Univerzitet u Zenici

Pedagoški fakultet u Zenici

Postdiplomski studij – Razredna nastava

SEMINARSKI RAD
Predmet: Metodika likovne kulture
Tema: Boja kao likovni element dječijeg stvaralaštva

Mentor:
Prof. Muhamed Bajramović
Kandidat:
Ilvana Čurić

Zenica, jul 2010.

SADRŢAJ

1. Uvod
2. Boja
2. 1. Pojam boje
2. 2. Osnovna svojstva boje
2. 2. 1. Hromatska svojstva
2. 2. 2. Tonska svojstva
2. 2. 3. Kontrasna svojstva
2. 3. Kvalitet boje
2. 4. Miješanje boje
2. 5. Ritam i ravnoteţa
3. Razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva
3. 1. Pojam stvaralaštva
3. 1. 1. Razvoj dječije likovne kreativnosti
3. 1. 2. Poticanje dječijeg likovnog stvaralštva
3. 1. 3. Ometanje dječijeg stvaralaštva
3. 3. Dječiji crteţ
3. 3. Emocionalni razvoj i crteţ
4. Dijete i boja
4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvaralaštva
4. 2. Ekspresivne vrijednosti boje u dječijem crteţu
4. 3. Kako boje djeluju na djecu
4. 3. 1. Konfucije i boje
4. 3. 2. Šareni dječiji svijet
5. Zaključak

1
KREATIVNOST JE NALIK NA VISINU, TEŽINU ILI
SNAGU NEKE OSOBE. POJEDINCI SE RAZLIKUJU
U INTENZITETU TIH OSOBINA, ALI SVATKO IH
POSJEDUJE.

KREATIVNOST NIJE PRIVILEGIJ POJEDINCA ,

VEĆ OSOBINA SVAKOG ČOVJEKA, KOJA KAO I
SVAKA LJUDSKA MOGUĆNOST MOŽE BITI
UNIŠTENA.

F. NIETZSCHE

2
1. UVOD

Kreativnost djece se, za razliku od odraslih, procjenjuje na temelju samog procesa, a ne

na temelju gotovog proizvoda.
Ukoliko je kreativnost takva Ljudska sposobnost koja čini čovjeka otkrivačem skrivenog,
pronalaţenjem nepoznatoga, kreatorom zadivljujućih umjetničkih djela, onda je to
vrhunski značajna funkcija.
Osnovna potreba djeteta tijekom razvoja njegove likovnosti jest da neprestano mijenja
sadrţaj rada to proizilazi iz zelje za aktivnim spoznavanjem i izra2avanjem doţivljenog.
Djeca otvoreno govore o svojoj likovnoj aktivnosti, nema pokušaja da prikriju prave
osjećaje. Naravno, dijete je cjeloviti individuum i upravo to se očituje u njegovu pristupu
likovnom izraţavanju.
Dječiji crteţ predstavlja područje dječije aktivnosti.
Oni sadrţe mnogo problema i pitanja na koja moraju odgovarati psiholozi, pedagozi i
ljekari.
Pedagozi i psiholozi naglašavaju da se dijete u svojim crteţima izraţava suptilnije nego
bilo kojim drugim sredstvom izraţavanja.
Zanimljiva je činjenica da djeca u cijelom svijetu, sa istim uţivanjem, unose bojama u
crteţ svoje zelje, misli i zahtjeve.
Zato psiholozi, u svom radu, upotrebljavaju dječije crteţe kao jednu od metoda za bolje
upoznavanje dječije ličnosti.
Moram naglasiti činjenicu da je dijete u svojim crteţima iskreno, ono stvara crteţe
neposredno, sa oduševljenjem.
Upravo zbog toga, crteţi djeteta omogućuju nam da prodremo u njegov psihički ţivot i da
utvrdimo u čemu je on drugačiji od ţivota odraslog čovjeka. Nate dijete, malo dijete
uţiva u bojama kao odrastao čovjek iako se razvojno nije još pribliţilo shvatanju boje kao
osobne stvari.
Onog trenutka, kada dijete otkrije boju, ono je stalno počinje upotrebljavati. A, ono
pomoću boje, a i linije, pokušava da nade to bolji način prikazivanja, kojim mote da
izrazi čak i ono to još ne zna da kaţe riječima...

3
2. BOJA

Boje oko nas su neizbjeţne. Boja je perceptivni, subjektivni doţivljaj koji nastaje kada
elektromagnetni val odreĎene frekvencije probudi mreţnicu oka.
U slikarstvu je boja osnovno izraţajno sredstvo i dominantni likovni element. Boje
spektra imaju valersku gradaciju od 2utih do plavih nijansi, dakle, imaju sopstvenu
svjetlinu (valer).
Prostornost je veća kod toplih nego kod hladnih boja. Najveća čistoća boja je u sunčevom
spektru i prema njemu se odreĎuju kvaliteti pigmenta boja. ,,Naše —stvaranje- boja uz
pomoć naoko naivne ilustracije drevnog ţidovskog mita o stvaranju svijeta pokazalo nam
je ne samo da boje nastaju na prijelazima iz tame u svjetlost, i svjetlosti u tamu, nego i da
su sve boje svjetlije od crne i tamnije od bijele."1

2. 1. POJAM BOJE

Riječ boja označava dva pojma.

Prvi pojam označava fizikalnu osobinu svjetlosti, odnosno osjećaj koji u oku stvara
svjetlost centriranu iz nekog izvora ili reflektiranu od površine neke materije.
Drugi pojam označava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da oboji bezbojnu materiju.
Prema Matku Peiću, boja je ,,osjećaj koji u oku stvara svjetlost emitiranu iz nekog izvora
ili reflektirana od površine nekog tijela."2
Boja je fizikalna osobina svjetlosti, odreĎena frekvencijom titraja svjetla izazvanih
impulsom izvora svjetlosti.
Raznovrsne frekvencije svjetlosti u čovjekovom vidnom organu stvaraju utiske različitih
boja.
Rastavljanjem sunčeve bijele svjetlosti koja sadrţava valove svih vidljivih frekvencija u
neprekidnom spektru, kroz prizmu, dobiva se niz šarenih, spektularnih boja.

1
Marcel Basic, Jasenka Mirenic- Bacic, Uvod u likovno mišljenje, Školska knjiga, Zagreb, 1998, str. 12.
2
Matko Peić, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 115.

4
,,Zrake bijelog sunčevog svjetla sastoje se od niza zraka tzv. šarene svjetlosti. To
moţemo dokazati ako zraku sunčeve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu.
Bijela se zraka prolazeći kroz to prizmu lomi pod različitim kutovima i time se razla2e na
svoje sastavne dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u obliku šarene vrpce boja. U
tom spektru uočavamo devet boja s postepenim
prijelazima: crvena, narandţasta, ţuta, ţutozelena, zelena, zelenoplava, plava, indigo i
ljubičasta."3
Sve ove boje, vidimo i u dugi koja se pojavljuje kada sunčeve zrake svjetlosti prolaze
kroz kisne kapi koje ih lome i rastavljaju na spektar boja. U čitavom spektru, ljudsko oko,
razlikuje pribliţno 150 nijansi boja ( različitih frekvencija titraja svjetlosti), dok najbolje
zamjećuje razlike u nijansama u srednjem dijelu spektra (od ţute preko zelene do modre
boje). Bitno je spomenuti i boje organskog sastava za koje kaţemo da su biljne
(vegetativne) boje.

2. 2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2. 2. 1. Hromatska svojstva

Samom problematikom i podjelom boje, bavili su se mnogi znanstvenici, a medu njima

se naročito ističe Wilhelm Oswald, čija je podjela boja danas općenito prihvaćena.
Oswald prema, hromatskim svojstvima, boje dijeli na:
šarene ili hromatske,
nešarene ( neutralne iii ahromatske)
Šarene boje su sve boje unutar sunčevog spektra, a nešarene boje su crna, bijela i siva,
koje naziva još i neboje.

3
Marijan Jakubin:Osnove likovnog jezika i likovne tehnike, Educa, Zagreb, 1990.,str.17

5
Pablo Picasso: "Guernica",
Oswaldov krug čistih boja

Oswald je poredao u krug sto čistih boja u svim nijansama, ne obiljeţavajući ih od 1-100.
Postavio ih je tako da je pomiješao dvije susjedne parne ili neparne boje cime je dobio
nijansu boje izmeĎu njih.

Boje unutar kruga dijele se na tri grupe, a to su:

osnovne boje
sekundarne boje
tercijarne boje
Osnovne boje

Osnovne boje se još nazivaju i boje prvog reda iii primarne boje.
One meĎusobnim miješanjem daju sve ostale boje, pa se zato i nazivaju osnovnim
bojama.
To su crvena, plava i ţuta.

Sekundarne boje

Miješanjem dviju osnovnih boja, nastaju sekundarne boje koje još zovemo i boje drugog
reda. Dakle, u sekundarnoj boji nalaze se dvije osnovne koje su pomiješane u istom
omjeru.
plava + crvena = Ijubicasta
ţuta + plava = zelena
crvena + ţuta = narandţast

6
 Tercijarne boje

Tercijarne čiste boje

U tercijarne boje iii boje trećeg reda, ubrajaju se sve ostale nijanse boja koje nastaju
miješanjem jedne osnovne i jedne sekundarne boje u različitim omjerima. To su sve
nijanse boja izmeĎu narandţaste, odnosno izmeĎu narandţaste i crvene itd.
Npr. ,, ţutonarandţasta, narandţastoţuta, narandţastocrvena, crvenonarandţasta,
ljubićastoplava, Ijubičastocrvena, plavozelena, zelenoţuta, kao i sve ostale nijanse
izmeĎu sekundarne i primarne boje."'4

Tercijarne neutralne boje

Ako pomiješamo osnovnu boju sa sekundarnom koja se u Oswaldovu krugu nalazi njoj
nasuprot, dakle njoj komplementarnom (npr. crvenu i zelenu), tada nestaje kolorističke
čistoće boje jer su pomiješane dvije komplementarne boje meĎusobno poništavaju,
neutraliziraju u kolorističkom smislu čime gube kolorističku čistoću i jasnoću.
Pomiješane u istom omjeru neutraliziraju se u sivo, dakle ahromatsku boju, a u različitim
omjerima dobivamo neutralne smeĎe boje, smeĎozelene, smeĎoplave, ljubičastosmeĎe.
Te boje moţemo nazvati neutralnim tercijarnim bojama.

2. 2. 2. Tonska svojstva

Svakoj Šarenoj boji pripada cijeli niz boja koje nastaju dodavanjem bijele ili crne ili
bijele i crne, tj. sive. Tako nastaju tonovi boja.
Ahromatski tonovi
Ahromatski tonovi su svi tonovi nastali miješanjem ahromatskih boja bijele i crne.
Svijetli ahrornatski tonovi
Svijetli hromatski tonovi nastaju kada čistu boju miješamo s bijelom.
Zagasiti hromatski tonovi

4
Marijan Jakubin,Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa. Zagreb, 1990., str. 18

7
Zagasiti hromatski tonovi nastaju kada cistu boju miješamo crnom.
Mutni hromatski tonovi
Unutrašnjost Oswaldova trokuta ispunjavaju mutni hromatski tonovi. Oni nastaju
miješanjem čiste boje s bijelom i crnom, odnosno sivom.
Tercijarni čisti i neutralni tonovi
Tercijarne boje su, zapravo, tonovi ili nijanse boja nastali miješanjem osnovne i
sekundarne boje. Tako npr. crvenu boju kao osnovnu moţemo posvijetliti ţutom,
odnosno ţutu boju potamniti crvenom jer je crvena tonski tamnija od ţute, to ćemo dobiti
niz tonova izmeĎu ţute i crvene, tj. niz čistih narandţastih tonova, koji su čisti tercijarni
tonovi osim narandţaste, koju smo dobili miješanjem crvene i ţute, koja je u tom slučaju
sekundarna boja, odnosno sekundarni ton.
Neutralni tercijarni ton dobivamo npr. ako ţutu kao osnovnu boju potamnimo
sekundarnom ljubičastom ili narandţastu potamnimo plavom.
Degradacija boje
Svaka cista boja sunčeva spektra ima svoju kolorističku snagu, intenzitet i jasnoću.
Dodavanjem bijele iii crne oduzimamo boji njenu intenzivnost, jarkost i snagu. To
oduzimanje nazivamo degradacija boje.
Boju moţemo degradirati i razrjeĎivati, tj. dodavanjem vode osnovnoj gustoći boje,
odnosno oduzimanjem pigmenta.

2. 2. 3. Kontrasna svojstva

Boje se prema kontrasnim svojstvima dijele na:

a) slicčne iii harmonične boje, to su one koje su u Oswaldovom krugu susjedne ili bliske,
odnosno slične
b) različite ili kontrasne odnosno suprotne, to su one boje u Oswaldovu krugu koje se
nalaze jedna nasuprot drugoj, odnosno koje su meĎusobno udaljene.

