P. 1
Entomologija Milan Maceljski 1999

Entomologija Milan Maceljski 1999

|Views: 29,848|Likes:
Published by Nebojsa Radenkovic

More info:

Published by: Nebojsa Radenkovic on May 29, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/14/2015

pdf

text

original

Sections

Brojna i važna porodica. Breskvina
moljca, koji se ubraja u ovu porodicu,
SI. 257. štete od smokvina moljcz opisujemo zajedno s breskvinim savijačem
(snimio M. Maceljski)

kod

savijača plodova.

Repin moljac (Scrobipalpa /Phthorimaea/ocellatella Boyd.)

Tipičan periodični štetnik šećerne repe. U Vojvodini su zabilježene gradacije
1949.-1952., 1962.-1963.g., a i kasnije u nekim godinama bilo je lokalnih jačih
napada. U Hrvatskoj je nešto češća pojava na području Županje.
Leptirić je svijetlosmede boje, raspon mu je krila 12-15 mm. Gusjenice su
ružičaste boje, svijetlije s trbušne strane. Narastu do 12 mm.
Prezimljuje na starom repištu u stadiju odrasle gusjenice ili kukuljice. Leptirić
izlijeće vrlo rano: od kraja ožujka. Budući da vrsta ima 4-5 generacija, one se
isprepliću pa se leptirići nalaze sve do jeseni. Ženke odlažu 100-150 jaja na biljke
šećerne repe. Gusjenice se u proljeće razvijaju 3-4 tjedna, ljeti samo 2-3 tjedna.
Napadaju biljke iz roda Beta. Izgrizaju lišće, najradije centralno lišće, ubušuju se
u peteljke i dopiru do glave korijena te ulaze u nju. Peteljke pocrne, a glave se
korijena izdužuju i gnjile. Zapažaju se i po pređi koju proizvode. Mogu oštećivati
korijen repe dok čeka preradu, odnosno u trapu.

258

Štetniku pogoduje toplo i suho
vrijeme, rano proljeće i duga jesen.
Stoga je važniji u našim suhim i sušnijim
područjima. Naročito jak napad može
pričiniti zadnja generacija krajem ljeta i
početkom jeseni. U Mađarskoj je
utvrđeno da 10-20 gusjenica po repi
snizi prinos korijena za 19 %, a šećera
za 48 %. Pragom odluke za suzbijanje
smatra se najmanje 70 % biljaka
zaraženih s prosječno 4-5 gusjenica po
zaraženoj biljci, i to ako se ne očekuju

kiše.

SI. 258. Gusjenica i štete od repina moljca

(snimio M. Maceljski)

Suzbijanje se provodi pravilnim plodoredom, uništavanjem ostataka biljaka
na starom repištu, sprečavanjem širenja zaraze na izvađenom korijenju repe te
primjenom insekticida kad brojnost gusjenica prijeđe prag odluke. Od insekticida
koriste se organofosforni, no sigurno su djelotvorni i piretroidi te neki drugi
insekticidi. Najvažnijom mjerom suzbijanja smatra se navodnjavanje.

Krumpirov moljac (Phthorimaea operculella Zell.)

Dugo smatran karantenskim štetnikom za našu zemlju, no više nije na listi
karantenskih štetnika. Proširen u našem obalnom području. Nanosi velike štete
uskladištenom krumpiru.
Leptirić je smedežute
boje. Raspon krila je 10-14
mm. Gusjenica je
bjeličaste boje, sa
svijetloružičastim hrptom.
Naraste do 12 mm. Štetnik
živi i razvija se u prirodi,
ali i u skladištima
krumpira.
Leptiri

najčešće
prezime u skladištima
krumpira. Izlijeću pri 8 °C.
Ženke leptira odlažu jaja
na biljke. Gusjenice isprva
miniraju lišće, zatim se
ubušuju u stabljiku. Iz stabljike mogu doći i do gomolja krumpira pa tako budu
donesene u skladišta. Tu se nesmetano razmnažaju, dajući više generacija. Obično
imaju 4-6 generacija. Osim krumpira, napadaju rajčicu, patlidan i duhan, no štete
su zanemarive.

Suzbijanje na polju nije potrebno, ali je neobično važno spriječiti
razmnožavanje u skladištima krumpira, ne samo zbog velikih šteta, nego i zato

SI. 259- Gomolji napadnuti od gusjenica krumpirova

moljca (snimio M. Maceljski)

259

što u skladištima prezimljuje tisuće leptirića koji u proljeće prenose zarazu na
polja i omogućuju opće povećanje brojnosti populacije štetnika u nekom području.
Uskladištavati treba nezaraženi krumpir, zidove skladišta treba (u području gdje
je moljac prisutan) prije unošenja krumpira oprskati insekticidima na osnovi
pirimifosmetila, malationa, klorpirifosmetila i sličnim dozvoljenim insekticidima.
Male hrpe gomolja dobro je pokriti pijeskom, a zaražene gomolje najbolje je što
brže potrošiti za stočnu hranu. Najstrože je zabranjeno i kažnjivo gomolje kaimpira
izravno tretirati insekticidima..

Pamukov moljac (Pectinophora gossypiella Saund.).

Jedan je od najvažnijih svjetskih štetnika pamuka, naročito u Egiptu i SAD.
Na podaičju bivše Jugoslavije nađen je 1952. godine u crnogorskom primorju,
štećuje cvjetne pupove, cvjetove i čahure pamuka te vlakno i sjeme. Prenosi se
uvoznim vlaknom i sjemenom pa se ti proizvodi strogo nadziru na graničnim
prijelazima zemalja koje gaje pamuk a nisu zaražene. Osim na pamuku, može se
održati i na nekim divljim vrstama sljezova, npr. na korovima i ukrasnim biljkama
rodova Abutilon i Hibiscus.

Kajsijini moljci (Recurvaria nanella Hb., R. leucatella Cl.) napadaju kajsiju,

katkad jabuku, a rjeđe lišće drugih vrsta voćaka. To su mali leptirići uskih krila.
Njihove su gusjenice ružičaste boje, duge do 6 mm. Prezime gusjenice ispod
kore ili uz pupove voćaka. Gusjenice u rano proljeće izgrizaju pupove, a kasnije
lišće, koje zapredaju. Najčešće su na južnoj strani krošnje. Leptiri lete u lipnju.
Gusjenice izađu iz jaja još ljeti, prave mine u lišću ili se hrane na naličju, a ne
prave značajnije štete. Zatim prezime. Dakle, ove vrste imaju jednu generaciju
godišnje. Suzbijaju se zimskim prskanjem voćaka uljanim organofosfornim
sredstvima. Moguće je skidati i uništavati zapretke s gusjenicama. Za jačeg napada
treba u vrijeme samog početka napada provesti tretiranje insekticidima na bazi
diklorvosa, triklorfona, fosalona, piretroidima i dr.

Kimov moljac (Depressaria depressana F.) zapreda cvat različitih vrsta štitarki,
posebice kima, celera i anisa. Izjeda drške cvjetova i sjeme. Slične štete pravi i
vrsta Agonopterix/Depressaria/nervosa Hw., a artičoku oštećuju gusjenice vrste
D. erinaceella Stgr.

Jabučni moljac srčikar (Blastodacna atra Zell. /B. putripennella/ - porodica

Agonexenidae). Rjeđi je štetnik jabuke u nas. Leptiri lete krajem svibnja i u lipnju.
Odlaže jaja na lišće i izboje. Gusjenica nagriza lišće, a zatim buši hodnik u blizini
pupa. Pup ne tjera. Tu gusjenica prezimi. U proljeće se gusjenica ubušuje u bazu
izboja te buši izboj. Izboji se suše. Suzbijanje je moguće odrezivanjem napadnutih
izboja.

Moljac mušmulice (Elachista triatomaea Hw.) napada ukrasni grm mušmuli
- kotoneaster. Otkriven na području Zagreba u 1977. g. (Balarin). Gusjenice su
crne boje, a zadržavaju se u svijetlim tuljcima koje ispredu. Brste i zapredaju lišće,
a to lišće posmedi.

260

ŠTETNICI DRVA

Uz više porodica kornjaša, drvo voćaka i ukrasnog drveća buše i neke
gusjenice. To su gusjenice vrsta koje se ubrajaju u porodice staklokrilaca i

drvotočaca.

STAKLOKRILCI - SESIIDAE (AEGERIDAE)

Ova porodica obuhvaća leptire nešto veća tijela i staklenoprozirnih krila.
Samo su rubovi krila obrubljeni najčešće obojenim ljuskicama. Raspon im je krila
najčešće od 18 do 28 mm. Gusjenice staklokrilca žive u izbojima i granama.
Bjelkaste su i uglavnom bez dlaka. Narastu do 3 cm.

Ribizov staklokrilac (Synanthedon tipuliformis ClemJ
Napada crveni i crni ribiz i ogrozd. Leptir ima crno tijelo, sa žutim poprečnim
prugama, a neprozirni je dio krila crn. Raspon im je krila oko 20 mm. Prezime
gusjenice u izbojima. Leptiri se javljaju početkom lipnja. Odlažu jaja pojedinačno
na pupove i izboje. Gusjenica se ubušuje u izboj i prodire u srčiku. Povremeno
prelazi iz jednog izboja u drugi. Prema jeseni buši prema dolje, a u proljeće
nastavlja bušiti. Dio se kukulji u svibnju, a dio ostaje još godinu dana u stadiju
gusjenice pa se tek onda kukulji. Gusjenica naraste do 15 mm. Svijetložute je
boje. Napad se zapaža po otvorima na izbojima iz kojih gusjenice izbacuju izmet.
Zaraženi izboji potamne, lako se lome i suše se. Suzbija se odrezivanjem i
spaljivanjem zaraženih izboja u toku čitave godine, a treba paziti da se odsiječe i
dio s gusjenicom, koja se može spustiti do samog korjena.

Jabukov staklokrilac (Synanthedon myopaeformis Borch.)
Važan je štetnik plantažnih nasada jabuka, a napada i dunju, šljivu i druge
voćke. Posebno su osjetljive sorte jabuka stavman i delišes, a manje jonatan. Leptir
ima tamno tijelo, s
crvenim prstenom oko
zatka. Krila su prozirna,
raspona 15-20 mm. Leptiri
lete od kraja svibnja pa do
kraja kolovoza, i najviše u
srpnju. Često odlažu jaja
na stablo u kojem se ženka
razvila. Najčešće odlažu
jaja na mjesta na kojima je
kora

ozlijeđena
obrezivanjem ili nekim
drugim uzrokom. Jaja su
odložena pod oštećenu koru najčešće u skupinama po 5 jaja. Gusjenica je
blijedožute boje, bez dlačica, a naraste do 22 mm. Ona se ubušuje u drvo praveći
plitke bušotine ispod kore. Žive hraneći se sokom voćaka. Hrane se i tijekom

SI. 260. Jabučna staklokrilka i gusjenica u drvetu (prema:
BASF)

261

zime. Štetnik se suzbija preventivno premazivanjem rana fungicidnim sredstvima
ili voćarskim voskom, prskanjem voćaka nakon reza bakrenim sredstvima i
čišćenjem kore voćaka. U preventivu pripada izbjegavanje mehaničkih oštećivanja
voćaka i suzbijanje jabučne krvave uši jer se u njihove rane naseljava ovaj štetnik.
Kada se štetnik pojavi u većoj mjeri, pristupa se hvatanju odraslih oblika u različite
posude s jabučnim sokom ili gnjilim jabukama. Zaražena mjesta na voćki treba
ogoliti i mehanički uništiti nađene gusjenice. Ta se mjesta mogu premazati ili
natopiti (četkama) ili oprskati insekticidima. Upotrebljavaju se ovi insekticidi:
lindan, fenitrotion, diklorvos i neki drugi, koji se u premazivanju i lokaliziranom
prskanju zimi primjenjuju u 5-10 puta jačoj koncentraciji od uobičajene. Prema
nekim izvorima (Ciglar) prag odluke za primjenu insekticida jest 100-400 gusjenica
na 20 voćaka. Pojava leptira može se pratiti i feromonom. Svaka primjena
insekticida u vrijeme leta ovog štetnika smanjuje i njegovu pojavu.

Malinin staklokrilac (Pennisetia /Bembecia/hylaeiformis Lasp.) oštećuje maline
na sličan način kao ribizov staklokrilac.

Stršljenka (Sesia IAegeria/ apiformis Clerck.) vrlo je čest štetnik topole, vrbe,
lipe, breze i jasena. Gusjenica buši hodnik u drvetu debla, a kasnije se može
zavući i u korijen. Iz rupe izbacuje pilovinu. Štete su najveće na mlađem drveću.
Veće štete na topoli, vrbi i brezi nanosi i mali topolin staklokrilac (Paranthrene
tabaniformis Rott.).

DRVOTOČCI - COSSIDAE

To su veliki leptiri, iako se prema drugim svojstvima ubrajaju u
mikrolepidoptera. Njihove gusjenice buše u drvetu voćaka.

Vrbotoč (Cossus cossus L.)

