P. 1
EGW--Stvaranje Patrijarsi i Proroci

EGW--Stvaranje Patrijarsi i Proroci

|Views: 1,373|Likes:
Published by Robert Zupancic

More info:

Published by: Robert Zupancic on May 11, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/30/2012

pdf

text

original

Ovo poglavlje zasniva se na Jošui 8.

Nakon izvršenja kazne na Ahanu Jošui je zapovjeđeno da povede vojsku i ponovno
napadne Aj. Božja je sila bila s njegovim narodom i oni su uskoro zaposjeli grad.
Nakon toga su prekinute vojne operacije da se cijeli Izrael može posvetiti svečanoj
vjerskoj službi. Narod je željno nastojao naseliti Hanaan, jer dotada još nisu imali svoje
domove za porodice, a da bi ih dobili, morali su istjerati Hanaance. Međutim, ovaj važni posao
morao se odložiti jer je viša dužnost zahtijevala njihovu pažnju.
Oni su prije zauzimanja svojeg nasljedstva morali obnoviti svoj zavjet odanosti Bogu. U
posljednjim uputama Mojsiju dvaput su spomenute upute za zbor plemena na gori Ebal i
Gerizim kod Šekema za svečano priznavanje Božjeg Zakona. Slušajući ove upute cijeli narod,
ne samo muškarci već i žene, djeca i stranci koji su bili među njima, napustili su logor kod
Gilgala i prošli zemljom svojih neprijatelja, do Šekemske doline, blizu središta zemlje. Premda
su bili okruženi neprijateljima koje još nisu pobijedili, oni su bili sigurni pod Božjom zaštitom
sve dok su mu bili vjerni. Sada, kao i u Jakovljeve dane, “strah od Boga spopadne okolišna
mjesta” (Post 35,5) i Izraelci nisu bili uznemiravani.
Mjesto određeno za ovu svečanu službu već je bilo posvećeno zbog svoje povezanosti s
poviješću njihovih otaca. Ovdje je Abraham podigao svoj prvi žrtvenik Jahvi u Hanaanskoj
zemlji. Ovdje su i Abraham i Jakov podizali svoje šatore. Ovdje je ovaj potonji kupio polje na
kojem su plemena trebala pokopati Josifove kosti. Tu je takođe bio izvor koji je Jakov iskopao i
hrast pod kojim je zakopao idolopokloničke likove iz svog kućanstva.
Izabrano mjesto je bilo jedno od najljepših u Palestini, dostojno da bude pozornica gdje
se trebao odigrati ovaj velik i dojmljiv prizor. Prekrasna dolina, sa zelenim poljima prošara-
nim maslinicima, navodnjavana potocima iz živih izvora i ukra šena divljim cvjetovima,
izazovno se širila između neplodnih uzvisina. Ebal i Gerizim, na suprotnim stranama doline,
gotovo da su se doticali, a njihovi ispupčeni dijelovi su naizgled stvorili prirodnu govornicu,
tako da se svaka izgovorena riječ mogla dobro čuti dok se s druge strane planinske padine
pružao ogroman prostor za velik skup.
Prema uputama danim Mojsiju, na gori Ebal je podignut spomenik od kamena. Na tim
kamenovima koji su prethodno bili premazani posebnom žbukom, ispisan je zakon, ne samo
Deset zapovijesti izgovorene na Sinaju i urezane na kamenim pločama već i zakoni što ih je
Mojsije primio i zapisao u knjigu. Pored ovog spomenika bio je izgrađen žrtvenik od nekle-
sana kamena na kojem su prinosili žrtve Gospodu. Značajna je bila činjenica da je žrtvenik
podignut na gori Ebal, planini na kojoj je izrečeno prokletstvo, označavajući da je Izrael zbog
prijestupa Božjeg Zakona na sebe pravedno navukao Božji gnjev i bio bi odmah kažnjen da
nije bilo Hristova pomirenja predstavljena žrtvenikom.
Šest plemena, potomci Lee i Rahele, bili su smješteni na planini Gerizim. Oni koji su
potjecali od inoča, zajedno s Rubenom i Zebulunom, zauzeli su svoja mjesta na Ebalu, dok su
sveštenici s Kovčegom zauzeli dolinu između njih. Na znak trube zavladao je muk, i onda je

259

Jošua, okružen dubokom tišinom, u prisutnosti ovog ogromnog skupa, stojeći pored svetog
Kovčega, pročitao blagoslove koji su trebali slijediti ako poslušaju Božji Zakon. Sva plemena
na Gerizimu su odgovorila: “Amin.” On je nakon toga pročitao prokletstva, a plemena na Ebalu
su na isti način izrazila svoje slaganje. Svečani je odgovor hiljada i hiljada glasova zvučao kao
glas jednog čovjeka. Nakon toga slijedilo je čitanje Božjeg Zakona, zajedno s uredbama i
kaznama koje im je predao Mojsije.
Izrael je primio Zakon na Sinaju direkto iz Božjih usta, a njegove svete zapovijesti,
zapisane njegovom vlastitom rukom, još uvijek su bile čuvane u Kovčegu. Sada je on ponovno
napisan tako da ga svi mogu čitati. Svi su imali prednost da sami vide uslove Saveza uz koje su
trebali osvojiti Hanaan. Svi su trebali izraziti svoje prihvatanje uslova Saveza i pristati na
blagoslove i prokletstva njegova držanja ili zanemarivanja. Zakon nije samo bio napisan na
kamenju spomenika već ga je i Jošua pročitao pred svim Izraelcima. Nije prošlo mnogo
sedmica otkad je Mojsije dao narodu cijelu knjigu Ponovljenog zakona, a Jošua ju je ipak
ponovno čitao.

Čitanje Zakona su slušali ne samo izraelski muškarci već i žene i djeca, jer je bilo važno
da i oni znaju i vrše svoje dužnosti. Bog je zapovjedio Izraelu o svojim uredbama: “Utisnite ove
moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao
zapis među očima! Poučite u njima svoje sinove,... da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za
koju se Jahve zakleo vašim očima da će im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.”
(Pnz 11,18-21)

Cijeli Zakon trebao se čitati svake sedme godine prilikom okupljanja cijelog Izraela, kao
što je Mojsije zapovjedio: “Svake sedme godine - godine oprosne - na Praznik sjenica, kad
dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u
prisutnosti svega Izraela. Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim
gradovima - da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovoga
Zakona. Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve
vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.” (Pnz 31,10-13)
Sotona uvijek nastoji iskvariti ono što je Bog rekao da bi zaslijepio umove, pomračio
duh i tako naveo ljude na grijeh. Zbog toga je Jahve tako izričit, čineći svoje zahtjeve jasnima
tako da niko ne mora griješiti. Bog neprestano nastoji bliže privući ljude u svoju zaštitu kako
bi spriječio da Sotona svojom surovom, prijevarnom silom utječe na njih. On se spustio da s
njima govori vlastitim riječima i vlastitom rukom ispiše životvorne zapovijesti. I ove
blagoslovljene riječi, prožete svjetlošću istine i života, predane su čovjeku kao savršen vodič.
Budući da je Sotona spreman odvratiti um i ljubav od Gospodnjih obećanja i zahtjeva,
potrebna je veća marljivost da bi ih se usadilo u um i srce.
Vjerski učitelji trebaju posvetiti veću pažnju da ljude pouče činjenicama i poukama iz
biblijske istorije i Gospodnjim opomenama i zahtjevima. Njih treba iznositi jednostavnim
jezikom, prilagođenim dječjem razumijevanju. Dio roditeljskog i propovjedničkog posla trebao
bi biti poučavanje mladih o Pismu.
Roditelji mogu i trebaju zainteresirati svoju djecu za raznovrsno znanje na svetim
stranicama. Ali ako žele svoje sinove i kćeri zainteresirati za Božju Riječ, oni sami moraju biti
zainteresirani. Oni moraju biti upoznati s učenjem i govoriti, kao što je Bog zapovjedio Izraelu,
“kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad lijegate i kad ustajete” (Pnz 11,19). Oni koji
žele da njihova djeca ljube i poštuju Boga moraju govoriti o njegovoj dobroti, veličanstvu i sili,
kao što je otkriveno u njegovoj Riječi i u djelima stvaranja.

260

Svako poglavlje i svaki redak u Bibliji Božji je razgovor s čovjekom. Mi bismo te uredbe
trebali zavezati za ruku kao znak i kao počeonik među očima. Ako se proučava i sluša, ona će
voditi Božji narod, kao što su vodeni Izraelci, stupom od oblaka danju i stupom od ognja noću.

261

47. poglavlje

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->