Najbolju sistematizaciju kontrastnih svojstava boja, dao je Itten Johanes, a to su:

a) kontrast boje prema boji
b) kontrast svijetlo- tamno

8
c) kontrast toplo- hladno
d) komplementarni kontrast
e) simultani (istodobni) kontrast
f) kontrast kvalitete
g) kontrast kvantitete

9
 a) Kontrast boje prema boji

Kontrast boje prema boji je najjednostavniji kontrast jer se to upotrebljavaju i meĎusobno

suprotstavljaju sve čiste boje u svojoj punoj jarkosti.
To je kontrast meĎusobne različitosti boja.
Da bi se ostvario takav kontrast, potrebne su najmanje tri boje, koje su meĎusobno
potpuno različite.
Varijacije takvog kontrasta su mnogobrojne.
Bas kao to crna i bijela izraţavaju najjači kontrast svijetlo- tamno, tako meĎusobne
kombinacije triju osnovnih boja izraţavaju najjači kontrast boje prema boji. Jačina toga
kontrasta opada ako upotrebljavamo kombinacije sekundarnih iii tercijarnih boja. Tako
prema jačini, odnosno intenzitetu kontrasta iii njegovu opadanju, kontrast boje prema boji
moţemo poredati u tri grupe:
a) kontrast boje prema boji prvog reda
b) kontrast boje prema boji drugog reda
c) kontrast boje prema boji trećeg reda

Franz Marc

10
 b) Kontrast svijetlo- tamno

Crno- bijelo je najveći kontrast, all i svijetlo- sive, kao i tamnosive mogu biti u kontrastu
prema crnoj, odnosno bijeloj boji.
„ Sve boje napravljene od crne i bijele su hladne i tvrde, naročito nešto svjetlije nijansi.
Postoji čitava skala sivih i hromatskih tonova.
Ţiva zvučnost hromatskih boja prema ahromatskim djeluje resko. Ako su sive i
hromatske boje iste valerske vrijednosti, tada dolazi do — bojenja- sive
komplementarnom bojom: siva na crvenoj, ili pored nje, djeluje zelenkasto, na plavoj
narandţasto, a na ţutoj smeĎe- ljubičasto."5
Svijetlo- tamni kontrast su koristili Rembrant, Pikaso i dr.
Kod tamno- svijetlog, umjetnik vodi racuna da se njeno dejstvo osjeti u svim dijelovima
slike, i o razdaljini koja dijeli predmet od pozadine.
Brava Van Ajk i Leonardo su prvi naslutili njegovu vaznost. Rembrant je izvukao iz
tamno-svijetlog sve mogucnosti koje postoje da ostvari vecu zivotnu snagu, a jos manje
su bill glavni propagatori tamno- svijetlog Mikelandelo i Karavado.

Georges De La Tour:
"Strpljiva Magdalena",

5
Mustafa Pašič: Likovni jezik, MeĎunarodna galeriia portreta, Tulza,2O07,str.68.

11
 c) Kontrast toplo- hladno

Ovim kontrastom uspostavlja se ravnoteţa i to ravnomjernom kombinacijom toplo-

hladnih boja. Ovaj kontrast je izvanredno zvučan, kolorističan, npr. vitraţi u katedrali u
Šartru, slike Sezana, Renoara...
„ Neke boje u nama izazivaju osjećaj topline, a neke osjećaj hladnoće. To nam potvrĎuju
i neki pokusi. Tako je utvrĎeno da su ljudi u plavozelenoj prostoriji temperaturu od 15
stepeni C osjetili kao hladnu, a crvrnonarandţastoj prostoriji osjetili su istu hladnoću na
11-12 stepeni C. Dakle, osjećaj hladnoće ili topline razlikovao se izmeĎu to dvije
prostorije 3-4 stepena."6
Ta spoznaja o bojama koje izazivaju osjećaj topline i hladnoće vrlo je vaţno za bojenje
prostorija različite namjene.
Najjači toplo- hladni kontrast javlja se u kombinaciji plavozeleno s narandţastocrvenim
odnosno saturnocrveno.
Dodamo li hladnoj boji toplu boju, npr. zelenoj ţutu, tada ćemo zelenu učiniti toplijom,
Plavo- zelena, plava i plavo- ljubičasta su najhladnije boje. Zelena je u sredini jer je
nastala od tople i hladne boje.

Joan Miro:
"Osobe na crvenoj zemlji",

6
Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 22.

12
 d) Komplementarni kontrast

Dvije boje su komplementarne ukoliko pomiješane daju sivo- crnu boju. One tako
pomiješane niste jedna drugu, slično kao to cine voda i vatra. „ Komplementarni kontrast
nastaje kada stavimo u meĎusobni odnos dvije boje, jednu osnovnu s bojom dobivenom
miješanjem drugih dviju osnovnih boja. Npr., ako uzmemo osnovnu crvenu i
suprotstavimo joj boju dobivenu miješanjem drugih dviju osnovne ţute i plave, odnosno
zelenu. Ako se pomiješaju dvije boje komplementarnog kontrasta, tada one daju
neutralnu sivu."7
Komplementarni kontrast moţemo usporediti s vatrom i vodom. Vatra i voda su jaki
kontrast, ali ako ih pomiješamo, meĎusobno se poništavaju. Vaţno je napomenuti da riječ
,,komplementarno" znači nadopunjujuće. Taj se par boja uzajamno traţi i nadopunjuje da
bi se, dakle, dobilo bijelo ili neutralno sivo.Inače, komplementarni kontrast je najsnaţniji,
najjači koloristički kontrast. Samo jedna boja moţe biti komplementarna s nekom
drugom. U krugu boja one stoje nasuprot jedna drugoj.
Najveći je komplementarni kontrast:
ţuto - ljubičasto
plavo- narandţasto
crveno - zeleno

Vincent Van Gogh:"Autoportret",

7
Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 22.

13
 e) Simultani i sukcesivni kontrast

Simultanim odnosno istodobnim kontrastom nazivamo pojavu kada naše oko,

posmatrajući plohu obojenu nekom bojom, istodobno zahtjeva pa i vidi komplementarnu
boju one boje kojom je obojena ploha, iako u stvarnosti ona ne postoji.Tako npr. Mali
crni ili sivi kvadratić smješten u sredinu velike crveno obojene plohe presijevat će se iii
zablještati komplementarnom bojom crvenoj, dakle zelenom. Na zelenoj plohi isti
kvadratić izgledat će crvenkasto, a na plavoj ţućkasto.Pod simultanim kontrastom
podrazumijevamo pojavu pri kojoj oko traţi uz svaku prisutnu boju njenu
komplementarnu boju.
Umjetnici koji su radili simultanim kontrastom su: Van Gog i El Greko.Na isti način
javlja se i sukcesivni kontrast.
Riječ ,,sukcesivno" označava nešto što se dogaĎa nakon, poslije.
Ovdje se pojava komplementarne boje javlja nakon duţeg promatranja nekog lika
obojenog snaţnom bojom.
Pri duţem promatranju neke intenzivne boje naše oko umara to u njemu jača osjećaj za
istovremeno stvorenu ili nakon promatranja stvorenu komplementarnu boju koja će oko
smiriti i odmoriti.

Slike preuzete: http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm

http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

14
 f) Kontrast kvalitete

Kvaliteta boje odnosi se na njenu čistoću, jarkost i zasićenost. Najintenzivnije i najčešće

su boje sunčeva spektra. Jarkost, jačinu, odnosno čistoću boje moţemo gasiti dodavanjem
bijele, crne iii sive iii oduzimanjem pigmenta, tj. razrjeĎivanjem boje.,,Kontrastom
kvalitete nazivamo suprotnost zasićenih, jarkih, čistih boja prema mutnim ili zagasitim ili
ostalim tonovima nastalim degradacijom. Npr. čista jarkozelena prema mutnozelenoj iii
čista jarkocrvena prema zagasitocrvenoj,..."8
Ako ţelimo ostvariti cisti kontrast kvalitete, degradirana boja mora biti načinjena od iste
jarke s dodatkom crne, bijele ili sive, npr. ista jarkozelena mora se nalaziti i u
zagasitozelenoj, odnosno svijetlozelenoj ili mutnozelenoj. Da bi dobili kontrast kvaliteta,
mora se izbjeći kontrast svijetlo- tamnog. Stoga boje i intenzitet svih površina moraju biti
isti. Jarko crvenu suprotstavljamo zamućenoj crvenoj, jarko plavu zamućenoj plavoj...
Ovim kontrastom radili su: Zorz De La Tur, Henri Matis ( Klavir) i Pol Kle.

C. D. Friedrich

8
Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 23.

15
 g) Kontrast kvantitete

Kontrast kvantitete odnosi se na odnos veličina dviju ili vise obojenih ploha ili mrlja
boja.
To je suprotnost mnogo- malo, veliko- maleno.
Kontrast kvantitete zapravo je kontrast proporcija- koliko koje boje. Kod odreĎivanja
količinskih odnosa boja moramo imati na umu snagu djelovanja boje, a nju odreĎuje:
intenzitet (jačina) boje
veličina obojene plohe odnosno mrlje
Da bismo uspostavili sklad (harmoniju) i ravnoteţu izmeĎu tih boja, veličine obojenih
ploha moraju biti obrnute u odnosu na svjetlosnu vrijednost. Npr. po svjetlosnoj
vrijednosti tri puta jača ţuta od ljubičaste mora zauzeti tri puta manju plohu u odnosu na
ljubičastu.

Henry Matisse:
"Harmonija u crvenom
(Crvena soba)",
U ovoj slici je zastupljen i kontrast toplo- hladno

16
2. 3. Kvalitet boje

Već smo spomenuli šarene odnosno hromatske i nešarene odnosno ahromatske boje, ali
je bitno istaknuti i tri karakteristike hromatskih boja. Te karakteristike su:
ton (boja)
va/er (svjetlina- zatamnjenost)
zasićenost (intenzitet obojenosti)
Ton

Ton je osnovna karakteristika boje. Ton je u slikarstvu boja: crvena, zelena, plava, ţuta,
narandţasta, ljubičasta, ali i ukupno djelovanje svih boja neke slike.

Valer

Valer je pojam koji se odnosi na svjetlosnu vrijednost boje.

Svaka boja hromatskog spektra mogla bi imati svoju uporeĎnu boju ahromatskog
spektra. To znaci da plavu boju odreĎene svjetlosne vrijednosti moţemo pronaći boju
sivog spektra iste valerske vrijednosti.
Kada bismo to dvije boje, hromatsku plavu i odgovarajuću ahromatsku sivu iste valerske
vrijednosti, fotografisali crno- bijelim filmom i izradili fotografiju, dobili bismo utisak
jedne sive površine na kojoj je granica izmeĎu sive i plave nestala."

Zasićenost

Zasićenost ili intenzitet obojenosti predstavlja stepen razlike obojenosti u odnosu na

ahromatsku boju kojoj po valerskoj ( svjetlosnoj ) vrijednosti odgovara.
Npr., ako čisto plavoj boji spektra dodamo malo sive boje iste vrijednosti, ton boje se
neće promijeniti i dalje će to ostati plava boja iste valerske vrijednosti, ali će se njena
zasićenost- intenzitet obojenosti smanjiti.

17
Ako bismo nastavili sa dodavanjem sive boje plavoj, ona bi postajala sve manje zasićena
i na kraju bi postala siva.

2. 4. Miješanje boje

Postoje dva načina miješanja boja:

Mehaničko miješanje ( miješanje na paleti gdje se boja miješa s drugom bojom ).
Optičko miješanje
To je način miješanja kada se postavlja jedna boja pored druge načinom sitnog tačkanja i
ili nanošenjem sitnih mrlja boja.
Na odreĎenoj udaljenosti od tako slikarski obraĎene plohe u naţem oku se stvara boja
dobivena meĎusobnom izmjenom dviju ili vise različito obojenih mrlja, kvadratića ili
tačkica.

2. 5. Ritam i ravnoteţa boja

Kontrast i harmonija obrazuju ritam snaţnog dejstva.

Sa ritmom ostvarujemo dinamične odnose.
Sa ravnoteţom usklaĎujemo djelovanje prostornih dimenzija boja u kompoziciji: tona,
svjetline i zasićenosti.
Ritam nastaje i zavisi od intervala, a intervali kod boja se ogledaju u razlikama valera,
veličina obojenih površina.
Kod ritmiziranja je potrebno ostvariti dobru proporciju, jer se tako uspostavlja sklad,
ravnoteţa i dinamičnost.
Poloţaj i ravnoteţa u kompoziciji ostvaruje se odnosom toplo- hladnog, zatim svijetlo-
tamnog.
Svijetle površine treba da dominiraju u gornjim, a tamne u donjim dijelovima slike.
Dominacija boje utvrĎuje se sadrţajnom osnovom na slici. Dominacija jedne boje iii
jednog tona ne znaci da kontrasne boje ne treba da imaju svoju ulogu u slici.

18
Dobra kompozicija traţi da se odredi dominantna boja iii tonalitet u slici. Dominantna
boja ne mote da opravda svoju ulogu u slici bez kontrasta: hromatskog- ahromatskog,
svijetlog- tamnog, toplog- hladnog.

Boje istog tonaliteta ili intenziteta uravnoteţuju se prema. količini prostora kojeg treba
prekriti.
Nejednaki tonaliteti ili intenziteti uravnoteţuju se na okultni način: za boju manjeg
intenziteta potreban je veći površinski prostor- da uravnoteţi manji prostor boje punog
intenziteta. Tako npr., mala tačka, punog intenzivno ţivo modrog, moţe biti uravnoteţena
s mnogo većim prostorom blijedo modrog u jednoj četvrtini intenziteta.
U postizanju ravnoteţe vaţno je da se ista boja pojavi svugdje u kompoziciji, ali je
zanimljivije ako se takva boja ne pojavi svugdje u istom intenzitetu i tonalitetu.
Npr., tačka crvenog moţe se ritmički ponavijati u crveno- smećem prostoru, a prostor
zelenog, mote imati odjek u zelenkasto- sivom prostoru. Hladne boje se uzimaju kao
osnov za pokrivanje većih površina.
Dublje zasjenjenje:
duboko modro izgleda bolje s blijedo zelenom
svijetlo narandţasto izgleda bolje sa duboko ljubičastom
ruţičasto izgleda bolje sa tamno modrim ili ljubičastim

19
3. RAZVOJ DJEČIJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA

U suvremenoj teoriji predškolskog odgoja postoje dva različita stajališta u

odnosu na dječje stvaralaštvo, koje imaju vrlo veliki utjecaj na metodiku odgojnog
rada, odnosno na način poticanja dječjeg stvaralaštva.
Prvo stajalište tretira dječje stvaralaštvo kao igru i spontano, često nesvjesno
izraţavanje djeteta.
Drugo stajalište objašnjava dječje stvaralaštvo kao oblik kultivirane igre, te
naglašava potrebu i značaj organiziranih odgojnih utjecaja i poticaja.

