection (Editorial). Nakon preboljenja citomegalovirusne bolesti ovaj se virus može godinama lučiti u urinu. Falkow S..S.. Infect. Concepts of fever.A. kljenuti poslije upala SŽS-a. Editorial response: Assaulting a physiological response.R. LITERATURA: 1. Tako uzročnik tifusa može u čovjeka koji je prebolio trbušni tifus izazvati kronične upale žučnog mjehura i žučnih vodova i biti indirektno uzrok kalkulozi žučnog mjehura. i sur. 1988:36-76. Med. 1995. Med. npr. kronična upala bubrega. gluhoća. Hematol. toksoplazma.

1999. KLJUČNE RIJEČI A abortivni oblici infektivnih bolesti adinamija algički sindrom α-fetoprotein atipični oblici infektivnih bolesti B bakteriemija C cholera siderans D dijagnoza . N.continua . 1997. 10.rekrudescencija . 2 1. 1.. J. Gabay C. 1.stadij razvijene bolesti . N.remittens febrilni herpes foetor ex ore fulminantni oblici infektivnih bolesti G H herpes febrilis 26 38 2.stadij regresije F febris . Med. Engl J Med. Engl.inicijalni (invazivni) stadij . 2 17 38 9 38 1. Souba W.recidiv (relaps) . Kushner I.radna dijagnoza .336:41–48. 30 34 31 36 35 34 35 7 7 7 7 26 13 38 . Nutritional support.konačna (etiološka) "drug-fever" E egzogene bolesti ekološki čimbenici evolucija i tijek infektivnih bolesti .inkubacija .W.52 9.340:448–454. Acute-phase proteins and other systemic responses to inflammation.intermittens .

malinasti .3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 53 hiperpiretične temperature hipertoksični oblici infektivnih bolesti hiperproteinemija hipoproteinemija hipotalamički termostat I inkubacija ishod J jezik i infektivne bolesti . dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA .akcidentalni šumovi na srcu 4.fuliginozan . 27 35 14 14 . 14. 23.obložen .Lisić – I. 38 16 17 3 31 39 13 13 13 13 13 33 39 36 37 7 5 13. 1.locus minoris resistentiae kortikosteroidi križanje krivulje temperature i pulsa L lažno vodeći simptom M maligni sindrom meningizam metabolizam u tijeku infektivnih bolesti miliaria crystallina mitigirana bolest mokraća N NJ O okolina.septički -tifozan K karantena kliconoštvo komplikacije .M. utjecaj na tijek infektivne bolesti opći algički sindrom opći simptomi infektivnih bolesti organotropija P perturbatio praecritica poremećenje funkcija kardiovaskularnog sustava . 38 12 24 35 38 23 37 2.

CRP . 23 23 23 23 25 21 16 16 19 20 20 20 R reakcija akutne faze .haptoglobin S sedimentacija eritrocita simptomi infektivnih bolesti .hijalini cilindri . 27 38 35 .status typhosus .febrilna proteinurija .54 .leukopenija . 24 17 17 17 18 1.α1-antitripsin .opći .proljev poremećenje funkcija središnjega živčanog sustava .krvni tlak . 1.povraćanje .promjene u staničnim elementima krvi . 10 10.prigodni cerebralni napadi .amnezija .specijalni srednje teški oblici infektivnih bolesti sudamina 17.citokini . 12 12. 11.sedimentum lateritium pseudodijabetes povećanje slezene (tumor lijenis) .afektivni respiratorni cerebralni napadi .febrilne konvulzije .proteini akutne faze .konfuzija . 16 24 24 25 17.meningizam promjene u krvi promjene u metabolizmu . 24. 11.elektroforeza serumskih proteina .jezik .delirij .leukocitoza . 12.dikrotija pulsa .reakcija akutne faze promjene u mokraći .tahikardija poremećenje funkcija probavnog sustava .vazomotorna sinkopa .skretanje ulijevo 14 14 15 14 13 13 13 13 10 10 11.promjene u tekućem dijelu krvi .bradikardija .

3.3 Kliničke karakteristike infektivnih bolesti 55 Š šok.febris intermittens .Pell-Ebsteinova .diurnalni ritam (nikto-hemeralni ciklus) . 3. 6. 2. 8. 9 10. 7. 30 38 3. 4. dio: OPĆA INFEKTOLOGIJA .relativna temperatura . 3. 7.bazalna tjelesna temperatura .intermitentna . 21 23 37 28 2.febris undulanas tijek infektivne bolesti teški oblici infektivnih bolesti tresavica tumor lijenis U urin V varijacije infektivne bolesti vodeći simptomi vrućica . toksoinfektivni T tahikardija u tijeku infektivnih bolesti . 3 3 6. 9. 4.remitentna .sedlasta . 4. .febris recurrens . 4.M.apsolutna .monofazna .trajanje Z zimica znojenje 39 14 14 14 3.kontinua .Lisić – I.hipotalamički termostat . 8.hiperpiretična . 8.bifazna . 6.lažna temperatura temperaturna krivulja .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful