P. 1
Pitanja & Odgovori Iz Zavarivanja

Pitanja & Odgovori Iz Zavarivanja

|Views: 1,430|Likes:
Published by Neven Milosic

More info:

Published by: Neven Milosic on May 05, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/19/2013

pdf

text

original

1

DEFINICIJA ZAVARIVANJA (str 1)

Zavarivanje je tehnološki proces dobivanja nerazdvojnih spojeva, ostvarenih uspostavljanjem međuatomskih veza između elemenata uz postojanje difuzije, pri čemu spojevi imaju neprekidnu strukturu.
2 OGRANIČAVAJUĆI FAKTORI TEHNOLOŠKOG POSTUPKA ZAVARIVANJA (str 2)

Kao tehnološki postupak zavarivanje ima i svojih ograničavajućih faktora, a to su : − − − −
3

Utjecaj čovjeka na kvalitet. Postojanje strukturnih nehomogenosti. Mogućnosti prisustva grešaka materijalne nehomogenosti. Mogućnost prisustva unutrašnjih napetosti.
KAKVU GRAĐU IMAJU METALI U ČVRSTOM STANJU (str 4)

Metali i njihove legure u čvrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U čvo – rovima prostorno formirane kristalne rešetke smješteni su po određenom rasporedu atomi, koji osciliraju oko svog ravnotežnog položaja.
4 NACRTATI DIJAGRAM UZAJAMNOG UTJECAJA DVIJE POZITIVNO NAELEKTRISANE ČESTICE (DIJAGRAM ZAVISNOSTI SILA PRIVLAČENJA I ODBIJANJA) (str 4)

5 6

VRSTE ZAVARIVAČKOG LUKA (str 6) DEFINICIJA ZAVARIVAČKOG LUKA (str 7)

Zavarivački luk predstavlja vrstu stabilnog električnog pražnjenja kroz gasni prostor između elektroda. Karakteristika ovakvog pražnjenja su mali napon između elektroda, velika gustina struje i visoke temperature gasa.
7 SHEMA ZAVARIVAČKOG LUKA (str 7)

Pri ručnom zavarivanju skretanje luka se može smanjiti ako se elektroda nagne na istu stranu na koju skreće luk.2. Us. pri zavarivanju vrši skretanje luka u zavisnosti od mjesta vezivanja osnovnog materijala za izvor struje (sl.15. 4. u V. Uk. 2. .stub luka. data je shema zavarivačkog luka. u mm. b .7.utjecaj ivice lima na skretanje luka.14. u V.pri zavarivanju ugaonog šava.napon luka. 3. u V. Skretanje luka postaje znatno pri zavarivanju istosmjernom strujom iznad 300 A.pri zavarivanju V-šava. 8 SHEMA UTJECAJ SOPSTVENOG MAGNETNOG POLJA NA SKRETANJE ZAVARIVAČKOG LUKA (str 14) Sopstveno magnetno polje stvoreno istosmjernom strujom. 1.pad napona u stubu luka. 9 UTJECAJ FEROMAGNETNIH MASA NA SKRETANJE LUKA (str 14) Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa što dovodi do skretanja luka prema tim masama (sl. Slika 2. c .katodna oblast.anodna mrlja: l.anodni pad napona. zbog stvaranja promjenjivog magnetnog polja. Pri zavarivanju naizmjeničnom strujom skretanje luka je znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom. 5.15). UA.Na slici 2. Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka a .katodna mrlja.dužina luka. u V.anodna oblast.2. na kojoj oznake predstavljaju sljedeće: Ul .katodni pad napona.).

80 -0. zove se efektivna toplinska moć zavarivačkog luka i iznosi: q = U 1 ⋅ I Z ⋅ n ef gdje je: nef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivačkog luka. q = q1 ⋅ nef Vrijednost koeficijenata nef za razne postupke zavarivanja: − Zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0. Na slici 2.60 − Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti ugljendioksida: nef = 0.80 − Zavarivanje topljivom elektrodom sa debelom oblogom: nef = 0.70 -0.72 − Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0.onalnije koristi pri automatskom zavarivanju pod praškom. 12 PODJELA ZAVARIVANJA PRISKOM (str 17) . dok se drugi dio troši na odvođenje topline u okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prštanja tečnog metala.Za ručno zavarivanje obloženom elektrodom.50 -0.17. Dio ukupne toplinske moći luka koji se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala. Iz navedenih podataka se vidi da se toplina izdvojena u luku najraci .u A. Slika 2.Za automatsko zavarivanje pod praškom. Jedan dio ukupne toplinske moći luka se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala. b . u V Iz.58 -0.napon luka.95 11 TOPLINSKI BILANS ZAVARIVAČKOG LUKA (str 16) Toplinski bilans zavarivačkog luka prikazuje raspodjelu ukupne toplinske moći na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala i na razne gubitke. je prikazan toplinski bilans zavarivačkog luka za dva postupka zavarivanja.17 Toplinski bilans zavarivačkog luka a .85 − Zavarivanje pod praškom: nef = 0.70 -0.struja zavarivanja .10 UKUPNA TOPLINSKA MOĆ ZAVARIVAČKOG LUKA q (str 15) Ukupna toplinska moć zavarivačkog luka predstavlja količinu topline koja se izdvoji u luku u jedinici vremena : q1  U 1 I Z (W) gdje je: Ul .

Livačko zavarivanje 6. 15 PODJELA IZVORA TOPLINE PRI ZAGRIJAVANJU TIJELA PROCESOM ZAVARIVANJA (str 20) Zagrijavanje tijela pri zavarivanju možemo vršiti različitim izvorima topline. c) prema položaju u odnosu na neku tačku u toku vremena: nepokretan. b) prema dužini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja. u m2/s. Toplina q. . Koeficijent temperaturne provodljivosti a= λ / cρ . Specificna toplina c. koje dijelimo: a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor topline. Gasno zavarivanje pritiskom 2. Zavarivanje pod troskom 4. sadržana u tijelu ili dobijena od izvora topline. u J/m3K . Elektrolučno zavarivanje: a) zavarivanje obloženom elektrodom b) zavarivanje položenom elektrodom c) gravitaciono zavarivanje d) zavarivanje pod praškom e) zavarivanje u zaštitnom gasu f) zavarivanje ugljenom elektrodom 3. u J. bradavičasto i šavno) 3. Zavarivanje laserom. Zavarivanje električnim otporom : a) sučeljno zavarivanje (pritiskom i razmicanjem) b) preklopno zavarivanje (točkasto. Koeficijent površinskog odavanja topline (zračenjem i konvekcijom) α . Zavarivanje plazmom 8.u W/m2K.deće toplinskofizičke karakteristike metala : Količina topline Q. Zavarivanje difuzijom 9. Zapreminski toplinski kapacitet cρ .A) Zavarivanje pritiskom koje može biti : 1. dobijena od izvora topline. Aluminotermijsko zavarivanje pritiskom. Hladno zavarivanje 7. u W. Zavarivanje ultrazvukom 8. Zavarivanje trenjem 5. B) Zavarivanje topljenjem 1. u W/m K. u J/kgK. 13 PODJELA ZAVARIVANJA TOPLJENJEM (str 17) 14 TOPLINSKOFIZIČKE KARAKTERSTIKE METALA (str 19) Toplinskofizičke karakteristike metala. Kod toplinskih proračuna javljaju se slije . Aluminotermijsko zavarivanje topljenjem 5. Koračno zavarivanje 6. pokretan i brzopokretan izvor topline. Gasno zavarivanje 2. Koeficijent provođenja topline λ . Zavarivanje elektronskim snopom 7. Zavarivanje indukciono 4.

tj. Oblik krive termičkog ciklusa zavisi od postupka zavarivanja. 4. Postoje i gorionici sa više plamenova raspoređenih u više redova.1.). tj.čkog ciklusa zavarivanja vrše bitan utjecaj na strukturu i svojstva šavova i zone utjecaja topline. tj. Zbog toga ne postoje uvjeti da se u rastopu obrazuju centri (jezgra) kristalizacije. vrijeme zadržavanja metala iznad date temperature i brzina zagrijavanja i hlađenja u procesu zavarivanja. 17 VRSTE GORIONIKA PRI ZAGRIJAVANJU METALA GASNIM PLAMENOM (str 47) Pri zagrijavanju metala gasnim plamenom koriste se obični gorionici (sa jednim plamenom) i linijski gorionici (sa više plamenova u jednom redu). Primarna kristalizacija šava. 19 FAKTORI KOJI UTIČU NA OBTAZOVANJE VIDMANŠTETONOVE STRUKTURE (str 56) Na obrazovanje Vidmanštetenove strukture utječu slijedeći faktori : .di se u uvjetima istovremenog zagrijavanja rastopa zavarivačkim izvorom topline i njegovog hlađenja okolnom masom osnovnog materijala. B i C u toku vremena Termičkim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao metal u datoj tački. Navedeni parametri termi .).šom rastopljenog osnovnog i dodatnog materijala. Slika 3. Temperatura u početku raste. 18 PROCES OBRAZOVANJA ŠAVA PRI ZAVARIVANJU TOPLJENJEM (str 53) Proces obrazovanja šava. zatim dostiže maksimum i na kraju opada. Zbog toga se temperatura pojedinih tačaka tijela u toku vremena neprekidno mijenja (slika 3.1.16 TERMIČKI CIKLUS ZAVARIVANJA (str 41) Pri zavarivanju se temperaturno polje kreće zajedno sa izvorom topline. u dubinu rastopa. Kristaliti u šavu rastu normalno na površinu hlađenja u smjeru suprotnom od smjera odvođenja topline.20. Slika 4. obrazovanje primarne strukture šava. Promjena temperature u toku vremena u datoj tački tijela naziva se termički ciklus. od zrna osnovnog materijala koja se nalaze oko rastopa.20. Na kraju dolazi do kristalizacije šava. Uzdužni presjek rastopa Zato kristalizacija počinje od postojećih centara kristalizacije. pri zavarivanju topljenjem vrši na slijedeći način (uz kretanje elektrode u smjeru zavarivanja): Prvo se rastopi osnovni materijal do dubine uvara i rastop potisne suprotno od smjera zavarivanja (sl. izvo . Promjena temperature pri zavarivanju u tačkama tijela A. Zatim se tako obrazovano udubljenje popuni smje . Pri tome se front kristali.zacije kreće sa izvorom topline a promjena temperature u tačkama rastopa je neravnomjerna.

vi nalaze pod tlakom. ako se polazi od krupnozrnastog austenita). H2S i CH4. Prštanje metala. Kada tempe. hrom i molibden olakša . utoliko lakše dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture. Slika 4. “Riblje oči” obično prate mikroprsline.ratura pregrijavanja raste. prikazan je izgled “ribljeg oka” na prelomu epruvete za ispitivanje zatezne čvrstoće. u zoni utjecaja topline došlo je do promjene strukture i mehaničkih karakteristika osnovnog materijala. dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture.7. Međutim. 3. Ova zona se naziva zona utjecaja topline (skraćeno ZUT) i ne može se izbjeći pri zavarivanju (sl. Hemijski sastav čelika. Ovo izaziva gubitke uslijed prštanja metala. 4. Ukoliko su brzine hlađenja manje.ture. Razlika rastvorljivosti vodika u tečnom i čvrstom metalu dovodi do njegovog burnog izdvajanja iz rastopa. 2. Ovi gasovi su najčešće jedinjenje vodika H2O. “Riblje oči” se pojavljuju u prelomima šavova. Obrazovanje mjehurova. 21 UTJECAJ VODIKA NA OSOBINE ZAVARA (str 64) Prisustvo vodika u šavu dovodi do obrazovanja slijedećih grešaka: 1. obrazovanje ove strukture se proširuje u oblast nižih koncentracija ugljika. počev od temperature pregrijavanja u  . Temperatura pregrijavanja u  . Obrazovanje “ribljih očiju”. Legira jući elementi mangan.oblasti (tj. utoliko je lakše obrazovanje Vidmanštetenove struk . Izgled “ribljeg oka” .18. Brzina hlađenja. 3.2 .10 mm i teže da se obrazuju oko uključaka.vaju obrazovanje Vidmanštetenove strukture.). Ukoliko su više temperature pregrija . koji se pri zavarivanju nije istopio niti je promjenio svoj hemijski sastav.0. čije se obrazovanje odvija prema slijedećim reakcijama: FeO + 2H H2O + Fe H2 + S H 2S Fe3C + 2H2 CH4 + 3Fe Pojava mjehurova je naročito izražena pri zavarivanju sa vlažnim elektrodama ili ako je okolina zasićena vlagom. Prekomjerna zasićenost rastopa gasovima ili njegovo suviše brzo očvršćavanje dovodi do obrazovanja mjehurova.4% (za slaba pregrijavanja).18. Pri sadržaju ugljika u čeliku od 0.1.oblasti.oblasti. Na slici 4. zbog termičke obrade koja je izvršena u toku procesa zavarivanja. u kojima se gaso . 2.vanja u  . Imaju oblik bijelih kružnih mrlja prečnika od 1 . 20 DEFINICIJA ZONE UTJECAJA TOPLINE (str 57) Između šava i nepromijenjenog osnovnog materijala nalazi se prelazna zona. U zoni utjecaja topline nalazi se osnovni materijal.

2. VRSTE PRSLINA U SUČELJENOM SPOJU (str 66) 23 24 Razlikujemo nekoliko naziva za prsline u zavarenim spojevima. Uvjeti za obrazovanje vrućih prslina nastaju kada se pojavi bitna razlika između stvarne deformacije i toplinske deformacije. pošto u čvrsto . Zavarivanje sa dobro osušenim elektrodama i to sa niskovodičnim elektrodama (kao što su bazične elektrode). imamo prsline koje se mogu otkriti vizuelnim pregledom ili pomoću lupe. Zavarivanje elektrodama velikog prečnika sa povećanom jačinom struje. Slika 4. Pošto je vodik osnovni uzrok obrazovanja “ribljih očiju”. kao i do ukliještenja zavarivanih elemenata.oblasti (pri 600-650 0C). Šav pri očvršćavanju prolazi kroz efektivni interval kristalizacije u kome se nalazi u čvrsto -tečnom stanju. bez međuhlađenja. a mogu se dalje razvijati u čvrstom stanju u toku hlađenja. koja bi nastala ako bi se šav skratio proporcionalno padu temperature u procesu hlađenja (sl. Pod terminima lom ili prelom podrazumijeva se potpuno razaranje zavarenog spoja. To su prsline međukristalitnog tipa. 3. Neprekidnim zavarivanjem šava. Vruće prsline mogu biti u odnosu na šav uzdužne i poprečne. 22 FAKTORI KOJI UTIČU NA OSTVARIVANJE VODIKA IZ ZAVARA (str 65) Obrazovanje “ribljih očiju” (praćeno ultrazvukom) u procesu razaranja čelika na kidalici.). 4. Zatim. To otežava skraćenje šava u toku hlađenja. Zatežući naponi izazivaju plastičnu deformaciju šava. šav će apsorbovati veliku količinu vodika. Na kraju. “riblje oči” ne mogu imati nepovoljno dejstvo u oblasti elastičnih deformacija. Ukoliko u temperaturskom intervalu krtosti skraćenje šava prelazi deformacionu sposobnost metala na datoj temperaturi. Termička obrada zavarenih spojeva pri temperaturama ispod  . 4. a mogu da se pojave i na površini šava.21. Pri ispitivanju epruvete na udarnu žilavost. Pri zavarivanju dolazi do neravnomjernog zagrijavanja i hlađenja osnovnog materijala. samo pri malim brzinama deformacije. . “Riblje oči” se obrazuju samo u procesu razaranja čelika i to poslije granice razvlačenja (sl.19. koja se povećava sa opadanjem temperature. doći će do obrazovanja vrućih prslina. tj. Veličina temperaturnog intervala krtosti zavisi od hemijskog sastava šava. Ovaj interval se još naziva temperaturski interval krtosti. čije obrazovanje počinje u procesu primarne kristalizacije šava. Navodimo slijedeće faktore : 1.19. Prema tome. pa se njegovo očvršćavanje izvodi u uvjetima zatežućih napona. to će se na prelomu takvog šava pojaviti “riblje oči”.).Ukoliko se zavaruje elektrodama sa vlažnom oblogom. imamo pukotine koje predstavljaju velike prsline.tečnom stanju metal ima povećanu krtost. Obrazovanje “ribljih očiju” moguće je samo na prelomima šavova pri ispitivanju zatezanjem na kidalici. 4. UZROCI NASTANKA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 70) Pod vrućim prslinama podrazumijevaju se kristalizacione prsline. nikada se ne pojavljuju “riblje oči” (zbog velikih brzina deformacije). Pod mikroprslinama podrazumijevaju se prsline koje se mogu otkriti pod mikroskopom. ukoliko u šavu nisu obrazovane prsline pri hlađenju. Faktori koji utječu na odstranjivanje vodika iz šavova.

kako bi se izbjeglo zakaljivanje i obrazovanje prslina u zoni utjecaja topline. Pri zavarivanju sa ovim elektrodama. 2. Najbolje je koristiti elektrode koje su osušene pri 300 . Pred . Upotreba austenitnih elektroda tipa 18% Cr . 2 . 3. obrazovanja martenzita) i predgrijavanja. smanjuju se lokalna naprezanja izazvana strukturnim transformacijama.21. Pošto je šav povezan sa osnovnim materijalom. To je najefikas . 4.). Bazičnih elektroda) i to sa većim prečnikom elektrode. Upotreba niskovodičnih elektroda (npr. 26 PDJELA ČELIKA (str 103) Svi čelici se mogu podijeliti prema: . olakšava se difuzija vodika iz šava. POSTUPCI ZA SPREČAVANJE OBRAZOVANJA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 719 Za sprečavanje obrazovanja prslina u zavarenim spojevima koriste se slijedeći postupci: 1. Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlađenja šava a . prikazana je veza između tvrdoće u zoni utjecaja topline (odn.stvarna deformacija.21.8% Ni. Predgrijavanje osnovnog materijala smanjuje brzinu hlađenja. dok će se drugi dijelovi zbog zagrijavanja širiti. veća rastvorljivost vodika u austenitnom materijalu šava zadržava vodik da ne difunduje u zonu utjecaja topline. Ukoliko je veći sadržaj ugljika u čeliku. tj. U toku hlađenja šav bi trebao da se skrati proporcionalno temperaturi.toplinska deformacija. za ⋅ T (sl.Slika 4.niji postupak za sprečavanje obrazovanja prslina u zoni utjecaja topline. b . čija se temperatura stalno mijenja pod utjecajem pokretnog zavarivačkog izvora topline. njegova stvarna deformacija se može znatno razlikovati od toplinske deformacije ⋅ T 25 .28. odnosno ukoliko je čelik više legiran. to stvarna deformacija šava neće biti jednaka ⋅ T. utoliko je potrebno osnovni materijal predgrijati na višu temperaturu. U toku izvođenja šava.grijavanjem osnovnog materijala postiže se slijedeće: strukturna transformacija se pomjera ka ravnotežnim strukturama. neki dijelovi osnovnog materijala će se u datom momentu skraćivati zbog hlađenja. Na slici 4.a.400 0C.početna stvarna deformacija manja od toplinske deformacije.početna stvarna deformacija veća od toplinske deformacije. Pošto je šav okružen osnovnim materijalom. 1.

.ne na mirnom vazduhu. .martenzitni i .feritno-perlitni. postoje i kombinacije : .feritno . . .. S .25 do 0. Prema sadržaju ugljika. u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni legirajući elemenat. dobijenu poslije hlađenja uzoraka male deblji. AR . B .martenzitni.rutilne (debele obloge). 27 PODJELA OBLOŽENIH ELEKTRODA (str 142) Elektrode dijelimo prema vrsti i debljini obloge.ugljične i . tehnološkim svojstvima i namjeni.kisele (rutilne).hemijskom sastavu.visokolegirane.perlitni.srednjeugljični (od 0. . čelici se dijele na: . .bazične.martenzitno . ovaj čelik se može podijeliti na: . . R .9 % C). koji određuje mehaničke osobine čelika.namjeni.načinu proizvodnje i . O . po važećim standardima.mikrostrukturi. RR .45 % C) i .legirane Kao što je već ranije iznešeno.mikrolegirane.drugi tipovi obloge Tip obloge je označen oznakom koju čine slova. Podjela čelika prema hemisjkom sastavu Prema hemijskom sastavu.austenitni.oksidne. mogu se izdvojiti slijedeće grupe čelika : . Pored ove podjele na osnovne grupe.niskougljični (do 0. Prema vrsti i metalurškoj karakteristici obloge. Legirani čelici se mogu podijeliti na: . dimenzijama.feritni. dijele se na : A .25 % C). . . .niskolegirane.visokougljični (od 0.kisele (oksid željeza). Podjela čelika prema mikrostrukturi Uzimajući u obzir strukturu.srednjelegirane i .rutilne (srednje debljine obloge). C .austenitni i dr.45 do 0.celulozne.