Po Piagetu, djeca u razdoblju od 3. do 7. godine pokazuju veliku sklonost

prema aktivnostima crtanja, graĎenja, modeliranja i sl., te on te aktivnosti naziva
slobodnim izraţavanjem, samoizraţavanjem, simboličkom igrom i estetskim
aktivnostima. Naime, Piaget tvrdi da je rana manifestacija estetskih aktivnosti
uvjetovana unutarnjim potrebama djeteta da izrazi svoju individualnu stvarnost.

Herbert Read1 kaţe da je spontano izraţavanje ujedno i slobodno oslobaĎanje

mentalnih aktivnosti mišljenja, osjećaja i osobnog doţivljavanja. On, kao osnovni
oblik dječjeg slobodnog izraţavanja, uzima crteţ i smatra da on najpotpunije
povezuje slike koje postoje u nesvjesnom, da se u njemu slika, koncept, senzacija i
misao uzajamno povezuju, što daje osnovu za instinktivno upoznavanje zakona
svemira.

Likovni izraz djece oduvijek predstavlja vrlo zanimljivo polje istraţivanja i

rijetko je neka dječja aktivnost zauzela toliko mjesta u psihološkim istraţivanjima, kao
što je to dječji crteţ. O tome zašto dijete crta, takoĎer postoje dvije teorije; u jednoj,
ova se pojava objašnjava unutarnjim faktorima, u drugoj se crtanje i slikanje djece
objašnjava kao rezultat utjecaja okoline.

20
3. 1. Pojam stvaralaštva / kreativnosti

Različiti autori daju različita odreĎenja pojma kreativnosti ali u većini slučajeva svi se
slaţu da je kreativno ono djelo koje je novo, bilo pojedinca ili društvo.
Kreativnost je mentalni proces koji uključuju stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja
problema, ili novih poveznica izmeĎu postojećih ideja ili pojmova.
Sa znanstvenog pogleda, smatra se kako proizvodi kreativnih misli (ponekad zvanih
divergentnim mislima) sadrţe originalnost i primjerenost. Alternativno i svakodnevno
mišljenje pojma kreativnosti jest jednostavno – stvaranje nečeg novog.
A. Mail definira kreativnost kao ˝proces povezivanja ranije ne povezanih stvari.˝9
R.Kvaščev ističe ˝Kreativnost je proces koji uključuje orginalnost, adaptivnost i
realizaciju.˝10
A. Marjanović navodi: ˝Kreativnost je definirana kao specifična spoznajna djelatnost koja
rezultira u novom, odnosno kao misaona aktivnost koja je usmjerena k onome što moţe
da nastane, a ne k onome što jest˝. 11
„Kreativnost imamo u svim onim slučajevima kada se zapaţa drugačiji odnos prema
radu, postupku i kada je proizvod uraĎenog ( izrečenog, napisanog, naslikanog ) za
pojedinca bio nepoznat ili statistički rijedak. To su nove ideje, kombinacije, misli, akcije i
ostvarenja.―12

9
Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.
10
K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981
11
K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981
12
Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.

21
3. 1. 1. Razvoj dječje likovne kreativnosti

1. kreativnost usmjerene aktivnosti – spontano izraţavanje uz svjesno nastojanje za

poboljšanjem, postizanjem ―sličnosti‖ s realnim objektom
2. kreativnost invencije – opaţanje i izraţavanje novih likovnih odnosa
3. kreativnost inovacije – donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu
unošenjem sloţenijih likovno-jezičnih i tehničkih mogućnosti
4. kreativnost stvaranja – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sustava –
stilova
5. kreativnost spontane aktivnosti – samostalno izraţavanje, spontani djetetov izraz13

3. 1. 2. Poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva

Kada neki oblik dijete vrlo paţljivo promatra, kada je njime potpuno
zaokupljeno, onda otkriva i njegov smisao i značenje. Takvu usmjerenost paţnje
djeteta, koja nadilazi uobičajenu opću percepciju, moţemo nazvati stvaralačkom
percepcijom. Tek kada se ona dogodi, dijete moţe ići na sljedeći korak i likovno se
izraziti što je opazilo i otkrilo. To se ne dogaĎa koliko mu mi "serviramo" nekakve
"činjenice" da je more plave boje, a sunce ţute i sl. Jedan od ciljeva likovnog
izraţavanja je da opaţanjem dijete samo dolazi do odreĎenih shvaćanja i otkrića o
promatranom obliku ili pojavi, te da se kreativno izrazi. Ne treba djecu etiketirati
pojmovima talentiran i netalentiran. Netko se likovno lakše izraţava, netko teţe, ali
nam je svima likovno izraţavanje svojstveno i prirodno. Ne slikamo da bi se drugi
divili našim slikama, nego da sami sebe izrazimo, da doĎemo do odreĎenih otkrića.
Ako je prirodni unutrašnji poriv za upoznavanje svijeta potisnut i otupljen, jedina je
prava intervencija da u djetetu ponovno probudimo radoznalost i interes za ono što
se zbiva oko njega.
MeĎutim, da bi percipirani sadrţaji i otkrića sazreli, razvili se i urezali u svijest
djece, potrebno je da se oni ostvare putem nekog medija izraţavanja. Likovno
izraţavanje je jedan od njih.

13
N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 97.

22
Likovno izraţeni sadrţaji jačaju sposobnosti opaţanja, predočavanja i
shvaćanja djece, a to opet rezultira snaţnijim i bogatijim stvaranjem. Tako se
uspostavlja prirodni proces rasta i razvoja njihove svijesti i njihovih sposobnosti.
Postoji nekoliko načina da kod djece probudimo interes za pojave u svijetu te
njihovo likovno izraţavanje. A prema D. Belamaric „Dijete i oblik―su:

USMJERAVANJE OPAŢANJA

Prvi i najjednostavniji način poticanja djece jest usmjeravanje njihove paţnje

na neki oblik ili pojavu (npr. drvo, kuću, let, rast...) Ono što ce djecu najviše zaokupiti
i zainteresirati bit ce ţivot, funkcija i svojstvo oblika, zatim slijede zanimanje za
dijelove oblika, za veličinu, vizualna obiljeţja, materijal, boju i detalje. Da bismo
izbjegli nametanje svog načina viĎenja i svojih pretpostavki, najbolje je to činiti
postavljanjem pitanja. Ali ne pitanja koja bilo što sugeriraju ili nameću odgovor.
Najjednostavnije pitanje koje bismo morali uporno ponavljati jest: Što vidiš i što još
vidiš? Tek kada dijete iscrpi sve svoje odgovore na to, moţemo postaviti druga i
daljnja pitanja, npr. Kako drvo raste? Kako sunce svijetli i grije? Kako cvijet cvjeta?...
Moţemo "uposliti" i dječju logiku pitanjima: Zašto drvo ima lišce, zašto ptice lete,
zašto djeca trče, zašto imamo kuću...? Nakon toga se postavljaju konkretna pitanja o
oblicima i pojavama, ako ih djeca nisu sama pronašla, pitanja o dijelovima,
konstrukciji, materiji, boji i sl. Dječje odgovore ne bi smjeli ispravljati. Automatski i
naučeni odgovori, te besmisleni odgovori postupno ce nestati. Nakon što dijete na taj
način upozna i doţivi neki oblik ili pojavu, ono ce ih lagano i originalno izraziti
likovnim medijem.
Promatranje oblika i pojava i njihovo izraţavanje likovnim radom, dva su
odvojena procesa. Promatranjem dijete otkriva i pamti oblike i pojave, njihove odnose
i značenja, da to kasnije i preraĎeno iskaţe likovnim jezikom. Djeca ne crtaju ono što
konkretno vide, nego ono što izdvajaju, pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi.

23
 AKTIVIRANJE SJEĆANJA

Drugi način pokretanja interesa je razgovor o nečemu što su spontano vidjela i

doţivjela. Time se aktivira i učvršćuje njihovo sjecanje, čuva bogatstvo doţivljavanja i
znanja. Djeca su npr. bila u šumi i mnogo toga vidjela i doţivjela, više ili manje
svjesno. Sve se to smišljeno postavljenim pitanjima moţe obnoviti i u vidu slike
pojaviti u njihovoj svijesti, a od toga do likovnog izraza je malen korak. Kao i kod
usmjeravanja paţnje, djeci uporno ponavljamo pitanja: što su vidjela, čula, što se još
dogodilo? Kada iscrpimo dječja sjecanja, postavljamo odredena pitanja o prostoru,
oblicima, bojama, materiji, vremenu..
U likovne radove koji nastaju nakon usmjerenog promatranja djeca unose više
pojedinačnih podataka, detalja, a u likovne radove koja nastaju prema sjecanju,
djeca češće unose značenja i odnose medu oblicima, te cjelovitost dogaĎanja.

MAŠTANJE, ILUSTRACIJE

Maštanje se u likovnom izrazu djece najčešće javlja kao stvaranje novih

varijanti i slika na osnovi poznatih dogaĎaja ili pojava. Npr. ilustriranje priča i
pjesama, zamišljenih dogaĎaja, dogaĎaja iz prošlosti ili budućnosti. Bogatstvo i
originalnost dječje mašte uvjetovani su slobodnim, spontanim i osmišljenim voĎenjem
u likovnom izraţavanju svega što čini okolinu i ţivot djece. Tada oni imaju o čemu
tkati svoje vizije i ideje.

ZAMIŠLJANJE

Viša razina stvaranja slika ili imaginacije je sposobnost djece da različite

predodţbe i pojmove iz sfere nevidljive stvarnosti pretoče u likovni izraz. Pri tome ce
djeca pronaći likovni ekvivalent i tumačenje za svaki osjećaj, pojavu, pojam, rijeci
kojima ne znaju stvarno značenja, glazbu o kojoj nemaju nikakvih podataka...

24
 POTVRÐIVANJE

Nenametljivo potvrĎivanje vrijednost svakog dječjeg rada, njegove uspješnosti

i ljepote, djetetu znaci orijentaciju i potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da
moţe i zna, a sve mu to daje osjećaj sigurnosti i slobode. I tada dijete stvarno moţe
pokrenuti svoje potencijale, ideje i vizije.
Da bi potpunije razumjeli djetetova viĎenja i shvaćanja svijeta, potrebno je na
nenametljiv i prirodan način pokazati interes za djetetovo tumačenje vlastitih radova.
U takvoj atmosferi likovno stvaralaštvo moţe postati stalni i aktivni dio dječjeg
ţivljenja i dogaĎati se prirodno i lako poput gledanja, udisanja, trčanja.

3. 1. 3. Ometanje dječjeg stvaralaštva

Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije dječjeg stvaralaštva u razvoju

djece moţe doći do njegovog ometanja. To se najčešće dogaĎa zbog ţelje okoline da
nauči dijete kako nešto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiţe obrnut učinak,
umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obično odustane od svojih oblika i prelazi
na više ili manje uspješno oponašanje datih uzoraka.
Načini na koji se moţe ometati kreativnost moţemo podijeliti na dvije grupe.

Prvu čine svi oblici direktnog interveniranja u dječje radove:

Crtanje djeci
Ovo je najdrastičniji primjer negativnog upletanja u razvoj dječnjih likovnih sposobnosti.
Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali zbog autoriteta odraslih ona ih pokušavaju
oponašati. Time se prekida prirodni način opaţanja, shvaćanja i stvaranja oblika u djece i
navikavaju se na pasivnost.

25
Ispravljanje dječjih oblika
Svako podučavanje djece kako da nešto nacrtaju, naslikaju ili naprave narušava vlastita
viĎenja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjećaj
nemoći i nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje
Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u dječje pamćenje i vraćaju se iz njega
kad god im zatreba sličan oblik. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalističkih oblika
dijete postaje svjesno njihove sloţenosti i realističnosti koja je njemu nedostupna, iz čega
ono moţe zaključiti da nije sposobno za likovni rad.

Izlaganje dječjih radova

Često izlaganje dječjih radova i primjera na svim mjestima i stalna prisutnost u njihovoj
okolini nesvjesno im se nameću i zastiru njihova vlastita viĎenja i oblike.
Širenje šematskih oblika meĎu djecom dovodi do masovne pojave uniformnih,
neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima djece odnosno sprečavanja razvoja
jednog dijela njihovih sposobnosti i duha.

Drugu grupu čine neki odgojni postupci i stavovi :

Vrednovanje i procjenjivanje likovnih radova djece

Svako ocjenjivanje ili usporeĎivanje likovnih radova djece pred njima samima blokira
njihov osjećaj slobode, a time i spontanost, odnosno sposobnost stvaralaštva. Ako je neki
djetetov rad dobro ocijenjen, ono će se dobro osjećati i imati ţelju da nastavi, ali ako je
sljedeći rad lošije ocijenjen, djetetovo zadovoljstvo će opadati i ono će se sve više
povlačiti i odustajati od likovnog rada.

Komentiranje i prigovaranje
Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar ili prigovor, pokazano ili prikriveno
nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod djeteta i remeti njegovu sposobnost za rad.