Napada deblo i deblje grane raznih vrsta voćaka, no posebno često vrbu,
brezu, topolu, brijest i drugo ukrasno drveće. Najradije napada starija stabla debljeg
debla. Leptir je sivosmede boje. Raspon krila je 7-10 cm pa pripada u naše najveće
leptire. Leptiri lete u lipnju i srpnju, ali samo noću. Odlože više stotina jaja u
skupinama u pukotine kore najčešće blizu tla. Ženka često odlaže jaja upravo na
stablo iz kojeg se razvila, pa zbog kumuliranja zaraze ono brzo propada. Gusjenice
se ubušuju u stablo ili deblju granu. Prvu godinu zadržavaju se uglavnom u kori,
a iduće godine prodiai u drvo. Porastom gusjenice i hodnik postaje sve širi. Iz
njegova otvora ispadaju grizotine i curi biljni sok. Treće godine opet se gusjenica
približava izlaznom otvoru gdje se kukulji. Odrasla gusjenica mesnate je boje, sa
sjajno crnom glavom, a naraste do 10 cm. Katkad se kukulji i izvan hodnika.
Suzbija se kao modro sitance.

Modro sitance - granotoč (Zeuzera pyrina L.)

Napada tanje grane, ali može se naći i u debljim granama, pa i u stablu.
Napada gotovo sve vrste voćaka, uključujući i maslinu, nadalje brezu, javor i

262

druge lišćare. Leptiri se pojavljuju u lipnju i srpnju, a lete do jeseni. Imaju bijela
krila, posuta crnim točkicama, raspona 5-7 cm. Odlažu svoja crvenkasto žuta jaja
u pukotine kore ili na pupove. Jedna ženka može odložiti oko 1000 jaja. Gusjenice
su žute, s tamnim točkicama, a narastu do 5 cm. Gusjenice su heliofilne te se
kreću prema svjetlu, dakle prema vrškovima grana i izboja na kojima se nalaze.
Tek se tamo ubušuju u tanke grančice, u kojima buše hodnik prema dolje.
Gusjenice povremeno izlaze iz bušotine te se ubušuju u novu nešto deblju grančicu.
Napadnute se grančice suše na dijelu od bušotine prema vršku. Iduće godine
gusjenice se spuštaju sve niže, dolaze i u deblje grane pa i u stablo. Katkad buše
hodnik oko stabla (prstenuju stablo), a ako tako napadnu mlade stablo ono brzo
propada. Izlazni otvor gusjenice često prelazi promjer od 1 cm. Kroz njega ispada
pilovina. Oko tog otvora plitko ispod kore nalazi se dio hodnika koji se može
prstom napipati. Smatra se da gusjenice izlučuju i neke za drveće otrovne tvari.

SI. 261. Gusjenica granotoča

SI. 262. Oštećenje debla od gusjenice

granotoča (snimio M. Maceljski)

Treće se godine kukulje na samom izlasku iz hodnika pa nakon izlaska leptira
prazne kukuljice vire iz rupe.
Nazočnost jedne gusjenice u dvogodišnjoj maslini uzrokuje njezino
propadanje. Snizuje prirod i ometa razvoj masline jedna gusjenica u 3-5 godišnjoj
maslini, 8 gusjenica u 8-godišnjoj maslini ili 15 gusjenica u 20-godišnjoj maslini
(Katalinić).

Iako nema mnogo prirodnih neprijatelja (dosta je aktivan djetlić), ipak je
prirodna smrtnost utjecajem raznih čimbenika vrlo velika pa iznosi i više od 95 %.
Naročito često napada drveće koje trpi od suše i uopće slabije njegovano i
održavano drveće. Budući da ženka često odlaže jaja na isto stablo u kojem se
razvila, mogu u nekom voćnjaku ili drvoredu pojedina stabla biti jako napadnuta,
a ostala stabla biti nezaražena. Zapažena je različita osjetljivost pojedinih kultivara
masline.

Preventivno suzbijanje moguće je u vrijeme izlaska gusjenica iz jaja i u tijeku
prvog ljeta, kad gusjenice povremeno izlaze iz svojih bušotina. U to se vrijeme
preporučuju sredstva s izvjesnim dubinskim djelovanjem da bi se uništile i one
gusjenice koje su se već ubušile, a nalaze se još plitko ispod kore. Takvo je
sredstvo primjerice fosfamidon. Uglavnom samo preventivno djeluju sredstva na

263

osnovi fosalona, diazinona, fentiona, triklorfona, te piretroidi. Zbog dugog
razdoblja ovipozicije potrebno je tretiranje krošnje više puta ponoviti. U voćnjacima
se u to vrijeme suzbijaju i neki drugi štetnici voćaka (npr. savijači plodova) te se
njihovim suzbijanjem sprečava i jača zaraza sitancem.
Kurativno suzbijanje sastoji se u uništenju gusjenice u grani ili deblu. U aipu
od vrbotoča ili granotoča uštrca se sredstvo na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid
ječe volatilnosti u peterostrukoj normalnoj koncentraciji i rupa se odmah zatvori
voćarskim voskom. Umjesto sredstva razredenih u vodi može se koristiti i neki
sprej na bazi diklorvosa, na koji je dobro pričvrstiti cjevčicu koja se umetne u
rupu pa se tako omogućava da što više sredstva ude u izlaznu rupu štetnika.
Zbog niske koncentracije aktivne tvari u spreju treba nastojati uštrcati što više
sredstva u rupu. Na taj su način svojevremeno uspješno sanirani javori u
Radničkom dolu u Zagrebu (Maceljski).
Zaražene grane od oba štetnika potrebno je stalno odrezivati i spaljivati, pri
čemu treba paziti da se odreže i dio sa štetnikom. Staro zaraženo drveće treba
izvaditi i spaliti jer je ono izvor zaraze za mlada stabla.

Savijač kore (Enarmonia formosana Scop. /Laspeyresia ivoeberiana Schiff./)

ubraja se u savijače. To je, takodjer, štetnik drveta odnosno kore voćke. U nas je
dosta rijedak. Napada trešnju, breskvu, jabuku i krušku. Gusjenice buše hodnike
u kori i deblu. Napad se vidi po rupici iz koje padaju izmet i grizotine. Na mjestu
oštećivanja nastaju rak rane. Gusjenice su svijetle žutosmede boje, a narastu do
14 mm. Štetnik ima dvije generacije godišnje. Ženka često polaže jaja na već
zaražena stabla pa se štete povećavaju. Od jakog napada suše se grane odnosno
stablo. Suzbija se uštrcavanjem insekticida na bazi diklorvosa kroz rupicu i
zatvaranjem rupice voćarskim voskom.

Šparogin korjenaš (Parahypopta /Hypopta/ caestrum Hb.)

Također se ubraja u porodicu Cossidae, no ne oštećuje drvo. Važan je štetnik
šparoge, prisutan u našem obalnom području, posebice na otoku Braču (Kačić).
Gusjenica oštećuje jestive podzemne dijelove. Leptir ima žutobijeli prednji par
krila, a smeđi stražnji par krila. Raspon krila je 3-4 cm. Gusjenica je žućkasta,
naraste do 4,5 cm. Ima neugodan miris.
Polurazvijene gusjenice prezime u
izdancima šparoge u tlu. U proljeće
nastavljaju ishranu te najveće štete
prave tijekom svibnja. Razvijene
gusjenice napuštaju biljku i kukulje se
unutar kokona, sasvim plitko u tlu.
Često vrh kokona viri iz zemlje. Nakon
približno mjesec dana izlijeće leptir. U
Dalmaciji se let odvija potkraj lipnja i
sredinom srpnja. Lete noću, uglavnom
SI. 263. Šparogin korjenaš'(snimila K. Žanić) unutar polja šparoge. Ženka nakon

264

kopulacije odlaže jaja oko korijenova vrata šparoge. Nakon 3-4 tjedna izlaze
gusjenice. One se hrane pupovima, mladim izdancima i podankom korijena
šparoge. Početkom zime spuštaju se niže i tu prezime.
Suzbijanje se provodi skupljanjem i uništavanjem gusjenica i kokona. Pri jačem
napadu treba berbu završiti ranije te nakon toga prskati ili zalijevati nasad 2-3
puta u razmacima po desetak dana. S obzirom da je berba završena, mogu se
koristiti različiti organofosforni insekticidi ili piretroidi. LJ Italiji se u mladim
nasadima primjenjuju granule na osnovi klorpirifosetila oko svake biljke, a u
starijem se nasadu nakon berbe razgrnu humci, stave granule i izmiješaju s tlom.

SAVIJAČI - TORTRICIDAE

Najvažnija su porodica Microlepidoptera. Prema podacima Batinice na
području bivše Jugoslavije registrirano je 348 vrsta savijača, a od njih su šezdesetak
vrsta poznati štetnici voćaka. Samo u nekih vrsta savijača gusjenice doista savijaju
list, a za veliku većinu taj naziv ne treba shvatiti doslovce. Radi preglednosti taj
veliki broj štetnih vrsta svrstan je u savijače pupa i lista, savijače štetne kožici
ploda, savijače plodova voćaka te savijače vinove loze. Za razlikovanje najvažnijih
vrsta savijača pupa i lista te kožice (pokožice) plodova služi tabelarni pregled.

SAVIJAČI PUPA I LISTA

Neki savijači pupa i lista javljaju se i u šumama, pa njihovoj jačoj pojavi u
voćnjacima pridonosi blizina šume. Utvrđeno je da je jačoj pojavi nekih vrsta
pridonijela i povećana primjena insekticida koji uništavaju njihove prirodne
neprijatelje, a koji zbog skrivenog načina života savijača imaju na njih slabije
djelovanje. Konačno, intenziviranje proizvodnje voća, bolja agrotehnika i gnojidba
povećava prirast mladog lišća i time stvara povoljnije uvjete i za ovu skupinu
štetnika.

Gusjenice savijača pupa i lista javljaju se rano u proljeće, čim počne otvaranje
pupova. Budući da žive uglavnom unutar napadnutih organa i da su malene, teže
se zapažaju pa je i to razlog što se njihove štete podcjenjuju.

Sivi savijač pupova (Hedya nubiferana Havv. /Argyroploce - Olethreutes
variegana Hb./)

Leptir ima raspon krila 15-20 mm. Prednja su krila tamnosmecla, s izraženim
poprečnim prugama i svijetlom vršnom trećinom. Gusjenice su zelenosive boje, s
crnom glavom i analnim štitom.

Šljivin savijač pupova (Hedya pruniana Hb. /Argyroploce - Oletbreutes

pruniana Hw./J.

Krila imaju raspon 14-18 mm, a prednja su krila svijetlosmecta, sa svijetlom
vršnom trećinom. Gusjenice su slične gusjenicama sivog savijača pupova, ali su
manje.

265

Tablica 4.

TABELARNI PREGLED RAZLIKA IZMEĐU GUSJENICA SAVIJAČA PUPA I LISTA I
KOŽICE PLODA

Naziv vrste i duljina

odrasle gusjenice

Archips rosana L.

18-20 mm

Archips xylosteana L.

18-24 mm

Archips podanus Se,
18-24 mm

Adoxophyes orana F.R.

16-20 mm

Hedya nubiferana Hw.

15-20 mm

Argyrotenia ljungiana Th.

15-18 mm

Hedya pruniana Hb.

10-14 mm

Neosphaleroptcra nubilana

Hw, 10-12 mm

Fandemis heparana Schiff

20-22 mm

Fandemis ribeana Hb.

20-22 mm

Spilonota ocellana F,

9-12 mm

Boja

leđna strana

tijela

svjetlo zelena

do tamno i sivo

zelena

tamno zelena

do ljubičasta

pigmen-tacijom

zelena

zelena ,od

svijetlo do

maslinasto

zelene

sivozelena do

tamno zelena

svijetlo-

zelenkasta

svijetlo zelena

svijetlo zelena

zelena

žuto-zelena

crnkasto

smeđa

bradavice

svjetlije od

tijela

svjetlije od

tijela, s crnom

u sredini

svjetlije od

tijela

svjetlije od

tijela

crne

svijetlije od

tijela

crne

zelene

svijetlije od,

tijela

svijetlije od

tijela

smeđe

glava

smeđa

tamno smeđa

svjetliji

crno smeđa
ili crna

smeđa, od

svijetle do

tamne

crna

neznatno

tamnija od

tijela, s 2

bočne tamne

pjege

crna

crno smeđa

zeleno smeđa

žuta ili smeđa,

s tamnijim

mrljama

crna

vratni štit

tamno smeđ

ili crn

smeđ, i to

naprijed

cn'eno ili

crno smeđ,

naprijed

svjetliji

smeđ

crn

smeđ

crn

zeleno-smed,

s tamnim

mrljama

zelen, s

tamnim

mrljama

žutozelen, s

tamnijim

rubom pozadi

crno smeđ

analni štit

boje tijela

crno smeđ

trbušne noge

crn

boje tijela

crn

boje tijela

zelen

zelen

boje tijela

boje tijela

crno smeđ

prsne noge

smeđe

tamno-

smede,

sa strane crne

tamne

svijetlo

smeđe

crne

svijetlo

smeđe

crne

zelene, a

vršni dio

smeđ

zelene

zelene

crne

266

Crveni savijač pupova (Spilonota /Tmetocera/ ocellana ¥.). Ima raspon krila

12-16 mm. Prednja su krila tamnomaslinaste boje u prvoj trećini, a žućkaste boje u
preostalom dijelu. Gusjenica je crvenkasta, s crnom glavom, a naraste do 13 mm.

Zeleni savijač pupova (Neospaleroptera /Cnephasia, Tortrix/nubilana Hw.).

Ima zelene gusjenice, s tamnom glavom. Narastu do 12 mm.
Mlade gusjenice prezime na zaklonjenim mjestima voćke, najčešće uz pupove.
Rano u proljeće, krajem ožujka i u travnju, napadaju pupove, mlado lišće i cvjetove
te ih izgrizaju. Napadnute organe zapredaju, a katkad se uvlače u pupove.
Napadom mogu izazvati deformaciju
listova i izboja, a pupovi često izgledaju
kao da su oštećeni od mraza. Gusjenice
su vrlo živahne. Razvoj gusjenica
crvenog savijača pupova sporiji je nego
razvoj gusjenica ostalih vrsta, pa
gusjenice mogu oštećivati i plodove,
kojima grizu pokožicu. Leptiri tih
savijača lete u svibnju i lipnju. Jaja
odlažu na lišće. Mlade gusjenice prave
manje štete na lišću tijekom ljeta, a
mogu praviti sitne grizotine i na
plodovima. Savijači pupa i lista imaju
samo jednu generaciju godišnje.

Savijači pupa i lista napadaju
različite vrste voćaka, najčešće jabuku,
krušku, dunju, šljivu, trešnju, višnju i kajsiju, ali i ukrasno drveće i neke druge
biljke. Šljivin savijač pupova uglavnom napada šljivu. U nas su najčešće vrste sivi
i crveni savijači pupa.

S obzirom da savijači pupa i lista prezimljuju na voćkama, mogu se uspješno
suzbijati zimskim prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima. Također je
djelotvorno njihovo suzbijanje u času napada gusjenica primjenom fosalona,
klorpirifosmetila, piretroida i nekih regulatora razvoja kukaca. Pragom odluke za
suzbijanje tih savijača najčešće se smatra zaraženost 5-10 % pregledanih organa
ili nalaz više od 4-5 gusjenica metodoma 100 udaraca.

SAVIJAČI KOŽICE PLODA

Savijač kožice ploda (Adoxophyes orana F.R. /Capua reticulana Hb./)

Savijač kožice ploda ili kapua postoji u našoj zemlji već dulji niz godina sudeći
prema nalazima leptira u raznim zbirkama. Kao štetnik otkriven je prvi put 1964.
g. u okolici Varaždina. Tek prije 2-3 desetljeća postaje gospodarski važnim
štetnikom. U posljednje vrijeme savijač kožice ploda uvrstio se u najštetnije savijače
nekih plantaža. U raznim područjima bivše Jugoslavije zabilježene su štete na
jabukama do 60 %, na kruškama i do 90 %, a na breskvama oko 40 % plodova.

SI. 264. Cvjetni pupovi izgrizeni od gusjenica

savijača pupova (snimio M. Maceljski)

267

SI. 265. Gusjenica savijača kožice ploda i izgled šteta

(prema: BASF)

Tako jaki napad razvio se uglavnom u plantažnim voćnjacima u kojima su se
provodile intenzivne, katkad i pretjerane mjere zaštite, uz primjenu univerzalnih
insekticida. U nekim plantažama kapua je postala veći-problem od jabučnog
savijača. Primjerice u 1980. g. u nekim srijemskim plantažama bilo je 2-4,3 %
plodova zaraženih jabučnim savijačem, a 13-26 % oštećenih od kapue (na
kontrolnim netretiranim stablima).

Savijač kožice ploda
najčešće napada jabuke i
kruške, no može oštećivati

i šljive, breskve, kajsije i

4

neke druge vrste voća.

I

Leptir ima raspon
krila 15-22 mm, prednja su
krila okeržute do
hrdastosmede boje u
mužjaka, a sivosmede u
ženki. Stražnja su krila
svijetlosiva. Gusjenica je
najčešće zamazano sivozelene boje, sa svijetlosmedom glavom, a naraste do 16-
20 mm.

Prezimi mlada gusjenica drugog ili trećeg stadija na voćkama, najčešće iza
zapredenog lišća, ispod ljusaka pupova, ispod kore ili u pukotinama kore. U
travnju i svibnju napada pupove. Na njima pravi štete slične štetama od savijača
pupova, a kasnije izgriza lišće koje zapreda, naročito lišće na vrškovima izboja.
Za topla i suha vremena može već napasti i plodove (ako ih ima), na kojima
izgriza manje ili veće, ali uvijek samo plitke udubine. Te udubine kasnije postanu
plutaste ili za vlažna vremena gnjiju. Kukulji se u napadnutim organima. Stadij
kukuljice traje 10-15 dana. Leptiri ove prezimjele generacije lete u drugoj polovici
svibnja i u lipnju. Ženke odlažu 30-100 jaja zbijenih zajedno u jajno leglo sjajno
žute boje, uglavnom na lišću voćaka. Gusjenice ove prve, tj. ljetne generacije,
napadaju lišće na vrhovima izboja, a naročito plodove, na kojima se nalaze od
lipnja do početka kolovoza. Štete su tipične i po njima se najlakše prepoznaje
prisutnost štetnika. Gusjenica izgriza kožicu ploda, najčešće počev od peteljke
ili pak tamo gdje se ploda dotiče neki drugi organ. Često zapredaju lišće uz plod.
Izgrizena površina ploda nepravilna je oblika i često višestruko razgranata. Ta
površina kasnije oplutavi. Leptiri ljetne generacije lete u srpnju i kolovozu. Ta
generacija leptira odlaže jaja na plodove, na kojima također veće štete mogu
napraviti male gusjenice prije odlaska na prezimljenje tijekom kolovoza, rujna i
listopada. Tragovi njihove ishrane vide se u obliku brojnih sitnih grizotina, koje
se, medjutim, medjusobno ne spajaju. Gusjenice te generacije mogu nastaviti
oštećivanje i nakon berbe u skladištu ako su ubrane zajedno s plodovima.
Jaja i gusjenice savijača kožice ploda više napadaju razni paraziti, pretežno
osa najeznica. Naročito je djelotvoran jajni parazit - osica Trichograma, pa je u
primjeni insekticida neophodno voditi računa da se poštede ti paraziti.
268

Djelotvornost tog parazita pokazuje podatak o gotovo stopostotnoj parazitiranosti
jaja savijača pokožice ploda u nekim većim nasadima (Jablanica 1971. g.) čime je
ujedno bio likvidiran jaki napad štetnika. Parazitirana jaja prepoznaju se po tome
što su sasvim crna, a nezaražena su jaja žutozelene boje. Upravo radi jakog
utjecaja parazita na brojnost ovog štetnika njegova pojava u ekstenzivno
zaštićivanim voćnjacima nije velika, ali jače se pojavio u plantažama u kojima se
primjenom nedovoljno selektivnih insekticida znatnije smanjio broj parazita
savijača. Dakle i savijač kožice ploda ili kapua štetnik je kojem pogoduje
nepravilna primjena pesticida, slično crvenom voćnom pauku, krvavoj uši jabuka,
lisnim minerima i nekim drugim štetnicima.
Tijekom zime razne vrste ptica hrane se gusjenicama ovog savijača.
Zimskim prskanjem voćaka uljanim organofosfornim insekticidima smanjuje
se uvelike i napad ovog štetnika jer se uništava dio gusjenica koje prezimljuju na
voćkama. Ipak je najvažniji rok suzbijanja u vrijeme izlaska gusjenica s mjesta
prezimljenja, dakle rano u proljeće. Ako se propusti taj rok, treba pratiti let leptira
(primjerice s pomoću feromona Adoxomone) i suzbijanje provesti u vrijeme izlaska
iz jaja gusjenica ljetne generacije, dakle u drugoj polovici lipnja i početkom srpnja.
U to se vrijeme često suzbijaju jabučni ili šljivin savijač pa se time istovremeno
suzbija i kapua. Ako je potrebno samo suzbijanje kapue, provest će se tretiranje
jednim od brojnih dopuštenih OP insekticida ili piretroida, no posebice se
preporučuju ekološki povoljniji regulatori razvoja kukaca i bioinsekticidi na osnovi
B. t. k. Za uspjeh je potrebno temeljito tretiranje što većom količinom škropiva.
U slučaju produljenog leta ljetne generacije potrebno je nakon 15 dana ponoviti
tretiranje. Tretiranja protiv ljetne generacije jabučnog savijača smanjuju i brojnost
jesenske generacije kapue, tj. one generacije koja će prezimjeti.
Na kraju treba još spomenuti da se pragom odluke, tj. onim intenzitetom
napada kod kojeg treba provesti suzbijanje smatra nalaz 5-10 gusjenica kapue na
100 grana (utvrcljeno metodom udaraca) prije cvatnje, 2-5 gusjenica na 100 grana
u toku ljeta odnosno 1-3 % oštećenih plodova. Osim utvrđivanja intenziteta pojave
gusjenica može se vrlo dobro pratiti brojnost leptira kapue ulovom na lovne lampe,
i to naročito na lampe s UV svjetlom, ali u novije se vrijeme to čini uz pomoć
feromona (primjerice Adoxomone).

Štete na plodovima jabuka i krušaka slične štetama koje čine gusjenice ljetne
generacije kapue može počiniti i gusjenica jednog drugog savijača vrste
Argyrotaenia IjungianaTh./pulcbellana Hw./. Ta je vrsta mjestimice prisutna u
Hrvatskoj, a zabilježena je jaka pojava u 1995. g. u Međimurju (Ciglar). No taj
štetnik čini glavne štete na plodovima tek u jesen, kad se njegova prisutnost
prepoznaje po zelenim gusjenicama dugim 15-18 mm. Ta vrsta savijača napada i
vinovu lozu i lavandu. Štete slične štetama koje čini jesenska generacija kapue
mogu pričiniti i neke gusjenice savijača pupa i lista.

Pandemis heparana Schiff. i druge vrste roda Pandemis
Savijači dosta prošireni u voćnjacima Hrvatske. Biologija im je slična biologiji
savijača pokožice ploda. Napadaju jabuku, krušku, šljivu, trešnju, ribizi i druge

269

vrste voćaka te različito ukrasno drveće. Leptirići imaju žutosmeda krila raspona
oko 20 mm. Gusjenice oštećuju lišće, katkad i plodove voćaka. Javljaju se u proljeće
i kasno ljeti. Leptiri lete početkom ljeta. Uvijaju list u kojem se kukulje. Pragom
odluke u vrijeme početka zriobe plodova smatraju se 2-3 gusjenice na 100 plodova.

Ruži« savijač (Archips/Cacoecia/rosana L.)

Proširena vrsta savijača u svim našim krajevima. Slično savijaču kožice ploda
i toj je vrsti značenje poraslo u zadnjih desetak godina. U Bosni i Hercegovini
jedna je od dominantnih vrsta savijača lista. U Švicarskoj su zabilježeni gubici u
prinosu jabuka i krušaka i do 80 %. Napada također trešnju i razno drugo drveće,
grmlje, cvijeće i druge zeljaste biljke.

Raspon krila leptira ružina savijača
iznosi 17-22 mm. Mužjaci imaju krila
žutosmede, a ženke tamno-sivosmede
boje. Gusjenica je žutozelene do zelene
boje, a naraste do 20 mm. Prezimi na
voćkama u jajnom leglu koje sadrži
prosječno pedesetak jaja. Nešto kasnije od
savijača pupa i lista, no ipak još tijekom
travnja, gusjenice napadaju lisne i cvjetne
pupove u koje često prodiru, a kasnije
oštećuju lišće i cvjetove. Rado se uvlače u
cvjetove i izgrizaju ih iznutra. Obično

savijača (snimio M. Maceljski)

povezuju pređom izgrizene dijelove biljke.
Za tu je vrstu karakteristično da gusjenica
savija list u obliku cigare, te se uvlači u njega. Na početku se hrane samo
parenhimom lista, a kasnije i ostalim lisnim dijelovima. Može napasti i tek začete
plodiće na kojima izgriza pokožicu slično kao savijač kožice ploda. Često povezuju
plodiće s lišćem. Izgrizeni dio pokožice oplutavi što je uzrok deformaciji ploda u
njegovu daljnjem razvoju. Katkad plodić propada. Razvoj gusjenica traje 1-2
mjeseca. Za to se vrijeme gusjenice češće premještaju te napadaju različite organe.
Kukulji se između lišća, najčešće na suhom listu koji je pređom pričvršćen uz
nekoliko zelenih listova. Kukuljenje se obično odvija u svibnju ili lipnju, a leptiri
se pojavljuju od sredine tog mjeseca pa sve do kolovoza. Leptiri odlažu jaja na
kori grana gdje i ona tamo prezime. Za jačeg napada nađeno je i do 200 jajnih
legala na jednom stablu. Ružin savijač ima jednu generaciju godišnje.
Ružina savijača napadaju brojni prirodni neprijatelji, a naročito veliku ulogu
ima jajni parazit osica Trichogramma cacoeciae. Povećanje štetnosti tog savijača
u posljednje vrijeme pripisuje se upravo primjeni polivalentnih insekticida
efikasnijih na parazite nego na većinom sakrivenog štetnika.
Zimsko uništavanje jajnih legala ne može se provesti sa zadovoljavajućim
uspjehom jer su jajna legla prekrivena smolastom tvari nepropusnom za
insekticide. Smatra se da nalaz jednog ili više legla po voćki ukazuje na veću
opasnost od gusjenica. Suzbijanje ružina savijača provodi se u početku pojave

270

gusjenica, odnosno prije otvaranja cvjetnih pupova, a u voćaka koje rano cvatu,
odmah nakon cvatnje. Upotreba insekticida smatra se opravdanom kad se na
100 cvjetnih pupova (pregleda se 2-4 pupa po voćki) nade 5-10 gusjenica, odnosno
kad se metodom 100 udaraca uhvati više od 5 gusjenica. Važno je tretiranje provesti
prije izletanja iz jaja parazitske osice T. cacoeciaeda se toj osici ne bi štetilo. Jaja
koja sadrže ovog parazita prepoznaju se prema crnoj boji. Pri izboru insekticida
treba voditi računa da oni budu što selektivniji, kao što su primjerice fosalon,
klorpirifosmetil, triklorfon ili regulatori razvoja kukaca i bioinsekticidi. Veliku
ulogu u smanjenju brojnosti populacije ružina savijača imaju ptice, pa se
preporučuje postavljanje njihovih zimovališta u voćnjake.

Archyps xylosteana1. i A. podana Scop. vrste su srodne ružinom savijaču. Prva
je vrsta mnogo češća, a osim u voćnjacima redovito se nalazi i u hrastovim šumama.
Gusjenica je tamnozelene do ljubičaste boje. Na voćkama je najčešća na trešnjama,
jabukama i šljivama. Također savija list ali obično poprečno, a ne uzdužno. A.
podana česta je u voćnjacima, no nije dovoljno proučena u nas. Obje vrste savijača
imaju biologiju sličnu biologiji ružina savijača.

SAVIJAČI PLODOVA

Savijači plodova čine najvažniju skupinu štetnika voćaka. Kao što savijači
lista i pupova ne napadaju samo te organe biljke, nego mogu napasti i oštetiti i
plodove, tako i neki savijači plodova napadaju i druge organe biljke, no ipak
najveće štete nanose plodovima. Savijači lista i pupa ponajviše oštećuju vegetativne
dijelove voćke čime smanjuju prinos i oslabljuju voćku te se ubrajaju u fiziološke
štetnike. Savijači plodova pretežno su tehnološki štetnici. Također su manje
polifagni od savijača lista i pupa.

Jabučni savijač (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa, Grapholita/pomonellaL.)

Smatra se najvažnijim štetnikom jabuka i krušaka u plantažnim i u većini
drugih nasada. Osim tih vrsta voćaka napada i orah, dunju, a rijetko druge vrste.
U plantažama jabuka i krušaka protiv tog štetnika redovito se provode 2-3 tretiranja
godišnje pa se tako najvećim dijelom mjera suzbijanja štetnika suzbija ta vrsta.
Nekada se procjenjivalo da je visina štete od ovog štetnika 50 % potencijalnog
prinosa (Kovačević). Sada smatramo da su štete znatno manje i da se kreću između
10-30 %. Dio ranije napadnutih plodova otpada, a kasnije napadnuti plodovi
zbog "crvljivosti" imaju znatno smanjenu vrijednost. Zaražene plodove često
zahvaća monilija. Danas tržište gotovo uopće ne traži seljačke jabuke, uz ostalo
i zbog visokog postotka zaraze jabučnim savijačem. Tolerira se zaraza do 2 %,
iako mnogi smatraju i takav postotak zaraze nedopustivim pa se provode mjere
zaštite da bi spustile udio zaraženih plodova ispod 0,5 %. To je i razlog za
intenzivno, mjestimice i previše intenzivno, suzbijanje tog štetnika.
Treba spomenuti da prisutnost gusjenice jabučnog savijača u plodovima ne
potvrđuje (kako to neki tvrde) da insekticidi nisu uopće korišteni, tj. da je to
proizvod organsko-biološke proizvodnje. Naime, plodovi mogu biti "crvljivi" i

271

ako je insekticid primijenjen prerano, a što je posebno opasno, i ako je insekticid
primijenjen prekasno u odnosu na optimalni rok (ubušivanje gusjenica u plodove).

Jabučni savijač isključivo je tehnološki štetnik pa njegova prisutnost ne

oštećuje organe važne za život voćke nego isključivo plodove. Činjenica je da je
suzbijanje jabučnog savijača glavni razlog velikog utroška insekticida u voćnjacima
i time opasnosti od nedozvoljenih ostataka na plodovima i onečišćenja okoline
čovjeka insekticidima. Stoga je postalo prijeko potrebno smanjiti broj tretiranja
protiv ovog štetnika na mogući minimum. U svakoj plantaži jabuka i krušaka
svakako treba provoditi prognozu pojave i signalizaciju rokova suzbijanja jabučnog
savijača, te posebnu pažnju posvetiti izboru insekticida sa što manjim negativnim
popratnim djelovanjem (na prirodne neprijatelje i dr.). Nadalje, upravo zbog većeg
broja potrebnih tretiranja, za suzbijanje ovog štetnika nastoji se uvesti biološka
metoda primjenom ekološki povoljnih bioinsekticida na bazi B. thuringiensis ili
virusa (Carpovirusine) ili jajnih parazita iz roda Trichogramma. U novije vrijeme
u SAD se provodi tretiranje velikih površina (area wide management) metodom
attract and kili, tj privuci i ubij. Pri tome se koriste kombinacije feromona i
insekticida primijenjene lokalizirano, slično suzbijanju maslinine muhe kakvo se
provodi i u nas. Umjesto insekticida može se uz feromon primijeniti pripravak
koji sadrži virus granuloze. Sve uspješnije se koristi i metoda zbunjivanja mužjaka
savijača primjenom velikog broja feromona koji smanjuju mogućnost da mužjak
pronađe i oplodi ženku.

Leptir jabučnog savijača ima
raspon krila oko 20 mm. Sive je boje.
Na vrhu prednjih krila nalazi se veće
smeđe ili tamnocrveno zlatno
obrubljeno polje ("zrcalo"). Čim izađu
iz jaja gusjenice imaju 2-3 mm, a glava
im je dvostruko šira od tijela. Narastu
do 20 mm. Isprava su bjeličaste boje, a
kasnije postaju ružičasto-crvene.
Kukuljica je 10-12 mm duga i oko 3 mm
SI. 267. Leptir jabučnog savijača (prema: široka, a smedje je boje. Nalazi se u

Bayer

eliptičnom kokonu.
Prezimi odrasla gusjenica u kokonu ispod kore i u raznim pukotinama na
deblu i debljim granama. U travnju se kukulji na mjestima prezimljenja. Izlijetanje
leptira počinje krajem travnja, u svibnju je mnogo intenzivnije, a traje sve do kraja
lipnja. Mužjaci se javljaju prije ženki (protandrija). Leptiri lete u sumrak, a kopuliraju
kad je temperatura viša od 15 °C te uskoro počinju odlagati jaja na lišće, plodove
i grančice. Let prestaje ako temperatura padne ispod 12 °C, najjači je između 20 i
24 "C, a prestaje pri 32 "C. Inkubacija traje 7-14 dana. Kad izađu iz jaja, gusjenice
se ubušuju u plodove, obično kod časke ili na mjestu gdje se dodiruju plod s
listom ili dva ploda međusobno. Buši hodnik do jezgre te izgriza sjemenke.
Hodnici su puni izmeta. Napadnuti plodovi otpadaju. Razvoj gusjenice traje oko
20 dana. Potom odrasla gusjenica napušta plod te odlazi u razne pukotine na

272

deblu i granama, gdje se zapreda i kukulji. Nakon desetak dana javlja se leptir
koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlaže jaja na plodove, a
gusjenice se ubušuju u tada već skoro zrele plodove. Isprva površinski oštećuju
plod, a zatim se ubušuju dublje do jezgre. Kroz otvor izbacuju izmet. U vrijeme
zriobe, gusjenice izlaze iz plodova i odlaze na mjesta gdje prezimljuju. No dio
gusjenica ostane za vrijeme berbe u plodovima te bude zajedno s njima donesen
u skladišta, gdje gusjenice pronalaze skrovita mjesta za prezimljenje. Dakle, jabučni
savijač ima u Hrvatskoj
redovito dvije generacije
godišnje, a u sjevernijim
krajevima u nepovoljnim
godinama dio gusjenica
prve generacije odlazi na
prezimljenje a da ne daju
drugu generaciju. Najveće
štete nanosi u godinama s
toplim i suhim ljetom.
Smanjenje brojnosti
ovog štetnika može se
postići

uništavanjem
gusjenica za vrijeme
prezimljenja, i mehaničkim
uništavanjem kukuljica
tijekom ljeta. To se postiže
tako da se u vrijeme kad SI. 269- Gusjenica jabučnog savijača u plodu (snimio M.
gusjenice prve ili druge

Maceljski)

273

generacije odlaze na kukuljenje odnosno prezimljenje stavljaju lovni pojasevi

na debla u koja se gusjenice zavuku. Svakih deset dana ljeti, odnosno krajem
jeseni, skidaju se lovni pojasevi od valovite Ijepenke i u njima uništavaju gusjenice
i kukuljice. Ti lovni pojasevi mogu biti impregnirani nekim insekticidom ili
betanaftolom koji ubija gusjenice pa se tada ne moraju skidati radi uništavanja
štetnika u njima. Inače se lovni pojasevi koriste za prikupljanje savijača radi njihova
promatranja da bi se odredio najpovoljniji rok tretiranja i potreba za tretiranjem.
Stavljanje lovnog pojasa na svako stablo pridonijet će smanjenju zaraze, a u nekim
slučajevima (primjerice u ekstenzivnim voćnjacima rastresitog tipa) može primjenu
insekticida učiniti nepotrebnom.
Dio gusjenica savijača bude nakon berbe plodovima donesen u sanduke i
skladišta. Tu izlaze iz plodova pa se na sanducima ili u skladištima zapredu i
prezime. Stoga je potrebno prije početka izletanja leptira uništiti gusjenice na
ambalaži i u skladištima ili spriječiti izletanje leptira iz njih (mreže na prozorima,
tretiranje zidova diklorvosom i si.).
Nezrele plodove koji su otpali i u kojima se nalazi gusjenica treba skupiti i

uništiti.

Kultivari jabuka tvrđeg ploda manje napada jabučni savijač. To su primjerice
naše stare sorte srčika, boskop i dr. Novoproširene, uglavnom američke sorte,
približno su jednako osjetljive na napad savijača. Manji je napad u novim gustim
i niskim plantažama, gdje gusjenice ne nalaze dovoljno zaklona za prezimljenje
jer voćke nemaju hrapavu koru. Stoga se u tim nasadima mjestimice populacija
smanjuje.

Populacija savijača može se smanjiti i ulovom na feromone. Jedan od
feromona za jabučnog savijača jest Codlemone. Vješanjem većeg broja ferotrapova
s tim feromonom može se znatnije smanjiti broj mužjaka u nasadu ako nema
doleta sa strane, ali može se i izazvati pometnja medu njima pa se i time smanji
potencijal razmnožavanja štetnika. U velikim je nasadima korisno vješati veći
broj ferotrapova u rubne dijelove uokrug čitavog nasada da bi se smanjio dolet
savijača sa strane.