U zraku ga ima oko 0. osobito pri malim strujama.4. Ovakvim načinom zavarivanja moguće je ostvariti na primjer produktivnost od 5 do 7 kg/h žicom promjera 1. zavarivanje korijenskog sloja i zavarivanje u prisilnim položajima. Pri MIG/MAG zavarivanju prijenos metala s elektrode (žice) u rastop na radnom komadu obavlja se diskretnim komadićima metala ili metalnim kapljicama.93 zapreminska procenta. Žice od čeličnih materijala su pobakrene ili poniklane radi boljeg električnog kontakta i zaštite od korozije. stabiliziraju luk. Elektrode se proizvode u promjerima od 0. koriste se inertni ili aktivni gasovi. 31 ZAŠTITNI PLINOVI PRI ZAVARIVANJU (str 152) Zaštitni plinovi pri zavarivanju. te njegovom prljanju u slučaju nehotičnog kontakta s radnim komadom. Prijenos metala kratkim spojevima vrši se uz male struje zavarivanja i mali napon električnog luka. Obično je kraj elektrodnog štapića označen kodnim bojama koje označavaju sastav elektrode. što je pogodno za zavarivanje predmeta velike debljine. pa se ne zahtijeva dodatna zaštita plinom. Način označavanja je propisan pojedinim stan dardima.. Osnovna uloga ove elektrode je da topi dodatni materijal. Površina žice mora biti glatka.) Wolframova elektroda se u redu ne smije topiti. a ponekad i smješa plinova. pa je takav način zavarivanja podesan za zavarivanje tankih limova. Trajnost elektrode dužine 170 mm prosječno je 30 sati rada.5 mm. Takve žice mogu imati raznovrsne presjeke. Time se ostvaruje mala količina rastopljenog metala. dimenzija vrlo tačna i treba biti uredno namotana u kolutove koji se postavljaju u uređaj za dodavanje.Izuzetno je inertan i ne gradi nikakva poznata hemijska jedinjenja. Argon se dobija iz tečnog vazduha frakcionom destilacijom. fizikalnu i metaluršku. Prema karakteristikama luka razlikujemo četiri karakteristi . ili da metalne kapljice s vrha elektrode ostaju uronjene u talini prilikom kratkog spoja elektrode i radnog komada. smanjuju eroziju vrha elektrode. te povećavaju dozvoljeno strujno opterećenje. veličini struje te zahtjevima na zavar (tabela 6. što se brušenjem mora ukloniti. Osim punih žica koriste se i praškom punjene žice.4 mm. Prijenos se može ostvariti i tako da se dio metala pri zavarivanju prenese na jedan način..cije i na taj način čine dobru provodljivost električnoj struji između vrha elektrode i radnog komada. Temperature ključanja pri atmosferskom pritisku iznose: Obloga elektrode u procesu zavarivanja vrši tri složene funkcije: električnu. mirisa i ukusa. Metalurške karakteristike pojedinih tipova obloga utvrđene su standardima za tehničke uvjete.čna načina prijenosa: kratkim. Time se ostvaruje velika penetracija. Ovi dodaci olakšavaju uspostavljanje luka.8 do 9. mješovitim lukom i impulsnim strujama. Električna funkcija obloge sastoji se u tome da osigura dobro uspostav ljanje i stabilan električni luk.sferu raspadanjem jezgre. koja će se primjeniti. Praškom punjene žice koriste se uz plinsku zaštitu. Nije toksičan. Wolframova elektroda kod ovog postupka služi isključivo za uspostavljanje i održavanje električnog luka. ovisno o načinu proizvodnje. Elektrode se izrađuju od čistog wolframa (danas rjeđe) ili wolframa legiranog s malim dodacima (1. a dio metala na drugi način.6 do 2. a postoje žice koje same stvaraju zaštitnu atmo . Prijenos štrcajućim lukom ostvaruje se uz jake struje zavarivanja i velike napone električnog luka. pa se naziva “netopivom”. ali samo u položenom položaju. To je plin bez boje. ona se ipak postupno troši. no uslijed erozije vrha. Najčešće se pri zavarivanju u zaštitnom plinu koriste argon i ugljični dioksid. štrcajućim. U tu svrhu dodaju se tvari (spojevi natrija i kalija) u oblogu elektrode koje kod taljenja stvaraju plinove s velikom sposobnošću ioniza .28 FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE (str 142) 29 ŽICE ZA MIG/MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA (str151) Kod MIG/MAG zavarivanja najčešće se koriste pune žice promjera od 0. . slika 6.4. Vrh elektrode prije zavarivanja mora biti brušenjem pripremljen na pravilan oblik koji ovisi o vrsti struje. Argon (Ar) spada u grupu inertnih gasova.2 %) torijevog ili zirkonijevog oksida. a dužina elektrode je 200 mm. U skladu s ranije objašnjenim načinom prijenosa. veliki unos topline.2 mm. prijenos metala može se realizirati i pri MIG/MAG tako da se kapljice s vrha elektrode prenose kroz električni luk slobodnim letom. 30 ELEKTRODE ZA TIG POSTUPAK (str 1519 Kod TIG postupka zavarivanja koristi se netopiva Wolframova elektroda.. Radi sprečavanja prodora azota (N) i kisika (O) iz zraka u rastop.