26
Prenaglašavanje vrijednosti
Pretjerana pohvala takoĎer ima negativan utjecaj i umjesto da je djetetu cilj njegovog
rada uţivanje u svom stvaralaštvu, njegov primarni cilj postaje pohvala, što posebno u
grupi djece rezultira nezdravim odnosima.

Urednost i preciznost
Insistiranje na urednosti i čistoći radova obično rezultira suprotnim učinkom, precizno
crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a slučajne mrlje ne umanjuju vrijednost
rada, već su njegov cilj unutrašnji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.14

3. 2. Dječji crteţ

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća istraţivači su počeli opisivati karakteristike razvojnih
stadija likovne ekspresije kod djece. Dakle, s razvojem dječje psihologije razvija se i
interesovanje za dječji crteţ. Pored govora pomoću koga dijete izraţava svoja osjećanja i
doţivljaje, uspostavlja odnose s ljudima, crtanje je jedno od najiskrenijih načina njegovog
izraţavanja.

Crtanje za dijete nije umjetnost, nego način izraţavanja.

Dijete je u svojim crteţima iskreno, ono stvara crteţe neposredno, s oduševljenjem.
Njegova sredstva izraţavanja su jednostavna, naivna, ali uvjerljiva uprkos tome što su
data bez posebne spretnosti. Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izraţava ono što ne
zna riječima. Dječji crteţi su zato jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog
dječjeg svijeta i zbog toga su zainteresirali dječje psihologe, pedagoge i psihijatre. Oni u
svome dijagnostičkom, terapeutsko-korektivnom i savjetodavnom radu s uspjehom
upotrebljavaju dječje crteţe, kao jedan od metoda za bolje upoznavanje dječje ličnosti,
motoričke zrelosti, koordinacije i snalaţenja u prostoru.

14
Suada Selvić, prof. pedagogije:―Edukacija roditelja―

27
3. 3. Emocionalni razvoj i crteţ

Dijete doţivljava razne emocije: veselo je, tuţno, ţalosno, uznemireno, ljuto, uzbuĎeno,
nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete ţivi u stabilnom porodičnom
okruţenju gdje su pored fizioloških zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav,
naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj ţivi
ne nailazi na zadovoljavanje ovih potreba, ono se ne osjeća dobro. Afektivne doţivljaje i
ţelje kroz crteţ dijete izraţava individualnim simbolima, koji su vijek u neposrednoj vezi
sa ţivotom, što znači da dijete u crteţ unosi svoje ţelje, teţnje, maštanja, razna osjećanja,
kao što su ljubav, prijateljstvo, mrţnja, zavist, razdraţljivost, potištenost.

U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija.
Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crteţ boji svijetlim bojama, a ono prema čemu
osjeća antipatiju obično crta maleno i tamnim bojama. Impulsivna i energična djeca
crtaju smjelo, dok plašljiva, povlače tanke nesigurne linije, uokviruju crteţ ili ga crtaju u
uglu papira. U mnogim dječijim crteţima pojavljuje se sunce. Neki autori smatraju da ta
djeca ne pokazuju emocionalne teškoće.

4. DIJETE I BOJA

Dječije slikarstvo je obojeno velikom osjećajnošću, a tome pomaţu doţivljaji boja,

njihova ljepota i snaţni psihički utjecaj na djecu.
No, prije nego spomenemo dječije izraţavanje bojama, bitno je pomenuti kada to djeca
počinju raspoznavati boje.
Djece su sklona gledati obojene predmete i to njihova sklonost pomogla je psiholozima u
otkrivanju kada djeca počinju raspoznavati boje.
Boja je prva karakteristika koju djeca mogu uočiti i razlikovati. Svi smo čuli da djeca
percipiraju samo crne i bijele boje ( svjetlije i tamne ). Ali u periodu od šest sedmica do
dva mjeseca, situacija se mijenja. Kao to je već ranije navedeno, djeca prvo počinju
razlikovati crvenu boju. Kasnije uočavanje druge svijetle boje i ţutu medu njima.

28
Malu djecu privlače svijetle boje. Brojna istraţivanja pokazuju da se s godinama ove
dječije preferencije mijenjaju. Mnoga djeca do 10 godina nazivaju crvenu ili rozu i ţutu
svojim omiljenim bojama. Ali nakon desete godine počinju preferirati plavu.
Preferencije boja su usko povezane sa spolom. Mnoga istraţivanja su pokazala da
djevojčice vise vole crvenu, rozu ili narandţastu boju. Dječaci vole plavu i druge tamne
boje.
Dijete, kada nešto crta, a ima različite bojice ili flomastere, ono ih upotrebljava kako mu
,, doĎu" i kako se u momentu sjeti da uzme neku boju ili samo zato to pojedinu bojicu ili
flomaster još nije upotrijebio.
Odnosno, dijete se igra zamjene bojica.
Ono obično ne razmišlja o tome koju boju daje nacrtanom obliku, pa ce zato, npr. kada
crta niz ljudi, svi biti obojeni različitim bojama.
Pomoću ovih vrsta bojica, djeca uče prepoznavati boje. Zbog sloţenosti rada sa bojama
dijete bira jednostavniji postupak, pa za svaki oblik upotrebljava jednu boju.

4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvralaštva

Mnogi istraţivači su proučavali dječiji crteţ i tako utvrdili faze kroz koje dijete prolazi.
Na osnovu uporeĎivanja dječijih radova iz više zemalja, pokazalo se da je to likovno
izraţavanje slično kod sve djece, pa zato kaţemo da su razvojne faze ne samo
univerzalne, nego i uroĎene. Dakle, to razvojne faze su rezultat dječijeg sazrijevanja.
Analizirajući različita shvatanja razvojnih faza likovnog izraza kod djece, došlo se do
zaključka da likovni izraz djeteta prolazi kroz faze uvjetovane godinama starosti.
Faze likovnog izraţavanja su:
faza izraţavanja primarnim simbolima (od 1-3 god.)
faza izraţavanja sloţenim simbolima (od 4-6 god.)
faza intelektualnog realizma (od 7- 10 god.)
faza vizualnog realizma (od 11- 15 god. )15

15
N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 31.

29
MeĎutim, treba istaći i to da sva djeca ne dolaze u iste faze istodobno jer se znalo
dogoditi da šestogodišnjak crta na način kako bi to radio sedmogodišnjak. Smatra se da
se nasljedni faktori iii okolina mogu donijeti odstupanja od norme.
TakoĎer, treba napomenuti da je način djetetova mišljenja drugačiji od mišljenja odraslih,
pa tako razvojne faze pokazuju da dijete shvata stvarnost i ponaša se prema njoj na
specifičan način.