Jabučni savijač ima mnogo prirodnih neprijatelja. To su brojne vrste parazitskih
osica, pa i jajni paraziti iz roda Trichogramma, te grabežljiva poput zlatooke,
stjenica, nekih vrsta kornjaša itd. U nekim zemljama u laboratorijima se uzgaja
veliki broj parazitskih osica roda Trichogramma, a potom se prodaju i ispuštaju u
voćnjake te se time smanjuje brojnost jabučnog savijača. Mjestimice se primjenjuju
bioinsekticidi na bazi B. thuringiensis, no uspjeh koji se postiže (1-5 i više %
zaraženosti) ne zadovoljava svuda današnje tržišne kriterije. U brojnim pokusima,
od kojih su neki napravljeni i u nas (Ciglar), zadovoljavajuću učinkovitost pokazali
su pripravci koji sadrže uzročnika jedne viroze savijača (pripravak Carpovirusine).
Za primjenu insekticida treba prvo utvrditi potrebu tretiranja, zatim rok
prvog i
prema potrebi ostalih tretiranja. Najčešće je potrebno protiv svake
generacije provesti jedno tretiranje i ono se katkad provodi preventivno i bez
praćenja brojnosti savijača. No preostala tretiranja ovise o brojnosti savijača. Uz

274

primjenu u optimalnim rokovima ne bi trebalo više od 2-3 tretiranja godišnje, a u
nekim plantažama i manje. No preduvjet je da se poznaje intenzitet napada i zna
ocjeniti da li takav intenzitet zahtijeva tretiranje ili ne. U nekim godinama jasno je
odvojen let leptira prve i druge generacije, a u nekim se godinama letovi isprepliću
pa se leptiri javljaju gotovo kontinuirano od svibnja do rujna.
Za ocjenu da li odredjena gustoća populacije zahtijeva suzbijanje ili ne, treba
istim metodama pratiti brojnost savijača u nekom nasadu kroz više godina te na
osnovi iskustva iz prošlih godina određivati potrebu za suzbijanjem. Gustoća
populacije može se odrediti brojnošću gusjenica u uvijek istom broju lovnih
pojaseva ili brojnošću leptira ulovljenih na uvijek istom broju ferotrapova
smještenih na stalnim mjestima. Za orijentaciju nam može poslužiti i zaraženost
plodova prethodne godine.
U Švicarskoj se smatra da prag tolerancije od 1-2 % plodova zaraženih od
prve generacije, odn. 0,5-1 % od druge generacije, neće biti prekoračen ako ulov
leptira nikad ne premašuje 10 jedinki dnevno na jednom ferotrapu. Ako je ulov
manji otpada potreba za suzbijanjem. Kada, medjutim, suma efektivnih
temperatura viših od 10 °C prede 300 °C, pregledom se plodova provjerava dosiže
li se taj prag tolerancije. Pregledava se 1000 plodova, i to po 20 plodova na
svakom od 50 stabala raspoređenih po parceli.
Također i broj gusjenica u lovnim pojasevima omogućuje prognozu napada.
Prema nekim podacima prag tolerancije od 1 % bit će dostignut ako se u 40
pojaseva nade 7 gusjenica na svakih 100 plodova po stablu. Primjerice, ako svako
stablo« prosječno ima 500 plodova, tada nalaz od 35 (7 x 5) gusjenica u 40 lovnih
pojaseva tijekom zime omogućuje prognoziranje zaraze 1 % plodova iduće
godine. Mnogo je točnije na osnovi broja gusjenica skupljenih u lovnim pojasevima
izmedju prve i druge generacije, dakle krajem lipnja i srpnja svakih 10 dana,
predvidjeti jačinu druge generacije odnosno utvrditi uspjeh suzbijanja prve
generacije. Tako se smatra da će prag tolerancije od 1 % kod druge generacije biti
dosegnut ako se na svakih 100 plodova, koliko prosječno nosi jedno stablo, nade
1 kukuljica (puna ili prazna) na 40 lovnih pojaseva. Za 300 plodova po stablu
bilo bi to 3 kukuljice itd. Po 10 se lovnih pojaseva stavlja na rubna stabla, a 30 je
raspoređeno u unutrašnjosti voćnjaka.
U nas se smatra (Ciglar) da je u velikim plantažnim nasadima prag odluke 5

leptira po ferotrapu.

Nakon što se utvrdi potreba suzbijanja, treba odrediti optimalne rokove
tretiranja.
Ti se rokovi ne mogu točno odrediti bez praćenja pojave i leta leptira
jabučnog savijača. Ovo praćenje treba organizirati za svaki nasad, a za više bliskih
malih nasada može se organizirati zajedničko praćenje leta leptira. Upute koje se
o tome daju bez praćenja leta sasvim su orijentacijske. Primjerice, prvo suzbijanje
jabučnog savijača u okolici Zagreba potrebno je najčešće krajem prve dekade
lipnja ili sredinom lipnja. Naime, leptiri se počinju javljati između 8. i 22. svibnja,
a masovno se pojave u prvoj dekadi lipnja. No u mnogim drugim kontinentalnim
krajevima rok za prvo tretiranje jest pred kraj svibnja, a u obalnom području još
ranije. Tretiranje bi trebalo ponoviti čim prestane djelovanje insekticida, dakle za

275

10-14 dana. Krajem lipnja u okolici Zagreba završava let prve generacije leptira.
Pojava druge generacije oscilira mnogo jače, počinje sredinom srpnja, a završava
sredinom kolovoza. Bez praćenja dinamike leta još je teže odrediti optimalni rok
tretiranja za ovu generaciju, a najčešće je u prvim danima kolovoza. Slično se
mogu i za druga područja odrediti najvjerojatniji rokovi tretiranja, no ovaj način
dopustiv je samo tamo gdje nema nikakvih mogućnosti za svakogodišnje praćenje
pojave leptira jabučnog savijača.

Nešto točnije mogu se

rokovi

suzbijanja
signalizirati na temelju
praćenja srednje dnevne
temperature od 1. ožujka
svake godine. Uzima se u
obzir samo efektivna
srednja

dnevna
temperature viša od 10 °C
te se zbrajaju vrijednosti
iznad te temperature.
Kada tako zbrojena suma

SI. 270. Raspršivanje u voćnjaku

temperature prijeđe 80-
100 °C može se očekivati
prva pojava leptira. Prvo tretiranje biotehničkim insekticidima (regulatori razvoja
kukaca) obavlja se kad tako izračunata suma temperature dosegne 200-250 °C, a
kemijskim insekticidima kad suma dosegne 300-350 °C. Masovnu pojavu treba
očekivati pri sumi temperature većoj od 400 "C. Let leptira prve generacije prestaje
kada ta suma dosegne 500 °C. U Švicarskoj se prema vrijednosti sume temperature
mijenja metoda praćenja štetnika: do 300 °C obavlja se samo kontrola feromonima,
a kasnije i utvrdjivanjem ubušivanja gusjenica u plodove.
Međutim, prava prognoza i signalizacija jabučnog savijača kakvu treba
voditi svaki plantažni nasad temelji se na praćenju leta leptira s pomoću feromona
(ranije su za to korištene lovne svjetiljke). U nasadu se razmjeste feromoni specifični
za hvatanje jabučnog savijača (primjerice Codlemone). Feromoni se obično nalaze
u kapsulama koje se stavljaju u ferotrapove, tj. lovke u obliku kartonske kućice
kojoj je unutrašnja površina ljepljiva. Tim načinom love se uglavnom samo mužjaci
jabučnog savijača, pa je lako razvrstavanje i brojenje ulovljenog materijala.
Skupljeni se materijal pregleda i izbroje se leptiri jabučnog savijača.
Svakodnevnim bilježenjem broja ulovljenih leptira može se točno odrediti kad će
nastupiti izlazak gusjenica iz jaja. To obično bude nekoliko dana nakon
zabilježenog masovnog leta leptira savijača i tada je upravo rok za prvo tretiranje.
Naime, prve leptire može se zanemariti (zbog protandrije), osim ako je prošlo
više od petnaestak dana od njihove pojave, a još nema masovnog leta. Ako se let
nastavlja i nakon masovne pojave i dosta je intenzivan, provodi se drugo tretiranje,
a samo vrlo rijetko bit će potrebno i treće tretiranje protiv prve generacije savijača.
Na isti se način bilježi let leptira druge generacije i određuju rokovi suzbijanja.

276

Pravilnim određivanjem potrebe i optimalnog roka suzbijanja, te primjenom i tzv.
"nepesticidnih" mjera uz pridržavanje i drugih načela integrirane zaštite bilja, ne
bi godišnje trebalo obaviti više od 1-2 tretiranja insekticidima.
Let leptira nije u potpunoj korelaciji s izlaskom gusjenica iz jaja i njihovim
napadom na plodove jer o konkretnim uvjetima temperature ovisi intenzitet
odlaganja jaja, trajanje inkubacije itd. Stoga se prethodna metoda redovito mora
dopunjavati i praćenjem meteoroloških podataka, a vrlo je korisno usporedno
pratiti razvoj savijača u kavezima. U vrijeme berbe stave se na jako zaražena
stabla lovni pojasevi koji se početkom zime skinu i zajedno s gusjenicama koje su
se u njima zaklonile stave u kaveze. Žičani kavezi nalaze se na nogarima u visini
krošnje i smješteni su u nasadu. U tim kavezima može se u proljeće pratiti izlazak
leptira savijača i usporediti ga s dinamikom leta u slobodnoj prirodi. Za praćenje
daige generacije gusjenice se skupe stavljanjem lovnih pojaseva na zaražena stabla
u lipnju. Pojaseve treba skMdati svakih 10 dana jer stadij kukuljice traje dulje od
10 dana. Izašle leptire nađene u kopulaciji ili posebno mužjake i ženke vadi se iz
kaveza i stavlja u izolatore od tila smještene na granama jabuke koje nose plodove.
Na te će plodove ženke odlagati jaja pa će se moći pratiti intenzitet ovipozicije i
utvrditi početak ubušivanja gusjenica u plodove. Za jačih zaraza preporučuje se
povremenim pregledom 1000 plodova (po 20 sa 50 stabala) utvrditi stupanj zaraze
gusjenicama i približavanje pragu tolerancije (1-2 % za prvu generaciju, a 0,5-1 %
za drugu generaciju) te odrediti optimalni rok suzbijanja.
Brojni su insekticidi djelotvorni na ovog štetnika. Najprije treba spomenuti
toksikološki i ekološki povoljne regulatore razvoja kukaca. To su biotehnički
insekticidi na osnovi fenoksikarba, heksaflumurona, teflubenzurona,
diflubenzurona, lufenurona i dr., koje treba primijeniti u početku izlaska gusjenica
iz jaja. Mogu se primijeniti i već spomenuti bioinsekticidi na osnovi B. t. k. ili
virusa. Od kemijskih insekticida vrlo dobro djeluju insekticidi na bazi
klorpirifosmetila, fosalona, fentiona, diazinona, triklorfona, mnogi piretroidi
(alfacipermetrin, cipermetrin, deltametrin itd.) itd. Za prva tretiranja bolje je
uzimati insekticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje, ovisno o datumu
berbe, insekticide odgovarajuće kraće karence. Da bi se poštedila fauna prirodnih
neprijatelja ne samo jabučnog savijača nego i drugih štetnika, treba umjesto
univerzalnih insekticida primjenjivati selektivne insekticide. U nekim se državama
pojavila rezistentnost na neke insekticide pa je potrebno povremeno mijenjati ne
samo vrstu nego i skupinu insekticida.
Jedini dugoročno uspješni, ekološki i ekonomski prihvatljivi način suzbijanja
jabučnog savijača je kombinacija svih spomenutih metoda na načelima integrirane
zaštite bilja.

Kruškin savijač < Cyđia /Carpocapsa/ pyrivora /dannehli/D-dn.)

Zajedno s jabučnim savijačem uzrokuje "crvljivost" plodova kruške. Prezimi
odrasla gusjenica ispod lišća na tlu, a dijelom i u tlu. Leptiri se pojavljuju u lipnju.
Ženke polažu jaja na plodove, i to pretežno u plodove u vršnom dijelu krošnje.
Nakon 7-11 dana gusjenice se ubušuju izravno iz jaja u plod. Gusjenice prodru

277

do sjemenki kojima se hrane. U hodniku nema grizotine niti izmeta. Gusjenica
je prljavobijela, s malom žutom glavom, a naraste do 18 mm. Od jabučnog savijača
razlikuje se po manjoj glavi i donekle po boji tijela. Gusjenice napuštaju plodove
krajem srpnja i u kolovozu te na tlu traže mjesto gdje će prezimiti. Dakle, ovaj
štetnik ima samojednu generaciju godišnje. Najviše su napadnuti ljetni i jesenski
kultivari, a gotovo uopće nisu napadnuti zimski kultivari kruške. Pri suzbijanju
treba voditi računa da se jedina generacija ovog štetnika javlja između kraja prve
i početka druge generacije jabučnog savijača, pa se tretiranje provodi tek krajem
lipnja i u srpnju, a na temelju praćenja leta leptira. Budući da se gusjenice izravno
iz jaja ubušuju u plod, treba koristiti sredstva s dubinskim djelovanjem kakva su
metidation, fention, dimetoat, ali i druga sredstva spomenuta kod jabučnog
savijača. Budući da gusjenice prezime u tlu, mogu se uništavati obradom tla
tijekom zime.

Šljivin savijač (Cydia /Laspeyresia, Grapholita/funebrana TrJ

Jedan je od najvažnijih štetnika šljive u nas. Uzročnik je otpadanja nezrelih
plodova i "crvljivosti" zrelih. Mnogo je štetnija druga generacija. Osim šljive
može napasti i kajsiju.