za azot (dušik) za vazduh za argon za oksigen (kisik) -195. Boce su obojene sivom bojom. bez mirisa i slabo kiselog ukusa. Zbog toga se ta pozicija na faznom dijagramu naziva kritična tačka (slika 6. otpadni gasovi nekih procesa hemijske industrije. Izvori sirovina su: − − − − prirodni izvori ugljičnog dioksida. Pritisak punjenja boca se kreće od 70 do 100 bara u zavisnosti od spoljne tempera - . Na svaku bocu montira se reducir venitil koji smanjuje visoki pritisak argona u boci na potreban znatno niži radni pritisak. određen je maksimal ni iznos sadržaja u argonu za kisik. CO2 se nikakvim pritiskom ne može prevesti u tečno stanje. kako bi se iz boce odstranili svi štetni plinovi i vlaga. Ugljendioksid (CO2) spada u grupu aktivnih plinova. Srednji sadržaj CO2 u zraku je 0. Za veće potrošače ekonomičnije je nabavljati tečan argon koji se trans .portuje i skladišti na niskoj temperaturi u specijalnim dobro izolovanim rezervoa .8 zapreminska procenta.92 0C -183 0C Ova razlika u temperaturama ključanja omogućava izdvajanja argona iz tečnog zraka frakcionom destilacijom.5. Ugljični-dioksid ne gori i ne potpomaže sagorijevanje. Fazni dijagram CO2 Ugljičnidioksid se dobija na više načina.96 zapreminska procenta. Pune boce argona pod pritiskom ne smiju se bacati niti nositi na rukama. Pri zavarivanju se koristi argon čistoće minimum 99. dušik i vlagu. vodik. se zove trojna tačka.. Tačka A na slici 6. Za potrebe zavarivanja argon se koristi iz čeličnih boca zapremine 40 litara. gasovi koji se dobijaju sagorijevanjem raznih vrsta goriva. tečna i gasovita. Takođe. Veoma je postojan pa se razlaže tek na visokim temperaturama.rima. Potreban pritisak za predvođenje CO2 u tečno stanje na 150C iznosi 52 bara. Iz ovih rezervoara argon se preko isparivača direktno ubacuje u razvodnu mrežu. Slika 6.03 zapreminska procenta. kako bi se zaštitio rastop od unošenja štetnih plinova i na taj način dobio kvalitetan materijal šava. boca se mora prije punjenja sušiti. pri čemu sadržaj CO2 mora iznositi najmanje 99. Na slici 6. magnezij). gasovi alkoholnog vrenja skrobnih materija.5 bara zbog mogućnosti prodora zraka i vlage u nju. vakumirati i isprati argonom. Kod trošenja argona pritisak u boci ne smije pasti ispod 1-1. Distribucija CO2 se vrši u tečnom stanju pod pritiskom u čeličnim bocama. kako bi se gubici uslijed isparavanja argona sveli na minimum. To je plin bez boje. U jednu bocu se može smjestiti 10 kg argona pod pritiskom od 150 bara. Prisustvo vodene pare i dušika u boci sa CO2 veoma negativno utječe na kvalitet materijala šava.5 0C -185. Ako se to ipak dogodi.8 0C -191.Argon se u bocama nalazi u plinovitom stanju pod pritiskom od 150 bara na temperaturi od 15 0C. je prikazan fazni dijagram CO2. Pritisak argona u boci raste sa porastom temperature okoline.Poslije prečišćavanja dobija se argon željene čistoće. U tehnici zavarivanja se koristi čist ugljičnidioksid.5. Uz povišenje pritiska CO2 se na normalnoj temperaturi lahko prevodi u tečno stanje. Pri hlađenju na atmosferskom pritisku CO2 prelazi direktno u čvrsto stanje ("suhi led") mimoilazeći tečnu fazu. već se moraju prenositi do radnog mjesta ručnim kolicima ili kotrljanjem u nagnutom položaju.5. U atmosferi CO2 gore samo materije čiji je afinitet prema kisiku mnogo veći nego kod ugljika (na primjer.5. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjerač protoka argona radnog pritiska.5 do -194. jer su u njoj moguće sve tri faze CO2: čvrsta. dok na 311 0C iznosi 73 bara. tačka B). Najčešće se upotrebljavaju u tehnici zavarivanja boce zapremine 40 litara u koje može da se smjesti 30 kg CO2. Iznad temperature od 310C.

na primjer u gradnji velikih spremnika. koja se da što lakše ionizirati. koja se nalazi oko kontaktne cjevčice. Po hemijskom sastavu. sprečavajući zamrzavanje tog ventila uslijed nagle ekspanzije plina. a zatim helij (He). Takođe. brodogradnji. oznavanje utjecaja zaštitnih plinova je neophodno da bi se moglo ocijeniti njihovo djelovanje. Cu i njihove legure. za čelične konstrukcije. Veće količine tečnog CO2 mogu se čuvati i transportirati u specijalnim dobro izolovanim rezervoarima. 43 PREMA NAČINU PROIZVODNJE KOJE PRAŠKOVE RAZLIKUJEMO (str 165) − . Ionizacijom plina osigurava se vodljivi prostor za održavanje električnog luka. gdje je mehani . za navarivanje nehrđajućih čelika na nelegirani čelik i slično. najčešće argon (Ar). − metalurške procese u talini zavara. Volframove elektrode su cilindričnog oblika. Dodiriva. boca se mora prije punjenja produhavati ugljičnimdioksidom kako bi se iz nje odstranio zrak.vanja osjetljivih materijala na utjecaj plinova iz atmosfere (Al. temperatura u boci može toliko da opadne da tečni CO 2 pređe u čvrsto stanje. 32 ULOGA PLINA PRI ZAVARIVANJU (str 156) Zadatak zaštitnog plina je da osigura prikladnu atmosferu. Ovaj postupak namijenjen je prvenstveno za zavarivanje i navarivanje debljih i duljih spojeva. To može da dovede do gušenja prisutnog osoblja. Pri zagrijavanju tečni CO2 naglo isparava. Prečnik volframove elektrode iznosi od 1-4 mm a dužina 50 ili 175 mm. te štiti vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline. U slučaju primjene inertnog zaštitnog plina (Ar. − tehnološke parametre. CrNi čelici. Pošto je teži od zraka. Na svaku bocu se montira reducir ventil radi smanjenja visokog pritiska CO2 u boci na potreban znatno niži radni pritisak. takođe povećava trošenje volframove elektrode. Ti i slično). Zbog toga je neophodno dobro provjetravati prostoriju u kojoj se vrši zavarivanje u zaštiti CO2. Prašak štiti rastaljeni metal od djelovanja okolne atmosfere. Preporučuje se da brzina oduzimanja plina iz boce iznosi oko 2 kg/h. U boci se pored tečne nalazi i parna faza CO 2. Pune boce sa CO2 ne smiju biti izložene udarcima niti zagrijavanju. načinu proizvodnje. što dovodi do pada tempera . praškovi su vrlo slični sastavu obloge kod obloženih elektroda i imaju iste funkcije. on ima utjecaja na hemijski sastav metala zavara. tečni CO2 isparava oduzimajući toplinu od okolne sredine. pošto bi pritisak u njoj naglo porastao sa porastom spoljne temperature. To može izazvati nagli porast pritiska i dovesti do eksplozije boce. za šavne cijevi većih promjera. − Praškovi se razlikuju prema hemijskom sastavu. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjerač protoka CO2 radnog pritiska. dok im je vrh zašiljen u konus. Oksid torijuma znatno poboljšava emisionu sposobnost volframove elektrode. U bocama mora pritisak zaostalog plina iznositi najmanje 1-1. Ako to nije ispunjeno. Pri oduzimanju plina iz boce. Kod TIG postupka koriste se inertni plinovi. smanjuje temperaturu vrha elektrode i omogućava znatno povećanje gustine struje.nje elektrode se znatno povećava pri zavarivanju sa suviše velikom strujom ili zbog oksidacije usljed nedovoljne zaštite vrha elektrode inertnim gasom. 33 ULOGA PRAŠKA PRI EPP ZAVARIVANJA (str 164) Električni luk se u toku procesa ne vidi jer je prekriven slojem praška i troske koja nastaje taljenjem dijela tog praška.paka štite rastaljeni metal od utjecaja okolne atmosfere. U njima se tečni CO2 nalazi na niskoj temperaturi pod pritiskom od 20 bara.zirano dodavanje elektrodne žice i pomicanja u smjeru zavarivanja. a dovode se na mjesto zavarivanja kroz posebnu sapnicu na pištolju. Volframova elektroda se pri zavarivanju troši uglavnom zbog isparavanja. U pripremi za EP zavarivanje može se zaključiti da u procesu ostvarivanja spoja sudjeluje veći postotak osnovnog materijala u odnosu na REL zavarivanje. Troše . što dovodi do pada pritiska u boci i onemogućavanja daljeg korišćenja plina. Na reducir ventil se montira specijalni isparivač (električni grijač niskog napona) koji omogućava dobijanje potrebnih količina gasovitog CO2. Postoje i polu . Najčešće se primjenjuje mehanizirana varijanta postupka. Boce su obojene sivom bojom.ture. He ili njihove mješavine) nema reakcije rastopljenog metala s plinom pa se takvi plinovi koriste kod zavari .5 bara. jer je zabranjeno napuniti čitavu bocu tečnim CO2.automatski uređaji gdje se vođenje glave vrši ručno.nje rastopa vrhom elektrode ili uspostavljanje luka dodirivanjem osnovnog materijala. CO2 ispunjava prostoriju potiskujući zrak naviše. Utjecaj zaštitnih plinova odražava se na: električno-fizikalna svojstva električnog luka i time na prijenos metala s elektrode na radni komad. Ako je brzina oduzimanja plina veća od 3 kg/h. sprečava naglo hlađenje zavara i oblikuje zavar.ture čitavog sistema. obliku i veličini zrna. Kod MIG/MAG postupka zaštitni plinovi koji se koriste kod ovih postu .