4. 2. Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crteţu

U okviru stepena svog psihofizičkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine
stvari. Dječiji crteţi u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam
otkrivaju dječiji emocionalni ţivot, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole,
prostorne dimenzije otkrivaju nam utjecaj okoline na dječiji karakter.
Djeca koja preteţno crtaju toplim bojama (crvena, ţuta i narandţasta) posjeduju spontanu
iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da učestvuju u igri i u svojim
osjećanjima su veoma zavisna od drugih.
Djeca koja preteţno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeĎa i crna) otkrivaju
kontrolisano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su
interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se moţe uočiti
agresivnost i osvetoljubivost.
Pretjerana upotreba crvene boje moţe da izraţava pretjerano afektivnu ili čak agresivnu
prirodu. Pretjerana upotreba ţute boje izraţava infantilno, spontano i osjećajno biće.
Pretjerana upotreba smeĎe boje preovladava u crteţima djece koja su odrasla u okolini s
pretjeranim higijenskim zahtjevima. Preteţna upotreba crne boje uvijek znači
pomanjkanje osjećanja ili neugodnog ţivotnog stanja, koje dijete ne moţe da prevaziĎe.
Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne
interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski
crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.
Likovna ekspresija pomaţe djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija
sposobnost opaţanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za
kulturnu zabavu i estetska doţivljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog

30
gledanja i opaţanja, a ne da izvire iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke
olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poţeljno je oduzeti gumicu,
koja je simbol nesigurnosti pri crtanju). Sve što dijete ostvari treba da primamo s
pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje dječijeg crteţa je
nedopustivo, jer time podstičemo bojaţljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor
prema stvaralaštvu.

4. 3. Kako boje djeluju na djecu

Već sama vizualizacija boja moţe utjecati na čovjekovo raspoloţenje. Mentalna slika
odreĎene boje djeluje na očni ţivac, mozak i ţivčani sustav. Osim na raspoloţenje,
zamišljanje boje moţe utjecati na ponašanje, pokrete tijela i govor. Upravo zbog toga su
boje jako vaţne u razvoju djece.

31
4. 3. 1. Konfucije i boje

Već u Konfucijevo vrijeme, pet osnovnih ljudskih vrlina bilo je, prema etičkim
principima, povezano s odreĎenim elementima i pripadajućim bojama: humanost s
elementom drva, plavom i zelenom (dobrota) bojom; pravednost s elementom metala i
bijelom bojom; pristojnost s elementom vatre i crvenom bojom; mudrost s elementom
vode i crnom bojom; povjerenje s elementom zemlje i ţutom, narančastom i smeĎom
(vjernost) bojom.
Znamo da svaki od ovih elemenata ima ljekovite osobine dok navedene boje, s njihovom
komplementarnim parovima, pridonose uspostavljanju osobne ravnoteţe. Prema ovome
moţe se izabrati i boja odjeće, namještaja, zidova i dr..

4. 3. 2. Šareni dječiji svijet

Na razvoj karaktera i inteligencije djece, osobito vaţnu ulogu imaju boje u njihovom
okruţenju. Tako su primjerice u radoblju od vrtića do 15 godine ţivota, dugine boje jako
poticajne za razvoj djece. Kroz svjesno kombiniranje boja moţe se pozitivno utjecati na
dječiju psihu. Dječija soba svijetloplavih ili rozih zidova sigurno će se svidjeti odraslima,
ali razne boje, šarene, vesele slike i igračke ne smiju nikako nedostajati u sobi vašeg
djeteta.
Ako vaše dijete loše spava i ako je inače nemirno, trebali biste izbjegavati kričave boje. U
ovom slučaju preporučuje se njeţna zelena ili plava. Vaţno je i da djetetu date na izbor
nekoliko boja te da se on/a sami odluče kakva će biti njihova soba. Djeca obično
intuitivno znaju što im odgovara i u kakvom se okruţenju dobro osjećaju. Ostavite svom
djetetu prostora za vlastiti kreativni izraz - npr. na jednom dijelu zida specijalno
namjenjenom za umjetničke kreacije vašeg djeteta ili na velikim listovima koje ćete
poslije uokviriti i objesiti umjesto gotovih, kupljenih slika a koje vaše dijete moţe uvijek
nanovo obnoviti.

32
5. ZAKLJUČAK

Dijete ima neodoljivu potrebu za istraţivanjem. Pokreće ga unutrašnja motivacija koja je

puno djelotvornija ako joj se pridruţi i vanjska motivacija što znači da dijete ima paţljivu
publiku, priznanje i pozitivnu potporu posebno od odraslih promatrača, ali i od druge
djece. Dijete je motivirano i potrebom za samoostvarenjem koja ga tjera da istraţuje,
upoznaje i razumije okolinu koja ga okruţuje. Interes djeteta za istraţivanjem i
otkrivanjem je vrlo snaţan, ali i individualan. Svako dijete ima svoju snagu motivacije o
kojoj ovisi uspjeh akcije. Dijete će istraţivati u skladu sa svojim potrebama, ali i ovisno o
tome kakva ga okolina okruţuje, odnosno da li je ta okolina poticajna s puno različitih
materijala koji su nadohvat djetetu ili je pak siromašna i ograničavajuća koja mu na taj
način uskraćuje tendencije intelektualnog, ali i svakog drugog razvoja. Naravno, kroz
različite istraţivačke aktivnosti dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini i razvija svoju
kreativnost i maštu.

Dijete se likovno izraţava kako bi prikazalo ono što ga zanima, a s druge strane
oduševljava ga materijal s kojim radi i sam proces rada te neposredna percepcija i
pokreti. Za dijete su bitni doţivljaj i akcija. Neometana dječja likovna djela su iskrena,
spontana, dijete iskazuje svoje razmišljanje o onome što izraţava. Kroz različite likovne
aktivnosti, dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini, razvija sposobnost promatranja,
zapaţanja, uočavanja, svoj osjećaj za lijepo. Likovno stvaralaštvo ima veliku ulogu u
razvoju kreativnosti, mašte, pamćenja i paţnje pa ako djeci likovne aktivnosti ponudimo
u obliku igre pruţit ćemo im veliko zadovoljstvo. Primarni cilj u likovnoj aktivnosti ne
mora biti izravno učenje činjenica, nego im je potrebno dati mogućnost da sami istraţuju
i isprobavaju. Najvaţnije je da se djeca dobro zabave, a putem zabave da nešto i nauče.
Stručnjaci ranog odgoja i obrazovanja, odgajatelji, svoju paţnju usmjeravaju na dječji
proces, a ne na sam rezultat, a za dijete bitna je duboka radost doţivljena stvaranjem.

33
LITERATURA:

1. Marcel Basic, Jasenka Mirenic- Bacic, Uvod u likovno mišljenje, Školska knjiga,
Zagreb, 1998
2. Matko Peić, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1997
3. Marijan Jakubin:Osnove likovnog jezika i likovne tehnike, Educa, Zagreb, 1990.
4. Mustafa Pašič: Likovni jezik, MeĎunarodna galeriia portreta, Tulza,2O07.
5. Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.
6. K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981
7. Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.
8. Suada Selvić, prof. pedagogije:―Edukacija roditelja―
9. : http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm
http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

10. N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.

34