Leptir je dosta malen, raspon krila je 13-15 mm, a sivosmede je boje. Gusjenica
je isprva žućkasta, no ubrzo postaje mesnato crvenkaste boje. Naraste do 12 mm.
Prezimi gusjenica zapredena u pukotinama kore, naročito u rašljama grana, u
zemlji ili ispod raznih otpadaka. U travnju se kukulji. Leptir se javlja u svibnju i
leti još i u lipnju. Odlaže jaja na plodiće,
obično s donje strane, rjeđe na listove.
Jedna ženka najčešće odloži oko 30-60
jaja. Nakon 10-15 dana izlaze iz jaja
gusjenice. One se ubušuju u plodove,
u kojima se razvijaju 3-4 tjedna. Hrane
se mesom ploda, katkad i sjemenkom.
Zaraženi plodovi prijevremeno
poplave, izlučuju smolotočinu i još
nezreli otpadaju. Odrasle gusjenice
kukulje se na kori baze debla ili u tlu.
Nakon 7-14 dana izlijeću leptiri. Leptiri
ove generacije lete od kraja lipnja do
početka kolovoza. Odlažu jaja na
plodove, opet pretežno na njihovu
donju stranu. Inkubacija je sada samo 4-7 dana. Gusjenice se ubušuju u plodove,
hraneći se mesom ploda, naročito oko kožice. U vrijeme zriobe u plodovima se
nalaze gusjenice i hodnici puni izmeta. Dio gusjenica kukulji se i može dati treću
generaciju leptira već krajem kolovoza, a dio se gusjenica zapreda i prezimi.
Dakle šljivin savijač ima 2-3 generacije godišnje.

Brojnost šljivina savijača smanjuje se skupljanjem otpalih zaraženih plodova
i njihovim uništenjem. Manje je djelotvorno postavljanje lovnih pojaseva opisano

SI. 271. Gusjenica šljivina savijača u plodu

(prema: Shell)

278

kod jabučnog savijača. Najsigurniju zaštitu daju tretiranja insekticidima za vrijeme
vegetacije. Prvu generaciju ne treba suzbijati ako je oplodnja bila obilna jer će
ona samo prorijediti i onako preveliki rod. No ako je oplodnja bila slabija, potrebno
je suzbijati i prvu generaciju. Prvo tretiranje obavlja se u zadnjoj dekadi svibnja i
ponavlja nakon desetak dana. Drugu generaciju treba svakako suzbijati tretiranjem
sredinom srpnja i ponavljanjem tretiranja prema potrebi. Međutim, optimalni
rokovi suzbijanja šljivina savijača mogu se utvrditi samo praćenjem leta leptira s
pomoću feromona (Funemone i dr.). Obično se prvo tretiranje tada provodi
nekoliko dana nakon masovnog leta dotične generacije, odnosno prije početka
masovnijeg izlaska gusjenica iz jaja. Osim feromonima može se šljivin savijač
pratiti lovnom svjetiljkom ili pak uzgojem u kavezu kako je opisano kod jabučnog
savijača, kad se može pratiti i ovipozicija i izlazak gusjenica iz jaja. Od insekticida
koriste se insekticidi navedeni kod jabučnog savijača.

Smeđi šljivin savijač (Cydia /Grapholita/ lobarzewski Now. /prunivorana

Rag./J

Znatno manje važan štetnik od šljivina savijača. Leptir ima crvenkastosmeda
krila raspona 10 mm. Gusjenica je s leđne strane svijetloružičasta, a s trbušne
prljavobijela. Prezimi gusjenica zapredena ispod kore. Leptir leti krajem svibnja.
Odloži jaja na plodiće i lišće šljive, ali i jabuka. Gusjenice se ubušuju u plod. Pri
tome buše brojne kratke mine prije nego što udu dublje u plod. Plodovi zaraženi
tim štetnikom jasno se razlikuju od plodova zaraženih šljivinim savijačem po tome
što iz otvora na njima ispadaju grizotine i izmet gusjenice, a u hodnicima nema
izmeta. Plodovi ostanu visjeti na stablu. Gusjenice napuštaju plodove od početka
srpnja i odlaze na prezimljenje. Poslije sredine kolovoza u plodovima više nema
gusjenica te vrste. Suzbija se tretiranjem nekoliko dana nakon masovnog leta
leptira, najčešće sredinom lipnja.

Orahov savijač (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa/ amplanaHb.).

Gusjenica ovog štetnika ubušuje se u plodove oraha, gdje se može naći
zajedno s gusjenicom jabučnog savijača, a napada i plodove lijeske i pitomog
kestena. Uzrokuje otpadanje i "crvljivost" plodova.

Kestenov savijač (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa/ splendanaHb). Gusjenica

napada plodove pitomog kestena.

Breskvin moljac (Anarsia lineatella Zell.) i breskvin savijač (Cydia /
Grapholita, Laspeyresia/ molesta Busck.)

Ova dva vrlo važna štetnika breskve obrađujemo zajedno, iako moljac pripada
u porodicu Gelechiidae, a savijač u Tortricidae, zato što imaju vrlo sličan način
života. Te bi štetnike mogli ubrojiti i u štetnike drveta jer njihova prva generacija
buši izboje, no ostale generacije uglavnom su štetnici ploda pa ih zato obrađujemo
kod savijača plodova. Osim breskve, breskvin moljac vrlo često oštećuje šljivu,
rjeđe jabuku i trešnju, a breskvin savijač često oštećuje kajsiju, jabuku, krušku,

279

dunju i šljivu. Uzročnici su "crvljivosti" plodova, pa je u tome najveća šteta, iako,
naročito u mladim nasadima, veliku štetu prave oštećujući izboje.
Breskvin moljac i savijač nisu prisutni u nekim zemljama sjeverne Europe pa
se nalaze na listi A2 karantenskih štetnika za Europu. Za Hrvatsku nisu karantenski
štetnici.

Leptir breskvina moljca sive je boje, a gusjenica je čokoladnosmede boje.
Leptir breskvina savijača smedjesiv je, a gusjenica je isprva žućkastobijela, a kasnije
mesnato aižičasta. Raspon krila leptira obih vrsta jest 12-14 mm, a gusjenice narastu
do 14 mm.

Breskvin moljac prezimi kao sasvim mala gusjenica na granama. Zato u
proljeće postaje aktivan prije savijača. Prvo se hrani u pupovima, a kasnije se
ubuši u vrškove izboja. U izboje se ubušuje samo na breskvi, a na daigim voćkama
oštećuje pupove i kasnije plod. Iz jednog izboja može prijeći u više izboja.
Napadnuti izboji počinju venuti, lišće na njima žuti, a konačno se sasvim osuše.
Gusjenice se mogu naći
samo u izboju kojem je
vršak tek počeo venuti, a
u osušenom izboju može
se naći samo hodnik jer je
gusjenica već prešla u
drugi izboj. Kukulji se na
granama ili u lišću. Leptiri

se javljaju u svibnju.

Gusjenice

druge
generacije rjeđe napadaju
izboje, a češće se ubušuju
u plodove, najčešće na
mjestima gdje se dodiaiju
dva ploda ili plod s listom.
Gusjenice izgrizaju meso
plodova, bušeći sve do
koštice, a hodnike pune izmetom. Na izlaznom otvoru ploda vide se obično
nakupine smole. Razvoj gusjenice ove generacije traje 20-25 dana. Leptiri ove
daige generacije javljaju se u kolovozu. Odlažu jaja na grane. Gusjenice ne čine
štete nego se zapredu u pukotinama kore, gdje prezime. Dakle, breskvin moljac
ima dvije, katkad i tri generacije godišnje.
Breskvin savijač prezimi kao odrasla gusjenica u zapretku ispredenom na
skrovitim mjestima voćke i oko nje. Kukulji se kad srednja dnevna temperature
prijeđe 12 °C. Prvi leptiri pojavljuju se u svibnju. Jaja odlažu na naličje vršnih
listova ili kod vrha mladica. Nakon inkubacije od 5-9 dana, gusjenice se ubušuju
u vrhove izboja breskve, koje u ostalih vrsta voćaka ne napada. U izboju buši
hodnik prema dolje. Slika oštećenih izboja slična je slici oštećenja breskvina
moljca, samo što su zbog kasnije pojave izboji napadnuti od savijača znatno dulji
(više od 10-20 cm) od izboja napadnutih od moljaca, a i kasnije se zapažaju.

SI. 272. Vrškovi izboja zaraženi breskvinim moljcem
(snimio M. Maceljski)

280

Jedna gusjenica može oštetiti više izboja. Nakon
dvadesetak dana gusjenica savijača završava
razvoj. Leptiri se javljaju krajem lipnja i u srpnju.
Gusjenice druge generacije napadaju vrškove
izboja ili rjeđe plodove. Plodove oštećuju slično
kao gusjenice moljca. U jednom plodu može biti
i više gusjenica. Breskvin savijač ima 3-4
generacije godišnje, koje se do jeseni isprepliću.
Kasnije generacije napadaju uglavnom samo
plodove. Znatno su jače napadnute kasne sorte
jer u vrijeme pojave zadnjih generacija savijača
one još imaju plodove.

Breskvin moljac i savijač suzbijaju se

odrezivanjem i spaljivanjem zaraženih vrškova
izboja kad se opazi njihovo venjenje. Zimskim
prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima uništavaju se male gusjenice
moljca, no ta mjera ne koristi protiv savijača. Krajem travnja ili početkom svibnja
(kad izboji potjeraju) treba u mladim nasadima, u kojima se ne smije dopustiti
veće oštećenje izboja, provesti tretiranje insekticidima protiv moljaca, a protiv
savijača tretiranje počinje tek sredinom ili krajem svibnja. Suzbijanje se smatra
potrebnim ako je zaraženo više od 5 % izboja. Tretiranja treba ponavljati nekoliko
puta, čim insekticid izgubi djelovanje. Ako je nasad stariji, nije potrebno tako
rano početi primjenu insekticida, jer štete na izbojima ne mogu biti velike. U
njima se zaštićuju samo plodovi, i to najčešće samo srednje i kasno zrelih sorti.
Točniji rok suzbijanja utvrđuje se na osnovi praćenja leta leptira s pomoću
feromona (primjerice Orfamone) ili na drugi način. Pragom odluke neki smatraju
ulov od 10 leptira u tjedan dana. Obično tretiranje počinje krajem lipnja i ponavlja
se prema potrebi, vodeći računa o karenci insekticida u odnosu na berbu plodova.
Od insekticida se za suzbijanje ovih štetnika preporučaju sredstva na osnovi
klorpirifosmetila, dimetoata, fentiona, fosalona, alfacipermetrina, deltametrina,
lambda cihalotrina i neka druga. Učinkoviti su i ekološki povoljniji regulatori
razvoja kukaca, kojima treba dati prednost. Primjenom velikih količina feromona
ometa se kopulacija zbog zbunjivanja mužjaka (metoda konfuzije).

Cydia /Grapholita, Laspeyresia/ janthiniana Dup.) malen je leptirić. Krila su
ljubičaste boje, a raspon je krila oko 11 mm. Napada plodove jabuke. U plodovima
buši površinski hodnik koji se zatim nastavlja u plod sve do jezgre. Plodovi se
deformiraju. Iz ulazne rupe ispada izmet. Ima dvije generacije godišnje.

Crni graškov savijač (Cydia /Laspeyresia/ nigricana F,), graškov pjegavi

savijač (Cydia lunulana Schiff. /Laspeyresia dorsana Schiff../)

Leptiri crnog graškova savijača imaju prednja krila smeđe boje, s bijelim
pjegama po rubovim, i jednobojna sivosmeda stražnja krila. Na rubovima krila
svijetle su rese. Raspon je krila 13-17 mm. Gusjenica je zelenkastožućkasta, smeđe
glave, duga oko 10 mm. Leptir graškova pjegava savijača ima tamnosmede tijelo

281

SI. 273. Gusjenica breskvina savijača
u plodu (snimio M. Maceljski)

i krila. Na prednjem paru krila u sredini se nalazi srpolika blijedožuta uska pruga.
Raspon krila također je 13-17 mm. Gusjenica je narančastožuta, duga do 14 mm. -
Prezime potpuno razvijene gusjenice u kokonu plitko u tlu. U proljeće se
kukulje. Leptiri se javljaju od svibnja do kolovoza. Leptiri pjegava savijača javljaju
se nešto ranije od leptira crnog savijača. Lete noću, a tijekom dana skrivaju se pod
biljem i grudicama zemlje. U vrijeme
cvatnje graška ženke odlažu jaja na
lišće, cvjetne časke i mlade mahune.
Jače su napadnuti kultivari koji cvatu u
vrijeme najjačeg leta savijača. Napadaju
i leću. Gusjenice isprva prave mine u
listovima, a kasnije se ubušuju u mlade
mahune, u kojima oštećuju zrnja. Pri
tome zapredaju zrna i onečišćuju
mahunu svojim izmetom. Zrno mogu
oštetiti samo dok je mlado i mekano.
Razvoj gusjenica najčešće traje 15-25
dana. Odrasle gusjenice napuštaju mahunu i padaju na tlo, gdje se zavlače na
prezimljenje. Štetnici imaju samo jednu generaciju godišnje.
Napadnute mahune napadaju uzročnici bolesti, a nisu prikladne za duži
prijevoz. I vrlo mala zaraza graška namijenjena za konzerviranje iziskuje temeljito
izdvajanje gusjenica i oštećenog zrnja.
Rana i brza berba smanjuje broj gusjenica koje odu na prezimljenje, a time i
zarazu iduće godine. Zarazu smanjuje i sjetva ranozrelih kultivara, koji su manje
podložni napadu. Nakon berbe treba što prije ukloniti sve biljne ostatke i spaliti
ih, a zemlju preorati. Gusjenice u vrtnom grašku obično se s polja donose u I
skladišta. Napadnute mahune krmnog graška često se prijevremeno otvaraju te
veći dio gusjenica dospijeva u tlo. Samo u slučaju opasnosti od jačeg napada ili
uzgajanja graška za konzerviranje preporučuje se primjena insekticida u vrijeme
cvatnje te 14 dana kasnije. Preporučuje se primjena insekticida na osnovi fosalona,
alfacipermetrina ili deltametrina.