višeprolazni šav. DEFINICIJA ŽLIJEBA(str 182) ŽLIJEB je pripremljeno mjesto na osnovnom materijalu radi uspješne izrade šava. VRSTE ŠAVOVA S OBZIROM NA BROJ ZAVARA (str 184) S obzirom na broj zavara.. odnosno slojeva iz kojih se sastoji. Okarakteristan je međusobnim položajem zava renih dijelova.. koja obuhvata do . 37 DEFINICIJA ZAVARA (str 182) ZAVAR je očvrsnuti rastaljeni dodatni materijal nastao u jednom prolazu zavarivanja 38 DEFINICIJA SLOJA (str 182) SLOJ dobijamo ako žlijeb ispunjavamo poprečnim klaćenjem vrha elektro. U slučaju zavarivanja tlakom šav nastaje očvršćavanjem materijala koji je pri zavarivanju bio omekšan. Za proizvodnju taljenog praška potrebno je uložiti značajno više energije.višeslojni šav. Nedostatak taljenih u odnosu na aglomerirane praškove je u načinu proizvodnje. Vrste šavova s obzirom na broj zavara a .Prema načinu proizvodnje razliku . koji se sastoji iz jednog zavara 7. a kao vezivo služi neka od vrsta vodenog stakla.de u toku zavarivanja 39 DEFINICIJA ŠAVA (str 182) 40 ŠAV je materijalizovano mjesto spajanja a predstavlja očvrsnuti rastaljeni metal koji je stvoren prilikom zavarivanja taljenjem (u jednom ili u više prolaza zavarivanja).5. Rastaljena masa lijeva se u vodu gdje se rastop skrućuje u obliku grumena koje se kasnije suše i drobe na potrebnu veličinu. Prednost taljenih prašaka je što nisu hidroskopni za razliku od aglome ..a. šav može biti: Jednoprolazni šav. 35 DEFINICIJA ZAVARENOG SPOJA (str 182) 36 ZAVARENI SPOJ je cjelina. Slika 7. pa ih je često puta potrebno sušiti prije upotrebe. . Miješani praškovi su praškovi koji su miješani od dva ili više tipova praška.jednoprolazni šav. Šav se može sastojati iz jednog ili više zavara ili slojeva. b . ostvarena zavarivanjem.dirne dijelove zavarenih komada.1600 0C.riranih koji su vrlo osjetljivi na vlagu. c . Aglomerirani praškovi dobivaju se vezivanjem sitno mljevenih kompo .jemo: − rastopljene praškove − aglomerirane praškove − sinterirane praškove miješane praškove Rastopljeni praškovi proizvode se taljenjem u elektrolučnim ili plinskim pećima pri temperaturi iznad 1500 0C.5.nenti. a izaziva se i prilično zagađivanje okoline.

42 PREDNOSTI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Zavarivanje pod praškom ima slijedeće prednosti: duboko rastapanje osnovnog materijala omogućava da se na ivicama limova izvode manja zakošenja (npr. Višeslojni šav. Višeprolazni šav.) 41 SHEMA REL ZAVARIVANJA OBLOŽENOM ELEKTRODOM (str 185) Pri ručnom elektrolučnom zavarivanju obloženom elektrodom. Y .obloga elektrode.osnovni materijal.). I GDJE SE KORISTI (str 285) 44 45 50 . 2 . III .). Slika 7.c. I.5. koji se sastoji iz više zavara (slika 7.očvrsli metal.električni luk. zavarivanje pod praškom ima i slijedeće nedostatke: − proces zavarivanja se zbog sloja praška ne može pratiti. KOJI SE GASOVI KORISTE KOD MIG A KOJI KOD MAG POSTUPKA (str 229) UZROČNICI GREŠAKA PRI MIG I MAG ZAVARIVANJU (str 266) NABROJATI VRSTE ELEKKTROOTPORNOG ZAVARIVANJA. 3 . 4 . II. 4. − gubici zbog sagorijevanja i prštanja tečnog metala ne prelaze 2% težine rastaljenog metala elektrodne žice. 8 .krater.talina. − šavovi imaju glatku površinu. ili da se zakošenja uopšte ne izvode (do određene debljine limova). visok kvalitet i sporije se hlade (nego pri ručnom elektrolučnom zavarivanju).5.tečna troska.redoslijed izvođenja slojeva. 6 . 5 .redoslijed izvođenja zavara. 43 NEDOSTACI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) − Osim navedenih prednosti. 2.očvrsla troska.10. 7 . 9 . koji se sastoji iz više slojeva (slika 7.b. − utrošak praška i njegova cijena su prilično veliki.zona pod utjecajem topline (ZUT). − zaštita zavarivača nije potrebna pošto luk gori pod slojem praška. 10 .10.1. što bitno utječe na ukupnu cijenu zavarivanja. Shema ručnog elektrolučnog zavarivanja obloženom elektrodom 1 .šav).metalno jezgro elektrode. 5 . luk se uspostavlja između taljive obložene elektrode i osnovnog materijala (slika 7. pa je potrebna velika preciznost kod obrade ivica osnovnog materijala. − smanjuje se udio materijala elektrodne žice u metalu šava (2/3 šava otpada na rastaljeni osnovni materijal a samo 1/3 materijal elektrodne žice). − produktivnost rada se povećava u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje do 10 puta. 3.