Konopljin savijač (Cydia /Grapholita/ delineana Wlk .)

Leptirić je malen. Krila su sivosmede boje. Raspon je krila 11-15 mm. Gusjenice
su žućkaste do narančasto crvene boje. Narastu do 12 mm. Hrane se gotovo
isključivo konopljom, no mogu se hraniti i na divljem hmelju. Gusjenice izgrizaju
rupice u stabljici oštećujući time vlakno konoplje, a također izgrizaju lišće i sjeme.
Zabilježene su štete u kvaliteti vlakna od oko 50 % te do 100 %-tne štete na sjemenu.
Štetnik je periodičan. Prezime odrasle gusjenice u tlu ili ispod biljnih ostataka.
Tu se i kukulje. Leptirići se javljaju u svibnju i lipnju jer je pojava vrlo razvučena. I
Ženka odlaže jaja na naličje lišća. Gusjenice isprva izgrizaju lišće, zatim ulaze u I
stabljiku, gdje prave štete. Nova generacija leptirića leti u srpnju i kolovozu.
Gusjenice /koje se razvijaju iz odloženih jaja samo dijelom oštećuju stabljiku jer I

SI. 274. Oštećenja od gusjenice graškova

savijača (snimio M. Maceljski)

većinom već nalaze sjemenke, gdje prave glavnu štetu. U nekim se godinama
javlja i treća generacija leptira koji lete od kraja kolovoza do sredine rujna. Za
razvoj jaja potrebna je visoka relativna vlažnost zraka, u protivnom može propasti
do 80 % jaja.

Suzbijanje je potrebno samo kod konoplje za sjeme. Pragom odluke smatra
se zaraženost 10 % biljaka gusjenicama prve generacije, čime se sprečava jači
napad idućih generacija, odnosno dvije gusjenice po metlici u drugoj generaciji.

Cydia compositella F. šteti konoplji, soji, crvenoj djetelini i lucerni. Gusjenice su
crvenkaste boje. Ubušuju se u stabljiku ili se hrane lišćem. Ima 2 generacije
godišnje.

Jagodin savijač (Acleris /Acalla/ comariana Zell.).

Zelena se gusjenica pojavljuje već u travnju te se hrani mladim lišćem kojemu
slijepljuju plojke. Unutar tako slijepljenog lista nalazi se gusjenica koja naraste do
15 mm. Leptir je sivosmeđe do žutosmede boje, a raspon krila im je oko 15 mm.
Leti ljeti. Prezime jaja na naličju lišća. U slučaju jačeg napada insekticide treba
primijeniti što ranije prije cvatnje da bi se izbjegla opasnost za pčele. Jagode
oštećuje i gusjenica ružina savijača te još neke vrste savijača. To su Celypha
lacunana D. et Sch., Cnephasia incertana Treit., C. communam. H.S. i Ancylis
comptana Frol. Sve su te vrste polifagne pa napadaju i druge biljke. Imaju sličnu
biologiju. Većinom prezime kao gusjenice na biljkama. Neke vrste prave štete već
u travnju. Iduća generacija gusjenica pravi štete tijekom lipnja. Gusjenice se kukulje
u smotanom i zapredenom lišću. Imaju do 4 generacije godišnje. Gusjenice nekih
vrsta savijaju list u obliku knjige i zapredaju ga.

Sljezov moljac (Crocidosema plebejana Zell.) napada različite vrste sljezova,
uključujući i korov Abutilon. Oštećuje lišće, izboje, cvjetove i sjemenke.

Salatin savijač (Eucosma / Semasia / conterminana H.S.) ima crvenkastu
gusjenicu. Uglavnom se hrani na cvjetovima salate pa šteti samo sjemenskoj
proizvodnji. Prezimi u tlu.

Žuti ružin savijač (Acleris /Tortrix/ bergmanniana L.) ima prednji par krila jasno
žute boje. Gusjenice su žutozelene, s crnom glavom i prsištem. Zapredaju lišće
ruža, a katkada oštećuju i cvjetne pupove.

Bekovin savijač (Acleris schalleriana L.) zabilježen je u Hrvatskoj, a oštećuje
bekovinu (Viburnum), čest ukrasni grm u našem obalnom području. Tim se
znanstvenim nazivom dugo pogrešno nazivao savijač azaleje (A. laterana F.), a
ta je vrsta u nas poznata samo u Istri.

Žitni savijač (Cnephasia pascuana /pumicana/Hb.).

Gusjenica je narančastožute boje, naraste do 12 mm. Prezimi na različitom
drveću. Početkom proljeća, kada temperature prijeđu 12-13 "C, seli se na strnine,

283

kamo ih često odnosi vjetar. Stoga jača
pojava te vrste ovisi o blizini polja
vjetrozaštitnom pojasu, drvoredu ili
šumi. Na početku razvoja pravi mine, a
kasnije izgriza rubove lišća pšenice i
drugih strnih žitarica. Gusjenice često
vise na nitima. Mogu oštetiti i dijelove
klasa dok su još u rukavcu te rukavac
koji obavija klas. Napadnuti klasovi
šturi su i pobijele. Katkad gusjenice
pregrizu vlat ispod klasa. Biljne organe
koje izgrizaju zapredaju pređom.
Gusjenica završava razvoj krajem
svibnja, početkom lipnja. Leptiri
odlijeću na drveće, gdje odlažu jaja.
Prezime male gusjenice. Više drugih
vrsta ovog roda hrani se različitim
drugim kulturnim biljkama.

Malinin

savijač (Notocelia

udmanniana L) zapreda lišće maline,
kupine i nekih drugih biljaka i njime se
hrani. Prezime gusjenice koje se lišćem
hrane rano u proljeće. Leptiri se javljaju tijekom lipnja, odlažu jaja i daju novu
generaciju gusjenica koja nastavlja oštećivati lišće. Iduća generacija leptira leti
krajem ljeta te daje gusjenice koje prezime.

SI. 275. Gusjenica vrste Cnephasia

pumicana na klasu

SAVIJAČI ŠTETNI VINOVOJ LOZI

Pepeljasti grozdov moljac (Lobesia /Polychrosis/ botrana Schiff.)

Žuti grozdov moljac (Eupoecilia /Clysia/ ambiguella Hb.)

Usprkos našeg naziva moljac, ubrajaju se u savijače. Pripadaju u najvažnije
štetnike vinove loze. Pepeljasti grozdov moljac proširen je u čitavoj zemlji, te je
svuda, osim mjestimice u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, znatno važniji od
žutog moljca. U nekim godinama, kao primjerice u 1969. g-, gubici u mnogim
velikim vinogorjima iznosili su oko 25 %, a u pojedinim su vinogradima dosezali
i do 50 %.

Leptir pepeljastog moljca ima prednji par krila nepravilno obojen poput
mramora, a prevladava pepeljasto siva boja. Leptir žutog moljca ima prednji par
krila žute boje, s jasno uočljivom tamnom poprečnom prugom. Gusjenica
pepeljastog moljca zelenkaste je boje, ima žutu ili žutosmedu glavu, a vrlo je
živahna. Gusjenica žutog moljca ružičaste je boje, ima crnu glavu i dosta je
troma. Raspon je krila tih moljaca 12-15 mm, a gusjenice narastu do 11-12 mm.

284

Moljci prezime u stadiju kukuljice na raznim skrovitim mjestima na čokotu i
oko čokota. Leptiri se pojave kada kroz desetak dana srednja dnevna temperatura
prelazi 10 °C. To se u Dalmaciji zbiva u drugoj polovici travnja, a u ostalim
područjima u svibnju. Leptiri lete u sumrak, posebice žuti moljac. Ženke prve
generacije odlažu jaja na cvjetne pupove, peteljkovinu i peteljke, a potom na
cvjetove vinove loze. U Dalmaciji ženke moljaca odlažu jaja i na cvjetove masline
i nekih drugih biljaka. Zato što dio jaja nije odložen na lozu, štete od ove generacije
u Dalmaciji su manje nego u drugim krajevima. Jedna ženka odloži 40-60, najviše
120 jaja. Nakon inkubacije od 7-10 dana gusjenice oštećuju cvijet loze i zapredaju
ga. Jedna gusjenica može za vrijeme svog razvoja od 25-30 dana uništiti pedesetak
pupova odnosno tek zametnutih bobica. Gusjenice se kukulje unutar grozdića,
izmedju lišća ili u pukotinama na čokotu. Stadij kukuljice traje desetak dana.
Leptiri

druge

generacije javljaju se u

Dalmaciji početkom
lipnja, a u kontinentalnim
krajevima u srpnju. Ženke
odlažu jaja na zelene
bobice grožđa. Inkubacija
traje 4-6 dana. Glavni
napad gusjenica ove
generacije u Dalmaciji se
odvija u lipnju i srpnju, a
u ostalim krajevima u
srpnju i kolovozu. Jedna
gusjenica ošteti 4-9
bobica. Gusjenice ulaze u
bobice, izgrizaju ih
iznutra tako da katkad
ostane samo sjemenka.
Razvoj gusjenica ove
generacije traje 17-24

Leptiri nove generacije javljaju se u Dalmaciji krajem srpnja i u kolovozu, a u
ostalim krajevima u drugoj polovici kolovoza i u rujnu. Oni odlažu jaja na već
skoro zrele bobe grožđa, a u Dalmaciji dio jaja bude odložen na korove. Gusjenice
se hrane bobama pa se u njima nalaze često i u vrijeme berbe. Jedna gusjenica
može oštetiti 3-7 boba. Razvoj gusjenice traje dvadesetak dana. Napad ove
generacije omogućava zarazu i pogoduje širenju sive plijesni - botritisa.
Ovo je bio prikaz biologije pepeljastog moljca, a biologija žutog moljca malo
je drukčija već i samim tim što ima samo dvije generacije godišnje, a ne tri kao
pepeljasti moljac.

Pepeljasti grozdov moljac zahtijeva toplo vrijeme, a potrebna mu je samo
osrednja vlažnost zraka. Žuti grozdov moljac za razvoj treba visoku vlažnost zraka,

SI. 276. Žuti i pepeljasti grozdov moljac (prema: BASF)

SI. 277. Gusjenica žutog grozdova moljca (tamna glava) i
gusjenica pepeljastog grozdova moljca (svijetla glava)

(prema: BASF)

dana. Kukulje se kao i prethodna generacija.

285

ali ima manje zahtjeve na toplinu. Zahtjevi pepeljastog moljca znatno su
ograničeniji od zahtjeva žutog moljca, pa se pepeljasti moljac ubraja u
stenovalentne vrste, a žuti moljac u eurivalentne. Upravo je zato pepeljasti moljac
izrazito periodični štetnik, s velikim razlikama u intenzitetu pojave, kako iz godine
u godinu, tako i izmedju pojedinih lokaliteta u istoj godini. Naprotiv intenzitet
pojave žutog moljca mnogo je ujednačeniji.
Prirodni neprijatelji samo manje utječu na dinamiku populacije tih štetnika.
Grozdovi moljci različitim intenzitetom napadaju pojedine kultivare. Tako
su muškat hamburg i afus ali vrlo osjetljivi te se upravo na tim kultivarima može
najbolje pratiti pojava tih štetnika. U pravilu jače napadaju kultivare sa zbijenim
grozdom. Jače napadaju vinograde u kojima je prozračivanje slabo zbog gustoće
nasada, prevelike bujnosti, smjera redova i si. Stoga i sve agrotehničke mjere
koje pogoduju strujanju zraka u nasadu smanjuju napad moljca. Ipak su potrebne
i kemijske mjere.

Gusjenice prve generacije lako se zapažaju na cvjetovima pa u vrijeme cvatnje
treba često pregledavati lozu. I kad napad ove (prve) generacije nije prejak i ne
očekuju se veće štete, dobro je katkad provesti suzbijanje da bi se uništenjem
prve generacije smanjio napad ostalih generacija. No, gusjenice te generacije
najmanje su štetne jer pridonose prorjedivanju bobica, pa se tolerantnim pragom
u Švicarskoj smatra 15-30 gusjenica na 100 grozdova.
Pojava gusjenica druge i treće generacije na bobama teže se zapaža ili se
zapaža kad je već kasno za suzbijanje. Gusjenice posljednje generacije prave veće
štete i time što omogućuju širenje sive plijesni pa je tolerantni prag u Švicarskoj
5-10 gusjenica na 100 grozdova. Gusjenice druge i treće generacije treba suzbijati
u samom početku jačeg napada. Zato u vrijeme leta u vinogradima treba pratiti
pojavu leptira feromonima. Postoje feromoni (primjerice Grapamone) specifični
za svaku vrstu moljaca, a postoje i kombinirani feromoni za obje vrste. Feromoni
se nalaze u plastičnim ampulama i nakon njihova otvaranja kroz nekoliko tjedana
privlače mužjake dotične vrste. Ampulica s feromonom stavlja se u posebnu
lovku. To je papirnata složiva kućica, nazvana i ferotrapom, premazana iznutra
lijepkom na koji se hvataju mužjaci moljca. Za jedan vinogradarski položaj treba
najmanje 3 ferotrapa. Usporedbom broja ulovljenih leptira s intenzitetom pojave
u prethodnim godinama može se prognozirati visina šteta i odrediti potreba
suzbijanja tih štetnika. Praćenjem dinamike ulova signalizira se optimalni rok
provedbe suzbijanja. Taj je rok obično 4-8 dana nakon najvećeg ulova leptira.
Svako vinogorje trebalo bi pratiti let leptira s dovoljnim brojem ferotrapova i na
osnovi višegodišnjih iskustava davati i prognozu intenziteta pojave i signalizaciju
rokova suzbijanja za sve vinogradare toga područja.
U novije vrijeme počinje se za suzbijanje koristiti i metoda zbunjivanja
(konfuzije). Na čokote se u početku pojave moljaca vješaju spremnici s feromonom
(primjerice RAK 1). Oko 400 spremnika stavlja se na jedan hektar. Toliki broj
izvora mirisa zbunjuje mužjake pa ne mogu naći i oploditi ženku. Neoplodene
ženke ne odlažu oplođena jaja i brojnost gusjenica naglo se smanjuje. Uspjeh te

286

metode to je bolji što se provodi na većoj površini jer se tako smanjuje dolet
leptira iz drugih objekata.
Tretiranje insekticidima protiv grozdovih moljaca katkad se kombinira sa
suzbijanjem peronospore i oidija ako se rokovi suzbijanja poklapaju. No nedostatak
kombiniranja jest nepotrebno velik utrošak insekticida koji dolaze i na lišće svih
dijelova loze gdje nije potreban, nego dapače štetan. Ako se pak moljci suzbijaju
posebno, tada ne treba tretirati i lisnu masu (što je potrebno pri suzbijanju bolesti),
nego samo dio čokota gdje se nalaze generativni organi jer su samo oni ugroženi
od ovih štetnika. Time se može znatno smanjiti utrošak insekticida i cijeli niz
negativnih popratnih pojava, od kojih je najopasnija mogućnost pogodovanja
razmnožavanju crvenog pauka.
Pri izboru insekticida treba ponajprije birati
insekticide koji primjenom što manje forsiraju pojavu
crvenog pauka i pošteduju prirodne neprijatelje. U
tome su najbolji bioinsekticidi na bazi B. t. k., kojima
za bolju učinkovitost treba dodati 0,5% šećera kad
se koriste za suzbijanje prve generacije gusjenica.
Povoljni su i biotehnički insekticidi (regulatori
razvoja kukaca) na osnovi fenoksikarba,
teflubenzurona i drugi insekticidi ove skupine, koje
treba primijeniti više ili manje preventivno u početku
pojave gusjenica ili još ranije, u vrijeme masovnog
leta leptira. Od kemijskih insekticida učinkoviti su
insekticidi na osnovi klorpirifosmetila, triklorfona,
fentiona i mnogi drugi kontaktni organofosforni

sl 278. Kapsule sferomonom

insekticidi, te mnogi piretroidi. Kemijski insekticidi

za suzbijanje grozdovih

mogu se primijeniti i kurativno. Za suzbijanje

moljaca (prema BASF)

posljednje generacije moljaca uzimaju se insekticidi
kraće karence kakvi su od OP insekticida klorpirifosmetil, a od piretroida
lambdacihalotrin, betaciflutrin, alfacipermetrin i deltametrin. Svim ovim
insekticidima karenca je 21 dan ili manje. Pri suzbijanju gusjenica u zbijenim
grozdovima bolje djeluju insekticidi s fumigantnim djelovanjem. Najčešće je u
jednoj godini dovoljno jedno tretiranje da bi se spriječila šteta, no u godinama
jake pojave grozdovih moljaca bit će potrebno suzbijati dvije ili čak sve tri
generacije, dakle provesti 2-3 tretiranja. U nas se najčešće suzbija prva generacija.

Grozdov savijač (Sparganothispilleriana Schiff.)

Mnogo je manje važan štetnik od moljaca, ali u pojedinim godinama može
na nekim lokalitetima ipak nanijeti veće štete. Leptir je žućkastosmede boje,
raspon mu je krila 20-25 mm. Gusjenica je zamazanozelene boje, sa sjajnom
crnom glavom. Naraste do 3 cm. Kreće se trzajima sličnim skokovima. Gusjenice
prezime na čokotima. U vrijeme bubrenja pupova u proljeće gusjenice izgrizaju
pupove vinove loze, a kasnije peteljke listova i izboje. Listovi i izboji lome se, ali
ostanu visjeti na čokotu. To je tipični izgled štete od ovog štetnika, koji se katkad

287

pripisuje mehaničkim oštećenjima loze. Gusjenice mogu oštećivati i cvjetove i
zelene bobice. Kukulje se od sredine lipnja u zapredenom lišću loze. Leptir leti u
lipnju i početkom srpnja. Odlaže jaja na lišće u skupinu u kojoj su jaja složena
poput crijepa na krovu. Nakon što gusjenice izađu iz jaja prazno jajno leglo
bijelkasto je i lako se zapaža. Gusjenice se povlače na skrovita mjesta na čokotu
i tamo prezime. Suzbija se zimskim prskanjem čokota uljanim organofosfornim
insekticidima, te, čim se zapazi napad na pupove ili još mlado lišće, insekticidima
navedenim za suzbijanje grozdovih moljaca.

Obični klinčićev savijač ( Cacoecimorpha /Tortrix, Cacoecia/pronubana Hb.)

Karantenski je štetnik za Hrvatsku. Nalazi se na listi A2 (mjestimice prisutni
štetnici) za Hrvatsku i za većinu europskih zemalja. Proširen je u mnogim objektima
zaštićenog prostora, posebice na obalnom području Hrvatske.
Leptir mužjaka ima raspon krila 15-17 mm, a leptiru ženke krila su raspona
18-24 mm. Prednja su krila žutosmede do crvenkastosmede boje. Stražnja su krila
narančastocrvene boje, sa smeđim rubom. Jaja su dugoljasta, duga 1 mm, isprva
zelene, kasnije žute boje. Odložena su u skupinama od 10 do 200 jaja. Gusjenica
je promjenjive boje, ovisno o ishrani, a najčešće je žutozelenkaste ili smeđe boje.
Naraste do 20 mm.

Zaraza ograničava promet, tj. izvoz, ali i unutrašnji promet jer je karantenski
štetnik. Štete u zaštićenom prostoru, posebice na karanfilu, mogu biti vrlo visoke.
No, štetnik napada i ruže, te druge kulture i
korove koji rastu u zaštićenom prostom, a u
južnim krajevima i masline i druge biljke u
slobodnoj prirodi. Ne smatra se mogućim
njegovo udomaćenje u prirodi u područjima
gdje je izoterma siječnja niža od +2 °C. Treba
istaći da je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj
ta izoterma niža od +2 °C, ali u cijelom je
obalnom području znatno iznad te vrijednosti.
Stoga treba pripaziti na pojavu i štete i u
okolini objekata zaštićenog prostora, a ne
samo u njima.

Vrsta ima 4-5, pa i više generacija

godišnje, ovisno o temperaturi održavanoj u
objektu. Odrasli oblici brzo kopuliraju i
odmah počinju odlagati jaja. Ženka odloži
prosječno oko 400, najviše 700 jaja. Jaja su
često odložena na staklo. Razvoj jaja traje 10-
15 dana. Gusjenice iskazuju pozitivnu
fototaksiju pa se penju na vrškove biljaka.
Finom pređom zapredaju vršno lišće i pupove
koje izgrizaju. Gusjenice imaju sedam

288

SI. 279. Oštećenja od klinčićeva

savijača (snimio M. Maceljski)

razvojnih stadija, a razvoj najčešće traje 20-40 dana. Pri temperaturi od 15 °C
cjelokupni razvoj od jaja do imaga traje 123-147 dana, a pri 30 "C 28-44 dana.
Optimalna relativna vlažnost zraka za štetnika jest 40-70 %, s time da podnosi vrlo
nisku vlažnost, ali pri vlažnosti zraka višoj od 90 % smrtnost je velika.
Sirenje treba spriječiti pridržavanjem karantenskih mjera. Upotreba feromona
omogućuje rano otkrivanje zaraze. Zaraza se suzbija primjenom insekticida, a u
inozemstvu se najviše rabe piretroidi.

Afrički klinčićev moljac (Epichoristodes acerbella Walk.)

Također je karantenski štetnik. Nalazi se na listi A2 za Hrvatsku jer je pronađen
u nekim objektima u obalnom području.
Raspon krila odraslog oblika jest 14-24 mm. Prednji je par krila svijetle oker
boje, a stražnji je par krila sivo bijel (za razliku od običnog klinčićeva savijača,
kojemu su stražnja krila narančastocrvene boje). Gusjenice su zelenkaste boje, s
tamnom uzdužnom prugom na hrptu i dvije lateralne žućkaste pruge. Narastu do
17,5 mm.

Zaraza i ovim štetnikom ometa izvoz i unutrašnji promet. Biljke su oštećene
i gube vrijednost. Također je polifagna vrsta, a posebice joj pogoduje karanfil.
Vrsta ima 5-6, pa i više generacija godišnje. Ženke odlože 200-240 jaja na lice
gornjeg lišća klinčića. Jaja su odložena u skupinama. Nakon desetak dana izlaze
gusjenice. One se najprije hrane na listu, a kasnije napadaju cvjetove i miniraju
stabljiku. Napadnute dijelove zapredaju finom pređom i onečišćuju zelenim
izmetom.

Suzbijanje se provodi pridržavanjem karantenskih mjera. Feromonima treba
otkrivati pojavu. U inozemstvu se primjenjuju različiti piretroidi.

Savijači štetni ukrasnom drveću. Osim već spomenutih vrsta treba istaći vrlo
važnog štetnika hrasta hrastova savijača (Tortrix viridana L.). Osim hrasta,
gusjenice te vrste hrane se i lipom, jasenom, javorom, lijeskom itd. Prezime jaja
pa se gusjenice javljaju rano u proljeće, oštećujući pupove i tek razvijeno lišće.
Može izazvati defolijaciju. Suzbijati ga treba u samom početku pojave gusjenica.
Ptice se obilno hrane tim gusjenicama i utječu na smanjenje zaraze. Moguća je
primjena bioinsekticida na osnovi B.t.k., nadalje biotehničkih insekticida D
regulatora razvoja, te iznimno i kemijskih insekticida. Postoje i druge vrste hrastovih

savijača. Topolin savijač (Gypsonoma aceriana Dup.) česta je vrsta savijača.

Gusjenice se hrane samo na topolama. Oštećuju terminalni lisni pup pa se izboji
razvijaju u obliku metle. Također nagriza lišće s naličja i ubušuje se u izboje. Na
brojnost utječu brojni prirodni neprijatelji. Preporučuje se zimi tretirati diklorvosom,
a tijekom vegetacije valja primijeniti OP insekticide ili piretroide. Borov savijač
(Rhyacionia /Evetria/ buoliana Schiff.) također je čest štetnik u nas. Mlade
gusjenice prezime u pupovima bora. Izazivaju smolotok. U proljeće nagrizaju
izboje, kojima se vršci savijaju ili posuše. Često zaraza uzrokuje stvaranje metle ili
četke na vrškovima izboja te druge deformacije. Najveće štete nanose mladim

289

nasadima. Ima vrlo mnogo prirodnih neprijatelja. Jelu, smreku, ariš i ostale vrste
crnogorice napadaju druge vrste savijača.

PHYCITIDAE

U ovu porodicu ubraja se nekoliko važnih štetnika uskladištenih
poljoprivrednih proizvoda (Ephestia, Plodio).

Sivi grozdov plamenac (Cryptoblabes

gnidiella Mili.) u nas je poznat iz
Dalmacije. Napada vinovu lozu i
agaime. Gusjenice izgrizaju još nezrele
bobe grožđa te cvjetne pupove i
cvjetove agruma. Napadnute organe
zapredaju. Ima tri generacije godišnje.
Suzbija se kao grozdovi moljci.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->