Pošto zavarivanje napreduje prema gore. Temperatura rastaljene troske je viša od temperature topljenja metala. sprečavanja isticanja taline i rastaljene troske. Radi oblikovanja šava. pri čemu se izdvaja toplina koja održava njenu visoku temperaturu. Koristi se za zavarivanje čelika i livenog gvožđa. uz upotrebu ulazne i izlaznih pločica (slika 8.40 mm i to bez zakošenja njihovih ivica.5 – 15 PA.vanja se izvodi u vertikalnom položaju odozdo prema gore. vanadij. zatim aluminijuma. Kod ovog postupka zavarivanja.70 mm.29. započinje njeno gorenje koje protiče vrlo burno prema slijedećoj reakciji: 3Fe3O4 + 8Al = 4Al2O3 + 9Fe + Q Smješa sagori za 20 . A Bez DM bradavičasto EOB 1.Elektrootporno Elektrootporno Elektrootporno Elektrootoprno Elektrootporno Elektrootporno točkasto EOT 1. Ograničivači taline se ravnomjerno pomjeraju prema gore oblikujući šav. A Bez DM sučeono EOS 0. zagrijavanje osnovnog materijala na mje . brzopokretni elektroni odaju svoju kinetičku energiju koja se pretvara u toplinu. cirkonij. Produktivnost rada je 5-15 puta veća nego kod višeslojnog automatskog zavariva .50 PA. toplina se izdvaja pri prolasku električne struje kroz rastaljenu trosku. Aluminotermijsko zavarivanje se može koristiti i za remont krupnih elemenata od čelika i lijevanog gvožđa.5 – 10 PA. Tempera .vanog gvožđa koristi se specijalna smješa sa velikim sadržajem ferosilicija.).5 . Pošto se šav izvede do kraja. služe bakarni ograničavači taline koji se hlade vodom. Na taj način se zagrijava osnovni materijal na mjestu spoja u toku procesa zavarivanja. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja.30 sekundi. i dr. Zatim se uspostavlja električni luk između elektrodne žice i dna ulazne pločice.5 – 10 R.50 PA. Zbog toga se topi elektrodna žica i osnovni materijal obrazujući talinu ispod rastaljene troske.stu spoja do topljenja izvodi se bombardovanjem snopom brzopokretnih elektrona u vakumu (slika 8. Pošto se navedena smješa zagrije u jednoj tački do temperature oko 1000 0C. A Bez DM 51 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ZAVARIVANJE POD TROSKOM I GDJE SE KORISTI (str 301) Pri zavarivanju pod troskom. 52 KAKO SE IZVODI ALUMINOTERMILSKO ZAVARIVANJE I GDJE SE KORISTI (str 302) Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina koja se izdvaja u procesu egzotermičke reakcije između krupnozrnastog praška aluminija i oksida željeza iste veličine zrna (oko 1 mm). međusobno razmaknuti za 20 . U toku daljeg procesa zavarivanja. Udarajući u površinu osnovnog materijala. Prvo se prašak za zavarivanje pod troskom naspe u najniži dio ulazne pločice. tantal. talina se hladi obrazujući šav.6000 0C. Dubina rastaljene troske iznosi od 25 . ulazna i izlazna pločice se odrežu do nivoa ivica zavarenih limova. molibden. za zavarivanje šina).15 R. Zavarivanje elektronskim snopom se koristi za spajanje elemenata iz teškotopljivih i kemijski aktivnih metala (kao što su volfram.tura na mjestu udaranja elektrona dostiže 5000 . struja prolazi kroz rastaljenu trosku (između elektrodne žice i taline). Kada se prašak rastali. niobij. A Bez DM šavno EOŠ 0. titana i njihovih legura. Takođe se mogu zavarivati 53 KAKO SE MATERIJAL ZAGRIJAVA PRI ZAVARIVANJU ELEKTRONSKIM SNOPOM I GDJE SE KORISTI (str 303) .nja pod praškom. A Bez DM tupo EOT 4 . obrazovana rastaljena troska plavi i gasi luk pa proces prelazi u zavarivanje pod troskom (električnog luka više nema). A Bez DM iskrenjem EOI 4 . U toku zavarivanja prašak se stalno dodaje u rastaljenu trosku.). aluminotermijsko zavarivanje ima ograničenu primjenu (npr. Zavarivani elementi su postavljeni vertikalno. bakra. Pri aluminotermijskom zavarivanju lije . Proces zavari .) te njihovih legura.33. Inače.

7%. te dolazi do zavarivanja na mjestu spoja. prenose se na njega što s druge strane dovodi do relativnog gibanja po dodirnoj površini u odnosu na donji. Jedan plin služi za obrazovanje plazme a drugi se dovodi oko plazme kao zaštitni plin. silom na radne komade. zbog prisnog kontakta počinju djelovati međuatomarne sile te se oblikuje zavareni spoj. Loše se zavaruju tlakom mnogi legirani čelici i obojeni metali dok se lijevano gvožđe uopće ne može zavariti tlakom u plastičnom stanju. Zbog toga se ovaj postupak zavarivanja sve manje koristi. Pri sadržaju ugljika iznad 0. pa se zatim kova . Zavarljivost tlakom u plastičnom stanju je različita za razne metale. Tek tada se vrši zavarivanje kovanjem. zagriju do plastičnog stanja a zatim tlakom izvrši njihovo spajanje (slika 8.43. KOJA SE TEMPERATURA POSTIŽE NJENIM SAGORIJEVANJEM I GDJE SE KORISTI (str 305) 55 KAKO SE IZVODI KOVAČKO ZAVARIVANJE.). Zbog trenja dolazi do plastičnog stanja i tlaka se silom F2. Sonotroda je dio uređaja koji elektromagnetske oscilacije visoke frekven . Ostvarena toplina trenja dovodi materijal u području zavarivanja u kvazirastaljeno stanje. I GDJE SE KORISTI (str 309) 57 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ULTRAZVUČNO ZAVARIVANJE. Niskougljični čelici posjeduju odličnu zavar .ljivost u plastičnom stanju. nečistoće itd.cije pretvara u mehaničke na piezoelektričnom ili magnetostrikcijskom principu. . Pri kovačkom zavarivanju čelik se prvo zagrije do 1100-1300 0C. plazma se obrazuje na taj način što se radni plin (argon ili smješa argona sa vodikom) propušta kroz električni luk.njem (ručno ili mašinski) izvrši zavarivanje. Često se u držač elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje.no) dva plina. Ovaj postupak zavarivanja je posebno interesantan za spajanje elemenata u kosmosu. Kod zavarivanja metala. Sa porastom sadržaja ugljika. Ultrazvučne vibracije sonotrade.) dolazi do njihihovog otkidanja i odbacivanja u stranu. Zatim se jedan elemenat okreće brzinom 500 . pri dovoljno velikom tlaku i amplitudi gibanja dolazi do tečenja materijala vrškova površinskih neravnina dijelova u dodiru. Plazmom se mogu zavarivati tanki limovi iz niskougljičnih i nehrđajućih čelika.vremeno zbog smičnog naprezanja na prionutim površinama (oksidi. razmjerno malom. koje su paralelne s površinom gornjeg dijela. SA KOJIM BROJEM OBRTAJA.). Za obrazovanje plazme najčešće se koristi argon a kao zaštitni plin smješa argona sa vodikom. zavarljivost metala opada. I GDJE SE KORISTI (str 309) Kod zavarivanja ultrazvukom radni komadi koje treba spojiti postavljaju se između pomočnog dijela uređaja nazvanog sonotroda. Isto . kao i teškotopljivih metala. Za potrebe zavarivanja. Zavarivani elementi se prvo stegnu u čeljusti mašine. Zaštitni plin sprečava prodor vazduha u talinu i steže mlaz plazme dajući mu cilindrični ili konusni oblik. zavarljivost čelika tlakom je vrlo loša. NA KOJOJ TEMPERATURI I GDJE SE KORISTI (str 309) 56 Kovačko zavarivanje je najstariji postupak zavarivanja metala tlakom. U takvom slučaju. koji se održava najčešće između volframove elektrode i osnovnog materijala. uslijed uzajamnog trenja.javanja vrši se uklanjanje oksida sa mjesta spoja pomoću topitelja koji ih prevede u lahko topljive spojeve (tečne pri temperaturi zavarivanja).54 konstrukcije iz nehrđajućih čelika i lahkih legura. KAKO SE IZVODI ZAVARIVANJE TRENJEM.1500 (o/min) i tlaka silom F1 na drugi elemenat. Sonotroda pritiskuje određenom. Osnovni nedostatak kovačkog zavarivanja jeste sporo zagrijavanje metala i niska produktivnost rada. KOJI PLINOVI SE KORISTE ZA OBRAZOVANJE PLAZME.42. koji vibrira ultrazvučnom frekvencijom i nepomičnog dijela. Zavarivanje trenjem se ostvaruje na taj način što se zavarivani elementi. nepomični dio. nakovnja (slika 8. Mjesto zavarivanja se može zagrijati u raznim vrstama peći. Širenje plina sa porastom temperature dovodi do povećanja brzine njegovog istjecanja iz mlaznice na 300-1000 m/s. Poslije zagri .

Postupak se primjenjuje za čelike (nelegirane. Nužan visoki tlak izme . KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI DIFUZIONOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 311) 59 Difuzijsko zavarivanje je postupak spajanja materijala pod djelovanjem tlaka uz povišenu temperaturu. tj.5 …0. Postupak je primjenljiv za zavarivanje čelika svih vrsta. plastičnih masa i stakla te kombinacija raznorodnih materijala. tačkasti ili preklopni. a koji bi onemogućio zavarivanje. obično namješten pod kutem od 2 do 250 brzi . Cu + Al itd. Spojevi su obično sučeljeni. koje potiskuje gornji dio.5 . Na spojnom mjestu ostvaruje se velika plastična deformacija očišćenih površina spoja. koja omogućuje spajanje čestica metala tj. Zavarivanje eksplozijom ostvaruje se u hladnom stanju djelovanjem oko mitog tlačnog opterećenja u kombinaciji s tangencijalnim.58 Zavarivanje ultrazvukom pogodno je i pri zavarivanju neželjeznih materi . Postupak je pogodan za zavarivanje tankih žica i metalnih folija (čak i debljine 0. Ni. KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI ZAVARIVANJU EKSPLOZIJOM.vanja sila istiskuje se površinski sloj oksidiranog materijala na dodirnim plohama koje je potrebno spojiti. difuziju i druge slične sile među česticama. kao što su aluminij. Tlak u času sudara iznosi od 10 do 100 kb. Uslijed takvog djelo . te neželjeznih materijala a naročito za kombinacije raznorodnih materijala loše zavarljivosti. a to ovisi o temperaturi i vremenu. što znači da dva međusobno pritisnuta dijela zapravo nisu u dodiru po čitavoj dodirnoj površini. Metali i legure koji se zavaruju moraju imati istezljivost od najmanje 5%. u hladnom stanju. gledano mikroskop . Moguće je zavarivati i raznorodne metale. Postupak se često primjenjuje za izradu višeslojnih materijala koji se ne mogu zavariti taljenjem jer bi se tada dobili krti intermetalni spojevi (na primjer čelik + Al. legirane). i to u području malih debljina (do oko 1…. Cu i legure). Cu. Površine materijala. Spoj se ostvaruje kad se razmak dodirnih ploha smanji na veličinu kon . Pri ovom postupku temperatura dostiže vrijednost 0. Ti i njihove legure).7 Tt gdje je Tt temperatura taljenja. Kod idealno izvedenog zavarenog spoja ne vidi se linija spajanja niti mikroskopskim pregledom strukture. Time je omogućeno kretanje elektrona preko granične površine. nikal.stanti rešetke metala. titan. Sam postupak se odvija kroz nekoliko faza međusobno zavisnih. Zavarivanje se odvija u vakuumiranim komorama (vakuum od 10-4 do -3 10 mb) a zagrijavanje radnih komada najčešće indukcionim putem ili nekim drugim načinom indirektnog elektrootpornog zagrijavanja. Područje debljina za koje je primjenljiv ovaj postupak kreće se od 1 do više od 100 mm. koje se odvijaju jedna iza druge ili istovremeno. ali se ovdje difuzija ostvaruje bez zagrijavanja.2 mm .ski.005 mm) međusobno ili za deblje dijelove. bakar. KOJOM BRZINOM SE KREĆE POMIČNI DIO I GDJE SE KORISTI (str 3129 60 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI HLADNOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 313) Postupak hladnog zavarivanja temelji se na principu difuzije metala.đu dijelova koje treba zavariti ostvaruje se detonacijskim izgaranjem eksplozivnog punjenja.). nisu nikad sasvim glatke. čelik + Ti. a najviše se primjenjuju u elekotroindustriji za spajanje vodova i u izradi raznih aluminijskih posuda debljine 1. nehrđajući čelik i drugi.jala (Al. Za ovaj postupak spajanja prikladni su metali koji imaju sposobnost velike plastične deformacije. Da bi se to ostvarilo nužno je osigurati plastično tečenje materijala.nom od 100 do 1000 m/s prema donjem nepomičnom dijelu.2 mm). Postupak se odvija bez pojave tekuće faze. te neželjezne metale (Al.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->